VIKTOR NOVAK

MAGNUM
CRIMEN
POLA
VIJEKA
KLERIKALIZMA
u HRVATSKOJ

ZAGREB
MCMXLVIII
BEOGRAD
MCMLXXXIX

Viktor Novak

MAGNUM CRIMEN
Pola vijeka klerikalizma
Zagreb, 1948.

u Hrvatskoj

Reprint
Beograd,

1986.

Izdava
RO Nova knjiga"
Ada Ciganlija 6
Beograd
Direktor i glavni urednik
Slobodan Filimonovi
Predgovor) reprinta
Jakov Blaevi
Korektor
Branka Ivankovi
Dizajn
Ranko Novak
tampa
Beogradski izdavaeko-grafiki zavod
Beograd, Bulevar vojvode Miia 17
1989
Tira: 5.000

C I P K a T a j i o r n 3 a n n j a y nyjiHKauHjii

HapoflHa njTHOTeKa Cpnje, BeorpaA

NAPOMENA

IZDAVAA
IZDANJE

UZ

D R U G O

Ovo je integralni tekst knjige MAGNUM CRIMEN" prof.

Novaka koja je objavljena u Zagrebu 1948. godine.

dr

Viktora

Novo su u njoj jedino predgovor Jakova Blaevia i ova napomena izdavaa.

Omot na knjizi je napravljen
Kriani za prvo izdanje.

prema

originalu

koji je

sainio

Pjer

Izdava je smatrao da su teme i ideje o kojima govori prof. dr Viktor

Novak u ovoj knjizi, danas, veoma aktuelne, naroito njihova jugoslovenska usmerenost. Ostaje nam da italac iz 1986, godine to potvrdi.
Svesni smo toga da je italaka publika heterogenog sastava i razliito
motivisana za itanje ove knjige. Ali, bez obzira, slagao se neko sa
idejama i zakljucima ove knjige ili ne, ne proitati je znai liiti sebe
veoma vanog i funkcionalnog saznanja o odnosima meu Junim Slovenima, njihovom opiranju i podlonosti stranim uticajima i interesima . . .
A, u mnogo emu istorija se ponavlja ili poraeni hoe reprizu predstave . . .!
Ova knjiga, moglo bi se rei, na jedan subliman nain obeleava i ispoljava vekove dramatine istorije junoslovenskih i drugih naroda na jugu
Evrope.
Prof. dr Viktor Novak, nekadanji nauni saradnik Vatikanskog arhiva,
znalac nekoliko svetskih jezika, istoriar, svakako je jedan od najveih
junoslovenskih, a posebno hrvatskih intelektualaca, odraslih u okviru
katolike crkve. On je, prirodno, imao najvie dispozicija da izvri radikalnu kritiku klerofaizma, konzervatizma i reakcionarnog dela katolike crkve.
Oslobaajui katoliku crkvu, u Jugoslaviji, ovog istorijskog surogata, on misli da bi tako preporoena crkva mogla vie da
poslui pravim interesima naroda, da bude koheziona sila u povezivanju
naroda na Balkanu, a ne duhovni voa u stvaranju katolike drave
Hrvatske, dezintegraciona sila jugoslovenske zajednice i tvorac genocida
nad drugim narodima . . .

Znaajan je naroito i metod pisanja ove knjige, jer sve to je autor

u njoj kazao on je i dokazao, kao da je pretpostavio budueg oponenta,
veoma lucidnog i elokventnog, kome nije hteo ostaviti prostora za
pekulaciju pa je odmah izneo temeljne dokaze i uputio na njihove
izvore. Zato je knjiga u prvom izdanju i prola bez dostojne polemike
pa je tiho povlaena i spaljivana, a kod iroke publike kao satanska
knjiga" anatemisana . . .
Ali, danas, 1986. godine, odnos prema ovoj knjizi nije kao 1948. godine.
Ona sada izlazi pred savremenog itaoca, mirna i dostojanstvena kao
stara grka boginja mudrosti i lepote.
Dijalog, dakle, moe da pone!
Samo, pre toga, treba dobro prouiti ovu knjigu.
italac ima re!
Februar, 1986. godine,
u Beogradu

direktor, glavni urednik

Slobodan

Filimonovi

JAKOV BLAEVI

PREDGOVOR
REPRINTU

Divide et impera. Spram stranih i inostranih tuinskih hipoteza i shema,

koje su taj ivi, ranjeni organizam (hrvatski") uvijek ponovo razrezivali
otrom britvom svojih interesa, mi smo sveukupnoj naoj inteligenciji
govorili, da za hrvatski narod nema drugog rjeenja nego da se odredi i
koordinira spram ostalih balkanskih naroda, a naroito spram srpskog i da
u solidnoj zajednici s njima pristupi preispitivanju svojih takozvanih
zapadnjakih i latinskih kulturnih predrasuda i obmana. U prvom redu mi
smo to govorili naem visokom kleru i gospodi biskupima: vjerujte,
gospodo, to hoete i kako hoete, ali ne vjerujte, da vam mi vjerujemo da
vi vjerujete u interesu naeg naroda. Vi vjerujete u interesu Vatikana, a
Vatikan je dosljedan i hladnokrvan neprijatelj naega naroda."
M. Krlea Republika" 1947. br. II 767.

Od dolaska slavenskih politeistikih pagana iz sibirskih tajgi na balkanske prostore datira perfidna
politika rimsko-vatikanskih pretenzija, da pod svaku cijenu kotroliraju ili odreuju, blagosiljaju ili
proklinju, raduju se ili obuzimaju alou i zbunjenou" onim to se zbiva kod barbarskih
doljaka", kojih se Sveti Otac Grgur I. toliko prepao u svojoj D e Sclavorum gente".
f
Povijest ui onoga tko je zna, da su cezaropapistiki politiki interesi, uglavnom u punoj posrednoj
ili neposrednoj harmoniji sa politikim planovima i akcijama svih vjekovnih neprijatelja Junih
Slavena. Sa svima njima rimski Apostolikusi ulaze u saveze da bi pokorili pomorske bandite",
prestupnike i nasilnike", zao porod", protivnike kranstva", zemlju izmatika, heretika i
ostalih zavjerenika". To je kolekcija epiteta ornantia" Vicariusa Christi od Ivana VIII preko
Bonifacija VII i Klimenta VI do Gregorija XI kad govore o Hrvatima i ostalim Slavenima.

v
I tako stoljeima: Normani, Franci, Arpadovci, Mleani, Habzburgovci, Germani.
, , B e k a i Vatikanska diplomacija samo o tome rade da bi zatrli male narode" dobro ree
Strossmayer davne 1897. i zaista, ako postoji neka konstanta u povijesti junoslovenskih naroda
onda je to vjekovna stalna borba za slobodu jezika, pisma, svoje kulture, svoga mora i svoje zemlje.
Negiranje i otpor svemu to se namee iz D o m a Nazarenevog navodi pape na stalno traganje za
poslunim slavenskim vladarima.
T r a e im se kraljevi jo od XI stoljea diljem Evrope. Tada je to trebao biti neki danski kraljevi
Estridsonske loze umjesto glagoljaa Petra Kreimira IV, a u maju 1941. to je Aimone di Savoia,
vojvoda od Spoleta, neak V. Emanuella III, kome Paveli nosi krunu Zvonimirovu koja
predstavlja suverenitet N D H " . Usput reeno, nesueni Tomislav II, koji je trebao biti okrunjen na
Duvanjskom polju, prvo je oklijevao, onda je u pijanom drutvu izvrgavao ruglu svoju krunu i
kraljevinu i napokon odbacio ovu ustaku farsu. Nakon ovog sramnog ina Paveli predaje
Mussolliniju ono to je jo 1939. Maek nudio najvei dio Dalmacije s otocima. Po obavljenom
veleizdajnikom zadatku prima ga najozloglaeniji ovovjeki crni Petar Angelicus Pio XII. da bi
izrazio svoje zadovoljstvo.
A neposluni gube i glave. Na Spasovdan 879. godine Pontifex Maximus u crkvi Svetog Petra u
Rimu blagosilja ubistvo hrvatskog kneza Zdeslava, ubijenog zbog politikog koketiranja sa
Bizantom, a protiv franakih osvajaa. A kad je Papin vazal Dimitrije Zvonimir ubijen, zbog toga
to je svoju domovinu pretvorio u papinski feud, onda itav narod dobija pokoru. Stoljeima se
kotrljaju glagoljake glave . . .
M e u t i m , narod se ne da. On instinktivno uti istinu. A istina potresa o v o tlo i uprkos imperijalnim
principima, petnaest vijekova provaljuje kao lava protiv vladavine koja hoe da ga podredi stranim
interesima.
Stoljetna upornost u borbi za slavensko bogosluje za pravo glagoljanja, izraz je te nonkonformisti
ke volje. Hrvatski je glagoljizam nasuprot rimskom latinizmu politian i nacionalan. On uva duu i
ivot narodnog jezika. Odupirui se stranoj supremaciji, on afirmira vlastiti govor i pismo. Narodni
sveenici to znaju: od Grgura biskupa Ninskog na ijoj je strani i njegov kralj Tomislav, do
Strossmayera biskupa akovakog na ijoj je strani dobar dio nieg klera. Glagoljaka hereza
pretvorit e se u puku knjievnost, u neobino rano datiranu literaturu, u jedan junoslavenski
jezik.
R i m s k a kurija tu meutim vidi error" koji treba zatrti. U XI vijeku podrkom Maarima, da
osvoje hrvatsku krunu osnuju zagrebaku biskupiju, (zagrebaka katedrala i danas nosi ime Sv.
Stjepana, madarskog kralja, koja osim to ima zadatak da gui glagoljizam, treba da poslui i za
maarski Drang nach Sden do mora, a na pragu XX vijeka sa dva teroristika akta na narodne
svetinje Decretales" od 1898. i Actes de liturgico" od 1906. Sve pod devizom uspostavljanja u
Kristu.
Pozivajui se na ove akte zatiru talijanski okupatori glagoljicu i sveenike glagoljae u istarskim
krajevima.

Jo opasnijom pobunom smatralo se bogumilstvo koje se u XI stoljeu iri poput prerijske vatre od
Bospora do Pirineja. Ova manihejska hereza" i kuga" istrebljavana je u Bosni i Dalmaciji ognjem
i maem maarskih vlastodraca.
N e m a teolokog obrauna sa uenicima popa Bogumila, krstjanima, patarenima, katarima i drugima
koji vjeruju da je Isus Krist stariji, a Sotona mlai, odmetnuti sin Boji, koji odbacuju crkveno
ustrojstvo. Stari zavjet, kult Marije, crkvu, kri i liturgiju. Na njih se ide utnjom i fizikim
istrebljenjem po utvrenim pravilima ove krvave pljakake igre rimske katolike crkve
prethodnice kolonijalnih klanja i genocida. U ovim se pohodima proslavio Nikola Taveli, godinama
istrebljujui bogumile po Bosni i napokon zaglavivi u Palestini u nekoj od sedam papinskih
kriarskih katastrofa, da bi ga kao apostola Hrvatske, novopronaenog blaenika i . . . katolikog
borca protiv vjerskih zabluda koje su dolazile preko Drine", ieprkao iz arhivskog mira, tko drugi,
nego Stepinac, i kandidirao ga 1939. godine za prvog hrvatskog sveca.
E t o primjera kako se danas mnogo toga zaboravilo ili se krivo tumai i prisvaja od onih koji su u naoj
povijesti ili, ne na strani svog naroda koji iskazuje snagu svog duha u tadanjoj evropskoj pustoi
nego protiv njega.
Tu crvenu nit otpora nastavlja u 16. stoljeu labinjanin Flacius Mathias Illyricus, taj ,,Ahil istog
luteranstva" koji kao bjegunac luta svijetom i postavlja princip Historia Est Fundamentum
Doctrinae.
O n u zatiruu nit nastavljaju Venecija i Be uz izdanu pomo Congregatio Inqvisitionis.
G o r e knjige, autorima pucaju kosti. . .
a k i u krvavim turskim osvajanjima izvrenim uz punu indiferentnost zapadnih sila, Vatikan vidi
ansu i ne proputa priliku. Ovaj puta za unijaenje pravoslavnog ivlja izbjeglog ispred turskog
zuluma. I sa ovim najkrvavijim petstoljetnim neprijateljem Slavena uruje se ispod ita, jer
neprijatelj izmatikih pravoslavaca ne moe biti i neprijatelj Rima.
Uostalom, fanatino histeriziranje biskupske crnoute etvorke Bauer, Stadler, Jegli, ari nakon
sarajevskog atentata i objave pravednog" rata zloincima i neprijateljima Bojim" u Srbiji, uz
punu podrku Sancta Sedes i Pia X koji u Srbiji vidi razornu bolest" najbolje ilustriraju
stoljetnu netrpeljivost, neprijateljsku i militantnu obuzetost klera kad je u pitanju pravoslavlje.
Sprovoenje politike katolienja, kotalo je ovjeanstvo nekoliko desetina miliona ivota. itava
plemena, narodi, kulture i civilizacije zbrisani su sa lica zemlje u ime katolikog Boga i Boje
Matere, u vrijeme kad je u borbi za svjetsku prevlast, crkva kao ideolog i prethodnica, ruku pod
ruku sa kolonijalnim osvajaima uvrivala vlast i pozicije na novoosvojenim teritorijama.
Najdrastiniji primjer novovjekog oivljavanja sredstava i metoda najcrnjeg srednjevjekovnog
mranjatva desio se na ovim naim povijesnim vjetrometinama.
Listajui ponovo Novakovu Krvavu etvu", to stravino svjedoanstvo, krue mi pamenjem kao
mrane ptice, slike i uspomene na to vrijeme kojeg sam bio ivi svjedok. Jedan dio Srba emo
pobiti, drugi raseliti, a ostale emo prevesti na katoliku vjeru . . ." jee kou rijei ministra
klerofaistike N D H , Budaka, javno reene u Gospiu 41. godine dvadesetog stoljea.
I starija i novija historija puna je dogaaja koji potvruju dijaboliziranu politiku rimske katolike
crkve.
Ilirizam kao politiki plan ujedinjenja svih junoslavenskih naroda, javlja se kao logina formula i
sugestivan program otpora bezobzirnoj denacionalizaciji i prijeteem naletu maarizacije, germanizacije i latinizacije.
On je dodue izraz intelektualne fermentacije vrlo tankog sloja hrvatske inteligencije, koja se budi

iz letarginog sna, ali povjesno znai javu stvaranja prvih nacionalnih, politikih i kulturnih
koncepcija o jedinstvu i bratstvu naih naroda na Balkanu.
Ilircima je jasno, da se mogu osloboditi samo zajednikom borbom za ujedinjenje u jednu slobodnu
i jaku nacionalnu dravu: ili zajedniki ostvarena budunost ili propast.
N o s i l a c iliristikih ideja otpora Beu i Budimu bilo je nie sveenstvo trpeljivo prema pravoslavlju,
blisko svom narodu i njegovim htijenjima.
O n o je i kasnije vjerno tradicijama hrvatskog preporoda i mislima najistaknutijih narodnih
sveenika Rakog, Strossmayera, Mesia, Dobrile, Pavlinovia i drugih.
N
Klerikalno habsburka osovina opravdano se osjea ugroenom. Svi protivnici ilirskih ideja i
nastojanja diu dreku, a prevratnike ideje, pa i samo ilirsko ime zabranjuje se kraljevskim
policijskim reskriptom.
Panslavistiki bauk i ideje zbliavanja katolika i pravoslavaca, zatiru sa Bachovim apsolutizmom uz
izdanu pomo klerikalnog bukaa protiv ilirizma, biskupa Haulika Juraja (koji usput reeno i
dandanas ima svoju ulicu u Zagrebu), da bi se ve 60-tih godina jasno pokazalo, kako je opasno
uutkivati duhovnu memoriju naroda, jer ona redovno prije ili kasnije uskrsne novim neodoljivom
snagom. W
Oivljene ideje osloboenja, ujedinjenja, jedinstva jednokrvne brae podijeljene vjerama i crkvama
postaju programska platforma Strossmayerove Narodne stranke.
Z a j e d n o sa kanonikom Rakim, borcem za naela kozmopolitske nauke, Strossmayer je simbol
tenje narodne svijesti za afirmaciju kroz otpor. On je simbol koji pokazuje kako jedan od najviih
sveenika Katolike crkve u Hrvatskoj, moe svoje fizike, umne pa i materijalne pomoi staviti u
slubu svog naroda: dobrotvor je mnogih kulturnih ustanova, utemeljitelj Hrvatskog sveuilita,
osniva Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu - najzaslunijeg politikog
luonoe vremena, zagovornik glagoljizma kao mosta izmeu pravoslavlja i katolianstva, inicijator
tampanja glagoljskih misala, inicijator kulta slavenskog bogosluja irila i Metodija, itd.
Ciceronskom elokvencijom zalagao se za demokratizaciju crkve i kritizirao hegemoniju kardinalskog
kolegija. Zalagao se za ekumensku crkvu biskupa i sveenstva, a ne svevlasti Rimske kurije, ustao
protiv otrih osuda protestantizma, traio zabranu bavljenja klera trgovakim poslovima. Suprotstavio se dogmi o papinoj nepogreivosti cum ex catedra loquitur na Vatikanskom koncilu 1 8 6 9 7 0 .
godine i izbezumio svojim stavom brojano nadmone i organiziranije ultramontance, koji su
raskupusali svoje biblije udarajui ih o klupe, da bi zagluili govornika. Sluenje Bogu za
Strossmayera znai sluenje svome narodu.
P r e m a l o se o njemu danas zna.
N j e g o v i m dugogodinjim naporima pruili su otpor i ultramontanci i bizantinci, podjednako
zadojeni nesnoljivou i vjerskim fanatizmom.
Iz laboratorija reakcionarnog crno utog klerikalizma kolaju parole protiv slavenske i junoslavenske solidarnosti. Klerikalizam se ukljuuje u politika zbivanja razbijanjem nastojanja ve
obeshrabrenog Strossmayera i drugih rodoljuba (F. Raki, N. Nodilo, F. Potonjak, F. upilo, A . G .
Mato). On postaje sve organiziraniji, smiljeniji, opasniji.
U tom organiziranom klerikalizmu, o tim protivnarodnim snagama, kao sijaima mrnje i nesloge
meu narode vjerama podjeljene" i njihovom kasnijem apokaliptikom pohodu na stvaranje svoje
drave, koja e se povijesno promovirati kao krvava parafraza najcrnjih stranica nae historije
govori nam ova iz praine debelog zaborava izvuena knjiga.
Profesor Viktor Novak ostavio nam je kolosalnu grau i istinito pisano svjedoanstvo o izvoritima i

crpilitima energije katolikog klerikalizma u Hrvatskoj. On zorno pokazuje kako se davno prisutne
tendencije, organizacijski i kadrovski zgotovljuju i kako se u faistikoj togi ostvaruje eljkovani
ideal" Nezavisna drava Hrvatska, monstruozni prijetvor klerikalne ideje u ivotnu stvarnost.
U obilju citata iz stenografskih biljeaka, klerikalnih novina, revija i broura i knjiga, ustake tampe,
i publicistike, sudskih zapisnika, istraga i procesa, iskaza optuenih i svjedoka i druge grade i
dokumenata autor strasno trai i nalazi duboka i krvava znaenja onih nastojanja koja sluenja
Bogu upreu u kola izdaje i sluenja tuinskim interesima, onih to su vjeru i crkvu koristili za
ostvarenje svojih monstruoznih politikih ciljeva.
Neshvatljivo je kako je i zato to obilje historiografske grae, koje kao na dlanu pokazuje ne
vjersko, nego politiko djelovanje crkvenih ljudi, nestalo iz vidokruga itavih generacija. Kako je
napokon i Novakova knjiga, djelo koje sa toliko uvjerljivosti i obiljem citata omoguava itaocu
nepristrasne konkluzije takoer nestale. Signum temporis?
U oktobru 1901. vraaju se jezuiti u Zagrebu, iako ih je nadbiskup Haulik htio dovesti jo prije 40
godina, pa mu se tome suprotstavilo Gradsko vijee, s obrazloenjem da se plae moguih ulinih
nereda povodom dolaska jeuvitah". Toliko je taj isusovaki soj bio omraen zagrebakim
purgerima prije 125 godina (i oni danas imaju trg u Zagrebu). Sada se vraaju, da preuzmu ulogu
kime i ile kucavice ostvarivanja klerikalnog programa stoljea, utvrenog na Stadlerovom Prvom
hrvatskom katolikom kongresu", popovskom saboru odranom godinu dana ranije u D o m u
Hrvatskog sokola u Zagrebu.
N a p r e d n a hrvatska omladina otvara antiklerikalni front oko Hrvatskog aka" ranopreminulog J.
Januia. Potpomognuta rodoljubima i politiarima F. Supilom, N. Nodilom i F. Potonjakom, u
Rezoluciji 1907. godine, ona otvoreno ukazuje na vatikanski Rim kao neprijatelja hrvatskog naroda.
Klerikalizam odgovara drsko i bezobzirno
Vrhbosnom", Katolikim listom", itd.

Hrvatstvom",

Hrvatskom straom",

Danom",

Frankovci ironijom sudbine ukamauju" Antu Starevia za sebe, isto onako kao to e to i sa
Stjepanom Radiem kasnije napraviti njegovi najljui protivnici klerikalci.
Starevi je smatrao da hrvatski narod svu svoju nesreu treba zahvaliti popovima a ludi Stjepan"
(Radi) kako ga je krstila klerikalna tampa, da e Hrvatski narod biti tek onda sretan kad ga
prokune Rim", a seljaku govori: Vjeruj u boga, ali ne i u popa". Zato ga urednik Vrhbosne",
naziva papoderom" i popoderom".
Au Kraiu septembra 1924.
biskupi su uitelji vjere i njih
politikom i to sa ovakvom
uitelji, nego ruitelji vjere i

god. pred desetcima hiljada seljaka Radi ree: Sveenici, odnosno

kao takve sluamo u crkvi, pa i izvan crkve. Ali kad vjeru pomjeaju sa
poganom politikom osvete, krvi, oholosti i prodrljivosti, onda nisu
crkve."

J o 1904. Stjepan Radi u Hrvatskoj misli" o klerikalizmu kae: Klerikalac je komu je pojam
crkve vii od vjere; klerikalac je, tko Papu zamjenjuje sa crkvom; klerikalac je tko vjeruje, da je
kraljevstvo Boije na ovom svijetu i da je u moi Petrova kljua i svjetska vlast nad vladarima i
narodima, kako je to tvrdilo srednjevjekovno papinstvo; klerikalac je ko si umilja, da se vjerska
osvjedoenja moe silom stvoriti ili unititi; klerikalac je ko je vazda pripravan da istu zapovjest
svoje savjesti rtvuje tuem autoritetu."
A n t i k l e r i k a l e Starevi i Radi i njihova ivotna borba, posmrtnom tragikom ostaju na barjacima
klerikalnofurtimake i steklike politike dr Josipa Franka i dr Vlatka Maeka.
N a k o n sudbonosnog Vidovdana 1914. austrofilska klerikalna kontaminacija kulminira.
Nadbiskup Ante Bauer pozivajui u bratoubilaki opravdani i sveti rat" klie u rnomercu:
Hrvati junaci, ljubljeni na kralj, zove Vas u boj".

N a i slubeno elni popovi beskrupulozno uestvuju u promociji vremena krvi, lai, mraka, gluposti i
smrti. U nastojanjima da se pod svaku cijenu onemogui zbliavanje i ujedinjenje naih naroda oni u
ime Boje, i punu podrku od Vatikana, hukaju ,,puk boji" na klaonicu, da srlja u krvave ralje
ratne hijene, ne*bi li oajniki sprijeili brodolom katolikog neizljeivog crno utog bolesnika.
N a p o k o n i Majska deklaracija iz 1917. godine izraz je klerikalistikog neodustajanja od
habsburkog ezla, iako se funebralni zvui zakucavanja lijesa nad ljeinom dvoglavog orla vrlo
dobro uju. ,,Nota per la pace" Benedikta XI. slian je pokuaju spaavanja bedema katolicizma".
No njemu spasa nije bilo.
E v r o p s k o m scenom poinje kruiti novi bauk, bauk boljevizma. asni^ naslov" Antemurale
Crhistianitatis, a to znai pogibanje od barbara i nekrsta" za materijalni i duhovni probitak
Europe", sada podrazumijeva i borbu protiv crvene opasnosti i ruilake kuge komunistike
opasnosti".
P a p i se steu oinske grudi" od tekoa, briga i skrbi za due".
Ta skrb manifestira se na ovim naim stranama, vjerskim progonima i internacijama u istarskim
krajevima pod talijanskom okupacijom. Tu katolika crkva punim pleima podupire talijanski
ekspanzionizam i politiku odnaroivanja amenovanih neto kasnije ugovorom u Rapalu.
Poinje era Lateranske srdane sloge Vatikana i faizma. Faistiki cezaropapizam.
Nekadanji antiklerikalac Benito Musolini, ,,il duce Latino", ovjek poslan od providnosti"
useljava u tople molitve" Pia XI pape koji Katolikoj akciji tj. ideologiji tzv. rekristinizacije
drutva daje definitivnu formu, organizaciju i ideologiju.
P o d firmom irenja Kristova kraljevstva, i spasavanja dua" a kao odgovor na kugu" laicizacije. i
narastajueg radnikog pokreta, crkva ovom akcijom otvoreno eli i tei preuzeti u svoje ruke itav
drutveni i politiki ivot i tako ostvariti stari papinski san.
Orlovsko i kriarsko bratstvo, listovi Domagoj" i Nedjelja" pretvaraju se u efikasan instrument
klerikalizma za mobilizaciju katolikih sila" i ostvarivanje luciferskih politikih aspiracija
klerofaistike simbioze.
Mariraju Merzove i Protulipca garde. Utire se staza Paveliu i ustatvu, a ,,Dux populi Croatici" V.
Maek s posebnim simpatijama i povjerenjem prati kriarski rad" (1937. god.) raspaljivanja
ovinizma i vjerske netrpeljivosti.
Compania Jesu iz Palmotieve ulice, oni isti kojima zagrebaki purgeri nisu dali u Zagreb 1860.
godine, oni isti za koje Krlea ree da su spalili, iskorijenili itavu nau puku poeziju i narodnu
knjievnost", sa devizom Ad maiorem Dei gloriam uzimaju sve vie stvari u svoje ruke.
N a k o n viegodinjeg natezanja upravo oni nalaze ostarjelom nadbiskupu zagrebakom, Anti
Baueru, nasljednika. Coadjutorem cum iure succesonis postaje 35-godinji biskupov ceremonijal dr
A. Stepinac ak jezuitskog Germanicuma u Rimu. Stepinev jezuitski fanatiziran antikomunizam
i formalno i zakanjelo solunsko dobrovoljatvo u koje dospjeva iz zarobljenitva, bili su Aleksandru
Karaordeviu dovoljan razlog da pristane na polaganje zakletve vjernosti kralju, ovog kriarskog
bojnika. Nakon zaklinjanja kralju, Stepinac se sastaje sa srpskim patrijarhom Varnavom i dogovara
o sinhronizaciji borbe protiv komunistike aveti. Njegovo posveenje u Zagrebu vri se uz kriarsku
bakljadu.
Crkveno politika alijansa MaekStepinac stvaraju klerofaistiku aparaturu.
M a e k o v e seljake i graanske zatite dobivaju oblik vojnih formacija.
Pogromi komunista, antifaistikih boraca, progresivnih Hrvata i idova u Banovini Hrvatskoj sve su
uestaliji.

Stepineva antikomunistika propaganda ima u tome lavovski udio. Napokon ona je papinski
legalizirana enciklikom Quadragesimo anno" jo 1931. godine, a 1937. godine enciklikom Divini
Redemptoris" poznatim platformama antikomunistike politike akcije Katolike crkve.
itajui V. Novaka otvara nam se zastor povjesne scene i tadanjih zbivanja.
U Mariji Bistrici Stepinac govori o nemani krvave Kominterne". U Klotru Podravskom obraa se
seljacima da ne sluaju glas komunistikih zloinaca koji ih upuuju na ubijanje djece". U Sv. Kriu
Zartju da hrvatski narod mora paziti da mu se komunistika kuga ne uvue u kuu". U selu
Glogovnici govori o drubi komunistikih zloinaca koje Bog ne smije pustiti nekanjene".
I nebesa usliavaju molbe nadbiskupove. Koristei Maeka, ubaia i ostalu druinu kao sredstvo,
osnivaju se novi koncentracioni logori i u njih, uz pomo Maekovih i Kenfeljinih seljakih i
graanskih straa (kasnije ustakih organa), trpaju komuniste i antifaistike borce, da bi po dolasku
Hitlera i Pavelia bili izrueni zvjerima ravno u ralje.
K u l t Majke Boje u prastarom zavjetitu u Mariji Bistrici i legende o hiljade njenih udesa"
opisanih u Libri miraculorum", vjerski i svjetovni voe" hrvatskog naroda pretvaraju u
manifestaciji ofenzivnog
klerikalizma, crkveni se rekviziti vjeto, uz klerikalni ongleraj,
interpoliraju na politiki teren. Uz suglasnost Maeka, Coadiutor Stepinac od 1935. godine (do
1945.) na elu procesije pjeai Via crucis od Zagreba do Marije Bistrice, manipulirajui iskrenim
vjerskim osjeajima masa, kao to to uostalom i dandanas ine nastavljai njegove crkve", pritajeni
zagovornici njegove politike.
O procesiji
(oko deset
Marijinom
pretvoreno

1941. godine, ustaki Novi list" od 14. jula kae, da je uee bilo izuzetno veliko
hiljada)" upravo zbog toga to je to bilo prvo hodoae Majci Bojoj u N D H . Na
svetitu se na posebno nainjenom oltaru vijala ustaka zastava". Svetilite je
u simbol ustatva. U ustaki Lourdes.

Ni o tome se danas ne zna".

P o d Maekovom mirnom i muevnom rukom", Stepineva uporna nastojanja i vatikanski
blagoslov, raa se nagrada Boja za hiljadugodinju vjernost Hrvata Svetom ocu" Nezavisna
drava Hrvatska.
, , Z r e n j e je pri kraju" slikovito kae V. Novak etva je na pomolu".
Sramni pakt koji Dragia Cvetkovi uz suglasnost Maeka potpisuje na Belvederu, logian je
zavretak politike nacionalne izdaje jugoslavenske buroazije.
uvajui svoje klasne privilegije i pozicije i sama nasluujui, da joj odzvanjaju povijesna zvona,
ona je spremna na savez sa crkvom, sa faizmom, sa crnim vragom.
Kratkovidna i nezajaljiva ona je slijepo, sistematski pripremala svoje politiko samoubistvo. I sad
se u njega sunovrauje uz euforian angaman klerofaistike propagande i petokolonake
samohvale.
U etvrtak, 10. aprila u 16 sati Kvaternik proglaava Nezavisnu dravu Hrvatsku. Maek proglasom
poziva hrvatski narod da se pokorava faistiko ustakim vlastima. Stepinac zapisuje u svoj dnevnik:
Veliki etvrtak. Dananji dan je prekretnica u ivotu hrvatskog naroda. Jugoslavija se raspada, a
Hrvatska postaje nezavisnom dravom . . .". A zatim dodaje: Narod je proglaenje primio sa
velikim oduevljenjem, te su bile odmah izvjeene hrvatske zastave. Isto tako narod je njemakoj
vojsci pripremio srdaan doek". (IV knjiga Dnevnika str. 190.)
E t o intelektualnih, moralnih i politikih horizonata tog studenta agronomije i doktora filozofije i
teologije. On nezavisnost i nije u stanju da sagleda drugaije, nego pod vatikanskom duhovnom
knutom i okupatorskom izmom.

Uz sluenje Bogu i ljekoviti balsam molitve, veleizdaja je logian i neminovan, voljom Svevinjeg i
unutranjim diktatom, dirigirani postupak. Uostalom da mu moralni i politiki portret nije
odgovarao kriterijima Grada Pastira Gospodnjeg, on nikada ne bi ni postao nadbiskupom. U
vatikanskoj kadrovskoj politici tog vremena prolaze samo oni koji su spremni svim sredstvima
moralnog, politikog i vjerskog uticaja da se bore protiv svega to ima veze sa marksizmom i
komunizmom, protiv svega to bi moglo ugroziti klasni poredak stvari i imetak i interese rimske
katolike crkve, protiv svega to je u povjesnom kontinuitetu stoljetne borbe hrvatskog naroda za
slobodu.
U subotu 12. aprila Kvaternik imenuje vladu i ministre. Na uskrnju nedjelju Paveli dolazi u
Karlovac. Tamo sa svojom grupicom ustaa ui do utorka, ekajui da se Maek i Stepinac konano
dogovore sa specijalnim izaslanikom Frera i Ribbentropa, Edmundom Veesenmayerom o svim
modalitetima nezavisnosti". U utorak Paveli stie u Zagreb. \
Stepinac sa neskrivenim oduevljenjem pozdravlja Pavelievu Nezavisnu dravu Hrvatsku, sastaje se
sa ustakim prvacima, aniem, Kvaternikom, Paveliem, razvija proustaku propagandu, organizira
sveane prijeme, prisustvuje sveanim priredbama i paradama.
U s t a k e Hrvatske novosti" (u uskrnjem broju od 1941. godine) konstatiraju da je . . .
uspostavljena uska suradnja izmeu ustakog pokreta i najviih predstavnika rimokatolike crkve i
vlasti u dravi Hrvatskoj". Crkvene institucije i upni uredi postaju instrument reima spreman za
D o m i Poglavnika". U uskrsnoj nedjelji 1941. godine Divi Filius nije Isus Krist, nego Ante Paveli.
Stepinac je u svojoj poznatoj Poslanici, koja je krajem travnja 1941. godine brujala iz krugovala" i
javnih razglasa, zaklinjui se Poglavniku, pozvao sveenstvo na uzvieni rad na ouvanju i
unapreenju N D H i objanjavajui da je N D H Ruka Boija na djelu" traio da se moli za najveeg
krvnika hrvatskog i srpskog naroda.
/

N j e g o v , Kolarekov i Peniev Katoliki list" (kontinuitet njegova imena danas uva Glas koncila"
u podnaslovu Katoliki tjednik) objavljuje Naela ustakog pokreta iz 1933. god., da itatelji
upoznaju osnovnu liniju po kojoj se upravlja ivot u N D H " . ^
T a j isti Katoliki list" (Zagrebake nadbiskupije) u rubrici Crkvene vijesti" kasnije e u sljepilu
antikomunistike histerije, objavljivati imena lica nad kojima je pokretni prijeki ustaki sud izricao
smrtne kazne.4
,
Stepinac je odobrio prisustvo sveenikih delegata u Pavelievoj pratnji, kada je Musoliniju i
faistikoj Italiji sredinom maja predao Dalmaciju i otoke . . .
U lipnju 1941. on dovodi Paveliu cijeli hrvatski episkopat ispred crkve Sv. Marka pozdravljajui
ga od srca kao dravnog glavara s obeanjem iskrene i lojalne suradnje".
Vjenava, sahranjuje i propovijeda ustakim prvacima.
Katolika akcija sa Stepincem na elu pomae ustake vlasti, a Kriari kao najbrojnija organizacija
Katolitike akcije, daju najvie dobrovoljaca" za istoni front.
Stepinac je u srpnju 1941. primio iz Rima akt o pokrtavanju Srba. Jo ranije Srbi se pozivaju
pamfletom iz biskupske tamparije, da napuste pravoslavlje. Iza zloinstava pokrtavanja stati e na
nain koji jedva poznaje i mrani Srednji vijek vrh Katolike crkve u Hrvatskoj sa Stepincem na
elu, a preutno Rimska kurija, koja nikada nije intervenirala, da se stane sa zvjerstvima.
N a i m e , 17. novembra 1941. plenum Biskupske konferencije izabrao je tzv. Odbor trojice na elu sa
Stepincem, za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i osnovao radni izvrni odbor, da provodi
pokatoliavanje u dogovoru sa ustakim ministarstvom pravosua i bogotovlja.
Stepinac se nije protivio ruenju pravoslavnih crkava.

N a r e d i o je da se svake godine crkvenim sveanostima obiljeavaju godinjice proglaenja N D H i

Paveliev imendan i roendan.
Sa itavim zagrebakim sveenstvom uestvuje u otvaranju ustakog Sabora.
Prima od Pavelia najvie ustako odlikovanje, Velerd sa zvijezdom, koji redovno nosi na
ustakim proslavama preko svog natpastirskog kria.
Imenovan je vojnim vikarom ustake vojske tj. bio je najvii vojni sveenik ustaa i domobrana.
Odobrio je Ceceljin molitvenik za ustaku vojsku Hrvatski vojnik" i sveanu misu zadunicu u
katedrali za vou Crne Legije Juru Francetia.
K r a j e m 1941. godine Pio XII potie na izvravanje vojnikih dunosti, a Stepinac boinom
porukom poziva hrvatske radnike otjerane na rad u Njemaku, da dobro rade, jer je to njihova
vjerska i patriotska dunost.
Trudei se da dokae neophodnost N D H i branei je, Stepinac u promemoriji Papi Piju XII navodi,
da je to potrebno ve i radi 2 4 0 . 0 0 0 pravoslavaca prelaznika na katolicizam" itd, itd.
Sa ustakog programa i odlune obrane N D H Stepinac nikad ne silazi. On taj program razvija do
kraja 1945. godine, podstrekavajui i obavezujui vjernike na protunarodni rad, a nakon
osloboenja zemlje na terorizam kriara.
Jasno je da on nije nita poputao u svom ustaluku od prvih dana okupacije pa do kraja, ve
naprotiv, da je jo ei neprijatelj naroda, brani ustaa i ustake N D H i njihov podstreka to je
narodna pobjeda blia, a ustaki zloini i izdaja vei.
I preko groba N D H , Stepinac ostaje njen zatoenik, gurajui sveenike i ostale u avanturu
ustako-kriarskog terorizma, sramotei crkvu svojim zloinima i zloinima svojih sveenika.
K r a j e m rata, srpnja 1944. u Mariji Bistrici on ovako govori o antifaistikoj saveznikoj i
narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji: Smatra li moda ratujua stranka, dok strahotama
pogaa nau zemlju, da je zloin, to hrvatski narod svom snagom svog bia stoljeima tei za
slobodom i danas brani svoju dravnu samostalnost uz neuvene rtve? . . . Ve se dva desetljea
pokuavalo, sad ovom, sad onom prilikom, narinuti komunistiko naziranje na svijet. Hrvatski ga je
narod plebiscitarno odbio . . ."
Na Josipovo 1945. godine, kad je rat ve dobijen, on se u bazilici u Palmotievoj ulici, grozi
vremenom u kojem e se klevete i lai raskrinkati", da su eventualne pogreke kojeg sveenika,
sitnica prema onom to se zbilo na drugoj strani, kojoj moda neupuena svjetska javnost pljee. I
zato nas malo dira gronja, kojom se, zagrebaki nadbiskup uvrtava medu ratne zloince. Iako se
dotini utvaraju da strahujemo prema njima, neka znadu, da vedra ela, mirne savjesti stojimo na
svom mjestu, dolo mu to drago . . ."
O v o o vedrom elu", mirnoj savjesti" ponavljati e kao papagaj i na suenju koje ve sluti, jer
mu na mirnoj savjesti", izmeu ostalog, lee sitnice": popovi koljai od komandanta Jasenovakog logora Miroslava Majstorovia alias Vjekoslava Filipovia iz Petrievca, koji je uestvovao u
pokolju kolske djece u Drakuliu pokraj Banja Luke, pa preko Sidonija Scholza iz Naica, fra
Zvonka Brekala, pomonika Majstorovia u Jasenovcu, fra Sreka Peria iz Livna, fra Vjekoslava
imia iz Knina, fra Petra Glavaa itd, itd. do zvjerstava asnih sestara u djejem logoru u
Jastrebarskom.
U momentu sloma faizma on je zajedno s Paveliem i Maekom stvarao planove o prijelaznoj
vladi, povezivanju sa Romanom, Rupnikom, Draom Mihajloviem, i klerikalnim dijelom
izbjeglike vlade u Londonu, pripremao stranu oruanu intervenciju i okupaciju, te je preko
Poslanice od 24. 3. 1945, razaslane na engleskom i francuskom jeziku u inozemstvo, stanje u zemlj:'
prikazivao kao graanski rat, koji trai anglo-ameriku intervenciju. Ta antipartizanska poslanica

objavljena u Katolikom listu", sastavljena je u Poglavnikovom kabinetu kao plebiscitarna

biskupska izjava protiv boljevizma i partizanskog divljanja", jer Zapad je obmanut morem lai,
neistina i kleveta".
etiri mjeseca nakon pobjede i sloma faizma, Stepinac jatakuje ustakom pukovniku i bivem
glavnom ravnatelju za javni red i sigurnost Erihu Lisaku u svom nadbiskupskom dvoru, a jo u
studenom 1945. kontaktira ustake pijune i budno prati teroristiko-diverzantska ubacivanja u
zemlju.
On je tzv. pastirskim pismom od 20. 9. 1945. nastojao pred meunarodnom javnou prikazati
Jugoslaviju kao zemlju u kojoj se proganjaju nevini sveenici, kleveui narodne sudove koji su sudili
ratnim zloincima.
Stepinac je dobio ustaki orden i radi raskrinkavanja odmetnika u zemlji". Pred sam kraj rata on
treba da slui kao locum-tenens". Na Kaptolu sakriva ozloglaene ustae, pohranjuje ustake
arhive, Pavelieve govore snimljene na gramafonske ploe, opljakano srebro i zlato stradalnika iz
logora smrti itd.
Krivnja Stepinca za vrijeme okupacije predmet je mnogih dokumenata i nju nije potrebno naroito
dokazivati. Iz niza tih pisama i dokumenata proizlazi da je on vezao sudbinu crkve uz N D H i time
stvorio osnovni preduslov, da on i veliki broj katolikih sveenika aktivno uestvuje u ostvarenju
njenog programa, poevi od organizacije njenih kotarskih poglavarstava, ustakih stoera, logora,
milicije, vojske itd, pa do pokrtavanja, krvavih ubistava po logorima, ubijanja, pljake, paljevina itd.
Stepinac na elu katolike crkve nije samo glavni ideolog ratnog zloina ve on stvara organizacijsku
i kadrovsku snagu N D H .
V i k t o r Novak e to lijepo rei: Tako je dakle, nadbiskup Stepinac, kao vrhovna glava katolike
crkve u ustakoj N D H , njen stub pri njenom izdisaju, kao to je glavni oslonac pri njenom poroaju
poteklom iz nezakonitog prilenitva faizma, nacionalizma i vatikanskog klerofaizma".
Krivnja Stepinca kao organizatora nasilnog prevoenja Srba na katolicizam u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini potpuno je dokazana. Ta prekrtavanja" pod Akamovievim geslom Natrag vjeri
otaca" spadaju medu najvee ustake zloine i nasilja. Svima je bilo poznato tada, da su ustae, a
ustae svenici, napose, prijetili Srbima, da ako ne preu na katoliku vjeru, da e biti ubijeni,
poslani u logore, otjerani sa svojih ognjita itd. Nitko iv onda nije vjerovao i svima je bilo jasno da
ustaama i Paveliu nije stalo do vjere, ve do nasilja i terora nad srpskim narodom. Svima je bilo
poznato da su i prekrteni bili ubijeni i proganjani, a u mnogo sluajeva da je narod bio domamljen u
ustaka uporita gdje je masovno pobijen, kao na primjer u Glini, tikadi i drugdje. Svi su znali, da
nitko u ono vrijeme nije dobrovoljno preao na katoliku vjeru ve iznueno, i sa ustakim noem
pod vratom.
S u e n o mu je kao ratnom zloincu na osnovu dokaznog materijala i brojnih svjedoka, na 16 godina
zatvora. Nakon to je odleao 5 godina, bio je interniran u rodno mjesto Krai i tamo umro 10.
februara 1960. od leukemije.
A k o je itko zasluio deveti krug pakla, onda je to on. Meutim, za nau zvaninu kaptolsku
gospodu, s kojom s toliko obzira i takta postupamo, taj ratni zloinac je: Blagopokojni Pastir
velikih nakana", kojem su na srcu crkva slona u ljubavi, mir i pomirenje medu narodima i bolji
svijet bez nepravde, mrnje i osvete." (Iz okrunice kardinala Kuharia od 18. I 1985. kojom trai
da se u svim crkvama zagrebake nadbiskupije odri misa zadunica za ratnog zloinca povodom
25-godinjice njegove smrti).
On je neumorni zatitnik ovjeka" koji je ,,s iskrenim rodoljubljem tumaio pravo hrvatskog naroda
na dostojan ivot u miru, slobodi i pravednosti", on se zauzimao za prava i dostojanstvo svake
ljudske osobe" bez obzira na nacionalnost, vjeru i opredjeljenje", neprolazni etiki principi bili su
stijena na kojoj je stajao kao svjetionik" i napokon ,,on je najhrabriji biskup Evrope onog traginog
vremena" (iz prigodne homilije" kardinala F. Kuharia u zagrebakoj katedrali istim povodom).

A l i svjedoanstva su tu. Sakupljena su i u knjizi putokazu - Viktora Novaka. I eto odgovora na

mogue pitanje: ,,Zato ponovo Magnum Crimen"?
Z a t o to snage pomrine o kojima govori ova knjiga jo ive. Drsko nastavljaju svoju politiku.
Organiziraju se. Pokuavaju kroz razne sprege dobiti uporita. Svoj poraz smatraju privremenim.
Okrenuti prolosti, potkupljenih srca i pameti, impregnirani mrnjom prema komunizmu, oni ude
da poraz pretvore u pobjedu. Oni bi osvetu. Iz njihvogo braka sa kontrarevolucijom moe se roditi
samo nakaza novog Velikog zloina".
Z a t o ponovno Magnum Crimen". Kao povijesno pamenje i odluna opomena koja glasi: Nikad
vie neete proi. Nikada!"
A mudrovanje o tome kako postoje dokazi o Stepinevu nesuglasaju sa ustaama, o njegovim
prosvjedima u vezi klanja, o ljudima koje je spasio od ustake kame, o famoznom" kamenu u leda
od ustaa iz Metrovievih memoarskih senilija to su tlapnje. Nakon pada Italije, Vatikan ve
poinje igru sa zapadnim saveznicima, a vjerni izvrilac Stepinac mora igru prihvatiti. Uostalom,
ustaki ministri Voki i Lorkovi uz Poglajena povlae poteze u skladu sa pravilima vatikansko
erilovske igre koja je u toku. Otuda povremena neslaganja" sa Pavelievim kabinetom.
A i roeni mu brat stradava od faistike ruke. . . to moe ali i ne mora imati upliva na
nadbiskupovo distanciranje" od ustakog ostvarivanja Civitas dei" raspelom, bombom, kamom i
Jasenovcem.
Stotine godina povijesti pokazuju (a povijest Drugog svjetskog rata najoiglednije), da Vatikan,
odnosno vrhovna hijerarhija Rimske Katolike crkve, uvijek i u svakoj prilici stoji na strani
neprijatelja naih naroda, da je protiv njihovog jedinstva i bratstva, to jasno dolazi do izraaja u
politici vrhova katolikog klera u vrijeme tzv. Nezavisne Drave Hrvatske. Meutim, injenica je, da
je uprkos ovakvom stavu vrhova crkvene hijerarhije, pod nacionalnu i crvenu zastavu narodnooslobodilakog rata i socijalistike revolucije stao ogroman broj vjernika i dio sveenika katolike vjere.
Z e l j a crkve za vlau i pohlepnost za imetkom toliko je zasljepljujua, da ona niti vidi, niti hoe da
zna, da su vjernici, masovna osnova revolucionarnih prevrata: od srednjevjekovnih seljakih buna do
radnikih istupanja na povijesnu scenu, od Parike komune do Oktobarske revolucije i drugih
revolucija 20. vijeka, od nae revolucije do onih u Latinskoj Americi.
Iako to jo nije dovoljno, a pogotovo do kraja istraeno, broj katolikih sveenika, za koje se
pouzdano zna, da su, prema nekim istraivanjima i evidencijama, bili uesnici N O B je oko stotinu.
Onih koji su uglavnom pobijeni od etnika, ustaa, Nijemaca i Italijana zbog suradnje sa N O P - o m je
preko 40. Onih bezimenih" koji su samozatajno pomagali, broj je zasigurno daleko vei.
Uz rijetke i asne izuzetke i tu je naa historiografija zatajila.
Treba podsjetiti da je stav Partije prema vjeri i vjerovanju i prije rata i u toku rata esto falsificiran
kao negativan. Tvrdilo se da su komunisti u naelu protiv svakog vjerovanja i da izmeu njih i
vjernika nema ni mira, ni sporazumi, ni suradnje. Ovakav navodni negativni odnos komunista prema
vjernicima uvelike su eksploatirali svi neprijatelji N O P i N O B . U stvari problem treba obrnuti. Ne
komunisti, nego konzekventni antikomunizam katolikih crkvenih vrhova bio je kamen spoticanja i
osnovni izvor zaziranja dijela sveenstva i vjernika.
T i t o je na primjer jo 1936. godine u Beu napisao lanak za ..Proleter" pod naslovom Komunisti i
katolici". Obraajui se vjernicima i predlaui zajedniku borbu protiv zajednikog neprijatelja koji
nastupa faizam, istakao je principe slobode vjere i vjero ispovijedanja.
R u k o v o d s t v o NOP-a je na toj liniji, a to je bila linija Partije, odmah u poetku borbe protiv
okupatora proglasio princip okupljanja svih rodoljubivih snaga bez obzira na nacionalnu, vjersku i
drugu pripadnost. Glavno mjerilo patriotizma bio je odnos pojedinca prema faistikom okupatoru,
a osnovno naelo, naelo slobode i ravnopravnosti.

To se sve vrlo jasno vidi iz obilja dokumenata, uputa, proglasa, partizanskih zakona i novinskih
lanaka koji istiu principe slobode vjere i vjerovanja.
Katoliki upnik Alojz Ocvirk iz Jezerana daje izjavu Vjesniku" br. 17 od listopada 1942: Na
osloboenje Jezerana i na dolazak partizana ja gledam kao Slaven i kao sveenik, kao na
osloboenje ovdanjeg naroda i mene samoga. Smatram, da bi bez pobjede partizana, sa pobjedom
faistikih baraba i sveenstvo i sav na narod sasma nestao. Svaka pobjeda naroda i njegove vojske
partizana, mene kao Slavena i kao sveenika veseli.
Nikakvih smetnji ni zapreka od strane partizana nisam imao niti ih imam, bilo ja lino, bilo kao
katoliki sveenik u vrenju svojih vjerskih obreda.
M i s l i m ostati s narodom i sa partizanima u svim prilikama do narodne pobjede, i ukoliko doe do
potrebne evakuacije neu se od naroda odvojiti, jer vrlo dobro znam, da mi je mjesto uz narod i sa
narodom".
U lipnju 1942. pri vojnim jedinicama N O B osnivaju se zvanja vjerskih referenata. Naredbom
Vrhovnog komandanta NOP, Tita, tabovima brigada nalae se, da se prema ukazanoj potrebi
ustanovljuju zvanja sveenika pri brigadama sa nazivom Vjerski referent. Vjerski referenti kao znak
raspoznavanja nose na lijevoj ruci kri (kranski) i polumjesec (muslimanski) sa jedan ili dva
irita ispod znaka. Njihove su dunosti voenje knjiga poginulih i umrlih drugova i drugarica, vrenje
svih vjerskih obreda besplatno, ukoliko to narod zahtijeva, i populariziranje narodnooslobodilake
borbe u krajevima kuda prolaze partizanske jedinice.
P o s t o j e brojni' dokumenti o vrenju vjerskih obreda u partizanima. Na primjer foto-dokument
crkvenog pokopa 27 partizanskih ranjenika, poklanih od ustaa u bolnici u Otocu izmeu 12. i 13.
rujna 1943, kojima kanonik Grga Starevi dri opijelo. Isto tako o partizanskim grobljima
obiljeavanih krievima. ^
U Sloveniji su bile poznate partizanske vojnike zakletve sa crkvenim obredom, a davane su i mise
zadunice za poginule borce, kao napr. za komandanta Glavnog taba N O V i POS Staneta Rozmana.
Takoer je poznato da su se borci fakultativno mogli crkveno vjenavati. Poznati su i sluajevi
blagosiljanja partizanske zastave.
Pri Izvrnom odboru A V N O J - a osnovan je krajem studenog 1942. vjerski odsjek (kao pretea
vjerskih komisija pri dravnim organima).
O odnosu prema vjerskim nekretninama govori Uputstvo o odnosu rukovodilaca i boraca N O V i
POJ prema vjeroispovijedanju i o odnosu vjerskih slubenika prema NOB". Kae se izmeu ostalog,
da je u pogledu vakufskih imanja, crkvenih i manastirskih dobara ,,. . . sva ta imovina je
neprikosnovena i ostaje i dalje svojina, damije, crkve, manastira i njome upravljaju kao i do sada
za to odreena lica od strane vjerske uprave".
U izvjetaju o radu Prosvjetnog odsjeka Izvrnog odbora A V N O J - a krajem 1942. godine i u
Uputstvu za rad osnovnim narodnim kolama o nastavi vjere i vjeronauke kae on: ,,U mjestima
gdje postoje vjerske kole, klosteri i mektebi, treba ih ostaviti, da rade dalje, kontrolirajui njihov
stav prema N O B a ne mijeati se u pitanja vjere i nastave. A o vjeronauku: Bez smetnje odobrava
se predavanje vjeronauka za katolike, pravoslavne, muslimane i ostale vjeroispovijesti". Propisano
je takoer, da se nastava vjere u osnovnim narodnim kolama treba izuavati u duhu uzajamne
vjerske trpeljivosti, vjerske discipline i dunog potovanja drugih vjeroispovijesti.
O d j e l narodne prosvjete Z A V N O H - a objavio je 1944. godine nastavni plan za osnovne kole u
kojem se kae, da program za vjeronauk u osnovnim kolama i niim razredima gimnazije odreuje
vjerouitelj i da vjeronauk pohaaju ona djeca iji roditelji to ele.
U partizanima neprijateljima vjere i crkve" slavio se kranski blagdan Boi. Usred rata 1942.
godine u centru partizanske drave Bihau, zvonila su crkvena zvona pozivajui na polnoku. Boi
se slavio svuda. U Sloveniji glasilo Osvobodilne fronte donosi o Boiu 1942. lanak Na boinu

no". Na Hvaru Boinu priredbu 1943. godine organizira Propagandni odjel Oblasnog N O O
Dalmacije. Za pravoslavni Boi 7. sijenja 1943. okupljenim Krajinicima govori Tito: Ja vam
predajem pozdrav Vrhovnog taba, estitam vam boine praznike i Novu Godinu. . . Ovaj Boi
slavimo u znaku borbe, ali i duboke vjere i sigurnosti u pobjedu pravedne narodnooslobodilake
borbe . . . Ovaj veliki praznik koji su praznovali vai oevi, djedovi i pradjedovi vai, vi danas
praznujete sa vjerom u bolju b u d u n o s t . . . " J
Publicist iril Petei prikupio je obimnu dokumentaciju i napravio je dobar prikaz vrenja vjerskih
obreda u partizanima: krtenja, sklapanja crkvenih brakova, pogreba, misa, ispovijedi, priesti,
propovijedi, slavljenja blagdana, primanja posljednjih pomazanja, nastave vjeronauka, zatite crkava
i bogomolja, blagosiljanje zastava itd.
Puno potovanje i uvaavanje imali su sveenici koji su se odluivali za narodnooslobodilaku borbu
i stvaranje narodnog jedinstva u borbi protiv faizma. Oni su to potovanje viestruko zasluili, jer se
radilo, pogotovo kad je rije o katolikom sveenstvu, o vrlo hrabrim iznad svega potenim
rodoljubima, ljudima koji su dovodili u pitanje i svoj ivot i svoj poziv, jer su prkosno odbili
poslunost crkvenoj hijerarhiji, koja je tako rei listom stala na stranu okupatora, tzv. Nezavisne
Drave Hrvatske i antikomunizma.
O v a j etiki in partizana sveenika koji su uprkos zvanine ideologije i poliike svoje hijerarhije,
opredjeljuju protiv zloina prema vlastitom narodu, izraz je njihove visoke svijesti, savjesti i morala,
a njihove sudbine, esto tragine, ostaju u neizbrisivom pamenju svih naih naroda.
Od onih koje se ne mogu i ne smiju zaboraviti svakako su starijeine samostana u Pleterju dr
Leopold Edgar Lavov, iji je samostan bio partizansko uporite, 12 sveenika partizana iz okupirane
tajerske, jo najmanje dvostruko toliki broj ubijenih, umrlih i izmuenih u koncentracionim
logorima, 20-tek sveenika iz franjevakog i Fingarovog kruga u tzv. Ljubljanskoj pokrajini",
sveenstvo Julijske krajine i njegova najistaknutija figura dr Ivo Juvani, istarsko sveenstvo sa
Josipom Stifaniem, Zvonkom Brumniem i Josipom Paviiem, zatim katoliki upnik Franc uek iz
Gline, fra Grga Starevi iz Otoca, mostarski biskup koji je osudio nedjela protiv Srba 1941.
godine, hercegovaki franjevci fra Zlatko Sivri, Serafin Dodig, Veselko Milas i Ivan Primorac-kopo.
Zatim, tu su Janko Petan, Anton Rantua jedini preivjeli iz Jasenovca i osmorica njegovih ubijenih
drugova: Franc Glober, Franc Ka, Janez Kodri, Anzelm Polak, Janez Ranigaj, Franc Rihar,
Jakob Sem i Franc Orenik.
Dalje, tu je akon ivan Bezi, Bogomil Krui, fra Gavro Gavrani, fra Sreko Franjki, don Ivo
Sulji i don Ante Adija, cjepanicom ubijen brat streljanog Boidara Adije, Dragutin timac,
objeen 1943., ubijeni dalmatinski franjevac Karlo ulum, fra Jozo Markui uesnik II zasjedanja
AVNOJ-a, fra Pile Vukovi i mnogi franjevci iz Dalmacije, don Sreko Pavi, don Ante Otri,
zatim zadarski i hvarski sveenici, sveenici iz Primorja, okoline Karlovc'a i Bjelovara sa lanom IO
JNF Kockoviem, Slavonije sa dr Franjom Didoviem, Hrvatskog Zagorja itd., itd.
Apostolski protonotar, poznati povjesniar slavenskog bogosluja, upnik crkve Sv. Marka u
Zagrebu, monsinjor dr Svetozar Ritig, najznaajnija je linost medu katolikim sveenicima koji su
uestovali u NOB. Na Drugom zasjedanju Z A V N O H - a odrao je svoj poznati govor. Vijenik Ritig
tom je prilikom rekao i ovo:
N i k a d a nije bilo ni jednog hrvatskog sabora, ni jedne narodne skuptine koja je bila ovako slona
kao to je ova, ovako portvovna kao to je vaa. U naim saborima i naim skuptinama vazda su
stranke i partije nastojale vie na svojim partijskim, nego zajednikim i narodnim interesima. Ovu
prednost naroito vam priznajem, dragi komunisti. Vi ste upoznali jednu veliku potrebu, ne samo
upoznali, nego je i proglasili itavom narodu kao najveu dunost. Ne samo proglasili, nego je i
ostvarili, da se jedino slogom i odanom slubom i rtvom za narod moe izvojevati potpuna pobjeda.
(Dugotrajni poklici: ivio! Tako je!). Zato je cio narod pristao uz vas. Vi ste pokazali narodu pravi
put narodnoga politikog rada. Pod dojmom ove velike historijske injenice, mogu slobodno ovdje
naglasiti, da je samo ova sloga omoguila vae velike vojnike i politike uspjehe. Vai vojniki

uspjesi su po svojim rezultatima i po svojoj vrijednosti daleko nad uspjesima drugih i veih vojska.
Vaa je vojska bila mala i goloruka, pa ipak ste svojim divnim junatvom kroz ove dvije i pol godine
izvojevali vee uspjehe nego mnoge druge velike vojske (Poklici: Tako je!). Malobrojni i
nenaoruani u poetku svoje borbe, vi ste s nevienim elanom othrvali dumaninu, obranili roenu
grudu, spasili ast i obraz svog naroda, suzbili teke ofenzive neprijateljeve i do sada oslobodili
velike dijelove Jugoslavije. Kad se vojska jugoslavenska razbjegla, vi ste preuzeli njezinu dunost i
obranili zemlju, narod i domovinu. Na narod nije se poklonio neprijatelju. Francuska je podlegla,
Belgija je podlegla. Druge jae drave su podlegle. Jugoslavija nije podlegla. Vi ste je obranili
svojim miicama u svojim umama. Koji narod moe se iskazati ovakovim djelom? To je najvea
slava naeg naroda za ovo 1200 do 1300 godina to smo ovdje. Ali to je najjae jamstvo za opstanak
i budunost naega naroda. Vi ste, drugovi, izvrili jo drugo veliko djelo. Vi ste uspostavili i
uskrsnuli bratstvo i slogu izmeu srpskog i hrvatskog naroda. I tim ste pokazali buduim
pokoljenjima, kako je ovo naa zajednika domovina, koju jednako ljubimo, pa zato za nju jednako i
umiremo. (Tako je!). Vi ste se sastali da poloite temelje novom i boljem ureenju drave
Jugoslavije. Ve ovo to ste dosad u vrijeme ovog rata uinili, znai temeljni preokret na bolje. Vi ste
od svojih voa netom uli velikih rijei. Usadite ih duboko u svoju duu. Kako ste veliki vojnici i
junaci, tako, budite i veliki uitelji i novih, zdravih narodnih politikih misli i naela to ste ih ovdje
uli. Moram vam rei jo nekoliko rijei kao sveenik. Mi sveenici bili smo uvijek narodni ljudi . . .
Poznat vam je na veliki hrvatski biskup Strosmayer koji nas je uio slozi i ljubavi hrvatskog i
srpskog naroda (odobravanje). Naalost u posljednje vrijeme mnogi su naroito mladi sveenici
zaboravili na ovu svoju narodnu i kransku dunost. Ovo to su mladi sveenici sada uinili jeste
izdaja narodnih ideala. To je peta kolona, koja je izdala osjeaje svoga naroda. Tako ja zavravam i
to vam kao sveenik i kao ovjek iskreno kaem. Doao sam i oduevio sam se mnogo. Vjerujem, da
uskrs naeg naroda nije daleko. Bog e nam ga dati". (Vjesnik" JNOF Hrvatske broj 28 od 20. XI
1943").
Djelovanje Ritiga u toku N O B bilo je vrlo svestrano. Kraj rata doekao je oduevljen pobjedom nad
faizmom, a kad se vratio u Zagreb, sluio je 1945. godine u svojoj crkvi Sv. Marka na Radievom
trgu misu zahvalnicu u prisustvu novoizbarane prve hrvatske vlade u kojoj je bio ministar i
predsjednk vjerske komisije. Tom prilikom je rekao: U ovaj historijski nezaboravni trenutak,
kakvoga jo nikada ne bijee pod divnim svodovima crkve svetoga Marka, diemo svoja srca put
nebesa i prikazujemo svoje molitve za naeg velikog predvodnika Marala, za nau hrabru
oslobodilaku Jugoslavensku armiju, njezine slavne generale i oficire i sve junake borce koji najvie
pridonijee za nau pobjedu i narodnu slobodu . . . Neka nam Boja milost bude na pomoi".
( S v e t o z a r Ritig nema ulice u Zagrebu. Nema ni u Slavonskom Brodu gdje je roen).
U s t a v o m FNRJ od 1946. godine i republikim ustavima crkva je odvojena od drave.
Meutim, od prvih dana stvaranja Nove Jugoslavije hijerarhija Katolike crkve zauzima izrazito
neprijateljski stav. Ni posljednju ansu pruenu mu susretom sa Titom u junu 1945. godine (u staroj
zgradi Lovakog doma" u Nazorovoj ulici) Stepinac i Katolika crkva u Hrvatskoj nisu iskoristili da
sa sebe speru ljagu i blato nagomilano na crkvi tijekom rata kroz suradnju sa okupatorom i ustakim
kvislinzima. Tradicionalno vatikanstvo vazalstvo i politiki klerikalizam zagrebake crkve i tada je
prevladao.
Impregniran po diktatu tuinskih interesa, Stepinac odbija ono za to se Stipica Radi zalagao u julu
1925. godine za hrvatsku crkvu nezavisnu od stranih manipulacija i stranih interesa, za crkvu
blisku svom narodu i njegovima tenjama.
T a j antikomunistiki, umobolno fanatizirani jezuita i podstreka zloina, zajedno sa Vatikanom
pekulira, oekuje, podstie i reira (Pastirske poslanice od septembra 1945.) graanski rat i
intervenciju zapadnog Bloka. Nikad im krvi dosta . . .
Vatikanska politika u svom konzekventnom antikomunizmu daje i organizira prikupljanje
financijskih i drugih sredstava, da bi sprijeila izruenje ratnih zloinaca Jugoslaviji. Ona ih verca po
desetinama samostana Evrope. Napokon, i Ante Paveli uz pomo Vatikana, preruen u fratra
prelazi iz Austrije u Italiju, a potom u Junu Ameriku. Artukovi, nekadanji ak irokoga Brega
kojem je kler pomogao pri usponu do ustakog ministra, takoer bjei uz pomo klera, a danas ga

kao istinskog kranskog dentlmena" kojeg je Stepinac visoko cijenio" brani isto drutvo na elu
sa jezuitom Stjepanom Lackoviem Stepinevim tajnikom.
Poslijeratno razdoblje je vrijeme tzv. hladnog rata izmeu dva suprostavljena bloka. Vatikan u
sprezi sa atlantizmom harangira i preko crkvenih i preko politikih faktora protiv socijalistike
Jugoslavije, to je politika osnova visoke hijerarhije katolike crkve u Jugoslaviji prema novom
socijalistikom poretku. Vatikan u to vrijeme otvoreno favorizira neprijateljski nastrojene sveenike
i postavlja ih na odgovorne crkvene poloaje (za pomonog episkopa Bauerleina, pomonog biskupa
A. Tokia, te za biskupa dr Bania, dr elika, dr Butorca sve proustae i ustae).
I dok svijet nakon zavretka rata ide ulijevo. Vatikanska politika svojoj antikomunistikoj
zasljepljenosti upree se u kola najagresivnijih imperijatlistikih ciljeva i prua im punu podrku.
Iako ogoljen i dotuen antikomunizam Vatikana i dalje se kuha u istom kotlu sa krajnjom desnicom.
Dekretom Vrhovne svete kongregacije S. Officii" od jula 1949. predvia se automatska
ekskomunikacija svih katolika koji svjesno i slobodno brane i propagiraju komunizam". Vjernicima
se zabranjuje da se ulanjuju u komunistike partije, da za njih glasaju na izborima, da itaju
komunistike knjige.
V j e r n i k e i patriote, ukljuujui tu dio crkvenog klera, Vatikan stavlja pred ozbiljnu moralnu
diasporu izmeu intimne religioznosti i dubokih ljudskih moralnih principa i svoje zvanine politike.
I dok je svima jasno da je rimsko katolika crkva strateka rezerva mranim politikim ciljevima,
Vatikan gluh i zasljepljen, ustrajava na dosljednom kontinuitetu vlastite kompromitacije.
K a o tipino olienje bezobzirne samovolje, vrhovi crkvene hijerarhije gube moralne bitke ravno
dvadeset stoljea.
U p r k o s takvim stavovima Vatikana, dobar dio katolikog nieg narodnog sveenstva stvara svoja
staleka udruenja (prvo je bilo Udruenje sveenika Istre 1948. godine) protiv kojih ustaje, po
direktivi, hijerarhijski vrh katolike crkve na biskupskoj konferenciji 1952. godine.
Vatikan zauzima nedvosmisleno antijugoslavenski stav i u vrijeme transke krize.
Zakulisno djeluje kod pojedinih vlada da ne uspostavljaju diplomatske odnose sa FNRJ.
U vrijeme Rezolucije Informbiroa on se zalae protiv pruanja ekonomske i vojne pomoi
Jugoslaviji.
V r h u n a c Vatikanske provokacije je imenovanje ratnog zloinca Stepinca kardinalnom i kanjavanje
najteim crkvenim kaznama sveenike koji su uestvovali u N O B .
Z b o g nagomilanih problema u uzajamnim odnosima 17. 12. 1952. godine vlada Jugoslavija prekida
diplomatske odnose sa Svetom Stolicom i upozorava Vatikan na njegovu odgovornost za taj ishod.
Prekid u odnosima trajao je 14 godina. Do nove uspostave dolazi 1966. godine, nakon potpisivanja
tzv. Protokola izmeu Svete Stolice i vlade SFRJ.
U meuvremenu razdoblje vojujue crkve zavrava otprilike sa smru Stepinca. Ve 1960. godine
Predstavkom SIV-u biskupi Jugoslavije prihvaaju drutveni sistem i pravni poredak SFRJ kao okvir
u kojem e djelovati crkva.
Politika pape Pia XII poinje odzvanjati u prazno. Na razvalinama kolonijalizma, pregaenim
50-godinjim naporima da se zaustave pokreti masa, ideoloki moda neproieni i politiki aroliki,
ali usmjereni na revolucionarni preobraaj kapitalizma, na injenici da politiki, drutveni i
ekonomski razvoj afirmira socijalizam kao svjetski proces, pojavi masovne sekularizacije u svim
drutvima konano preovladavaju shvaanja da vrijeme gazi i udaljava crkvu u izolaciju i da ona
mora izai iz zatoenitva ideologije davno pokojnog Leona XIII i njegove enciklike Rerum
Novarum" ( 1 8 9 1 ) socijalno-politike doktrine ouvanja kapitalizma i zaotravanja prema marksizmu
i socijalizmu.

Ivan XXIII Roncalli i Pavao VI Montini, pape su aurnog velikog prilagodavanja dovoenja crkve
u sklad sa vremenom, u povjesnu primjerenost.
Enciklike Pacem in terris" i Populorum progressio" i ostale silne pisanije koncila koji se protegao
na etiri godine ( 1 9 6 2 1 9 6 5 ) greviti su pokuaji aggiornamenta: ekumenizma, priznavanja prava
radnike klase, zalaganje za socijalnu pravdu i naputanje antisocijalizma, dijaloga razliitih
ideolokih pozicija, naputanja klerikalizma, zalaganja za novi ekonomski poredak u svijetu, za mir,
nuklearno razoruanje i gaenje ratnih arita, za jaanje UN i uspjeh KEBS-a.
Na toj platformi Sveta Stolica mogla je normalizirati odnose sa socijalistikim zemljama.
Iz zatvorenosti i izolacije kree se prema postupnoj normalizaciji odnosa. Jedan od prvih bilateralnih
akata koji je Vatikan nakon koncila zakljuio sa nekom dravom je Protokol" potpisan u Beogradu
25. juna 1966.
Prvi puta zakljuuje Vatikan sporazum o pravnom poloaju katolikih vjernika u jednoj
samoupravnoj socijalistikoj zemlji, o meusobnim obavezama i pravima, koji je stavio u stranu"
famozni Konkordat oko kojeg je za vrijeme stare Jugoslavije bilo toliko peripetija.
S v e t a je Stolica priznala Ustav, zakonodavstvo, socijalistiki poredak, to znai da se saglasila sa
slobodnim prostorom za iskljuivo vjersko djelovanje i sa odustajanjem od upotrebe crkvenih
funkcija i vjerskih osjeaja u politike svrhe.
D u h Protokola je smrt klerikalizma.
Protokolom su dravno pravno utvreni odnosi socijalistike Jugoslavije i Vatikana kao i
preuzimanje meusobnih obaveza u ponaanju jedne i druge strane.
V r h u n a c trenda dobrih odnosa bio je susret Tita i Pavla VI 29. marta 1971. godine u Vatikanu, kad
Papa potvruje svoj pozitivni stav prema naoj socijalistikoj, samoupravnoj, nezavisnoj i
nesvrstanoj poziciji i izraava da visoko cijeni ugled, autoritet i povijesnu ulogu Tita.
S v e to otvara iroke perspektive za djelovanje Katolike crkve u naem socijalistikom drutvu.
A l i vrag ne miruje . . .
Tradicionalne snage otpora netolerancije i mrnje su ilave. Kompromisi s njima dovode do
dominacije praznog verbalizma, razliitih interpretacija i krize realizacije obnoviteljstva.
U m j e s t o krasnog sunanog dana za povijest Crkve" nakon koncila doli su dani oblaka, oluje,
sumnji, traenja i nesigurnosti" kako to ree Pavle VI.
O t p o r a je bilo jo za ivota Ivana XXIII, ali se oni ofanzivnije manifestiraju za Pavla VI. Ova dvojica
Papa poputaju bezbonom komunizmu" i organizirane snage mrane klerikalistike tradicije,
snage socijalno-ekonomske doktrine pupane vezanosti crkve uz kapitalizam diu glavu.
K a k a v je realan odnos snaga lako je zakljuiti iz zadnjeg izbora Pape. Vojtila, papa Ivan Pavle II
blii je papama od Leona XIII do Pia XII, nego ovima ija je imena uzeo. S njim je rimska Katolika
crkva ponovno u kandama politike stege i vlasti.
Na sceni je katolika ljevica koncilskih lojalista i desnica apokaliptiki uplaena komunizmom."
U Katolikoj crkvi kod nas koja dugo vremena nosi naziv Crkva utnje" javljaju se tzv. sluajevi",
jer hijerarhija oigledno ne trpi dijalog. Politika sutina sukoba je u alternativi: koncilsko otvaranje
prema socijalizmu ili pretkoncilski anti-socijalizam.

Sutina kritike restrukturalista polazi od kritike kapitalizma kao nehumane i evanelju neprimjerene
drutvene formacije, koju treba prevladati jasnim opredjeljenjem za socijalizam kao alternativu. Na
pitanje kako prevladati kapitalizam katolika ljevica ima odgovor: socijalnom revolucijom.
U Latinskoj Americi a posebno centralno amerikom regionu stvoren je poligon na kojem sjeverno
amerika politika ima za cilj likvidiranje pokreta za nacionalno osloboenje. To je polazna toka
pax americana" i sastavni dio Reganove strategije prevazilaenja krize koja drma kapitalizam i
uvrenja amerikog hegemonizma. U toj istoj Latinskoj Americi u kojoj diktature diu drutvenu
napetost do kljuanja, javlja se teologija osloboenja" i stav da institucionalizirano nasilje i
nepravda zahtijeva da se revolucionarno nasilje legalizira kao politiki instrument otpora nepravdi".
I dok pod Ivanom XXIII i Pavlom VI teologija siromanih" i teologija osloboenja" kojom
katolika crkva Latinske Amerike nastoji da se priblii masama, da izrazi i usmjeri, pa ak bude na
elu socijalnog bunta i zahtjeva za promjenama i tako odri korak sa povijeu, dobijaju zvanini
blagoslov na biskupskoj, konferenciji u Kolumbiji Vojtila u teologiji osloboenja" vidi avet
marksizma i komunizma.
On se ne usuuje usmjeriti sveenike protiv sirotinje, ali im zabranjuje da se bore za promjene, jer
sirotinji nakon to skapa izrabljena, gladna, izmrcvarena i isprebijana osigurano je kraljevstvo
nebesko.
Crkva se po oficijelnom Vatikanu ne moe aktivno angairati u dnevnoj politikoj, ekonomskoj i
socijalnoj borbi za promjene, dakle ona je za status quo: za bijedu, za smrt od gladi, za
eksploataciju, za teroristike vojne reime, za poveavanje famoznog broja od 100.000 ljudi nestalih
bez ikakvog traga u Latinskoj Americi, za bogate, za ugnjetavae.
Tu je dananji papa gvozdeno konzekventan, a s njim i rimska katolika crkva (sa rijetkim
izuzecima) od kad zna za sebe.
G l a v n a optuba Pape jest, da propovjednici teologije osloboenja"
marksistike ideologije u kojoj ulogu boga preuzima povijest".

padaju

pod

utjecaj

U objavljenom dokumentu optunice Vatikanske kongregacije za doktrinu vjere sa Ratzingerom na

elu protiv brazilskog franjevca Leonarda Boffa i njegove knjige Crkva, karizma, mo", doslovno
stoji da su komunistiki reimi u zemljama tzv. realnog socijalizma sramota naeg vremena" jer dre
itave narode u uvjetima ropstva". v
T i m povodom Giusepe Cjarante sekretar KP Italije javno je postavio pitanje: N e srlja li Vatikan u
vrtlog hladnog rata"?
Jasno da srlja.
U savezu sa svojim amerikim protestantskim istomiljenicima, s kojim razrauje strategiju
amerike pacifikacije Zelenog kontinenta i crvenih sveenika", koje tamo u San Salvadoru kolju za
oltarom u nadbiskupskoj odori, kao to su to uinili u oujku 1980. sa Oskarom Arnulfom
Romerom i kao to bi to uinili sa onom trojicom hrabrih sveenika, ministara u sandinistikoj
vladi Nikaragve da se ne boje ne boga, nego naroda.
T a k o u Latinskoj Americi.
K a k o je katolika crkva u Hrvatskoj iskoristila koncilsku ansu?
Slabo. Iako je kia koncilskog obnoviteljstva kod nas mogla pasti na izvanredno plodno tlo i dati
bogatu etvu, zahvaljujui ranije pokazanoj jakoj klerikalistikoj tradiciji i orijentaciji vrhova njene
hijerarhije, do toga nije dolo.
Za razliku od svjetskih gibanja, postkoncilska podvajanja kod nas su uglavnom u vjersko-crkvenim
pitanjima ali i u pitanjima za ili protiv klerikalizma.
Ne moe se rei da koncilska zbivanja kod nas nisu ostavila traga. Meutim, zagovornici i djelatnici
klerikalizma su brojniji i agresivniji posebno u zagrebakoj crkvenoj hijerarhiji. Oigledno i tako
reku svakodnevno kre duh Protokola, beskompromisno, posebno u zadnje vrijeme isticanjem
pozicija snage" i utjecaja u masama (Marija Bistrica 1984.). Prijete jaanjem onih snaga koje su
sklone tradicionalnoj borbi za ast kria". Elastinijim formama vjerskog okupljanja (molitveni

pokreti") vjernika iz razliitih drutvenih struktura, vre pokuaj obnavljanja katolike akcije u
skladu sa politikom intenziviranja katolikog laikata. Intenziviraju nezakonito djelovanje na planu
socijalne, karitativne, kulturno-zabavne djelatnosti u zemlji i inozemstvu. Zaotravaju ideoloke
konfrontacije religija marksizam i legaliziraju svoje pravo antimarksistike borbe kao vid
suprotstavljanja sistema. Militantno potiskuju i pokuavaju izdiferencirati i likvidirati one brojne
progresivne snage u KCH koje zagovaraju pozitivan odnos izmeu kranske biti i socijalistikog
samoupravnog drutva.
U ovakvoj strateko-politikoj orijentaciji imaju podrku Vatikana. Da bi se to pokazalo ne treba
ii ak ni do Papinog blagoslova koncepciji, sadraju i porukama tzv. Nacionalnog euharistijskog
kongresa, tipinom i povijesno ve dobro isprobanom primjeru klerikalistike manipulacije vjerskim
i nacionalnim osjeajima hrvatskog naroda. Tu nedavno usred Zagreba u prvostolnici" uz spektakl
u kojem uestvuje preko 150 popova prigodna homilija" Franje Kuharia najsvjeije je primjer
klerikalistikog meetarenja uz 25-godinjicu smrti Alojzija Stepinca.
O p e t uz Papin blagoslov.
Vojtila tim povodom upuuje telegram prefektima Vatikanske kongregacije, a kardinal Pietro
Palacini slui misu zadunicu.
Z a r se neto drugo moglo i oekivati?
Rimokatilika crkva u Hrvatskoj je crkva preesto proputenih ansi.
N j e n a klerikalistika infekcija predugo traje, da bi bolesna, neurotina obuzetost njenog vrha, imala
anse za bre izljeenje nekom blagotvornom terapijom. A da svojim patolokim stanjem ne teti
okolini treba je drati u granicama Protokola to znai otro u okvirima naeg Ustava i slova i
duha naeg zakona.
Prot kol i istanana i pametna politika akcija prepoznavanja klerikalizma i klerikalistike
manipulacije i odvajanje ovog od iskrenih vjerskih osjeaja, moraju postati trajni orijentiri nae
akcije.
Sjajan udbenik i prirunik za prepoznavanje klerikalizma je knjiga Magnum Crimen" od Viktora
Novaka. O toj knjizi, ako se ponovno tampa, sud e vjerojatno izrei i kvalificirana znanstvena
kritika. Tu e vjerojatno biti i osporavanja jer se uvijek, pogotovo u nas danas, nae netko tko
mora zatamniti pozadinu, da bi se njegov plamiak to bolje zamjetio.
4
B e z obzira na to smatram njeno ponovno objavljivanje prvorazrednim kulturno-politikim
dogaajem, jer je autor kao rijetko tko od naih historiografa iz ogromne grade stvorio
fundamentalno djelo za politiko snalaenje u prostoru i vremenu.
Historia est magistra vitae.
M e u t i m , nai vatikanolozi nama uglavnom govore o nekakvoj pozitivnoj evoluciji vatikanske
politike, pratei je od pape do pape, uz napominjanje da se tu evoluciju ne smije ometati
neprikladnim" izjavama i konkretnim akcijama pa i podsjeanjima, na to, ta kae uiteljica
ivota".
Treba da bude jasno, da mi vatikansku politiku, sve do ovog sadanjeg pape, cijenimo prema tome
kako se dri, ponaa i djeluje naa katolika crkva i njena vrhunska hijerarhija.
A k o vrhovi te crkve smatraju da Su u kontinuitetu sa Stepinevom crkvom, onda to znai krajnje
neprijateljski odnos prema naem zajednitvu, naem bratstvu i jedinstvu, naem sistemu
socijalistikog samoupravljanja. To znai opravdanje zloina i mi to moramo razobliavati i goniti
svim raspoloivim sredstvima. Posebno udarati u vrhove zagovaranja, kreiranja i prakticiranja
Stepineve crkve, jer danas je Stepineva crkva najorganiziranija kontrarevolucija. Za to je na
mjestu da razgovaramo o obavezama Svete Stolice iz Protokola 1966. godine, kojega treba itati."
rekao sam u intervjuu Borbi" augusta prole godine.
N e k a vrijeme i dogaaji pokau da li sam bio u pravu.
Zagreb,

veljaa

1985.

MAGNUM

CRIMEN

VIKTOR

NOVAK

MAGNUM
POLA

CRIMEN

VIJEKA KLERIKALIZMA
U HRVATSKOJ

Z A G R E B
M C M X L V 111

O M O T C R T A O PJER K R I A N I

ZNANIM

NEZNANIM
P. P.

RTVAMA

KLEROFAIZMA

SADRAJ
Strana

Posveta ,

V.

Predgovor

IX.;XVI.

I. PRVA ETVA KLERIKALIZMA.

Majske deklaracije 1917

Od Vidovdana 1914. do
142

II. VUK U J A G N J E O J KOI. Majska deklaracija i njezino pravo

znaenje u odnosu prema njezinu porijeklu i njezinim ciljevima

43

65

III. OBRAENICI. Ulazak klerikalaca u Jugoslaviju. Od 29. oktobra

1918. do 1. decembra 1918

67

81

IV. POBUNA ANELA. Kriza u redovima hrvatskog katolikog

sveenstva

83 103

V. M A J K A ILI MAEHA. Vatikan i Jugoslavija u prvim godinama poslije ujedinjenja

105 128

VI. A N T I P O D I . Crkveni ljudi i klerikalne stranke u Privremenom

narodnom predstavnitvu i u Ustavotvornoj skuptini. Borba
oko Kancelparagrafa

129 148

VII. IZMEU DVIJE VJERSKE ANKETE. 1921.1922.1923.

149 176

VIII. A N A T H E M A SINT! ODBAENI ANELI. Osnivanje starokatolike crkve

. .

177 201

IX. PAPODER I POPODER. Antiklerikalizam Stjepana Radia

203 252

X. SVETA BATINA. Sudbina hrvatskog glagolizma u prvoj Jugoslaviji. Uloga episkopata i Rimske Kurije

253 278

XI. U T I I RNI MRAVI. Katolika akcija. Klerikalci izmeu

sebe

279 316

XII. DJECA I PASTORAD. Pijo XI. prema Jugoslavenima pod

Italijom

317392

XIII. OBEAVANA ZEMLJA. Prosperitet katolicizma u bivoj prekumanovskoj i kumanovskoj Srbiji

393 410

XIV. DRAMATSKI USPON. Konkordatska borba

XV. Z R E N J E PRED ETVU. Klerofaizam j e spreman

411468
. . . .

469 523

KRVAVA

E T V A

XVI. ZANOSNI DOEK. N D H Davno sanjani i eljkovani

ideal.

525 597

XVII. TEROR I KATOLIENJE. Sveta-Boja-Kristova-VojujuaHrvatska

599 804

XVIII. I D E O L O G I J A I PROPAGANDA
Pismo kotorskog biskupa F. Uccellini-Tice
REGISTAR
ERRATA

IMENA
CORRIGE

805-1100

PREDGOVOR
D a l e k o prije drugog Svjetskog rata imao sam u planu da napiem vee djelo, u kome
bih u tri knjige, u tri dijela, prikazao sekularni razvoj uloge katolikog klera u historiji hrvatskog naroda. I to od poetka ilirizma, hrvatskog preporoda, u tridesetim godinama prolog stoljea pa dalje kroz itavih stotinu godina. Izvoenje toga plana bilo
je do pred rat znatno napredovalo. Prva knjiga bila je posve zavrena. U n j o j je
prikazano sveenstvo u svom veoma aktivnom sudjelovanju u razvoju ilirizma. ar
jozefinistikog racionalizma jo se nije ugasio. Nii kler bio je u najveem dijelu
u slubi svog naroda, pretpostavljajui rad za narod, koji je trebalo iz opasne letargije probuditi, svima interesima vrhovnog vodstva crkve, u zemlji i u Rimu. A ti
su interesi esto puta suprotstavljani opim tenjama naroda za slobodom ispod jarma
drutvenog i politikog, feudalistikog i austrijsko-madarskog. U borbi naroda protiv
germanizacije i madarizacije nie sveenstvo bilo je uza svoj narod. Ono se isticalo svojim naprednim shvaanjem i tolerancijom prema brai drugih vjeroispovijesti
ne samo u Hrvatskoj, nego i prema svima ostalim Slavenima, bez obzira na vjersku
pripadnost. Ovaj dio hrvatskog sveenstva znao je da spoji svoje vjerske i crkvene
dunosti s onima prema narodu, pa je i ono, noeno ilirskom idejom bratstva i jedinstva
junoslavenskih naroda kao i ope slavenske solidarnosti, bilo u tome smjeru pozitivan
inilac. Naroito u krajevima gdje su, jedni pored drugih, ivjeli katolici s pravoslavnima, Hrvati sa Srbima. No, dakako, i tada je bilo izrazitih protivnika ovoj irokoj
slavenskoj ideji. Bili su to iz viih redova crkve. Ti se u svom crkveno-feudalistikom
egoizmu nisu umjeli sfoditi s opim potrebama naroda, izdvajajui se iz njegove slube,
a stavljajui se svijesno i nesvijesno, posredno i neposredno u slubu tuinu, stalno
s tobonjom brigom za crkvu i vjeru, ugroenu od novih, za njih prevratnikih ideja.
Ovi su smatrali preporoditeljske tenje Iliraca i njihovu iroku toleranciju opasnima
za vjeru i crkvu. Odatle je stigla (1835.) znamenitog Ilirca, Frana Kurelca ekskomunikacija od strane zagrebakog kanonika Haramusteka, kajti se podufal rei, da
da je Kollar svet i kreposten lovek, to se divio velikom Slavenu, ali i protestantskom sveeniku.
Prema tome i u ovom prvom periodu moderne hrvatske historije vidljive su
i te kako izrazite klice protivnarodnih tenji tuinskog klerikalizma, koji e se u svim
sudbonosnim pitanjima saglaavati s reakcionarnim interesima Rima i Bea. Unato
tome s razvojem ilirizma snaila su se u pozitivnom pravcu napredna shvaanja rodoljubivog sveenstva. Njegova su nastojanja dostigla svoju kulminaciju 1848./9 u razbuktalom sveenikom reformnom pokretu, koji je zahtijevao emancipaciju od najvie
rimske hijerarhije, autonomiju, nacionalizaciju i demokratizaciju crkve. Dakako ovaj
uistinu revolucionarni pokret osudio je teokratski apsolutizam Rimske kurije poduzevi

sve, da ga uz pomo austrijske kontrarevolucije ugui. Zato se kontrarevolucija u Habsburgovim zemljama oborila i na taj pokret. Reakcionarne snage vieg klera dobile su
sada na snazi i stale se grupirati oko svoga vode i rodoelnika klerikalizma u Hrvatskoj.
To je bio J. J. Haulik, zagrebaki biskup, a onda i nadbiskup i kardinal, vjerni i predani izvodilac jednako politike cara Franje Josipa kao i samodrca na Tiberu. Franjo
Josip, protivnik sloboda svojih naroda, naroito Slavena, koje po slomu revolucije dariva
germanizatorskim Bachovim apsolutizmom, i Pio IX. zakleti protivnik i neprijatelj Risorgimenta i tenji talijanskog naroda da se ujedini, zajedno e biti stubovi reakcije
protiv svih slobodoljubivih tenji naroda u Evropi. Klerikalizam u Hrvatskoj bit e
tada kao i kasnije njihov najodaniji saveznik. Tako se u deceniju crhoutog i jezuitskog
Bachova apsolutizma rue sve tekovine, kojima se ilirizam mogao da ponosi. Sve odreenijim planom sukobljuju se suprotnosti klerikalizma i zaostalih snaga nekadanjeg
jozefinistikog racionalizma. To je, dakle, tematika prve knjige.
U drugoj knjizi obuhvaena je druga polovina X I X . stoljea. Ona se podudara s djelovanjem akovakog biskupa J. J. Strossmayera. U ovome dijelu izlaze na
scenu ne samo pristalice Strossmayerovi, nego i njegovi protivnici. Njegovi lini i ideoloki, koji su ve sada pobijali njegova nastojanja oko bratstva i jedinstva jugoslavenskih i ostalih slavenskih naroda. Na obje strane politikih protivnika stali su i sveenici. U ovim suprotnostima, politikih i kulturnih shvaanja, odvija se druga polovina X I X . stoljea. U njima dolazi do izraza sva izoblienost rasistike koncepcije
Starevieva pankroatizma, antijugoslavenskog i antislavenskog. Tabor sveenikastarevianaca sve je vie dobivao na snazi, i proces historijskog zbivanja daje sve negativnije vidove. Reakcionarni klerikalizam jo je u podreenom stavu prema starevianizmu. Ali samo za izvjesno vrijeme sazrijevanja odluka, da se u podesnom trenutku
pojavi sa svim svojim skrivenim pretenzijama u javnom politikom ivotu kao njegov
odreeni inilac. T a j dio hrvatskog klera sve se vie udaljavao od Strossmayerovih
kulturnih i politikih stremljenja, pa se na kraju njima i sasvim suprotstavio s fanatinom ogorenou neprijatelja. Ve godine 1876. toliko vane za balkanske Slavene,
Strossmayer je toliko razoaran i ozlojeen, kad u pravom oajanju pie svome intimnome suradniku i prijatelju kanoniku i historiaru F. Rakome: Dua mi je dosta
ogorena. Ne moete si misliti, koliko me alosti ponaanje fratara (9. jula). Ili, jo
tee i otrije: aliboe da nam je upravo sveeniki stale, rekao bih, najdivljiji i najzlobniji, koji niti svoje potenje zna uvati niti tue. Pie mi ak Nikola iz Rima,
kako su prilikom instalacije biskupa senjskoga na mene navalili. (22. septembra).
U ovim suprotnostima politikih strujanja i u nemaloj borbi, u kojoj i kler
ve vidno uestvuje, odvija se sve do smjene dva stoljea teak period hrvatske historije, naroito u posljednja dva decenija satrapskog reima bana Khuen-Hedervarya.
Gotovo neopaeno za velik dio naroda klerikalizam se sve odreenije ukljuivao u politika previranja tadanjeg hrvatskog malograanskog drutva, na kome su se odraavali jo uvijek vidljivi tragovi optereenja feudalistike prolosti, u kojoj je i crkva
imala svoju veliku rije. Tako su se postepeno stvarali i razvijali uvjeti za organiziranu pojavu klerikalizma kao politikog inioca, koji se stao da namee i selu, radniku,
seljaku i intelektualcu, svima slojevima drutva. Potpuno svijesno i planski. Ovime se
zavrava jedan znatan dio priprava za organizirani klerikalizam, koji se jo pred
Strossmayerovu smrt (1905.) pokazao u svom nakaznom vidu s tenjom falsificiranja

Strossmayerovih nastojanja elei iskoristiti njegov veliki autoritet u svoje i tuinske

ciljeve. Meutim, ma da je starac bio u visokim godinama, veliki duh je prozreo falsifikatore i mistifikatore, i njegova oznaka; toga klerikalnog nastojanja rijeju furtim
dala je i klerikalnom pokretu u Hrvatskoj ime furtimatina, koja e ga obiljeavati
za sve vrijeme njegova postojanja. I onda, kad se bude povezao s frankovcima i postao
frankofurtimatina, ili kad se bude faizirao i izradio kao puni klerofaizam. Uvijek
e njegovo osnovno sredstvo biti furtim, kraa, neistina, falsifikat i mistifikacija,
maskirano brigom oko spasenja hrvatskih dua, staranjem za crkvu i vjeru, koja mu je
uvijek bila progonjena. Sve to samo zato, da se poslui interesima najveih i najupornijih neprijatelja naroda. Ova druga knjiga nema jo svoje zavrne redakcije. Naprosto
stoga, to e linost Strossmayerova moi da bude tek onda potpuno i u svoj objektivnosti prikazana, ako se jo istrae i sovjetski arhivi, u kojima ima nesumnjivo veoma
mnogo grae, koju su mnoili Strossmayerovi odnosi s raznim predstavnicima ruske
nauke i politike u drugoj polovini X I X . stoljea. Prema tome, bez ispitivanja ove
dokumentacije ne moe se pristupiti konanom zavravanju djela. Zato je potrebno
organiziranje ovog posla u sovjetskim arhivima, i ve su prvi koraci u tome poduzeti.
U treoj knjizi prikazuje se taj organizirani klerikalizam i njegov pohod na
osvajanje vlasti od trenutka kad je 1900. na Prvom hrvatskom katolikom kongresu
u Zagrebu (1900.) stvoren klerikalni program za itavo X X . stoljee. Za ovaj trei dio
historije klerikalizma u Hrvatskoj skupljao sam gradu ve veoma dugo, pratei stalno
vie od 40 godina rad klerikalizma, iz neposredne blizine. I kao omladinac-gimnazijalac i kao student sveuilita u Zagrebu, kao lan Austrijskog historijskog instituta
i Vatikanske paleografske kole u Rimu, a onda poslije prvog Svjetskog rata kao profesor sveuilita, stalno ga nailazei na frontu negativnih, protivnarodnih snaga kao
sijaa mrnje i nesloge medu narodima vjerama podijeljenima. Ve tada sam
stekao uvjerenje, da je ovaj period klerikalizma samo jedan odreeni dio u njegovu
opem razvoju i da on sve agresivnije tei dalekim svojim ciljevima. Prva mu je Jugoslavija omoguivala punim pregrtima da se mnoe bogatstva uvjeta za njegovo reakcionarno djelovanje. I klerikalizam u Jugoslaviji naao se uvijek uz one, koji su se suprotstavljali konstruktivnim i naprednim snagama u najraznovrsnijim vidovima osobitih protivrjenosti pomaganja ili pobijanja reima, traei u mutnom stalno svoju
korist, a to znai i onih neprijateljskih snaga, koje su izvan Jugoslavije po svaku cijenu
eljele njeno komadanje. Naprosto zato, da bi mogli to uspjenije voditi svoju imperijalistiku politiku na tetu jugoslavenskih naroda. U tome je faizam i njegov subrat
klerofaizam imao u Jugoslaviji svoga odanog saveznika, koji se sve vie faizirao
bilo pod vidom ustakim, bilo kriarskim. Sve to je bilo iole naprednije, bijae od strane
klerofaizma anatemisano. U crkvenim propovijedima kao i u razgranatoj dnevnoj,
revijalnoj i ostaloj klerofaistikoj tampi. Klerofaizam je vjeto zauzeo svoje mjesto
i u t. zv. hrvatskom narodnom pokretu, sklopivi s V. Maekom najprisniji sporazum.
Od Miinchena se vidjelo, da e klerofaizam odigrati punu ulogu, koju mu je namijenio njegov vrhovni zapovjednik. Jer, slom ehoslovake i osnivanje klerofaistike Slovake izazvalo je kod klerikalaca u Hrvatskoj oduevljeno odobravanje i suglasnost sa
prvim potezom Hitlerove agresije. Ova slavenska nesrea oznaavala se u novinama i
propovijedima klerikalaca kao pobjeda katolike i vjerske misli nad bezbonim materijalizmom. Sve to se sada odigravalo pod reimom Cvetkovi-Maekova sporazuma
slutilo je na pripremanje najvee izdaje. I ona je naila,' im^je agresor poloio svoju

pljakaku ruku i na Jugoslaviju. Za mnoge je to dolo neoekivano i nenasluivano.

Za manji broj bila je ta izdaja samo dosljedna posljedica svega ranijeg prikrivenog
i javnog rada. Trei dio projektiranog studija klerikalizma u Hrvatskoj mnoio se sve
vie novom i novom gradom.
Rat je aprila 1941. zatekao mnoge Hrvate i izvan Hrvatske. Tako i mene.
U Srbiji, gdje se nalazim na univerzitetu jo od 1924. Neslavni slom digao je u Srbiji,
pod zatitom okupatora, najstrahovitiji kvislinki talog, koji se dao u slubu protiv
svega, to je bilo istinski slobodoljubivo i napredno. Tome nisu mogli da izbjegnu ni
Hrvati. Ubrzo su se ispunila nasluivanja, da e beogradska policija za okupatorov
raun poeti s hapenjima. I ja nisam dugo ekao. I meni je ukazana ast da budem
medu prvom desetoricom Beograana, koji su imali da agresoru garantiraju svojom
glavom bezbjednost srpskog prostora. Poslije ove desetorice, ve u posljednjoj nedjelji aprila, dolazile su nove stotine i hiljade, u beskraj. Ve tada se znalo, da je u
Hrvatskoj nikla Hitler-Mussolini jeva nakaza NDH, predana ustaama i njihovim
saveznicima, klerofaistima, da iz nje stvore ustako-klerikalnu Civitas Dei novog
faistikog tipa. I oni su se na taj posao dali najspremnije, od samog poetka. 10. aprila
zapoela je ustako-klerikalna strahovlada, koja e trajati sve do dana Velike Pobjede
NOP-a Maja 1945.
Kroz elije beogradskog Gestapa u Aleksandrovoj br. 6, proao je prvih
mjeseci okupacije povremeno i izvjestan broj Srba i Hrvata preana, uhvaenih
i dovedenih iz raznih razloga na sasluanje beogradskim krvnicima. Ti nai supatnici
bili su prvi i autentini izvori o stradanjima Srba u Hitler-Pavelievoj monstruoznosti,
u NDH, ali i Hrvata, koje su ve Maekovi konclogori naprosto izruili ustaama
na klanje, da za njima slijede nove beskrajne hekatombe. Stalno su se mnoile vijesti,
da je u toj NDH sve to je bilo napredno i slobodoljubivo, bez obzira da li su to
Srbi ili Hrvati, izloeno najsvirepijim progonima. Pa opet, sve to se saznavalo, inilo
nam se u prvi mah ne samo pretjerano, nego gotovo nemogue. Sve u svemu kao plod
fantazije izbezumljenih preivjelih stradalnika. Meutim vijesti su se postepeno provjeravale i podudarale, i to s raznih strana, u jednom vremenskom procesu, i postajale
su na uas svih zatvorenika jedna strahovita stvarnost. Povrh toga uvrivala se istina,
da sav taj ustaki teror, zatiivan i planski podjarivan od oba okupatora, ne bi ni izdaleka dobio toliko na zamahu i irini, da ga nije pomagao i raspaljivao najborbeniji neprijatelj svega to je bilo slobodoljubivo u NDH katoliki klerikalizam, pravi nakazni klerofaizam. to je vie odmicalo vrijeme, s njime su se mnoile strahote okupacije i stjecalo se uvjerenje, da u infernalnoj politici okupatora i njihovih ustakih plaenika uestvuju ne samo vii i nii predstavnici neba, nego i sav ostali razgranati
klerufaistiki aparat, koliko god ga je bilo odnjegovanog u prvoj Jugoslaviji. U uasima srednjevjekovnih inkvizitorskih fenomena, koji su se povampireni razbuktavali
u mnogobrojnim konclogorima NDH, naroito u onom najstrahovitijem, u Jasenovcu,
gdje su se pored ustakih zvijeri nalazili kao aktivni izvodioci svih tih neovjenosti
i predstavnici najjae organizacije Katolike akcije, kriari, i njihovi nekadanji odgajatelji i voditelji, sveenici! Sav ostali klerofaistiki aparat, koji nije bio angairan
neposredno u teroru, ideoloki se zalagao za Paveli-Hitlerov reim i kroz crkvu kao
i tampu utvrivao je svoje pristajanje u svim pravcima njegove borbe protiv NOP-a
i NOB-e. Sve to obuhvatiti, shvatiti i objasniti u prvim mjesecima okupacije nije bio ni
lagan ni jednostavan posao. Ipak sve se uglavnom susticalo u mislima, da je sve to samo

u tako strahovitoj izraenoj formi zato mogue, to je i to bilo za okupacije produenje

rada i nastojanja svih reakcionarnih elemenata, koji su se sada ponadali, da e pod zatitom okupatora konano stii svome cilju, i za tui raun prigrabiti svu vlast u svoje
ruke. Ili, odreenije i jasnije, sve ove strahote, ne samo u hrvatskim i slovenskim zemljama, nego i u srpskim, mogle su sada da budu za okupacije toliko izrazite samo kao
davno spremano zlo. Uistinu je, dakle, politika protivnarodne reakcije u godinama
1941.1945. b i l a . . . produenje njene stare politike u novim uslovima rata i inostrane okupacije Jugoslavije. (Boris Ziherl). U toj sprezi protivnarodne reakcije
u NDH klerofaizam. je od samog poetka zaigrao pored ustaa glavnu ulogu.
I u elijama Gestapa, kao i u konclogoru na Banjici, u toj kui smrti, vodile su
se esto duge i uzbudljive diskusije o mnogobrojnim uzrocima, koji su doveli do tako
brzog sloma Jugoslavije. U izmjenama misli, svakako nije bila izostavljena ni uloga
klerofaizma. Sada su mi se pojavljivale sve odreenije, loginije i uvjerljivije slike iz
blie kao i daljnje prolosti klerikalizma u Hrvatskoj, i sve su se postepeno povezivale
u jednu organsku cjelinu sa svime, to se odigralo u NDH. Postalo mi je jasno,
zato je za nae narode bio jednako jeziv furor ecclesiasticus kao i njegov dvojnik,
luror teutonicus. Tu je dakle sazrijevala misao i odluka, da se u historijskom procesu
prikae sva izoblienost militantnog klerikalizma, toliko razornog meu narodima triju
vjera. Tako je trei dio knjige dobio svoje formulirane zadatke. Da bi se pravilno
shvatila i ocijenila uloga klerofaizma u vrijeme okupacije, i da bi se vidjela sva vrela,
iz kojih je crpao svoje snage, i svi uslovi, pod kojima se on uope razvijao, odakle
su mu dolazili svi mogui poticaji, trebalo ga je obuhvatiti u njegovu irokom rasponu
dugog historijskog procesa, od pola vijeka. Tada ovaj njegov kratki, ali n a j strahoviti j i
period, nije neka sluajnost sticaja ratnih okolnosti i obraun za navodne nepravde
prolosti, nego kao sistematsko i plansko izvoenje davnih politikih tenji i akcija.
One su bile stalno u raunu vanjskih i unutranjih neprijatelja naih naroda, u oba
Rima, kao i svih njihovih imperijalistikih i reakcionarnih saveznika. Sada u NDH
otpale su u jednom olujnom zamahu sve njegove licemjerne maske, kao to je recimo
ona srednjevjekovnih kanonista i inkvizitora, da Ecclesia non sitit sanguinem, pa se
polo predano i bez ikakvih rezervi zajedno s ustaama k zajednikom cilju. Klerofaizam je iskoristio uslove okupacije i poletio je k svojoj kulminacionoj toki, kako bi
se nametnuo, sada definitivno, cjelokupnom ivotu naroda. Ovome cilju imala su da
poslue sva sredstva, fizikog i duhovnog terora. Ako je Prvi Hrvatski katoliki
kongres politiki sraunato identificirao katolicizam s hrvatstvom (dakako u Hrvatskoj),
onda je teroristiko katolienje u NDH bilo zajedniki posao ustaa i klerofaista.
Stvarala se rasistiko-ustaka NDH a istodobno i jedan ovinjak s jednim pastirom,
klerofaistika Civitas Dei pa ma i pomou Jasenovca i ostalih konclogora. Tome
su klerofaistima imali da poslue jednako ustae kao i okupator, sva aparatura moderne inkvizicije, kakvu nije sanjao ni sadist veliki inkvizitor Torquemada. Sva ta
sredstva imala su da opravdaju i ostvare davno ve postavljeni cilj. A njegovo dostignue inilo se ve tako blizu. Odatle tako intimna simbioza ustaa i klerofaista.
Odatle su je pomagala oba Rima. Oba njihova Dranga nach Osten, faistiki i Propagandae fidei, jednako opasni katolicima kao i nekatolicima Jugoslavenima, i ostalim
Slavenima. Odatle je tako eksplozivno manifestirana proustaka orijentacija najveeg
.dijela klera suprotstavivi se svima nacionalnim i slobodarskim tenjama irokih narodnih
masa, koje je protiv porobljivanja i svih tuinskih imperijalizama organizirano poveo

u domovinski rat N O P i s osloboenjem od okupatora zauvijek sruio i snove i ciljeve

klerofaista i ustaa.
Odmah im sam se oslobodio talatva na Banjici, odluio sam da pristupim
izvoenju velikog posla studija ovog problema, s kojim sam se i prije rata toliko zanimao. Pod stalnim nadzorom Gestapa i beogradske specijalne, tom aveti za svaki iole
mirniji nauni rad, nije bilo lako organizirati sav prijeko potrebni nauni aparat.
Narodnu biblioteku unitio je novovjeki vandalin, a iz moje privatne odnio je velik dio
toliko potrebne i mnogim godinama skupljane literature. Osim toga, veoma dragocjen materijal, koji sam takoer decenijima prikupljao i koji je bio ve sistematski
sreen, nalazio se na univerzitetu u mome kabinetu. Na dan inoga hapenja 23. aprila
1941., kako sve to nije uspjelo ranije prenijeti na sigurnije mjesto, uniten je, da ne bi
dospio u ruke neprijatelju. Jer, meu tim stvarima nije bilo samo opasnih za mene ve
i za jedan niz lica, koja bi, da je to stiglo do ruku Gestapa, bila nesumnjivo izloena neugodnostima. Nije bilo vremena za odabiranje i moralo se pristupiti paljenju.
U suglasnosti sa mnom to je gotovo dva dana izvodio i na kraju ne bez opasnosti
izveo drug asistent. Jer, u dvoritu univerziteta logorovali su njemaki vojnici. Na
sreu nisu se dosjetili odakle po njima pada toliko pepela od hartija, koji je raznosila
aprilska koava i njih njime posipavala. Kad sam pristupio organiziranju posla, onda
sam tek osjetio, koliki je to bio za mene veliki gubitak, te su pojedina pitanja i njihova
razrada morala da izostanu i da saekaju vrijeme, kad bude mogua njihova rekonstrukcija. Dopremanje publicistike iz NDH, kao i provjeravanje vijesti nije bio
jednostavan posao, jer je Nedieva policija po nareenjima Gestapa to zabranjivala,
ma da su se zajedniki starali da raspiruju svim zamahom bratoubilaku mrnju,
protiv koje se herojski borio NOP. Pod tako sloenim, tekim i neprirodnim uvjetima
naunog rada, djelo je sporo napredovalo. S osloboenjem Beograda oktobra 1944.
omoguen je mirniji i opseniji rad te se moglo pristupiti detaljnijem provjeravanju
suvremenih podataka i utvrivanju manje pouzdanih dogaaja. Na kraju je novembra
1946. dovrena knjiga i moglo se pomiljati na tampanje. Tako je nastala trea knjiga
jedne historijske i trilogijske cjeline. Prvi je dio nazvan Magnum tempus (Veliko doba
Ilirizam), drugi Magnus sacerdos (Veliki sveenik, t. j. Strossmayer i njegovi protivnici)
i trei Magnum Crimen (Velika optuba ili pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj).
Trei dio izlazi iz tampe prije druga dva naprosto uslijed svoje aktuelnosti.
U ovom dijelu dat je prvi pokuaj, da se ovo vano pitanje raspravi u tako velikom
vremenskom rasponu u svim njegovim suprotnostima, izraenima u historijskom procesu
kroz pola vijeka, koji je ustvari opet organski vezan s prethodnom polovinom stoljea.
U djelu e se uzalud traiti ma trunak diskusije o dogmatskim pitanjima ma koje crkve.
U njemu nema niega, to bi bilo protiv ma koje vjere, pa tako niti protiv rimokatolike. Jer ne postoje dogme, da se politika djelovanja crkvenih ljudi, pa i onih na
najviim poloajima, ne bi smjela analizirati i ocjenjivati, pa se tako ni historiaru ne
moe odrei pravo da istrauje i prikazuje ovakva historijska zbivanja, koja su vezana
s politikim djelovanjem crkvenih ljudi. Klerikalizam je u Hrvatskoj odbacio Strossmayerovu misao, da je sluenje narodu sluenje Bogu i mjesto nje postavio tezu, da
je sluenje Rimskoj kuriji, t. j. vladi Rimskog pontifika kao svjetovnog poglavara,
sluenje Bogu. U tome je osnovna oprenost izmeu shvaanja velikog narodnog sveenika i onih, koji su svi jesno i nesvi jesno sluili ovakvoj tuinskoj zapovijesti, toliko
stranoj i opasnoj za nae narode. Kao pisac mnogih rasprava, veih i manjih, u kojima

se istiu i pozitivne strane djelovanja mnogih sveenika, na kulturnom, naunom i politikom polju (M. Vrhovac, Strossmayer, F. Raki, M. Dvornik, . Milinovi, F. Uccellini, P. Stoos, M. Topalovi, A. Filipovi, M. Mesi, F. Buli, J. Bijankini, Vj.
Spini, F. Ivanievi) zapaao sam na drugoj strani mrane strane pojedinih crkvenih
ljudi, koje sam smatrao da treba prikazati u punoj svjetlosti istine i izvesti historijske
korekture, neophodne za tu istinu. Zato kao oni prvi ne zrae svojim pozitivnim vrijednostima za narod, kome su pripadali i u kome su djelovali, ni kardinali Haulik ni
Mihalovi ni nadbiskupi Rajevi, Stadler, Bauer, ari, Stepinac, ni biskupi Jegli,
Nagel, Flapp, Naki, imrak, ni sveenici Koroec, egvi, Lukas i itava ostala legija,
0 kojoj e biti rijei u ovoj knjizi. Nikako nije krivica do portretiste za nakazne izglede,
ve do modela i realistikog gledanja slikanog objekta.
Da bi izlaganja problema bila to uvjerljivija-i pristupanija samostalnom zakljuivanju itaoca, trebalo je pozivati se ne samo na dokumentaciju u jednom kontinuiranom sintetinom prikazivanju, nego je i u svim vanijim momentima i od esti
citirati. Odatle tolika mnoina uvuenih tekstova radi svih onih, koji ele da se valjano
1 dokumentarno obavijeste o problemu, kojemu e se jo dugo prilaziti radi istraivanja
i utvrivanja neophodnih dopuna. No, ova je metoda ovdje upotrebljena jo i zato,
da bi se i protivnicima dala mogunost da se upoznaju s dokumentacijom ne samo u
njenoj interpretaciji nego i u istom obliku. Stoga e se italac susretati kroz djelo
vie s dokumentacijom nego sa samim piscem. Da sam sada pravo postupio, inae pouen i ranijim iskustvima u polemikama s klerikalcima, uvjerio sam se jo prije nego
to je djelo ulo u tampu. Ve tada je ono bilo napadano i kritizirano, ma da u stvari
poznato tek u svojim osnovnim linijama. Kao to su se poslije prvog Svjetskog rata
demantirale izjave pape Pija X. i njegova dravnog sekretara Merry del Vala, koje su
oni dali u prilog agresoru na Srbiju, i te izjave, koje je i diplomacija i historiografija
utvrdila kao autentine, ipak tendenciozno oznaile kao falsifikati bavarskih komunista, tako je ve sada poela da pljuti kia raznovrsnih demantija kroz redove talijanske klerofaistike tampe o odgovornim djelima klerofaista u NDH. 1 S time u
vezi bili su i napadaji u toj istoj tampi na moja predavanja na beogradskom radiju, na
Kolarevu narodnom univerzitetu, kao i na moje napise u Politici i Republici
(1945.1947.). Jer, kod svega toga ja sam se ve pozivao na svoje rezultate i obeao
da e biti objavljeni u djelu, koje sada izlazi. Ali, nije se ostalo samo na tome. Ti su
rezultati, u falsificiranoj formi, napadani i u crkvenim propovijedima. Tako je to uinio
i Msgr. dr. Matija Petli komornik Nj. Svetosti, prosinodalni ispitiva, cenzor, lan
Vijea Vigilancije, upnik Krista Kralja i dekan u Beogradu, i to 15. IV. 1945. Ali
ne samo do podne kod mise, nego i poslije podne kod veernje. U toj je propovijedi
kanonik Petli polemizirao s moja dva predavanja Klerikalizam u Jugoslaviji (odranom 13. II. 1945.) i Vatikan i na narod u Italiji (9. IV. 1945.). Niz neistina i
izvrtanja oiglednih stvarnosti ispunio je njegove propovijedi. No te neistine bile su
zatiene svetou mjesta, na kome su one iznoene i potivanjem crkve, koju klerikalci zloupotrebljuju u svoje niske ciljeve. Od toga nije bio osloboen ni njegov nad1
Od njih se odvaja nauenjak-historiar, Ernesto Buonaiuti, do 1931. profesor crkvene historije na rimskom univerzitetu, a onda uklonjen na zahtjev Mussolinijeva saveznika u Vatikanu. On
je saznao o mojem djelu iz sinteze u mome lanku Politike: Vatikan i nai narodi (1. XI. 1945.)
koji je prenijela i ostala tampa. Na alost ovaj antifaist nije doivio da da ocjenu djela, jer je
umro 20. IV. 1946. Iste godine objavljena je njegova studija Pio XII. (Roma), u kojoj govori i o
Magnum Crimenu.

biskup, koji je poslije mojih predavanja uputio predsjednitvu Kolareva narodnog

univerziteta protestno pismo, koje rjeito govori o klerikalnim izopaenim shvaanjima
nauke i njenih dunosti. Nije udo, da se tako produilo odmah poslije osloboenja
Beograda, jer su jo bili blizi i ivi refleksi postupaka iz okupacije. Teko se bilo od
njih odviknuti. Za knjigu, to jest za njeno pisanje, saznali su i Paveli i Stepinac. O
tome takoer govori i jedan pravi pijunski izvjetaj, do danas sauvan (od 4. III. 1945.),
koji je stigao iz Beograda preko diplomatskog predstavnika NDH pri okupatoru u
Beogradu, njegovu Ministarstvu vanjskih poslova u Zagrebti, a od ovoga ustakom
Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu, Odsjek II. B. pod: V(eoma)
T(ajno) 1589-2-43. Porijeklo tog izvjetaja i veze s njegovim autorom nije teko
ustanoviti. Izvjestilac ve zna, da ja spremam knjigu, koja da je uperena protiv
katolicizma u Hrvatskoj. Djelo se izrauje najveom brzinom, a prof. Novak posjeduje bogato svjetlopisno (fotografsko) tvorivo . . . . Djelo se dri u najveoj tajnosti,
i im se koji dio dogotovi, odnosi se iz njegove kue, tiska i sakriva. Namjera nije
napasti itavu katoliku crkvu, nego samo u Hrvatskoj, pa prema tome ima namjeru
poslati jedan primjerak Vatikanu, kako bi dokazao Papi, da hrvatsko katoliko sveenstvo treba podvri istrazi za nekransko djelovanje. !?!
U svemu ovome, u ovoj denuncijaciji, ima istine tek u toliko, da sam radio
na tome djelu. A sve ostalo je la, kao to su lana i sva ona predikatorska izlaganja
klerofaiste, koja su se prosula ispred oltara u crkvi Krista Kralja. S takvim protivnicima moe se diskutirati samo s dokumentima u ruci. No i njima nije lako dokazati
istinu ni njihovim vlastitim dokumentima. Radi se o neupoznatima i objektivnima,
eljnima istine. Zato se u ovoj knjizi italac i provodi kroz umu citiranih dokumenata, da bi na kraju sm o svemu mogao donijeti svoj vlastiti sud. Jednako svaki Jugoslaven, kao i stranac, kome su dosad mnoge stvari izgledale nemoguima u X X . stoljeu, morat e da izmijeni svoja ranija uvjerenja u saznanju svih strahota istine. Takvima je i namijenjena ova knjiga, kao i svima odvanima, koji ele spoznati istinu. A
i zato treba imati hrabrosti, upravo kao to i za izricanje istine.
Da sam mogao ustrajati na tom poslu, stalno me je poticala data obaveza u
logoru na Banjici, a iznad svega saznanje, koje je dolazilo od hiljada hekatombi klerofaistikih rtava, rasijanih po svim moguim logorima Jugoslavije. One su zahtijevale,
da se jednom i u ovakvom vidu progovori o problemu, koji je progutao toliko krvavih
rtava, u krvavim etvama klerikalizma za prvog Svjetskog rata i klerofaizma za
drugog Svjetskog rata. Svima njima oduujem se ovim mojim naporom, koji e biti
uspjean ve onda, ako bude i druge potaknuo, da i dalje istrauju ovaj toliko razgranat problem, da se i nadalje nastavi studijem pitanja, koje e nai vanjski neprijatelji
sigurno jo dugo stavljati ispred naih naroda u cilju da ugroze najvee tekovine pobjede NOB-e i domovinskog rata, bratstvo i slogu, ljubav i jedinstvo jugoslavenskih
naroda. Kad nisam bio u mogunosti da domovini posluim za njenu slobodu pukom
u ruci, odluio sam da to uinim perom, svijestan teine i odgovornosti te vrste borbe.
Svima, koji su me ma u emu pomogli, a tih ima i mrtvih i ivih, da ovo
djelo ugleda svijetlo dana, neka je duboka i trajna hvala.
U Beogradu, marta 1948.
Dr.

Viktor Novak

I.

PRVA R T V A KLERIKALIZMA
Od Vidovdana 1914. do Majske deklaracije 1917.

Prvi decenij X X . stoljea predstavlja u historiji jugoslavenskih zemalja

bive Habsburgove monarhije period vanih politikih, socijalnih i kulturnih prekretnica. Formiranje novih duhovnih strujanja zapaeno je naroito u fazama politikog
previranja u hrvatskim pokrajinama. Ono je okarakterizirano ne samo rascjepom u
starim strankama, nego i pojavom novih politikih grupacija i stranaka. U prvom
planu ovih novih stremljenja k naprednijem duhovnom i socijalnom ivotu hrvatskog
drutva nalazi se realistino naprednjatvo novih generacija, odgojenih u Pragu pod
utjecajem filozofskih i sociolokih uenja demokrate profesora Tomaa Masaryka. I
ova omladina zapoela je borbu sa dva jaka protivnika u jednoj drutveno nedovoljno
razvijenoj sredini, pritisnutoj optereenjima prolosti.
S iskljuivou ovenskog
samo- i velikohrvatstva starevianaca i frankovaca, ali i s beskompromisnom nesno'ljivou ve organiziranog militantnog klerikalizma.
Uvjeti za borbu bili su neobino teki i nemalo sloeni uslijed posljedica, koje
su X X . stoljeu namrli u batinu prethodni deceniji. I sada, u osvit X X . stoljea, izbij a j u na povrinu razliita optereenja, politika i socijalna, duhovna i kulturna
kroz jo izrazite ostatke feudalstva, samoivog i nenarodnog, natranjakog i gotovo
degeneriranog, ali i kroz bijednu strukturu zaostalog i slabo obrazovanog, umalog i
bezvoljnog, konzervativnog i nadasve pauperiziranog malograanstva, do kmetstva
eksploatiranog seljaka a do ropstva unienog jo malobrojnog radnika. Dvadesetgodinji satrapski reim maarskog eksponenta bana grofa Khuen-Hedervarya povrh
svega toga udara svoj sramni peat. Planska maarizacija nije ila samo za tim da
Hrvatsku to vre politiki i ekonomski podredi kao svoije historijske partes adnexae, nego da ih izgradi kao svoj mostobran za imperijalistiku penetraciju na
Jadransko more:,, emu je ve puna tri decenija sluio rijeki Corpus separatum.
Nosilac toga nenarodnog reima bila je Khuen-Hedervaryeva unionistika ili maaronska stranka, koju su jednako sainjavali Srbi kao- i Hrvati. Ma da su bili u
ovoj stranci i Srbi i Hrvati, oni su ne samo sluili austrijskom i maarskom Divide et
impera, nego su uveliko krivi za razjedinjavanje Srba i Hrvata u hrvatskim
zemljama. Opozicija pravaka i narodnjaka, sa svojim meusobnim uskogrudnim
borbama troila je svoje snage i odravala nenarodni reim.
Istodobno, u Bosni i Hercegovini, identinu austro-maarsku misiju razjedinljavanja izvodi kroz dvadeset godina ministar za te pokrajine, zloglasni Benjamin
Kallay (1883.1903.) uz stalnu i vjernu saradnju sarajevskog nadbiskupa Josipa

Stadlera i njegovih izvodilaca velikohrvatskih i dalekosenih rimskoklerikalnih planova, jezuita, dovedenih u Bosnu odmah poslije okupacije.
Pravaku i jugoslavensku tradiciju potkraj X I X . stoljea predstavljaju
u Hrvatskoj, a to je vano za politika strujanja i u drugim pokrajinama gdje ive
Hrvati, koji stoje pod utjecajem politikih shvaanja i ideja u Hrvatskoj Hrvatska
stranka prava, koju su osnovali Ante Starevi i Eugen Kvaternik, i Nezavisna narodna stranka, s duhovnim vodom u njenim poetnim i daljnjim razvojnim fazama,
akovakim biskupom Strossmayerom, istinskim propovjednikom bratstva i jedinstva
junoslavenskih naroda. Meutim, na smjeni dvaju stoljea, zvijezda velikog akovakog biskupa sasvim je na zalazu u devetom deceniju njegova ivota (1815.1905.).
Ideologija Antuna Starevia i njegova politikog nasljednika dra Josipa Franka,
prekaljena je pravim rasistikim koncepcijama o istom hrvatstvu, oienom od
svake tuinske zduhe. Pod tom tuinskom zduhom smatrano je Strossmayerovo
jugoslavenstvo, sveslavenstvo, a iznad svega stareviancima i frankovcima mrsko
slavoserbstvo. Ovaj Stareviev i Frankov rasistiki nacionalizam neobino je
borben i netolerantan, (prozvan od Strassmayerovih pristalica steklitvo, po kajkavskom nazivu za bijesno pseto stekli pes,) iskljuiv, antisrpski, antipravoslavni,
antijugoslavenski i antislavenski. Starevieve parole citirale su njegove pristalice
kao zapovijesti evanelja. Hrvatska Hrvatima, Slobodna, ujedinjena,
cjelokupna, nezavisna Hrvatska, U hrvatskim zemljama samo je jedan
politiki narod, U Hrvatskoj se ne priznaje nikakva srp-ska narodnost ni
srpsko ime i t. d. Dok je Starevi uvjereni i ogoreni neprijatelj Austrije, za koju
je govorio da je najvei dumanin Hrvatske, dotle nije ovako ni mislio ni osjeao
njegov nasljednik. Naprotiv, njegov rad i njegove stranke bit e u tuinskoj i nenarodnoj slubi Bea i Pete> unato radikalnim ovenskim parolama. Dr. Josip Frank,
pokrteni idov, s njemakim materinskim jezikom, nekadanji je urednik protunarodnih
listova Agramer Presse i Kroatische Presse, plaeni konfident najomraenije
vlade pored Khuenove u X I X . stoljeu, zloglasnog baruna Levina Raucha, istoga
bana, koji je 1868. proveo ugarsko-hrvatsku nagodbu. Ovaj tuin, i po porijeklu
odgoju i mentalitetu, postao je voa najradikalnijeg hrvatstva.
Otada je u hrvatski politiki ivot uveden jedan novi termin frankovluk i
frankovtina za pravaku politiku, koju je vodio dr. Frank, uvijek u slubi tuina,
crnoute austrijantine, s kojom je uvijek paktirao i ispod ita urovao, ma da se pred
irokim masama pristalica grlato isticao parolama najradikalnijeg pankroatizma. Dok
se zavedenim pristalicama objanjavalo, da Hrvati mogu do svoje nezavisnosti doi
samo pomou Bea, dr. Frank je u stvari bio vjeti izvodilac austrijskog Drang nach
Osten. Uostalom, to on nije ni tajio, jer je o tome otvoreno rekao u bekoj tampi 1904.,
da Hrvatska treba da bude most, preko koga e Austrija na Balkan. 1
Meutim, dr. Frank se ne e zadrati samo na ovom falsifikatu Starevievih
politikih naela. Ovaj falsifikat bit e okarakteriziran i u monstruozni j im vidovima,
kad se Stareviev liberalizam i antiklerikalizam transformirao pomou Frankove
iste hrvatske stranke prava, ovako nazvane poslije egzodusa iz matice stranke, u n a j nazadniji ali i najagresivniji klerikalizam. Ma da je Starevi bio najborbeniji anitiklerikalac i protivnik svakog uea klera u politici, postat e u ovoj mistifikaciji pred
1

Milan Marjanovi, Frankovci u javnom ivotu Hrvatske. Javnost, 1936., br. I., 60.

novim neobavijetenim genraijama u izoblienom vidu idol frankovako-klerikalrie

simbioze i duhovni voa budueg klerofaizma. Dakako, klerikalci su namjerno preuivali to je o njima govorio i pisao Starevi, koristei se nljegovom mrnjom na srpstvo
i jugoslavenstvo i pratajui mu stoga uvrede, koje im je ne jednom bacio u crn obraz.
U vrijeme sudbonosnih borbi na Balkanu Starevi je 1876. objavio svoju Pasmina
slavoserbska po Hervatskoj, u kojoj je o tadanjem katolikom sveenstvu rekao:
A u puku zapadne cerkve gde potie togod dobra i potena, to preesto dolazi odtuda,
to on ne sledi popa. Da ovaj puk ne bi bio poivinen, on bi uz redke iznimke; u popu
smatrao najpervoga svoga neprijatelja. U i s t i n u , n a r o d h e r v a t s k i i m a
s v u s v o j u n e s r e u n a j v e m a p o p o m p r i p i s a t i . . . 2 Bio j e dakle,
A. Starevi dosljedan svome gledanju, koje je objavio u uvodniku Hrvatske
1871. (u br. 1), karakterizirajui Nae popove ovom tekom ocjenom: Politiki rad
popova sprema hrvatskom narodu oitu gotovu propast; t a j rad dri narod u suanjstvu, ne da mu dihati; rad taj je pravi ubojniki.v(/
Uza sve to, Starevieva ideologija ne e biti smetnja da se frankovaka i
klerikalna struja nau u istom koritu rasne i vjerske nesnoljivosti u formalnom stapanju poslije sloma Khuenova reima u Hrvatskoj i Kallayeva u Bosni. Ova izrazita
povezanost tih reakcionarnih grupa ubrzavala je na suprotnoj strani okupljanje pozitivnih narodnih snaga s naprednim socijalnim i nacionalnim programskim shvaanjima, Slabo razvijena hrvatska industrija nije jo zahtijevala velike radnike mase.
Ono malobrojno radnitvo ipak se stalo okupljati devedesetih godina prolog stoljea
oko Socijalne demokratske stranke, koja je s velikim zakanjenjem unoisdla u
hrvatsko drutvo socijalistike ideje. Seljatvo nije jo imalo svoje stranke. Zanemareno od graanskih stranaka, u veoma oskudnim agrarnim prilikama i ekonomski
eksploatirano kao zemljoradnika snaga, dakako bez zemlje na latifundskim prostorima veleposjednika, crkvenog i svjetovnog, a politiki neprosvijeeno i nezainteresirano, postaje tek poetkom X X . stoljea elemenat, koji e ustrajnim radom prvih
ideologa i prouavatelja seljatva, brae Antuna i Styepana Radia b;-ti i politiki
inilac. Dakako, u postepenom i polakom razvoju.
Zato, nema sumnje, pored sveobuhvatne nacionalne akcije hrvatske napredne
omladine, u nacionalnom i socijalnom smjeru razvoja hrvatskih drutvenih i politikih
odnosa, bit e zapaena dva najvanija historijska momenta sa znatnim razvojnim
posljedicama. To su osnivanje Hrvatske puke seljake stranke (1904.1905.) i
Hrvatsko-srpske koalicije (1905.). Treba da se kae, da u to vrijeme nema ni seljatvo ni radnitvo nijednog svog predstavnika u Hrvatskom Saboru, dok su u njega bez
izbora, ve po takozvanom feudalnom virilnom pravu ulazili pojedini velikai, biskupi
i veliki upani pored biranih advokata, sveenika, profesora, novinara i manje zavisnih
graana. Postojee graanske stranke nisu je doekale ni radosno ni s pravim shvaanjem novoga, to e poslije nepuna dva decenija razvoja postati jedan od odlunih
faktora u politikom ivotu Hrvata. Osnovne programske misli novih politikih i socijalnih zahtjeva, koji su ve ranije tumaeni u Domu Antuna Radia u ekonomskom,
politikom i kulturnom interesu seljaka, sintetizirane su u programu stranke od 1905.
Zahtijeva se potpuna izmjena dotadanjeg poretka s uklanjanjem ostataka feudalizma
i plutokracije kao i zamjenom ropski pokornog i treberstvom proetog birokratskog
2

Zagreb, 1876., 103104.

aparata sa inovnitvom, koje e biti u slubi irokih narodnih slojeva. Ili, kratko reeno, puk t. j. narod ima da doe do pune vlasti.
Rije puk znai sav narod, osim najviih inovnika, velikaa i kapitalista. Kolikogod ima danas u prosvijeenom svijetu pravice za seljaka, radnika i graanina, sve se to postiglo na temelju puke politike poslije duge
i teke borbe proti spomenutomu trojemu zlu: naime proti birokraciji, oligarhiji i plutokraciji. Ime seljaka stranka znai u politikom smislu to, da se
u Hrvatskoj ima posvema odstraniti inovnika, vlastelinska, fiskalna i popovska vladavina, a to se moe samo na t a j nain, da u hrvatskom dravnom
saboru mjesto fikala, inovnika, velikaa i popova imadu veinu ba
seljaci.. .s
Ovaj ivopisni partijski mozaik u Hrvatskoj, Bosni i hercegovim i Dalmaciji (u Banovini e se pojaviti jo Hrvatska puka napredna stranka, u Dalmaciji
Demokratska napredna stranka, u Bosni i Hercegovini Hrvatska zajednica, koju
e voditi bosanski franjevci, i Hrvatska katolika Udruga na elu sa Stadlerom
i jezuitima) obiLjeavat e uglavnom dva antipodna bloka. Slobodoumniji i napredniji na jednoj strani, a na drugoj reakcionarni i nazadnjaki, jugoslavenski i velikohrvatski, unitaristiki i ekskluzivistiki. Ovaj posljednji bit e organiziraniji i
snaniji pojavom hrvatskog klerikalizma kao odvanog politikog inioca odmah na
poetku X X . stoljea. To ne znai, da ga nije bilo i ranije. Samo njegova nastojanja
nisu mogla da uhvate dubljeg korijena ni kod sveenstva, koje se politiki orijentiralo najvema prema Starevievim politikim koncepcijama, a manjim dijelom u
bivoj Narodnoj stranci, a kamoli kod irih narodnih masa. Nesumnjivo njegov
zaetnik i prvoborac je u etrdesetim godinama prologa stoljea zagrebaki biskup,
a onda kasnije nadbiskup i kardinal J u r a j Haulik de Varalya (1837.1869.), a
u okupiranoj i anektiranoj Bosni i Hercegovini prvi nadbiskup novoosnovane vrhbosanske dijeceze dr. Josip Stadler.
Godina 1900. je prekretnica u formiranju i organiziranju klerikalizma u
Hrvatskoj. Kao to klerikalizam etrdesetih godina prologa vijeka nije bila samonikla biljka, nego je u Hrvatsku prenijeta preko direktiva i inicijativa Rimske
Kurije Pija IX., tako je i pojava klerikalizma X X . stoljea vezana i opet s Rimom,
ali i s Beom, u kome je stao cvjetati kranski socijalizam pod vodstvom bekog
gradonaelnika Karla Luegera. Crnouti antiliberalni pokret bit e kasnije oslonac
hrvatskim klerikalcima kao i politika Rimske Kurije Pija X. pod opom klerikalnom
devizom Omnia restaurare in Christo. Beka orijentacija frankovaca nai e potpore
i shvaanja u njihovih skorih klerikalnih saveznika. Rimsko-beeki import vezan je
s ponovnim dolaskom jezuita u Hrvatsku. Iako su tokom X I X . stoljea postojala
razna nastojanja, koja su ila za tim da se jezuitima omogui njihov povratak u
Zagreb, protivila se tome stalno budna antiklerikalna svijest hrvatske inteligencije,
medu kojom nije izostalo ni narodno sveenstvo, kojega je jo uvijek bilo pod utjecajem
akovakog biskupa Strossmayera. Dovoljno je upozoriti na akciju zagrebakog
nadbiskupa Haulika, koji je g 1854. odredio veliku sumu novca za izgradnju budueg
jezuitskog samostana i crkve u gradu Zagrebu kao metropoli svega hrvatstva, tovie,
3
Program Hrvatske Puke Seljake Stranke.
Politiki razvitak Hrvata. Zagreb, 1938., 75.

Zagreb,

1905.

Prema:

Dinko

Tomai,

nadbiskup Haulik je elio povjeriti im i nastavu u kolama, to je tek nadbiskupu

Stepincu uspjelo u etrdesetim godinama X X . stoljea, dakle, gotovo poslije jednog
vijeka. Kad je nadbiskup Haulik zatraio 1860. od zagrebakog gradskog vijea,
gradske opine, dozvolu za boravak jezuita, to je vijee 29. X. 1860. odluilo da ne
udovolji molbi svoga nadbiskupa. Motivacija ovog odbijanja jasno kazuje o raspoiloenju vijenika ali i graanstva prema ovom panjolskom redu. Jer, Obinsko
vijee je na zakljuak proti uvedenju jeuvitah u ovdanji konvikt, sklonu strah, da
se povodom njihovoga uvedenja ne porodi nered u varoi 4 Poslije etiri decenija,
sasvim nezavisno od poznavanja oviog naprednog shvaanja starih zagrebakih purgera o redu Ignacija Loyole, izrekao je teki prijekor tim graanima jedan od nasljednika nadbiskupa Haulika.
Gledite zagrebakog nadbiskupa Posilovia, koji je pregnuo da oivotvori
ideal svoga prethodnika, branio je u Hrvatskom saboru 1899. profesor Zagrebakog
teolokog fakulteta dr. Ante Bauer, budui nasljednik nadbiskupa Posilovia. On
je rekao meu ostalim: Protiv isusovaca bio je onaj isti duh, koji je neprijatelj
crkvi i svakoj pozitivnoj vjeri .,v. To je duh koji je protivan svakom ljudskom i
Bojem autoritetu. T a j duh je rodio revolucijama a plod toga duha je i hidra anarhizma. 5 Dr. Ante Bauer zacijelo nije htio da zna, da je Hrvatski sabor 1861. bio
odluno protiv toga, da se ma kakva nastava povjeri jezuitima. Predsjednik toga
kolskoga odbora tad je bio znameniti sveenik Franjo Raki, najvea nauna vrijednost hrvatskog X I X . stoljea. A nije ni udo da je i Raki tako gledao, jer je iste
poglede imao i njegov intimni prijatelj biskup Strossmayer. Kad se spremalo osnivanje novog sveuilita u Zagrebu, pisao je Strossmayer Rakome 22. II. 1874. u
vezi s buduim profesorima teolokoga fakulteta i ovo: Za na bi narod bilo od
velike tete, da se u teoloki fakultet u Zagrebu uvrijei jezuitizam. Nevjerstvo i
jezuitizam ravno su naem narodu opasni. Gledajte, molim vas, da preprijeite
tout prix naimenovanja jezuitska. Ti ljudi fanatizmom isve nevaljaltine pokrivaju.
A godinu dana poslije 6. I. 1875., istome Rakome pie: Malo tko u nas misli,
kolika pogibelj u jezuitizmu za nas lei.6 Unato tome to je dr. Ante Bauer znao
zbog kakvih su prljavih i sramotnih razloga morali jezuiti napustiti svoje samostane
u Poegi 1871., u Dubrovniku 1887., u1 Zadru 1893., on obiljeava duh Strossmayera
i Rakog kao i svih naprednih rodoljuba, koji su se tome protivili kao neprijateljski
crkvi i svakoj vjeri. Dok su I860., 1861. i 1874. davali kulturnim nastojanjima
Hrvata osnovno obiljeje dva propovjednika jedinstva junoslavenskih naroda, koji
su nastojali da uklanjaju sve zapreke, koje su tome stajale na putu, naroito svojim
vjerskim tolerantnim stavom, dotle 1899. i 1900. predstavljaju sastvim supnoitne tendencijjie nadbiskup Posilovi i profesor Ante Bauer, koji e poslije jednog decenija
tom istom Posiloviu biti dodijeljen kao njegov nadbiskup-koadjutor. Iako je javnost
negodovala tom nastojanju nadbiskupa Posilovia, ban Khuen-Hedervary na kraju
je udovoljio zahtjevu nadbiskupa Posilovia, iza kojih su stajali moni intervenienti
u Beu i Rimu. Izraz antijezuitskog stava predstavlja broura Hrvatka Hrvatovia,
(oevidno pseudonim jednog sveenika iz Strossmayerove dijeceze kao i njegova
4
5
6

Pozor, 30. X. 1860.

Prema: Ivan Nevisti, Klerikalizam. Pravda (Beograd, 27. VI. 1934.).
Ferdo ii, Korespondencija "RakiStrossmayer. I. Zagreb, 1928., 285, 332.

pristalice): Jezuitska propaganda u Hrvatskoj. Hrvatska Rije Hrvatskome

narodu. Hrvatovi se odluno usprotivio da se jezuitima povjeri odgoj omladine,
onako kao to< su to nekad mislili i radili Strossmayer i Raki.
Dandanas, kad mlade mora da se uzgaja u duhu XX. vijeka, u duhu
opega i svestranoga znanja, vrsta znaaja, zdravoga morala, meusobne
ljubavi i vjerske snoljivosti, osobito meu jednokrvnom braom; u ovo doba
povjeriti uzgoj hrvatske mladei jezuitima, znailo bi htjeti vratiti se natrag
k prijanjim vremenima, kada smo morali skoro batinama u ruci tjerati
jezuite iz nae domovine; znailo bi izloiti na narod, nau mlade tekim
kunjama, znailo bi htjeti stvoriti nepremostiv jaz .medu braom jednog plemena, a razliite vjeroispovijesti; znailo bi htjeti uzgajati licumjerstvo,
mrnju, pakost, zlobu i svih sedam grijeha. .. Neka se samo sjeti (zagrebaki
nadbiskup) rijei pape Klementa XIV. (koji je ukinuo jezuitski red 1773),
dobaene jezuitima: Brouillons! c'est vous qui troublez l'Eglise! 7
S pravom je uznemireni liberalac Strossmayerova kova sa strahom oekivao ponovni povratak jezuita. Meutim, stvari su pole svojim nezaustavljenim
tokom. T a j fatalni datum bio je obiljeen 10. oktobra 1901., kad je nadbiskup Posilovi blagoslovio temeljni kamen za jezuitski dom i za crkvu u Zagrebu, uz uee
provincijala austrougarske jezuitske provincije patra Antuna Forstnera. Svakako
jezuitima je bio pripravljen teren ve ranije radom klerikalaca i njihovih voa u
Hrvatskoj i Bosni, koji su za svoja nastojanja morali potraiti vjete i prokuane
voe militantnog klerikalizma u borbi protiv duha omraenog naprednog slobodoumlja.
A t a j je duh na smjeni ova dva stoljea uzeo maha u itavoj Evropi pa tako i u jugoslavenskim zemljama Habsburgova carstva. Uzaludna su bila nastojanja naprednih
rodoljuba, koji su, daleko od ma kakvog sektatva, ali svijesni historijske opasnosti
od rada jezuita za narode vjerama podijeljene, u duhu Strossmayera upozoravali na
zlo, koje e snai Hrvatsku od njihova naopakog rada diktiranog iz Rima od crnoga
pape, kao i bekih crnoutih filijala, eksponirajui se za imperijalistike i katolike
ciljeve jednako Habsburgove dinastije kao i rimskog klerikalnog Drang nach Osten.
Uzalud je ueni historiar Natko Nodilo i sa sveuiline katedre, kao i sa publicistike tribine zalagao sav svoj um i srce za slobodu svoga naroda i slobodu misli i
savjesti. Uzalud je taj intimni prijatelj i potovatelj Strossmayera i Rakoga, a i
sam iskreni i religiozni katolik tvrdio, pozivajui se na znamenitog belgijskog pravnika s katolikog sveuilita, F. Laurenta, koji je takoer za slobodu zemlje strahovao od rada jezuita dokazujui, da jedan narod koji se do slobode dovine,
tjera jezuite, kao prirodne neprijatelje svoje slobode.8
Uzalud su bila protivljenja, uzalud svi napori. Jer, Rim i Be su odluili, a
pokorni sluge u Zagrebu izveli. Trebalo je dovesti voe novom militantnom klerikalizmu, vatikanski utom i austrijski crnoutom. I oni su doli u Hrvatsku i svojim
prokuanim metodama stali djelovati na svim poljima javnog hrvatskog ivota,
udarajui vidljivo i skrovito, mnogim politikim potezima svoj crni peat.
Prvi snani izraz organiziranog klerikalizma bio je Svehrvatski katoliki
kongres odran u Zagrebu prvih dana mjeseca septembra 1900., Treba da se kae
7
8

Prema: Viktor Novak, Natko Nodilo, Novi Sad, 1935., 149.

Natko Nodilo, Jezuiti. Nae jedinstvo (Split), 29. VII. 1905.

da su klerikalci odrali ovo zborovanje u domu Hrvatskog sokola, koji je i 1900., kao
i 1935. (kad je sokolstvo od episkopata napadano) imao isti uzor u ideologiji osnivaa
sokolstva, Tira, kasnije stavljenog na indeks. O v a j katoliki) kongres objasnio je
Ante Radi svojim seljakim itaocima kao popovski sabor.
Dua toga kongresa bio je nadbiskup Stadler. Njegov programski govor
obiljeio je tadanji urednik sarajevske Vrhbosne, dr. Ivan ari, kasniji nasljednik Stadlerov, kao n a k l e r i k a l n i p r o g r a m z a n o v i X X . v i j e k . U
tome govoru Stadler je oznaio papu Lava X I I I . kao zatitnika vjerskih i domovinskih prava svega hrvatskoga naroda. Stadler je istaknuo, da e hrvatstvo moi biti
spaeno jedino pod vodstvom hrvatskog episkopata. Nadbiskup Stadler odrao je ovaj
znameniti govor, koji je toliko puta kasnije citiran i oznaivan kao najmisaoniji i najdalekoseniji program, na drugoj sveanoj sjednici, i oduevio je svu prisutnu preuzvienu, presvijetlu i ostalu visokocijenjenu gospodu, kojoj se obraao povienim
tonom, kad god je naglaavao vezu izmeu hrvatstva i katolicizma. A nadbiskup je
u svome govoru hrvaltovao vie nego ma koji savremeni politiar na partijskom
zboru licitirajui s najradikalnijim hrvatstvom, koje je za njega kao i za sve ostale
klerikalce dolo u opasnost upravo toliko kao i sam katolicizam.
Mi se sastadosmo ovdje iz sve irom Hrvatske, da usred nasrtaja sa
strane neprijateljske a i prijateljske ouvamo svoje svetinje i unaprijedimo
to nam je najdrae na svijetu: dom svoj i vjeru svoju .. .
Mi smo Hrvati i katolici, i to hoemo da budemo. I zato se sastadosmo,
da to pred cijelim svijetom izjavimo, od kojega nam mnogi ne daju, da se
zovemo Hrvati, a drugi nam hoe da krate, da smo katolici. Mi smo jedno
i drugo . . .
Ovaj svijet, dakle, i mila nam Hrvatska, postoji jedino radi pravednika
KristoYtbu.. . Duni smo dakle i te kako ne samo kao katolici, nego i kao
Hrvati sve uiniti, da u naoj domovini bude to vie pravednika Kristovih,
jer je Gospodin Isus mnoge gradove, a i narode i kraljevstva i prije reda
razorio i unitio upravo stoga razloga to nije naao u njih pravednika. Zato
i mi odluismo ovim katolikim sastankom izraziti osobito po itan je i ljubav
k naem Gospodinu Isusu, ter koje dobrom odgoj om mladei, koje ispunjavanjem dunosti nametnutih nam od istoga Gospodina Isusa, sve uiniti, da
u naoj miloj domovini bude to vie pravednika Kristovih, a da tako odstranimo mogunost da bi Gospodin Isus Krist mogao kazniti Hrvatsku, tu milu
nam Hrvatsku, to nema u n j o j dovoljan broj pravednika.. .
Nadbiskupov govor, naroito na onim bojovnijim mjestima, izazvao je
buru oduevljenja. Jedan prisutni velikodostojnik, kako pria izvjestilac ari-Stadlej-ove Vrhbosne vidio je Stadlera kao srednjevjekovnog bojovnika sa znakom
svoga uzvienog zvanja na prsih i britkim maem o pasu, gdje predvodi svoj
mili narod u borbu za krst asni i slobodu zlatnu. Dakle, krst i ma, sadraj
su ovog klerikalnog sekularnog programa, koji je, kako kae dr. Ivan Evangelista ari, odnio palmu na tom kongresu.
Daleko, kroz itavo jedno stoljee
imaju Hrvati da se opet vrate u vremena, kad su za talu Evropu bili Antemurale,
9

Dom 1900., br. 17. Sabrana djela Antuna Radia, II., 257260.

da bi, kako savjetuje ari Hrvate, ako se budu tog programa pridravali doivjeli
sigurno lijepih steevina na intelektualnom, na praktinom i na politikom polju... 10
A ovaj je program smiljeno i planski postavljen ve na samom kongresu
shvaen u duhu njegovih tvoraca i prvih izvodilaca.
Na tom se izrazitom katolikom euharistikom kongresu uveliko i politiziralo. tovie, i o vanjskoj univerzalnoj' katolikoj politici s obzirom na izgubljenu
papinsku dravu, za ije se uspostavljanje izjasnio ovaj kongres. Na kongresu je
naroito podvuena skladnost, koja vlada u svim pitanjima izmeu apostolskog cara
Franca Josipa i pape Lava XIII. Predsjedavajui grof Miroslav Kulmer rekao je
doslovno za ove odnose: Taj sklad najbolje nam pokazuje put, kojim imamo ii, da
se vazda uzdri sklad izmeu dravne vlasti i crkve. Kad je hrvatski narod postavio
na Cetinju sjajnu krunu Zvonimirovu na glavu Habsburgovcu, znao je komu je na
elo stavlja kranskom vladaru, iji su prei vazda bili zatonici katolike
crkve. Bilo je sasvim dosljedno i u duhu govornika na kongresu, nadbiskupa Stadlern, da je ovaj svehrvatski katoliki kongres identificirao katolicizam s hrvatstvom. Isti grof Kulmer, starofeudalski konzervativac i odani sluga Bea i Rima,
rekao je na banketu i ovo:
Nastojmo izbaviti na narod od kojekakvih ljudi, koji se u nj znadu
uuljati pod krinkom da ga tako truju. Treba nastojati da u nj ne dou krive
nauke. Bio sam uvjeren narodu naemu nema spasa, dok se ne okupi oko
naela crkve katolike, dok se ne okupi pod jednim geslom: Branimo svetu
vjeru hrvatsku. . . (burno povlaivanje), jer ja kao Hrvat identificiram katolitvo s hrvatstvom. Sauvaj, hrvatski narode, ovu podlogu, koja ti je jedina
kadra odrati narodne osobine .. . Samo u katolikoj vjeri lei mogue ostvarenje naroda hrvatskoga. 11 %j
Brojne rezolucije, koje je donio ovaj kongres, daju osobitu grau za poetke
konsolidacije klerikalnih elemenata, svijesnih svojih politikih namjera. U p rvaj
rezoluciji podvuena je elja: da se svjetovna naobraena ruka (laikat) uzgoji u
dubljem poznavanju dogmatikih istina, prava, ustrojstva i povijesti katolike crkve,
u svrhu da je uzmogne braniti u javnom ivotu o boku sveenstva i pod vodstvom
episkopata. U pogledu odnosa drave prema crkvi kae se u treoj rezoluciji da su
katolici duni vriti graanska prava i dunosti u suglasju sa crkvenim zakonima;
ako tioi dravne uredbe prijee, duni su pod vodstvom episkopata rabiti sva moralna,
zakonita sredstva u tu svrhu, da drava dokine one zakone, koji su opreni sa crkvenima. Dakako, osnovna i ostale kole moraju biti potpuno pod rukovodstvom
crkvenim, pa e nastojati, da se religiozni sistem uvede i na samo sveuilite.12
Dakle, Stadlerove i svih ostalih klerikalaca misli, izraene na tom kongresu
uistinu postaju klerikalni program za X X . vijek. Vjera je stalno u opasnosti i zato
treba sve pod vodstvom episkopata obnoviti u Hristu. Ili, sve treba vratiti u srednji
vijek. Ali ovaj jje klerikalni program za X X . vijek izazvao otpor svega iole naprednijeg svijeta u Hrvatskoj.
Napredniji elementi, naroito omladina, s jedne strane ona, koja se ve 1898.
okupila oko Narodne misli kao i ona oko Novog doba, Nove nade, Nezavi10
11
12

Vrhbosna 1900., br. 18, 306310.

Prema: Viktor Novak, Natko Nodilo, 150.
Vlastimir Vimpulek, Klerikalni pokret u Hrvatskoj. Slobodna misao 1910., 1418.

snosti i Hrvatske misli, a dijelom odgojena na stranim sveuilitima naroito u

Pragu pod utjecajem profesora Tomaa Masaryka, sva je bila naprednim, slobodoumnim duhom proeta, istinski nacionalna i voljna da za svoja naela tupi u borbu
sa svim reakcionarnim, ekskluzivistikim i klerikalnim strujanjima. Poslije svoje
prve vidnije pobjede na zagrebakom sveuilitu nad klerikalnim i ostalim separatistikim grupama, 1902.) napredna omladina obiljeila je svoj program u znaajnoj
brouri Poraz i slavlje objavljenoj 1902. pri ijem su sastavu imali najvie
udjela Milan Marjanovi i M. Cihlar-Nehajev. Dok su se klerikalci na prvom kongresu zagrijavali istim samohrvatstvom, svehrvatstvom i velikohrvatstvom, dotle
ovaj omladinski elemenat, na raskrsnici, otvoreno kazuje svoj program, napose u
odnosima prema narodima druge vjeroispovijesti. Umjesto negacije Srba koju
propagiraju pravai, traimo bolje meusobno upoznavanje izmeu Hrvata i Srba,
a umjesto da traimo krivca neslozi, nastojmo o tom kako emo izgladiti opreke.
Klerikalizmu stavljajmo nasuprot slobodu uvjerenja i slobodu m i s l i . . . Naprednom
prosvjetom treba da doemo da naprednih kulturnih jledinica u n a r o d u . . . Na
drugom mjestu ovi po svojim pogledima ve zreli politiki realisti otkrivaju svoja
gledanja na politiku pozadinu hrvatskog klerikalizma, kad ga ocjenjuju toliko tono,
kao da je ve decenijima bio u organiziranom razvoju.
A to da reknemo o alosnoj komediji politikog klerikalizma? Spo jivi
na silu pojam ne vjere, ne kranstva, nego ba pojam katolike crkvene
organizacije s pojmom hrvatstva, htjela se spasiti ona Hrvatska koja broji
velik dio iteljstva. hrvatske narodnosti, no i ne vjere, ona Hrvatska, kojoj
ti isti ljudi hoe da pripoje Bosnu, da joj privedu elemenat muslimanski, da
pohrvate elemenat pravoslavni. Pokuae kao to prije pet godina formulom
o civilnom braku, tako nedavno katolikim kongresom i jo nekim manifestacijama, interese naroda hrvatskoga identifikovati s interesima jednoga stalea; i narod imao je da se stavi pod vodstvo episkopata, onog episkopata, koji
ga je. uz male asne iznimke u novijem politikom i kulturnom ivotu uvijek
ostavljao na cjedilu. Sveenstvo, kao jedini most meu strankama i seoskim
pukom, imalo je da postane najvaniji, pae jedini faktor naeg politikog
razvitka, faktor ne u narodu, nego nad njim i izvan njega. Moda se iza
zadnjih izbora, koji su najbolje pokazali bankrot te najnovije taktike, nee
vie poi tim putem. No fakat je, da se tijekom zadnjih godina sveenstvo
poelo smatrati nekom dravom u dravi, nekom organizacijom nad narodom i izvan njega, a to je, protiv esa mora da ustane svaki misaoni
rodoljub. Bit e samo zasluga toga reakcionarskoga pokreta, razvije li se u
nas danas, dok jo ne smijemo da cijepamo naih sila, borba o velike probleme zapadne civilizacije, za koju jo jedva da smo i zreli i u kojoj bismo
mogli izgubiti uvjete naeg narodnog opstanka. Slobodu misli i uvjerenja neka
prati sloboda iskrenog vjerskog osjeanja; no pitanje napretka naroda, pitanje opih interesa mora biti uvijek nad interesima bilo koje grupe, bilo
koje organizacije. 13
Snaniji zamah i ivost unijela je u duhovna strujanja, politika i kulturna,
pojava Pokreta, glasila hrvatskih naprednjaka, iji je prvi broj 17. IV. 1904. pod
urednitvom dra. Milana Heimerla, obiljeio nesumnjivo datum u borbi, koju je
postepeno izazivao organizirani klerikalizam. Odredivi u uvodniku svoj demokratski
13

Poraz i slavlje. Zagreb 1902., 11. Vidi i Viktor Novak, Natko Nodilo, 151 152.

politiki stav prema svim dosadanjim politikim formacijama, dodirnut je i problem

klerikalne akcije, koja je propagirana parolama isfantaziranih napadaja na vjeru,
crkvu i sveenstvo.
U nastojanju, da cijelo drutvo promemo duhom prave demokracije,
koja je osnovka i sadraj naoj narodnoj misli, budno emo paziti, da od
narodnog organizma odbijemo tetne spoljanje utjecaje koji se, zastrti
raznim krinkama, ele uvui u nau narodnu sferu, da nas iznutra rastruju
i oslabe, a prema vani ocrne i odvoje od nae brae, htijui nas pripravljati
za razne tuinske svrhe. Protiv tih tetnih pokuaja radit emo bez obzira,
odakle k nama dolaze. U posljednje vrijeme nastoji se s izvjesnih strana
izazvati u naem narodnom ivotu spor izmeu sveenstva i inteligencije, te
se izvraanjem i neistinama sugerira puanstvu potreba neke klerikalne
stranke, da brani vjeru i sveenstvo, koje da naa skupina ugroava i nastoji
ruiti. Skupina hrvatskih naprednjaka nije u vjerske principe nikad i nigdje
dirala, niti e to initi u budue, smatrajui vjerske istine pitanjem savjesti
i uvjerenja svakog pojedinca, u koje nije vlastan nitko dirati, o kojima svaki
pojedinac suvereno odluuje i obraunava. Pitanja vjerska ne smiju biti
predmet ni sredstvo politikih sporova, ni stranakih agitacija, jer se inae
iznose pred forum, kamo ne spadaju i kamo se bez opasnosti, da e se dirnuti
u ije najnjenije osjeaje, ne smiju iznositi.
. . . Ovakve pokuaje koji hoe da umjetnim nainom izazovu razdore
u naem narodnom drutvu, te bezrazlono stvaraju jaz izmeu dosele skladnim neodvisnim elementima hrvatske inteligencije koji se ne acaju pitanja vjerska povlaiti u dnevnu borbu nae e glasilo odluno odbijati
kao svaku drugu protunarodnu i tuinsku najezdu, u vrstom uvjerenju, da
se hrvatsko sveenstvo, vjerno tradicijama hrvatskog preporoda i mislima
velikih narodnih sveenika Rakoga, Strossmayera, Mesia, uela. Pavlinovia, Dobrile i dr., koji su uvijek svoje sveeniko zvanje znali drati u
skladu s velikim narodnim zadacima, ne e dati u slubu misli, koja bi
hrvatsku narodnu misao otuila ideji slavenstva, koje nas je preporodilo i
ponovo dozvalo u ivot.
I Pokret je ostao vjeran svome programu. Dosljedan prvoborac napredne
misli pravim mladenikim zanosom branio je Pokret ove ideje, uvijek akademski
i s mjerom, ali i pravim rodoljubljem. Pa opet, on je u klerikalnoj tampi oznaivan
kao bezboniki i najneprijateljskiji vjeri i sveenstvu. Jer, klerikalci su identificirali svakog sveenika, pa i onog amoralnog, na koje je koji put ukazao Pokret,
sa crkvom, vjerom i s progonima i napadajima na sveenstvo, pa i ono izopaeno.
Omladina je pregla da ore zaputenu njivu tolikim idealizmom, kakav
se ranije kod nje nije zapaao. Realistiki osloboena od politike nazdraviarstva
ona je shvatila svoj zadatak u borbi protiv mraka, koji je obavio njenu otadbinu i spremao se da je jo vie pritisne. U tome nastojanju nadaleko zrai
vanredno svijesno stremljenje snanog novatora, studenta, a onda i mladog profesora, publiciste i pjesnika, Jurislava Januia, koji je svojim organizatorskim
sposobnostima ustalasao ne samo studentsku omladinu nego i onu srednjokolsku,
kad je (1907.) pokrenuo, ve dobro upoznat i cijenjen, a od protivnika napadan i
osuivan kao bezvjerac, asopis Hrvatski djak, kome je bio i prvi urednik.
Hrvatski djak, svi njegovi saradnici, pretplatnici i itatelji, a iznad -sviju
njegov nekompromisni i borbeni urednik Jurislav Janui, positlali su ne samo za

klerikalce nego i za konzervativne kolske vlasti, koje su ih stale i te kako- odluno

progoniti i iskljuivati iz kola prema klerikalnim denuncijacijama, pravi sinovi
Belzebuba. Tako su ih i u klerikalnim novinama, ali i s propovjedaonica oznaavali
nepomirljivi protivnici. Meutim, klerikalce nije uznemirila samo napredna i revolucionarna misao, osloboena tradicije i posveenog gledanja na prevlast crkve u
koli, nego i njihovo zalaganje za bratstvo i jedinstvo junoslavenskih naroda. Uvodni,
programni lanak prvog broja Hrvatskog djaka to je naglasio odluno i bez kolebanja. Klerikalcima i svim njihovim crnoutim saveznicima bile su strane odluke ove
napredne omladine, koja je odluila, da svim svojim javnim, kolskim i privatnim
radom treba da tei formiranju novog hrvatskog inteligenta sa ciljem utiranja
putova politikom zblienju Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara.1*
Samo nekoliko manifestacija ove omladine kolske godine 1906.1907. pokazale su kojim su smjerom krenuli ovi novi pioniri razbijanja mraka i srednjevjekovne
zaostalosti i teokratske zloupotrebe kao najmonije konice svakom duhovnom napretku. Inauguralni govoir novoga rektora, na poetku kolske godine (19. X. 1906.)
dao je prilike da omladina izrazi svoje negodovanje. Rektorom je izabran, po turnusu,
profesor bogoslovskog fakulteta, dr. Ante Bauer, kasnije koadjutor i nadbiskup zagrebaki. Omladina je smatrala, da su Bauerove misli u njegovim izlaganjima o odnosu
vjere i nauke pravi izazov, koji im je uputio rektor, pa je ona dala tome nezadovoljstvu
bunog izraza. To je onda dalo povoda, pogdt'ovu, kad su vlasti zauzele otar stav
prema demonstrantima, da je omladina stala diskutirati o pitanju inkompatibilnosti
postojanja bogoslovskog fakulteta na jednom modernom univerzitetu, na zborovima
kao i u lancima, o emu rjeito goVori i naelan lanak Za odijeljenje bogoslovije
od sveuilita u kome se iznijelo i protivljenje pojedinih hrvatskih narodnih
zastupnika, kad se u Hrvatskom Saboru 1873. raspravljalo o novom sveuilinom
zakonu. 15
Dakako, ovaj sukob na sveuilitu prenio se ubrzo i u dnevnu tampu, pa se
razmahala estoka polemika, naroito izmeu Hrvatstva i Pokreta, a nisu zaostali
ni klerikalni asopisi. Klerikalci sa sveuilita dobacili su rukavicu svojim naprednijim
drugovima jednom brourom, koju su izdali o Boiu 1906. kao predstavnici hrvatskih
klerikalnih studenata, na sveuilitima u Zagrebu, Beu, Innsbrucku i Grazu. U toj
brouri apeliraju ovi klerikalni studenti na hrvatski narod da izbaci iz svojih kua
Pokret. Novi list, Hrvatski narod, Slobodu i Savremenik, jer ovi listovi
hoe unititi vjeru, a po n j o j i domovinu i duu narodnu, plaeni novcem framazunske
loe, koja je zakleti neprijatelj katolike vjere i hrvatskog naroda. 16
Napredna omladina je reagirala odgovorivi klerikalcima svojom brourom
Klerikalci i istina, ali jo vie itavim nizom znaajnih manifestacija. Kad je
hrvatski narod zahvatio talas ogorenja uslijed dekreta Vatikana protiv slavenskog
bogosluja, 17 tom narodnom revoltu pridruila se i napredna sveuilina omladina
na zboru, odranom u auli sveuilita 25. II. 1907. Rezolucija, koju je toga dana
jednoduno izglasalo napredno atvo zagrebakog sveuilita, nije bio samo izraz
negodovanja protiv a usitro-vatikanskih presizanja na hrvatske narodne svetinje, bez
14

Hrvatski ak
Hrvatski ak
Hrvatski ak
Vidi Poglavlje

15

18

1907., br. 1, 4.
1907., br. 1., 1618.
1907., br. 2 50.
X.

obzira da li ih brane osvjedoeni katolici ili i takvi, koji su uslijed raznoraznih razloga
ohladnjeti prema crkvi. Omladini je ovo bio jedan dokaz vie kako se Vatikan uvijek
nade na strani hrvatskih narodnih neprijatelja, pa je i ona koristila ovu priliku da
iskae svoja osjeanja ali i misli, osnovane na historijskim saznanjima, koja S-u
esto od strane apsolutno i slijepo pokornih klerikalaca prikazivana kao najvee
blagodati rimske crkve, ukazivane Hrvatima. A iroke su mase mistifikacije, vjeto
kamuflirane i servirane, primale za gotovu, historijsku istinu. Rezolucija je naskroz
antirimska i antipapska. Iz nje se nazire skori pokli, koji e zahvatiti ire slojeve
hrvatskog naroda, kad e se i kroz Hrvatsku prolomiti buntovni Los von Rom.
U toj velikoj rezoluciji, kroz historijsku prizmu gledanih dogaaja, omladina
u naletu svojih ogorenja iskazuje otrije i nepomirljivije svoje negodovanje prema
Rimu i klerikalizmu, nego to se to ma gdje u to vrijeme opih protesta moglo uti.
Izmeu ostaloga hrvatski studenti izjanjavaju se, da bi hrvatski narod za sve
'to mu se od strane Rima deavalo, morao da prekine sve odnose s Rimom.
Hrvatsko atvo sjeajui se sviju rtava i stradanja hrvatskoga naroda
za Rim, crkvu i vjeru i sjeajui se istodobno sviju nepravda nanesenih mu
po Rimu, tako navlastito u najnovije doba, da ne spominjemo tolike krvave
injenice iz prolosti. .. prinudeno je konstatovati kao pozitivnu injenicu,
da je Rim neprijatelj hrvatskog naroda, dosljedno da od Rima neima hrvatski
narod vie nita oekivati.
Stoga hrvatsko atvo dri, da branei pravo, karakter, osjeaje, ponos,
kulturu i interes hrvatskog naroda protiv centralistike i internacionalistike
tenje Rima u vjerskom, a to e rei u duevnom pogledu uope, nije samo
duno prosvjedovati protiv t o g a . . . nego se obraunavi u naelu jednom
za svagda s Rimom, obraa na itav hrvatski narod, a napose na njegovu
inteligenciju, da svim raspoloivim silama i sredstvima uznastoji oko toga,
kako bi u dogledno doba u hrvatskom narodu dozrela odluka za posvemanje
odcjepljenje od Rima.is
Ovo je, dakako, bilo ne samo neoekivano, nego i toliko teko za klerikalce,
da su poslije izvjesnih priprema odgovorili na sve ovo na svom velikom Prvom
hrvatsko-slovenskom katolikom sveakom sastanku odranom mjeseca augusta 1907.
u Zagrebu, koji je sazvao zagrebaki Domagoj, a na inicijativu zagrebakog Hrvatstva i njegova vodstva. Ovaj sastanak hrvatskih klerikalnih studenata u stvari je
ponovio odluke s kongresa iz 1900. Rezolucije govore o nepokolebljivoj odanosti Sv.
Stolici, o potrebi da svi Hrvati slono ustanu protiv svih napadaja i neprijatelja
katolike vjere i Crkve u Hrvatskoj, i da se organizuju protiv bezvjerskog duha, koji
se stao da uvlai u Hrvatsku. U pogledu motivacija odanosti Sv. Stolici kae se, da
prvi hrvatsko-slovenski sveaki katoliki sastanak izraava svoju nepokolebivu
odanost Sv. Stolici osobito stoga, to moderni vijek hoe da uniti ugled Sv. Stolice
i poloaj, to ga ona zauzima u katolikoj crkvi i civiliziranom svijetu.. .19
Oluijina je krenula i ona je zahvatila u svoje virove i vrtloge dva antipodna
strujanja, koja su se nepotedno sudarila i jedan drugoga suzbijala i lomila. Sva su
sredstva koritena. Malo je bilo intelektualaca, koji su ostali u zavjetrini. Ve 1909.,
na sastanku Hrvatske Napredne Omladine mjeseca augusta na Trsatu, u Hrvatskoj
18
19

Hrvatski ak 1907., br. 3., 8081.

Hrvatski ak 1907., br. 8-9, 243.

itaonici, prihvaena su Temeljna naela koja e biti kima, oko koje e se vezivati
sva razvojna struktura napredne omladine i njenih stremljenja. Suprotnosti su bile
sasvim jasno ocrtane i utvrene i one su osnovni motiv itavog politikog i kulturnog
razvoja itavog jednog decenija. Traei u svojim Temeljnim naelima punu
duevnu slobodu, koju su klerikalci toliko perhorescirali, na svim podrujima, a naroito u kolskom odgoju, zahtijevajui potpuno slobodnu kolu oslobodjenu od
pritiska drave i crkve, u sedmoj toki ovi omladinci trae: Vjera je privatna stvar.
Zato treba crkva kao vjersko udruenje da bude posve rastavljena od drave. Konsekvencije ovoga naela treba provesti svuda u javnom ivotu pobijajui svima silama
klerikalizam, pojavio se on ma u kojem obliku, a osobito u koli.20
Omladina, napredna i jugoslavenska, pola je odluno svojim putem ne
zaustavljajui se pred zaprekama, koje su sa svih strana bile postavljene. Vlasti su
bile na strani reakcionarnih elemenata, koji su stali da trube, kako su vjera, a s time
i hrvatstvo ugroeni, i da treba protiv tih opasnosti mobilizirati sve snage. Klerikalne
voe snale su se, i vjeto su vezivali vjeru i crkvu s radikalnim parolama hrvatskog
nacionalizma, pa se na tom putu, koristei ovo prokuano sredstvo, ne e zaustaviti
itava pola vijeka.
Jasno odreenim borbenim stavom za slobodu misli, za sve napredne ideje, a
istodobno protiv organiziranog klerikalizma, Hrvatski ak je prije prvog svjetskog
rata uzorao duboke brazde u formiranju napredne mlae hrvatske inteligencije. Sve
su to bile zasluge neustraivog omladinskog pionira Jurislava Januia, koje su bile
od dalekih, zamanih posljedica, duboko posijano sjeme, iji su se plodovi dugo zapaali. I njegova rana smrt i sahrana bile su prva vidna, buntovna manifestacija, koja
je bila izvedena u Zagrebu na uas klerikalnih protivnika. Sahrana bez sveenika bio
je dogaaj, koji se dugo prepriavao. Spomen mu je bio sauvan u omladinskim organizacijama, koje su dugo nosile njegovo ime i djelovale u smjeru njegovih ideala,
naroito se sukobljujui s klerikalnim ustanovama na sveuilitu i u srednjim
kolama.
Meutim, klerikalizam je iao svojim odreenim putem prema smjernicama
povuenim na prvom Svehrvatskoim katolikom kongresu. Pored ve postojeih klerikalnih listova, na Krku je pokrenut novi asopis Hrvatska straa. On e se ubrzo
pokazati kao prava kula klerikalizma pod duhovnim vodstvom biskupa Slovenca,
Anitu/na Mahnia. Sve to je bilo izrazito napredno i slobodoljubivo u tampi, bilo je
izloeno otroj kritici. Hrvatska straa oznauje da je moderni liberalizam, edo
velike francuske revolucije, iz koje crpe sva svoja nauanja, zarazio dobrim dijelom
i hrvatski narod. Meutim Hrvatska straa kao list namijenjen filozofiji i drugim
naukama, nije prodirao u ire slojeve. Zato su klerikalci u Sarajevu, Zagrebu, Krku
i Splitu odluili da osnuju jedan dnevni list, pa da tako kroz novine propagiraju
svoja klerikalna naela. Godine 1904. pokrenuta je akcija za osnivanje Hrvatskog
katolikog tiskovnog drutva, kojemu je bio navodno cilj irenje vjerskog i moralnog
tiva. Tako je to bilo predstavljeno i biskupu Strossmayeru, kad se od njega traio
i potpis i novana pomo. Meutim, uskoro se pokazalo, da je devedesetgodinjeg
starca prevario posrednik zagrebakih klerikalaca sveenik Matija Seigerschmidt, jer
se u stvari radilo o pokretanju klerikalnih novina, iza kojih su bili i Be i Rim. Tako
20

Prilog Hrvatskom aku 1909., br. 9-10, str. 10.

je klerikalna reklama, da je za njihove ciljeve predobijen i veliki autoritet akovakog biskupa, bila samo kratkotrajna obmana i zabuna. Sam Strossmayer obavijeten o tonom stanju stvari od strane predsjednika Jugoslavenske akademije Tadije
Smiiklasa i urednika Katolikog lista u Zagrebu Stjepana Korenia, uglednog
lana zagrebakog Kaptola, oznaio je ovu klerikalnu mistifikaciju kao pravu duhovnu
kradu spomenuvi da je od njega potpis izmamljen furtim (kradom). Ova izjava
biskupa Strossmayera obiljeila je ove klerikalne pokretae i dala im u hrvatskoj politikoj historiji ime: furtimai, a pojam, povezan s njihovim radom i- metodom, kao
furtimatvo. I doista novine Hrvatstvo koje su poele izlaziti mjeseca m a j a 1904.,
pokazale su, da je taj list bio daleko ad onoga kako je to bilo predstavljeno akovakom biskupu. Vjersku toleranciju, koju je propovijedao Strossmayer, militantni
klerikalizam Hrvatstva stavio je na indeks, a jednako i frankovaki mentalitet ljudi
u vodstvu oko Hrvatstva bili su nespojivi sa Strossmayerovim ivoltnim i zavjetnim
djelom. Tako klerikalcima nije uspjelo da za ivota Strosssmayerova falsificiraju
njegov svijeli lik, dok e na drugoj strani uspjeti da vjeto poveu svoja nastojanja
s onima Ante Starevia u interpretacijama Josipa Franka. Pojava Hrvatstva bio je
velik dogaaj u klerikalnim redovima. Naprotiv, na drugoj strani pisanje Hrvatstva
otkrilo je prave namjere klerikalaca, pa je i konzervativni Obzor krajem 1904.
podvukao, da Hrvatstvo pod maskom vjere i crkve nije nita drugo, nego prosti
stranako politiki pokret, prosta frankovtina j u kom pokretu Joef Frank s mitrom
na glavi i s biskupskim tapom u ruci vodi hrvatski episkopat i sveenstvo ad limina
apostolorum, u Budimpetu. 21
Dok je omladina sa svim svojim arom zala na front odlune i estoke antiklerikalne borbe, n j u su od izrazitijih politiara razumjeli i pomogli tek nekolicina.
Od nauenjaka je u prvom planu hisltoriar i rodoljub Natko Nodilo, a od politiara
dr. Franko Potonjak i Frano upilo. Omladini su dobro doli sabrani lainci Franka
Pot onjaka, jednoga od boraca za narodno jedinstvo Srba i Hrvata, u knjizi Pogledi
na klerikalizam u Hrvatskoj (1904.), tampani zbog stroge cenzure u Hrvatskoj, u
Budimpeti. Upravo na smjeni dvaju stoljea dr. Franko Potonjak, odluan borac
protiv Khuenova reima, zagledao je u dubine zakulisnih politikih intriga hrvatskih
klerikalaca i razotkrivao ih je svom otrinom i bespotedno. Zato su i njegovi lanci
u Narodnoj misli, koju je izdavao, ili u Slobodi, ali jo vie njegovi odvani i
napredni govori u hrvatskom saboru imali iva odjeka kod omladine. On je dosljedan,
kad upotrebljava rije klerikalizam i eksploataciju vjere, da bi pokazao protivnicima
u crnim mantijama, da diferencira vjeru od svega onoga, to se iza nje skriva i njome
pokriva. Ovu crnu i istodobno crnoutu kamuflau samo je jo Frano upilo razotkrivao.i ukazivao na svu hipokriziju fraza da je vjera u pogibelji i da je treba spasavati
sredstvima, kako je to inilo zagrebako Hrvatstvo ili krka Hrvatska Straa.
Kad je upilo pokrenuo na Rijeci svoj Novi List, napadan od svih sauesnika protivnarodnih reima, imao je da se na toj mrtvoj strai, stalno sukobijuje i s klerikalcima, koji su njegovu borbu neobino oteavali. Jedan od glavnih tvoraca Rijeke
rezolucije, i tako dosljedno Zadarske i Hrvatsko-srpske koalicije, kao poslanik u
hrvatskom i ugarskom saboru, upilo je uvijek bio u prvim redovima boraca za
naprednu, uistinu slobodarsku hrvatsku misao, koja je iskljuivala klerikalnu, kao
21

Viktor Novak, Natko Nodilo, 159.

najtetoiju za hrvatski narod, i tako za sve June Slavene. Kad je g. 1911. objavio
svoje lanke iz svoga Rijekog Novog Lista u knjizi Politika u Hrvatskoj, osjetilo
se koliko je upilo bio prvoborac, ali i poznavalac protivnika s kojim se tako strastveno uhvatio u kotac. To se vidi na nekoliko mjesta njegovih studioznih pogleda,
proivljenih i poredenih s opim svjetskim razvojem politikih i kulturnih strujanja.
Evo, samo nekoliko redaka iz tih njegovih vanrednih zapaanja, koja iz njegove
savremene perspektive ulaze u kasniju historiju kao savreno zapaene historijske
injenice.
No pravi, ultramontanski klerikalizam u Hrvatskoj, organiziran i upuen
stanovitoj svrsi, nastao je tekar nakon narodnog pokreta god. 1903. Onda je
u Vatikanu bio izabran za papu mletaki patrijarka Josip Sarto, koji je
jo od prije po svim naim obalama Jadranskog Mora, a nadasve gdje se
radilo o glagoljici u crkvi, bio poznat kao velik protivnik Hrvata i Slavenstva
uope. On je postao papa uslijed veta Austrije protiv kardinala Rampolle,
koga se onda trojni savez bojao kao prijatelja Slavena. Papa Pio X.
jest dakle kreatura trojnoga saveza i njegove politike i mi vidimo, im je
on zasio na papinsku stolicu, da je vatikanska politika promijenila svoj
pravac. Ona se stavlja u slubu politike Dranga i pod tobonjom devizom
uspostavljanja u Hristu, uvodi u Hrvatsku ultramontanski duh, koji se je
imao paralelno razvijati sa kulturtregerskim pionirstvom i imperijalizmom
na Balkanu. Superior svih po balkanskom poluotoku rasijanih milosrdnica,
ije institucije, uz poslane jezuvite i fratre, znadu da budu politike ekspoziture; t a j superior u Zagrebu, za koga se do onoga asa nije skoro ni znalo
ijeg je naroda sin, (toliko se malo bavio javnim poslovima), najednom, kao
u kakvom biblijskom preobraenju, otkriva, da milomu hrvatskomu narodu
prijeti jedna uasna i smrtna pogibelj, da bi mogao ohladiti naprama jedinospasavajuoj rimokatolikoj vjeri, ili ju dapae izgubiti. Tu se odmah uurbali biskupi i ostali prelati, pokesae se, osnovae tiskaru, organ, kome dadoe
pravako-klerikalnu zduhu i pokret je bio g o t o v . . . U jednu rije: klerikalizam, ili furtimatvo, imalo je u Hrvatskoj veliku i iru zadau, da zarobljivanjem duhova i terorizmom sa Vragom, Paklom i Framasunitma vrajim
anelima, skui hrvatsku narodnu politiku u koloteinu pokornosti jezuvitima, episkopatu, dakle, in ultima linea, vlastodrcima i sistemu, tjeei get
fatom morganom velike i slobodne Hrvatske, samohrvatske i katolike, koja
se po takvoj politici nikada ostvariti ne e i ne moe. (U tu svrhu trebalo je
vjerom i crkvom usavriti proces izolacije Hrvata, kao ustuk onoj zasadi novoga kursa, da su nam Drang nach Osten i njegov sistem najopasniji i da
treba traiti sporazuma sa svima, kojima ista pogibelj prijeti. Tu vidimo zametak dvaju skroz oprenih pravaca i tendencija u politici naoj i vidimo
kako je frankovakoj tendenciji, sa novom strujom u Vatikanu, juzuvitska
politika proti novome kursu stavila u Hrvatskoj na raspoloenje vjeru, crkvu,
kuriju i ogromne dohodke viega k l e r a . . , 22
I u ostaloj neklerikalnoj i nefrankovakoj tampi- pojava organiziranoga
klerikalizma bila je odluno osuivana. Odsad e klerikalizam u Hrvatskoj biti stalni
saveznik frankovtine, pa e se ta dva pojma tokom prvog decenija X X . stoljea iskristalizirati u jedan zajedniki, m frankofurtimatinu. (Hrvatska kranskosocijalna
stranka na kraju e se potpuno fuzionirati 1910. s frankovakom istom strankom
prava). Sve vanije dogaaje u politikoj historiji ovaj frankofuirtimaki borbeni
22

Frano upilo, Politika u Hrvatskoj. Rijeka 1911., 3839, 43.

elemenat koi, i predstavlja iih pred bekim i petanskim vlastima u svijetlu izdajstva
protiv opstanka Habsburgove monarhije. Treba samo podsjetiti na aneksiju Bosne,
veleizdajniki proces u Zagrebu i protivnarodnu politiku frankofurtimaa! Sva je n j i hova tampa ispunjena denuncijacijama i n a p a d a j i m a na omladinu koja je krenula
revolucinarnim putem k u j e d i n j e n j u i osloboenju jugoslavenskih naroda od Habsburgovaca. Ali ne samo denuncijacijama, nego i terorom, zatienim od policije.
Godine 1910. mogao je konzervativni Obzor (7. juna) u jednom uvodniku da karakterizira teroristike metode sjedinjenih frankovaca i klerikalaca. Tu se meu ostalim
kae i ovo:
Klerikalizam je k nama umjetno unesena struja. Na je narod poboan
ali n i j e klerikalan. Nalazi se u njemu mnogo praznovjerja kao posljedice ope
kulturne zaostalosti, ali nema u njemu vjerskog fanatizma . . . Strossmayer 1
i njegovi drugovi sljedbenici znali su cijeniti duboki vjerski osjeaj naroda '
i ne povlaiti ga u vrevu dnevne borbe, jer su bili uvjereni, da e ga ovako
najvie sauvati. . . Legionaki razbojnici i njihovi kapetani dolaze pred
narod u ruhu kriara, no pod ruhom se krije isto oruje, toljaga i kleveta, a
u njima isti duh i ista elja, himba i pohlepa za vlau. No ne hvata nas
strah ve samo gnuanje od ove vojne kriarskih pustolova . . . Furtimaka
gospoda bila su kroz godine jataci frankovake klike, sakrivajui nedjela
njihova i svoja za svojim asnim mantijama. Oni su blagosiljali noeve i
bodee kojima je frankovtina iza leda napadala narodne branitelje. Sada
kad je frankovtina doigrala, uzalud se frankovaki legionai pretvaraju u
pobone kriare, a furtimaki njihovi jataci u razliite legionae. Moralnai
niskoa dovela ih je davno ve skupa, politiki bankrot ih je udruio u jednu
cjelinu, a oaj demaskiranih politikih pustolova goni ih u borbu za opstanak.
Ova karakteristika izreena pod utiskom tekih dogaaja, ui kojima su frankofurtimai stajali na braniku crnoutih interesa, ostaje na snazi u svim vanijim prekretnicama politikog ivota Hrvata. Napredna i revolucionarna omladina pobijala
je na svakom koraku zatrovanost plemenske iskljuivosti i vjerske nesnoljivosti,
kojom su se frankofurtimai tako odlikovali. Ta je omladina bila svijesna da je frankofurtimatina glavni neprijatelj oslobaanju od austrijskog ropstva kao i fanatiki
protivnik ideji u j e d i n j a v a n j a junoslavenskih naroda. Godine 1911. mjeseca augusta,
odrala je Hrvatskoi-srpska napredna omladina svoj veliki sastanak u Splitu na
kome je bilo zastupano oko 150 delegata hrvatskih i srpskih udruenja. Svih pet
toaka splitske rezolucije H S N O odzvanjaju zdravim antiki erikalnim mislima, jer
omladina pod klerikalizmom razumijeva misao, nastojanje klera i rad klera da
graansko drutvo podvrgne svojoj izravnoj zapovijedi u svrhu obnove sredovjenog
duevnog i politikog gospodstva pa se stoga omladina obavezuje da e gajiti i propagirati slobodnu misao i antiklerikalizam na svim stranama, u obitelji, drutvu i
narodu. 23 Razaraki bijes koji sie u klerikalnim listovima Hrvatstvu, Danu,
Hrvatskoj strai, Vrhbosni, Katolikom listu i tolikim drugim listovima stalno
>barao protiv vjerske snoljivosti savreno je posluio svima neprijateljima, unutra' n j j m i vanjskim, koji su pobijali duhovno srodstvo junoslavenskih naroda. Hrvatski
'rankofurtimai, kao i Be i Peta, pa i Rim, bili su istinski, vjerni saveznici. Ovu
stinu vidjeli su i ispovijedali i slobodoumniji pravai, priznajui da je ona istodobno
23

Viktor Novak, Natko Nodilo, 189190.

i za hrvatsku politiku kao i njenu kulturu najvea sramota i nesrea. Knjievnik A. G.

Mato u jednog, svojoj episituii Ad Zvecanum monachum, u kojoj satiriki polemizira s frankofurtimaem Kerubinom egviem, za Mahnievu Hrvatsku strau kao
i za frankofurtimae kae:
U stvari t a j dvomjesenik r i j e list za prosvjetu niti za pravu filozofiju
ve antiprosvjetni i antifilozofski list. Antemurale obscurorum virorum.
Bedem najcrnije, najzasukanije, najborniranije, one najzatucanije struje,
koju je karakterizirao jedan biskup, imenom Josip J u r a j Strossmayer, groznim izrazom, furtim, kradomice. I strana rije furtimai ostade ime toj
crnoj gospodi, crnom sjemenu Lojolinu, kako bi rekao Preradovi, jer se
odista furtim, kradom uvukoe u na ivot. Osvanuvi nekako istodobno sa
jezuitima udne kraljevike uspomene: 24 sa crnom, podzemnom sektom jeuvana, koje ve odavna oigosa najvei kranin i veliki puritanac Carlyle, u
svojoj Filozofiji svinje. Tjerana iz cijeloga svijeta ne samo kao opasnost
za napredak i slobodu ve i za pravu vjeru, furtimatina bacila se kao sedam
gladnih misirskih godina na nae krajeve, osiromaene i nepismene podiui
tu tajnim sredstvima novi mrak u mraku, novo ropstvo u robovanju, i ne navaljujui samo podmuklo i kriumarski na laiku nau inteligenciju, i onako
gonjenu i tekom mukom podravanu, ve i na nae sveenstvo. U Bosni bacie omrazu izmeu franjevaca i treberskih crnorizaca. Na naem univerzitetu stvorie grupu furtimakih antikulturnih fanatika oko pamfletskog
polupismenog listia Lu. Poistovjetujui na vievjerski nacionalizam sa
katolianstvom, odbijaju tako od njega inovjerce, i maskiraju svoje tamne poslove ovinistikim lozinkama. Uzee u zakup i veliiku, svijetlu sjenu prvog
naeg javnog liberala, A. Starevia, pa vidimo nevjerovatnu pojavu irenja
furtimatine pod imenom prirodnog i najveeg njegovog neprijatelja . . .
Hrvatska straa prikazuje liberalizam kao protivjersku struju pa ve to bi
bilo dosta za dokaz neizljeive ignorancije tog bojovnog lista. Liberalizam
je tolerancija, sloboda miljenja i potivanja tue slobode savjesti, a furtimatvo je netolerancija, ropstvo misli i proganjanje svake nefurtimake
misli. To je razlika izmeu nas liberala i furtimaa. . , 25
Svi zagovornici ideje bratstva i jedinstva naroda na Slavenskom Jugu, gledali
su u klerikalizmu najveega neprijatelja itoj ideji. Dosta je spomenuti velikog rodoljuba i historiara hrvatskog Naitka Nodila ili srpskog nauenjaka i politiara Jovana
Skerlia, koji je 1911. rekao da Jugoslovenska ideja, srpskohrvatska narodna misao,
ili e biti antikierikalna ili je nee biti. 26
Slobodarska ideja koja je naroito* obuzela revolucionarnu omladinu u vrijeme balkanskih ratova bila je na udaru u svim frankofurtimakim listovima.
Klerikalna tampa se unizila do najvulgarnijih izraza, tovie, ni Stadlerova
Vrhbosna, ni Mahnieva Hrvatska straa nisu bile slobodne od te rune osobine,
ma da su bile namijenjene viem, ueni j em dijelu sveenstva i klerikalnog laikata.
U polemikama s protivnicima da odri mjeru, jednako dnevna i povremena, kao i
ona klerikalna tampa. Klevetanja, podmetanja, strastvena i slijepa mrnja
prema protivnicima izbijala je iz redova ovih duhovnih kriara. Tu pojavu nisu zapa24
Ovdje misli Mato na strahovitu aferu krivokletstva jednog- jezuite u Kraljevici, koju
je demaskirao Hinko Hinkovi 1905. godine. Poslije te afere morali su jezuiti napustiti Kraljevicu
i[H. Hinkovi, Kraa kod kraljevikih jezuita. Jedno pravosudno umorstvo. Rijeka 1905.).
25
Viktor Novak, Natko Nodilo, 194195.
28
Jovan Skerli, Slobodna misao u Srbiji. Slobodna misao 1911., br. 1., 2.

20
ili samo domai protivnici, pa i umjereniji dio sveenika, nego je ona zapela za oko
i stranim promatraima hrvatskih duhovnih s t r u j a n j a . Poljski profesor univerziteta
i poznati katoliki pisac M a r i j a n Zdziechowsky prouavajui hrvatsku klerikalnu publicistiku, naunu i politiku, doao je do poraznih, negativnih ocjena. Duh i metodu
rada klerikalaca oznaio je profesor Zdziechowsky, na zaprepatenje klerikalaca u
hrvatskim zemljama, naroito biskupa aria, kao opasnost za hrvatski narod kao
pravu pestis perniciosissima, zarazu i kugu najpogubniju. 2 7
Sav talog od jednog decenija fanat.ike mrnje i nacionalnog ovinizma izbio
je na povrinu u jezivom obliku mjeseca jiuna i jiula 1914. godine, poslije sarajevskog
atentata. Crnouti klerikalizam je orgijao, uvjeren da je doao trenutak za prvu etvu
sjetve kroz jedan i po decenij. Zato ima i odvie dokumenata razasutih po velikom
broju klerikalnih listova ali i u uspomenama savremenika koji su preivjeli tu nesreu
i sramotu. Sada, vie nego ikada, uoio je rodoljubivi svijet u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, Dalmaciji i Sloveniji, (gdje je ve dugo vremena klerikalizam, organiziran u Slovenskoj ljudskoj stranci, voen od dr. Ivana uteria, bio povezan
s austrijskim interesima i Habsburgovom politikom na Balkanu), da je klerikalizam
a naroito frankofurtimatvo uistinu najogoreniji austrijski saradnik na poslu razjed i n j a v a n j a bratskih jugoslavenskih naroda. Tuinska politika kojoj su sluili hrvatski
i slovenski klerikalci kao i frankovci sada je bila u svoj svojoj grubosti, koji su
izvodili ovi slunici beke i rimske kamarile, izraena u strahovitim teroristikim
ekscesima pod zatitom policija u Zagrebu, Sarajevu, Splitu, Ljubljani, alli i po unlu^
tranjosti, naroito g d j e god su bili pomijeani Hrvati sa Srbima ili i sami jugoslavenski orijentirani H r v a t i i Slovenci. T a d a je sa sarajevskim atentatom bila ugroena
ideja i n j e n o oiv otvoren je Nezavisne Hrvatske u koncepciji rimskog klerikalizma
i bekog perfidnog p r o d i r a n j a na Balkan. Ciljevi pa i polzadine klerikalizma i frankofurtimaitva, Bea i Rima, sada su se manifestirali sasvim i bez ikakva ustezanja.
Sloga i bratstvo Srba i H r v a t a uveliko je bila mona brana njemakom i rimskom
Drangu. Slobodarski Los von Rom, koji je 1910. odjekivao g d j e god je bilo slobodoumnih i slobodoljubivih Jugoslavena u Habsburgovu carstvu, a znaio je ne samo
dalje od Rima nego i dalje od Bea i Pete izazvao je sada, poslije atentata, odmazdu bekih i rimskih frankofurtimaa.
Jezivo uzbudljivi bili su krvavi dani poslije Vidovdana 1914. ini se po
svemu, najstraniji u Bosni i Hercegovini. Pobjesnjelo frankofurtimatvo, potpomognuto od iznenaenog i razjarenog crnoutog imperijalizma, a ugroenog i napadnutog
od stihijske ruke mladih osvetnika, smatralo je da je doao as da se ne samo naplate
za mnoge dosadanje poraze nego da iste pretvore u svoju konanlu pobjedu. Zahuktala, a hipokritski maskirana ogorenost zbog ubistava prestolonasljednika Franca
Ferdinanda i njegove ene Sofije, imala je prvenstveno da poslui njihovim politikim,
ekskluzivistikim ciljevima. Bratoubilaki pokli odjekivao je sa svih strana juliskih
dana 1914. Austrijske tamnice, koje je srpska, hrvatska i slovenska omladina punila
a isto tako i starija inteligencija, bile su uveliko zajedniko d j e l o udruenog franko furtimatva i slovenskog klerikalizma uz punu zatitu austrijskog policijskog sistema.
Jer, konfidenti austrijske policije i agenti provokatori rekrutirali su se upravo iz
redova ovih politikih jednomiljenika. Ogroman broj rtava jugoslavenske omladine
27

Viktor Novak, Natko Nodilo, 170.

zahvaljuje svoja stradanja i teka iskuenja upravo takvim konfidentima. Mnogobrojni napisi klerikalnih i frankovakih listova uzbudljivim su rijeima zahtijevali
osvetu za poginulim prijestolonasljednikom tom nadom i uzdanicom Hrvata i Slovenaca, kako su ga tada oplakivali. Klerikalne dnevne i nedjeljne novine, pa i poneki
crkveni pastoralni list, unosili su u antisrpski huk veliki broj svojih priloga. Na sve se
strane denuncirala hrvatskosrpska koalicija, kao i srodne stranke revolucionarne omladine, radi veleizdaje. Tako iz dana u dan. U novinama, crkvama, na procesijama, jja
zborovima, demonstracijama i demoliranjima, paljenjima i unitavanjima, gdje god bi
se nailo na srpsku imovinu. Jeziv i barbarski vid pobjenjelog terora. Nema sumnje
da su svi ti izrazi jednog neshvatljivog revolta morali imati i svoju pozadinu. I imali
su je. U Beu a tako i u Rimu. Treba samo zagledati u izvjesne kronoloke podudarnosti, pa e se onda lako uoiti povezanost i uzronost izvjesnog zbivanja.
Politika Bea i klerikalne rimske propagande ile su ruku pod ruku decenijima, po- sistematski izvoenom planu. Ne samo u Austrougarskoj nego i tu svim onim
zemljama, koje su spadale u njihovu interesnu sferu. Rjeitije i uvjerljivije nije mogao
nitko drugi dati o tome dokaza nego to su to uinili najvii predstavnici Rimske
Kurije. I to upravo u ovim presudnim danima koji su prethodili prvoj svjetskoj
kataklizmi.
Austrijski car koji je objavio rat Srbiji u boje ime, zacijelo zato to je bio
najkatolikiji od svih katolikih vladara i apostolski kralj ugarski, elio je da ima
punu podrku Svete Stolice za ovaj rat. I on ju je u punoj mjeri i dobio. O tonne
svjedoi jedna depea upuena iz Rima 29. jula 1914. ui Be austrougarskom ministarstvu vanjskih poslova. Uputio ju je austrougarski poslanik pri Vatikanu grof
Moritz Palffy. Ovaj dokument izazvao je, poto je objavljen prvi put 1926., veliku
polemiku, u kojoj je vatikanska tampa kao i ostala klerikalna tvrdila, da nije
autentian. T a j se dokument uva u bekom dravnom arhivu. (P. A. 801. Interna.
LXX.), i kao takav dositupan je nauci. Istina njime su se pozabavili i politiari i
diplomati koji su mu dali odreenu interpretaciju. Unato demantijima klerikalne
tampe izmeu dva svjetska rata, kao i poslije drugoga, ovaj dokument uiva punu
historijsku autentinost.
Svakako u ovoj literaturi o tom dokumentu od vanosti je gledanje i poznavanje toga dokumenta od strane grofa Carla Sforze. 28 Uostalom dokument je objavljen i deifriran u slubenoj publikaciji Komisije za noviju austrijsku historiju, a
od uenjaka neoisporenog autoriteta. 29 Uslijed velike vanosti ovoga dokumenta donosimo ga u prijevodu i u cijelosti.
U vremenima najvee politike zategnutosti, kakva su dananja vremena
koja mi sada proivljavamo, radi ovjeja fantazija dvostrukom snagom i
esto, a da to i ne misli, prekorauje granice razumnog rasuivanja. Tako je
meu ostalim ovih posljednjih dana opetovano u javnosti uskrsla vijest da
je takoer i papa u konfliktu sa Srbijom intervenirao i obratio se Njegovu
28
Carlo Sforza, Neimari savremene Evrope. II. izdanje. Beograd 1933., 123126. Comte
Sforza, Synthese de L'Europe. Paris 1937., 2838.
29
Oesterreich-Ungarns ussenpolitik von der bosnischen Krise 1908. bis zum Kriegsausbruch 1914. Diplomatische Aktenstcke des oesterreichisch-ungarischen Ministeriums des ussern.
Ausgewhlt von Ludwig Bittner, Alfred Francis Pribram, Heinrich Srbik und Hans bersberger.
Bearbeitet von Ludwig Bittner und Hans bersberger.
(Verffentlichungen der Kommission fr
neuere Geschichte Oesterreichs. 26). Wien 1930., 893894.

cesarsko kraljevskom Apostolskom Velianstvu s molbom da kranskim narodima utedi strahote rata.
Jedan lanak objavljen u listu L'Italia u naivnosti ide tako daleko, da
uspostavlja direktni odnos izmeu Srpskog konkordata 30 i ultimativne note
austrougarske vlade, i tvrdi, da ta nota ide za svrhom, da u drugoj formi
pribavi monarhiji ono, to je ona izgubila ugovorom, zakljuenim izmeu
Srbije i Svete Stolice. Dakle revan za konkordat! Iz te apsurdne premise
bez daljnjega izlazi isto tako logian kao i laan zakljuak o papinoj intervenciji. Nasuprot ovim kombinacijama tampe nije neinteresantno upoznati
pravi nain miljenja Kurije. Kad sam prije dva dana posjetio kardinala
dravnog sekretara, svrnuo je prirodno razgovor odmah na velika pitanja i
probleme, kojima se danas bavi Evropa. Nemogue je bilo osjetiti u napomenama Njegove Eminencije neku naroitu blagost ili pomirljivost. On je,
istina, oznaio notu upuenu Srbiji kao vrlo otru, ali ju je ipak odobrio bez
ograde i izrazio u isto vrijeme na jedan posredan nain nadu, da e monarhija ii do kraja. Dakako mislio je kardinal da je teta, to Srbija nije
ve mnogo ranije uinjena manjom, jer tada bi se ovo moglo moda izvesti
bez tako velikih opasnosti kao danas. Ova izjava odgovara mil jenju pape,
jer u toku ovih posljednjih godina, Njegova Svetost je u vie mahova izrazila
svoje aljenje, to je Austrougarska propustila da kazni svog opasnog dunavskog susjeda. Moglo bi se upitati zbog kakvih se razloga katolika crkva
pokazuje tako ratoborna u vrijeme kad njome upravlja poglavar koji je pravi
svetac i sav proet istinski apostolskim idejama? Odgovor je vrlo jednostavan. Papa i Kurija vide u Srbiji razornu bolest, koja malo pomalo nagriza
monarhiju do sri i koja e je, vremenom, rastoiti. Pored svih drugih pokuaja koje je Kurija poduzimala u toku posljednjih decenija, Austrougarska
jeste i,ostaje katolika drava par excellence, najjai bedem koji je preostao
u ovome vijeku Kristovoj crkvi. Ruenje toga bedema znailo bi za crkvu
gubitak najvreg oslonca; u svojoj borbi protiv pravoslavlja, ona bi izgubila svoga najjaeg pobornika.
S tih razloga, dakle, kao to je za Austriju neodlono potrebno da zbog
samoodranja oslobodi, po potrebi silom, svoj organizam od zla koje ga nagriza, tako je i za katoliku crkvu posredno nuno da uini sve, ili da odobri
sve, to bi moglo posluiti postizanju toga cilja. Ako stvari promatramo u
ovoj svjetlosti, moemo vrlo lako otkriti vezu izmeu papinih osjeanja i ratnikog raspoloenja. 31
Nema sumnje, da su ove misli, iskrene i neuvijene jednako Pija X. kao i
njegova dravnog sekretara kardinala Merry del Vala zadovoljile ne samo grofa
Palffya, nego i njegove efove ministra grofa Berchtolda i apostolskog cara Franca
Joefa. Iz njih zrai ne samo njihovo politiko shvaanje sukoba izmeu Austrougarske i Srbije poslije sarajevskog atentata, nego i njihova gledanja u vezi sa stavom
Srbije kao i svih Jugoslavena u vrijeme aneksione krize kao i za balkanskih ratova.
30

Ovdje se misli na konkordat sklopljen izmeu Srbije i Vatikana mjeseca lipnja 1914.
Autentinost ovog dokumenta utvruje jo i jedan drugi sauvani dokument. To je
brzojavka barona Rittera, bavarskog opunomoenika pri Vatikanu, upuena 26. jula 1914. u Mnchen
poslije razgovora koji je imao baron Ritter s kardinalom-sekretarom. Tu se kae: Papa odobrava,
to Austrija vrlo otro istupa protiv Srbije. Ne cijeni uveliko ruske i francuske armije u sluaju
rata protiv Njemake. Kardinal dravni sekretar nada se, da Austrija ovaj put ne e popustiti pa
makar i svojim vojskama satrla stranu agitaciju koja je dovela do ubojstva prestolonasljednika a
koja na kraju ozbiljno prijeti, pod savremenim okolnostima
opstanku
Austrije. Sve ovo utvruje
koliko veliki strah ima Kurija od panslavizma. I ovaj je dokument bio u izvjesno vrijeme osporavan od strane slubenog vatikanskog organa L'Osservatore Romano. Meutim i taj je dokument
uao u slubene bavarske dokumente u vezi s poetkom rata. (Bayerische Dokumente zum Kriegsausbruch. III. Ed., 206. Comte Sforza, Synthese de L'Europe, 36.).
31

Grof Sforza pokazao je da je takozvano nareenje Pape Pija X. njegovu

bekom nunciju da ukori cara i kralja u ime Svevinjega to je car objavio rat
Srbiji, i da je papa nastojao da sprijei rat, u stvari samo legenda, lana od poetka
do kraja, a jednako i vijesti klerikalne tampe da je papa umro 20. augusta 1914.
svisnuvi od bola, poto nije uspio da sprijei rat. 32 Kako se vidi, ovi su dokumenti
pravi izraz historijske istine a s time i pune saglasnosti Kurije i Pape Pija X. s agresivnim namjerama Austrougarske monarhije protiv Srbije. Ali, ne samo i Kurije. Oni
su imali identine poglede i shvaanja i kod hrvatskog i slovenskog episkopata. Kao
to je austrougarski diplomat, predstavnik najkatolikijeg vladara i apostolskog kralja
rekao, u neposrednom saznanju papinih shvaanja s oozirom na rat, da se pod takvim
svijetlom moe vrlo lako otkriti veza izmeu papinih osjeanja i ratnikoga raspoloenja, tako to isto moe da kae historija i o vezi osjeanja i govorenja jugoslavenskog episkopata i njihova ratnikog raspoloenja, u poetku rata 1914., kad se svima
inilo, da e Austrija i Njemaka biti pobjednice.
Za t a j i takav sitav jugoslavenskog episkopata evo samo nekoliko potvrda.
Zagrebaki nadbiskup dr. Ante Bauer bio je vjerni tuma austrofilske i antisrpske politike u ovim za sve jugoslavenske narode sudbonosnim trenucima. Kao
pravi ratni propagandist nadbiskup se istie i onda kad blagosilje hrvatske domobrane,
kojima je neprijatelj turio u ruke puku i bode da idu na ubijanje svoje roene brae,
ili kad vodi velike procesije, frankofurtimakim poticanjem okupljene mase, da izmole
od Matere Boje pobjedlui nad neprijateljem, t. j. nad Srbima.
Prilikom vojnike sveanosti odrane u ernomercu blizu Zagreba 31. jula
1914., dakle samo tri dana nakon objave rata Srbiji, nadbiskup dr. Ante Bauer u
svome govoru rekao je i ovo:
Hrvati junaci, ljubljeni na kralj zove Vas u boj. Vi srano i oduevljeno polazite, jer se Hrvat nigda nije ogluio glasu svoga kralja. U najteim
vremenima stajali su djedovi Vai vjerno uz prijestol, pa ete i Vi u staroj
vjernosti za kralja dati krv i ivot svoj.
Hrvati junaci! Domovina vas zove u boj. Domovina kojoj dumanin
prijeti da je komada, Domovina koja je u pogibelji da moe i svoje asno
ime i svoju svetu vjeru izgubiti. Domovina Vas zove, a Hrvat je vazda znao
ginuti za dragi svoj dom.
Hrvati junaci! Bog Vas zove u Boj. Bog, vjena Pravda, zove Vas, da u
rukama njegovim budete osvetnici onoga nedjela u Sarajevu koje je kralju
naemu otelo vrstu potporu u starim danima, a njegovim vjernim narodima
smjeralo ugrabiti nau u veliku budunost.
Hrvati junaci! hrabro poite u boj i znajte da se u najtee asove Vae
ruke milijuna diu Gospodu na pobonu molitvu. Neka pobjedu dade Vama
i sreu oruju Vaem.
Hrvati junaci! poite junano i blagoslov boji svuda bio s Vama. 38
Dok je nadbiskup Bauer ovako govorio pred postrojenim trupama, mjesec
dana kasnije on e se u Remetama, blizu Zagreba, irokim masama, podstaknutima ve
ranije frankofurtimakim provokacijama i njihovom tampom, a pozvanima da ue32
33

192T., 39.

Carlo Sforza, Neimari savremene Evrope, 123124.

Narodne novine X. VIII. 1914. (Prema: Franko Potonjak, Iz Emigracije. III. Zagreb

stvuju u procesiji, pokazati ponovo kao n a j ratoborni j i Austrijanac. Sada je dokazivao,

da je rat protiv Srbije pravedan i svet, pa stoga na toj strani mora biti Bog koji e
po zagovoru Matere Boje izvojevati pobjedu Austrijancima i Nijemcima.
Kranska brao! Strani su dani to ih proivljujemo. Gotovo itava
Evropa nalazi se u ratu. Milijuni i milijuni najkrepijih ljudi pograbili su
oruje _ strano moderno oruje i kolju se i ubijaju i ljudskom krvlju
natapaju zemlju . .. Radionice i tvornice i uredi i dvorovi, kue i kuerci
opustjee. Moda nema nikoga medu nama, kao to ni obitelji u itavoj domovini, koja ne bi imala koga od najbliih svojih u tom stranom ratu.
Mi, koji smo ostali u kuama svojim, imademo u ovo ratno vrijeme takoer
velikih dunosti. Jednu od njih ispunjujemo i danas. Poli smo ovamo, da kao
pravi katolici skruenim i poniznim srcem zaprosimo boju pomo naoj hrabroj vojsci, da se to prije pobjedonosno vrati, da se skoro i to prije dokraje
ratne strahote. Doli smo ovamo k Majci Bojoj Remetskoj, da, slijedei
primjer katolikih predaka naih, poloimo molitve svoje u njezino presveto
srce, da ih ona s presvetom molitvom i svemoguim zagovorom iznese pred
prijestol milosra bojega, da ih izrui boanskom sinu svojemu.
A u to hoemo da upremo pouzdanje nae, da e molitve nae biti usliane?
Prvo u to, to znademo, da je rat, to ga prisiljeni vodimo, zaista pravedan, svet. Sijedi na vladar, koga poznaje cio svijet kao vladara imira, nije
trgao ma, da osvaja, ve da pribavi zadovoljtinu nevinoj krvi prijestolonasljednika Ferdinanda i njegove uzorite supruge Sofije, to ju proli zloinaka ruka. I kao da je trebalo da se prolije ova plemenita krv, da se otkrije
u potpunoj jasnoi pogibao za kraljevinu nau, da je nestane, za narod na,
da izgubi svoje ime i narodnost, a i za katoliku vjeru nau, da bude izvrgnuta najveim kunjama. Rat za obranu tako velikih dravnih i narodnih,
vremenskih i vjenih dobara, pravedan je i svet. I mi se smijemo obratiti na
Gospodara neba i zemlje, da ustane na obranu pravedne borbe nae.!
Kao pravi katolici mi vrsto vjerujemo u sveti promisao boji, koji upravlja i pojedincima i narodima, Bog na je nad vojskama, koji daje hrabrost
i sranost, koji poniuje i uzvisuje, probija lukove i lomi oruje. Smijemo se
dakle i mi poniznom molitvom k njemu obratiti, da dade pobjedu pravednoj
borbi naoj.
Sa stvarne, dakle, strane molitva je naa jaka i osnovana, a da bude i
uspjena stoji do nas. Brao krani! Rat je u ruci premudrog promisla bojega esto puta bi, kojim hoe da kazni grijehe nae i da nas prizove svijesti. Nije li i ovaj svjetski rat sa svim strahotama svojim ovakav bi u ruci
Bojoj? O, kako je u velikom svijetu zavladao otpad od Gospoda Boga naega! A i u naoj domovini nijesu li se divlje zatalasali valovi vjerskog
nehaja i bezvjerstva? Nijesmo li i mi svojim nehajem i mlitavou krivci
pred licem Boga naega? 0, kranska brao moja! Kajmo se i skruenim
srcem odluimo, da emo na vlastiti ivot udesiti po pravoj vjeri Sina Bojega. Ne dajmo da bi Gospodin Bog morao tek ratnom nesreom prizvati
nas svijesti, nego mu svi danas redovno obeajmo, da emo mu posebice i kao
narod vjerno sluiti. Budemo li s ovakvim srcem gorue molitve svoje poloili
u krilo presvete Majke i Djevice Marije nemojmo sumnjati ona e
usliati vapaj na i svemonim zagovorom svojim isprosit e kod Boga pobjedu oruja hrabre vojske a ta pobjeda neka donese pravu sreu i blagostanje premilostivog kralja naega najvjernijoj kraljevini Hrvatskoj.
Po molitvi naoj, to je vrimo ujedinjeni sa svetom crkvom, po zagovoru Blaene Djevice Marije, a po beskrajnom milosru svome, Gospodine,

ponizi- oholost neprijatelja naih i tvrdokornost njihovu jakou desnice svoje

atri. Amen. 34
Na ovaj nain je objanjavao vrhovni predstavnik katolike crkve u Hrvatskoj znaenje i potrebu rata koji je poveo car Franc Jozef protiv Srbije. Ovako se
u crkvi Matere Boje s propovjedaonice govorilo neukom i zavedenom svijetu da je
t a j rat protiv Srbije pravedan, da je svet, tovie, da je Hrvatska u pogibelji, da je
narod u opasnosti da izgubi svoje ime i narodnost, a crkva izloena najveim iskuenjima. Na kraju, sve ovo uvjerenje dovodi ih pred Boga i Mater Boju da oni
pomognu caru i njegovoj napadakoj vojsci i da zajedniki izvojuju pobjedu u pravednoj i svetoj borbi.
Tako se irokim masama u bratoubilakim aluzijama i namjerama lano
predstavljalo-, sve u vidu molitava, da su Hrvati od strane Srba izazvani i da je u tom
ratu Hrvatska bila u sreditu zbivanja. Samo zato, da bi se mase to dragovoljnije
odazivale pozivu u vojsku. Ova nesumnjivo ratna propaganda u svom blasfeminom
vidu maskirana molitvama Materi Bojoj, pretvarala je hramove kranskog Boga
Ljubavi u hramove poganskog Boga Marsa. Poslije toga, po primjeru vrhovnog natpasitira krenuli su na propovjedaonice legije zatrovanih klerikalaca i na svoj su nain
poticali u masama ratni zanos i ratno raspoloenje, slino onome, o kome govori u
svojoj depei grof Palffy.
Misao izazova i prisiljavanja Hrvata da podu u rat ponavljala se u itavoj
klerikalnoj tampi. Tome su imale posluiti i slubene molitve, za to skrojene, u stilu
i duhu nadbiskupovih govora. Sauvala se tampana Molitva u vrijeme rala koju je
odobrio zagrebaki Nadbiskupski duhovni stol 2. X. 1914., pod brojem 6749. U n j o j
se moli da Bog blagoslovi oruje, ma da i to klerikalci danas odriu. Tu se odmah kae:
Boe, ti si nam tako dugo darovao blagodati mira. A, eto, sada si dopustio, da su nas zloinci neprijatelji (t. j. Srbi op. pisca) prisilili na krvavi
r a t . . . Ufamo se u pravednost tvoju. Ti e dakako neko vrijeme kuati sluge
svoje, ali ne e dopustiti da nevini propadnu, a zloinci da se uvijek vesele.
Stoga te molimo, Svemogui vjeni Boe, pogledaj milostivo na hrvatski narod,
koji ti se moli! Izbavi nas od neprijatelja koji su izvazvali rat (t. j. i opet od
Srba). Prosvijetli nae vojskovoe, jaaj nae branioce, blagoslovi oruje nae.
Svojom milosti i svemogunosti daruj pobjedu naim vojskama, da nepravda
uzmakne pred pravdom, la pred istinom, neprijateljska prijetnja pred pravim mirom!
Ufamo se u tvoje milosre. Prui svoju ruku blagoslivajuoi i titei nam,
nae mile i drage, koje smo poslali na neprijatelja!
Ova molitva, oittampana u stotinama hiljada primjeraka, razdavala se i po
gradskim i seoskim crkvama vjernicima, a jednako i vojnicima. Nema sumnje, da je
ona svoju proaustrijsku i protivsrpsku misiju izvrila ulijevajui u due pod v : dom
molitve otrov neistine i mrnje. Sasvim u duhu i stilu ostale klerikalne tampe, koja
je ila ruku pod ruku u ratnom hukanju s onom frankovakom, frankofuirtimakom
u svim centrima klerikalizma. Jednako u Sloveniji kao i u Hrvatskoj, Bosni i
Dalmaciji.
34

Katoliki list, 1914., br. 37, 431.

Ljubljanski biskup knezokof dr. Anton Bonaventura Jegli nije u tim

danima najvee ratne propagande zaostao za dr. Antonom Bauerom. Jer, ovaj biskjip
dao je ve dotad brojnih svjedoanstava o svome auatrofilstvu smatrajui da je
katolicizmu najbolje zagarantiran razvoj u monarhiji s apostolskim vladarem. Osjeanja ratnikog raspoloenja, o kojima govori grof Palffy u svojoj depei 29. jula
1914., odrazuje se i u govorima biskupa Jeglia. Takav jedan govor odrao je 11. kolovoza poslije odsluene slube boje pred slovenskim vojnicima. A u tom govoru je
isti duh, isti cilj. Od Rima i Bea preko Zagreba, Ljubljane, Sarajeva i Splita. Biskup
Jegli, u crkvenom ruhu i s mitrom na glavi, uputio je vojnicima prave ratnike misli:
Muevi! Zove vas car da osvetite orujem u ruci krajnje nepravedno,
ve viegodinje nastojanje komadanja i unitenja nae divne Austrije, pod
skiptrom nae staroslavne Habsburke carske porodice. Zove vas car da osvetite lukavo zavoenje nae omladine na izdajstvo otadbine i cara, da, na
crno sramno izdajstvo. 35
Muevi! Zove vas car da orujem u ruci branite katoliku Austriju, nau
katoliku carsku porodicu od zakletih neprijatelja samog Isusa, prisutnog u
sakramentu ljubavi. Da li vam je poznato otkada postoji ta naroita mrnja
protiv nae carevine, protiv svijetlog vladaoca, otkad su napori protiv carevine
i carske porodice postali naroito bezobzirni, naroito divlji? Od septembra
1912. godine, od onog slavnog (euharistikog) kongresa u carskom Beu, kad
smo se sa carskom kuom klanjali svome Isusu, svome Gospodu i Bogu. Zato
u boj protiv neprijatelja bojih, protiv neprijatelja katolike Austrije, protiv
neprijatelja katolike Habsburke kue!
Muevi! Kako uzvien, kako svet, kako Bogu ugodan je boj u koji ste
pozvani! S vama je pravda, s vama je Bog, Gospod vojnih eta! Muevi! u
srednjem vijeku odjekivao je kroz cijelu Evropu pokli: Tako Bog hoe!
I hiljade su ostavljale svoje domove i pole da oslobode Jerusalem iz ruku
nevjernika. Pokli Tako Bog hoe! digao je i vas u sveti boj za predobrog
cara, u kazneni boj protiv nesavjesnih zloinaca. Dakle naprijed! S vama je
Bog, naprijed s odlinim vojskovoama, naprijed k slavnoj pobjedi! 36
Dakle, rat objavljen Srbiji, za biskupa Jeglia je uzvien, svet, Bogu ugodan,
kazneni, boj, a Srbi su nesavjesni zloinci i zakleti neprijatelji samog Isusa, prisutnog
u sakramentu ljubavi. Zato i on potie slovenske vojnike da pou na Srbiju i da
orujem u ruci osvete katoliku carsku porodicu i da brane katoliku Austriju. Biskup
Jegli govorio je i istim rijeima i istim osjeanjima kao to su na rat poticali austrijske
vojnike austrijski biskupi. A nije ni udo, kad se zna, da je ovaj crkveni velikodostojnik proizaao iz kole sarajevskog nadbiskupa Stadlera, kao njegov dugogodinlji
saradnik (od 1882.1897.). Ve tada isie na daleko prouo kao intransigentan klerikalac sa svojim lancima u sarajevskoj Vrhbosni. U svom borbenom i nepomirljivom stavu klerikalizma koji je imao da utire putove carskoj politici u Bosni on je
uveliko pomogao politiku nadbiskupa Stadlera oko razjedinjivanja naroda triju vjera.
Nije udo da ga o njegovoj' smrti (jula 1937.) klerikalni Slovenec naziva Aposto35
Tu misli biskup na grupu slovenskih revolucionara Preporodovaca koji su za
ideal slobode svoje zemlje i ujedinjenje s ostalim junoslavenskim narodima dali bezbroj rtava.
(Ivan Janez Kolar, Preporodov. ' 1912-914-918.. Kamnik 1930).
36
Hrvatski tekst ovog govora uzet je iz Stenografske biljeke Senata Kraljevine Jugoslavije. 1935. i 1936. 1, 108. Originalni tekst nalazi se u: Dokumenti Koroeve stranke iz
ljeta 1914. I. Ljubljana 1920, 61-62.

lom Bosne. U Ljubljanu je on ponio sa sobom sistem Stadlerovih metoda, pa je kao

takav za slovenski klerikalizam, a preko njega i za Slovensku ljudsku stranku bio
najsnaniji oslonac u borbi protiv naprednih, slobodoljubljivih, aritiaustrijanskih i
jugoslavenski orijentiranih stranaka. Zato se Jegli i u ovom do krajnosti ratnom
govoru oborio na slovensku omladinu, na Preporodovce, kojih su glavne vode bili
August Jenko i Ivan Endlicher. Jenko je jedan od prvih jugoslavenskih dobrovoljaca
koji je preao prvih dana rata u Srbiju i prijavio se srpskoj vojsci. Pao je u bitki
pod Cerom, u noi od 16. na 17. augusta 1914. Medu dvije hiljade palih Srba je i
ovaj slovenski idealist. Dakle samo peti dan poslije govara Antuna Bonaventure
Jeglia, moda ba od taneta iz puke blagoslovljene od Jeglia ili Ante Bauera.
Ivan Endlicher muenik je za jugoslavensku ideju. Umro je u tamnici u Grazu 4. IX.
1915., u koju je doveden denunciran od svojih klerikalnih protivnika.
Rijei biskupa Jeglia izazvale su na klerikalnoj strani silno oduevljenje.
Jer o ovom ratnikom govoru modernog Petra iz Amiensa, kojim je pozvao Slovence
na kriarski rat protiv Srbije, za ugroenu Austriju, napisao je organ Slovenske
ljudske stranke Slovenec 12. augusta: Ovo su krasne, apostolske rijei, koje neka
prate sve slovenske vojnike u pravednoj borbi. Donijeli smo ih, jer nam patriotska
dunost nalae da se objave svima!
Veliki broj slovenskih rodoljuba, naroito omladinaca, ispunili su austrijske
zaltvore, a bezbrojnim vojnicima pribijen je na elo ig P. V. (Politisch Verdchtig
politiki sumnjiv), upravoi zbog denuncijacija klerikalaca. Da ovo nije jedno
neosnovano sumnjienje, neka poslui dokument koji otkriva svu sutinu proaustrijske i konfidentske uloge slovenskih klerikalaca. To je cirkular, koji je uputila Uprava
Slovenske ljudske stranke jula 1914. svima povjerenicima stranke.
Strogo povjerljivo. Cirkular sekretarijata SLS.
Gospodi povjerenicima SLS.
Grozni zloin u Sarajevu, ivotinjski surovo ubojstvo plemenitog i monog zatitnika Slovenaca i Hrvata i njegove preblage supruge, otkrio je rakranu na narodnom tijelu Jugoslavena: zloinaku srpsku zavjeru! Nema
nikakve sumnje, da ta zavjera djeluje takoer i u Sloveniji i a pokuava na
primamljiv nain otuiti vjerni slovenski narod njegovoj vjeri i Austriji.
U tom smislu rade razni listovi, koji se dodue koji put pretvaraju, ali je
njihov pravac dosljedno pokrenut unitenju kranstva, naroda i trovanju
otrovom velikosrpskog protiv austrijskog nacionalizma.
Radi se o zavjeri protiv opstanka katolikog, slovenskog naroda! U tom
ozbiljnom asu dunost je u prvom redu SLS a sauva na narod od opasnosti koja mu prijeti. Obraamo se svima naim povjerenicima s hitnom
molbom da toj stvari obrate najveu panju i da o svemu to saznaju neodlono izvijeste sekretarijat SLS u Ljubljani. Naroito se umoljava za izvjetaje o slijedeim tokama:
1. Da li se opaa u vaem kraju kakva pojava u smislu velikosrpstva,
odnosno protiv Austrije? S koje strane?
2. Da li se iri u vaem kraju tampa i tko je iri?
3. Tko je u vaem kraju pretplatnik kakvog loeg lista kao to su: Slovenski narod, Dan, Na glas, Slovenski dom, Uiteljski tovari,
Sava, Zarja i t. d.?
4. U kojim je gostionicama ili drugim javnim lokalima izloen koji od
tih listova i koji?

Molimo za najhitniji odgovor na ta pitanja, kako bi vodstvo stranke

moglo pravodobno poduzeti sve potrebne korake.
Otadbina je u opasnosti, zato svi muevi na palubu!
Sve za vjeru, dom i cara!
U Ljubljani u julu 1914. godine37'
Kakve su bile strahovite posljedice ovog cirkulara i denuncijantske revnosti
povjerenika i lanova SLS, mogle bi da priaju hiljade slovenskih stradalnika, o
kojima je govorios u Senatu Jugoslavije, 23. marta 1936. jedan od rtava Ivan Pucelj.
Ovi konfidenti bili su pravi ratoborni kriari, koji su pjevali pjesmu Marka Natlaena,
(u kasnijoj Jugoslaviji bana Dravske banovine), pjesmu Srbe na vrbe ili Bojni
grom koji je Slovenec objavio 27. jula 1914.
Krvava pesma do nebes upije,
Krv Ferdimova je v m es Zofije.
Zvali ste nas dolgo dni na klanja . ..
Iz dolge vstali smo noi in spanja.
S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi . ..
V imenu Bojem pride k vam armada,
Pogledat, k a j se sveti tam z Belgrada.
Oistimo vam sveti kri od praha,
Za nas je bojni grom in pi bez straha.
Nonicam me izderemo bliskavi,
Da prestol vam operemo krvavi.
Z zeleno vas odenemo odejo,
Na veke vam zaklenemo vso mejo.
Pravine stare plaamo dolgove,
Zmagalci spet se vraamo v domove.
Dr. Marko Natlaen kao jedan od istaknutih lanova klerikalne partije isticao
se svojim proaustrijskim propagandistikim akcijama kojima bi mogao pozavidjeti i
mnogi austrijski roeni Nijemac, luegerovski austrijski Christlichsozial! Takav je bio
njegov govor odran 29. VII. 1914., kad je masi dokazivao, da su Slovenci svijesni
da je njihova budunost mogua samo u Austriji u jednoj mnogonarodnoj velesili.
Podvukao je, da e slovenski narod ostati takoer u ovom asu vjeran tradicijama
svojih djedova, vjeran svome caru i vjeran Austriji. 38
Slovenski klerikalci kao i znatan dio njegova sveenstva pod direktivama
Slovenske ljudske stranke bili su naroito prvih godina rata snaan oslonac austrijskog
i njemakog furora.
37

Stenografske biljeke Senata Kraljevine Jugoslavije. 1935. i 1936. I, 108.

Slovenec, 29. VII. 1914. Objavljujui govor Marka Natlaena reporter je dodao da
je narod govornika burno aklamirao i klicao: Dolje Srbija! ivio rat! ivjela Austrija i sline
rodoljubive poklike.
38

Najnakazniji vid proaustrijsikog i frankofurtimakog orgijanja ostvaren je u

samom mjestu izvedenog atentata na austrijskog prestolonasljednika. Vjerne pristalice
nadbiskupa Stadlera povele su zavedene, jednako katolike kao i muslimanske mase,
da razaranjem i paljenjem srpske imovine dadu izraza svome politikom odgoju, tako
briljivo njegovanom i decenijima planski izvoenom. Politika raz j edin javan ja u tim
pokrajinama triju vjera bila je ve u planu jo prije same okupacije Bosne i Hercegovine, koju je Austrija izvela poslije Berlinskog kongresa. Tome planu sluilo se predano i svim moguim sredstvima vie od tri decenija. Tome planu imala je posluiti i
uspostava crkvene hijerarhije. I ona je ovome najodanije i posluila na nesreu naroda
vjerama podijeljenog. Autor toga plana je Benjamin Kailay, maarski diplomat i
odlian ekspert za balkanska pitanja tih vremena. Jo 1877. diskutiralo se na carskim
konferencijama u Beu o Kallayevu Memorandumu (od 10. aprila iste godine) pod
predsjednitvom samog cara. U memorandumu se raspravlja o buduoj upravi i politici, koju e trebati voditi u okupiranim turskim pokrajinama. Kailay je vidio, da e
vjerske prilike zadavati velike tekoe austrijskoj upravi, ali i kroz crkvu moi e se
provoditi plan duhovnog austrijskog osvajanja Bosne i Hercegovine. Najveu tekou
vidio je on u suprotnostima izmeu islama i kranstva. Vie ne e moi da se odri
privilegirani poloaj muslimanstva i morat e se objaviti ravnopravnost svih vjeroispovijesti. to se tie krana, pravoslavnih i katolika, Kailay je sasvim jezuitski predlagao prividnu ravnopravnost, a u stvari favoriziranje katolicizma. Ne vidno ali
osjetno Kailay, strahujui od panslavistike ideje, kojioj su skloni pravoslavni, vjerovao je, da e, favorizirajui katolike, u njima nai branu protiv ovog austrijskog i
maarskog bauka. Katolicizam, dobro organiziran, moi e da prozelistiki djeluje
u dva suprotna smjera a k istome cilju, ka katolienju, jednako prema muslimanima
kao i pravoslavnima. Duh i misao Kallayeva Memoranduma sadrani su i u instrukcijama koje je dobio i komandant okupacione vojske general Filipovi 1878. I on je
imao da obrati najveu panju katolicima, ali i muslimanima, za koje mu je preporueno da ih zbliava, dok mu se stavljalo na duu da spreava zbliavanje pravoslavnih i muslimana. 39
Sve je ovo reeno^ zato, da bi se razumio Kallayev plan, koji je on sam mogao da
izvodi u Bosni sve do 1903. kao zajedniki ministar financija i ministar za Bosnu i
Hercegovinu pomou odanog i spremnog aparata, a najvie sarajevskog nadbiskupa
i jezuita, koje je doveo Stadler, da bi paralizirao nekadanji iroko nacionalni rad
franjevaca. I stoga je i u ovim antifranjevakim neraspoloenjima, koja Kailay nije
krio, a koja je usvojio i Stadler i Rim, i kasniji sukob izmeu franjevaca i Stadlera.
Ali, vie na ekonomsko-administrativnoj osnovi nego na vjerskoj i profano-politikoj. 40
Jezuiti su savreno izvodili plan Habsburgove politike, koja nije nikako ila u raskorak
s onom Vatikana. Franjevci su bili stalno potiskivani a favorizirano svjetovno sveenstvo, odgojeno pod Stadlerovom rukom. Svijetla tradicija franjevaka iz prve, a dijelom
iz druge polovine X I X . stoljea, sve je vie blijedjela u borbi sa Stadlerom i jezuitima, a posve se istroila u tenji da i franjevci politiki vode. Zbog takmienja sa Stad39

Vasilj Popovi, Kallayev plan o Bosni. Prosvjeta 1936.

Vasilj Popovi, Kallayeva ideja o pokatolienju bosanskih muslimana. Pravda.
O itavom problemu raspravlja fra Berislav Gavranovi u na iroko zasnovanoj i
dokumentarnoj disertaciji Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881.
Prilog politikoj historiji Austrougarske monarhije na Balkanu. Beograd- 1935.
40

lerom oni su se, poslije perioda jugoslavenske orijentacije priklonili pravatvu radikalnog tipa. U meusobnom natjecanju, u X X . stoljeu, tko e vie pristalica na politikom terenu privezati uz sebe, da li franjevaka politika organizacija Hrvatska
zajednica ili Stadlerova Hrvatska katolika udruga, odvija se borba, koja u stvari,
nije bila tetna za austrijske interese. Njih obje strane brane, jer uobraavaju, da e
njihovom podudarnoo ouvati i snaiti hrvatske interese protiv srpskih, protiv pravoslavnih. U tome je i karakteristika prividnih neslaganja jezuita i franjevaca, ma da
svijesmo i nesvijesno idu istom cilju. Bilo je samo pitanje tko e od njih do njega
prije stii i tko e zahvatiti vei dio vlasti. I, to je samo po sebi razumljivo, kojom
taktikom i pomou kojih sredstava
Ovakav je rezultat toga meusobnog takmienja pred jednim te istim gospodarom pokazalo i izbijanje rata Austrije sa Srbijom. Habsburke koncepcije imale su
na obje strane, franjevakoj i stadlerovsko-jezuitskoj jednake borce, jednake fanatike neprijatelje protiv sviju onih koji su se zalagali za ideale antiaustrijiske i jugoslavenske. Sarajevski atentat naao ih je udruene. To nisu zapaali samo rodoljubi
u Bosni i Hercegovini, pa i oni rijetki poklonici Strossmayerovi u franjevakim samostanima, nego i stranci koji su prouavali ovaj problem.
Dosta otro suparnitvo zapaalo se izmeu domaih franjevaca i jezuita a
strane; ono je imalo reperkusije na sudbinu dviju hrvatskih grupa. Ali za vrijeme
svjetskog rata obje su se pokazale isto tako frankovake d antisrpske. 41
Stvarnosti su utvrdile tu istinu, unato asnim, ma da rijetkim izuzecima,
kojih je bilo i na franjevakoj strani, u nekadanjim zaostacima iz vremena kad su
franjevci vodili opu narodnu, a ne tuinsku politiku. Njihova kolebljivost od okupacije, a naroito od aneksije, pretvorila se sasvim u politiku austrijskog prestolonasljednika Ferdinanda, koji je s idejom trijalizma povezao gotova sve ranije kolebljive
krugove uz politiku kamarile. A ona se inila mnogim neupuenima i zavedenima
kao politika kroz koju se uvaju i ostvaruju vjekovni interesi Hrvata o jednoj, velikoj
Hrvatskoj, u kojoj e Bosna i Hercegovina biti sredinji, sastavni dio. Habsburgovske
koncepcije imale su i kod franjevaca kao i jezuita, kod gvardijana kao i Stadleroviih
monsignora i jezuitskih prvaka, kod franjevakih biskupa u Mostaru i Banja Luci, a
tako i kod nadbiskupa i biskupa u Sarajevu, svoje odane pristalice. I jedni i drugi
nastojali su da Bosnu i Hercegovinu osvoje iskljuivo za tu buduu veliku Hrvatsku.
Odatle sukob sa Srbima i s tezom da su te pokrajine srpske i sastavni dio budue velike
Srbije.
Obje suprotne strane, koje su se ranije u svojim interesima pobijale, dale su
velik prilog junsko-julkom teroru u Bosni 1914. Samo nekoliko potvrda pokazuje, da
su franjevako starevianstvo i Stadlerova frankofurtimatina imale ne samo teke
i odvratne izraze nego i iste ciljeve. Svi su oni, osim spomenutih izuzetaka bili na
istoj borbenoj liniji. Tako se uope ne moe govoriti o nekoj podvojenosti ni meu
ova dva ranije neprijateljska tabora, a tako ni meu samim franjevcima.
41
Albert Mousset, Un drame historique. L'attentat de Sarajevo. Paris 1930, 43. Ovo
miljenje eli osporiti Ante Malbaa (Bosansko pitanje i Austro-ugarska u svijetlu politikog
dnevnika J. M. Baernreithera. Sarajevo 1933, 30-31). Meutim Moussettovo izlaganje je sasvim
tono za prve godine rata, t. j. do nove orijentacije Vatikana u 1917. godini, pa dosljedno i jugoslavenskih klerikalaca.

Crna knjiga Vladimira orovia, strana u svojim pojedinim stvarnostima,

samo je blai refleks plodova u Krvavoj etvi, koju je decenijima pripravljao Kallayev
reim uz suradnju i izdanu pomo politike crnoutih jezuita i nadbiskupa Stadlera. 42
Jednako tampa Stadlerove Hrvatske katolike udruge a tako i f r a n j e vake Hrvatske narodne zajednice nisu nimalo zaostali za direktivama zagrebake
frankofurtimake Hrvatske, koja je 29. VI. 1914. poruila svim Hrvatima ma g d j e
se oni nalazili bojni pokli za istrebljenje Srba.
U naem krugu, na naem tijelu nalazi se sva sila krpua u spodobi
Srba i Slavosrba, koji nam prodaju grudu i more, a eto i kralja ubijaju!
S njima moramo jednom za uvijek obraunati i unititi ih. To nek nam bude
od danas cilj .. . Ubojico, ime ti je Srbin! I jesi Srbin, prokleto ti sjeme i
pleme, to ga je vjetar natrunio po naem hrvatskom tlu, da rada zloin i
zlobu, sije neslogu i razbojniki prolijeva krv. A t a j isti list 3. jula jo
odreenije poruuje: Narod navjeuje Srbima borbu na ivot i smrt i progonstvo iz Bosne i Hercegovine.
Kota Hrmann, bivi odjelni predstojnik bosansko-hercegovake zemaljske
vlade za unutranje poslove, a za rata pomonik graanskog komesara u okupiranoj
Srbiji, inae jedan od najpoznatijih predstavnika vojnih i klerikalnih krugova u Sarajevu, uskliknuo je na dan atentata pred sarajevskim muzejem: Sa stotinama vjeala
ne bi se mogle platiti dragocjene ubijene glave! 43 Sve ovo jasno pokazuje, da su
se planski raspirivale strasti, kako bi se u danom trenutku povele demonstracije toliko
potrebne Austriji, da se pred svijetom pokae, kako je najvei dio bosansko-hercegovakog puanstva odan monarhiji i Austriji. Te su demonstracije prevrile sve dotadanje
29. jula 1914. Uistinu, one bi bile prosta nemogundst u ma kojoj pravnoj i kulturnoj
dravi, da se nije na sve strane i od svih glavnih inilaca proaustrijskog politikog
ivota podjarivalo ruilako bjesnilo periferijskog oloa. Proglas koji je izdala
opina u vezi s objavom rata bio je iskra koja je zapalila barut. Strahovita nedjela
bila su neizbjena. Jednako muslimanski kao i katoliki olo sakupio se pred katedralom nadbiskupa Stadlera i iza otpjevane carske himne poao je da razara i pali
srpske ustanove. Svuda s mirnim promatranjem policije a na pojedinim mjestima i
uiz nj eno uestvovanje.
Nije ni udo, kad se u proglasu poziva stanovnitvo i puanstvo da takve
elemente koji se daju na ovakove zloine (atentate) iz svoje sredine istrijebi. Bit e
sveta dunost puanstva da tu sramotu opere. 44
Ove demonstracije koje su zapoete ve na dan atentata, a sutradan dobile
svoj puni zamah, imale su punu podrku i od strane klerikalne tampe kao i same
nadbiskupove Kurije. Postoje svjedoci koji tvrde, da su izvjesne vode demonstranata
poslije demonstracije 28. VI. uvee bili na sastanku kod nadbiskupa Stadlera, gdje
42
Vladimir orovi, Crna knjiga. Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog
rata 1914-1918. Beograd 1920.
43
Vladimir orovi, Crna knjiga, 25-26.
44
Vladimir orovi, Crna knjiga, 35-36.

se nalazilo i nekoliko politikih voda. Smatra se, da je upravo na tom sastanku bio
spremljen plan za sutranje i daljne progone. 45
Frankofurtimae potaknuo je i pjesnik, biskup-koadjutor nadbiskupa Stadlera
dr. Ivan ari pjesmom, koju je objavila tampa, a bila je i zasebno odtampana i razdavana svijetu pred crkvama. Ispjevana je jo istoga dana atentata pa je i ona pridonijela svoj udio razaralakom bijesu pomahnitalog ovinizma.
MUENIK N A D V O J V O D A
eher-Sarajevo plae, plae, plae, plae,
Zaplakali s nama psalmi po crkvama,
Zaplakali s nama svi poteni ljudi,
Gnjevom zadrhtale sve junake grudi,
Runija od Kainove ubi te crna ruka . . .
Gospode, nedohiitni su putovi tvoji,
Stoput blagosloveno se Tebe boji.
U ruci je Tvojoj Pravda i Osveta,
Nek se samo vri Tvoja volja sveta.
Ti grdnoj zvijeri i gujama sudi,
Gospode, obazri se s neba, nas pogledaj,
I milostiv i ne daj, ne daj,
Da nam se odrodi rugaju hudi,
Ti im, vjeni Sue, Pravdom svojom sudi,
Brani i uvaj svej edini puk,
Da ga ne rastrga grabeljivi vuk!
Ovako biskup ari govori o olsveti i poziva Boga da Srbima ili kako on poetski
i alegorijski kae Grdnoj zvijeri i gujama sudi. Da su i te rijei podigle mnogu
kamenicu u tim demonstracijama i da je mnogi plamen mrnje iz zatrovanog srca
probio, zasluga je i ove pjesme. A da ne govorimo o propovijedima, to su u crkvama
drane povodom misa zadunica za ubijenog prestolonasljednika, koje su u stvari bile
ne samot strahovito rasplamsavanje bratoubilakog bijesa i mrnje nego i vjeto izvoen propagandni plan. Tako je u Sarajevu ratniko raspoloenje, o kome tako sugestivno govori grof Pallfy ilo sasvim pod ruku s onim u Vatikanu, Beu, Zagrebu,
Ljubljani, Splitu i t. d. 46
45

Vladimir orovic, Crna knjiga, 35. Stadlerov Hrvatski dnevnik opisujui demonstracije i demoliranje srpskih ustanova, konstatira da: sav onaj kraj prua tunu sliku, a razvaline, prozne i teke razvaline, svjedoe, kako se teko Sarajlija dojmilo zlodjelo razbojnike
ruke. (V. orovi, o. c., 59).
46
Prve je dane ivot u tamnici u Splitu prolazio u strahu i neizvjesnosti. . . Vani, na
obali, pred tamnicom, austrijska soldateska, poduprta oloom Splita: talijanaima
klerikalima,
frankovcima, demonstrira i vie: Dolje izdajice, na vjeala s njima! autobiografski crta prve
dane rata u Splitu Oskar Tartaglia. (Veleizdajnik. Moje uspomene iz borbe protiv crnoutog orla.
ZagrebSplit 1928, 83). Splitska Sloboda bila je desetak dana pred rat obustavljena, a urednik i saradnici odvedeni u zatvor. Klerikalni Dan koji je denuncirao sve jugoslavenske nacionaliste, tvrdio je na zgraanje svega rodoljubivog Splita, da je Sloboda zato obustavljena, to
je vie nitko ne e da ita i to je sav narod uz Be, a protiv srbofilske i jugoslavenske politike.t Klerikalci su pomogli austrijske vlasti u bekoi akciji ienja Dalmacije.- Grof Athems,

Biskup ari, kasniji himnopojac caru Francu Joefu, dr. Vladimiru Maeku
i Anti Paveliu, ostajui tako stalno na istoj sadrajnoj liniji, bio je osobito ratoboran govornik pri blagoslovu oruja vojnika katolika i muslimana u Sarajevu.
I on, kao i njegova sabraa u drugim klerikalnim centrima, potie bojni duh i
zaziva Boga u pomo za svet i pravedan rat protiv neprijatelja cara i kralja, katolike
vjere i hrvatske Bosne. Ratniki polet i pjesniki zanos ratnikog poete oduevio je i
vojne i civilne vlasti u Bosni. Odmah poslije objavljene mobilizacije, ari je u svom
elementu i ne skriva svoj borbeni zanos, vjerujui da je doao trenutak istrebljenja
neprijatelja katolicizma i frankofurtimakog velikohrvatstva. Poglavar bosansko-hercegovake vlade general Oskar Potiorek kao i svi ostali mjerodavni vojni i civilni krugovi
bili su veoma zahvalni biskupu ariu za njegov austrijski patriotizam. O tome n a j r j e itije i najobjektivnije govori pismo baruna Colaa, efa Prezidija bosanske vlade,
upueno 2. VIII. 1914. Presvijetlom gospodinu dr. Ivanu ariu, biskupu, komturu
reda Franje Josipa I. Ovo pismo kazuje kakvim je duhom bio proet njegov ratniki
govor upuen vojnicima koji su krenuli na Drinu. Baron Colas uputio je ovo pismo -u
ime poglavara, generala Potioreka.
Preuzvieni poglavar zemlje i zapovjednik eta naloio mi je, da vam,
Presvijetli Gospodine, u njegovo ime zahvalim na dirljivim rijeima, koje
ste kao duhovni pastir prije polaska u boj progovorili vojnicima katolicima.
Ja ovaj visoki nalog mnogim i prenim poslovima zaokupljenog Preuzvienog Gospodina ispunjujem s osobitim veseljem, jer e rijei Vae Presvijetlosti ostati duboko usaene u srcima svih vjernih podanika nae slavne
monarhije, a napose naih hrabrih junaka, koji na poziv naeg premilostivog
cara i kralja sada s bojim blagoslovom i pod zatitom nebeske majke i zatitnice tvrde vjere polaze u boj na obranu svojega cara i kralja i domovine
svoje.
Ja vam se, Presvijetli Gospodine, na isproenom blagoslovu, na dirljivim
i oduevljenim rijeima najljepe zahvaljujem i zavrujem: Dao Bog, da
naa hrabra vojska bude pobjednikom i da se bojom pomoi povrati u domovinu, okiena lovor vijencem. 47
Dakako, ne samo sarajevska tampa nego i zagrebaka donijela je ovaj izraz
austrijske odanosti prema biskupu i komturu reda Franje Josipa kao svome odanome
saradnikui na zajednikom poslu pri navali na zajednikog neprijatelja. Stadlerov
Hrvatski dnevnik prepun je grae koja govori o jednom te istom duhu mrnje i zatrovamosti, kojom se mislilo zauvijek odvojiti katolike Hrvate od pravoslavnih Srba.
Uistinu, s pravim sadizmom, objavljuje t a j list sve detalje demonstracija u Sarajevu
kao i po unutranjosti, oznaujui taj stvarni bestijalni nagon razaranja kao znaajno djelo nacionalnog heroizma. 48 Nigdje ni jednom rijei, ni jednom gestom
novi namjesnik Dalmacije, bio je poslat u Zadar u sporazumu sa uteriem. vodom slovenskih
klerikalaca i u saglasnosti s voom klerikalnih pravaa i klerikalaca oko Dana. Sve je to bilo
pod vidom obrane od bezbonog liberalnog jugoslavenstva, kako bi se spasilo ugroeno katoliko hrvatstvo. Eksponent Konrada von Hetzendorfa, splitski okruni naelnik Silvas, tada je
uveo reim terora protiv itavog nacionalnog Splita, uz odobravanje domaih klerikalaca, na
ijim savjestima lee stradanja velikog broja rodoljuba. (Ljuba D. Kovaevi, Iz prolosti nae
nacionalne borbe. Krug, 1938, br. 14-15.)
47
Hrvatska 7. VIII. 1914. Karakteristino je, da je ustaki list Hrvatski narod 17.
VIII. 1939., dakle poslije puna etvrt vijeka, donio u cijelosti taj govor s jasnom ustakom propagandnom tendencijom.
48
Vladimir orovi, Crna knjiga, 37-39.

nije se pokazao duh evaneoskog pratanja, pomirljivosti ili ljudskog osjeanja prema
st^taanima koji su-uistinu bili stavljeni izvan zakona. Treba da se kae, da je ipak
bio jedan crkveni prelat, koji se nad tim to se deavalo i po planu izvodilo zgrozio i
upozorio svoju pastvu da se ne da zavesti na neljiudska nedjela. Bio je to f r a Alojzije
Mii, biskup u Mostaru, potresen nad svim to se deavalo i u Hercegovini, pa je
uputio sveenstvu i pastvi naroitu poslanicu u vezi s julskim dogaajima. Biskup je
meu ostalim rekao:
Saznali smo, ojaeni u dui, da su neki izmeu vjernoga stada minulih
dana daleko se zaboravili svojih kranskih dunosti i dali se zavesti od
objestne mlaarije, koji siju mrnju, nemir i nesklad, odvojili se od pravoga
kranskoga stada i ubrojili se u etu, kojoj nije sveto potivati tui imetak,
te s kojim u drutvu okolo po gradovima u raznim navratima revolucionarno
obilaahu i na tetu blinjem poganskim i upravo divljim nainom kue
razvaljivahu, kvar po trgovini i po zgradama veliki prouzrokovahu. 49
Ali ove uistinu kranske misli bile su i jedina svijetla zraka kroz mrak
poganskog i upravo divljeg naina, da se posluimo rijeima ovog starog biskupa,
dostojnog nasljednika nekadanjih franjevac-ujaka koje je nekada potivao i volio
jednako pravoslavac i musliman kao i katolik. Meutim najvei dio njegovih franjevaca poao je u svome pravatvu i furtimatvu tako daleko, da je svojim austrofilstvom sasvim stigao a ponegdje i ponekad i prestigao liniju Stadlerova austrofilstva,
licitirajui politikim parolama pred irokim nepismenim masama.
Jedan od istaknutih franjevakih politiara ovoga tipa koji je bio dugi niz
godina u prvom planu sukoba sa Stadlerom, ponekad oportunistiki raspoloen prema
Srbima i srpskim politiarima u Bosni i Hercegovini, alii oduvijek na liniji pravatva
koje se nije daleko udaljavalo ni od frankovluka kao ni od crnoute austrijantine,
bio je od franjevaca mnogo izvikan i slavljen f r a Didak Bunti. 50
Fra Didak Bunti razgalio je svoje srce ispunjeno austrofilskim osjeajima
7. jula 1914., kada je uputio iz svoga samostana na irokom Brijegu pismo dr. Izidoru
Krnjavome, profesoru Zagrebakog sveuilita i jednome od prvaka frankovake
stranke, a intimnom prijatelju nadbiskupa Stadlera. 51 Fra Didak poslije kratkog
uvoda nastavlja svoja zapaanja o sarajevskom atentatu.
49

Vladimir orovi, Crna knjiga, 81-82.

Fra Didak Bunti uestvuje 1908. poslije aneksije Bosne, pri sastavljanju adrese
na cara Franca Joefa, zajedno s biskupom fra Paskalom Buconjiem. da se Bosna i Hercegovina sjedine s Hrvatskom pod svojim zakonitim vladarima iz dinastije Habsburga. (Zahtjev
hercegovakih Hrvata 1908. Spremnost 1942. br. 3, 10.).
51
Dr. Izidor Krnjavi velik dio vremena posvetio je nastojanju da dvije protivne klerikalne struje u Bosni sjedini i da im i metode i ciljeve kanalizira u jednome smjeru. Imao je na
obje strane prijatelja, a takav mu je naroito bio Stadler. Jo pred rat on je u tome smjeru utjecao i na Stadlera kao i na Didaka Buntia. Iako se demantiralo da Stadler pripada Frankovoj
stranci prava, postoje dokumenti koji pokazuju da su ti demanti veoma udaljeni od istine. U
jednom pismu upuenom 1. IV. 1911. dr. Krnjavome u predizborno vrijeme kae nadbiskup Stadler
i ovo: ujem da se milinovci nama pribliuju. Dao Gospodin da naa stranka, prava dobije
veinu. Nastojte svakako, da se Vi ne povuete natrag, kao to je to sada jedno kratko vrijeme
bilo slozi za ljubav. Kvar je velik, da svojih sposobnosti ne uloite svom snagom u korist
domovine. Nemojte dakle dvojici trojici za ljubav povlaiti se natrag. Najbolje je, da se sa
naim prijateljem posavjetujete, naime sa dr-, Josipom Frankom, koga lijepo pozdravite. Ovako
je tri godine pred svjetski rat nazivao Frankovu stranku prava kao svoju i Krnjavi j ovu njegov,
kako se sam potpisuje, najodaniji i pravi prijatelj Josip nadbiskup.
50

Silno sam potresen, dakako sarajevskim atentatom bezboni i nevjerni

riana, 52 jer osim prestolonasljednikove sklonosti nama Hrvatima, njegove
muevnosti i njegovih zaista rietkih vrlina dolazi jo lino poznanstvo. U oi
28. vidjeo sam ga posliednji put na manevrima koje sam do kraja i sam
pratio. Bio je kriepak, veseo, zadovoljan i upravo razdragan nad doekom u
Mostaru, a, sutradan na putu ujem tunu vjet.
Vas e sigurno zanimati kakav je dojam uinio ovamo kod nas. Na nas
Hrvate katolike i muslimane porazan i prealostan, jer u njemu gubimo
jedinu nau nadu i uporite. Vjerujte mi, presvietli gospodine, da je to katastrofa potpuna monarhije i dinastije. To Vam je poetak svrhe. Boe d a j
da se prevarim i da to ne bude, nikad ne bude, ali to ovca lee vidi nije
daleko. Srbi su pogodili i nas i monarhiju i vladarsku kuu uprav u srce
i smrtonosnu ranu zadali. Toga moda i ne opaaju jo velika gospoda. Zato
su oni svi bez iznimke radosni i veseli pae to veselje i zadovoljstvo vani
pokazuju i oituju. I doista mogu zadovoljni biti i svog Principa vie slaviti
nego Obilia, jer Milo nije sa smru Murata atro vlast i mo Turaka kao
to je to uinio Princip. Mnogima je to sada njeto poneugodno i izjavljuju
svoju bizantinsku lojalnost do koje moe samo budala njeto drati. Ako
regnum in se divisum ne uini prije abrinu i Principa hofratima to e im
Srbi podignuti dostojne spomenike. I s pravom jer se mogu uistinu s njima
i s njihovom rabotom ponositi i zadovoljni biti vie nego kumanovskom
bitkom. Ne gleda se u politici quod honestum sed quod utile est.
Kako vidite ja sam podpunoma izgubio svaku vie nadu u daljni opstanak monarchije kao takove. Po mom mnienju pogrieke su njezine previe
a da bi se popraviti dale. Jedini jo spas i zadnja njezina kabula bilo bi
kad bi svu onu bagau iz etiri sabora 53 istjerala, dotino sva etiri dokinula
te sve nae zemlje pod jednoga pravedna i umna diktatora stavila kroz koju
godinu dana, a medjutim i u tom iznimnom stanju koga su Srbi stvorili i
izazvali, te potpunoma pred svim svietom opravdali, da bi t a j diktator sveano proglasio narodno jedinstvo, koje eto i Srbi toliko ele i propovjedaju.
Naime da se oslije poto je narod jedan ima nositi i jedno ime, Hrvat,
zemlja Hrvatska, jedan sabor, jedno pismo, jedna zastava, jedna i jedinstvena obuka. irilicu, srpsku zastavu, konfesionalne kole odmah dokinuti
za sva vremena. 54 Slube napose via mjesta dati jedino Hrvatima, velim
Hrvatima kao to su se Hrvati zvali i prije te propagande. Kad bi se tako
ojaao hrvatski ival j, osnaila Hrvatska, mogla bi gospoda u Beu mirna
biti i ne tugovati. Inae . . . Ali tko da to uini? to je mogao uiniti jedini
pokojni a drugi nitko. I zato ja velim finis. Gle kako Srbi u Macedoniji
pametno rade, zato se ne ugledaju u nju. ujem za Leopolda Salvatora 55
mnogo tota, ali t a j niti moe imati upliva ni moi, o energiji i ne govorim
jer ga ne poznam. Ako ga pak Vi presvjetli poznate moete mu poruiti da su
jo i u dvanaestom satu Hrvati spremni i na okupu spasiti monarchiju. Ali
ne vie proti volji monarchije. Vi ste presvjetli i meni prebacivali srbofilstvo.
Jest ja sam lojalan i kao lojalan te naoj upravi duom i tjelom odan ovjek
moram biti srbofil jer tako hoe odozgor pa neka im bude. Nikad kod ovakova ustroja i ovoga kurza neu ja ustati proti Srbova pa ma ta oni uinili
52
Pod Rianima razumijevaju se u Bosni pravoslavni Srbi, koji su, kako vidimo, fra
Didaku Buntiu bezboni i nevjerni. Tekst pisma dat je sa svim ortografskim osebinama pisca.
53
Fra Didak Bunti ovdje misli na sabore, hrvatski, dalmatinski, bosanski i istarski.
U zagrebakom saboru frankovci su u zajednici s klerikalcima nekoliko dana strahovito demonstrirali optuujui i Srbe i lanove srpsko- hrvatske koalicije za veleizdajstvo.
54
Fra Didakove sugestije Austrija je od sebe u svim hrvatskim zemljama sprovela, jer
su za rata i irilica i srpska zastava bile zabranjene.
55
Ovaj princ je lan carske, Habsburgove familije.

i ne znam kakovo nedjelo izveli. Nije liepo da trii budemo lojalniji od tajnih
savjetnika Njegova Velianstva, to niti je pametno niti probitano. Ako se ne
varam ve sam vam jednom zgodom pisao zato da se borimo za Hrvatsku,
za hrvatstvo i to proti onim iji ivot i opstanak ovisi o tome. Mene tjei jo
jedino to to ako propanemo neemo ni sami ni neslavno propasti.
Oprostite to u sada rei. Nije nimalo ni pravedno, ni patriotino, ni
plemenito to piete o odgovornosti i nesposobnosti dr. Martdia. 56 Dr. Mandi
nije civilni guverner nego zamjenik. Nije ni to to je podban u Hrvatskoj,
jer je ef nutarnjega odielenja na slatki Srbin Zuruni koji baca svuda klipove Mandiu pod noge. Atentati su se inili i kod Vas i drugdje, a i u
Bosni, pa ne kazaste Skerlecu 57 pa ni Benki 58 pod kojim je zavjera i nakon
atentata ostala skrivena i nekanjena. Zar bi volili Vi da je na tom mjestu
kakav vaba oli M a d j a r nego na ovjek, koji je sjegurno i spreman i toga
mjesta ako ne i viega i dostojan. On je uostalom jedan inovnik i sluga
onoga sistema u kome se nalazi i kako mu se nalae, pa njega uslied tolike
nevjere uiniti odgovornim samo za taj prealosni i sudbonosni dogadjaj
mjesto njegova proelnika i efa, to nije nimalo u redu. Ako je Mandi
slab policajni ovjek nije slab upravnik. Neka Mandia dignu s onoga mjesta, ali neka si dobro predoe i uvae poslijedice toga ina. Nitko nekriv i
neduan nee svoje volje kaznu trpiti pa tako ni mi. I onaj drugi atentat na
uspomenu blagopokojnog prijestolonasljednika i na nae ovjeno uvstvo
to se dogodilo u Beu, najneugodnije nas se dojmio. 59 Slava Tebi Franjo
Ferdinande, slava Tvojoj plemenitoj supruzi Sofiji!
Biograf fra Didaka Buntia, njegov sabrat dr. fra Oton Knezovi, spomenuvi njegovu veliku prepisku kae da se iz nje najbolje vidi njegov rad i sav on od
glave do pete. 60 Uistinu, u ovome se saglaavam s ocjenom fra Knezovia, jer i
u ovom je pismu f r a Didak Bunti sav on od glave do pete. Ali ne samo on, nego i
ogroman broj njegovih istomiljenika u Bosni i Hercegovini i svuda gdje je njegovana proaustrijska i frankovaka misao samostalne i nezavisne Hrvatske pod Habsburgovim skiptrom.
A ova je misao upravo kroz svu klerikalnu tampu, a jednako i frankovaku,
uzimala rat Austrije sa Srbijom, kao rat Hrvata sa Srbima. Na vijest o mobilizaciji u
Austriji sva je klerikalna i frankovaka tampa u pravom ratnikom oduevljenju pozdravila tu odluku, koja je u stvari znaila ve i objavu rata, iako je ona iza dva dana
uslijedila. Istina, rjenik ove tampe i njen stil je bojovniji i vulgarniji nego zagrebakog nadbiskupa. Ali, u osnovi, govore se iste misli i izraavaju ista ratnika raspoloenja. Treba samo pogledati nekoliko redaka ove odvratne tampe i osjetiti sramotu
koju je taj plaeniki olo bacao na obraz hrvatskog naroda. Frainkofurtimaka
Hrvatska, u nedjelju 26. jula 1914., puna jie najruasnijih denuncijacija ne samo
56
Dr. Nikola Mandi visoki inovnik u vladi bosansko-hercegovakoj, kao klerikalac
stoji u pozadini, ali znatno utjee na politiki ivot obiju suprotnih klerikalnih struja. Koliko je
bio sroden s proaustrijskom i frankovakom politikom i koliko je bio dosljedan vidi se i po tome
to je u ustakoj vladi Pavelia, u vrijeme okupacije za drugog svjetskog rata, bio predsjednik te
vlade.
57
Ban hrvatski.
58
Barun Izidor Benko, pomonik bosanskog zemaljskog poglavara.
59
Ovdje se misli na zabranu carevu da se ena prestolonasljednikova sahrani zajedno
s poginulim muem, jer nije pripadala carskoj porodici.
00
Fra Oton Knezovi, ivot i rad fra Didaka Buntia. Zagreb 1938, 9. Ovaj biograf
jednoga od pretea ustake ideologije i metodologije od 1941. do 1945. i sam je bio vatreni
ustaa i klerofaist, ostavi na liniji modela koji je u spomenutoj biografiji portretirao.

protiv Srba nego i protiv Hrvata koji su se uasavali ovih ratnih hukaa pod mitrom,
kao i bez nje. U uvodniku ivio rat! oduevljava se prekaljeni frankofurtima odlukom koja na kraju znai rat.
Odluka je pala, a glasi rat! Rat sa Srbijom, da se ta zemlja bombaa i atentatora, zemlja kraljoubica jednom za vazda osjetljivo, teko kazni.
aa strpljivosti monarkije punila se sve vie i vie, dok se nije prepunila,
dok nije srbska drzovitost prevrila mjeru.
ivio rat! ori se danas monarkijom, jer kao da je na t a j glas pala
teka mora, koja je svima pritiskivala grudi. ivio rat! orilo se sino
itavim hrvatskim Zagrebom, a orit e se i svim hrvatskim zemljama, koje su
bile na udaru velikosrpske propagande i koje u ratu gledaju i moraju gledati
trajno oslobodjenje od poudnih aspiracija S r b i j e . . .
ivio rat! .. . Kobni udarac od 28. lipnja ostat e kao trajna grozna
spomen djelotvornosti velikosrpske propagande, koja je zavapila estokim
glasom: odmazdu, odmazdu! Dolje krvnici! Dolje urotnici! Dolje Srbija!
ivio rat! za to mora danas biti jednoduan klik svih vjernih podanika,
naroito Hrvata, ove monarkije. Odluka je pala, odmazda je dola. Rat e
konano odluiti da e velikosrbska propaganda zauvijek prestati u naim
hrvatskim krajevima. ivio rat! Boe ivi kralja Franju Josipa! Slava Franji
Ferdinandu! ivila Hrvatska!
U drugom lanku, istog broja, obraa se pisac hrvatskom narodu i objanjava
mu-, kao i nadbiskup Bauer u Remetama, da je ovo rat koji je car poveo da obrani
Hrvate i da im sauva njihove zemlje. Da oslobodi te zemlje od propagande koja se
uljala hrvatskim zemljama, da uzbuni grkoiztono puanstvo protiv zakonitog njegovog vladara, da i od pamtivijeka vjerno i odano hrvatsko katoliansko puanstvo zavede u nevjeru .. .
Danas monarkija ustaje da obrani posjed hrvatskoga naroda na jugu,
a hrvatski narod ne moe nego se staviti na raspoloenje odgovornim faktorima te doprinijeti opet svaku rtvu, da se ouva njegova djedovina, da
okrutna i moralno propala Srbija ne izvede svojih gnjusnih nakana, stajala
pod ijim mu dragom okriljem . . .
Hrvatski narode! Rat je ovaj pravedan i poten! To je rat koji tebi mora
donieti bolji ivot. Podjimo oduevljeni proti neprijatelju, koji nam prijeti
unitenjem. Podjimo oduevljeno za kralja i monarkiju i za milu nau Hrvatsku !
Dala bi se sastaviti itava antologija frankofurtimake kampanje koja je bila
ustremi j ena jednako na srpstvo kao i na one Hrvate koji su se zalagali za bratstvo i
jedinstvo, za slogu i ljubav, svijesni da e se samo tako moi obraniti od sve agresivnijeg i brutalnijeg imperijalizma, razbuktalog u ovom ratu. Iz Zagreba je na daleko
zraio u unutranjost Hrvatske ratniki bijes frankofurtimaa. Ali ne samo iz Zagreba.
Jednako iz Ljubljane, Sarajeva i Splita. A sve ovo bio je samo reljef osjeanja i tenji
Pija X. njegovoj sekretara Merry del Vala kao i etive Rimske Kurije.
No nije samo u dnevnoj tampi na ovaj i slian nain tretirano pitanje
rata. T crkveno pastoralni listovi nisu za njom zaostali. Dovoljno je samo podsjetiti na
Vrhbosnu u Sarajevu ili zagrebaki Katoliki list. N i j e za njima zaostala ni
Hrvatska straa biskupa Mahnia. I t a j list za filozofiju i teologiju zove u pomo
svetog Augustina da pokae kako je upravo ovaj rat protiv Srbije dozvoljen. Prvog

septembra 1914. Hrvatska straa raspravlja o ovome problemu. Ratu je povod sarajevski atentat u kome je pao na prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova
piejasna grofica Chotek- Hohenberg. Dva Srbina ubie ih bombama iz srbijanskog
arsenala u Kragujevcu, kako je utanaila istraga. Na to nije mogao inae na vladar
nego da zatrai od Kraljevine Srbije dovoljnu zadovoljtinu. Ova je to odbila.
Naravna je nuda onda nastala, da sijedi vladar pozove svoje narode na oruje i
njime se poslui u ime pogaene pravednosti. Da to jo vie opravda, urednik dr.
Ante Alfirevi, kasniji jezuit, poziva se na sv. Augustina koji tvrdi da je rat dozvoljen
ako ga naredi zakonita vlast, ako je pravedan povod i ako se vodi u dunim granicama
pravednosti i ljubavi. 61 I dogodine je Hrvatska straa ostajala uporno na gleditu
austrijske slubene interpretacije povoda rata, tvrdei da je Srbija kriva za atentat
u Sarajevu i to je nepravedno omalovaila zahtjeve Austrije. Svemu je tome kriv
nacionalni pokret koji je u sebi krio liberalstvo i prevrat, na to je Hrvatska
straa upozoravala jo prije rata. 62
Kroz shvaanja klerikalnih voda u vrijeme prvog svjetskog rata, naroito u
prvoj njegovoj polovini, ozarava se sav misaoni i instinktivni, psiholoki i politiki
kompleks povezan s dva arita, u Beu i Rimu. U itavoj ogromnoj klerikalnoj i
frankovakoj! publicistici, a ta je u stvari jedna i nedjeljiva i u metodama i ciljevima
vodenja svoje politike, kroz najprofanije i n a j vulgarnije izraze njihovih shvaanja i
argumentiranja, provlai se i crvena nit prave, gotovo patoloke blasfeminosti, kad
se i crkva i propovjedaonica, oltar i procesija, Bog i Mater Boja mobiliziraju za ratnu
propagandu. Kroz govore Bauera, Stadlera, aria, Jeglia i tolikih drugih crkvenih
dostojanstvenika izbija duh boga Marsa a ne tesara iz Nazareta. Ovome je
davao inicijativu jednako Be kao i Rim. Beki kardinal Piffl nije osloboen od slinih
nastupa. Jer, i on tvrdi da. su uspjesi austrijskog prestolonasljednika Karla postignuti
u mjesecu maju, kod kojih mu je oevidno bila u pomo nebeska kraljica, u mjesecu
maju posveenom Majci Bojoj, iji je naroiti potovalac bio spomenuti prestolonasjednik. Dakako, ove kardinalove misli prenijela je i klerikalna tampa u Hrvatskoj, pa
i poboni Duobrinik! 63
Ali, nisu se klerikalci zadrali samo jok propagandnom terenu. Oni na svim
stranama denunciraju protivnike, kako bi ratni napori centralnih sila bili to efikasniji.
Takvom se rabotom nisui sluili samo slovenski klerikalci. Oni su u tom smjeru aktivni
svuda i na svakom mjestu i svakoj prilici. U svim manifestacijama politikog i kulturnog ivota. Jer, stalno ih progoni misao da sada, za rata, definitivno obraunaju sa
svojim naprednim protivnicima. Zagrebake klerikalne Novine (25. III. 1915.) bez
stida i bez kolebanja objavljuju jedan svoj zakulisni protest iz mjeseca februara protiv
zagrebakog dramaturga i antiknog grkog satiriara Aristofana. Jer, nesumnjivo
denunciraju ti duhovni kriari, kad upozorava vlasti 2000 klerikalnih potpisnika, da se
na 7. II. 1915., kad su katolici u Hrvatskoj slijedili uzvieni primjer svoga sijedog
vladara Njegova cesarskog i kraljevskog apostolskog Velianstva u ovim asovima i
molili da uskori pobjedu nae vojske nad neprijateljem, u zagrebakom kazalitu
izvodilo pogansko djelo krivoboca Aristofana, im je ponien znaaj i uzvienost
et
62
f13

Hrvatska straa, XII, 6.

Hrvatska straa, XIII, i. I u: Sima Simi. Jugoslavija i Vatikan. Zagreb 1957, 9.
Prema: Jugoslavenska njiva 1920, br. I. 7.

sveanosti toga dana. Ali, oni nisu samo time bili zadovoljni. Oni su od bana zahtijevali za te bezbonike u hrvatskom teatru i kaznu, pozivajui se na zakon iz 1886.,
na osnovu kog je trebalo povesti protiv njih kazneni sudski postupak. A ovaj svoj
denuncijantski gest zaodijevaju maskom rodoljublja, jer su uvjereni da zastupaju
potpuno patriotinu stvar posve suglasnu sa zakonima zemlje.
Tako zagrebake klerikalne Novine 1915., dok su bile ovakve vanjske
instrukcije. Poslije dvije godine, one e sasvim drukije promatrati stvari u svojoj
zemlji. Naprosto zato jer su se izmijenile direktive. U Beu kao i
Rimu.
Odvie ima dokumenata, ouvanih u raznim izrazima dnevne i povremene
publicistike, da bi se mogli stvarati krivi zakljuci, ili moda stvari promatrati u
mranijim bojama nego to su se one u stvari pojavljivale tokom prvog svjetskog
rata. Sigurno je, da su svi savremeni rodoljubi, koji nisu bili zaraeni crnoutim klerikalizmom, osjeali i predviali opasnost od plodova, koje e jednom dati ovo otrovno
sijanje mrnje i kopanje jaza izmeu naroda, vjerama podijeljenih. Osjealo se, da
e ovakva otrovna sjetva dati jednako otrovnu a moda i krvavu etvu poslije njegovanja i zrenja tog posijanog otrova. Vidjelo se, da je ve za prvog svjetskog rata
ranije sijanje mrnje i razdvajanja srodnih naroda dalo samo poslije jednog
decenija plodove monstruoznih oblika. Dovoljno je ponovo dozvati u pamet
misli i opomene mostarskog biskupa Miia, koje su bile uistinu medu njegovim drugovima i dostojanstvenicima isitoga stepena naalost samo glas vapijueg u pustinji. Jer.
uzalud e historiar traiti sline kranske misli u poslanicama ostalih duhovnih
pastira. Naprosto stoga to su i oni bili sroeni s austrijskom propagandom, koja ih
je decenijima trovala da im je vjera u opasnosti, ako budu sjedinjeni s inovjernim.
ma i srodnim narodima. Za'to je znaajan dio episkopata s pravim arom propovijedao svojoj pastvi da je rat Austrije sa Srbijom u stvari rat koji se vodi i za
interese Hrvata i njihove ugroene vjere. Ova zanosna la kruila je na sve strane,
i po direktivama kao i po posrednim i neposrednim instrukcijama sve dotle, dok nije
otrenjenje, koje je nastupilo poslije definitivnog razoaranja da e centralne
sile pobijediti, oduzelo i ovim kriarskim duhovnim ratnicima svaki moralni oslonac.
A sve to koincidira s otrenjavanjima, jednako u Beu kao i u Rimu. Jer, kao to su
vidljive veze izmeu ratnog furora u poetku rata u Rimu, Beu i Zagrebu, tako su
one izrazite i onda kad su u Vatikanu osjetili i spoznali da e centralne sile izgubiti
rat. Povlaenje na svim linijama nastupa istodobno u Zagrebu kao- i Ljjubljani.
Nestao je onaj zanos kojim se zvonjavom jednako sa zagrebake katedrale, kao i one
u Beu, nesumnjivo ne samo dozvolama nego i inicijativama jednako nadbiskupa
Bauera kao i kardinala Piffla, mjeseca oktobra 1915. objavljivao vjernoj pastvi pad
Beograda, slavodobitni ulazak Nijemaca i Austrijanaca u prijestolnicu Srbije, gdje e
odsad zauvijek biti uniteno arite svih neprijateljstava protiv prejasnog Habsburgova doma, naeg premilostivog kralja, njegovih naroda i zemalja.
Iezli su s ulica demonstranti, uvukli su se denuncijanti, i tek tu i tamo
odjekivao je jo kroz nau tampu promukli glas njihove sramotne slube tuinu, koji
je bio tako snaan prvih mjeseci rata. Podudara se ovo ne samo zatije nego i gotova
klonulost s novim instrukcijama, novim direktivama i novim koncepcijama kojima
se ti poklonici germanske sile nastoje izvui iz situacija s potpuno zamagljenim perspektivama. Bjesnilo pomahnitalih demonstranata iz jula 1914., zasieno zatrovanom

mrnjom i klerikalnom mrnjom prema svemu to je bilo srpsko, napredno, Srbima

naklonjeno, jugoslavenski i slavenski orijentirano, bilo je samo u svjeem sjeanju
na te mrane dane u duama rodoljuba koji su s uasavanjem promatrali ove podivljale poslenike na prvoj klerikalnoj etvi. Znali su dobro frankovci i klerikalci da
nisu slomili duh hrvatskog otpora, koji se tako izrazito manifestirao na julskim sjednicama Hrvatskog sabora, znali su dobro da isu mase hrvatske i slovenske inteligencije
u sasvim drugom taboru. A omladina, koja je svi jesno doekala austrijski i njemaki
napad ne samo na Slavenski Jug, nego i na sve slobodoljubivo ovjeanstvo, ostala
je neslomljiva i u zatvorima i pod vjealima. Nitko od njih nije sumnjao u kraj,
pobjedonosni kraj i slom monarhije i njenih domaih branitelja.
Klerikalci su bili zaprepateni ve u poetku rata nad smionou herojskog
otpora i pravog bunta koji je prkosio tada jo svemonom gospodaru. Iz zatvora i
tamnica. Na procesima i pod vjealima.
A ta je revolucionarna omladina, jednako hrvatska kao i srpska svijesno i
odluno prkosila u najteim situacijama. Na procesu sarajevskim atentatorima, Vasa
Cubrilovi ,tada tek ak estog razreda gimnazije, misaono razvija na pitanja
predsjednika shvaanja te omladine odlunou koja je i stare prokuane suce zbunila
i iznenadila, a sarajevske klerikalce uasavala.
Predsjednik: Jeste li Vi Srbin ili Hrvat?
Cubrilovi: Ja sam Srbohrvat.
Predsjednik: Razjasnite nam, to to znai Srbohrvat?
Cubrilovi: Znai da sam oboje. Da sam Srbin i Hrvat, da moram raditi
i za Srbe i Hrvate.
Predsjednik: U istrazi ste r e k l i . . . da ste nacionalist, a da je svrha nacionalista da se Srbi, Hrvati, Slovenci i Bugari ujedine u jednu dravu.
Cubrilovi: Jest, to sam kazao. 64
Tako on, tako mnogi drugi znani i neznani, na zaprepatenje najveih austrijskih slugu i plaenika, hrvatskih i slovenskih klerikalaca, koji su u prejasnom nadvojvodi i prijestolonasljedniku izgubili svoju .uzdanicu za planiranu frankofurtimaku crnoutu Civitas Dei.
Kad se danas prelistavaju, na primjer julski brojevi splitske Zastave,
hrvatskog lista dalmatinskih revolucionara, lista koji vjerojatno jedini u monarhiji ne
samo da nije poalio smrt prestolonasljednika, nego nije osudio ni sam atentat, onda
se mogu tek osjetiti identina shvaanja onih Srba na procesu i Hrvata na slobodi
i u zatvorima. Splitski klerikalni Dan, kao i drugi klerikalni listovi u Dalmaciji,
Hrvatskoj i Bosni, pa i neki u Austriji, denuncijantski su ukazivali na ovaj stav i
urednika Zastave kao i njegovih odvanih saradni'ka. Gotovo su pobjenjeli, kad
su vidjeli smjelog urednika koji jo prvog jula objavljuje lanak u obranu Srbije,
Srba i samog Principa! I to u obranu od napadaja crnoutog klerikalizma! Dakako
da je cenzura stavila na t a j broj svoju ruku, zabranivi ga u cijelosti, jer svojim
sadrajem indirektno nastoji opravdati djelo neudoredno i po zakonu zabranjeno.
04

16, 494.

P.

Slijepevi,

Jugoslavenstvo

sarajevskih atentatora. Nova Evropa 1925, XI. br.

a uz to vrijea i duno potovanje prema prejasnom pokojniku. 65 Iako su slijedile

zabrana za zabranom, urednik neustraivo odgovara napadaima tonom i rjenikom
kao da je bio izvan austrijskih granica. Osmog jula reagira na klerikalne napadaje,
ali i neprikrivene prijetnje, domae i austrijske, prezrivo odbijajui denuncijacije.
Mnoge nae i strane novine denunciraju i tue na list i naeg urednika
naravno klerikalne i vladine novine. Tako Grazer Volksblatt tui i denuncira na list i urednika mu, pa veli: ve se je pobrinulo, da njihovi sitni
plodovi postanu meki. Mi ovu prijetnju dobro razumijemo, a i znamo, da
su se neki pobrinuli, da i mi i nai plodovi postanu meki. Mi mirno ekamo
sve progone, uvjereni, da e sve to koristiti stvari i ideji. Kad smo pokrenuli
ovaj list i otvoreno stupili u borbu svete stvari i ideje, mi smo odmah znali,
to nas eka. Znademo i danas, ali vedra i ponosna ela stupamo napred,
visoko vijui zastavu ideje nae: Jedinstva Srba i Hrvata. Za ideju smo
spravni i pretrpjeti sve; a progonima emo se pokoriti i veseliti, jer to e
biti za nas najbolja svjedodba, da smo svoju dunost vrili odluno i poteno, a to je za nas glavno. 66
Jo 15. jula pie Zastava da eli:
da se na glas uje, nae ideje ire, naa Zastava vije i prkosi nasrtajima
i vjetrovima. Progoni nas ne plae, dapae oni nas jaaju i dokazuju nam,
da i mi neto vrijedimo i brojimo, da smo i mi neka sila i mo, koja nekome
smeta. Nas se moe goniti i progoniti, ali unititi na glas i ideju, to se vie
ne moe. Naa ideja, ideja narodnog jedinstva Srba i Hrvata je ve na putu
pobjede i triumfa i mi idemo dalje, dok na tornju zgrade te ideje, za koju
smo dali sve i rtvujemo sve ne podignemo nau zastavu. . ,67
24. jula izaao jie posljednji broj Zasitave, a 26. jula urednika je odvela
policija u tamnicu gdje je odrobovao za ideju do jula 1917.! A s njime i mnoge
hiljade znanih i neznanih heroja za ideju koju je frankofurtimatina pobijala svim
sredstvima, ne usteui se i prokazivanja neprijateljima naroda.
Treba da se kae, da u ovom tekom i mranom periodu rata nisu klerikalci
i frankovci imali na svojoj strani itavo sveenstvo. Naprotiv, tada je jo zraila snaga
uspomene na akovakog biskupa Strossmayera i njegove su ideje imale jo uvijek
svojih zagovornika i boraca. Jer treba ukazati samo na svijetla imena slavnog biskupa
kotorskog Frana Ucellini-Tice, mostarskog A. Miia, dubrovakog Josipa Marelia,
senjskog Josipa Maruia ili splitskog Antuna Djivoja, od kojih nijedan nije poao
tragom Bauerovim, Stadlerovim, arievim ili Jeglievim. Sam Uccellini-Tice sa
uasom se spominjao takvog nenarodnog i proauistrijskog agitiranja svojih crkvenih
drugova, kad smo i o tome u razgovoru poveli rijie. Da, ali to je bio prevodilac
Danteove Divne Glume, koji je taj svoj pjesniki i nauni rad posvetio 1910. slozi
i ljubavi Hrvata i Srba, jednokrvne istojezine brae. Bio je to biskup, koji je znao
da muki odbije i prigovore i prijekore, carske i papinske ,i da ostane na visini, vjeran
ljubavi prema rodu i otadbini.
Treba da se oda priznanje i ostalom tada jo lijepom broju, starijih i mlaih
narodnih .sveenika, koji i danas svojim imenima kroz historiju svijetle i osuuju
65
98
97

Oskar Tartaglia, Veleizdajnik, 78,

Oskar Tartaglia, Veleizdajnik, 79.
Oskar Tartaglia, Veleizdajnik, 79-80.

zabludjele i u slubi tuina. Kad bi i'h i bez hijerarhijskog reda i mimo godina ili
azbuke nanizali, bio bi ih uistinu lijep broj, s kakvim se ne emo sresti u poetku
drugog svjetskog rata. Evo, samo nekoliko, koji nam padaju na pamet, s izvinom,
za one Jeje smo zaboravili, bez vlastite krivice. Don Frano Ivanisevic, don Frano
Buli, doh J u r a j Biankini, Vjekoslav Spini, Jovan Hranilovi, Matko Mandi, don
Mao Boduli, J. V. Peri, don Luka Jeli, Celestin Medovi, don Jakov uka, don
J. Bervaldi, don Radoslav Katalini, Vicko karpa, don Niko Grkovi, don Kao
Perkovi, dr. Mirko Perkovi, don Antun Miloevi, don Niko Lukovi, don Jozo
Grabovac, dr. Mato Novosel, don Vito Rei, don Miho Barada, Msgr. dr. Svetozar
Rittig, Julije Nemec, Mirko Veslaj, dr. Ante Miura, ili franjevci fra Andjeo-Marija
Mikov, fra Julijan Jeleni, fra Dominik Mandi, fra Vjekoslav Maran, fra Ambro
Mileti, fra Ante Iveli, f r a Boo Miloevi, f r a Augustin ii, f r a dr. Roko Vukovi
i zacijelo toliki dr.uigi. Bez njih nisu bile ni austrijske tamnice, kao to su to don Ani,
don karica, don eparovi. Svima njima, kao i njihovim istomiljenicima, kojima je
vie od Bea i Rima bila uistinu Hrvatska te sloga i ljubav sa stradalnikom, ma i pravoslavnom braom, moe da zahvali katolika crkva, da ve tada nisu narodne mase
irom katolikih jugoslavenskih pokrajina identificirale klerikalizam s pojmom katolike crkve.

II.

VUK U JAGNJEOJ KOI

Majska deklaracija i njezino pravo znaenje u odnosu prema njezinu
porijeklu i njezinim ciljevima

y
Papa Pio X. umro je 20. augusta 1914. U asu smrti papa je bio uvjeren
da nita na svijetu ne e moi sprijeiti potpun slom Francuske, a potom i male
Srbije, i da e njemako-austrijsko oruje odnijeti punu pobjedu, Njegov poteni ali
ogranieni duh vidio je u njemakom nastupanju nach Paris samo kaznu, to ju je
Bog poslao na najstariju ker Crkve, koja mu je za njegova pontifikata zadala
najvie jada . . . Pio X. je u protestantskim etama Njemake gledao orue, koje je
sam Bog odabrao da njime kazni Francusku . . . Samo (poraeni Francuzi) tako e
shvatiti, da opet treba da postanu pokorni sinovi Crkve .. .1 Njegov nasljednik bio
je bolonjski kardinal Giacomo della Chiesa, koji je uzeo ime Benedikt XV. U ovoj
se smjeni mogu potraiti objanjenja za izvjesne unutranje i vanjske crkveno-politike promjene, koje su se vrlo brzo zapazile. Novi papa bio je diplomat po zvanju
i znao je na kakve e sve tekoe naii njegove intervencije u korist mira o kojima
je bilo rijei kod njegova prethodnika. U jugoslavenskim zemljama Habsburgove
monarhije nastupila su takoer promijenjena shvaanja u vezi s unutranjom i vanjskom politikom monarhije. Naroito od vremena kad se saznalo, da je s jedne strane
osnovan u maju 1915. Jugoslavenski odbor u Londonu, a u Americi Jugoslavenska
narodna odbrana u Antofagasti. Obje ustanove jasno su se pred velikim saveznicima
izjasnile za sjedinjenje Jugoslavena u jednu dravu. Pitanje ulaska Italije u rat bilo
je ve u svojoj zavrnoj fazi. Sve je to utjecalo da je najprije u Sloveniji nastupilo
otrenjenje i da su predstavnici najvee slovenske stranke, klerikalne, stali pod
uplivom dr. Janeza Kreka mijenjati svoje koncepcije u vezi s krajem rata. Nove
orijentacije zapaaju se i medu hrvatskim klerikalcima. P r v i se Slovenci obraaju
Vatikanu i papi. No to ni u kom sluaju nije obiljeavalo prekid s monarhijom. U
asu kad se ve naslutila vojna intervencija Italije, pie jedan slovenski klerikalac
da pokae koliko su slovenski klerikalci zasluni za osnivanje Jugoslavije, sastala se
nekolicina politikih voa kod ljubljanskog biskupa dr. A. B. Jeglia (dr. Koroec,
dr. Krek i dr. uteri), biskup dr. Mahni sa Krka i dalmatinski narodni poslanici
dr. Dulibi (Hrvat) i dr. Vukovie (Srbin). Sastavili su opiran memorandum na papu
Pija X. 2 u kojem su za orijentaciju vatikanske diplomacije izrazili elju Slovenaca
i Hrvata da ostanu zajedno u jednoj i istoj dravi pa makar koja to bila. Namjera
ovog memoranduma je bila da se putem vatikanske diplomacije ve unaprijed upozori
svijet na to da Slovenci i Hrvati nipoto ne bi htjeli da poslije rata Italija otkine
1

Karlo Sforza, Neimari savremene Evrope. 125 i 129.

Svakako je to lapsus calami, jer tada
je bio ve
Benedikt XV.
2

gotovo

godinu

dana

papa

jedan dio od teritorija na kojem ive Slovenci ili Hrvati. Kasniji dogaaji potvrdili
s-u zle slutnje Slovenaca. 8
Svakako je vana injenica da su od prisutnih etvorica bili duhovna lica,
a peti, dr. Suteri, predsjednik klerikalne Slavenske ljudske stranke. Stoga nije
ni udo da slovenski klerikalci svoje preorijentiranje u ovim sudbonosnim trenucima
vezuju s politikom orijentacijom Vatikana koja se u stvari iz osnova izmijenila poslije
smrti pape Pija X. Ili, drugim rijeima, jednako kao to je episkopat u jugoslavenskim
zemljama svoju orijentaciju u vezi s izbijanjem rata vezao s onom u Vatikanu, tako
i sada nastoji da za svoja katolika shvaanja predobije Vatikan. itav tok dogaaja
koji se odvija od ulaska Italije u rat i stalnost klerikalnih odnosa prema bekoj
kamarili dovode u odlunu sumnju dio misli da je u memorandumu bilo reeno da
Slovenci ele ostati zajedno s Hrvatima u jednoj i istoj dravi pa makar koja to bila.
Ta drava bila je i u njihovim oima, kao i u oima vatikanske diplomacije, samo
katolika Austrija. U to se uope ne moe sumnjati.
Treba da se kae da je nezavisno od akcije slovenskih klerikalaca postojala
i jedna hrvatska, kojom je i opet rukovodio Slovenac, krki biskup A. Mahni, koji
se ve prije pogibije austrijskog prestolonasljednika Ferdinanda zagrijavao za trijalizam, dajui mu potrebne podatke, kako o tome govori u svojim uspomenama jedan
od inicijatora hrvatske klerikalne akcije u Vatikanu dr. Fran Biniki.4
Dr. Fran Biniki bio je ranije saradnik biskupa Mahnia. Jo u samom
poetku rata elio je t a j klerikalac i frankovac da dvojica lanova klerikalnog Seniorata, istaknuti klerikalni prvoborci koji su proizali iz klerikalnog akademskog udruenja Domagoja, dr. Rudolf Eckert i dr. Petar Rogulja, pou u Berlin da razviju
akciju u cilju uspostavljanja nezavisne Hrvatske. Poslije izvjesnog kolebanja dr.
Biniki je ovoj dvojici predloio da se abrate na Benedikta XV., i ti na kraju odlue
da to uini biskup Mahni. Na prvom sastanku, na kome se raspravljalo o angairanju
Vatikana za hrvatske stvari, bili su pored biskupa Mahnia jo i provincijal konventualaca fra Jozo Miloevi i dr. Fran Biniki. Sastanak je odran kod rijekih kapucina.
Kad je stvar sazrela, proitana je na jednom novom sastanku, kome su prisustvovali
jo i don Frano Buli, dr. Janez Krek, pa i stari dr. Matko Laginja, jedini laik meu
samim sveenicima, i spremljena spomenica naslovljena na Benedikta XV. U spomenici se apelira na papu da zagovori hrvatske interese na buduoj konferenciji
mira, vjerujui da e na n j u biti pozvan i predstavnik Svete Stolice. Spomenicu je
potpisao u ime sviju sam biskup Mahni, a odneli su je u Rim fra J. Miloevi i
fra M. krivani. Papa primi vrlo Ijubezn: izaslanike i obea, da e za hrvatski
narod uiniti sve, to uzmogne, ako ga puste na mirovnu konferenciju. Usput spomenu
papa o. Miloeviu, da je Rusija izdala Hrvate .. ,5
Sve se ovo dogaalo jo u prvoj polovini 1915. S ulaskom Italije u rat bile
su oteane veze hrvatskog i slovenskog klera s Vatikanom, koji je imao sada za efa
papu-diplomatu, Benedikta X V . Pred njegovim su oima bili neprestano interesi
katolike crkve koje je trebalo osigurati i kroz budui mir izmeu zaraenih strana.
s
Jugoslavicus, Borba Slovenaca za Jugoslaviju. (Dr. Krek.
austrijskom parlamentu). Beograd 1934., 33.
4
Fran Biniki, Moje tamnovanje. Zagreb 1942. 32.
5
Fran Biniki. Moje tamnovanje, 13-14.

dr. Koroec i drugovi

Odatle njegovo veliko interesiranje za sva nastojanja koja bi vodila k miru. U prvoj
polovini 1917. kao da je za Vatikan sazrelo ovo pitanje. Zato se i odluio na energiniji korak.
Benedikt XV., kad je 1917. poduzeo akciju za mir meu zaraenim'stranama,
ni u snu nije pomislio da bi Austrija smjela da nestane kao velika sila. Vatikan
se nesumnjivo mogao s agi as iti samo s takvom koncepcijom slovenskih biskupa i sveenika, kao i hrvatskih, koja nije ni u emu dirala u suverene prerogative apostolskog
kralja. Svakako je sigurno da je Benedikt XV. u svim svojlim diplomatskim koncepcijama imao pred oima iskljuivo jaanje katolicizma po kome bi obnova katolike
Poljske, osloboenje Belgije, odstranjenje ruskog utjecaja na Balkanu dolo takoer
do vidnog izraaja i u reformiranoj Austriji u kojoj bi i katoliki Jugoslaveni bili zadovoljeni. Odatle i podudaranje vatikanskih kao i hrvatskih i slovenskih klerikalnih
shvaanja u stvarima obnovljene Austrije kojoj bi trijalistiki Ferdinandov plan
trebao da produi ivot. Ovaj papin mir spasavac je Austriju, a kroz nju i svoje
ugroene pozicije u Italiji i u svijetu.
Autor papine note, upuene zaraenim poglavarima 1. VIII. 1917., bio je
general jezuitskog reda Ledochowsky. Posrednikom kod Nijemaca bio je tadanji
nuncij u Mnchenu E. Pacelli. Konani odgovor bio je negativan, jer je Wilson utvrdio
da se papa u stvari vraa na stanje prije rata, to nikako ne predstavlja neko jamstvo
za pravedan mir. 6
Nije bez znaenja da se s ovim nastojanjem Vatikanske Kurije podudara i
nastojanje izvjesnog broja slovenskih politiara, manifestirano u bekom parlamentu
30. maja 1917. Njihova deklaracija imala je da oznai zahtijevanja Jugoslavena u
vezi s novim ureenjem monarhije na naelu narodnom i hrvatskog dravnog prava
pod habsburkom dinastijom. Nema sumnje da su potpuno antipodne koncepcije o
buduem ureenju jedne jugoslavenske drave bile kod jugoslavenske emigracije,
predstavljene u Jugoslavenskom odboru, i politiara koji su pripremili Majsku deklaraciju. Da bi se pravilnije shvatila pozadina i duh Majske deklaracije, treba upozoriti
na izvjesne injenice. O smrti cara Franca Jo-zefa, kad njegov prijesto zauzima nasljednik car Karlo koji je trebao da bude krunisan i za kralja Ugarske i Hrvatske,
Jugoslavenski odbor u Londonu dao je 18. X I I . 1916. izjavu kojom se Jugoslaveni
odriu te dinastije.
Ova je teutonska dinastija postala sredstvom pangermanizma. Protjerana iz Njemake, ona se pohlepno bacila na Balkan i predavi sudbinu
svojih naroda imperijalistikoj i osvajakoj politici Hohenzollernovaca, ona
je izazvala ovaj strahoviti sukob, koji jo i sada traje, nakon to je u nezavisnoj Srbiji unitila prvoborca jedinstva i nezavisnosti jugoslavenske. I u
tom asu kad je naa domovina pretvorena u jednu bespravnu zemlju, i kad
se slubeni krugovi spremaju da proslave krunisanje novoga cara i kralja,
Jugoslavenski odbor sveano izjavljuje pred leevima svoje ubijene brae,
da je na narod prost od svake podlonosti i vjernosti spram dinastije Habsburgovaca i od svake veze s Austrougarskom monarhijom. Jugoslavenski
odbor sada pod jedno protestira protiv svakog pokuaja reorganizacije, kojom
bi se htjelo nai naina da se dalje zadri na narod u granicama ove mo6

Karlo Sforza, Neimari savremene Evrope. 137.

nrhije. To ne bi na nau nesreu bilo drugo, "nego iiova makinacija u cilju,

da poslui politici germanske ekspanzije na Balkan. 7
Nema sumnje da su ove osnovne misli Jugoslavenskog odbora u potpunoj
suprotnosti ne samo s izrazima najvee lojalnosti i ljubavi prema carskoj kui Habsburgovoji, prema Austriji i itavoj monarhiji, koje su davali predstavnici Slovenske
ljudske stranke, nego i s idejom Majske deklaracije koja rjeava jugoslavensko
pitanje u okviru Austrougarske monarhije. Njezin glavni nosilac dr. Anton Koroec
nije se jo u januaru 1917. odrekao svog austrijskog patriotizma. O tome d a j e dragocjeno svjedoanstvo sam dr. Ivan uteri, tridesetogodinji voda Slovenske ljudske
stranke. On je zacijelo najbolje poznavao svoje lanove, a kao politiar neprestance
je prieljkivao ujedinjenje Slovenaca i Hrvata unutar Austrougarske, kao to su ga
U tome sve do Majske deklaracije slijedili dr. Koroec, dr. Krek i toliki drugi. U
svojim objavljenim zapamenjima u vezi s ovim on kae i ovo:
Nehote se spominjam, kako me je okoli zaetka 1. 1917. ministrski predsednik grof Clam-Martinitz vabil k sebi in me naprosil, naj mu napiem za
Wilsona doloeno pismo, kjer n a j proglaam v imenu svoje stranke zvestobo
do Avstrije in protestujem zoper podtikanje, da hoemo Slovenci pro od
Avstrije. Odgovoril sem mu, da moram preje govoriti z dr. Korocem, kot
naelnikom naega dravnozborskega kluba. Kar see Clam-Martinitz v predalek svoje pisalne mize in mi pomoli pod nos tozavedno pismo dr. Koroca,
ki se je kar cedilo avstrijskega patriotizma in kjer je obljuboval, za se in za
narod, da rtvuje vse kar ima in zadnjo srago svoje krvi za Avstrijo in njenega cesarja! Osupnjen, sem rekel: No, saj imate itak Koroevo pismo, kaj
pa hoete e ve! Toda ministrski predsednik je nastojal, da bi ravno moje
pismo bilo vano. 8
Meni, ki sem bil takrat iskren habsburki patriot, se je zdelo to Koroevo pismo naravnost otroje in v takratnih razmerah politino pogreno.
Kakor nas je avstrijska vlada skrbno drala v nevednosti svetovnega poloaja,
sem vendar takoj slutil, da se mora nahajati Avstrija v monih kripcih, ker
sicer ne bi berail ministrski predsednik za taka pisma. etudi sem bil trdno
odloen, dati pod gotovimi kavtelami zahtevano izjavo, ki je odgovarjala mojemu takratnemu preprianju in strankinemu programu, sem pa vendar preje
hotel izkoristiti to prilikom za narodno stvar. Kajti od avstrijskih vlad je bilo
le tedaj kaj dosei za nas Jugoslovane, kad so bile v kripcih. Zato klubov
naelnik ni bil opravien, izroiti podobne iziave brez klubovega sklepa ali
vsaj brez pritrdila parlamentarne komisije. Razun tega je bilo treba kako
pismo sestaviti z malce politine modrosti, ne pa s olarskimi frazami. Zlasti
pa je bila situacija ravno takrat taka, da ni bilo podajati take izjave brezpogojno. Moj patriotizem je bil zasnovan na doloen narodno politini program in jaz sem vedel in ravno tako je moral vedeti dr. Koroec, da je ClamMartinitz pripravljal dravni udar v prilog nemkim nacionalcem, hote usiliti
z apsolutinim inom novo ustavo, ki naj bi bila za vse ase zasigurala nemko
gospodstvo v dravi in potisnula Jugoslovane in ehe definitivno pod nemko
kopito. ivljenski interes naroda je tedaj narekoval skrajno previdnost. In
v taki situaciji taka naivna postreljivost naelnika Hrvatsko-slovenskega
7
Ferdo ii, Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 1914-1919
Zagreb, 1920, 83-84.
8
uteri ne spominje datum tog famoznog Koroeva pisma, ali se ono nalazi u knjizi
Maxa Rongea, posljednjeg efa obavjetajnog odjeljenja austrougarske vrhovne komande i evidencbiroa. Bilo je to 19. januara 1917. (Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, Zagreb 1937, 65).

kluba! Potrt sem zapustil ministrsko predsedstvo in takoj brzojavil Korocu, n a j brzo pride na Dunaj radi vane politine konjunkture. Ve brzojaviti ni bilo tak rad mogoe, radi cenzure. A Koroec ni priel, sklicujo se
na bolezen nekega urednika, kojega da mora sam namestovati.
Potem ele sem pisal, ne Clam-Martinitzu, temve ministru vnanjih zadev
Czerninu, pismo, kjer sem v resni besedah oznail stalie, ki je odgovarjalo
takrat bez dvoma miljenju velike veine naega naroda . . .
Stvar sama je seveda po razsulu Avstrije brez vsakega pomena. Navedel
sem jo le, kjer kae v bengalini lui tedanje slepo avstrijakantstvo dananjega voditelja SLS., (t. j. dr. Koroeca).
Iz mojega pisma je Wilson prav lahko ital, da Jugoslovani z razmerami
v Austriji nismo zadovoljni, med tem ko je moral sklepati iz Koroevega
pisma, da vlada med Slovenci in Hrvati pod habsburkim ezlom sama zadovoljnost in vojno navduenje!
Tako je bilo takrat. Avstrijski potriotizem sedanjih voditeljev SLS je
bil tako hud,, da sem ga se jaz moral popravljati, ker je e kar degeneriral
v hlapevsko servilnost. Ka tem ni ne spreminja, da so servilni hlapci skrivno
zapustili svojega gospodarja, ko se mu je zaelo slabo, prav slabo goditi in
se ga zlasti nisu ve bali. "To je utrjen hlapevski obiaj.9
Ovakvim su austrijskim patriotizmom bile proete misli dvojice voda slovenske klerikalne partije. Jednoga na zalazu, a drugoga na pomolu. A jedan i drugi
svojatali su pravo da su zaetnici Majske deklaracije. Meutim, uteri ui svojim
zapamenjima otkriva da je ista ideja Majske deklaracije proimala njegove koncepcije o aneksiji Bosne i Hercegovine i da je na tome saraivao sa prestolonasljednikom Francom Ferdinandom, uteri, naime, u svojim zapamenjima citira pasuls
iz svoga govora koji je odrao 15. januara 1909. na sjednici Kranjskega deelnega
zbora iz koga se vidi da je zagovarao trijalistiku ideju kao to je to jo opirnije
iznosio i sutradan. Dakako, takva Jugoslavija koja je bila u koncepciji austrijskih
patriota poslije aneksije Bosne i Hercegovine mogla je samo da bude pod habsburkim skiptrom. 10 Istu ovu ideju uteri je razradio i u memorandumu koji je uputio
do svojega velikoga pokrovitelja, prestolonasljednika Fran Ferdinanda, dokazujui
da se dinastini interes pokriva s narodnim interesima Jugoslavena apsolutnom
punoom. 11
I doista, kad se usporeuju tekstovi govora dr. uteria ij 1909. s tekstom
Majske deklaracije iz 1917., onda se vidi potpuna identinost osnovne politike misli.
Zato j!e dr. uteri, odgovarajui svojim klerikalnim protivnicima s kojima se raziao,
s pravom mogao rei da je on uistinu pretea i otac Majske deklaracije koju je nekad
odobrio Franc Ferdinand, a kasnije zacijelo i papa Benedikt XV. u ve spomenutom
memorandumu ljubljanskih klerikalaca 1916.
Razumljivo je tedaj, da sem za Majskoi deklaracijo iz globoine svojega preprianja in v skladu s svojim dolgoletnim narodnim delom ne le glasoval in jo podpisal. tem ve da sem oboje storil z veseljem in iskrenim navduenjem. 12
9
10
II
12

Ivan
Ivan
Ivan
Ivan

uteri, Moj odgovor, 88-91.

uteri, Moj odgovor, 59-62.
uteri, Moj odgovor, 63.
uteri, Moj odgovor 69

T a j isti uteri, od tih istih i takvih austrijskih patriota kao to je bio

i dr. Koroec jo u mjesecu januaru 1917., biva proglaen novembra 1918. za neprijatelia Jugoslavije, kako bi mu se oduzeo svaki politiki utjecaj pri stvaranju Jugoslavijie. Tako sem toraj postal sovranik Jugoslavije. Oni drugi pak so postali
Veliki Jugoslovani, ker so med mogonim in-bumom svojega tiska nosili jugoslovansko krinko. e nikdar se ni gre in uspeneje zlorabila vzviena ideja. loveka
tragika in zavratna komedija! 13
Sasvim tono. I sada ise postavlja pitanje gdje treba traiti razloge i uzroke
i da li su ti austrijski patrioti mjeseca maja drugaije osjeali nego januara 1917.?
Dakako, samo u njima samima i njihovim karakterima, a onda, dosljedno, te misli
i ta osjeanja nisu ni nedosljedna ni drukija. Ona su u mjesecu maju jednaka
onima iz mjeseca januara. Tada formulirana u pismima Clam-Martiniitzu i Czerninu,
a maja u bekom parlamentu za austrijske Jugoslavene, koji ni izdaleka nisu mogli
nazreti sutinu politikih tendencija koje je u svojoj pozadini nosila Majska deklaracija kakve su zamislili njeni zaetnici, tovie, ni izvjesni neklerikalni potpisnici
i Jugoslaveni koji su nesumnjivo bili potpuno saglasni s radom Jugoslavenskog odbora
u Londonu. Ovu deklaraciju proitao je 30. maja predsjednik novoosnovanog Jugoslavenskog kluba u bekom parlamentu dr. Anton Koroec.
Potpisani narodni zastupnici u Jugoslavenskom klubu udrueni, izjavljuju, da na temelju narodnoga naela i hrvatskoga dravnoga prava zahtijevaju ujedinjenje sviju zemalja u monarhiji, u kojima ive Slovenci, Hrvati
i Srbi, u jedno samostalno, od svakoga gospodstva tuih naroda slobodno i
na demokratskoj podlozi osnovano dravno tijelo, pod ezlom Habsburko-Lorenske dinastije, te e se svom snagom zauzeti iza ostvarenje ovoga zaht jeva
svoga jednog te istog naroda. 14
Nema sumnje, da je za jedan dio potpisnika fraza pod ezlom HabsburkoLorenske dinastije bila samoi formula koja je morala da se spomene kako bi se
moglo s tom rezolucijom agitirati u irokim masama bez protivljenja vlasti. 15 Svakako to vai recimo za Vj. Spinia ili don J. Bijankinija, dva prava narodna sveenika, ili za politiare dra 0. Rybara, dra V. Ravnikara ili dra J. Smodlaku. Ali
to ne moe da vai za sve ostale, a naroito ne za zaetnike i tvorce te deklaracije,
za uteria i dr. Koroca. Da je to tako, pokazat e i interpretacija same deklaracije
kao i agitiranje za njiu od strane najmjerodavnijih voa klerikalaca.
Jedan od najizrazitijih propagatora Majske deklaracije u Sloveniji bio je
biskup dr. A. B. Jegli, Jer, on je stupio na elo akcije za oivotvorenje programa
Majske deklaracije. Mjeseca septembra slovenski voe, klerikalni i napredni, objavili
su rezoluciju u kojoj se solidariziraju s deklaracijom Jugoslavenskog kluba. Meu
ostalim, tu se kae da je po njihov.ui uvjerenju budunost Habsburke monarhije
mogua samo na naelu istinske slobode naroda, a budunost naega naroda na naelu
sjedinjenja Slovenaca, Hrvata i Srba u monarhiji, kao Jugoslavenska drava pod
Ivan uteri, Moj odgovor, 75.
Ferdo ii, Dokumenti, 94.
15
Jugoslavicus, Borba Slovenaca za Jugoslaviju, 40. Jednako se ne moe primiti rezoniranje Josipa Horvata da je ta fraza za sve bila samo smokvin list, sigurnosna rezerva shvatljiva
obzirom na postojee zakone. (J. Horvat, Politika povijest Hrvatske. Zagreb 1936. 480).
14

ezlom habsburke dinastije. U drugoj toki potpisnici, medu njima na prvom

mjestu knezokof ljubljlanski, zatim dva kanonika (Andrej Kalan i dr. Josip Gruden),
dr. uteri i drugi, pridruuju se i mirovnoj elji pape Benedikta XV. tovie, oni
su uvjerenja da e se medu narode vratiti mir ako drave budu primile za osnovu
mirovnih pregovora misli zacrtane u noti Benedikta XV. Svakako je od izuzetnog
interesa da je i ovu misao prihvatila Slovenska narodno-napredna stranka iji su
predstavnici potpisali ovu Jeglievu izjavu, (dr. I. Tavar i dr. K. Triller). Dakako,
slovenski socijalisti odbili su da potpiu] takvu klerikalnim duhom proetu izjavu.
Ljubljanski knezokof A. B. Jegli uistinu je bio na jednoj te istoj liniji
od sjednice u njegovu dvoru, s koje je 1915. upuen Benediktu XV. memorandum o
rjeenju jugoslavenskog pitanja unutar monarhije, do Majske deklaracije i njegova
saglaavanja sa njom u ovoj izjavi potpisanoj 15. septembra 1917. Jegli nije ni za
dlakui odstupio od svojih politikih koncepcija vezanih s politikom habsburke dinastije, s politikom katolike Austrije, koju su i Benedikt XV. kao i Pijo X. jednako
branili i pomagali kao svoj najjai oslonac u srednjoj Evropi, tovie, kad se u
jugoslavenskim zemljama saznalo za Krfsku deklaraciju, koja stoji antipodno prema
Majskoj,1 deklaraciji kao i izjava Jugoslavenskog odbora iz decembra 1916.,1(i onda
je proelnik akcije za oivotvorenje Majske deklaracije dao sveane izjave kojima
se protestira protiv tenja Jugoslavenskog odbora u Londonu. Kad su njemaki i
austrijski listovi stali kritizirati Majsku deklaraciju, onda je biskup Jegli dao u
odgovoru svoju interpretaciju njezina znaenja i njene misije. Biskup je sveano
izjavio da je njegov potpis pod Majskom deklaracijom protest protiv svih pokuaja
Antante i hesavjesnih emigranata koji ele da Jugoslavene otkinu od habskurke
dinastije.
Intimni saradnik biskupa Jeglia-dr. Ale Ueninik, profesor teologije napisao je itavu knjigu, da Nijemcima i Austrijancima pokae kako je slovenski
narod caru vjeran i kako Majska deklaracija iskreno zastupa ideju ujedinjenja Jugoslavena pod habsburkom dinastijom. 17 Ovakvu interpretaciju Majske deklaracije
mogao je dati samo dobar poznavalac intencija biskupa Jeglia, Slovenske ljudske
stranke kao i njenih voda. Tako se o Majskoj deklaraciji mislilo i govorilo ne samo
1917., nego jo i augusta 1918.. kad je ta knjiica primila svoj imprimatur od ljubljanskih duhovnih vlasti. Profesor Ueninik, kao pravi ueni ideolog SLS trudi se
da velikim brojem dokaza pokae lojalnost Slovenaca i prema Austriji i prema caru.
unato tenjama, manifestiranim za ujedinjenjem Jugoslavena u okviru Austrougarske
monarhije.
Antanta eli jednu jugoslavensku dravu pod dinastijom Karaorevia, na narod eli jednu Jugoslaviju pod habsburkom dinastijom. Antanta
eli jednu Jugoslaviju izvan monarhije i protiv monarhije, na narod eli
jednu Jugoslaviju u monarhiji i s monarhijom . . . A koliko se samo postupanje ljubljanskog knezokofa dr. A. B. Jeglia kritiziralo pa i grdilo! A
samo je uzorni, posvetom vjere uzdignuti patriotizam odredio njegovu odluku
18
Manifest Jugoslavenskog odbora novembra 1916. trai ujedinjenje Jugoslavena izvan
Austro-ugarske monarhije (F. Sii, Dokumenti, 7 2-74), a tako isto i Krfska deklaracija (Jugoslav
odbora i predsjednika Min. savjeta Srbije 20. VII. 1917.). Sii, Dokumenti, 96-99.
'' Alexius Ueninik. Um die Jugoslavija. Eine Apologie. Laibach 1918.

da se stavi na elo jugoslavenskog pokreta. Biskup nije htio da stoji ravnoduno po strani, gdje njegov narod ide u susret tako velikim iskuenjima
i opasnostima. On je elio da svome narodu u tekim asovima koje je on
predvidio na putu vjernosti bude voa, da ga svojim primjerom poui, da
unapreuje to je pravo, a da sam nekome ne uini nepravo. On je elio
naroito da ouva svoj narod, da ni sumnjienjem ni doaptavanjem s bilo
koje strane ne bude potisnut s pravoga puta na stramputicu. On se bojao da
bi jednu mlitavu ravnodunost u ovako vanoj prilici narod mogao ravo
shvatiti i pokloniti mogue panju zavodnicima ili se ikanama dati zavesti
i s drugima kao pravnim sredstvima pokuati da nadomjesti, to mu se uskrauje naelno i postojano unato svim pravednim zahtjevima. Radi toga je
knezokof sveano izjavio da je njegov potpis pod Majskom deklaracijom
protest protiv svih pokuaja Antante i nesavjesnih emigranata da Jugoslavene odvrate od nasljedne habsburke dinastije, ali takoer protest protiv
svake nepravde koja se poinila na slovenskom narodu, caru vjernom jo u
ovom ozbiljnom i tekom vremenu. Samo jedno grubo neznanje odnosa ili
drska zloba mogu sumnjiiti poklonika vjernosti ljubljanskog biskupa, iako
je takoer inae dosta poznato, s kojom ljubavlju i potovanjem knezokof
Jegli pripada pre jasno j carskoj kui i kako on tako rado i tako esto i gotovo uvijek s uzbuenjem narodu govori o caru Karlu i carici iti i o dragom prestolonasljedniku.-18
Ova jasna i odreena potvrda Jeglievih shvaanja o Majskoj deklaraciji
d a j e autentinu interpretaciju ciljeva koju je imao pred oima jedan od voa akcije
s Majskom deklaracijom.
Prema tome Majska deklaracija, zatim Septembarska Ljubljanska deklaracija
knezokofa Jeglia u interpretaciji dra Ueninika, kao i njegova apologija austrofilskog stava ljubljanskog biskupa, koji se stavio na elo akcije za oivotvorenje Majske
deklaracije, jesu jedna jedinstvena i sastavna cjelina. Zato se interpretacija Jugoslavicusa o pasusu pod ezlom habsburko-lorenske dinastije ne moe nikako primiti kao
potreba iz taktikih razloga. Svakako ne za klerikalni dio potpisnika.
Ne moe biti sumnje da je Majska deklaracija upravo s pasusom, za koji
kau klerikalci da jfc u n j u uao iz taktikih razloga, bila potpuna u duhu Rimske
Kurije. Sada 1917., kao i ono prije dvije godine, kad su ljubljanski klerikalci podnijeli
Benediktu XV. molbu za rjeavanje njihova pitanja. A opet, Vatikan u mirovnoj
noti nijednom rijei ne spominje t a j jugoslavenski problem ni u ovom razvodnjenom
obliku Majske deklaracije. Sasvim shvatljivo, jer bi time, kad bi to pitanje pokrenuo,
u srce dirnuo apostolskog maarskog kralja i austrijskog cara, za koga je u prvom
redu pokuao intervenirati. Dosljedno tome ne moe takoer biti sumnje da Krfska
deklaracija, kojoj je osnovna misao bila osnivanje jedne jugoslavenske drave izvan
okvira Austrougarske, nije mogla dobiti saglasnost vatikanske diplomacije. Ili, drugim
rijeima, Jegliev protest protiv Krfske deklaracijie, takoer nema sumnje, naiao je
u Vatikanu na potpuno razumijevanje. Sigurno je, da je u onoj promemoriji ljubljanskih klerikalaca Vatikanu 1915. bilo rijei i o jednoj naroito povoljnoj situaciji za
katoliku crkvu, ako bi se Jugoslaveni Austrougarske sjedinili u monarhiji, jer e
tako povoljne prilike utjecati na mogunost ne samo priblienja katolicizma pravoslavlju nego i vraanja pravoslavne crkve Rimu! I u tome je Ueninik odreen i jasan.
18

Alexius Ueniinik. Um die

Jugoslavija. 37.

Jer, podvlai Ueninik, ljudi koji tee najviim idealima, smatraju da bi takva Jugoslavija mogla biti zlatna spona koja bi mogla da istone Slavene opet privue k zapadnoj crkvi.19 Ovdje svakako Ueninik misli na Jeglia i Mahnia, koji su o tome dali
i opirna svoja tumaenja. Pogotovo Mahni kad se stao zalagati za oivoitvorenje
Majske deklaracije. 20 Ueninik je i odvie jasan a da bi moglo biti sumnje, da ga se
krivo shvaa. Protivei se jednoj Jugoslaviji, kakva bi mogla da nastane na osnovu
Krfske deklaracije, Ueninik kae da je moda bilo i srbofila u Sloveniji, pa doputa
da ih je rat nekolicinu izbacio na povrinu, ali sam narod kao takav nije poao za njima.
Prema udorednim osnovama naega katolikog naroda svaka je izdaja grijeh, a
svaka veleizdaja teak prestup. Da bi pak netk mogao da izda svoga cara za nekog
kralja Petra, to na narod uope ne bi mogao shvatiti.21
Ovakav austrijski patriotizam slovenskih klerikalaca, koji su se kroz Majsku
deklaraciju zalagali za Jugoslaviju cara Karla, nikako nije izmijenila ni Majska
deklaracija ni njezini kasniji branitelji i propagandisti. Pogotovo, otkako je za rata
vodstvo stranke preuzeo u stvari sam biskup Jegli. Tko drukije misli o Majskoj
deklaraciji, uslijed toga to su je potpisali i neklerikalci i nesumnjivi neprijatelji
Austrije, u zabludi je. Jeglieva proaustrijska osjeanja ostala su neizmijenjena. N j e govi savremenici iz drugoga tabora to najbolje znadu. Oni s uvjerenjem i s dokumentima tvrde, da je ljubljanski kof dr. Anton Jegli s svojo prisotnostjo dajal pogum
in vso sankcijo vsem zverinskim napadom, ki so se izvrili na nao sveto idejo. 22 Jer,
iako su lanovi SLS pod pritiskom dogaaja na ratitima stali da se hlade i otrenjavaju, navukavi na se jagnjeu. kou Majske deklaracije, nisu izmijenili svoju austrofilsku ud. Savremenici im nisu mogli zaboraviti nedjela koja su poinili na svome
narodu koji nije bio u njihovoj SLS.
Dokazati hoemo, kazuju protivnici, s citati iz glavnih strankarskih
glasil SLS, da je stranka v onih najteih asih za na troimeni narod izgubila
vsaki ut dostojnosti in morala, da je skuala kovati iz dogodkov onih dni
samo strankarski kapital 'ter da je izrabljala z infernalno brezsramnostjo
vsako najmanjo priliko, da bi svoje strankarske nasprotnike ornila kot veleizdajnike, ter ih privedla do vislic. Zlata doba denuncijantstva je nala nae
klerikalce v bratskem objemu z Nemci in ze vsemi, ki so sovraili Slovane,
pri tem so pa trkali na prsi. e, glejte nas prave Slovane ki smo spoznali kje
je na reitev! Da ni mogel v teh asih nikdo stopiti tem patriotom na strupeni jezik, e ni hotel izgubiti lastne glave, je jasno. Doim pa smo drugi
raje molali ter ostali zgolj pasivni pri vsem avstrijskem klerikalnem in nemkem humbugu, so se oni oitno ponosili s svojo rnouto kokardo. 23
Upravo ovo je stvarno nalije klerikalnih tvoraca i nositelja Majske deklaracije. U ovome je i sutina najiskrenije Ueninikove apologije austrijskog patriotizma slovenskih klerikalaca pred njihovim njemakim i dinastikim gospodarima. A
19
Mnnern, die den hchsten Idealen nachstreben ist Jugoslavija zugleich das goldene
Band, das die stlichen slawischen Vlker wiederum mit der abendlndischen Kirche vereinigen
knnte. So ist die Jugoslavija dem slowenischen Volke der Inbegriff alles dessen, wonach es sich
sehnt und was es erhofft. Ueninik, Um die Jugoslavija, 34.
20
Vidi nie.
21
Ueninik, Um die Jugoslavija. 24.
22
Dokumenti Koroeve stranke, 6.
23
Dokumenti Koroeve stranke. 5-6.

zavrne rijei ove uistinu uvredljive apologije za sve rodoljubive Slovence, kojima
nikad nije mogla da bude pred oima Jugoslavija Majske deklaracije, premauju
sve to je dotad Ale-Alexius Ueninik govorio. Na se narod uzdaje iznad svega
u svoga cara Karla, koga je na prvi pogled uvelike zavalio. Sve ovo talasanje i previranje na jugu nije nita drugo nego jedan elementarni kliktaj narodne due: Ave,
Caesar Morituri ite salutant. 24
Ovako je mislio, osjeao i govorio slovenski klerikalac u isto vrijeme kad
je predsjednik USA Wilson 28. VI. izjavio: Ali branches of the Slav race should
be completly freed from Germann and Austrian rule da se svi ogranci slavenske
rase imaju osloboditi od njemake i austrijiske vlasti. 25 Znai da neposredni uzrok
tom upornom stavu branjenja Austrije i interesa Habsburkog carstva treba traiti
samo u veim garancijama koje je katolicizam nalazio u apostolskoj carevini, nego
to bi ih naao u Jugoslaviji u kojoj bi veina puanstva bila pravoslavna. Ili linija
VatikanBe u najoajnijim trenucima za Habsburgovu monarhiju ostaje stalna i
nepromijenjena za austrougarske klerikalce, pa tako i za njihove hrvatske i slovenske
saveznike.
Svakako pada u oi da je iz Ljubljane inicirana agitacija za Majsku deklaraciju naila na topli prijem u svim ostalim jugoslavenskim pokrajinama, naroito
u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, tovie, ovu su agitaciju uglavnom
vodili klerikalci, dakako njihove voe i njihova tampa. Naroito je veoma aktivan
na tom poslu Hrvatski katoliki seniorat. Razumljivo je i zato. Za hrvatske klerikalce bilo je mjerodavno, dranje krkog biskupa Antona Mahnia. Treba da se kae,
da jte i biskup Mahni u svojim politikim shvaanjima u itavom jednom deceniju
evoluirao od klerikalnog frankofurtimatva do jugoslavenstva Majske deklaracije.
U doba aneksione krize i frankovakih denuncijacija koje su uvelike pomogle veleizdajnikom procesu bana Raucha, biskup Mahni u Hrvatskoj strai savjetuje
svojim pristalicama da se priklone prava'tvu, t. j. frankovluku, to je poslije dvije
godine i formalno izvedeno. Evo tih njegovih misli:
Danas stoji neoborivo za svakog potenog katolikog Hrvata, to se tie
politikih aspiracija, jedino pravo pravako stanovite; ta danas je tako zvano
obzoratvo dotjerano ad apsurdum, pravi spectaoulum mundo, angelis et hominibus; danas nitko vie ne sumnja, da su realizam i naprednjatvo izdajnike struje, koje ivotare od stranih novaca, od strane misli; (Tu biskup misli
svakako kao i dravni tuilac na zagrebakom veleizdajnikom procesu).
Danas se sve jasnije uvia, da je s postojeim pravakim strankama fuzija
mogua samo onda, ako one kao osnovnu toku u svom programu prihvate
katoliko naelo . . .
Zacijelo, da bi se i: dalje radilo na klerikalnom programu za X X . vijek
kojii je postavio prvi Svehrvatski katoliki kongres (1900.)!
Ovakav pobornik klerikalno frankovake partije iz 1907. i 1908., poslije
deset godina zalagat e se za Majsku i Ljubljansku deklaraciju u zagrebakim klerikalnim Novinama, pretei Narodne politike i Hrvatske strae, pod naslovom
Politika hrvatskih katolika. (Ili Jugoslavenstvo i katolicizam, ili Srpski problem,
24
25

Ueninik, Um die Jugoslavija, 64.

Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, Zagreb 1936., 491.

ili Sloga s pravoslavnom braom, ili Za bratsko ujedinjenje). lanci su objavljeni

mjeseca m a j a 1918. o prvoj godinjici Majske deklaracije. Ti lanci imali su, s jedne
strane, ne samo propagandni karakter nego i polemiki s onim klerikalcima koj!i nisu
htjeli nita znati ni o Jugoslaviji cara Karla, ve samo o velikoj Hrvatskoj Franca
Ferdinanda. U tome je bio naroito uporan sarajevski nadbiskup Stadler koji je protiv
Majske deklaracije postavio zahtjeve Rjeenja dravo-pravnog pitanja na jugu
monarhije u hrvatskom smislu, na temelju hrvatskog dravnog prava, te uz neoskvrnjeno ouvanje hrvatske narodne i dravne individualnosti. 26
Svakako ove misli biskupa Mahnia iz 1917. stoje u antipodnoj proturjenosti s onima biskupa Mahnia iz aneksione krize. Da bi se ta antipodnost jo vidnije
istakla, potrebni su neki navodi iz tih lanaka. 27
Svibanjski program prima u dravnu zajednicu uz Hrvate i Slovence
takoer Srbe. Ova je toka uzrujala izvjesne duhove, te je poglavito radi n j e
svibanjski program naiao na svakojake prigovore i sumnjienja, kojima se
nastojanje oko njegova ostvarenja svijetu prikazuje u runom svijetlu. (Tu
biskup misli ne samo na domae protivnike nego i na one austrijske, s kojima
Ueninik polemizira u svojoj apologiji). Stojei vi na programu hrvatskoslovensko-srpskog ujedinjenja u jednu dravnu skupinu, inite se krivima
trostrukog atentata na katolitvo, izdajui katoliku stvar srpskom pravoslavlju; na hrvatstvo, stupajui u dravnu zajednicu sa srpstvom; na Austriju,
idui za politikim ciljevima, koji ugroavaju opstanak monarhije! to
mi na to?
Kako stvar stoji s atentatom na katolitvo, razabire se iz onoga to i
izloismo u prolom lanku (lanak je u cijelosti zaplijenjen). Preostaje, da
se osvrnemo na srpsko pitanje, da se vidi, da li smo. uistinu izdajice hrvatstva
i katolitva primajui Srbe u dravnu zajednicu . . . Srbi ivu s nami i meu
nami. Srpstvo je injenica. Ma kako se ustruavali priznati ovu injenicu,
tim je neemo ukinuti. Razboritost propisuje, da se s injenicama rauna.
Pita se tek: to je razboritije, to za hrvatsku i katoliku stvar bolje: navijestiti rat srpstvu do istrage, ili traiti s njim prijateljski modus vivendi? . . .
Najposlije, je li uistinu pogibao, koja od srpstva prijeti hrvatskoj i katolikoj misli nesavladiva, tako da je ne bismo mogli ukloniti nego navijestivi
srpstvu rat? Pogledajmo najnovije dogaaje i prilike, u kojima se nalazi
savremeno srpstvo. Rusija je uzdrmana; srpska je inteligencija decimirana
i svakuda rasprena; (Biskup misli na austrougarske Srbe); politike su aspiracije za dugo vremena neostvarive! Brao Hrvati, brao katolici! Nemojmo posluati glas politike strasti. Istina, Srbi ni jesu katolici, ali oni su
ipak krani; no k nama ih privesti moe jedino ljubav, dok e ih mrnja i
preziranje katplitvu i hrvatstvu jo vie otuiti, te ih ogoriti. Povedimo se
za primjerom Benedikta XV.! Kada su nedavno Englezi osvojiti Jerusalim,
Benedikto im je estitao i naredio da se Bogu pjeva hvala, te je pred itavim
svijetom oitovao elju da sveti grad nikad vie ne padne u nekranske ruke.
A Englezi nijesu katolici, Englezi su protestanti, pa kao protestanti nama
dalji nego pravoslavni Srbi, koji su nam uz to i braa po krvi i jeziku. Tako
Otac na Benedikto. A mi njegovi sinovi da sa Srbima na sve vijeke ostanemo zaraeni? Vjeran svom geslu: Divide et irnpera! neprijatelj je uckao,
kako se ucka pas, Hrvata na Srbina, Srbina na Hrvata. Fanatizirao i jedne
26

Ferdo Sii, Dokumenti. 103-104.

Tekstove uzimam iz broure sveenika i njegova nekadanjeg sekretara- Antuna Pilepia. In Aedificationem. Split 1938. 38-44.
27

i druge. Pleme zamrzilo na pleme. A i u vjerskom pogledu, uza sve to da

smo pravoslavlju najblii, ipak smo Voljeli da nam njemaki protestantizam
i nacionalizam truje inteligenciju i kvari Srca . . .
(U posljednjem stavu ovog prvog lanka Jugoslavenstvo i katolicizam
biskup Mahni brani se od svih prigovora gotovo istom argumentacijom kako to ini
i Ueninik).
U drugom lanku Politika hrvatskih katolika daju se u stvari crkvenopolitiki i vjerski razlozi zbog kojih se biskup Mahni tako gorljivo zalae za Majsku
deklaraciju.
Prihvaam za svoj politiki program svibanjsku deklaraciju. Ne vode
me pri tom samo politiki razlozi, nego i drugi, vii. Razlozi su ti naravski
i svrhunaravski.
Balkan i Istok jesu slavenski, pa i neslavenske su narodne skupine sa
svih strana opkoljene Slavenima, natopljene slavenskim elementom. Poradi
toga se moe na Istoku i Balkanu voditi samo slavenska politika. Svaka ie
druga politika imperijalizam, koji sam sebe igoe kao nasilje, teko vrijea
prirodni zakon po kojem su narodi meu sobom braa, jednakopravni, te
svaki u svojoj zemlji gospodar. Ovakovom se politikom zameu klice novoj
meunarodnoj borbi i ratovima bez kraja i konca.
Ili, misle li zaista pangermanski vikai, da e se dati stotine milijuna
slavenskih i drugih istonih naroda tako glatko ujarmiti? Pa kada bi to za
as i uspjelo, hoe li ovi narodi mirno i odano nositi nametnuti jaram? Zar
se nijesu imperijaliste ama nita nauili od sadanjeg svjetskog rata . ..
No nas, dok pristajemo uz svibanjski program, potiu i svrhunaravni
razlozi. Uz njemaku se kulturu i politiku nerazdruivo spaja protestantizam.
Nemojmo smetnuti s uma, da je njemako carstvo protestantsko, pa nije ni
mogue, da svoj protestantski znaaj vie manje ne odaje. Pangermanska se
politika poistovjetuje s protestantizmom. Ona se na pr. u Austriji pojavljuje
kao propaganda za protestantizam u obliku antikatolikoga pokreta poznatoga pod imenom Los von Rom Bewegung.
Moemo li oekivati da e protestantizam na Istoku napustiti ovu svoju
religij sko-politiku taktiku? Nemojmo se varati. I u proasto su se doba opet
i opet sa strane njemakih protestanata inili pokuaji, ne bi li se pravoslavlje pribliilo protestantizmu, te se medu njima stvorila nekakva unija.
T protestantizmu i nije do drugoga negro kako bi presjekao put do sjedinjenja katolikih i pravoslavnih srdaca. U ovu je svrhu pripravan prinijeti
svaku rtvu. Ovo je nastojanje njemakih protestanata dosele nailazilo na
najveu zapreku u ruskom caru papi. Ko sada jc u Rusiji proglaena sloboda
vjeroispovijesti. Stoga, ako se, kako rekosmo, nam otvara tom slobodom ispovijedanja vjere sveza s pravoslavnim Istokom, nemojmo misliti, da se nee
i protestantizam tim okoristiti. Premda se nijesu prilike na Istoku jo ustalile,
ipak njemaki protestantizam ve sada ozbiljno razmilja o tome, kako bi
stekao u pravoslavnom svijetu odluan utjecaj. Stvar je ozbiljna! Ma kako
je razmak izmeu pravoslavlja i protestantizma, to e e ipak nai ljudi, koji
e iz opozicije prema katolicizmu zagovarati taj savez. Povijest crkvena
biljei sijaset ovakvih primjera. Nu protestantizam ne znai samo udaljenje
od katolike crkve, nego on vodi izravno u vjerski racionalizam, koji je istovjetan s odmetnuem od pozitivnog kranstva, a ovo ima za posljedicu potpuno bezvjerstvo. Ovim se putem povela protestantska Njemaka,

a istim bi putem udarilo i pravoslavlje, stupivi u zajednicu s protestantizmom.

Brao katolici! Vama govorim. Keemo li sve to je u naim silama poduzeti, da odvrnemo od slavenskoga pravoslavlja ovu pogibao? Hoemo li
prekrtenih ruku gledati, da nam neprijatelj slavensku njivu posije kukoljem
bezvjerstva? Ovo je pitanje od najdalekosenije religijske i kulturne zamaitosti za slavenstvo. Na bi nemar znaio isto, to slavensku brau, koja se
odlikuju dubokim osjeajem, na milost i nemilost predati duevnome procesu,
to ga je od Lutera do danas proao protestantizam na vjerskom i filozofskom
polju, procesu, koji svrava Hartmannovim pesimizmom, Haeckelovim monizmom, nietzscheanizmom.
Promatrajui s ovog gledita a to i mora nama kao katolicima biti
kod prosuivanja javnih prilika svuda i svagda odluno stupa narodna
politika tek na drugo nuzgredno mjesto, dok svibanjski program dobiva
mnogo idealni je vjersko i kulturno znaenje. Upravo vitalni interesi katolicizma trae, da se svim silama odupremo ekspanzivnoj politici na Balkanu
i na Istoku.
Stoga se po naem sudu odvani istup naega Hrvatskoga katolikoga
seniorata za politiki pravac, odreen svibanjskom deklaracijom, moe najodlunije odobriti, jer se posve podudara s duhom nae katolike organizacije.
Politikom svibanjskog programa ne branimo i zatiujemo hrvatstvu, srpstvu
i slavenstvu samo narodno-politike aspiracije i interese, nego u emineritnijem smislu takoer vjersko-kulturne.'Seniorat u ovim kritinim vremenima
i nije mogao drugaije postupati. Niti ko moe zagrebakom senioratu prigovarati, da tjera ovu politiku na svoju ruku. jer je senioratski sastanak u srpnju
prole godine jednoduno prihvatio svibanjsku deklaraciju. Ako se, dakle,
zbog postupka naega zagrebakog senioratskog vodstva pojavilo u naim,
redovima neko nesuglasje i napetost, nadamo se da e ga do skora nestati,
jer e svaki uviavan pristaa katolikoga pokreta doskora priznati, da se
jedino od politike, vodene u smislu svibanjske deklaracije, moemo nadati
pravome napretku i hrvatstva i katolitva kako na Balkanu tako i na Istoku
uope. Toliko sine ira et studio! Ove mi rijei kazivae u pero duboko uvjerenje i ljubav.
Ova iskrena ispovijest vode katolikog pokreta pokazuje kakve su pobude
utjecale na njega kao i na njegove pristalice da se sada odjednom, kad je bilo ve
itavome svijetu jasno da je slom centralnih sila neizbjean, zaloi svim svojim
autoritetom za taj politiki pravac. To je proirenje ne samo crkvenog utjecaja nego
i njegov prozelitiki cilj, t. j. sjedinjenje pravoslavnih sa rimskom crkvom Tako je
on gledao na Majsku deklaraciju prije osnivanja Jugoslavije, koju je on dogledavao
i elio u okviru Habsburgove monarhije, jer je nju iskreno u srcu nosio kao i biskup
Jegli, tako je on mislio i pred svoju smrt (1920.) kad poruuje svojim pristalicama:
To jedinstvo (katolikog pokreta) moramo sauvati, jer imamo veliku
zadau da se s rastavljenom braom ujedinimo u jednom ovinjaku Kristovom. O, kad bismo mi Slovenci i Hrvati shvatili tu svoju misiju! Moramo se
vrsto drati u tom radu stijene Kristove, na kojoj je Krist sazidao svoju
Crkvu. Rim je princip naeg jedinstva. On je izvor sve istine. 1 uz Episkopat
moramo vrsto stajati, jer je to veza koja nas vee s Petrovom stolicom.

28

A. Alfirevi, dr. Antun Mahni. Knjiga ivota. Osijek 1923. S.

Dakle, i opet na liniji Stadlerova klerikalnog programa za X X . vijek.

Jer, i ovdje biskup Mahni u poglavlju Zar smo protiv Monarhije ni u snu ne
pomilja da bi se Hrvati odrekli habsburke dinastije, koja je i za njega najsigurniji
oslonac katolicizma na Balkanu, a taj se samo pomou monarhije moe iriti na
Istok!
Svakako, ovakve su crkveno politike misli mogle imati ne samo puno razumijevanje nego i potpunu podrku Vatikana u njegovoj politici prema bliskom, slavenskom Istoku. Treba priznati da je biskup dr. Mahni u svom katolikom idealizmu
bio sada potpuno iskren, kao to je bio i nadbiskup Stadler u spomenutoj izjavi protiv
Majske deklaracije, u ijoj 4. toki kae:
Vidimo u jakoj Habsburkoj monarhiji najbolji tit proti svojim historijskim neprijateljima, koja, lakomo pruaju ruke za hrvatskim teritorijem.
Ostat emo kod svo je tradicionalne vjernosti vladaru i dravi, ali zahtijevamo,
da se dravno-pravno pitanje na jugu monarhije rijei u smislu toaka I. i II.
(t. j. da se sjedine Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina
te Hrvatska Istra u jedno politiko i financijalno autonomno s Habsburkom
monarhijom kao s cjelinom nerazdruivo spojeno dravno tijelo) i da drava
napusti kobnu politiku od zadnjih 50 godina protiv Hrvata, jer mora voditi
do kriza i katastrofa, kao godine 1908., 1912. i 1914.20
Meutim, najvei dio klerikalaca poao je za shvaanjima i ciljevima biskupa
ir. Mahnia. U samom Sarajevu bude objlavljena u Hrvatskom dnevniku 26. novembra 1917. deklaracija kojom su se pojedini raniji pristalice Stadlerovi, meu
njima i pojedina duhovna lica, solidarizirali s Majskom deklaracijom protiv Stadlerove izjave. 30 Isto tako solidarizirao1 se s Majskom deklaracijom mjeseca decembra
21 bosanski franjevac 3 1 kao to e se tih dana izjasniti i hercegovaki franjevci,
njih sedamdesetak. Ali ovi hercegovaki franjevci jo su sasvim u austrijskim vodama,
jer u prvoj toki svoje izjave :s velikom zahvalnou pozdravljaju mirovnu pripravnost naega kralja Karla, kao prvi ako Bog da traak blizoga mira. U drugoj
oni ele da se predstojei mir sklopi na temelju pravednosti i slobode prema vjenim
zasadama kranstva, razvijenim od svetog Oca Pape Benedikta XV.; u treoj toki
trae da se u Habsburkoj monarhiji provede potpuna ravnopravnost naroda; na
kraju, u etvrtoj; solidariziraju se s Majskom deklaracijom kojom se za sve Hrvate,
Srbe i Slovence u monarhiji na temelju narodnoga naela i hrvatskoga dravnoga
prava zahtijeva ujedinjenje i dravna samostalnost pod uzvienim ezlom Habsburga. 32 Prema tome u shvaanju Majske deklaracije sa strane bosanskih i hercegovakih franjevaca bilo je vidne razlike.
Nesumnjiva dva autoriteta, biskupi Jegli i Mahni, dali su Majskoj deklaraciji svojim interpretacijama i uputama izrazite katoliko-propagandne osnove.
S njima je njihova tampa udruenim snagama i veoma glasno i samosvijesno propagirala jugoslavensku misao zaodjenutu u njihove klerikalne planove. Odatle i njihovi
pozivi na slogu i jedinstvo, bratstvo i ljubav, okupljanje pozitivnih snaga a osui29
30
31
32

Ferdo Sii, Dokumenti, 104.

Ferdo ii, Dokumenti, 104-105.
Ferdo Sii.. Dokumenti, 107..
Ferdo Sii, Dokumenti. 108.

vanje onih koji su njihovo jugoslavenstvo promatrali sa skepsom pa i neprikrivenim

nepovjerenjem i kritikom. Jer, generacije koje su punile austrijske zatvore, i koje su
se 1914. onako odluno suprotstavile austrijskom kao i frankofurtimakom teroru,
nisu mogle u ovom klerikalnom jugoslavenstvu vidjeti jednu iskrenu politiku. Smatralo se, s jedne strane, da se klerikalci kamufliraju od straha pred odgovornou,
ako bude nastupio potpun slom monarhije i osnovana Jugoslavija izvan okvira Austrougarske monarhije.
Ostale, politike stranke, osim austrofilski'h frankovaca, u svom su politikom
oportunizmu u stvari bile bez utjecaja na duhovni i politiki razvoj kao i previranje
koje se stalo talasati u irim slojevima hrvatske inteligencije pod utjecajem politike
Jugoslavenskog odbora u Londonu. tovie, slubeni stav Hrvatsko-sprske koalicije
obiljeen je punom pasivnou prema svemu ovom talasanju politikog stremljenja.
alosna je injenica politike oportuniteta, nadmudrivanja i ekanja bila i u odluci
veine Hrvatskog sabora mjeseca februara 1917. kad je obnavljajui u svojoj adrsi,
u najuoj servilnosti starostavni zavjet vjernosti molila Krunu milost da j o j pomogne doi do ujedinjenja u okviru Habsburke monarhije. U isto vrijeme, ili neto
ranije Koroec i uteri dali su Martinitzu i Czerninu svoje izjave najogavnije
servilnosti ali najiskrenije lojalnosti!
Nekompromisni, napredni i vrlo odluni politiki aktivizam u smjeru punih
i irokih narodnih aspiracija pod tekim uslovima za tampu, 1917. i 1918. zastupala
je Hrvatska njiva, zagrebaki tjedni politiko-kulturni asopis. U n j o j se prvi put
i na nedvosmislen nain ne samo analizira Majska deklaracija, nego se ukazalo na
njenu pozadinu i njenu misiju, koju je trebala da izvri u blioj i daljoj budunosti.
Povod za to dale su same klerikalne novine koje su pod vidom narodne koncentracije
koja se od svih rodoljuba traila, stale da napadaju (sve iole naprednije nazore, a naroito one objavljivane u Hrvatskoj njivi. Bilo je napadaja ne samo u zagrebakim
Novinama i Katolikom listu nego i u splitskom Danu i Mahnievoj Hrvatskoj
strai. Klerikalci su zahtijevali od svojih naprednijih saveznika da se u ime sloge i koncentracije odreknu slobodoumnosti i da se podvrgnu autoritetu katolike crkve. Redakcija Hrvatske njive stala je na gledite da je to odvojeno pitanje i da je povezano
sa slobodom savjesti na koju ba uvijek udara vjeta klerikalna politika. Klerikalci
su doista vjeto manevrirali i svojim gestama htjeli da u isti mah postignu dva cilja:
da oni budu u prvom planu vodstva, a s druge strane da se svi od reda odreknu
slobodoumnih i antiklerikalnih shvaanja. Hrvatska njiva je jo poetkom aprila
1918. zauzela uslijed toga odreen stav, pa je ukazala i na pravo znaenje klerikalne
aktivnosti u opem narodnom previranju. U lanku Sloboda savjesti i narodno jedinstvo 33 raspravlja se o toj slobodi i o njenoj potrebi kao faktoru narodne i duevne
slobode, pa je to pitanje u ovim trenucima vanije i osnovnije za narodni uspon
iz ropstva u slobodu nego to je problem svih oportunistikih tendencija klerikalaca.
A one u se ui jednoj nevjerojatno drskoj pozi, od strane klerikalaca isprijeile kao
uslov za narodnu slogu i koncentraciju. Naime, ti isti koji su jo 1914. bili najvei
progonitelji jugoslavenske misli, sada, kao neki pokajnici, zahtijevaju u ime tobonjeg
pokajanja od svih ostalih, a naroito onih, koji su davali besprimjerne rtve u patnji
i krvi, u zatvorima i pod vjealima, da se odreknu osnovnog motiva njihove nacio33

Hrvatska njiva 1918. br. 14. 229-331.

nalne borbe, tovie, smjelost klerikalaca bila je tolika, da je upravo te jugoslavenske

borce stala prikazivati kao one koji spreavaju da se izvede puna koncentracija.
Odbijajui odluno da se ta nova kulturna politika koju klerikalci ele inaugurirati
u ime koncentracije i sloge pri/hvati kao uslov za saradnju u velikim trenucima narodnih aspiracija, konstatira Hrvatska njiva da je upravo klerikalci razbijaju
svojim netolerantnim stavom i nesrazmjernim apetitom za diktiranje. Naprotiv, ako
je tko na smetnju jedinstvu, onda su to ba ovi nadribogoslovci, ljudi u bogoslovskoj
uniformi, ali esto bez ikakve religije. Otkada se u nas rodila ideja nacionalnosti,
otada su joj svagda davali ire znaenje jugoslavenskog jedinstva, koji su mogli
da se oslobode od crkvenih i konfesionalnih predrasuda, a oni koji su bili u prvom redu
vjernici svoje crkve (pravoslavci ili katolici), bijahu glavni predstavnici narodnoga
raskola. Klerikalno-ovenske ponore mogli su premostiti samo napredni i slobodoumni nacionalisti, ne dirajui u stvari religije kao najosnovnije nepovredljivosti
slobode savjesti. Odatle i osnovni zakljuak, koji se dijametralno razlikuje od klerikalnog jugoslavenstva.
Ono, to mi hoemo, nije kulturkampf, nego tenja za zajednikom prosvjetom u sva tri dijela naega naroda, t. j. Hrvata, Srba i Slovenaca. Jer,
zajednika nam osnovka i prosvjete i nacionalne kulture moe biti samo
izvan crkve, a ne u njoj. No svaki od nas moe i mora (prema svojoj savjesti)
da vjeruje onako, kako osjea. Ali neka znade da mu je vjera lina stvar. I
neka na zborovima, gdje se raspravlja o pitanjima jedinstva ne susree brata
svojega s pitanjem: Zato ne vjeruje u to ja vjerujem?, te neka od njega
ne trai: Vjeruj kao i ja! i neka znade da je pogotovo besmislena i uzaludna
gronja njegova da liberalizam upropauje narodno jedinstvo. Naprotiv,
neka znade, da je liberalizam ba ona neutralna zona na kojoj emo se najbre
i najtrajnije nai u vrstom nerazrijeivom narodnom jedinstvu. Eto, tako
mi mislimo i u tom smjeru elimo da radimo bez obzira na to, da li se klerikalci iz oportunistikih razloga odlue u svojoj veini za jugoslavenstvo ili
protiv njega. Istina je, da bismo eljeli poradi uspjeha narodne stvari da i
oni pojaaju narodne redove, a to tim vie da okaju na taj nain one grijehe
to ih poinie do sada. Ta oni nam upravo kao protunarodni agenti Rima
upropastie Hrvatsku dravu za narodne dinastije u Hrvatskoj i u Bosni! Oni
nas podravahu u pokornosti prema Beu i Peti s pozivom na zasadu, koja
ovjekovjeuje gospodstvo jakih nad slabima: Svaka je vlast od Boga! Oni nas
zavadie s krvnom braom, te je samo plod njihova stoljetnoga cijepanja naega naroda ona kuga naa, to se zove frankovtina! Neka, dakle, sada pristupe narodnom djelu u svoj poniznosti svojoj kao skrueni pokajnici da okaju
grijehe svoje radei za narod nesebino i pomaui bez tenje za hegemonijom
dosadanjim radnicima za narodno jedinstvo! Neka ih spoznaja, da se radi
o naem narodnom bitku, preporodi u ideji narodnosti tako, te e tuinski
svoj poziv to ga vjekovima izvrivahu, zamijeniti iskreno i do posljednjih
konzekvenca sa pozivom narodnim!
Nema sumnje da su klerikalnu ofanzivu pod novim parolama i novom vjeto
kamufliranom tendencijom prozreli savremenici koji su ih dobro, u duu znali.
Sasvim je shvatljivo da su ovakva rezoniranja Hrvatske njive i u Mahnievoj Hrvatskoj strai kao i u osttalim klerikalnim listovima izazvala ogorene
proteste.

Mahnieva Hrvatska straa i njezin urednik jezuit dr. Ante Alfirevi jo

su uvijek zabacivali demokratsko naelo samoodreenja naroda kako su ga shvaali
talij annski revolucionari i sva jugoslavenska revolucionarna omladina kad kae da
nama (t. j. Hrvatima) niti nije dozvoljeno apsolutno samoodreenje naroda, ako
je taj narod zakonito vezan, t. j. narod ne moe da kida bezobzirno svoje obaveze
Prema tome ovo jugoslavenstvo klerikalaca bilo je sasvim drugo nego ostalih rodoljuba koji su traili njegovo realiziranje izvan Austrougarske monarhije, tovie, za
to klerikalno jugoslavenstvo, za koje se sada zalau pristalice Majske deklaracije,
Alfirevi kae da ono iz novije politike na jugu monarhije nije isto to i prijanje
koje je bilo istovjetno sa srbofilstvom. Sada katoliki Slovenci vode politiku Junih
Slavena. 34
Ova i ovakva interpretacija jugoslavenske misli kakvu d a j e jezuit Alfirevi
jest uistinu pravo nalije klerikalnih koncepcija za koje su se svi klerikalni listovi
toliko zalagali, tovie, oni su smatrali da imaju prava da zahtijevaju i od ostalih
slobodoumnih narodnih redova da se priklone takvom shvaanju jugoslavenske ideje.
Anonimni kritiar Spectator u lanku Vjera i politika 35 analitiki je
uao u sutinu Majske deklaracije kad analizira Mahnievo gledanje na misijsku
ulogu oivotvorenja Majske deklaracije u naemu narodu, kao zlatnom mostu preko
koga ima da prijee ope katolienje pravoslavnog Balkana. Mahni je, naime, podvukao da je Majskom deklaracijom narodna politika stupila u slubu politike kraljevstva bojeg. Od ujedinjenja Mahni oekuje ne samo jaanje politike svijesti
nego i jaanje katolike svijesti na Slavenskom Jugu.
Stojimo na pragu, Mahnieve su rijei, nove dobe. Teite svjetovne
politike prelazi od Zapada na Istok, a tu, kako pokazuju svi znakovi, namijenjena je hrvatstvu uloga nalik na onu, to se oznaava rijeima Antemurale
Christianitatis . . . Njiva na Istoku dozrijeva. A tko e biti prvi, koga e
gospodar poslati na katoliku etvu istone njive, ako ne opet narod hrvatski,
koji neposredno meai s Istokom, koga uz to s istonim narodima veu veze
krvi i jezika? Evo, narode hrvatski, na umu Providnosti, u savjetu je 'Trojednog Boga zakljueno, da preuzme meu roenom braom, koja bijahu
krivnjom kobnih sluajeva kroz tisuu godina podijeljena, poslanstvo ujedinjenja.
Mahni je bio tvrdo uvjeren da se jedino od politike, vodene u smislu svibanjske deklaracije, moemo nadati pravomu napretku i hrvatstva i katolitva, kako
na Balkanu tako i na Istoku uope. Nema sumnje da je ovim Mahni otvoreno ispovjedio i naglasio princip klerikalizma u jugoslavenskoj politici, princip vjerski koji
je imao da pomou jugoslavenske politike izvri misiju rimske Propagandae fidei, koja
je oduvijek od svog postojanja stalno gledala na Balkan, i u raznim vremenima i 11
raznim vidovima vrila svoju misionarsku akciju. Zato je i sasvim dosljedno zakljuivanje da je klerikalizam u svojoj osnovnoj i posljednjoj liniji zloupotrebljavanje
vjere u politike svrhe, kao i zloupotrebljavanje politike u vjerske i crkvene svrhe.
Kao takav on je ve sam po sebi opasnost za svaki narod, jer njegove najsvetije
duhovne osjeaje stavlja u slubu politikih interesa crkve kao organizacije, koja

:i5

Prema: Hrvatska njiva 1918, br. 15, 261-262.

Hrvatska njiva 1918., br. 18-19, 325-326.

tei za svjetsko-politikom moi. No klerikalizam u neslobodnom narodu znai jo

i daleko veu opasnost. Tu biskupi, postavljeni po tuinskoj moi, upravljaju politikim djelovanjem svojih podreenih organa, a preko njih vode i narod. Vode ga
zloupotrebljavajui vjeru eventualno i u korist faktora koji su izvan njega. Takav
je rad nadbiskupa Stadlera, koji je u stvari prvoborac protunarodnih sila., a sa
stalnim pozivom u toj borbi na autoritet crkve, za vjeru, koju uvijek vide napadanu
i ugroenu. Naprosto stoga, to e se samo tako pomou mobiliziranih i zavedenih
masa, domoi prevlasti svoje i ostalog episkopata. I opet, u duhu klerikalnog programa za X X . vijek. Prema tome, Jugoslaveni morajo da budu protivnici klerikalizma, jer upravo on na kraju dovodi do vjerskih borbi, a time do razbijanja
sloge i jedinstva vjerama podijeljenih naroda. Svakako najtunije primjere u tom
pogledu dale su vjerski pocijepane Bosna i Hercegovina. Najveu odgovornost za
to snoee nadbiskup Stadler i njegovi jezuitski saradnici koji su austrijskom imperijalizmu i njegovu prodiranju na Balkan bili prvi pri ruci, naprosto stoga to su se
poklapali interesi Rima i Bea.
Splitski Dan, polemizirajui o znaenju Majske deklaracije s naprednom
Hrvatskom njivom, na svoj je nain protumaio Mahnieve misli. Jer, u klerikalnom taboru nisu svi podjednako gledali na stvari niti su jednako vjeto maskirali
svoje tenje. U istom trenutku, kad se govori o jedinstvu sa Slovencima i Srbima,,
splitski klerikalac zamjera naprednjacima i pokretaima to su ranije pokuali
demoralizirati hrvatsku inteligenciju, ucjepljujui u n j u bacile rastvaranja hrvatstva
idejom jedinstva sa Srbima! A opet Dan se iskreno oduevljava Mahnievom idejom
poslanja hrvatskog naroda na Balkanu, pa uza sve to govori najnegativnijim tumaenjem o osebinama Srba u carevoj monarhiji kao i u Srbiji. Srbi su u skupu uze_ti
pravoslavan narod. Njihova je vjera skup formalnosti, poganskog praznovjerja, bez
mnogo praktinog vrenja vjerskog i bez pravoga ivota prema naelima kranske
vjere. I sami njihovi predstavnici su nereligiozni. Malo je jo kad inteligencije, vrlo
malo starijeg svijeta, u koga ima jo vjere. To pokazuje njihov javni ivot u nas,
a pogotovo se to vidjelo u Srbiji . . .
Ovim stvarnostima, izraenim u klerikalnoj tampi, elio je Spectator doarati itaocu sutinu istine i pokazati, kakvim oima gledaju klerikalci na Mahnievo
poslanstvo ujedinjenja. Ono u ovakvom shvaanju dobiva svoje pravo nalije. A
da bi se pristalice zatrovane frankofurtimatkuoim i fanatinom austrijantinom ipak
to vie predobile za politiku i ciljeve Majske deklaracije, onda im se moralo otvoreno
govoriti, kao to se recimo otvoreno u etiri zida raspravlja o slinim propagandnim
ciljevima u rimskoj1 kongregaciji De propaganda fide. Hrvatska Straa (1918. br. 5),
prouavajui splitski Dan izjanjava se kao i njezin patron, biskup Mahni, za jugoslavensku tezu, izraenu u Majskoj deklaraciji. Naprosto stoga, to e katoliki Hrvati
i Slovenci postati most za uniju na Balkanu, kako bi popravili to je zloba ljudska
i loa politika pokvarila. Treba da se za taj ideal zaloe i Slovenci i Hrvati, kako bi
i oni sudjelovali u djelu spasavanja svoje brae, e se ispuni elja Isusova, te budemo
to prije s njima jedan Isusov ovinjak. Urednik Alfirevi, unijevi se sav u misiju
hrvatstva, na principima Majske deklaracije i njezine budue primjene, otvoreno iskazuje svoje, a zacijelo i Mahnieve zadnje namjere.

Sada je kucnuo as, kad treba ovo zvanje (t. j. Propagande i misijsko,
rimsko i prozelistiko), istaknuti. Doli je je vas Balkan stajao pod uplivom
mone Rusije. Srbija su i Crna Gora bile gotovo ruski vazali, u Bugarskoj je
radi Rusije preao u istonu crkvu i prijestolonasljednik. Jedino se katolika
crkva irila u Macedoniji i Albaniji za turske uprave te u Bugarskoj u zadnje
doba. Rusija je bila zatitnica svetog pravoslavlja na Balkanu, dakako iz
politikih ciljeva. Sada je taj lanac pao (misli se na Oktobarsku revoluciju!) i
balkanski su narodi slobodni, da postanu ono, to su i prije bili katolici.
Hrvati su u IX. vijeku pokrstili Srbe (!?), pak je zgodno da im i sada donesu
katolianstvo. Bugari su dodue u IX. vijeku primili kranstvo s istoka, ali
je taj sada skizmatian, te smo im sada hrvatski katolici preko Srba susjedi.
Kama je dakle i brai Slovencima namijenila Providnost, da se pobrinemo
kod njih za uniju. Na to nas navodi i naa ljubav spram iskrnjega.
U svojoj iskrenosti i otvorenosti jezuit Alfirevi misli i na sredstva pomou
kojih e se izvesti ta akcija srpskog unijaenja. On kae:
U Albaniji su djelovali prije rata veinom talijanski misionari. Tamo,
ne samo uz more, nego i u unutranjosti ima mnogo mjesta, gdje bi uspjeno
mogli da djeluju nai redovnici. Isto vrijedi o Macedoniji do Soluna, uzdu
vardarske eljeznice. Srbija e nova rado pripustiti katolike misionare k sebi,
posebno u Beograd. 'Gdje je stari i novi dio Bugarske? I mi Hrvati moemo
da dademo svjetovnih sveenika. Ima nas. Nu jo vie moemo da dademo
redovnika i redovnica. Sestre sv. Kria (akovo) ve djeluju kao i one sv.
Vinka (Zagreb) po Bugarskoj, ove zadnje po Albaniji i Macedoniji. Franjevaka redodrava u Banovini ima malo upa, kao i franjevaka sv. Jeronima
u Dalmaciji ili ona konventualaca u Istri, te bi mogle da raire lako na Balkanu svoju novu djelatnost. I franjevaka redodrava Presvetog Otkupitelja
kao i dominikanci dalmatinski mogli bi barem koju podrunicu otvoriti po
balkanskim zemljama. ujemo da se oo. kapucini na to spremaju.
Klerikalni program za X X . vijek iz 1900. dobivao je ove konkretne oblike.
Meutim, to nisu bila samo pia desideria jezuita sa Krka koji je dogledavao veliki posao na njivi Gospodnjoj, veliku sjetvu i jo veu etvu pomou
Majiske deklaracije. I visoki crkveni rukovodioci zabavili su se ovim velikim planom
rimske Propagande. A vjerojatno stoga i Alfirevi tako spontano govori o toj misiji,
jer zna da je upravo o ovom pitanju odrana kod ljubljanskog knezokofa Jeglia
anketa o Uskrsu 1918!
Radou doznajemo, da je u tu svrhu odrana i posebna anketa za ovu
misionarsku, misao na Balkanu sa strane Slovenaca i Hrvata na ovogodinji
uskrsni ponedjeljak kod presvijetlog ljubljanskog biskupa Jeglia (usporedi
Vzajemnost maj 1918). Svi katolici moramo ivo poraditi, da se katolika
naa crkva rairi po Balkanu.S6
36
Nije sluajno podudaranje ivog interesiranja pojedinih istaknutih voda slovenskog i
hrvatskog klera, pod vodstvom biskupa Jeglia i Mahnia, za misiju katolike crkve na Balkanu,
prema pravoslavlju, s interesiranjem Rimske Kurije za historijske promjene koje su se izvrile
revolucijama u Rusiji 1917. Rimska Kurija ispunjena je najveim nadama, da nastavi tamo gdje
je 1595. tako uspjeno zapoela s unijaenjem ukrajinskih pravoslavaca
pomou
imperijalizma
ljahtovske Poljske. Tako zvana Brestovska unija bila je veliki poetak izvoenja planova, koji su
bili stalno pred oima Rimskoj Kuriji, i manifestirali se u najraznovrsnijim politikim i crkvenim
potezima Kurije. 1917. je obilovala takvim izrazima. Kao to je Pijo X. gledao na poetak rata kroz
naoare interesa Crkve, i nastojao da ojaa one koji su bili protivnici Rusije, tako je kom-

Za ovakvo jugoslavenstvo mogao se zalagati austrofil Jegli i njegova SLS,

za njega se mogao zalagati i biskup Mahni i Hrvatski katoliki seniorat, taj pravi
duhovni voda hrvatskih klerikalaca u novoj preorijentaciji, pod vodstvom dra Petra
Rogulje, organizatora klerikalnih akcija. Sada su oni vjeto povezali ciljeve hrvatske
politike u Austriji, koja je bila pred slomom s ciljevima Vatikana, zacijelo, predvidenima i utvrenima u Memorandumu iz 1915. predhodniku Majske deklaracije
u 1917! Za ovakvu Majsku deklaraciju mogao se zalagati i biskup Mahni, koji je
sa hrvatske strane uestvovao 1915. u akciji da se Vatikan predobije za trijalistiku
tezu u okviru carske monarhije. Nema sumnje da je vrlo znaajno nasluivanje
dra F. Binikoga s obzirom na vezu Mahnieve spomenice papi (1915.) i Majske
deklaracije (1917.). Ne mogu stalno tvrditi, ali mogu nagaati, da je svibanjska
deklaracija posljedica Mahnieve Spomenice. Tko e se uditi, da i ja (t. j. frankofurtima) s prijateljima potpisah onu deklaraciju. 37
Ovo je u stvari i osnovna potka na kojoj se plela sva sloenost nove jugoslavenske politike hrvatskih klerikalaca. Samo jedna etapa u klerikalnom programu
za X X . vijek utvrenom 1900! U tome je i sve nalije i pravi duh Majske deklaracije, kako su je klerikalci nametnuli velikom dijelu jugoslavenske javnosti za
vrijeme posljednje dvije godine ui Austrougarskoj. Ali i Jeglievo i Mahnievo nastoj a n j e nije bila knjiga zapeaena sa sedam peata. Hrvatska njiva mogla je da
u samom razvoju ovog problema ukae na svu pozadinu kao i ciljeve kuda vodi ovo
i ovako shvaano jugoslavenstvo. Sa sigurnou ukazuje se na Mahnievo i Jeglievo poslanstvo ujedinjenja t. j. na otvoren plan unijaenja Balkana, kao na pravi
rimski Drang nach Osten po uzoru Stadlerovog gotovo etiridecenijskog djelovanja u Bosni i Hercegovini. To je politika Mahni-Bauer-Jeglieva, koja se samo
prikazuje jugoslavenskom, da bolje uspije, a u stvari je oruje vatikanske propagande
za pokatolienje Balkana! alosno5 je samo, to ima kod nas jlo uvijek dosta lakovjernih ljudi, koji to kraj oiiu ne vide. Pisac ovog lanka odbija da ga vodi tenja
da razbije koncentraciju narodnih snaga u konanom obraunu s Austrijom, ve
govori po dunosti i uvjerenju da treba unoenje razdora upravo pomou vjere
odmah suzbiti upravo sa hrvatske strane kako ne bi Srbi mogli da pomisle da tako
promisni mir Benedikta XV. koji je zamiljao, imao u stvari svu otrinu koja je ila na
raun Rusije. Zato je trebalo da doe do izmirenja dva protivnika bloka: germansko? i anglofrancuskog. Rusija, koja se nalazila na najsudbonosnijem prekretnom momentu svoje cjelokupne historije, postala je Kuriji sada privlana za njene interese, raunajui na slom njene Revolucije.
Odatle toliko ivo protivniko nastojanje Kurije, oo svretku rata u svim njezinim diplomatskim
akcijama, da otea konsolidaciju Rusije i sovjetske vlade. Odatle podjarivanje Poljske u ratu sa
Sovjetskim Savezom (1920.). Ali za velike stvari, Vatikan je uvijek inio i velike pripreme. Jedan
od tih poteza Kurije za daleke ciljeve bilo je i osnivanje Istonog Instituta za pravoslavni Istok,
koji pada pravo na 15. oktobra 1917. Benedikt XV. oivotvorio je ovime ve davnanji plan koji
je sada preuzeo na se ovaj Pontificium Institutum Orientalium Studiorum. Dakako ruski studij bio
je najvaniji. Prvi profesori Rusi na tom Institutu bili su konvertiti Jevreinov i knez Aleksandar
Volkonsky. Kad su vodstvo Instituta preuzeli jezuiti, na elu s Ocem Mihaelom d'Herbigny-em
razgranali su se ruski studiji. 0. D'Herbigny kao vrsni poznavalac i ljubitelj (!) ruske crkve uz
izdanu pomo pape (sada ve Pija XI., razvio je Institut u prvoklasnu naunu ustanovu s velikom
bibliotekom i znatnim brojem naunih snaga. S razvojem katedara dolo je na red i ispitivanje
boljevizma kao Institucija boljevizma, koja je bila povjerena jezuitu J. Leditu. 1928. osnovan
je i samostalni Institutum Russicum, iji su lanovi bili veoma aktivni u vrijeme Hitlerove agresije na SSSR, naroito u Ukrajini 1941-1942. (Vidi o tome X X . poglavlje.) O Istonom Institutu
vidi podatke u lancima dra Djuke Marica, lana toga Instituta, kasnijeg ustae. Papinski istoni
Institut. Glasnik biskupija bosanske i srijemske 1941. br. 4-6.
37
Fran Biniki, Moje tamnovanje, 14.

misle svi Hrvati, pristalice narodnog jedinstva bez odlune borbe s makinacijama
imperijalistikog klerikalizma. Jer, koliko je naem narodu opasan njemaki Drang
nach Osten, toliko mu je opasan i rimski Drang nach Osten, tovie, ovaj mu je jo
opasniji, budui da mu je tendenca, da razori temelj i preduvjet ujedinjenja i osloboenja Jugoslavena narodno nae jedinstvo. Zato i opet: dalje od klerikalizma. 38
Kao to je pri kraju prvog poglavlja naglaeno, da nisu svi hrvatski i slovenski sveenici dijelili gledita frankofurtimaa i Jeglievih pristalica i lanova
SLS, tako je i u ovom ratnom periodu bio ne mali broj sveenika, koji su, dodue
bili pozdravili Majsku deklaraciju, ali je nisu tumaili na nain Jegli-Ueninik ili
Mahni-Alfirevi. tovie, oni se nisu zadovoljavali s okvirom unutar koga su njeni
tvorci eljeli tu novu i njihovu Jugoslaviju.' Oni su je vidjeli veu i iru, nikako ne
pod ezlom habsburko-lorenske dinastije. Ovi sveenici doli su do izraza naroito
u Dalmaciji, gdje je jugoslavenski pokret imao najvei domet. Dalmacija je, pored
Bosne, i to njena omladina kao i njena inteligencija, dala najvei broj rtava za
jugoslavensku stvar, ali nikako ne uokvirenu u trijalistikoj monarhiji. U Splitu je
odran 2. jula 1918. narodni zbor, na kome je donijeta rezolucija, daleko ira, slobodoumnija i jugoslavenskija od Majske deklaracije, koja se u bivoj Jugoslaviji gotovo
i ne spominje. Jer dalmatinski su rodoljubi bili vezani s nastojanjima Jugoslavenskog
odbora kao i Wilsonovim naelima samoodreenja naroda. Toga je dana organizirana
Narodna organizacija Srba, Hrvata i Slovenaca u Dalmaciji u iju su upravu
izabrana i dvojica katolikih sveenika (don Ante Ani i dr. fra Roko Vukovi) i
jedan pravoslavni (pop Jovo Buin).39
Klerikalnom splitskom Danu nije se svidjelo
se utke prelazi preko
njihove Majske deklaracije i da se pledira za brisanje svih postojeih stranaka. Klerikalcima, koji su smatrali da e tek sada osjaati svoju stranku, bilo je sve ovo mimo
njihova rauna. Kad je Pero ingrija u Novom dobu dodirnuo pitanje da mnogi
pokuavaju da rijee jugoslavensko pitanje na svoj osoben nain koji ne e uvijek
odgovarati opim narodnim interesima Dan je 12. VII. 1918. bio naroito pozlijeen to je ingrija izrekom spomenuo crkvene starjeine s nadbiskupom Stadlerom
na elu. Reagirajui, Dan je podvukao da je to kleveta kojom ingrija upire prstom
u tu crnu skupinu koja ometa slobodu junim Slavenima! Ovo klerikalno samopriznanje nije moglo bolje da oznai smjernice klerikalne politike za itavi X X . vijek!
Majska deklaracija je prvo kompromitiranje i prva zloupotreba jugoslavenske misli.

38

J. D., Klerikalizam i narodno jedinstvo. Hrvatska njiva 1918. br. 32, 551-552.
Ferdo Sii, Dokumenti, 141-142. Jednako je znaajan stav nekolicine sarajevskih
sveenika koji su imali odvanosti da potpiu veoma odluan Memorandum bosanskih Hrvata i
Srba, katolika, pravoslavnih i muslimana, predan grofu Tiszi 20. IX. 1918.
39

III.

OBRAENICI
Ulazak klerikalaca u Jugoslaviju
Od 29. oktobra 1918. do 1. decembra 1918.

Vojni i politiki dogaaji u drugoj polovici 1918. odvijali su se vanrednom

brzinom ka vojnikom slomu centralnih sila, a potom, i Austrougarske monarhije.
Slaveni u Habsburgovoj monarhiji odluili su da zauvijek raskinu s vjekovnim tiranskim gospodarom: Tri kulturne manifestacije jo u prvoj polovini 1918.
obiljeavaju da je uistinu nastupio predsmrtni suton nekad svemone a za Slavene
najneprijateljskije drave. To-su bile prije svega u Zagrebu dvije proslave, jedna,
knjievnika Ive Vojno vica i druga, proslava stogodinjice pjesnika Petra Preradovia,
velikog jugoslavenskog i sveslavenskog barda. Proslava Narodnog Divadla u Pragu,
1-3. aprila 1918., bila je sasvim izuzetna manifestacija solidarnosti slavenskih naroda,
osobito eha, Slovaka i Jugoslavena u njihovoj vjekovnoj borbi sa Habsburgovcima.
Tada je proglaena znamenita ehoslovako-jugoslavenska deviza Vjernost za
vjernost poslije sveano date meusobne zakletve da e ehoslovaci i Jugoslaveni
nepokolebljivo ustrajati u borbi za potpuno narodno osloboenje i dravnu samostalnost. Sve te tri manifestacije jasno su pokazale da su iroke slavenske mase u
Austrougarskoj prerasle sve one okvire koje su i jugoslavenski i eki poslanici u
bekom parlamentu iznijeli za rjeenje svojih problema 1917. Ustezanja, strah, kolebljivost i oportunost mnogih-politiara zamijenila je sada hrabrost i odlunost da se
kida s Austrougarskom bez ikakvih obzira i ograda.
Dabome, u toj opoj atmosferi irokih narodnih masa sada su morali da
se radikaliziraju i politiari svih boja, pa i klerikalci. Da prilagode svoja konzervativna shvaanja novom duhu vremena i njegovom politikom diktatu. Pogotovo od
onda, kada je i Wilson krajem juna 1918. jasno i odluno poruio svemu svijetu da
se Slaveni mogu potpuno osloboditi od njemake i austrijske vlasti.
Proboj na Solunskom frontu u polovici septembra, poslije samih 48 sati,
bio je strahoviti udarac posmrtnog zvona dunavske monarhije. Sa srpskim trupama
napredovali su i ostali borci Jugoslaveni iz Austrougarske, formirani u Jugoslavenskoj diviziji. Kod udaranja klinova u lijes Austrije, i ta je Jugoslavenska divizija
dala svoj udio na Kozjaku.
Nije udo da su se u septembru sastali najistaknutiji predstavnici svih jugoslavenskih naroda u Austrougarskoj monarhiji i potpisali rezoluciju kojom se trai
osnivanje nezavisne jugoslavenske drave Slovenaca, Hrvata i Srba. Meu jedanaestoricom potpisnika pojedinih stranaka nalazio se na prvom mjestu kao predsjednik
Narodnog Sveta za Sloveniju i Istru: dr. Anton Koroec, a meu predstavnicima
izvanstranake skupine bio je i dr. Janko imrak, urednik klerikalnih Novina,

kasnije Narodne politike i famozne Hrvatske strae, koji je u 1918. jo kratko

vrijeme prije toga polemizirao na veoma reakcionaran nain s Hrvatskom njivom,
dakako pod pseudonimom dr. K. Bohaev&ki.1
Svakako za dr. Koroeca i dr. imraka ogroman evolutivni potez, kad se izazivaju u uspomenama julski dani 1914. ili moda januarski 1917., kad dr. Koroec
pie najlojalnije pismo carskoga patriote Clam-Martinitzu.
Odsada, bila je karijera dr. Antona Koroeca utvrena u smjeru prema
Jugoslaviji i za Jugoslaviju. 6. oktobra osnovano je u Zagrebu Narodno vijee pod
predsjednitvom dr. Antona Koroeca. To je bilo politiko predstavnitvo svih Slovenaca, Hrvata i Srba, koji ive u Hrvatskoj i Slavoniji s Rijekom, u Dalmaciji,
Bosni i Hercegovini, Istri, Trstu, Kranjskoj, Gorici, tajerskoj, Korukoj, Bakoj,
Banatu, Baranji, Meumurju i po svim ostalim krajevima jugozapadne Ugarske.
8. oktobra ula je u Narodno vijee i Hrvatsko-rpska koalicija. U plenumu Narodnog
vijea bilo je i sveenika. Pored ve spomenutih dr. Koroeca i dr. imraka bili su
dr. Svetozar Rittig. Don Stanko Bani, fra Ljubomir Gali i poznati iz prvog poglavlja
f r a Didak Bunti. Kasnije bio je kooptiran i dr. Fran Barac, profesor zagrebakog
Teolokog fakulteta. Predsjednik Narodnog vijea bio je dr. Anton Koroec. Manifest
cara i kralja Karla 16. X. 1918., kojim proglauje slobodu ujedinjavanja njegovih
naroda u zasebne drave, poto je usvojio da Austrija ima da bude savezna drava,
bio je prazan udarac po vodi. Sila vanjsko-politikih dogaaja i vojniki uspjesi
Antante na svim frontovima bili su lavina koja se ruila na Habsburgovu dinastiju i
njenu monarhiju.
19. oktobra Narodno vijee u Zagrebu izdalo je proglas na narod, da uzima
u svoje ruke voenje narodne politike i trai ujedinjenje cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na itavom njegovu etnografskom teritoriju u jedinstvenu suverenu dravu na naelima politike i ekonomske demokracije. Dakako i ovu deklaraciju, kao i sve ostale ine, koji e sada slijediti u ime Narodnog vijea potpisivat
e dr. Anton Koroec kao njegov predsjednik.
28. oktobra 1918. Austrougarska moli pobjedonosne saveznike za mir, a
ujedno priznaje da njezini narodi mogu posve nesmetano odrediti i provesti svoj
budui razvoj prema vlastitoj elji.
29. oktobra sastao se Hrvatski sabor u Zagrebu te je na prijedlog Svetozara
Pribievia i drugova primio zakljuak kojim se prekidaju svi dravopravni odnosi
izmeu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne, i kraljevine Ugarske i carevine
Austrije s druge strane, i proglauje Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju s Rijekom nezavisnom dravom, koja pristupa u zajedniku dravu Srba, Hrvata i Slovenaca te
priznaje Narodno vijee u Zagrebu kao vrhovnu vlast. Dan ranije proklamirali su u
Pragu ehoslovaci svoju samostalnu dravu.
Treba da se kae da je na toj sjednici predstavnik frankovake grupe poslanika dao izjavu kojom je, pod pritiskom elementarne provale narodnog oduevljenja
za ideju jedinstva Hrvata sa Slovencima i Srbima, izjavio da i Stranka prava prihvaa
prijedlog, da se sva dravna vlast prenese na Narodno vijee. Dr. Vladimir Prebeg
rekao je meu ostalim, da je program Stranke prava ispunjen u onim tokama u
kojima zahtijeva obustavu nagodbe i prelom s Ugarskom te ujedinjenje sviju hrvat1

Ferdo isi. Dokumenti, 165-167.

skih zemalja u jednu samostalnu neovisnu dravu, i predloit e Sabonsiki klub Stranke
prava stranakom svomu vijieu, koje e se sazvati u najkrae vrijeme, da se Stranka
prava razie. Novo doba ite nove programe i nove stranake tvorevine. Zavrujem
ovu izjavu s usklikom: ivjela slobodna, suverena drava Slovenaca, Hrvata i Srba.
Cvala i ojaala tako da e moi odoljeti svakom vanjskom neprijatelju i svakoj
napasti nutarnje nesloge! 2
Ovom gestom slubeno se Stranka prava, koju je nekad Frank vodio i zarazio
austrijantinom, za trenutak povukla. Ali to ne znai da su prestale da djeluju njezine
pristalice koje je ta kapitulacija uveliko ogorila kao to ih je oalostio slom monarhije. Ovime su takoer slubeno prekinuti odnosi frankovaca s klerikalcima, iji je
politiki smjer i taktika bila obiljeena Majskom deklaracijom. Ali samo slubeno,
j e r e nezadovoljne pristalice, kojih nije bio mali broj, naroito onih oko Stadlera i
aria u Sarajevu ili onih oko splitskog Dana i dalje produiti intimno kritiziranje
svojih prvaka. Naroito onih, s kojima se nikako nisu mogli sloiti i nikako da shvate
da im je sada novo doba nametnulo svojom stvarnou i iskreno zalaganje za slogu
i bratstvo s pravoslavnim Srbima, ma i pod vidom Mahni-Jeglieva Poslanja na
novoj Gospodnjoj njivi, i na radu za jedan ovinjak s jednim pastirom.
Sveopem narodnom oduevljenju prvih dana poslije objavljivanja prekida
s Austrougarskom, nijle ni s jedne strane uinjena ni n a j m a n j a pozi j eda. Protivnici
ujedinjenja uvukli su duu i ekali su momente kada e se ovo ogromno narodno
uzbuenje smiriti, da onda i oni sa svojim raspoloenjima izau na javu.
Treba da se kae da je najvei dio- sveenstva s episkopatom u svojim izjavama i manifestacijama jednoduan sa historijskim odlukama Hrvatskog sabora i
Narodnog vijea. A t a j nas odnos sveenstva i episkopata prema ovim novim dogaajima i najvie zanima, pa sve ostalo politiko zbivanje koje se kanaliziralo kroz
Narodno vijee, putamo po strani.
Ve sutradan, 30. oktobra 1918., uputio je nadbiskup dr. Bauer asnome
sveenstvu metropolije zagrebake svoju poslanicu u kojoj objavljuje nove dogaaje.
Jednodunim zakljukom Hrvatskoga sabora u sjednici od 29. listopada t. g.,
prela je vrhovna vlast za itavu nau domovinu u ruke Narodnog vijea Slovenaca,
Hrvata i Srba, poto su se prekinuli dravopravni ugovori s kraljevinom Ugarskom i
carevinom Austrijom. Domovina je naa slobodna i nezavisna! Koliko oduevljenje,
kolika radost napunja srca svih nas i vjernoga puka naega! Nada sve teku zadau
ima Narodno vijee dok se potpuno provede i izgradi nae dravno ureenje. Sudbo2
Ferdo ii, Dokumenti, 203-204. Frankovci su tokom rata ostali dosljedni svojoj antislavenskoj i austrofilsko j politici i poslije Majske deklaracije. Krajem rata, 1918. mogao je ban
Mihalovi u Hrvatskom saboru da utvrdi nepobitnim dokumentima konfidentsku rabotu prvaka
frankovaca. Tajni dokumenti koje je ban Mihalovi u Saboru iznio utvruju da su dr. Ivica Frank,
sin Jozue, dr. Aleksandar Horvat, predsjednik Kluba iste stranke prava poslije smrti Jozue
Franka i dr. Vladimir Sachs bili ne samo konfidenti vojnih austrijskih vlasti nego su spremali i
zavjeru protiv Hrvatskog sabora i autonomije zemlje. Frankovci su predlagali austrijskom generaltabu i dvoru da raspuste Hrvatski sabor i uvedu vojnu vlast, jer je itava Hrvatska puna
veleizdajnika koji svi rade na propasti Habsburke monarhije. U toj Hrvatskoj vjerna je i lojalna
samo frankovaka partija koja je kako oni sami kau malo ostrvo u moru veleizdajnika. Poznato
je da je na osam dana prije znamenitog 29. oktobra pola u Be deputacija kod cara Karla u kojoj
su bili dr. Horvat, dr. Ivo Frank i dr. Josip Pazman, profesor Teolokog fakulteta u Zagrebu,
ne bi li ispitali mogunosti za odranje monarhije. Prebegova izjava bila je nesumnjivi znak kapitulacije frankovaca. (Milan Marjanovi, Frankovci u javnom ivotu Hrvatske. Javnost 1936, br.
2, 30).

nosni su 'dakle dani, to ih proivi ju jemo, te treba, da je svaki na ovom mjestu, da

je svaki itav ovjek. Prokuano rodoljublje vae, predraga brao sveenici, jami mi,
da. ete primjerom i poukom svojom Narodno vijee ivo poduprijeti u tekom njegovom poslu, i u narodu utvrivati povjerenje u nj. uvajte autoritet duhovnih i
svjetovnih poglavara, jer e se samo tako sauvati u ovo vrijeme najpotrebniji mir
u zemlji. Nastojte i oko toga, da se sabiru to obilniji novani prilozi, potrebni za
vodenje posala. Nada sve pak, predraga brao, molite puno, i sami, i s narodom
svojim., da milosrdni Bog iji presveti promisao upravlja narodom, blagoslovi nau
dravu i da je povede putem pravednosti do sree i napretka. 3
Ovako je zavrio Antun, metropolit zagrebaki svoju rodoljubivu poslanicu
kojom se saglasio s novostvorenim stanjem. Ovaj antipodni stav zagrebakog nadbiskupa prema njegovu linom uvjerenju iz 1914., kojemu je dao izraza u svojim
proaustrijskim i antisrpskim govorima, od mnogih je dobronamjernih rodoljuba ocijenjen kao izraz istinskog pokajanja i obraenja. Vjerovalo se da je to ujedno i njegov
definitivan stav kojim e rukovoditi u novoj dravnoj tvorevini. Meutim, bilo ih
je i to ne mali broji, koji su odricali, i Baueru kao i svima hrvatskim klerikalcima,
dosljedno i slovenskim, iskrenost njihova sadanjeg jugoslavenskog manifestiranja.
Tok dogaaja, ve u prvim godinama ivota nove drave pokazat e da su skeptici
imali pravo i da su njihova predosjeanja predskazivala punu stvarnost i istinu.
Prije nego ukaemo na razloge onih koji su odricali klerikalcima iskreno
saosjeanje u saradnji na jugoslavenskom poslu, treba da se ukae jo na dva dokumenta koja je objavio itav hrvatski episkopat, a onda i jugoslavenski, koji ga prikazuje u najpovoljnijem svijetlu jo prije proklamiranja ujedinjenja drave SHS sa
Srbijom i Grnom Gorom, t. j. prije 1. XII. 1918. To su okrunica hrvatskog episkopata
od 19. XI. 1918. kao i zakljuci konferencije katolikog episkopata od 29. X I .
1918. kojoj je uz hrvatske biskupe uestvovao i predstavnik slovenskoga
klera, biskup Jegli. Iz tih dokumenata oigledno zrai tenja da se prilike u novoj
dravi to prije konsolidiraju i da se pri njihovu sreivanju prijee k punom stiavanju duhova koje je izazvao kraj rata. U talasanju socijalnih kao i politikih stremljenja sasvim suprotnih koncepcija i na ureenje drutva i drave bilo je oiglednih
simptoma koji su nagovijetali mogue bure i potrese, a naroito neeljene crkvi. Socijalna nezadovoljstva koja su uzela maha u irokim narodnim slojevima jednako meu
radnitvom kao i osiromaenom seljatvu dolazila su postepeno do sve bunijih izraza.
Od toga je naroito strahovala bogata feudalno privilegirana crkva. Na drugoj strani
oekivalo se da e prvi dani slobode i novog stanja rijeiti i sva ta teka pitanja koja
su se tek sada u svoj svojoj teini i obilnosti izrazila na sceni javnoga ivota. Odatle
i pouke Veleasnomu duobrinomu sveenstvu crkvene pokrajine zagrebake u
kojima se govori o itavom nizu socijalnih i politikih problema koji su iskrsli na
dnevnom redu. Istina, za neupuenoga nesavremenika nejasne, ali za svjedoke tih dana
i odvie jasne. U prvoj toki ove okrunice od 19. novembra upozorava se sveenstvo
na poslanicu Narodnog vijea koje je uputilo i pouilo seljake o novom stanju. Sveenstvo se poziva da prione uz tu poslanicu Narodnog vijea, da je. narodu protumai
i da se za nju zalae. Naime, narod bezemlja, smatrao je da je doao trenutak da
sam prisvoji ono to mu je vjekovima bilo uskraivano. Pri tim seljakim istupima
3

Ferdo

ii. Dokumenti. 213-214.

bilo je i neeljene pljake i unitavanja tue imovine. Da ne bi nastupila anarhija,

naroito u trenucima agresivnosti talijanske okupacione vojske, Narodno je vijee
prvi put objavilo narodu da e se provesti agrarna reforma i da e svaka obitelj
dobiti dosita plodne zemlje i zato ne treba initi nasilja, nepravde i tete, jer e se
sve provesti po zakonu. U treoj toki poslanice Narodnog vijea podvuklo se da e
svaka vjera i crkva u dravi SHS biti slobodna i zatiena. Slubenici crkve bit e
osloboeni od svega to ih smeta u njihovu svetom zvanju, u njihovu duhovnom
poslu pa e moi da u narodu goje ljubav i pravu pobonost.
U drugom dijelu episkopatske okrunice govori se o politikoj aktivnosti
sveenstva u sudbonosnim danima. Naroito u pogledu shvaanja forme nove drave:
monarhije ili republike. Episkopat, nema sumnje, bio je na visini objektivnog prematraa, kad je skrenuo panju sveenicima, (koliko znamo, sada prvi i posljednji
put) da ne zloupotrebe crkvu kao politiku tribinu, ostavljajui svima slobodu politikog opredjeljivanja izvan crkve.
Glavna je stvar ujedinjenje i sloboda naa; a u tom smo, hvala Bogu,
svi sloni. Nije ipak mogue, da bi u svima glavama bila jedna misao za sva
pojedinana pitanja po ustroju nove nae slobodne drave. Nije nam ni na
kraj pameti, da spreavamo' graansku slobodu i kojemu sveeniku, ali kao
od Boga postavljeni uvari dobrobiti svete crkve duni smo upozoriti vas,
draga brao sveenici, na neke stvari.
a Crkva i propovjedaonica nije i ne smije biti mjesto za politiziranje. Zato najstroe i pod osobnu odgovornost svakoga pojedinog sveenika zabranjujemo u crkvi govoriti o politici.
b U novinstvu se ve raspravlja pitanje: hoe li Jugoslavija biti
kraljevina ili republika. Sveta vjera naa ne sadraje o dravnom obliku nikakve objavljene nauke, ve jedino to, da svaka vlast kao takva imade svoj
izvor od Boga, jer su od Boga i ovjek i sve prirodne potrebe njegove, a
takva je potreba i drutveno i dravno ureenje ljudi koje se ne moe ni
zamisliti bez vlasti u drutvu.
Kranska pak filozofija ui, da od svih dravnih oblika: naime monarhijskog, oligarhijskog i republikanskog nema nijedan apsolutne prednosti1
pred drugim. Katolika crkva, rairena po svem svijetu, ivi i napreduje pod
svim dravnim oblicima, a ve je i stradala pod svim. Zato strogo zabranjujemo zagovarati'bilo koji oblik toboe u ime svete crkve. Samome narodu
Slovenaca, Hrvata i Srba pripada pravo, da o tomu odlui, a sveta crkva
vjerno e pristati uz odluku naroda. Kad bi se tko ogrijeio protiv ove nae
zabrane, mogle bi za svetu crkvu nastati teke pogibli.
c Uope pak molimo vas, brao sveenici, neka je vae istupanje
uvijek trijezno i dostojno, uope takvo, kakvo dolikuje sveeniku i slubeniku
Krista, koji nam govori: Discite a me, quia mitis sum et humilis corde.4
Svakako je znaajno da se episkopat (t. j. dr. Anton Bauer, dr. Josip Maruii,
biskup senjski i mod ruki, dr. Dionizije Nyaradi, apostolski administrator krievaki
dr. Andjelko Vorak, kapitularni vikar akovaki, potpisnici ove okrunice samo sa
podruja zagrebake metropolije), slui imenom jugoslavenskim, da tu novu dravu
naziva jugoslavenskom dravom, ak je na jednom .mjestu naziva i Jugoslavija,
tovie u drugoj svojoj poslanici koju e potpisati pored ranijih potpisnika i ljubljan4

Ferdo ii.

Dokumenti, 254-255.

ski biskup Jegli, splitski biskup dr, J u r a j Cari, banjaluki fra Josip Gari, za sarajevskog nadbiskupa Stadlera dr. Ivan ari, a za kotorskoga Uccellini-Tice, Antun
Miloevi, nazvat e se ovaj skup hrvatskih biskupa uz koje uestvuje i slovenski kao
Jugoslavenski katoliki episkopat. Ovo ime, znai, prihvaeno je od episkopata spontano. Kasnije neki od ovih potpisnika pa i novi, naroito nasljednik dr. Bauera perhorescirat e to jugoslavensko ime kao izmatiko. tovie, nasljednik dr. Ante Bauera
iako je tek za Jugoslavije postao sveenik i nadbiskup, nikad nije htio da u svojim
poslanicama spomene ni jugoslavensko ime, ni ime drave Jugoslavije.
Ova konferencija koja se odrala od 27. do 29. novembra donijela je neobino vane i znaajne zakljuke koji su se imali uputiti Narodnom vijeu SHS u
Zagrebu. Prije svega episkopat je odaslao Svetom ocu Papi najsmjerniji pozdrav
cjelokupnoga katolikoga episkopata drave SHS i sinovsko poklonstvo. Zakljuci
su podijeljeni u pet dijelova. U prvoj toki prvog dijela sakupljeni jugoslavenski
katoliki episkopat radosno pozdravlja ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba
u jednu neovisnu dravu; priznaje Narodno vijee kao vrhovnu provizornu vlast,
a priznat e takoer onu definitivnu vlast, koju e stvoriti volja naroda po konstituanti.
2. Jugoslavenski katoliki episkopat nastojat e da se svim vjerskim sredstvima uspostavi dugotrajnim ratom uzdrmani kranski moral: nastojat e napose
da katolicima bude svet socijalni poredak, osnovan na pravednosti i kranskoj
ljubavi, svet kranski brak i nepovredivo zasebno vlasnitvo.
Nema sumnje da je ovime episkopat podvukao svoje smjernice za daleku
budunost crpui za njih razloge iz savremenih zbivanja koja su ga uvelike zaplaila.
Sa svih strana odjekivale su otre kritike, usmjerene feudalno privilegiranom visokom
i viem kleru, dakako prvenstveno na osnovu demokratskih socijalnih naela naroito
radnike klase, koja je i u hrvatskim stranama formulirala svoj odreeni Stav. Crvena
zastava, koja se pojavila pri prvim gradskim izborima na Gradskoj vijenici u Zagrebu
uznemirila je Kaptol i Nadbiskupsku kuriju. Zato se i episkopat stavio u odlunu opoziciju prema svemu ovome na temelju naela utvrenih u tradiciji katolike crkve.
Jer, napredna i socijalna gibanja tih dana ugrozila su uvelike postojee privilegije
crkve. Odatle i ovaj odluan stav u drugoj toki koji u stvari predstavlja i izvjesni
iako ne odreeno izreen uslov prema prvoj toki zakljuaka.
U treoj toki episkopat se vrsto nada da e Jugoslavenska drava priznati
prava katolike crkve, te da e sve dodirne toke urediti dogovorno sa Svetom
Stolicom.
U etvrtoj toki priznaje episkopat da je potrebna agrarna reforma veleposjeda pa je zato i on sa svoje strane spreman ishoditi privolu Svete Stolice, da
se uz pravinu ottetu od crkvenih velikih posjeda u tu svrhu nuno zemljite odstupi.
U petoj toki episkopat eli i hoe da ivi u kranskoj ljubavi i najboljim
odnoajima sa svakom u Jugoslaviji priznatom vjeroispovijesti, a naravno u prvome
redu s pravoslavnom hijerarhijom i pravoslavnim pukom.
U drugom dijelu zakljuaka vidi se da je Jugoslavenski episkopat stao
jednoduno na gledite, poslije decenija velike borbe i naroda i znatnog dijela narodnog sveenstva, da e u crkveno bogosluje uvede staroslavenski jezik. Stoga je
episkopat odluio da se:

1. zamoli svetog Oca, neka bi pravo to ga neki nai krajevi glede upotrebe staroslavenskoga jezika u svetoj misi (po rimskom obredu) od najstarijih vremena uivaju, protegnuo umah na cijelo podruje nae drave;
2. zamoli svetog Oca, da dozvoli transkripciju glagolskih slova u latinska, jer je glagolsko pismo vrlo teko itljivo;
3. zamoli svetog Oca, da bi dozvolio upotrebu hrvatskoga, odnosno slovenskoga obrednika na cijelom podruju nae drave.
Ovakav jednoduni stav Jugoslavenskog episkopata u pitanju rjeavanja
hrvatskog glagolizma, bilo je veliko iznenaenje za sve napredne krugove, jer su
ranije, osim asnih iznimaka, biskupi u Austrougarskoj monarhiji prema elji carskoj
bili odluno protiv ove batine brae Cirila i Metodija.
Prvi puit, a vjerojatno i jedini put, crkveni velikodostojnici stali su ovako
solidarno na branik svetinje, koju je uguivala germanizatorska politika austrijskog
dvora kao i antislavenska osjeanja Rimske Kurije. Kao to e simbolino ime Jugoslavija blijediti u politikim potezima Jugoslavenskog episkopata, tako e i ovaj
uistinu vanredan historijski i gotovo neoekivan gest Jugoslavenskog episkopata
postati u skoroj budunosti samo jedno sjeanje na velike dane nacionalne solidarnosti u oktobru i novembru 1918.
U treem poglavlju izjasnio se episkopat za jugoslaviziranje znamenitog i
starog Zavoda svetog Jeronima u Rimu koji nikad nije ni Kurija kao ni austrijska
vlast doputala da njime iskljuivo upravlja Jugoslavenski episkopat, iako je taj
zavod zadubina samo nadarbenika jugoslavenskih naroda. Bogata imovina ovoga
zavoda koritena je uglavnom za unutranje potrebe vatikanske Kurije, ma da je
ta velika imovina bila vlasnitvo Jugoslavena, prvenstveno Hrvata. 5 Tu se izrijekom
kae da je zakljueno da se poduzme sve nuno, kako bi se taj zavod spasio za
na narod.
etvrto poglavlje ovih zakljuaka ima svoj naroit politiki karakter. Tu
se naime kae da jugoslavenski katoliki episkopat jednoduno odobrava gorljivost
i rad Hrvatskog katolikog seniora ta za katoliku stvar, pa eli da seniorat u to
tjenjoj vezi s Ordinarijatom nastavi svoje djelovanje. To znai da se episkopat
u stvari saglasio i sa predstavnikom politike grupe mladih klerikalaca koji su potekli
od bivih Domagojaca, lanova akademskog katolikog klerikalnog udruenja, koje
je dalo i najvei broj saradnika oko Novina kao zagovornika bive Majske deklaracije. Predstavnik ove grupe u Narodnom vijeu bio je dr. Janko imrak. Svakako
ovo samopriznanje episkopata jasno je i odreeno potvrdilo da e jedna politika
grupa katolika saraivati u tijesnoj vezi s Ordinarijatom. A to nesumnjivo znai i
po njegovim direktivama.
U petom dijelu tih zakljuaka odlueno je da se zajednika poslanica upiavi
jednako na katoliko sveenstvo kao i narod cijele drave SHS. 6
Ovo okupljanje klerikalnih elemenata na novim politikim osnovama, s jugoslavenskom koncepcijom, a pod direktivama episkopata, izazivalo je u naprednijem
dijelu Jugoslavena nepovjlerenje u iskrenost njihovih nastojanja. Jer, treba da se
kae, da su pored ranijih naprednijih strujanja naila i n w a , naroito ona, koja je
5
6

Viktor Novak, Zavod svetog Jeronima u Rimu. Nova Evropa 1921. II. br. 4. 128-138.
Ferdo ii, Dokumenti, 262-263.

po itavu svijetu objavila Oktobarska revolucija u Rusiji. Zato je sasvim shvatljivo

bilo da su se uz nacionalno revolucionarne elemente pojavili i novi ivi, socijalni,
uslovljavani decenijima strahovitom socijalnom nepravdom koja je pritiskivala
iroke slojeve naroda do rata, a pogotovo za vrijeme svjetskog rata. Zato su se i u
Narodnom vijeu kao i u javnosti pojavljivali u raznim stepenima jasni znaci da
se mora mnogobrojnim zahtjevima socijalno eksploatiranog radnika i seljaka, kao
i intelektualnog graanina, zadovoljiti i primiriti ga obeanim reformama sviju vrsta.
U javnosti se raspravljalo i o agrarnoj reformi kao i o ratnim bogataima i o
eksploatatorima koji su se na narodnoj nevolji obogatili, favorizirani ratnim, protunarodnim reimom. Zato se zahtijevalo da se narod oslobodi od takvih tetoina i da
se eksproprijacijom veleposjeda a naroito crkvenih dobara rijei gorue agrarno
pitanje, koje je narod ve pokuavao da sam na isvoj nain rijei. Ovo potpuno osloboenje trailo je ogranienje vlasti kapitala, kako bi se radniku zajamio njegov
ivot i opstanak osiguranjem protiv besposlice, za sluaj bolesti i invaliditeta. Tako
je proces transformiranja drave, koja je ranije apsolutistiki i birokratski upravljala
svojim podlonim narodima, u dravu narodnu i socijalno demokratsku, zahtijevao
u revoluciji brz i energian rad, koji je prvenstveno trebao da socijalizira cjelokupnu
privredu. A tome su se opirali ne samo stariji konzervativni nego naroito reakcionarni elementi pogoeni u ivac od svih tih zahtjeva koji su se elementarnom silinom
stavljali na dnevni red. 7 Unutar reakcionarnih krugova bili su naroito aktivni
zaostaci nezadovoljnih frankovakih grupa koje su poele da se organiziraju odriui
dr. Prebegu pravo i osuujui ga to je predloio rasputanje Stranke prava. Uz
Stjepana Radia koji je kao voa Hrvatske iseljlake stranke stao da zagovara republikansko ureenje drave i pored njegovih naelnih ideolokih razloga, protiv kojih
je istupao u Narodnom vijeu kao i van njega velik broj Hrvata jugoslavenski orijentiranih, stali su se u graanskim redovima okupljati i donedavni carski monarhisti.
U stvari bili su to javni i skriveni protivnici i nezadovoljnici sa planovima i prijedlozima, koji su raspravljani u Narodnom vijeu, da se drava SHS na teritoriju
bive Austrougarske monarhije, sjedini sa Srbijom i Crnom Gorom.
5. novembra odrana je u Zagrebu skuptina velikog Jugoslavenskog demokratskog saveza, sa ciljem da potakne konzervativne jugoslavenske elemente, koji
su u najveem dijelu sainjavali Narodno vijee, na ivlji, napredniji i socijalniji
rad a naroito da prekine sa svim kompromisima koji su ili a tim, da se separatistike, frankovake i klerikalno asocijalne ideje suzbiju u korijenu. U stvari JDS
imao je da okupi sve pozitivne snage u jedan front na organizaciji protiv reakcije
koja je unosila zabunu i smutnju iskoriujui s jedne strane slabost ili popustljivost jugoslavenskih demokrata, a s druge teku vanjsku situaciju. Jer i u Austriji,
Maarskoj a naroito Italiji najveim dijelom stari politiari bili su neprijateljski
raspoloeni prema stvaranju Jugoslavije. Deset toaka rezolucije donijetih na toj
skuptini uvelike su uznemirile grupu oko Novina kojoj je naroito esta toka bola
oi, jer se zahtijevalo da konstituanta provede eksproprijaciju svega veleposjeda
pa i crkvenih dobara. 8
Svakako je nastupilo antipodno grupiranje naprednijih i konzervativnijih
elemenata liberalnih i reakcionarnih, jugoslavensko-unitaristikih i hrvatsko-ekskluzi vi T
8

Hrvatska njiva 1918, br. 43, 722.

Hrvatska njiva 1918. br. 44. 737-740.

stick ih. Nema sumnje da se je naroito svom estinom razmahao separatistiki element koj je bio uvelike podstican, ispod zemlje diktiran, od strane zagrebakih
jezuita koji su ostali u stalnoj vezi sa Stadlerovim saradnicima i nezadovoljnicima,
odlunim protivnicima sjedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom. Jednako kao i njihovi
dosljedni saveznici frankovci. Iz naprednih krugova potekla je misao da bi trebalo
s tom grupom definitivno obraunati, u uvjerenju da je to neophodna potreba za
budue konsolidiran je drave. Inae, bude li se ostavilo to arite u Zagrebu, iz
njega e na sve strane zraiti raznorazne inicijative protiv konsolidiranja mlade
drave koja je bila tek u nastajanju. O tome su bili naistu i napredniji elementi
Narodnog vijea. Znatan dio Narodnog vijea saglasio se s prijedlogom da treba
energino i radikalno preistiti s jezuitima. Oni su naime rasturali letke tvrdei da je
katolika crkva u opasnosti i od Srba, od beogradske vlade kao to i od nove drave
u kojoj se prijeti i kranskom braku i vjeronauku u kolama. O tome je bio slubeno
izvijeten i zagrebaki nadbiskup od koga se zahtijevalo da svojim autoritetom
enrgino svemu tome stane na put ako eli da odri potreban sklad izmeu crkve
i drave. Dakako, nadbiskupu Bauern, iako je obeao i elio da u tome smjeru neto
poduzme, bilo je teko ogoriti jezuite, jer su oni bili najvjetiji agitatori za novu
buduu Puku stranku po uzoru talijanske klerikalne partije, tovie, ban Mihalovi
obavijestio je nadbiskupa da e se poduzeti i otre mjere. I doista u Odjeljenju za
bogotovlje i nastavu Narodnog vijea pristupilo se naredbi o zabrani nastanjivanja
jezuita u Hrvatskoj i Slavoniji. Ta naredba izraena je u svim svojim pojedinostima
jo mjeseca novembra te je ona u svome konceptu djelo potpuno hrvatsko, i bez
ikakvoga utjecaja od strane beogradske vlade. Ta kratka naredba u cijelosti glasi:
NAREDBA
Predsjednitva Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu od . . . ..
novembra 1918. godine, B r . . . . bogotovlja i nastave o zabrani nastane
Drube Isusovaca u Hrvatskoj i Slavoniji.
IDruba Isusovaca iskljuuje se iz Hrvatske i Slavonije. Poto Druba
Isusovaca nema propisane dozvole za nastanu u Hrvatskoj i Slavoniji, zabranjuje joj se u tom podruju nastana.
2.

U Zagrebu postojei samostan Drube Isusovaca dokida se, a imovina

njegova postaje vlasnitvo orfanotrofija u Zagrebu i u Poegi, svakoga u
polovini.
3.
Ova naredba stupa na snagu danom njezina proglaenja u Narodnim
novinama i od toga dana poevi zabranjuje se svako djelovanje Drube Isusovaca u Hrvatskoj i Slavoniji.
4.
Provedba ove. naredbe povjerava se povjereniku Narodnog vijea za
bogotovlje i nastavu. 9
9
Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 15. Simi je objavio taj dokumehat iz rasturenog
arhiva Narodnog vijea, koji je ve 1920. u stvari bio nestao, kako to spominje Ferdo ii u
predgovoru svojih Dokumenata. Originalne akte ove Naredbe Narodnog vijea imao je Sima Simi,

Da se vidi da je cijela stvar bila privedena tako rei do formalnog objavljivanja te naredbe, ekalo se samo da se ubaci datum i administrativni broj arhiva,
tovie, bilo je spremljeno i sprovodno pismo za urednitvo Narodnih novina u Zagrebu s pozivom da gornju Naredbu uvrsti u onaj broj Narodnih novina koji e
se naknadno odrediti kratkim putem. Drugo jedno pismo bilo je 'spremljeno za urednitvo Narodnih novina Za uvrtenje, a tree za Povjerenitvo Narodnog
vijea za pravosue, kome se Pod /o dostavljaju dva primjerka Naredbe u svrhu
uvrtenja u Zbornik zakona i naredaba, tovie, bilo je spremljeno i etvrto za nadbiskupa Bauera kojim se pozvao da izvri ovu Naredbu ukoliko ona dolazi pod njegovu jurisdikciju. 10
Iz autentinih saopenja izvjesnih lica koja su bila blizu Kaptolu saznalo se
da je nadbiskup Bauer, im je saznao za t a j plan jednog broja odlunijih lanova
Narodnog vijea, ma da mu nije bilo jo pismo urueno, (ta-u Narodnom vijeu je
imao svog intimnog prijatelja dr. Frana Barca kao i predstavnika Seniorata dr.
Janka imraka), odmah j!e poao u Narodno vijee i najodlunije se zaloio da
sprijei publiciranje ove Naredbe. Intervencija nadbiskupa Bauera nije se samo sastojala iz obeanja da e se, bude li se odustalo od te nakane,.-oduiti Narodnom vijeu
svojim zemljama pri rjeavanju agrarne reforme, kao i veim novanim sumama,
nego i radi prijetnji kojima \se zagrozio da e odluno sa svojim pristalicama istupiti
ako se ma ta jezuitima deisi. Istina je, da je obeao da e sve uiniti da prestane
svaka propaganda od strane njegovih tienika. To su i om obeali dakako sa cjelokupnom svojom aparaturom mentalne rezervacije. Teka situacija u kojoj se nalazilo
Narodno vijee povodom diskusije o prijedlozima pojedinih politikih grupacija o
metodi provedbe ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom, bila je u prilog nadbiskupovoj intervenciji. Iako je Narodno vijee samo odloilo to pitanje, ono vie
nikad nije imalo mogunosti da ga rjeava, pa je ono jo samo jednom iskrslo na
dnevni red, poslije 15 godina.
Meu lanovima Narodnog vijea, naroito lanovima Sredinjeg odbora,
koji su forsirali da se ujedinjenje to prije provede sa Srbijom i Crnom Gorom, ako
se ne eli da bude djelo revolucije dovedeno u pitanje od unutranjih i vanjskih
neprijatelja, bio je i predstavnik klerikalne grupe, dr. Janko imrak. U tadanjoj
situaciji i klerikalna reakcija je u tome vidjela svoj siguran oslonac jer im je
i zeleni kader i zamah crvenih utjerao strah u kosti. U diskusiji koja se vodila
23. i 24. novembra dr. Janko imrak govorio je o potrebi narodnog jedinstva kritizirajui stranarstvo radikalnih Hrvata, Slovenaca i Srba, koji su podvlaili naroito
separatistike principe. Za njega je pitanje monarhije i republike formalne prirofle,
dok je bitno unutranje ureenje drave, koje treba da je demokratsko, a kralj samo
nasljedni predsjednik. imrak se izjasnio' za federalizam, iako vidi u nacionalnom
federalizmu s dravnim granicama velike tekoe. Njemu je pred oima koncepcija
pokojnog slovenskog klerikalca dr. Janeza Kreka koji se zalagao za jedan kulturno
ekonomski federalizam s jakom centralnom zajednikom vladom. Dr. imrak je
Smatrao da je nemogue da se bez takve snane centralistike vlade rijee teka
i>a i ja sam imao priliku da provjerim njihovu autentinost. Pri bombardiranju Beograda 6. IV.
1941. zapaljena je kua, u kojoj je stanovao Simi i u poaru stradao je, s njegovom bibliotekom,
i taj vani dokument.
10
Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 15-16.

pitanja kao to su agrarno, financijsko, obrane i prehrane. 11 Svakako, dr. imrak

ovdje je jo politiki pod utjecajem Janeza Kreka kao i prihvaene ideologije Majske
deklaracije. Ali samo tada, jer e u Privremenom narodnom predstavnitvu koje e
se samo poslije pola godine sastati, ii sasvim u raskorak s ovim svojim novembarskim
pogledima. A ova njegova opet nova orijentacija podudarat e se s Oslobaanjem
od poetnog straha. Odonda e evoluirati u nazadnom smjeru, prema najradikalnijem ekskluzivizmu prijeratnog frankofurtimatva, da na kraju zavri kao ideolog
ustake NDH.
Na kraju, 24. novembra na poticaj dalmatinske, slovenske i bosanske vlade
u Splitu, Ljubljani i Sarajevu, Sredinji odbor Narodnog vijea zakljuio je da
proglasi ujedinjenje drave SHS na teritoriju Austrougarske monarhije s kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu dravu Srba ; Hrvata i Slovenaca. Istodobno bude izabran odbor od 28 lica sa zadatkom da izvri organizaciju jedinstvene
drave. U t a j su odbor pored ostalih ula i tri sveenika, dvojica klerikalaca dr.
Koroec i dr. imrak, a dr. Fran Barac, ma da predstavnik starevianaca, u svim
crkveno-kulturnim problemima kao i crkveno-politikim, bio je solidaran s klerikalcima, a naroito povezan s nadbiskupom Bauerom.
Medu izaslanicima koji su imali predati u Beogradu adresu Narodnog vijea
sa eljom svih Jugoslavena bive Austrougarske, da se jedine sa Srbijom i Crnom
Gorom u jedinstvenu dravu, bio je i opet dr. Janko imrak. Izaslanici su stigli u
Beograd sveano doekani 28. novembra. 1. decembra 1918. regent Aleksandar Karaorevi primio je u prisutnosti ministara Stojana Proia) Ljube Jovanovia, Momila Ninia te Vojvode Miia delegate Narodnog vijea. Poslije itanja adrese
Narodnog vijea u kojoj se izraava elja svih Jugoslavena bive Austrougarske da
se ujedine sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu dravu, regent Aleksadar je
u ime kralja Petra proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.1
Od toga dana poinje historijat prve Jugoslavije.
U prvi ministarski kabinet pod predsjednitvom Nikole Paia uao je kao
potpredsjednik dr. Anton Koroec. Medu prvim aktima novog dravnog ministarstva
bila je odluka da se pri Ministarstvu vjera osnuju tri odsjeka za sve tri glavne
vjeroispovijesti (pravoslavnu, rimokatoliku i muslimansku), koji e se interesirati
svim vjerskim pitanjima. Prvi ministar vjera bio je katolik, knjievnik dr. Tugomir
Alaupovi, istaknuti prijatelji bosanskih franjevaca.
Meutim, ve poslije samog proglaenja ujedinjenja tokom mjeseca decembra stali su se jasno ocrtavati smjerovi, kojih e se drati klerikalci u novoj dravi.
Postepeno su nicali novi znaci silovitog i militantnog klerikalizma, koji su ranije bili
odjeveni u proaustrijskim izrazima. Potkraj godine 1918. Spectator Hrvatske njive
u lanku Klerikalne prognoze i osnove dao je saetu sintezu klerikalnih stremljenja
i tenji da se klerikalci oforme u jednom izrazitom, organiziranom pokretu. U tim
nastojanjima zapazit e se isvi klerikalni inioci od najvieg predstavnika, kao i intelektualaca oko Novina (koje su se preobrazile-u Narodnu politiku) pa do onih niih
i najmanjih u raznim sastavnim dijelovima hrvatskog klerikalizma, u brojnim Mari11
12

Ferdo Sii, Dokumenti, 273.

Ferdo Sii, Dokumenti, 278-283.

jinirn kongregacijama, do skromnih italaca jezuitskog Glasnika srca Isusova. Nadbiskup Bauer preuzeo je materijalno osiguranje lista Narodne politike kao to je
pomogao i Seljake novine u stvari bivi klerikalni list Nedjelja, koje su se
imale suprotstaviti Radievu antiklerikalnom Domu. Antiklerikalne i antifeudalistike tendencije seljaka bile su naroito ive otkako su se seljaci-vojnici vratili
s fronta svojim kuama, gdje ih je doekao spreman seljaki tribun Radi. Klerikalna
tampa imala je da se sada stavi u slubu teokrafcsko-feudalnog sistema koji je s poratnim previranjima bio uvelike ugroen. Ali klerikalizam nije elio da se samo na
tome zaustavi. On je svijesno poao da zauzme u prvom planu svoje mjesto pri
rjeavanju svih dravnih i politikih problema. Narodna politika (14. X I I . 1918.)
predvia uglavnom tri stranke, koje e se u Jugoslaviji formirati. To bi bile: stranka
liberalne buroazije, socijalistika i centrumaka. Dakako tu je hrvatski klerikalac
jo pod optereenjem razmjera u bivem austrijskom parlamentu, ili u njemakom
Reiohstagu. T a j klerikalac rauna da e tu centrumaku grupu, koju e voditi klerikalci pod vodstvom episkopata, sainjavati i estiti dio frankovaca, starevianci.
radievci i ljudi od konzervativnih grupa. 13 Ovaj klerikalni vra-pogaa, zacijelo
sam urednik dr. Rogulja, ljuto se prevario, kad je mislio da e za njima radievci!
Naprotiv, to se tie frankovaca nije mu trebalo nikakve vidovitosti, jer se uistinu
stara ljubav ubrzo obnovila.
Bez obzira na tonost ovih prognoza, kojim e se smjerom razviti politiki
i partijski ivot u toj Jugoslaviji, svakako je od interesa da se u samim poecima
formiranja Jugoslavije moe zapaziti kako se svijesno i podsvijesno, posredno i neposredno ponovno javljaju stare nesahranjene, ve samo prividno zamrle ideologije.
Takve, koje svakako Jugoslaviji ne e pruati potrebnu pomo. Klerikalci e biti
prvi koji e atavistiki optereeni zaokrenuti luk revolucije unazad ve u prvim
danima Jugoslavije, tovie, i mlai dio grupe klerikalnog Seniorata, ma da se stalno
pozivao i na Mahnia i na dra Janeza Kreka, moda jedinog klerikalca koji je iskren
teio' za Jugoslavijom, 14 i taj se ubrzo izgubio i poao starim stazama velikohrvatskih
i slovenskih separatizama i ekskluzivizama, ali i direktiva koje su pristizale iz Vatikana, neraspoloenog dravom u kojoj e pravoslavci majorizirati katolike. I sada,
kad je Jugoslavija postala stvarnost, i kad je trebalo prema mislima velikih ujedinitelja Italije, naroito Cavoura, koji je rekao: Stvorena je Italija, stvarajmo Talijane i u Jugoslaviji stvarati Jugoslavene, klerikalci e biti na tom putu najkonzekventniji i najuporniji protivnici. Pa opet, oni su prvih dana Jugoslavije bili n a j glasniji samohvalisavci da su upravo i jedino oni sruili dvoglavog austrijskog orla!
Klerikalci, elei da djeluju na iroke mase. koje su se u prvim mjesecima
spontano izjasnile ne samo za kidanje sa carskom monarhijom, nego i za sjedinjenje
sa Srbima i Slovencima, stalno su ponavljali koliko su oduvijek bili propovjednici
jugoslavenske misli: Dakako, i bez stida i crvenila u obrazu, svijesno falsificirajui i
po drugi put na ovaj nain komromitirajui veliku slobodarsku i naprednu misao. Tu
smiljenu agitacionui tendenciju klerikalaca, tih nekadanjih najupornijih branilaca
austrijskog dvoglavog orla karakterizirao je pjesnik, bolje i snanije nego ma koji
politiar toga vremena u jednoj alegoririoj prii.
13
14

Hrvatska njiva 1918, br. 50, 844.

Ferdo Sii, Dokumenti, 320-325.

I bio je orao sa dvije glave. Crna i stravna ptica. Doletio je negdje sa

sjevera i na jugu unitio sva gnijezda sokolova. Ali pilad Sokolova1 bez
gnijezda i stana ne dala se, ne klonula, ve se kupila na osami u pustim zaklonicima, jaala mlada krila za ljutu borbu. Jastrebi, vrane i gavrani ometali
rad snanih poletaraca i ne dali da svane. 10 Ugaala im no i tama na jugu,
jer su znali da je dan jasni i svijetli smrt orla sa dvije glave. Mnogo je sokolova nastradalo u tekoj borbi protiv crne i stravne ptice . . . al je u osvit dana
pao i orao sa dvije glave i nestalo je njegove moi i slave . . . I svanuo je dan
vedri i svijetli, a sad, za smiraja sunca udnu priu priaju, kad se sumrak
hvata, jastrebi, vrane i gavrani: kako su oni sruili orla sa dvije glave
a vele, da ima ve piladi sokolove, to vjeruju bajci strvinara. 17
I ova vjera bajci strvinara u Jugoslaviji za dugo je bila na snazi) i esto
se ponavljala. 18
Meutim, im je nastupilo razoaranje u njihovo majskodeklaracijsko jugoslavenstvo i u njenu misiju, oni su se odricali te svoje galame i tako zvanog uea
u dogaajima koji su doveli do 1. XII. 1918. U polemici sa Stjepanom Radiem.
1924., Katoliki list donosi slijedeu konstataciju: Kod najsudbonosnijih asova
godine 1918. kler je minimalno sudjelovao. 19
A ovo je istina, i s obzirom na broj, kao i na osjeanje. ud vuka nije izmijenila jagnjea koa Majske deklaracije.

Tu pjesnik misli na prijeratnu revolucionarnu omladinu.

Pod njima misli na frankovce i klerikalce.
Rikard Katalini, Stara pria za veliku djecu. Jugoslavenska njiva 1919, br. 4, 64.
18
Jugoslavicus, Borba Slovenaca za Jugoslaviju. Dr. Krek, dr. Koroec i drugovi u
austrijskom parlamentu. Beograd 1934.
10
Iskrena rije Katoliki list 1924.. br. 40, 487.
10
17

IV.

POBUNA ANELA
Kriza u redovima hrvatskog katolikog sveenstva

Pored klerikalnih tendencija politikog karaktera, kojima je podlegao ne ba

mali broj sveenika, pojavili su se ve tokom rata izvjesni znaci koji su ukazivali
na vrlo snano previranje unutar samih sveenikih redova. Bile su to pojave
vezane s moralnim, disciplinskim, ekonomskim i socijalnim uzrocima koji su pritiskivali najvei dio nieg klera. Ve poetkom 1917. ti znaci izbijaju na povrinu i za
njih saznaje i ira hrvatska javnost. Prvi takav javni izraz negodovanja ove
vrste potekao je od jednog dalmatinskog sveenika. On se nalazi u knjiici solinskog
nadpopa Nika Petria, na znaajnim i za ono ratno vrijeme u Austriji, neobino
smjelim naslovom: Rane u katolikoj crkvi. Prema disciplinskom redu, kad je
splitski biskup dr. Antun Djivoje primio rukopis na itanje i odobrenje, biskup mu je
18. 1. 1917. rekao: Sinko moj,, sve je ovo istina to si mi pisao, ali ako izae u
javnosti, i ja u i ti stradati. Vie za volju dobrog biskupa, Petri je povukao rukopis
iz tampe. Meutim po smrti biskupa Djivoja, u februaru 1917., stvari su se meu
mlaim sveenstvom toliko razvile, da je poslije jednog sastanka sveenika/ (2. IV.
1917.) u Solinu, odlueno da se knjiica tampa i mimo cenzure, a autora e drugovi
pomoi rasturanjem knjige. Broura je odmah uzvitlala i uznemirenje, a jo vie
ljutnju na strani pretpostavljenih crkvenih vlasti, dok je u irokim redovima mlaih
sveenika naila na odobravanje i na intimna diskutiranja. Naime, Niko Petri raspravlja o trima glavnim ranama koje prititu crkveni organizam. To su farizeizam ili
formalizam, klerikalizam i celibat. Sva ta pitanja dodirnuta su u jednom slobodnom,
gotovo buntovnom stavu ogorenog i razoaranog sveenika, koji iskreno eli poboljanje u crkvi koja je s ta tri zla, s te tri rane, teko pozlijeena i njeno zdravlje ozbiljno
ugroeno. Misli don Nika Petria nisu bile ni nove ni iznenaujue za one koji su
dobro poznavali hrvatski klerikalizam kao i formalistiku stranu tumaenja Kristove
nauke od velikog broja farizejskih sveenika, kojih ivot nije nikako bio u skladu
s njihovim rijeima i opomenama, to su ih upuivali vjernima s propovjedaonica i
oltara. Iznenaenje je. bilo samo u tome, to su te misli objavljene tampom, potekle
od jednog mladog sveenika, ija je savjest bila uznemirena u promatranju ivota
sveenika, neskladnog . 5 naukom, osnivaa religije. Dok je Nika Petria i njegovu
dobronamjernost razumio biskup Djivoje, njegov nasljednik biskup Vicko Palunko
bio je mnogo odreitiji i nepristupaniji. Protiv don Nika Petria podignut je kanonski
proces, koji je na kraju zavrio njegovom suspenzijom. 1
1

Niko Petri, Uspomene iz reiformriog pokreta. Kalendar Grgur Ninski 1934, 46.

Ovaj proces bio je naroito zanimljiv stoga, jer je iroj javnosti ukazao na
kakvim moralnim temeljima poiva unutranja disciplina kojoj podlijee rimokatoliki sveenik u svom podreenom odnosu prema nadlenom biskupu. Ocjena Petrieve
broure bila je veoma teka. Biskup je, prema njegovu shvaanju i njegovih savjetnika naao mnogobrojne sablanjive i skoro heretike poglede, pa i to da je napisana
u protestantskom, modernistikom duhu. Biskup je osudio tu knjigu i zatraio od Nike
Petria da kroz tri dana dostavi biskupu sve tampane primjerke, da se rasturi slog
i da u isto vrijeme pismeno izjavi da spomenutu brouru osuuje. 2 Time je zapoela
borba izmeu moi biskupa i neznatnog mladog ali upornog sveenika koja je uslijed
estine s obje strane morala da zavri razlazom za sva vremena. Petri je (21. maja
1917.) zatraio da mu se inkriminirani prijestupi dokau, da li je to heretiki uinio
ili izjavio. Cenzuru je naroito uznemirila i sablaznila Petrieva tvrdnja, koja je
uostalom utvrena istina i poznata ve stotinama godina, da talijanskoromanski
klerikalizam ne samo to je prisvojio vodstvo u Katolikoj crkvi ve je suzio i biskupsku
vlast tako, da sada biskupi nemaju one punine vlasti koju im je sam Gospodin
Isukrst dao. Naravno i Petrieva misao, da je vatikanski koncil (1870.) prekinut stoga
to ni papa ni kardinali nisu htjeli da katolika crkva bude reformirana od katolikih
biskupa itavog svijeta, ve samo od rimskog pape i kardinala, bila je obiljeena
kao protestantska. 3
Nema sumnje, takav se ima barem utisak kad se ita Petrieva knjiga, da sve
ovo govori lice, koje u svom protestnom bolu i razoaranju jo ne pie protiv
katolike crkve, ve u njezinu interesu, kako uostalom to i sam izjavljuje u odgovoru
na osudu biskupova cenzora. Izmeu Nika Petria i njegova ordinarijata izmijenjen
je niz akata polemiko-disciplinske prirode, koja je na krajiu zavrila suspenzijom
Ab officio et beneficio. Niko Petri morao je napustiti svoju solinsku upu, ma
da je apelirao i na Svetu Stolicu.4
Dakako, nepoznati don Niko Petri nije ni poslije sedam mjeseci ekanja
u sveenikom odijelu doekao odluke Svete Stolice, jer, kako on kae crkveni apsolutizam ne priznaje niti temeljna pravila drutvene skladnosti i elementarna prava.
Kad je crkva rijeila Nika Petria svih prava i beneficija, ne dobivi nikakva odgovora, on se na kraju odrijeio i svih svojih dunosti. 5 Po svemu se vidi da je Niko
Petri traio zakonskim putem zadovoljenje, jer je mjeseca augusta 1918. podnio
albu bekom nunciju. T a j ga je vrlo lijepo primio i poslije razgovora rekao muGospodine upnie, mnoge stvari su istinite (u brouri) ali istina se uvijek ne smije
govoriti. 6 Meutim, Rim ni u ovom sluaju nije bio popustljiv.
Dok se u Splitu pojavio jedan vie ideoloki protest, u gornjem, Hrvatskom
primorju, sastali su se sveenici grada i sreza bakarskog i donijeli su 27. aprila 1917.
rezoluciju, koja je govorila o nepodnoljivosti socijalne i ekonomske podreenosti,
u stvari prave bijede u kojoj' se nalazilo nie sveenstvo. Suake Primorske novine
objavile su 1. m a j a 1917. njihovu rezoluciju, iz koje se ogleda bijedno materijalno
stanje nieg sveenstva, uslijed ega je ono zatrailo od episkopata da ga se pomogne
2
3
4
5
6

Niko
Idem,
Idem,
Idem,
Niko

Petri, Kad rimska crkva progoni. Zagreb 1920, 5. 3. Idem, 7-15, 15-25.
7-15, 15-25.
25-43.
44.
Petri. Uspomene iz reformnog pokreta, 47.

iz imovine crkvenih dobara. U samoj rezoluciji, zapaa se jasna tendencija koja trai
demokratizaciju crkve. O v a j sluaj bakarskog sveenstva nije bio lokalnog karaktera.
Naime, najvei dio nieg sveenstva, nije imao svoje prihode u vidu plae, u hiperkatolikoj Habsburgovoj monarhiji, nego najveim dijelom oni su se sastojali u podavanju naroda u prirodninama. To je u tekim gladnim ratnim godinama pogoralo
njihovo stanje do prave bijede. Ovo je ponukalo nekog sveenika demokratu da
u Hrvatskoj njjivi objavi o tom pitanju jedan informativni lanak. Ali misli ovoga
sveenika kao i nain izlaganja uznemirile su toliko dravnog cenzora, pa je lanak
na mnogim mjestima izaao s bijelim prostorima. Ovi brisani prostori, kojima
obiluje lanak, najuvjerljivije pokazuju kako je dravna vlast ne samo titila ugled
visokog klera nego i njegovo bogatstvo iji su posjedi premaivali mnogomilijunsku
vrijednost. Iz pievog zakljuka koji je ostao necenzuriran moe se vidjeti da je cio
lanak bio umjeren i dobronamjeran, u stvari tek jedan teak izraz nevolje u koju je
zapao veliki dio hrvatskog klera. Tu se odgovara i na pitanje ta je imala znaiti
akcija primorskog sveenstva. Prvo da mu se dade bezodvlana materijalna pomo
iz dobara crkve katolike u Hrvatskoj i Slavoniji, na koju ono kao i ostali bijednici
iz klera Hrvatske i Slavonije imaju jjednako pravo, kao to i visoki prelati. Drugo, da
se pristupi zajedno s dravnim faktorima k ureenju i osnutku autonomije Hrvatskoslavonske crkvene pokrajine. Time bi se pomoglo naem narodu, nestalo bi ovog
alosnog stanja u kleru, episkopat Hrvatske i Slavonije podigao bi sebi spomenik
a naa bi se javnost time posvema zadovoljila. 7
Meutim od tog apela bilo je malo koristi ovom bijednom sveenstvu. Da je
visoki kler i htio izai, u susret svome sveenstvu, jedva je bio u mogunosti, jer j!e
najvei dio crkvenih fondova bio plasiran u austrijski ratni zajam. Svakako ovo kritiziranje visokog klera, poteklo iz materijalne nevolje prati i prodiranje demokratskih
ideja koje su stale osvajati jedan dio nezadovoljnog klera. Morala je doi nevolja do
grla pa da se u apsolutistiko-aristokratskoj crkvenoj instituciji uju rijei gladnih
i nezatienih sveenika, baenih u lice sitima i presitima. Osim ove demokratske tendencije koja je prostrujala kroz spomenicu primorskog sveenstva ima i jedna nova,
za visoki kler gotovo revolucionarna misao, da je crkveno dobro zapravo narodno
dobro, pa da narodu pripada nesumnjivo pravo da raspolae njime u interesu narodne
sirotinje, dakle i sveenike, koja u narodu i dri tu crkvu. Sve ovo prisililo je nadlene, umjesto da uvide opravdanost zahtjeva svojih podreenih, da ih svojim disciplinskim sredstvima prisile da povuku isvoje zahtjeve kao neopravdane i neumjesne.
Trailo se opozivanje, i dosljedno gaenje njihove savjiesti. Crkvenim poglavarima
bila je zazorna svaka odluna i muevna rije nezadovoljnih sveenika. Najvie
stoga, to je ona bila istinita i osvajala je na sve strane. 8 Bogaltsvo velikih nadarbenika u Hrvatskoj i Slavoniji s jedne strane, a krajnji pauperizam najvee veine
klera s druge strane jest doista sramota dananjeg vijeka i protivi se duhu crkve,
duhu Krista, duhu dananjeg vremena. 9 bio je samo jedan glas vapijueg u pustinji.
Takvo je sftanje bilo meu znatnim dijelom mlaeg sveenstva 1917., pa su
Petrieve Rane kao i bakarska Spomenica nesumnjiv izraz jednog nezadovoljstva
koje se ne e tako brzo ni ukloniti niti e se previranje zaustaviti.
7
8
9

Hrvatska njiva 1917, br. 13, 224.

Hrvatska njiva 1917, br. 13, 231.
Niko Petri, Uspomene iz reformnog pokreta, 46.

Tokom 1918. pored ovih pitanja stalo se raspravljati i u javnosti a ne satno

u sveenikim krugovima o neizdrljivosti i neprirodnosti celibata, koji je uveliko
pred narodom moralno unakaavao ne mali broj onih "sveenika, koji ga se stvarno
nikad- nisu pridravali. Ovo je pitanje u Hrvatskoj bilo ve jednom pokrenuto 1848.
i to sa svom silinom. Ali sa slomom ilirizma kao i itavog tadanjeg liberalnog reformnog pokreta sveenstva, bude ugueno 1849. i slijedeih godina u opim apsolutistikim nevoljama Bachova klerikalnog crnoutog sistema. Zato je bio neobino
zasluan zagrebaki biskup, a onda i nadbiskup Juraj) Haulik. Sada, 1918. zapoelo
je raspravljanje ovog pitanja s gledita strogo crkvenih propisa kao i sociolokih
u vidu jednog nesavremenog i kodljivog sistema koji se u crkvi provodi tek formalno. Naprotiv bio je poznat, naroito u Hrvatskoj, konkubinatorni, u velikom
dijelu sluajeva, poroni sistem gazdarica, s ilegitimnim porodom. Mnogi su se iivljavali seksualno poput opreznih beara, drei se jezuitskog savjeta: Si non caste,
tamen caute. U Hrvatskoj njivi objavljena su tri lanka, dva od anonimnih sveenika, a jedan od katolika laika. U njima je uglavnom iznijeto sve ono to ih je
navelo, da ustanu protiv celibata kao uredbe koje se pridravao vrlo mali broj sveenika. Nema sumnje da je ovaj1 pokret u vezi sa celibatom vezan s izvjesnim inicijativama raznih interpelacija uinjenih i u bekom parlamentu (Stanek-Zahradnik),
kao i u Hrvatskom saboru (Stjepan Radi). U dnevnoj tampi pojavilo se nekoliko
lanaka koji su bili zaplijenjeni, jer je dravni cenzor morao da vodi brigu o visokom
kleru. 10 Jedan katoliki sveenik tvrdi da preko 80% seoskog sveenstva kri
celibatsku uredbu, ma da se takvi sveenici po konsekvencijama katolike crkve ne
bi smjeli u ispovijedi apsolvirati, osim na samrtnoj postelji! Po sudu toga sveenika
celibat nanosi tetu dravi, ljudskom drutvu pa i samoj crkvi. U toj svojoj raspravi
daje pisac veliki niz argumenata iz samoga evanelja i historije prvih krana. Pisac
je zavrio svoja izlaganja mranim pogledima za budunost crkve u Hrvatskoj, ako
se odluno ne pristupi najhitnijim reformama. Vie je nego sigurno da e doi do
sekularizacije crkvenih dobara, da e prestati protektorat drave nad crkvom i jo
mnoga druga zla. Ako jo i Crkva sama svojim nehajem za reformu vlastitog sveenstva ne e da se probudi iz tvrdoga sna, onda je to tentatio Dei, kad se eka da e
se Bog ve za sve pobrinuti. 11
Laik katolik podvrgao je analizi i pitanje celibata, za koje on tvrdi da
se ne tie samo crkve nego naroda i drave, jer celibat u religioznom i moralnom
pogledu dodiruje sve drutvene slojeve a dravu i njene interese i u politikom
pogledu. Celibat je u crkvi rodio konkubinat, koji inae crkva osuuje kod ostalih
svojih vjernika. Najbrutalniji primjeri sablazni mogu se navesti pa da se uoi strahota te uredbe koja se tako slabo potuje. Znajui da episkopat ovo pitanje ne e
krenuti kod Svete Stolice iz vlastitih pobuda, to predlae da se za to provede zasebna
organizacija klera po svim crkvenim okruzima u kojima, bi se donijele potrebne
odluke i zahtjevi episkopatu da ih proslijedi vrhovnom poglavaru crkve. Samo organizirani mogli bi neto postii, jer pojedinano oni moraju ili da pogaze svoju savjest
ili da napuste svoje zvanje. Ovakvo sveenstvo naii e na pomo i razumijevanje ne
10
11

Sveenik. enidba katolikih sveenika.

Idem, 386.

Hrvatska njiva 1918, br. 22-23, 382-386.

samo inteligencije nego i irokih narodnih masa koje preziru ovjeka koji ne ivi
estitim branim ivotom.12
Jedan drugi sveenik dao je bolnu ispovijest svog moralnog sloma uslijed
nesklada izmeu crkvenih zapovijesti i nunog krenja tih zabrana u realnom ivotu.
Jeziv je pogled u duu ovog razoaranog pokajnika koji priznaje ne samo svoju
farizejtinu, nego i ogromnog broja drugova, koji jedna narodu govore u crkvi, a
drugo sasvim suprotno ine. Bolne su zavrne, istinite rijei ovog pokajnika koji kae
da tu svoju ispovijed ne potpisuje vlastitim imenom, jer je ona ispovijed ne samo
osobna, nego stotine i stotine drugova sveenika. 13 Shvatljivo je da ovaj nesretni
mladi sveenik upozorava omladinu da ne ide u sveenika sjemenita i da se ne
odaje tome pozivu, jer sigurno ne e imati toliko snage da u sebi savlada i ugui
nesavladivi zakon prirode. 14
Sva ova pojedinana nastojanja, kao refleksi jednog opeg uznemirenja i
traenja da se zla stanja poprave, stalno su bila od crkvenih poglavara obiljeavana
kao komunistika. Meutim, iako to nije bilo tono1, nesumnjivo je da je ruska revolucija koja je svojim prvim velikim rezultatima uzbudila cio svijet, potakla i one
male i nevoljne u svim redovima drutva, a naroito one u Austrougarskoj, da do dna
sagledaju zla koja ih tite i da u opem buntovnom psiholokom raspoloenju potrae
lijeka svojim ranama i nevoljama. T r a j a n j e rata i sve njegove strahovite tekoe
koje su pritiskivale svijet niisu potedjele ni katoliki kler. Uostalom sline su pojave
naroito bile zapaene u ehoslovakoj i Austriji, ma da medu tim pokretima u pojedinim zemljama nije bilo koordinirane akcije s kojom bi se moglo istupiti pred
Rimsku Kuriju. Tako ih je ona preko podreenih episkopata, vrlo lako i veoma
energino pojedinano lomila i suzbijala, i na kraju suzbila.
Sa slomom Austrougarske ovo je pitanje reformi u katolikoj crkvi
stavljeno odmah na dnevni red meu pojedinim grupama mladih sveenika
Poslije raznih priprema sastali su se u Zagrebu predstavnici ovih nezadovoljnika
(10. II. 1919.) kojima su tada bili na elu upnik Rikard Koritnink, za koga kae don
Niko Petri, da je bio sveenik gvozdene volje i organizatorskog duha, i upnik
Stjepan Menciger, sveenik praktinog duha i dalekovidnog pogleda. Posljedica
vijeanja bila je jedna povea rezolucija koja je nazvana kao djelo- Ueg odbora
Jugoslavenskog katolikog sveenstva primljena na sjednici od 10. veljae u Zagrebu
u pogledu ureenja crkvenih i stalekih prilika na teritoriju drave SHS. Uz ovu
rezoluciju izdat je i jedan komunike 11. II. 1919. kao uvod u tu rezoluciju pod naslovom Pokret u niem katolikom kleru drave SHS. Uvod kao i rezolucije i njihovo
obrazloenje objavljene su zatim u knjiici kao Savremene elje katolikog nieg
klera drave SHS. 15 Kako je boja omota ove knjiice bila uta, to su klerikalni protivnici ovoga pokreta t a j pokret nazvali utim, a sveenike utima.
Iz uvoda se vidi da su pripremni radovi uinjeni kao jedna osnovna potreba
za informacije svega ostalog hrvatskog sveenstva za akciju koja bi imala da organizira jedan opi pokret. U komunikeu se kae da su u vrijeme kad se svi slojevi naroda
12

-619.

13

Katolik-Svjetvnjak. enidba katolikih sveenika. Hrvatska njiva 1918. br. 36, '618

Jedan sveenik. Ispovijest jednog sveenika. ^Hrvatska njiva 1918;: br. 40, 689-681.
_ Hrvatska Njiva 1918., 681.
tampano je u Bjelovaru poetkom 1919. odmah poslije odranog sastanka.

14

lD

okupljaju u redove da za svoja staleka prava izvojte najpovoljnije uslove prvenstveno materijalne prirode, i predstavnici katolikog nieg klera sa itavog
podruja drave SHS na povjerljivom sastanku vijeali o crkvenim i stalekim prilikama unutar katolike crkve. Oni podvlae da je bitni preduvjet vijeanja bila
sanacija socijalnih nepravda koje prititu sav nii kler katolike crkve u dravi SHS.
Iz svih rezolucija donijetih 10. i 11. februara vidi se, da je inicijatorima
prvog sastanka, kao i prisutnim jugoslavenskim sveenicima, bila pred oima tenja
da zatite duevne, moralne i materijalne interese nieg sveenstva. Sazivai bili su
uvjereni da je sve ono, o emu su diskutirali i u emu su se sloili, od tolike ivotne
vanosti za sav kler da e se njima pridruiti i svi ostali sveenici, jo neupoznafci
s pokrenutom akcijom. Oni su jo puni optimizma kad kau: Stojimo uz nae oltare
i svete istine pa vjerujemo u siguran uspjeh. Nae pak rezolucije moe svatko kritizirati i na njih stavljati primjedbe, pa e one biti temeljem budueg sveenikog
sastanka.
Rezolucije imaju etiri paragrafa. U prvom se govori o konkordatu izmeu
drave SHS i biskupske stolice u Rimu. Meu ostalim sugestijama koje predlau
ovi sveenici oni ele da se na itavom teritoriju drave SHS to vie realizira
jedinstvo duhova a da se po mogunosti pospjei zblienje istone crkve sa zapadnom, zatim, da konkordat prihvati ustanovu, da svi biskupi, kanonici i sveenici
mogu nositi bradu; da se uvede fakultativno moljenje asoslova ili ne bar pod smrtni
grijeh; da se za nii kler ukine disciplina celibata i s tim u savezu prepreka svetog
reda; da se uvede slavensko bogosluje staroslavenskim jezikom ali transkribirano
irilicom dok se za obrede uvodi narodni jezik; da se ukine obvezatno noenje talara
izvan slube, a u obinom ivotu, da se uvede civilno odijelo po volji; da se dopusti
sveenstvu baviti se javnim radom i svako poteno zanimanje na profanom polju.
U tom pogledu izuzima se sveenik ispod vlasti biskupove, pa nema mjesta cenzuri
kanonskoj. Sva odlikovanja, sastojei se u raznim titulama i u razliitom odijelu, te
insignijama, ukidaju se izvan slube crkvene. 16 U drugom paragrafu trai se autonomija Po mogunosti uz pridraj postojeih kanona novog corpus juris canonici.
To bi trebalo kodificirati konkordatom. Tu se predlae, da uz crkvene predstavnike
i sveenike sudjeluju i lajici na crkvenim kongresima. U djelokrug kongresa naroito
je spadalo rukovanje i nadzor nad crkvenom imovinom. Kongres predlae na upranjena mjesta biskupe i kanonike pitajui prije toga za savjet sindikat nieg klera,
dotino savez sindikata. Predlae se da se sva patronatska prava ukinu, a da barem
dvije 'treine kanonikih i jedna treina biskupskih mjesta bude popunjena iz redova
nieg klera. Inae za biskupska, kanonika, upnika, katehetska, profesorska i kapelanska mjesta imaju se raspisivati natjeaji. Osim toga sve biskupije i upe imaju se
uz uee zasebne komisije crkvenog kongresa nanovo omeaiti. Nijedna upa ne
smijje imati vie od tri hiljade dua a biskupija vie od trista hiljada. U djelokrug
kongresa pripadale bi i teritorijalne promjene biskupija i upa kao i podizanje
novih biskupija kapitula i upa. 17
U treem se paragrafu trai da se dotadanje ustrojstvo upa napusti, a
uvedu bogotovne opine koje ne postaju subjektom crkvenog imetka. 18
16
17
18

Savremene elje katolikog nieg klera, 3-4.

Idem, 4-5.
Idem, 5-6.

Na kraju u etvrtom paragrafu zahtijeva se uvoenje dijecezanskog statuta

koji bi uredio odnos upnika i kapelana prema biskupu, a kapelana prema upniku.
Time bi se dokinuo stari patrijarhalni odnos pa bi odsad biskup bio samo ef, a
upnici i kapelani njegovi inovnici i namjetenici. Ovim statutom imalo bi se urediti
pitanje materijalne nagrade za vrenje slube, koje je dosad veoma teko pogaalo
nii kler i bilo je nedostojno zbog naina kako su te nagrade ubirane od naroda.
Statut kako ga ovi reformatori predviaju, trebao bi da zajami slobodu profesionalnog udruivanja, pa bi njihove pojedine grupe sainjavale sindikat nieg klera
katolike crkve. 19
U dodatku ovim rezolucijama sugerira se kako da se doe to prije do
pomlatka klera, kada da se dre dijecezanski sinodi, kao i o potrebi reforme korona
(parohijskih sastanaka). 20
Sveenici su zakljuili da ove rezolucije dostave svima upnicima i kapelanima i da se o njima izjasne najdulje kroz etrnaest dana. Tako dopunjene imale bi
se uputiti biskupima da ih prime k znanju. Osim toga zakljueno je da se te njihove
Savremene elje dostave svim politikim strankama, ministru vjera u Beogradu,
povjereniku za bogotovlje u Zagrebu, predsjednitvu Privremenog narodnog predstavnitva, a kasnije i Konstituante kao i svemu novinstvu. Sastavljai rezolucija
daju iza toga vrlo iscrpna obrazloenja za sve svoje rezolucije kao- i namjeravane
akcije .Oni istiu da imaju prije svega pred oima jednako interes crkve kao i
zahtjeve demokracije. Pokuali smo, kazuju sastavljai, zbliiti konzervativno katoliko-crkveno pravo s naprednim idejama dananjeg doba, a da ne doemo u sukob
s vrhovnim poglavarstvom crkve. 21
Nema sumnje da su ovi nazori iznijeti u Savremenim eljama morali djelovati na episkopat kao strahovit revolucionarni bunt koji se die da rui vjekovima
utvren i uvan teokratski i hijerarhijski apsolutizam. Pogotovo, jer se pri zavretku
izriito iskazuje sumnja u razumijevanje episkopata. Biskupi do dana dananjega
nijesu za nas nita ili malo uinili. Neto je poeo na metropolita dr. A. Bauer ali ne
toliko iz ljubavi prema nama koliko zato, to vidi da laa tone . . . Ovaj na korak neka
se ne smatra da se mi diemo proti crkvi i proti biskupu; ne, mi elimo sa biskupom
ujedno raditi, ako je mogue. Ako ne, a mi emo i mimo biskupa. Mi nastavljamo
rad pokojnog Stoosa, stubikog arciakonata od g. 1848. i drugova, iako na iroj
bazi.22
Mjerodavni crkveni inioci bili su kao gromom oinuti, zapanjeni i iznenaeni, ogoreni i lju'ti nad smionou kojom su se ti mladi buntovnici javili i tako
glasno i javno istupili. Oni su u tome vidjeli samo jedan pad morala, discipline i
autoriteta kao neizbjenu posljedicu ratnih vremena, zaboravljajui da su i oni
s naroitim ushienjem blagosiljali t a j rat i hrvatske vojnike kad su polazili na
klaonicu za apostolskog kralja.
Sazivai prvog sastanka bili siu svijesni tekoa i borbe koja je imala da se
povede. Oni su pravilno ocijenili da e i nadbiskupi kao i biskupi najlodlunije ustati
i usprotiviti im se svim sredstvima da se te njihove elje oivotvore. Oekivale su se
19
20
81
23

Idem,
Idem.
Idem,
Idem,

6-8.
9.
10.
24.

represalije moralne i materijalne prirode, lomljenja karaktera i gaenja savjesti,

kako bi se po starom prokuanom sistemu, u zametku uguio iri razmah pokreta. Najvei dio sazivaa, uza sve to, smatrao je da e se moi sva ta sloena i teka pitanja
rijeiti unutar same crkve. Pored uenog i uistinu dalekovidnog Rikarda Koritninka,
koji je na alost pokretaa ovog pokreta umro uskoro poslije samog sastanka, bilo
ih je koji su odmah dogledali potpunu nemogunost rjeavanja i rjeenja ovakvih
pitanja u okviru rimokatolike crkve. Jasno je da iz glavnih toaka ovih rezolucija
izbijaju principi na kojima bi mogla da bude sazdana jedna narodna hrvatska crkva
odvojena od Rima. Tako je sudio i Stjepan Menciger kada pie 10. VIII. 1919.
don Niku Petriu o itavom kompleksu ovog problema. Katolika crkva imade duh
imperijalistiki, koji je u nju ucijepio sveti Augustin sa svojom Civitas Dei. Ta e
Civitas Dei biti tada kada e namjesto civilnog klera zavladati redovniki kler, to
se neosporno opaa na svim linijama katolike administracije. Borba je naa ne s
papom ni sa crkvom, ve s fratrima i s drugim parasitima socijalnog pokreta, kojima
kao takovima konvenira dananja hijerarhija i organizacija katolike crkve. Nama
ne preostaje drugo, ve se prilagoditi toj organizaciji ili posegnuti za drugom. Ta
druga bila bi po mom mnijenju starokatolika crkva, koja tono odgovara naim
pravednim zahtjevima. Ona je katolika, ali nije imperijalistika, ona je iskrena,
narodna, ona mora biti prava. 23
Kamo sree, uzvikuje Niko Petri, poslije prvih proteklih pet godina borbe,
da se ve tada posluao savjet Stjepana Mencigera. Time bi se dobilo ne samo na
vremenu, poto je pet godina utroeno u kolebljivom lutanju i drobljenju poetnih
snaga, a tako i stiavanju njihove borbenosti, nego i na snanijem okupljanju razasutih i neorganiziranih nezadovoljnika. Neobino mnogo vremena izgubilo se zadravanjem na terenu legitimnosti i ekanja izricanja pravde u samoj katolikoj crkvi.
Visoka hijerarhija najprije se obratila slabijima i manje otpornima pa ih je raznim
obeanjima kao i datim privilegijama ponovo zadobijala i izvlaila iz samog pokreta.
Radilo se na sve strane i milom i silom da se redovi oslabe i stanje, pa e se onda
lako s ostalima izai na kraj, rezoniralo se na zagrebakom Kaptolu kao i u jezuitskom
domu u zagrebakoj Palmotievoj ulici.
Na novom sastanku sveenika u Dugom Selu (20. V. 1919.) odlueno je da
se izdaje asopis, svoje vlastito o biskupu sasvijem nezavisno glasilo. asopis je
trebao da unutar pokreta omogui izmjenu misli i intenzivnije provoenje njegove
organizacije.
Prvi broj Reforme, smotre za crkveno-politika te staleka pitanja katolikog nieg klera i katolike crkve u kraljevstvu SHS izaao je juna 1919. U uvodnom
lanku urednik dr. J u r a j Cenki, uistinu buntovnim poklikom zove sve sveenstvo Na
okup! Borbenost i nezavisnost odiu iz svakoga retka. Tu se nalaze sasvim neobine
rijei, gotovo nemogue jo prije samo nekoliko mjeseci, kojima se ti sveenici
ograuju od rada svoga biskupa. Mi drimo s biskupom zajedno u stvarima vjere i
udorea. Mi priznajemo i njegovu disciplinarnu vlast. Ali biskupi, a i papa, nijesu
nepogreivi u upravljanju crkvom. Ako mi igoemo crkveno-pblitiki rad kojega
biskupa, ako mi nijesmo zadovoljni s njegovim favoritizmom kod podjele crkvenih
beneficija; ako se mi ne slaemo s njegovom despotskom i tiranskom vladavinom,
23

Niko Petri, Moje uspomene, 47-48.

ako on sam kri disciplinu celibatsku, a nas toga radi progoni, zar smo mi protiv
crkve? Ako crkva katolika jo sada podraje celibat a mi smo uvjereni, da bi po
ugled i dobro crkve i klera bilo mnogo bolje, da :se uvede bar fakultativna enidba
sveenika, zar smo mi onda protiv crkve, protiv biskupa? Na pasi jetku mi se sveenici hoemo i elimo organizirati, zato da je biskup protiv toga? 24
Ovako u lice zagrebakom nadbiskupu dotada javno nikad nije nitko
govorio, iako se po upnikim kurijama esto prialo u tonu kakljivih pria iz
ivota zagrebakog nadbiskupa. Pogotovo u vezi s istragom koju je u ime Rimske
Kurije jo prije svjetskog rata proveo u Zagrebu biskup ibenski Vicko Pulii.
Crkvene vlasti povele su disciplinski postupak protiv sazivaa sastanka od
10. II. 1918., i to zato, jer su ga odrali bez prethodnog odobrenja nadbiskupa. Nadbiskup je ve 15. februara osudio taj isastanak. Unato tome sazivai su kroz
Reformu poruili nadbiskupu da se nisu ogrijeili ni o jedan pozitivni zakon i
da e se i dalje sastajati bez prethodne molbe za dozvolu, tek e svoje sastanke prijavljivati da ih se primi k znanju, tovie oni ukazuju na propuste kurije, jer je
biskupova dunost da barem svake desete godine saziva dijecezanski sastanak a ne
da ga za to sveenstvo moli. Mi ni jesmo krivi da biskupi ne vre svoje dunosti,
da se za nas ne brinu i ne staraju. Tko e nam onda zamjeriti, da se sami diemo, a
da zatitimo radi novo nastalih injenica svoju crkvu i svoj stale. A onda: Mi
znademo da su biskupi autokrati, da e nas oni svojem velikom vlasti htjeti silom ili
milom uutkati, ali mi toj vlasti suprotstavljamo drugu vlast, koja se zove staleka
organizacija i pravo. 23
Pojava Reforme bila je u cjelokupnoj tampi zapaena i o n j o j se mnogo
govorilo i pisalo. Ona je bila kritizirana i napadana (Katoliki list, Vrhbosna.
Narodna politika), ali i shvaena i hvaljena (Jugoslavenska njiva, Obzor i
Hrvat), Dok su liberalni listovi odobravali pokret, dotle je Katoliki list (1919.
br. 23) nazvao sastanak od 10. II. 1919. boljevikim sinodom. N j e g a je najvie
uznemirila elja za ukinuem celibata. Jednako i klerikalna Narodna politika
(13. II. 1919.) obarajui se na t a j pokret kao i na pojavu ovoga lista vezuje pokret
s boljevizmom. Jedno je uzrok svemu nemiru u duama tih ljudi koliko ih nije
obuhvatila opa psihika kriza u organizmu ovoga svijeta, koja se zove boljevizam,
jedno je uzrok: ena.
Anonimni sveenik odgovorio je na ove prve napadaje klerikalne tampe
jednim naelnim lankom Farizejstvo u katolikoj crkvi. Farizejima n i k a k o nije
milo da se razotkriva istina i da se ukae na negativne strane u redovima katolikoga
sveenstva. Stoga- i katolika crkva bojei se istine i ozdravljenja oid farizejtine
koristi cenzuru najveom strogou. Farizeji se zgraaju to se pojedini sveenici
pojavljuju i u neklerikalnim, liberalnim listovima. Veoma otre rijei upuuje spomenuti anonim tim farizejima koji ele da udobno i mirno uivaju, ute i zabranjuju
govoriti i kritizirati o prilikama u crkvi. Ve ovo trai reforme. Ne bude li ih crkva
sprovela, onda e to uraditi drugi inioci izvan crkve, kao to to ve pokazuju
aka vijea koja trae da se izbaci vjeronauk iz kole. Polemiar se ne koleba da
primi sumnjienje urednika Narodne politike da je te sveenike zahvatila psihika
24
25

Reforma 1919. br. 1, 1.

Idem. 1-2.

kriza pod kojom on misli boljevizam, jer da u tome ima i istine i da se oni njome
ponose. Oni doista ele da otkrivaju svu istinu ma kolika gorka bila, koju ovjeanska farizejtina nastoji zabauriti. Njihov ustanak i njihova borba jednako je
protiv vjerske kao to je i protiv dravne farizejtine, protiv bolnih i gnojnih rana
u itavom drutvu. U retrospektivnim pogledima ovaj sveenik upozorava na one
tune dane kad je crkva blagosiljala oruje kojim se ovjeanstvo meusobno unitavalo te preko svojih sveenika i propovjednika raspaljivala mase jedne protiv
drugih. Sve to istiu socijalisti. Ali njih ne boli to to socijalisti istiu, ve to je to
naalost istina, boli ih to je ta otra kritika dola od socijalista, a ne od samih katolikih sveenika i biskupa. 26
Boli ih to socijalisti zahtijevaju dijeljenje crkvenih latifundijla, na kojima
se obogauju neaci i neakinje, (ironiki termin za ilegitimnu djecu sveenika
raznih stupnjeva). Boli ih doista ne zato to socijalisti i s pravom trae, nego to to nije
sama crkva uinila svojom voljom i sprijeila takve zloupotrebe. Boli ih, kad liberalni
listovi iznose prljavtine iz sveenikih redova, slike pijanstva, razbludnosti i raskonosti. Ne boli ih to se te sramote iznose na javnost nego to iz samih crkvenih
krugova ne dolaze optube a tako i zahtjevi da se to reformira. Svemu je tome
kriv sistem zabaurivanja stvari i farizejskog pretvaranja, zakonsko zabranjivanje
slobodne kritike crkvenih prilika, cenzura, suspenzije i izopenja kojim se prijeti
svakome tko bi htio da o svemu tome povede rije i da javno izusfti istinu bolnu i
teku. Kriv je tome, podvlai pisac, onaj farizejski sistem na koji su se oborili prista
lice Savremenih elja. 27
Drugi sveenik polemizira s nadbiskupom Bauerom, odnosna s njegovom
okrunicom koju je izdao 15. II. 1919., odmah poslije zagrebakog sastanka mlaih
sveenika. Nadbiskup je osudio sastanak, naglaujui da bi odatle, kad bi se sveenici sastajali bez dozvola poglavara, mogle nastati velika zla i teke posljedice za
crkvu, ako i sveenstvo zahvate prevratne m i s l i . . . te i oni zagaze putem svojih
misli. Anonimni pisac zadrao se neto vie i na samoj linosti nadbiskupa najvee
metropolije na Balkanu. Pobijajui autokratsko shvaanje nadbiskupa Bauera, pisac
je mranim bojama nacrtao nadbiskupov portret.
Zabranjuje to onaj, kazuje ovaj ogoreni sveenik, koji bi to nastojanje trebao podupirati. Zaboravlja kraj toga, da e tim svojim postupkom
prekinuti i onu slabu nit koja ga je dosad spajala s njegovim sveenstvom.
Nita oinskoga nijesu dosada imali od njega njegovi sveenici, osim nekih
njegovih ljubimaca. Ovima se je okruio, sakupivi ih s raznih strana, a druge
mnoge i mnoge ne pita. Hoe li dokaza tomu? Napokon, jo neto. Svi znamo
kako i zato je on postao kanonik, kasnije i koadjutor. Nije li uskoio meu
maarone za Tomaieve ere i kao takav kandidirao, pa time pogazio svu
svoju opozicionu prolost? Nije li za vrijeme ovog stranog rata bio oduevljen
Austrijanac? Nije li slao mnoge okrunice, u kojima upuuje vjernike i kler,
da se mole za pobjedu austrijskog oruja? Nije li sam dao mnoge hiljade u
vojnike svrhe austrijske? Nije li dao zvoniti najveim zvonom u stolnoj
crkvi, kad su austrijske vojske zauzele Beograd? A sada? On kao da eli da
zaboravi, pa da jo bude nekakav autoritet! Ali naa javnost nije zaboravila i
26
Ovdje se misli na kritike socijalista Bukega
predstavnitvu.
27
Jugoslavenska njiva 1919, br. 10. 154-156.

Koraca

Privremenom

narodnom

ne e mu to zaboraviti. Nemojte se zato g. nadbiskupe stavljati u pozu suca,

koji prijeti kaznama, jer to danas slabo koristi. Uspjet ete mnogo bolje,
uzmete li sam kao pokajnik ulogu lijenika, pa viajte rane onom vaem
sveenstvu koje ste vi do danas zapustili p o s v e m a . . . 28
Dakako, sve ove polemike, kao i dobronamjerni savjeti injeni s raznih
strana, nisu nimalo pribliile crkvene vlasti sveenstvu koje je trailo reforme.
Naprotiv, sa vrhova je odmah odlueno, da se ovim buntovnicima suprotstavi jedna
isto klerikalna sveenika organizacija, koja bi imala braniti shvaanja visokog
klera u svima tima pitanjima. Ve mjeseca marta organizirana je Sveenika
zajednica, u iju su upravu uli najprononsiraniji klerikalci, a medu njima i ve
proslavljeni frankofurtima dr. Josip Lonari, prvi urednik klerikalnog Hrvatstva,
koji e ostati dosljedan na toj liniji sve do ustake NDH. 2 9 Tako je nadbiskup Bauer
odgovorio na reformaciju nieg klera sa svojjom protureformacijom, odluno i
s pravim zelotskim arom. Ovaj Bauerov protupokret prihvaen je i u Sarajevu,
gdje je kod biskupa aria odran sastanak i prihvaena ideja da se i u vrhbosanskoj
nadbiskupiji osnuje Sveenika zajednica sa devizom: Posluh i eljezna disciplina! Ni ova organizacija nije mogla da prijee preko materijalnih nevolja nieg
klera. No, n j o j je bio glavni cilj preiavanje savremene orijentacije, ili drugim
rijeima, suprotstavljanje svim nastojanjima koja bi se pojavljivala ui kleru izvan
episkopata. U sarajevskoj Sveenikoj zajednici uzeli su glavnu rije i vodstvo,
sarajevski jezuiti. A oni su zamislili da ta Sveenika zajednica bude istodobno
osnova jednoj narodnoj organizaciji t. j. jednoj politikoj stranci, klerikalnoj po
uzoru one u Italiji, Partito popolare. Dok su reformni sveenici od poetka stali
na gledite potpune slobode politikog samoopredjeljenja, dotle su klerikalci htjeli
ovaj staleki protupokret da iskoriste i politiki, pa da povedu za sobom neobavijetene i neprosvijeene seljake mase. Provincijal fra Jozo Andri zahvaljujui se
biskupu ariu to ih je sazvao na osnivanje ove zajednice rekao je da je sam Duh
Sveti nadahnuo biskupa aria kad ih je sazvao na sastanak na kome se zakljuilo
osnivanje vrhbosanske Sveenike zajednice. 30
Meutim, ovim pokretom nezadovoljnika unutar redova crkve, zabavio se
i cio episkopat na konferencijama, odranim od 15. do 20. jula 1919. Pored mnogobrojnih ostalih pitanja, koja su se ve ranije stavila na dnevni red, o kojima je
referirao u Rimu izaslanik episkopata Mgr. Svetozar Rittig, bilo je rijei i o mjerama
protiv tih nezadovoljnika. Njih je objavio nadbiskup Bauer 18. VII. 1919. Prije svega
zabranio je svome sveenstvu da ita, kupuje ili se pretplauje na Reformu, a
pogotovo da sarauje. Svi lanovi ueg odbora ovih reformaa pozvani su da u roku
od 14 dana istupe iz tog odbora i prekinu svaku vezu s; Reformom. Ne budu li to
uinili, potpast e pod cenzuru suspenzije a sacris ordinibus. Zasebno je nadbiskup
pozvao dra J u r a j a Cenkia, da napusti urednitvo Reforme. 31 Bilo mu je nareeno
28

Sveenik,

Za

slobodu miljenja u katolikoj crkvi. Jugoslavenska njiva 1919, br.

22, 348-349.

29

Reforma 1919,
Nova reforma,
Nova reforma
samo stoga, to je htjela da
me. Nova reforma imat e
porod, a onda e dr. Cenki
30

31

br. I, 17.
1919, br. I, 32.
1919., br. I, 34-35.
izigra nadbiskupovu
samo dva broja do
napustiti urednitvo,

Nema sumnje da je Reforma izmijenila naslov

Drijetnju koja se odnosila na urednika Reforkraja godine. Poetkom 1920. pojavit e se Preotiavi u Canossu, kao to je to uradio ve

da javno poali svoje pisanje, inae e biti suspendiran. Treba da se kae, da su na

konferenciji s najveim nerazumijevanjem, a jo vie s neumoljivom strogou promatrali cio kompleks ovih pitanja, upravo nadbiskup Bauer i biskup Jegli. Oni su
bili za najstroe mjere, dok je splitski biskup Cari bio za blai postupak. Na sve je
od reda djelovao izvjetaj Mgra Rittiga o pokretu klera u ehoslovakoj kao i o
korektnom prijemu izaslanika toga klera u Vatikanu, koji su predali papi promemoriju koju je potpisalo do 3000 sveenika! Protiv reformi se izjasnilo svega 700
sveenika.
Konzervativni Obzor (19. VII. 1919.) nije se sloio s otrinom kojom je
nadbiskup Bauer istupio protiv jednog dijela nezadovoljnih sveenika, tovie
Obzor je uzeo u zatitu cio ovaj pokret. Promatrajui s vieg narodnog gledita
cijelo ovo gibanje, koje je izazvalo tako teku reakciju od strane visokog klera i
njegovih odanih pristalica, Obzor vidi u svemu tome nastojanje da se osnuje
jedna narodna crkva, a protiv te ideje najodlunije istupa episkopat kao uvar
ustaljene tradicije katolike crkve koja se uvijek tome opirala. Obzor smatra, da
materijalno poboljanje kao i celibat u stvari i nisu osnovni elementi toga pokreta.
Svakako je pokretu daleko dublji sadraj. Sveenstvo hoe da bude ljudsko, ono
hoe da bude sasvim lanom modernog drutva, ali i naroda kojemu pripada. To
mogu samo, ako im se dadu svi preduvjeti da ive kao ljudi i kao .lanovi svoga
naroda. U tom pokretu je prvi velik korak naeg sveenstva: ostvariti ideju, koja
je lebdjela Strossmayeru i Rakomu pred oima ideju narodne crkve.
Pored ovih reformista, koji su, kako se vidi, poli ve dosta ulijevo, pojavio
se jo jedan radikalniji i samostalniji zamah protiv disciplinske stege kao i cjelokupnog autokratskog sistema koji je vladao vjekovima u katolikoj crkvi. Ovaj
pokret je poveo eksfranjevac Boo Miloevi. Fra Boo Miloevi je u svom splitskom
predavanju, kojim je i zapoeo svoj pokret, ukazao na velike opasnosti koje oekuje
nag narod od Vatikana. Sutina njegovih nastojanja je bilo osnivanje narodne crkve.
Dakako napredni Split se sav zagrijao, dok je onaj istinski ultramontanski oko
kurije, zaprepaten najodlunije protestirao. 32 Svakako je bio to novi simptom u
previranju unutar crkve, jer su se stali javljati i prvi apostati iz monakih redova.
Iza fra Boe Miloevia javio se u javnosti i drugi eksfranjevac, fra Jozo-Ante Iveli,
koji je poput Boe Miloevia napustio redovniku eliju i poao u svijet da mu
otkrije svoju dugo vremena muenu duu. Ogoren zbog duevnog terora koji nad
franjevcima izvode njihove starjeine, f r a Jozo poruio je svojim bivim starjeinama
teki prijekor.
O, oci provincije! Prozirne su vae nakane, podli su vai ciljevi. Vi
elite da nas duevno zarobite, a pomou nas da u klerikalni tor utjerate sav
na narod, pa da tako budete gospodari crkve i drave i obnovite ono sredovjeno doba, kada su pape i crkveni dostoianstvenici imali goleme drave i
dobra. Vi hoete da izvrnuvi smisao sv. Pisma sagradite kraljevstvo boje
zemaljskoga ovog svijeta, dok Krist bistro veli: Kraljevstvo, moje nije od
ovog svijeta. 33
prilian broj reformaa. naprosto radi materijalnih interesa. Slom dra Cenkia, koji je bio u
poetku pokreta najagilniji ipak nije pokolebao ostali dio drugova, osnivaa pokreta.
32
Fra Jozo-Ante Iveli. Moja apostazija. Narod 1919, br. 6.
33
Idem: D. Prohaska. Franjevci i Rim. Jugoslavenska njiva 1919. br. 30. 478-480.

Sasvim izuzetnu pojavu predstavlja mladi kapucin iz rijekog samostana,

D. Tomac, inae ugledni lan Katolikog seniorata koji je takoer bio obuzet strujom
obnove. Promatrajui svoj red i sve okove kojima je disciplinski bio jedan kapucin
vezan, zatim dvije jasne tendencije, koje su ile za reformama u crkvi, Boe Miloevia i pristalica Savremenih elja, zauzeo je i on jedan sasvim nov stav s istim
ciljem, ali drugim metodama. Dok je f r a Boo Miloevi teio da osnuje novu,
narodnu crkvu u duhu i istini, a reformni pokretai su eljeli reformu unutar
same crkve, dotle je fra Tomac odluio, zagrijan za te reforme, da poe do samoga
pape i njega da zadobije arom svojih uvjerenja za te reforme. Unato najraznovrsnijim tekoama kojima je bio izloen on je dospio do papina dravnog sekretara,
kardinala Gasparrija. S njime je bio u dva maha. etvrtog i sedmog decembra 1919.
Kardinalu je izloio svoje planove i zamolio ga da mu isposluje prijem kod Sv. Oca
Kardinalu je predao poslije diskusije svoju promemoriju, koja je obuhvaala u est
poglavlja i 43 propozicije sve ono, to bi po njegovu sudu moglo da obnovi crkvu. To
su reforma svjetovnog klera, reforma redovnika, reforma odgoja vjernika, reforma
unutarnje uprave u crkvi, reforma odnosa crkve prema dravi kao i pitanje sjedinjenja sa izmatickim crkvama. Fra Tomac nije raspravljao o celibatu, saznavi da je t a j
zahtjev ekih reformista bio ve odluno odbijen. Sedmog decembra odgovorio mu je
kardinal, da ne moe biti primljen od pape, a to se tie njegovih prijedloga, rekao mu
je otro i odluno, latinskim jezikom, da takvih branitelja ne treba Sveta Majka
Crkva. U Rimu, stanujui u kapucinskom samostanu, doao je u sukob sa svojim
drugovima, kad je stao braniti ideju saradnje s komunistima, u asu najnapetijih
politikih situacija u Italiji i stranakih grupiranja u talijanskoj komori. Neki su
se nad tim zgraali, te me izazvae da potanje obrazloim svoje simpatije za komuniste. No uvi moje nazore, isti dan prijavie me P. Generalu, da irim boljevizam u kolegiju, te me P. General pozove preda se i podijeli mi ukor radi smuivanja
mladih duhova. U duevnoj krizi nalazio se mladi kapucin jo neko vrijeme sve do
27. aprila 1920., kad je apostazirao, istupivi iz kapucinskog samostana na Rijeci, i
pristupio drugima koji su se kupili oko Pokreta za reformu katolike crkve. 34
Kao to se nasmijao kardinal Gasparri, kad mu je neznatni kapucin meu
ostalim, kao najosnovniji elemenat obnove predloio demokratizaciju crkve, tako su
s olimpske visine i jugoslavenski biskupi sa smijehom odbijali heretiku pomisao o
mogunosti demokratizacije crkve. I kao to je kardinal odrekao mogunost da se
dozvoli slobodno diskutiranjie o svim tim pitanjima, tako je i jugoslavenski episkopat
odluno ustao i protiv Reforme kao i Nove reforme, a i svih onih, koji su se
anonimno pojavili u liberalnoj hrvatskoj tampi. Ne ba mali broj apostazija nije
nimalo zbunio upbrni episkopat. Jer, ta pojava nije bila ni nova ni rijetka. Dakako
nikad ranije tako mnogobrojna u razmjerno kratkom vremenu. 35 Tim se pitanjem
zabavio i sam papa u jednoj svojoj okrunici, kad je odluno odbio mogunost ublaavanja celibatskih obaveza. U toj je svojoj epistoli papa strogo naredio episkopatima, neka glasno i estoko naglase da Apostolska Stolica ne moe dozvoliti uope
nikakvo raspravljanje o zakonu sveenikog celibata. Sveta Stolica se zgranjava
nad smionou onih sveenika koji se usuuju da odravaju skuptine na kojima
264-276.

34

D. Tomac, Jedan pokuaj reforme u katolikoj

35

Sveenik, Apostazije katolikih sveenika. Jugoslavenska njiva 1919, br. 25.

Crkvi.

Nova

Evropa

1923, VII

raspravljaju o dokidanja najsvetijih zakona crkve. 36 Ovaj sasvim negativan stav

Rimske Kurije prema zahtjevima reformista u ehoslovakoj, Austriji i Jugoslaviji,
uvjerio je i one najpomirljivije i najumjerenije unutar pokreta da e se jedva to
moi da izbori od onoga to je iznijeto u Savremenim eljama. Klerikalna tampa
sada je likovala, jer je s najautoritativnijeg mjesta dobila potvrde za svoje protupokretske postupke. Kontrareformatorska borbenost dobila je jaku podrku iz samoga
Rima. Ovime su za pokret nastupili dani najveih kunji, jer su se od pokreta sada
stali odvajati svi slabiji karakteri. Naprotiv oni koji su ostali, i novi koji su s pridruili, nisu napustili borbu. Ali, oni su jo uvijek na terenu legalne borbe, iscrpljujui sva mogua sredstva da urazume crkvene poglavare i da-ih sklone na poputanje.
Na jednom sastanku sveenika u Koprivnici, 5. II. 1920. odluilo se da se ustraje i
da se pone .s izdavanjem novog lista Preporod, umjesto Nove reforme. Za
ur,ednika bude izabran ugledni sveenik i raniji politiar, Stjepan Zagorac. Na ovom
sastanku zastupano je gledite da se jo jednom obrate nadbiskupu Baueru, javno
i s potpisima svih pristalica reformnog pokreta, U spomenici, koju je devedesetak
sveenika uputilo svome nadbiskupu sa eljom da se ona dostavi papi, govori se da
se osnovalo Udruenje hrvatskog katolikog klera, koje treba da bude inicijator
takve organizacije za sve jugoslavenske emlje. U spomenici se ponavljaju ve
poznati zahtjevi i elje ali i nove o sjedinjenju svih kranskih crkava i o samostalnoj
crkvenoj; pokrajini na elu s primasom za Jugoslaviju. Ovdje se takoer upozorava
Sveta stolica na teke posljedice koje bi zbog odbijanja njihovih molbi mogle nastati
za samu crkvu. Spomenica ne sadri nikakve kritike i pisana je s mjerom i svom
potrebnom ozbiljnou bez ikakvih aluzija na krivice ma koje linosti, u vrhovima nesklone njihovu pokretu, tovie, pri kraju spomenice potpisnici podvlae da
jo uvijek stoje na potpuno legalnom stanovitu, jer mole a ne uzimaju, savjetuju
i, stavljaju prijedloge a ne zapovijedaju, pa misle da je time iskljuen svaki razlog
da ih se progoni crkvenim kaznama.
Ako bi se to ipak dogodilo ma i jednom lanu naeg pokreta, izjavljujemo, da ostajemo solidarni, a takav bi postupak morali smatrati nepravednim i nezakonitim. Ovim asom zapoinjemo muevno i odluno javno raditi
za svoja naela. Molimo Boga, da nas potkrijepi u radu i da ga im prije
ovjena uspjehom. A Vau Presvijetlost molimo, da na pokret smatra onim
to doista jeste, ne ruenjem Crkve, nego pomlaivanjem i jaanjem, pa da
nam dobrohotno i s ljubavlju ide na ruku. 37
Spomenici dodan je i komentar upnika Stjepana Zagorca, urednika Preporoda, koji je i prvi objavio u cijelosti Spomenicu. Sam komentar je u stvari historijat pokreta unutar katolike crkve u Hrvatskoj, ali i u ostaloj Evropi. Pri kraju
potpisnici pozivaju sve sveenstvo svih ostalih biskupija da im se pridrue. Sada
je doao as, da se pokae, jesmo li znaajevi; da li smo kadri u javnosti progovoriti
onako, kako to inimo meusobno. Treba da imademo' toliko odvanosti, iskrenosti
i znaaja, da otvoreno govorimo, kad nas se bude pitalo i pred biskupima i pred
konzistorijama, kako to govorimo jedan drugomu. 38
36
37
38

Nova reforma 1919, br. II, 23.

Preporod 1920, br. I, 1-4.
Preporod 1920, br. I, 5-6.

Meutim ni ovaj neobino lojalan i potpuno legalan korak nije urodio

plodom kakav su ekivali najumjereniji lanovi pokreta.Jer, umjesto da je episkopat
pozvao na sastanak i dogovor glavne predstavnike pokreta, on je o toj februarskoj
Spomenici na svojim konferencijama koje je odrao od 1321 aprila 1920. osudio
cio pokret onako kako se on ispoljio u Preporodu. Episkopat se pozvao na papinsku
poslanicu i na njene odluke uope o raspravljanjima o tim pitanjima, koja je Sveta
Stolica zabranila. Znaenje odluka hrvatskog i slovenskog episkopata dobilo je jo
vie na snazi time, to je konferencijama prisustvovao i papinski nuncij pri kraljevskom dvoru u Beogradu, Francesco Cherubini. Dakako, episkopat se zabavio i drugim
pitanjima, koja su ve ranije bila na dnevnom redu. Naroito s bolnim za njega
pitanjem, agrarnom reformom. Svakako je zanimljivo da je episkopat, zacijelo na
zahtjev senjskog biskupa zauzeo stav protiv odcjepljenja Rijeke od senjske biskupije, to je D' Annunzio sa svojim arditima ve u stvari i proveo. 39 Ovaj put nije
episkopat raspravljao niti ponovio svoje ranije zahtjeve i molbe u vezi s uvoenjem
slavenskog bogosluja u sve crkve Jugoslavije. Nema sumnje, da se ar iz 1918.
za t a j problem ve stao gasiti, jer su ga dobro zalijevali hladnom vodom njegovi protivnici i u episkopatu kao i izvan njega u klerikalnim redovima, naroito u Sloveniji! 40
Nema sumnje da je ovaj odreiti stav episkopata do krajnosti nepomirljiv
i u stvari neprijateljski na kraju osvijestio najvei dio lanova pokreta uvjerivi ih
da u krilu crkve kojoj su jo uvijek pripadali, ne e biti mogua nikakva reforma.
Zbog toga se jedan dio odmah pokolebao i proao je kroz pokajnike klance povukavi potpise i napustivi pokret, naprosto iz oportunistikih materijalnih razloga.
Preostali su zbili svoje redove i produili borbu.
Veoma agilan i vatren pobornik pokreta, dr. Stjepan Vidui odgovorio je
episkopatu odlunim tonom i otrim rijeima, analizirajui razloge zbog kojih je
episkopat otklonio prijedloge i elje sveenika.
Oni ne razumiju, kako se sveenik moe drznuti i pomisliti na kakove
reforme a kamo li ih traiti. A jer smo to ipak uinili, osuuju nas. Poruuju
nam u okrunici, da su nam due zarazila ona tri temeljna grijeha o kojima
govori sveti Ivan: Concupiscientia carnis, concupiscientia oculorum, et superbia vitae. Traimo, da se dokine javno i tajno konkubinarstvo i krenje
celibata a uvede ist obiteljski ivot meu sveenstvom po onom sakramentu,
koji sv. Pavao naziva velikim. Osuujemo naelo koje nam se toliko puta
utuvljuje u glavu: si non caste tamen caute, jer je nemoralno. Naim je
dakle srcem zavladala concupiscientia carnis pohota tijela. Protivimo se
prevelikom bogatstvu vieg i nieg klera, jer se ne slae s primjerom i
naukom Krista i apostola. Ugnijezdila se dakle u naoj dui concupiscientia
oculorum. U nama je superbia vitae oholost ivota, jer traimo da biskupi
siu s visokih prijestolja, na koja ih nije postavio duh Kristov nego duh
svijeta, pa da se priblie svom sveenstvu i puku. Do te je osude moralo doi
i ne udi joj se nitko, tko pozna mentalitet naih poglavara. Ne smije se dirnuti u njihovu vlast ni depove, ne smije se dirati u stare obiaje, jer je bolje
da propadnu milijuni dua nego obiaj. A mi smo u sve to dirnuli. Koje je
dakle udo to nas osuuju. 41
39
40
41

Vidi u slijedeem poglavlju.

Preporod 1920, br. 2, 36.
Stjepan Vidui, Nakon osude. Preporod 1920, br. 3, 1.

Jasno je bilo sada na obje strane da je pun i neopoziv prijelom nastupio

i da se vie ne e moi natrag. Svakako ni vode, ni oni najborbeniji ni najsvjesniji
u pokretu. Treba da se kae da su se klerikalci posluili opet svojim sredstvom denunciranja kojim su se tako izdano koristili u vrijeme poetka svjetskog rata. Budui da
je tada Stjepan Radi bio republikanac, pa odatle za dinastiju, monarhiju i beogradsku vladu bauk prvoga reda, Narodna politika uspjeno je denuncirala da je
reformni pokret opasan za dravu SHS, jer ga vodi radievac Stjepan Zagorac.
Tako za Beograd i u Beogradu. A u Zagrebu, u etiri oka i ispod ita na sve strane,
da reformisti hoe da povlae, da posrbe Hrvate. Isto onako, kako se je ranije
u frankofurtimako doba govorilo za srbofile i jugoslavenski orijentirane Hrvate. Na
drugoj strani tajnik HRSS (Hrvatska republikanska seljaka stranka) dr. Keman,
inae sveenik, u Slobodnom domu odrie da bi se reformisti mogli smatrati
radievcima, jer su se oni obratili i centralnoj vladi u Beogradu. Ovako je sloenost
politikih prilika u Hrvatskoj tih godina bila vjeto koritena od strane k,~rikalaca
da zakoe i oslabe zamah pokreta. I upravo stoga to su se voe pokreta arale da
sauvaju pokret od bilo kakvih partijsko-politikih tendencija, protivni politiki
tabori ili su s njima nezadovoljni. Oni iz liberalnih krugova u najblaem sluaju
prestali su se zanimati za njih. tovie, bilo ih je koji su u potpunom nerazumijevanju stvari i napadali t a j pokret ve prema njihovim politikim asovitim interesima. Stjepan Zagorac odbijajui prigovore, morao je dokazivati da je pokret
reformista uistinu nacionalan, jer trai upotrebu ivog narodnog jezika u bogosluju, demokratizaciju crkve i ukidanje obvezatnog celibata. to se tie ireg nacionalnog stava, Stjepan Zagorac ponavlja raniju istinsku i jednodunu odluku da
pokret ide i za tim
da se unese u na narod raznih vjeroispovijesti ona toliko nam potrebna i korisna vjerska snoljivost i ravnopravnost, koja e uroditi uzajamnom kranskom ljubavi i bratstvom. Jedino tako doi emo do zblienja
kranskih crkvi a potom do eljenog mira, sree, napretka i blagostanja na
itavom naem Slavenskom Jugu. I mi idemo napose za sjedinjenjem istone
i zapadne crkve, za im ve preko tisuu godina tei cijelo kranstvo a do
toga velikoga cilja moi e doi samo i jedino putem traenih reforama.
Jasno je da u tom radu treba pomoi i suradnje i brae Srba tako da mi ostanemo, to jesmo, Hrvati. 42
Stjepan Zagorac pokuao je da lino utjee na nadbiskupa Bauera. Meutim
nadbiskup je ostao uporno nepopustljiv i zaprijetio je da e najotrije postupiti sa
svima onima koji jo ne e da se pokore njegovim nareenjima. Nadbiskup Bauer
nije ostao samo kod prijetnji. Tokom mjeseca oktobra suspendirao je osmoricu najvienijih lanova odbora pokreta (upnike, kapelane i katehete). Sada je doista ve
svima bilo jasno da se molbama i legalnim 'sredstvima ne e nita vie postii. Spomenuti ekskapucin Dragutin Tomac, sada ve jedan od oduevljenih ideologa
pokreta, vrlo energian i vjet organizator podvlai ovo svoje saznanje u pismu upueno don Niku Petriu (1920.) kad kae: S legalnim je putem svreno. Trebalo je
ili se pokoriti ili se dati suspendirati. Veina se pokorila, a ja, Zagorac, Habertok,
42

br. 3, 17-18.

Stjepan Zagorac, Pokret hrv. kat. reformnog sveenstva i Talijani. Preporod 1920.

Vidui, Cerjak, Andres i Hitrec smo suspendirani. Privremeno smo obustavili akciju
oko organizacije klera, pak smo se bacili na organizaciju naroda, to je od n a j v e e
vanosti a pokazuje ve sad lijepe uspjehe. 4 3
T o m e s m j e r u obavjetavanja narodnih masa, znai i najveeg sastavnog
dijela crkve, bila je n a m i j e n j e n a broura koju je napisao sveennik Nikola C e r j a k :
Katoliki sveenici svojemu narodu, a u drugom i treem izdanju ove broure,
kazuje se da su tu knjigu napisali A n t e Donkovi i S t j e p a n Vidui. U toj se k n j i ici na sugestivan nain objanjava u emu su elje i n a s t o j a n j a sveenika koji tee
za obnovom u katolikoj crkvi. To su prije svega samostalnost i nezavisnost hrvatske
katolike crkve, nova crkvena uprava koja e zajedno s narodom voditi brigu o pos t a v l j a n j u biskupa i upnika i o upravi sa crkvenom imovinom, hrvatski jezik u svetoj
misi i ostalim obredima kao i u r e e n j e pravog kranskog obiteljskog ivota i kod
sveenika. Protivnici su osjetili da je ovo veoma opasna p o j a v a kad su se reformisti
obratili narodu. Zato je trebalo paralizirati uinak Cerjak-Vidui-Donkovieve broure. Anonimni pisac klerikalac knjiice Reformni pokret u Hrvatskoj (Zagreb
1920.), odobrene od nadbiskupa Bauera, obraa se takoer hrvatskom katolikom
narodu od koga p r i j e svega trai da nikako ne ita knjigu protivnika Katoliki sveenici svomu narodu, j e r mu to brani crkveni zakon, koji z a b r a n j u j e itati one k n j i g e
koje r a d e protiv crkvene stege. uti pak sveenici n a g o v a r a j u te da tu knjigu ita.
Da je ta knjiga opaka, vidjet e kad proita ovo, to ti mi napisasmo s doputenjem
zakonite crkvene vlasti. J u d a je uz pomo idovskih sveenika, Farizeja i rimskih
vojnika izdao svoga Uitelja, Gospoda Isusa Krista. T a k o hoe i. uti sveenici da
izdadu svoju crkvu uz pomo liberalaca, slobodnih zidara pa i same drave. A i tebe
hrvatski katoliki narode, zovu da im pomogne u njihovu J u d i n u nastojanju.
Anonim se l j u t i to je ta reformistika broura izila trokom U d r u e n j a hrvatskih
katolikih svjetovnjaka (koje je 1920. osnovano u Koprivnici). U ovoj anonimnoj
brouri saeti su u stvari svi argumenti kao i nain p o b i j a n j a Savremenih elja,
kojima se slui i ovaj, kao i mnogi ostali klerikalni pisci. Tu se tvrdi, da su elje
reformista u stvari lai i klevete ne bi li se tako zavarala katolika hrvatska srca.
Oni love u mutnome, a utima n i j e ni do vjere, ni do crkve, ve do n j i h samih,
njihovih strasti, do ena. Dok su pisci broure Katoliki sveenici svomu narodu na
k r a j u donijeli svoju Spomenicu, upuenu nadbiskupu Baueru, anonim donosi na k r a j u
svoje knjiice nadbiskupovu poslanicu koju je tim povodom uputio vjernicima. 4 4 U
n j o j nadbiskup razlae na popularan nain da crkva Kristova n i j e nikakvo slobodno
udruenje, da bi lanovima pripadalo urediti je, kako bi sami htjeli; ve je ona djelo,
ustanova Sina bojega, k o j o j je On sam dao bitno ureenje. T k o prema tomu hoe da
je lan Crkve Kristove, mora priznati njezino glavarstvo i pokoravati mu se, jer je to
jasna naredba Kristova; a tko to ne e, prestaje biti u crkvi. 45
Objasnivi konstituciju Kristove crkve, nadbiskup upozorava vjernike, da
ih na otpad od crkve s a v j e t u j e tek nekolicina otpalih sveenika, kojima pomau
zakleti neprijatelji Krista, kranstva, a napose Crkve katolike: idovi, framasuni
i bezvjerci. Nadbiskup opominje vjernike da se uvaju lukavosti kojom se protivnici
43
44
45

Niko Petri, Moje uspomene, 49.

Sveenik nadbiskupije zagrebake, Reformni pokret u Hrvatskoj. Zagreb 1920., 18-23.
Idem, 19.

slue pogotovo da ne sluaju parola o narodnoj katolikoj crkvi kaoi i o uvoenju

narodnog jezika u bogosluju. Jer oni, borei se narodnu crkvu, u stvari naval j u j u na Svetog Oca Papu, na biskupe, kao najgori heretici svih vjekova, pa ve tim
dokazuju, da su otpali od Krista i Svete Crkve katolike. Nadbiskup opominjui
svoje vjernike moli ih da uvaju crkve i kapele i da ne d a j u da ih obeaste otpadnici.
A onda to je najzanimljivije, dok u poetku ove broure tvrdi anonim da i drava
pomau ute, nadbiskup savjetuje potom da protiv tih reformista i onih koji im
govore o obnovi crkve, trae pomo i zatitu oblasti, koja vam je mora dati ali budite
na oprezu i sami. 46
Izmeu obiju strana nije moglo doi do izmirenja. Pitanje je samo bilo
koliko e jaki biti reformisti kad se budu jednoga dana morali da odvoje od crkve
u kojoj su traili reforme. Odluniji i svjesniji, videi da crkva ne e popustiti, stali
su sami ostvarivati svoje elje. Oni su prije svega poeli da se ene i da u svoje
mise uvode iv narodni jezik, a s tim u vezi stali su predobijati narod za svoje
ideale. Sluanje hrvatskih misa izazvalo je u narodu ne samo zanimanje nego jo
vie i na mnogim stranama ivo odobravanje. Jednako kod seljaka, a tako i inteligencije. Prva misa na hrvatskom jeziku bila je odrana u Koprivnici 15. augusta
1920., u Krievcima 8. septembra a u Virju 12. septembra. Sve ove mise bile su prireene pod vedrim nebom na velikim trgovima jer reformisti nisu eljeli da
u crkvi doe do sukoba. Naime latinai, kako su reformisti zvali svoje protivnike,
stali su se obraati vlastima da ih zatite od nasilnog otimanja crkvi.Uavi u narod
i predobivi ve prilino pristalica, reformisti stali su postepeno organizirati
i prve upe. Nema sumnje da je sve to ukazalo na sasvim novu fazu pokreta. Sada se
konano prelo na agitaciju i organizaciju otpora im su se stale osnivati samostalne
hrvatske upe. Dravne vlasti bile su esto puta u neprilici kako da postupe u pojedinim sluajevima, kad su latinai zahtijevali da se zabrani hrvatska misa, a narod
se skupio i traio da se odri. Takva jedna misa u Koprivnici naroito je izazvala
vlasti o Boiu 1920. Vlasti su zabranile da se misa odri u crkvi. Ipak, i pored zabrane, odrana je hrvatska misa uz silno oduevljenje naroda u gradskoj gimnastikoj dvorani. Oduevljeni izvjestilac s te sveanosti javio je pun pretjeranog optimizma kako je u Koprivnici rimskom klerikalizmu odzvonilo. Vide rimski klerikalci
da se drmaju temelji njihove zgrade pa poduzimaju sve i sva, da ga ugue. Ali
uzalud sve! Brzo e nam kucnuti as osloboenja od rimskog klerikalnog duevnog
ropstva, as poroenja nae hrvatske katolike crkve.11
Da se reformisti koliko toliko zatite od neprijatnosti koje su vlasti mogle da
prirede upravo pred samu slubu, jer te su se dozvoljavale jo po starom austrijskom
zakonu kao sastanci u zatvorenim ili otvorenim prostorijama, izradili su se Pravilnici
za hrvatske katolike upe koji su se podnosili na odobrenje dravnim vlastima. Takav
je bio izraen 19. I. 1921., na sastanku voa reformnog pokreta u Zagrebu u prostorijama Gradske knjinice u Kamenitim Vratima. Na ovome je sastanku prihvaen
i nacrt Pravilnika za reorganizaciju reformnog pokreta kojlu je traila s jedne strane
i iva protivnika akcija a s druge strane nadbiskupu Baueru i njegovim zahtjevima
naklonjene dravne vlasti. Ma da su zagrebaki reformisti ivo nastojali da doe to
48
47

Idem, 22.
Svete mise na hrvatskom jeziku. Preporod 1921, br. 1, 4.

prije do jedne vidne manifestacije ovoga pokreta u glavnom gradu Hrvatske, oni su
je mogli realizirati tek 8. decembra 1921., kada je i odsluena prva misa na ivom
hrvatskom jeziku. Misa je odrana u sveanoj dvorani pjevakog drutva Kolo,
kome je nekad bio prvi pokrovitelj biskup Strossmayer. U toj lijepoj prostoriji nisu
mogle da nadu mnoge stotine mjesta koje su eljele da prisustvuju tom vanom dogaaju u reformnom pokretu. Misu je sluio dr. Stjepan Vidui uz asistenciju A.
Donkovia i J. Luketia, a bilo je prisutno jo deset reformnih sveenika. Poslije
otpjevanog evanelja odrao je Luketi propovijed iji je moto bio stih iz 137 psalma:
Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u zemlji tuoj?
U poreenju primanja kranstva Hrvata s jedne strane iz Rima, ali i od
Franaka, posredstvom akilejskog patrijarhata, a s druge od uenika slavenskih apostola Cirila i Metodija, propovjednik je evocirao historijska vremena iz prelaenja
s poganstva na kranstvo i ukazao na razlike u kojima je izvedeno. Dok su Franci
s nauavanjem vjere irili i svoju imperijalistku politiku, dotle su slavenski apostoli
spasili znatan dio Slavena da ih ne zadesi sudbina polapskih Slavena. S rimske strane
htjelo se i djelo irila i Metodija sahraniti. Meutim otpornost narodne svijesti i velika ljubav toga naroda prema ovoj svetoj batini ouvala je do danas slavensku rije
u slubi bojoj u pojedinim primorskim dijecezama. Upravo tamo gdje su Hrvati bili
najvie izloeni opasnosti, drugog rimskog imperijalizma.
Poslije slube odrao je veliki propagandni govor dr. Stjepan Vidui koji
je prikazao osnovne linije tenji reformista i cjelokupni dotadanji njihov rad.
Rezultat ove prve mise bio je da se u novu zagrebaku hrvatsku upu upisalo oko
pet stotina pristalica. 48 Tako je poslije dvije godine kolebanja i stalnog traenja
izlaza iz situacije pomou molbi i predstavki, reformni pokret uao u jednu odreeniju fazu, u kojoj je mogao da punim zamahom razvije svu svoju aktivnost, osloboen od pretpostavki da e unutar crkve i od poglavara dobiti rjeenja i odgovore
na postavljena pitanja, elje, molbe i zahtjeve. Jer, Crkva je pola putem suspenzije
da doskora zavri ekskomunikacijama. Reformisti, neshvaeni i odbijeni oslobodili
su se i posljednjih veza koje su ih spajale s autoritetom vrhovnog crkvenog poglavara u Rimu. Talijanstvo Rimske Kurije i njen stav prema slavenskim manjinama
u Italiji samo je to nastojanje uveao i ubrzanim tempom razvio do osnovnog programa itavog pokreta.

48

P r v a hrvatska misa u Z a g r e b u .

Preporod 1921, br. 4, 1-4, 7-9.

V.

MAJKA ILI MAEHA

Vatikan i Jugoslavija u prvim godinama poslije ujedinjenja

Kraljevina Srbija sklopila je 1914. konkordat s Vatikanom. 26. jula 1914.

prihvatila ga je i ratificirala Narodna skuptina u Niu, pa je on objavljen u slubenim Srpskim novinama 3. IX./16. IX. 1914. Uza sve to PijO X. nije odaslao
u Srbiju svoga nuncija. Razumljivo je i zato kad se znaju njegova antisrpska raspoloenja kao i zalaganje za austrijsku stvar. Unato tome od strane Srbije doli su u Rim
dr. Mihailo Gavrilovi i dr. Lujo Bakoti kao delegati srpske vlade u Vatikanu.
Poslije osloboenja stvari su se iz osnova izmijenile. Vatikan se naao pred situacijom
kakvu nije ni predviao a ni elio da se razvije na Balkanu. Planovi iz 1915. i 1917.
nisu bili vie savremeni. tovie, ni one pretpostavke koje su bile vezane sa klerikalnom Majskom deklaracijom. Pa opet Vatikan nije naputao ideje da se afirmira
na Balkanu. Previranja, koja su se na politikoj sceni u mladoj SHS manifestirala,
bila su praena najbudnijom panjom Vatikana. Njemu je pred oima naroito
bio katoliki dio Jugoslavena, Hrvati i Slovenci. Separatistike tendencije, koje su
se izraavale u raznim politikim vidovima, nailazile su na puno razumijevanje
Vatikana. O tome, nema sumnje, veoma rjeito govori miljenje dravnoga sekretara
kardinala Gasparrija objavljeno u jednom intervjuu koji je kardinal dao dopisniku
parikog Petit Parisien-a poetkom aprila 1919. Kardinal je govorio u prilog
slovenskoj i hrvatskoj autonomiji, tovie u republikanskoj formi. 1 Dakako ne stoga
to bi kardinal bio republikanac, nego naprosto stoga to mu je bila pred oima
druga kombinacija s katolikim blokom u centralnoj Evropi. Ova misao dravnog sekretara Sv. Oca da se katoliki Hrvati i Slovenci na bilo koji nain izoliraju od
pravoslavnih Srba, a priblie ostalom katolikom bloku pojavljivat e se kroz daljnu
budunost kao crvena nit u raznim svojim vidovima. Naroito u doba faizma. A zna
se i zato, u oba Rima. Unato tome, eljelo se i s jedne i s druge strane, da se
uspostave pravi diplomatski odnosi. To je elio i jugoslavenski episkopat, pa je i s
njegove strane zagovarano da Sv. Stolica poalje u dravu SHS svoga delegata. Tu
je misiju u Vatikanu, od strane nadbiskupa Bauera izloio Msgr. dr. Svetozar Ritig.2
Vatikan je na kraju 6. novembra 1919., znai tek poslije jedne godine dana, priznao
1
Luigi Salvatorelli, La politica della Santa Sede dopo la guerra. Milano 1937, 44.
Doslovno on je rekao (Maurice-u Praxu): Selon l'eminent prelat, la question yougo-slave n'est point
de plus simples. Je crois bien qu'il est d'avis qu'une certaine autonomie, de forme, par exemple,
rpublicaine, devrait Stre accordee dans le nouvel Etat yougoslave aux Croates et aux Slovenes.
(Le Petit Parisien, 3. avril 1919.). Kardinal je u ovoj izjavi podvukao svoje aljenje za komadanjem Austrije koja bi po njegovom sudu bila brana protiv nadiranja boljevizma!
2
Svetozar Ritig, Promemoria ad S. Sedem. Romae, 1919., 14-15.

osnivanje drave SHS. O tome je izvijestio predsjednik vlade Stojan Proti Privremeno narodno predstavnitvo 5. III. 1920. Iza toga su slijedile diplomatske protokolarne formalnosti. Jugoslavenska vlada zatraila je agreman za svog prvog poslanika
pri Vatikanu dr. Luju Bakotia koji je Benediktu XV. predao 13. marta 1920. akreditivna pisma. Ovom sveanom audijencijom uspostavljeni su redovni diplomatski
odnosi izmeu Kraljevine SHS i Svete Stolice i potrajat e do sloma Jugoslavije
aprila 1941.
Dvanaest dana poslije ovog sveanog prijema uputio je Benedikt XV.
regentu Aleksandru pismo o prihvaanju dr. Bakotia i na kraju spomenuo: Na
posljetku prizivajui molitvama svaku sreu i zdravlje za Tebe, molimo svemoguega
Boga da Te milostivo htjedne sjediniti s nama potpunom ljubavlju. 3 Znai i bez
blagoslova za dravu i bez blagoslova za narod. Uskoro potom dolo je do prijema
nuncija odreenog od Benedikta XV. pri regentu Aleksandru. Bio je to Francesco
Cherubini, titularni biskup Nikodijski. U popratnom pismu pape Benedikta XV. od
10. marta 1920. kojim papa preporuuje svoga nuncija regentovoj naklonosti kae papa
da togod bude u nae ime htio rei ili uiniti, da u sve vjeruje kao to bi i nama
samima vjerovao. 4 Nuncij Cherubini predao je svoja akreditivna pisma 6. aprila
1920., a odmah poslije toga otiao u Zagreb, gdje je prisustvovao konferenciji Jugoslavenskog episkopata na kojoj se raspravljalo i o reformnom pokretu hrvatskog
sveenstva.
Oi mnogih jugoslavenskih katolika, ali i nekatolika, odsad e biti esto
uperene u predstavnike najvee duhovne organizacije u svijetu. Dok e ga katoliki
episkopat i vjerne klerikalne mase, pa i oni katolici koji ba nisu bili sasvim u klerikalnim vodama, sluati i braniti, na suprotnoj strani javljat e se kritike i prigovori.
Naroito, im su poeli da stiu nepovoljni glasovi o progonima Jugoslavena pod
okupacijom u Italiji, kao i u zonama koje je Italija pripojila kao jedna od
pobjednica nad Austrougarskom monarhijom, pa i u onim dalmatinskim krajevima,
koje je Italija okupirala kao mandator velikih sila do konane odluke na Mirovnoj
konferenciji. Poloaj nuncija bio je nesumnjivo delikatan i sloen a u pojedinim
zbivanjima veoma muan i teak. Pogotovo, u vezi s progonima katolikog sveenstva
u talijanskim okupiranim zonama. Unato najsveanijem obeanjiu talijanske
vrhovne vojne komande da e se potivati sva ljudska i nacionalna prava slovenskih
manjina, a to su obeanje kasnije ponavljali tokom 1919. pa i 1920. najvii talijanski dravnici, pa i sam talijanski kralj, Hrvati i Slovenci osjetili isu prve udarce
protiv njihovog nacionalnog osjeanja i prve opasnosti od denacionalizacije. A nije
ni udo, jer je pored ovih izjava, koje su u stvari bile praina bacana saveznicima u
oi, sva talijanska tampa odobravala najovinistikije ispade nekadanjih iredentista, sada prvih faistikih avangardista. Sva je tampa glorificirala D A n n u n n z i j a
poslije njegovog govora odranog u Rimu 4. m a j a 1919. pred najviom rimskom
politikom elitom kad je poruio Jugoslavenima u okupiranoj zoni Julijske Krajine:
Fuori la schiaveria bastarda, colle sue lordure e colle sue mandrie di porci! (Napolje kopilje roblje, sa svojim izmetinama i sa svojim oporima svinja!). 5
3
4
5

7-8.

Sima Simi, Vatikan i Jugoslavija, 12.

Idem, 13.
Fran Barbali, Vjerska sloboda Hrvata i Slovenaca u Istri. Trstu i Gorici. Zagreb 1931.,

Bijes pobjednikog pritiska i nasilnost strastvenih mrzitelja Slavena

nije se zaustavio ni pred crkvenim vratima. Unato tome, to je u proglasu generala
Petitti di Roreto stajalo: Vaa e se vjera potivati, jer je katolika vjera vjera
itave Italije. 6 Meutim, ubrzo se pokazalo da je to bio naprosto samo vojniki trik,
kako bi trupe bez ikakvih smetnji kao saveznici i prijatelji Jugoslavena, zaposjele
odreene teritorije, koje su Talijani svojatali i koje im je Londonski pakt (1915.)
za ulazak u rat zagarantirao. Velike rijei ovog proglasa ostale su prazno i lano
slovo na papiru. Jugoslaveni! Italija, velika drava slobode, dat e vam ona ista
prava, kao i svim ostalim dravljanima. Budite uvjereni da e se jaka i pobjedonosna Italija brinuti za sve svoje dravljane, kakva god bila njihova narodnost. 7
Vjerojatno bi prvaci Risorgimenta i odrali datu rije. Ali, spomenuti general Petitti
di Roreto sam je pogazio svoju rije. Ve 29. XI. 1918. izdao je nareenje ovlastivi
vojne vlasti da hapse i deportiraju sve one osobe koje im se ine sumnjivima ili
opasnima. Ovo je nareenje ostalo na snazi sve do 1920. Meu prvim sumnjivim
linostima koje je pogodilo ovo nareenje bili su julijskokrajinski sveenici, koji su
se sasvim saivjeli s narodom iz koga su i ponikli. Ali okupacione vlasti nisu se
oborile samo na nii kler, svjetovni i redovniki, nego i na visoki, elei da preiste
sa svima onima, koji nisu talijanofilski raspoloeni, a pogotovo s onima, koji su bili
nacionalno obojeni.
Prvi na redu bio je krki biskup dr. Antun Mahni, poznati pobornik
Majske deklaracije u v a t i kansko -m is i ona riskom cilju. Odmah, prvih dana okupacije
Krka, aka talijanaa poela je terorizirati zajedno s okupatorom domai hrvatski
svijet. Prve su bile na udaru narodne itaonice, koje su bile ili zatvorene ili demolirane. Sva je tampa zabranjena. Biskupska palaa izlijepljena plakatima s parolama 0 Italia, o morte! Bila je i napadnuta od strane ardita i talijanske fukare,
koja se htjela dodvoriti okupatoru. Biskup je podnosio svakovrsne provokacije
i doputao da se u crkvama propovijeda talijanski, ali kad se od njega zatrailo da se
kod sveanih misa moli i za talijanskoga kralja, odgovorio je da Krk jo nije pripojen Italiji. Tako su odgovarali i pojedini rodoljubivi sveenici, od kojih se isto
trailo, ali su ih zato vojne vlasti stale da hapse i da deportiraju na Sardiniju.
Meu tima su bili i biskupov kancelar i tajnik. Biskup Mahni videi da nasilja
svake vrste ne prestaju, uputio je vojnim vlastima energian protest. Istodobno
uputio je 31. XII. 1918. i Mirovnoj konferennciji u Parizu isto takav apel, u kome je
opisao sva stradanja Hrvata i Slovenaca u okupiranim pokrajinama.
Ja kao biskup apeliram protiv takvog postupka u ime svoje, u ime svoga
klera i svoga naroda na t a j slavni meunarodni sud, koji treba da dade narodima uslove trajnoga mira. T a j se rat vodio za potlaene narode i protiv
imperijalistike politike. Bog je blagoslovio oruje boraca slobode. N a j d r a gocjenije dobro naroda je sloboda vjerovanja i savjesti. Prokletstvo svim silnicima, koji se usuuju u hram Gospodnji s maem u ruci. Kao pastir svoga
mukotrpnoga naroda, koji je osigurao tekom mukom svoj opstanak u vrijeme
tiranije njemako-austrijske, ja diem svoj protestni glas. Protestiram u ime
zakona, koji nalazi svoju jeku u petoj i sedmoj zapovijedi: Ne ubij! Ne
6
Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle of a National Minority. (The Jugoslavs in Italy).
Ljubljana 1945., II ed., 96-97.
7
Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, 13.

ukradi! Protestiram u ime zakona Isusa Krista, koji je doao ne da uniti

prirodni zakon, ve da ga upotpuni i usavri, koji nareuje: Ne ini drugomu
ono, to ne bi rado da ti drugi uini. Po pravilima Evanelja propovijeda se
pravednost, a bez pravednosti nema nita. Ako se eli osigurati svjetski mir,
odnosi naroda moraju biti ureeni na bazi pravde. Ako je primjenjivanje
ovoga pravila igdje prijeko potrebno, a to je svakako u ovim stranama gdje
trinaest vjekova ivi na narod Hrvata, Slovenaca i Srba. Svaka grijeka u
rjeavanju pitanja Jugoslavije mogla bi sobom nositi teke posljedice za
cijelu Evropu.
Jugoslaveni konano zasluuju iza dugog robovanja pod igom njemakim,
maarskim, turskim, da jednom ponu ivjeti ivotom dostojnim naroda, koji
je kroz vjekove lio svoju krv za kransku kulturu i za slobodu Evrope.
Jugoslaveni odbacuju novoga tlaitelja, koji se nametnuo silom i tvrdo se
nadaju, da nas slavodobitni saveznici, koji su krenuli u rat za slobodu potlaenih naroda, ne e zaboraviti. Krajevi, koji su uzdu Jadranskoga mora, za
Jugoslaviju su plua, kroz koja ona die, za njih Jugoslavija ivi, za njih e
umrijeti. Svaki pokuaj, da je ma tko udalji od mora, naii e na krajnji
otpor. Jugoslaveni ne e nikad dopustiti da se otrgne od njihova tijela jedan
organ, bez koga nije mogu njegov ivot.8
Nema sumnje da je ovaj muevan i patriotski gest potekao iz dubina ojaenog i povrijeenog srca. Ali taj nije bio i jedini potez koji je on uinio u ovo teko
doba. Admiral Cagni dobro je znao koliko je biskup odluan i uporan u svome
otporu. U sluaju dra Kvirina Bonefaia upnika u Malom Loinju, koga su talijanske vlasti prisilile da se odrekne upe, kako bi ga mogao zamijeniti Talijan,
biskup je veoma hrabro protestirao kod admirala. On je konstatirao da je tobonja
dobrovoljna izjava Bonefaieva iznuena i stoga na osnovu kanona 185 nitetna.
Ako stvari pou tako dalje, ne e preostati drugo nego da se 85% puanstva odavle
iseli. .. Imam jo mnoge albe. Postupak protiv stanovnitva ovih otoka . . . zasluuje
naziv persekucije. 9
Kad je admiral Cagni zatraio od biskupa da mu poalje spisak glagoljakih
upa, biskup je to energino odbio upozorivi admirala na njegovu nekompetentnost
u tom pitanju. Medu ostalim biskup je rekao i ovo:
8

Ignacij Radi, Antun Mahni, biskup Krki, 192-193.

Fran Barbali. Vjerska sloboda, 28. 4. XI. 1918. bio je dr. Bonefai pozvan na
vojnu komandu u Malom Loinju gdje se od njega zahtijevalo da odsad ima da propovijeda narodu
samo na talijanskom jeziku, jer gdje je talijanski vojnik, tu je i Italija. Kad nije htio da se
pokori, ve je produio da propovijeda hrvatski, bio je silom odveden i konfiniran u Baki, na
otoku Krku. koji je i posliie ugovora u Rapallu (1920.) bio pod D'Annunzijevom upravom, kao
regentom Kvarnera. Na Boi 1920. zahtijevali su D'Annunzijevi arditi da toga dana pjeva misu
latinski, poto se inae glagoljalo. Naime arditima bila je glagoljica kao najrjeitiji svjedok slavenstva ovih strana najizazovniji obiekat. Glagoljske crkvene knjige kao i ostali rukopisi ispisani
ovim starim slavenskim pismom, zatim mnogi natpisi na kamenu kao i na crkvenim zvonima, izazivali su panju ovih prvih misionara i pionira talijanske civilizacije. I budakom kao i vatrom oni
su unitavali ova stara slavenska svjedoanstva kako bi njihovim nestankom tai okupirani teritorij dobio drugi neslavenski, latinski i talijanski znaaj. Odatle i akcija admirala Cagnija protiv
sveenika glagoljaa.
Kad je dr. Bonefai poeo da po obiaju pjeva na Boi misu slavenskim jezikom,
trojica ardita izazivali su pravu paniku u crkvi prijetei narodu i Bonefaiu revolverima ako ne
bude nastavio latinskim jezikom da pjeva misu. Sukob koji je poslije toga nastao, zavrio je sa
trojicom mrtvih. Ovaj krvavi Boi u Baki 1920. simboliki predstavlja cjelokupnu talijansku okupaciju pod kojom je na narod morao da izdri preko etvrt stoljea. Dakako protesti koje je
biskup Mahni uloio nisu urodili nikakvim plodom. Jer sistem talijanizacije obuhvatio je sve pa
i samu crkvu. Ovaj sluaj u Baki nije bio osamljen. Barbalieve i ermeljeve knjige daju itav
niz optubene dokumentacije protiv slubenih izjava i vojnih vlasti kao i civilnih predsjednika vlade,
ministara vanjskih poslova pa i samoga kralja.
9

U tom vaem zahtjevu vidim intenciju da nadzirete m o j rad i da

da li se ja drim propisa mojih poglavara. to bi Vaa Ekscelencija
kad bih je pitao, koje ste naloge dobili, kad ste bili pozvani u Pulu, u
da se uvjerim, da li se oni vre. Ja imadem svog poglavara jedino u
Neka se Vaa Ekscelencija izvoli tamo obratiti. 10

vidite,
rekla,
svrhu,
Rimu.

Svakako, to je bilo odvie za nasilnog talijanskog admirala. Stoga je uskoro

pala odluka da se takav nepoeljni i nesavitljivi crkveni poglavar ukloni iz okupacione zone, smatrajui da e se time i otpornost ostalog stanovnitva efikasnije lomiti.
Iako su p r i j e t n j e dolazile sa svih strana, biskup u svojoj odlunosti nije poputao. On
je elio da pode u Rim da se poali papi. Poslije dvomjesenog ekanja okupatorske
vlasti odbile su da mu dadu dozvolu. Kad to nije dobio, zatrai dozvolu da pode
u Jugoslaviju radi lijeenja poto se u to doba uistinu razbolio. Talijani mu ponude
da e ga torpiljerom prevesti do Senja. Bilo jje to 2. aprila 1919. K a d je torpiljer
Espero krenuo i izaao na puinu, kapetan saopi biskupu da je primio radio-telegram od admirala Cagnija da mora promijeniti smjer prema Anconi. Tako, prijevarom doveden na brod, biskup bude upuen za Aneonu. Odatle je pod vojnikom
pratnjom odveden u Rim, a onda interniran u Frascattiju. Tu se nalazio sve do
11. februara 1920. poto nisu uspjele platonske intervencije same Rimske Kurije. 1 1
Kad se biskup Mahni iz internacije vratio kui u svoju rezidenciju, bilo je
jasno da tu ne e moi dugo da boravi. Na kraju bude prisiljen da prijee preko
demarkacione linije u Jugoslaviju. Teko bolestan jo je poivio nekoliko mjeseci
i umre u Zagrebu 14. decembra 1920. Tu je i sahranjen u glagoljakom manastiru
na svetom Kaveru g d j e su nali utoite redovnici oci treoreci prognani s okupiranog teritorija. 1 2
Sudbinu biskupa Mahnia dijelili su i mnogi drugi sveenici i redovnici,
franjevci, konventualci i treoreci iz njegove biskupije. Tako je posve dokinuto
glagoljanje, a iz Italije su dovedeni talijanski sveenici kao i fratri, dakako sa
znanjem i inicijativom njihovih pretpostavljenih crkvenih starjeina, biskupa i provincijala. Tako je to bilo na Krku, Cresu, Loinju, Malom i Velom. Nisu uvedene
samo latinske mise, nego se svuda u propovijedima, kao i u ostalim crkvenim funkcij a m a upotrebljavao iskljuivo talijanski jezik. 13 Ovi talijanski fratri i sveenici imali
su da pomognu talijanske vlaisti u denacionalizaciji Jugoslavena i talijanizaciji itave
Julijske Krajine.
Tako je to bilo i u istarskoj poreko-pulskoj biskupiji. Od 56 sveenika
Hrvata zadralo se samo 11, ali i njima bude uskoro sueno da pou u zbjeg, kao
10

I g n a c i j e Radi, A n t u n Mahni, biskup krki. 194.

Iz i n t e r n a c i j e uputio je M a h n i m j e s e c a oktobra 1919. j e d a n lanak k o j i je t a j n o
prenio u Z a g r e b j e d a n jugoslavenski d o b r o v o l j a c koii je posjetio biskupa. T a j lanak o b j a v i l a je
N a r o d n a politika u br. 245. Biskup p o r u u j e n a r o d u da bude sloan i da uva m u k o m steeno
j e d i n s t v o na koje nemilim okom g l e d a j u n j e g o v i n e p r i j a t e l j i . M e u ostalim on ie napisao i ove
misli: Osvanuo n a m je veliki dan (t. j. dan u j e d i n j e n j a ) , na nebu n a m se ukaza SHS. N a r o d e m o j ,
u ovome e znaku p o b i j e d i t i ! H r v a t i , Srbi i Slovenci! B o j a je v o l j a , da ostanete na v i j e k e n e razdruivo u j e d i n j e n i . Promisao o d r e d i l a vas je za visoke ciljeve. Samo u j e d i n s t v u je va spas,
vaa budunost. G d j e je i z d a j n i k a ruka, k o j a se u s u u j e ruiti ovo j e d i n s t v o ? to je Bog zdruio,
ovjek neka ne rastavlja. ( I g n a c i j e Radi, A n t u n Mahni. 198). N e m a s u m n j e da su ove misli bile
iskrene i istinite, upuene iz ropstva jugoslavenskim n a r o d i m a koji su se u to v r i j e m e ve uveliko
politiki sukobljavali i slabili svoje snage p r e m a v a n j s k i m n e p r i j a t e l j i m a . Biograf biskupa M a h n i a ,
f r a I g n a c i j e Radi, dodao je ovim biskupovim r o d o l j u b i v i m mislima sasvim nestilski k o m e n t a r .
12
I g n a c i j e Radi, A n t u n Mahni, biskup krki, 236-237.
13
F r a n Barbali, V j e s k a sloboda, 27-28.
11

to su to ranije mnogi morali da uine prisiljeni da spase ivote. I tu su ukinute

hrvatske propovijedi, a gdje su se odrale narod je morao da ih slua bilingues,
hrvatski pa onda talijanski. Kako je najvei dio sveenika Hrvata prognan, jedva
se mogao nai sveenik kome bi se mogao netko da ispovijedi hrvatski, jer su novi
sveenici doljaci bili Talijani. I u toj dijecezi nisu bili rijetki sluajevi da su arditi
napadali na sveenike i u samoj crkvi, ako bi se oni usudili da progovore narodu
rije boje utjehe na hrvatskom jeziku. Takoer nisu bili rijetki sluajevi da su se ti
talijanski sveenici doljaci usudili da s propovjedaonice napadaju i vrijeaju
Hrvate. 14
U senjsko-modrukojl biskupiji same okupacione vlasti otele su znatan dio
upa, na elu s gradom Rijekom, ispod jurisdikcije senjskog biskupa. Nije bez znaenja da je Rimska Kurija, im su 1918. Talijani okupirali Rijeku, postavila za
ovaj grad apostolskog upravitelja. 15 Iz Rijeke bili su protjerani najprije oci kapucini a onda upnik dr. A. Kukani i kapelan dr. A. Jureti. Na Rijeci, u ijoj se
katedrali u velikoj sedmici uvijjek pjevala Muka Gospodnja na hrvatskom jeziku, od
1920. umukla je svaka narodna rije. Tako su ukinute i hrvatske propovijedi u upama Rijeka, Lovrana, Opatija. U akom sjemenitu zabranjeno je djeci da se na
svom materinjem jeziku ispovijedaju, da itaju iz hrvatskih i slovenskih molitvenika
i t. d. i t. d. Dakako sve je to bilo sa znanjem apostolskog upravitelja, tovie i po njegovoj inicijativi. Zato je tona ocjena, iako veoma blaga kad se u publikaciji izdanja
klerikalnog drutva svetog Jeronima kae: Vjerske su prilike u rijekoj biskupiji
alosne krivnjom crkvenih vlasti. Rekao sam alosne, ali je to preblago reeno. 16
Stanje u transko-koparskoj biskupiji bilo je jednako bijedno i teko za
slovenske i hrvatske sveenike. Zatvorenih, interniranih i protjeranih sveenika bio
je velik broj. 56 ih je prebaeno preko jugoslavenske granice, a u t a j broj nisu
uraunati franjevci iz Pazina i Kopra i konventualci iz Pirana ija je sudbina bila
naroito teka.
Transki ovinisti, talijanai i doljaci arditi nisu 1919. potedili ni biskupa
dr. Andreja Karlina. Masa je prisilila biskupa da potpie svoju rezignaciju, jer e
ga inae ubiti. Biskupski dvor bio je opljakan i demoliran kao i privatni stan
biskupa Karlina. Iz ukradenih dokumenata oni su sastavili jedan izmiljen zapisnik
koji je onda nekanjivo tampan u Era nuova. I takvu ostavku primila je Rimska
Kurija, ma da bi ona kanonski morala da bude odbijena. Pogotovo kad se zna da
biskupa moe da razrijei dunosti samo papa, onda je jasno da se papa nasilju
civilnih vlasti i gomile ili nije mogao ili nije htio da odupre. Nema sumnje da je
odlazak biskupa Karlina bio u potpunoj saglasnosti sa Svetom Stolicom. Na mjesto
dr. Karlina poslan je u Trst jedan pravi Talijan Angelo Bartolomasi, vojni biskup,
koji inae.nije poznavao jezik svoje povjerene pastve. 17
Nasilja ardita su u toj biskupiji prela sve mjere. Tu sU se dogaale stvari
kojima bi zavidio i srednji vijek. to je najsimptomatinije, u harangama protiv
Jugoslavena nisu uestvovali samoi talijanai i arditi nego i sami talijanski sveenici.
Na primjer franjevac Pasquale Giannini kad je 1920. u hrvatskom selu blagoslovio
14
15
16
17

Fran Barbali, Vjerska sloboda,

Poslije pripojenja Rijeke Italiji
Fran Barbali, Vjerska sloboda,
Lavo ermelj, Life-and-Death

32-33.
31. V. 1925. osnovana je samostalna dijeceza.
37.
Struggle, 97.

novo otvorenu talijansku kolu, koja jte bila na mjestu stare hrvatske, spalio je na
lomai sve hrvatske knjige tamonje hrvatske kole, meu kojima je bilo i hrvatskih
molitvenika. Septembra 1920. u crkvi svetog Antuna pucali su faisti nianei na
propovjednika Slovenca. U Krkavcima je (1920.) rulja provalila u crkvu za vrijeme
slube boje i sprijeila daljni tok slube, jer je sveenik govorio na narodnom jeziku.
Vrlo su esti sluajevi bili da su upniki domovi bili napadani bombama, pljakani, pa onda zapaljeni kako bi se prikrili tragovi odvratne pljake. G d j e god bi
na crkvama arditi naili na glagoljske natpise, odmah bi ih unitili smatrajui da su
time unitili i hrvatsko porijeklo dotinog mjesta. Poznata je irokoj- svjetskoj javnosti metoda talijanske policije s ricinusovim uljem, pa su i mnogi katoliki sveenici
bili prisiljavani da piju ricinusovo ulje. 18 Tako je to bilo i u Zadru, kamo je odmah
poslan apostolski upravitelj kao i na Rijeku. Iz Zadra su protjerani svi redovnici
franjevci i treoreci. 19
Sveenici, slovenski i hrvatski,
jatnog terora propovijedaju narodu na
veim neprijatnostima. II Popolo di
sveenicima koji odravaju slovensku i
su sveenici zmije otrovnice, tvrdi u
Popolo di Trieste. 20

koji su imali odvanosti, da i pored nevjeronjegovom jeziku, bili su stalno izloeni n a j Trieste pie najpogrdnijim rijeima b tim
hrvatsku svijest u svojim upama. Slovenski
arditsko-faistikom ogorenju novinar u II

Nevjerojatno je, ali istinito, da je o svemu tome bio pravilito i na vrijeme

obavjetavan Vatikan. Meutim, t a j nije poduzeo nikakve mjere. O svim tim zloinima kao i uvredama i oskvrnjivanjima crkava govori veoma rjeito i uvjerljivo
u svim pojedinostima veliki memorandum, podnijet papi Benediktu X V . od strane
jedne posebne delegacije slovenskih sveenika s okupiranong teritorija 6. marta
1920.21
Nasljednik biskupa dr. Karlina Talijan Angelo Bartolomasi, ma da je bio
talijanski patriot, a kasnije i faista, i on je morao uvidjeti da je t a j cijeli teror
rie na tetu ugleda katolike crkve, nego u korist talijanizacije Istre, Trsta i Slovenskog Primorja. Ima svjedoka koji tvrde da se i sam Bartolomasi nad svime time
zgraao. Pogotovo kad je saznao da vojnici, arditi i faisti prate svaki korak sveenika, u crkvi, procesijama, sprovodima, samo stoga, da ne bi zapjevali slovenski ili
hrvatski. Bilo je sluajeva da su vojnici zaustavljali sveenika u trenutku kad je
nosio umiruem priest i posljednju pomast da bi ga na ulici, u sveenikom ornatu,
identificirali. 22 Koliko je bilo sveenicima doljacima, koji su zamijenili slovenske
i hrvatske, do spasa dua povjerenih vjernika Slovenaca i Hrvata, vidi se i iz ophoenja, koje su oni pokazivali prema narodu koji uope nije znao talijanski. Kad su
franjevci sa Cresa, Pazina i Pirana morali napustiti manastire, (a ti su odmah bili
odvojeni od svoje ranije hrvatske provincije i pripojeni onoj u Padovi, prema nareenju dekreta generalnog vikara Dom. Tavanija od 30. I. 1919.), gvardijan manastira u Piranu suznim oima upitao je novog^ talijanskog gvardijlana, kako e se
ubudue ispovijedati slovenski pokajnici, a ovaj mu je sasvim nekranski i ciniki
18
19
20
21
22

Fran
Fran
Fran
Lavo
Lavo

Barbali,
Barbali,
Barbali,
ermelj,
ermelj,

V. Novak: Magnum crimen

V j e r s k a sloboda, 38-49.
Vjerska sloboda, 53.
Vjerska sloboda, 54.
Life-and-Death Struggle, II ed. br. 98.
Life-and-Death Struggle, 98.

odvratio: Si privino dei sacramenti, fin tanto che non avranno imparato la lingua
italiana! (Bit e im uskraeni sakramenti sve dotle dok se ne naue talijanski!) 28
Na takav su nain talijanski fratri zamijenili hrvatske i preuzeli ne samo njihovo
mjesto, nego i njihovom radinou steenu imovinu.
Koliko su ti novi talijanski doljaci-sveenici imali zadatak da pomognu
vojnike i civilne vlasti u talijanizaciji Julijske Krajine, pokazuju otkriveni izvjetaji
kapelana mornarice don Giovanni Battista Quincija, kojji se nalazio u slubi kod
Glavne komande pomorske baze u Puli. Njemu je povjereno da posjeti upe i upnike
junog dijela Istre i da o tome podnese izvjetaj svojoj Komandi. To je i uinio
6. II. 1919. i 22. II. 1919. civilnom komesaru u Puli, kapetanu Markizu Delia Franca.
Iz tih se izvjetaja vidi da je imao zadatak, da po raznim upama gdje su se nalazili
porazmjeteni talijanski vojnici, izvidi da li upnici, ma da su Hrvati, dre talijanske
propovijedi. Osim toga imao je pravo da sve takve sveenike koji ne vre zapovijedi
talijanske vojne komande, udalji iz slube. Samo nekoliko citata iz tih izvjetaja
otkrivaju pravu funkciju koju su za denacionalizaciju i asimilaciju Jugoslavena u
Julijskoj Krajini civilne vlasti jo prije dolaska faista na vlast, namijenili kleru u
u Julijskoj Krajini.
Krenuvi na put uzeo sam za zadatak da doem u kontakt sa asnim dekanima, upnicima i kapelanima mjesta koja imam posjetiti, da ih predobijem za talijansku propagandu, a ako ne drugo za njihovu dobru namjeru za takvu propagandu,
ali i najvanije da sondiram duh upnika i upravitelja Slavena, za koje sam saznao
da su se nekoji ve obratili za nau stvar, dok su drugi indiferentni, a vei dio je
protivan. Tako govori don Quinci o sveeniku u Vodnjanu za koga smatra da se priklonio novom stanju i da bi mogao zato biti poteen od izgona. Na pravoslavnog
popa u Peroju raunao je da bi se mogao pridobiti za talijansku stvar materijalnim
sredstvima a moda i za prijelaz na uniju. Don Quinci je predloio da je svakako
potrebno prije svega u Peroju, posve crnogorskom mjestancu bez ijednog talijanskog
ovjeka, osnovati talijansku kolu. U Marani, gdje se ranije nalazio don Mate
kabi, za koga kae izvjestilac da je fanatiki Slaven i bundija, zbog ega je
izagnan i poslan u vojniki zatvor radi politike krivice, vri slubu na zadovoljstvo
talijanski pop don Pietro Zeni. Don Quinci namjerio se u Loboriki na don Antuna
Nikolia koji se protivio da na misi i u liturgijskim funkcijama slui latinskim jezikom i da propovijeda talijanski. Zato, kae ovaj sveeniki agent smatrao sam
potrebnim, im doem u' Vodnjan, da se sporazumijem i sa kapetanom Rottiglieri,
komandantom tamonjeg odreda da dade spomenutog upnika nadzirati po agentu
koji dobro zna slovenski, da li vri to sam mu naredio. U Rovinjjskom Selu sastao
se izvjestilac sa porunikom Crevatto, Istraninom, koji je bio u uredu za propagandu
Izmijenili smo misli o to efikasnijim i zgodnijim sredstvima za talijanizaciju
Slavena.
Na kraju prvog izvjetaja ima i jedan prilog sa naslovom: Prijedlozi. U
toki osmoj kae se:
Brzo treba izraditi od biskupske Kurije u Poreu nareenje da se upnici
i kapelani obaveu, da eliminiraju upotrebu hrvatskog jezika iz mise, kao i
obavljanje sakramenata, a tako i iz svih isto liturgijskih funkcija, a nasuprot
23

Idem.

tome da moraju propovijedati talijanski, jer na misu dolaze i talijanske obitelji i vojnici,- a Slaveni, osobito mukarci, razumiju dobro talijanski, tovie
i govore.
Don Quinci zatim preporua da bi se trebalo sporazumjeti sa porekim biskupskim legatom u Puli za imenovanje upnika Talijana i Talijanima sklonih
Hrvata. Dakako, rije je o onima koje treba ukloniti. 24
Sluaj don Quincija svakako nije bio usamljen. Ima i odvie dokumentacija
s kojima emo se kasnije susresti, iz kojih se vidi puna kolaboracija znatnog dijela
talijanskog importiranog sveenstva te krajeve i prije aneksije, (koja je izvedena
novembra 1920. poslije ugovora u Rapallu), kao i poslije nje, do pojave faizma. U
itavoj faistikoj eri ona je bila oigledna za svakoga tko se elio da upozna ma
i povrno sa tunim stanjem slovenskog i hrvatskog naroda pod faistikom vlau.
Muenitvo Slovenaca i Hrvata prije i poslije aneksijle produilo se u novo administrativno organiziranoj pokrajini Venezia Giulia. Ovaj geografsko-administrativni
termin dobio je jugoslavenski adekvatni naziv: Julijska Krajina. 2 5
Jo za same okupacije, prije aneksije, bilo je zatvoreno oko stotinu slovenskih sveenika, deportirano ili protjerano preko granice u Jugoslaviju. 26 Stradanja
i muenja uistinu porobljenog naroda teko su se doimala brae u Jugoslaviji. Nisu
bili rijetki izrazi ogorenja kad se saznavalo za nova i sve stranija iskuenja kojima
su bili izloeni jugoslavenski sunarodnjaci u Julijskoj Krajini. uli su se protesti
protiv takve barbarske uprave pod kojom je stenjao na narod u Istri i Slovenskom
Primorju, i u beogradskom Privremenom narodnom predstavnitvu. Don J u r a j
Biankini, sveenik i znamenita linost iz preporoditeljskog vremena Dalmacije, kao
i Istranin sveenik Vjekoslav Spini u nekoliko su mahova prikazali nevoljno stanje
u okupiranim zonama. Don Biankini je naroito 28. maja 1920. tekim rijeima
optuio ne samo Italiju, kao mandatora velikih sila, nego i itavu Antantu koja je
mirno posmatrala talijanski teror. Ogoren i uzbuen don Biankini je u svom govoru
iz te oigledne nepravde, koja se stalno ponavljala prema Jugoslavenima od strane
nekadanjih saveznika, povukao i logine pouke ne samo za Jugoslavene nego i za
sve ostale Slavene. Don Biankini razoaran i uvrijeen okrenuo je svoje poglede od
Zapada i usmjerio ih prema Istoku, prema Rusiji, iako je ona tada bila u svojoj
najteoj borbi za odranje tekovina revolucije u ratu sa Poljskom. Stari slavjanofil
gleda upravo providencijalno kroz sve mrane zavjese u budunost, pa bez straha i
nekolebljivo oekuje za Jugoslavene, kao i sve ostale Slavene, dobro samo s Istoka,
iz Rusije. U svom viesatnom govoru, sasluan u pravom grozniavom uzbuenju
itavoga Predstavnitva, ljevice i deisnice, podvukao je Biankini ope poglede Jugoslavena razoaranih u saveznicima koji su ih prepustili na milost i nemilost barbarskom ugnjetau koji je svojatao za se naziv civilizatora.
Taman smo skinuli prokleti austrijsko-maarski jaram, tekar smo bili
primaknuli k ustima slatku au slobode, a nametnut nam je talijanski jaram,
stoput tei, okrutniji, perfidniji. Ostadosmo kao gromom oinuti iz vedra
24
A. I., Sveenici i odnaroivanje. Glas Istre 21. VIII. 1945. Faksimil ovog originala
nalazi se u: Documents sur la denationalisation des Yougoslaves de la Marche julienne. Beograd
1946,45-49.
25
Oko Trsta. Beograd 1945, 374-376.
26
Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, 97.

n e b a . . . Nae ropstvo, nae muenitvo traje preko godinu i po dana, a od

nikud pomoi, od nikud ni oruja, da barem sami pokuamo ili slavno umrijeti ili osloboditi se naih talijanskih zulumara . . . Najvie smo kivni na nae
velike saveznike i prijatelje iz svjetskog rata, koji nas sasvim zapustie i ostavie, izruujui nas na milost i nemilost talijanskih h o r d a . . . Ostavie nas
bez ikakva razloga, bez ikakva obzira na nae napore i na neprocjenjive rtve
naeg slavnog Piemonta, s kojim znadu da smo jedna krv, jedan jezik, jedna
dua i s kojim hoemo da budemo i jedna narodno-dravna zajednica.
Zato don Biankini optuuje Antantu, koja doputa da Italija u okupiranim
krajevima gazi sve internacionalne ustanove i obaveze Hake konvencije. Mi ih
optuujemo to oni trpe, da Italija postupa sa naim narodom, kao da je ove krajeve
osvojila na junakom megdanu, a kao da ih nije sramotnim hinjenjem i vjerolomstvom
mirno okupirala. Ogromna je to optuba, itav niz jauka istinskog bola i razoaranja od pune tri strane.
Mi, robovi Antante, optuujemo negdanje saveznike i prijatelje, to
doputaju da Italija u okupiranim krajevima vrijea i vjerska uvstva naroda, da vri silu i zulum na njegove patriotske sveenike i da profanira i
njegove crkve. Dogodilo se je vie puta i u alinaciji da je okupatorska
vlast bez ikakva razloga zabranila starinske crkvene funkcije, javne litije,
propovijedi i da oruani karabinjeri svetogrdno provalie i u pravoslavne i
katolike crkve. I neki dan je strogo zabranila javnu procesiju na slavnom,
na junakom naem Visu. Zato? Odgovorio je talijanski komandant: Jer
je narod pri zadnjoj procesiji molio i pjevao hrvatski. U glavnom gradu
Dalmacije (Zadar) zabranila je lani kulturna Italija pijetetnu komemoraciju
velikih naih narodnih muenika Zrinjskog i Frankopana. Vojnike horde
tom prigodom u gluho doba noi prodrijee u glagoljaku crkvu Svetog
Mihaila u Zadru i poruie mrtvaki odar prireen za sveane zadunice . . .
U ibeniku je okupatorska talijanska vlast htjela da kapitularni vikar uvede
u drevnu ibensku katedralu propovijedanje na talijanskom jeziku. Savjesni
starina Vicko karpa nije htio nikako da uje da on to moe dopustiti, uvjeren da bi u ibeniku talijanske propovijedi bile sasvim suvine da bi, kao
puko sredstvo talijanske propagande, ljuto vrijeale narodno uvstvo. Kad to
nije uinio, onda su ga nou od 29. do 30. IV. silom odveli na torpiljeru i
internirali na Hvaru. (Skuptina jednoduno manifestira starini kapitularu
V. karpi).
Pri kraju svoga govora don Biankini osvrnuo se po itavom slavenstvu,
zauistavivi svoje poglede na Rusiji, upirui u n j u oi ispunjene nadama kao u jedinog pravog zatitnika, prijatelja i brata.
Naa je jadranska obala kakljiva toka, gdje se sreu dva sasvim razliita svijeta slavenski i latinski toka puna ara i obmane u koju je
germanski svijet odavna upirao svoje poudne oi. Ali to je prirodna junozapadna granica ne samo drave SHS nego i itavog Slavenstva, kojemu su
jo uvijek uskraene baltike obale, kojemu se jo uvijek uskrauje Carigrad,
usprkos svih ogromnih rtava, koje je u svjetskom ratu doprinijelo. Naa je
jadranska obala najpodesniji izlaz kroz koji dolaze na slobodni svjetski
promet i novoustrojene slavenske drave. Naa je jadranska obala pitanje
svjetskog premega, kulture i napretka cijeloga Slavenstva.

Stoga na svojoj juno-zapadnoj granici preko dvije stotine miliona Slavena ne bi nikad mogli da trpe tue gospodstvo bilo pod kakvim, ma i n a j blaim oblikom. Otkinuti nam sada i najmanji dio nae prirodne granice na
moru, znailo bi baciti rukavicu pod noge ne samo Jugoslaviji, nego cijelome
Slavenstvu, znailo bi stvoriti otrovni osinjak na granici itavog Slavenstva,
na ogranku Sredozemnog mora, te drevne kolijevke svjetske povijesti jedne
od najvanijih toaka svekolike Evrope. Sloni, odluni i puni pouzdanja U
pobjedu svoga prava, ekajmo dogaaje! Budimo na svaku pripravni!
Odmazda bi mogla doi moda i prije nego to neki misle. . . Osvanut e i slavenski dan! Slavenstvo se budi na nov ivot. Slavenstvo ne moe i ne smije
vie da bude kao do sada krotko janje, da podnosi samo grijehe i opaine
evropejskog svijeta. Predosta smo mi Slaveni bili iskorieni. I dananje nebu
vapijue ponienje, da se o nama, bez nas i proti nama odluuje u svjetskom
areopagu, neemo vie nikada moi da trpimo. Nevjerojatno ali istinito! Ni
ciglog slavenskog predstavnika nije se pozvalo ni u Vrhovno vijee ni na
Mirovnu konferenciju! Ni ciglo pleme velike slavenske obitelji, ni malo, ni
veliko, nije ondje paritetno zastupano! Odluuju o naoj koi samo Latini i
Anglosaksonci! Mi Slaveni, koji nemamo ma ba nizato da se stidimo pred
cijelim svijetom, mi Slaveni moramo ekati njihove osude pred vratima, kao
da smo mi njihova prosjaka siroad ili kao da smo mi inferiorna rasa, narod
druge ili tree klase! Sramota i skandal! Ovakvim postupanjem, gospodo zastupnici, zapadna Evropa e kasno ve kada zadobiti simpatije slavenskog
istoka. Slavenstvo e stvoriti nove politike orijentacije, postati e samostalnim odluujuim faktorom u svjetskoj politici. Rusija se ve kao feniks poinje dizati iz pepela svoje strane revolucije. Velika preporoena Rusija,
Rusija prekaljena krvlju i ognjem, pomlaena svijesnim demokratskim lahorom, nee ve nikada biti caristika Rusija, nego slobodna, jaka, prava slavenska Rusija, Rusija Wilsonovih naela, moan faktor slobode, kulture i
napretka, kakvu proroanskim okom predvidjee njezini velikani Pera i Uma.
(Odobravanje i pljeskanje). To e biti ona Rusija, iz koje e, po misli genijalnog Dostojevskoga,
doi matoroj izroenoj Evropi novi ovjek, novi
svijet, novo carstvo zemlje i duha. (Burno odobravanje). Uz takvu Rusiju
okupie se svekoliko Slavenstvo. Uz nju e biti i njezina najmlaa, najnadobudnija i najljepa sestra: Drava SHS naa Jugoslavija. Gospodo poslanici! Nema sumnje da napokon i izmuenom Slavenstvu sviu vedri dani,
U Slavenstvu koje se preporaa, bujno raste i naa snaga, jer smo mi ivo
udo slavenskog tijela, brv od njegove krvi, kost od njegove kosti. Stoga, ma
kakve nam nepravde jo nainili u zboru evropskih kadija; ma bilo na kakav
nepravedan nain rijeeno i nae jadransko pitanje, to moe da bude samo
provizorno krparenje i nova drska provokacija cijelom Slavenstvu.
Pri kraju don Biankinijeva govora, kada je starac sveenik svim Jugoslavenima uputio apel da budu sloni, dosljedni, odluni i radini, Skuptina se dugo
nije utiala od jednodunog odobravanja svih prisutnih poslanika. 27
Meutim, vladi nisu bili po volji ovi govori, jer se bojala represalija i diplomatiskih neprijatnosti. Don Biankini je izazvao u jednoj svojoj interpelaciji 7. jula
1920. u vezi sa stradanjima naega naroda pod Italijom, zastupnika Ministra vanjskih poslova dr. Ninia. Don Biankini, odbijajui nimalo junaan odgovor dr. Ninia, uzeo ga je na nian odmjerivi samo onako kako je to umio stari parlamentarac Biankini, koji se i u bivoj Austriji nije ustruavao da i samome caru u lice
27

Stenografske biljeke Privremenog narodnog predstavnitva. 1920., IV, 494-507.

dobaci stvari koje bi mnogi mogli da smatraju kao crimen laesae majestatis. Don
Biankini je jakim akcentiranjem upozorio poslanike, da je zacijelo i njih bez
sumnje jako oalostio i sablaznio odgovor gospodina zastupnika Ministra vanjskih
poslova, kao to je i njega oalostio i sablaznio. Don Biankini se zgrozio to dr.
Nini nije dovoljno informiran ni o onome o emu pie opirno beogradska tampa,
na osnovu izjava pedesetorice izbjeglica. Mjesto oekivane osude postupka talijanskih
vlasti dr. Nini ini komplimente talijanskoj 1 vladi, tvrdei da se pod Giolittijem
odnosi ne e pogorati. Frenetino odobravanje velikog dijela Narodnog predstavnitva popratilo je pakljune misli don Biankinija, kad je podvukao u punom ogorenju: Mi neemo i ne smijemo komplimentirati onu vladu, koja na narod mui,
koja ga mrcvari, koja ubija jadne nae podanike u Dalmaciji i u itavim okupiranim
krajevima. 28
Ovako odluno kao to je govorio stari don Biankini, t a j sjajni jo ivi
predstavnik Strossmayerova kruga narodnih sveenika, koji su umjeli da spoje svoje
obaveze prema crkvi s onima prema narodu, progovorili su mjeseca augusta i splitski
sveenici. Oni su odvano podvukli da se na sva ta nasilja kojia su injena od strane
vojnih i civilnih vlasti nije u stvari osvrtala vrhovna crkvena vlast. Savremenicima
svih tih strahovitih dogaaja, izgledalo je da je Vatikan zahtjeve talijanske bez skrupula, i bez obzira na duevnu tetu vjernika, slijepo izvrivao. 29 Splitsko sveenstvo
podnijelo je papinskom nunciju u Beogradu Mgru F. Cherubini ju mjeseca augusta
1920. spomenicu u kojoj se iznose injenice svih stradanja u Julijskoj Krajini, a naroito ona koja su vezana s pitanjem progonjenih sveenika i oskvrnjivanjem crkava.
Najglavniji saradnik na stilizaciji ove promemorije bio je upnik u Jesenkama don
F rano Ivanievi, urednik Puke prosvjete. Spomenica, koja je bila i odtampana
u vidu letka i razaslana itavoj tampi kao i rodoljubima du itave zemlje, odgovornost za nevolje koje snalaze crkvu u Julijskoj Krajini, stavlja odvano i odluno
na teret Rimske Kurije.
Preuzvienosti!
Nakon tisuljetne borbe za krst asni i slobodu zlatnu na se je troimeni a jedinstveni narod historijskog dana 29. listopada 1918. napokon oslobodio tuinskoga jarma i ujedinio u samostalnu dravu SHS. Ali njegovo
veselje nad sveanom slobodom bilo naalost ubrzo pomueno, jer malo
dana iza toga ponajljepe biserje jugoslavenske krune Istra, Rijeka i
dobar dio Dalmacije uslijed okupacije talijanske vojske pade iznova pod
tuinski jaram.
Kakovi su alosni politiki odnoaji u tim krajevima, bit e dovoljno
poznato Vaoj Preuzvienosti iz najnovijih traginih dogaaja, to su se
tamo zbili. Potpisanima nije namjera ovim retcima, da se poblie bave takovim pitanjima politiko-narodnosne naravi, iako im to kao odanim sinovima
svoga naroda vrue lei na srcu ali kao sveenici smatraju svojom svetom
dunou, da upozore Vau Preuzvienost na druge alosne prilike, koje su
u uskom odnoaju s time, te na kobne posljedice po vjeru i tradicionalnu odanost naega katolikoga puanstva prema Petrovoj Crkvi i Njezinom vrhovnom Poglavaru u Vatikanu, kojega Vaa Preuzvienost ima ast da zastupa
u naoj Kraljevini SHS.
28
29

Stenografske biljeke, 1920, V, 201-204.

X, Vatikan i naa drava. Nova Evropa 1921, III, br. 4, 103.

Od prvog dana talijanske vojne okupacije od konca 1918. do danas

zbilo se je u tim predjelima, obitavanim jugoslavenskim uroenim iteljstvom, toliko neugodnih i neispravnih dogaaja na polju crkvene administracije, da je proizvelo silno ogorenje u duama vjernika, iskreno proetih
uvstvom vjere i odanosti svojoj katolikoj crkvi.
Navest emo samo nekoliko injenica.
Odaleenje biskupa Karlina iz transke biskupije, koju veinom sainjavaju Slovenci i Hrvati, i namjetenje biskupa Bartolomasia, koji ne pozna
niti jedne jugoslavenske rijei, dakle jezika veine sebi povjerenog stada;
interniranje biskupa Mahnia iz Krka, a da Rimska Kurija nije proti tomu
barem prosvjedovala; izgon Otaca Konventualaca iz Cresa i zamjena istih sa
redovnicima iz Padove; odaleenje upnika dr. Kukania sa Rijeke i vjerouitelja iz crkvene slube, te namjetenje Celsa Constantinia i drugih sveenika iz Italije, ne radi vjerskih potreba onoga naroda, nego radi politike
propagande nasilnika D'Annunzia, a to sve bez znanja i prethodnog sporazuma sa senjskim biskupom, pod iju jurisdikciju spada grad Rijeka i okolica,
dapae protiv njegove pritube i povrh svih izriitih odredaba kanonskoga
prava sve je ovo proizvelo silno ogorenje u naem cjelokupnom narodu,
a osobito u onom katolike vjeroispovijesti, te je zavladalo sveope uvjerenje,
da se je u sporu Jugoslavena sa Italijom Rimska Kurija postavila u slubu
talijanskog
imperijalizma.
Pri ovakovom stanju stvari, u kakvom se tekom poloaju nalazi jugoslavensko katoliko sveenstvo, koje ivi i osjea sa svojim narodom, i kakove
bi ozbiljne posljedice iz toga mogle uslijediti, preputaju potpisani Vaoj
Preuzvienosti i nadlenim crkvenim imbenicima, da prosude i omjere svu
teinu moralne odgovornosti.
Dananjem ogorenju bez sumnje je mnogo pridonijelo i prijanje nezadovoljstvo naeg jugoslavenskog naroda sa Rimskom Kurijom, to je zadnjih
godina postavljala potekoa i ogranienja uporabi staroslavenskoga jezika u
junim i sjevernim slavenskim krajevima, koji po slavenskim Apostolima
irilu i Metodu bili su ovim jezikom privedeni u krilo katolike crkve, te
istoj do dana dananjega, usprkos tekih kunja, ostali vjerni.
Iza preminua svete uspomene velikog Pape Lava XIII., koji je svojom
znamenitom enciklikom Grande Munus iskazao najveu poast evaneoskom
radu slavenskih Apostola i potvrdio za sva vremena uporabu staroslavenskog
jezika u slubi bojoj, nastale su iz njemako-maarskih krugova Bea i Pete,
u bivoj Austrougarskoj monarhiji ponovne spletke politikih diplomatskih
krugova. . zastupanih i po inovjercima, protestantima, idovima i pripadnicima framasonskih loa te je ovaj crkveni jezik i opet postao rtvom tih
spletaka, pa je njegova uporaba bila sasvim ograniena, gotovo onemoguena
uslijed dekreta Sv. Kongregacije za obrede 5. kolovoza 1898. i 18. prosinca
1906.
Rasulom Austrougarske monarhije prestale su s te strane sve diplomatske
spletke te je katoliki jugoslavenski episkopat odmah nakon postignute slobode na svojoj konferenciji od 27. do 29. studena 1918., zatraio od Svete
Stolice, neka dozvoli, da se uporaba staroslovenskog jezika neogranieno proiri na sve podruje Kraljevine SHS. Na ovaj jednoduni zahtjev naeg episkopata Rimska Kurija nije nala shodnim, da ni jednom rijei odgovori i
udovolji; a koliko se doznaje iz pouzdanog vrela, pod dojmom i pritiskom
talijanskog imperijalizma na Jadranu, ona nije voljna ni udovoljiti.
Koje udo dakle pri ovakim alosnim okolnostima, da na jugoslavenski
narod poinje gubiti svoje povjerenje u Rimsku Kuriju! Kobne posljedice
ve su na vidiku. U jugoslavenskim krajevima, po Talijanima okupiranim,
nastao je iv pokret za prelaz iz katolike na grko-istonu crkvu. Takav istup

nai e odjeka i u drugim dijelovima naega naroda, koje sa onim, danas

nasilno vojniki zauzetim, sainjavaju sastavnu etnografsku i vjersku cjelinu.
Nastao je nadalje u naem narodu drugi pokret za takozvanom narodnom crkvom, koji, uz ostalo, ide za uporabom ivog narodnog jezika u slubi
bojoj.
Preuzvienosti! Potpisani sveenici, zabrinuti kao uvari vjerskih svetinja, smatraju se dunim, dok je jo vremena, podignuti svoj glas i upozoriti
Vau Preuzvienost na sve ove nemile injenice i njihove dalekosene posljedice. Na svom novom visokom poloaju Vaa e se Preuzvienost brzo uvjeriti, od kako velikog je interesa po katoliku crkvu, da se katolici u Jugoslaviji ne stavljaju dalje na ovakve teke kunje, te da se njihovim opravdanim
eljama neograniene uporabe staroslavenskog jezika im prije udovolji.
Jedino ovakovim smjernicama moi e se sauvati tradicionalna odanost
naega naroda prema Svetoj Stolici, a preko nae mlade jugoslavenske drave,
Stolici Svetog Petra odane, moi e se baciti iroki pogledi na druge velike
skupine slavenskog plemena na istoku Evrope, koji su preko velikih svojih
umova Solovjeva, Strossmayera, Gagarina i drugih traili odavna duevnog
doticaja i vjerske sveze sa Vrhovnim Poglavarom Petrove Crkve, imajui
pred oima divni ideal sjedinjenje crkava, da bude, unum ovile et unus
pastor.
Umoljava se Vaa Preuzvienost da ovu predstavku stavi do znanja
nadlenim krugovima u Vatikanu, jer je skrajnji as, da jugoslavenski narod,
s kojim njegovo sveenstvo stoji i pada doe napokon do svojih prava.
Ako se pak ni danas, u ovom svjetskom haosu, pored silnih socijalnih
revolucija, kojima je na elu Slavenska Sovjetska Rusija, pored dogaaja u
ehoslovackoj i drugdje, ni jugoslavenski narod ne bude zadovoljio u svojim
tako ednim, a opravdanim eljama, mogao bi nadoi as, da ovaj zapostavljeni i ponizivani narod ne bude vie uope mario obraati se Rimu.
Ovu je spomenicu predao u Beogradu nunciju Cherubiniju tadanji poslanik
u Privremenom narodnom predstavnitvu don Kerubin egvi,krajem septembra ili
poetkom oktobra. U pismu koje je egvi uputio don Franu Ivanieviu (7. oktobra
1920. iz Osijeka) vidi se kako je nuncij reagirao na ovu spomenicu. On je prigovorio
otrini forme pa je stao da toku po toku pred egviem pobija.
Glede biskupa Karlina ree, da Sveta Stolica nije mogla odoljeti navali
Italije kad je Mirovna konferencija definitivno odredila Trst Italiji. U budue kad se stvari smire, nastat e pitanje: Moe li uspjeno djelovati pastir
koji ne pozna jezik svoga stada.
Nuncij se egviu poalio rekavi da jugoslavnske vlasti postupaju kud i kamo
gore sa katolicima u Albaniji i u Ugarskoj, (tu misli zacijelo na krajeve koji
su pripali Jugoslaviji), i da ne uivaju nikakove zatite. Ali, nuncij je otkrio egviu
jo i jednu osobito kamufliranu i perfidnu ulogu pojedinih jugoslavenskih biskupa
u pitanju zahtjeva koje je episkopat postavio Svetoj Stolici radi proirenja upotrebe
glagolice.
Za glagoljicu ree, da od svih katolikih biskupa Jugoslavije samo dvojica trae rjeenje dok svi ostali misle, da se to pitanje odgodi, jer je pogibeljno. Narod vie da su ga popovi porianili. Na ovoj zadnjoj toki smo
najvie govorili. Zamolio me je da vam isporuim sve ovo i da vas zamolim,

da i vi shvatite teak poloaj Svete Stolice. Glede konventualaca ree da je

ona bila cattiveria dei frati di Padova, koji su zaskoili Svetoga Oca. P r i z n a j e
da je redovnicima nepravda uinjena i da e se stvar ispraviti. 30
Dok je nuncij nastojao da ublai stanje crkvenih prilika u okupiranim krajevima zamjerajui jugoslavenskim vlastima zbog njihova postupka prema sveenicima koji su se u Vojvodini kao i u Makedoniji sasvim negativno odnosili prema
dravi; zatim objanjavajui kako je dolo do postavljanja apostolskog vizitatora
na Rijeci, dotle je propustio, da kae zato Vatikan nije, analogno svom postupku na
Rijeci, postavio apostolskog administratora u Vojvodini, koja je jednim dijelom jo
uvijek tada bila pod jurisdikcijom maarskih biskupa.
Dakako, Spomenica nije doivjela odgovora ni nuncijeva, ni Svete Stolice
a antijugoslavnski kurs u prefaistikoj Julijskoj Krajini produio se i uz pomo
crkvenih velikodostojnika i uljeza talijanskih f r a t a r a i sveenika.
U ovim tekim vremenima za Slavene u Julijskoj Krajini najvei dio sveenika Slovenaca i Hrvata bio je izloen na milost i nemilost faistikih bandi. Da
dadu izraza svome nezadovoljstvu kao i ogorenju obratili su se ti sveenici na svoga
biskupa Msgra Angela Bartolomasija zatraivi od n j e g a i zatitu i javni protest
protiv ovih barbarstava kao i protiv vlasti koje su se prema n j i m a inile slijepima.
Na kraju, morao je priznati i uvidjeti Msgr. Bartolomasi da je razbjenjeli teror uzeo
tolike razmjere, da je i on, ma da faistima veoma naklonjen, (kasnije je postao
vikar faistike milicije), u svom slubenom listu objavio svoja negodovanja i proteste. U Acta curiae episcopalis Tergestino-Justinopolitanae 21. III. 1921. izile
su njegove teke optube i osude postupaka civilnih vlasti. Medu ostalim biiskup je
rekao da ga dunost njegove slube i duboko uzbuenje njegova srca sile, da pun
gnjeva podigne svoj glas u znak protesta protiv nasilja i alosnih ina koji su izvreni
nad duhovnim licima i crkvenim objektima . . .
Protestiram proti pretnji i zastraivanja pomou oruja, protiv divljake torture, protiv tjelesnih pozljeda i zbog zlih postupaka prema upnicima
i kapelanima, koji su bili istjerani silom i prisiljeni da bjee u ume. Tako je
sada vie od deset upa opustjelo i lieno sakramenata i duhovne pomoi.
Nikako se ne mogu sloiti da bi skupine graana gazile dravne zakone pravednosti i ovjenosti, bez obzira na crkveni i dravni autoritet, i da uzurpiraju pravo sumarnog postupka, i to samo na osnovu klevetanja ljudi koji su
zadahnuti politikim strastima. Takva djela nisu samo plodovi nepravde nego
su pravi ini okrutnosti i javnog nasilja naroito kad se vre protiv nezatienih ljudi, lienih svake pomoi i zatite. Ja moram otvoreno priznati da
nisam mogao nikad pretpostaviti da bi mogao doi takav dan kad u biti
pozvan da ispunim jednu tako alosnu dunost.
Svoje pastoralno pismo zavrio
nizira javno sabiranje novaca u korist
izborima u m a j u 1921.31 Sve je to bilo
Mussolinija na vlast unato sveano
drugih dravnika, a meu njima i conte
30
31

je biskup Bartolomasi apelom da se orgartava izbornog terorora koji je prethodio

tako prije i poslije Rapalla, prije dolaska
datim rijeima Viktora Emanuela i tolikih
Carla Sforze.

Iz originala.
Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, 100.

Vano je i treba podvui da je biskup Bartolomasi uporedo o svemu tome

obavijestio i papu Benedikta XV., iznijevi u naelu i pojedinostima teko stanje
progonjenih sveenika.
Meutim, faisti su ise slabo obazirali na ovaj biskupov protest. Jer, kako su
se bliili izbori, tako je i nasilje vlasti i faista raslo iz dana u dan, da bi se terorom
zaplaio narod da ne glasa za slovenske kandidate. 32 Poslije izbora faisti su se
i dalje uplitali u crkvene poslove, kako to lijepo ilustrira jedan cirkular Fascia u
Pazinu (21. VII. 1921.) upravljen svim upnim uredima. U tom se cirkularu
odreuje da poto je u Italiji jedini slubeni jezik talijanski, imaju da budu svi
tekstovi peata sastavljeni na talijanskom ili latinskom jeziku a svi ostali peati sa
drukijim tekstovima imaju se predati Fasciu ili sudu. Dakako to vrijedi i za sve
ostale dokumente (kao to su krsni, vjenani, smrtni listovi i t. d.). Svako suprotstavljianje ovoj faistikoj odluci smatrat e se kao dovoljna osnova za mjere, koje
treba poduzeti protiv takvih lica. 33 Dakako, primjer Fascia iz Pazina ne e ostati
usamljen. Iza njega nizat e se i drugi brojni sluajevi u raznim vidovima uplitanja
svjetovnih vlasti u izrazito crkvene poslove. Uvijek sa ciljem denacionalizacije svih
slavenskih elemenata, koji uvjerljivo govore da su ti krajevi uvelike nastanjeni
Slavenima.
Poto je o tim sluajevima veoma mnogo pisano, govoreno i tampano, ne
samo u Jugoslaviji, u dnevnoj kao i povremenoj tampi, na politikim zborovima
i u parlamentu nego i u inostranstvu, to je izvjietaj biskupa Bartolomasi j a, upuen
papi, imao svoje iznenaujue djelovanje. Naime, politiki teror u vrijeme majskih
izbora pogaao je uvelike pored Slavena takoer i klerikalnu stranku Partito popolare u Italiji, i Vatikan je, udarajui na nasilja uinjena protiv Slavena na vjerskom polju, talijanskim vlastima posredno govorio i o nasiljima uinjenim protiv
don Sturzovih pristalica. Svakako gest pape Benedikta XV. prvi je sluaj poslije
oktobra 1918., da se vrhovna vlast u Italiji zauzela za progonjene Slavene na crkvenom polju. T a j gest nije bio samo prvi, nego jedini i posljednji u vremenu terora koji
je trajao puna etvrt vijeka.
asnom bratu Angelu Bartolomasi, biskupu transkom i koparskom
papa Benedikt XV., pozdrav i apostolski blagoslov.
Sa velikom alou saznali smo sa razliitih mjesta da neki agitatori mue
i progone vei dio onih istarskih sveenika, ijoj su brizi povjereni hrvatski
i slovenski vjernici. Znamo naime da su ti sveenici postali rtve krvavih
surovosti i raznovrsnih poniavanja, iako ih se ne moe teretiti ni radi ega
drugog osim to su iste narodnosti i istoga jezika, kao i njihovi vjerni, koji
su im povjereni od zakonite crkvene vlasti, da se za njih brinu i da te vjerne
ljube i tite. Ali jo vie uznemiruje nae srce to se te strahote, kako ujemo,
vre nekanjivo. To poveava bestidnost spomenutih zloinakih ljudi, podupire njihovo nasilje, te ulijeva jo vei strah i jo veu obeshrabrenost u due
nezatienih rtava. Uza sve to vrsto smo uvjereni da ljudi koji dobro misle
osuuju ove ine, a takoer ne sumnjamo, da e se poslije smirenja politikih
borbi, svi oni koji su poinili te ine, za njih pokajati i da e ih se stidjeti.
32

U prvim izborima za rimski parlamenat izabrana su petorica Jugoslavena. U kasnijim

izborima izabrana su samo dvojica (1924.) dok se na tako zvanim plebiscitarnim izborima za faizam (1929.) nije kandidirao ni jedan Slaven.
33
Lavo Cermelj, Life-and-Death Struggle, 105-106.

Ipak moramo radi naeg papinskog dostojanstva da odluno poalimo da se

radi nezdravih politikih naela tako teko i tako bez mjere zloupotrebljava
pravednost i ovjenost. Time se ini oigledna teta i onim ciljevima u ije
se ime ta nasilja vre. Ali samo da nije tako neprirodan poloaj Svete Stolice! (Atque utinam ne tam abnormis esset Apostolicae Sedis conditio!) Prilike u kojima ivimo, naprotiv takve su da spreavaju da bi na glas mogao
doprijeti do onih koji bi morali braniti slobodu svete slube i tititi nepovredivost svih naih sinova koji su bili lieni svojih pastira.
Svakako pak, nita ne emo da propustimo da bi se uinio kraj tolikoj
sramoti. to vie ne dostaje ljudske pomoi, to emo se iskrenije moliti za
pomo dobrostivosti boje, molei ga za onaj mir, za kojim toliko vremena
udi cio svijet.
To smo htjeli, asni brate, da ti piemo. Jer, nema nita slaeg zajednikom Ocu, nego da sauestvuje u patnjama svojih sinova i da im prui utjehe
koliko to moe. elimo tebi, asni brate, cijelom istarskom kleru i itavom
istarskom narodu, nebeskih darova uvjeravajui te o naoj oinskoj naklonosti
i aljui ti iz dna due Apostolski Blagoslov.
U Rimu, kod Svetog Petra, 2. augusta 1921., sedme godine naeg Pontifikata. 34
Nema sumnje da je ovo pismo, ma da je stiglo tek poslije gotovo tri godine
krvavih progona, proitano u svim upama i crkvama transke dijeceze, bilo melem
ranjenim srcima, katolikoj crkvi odanih slovenskih i hrvatskih seljaka. Ova osuda,
prva i jedina svoje vrste koja je potekla iz Rimske Kurije, pokazala je oigledno
itavom svijetu s kolikom je nepravdom, surovoiu i beskrajnom bezobzirnou
talijanska vlast jo prije nastupa faizma vrila nasilje nad narodom koji je odluila da denacionalizira. N a j strahoviti je nalije obeanjima talijanske vrhovne komande, talijanskog kralja i ministara Tittonija, Sforze i Giolittija. Najuvjerljiviji
i najrjeitiji odjek govora i tenji D'Annunzija iz 1918. i prolog djelima Benita
Mussolinija.
Talijanska vlada, zatiena svojim prekidom odnosa s Rimskom Kurijom,
niukoliko se nije obazirala na tu tenjiu njezinih postupaka prema jednom dijelu
svojih dravljana, koje je u stvari stavila izvan zakona. Uslijed toga sasvim je tona
konstatacija da glas transkog biskupa Bartolomasija i Svetog Oca Pape godine
1921. nisu nimalo opametili ni talijanske vlasti, ni talijansku javnost. Novine su i
dalje bile pune ui i mrnje protiv svega to je hrvatsko i slovensko. Progonstva
su se nastavljala, a posljedica je svega toga bila, da je na narod poeo naputati
crkvu i vjeru otaca. 33
Svakako je onda shvatljivo, to su istarske novine Puki prijatelj ispunjene pravim ogorenjem upravo na crkvu. Tako one piu:
Na narod sada znade, da mu naa crkva nije vie mati nego maeha
Na je narod do krajnosti uzrujan i odluno zahtijeva od crkvenih poglavara,
ako im je togod stalo do katolike vjere, a ne do sramotne politike u crkvi,
da uine kraj svakom i najmanjem nasilju nad narodnim sveenicima, jer e
inae na narod istupiti iz katolike crkve i stupiti u pravoslavlje . . . A to
da kaem o Svetoj Stolici, onoj Svetoj Stolici koja se brine za krane u Ana34
35

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, 101.

Fran Barbali, Vjerska sloboda, 60.

toli j i (Aziji), a nas smatra za bezvjerce, premda ivimo u dravi u kojoj ima
svoje sijelo poglavar katolike crkve, gdje ivu gotovo svi njezini najvii dostojanstvenici. Ne, ne, ni u svetoj kui bojoj ne moemo se potuiti i iskati
utjehe u Onoga, komu nas vodi vjera. I u svetoj kui bojoj nas progone.
Jo se jedanput obraamo na presvjetlu gospodu biskupe, da uine kraj, jer
e biti kasno zvoniti poslije tue, a naa e savjest biti mirna. 38
Jer, osamljen sluaj sa poslanicom pape Benedikta XV., a neizmjerni broj
nepravednih postupaka pojedinih biskupa protiv slovenskog naroda u pogledu saglaavanja sa postupcima talijanskih vlasti jo u periodu predfaistikom, zacijelo pokazuju da Rimska Kurija nije u dovoljnoj mjeri koristila svoj autoritet nad podreenim episkopatom. Sigurno je, ako papa nije imao mogunosti da natjera faistike
organizacije na ovjena postupanja s manjinama, to je svakako bio u mogunosti da nareuje i zapovijeda talijanskim biskupima i prelatima u Julijskoj Krajini da postupaju u duhu crkvenih zakona, t. j. da sveenike ne odvajaju od svoje
pastve, sveenike, koji su jedini znali njihov jezik, i da joj ne alju takve, koji t a j
jezik ne znaju. Znao je papa za postupak prema biskupima Mahniou i Karlinu, pa
opet Vatikan nije odbio nasilno iznuenu ostavku nego ju je primio. Sigurno je da
je Vatikan najvie poalio raspad Austrije i da se nije obradovao osnivanju Jugoslavije. Njemu je bilo politiki podesnije ujedinjenje katolikih zemalja Hrvatske
i Slovenije izvan Jugoslavije nego u njoj. O tome je, kako je ve spomenuto sasvim
odreeno govorio i dravni sekretar kardinal Gaisparri kad je dao intervju za Petit
Parisien Osim njega i vatikanski slubeni organ L'Osservatore Romano dao je u
nekoliko mahova izraza svome negodovanju s Jugoslavijom kao i politikim prilikama
koje se nisu odvijale po njegovom ukusu a tako ni prema politikim tendencijama
Rimske Kurije na Balkanu.
Kad je regent Aleksandar 1920. posjetio Ljubljanu i u jednom svom govoru
naglasio da se pod tuim jarmom jo nalazi velik broj Srba i Hrvata, L'Osservatore Romano (u broju 166) osudio je ovaj govor. Potovani je G i o l i t t i . . . u
raznim i drugim zgodama svoje karijere, a nadasve u ovim momentima, pokazao da
je spreman i srene ruke ukrotitelj nasrtljivih protivnika. Moe se dakle dogoditi da
skoro legendarni ar njegove linosti utjee i na Jugoslavene, i na njihova regenta. To
bi doista bio najvei uspjeh dananjega dana, uostalom i poteno zasluen od onoga
koji je jednom spasio Srbiju od napada Austrije. Zahvalnost je vrlo lijepa vrlina sve
i kad se ne pojavljuje dobrovoljno. Ovim je ovaj vatikanski organ progovorio
upravo tako kao to su pisali i Giolittijevi listovi ili Mussolini j evi, fantazirajui o
nekakvom spasavanju Srbije od strane Italije za koje znaju samo ovinistiko-imperijalistike fantazmagorije talijanskih megalomana. Ili u 255. broju, iste godine,
L' Osservatore Romano obavjetavajui svoju publiku o zapoetim talijansko-jugoslavenskim pregovorima, koji su doveli do nasilja u Rapallu, kae: Italija e biti
uvijek dobrohotno raspoloena; ali s obzirom na prolost i s obzirom na dranje
Jugoslavena u Korukoj, ima se nesumnjiva razloga za traenje sigurna jamstva.
Dakle, tom vatikanskom listu kao i prijefaistikoj i faistikoj Italiji, Julijske Alpe
a s njima i itava Julijska Krajina i preko 600.000 porobljenih Jugoslavena bili su to
36
Prema: Ante Donkovi i Stjepan Vidui, Katoliki sveenici svojemu narodu o hrvatjkoj katolikoj crkvi, 1921, 30.

sigurno jamstvo koje je conte Sforza dobio od tada nemone Jugoslavije. Zacijelo,
na veliko zadovoljstvo i Rimske Kurije koja se, kako se vidjelo, na svoj poseban
nain ophodila i u vjerskim pitanjima prema slavenskim manjinama.
L'Osservatore Romano 3. VIII. 1921. u lanku Poslije izglasanja u Senatu koji je napisao glavni urednik conte della Torre ukazuje na pravo raspoloenje Rimske Kurije koju su u njenom talijanskom osjeanju uznemirile tim povodom
prepirke u Senatu, tovie, urednik vatikanskog lista gotovo licitira s talijanstvom
samog Sonina kojemu nije mogao da oprosti to je u Londonskom ugovoru preventivno iskljuio papu od Konferencije mira. Za vatikanski organ zemlje koje su po
Londonskom ugovoru imale pripasti Italiji, jesu talijanske. Urednik tvrdi da ih se
Italija nije smjela nikada odrei, i ali nestalnu sudbinu Delte i Luke Baro koje
Londonski ugovor nije umio da o s i g u r a . . . ve je Rijeku, cijeli corpus separatum, sa
njenim morem i otojem, predao neosporivo Hrvatskoj. Da se poslualo papu, koji
je 1. augusta 1917. intervenirao za mir, ne bi bilo dolo u Senatu do ovih prepiraka
koje e imati kobnih posljedica, i prema pravednim narodnim aspiracijama u papinom pozivu bile bi pripale ove zemlje Italiji, doim su po Londonskom ugovoru
ostale . . . Hrvatskoj . . . S7
Ve sada je bilo jasno onima koji su i povrno poznavali odnose Vatikanske
Kurije prema Jugoslaviji da su italolatinski imperijalizmi, jednako na Kvirinalu kao
i u Vatikanu, ma da oba jo u protivnim taborima, na istoj borbenoj liniji protiv
jugoslavenskih naroda.
Talijanska klerikalna puka stranka (Partito popolare), koju je vodio militantni duh don Strza, gotovo u svim pitanjima koja su se ticala Jugoslavije, bila je
na strani njenih protivnika. U jadranskom kao i u svim ostalim pitanjima. U pitanju
Crne Gore ona se jednako zagrijavala talijanskim imperijalizmom lomei koplje toboe
za nezavisnost Crne Gore, a u stvari za rimski Drang nach Osten. I ona je insistirala
da jadransko pitanje mora da nae slobodan izlaz u smislu svojih praktinih ciljeva,
jer nijedan vladin ovjek u Italiji nije imao mandat da proda savezniki i prijateljski narod kao to se prodaje ivotinja na bilo kojem t r g u . . . Nema ravnotee na
Jadranu, ako se ne uspostave Crna Gora i A l b a n i j a . . . Slubena diplomacija prodala
je Crnu Goru na visokoj internacinalnoj banci. Ovako su se branili interesi kralja
Nikole i njegovih emigrantskih ministara koje je Italija u svom interesu financirala.
Ili kad je Giolitti na kraju bio prisiljen da raspusti novcem i terorom odravan crnogorski logor u Gaeti i one Crnogorce koji su traili, uputio preko Barija
njihovim kuama L'Osservatore Romano (1921. br. 151), odobravajui interpelaciju od strane poslanika Puke stranke, radi navodnog izruenja crnogorskih
vojnika, na kraju se pita, iz kakvog razloga i na osnovi kojeg zakona je mogla talijanska vlada da izvri jednu takvu povredu meunarodnog prava, jednu takvu neuvenu povredu onog legalnog gostoprimstva kojim se die svi civilizirani narodi i
kojemu su se bili povjerili ostaci crnogorske vojske. Pogotovo kada ih se izruuje
dravi koja je za njih oiti neprijatelj. Ovaj vatikanski organ (12. VIII. 1921.) sa
naroitim zadovoljstvom prenosi dugi lanak iz jezuitske revije Civilta cattolica
sa naslovom Bolni vapaj potlaenih malih naroda. Dakako nije tu rije ni o
37

Prema: X, Vatikan i naa drava. Nova Evropa 1921., III, br. 4, 104.

Slovencima i Hrvatima iz Julijske Krajine, nego o crnogorskim emigrantima kralja

Nikole. Tu se govori o Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji, kojima da je bilo uskraeno samoopredjeljenje, te ih se napustilo na smrt potlaene od bahate Srbije. Tu
se govori o isfantaziranim krvolotvima Srba, o svim moguim okrutnostima to ih
vre u onim predjelima; o klanju, pustoenjima polja, paljenju sela, ubijanju djece,
ena, staraca; o rtvama koje su radije ile u smrt samo da izbjegnu sramotu. I sve
to sada Srbi ine pred oima Antante i same Italije koja je, kae vatikanski organ,
preko conta Sforze izdala Crnu Goru, Ali Katolika crkva i Papa ne zaboravljaju
potlaene, te se njegov glas die u obranu prava i pravice. . .38 U pitanju Zavoda
Svetog Jeronima u Rimu kao i koenja od strane Vatikana da se t a j sekvestrirani
institut kao vlasnitvo Hrvata i Primorskih Slovenaca preda Jugoslaviji, bilo jie
dovoljno osnova, da se vidi da je Vatikan na strani jugoslavenskih protivnika pa i u
izrazitijim crkvenim pitanjima.
Jedan jugoslavenski katoliki sveenik koji je bio pristalica Strossmayerovih
ideala i poznavao vrlo dobro koliko je tete nanosio u Austrougarskoj naem narodu
talijanski osjeaj Rimske Kurije, upozorava savremenike, a naroito episkopat, kojim
bi smjerom trebao da pode u svojim crkveno politikim potezima, naroito u odnosu
prema dravi.
Ovaj sveenik uvao je svoju anonimnost iz razumljivih razloga, kao
Dalmatinac upoznat s vatikanskim kurijalnim sistemom, kojli se u mnogome oslanjao
i daleko prije Mussolinijevog Lateranskog ugovora na politiku slubene Italije, naroito na onu vanjsku.
Mnogi naivni ljudi misle, da nama protivna politika potjee iz nepoznavanja naih prilika. Varaju se. Vrlo se dobro poznaje cijelo stanje stvari
i, kad tako stoji, ne bi pouzdano ni nai biskupi, prvo zvani zato, mogli bolje
uputiti vatikanske prelate u pravedno shvaanje naih prilika, ili to, bar,
ne bi pomoglo. Jer u vatikanskim koridorima due talijanski vjetar i dok
toga ne nestane, mi moemo iz Rima oekivati samo politiku tetnu po nae
dravne interese. A naa je glavna nesrea to stojimo u neposrednom dodiru.
Da li e za ovakvo djelovanje katolika crkva pobrati kod nas rdavih
plodova, idemo da vidimo. Katoliki dio naega naroda svakako ne bi smio
da asimilira i dalje svoje vjersko uvjerenje isto svjetovnoj i nama tetnoj
politici Vatikana, kako se ona danas vodi u njegovim dvoranama. Neka, kao
dokaz, poslui to je voda faista, Mussolini, 28. juna 1921. izjavio uredniku
Messaggero glede izjava slovenskih poslanika u talijanskom parlamentu
izreenih kao odgovor na kraljevu besjedu:
to se tie slovenskih poslanika, ve se opazila odmah razlika u naglasku izmeu advokata Vilfana roenog u Trstu i eka poslanika Gorice.
Samom injenicom da se kod ovog drugog radi o jednom popu katolike
vjere, on se lake asimilira naim idejama i naoj civilizaciji, ukoliko je u
vrenju svoje slube prisiljen da gleda na Rim, to, uzgred reeno, moe
lijepo da potvrdi tezu koju sam nedavno iznio u parlamentu o moguim odnosima izmeu Italije i Vatikana. 39
Evo, upravo ova porazna konstatacija koju je uinio Mussolini na itavu
godinu dana prije dolaska na vlast, zapazivi valjanu razliku izmeu stava dr.
38
39

Idem, 105.
Idem, 106-107.

Vilfana i klerikalca eka, obiljeava u stvari ve sada onaj dio destruktivnih jugoslavenskih sila, koje e biti u svi jesno j i nesvi jesnoj, posrednoj i neposrednoj slubi
Vatikana, pomaui interesima faistike Italije, ne samo neprijatelj ice konsolidacije,
nego i samog opstanka Jugoslavije.
Poznato je naime da je Mussolini, iako nekad fanatini socijalista, ateista i
antiklerikalac ve 1920. znatno izmijenio svoj radikalni stav prema crkvi. On je u
svom novom tajnom programu faistike stranke unio i veoma znaajni postulat,
utilizacije katolike crkve kao elementa talijanskog ekspanzionizma. I u tome je
zapravo sadran sav smisao Mussolinijeve politike prema crkvi, prema Vatikanu.
Ve 1921. on je otvoreno u parlamentu izjavio da e zastupati novu orijentaciju
prema Vatikanu i da e govoriti protiv onog utjecaja koji je nekad vrio veliki pjesnik
Carducci na talijansku inteligenciju u antipapinskom duhu. Njegove su zavrne rijei
bile ove:
Ali sve to, to se ini sjajno dok ostaje na podruju knjievnosti, izgleda
nama faistima, ljudima bez predrasuda, poneto nesavremeno. Naglaavam,
da su latinska i imperijalna tradicija Rima danas zastupane u katolicizmu.
Kako je govorio Mommsen da ne moe biti u Rimu bez univerzalne ideje,
tako mislim i tvrdim ja, da je jedina univerzalna ideja koja danas postoji
u Rimu ona ideja koja plamti iz Vatikana. Veoma me uznemiruje kad vidim,
da se ustanovljuju narodne crkve, jer mislim da time otpadaju milioni i
milioni ljudi koji se vie ne obaziru na Rim. Stoga smatram da bi morala
svjetovna i laina Italija, ako se Vatikan odree svojih sanja svjetovnih, dati
Vatikanu materijalne pomoi i olakice za kole, crkve, bolnice i drugo, to
ima na raspolaganju drava. Jer razvoj katolicizma u svijetu i djelovanje da
etiri stotine miliona ljudi iz svega svijeta gleda na Rim, na ponos je i korist
takoer i nas Talijana.40
Vatikan je bio stalno obavjetavan o stanju u Jugoslaviji te je na osnovi
pozitivnih i sigurnih informacija podeavao svoj stav prema Jugoslaviji. Dr. Fran
Barac, profesor Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, inae poslanik u Privremenom
narodnom predstavnitvu na proljee 1919. ee je komunicirao izmeu Jugoslavije
i Pariza odravajui tijesne odnose, kao lan hrvatske zajednice i nekadanji starevianac sa Ministrom vanjskih poslova dr. Antom Trumbiem koji se tada nalazio
u Parizu na Mirovnoj konferenciji. U izvjesno vrijeme nalazili su se u Parizu i biskupi
splitski dr. J u r a j Cari i ljubljanski dr. Antun Jegli. Tadanji jugoslavenski
poslanik u Francuskoj dr. Miroslav Spalajkovi mogao je da izvijesti predsjednika
jugoslavenske vlade u Beogradu Stojana Protia o jednom razgovoru koji je vodio
dr. Fran Barac 2. juna 1919. sa biskupom Jegliem u hotelu Campbell. Pismo je
lino, strogo povjerljivo. Ono glasi:
Danas u podne posetio je dr. Barac, profesor Bogoslovije u Zagrebu,
slovenskog biskupa dr. Jeglia, koji stanuje u sobi br. 166.
Izmeu ostalih stvari (o crkvenim imanjima, o otkupu putem bonova, o
agitaciji Stjepana Radia, i t. d.), dr. Barac je rekao dr. Jegliu: da smatra
za dunost saoptiti biskupu izvesna obavetenja do kojih je doao u Parizu
i o kojima je trebalo izvestiti i Svetog Oca u Rimu. To je potrebno i radi
40

Luka Kostreni, Mussolini, Crkva i Jugoslaveni. Jugoslavenska rije? 17. IX. 1932.

budueg dranja i akcije u novoj kraljevini SHS. Dr. Barac je rekao: da je

od najplemenitijih Srba uo i dobio izjave o k r a j n j o j religioznoj toleranciji,
da je za Srbe religija formalnost, a da je nacionalno oseanje sve i sva za
svakog Srbina; da su srpski svetenici, iako stoje u pogledu obrazovanja i
morala na niskom stupnju, (niem od katolikog sveenstva), ipak veliki patrioti i da je njihova snaga u silnom nacionalnom oseanju. Zatim je dodao:
sve to katolici treba da imaju na umu i o tome treba da bude obaveten
Sveti Otac, jer sad svi katolici u novoj dravi moraju postati misionari; sve
to je najbolje, najaktivnije i najjae medu katolikim svetenstvom treba da
bude u Beogradu, i da tamo vre i ispunjuju svoju misiju ne samo nacionalnu
nego i religioznu i moralnu. To sve treba tako izvesti da Srbi oseaju,
kako se iz Beograda razvija i iri najprijatniji miris, koji zapaja i opija
polako sve, ali se nikako ne vidi kako i od kuda dolazi.
Dr. Barac je zavrio, da smatra za dunost da o tome obavesti biskupa
Jeglia, koji treba to da saopti Svetom Ocu u Rimu. Zatim se oprostio sa
biskupom, rekavi mu da je o svemu tome ve govorio sa gospodinom Trumbiem i da se veeras kao kurir vraa natrag. 41
Ovo pismo, zacijelo s autentinom sadrinom, nesumnjivo uvjerljivo ilustrira nekadanjeg glavnog protagonistu Majske deklaracije (dr. Jeglia) kao i
njenog idejnog interpretatora u cilju unijaenja Balkana (biskupa Mahnia), i itav
niz izvodilaca i pristalica, politiara i nepolitiara, ove tako vjeto kamuflirane
Crkvene politike koncepcije (dr. Fran Barac, dr. Anton Koroec i t. d.), s kojom se
saglasio Vatikan ve 1915., a i 1917. kad je Benedikt XV. intervenirao medu
zaraenim silama.
Unato tome to su i klerikalci stali da uviaju da od strane Rimske Kurije
ne dolazi nikakva utjeha, naroito ne prema slavenskim manjinama u Julijskoj Krajini, i da se u Vatikanu ne vodi politika naklonjena Jugoslaviji i Jugoslavenima,
ipak su oni bili stalni izvodioci vatikanske politike, ostajui j o j islijepo pokorni i na
politikom podruju kao to su bili na vjerskom. Biskup Jegli ostao je i dalje na
vatikanskoj strani, iako je od samog kardinala-dravnog tajnika Gasparrija bio grubo
odbijen, kad se zalagao za progonjene sveenike u Julijskoj Krajini. Vi se usuujete
traiti, rijei su Gasparrijeve, da mi pomaemo iredentu u naoj domovini? Vi traite
da mi zatiujemo veleizdajnike? 42 Bilo je to poetkom aprila 1921., kad je istinsko
ogorenje prema Vatikanu, koje je izbilo iz jugoslavenskih masa imalo utjecaja i na
same klerikalce, jer je dolo dotle da i Jegli-Koroev Slovenec (1921., br. 105)
mora da prizna da narod sasvim gubi pouzdanje u pravednost crkvene vlasti.
Nema sumnje da je ovaj duh Vatikanske Kurije, duh kardinala Gasparrija
iz 1919., kad d a j e izjavu Petit Parisienu, gotovo identian, recimo sa duhom
Ministra vanjskih poslova kraljevske talijanske vlade ili Ministra policije kraljevine
Italije, a ne vrhovnog rukovodioca papinske vanjske politike, rimske univerzalne
crkve.

41
Ovo originalno pismo naeno je u papirima pokojnog Stojana Protia. Na upotrebu
ustupio mi je njegov sin dr. M. Proti, na emu mu i ovdje zahvaljujem.
42
Istra - Jegli - Rim. Preporod 1922, br. 1, 5.

VI.

ANTIPODI
Crkveni ljudi i klerikalne stranke u Privremenom narodnom predstavnitvu i u Ustavotvornoj skuptini. Borba oko Kancelparagrafa

Privremeno narodno predstavnitvo poelo je s radom u Beogradu 16. marta

1919. Ve u samom Privremenom predstavnitvu ocrtavale su se dvije antipodne
struje u diskusijama o ureenju drave kao i o buduoj Konstituanti i pripremama za
izbore na kojima e se izabrati poslanici za Konstituantu. Centralistike, autonomistike, federalistike i ekskluzivistike ideje bile su stalno predmet govora pojedinih
predstavnika koji su uli u to Privremeno narodno predstavnitvo, s jedne strane
odreeni od Narodnog vijea u Zagrebu, a s druge poslanici bive Srpske narodne
skuptine. U tom Predstavnitvu ocrtale su se i dvije antipodne grupe katolikih
sveenika koji su bili politiki opredijeljeni ili kao klerikalci ili kao starije pristalice
Strossmayerova jugoslavenstva. Dakako, ova je grupa bla malobrojna prema onoj
klerikalnoj. Treba samo podsjetiti na sjajni stav don J u r j a Biankinija ili Vjekoslava
Spinia, dva narodna borca, jednog iz doba preporoda Dalmacije, a drugog iz preporoda
Istre. Na suprotnoj strani isticali su se ve dobro poznati f r a Didak Bunti iz j u l a
1914., don Kerubin egvi, dr. Koroec, dr. imrak i slini, hrvatski i slovenski klerikalci. Ove suprotnosti ispoljile su se ne samo na izrazito politikim mjestima nego i u
pitanjima kulturnih klerikalnih ili antiklerikalnih tendencija. Da se spomene samo
diskusija o pitanju otvaranja Bogoslovskog fakulteta na Beogradskom univerzitetu ili
o pitanju naela izbornog zakona za Konstituantu koji je predviao kazne za sveenike kad bi zloupotrebili crkvu u politike agitacione svrhe. Heterogene politike,
psiholoke, socijalne i kulturne tendencije kao batine raznovrsnih gentilistikih atvizama, koji su se u bivoj Austrougarskoj! monarhiji od tuinske vlasti naroito
podsticali, izbili su sa svim svojim negativnim izrazima i u Privremenom narodnom
predstavnitvu. Od naroitog negativnog uinka bilo je apstiniranje predstavnika
Hrvatske republikanske seljake stranke koju je vodio Stjepan Radi a na suprotnoj
strani kruto i dogmatski tumaeno unitaristiko jugoslavenstvo, ali i silom provoeno
pod vodstvom Svetozara Pribievia. Dala bi se napisati itava knjiga antipodmih
politikih i kulturnih shvaanja koja su se odraavala kroz govore narodnh predstavnika. Socijalisti i komunisti izdvajaju se svojim antioveniskim i antiklerikalnim
stavom unosei u diskusije iroke socijalne poglede s obzirom na radikalne reforme
pred kojima je imala da stoji budua Konstituanta. Hrvatski i slovenski separatizam
na srpskoj je strani izazvao sve osjetljivosti koje su proizlazile iz ogromnog broja
rtava datih ne samo za osloboenje Srbije nego i za itavu Jugoslaviju Odatle
formiranje antipodnih tendencija koje su se odrazivale kod Srba ili u forsiranom
jugoslavenstvu jakog centralistikog oblika ili u velikosrpskim tendencijama. Jo
prije samog zasjedanja Privremenog narodnog predstavnitva vladala je psiholoka
atmosfera dvaju suprotnih do krajnosti nepomirljivih-politikih neslaganja s obzi-

rom na novo osnovanu dravu. Ta su dva antipodna gledita izraena ve u tumaenju znaka SHS. Dok je biskup Mahni u talijanskom ropstvu protumaila SHS kao
nebeski Konstantinov znak, dotle su Mahnievo in hoc signe ove dvije struje tumaile prema svojim shvaanjima, Srbi Hoe Sve, dok je suprotna strana govorila:
Samo Hrvati Smetaju. 1 Klerikalci koji se nisu poveli za savjetima i uputama
biskupa Mahnia stali su zajedno s frankovcima, da unose u narod nemir i nezadovoljstvo. Ve 20. II. 1919. mogao je Ministar vjera Alaupovi da upozori nadbiskupa Bauera, da se nalo medu sveenstvom ljudi koji su se svojim nepromiljenim
izjavama, govorom i agitacijom stavili u opreku s novim dravnim stanjem, i to na
takav nain da neke njihove izjave i pokuaji spadaju pod krivini zakon. 2 Sve je
to nalo odjeka i u Privremenom narodnom predstavnitvu. Klerikalci su bili neobino drski u Predstavnitvu pa su sa svojim stavom izazvali otru kritiku s protivne
strane. Tako dr. Grga Anelinovi, nekadanji lan Starevieve stranke prava, a
sada lan novo osnovane Demokratske stfanke, analizirajui u svome govoru (10. III.
1920.) opozicione grupe i stranke u Privremenom narodnom predstavnitvu, naroito
je kritizirao Puku stranku, iji su se lanovi nali u Jugoslavenskom klubu Predstavnitva. Za tu je Stranku, a naroito za njenu jezgru, dr. Anelinovi podvukao,
da je to bila stranka koja je bezslovno htjela da podri Austrougarsku monarhiju.
Izuzimajui asne ali rijetke iznimke, svi su se oni rodili u reakciji, a sada se vie
oko njih nego oko Narodnog kluba kupe ostaci stare reakcije. U Dalmaciji se oko te
stranke okupljaju samo reakcionarni elementi. Oni su se stavili na jedno natrano
kulturno, konfesionalno vjersko stanovite. Zato u pitanju kola i odgoja stoje na
gleditu da kolama rukovodi crkva. 3
Dr. Janko imrak istoga dana pokuao je obraniti Puku stranku od tog
prvog izrazitog napadaja i kritiziranja. imrak je priznao da su oni imali 1914. ljude
koji su denuncirali, ta vie i njih. Meu njima je spomenuo i samog dr. uteria,
dok je zaboravio ili namjerno preutio ostale prvake, o emu je bilo dosta rijei u
prvom poglavlju. 4 Meutim odlunije s,u se obratili klerikalcima socijalisti Vit'omir
Kora i Vilim Bukeg, ne tedei pri tom ni izvor za sve klerikalne akcije, Rim i papu
Benedikta XV. Bukeg je naroito osudio Vesnievu vladu koja se pokazuje tako
popustljiva prema Vanjskim i unutranjim neprijateljima klerikalcima, i pokazuje
servilnu blagonaklonost prema akcijama Benedikta XV., a istie se svojim grubostima i odreitou protiv komunista. 5 Sutradan 28. V. 1920. Koraev drug Vilim
Bukeg otro kritizirao1 beogradskog nuncija Cherubinija to je prisustvovao konferenciji episkopata u Zagrebu, na kojoj su doneseni odreeni zakljuci, s ciljem da se
crkva umijea u unutranje odnose Jugoslavije. Bukeg je ukazao na izvjesne
simptome aktivnijeg i spol javan j a klerikalnih tendencija upravo u vezi s intenzivnijom saradnjom klerikalaca i papinskog nuncija u Beogradu, tovie, Bukeg iznosi
favoriziranje klerikalaca od strane drave, jer je Stojan Proti dao za slet klerikalskih gimnastiara Orlova, t. j. Orlovski tabor, koji se u to vrijeme spremao u
Mariboru a na koji je trebao da doe i Cherubini kao naroiti papin delegat, naro1
2
3
4
5

Josip Horvat. Politika povijest Hrvatske. 2, 192.

Reforma 1919. br. 1, 9.
Stenografske biljeke, 1920, IV, 283-284.
Stenografske biljeke, 1920, IV. 285-286.
Stenografske biljeke. 1-920, IV, 480.

itu pomo. Osim toga tadanji ministar saobraaja dr. Koroec dao je za t a j siet
veliki popust na eljeznicama, dok se ta panja mije ukazala od strane vlade Sokolima kad su traili pomo za svoj slet. Bukeg, ironizirajui ove postupke vlade i
uskraujui povjerenje vladi, podvukao je, da je to vlada valjda stoga uinila to su
slovenski Orlovi bili najsnaniji kadar za austrijske dobrovoljce protiv Srbije, dok
su se Sokoli istodobno grupirali u jugoslavenske dobrovoljake divizije i punili
austrijske zatvore. Upravo ova mezalijansa vlade, klerikalaca i radikala, kao i
bezidejnost i beskiemenost njena sile ga da uskrati povjerenje takvoj vladi. Potpredsjednik ove vlade bio je dr. Koroec.6
Vitomir Kora jo se jednom osvrnuo (16. VII. 1920.) na rad klerikalaca, ne
samo savremeni nego i za vrijeme svjetskoga rata.
Mi smo postali jedna drava preko noi, nakon jednog tekog rata,
nakon teke revolucije koju smo u Austriji obavili i kod nas se to ujedinjenje
dogodilo protiv volje ekstremnih elemenata, protiv volje reakcionarnih elemenata u Jugoslaviji, protiv volje feudalaca, protiv volje begova, protiv volje
klera i nieg i vieg, i katolikog i pravoslavnog. Jer, gospodo moja, tko je
blagoslovio oruje Austrougarske? Sve vladike i obrijane i neobrijane. (Dr.
Barac: To nije istina). Gospodine Bare, to je istina, nemojte se time nai
pogoeni! (Dr. J. imrak: Gospodine Korau, takve rijei s ovoga mesta
ne smijete govoriti). Gospodo, ja ne govorim o pojedinostima, ja znam da je
bilo katolikih sveenika, a isto tako i pravoslavnih, koji su bili iskreno zauzeti
za jedinstvo, i ja mislim, da su mnogi omastili vjeala zbog toga. Ja dakle
ne govorim o pojedincima, nego o sistemu koji je vladao prije, ja govorim
o crkvi kao o organizaciji i o vrhovnim poglavarima, da su bili crkveni poglavari takovi i to mi ne moe nitko poricati.
Pri kraju, osvrnuvi se na prigovore Kerubina egvia, Kora je jo rekao
i ovo:
Zabadava, gospodo, vi skrivate vae namjere, zabadava se opravdavate
da je danas druga politika situacija, te da moete mijenjati svoja politika
miljenja; juer ste bili monarhisti, a danas republikanci; juer uslovne pristae narodnog jedinstva, danas bezuslovne pristae narodnog jedinstva, a
preko noi opet republikanci i uslovne pristalice narodnog jedinstva. Tako se,
gospodo, ne radi. Tako se politika ne vodi nigdje, niti se na taj nain moe
itko zavaravati pa ni na narod. Ja potujem svaije politiko miljenje, a
nemojte jedno govoriti, a drugo raditi. Nemojte govoriti da titite slobodu
naega naroda, a ovamo idete na to da podupirete samo jednu reakciju. 7
Izbori za Konstituantu dali su (29. novembra 1920.) najvei broj mandata
(92) Demokratskoj stranci koja je pola u izbore s parolom unitaristike jugoslavenske idejfe. Radikalna stranka dobila je jedan mandat manje. Komunistika
stranka izborila je u itavoj dravi 58 mandata. Dok je etvrta stranka po svojoj
snazi bila Hrvatska republikanska seljaka stranka s 50 mandata. Zemljoradnika
stranka imala je 37 mandata, Slovenska ljudska stranka 27, Jugoslavenska muslimanska organizacija 24, Socijalno demokratska stranka 10, Narodni klub 7, Demijet
" Stenografske biljeke. 1920, IV, 515.
7 Stenografske biljeke,
1920, V. 260.

(Organizacija Muslimana u Makedoniji) 8 mandata, Hrvatska zajednica 4, Republikanska stranka 3, Obnovljena Hrvatska stranka prava (frankovci) 2 mandata, Lista
Trumbi-Drinkovi 2 i Srpski liberali 1.
Prema sastavu stranaka, koje su poslale u Ustavotvornu skuptinu svoje
predstavnike, jasno se ogledao duh borbe koja e se odvijati sve do izglasanja prvog
Ustava drave SHS.
Ustavotvorna skuptina sastala se prvi put 12. decembra 1920. Od strane
Hrvata nisu se odazvali pozivu da uestvuju u radu Skuptine poslanici HRSS, kao
ni dvojica zastupnika Hrvatske stranke prava (frankovci). Tako, zbog apstinencije
najveeg broja hrvatskih poslanika, u Ustavotvornu skuptinu ulo je svega 343,
mjesto 419 poslanika. Cio decembar 1920. i januar 1921. protekao je u diskusiji oko
Poslovnika Ustavotvorne skuptine, kad je na kraju 28. januara 1921. prihvaen.
Motiv kritike i nezadovoljstva s privremenim Poslovnikom bio je naroito u pitanju
naina izglasavanja Ustava, t. j. da li e Ustav nove drave biti izglasan jednostavnom veinom ili dvotreinskom i to kvalificiranom, kako je bilo predvideno u
Krfskoj deklaraciji. Kad je u Poslovniku za Ustavotvornu skuptinu odbaena dvotreinska veina, Narodni klub, (u ijem je sastavu bio i klerikalni jugoslavenski
klub), kao najaktivniji faktor opozicije odluio je ostati u Ustavotvornoj skuptini
u cilju pokuaja sporazuma izmeu Srba i Hrvata.
Regent Aleksandar otvorio je Ustavotvornu skuptinu prijestolnom besjedom u kojoj je, meu ostalim, zacijelo jo u saglasnoSti s odgovornom vladom o
vjerama rekao:
Ustav ima da dravu okrui svim modernim uslovima trajnosti, stabilnosti i daljeg razvijanja. Istraujte i utvrujte gospodo poslanici, te uslove.
U tome su vaa prava i vaa sloboda potpuni i ujemeni. Ja svraam panju
na jedan od tih uslova. Mislim, najvaniji to je pravda, pravda svima delovima naega naroda; pravda svima veroispovestima; pravda velikim i
malim, jakim i slabim; pravda i svima koji nisu naeg imena i plemena, ali
su nai graani. . . Verske borbe meu ljudima i narodima nestaju ili odlaze
u pozadinu. 8
Jo prije nego je doao pred Ustavotvornu skuptinu vladin prijedlog Ustava,
znatan dio poslanika, opstruirajui protiv privremenog Poslovnika, nije htio da
poloi zakletvu. Kad je na kraju Predsjednitvo skuptine odluilo da se svima
takvima ponite mandati, onda su se lanovi Slovenske ljudske stranke, Hrvatske
puke stranke i Bunjevake okake stranke, koji predstavljaju grupu Jugoslavenskog
kluba, zakleli 29. I. 1921. U ime tih stranaka dao je naelnu izjavu dr. Anton
Koroec, u kojoj je naveo razloge zbog kojih nisu dotad poloili zakletvu. Medu tim
razlozima bila je i elja da se odbiju svi napadaji tampe njihovih politikih protivnika koji ih kleveu i predbacuju da su protudravni elementi, pa da im ujedno
dokau da je alfa i omega naega politikog programa narodno i dravno jedinstvo
ustavne drave SHS. 9
8
0

Stenografske biljeke, 1921., 8.

Stenografske biljeke, 29. I. 1921. 8.

Nova Paieva vlada ,koja je zamijenila Vesnievu, kao izrazita radikalsko-demokratska koaliciona vlada, podnijela je 25. januara 1921. svoj Nacrt ustava
Konstituanti, a ta ga je predala na pretresanje Odboru od 42 lana.
Dr. Koroec, kao i ostali njegovi klerikalni drugovi, bili su veoma ogoreni
na predloeni 12. i 13. paragraf, u kojima se govorilo o zloupotrebama crkve za
politike agitacije. Ve ova debata u odboru ukazala je na dvije oprene struje, liberalnu i klerikalnu, koje su jedna prema drugoj pokazale svoj nekompromisni stav.
Kao to je ve ranije u Privremenom narodnom predstavnitvu, klerikalna pruga
zauzela odluan stav protiv takozvanog Kancelparagrafa, 10 tako e s jo veom odlunou istupati protiv njega i u odboru kao i u samoj Konstituanti. Uope, Jugoslavenski klub bio je sada radikalno opoziciono raspoloen protiv radikalno-demokratske koalicije. U odboru je glasalo 23 lana za vladin Nacrt a 19 protiv. 5. aprila
podnio je odbor Konstituanti svoj Nacrt a 14. IV. zapoela je diskusija. itava
debata kretala se oko osnovnog problema unutranjeg ureenja i podjele drave.
T. j., da li e ona biti ureena centralistiki ili ne. Grupa stranaka koje su zastupale
centralizam branile su ga svom estinom ne tedei protivnike proglaujui ih antidravnim, separatistima, reakcionarima, saboterima, a onda i austrofilima.
Dr. Koroec u svom govoru 15. aprila otro je kritizirao indicirano ogranienje openja biskupa sa Svetim Ocem to je smatrao atakom uope na sloboda
Crkve. Njegova argumentacija nije bila bez prijetnji.
Iako vi mislite da e takva zabrana biti efikasna, ja mislim da se onda
strano, uasno varate. Nije vie katoliki biskup lan nae organizacije, nego
je izdajica, ako biskup ne bi slobodno, kako on hoe, i kako zna, opio sa
Svetim ocem.
Dodirnuvi pitanje Kancelparagrafa Koroec je otvoreno priznao da se
grijei u katolikoj crkvi i u predikaonici i kao to se u ovom staleu (t. j. sveenikom) grijei. Ali ako to postoji, onda se nebi smjeli sveenici stavljati pred drugi
sud osim crkveni. Budui da je sveenikova dunost da propovijeda svake nedjelje
i svakog blagdana, a u politikom ivotu ima pitanja za koja se i crkva interesira, to
je za njega logino da sveenik moe da i is propovjedaonice dodiruje politika
pitanja. Jer, crkva nije samo jedna apstrakcija nego je osnova itavog ivota.
Ustavni lan, koji ograniava sveenika u njegovim dunostima, doveo bi u konflikt
sveenika sa zakonom, a to nije nikako u duhu demokracije i slobode. U donoenju
ovakvih lanova Ustava Koroec gleda protivnost i averziju protiv katolike crkve.
Osim toga s Kancelparagrafom onemoguuje se svaki sporazum sa Svetim Ocem.
A on misli, da je u interesu i naroda kao i drave, ako se ima miran i lijep savez
sa Svetim Ocem.11
itav niz klerikalnih poslanika govorio je o Ustavu i naroito kritizirao
Kancelparagraf. Prirodno je, da je sa suprotne strane bilo estokih odgovora i nemilih
prigovora. Dr. Janko imrak govorio je 20. aprila 1921. jo u duhu jugoslavenstva
10
Zloupotrebu propovjedaonice u crkvi u politike svrhe ograniio je Bismarck u borbi
s Katolikom Crkvom naroitim lanom zakona. To je t. zv. Kanzelparagraph (130a st. G. S.). Slina
ogranienja crkve nazivana su i u drugim dravama ovim terminom. S tim u vezi postoji i t. zv.
Kulturkampf, borba izmeu crkve i drave, koji je termin prvi put upotrijebio Virchow.
11
Stenografske biljeke, 15. IV. 1921,'19.

Majske deklaracije kritizirajui centralizam kao opasnost za daljni razvoj drave.

Smatra, da e ovakvim izglasanjem Ustava pasti odium na Srbe, jer se za Ustav
zalau 137 Srba, 9 Hrvata, 1 Bunjevac, 11 Slovenaca, 22 Muslimana i 3 zemljoradnika, dok su svi ostali protiv njega, pa je jasno da e Ustav biti izglasan srpskom
veinom i s hrvatskom i slovenskom manjinom. Prema tome to e biti majorizacija
jednoga naroda protiv ostala dva, i to e sve odvesti u hegemoniju srpskog
naroda nad ostalima. Dr. Janko imrak branio je Nacrt ustava koji je podnio
Jugoslavenski klub a taj ne trai federaciju nego iroke autonomije, koje su osnovane
ne na plemenskoj, ve na socijalno-ekonomskoj osnovi. Veliki dio njegova govora
posveen je njegovu shvaanju jugoslavenske ideje unutar koje on ne vidi tri
naroda ve samo tri plemena. Dr. imrak e ovo shvaanje kasnije posve napustiti.
Objanjavajui naela Hrvatske puke stranke odluno je odbio prigovore kao da ta
stranka ima veze s Vatikanom. Dr. Janko imrak tada je jo govorio kao takozvani
kranski socijalist, izjavivi da je Puka stranka proleterska stranka! Da ona nije
nikakva sveenika stranka, nikakva biskupska, niti kanonika. tovie, on kae da
klerikalizam znai hegemoniju i diktaturu popova, a Hrvatska puka stranka odbija
svaku diktaturu. Tako klerikalizam ukljuuje u sebi feudalizam i aristokratizam, a
taj crkvi najvie kodi, pa j-|e Hrvatska puka stranka najodluniji protivnik feudalizma. 12 Don Kerubin egvi13 govorio je 21. aprila 1921. a fra Janko Paali (26. IV.)
i oborio se na teko stanje koje proistjee od raznovrsnih nasilja koje vre predstavnici vlasti. To su batinanja, pogibije, pijunae i druge vrste sitnijih i teih
rekriminacija. Klerikalni poslanik dr. Velimir Deeli14 (17. m a j a 1921.) usprotivio
se uveliko Kancelparagraf u. Dr. Deeli zalagao se za naziv drave: Jugoslavija, kao
to je to predlagao Jugoslavenski klub. Od bunjevakih klerikalaca govorili su
Blako Raji i Ivan Evetovi. 15 Oba su kritizirala kolsku nastavu i pouavanje vjere
od strane uitelja a ne kateheta.
Od slovenskih klerikalaca kritizirali su Kancelparagraf sa itavom aparaturom
strune, crkvenopclitiike argumentacije, dr. Andrej Gosar (25. IV. 1921.), dr. Josip
Hohnjec (23. V.) i Josip Klekl (25. V. 1921.). Dr. Gosar je priznao mogunost da se
u crkvi vrila i politika propaganda protiv neke politike stranke, ali nikada protiv
drave. Smatra da je Kancelparagraf uao u Nacrt ustava bilo iz bojazni pred klerikalizmom bilo radi neprijateljstva prema njemu. Da postoji klerikalizam kriva je
liberalna inteligencija. On doputa da e se klerikalizam, koji predstavlja nadvladu
duhovine pojaviti i u stvarima koje se ne tiu vjere. U pogledu kolske nastave
dr. Gosar je istupio, uz burno negodovanje Konstituante, protiv vjerske snoljivosti.
On je doslovno kazao: Beseda o verski strpljivosti pa kae v zvezi z dolobo o
verskom pouku, da vi hoete, n a j bi se sploni pouk vril tako, da bi bil vsled te
strpljivosti protiven vsakemu duhu. Vsaka vera je po svojem bivstvu nestrpna.
Negodovanje Konstituante potaklo je dr. Gosara da je istu misao ponovio rekavi
ako se ona ne razumije, da se onda uope ne zna ta je vjera. Vsaka vera ima v sebi
12

Stenografske biljeke, 20. IV. 1921. 19-26.

Inae je egvi u svom opozicionom stavu bio aeresivan u svojim interpelacijama u
kojima je nastojao prikazati korumptivnost i nemoralnost administrativnog aparata. Jedna takva
doiviela je veliku neprijatnost poto mu je nadleni ministar dokazao lanost njegovih informatora. Tu je interpelaciju potpisao i dr. Koroec. Stenografske biljeke, 13. V. 1921., 5-6.
14
Stenografske biljeke. 17. V. 1921., 14.
10
Stenografske biljeke. 23. IV. 1921., 38; i 9. V. 1921.. 13-14.
13

tendenca, da se raziri; vsaka vera trdi da je edino prava. e to trdi, mora biti
nestrpna. Zato pa vaa zahteva po verski strpnosti nima drugoga smisla, nego da
hoete mladino vzgajati v nekom duhu, ki ni ne verski, ne brezverski, ki je neka
limonada. 16
Dr. Josip Hohnjec dao je pravu studioznu filozofsko-juridiku analizu u
kritici Ustava, naroito u vezi s kulturnovjerskim problemima, dokazujui da je
religija potrebna dravi i da je stoga duna drava da je pomae. Dravni
bi princip morao biti sloboda religije, a ona zahtijeva slobodu vjeroispovijesti. On
se zalae za takozvanu praktino-dravljansku susretljivost koja se sastoji u linom
potovanju i ljubavi to izviru iz kranskoga zakona o ljubavi prema svima, pa i
onima koji su druge vjere i drugog miljenja. Odbija Cavourovu tezu o slobodnoj
crkvi u slobodnoj dravi, kao to misli da je odvajanje crkve od drave vie na tetu
drave nego crkve. Stoga se zalae za takve odnose u kojemu bi svaka ustanova
ostala na svom podruju. A da to bude, treba da se brie Kancelparagraf, za koji kae
da se protivi 1260. kanonu. Jednako treba kolu prilogoditi crkvenom odgojnom organizmu i protivi se monopolizaciji kola od strane drave. U jugoslavenskim zakonima
zapaa antiiklerikalne tendencije koje po njegovu sudu idu za dekristijanizacijom
kole i odgoja omladine. 17
Josipu Kleklu je Kancelparagraf jedno nelegalno sredstvo, jer je crkva suvereno drutvo, koja sama ureduje svoje unutranje prilike. Kancelparagraf presie u
kompetencije crkve pa je stoga pravo nasilje. Crkva ima svoje legalno sredstvo koje
zabranjuje profaniranje vjere. To sredstvo je, kako Klekl kae, crkveni Kancelparagraf. A prvi crkveni Kancelparagraf potjee od samoga Hrista koji je zapovjedio apostolima da propovijedaju Evanelje. Ali samo Evanelje, a nita drugo.
Meutim i on sa alou konstatira da su se ipak neki sveenici ogrijeili o nareenja
crkvenog Kancelparagrafa koji je izdao Benedikt XV. Kad je Klekl spomenuo da
su se o te propise ogrijeili tek neki slovenski sveenici, bilo mu je dobaeno s liberalne strane slovenskih poslanika da takvih sveenika ima 90/o. Kancelparagraf
pape Benedikta XV. jasno i odreeno zabranjuje sveeniku kao uitelju vjere svaku
politiku agitaciju u crkvi. U enciklici Humani generis redemptionem (1917.)
priznaje se da je papu potakla injenica da izda encikliku to su se pojedinci u tom
pogledu ogrijeili u objavljivanju vjerskih istina.
Zato on smatra da ne bi bio
potreban politiki Kancelparagraf kad se dobro zagleda u crkveni Kancelparagraf.
Meutim, s protivne strane dobaeno je Kleklu, da je to zabluda, jer se i sami
biskupi ne dre tog svog Kancelparagrafa.
Crkvene vlasti vieg i nieg stepena utjecale su u toku skuptinske debate
na pojedine opine, u Sloveniji, Hrvatskoj i Dalmaciji da upute Konstituanti proteste
protiv Kancelparagrafa. I doista itav niz opina kao* i jugoslavenski episkopat apeliraju na Ustavotvornu skuptinu da izbaci iz Nacrta ustava Kancelparagraf
(23. V. 1921.).
Sva je klerikalna tampa bila tih mjeseci puna diskusije i kritike lana 13.
iz Nacrta ustava o kome se debatiralo u Konstituanti. Smatralo se i podvlailo da
duh galikanizma, njemakog febronionizma i austrijskog jozefinizma oivljuje u
18
17

Stenografske biljeke, 20. V. 1921., 10-12.

Stenografske biljeke, 23. V. 1921., 5-9.

politikim leaderima Jugoslavije; gvozdeni okovi, kojim je veliki Bismarck sapinjao

djelovanje crkve, ve se bliu u rukama poslanika nae Ustavotvorne skuptine, da
ih nakon glasanja prenesu na ruke i noge, srce i grudi katolikog klera, e ne bi
govorio u slobodi ono to mu nalae crkva, nego pod paskom dravne cenzure ono,
to se ne protivi nekoj politikoj vladajuoj stranci. 18
O Kancelparagrafu raspravljalo se i na konferencijama jugoslavenskog
katolikog episkopata u Zagrebu, odranim od 30. IV. do 6. V. 1921. Njihove odluke
i kritika lana 13. nacrta Ustava upuena je bila Konstituanti pa je ona, uz ostale
proteste, proitana na sjednici od 20. m a j a 1921. Vrlo je odluan protest sveenstva
nadbiskupije zagrebake koji je takoer upuen Konstituanti. U sedam toaka daju
sveenici, organizirani u klerikalnoj, antireformistikoj Sveenikoj uzajamnosti
otru i jetku analizu toga stava koji zabranjuje zloupotrebu duhovne vlasti u partijske
svrhe. lanovi Uzajamnosti smatraju da se time
dira u jedan od temeljnih dogmata katolike crkve: u njezinu slobodu i
potpunu nezavisnost od drave u nauavanju i vjerskom odgoju naroda. Propovijedanje Evanelja ne moe ve po naravi svojoj biti ogranieno tek na
teoretsku eksplikaciju Kristove nauke, nego po prvotnoj svojoj svrsi tei
upravo na to, da evaneoske zasade aplicira na ivot pokazujui ne samo,
kako ih treba vriti nego i prekoravajui svaku ivotnu pojavu, koja s tim
Evaneljern nije u skladu. Ako se dakle i koja politika stranka u svom djelovanju ogrijei o te principe, ne moe se crkva odrei prava a da je ne
igoe, ne ukoliko je ta stranka nosilac nekih odreenih politikih ciljeva,
nego ukoliko svojim kulturnim radom dolazi u sukob s evaneljem.
Ovi sveenici smatraju da je lan 13. ustavnog nacrta jo i uvreda za sav
katoliki kler, jer se njime stavlja u sumnju patriotizam katolikog sveenstva te
da se upravo s najvie dravne strane eli izraziti nepovjerenje u lojalnost, u pravu
domovinsku ljubav katolikog klera. Pri kraju, ovi se sveenici i prijete, ako bude
t a j lan prihvaen, da e se oni i dalje pridravati glasa svoje savjesti i crkvenih
dunosti, jer se vie treba pokoravati Bogu nego ljudima. 19
itanje tih predstavki i protesta izazvalo je raznovrsne komentare kao
i kritike osvrte u toku debate, u kojoj su uestvovali i antiklerikalni poslanici.
Iz itavog stava slovenskih i hrvatskih klerikalaca u Konstituanti opaa se
da su oni jo vrsto na dravotvornom gleditu s obzirom na njihovu politiku parlamentarnu akciju, a da je njihov opozicioni stav protiv Nacrta ustava rukovoen
jedino autonomistikim tendencijama. One su se uvelike osnivale na strahu od
srpsko-pravoslavne hegemonije kao i na nesposobnoj administraciji, koja je doista
pokazala svoju strahovitu fizionomiju unakaenu i korupcijom. U neposrednom
kontaktu s pravoslavljem i sa Srbima jugoslavenski klerikalci stali su se poslije dvije
godine vraati svojim orijentacijama, uviajui da su Mahnievi planovi, kao
i oni Rimske Kurije u pogledu unijaenja Balkana bile utopistike fantazmagorije.
Stoga je trebalo traiti sva mogua sredstva, kako> bi se zatitili od presizanja u njihova steena prava. Kancelparagraf je za njih bio strahovit bauk kojim su, po
18

Placetum regium i Kanzelparagraf. Katoliki list 1921. br. 8. 93.

Protest je potpisao predsjednik Uzajamnosti dobro poznati frankofurtima, dr. Josip
T.onari. Katoliki list 1921, br. 19. 219-220.
19

njihovu sudu, liberalizam i pravoslavlje spremali napadaj na katolicizam. Klerikalizam, identificirajui se s katolicizmom, osjetio se ozbiljno ugroen. Odatle tako
jednoduan i buntovan otpor, koji se pokazivao ne samo u njihovoj tampi nego i u
crkvenim propovijedima kao i u ostalim agitacijama, naroito medu neukim seljakim
masama. U iroke mase ubaena je parola: Vjera je u opasnosti! Po selima sveenici su izraavali aljenje to vladalac nije katolike vjeroispovijesti, kao to je to
bio austrijski car. Naroito su aktivni bili dalmatinski klerikalci s kojima je mjeseca
aprila te godine doao u dodir dr. Koroec. Pri njegovoj posjeti u Sinju nije se samo
demonstrativno klicalo protiv Paia i Pribievia, nego su se uli i povici Dolje
Srbija!, ivjela sveta vjera!, Dolje Jugoslavija Dolje Kralj Petar!, ivio
car Karlo! tovie, demonstranti su pjevali jo nezaboravljenu staru carsku austrijsku himnu. 20 Sve je ovo zaplailo naprednije redove Jugoslavena, koji su s jo veom
UBtrajnou traili da u Ustav ude Kancelparagraf, s konkretnim sankcijama. Tim
povodom dubrovaki Narod (24. IV. 1921.) raspravlja o tom pitanju i zalae se
protiv svake zloupotrebe vjere u svjetovne politike svrhe. Stoga je potpuno opravdano da je u Ustav unesena odredba koja zabranjuje sveenicima pri vrenju njihove
slubene dunosti posluiti se vjerom u politike svrhe. Kao to su episkopat, sva
klerikalna tampa pa i politike vode klerikalaca, na elu s dr. Korocom ponavljali
da je u Jugoslaviji katolika crkva i vjera progonjena, tako su oni stalno na sve
strane irili vijesti da im je nametnuta kulturna borba, pravi Bismarckov Kulturkampf. U toj borbi oni su se sluili i oiglednim neistinama, tvrdei na primjer, da
je antikomunistika Obznana 21 bila uperena samo protiv Hrvata. To je tvrdio sam
dr. Koroec koji je bio lan Vesnieva kabineta, autora zloglasne Obznane. Da je
pri Obznani, uestvovao i Koroec i n j o j se radovao ispriao mi je dr. Mirko Komnenovi, ministar, koji je pri povratku iz Rusije imao estok sukob s> Korocem
i njegovim fanatinim neprijateljstvom protiv komunista. Znali su to i mnogi drugi,
pa i sveenici. Naroito su ga osuivali stari narodni borci u Dalmaciji. Jedan sveenik, iz redova jo ivih Strossmayerovih potovalaca i saradnika na preporoditeljskom djelu u Dalmaciji, promatrajui rad hrvatskih i slovenskih klerikalaca, a naroito dra. Koroca, javno je ocijenio njihovu akciju kao nenarodnu. S velikim poznavanjem savremenog politikog previranja i uloge klerikalaca,ovaj je sveenik odluno
ustao protiv ovakvog ruilakog rada klerikalaca. U uvodu svoga lanka podvukao
je dotini sveenik misao kako su odjednom izvjesni politiari koji su jo prije
kratkog vremena govorili o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda odjednom
poeli iriti sjeme razdora.
Tako je ovih zadnjih dana doao u Dalmaciju da baci zublju razdora
malo simpatini dr. Koroec. I on, sveenik, doao je kod nas ba velike sedmice, da profanira one dane, pune znaenja za svako kransko srce. Velika
je sedmica odreena, da krani na osobiti nain razmiljaju muku Isukrstovu,
da se tim duhovno okoriste. A Koroec dolazi u Split da ba na veliki etvrtak
dri sastanak, da okuplja svoje pristae, ali ne da propovijeda Isukrsta raspe20

lanak 13. nacrta Ustava: O vjeri i slobodnoi savjesti. Narod, 24. IV. 1921.
To je rjeenje Ministarskog savjeta od 29. XII. 1920. koje je bilo izdato u cilju suzbijanja komunistike i druge antidravne propagande, kako je to ustvrdio komunike izdat o tome
Ova Obznana posluila je kao osnova kasnijem Zakonu o zatiti Javne bezbednosti i poretka u
dravi (2. VIII. 1921.), usmjerena u prvom redu protiv komunista, bez obzira da li su Hrvati. Srbi
ili Slovenci.
21

toga i njegovu uzvienu nauku ljubavi. Isukrst je s kria molio i a svoje

neprijatelje i umirui na kriu propovijedao je ljubav i samo ljubav. Naprotiv
Koroec, mjesto ljubavi propovijeda po Dalmaciji mrnju; raspaljuje razdor
i podie stranarstvo. Njemu je vie do stranarstva, do interesa svoje stranke
negoli do opeg interesa naeg naroda. Koroec je govorio u Splitu o svemu
i svaemu . . . Slobodno mu govoriti, to mu se bolje svia, ali ne bilo mu
slobodno to hoe da prikae kao da se progoni naa vjera u naoj kraljevini
i da se vodi kulturna borba. U nas vjera uiva najveu slobodu. Kitko nikomu ne prijei da vri svoje vjerske dunosti. Crkva je pak tako slobod?ia,
kako nije bila nikad do sad kod nas u svim prolim vremenima, najmanje
pak za vrijeme pokojne Austrije. Kod nas sveenika svak potuje, samo ako je
dotinik dobar sveenik. Kod nas kulturne borbe nema, niti je moe biti, dok
nai dravnici budu ljudi umni i razboriti. Ako pak jednom doe do te kulturne borbe, morat emo kriviti prije Ljubljanu i Zagreb, nego Beograd. Po
svemu izgleda da Koroec i njegovi trabanti hoe na silu da bude te kulturne
borbe radi lova mandata. Poznato je i svim naim politikim analfabetima
da je Vesnieva vlada izdala u svoje vrijeme onu Obznanu protiv komunista, a sad Koroec kae, da je ona Obznana izdata ne toliko protiv komunista koliko protiv hrvatskog ivlja. Pa dok ovako on tvrdi jednu veliku
neistinu, znajui da govori neistinu, hoe da tim pravi smutnju i da ucka
dobroudne Hrvate. N a . veliku sablazan naega kranskoga svijeta usporeuje sebe i svoju stranku sa Isusom Spasiteljem, govorei blasfemiju da se
je njemu i njegovim dogodilo kao Kristu kad je kritikovao korupciju, te ga
zato proglasie, da je protiv vlasti. Sline blasfemije mi ne usmo!.. . . Mi
smo iz uvjerenja proti klerikalizmu Koroevu, jer nam je jasno da nam od
tog klerikalizma prijeti najvea opasnost, pa prema tome svi svijesni rodoljubi, kojima stoji na srcu napredak i boljitak nae kraljevine, moraju poraditi, da toga klerikalizma Koroeva u nas ne bude. Ne smije se podnipoto
dozvoliti, da se vjera zlorabi u politike svrhe i za stvaranje i irenje ma bilo
koje politike stranke. 22
Kao to je ovaj sveenik istupio protiv destruktivnog rada klerikalaca u narodu, tako su ih i pojedini poslanici kritizirali u Ustavotvornoj skuptini ukazujui
na opasnosti koje od njihova rada dolaze za dravu. Nekompromisan sukob sve se
veom estinom razmahivao, te su i centralisti, branei Ustav esto dodirivali i klerikalizam, naroito u vezi sa lanovima na koje su se toliko oborili klerikalci. Jugoslavenstvo bez rezerve i ono sa svim moguim rezervama uklopljenim u autonomistike
i federalistike koncepcije, suprotstavili su se jedno protiv drugoga. Ili Jugoslavija,
ili Velika Srbija, Radieeva Hrvatska republika i Koroeva deela uglavnom su bile
krajnosti, u kojima se kretala debata u Ustavotvornoj skuptini kao i na politikim
tribinama, u dnevnoj tampi i ostaloj publicistici. Sve te suprotne politike koncepcije vjeto su koristili klerikalci u svoje svrhe, i onda kad su bili zastupani u vladi,
kao i onda kad su bili u opoziciji. Predloeni Ustav bio je osnovan na naelima integralnog jedinstva i centralistikog ureenja drave. Gravaminalna politika recidivnog pravatva u Narodnom klubu ila je usporedo s onom klerikalaca u Jugoslavenskom klubu. Nepovjerenja su stvarala sve dublje provalije nesporazuma pa su se
sile razjedinjavanja nale na iisitom frontu, esto puta maskirane tobonjom ogromnom brigom za interese same drave. Ova oigledna neiskrenost i pretvaranje bili su
stalna pojava u politikoj igri klerikalaca. Politiki atavizmi razbudili su fran.kovluk,
22

Zlorabljenje vjere u stranake svrhe. Narod 24. IV. 1921.

a korumptivni i nesposobni dravni aparat dao je svim tim elementima snanu podrku za opravdavanje radikalnih opozicionih, antibeogradskih postupaka znatnog
dijela opozicije takozvanih preanskih poslanika. Pored toga, dinastija je poto poto
eljela osigurati za sebe naklonost katolike crkve kao to ju je uivala i eksploatirala od strane pravoslavne crkve, donedavna jo, dravne crkve. Na objema stranama, centralistikoj i antientralistikoj, nedostajala je snaga, volja i sposobnost
da bi se utjecalo na suprotan smjer razvoja u mladoj dravi, na smjer koji bi uvrivao, podizao i gradio, a ne slabio, kidao i razgraivao. Autokratski stav Regenta
Aleksandra a onda i kralja, ruei i lomei autoritete i pozitivne snage,,, izigravaj ui
jedne protiv drugih, a svojatajui sav utjecaj na razvoj situacije jo je vie snaio
fatalnost nacionalnih sukoba i njegovih posljedica. I onda kad je s itavim nizom
politikih poteza uvjeravao i Jugoslavene kao i ositali svijet da ga vodi samo i iskljuivo briga za dobrobit naroda. A ovu su toliko puta podvlaenu tendenciju i od strane
peltronistikih politikih krugova kao i uvelike dirigirane tampe vjeto koristili
upravo klerikalci, ma da vjeito snaeni i favorizirani, kako bi im se utialo njihovo
nezadovoljstvo.
Meu prvim govornicima koji su odluno polemizirali s klerikalcima u Ustavotvornoj skuptini bi'o je dr. Edo Lukini (18. IV. 1921.). Lukini je izazvao pravo
uzbuenje klerikalaca kad je osporavao pravo da se biskupi bez kontrole sporazumijevaju s Rimskom Kurijom, jer takvo pravo ne pripada niti vladaocu bez kontrole
odgovorne vlade. On smatra da bi sami sveenici trebali da trae uvoenje Kancelparagrafa u cilju zatite svetosti crkve, koji bi trebao da jednako potuje i sveenik
kao i vjernici koji polaze u crkvu. Pogotovo je Kancelparagraf potreban ovako mnogovjerskoj dravi kao to je Jugoslavija. Kao to se mora zatititi sveenik u crkvi
kad vri svoje funkcije, tako se mora jednako zatititi i drava kao i politike stranke
od zloupotrebe sveenika u crkvi. Unoenje Kancelparagrafa u Ustav rezultat je
tekih iskustava steenih ne samo iz ranijih vremena u bivoj Habsburgovoj monarhiji nego i od olsnivanja drave SHS. U Ustavotvornom odboru je dr. erjav iznio
upravo porazan dokumenat o politikim zloupotrebama crkvenih poglavara u Sloveniji pri vrenju njihove vjerske slube. Dr. Lukini zadrao se na sluaju sinjskog
upnika Delamaria koji je u crkvi odrao pravi politiki govor protiv pojedinih
meklerikalnih stranaka podbadajui svijet protiv politikih protivnika. Zavrivi svoje
razlaganje kako politiku treba ukloniti iz crkve, obratio se pri kraju klerikalcima
i rekao je:
Ako ne ete da se crkva koristi samo za vjerske stvari, nego hoete
privilegij da kao namjetenici Kristovi na zemlji, sa tolom oko vrata i raspeem u ruci vrite u crkvi politike i stranake akte, onda treba da vam se
stane zavrat Kancelparagrafom kao Majka Boja zmiji, jer se ogreujete o
vjeru. 23
Pravu buru negodovanja kod lanova klerikalnog Jugoslavenskog kluba izazvao je govor Slovenca Josipa Drofenika, lana Samostalne kmetijske stranke (20. V.
1921.). Poznavajui odlino rad slovenskih klerikalaca, za rata i poslije njega, zaloio
se sa itavim nizom argumenata za Kancelparagraf, jednako u interesu drave kao
23

Stenografske biljeke, 1. IV. 1921., 21-22.

i crkve. S nekoliko karakteristinih konkretnih sluajeva pokazao je kako su pojedini

slovenski sveenici pretvorili crkvu u politiku tribinu, tovie bilo je sluajeva da
je ratoborni govornik s propovjedaonice savjetovao svoje odane sluaoce da s njegovim i njihovim politikim protivnicima i fiziki obraunaju. Takav sluga boji,
upnik Petar Pavli, prema Drofenikovim rijeima, agitirao je s propovjedaonice kao
s prave politike tribine. Vi morate biti za Slovensko Ljudsko stranko zato, ker mi
hoemo stran od Srbov. Samostojna kmetska stranka vas hoe spraviti pod srbski klobuk. V torek so obinske volitve. Zato glejte, kako bodete volili: ali badete volili Samostojno kmetsko stranku, ki vas hoe spraviti pod srbsko kapo, ali pa hoete voliti Slovensko Ljudsko stranko, ki hoe avtonomijo. Dosljedan svom politikom agitiranju,
poslije slube boje taj je sveenik poveo svoje vjernike na zbor Drofenika, gdje je
pokuao da razbije zbor i da se fiziki razrauna s kmetijcima. Ostali sluajevi, koje je
iznio Drofenik, svakako su uvjerljivo govorili kako su djelomina priznanja Koroca
i Kleka o takvim sveenikim prijestupcima blijeda slika prema pravom stanju zloupotreba u kome kao mono sredstvo igra vidnu ulogu propovjedaonica, zatiena od ma
kakve odgovornosti pred nadlenim vlastima. Odatle i tolika vika klerikalaca protiv
K an cei paragraf a, jer se boje da e izgubiti s Kancelparagrafom veoma mono politiko uporite: propovjedaonicu. Dro-fenik je priznao, da irr^a i takvih sveenika,
koji propovjedaonicu ipak ne zloupotrebljavaju. Drofenik je mogao da prikae i niz
sluajeva zloupotrebe ispovjedaonice, naroito kod enskog svijeta. Drofenik stojei
na gleditu da je crkva svojina naroda a ne sveenika koji eli da crkvu uini sluavkom sveenstva koje politizira, odluno je preporuio da se uvede strogi Kancelparagraf 2 4
U ime zemljoradnika ivo se zalagao Milo Moskovljevi (24. V. 1921.) za
uvoenje Kancelparagraf a. S konkretnim primjerima on je ukazao na zloupotrebu
poznatu svima koji se i malo interesiraju za probleme Jugoslavije. Primjeri su iz
Slovenije i Dalmacije toliko sugestivni, da bi sami klerikalci trebali da o njima povedu rauna vie nego njihovi protivnici. Diferencira se crkva od klerikalizma, koji
je sredstvo da se jedna privilegirana kasta odrava na vlasti. 25
Slovenski socijalist Edbin Kristan (21. V. 1921.) smatra da je Kancelparagraf
nedostatan pa se on prcitivi njegovu uvoenju, jer bi najbolje i najefikasnije sredstvo bilo posvemanje odvajanje crkve od drave. Budui da je vjera privatna stvar,
odvajanjem bila bi zatiena i sloboda savjesti i sloboda vjere pa ne bi uope trebalo
Kancelparagrafa, o kome se toliko debatira i gubi dragocjeno vrijeme. Po njegovu
sudu Kancelparagraf ne predstavlja nikakav progres kao to bi to znailo odvajanje
crkve od drave. 26
Iza Edbina Kristana obrazlagao je potrebu odvajanja crkve od drave (23.
V. 1921.) komunistiki poslanik profesor Ljuba Radovanovi, istaknuvi da su sloboda savjesti i sloboda misli najvee nepovredljivosti, koje bi graanima morala
drava zajamiti i osigurati. Meutim, u nacrtu Ustava ima i potred Kancelparagrafa
protivurjenosti u lanovima koji govore o slobodi savjesti, jer oni dolaze u sukob
sa slobodom savjesti. Jer, slobodu savjesti treba zagarantirati ne samo onima koji su
religiozni, nego i onima koji su iz toga stadijuma izili. Budui da su predviene iz24
25
26

Stenografske bilie*ke. 2.5. 1921.. 12-15.

Stenografske biljeke
Stenografske biljeke, 21. V. 1921., 5-6.

vjesne funkcije, koje se u opini, srezu i dravi vezuju s. religijskim ceremonijama,

zakletvom, onda je atak na slobodu savjesti ako se, recimo, nekog ateistu prisiljava
na zakletvu. Logina posljedica priznanja slobode savjesti je o d v a j a n j e crkve od
drave. Drava ne smije favorizirati nijednu vjeru, nijedno uvjerenje. O d v a j a n j e
ne znai propast jedne religije. Ako religija ima svojih socijalnih osnova, ako u n j e zinu korijenu ima jo svjeine da moe crpsti snagu iz samoga drutva, onda je
neosporno da o d v a j a n j e crkve od drave ne e niukoliko utjecati na samu religiju.
Ako je ta religija preivjela i ako nema uslova za ivot, onda, iako se pod silu hoe
da odri, ne e moi da uspije. Kad su jakobinci pokuali da diskreditiraju vjeru,
oni nisu to mogli. K r a j religijama moe uiniti samo nauka, kultura i stvaranje
pogleda na svijet. Dravna potpora davat e se priznatim religijama iz sredstava
koje e drava ubirati ne samo od religioznih nego i nereligioznih g r a a n a pa se ta
nepravda ne bi smjela dopustiti. Ako se proklamira princip slobode savjesti, onda
se religija ima ukloniti u prvom redu iz kola. Dok je religija privatna stvar i dok se
za crkvenu zajednicu imaju starati jedino oni koji p r i p a d a j u toj zajednici, dotle
kola ima da se stara za odgoj svih graana i za n j u se ima starati drava. Religijska
nastava spreava kulturu i duhovni razvitak cijeloga drutva. Komunistiki poslanici
ivo su aplaudirali Radovanoviu, kad je ustvrdio, da asketizam, isposnitvo, uvoenje legija raznih svetaca jasno dokumentiraju da je crkva protivna radu, pa su
i sami kaluerski redovi personifikacija nerada. Ako se koli postavi za zadatak rad,
ako j o j se postavi kao zadatak napredak, mora se odvojiti vjera od kole. Ako je
vjera privatna stVar, a ona to jeste, ona se ima prepustiti roditeljima i crkvenim zajednicama, da se one staraju za vjersku nastavu, ako im je ona potrebna. Prema tome
religijska nastava nije stvar kole nego crkve. Crkvi se ostavlja potpuna sloboda u
granicama njenih pravila i slobodno je tko v j e r u j e u crkvene dogme da ih i ispovijeda. 2 7
Protiv Kancelparagrafa govorili su muslimanski poslanik Valija Sadovi
(24. V. 1921.) smatrajui da e se njime otvoriti iroko polje denuncijantima. 2 8 Dr.
Momilo Ivani isto tako pobijao je Kancelparagraf, jer da ga policijske vlasti
zloupotrebljavaju. 2 9
Dr. Ante Trumbi u dva je maha govorio o nacrtu Ustava. Dok se s jedne
strane vidi da je dr. Trumbi potpuno i iskreno proet jugoslavenskom idejom,
unato kritici predloenog nacrta vladina Ustava, s druge strane Trumbi se veoma
slobodoumno opredijelio u pitanju odnosa drave prema crkvi. Prvi ministar v a n j skih poslova, iako u toku debate u opoziciji, on se izjasnio i protiv federalizma a za
ureenje drav? s izvjesnim decentraliziranim ustanovama u organizaciji upravne
vlasti. Govorei o dvanaestom lanu koji govori o vjerskim odnosima on je u stvari
razoarao lanove opozicije okupljene u Jugoslavenskm klubu. Za njega su vjerski
odnosi u dravi neobino vani u svakom narodu, a naroito u Jugoslaviji, g d j e su
narodi vjerama podijeljeni.
Drim da, rijei su dr. Trumbia, kad izmeu Hrvata i Srba
ne bi bilo vjerske razlike, ne bi imali uope meusobnih plemenskih sporova
27
28
29

Stenografske biljeke, 23. V. 1921., 10-12.

Stenografske biljeke, 24. V. 1921., 4.
Stenografske biljeke, 25. V. 1921., 3-4.

i da se uope ne bi mogli diferencirati jedni od drugih i da bi se i pitanje

narodnog imena bilo rijeilo. Jer, gospodo, ime srpsko, nema sumnje, u narodu naem znai, pripadnost narodnosti srpskoj, ali u isto vrijeme i pripadnost pravoslavnoj crkvi. Hrvat u isto vrijeme znai i katolik. Ali ako se
nade koga od pravoslavnih Hrvata ili koga 'katolika Srbina, to su samo
individualni izuzeci, koji na pravilu nita ne mijenjaju. Konfesionalne prilike
u naoj zemlji jesu vrlo vano pitanje o kome moramo voditi rauna. U kraljevini Srbiji vlada princip dravne vjere pravoslavne. (uje se iz centra:
Vladao je!) Ovaj je princip vladao i on faktiki vlada i danas i nije lako
da se to odjednom brie. To je uzak odnos izmeu crkve i drave. Crkva pravoslavna slobodna je u svojoj unutranjoj upravi, a inae ona je u odnosu
s dravom pod zatitom vladaoca i zemaljskog zakona i t a j je princip kroz
Ustav kraljevine Srbije bio konsekventno proveden. Pravoslavna crkva u
zemljama bive Austrougarske nije bila u takvom odnosu s dravom. Ona je
imala reim crkveno-kolske autonomije, i ona se je na tome temelju razvijala. T a j razvitak pravoslavne crkve onamo i pravoslavne crkve ovamo u
Srbiji, imao je za posljedicu da jo danas, iako je ve jedna ujedinjena crkva,
jedna organska vjerozakonska cjelina, pod jednom hijerarhijom, ipak, kao
to je poznato i javna je stvar, nije to sve jednako u jednom i drugom dijelu
iste crkve, jer se izjednaenje ne da u as provesti. Shvaanje i kod jednog
i kod drugog dijela u svim pravcima nije jednako. (uje se iz centruma: Sad
se provodi!) Istina je da se unutranja organizacija pravoslavne crkve sada
provodi, kako bi postala potpuno homogena cjelina. To ima tek da bude,
a ja govorim o faktikim prilikama. U Hrvatskoj kod katolika vladao je
reim konkordata. U zemljama bive Austrougarske, pa i u Bosni i Hercegovini vladao je takozvani reim pariteta . . . Nai su odnosi konfesionalni kom
plicirani. Cilj za kojim treba da tei naa drava jeste stvaranje naela na
kojima e se osnovati konfesionalni mir. I sad, gospodo, nastaje pitanje kako
i kojim putem treba da se kree naa dravna politika i koju principijelnu
soluciju treba da dobije u reguliranju svih konfesionalnih odnosa. Ja cijenim,
gospodo da je najvei dravni interes, a u isto vrijeme i interes moralni i
vjerski, da drava nastoji to vie emancipirati se od-konfesije i obratno,
konfesije od drave, da, prema ovakim prilikama, kao to sam pomenuo, iako
nisam dao iscrpnu sliku, nego tek nekoliko kratkih poteza, za nau dravu
jeste najbolje, najkorisnije i da e najbolje odgovarati naem buduem nacionalnom i moralnom razvitku, ako budemo teili ka principu rastave crkve od
drave. (Odobravanje). Jer smatram, po svome najdubljem uvjerenju, da u
ostvarenju toga principa moemo doi najbolje do ostvarenja konfesionalnoga
mira u naoj zemlji, do emancipiranja narodnosti od vjere. Gospodo, nije
moja namjera, niti as danas da kaem kako bi se imali likvidirati dananji
konfesionalni odnoaji i kako bi se imao da provede i na kome sistemu princip
rastave crkve od drave. Znamo, da se t a j princip, koji je primijenjen -u
Evropi i Americi, razvija raznoliko. Znamo da nije lako doi do sretne primjene principa rastave crkve od drave. Ali, gospodo, dok moemo da se
uimo iskustvom tuega svijeta, u isto vrijeme treba da imamo pred oima
kao to su imali svi narodi, da su principi odcjepljenja crkve od drave u
svakom narodu provoeni sasvim samostalno rukovodei se prilikama i interesima svojim vlastitim. Tako bi trebalo da postupimo i mi, ne podraavajui
tuim prilikama, nego vladajui se prema vlastitim i imajui pred oima
objektivno osnovnu bazu, koja bez ikakvih strasti, odgovara vrhovnim interesima naega naroda u pravcu njegova budueg razvitka nacionalnog i moralnog. Iako ova pitanja jo nisu kod nas posve dozrela za konano meritorno
izvrenje, ipak mislim da nije preuranjeno ako ve danas govorimo o tome,

da se u na Ustav unese princip rastave crkve od drave. Mislim, da bi se

princip kao takav imao unijeti, a pitanje likvidiranja konfesionalnog odnosa
kakvi su danas u naoj zemlji u pitanju stvaranja novog pravnog stanja u
tom pravcu bit e posao redovnog zakonodavstva koje e se, imajui pred
oima glavni cilj, rukovoditi i stvarnim obzirima koji e se u tom pravcu
nameati. U ovom stavu ustavnog nacrta mjesto je i as da se o ovome odlui.
Od moje strane ivo plediram za to, jer vidim da je takva solucija najbolja
za rjeenje novih pitanja, u prvom redu za utvrivanje konfesionalnog
mira. 30
Dr. Trumbi, koji je u to vrijeme u stvari predstavljao sasvim individualan i nezavisan politiki stav, izazvao je kod klerikalaca i ostalih ekskluzivistiki
obojenih pravaa negodovanje i razoaranje. Njegovo liberalno shvaanje, koje je
u to vrijeme bilo istodobno i iskreno jugoslavensko, jer on je bio taj koji je u istom
ovom govoru predlagao da se dravi dade ime Jugoslavija, nikako nije mogao biti
shvaen, kao to e kasnije razoaran i ogoren, od tih istih separatista biti smatran
kao voa najradikalnijeg i najreakcionarnijeg ekskluzivizma i crnog klerikalizma.
Dr. Trumbi nije se pridruio klerikalcima u Jugoslavenskom klubu kad su
u znak protesta napustili Konstituantu. Motivacija njihovu koraku predana je bila
Predsjedniku dr. Ivanu Ribaru (14. VI. 1921.) koju su potpisali Predsjednik Jugoslavenskog kluba i oba potpredsjednika Stjepan Bari i dr. Nikola Mandi. 31
Stav Jugoslavenskog kluba upravo je u ovoj predstavci najsaetije obiljeen
u odnosu i prema Ustavu kao i prema dravi, koji stoji u potpunoj antipodnoj suprotnosti s njihovim stvarnim djelovanjem u narodu kao i kasnijim politikim opredjeljenjem klerikalaca, u tampi i crkvi. Stoga je vano da se pozna ovaj stav klerikalaca u Konstituanti.
Jugoslavenski klub kao parlamentarni predstavnik Hrvatske puke
stranke i Slovenske ljudske stranke te Bunjevako-okake stranke zastupa u
svome dravo-pravnom programu naelo, da se putem Ustava u ovoj Ustavotvornoj skuptini ima'de organizirati jedna nacionalna, jedinstvena, na demokratskim temeljima izgraena ustavno-parlamentarna drava SHS. Kako
se unutranja organizacija ovakve drave s istaknutim atribucijama u sporazumu plemenskih veina sviju triju plemena moe da provede, predloio je
Jugoslavenski klub u nacrtu svojega odvojenoga miljenja o Ustavu, koji je
priloen Nacrtu Ustavotvornog odbora. Najglavnije naelo ovoga Nacrta
Jugoslavenskog kluba, uz odredbe, koje imadu zajamiti socijalno ekonomsku
pravdu, jest autonomni princip, koji se imade provesti putem delegiranoga
zakonodavstva u pokrajinama s granicama kako ih je nae narodno ujedinjenje zateklo, doim je princip jedinstvene nacionalne drave sauvan u jednoj
dravnoj suverenoj zakonodavnoj vlasti, i jednoj dravnoj centralnoj vladi.
Vladina veina nije do danas uvaila nae stanovite, nego je u poslovniku
za Ustavotvornu skuptinu radi konanoga prihvata Ustava u cjelini ustanovila nadpolovinu veinu od ukupnoga broja poslanika. Time je omoguila
donoenje Ustava pomou plemenske majorizacije, t. j. protiv plemenske veine Hrvata i Slovenaca. Poto smo duboko uvjereni, da centralistiko ure30
Stenografske biljeke, 24. V. 1921.. 12-14. Treba da se kae da je jedina Jugoslavenska republikanska stranka u svoj program unijela jo 26. I. 1920. postupno odvajanje crkve od
drave i sprovoenje svetovnosti nastave. Vidi: Naela, program i statut Jugoslavenske republikanske
stranke od 26. I. 1920. s izmjenama i dopunama od 9. I. 1924., Beograd 1924., 13.
31
U ustakom periodu predsjednik ustake vlade Ante Pavelia.

enje nae drave prema vladinu nacrtu Ustava, ne samo ne uvruje nego i
potkapa i rui nae narodno i dravno jedinstvo, toga radi drali smo, da e
vladina veina kroz vrijeme, dok ovo pitanje kod osmog odjelka doe u specijalnoj debati u pretres, traiti dodirne toke s naim stanovitem i s plemenskim sporazumom rijeiti ovaj najosjetljiviji problem nae unutarnje dravne
organizacije. Premda je vladina veina imala dosta vremena do danas za
ovaj posao, ipak ona nije u tom pravcu nita uinila, nego je pretres osmog
odjeljka premjestila na konac specijalne debate, da na Jugoslavenski klub
kao najveu dravotvornu specijalnu grupu zadri do kraja specijalne debate
bez ikakvog pokuaja da bi se makar u dvanaestom asu sporazum postigao.
Poto je, dakle, izvan svake dvojbe, da e ovaj Ustav biti primljen samo od
jednoga dijela naega troimenoga naroda, pri emu bi naa daljna opozicija
izgubila svoje svarno obiljeje: Zato predstavnici Jugoslavenskog kluba kao
iskreni prijatelji narodnoga i dravnoga jedinstva ovim protestiraju protiv
ovakvog donoenja Ustava, te otklanjaju od sebe svu odgovornost za zle posljedice, to e iz toga za narodno i dravno jedinstvo neminovno nastupiti,
u znak protesta za vrijeme dok jo traje specijalni pretres i konano glasanje
o ustavnom nacrtu naputaju Ustavotvornu skuptinu. Poslanici Jugoslavenskog kluba, kao predstavnici stranaka, koje su se borile za stvaranje ove
drave, slobodnom voljom sviju triju plemena, ne e prestati da se i dalje
tako dugo za n j u bore, dok dobije Ustav koji e zadovoljiti sva tri plemena
u politikom, socijalno-ekonomskom i kulturnom pogledu. 82
Na kraju Ustav je izglasan na Vidovdan 1921. lanovi koji su toliko uznemirili klerikalce u Ustavotvornoj skuptini jesu: dvanaesti, esnaesti i dvadeset i osmi.
lan 12.
Ujemava se sloboda vere i savesti. Usvojene veroispovesti ravnopravne
su pred zakonom i mogu svoj verozakon ravno ispovedati.
Uivanje graanskih i politikih prava nezavisno je od ispovedanja vere.
Nitko se ne moe osloboditi svojih graanskih i vojnih dunosti pozivajui
se na propise svoje vere.
Usvajaju se one vere, koje su u ma kom delu ve dobile zakonsko priznanje. Druge vere mogu biti priznate samo zakonom. Usvojene i priznate
vere samostalno ureuju svoje unutranje verske poslove i upravljaju svojim
zakladama i fondovima u granicama zakona.
Niko nije duan da svoje versko osvedoenje javno ispoveda. Niko nije
duan da sudeluje u verozakonim aktima, sveanostima, obredima i vebama,
osim kod dravnih praznika i sveanosti ukoliko to odredi zakon za osobe
koje su podlone oinskoj, tutorskoj i vojnoj vlasti.
Usvojene i priznate vere mogu odravati veze sa svojim vrhovnim verskim poglavarima i van granica drave, ukoliko to trae duhovni propisi pojedinih veroispovesti. Nain kako e se te veze oitovati, regulisae se zakonom.
Ukoliko su u dravnom budetu predvieni za verozakone svrhe izdaci,
imaju se deliti medu pojedine usvojene i priznate veroispovesti srazmerno
broju njihovih vernih i stvarno dokazanoj potrebi.
Verski predstavnici ne smeju upotrebljavati svoju duhovnu vlast preko
verskih bogomolja ili preko napisa verskog karaktera ili inae pri vrenju
svoje zvanine dunosti, u partiske svrhe.
32

Stenografske biljeke, 14. VI. 1921.

Clan 16.
Nauka i umetnost slobodne su i uivaju zatitu i potporu drave.
Univerzitetska nastava je slobodna.
Nastava je dravna.
U celoj zemlji nastava poiva na jednoj istoj osnovi, prilagoavajui se
sredini kojoj se namen juje.
Sve kole moraju davati moralno vaspitanje i razvijati dravi j ansku svest
u duhu narodnog jedinstva i verske trpeljivosti.
Osnovna je nastava dravna, opta i obavezna.
Verska nastava d a j e se po elji roditelja, odnosno staralaca, podvojeno
po veroispovedima, a u saglasnosti sa njihovim verskim naelima. . .
Ukoliko e privatne kole i pojedine vrste njihove i pod kojim pogodbama biti doputene, odredie se zakonom . . .
lan 28.
Brak stoji pod zatitom drave.'!:J
Iako je primanje Vidovdanskog Ustava ozakonilo Kancelparagraf, diskusija
se o tom pitanju jo i dalje odravala u dnevnoj tampi kao i u knjievnim i socijalnim revijama. Svakako predstavlja zanimljivo gledite o Kancelparagrafu, koje je
objavio dr. Vojislav Janji, pravoslavni sveenik i jedan, od sekretara Konstituante.
Dobro informiran o svemu to se u to vrijeme radilo i unutar vlade za vrijeme debate u Konstituanti, on je dao podatke 0' raspoloenjima srbijanskih poslanika u vezi
s Kancelparagraf om, koji se nisu u Konstituanti izjasnili o tom pitanju. Poslanici iz
granica kumanovske Srbije slabo su uestvovali u toj debati, a kad je to bio sluaj,
zauzimali su pomirljiv ton izmeu pristalica i protivnika Kancelparagrafa. Pri kraju
debate gotovo svi Srbijanci, tvrdi dr. Janji, bili su za to da se on izbaci iz Ustava,
ali nepomirljivo dranje Slovenaca i Hrvata iz vladine veine obavezalo je vladu da
primi taj predloeni lan u cijelosti. Dr. Janji bio je miljenja da Kancelparagrafu
nije bilo mjesta u Ustavu. I to radi toga to ne e imati nikakve praktine vrijednosti.
Dr. Janji odbija svaku sumnju da je kod donoenja Kancelparagrafa imala ma
kakav udio pravoslavna crkva.
Crkva pravoslavna kao i Srbi uopte ne snose nikakvu odgovornost za
donoenje Kancelparagrafa. On nama nije potreban. Njega su doneli antiklerikale! i slobodni mislioci iz Slovenake i Hrvatske, koji esto puta u
svojoj borbi protiv rimokatolicizma idu i suvie daleko. Pretstavnici rimokatolike crkve u svome radu katkada gree ali im ne treba svaku pogreku
uzimati za velik greh. Errant, sed bona fide errant. 34
Dakako, ovo nije bilo samo lino shvaanje dra Janjia i radikala nego
i dvora, koji se zaplaio od prve tolike snane reakcije klerikalaca. Odatle i savreno
izigravanje i nepotivanje ovih lanova Vidovdanskog Ustava.
Po donoenju Vidovdanskog Ustava, kroz jedan decenij, koliko je on bio
na snazi, nijednom nije bio primjenjen u vezi s Kancelparagrafom, iako se za to
bezbroj puta ukazala potreba, jednaka u Hrvatskoj kao i u Sloveniji. Klerikalci pak,
ostali su desi j ed nj i svom nekompromisnom stavu prema ovom Kancelparagrafu.
i iskoriivali njegovo postojanje na hartiji za sredstvo napadanja na dravu. Mladi
34

Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Zagreb. 1921.. 6-7. 8-9, 12.
Vojislav Janji, O Kancelparagrafu. Novi ivot II-VI, 1921. 65-68.

kanonist dr. f r a Anite Crnica u svojoj kritici Ustava u vezi s Kancelparagraf om

obeao je stalnu i dugotrajnu borbu.
Ista ova borba navjeuje se crkvi i sa spomenutom stavkom Kancelparagrafa. Crkva-s najveom neugodnou i bolju prima nametnutu joj borbu.
Ali e je ipak izdrati s jednakom odlunou i voditi je svojim nadnaravnim herojstvom sve do unitenja ove stavke, sve do izvojtenja boanskim
pravom podane joj slobode. Vjerujemo, da naa gospoda dravnici iskreno
misle urediti svoje odnoaje sa Svetom Stolicom posebnim konkordatom.
No je li mogu konkordat ondje, gdje se nijeu temeljna, najelementarnija
prava katolike crkve? Ne! Konkordat je nemogu 'dok se bilo u temeljnom
ustavnom ili kojem drugom zakonu nalaze ovakove stavke. Glasajui za Kancelparagraf, naelno se odbija svaki sporazum sa Svetom Stolicom, jer ona
ne moe pristati na to da joj se ograniuje openje s njezinim vjernicima
i obratno ili da njezini akti ili akti drugih crkvenih poglavica dolaze pod
iiju kontrolu. Stoga, ako gospoda dravnici ele sporazum sa Svetom Stolicom, treba da na vrijeme odstrane iz Ustava sve one stavke, koje diraju
u temeljna prava crkve i njezinu slobodu. Dok drava ne prizna katolicima
temeljnih njihovih prava, Sveta Stolica ne moe s naom dravom ni u kakve
pregovore o konkordatu. 35

35

Ante

Crnica. Kancelparagraf i konkordat. Katoliki list 1921., br. 27, 313-315.

VII.

IZMEU DVIJE VJERSKE ANKETE

1921.

1922.

1923.

Borbena aktivnost katolike crkve zapaena je od samog poetka Jugoslavije. Isticana nezadovoljstva privukla su panju itave jugoslavenske javnosti, a naroito katolike kao i pravoslavne. Nezadovoljstva nisu bila vezana samo s konkretnim razlozima koje su nametali spremani projekti agrarne reforme, kolskih zakona,
naroito tako zvane lajicizacije, ukazivanja na nejednakosti u podjeli budetskih
kredita pogotovo s obzirom na pravoslavnu crkvu, za koju je katolika tvrdila da je
u svemu favorizirana, a katolika namjerno prikraivana. Nezadovoljstva su bila vezana i s rjeavanjem politikih pitanja, jer su se klerikalci zalagali za iroke autonomije zbog svojih osnovnih separatistikih koncepcija, kako bi bili to vie odvojeni
katoliki dijelovi od pravoslavnih. Ali, ta nezadovoljstva imala su i psiholoke osnove
i ona su izvirala iz straha da e velika moralna i intelektualna sila koju je predstavljala katolika crkva u Habsburgovoj monarhiji postepeno biti svedena u Jugoslaviji
na podreenu ulogu protiv ega se ona svim svojim unutranjim, a jo vie vanjskim,
vatikanskim silama usprotivila. Odatle i poznato politiko shvaanje dravnog sekretara kardinala Gasparrija o irokim, republikanskim autonomijama koje bi trebale
da dobiju Hrvatska i Slovenija. O tome je savremena jugoslavenska tampa, dnevna
i revijalna, ostavila dovoljno dokumenata iz kojih se mogu jasno da uoe antipodna
gledita liberalnih i klerikalnih strujanja svih moguih vidova. U svim glavnim
centrima, katolikim i pravoslavnim. Ova su se pitanja svom silinom nametala javnom
mnijenju ne samo u toku debata za vrijeme donoenja Vidovdanskog ustava nego
i poslije njega. Ovim su se problemom morali na kraju da zabave i mjerodavni
dravni inioci.
Biskupska konferencija, odrana u Zagrebu od 15.20. jula 1919., zabavila
se itavim nizom pitanja, crkvenim i crkveno-politikim. Predsjedao je nadbiskup dr.
Bauer. Na konferenciju je stigao pozdrav i blagoslov pape Benedikta XV., na koji
se odgovorilo posebnom adresom. Konferencija je meu ostalim zakljuila, da se
isposluje kod Svete Stolice potvrda prijedloga za jedinstveno predstavnitvo katolike
hijerarhije u kraljevini SHS. Zakljueno je bilo da se izradi statut za autonomiju u pogledu kolstva i uprave crkvene imovine; da se zamoli potvrda privilegija
staroslavenske slube boje za cijelu dravu SHS; da se to prije sklopi konkordat sa
Svetom Stolicom; da se zamoli Sveta Stolica za daljnju zatitu Zavoda svetog Jeronima; da se intervenira za interniranog biskupa Mahnia, za redovnike prognane iz
Pirana i Cresa, kao i uope za progonjene u okupiranim krajevima od strane Talijana. S obzirom na agrarnu reformu episkopat je zakljuio da se sporazumije s pravoslavnom hijerarhijom i da s njom zajedno poduzme shodne korake. Vladi je upuena
predstavka radi poboljanja materijalnog stanja sveenstva, a takoer je poslana za-

sebna predstavka u stvari vjeronauka u srednjim kolama protiv namjeravane reforme koja bi iskljuila sveenike od pouavanja vjeronauka u osnovnim kolama.
Episkopat je odobrio vjersko-prosvjetni program Puke stranke, pa je napose zatraio da se i praktino osiguraju interesi crkve i vjere. Na kraju je episkopat s pohvalom priznao djelovanje Seniorata i Hrvatskog katolikog narodnog saveza
koji je nedavno osnovan. Od vanosti je da je na tu konferenciju stigao iz Rima
Mgr. dr. Svetozar Rittig, koji je bio izaslanik nadbiskupa Bauera kod Svete Stolice.
Naime od oktobra 1918. odravale su se veze sa Svetom Stolicom jedino preko nuncija u Beu, koji je ostao tamo kao zastupnik Svete Stolice u crkvenim poslovima za
sve nove drave batinice bive Austrougarske monarhije. To je tako bilo sve do
priznanja drave SHS od strane Vatikana i uspostave diplomatskih odnosa izmeu
Vatikana i drave SHS.
Iscrpan izvjetaj dr. Rittiga pokazuje o emu je radila promemorija koju
je on predao papi. 1 Promemorija je doivjela u Rimu izvjesne promjene i dopune
nakon informacija crpenih u slubenim krugovima Kurije. Promemoriju je potpisao sam dr. Svetozar Rittig, ali je bila autorizirana u svim djielovima od biskupa
Mahnia, s kojim se sastao u samostanu Camaldoli blizu Frascatija gdje se nalazio
interniran. Uglavnom itava promemorija sadri elemente sa biskupskih konferencija iz 1918. i 1919., (kao to su jedinstvena hijerarhijska organizacija, crkvena
autonomija katolika kako je ve imaju pravoslavni, muslimani, staroslaventina,
jedinstvo zapadne i istone crkve i t. d.), a govori se jo i o potrebi ureenja unutarnje
crkvene jurisdikcije u Srbiji, dokle se ne provede konkordat 1914., o crkvenim
prilikama u Bakoj i Banatu, gdje se nadleni biskupu nalaze izvan podruja drave
SHS, o crkvenim prilikama u zaposjednutim krajevima na Jadranu, o eksproprijaciji crkvenih beneficija, koja e nuno tako zvanom agrarnom reformom nastupiti
i trai nadleno mnijenje o dranju biskupa o tome pitanju, o crkvenim prilikama
na Rijeci, i na kraju o potrebi da bi Sveta Stolica slubeno izaslala jednog apostolskog delegata, kako je to bila uinila u Poljskoj.
Ova promemorija predana je kardinalu Gasparriju 2. jula, a Svetome Ocu
10. jula. Sutradan primio je dr. Rittig od kardinala Gasparrija i pismeni odgovor na
neka pitanja, koji je odgovor posluio episkopatu kao direktiva za njtegovu konferenciju, odranu od 15. do 20. jula 1919. Najvanija i najtea pitanja nalaze se pred
jednom kongregacijom kardinala kojoj je promemorija predana na prouavanje. Svoj
izvjetaj o toj promemoriji dr. Rittig ovako zavrava:
Mogu rei, da je Sveta Stolica naem narodu oinski sklona. To dokazuje i brzojav Sv. Oca upravljen na biskupsku konferenciju, o kojoj je
od nas saznao, a da nije saekao njihova pozdrava. Kada nakon svestranih
informacija Sveta Stolica bude crpla uvjerenje, da nae trabine ne smjeraju
niti na osnutak nezavisne narodne crkve niti na odvojenje od katolikog sredita, nego naprotiv na ojaanje katolicizma, i da su od najveega zamaaja
za pitanje crkvenoga sjedinjenja, ono sam tvrdo osvjedoen, da e molbama
episkopata izai najspremnije u susret. Vjerni puk i kler jedinstven stoji uz
svoje pastire.
1
Pro-Memoria ad S. Sedem Msgr. dr. Svetozar Rittig, parochi ad S. Marcum Zagrabiae
delegati Zagrabiensis archiepiscopi quoad negotia ecclesiastica in Regno SHS (Jugoslaviae).

Ali valja da i vlada uini dunost svoju. Na njoj je da poduzme korake

0 ureenju diplomatskih odnosa sa Sv. Stolicom i iznese pitanje konkordata. 2
Benedikt XV. odgovorio je pismom na adresu koju mu je episkopat uputio.
Papa je upravio pismo nadbiskupu Baueru. Osnovna misao toga pisma nalazi se u
samom uvodu.
Primili smo preradosna srca pismo puno odanosti to si Nam ga nedavno poslao takoer u ime ostalih biskupa Hrvatske, Srbije i Slovenije, koji
se s Tobom sastadoe u Zagrebu, da se brino posavjetuju o poslovima i potrebama svojih biskupija. To pismo naime potvruje priklonost spram Rimskoga Pape i privrenost ovoj Apostolskoj Stolici u ime svih Vas i zajedno
Vaih vjernika te posvjedouje, da ete, kako Ti, tako i Tvoji u biskupskoj
slubi drugovi svu svoju pomnju poglavito svratiti na to, da religija i vjera
nakon tolikih i takovih pogibelji ponovno s pomou bojom posvuda procvatu,
da se vjernici Vaega stada u Kristu preobraze i obnove, da sveenstvo i puk
naredbe i pravila Zakonika Crkvenog Prava potuju; napokon da se postigne
preeljeni povratak nesjedinjenih Crkvi u sreditu Apostolskog jedinstva . . .
Ugani. . . Oinskom ljubavlju dijelimo iz dna due zajedno s Vama zgode
i nezgode, radost i alost, kojima ova tuna i nestalna vremena obiluju.
Promemorija dr. Svetozara Rittiga nesumnjivo je, a jo vie adresa episkopata, obilovala itavim nizom nezadovoljstava i tekoa o kojima je episkopat morao
na konferenciji da govori. Uostalom na to i sam papa aludira:
Stoga ne samo da shvaamo ve i kao svoje usvajamo one tjeskobe,
brige i skrbi dua Vaih, to proizlaze iz pretekih nevolja ovih godina za
koje drite, da ih morate otkriti Nama kao Kristovu Namjesniku i Ocu
Kranske Obitelji, a koje ponajee prate poremeenje javnih prilika i teke
promjene i dogaaje. Mi dakle tugujemo s Vama i od alosti Nam se steu
oinske grudi; te u tolikoj ojaenosti duhova nita ne elimo vie nego da
Vam pruimo neku utjehu, kako smo to i do sada s velikim veseljem nastojali
initi, kadgod nam se pruila prigoda, da zasvjedoimo ljubav i brigu svoju
prema biskupima i prema vjernicima tih krajeva. A jer znamo, da u ovom
tekom stanju javnih prilika, to su ga naroito stvorile tekoe prologa rata
1 novi razvoj prema budunosti, imate i jo ete imati asova, kad ete outjeti potrebu ili korist saobraaja s Ocem svih vjernika, to Vas sve od srca
ponukujemo, da se ne ustruavate obraati se, odstranivi sve zapreke sinovskim nainom na Vrhovnoga Pastira, kako to i dolikuje stadu i pastirima
kranskim, te da od njega traite i svijetlo i pravila i utjehu i pomo za to
podesnije ravnanje u Crkvi. . .3
Dakle, nijedne rijei ni o dravi ni o novom stanju koje je nastalo poslije
sloma Austrougarske monarhije. Nesumnjivo, i iz ovoga zrai duh kardinala Gasparrija, toliko nesklonog novoosnovanoj Jugoslaviji. S tim u vezi pada i nain imenovanja biskupa dr. Antuna Akamovia za nasljednika slavnog djakovakog biskupa
Strossmayera. Naime, Vatikan nije smatrao potrebnim da o tome izvijesti vladu
Jugoslavije. Kad je 26. jula o tome izdano slubeno saopenje, naao se ponu2

Svetozar Rittig, Naa crkvena pitanja pred Svetom Stolicom. Katoliki list 1919., br.

31, 361-362.
3

Odgovor Svetog Oca Jugoslavenskom episkopatu. Katoliki list 1919., br. 42, 493-494.

kanim zagrebaki nadbiskup, iako stvarno kanonski zato nenadlean, da o tome

izvijesti vladu i da telegrafski kae da nije znao, da li je ovo imenovanje uslijedilo nakon obavijesti kraljevske vlade ili nije. Saznavi pak iza povratka Akamovieva iz Bea, da Apostolska Nuncijatura nije o imenovanju izvijestila kraljevsku
vladu, smatrao sam se ponukanim da ja to uinim. 4 Ovako nadbiskup Bauer govori
nakon mjesec dana to je bio obavijeten od nuncijature u Beu o imenovanju biskupa
Akamovia. Nema sumnje, prvi odluni pokuaj ataka Vatikana kao i nadbiskupa
Bauera na suverenitet drave. A kad je ona odluno reagirala, onda je tek uslijedila
Bauerova izvina nimalo povoljna ni za nuncija ni za njegova efa, kardinala sekretara.
Poslije odrane biskupske konferencije poli su u Beograd kao delegati episkopata biskupi dr. Jegli i dr. ari pa su bili i u audijenciji kod regenta Aleksandra i ministra vjera. 5
Mjeseca augusta poao je u Rim biskup dr. Jegli. Samo1 je po sebi razumljivo, da je njegov put bio u neposrednoj vezi s odlukama biskupske konferencije kao
i njegovom misijom u Beogradu kod regenta Aleksandra. O svome putu dao je
biskup Jegli izjavu u Slovencu iz koje se vidi jedan dio njegovih razgovora kao
i njegove misije. Biskupa je, da ide u Rim ponukala misao to
u naem kraljevstvu prevladava javno mnijenje, da nam je Sveta Stolica protivna. Kao dokaz za tu tvrdnju navodi, da Sveta Stolica jo nije priznala nae drave, da Osservatore Romano', slubeni vatikanski list pie
o nama neprijateljski, da talijanski katoliki listovi pod tajnim uplivom Vatikana piu protiv nas ee nego vladini listovi, i da Sveta Stolica nije osobito sklona dopustiti nam slavensko bogosluje. Osim toga uo sam pritube,
da se . Vatikan nita ne zauzimlje za internirane sveenike i druge nae zarobljenike, koji su razbacani po Italiji i vrlo trpe. Radi toga da postoji neka
napetost izmeu Beograda i Vatikana.
Tokom svojih razgovora kae biskup Jegli mogao je da uoi u Vatikanu
dvije stranke, slubenu i neslubenu. Svoje pritube predao je dravnom podsekretaru, jer je kardinal Gasparri bio na odsustvu. U audijenciiji papa mu je rekao:
Novome kraljevstvu SHS nemam nita prigovarati. Ali dok nijesu ureene mede,
dok se ne zna koje e biskupije biti u novom kraljevstvu, dok nije potpisan mir, ne
smijem ga i ne mogu slubeno priznati. S najveim u veseljem priznati kraljevstvo,
kad se sve to uredi. Meni nije poznato, da bi Osservatore Romano pisao protiv
Jugoslavije. Molim vas ako naete u tom listu lanke ili opaske neprijateljske Vama,
poaljite mi ih i pobrinut u se, da se to vie ne dogodi. U daljnjem razgovoru
papa je bio miljenja da bi se odnosi izmeu drave SHS i Vatikana mogli urediti na
t a j nain to bi se srpski konkordat mogao protegnuti na novu dravu. Veoma je
vana injenica koju priznaje dr. Jegli, kad je spomenuo da ga je papa vrlo rado
sluao, kad sam mu pripovijedao, da nam je beogradska vlada naklonjena, da traimo zblienje s pravoslavnima i da meusobno prijateljski opimo. Rekao mi je, da
se za katoliku crkvu u toj dravi upravo nimalo ne boji. Biskup Jegli izvijestio je
papu pismeno i usmeno o katolikoj organizaciji u Sloveniji i cijeloj dravi, (t. j. o
obje klerikalne stranke slovenskoj Ljudskoj i hrvatskoj Pukoj). Samo se po sebi
4
5

Izjava nadbiskupa dr. Antuna Bauera. Katoliki

Katoliki list 1919., br. 31, 371.

list 1919.. br. 31. 369.

razumije da je sve to vrlo veselilo Svetoga Oca. Dr. Jegli priznaje da onaj neslubeni Rim nije naklonjen Jugoslaviji. Mnogi dostojanstvenici, sveenici i laici
zauzeti su za talijansku narodnu politiku. Uvjereni su da je Jadransko more neophodno potrebno za opstanak Italije. Za sveenike dolazi jo nepotreban strah, da emo
se katolici potopiti u srpstvu kao u kakvom moru. Po tome se moe razumjeti zato
i talijanski katoliki listovi vrlo neprijateljski piu. Boljelo me je, kad sam sve to
gledao i morao rei da smo i mi sami neto krivi ovakvom miljenju o naoj dravi.
U dravnom tajnitvu govorio je Jegli takoer i o slavenskom bogosluju u kome
su bili miljenja da to slavensko bogosluje vodi u pravoslavlje. Tome se protivio
biskup Jegli, smatrajui da e upravo ta dozvola podignuti ugled Svetoj Stolici kod
Jugoslavena. Dotini je biskup obeao da e o svemu tome izvijestiti Svetog Oca/'
Nema sumnje da dr. Jegli nije mnogo toga rekao to je jo bilo predmet
razgovora, pogotovo u vezi sa albama, koje je episkopat dostavio i vladi i regentu.
Tako je moralo biti rijei i o onim stvarima iz adrese episkopata kao i opih problema koje su crkveni i drugi klerikalni listovi u diskusijama kritizirali i protiv njih
digli svoj glas.
U to je vrijeme najvie uznemirio crkvene krugove projektirani nacrt zaKona
za osnovne i uiteljske kole. U svojoj protivnosti prema ovakvom nacrtu klerikalci
su isticali da to dolazi u prvom redu od strane Srba i Beograda, iako se dobro znalo
da u toj komisiji uestvuju pored pravoslavnih i katolici i muslimani. Katoliki list
je u nekoliko mahova zauzeo odluan stav i oborio se itavim nizom argumenata
protiv tog nacrta. 7 Ali on nije ostao samo na crkvenom nego je to pitanje povezao
sa svojim politikim, separatistikim osjeanjima. Meu Crkvenim vijestima
govori se o udarcu kranskoj prosvjeti koji se sprema
od beogradskog Ministarstva prosvjete. I nae se kole ele nivelirati sa
srpskima, pa e odatle biti mnogo tete. Tako bi svrha puke kole imala biti
odsada samo narodan i moralan uzgoj, a ne vie religijsko moralan. Time
bi bio pomaknut temelj kole. U viim razredima srednjih kola kane vjeronauk posve ukinuti, a u preparandijama smanjiti za jedan sat. Kateheti
pukih kola ne bi imali pravo da budu imenovani privremenim ili redovnim
uiteljima. Sveenik ne bi imao virilnog prava niti u mjesnom niti u okrunom kolskom odboru, dok bi to pravo imalo biti priznato pae inenjerima.
Ispiti iz vjeronauka imali bi se svuda ukinuti. Sve bi to imalo biti da se provede dosljedno misao o nezavisnosti kole od vjerskih vlasti, kako to istie
Tuma 55. i 62. lanka 'Nacrta zakona za osnovne i uiteljske kole. Kako
se ini, piu se vjerskoj obuci u koli crna slova. Duhovne oblasti svoju dunost vre. Trebalo bi urno pokrenuti ivu akciju da i kranski roditelji podignu svoj glas protiv presizanja na prava crkve. s
Crkveni ljudi nisu ostali skrtenih ruku, nego su poduzeli akciju skupljanja
potpisa kod katolikih roditelja za vjersku nastavu u osnovnim kolama. Tim poslom
rukovodio je Hrvatski katoliki narodni savez. Dakako znatan dio potpisnika
odazvao se pozivu vie iz politikih nego crkvenih razloga.
0

Dr. Jegli u Rimu. Katoliki list 1919., br. 36, 431.

A. Messner-Spori, kola bez vjeronauka i narod. Katoliki l i s t 1919.. br. 32. 376-379.
* Udarac kranskoj prosvjeti. Katoliki list 1919., br. 33. 394.

Kao to su se u pitanju agrarne reforme sjedinili interesi katolike i pravoslavne crkve, tako je i pitanje vjerske nastave sjedinilo dva suprotna tabora, pravoslavnih i katolikih crkvenih krugova. U tom cilju osnovan je Permanentni odbor
katolikih i pravoslavnih kateheta u kraljevstvu SHS. Jedan od tih kateheta
profesor Ferdo Heffer, objanjavajui cilj odbora, kae da su se vjerske i disciplinarne diferencije pustile po strani, a uzeto je u obzir samo ono to ih spaja. Svrha je
blia i daljna. Blia prije svega da se organiziraju pravoslavni katehete ne samo na
isto stalekoji osnovi, nego i s ciljem pedagoko metodikim koji e se odrazivati u
strunim asopisima. A to bi sve moglo odvesti i onamo, gdje ve danas stoje katoliki
sveenici u vezi s utjecajem na iroke mase u politikom smislu. Ovdje moe ita
gledati u viziji, kako se udruuje i pravoslavno pastoralno sveenstvo vjernicima
da ujedinjenim silama osnuju svoj politiki dnevnik na strogo kranskim naelima,
da obrazuju nabona i prosvjetna drutva i t. d. Muan rad, ali neodgodiv. Ovo bi
dakle bila blia svrha ovog Permanentnog odbora, dok bi daljna svrha bila da udrueni pravoslavni katehete zajedno s katolikim rade protiv
nekranskog materijalistikog smjera moderne kulture, koja rui sve pozitivno i vjersko, pa da slono i u bratskoj ljubavi uvruju u srcima omladine Kristovu vjeru kako ih njihove crkve nauavaju . . . Pastoralno bi sveenstvo obiju crkvi imalo da zajedniki poradi u irim slojevima naroda oko
istoga cilja, to ga imadu katehete u koli kod omladine . . . Tolerancija se
ima razumijevati u smislu graanskom i socijalnom. Dogmati i druge posebnosti obiju crkvi ne smiju smetati u zajednikom radu protiv antikrista . . .
Zajedniki neprijatelj treba da nas spoji u zajedniku vojsku . . . Naemu
SHS odboru je to neto: boriti se s Kristom protiv antikrista u koli.9
Tokom 1920. uznemirili su se crkveni krugovi sa stavom kolskih vlasti
protiv djelovanja takozvanih Marijinih kongregacija unutar kole. Poto se konstatiralo da se u tim crkvenim ustanovama na sastancima omladine raspravlja i o aktuelnim politikim pitanjima, pri emu su se donosile otre kritike protiv vlade i
drave, stalo se na gledite da ih treba zabraniti. Poelo je najprije s diskusijama u
liberalnim novinama na koje su klerikalne veoma otro reagirale. Kako su to bile
crkvene institucije i prema tome bile iskljuivo pod nadzorom crkvenih inilaca, to
je drava smatrala, da ne bi dola u sukob sa crkvom, da se takve organizacije
ne mogu osnivati u okviru kole. Ta e se borba gotovo pune dvije godine produiti
do konanog rasputanja tih kongregacija u kolama 1922. Nije udo da su sada
na obje suprotne strane nicali lanci koji govore o nastalom Kulturkampfu.
Niz ovih sukoba, koji se s jedne strane oitovao prema dravnim vlastima,
a s druge prema izvjesnim naprednim nacionalnim ustanovama, umnoen je i
sukobom klerikalnog orlovstva sa sokolstvom.
Klerikalna antisokolska organizacija u ekoj bio je eko-slovenski Orel
(od 1909.), po ijem su se uzoru osnivala orlovska udruenja u Sloveniji. Protiv
naprednog i irokog jugoslavenskog shvaanja sokolstva, organiziranog u Jugoslavenskom sokolskom savezu SHS, imala se provesti slovenska i hrvatska organizacija
0
Ferdo Heffler, Permanentni odbor katolikih i pravoslavnih kateheta u kraljevstvu SHS.
Katoliki list 1919., br. 52, 679-680. Do tog odbora dolo je po odobrenju nadbiskupa Bauera i katehetske konferencije 5. augusta 1919.

Orlova. U tu svrhu imao se odrati prvi slovenski orlovski tabor u Mariboru za koji
je obeao sam papa Benedikt XV. da e poslati svoga delegata na slet. Katoliok :
Seniorat ve je mjeseca aprila 1920. kroz crkvene listove kao i klerikalnu dnevnu
tampu uputio poziv hrvatskim katolicima da uestvuju u velikom broju na tom sletu
koji se imao odrati od 29. jula do 3. augusta 1920. Ovaj poziv ujedno obiljeava i
program borbenoga i organiziranoga klerikalizma u Hrvatskoj. Jer Maribor ima da
bude poetak novoga rada i nove sretne budunosti! 10 Poslije te velike manifestacije borba sa sokolstvom bila je otvorena i nepotedna. Klerikalci su tvrdili da je
Soko osnovan na Tyrevim naelima iz 1862. koja su antireligiozna, kroz koja vijeantikatoliki, antirimski, husitski duh. Zato im je dao naroito povoda veliki svesokolski slet u Pragu jula 1920., na kome je uestvovalo i Jugoslavensko sokolstvo.11
Budui da se kolskoj omladini dozvoljavalo da radi u sokolskim drutvima, to je i
tu injenicu i klerikalna tampa, kao i episkopat uzeo kao veliku povredu ravnopravnosti osnovnog principa slobode savjesti i vjerskog odgoja u kolama.
Kroz svu ovu prilino zatrovanu atmosferu stalno se ponavljala misao
ureenja svih tih crkvenih problema ili pomou jednog interkonfesionalnoga zakona
ili konkordata izmeu drave SHS i Vatikana. Osim toga, razgranienje dijeceza
onih biskupija ija su sjedita bila izvan granica Jugoslavije, (u Austriji, Maarskoj
i Italiji) takoer je zadavalo dravnim vlastima ne ba male tekoe u pitanju konsolidacije i normaliziranja crkvenih pitanja. A ta nisu bila samo unutranja nego i
meunarodnog karaktera. Da-bi se imalo jasan uvid u autorizirane zahtjeve, elje i
prijedloge crkava, ministar vjera dr. Milivoje Jovainovi inicirao je jednu anketu
koja je pokazala da se crkvenim pitanjima posvetila uistinu puna dravna briga. Na
konferenciju u Beograd bili su pozvani predstavnici priznatih vjeroispovijesti,
srpsko-pravoslavne, rimokatolike, evangelike, muslimanske i idovske. Konferencije su se odrale od 15. do 21. novembra 1921.
Prema programu imalo se rspravljati o pravnom poloaju svih u Ustavu
priznatih vjeroispovijesti prema dravi, o ureenju interkonfesionalnih odnosa i na
kraju o materijalnom osiguranju vjerskih slubenika. Namjera je bila da se zakonskim
putem rijee najhitnija vjersko-politika pitanja, ukoliko su ona u vezi s unutranjom
dravnom konsolidacijom. Svi lanovi konferencije bili su podijeljeni prema vjeroispovijestima u sekcije. Svaka sekcija je za sebe raspravljala, a plenum sekcija
odran je 22. XI. Od strane ministra vjera pri katolikoj sekciji kao izvjestilac bio
je profesor ljubljanskog Univerziteta dr. Rado Kuej. Sjednicama katolike sekcije
predsjedao je akovaki biskup dr. A. Akamovi. Na prvoj sjednici katolike sekcije
donijeti su zakljuci povodom raspravljanja o pravnom poloaju katolike crkve
prema dravi SHS.
I.
Katolika crkva je vjerska zajednica s posebnom svrhom, koja se bitno
razlikuje od svrhe drave. Crkva se naime skrbi za duhovno, svrhunaravno
dobro ljudi, dok je zadaa drave, da se brine za vremenito blagostanje
svojih dravljana.
10
11

Katoliki list 1920., br. 10, 73-74.

D Kulturna naela ekog sokolstva.Katoliki list, 1919., br. 37-38,- 287-289.

Kad je crkva prvi put stupila u svijet, pojavila se odmah kao pravna
organizacija, namijenjena svim ljudima, svim narodima, svim dravama i
time je pored prava dravnoga nastalo i pravo crkveno. Katolika crkva je
na svojim pravnim temeljima gradila samostalno kroz stoljea i dogradila
sustav svetoga prava davno prije nego to se je porodila i razvila ideja suverene drave.
Suglasno sa svojim pravnim sustavom istupala je katolika crkva uvijek,
a istupa i danas kao jedna jedinstvena cjelina, koja je kao takova priznata
u meunarodnom ivotu, a ovu cjelinu predstavlja Sveti Otac Papa u Rimu
kao vrhovna njena glava.
Prema tome nije katolika crkva obino udruenje u dravi, niti obina
javno-pravna korporacija, a nije ni kao druga udruenja u svom postanku,
uredbi i upravi od drave ovisna.
Budui da gore spomenuti dvojaki pravni red postoji i danas, to imademo i dvojaku pravnu kompetenciju.
Kako povijest ui, postoji ve od davnine spor izmeu crkvene i dravne
vlasti o granicama kompetencije. Za rjeenje toga spora praktiki je jedini i
za obje vlasti izlaz meusobni sporazum. Oblik, u kojem se ovaj sporazum
izraava, jesu ugovori, koji se sklapaju izmeu najvie crkvene i najvie
dravne vlasti, a obino se nazivlju konkordati.
Stoga zastupnici katolike crkve trae, da naa drava stupi u pregovore
sa Svetom Stolicom i da sporna pitanja uredi takvim ugovorom. Jedino na
taj nain bit e dovoljno osigurana autonomija katolike crkve, osiguran
sklad i meusobna potpora crkve i drave, a i uklonjena svaka pogibelj
vjerskih trzavica i vjerskoga boja.
II.
U nesretnom sluaju da ne doe do konkordata, predstavnici katolike
crkve trae, da se dravnim zakonom zajami crkvi:
a) Potpuna sloboda u vjerskom nauanju u crkvi i koli, u dijeljenju
svetih sakramenata i u vrenju javnog bogosluja; potpuno nesmetani saobraaj izmeu vjernika i crkvenih poglavara, a napose sa Svetom Stolicom;
nadalje sloboda u osnivanju i djelovanju crkvenih redova i vjerskih drutava;
b) Pravo osnivanja i upravljanja konfesionalnih kola, osnovnih, srednjih
i visokih; nadalje vjerska obuka u svim razredima osnovnih i srednjih dravnih kola po licima ovlatenim od nadlenih crkvenih poglavara i pod njihovim nadzorom;
c) Pravo sticanja i slobodnog upravljanja pokretnom i nepokretnom imovinom i pravo raspisivanja nameta svojim vjernicima za pokrie crkvenih
potreba uz dravnu pomo pri utjerivanju; slobodno i neovisno osnivanje i
popunjivanje crkvenih slubi, te dravna pomo pri izvrivanju odluke protiv
crkvenih slubenika.
Na drugoj sjednici 17. XI. bio je predmet raspravljanja meuvjerski odnas.
I katolika sekcija je zauzela gledite da se dravnim zakonom urede meuvjerski
odnosi, na osnovnom principu potpune ravnopravnosti svih usvojenih i zakonom
priznatih vjera,
koja se sastoji u tome, da se sa svakim vjerskim udruenjem postupa prema
njegovoj nauci, bitnosti i svrsi: ne svima jednako, nego svakomu svoje.
1. Usvojene vjere.
Usvojenim vjerama ne smatraju se one, koje na dananjem podruju
kraljevine SHS nisu imale nijedne bogotovne opine u asu kad je Ustav

stupio na snagu. Takove su starokatolioka vjera, evangelika bratimska crkva,

menoniti i baptisti. U dravnom zakonu trebalo bi taksativno nabrojiti usvojene vjere.
2. Crkveni slubenici.
Namjetanje i svrgavanje katolikih dravnih slubenika stvar je iskljuivo nadlenih crkvenih oblasti, a vri se prema propisima kanona.
3. Autonomija katolike crkve.
Katoliko crkveno pravo iskljuuje vrhovni nadzor drave nad vrenjem
katolike vjerske autonomije uope i nad upravom katolike crkvene imovine napose.
4. Vjerska pripadnost djece.
Po propisima katolike crkve imadu u mjeovitim brakovima u kojima
je jedna stranka katolika, sva djeca slijediti vjeru katolikog roditelja.
5. Prijelaz na drugu vjeru.
koju drugu vjeru. S kranskoga gledita uope drimo pogubnim, da se
dravnim zakonom dozvoli prijelaz sa kranstva na nekranstvo ili na
Prema propisima katolike crkve zabranjen je katolicima prijelaz na
beskonfesionalnost.
U dravnom propisu o nainu vjerskog prijelaza trebalo bi odrediti, da
se izjava ima dati osobno i pred dva svjedoka prvostepene upravne vlasti;
o tom se sainjava zapisnik, koji se u prijepisu dostavlja duebriniku one
vjere u koju kani stupiti. Prijelaz je dovren, im duebrinik dotine crkve
izjavi prelazniku, da ga prima. Za sluaj da je prelazniku fiziki nemogue
pristupiti osobno prvostepenoj upravnoj vlasti, ima se prizvati upravni organ
mjesne opine, te pred njim i dva svjedoka dati izjavu.
6. Brano pravo.
Drava treba da za katolike prizna mjerodavnim njihovo konfesijsko
brano pravo. Izvreni brak, pri ijem je sklapanju barem jedna stranka katolik, razreuje se samo smru.
Na treoj sjednici
slubenika katolike crkve.

raspravljalo

se o

materijalnom

osiguranju crkvenih

Uprava crkvene imovine spada u djelokrug crkvene autonomije. Statutom dat e se primjereni utjecaj vjernicima svjetovnjacima (laicima) kako
gledom na upravu crkvene imovine, tako i na upravu konfesionalnih kola.
1. Prvo vrelo za podmirivanje crkvenih potreba tvore crkvena dobra
koja su uredbama o provedbi agrarne reforme i slinima crkvenoj upravi
oduzeta i glede prihoda na minimum svedena, neka se crkvi vrate u potpunu
slobodnu upravu i potpuno uivanje. Crkvena dobra, ukoliko e to iziskivati
racionalno gospodarenje, dat e se u zakup ili e se otuiti, a prihodi od toga
upotrebiti za namiren je crkvenih potreba.
2. Drugo vrelo tvore doprinosi crkvenih nadarbenika iji dohoci premauju visinu kongrue. Visinu toga doprinosa odredit e nadlena za to
crkvena vlast.
3. Tree vrelo sainjavaju doprinosi vjernika bilo u prirodninama (lukno
= bir), bilo u radnjama, bilo u novcu. Podavanja u prirodninama, gdje postoje, bit e prema mjesnim prilikama ili u cijelosti otkupljena, ili svedena
na potrebe kue slubenikove, a ostatak otkupljen. Prihode otkupa uivat e
dotini slubenik. Podavanja u radnjama, ukoliko se ne tiu gradnji i popravaka crkvi, crkvenih zgrada i groblja, otkupit e se u cijelosti. Podavanja

u novcu sastoje se u stalnim godinjim prinosima te pristojbama kancelarijskim i stolari j skim.

4. etvrto vrelo ine doprinosi crkvenih patrona, koji imadu znaaj
realnih tereta a tiu se crkve i crkvenih zgrada, te uzdravanje slubenika.
Ovi doprinosi, ukoliko se dosadanje stanje ne bi moglo odrati, imaju se
u korist dotine crkve odnosno slubenika otkupiti i za sluaj dravnog izvlatenja tim doprinosima optereenih dobara.
5. Peto vrelo ine crkvene zaklade (fondovi). Oni fondovi koji su vlasnitvo crkve, a nalaze se u upravi drave (vjerozakonske i nastavne zaklade),
imaju se predati u upravu crkve.
6. esto vrelo ini pripomo iz dravnog budeta te iz budeta samoupravnih jedinica. Pripomo iz dravnog budeta trait e se za pokrie kongrue crkvenih slubenika, ukoliko gornja vrela nedostaju. Visina kongrue
odreuje se i aktivnim i umirovljenim crkvenim slubenicima analogno prema
svakovremenoj pragmatici dravnih slubenika. Jednako, ukoliko gornja vrela
nedostaju, trait e se iz dravnog budeta pripomo za uzdravanje crkvenih
zavoda mirskog i redovnikog klera i za gradnje i popravke crkvi i crkvenih
zgrada. Dravna subvencija daje se crkvenim poglavarima (svjetovnim i redovnikim) koji e ih privesti namijenjenoj svrsi. Ovom subvencijom ne dira
se u znaaj crkvenih slubenika i ne postaju time dravnim inovnicima. Oni
crkveni slubenici, koji obavljaju slubu na dravnim nastavnim i drugim
zavodima, kao i vojni duobrinici, smatraju se dravnim inovnicima. Pripomoi iz budeta samoupravnih jedinica molit e se za izvanredne mjesne
crkvene potrebe.
Prema sugestijama Ministra imali su predstavnici religija da izraze svoje
elje i u pogledu praznikovanja glavnih crkvenih svetkovina. Stoga je dat
Dodatak
o nedjeljnom poinku i dravnim normama.
1. Traimo, da se za cijelu dravu zakonom uvede to potpuniji nedjeljni poinak.
2. to se tie dravnih norma, treba da je njihov broj to manji. Kao
takove mogla bi se odrediti po dva najvea blagdana dviju najbrojnijih konfesija u dravi. Od katolikih blagdana bili bi dravne norme Boi (25. XII.)
i Tijelovo, (etvrtak iza duhovske osmine). Dravni blagdani ne bi imali
biti norme.
3. Na ostale zapovjedne blagdane katolike crkve (Nova Godina, Bogojavljenje, Spasovdan, sv. Petar i Pavao, Velika Gospa, Svi Sveti i Neoskvrnjeno Zaee BI. Djevice Marije 8. XII.) ne smiju se pripadnici katolike
crkve siliti na rad.
Ministrov izvjestilac pri katolikoj sekciji profesor R. Kuej sprovelo je
zakljuke katolike sekcije s jednim referatom pravne prirode u kome se komentiraju
sva tri glavna pitanja koje je sekcija raspravila. Njegove sugestije osnovane su na
objektivnim razmjerima cijeloga problema i pokazuje strunjaka koji cio problem
posmatra s viega gledita. Glede ureenja odnosa drave prema vjeroispovijestima,
a naroito prema katolikoj, on predvia ili samostalne unutranje zakone ili konkordat. ta bi trebalo preporuiti ili da drava postupa samostalno ili da trai sporazum s Rimom nije pravno nego politiko pitanje koje treba da rijei vlada. On

smatra kako konkordat sam po sebi ne bi trebao da doe u sukob s Ustavom. Isto tako,
pitanje crkvene autonomije nije juridiko nego politiko pitanje. 12
Pravoslavna sekcija, kojoj je predsjedao mitropolit skopski Varnava imala
je devet sastanaka. Ona je istala na gledite da Ustav SHS zajamuje samostalno
ureenje i upravljanje vjerskih propisa u granicama zakona. Prema tomu Ustav
nae kraljevine zajamuje na zakonima osnovanu samostalnost srpske pravoslavne
crkve. U granicama zakona, dakle, imao bi se zabiljeiti samo obim dravnog nadzora,
koji mora biti takav, da ne povrijedi samostalnost. On bi bio obiljeen opim
potezima u zakonu, a u pojedinostima u organizatornom statutu vjeroispovijesti.
Srpska pravoslavna crkva zadahnuta je eljom, da svoju organizaciju usavri tako,
kako bi prema boanskom pozivu svome mogla biti od to vee moralne i dravotvorne koristi za dravu i narod; a svijesna je toga, da e to moi uiniti samo na
temelju vjeroispovjedne samostalnosti uz zatitu drave. 13
Muslimanska sekcija je zakljuila i predloila, da se odnos Islama uredi na
principu punovjerske i vakufsko-mearifske autonomije. Rad Islamskog predstavnitva ima se bazirati na propisima erijata, koji ne poznaje raznolikosti. On je
jedan za sva plemena i sve nacije, pa se to njegovo naelo ima potovati, tim prije,
to se ono priznalo i pripadnicima ostalih konfesija u naoj dravi. Kako Uredba
o upravi Vakufa od 12. IX. 1919. ne odgovara tim naelima, to se ona otklanja.
Zahtijeva se da se vrate islamske zgrade i trai se slobodna veza s kalifom. Islamska
sekcija doputa pravo dravnog vrhovnog nadzora nad vjerskom upravom. 14
Evangelika sekcija u pogledu odnosa evangelike crkve prema dravi trai
da crkva bude slobodna. A atributi slobode su: sloboda vjere i savjesti, autonomija,
vlastito zakonodavstvo, pravo izdravanja svojih kola i osnivanja novih i priznanje
crkve kao institucije javnog prava. I ova sekcija izjasnila se odluno za potpunu
ravnopravnost svih konfesija. Sekcija je iznijela svoja gravamina i trai povratak
svojih konfesionalnih kola, u kojima djeca treba da budu odgajana u materinjem
jeziku, (t. j. njemakom). 15
Mojlsijevska sekcija nije iznijela nikakvih naroitih zahtjeva osim da se
vjeroispovjednim opinama prizna karakter samoupravnih tijela s pravom stjecanja
privatne svojine i raspolaganja. 16
23. i 25. novembra 1921. sastala se kod ministra vjera ua komisija, koja je
imala formulirati prijedloge za praktino rjeenje vjersko politikih problema. Kako
je ministar vjera postao ministrom unutranjih poslova, to se cijelo pitanje odloilo
ad Kalendas Graecas. 17
12

praktinim
20-24.

Rado Kuej. Verska anketa u Beogradu i njeni zakljuci. S kritikim primedbama i

predlozima za popravljanje materijalnog- poloaja svetenstva. Ljubljana, 1922., 15-20,

13

Rado Kuej. Verska anketa u Beogradu, 24-25.

Rado Kuej, Verska anketa u Beogradu, 27-28.
15
Rado Kuej, Verska anketa u Beogradu, 30.
16
Rado Kuej, Verska anketa u Beogradu, 31.
17
Rado Kuej. Verska anketa u Bcogr idu. 48. Profesor Kuej u uvodu svoje knjige dao
je veoma zanimljive crkveno-pravne primjedbe kao profesor crkvenog prava. Tu iznosi itav niz
tekoa koje se javljaju pri rjeavanju postavljena? problema. On se zalae da meuvjerske odnose
mora da uredi drava i to na strogom principu ravnopravnosti. Zanimljivo je da profesor Kuej
smatra da briga za sveenstvo spada u prvom redu na samu crkvu a tek u drugom na vjernike, a
na dravu principijelno uope ne. Pa i sam Codex iuris canonici ne predvia dravnih potpora
crkvi, ma da ih je crkva sa zahvalnou primala, ali je unijela da bude i bez njih.
14

Izvjestilac Katolikog lista o toj anketi kae kako su lanovi ankete, nemajui nikakvog prethodnog nacrta, mogli da istaknu tek katolika naela u pojedinim
pitanjima na osnovu katolikog crkvenog prava. To je vrijedilo naroito u pitanjima meuvjerskih odnosa pojedinih vjera. lanovi katolike sekcije smatrali su
da nisu ovlateni uputati se a priori u ma kakve koncesije, budui da te moe initi
samo Sveta Stolica u pregovorima s vrhovnom dravnom vlasti, a i katoliki
episkopat, ako vlada na svoju ruku iznese nacrt zakona o meuvjerskim odnosima.
Na plenarnoj sjednici 22. novembra proitan je najprije izvjetaj katolike sekcije
kao i referat dr. Rada Kueja. lanovi sekcija bili su iznenaeni, gdje ministar
hoe da uje najprije mnijenje katolika, dok se inae svuda pravoslavni spominju
na prvom mjestu. Pri itanju zakljuaka o konfesionalnim kolama ministar je
uinio primjedbu o takvim kolama, kad je i onako dunost drave da se brine za
nastavu. Jednako i s obzirom na prijedlog o nametu i prirezu vjernika za crkvene
potrebe prigovorio je ministar da je to novo optereenje dravljana porezom, a
drava treba da pazi da se dravljani to manje terete porezima i nametima. Treba
da se kae da je na konferenciju kao predstavnik Ministarstva bio pozvan i kotorski
biskup Frano Uccellini koji je doao u Beograd kad je katolika sekcija ve svrila
svoj posao. Moemo na koncu spomenuti to, da su sve konfesije traile potpunu
crkvenu autonomiju i konfesionalne kole. Pravoslavni bili su najedniji. Oni imadu
potpuno povjerenje u dravnu vladu. Osim zakljuaka donijetih na sjednicama,
predala je katolika sekcija ministru vjera zasebnu predstavku, u kojoj se trai
hitno materijalno osiguranje crkvenih slubenika na osnovu novog zakona po kome
bi se katoliki sveenici izjednaili s pravoslavnima u Srbiji i Crnoj Gori. 18
S pravne toke promatrao je zakljuke katolike sekcije ministar pravde
dr. Lazar Markovi i dao je o tome svoje ponegdje odvojeno miljenje. Markovi
priznaje ostvarenje ideologije katolike crkve koja tvrdi da je jedna posebna cjelina
i da kao pravna organizacija postoji nezavisno od drave, da je priznata kao meunarodna jedinica na ijem se elu nalazi papa. Meutim, on odrie tvrdnju da je
katolika crkva stvorila svoje pravo davno prije nego to se porodila i razvila ideja
suverene drave. Naime, dravno je pravo starije od svakog crkvenog, pa i od katolikog crkvenog prava. Bez konkordata u dravi su lako mogui sukobi izmeu crkve
i drave. Osnovne miisli kojima se prikazuju naela a po kojima bi trebalo
da se urede odnosi izmeu katolike crkve i drave, kad ne bi dolo do konkordata,
pokazuju da u katolikim krugovima prevladava tendencija da se iskoristi drava za
crkvu, a ne obratno. Ne mogu se razumjeti zahtjevi s obzirom na vjersku obuku u
dravnim kolama pod upravom i kontrolom katolike crkve. U dravnim i od drave
plaenim kolama nadzor drave je prirodan u svim pitanjima pa i u pitanjima
vjerske nastave. Vjerska autonomija i njeno shvaanje kojim se odbija nadzor
drave nad upravom crkvene imovine, u tome nije prihvatljiva. U branom pravu
trai se pretenost katolikog shvaanja, a to ne odgovara naelu ravnopravnosti
vjeroispovijesti. U pogledu dravne pomoi sve su vjeroispovijesti nale kontakt
s dravom. Svakako, anketa je bila korisna, jer su se saznali glavni zahtjevi katolike
crkve. Oni nisu poslednja ve prva re za razgovore. Ta prva re je ozbiljna, pro18

Anketa

rjeenju

nekih

vjerskih pitanja. Katoliki list 1921.. br. 4S. 565-5(58.

miljena i pogodna za diskusiju. 19 Nema sumnje da je miljenje lana vlade,

ministra pravde i pravnika koji je u treoj, etvrtoj i petoj vladi Nikole Paia,
(od 24. XII. 1921. do 27. III. 1924.), bilo ujedno i miljenje Radikalne stranke pa i
samog Predsjednika vlade.
Poslije odrane ankete za dugo se nisu vidjeli od strane vlade nikakvi konkretni potezi, koji bi to pitanje ma u emu pomakli s mrtve toke. Pa niti jednim
interkonfesionalnim zakonom. Ali to nije znailo da se vlada nije starala o tom
pitanju. Naprotiv. Jer, ako je drava bila u punoj (sigurnosti od lojalnog i dravotvornog shvaanja ostalih vjeroispovijesti, to su nezadovoljstva katolike crkve u
Jugoslaviji, koja su nerijetko isticana od strane njenih predstavnika, imala negativnih odjeka ne samo u zemlji nego su i u neprijateljskom inostranstvu, gdje ima
katolika, za Jugoslaviju vrlo nepovoljno eksploatirana. Zato profesor Kuej upozorava na tu injenicu i kae da je katolika crkva etika sila prvoga reda na cijelom
svijetu i nepravina politika prema n j o j ne bi uznemirila samo veliki dio domaeg
stanovnitva nego bi nala odjeka i medu katolicima izvan jugoslavenske drave kao
i kod vrhovnog poglavara. 20 A ova nezadovoljstva koristila su se i kao vrlo efikasno
politiko sredstvo. Ne samo od hrvatske i slovenske klerikalne stranke nego i od
ostalih opozicija gdje je bilo katolika. Dr. Koroec nalazio se u opoziciji pune tri i po
godine (od 1. I. 1921. do 27. VII. 1924.). Ove tri i po godine Koroeve opozicije
uveliko su razmahale neraspoloenje prema Beogradu i njegovim glavnim strankama. Odatle i ima jedno sasvim naroito osvjetljenje postupak ministra vanjskih
poslova i predsjednika vlade Nikole Paia u vezi s obrazovanjem komisije za
prouavanje pitanja zakljuenja konkordata kraljevine SHS s Vatikanom. 21
S imenovanjem komisije bio je istodobno odreen i njen prvi sastanak za
7. augusta 1922.
Tako je to pitanje stavljeno u pokret, ma da su se s mnogo strana inile
smetnje i otre kritike. Spomenuto je da je jugoslavenski episkopat predlagao zakljuenje konkordata jo od prvih dana sloma Austrougarske monarhije i da je t a j
prijedlog ponavljao kroz nekoliko svojih konferencija. On je uputio svoj apel i na
Ustavotvornu skuptinu u vezi s lanom 12. Nacrta ustava, ustajui tada protiv
Kancelparagrafa. Isto su pitanje pokrenuli i klerikalni poslanici u odboru Ustavotvorne skuptine traei da se odnos katolike crkve i drave SHS rijei konkordatom.
Tada su protiv toga odluno ustali demokratski poslanici dr. Gregor erjav i J u r a j
Demetrovi. Oni su zastupali antikonkordafcsko gledite i izjasnili se za dravni
zakon, kojim e drava posve samostalno rjeavati crkvene odnose svojih graana.
Meutim na srpskoj strani vlade 1921. i 1922. prevladalo je miljenje prokonkordatskog rjeenja svih pitanja. I to stoga, to se mislilo, da e sva nezadovoljstva, koja su se u narod prenosila s vrhova crkvene uprave, ukloniti.
Jo prije nego to je u Ustavotvornoj skuptini izglasan Ustav, ivo se debatiralo u javnosti pitanje konkordata. Tako su privukli panju lanci dr. M. Lanovia,
19

Lazar Markovi, Katolika crkva i drava. Novi ivot II-VII. 1921., 321-323.
Rado Kuej, Verska anketa u Beogradu, 5.
Stevan K. irkovi. Zakljuenje konkordata s Vatikanom. Pravni poloaj katolike
crkve. Novi ivot 1923., I V - X V , 34.
22
Juraj Demetrovi, Konkordat izmeu lugoslavije i Vatikana. Jugoslavenska njiva
1923.. br. 2. 82-83.
20
21

(objavljeni mjeseca marta 1921. u zagrebakom Obzoru). U njima je budui

naelnik Ministarstva vjera i kasniji profesor crkvenog prava na Zagrebakom sveuilitu, zauzeo antikonkordatski stav. Njegova pravna razlaganja o korisnosti ili
nekorisnosti sklapanja konkordata nisu zanemarila ni takozvane prednosti. Osnovna
misao njegova razmatranja je u tome to drava priznaje katolikoj crkvi izuzetan
i bez sumnje privilegiran poloaj u svom podruju, kakav ona po opem dravnom
pravu ne bi imala. Ako e se konkordatom zagarantirati samo ono to nam po naem
opem crkvenom pravu pripada, onda nemamo rauna ni da se uputamo u konkordatske pregovore. Mi, dakle, ne smijemo uope 'sklapati konkordat s Vatikanom, ali
kad bismo i smjeli, ne bismo imali rauna da ga sklopimo, jer tada moramo grdno
mnogo dati, a dobili bismo malo ili nita. 23
Lanovievo gledite nije ostalo bez odgovora. Sa crkvene strane raspravio
je u tom problemu profesor Teolokog fakulteta dr. Ivan Ruspini. Njegovi sudovi
podudaraju se s mislima u zakljucima katolike sekcije na Vjerskoj anketi u Beogradu novembra 1921. Dakako, profesor Ruspini zalae se svim znanjem za konkordat.
Meutim njegova argumentacija ima ne samo crkvenu nego i politiku osnovu.
Veliki je dio naega naroda, skoro polovica, katolike vjere te svojoj
vjeri i Crkvi odan i privren. Ovaj je dio naega naroda i kulturno napredniji. Katolicima dakako ne moe biti svejedno, kako e drava njihove
vjerske i crkvene prilike urediti, a u konkordatu vide jamstvo, da e se to
uiniti na korist vjere i Crkve ili barem ne na tetu i utrb vjere i Crkve.
Samo takovo ureenje moe zadovoljiti katolike, a njihov je zahtjev to opravdaniji, to je i do sada u daleko pretenom dijelu nae drave (Hrvatska i
Slavonija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora) vladalo konkordatsko
ureenje. U nas ima, aliboe, na pretek nezadovoljstva i trzavica, napose i
zato, to se na narodno miljenje, osjeaje, historiju, predaje i osebine ne
uzima obzir pak e mudra politika izbjegavati nove, pogotovo vjerske, jer su
ove najgore i mogu da djeluju poput dinamita. Bez konkordata neminovne
su u nas vjerske borbe. Sam dr. M. veli, da mu je nemogue da si pretstavi
ma kakav opstanak nae drave u borbi protiv pozitivne religije. Pri tom
ni jesu jo u raun uzete spoljanje prilike nae drave! . . . Ogranii li drava
saobraaj (s papom), mora doi do sudbonosnog sukoba. Nijedan biskup i
nijedan ini crkveni slubenik nee poloiti prisege na Ustav ili drugi zakon,
koji ovaj saobraaj ograniuje a nuna e biti posljedica: boj izmeu drave
i crkve do zadnjega daha. 24
Miljenje profesora Ruspinija, sa svim svojim izreenim prijetnjama bilo je
miljenje i bile su prijetnje i njegova intimnog prijatelja zagrebakog nadbiskupa
Bauera kao i najveeg dijela episkopata, koji vjerno i pokorno sluaju obje klerikalne
stranke.
Komisija za. izradu Nacrta konkordata sastala se 7. augusta 1921. Tu je
izabran ui odbor pod predsjednitvom Ljube Jovanovia, u kome je od strane
katolikog klera bio dr. Jakov uka, dalmatinski sveenik i knjievnik, rodoljub
iroke jugoslavenske orijentacije. Ui odbor odrao je 22 sjednice od 21. VIII. do
23
M. Lanovi, Konkordat s Vatikanom. Obzor, 16-22. III. 1921. Vidi i: Sima Simi,
Jugoslavija i Vatikan, 73-74.
24
I. A. Ruspini, Protiv konkordata! Katoliki list 1921., br. 14, 157-161.

21. X. 1922. Odbor je prije svega stao na naelno gledite da je najbolje regulirati
pravni poloaj katolike crkve zakljuenjem konkordata s Vatikanom. Savremena
meunarodna i dravopravna nauka o dravi i dravnom suverenitetu bile su osnovna
direktiva s koje su lanovi zapoeli svoj rad.
Komisija je imala nesumnjivo veoma sloen zadatak. Jugoslavija je batinila
u naslijee neobinu raznovrsnost pravnih odnosa svojih katolika vezanih uz razne
krajeve zemlje. Za sve jugoslavenske krajeve ujedinjene u Jugoslaviji vaila su
etiri meunarodna ugovora sa Svetom Stolicom. To su bili: 1. srpski konkordat (24.
VI. 1914.) koji je vaio za Srbiju i Makedoniju; 2. crnogorski konkordat (18. VIII.
1886.) za Crnu Goru; 3. bosansko-hercegovaka konvencija konkordata od 8. VI.
1881. za Bosnu i Hercegovinu i 4. austrijski konkordat od 18. VIII. 1855. koji je
vaio za Hrvatsku i Slavoniju. Ali nisu samo ovi konkordati regulirali odnose jugoslavenskih katolika. Bilo je zasebnih zakona bekog i madarskog parlamenta, koji su
vaili za pojedine nae pokrajine. Tako je u Sloveniji i Dalmaciji doao poslije konkordata austrijski dravni zakon tako zvani Oesterreichisches Staatskirchenrecht U
Vojvodini je bio od vanosti maarski zakon, dok su za Hrvatsku i Slavoniju kasnije
dodani i oni Hrvatskog sabora. Svemu tome treba dodati i injenicu, da su na vojvoanskom terenu imale ranije jurisdikciju biskupije peujska, kaloka i temivarska,
ija su sjedita biskupa ostala izvan naeg teritorija u Maarskoj i Rumuniji,
Jednako je bilo nezgodno i s pitanjem Zadra i Rijeke, koje su Talijani okupirali.
Zadar je bio sjedite nadbiskupije, dok je Rijeka bila sastavni dio senjske biskupije,
kamo je Vatikan odmah uputio apostolskog delegata, to je izazvalo pravu provalu
neraspoloenja i ogorenja prema Vatikanu u svim dijelovima naroda. Ova nesreenost najvie se odrazivala u pitanju branog prava. Osim toga postavilo se pitanje
da li je konkordat Srbije s Vatikanom, (za koji je kardinal Merry del Val rekao da
je jedan od najboljih konkordata) 25 jo na snazi ili mu je pravovaljanost utrnula
s osnivanjem nove drave, ma da je Benedikt XV. smatrao, da bi taj konkordat
trebalo proiriti na cijeli teritorij nove Jugoslavije. Ali izgleda sada,, poslije smrti
Benedikta XV. Vatikan nije mislio da protegne Srpski konkordat i na ostale katolike
dijelove Jugoslavije. 26
lanovi komisije naroito su se zadrali na dva pitanja. Prvo je bilo u vezi
s gleditem kakva institucija ili linost ima da predstavlja katoliku crkvu u Jugoslaviji kao to je to bio sluaj s pravoslavnom crkvom. Stalo se na gledite, koje je
potjecalo iz krugova ire komisije, da biskupske konferencije budu jedinstven reprezentant katolike crkve u Jugoslaviji. Drugo je pitanje bilo u vezi s postavljanjem
biskupa. Ono je unekoliko bilo' ve i prejudicirano praksom kakva je vladala u
pojedinim dijelovima kraljevine prema propisima koji su bili regulirani s Vatikanom.
Naime, drava je uvijek zadravala za, sebe posljednja, najvia i odluujua prava
u pogledu imenovanja nadbiskupa, biskupa i ostalog katolikog ordinarijata. Katolika crkva mogla je i moe imati inicijativu za imenovanje crkvenih organa, da
predlae svoje izabrane kandidate, ali ako je dravna vlada nala da izvjesni razlozi
politike ili javne prirode stoje na putu imenovanju dotinog kandidata, onda do
postavljenja nije moglo doi. Tako je to bilo po lanu 4. Srpskog konkordata. Po
25
26

Voja Janji, O Kancelparagrafu. Novi ivot, 1921.. II-VI. 66.

Stevan K. irkovi, Zakljuenje konkordata. 36-37.

lanu 2. Crnogorskog konkordata. Po 1. i 2. austrijskog zakona od 7. m a j a 1874.,

po naredbi Gemeinsames Ministeriuma za Bosnu i Hercegovinu od 23. IV. 1885., pa
i po lanu 18. Austrijskog konkordata od 1855.27
Prema tome ui odbor predloio je, da se u Nacrtu izrijekom kae, da se
zahtijeva od strane nadlenih katolikih crkvenih organa da prilikom imenovanja
dostavljaju kraljevskoj vladi imena kandidata, da bi se vidjelo kao i po sadanjim
propisima, ima li razloga politike prirode, koji bi stajali nasuprot imenovanju i
postavljanju dotinih kandidata.
Profesor Ruspini osvrnuo se na ovaj zakljuak i oznaio ga nemoguim
zahtjevom da bi vlada imala pravo prijedloga ili imenovanja na upranjene
biskupske stolice.
Ovo je nemogu zahtjev! Tko iole pozna povijest katolike crkve i njena
osnovna naela, mora znati, da Sveta Stolica nekatolikoj vladi ili vladaru
jo nikada nije takovo pravo podijelila, pa da ga nee, jer ne moe, niti naoj
vladi ili vladaru dati. Zato se dakle takav zahtjev stavlja? Moda samo zato,
da se bar neto od toga dobije, ili da se poputanjem u ovoj stvari u drugoj
uspije? Ne vjerujemo, da e taj zakljuak, kako sada glasi, uope do Rima
doi! 28
U pitanju autonomije crkvene imovine predvideno je kontroliranje te
imovine preko dravnih organa, kao to je to bilo ustanovljeno i u sedmoj glavi
austrijskog zakona od 7. V. 1874., lan 16. i l. 17. Srpskog konkordata i l. 7. do 8.
imovinskog zakona za Crnu Goru. tovie, tu se kae, da je u tu svrhu naroito
ustrojeno zemaljsko povjerenstvo za popis dohodaka katolikih crkvenih nadarbina
(Slubeni vjesnik Nadbiskupije zagrebake, 2. VII. 1914.). Dakle, u Nacrtu se predvialo na osnovu' ranijih uzakonjenih odnosa pravo imovinske autonomije pod
dravnom kontrolom. 29
Pitanju kolske nastave posveeno je veoma mnogo sugestija i zahtjeva
od strane predstavnika katolike crkve. Ranije je katolika crkva po konkordatu od
1855. imala suvereno i neposredno pravo nadzora nad nastavom uope i obrazovanjem omladine u svim kolama. Po l. 5. toga konkordata, cjelokupna nastava u
svima javnim i privatnim kolama morala je biti u skladu s katolikim vjerouenjem.
Biskupi i njihovi pomonici imali su pravo da cenzuriraju sve one knjige, koje su po
njihovu slobodnom nahoenju tetne za katoliku vjeru. Meutim, ukidanjem konkordata sedamdesetih godina katolika crkva ne samo to je izgubila u Austrougarskoj
monarhiji svu svoju vlast nad dravom, nego su zakonima koji su doli mjesto
konkordata i koji su i sada na snazi, uskraena mnoga prigrabljena prava a naroito
ova u pogledu suverene i neposredne kontrole nad kolskom nastavom i obrazovanjem omladine. Odredbama austrijskog zakona o odnosima kole i crkve od 25. V
1868., koji je jo sada vaio u Sloveniji i Dalmaciji, izvrena je potpuna emancipacija
kole od katolike crkve. Tako su nastava i cjelokupan odgoj potinjeni iskljuivom
dravnom nadzoru prosvjetnih vlasti. Isto je to bilo i sa kolskim zakonom Hrvatskog sabora za Hrvatsku i Slavoniju. Jedino je u Vojvodini pod maarskom upra27
28
28

Stevan K. irkovi, Zakljuenje konkordata, 65-66.

I. A. Ruspini, Na konkordat. Katoliki list 1922.. br. 47. 565-566.
tovati K. irkovi, Zakljuenje konkordata, 66-67.

vom katolika crkva imala pravo kontrole u osnovnim kolama. Drava nikako nije
bila voljna da u tom pogledu popusti zahtjevu katolike crkve, tim vie to to
katolika crkva nije imala ni u katolikoj Austriji i to se to pravo ne d a j e nijednoj
vjeroispovijesti. 30
lanovi komisije ueg odbora predali su ministru vanjskih poslova 25.
oktobra 1922. svoje poglede na osnovne toke problema koje su tretirane ili bi trebale
da budu ozakonjene u konkordatu. Samo je po sebi razumljivo, da su se za rad komisije interesirali ne samo predstavnici crkve i vlade nego i sva javnost. Ona je bila
podijeljena u dva tabora. Za i protiv zakljuenja konkordata. Bilo je pristalica i protivnika i kod katolika i kod pravoslavnih. Dok je u Beogradu antikonkordatsko
gledite zastupao demokratski Novi list, dotle je radikalski Novi ivot bio
odluno zato da se pravni odnosi katolike crkve ozakone konkordatom Tako je
pored Voje Janjia, Laze Markovia i Stevan Cirkovi branio tezu donoenja
prijedloga i odluke da se s Vatikanom sklopi konkordat, jer od religioznog mira, a
on misli da ga konkordat uslovljava, u jednoj zemlji zavisi u mnogome njen bolji
razvoj. 31
Ministar vanjskih poslova dr. Momilo Nini, koji je brzo poslije zavretka
rada ove komisije, u polovici decembra preuzeo novi resor, stao je pripremati teren
za pregovore izmeu Jugoslavije i Vatikana pogotovo kad je o svemu tome zatraio
dr. Koroec poblia obavjetenja svojom interpelacijom u Narodnoj skuptini 25. VI.
1923. Polusluben odgovor na to pitanje doao je od strane jednog lana ueg
odbora komisije, dr. M. Lanovia, kad je dao izjavu Politici (2. VII. 1923.) o
itavom problemu. Lanovi je ovdje podvukao, da je jedno od najvanijih pitanja
postavljenje biskupa. Komisija je bila miljenja da vlada mora imati kao minimum
pravo veta, t. j. da moe primiti za biskupa samo onog kandidata Svete Stolice koga
bude htjela. Pored toga mora se nastojati da vlada dobije pravo predlaganja kandidata. Jednako to vai i za postavljanje ostalih sveenika. upnikom moe biti samo
ono lice, za koje nadleni ministar dade svoj pristanak. Osim toga konkordat mora da
izvri reorganizaciju biskupija u Bakoj i Banatu, gdje sad postoje samo apostolski
administratori. Dakako, ova Lanovieva izjava izazvala je crkvene krugove, a klerikalna
tampa odluno ju je odbila. Raspravljalo se i u pravnikim asopisima kao i u
jezuitskim revijama. 32
Svakako je od interesa da je Vatikan bio obavijeten o toku rada komisije,
koja je izraivala Nacrt konkordata. Naroito su vatikanski krugovi bili iznenaeni
da se u komisiji nalazio sveenik, koji je bio za naelo da se vladi dade pravo predlaganja kandidata za upranjenu dijecezu. Tako se to pitanje odugovlailo sve do
kraja sedme vlade Nikole Paia krajem jula 1924., koju je za kratko vrijeme zamijenila vlada Ljubomira Davidovia, u kojoj se nalazio dr. Koroec kao ministar
prosvjete.
Meutim, to nije bila krivica samo jedne strane, jugoslavenske. Na suprotnoj
strani, u Vatikanu, nema vie pape Benedikta XV., koji je umro 22. januara 1922.
Osim toga na vlast je zasjeo faizam, za boji vatikanski L' Osservatore Romano
:i0
31
32

Stevan K. Cirkovi, Zakliuenje konkordata, 68.

Stevan K. Cirkovi, Zakljuenje konkordata. 69.
Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 83-86.

nije imao nijedne rijei osude. Naprotiv, klerikalne su novine javljale, da su preporuene od strane crkve za kralja molitve, a pored toga se savjetovalo sveenstvu da
se prilikom svojiih duhovnih vjebi sjete u molitvama i vode faista Benita Mussolini ja
da mu Bog podijeli dovoljno jakosti za pobjedu nad svima unutarnjim i vanjskim
neprijateljima. 3 3
Sada je ovakav Rim, ovakav Vatikan, stajao nasuprot Jugoslavije, s kojim
je ona imala da zakljui konkordat. S Vatikanom iji je dravni sekretar kardinal
Gasparri, toliko nenaklonjen Jugoslaviji, jo u samom poetku faizma pozdravio
Mussolinija kao osloboditelja Italije. 34 A tok razvoja dogaaja dao je dovoljno
dokaza da su se jugoslavenska crkveno-vjerska pitanja preplitala s politikima
i nacionalnima, s pitanjima ope dravnima. Jer, jasno se nazrijevalo da klerikalizam
svoja gravamina, kao to su pitanje Kancelparagrafa, konkordata, agrarne reforme,
laiciziranja vjerske nastave, tobonje nejednakosti u primanju budetskih kredita
i t. d. uzima jo i kao montau u crkveno-politikoj borbi i unoenja gravamina u
unutranje nacionalne politike meuplemenske sukobe. S druge strane inostranstvo
je imalo da stekne uvjerenje da je katolicizmu u Jugoslaviji veoma zlo i da mu se
ne daju ni najoisnovnija prava, unato tome to je za svakog i povrnog poznavaoca
stvari bilo jasno da su konkordati i crkveni zakoni koji su vaili u krajevima bive
Austrougarske monarhije bili daleko nepovoljniji za katoliku crkvu nego to je to
bilo u Jugoslaviji bez konkordata. Da se i domai kao i strani nepristrani promatrai uvjere o pravom stanju ovoga pitanja, pokuavala je tampa da u dokumentiranim studijama raspravi ova pitanja. Tako je to pokuala i zagrebaka Nova
Evropa, koja je mnoga pitanja javnog ivota, politika i kulturna, uzimala u studiozna razmatranja. Svakako, n j o j nisu mogla biti indiferentna pitanja, koja je u
dravi na dnevni red postavila katolika vjera. Ve od samog poetka njezina izlaenja od 1920. kao i tokom 1921. bilo je objavljeno nekoliko rasprava, u kojima se
govorilo o crkvi s pravng i politikog gledita. Kao to je vjerska anketa u Beogradu,
odrana 1921., imala da obavijesti slubene krugove o zahtjevima i gleditima svih
vjeroispovijesti prema dravi, tako je i urednitvo Nove Evrope odluilo da
konsultira sve glavnije predstavnike vjeroispovijesti, da oni kau svoju rije i objasne
svoja gledita pa i nezadovoljstva za iroku javnost. Urednitvu su se odazvali
n a j eminentni j i crkveni velikodostojnici, a medu njima i katoliki. I onda, kad su
objavljeni njihovi lanci, a jo vie danas, u retrospektivnom razmatranju, imaju
vid jedne prave dokumentacije, ne samo za linosti koje su ih napisale, nego i za
probleme o kojima su oni mogli da s najviim autoritetom govore. Ve su savremenici bili iznenaeni, kad su vidjeli, da s jednog te istog foruma govore pravoslavni,
katoliki i protestantski, pa i starokatoliki predstavnici. To je bilo u poetku Jugoslavije. Pred njen slom 1941. takva pojava bila bi nemogua, tovie, kad se upozori
i na vanjski vid tampe, t. j. da su lanci nadbiskupa Bauera, biskupa Jeglia, dr.
Koroeca, profesora Griveca tampani irilicom, a prote Jakia i vladike Irineja
Ciria latinicom, onda se tek pravo moe uoiti takva nemogunost poslije nepuna
dva decenija. Pisci su bili sveenici i laici, klerikalci, antiklerikalci.
33
34

I., Isusa oblie suze. Preporod, 1923., br. 1-2, 4.

T., Zar vie nema hrvatskog ponosa? Preporod, 1923., br. 17-1-8, 115.

Od Srba pravoslavaca sudjelovali su u toj anketi vladika baki Irinej iri

(O naim verskim prilikama), prota M. Jaki (Crkva u ujedinjenoj dravi
i Vera i razum), K. Djuri (Poloaj crkve prema dravi u raznim kulturnim
zemljama), B. Adija (Odnos crkve prema dravi u historiji). Od rimokatolika
Hrvata zagrebaki nadbiskup Ante Bauer (Katolika crkva i drava), i dva dalmatinska sveenika Radoslav Katalini (0 slonom radu katolika i pravoslavnih
u naoj dravi) i don Frano Ivanievi (Pitanje glagoljice), profesor Univerziteta
Marko Kostreni (Katolika crkva i drava) i F. Gali (Dravni izdaci za vjeroispovjedne svrhe), od Sliovenaca biskup A. B. Jegli (Katolika crkva u dravi SHS),
Anton Koroec (Odnos izmeu katolike crkve i drave) i profesor Teolokog fakulteta Fran Grivec (Katoliki vjerski problem u Jugoslaviji). Od strane hrvatskih starokatolika uestvovao je u anketi dr. D. Tomac (Jedan pokuaj reforme u katolikoj
crkvi), a od strane jugoslavenskih Nijemaca dr. F. Pop (Evangelika crkva i njen
odnoaj prema dravi). Jugoslavenskim muslimanima posvetilo je urednitvo i ranije
kao i kaisnije mnogo panje sa svih osnovnih gledita obuhvaajui veoma sloen
problem. 35
Sam pregled naslova ovih uistinu u Jugoslaviji zapaenih lanaka pokazuje,
da se najvie raspravljalo o pitanjima katolike crkve. Na ovom mjestu nas upravo
ovi naslovi najvie i interesiraju.
Nadbiskup Bauer u svom izlaganju iznenadio je svojim jugoslavenskim mislima, kojima je zapoeo objanjavati odnos katolike crkve i drave u Jugoslaviji.
Nikad od 1918., ni u javnosti ni na biskupskim konferencijama, ni u memorandumima kao ni u propovijedima, nije tako progovorio dr. Ante Bauer. Isto tako nikad
ni poslije toga. Kao da je to bio refleks onog Bauera, koji je zacijelo jednom u izvjesnim trenucima iskreno saraivao u hrvatsko-srpskoj koaliciji. Moda su i te uvodne
rijei rodoljubive i slatke bile date zato, da bi se lake podnijela gorina kasnijih
njegovih albi.
Svaki, koji istinski ljubi ovu nau Jugoslaviju, i koji joj eli traian i
sretan opstanak, bio on Srbin, Hrvat ili Slovenac, mora eljeti, da se
ona tako uredi, da bude jednako draga majka svoj djeci svojoj, da se u
njezinu krilu jednako voljko osjea svaki graanin ove drave.
Samo uzajamna sloga i ljubav kadra je to izvesti, i tko ide za tim da se
to polui, ide zaista za uzvienim i plemenitim ciljem. Zato pak treba ponajprije da se odstranjuju povodi za smutnje i razdore, koji bezuvjetno slabe
dravu i unutra i vani.
U naoj tekar ujedinjenoj domovini imade mnogoto iz ega bi se mogli
roditi povodi za smutnje i razdore, kad je zaseban dravni ivot od toliko
vjekova i historijski razvitak pojedinih dijelova danas ujedinjenog naroda
naeg stvorio u njemu toliko osobina. Mi emo se ovdje osvrnuti na vjersko
i crkveno pitanje.
Nadbiskup Bauer zapoeo je svoja izlaganja o neophodnosti odnosa crkve
i drave za koju su moralna snaga vjere i vjerskih organizacija apsolutna potreba. On
tvrdi da su se u dravama koje su pokuale izvesti svoja ureenja bez vjere ili protiv
nje, pojavile borbe i katastrofe. Stoga drava mora podupirati vjerske institucije,
35

Nova Evropa, 1923.. VII. br. 1, 1-32: br. 8-9. 233-280.

koje se brinu oko religiozno-moralnog pridizanja njenih graana. Takva se potreba

vie nego ikad ukazala sada poslije svjetskog rata, koji je iza sebe ostavio pravu moralnu pusto, a ta se uvelike osjea i kao neprijatelj drave.
Analizirajui l. 12. Ustava, sve pozitivne dijelove njegove, mirnoiavi pasus
takozvanog Kancelparagrafa, nadbiskup dodaje, da je uz ove odredbe Ustava trebalo
imati neto vie obzira na historijski razvitak, na pravno stanje i uredbe pojedinih
vjeroispovijesti, koje su ule u sklop nove drave, pa bi se izbjeglo mnogim trzavicama i tubama, koje on smatra da su opravdane. Ali opa politika jednostranost
sadanjega upravnoga sistema, koja je na svim podrujima izazvala gotovo openito
nezadovoljstvo i ogorenje, rodila je istim plodom i na crkveno-politikom polju.
Nadbiskup istie, da katolika crkva u Jugoslaviji po svojoj aktivnosti i po bujnosti
svoga razvoja stoji na prvome mjestu. Katolika crkva imala je mnoge svoje privatne
kole, koje Srbija nije imala i za koje srpski zakoni nita ne znaju. Budui da se ti
zakoni primjenjuju u Vojvodini, zatvaraju se redovnike kole i po srpskom zakonu
pretvaraju se u javne neutralne kole. To ga boli i vrijea tim vie, to se svemu tome
ne protivi ni l. 16. Ustava. Drugi primjer njegova nezadovoljstva daje mu izvoenje
vjerske nastave na nain kakav je ranije bio u Srbiji. Dok su u krajevima bive
Austrougarske monarhije vjeronauk predavala duhovna lica, sada se naistoji katolike
sveenike protjerati iz kola, a vjeronauk dati uiteljima, moda i inovjercu, a moda
i bezvjercu. Slinih primjera mogao bi nadbiskup da navede vie. On doputa da sve
to nije bilo uinjeno u neprijateljskoj namjeri protiv katolike crkve. Ali posljedice
su veoma teke i izazvani su sporovi, koji remete skladnu saradnju crkve i drave. U
budetskom nesrazmjeru vidi zapostavljanje katolike crkve, a Marijine kongregacije koje se stavljaju pod dravnu kontrolu, takoer su bolno pitanje koje dira katoliku crkvu. Stvar je jo vie komplicirana time, to po njegovu sudu dravne vlasti
podupiru reformni pokret katolikog klera. Svako komu je na srcu da to prije doe
do sreenih prilika u naoj domovini, mora eljeti i nastojati da doe do mirne
i skladne saradnje nae kraljevine s katolikom crkvom, tom najvelianstvenijom
svjetskom organizacijom. To bi pak prema ugledu koji ona napose u dananjim prilikama uiva u svijetu bez sumnje znatno podiglo i ugled nae drave. Nadbiskup
postavlja pitanje kako da se to postigne i da!je za to i odgovor na temelju enciklike
pape Lava X I I I . od 1. novembra 1885., u kojoj se govori o suverenosti crkve na
duhovnom podruju kao to je dravna vlast suverena nad svjetskom. Budui da se
obje vlasti nalaze nad istim ljudima, odatle izviru esto sukobi, naroito kad te
dvije vlasti protivno zapovijedaju. Kad bi drava udesila prema crkvenom nauanju
svoje dranje i isa crkvom sklopila takvu slogu, utvrenu sporazumom i zakonom
i toga se pridravala, tada se katolika crkva nikad ne bi tuila niti bi traila promjene. Nadbiskup izrijekom kae, da za skladnu saradnju katolike crkve i drave
nije upravo potreban konkordat. Katolika crkva lijepo ivi i napreduje i kraj potpune rastave od drave, kao na primjer u Americi; jer rastava ne mora nipoto znaiti neprijateljstvo i progon crkve, kako je to u Francuskoj bio zaveo Combes
kod nas, dakako, uslijed historijskoga razvitka, o rastavi ne moe biti govora. Zbog toga smatra, poto bi se uestalim sporovima izmeu crkve i drave
mogla izazvati i vjerska borba, da bi najbolje rjeenje svih pitanja bilo u zakljuenju
konkordata. Pravoslavni neka ne vide u konkordatu ugroavanje pravoslavlja, a pojedini katolici ugroavanje Slavenstva, kao da je Vatikan neprijateljski raspoloen

prema Slavenima i prosto oruje talijanskog imperijalizma. On to sve odbija, jer

je po njegovu sudu Svetoj Stolici na umu i srcu dobro udorea, kao i prava u korist
drave i naroda. U konkordatu mogu obje strane da zatite svoje interese. 36
Neposredniji i konkretniji je u svome lanku Katolika crkva u dravi SHS
ljubljanski biskup Jegli. Biskup Jegli poeo je iz velike daljine zadravi se u
prvom dijelu izlaganja na uzrocima rascjepa Istone i Zapadne crkve, koje cn dakako,
objanjava antipodno prema tumaenju prote Jakia u istom broju Nove Evrope.
Unato tome i on podvlai tenju za sjedinjenjem obiju crkava kao i injenicu da
izmeu tih crkava ima dosta meusobnih veza i ne ba mnogo osnovnih razlika. Elementi koji stoje na putu jedinstva jesu primat, nauka o ishoenju Svetoga duha, o
istilitu i o braku. Ove razlike potjeu jo iz vremena prije rascjepa, dok se poslije
rascjepa dodaju dogme o papinskoj nepogrjeivosti i o bezgrjenom zaeu Bogorodice.
Biskup Jegli istie da su katoliki biskupi dogovorno poslije ujedinjenja odbacili
rijei raskol i izma, a prihvatili rije jedinstvo i upotrebljavaju s ljubavlju
rijei pravoslavni i priblienje. On savjetuje pravoslavnim bogoslovima da se
vrate u prve vjekove kranstva i da upitaju svoje svete oce, to oni dre do ovih
razlika koje dijele ove dvije razdvojene crkve. Moli ih da odbace mrnju prema
rimskome papi, na koju se, kako on kae, cako esto nailazi kod pravoslavnih. Za
njega ta mrnja potjee jo iz Bizanta od Grka, iji su patrijarsi svojatali prvu ast
i vlast iza rimskih biskupa, ili i jednaku, bar za Istonu crkvu iz politikih razloga.
Ovu mrnju jo je vie podjarivala, prema Jeglievu sudu, protestantska literatura,
kojoj se utjeu pravoslavni bogoslovi i koja stalno podrava uvjerenje da su pape prijevarom osvojile mjesto poglavara cjelokupne crkve. Mjesto te protestantske literature
preporuuje Jegli pravoslavnima katoliku bogoslovnu literaturu'. Na kraju ovog prvog
dijela istie kao dodirnu toku koju bi mogli da prime pravoslavni o uenju spasavanja
pravoslavnih u stranom sudu, jer Gospod nikoga ne e zabaciti, ako je bez vlastite
krivice"hio u zabludi. A biskup Jegli smatra kao i sva katolika crkva, da su svi pravoslavni, naroito prost svijet, bez svoje krivice u zabludi po tome to su pravoslavni.
U drugom dijelu svoga raspravljanja dotie se Jegli odnosa katolike crkve prema
dravi, a napose prema Jugoslaviji. Prema poznatom stavu crkve i on odrie dravi
kao da je ona izvor svakog prava, jer drava po nauanju katolike crkve ima puK.:>
granica, koje ne smije prekoraiti. Meu prvima je prirodno pravo koje potjee od
Boga, koji jedini moe obavezati u savjesti. A t a j zakon kae da se slua zakonita
vlast, ako se njene naredbe slau s prirodnim zakonom, s voljom bojom. Jugoslavija
se protiv takvog prirodnog zakona ve dosta puta ogrijeila. Tako na primjer s atakom
na privatnu svojinu,-1, j. s pitanjem agrarne reforme, zatim oduzimanjem roditeljskog
prava da odgajaju djecu u onom vjerozakonu koji oni dre da je spasonosan. Prema
tome l. 16. Ustava koji kae da je nastava dravna, protivi se po> njegovu sudu
prirodnom pravu obitelji i crkve, te zato nikada ne moe dobiti vanost, ma da ga
Parlamenat sto puta izglasao. Biskup je pokuao objasniti i one granice, koje dravnoj vlasti stavlja ne samo prirodni zakon nego i katolika crkva. Objasnivi ta sve
o tom ui katolika crkva, Jegli kae da drava ne moe crkvi skuiti pravo da stjee
imetak i da njime upravlja sama i nezavisno od drave.
36

Nova Evropa. 1923.. 7, br. 1, 6-10,

Kad bi tako neto drava uradila, ona bi se ogrijeila o prirodna prava

crkve. Jedino bi to moglo da bude uz pristanak Svetog Oca. Drava ne moe da postavlja biskupe, jer je to iskljuivo pravo poglavara crkve, a papa ima od Boga dato
pravo da opi is biskupima i vjernicima. Takvom pravu ne moe drava da postavi
ogranienja. A l. 12. alineja 5. predvia da uredi meusobno openje izmeu pape
i biskupa posebnim zakonom. Crkva mora biti zatiena punom slobodom, koju bi
mogle da ogranie svaka nekatolika, liberalna, bezvjerska ili slobodnozidarska vlada.
Iako biskup uvjerava, neka se vlada ne plai da e papa i biskupi nastojati da dravi
nanose tetu ili da je rue, ipak on i prijeti. Crkva eli mir u dravi, i ona je protivna svakoj buni: ona samo uva svoja prava, te nasuprot "nepravdi koju bi joj
uinila drava, u najgorem sluaju, nareuje pasivan otpor. A drava moe lako
dobaviti od crkvenih poglavica njihove slubene listove, pa e znati za sve crkvene
naredbe.
Jo jednom se biskup vratio na pitanje vjerske nastave, postavljanja biskupa
kao i osnivanja novih redova. Izlaganja svoja je zavrio eljom da bi ona pomogla
svima, a napose naoj pravoslavnoj brai svih stalea da stvore sebi to objektivniji i istinitiji sud o nastojanjima katolike crkve. to mi katolici traimo za sebe, isto
elimo takoer i svim ostalim vjeroispovijestima. A vlada neka naa prava uvai, pa
e naa drava biti mirna, sretna, napredna i slavna. 37
Ovako je zamislio biskup Jegli da bude ureena po shemi svetog Augustina
jugoslavenska Civitas terrena.
ef najvee klerikalne stranke i sveenik Antun Koroec u eri iste radikalsko-srpske vlade bio je u svom opozicionom stavu neobino ogoren i s obzirom
na nezadovoljstva izazvana crkvenim pitanjima. Dakako, mnogo vie, glasnije i naoitije nego to- je to bio dok je bio ministar u nekoliko prvih vlada. I on raspravlja
o odnosima izmeu katolike crkve i drave. Za njega su tri najvee kulturne sile
vjera, znanost i umjetnost. Dok moderne drave smatraju za svoju dunost da unapreuju nauku i umjetnost i da im tite slobodan razvoj, prema vjeri zauzima veina
drava sasvim suprotno gledite. Naroito prema katolikoj crkvi. Tako je to i u
kraljevini SHS, u kojoj, po njegovu sudu, ne uiva katolika crkva potpunu slobodu
ni potrebnu naklonost, ni u zakonodavstvu a niti u upravi. I on se ljuti na l. 12.,
koji predvia dravno pravo da regulira zakonom openje biskupa s vjerskim poglavarom izvan granica drave. Dok se nadbiskup Bauer nije okomio na Kancelparagraf.
dr. Koroec to ne proputa. Za njega ni u dravnoj upravi katolika crkva ne uiva
naklonost dravnih vlasti. Predbacuje dravnloj upravi to su pojedine dijeceze bez viih
pastira te podvlai da nema drave na svijetu, koja bi se u tome mogla uporediti s dravom SHS. Dr. Koroec zamjera dravi to slabo pomae katolike bogoslovije, dok su
pravoslavne u povoljnijem poloaju. Jednako je to i sa sveenicima od najniih do najviih. Marijine kongregacije dijelom su ili zabranjene ili stavljene pod nadzor vlasti
u koli. Gimnastika organizacija Orlovi nije ni u koli ni u vojsci ravnopravna
sa Sokolom. Konfesionalne kole samostana ili opina u Vojvodini zatvorene su ili
podravljene, a zgrade otete bez ottete. Vojnici ne mogu svuda da vre svoje vjerske
dunosti. Prema Nacrtu konkordata drava ima pravo da se mijea u unutranje
prilike katolike crkve, kao to je na primjer liturgijski jezik ili postavljanje kato37

Nova Evropa 1923., VII, br. 1, 10-16.

likih biskupa. Sve to pokazuje, da je dranje vlade i njenih organa nesklono i neprijateljsko' prema katolikoj crkvi. Ukoliko vlasti postupaju jednako prema pravoslavnima i katolicima, biva to iz kulturrto-borbenih namjera, ili pak iz obine mrnje na
svaku crkvu; a ukoliko se katolika crkva zapostavlja drugima, naroito pravoslavnoj
crkvi, biva to iz jo gorih razloga. Dr. Koroec prigovara, to je vladika Dositej iz
Nia pomogao da uredi crkvu katolikih odmetnika u ekoj i to u Potkarpatskoj
Rujsiji razvija propagandu za prijelaz grkokatolika u pravoslavlje, tovie, i medu
jugoslavenskim grkokatolicima vodi se agitacija za otpadanje od katolike crkve
i prijelaz na pravoslavlje. Zamjera vladi, to jo nije postavljen katoliki nadbiskup
u Beogradu. Dr. Koroec je u saglasnosti sa znatnim dijelom slovenskih klerikalnih
nauenjaka, kad se i on protivi uvoenju staroslavenskog jezika u slubu boju, emu
se nekad tako odluno opirao i car i kralj Franz Josef, kako bi se ukinuo latinski, sa
svojom jakom kulturnom pozadinom i da bi katolika crkva kod nas dobila isti liturgijski jezik kao i pravoslavna. Sve ga to uvruje u uvjerenju da sadanja crkvena
politika nikako ne ide za tim da zblii i sprijatelji obje kranske crkve nego da
oprezno i postepeno priprema i utire put pravoslavlju.
Vlasti se ne usuuju da otvoreno progone katoliku crkvu, nego je samo
zapostavljaju i ikaniraju, i svojim postupcima jasno obraaju panju, da bi
nam bolje bilo u pravoslavnoj crkvi, gdje bismo uivali svu njihovu naklonost. U tome nas jo vie utvruje to. to iza kulisa ujemo da treba katoliku crkvu u naoj dravi dovesti polako do kapitulacije pred pravoslavljem.
Dakle, ne zbliavanje i ujedinjenje putem sporazuma izmeu dvije najvee
crkve u dravi, nego namjeran, promiljen prijelaz katolika u pravoslavlje!
U pravoslavnim krugovima nitko ne misli na to, pa ni areligiozni elementi,
da bi mogla zapoeti otvorena borba protiv organiziranih crkava; priznaju,
da pravoslavna crkva ne bi mogla kod nas izdrati kulturnu borbu. Zato sam
i uvjeren, da za izvjesno vrijeme ne e doi do otvorenog kulturnog boja:
ali e se, iz ve navedenih razloga, nastaviti zapostavljanje i ikaniranje katolike crkve u naoj dravi.
Ovako militantno i sasvim politiko stranaki gledao je dr. Koroec na sva
ta pitanja. On nije zadovoljan ak ni sa jugoslavenskim katolikim crkvenim krugovima, koji nisu svijesni kakvu svrhu imaju podzemni rovovi koji se u posljednje
vrijeme sistematski kopaju pod njihovim nogama. Uvjereni su izgleda, da su to
samo obine tekoe, koje su samo neto vee nego to su bile u bivoj Austrougarskoj,
i koje se mogu1 ukloniti duim ili kraim intervencijama. Da su oni na krivom putu,
o tome imamo dosta dokaza. Poloaj katolike crkve je svakako teak, jer je ona
u obrani osamljena. Prema n j o j se postupa drugaije nego prema brojno jaoj pravoslavnoj crkvi. Ali bez obzira na to, morat e ona, ako eli izbjei jo veim neprilikama traiti otvoren razgovor B dravnom vlau, i morat e do posljednje toke
raistiti meusobne odnose. 38
Ono to nisu mogli ni smjeli da kau Bauer i Jegli, preputeno' je politiaru,
da okrivi Sremske Karlovce, t. j. Patrijariju kao izvor za sva mogua neprijateljstva
prema katolikoj crkvi koja dolaze od strane dravnih vlasti, tavie, ovdje je prvi put
javno i jasno podvueno zato je 1922. promijenio episkopat svoje gledite u pogledu
38

Nova Evropa. 1923., 7, br. 1, 21-23.

proirenja slavenskog bogosluja, kao to je to potkraj prole godine uvijeno rekao

profesor Ruspini. 39 Koliko su navodi politiara-sveenika Koroca u suprotnosti
s istinom s obzirom na neprijateljski stav pravoslavne crkve prema katolikoj kao
i ometanja razvoja katolicizma u Srbiji, koji je pokazao jedan izvanredan polet,
o emu nijedan od ovih velikodostojanstvenika nije spomenuo nijedne rijei, vidjet
e se u poglavlju ove knjige: Obeana zemlja. Upravo ovo preuivanje poletnog
razvoja katolicizma u Srbiji ukazuje na stepen moralne vrstine i visine s koje promatraju klerikalni predstavnici odnos drave i pravoslavlja prema katolikoj crkvi u Jugoslaviji. Meutim, dr. Koroec, koji je poslije toga bio jo nekoliko puta lan vlada
kao to je jo jednom bio i predsjednik vlade nikad nije poveo taj preporueni
otvoren razgovor s dravnom vlau niti je pokuao da do posljednje toke raisti
meusobne odnose.
U sasvim suprotnom duhu i tonu stoje izlaganja ostalih katolikih sveenika
koji su se odazvali da progovore o izvjesnim crkvenim pitanjima.
Profesor ljubljanskog Bogoslovskog fakulteta dr. Fran Grivec raspravljajui o katolikom vjerskom problemu u Jugoslaviji kao odlian poznavalac irilometodijanskog historijskog problema, zalae se iskreno i dobronamjerno za sjedinjenje
Istone i Zapadne crkve u smjeru Velehradskog irilometodijanskog katolikog
pokreta. Meutim, ni on, iako n a j irokogrudni j i meu slovenskim klerikalcima, ne
moe da se oslobodi sasvim od jednostranosti koja ga vezuje i zamrauje njegove
poglede, kad iznosi svoje albe. 40
Pravi duh Strossmayerova shvaanja moe da se nade tek u lancima Radoslava Katalinia, koji se u svom zalaganju za sloan rad katolika i pravoslavnih
u Jugoslaviji oslanja na ideale velikog propovjednika bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda. 41 U istome duhu i plemenitom aru djeluju sugestije don Frana
Ivanievia kad se, dosljedan svojoj ranijoj borbi za glagoljicu, zauzima za njeno
uvoenje u sve katolike crkve u dravi SHS. 42
Sloan rad crkve i drave mogu je prema miljenju profesora Marka Kostrenia samo onda, kad budu obje strane stekle jedna u drugu povjerenje koje
danas ne postoji. On smatra da bi se spor u kome se nalaze crkva i drava mogao
da rijei izmirenjem savjesti, kako su ga rijeili dva velika hrvatska sveenika. Prof.
Kostreni iznosi ope utvrenu misao, kad kae. da je jedan od najveih
ljudi naeg naroda bio sveenik katolike crkve, i to dobar i valjan sveenik.
Strossmayer je pokazao put kako dobar sveenik katolike crkve moe
da bude i voa narodni u najboljem smislu rijei. Drugi je primjer iz dalje
nae prolosti, katoliki sveenik koji je bio u neku ruku pretea Strossmayerov, i koji je takoer znao, u mnogo teim prilikama nego to su dananje, da u sebi izmiri katolikog sveenika i narodnog ovjeka, J u r a j
Kriani. U te i sline primjere treba da se ugledaju sveenici katolike
crkve, i na njima treba da ue kako pojedinac moe izmiriti u sebi oba ova
stajalita. Ali isti ti primjeri treba da razbiju i nepovjerenje drave prema
89

I. A. Ruspini. Na konkordat. Katoliki list. 1922.. br. 47. 566.

Nova Evropa, 1923., br. 8-9, 244-247.
Nova Evropa. 1923., VII, br. 8-9, 254-257.
Nova Evropa. 1923.. 7. br. 8-9. 257-259.
40

katolikim sveenicima uope te na tom osnovu treba po naem miljenju, da

se izgradi saradnja crkve i drave kod nas. 43
Ovo idealistiko gledite, naalost, u daljnjem toku razvoja politikih prilika i sukoba crkve s dravom nije na strani crkvenih krugova nailo ni na n a j m a n j e
razumijevanje, a kamoli na njegovu primjenu.
Istina je da je bilo jo sveenika koji su djelovali u duhu Strossmayerovu
i koji su se solidarizirali s Kostrenievim miljenjem, ali oni su bili rari nantes.
Jedan od takvih bio je spomenuti don Frano Ivanievi. I tada kao i ranije i kasnije,
sve do danas. O prvoj godinjici ujedinjenja objavio je jednu programsko-politiku
studiju Prava i dunosti u novoj dravi. Ta je studija uistinu vanredan izraz
ljubavi i odanosti rodoljubivog sveenika prema svojoj otadbini. U njoj se govori
o stjecanju prava, ali i o dunostima, koje imaju svi od reda prema novoj dravi, pa
dosljedno i sveenici. Objanjavajui ova prava, a jo vie dunosti politiara i dravnika, graana, radnika, seljaka i inovnika, dr. Ivanievi ne proputa, a da ne kae
o dunostima sveenika prema svojoj dravi.
U novoj dravi neka sveenik ispita strogo svoju savjest i postavi sebi
ovu dunost: moja je upa est, jedinica Jugoslavije, ako i maleni sastavni
dio dravnog organizma, za koji radi Boga, igov sam slubenik na zemlji,
toli moga naroda, igove sam gore list, kao njegove krvi, ja se moram posvema omnibus omnia factus da rtvujem za dobro moje drave; u ispovijedaonici, na propovijedaonici, u koli, na seoskom zboru, da uim narod radinosti, tedljivosti, potenju, ljubavi iskrnjega potovanju i vrenju zakona
u novoj dravi, da ga sjetim na njegova prava i dunosti, da ga obnovim
novim duhom bratske sloge i duevne slobode, a da onaj moj upljanin postane potpun ovjek, Jugoslaven na uhar, diku sebi i domovini. Kada bi
svakome upniku uspjelo podignuti svoje stado na ovu moralnu visinu, kada
bi se sve seoske jedinice koncentrirale prema vrhovnom cilju drave, eto nam
estite Jugoslavije. Mladim sveenicima u nevelikim upama namee se osobito rodoljubiva dunost, da dou u susret mladoj dravi, te u oskudici
pukih uitelja preuzmu puke pomone kole prema slobodnom vremenu to
im preostaje od njihove slube. Tim e iskazati narodu i vjeri veliku uslugu.
Oltar i kola dva su ognjita puke prosvjete, a upnik i uitelj dva glavna
luonoe na selu.44
Ovakve misli don Frana Ivanievia nisu se mogle otkriti niti u klerikalnim
listovima niti su se mogle uti na zborovima hrvatske Puke stranke i slovenske
Ljudske stranke. Prema uzoru talijanskih voa Risorgimenta don Ivanievi stalno
je ponavljao da poslije stvorene Jugoslavije treba stvarati Jugoslavene. Zato, po
njegovu sudu, ideal profesora i sveenika mora biti da u svakome ueniku odgoji
dobra Jugoslavena, svijesna svojih prava i dunosti. 45 Zato se don Frano Ivanievi
obraa sveenicima i poziva ih da se nadahnu narodnim idealom i uzvienim moralom.
Budimo jaki i svladajmo sebe, te povrh stranakih i osobnih obzira
uzdignimo se, razvedrimo i sloimo duhove na horizontu narodnog jedinstva;
ogrijmo srca naa na ognjitu bratske ljubavi; uputimo se stazom razbora,
43
44
45

Nova Evropa, 1923., 7. br. 8-9, 247-254.

Frano Ivanievi, Prava i dunosti u novoj dravi. Split. 1920., 17.
Frano Ivanievi. Prava i dunosti, 18.

politike zrelosti i napretka a da na slavnoj prolosti i dobro upuenoj sadanjosti postavimo vrste temelje sjajnoj budunosti. Naa je dakle sudbina
u naim rukama. Vanjska organizacija drave ne e nam mnogo vrijediti,
akoli svaki dravljanin ne provede unutarnju organizaciju u svojemu duhu,
u svojoj svijesti, u osjeanju svoje dunosti. Budimo sve svijesni svoje dunosti i teke odgovornosti pred Bogom i narodom. Na tezulji prava i dunosti jeziac vie naginje ovoj drugoj preteitoj strani. Pravo smo stekli, vrimo
dunosti. 46
Meutim, glas don Frana Ivanievia bio je uistinu glas vapijuega u pustinji.
Ova anketa 1923., na kojoj su se diskutirala crkveno-politika pitanja, bila je
i posljednja.

46

Frano Ivanievi, Prava i dunosti, 29-30.

VIII.

ANATHEMA SINTI ODBAENI ANELI

Osnivanje starokatolike crkve

Kriza u redovima katolikog sveenstva u Hrvatskoj uzela je naroiti obrat

u onom trenutku, kad se nadbiskup Bauer poslije suspenzije izvjesnog broja sveenika, koja nije imala uspjeha, odluio za najteu crkvenu kaznu, za ekskomunikaciju. Dakako, najprije, te su mjere imale biti primijenjene na istaknutije sveenike iz redova reformnog pokreta, kako bi ovaj energini istup utjecao na one
kolebljive i manje otporne. Hrvatske mise u Koprivnici i u Zagrebu, koje su sluili
reformni sveenici, ali jo vie veliki interes hrvatskih vjernika, koji su tim misama pravim zanosom, vjerskim i patriotskim, prisustvovali, prisilili su nadbiskupa
da se lati najtee kazne kojima se nekad u srednjem vijeku izdano sluio predstavnik
crkve kad je dolazio u sukob s nasilnim graanima na suprotnom gradu Griu, ili,
kad su se poluslobodni kmetovi opirali da daju zlohudu desetinu, ili kad su uskratili
kuluku radnu snagu za velike posjede biskupske i kaptolske. Zagrebaki nadbiskup
odluio se na taj korak tek poslije sluenja hrvatske mise u Zagrebu.
Ovo je objavio nadbiskup na sam Boi pri sveanoj slubi bojoj, za
vrijeme propovijedi. Tada je on iskljuio iz crkve trojicu sveenika, glavnih voa
pokreta, Antuna Donkovia, Josipa Luketia i dr. Stjepana Viduia. U svome govoru nadbiskup je podvukao da je u doba ope pokvarenosti i otpada od Krista,
otpalo i nekoliko katolikih sveenika od katolike crkve a time i od Krista.
Oni dodue govore, da jesu i da hoe ostati katolici. Ne vjerujte im. Oni
vas, kad ovako govore, hotimice zavaravaju, jer i oni dobro znadu, da je lan
katolike crkve samo onaj, koji je sa svojim biskupom i sa Svetom Stolicom.
Ovi pak sveenici od svojih su biskupa suspendirani, t. j. dignuti sa sveenike slube, pa se ipak usuuju svetogrdno vriti javne bo^otovne ine i
ostaju tvrdokorni u neposlunosti. Time su se oni sami izopili iz crkve katolike, a to ja sada samo sveano izriem i proglaujem, za ravnanje vjernika. Ne dajte se smesti. Oni e moda gdjekojega i za sobom povui i to vas
ne smije1 zbuniti. 1
Ovu odluku nadbiskupa Bauera objavio je Preporod Vjesnik za reformu katolike crkve u SHS, u svom prvom broju 1922. u uvodniku: Izopeni
prokleti. Svakako je zanimljivo, da su reformisti reagirali na t a j nadbiskupov gest
na nain, koji ih jo uvijek vezuje uz crkvu u kojoj su primili sveeniki in. Osjea
se, dodue, da su veze pocijepane, ali oni jo goje neku nadu da bi se te veze mogle
ipak jo jednom, kad bi se Rim urazumio, ponovno uspostaviti. Kao da im nije bilo
1

f.14-615.

Propovijed preuzvienoga gospodina nadbiskupa na Boi. Katoliki list. 1921.. br .52

jo u svijesti potpuno jasno, da tu nije vie mogu povratak ni izmirenje. Istina je.
oni kazuju:
Mi emo poi svojim putem, onim putem, na koji nas sili savjest i na
Bog, ne marei za izopenje. Poi emo dalje svojim putem uei narod, da
uva katoliku vjeru, ali da ne da gaziti svoja prava. Uit emo ga da razlikuje bitno od nebitnoga, pa da sam poradi na uklonjenju onoga, to je u
crkvi zlo, a da uvodi ono to je bolje, a kad to provedemo, onda emo traiti,
da i Rim odobri ono, to e uz pomo boju i uz svijest hrvatskog katolikog
naroda uiniti. Pa kad je Rim priznao tolike nacionalne crkve na Istoku, kad
je priznao i grku katoliku crkvu, priznat e i hrvatsku katoliku crkvu. A
mi elimo da to doivi i nadbiskup Bauer, koga neka Bog blagoslovi i mir
Kristov neka bude s njime. 2
tovie reformisti se trude jo mjeseca marta iste godine, da ostanu na
legitimnim osnovima, ma da im je to sasvim odricano od vrhovne crkvene vlasti.
Trojica ekskomuniciranih sveenika uputili su nadbiskupu Baueru otvoreno pismo kao
njihov odgovor na njegovo prokletstvo. Ovaj odgovor nesumnjivo je dokumenat
svoje vrste koji u mnogom osvjetljuje odnose i shvaanja obiju strana. Oni se pravdaju to se javno brane, jer su bili javno izopeni, i od njega kao to je bilo i od sviju
njemu odanih sveenika, koji su po njegovu nalogu saopili tu njegovu odluku svima
vjernicima zagrebake dijeceze. Jo jednom oni razlazu u formi pitanja i odgovora
i analiza nadbiskupovih razloga zbog kojih su osueni tako tekom crkvenom kaznom.
Nadbiskup se naime nije zadovoljio samo svojom propovijedi i sveanom ekskomunikacijom, nego je to saopio vjernicima svoje dijeceze u jednoj naroitoj poslanici.
Ovu je poslanicu uputio nadbiskup vjernicima, da ih odvrati od pristajanja uz taj
pokret i da ih upozori na isto nepotenu varku, kojom se slue ti otpali sveenici.
Nadbiskup zavrava ovu poslanicu i politikim aluzijama, jer smatra da taj pokret
u postupanju protiv tih sveenika, tovie, priznaje, da bi ga se prije moglo prekoriti
to je bio previe obziran. Pri kraju te poslanice u to. 5 kae nadbiskup da su ti sveenici za koje je ranije ustvrdio da su izmatici i raskolnici a ne katolici izopeni, ali
ali ne samo oni nego pored njih i oni, koji svijesno uz njih pristaju, njihovo nastojanje
podupiru, njihovoj misi prisustvuju; u njihovu se sljedbu upisuju, takoer iz crkve
katolike izopeni i prema tomu od svetih sakramenata i crkvenog pogreba iskljueni.
Nadbiskup zavrava ovu poslanicu i politikim aluzijama, jer smatra da taj pokret
dovodi do novih borbi u hrvatskom narodu pa je tako samo jedna karika u lancu
raznih pothvata koji idu za tim da oslabe hrvatski narod u tekim danima njegova
narodnog bia i ivota. Svaki pravi katolik i Hrvat trebao bi da najodlunije odbilje
ovu poast, ovu narodnu nesreu, koja nam jo k tomu oteava zakonito nastojanje
biskupa za slavenskim bogoslujem. 8
Reformisti su u svom odgovoru veoma odluni, i onda "kad se brane, kao
i kad napadaju 1 , tovie, oni na nekoliko mjesta tvrde da nadbiskup u ime crkve iri
neistinu, naroito u onom stavu kad odbijaju nadbiskupovu tvrdnju da sarauju s
neprijateljima katolicizma. Ili, kad ih objeduje da napadaju Svetu Stolicu.
'- Preoorod) 1922., br. 1, 1-2.
Poslanica nadbiskupa Antuna: Predragi vjernici! Katoliki list, 1922.. br. 13. 149-150.

Mi doista kritikujemo crkvenu upravu, kau potpisnici odgovora, a

pogotovo onda, kad se to uini proti interesima naeg naroda, a to nije izraz
mrnje, nego vapaj za pravdom, koju smijemo traiti od svakoga pa i od
Rima. Iznositi stvari zajamene povijeu ne znai mrziti, a da je na Rimu
bilo i ima stvari, koje se moraju osuditi, to se moe nijekati samo sa stanovitom namjerom. Ne moemo se sloiti s onima, koji iz potovanja prema
papi zabauruju i samu povijest, nego elimo da se vjernici ue razlikovati
ast od njezinog nosioca, ne slaemo se s time, to se ovjeka, pa makar i u
najveoj asti, nastoji prikazati nekakvim boanstvom, jer kad se tako zavaravani vjernici uvjere, da je drugaije i nadu razoaranim, izgubit e ne
samo preveliko nego i duno potovanje, a moda i samu vjeru.
to se tie suspenzija, kojim se nadbiskup zaprijetio onim sveenicima, koji
budu zahtijevali da se ukine celibat, pitaju ga zato ne suspendira i ne moe da suspendira lOiiKe sveenike koji ive kao nenjeni. Crkveni zakoni ne poznaju suspenzije za nezakonite oeve, ti mogu doi do visokih pa i biskupskih asti, ne poznaju
suspenzije za one sveenike, koji odvedu tue ene ili uine jo gore stvari, a vi ste
zaprijetili suspenzijom onima, koji samo zatrae da se i sveenik slobodno oeni, da
pred svojim Bogom i narodom poteno ivi. Mi doista vjenamo brau sveenike
i Vi ve u svojoj najblioj okolini niste sigurni, da nije kolji vjenan. Vjenamo ih,
jer Bog enidbe sveenicima nije zabranio, jer Bog zapovijeda: Ne ini preljube i mi
taj zakon vie potivamo od zakona ljudskoga, koji trpi i preljub i druge grijehe,
trpi dakle gaenje zakona bojeg, da se uzdri zakon ljudski. Ako poradi toga zasluujemo prokletstvo, onda smo ga pripravni primiti.
Pri kraju svoga odgovora oni ponovno podvlae da ne e mariti za prokletstva
nego e poi dalje na svom putu ne traei nita osim pravednosti. A ne budete li
dopustili, da nae pristae ispovijedaju, prieuju i pomazuju rimokatoliki sveenici,
uinit e to hrvatsko-katoliki i to hrvatskim jezikom. Mir Kristov neka bude s vama. 4
Meutim ni Kristova ni ljudskog mira nije bilo izmeu ova dva zaraena tabora. Svakako je zanimljivo da su potpisnici aludirali i na politike aluzije nadbiskupove kad
tvrdi da e t a j pokret unijeti rascjep u hrvatski narod, koji se nalazi u tekim danima
svoje historije. Ovdje oni sada prvi put, a kasnije e imati ee prilike da ponove,
konstatiraju, jednu nesumnjivu karakteristinu injenicu koja osvjetljuje karakter
borbe episkopata i klerikalaca protiv reformista, da ih se u Beogradu prikazuje kao
separatiste i radievce, a u Zagrebu kao srbofile i beogradske plaenike.
Ovim odgovorom reformisti doista posljednji put opravdavaju svoja naela
elei ostati na legitimnim osnovama. Svakako je pokret dobio novi i praviji
smjer, kad se napustilo kolebanje, koje u stvari nije niemu vodilo. Voe pokreta na
kraju su odluili da pristupe organizaciji hrvatske katolike crkve. U tome su i glavni
napori tokom itave 1922. kao i poetkom 1923. Na drugoj strani, nadbiskup Bauer
jo je jednom iste ove godine ponovio svoju raniju ekskomunikaciju, 25. XI. 1922.,
dodavi spomenutoj trojici jo i starca upnika Ivana Cerovskoga. Vana je ova nova
ekskamunikacija jo i stoga, to je u njoj nadbiskup podvukao da to ini po nare-

3, 17-18.

Donkovi-Luketi-Vidui. Odgovor na nadbiskupovo prokletstvo. Preporod, 1922., br.

enju Svete Stolice, koja je u potpunosti odobrila strogost i odlunost nadbiskupa

Bauera.
Ve sam ponovno proglasio da su svi oni, koji pristaju uz pokret od
katolike crkve otpalih takozvanih sveenika reformaa, zajedno s njima iz
crkve katolike izopeni. Budui pak da neki od njih nee nikako da se smire,
ve zavode na odmetnitvo pripadnike svete crkve katolike, po nalogu Svete
stolice i u njezino ime proglaujem, da su iz crkve katolike kao kolovoe
pokreta poimence izopeni: dr. Stjepan Vidui, Antun Donkovi, Ivan Cerovski. to se svima vjernicima ovime saopuje. 5
Ni ovu ponovljenu ekskomunikaciju nisu reformisti ostavili bez odgovora.
Njih nije ni ta nova osuda preplaila niti zadrala na njihovu putu, ma da je ona
dola sada od samoga pape. Za njih ovo izopenje iz crkve nije nita drugo nego
jedino sredstvo, koje je jo latinaima preostalo da uzdre na upravi latinski duh
i talijansku prevlast, da ouvaju najstraniji centralizam, koji u Kristovoj nauci nema
nikakvog temelja. Pri kraju, ironizira se navod da su isva trojica sveenika iz
vodstva pokreta. Naime, moramo uglaviti vanu stvar, to izopenje nije izreeno pod
utjecajem Duha Svetoga, jer On dobro znade, da od izopene trojice sveenika spada
samo jedan u vodstvo pokreta. Gospoda su se dakle malo prevarila. 6
Kad je tako svima bilo jasno da su iscrpena sva sredstva da se ostane
na legalnim osnovima unutar rimokatolike crkve, prelo se na organiziranje institucije, hrvatske katolike crkve, izvan rimokatolike crkve. Trebalo je da se napusti
put molbi i uvjeravanja i da se prijee na put stvaranja, da se napusti to je nepopravljivo, nepravedno i uini ono to je po dubokom uvjerenju i istoj savjesti bilo bolje,
pravednije i za crkvu i narod, korisnije. Tako su tvrdili stariji i mlai ideolozi
ovog u stvari sada ve izrazitog antirimskog pokreta. 7
Prvi vidljiv znak nove aktivnosti i odlunosti bio je u osnivanju prvih
hrvatsko-katolikih upa. Da.se one organiziraju, traili su pristalice, jednako sveenici kao i svjetovnjaci. Meutim tek su sada sva ta njihova nastojanja naila na otpor
zagrebakog nadbiskupa, koji e upotrebiti sva sredstva da pomou vlasti zabrani djelovanje reformista kao nezakonito. Jedna od prvih karakteristinih pojava u ovom
smjeru bila je zabrana da uenici preparandija ne smiju posjeivati hrvatske mise
pod prijetnjom disciplinskih kazni. Ovu je zabranu izdalo Povjerenitvo za prosvjetu i vjere u Zagrebu na zahtjev nadbiskupa Bauera. Dok su se neki predstavnici
vlasti blagonaklono odnositi prema pokretu, dotle su instrukcije koje su dolazile iz
Predsjednitva Kraljevskog Namjesnitva u Zagrebu, osnovane na ravoj interpretaciji zakona o udruivanju i sastajanju, zavele mnoge predstavnike vlasti na primjenu grubih i tekih policijskih mjera. Zagrebaki nadbiskup stalno nezadovoljan
alje svoje predstavnike u Beograd i moli i prijeti. A ministri u toku zatezanja
i odlaganja rjeavanja konkordatskog pitanja nastoje, ne poznavajui i ne interesirajui se za znaenje samoga pokreta, da zadovolje koliko je vie mogue nadbiskupa
i njegove antireformistike zahtjeve. Uporne1 tvrdnje klerikalaca pa i slubenih pred5

Izopenje voa Reformnog pokreta. Katoliki list, 1922., br. 48, 586.
Novo izopenje. Preporod, 1922., br. 12, 106-107.
D. Tomac, Pretee organizacije Hrvatske starokatolike crkve u Zagrebu. Kalendar Grgur Ninski za 1934., 43-45.
G
7

stavnika katolike crkve da je reformni pokret katolikog sveenstva u Hrvatskoj,

naiao u Beogradu ne samo na razumijevanje nego i na forsirano i tendenciozno
pomaganje, ne slau se s istinom. Treba da se kae da je pokret od samoga
poetka u Beogradu naiao na potpuno politiko nerazumijevanje. Dok bi sasvim
prirodno trebalo oekivati, da e napredniji i slobodoumniji redovi, a naroito odgovorni imbenici razumjeti i osjetiti od kolike bi koristi opoj narodnoj stvari mogao
posluiti ovakav pokret, on nije bio ni moralno ni materijalno poduprt. Naprotiv,
on je nerijetko posluio za potkupljivanje vjeito nezadovoljnog nadbiskupa. Da
je tome tako treba samo upozoriti na tri akta Ministra vjera dr. Ivana Krstelja,
i to dva* od 29. III. 1922, a jedan od 23. VI. 1922. Ministar dr. Krstelj odgovara nadbiskupu Bauern 29. III. 1922. na njegovo ranije pismo u stvari reformnog pokreta.
Ministar Krstelj u aktu uvjerava dr. Bauera
da nije u skladu s intencijama Kraljevske vlade da se od strane dravnih
vlasti bilo na ma koji nain podupire agitacija protiv jedinstvene organizacije
katolike crkve. Ako je dakle koji in Hrvatsko-slavonske Pokrajinske uprave
i izgledao moda kao da vlast podupire reformni pokret katolikog sveenstva,
to meni nije poznato, moglo se kod toga raditi samo o nesporazumku od
strane organa, koji nisu pravo poznavali stanovite Kraljevske vlade u tom
pogledu, ili od zainteresovanih faktora, koji su tom inu pridavali znaenje,
kojega on nema. Ali da se takovim nesporazumcima za ubudue predusretne,
obraam se podjedno na Gospodina Pokrajinskog namjesnika sa detaljnim
uputama, kako da se dranje Hrvatsko-slavonske zemaljske vlade spram reformnog pokreta katolikog sveenstva udesi, da bude iskljuena mogunost
i najmanje opravdane sumnje, kao da dravne vlasti t a j pokret bilo ma u
kojem pogledu podupiru.
Ministar vjera doista je uputio istoga dana akt Pokrajinskom namjesniku
J u r j u Demetroviu, koji je u oima nadbiskupa Bauera bio pravi neprijatelj katolike crkve, poznat sa svojih antiklerikalnih shvaanja jo iz vremena prije osnivanja
Jugoslavije. Jo i stoga, jer su zagrebake pristalice reformnog pokreta traile odobrenje osnivanja prve hrvatske upe kao i njenih pravila. Ministar vjera u tom
aktu objanjava odnos l. 12. Vidovdanskog ustava s pravnim stanjem postojeih
religija, kao i njegovom pravnom primjenom koju je samo Namjesnitvo na svoj
vlastiti nain interpretiralo, a ta je primjena uznemirila zagrebakog nadbiskupa
Ministar kae da Vidovdanski ustav ne daje ustavnim naelima i propisima de lege
lata nikakve vee formalne pravne snage nad obinim zakonima. Ustav je postojee
zakone samo u toliko izmijenio, ukoliko sadri specijalne norme protivne dosadanjim
zakonskim propisima, dok opa njegova naela ostavljaju i nadalje na snazi i one specialne zakone, koji se ne d a j u s njima u sklad da dovedu, jer lex posterior generalis
non derogat legi priori speciali. Pa kako o vjerama, vjerskim udruenjima, Vidovdanski
ustav sadri samo opa naela, koja trae detaljne zakonske provedbe, da budu uistinu
u ivot privedena, prirodno je da je on postojee pravno stanje u tom pogledu jedva
u emu izmijenio, ve je tek de lege ferenda izdao nalog i upute kako da -se arolike norme brojnih naih pravnih podruja izjednae i dovedu u sklad s njegovim
slobodoumnim naelima. O pitanju, da li su Ustavom usvojene sve one vjere, koje su
ma i u naelu bile usvojene u pojedinim dijelovima Kraljevine zakonito priznate, ili

pak samo one od zakonito priznatih vjera, koje u pojedinim podrujima imaju
i faktino svoje organizacije, izjasnilo se Ministarstvo kao nekompetentno da o tome da
autentino tumaenje. Ministarstvo smatra da e se to rijeiti novim interkonfesionalnim zakonom.
Meutim ministar vjera dalje obrazlae kako Vidovdanski ustav nije stavio
izvan snage ona osnovna naela Hrvatsko-slavonskog zakona o vjeroispovjednim
odnosima od 17. I. 1906., po kojima svaki zaviajnik hrvatsko-slavonskog podruja
mora pripadati jednoj od zakona priznatoj vjeroispovijesti, kao i ona odredba od
12. X I . 1895. (Hrvatsko-slavonsko-dalmaitinske vlade), prema kojima sljedbenici
vjera, koje nisu zakonom priznate smatraju se pripadnicima one zakonito priznate
konfesije kojoj su pripadali prije otpada. Roditelji pak, mogu se prisiliti, ako ne bi
htjeli da krste svoju djecu1 ili odgaljaju u toj zakonito priznatoj vjeroispovijesti
eventualnim oduzimanjem oinske vlasti (tu se misli na nazarene i baptiste).
Pogotovo se pak ne smije reena naredba da primijeni na pristae reformnoga pokreta u katolikoj crkvi, jer Vidovdanski ustav dozvoljava u l.
14. udruivanje graanima samo u ciljeve, koji nisu po zakonu kanjivi, a
reformni pokret katolikog sveenstva sadri sva kriterija objektivnog uina
prestupka 302, 303 i 304, a u mnogo sluajeva i zloinstva 122 d) krivinog zakona od 27. V. 1852. Uz to reformni pokret katolikog sveenstva
znai bez sumnje otvoreni napadaj na jednu od najjaih Ustavom usvojenih
vjerskih organizacija, kojima i Vidovdanski ustav kao javno pravnim organizacijama, garantuje naroitu dravnu pomo i zatitu. Pogodovati dakle od
strane drave ma u kojem pravcu taj pokret znailo bi se postaviti na proti
ustavno stanovite zvaninog pobijanja katolike crkve u Kraljevini SHS.
Ali kad svega toga ne bi bilo ... danas, u ovoj fazi razvitka naega dravnog
ivota, na ovome stepenu kulture naega naroda, ne bi bilo od nas ni dravniki mudro ni politiki oportuno, da podupiranjem reformista rtvujemo
dobre odnose sa jednom tako jakom vjerskom organizacijom kao to je katolika crkva, za volju jednoga sasvim problematikoga pokreta, o kojemu jo
nismo naistu, kakvo mu je zapravo vrelo i koja mu je uistinu svrha. Zato
vas kao odgovorni vodilac dravne konfesijske politike, utivo molim Gospodine Namjesnie, da izvolite priloenoj osnovi statuta Hrvatske katolike upe
u Zagrebu bezuslovno uskratiti nadleno odobrenje, a i itavo dranje Hrvatsko-slavonske zemaljske vlade prema reformnom pokretu katolikog sveenstva udesiti tako, gdje e biti iskljuena mogunost i najmanje sumnje, k ab
da dravne vlasti t a j pokret bilo ma u kojem pogledu podupiru.
Namjesnik Demetrovi odgovorio je ministru vjera (26. V. 1922.) s pravnopolitikim argumentima odbijajui shvaanja ministra vjera dr. Krstelja u pogledu
interpretacije l. 12. Ustava kao i politike vlade prema hrvatskom reformnom
pokretu. Zagrebako Nadodvjetnitvo kao kompetentni faktor pri tumaenju krivinih djela i ogreenja o dravne zakone, stalo je na gledite da postoji posvemanja
krivina neodgovornost promicatelja reformnog pokreta. Meutim sve to nije uvjerilo dr. Krstelja koji u poleminom odgovoru 23. VI. 1922. stoji na istom gleditu
kao i mjeseca marta. Sasvim advokatski brani dr. Krstelj svoje razloge protiv
reformnog pokreta u duhu interpretacije l. 12. Vidovdanskog ustava. U toj polemici, ponovo podvlai ministar vjera da je ono ranije i ovo sadanje miljenje u
stvari oficijelno stanovite Kraljevske vlade prema ovom pokretu od prvoga nje-

gova poetka, o emu ste se mogli osvjedoiti i iz upute biveg ministra unutranjih
poslova blagopokojnog dr. Milorada Drakovia, Banu Hrvatske i Slavonije od 30.
X. 1920. Povjerenitvu H. S. Br. 642, a iz akta sadanjeg gospodina Ministra unutranjih poslova (dr. Vojislava Marinkovia}, kojim vam je kako sam obavijeten,
nareeno da se u pogledu reformnog pokreta medu katolikim sveenstvom i vjernicima striktno- pridravate mojih uputa. I kad dakle ne bi bilo onih zakonskih i
crkveno i dravno-politikih razloga, to sam Vam ih u obrazloenju izdatih uputa
naveo za Vae dranje kao povjerenika Kraljevske vlade, mjerodavno nadlenim
putem saopeno Vam je slubeno njezino stanovite. Na kraju ministar dr. Krstelj
podvlai da smatra ovo raspravljanje zakljuenim i da oekuje izvjetaj Kraljevskog
namjesnika o njegovim izdatim nareenjima u smislu uputa od 23. III. 1922. kao i
ranijih ministara policije.
Ova tri akta ministra vjera 8 otkrivaju jasnu sliku naina nadbiskupove
borbe o biranju sredstava da slomi reformni pokret svoga klera. Kad nadbiskupu
Bauerui nisu pomogla ni uvjeravanja, ni suspenzije a niti ekskomunikacije, on je i
preko ministara policije (dr. M. Drakovia i dr. Marinkovia, i ministra vjera dr.
Krstelja), pokuao izraditi da se reformni pokret ugui dravnom intervencijom
naavi za to advokatska opravdanja tih ministara i mimo- jasnih naela Ustava o
zajamenoj nepovredljivosti ljudskih prava u pogledu zatite slobode savjesti.
Na ovo saznanje da je vlada u Beogradu podlegla nadbiskupovu utjecaju,
reformisti su u bolnom razoaranju i ogorenju stisnuli vre redove svijesni odakle
u stvari due opasni vjetar, iju opasnJost ne zapaaju odgovorni imbenici u Beogradu,
Sluge ne Kristova Rima, pie uvodniar Preporoda, nego talijanskog Rima,
rade lukavo poput zmija. Oni izrabljuju teke prilike, u kojima se nalazimo, pa kako
nemaju savjesti, lau na sve strane. S jedne strane diu proti nama narod, s drug
strane lete u Beograd i prikazuju pogibao, koja od nas prijeti. U onaj isti as, dok
narodu apu da smo- se prodali Beogradu, na zahtjev njihova nadbiskupa izdaje
jedan ministar najstrou naredbu protiv nas. Vrijeme je burno, duhovi su uzrujani,
pa se mogu lako progutati i najvee jezuitske lai. A dokle ide njihova podmukla
zloba, koja im je svrha, neka posvjedoi njihova odluka s obzirom na Sokolstvo; Mi
emo nastojati da oba Sokola (Jugoslavenski i Hrvatski) im vie zavadimo, jer nam
je to od koristi.9
Samo je po sebi razumljivo da su instrukcije koje su dolazile od policije na
mnogim stranama dovodile do alosnih pojava zabranjivanja javnog sluenja mise
i dranja propovijedi, naprosto stoga to je policija tvrdila da su reformisti republikanci. 10
Jugoslavenski episkopat odrao je svoje konferencije od 24. do 29. aprila,
na kojima su pored mnogih drugih pitanja bila na dnevnom redu i ona u vezi
s reformnim pokretom. Memorandum, koji je s konferencija upuen kralju, predsjedniku vlade i ministru vjera dotie se ovog pokreta, i trai zatitu i progon reformista.
Od katolike crkve otpali sveenici, koii diu formalnu bunu u katolikoj crkvi, uivali su sasvim oitu potporu pokrajinske vlade. To se moe
8
a
10

Objavljeni su u cijelosti u Starokatoliku. 1926., br. 8.

Na pokret i politika. Preporod, 1922., br. 6. 49-51.
Na pokret i politika. Preporod, 1922.. br. 6. 50.

samo tako shvatiti, da vlada nalazi svoj interes u tom pokretu, a to opet
znai, da vlada oekuje neke probitke za sebe, ako se u katolikoj crkvi podopiru smutnje, ako se ona oslabi. Rado priznajemo istinu, da smo od centralne vlade u Beogradu ve ponovo primili protivna uvjerenja, dapae i
brotivne odredbe osobito u najnovije vrijeme. Ali do danas se ne opaa u
praksi nita od toga i ako dalje tako ostane, moramo doi do uvjerenja, da
nekome vie vrijedi rovarenje desetak otpaiih sveenika, bez ikakve religiozne
ideje, nego li crkva katolika. To pak ne moe biti na istinitu, korist drave
SHS. 11
Meutim, vodstvo i pristalice hrvatske katolike crkve nisu se dali smesti
ni aktivnom borbenou zagrebakog nadbiskupa, njegovim zakulisnim intrigama kod
odgovornih faktora u Beogradu, kao ni odlukama ministara vjera i policije. Ma da
su oni podnijeli na odobrenje Statut hrvatsko-katolike upe kao osnovu na kojoj
e se izgraivati organizacija nove hrvatske narodne crkve, vlasti su po direktivama
ministra vjera i policije uskratile takvu potvrdu. Ali su sveenici i voe reformista,
unato tome konstituirali prvo upno Vijee hrvatsko-katolike upe Svetog kria u
Zagrebu, koje je 20. VII. 1922. jednoglasno izabralo za svoga prvog upnika Ivana
Cerovskog, dinog starinu ,zagrebakog sina, koji je svom svojom duom, ve u
veeri svog ivota prionuo uz hrvatsko-katoliku ideju, koga su ba poradi toga asni
oci jezuite, prije tri mjeseca, proglasili izopenim i zatvorili mu vrata od svoje crkve,
u kojoj je prije svakog jutra sluio svetu misu.12
U nedjelju 23. jula 1922. pristupio je novi upnik hrvatsko-katolike upe
oltaru okruen desetoricom hrvatsko-katolikih sveenika i u svom materinjem jeziku
zapjevao je Slava na visini Bogu. Pored velikog broja zagrebakih vjernika prisustvovali su i izaslanici raznih hrvatskih mjesta gdje se ve ovaj pokret udomio.
Da bi se reformisti zatitili od iznenaenja i nerazumijevanja, i da se za
budunost osiguraju jednim zakonskim priznanjem, kako bi mogli da sprovedu
svoje organizacije u skladu s postojeim dravnim zakonom, odluilo je zagrebako
upno vijee da se obrati u ime hiljada katolikih dravljana Narodnoj skuptini u
Beogradu. Zelja Vijea bila je da Narodna skuptina u smislu l. 12. Ustava unese
i hrvatsku katoliku narodnu crkvu od rimokatolike crkve odvojenu, u spisak javno
priznatih vjeroispovijesti. Ova predstavka je nesumnjivo- od velike vanosti. Ne
samo za obrazloenje motiva postanka reformnog pokreta unutar rimokatolike crkve,
nego i za posljedice borbe, koju je pokret imao da izdri na dva fronta, crkvenom i
dravnom. Jer, osim zatite koju je upravo na temelju l. 12. Ustava koji garantira
slobodu savjesti, ne samo uzakonjenim vjeroispovijestima, nego i onima koje bi se
mogle pojaviti, pruao pokretu reformnog sveenika zagrebaki namjesnik Demetrovi, sve ostale vlasti radile su po sugestijama zagrebakog nadbiskupa. Svuda se
irila vjeto smiljena vijest da je ovaj pokret u stvari nesklon novoj dravi. Ova
mistifikacija trajala je dosta dugo dok je u stvari kratkovidnim dravnicima puklo
pred oima gdje se nalazi stvarni neprijatelj drave. Ustajala konservativnost oportunih politiara, koji nisu mogli shvatiti napredne i nacionalne ideje hrvatskog
reformnog sveenstva, bila je jednako neprijateljski raspoloena kao i ultramon11

Predstavka Jugoslavenskog katolikog episkopata o nepravdama protiv katolike crkve

u Jugoslaviji. Katoliki iist. 1922., br. 18, 211.
12
Hrvatsko-katolika upa Svetog kria u Zagrebu. Preporod, 1922., br. 8, 69.

tanstvo nekadanjih crnoutih himnopojaca. Jer Drakovi-Marinkovi-Krsteljevim

postupcima do godine e se posluiti i ministar vjera Ljuba Jovanovi, koji je prisustvovao decembarskim konferencijama episkopata 1922. gdje je bio u nadbiskupovu
dvoru obilno poaen i predobijen uz pune ae za antireformistiku akciju. 13
Predstavka upuena Narodnoj skuptini dokumenat je jedne tune ispovijesti
o nimalo utjenoj prolosti. U n j o j se trae samo izmjene i poboljanje. Rijetko su
kada sveenici bilo koje crkve ovako iskreno iznijeli pred jedno zakonodavno tijelo
toliko mranu sliku uzroka i razloga za poboljanje njihova moralnog i socijalnog
stanja.
Evo je u cijelosti.
Potpisano upno vijee Hrvatsko-katolike upe Svetog kria u Zagrebu u ime tisua katolikih dravljana Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, upravlja Narodnoj skuptini prenu molbu, da im prije uzme u pretres
osnutak hrvatsko-katolikih upa u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca i
da ih u smislu l. 12 Ustava unese u broj priznatih vjeroispovijesti.
Na zahtjev brojnih pristaa u Zagrebu i pokrajini, Meumurju, Vojvodini, Bosni i Dalmaciji, osnovana je Hrvatsko katolika upa Svetog Kria
u Zagrebu prema priloenom Statutu, a ve se osnivaju i nove upe, koje
e se spojiti u hrvatsko-katoliku biskupiju, odnosno- hrvatsko-katoliku narodnu crkvu. Razlozi, koji dovode do tog osnutka tako su zamani, da im
Narodna skuptina mora priznati opravdanost, a uglavnom su slijedei:
Oni krajevi nae drave, koji su do nedavna spadali pod vlast Habsburgovaca, bili su u politikom i vjerskom pogledu izvrgnuti krutom ropstvu.
Da dostignu svoj cilj, ponijemenje i pomaarenje brojnih narodnosti monarhije, nisu se Nijemci i Maari acali ni zloporabe vjere ni crkve. S tekom
boli gledali su mnogi rodoljubi, a ujedno dobri katolici, i sveenici i svjetovnjaci, kako po zapovijedi bekih birokrata i maarskih oligarha i sama
crkva i vjera mora sluiti kao plaeno sluine niihovim ovinistikim ciljevima i kako se na taj nain uzviena Kristova ideja vue po blatu.
Kod postavljanja za crkvene slube, najvie i najnie, pazilo se samo na
to, daju li osobe, koje su dolazile u obzir, potpuno jamstvo, da u svom poloaju nee ometati ciljeve austro-maarske politike. Nae crkve imale su
postati mjesta, s kojih e se iriti ljubav i potovanje prema tuoj dinastiji
i tuoj dravi, u kojoj su trebale izginuti tolike narodnosti, pa i milijuni
Srba, Hrvata i Slovenaca. Zato su uz njemake inovnike i uitelje po slovenskim krajevima postavljani i njemaki sveenici, da narod i u crkvi zaboravi svoju rije, da tuu smatra boljom i ljepom od svoje materinske, da
djeca ni u koli ni najobinije molitve ne mogu moliti slovenski. Zato su Maari osnovali Maarsku unijatsku biskupiju, da po nioj stotine hiljada unijatskih Rusina odnarode i stvore od njih istokrvne Maare. Zato su toliko
puta traili odcjepljenje Rijeke od senjske i Meimurja od zagrebake biskupije. Zato su stotine hiljada Bunjevaca. okaca i Vodenih Hrvata
dobivale maarske sveenike, te mnoge upe kroz desetke godina nisu ule u
crkvi svoje rijei, a svog biskupa nisu nikada razumjele.
Na zapovijed bekih i petanskih ministara moralo se i u crkvama poticati na rat i mnogi su slabii onima, koji. u bratoubilakom ratu budu pali
za slavu monarhije, obeavali krunu Kristovih muenika. U crkvama pozivani su vjernici na nalog ministara i biskupa na davanje ratnih zajmova, bez
ijednog prosvjeda davali su biskupi u te zajmove milijune crkvenog novca i
13

S konferencije biskupa i Ministra vjera. Preporod, 1923., br. 1-2, 5.

tako upropastili sve crkvene fondove, bez ijedne rijei putali su, da se odnosi
crkveno posude i zvona.
Zarunica Kristova, crkva, bila je zarobljena, pa mjesto da slui oplemenjivanju dua i srdaca, irenju mira i ljubavi, sluila je cilju vrlo dalekom
od nauke njezina boanskog osnovatelja. T a j nedostojni poloaj bolio je teko
mnoge prave sveenike, odbijao od crkve i vjere rodoljubne svjetovnjake,
ali se nije dalo pomoi. Crkveni poglavari, grijani na suncu beke i petanske milosti, nisu ni osjeali tog ropstva, nisu ni osjeali da su lanci teki, pa
makar i od suhog zlata bili. A bili su doista zlatni, jer su nai lukavi neprijatelji, da po crkvenim poglavarima zarobe vjernike one obasuli svim zemaljskim astima i dobrima pa su tako i crkva i tuinska drava stupale
ruku uz ruku, da se provedu ciljevi onih koji su radili slono na propasti
Slavenstva.
Svaki pokret, koji je teio za osloboenjem crkve od takve drave, ili
za ukinuem mnogih nepravda u samoj crkvi, bio je silom uguen. Tek nakon
propasti monarhije mogli su i katoliki sveenici i svjetovnjaci podii svoj
glas, oni su to i uinili po svim katolikim zemljama, gdje su to politike prilike iole doputale, a tako i kod nas. Stotina sveenika zagrebake nadbiskupije predalo je poetkom godine 1920. svom nadbiskupu dr. Baueru memo
randum, s molbom, da ga uz preporuku poalje Svetoj Stolici u Rim. U tom
memorandumu trai sveenstvo uglavnom:
Samostalnu crkvenu pokrajinu za nau dravu sa ivim narodnim jezikom u cijelom bogosluju, a toj bi crkvenoj pokrajini imao biti na elu zagrebaki nadbiskup kao primas ili patrijarha.
Potpunu rastavu crkve od drave, odnosno crkvenu autonomiju, kako
bi se crkva mogla nesmetano posvetiti svome cilju, moralnom uzgoju
vjernika.
Demokratizaciju crkvene uprave, koja je sredovjena i skroz apsolutistika i u kojoj je sveenstvo podvrgnuto volji svog biskupa bez ikakve
zatite.
Reformu bogoslovskih nauka prema zahtjevima sadanjosti i reformu
sveenikog odgoja.
Izjednaenje sveenikih dohodaka prodajom velikih crkvenih imanja i
osnutkom vjerozakonskog fonda za uzdravanje sveenstva.
Ukinue kolarine, lukna i rabote, tih ostataka sredovjenog kmetstva.
Sudjelovanje vjernika u postavljanju duhovnog pastira, te sveenstva
i vjernika u upravi crkvenog imetka stvaranjem crkvenog katolikog sabora.
Ukinue prisilnog neenstva sveenstva, tog pretekog zla, koje titi katoliku crkvu.
T a j memorandum nije zagrebaki nadbiskup nikada predao Svetoj Stolici, to vie, on je na zahtjev nekih mlaih zanesenjaka iz klerikalnog tabora i jezuita poeo nemilice progoniti svako nastojanje oko tih potpuno
opravdanih reforma, koje se posvema slau s naukom Krista i apostola i koje
su kroz stoljea postojale u prvotnoj crkvi. Nadbiskup je voe pokreta liio
slube i dohodaka, ali nije postigao cilja.
Uvjerenje o potrebi zatraenih reforma tako je iako u Srcima vjernika
i sveenika, da je ono poelo sve jae probijati sebi put. Zelja za ivim narodnim
jezikom ne da se uguiti, ona je u naem narodu stara ve tisue godina i mi
smatramo zloporabom vlasti osuditi na narod, da u bogosluju trpi tui, potpuno nerazumljiv jezik. U tom tuem jeziku osjeamo kod najsvetijih ina
i najuzvienijih molitava prevlast tueg naroda i zapostavljanje naeg lijepog
materinskog jezika pred Bogom. Ne moemo nikome priznati pravo, da nam
brani moliti se Bogu u onom jeziku, koji otac svih ljudi i naroda jednako
razumije kao i toboe sveti latinski.

Tuan ivot naih sveenika osuenih na neprirodni zakon celibata,*

duboko je uzdrmao naim vjernicima potovanje prema sveenstvu, podrovao
je vjeru i u mnogima ju potpuno unitio. Sveenik, redovno dijete nepokvarenog sela, pun najsvetijih ideala i domovinske ljubavi, prisiljen na grijean
ivot, prestaje biti svijetlo svijeta i sol zemlje, pa onaj koji bi oenien pruao
najljepi primjer pravog obiteljskog ivota, naemu narodu ba danas tako
potreban, daleko je od toga, da bude kome uzor. Preesto je uzor zla.
alosna injenica, previe poznata jer preesto dokazana, da je vatikanska crkvena politika uperena na tetu naeg naroda, da bezobzirce gazi
nae narodne svetinje, da je vie talijanska nego kranska, urodila eljom,
da se i crkvena uprava potpuno reorganizira, pa da se u ime crkve na uas
naega naroda ne dogaa ono, to se je dogodilo s ocjepljenjem Rijeke, skidanjem biskupa Karlina, progonom naih sveenika u Istri, itd., pa je tako
opravdana elja za to veom crkvenom samostalnou svih onih krajeva u
kojima ivi na narod katolike vjere.
Poradi tih razloga poeli su uz pokret pristajati u sve veem broju i svjetovnjaci i sveenici, od kojih je osobito veliki broj tajnih pristaa, koji jedva
ekaju legalizaciju hrvatsko-katolikih upa sa strane drave, pa pokret nije
prestao ni onda, kad je zagrebaki nadbiskup javno izopio iz crkve sve pristae i uskratio im sakramente, pa i sam crkveni ukop.
Hiljade katolika ne mogu se uslijed toga ispovijedati, ne mogu primiti
svete priesti, ne mogu se vjenati, ne smiiu dobiti odreenje u asu smrti,
ne smije ih sveenik mrtve sprovesti na groblje, ako nisu prije pogazili najuzvienije ideale svoje due. Ne spadaju u nijednu crkvu, ovce su bez pastira,
lieni su svake duhovne utjehe, nikad ne mogu sklopiti braka, nego su osueni
da ive u konkubinatu, a to samo zato. jer ljube svoju vjeru i svoj narod.
Naravno posljedice toga stanja je pristup samostalnoj crkvenoj organizaciji,
osnivanju hrvatsko-katolikih upa, da se katolici, pristae reformnih ideja,
mogu moliti Bogu i vriti svoje vjerske dunosti po nauci Kristova evanelja. To je uostalom jedini put da se uzdri katolika crkva i da uzmogne
vriti svoju uzvienu misiju.
Poradi toga molimo Narodnu skuptinu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca:
Da prema lanu XII. Ustava, koji predvia zakonsko priznanje i onih
vjeroispovijesti, koje jo kod nas ne postoje, to priznanje proiri i na Hrvatsko (slovensko) katolike upe na cijelom podruju Kraljevstva Srba, Hrvata
i Slovenaca.
Mi nismo nikakva nova vjeroispovijest, nego ve priznata katolika sa
istim vjerskim istinama, koje iziskuje boje i naravno pravo i ast naeg
naroda, a koje e i te kako blagotvorno utjecati, da se u katolikom dijelu
naeg naroda razvije pravi vjerski ivot, taj temelj za opi udoredni napredak. Na pokret je boj unutar crkve, a ne protiv crkve, a na samostalnu
organizaciju sile nas prilike.
Stojei na stanovitu, da se vjera ne smije mijeati u politiko-stranarske stvari, ba kao to ne smije sluiti tuinskim interesima, hrvatsko-katolika crkva poi e onim putem, koji joj je odredio Isus Krist, irei ljubav
prema Bogu i blinjem.
Ne sumnjamo ni najmanie, da e Narodna skuptina shvatiti veliki as
i odobriti ono, zato se katoliki dio naeg naroda bori jo od vremena slavnog Grgura Ninskog i da se nee dati nikakvim obzirima sklonuti na unitenje pokreta, koji je po svojoj vanosti ravan najveim pokretima u naem
narodu. 14
14

9, 77-78.

Predstavka Hrvatsko-katolikog sveenstva Narodnoj skuptini. Preporod, 1922., br.

Meutim ni Narodna skuptina kao ni mjerodavni dravni funkcioneri nisu

shvatili taj veliki as. Ne samo da nije uzeta u pretres ova predstavka nego ni ona
ponovljena iz 1923.15
Svakako je od interesa da je novi rimski nuncij Pellegrinetti zaelio da
razgovara s predstavnicima reformista i da ih vrati u crkvu unato tome to je ve
postojala ekskomunikacija. Posrednik izmeu nuncija i reformista bio je predsjednik
klerikalne Uzajamnosti, dr. Josip Lonari. Do tog je sastanka dolo i s nuncijem
su razgovarali ba ekskomunicirani sveenici. Kao to se i oekivalo nuncij nije ba
pokazao nimalo volje da se ma kakvim poputanjem ili reformama ma kojeg obima
kompromisno izgladi spor.
Kroz cijelo vrijeme nismo iz njegovih usta uli nijedne Kristove reenice, opisuju taj razgovor sagovornici, nije gotovo ni spomenuo
Krista, a da to nismo mi uinili ne bi se ni znalo da se o vjerskim stvarima
razgovaraju Kristovi sveenici. On je govorio samo o Rimu. Nuncij nije dao
da opravdamo svoj postupak, nije pustio da iznesemo svoje elje. Drao nam
je dugi govor i tek se teko dao sklonuti, da od njega zastrani. O hrvatskom
jeziku u slubi bojoj nije htio ni uti. Uvjeravao nas je, da Hrvati mogu
biti sretni i presretni, to im se dozvolila uporaba materinskog jezika u obredima (t. j. to su nam vratili maleni dio od onoga to su nam oteli). On nije
htio shvatiti da mi uope nismo doli moliti nego istaknuti i naglasiti svoje
pravo, ali za njega prava naroda ne postoje nego samo volja Rima. Naglasili
smo mu, da bez odobrenja hrvatskog jezika u slubi bojoj ne moe biti
nikakvih razgovora. Nuncij, razumije se, kovao je u zvijezde sveti celibat,
to edo rimskog nasilja. On u celibatu, u prisilnom neenstvu sveenika,
gleda ono, to o njemu piu, a nee da ita ono, to je celibat napisao u
knjigu ivota sveenika i crkve.16
Pri kraju je nuncij ponudio ekskomuniciranima da e im se sve oprostiti,
sve zaboraviti i sve izgladiti, ako se pokore i napuste svoje zahtjeve. Nuncij je povienim glasom govorio o apsolutnoj pokornosti Svetoj Stolici i o bezuslovnom sluanju
Rima. Govorio je i o sudu bojem i o paklu i htio je ekskomunicirane uvjeriti kao
da su za njih irom otvorena paklena vrata. Meuitim ovi sveenici kau da su se
sjetili pri tom stavu Pellegrinetijevu da ne e poslije smrti stajati pred nuncijem
nego pred Kristom.
J5

Preporod, 1923., br. 7, 48.

Upravo u to vrijeme bio je osuen jedan od najboljih sveenika zagrebake nadbiskupije, slatinski upnik Lesni, jedan od voa klerikalne stranke, pred sudbenim stolom u Zagrebu
zbog silovanja i zavoenja mladih djevojica na dvije godine teke tamnice. Reformisti optuuju
vie zakon celibata i njegove branitelje nego prestupnika Lesnia kad kau: Neka se sjete da se
mnogi Lesnii jo slobodno kreu, neka se sjete da mnogi na slobodi plau ba kao Lesni u zatvoru
i svi su ti njihova braa. Meutim Lesni nije bio ni suspendiran, a kamoli ekskomuniciran! (rtva
celibata. Preporod 1922., br. 10, 90.). tovie zagrebaki nadbiskup uzeo ga je u zatitu povjerivi mu kasnije da upravlja voinskom upom. (ta to znai? Preporod 1922., br. 11, 96-97).
Uskoro su i druei alosni sluajevi bili rjeiti demanti procelibatskim pobornicima. U Korau kod
Dervente odveden je' u zatvor uDnik Glasnovi zbog zloina poradi kojeg je propala Sodoma i
Gomora, poradi kojeg su isusovci bili protjerani zakljukom Hrvatskog sabora iz Hrvatske, i koji
aliboe nije ba rijedak. (Nova Sablazan. Preporod 1922., br. 11. 97.) 7. II. 1923. zagrebaka
tampa donijela je prikaz sablanjivog naina ivota upnika Kolba i njegovih kapelana u Orahovici, inae estokih antireformista ali naj nemoralni j ih tipova, na domu i u javnosti. Teorijski branitelji celibata u praksi ga bestidno gaze ivei na pravu sablazan svijeta. Meutim niiedan od ovih
nije bio suspendiran od strane nadbiskupa. (Nove sablazni. Preporod 1923., br. 4. 24-25).
16

I vidio je nuncij etiri Hrvata, koji ne klecaju pred prijetnjama u

pravednoj borbi za pravednu ideju. Vidio je, da u Hrvatskoj jo imade ljudi,
koji bezobzirce idu pravim putem. I dokazao je svoju ljubav s prijetnjom:
tada u ja najotrije postupati. Zaboravio je, da je vrijeme inkvizicije
prolo. Zaboravio je, da se buntovnici vie ne tjeraju na poslunost lomljenjem kostiju i ognjem. Zaboravio je, da je Krist kod tih rijei pokazao na
silan broj onih, koje je rimska mrnja i nepoznavanje Kristova duha na
mukama poslalo na drugi s v i j e t . . . To su bile zadnje rijei papinskog
nuncija, to je bio odgovor na elje hrvatskog katolikog naroda. To je
pozdrav papinskog nuncija naoj brai. Proganjajte, gospodo Rimljani, proklinjite, mi pred tim ne dremo! Doi e vrijeme, pa ete biti meki.17
Unato svim moguim tekoama koje su izazvale s jedne strane kaotine
politike i ekonomske prilike tih vremena, unato svim moguim zaprekama koje su
dolazile od strane crkve, te i od ministarskih smetnji i prijetnji, pokret je dobivao na
snazi. Osnivanje hrvatske katolike upe u Koprivnici (8. X. 1922.18), kao i u
Karlovcu (11. marta 1923.19), pri emu su velike mase uzele uea, pokazalo je da
pokret zauzima razmjere koje nisu nikako oekivali njihovi ogoreni protivnici. Zato
je trebalo apelirati na dravne vlasti da se ovaj poletni zamah potisne i ugui. Oduevljenje i pravi zanos kojim je narod prisustvovao u Koprivnici i Karlovcu sveanim
hrvatskim misama bili su vidni znaci da bi t a j pokret mogao postati ne samo nepriljatan
nega i opasan monoj rimokatolikoj 1 organizaciji u Hrvatskoj. Zato je trebalo posegnuti za radikalnijim policijskim mjerama protiv reformista. Nadbiskup Bauer je
upravo u tu svrhu pozvao poetkom 1923. novog ministra vjera Ljubu Jovanovia u
Zagreb da prisustvuje sjednicama episkopata. Ljuba Jovanovi se odazvao i u
Zagrebu je podlegao ambijentu kojim je bio okruen u vezi s optubama protiv
reformista. On je mogao da izae u susret episkopatu o najveoj pripravnosti vlade
za ubrzavanje konkordata, ali je znao da e jo vie episkopat u njegovu nezadovoljstvu protiv drave umiriti, ako pokae spremnost da e s njima saraivati u
progonu reformista. Tako je dolo do prvog, izrazitog prog.cna hrvatskih reformista
od strane Ministarstva vjera. Odluka ministra vjera Ljube Jovanovia je od 6.
aprila 1923., koju su na samu Veliku subotu objavile zagrebake slubene Narodne
novine. Tako je i Ljuba Jovanovi u svojim dravnikim shvaanjima ovog pitanja
bio na visini svojih drugova Drakovia, Marinkovia i Krstelja. Akt je sastavljen
u Beogradu, (V. k. br. 356) koji je isto tako mogao da bude od riljei do rijei
napisan i u dvoru zagrebakog nadbiskupa. U n a j m a n j u ruku viednevni boravak
ministra Jovanovia kod zagrebakog nadbiskupa omoguio je da se snabdije
dovoljnom zakonskom interpretacijom za svoje antireformistiko nareenje.
U posljednje se vrijeme deava, da sveenici, pristae takozvane hrvatske reformne crkve, javno obavljaju bogosluje, krste, vjenaju i pokapaju
na podruju ove pokrajinske uprave, te ove funkcije unose u svoje matine
knjige.
Tim se povodom prema nareenju Ministarstva vjera od 6. o. mj. V. K.
Br. 356 odreuje ovo:
J7
18
19

Prijetnje rimljana. Preporod. 1922.. br. 10. N5-SU.

Preporod 1922., br. 10, 92.
Preporod 1923.. br. 5. 32-3.1.

S obzirom na propis l. 12. Ustava smatraju se usvojene samo one vjere,

koje su u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca ve od prije dobile zakonsko
priznanje. Samo pripadnici tih usvojenih vjera imadu pravo na javno ispovijedanje, -dok pripadnici ostalih nepriznatih konfesija tog prava nemaju.
Pripadnici ovakovih nepriznatih konfesija pripadaju prema propisima zakona
od 17. januara 1906. pravno onoj priznatoj koiifesiji koje su bile pripadnici
prije negoli su od nje otpali. Ta naela i propisi zakona vrijede i za pripadnike hrvatske reformne crkve. Prema tome imadu se i pripadnici te crkve u
smislu 14. i 19. Zakona o vjeroispovjednim odnosima od 13. januara 1906.
smatrati pravno i dalje pripadnicima rimokatolike vjeroispovijesti, te ne
mogu javno vriti bogosluje, ve imadu pravo jedino na kuno; bogosluje,
na ispovijedanje vjere u domu i porodici. Zato se imadu u pogledu sastajanja u svrhe bogosluja na pristae te crkve primjenjivati slina naela,
kakova su naredbom bive hrv. slav. dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovlje i nastavu i odjela za unutarnje poslove od 12. studenoga 1895. br.
12.200 postavljen^ za postupak sa sektom nazarena i baptista, doim za vjerozakonsku pripadnost i odgoj djece vae odnosne ustanove od 17. sijenja
1906. o vjeroispovjednim odnosima i provedbene od 15. travnja 1906. br.
6.889.
S obzirom na zakonske propise, koji postoje na ovdanjem podruju glede
sklapanja enidbe, ne moe se pred reformskim sveenikom uope sklopiti
valjani brak, a djeca roena u ovakovom braku jesu nezakonita, te ih stizavaju sve posljedice, koje su propisane u opem graanskom zakoniku za
nezakonitu djecu. To naravski vrijedi i za brakove samih reformakih sveenika, koji su takoer nitetni, a djeca potekla iz takvih brakova, jesu danas
nezakonita.
Ni pokapanje mrtvaca uz asistenciju hrv. reformakog sveenika nije
dozvoljeno, jer bi to bio jedan in javnoga vrenja bogosluja, na koji pristae reformnog pokreta nemaju prava.
Reformaki sveenici ne mogu voditi matice krtenih, vjenanih i umrlih
s dokaznom moi. Za voenje takvih matica nadleni su jedino duobrinici
i upski (parohijalni) uredi priznatih vjeroispovijesti. Lica, koja su po postojeim propisima obvezana na prijavu poroda i preminua voditeljima matice, imadu to svaki put prijaviti voditeljima matice one zakonito priznate
vjeroispovijesti, kojoj interesirane stranke prema postojeim zakonima pravno
pripadaju. 20
Ova Jovanovieva zabrana javnog bogosluja, te prava sklapanja brakova
i pokapanja umrlih imala je ne samo da ukoi reformni pokret nego da ga
kao nelegalnu akciju u njezinu zametku uniti. Sasvim izvanredan paradoks je da
se jedan ministar Jugoslavije poziva na naredbu famoznog bana Khuen-Hedervarija
i na zakone raspale Austrougarske monarhije. itav niz pravnika kao i politiara
vidio je u ovoj Jovanovievoj interpretaciji Ustava potpuno nerazumijevanje ili
svijesno izvrtanje samog Ustava. Ustav nikako nije mogao zabraniti, proklamiravi naelo slobode vjere i savjesti, mogunost stvaranja i organiziranje novih vjera
i crkvenih organizacija. A to je mogue upotrebom l. 14. Ustava koji kae da graani imaju prava udruivati se u ciljevima koji nisu po zakonu kanjivi. Kako vjerski
reformni pokret nikako ne smeta dravi ve samo rimskoj katolikoj crkvi, njega bi
trebala da zatiti upotreba l. 14.
20

Progon. Preporod 1923., br. 7, 50-51.

Osim toga po obj avi ove ministarske naredbe digla se po svim krajevima
prava bura ogorenja. Najavljenu protestnu skuptinu zabranila je policija. Sam se
ministar morao opravdati i priznati da je izdao naredbu da se hrvatsko-katolika
crkva rasturi.
Bi progonitelja uzdigao se nad nas, pie uvodniar Preporoda. Rim,
talijanski Rim, neprijatelj naroda naega naao je saveznike u sinovima naeg
naroda. Nedavno je rimski papa upozorio bekog kardinala da austrijskim
Hrvatima ne dozvoli propovijedi na hrvatskom jeziku. Nedavno, u velikom
tjednu i na sam Uskrs, zabranio je transki biskup i talijanska vlast Slovencima da kod mise zapjevaju svoje puke pjesme, kako su ih pjevali kroz stoljea. Onaj isti papinski talijanski Rim, koji je putao da se iz Istre protjeraju nai sveenici i redovnici, koji ih je i sam rastjerao, naao je pomonike
u sinovima naeg naroda, naao je ljude, koji e nas udariti po nogama da
padnemo na koljena pred talijanskim nasiljem, koji e nam zatvoriti usta,
da ne moemo Bogu zapjevati hrvatskim jezikom, a silom otvoriti ui da
sluamo tuinsku rije u slubi bojoj. Jedan Hrvat, nadbiskup Bauer, jedan
Slovenac, dr. Koroec, i jedan Srbin, ministar vjera Jovanovi, pruie si
ruke na zator hrvatsko-katolike crkve . . . Ve tri godine sluamo i itamo
svijesne latinake lai, kako na pokret vodi u Beograd. Ve se tri godine
gnjuamo nad nepotenjem latinaa, koji su kod beogradskih ministara iznuivali odredbe za odredbom proti nama i u isto vrijeme propovijedali:
Hrvatsko katoliki pokret naruen je iz Beograda . . . Nasilje kojim nas se
progoni ne slui na ast ni ministru vjera ni latinaima. Neemo kritikovati
Ustav, jer takova pitanja ne spadaju u na list, ali svojim progonom radi
ministar vjera proti l. 12. Ustava, koji svima graanima zajamuje slobodu vjere i savjesti. Kakova je to sloboda, ako nas se silom tjera u latinae,
kakva je to sloboda, kad se hrvatsko-katolika crkva ima rasturiti? Ili je
moda sloboda, kada nas dravna vlast sili, da budemo Rimljani: Ili je to
sloboda, to je Ministarstvo odredilo, da dravni inovnici koji kod nas dadu
krstiti djecu, na nju ne dobivaju dohodak? Zar su ta djeca osuena na smrt
od gladi? Zar ne moraju jesti i obui se, ako smo ju i mi krstili? Bit e sigurno sloboda, to ne smijemo mise oglasiti, to nam je bila zabranjena prosvjedna skuptina? . . . Neka vlada ne razbija glavu kako e se Hrvati moliti
Bogu. Neka se ne brine za spas dua onih, koje je Rim izopio . . . Pod progonom smo. Narod bjei od latinaa i dravna vlast treba da ga natjera na
pokornost. Nas nee slomiti ni t a j progon. 21

Na uskrsni ponedjeljak 8. aprila 1922. odrane su dvije protestne skuptine

poslije slubi bojih u Zagrebu i Karlovcu. Dok je skuptinu u Zagrebu policija
zabranila, pa je mogao da bude odran samo sastanak, u Karlovcu je manifestirala u
Zorin domu ogromna masa za reformni pokret, a protiv naredbi ministra vjera,
izdate na zahtjev nadbiskupa i ostalog episkopata.
Obje skuptine bile su gromka manifestacija antiklerikalne svijesti, a
onda i pravi revolt protiv reakcionarnog saveza zagrebakog klerikalizma i oportunizma i radikalske vlade Nikole Paia. Kritika postupka Ljube Jovanovia bila je
teka i za tog politiara porazna. Na oba ova zbora, na kojima su odrani protestni
govori prihvaene su rezolucije koje su upuene Ministarskom savjetu u Beogradu,
21

Pod progonima.

Preporod

1923., br. 7, 45-46.

kao i Namjesnitvu u Zagrebu. U obje se najodlunije protestira protiv progona kao

i nasilja protiv dravljana koje ih tjera u jednu crkvu, u kojoj oni ne e da ostanu.
Sve je to povreda Ustava i slobode savjesti. Pri kraju su zahtijevali da se njihova
ponovljena predstavka od 26. II. 1923. upuena Narodnoj skuptini uzme u pretres
kao i njihove molbe o priznanju upa i organiziranju hrvatsko-katolike crkve.
Dosljedno tome da se izjednae s ostalim crkvama u Kraljevini SHS. Do konanog
rjeenja Ministarskog savjeta i Narodne skuptine kojoj e se uputiti nova predstavka trai se sloboda irenja njihovih naela i odravanja bogoslunih inova
vjerujui da e u svojoj slobodnoj dravi uivati vie vjerske slobode nego neosloboena braa u Italiji. 22
Uistinu pokret se naao u veoma sloenoj situaciji. Ministar vjera uope se
nije obazirao na te proteste i na predstavke pristajui uz njihove najljue neprijatelje. Nije bez znaenja da se upozori da je ministar Ljuba Jovanovi bio pored svega
toga jo i u prisnim odnosima s papinskim nuncijiem Pellegrinettijem. Voe pokreta
ohrabrila je injenica da je poslije ovih protestnih skuptina porasla zagrebaka upa
Za nekoliko stotina novih lanova. Isti je sluaj bio i u provinciji, u raznim gradiima
pa i selima. Sa svih strana pourivalo se da se pristupi iroj organizaciji, unato
postojeim zabranama. Tome se sveenici nisu mogli ogluiti i poslije veoma smiljeno izvedenih priprava dolo je do Prvog hrvatskog katolikog sabora. Odran je
9. semptembra 1923. u dvorani pjevakog drutva Kolo kome ie nekad prvi pokrovitelj bio biskup Strossmayer.
Saboru su prisustvovali zastupnici zagrebake, koprivnike i karlovake upe
kao i drugih mjesta (Bjelovara, akovca, Krievaca i pii-Bukovice). Svjetovnih
izaslanika bilo je oko 40. Prvi govornik bjo je sveenik reformist Ante Donkovi.
U velikom informativnom govoru istaknuo je svoju osnovnu misao osnivanja hrvatske
katolike crkve, kao produenje rada starog glagoljakog borca biskupa Grgura Ninskog iz vremena prije hiljadu godina. Doao je trenutak da se izae iz katakomba u
koje je turila sveenstvo rimska zloba. Treba da rairimo krila i poletimo po hrvatskoj zemlji i pozovemo sav na narod da se s nama sjedini. Sabor je jednoduno
primio savjesno razraen Ustav hrvatsko-katolike crkve. 23 Poslije donoenja
Ustava 24 prihvaena je rezolucija u kojoj se motivira osnivanje hrvatsko-katolike
crkve. Tu se kae, meu ostalim, i ovo:
Poto nisu uspjele molbe, da se naemu narodu povrati oteto pravo na
ivi narodni jezik u bogosluju;
poto se u hrvatskim i slovenskim krajevima, koji su potpali pod vlast
Italije, sve vie i vie i sa strane rimske crkve zaotrava borba protiv naemu
narodu, da ga se odnarodi, pa su rastjerani nai biskupi, sveenici i redovnici*
zabranjene svete mise na staroslavenskom jeziku, pa i na najvee blagdane,
a nametnuti sveenici Talijani sve bahatije postupaju s naim narodom;
poto rimska crkva ne pokazuje ni najmanje volje da vjernicima dade
uee u izboru duobrinika, nego to pravo jo i skuuje, niti sveenstvu i
22
Prosvjedna skuptina pristaa hrvatsko-katolike reformne crkve u Karlovcu, odrana
travnja 1923. u velikoj dvorani Zorin doma. Preporod, 1923., br. 7, 46-49. Prosvjedni sastanak u Zagrebu. Preporod 1923., br. 7, 51-52.
23
Prvi hrvatsko-katoliki crkveni sabor. Preporod, 1923., br. 15-16, 103-105.
24
Preporod 1923., br. 15-16, 93-103.

vjernicima daje udjela u vodenju crkvene imovine, pa se ta unitava i upotrebljava u svrhe, za koje nije odreena;
poto rimska gospoda, premda su im dobro poznate alosne posljedice
sveenikog celibata po cijelom katolikom svijetu, ne miu ni prstom, da tom
sveenstvu silom nametnuti nenarodni zakon ublae;
poto rimska crkva kroz vi jekove zauzima neprijateljsko stanovite prema
Hrvatima i Slavenima uope, zakljuuje:
da se osnuje hrvatsko-katolika crkva, koja e bez ikakove promjene
potpuno istu uvati i ispovijedati katoliku vjeru i sve vjerske istine . . .
Da ta hrvatska katolika crkva ostane potpuno samostalna pod predstavnitvom hrvatskog katolikog metropolite i hrvatskog katolikog sabora . . .2B
Na saboru je izabrano i Vrhovno vijee hrvatske katolike crkve kojemu je
stavljeno u zadatak da vodi crkvene poslove do izbora i ustolienja biskupa, da provede organizaciju i spremi gradu za narodni crkveni sabor. Poetkom oktobra
Vrhovno vijee hrvatsko-katolike crkve obavijestilo je svoju pastvu poslanicom o
stvorenim odlukama na prvom hrvatsko-katolikom saboru. 26
U isto vrijeme pada u Beogradu, dakako na zahtjev zagrebakog nadbiskupa, nova i najtea odluka zabrane rada hrvatskoj staro-katolikoj crkvi. Naredba
ministra Ljube Jovanovia bila je objavljena u zagrebakim Narodnim novinama.
Ve vie puta je izdalo ovo Ministarstvo nalog, da se zaprijei rad
takozvane hrvatsko-katolike crkve. Unato tomu vre prema novinskim vijestima sveenici pristae reformnoga pokreta na raznim mjestima ovdanjega
podruja javno razne bogoslune ine, obdravaju javno takozvane hrvatske
svete mise, osnivaju takozvane hrvatske katolike upe, dapae je zasjedao
i Hrvatski katoliki crkveni sabor sve to protiv odredaba dravnoga naega
Ustava, usprkos zabranama postojeih dravnih zakona te nareenja Ministarstva i ove pokrajinske uprave, a da pozvane upravne vlasti protiv prekritelja ovih zabrana nisu propisno postupale.
Zato se prema nareenju Ministarstva vjera u Beogradu od 12. oktobra
1923., V. K. Br. 2570 sve podreene oblasti ponovno upozoravaju na gore
navedena nareenja te pozivlju da bez odlaganja i energino poduzmu sve
potrebite mjere, da se takozvani reformni pokret otpalih katolikih sveenika
u ovdanjem podruju svede u granice, koje su mu odreene dravnim Ustavom i postojeim zakonima. Prema samoj navedenoj naredbi Ministarstva
vjera pristae takozvanog reformnog katolikog pokreta kao ustavno ne usvojene i zakonito ne priznate konfesije ogranieni su po Ustavu na ispovijedanje
vjere u domu i porodici, i na takozvano kuno bogosluje (exercitium privatum) a nisu nipoto ovlateni na javne sastanke u bogoslune svrhe ni onda,
ako bi se ti sastanci imali da odre u privatnim zgradama i ako bi bili ogranieni samo na pozvane, jer i privatni se sastanci smiju da obdravaju
samo u zakonom doputene svrhe, a skupno bogosluje pristaa zakonito
nepriznatih sekti nije po Ustavu dozvoljeno.
Poziva se naslov, da o tome smjesta obavijesti sve podreene oblasti, te
da ih pozove na strogo obdravanje ove naredbe kao i na to, da protiv onih
koji se ogrijee o ova nareenja smjesta povede kazneni postupak.
25
26

Preporod 1923., 15-16, 105.

Preporod 1923., br. 17-18, 109-111.

Istodobno se glavari kraljevsko-upanijskih i kraljevsko-kotarskih oblasti

te kraljevsko-redarstvenog ravnateljstva i redarstvenog povjerenitva pozivaju, da svaki pokuaj mimoilaenja ovih odredaba najstroije kazne i sprijee, te se istodobno odgovornim ine za propuste uinjene po gornjim odredbama. 27
Uistinu, ova naredba ministra vjera koju je proveo zagrebaki kraljevski
namjesnik znaila je za reformiste i njihove pristalice, kako kae Preporod
tamnice i globe. Jer do sad, tko bi zaelio da slua misu hrvatsku, itanu ili pjevanu,
treba da bude novano kanjen i utamnien. Tko bi poelio da mu dijete krsti hrvatsko-katoliki sveenik bit e novano kanjen i utamnien. Tko eli da mu se nad
grobom pomoli hrvatsko-katoliki sveenik, bit e novano kanjen i utamnien.
Tako to hoe papa u Rimu, to trai zagrebaki nadbiskup, to zapovijeda
gospodin ministar. Tamnicama i globom ima se unititi hrvatsko- katolika
crkva u koju su se upisale tisue vjernika, tamnicama i globom nas sile na
sluanje nerazumljivih latinskih misa, vuku nas od kria Kristova, koji smo
objeruke zagrlili i tjeraju da padnemo na koljena i poljubimo nogu rimskog
pape kojom on gazi naa narodna prava. 28
Ovo su bili neposredni odjeci jedne neoekivane stvarnosti koju je nametnuo
pravoslavni ministar vjera, kao branilac interesa rimske Kurije i njenih predstavnika u Jugoslaviji.
Ovako izgleda takozvano beogradsko zalaganje za reformiste! Ovako dolazi
u pravo svijetlo klerikalna agitaciija da je Beograd podravao reformni pokret.
Ovaj korak ministra vjera Ljube Jovanovia bio je neposredan povod da
se u redovima reformnoga pokreta stalo na gledite da nema izmirenja i da treba
kidati s Rimom. Ne samo idejno nego i formalno. Situacija je bila gotovo bez izlaza.
A kod pojedinih voda depresija preogromna. 29 Ali drugi su bili odluniji, pribraniji
i hrabriji da izvre prijelom s Rimom. Ogorenje i uvreda rodili su saznanjem da je
reformnom pokretu sada jedini spas u potpunom prekidu s Rimom, te u ustavno
usvojenoj i zakonsko priznatoj starokatolikoj crkvi. 30 U toj situaciji don Marko
Kalodera, kanonik splitski koji je ve od ranije bio tajni pristalica pokreta, uzima
energino stvar u ruke. Poslije konsultiranja pojedinih vijea hrvatskih katolikih
upa bude odlueno da don Kalodera stupi u pregovore s predstavnikom starokatolike crkve u Beu. Naime znalo se da u pojedinim dijelovima Jugoslavije postoji
zakonom priznata starokatolika crkva, koja je nastala poslije vatikanskog koncila
1870., osnovana od onih katolika, koji nisu mogli da prime dogmu o nepogrjeivosti
rimskog pontifeksa. Ta je crkva bila odobrena u Austriji posebnim zakonom 1877.
Znai da je ona bila ranijim zakonom dozvoljena na teritorijima nekadanjih
austrijskih pokrajina, Slovenije i Dalmacije.
Tako se dogodio paradoks da isu ujedinjenim silama Vatikan i beogradska
vlada prisilile hrvatske reformne sveenike i njihove pristalice da sada trae izvan
27
28
29
30

Preporod 1923., br. 19, 1-2.

Preporod 1923., br. 19, 2.
Niko Petri, Moje uspomene, 50.
Niko Petri, Moje uspomene, 51

svoje drave crkvenog poglavara mjesto da su se oni samostalno razvili i oformili

u Jugoslaviji bez ikakvog vanjskog vrhovnog vodstva. Starokatolike crkve u
Austriji, Njemakoj, vicarskoj, ehoslovakoj, Holandiji, Americi i t d. bile su
samostalne i neovisne od drugih starokatolikih crkava. Sve su one i nacionalne,
sa svojim ivim narodnim jezikom u bogosluju, sa necelibatskim sveenstvom.
Vjerske stvari ureuje sabor. Tako se poslije pet godina borbe polo putem na koji
je ukazao intuitivno pri prvim poecima rada reformnoga sveenstva profesor
Stjepan Menciger. U Be je poao don Marko Kaloera koji je kod tamonjeg predsjednika sinodalnog vijea starokatolike crkve u Beu, Adalberta Schindelra stvar
svrio na ope zadovoljstvo. Schindelr je naprosto priznao hrvatsko-katoliku organizaciju i primio je za dionika svih prava i povlastica koje uiva starokatolika
crkva, kao crkva dravno priznata. Ujedno je potvrdio da spomenuta crkvena organizacija u Kraljevini Srba,, Hrvata i Slovenaca prema opim naelima starokatolike
crkve, kao narodna potpuno posjeduje crkvenu autonomiju i neovisnost. 31
O ovome uspjehu izvijestilo je vijee hrvatsko-katolike, sada ve hrvatskostarokatolike crkve jednako pastvu kao i Ministarstva vjera 7. decembra 1923.
U naroitom broju Preporoda objavljena je poslanica upuena hrvatskom
katolikom narodu kojom se objanjavaju uzroci i povodi ove promjene, koja je u
stvari bila samo formalne prirode, jer se u sutini ve due vremena posve podudarala s naelima starokatolike crkve odvojivi se idejno od Rima. Jer jedna od
motivacija, koja je osnovna i zajednika objema ovim institucijama jeste i odvajanje
crkve od despotizma i imperijalizma Rimske Kurije. A ovaj se podudarao uvelike
s onim Mussoli ni ja. Odatle i strahovanje Mussolinijevo od pojava narodnih crkava koje
se izdvajaju ispod vlasti Rimskoga prvosveenika. Jer Mussolini je ustvrdio da je
latinska i imperijalna tradicija Rima danas zastupana u katolicizmu. Stoga me
veoma uznemiruje kad vidim da se ustanovljuju narodne crkve. 32 To je vidio Mussolini, ali ne i kratkovidni beogradski dravnici koji su izilazili nesviijesno u susret
Muissolinijevim tenjama. Mussolini je mogao biti zadovoljan ne samo s Bauerom,
nego i s beogradskim ministrima.
Ministarstvu vjera upuena je predstavka 7. XII. 1923. kojom se u
stvari ponovo trai odobrenje, ali sada za Hrvatsku starokatoliku crkvu. Ovo je
presudan dokumenat kao zavrni akt jedne petogodinje borbe, koja je upornou
protivnika, jednaka crkvenih vlasti, a tako i dravnih (Drakovi-Marinkovi-KrsteljJovanovi), dovela do rjeenja, koje u svojim poecima nikako nije bilo tako ni
zamiljeno niti se k njemu svijesno polazilo. Sam akt dovoljno objanjava zato je
tok razvoja ove borbe hrvatskih reformista u posljednjem trenutku, jedne gotovo
bezizlazne situacije, uzeo ovakav obrat.
Uslijed stroerog provoenja naredbe Ministarstva vjera od 12. oktobra
1923. V. K. br. 2570, kojom se ima najotrije kazniti svaki rad Hrvatskokatolike crkve i koja zapravo znai njezino potpuno unitenje, saopilo je
Vrhovno Vijee Hrvatsko-katolike crkve u Zagrebu preko upnih vijea
svim vjernicima, da se nemaju nadati ne samo zakonskom priznanju svoje
crkvene organizacije, nego niti bilo kakvoj toleranciji iste u kraljevini SHS.
31
32

Preporod 1923.. br. 19. 2-3.

Vidi naprijed poglavlje V.

Vjernici Hrvatsko-katolike crkve odgovorili su putem svojih upnih vijea, da sasvim i potpuno usvajaju ime, nauku i Ustav Starokatolike crkve
i ele da njihove crkvene opine sainjavaju Hrvatsku Starokatoliku crkvu
u kraljevini SHS.
Na temelju te izjave stupilo je Vrhovno Vijee u pregovore sa Starokatolikom crkvom u njemakoj Austriji, pod koje jurisdikciju spadaju starokatolici nae drave. Predstavnici Starokatolike crkve u Beu slubeno su
priznali dosadanju Hrvatsko-katoliku crkvu sa svim njezinim vjernicima,
sveenicima i upama sastavnim dijelom Starokatolike crkve pod imenom:
Hrvatska Starokatolika crkva priznavi ujedno istoj prema opim naelima Starokatolike crkve crkvenu autonomiju.
Tu slubenu izjavu prilaemo u ovjerovljenom prijepisu i prijevodu, a
tako i Ustav Starokatolike crkve u njemakom izvorniku i hrvatskom
prijevodu.
Prema tomu ne postoji vie dosadanja Hrvatsko-katolika crkva u
dravi SHS, poto njezini pristae prelaze u Starokatoliku crkvu pod imenom
Hrvatska Starokatolika crkva, koja usvaja nauku Starokatolike crkve prema zakonski odobrenom warnsdorfskom katekizmu, a tako i njezin Ustav zakonski odobren za zemlje bive austrijske drave.
Sve to ovim javljamo Ministarstvu vjera, dotino po njemu Kraljevskoj
Vladi u Beogradu, dok prijepis dostavljamo Kraljevskom Povjerenitvu za
prosvjetu i vjere u Zagrebu, te ujedno primjeujemo, da je Starokatolika
crkva bila zakonom priznata vjeroispovijest u bivoj austrijskoj dravi za sve
zemlje zastupane na Carevinskom Vijeu, prema tomu i u onima naima pokrajinama, koje su prije ujedinjenja potpadale pod Austriju, dakle u Dalmaciji, Istri (Krk), Kranjskoj, tajerskoj (Lavant) i to dekretom Ministarstva
bogotovlja i nastave u Beu od 18. oktobra 1877., koji dekret takoer prilaemo. Ista je vjeroispovijest priznata i u naoj dravi Ustavom od 28. juna
1921., l. XII. koji izriito usvaja sve one vjere, koje su na ma kom dijelu
Kraljevine ve dobile zakonsko priznanje, pa prema tomu i Almanah Kraljevine SHS, izdanje 1921/1922., II. 2, 51 i 55, navodi Starokatoliku vjeroispovijest kao priznatu.
to se tie samog stupanja u Starokatoliku crkvu, nai e vjernici ispuniti sve vjerske propise odnosnih interkonfesionalnih zakona, a ujedno e sve
postojee dravne propise kao i one to ih odreuje Ustav Starokatolike
crkve ispuniti sve nae organizacije, te isto priopiti Ministarstvu vjera.
Molimo gospodina Ministra vjera, da ovo uzme do znanja i naloi podreenim organima, da s pristaama Starokatolike crkve imadu postupati kao
s pripadnicima zakonom priznate vjeroispovijesti.
Potpuno smo uvjereni, da e gospodin Ministar vjera odbiti svaki pokuaj, doao on ma s koje strane, koji bi potlaivanjem Starokatolike crkve
znaio gaenje dravnog Ustava. 33
Time je i slubeno bilo objavljeno odvajanje reformnih hrvatskih sveenika
i od hrvatske kao i rimske vrhovne uprave. Sada se ni u Beogradu nije mogao da
izigra Ustav bez oigledne povrede. Stoga je Ministarstvo vjera 18. XII. 1923.
donijelo odluku kojom se potvruju navodi Predstavke od 7. X I I . 1923. i priznaje
Starokatolika crkva u kraljevini sa svim pravima i povlasticama, to ih dravni
Ustav i .zemaljski zakoni daju ustavno usvojenim i zakonito priznatim vjerama. 34
33
34

Preporod 1923., br. 19, 3-4.

Nae priznanje. Preporod 1923., br. 23-24, i.

Sve to sad slijedi samo je prirodan tok razvoja u vezi s legaliziranjem

pokreta kao samostalne i od Rima odvojene crkve. Zato, daljnji ivot i historija
Starokatolike crkve, njene tekoe koje e se pojavljivati na linim i naelnim pitanjima, kao i borba kolju e i dalje svim moguim sredstvima protiv n j e voditi rimokatolika crkva, ne spada u djelokrug ove rasprave. Svakako je hrvatski klerikalizam
u jednoj ovakvoj 'ustanovi naao novog antiklerikalnog protivnika, koji je nepotedno otkrivao zakulisne intrige klerikalaca.
Uspjeh reformista izazvao je u klerikalnim redovima pometnju i ljutnju, o
emu tako rjeito govori klerikalna tampa. Napisi n a j vulgarni j ih napadaja, naroito
linih kao i moralno-politike motivacije za otpad od Rima, pokazuju koliko ih je
ovaj poraz neprijatno dirnuo. Oni su, tovie, smatrali da je to izvedeno gaenjem
Vidovdanskog Ustava! Kao to su klerikalci pred svojim separatistikim pristalicama
u etiri oka, u ispovjedaonici pa i na propovjedaonici govorili da su reformisti
orue srpske hegemonije i da svojim radom ele da Hrvate odvedu u pravoslavlje,
oni su to i napisali u Katolikom listu na vijest o dozvoli rada Starokatolikoj
crkvi. U nizu nepotednih pogrda ima i denuncijacija, upuenih hrvatskim separatistiki raspoloenim masama, da ih ozlojede na hrvatske izdajice. Jednako, u
klerikalnoj Pukoj stranci, koja je sada Hrvatska, napustivi svoj Jugoslavenski
atribut, vrativi se na svoj a iskonska, predmajskodeklaracijska vremena i frankovaka politika ishvaasnja. Katoliki list (1923. br. 52) govorei o reformistima,
kae za njih da su to od vjere otpali sveenici... koji su u slubi tatskog, protukatolikog, protukranskog, da i bezbonog l i b e r a l i z m a . . . pa su te svrzimantije
bacile u blato svoj katoliki, hrvatski i sveeniki znaaj. Oni su puko svijesno oruje
u rukama naih narodnih neprijatelja . . . A da se vidi tko su ti narodni, t. j. prvenstveno hrvatski neprijatelji, a onda i katoliki, jer to su za tog pisca u stvari sinonimi, on je kasnije malo jasniji za one koji ga ranije eventualno ne bi valjano
razumjeli. Reformaki sveenici postali su prije svijesno negoli nesvijesno puko
orue u rukama onih naih narodnih i vjerskih neprijatelja, koji nastoje hrvatski
narod prevesti na pravoslavlje, a u nas je pravoslavlje istovjetno sa srpstvom. 35
listi t a j Katoliki list 1924. upozorava vladu da su reformisti otili u pangermane
i osnovali pangermansku stranku! T. j. juer je bio zadatak ovih ljudi da Hrvate
posrbljuju, a ve danas da ponjemuju. Iz kruga ovih ispitivanja izlaze polemike
koje su voene izmeu novih hrvatskih starokatolika i starih rimskih klerikalaca.
Svakako bi bile vie interesantne za psihopatologa nego historiara.
Hrvatski starokatolici dali su se ivo na posao. Ve 21. i 22. januara 1924.
odran je prvi hrvatski starokatoliki crkveni sabor. Na saboru je izabran i prvi
biskup u linosti don Marka Kaloere, biveg kanonika i upnika grada Splita. Kada
je Ministarstvo vjera priznalo ovaj izbor, biskup je sveano posveen 25. II. 1924.
od strane utrechtskog nadbiskupa Franje Kennincka i harlemskog biskupa J. van
Vlimena. 36 Rastanak sa svojim dotadanjim upljanima objavio je don Marko Kaloera u jednoj poslanici poslije izbora za biskupa, kojom je opravdao svoj korak.
Sada je bilo Marku Kaloeri da izdri najtee napade, mahom line prirode koje je
35
88

Latinako mahnitanje. Preporod 1923., br. 20-21, 9.

Preporod 1924, br. 1-3, 1.

na njega upravila klerikalna tampa. Do nedavna jo uveliko cijenjen prelat rimske

crkve, a od trenutka prijelaza na starokatolicizam, postaje u oima donedavnih hvalitelja, ovjek najrdavije prolosti. Napadaji su imali za cilj da se pastva u rimokatolikoj crkvi ne pokoleba i da se redovi starokatolika ne pojaaju. Zato je trebalo
sve mogue poduzeti, da se zamah i polet starokatolicizma u Hrvatskoj to vie
umanji. Odatle vijeanje jugoslavenskog episkopata 28. i 29. februara 1924. Odatle
izjava zagrebakog sveenstva od 11. marta 1924. protiv starokatolika, odatle zahtjev
i naredba zagrebakog nadbiskupa da se s tom izjavom imaju solidarizirati svi sveenici njegove dijeceze. 37 Prema zakljuku episkopata trebalo je izobliiti prvo starokatolikog biskupa, na izriiti prijedlog nadbiskupa Bauera. Zbog napadaja Katolikog lista na Kaloderinu linost, kao to je to uinio i sam nadbiskup Bauer u
svojoj uskrnjoj poslanici, odgovorio je jednim pismom Ante Donkovi, prikazavi
crnu sliku moralnog nalija koje je pripadalo rimokatolikom .sveenstvu prije, kao
i poslije ujedinjenja. Nesumnjivo teak, muno optuujui dokumenat za amoralne
prilike u zagrebakoj dijecezi. 38 Ante Donkovi nikad nije bio za ove teke optube
zvat na sud da se opravda, naprosto stoga to ga nitko nije predao sudu da se ispita
da li su njegovi navodi toni ili proizvoljni. T a j veliki dokumenat apologije biskupa
Kalodere svrava refleksivnim mislima kolje takoer teko udaraju na obraz napadaa.
Mi jako dobro poznajemo naega biskupa, i zato ga tujemo i cijenimo.
Ali da smo u izboru sluajno pogrijeili. to nijesmo, sva bi ljaga pala
samo opet na rimsku, latinsku crkvu. Na biskup, do par dana pred izborom
za biskupa u naoj crkvi, bio je u rimskoj, u Vaoj crkvi, i u n j o j je obnaao
najasnije, najvanije, najdelikatnije slube; bio je odgojitelj klerika, tajnik
biskupski, upnik u Splitu, kanonik stolne splitske crkve, upravitelj sestara
milosrdnica, crkveni sudac, prosinodalni ispitatelj, kateheta u srednjim kolama, biskupov zastupnik u kolskim vijeima, lan Narodnog vijea i Opinskog predstavnitva u Splitu, dua svih karitativnih ustanova splitskih. I u
svim tim slubama bio je uvijek obasipan pohvalama i priznanjima te opetovano od biskupa predlagan za biskupa u Splitu.
Ili je gospodin biskup Marko Kalodera zasluio te sve pohvale i priznanja ili nije. Ako ih je zasluio, kao to i jest, mi smo jako dobro pogodili
u izboru; a ako kaete da ih nije zasluio, e, onda bi samo vaa, rimska crkva
dala sebi najnemiliju svjedodbu, to takvim poastima i povjerenjem dariva
nedostojne sveenike. 39
Nadbiskupu Bauern, koji je u svojoj uskrnjoj poslanici dodirnuo ovaj
rascjep u njegovoj dijecezi i teko napao moralnu pozadinu pokreta, ne tedei ni
novog biskupa hrvatske starokatolike crkve, posvetio je isti Ante Donkovi zasebno
pismo u kojem analizira svu politiku, nacionalnu, crkvenu i moralnu prolost zagrebakog nadbiskupa. Svi ovi detalji daju jednu kaleidoskopsku sliku i oduzimaju prava
da se s visokog piedestala dijele moralne lekcije drugoj linosti pa ma one bile u protivnom crkvenom taboru. 40 Ova teka optuba koja je u javnosti izazvala veoma muan
37
38

8, 13-15.

39
40

Preporod 1924., br. 7-8, 11-12.

Ante Donkovi, Prvo pismo gospodinu nadbiskupu A. Baueru. Preporod 1924., br. 1Preporod 1924., br. 1-3, 15.
Ante Donkovi, Drugo pismo nadbiskupu Baueru. Preporod 1924., br. 4-6, 10-14.

utisak ostala je ne samo bez odgovora nego i bez tube. Nadbiskup Bauer smatrao
je da velikodostojniki prijee preko svih tih optubi kao nedostojnih kleveta. Ovime
nije zavren proces meusobnog optuivanja. On e se dugo vremena voditi na
raznovrsnim sektorima javnog rada u dravi.

IX.

PAPOZDER I POPOZDER"
Antiklerikalizam Stjepana Radia

Linost Stjepana Radia, politiara i narodnog tribuna, voe seljakih masa

odmah od prvih dana ujedinjenja, kao i u danima koji su mu prethodili, ostavlja
bez sumnje jednu izuzetno uvjerljivu sliku u razvoju cjelokupnog politikog previranja mlade drave. Kroz teko kolovanje u gimnaziji, a poslije na univerzitetima u
Zagrebu, Pragu, Moskvi, Parizu, kroz zatvore i svakojaka stradanja, izgradio je
Stjepan Radi svoju linost, koja je i na one koji su mu bili protivnici ostavljala
jake utiske politiara irokih, naprednih, gotovo revolucionarnih pogleda. Istinski
uvjeren Slaven, sa jakim socijalnim osjeajima^ zraio je Stjepan Radi i kao mladi
i kao zreo politiar. Njegov stav u Narodnom vijeu, a tako i u HRSS, koja je oduevljeno prihvatila i propovijedala federalistiko i republikansko ureenje drave,
izazvao je na suprotnim stranama otru kritiku i nepomirljive protivnosti. Odmah u
poetku, nastao je jedan estok i nekompromisan sudar dviju ideologija, centralistike i federalistike. Uz prvu se vezivala jugoslavenska misao, a uz federalistike
kod Hrvata i Slovenaca, separatistike i ekskluzivistike. Paradoks je da su se uz
njega, velikog Slavena i Jugoslavena vezivale nade najupornijih separatista. Jedina
republikanska ideja koja je tada vezana i sa federalistikim i sa iroko jugoslavenskim
gleditem, bila je predstavljena u Jugoslavenskoj republikanskoj stranci, koju su
vodili Ljuba Stojanovi i Jaa Prodanovi. Ovaj politiki sudar dvaju tabora, koje
s jedne strane predstavlja Svetozar Pribievi, a s druge Stjepan Radi, uvelike e
koiti konsolidaciju zemlje. Sedmogodinji politiki rat, koji je vodio Stjepan Radi,
zavrava u fazi kad naputa republikanizam i povrinski separatizam, i prilazi unitarizmu i monarhizmu (1925.). Ovaj Radiev gest preao je svu dotadanju elastinost
njegovih ranijih politikih poteza. Jedni su ove psiholoke permutacije tumaili nedosljednou jednog kolebljivog znaaja, drugi su bili voljni da u tim manama vide
samo realnog politiara koji cijeni i odmjerava situacije i prema njima podeava
postupke, da bi tako za stranku i za narod postigao najvei dio predvienih uspjeha.
Trei pak, najnepomirljiviji i najodsudniji protivnici Radievih metamorfoza tumaili su ovaj njegov prijelom samo kao najvjetiji manevar savrene politike taktike
da se, ma da to izgleda paradoksalno, kroz monarhizam, kroz kompromitirani monarhizam, doe do eljenog cilja samostalne Hrvatske republike.
U prvom periodu tako zvane sedmogodinje pasivne rezistencije Radieve
Hrvatske republikanske seljake stranke, klerikalci ne sarauju sa Stjepanom Radiem. Naprosto zbog ranijih i savremenih Radievih naelnih gledanja na hrvatski klerikalizam. Do izmirenja sa Radievom seljakom strankom doi e mnogo kasnije, u
stvari tek poslije njegove smrti, kad e se svi separatistiki redovi sjediniti u jednom

frontu protiv Beograda, povedeni HSS-om kao najmonijom strankom Hrvatske. U

ovom prvom periodu klerikalci ne sarauju s Radiem, ne moda zbog svog jugoslavenstva koje je izviralo iz mutnih dubina crnoute Majske deklaracije, nego naprosto
zbog Radieva notornog antiklerikalizma. A s njime je Stjepan Radi bio sroen jo
od prvih dana svoje rane mladosti, kad je u gimnaziji poeo da samostalno sudi o savremenim politikim nevoljama Hrvata. Jednako on kao i njegov brat Ante. Pogotovo
od vremena kad su se pojavile njihove prve seljake novine Dom 1900., i otkad je
Osnovana Hrvatska puka seljaka stranka (1904.). U ovome smjeru i u ovim naelima
Stjepan Radi je nepokolebljivo dosljedan od najranije svoje mladosti pa do groba.
Nepromjenljivo stalan protivnik klerikalizma i zloupotrebe vjere i crkve u politike
ciljeve. S tim uporedo prate ga na itavom ivotnom putu stalna i snana osjeanja
i vjera u Slavenstvo i njegovu ulogu u ovjeanstvu unato svim krizama koje su ga
snalazile kroz vjekove. Od rane mladosti kad je kao svreni estogimnazijalac posjetio Rusiju, gdje je kasnije studirao, kao i u Pragu, Radi ostaje vjeran Slavenstvu
i kao politiar i kao propovjednik kulturne solidarnosti svih Slavena. A i na tome
polju Stjepan Radi stoji antipodno prema klerikalcima.
Da bi se sasvim razumjelo ovo neslaganje klerikalaca i Stjepana Radia za
prvih sedam godina Jugoslavije, treba malo zahvatiti i u raniji ivot Stjepana Radia.
Odatle se bolje razumije i sva ona grmljavina, koja se podizala i s jedne i s druge
strane. S jedne tribine na drugu.
Stjepan i Ante Radi djeca su seljakog porijekla. Stjepan kao i brat Ante
u neposrednom su dodiru sa seljakom od rane mladosti, otkad se sasvim saivljavaju
sa njegovim nevoljama i nadama na bolji ivot, socijalni i politiki. Stjepan Radi
uspio je da zaroni u dubine seljake due vie nego ma i jedan hrvatski politiar
prije njega. U n j o j on nailazi svojim dodirom na harmoniki odjek, pun i razuman,
shvatljiv i topao. Uvijek, i onda kad pita ili kad upuuje, onda kad moli ili zapovijeda. Stjepan Radi je pravilno vidio da sveenstvo u velikom dijelu nije prilazilo
tome seljaku onim evaneoskim kranstvom kako bi to trebalo da bude po zapovijedi Uitelja iz Nazareta. Tu su i prvi njegovi sudari sa sveenicima ove vrste. Kao
mladi dolazi u priliku da ih kritizira i da im zamjera njihov socijalni egoizam kao
i esto eksploatiranje, duhovno i materijalno neprosvijeenog seljaka. On je ve u
ranoj mladosti dosta toga razumio to je jo mnogima starima bila tajna sa sedam
peata. On je shvatio na mnogim primjerima zato je Ante Starevi tako nepovoljno sudio o hrvatskim popovima, ma da su vrlo rano mnogi uz njega pristajali.
Ove antiklerikalne Starevieve ideje bile su duboko usaene i u oba brata
Radia. Oni su do njih doprli vlastitim ivotnim iskustvima, u borbi koju su oni izdravali, kad su stali da otimaju seljaka ispod klerikalnog tutorstva na prijelomu
X I X . i XX.stoljea. Tu su oni nepomirljivi i odluni uitelji naroda kad ga upozoravaju odakle mu izviru mnoge nevolje i opasnosti. Stjepan Radi a tako ni brat
Ante, ipak nisu uopavali niti su prema svima odreda sveenicima zauzimali negativno dranje. Naprotiv. Nikad oni nisu bili krti u pohvalama i priznanjima prema
onim crkvenim ljudima koji su uistinu pravo vrili svoj poziv, u crkvi a tako i u narodu. Zato je Stjepan Radi savreno razlikovao vjeru i crkvu, pa je lako mogao da
ukazuje i na njene zloupotrebe od strane onog sveenstva koje je htjelo da se politiki
nametne svojoj pastvi.

Na trnovitoj stazi svoga ivotnog, politikog i naunog kolovanja, Stjepan

Radi jo je u ranoj mladosti doao u blii dodir s mnogim prvacima iz naroda, ija
su imena zraila ne samo u hrvatstvu nego i u itavom Slavenstvu. Bila su to upravo
duhovna lica, biskup Strossmayer i Franjo Raki, prvi voda Jugoslavenske akademije. Jo kao petnaestgoinji gimnazijalac Stjepan Radi je upoznao biskupa Strossmayera u akovu, na prolazu za Beograd. Od Trebarjev?, rodnog mjesta Radieva,
do Beograda mali djeak je per pedes apostolorum stigao do svoja dva glavna cilja
koja je u svom romantiarskom zanosu imao pred oima, do akova i Beograda. Na
tom puitu mnoga gostoljubiva sveenika kua, katolika i pravoslavna, ugostila je
temperamentnog pobornika buduih politikih strujanja, koja >su> ve tada u njegovoj
glavi bila konstruirana i formulirana. Neizbrisiv je bio dojam koji je na nj uinio
Strossmayer. Nakon dvije godine doao je Radi ponovo u akovo, kad je poslije
prvih svojih demonstracija zatvoren i izdvojen iz kole,1 da zamoli Strossrnayera da ga
preporui kod mitropolita Mihaila u Beogradu, koji bi ga opet imao snabdjeti preporukama za put u Rasiju. Obojica udovoljie njegovoj molbi ostali su u Radievu
srcu trajno i duboko usaeni. Kasnije za sveuilinih studija Radi je bio esti gost
u Kuriji kanonika Franje Rakoga. Tu je on s uenim ideologom jugoslavenske, misli
izmjenjivao mnoge i mnoge politike misli. Ove posjete kod Franje Rakoga Radi je
visoko cijenio i Sam ih je nazvao svojom prvom politikom kolom.2 Kao to je
Radi bio dosljedan cijelog ivota svojim pogledima na zadatke sveenstva, tako je
on dosljedan i Jugoslaven i Slaven, ma da u ponekom periodu njegova ivota izgleda
kao da je to jugoslavenstvo bilo potisnuto od elementarnoga zamaha vanjskog hrvatstva koje je bilo vie njegovih masa nego njegovo. Svakako je vrlo znaajno da mlai
politiar Radi, a tako i zreo voa stranke, nikad ne zaboravlja na velikog biskupa
i na njegovu ulogu u politikoj i kulturnoj historiji Hrvata u X I X . stoljeu.
Jo je Strossmayer bio iv, kad dvadesetestogodinji Radi pie u Strossmayerovu duhu o narodnom kao i vjerskom jedinstvu naroda. U Hrvatskoj misli
(1897. u Pragui), i kasnije u Zagrebu, gdje je t a j list izdavao. U sukobima hrvatskosrpskim Radi se nije dao zavesti ovenskim ispadima radikalnog nacionalizma frankovaca. U tim borbama jezuitsko-stadlerovske metode bile su naroito u Bosni,
povodom pitanja pripadnosti Bosne i Hercegovine, stalni kamen spoticanja i smetnji
slozi vj'erama razjedinjene brae. Radi iskreno eli da Bosna i Hercegovina budu ona
pokrajina na kojoj e se stvoriti pravi trajni temelj posvemanjeg narodnog jedinstva hrvatskoga ili srpskoga naroda, umjesto da bude uporite s kojeg e narodni
neprijatelji jednim mahom osujetiti sve hrvafeke i srpske planove.
Za Radia je ve 1897. posvemanje narodno jedinstvo ideal.
Neemo sloge, kompromisa; slogu uglavljuju razliiti elementi, slogu
treba ugovarati, kod ugovaranja treba poputati, "kod poputanja se tui i
sudi, a to vazda ostavlja alac koji prije ili poslije dovodi do ponovnoga
1
St j. Radi je kao ak VI. razreda zagrebake gimnazije 30. IV. 1888. prilikom izvoenja
opere Nikola ubi Zrinski (od I. Zajca) uskliknuo: Slava Zrinskome, dolje tiran Hedervary.
Biskup Strossmayer, kad je saznao z tu prvu Radievu demonstraciju, iz novina, rekao je: Ovaj
mladi je skinuo plou sa grobnice, u koju je uzidana hrvatska sloboda. (Nova Hrvatska 13. IX.
1942.) Kasnije, dogodine, doao je u sukob sa profesorom koji je batinao ake. (Iskljuen je odlukom vlade 15. XI. 1889.). Milan Marjanovi, Stjepan Radi, Beograd 1937., 12-15).
2
Viktor Novak, Iz poslednje godine kolovanja Stjepana Radia. Politika 6. I. 1941.

rascjepa. Naa je narodna dua jedna. Sad treba to jedinstvo manifestirati.

Na jedan hrvatski ili srpski narod valja da se oslone na zapadu Slovenci a na
istoku Bugari, kao najsrodniji narodi hrvatskomu ili srpskomu, narodi koji
danas imadu posebne svoje tenje, ali je pouzdane nade, da e se teajem
vremena u tenjama zbliiti tu s narodom hrvatskim, tamo sa srpskim. Narodno jedinstvo postostruuje narodnu snagu. Ono je prvi uvjet da narod ne
p r o p a d n e . . . S hrvatskim ili sa srpskim narodnim jedinstvom ponimo, sa
zdravo shvaenom slavenskom uzajamnou nastavimo. S ozbiljnim i temeljitim prouavanjem zapadno-evropske kulture zavrimo. Tvrdo smo uvjereni,
da e ova dva naa narodna ideala obasjati zrake i treeg naeg ideala, vjerskoga jedinstva katolikih i pravoslavnih Slavena. Ne mislimo jedinstva formalnoga, koje bi se proglasilo papinskom bulom ili zakljukom crkvenog sabora, nego ono jedinstvo koje i danas postoji, ako i rijetko, u kranskim
srcima. to je na oko naa najvea nesrea, moe biti najjaa poluga svih
naih tenja kad kaemo istinu: Hrvat ili Srbin, Hrvat (Srbin) ili Slaven,
katolik ili pravoslavni. 3
U ovako strosmayerovski shvaenoj ideologiji jedinstva naroda i vjere kojoj
je Stjepan Radi ostao vjeran i onda kad je grmio protiv klika koje su Beogradom
ovladale, izgradio je svoje antiklerikalne poglede kojih se takoer nikad nije odrekao.
Vie nego ikad antiklerikal) i antijezuitski, Radi se izjasnio u asu smrti velikoga
biskupa (1905.). Tada je on u nekoliko napisa prikazao biskupovu fizionomiju i istodobno pokazao koliko su osnovne Strossmayerove misli nailazile na skladan odjek
u njegovu intelektu i njegovim osjeajima, hrvatskim, jugoslavenskim, slavenskim
i liberalno kranskim,, u stvari antijezuitskim i antikierikalnim. Jer Strossmayerova
smrt dala je prilike upravo ovima da na svoj klerikalni nain ozoblie plemeniti lik
rada i ivota velikog Slavena, dostojna uenika svete brae. Tom prilikom Radi je
sugestivno prikazao u sjeanjima posljednji susret, peti sa biskupom u akovu, kad je
bio njegovim gostom sa svojom enom. Bilo je to 26. VI. 1903., malo dana pred pad
bana Khuen-Hedervarya. Stjepan Radi je naiao na jo svjea Starca iji je duh
zablisto kad su poveli rije o njegovim omiljelim temama, Slavenstvu, glagolizmu,
boljoj budunosti jugoslavenstva, neosloboenog i razjedinjenog, vjerski i politiki.
Kad su govorili o ekoj, Radi mu je spomenuo da je Strossmayer hrvatski Hus,
samo s tom razlikom, to biskupa nisu jo spalili. Za trpezom, pred velikim brojem
sveenika odrao je Radi govor u kome je podvukao ta je upravo znailo podizanje
Sveuilita i Akademije u borbi s Maarima i Nijemcima. Biskup Strossmayer bio
je prijatno dirnut i tako izazvan odrao je govor u kome je opet bljesnuo svijetli duh
velikog oratora.
I sav kao pomlaen, pria Stjepan Radi odgovarae mi biskup,
dodue sjedei, ali uzdiui se duhom tako visoko da su se svi gosti pogledavali, kao da se pitaju, govori li to starac, koji je vie nego jednom
nogom u grobu. T a j Strossmayerov odgovor pokazao je pred mnogim svjedocima, sveenicima i svjetovnjacima, da je Strossmyer jo uvijek svoj
i na, da nije niije orue i da niije orue nee nikad postati. I da iz
svih svojih susretaja s tim dostojnim nasljednikom slavenskih apostola
nemam druge uspomene nego na ovaj dan, bio bih dosta stalan i jak da
8

Prema: Jugoslavenske novine 19. XI. 1936.

svim jezuitskim nametnicima, koji posiu za svetinjom njegova groba, a kaljahu ast njegova ivota otro i glasno doviknem: Prste k sebi, sinovi
tmine. Kas je ovo grob, jer i sav ovaj njegov ivot bijae na, hrvatski, slavenski, kranski; a vi idite i sluite onom iji jeste, ocu lai i djeci
njegovoj.*
Tko je taj otac lai i tko su djeca njegova bilo je jasno svakome tko je znao Radia
i poznavao Strossmayerov duh.
U lanku to nam je bio Strossmayer, Stjepan Radi dao je jedan osobit
portret biskupa kako su ga vidjeli njegovi savremenici i one generacije koje su s pijetetom ulazile u sadrinu i tendencije ideologije akovakog biskupa. Naroito je
on podvukao njegovu misiju kao predstavnika jedne istinski narodne crkve, kao antipoda latinatvu i jezuitizmu ultramontanaca. Radi tvrdi da e Strossmayerova linost
biti sveti j a i vea to se budu savremenici vie od njega udaljavali. Misli su to, koje
je o Strossmayeru izrekao i proslavljeni astronom i knjievnik Camille Flamarion, u
svom na indeks stavljenom djelu: La fin du monde.
Sav na politiki odgoj, naa tampa, pie ogoren Stjepan Radi, pa i
naa knjiga zadahnuta je mislima, zbog kojih je Strossmayer tu mnogo
hrvatskom srcu, a da je politiko steklitvo sad u maaronskom, sad u frankovakom duhu kod nas preovladalo, bio bi Strossmayer tu ve i naoj savjesti. A ta savjest kazuje to je biskup bio Hrvatima i kao Hrvat i kao
Slaven. Kao Hrvat vrsto je branio hrvatsko dravno pravo, a kao Slaven
to je pravo pomladio Jugoslavenstvom i Slavenstvom. On je tomu pravu
otupio svaku otricu koju bi ono moglo da ima protiv Srba, otkrivajui osnove
na kojima mogu Hrvati s ostalim Slavenima u monarhiji graditi sporazumno
svoju budunost. Kao Slaven je osjeao da je sudbina svih malih slavenskih
naroda nerazrijeivo vezana s napretkom i veliinom Rusije.
Zato je on 1888. o devetstogodinjici ruskog pokrtenja uputio onaj znameniti pozdravni telegram zbog koga je doao u sukob s carem Franjom Josipon. Kao
Hrvat, Jugoslaven i Slaven posveuje Strossmayer svoju katedralu jedinstvu crkava,
slozi i ljubavi svoga naroda (1882.). Ovaj veliki biskupov gest tumai Radi dubokim
slavenskim osjeajem i dalekovidnim ciljevima.
Gdje se vjersko jedinstvo propovijeda na slavu boju slogom i ljubavlju naega naroda, tu morade umuknuti vika i jezuitskih i fanariotskih
bjesomunika, da ostane samo veliajno djelo, koje je i po zamisli i po izvedbi kao uzvieni simbol jugoslavenske i sveslavenske duevne harmonije.
A da t a j duevni sklad bude potpun trebalo je otstraniti i sve vanjske znakove slavenskoga ponienja i osvajake prodrljivosti bilo rimske, bilo bizantske. Pa kako je pred uskrsnutom Bugarskom i Srbijom morala uzmai
nadutost grka, tako se po Strossmayerovoj osnovi preporoena Hrvatska ima
osloboditi latinaa. Ali na biskup iao je jo i dalje, prodahnut nepokolebljivom vjerom u boanstvo Kristovo i svetost svih apostola, a osjeajui duboko, da je na stolici slavnoga i svetoga Metodi ja dvostruki apostolski nasljednik, planuo je pravednim gnjevom na zlosretni pokuaj, da se katolika
crkva centralizuje poput kakve azijatske despotije, a biskupi, apostolski nasljednici ponize na pokorne sluge glavara jezuitskoga reda.
4
Stjepan Radi, Moji susretaji s naim biskupom. Novi vijenac 1905., 141-144. Prilog
Hrvatske misli 1905., br. 9.

Krivo se veli, da je na biskup mrzio jezuite do posljednjega daha ivota svoga. Ta Strossmayer je znao pruiti ruku i onomu koji nije mogao
napisati stranice bez poruge njegovu geniju i bez zavisti njegovu dostojanstvu. (Tu Radi misli na nadbiskupa Stadlera). Nego Strossmayer je dobro
uviao da u savremenoj Evropi kranstvu uope, a u katolikoj crkvi napose
ne moe nitko toliko koditi koliko jezuitska disciplina i jezuitski moral, pa je
zato proti politikom katolicizmu postavio katolicizam vjerski, te nema jednog
jedinog njegova pisma, u kom ne bi govorio, i svima nam vrue preporuivao
ne jezuitske pokornosti nego kransku ljubav i molitvu, poput ljubimca Isusova Ivana Evaneliste .. . Kao biskup nije se dao zastraiti ni zborom kardinala, ni spletkom jezuita .. .5
Jo snanije i buntovnije izrazio je Radi svoje negodovanje nad jezuitskim
eksploatiranjem linosti biskupa Strossrnayera nad samim njegovim odrom, kad je
podvrgao kritici posmrtni govor nadbiskupa Stadlera pri Strossmayerovoj sahrani.
Prije negoi to je prikazao sam govor, Radi je okarakterizirao pisanje Stadlerove
Vrhbosne. Dojam tih lanaka, obavljenih fu Vrhbosni, koju ureuju sarajevski
jezuiti., od 1900. na ovamo bio je, kae Radi, upravo sramotan i porazan za sve
prave Hrvate rodoljube i istinske krane.
Dapae i poslije svih najnovijih sramotnih i nedostojnih napadaja u
Vrhbosni za koju vie nema ni potena lista, ni potena ovjeka, izvan
onoga kruga, koji se ropski pokorava svakomu jezuitskom migu i poslije
svega toga nisi mogao vjerovati da se i Stadler slae s tim duhom politikoga
katolicizma bez ikakve vjerske sadrine, s tim duhom poganske mrnje i
osjetljivosti.
Meutim upravo govor nadbiskupa Stadlera nad Strossmayerovim odrom
uvjerio je Radia da je duh Vrhbosne, ujedno i duh nadbiskupa Stadlera. Nad
odrom trebalo je da govori semeljaki upnik Pavi, po mnijenju prijatelja i neprijatelja svojih, moda najuzorniji, n a j ueni j i, najrjeitiji, i to je kod ove zgode
bilo vanredno vano, moda najnarodniji sveenik itave Strossmayerove biskupije.
Meutim Stadler je svojim dostojanstvom izvojevao prvenstvo nad neznatnim
upnikom. Osnovha Stadlerova misao bila je da prikae Strosmayera kao najodanijega sina Svete Stolice. Prema tbme, u tom svom nastojanju, morao je sa svog klerikalnog gledita da mimoie upravo osnovne ideje vodilje cijeloga Strossrnayera. Govorei o podizanju katedrale Stadler je izrekao misli koje su prenerazile Radia.
Naime nadbiskup je rekao da ova crkva opovrgava tvrdnju, da Strossmayer nije
bio odan Svetoj Stolici. Ona je dokaz kako je ljubio Isusa Gospodina, tako je
ljubio i svetu mater crkvu i Isusova namjesnika na zemlji. Na ove misli uasava
se Radi.
Meutim, mene prooe srsi: pogledam na propovijeaoniou i vidim
nadbiskupa u njegovu aru kao da se hoe s nekim pograbiti. Kao da sam
osjea, da bi na ove rijei stotinu glasova moglo poviknuti: Dakle tako! Nema
nikakve, ba nikakve razlike u ljubavi k Isusu, ivom Bogu i u priznavaniu
vrhovnitva rimskoga pape! Ili je prema tome i Krist Strossrnayera bio puki
ovjek, ili mu je Kristov namjesnik na zemlji takoer bio pravi Bog. Jest,
5

Stjepan Radi, Sto nam je bio Strossmayer. Hrvatska misao, 1905., VIII, 337-340

takova svetogrdna misao neumoljivo slijedi iza gornje tvrdnje Stadlerovei

Ali revnomu Rimljaninu; ni to ne bijae dosta. Okrene se k ulazu hrama i
proita onaj divni napis na vratima. Ali itajui ispusti redak: Jedinstvu
crkava. Zato? Oito zato, jer se jedinstvo Istone i Zapadne crkve, za koje
se mole i katolici i pravoslavni, ne da ni zamisliti s pomou jezuitske vlasti
i bizantinske lukavosti, nego se dade postii jedino kranskom ljubavlju i
tvrdom vjerom u ivoga Boga.
U Radiu je izazvao nadbiskup latina pravu sablazan, kad je stao
da tumai sliku nad Strossmayerovim grobom koji klei pred Bogom a pod zatitom
Cirila i Metodija, jer Stadler ni u toj slici nije vidio nita drugo nego Strossmayerovu
odanost Svetoj Stolici. Pri kraju spomenuo je Stadler elju da da Bog da se dva
naroda sjedine.
Ali ni u propovjednikovu glasu ne bijae ni traga kranskoj poniznosti,
pokori i kaianju, nego je naprotiv iz njegovih usta zvuao kao otar no krik
vlastohlepnosti jezuitske. Drugi vapaj ostao je uzaludan stoga, to se jednomu
od dvaju bratskih naroda nije ni njegovo ime spomenulo, kao da bi se prolomio velebni onaj hram, kad bi se pod njegovim svodom zaulo ime Srbin.
Tako je Strossmayer bio ne samo neshvaen nego i izoblien od glavnog
govornika nad samim njegovim .odrom. Zato je neobino teko ovo palo Radiu, poto
je Strossmayer jo prije dvije godine kad je bio posljednji put s njim, jasno osuivao
svaku tuinsku politiku, pa ma se ona krila i pod platem katolicizma i mahala koliko
joj drago Isusovim krstom. I zato ne pojmim osuuje Radi odgovorne za sahranu,
to je poznata eta rijetkih, ali uglednih Strossmayervih prijatelja mogla dopustiti,
da jezuitizam uzme pa bilo i mrtvog naeg biskupa pa ma i na as u zakup, kako je
to bio frankovluik uinio jo sa ivim Stareviem. 6
Samo je po sebi razumljivo da su klerikalci sa svih strana osuli paljbu na
Stjepana Radia, njegovu Hrvatsku misao i njegovo bezbonitvo, gledajui u
ovom sluaju samo produenje njegova antiklerikalnog rada i kao saradnika svoga
brata Antuna u Domu i kao vodu mlade seljake stranke. A njeno je jaanje dolazilo u stalni sukob sa akcijama klerikalaca u Zagrebu koji sui se ve pribrali i politiki organizirani istupali. Zagrebako klerikalno! Hrvatstvo i Stadlerova sarajevska
Vrhbosna stalno uzimaju na nian brau Stjepana i Antu Radia ludog Stjepana
i crnog Antonija, kako ih je pred klerikalcima eljela omraziti Vrhbosna jo
1904. Dakako, da im Obojica nisu ostali duni uzvraajui im udarcima kojima su
seljaci odobravali, razumijevali ih i pozdravljali. Psovke, izrugivanja, podmetanja,
bijes, kako Dom karakterizira pisanje Vrhbosne, 7 uistinu su jedini argumenti kojima klerikalci obasiplju brau Radie. Ope je poznat epiteton koji je
urednih Vrhbosne oznaio za urednika Doma Papoder i Popoder! Poslije
jednog bezonog i vulgarnog napadaja Vrhbosne na Stjepana i Antuna Radia,
Stjepan je okarakterizirao pisanje ovog klerikalnog organa (1904. u svojoj Hrvatskoj Smotri, 633) uinivi odgovornim za takva pisanja i nadbiskupa Stadlera kao
6
Bauka (= Stjepan Radi). Stadlerova propovijed nad Strossmayerovim grobom. Hrvatska misao 1905., br. 8.
7
Dom III, 192, 205.

i dra, aria. Za obojicu sam drao, da nisu samo iskreni i dobri katolici, nego i
pravi krani i poteni ljudi; ovakvo pisanje, koje odaje i surovost i zlobu, i koje se
sustavno nastavljaju, tu je moju vjeru uzdrmalo.
Ali nisu se braa Radii, njihov Dom i HSS napadali kamo u klerikalnim
listovima. Tome je trebala da poslui i crkva. I sa propovjedaonica seoskih upa
grmjelo se esto protiv seljaka pristalica Seljake stranke, italaca bezbonog Doma,
kao i njihovih urednika. Jezuiti na svojim misama u seoskim crkvama napadaju
takoer seljaki pokret i izjavljuju svoje nade da e njihove misije tek onda pokazati
uspjeh kad Hrvati ne budu vie itali Radiev Dom. Ali esto se dogaalo da su
jezuitske propovijedi imale upravo suprotan uinak, jer su seljaci ba tada stali da se
pretplauju na njima jo nepoznati list.8
Ali ne samo kroz Dom nego i kroz svoju Hrvatsku misao namijenjenu
hrvatskoj naprednoj omladini u mjeseniku za narodno gospodarstvo, knjievnost i
politiku u slavenskom demokratskom duhu Stjepan Radi nepomirljivo razotkriva
kleraklne makinacije izobliujui na svoj osobeni nain duh i metode klerikalizma.
Dakako, da je kao takav izazivao najogorenije napadaje, naroito od strane najeih
bojovnika militantnog klerikalizma, jezuita. Jer i Radi preuzima karakteristike klerikalizma od predstavnika reformatorskog katolicizma, historiara umjetnosti i kulture
Fr. Krausa, a te su oznake postale sutina klerikalnog katekizma. Naime, klerikalac je,
komu je pojam crkve vii od vjere; klerikalac je, tko papu zamjenjuje s crkvom;
klerikalac je tko vjeruje, da je kraljevstvo Boje na ovom svijetu, i da je u moi
Petrova kljua i svjetska vlast nad vladarima i narodima, kako je to tvrdilo srednjovjeno papinstvo; klerikalac je, tko si umilja, da se vjersko osvjedoenje moe silom
stvoriti ili unititi; klerikalac je, tko je vazda pripravan, da istu zapovijed svoje
savjesti rtvuje tuem autoritetu, Hrvatska misao 1904., 575).
Uio je Stjepan Radi i odvraao hrvatski narod od klerikalnog zaluivanja
da e mu pape i njegova vjernost Svetoj Stolici pribaviti dravnu samostalnost i slobodu. Mlaoj hrvatskoj inteligenciji prilazio je Radi jednakim zanosom kao i svojoj
seljakoj brai, oekujui od nje, da se ne e povoditi za starim burujskim shvaanjem
ostarjelih i sterilnih politiara, to pooe tragom klerikalaca, koji su poslije prvog
hrvatskog Euharistikog kongresa 1900. stali da polau svu svoju nadu u Rimsku
Kuriju i u papu Pij a X.
Oni nai politiari, izlae Stj. Radi u studioznom lanku Kako se
danas brani domovina? (Hrvatska misao 1904.647) , koji su u rimskom papi odkrili i hrvatskoga politikoga spasitelja, neko su se vrijeme
poteno znojili, da rimskoga papu i rimske kardinale dobro i temeljito upute,
kolika bi to bila korist za katoliku crkvu, da Hrvati, kao katoliki narod
obnove i uvrste svoju staru hrvatsku dravu. Osobito se sarajevski nadbiskup
Stadler muio, da rimskim crkvenim velmoama dokae, kako bi hrvatska
drava bila najjai i najsigurniji katoliki most na putu do Carigrada i dalje
na istok. Stadlerova revnost dopala se pokojnomu papi Lavu XIII, ali dananji papa Pio X mnogo vie slua beke i berlinske Nijemce, nego ovoga odanoga Hrvata, a kako je jo po svom srcu i po odgoju dobar Talijan, ne mari
8

Dom V, 1904., br. 3, 44. (S. D. VI = Sakupljena djela).

Hrvatskoj nimalo pomagati ve zato, to misli, da bi ojaana i poveana

Hrvatska bila na nepriliku njegovoj domovini Italiji. A onda treba spomenuti i to, da je dananji papa iz Mljetake, i da je u Mljetcima ili u Veneciji gotovo sav svoj ivot sproveo, a nama je dobro poznato, da nas Hrvate
ba mljetaki Talijani najvie preziru i mrze. I tako danas iz Rima nema za
nas nikakve pomoi, a kamo li spasa. Dapae iz Rima otimlju nam sada i ono
malo prava, to smo ga jedva jedvice sauvali: prititu naime, ili ak tjeraju
slavensku slubu boju i iz onih upa, gdje se do danas od bojega rtvenika
uje narodni na slavenski posveeni jezik ...
Ovakve slobobodoumne i napredne misli 1904. godine izazvale su upravo
mahnitanje na klerikalnoj strani. Kao vidoviti pretkaziva, Stjepan Radi je pravilno ocijenio Pija X. na samom poetku njegova pontifikata. A sva ta izlaganja bila
su za jezuite heretika i neprijateljska i crkvi i vjeri, pa ih je trebalo svim sredstvima
pobijati .Njih je osim toga uznemiravalo to je on tvrdio i govorio, pisao i tampao,
da izmeu pravoslavlja i katolicizma u stvari i nema razlike, te da te dvije crkve ne
smiju da budu smetnja za bratstvo i slavensku solidarnost izmeu katolikih i pravoslavnih Slavena, naroito ne izmeu Srba i Hrvata. A za frankofurtimae to je bio
u stvari pravi otpad od prave i jedino spasavajue crkve .Na velikoj seljakoj skuptini u Velikom Grdjevcu 14. I. 1904. Radi je dodirnuo pitanje hrvatsko-srpskog
razdora i naglasio je da Srbe i Hrvate ne bi smjele da dijele vjere, jer su obje
gotovo iste i jednake. Njega je za govora prekinuo stari upnik iz Rae Ivan Mikac.
koji je pred 10.000 seljakog .svijeta imao kurai da kae, da su te dvije vjere iste,
samo su s dvije crkve. Ma da taj upnik nije bio neki Slavosrb, kako to kae Radi,
ipak je imao ovako uzvieno i pomiriteljno shvaanje o crkvama koje rastavljaju
Srbe i Hrvate. Zato je Radi, piui studiju o Slavenskoj narodnoj svijesti i Dva
nepremostiva ponora, to za uvijek dijele Slavenstvo (Hrvatska misao 1904.),
izveo iz ove misli starog upnika, a i svojih slobodoumnih i naprednih tenji,
zakljuak da katolicizam i pravoslavlje ne smiju da budu po- svojoj sutini opreni
i smetnja moralnom i duhovnom jedinstvu Slavena.
Takva shvaanja i zanos kojim su se ona iznosila, otrina demaskiranja
politike klerikalaca uzbuivala su ih i njihova je tampa, dnevna, nedjeljna i revijalna, dizala drvlje i kamenje na oba Radia.
U takvim otrim sudovima o brai Radiima nije zaostajala ni filozofska
Mahnieva Hrvatska straa, reagirajui na svaki njihov lanak ili govor. Za
Hrvatsku strau (1903.), itava djelatnost Doma ide za tim, da otrgne hrvatski
narod od crkve, od Rima, od sveenstva. U politici hoe da se stvori velika seljaka
stranka, to bi u svemu bila mjerodavna, ali sveenika bi iz n j e trebalo iskljuiti, te
izruiti seljake drugim v o a m a . . . Tako na primjer u lanku Hrvati, vratimo se
na pravi put i na drugim mjestima, gdje tako govori o Rimu i papi, da neuki itatelj mora zakljuiti: to dalje od Rima, to b o l j e . . . ili, na drugom mjestu: Zna se
da je Radiev Dom veoma poguban list za na narod. Svojim napadajima na
vjeru katoliku, na rimskog papu, na biskupe i sveenike, svojom smutljivom i protuvjerskom pisanijom, Dom kao da je rad u prostoga puka omrziti i crkvu i njezine
slubenike, sveenike. Uznemirena je i uvrijeena Hrvatska straa to je Radi
narodu govorio, da se otkako ga ima stalno bori s Rimom i Beom. Mi smo Hrvati
u zabludi, to smo se okrenuli k Zapadu, a odvratili od Istoka. .. Sve to je na Za-

padu to je Hrvatu neprijatelj pa bio to sad Nijemac, bio Talijan, bio Be, ili
R i m . . .9
Meutim, braa Radii, naroito Stjepan, nije ostajao samo na ideolokim
disputama sa svojim klerikalnim protivnicima. Uei narod, na uas klerikalaca,
da je narod suveren u svojim zahtjevima u unutranjoj kao i vanjskoj politici, traei svoje puno nacionalno i ekonomsko samoopredjeljenje, Stjepan Radi je zahtijevao da se zemlja vrati seljaku, fabrika radnicima a trgovina kooperativima. Ova
saeta formulacija Radieve ekonomske politike, koju je seljak shvaao i prihvaao,
ila je konkretno za diobom velikih posjeda. Tu se, dakako, morao da sukobi sa feudalnom strukturom drutva, koje je u to vrijeme bilo i te kako starostaleko. Programske misli o parcelaciji velikih posjeda dovele su do zabrane prvog programa
seljake stranke. Veleposjednici osjetie revolucionarnu snagu ovih zahtjeva, pa su
odmah starim oprobanim sredstvom denuncijacija zatraili intervenciju bekog
dvora. Meu tim tubama bila je jedna i zagrebakog nadbiskupa Posilovia. 10
Stoga je klerikalno Hrvatstvo u prvom svom broju napalo Radiev Dom
i nazvalo ga bezbolnim listom. Naravno da je i Dom uzvratio pozdrave prikazavi
jezuitsku fizionomiju tog lista u borbi za ugroeno veliko i slavno hrvatstvo.
Radi dovikuje zgranutim klerikalcima da je samo u slozi i jedinstvu naroda istoga
jezika i plemena na Slavenskom jugu njegova budunost, od Triglava i Jadrana do
Crnoga mora. A samo-Hrvati ,kako neki hoe da budu, to su samoubojice ili tuinske
sluge poruuje Dom hrvatskim klerikalnim i neklerikalnim separatistima. 11
Udruenim snagama pobijale su klerikalne novine i revije Radiev Dom.
Stoga su braa Radii zakljuili da se jednim naelnim stavom odgovori svim tim
klerikalnim protivnicima. Meutim, cenzura naklonjena klerikalcima, zaplijenila
je itavu stranu ili kako stojji prema Radievoj terminologiji: Zarobila. 12
Crkveni poglavari bili su esto uznemireni i ljuti kad su saznavali da i pored
svih opomena koje su se upuivale sveenstvu:, po koji sveenik ipak pristaje uz
ideje brae Radia i pomae propagiranje naela njihove stranke. Crkvene vlasti
zabranjivale su sveenicima da ni u kom sluaju ne smiju da budu pretplatnici
Doma a pogotovo ne njegovi povjerenici, U prvo vrijeme crkvene su vlasti u tome
imale i uspjeha. Naroito je Katoliki list podigao protiv Doma veliku galamu
i optuio je sa krivovjerstva sve one koji bi itali Dom. God. 1903. primalo je
Dom kojih pedesetak sveenika. Sam Radi pie da je sad stvar gotova. Popovi
su proti Domu i nee se vie k njemu okrenuti. Pa e i ovo nekoliko njih
0 novoj godini za omima drugima. 13
Meutim ni ove smetnje nisu zaustavljale Radie, niti su se njihove pristae
kolebali da li treba istrajati. A ta njihova upornost i postepeno pristajanje naprednijih i odreiti jih seljaka uz njihov pokret povela je za sobom ponekog, naroito
mlaeg sveenika. Kad bi nadbiskup za takav sluaj saznao, odmah bi poveo postupak
1 uputio takvom prestupniku niz pitanja na koja je trebao da odgovori. Pitanja su
bila tako sastavljena, kako bi mladi prestupnik osjetio svu teinu svoga velikoga
9
10
11
12
13

Povodom proslave brae Radia. Javnost 1936.. br. 25, 562.

Stjepan Kranjevi, Hrvatski seljaki pokret. Selo i seljatvo. Sarajevo 1937., 27-28.
Dom 1904., br. 18, 280 (S. D. VI).
Dom 1903., br. 2, 169-171. (S. D. V).
Doto 1903., br. 17, 269 (S. D. V).

grijeha. U ovakvom jednom aktu koji je nadbiskup uputio kapelanu Stjepanu Rucu,
pita se:
1. Je li vam poznato, da je Stjepan Radi javno ustvrdio, da na narod
nee biti sretan, dok ga rimski papa ne prokune?
2. Je li vam poznato, kako je Ante Radi u svom Domu napadao
crkvu katoliku i katoliko sveenstvo i odvraao na katoliki narod od svete
priesti porugljivo govorei o krunom Bogu i kako braa takoer u svojim
novinama hukaju na katoliki narod proti njegovom sveenstvu zavodei
ga na otpor proti odredbama crkve?
3. Je li vam poznato, da je Preuzvieni Ordinarij na (t. j. dr. Posilovi)
poradi svega toga svojemu sveenstvu zabranio pristajati uz Seljaku stranku
brae Radia i iriti njihova naela?
4. Ako vam je sve to poznato, kako opravdavate vae ostentativno
dranje prema reenoj stranci prigodom vaih primici j a, i ako ste pristaa
te stranke, ime to opravdavate? 14
Na ovo je urednitvo Doma dalo jedan svoj karakteristian komentar
i neke vrste demanti. Prije svega, urednik nije ni znao kako je dotini mladi sveenik, koji je tek obavio svoju prvu misu, odgovorio Duhovnom Stolu u Zagrebu. Jer
to nije bio prvi sluaj da se pristalice Seljake stranke izlau neprijatnostima radi
njihova politikog uvjerenja. Urednitvo se stoga nije dosad osvrtalo na podmetanja
od strane klerikalaca kao da se u Domu napada crkva katolika i katoliko sveenstvo, i kako braa Radii jo svedjer hukaju narod proti njegovom sveenstvu
zavodei ga na otpor proti odredbama Crkve. Urednik je miran, jer se dosada kao
napadaj na crkvu uzimala kritika postupaka nekog nevaljalog popa. Meutim s ovim
aktom, koji je u ime Duhovnog stola potpisao vikar, biskup Krapac, sasvim je druga
stvar. Jer, tu se radi o slubenom objavljivanju jedne izmiljotine kao da je Radi
negdje rekao da e Hrvati tek onda biti sretni, ako ih papa prokune. Isto to vai i za
izmiljotinu da je negdje govorio o krunom Bogu. 15
Meutim ovaj demanti urednitva Doma nije oslobodio Radia od ovog
tvrenja. I to ne samo kod klerikalaca i ostalih njegovih protivnika, koji su esto
citirali ovu njegovu misao, nego i kod svih njegovih potovatelja i svih naprednih
rodoljuba. Ona je rasla s imenima Stjepana i Ante Radia, naroito Stjepana, pa je
kasnije Radi nikad vie nije ni demantirao, primivi je kao da ju je i izrekao. Ova se
tvrdnja pripisivana Radiu stalno ponavljala kroz dnevnu i ostalu tampu, otkako ju je
prvi put objavio Katoliki list prema nekim obavjetenjima od lica koje je bilo u
Beogradu, gdje je navodno Radi u jednom vatrenom antiklerikalnom govoru (1904.)
napao hrvatske klerikalce kao neprijatelje narodnog jedinstva. Tadanja frankofurtimatina bila je jo vie i zato izazvana to je ta izjava pala u pravoslavnom Beogradu! Tako je ta misao bila sroena sa fizionomijom Stjepana Radia.
Klerikalce nije mogao Radi jo i stoga da uvjeri, jer je postojao jedan drugi njegov
demanti, poslije nekog napadaja Hrvatstva, u kome je on 17. X. 1904. doista
rekao da nije nikad nikomu kazao niti mogao da kae da je katolik, nego da nastoji
biti samo pravi kranin.16
14
16
16

Dom 1906. 154. (S. D. VII, 134)

Dom 1908., br. 35, 200-202; (S. D. X. 200-202).
S. D. XVIII. 224.

U postepenom pouavanju seljakih masa Dom je dodirnuo mnoga, za

tadanja shvaanja upravo revolucionarna pitanja. Odnos crkve prema dravi u
apostolskoj monarhiji imac je da ostane na ustaljenoj srednjevjekovnoj tradiciji.
Kojeg li zaprepatenja kad je Dom jednoga dana stao da zagovara odvajanje crkve
od drave, ukazujui na stav Hrvatstva koje tei za samostalnou crkve. 17
Za vrijeme prvog svjetskog rata mogli su se klerikalci uvjeriti da e im
Stjepan Radi biti stalan i nepomirljiv protivnik. Otkako je 1908. uao u hrvatski
Sabor sa prva svoja dva druga, (a 1910. porastao je broj poslanika njegove stranke na
devetoricu, medu kojom su bila petorica seljaka), klerikalci su imali prilike da uju
Radieva nepovoljna miljenja i sa saborske tribine. Teke prehrambene prilike, kao
i eksploatacija seljaka za ratna podavanja, dala su povod za otru kritiku, u kojoj je
dodirnut veleposjed, svjetovni i crkveni, kao favorizirani u podnoenju tereta. U
svojim oscilativnim shvaanjima prema svjetskim dogaajima tokom rata, Stjepan
Radi bio je stalno na strani Rusije, pogotovo onda, kad su 1917. poele u Rusiji revolucije. Na uasavanje klerikalaca i konzervativne buroazije Radi je juna 1917.
ustvrdio, da jo nema ruske revolucije, jer e se ona tek pojaviti. 18 A u Oktobarskoj
revoluciji dogledavao je Radi pravog inioca koji e preporoditi i Rusiju i ovjeanstvo. I dok su maloduni, a jo vie neskloni i neprijateljski raspoloeni prema velikom
djelu oslobaanja ruskog seljaka i radnika od vjekovne tiranije, stali u front protiv
Rusije, Radi naprotiv sav oduevljen tumai svojim seljacima da se Rusija ne kida
i ne raspada, nego se Rusija roji i o b n a v l j a . . . I eto san postaje java: Rusija se
obnavlja, Rusija se roji i zato tko je slavenski Hrvat meu nama a to treba
da smo svi taj neka se istom sada za nau budunost nita ne boji.19
Nije udo da su lanci Stjepana Radia o Rusiji tih dana bili pod udarom
cenzure, jer je dokazivao, da je Rusija upravo Oktobarskom revolucijom stvorila
temelje novom meunarodnom pravu, sruivi dotadanje meunarodno nepravo,
a ono e osigurati slobodu, pravicu i sreu svakome iole svijesnome i sposobnome
narodu. Sve je ovo zaprepatavalo hrvatske klerikalce i stvaralo nepremostiv jaz.
A Radieva nastojanja za oitvorenjem pravica za radniku i seljaku sirotinju 29
pogaala su sred srca feudalne privilegije hrvatskog visokog klera, s kojim se ve
nii stao da razilazi. Klerikalci, koji su za prve tri godine rata strahovali od eventualne pobjede Rusije zbog njenog pravoslavlja i njenog utjecaja na pravoslavne
balkanske narode, ubrzo su poslije Oktobarske revolucije, prema diktatu iz Bea
i Rima, stali da u toj novoj Rusiji vide drugog socijalnog protivnika, koga treba svim
silama suzbijati. Kao to su to klerikalci inili sa svojim ranijim protivnicima u H r vatskoj, oznaavajui ih pred masama kao bezbonike i nevjernike, tako su se sada
stali obarati na marksistika naela o religiji i crkvi, vjerujui da e se moi za dugo
vrijeme odrati u svojim pozicijama kad i u Hrvatsku stane nadirati talas
novog socijalnog stremljenja. Odatle, od samih poetaka novih datuma u Rusiji, pootreni napadaji na Radia, uslijed njegovih odobravanja velikog preporoda koji je
inaugurirala u Rusiji Oktobarska revolucija. Meutim, Radia to nije nimalo smetalo,
17
18
19
20

Dom
Dom
Dom
Dom

1904.,
1917.,
1917.,
1918.,

br.
br.
br.
br.

9.
22.
49.
7.

jer je znao, da e njegove mase vie vjerovati njemu, nego sveenicima i klerikalcima,
koji su ga oznaivali kao bezbonika.
Ovakav Stjepan Radi, iz vremena prije Jugoslavije ostao je dosljedan i u
Jugoslaviji. itav jedan decenij, kolikogod je poivio do tragine posljedice fatalnog
20. juna 1928., (f 8. VIII. 1928.).
Ali ni klerikalci nisu izmijenili svojih uvjerenja o njegovu bezbonitvu
i antiklerikalizmu koji je njih pred irokim masama seljaka toliko teko pogaao.
A klerikalce je veoma uznemirilo, kad je i Radi u program HRSS 1921. unio i stav
0 vjeri. U treem poglavlju se kae da je vjera temelj moralnoj kulturi. Vjera
uope, a kranski nauk je temelj potenoga odgoja. Kranske crkve i sve javne
vjerske zajednice posvema su slobodne u nauanju i u ispovijedanju vjere, u izvrivanju svih vjerskih obreda i u vjerskom saobraaju sa svojim vjerskim poglavarima
takoer izvan vanjskih granica republike. 21 Dakako, Radi je i sada samo na liniji,
koju je zacrtao jo 1904. u osnovnim politikim i kulturnim naelima HSS pri njenom
osnivanju. Mora da se kae da Radi nije bio za vjerski indiferentizam, poznavajui
dobro onovremeni mentalitet hrvatskog seljaka, ali je odluno zastupao gledite, u vezi
sa kolskom politikom da se svaki klerikalni prohtjev mora iz kola odstraniti, poticao
on s katolike ili pravoslavne strane. Ovako je Radi govorio i pisao 1904. u Hrvatskoj misli kad je objanjavao potrebu jedne seljake stranke, njen program, naela
1 taktiku. Ovako do ujedinjenja 1918., ovako u opoziciji, a jednako i kao Ministar
prosvjete! Uvijek jednako i nepromjenljivo, napredno:, slobodoumno i antiklerikalno. Sve su njegove pristalice, ali i protivnici dobro znali, da Stjepan Radi i ovim
stavom programa o vjeri u stvari podvlai misao koja odvaja religiju od politike.
Tako je to on shvaao, a takvim je duhom proet sav njegov daljnji rad u eri njegova najeeg republikanstva, prije i poslije polaska u Rusiju.
Svakako je Radi ovim htio da zatiti svoje politike interese od klerikalnih
intriga. Osim toga u stranci se sada nalazio ve i prilian broj sveenika, iju je savjest morao zadovoljiti ma i ovakvom formulacijom. Pored toga u isto vrijeme diskutirano je u Konstituanti o istom problemu u vezi sa X I I . lanom Nacrta Ustava, pa
je i Radi bio primoran da pred svojim masama zauzme odreeni stav. Tim vie, to
su klerikalci podvlaili da je ovim Nacrtom Ustava dola u pogibelj i vjera i crkva.
Ovako je parirao klerikalcima u njihovu licitiranju s opasnou vjere, koja je dolazila od klerikalnih fantazmagorija, a te i nisu bile tako bezopasne, jer su ih klerikalci vjeto povezali s ugroenim hrvatstvom.
Radi je ve 1919.1920. suvereno vladao nad narodnim masama u Hrvatskoj, o emu su dali rjeit dokaz izbori za Konsbituantu, kao i gradski izbori u Zagrebu,
aritu klerikalizma u Hrvatskoj. Dok je Hrvatski blok, koji je formiran poslije
izglasavanja Ustava, i poslije Obznane i represalija koje su voene svom strogou,
od 28.000 zagrebakih izbornika izborio 15.297 glasova, dotle su klerikalci mogli da
zabiljee jednu bijednu cifru: svega 366 glasova! Pa opet, njihova dreka na sve njihove protivnike bila je tolika kao da su oni najmoniji predstavnici hrvatskog naroda.
Ne, to oni doista nikad nisu bili. Samo, veoma vjeti znali su se vezati uz najradikalnije nezadovoljnike i pomou njihovom stei ugled monog politikog inioca. Oni su
21
Stjepan Radi, Temeljni nauk ili program
(HRSS). Zagreb 1921., 6.

Hrvatske

republikanske

seljake

stranke

bili samo n a j v j e t i j i i najradikalniji eksploatatori politikih nezadovoljstava u dravi

i njima se koristili u svoje politike svrhe.
Stjepan Radi niie proputao prilike a da ne zada klerikalcima potreban
udarac, naroito onda kad su se nametali kao tutori veliko i samo hrvatstva. Kad
se 11. X I I . 1921. saznalo za rezultat izbora u Zagrebu, Stjepan Radi je sazvao komers u veliku dvoranu Hrvatskog Sokola. U velikom govoru Radi je istaknuo znaenje pobjede Hrvatskog bloka. U dvorani i izvan n j e sakupila se ogromna masa
pristalica, koja je u pravom zanosu odobravala temperamentnom govorniku. U naroito sarkastinom i otrom tonu Radi nije potedio ni klerikalce, ili kako ih on
nazva popovce, u stvari onih nekoliko nesolidnih i ambicioznih mladia i hrvatski
katoliki episkopat.
Na ovo je Katoliki list ljutito i odluno odgovorio Radiu. N j e m u je
strano, da je masa, kad se Radi oborio na episkopat, najotrijim i najgoropadnijim
izrazima dala maha svome nezadovoljstvu s episkopatom, kao i sa hrvatskom Pukom
strankom.
To ne smijemo preutjeti, kae Katoliki list, nego moramo odluno
osuditi ovakav postupak. Hrvatski katoliki biskupi dobro su razumjeli duh
pravoslavlja i ne vode svoga puka u pravoslavlje, i stoga ne trebaju pouke od
gospodina Stjepana Radia. Hrvatski katoliki biskupi nijesu petolisci niti
ne p j e v a j u po beogradski (t. j. velikosrpski ili pravoslavno), ali nijesu ni
gospodin Stjepan Radi. Drimo, da je sveenicima kojima je polaskao gospodin Stjepan Radi, da su narodni, da nijesu popovci i da su protiv svojih
biskupa, ovo laskanje velika uvreda. Sada znademo i to, da nije sluajno,
to hrvatski narodni sveenici, otpadnici od katolike crkve, izabiru uvijek
prostorije Hrvatskog Sokola, (kojega su lanovi i neki sveenici, usprkos
zabrane sveukupnog i hrvatskog, i slovenskog i srpskog katolikog episkopata),
za svoje hrvatsko narodno bogosluje, koje vodi poput eke narodne
crkve u pravoslavlje. To su putevi gospodina Stjepana Radia i Hrvatskog Sokola i hrvatske narodne crkve koji grade samo na ivoj peini, t. j.
ivoj svijesti hrvatskog naroda i druge peine ne trebaju, po rijeima gospodina Stjepana Radia, jer e po nekadanjim njegovim rijeima
hrvatski narod tek onda biti sretan, kad ga prokune Rim.22
Klerikalci su pokuavali i druge metode, da preko svojih sveenika ublae
samog Radia, ali im to n i j e uspijevalo. I u Domu kao i na zborovima, Radi nemilosrdno svojim naroitim demagokim rjenikom iba klerikalce. Pa i onda, kad bi
u podne, na glas crkvenog zvona, s narodom na glas izmolio Oe na. Tako su pokuavali dr. Jostip Lonari, predsjednik klerikalne Uzajamnosti, tako je pokuavao
i Katoliki list, ali uzalud. Pogotovo, kad su vidjeli, kako im tlo izmie ispod nogu.
Poslije svih neuspjeha digli su i od takvih pokuaja ruke. Pa opet, stalno poruuju
Radiu da se kler kupi u redovima najradikalnijeg hrvatstva ne bi li ga barem time
ublaili.
Novinstvo i ljudi iz redova Hrvatskog bloka esto istiu, kuka Katoliki list, da je velika veina ili barem dobra polovica hrvatskog klera zadojena politikom ideologijom, kojoj je predstavnik Stjepan Radi. Ve sama
22

596.

Predsjednik Hrv. Bloka; hrvatski katoliki episkopat. Katoliki list 1921., br. 50,

ta okolnost, bez obzira na asnu tradiciju naega klera, koji se uvijek kupio
u redovima najradikalnijeg hrvatstva, morala bi barem za as priduiti u g.
Radia onaj animozitet, koji u njegovoj dui kljua prema katolicizmu i katolikom kleru onamo iz najmlaih njegovih dana. Velik dio hrvatskog sveenstva nije danas u organizacijskoj vezi s katolikim pokretom u naim krajevima ba radi toga, jer hoe najprije u nekom primirju s obzirom na kulturna
i socijalna pitanja da polui politiki ideal, koji hoe da ostvari Radi. Dok je
ovako sveenstvo polo u susret Radiu, navaljuje on svakom zgodom i na
katolicizam i na itav sveeniki stale. Nije to tek sporadina pojava, to je
u Radia sistem proraunani sistem s oitom tendencijom, da porui
auktoritet klera i za svagda onemogui svaki utjecaj sveenstva na narod.
U ovome je Radi neizljeiv, kao to je uope svako njegovo nastupanje samovoljno, autokratsko. Ni opomena vidjenijih lanova njegovih politikih
pristaa, ni molba predsjednika nae Uzajamnosti, koji je u ime itavog
sveenstva zamolio Radia, da ne vrijea klera, ne koriste nita. Da su nae
tvrdnje istinite, dokazom je gotovo svaki broj Doma i Radievi govori, od
kojih je rijetko koji bez povrijeda asti i ponosa sveenikoga. . .
Katoliki list bio je neobino ljut,, to je Dom objavio pjesmu Pravo
osloboenje, u kojoj! se govori o svjetskom ratu, kad je vaba napao na Slavene,
a vabe su pomagali fratri i popovi, koji su mjesto da brau zavaenu mire,
sijali, otrov mrnje. Kad siu seljaci uvidjeli da su sveenici sluge ropskog monarhistikog reima, stali su se od njih odvraati i spremati za puno osloboenje. Jo vie
je Radi ogorio klerikalce kad je odrao nadgrobni govr na pogrebu gradskog
zastupnika Krpi-Moilara. Ovdje na groblju, na svetom mjestu, Radi se oborio
horribile dictu i na popove za koje je rekao da u njih ima n a j m a n j e vjere. Popovi
se n a j m a n j e mole, i onda kad mole, misle na kuharicu.
ovjek, koji se ni u ovakvom momentu ne moe da svlada, reagira
Katoliki list, a da ne prokipi mrnjom na itav stale, pokazuje takoer,
kako je njegovo istinsko miljenje o katolikoj religiji, koju tako hipokritski
ispovijeda pred seljatvom, za koje znade, da do te religije jote neto dri.
to emo doivjeti od g. Radia za vrijeme, dok dobra polovica klera koraca
za njim predvodnikom! 23
Klerikalcima stoga nije drugo ostalo nego da licitiraju s Radiem u kritici hegemonizma i centralizma, napadajui jednako estoko beogradske vlade kao
i srpstvo i pravoslavlje. Radieve krilatice: Vjeruj u Boga, ali ne i u popa!
ostala je na snazi i onda kad se uz Radia povezao najvei broj katolikih sveenika,
u HRSS kao i kasnijim fazama Radieva politikog osciliranja. A ove kratke i jednostavne rijei osvajale su seljaka, koji je imao stoljetna iskustva sa svojim sveenikom. Ova je misao, kae jedan sveenik, u masama izvodila svoje ogromne, svijesne i podsvijesne uinke. Stari satrapski popovski ugled raspao se kao to nestaje
gusta magla na suncu. Narod je prestao da v j e r u j e u popa, ali zato nije izgubio svoje
kranske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskoica, da oni
uvaju vjeru u narodu. Ne uvaju je oni, nego je uva narod od n j i h . . .24
23
24

Stjepan Radi i hrvatsko svefenstvo. Katoliki list 1922., br. 26, 316.
Starokatolik 1928., br. 8.

Klerikalci su jo jedino imali nade da e paralizirati uspjehe Radieve kod

irokih masa, da ga pred njima, u vrijeme njegove sedamgodinje apstinencije,
denunciraju kao prijatelja Srba, pa ma to bili i srpski seljaci, zemljoradnici.
Mi Hrvati moramo zapamtiti, pie Katoliki list, da je ba u zadnje
vrijeme toliko puta istakao Radi, voda hrvatskih seljaka, da mu je zemljoradnika (srpska) stranka najblia. Nije mu bliza po politikom programu
obzirom na unutarnje ureenje nae drave, ali mu je bliza po socijalnim i
kulturnim pogledima. Radi naputa malo po malo dosadanje dravopravno
stanovite i Koe da svojoj stranci dade socijalni i kulturni znaaj, a u ovom
pogledu nema zapreke, da se sloi sa protuvjerskim stanovitem srpskih zemljoradnika, jer je on sistematski i do sada radio, da hrvatski narod otui katolicizmu. 25
To je bilo u onim trenucima kad su se stale lomiti republikanske ograde,
mjeseca marta 1924., koje su Stjepana Radia i njegovu stranku drale u pasivnoj
rezistenciji. Poznato je da su 23. marta 1924. stigli u Beograd poslanici HRSS i poloili
u Narodnoj skuptini zakletvu na Ustav i odrekli se republikanske ideje. Dakako
u punoj saglasnosti i inicijativi samog Stjepana Radia. Istina, Stjepan Radi e jo
itavu godinu dana biti izvan Skuptine. Augusta 1924. vratio se Radi iz Rusije,
gdje je mnogo vidio i nauio, 26 a onda je opet poao u inostranstvo, u vicarsku.
Izmeu ta dva svoja putovanja Radi je u nekoliko mahova doao u dodir sa irim
seljakim masama na zborovima. Tu je on pripremao teren za svoje obraenje! Tu
je on traio u stvari odobrenje za saradnju sa Beogradom, koju dotle nije nikako
narodu tumaio niti se za n j u zalagao. Jedan od tih odranih govora bio je i onaj
u Kraiu, (28. IX. 1924.), koji je u klerikalnim redovima izazvao nezapamenu oluju.
Prava bura negodovanja osula se na Radia u svim klerikalnim listovima. Iza njih
nije izostao ni list zagrebake kurije, zagrebakog nadbiskupa, Katoliki list.
Povod za Radiev estok napadaj na kler uope, a napose na episkopat, dala
mu je poslanica epikopata, koju su biskupi izdali u akovu, gdje su se sastali na
konferenciju. Oni su pored ostalih pitanja odluili da iskoriste proslavu hiljadugodinjice hrvatskog kraljevstva, koja se imala proslaviti godine 1925. Da bi ovu
proslavu imali svu u svojim rukama, klerikalci su je povezali s namjeravanim
velikim hodoaem u Rim, poto je papa godinu 1925. proglasio za svetu, jubilarnu
godinu, kad katolici sa svih strana hodoaste u Rim i tamo 'Ostavljaju svoje bogate
poklone. Svakako jugoslavenski, prvenstveno hrvatski, episkopat imao je namjeru,
kao i ostali klerikalci da se u toj sveaosti nametnu svemu narodu kao voe ove
proslave, elei povezati hiljadugodinju hrvatsku historiju sa historijom rimskih
papa, od kojih je, kako su to oni tvrdili, dolazilo za Hrvate samo svako dobro, jer
su mu oni bili jedini i najiskreniji prijatelji i zatitnici. Pri hrvatskom poklonstvu u
Rimu, imao se papi da preda zlatan kale, za koji je trebao da dade priloge cijeli
hrvatski narod. Ovo je bio za sve iole naprednije duhove pravi izazov, na koji ni
Radi nije mogao da uti.
25

Katoliki list 1924., br. 13.

Dom 1924. obiluje dopisima iz Rusije, iz kojih se vidi koliko je Sovjetska Rusija
osvojila St j. Radia. (Vidi: E. Stani, Stjepan Radi o Sovjetskoj Rusiji. Zagreb 1945.).
26

Uistinu, ova episkopatska poslanica nije naila na kritiku i osudu samo u

redovima HRSS, nego i Hrvatske zajednice, a da se posebno ne naglaava i u redovima demokrata i svih ostalih naprednih krugova Hrvata. Zajedniarski Hrvat,
dan poslije Radieva govora, donio je veoma otru ocjenu ovog episkopatskog plana,
gledajui u njemu izraze jedne oigledno nepoeljne politike.
Prenosei crkvenu katoliku proslavu na nacionalno polje, pie uvodniar Hrvata, episkopat je prevrio mjeru na vie mjesta okrunice, u kojoj
pored dobrih mjesta, dolazi i ovo: .. . srasla se vjera katolika s hrvatskim
narodom. Pri tom se zaboravlja, da hrvatski narod nije samo katoliki, ve da
ima u njemu i muslimana, koji sainjavaju tako vaan i znamenit dio hrvatskoga naroda, da bi o tom morali voditi rauna i katoliki biskupi, koji se
smatraju Hrvatima, kad progovaraju o hrvatskim narodnim stvarima. Ne
moe biti nacionalni Hrvat i katoliki ekskluzivista, niti e Hrvati radi ijedne
crkve dopustiti, da se lomi ili slabi njihovo nacionalno jedinstvo. Kako je
u ovom pitanju okrunica netaktina i pogibeljna, tako je i u drugima. U
njoj se tvrdi, da je katolika vjera stvorila povijest hrvatskoga naroda. Biskupi moraju radi svoga ugleda i crkve paziti, to piu, a najbolje je, da se
u narodne stvari ne mijeaju, ako im nee ili ne smiju koristiti. Nije istina,
da je ikakva vjera stvorila povijest hrvatskoga naroda. Takva fraza vjeri
nita ne koristi, a moe biti ugodna samo onima u Beogradu, koji nauaju da
su Hrvati pokatolieni Srbi, narod koji je stvorio Rim i Austrija. Jesu li
na to mislili biskupi kad su napisali frazu, koja nije istina? A i inae svojim
duhom okrunica ne odgovara duhu i tenjama hrvatskoga naroda u nacionalnim pitanjima. Ovo zanosno slavljenje prolijevanja krvi za najkaifcolikije kraljevstvo sigurno nije odraz ni kranskoga ni hrvatskoga narodnoga duha. 27
Hrvat, kao organ tada jo republikanske Hrvatske zajednice, bio je
uistinu ogoren na ovaj episkopatski gest. Znaajno je da se podvue da su pretplatnici
pristalice toga lista bili mnogobrojni sveenici, a n j o j su pripadali i dva nadbiskupova
intimna prijatelja dr. Fran Barac i dr. Svetozar Rittig. Ovakvom pozdravu nisu se
mogli ni u snu nadati biskupi. Demokratska Rije bila je jo odlunija, ali sa svog
partijskog i monarhistikog gledita. Po n j o j su episkopi mnogo pogrijeili to- vezuju
proslavu hrvatskog kraljevstva s jubilarnom proslavom u Rimu. Mjesto da vide u
Jugoslaviji ostvareno Tomislavovo kraljevstvo i da tom prilikom manifestiraju svoju
snanu volju za daljnjim progresom na svim linijama
Hrvati bi po miljenju kaptolskih glaveina trebali da upotrebe ovu
zgodu za metanisanje papi i skrueno kleanje po crkvama u Rimu i u Hrvats k o j ! . . . Dakle: Hrvati e tisuu godina nakon Tomislava manifestirati
svoj napredak i moderno shvaanje o svom poloaju i ulozi u Evropi time
to e papi i Talijanu dati zlatan dragocjen kale i dvije crkve! Pa da se
Bog ne smiluje tim mranjakim klerikalcima i frankovcima, kojima e se
moda pridruiti i radievci.
Meutim, ova je ironika prognoza zagrebake Rijei bila sasvim pogrena,
ukoliko se odnosila na radievce. Jer, ve 1. oktobra bio je u cijelosti objavljen
27

Hrvat 30. IX. 1924.

itav govor Stj. Radia, koji je odrao na skuptini 28. IX. u Kraiu, pred desecima
hiljada seljaka. itava poslanica episkopata bila je podvrgnuta jednoj rijetko otroj
politikoj analizi.
Ovaj Radiev govor neobino je znaajan i po svojoj formi, estini i otrini
kojom (se oborio na kritizirani objekat, na episkopatsku poslanicu, pa dosljedno 1 i na
njene autore. Ona je karakteristina zbog tipinog naina Radieva izraavanja,
objanjavanja i tumaenja vrlo sloenih pitanja na jedan tako shvatljivi i neposredan
sugestivni nain kojiim se on isto tako uvijek pribliavao seljakom shvaanju. U svom
govoru Radi je ui punoj mjeri svoj i daje sebe punim zamahom raspojasane strastvenosti. U trenucima, kad su njegovi poslanici ve u Beogradskom parlamentu, on jo
uvijek predstavlja pobornika republikanske ideje, kojoj sad klerikalci odjednom suprotstavljaju ideju hrvatskog hiljadugodinjeg monarhizma. On se jo uvijek izraava
sa svom terminologijom svoga opozicionog rjenika i ne odrie se jo svojih osnovnih
prigovora koje upuuje Beogradu. Svakako je ovaj govor dobar klie metoda kojim se
ovaj politiki temperamenat tribuna obarao na svoje protivnike. Demagoke parole bez
obzira za njihov uvredljiv domet upravo prte, kako bi to uvjerljivije izazvale
eljene efekte kod seljakih slualaca. U ibanju je Radi nemilosrdan. Tako su ovdje
vrlo rdavo proli ne samo katoliki biskupi nego i njegovi politiki protivnici u
Beogradu i Zagrebu. Karikature sa grubim poreenjima i tekim ozbiljnostima izmjen j u j u se u njegovim kaleidoskopskim slikama bljetavih boja koje su toliko prijatne
oku primitivca-sluatelja. Fizionomija antiklerikalca i tribuna Radia u tom je govoru
savreno fotografirana. Objavio ga je u cijelosti i Katoliki list kako bi u potpunosti
zgrozio svoje odane pristalice i naslikao Radia kakav je doista. I doista iz toga
govora strujii cijeli duh nepatvorenog Radia, koji napadajui popove govori istodobno is potovanjem o Bogu i vjeri.
Seljaki narode! Vi ete biti danas osam dana u nedjelju 5. listooada,
kao obino u nedjelju, u crkvi. I imam vam javiti alosnu i stranu vijest.
Sastali su se svi nai biskupi u akovu i sastavili su pismo, okrunicu, koja
e se po crkvama zagrebake nadbiskupije itati budue nedjelje. Ja sam je
itao vie puta i nisam mogao vjerovati da katoliki biskupi mosru napisati
ovako pogansko pismo. To je ozbiljna stvar, pa je potrebno da je dobro shvatite i razumijete. Vi znate, da je drugo Bog, drugo vjera, a drugo pop. TD
svi moete lijepo razumjeti i koji oviek to malo razumije, moe znati, da li
je Bog gospodar svemu, to ivi. I narod vie puta gubi vjeru, ali ga njegov
ivot ispravlja, ispravljaju ga muke i tekoe njegove. On nema vremena, da
ga zapregne vrag u svoja kola, jerbo je i on sam zapregnut i mi vidimo da je
ba sirotinja najbolji uvar vjere! Zato je vrlo drzovito, kad gospoda govore:
Nama ne treba vjere, te dodaju: Mi smo dosta pametni, a vjera je potrebna
samo za bedake. Ti nai biskupi i oni su gospoda i njih se je primilo isto
miljenje i oni ne vjeruju. Mi to vidimo najbolje po tom, tko je komu pravi
prijatelj, s kim se tko drui, pa vidimo da se drue sa idovima i s najpokvarenijom gospodom. Rijetko je, da bi koji upnik doao u seljaku kuu kao
k prijatelju, to mu je preprosto, osim ako je u toj kui lijepa snaa. (Smijeh).
I nai biskupi imaju vrlo loe drutvo. Vi jo niste uli da je koji biskup
pozvao na objed seljaka, a Isus je seljacima prao noge. Nego grofovi, bankiri
i bogatai mogu za biskupski stol, kad mu lau i premda u njima nema kranskoga duha. Sad e biti tisuu godina, to su nai pradjedovi rekli banu Tomislavu: Svi nai susjedi imadu kraljeve, pa budi i ti, da bude vei ugled.

Radi toga gospoda naumie slaviti tisugodinjicu kraljevstva. Ali kraljevstvo nije navrilo tih hiljadu godina, jer od 1918. ve nije bilo kod nas kraljevstvo, jerbo je Narodno vijee bilo zapravo republika. Mi dakle ne slavimo ni krunu, ni kralja nego slobodu, dravu i duh naega naroda, koji je
ve u ono vrijeme bio tako sloan, da se nije dao slomiti ni od talijanskih
Mleana ni od mongolskih Maara. Bugari su bili silni, Srbe su protjerali sve
do nas, bilo je zla vie nego danas. Narod se hrvatski sloio i obranio. To je
vrijedno slaviti. A sad ujte, to o tom vele biskupi. Cijeli narodi doli su
pod tua gospodstva i propali su, jedino hrvatski narod bio je spasen i samo
njemu nije bilo uskraeno ono, to je bilo drugim i veim narodima. Tko
je to uinio? Biskupi kau: Bog je na. Mi imamo dakle svoga posebnoga Boga,
onda su i svi drugi narodi za svojega posebnoga Boga. Ba tako su i poganski
Rimljani imali svoje posebne bogove i svaki narod koji su pokorili svoje, i
tako je u svemu bilo u cijeloj rimskoj dravi preko trideset hiljada bogova,
koje su Rimljani proglasili sve za zajednike, sagradili za sve bogove jedan
hram, Panteon; i ti pogani su bili po tom bolji od naih biskupa i blie k istini
o jednom Bogu svih ljudi. Pravedni Bog uskrauje drugim narodima, to
nama daje, jer s nama dri. (Smijeh).
Onda dalje vele, kako smo bili slavni u prolosti i dini, i kako je u tom
bila veliina Hrvatske. Sva Hrvatska nije velika, a kad bi i bila, to to znai?
Moe li biti ovjek velik, pa lijen, velik i bolestan, velik i bedast, onda mu
drugi kau: Kako si velik, pa si bedast! (Smijeh). To dakle nije istina da
smo bili veliki i nama toga ne treba, to su divljake, poganske ideje. Nama
treba pravice, rada i slobode. Ka jednom mjestu kau, da smo veliki, a na
drugom kau da smo zadnji, jer grijeimo. Da imamo velikih narodnih grijeha i kau doslovno: Strana psovka i kletva naa okuila je selo i grad.
Da li oni znadu, to govore? Imaju li pojma o ivotu? Recimo, da je koji
seljak sam u umi i pridigne kladu i poklizne se, klada mu padne na nogu,
izleti kletva, prokune. To nije lijepo, i ja to ne branim. Ali uzeti vanjtinu,
da je to mjera, po kojoj se mjeri, a ne pitati to misli t a j ovjek, kakva mu je
dua, to je poganski. A to veli katekizam? Tamo je pitanje: Mogu li se bez
ispovijedi oprostiti grijesi? Odgovor je: mogu. A mogu li bez pokajanja?
Ne mogu. Kad znate, da je naa vjera duboka kao more, da je tako plemenita i da nije samo etiketa ili cimer, kako se onda moe narod po vanjtini
suditi i osuditi. Dalje kau: prazne su crkve. Naravski, ako upnik ne moli
nego samo pota. Ima mjesta, gdje pop stare ljude uka i naziva svinjama,
marvom, naravski da se onda tamo ne ide u crkvu Ima i takvih, koji s propovjedaonice na ljude prstom pokazuju, to su radievci i republikanci. Ti
nai ljudi imadu toiiko ponosa, i ne idu u crkvu gdje je takav pop. Dalje kau
ti biskupi, da prazne crkve plau nad izraenim potomcima prvoga katolikoga
kraljevstva. Mi smo se dakle izrodili. I dalje nastavljaju, da Hrvati mom
postati narod boji i narod svet, ako sakupe novac i poalju ga papi u Rim. To
je poganski. U cijelom pismu se govori: Bog je upropastio mnoge narode, Bog
je srdit. Ovako su o Bogu govorili idovi, a Isus je o tom govorio ovako:
itali ste, kako je starima bilo kazano: Oko za oko, zub za zub, a ja vam
kaem: Ljubite i neprijatelje svoje i uinite dobro onima, koji vas progone,
jer ste vi djeca jednoga Oca nebeskoga. Doi e vrijeme i ve je blizu, kad
se neete moliti Bogu ni na gori, ni u Jerusolimu, nego u duhu i u istini. I
jo je Isus nastavio: Kad se hoe moliti Bogu, otii u komoricu, tamo se zakljuaj i neka bude tvoja dua sama s Bogom. A i katekizam veli da je molitva razgovor due s Bogom,
Po tom se jasno vidi, da naa kranska, katolika vjera nije nikakova
parada i da ona nije popovska, ni biskupska, nego kako veli katekizam: Vjera

je od Boga darovana krijepost, kojom tvrdo drimo za istinu sve to je Bog

objavio i to nam po svojoj crkvi predlae vjerovati. Sada se najedamput
14 biskupa sastane i pozivaju hrvatski narod, da tisugodinjicu svoje povijesti
proslave ba po njihovom receptu, jer inae e ti biskupi narod proglasiti izrodima, kojima e se Bog osvetiti i u svojoj ih srdbi unititi. A poslua li
hrvatski narod t a j biskupski recept, onda e narod biti boji i svet. U tom
pismu od 20. kolovoza 1924. nema nigdje rijei mir, ali ima rat, ak se tamo
veli, da mi Hrvati bijemo za Isusa boj i da je Isus na vjeni kralj. Sada
vie nije Otkupitelj i Spasitelj i Sin boji, nego je najprije kralj, kao da nije
bilo svjetskoga rata, to su ga kraljevi izazvali i radi kojega su gotovi svi
narodi svoje careve i kraljeve skinuli. Nema u tom pismu ni rijei pravednost,
nema ni rijei seljak i radnik, naravski, da onda nema ni rijei Republika i
jednom rijei nita od onoga, to ispunjava i sainjava itavi dananji javni
ili politiki ivot. Ipak je to pismo isto politiko, politiki mu je povod: tisugodinjica krunisanja kralja Tomislava i politika svrha: javna proslava
u itavom narodu te tisugodinjice.
Da su nai biskupi napisali jedno vjersko pismo, u kojem bi govorili o
vjeri, ja u to ne bih dirao. Da li biskupi vjeru krivo ili pravo nauaiu, o tom
ima odluiti vrhovni poglavar katolike crkve rimski papa. Ali kad nai biskupi piu politiko pismo i kad oni hoe da budu hrvatskom narodu i politiki vode, onda je moja i naa dunost, da to prosudimo i ako treba i
osudimo.
Kroz punih est godina beogradski su vlastodrci batinali hrvatsko seljatvo i nijedan od tih 14 biskupa nije u ime evanelja ustao i kazao: Ne
smijete batinati ovaj narod! Ba naprotiv svi su oni otili u Beograd, ili su
se inae poklonili Beogradu, samo da zatite svoja biskupska imanja, a za
narod ne pitaju. Tako je naalost bilo i u svjetskom ratu, kad izmeu svih
sveenika i biskupa po cijelom svijetu nijedan nije ustao i zagrmio: Rat je
proti Svetomu pismu i u ime Boga prestanite s klanjem i ubijanjem! K ego
ste vi svi bili svjedoci, da su ba sveenici blagosiljali oruje i da je svaki
kao u ime Boga gonio narod u rat i da je svaki molio svoga Boga za pobjedu.
To je pravo i potpuno poganstvo, u tom nema ni iskre kranstva i tomu moramo za uvijek stati na kraj. Sveenici i biskupi koji su tako izdali Isusa i
kranstvo, nemaju nikakova prava da jednom itavom kranskom mirotvornom narodu daju propise, kako e on slaviti svoje znamenite povjesnike
zgode. Hrvatski organizirani seljaki narod slavit e ne tisugodinjicu kraljevstva, nego tisugodinjicu svoga narodnog i dravnog ivota, svoga gospodarskog i kulturnoga napretka i slavit e to naravski kranskom vjerom u
dui, s republikanskom pjesmom na ustima, sa svojim krasnim seljakim zabavama, sa slobodnim politikim predavanjima, otvorenjem svoga Hrvatskoga
seljakoga doma u Zagrebu i moda jo mnogim Seljakim domovima u
Hrvatskoj; slavit e to osnutkom seljakih itaonica i drutava Seljake sloge;
jednom rijeju slavit e to jo jaim politikim, kulturnim i gospodarskim radom u duhu ovjeanske pravice i republikanske slobode. A kad vam sveenici stanu itati ovo pismo, vi ga ili mirno sluajte, prosudite i vagnite, ili
mirno izaite iz crkve, jer radi svoga poganskoga sadraja i ne zasluuje da
se slua.
Biskupi su mogli odrediti, da se tom prilikom prirede sveani^ ophodi i
da itav narod cijele godine vri pokoru. Samo se meni ini, da bi najveu
pokoru morali vriti ba ti. biskupi, koji su hrvatsko seljatvo izdali latinaima, koji su zatajili ak nau domovinu Hrvatsku i na hrvatski narod,_ koji
su priznali centralizam, koji brie Hrvatsku i Hrvate kao narod, pokorili se
centralizmu i svim beogradskim vlastodrcima i jo su vas savjetovali, pa i
silili da i vi to inite.

Sve sam vam ovo morao rei osobito zato, jer su ti nai biskupi tako zaboravili na Isusov nauk ljubavi i mira, da su ovim svojim pismom iz redova
hrvatskoga naroda iskljuili oko osam sto tisua muslimanskih Hrvata, od
kojih est sto pedeset tisua ivi u Bosni i Hercegovini, a oko sto pedeset tisua u Novom Pazaru i u Makedoniji.
Svi ti nai muslimani vjeruju u jednoga Boga, kao i mi katolici, svi
oni vjeruju i u Isusa samo to je njima Isus manji prorok od Muhameda. Ali
to je glavno t a j na muslimanski svijet tako je poten, kao i mi katolici, a
vie puta i poteniji nego katolici.
A vi svi znate dobro za nauk Seljake stranke koji glasi: He pita se,
kako se kria i da li se kria sa tri prsta ili sa cijelom rukom, ili se moda
ne kria, jer nisi kranin, nego se pita kako ivi i kakav si ovjek. Samo
je po tom naa vjera prosvijeena, samo tom kranskom liubavlju za svakoga
blinjega ovjek postaje uistinu najplemenitiji stvor Boji na zemlji. Nai
biskupi za to sve ne mare, nego jednim potezom pera umanjuju hrvatski
narod za etvrtinu, ime ine od nas Hrvata u Bosni neznatnu manjinu i preputaju Bosnu i Hercegovinu Paievim radikalima i Pribievievim batinaima, da ju po miloj volji dave i zadave. Da u ovom pismu nema nita drugo,
nego to, to se na pet est mjesta upravo tvrdokornom glupou ponavlja, da
smo mi Hrvati katoliki narod, ve je to dosta, da za uvijek odbacimo ovakvu
pogansku biskupsku politiku.
Ovo je jedna vrlo ozbiljna stvar, a bila bi za nas i teka, da vi niste
hvala Bogu tako prosvijeeni i organizirani. Ovo je pismo puno sotonske oholosti, za koju veli katekizam da je poetak sviju grijeha. Biskupi su nas
Hrvate tu izuzeli izmeu svih naroda i proglasili nas za narod izabrani, kojega Bog posebno uva. titi i brani. To je tako nedostojno, to je tako bedasto. dapae i tako podlo, da se ne da izrei. Kako je to samo podlo kazati
narodu da e biti svet. Ta Isus je i za samoga Boga rekao: jedan je dobar,
a to je Bog. Nije ak ni za Boga rekao da je svet. Ovu stvar prosudite sami
i vagnite po svojoj dui i po svome razumu, a ia vam velim ovo: Ovo je biskupski juri na Hrvatski seljaki republikanski pokret. Juri iz busije u ime
nae vjere i toboe u ime boje. Svi ti biskupi zajedno ne u f a j u se sazvati
jednoga seljakoga sastanka i jedne seljake skuptine, da tamo usmeno
objave ovu pogansku politiku. Nego su se sastali kod najgorega izmeu sebe.
kod akovakog biskupa Akamovia, kod beogradskog plaenika.
T a j nesretnik ide iz katolike crkve u pravoslavnu, ali ne zato da tamo
govori o tom, da je katolika i pravoslavna vjera u bitnosti jedno te isto,
nego, da i u katolikoj i u pravoslavnoj crkvi u ime iednostrukoga i dvostrukoga kria slavi dravno i narodno jedinstvo, t. j. slavi nae ropstvo i kae
da nema nikakve razlike izmeu onoga koii batina i onoga, koga batinaju,
izmeu militarista i pacifista, izmeu pliaokaa i radia, izmeu centralista
i federalista, izmeu monarhista i republikanaca. Govori svud za batinako
narodno jedinstvo, t. j. proti ivotu i opstanku hrvatskoga naroda. Govori, da
su Srbin, Hrvat i Slovenac jedno, a ne misli da onda dvije glave moraju pasti
i da ostane samo Srbinova glava. Taj je Akamovi prodao sada uma za
osamnaest milijuna i onda je pozvao sve te biskupe na gozbu, iz koje je moralo
izai pismo puno ne duha svetoga, nego duha vinskoga.
Da su ti biskupi otili u kakav samostan i tu u postu i molitvi smislili
poslanicu dostojnu svoje uzviene asti, ili bar da su to uinili u zagrebakom
biskupskom dvoru, gdje je domaina uman ovjek i sveenik, ako i jest politiki slabi, to bi pismo sasvim drukije izgledalo. Ali k svemu zlu, jo je
bilo i to, da se i Akamovi u posljednje vrijeme sasvim napuhnuo otkad su
mu u Beogradu digli sekvestar s njegovih imanja i otkada je estim i obilnim

darovima sasvim za sebe pridobio papinskoga nuncija, ili poslanika u Beogradu, koji se zove Pellegrinetti, koji se radi tih darova ponaa danas vie
kao Akamoviev ministrant, nego kao njegov kontrolor. To je prava sablazan jo gora od Paieve korupcije. Ve je to sablazan to se nad biskupskim
imanjima ne provodi agrarna reforma, a kad se ovako biskup pretvori u
srednjovjekovnog spahiju, onda je to pravi pravcati poganluk. I zato vidite
u tom pismu pravi poganski duh, a od kranstva su tamo samo rijei.
Ovo biskupsko pismo ima i tu svrhu, da popovskoj stranci koliko toliko
prokri put za budue izbore. To se naravski nee dogoditi, jer gdje su ti
poganski lovci, koji bi svojim vrajim apama mogli uloviti i jednu jedinu
seljaku kransku duu. Nema dakle straha d a bi nam to pismo moglo politiki koditi. Ali je to velika sramota i prava strahota, kad biskupi ovako
napadaju na nau katoliku vjeru i na kranski duh mira i ljubavi, kad od
vjere prave samo jedan gospodski cimer, a od kranstva samo bi, koji narod
tjera u gospodski jaram militarizma i monarhizma.
Ovo je pismo za nas trostruka sablazan. Za ljude kao ljude, kao krane
i kao Hrvate. Ve kao ljudi, moramo biti za jednakost, a kao krani moramo
biti za pravednost, a kao Hrvati moramo uvati sve dijelove svoga naroda,
ak i onu aku pravoslavnih Hrvata, pak Hrvata protestanata i Hrvata idova i t. d., koji su nam tim dragocjeniji, to su malobrojni]i. Jer, ako to ne
inimo, onda smo ono isto to su i Paievi pravoslavci, koji javno govore
da za svakoga, tko nije pravoslavac imaju u pripravi kolac i konopac.
Naroito kao kranima ne smije nam se lagati, da jesmo ili da moemo
biti sveti narod, jer je to glupa oholost i odgovorna podlost.
Ti biskupi na jednoj strani plae cijeli narod bojom srdbom i prokletstvom, na drugoj strani imame ga obeanjem svetosti i sigurne nagrade
boje. I ovo je poganstvo.
Kranstvo nije vjera ni straha ni mita, nego unutranje ljubavi i iste
spoznaje boanske istine. Evo Seljaka stranka nije vjerska organizacija, pa
se kod nas nita ne radi niti iz straha, niti radi nagrade. Na iju bi zapovijed
dolo vas do deset tisua i po vie sati hoda po ovom kiovitom i hladnom vremenu? I kakav bi to strah morao biti ili kakovo obeanje, koje bi vas skupilo
s ovolikim zastavama, sa svim tim konjanicima, sa tolikim glazbama, u tom
sveanom ruhu i republikanskom duhu? Vi svi znate skupa sa mnom, da samo
za bedake treba dokazivati da ima Bog. Vi svi na svakom koraku vidite i
prepoznajete boja udesa. Sada u jesen priroda je puna udesa, puna ih je
osobito u proljee, puna ih je uvijek. Svaki je grozd udo; ove bujne livade
i ove guste ume, sve te silne promjene i sav taj prividni nered, a uistinu
i te kakav red, jedno je neprekidno udo, koje i naem umu, a jo vie naem
srcu govori: ima Bog. Vjeru vjerujemo, Bogu se molimo, a popa prosuujemo. Ako je slubenik boji: ivio!, ako je vraji: Dolje!
Ve sam vam rekao, da nam popovi politiki ne mogu koditi, ali ne
damo da nas sramote pa da i kod nas bude doskora, kako je, u Kranjskoj,
gdje popovi na ispovijedi ene pitaju, kakve novine ita njihov mu ili kakvoj
stranci pripada, pa ako to nije popovska stranka, onda joj veli, da ona vie
nije ena njegova i veli joj ba to onako prosto, da se to ovdje ne moe ponoviti. Ovo je vidite najvei grijeh proti duhu svetomu, grijeh proti naoj prosvjeti i proti svemu naemu napretku i mi Hrvati toga ne damo, jer neemo
biti druga Kranjska.
Svaka dua ima svoj ravan put k Bogu. I po svaku duu dolaze boji aneli, a ne vode je u nebo nikakvi popovski meetari.
Sveenici, osobito biskupi, su uitelji vjere i mi ih kao takve sluamo u
crkvi pa i izvan crkve. Ali kad vjeru pomijeaju sa politikom i to s ovakvom
poganskom politikom osvete, krvi, oholosti i prodrljivosti. onda nisu uitelji,

nego su ruitelji vjere i crkve. Na svu sreu katolika vjera i crkva tako je
jaka, da ju i svi biskupi ne bi mogli sruiti, a kamo li ovih etrnaest. Jaka je
osobito zato, jer narod zna, da bi propao, kad bi izgubio vjeru. Jaka je zato,
jerbo nije prazna, nego je puna boanskoga duha, ljubavi i istine. Velim vam
jo jednom: sve ovo prosudite i dobro vagnite i onda se prema tome vladajte.
ivio seljaki narod! ivila seljaka republika! 28
Dok je na jednoj strani narod gutao svaku Radievu rije i odobravao mu.
osjeajui instinktivno s njime problem o kome mu je govorio voda i uiteljski ga
pouavao, dotle su njegovi protivnici bili zgranuti i uasnuti nad smjelou i brutalnom iskrenou koju nisu mogli da oekuju ni od samog Radia. Jer ako su biskupi
sablaznili Radia, to je jo u veoj mjeri Radi episkopat. Nije bilo klerikalnog lista
u Jugoslaviji koji se nije osvrnuo na ovaj Radiev estoki istup. U dva lanka
raspravlja Katoliki list o ovom govoru koji je za nj bjesomuni napadaj na
biskupe i sveenstvo, bezono izvrtanje, drski i besciljni izrazi. Na t a j se govor
osvrnuo Katoliki list naroito jo zbog onih sveenika, koji posredno ili neposredno
pomau Radia i podiu mu ugled u narodu. Ujedno i radi onih Radievih pristalica,
koji ele da budu i dobri katolici pa opet ne reagiraju kad Radi rui crkveni autoritet, izvrgava ruglu njihove vjerske svetinje i potkapa vjeru 11 narodu. Zato je i
Katoliki list donio u cijelosti ovaj Radiev govor.
Ono, to je izrekao u Kraiu prevruje ve svaku mjeru, i mi ne razumijemo kako mogu neki katolici ma samo jo i as da ga pomau, zakljuuje urednik dr. Stjepan Baki. Mi dodue razumijemo gospodina Radia.
On ne moe vie da odri na okupu narod zavaravajui ga s republikom kao
to je to dosad inio. Ne moe da opravda svojih naglih politikih skokova
s terena samostalne, mirotvorne, ovjeanske republike, na teren monarhije
i Vidovdanskog ustava, na koji e za koji dan prisei njegovi ministri. On
vidi da je poeo dolijavati i da mu se tlo izmie ispod nogu, i sad trai nain
kako da ipak zadri svoj utjecaj na narod. Misli pak da e mu to uspjeti
vikom i lupanjem po popovima, jer je to uvijek bila najzahvalnija tema.
To je razlog, da sad tako bjesomuno napada popove sluei se izrazima,
koji se ne obiavaju uti ni na naj or dinar ni jim skuptinama komunista i socijalista. 1 ove je gospodin Radi natkrilio.
Katoliki list je naroito ogoren, to je Radi oznaio okrunicu episkopata poganskom, a tako i episkopatsku politiku. Za urednika Katolikog lista
ovaj Radiev govor nedostojan je i zadnjeg pokvarenog ulinjaka. Radi je i u
ovome dosljedan mrnji svoje rane mladosti na katolicizam i katoliko sveenstvo.
Jer sve >to je on govorio u Kraiu, to i misli i osjea i govori ve od mladosti kad se
vratio iz Praga, sa Pribieviem i Lorkoviem, sa ciljem da uniti i katolicizam u
hrvatskom narodu. Stoga Katoliki list misli da je Radieva osnovna misija da
dekristijanizira hrvatski narod. Tako je mislio onda, kad je u mladosti prokletsvo
papino zazivao na hrvatski narod, jer da e samo tada biti sretan; tako je mislio i u
Kraiu, kad je govorio, da je svejedno kria li se neko s tri prsta ili s cijelom akom
ili se uope ne kria. Kad ovjek imade to na pameti i kad pomilja na njegovu politiku kameleontinu, kad gotovo daje pravo onima, koji govore, da je njemu u
28

Katoliki list 1924., br. 40. 491-494.

cijelom ivotu politika bila samo sredstvo, da se domogne utjecaja na narod u cilju da
ga odvrati od crkve i katolicizma. Katoliki list se poziva na svoja ranija upozoravanja na takav razoran Radiev rad, pa su mnogi zbog toga negodovali, opravdavajui da to on ini iz neznanja. Meutim Katoliki list ovim nevjernim Tomama
sada ukazuje na posljednji govor, iz koga ne izbija neznanje, nego zloba i cinizam i
svijesno iskrivljivanje injenica, to je za Katoliki list dokaz da je njegov sud o
Radiu bio uvijek toan. 29
Zanimljivo je da je u isto vrijeme jedan anonimni sveenik u lanku Iskrena
rije, objavljenom u Hrvatu (26. IX. 1924.) dakle istog dana kad je Radi odrao
svoj govor u Kraiu, raspravljao o postavljenom pitanju zbog ega opada u narodu
ugled sveenstva. Anonim je rekao da najvei dio uzroka lei na politikom polju. Ili
jasnije, to je vei dio klera drugaije politiki orijentiran nego to je to veina naroda.
Pisac je podvukao da je starije sveenstvo frankovakog mentaliteta, dok mlai pristaju uz Hrvatsku puku stranku. Zato ovaj sveenik prekorava svoje drugove to se
ne mogu da sprijatelje sa politikom veine naroda, t. j. sa politikom Radieve HRSS.
Za Radieve napadaje na klerikalizam, ili kako klerikalci tvrde na katolicizam, kae
da nisu principijelni, nego su to samo sporadike pojave vezane sa politikom polemikom. tovie, pisac smatra da je vodstvo proeto katolikim duhom, to pokazuju
Radievi skuptinski pozdravi: Hvaljen Isus i Marija, Vjera u Boga i seljaka
sloga. Ove argumentacije anonimnog upnika izazvale su urednika Katolikog lista
da jo jednom progovori o Radievu antiklerikalizmu i da suzbije miljenje spomenutog dopisnika u Hrvatu.
Katoliki list smatra da nije ista politika koncepcija, uz koju pristaje
dobar dio klera, onaj formalni razlog, koji danas dosta rastavlja narod i kler. Razloge
treba traiti drugdje. Katoliki list ne odrie da ima grijeaka i na strani klera koje
bi trebalo to< prije iskorijeniti. Ali glavni razlog nalazi se po njemu u neslaganju naroda sa svojim klerom, u zaraznoj, nemoralnoj Radievoji demagogiji koja je otrovala
narodnu duu. Sada, dodaje urednik ovome jo jednu dragocjenu linu ispovijed i
oppu konstataciju, odriui se u stvari jugoslavenstva, koje sada pobija HRSS, prizna
jui da je jugoslavenstvo majsko-deklaracijske Puke stranke u stvari njen iston:
grijeh. Jer, Katoliki list kae doslovno: Kod najsudbonosnijih asova 1918. kler je
minimalno sudjelovao. Nitko prema tome, koga vodi potenje, nijie mogao rei, da je
sveenstvo krivo novoj politikoj situaciji. A ipak ve u to doba demagogija odaleuje
narod od sveenstva podmetajui mu krivnju za rat, poriui mu patriotizam i u prolosti i u sadanjosti. Ovaj klasini demanti svega onoga to je povezano sa tako
zvanim jugoslavenstvom Majske deklaracije daje vanredno osvjetljenje za neiskreno
zalaganje najprije jugoslavenske a onda hrvatske Puke stranke za jugoslavenstvo, na
koje su se oni tako buno i rado pozivali u Hrvatskoj kao i u Sloveniji oktobarskih
dana 1918.
Katoliki list uporno stoji na gleditu da je cijela krivica do Radia, do
njegove nesavjesnosti i nemoralne demagogije. Radi eli da ostane, da bude voa
hrvatskoga naroda, a tu mu je, tvrdi Katoliki list najopasniji takmac hrvatski sveenik. I ovo istinito samopriznanje klerikalnog urednika bit e poslije smrti Stjepana
29

Napadaj gospodina Radia na na episkopat. Katoliki list 1924.. br. 40, 486-487.

Radia, krivicom njegovih batinika, uistinu prvi i glavni otima ogromnoga kapitala
koji e ostaviti Radi, s time da ga podijeli sa svojim saveznikom iz vremena prije
Majske deklaracije, sa frankovlukom. Urednika naroito buni to Radi eli da stvori
novi socijalni poredak sa takvim etikim i heretikim naelima kojima se svaki pravi
katoliki sveenik mora da protivi. Stoga po njegovu sudu Radi i rui ugled klera, i
partikularne zle pojave u kleru uopava, te iznosi savremene i historijske lai, kako bi
izloio ruglu sveenike. Pobijajui Radia Katoliki list kae da ni republikanizam
nije samo Radiev specijalitet. Jer, i Puka stranka je u svome programu i na svojim
zborovima uvijek naglaavala da je ona po temeljnoj svojoj ideologiji republikanska.
Ona je to dokazala i Ustavotvornoj skuptini. Puka stranka je jedino naglaavala da
pitanje kraljevstva ne smije biti takve prirode, da bi se na njemu razbio sporazum
Srba i Hrvata. Uostalom i Radi je prema nedavnim zborovima u Zagrebu. Prelogu
i Reici prihvatio isto gledite. Znai ni jugoslavenstvo ni monarhizam nisu elementi
koji bi u narodu mogli da razdvajaju kler od povjerene pastve. Otuenje naroda od
svoga klera lei mnogo dublje, u potpunom protukatolikom shvaanju itavog Radieva naziranja na narodni ivot i odgoj. A ako je tako, kako to tvrdi i urednik Katolikog lista i kako on to zakljuuje, onda se ne bi smio nijedan katoliki sveenik da
pridrui ni HRSS, ni samome Radiu. Jer za njega je Radi najopasniji protivnik
katolike crkve i katolikog sveenstva kao nosioca katolike ideologije u hrvatskom
narodu. Ili drugim rijeima najopasniji protivnik hrvatskog klerikalizma, t. j. katolike ideologije. I ovdje Katoliki list ponavlja da je Radi ostao vjeran svojoj
mladenakoj devizi da Hrvati ne e biti sve dotle sretni dok ih ne prokune rimski papa.
Pred tisuama radnika rugao se prije par godina katolikoj nauci o
Presvetom Trojstvu; pred stotinama je na zagrebakom groblju ocrnio s nemorala sav katoliki kler; svakom zgodom porie svaku .potrebu posrednitva
izmeu ovjeka i Boga preko sveenika; konstantno udara na crkvu i kler podmiui joj na najogavniji nain, da ie u svojim molitvama, litanijama te i u
istom Oenau, koji je sam Krist nauavao, pogodovala monarhizmu na raun
republikanizma.
Pobijajui redom argumente anonimnog upnika, Katoliki list ostaje pri
tvrdnji da Radievi ispadi i napadaji nisu ni sporadini ni posljedica polemine prigode. Oni su, za njega, naprotiv, sistem koji stoji pod utjecajem Masarykoye koncepcije kranstva, misterioznog ili bolje maglovitog tumaenja evaneoskog nauka bez
onih formi kako je on protumaen u katolikoj crkvi. I Radiev pozdrav Hvaljen
Isus i Marija samo je jedna profinjena demagogija koju on farizejski upotrebljava
kao narodrfu katoliku religioznu dispoziciju u svoje politike svrhe. Poto Radi ipak
zasada vidi da njegov rad jo nije sasvim sazreo i da jo nije dolo vrijeme da zapone
sa potfpuno radikalnim i razornim prijedlozima protiv egzistencije katolike crkve,
zato jo zauzima prema vjeri kompromisan stav. Za urednika je mjerodavno, to je
Radi samo jednom kazao da HRSS ne dira u seljako vjerovanje u Boga i crkvu
sve dotle dok tako hoe narod. Dakle treba samo saekati as kad bude narod htio da
prihvati otvoren poziv za napadaj na katoliku crkvu. Da Radi sprema takav as,
o tome nema sumnje, tako misli Katoliki list, jer on infiltrira u svakom svom
govoru u narodnu duu dobru dozu onih otrovnih naela iz kojih se konano loginom
konzekvencom izvodi potpuni prezir vjere i crkve.

I poslije svega izloenoga izveo je ipak urednik Katolikog lista zakljuak,

u sutini neoekivan, da politika ideologija kakvu zastupa Stjepan Radi nipoto ne bi
mogla da odijeli sveenstvo od vodstva HRSS. Ali razlozi tome udaljivanju jesu na
kulturno-vjierskom polju. Radi je nesumnjivi zagovornik vjerskog liberalizma, pa je
uslijed toga nemogua saradnja niti se moe vui njegov bezboni jaram. injenica,
to je Radiu makijavelistiki uspjelo da pomou lai i iskrivljavanja zaas zavara
iroke mase ne smije da smeta sveenstvo. Zato se katoliki list nada da e narod
progledati. I to uskoro poslije naputanja republikanizma i otpora protiv Beograda
i primiti dolinu odmazdu za svoju demagogiju, jer narodno oko ne e ostati dugo
zatvoreno. Do tog pak asa, gospodine upnie, ekt emo i raditi, jer toliko ponosa
imademo, da smo za pravdu voljni za as trpjeti ruglo svijeta i progonstvo, to nam
ga nanose sinovi lai.30
Ovaj govor Stjepana Radia uzbudio je i vatikanski L'Osservatore Romano
I taj je kao i hrvatski klerikalac izrazio nadu da e hrvatski narod ostaviti Radia i
poi za svojim biskupima. 31 Meutim, klerikalni vode u Zagrebu i Vatikanu kao da
nisu dovoljno bili svi jesni da je u ovim trenucima Radi suvereno vladao svojim
pristalicama i magijskom moi svoje rijei mogao da zatrai od svojih pristalica da
kliu danas monarhiji jednako oduevljeno kao to su to jue klicali republici. Stjepan
Radi sada jo nije imao takmaca u vladanju nad njegovim masama. Zato e L'Osservatore Romano prije svega morati da saeka smrt Radia, da Hrvati na kraju pou
putem njihovih elja. Dakako ne cio narod ve frankofurtimatvom sjedinjeni ovinisti
i ekskluzivisti, koje je pod svoje okrilje uzeo Radiev nasljednik dr. Maek, a svi
zajedno e frankofurtimatinu pretopiti pod Antom Paveliem u ustaki klerofaizam
A do te pojave trebat e mnogo napora da se Radieve antiklerikalne mase pod nedoraslim vodstvom njegova nasljednika povedu putem klerofaistikih tenji za samostalnom, Bojom i svetom Hrvatskom. 32 Dakle, nakazom, kako bi je Radi u krikom
govoru obiljeio, poganstvom, nekran si vom!
Na slijedeem zboru, odranom u Vrpolju 13. X. 1924., cpet je Radi udario
na klerikalizam i na sveenstvo, ponovivi optube da su u Austriji popovi blagoslivljali
sve ono to su andari radili protiv seljaka. A na tom je zboru Radi kazao i ono od
ega su strahovali klerikalci da e jednoga dana rei, t. j. da se omoguiti premoivanje dotad nepremostivog jaza izmeu Srba i Hrvata, tog jedinstvenog cilja klerikalne politike ovih godina. Tada je on rekao:
Mi ne velimo kao frankovci: neemo Vlaha. Nae ie hrvatstvo o
vjeno; ono je duboko kao kranska vjera a iroko kao svijet, jer svagdje
na svijetu ima Hrvata. Nae hrvatstvo nije u zastavama, nego u grudima
naim, tko najvie trpi, nama je najblii. Kad se klie: ivjela republika, to
ne znai: Dolje monarhija. To znai mir, znai seljako pravo i seljaku
dravu, a nipoto ne znai: Dolje Karaorevii. Ja sam vam prije est godina
jasno rekao: Mi jesmo republikanci, a ako Srbi hoe monarhiju Bog im ju
blagoslovio. I zato sam dobio dvije godine tamnice, pak se toga dobro sjeam.
Sada se radi o tomu da li se hrvatski republikanski narod moe sporazumjeti
30
31
32

NDH

Iskrena rije. Katoliki list 1924.. br. 40. 4S7-4S9.

Preporod 1924., br. 11. 5.
Vidi poglavlje XIX. u kome se prikazuje nalije one boje i svete klerofatistike

sa monarhijom .Ja sam rekao, da se ne samo moe, nego se sada i radi na

tomu, jer to trai meunarodni poloaj . . .3S
Slijedei Radia stopu u stopu tih dana, kad se tako ljutito oborio na episkopat, do njegova ulaska u vladu znailo bi pisati jednu psiholoku studiju i njegovog
kao i opeg previranja u vrlo sloenim prilikama jedne kolebljive dravne politike,
koja nikako nije umjela da pogodi svoj najsretniji i najsigurniji put. Nema sumnje
da su izvjesni Radievi postupci tokom 1924. pokazivali da e se on na kraju, svakako
u odreenom trenutku, rijeiti za prijelom sa samim sobom i svojom dosadanjom taktikom, sa politikom pasivne rezistencije. Iako su mjeseca marta 1924. uli poslanici
HRSS u Narodnu skuptinu, trebalo je prijei jo jedan teak i trnovit put. tovie, i
kroz novi zatvor Stjepana Radia od januara do jula 1925. u kome je Radi izvrio
definitivnu preorijentaciju svojih linih naela, a tako i programa stranke. Patriotske
konsideracije, pod Obznanom teko optuen sa svojim drugovima, dovode ga na
kraju do njegovih odluka. Ne valja zaboraviti da je Radi upravo u tom zatvoru bio
na vrhuncu svojih najsilnijih uspjeha koje moe da dosegne jedan politiar samo
poslije decenija tekih i munih napora. Radi tada vlada slijepo odanim seljakim
duama, ali i ostalim velikim dijelom hrvatske opozicije. Svi su oni skoncentrirani u
njegovoj volji i u njegovim nastojanjima kao da su kroz njega uistinu prolazile tenje
i volja itavog jednog naroda. Zato su lamentacije Katolikog lista bile samo pia
desideria nemonih kritikanata iz pozadine i busije, ali bez ikakvog znaenja za
opasnost Radievih odluka, pa ma kako one izgledale vratolomne ili rizine za shvaanje njegovih masa. One e mirno priznati i monarhizam i Vidovdanski ustav, iako
su oba pobijale u ratu do istrage onda kad je to tako Radi nareivao. Sada se
bliio onaj trenutak kada e, na uas svojih klerikalnih protivnika, zapovijeu svoje
rijei pretvoriti vukove u jaganjce. Svaki sporazum sa Srbima, bez obzira tko bi ga
izveo u ime Hrvata, za hrvatske klerikalce bio je poraz sa nedoglednim posljedicama
koje njihove planove kvare za duge nove periode. Zato je trebalo poduzimati sve
kako bi se tim masama zamjerile, da ne kaemo, ogadile Radieve transformacije i
njegovi politiki skokovi. Pogotovo skokovi iz pasivne rezistencije u aktivnu saradnju. tovie, klerikalcima nije bio ni sam Radiev put u Moskvu, gdje je pokuavao da internacionalizira svoj seljaki pokret, tako straan kao avetinja sporazuma, koji je ve od Markova protokola (aprila 1923.) lebdio u uzduhu. Jer
Radi je bio stalan u uenju suvereniteta naroda, a taj suverenitet anatemisao je
Syllabus, a po njemu i prirodno hrvatski klerikalci, zabacujui za njih tu strahovitu
zabludu. A bude li narod prihvatio ovu tezu i bude li se ona ukorijenila u njegovoj
svijesti, onda e klerikalizmu za svagda odzvoniti u Hrvatskoj. U sporazumu izmeu
Srba i Hrvata klerikalcima su propadale mnoge nade i iekivanja. To su dakle bile
osnovne muke hrvatskih klerikalaca, a Radiev tako zvani liberalni katolicizam samo
maska da se njome sakriju njihovi politiko-crkveni klerikalni ciljevi. To je trebalo
po svaku cijenu dostii i tako Radia onemoguiti a s njime i njegove politike
uspjehe.
Ma da je 1. januara 1925. vlada na prijedlog Boe Maksimovia, ministra
unutranjih poslova primijenila Zakon o zatiti drave protiv HRSS i vodstva, naroito
33

Josip Horvat. Politika povijest Hrvatske, II, 353.

Stjepana Radia jer je HRSS i radom svoga predsjednika i radom ostaloga vodstva
izjasnila se za tuinsku protudravnu komunistiku propagandu i u pogledu ciljeva i
u pogledu metoda, kako glase uvodne rijei Maksimovieve optube, upravo sada
Radi prolazi kroz jednu psiholoku katarzu prije svoga puta u beogradsku Canossu.
Odmah poslije izbora, odranih 8. II. 1925., u kojima je Radi jo porastao za novih
60.000 glasaa, (svega 532.872), napisao je u zatvoru lanak, a objavio ga anonimno
u Jutarnjem listu. Iz lanka izbija tenja za srpsko-hrvatskim sporazumom. Dva
zatrovana tabora ula :su sada rijei zatvorenika sa maslinovom granicom. Niz Radievih lanaka, na uas hrvatskih klerikalaca, pripremali su Radievo obraanje. Slovenski klerikalci sve vie se odvajaju od hrvatskih i vode odsada svoju zasebnu klerikalnu i slovensku politiku etapnih faza uspjeha i iznuivanja. Ve 4. III. 1925.
objavljuju poslanici HRSS u saglasnosti sa zatvorenicima odluku, da ulaze u blok
narodnog sporazuma i seljake demokracije. U taj su blok uli Jugoslavenski klub
(dr. Koroec), Klub demokratske istranke (Ljuba Davidovi), Hrvatski sel jaki klub
(Pavle Radi) i Klub Jugoslavenske muslimanske zajednice (dr. Hrasnica). 27. III.
1925. dao je Pavle Radi u ime HSS izjavu, podvuikavi da je ona u saglasnosti sa
itavim vodstvom pa i predsjednikom Stjepanom Radiem. Uostalom ovu je izjavu
diktirao Pavliu Radiu sam Stjepan Radi. Ovom izjavom HSS, sada vie ne republikanska, priznaje cjelokupno politiko stanje, Vidovdanski ustav i dinastiju Karaorevia. Ovu izjavu odobrila je 26. VI. 1925. cijela HSS. 34
Ovaj Radiev prijelom bio je neobian udar za jedan dio njegovih opozicijskih
saveznika, koji su tek juer postali republikanci, dakako najvie Radiu za volju. To
su bili poslanici Hrvatske zajednice, koji e jo neko vrijeme ostati takvima. Jula
1925. dr. Ante Trumbi, kao voda Hrvatske zajednice pronalazi formulu, pa se i on,
kao i HZ solidarizira s izjavom Pavla Radia. Uskoro je dolo do pregovora izmeu
efa najvee srbijanske stranke, Nikole Paia i efa najvee hrvatske stranke, Stjepana Radia. Osnove je dalo pismo Stjepana Radia, diktirano u zatvoru jo 22. IV..
a predano Paiu ve 24. IV., za kralja. Ovo je pismo objavila Politika tek 17. VII.
1925. kao interview dopisnika sa Stjepanom Radiem. Dakako, za Politikom i sva
ostala jugoslavenska tampa. Ovo je bilo i pogrebno zvono vladi PP (Pai-Pribievi), jer ve sutradan, sastavljena je i nova vlada, deseta Paieva, u koju su
uli i poslanici HSS.
Ovdje nas zanima Radievo pismo, odnosno interview sa dopisnikom Politike, jer je ono u stvari ispovijest i geneza Radieva konvertitstva. Stjepan Radi
objanjava zato je postao monarhista, zato je bio republikanac, i zato je p r z n a o
Vidovdanski ustav. S republikom smo ponitavali habsburgovtinu i anarhinost, a
sa sporazumom diemo monarhiju i Karaorevie! rijei su Radieve. U ovom
pismu Radi nije nimalo naklonjen ni slovenskim klerikalima, a tako ni samostalnim
demokratima. Meutim, daleko vanije, barem na ovom naem sektoru, jesu Radieve
misli kad govori o klerikalizmu i vjeri.
Drugi je razlog (zato je uao u republikansku agitaciiu). koji nije poznat i koji xmm ja sad kaem, opasnost od klerikalizma. To ie velika opasnost. Eto, Koroec je tu, i on je patriota i nacionalista slovenski, ali glava
glava mu je u Rimu. Znate, po mom miljenju klerikalizam je tolika opasnost
34

U cijelosti je donosi Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske. II. 373-380.

da se na hrvatski narod nee nikada pravo sliti sa srpskim, dok se Hrvati

ne oslobode Rima i to posvema. Ne mogu Hrvati prei u pravoslavlje to
nije ni potrebno, jer bi tu bilo odmah velike i jake kontraakcije. Ali ja sam
uvijek o tom razmiljao da bi trebalo stvoriti hrvatsku crkvu, nezavisnu od
Rima, nacionalnu, koja bi se lako tokom vremena spojila sa srpskom pravoslavnom. Zato, naravno, treba mnogo rada, jer nije dosta za to predobiti
inteligenciju, ve to moraju prihvatiti mase. A to je jako osjetljivo, seljaci i vjera, tu treba mnogo takta i mnogo obazrivosti, ako neete da napravite dumbus. Moda e vremenom bit mogue upotrebiti za to starokatoliku hrvatsku crkvu to ja sada samo mislim, jo ne znam da li je tako,
ali moda. No svakako to moe sprovesti samo tako iroka i jaka organizacija
kao to je na primjer ova naa seljaka HSS. Sve to treba dobro promisliti,
a onda upotrebiti za to zgodni momenat. T a j sada nije, ima jo vremena
za to, dok se smirimo, i dok srpsko-hrvatska saradnja sredi dravu. Poslije
osloboenja, dakle, porastao je, kako znate, klerikalizam i meu Hrvatima.
itava sela, itavi kotari, pa i itave upanije dolazile su pod utjecaj klerikalaca, naroito u Slavoniji. E to je bilo vrlo kritino. Klerikalci su agitirali,
da e Srbi poplaviti i t. d. i ve je izgledalo da su uspjeli. A znate kako se
teko skida klerikalna vlast s naroda. Eto vam Slovenije. To je, dakle, bio
drugi razlog zbog kojeg smo banuli u narod sa lagerom republike, jer
je to bilo neto novo, nepoznato i izgledalo je neto veliko. Drugog lagera,
uostalom, ni jesmo ni imali u ono vrijeme, i tako smo uspjeli da u Hrvatskoj
utuemo i klerikalizam. A trei razlog kazat u vam kasnije. Sad mogu da
kaem samo to da je psiholoke naravi.
Znate ja mislim, da nema potpunog narodnog ujedinjenja bez vjerskog.
Zato si je svaki veliki narod stvorio svoju crkvu. Kod pravoslavlja je bilo
lako. Tu nije bilo onoga to ima katolicizam, i pravoslavlje se lako decentraliziralo, separiralo i nacionaliziralo. Ali kod katolicizma je to teko. Tu je
Rim, papa, ogromna kultura i golema tradicija. Tu je borba teka, gotovo
bezizgledna. Zbog Rima katolicizam se sve vie romanizira, i zato je prirodna
vjera za romanske narode. No za druge narode nije. Englezi su si napravili
svoju vjeru, Nijemci takoer, ukoliko nijesu njima manjka potpuno duhovno jedinstvo. Ba evo Nijemci: velik narod, jak i silan, usprkos porazu
ja sam to vidio vani svagdje prodiru, i svagdje se ve njemaki govori,
gotovo vie nego francuski. Sad ve i Francuzi ue njemaki. A opet, nemaju
onog duevnog jedinstva, to ga imaju na pr. Francuzi. Zato? Uzalud traite
druge razloge, uvijek vam oko opet zapinje o podjeli na protestante i katolike. A protestantizam i katolicizam manje su opreni od katolicizma i pravoslavlja. Zato mi koji hoemo da izgradimo ili barem stvorimo preduvjete
za potpuno duhovno srpsko-hrvatsko jedinstvo, moramo stvoriti jednu svoju
vjeru. Naravno to nije sada aktuelno; proi e tu generacije. No naa bi
generacija morala ispuniti bar jedan preduvjet, a to je da se Hrvati oslobode Rima. To e biti za par godina, ako mi, Hrvati i Srbi, budemo sloni
i ako sredimo dravu, pa dobijemo vremena i mogunosti da dobro pripravimo iroke hrvatske slojeve, pa makar i za hrvatsku starokatoliku crkvu. 35
Treba da se kae, da su ova Radieva shvaanja jo jae podvuena stoga,
to je episkopat odveo maja iste godine veliki broj: Hrvata na hodoae papi sa
znamenitim poklonima, kako su to jo prole godine objavili narodu u svojoj poslanici
koju je toliko odluno.1 napao Radi u govoru, odranom u Kraiu.
35
Prema: Hrvat IS. VII. 1925. Nova politika Stjepana Radia. Radieve poruke mjerodavnim faktorima u Beogradu.

Da bi se razumjela ova tako odluna Radieva izjava o klerikalizmu i Vatikanu, treba upozoriti, da su toj izjavi prethodili izvjesni dogaaji, koji su uvelike
izazvali Radia, ma da se nalazio u zatvoru. On je imao mogunosti da prati sve
vanjske dogaaje i bio je vrlo dobro obavjetavan o svemu. Tako je saznao da su
biskupi, kako su prole godine obeali u svojoj poslanici, koju je on tako estoko napao
na skuptini u Kraiu, bili u Rimu sa velikim hodoaem Hrvata. Tada su bili i
Slovenci u Rimu, ali su bili od pape odvojeno, sami primljeni. U tampi je bilo podvueno, da je papa na pozdrav nadbiskupa Bauera odgovorio talijanski. Osim toga,
julijskokrajinski Hrvati i Slovenci su oekivali da e njihovi biskupi i nadbiskupi iz
Jugoslavije ovu priliku iskoristiti i zamoliti papu, da uzme progonjenu crkvu u Julijskoj Krajini u zatitu. Razoaranje je bilo veliko, s tim talijanskim govorom jo vee,
kad se saznalo da su govornici samo glorificirali pape u prolosti kao i sadanjeg papu,
koji nije niim pokazao da bi se zauzeo za progonjene sveenike i narod. Ovo sve je
palo u oi naroito u Dalmaciji, jednako u sveenikim kao i u laikim redovima. 88
Drugo, vrlo vaan dogaaj, koji je Radia uvelike jo u zatvoru zabrinjavao,
bila je odluka beogradske vlade da s Vatikanom sklopi konkordat. Strahujui, da e
vlada ma u emu sudbonosnom popustiti, bio je veoma protivan da se t a j konkordat
uope sklopi. Sve ga je to izazivalo, i im mu se dala prilika, Radi je izlio sve svoje
srce i svoje poglede na te krupne probleme, u kojima je hrvatski klerikalizam bio u
prvome planu za raun Vatikana. im je Radi uao u vladu, dao je izraza svome
negodovanju uslijed intencija vlade za sklapanje konkordata. Kad se jedan od delegata (dr. Voja Janji) vratio iz Rima, i referirao o toku pregovora, kod kojih su tada
prisutni biskupi mutili i oteavali posao delegaciji, Radi je na jednoj ministarskoj
sjednici, (na kojoj su se u Ministarstvu vanjskih poslova nalazili pored ministara
Ninia jo i Mia Trifunovi, dr. V. Janji, Stjepan i Pavle Radi), napao vehementno predloeni Nacrt konkordata i nazvao ga odvie klerikalnim. Tada je Radi
rekao da Hrvati ne e nikad pristati na takav konkordat. Jo je pok. Stjepan Radi
predbacio dru. Vojislavu Janjiu, da je on i suvie klerikalan kad predlae, da se
primi ovakav konkordat. Nato je zakljueno, da se stvar odloi, jer predstavnik
Hrvata, kojih se istvar najvie tie, ne pristaje, da se ovakav konkordat usvoji, jer ne
odgovara interesima naroda i drave. 37
Ovo spominjemo ve na ovom mjestu, da bi se vidjela sva struktura Radieve
antiklerikal ne fizionomije pred njegov izlazak iz zatvora, i pred spomenutu izjavu u
Politici. Dakako, ovako nedvosmislena antiklerikalna i antirimska Radieva izjava
djelovala je i senzacionalno ali i poraavajui za sve jugoslavenske klerikalce.
Eksplozije negodovanja izazvala je u klerikalnim redovima ova Radieva
ispovijest. U tampi, novinama i asopisima, na propovjedaonici i u ispovjedaonici,
u Marijinim kongregacijama i Orlovskim organizacijama, u redovima franjevakim i
jezuitskim, na kaptolima kao i u biskupskim kurijama, samostanima kao i seoskim
36
Razgovor 26. VI. 1925. Prema saopenju urednika prof. St j. Roe ovako je ocijenio
ovo hrvatsko i slovensko hodoae u Rim don Frano Ivanievi.
37
Projekti konkordata. Sremski Karlovci 1937. Uvod. Treba da se kae da je to potvrdio
i sam Stjepan Radi u jednoj izjavi 2. IX. 1927. u beogradskoj Politici, povodom tako zvanog
Bledskog sporazuma. Bitnost je Bledskog sporazuma da bude Konkordat onakav, kako ga hoe
dr. Jegli, a koji sam ja do sada uvijek osujetio, kadgod je dolazio pred Ministarski savjet, ili kad mi
se za obavjetenje obraao dr. Kini. O Konkordatu vidi kasnije u poglavlju koje opirno prikazuje konkordatsku borbu.

upnim dvorovima, svuda kuda je dospijevao klerikalni ovjek. Svuda se odraavao

duh negodovanja, na mnogim stranama i pravog zaprepatenja, a razoaranja medu
pristalicama koje su se kolebale izmeu Radia i klerikalaca. Jer, u njihovim oima
ovo je bilo najvee izdajstvo narodnog tribuna, ali i nemo pred njegovim svemonim
odlukama, koje siu mase slijepo slijedile. Mnogima je zastao dah kao da se nalaze
pred nekom neizbjenom katastrofom. Jer, Radi je bio na ulazu u vladu! 18. VII.
puten je iz zatvora, a ve 20. VII. primio ga je u audijenciju kralj Aleksandar na
Bledu, i 22. VII. doekan je u Beogradu sa triumfalnim pozdravima kao rijetko koji
politiar prije njega. Nije bez znaenja da je Radi prvui posjetu u Beogradu uinio
Neznanom junaku na Avali. Na uas svih separatista i klerikalaca rekao je Radi i
ovo na grobu:
Mi smo se svi okupili u moru narodnog sporazuma. Stavili smo se pod
okrilje velikog geniia, kome je ovaj spomenik podignut, pod okrilje genija
Neznanog junaka. Djelo sporazuma nije djelo lino, nego je djelo narodnog
genija. Mi smo pristupili narodu, a narod je pristupio nama, to jest samomu
sebi. Narodni genij Srba, Hrvata i Slovenaca danas biljei jednu stranicu
historije, kakvih e biti sve vie. Zato kliemo: Slava Neznanom junaku, a
nama ustrajnost i bratska sloga i ljubav. 38
Kako je Rijeka bila definitivno odcijepljena od Jugoslavije, papa ju je definitivno odijelio od Senjske dijeceze i osnovao samostalnu Rijeku dijecezu s Talijanom
biskupom. U jednom interviewu Radi je ovo dodirnuo negodujui prema papi:
Treba razlikovati religiju od crkvene politike, papa ima crkvenu politiku, on je nama
oteo nau Rijeku. On je nau nacionalnu crkvu (t. j. glagoljaku) tamo proglasio latinskom i svaki kamen na n j o j latinskim. 39
Odsada e Radi jo tri godine sve do svoje smrti biti u stalnom dramatskom usponu svog politikog borbenog previranja, ali uvijek dosljedan i jednako
uporan i nepomirljiv protivnik hrvatskog klerikalizma. Klerikalci su smatrali ovaj
Radiev korak, kad je preao na teren konstruktivne borbe, kao posljedicu vjersko
moralne krize.
Dr. Protulipac, jedan od voda hrvatskog aktivnog klerikalizma, voa borbenog i vrsto organiziranog orlovstva, a kasnije kriarsftva, nije Radiu ni poslije
godine dana zaboravio ovaj napad kad se na t a j eminentno krupan politiki dogaaj
osvrnuo sa klerikalnog gledita (1926.).
Uz vjersko-moralnu krizu nadola je nacionalna kriza, mi/sli su dra. Protulipca, kakve hrvatstvo jo nikada nije proivjelo. Sve narodne sile bile su usredotoene
u politikim i nacionalnim borbama, tako da je za kulturu i prosvjetu malo ostalo. Jo
je fatalnije bilo, to su se na elo ove narodne borbe stavili elementi s anarhijskim.
socijalnim i moralnim pogledima (t. j. Stjepan Radi). Oni su uz nacionalno vrijenje
proveli i duboki potres svih pojmova i osjeaja. U ovako razbuktalu moralnu krizu
ulili su novo ulje i iskoristili je to su bolje mogli.40
38

Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, II, 396.

Politika 6. VIII. 1925.
Dr Protulipac, Hrvatsko orlovstvo, 1926., 82. 84. Prema: A Pilepi. In aedificationem
Split 1938.. 46.
39
40

Dak je dr. Protulipac mislio da je fanatizam irokih masa, vezanih sa Radievim vodstvom splasnuo, izbori su 1926. kao i daljnji tok razvoja pokazali, da su mase
primale s gotovo jednakim, istim povjerenjem sve odluke efa stranke, koji je i dalje
produio svoju antiklerikalnu borbu. Na zborovima kao i u Narodnoj skuptini.
Jedan od povoda da Stjepan Radi otvori puno svoje srce i da iskali svu
svoju ljutnju na klerikalce, dao mu je papinski nuncij E. Pellegrinetti. Nuncij je
prilikom sveanosti Svetoga Vlaha u Dubrovniku (3. II. 1926.) poao kroz Dalmaciju,
pa je u raznim mjestima, odrao govore, kao i u Dubrovniku. Pojedini dijelovi tih
govora mogli su se da protumae i politiki. U Dubrovniku je, naime, ovoj sveanosti
prisustvovao i ministar Stjepan Radi. Kako se Radi na licu mjesta uvjerio o nedelikatnom uplitanju nuncija u izvjesna kulturno-politika pitanja Jugoslavije, to je
Radi smatrao za potrebno da osudi t a j nuncijev postupak u jednom vehementno izgovorenom govoru, i to (11. II. 1926.) u Narodnoj skuptini. Radi je bio sasvim odreen
i jasan kad je istaknuo da je nuncij doao u Dubrovnik da i tu zasadi klerikalnu granicu svojom rukom, gdje se ona dosad nikako nije mogla primiti. Radi je podvukao
da je hrvatski narod jo od vremena Grgura Ninskog imao svoju samostalnu politiku
prema Rimu. Pojaanim itonom rekao je da su Hrvati uvijek bili za katolicizam, jer
taj predstavlja kranstvo i svetinju, dok su protivni klerikalizmu, koji je rugoba.
Klerikalizam znai zloupotrebu najsvetijih osjeaja religije da se razrui porodica, da
se razrui narod radi politike vlasti. 41
Ovaj Radiev govor je daleko odjeknuo. Papinski nuncij naao se povrijeen
pa je uputio ministru vanjskih poslova dr. Niniu protestnu notu alei se na
ministra Radia to ga je obijedio da je u Dalmaciji agitirao za hrvatske klerikalce.
iMeutim, ovaj nuncijev gest uznemirio je i ostale napredne krugove pa i predstavnike
naroda u Narodnoj skuptini, pa i one, koji sU bili u opoziciji prema Radiu. Naime,
svi su osjetili i vidjeli u tome neeljen i vrlo nezgodan presedan mijeanja predstavnika strane vlasti u unutranje poslove i politike prilike Jugoslavije. Tim povodom
pojavile su se dvije interpelacije. Jedna samostalnog demokrate V. Vildera, a druga
slovenskog klerikalca dr. Hohnjeca. Vilder je traio obavjetenje da li e vlada poduzeti korake da se takvo dranje predstavnika Svete Stolice ne ponovi i da zatrai
garanciju da e se ubudue drati onih granica dunosti koje su vezane sa njegovim
poloajem. Ministar Nini je 20. II. 1926. odgovorio da po obavjetenjima, koja on
ima, nuncij nije preao granice svojih dunosti. Meutim poslanik Hohnjec postavio
je svoja pitanja u drugom duhu i sa drugom namjerom. S jedne strane da napadne
Radia, a s druge strane da prigovori ministru Niniu, koji je dopustio da dce do
tih ispada, tovie, on je zapitao kakvo e se zadovoljenje dati nunciju radi ovakvih
uvredljivih napadaja,, i kako e da zabrani ubudue ovakve nekvalificirane ispade.
Diplomatskom frazeologijom Nini je u stvari zaobiao sva tri pitanja Hohnjecova
dok se zadrao na etvrtom, posljednjem, sa punom antiki erikalnom odlunou. Ali je
najudnovatije etvrto pitanje, produio je minisitar Nini. Na njega isto tako ne
mislim da odgovorim, jer jedan na dravljanin nije trebao da pita kakva e se satisfakcija dati jednom stranom izaslaniku, ma koliko taj izaslanik zasluivao nae potovanje i ma koliko davanje satisfakcije. (Ministar Radi: Tako je!) Ministar Nini
izjavio je nunciju aljenje to je u vatri diskusije spomenuto njegovo ime. tim vie to
" Nova revija 1926., br. 1. 67-6<S.

ga je Radi ovlastio da nije imao pri tome nikakve namjere da nanese uvredu nunciju
i veoma ali ako bi se njegov govor mogao tako tumaiti. Nini podvlai da nuncij
dosad nikad nije izaao iz granica svojih dunosti. I do njega su dopirala pogrena
obavjetenja o nuncijevu putovanju. Treba da se ima u vidu da nuncij nije samo
predstavnik Svete Stolice kod nas, nego je i Apostolski delegat. Kao takav ima prava
i dunost da obilazi crkve i dri propovijedi u granicama svoje religiozne misije. Pri
kraju se Nini osvrnuo na zavrnu misiju interpelacije poslanika Hohnjeca, koji je
rekao:- Ako sve ovo stoji to iz Radieva govora proizlazi, onda bi bio znak Vae
velike averzije protiv katolike crkve i njenog zastupnika kod naeg dvora i katoliki
narod ne bi mogao- podnositi ovakav postupak sa vae strane. Ministar Nini je podvukao da su interpelantove premise netone, pa dosljedno i njegovi zakljuci, koji su
tendenciozni.
Ovo sumnjienje u skladu je sa onim stalnim naglaavanjem da je Beograd neprijatelj katolike crkve, da on ne eli dobre odnose sa Vatikanom,
da je poloaj katolike crkve u naoj zemlji uasan. I te klevete bacaju se
u svetsku javnost. Tu skoro, u poslednjem broju rmskog asopisa iLa civilt cattolica tampan je jedan dopis iz nae zemlje, u kome se govori o
stranom gonjenju katolike crkve kod nas na osnovu neistinitih ili tendenciozno iznetih injenica. Ja, gospodo, protestu]em protiv ovakve akcije. (Ministar Stjepan Radi: Tu smo mi da o tome govorimo, jer zastupamo veinu
katolika a ne gospodin Hohnjec; vi ste, libre penseur u slubi katolicizma). Ja sam ve toliko godina ministar u ovoj zemlji, i nikad ni ja, niti
ma koji od mojih kolega nisu pokazali ni najmanju averziju prema katolikoj crkvi. Naprotiv moji su napori uvek bili upravljeni na to, da omoguim to bolje odnose sa Vatikanom. Najvea smetnja u tome pogledu dolazi
iz nae zemlje i to iz onih krugova koji se pretstavljaju kao monopolizirani
branioci katolike crkve. U naoj zemlji nikakvi branioci nisu potrebni katolikoj crkvi. Crkvi, kojoj pripada bez malo polovina naeg stanovnitva i
koja uiva nepodeljeno potovanje sveg kranskog sveta naeg, ne preti niti
moe pretiti ma kakva opasnost. 42
Govor ministra Ninia izazvao je u tampi punu saglasnost naroito sa njegovim zakljunim mislima. Klerikalcima nije bio drag ovako odluan stav ministra
Ninia, niti tako autoritativno tumaenje intriga koje su se pri Vatikanu vrile
upravo iz najviih klerikalnih redova. A tih je bilo u formi i sadrini koja se nikad
ne bi oekivala od profesionalnih propovjednika evaneoske istine. 43
Svakako su suikobi Stjepana Radia sa klerikalcima bili od naroitog initeresa,
jer om je jedini bio u stanju da ih izazove i da se prikau u pravoj boji. Tako je
iritirani klerikalni poslanik Josip Klekl odgovorio Stjepanu Radiu na njegovo pitanje
zato oni uope sjede u Skuptini, sa priznanjem o karakteru samostalnosti klerikalnih poslanika. Zapravo, o njihovoj punoj ovisnosti u njihovom politikom radu
i od strane biskupa i Vatikana. Jer, taj je poslanik 3. marta 1926. rekao:
Mi smo ovdje po naredbi crkvenih propisa, po elji i doputenju Svete
Stolice, po odredbi crkvenih kanona 139 4., po naredbi naih biskupa i
42
M. Nini, Vanjska politika Kraljevine SHS u godini 1925-1926., Beograd, 1926., 41-47.
Stenografske beleke Narodne skuptine, 1925-6, II. 1926., 593-594.
43
O tome e biti rijei u poglavlju o glagolizmu.

biemo dotle tu dok oni to budu htjeli i odreivali, jer mi nemamo nikog
drugog da sluamo i nikome drugom da se pokoravamo, nego samo crkvenim
propisima i naim crkvenim poglavarima, biskupima. Mi emo biti birani od
naroda dok nam to crkva dozvoljava.u
Ovo samopriznanje slovenskog klerikalca bila je jedna potvrda vie pod ijim
uplivom i direktivama stoje klerikalni, ne sveeniki poslanici i javni radnici. Kad je
gotovo itava Skuptina ovu izjavu Klekla primila s negodovanjem i zgraanjem,
Klekl se utekao neistini tvrdei, da su stenografi ravo reproducirali zabil'jeke.
Klerikalci su bili nezadovoljni s antiklerikalnom politikom Stjepana Radia
jo i zbog njegove sasvim osobite vjerske tolerancije prema muslimanima. Klerikalcima je iznad ssvega bio prei interes vjersko-crkveni nego narodni, o emu je on dosta
rekao u kraikom govoru. Na zboru u Sarajevu (1926.) on je pred ogromnim brojem
muslimana kao i katolika dodirnuo ovo vjersko-politiko pitanje. Radi ga je objasnio
na njemu svojstven nain.
Ako Srbi i Hrvati kau: Mi smo braa<s to je u prvom redu zato, jer
nas vjera ne dijeli; vjera je jedna, crkve su dvije; a i muslimanima Bog je
jedan, Allah je jedan, a nisu tri. I kad nam je Bog jedan i jezik jedan i
jedna domovina, zato ne bismo imali jedno veselje, a veselo se kolo igra.
kad se bratski ruka dri i kad zna, da u tomu kolu moe biti kolovoa,
kad na tebe doe red.
Ove Radieve misli bile su povod za nova klerikalna polemina i apologetika
razmatranja u kojemu su se Stjepanu Radiu dijelile lekcije iz katekizma kao
ope religije. Fra Ante Cikojevi uzeo je na nian upravo ove Radieve rijei, da na
njihovu osnovu isprede itav lanak kojim eli da pobije na prvi mah duhovite i pune
idealizma rijei, a u sutini jako povrne i prazne. Naravski f r a Cikojevi nikako
nije mogao da shvati Radia da bi sve to mogla da bude jedna vjera, pogotovo kad se
tome protivi papinski epiteton za Hrvate: Antemurale Christianitatis. Sve borbe naih
junaka, sva krv prolivena po bojnim poljanama, sve patnje i suze jadne raje kroz stotine godina za krst asni i slobodu zlatnu, bile su nita, bile su jedna golema samoobmana sa strane potlaene raje, jer nikakve razlike nije bilo izmeu njih i Turina. Prolijevali su krv za vjeru, a bili su iste vjere, jer im je jedan Allah Bog. Ovo je sveano
proglaenje naega naroda luakom, a njegovu povijest povijeu krajnjega ludila.
No, tko zdrave pameti neto takvo moe ustvrditi? Ljutiti fra Ante proglasio je tako
jednim potezom bosansko-hercegovake muslimane Turcima i ustvrdio da je Stjepan
Radi sve vjere pomijeao u jednu kau, koju nijedna religiozna dua ne moe da proguta. Fra Cikojevi tvrdi da je Radi to uinio zato da razori narodnu duu i u njoj
katoliku vjeru. To su i drugi pokuavali parolama Dalje od Rima, s ultramontanstvom, crnom Kurijom i t. d. I kad bi Radi uspio, tada bi za njega osvanuli veseli
dani, jer bi se tada ostvarilo narodno jedinstvo tvrdo i potpuno, jer ga ne bi dijelila
vjera. No mi velimo, zakljuuje franjevaki polemiar, da jedinstvo narodno ne trai
i jedinstvo vjere, a nacionalna crkva najmanje jx)mae jedinstvo naroda i sreu
njegovu. 45
44
45

Prema: Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan. 42.

Nova revija* 1926., br. 1. 61-63.

Franjevci su i dalje s Radiem u uenim apologetskim diskusijama, ali i u politikim polemikama. I onda, kad ih on izaziva, ali i tada, kad su sami eljeli da izazovu raspravljanje, uznemireni refleksima Radievih izjava u narodnim masama.
Meutim sve je ovo dovoljno jasno pokazivalo da su franjevaki polemiari sali sa
terena crkvenih i apologetskih diskusija, na teren dnevne, klerikalne politike. A Radi
je upravo na ovo bezobzirno udarao. Znajui da je hrvatski klerikalizam dirigiran iz
Vatikana, Radi nije zaobilazio u ukazivanju izvora hrvatskom militantnom klerikalizmu.
Tako je Radi na zboru u Tuzli rekao: Mi ne emo da se vjerom veemo uz
Rim, niti da se podvrgavamo papi.*6
U istome mjestu je Radi odrao 6. VIII. 1926. i jedno politiko predavanje,
koje je onda pretampano u njegovoj Boinici za 1927. Tu je Radi jasno podvukao
da diferencira vjeru od politike, ali da je uoio svu strahotu klerikalnog djelovanja za
vrijeme rata.
Mi smo razluili vjeru od politike. Kazao sam da su biskupi organizacija rimskog pape. ta bi popovi s nama uinili za vrijeme rata, da nije bilo
Seljake stranke, to mi ni pojma nemamo. Jedno je sigurno: nas Hrvata
danas ne bi bilo. Ali mi nismo dali. Rekli smo: Vjeru primamo i potujemo,
a i crkvu, kako je do nas dola, ali politiku mora voditi narod. Trebalo je
najprije osloboditi seljaki narod, umno i moralno, dokazati mu da se razumom moe posluiti, ako eli svoj ivot poboljati. To je znailo unititi
korijene naj strahoviti j em ropstvu: klerikalizmu. A od svih lai klerikalizma
najrunija je i najgluplja, da je jo danas DANAS vjera u opasnosti.
Svuda, kud je Radi 1926. stizao, imao je prilike da kae po koju o klerikalcima. Na zboru u Vareu, odranom na jesen te godine, razmahnuo se Radi nad
franjevakim glavama svom bujicom svojih antiklerikalnih teza. Tu se naroito oborio
na franjevce kao i na Orlove, koji u narodu mjesto ljubavi i sloge ire mrnju i nesnoljivost. U vatrenom govornikom zamahu, na uas sarajevskih klerikalaca i nadbiskupa aria, Radi je uskliknuo: Je li Isus bio orla? uo sam da je nadbiskup ari
odredio da se pomau Orlom. Ako je tako, onda je on proklet po tridentinskom
koncilu! Bosanski franjevci i klerikalci bili su uasnuti tim Radievim postupkom
pa su na jednom zboru protestirali protiv ovih napadaja na sveenike i na cvijet njihove mladei (t. j. Orlove). U est rezolucija govori se o zaslugama hrvatskog sveenstva napose o franjevcima i njihovim zaslugama za hrvatski narod. Ovu su priliku
koristili da protestiraju protiv starokatolicizma za koji kau da ga pomau ne samo
Srbi nego i Stjepan Radi. 47
Meutim, o savremenim bosanskim franjevcima imao je Stjepan Radi jedno
posve negativno miljenje, unato tradiciji koja se podravala kroz literaturu jo iz
preporoda Bosne u prvoj i drugoj polovici X I X . stoljea, kad su kroz Bosnu i Hercegovinu i preko njih zraila svijetla imena kao to su Juki, Nedi, Marti. Radi je bio
veoma ljut to ga nisu u njegovu prijelomu slijedili bosanski franjevci, nego su se
priklonili radikalnom kroatizmu i separatizmu. Radi je prvi koji se usudio da sred
46
47

Katoliki list, 1926., br. 33, 428.

Katoliki tjednik, 1926., br. 49, 51. 1927.. br. 2.

Narodne skuptine uzdrma ovo tradicionalnoi miljenje i da pojedina lica stavi na

pravo mjesto. Kad su se njemu obratili franjevci molbama za pomo da dograde
na irokom Brijegu gimnaziju. Radi se estoko oborio, na tu franjevaku gimnaziju
kao nepotrebnu i nekorisnu, tavie tetnu za narod. Kao da je Radi vidio u dalekoj
perspektivi razornu djelatnost ove kole koja je kasnije odgajala najbjesnije klerofaiste i ustae.
Ja sam nekada drao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosansko-hercegovakih franjevaca, ali sam se najzad razoarao i uvidio da
su to ljudi neiskreni i lasci, podvukao ie u Skuotini Stjepan Radi. itav
njihov ivot i nacionalni i kulturni rad nije nita drugo nego zavaravanje
i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lake guliti
i pljakati. Ukoliko je taj narod jo neprosvijeen, nepovjerljiv i zaostao,
to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako uili. Crkvu, propovjedaonicu
i ispovjedaonicu iskoriavali su i iskoriavaju samo u svoie niske i sebine
svrhe. To su vrste zelenaa, koji deru narod, imaju svoje banke i zajme
sirotinji novac uz zelenake kamate. Oni dravu samo lau, da ne mogu dograditi svoju kolu; i ja u nastojati ne da je potpomaem, nego da je zatvorim. Moja je glavna briga da rastavim narod od njih. Fra Didak Bunti48
je bio laac i varalica, a najmanje prijatelj toga naroda. Uostalom ja sam
protiv franjevaca, a ne protiv popova.*9
Ova osuda franjevakog idola od strane ministra prosvjete Stjepana Radia
teko se dojmila franjevaca kao i ostalih klerikalnih krugova, koji su u franjevcima
gledali jedan izuzetan red koji se naroito u Bosni Hercegovini saivio s patnjama
svoga naroda. Ovo razotkrivanje nalija politiko-klerikalne aktivnosti franjevaca,
koji su i poslije ujedinjenja u najveem dijelu produili isti rad kakav su vodili u
poetku prvog svjetskog rata, uinilo je dubok utisak. Meutim, samo prosvjeeniji
i upueniji mogli su da priznaju da je Radi izrekao jednu apsolutno tonu historijsku
istinu.
Na ovu otru kritiku Stjepana Radia odgovorila su dvojica provincijala franjevakog reda u Bosni i Hercegovini. (25. II. 1926.). Fra Petar Gcrkvi, provincijal
bosanskih franjevaca i fra Lujo Bubalo, ne ulazei u pojedinosti, energino odbijaju
uvrede nanesene prolosti franjevakog reda, ma da je Radi govorio o savremenicima,
kao to su f r a Didak Bunti i drugovi, i ma da je rekao- da je drao mnogo do kulturnog
i nacionalnog rada njihova, dakako u prolosti. Bolno osjeamo i odbijamo uvrede
nanesene grobovima i svijetloj uspomeni naih slavnih predaka. Rad dananjih franjevaca na vjerskom, prosvjetnom i soeijalno-gospodarstvenom polju mirno preputamo sudu buduih pokoljenja i ocjeni nepristrane historije. 50
Odatle su franjevci, u najveem dijelu, Radievi nepomirljivi neprijatelji pa
ga napadaju na svakom koraku. Anonimno i neanonimno. Naroito su oni ljuti na
Radia to diferencira katolicizam od klerikalizma, to oni sami uostalom uistinu
identificiraju, pa to koji put i priznaju.
49
50

Nova revija 1926., br. 1, 89-90.

Nova revija 1926., 1, 87-88.

Katolika crkva kao iva organizacija ona je bila svetinja naeg hrvatskog naroda. U dananjoj socijalnoj i politikoj situaciji svi bezvjerci bez
razlike, ne izuzimajui ni gospodina Radia, hoe da ubiju ovoj organizaciji
svaki ugled u ivotu za volju svojih bezbonih, laikih tenja. Danas liberalci
svake dlake lukavo razlikuju katolitvo i klerikalizam, a to je za svakog katolika jedno te isto i jer se jedino trai u nae doba pobjeda kranskih i
katolikih naela u naem privatnom i javnom ivotu, ne radi prevlasti kojega stalea, nego radi vjere i naroda, koji je otrovan modernim bezvjerjem
i nemoralom u obitelji, i u dravi, a i u narodu. 51
Ovaj franjevac iskreno je ispovijedio jednu misao koju sui u stvari svi odreda
klerikalni redovi od najvieg do najnieg jednako tumaili i u ivot provodili, ma da
se sa mnogog autoritativnog mjesta o tome nije htjelo ni da uje.
Ovakvo miljenje o Radiu kao antiklerikalnom borcu kao i o identificiranju
klerikalizma i katolicizma, nisu dijelili samo savremeni hrvatski sinovi sveca iz Assisija, prebacivi se sasvim na politiko polje, na kome se njihov osnivalac nikad nije
nalazio. Treba samo proitati lanak dr. Brkaeva Savremena franjevaka ideologija
i vidjeti kake: ta ideologija ide u raskorak s idejama manastirskog ivota u duhu
strogih pravila brata i prijatelja pticama nebeskim, iji su ih sinovi zamijenili s idejama militantnog klerikalizma hrvatske Puke stranke. 52
Jo za ivota Stjepana Radia pokuao je da dade jedan politiko-publicistiki
presjek linosti i antiklerikale ideologije Stjepana Radia dr. Fran Biniki, jedan
od prvaka klerikalizma u Hrvatskoj, nekadanji saradnik biskupa Mahnia i vatreni
pobornik militantnog klerikalizma, pisac mnogih broura i lanaka, u asopisima i
dnevnicima, koji e svoj ivot dosljedno da zavri kao okorjeli ustaki klerofaist.
Biniki je poao u svom razmatranju od karakteristika koje je o brai Radiima dao jo biskup Mahni u svojoj Hrvatskoj strai. (II, 637) Biskup Mahni je
ukazao da katoliki liberalizam uzmie prema ljevici.
A tu evo ruke mu prua u zagrljaj slavensko-demokratskim duhom
zadojena Seljaka stranka brae Radia, to nije drugo nego pravi pravcati
radikalizam (Radix Radi: nomen omen) u ruhu hrvatskom! Jest doi e
doskora doba, kad e nestati i obzoratva i naprednjatva i starevianstva
i realizma i liberalizma i liberalnog katolicizma, a ostat e samo dvije skrajnosti: hie Guelfe hic Gbibelline: tu Krist tu Belial! A medu tima e doi
do sukoba na ivot i smrt.
Biniki je shvatio ove Mahnieve misli kao pravo prorotvo koje se poslije
23 godine ispunjuje. Jer, dok je za prevrata 1918. Seljaka stranka imala samo aku
pristalica, 1925. ta je stranka sve ostale nadvladala. Ova stranka je iroke slojeve namamila u republikanizam da zajedno sa njim prizna monarhiju i Vidovdanski ustav
i time izda hrvatstvo. To se dogodilo i kod izbora 11. septembra 1927. kad su uz njega
ostala sva hrvatska sela unato svim klerikalnim naporima. ali se Biniki da su frankovci dobili samo dva mandata, a hrvatska Puka stranka samo jedan. Ova bilansa
51
52

Nova revija 1926., br. 1, 67-68.

Nova revija 1926., br. 3-4, 428.

frankofurtimakih nastojanja u tako poraznom razmjeru mandata boli i zaprepauje

frankofurtimakog klerikalca. On se zgraa nad injenicom kad se pita da li je uistinu
hrvatski narod zaboravio na neutralnu mirotvornu republiku i svijesno se odrekao
svojih prava, te priznao da je bio igraka u rukama svoga vode. Sve je to za njega
neobino zagonetno. Dok (je hrvatski narod dosad stupao utrtim putem katolike vjere
i u sjeni kria dizao hram svoje prosvjete, sada ga prvaci Seljake stranke vode nepoznatim pravcem. Paradoksalno je da su upravo Radiu pomogli zagrebaki klerici
i seoski sveenici utirui put njegovu Domu, pa uza sve to je Radi ostao nepokoleban u svom antiklerikalizmu. Meutim, Radieva vjera u Boga ; tvrdi Biniki, nije
kranska ni katolika. T a j njegov Bog nije troj edini Bog kranske objave. I Biniki
takoer podsjea na Radievu tezu da hrvatski narod ne e biti sretan dok ga rimski
papa ne prokune. Za njega su biskupi pogani, a popovi su iskvarili boju objavu. Stavie oni su iskvarili i Oena i ne treba vie posrednika izmeu Boga i ljudi. Prema
tome ova seljaka vjera u Boga uope ne rauna na sveenstvo!. Radi Boga izjednauje
s Allahom. Za njega je seljak suveren, izvor istine i prava. Njega treba prouavati,
a ne pouavati. Znai da je seljak apsolutno boanstven. Za Binikoga je vjera Seljake stranke pravi seljaki panteizam. Demos je boanstvo. Za ovo boanstvo misli
samo jedna glava kojoj se slijepo pokorava, jer ima prava da nepoudne iskljuuje iz
redova stranke i hrvatskog naroda. A kad nestane toga voe, ostat e bez glave seljak,
novoboanstvo. Dakle ateizam. Zna se, da je voa Stranku svojevoljno upisao u seljaku internacionalu. A za Binikoga je boljevizam u svojoj jezgri ne ateizam nego
pravi rogati antiteizam. To se zapaa ve i kod seljakih voa po selima, jer oni mrze
crkvu i Boga. Lucifer se znade prikazati nosiocem svijetla, a njegovi slubenici prema
prilikama spominju Boga i vjeru. Dijele vjeru od sveenstva, mrze popove, biskupe
i papu. Oni znaju, ako odvoje hrvatski narod od katolike crkve, da e mu lako iupati
Boga iz njegova srca. I na takvom se seljakom antiteizmu ima izgraditi novi drutveni
poredak, novi moral, novo pravo. Stjepan Radi je relativist. Danas neto tvrdi i
dokazuje, a to isto sutra porie. Za njega je dobro i istinito ime se moe postii svrha.
Nema naela, nema stalnih moralnih zasada. U Zagrebu predstavnitvo hrvatskog naroda prisie republici, u Beogradu monarhiji. Svi su neseljaci neprijatelji seljaku, iako
su svi potekli od seljaka. Popova ne treba, jer svatko moe s boanstvom ureivati
svoje poslove. U pacifistikoj; seljakoj dravi uope ne e biti Stalea, pa ni vojnika.
Mirotvorna republika -ne treba vojske te se ne e plaati ni poreza, ne e trebati inovnika i sve e biti zajedniko. Gledajui u daleku prolost Hrvata dr. Biniki ali, to
je u periodu kad je Hrvat stekao slavni papinski naslov Antemurale Christianitatis,
klao katolik svoga brata muslimana, da stekne t a j papinski naziv. Sa muslimanom se
borio, u koga je prema Anti Stareviu najia hervatska kerv. Ali ne treba tim
hrvatskim precima zamjerati, jer su se borili za najkatolikije hrvatsko kraljevstvo.
I u kranskom su se duhu rtvovali za kransku prosvjetu i slobodu kranskog
zapada. Sva je hrvatska prolost, a napose prosvjeta, crpla snagu iz katolike vjere.
Sva se zgrada hrvatske prosvjete dizala na Petrovoj stijeni. U najveim nevoljama
Hrvati, po sudu Binikoga, nailaze na pomo i okrilje kod rimskih papa. Zato je
Hrvatska najstarija, najdosljednija i n a j v j e r n i j a katolika kraljevina. I u takvu se
Hrvatsku uuljao bezboni liberalizam. Naprosto stoga, to uvari Siona, t. j. biskupi,
nisu bili oprezni. Hrvatski sveenici troili su vrijeme, snagu i novac na liberalne

stranke, koje su ih samo iskoriivale. Kad je zapoeo katoliki pokret, ustali su protiv
njega mnogi sveenici. Zato se, poslije ovih meditacija, Biniki pita, Sta treba da se
sada radi kad su se Hrvati, poslije ovih izbora 1927. nali na raskrsnici. On vjeruje,
da je Radi dobio zato toliki broj glasova, to se nadaju da e se Radi vratiti svom
ishodnom nainu borbe sa beogradskim reimom. On se nada, da e moda seljak u
zgodnom momentu napustiti svoje vodstvo i prikloniti se onima, koji zastupaju prave
interese hrvatstva. Nije teko pogoditi tko je za Binikog, starog frankovca i klerikalca,
taj koji pravo zastupa interese hrvatstva. Hrvatski katolici napose sveenici vide, da je
krajnji as da se hrvatski narod svrne na pravi put, na utrenik naih preda. Zato bi
se morali okaniti svih zadjevica i trzavica, te povui u zajedniko kolo sve koji osjeaju
hrvatski.5S Ovim dr. Biniki odrie lanovima HSS i onim stotinama hiljada glasaa,
koji su se izjasnili za politiku Stjepana Radia, da osjeaju hrvatski, kao da je to privilegij samo frankovaca i njihovih nerazdvojnih saveznika klerikalaca. A ubrzo e
doista doi vrijeme, kad e poslije smrti Stjepana Radia ovaj klerofaistiki monstrum
i doista postaviti ovakvu tezu da izvan njega nema ni Hrvata ni hrvatstva. Zato sada
1927. upuuje dr. Biniki onim sveenicima koji ne slijede politiku njegovih shvaanja teke prijekore. A oni jadni sveenici, kazuje Biniki, slijepci i voe slijepcima,
to mirne due gutaju sve klevete i pogrde protiv sveenstva, koji ne mare da su
popovi lopovi, neka se sjete Judine plae ali i Judina udesa. Skrene li hrvatski narod
u bezdan oni e Bogu odgovarati vie nego nesavjesni vode i vikai. Uils'tinu, dr. Biniki je naslutio jednu istinu kao da je u viziji vidio ustaki kler.
Radi je takoer na svakom koraku ukazivao na sva ta zla koja dolaze bilo
od klerikalizma izravno, bilo od veza koje je ovaj imao sa sistemom najraznovrsnijih
saveznika, prvenstveno frankovaca, koji su ve tada u talijanskom faizmu gledali
uzore svojih politikih planova. Zato Radi nesmiljeno udara na faizam i na Mussolinija, iju je imperijalistiku politiku razotkrivao na svakom koraku, znajui da je
u prvom redu uperena protiv hrvatskih interesa. Ali, tada je upozoravao i Hrvate kao
i mjerodavne inioce u Jugoslaviji da treba obnoviti prijateljstva s Rusijom. Sve
je to, dakako, bio strahovit bauk za klerikalce. Na zboru u Klanjcu, 1926., prikazao
je Radi seljacima toihoe Mussolini kad govori o svome programu kao programu staroga Rima.
Mussolini ne govori do kraja, ali mi moramo misliti do kraja. Program
staroga Rima veli: Ja u Dalmaciju, ja u Bosnu: ja hou bosanske ume,
ja drva nemam; ja hou bosanske ugljenike, jer ugljena nemam. Tko to ne
ita, pa misli da je to ala, onda ne misli daleko. Zato ja svugdje velim:
Treba obnoviti prijateljstvo s Rusijom. To kaem otvoreno, isto i bistro.
Jer, nijesmo se sloili, da se rastepemo. Sloili smo se da se uredimo. 54
Na alost, ovaj glas Radia bio je tada jo glas samotnika u pustinji. Meutim,
Radi, nije ni sada, kao ni ranije u tome poputao. Radi je iste godine izazvao nova
klerikalna uzbuivanja, kad je u seljakom Domu objanjavao svojim seljacima socijalnu revoluciju u Meksiku, protiv koje se digla sva reakcija na svijetu, na elu sa
svim klerikalizmima, voenim iz Vatikana. Bio je to samo jedan momenat vie da se
53
54

Nova revija, 1927.. br. 3, 271-277.

Slobodni dom 1. VIII. 1943.

Radiev politiki stav kritizira i pred masama izobliuje, dakako, kao bezboniki
i protuvjerski.
Stjepan Radi uznemirio je klerikalce irom itave Hrvatske kad je progovorio u svome Domu o prilikama u Meksiku, i zauzeo stav za iroke meksike mase
koje su traile da im se da zemlja koju su one obraivale a bile vlasnitvo klera
i malog broja veleposjednika. Bilo je to 1926., kad je crna internacionala po komandi
u svijetu irila lanu propagandu da je taj agrarni pokret jedan bezboniki i protuvjerski pokret. Stjepan Radi bio je na strani seljaka u Meksiku i za odlune vlasti
koje su rjeavale problem u interesu irokih eksploatiranih,masa.
Ova Radieva izlaganja nisu bila po volji hrvatskom visokom kleru, koji je
takoer imao velike posjede i ouvao ih unato pokuajima reformi, koje su na kraju
ipak zatitile povlaene srednjevjekovne feudalce, samo zato da bi bili to odaniji
dravi koju su unato tome mrzili i ruili na svakom koraku. Velika je bila klerikalna
ucjena, pa uza sve to, iako im je bila i plaena, nije dala reakcionarnim vladama ono
to su one traile od nasilnih voa klerikalne stranke.
U velikoj srednjo-amerikoj republici Meksiku dolo je do estoke
borbe izmeu popovske stranke i domae republikanske radniko-seljake
vlade. Kao u cijeloj junoj i srednjoj Americi, tako je katolika crkva u
Meksiku imala jo nedavna blizu polovice sveukupnog zemljinog posjeda i
drugoga narodnoga bogatstva, naroito uma i rudnika. Jo prije 70 godina,
kada je francuski car Napoleon III. bio pokuao da s pomou austrijskoga
nadvojvode Maksimilijana, brata pokojnoga cara i kralja Franje Josipa,
pretvori Meksiko u monarhiju, ve onda je donekle bila stegnuta prevelika
materijalna mo katolike crkve u Meksiku. Ali su doskora popovi svojom
politikom akcijom neuko seljatvo sasvim predobili za se, a budui su u
Meksiku bile sve same slabe vojnike vlade, to su i popovi ostali glavni, a
katkada i jedini faktor. Istom u vrijeme svjetskoga rata godine 1917. ojaao
je radniko-seljaki pokret tako, da je ustavom od 1917. katolikoj crkvi
dodue priznata potpuna vjerska sloboda i ostavljeno joj je toliko zemljita
i drugoga imetka, da moe potpuno udovoljiti svojoj vjerskoj zadai, ali
joj je oduzet najvei dio uma i rudnika, te nepregledni panjaci, njive i
livade. Ali popovci nisu mirovali, te su doskora opet dobili natrag najvei
dio izgubljenog zemljita, a to ih je osililo, da su otvoreno poeli raditi protiv
republike uope, a protiv sadanje radniko-seljake vlade napose. Naroito
su tu vladu s uspjehom optuivali u Americi i Engleskoj, da je bezvjerska
i komunistika, te je i Amerika i Engleska pravila dosta neprilika sadanjoj
meksikoj vladi, s kojom je imala i jo sada ima nekoliko sukoba. Meksikoj
je vladi napokon dodijalo ovo vjeno rovarenje popovske stranke proti vlastitoj domovini i narodu, te je dne 3. srpnja ove godine izdala dekret, kojom
se katolikoj crkvi ponovno za posljednji put uzima sav onaj imetak, koji joj
nije potreban za izvrenje vjerske zadae i koji naprotiv samo odvraa sveenstvo od uzvienog njegovog zvanja i od svete slube k oltaru, te ga preesto dovodi u napast, da plee oko zlatnoga teleta, mjesto da u crkvi propovijeda i ui kranski nauk. Osim toga je odredila vlada da sveenikom
moe biti samo onaj katolik, koji je roen u Meksiku i da sveenici stranci
moraju odmah ostaviti Meksiko. Mjesto da se popovska stranka pokori ovoj
odredbi, ona je digla otvorenu oruanu bunu, te je ve dolo do otrih sukoba
izmeu vojske i onih seljaka, koji su jo zaslijepljeni da ne vide ni to, koliki
je zloin kad se vjernici pozivlju na prolijevanje krvi u ime onog Isusa, koji

>

je isto i bistro kazao sv. Petru: Metni svoj ma u korice, jer tko se maa
laa, od maa e i poginuti. 55
Dakako, hrvatski klerikalci po komandi iz centrale u Rimu, i po crkvama kao
i novinama udarie u galamu oko progona vjere i crkve, identificirajui svoja bogatstva
sa vjerom i Bogom. Meutim, Stjepan Radi je i dalje na svoj osobit nain prosvjeivao hrvatskog seljaka upuujui ga u pravo stanje i u istinu od koje je cijeli
klerikalni svijet zazirao.
Radniko-seljaka vlada u Meksiku u Srednjoj Americi sve se vie
uvruje usprkos tome, to je sveukupno katoliko sveenstvo, na elu sa
svim biskupima i 'nadbiskupima pozvalo meksikanski narod kao katoliki,
da se svim sredstvima bori proti toj tobonjoj komunistikoj vladi. Iz sjeveroamerikih novina, koje takoer vrlo rado svuda njue i vide komunizam,
jasno se vidi, da je sadanji predsjednik meksike republike Calles (Plutarco
Elias Calles) i prema katolikoj crkvi posve pravedan i da nije katolikoj
crkvi oduzeo nijednog prava, a naroito da nije nimalo povrijedio vjerske
slobode te izvrivanje katolikih obreda i nauavanje katolike vjere, nego
je samo stegnuo, dotino ukinuo premnoge povlastice katolike crkve i katolikog sveenstva, koje je u Meksiku bila prava drava u dravi. Crkva je
imala blizu polovice zemljinog posjeda, te su naroito pojedini samostani
bili itavi paaluci u kojima su seljaci bili ne samo kmetovi, nego pravi i
potpuni robovi. Ovome je predsjednik Calles uinio k r a j i to ne samo
odluno i mudro, jer je i u najnovijem svom proglasu na meksikanski narod
isto i bistro naglasio, da se katolika vjera ima potivati kao narodna svetinja, a i katolika crkva toliko, koliko vjeru naua i kulturno radi, ali da se
nipoto ne smije dopustiti da katoliko sveenstvo i jo k tome katoliki sveenici inostrani dre meksikanski seljaki narod u kmetstvu, pa i u ropstvu
s pomou prevelikih i preobilnih zemaljskih dobara, radi kojih se to sveenstvo kvari i podaje najveoj raskonosti i irazbludnosti, dok seljaka sirotinja
skapava od gladi. Nema dakle ni traga svemu onomu, to su po itavom svijetu razglasile razne popovske i druge gospodske novine, da je meksikanska
vlada toboe boljevika i da progoni katoliku crkvu jo gore nego su je
progonili francuski revolucionara prije 100 i vie godina.
Sve je ovo shvaanje, napredno i slobodoljubivo, socijalno i pravino bilo strahoviti bauk za hrvatske klerikalce, kao i za episkopat koji se u svojoj jednoj poslanici zauzeo za bijedno meksikansko sveenstvo radi progona koje toboe nad njim
vri radniko-seljaka vlada i predsjednik Calles, tavie, postojala su njihova ozbiljna
nastojanja da se protjeranim meksikanskim jezuitima dade utoite u Hrvatskoj.
Nije udo to je Stjepan Radi gdjegod bi stigao uzvraao klerikalcima udarce
za njihove napadaje. Tako je jo u traginoj 1928. odrao 6. marta u Narodnoj skuptini govor povodom svoga prijedloga da se takozvano upniko luikno (bir redovina), ne moe ni u jednom sluaju ovrno utjerivati, a naroito ne uz andarfsku asistenciju. Govor je pun karakteristinih primjera samovolje i eksploatatorskog egoizma
seoskog sveenstva. Naroito u vezi s neureenim i nesnosnim podavanjima crkvi od
njegove pastve, na jo zaostali feudalistiki nain. Tu je on rekao i ovo:
55

Dom 1926., br. 34, 8.

U novije doba znai otkad je ova vlada gospodina Vukievia

otkad su se fratri udruili sa andarmima, a naroito sada u zadnjih nekoliko
dana otkad se policija udruila sa jezuitima, ove su pritube jo otrije i
stranije . . . Po itavoj Dalmaciji, a jo vie po Bosni i Hercegovini upnici,
sveenici nee da krste, nee da vjenaju, nee da pokopavaju dok im se ne
plati duna redovina za pet, est, sedam i osam pa i vie godina. . . T a j na
svijet u Bosni i Dalmaciji kome je religija ista kao biser, onaj vukodlak
doe i u ime Isusa kae: D a j deset hiljada dinara, inae te neu vjenati. . .
I to vlasti gledaju mirno, a najgori su oni koji su bili radikalni kortei,
kandidati, oni su ili sa eset-vanaest andarma i tri do etiri fratra. Ala
ih je krasno bilo vidjeti, kada dodu zajedno, da rasturaju nae zborove.
Svuda gdje sam iao po Dalmaciji ili su zajedno fratri sa andarmima . . .
Gdje sveenik nije agent, agitator i huka klerikalac, ljudi se s njim sa
nadovjenim naporom sloe i daju mu esto vie nego on i trai. Ali tamo
gdje je sukob, gdje oni dou u sukob, prva im je rije: Badava se va Radi
i vi radievci kriate, neete Boga niti jedan od vas vidjeti. To ide tako
redovno u cijeloj Hrvatskoj i Dalmaciji. Kad smo osnivali Seljaku stranku,
mi neznaboci protivu kojih jo i sada vrijede okrunice da smo bezbonici,
mi smo kazali: Vjeru i katoliku crkvu primamo onako kako je do nas dola.
Primamo je i priznajemo. Samo podavanja koja narod ima da daje imaju se
urediti prema novim prilikama i novim potrebama. Eto, to je nae bezbotvo . ..
U svom daljnjem izlaganju Radi je spomenuo kako je prikupio ogroman
materijal sa svih strana, gdjegod su ise nalazile njegove pristalice o tekoama i gramzivosti nesavjesnih sveenika. Spomenuo je da ga je nadbiskup Bauer molio da o tome
ne pie u svojim novinama. Radi mu je odgovorio da to i ne ini, jer bi inae sa
primljenim materijalom ispunio stotine brojeva, a on je napisao samo jedan lanak.
Ja to ne iznosim samo zato da to narodnu panju potpuno ne skrene
na sebe, nego iznosim dva tri puta godinje, samo da narod vidi da se mi
ne bojimo ni crkve niti ikoga, da to iznosimo. Ali kad bi se to iznosilo iz
dana u dan, znate ta bi se dogodilo, sav bi narod ostavio katoliku crkvu.
Ali ja neu da u tom sudjelujem ni direktno ni indirektno. Mi imamo toliko
nevolja i tekoa, takva pitanja gospodarska, kulturna i politika, da mi moramo politike osnovne slobode spasavati, i zato sam pitanje vjersko ne radi
vas, nego radi naroda, odloio, da narod vidi da Seljaka stranka nije osnovana da rui te i te popove nego u sasvim drugu svrhu. Ja kaem oni su
srueni politiki zauvijek dok su ovakvi, to je za mene najvea satisfakcija,
jer svi popovi u Hrvatskoj nisu mogli dobiti nijednog mandata, a i onaj u
Dalmaciji kupili su za ito pa i taj su dobili prevarom.
Gospodo i slavna skuptino! Molim vas da ono gledate u ovom hitnom
predlogu to on jeste onaj dio nae brige za tu nau sirotinju, da je zatitimo
od onih, koji s kriem u ruci govore i propovijedaju ljubav blinjega, a koji
su takvi licemjerci i to opaki, ne svi, ima odlinih iznimaka, ali naalost malo,
da narod ne zna ta bi. Nai ljudi piu to da uinimo da ih se oslobodimo.
Jedni idu u starokatoliku vjeru, drugi pomiljaju da idu u pravoslavce, ali
u Dalmaciji i kod pravoslavnih popova je ista pripovijest samo u manjim
dimenzijama. E, sad ta. I jedan od velikih razloga to se eli otii u Ameriku jeste i taj to nema ovjek nigdje mira. Kae, nemam nigdje mira,
doem u crkvu da se bar u crkvi mirno Bogu pomolim, a tu sad opet Radi
i radievci i ovjek utee van. Oni su uinili kako bi rekao Isus: Iz kue
oca moga uinili ste pilju razbojniku; iz oltara i propovijedaonice uinili

ste kortenice. To vam je sadraj Bledskoga pakta. Boji se dr. Koroec, jelima neistu savjest, da e biti u kaznenom zakonu, da se sa propovjedaonice
i ispovjedaonice ne moe govoriti protiv naroda i drave. Eto to oni znaju i
zato su se tamo zaklonili da mogu tamo uvui i razarati nau dravu dok se
jo ne konsolidira. (Aplauz kod opozicije). I ako hoete zato, to na narod
od ovoga najopasnijeg protivnika, ne od vjere, jer narod vjeruje, ne i od
crkve kao cjeline katolike ili pravoslavne, nego od ovih zalutalih, zabludjelih,
nesveenika i neduhovnika, od njihove gramzivosti, od takve opakosti eli, da
se oslobodi.56
Ministar dr. Koroec morao je cd Stjepana Radia da uje jednako dan ranije
kao i ovoga veoma neprijatne stvari, upuene njemu lino, kad ga je uporedio s pravim
narodnim neprijateljima. Dr. Koroec je za Radia lan grupe sveenika-janjiara,
a opasno je janjiara metnuti za ministra unutranjih poslova, koga je jo nazvao
i vrajim ministrom, 57 koji sa svim sredstvima pomae jednako hrvatske kao i slovenske klerikalce na djelu.
Dakako, klerikalci videi opasnost koja im od Radia prijeti nisu propustili
nijedne prilike da Radiu ne uzvrate milo za drago. Oni najogoreniji oekivali su
neki sretni as kad e se mase osloboditi magijske moii svoga vode. Tada su oni oekivali i nadali se da e njegova stranka opet poi onom starom stazom destruktivne
pasivne rezistencije na kojoj bi se zajedno nali. Ovaj je trenutak iznenadno doao
sa fatalnim i traginim 20. junom u Narodnoj skuptini, kad je politiko bezumlje
poinilo zloin nedoglednih, sudbonosnih posljedica u razbijanju gotovo svih spona
koje su vezale Beograd i Zagreb.
Naroito otkada je Radi svom snagom razmahnuo po klerikalcima u meksikanskom pitanju, klerikalci su ga stalno napadali i na sve strane irili vijesti da je
Radiev seljaki pokret u stvari komunistiki. Cilj je ovih napadaja bio kako bi ga
onemoguili jo vie pred reakcionarnim hegemonistikim elementima koji su imali
svu vlast u svojim rukama. Stjepan Radi je prikazivan kao najrevolucionarniji, kaoi
pravi anarhistiki tip. Ovog drutvenog razornog tipa, koji unaa u Hrvatsku boljevizam najgore vrsti treba zgrabiti za vrat i povui na odgovornost. 58 Ili: Radi je
nepopravljiv. S Radiem se ne moe nita uraditi. On je boljevik, koji se u dananjem
politikom kaosu1 samo pritajio, da tako zaobilaznim putem moe provesti ono, to su
Sovjeti u Rusiji sproveli. Radievci su u posljednje vrijeme marljivo po selima osnivali tako zvane Seljake sloge, koje meutim nisu nista drugo nego politike organizacije u kojima se kupe oni otri mlai lanovi stranke. Dravne vlasti morale
b i . . . da ispitaju rad tih organizacija, da se vidi istinitost naih navoda . . . jesu li te
Seljake sloge prosvjetna drutva, ili su one samo tu, da se sakriju Radieve teroristike organizacije. 59
Uistinu Stjepan Radi je stalno zagovarao misao obnove prijateljstva sa
SSSR. I onda, kad je bio u vladi, i kad je poveo 1927.1928. najbezobzirniju opozicionu borbu. U svome kalendaru Boinici za 1928. govori Radi svojim seljacima
56
57
58
59

Stenografske biljeke Narodne skuptine, 1927/1928., IV, 274-280.

Stenografske biljeke Narodne skuptine, 1927/1928., IV, 224.
Narodna politika 1927., br. 49.
Narodna politika 1927., br. 62. (Prema Slobodnom domu 28. XI. 1945.).

0 Rusiji sa toliko ljubavi i potovanja, kao da su iz njega progovorile ne samo sve generacije starih slavjanofila, nego kao jedan duboko uvjereni poznavalac stvari, koji zove
Jugoslavene i sve ostale Slavene pod zajedniki barjak monog slavenskog prvoborca.
Na uas sve beogradske i zagrebake reakcije Radi je tada napisao i ovo: Po svojoj
povijesti i kulturi mi spadamo k Zapadu, ali po svojem osjeanju i po svojim idealima
mi pripadamo k Istoku, i mi emo ostati privezani na Zapad samo dotle, dok se ruski
sistem opet ne proiri do Dunava.60
Na skuptini u Ljubljani, 27. II. 1928. na bijes tamonjih klerikalaca, Radi je
obarao klerikalne lai o progonima religije u SSSR. Istiui koliko mudro Staljin prosljeuje velike smjernice Lenjimove, spomenuo je i Staljinovu zatitu religije u SSSR.
. . . Time je Staljin uinio to j da je religija priznata u Rusiji, da je ono to je na
Kremlju napisano Religija je opium za narode, da je samo ideoloki, a realnost ta,
da se seljak Bogu moli,, ali se popu vie ne klanja. To je veliki napredak . . . Zato je
Rusija danas cijelom svijetu postala blizu. To moete itati i u revijama, ne u naim,
jer ne smiju p i s a t i . . ,61
Klerikalci su bili ogoreni i poduzimali su sve mogue denuncijantske
trikove kako bi u Beogradu Radia ocrnili i zaplaili dvor i reakciju, da poduzme
energine mjere protiv ovako otvorenog zagovaratelja prijateljstva sa SSSR, gdje
najistaknutiju ulogu ima ruski narod. Radi je znao za sve ove intrige i hrvatskih
klerikalaca kao i srpskih ovinista, koji su oekivali takoer odlunije poteze protiv Radia. O tome je sam Radi, na 18 dana pred ubistvo u Skuptini, gotovo proroanski
sagledao ulogu Sovjetske Rusije u sudbini Junih Slavena, kad je optuio i ministra
predsjednika Velju Vukievia i ministra dvora D. Jankovia, da mu rade o glavi
Protiv Radia D. Jankovi i Vukievi sabiru materijal da podrava veze sa Moskvom.
Ja ih podravam javno. Ja sam za to da se te veze odravaju . . . jer je to pitanje
ivota i smrti nae.
A ovo to mi inimo, to je ludost i ovakvim nepravilnostima
1 ludostima mi se otuujemo.62
Radi je predviao, da mu doista rade o glavi. A u taj su se splet intriga
protiv Radia veoma vjeto i upravo paklenski ukljuili i hrvatski klerikalci.
Denuncijantskim stilom napadali su klerikalci Stjepana Radia u imrakovim novinama, u Narodnoj politici, u listu Seniorata, a pod zatitom zagrebakog
nadbiskupa. Ulje na vatru u hrvatsko-srpskom sukobu, koji se sve vie rasplamsavao
za etvrte Uzunovieve vlade u kojoj su bili Koroevi klerikalci, kao i za obje vlade
Velje Vukievia, za koje je i dolo do tragedije u Narodnoj skuptini, sipali su
sa svih strana klerikalci i frankovci osjeajui da e u tom meteu za sebe iupati
najvei dio, I sam Radi kao i njegovi drugovi iz SDK (Seljako-demokratske koalicije) nasluivali su, da e se protivnici posluiti i atentatom, samo da Radia uklone
sa scene politikog rada. Sam Radi je 19. juna 1928. god. u jednoj biljeci oznaio
dva imena lica, za koja je mislio da mu rade o glavi. To< su bili Velja Vukievi, predsjednik vlade i Dragomir Jankovi, ministar dvora. Meutim, hrvatski klerikalci i frankovci su o Radiu sa jednakom strastvenou govorili da ga treba ukloniti kao i svi
reakcionari i hegemooisti usred Beograda. etiri dana prije ubistva u Narodnoj skup
80
61
62

Eugen Stani, Stjepan Radi o Sovjetskoj Rusiji. Zagreb 1945., 71.

Eugen Stani, Stjepan Radi o Sovjetskoj Rusiji, 72.
Eugen Stani, Stjepan Radi o Sovjetskoj Rusiji, 78.

stini u osjekom Hrvatskom listu, dakle 16. juna 1928. don Kerubin egvi je isto
traio to je u beogradskom Jedinstvu zahtijevao novinar Ristovi. Frankofurtima
egvi, kasnije Paveliev ustaa, napisao je jedan lanak u kome je ironizirao Radi
evo nasluivanje da e ga terorom maknuti iz politikog ivota.
Radi je nekoliko puta naglasio, da ga se nastoji maknuti iz javnog
ivota. Tim hoe da stee suut i simpatije javnosti... A kad bi nekom doista
uspjelo odstraniti iz javnoga ivota vodu zavedenih, zaslijepljenih i pijanih,
uinio bi najvee djelo, to ga pamti hrvatska povijest. Odstranio bi neprestanu opasnost za javni poredak i za meunarodni mir u svijetu.
Isti ovaj frankofurtimaki list iz Osijeka, na sam dan atentata u Beogradu,
javio se u Osijeku ujutro, dakle, nekoliko sati prije zloina Punie Raia sa
senzacionalnim naslovom: Radi prikazuje svoj ivot u stranoj opasnosti Najnovija Radieva senzacija i korteacija. Sve samo zato, da prikae jednu stvarnost,
koja se osjeala u zraku kao Radievo demagoko sredstvo. Iako, zacijelo, nije bilo
direktne veze izmeu ubice Punie Raia i hrvatskih klerikalaca, idejno su se ove
dvije reakcije sasvim podudarale i nale su se, kao toliko puta, na istom planu teei
za istim ciljevima, iako e se one, kad bude za to doao podesan trenutak, pobijati do
istrebljenja, vrei svoj osnovni cilj, razjedinjavanje bratskih naroda sijanjem mrnje
i bratoubilake strasti. Dok je Stjepan Radi uklonjen, don Kerubin egvi i njegovi
ortaci u klerikalnim i frankovakim krugovima, koristit e Radievu smrt, da utru
putove krvolonom i sverazornom klerofaizmu i Pavelievu ustatvu.
Naime u kratkom razmaku od dana atentata u Skuptini od 20. juna do
8. augusta t. j. do dana smrti Stj. Radia, klerikalci su nastojali da se vjeto prilagode
novostvorenoj situaciji i da u n j o j kao i 1918. zaigraju svoju vidnu ulogu. Jedini dr.
imrak bio je i u tim trenucima Radieva umiranja pun slijepe mrnje, napisavi
u svojim novinama (5. VIII. 1928.), da pod politikim vodstvom Radia hrvatski
narod ide samo novim porazima u susret.
Radi je bio jo na samrtnikoj postelji kad su njegovi dojueranji krvni
neprijatelji stali da falsificiraju i izobliuju njegovu fizionomiju. Jednako kao to
su prije nekoliko decenija uinili sa antiklerikalcem Antunom Stareviem. Zapoeo
je to isti onaj koji je Starevievu tezu Bog i Hrvati, protiv koje se kao bezbone
podigao u Katolikom listu kanonik Matija Stepinac, oznaio kao ideju vodilju klerikalnoga hrvatstva. Bio je to nadbiskup ari. Onaj isti nekadanji urednik Vrhbosne
koji je Radia nazvao papoderom i popoderom. Nadbiskup ari je na sva
usta govorio i davao izjave kako Radi treba da povede cijeli hrvatski narod, iako je
znao da je na samrti. Naprosto je htio pred irokim masama da se opravda za sve one
napadaje koje su klerikalci izveli na tog antiklerikalnog borca. ari je u polovici jula
dao izjavu koja stoji u potpuno antipodnom stavu sa svim onim to se o Radiu
unutar klerikalnih redova govorilo, to je i on mislio i govorio tada, dakako samo
u etiri oka.
Nije Radi protiv vjere, nije Radi protiv Boga ni protiv sveenstva. On je
protiv onih nevaljalaca, protiv kojih treba da bude, a takovih ima svugdje. On je
Bogom poslan, da vodi u ovim tekim asovima hrvatski narod i sama Providnost
63

Boidar Magovac, Nekoliko misli za novu povjesnicu. Slobodni dom 8. VIII. 1943.

boja mu je dala tu zadau . . . Hrvatski narod je danas jednoduan u svemu i svima

nama je jedini voda Stjepan Radi, koji jedini moe da obrauna sa cincarijom. On
govori svima i sveenstvu, a naroito onima, to nisu htjeli da zvone za zadunice. 64
ari misli na opstrukciju franjevaca povodom requiema za Pavla Radia i Basarieka.
Iako je Radi na operacionom stolu na beogradskoj klinici otklonio, da mu bude
nadbiskup Rodi posrednik izmeu njega i Boga, trebalo je preko svega toga svijesno
prijei i Radia zaodjeti crkvenim i religioznim misterioznim platem, gotovo jezuitskom haljinom, kako se to desilo antiklerikalen i antipapisti Stareviu, a to samo
zato ; da se pozlijedeno hrvatstvo u ovome trenutku povee sa klerikalizmom koji je
tvrdio da je spas hrvatstva samo u katolicizmu. Osim toga, strah pred narodnim
masama bio je toliki, da je trebalo biti nedosljedan i nenaelan, ma i pod cijenu
historijske optube koja je klerikalce neminovno za takav licemjerni stav ekala. Ali,
ipak svi odreda nisu mogli da preu preko svega toga vjetinom i lukavstvom jezuitskog majstora u Sarajevu. Bili su to- njegovi kao i Radievi protivnici. Franjevci,
koji su u Makarskoj izdavali svoju Novu reviju. Ona nije u asu Radieve smrti
zaboravila svoj i Radiev nepomirljiv stav, a ni onu staru latinsku: De mortuis nihil
nisi bene! Zato franjevac sa jadranskog primorja ulijeva u posmrtnu alost i na zanos
irokih masa dosta hladne vode, sa svojih par kritikih objektivnih cnta. Unato
tome, to u alosti uestvuje crkva sa dotad nevienim sjajem, kakav se nije nikad
ukazao ni jednom papi, ma u kojem vremenu. Nema sumnje, vjeta psiholoka priprema za otimanje i unitenje velike batine. Ali Nova revija nita nije zaboravila
i nita oprostila.
Oko niijeg odra nije se sakupila tolika mnoina Hrvata i Hrvatica kao
njegova. Toliko zvonjave, toliko sprovoda, toliko zadunica za nikoga se po
katolikim crkvama ne odrava kao za Radia. Prema alobnim manifestacijama inilo bi se, kao da je pokojni Radi bio najvei i najzasluniji Hrvat
a u isto vrijeme, da je bio i najuzorniji katolik, kada su se sve crkve natjecale, od zagrebake katedrale do posljednje zaputene zagorske kapelice,
kako e mu koja to bolju poast iskazati pri smrtnom asu ovoga zaista u
hrvatskom narodu najpoznatijeg ovjeka.
Povodom njegove smrti, makar da na list sline dogaaje po svom
pravcu ne prati, pisati emo i mi par kritikih i objektivnih crta, koje bi
imale unijeti malo svijetla u ovaj posmrtni zanos za voom hrvatskoga naroda. Nae je pisanje tim opravdanije, jer Radi i njegova djela imadu velikog odjeka i u vjersko-kulturnom ivotu. Dananji retci upotpunjuju na
lanak: Vjersko znaenje radievtine, jo iz godine 1924. (Nova revija III).
Radi je kao nitko prije njega oko sebe okupio hrvatske narodne mase u
Hrvatskoj seljakoj republikanskoj stranci. Ako se moe zvati zaslugom, njegova je zasluga u ovom okupljanju, jer je znao spretno baratati sa poratnim
raspoloenjem irokih slojeva, koji su bili eljni vremenih uitaka bez obzira
na drutvene, dravne, vjerske i moralne obveze, to im je punom pregrti
obeavala Radieva stranka bez poreza, bez vojske, bez kralja i bez popa.
Staleko obiljeje seljatva kod uroene antipatije protiv gospode, i hrvatski ekskluzivizam u svom poetku u odnosu prema pravoslavnim Srbima, u
sposobnim i vjetim rukama neuveno nadarenog demagoga listom su privabljivale i privabile gomile seljakih biraa. Dakako, pri ovakom raspoloenju i jo vie pri ovakom uspjehu, da je pokojni Radi postao najpoznatiji
64

Bosanski nadbiskup Msgr. dr. ari za slogu svih Hrvata. Obzor 1928., 20. VII.

Hrvat. Kod lanjskih rujanskih izbora poele su i seljake mase da ,ga pomalo
ostavljaju, jer su vlastitim iskustvom i radom drugih stranaka poele uviati
nitetnost mnogovrsnih, promjenljivih Radievih obeanja te su se poele
priklanjati drugim, realnim politikim strujama. Ovaj bi se proces raspadanja bezdvojbeno nastavio, da nije zlikovaki atentat Punie Raia na 20.
lipnja opet radievtinu moda barem ovoga asa kao nikada dosad
uvrstio i ujedinio. Novinstvom i linom agitacijom uspjelo je uvjeriti hrvatskoga seljaka da je atentat Punie Raia atentat cijeloga srpskoga naroda
protiv Hrvata i zloin sve toboe pokvarene gospode, ne izuzimajui ni samoga 'krvavog popa Koroca,65 protiv tlaenog i izrabljivanog, jo ik tome
i siromanoga seljaka. Mi znamo, da kritiki duh drukije i umjerenije o
svemu sudi. No vjera je mase ovakva pa treba s njom raunati. Radi je
poslije umorstva u Skuptini postao muenik i spasitelj, pa je za neke zaluene Bog, Isukrst hrvatskog i drugog potlaenog naroda.
Smrt Radia je silno odjeknula kod Hrvata. Sugestiji mase pridruila
se i hrvatska i druga liberalna inteligencija sa raznim uvstvima, pri emu je
bilo i politikih iardija. Crkva i sveenstvo, koji su znali za mekransko
miljenje i djelovanje Stjepana Radia i koji su znali i to, da se on i njegovi
nijesu brinuli za kransku smrt, t. j. da se pri svijesti, po dunosti oborua
sakramentima umiruih, bili su u neprilici. Jo su vie bili u neugodnosti
oni, kojima je bilo poznato da je pokojni Radi, kada mu je nadbiskup Rodi
ponudio svoju uslugu u tekim asovima, nju prijazno otklonio, a da mu
kasnije nije ni palo na pamet da zovne sveenika. Posljednja mu je pomast
data u nesvjesti, pa se nadamo da mu je milostiv Bog oprostio sve ono to je
teka i sablanjiva uinio. I ova okolnost crkvi je olakoivala pogrebne sveanosti i dolazila im je u najobilnijoj mjeri u susret, daleko vie nego svetom
ocu papi, biskupima pa i samom svetom biskupu Langu.
Susretljivost crkve ne dokazuje uzornost ivota pokojnog Radia. Ona je
bila i jedna mjera opreznosti protiv neobuzdane zaneenosti njegovih pristaa, koji su i teroristikim sredstvima traili, da se udovolji njihovim neopravdanim i protucrkvenim zahtjevima. Pri tom su sudjelovali i inae dobri
katolici, koji su gledali u uvanju crkvenih propisa i obiaja sa strane crkve
i sveenstva mrnju i prezir njihovom toboe najveem, najzaslunijem pa
i najsvetijem branitelju. Bezumno je oboavanje kod nekih ilo dotle, da su
pred likom Radia i rtvenike napravljali (Seljaki dom Zagreb), kandila
i svijee palili. <Da se i pokojniku dignuti, moda bi i on ovaj boanski i svetaki kult uklonio, kada ni za svoga ivota nije htio dati mjesta ni pravome
Bogu, ni istinskim svecima! Crkva je dobro uinila, to je pri smrti Radia
zaboravila njegove uvrede i dola u susret njegovim zaneenim pristaama,
jer ukoenost i nepopustljivost mogli su biti izvorom velikih vjerskih zala i
apostazije. N j o j e poi za rukom svojim pozitivnim vjerskim radom pomalo
popravljati vjerski indiferentizam i praktini ateizam, to je radievtina pod
vidom seljakih interesa i njegove slobode uturila u neuki, dobroudni i
neobavijeteni narod.
Pojave, koje smo gledali i koje gledamo poslije Radieve smrti na nae
vlastite oi nukaju nas da budemo na oprezu. Nije bez vjerske pogibelji
usilno i namjerno udeavanje zadunica za gospodina Radia. Mnogi prireivai malo do njih dre. Ne dre ih ni za svoje pokojne roditelje! Sveta ih
misa ne vida ni na dan Boga Boia; a na zadunice pohrlie kao na kakav
65
Dr. Anton Koroec bio je u vladi ministar unutranjih poslova u trenutku kad je izvren atentat na Radia i drugove. Poslije toga on e od kraja jula 1928. do zloglasnog 6. januara
1929. biti i dalje ne samo ministar unutranjih poslova nego Predsjednik vlade, odgovorne za dogaaje koji su vodili u diktaturu.

pir?! Po srijedi nije vjera nego nekranski i politiki motivi. Po zadunicama se dre (na primjer Sinj) tako bezvjerski govori, da ih je jedva nai
i kod oca modernih bezvjeraca samoga Voltaira. Uka se protiv vjere, crkve,
pape, sveenstva. Ovo sve kae kud kree posmrtna radievtina, ujedinjena
s demokratskim kulturkempferskim demokratizmom Pribievia. Svi mi, koji
cijenimo kranstvo kao najvee dobro naega naroda i koje je oslon svakoj
pravoj narodnoj civilizaciji, treba da budno pazimo, da bezvjerski val narodni konano ne potopi nau narodnu i kransku egzistenciju. Nama je
ao u dui, to moramo i kao katolici i kao Hrvati uprijeti prstom u sve loe
pojave pokojnoga Radia i radievtine, ali to opi interesi trae. Milosre je
boje neizmjerno, pa mi vjerujemo, da je Bog seljakom nekrunjenom kralju
grijehe oprostio! Nadamo se u boju pomo, da nee Bog dopustiti da zlokobnim plodom rode bezvjerske biljke zasaivane u narodnu, hrvatsku, kransku duu! Po bojem milosru: kranskog se raja nauivala Radieva
radina dua! 68
I doista, klerikalizam se dao svim svojim snagama, svim sredstvima i svim
svojim vjetinama da popravi vjerski indiferentizam i praktini ateizam koji je
Radi, kako to klerikalizam tvrdi, unio u narod, A sa tim popravljanjem da ga
prevede u svoj i frankovaki, klerofaistiki tabor. Vjetom i prepredenom taktikom
prilagoivanja, stvorenim situacijama poslije smrti Stjepana Radia, u hrvatskom
pokretu, koji e voditi Radiev nedorasli nasljednik dr. Vladimir Maek, odigrat e
jednu savreno organiziranu razornu ulogu. I to sa svim svojim organizacijama koje
su se u zajednikom frontu takozvanog hrvatskog pokreta stavile u slubu antibeogradskog, antisrpskog, a za njih jo i antipravoslavnog borbenog stava. U tome je i posmrtna tragika Radieve ivotne borbe i njegovih opeljudskih ideala. Pojaali su je
i doveli do paroksizma upravo njegovi mali i beznaajni nasljednici, koji su po onoj
biblijskoj zakopali batinjeni talenat, da ga izvadi i ukamati za sebe Radiev najvei
protivnik hrvatski klerikalizam.

86

Nova revija 1928., VII, br. 3, 291-293

X.

SVETA BATINA
Sudbina hrvatskog glagolizma u prvoj Jugoslaviji Uloga episkopata
i Rimske Kurije

Hrvatski glagolizam predstavlja milenijsku borbu za slavensko bogosluje u

katolikoj crkvi. T a j glagolizam ima tri velika razdoblja. Prvo pada u doba hrvatske
narodne dinastije, koja nije umjela da ga ojaa i podupire protiv njegovih neprijatelja; drugo u vrijeme tuinskih vladara, maarskih i austrijskih, koji su od reda
bili njegovi protivnici, i na kraju tree u dravi Jugoslaviji od 1918. do odbijanja
vatikansko-jugoslavenskog konkordata 19.37.
Da bi se ovaj posljednji period mogao posve razumjeti i da bi se u njemu
mogli pravo uoiti njegovi stari i novi protivnici i neprijatelji, treba u nekoliko poteza
dati pregled ove borbe kao i karakteristiku neprijatelja toga glagolizma. 1
Iako je problem hrvatskog glagolizma za obino oko, kao i u tvrdnjama
uenih klerikalaca, iskljuivo crkveno vjerski problem, ipak se od poetka odvijanja
ove uistinu milenijske borbe vidi da je taj problem izrazito politiki i nacionalan. Od
vremena Grgura Ninskog do pregovora za vatikansko'-jugoslavenski konkordat.
Ovu historijsku istinu potvruje ogromna dokumentacija, iz srednjega vijeka,
novoga, a naroito iz druge polovice X I X . stoljea, otkad se uz borbu glagolizma
vezuje ime biskupa Strossrnayera kao i itave plejade dalmatinskih sveenika glagoljaa, pa i onih boraca iz X X . stoljea, koji su se zalagali za tu batinu slavenskih
apostola. 2
Treba upozoriti da je znaenje ove borbe za pobjedu hrvatskog glagolizma
samo jedan snaan refleks slavensko-romanskog sukoba izmeu etniki autohtonih
relikata zaostalih Romana i pobjedonosnog slavenskog gospodara istone obale
Jadrana u poetku VII. stoljea. T a j je sukob u svojoj historijskoj dinamici jedinstven. Medu dvije suprotne rase nikad nije bilo kompromisa, nikad asimilacije, kao
to je to bio sluaj na terenima drugih rimskih provincija u vrijeme invazije poslije
propasti carstva. Romanske ahure, zaostale na dalmatinskoj obali, vegetirale su
ponekad podravane i snaene prilivom raznih kulturnih i biolokih snaga iz mletake
Serenissime, koju je kasnije zamijenila Habsbuirgova Austrija, favorizirajui ih
protiv probuene narodne svijesti dominantnog jugoslavenskog elementa. Serenissimi
I Austriji bit e stalan saveznik latinizam rimske crkve u mnogim politikim i kulturnim nastojanjima. Stoga je prirodno da se ovaj; politiko-crkveni sukob izraava u
raznovrsnim oblicima u toku vjekova, tovie on poneki put potresa i temeljima
1
Ovdje u se posluiti mojim pregledom o tom pitanju, koji sam dao u asopisu Javnost 1937. u dva lanka: Tragina trilogija hrvatskog glagolizma (160-168) i Poglavlje o glagoljici (527-538).
2
O cjelokupnoj historiji glagolizma u rukopisu je spremljeno moje djelo: Slavensko
bogosluje kod Hrvata. to nije naroito citirano, uzeto je iz spomenutih lanaka.

hrvatskog narodnog razvoja. Te je narodne katastrofe neprijatelj uvijek koristio. Uz

njiih je esto pristajao i domai visoki kler, ne saosjeajui one elementarne uslove
koji su branili i uvali duu naroda od sigurne smrti.
Utvrena je injenica da su tek popovi glagoljai, kojih je bilo u hrvatskim
stranama ve krajem IX. stoljea, uspjeli da uvrste u irokim narodnim slojevima
ranije poetke kristijanizacije, koja je u te strane dola s maem frankovakog osvajaa, uvelike posredstvom akvilejske patrijarije. Misli glagoljaa, bile su i misli irila
i Metodija da vjera ima proniknuti svekolike odnose domaeg i javnog ivota, da ona
ima biti temeljem i promicateljem narodne prosvjete, da se ima brinuti ne samo za
crkveno ureenje povjernoga naroda nego i za njegovu obrazovanost pomou materinskog jezika. (Franjo Raki). Naravno, ove misli bile su strane popovima latinaima koji su u glagoljaima i u penetraciji glagolizma gledali ne samo svoje ideoloke
protivnike nego i ekonomske suparnike. I upravo, prvi sukob izmeu biskupa iz Nina
i nadbiskupa u Splitu jednako je na ideolokoj kao i na ekonomsko-politikoj osnovi.
Pitanje jurisdikcije splitske crkve nad ninskom dijecezom daje zato obilje potvrda. O
tom sporu rjeavali su splitski koncili jo prije hiljadu i vie godina, 9 2 5 . - 9 2 8 . godine.
Papa Ivan X. pie svome sinu i kralju Hrvata Tomislavu: Ta koji
da se odabrani sin svete rimske crkve kao to si ti, naslauje kad se sluba boja
obavlja barbarskim ili slavenskim jezikom i opominjemo te da u svemu slua nae
legate, biskupe Ivana i Lava i da im sve vjeruje.
Kralj Tomislav je rimskim legatima uistinu sve povjerovao i u svemu ih
posluao, ma da su zakljuci na splitskom saboru bili takvi koji su sred srca pogaali
glagoljaki pokret. Meu tim zakljucima ovdje su vani X. i XI.
Nijedan biskup nae biskupije t. j. splitske ne smije da promie jezik slavenski; mogu ga upotrebljavati samo popovi niih redova i monasi. No ni u jednoj crkvi
ne smije se dozvoliti u njem itati misu (liturgija), osim ako bi nastala nestaica sveenika, ali i to dozvolom pape.
XI. Biskup Hrvata u Ninu ima da bude, kao to i svi ostali biskupi, podreen
splitskoj crkvi.
Na albe biskupa Grgura iz Nina, koje je on uputio u Rim, drugi crkveni sabor
oigledno po instrukcijama iz Rima 928. ukinuo je ninsku biskupiju. Rim je prema
savjetu tog sabora t. j. najveim dijelom latinaa, potvrdio tu odluku. Tadanji latinski
Split pobijedio je Grgura iz Nina i glagoljae, jer uz njih nije stajao njihov kralj,
poto je on u svemu posluao legate svetog oca. Tako je to bilo i u XI. stoljeu,
poslije etrnaest decenija, kad se i opet na neprijateljski nain rjeavala sudbina
glagolizma. T a j se upornou i neposlunou glagoljaa, unato zabranama iz Rima,
odravao i sigurno spasavao narodnu duu od tuinske latinizacije i romanizacije.
Katoliki sveenik, Dalmatinac i historiar don Lovro Kati piui o hrvatskoj
politici za narodnih vladara, (dok jo nije pao pod utjecaj klerofaista) priznao je kao
to su to ve ranije podvukli i drugi historiari nesveenici i neklerikalci da su
hrvatski kraljevi u tom pitanju poputali Latinima da ih bolje dre uza se i nisu
se protivili papi, koji je po naputku Latina za to doba unitavao glagoljicu. Ba najjai
nai kraljevi koji dre u svojoj vlasti dalmatinske gradove, Tomislav i Petar Kreimir

IV. prisustvuju u Splitu saborima, koji zabranjuju glagoljicu, a ni rijeju oni kao
vladari, ne kuaju braniti popove glagoljae. 3
Pored malog broja papa koji se nisu protivili ovoj glagoljakoj tenji (Ivan
VIII., Inocent IV., Urban VIII. i samo donekle Lav XIII.) bilo ih je odlunih neprijatelja (Ivan X., Aleksandar II., Pijo X. i PijoXL). Jednako estoko kao i latinai dalmatinskih primorskih gradova ili talijanai i iredentisti, popovi i nepopovi, u drugoj
polovici X I X . i prvoj X X . stoljea. Meutim, glagolizam je crpao svoje snage s
narodnog tla iz dubokih, irokih seljakih slojeva, mimo i protiv dravnih upravljaa.
Tako je glagolizam sauvao barbarskom jeziku njegov lik, duh i ivot.
Giuseppe Praga, prikazujui u zadarskim Atti e memorie della societ
Dalmata di storia patria (I. 1926.), djelo slavista Artura Cronie L'enigma del glagolismo in Dalmazia delle origini all'epoca preeente (Zadar 1923.), odaje pravi duh
talijanskog gledanja na zagonetku glagolizma. Za t a j on kae da je Poar koji od
vjekova, tovie kroz jedan milenij gori u krajevima neposrednog istoka Italije,
katkad iv i razoran, katkad skriven,' ali uvijek gotov da bukne mnogo ee nego
prije. Ovako sa strahom dovikuje ovaj odroeni Dalmatinac Kvirinalu i Vatikanu,
upozorujui ih na mogunost poara koji e jednom i posljednje znake romanskih
relikata u Dalmaciji spaliti, ako Jugoslavenima katolicima Rim Pija XI. dade neogranieno pravo upotrebe slavenskog jezika u bogosluju!
Biskup Strassmayer u pismu Franji Rakome 9. VII. 1870. definirao je jasno
svoj stav i prema Rimu, kao i prema dravnim vlastima u Hrvatskoj. Na narod da
je zreo oteo bi se i tuemu tutorstvu u politici i romanizmu na religioznom polju.. 4 A
29. VIII. 1887. jo jasnije i odreenije: Najvee zlo Kurije i prelature rimske jest
talijanski nacionalizam, koji na prsima rimske crkve lei kao: mora. 5 A za jurianje
na ove bedeme s tenjama i molbama da se dopusti Hrvatima slavensko bogosluje
zbog priblienja svojoj pravoslavnoj brai Srbima, bile su i divovske snage jednoga
Strossrnayera, preslabe.
Uvoenje starog slavenskog jezika u bogosluje katolikih Hrvata Strossmayer
je punih pet decenija smatrao kao jedno od sredstava za zblienje zapadne s istonom
crkvom. Napori Strossrnayera, koje je on uinio za te ideale u Rimu, Petrogradu, Beogradu i na Cetinju, ogromnih su razmjera.
Ve pri prvom svom pohodu Piju IX. (1859.) Strossmayer je predao papi
promemoriju o tom problemu s obzirom na Slavenski jug. Ova promemorija djelo je
Franje Rakoga, koji se tada nalazio na studijama u Rimu i dovravao veliko djelo o
svetoj brai. Tako ova promemorija postaje ugaoni kamen od koga poinje zapravo
preporod hrvatskog glagolizma u X I X . stoljeu, ma da je ve i revolucija 1848. u
gotovo eksplozivnoj formi takoer ovo pitanje pokrenula, da bude u poecima Bachova
apsolutizma u korijenu uniteno.
Otada su Strossmayer i Raki neprestano u akciji nadajui se da e ih Rim,
ako ne Pija IX. a ono Lava XIII. shvatiti i pomoi, unato najveim smetnjama koje
je inila austro-ugarska diplomacija prema izriitim zapovijestima samoga cara. Zato
3
4
5

Lovro Kati, Hrvatska politika za narodnih vladara. Puka prosvjeta 1925., br. 8, 124.
Ferdo ii, Korespondencija Raki-Strossmayer. I. Zagreb 1928., 108.
Ferdo ii, Korespondencija Raki-Strossmayer. III. Zagreb 1930, 324.

je i car odmah intervenirao ve pri ovoj prvoj Strossmayerovoj akciji kod Pija IX.
Papa je uznemirenog cara umirio uvenom frazom: Nec volumus, nec possumus!
Niti hoemo, niti moemo! A ova papina misaoi bit e stalno na dnevnom redu
0 ovome pitanju. Na n j u se ne pozivaju samo pape nego i austrougarski dravnici.
Jo 1881. pozvao se pred carem na te rijei svemoni ef maarske vlade grof Koloman
Tisza, upozorujui na opasnosti koje prijete monarhiji od eventualnog uvoenja
glagolizma u hrvatskoj crkvi. Car je pak bio uvjeren, o emu je ostavljeno traga u
dokumentima, da bi uvoenje glagolizma u hrvatskim zemljama izbrisalo osnovne
razlike izmeu Srba i Hrvata. Prokuani Divide et impera nije doputao da iz
svojih ruku ispusti i ovakvo jedno sredstvo.
Arhivi Bea i Pete najbolje osvjetljavaju kako su Be i Peta gledali na
Strossmayerovu akciju, i u ovom glagoljakom pitanju kao i u vezi sa sklapanjem konkordata Srbije i Crne Gore s Vatikanom u cilju da se tamonji katolici izuzmu ispod
austrijskog protektorata. Kad je Strossmayer uspio da je i Crna Gora 1886. zakljuila
konkordat, u Bekom Balplatzu zavladalo je veliko ogorenje. Poslanik Austrougarske
pri Vatikanu grof Paar izvijestio je, poslije audijencije kod Pape Lava X I I I . 23. IV.
1887. svoga Ministra vanjskih poslova grofa Kalnokya i o ovome: Monsignor
Strossmayer koraa od etape k etapi. I to mu nije uispjelo u Rimu na direktnom
putu, on je sada zaobilaznim putem preko Crne Gore poluio, odakle e se kao iz
jednog novog centra prenositi agitacija iz Srbije u Dalmaciju i Hrvatsku. Prote/Une
note redaju se sada iz Bea u Rim i gomilaju materiju protiv glagolizma u nedogled.
Uzbudila se i maarska vlada, jer je, i na teritoriju' njene interesne sfere u
Hrvatskom Primorju, bauk glagolizma prijetio iz senjske dijeceze. Koloman Tisza
izjavio je banu Khuen-Hedervaryu, da se u borbi Hrvata za glagoljicu kriju elementi
koji drmaju temeljima monarhije i upozoruje ga da sve uini, kako ne bi panslavistika
agitacija uzela maha i na njegovu terenu.
U spletu najraznovrsnijih intriga i progona protiv sve vie probuenog interesa za glagolizam, koji koincidira s uvoenjem glagolizma u Crnoj Gori, ima
izvanrednih dramatskih sukoba u kojima znatan dio dalmatinskog, i istarskog sveenstva vodi pravu herojsku borbu.
Takav neprijateljski akt protiv glagolizma u Dalmaciji i Istri jesu Decretales
Sacrae Rituum Congregation de usu linguae Slavicae od 5. VIII. 1898. Ovih 14
odredaba Svete kongregacije obreda, koje je odobrio Lav X I I I . kako kae u oinskoj
brizi za Slavene a upuenih nadbiskupima, biskupima i ordinarijatima gorike,
zadarske i zagrebake arhidijeceze smiljeno su djelo Rimske Kurije, austrougarske
diplomacije, bekog nuncija Galimbertija i visokog klera, dijelom domaeg a dijelom
1 stranog. Naime ovim se odredbama ponajprije klasificiraju sve upe u glagoljake i latinske. Za glagoljake se kae da mogu biti one, koje mogu dokazati
da se u njima glagoljalo neprekidno kroz 30 godina (1868.1898.). Meutim,
uslijed izvjesnih tekoa i smetnji koje su se pravile pri kolovanju bogoslova,
opadao je broj bogoslova glagoljaa pa je esto na iste glagoljake upe, kad
bi umro pop glagolja, bio postavljen latina. Ve sama namjera za izvoenje
klasifikacija novih upa, izazvala je ogorenje u Dalmaciji, a u Istri pravo zaprepatenje. Jer na primjer poreko-puljski biskup Flapp, ve mjeseca septembra 1898.

na osnovu ovih Decretales proglasio je da u njegovoj dijecezi nema nijedne takve

upe, pa stoga nijedna nema prava na slavensko bogosluje. Biskup je bio nepravedan i nezakonit, jer je svoju odluku osnovao na oiglednoj neistini. Odmah iza te
njegove odluke 19 upa umolilo je da se povue ova nepravedna i na neistinitostima
osnovana odluka biskupa Flappa. Meutim i biskup Flapp i austrijska vlada su se
postarali da je Rim odobrio Flappovo rjeenje, a odbio Hrvate i Slovence. Tako kao
to je uradio Flapp nije postupio transko-koparski biskup Slovenac Andrija trk,
ma da ga je pri njegovu postavljanju 1896. naroita obavezao car da u svojoj dijecezi uniti jo preostalo slavensko bogosluje. Biskup Flapp koji je, kako kae rodoljub
Vjekoslav Spini, bio vjeran sluga Bea i Rima, za ovo svoje nedjelo postao je poslije
unitenja glagolizma u svojoj dijecezi rimiskim grofom. Kakve su uinke proizvele
ove Decretales u Istri prikazao je narodni borac i uzorni sveenik Vjekoislav Spini
u svojoj knjizi Slavensko bogosluje u Istri. 6
Ogorenje sveenstva i naroda u Dalmaciji bilo je toliko, da je izvoenje
Decretales bilo oteano i samim izriitim protivnicima glagoljice, kao to su na
primjer bili zadarski nadbiskup Rajevi i splitski biskup Naki, rimsko-beki
posluni izvodioci protivnarodnih zapovijesti. Dok se Rajevi 1899. spremao da
objavi da u zadarskoj dijecezi nema nijedne glagoljake upe, splitski biskup Naki,
pravim jezuitskim me'!odama i mimo Decretales gasio je iz dana u dan ve i onako
slabu iu glagolizma. U Splitu umuknu glagoljica, dok se ranije i u katedrali glagoljalo. Naime svi su glagoljai bili premjeteni iz Splita.
Na konferenciji dalmatinskih biskupa aprila 1899. protiv Rajevia i Nakia
odluno su branili glagolizam kotorski biskup Uccellini-Tice i dubrovaki Mareli.
Ma da je biskupska konferencija konstatirala opasnost koja prijeti crkvi od opeg
narodnog uzbuenja, ma da su se javili otri i buni protesti starih i mladih, iako
su zaredale po itavoj Dalmaciji i Hrvatskoj, demonstracije najirih razmjera,
rimska Sveta Kongregacija Obreda bila je saglasna sa diktatom Bea.
Nisu pomogle ni brojne spomenice sveenika, napose ona 1900. upuena u
Rim i potpisana od 535 sveenika, nije pomogao ni uveni splitski miting 1902. na
kome se zaista manifestirala jednodunoSt itavog naroda, ne samo u Dalmaciji,
nego i u svim ostalim jugoslavenskim pokrajinama s obzirom na progon ove narodne
svetinje. Ovaj zbor kome je predsjedao civilni biskup, narodni borac, naelnik
Splita Vicko Mili, dok je glavni govornik bio dr. Joisip Smodlaka, manifestirao je
da je glagoljica sveope pravo, i da zato ne smije da bude ograniena na pojedine
upe i sveenike kako se trai u naredbi 5. VII. 1898. Svete Kongregacije Obreda,
koija mora da bude opozvana.
Jula 1903. predala je splitska delegacija na elu sa V. Miliem papi Lavu
XIII. obrazloenu rezoluciju splitskog narodnog mitinga od 1902. Lav XIII. u
razgovoru s delegatima dao je izjavu koja u mnogom pogaa sr ne samo
tadanjeg nego i svagdanjeg stanja glagolizma. Nesloga vaih biskupa uzrokom je
tomu sporu papine su rijei istina je koju su i drugi, upoznati s historijom
problema, konstatirali.
0

Pula 1913.

To se naroito lijepo vidi iz pisma primasa Serbiae, barskog nadbiskupa,

velikog rodoljuba i Strossmayerova prijatelja ime Milinovia koje je uputio 10.
jula 1904. sveeniku Ivi Tkaliu, jednom od historiara hrvatskog glagolizma.
Sve pretstavke Sto se budu makar od koje strane slale u Rim za glagoljicu, pie Milinovi, ostat e uvijek bezuspjene, dok se zato ne zauzme
slono episkopat hrvatski, a ovaj se nee nigda u tomu sloiti, jer dobro mi je
poznato, kada nai biskupi dohode u Be da poloe zakletvu, tada im se izriito preporuuje, da iz svoje biskupije nastoje proerati sablanjivu glagoljicu, koja da vodi na rusizam i na pohriavanje. U tom smislu daju neki
biskupi i izvjetaje Svetoj Stolici, ( kao da je pokojni Milinovi na djelu
vidio pojedine hrvatske biskupe u Rimu 1925. ) a ova zbilja misli da je
tako, i da oni, koji brane staroslavenstvo nisu nego zanesenjaci i varalice,
koji se tim slue za svoje svrhe, koje su pogubne u vjeri i domovini (t. j.
Austriji). Tim se nastoji unititi glagoljicu koju u Beu mrze da ne moe biti
gore, i u Rimu je prikazuju kao najpogibeljnije sredstvo za katoliku vjeru.
Ma da je papa Lav X I I I . obeao da e dati pitanje ponovo prouiti,
(stalna fraza koja e esto puta ponavljala dobronamjernim i naivnim Hrvatima),
ostalo je sve pri ranijoj odluci od 5. VIII. 1898. Istog mjeseca 28. jula 1903. umro
je Lav X I I I . Njegovo mjesto zauzeo je poslije carskog veta protivu kardinala Rampolle Pio X., raniji mletaki patrijarh Sarto, neprikriveni talijanski patriot, najvea
nada austrijskih talijanaa i austrougarske vlade. Kako je sudio o njemu samo poslije
godinu dana njegova pontifikata Stjepan Radi, pokazano je u prethodnom poglavlju.
Hrvatski i dalmatinski klerikalizam, poduprt od austrijskog i slovenskog,
sada se otvoreno, oigledno po diktatima Rima i Bea stavljaju na stranu neprijatelja
glagolizma. U horu oznauju cio pokret za opu upotrebu slavenskog bogosluja kao
djelo liberalaca i tendencija protivnih katolikoj crkvi, s tenjom da se hrvatski
redovi odvoje i odbiju od Rima. Jugoslavenska klerikalna tampa puna je takve i
sline argumentacije, koja se ni u koliko nije razlikovala od one u Beu ili u Rimu.
Sve nove i nove molbe sveenstva, kao i molbe i albe pojedinih opina na
biskupe i nadbiskupe ostaju neusliane. Naprosto stoga, jer se tako htjelo u Beu
i Rimu. Na kraju i novi papa Pio X. odluio se da tu stvar konano preisti, ali na
nain da zadovolji albe Bea. 1905. sazvao je dalmatinske biskupe na konferenciju u Rim. A ta konferencija nije urodila niim dobrim za glagoljicu. Jedina je
novost bila da se je pojavio jedan novi odluni branitelj glagoljice, novi zadarski
nadbiskup Matija Dvornik, koji je odmah u poetku svoga nadbiskupovanja ponitio
rjeenja svoga nadbiskupa prethodnika Rajevia. I upravo na osnovu istih Decretales,
na uas bekog dvora i Vatikana, a jo vie talijanske iredente, proglasio je prema
stvarnom stanju, sve upe svoje dijeceze za glagoljake. Tako je nadbiskup Dvornik
nesumnjivo spasio itavo zalede Zadra za buduu Jugoslaviju. Uz njega su u Rimu
bili jednako odluni biskupi Uccellini-Tice i Mareli.
Rezultat ove konferencije, a tako i stalnog neprijateljskog pritiska na
Vatikan bio je novi famozni papinski dekret Acres de liturgico (18. XII. 1906.)
koji samo objanjava Decretales od 1898., ali na nain s kojim se posvema zadovoljio
austrijski car. Iako su i protiv ovog dekreta Svete Kongregacije ustali najodlunije i

hrvatski kao i dalmatinski; sabor, osjetivi uzbuenost .itavog naroda zbog uvrede i
nepravde koja ga je snala iz Rima na zahtjev Bea, ta panska barketa, (kako Su
dalmatinci po dravnom sekretaru panjolcu Merry del Valu) prozvali ovaj dekret,
ostade na snazi ne samo do kraja rata nego i poslije rata do dananjeg dana.
Stoga treba pri svim razmatranjima glagoljskog pitanja stalno imati pred
oima upravo ova dva rjeenja Svete Kongregacije Obreda iz 1898. i 1906., da bi
se uoila monstruoznost podvale, koja je s oba ova dva dekreta uinjena neznalakim ugovara tel j ima, s Vatikanom u 1935. godini.
Nakon ovih rjeenja Vatikana dalmatinski talijanai su triumfirali. Drskost
ulice prela je i u crkvu. Mjeseca marta 1907. usudio se u zadarskoj crkvi kapucin
Luka iz Padove napasti hrvatski glagolizam s propovjedaonice, nato mu je
blagodarna talijanska iredenta aplaudirala s uzvicima: Bravo! Evviva!
Fora le cavre!
U bekom parlamentu za budetske debate govorio je i o progonima glagolizma don J u r a j Biankini. Kad mu je s njemake strane doviknuto: Roma locuta
causa finita! (1898.1906.), uzbuen don Biankini, ne oklijevajui, iako rimokatoliki sveenik, povienim tonom uzvrati: Roma locuta et sibi smentita! (Rim je rekao
i sebe oblagao.).
Dekret od 1906. objavljen u slubenim Acta Sanctae Sedis Apostolicae tek
1909., oznaen je po duhu i po izvoenju pojedinih biskupa kao najgrublji atentat na
narodne svetinje i kao najreakcionarniji apsolutistiki zakon.
rtva rodoljubivog stava bio je zadarski nadbiskup Dvornik. Protiv svih
kanonskih propisa, toboe zbog imputirane bolesti, prisiljavali su ga Pijo X. i njegov
sekretar Merry del Val, da se povue u penziju. Sam Dvornik, za sebe je jedno tuno
poglavlje historije glagolizma, koje u gruboj slici predstavlja prave odnose Rima
i Bea prema Jugoslavenima kao i onu moralnu visinu s koje je Rimska Kurija
dijelila Hrvatima i Slovencima milosti i zatite u Austrougarskoj monarhiji. Nadbiskup Dvornik morao je u penziju, jer nikad nije htio da objavi Acres de liturgico
Pija X., smatrajui t a j dekret nepravednim i nezakonitim.
Daljni narodni protesti, na zborovima i u opinama, spomenice sveenstva,
konferencije biskupa (1911.1914.) odrale su ipak i kroz najtee uslove in
suspenso spomenute dekrete, naroito u Dalmaciji.
Srpsko-vatikanski konkordat, zakljuen 1914., zagarantirao je pravo glagoljanja katolikim sveenicima u Srbiji.
Jo u samom poetku rata odmah po smrti Pija X. uputilo je 124 sveenika
splitske dijeceze novoizabranom papi Benediktu XV., septembra 1914. jednu novu
osobito dokumentiranu spomenicu u prilog glagolizma. Ovi sveenici mole papu da
u Dalmaciju poalje naroitog delegata, koji e na licu mjesta ispitati, sasluati i
uvjeriti se o neophodnoj potrebi sauvanja staroslavenskog jezika u neogranienom
opsegu; a dok se ti izviaji ne obave, neka se odluke svetog zbora od 5. VIII. 1898. i
18. XII. 1906. ne provode u djelo. Dakako i ova je spomenica, kao i tolike druge,
ostala bez odgovora za rata kao i poslije rata, sve do danas.
Kad se sruilo Habsburko carstvo, jugoslavenski episkopat vijeao je u
Zagrebu od 27. do 29. novembra, dakle u dravi SHS u kojoj je suverenu vlast vrilo

Narodno vijee. T a j se episkopat nije mogao ogluiti o tolike zahtjeve i molbe i sveenstva i naroda prije svjetskog rata. Na samu konferenciju stigle su predstavke
onog istog dalmatinskog rodoljubivog sveenstva koje je uvelike zasluno da se je
u svijesti naroda zadrala uspomena, na jednu veliku svetu batinu, koju su mu predi
izborili i sauvali. Zato episkopat medu ostalim zakljuuje:
1. Zamoliti Svetog Oca neka bi pravo to ga neki nai krajevi glede
uporabe staroslavenskog jezika u svetoj misi po rimskom obredu od najstarijih vremena uivaju, protegnuo umah na cijelo podruje nae drave.
2. Zamoliti Svetog Oca da dozvoli transkripciju glagoljskih slova u latinska, jer je glagoljsko pismo vrlo teko itljivo.
3. Zamoliti Svetog Oca da bi dozvolio uporabu hrvatskog odnosno slovenskog obrednika na cijelom podruju nae drave.7Sugestija, da se glagoljska slova u novom staroslavenskom misalu transkribir a j u latinicom, potjee od predsjednika Permanentnog odbora za glagoljicu u Splitu,
arheologa don Frane Bulica, starog i oduevljenog pobornika glagolizma. On je
ponovo oivio svoj raniji nauno obrazloeni prijedlog od prije trideset i est godina,
kad je s don Ivanom Danilom podnio splitskom ordinarijatu tampan prijedlog, a
preko njega i papi. 8
U isto vrijeme veliki dio Hrvata i Slovenaca pao je pod talijansku okupaciju. Talas talijanske invazije i okupacije nosio je sa sobom razoran bijes protiv svih
izraza stare slavenske kulture. I kao to su se talijanske vojnike vlasti odmah u
poetku, a s njima i arditi, okomili na narodne sveenike u Julijskoj Krajini i u
okupiranim dijelovima Dalmacije, tako su se odmah oborili i na sve sauvane spomenike staroslavenske glagoljice. Zato je trebao da iezne u svim tim stranama svaki
i n a j m a n j i trag glagolizma. Poslije skidanja hrvatskih i slovenskih natpisa na svim
javnim zgradama, na upnim i crkvenim zdanjima, dole su na red crkve i samostani.
Nisu se samo otimale i palile crkvene glagoljake knjige, nego su sa crkava morali
nestati svi glagoljaki natpisi, nesumnjivo vjekovni svjedoci autohtone slavenske
kulture. Sve je to bilo nesumnjivo uinjeno po ve unaprijed spremljenom planu. U
crkvama su hrvatske i slovenske propovijedi zamijenjene talijanskima! Osjetilo se
da se sada tek javio pravi izvrilac Decretales Svete Kongregacije Obreda iz 1898. i
1906., sada, kad je ovaj slavenski narod zamijenio austrijsko, s jo gorim, talijanskim ropstvom. Talijanska soldateska sada je ubirala plodove zajednikog sijanja
Merry del Vala, austrijske diplomacije, kao i nenarodnih slovenskih i hrvatskih biskupa i nadbiskupa. Zato je mogao da kae sveenik i rodoljub istarski Vjekoslav
Spini, na protestnoj skuptini protiv okupatora, da je istarski rob, koji je vjekovima
udio za slobodom, zamijenio samo svoga gospodara, a da slobode nije stekao. 9
Samo jedan detalj iz progona glagolizma u prvim danima okupacije.
Admiral Cagni zatraio je od biskupa Mahnia, na otoku Krku, da mu na osnovu
7

Ferdo ii. Dokumenti. 262-263.

Fr. Buli, Memoria sulla conversione dell'alfabeto glagolito nel latino pei libri liturgici Slavi di rito Romano presentata dai sacerdoti delle diocesi di Spalato e Macarsca al reverendissimo ordinario. Zara 1882.
9
Narodna politika 7. I. 1919.
8

papinskog dekreta Acres de liturgico iz 1906. sastavi i preda spisak glagoljakih i

latinakiih upa! 10 Biskupov otpor protiv admirala koji eli da bude izvrilac papinskih dekreta odvodi ga u talijansku internaciju, a za njim nemali broj rodoljubivih
istarskih sveenika, kao i iz ostale Julijske Krajine.
Mrani glasovi dopirali su u Jugoslaviju iz Julijske Krajine i okupiranih
dijelova Dalmacije. Mrani za slobodu naroda, a mraniji za glagolizam. A s ovim,
sasvim se podudarala utnja Vatikana da odgovori na zahtjev episkopata da se
glagolizam proiri na cijelu Jugoslaviju.
Jugoslavenski episkopat je sa svojih konferencija, odranih 15.20. VII.
1919. ponovio svoju prvu molbu iz 1918., vie pritisnut zahtjevima i agitacijom reformnog klera za upotrebom ivog narodnog jezika, nego radi vlastitog uvjerenja,
koje je sve vie hladnjelo, to su se prilike u Jugoslaviji razvijale mimo elja klera
i klerikalizma, tovie, pojavili su se ve i prvi struni zagovornici krzmanja
i ekanja, koji su savjetovali da se s tim pitanjem ne treba uriti. Naprosto stoga to
ga ne pouruje narod, ili ga uope ne trai. 11 Nesumnjivo su to prvi jasni refleksi
separatistikih politikih strujanja, odraenih i na crkvenom podruju.
Unato tome, u Rimu se izaslanik zagrebakog nadbiskupa, dr. Svetozar
Rittig, od ranije poznat kao ueni zagovornik proirenja glagolizma, u poznatoj promemoriji zalagao za glagolizam. 12 Promemorija je bila predana ne samo dravnom
sekretaru kardinalu Gasparriju, nego i samom papi Benediktu XV. Ma da se Msgr.
Rittig vratio iz Rima pun optimizma, pitanje glagoljice nije bilo pomaknuto s mrtve
toke. Nema sumnje da su u Vatikanu bili i sa drugih strana informirani, jer su bili
upravo prema ovom zahtjevu rezervirani, to se lijepo moe zakljuiti iz Rittigovih
rijei: Kad nakon svestranih informacija Sv. Stolica bude crpla uvjerenje, da nae
trabine ne smjeraju niti na osnutak nezavisne narodne crkve, niti na odvojenje od katolikog sredita, nego naprotiv na ojaanje katolicizma, i da su od najveeg zamaaja za pitanje crkvenog sjedinjenja, ono sam tvrdo osvjedoen, da e
molbama i eljama episkopata izai najspremnije u susret. Vjerni puk i kler jedinstven stoji uz svoje pastire. 13 Meutim, optimizam Msgra Rittiga nikad nije dobio
svoje potvrde. Tako su njegovi argumenti, kojima je napao protivnike Vatikana,
koji da se slue klevetama, kao da Vatikan ne e da dopusti staroslavensko bogosluje
Hrvatima i Slovencima, bili grubo demantirani historijskom stvarnou.
Meutim, uskoro se pokazalo, da niti su bili biskupi u tome solidarni, niti su
bili jedinstveni kler i narod. A cijeli tok dogaaja, koji je slijedio kroz puna dva
decenija, uvjerio je sve da Sv. Stolica nije stekla potrebno uvjerenje, ma da je mnogo
puta imala mogunosti da se svestrano informira, da treba izai u susret eljama
episkopata iz 1918. i 1919. Uostalom, pokazat e se, ukoliko su bili uope biskupi,
dakako ne svi, u tom pitanju iskreni kad su dali svoj glas na konferencijama za proirenje glagoljice u itavoj dravi.
10
Fran Barbali, Vierska sloboda. 7. Prva intervencija iugoslavenske vlade Stoiana Protia, od strane Ministra vanjskih poslova bila je uinjena u prilog zatoenika pored Frascatija.
Narodna politika 5. V. 1919.
11
Dragutin Kniewald, Narodno bogosluje. Katoliki list 1919., br. 5-6, 54-56, 67-68.
12
Svetozar Rittig, Naa crkvena pitanja. Katoliki list, 1919., br. 31, 362. Pro-memoria
ad S. Sedem. Romae 1919., 5-7.
13
Idem.

Splitski Permanentni odbor sveenika za obranu glagoljice nikako nije bio

zadovoljan ovakvim odugovlaenjem odgovora, koji se oekivao iz Rimske Kurije.
Uz don Frana Bulia bio je jo agilniji i zauzetiji za glagoljatvo don Frano Ivanievi. Pored njih su jo 124 sveenika potpisali predstavku na episkopat, da se preko
njega dostavi papi Benediktu XV. (17. II. 1920.) s velikim obrazloenjem, da se
ovo pitanje ozakoni u buduem konkordatu. U njega je trebala da ude stavka:
U itavonpi Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, priznaje se neograniena uporaba staroslavenskog jezika u slubi Bojoj po svim katolikim crkvama, povjerenim svjetovnom i redovnikom sveenstvu pri tihoj i sveanoj
Misi, u koju svrhu priredit e se Misal u staroslavenskom jeziku sa transkripcijom u latinska slova, doim za obrede i drugu slubu Boju priredit e se
Ritual i Epistular u hrvatskom, dotino u slavenskom pukom jeziku, prema
dosadanjem obiaju.
Nema sumnje, paradoksalno je da je splitski Permanentni odbor sveenika
bio sada u Jugoslaviji u teem poloaju, nego to je bio u Austrougarskoj monarhiji,
kad je sveenstvo uveliko saraivalo na tom poslu s narodom. Sada je akciju uzeo
u ruke episkopat i itavu je stvar umrtvio, dok su se iroke mase, vodene Radiem,
dezinteresirale za t a j problem, jer je Radi to u poetku prepustio svome stranakom sveenstvu, naroito svome sekretaru, popu dru. Lj. Kemanu. 14 Ovaj je doputao da je staroslaventina dobra u Primorju kao obrana od talijanske kulturne
penetracije, dok bi u banskoj Hrvatskoj mogla da izazove najveu smutnju, poto su
ve nezadovoljni klerikalci putali na sve strane glasove, da se uvoenjem staroslavenskog bogosluja hoe Hrvate povlaiti, posrbiti, a time i popravoslaviti. Sama
stranka u to vrij;eme sva u najveem naponu opozicijskih borbenih stremljenja, nije
mogla da se zagrije za takav iroko postavljen jugoslavenski program, kako e to uraditi Radi, kad je iz opozicije preao u vladu,. Keman je naprosto zakljuivao, da je
centraliziranje u politici veliko zlo, i da takvo i u crkvi ne moe da bude dobro. A da
bi onda pravoslavni radije pristupili u katoliku crkvu, rezonira Keman, u odgovoru
na pitanje zato se protivi glagolizmu, to si izbijte to prije i to temeljitije iz glave
gospodo. Nama vie treba jedinstva sa Zapadom i Evropom, zakljuuje sekretar
Radieve stranke koji okree glavu od Istoka prema Zapadu. Nasuprot osnovnim
shvaanjima samoga efa stranke, zatim, sasvim antipodno glagoljau don J u r j u
Biankiniju, koji je u isto vrijeme okrenuo svoje oi od Zapada k slavenskom Istoku.
Upravo u to teko doba politikih previranjja u Hrvatskoj i agresije Italije prema Jugoslaviji, kad je dr. Keman za svoj raun koketirao s prvom hrvatskom emigracijom
(FrankSachsGagliardi) koju je financirala talijanska pijunaa. Tako je ovo
momentano neinteresiranje najvee hrvatske stranke za hrvatski glagolizam bilo
posredno u prilog klerikalizmu, koji je na sve strane iz ve poznatih motiva, irio
nepovjerenje prema glagolizmu. Ovo je jednako paradoksalan i tragian stjecaj okolnosti., kad su iroke mase otkazale, u momentima najveih nada za konaan uspjeh,
svoju potporu i pomo. A to se zbiva i u onim asovima, kad je i Beograd pokazao
14
Ljudevit Keman, Katolika crkvena reforma u Hrvatskoj i medu Hrvatima. Slobodnr
dom 1. VI. 1920.

svu dobru volju da to pitanje brani, u prvim nacrtima za zakljuivanje konkordata.

Sve je to, opet klerikalcima, olakavalo kontraakciju. Dalmatinski i istarski glagoljai
bili su nemoni i preputeni sami sebi i nesklonom episkopatu. Dakle, kad je trebalo
uloiti posljednji minimum napora, da se okona jedna izvanredno svijetla hiljaduigodinja borba, naputa i vojska, a i generali uveliko, bojite, na iznenaenje ne
samo domaih nego i vanjskih protivnika ove nacionalne svetinje. Ovo je bilo poznato i Rimskoj Kuriji. To joj je bilo od velike pomoi, ne samo za njenu utnju,
nego i za cinian podsmijeh u ironiziranju pitanja od samog dravnog sekretara 1925.
Vatikan, valjano informiran o pozadini snaga koje su stajale iza svih tih
predstavki, episkopata i sveenstva, odgovarao je na njih svojom upornom utnjom.
Ova utnja Vatikana na sve jugoslavenske peticije, a jo vie progoni slavenske rijei u jiulijskokrajinskim crkvama, kao i u okupiranoj Dalmaciji pokrenuli
su stare glagoljake borce u Splitu da jo jednom dignu glas svoga negodovanja
i protesta.
Don Frano Ivanievi odluio je da sazove sveenstvo splitske dijeceze na
sastanak, 12. augusta 1920., na kome se imalo itavo ovo pitanje da pretrese i stvore
izvjesne odluke za mjere, koje e trebati poduzeti. Sastanak je odran i rezultat je bio
ve poznati Memorandum, upuen beogradskom nunciju za papu Benedikta XV. 1 5
Zakljune misli ovog znaajnog Memoranduma, u kojem se kae, da se u
sporu Jugoslavena s Italijom Rimska Kurija stavila u slubu talijanskog imperijalizma pokazuju, da su i sveenici-patrioti jednako mislili, kao i svi ostali napredni
rodoljubi, ije je miljenje 1919., Msgr Rittig u svojoj Promemoriji neopravdano povezao samo sa slobodnim zidarima. Meutim, u splitskoj biskupskoj kuriji bili su veoma
ljuti na don Frana Ivanievia i njegove drugove, to su odrali t a j sastanak. 16 Iz kurije su potekli u klerikalnu tampu lanci, kojima se namjeravalo utjecati na kolebljivi
dio klera, da ne pristane uz rezoluciju donijeti! na tome sastanku. Ali zato je na suprotnoj strani ovaj odluan i rodoljubiv korak klera splitske dijeceze pozdravljan punim
razumijevanjem i odobravanjem. Predstavka sveenstva, pie konzervativno Novo
doba, pisana je dunim potovanjem prema Svetoj Stolici, ali zato puna je iskrenih
i osnovanih alba i razboritih opomena. U interesu je same crkve, da j o j pokloni svu
panju i da je uvai, jer je u narodu veliko ogorenje koje datira jo iz davnih vremena. Neka se ljudi koji danas kormilaju Petrovom laom, dobro zamisle nad onom
stavkom koja je naglaena u predstavci rodoljubivog sveenstva: da bi mogao nadoi
as, kad se ovaj zaputeni i ponizivani narod ne bude vie mario obraati Rimu.
A to su rijei umjerenog uvodniara Novog doba. 17 Nikako ne komuniste ili slobodnog zidara.
15

Vidi naprijed, itav Memorandum V. poglavlie.

Kako ovaj sveeniki sastanak nije bio prijavljen splitskom ordinarijatu, to je don Frano
Ivanievi imao da se opravda pred splitskim biskupom. Akt biskupskog ordinarijata, br. 2456/20. 17.
VIII. 1920. traio je od don Ivanievia o tom pitanju izjanjenje. Don Frano Ivanievi 20. VIII.
1920. odgovorio je biskupskom ordinarijatu, sa svom odlunou i dosto janstvenou prokuanog
borca za glagoljicu. Na ovaj odgovor uslijedio je novi akt biskupskog ordinarijata, (br. 2726-20. 20.
IX". 1920.) na koji je opet uslijedio odluan odgovor don Frana Ivanievia 3. X. 1920. Ovi dokumenti pokazuju u pravom svijetlu rimsko-antiglagoljaku struju splitske biskupske kurije, kao i
prve izraze buduih klerofaistikih nastojanja biskupa dr. Kvirina Bonefaia.
17
Protest sveenstva. Vatikanska politika proti naemu narodu. Novo doba 13. VIII
1920.
18

Naprotiv, splitski klerikalni Jadran odrekao je da objavi ovu spomenicu,

odluno protivan ovom nainu izlaganja narodnih zahtjeva. Naprosto stoga, jer su
mu interesi Rimske Kurije bili prei od onih naroda i crkve u Julijskoj Krajini i u
okupiranim dijelovima Dalmacije. Hrvatski klerikalci preporuivali su strpljenje i mirovanje, ekanje odgovora na episkopatske predstavke! Tako je rezoniralo jedno
lice, blizu splitskoj kuriji. Ve sam naslov: Prije poslunost, pa onda narodno
pravo, jasno je pokazalo kakvim duhom die ova Rimiu pokorna dua. 18
Jedan od sveenika, zagovornika odlune spomenice, polemizirajui sa spomenutim klerikalcem, upitao je javno kakvu to politiku konjukturu eka Rim, da
udovolji opravdanim zahtjevima znatnog dijela jugoslavenskog sveenstva. lanak,
ma da anoniman, zna se da potjee od don Frana Ivanievia.
Zar nije, on, Sveti Otac Papa namjesnik Kristov, otac svih vjernika,
koji mora krojiti narodima pravicu, ne gledajui ni lijevo ni desno, daleko
od svih politikih i diplomatskih intriga, kojima se slue dravnici raznih
imperijalistikih naroda, kojima nije nita do vjere? Zar nije alosno, da mi
ve deset vijekova ne mogosmo isprositi glagoljice, a samo stoga, jer smo bili
politiki zasunjeni, jer smo bili slabiji u okovima ropstva? ar se politika
Svete Stolice ima kretati u okviru oportunistikih svjetovnih naela ili ona
mora provoditi politiku Kristovih naela, da bude na oi svih naroda svijeta
kao arki svjetionik najuzvienijih boanskih naela pravednosti, ljubavi, bratstva, jednakosti, slobode i mira medu narodima? Da svojom velikom moralnom moi brani prava slabijih pred jaima? Oni pak koji hotimice iskrivljuju
smisao splitske spomenice, ma da su sveenici, za njih sveenike, prve potpisnike spomenice, nisu krani. 19
Da bi to oiglednije klerikalcima predstavili stanje naeg svijeta u Ii-tri
i odnaroivanje hrvatske i slovenske djece, ukazuju upravo narodni sveenici na klasian ali i blasfemian primjer katehizacije etvorice Talijana na Rijeci. Uz pitanja
su tampani i odgovori, kao u svakom dobro ureenom katehizmu.
Cosa sono i Jugoslav i? Serbi.
Cosa sono i Serbi? Greci, scismatici, eretici, infedeli, nemici della chiesa.
Pud Jugoslavo essere cattolico? No!
Cosa sono Italiani? Cattolici.
Cosa sono cattolici? Amici fedeli della chiesa cattolica e del Papa.
Dove abita il Papa? A Roma in Italia!
Dunque, chi e cattolico anche e Italiano! 19 / a
Ovako su pravi uenici i tienici D'Annunzija na Rijieci, u svom katehizmu
vezivali talijanski klerikalizam i papinstvo zajedno s talijanskim imperijalizmom.
Ovako se vrila na Rijeci u ime Kristova evanelja denacionalizacija Hrvata. Na
Rijeci, na kojoj se jo 1918. u katedrali pjevala Muka Gospodnja u Velikom petku
na hrvatskom jeziku.
18
19

1920.

19

Novo doba 17. VIII. 1920.

Vjerski momenat splitske spomenice. Iz sveenikih krugova. Novo Doba 19. VIII.
a Vjera i narodnost. Novo doba 28. V. 1920.

I pored svega toga, splitski i ostali klerikalci nisu mogli da se osvijeste, nego
su i dalje vrili janjiars'ku dunost u svom vlastitom narodu, a za interese klerofaizma, prvenstveno uperenog protiv jadranskih Slavena.
Spomenica, koja je odmah, kako je usvojena na sastanku 12. VIII. 1920.
naila kroz tampu na iv odjek, izazvala je upravo medu narodnim sveenstvom osobite komentare.
Takav je bio napis don Vita Reia, upnika iz Oraca, koji je sam od
svoje strane nunciju u Beograd uputio otvoreno pismo, ogoren nad nepravdama koje
su se survale nad njegov narod. Don Vito Rei vidi u politici Vatikanske Kurije
prema Slavenima oigledno gaenje odredaba kanonskog prava, dok u mlitavom
stavu episkopata u pitanju slavenskog bogosluja nazire poltronstvo koje niemu ne
vodi. Buntovan i razoaran predlae da se u tom pitanju uope ne treba obraati na
Svetu, Stolicu, naprosto stoga, jer se narod nikad nije odrekao prava koje je
jednom stekao. Narod je bio. samo nemoan u protivnarodnoj politici njemako-madarskog imperijalizma, kojemu je Rimska Kurija s jugoslavenskim episkopatom
stalno povlaivala. Talijanski imperijalizam koristi se tradicijom austromadarskom,
kojemu je Kurija stalno bila na pomoi.20
Kao to se moglo oekivati, rezultat spomenice bio je jednak svim ostalim
ranijim naporima dalmatinskog i istarskog sveenstva. Kad je don Frano Ivanievi
saznao iz Beograda, poslije predaje te spomenice, da se unutar episkopata nalaze
linosti koje koe ovo pitanje, 21 uputio je nadbiskupu Baueru telegram, izvijestivi
ga c svome saznanju, za koje ranije nije mogao da vjeruje. Pogotovo, kad su i sami
biskupi v tri maha na svojim konferencijama isto zakljuili kao i dalmatinski sveenici. Don Ivanievi upozorio je nadbiskupa da ovakav samovoljan stav pojedinih
biskupa izaziva i u sveenstvu veliku zlovolju, uslijed ega mogu, nastati teke
posljedice za samu crkvu, ali i za narod.
Interesiranje za glagolizam bilo je ivo i u Sloveniji. I tu je biLo protivnika,
ali i njenih branitelja. Zanimljiv je sluaj omladine u Celju, koja je kra'em 1920.
na jednom svom zboru donijela rezoluciju u prilog uvoenja glagoljice u slubu
Boju. U njoj se meu ostalim podvuklo da
politiko osloboenje i ujedinjenje u kraljevstvu SHS zahtijeva, da se i kulturno oslobodimo i ujedinimo. Vjersko pitanje, napose pitanje obrednog jez'ka smatramo veoma vanim kulturnim oitanjem. Nismo za Drijelaz u pravoslavlje. Hoemo pak, da se svi vierski obredi vre u slavenskom jeziku, kako
su ih vrili slavenski apostoli sv. Ciril i Metod, i kako jo dandanas vre rimokatoliki Hrvati glagoljai. Time emo se osloboditi upliva talijanskih kardinala koji su od pamtivijeka tako kruto proganjali sve, to je slavensko, i pribliit emo se hrvatskim glagoljaima i pravoslavnim Srbima, uinit emo
20
Vito Rei, Msgr. Franju Cherubin'ju. papinskom nunciju. Narod 18. VIII. 1920.
Protiv don Reia istupio je njegov ordinarijat i zatraio od njega da opozove sve misli objavljene
u spomenutom otvorenom pismu, tovie, zabranjeno mu bude svako daljnje pisanje o tome pod
prijetnjom suspenzije a divinis. Meutim don Rei odgovorio je i Ordinarijatu, jednako otvorenim
pismom, kao i nunciju, ostajui dosljedan mislima, izreenim u pismu koje je upravio nunciju. I
jpet se oborio na politiku talijanskog imperijalizma koji provodi Rimska Kurija. (V. Rei, Tualjka
na katoliko sveenstvo. Narod 17. IX. 1920.).
21
Vidi naprijed V. poglavlje.

dubljim vjersko uvstvovanje i dovest emo ga u sklad sa svojim narodnim

uvstvovanjem. Zato potpisani aci celjske gimnazije zahtijevamo da se od
sada u budue vre svi vjerski ini, namijenjeni atvu, iskljuivo u slavenskom obrednom jeziku. 22
O prazniku svete Brae 1921. u Dalmaciji, odrane su ne samo crkvene sveanosti nego i veliki mitinzi na kojima se narod izjasnio za uvoenje glagoljice u
sve crkve Jugoslavije. Takav zbor je odran na Dobrome u Splitu 10. jula, poslije
glagoljake slube koju je pjevao don Frano Ivanievi. Poslije slube odrana
je velika akademija u splitskom Narodnom kazalitu koju je priredila Jugoslavenska
matica. Ova akademija imala je cilj da vidno manifestira kako glagoljica nije jo
posve zaboravljena i da je trai i sadanja generacija. 23
Staro glagoljako sjedite Omi takoer je progovorilo svom odlunou
u obranu glagoljice. I Omiani su se sastali 10. jula na veliki zbor poslije glagoljske
slube boje i donijeli su jednoduno rezoluciju da se pitanje glagoljskog bogosluja
to prije rijei.
Smatrajui da glavno obiljeje naroda naega, jezik na, treba da dominira u javnom i privatnom ivotu, u koli i crkvi, smatrajui da smo duni
da se oduimo uspomeni onih, koji su svoj ivot bili posvetili, da nam ouvaju tu nau narodnu svetinju, nau glagoljicu, smatrajui da e uvoenje
glagoljice pri crkvenom obredu u mnogo doprinijeti, da se im prije amalgamuju istokrvna plemena naa, smatramo naom nacionalnom dunou, da
najenerginije, spravni da povuemo i najskrajnije konzekvence, zatraimo
da se to pitanje definitivno rijei prema naim potrebama i naoj volji. Apeliramo na rkovne pretstavnike i rodoljubno sveenstvo nae krvi da na nadlenom mjestu najenerginije zatrae uspostavu tog naeg prava, koje nam je
bilo i u prolosti zajameno, a protupravno osujeeno na tetu vjere i narodnosti nae. 24
Ovih dana je u Dalmaciji uistinu izgledalo kao da se stao buditi iroki
narodni interes u svim slojevima naroda, koji je u ranijoj, predratnoj borbi sveenstva pruao sjajne moralne podrke. Sada, kad je nestalo Austrougarske monarhije,
na koju je toliko puta u Vatikanu ukazivano kao na protivnika glagolizma, uslijed
ega nije mogao papa da dolazi u sukob s n a j katoliki jim i apostolskim vladarom,
pitao se narod tko je to danas to smeta Vatikanu da na kraju ne udovolji narodu.
Tim vie to nije sada vie bilo protivljenja Austrougarske.Sasvim otvoreno postavljalo se pitanje u tampi, kad je to Rim bio istinit i iskren? Prije etrdeset godina,
kad je izdao Grande momus (enciklika kojom se iril i Metodije proglauju za
svece zapadne crkve) ili sada? Pred sam poetak svjetskog rata postojao je plan
da se zada konani i smrtni udarac glagoljici. Sada ga je doivjela Istra. Ali, Istra
je pripojena Italiji. Pa zato se onda ne da slobodno Jugoslaviji iji episkopat ponavlja svoje prijedloge za proirenje glagoljice na itavo podruje Jugoslavije. Jasan
je bio odgovor za sve one koji su mogli da zagledaju koja sve sredstva ima da po22

Preporod 1921., br. 2, 7.

Prvislav Grizogono, Crkvena slaventina u ivotu naega naroda. Novo doba 11. VII.
1921; J. Arambain, Za na jezik u crkvi. Novo doba 1. VIII. 1921.
24
Rezolucija za glagoljicu. Novo doba, 14. VII. 1921.
23

slue talijanskom imperijalizmu za denacionalizaciju slavenstva u Julijskoj Krajini. Faizmu je u tome bila pri ruci i rimska crkva. 25
Kako je pitanje glagoljice bilo povezano s konkordatom ije je zakljuivanje
zapinjalo o tri glavna pitanja, o agrarnoj reformi, postavljanju biskupa i opoj upotrebi slavenske slube boje pa i o drugim manje vanima ali svakako politikim
razlozima, zatezalo se i sa rjeavanjem pitanja glagolizma. U tampi se stalno odravao interes za pitanje konkordata, naroito s klerikalne strane pa se dosljedno
tome s raznih gledita promatralo i pitanje proirenja glagolizma. Dok je u Hrvatskoj opadao interes za sudbinu glagoljice, dotle je antiglagoljaka aktivnost u Sloveniji uzimala sve organiziraniji i smiljeni j i zamah. Sve je to ukazivalo na
pravi otpor protiv glagolizma kakav se dotad u klerikalnim redovima nije pojavljivao.
Pogotovo onda otkako se saznalo za stanovite jugoslavenske vlade, koja se odluno
izjasnila u prilog glagoljice. Meutim, stanovite Rimske Kurije bilo je u crkveno
pravnom obziru prema svim zakljuenim konkordatima, da se crkveni jezik nikako
ne rjeava konkordatom, jer on dodiruje samo interese crkve i drave politikocrkvenog znaaja. Profesor Rado Kuej, jedan od uesnika pri vjerskoj anketi u
Beogradu 26 smatra da pitanje rjeavanja crkvenog jezika ne spada u dravnu kompetenciju, jer se ono ne sudara ni s jednim dravnim interesom. Prema tome to bi bilo
nedozvoljeno posezanje u unutranji djelokrug crkve kojoj je zajamena samostalnost.27 Svakako je ovaj slovenski crkveno-pravni historiar previdio dva ranija
presedana, koja je uinila Rimska Kurija u dodacima konkordata Crne Gore 1886.
i Srbije 1914., u kojoj se to pitanje onako rijeilo kako su to eljele Crna Gora
i Srbija. Slovenski klerikalci u svome su rezoniranju poli korak dalje i stali braniti
tezu da to pitanje Uope ne treba rjeavati, a n a j m a n j e pomou konkordata.
Ljubljanski klerikalni Slovenec oborio se otro na odbor za konkordat pri
Ministarstvu vanjskih poslova. lanak odie neprikrivenom antipatijom prema
Srbima, najvie radi problema staroslaventine kao i postavljanja biskupa. Prema
Slovenevu.sudu to su dvije glavne zapreke koje ini vlada da ne dolazi do zakljuenja konkordata, jer Vatikan ne moe niti smije da pristane na takva dva
zahtjeva. Rimska Kurija nala je u Slovencu odlunog branitelja svojih interesa.
Dalmatinski sveenik korulanski opat don Mia Boduli, analizirao je ovo
Slovenevo gledite, s nacionalnog kao i crkvenog ugla promatranja, zalaui
se za one uslove i prerogative koje je imala Austrija. Mia Boduli ukazuje na slabe
strane vodstva kao i irih redova klerikalaca, uslijed ega dolazi do nepotrebnih
sukoba i trzavica crkve \sa dravom.
Mnogi od njih nijesu zadojeni bratimskom ljubavlju, snoljivou ni u
privatnom ivotu sa jednokrvnom braom pravoslavnom, pak nije udo da im
ovi odvraaju istom mjerom, jer nepouzdanje raa nepouzdanje, a ljubav
prije ili kasnije slavi pobjedu, pritee iste neprijatelje a kamoli ne jednokrvnu brau . . . Rad, organizacija, ljubav, to su tri poluge kojima e katolici
zadobiti lijep upliv u dravi; a kad budu takovi u prvom redu nai sveenici
teko e se naa narodna vlada protiviti njihovom imenovanju. Ne gledajmo
25
28
27

Jedna etrdesetgodinjica. Novo dob a, 5. VII. 1921.

Vidi naprijed V l l . poglavlje.
Rado Kuej, Konkordat in liturgini jezik. Slovenski narod 16. XI. 1922.

na dananje ljude koji su u vladi, to je sve prolazno, nego gledajmo na vladu

kao takvu, koja ima potpuno pravo da vri svoj upliv na izmirenje sveenika,
a katolici imadu s druge strane dunosti da rade kako e i oni sudjelovati
u vladi. 28
Misli Mie Bodiulia nisu se doimale klerikalnih srdaca. On je neustraivo
upozoravao da su esto slovenski i hrvatski klerikalci papskiji od pape, jer smatraju
da je Latinac i katolik jedno te isto i kao da se bez latinskog jezika ne da shvatiti
katolika crkva. Ovo sve je potaklo ueni dio klerikalaca da i s naune strane obrazloe potrebu da se latinski jezik uuva i dalje u slubi bojoj.
S hrvatske strane javio se ljubljanskom asu liturgist dr. Dragutin
Kniewald. Raspravljajui o obredniku na ivom narodnom jeziku, koji je za slube
izvan liturgije i za sakramente odobrio Benedikt XV. 17. IV. 1925..dotaknuo je i staroslaventinu u liturgiji. Dr. Kniewald se pita da li je u dananje doba uputno
forsirati uvoenje hrvatskih obreda mjesto latinskih. Dakako, on smatra da nije.
Obred svete mise, koja je rtva, dakle se u prvom redu odnosi na slavu
boju, razlikuje se od obreda svetog sakramenta, koji se u prvom redu odnosi
na nae spasenje. I zato je Tridentinski Koncil udario izopenjem svakoga'
tko bi tvrdio, da se sveta misa mora itati u ivom narodnom jeziku. Time bi
se naime porekao objektivni, rtveni karakter svete mise kao to je faktino
uinio protestantizam. I zato je posve zgodno, da je crkva ostala kod objektivne i universalne latintine u obredu svete mise.29
Ueni liturgist nije dovoljno objasnio, zato ima latintina svetu prednost
pred svim ostalim jezicima, o emu tako uvjerljivo' govori diskusija svete brae sa
talijanskim t'rojezinicima pogotovo kad se zna da Isus Krist, oisnivalac ove rtve,
sigurno nije govorio latinski ve idovski. Osim toga i sam je rekao neka svi jezici
slave Gospoda. Meutim, zanimljivija su tri antiglagoljaa, tri uena slovenska profesora, sada jo 1923., koji e uskoro zaposjesti biskupske i nadbiskupsku stolicu. Oni
su se odluno izjasnili protiv glagoljice a za tezu Rimske Kurije da. se ne dozvoli
upotreba ni proirenje staroslaventine u sve jugoslavenske katolike crkve. Najvei
je paradoks, da sru dvojica od ove trojice dobili sjedita, koja su imala to pravo'. To
su dr. Josip Srebrni, antiglagolja koji dolazi u Mahniev glagoljaki Krk i dr. Josip
Uji u Beograd, u Srbiju koja je od 1914. imala to pravog a da sam kao nadbiskup
nikad ne zaglagolja u svojoj dijecezi.
Budui nasljednik biskupa Mahnia imao je uvjerenje da bi bila neiskazana teta kad bi se izmijenila opa naobrazba i to onda, ako bi se mjesto staroslaventine uzela latintina. Na to ga navodi to to se za staroslavenska bogosluje
zauzimaju najvie otvoreni liberalci, bezvjerci, otpadnici od katolike crkve tj. narodni sveenici, inovjerci i otpadnici od Rima. Ta pak injenica kae Srebrni, daje
naslutiti da se moda ide za tim, da se sensim pripravlja teren narodnoj crkvi, odcijepljenoj od Rima. 30 S ovakvim mislima poao je dr. Srebrni u Krk da njeguje
i proiruje glagolizam!
28

Mia Boduli, Pitanje konkordata. Novo doba 7. XII. 1922.

as XVIII, 192.3.. 149.
Josip Srebrni, Staroslavenski obredni jezik pa vjersko ivljenje in narodna prosvjeta.
as XVIII, 1923., 153-163.
29

30

Drugi su otvorenije ispovijedali svoje motive protiv uvoenja glagolizma

u itavoj Jugoslaviji. Budui nadbiskup Beograda je protumaio svoje negodovanje
prema glagoljici sasvim osobitim razlozima. Nije ni udo, jer je dr. Uji bio nekadanji sekretar transkog biskupa Nagla, crnoutog sluge Bea i Rima, a strahovitog protivnika Slavena i glagolizma, kod koga je mnogo toga nauio kako treba da
se suprotstavlja staroslaventini u liturgiji. On nikako ne vjeije da bi staroslavenska
misa mogla biti uzrok za bolje odnose s pravoslavnima. Slovenski katolici, podvlai
Uji, trebaju latinsku liturgiju ne samo iz vanih crkveno-disciplinskih razloga,
nego naroito danas, iz kulturnih razloga. Katolika liturgija je vaila kao nositeljica
stare asne latintine. Tko nije znao latinski, nije mogao postati sveenik. Ovaj
momenat djelovao je na priprosti svijet pa je potovao latinski jezik i slao svoju
djecu m latinske kole. T a j jezik ima nimbus hiljadugodinjih tradicija, a upotrebljava ga sav kulturni svijet; u njemu su uvane najljepe crkvene molitve i vani
dogmatski kanoni; u njemu su pisali stari crkveni oci, skolastici i teolozi, u njegovu
lapidarnom stilu govori danas papa sinovima svih naroda. (Ali ne i Hrvatima i Slovencima 1925. u Rimu, nego talijanski!) I t a j jezik, kae Uji, sada se eli postepeno
ukinuti u srednjim kolama, kad se ve ionako grkom jeziku pokazala vrata. To ga
podsjea na Julijana Apostatu koji je zabranio kranima da polaze kole u kojima
su se predavali klasici. Zato budimo radosni da postoji pri nas in mnogih milijonov
kulturnih narodov e ena neprecenljiva moralna sila ki govori za klasine jezike, in
ta je latinska liturgija. 31
Kniewaldu, Ujiu i Srebrniu pridruio se i dr. Gregorij Rozman, profesor
crkvenog prava na Bogoslovskom fakultetu u Ljubljani, budui koadjutor knezkofa
Jeglia i na kraju sam ljubljanski knezkof. I profesor Roman nada se da jugoslavenski konkordat ne e ozakoniti glagoljicu. 32 I valjano je bio obavijeten!
Sasvim je u skladu, kad su slovenski teolozi zauzeli ovakvo antiglagoljako
gledite da se je i klerikalna Slovenska ljudska stranka opredijelila antiglagoljaki.
N j e n ef dr. Koroec dao je o tom pitanju jednu sasvim smiljenu izjavu koja je
unijela u klerikalno protivljenje protiv glagoljice i pravo osvjetljenje politikih motiva koji su klerikalce potakli da zauzmu antiglagoljaki stav.
U nacrtu konkordata, rijei su dr. Koroeca, trai se kao liturgijski jezik
mrtav staroslavenski jezik, da bi se ukinuo latinski, sa svoiom jakom kulturnom pozadinom, i da bi katolika crkva kod nas dobila isti liturgijski jezik
kao i pravoslavna. Sve me to uvjeruje, da sadanja crkvena politika naih
vlasti ne ide za tim da zblii i sprijatelji obje kranske crkve, nego da oprezno
i postepeno priprema i utire put pravoslavlju. 3S
Meutim dr. Koroec nije se samo time zadovoljio. On je antiglagoljaki
djelovao u duhu ove izjave na raznim sektorima i na zborovima propagirao ant'iglagoljaku ideju. Uz dr. Koroca izjasnio se protiv uvoenja glagoljice u slubu boju
31
Josio Uji, Rimski misal v hrvaini in nekaj misli o liturginem jeziku. Bogoslovni
vestnik, III. 1923., 77-79.
32
Gregorij Roman. K problemu jugoslavenskoga konkordata. Bogoslovni vestnik 1923,
313-318.
33
A. Koroec, Odnosi izmeu katolike crkve i drave. Nova Evropa 1923., br. 1, 22.

i drugi voda stranke dr. Hohnjec. Na suprotnoj strani, naroito kod dalmatinskih sveenika, starih branitelja glagoljice ovakav stav izazivao je razoaranje. Na ova pisanja slovenskih klerikalaca otro je reagirao dodue anonimno u Hrvatu listu
Hrvatske zajednice, stari glagolja don Frano Ivanievi osudivi takav klerikalni
stav kao protunarodan. 34 Don Frano Ivanievi takoer je sa zebnjom i uenjem
promatrao ovakvo antiglagoljako agitiranje, i to u asu, kad se oekivalo da je nastupio trenutak sretnog okonanja te hiljadugodinje borbe. Sve ove slovenske prigovore oznaio je don Ivanievi kao neosnovane, a pogotovo Koroevu bojazan za prelaenje u pravoslavlje, kao to su neki s pravoslavne strane strahovali da e ih katolici pomoni staroslavenskog jezika prevesti u rimokatolicizam.
Neopravdana je bojazan i s jedne i s druge strane sve se je to davno
prokuhalo i iskipjelo u maarskim i u austrijskim razbijenim loncima. Ova
tjesnogrudnost koja vue svoj alac iz partijske i plemenske osjeti i ivosti, ni
iz daleka ne smije utjecati na ovo veliko i dalekoseno pitanje, kojemu je u
budunosti Slavenstva namijenjena velika uloga u crkvenom narodnom ivotu . . . Tko je prijatelj glagoljice, t a j je i prijatelj narodnog jedinstva. U
sretnom rjeenju ovog crkvenog jezika potpuno se pokrivaju i dopunjuju
interesi crkve i drave, a to je u ovom asu sklapanja konkordata najglavnije. 35
Kako je episkopat sada rezervirano gledite zauzeo o tom pitanju, lijepo
se vidi iz miljenja profesora A. Ruspinija, kad raspravlja o nacrtu konkordata, u koji
je trebalo ui i pitanje proirenja glagolizma. Poznato je da je Ruspinijevo gledite
ujedno i zagrebakog nadbiskupa.
Prema izvjetaju novina, pie Ruspini, zakljuio je ui odbor da se trai
staroslavenski jezik u liturgiji. Kako je poznato, izjavio se na episkopat umah
poslije sloma, dakle daleko ranije nego ui odbor, za staroslavenski jezik u
liturgiji. Kebratsko prisvajanje hegemonije po jednom plemenu, koje se poistovjetuje sa pravoslavljem a biva sustavno uz povredu ravnopravnosti podupirano sa strane dravne vlasti, dovelo je konano do toga, da je u irokim
katolikim krugovima danas pitanje staroslavenskog jezika u liturgiji dobilo
posve drugo lice.
Sigurno je, da Sveta Stolica nee dozvoliti staroslavenski jezik u liturgiji, ako ne bude uvjerena, da je to od koristi za katoliku vjeru. Bez zbiljske
velike potrebe crkva ne rtvuje jedinstvo liturgijskog jezika, koje u sebi toliko
dobra sadri. Takove p ako potrebe naravno da neima, gdje je vjernici ne
osjeaju ili se pae uvedenju protive. Bude li Sveta Stolica, u konkordatu ili
inae, dozvolila staroslavenski jezik, nai e granice i nain, koji e biti svima
prilikama primjeren. 36
Upravo ovo Ruspinijevo gledite o sasvim novom tumaenju stava episkopata u
pogledu glagoljice odrazit e se u itavom nizu antiglagoljakog rada najveeg
dijela episkopata.
34
35
36

Glagol ja, Oberbiskupi i novi protivnici glagoljice u hrvatskom narodu. Hrvat 14. II. 1923.
Frano Ivanievi, Pitanje glagoljice. Nova Evropa 11. III. 1923., 258-259.
A. Ruspini, Na konkordat. Katoliki list 1922., br. 47, 566.

Ivanievieva teza, da je prijatelj glagoljice ujedno i prijatelj narodnog

jedinstva, primijenjena na stav jednog dijela jugoslavenskog episkopata, pokazala je
da su neprijatelji narodnog jedinstva bili i neprijatelji glagoljice. Ovo je dolo naroito do izraza kada je vlada obnovila svoju akciju za zakljuenje konkordata. Tada se
oigledno manifestirala nepatriotska akcija tog dijela episkopata, a tako i njegova
antiglagoljakog stava u samom Vatikanu.
Pitanje konkordata, poslije dueg vremena, pomaklo se s mrtve toke krajem
1924., kad su se u Rimu nalazili predstavnik vlade Nikola Pai i Ministar vanjskih
poslova M. Nini. Ministar Nini vodio je razgovore sa kardinalom sekretarom
Gasparrijem, pa su se sporazumjeli da osnova za jugoslavenski konkordat bude
srpski konkordat iz 1914. tovie, oni su se sporazumjeli i u pitanju Zavoda svetog
Jeronima, institucije koja je u stvari bila svojina hrvatskog naroda, a njome
je upravljao Vatikan uz uee austrougarskih vlasti do 1918. Kad se 1924. talijanska
vlada odrekla sekvestra i priznala svojinu Jugoslaviji, trebalo je urediti jo i odnose sa Vatikanom, glede samostalne uprave zavoda, koji je inae predstavljao
ogromno bogatstvo. Tom prilikom bili su kod pape Pija XI. Pai i Nini. Tu se povela rije o konkordatu, pa je Pai napomenuo da se to nije moglo okonati dok se
ne rijee druga vjerska pitanja. 3 7
I doista, Ministar Nini se poslije preliminarnih razgovora i pregovora
odluio da zaponu formalni pregovori. U aprilu i poetkom maja 1925. Ministar
Nini odredio je lanove delegacije biveg Ministra vjera dr. V. Janjia i dr. Josipa
Smodlaku, poslanika pri Vatikanu. Eksperti su bili bivi Ministar vjera dr. Tugomir
Alaupovi, dr. M. Lanovi i Msgr Niko Moscatello, inovnik pri vatikanskom poslanstvu u Rimu.
Sa strane Vatikana vodio je pregovore dravni podsekretar Msgr. Boirgongioni Duca na osnovu nacrta konkordata, kako ga je predloila jugoislavenska komisija. Treba da se kae da se u to vrijeme nalazilo u Rimu veliko hodoae hrvatskih
i slovenskih klerikalaca povodom jubilarne godine, koju je papa na kraju prve etvrtine vijeka proglasio za svetu i pozvao katoliki svijet da poe u hodoae u Rim.
Klerikalci su osim toga htjeli podvui i hiljadugodinjicu vazalskih odnosa hrvatskih
kraljeva prema Svetoj Stolici.38 Tu je priliku koristio dr. Janji i poveo razgovore
s Predsjednikom jugoslavenskog episkopata, koji se tada gotovo u potpunom broju
nalazio u Rimu. Dr. Janji je nagovarao nadbiskupa Bauera da i episkopat primi
konkordat u nacrtu vlade, koji jednako brani interese crkve i drave. Dr. Janji je
skrenuo nadbiskupu panju i na otru konkordatsku kampanju, ne samo protiv ovakvog konkordata, nego uope protiv svakoga. Ma da je nadbiskup obeao sa svoje
strane, da e se zaloiti za taj konkordat, ipak nije mogao da prodre sa svojim prijedlozima u krugu jugoslavenskog episkopata. Opozicija, ili bolje rekavi neprijateljski stav biskupa Jeglia i nadbiskupa aria, koji su bili najglasniji i najnekompromisniji, nametnula je veini episkopata miljenje ove dvojice. A njihova gledita
vie su se uvaavala u Rimskoj Kuriji, nego li kompromisna shvaanja nadbiskupa
Bauera. U svim glavnim pitanjima konkordata, o agrarnoj reformi, upravljanju
37
38

]^

Sima Simi, Vatikan i Jugoslavija, 95.

Vidi naprijed IX. poglavlje.

V. Novak : M a g n u m c r i m e n

crkvenom imovinom, pitanja postavljanja biskupa, irenju vjerskih redova i proirenju glagoljice. Ovome se sada veina biskupa odluno protivila iz ve poznatih
motiva, o kojima se raspravljalo u bogoslovskim asopisima i u ostalim klerikalnim
listovima. Sinteza svega bila je svakako Ruspinijeva politika motivacija o rezerviranosti episkopatskog stava prema glagoljici.
Utvreno je da su biskupi u Vatikanu u tim asovima njihova boravka upravo
bezono intrigirali. Naroito u pogledu pitanja glagoljice, podmeui joj ciljeve,
kakve joj je otvoreno namijenio dr. Koroec. Delegati Smodlaka i Janji, naprotiv,
zahtijevali su priznanje glagoljice za cijeli katoliki narod slavenskog porijekla, tovie, smiljeno i obazrivo, savjetovalo se i trailo da o njezinu vraanju u katolike
crkve ima da odluuje biskupska konferencija veinom glasova, a ne jednoglasno,
poto je vie nego sigurno da glagoljica nema jednodune podrke u episkopatu.
Jasno je bilo da je sadanji stav ovog episkopata bio u apsolutnoj suprotnosti sa
njegovim odlukama iz 1918. i 1919. Postoji u arhivu Ministarstva vanjskih poslova u
Beogradu veoma vaan dokumenat koji ilustrira i razotkriva u potpunosti dranje
pojedinih biskupa tih dana u Rimu. To je izvjetaj delegacije za zakljuenje konkordata sa Svetom Stolicom. Potpisali su ga Josip Smodlaka i Vojislav Janji, a
uputili iz Rima u Beograd 2. juna 1925.
Potpisnici ovog dokumenta kazuju u uvodu da su pregovori trajali s Vatikanom tokom itavog juna. Poslije svestrane izmjene misli o svim pitanjima pregovori su poetkom jula dogovorno odloeni a nikako ne prekinuti kako je to pogreno
javila jugoslavenska i strana tampa. Uz ovaj izvjetaj priloeno je sedam priloga
o konferencijama u Vatikanu i deset priloga zapisnika sjednica i rjeenja delegacije. U ovom sintetinom izvjetaju od 2. jula kae se doslovno i ovo:
Kako se razabira iz priloenih zapisnika, postignut je u veini taaka
sporazum sa predstavnicima Svete Stolice. U takama gdje jo nije dolo do
sporazuma, konstatovana je kod predstavnika Svete Stolice dobra volja da se
dode do prijateljskog kompromisa. Samo u nekim pitanjima izgleda da e
Vatikan vrlo teko da popusti (naroito u pitanju vladine kontrole nad crkvenom imovinom, u pitanju irenja verskih redova i u pitanju predlaganja
kandidata za biskupe).
Koliko se Vatikan pribliio naim predlozima, to se potanko razabira iz
zapisnika ovdje priloenih (od P, Q i R) u kojima je sadrano miljenje delegata za kraljevsku vladu. Radi lakeg pregleda prilae se pod ./. u celini
II. nacrt delegata, koji odgovora naem prvobitnom nacrtu konkordata sa
izmenama, na koje delegati misle da bi se moglo pristati u cilju postignua
sporazuma.
Delegati smatraju za svoju dunost da ovom prilikom istaknu kako je
njihova zadaa i pozicija u Vatikanu bila znatno oteana dranjem jugoslavenskog episkopata, koji se istovremeno s delegacijom, skoro u potpunom
broju nalazio u Rimu. Mesto da poravnaju puteve jednom pravednom sporazumu izmeu katolike crkve i drave, biskupi su preteranim, a i sasvim
neosnovanim albama protiv vlade, radili da je Vatikan nepovoljno raspoloen prema nama. O tome su delegati mogli da se uvere neposredno iz
rijei samih predstavnika Svete Stolice. Zato su delegati morali uloiti veliki
deo vremena i truda da dokau neopravdanost alba episkopata, to im je
u najveem delu polo za rukom.

Ukoliko nam Vatikan jo uvek stvara smetnje i zapreke i iznosi prekomerne zahteve, to se po uverenju delegata ima najvie pripisati nepomirljivom stanovitu episkopata i njegovom zaista malo patriotskom dranju.
Najgore su se biskupi poneli u pitanju glagoljice (staroslavenske slube).
Poto su sami u svojem nacrtu konkordata izrazili elju da bi se u sve nae
katolike crkve uvela glagoljica, sad su traili od Vatikana da odbije isti
taj zahtev naoj delegaciji. Dok nam sam predstavnik Vatikana kae da je
ovo as kad moramo traiti glagoljicu, jer ne dobijemo li je sada u skiapanju konkordata da emo je teko ikad vie dobiti, nai biskupi predlau Vatikanu da se pitanje glagoljice iskljui iz konkordata. Da delegati nisu svojim
oima videli zapisnik o tome zakljuku biskupa, ne bi to zaista mogli poverovati. Koliko su se oni zgrozili nad ovakvim postupkom biskupa, toliko je
predstavnik Vatikana ostao iznenaen kad su mu delegati pokazali preanji
i protivni zakljuak biskupa u prilog glagoljice.
Pojedini biskupi su ili tako daleko da su u svojim usmenim i pismenim
predstavkama upravljenim Vatikanu svesno i namerno radili da neistinitim
ili iskrivljenim prikazivanjem stvari kompromitiraju nau dravu. Stvar je
dola dotle da je jedan od najuglednijih kardinala rekao delegatu Janjiu
da neki jugoslavenski biskupi nastupaju u Rimu kao neprijatelji svoje drave.
Neki su biskupi imali smelost da javno protestiraju protiv toga to se
na zavodu svetog Jeronima vije dravna zastava, a ve Vam je poznato, Gospodine Ministre, kako su oni pismeno izjavili Vatikanu da oni ne trpe da
poslanstvo nae Kraljevine ima svoj ured u zgradi svetog Jeronima niti plaaju kiriju.
tavie pojedini biskupi su protestirali ak i protiv toga to se u salonu
zgrade svetog Jeronima nalazi slika njegova velianstva Kralja. I morali
smo doiveti to da je jedan roeni Talijan, nadstojnik zavoda, Msgr. Biaziotti morao da uzme u obranu sliku naeg vladara protiv njegovih podanika
i da ih poui da je slika njegova velianstva postavljena u na zavod sa
znanjem i odobrenjem njegove svetosti pape.
Papa je glavom morao da dade lekciju ispravnosti i patriotizma i slovenskim biskupima, koji su u separatistikom duhu hteli da odvoje slovensko
hodoae od ostalih dravljana, te su tek na papin nalog morali poto su ve
bili izveli svoju separatistiku demonstraciju da ponovo uestvuju u audijenciji jugoslavenskog hodoaa iz kraljevine.
Radi ovakvoga neispravnog dranja ne mogu se dodue kriviti svi biskupi.
Medu svima je prema dravi najgore raspoloen sarajevski nadbiskup ari,
kao to je naj fanatini ji ljubljanski biskup Jegli. Ali je alosno da meu
onim biskupima, koji su ispravni graani i dobri rodoljubi nema nijednoga
koji bi imao hrabrosti da suzbije teror koji nadbiskup ari sa svojim pristaama vri nad itavim episkopatom. S ovakvim dranjem naih biskupa nee
biti nikakvo udo ako bude osujeeno zakljuenje konkordata. Doe li do
loga, najvei deo odgovornosti past e na episkopat.
Ovaj dokumenat je nesumnjivo najtea optuba protiv jugoslavenskog episkopata koji je janusovskim licem govorio jedno narodu a drugo predlagao Vatikanu,
tavie ovaj dokumenat optuuje episkopat ne samo s neistine, ve i radi lai, jer
je neistina svi jesno turena u javnost poslije povratka u domovinu, da se episkopat
i dalje energino zauzima za glagoljicu.
O nadbiskupu ariu i njegovom intrigantskom poslu u cilju da zatruje
odnose izmeu Jugoslavije i Vatikana u javnosti je progovorio Voja Janji kad je bio

intervjuisan zbog odlaganja pregovora. Janji je rekao da mu se ini da se Vatikan

vraa ponovo politici kardinala Rampolle, koga je Austrija 1903. sruila pri izboru
Pija X. Nema sumnje da dr. Janji nije bio dobro upoznat sa tadanjom vatikanskom
politikom kad je mogao da podvue ovakvu nemoguu misao. Sva je ova politika
Vatikana bila antipodna onoj Lava XIII. i njegova sekretara Rampolle. Janji je
optuio u toj izjavi aria da je iu svom listu Istina irio najvee neistine i to samo
zato da ne doe do normalnih odnosa izmeu drave i rimokatolike crkve. 39
Porazan utisak koji ostavlja ovaj dokumenat nalazi svoje karakteristino
osvjetljenje u izjavama biskupa Bonefaia i Akamovia, kojima su obojica htjela
da preciziraju svoja gledita u vezi sa zakljuivanjem konkordata. Oni su se najodlunije ogradili kao da je episkopat neprijatelj naroda i drave i odbili su od sebe sve
intrige koje se vezuju oko episkopata kao cjeline, elei ga podvojiti. Izjave su dali
ova dva biskupa, ija se imena tada nisu mogla jo da vezuju s onima protivnika
glagoljice. Meutim, u njihovoj je izjavi nesumnjiva la kad govore o jednodunosti
zalaganja svih biskupa za glagoljicu, o kojoj tako rjeito govori izvjetaj iz Rima
od 2. VII. 1925. Njihova izjava puna je neistina i pretvorstva.
Katoliki biskupi onako kako su u novembru 1918. jednoduno donijeli
odluku, zamolili su Svetu Stolicu da povlasticu staroslavenskog jezika u svetoj
liturgiji, gdje narod hoe i eli, proiri na cijelu dravu, pa i na ovoj konferenciji oktobra 1925. su to ponovili, bez i najmanjeg prigovora sa strane bilo
kojeg biskupa. Biskupi se pouzdano nadaju da e Sveta Stolica to uvaiti, kao
to su biskupi uspjeli da je doputen ritual na narodnom ivom jeziku i kao
to su uspjeli da se ve tampa rimski misal na staroslavenskom jeziku za
upotrebu biskupija u Jugoslaviji. 40 to se tie pitanja glagoljice u novom
konkordatu, ono stanovite koje su biskupi, izabrani od kraljevske vlade
i pozvani da sudjeluju kao eksperti u anketi za konkordat, ono stanovite koje
su izloili i zastupali na sjednicama u Beogradu u oktobru 1921. godine, to
su isto stanovite svi biskupi zastupali i u Rimu, gdje su bili pozvani isto tako
kao eksperti i nisu igrali nikakvu dvolinu ulogu.
Kad se ova izjava usporedi s izvjetajem delegacije za sklapanje konkordata,
onda se vidi pravo moralno osvjetljenje janusovskog zalaganja i pobijanja jednog
te istog problema. Biskup Bonefai i Akamovi htjeli su da i pomou svijesno izreene neistine obrane episkopat zbog dvoline uloge o. kojoj je u javnosti progovorio
Voja Janji. 4 1
Zategnutost odnosa izmeu Jugoslavije i Vatikana koja je zahvaljujui
dranju episkopata sve vie dobivala na snazi postepeno je odlagala za dui period
konkordatsko pitanje. O ovome se pitanju povela diskusija i na sjednici Ministarskog
savjeta 2. XI. 1925. pod predsjedanjem Nikole Paia. Sjednici je uz ostale lanove
vlade HSS prisustvovao i Stjepan Radi. Poslije dueg govora i obrazloenja Stjepana Radia odlueno je da se ne moe odstupiti od jugoslavenskih zahtjeva da se
Obzor 9. VIII. 1925.
Ovaj misal, u latinikoj transkripciji, i redakciji ekog slavista profesora Josipa Vajsa,
uz ogromnu materijalnu pomo jugoslavenske vlade, odtampan je u Rimu 1927. (Vidi: Josip Vajs,
Novo izdanje staroslavenskog misala. Sveta Cecilija 1927., br. 6.).
41
Pitanje glagoljice i svetog Jeronima. Novo doba 22. X. 1925. Biskup Akamovi dao
je jo jednu izjavu u Politici 11. XI. 1925.
40

staroslavenska sluba obavezno uvede kod nas s postepenim irenjem, jer je on

u stvari zahtjev cjelokupnog hrvatskog naroda kao i svih faktora. 42 Uistinu intervencija Stjepana Radia uinila je konano, da je konkordatsko pitanje odloeno
za itav jedan decenij. Na ovo je reagirao Vatikan sa poznatim prepadom na zavod
svetog Jeronima uzevi tu nacionalnu zadubinu u svoje ruke. 43
Dr. Kvirin Bonefai kao upnik glagolja a kao biskup u sjeditu dijeceze
koje je bilo arite borbe za glagolizam nije ni izdaleka ni svojim administrativno
cikvenim postupanjem pokazao da je u skladu sa svojom izjavom datom javnosti. Da
se vidi kakav je on u stvari branitelj glagolizma, neka poslui samo jedan sluaj, koji
ga ilustrira kao najodanijeg izvritelja rimskih nareenja, dakako protiv glagolizma.
Don Frano Ivanievi, koji je u svojem zalaganju za glagoljicu koristio svaku priliku, kao urednik Puke prosvjete, koja se mnogo itala ne samo u Dalmaciji nego
i u Americi, objavio je jednu napomenu (1925. br. 45) da e u slijedeem broju pisati
opirnije o glagoljici. Na to ga je pozvao biskup 5. XI. da podnese rukopis na cenzuru, pozivom na kanon 1386,1,
Tim vie smo na to prinukani to u ovo zadnje doba mnogi s malo
razumijevanja i poznavanja pitanja, i ne iz ljubavi za glagoljicu, ve iz politikih razloga, o tomu govore i piu, ime samo idu na lijepak neprijateljima
crkve i kode dobroj stvari. Ovom prigodom opaamo Vam, da ste se i vi i u
drugim pitanjima u Pukoj prosvjeti i drugdje netaktino i neispravno izrazili, to je samo na tetu sveenikog ugleda i rkovne discipline.
Don Frano Ivanievi, koji je bez sumnje dotada radio za glagoljicu sa n a j vie razumijevanja, poznavanja i ljubavi, bio je pored toga dvostruko pozlijeen.
S jedne strane zbog nepovjerenja i cenzure, a jo vie zbog zakljune opomene biskupove u kojoj ga sumnjii da je netaktino i neispravno pisao na tetu sveenikog
ugleda. Don Frano Ivanievi nije ostao duan odgovora biskupu koji je upravo tih
dana bio zauzet velikom brigom kako bi neistinom, zapravo lai, prikrio jednu teku
i istinitu stvarnost. Don Frano Ivanievi odgovorio' je biskupu Bonefaiu 15. X I .
1925. poalivi ove biskupove opomene i zatraivi da mu konkretizira u kojim se
sluajevima ogrijeio o sveeniki ugled i crkvenu disciplinu. Teke su rijei asnoga
rodoljuba-sveenika kad mora da brani svoju ast od biskupa ove vrste.
Potpisani je svijestan svoje sveenike dunosti i kroz 38 godina svog
sveenikog ivota uvijek je nastojao perom i rijeju da stavi u sklad vjeru
i nauku, crkvu i domovinu, prema devizi biskuoa Strossrnayera: Sve za vieru
i domovinu! Puka prosvjeta stoji na kranskom i jugoslavenskom temelju,
tiskala je lanaka duboko religioznih, da su ugledni sveenici, upitajte preasnog dekana iz Omia, takove lanke s oltara preko svete mise itali. U
narodnom pogledu pak stoji nepokolebliivo na integralnom i narodnom jedinstvu, nadahnutom ne mrnjom i razdorom prema brai Srbima, nego kranskom evaneoskom ljubavi. Ako li nekoji predstavnici katolike crkve zastupaju naela stanovite politike stranke, koja se bori za autonomiju ili sepa42

Akt uz izvjetaj delegacije za zakljuenje konkordata u arhivu Ministarstva vanjskih

43

Prepad na zavod svetog Jeronima. Politika 12. XI. 1925.

poslova.

ratizam, dakle proti dravnom jedinstvu, tomu nije kriv urednik Puke
prosvjete, niti se ogrijeio o crkvenu disciplinu ili sveeniki ugled, ako li
je takovo nepatriotsko politiko stanovite osuivao, a niti ima crkvenih kanona, koji e mi nametnuti drugu politiku orijentaciju. 44
Biskup Bonefai jo e u nekoliko prilika doi u sukob sa don Franom
Ivanieviem atakirajui njiegovu savjest. Biskup Bonefai ostat e samo dosljedan
sebi i zapovijedima koje siu dolazile iz Rima sve do sloma prve Jugoslavije, da poslije njega, u drugom svjetskom ratu, u ustakom periodu, razotkrije puninu svojih
pravih politikih misli i osjeanja. Glagolizam u prvoj Jugoslaviji jo e jednom biti
profaniran od obiju strana, koje su zakljuivale vatikansko-jugoslavenski sporazum
(19351937.).

44
Biskup je ve 18. XI. 1925. vratio don Ivanieviu cenzurirani rukopis u kome pravda
svoj postupak na osnovu crkvenih propisa, ali bez ijedne rijei na prekor i albu od strane Ivanievia. Zanimljivo je da je biskup zatraio da se u rukopisu brie rije pravo i da se zamijeni
sa povlastica. Zatim njemu je ominozna misao Jedan narod, jedna crkva i jedan jezik, za koju
kae da je krilatica koja se moe vrlo slabo tumaiti i zlo izrabiti i protiv vae dobre namjere,
pa e dobro biti da se uope ispusti iz lanka. Na kraju biskup preporuuje da se poslije rijei u
listopadu 1918. izrazi misao: Tim je i glagoljica postala slobodna od svakog neprijateljskog utjecaja i Bea i Pete. Dok je biskup ovako postupao u pogledu glagoljice, prema don Ivanieviu
kao penzioneru nije se ni najmanje naklonjeno ponio. Pri odreivanju dravne pomoi biskup je
dodijelio don Ivanieviu najmanje mogui iznos. Iako se na to don Ivanievi alio 15. XI. i 15.
XII. 1925. Ordinarijat nije dao nikakva objanjenja. Ali don Frano naao ga je u uvjerenju da je
to samo stoga to njegov jugoslavenski stav izgleda biskupu Bonefaiu kao neoprostivi crimen, koji
treba i ovozemaljski kazniti. (Korespondencija don Ivanievi dr. Bonefai).

XI.

U T I I CRNI MRAVI
Katolika akcija. Klerikalci izmeu sebe

Strunjaci, strani i domai, koji su pisali O' Katolikoj Akciji (= K. A.),

njenu znaenju i zadacima, a tako i o toku njezina historijskog razvoja, nailazili su
na nejasnoe, koje su, i poslije njihovih objanjenja, ostale. Odatle nastaju tekoe
za one koji ele da proniknu u sutinu znaenja K. A., jer je njena primjena, kao i
njeno tumaenje, bilo u raznim zemljama podvrgnuto linim shvaanjima njenih
voda, t. j. vrhovne hijerarhije dotinih zemalja. Da bi se djelovanje K. A. u Jugoslaviji pravilno shvatilo, treba je sagledati u svim njenim osnovnim naelima onako
kako su ih postavili njeni stvaratelji.
Kao najmjerodavniji interpret K. A. kakvu je papa Pio XI. razvio, primivi je u naslijede od svojih prethodnika Pija X. i Benedikta XV., vai u crkvenim
redovima Msgr. Giuseppe Pizzardo, sekretar Svete Kongregacije za izvanredne
poslove, vrhovni duhovnik talijanske K. A. i glavni pomonik pape u provoenju
K. A. u svijetu. 1 Od domaih pisaca od vrijednosti su za ovo pitanje dr. Zvonimir
Markovi, profesor Bogoslovije u akovu 2 , dr. fra A. Guberina 3 i nadbiskup dr. Ivan
ari.4 Za historijat i primjenu K. A. u Jugoslaviji treba konsultirati Antuna
Pilepia, nes'umnjivo najboljega poznavaoca unutranjih prilika K. A. u Jugoslaviji. 5
K. A. je u stvari jedan podui evolutivni pravac otpora prema takozvanim
antiklerikalnim i protukatolikim strujama i tendencijama koje su u svijetu uzimale
maha pri kraju X I X . i u poetku X X . stoljea. Tek za Pija X I . provedena je sistematska razrada ideologije K. A. Stoga se i Pijo XI. smatra kao Papa K. A., jer
se on iz itavog niza razloga neobino mnogo zauzimao za K. A., jednako. u Italiji,
kao i u ostalome svijetu, oekujui od nje renesansu kranske misli. Od Pija XI.
potjeu jasno odreene definicije K. A., a tako i sva potrebna objanjenja u jednom
nizu njegovih enciklika, pisama i alokucija.
Ideje novoga graanskog drutva poslije velike Francuske Revolucije razraivale su principe o suverenitetu naroda i drave, o slobodi savjesti, slobodi kulta,
slobodi misli, slobodi tampe, to je dovelo do laiciziranja drutva pa dosljedno i
drave u kojoj vjera postaje privatna stvar pojedinca. Uvoenje civilnog braka
oduzelo je crkvi i porodicu, koju crkva stavlja pod iskljuivo svoju kompetenciju. A
1
Citirat emo je u prijevodu hvarskih bogoslova: Giuseppe Pizzardo, Katolika akcija.
Zagreb 1934. Predgovor je napisao nadbiskup dr. Antun Bauer.
2
Zvonimir Markovi, Ideologija Katolike Akcije. akovo 1927.
3
Fra A. Guberina. Katolika Akcija, Sarajevo 1935.
4
Ivan ari, Katolika Akcija. (Vrhbosanske Savremene knjiice. Sv. 15. Sarajevo); Za
Katoliku Akciju (sv. 19); Vjerski preporod u upi (sv. 34); Duh Katolike Akcije (sv. 35); Dan Katolike Akcije (sv. 37).
__ '
5
Antun Pilepi, In aedificationem. Pismo sveenika brai sveenicima o problemima
nae Katolike Akcije. Split 1938. (Tiskano kao rukopis).

ovi se'principi provode u ivot, tvrde crkveni ljudi, od liberalaca svih boja, slobodnih
zidara i pristalica tree i etvrte internacionale. Sve je to dovelo do laiciziranja svih
politikih i socijalnih ustanova, svih dravnih slubi i kola, koje su dole pod iskljuivu kontrolu drave. Ili drugim rijeima: drutvo se stalo oslobaati od neposrednog
i posrednog utjecaja crkve i sveenstva. Stoga su i drutvo kao i drava, prema njihovu
shvaanju, potpuno areligiozni. Tako je religija ostavljena savjesti pojedinaca i
zatvorena u hramove, ale se crkvenjaci.
Kao reakcija na tu takozvanu protukatoliku akciju javlja se u X X .
stoljeu K. A., koja sebi stavlja u zadatak da provede katoliku restauraciju drutva.
K. A. ima da se suprotstavi profcukatolikoj akciji i da svim sredstvima i na
svim linijama obnovi dekristijanizirano drutvo, da ga rekristijanizira. Ili kako se to
kae u stilu katoiiko-akcijske terminologije: K. A. eli dovesti Krista opet natrag
u cijeli privatni, socijalni i dravni ivot.
Pijo XI. prihvatio je definiciju K. A. kako ju je dao Pijo X. u enciklici
II fermo proposito i precizno ju je razradio u nizu enciklika (od Ubi arcano 1922.)
i alokucija. Na njihovu osnovu dao je Msgr. Pizzardo autoritativno tumaenje
karaktera i ciljeva K. A.
K. A. je prema njemu: sudjelovanje katolikog laika u hijerarhijskom apostolatu. Sudjelovanje u hijerarhijskom apostolatu pak znai sudjelovanje u onom
prvom apostolatu koji je proizaao neposredno iz srca, ivota i ruku Naega Gospodina i koji se nastavlja u svim pokoljenjima sa svjetskim i vjekovnim irenjem i
razvojem Apostolskog Kolegija, episkopata. 6 Svrha K. A. je za njega natprirodna,
a tako i ona hijerarhijskog apostolata, t. j. spas dua i irenje Kristova kraljevstva u
pojedincu, obitelji i drutvu. K. A. time, kao i crkva, promie ope dobro. Neposredni
cilj K. A. je izgraivanje savjesti u duhu posve kranskom, koji obuhvaa itava
ovjeka, neogranieno odanog hijerarhiji. K. A. je u detaljnoj analizi apostolat
laikata koji pozvan od hijerarhije i pod njenom neposrednom i potpunom ovisnou
sarauje na spasavanju dua. Sve je to usredotoeno u naelu Nil sine Episcopo,
Nita bez biskupa! Pijo XI. u spomenutoj enciklici Ubi arcano, objanjavajui znaenje K. A. poruio je: Recite svojim vjernicima svjetovnjacima, da,
ako oni u slozi s biskupima i sveenicima, sudjeluju u apostolskom djelovanju i
spasavanju pojedinaca i drutva oni tada bivaju vie nego igda izabrani rod, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, puk boji, to ga sveti Petar uzvisuje. 7 Razlozi
kretanja i organiziranja K. A. jesu prema Piju XI. trostruki: 1. nestaica sveenstva,
2, teina zala koja pritiskuju rod ljudski, a medu njima je najstranije zlo: laicizam,
i 3. iva elja da laikat prui kleru svoju odlunu saradnju za mironosnu pobjedu
kraljevstva Isusa Krista. Potreba K. A. za cijeli svijet vidi se iz brojnih poziva
Vrhovnog prvosveenika, nasljednika svetoga Petra i namjesnika Isuisa Krista na
zemlji. Glava svete crkve najbolje e prosuditi, koja su sredstva najzgodnija da
doskoimo potrebama crkve, jer On uiva posebnu asistenciju Duha Svetoga u
njezinu voenju. 8
6
7
8

Giuseppe Pizzardo, Katolika Akcija,5.

Giuseppe Pizzardo, Katolika Akcija, 9.
Giuseppe Pizzardo, Katolika Akcija. 10

Iako bi K. A. po svom osnovnom zadatku imala da bude religiozna i natprirodna, ona se ipak bavi i nereligioznim djelatnostima. Dakako, kako to kau njeni
osnivai, uvijek i jedino u mjeri, ukoliko su one potrebne i usmjerene ka izvrenju
njenih ciljeva. Tako su to jo pored religiozne djelatnosti intelektualna, obiteljska,
kolska, moralna i ekonomsko-socijalna djelatnost.
O politikoj djelatnosti K. A. veoma se mnogo raspravljalo i razno tumailo
njen obim i njen osnovni cilj. Pizzardo izriito kae da se K. A. ne smije mijeati
s organizacijama usmjerenim isto politikim ciljevima, jer je njena priroda, a tako
i cilj, stavljaju izvan i iznad stranakih borbi. Ali ipak ostajui iznad politikih stranaka K. A. razvija veoma korisnu djelatnost za javno dobro, bilo da odgaja dobre
graane, koji e uvijek znati dobro upotrebljavati politiku, bilo da iri katolika
naela, a ona su naela reda i tovanja autoriteta. Ukoliko pak politika pitanja
imaju i svoju moralnu i religioznu stranu, K. A. moe i mora da utjee izravno okupljajui discipliniranom akcijom, bez obzira na pojedinana miljenja, sve katolike
snage za vie interese dua i crkve. 9 Ve iz ove neobino elastine interpretacije o
odnosu K. A. prema politici kao i o svim mogunostima irokih shvaanja zadataka
morala i religije koja se manifestiraju i kroz politiki ivot, nastaju opasnosti u primjeni zadataka K. A. To se pokazalo u raznovrsnim shvaanjima i nedosljednostima
o tom pitanju u raznim zemljama. Zato je trebalo dati jednu naroitu instrukciju i
interpretaciju, u vezi s talijanskom K. A. (1930.). Uope kad Pijo XI. govori o
oblicima K. A. kao i o svim njenim granama, onda on stalno ima pred oima primjer
talijanske K. A., koji preporuuje za uzor nasljedovanja svim ostalim zemljama. Prema
papinim objanjenjima politika je u svom pravom i osnovnom znaenju nauka i
umijee pomou koga se realizira ope dobro po zakonima i ustanovama, saglasnim
sa kranskim principima. Ona sobom nosi nastajanje i brigu oko javnog blagostanja
te pravog napretka socijalne dobrobiti: ona se podudara sa socijalnim moralom, ta
vie i s najveom i najirom zapovijeu, zapovijeu ljubavi. Oigledno je da se
K. A. ne moe da dezinteresira za ovu politiku; to bi bilo isto kao da se dezinteresira
za ljubav opega dobra. To ope dobro, koje se promie na hiljade naina u individualnom, domaem i socijalnom ivotu, ostvareno je pomou zakonodavnih mjera,
koja svaki graanin mora promicati po svojim silama. A ta rije politika oznauje
sredstva to ih graanin upotrebljuje da direktno sarauje u izgraivanju ovih
zakona i ovih mjera. Od apsolutistikog pa do parlamentarnog reima, misli Pizzardo.
trailo se ostvarenje javnog blagostanja na najrazliitije naine, s veim ili manjim
sudjelovanjem graana. Kako vlada razlika miljenja o nainu i sredstvima, kojima se
postizava ope dobro, graani se grupiraju ve prema interesima pojedinaca i klasa,
ili prema njihovu miljenju, kako tko od njih promatra politika i socijalna pitanja.
Ove grupe jesu politike stranke. Ovo pak predstavlja drugo znaenje rijei
politika. To je popularna rije politika. A ako se sada promatraju stranke kakva
ih naela inspiriraju za stanovite K. A., t. j. crkve i onih, koje nisu protivne toj
nauci, ili tavie, priznaju tu nauku crkve i njome se inspiriraju, onda e to biti klerikalne Puke stranke, kojima se slui Crkva za svoje ciljeve u odnosu prema dravi.
Ima stranaka, koje su zadahnute ideologijom, protivnom moralnom zakonu, te su i od
9

Giuseppe Pizzardo, Katolika Akcija. 18-19.

crkve osuene. Takve i K. A. odbacuje. Stranke, kojima katolici mogu pripadati jesu
one, koje se ne upravljaju prema ideologijama, protivnima vjeri. Prirodno je da K. A.
ne moe biti indiferentna prema strankama, koje u veoj ili manjoj mjeri primjenjuju
katolike principe; isto tako ona ne moe braniti svojim pristaama da pripadaju doputenim strankama koje potuju njihove katolike osjeaje. K. A. preputa svojim
lanovima da se opredjeljuju! na onu stranu koja im se ini najboljom. Prema svemu
izlazi, tvrdi Pizzardo, K. A. je u stavu prema politikim strankama, izvan i iznad
stranaka. Oni koji upravljaju K. A. ne smiju se staviti na elo politikih stranaka.
K. A. prema strankama ima dunost da ih opominje, da nikad ne pretpostave interes
stranke, ma bio on ma kako velik, uzvienim interesima Boga i dua, to se esto moe
desiti kod svakidanjih sluajeva radne politike. K. A. nastojat e da odvrati stranke
od estine borbi, da ih navede na mirno razmatranje stvari, na uzajamnu ljubav u
neizbjeivim praktinim nesuglasicama. K. A. ima dunost ujediniti i izmiriti
katolike koji su politikom podijeljeni u razliitim strankama, prema naelu: ako nas
politika dijeli, vjera nas ujedinjuje. Ova misija mira, jedinstva medu katolicima i
promicanja jedino pravih dobara, daje K. A. uzvieno dostojanstvo, zakljuuje ideolog
K. A. Pizzardo. 10
Kako je u Italiji Pijo XI. ustvari bio uguitelj klerikalne don Sturzove
Partito Popolare, koja je dola u sukob s faizmom (1924.), to Pizzardo i mnogo- ne
raspravlja o ulozi katolikih stranaka prema inicijativi K. A. Postoji znaajan fakt
da Pio XI. nije bio sporazuman s osnivanjem novih politikih katolikih stranaka,
tavie ni onda gdje je crkva bila od reima progonjena. Fra Ante Guberina
odvajajui se unekoliko od interpretacije Pizzarda smatra, da se ima zabaciti kao
necrkvena ona teorija po kojoj bi lanovi K. A. morali pristajati samo uz katolike
stranke, jer vanstrananost K. A. nije samo formalna, nego prije svega stvarna. 11
Meutim sam spomenuti ideolog talijanske K. A., koja se inae stalno istie
za model svim ostalim K. A. u svijetu, razreuje ovu nejasnou i gotovo metafiziku
zamagljenost odnosa K. A. prema politici, kao ustanovi iznad i izvan stranaka im
iz njega progovore njegova vlastita politika shvaanja. Sve je to, dakle, samo maska,
da se ne sagleda prava fizionomija svrhe K. A. t. j. preko nje uzeti u svoje ruke
sav javni i privatni ivot drutva. K. A. imala je u Italiji da izdri teke dane prije
i poslije Lateranskog sporazuma (1929.), pa i onog dodatka sporazuma iz 1931. Jer,
faizam se nije dao tako lako obmanuti i potisnuti, da njegove tekovine preuzme K. A.
ma i pod vidom izrazito religioznih akcija. Tu su se nala dva jednaka prepredena
protivnika, koji su htjeli da jedan drugoga iskoristi u svoje ciljeve. Ustvari, kakvom
cilju ima da slui i ta talijanska K. A., vidi se iz interpretacije predsjednika udruenja
omladine talijanske K. A., koju je dao 12. IV. 1931. (dakle poslije novog faistikovatikanskog sporazuma 1931.). O tome je izvijestio 12. IV. Lavoro Fascista, dakako
sa svojim komentarima, koje nije teko predvidjeti.
Kae manifestacije moraju izgledati prividno samo kao religiozne manifestacije, da ne pruimo protivniku bok u koji e udariti. A ako se ipak na nas udari,
potrebno je da se to dogodi na vjerskom polju,- da tako moemo optuiti faizam
javnom miljenju Italije i itavog svijeta da na nas udara ne za to to se pripravljala
10
11

Giuseppe Pizzardo, Katolika Akcija. 37-44.

Fra A. Guberina, Katolika Akcija, 42.

politika akcija protiv vlade, nego iskljuivo radi naeg vjerskog osjeaja i radi naih
manifestacija, koje imaju isto vjerski karakter. Preputajui faistikom Lavoru
autentinost ove izjave, ovu karakteristiku znaenja i misije K. A. primamo doslovno
za hrvatsku i slovensku K. A., ija je historija pokazala da se stalno rukovodila
upravo ovim naelima, kakva je po tom faistikom listu imala ova omladinska K. A.
u Italiji.
Ali, i sam Pizzardo, dao je u jednom nastupu iskrenosti slinu izjavu na
glavnoj skuptini talijanske K. A. 17. IV. 1931. kad je naglasio da se Sv. Otac pred
cijelim svijetom zauzeo za opstanak K. A. Tada je Msgr. Pizzardo dodao jo i ovo:
Treba osobito imati pred oima to se danas dogaa u paniji . . . Tamo se,
kao i u Meksiku, uslijed diktature dogaaju vjerski progoni. To se ne bi dogodilo, da
su panjolski katolici imali vrstu i iroku socijalnu organizaciju, kao to je K. A. . . .
i da su joj dali sredstva, po kojima bi to danas bio organizam, sposoban ne samo da
reagira na protuvjerske manifestacije nego i da preuzme vlast u svoje ruke.12
Pa opet, takva K. A. koja bi preuzela vlast u svoje ruke, za kojom Pizzardo
uzdie i koja je mogla da izvede elje Rimske kurije, bila bi zacijelo po shvaanjima
Pizzarda, a sigurno i svih K. A. pa i hrvatske, izvan i iznad stranaka.
Ili, sasvim jasno, prema primjenama K. A. u Jugoslaviji do 1941., ova je
ustanova uila i zahtijevala da se svaki graanin-katolik ima bezuslovno pokoravati svojim crkvenim starjeinama, a samo uz njihovu privolu i saglasnost i
svojim dravnim zakonima. U podesnom momentu, takva organizacija, kao to je
recimo sluaj u FVcinkovoj panjolskoj, ma da je K. A. iznad i izvan stranaka,
mogla bi da zamijeni dotadanje vlasti. K. A. u Jugoslaviji bila je vjeto kamuflirana ustanova, koja je interpretirajui Pijevu K. A. tedno bila nezadovoljna dravom,
]er joj ni ova ipak nije mogla dopustiti da presie u njena suverena prava. A to sve
zato, da bi se kroz sve svjetske K. A., na kraju oivotvorilo moderno papinstvo novog
Grgura VII., u stvari jedna univerzalna vrhovna zemaljska vlast, na ijem bi vrhu
bio Rimski Pontifex.
Sam Pijo XI., u jednome pismu (1928.), upuenom breslavskom nadbiskupu
rekao je uistinu ovo isto to su rekli i autoritativni interpreti K. A. Svakako, on
najmjerodavniji u nauanju i tumaenju zapovijesti koje je on izdavao i u ije su
ime biskupi svijeta rukovodili ueem svjetovnjaka u apostolatu hijerarhije. Pijo XI.
je meu ostalim naglasio, da je u stvari K. A. s malom razlikom, isto to je i
boanska misija crkve, to je i apostol a t hijerarhije, tavie, on podvlai da K. A.
nije materijalnoga nego duhovnog reda, te da tako ima znaaj religiozni, a ne politiki. Meutim, misao koja slijedi iza ove, u stvari je u suprotnosti s naprijed
iskazanom konstatacijom, kao to je doista K. A. u cijeloj svojoj primjeni, gdjegod je uzeli u razmatranje. Jer, K. A. iako nije partijsko-politika, ne iskljuuje
katolike iz uea u politici. Naprotiv, nainit e ih podobnijim, bolje e ih potai da
udu u politiku, i da. formirani u katolikoj vjeri, budu drutvu najbolji graani, ci
dravi iskusne i asne vode. Dakle sasvim isto, to misli kardinal Pizzardo, kad
govori o teti to nije u panjolskoj bilo dobro organizirane K. A., koja bi u danom
trenutku preuzela svu vlast u svoje ruke, ili po papinom, da njeni lanovi budu
12

L j u b o Tomai, K o n k o r d a t s k a politika V a t i k a n a . Rije

13. VI. 1931.

dravi korisne i asne vode. Logino je, da Pijo X I . zavravajui svoja razmatranja,
i dajui upute breslavskom nadbiskupu, trai pri kraju, da K. A. treba da pomognu
i graani, a s njima dravnici i vlada. K. A., koja je nama zjenica naega oka,
treba da dobije naklonu potporu ne samo biskupa i upnika, nego i dravnika i
vlada. K. A. je neka vrsta kole za izgraivanje politikih voa u narodu. Ona se ne
vezuje za ovu ili onu politiku stranku, ali eli i tei da uzme u svoje ruke cijeli
drutveni i politiki ivot naroda.1'3
Prema ovim nesumnjivo autentinim mislima Pija XI., ne moe se i ne smije
da zakljui drugo, nego to i sam kae da K. A., eli i tei da uzme u svoje ruke
cijeli drutveni i politiki ivot. A to je cilj svake politike stranke, ili nekog
pokreta, koji, recimo, nije formalno organiziran niti zvan strankom, ali ima za cilj,
koji imadu sve politike stranke. Odatle je jasno zato je dolo u Italiji do sukoba
izmeu faizma i Vatikana u pogledu K. A. Jer, naproisto u Italiji, nije bilo mjesta
za dva faizma, za Mussolinijev i za vatikanski Pija X I . Mogao je da bude samo
jedan. Tako prije, tako i poslije Lateranskog pakta. I na k r a j u ostao je pobjednik
Mussolinijev, s kojim se na kraju sasvim slio i vatikanski, ostajui jedan i jedinstven, i pored svega tavorenja K. A., pod kontrolom nekompromisnog faizma, koji
nije dopustio da K. A. bude nezavisna od njegove vlasti.
Ova misterioznost koju je izazivala interpretacija K. A. u svijetu, a jo vie
nedosljednosti u n j e n o j primjeni u raznim zemljama, ponukala je mnoge javne
radnike, politiare i publiciste da se o n j o j pravilno obavijeste na licu mjesta, studirajui je u samoj Italiji. Jedan od takvih istraivalaca je i engleski publicist J. W.
Poynter, ije je rezultate aiinio pristupane jugoslavenskim krugovima politiar i
diplomat Jovan M. Jovanovi. Tu su dati zakljuci ovih ispitivanja, koji se odnose
na odnose crkve prema dravi, na'prinudnu vlast crkve, na slobodu savjesti i svijesti,
na politike sisteme, na graanske zakone, na brak, na o d g a j a n j e omladine i na
nepovredljivost duhovnih lica. Utvreno shvaanje katolike crkve kroz sve?no papa
jo od srednjeg vijeka, kroz Syllabuse Pija IX. i Pija X., nalazi u zadacima K. A.
svoje pravo i potpuno izvoenje. Zato sasvim pravilno izvodi Jovanovi svoje zakljuke na osnovu Poynterovih ispitivanja, kad tvrdi, da se K. A. zasniva na naelima
nepogreivosti jednog ovjeka i na autoritetu istoga ovjeka, na apostolatu hijerarhije.
Prema tome jedan ovjek, sa svima njegovim koinstitucionalnim osobinama
ivoga bia, odreuje ta je dobro a ta zlo, ta je pravo a ta krivo. Glava katolike
crkve odreuje da li zakoni jedne drave vezuju katolike ili ne, on odreuje dokle e
ih oni potivati u svojoj dravi i ispunjavati. Svaki katolik treba da smatra zakone
svoje zemlje, ako ih glava njihove crkve ne odobri, samo kao nuno zlo. Sloboda
tampe, savjesti i svijesti, dobra su stvar samo ukoliko ih odobrava crkva, u protivnome sloboda javnoga ispovijedanja vjere i misli smatra se kao zloin. Glava katolike crkve ne odobrava narodu da moe sam sobom upravljati i vladati. Temelj toga
shvaanja socijalnoga i politikoga ivota jeste puna klerikalna vlast s punim
sankcijama propisanim od same vjere. Puna potinjenost katolika moe biti samo
13

561562.

Jovan

M.

Jovanovi,

Katolika

Akcija.

Pregled

(Sarajevo)

1937.

XIII.

sv.

165.

duhovnoj vlasti,
vlast.u

a potinjenost dravnim vlastima samo ukoliko

ih

odobri duhovna

Sva stremljenja K. A. u Jugoslaviji s njenim primjenama u javnom

ivotu, naroito kroz njenu najmnogobrojniju i najagresivniju organizaciju Kriarstvo bila su rukovoena upravo ovim naelima i smjernicama K. A. Dodue,
ne ba mnogo vjeto ni dovoljno inteligentno i kamuflirano, jer je tome odgovarao i
intelektualni nivo samih voa. Plodove je ela u Pavelievoj NDH, izvrivi zadatke,
kakve je K. A. namijenio glavni interpret K. A., kardinal Pizzardo za panjolsku K. A.
K. A. imala je u Jugoslaviji razne peripetije i faze, ali sva njena uspinjanja
i padanja pojavljivala su se s jedne strane uslijed nesloge oko otimanja, tko e biti
stvarni njen glavni voa, a s druge strane uslijed raznovrsnih interpretacija njenih
osnovnih zadataka i ciljeva. Svakako, poslije sloma Jugoslavije, u Paveli-MussoliniHitlerovu monstrumu, Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, mogla se u retrospektivnom
obuhvatanju ranijih faza sagledati sva niskoa kamuflae izvan i iznad stranaka.
Meutim, sva interpretacija K. A. u Hrvatskoj je njena pravilna primjena, kako su je
eljeli njeni tvorci. Naprosto stoga, to je najvia hijerarhija kao njen voa nikad
nije skrenula s ovog puta.
Jo jednom, treba da se kae, da je enciklika Pija XI. Ubi arcano' Dei
(objavljena 22. XII. 1922.) ugaoni kamen K. A. U n j o j je papa izloio da je
potrebno da se Kristu vrati njegov kraljevski skiptar u porodici i drutvu, te da se na
mjesto starih katolikih politikih stranaka nae nova forma organizacije koja e
obuhvatiti cijelo katolianstvo i sluiti opoj i zajednikoj ideji. Dakle, na mjesto
stare politike organizacije stranaka, neto novo, moda onako novo, kako je to bilo
Kriarstvo prema Orlovstvui u Hrvatskoj. A da je takva bila i K. A. u shvaanjima svih
hrvatskih klerikalaca, to je pokazala njena historija i ovo nekoliko podataka, iz kojih
se vide osnovne linije primjene te K. A., ili njene politike apolitinosti. S ovime
je u vezi i kult Krista kralja, iji je praznik osnovan tek 11. II. 1925., povodom
jubilarne 1925. godine. Enciklika Quas primasi koja je objavila taj novi praznik
katolikom svijetu, nije toliko bezazlena kao to bi se to u prvi mah inilo. U n j o j
se Pijo XI. vraa starim aspiracijama o univerzalnoj moi Katolike crkve, pod
jedinstvenom vlau Krista kralja, iji je zemaljski namjesnik Rimski Pontifex.
Imperium Krista, u stvari je Imperium rimskog pape. Kristu kao ovjeku treba
priznati vlast kralja u svijetu u potpunom znaenju te rijei. Tu se naime, kae,
da je to Kristovo kraljevstvo duhovno, ali se dodaje, da sramotno grijei tko bi
Kristu kao ovjeku osporavao vlast i nad svim graanskim stvarima. Prema tome
ovaj praznik treba da svake godine opomene dravne vlasti da su i one, kao i vladari
drava, dune da Krista javno potuju i pokoravaju mu se, jer kraljevsko dostojanstvo njegovo zahtijeva da cijela drava u zakonodavstvu, u suenju kao i u odgaj a n j u omladine, bude upravljana po kranskim naelima. Prema tome je jasno, da
su K. A. i kult Krista kralja jedna jedinstvena cjelina i slue velikom cilju univerzalne dominacije rimskih papa, otkako su izgubili svoju dravu.

14

Jovan M. Jovanovi, Katolika Akcija, 563-564.

Dr. Lujo Bakoti, kao odlian poznavalac vatikanskih tendencija, pravo

zakljuuje, kad kae koliko se K. A. i kult Krista kralja meusobno dopunjuju. Oni
su vidljive toke obnovljenog i modernizovanog starog takmienja izmeu Crkve i
Drave. Enciklike Ubi arcano Dei i Quas primas dajiu toj staroj borbi novi
impuls. One su naredbe za mobilizaciju katolikih sila.15
U Hrvatskoj tu .su mobilizaciju prvi proveli Orlovi, a onda njihovi nasljednici Kriari. U asu smrti pokretaa moderne K. A. i kulta Krista kralja, Pija XI. ; u
Hrvai'skoj je ve bilo 336 kriarskih bratstava, od kojih na podruju zagrebake
dijeceze 194. I oni su u stvari jedna naroita ustanova Krista kralja. Kriari polau
zakletvu Kristu kralju i njegovu zamjeniku na zemlji/Sv. Ocu papi.
Do formiranja K. A. u Jugoslaviji borbeni katolicizam zraio je iz dva
arita: samozvanog Hrvatskog katolikog pokreta i Slovenske ljudske stranke. Hrvatski klerikalizam u svome razvoju od 1900. odmah je pokazao tendenciju za osnivanjem
politike stranke, iju je ideologiju predstavljalo frankofurtimako Hrvatstvo. Kasnije je sa preorijentacijom klerikalaca, formuliranom u Majskoj deklaraciji, u Novinama, a onda u Narodnoj politici, nastala najprije Jugoslavenska, pa onda
Hrvatska puka stranka, koja se s jugoslavenskog programa postepeno vraala u naglaeno velikohrvatstvo starih frankofurtimaa, da se onda postepeno pretopi kroz
Hrvatsku strau i na kraju kroz Hrvatski Glas u pravu ustako-klerofaistiku
organizaciju.
Postoje medu glavnim ideolozima K. A. u Jugoslaviji suprotnosti i neslaganja pa nam ona objanjavaju ne samo neslaganja i trvenja, nego i prava neprijateljstva unutar redova K. A. i hrvatskog katolikog pokreta.
Nadbiskup ari tumaei K. A. kae za nju da je zadaa klera i dunost
laika. K. A. jest katoliki apostolski rad pod vodstvom pape, pod biskupom dijeceze,
pod upnikom upe, poduprt od svjetskog apostolata dijeceze i upe, od svjetovnjakog aposbolata, to je ulanjen u hijerarhiji proti laicizmu, za Krista kralja, za
preporod i obnovu upe, upske obitelji. 16
Promatrajui razvoj klerikalizma u Hrvatskoj do formiranja prve K. A.
1924., nadbiskup ari nije zadovoljan s postignutim rezultatima. Za taj neuspjeh,
ma da je postojala klerikalna stranka, on nalazi uzroke i razloge u tome to je veina
hrvatskih katolika susretala ovaj organizirani klerikalizam kao nepotreban, nesavremen i suvian. U njemu radilo se na brzinu, bez temeljite pripreme, bez K. A.,
u kojoj se postie takva priprema. Dosljedno, prema arievim mislima, K. A. ima
da pripremi katoliki pokret, iji bi glavni sastavni dio bila i politika stanka. U
arievoj alegoriji katoliki pokret je jedno itavo stablo, a njegovi su organi vjerska
drutva, K. A. i katolika politika. Pa ako se ova vana distinkcija uvai, u teoriji i
praksi, nada se nadbiskup, da e odmah nestati nesuglasice, koje danas izbijaju u
katolikoj javnosti, ustvari u klerikalnim redovima. Nestat e nesuglasica i nezadovoljstva zbog nastalih izvjesnih tendenca u katolikom pokretu, zbog naega izvanstrariatva i zbog nae depolitizacije. Nestat e suvine ljutnje na neke teoretiare
i na neke sakristijske katolike, koji da prosuuju na ivot samo po gotovim tuim
shemama. Autoritativne rijei, produuje ari u aluzijama na nezadovoljne struie
15
16

Lujo Bakoti. Papa Pije XI. Vidici 1939., br. 4, 83-84.

Ivan ari. Vjerski preporod u upi,8.

u K. A., i disciplinarne izjave Svetoga Oca nijesu ipak nikakve tue sheme. One su,
sigurno, najbolja smjernica katolikog pokreta. I puno e jo toga ponestati u naoj
ideologiji, kulturnoj, nacionalnoj i socijalnoj, kad se disciplinirani stavimo u pravi
red i sustav katoliki. A pravi je red i sustav, po svemu katolikom svijetu pa i u nas
ovaj: katoliki se pokret sastoji: 1. od crkvenih (vjerskih udruenja); 2. od Katolike
Akcije i 3. od Katolike politike stranke. Ovo se troje ne smije poistovjetiti i pomijeati. Malo vie vjebanja u distingviranju rekao bi na Sveti Otac Pijo X I . I treba
vjerska udruenja uzeti kao temelj katolikoj politici. Bez katolikog drutva ne moe
biti prave, uspjene i trajne katolike politike. 17
Protiv ovog arieva izlaganja raspravlja fra Anite Guberina o odnosu
K. A. i katolikog pokreta i nastoji da izvede suprotni zakljuak. On smatra da nesporazuma dolaze odatle to se stvar ne shvaa u itavoj svojoj dubini i opsegu, to se
K. A. opredjeljuje obim i smisao ne prema jasnim i nedvosmislenim direktivama
Svete Stolice ve vie prema faktinim prilikama pojedinih zemalja i zasebnim
koncepcijama koje su razni ideolozi dali katolikom pokretu. Govori se o sintezi K. A.
i katolikog pokreta, a zaboravlja se, kae fra Guberina, da je K. A Pija XI. korektura krivoga stanja. Prema tome ne moe biti sinteze izmeu katolikog pokreta i K. A.
A ako se to ini, onda e se neizbjeno izobliiti cilj, struktura i djelokrug K. A. ta
vie on tvrdi da sa K. A. Pija XI. prestaje i katoliki pokret, poto vjerski momenat
katolikog pokreta prelazi prema direktivama Svete Stolice u djelokrug K. A. 18
Sasvim je shvatljivo zato je nadbiskup ari insistirao na ouvanju hrvatskog katolikog pokreta, iji sastavni dio predstavlja i politika stranka, kroz koju
treba klerikalna naela da prodru u cjelokupni dravni ivot. itavo djelovanje nadbiskupa aria ilo je zatim da K. A. sintetizira i sinonimizira sa svojim frankovakim
politikim koncepcijama, koje je on tako uporno provodio u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Najbolje podatke o stanju i razvoju K. A. meu Hrvatima prikupio je i
izloio splitski kanonik Antun Pilepi. I on se ui svojim opim razmatranjima
o K. A. oslanja na autoritativnog Pizzarda, razlikujui se u shvaanju od sarajevskog
Katolikog tjednika, u stvari glavnog organa K. A. u Bosni i Hercegovini, koji je
po propisima K. A. pod neposrednim nadzorom nadbiskupa aria.
Prema Pilepievu sudu zaetnik K. A. meu Hrvatima je biskup A. Mahni.
Njegovom inicijativom osnovali su hrvatski studenti u Beu katoliko drutvo
Hrvatska (1903.).
Ova Hrvatska krajem 1905. poela je izdavati aki
asopis Lu a ve 1906. osnovano je u Zagrebu katoliko akademsko drutvo
Domagoj. lanovi Domagoja prenijeli su svoju djelatnost i meu kolsku omladinu. Godine 1909. odran je prvi kongres katolikog atva u Splitu. Rezultat
kongresa bilo je osnivanje Hrvatskog katolikog akog saveza. Odmah po osnivanju
akog saveza pojavljuje se Seniorat, u koji ulaze svreni studenti i bivaju proglaeni
starjeinama. Meutim, Seniorat ostaje u uskoj vezi i saradnji s omladinom na sveuilitu a tako i u srednjim kolama, dajui osnovne inicijative za rad, i pripravljajui ih za budue Seniore, izmeu kojih su se trebali regrutirati spremne voe kato17
18

Ivan ari, Katolika Akcija, 22-26.

Fra A. Guberina, Katolika Akcija, 58.

da nastave u novoj dravi SHS. Poticaj da se obnove katolika omladinska udruenja dao j:e Hrvatski katoliki narodni savez u Zagrebu. U njegovu krilu osnovana
je omladinska sekcija na ije elo bude postavljen jezuit Kujundi, dok su glavni
saradnici bili sveenici Jesih i Ivi. Obnavljanjem itavog niza omladinskih udruenja osnovan je omladinski podsavez (1921.) unutar Hrvatskog katolikog narodnog
saveza. Omladinski savez bit e zasluan za osnivanje Orlovstva, ustanove koja je
imala da parira rad Sokolstva. 19. jula 1919. osnovano je Omladinsko drutvo
Kai koje je uvelo gimnastiku i stupilo u vezu sa ljubljanskom Orlovskom zvezom.
Odmah bude uvedena Orlovska himna i Orlovski slovenski pozdrav Bog ivi!. Na
Orlovskom sletu u Mariboru 1920. sudjeluje ve oko pet hiljada Hrvata, pa su ovdje
hrvatski srednjokolci odrali i svoj prvi Orlovski teaj. Orlovstvo se sada sve vie
snailo (1921. osnovana je Jugoslavenska orlovska zveza) sa podsavezima u Zagrebu
i Ljubljani. Za vrijeme Euharistikog kongresa u Zagrebu (augusta 1923.) uinjeni
su prvi koraci da se ujedine Omladinski i Orlovski pokret. U novo Predsjednitvo
Orlovskog pokreta ulaze dr. Merz i jezuit Foreti. Medu funkcionerima nalaze se uz
predsjednika dr. Andria i Ivan Orani, kasnije voda Ustake mladei i prononsirani
ustaki ideolog. Svima je lebdio pred oima veliki i jaki pokret, koji bi svojom
jakou, brojem i nastupom mogao stvoriti jaku katoliku frontu, kazuje skoranji
predsjednik Orlovstva dr. I. Protulipac, jedan od glavnih voda, sada ve osnovanog
Hrv. orlovskog saveza (11. XII. 1923.). U tom Orlovskom savezu bilo je ulanjeno 40
omladinskih i 20 akih omladinskih drutva. Tako je Orlovski pokret postepeno apsorbirao sva omladinska katolika drutva. Upravo taj postupak orlovskih voa i ideologa, kae A. Pilepi, jest istoni grijeh od posljedica kojega trpi sve katoliko
gibanje, a napose K. A. meu Hrvatima. Orlovstvo je nastupilo u uvjerenju- da je
ono savrenija organizacija od prijeratnog i poslijeratnog tipa ostalih katolikih
organizacija. Stoga Protulipac samosvijesno podvlai misao da se otad Orlovstvo
izgrauje u najmoniju prosvjetnu organizaciju koja odreuje smjer cijelom narodnom odgoju. Orlovstvo su prihvatili gotovo svi Seniori, sveenici i svjetovnjaci
kao i atvo organizirano u Domagojiu.
Katoliki episkopat na svojoj izvanrednoj konferenciji, odranoj u Zagrebu
od 29. I. do 2. II. 1924. uputio je Hrvatskom orlovskom savezu svoju poslanicu. U toj
poslanici episkopat pozdravlja Orlovski savez kao organizaciju cjelokupne hrvatske
katolike omladine, koja eli pod vrhovnim direktivama Svete Crkve da vodi brigu
oko ispravnog odgoja hrvatske katolike omladine po Kristovim naelima, a
isto da paralelno sa svojom izgradnjom vodi borbu protiv svih protivnika
svete vjere i crkve.
Da se ispuni ta sveta elja Hrvatskog orlovskog saveza katoliki episkopat od svega srca blagosivlja organizaciju Hrvatskog orlovskog saveza i sav
njegov radni program koji je izreen u njegovoj divnoj lozinci: rtva, Euharistija, Apostolat. Katoliki episkopat pozdravlja svu nau katoliku omladinu,
sve nae Orlove i Orlice, u svim njihovim rtvama, u svom njihovom tovanju
Presvete Euharistije, i u svom njihovom apostolskom djelovanju . . . To se
zna da e katoliki episkopat najtoplije preporuiti svojem sveenstvu i katolicima diljem nae drave, da Hrvatskom orlovskom savezu idu na ruku oko
organiziranja katolike omladine . . .Napokon katoliki episkopat, znajui da

je borba uvjet za uspjeh raduje se obeanju Hrvatskog orlovskog saveza da e

odvazno i junaki ui u borbu protiv svih protivnika nae vjere i crkve.1"
Ova osnovna misao i Orlova kao i episkopata pratit e ovu ustanovu, kao
i njezina nasljednika Kriarstvo, od prvih poetaka do njegova ulaska u ustaku
NDH. Orlovstvo, a onda Kriarstvo, bili su najmnogobrojniji lan K. A., koji je
junaki uao u borbu protiv svih protivnika vjere i crkve, a pod vodstvom episkopata. Militantna franjevaka Nova revija, objavljujui ovu poslanicu episkopata
Hrvatskom orlovskom savezu u Zagrebu, poziva svoje itaoce i suborce da se odazovu
pozivu episkopata:
Na nama je, duhovnoj djeci naih crkvenih poglavara, da se svojski
za nj zauzmemo (t. j. Orlovski pokret). Moramo u tome biti jedinstveni
i katoliki laici i svi sveenici bez razlike. Ovdje se radi o interesima vjere
i crkve. Tu ne smije da bude razlike miljenja. Jednoduna preporuka episkopata za nas je katolike zakon! Dakle na posao, svaki prema svojim duevnim i tvarnim silama za na Hrvatski orlovski savez. 20
Mjeseca augusta godine 1924. odran je u akovu prvi Orlovski slet poslije
osnivanja H. O. S. Prije odranja skuptine, koja je bila vezana sa sletom, dr. Protulipac uputio je vodstvima drutava okrunicu u kojoj je objasnio razloge zato je
dolo do osnivanja H. O. S. i apsorbiranja omladinskih drutava. I sada, kao i prije
rata, j>ojavile sui se dvije struje, radikalnija i umjerenija. Prva je bila ona oko Mahnieve Hrvatske strae, uz koju je bio i Seniorat zajedno sa djatvom, dok su
drugu struju predstavljala gospoda iz vodstva Hrvatskog katolikog pokreta, koja su
se vrlo slabo afirmirala, kako za njih tvrdi jo 1913. biskup Mahni, kroz 13 posljednjih godina od spomenutog Prvog svehrvatskog katolikog sastanka.
Novi voda Orlovstva nije bio zadovoljan sa dotadanjim radom omladine,
koja je smatrala da je dovoljno da se samo vjerski odgaja bez ikakvih nacionalnih
smjerova. Religiozna i apolitika orijentacija trebala je da se popuni i popravi
onom politikom nacionalnom orijentacijom koju e formirati i provoditi Orlovstvo,
ma da e dr. Protiulipac stalno zamjerati Senioratu to se ne depolitizira. Prema tome,
zakljuuje Ante Pilepi, Hrvatski omladinski savez, prije sjedinjenja s Hrvatskim
orlovskim savezom bio je na pravom putu da se ideoloki razvije u duhu prave K. A.
i da nikako nije trebalo da doe do apsorbiranja Hrvat'skog omladinskog saveza od
Hrvatskog orlovskog saveza. Ovo apsorbiranje, tvrdi Pilepi. bila je velika poetna
grijeka za itav kasniji katoliki pokret. 21 ake organizacije bile su ulanjene
u Jugoslavenskoj katolikoj akoj ligi i dolazile su do sporova sa H. S. O. u pitanjima kompetencije rada. T a j se spor prenosio i na Seniore, tavie i na biskupe,
koji nisu odluno istupili ni za jednu stranu. Tako su se postepeno formirala dva tabora koja su se od momenta do momenta sukobljavala i strastveno pobijala. Aktivniji
i borbeniji Orlovi radili su na likvidaciji Lige. Sukob se naroito manifestirao 1925.
kad su lanovi Lige drali odvojeno svoj teaj, dok su lanovi H. O. S. imali svoj
19
20
21

Antun Pilepi, In aedificationem, 6-13.

Nova revija 1924., br. 1, 95-96.
Antun Pilepi, In aedificationem, 16.

teaj koji su vodili sveenici Gunevi, kasnije istaknuti ustaa, i jezuiti Foreti
i Grabi, pored dr. Deelia, dr. Merza i dr. Protulipca. Ova neslaganja odravala
su se i kod starijih voda pokreta naroito Seniorata. Seniorat je rastrojen, kae jedan
od lanova, Stjepan Bari. Postoje dvije zavaene grupe koje imaju svoje posebne
sastanke, svoje drutvo i svoje t'ajne. . . Nema vie jednog mentaliteta, nema zajednike reakcije na napadaje na pokret, gubi se lino povjerenje i prijateljstvo. . . Ako
prilike ovako potraju, sigurno emo imati dva pokreta. To su bile impresije sa sjednice Seniorata odrane 4. maja 1926. Poslije n j e izdala su oba tabora svoje spomenice u kojima se Nehosovci (t. j. on lanovi koji nisu bili ulanjeni u H.O.S.) opravdavaju zato je dolo do rasprava i prepiraka. Njima su odgovorili Hosovci odmah
deset dana kasnije.
Ovaj pojav analizira Pilepi punom iskrenou.
Mislim da je ovo poetak onoga cjapidlaarenja, onoga meusobnoga
otuivanja i prebacivanja, prikazivanjem stvari sa stanovita onih koji piu
i preuuju ono, to bi tom stanovitu smetalo, svega dakle onoga, to je stvorilo prilino obilnu literaturu koja je rastrovala i jo truje hrvatske katolike
redove. Posljedica je dakle toga bila da ie stvoreno iizmeu jedne i druge
strane nepovjerenje koje je katkada graniilo, a jo i sada granii, s mrnjom.
Najgore je pak to to je ovo duevno stanje koje je zavaalo ljude koji su
na akim klupama i na sveuilitu zajedniki oduevljeno radili za rekristijanizaciju Hrvatske, prelo na omladinu, koja za tradiciju zajednikog rada
ne zna i koja prema tome raste potpuno otuena, kad nije neprijateljska, od
one koja radi u drugom taboru, komu svakako treba priznati, da pripadaju
pioniri pokreta. 22
Ova mrana slika nije potekla od nekog liberalca zaraenog kugom vladajueg laicizma (Pije XI.), ve od prekaljenog klerikalca, pobornika Mahnievih
ideala i zagovaratelja K. A. Kad se uoi ovo stanje, koje proistjee iz meusobnog
odnosa prvaka hrvatskog klerikalizma koji su odreda lanovi K. A. onda se prema
intencijama Pija XI. vidi kakav su to oni izabrani rod, kraljevsko sveenstvo,
sveti puk, puk boji, i da su oni bili sve drugo samo ne prve dunosti K. A.
dunosti ljubavi, niti izmeu sebe samih, a kamoli prema onima koji su bili izvan
tabora K. A. Jer, prema Pilepievim rijeima, koji je zacijelo svoje drutvo najbolje
poznavao, oni su znali najvie za dunost mrnje i nepovjerenja, koja je u stvari
i osnovna karakteristika itave K. A., itavog klerikalnog pokreta, iji e se plodovi
ponjeti u krvavoj ustakoj dravi. Iako papa Pijo XI. trai, da vlada meu ustanovama i K. A. izmjenina naklonost i srdana sloga, 23 meu hrvatskim klerikalcima
vladalo je (sve drugo samo ne sloga i ljubav. Njih je sjedinjavala samo zajednika
mrnja protiv protivnika. A. Pilepi okrivljuje za taj razdor jednako dr. Protulipca
kao i Seniorat. Elan mladih Orlova nesumnjivo je stajao pod utjecajem organiziranja
faistike Italije, dok su lanovi lige bili u strooj disciplinskoj ovisnosti prema starijima. 1926. bio je dr. Ivo Protulipac iskljuen iz Seniorata, pa uza sve to ostaje na
elu H. O. S., najvee klerikalne organizacije, na koju se oslanja hrvatska K. A.
22
23

Antun Pilepi, In aedificationem, 21.

Giuseppe Pizzardo, Katolika Akcija, 15.

Seniorat koji je polagao pravo da vodi sve ogranke hrvatskog katolikog pokreta
nailazio je na kritike mladih i samostalnijih koji su se htjeli osloboditi tutorstva
Seniorata. Svakako je najzanimljivije da se i sam Seniorat u izvjesnim sluajevima
nije htio povijati odlukama episkopata. Znai, da najosnovnije naelo K. A. nije bilo
potovano od voda hrvatskog katolikog pokreta. Ili drugim rijeima Nil sine
episcopo bila je za njih nepoznanica unutar K. A., unutar svete borbe za vjeru
(Pio XI. Ubi arcano). .. . Kao da je jedna od glavnih briga Seniorata bila kako
da izigrava ne samo biskupa i episkopat nego i samoga biskupa Mahnia, kae Pilepi crtajui odnos Seniorata prema crkvenoj hijerarhiji, pod kojom ima da stoji
K. A. i bez koje se ona uope ne da mi zamisliti. 24
Nema sumnje da je bilo i politikih osnova za neslaganje ovih dvaju tabora.
Senioratu, Domagoju i akoj ligi inili su se teki prigovori zbog vanjske oznake
njihova Jugoslavenstva, koje nije starije od datuma Majske deklaracije (1917.).
Njihovi protivnici, t. j. Orlovi, kasnije Kriari, kae Pilepi, svijesno ignoriraju historiju
i predratne prilike, i, da zadre za sebe simpatije dananjeg klerikalnog narataja
ne acaju se da se pred njim grade kao neki istokrvni Hrvati, dok na Domagojsku
i Seniorsku stranu stavljaju za sadanje vrijeme mrski ig jugoslavenstva. 25 Ovdje
Pilepi u punoj iskrenosti ustvari otkriva kako su klerikalci prihvatili jugoslavenstvo Majske deklaracije, kojega se sada odriu, jer im nije posluilo svrsi, koju su
postavili Mahni i njegovi saradnici. Zato im je ono odjednom mrski ig, zaboravljajui na ideoloke dispute iz 1917.
Branei Seniorat i Domagoj od tog prigovora i toga tekog prijekora
o mrskom igu, Pilepi otkriva, dok su Domagoj i Seniorat bili jugoslavenski
orijentirani, da su i ti isti koji danas diu kuku i motiku na jugoslavenstvo Domagoja i Seniorata bili takoer jugoslavenski orijentirani. Jer Protulipevo Hrvatsko
orlovstvo dolo je iz Slovenije kao slovenski pokret te je u Ljubljani osnovana Jugoslavenska orlovska sveza u kojoj je bio Hrvatski orlovski podsavez bez oznake
hrvatski. Dakle u doba kad se H.O.S. svaao sa drugom hrvatskom katolikom organizacijom i n j o j predbacivao njeno jugoslavenstvo, on je bio kao lan Jugoslavenske
orlovske zveze u drutvu sa Slovencima. 26 Ustvari dr. Protulipac mijenja svojiu naklonost ka jugoslavenstvu Majske deklaracije tek po iskljuenju iz Seniorata i tek
onda smatra to jugoslavenstvo mrskim igom. Time je svakako dr. Protulipac
doao u punu protivnost s naelima i shvaanjem biskupa Mahnia o Majskoj deklaraciji. Ali kao to se desilo voi slovenskog klerikalizma Janezu Kreku, da su ga
njegovi epigoni iznevjerili, tako se to u jo veoj mjeri desilo biskupu Mahniu. Da
pokae antipodnost, Pilepi je iznio i dva, ve ranije citirana, lanka biskupa Mahnia
o Majskoj deklaraciji i njezinoj misiji, koju kroz nju treba da izvedu hrvatski i slovenski katolici.
Osim toga Pilepi otkriva jo i to da Orlovi predbacuju Senioratu da politizira i da hoe da i K. A. politizira pomou stranke koja je jednom postojala i koju
je on vodio, a koja bi danas napravila rascjep u hrvatskom narodnom pokretu. 27
24
25
215
27

A.
A.
A.
A.

Pilepi.
Pilepi,
Pilepi,
Pilepi,

In aedificationem, 52.
In aedificationem, 36.
In aedificationem, 37.
In aedificationem, 46.

Prema tome Orlovi se i stavljaju protiv politike Hrvatske puke stranke i zalau za
Hrvatsku seljaka stranku. Tu priliku koristi Pilepi i prikazuje antiklerikalnu ideologiju
Stjepana Radia protiv koga je jedino ustala Hrvatska puka stranka, koju je vodio
Seniorat. tavie, za ovu stranku jo 1919 zaloio se itav episkopat, kad je donio
zakljuak, da se odobrava rad i program stranke kao i Seniorata. Naime, episkopat je
od srca zaelio, da se katolici, jednako sveenici kao i vjernici nadu u Pukoj stranci.
U svom zakljunom razmatranju Pilepi tvrdi da nisu ni crkveni, ni kulturni, ni politiki, ni ideoloki radovi skrivili diobu Orlovstva i Domagojstva, nego
samo neki razlozi organizatorske a najvie line prirode. Pilepi takoer ukazuje jo
na jednu veoma pikantnu injenicu kad kae da je Seniorat tajna i zakletvom vezana organizacija. Naime, Seniorat, kao tajna i zakletvom vezana organizacija, 28
htio je, da bude vrhovni voa katolikog politikog pokreta, K. A. i svih svjetovnjakih katolikih organizacija, te da se cijeli smjer rada i razvoja katolikog gibanja
odvija tako, da sve to izlazi iz Seniorata i u njegovoj se vlasti usredotouje. Ovu vlast
Seniorata zanijekao je kod nas prvi Hrvatski orlovski savez i tako je doao u sukob
sa Ser.ioratom.29 Dakle iz ovih osnova potekla je borba, i Orlovstvo je, da eliminira
Seniorat, ustvari da bude jedini faktor koji e voditi pokret, naglaavalo da crkva ima
da vodi K. A. a ne Seniorat, ma da je Seniorat naao formulu da crkva vodi, ali
preko Seniorata. Kad se i ovo ogleda i usporedi s jasnim instrukcijama naela K . A.,
onda se vidi kakvim je duhom proeta hrvatska K. A. ili jasnije, koliko je K. A. savrena maska za skrivene ciljeve klerofakma u Hrvatskoj.
Diktatura od 6. januara 1929. ukinula je sva udruenja osnovana na plemenskim ili vjerskim temeljima, bila su likvidirana i sva Orlovska udruenja. Meutim
voe klerikalnog pokreta, a naroito Orlovstva, odmah su se snali i na mjesto
Orlova oni su osnovali posve religioznu ustanovu unutar K. A. Bilo je to Kriarstvo kao strogo crkvena organizacija sa starom Orlovskom devizom rtva, Euharistija, Apostolat. Budui je to bila crkveno-vjerska organizacija, to i nije trebalo nikakve
naroite dozvole dravnih vlasti. 30 Dakle ustvari na oko jedna neduna i posve religiozna ustanova kakvu je samo mogla da poeli K. A. Meutim to je bilo sasvim
prividno. Ova je ustanova bila vjeto kamuflirano sredstvo koje je imalo posluiti
interesima klerikalnog ekskluzivizma i politikog separatizma, koje e uza sve to moi
mirno da uiva blagodati estojanuarskog jugoslavenstva, i da uz njegovu zatitu
postepeno utire staze Pavelievu ustatvu. Meutim ve i sam postupak pri osnivanju
Kriarstva kao i organiziranja Kriarskih bratstava pokazuje pravo nalije ove ustanove Apostolata molitve.
Pilepi priznaje da je ukinuto Orlovstvo u novom reimu bilo prisiljeno da
formalno poprimi novo vanjsko lice: Kriarstvo. S organiziranjem Kriarstva nije
ilo lako u splitskoj dijecezi, gdje je bio biskup Bonefai, koji iz izvjesnih linih
28

A. Pilepi, In aedificationem, 53-54.

A. Pilepi, In aedificationem, 58.
30
Prirunik Kriarske organizacije, Zagreb 1929. U 1. kae se da su Kriari rimokatoliko crkveno vjersko prosvjetno udruenje. Osnivaju se odobrenjem crkvene vlasti. Pripadaju organizaciji opeg crkvenog udruenja Apostolata molitve. U 2. kae se da je svrha Kriara, da okupe
i odgoje preko omladine zdrave katolike snage za rad na vlastitom posveenju i opoj vjerskoj
i vjersko-prosvjetnoj obnovi narodnoga ivota po naelima Evanelja. Na poseban se nain posveuju Kriari odgoju omladine, koju privode duhovnom ivotu i Euharistiji te upoznavanju pune katolike istine, diui znanje i solidarnost . . .
29

razloga ranije nije bio naklonjen pojedinim vodama Orlovstva. A i sam je zastupao
gledite da bi se Orlovstvo imalo prilagoditi duhu K. A.
Dr. Protulipac je znao ranije da ima pojedinaca u episkopatu koji su bili
nenaklonjeni militantnim metodama Orlovstva unutar K. A. Stoga, da bi dobio odobrenje pravila od svih ordinarijata, poao je u tranju tih dozvola od onih za koje
je bio siguran. Ovako je s odobrenjem jednoga ordinarijata inio presiju na drugi.
Biskupa Bonefaia je trebalo predobiti samo time ako mu se dokae da je Kriarstvo
ustanova posve crkvenog, religioznog karaktera, ma da to nije bio cilj vodi KriaraOrlova. Dakle, i sada je trebalo da se pribjegne ve prokuanoj klerikalnoj metodi
iz 1904., kad je i od Strossrnayera furtim iznuen potpis za sasvim drugu stvar nego
to mu je bila predstavljena. U jednom je pismu dr. Protulipac odao svoje prave
namjere.
. . . Morate paziti, (pie dr. Protulipac don A. B., upniku blizu Splita),
da previe informacija ne dajete van, da gg. seniori ne uine druk, kao to
su ga u Zagrebu uinili. Organizacija e se dati provesti. Drat emo se, kao
da se radi o crkvenoj organizaciji, a radit e se faktino kao do sada... (t. j.
orlovsko-politiki). im dobijete odobrena pravila od biskupa, moete poeti
raditi u Splitu. . . Razmislite i dogovorite se s oo. Isusovcima i naite najpametniji nain, kako e se to pitanje potvrde za Split rijeiti. Mi danas u
Zagrebu poinjemo provoditi i ve se drutva u tom pogledu konstituiraju.
Novi list Kri izlazi tokom ovoga tjedna. Jo jedanputa: pazite da stvar ne
dobije nepoeljan publicitet, da ne bude nepotrebnih intervencija preko
stvari. . . 31
Dakle sasvim onako, kao to su to radili i predstavnici K. A. u Italiji, prema njihovim
vlastitim izjavama. 32
Dr. Protulipac je zamjenjujui Orlovstvo sa Kriarstvom imao pred oima
da klerikalizam ne ispusti iz ruku svoje najmonije sredstvo, svoju najmnogobrojniju
i najdiscipliniraniju organizaciju, kroz koju je on mogao da provodi svoje politike
ciljeve i namjere. Prema tome, trebalo je obmanuti i vlasti a tako i manje kurane
biskupe. On je znao da e mu nadbiskup ari biti najvri oslonac pri tome poslu,
ali nije bio tako siguran u druge, kao to je to pokazao sluaj! s biskupom Bonefaiem. Pogotovo onda, kad je pismo dra Protulipca estojanuarska policija na poti
zaplijenila i preko Ministarstva unutranjih poslova uputila na daljnji postupak samome
dru Bonefaiu.
Razumljivo je da je ovo pismo strano djelovalo na preuzv. dra Bonefaia
kad je za nj saznao. Gospoda iz kriarskog tabora nastojala su ublaiti rijei dra
Protulipca ili ih drugaije tumaiti. . . Ovaj uvod kriarskoga pokreta u splitskoj
biskupiji nagovjeuje prvu manu Kriarstva: gdje ne moe direktno1, ono se uulja
polagano, sa strane, a kad se pokae prstom na njegove mane, on ini tako bezazleno
lice kao da je nevino j a n j e .. .33
Ovako rezonira u poecima, o uvodu, jedan prekaljeni klerikalac, koji
je imao mogunosti, da izbliza promatra i linosti i ustanove u svoj njihovoj iskrenosti u poglavlju, kome je dao naslov: Neiskrenost.
31
32
33

A. Pilepi, In aedificationem, 72.

Vidi r prijed.
A. Pilepi. In aedificationem, 73.

Prema tome ova ispovijest, da e se Kriari drati kao da se radi o crkvenoj

organizaciji, a raditi faktino kao do sada tj. politiki, razotkriva svu perfidnu kamuflau pod zvunim religioznim i crkvenim rijeima, pod kojima se sakrivala
sasvim ordinarna i profana klerikalna politika. Rijei: rtva, Euharistija i Apostolat
Molitve ostaju plat kojim e se pokrivati i sakrivati radikalni nacionalizam,
o kome tako rado otvoreno govore od 1941. ustae-Kriari, za koji su se oni toliko
zalagali, dakako jo prije NDH.
Kriari su, dakako odmah od poetka novog transvestitstva, u ustanovu
rtve, Euharistije i Apostolata Molitve zapoeli meu omladinom u svim kolama
gdjegod je bilo katolika i njihovih organizacija. Ma da su bili odlino kamuflirani,
a prepuni vike o orkvenosti i religioznosti njihove ustanove, zapaeno je od strane
kolskih vlasti, da su te ustanove sve drugo samo ne religiozne i apolitike. U jednom
raspisu Ministarstva prosvjete od 7. X. 1933. upuenom banskim upravama i njihovim prosvjetnim odjeljenjima govori se o zloupotrebi tih crkvenih i takozvanih
religioznih ustanova u kolama. Tu se naroito spominju Kriari i Marijine
kongregacije.
Mjesto da obrazuju omladinu u nacionalnom duhu i da se trude, da,
usavravajui svoje lanove u istinskom duhu vjere, uzgajaju njihov moral
i karakter, ova drutva su sve vie prelazila na isto politiki teren, raspaljujui kod omladine pored vjerskog ekskluzivizma i plemenski separatizam. Pod
takvim utjecajima omladina je u nekim mjestima, uinila i tee ispade, uestvujui u manifestacijama koje su imale isto politiki karakter, sa smjerom
separatistikim i u osnovici suprotnim sa duhom dravnog i narodnog jedinstva ...34
Ovaj dokumenat objavila je ustaka tampa kao dokaz vie za kriarsko
proustako djelovanje jo u prvoj Jugoslaviji, za to su sami u svojim ispovijestima
na poetku NDH, a i kasnije, dali obilje samopriznanja, koja su utvrdila autentinost konstatacija tadanjih prosvjetnih vlasti. Pa, uza sve to i tada, kao i
kasnije, klerikalna tampa, visoki kler i voe K. A. stalno su puni ljutnje kad
im se spomenulo o politikom djelovanju K. A. Tada bi se sa svih strana u horu
odgovaralo, da je K. A. pasive apolitika ustanova izvan i iznad stranaka a Kriari da su ustanova religiozna i crkvena, ustanova rtve, Euharistije i Apostolata
Molitve. Koliko su i K. A., a naroito njena najvanija i najmnogobrojnija organizacija Kriari, Veliko Kriarsko Bratstvo i Veliko Kriarsko Sestrinstvo bili nepolitike ustanove, bit e dovoljno rijei, naroito u ustakom periodu najvieg klerofaistikog uspona.
Pored svega toga meu lanovima i grupama K. A. nije bilo ni sklada niti
mira. Meusobna su se mrzili i jedan drugome podmetali na najvulgarniji nain.
Neiskreni farizeji stalno vide u oima svojih protivnika (klerikalaca) brvno, dok
u svojima ni truna. Ma da je Antun Pilepi u svojim jadanjima prilino opiran, jo
ni iz daleka ne kazuje sve, niti prikazuje svu mranost ovih klerikalnih suparnika.
Zatrovanost sukoba izmeu pojedinih grupa K. A. bila je zacijelo na vrhuncu
poetkom 1936., kad je na kraju nadbiskup-koadjutor odluio da preisti sve te su34

Josip Gunevi, Neprijatelji iza busije. Katoliki tjednik 1942., br. 8.

kobe jednom energinom mjerom, iskljuivi iz vodstva glavne istaknute aktere, naroito dra Ivana Protulipca, nadajui se da e tako magijskom moi i solomunskim
rjeenjem povratiti disciplinu jednoj ustanovi sa uistinu pokolebanim moralom i krajnom politikom neskrupuloznou.
Kod nadbiskupa-koadjutora odran je 3. aprila 1936. sastanak svih predstavnika K. A. Na tome sastanku se raspravljalo o problemu kako da se najbolje
usklade postojee katolike organizacije meu omladinom, da bi se osigurao mir i potrebna harmonija u katolikim redovima. Pred odbor iznijeta su tri suprotna gledita. Prvo je bilo dra I. Protulipca i drugova, drugo Petra Grgea i drugova, a tree
Duana Zanka i Ivana Orania, kasnije poznatih vatrenih i organiziranih ustaa.
Iz velikog referata dra Protulipca, 35 ogleda se zamrenost i gotovo nerjeivost sloenog pitanja nesklada i neprijateljstava u suprotnim taborima. Iz svega se vidi
osnovna misao, da je u mnogome tome pridonijela tenja za prevlau jedne struje
nad drugom. Govorei o bolestima, kao ostacima iz ranijih vremena dr. Protulipac
na prvom mjestu spominje strah pred novom prevlasti i pred obnovom starog stanja
prije naeg sastanka iz oklopa u kojem smo nekad bili. Kao druga bolest oznauje
se nepotivanje tueg truda i njegovo prikazivanje u krivom svijetlu, da se na
kraju, ne propusti da kae da imade i drugih bolesti koje treba lijeiti, a premalo je
vremena da se ovdje iznosi. Kema dvojbe da medu njih spada i danas pitanje politikog djelovanja, san K. A., i t. d..
I dok se u nadbiskupovu dvoru diskutira o bolestima K. A., dotle njeni
efovi za javnost daju izjave o njezinu zdravlju. Dok se od strane zagrebakog nadbiskupa daju autoritativne izjave o izvan i nadstranakom karakteru K. A., dotle se
u nadbiskupovu dvoru govori o bolesti: pitanju politikog djelovanja K. A., a ta
bolest ujedno je i san K. A! Svakako nedosljednosti koje jo vie ukazuju na licemjernost kao i na netono, neistinito prikazivanje znaaja K. A. od njenih najviih
funkcionera. Sasvim je razumljivo, da su odluke nad b i skup a - k o ad j ut or a od 12. IV.
1936., kojima je mislio likvidirati bolesno stanje unutar K. A., meu kojima je bilo
i skidanje dra. Protulipca, izazvalo na strani nezadovoljnika otre proteste i jo vea
negodovanja. Ta su bila tolika, da su prela okvir unutranjih obraunavanja i
pojavila se u javnosti, u klerikalnoj tampi, nadbiskupa aria, gdje su Kriari imali
najvie podrke. Tako je Katoliki tjednik 26. IV. 1936. izgubio potrebnu ravnoteu
i mir, pa se sav otkrio, ali time i svu mizeriju, koja je vladala u K. A.
Diktat, gospodarenje, nastup s visoka, zapovjedniki ton, slijepa, vojnika subordinacija, sve su to elementi posve tui svetoj sveenikoj slubi.
Tako postupaju svjetski mogunici; to je sistem brahijalne vlasti; to je
upravna metoda, kojom se slue zemaljski auktoriteti: reges gentium . . .
A katoliki svjetovnjaci i vjerni puk nijesu ovce, to aminaju, a ne govore,
nego su punoljetni sinovi i suradnici nai na djelu Bojem, koje valja upravljati i voditi sa tovanjem i vie razlogom i savjetovanjem, nego batinama
i diktatom . . .
35
Vjeran izvjetaj primio sam odmah, kako je odrana konferencija, od jednog povjerljivog lica dra Protulipca. Uostalom, o njemu je pisano i u Javnosti 1936. br. 28, 620622.

Meutim, Katoliki tjednik nije se samo na tome zaustavio, nego je javno

i dalje produio, ne samo da raspravlja, nego da i napada, ogoren, to se htjelo
likvidirati kriarstvo. 3. V. nastavlja se borbena polemika, branjenjem kriarstva,
Pred nau je javnost postavljeno postepeno pitanje likvidacije kriarstva. Na njegovo mjesto imao bi da stupi novi, jedinstveni tip omladinskih
organizacija u K. A. . . . Mi smo protiv likvidacije kriarstva, jer smo u naelu
za slobodu inicijative u K. A . . . . Mi smo protiv likvidacije kriarstva, jer
stvar, u najmanju ruku, nije jo zrela za odluku . .. Preuranjene odluke mogu
samo pogorati situaciju. I mogu uzrokovati jo vei razdor, nego to je bio
dosadanji...
Na kraju se prelo i na teren linih napadaja, ma i pod vidom alegorikih
slika i ne imenujui izrino ime nadbiskupa Stepinca. Ipak svi su iole upueni vidjeli
o kome se radi. Pisac lanka, Vatreni jezici (7. V.) ustvari je namijenjen nadbiskupu
Stepincu, i po shvaanju sarajevskih kriara, kao i zagrebakih, njegovoj zloupotrebi
visokog crkvenog autoriteta. A militantni kriar strahuje od posljedica ovakvog stava
nadbiskupa Stepinca.
Kad se previe trai, ne postizava se ni ono malo. Tako je i sa eksageriranjem u respektiran ju auktoriteta. Od ovakvih je ljudi Crkva samo veliku
tetu imala . . . A kad i danas imade takovih krivih interpretatora respekta
prema crkvenom auktoritetu, mene upravo strah hvata. Pred nama su ve
rastvorene ralje boljevike zvijeri i morala bi nam svima biti glavna
dunost brinuti se za krajnji Isusov radikalizam u naim redovima. A onamo
i u tim sudbonosnim vremenima imade ljudi, koji diktiranjem neevaneoskoga, nekatolikoga respekta prema pretpostavljenima stvaraju mekuce,
profesionalne kimavce, beskimenjake, laskavce, neprijatelje istine, a sljedbenike lai. Zar e takav biti kadar zagrmjeti u lice silniku, koji htjedne
klati njegove ovce, kad mu ovaj zaprijeti okovima i tamnicom, zazvekee
sabljom, uperi u njega revolver? Ljudi katolici, bojte se Duha Svetoga . . .
Odatle je dolo do njihova meusobnog optuivanja, podvaljivanja i vrijeanja pa i najviih lica, kao to je na pr. nadbiskup Stepinac. U protivnikim taborima uzmutio se sav amoralni talog. Svakako je naroito karakteristino pisanje arieva sarajevskog Katolikog tjednika, koji se nije ustruavao da napadne zagrebake
klerikalce na sablanjiv nain, pa i samog zagrebakog nadbiskupa Stepinca. Na
ovaj napadaj odgovorio je dr. Josip Lonari, predsjednik Sveenike uzajamnosti
nadbiskupije zagrebake juna 1936. u vidu pisma razaslatog opet povjerljivo samo
radi informacije! Ovo pismo nosi naslov: jedna neobina pojava. Da se vidi
kakav je duh i sklad vladao meu klerikalnim voama, do koje se mjere razmahao
spor i razdor meu njlima, dovoljno je upozoriti samo na nekoliko uvodnih reenica.
Sa zgraanjem u dui i dubokom boli u srcu piemo ove retke. Ne emo
putem javnosti, da ne bi jo uveali sablazan i poli stramputice za onima,
koji su na uasno zaprepatenje ispravnog katolikog miljenja, duha i osjeaja duboko zabrazdili.

0 emu se takle radi? Nije li protestantski, poganski, kad katolici dapae

i sveenici, ne samo u raznim novinama (Obzor, Jutarnji list, brodska Istina, Hrvatski dnevnik) nego i u katolikom glasilu, sarajevskom
Katolikom tjedniku, dakle i u pukom listu, pred obinim katolikim
pukom: kritiziraju, napadaju, grde ne samo odluke jednoga nadbiskupa koadjutora, nego i njegovu vlastitu linost diraju, ismjehavaju njegove n a j njenije osjeaje i ine pobonosti, savjetovanja sa samim Bogom, pa mu u
tom pogledu poriu i intelektualnu doraslost i prebacuju horribile dictu
grijeh proti Duhu Svetome.
Ovakvi napadaji zaredali su, otkako je na ope omiljeli, mladi, revni
i poduzetni nadbiskup-koadjutor uredio pitanje K. A. u nadbiskupiji zagrebakoj pod datumom 12. IV. 1936.
Poznatu konanu odluku o K. A. stvorio je prema pismenom savjetu
ogromne veine duobrinog klera, a nakon dugog razmiljanja, strpljivog ekanja, uzaludnog poziva i pokuaja za slogu i mir, bezuspjenih vijeanja
imenovanih laikih odbornika sa strane svake grupe i konano, kako je sam
priznao, nakon devetnica i mnogih odsluenih svetih Misa u tu svrhu.
1 odmah poslije tako i toliko promiljene odluke sloili su se nezadovoljni istomiljenici iz Zagreba sa Sarajevom da na nepojmljiv, necrkveni,
poganski nain neprestano navaljuju na odluku naega nadbiskupa koadjutora
dr. Stepinca.
Dr. Lonari, da bi potvrdio ovu tako otru kritiku protiv pisanja arieva
i kriarskog Katolikog tjednika, dao je nekoliko izvoda iz tri lanka toga lista.
Sav t a j sukob bio je samo u tome tko e glavnu rije voditi u cjelokupnom klerikalnom pokretu, da li Kriari, Seniori ili episkopat. K. A. ostala je i dalje politika,
vjeto maskirana religioznim i crkvenim ciljevima. Pa opet, borba o prevlast unutar
klerikalnih redova bila je borba za osnovne politike ciljeve. Svakako ilustrira ovu
borbu kritika dra Lonaria, koja grubim potezom otkriva pravo stanje jednog izvanrednog licemjerja kod onih, koji su stavili sebi za devizu velike parole: rtva, Euharistija, Apostolat Molitve, kojima i nuncij Pellegrinetti nije samo jednom donio
pozdrave i blagoslove Pija XI., a o njima L'Osservatore Romano pisao u ditirambima. A oni opet, u oima dr. Josipa Lonaria, izgledaju posve ovako, kako ih to
predsjednik Sveenike uzajamnosti gleda i vidi. U poetku svoje apologije, kao i na
kraju.
No ovo necrkveno revoltno pisanje nije se samo ograniilo na samu
stvar, nego je prelo na line napadaje na samoga nadbiskupa koadjutora i
na najnjenije osjeaje Njegove pobonosti i umnih sposobnosti. Ta se revolta iznosi pred sveenike i laike, u pukom glasilu. Ona dapae potie organizirane katolike na otpor, a pogruje sveenike zagrebake nadbiskupije, nazivajui ih mekucima, beskimenjacima, laskavcima . . . Zato to imadu duni
respekt prema svom nadbiskupu!
Ovo je jedan nezapameni i besprimjerni boljevizam u crkvi. Na nadbiskup koadjutor uti ukoliko se to odnosi na njegovu osobu. Prema dubokoj
svojoj asketskoj prirodi strpljivo snosi i eka kraj.
Ali ne moemo utjeti mi sveenici zagrebake nadbiskupije. Bog nam
ga je poslao. Svi smo ga objeruke primili. Ne damo ga vrijeati ni ponizi vati od lajika i stranaca, naalost sveenika. Narod ga zavolio. Plae i ne
puta ga iz svoje sredine, kad se pojavi dijelei mu svetu Potvrdu. Ne damo
konano vrijeati ni sebe. On je na, dragi, mladi, revni i energini nadbi-

skup. On je na voda i otac. Jedva smo ga doekali. I kakvi bismo mi bili

sinovi, kad bismo stajali skrtenih ruku, kako ga vrijeaju i poniuj u laici,
stranci, sveenici tue biskupije, i jo k tomu u listu koji imade u naoj
nadbiskupiji etiri hiljade pretplatnika, u svemu pak est hiljada. Iz ovoga
je oito, da Katoliki tjednik, dok ovako pie, nema mjesta u sveenikoj
kui, niti ga sveenici mogu preporuiti puku, koji se opravdano njegovim
pismom sablanjuje. Sveenstvo pak, trebalo bi energino prosvjedovati
protiv njegova pisanja, jer je ovo najvea povrijeda naeg obljubljenog
nadbiskupa koadjutora, teka uvreda klera i velika sablazan puku. 86
Svakako treba rei, da ovaj uistinu besprimjeran dijalog sarajevskih i zagrebakih klerikalaca nije nikakva posljedica intriga bezvjernika i njihovih neprijatelja,
na koje oni imaju da napadaju, kako bi se izvojevala mironosna pobjeda kraljevstva
Isusa Krista, kojoj ima da slui K. A. Rekristijanizaciju Hrvatske izvodila je ovakva
klerikalna vojska, kakvu je vodila hrvatska K. A. izvan i iznad stranaka. Nema
sumnje, da ova shvaanja sarajevskih klerikalaca pokazuju stepen njihove gorljivosti, koja nije bila zadovoljna s onom nadbiskupa Stepinca. Za n j u se opet znalo
da nije bila mala, to e naroito pokazati daljna aktivnost njegova u i izvan K .A.
Zato ova razmimoilaenja samo su izvirala iz gledanja na metode rada, a ne i cilja,
koji im je bio zajedniki. Pitanje je bilo da li e u vodstvu biti Kriari ili Seniori,
ili nad obojima autokratski ef K. A., ordinarij.
Sablazan, koju je izazvao Katoliki tjednik i na koji je jednako estoko
reagirao dr. Josip Lonari, samo je jedan od tolikih refleksa iz amoralne barutine
K. A.
Katoliki tjednik i zagrebaka Nedjelja ili su pod ruku, i na kraju je
ostalo sve na njihovu, i oni su na svoj vlastiti nain izvodili nepolitine zadatke
Apostolata molitve, Euharistije i rtve. Katoliki tjednik bio je ogoren i
otrovan i onda, kad je za trenutak za volju mira ublaivao svoje napadaje, koji
su izbijali za obavijetene samo iz veoma skrivenih, ali dovoljno jasnih za posveene,
kritika i ironiziranja svojih suparnika, na velikom djelu obnavljanja svega u
Kristu.
Ali takav nije bio samo Katoliki tjednik kako ga je prikazao dr. Lonari,
pa i dr. Pilepi. Dr. Pilepi je dao i sam nekoliko karakteristinih dokaza o pretvorstvu i neiskrenosti iz kriarske tampe. 37 Moe se rei, takvim je duhom proeta
gotovo sva klerikalna tampa. Sam Pilepi pokazuje kakva je u tomu i u objektivnosti
famozna zagrebaka Hrvatska straa kojoj je urednik dr. Janko imrak, za
ustatva ustaa-vladika krievake dijeceze. Sasvim je tono zapaanje A. Pilepia 38
kad kae: Ako je Hrvatska straa ovako objektivna prema katolikim organizacijama i katolikim priredbama, onda se moe pojmiti kakva izgleda njena objektivnost prema nekatolikim organizacijama i nekatolikim priredbama. A Hrvatsku strau blagosivljao je episkopat i preporuivao sveenstvu, da o n j o j govori
narodu u crkvama da je preporui kao najbolje katoliko tivo i najuzorniju kato36
3

Josip Lonari, Jedna neobina pojava. Zagreb 1937. (tampano kao letak).
' A. Pilepi, In aedificationem, 73.
A. Pilepi, In aedificationem, 74.

38

liku tampu! Nijedan Dan katolike tampe nije proao a da se nije uzvisivala
vanost i vrijednost ovog kako sama Hrvatska straa kae za sebe jedinog katolikog dnevnika.
Kao to se moglo oekivati, nadbiskup Stepinac nije uspio da unese u klerikalne redove ni mir ni slogu. Oni su se i dalje otimali o vlast, i sasvim vulgarno
napadali, kao dva veoma zaraena tabora. Jedan list je drugome odricao pravo da
predstavlja katolike tendencije u Jugoslaviji. Kad je pripreman kongres hrvatske
katolike tampe (1939.) sarajevski klerikalci, na elu s Katolikim tjednikom osuli
su paljbu na zagrebaku Hrvatsku strau, koja je odjeknula daleko u svim klerikalnim redovima. Sarajevski kritiar je proglasio Hrvatsku: strau kao nedostojnu
da predstavlja ma koga iz katolikih redova.
H. S., dokle je god u rukama jedne partikularne skupine katolika, ne
moe biti opi katoliki organ, niti moe, u kojem bilo smislu, govoriti ispred
Crkve i Katolike akcije, koja je nad svim katolikim skupinama. . . H. S.
ne moe biti osim po vrlo nezgodnoj ekvivokaciji hrvatski i katoliki
dnevnik kat'eksohen; dnevnik, koji bi imao puno prava da nastupa sa autoritetom cjeline naeg katolikog ivota iza sebe i da zahtijeva od sviju da
respektiraju njegove ideje i da ga moralno i materijalno pomau . . .
H. S. nije ostala duna odgovora, iako se je zaklonila iza nareenja
biskupske konferencije, da se obustave sve polemike o pitanjima K. A. 39 A sve ovo
se zbivalo u vrijeme izlobe katolike tampe u Vatikanu, na kojoj je ta ista tampa
primila od vatikanskih mjerodavnih faktora najljepe pohvale, blagoslove i odlikovanja.
A H. S. nije samo ovako estoko razgovarala sa sarajevskim klerikalcima.
I zagrebaka kriarska Nedjelja. I Nedjelja se ali da H. S. protivno nareenjima episkopata, kao i rezolucijama prolog kongresa katolike tampe napada
Nedjelju, kao i kriarsku organizaciju. Tu se izriito kae da se H. S. slui
izvrtanjima i neistinama i zato nam nitko ne moe braniti, da se napadnuti od toga
ne branimo . . .40
Sva je ova tampa i onako zatrovane odnose jo vie mutila, ma da su u
svojim politikim stremljenjima svi od reda bili na istoj liniji planova, tenji i ciljeva.
Dakako, iz tampe se sav ovaj talog slivao i u prve baze klerikalizma, u biskupska i
nadbiskupska sjemenita, gdje su se spremali budui vojnici Kristovi za borbu u
poganom i bez vjernikom svijetu. Pa opet, zagrebaki nadbiskup, kao da ie vie
naginjao Senioratu nego kriarskim organizacijama, naprosto stoga, to su Kriari
imali svoga drugog crkvenog vou: nadbiskupa aria. A ti su kriari imali svoju
odvojenu politiku s obzirom na sva nacionalna pitanja koja su se u Hrvatskoj
stavljala na dnevni red. Oni su znali da je u stvari generaltab bive Hrvatske
puke stranke bio na elu K. A., pa se znalo tko je iza toga vrhovni rukovodilac.
39
40

Jugoslavenska pota (Sarajevo) 24. I. 1939.

Novo doba (Split) 24. V. 1939.

Odatle ona spomenuta akcija protiv nadbiskupa Stepinca u sarajevskom Katolikom

tjedniku.
Nastojanje pojedinih biskupa, da se na tako drastian nain ne pere vlastito
prljavo rublje ba tako javno, ime bi se i najprosjenijem graaninu pokazalo, koliko
je naivno vjerovati, da je K. A. apolitina nije uspijevalo. Nije bilo mogue
pored svih sredstava, pa i drakonskih mjera protiv pojedinaca, da se redaktori protivnikih listova urazume. Vjerujemo, da nije potrebno vie podataka, za to pitanje,
jer zacijelo nema nijednog klerikalca, koji bi to mogao da odrie, jer je njihova
tampa i odvie toga ostavila. Moda vie .nego ita, osvjetljuje ovu pojavu odluka
biskupa Bonefaia.
N i j e udo da je u Splitskoj bogosloviji biskup Bonefai zabranio bogoslovima primanje i itanje novina pa i katolikih, dozvolivi samo provincijalne katolike tjednike, te bogoslovske, asketske i znanstvene asopise. Protiv toga pobunili su
se bogoslovi, ili kako kae Pilepi da su to uinili oni koji su odgojeni u kriarskom
duhu. i nisu primili biskupovu naredbu u duhu posluha. O tomu volim utjeti. Ali
tko je javno odobrio njihov stav? Nitko drugi nego Katoliki tjednik. U broju od
31. X. 1937. napisao je Sns. histerian podlistak, od koga citiram samo neke odlomke:
. . . A ta onda ako su te naredbe i zapovijedi uperene protiv dobrih
pojava; protiv asopisa i knjiga koje bi, u interesu dobre stvari, trebalo meu
omladinu samo iriti (na primjer lanke O infantilnom katolicizmu?); protiv
organizacija, koje bi omladini, iz ljubavi prema Bogu, crkvi i narodu, trebalo
samo preporuivati. To vie nije nerazboritost i nespretnost. Objektivno je to
jedan od najstranijih zloina.41
Svakako je od znaenja da je kriarska organizacija svoje lanove odgajala ne u duhu svoje devize: rtva, Euharistija i Apostolat Molitve, nego u k r a j n j e
nacionalnom hrvatskom duhu pripravljajui tako teren za krajnji hrvatski radikalizam, za ustatvo. Krajnji nacionalni hrvatski duh i hrvatski radikalizam jesu
omiljeli termini klerofaista koji su njima sinonimizirali ustatvo i ustake tenje.
ibenski Katolik (24. X. 1937.) objavljujui predavanje vode Kriara dr. Protulipca
od 2. X. 1937., upoznat sa podzemnom i vjeto kamufliranom aktivnou kriarskog
hrvatskog katolicizma kae, da se na kriarskim sastancima istie kao njihov cilj, da bi
narod i domovina sutra u njima imali elini vez, koji e povezati stanice narodnog
bia. 42
I doista Kriarstvo je ilo tome cilju i zato se u obavijetenim krugovima
svih iskrenih rodoljuba moglo nasluivati od kolike je opasnosti ova organizacija
koja je uivala sve blagodati estojanuarskog reima, ma da si je dozvoljavala da u
irokim masama istupa i protiv Beograda, protiv srpstva, pravoslavlja i jugoslavenstva. Rijei ibenskog Katolika, izreene 10. X. 1937. vodile su pravo u ustaku
N D H . Kriarstvo e u svom naletu pobjedonosno kroiti ostvarenju velikih nacrta
nove. mlade i boje Hrvatske, u kojoj e imati rije samo Bog i Hrvati. Bio je to
41
42

A. Pilepi. In aedificationem, 77.

A. Pilepi, In aedificationem, 78.

program, s kojim e se poslije nekoliko

rofaizam. Sam Ante Pilepi kae, da se
arskoj tampi, a svatko ih moe uti iz
protiv komunizma, oni su jedina prava K.
posluni Svetom Ocu i t. d.i3

godina, 1940. potpuno saglasiti ustaki klesline izjave mogu itati neprestano u kriusta mnogih kriara. Oni su jedina obrana
A., oni su jedini pravi Hrvati, oni su jedini

A s ovim shvatanjima potpuno se podudaraju i ona njihovog najmonijeg

i najiskrenijeg zatitnika, nadbiskupa aria. Koliko su Kriari i njihovi zatitnici
otili daleko od 1929. do 1936. vidi se iz jedne izjave nadbiskupa aria o K. A. Tada
je maja 1936. na proslavi Napretka u Sarajevu nadbiskup ari podvukao da K. A.
nije nita drugo nego ostvarenje velike devize hrvatskog apostola Starevia, koji je
rekao Bog i Hrvati. Ne samo da odobravamo svaku rije dr. Maeka, nego kaem jo
i to, da dr. Maek govori onako, kako treba da govori i svaki na sveenik i svaki
na biskup.*1 Znai, da su ve nastupili trenuci, kada je nabujalo ustako osjeanje
i praktino politiko stremljenje u stvari probilo kroz kamuflirani plat: rtve, Euharistije i Apostolata Molitve. Nema sumnje, da je ova arieva izjava, u kojoj se
dr. Maek i njegove rijei identificiraju sa uvarima Siona, jednim potezom falsificirala ideologiju najveeg antiklerikalca Antuna Starevia, a tako isto i Stjepana
Radia odnosno njegove stranke, kad je njihove misli identificirala sa K. A.
Izjava nadbiskupa aria izazvala je zaprepatenje na drugoj strani klerikalnog tabora. Splitska Katolika rije usudila se da podvrgne kritici tezu i geslo
Antuna Starevia Bog i Hrvati odluno se protivei da bi moglo da bude geslo
K. A. U ustima bezbonika, (tu se misli na Antuna Starevia), rije Beg znai ono
to je znailo za Mazzinija: Bog je boansko utjelovljenje ovjeanstva. Ili moe
znaiti ono to neki pjevaju, iskrivljujui smisao Starevieve himne: Bog je radnik!
Ali mi katolici ne zaboravljamo da izmeu Boga i naroda stoji Krist, ije je mistino
tijelo crkva koju vode papa i biskupi. I da nae pravo geslo u politici ima da bude:
Bog, crkva, narod. 45
Pilepi, obuhvativi u itavom nizu primjera rad Kriara, dolazi do konstatacije da i itavo provoenje kriarske organizacije nije u saglasnosti s osnovnim
principima K. A. kako ju je zamislio i formulirao Pio XI. Ako je depolitizacija
K. A. njeno osnovno naelo, onda je najmonija organizacija hrvatske K. A. uistinu
i najvei demanti same ustanove K. A. kako ju je zamislio Pio XI. Meutim i sam
Pilepi pokazuje, da je Kriarstvo uistinu politizirano katoliko udruenje.*6
Samo iz 1937. daje Ante Pilepi za tu svoju tvrdnju nekoliko karakterislinih podataka. Medu ovima ima i takvih koji jasno ukazuju da se kriarstvo
ukopalo u tadanji front hrvatske opozicije i da se na svim stranama za taj front,
dakako imajui u vidu svoje dalje ciljeve, zalagalo kao rijetko koji pobornik toga
fronta. Dakako, radi svojih specijalnih klerikalnih interesa. Kada je dubrovaki biskup
Carevi blagosivljao kriarsku zastavu u Mandaljeni, odrano je poslije toga javno
zborovanje, na kome je kum zastave dr. Ivo Protulipac pozdravio Kriare u ime vode
43
44
45
48

A. Pilepi,
Politika
Katolika
A. Pilepi,

In aedificationem. 79.
smotra, 1936., 17. V. br. 2 (Beograd).
rije, 16. VII. 1936.
In aedificationem, 87.

hrvatskog naroda dr. Vlatka Maeka, koji sa posebnim simpatijama i povjerenjem

prati kriarski rad.*1
A dr. Protulipac je bio izvjesno vrijeme ne samo predstavnik Velikog Kriarskog Bratstva nego i K. A. u zagrebakoj nadbiskupiji. O jubileju nadbiskupa
Bauera (16. II. 1936.), spomenuvi izjavu dr. Maeka, koja je ila za tim da se unificiraju sve stranke i da se klerikalci ne izdvajaju iz opeg fronta, dr. Protulipac u
svojstvu predstavnika K. A. obeao je za to punu saglasnost, kad je podvukao: Kada
sve to znamo, onda e nam biti jasno, da kod nas Hrvata ne e vie biti mogu ni
takozvani politiki klerikalizam, stvaranje takozvanih katolikih stranaka za obranu
vjere. Isto tako, kao to emo se kao lavovi boriti za vjeru nau, borit emo se iz sve
snage protiv pojava, da se na raun vjere stvori stranaka politika. 48 Dok je dr.
Maek mislio da koristi klerikalce za pojaanje svoga fronta, dotle su klerikalci,
naroito Kriarstvo, veoma vjeto koristili ovaj antibeogradski front za svoj daljni
politiki cilj, u crkvi i izvan nje. Franjevac A. Guberina, inae veoma vatreni Kriar,
na praznik Uzvienja svetog Kria odrao je u crkvi propovijed u kojoj je bilo rijei
ne samo o Svetom Kriu nego i o dr. Maeku i njegovu zdravlju, kako to tvrdi
A. Pilepi.
Nije bio osamljen Ante Pilepi kad je osuivao politiki rad Kriara. T a j
su i drugi vidjeli. Don Miljenko Raduni, sveenik splitsko-makarske dijeceze inae
oduevljeni pobornik K. A., osuivao je rad Kriara u svojoj dijecezi za koji kae,
da im je jedan od glavnih motiva mrnja i napadaji na nekakvu kliku koja je
zasjela u Drutvu svetog Jeronima i katoliki dnevnik, (t. j. Hrvatsku strau) 49
Kriari su na svojim i drugim katolikim sveanostima, na kojima su prisustvovali pojedini biskupi, demonstrativno! klicali svome velikom zatitniku nadbiskupu ariu, drui Protulipcu i kriarskom Papi. Kriari su pjevali u povorkama
Marirala Protulipca garda, a zaklinjali isu mu se na vjernost kao faisti Musso1 ini ju: Bit u vjeran u kui i van kue svojoj organizaciji, svojem Kriarskom imenu
i vrhovnom voi Kriai'a dr. Protulipcu, dok bude ivota u meni. 50
Samo je po sebi razumljivo da je Pilepi morao konstatirati da je duh
kriarski sve drugo samo ne duh rtve, Euharistije i Apostolata Molitve. Naveo
sam nekoliko stvari da dokaem tvrdnju da dananje Kriarstvo nema duha K. A.,
da ono nije ista K. A., nego je akcija nekolicine katolika, akcija politiziranja, akcija
lukava i nasrtljiva, koja svoju nestrpljivost zove prodornou, akcija koja rui red u
crkvenim institucijama,51 Ili malo dalje:
Kriarstvo je po mom sudu ilo krivim putem, to mislim da sam dokazao i zato ono je vie manje jedna negativna pojava u naem katolikom ivotu, jer je odgojilo mladu generaciju punu pretenzija, uvjerenu da je ona
jedina na pravom putu, da ona jedina spasava hrvatski katolicizam, i da je
onaj koji se ne pokorava volji Vode, pa bio taj biskup ili nadbiskup, na
krivom putu. 52
47
4S
49
50
51
52

A.
A.
A.
A.
A.
A.

Pilepi,
Pilepi,
Pilepi,
Pilepi,
Pilepi,
Pilepi,

In
In
In
In
In
In

aedificationem,
aedificationem,
aedificationem,
aedificationem,
aedificationem,
aedificationem,

88.
88.
90.
92.
93.
95.

Ante Pilepi koji je posvetio najvei dio svoje kritike analize Kriarima,
nije previdio ni mane onih sa druge klerikalne obale t. j. Seniorata i grupe oko
Hrvatske strae. I oni su kao lanovi K. A. takoer bili vie na politikom nego na
vjerskom 'terenu. Tako se politiziralo i na Domagojskom jubilarnom kongresu u
Dubrovniku, na kojem su neprestano isticani nacionalni problemi, a pljeskalo se i
odobravalo samo onim govorima i aluzijama, koje su bile politiki obojene, dok o
problemima apologetike, duhovnoga ivota, apostolata, svete istoe, misija, na
kongresu nije bilo govora. Kad je Pilepi to prigovorio jednome od prireivaa, ovaj
mu je uzvratio: da je sada ugroeno Hrvatstvo3 pa o tomu treba govoriti; kad bude
ugroen katolicizam, onda emo govoriti o njemu.53
Pilepi zamjera ovoj strani i politici kakvu vodi Hrvatska straa po kojoj
se u javnosti ocjenjuje duh Domagoja i Seniorata u Zagrebu, iako u tome Seniorat
nije jedinstven. Mnogi od tih Seniora nisu zaboravili to su braa Radii uinila
katolicizmu, dok je Hrvatska straa, svakako iz politikog oportuniteta, prela preko
toga.
Ositn toga, rijei su A- Pilepia, duboko smo uvjereni, da kolikogod svi
pristajemo uz politike revindikacije narodnoga pokreta, ipak dobro Hrvatskoj i hrvatskom narodu moe da doe jedino od primjenjivanja katolikih
naela na javni ivot. A to ne moemo oekivati od skupine gdje vode glavnu
rije u kulturi Herceg, Mikina, dr. Tgmai i slini, nego to mora biti djelo
jedne skupine katoliki odgojene inteligencije, u uskoj vezi sa irokim slojevima naroda i u duhu kranske demokracije. To bi imali biti redovi hrvatske
K. A., koja bi zato morala biti jedinstvena, te bi morala imponirati, unutar
narodnih redova, svojom solidnou, svojim jasnim naelima, svojom kulturom i svojom kompaktnou. To bi znailo depolitizirana K. A. 54
Ostali niz primjera koje navadi A. Pilepi ukazuju na jednu nevjerojatno
slijepu politiku pristranost Hrvatske strae, koja se diskvalificirala da bude predstavnik ideje vanstranake K. A. Sluaj smrti biskupa Uccellinija registriran je u
Hrvatskoj strai samo sa etiri retka, naprosto stoga to je veliki biskup bio Jugoslaven Strossmayerove koncepcije. Meutim, kad bi se iz godine u godinu, iz mjeseca
u mjesec analizirala Hrvatska straa, njen vulgarni ton i strastvenost polemiziranja, kao i njene tendencije, mogla bi se sabrati prava antologija antikatolike
akcije, ili bi se mogao sabrati jedan ogroman zbir dokumentacije da se kroz nju vidi
koliko je Hrvatska straa bila udaljena od sutine K. A.
Treba da se konstatira, da su oba ova suprotna tabora, koja su se meusobno
mrzila i potirala samo za prevlast u klerikalnim redovima bili jednoduni u svom
antibeogradskom frontu ve od 1937. Jer sa Domagojskog kongresa odranog jula
1937. uputio se dr. Franu Binikom, poznatom frankovcu i klerikalcu slijedei
pozdravni telegram: Ti si prvi dao naemu pokretu ime Domagoja, hotei da i to
ime simbolizira junaku borbu hrvatskoga naroda protiv novih Saracena, novih
Bizantinaca, novih Mleana, Franaka i domaih smutljivaca, mlakonja i izdajica.<-55
53

A. Pilepi. In aedificationem, 94.

' A. Pilepi, In aedificationem. 94.
55
Jugoslavenske novine, 5. VIII. 1937.
r4

Kad su klerikalne pristalice, lanovi K. A., a naroito najmoniji lan K. A.

Kriari sve vie isticali svoju naklonjenost prema t. zv. hrvatskom pokretu dra Maeka,
i kad se od vodstva tog pokreta trailo jae organizirano uestvovanje klera, s izvjesnim zamjerkama i kritikama, nadbiskup Stepinac bio je primoran, da dade izjavu
poetkom juna 1936., da odbije tvrenja, kao da je koji dio K. A. protivan tom t. zv.
narodnom pokretu. Osim toga elio je nadbiskup Stepinac da demantira i ostali niz
prigovora, kako bi dao autentino tumaenje samoj K. A. o kojoj se i u Senatu
govorilo s velikim nepovjerenjem.
U hrvatskoj javnosti postoji veliko interesovanje za K. A. To je svakako oiti znak njezine vanosti. O njoj raspravljaju esto i oni koji su u to
nedovoljno upueni. Na prvom mjestu stavlja se kod tog pitanje odnosa Katolike Akcije prema politici. T a j odnos potpuno je jasan, neopoziv i definitivan. On slijedi iz same prirode crkve koja je savreno i suvereno drutvo
od Krista ustanovljeno za spasavanje dua. Zato K. A. niti hoe niti smije
da se mijea u stranaku politiku. Ona je iznad i izvan stranaka . ..
Dakako, ovdje dr. Stepinac ne govori o tome kako njegovi najmnogobrojniji
lanovi K. A. shvaaju ovo naelo, o kome sa toliko sigurnosti govori nadbiskup, koje
je u tolikoj suprotnosti sa boleu i snom K. A. t. j. politikom, o emu je bilo
rijei na sjednici K. A. u nadbiskupovu dvoru 3. aprila iste godine, u kojoj govori
nadbiskup o apolitinosti K. A. Nadbiskup istie da graanima katolicima nije zabranjeno da se opredjeljuju za stranku za koju misle da najbolje odgovara njihovu
uvjerenju. Stoga se K. A. ne moe vezati uz neku politiku stranku ili stranaku
politiku tendenciju.
Prema tome su, kae nadbiskup, ako ne proste klevete, a ono svakako
bez temelja sva pitanja koja pokazuju ovaj ili onaj dio K. A. u zagrebakoj
nadbiskupiji kao protivan hrvatskom narodnom pokretu . . . Prema tome su
bez svakog temelja primiedbe i pisanie kao da su u K. A. u nadbiskupiji zagrebakoj dobili neki povlaeni poloaj liudi koji su pripadali nekada druarim
stranakim organizacijama nego kakvo i danas pripada hrvatski narod . . . Katolika crkva ima u ovo teko doba toliko velikih zadataka u duhovnoj obnovi
drutva da moe s punim pravom oekivati notnom ,i-fave nae iavnosti, k.oia
se bori protiv destruktivnih elemenata i tendencija boljevizma i protiv svih
radikalnih neprijatelja kranske kulture i civilizacije. 56
Svakako, kad se upozori na drugu stranu K. A., koju su predstavljali Kriari
i nadbiskup ari, koji je tako odluno stao iza dra Maeka i njegove politike, pa
ga je stavio u svojim govorima za uzor svima biskupima, onda se ima jasno nalije
ovoga to je govorio zagrebaki nadbiskup. Ili, to je, nekoliko dana kasnije govorio
njegov prvi saradnik dr. Pavao Lonar o K. A. On je rekao-, da u K. A. biskupe
treba da sluaju uope svi i u svemu, ne samo u stvarima vjere! 57 Jer, u crkvi nema
56
57

Nadbiskup koadjutor dr. Stepinac o K. A. Politika 7. VI

Katoliki list 1936.. br. 24, 307.

K"S>.

mjesta nikakvom demokratizmu odozdo niti u n j o j moe da bude demokratskog

presizanja, poto je crkvena vladavina ureena monarhistiki, i u n j o j je monarh
(pored pape) i svaki biskup za svoju biskupiju, i on je suvereni vladar svoje biskupije. Prema tome ima crkva koja zapovijeda i crkva koja slua. Biskup ima suvereni monarhijski autoritet i njega se ne moe stavljati pred sud vjernika niti ga
se moe vui na sud javnog miljenja, poto biskup za svoj rad nije nikomu odgovoran nego Bogu i Svetoj Stolii, pa mu nema pravo suditi nego Bog, a nikakvo
javno miljenje, koje uope ima rutavu savjest.58
Sasvim je razumljivo, kad se ovakav suvereni monarhijski autoritet, koji
je u dijecezi voa K. A., zaloi za izvjestan politiki sistem ili stranku, da e ve to
samo po sebi utjecati na lanove K. A. kako da i oni slijede primjer svoga prvog voe,
suverenog vladara svoje biskupije!
Tako je radio dr. Protulipac, tako nadbiskup ari, ali tako i ona takozvana
umjerenija struja, oko Seniorata zalaui se za tendencije, koje je provodio dr.
V. Maek.
Kada su pristalice Maeka god. 1936. mjeseca jula spremili o roendanu dra
Maeka jednu sveanu spomenicu, dakle upravo u vrijeme diskutiranja o apolitinosti K. A. dakle u godini kad se kod zagrebakog nadbiskupa raspravljalo o
snu K. A., t. j. i o politinosti K. A., koju inae tako odluno nadbiskup Stepinac
odbija sarajevski nadbiskup ispjevao je za ovu spomenicu alegorijsku pjesmu
Hrast, koju je posvetio dru Maeku. Meutim ovu pjesmu je jedva doekala klerikalna tampa. Ona ju je pretampala, a meu ostalima i dva najvanija lista, jedan sa
kriarske, a drugi, s druge obale klerikalnog tabora, ili druge strane K. A. Dakle,
oba zavaena tabora, jednako odani i voeni drom. Maekom, iji je ugled i ije
misli sam nadbiskup stavio za primjer i samim biskupima!
HRAST
Neka te, hraste, moja pjesma slavi,
Kad joj je draga tvoja kruta snaga!
Ni pred kim ti jo koljena ne savi,
A sjena tvoja tako nam je blaga.
Ponosit stoji gori na vrhuncu,
Prkosi vjetru i ljutoj mu moi,
Ne klanja ti se ni mraku ni suncu.
Spokojan vazda, po danu, po noi.
Korijen tvoj se sputa duboko.,
Temelje Bog Ti za vjekove sazda,
I grane tvoje ire se iroko,
Pa se planina dii s tobom vazda.
SR

Katoliki list 1936.. br. 24. 306308.

to je tvrd kedar jugu i Libanu,

To si 'ti gordim sjevernim gorama,
Preboli lako i najljuu ranu,
Divi se tebi i svjetlost i tama.
Ljubimac drag si i sinjemu moru.
Mio stanovnik i magle i leda,
Osvoji brzo i dolinu i goru,
Nebo i zemlja u te se zagleda.
Divna je, hraste, tvoja sugestija,
Od tvoga debla kola ponajbolja,
U n j o j vrstoa i duh se razvija,
U njoj je prva energina volja.
Stoga te, hraste, ja volim beskrajno,
I Boga molim, da ti budem slian,
Ko ti da stojim vrsto i ustrajno,
Orilo, gorilo, ko hrast nepomian. 59
Tako, dakle, ova kriarska strana, sa najveim svojim zatitnikom i prvim
protagonistom, zaloila se za t. zv. Hrvatski narodni pokret, za koji se, kako se
vidjelo, zalae, i nadbiskup Stepinac odbijajui sve klevete... koje pokazuje ovaj ili
onaj dio K. A., kao protivan hrvatskom narodnom pokretu.
Euharistijski kongresi, kao najizrazitije manifestacije K. A., dakle kategzohen religijske i crkvene manifestacije, posluile su takoer za ovu vrstu apolitikog
politiziranja K. A.
Evo primjera.
Na euharistikom kongresu u Slavonskoj Poegi, koji
1937. proitao je dr. Josip Andri govor prof. Petra Grgea, koji
postali oba veoma agilni saradnici na poslu klerofaiziranja. U
rijei i o K. A., a tako i o njezinu odnosu prema politici, dakako
skoj, ali na sasvim apolitiki nain.

je odran 15. VIII.

su u ustako vrijeme
ovom govoru bilo je
savremenoj u Hrvat-

K. A. ostati e uvijek izvanstranaka. Ne agitiramo ni za koiu stranku,

nego samo konstatiramo golu injenicu, kad kaemo, da se danas itav hrvatski narod okupio u hrvatskom narodnom pokretu pod vodstvom dra. Vlatka
Maeka. Mi potujemo tu injenicu. K. A. u Italiji je talijanska, u Francuskoj
francuska, u Madarskoj madarska, a medu hrvatskim narodom mora biti
hrvatska. I kao to K. A. drugih naroda tuie i ljubi svoje narodne vode,
iako i mi tujemo i liubimo svoje narodne vode, to jest one, za koje ne samo
Hrvati, nego i drugi narodi priznaju, da su zakoniti politiki i nacionalni
voe hrvatskog naroda. Naravno hrvatska K. A. kao poseban tabor imade
svoje posebne duhovne voe.
59
Katoliki tjednik 24. VII. 1936. Tedan katoliki svenik, anonim, spjevao ie jednu
parodiju na ovu nadbiskupovu pjesmu Bukva, u kojoj se naveliko izrugao pjesniku-nadbiskupu.

Kao lanovi hrvatskoga naroda mi smo vjerni svojim crkvenim poglavarima.

Vjerni smo svojim nadbiskupima dru. Antunu Baueru i dru. Alojziju
Stepincu. Vjerni smo svojim upnicima i duhovnicima. 60
Dok je u Hrvatskoj K. A. bila sva uz dra Maeka, u Sloveniji je ona bila na
strani Jugoslavenske radikalne zajednice, poto je Slovenska ljudska stranka zajedno
sa svojim efom i ostalim prvacima uestvovala u pravoslavno-katoliko-muslimansikoj
koaliciji. Tu je kler i K. A. i opet na naroito protumaeni apolitiki nain pomagala reim, koji su kao antihrvatski i antikatoliki pqhijali hrvatski klerikalci. Paradoksi, ali ipak stvarnosti, koje su rastakale otpornost drave prema vanjskim neprijateljima.
Nema sumnje da je ova pometnja o K. A. koja je vladala u shvaanjima
o ciljevima i zadacima K. A. medu samim ustanovama i vodama tih ustanova, koje
su bile lanice K. A., jo vie ovladala i profanim krugovima izvan klerikalnih redova,
meu katolicima kao i pravoslavcima.
Svakako, bilo je jasno ipak svima, izvan redova K. A., da ona slui konanim
ciljevima velike i dalekosene, sveobuhvatne politike Rimske Kurije.
Friedrich Muckermann, poznati jezuit u Njemakoj, jo prije dolaska
Hitlera na vlast, 1928., u svojoj knjizi K. A podvukao je misao kako on shvaa K. A.
Papa zove na novi krstaki pohod K. A. On je voa koji nosi zastavu
Kristova kraljevstva. Ne radi se samo o crkvi, radi se o dravi, o nauci, o
umjetnosti. K. A. treba da obuhvati univerzum. Papinski suverenitet je najvii na zemlji, najvie i najsvetije dobro ovjeanstva, i zato taj suverenitet
mora imati pravo i dunost da sve druge oblasti vladanja dri u ogradama
koje su im postavljene ... K. A. znai sabiranje svjetskog katolicizma. Ona
mora proi kroz svoje junako doba, jer je u krvi muenika nikla prva era
zapadnog kranstva, i novo doba moe se dobiti samo rtvom krvi za Krista.
Ovako militantno gledao je na zadatak K. A. njemaki jezuit, kome je
napisao predgovor kardinal i tadanji njemaki nuncij E. Pacelli, sadanji Pijo XII.!
Sve je ovo bilo u duhu, svijesti, volji i odlukama hrvatskog Kriarstva, najsnanijeg
dijela hrvatske K. A.!
Tako u isto vrijeme, dok se u Jugoslaviji, kao i u Austriji prije Anschlussa
u klerikalnim slubenim crkvenim redovima govorilo o depolitizaciji K. A., nije se
prestajalo govoriti o kristijanizaciji politike. Prema sudu bekog kardinala Innitzera,
u koga je toliko gledao nadbiskup Bauer, osnivanjem K. A. dobivaju se novi oblici
utjecaja crkve na svijet i na njegov poredak, na drutvo i sve njegove lanove, na
dravu, privredu i politiku. Logino je bilo, a naroito iz same primjene te apolitine
ustanove, da je ona bila samo novi oblik klerikalizma, zaodjenutog u vie i neodreenije norme. U Austriji, gdje se prije Anschlussa vladalo prema naelima politikog
katolicizma, u stvari klerikalizma, za razliku od njemakih katolika, koji su odbijali
00

ta je i kome je vjerna Katolika Akcija? Jugoslavenske novine '26. VIII. 1937.

mogunosti postojanja politikog katolicizma, uzimao se klerikalizam kao oznaka, kojom

treba da se svaki Austrijanac ponosi.61
Gruba primjena K. A. u raznim zemljama doista je sinonimizirana sa politikim klerikalizmom, koji je u stvari dirigiran od visoke hijerarhije, ili kako se katolikoakcijski kae: suradnja i sudionitvo laika u hijerarhijskom apostolatu. Nije
onda bila daleko od istine teza francuskog publiciste, koji je K. A. nazvao zapravo
Akcijom vatikanskog faizma.
Stroga primjena apsolutistiki shvaene suverenosti, koju ima biskup u svojoj
dijecezi, kako ju je jasno protumaio u Katolikom listu dr. Pavao Lonar, izazivala je mlade i nemirnije duhove u samoj K. A. na otru kritiku. A to je znailo
pravu pobunu u klerikalnom taboru. Ta je kritika u Zagrebu ponikla u kriarskim
redovima, koji su ve od ranije pokazali velika nezadovoljstva sa svojim hijerarhijskim
vodstvom.
Kritika, koja se pojavila u kriarskoj Nedjielji, svojom je smjelou zaprepastila mjerodavne u K. A., a naroito visoku hijerarhiju nad takvom sasvim
osobitom suradnjom i sudionitvom laika (kriarskog) u apostolatu hijerarhijskome!
Krajem 1936. i poetkom 1937. objavio je niz lanaka dr. Vladimir Cicak
jedan od voda V. Kriarskog Bratstva i K. A., u kojima se oborio na infantilni, povrni nesncijalni katolicizam. Kao primjer, kako ne treba da se radi, a radilo se
u Hrvatskoj, dr. Cicak d a j e panjolsku sa svim njenim stranim posljedicama. Za
odnose u K. A. svakako od osobitog znaenja.
Misticizam i fanatizam stvorili su panjolski duh, koji je tokom stoljea
ipak zaboravio da se katolicizam ne sastoji samo u punim crkvama i dugim
te sjajnim procesijama, nego u provoenju u djelo Kristove pravde i ljubavi,
u prvom redu imunih prema siromanima . . . I dolo je ono, to je moralo
neminovno doi. Reakciia na nesmiljeni kapitalizam. . . Kolektiv treba da
dovede katolike pameti. Da nije bilo infantilnog katolicizma izostale bi socijalne revolucije . . . Moete li si zamisliti stotine hiliada ovakvih razoaranih
i izbezumljenih radnika i radnica, kada izau na ulice i ceste velikih gradova
da trae ostvarenje svoje pravde! Zar e je traiti milom, kad izgube vjeru
u ovjeanstvo? Ne, ne mogu! Zato je trae, iako bezuspjeno, silom. A tko
nosi krivicu? Kranski narodi, a meu niima u prvom redu katolici, jer se
ti najvie razmeu Kristovom pravdom i ljubavi. Meu katolikim narodima
najvei su krivci i upravo zloinci na prsima svojih naroda oni, koji imadu i
novaca i posjeda u izobilju, u isto vrijeme kada radnik eladuje i stradava! . . .
Prola su vremena, kada se ie glupo smatralo kritiziranje gospode katolika
navalom na vjeru i Crkvu. To danas vie ne uoaljuje. Takovom se shvaaniu danas svaki i malo ozbiljan ovjek smije! Danas se kritizira sve. Ne
znai kritizirati Crkvu, ako se podvrgne opravdanoj kritici ovjek, a pogotovo katolik svjetovnjak, kojemu je katolicizam samo na jeziku, a na djelu
taj je isti najbezobzirniji kapitalista. 62
01
asopis Der Christliche Standensstaat 22. IX. 1935., ima i ovo: Kao polazna teza
za ova razmatranja neka se prije svega utvrdi da politikog katolicizma ima, i da se svaki katolik
mora odluiti da tu oznaku primi kao poasnu titulu mjesto da se protiv nje buni kao protiv
difamacije.
02
Pobuna u klerikalnom taboru. Javnost 1937.. br. 3. 38.

Oigledne aluzije na panjolske crkvene latifundije, bez kojih nisu ni hrvatski

biskupi ni bogati kanonici, uznemirile su i nadbiskupski dvor i kaptol, koji se tek
stao oporavljati od propalih zajmova u vrijeme prvog svjetskog rata, kad ih je
zaloio za pobjedu austrijskog oruja, a time i svojih privilegija. Reakcija u klerikalnoj tampi, ali i iza kulisa K. A. bila je stroga i energina Hrvatska straa,
Katolika rije, Katoliki list i toliki drugi, nekriarski listovi, osuli su teku
paljbu na protivniki tabor. Uasnut Katoliki list otkriva pravo stanje u K. A.,
a tako uope u crkvenim redovima, u vezi sa kritikom visokih crkvenih ljudi, koja
pojava nije rijedak sluaj.
Naelo opravdane kritike crkvenih slubenika putem tampe, govora itd.
nije crkveno. A mi smo doivjeli, da mladi katolici, sveenici i laici, u tampi,
otvoreno kritiziraju odredbe biskupa, govore o njima na nain, koji izazivlje
opravdane prigovore klera. Mi smo doivjeli, da se privatni listovi upravljeni visokom crkvenom dostojanstveniku, u kojima se kritizira njegov rad,
cirkularno alju medu kler i laike. Doivjeli smo, da se dugi razgovori u
etiri oka izmeu biskupa i laika, reproduciraju i cirkularima alju meu nekompetentne. Doivjeli smo da dr. Cicak u Nedjelji ovako tumai crkvenu
hijerarhiju: Crkvenu hijerarhiju predstavljaju crkveni knezovi, biskupi i
nadbiskupi, vii i nii sveenici, do onoga zadnjega upnika i kapelana u n a j manjoj i najsiromanijoj upi. Svi su oni jednaki, svi su oni isti pred Bogom,
no i u potovanju pred svojim narodom . . . ako ih svakog pojedinog rese one
k r i j e p o s t i . . . i t . d. 63
Samo je po sebi razumljivo da na takav postupak jednog buntovnog lana
K. A. nisu mogle ostati pasivne vrhovne vlasti K. A. One su povele jedan dug
i opsean inkvizitorski proces modo antiquo, i bez sasluanja optuenog! Dosljedno tbme, dr. Cicak bio je i kanjen od strane nadbiskupa Bauera, da ne smije
vie drati ni govore, ni predavanja u katolikim drutvima, niti smije pisati u novinama. List dra Maeka zgranuo se nad takvim postupkom, naravski zato, to su
Kriari bili njegovi najodaniji bojovnici. U polemici koja se razvila izmeu Katolikog lista i Makovog Hrvatskog dnevnika dr. Cicak je doista dokazao kako je
Katoliki list u svojim navodima bio na mnogo mjesta ne samo netoan, nego je
i svijesno izvrtao istinu. Dr. Cicak zavrio je svoju polemiku izjavivi da bi onaj
tko kae, da se bori za istinu, morao i u pisanju da se slui istinom.64 Da bude zabuna
meu klerikalcima to vea i da se skandal ne zataka o svemu ovome, pokazao je
opet ariev kriarski Katoliki tjednik kad se zgrozio nad metodama zagrebakih
nadlenih crkvenih vlasti.
Sve ovo trvenje izmeu dva suprotna klerikalna tabora postepeno je prodiralo u javnost i prikazivalo je koliko je visok moralni stepen klerikalnih istunaca
i visoke crkvene hijerarhije, koja je trebala kroz K. A. da podvrgne svom autoritetu
i svojoj suverenosti cjelokupni javni i privatni ivot. Meutim, ono to se u javnosti
saznavalo, prema svemu izgleda, da je sarno blijedi refleks svega onoga to je ustvari
63

Pobuna u klerikalnom taboru. Javnost 1937., br. 3, 39-40.

Klerikalci izmeu sebe. Javnost 1937.. br. 50, 944. Vidi i Izjavu dra V. Cicka u
Obzoru 4. XII. 1937.
04

ovaj truli organizam, zaraen najraznovrsnijim otrovima optereenja iz prolih

vremena, rastakalo, a inilo ga sposobnim jedino da poslui najdestruktivnijim politikim strujama. Sve je to bilo samo jedno nalije vjeto okreenog groba, u kojemu
nije vie bilo ni truna od ideala o kojima su se tako rado raspisivali ideolozi
Katolike Akcije. U tome nije bilo bolje ni u Sloveniji. Tamo je cijelu K. A.
ustvari apsorbirala klerikalna Slovenska ljudska stranka, kojoj su gotovo sve crkvene
organizacije, od Marijinih kongregacija do tolikog broja vjersko religioznih drutava,
laikih i crkvenih, odano i disciplinirano sluili. Dakle, bila je to jedna samo vanredna
simbioza sui generis, koja je bila usmjerena konanom cilju klerikalizma ili politikog
katolicizma, ili pored svih demantija K. A.: preuzimanje*sve vlasti u svoje ruke, kako
je to Msgr. i kardinal Pizzardo rekao 1931. za pansku K. A.
Nalije K. A. i klerikalnog pokreta u Sloveniji dao je sluaj Edvarda
Kocbeka, poznatog slovenskog javnog radnika i jednog od istaknutijih mladih katolika, suradnika starog klerikalnog asopisa Dom in svet. Za jubilarni broj ovog
lista napisao je jedan studiozno komponiran lanak: Razmiljanja o panjolskoj.
U'tisak koji je t a j lanak proizveo na mjerodavne klerikalne funkcionere jasno je
pokazao koliko su bila heterogena strujanja takoer i meu klerikalcima u Sloveniji.
Profesor Kocbek je u svojim razmatranjima o uzrocima i povodima koji su doveli
do graanskog rata u panjolskoj, veoma otro optuio ne samo aristokraciju nego
i sveenstvo, bacajui na njih zajedniku krivicu odgovornosti za rat. Hipokriziju klerikalizma, a tako i Rimske Kurije, ocrtao je Kocbek otrim i odlunim potezima,
iskreno i buntovno, po diktatu razbuene savjesti bez obzira na discipliniranost u
K. A., toliko traenu od strane episkopata. Svakako je znaajno da je t a j ope naelan
lanak u vezi sa jednim tekim historijskim zbivanjem, objavljen u jubilarnom broju
o pedesetogodinjici izlaenja mnogo itanog asopisa. Misli, koje je Kocbek iznio,
svakako premauju granice teme o kojoj on raspravlja, poto oin dodiruje probleme u svijetu vezane uz ulogu katolike crkve. Samo nekoliko karakteristinih pasusa
o ratu u panjolskoj, o toj uvertiri drugom svjetskom ratu, pokazuju koliko je smjelosti pokazala razbuena savjest jednog nesumnjivo odanog praktinog katolika,
kranskog socijalista.

Sto hiljada ljudi je dralo u svojim rukama dvanaest miliona hektara

zemlje, milion seljaka je posjedovalo samo est miliona hektara, a dva miliona
nisu imali ni mrve zemlje, pored druga dva miliona poljskih radnika. Zemljoposjednici meu kojima je bila i crkva, plaali su neznatne poreze i gomilali golema bogatstva . . . Crkva se zbog svojih prelata sve vie udalji vala
od naroda, a vjera je postajala domena samo viih slojeva. Svi plemiki dvorovi imali su vlastite kapelane, dok seljaci nisu znali ni za katekizam, a u
Estremaduri ni jedan od sto seljatva nije vrilo uskrnje vjerske dunosti.
Mnoge, a naroito june provincije, postale su gotovo poganske, a na hiljade
ljudi u panjolskoj nije ni krteno. Vjera je postala navikom jednog jedinog
stalea; a odatle, pa do vjere kao privilegije nije daleko . . Sveenici su bili
samo inovnici monarhije, odgojeni u feudalnom duhu . . . I pored toga, u
mnogo sluajeva to su bili neuravnoteeni i areligiozni tipovi, bez smisla za
pravu kransku prirodu, pohlepni za novcem redovnici iji je vrhovni ideal
bio bezbrino ivljenje po manastirima . . . panjolska crkva je nagomilala
golema bogatstva i na t a j nain postala jedan od najstranijih tlaitelja rad-

nitva. U bankama, u zalagaonicama, u brodarskim drutvima, u privatnim

eljeznicama i u rudarskim poduzeima, svuda se nalazi crkveni kapital, koji
se penje na milijarde . . .
Objasnivi uzroke i povode graanskom ratu, Kocbek istie svu izoblienost
i pretvorstvo, manifestirano pri poetku rata, a poslijie svega ulogu sveenstva koje
je u najveem dijelu stalo na stranu feudalaca i pobunjenih generala, bez obzira to
su prekrili zakletvu prema zakonitoj vladi. A onda prikazuje stvari, koje su poznate
iz talijansko-abesinskog rata, u kome je takoer sveenstvo odigralo nesumnjivo
jednu sasvim neevanelsku ulogu.
Vidio sam kako su kr tavali tenkove . .. Kaj drzoviti je im davali imena
Karmelske Djevice i drugih Madona i tako vrili oskvrnue svetinja . ..
Sveenici u kratkim sutanama i pukama na ramenima vodili su pflstvu u boj.
Morali su doi divlji mavarski vojnici, Muhamedom vjernici, sa znakom Srca
Isusovog na grudima, da kolju panjolce u katoliko ime, i sa poklikom ivio
Krist Kralj!
Dok se u panjolskoj ovako ponio najvei dio sveenstva prema svome
narodu, dotle je faizam, podvlai Kocbek, u ime vjere najokrutnije progonio
i muio baskijske katolike i baskijsko sveenstvo. Dakako, katolika tampa
u panjolskoj je o svemu tome utila, ma da je tbroj poubijanih baskijskih
sveenika vei od broja ubijenih katolikih sveenika u Meksiku, i ma da je
baskijski katolicizam na daleko viem stepenu negoli je meksiki.
Koliko su se Frankove trupe i klerikalne pristalice borile protiv vladinovaca,
vidi se po pisanju katolikog La Croix koji tvrdi da Francova vojska uope nema
zarobljenika poto ih se smjesta ubija. Kocbek tvrdi da je pobuna generala Franca
imala za cilj ouvanje feudalne reakcije, a nikako ne obranu vjere kao ni obranu
od komunizma. Jer, komunistikih je poslanika u panjolskoj bilo svega 15 na 415
ostalih.
Kranin ne moe nikako da prihvati komunistika naela produuje
Kocbek ali po tvrenju mnogih trezvenih katolika, komunistike panjolske nije
uope ni bilo. Komunizam slui panjolskim faistima kao izgovor, da mogu nastupati protiv radnike klase. U asu kad je graanski rat buknuo, nije bilo nikakve
opasnosti da se komunizam presadi u panjolsku, ali je pobuna generala tu mogunost
poveala.
Razmotrivi sve uslove pod kojima se je panjolski rat vodio, dovikuje tada
ve bivi slavenski klerikalac Kocbek svima u svijetu a tako i na domu, koji tvrde da
je panjolski rat vjerski rat, da je to najdrzovitija faistika la, jer su uzroci tog
rata socijalni, a ne vjerski. Unamuno je jo pred smrt rekao: To to se sprema kod
nas nije faizam, ve karikatura hitlerizma. A panjolski faizam je, kao i drugdje
reakcija kapitalizma na politikom, socijalnom i ekonomskom polju, koja liberalni
kapitalizam hoe da zamjeni sa dravnim. To je rafinirani i maskirani materijalizam. koji negira linost i njenu slobodu.65
fir

' Ra;!. J. Pavlovi. Razmiljanje o paniji i ostalome, javnost 1937.. br. 19, 356-357.

Svakako ove toliko slobodno i odvano izreene misli morale su da uznemire

svu klerikalnu tampu, ne samo slovensku nego i hrvatsku, jer su se obje oduevljavale za pobjede generala Franca. A na drugoj strani, nikad nisu proaptale ni rijei
zatite za baskijsko sveenstvo i za baskijske katolike koji sui na strani crvenih branili
svoju grudu od imperijalizma Franoovog faizma. Svi su ti ustali jednoduno protiv
Kocbeka i njegovih istomiljenika. Jer, profesor Kocbek nije bio osamljen. Ta u istom
br iju Dom in sveta objavio je knjievnik Javornik lanak o Unamunu, koji odie
takoer novim, sasvim smjelim duhom, drugim nego to bi se to moglo oekivati
od jednog klerikalnog lista. Sva je klerikalna tampa jednoduno osuivala Kocbeka.
Ali inkvizitorski aparat traio je i Kocbekove istomiljenike. Odatle napadaj Slovenca na sveenika Barlea, za kojega je ustvrdio, da je prof. Kocbek crpao svoje
znanje od takvih katolikih sveenika kakav je na primjer upnik Barle. Barle se
osjetio povrijeenim i tuio je urednitvo Slovenca. Rezultat je bila osuda urednika
Slovenca, koji je time bio slubeno utvren kao klevetnik jednog lana tog istog
klera. 66 Tako je Slovenec sve one, koji nisu mislili kao on obiljeavao kao sumnjive
katolike ili katolike druge kategorije, poto je zacijelo smatrao one iz Slovenske
ljudske stranke kao katolike prve kategorije. Na kraju krajeva, za nas nije vanije
rezonira Slovenec miljenje nekog voe mlae katolike inteligencije ili nekog
trezvenog duhovnika, ili nekih uglednih katolika, nego miljenje pape . . ,67
Naravno nikoga nije iznenadila odluka ljubljanskog ordinarija, koji je
poveo postupak prliv Kocbeka i kaznio ga time, to mu je zabranio da dri predavanja pred katolicima dok ne popravi sablazan koju je prouzroio u katolikim
redovima, svojim lankom o panjolskoj. 68
Kad su se itavo urednitvo i velik broj suradnika Dom in sveta solidarizirali s Kocbekom, ne htijui da donesu ipa kakve isprike ili ispravke lanka, koji je
napisan na osnovi provjerenih istina, to je vlasnik lista Katolika tiskara obustavila
Dom in Svet. I to upravo o jubileju pedese'tgodinjice njegova postojanja, stoga
to je revija prela na druga podruja i to je bez ikakve ograde donijela tvrdnje
koje nisu u skladu sa naelima katolikog tamparskog drutva. 69
Svakako nije bez interesa da je u tom posljednjem broju Dom in sveta
urednik asopisa profesor Koblar natampao i ove misli: Jedino u slobodi lei
odvanost da se doe do posljednje istine i zato je vrijednost duhovne neovisnosti
u tome da stvarima poemo do dna, te da rjeenja nema samo u apsolutnoj doktrini.
Poslije obustave lista Dom in svet grupa slovenskih mladih katolika oko
profesora Kocbeka i Koblara, koja je nesumnjivo predstavljala jedan znaajni krug
mlae i demokratski orijentirane katolike inteligencije, poela je da izdaje list
Dejanje. U prvom broju objavio je profesor Kocbek da e asopis biti namijenjen
svima onima koji su pristalice naela slobode, demokracije, socijalne pravde i samoodreenja naroda. Samoj reviji, prema programu profesora Kocbeka, ne e b'ti cilj
neki jednostavni pokret, ve namjera da okupi sve ljude eljne akcije koje vee
vjera u ljudsko dostojanstvo. 70
06
07
88
60
70

javnost
javnost
javnost
javnost
javnost

1937.,
1937.,
1P37..
193S,
1938.,

br.
br.
br.
br.
br.

39, 728.
19, 358.
50. 945.
2, 35.
5. ,98.

itavih vodstava nekih sadanjih organizacija, ime bi se uklonilo mnogo

razloga meusobnih prepiranja i predbacivanja. 72
Meutim ova i ovakva K. A. jo e nekoliko godina u svom razvoju sazrijevati u takvom smjeru da bude na poetku ustakog klerikalizma sposobna da postane
njegov najmoniji faktor. Svakako sa zaslugama vrhovnog vodstva K. A., koja je
u Hrvatskoj i Sloveniji uistinu bila divna suradnja i sudionitvo laika u hijerarhijskom apostolatu. Ova e biti gotovo ista, kad bude dolo vrijeme krvavoj etvi, kao
to je bila i u panjolskom ratu, o emu je tako kurano progovorio jo 1937. profesor
Kocbek.

72
A. Pilepi, In aedificationem, 9S. Svoja konana izlaganja A. Pilepi zavrava
optimistikim gledanjima kad kae da bi biskupi mogli pristupiti konanom ureenju pitanja koje
nas ve 15 godina mui, koje slabi nae sile prema nutri i prema vani. i koje koi svaki rad veega
zamaha te stvara i od nas sveenika dvije vojske na stalnoj ratnoj nozi. (Idem, 99).

XII.

DJECA I PASTORAD
Pij o X I . prema Jugoslavenima pod Italijom

I.
Essendo il papato cattolico, ma di origine e d'indole per eccellenza
Italiano . . .
Non vi sara certo un solo Italiano per quanto animato dal piu puro ed
universale amore della scienza, il quale possa non riconoscere la storica verit di questa ragione.
Achille Ratti, 1902.
Archivio storico Lombardo 1902. II Popolo di Trieste 21.
IV. 1932.
II.
Ja sam protestant, ali ja sam i Talijan. Ja gledam na crkvu kao na
najveu talijansku ustanovu, na glavnog posrednika za proirenje talijanstva po itavom svijetu. Njena vladajua hijerarhija je uglavnom talijanska.
Uistinu, ako crkva ima da ostane rimska, onda treba da zadri ovu prednost.
Mi Talijani ne bismo mogli nikad podnijeti jedno,g stranca kao papu niti
stranu hijerarhiju u naoj sredini. Mi elimo da je Vatikan talijanski. . .
Barun Sidney Sonnino Wilfridu Wardu u razgovoru o rjeavanju tako
zvanog Rimskog pitanja. (Decembra 1898.)
Henry Wickham Steed, Through Thirty Years. 1892.1922. London
1924., I, 135136.
III.
Iz sto sitnih stvari vidi se, da koji god duh naprama Slavjanom civilne
Italije, taj je isti i crkvene. Medu Talijanom i Talijanom u tom obziru nema
razlike, nosio on ili frak ili prelatsku mantiju.
Biskup Stro'ssmayer Franji Rakome 27. III. 1877.
IV.
Rim (Vatikan) nas oevidno po glavi bije, pak bi jo rad, da ne pla-,
emo. Narod krepak imao bi barem apsolutnim pasivitetom dokazati, da mu
nezaslueni i upravo bogogrdni udarci od strane crkve, koja bi nam majka
bit imala, bol i tugu prouzrokuju.
Biskup Strossmayer Franji Rakomu 18. XII. 1887.
Carlo Sforza, diplomat i publicist, upoznat odlino s odnosima i zakulisnim
akcijama Vatikana i Kvirinala, zavrujui slikanje portreta pape Benedikta XV. rekao
je pri kraju i ovo:

. . . Jasan i hladan uvid u granice svoje moi objanjava zato Benedikt

XV. nije uinio nikakav potez, kojemu jedan demagog na njegovu mjestu
sigurno ne bi mogao da se odupre, potez koji bi mu donio za trenutak bunu
popularnost, ali poslije 'kojega bi crkva ostala jo vie pocijepana. Kad je
umirao, Benedikt je mogao rei da svome nasljedniku predaje jedinstvo
crkve neokrnjeno, pored svega dugog t r a j a n j a i estine oluje. On je uspio u
tome nastojanju, koje je, na koncu konca, i bilo njegova najvia dunost,
jer je umio da smjerno ispuni svoj zadatak. U toj smjernosti sastojala se
njegova veliina i njegova mudrost. Ne e nam trebati dugo vremena da
vidimo jesu li i pape koje su htjele da izvode teatralne geste i da idu protiv
struje ivota jednoga naroda isto tako sretno sluile interesima vjerskoga
mira. 1
Nasljednik Benedikta XV., papa Pijo XI. politiki nije poao utrtim putem
svoga prethodnika. On je imao svioje smjernice, svoje vlastite poglede na odnose
crkve prema talijanskoj dravi, koji su izvirali iz njegovih nauenjakih pogleda na
znaaj katolike crkve, njeno porijeklo i njenu prirodu, to je sve za njega bilo talijansko. On je jo kao Achille Ratti, kao ueni bibliotekar milanske Ambrosiane, 1902.
iznio za katoliku crkvu i dosljedno za papinstvo i ove misli: Essendo i'l papato cattolico, ma di origine e d' indole per eccellenza Italiano . . . Non vi sara certo un solo
Italiano per quanto animato dal piu puro ed universale amore della scienza, il quale
possa non riconoscere la storica verit di questa ragione. 2
Ueni historiar, koji je ve u zrelim godinama svojih naunih studija imao
ovakav pogled o znaenju i karakteru univerzalnoga papinstva, identificiranog s talijanstvom, njegovim porijeklom i prirodom talijanskom, mogao je kao kasniji papa da
usmjeri s puno odlunosti sva svoja crkveno-politika nastojanja k izmirenju Vatikana i Italije, s kojlom se smrtno zavaen raziao 20. septembra 1870. Od prokletstva
Pija IX. i nepomirljivih zategnutosti do Pija XI., dakle kroz puna pola vijeka u nizu
najraznovrsnijih okolnosti ti su se odnosi ublaili do jednog ustvari tolerantnog i potovanja dostojnog modus vivendi. Ma da se nijedna od suprotnih strana nije odrekla
.svojih prava, steenih ili izgubljenih. Papa nikako ne izgubljenog suvereniteta jedne
svjetovne drave. Poznavajui te odnose vrlo dobro, Sforza kae da oni nisu bili nepodnoljivi, da vatikanske zidine nisu predstavljale neprelazni kineski zid. Jer kroz
vatikanska su vrata prolazili, ako ne pape, a ono njegovi kardinali, u vrlo este posjete raznim ministrima da rjeavaju mnoga zajednika pitanja. Dakako pape nije
smetalo da svake druge ili tree godine izdadu poneku encikliku, u kojoj bi govorile
0 svom nepodnoljivom suanjskom poloaju, u koji ih je dovela talijanska vlada.
Talijanske vlade uvale bi se da dadu ma kakav odgovor. Tako se stvorio jedan
odnos situacija, koji je veina evropskih drava ocijenila kao remekdjelo praktine
mudrosti. Sam Sforza rrtoe kazati iz svojih linih iskustava, da su sutradan, posilijle
takvih protestnih enciklika, kao i prije toga, povjerljive linosti Vatikana dolazile,
1 s ministrima rjeavale pitanja, koja su se odnosila na primjer na one iste misionare
i biskupe u inostranstvu, koji su ve tada bili pridobiveni za Italiju, a za koje
apologeti Lateranskog ugovora tvrde, da su tekovina tek toga ugovora. 3
1
2
3

Carlo Sforza, Neimari savremene Evrope, 139.

II Popolo di Trieste, 21. IV. 1932.
Carlo Sforza, Neimari savremene Evrope. 278.

Ja smatram da se u shvaanjima Pija XI., koja su plod njegovih nacionalnih

osjeanja historijske stvarnosti u vezi s talijanstvom papstva i papske Kurije (1902.
Achille Ratti) imaju traiti jo psiholoki razlozi koji su doveli do sporazuma s faizmom. Naprotiv Sforza ih nalazi u zajednikoj mrnji, koju je Pijo XI. imao protiv
politikih sloboda isto tako, kao i faistiki voda Benito Mussolini.4 Iako ova Sforzina
pretpostavka nije bez znaenja za formiranje politikog katolicizma Pija XI. ili bolje
rekavi njegove politike koja se razlikovala -u pitanjima sloboda socijalnog i politikog ivota od njegovih prethodnika, ipak oni su sekundarne prirode. Oni su
usputni, a osnovi su na strani svijesnih i podsvijesnih elemenata njegova nacionalnog
osjeanja, kojemu se nije mogao oteti ni predstavnik univerzalne crkve, koja je,
upravo za perioda Pija XI. i Benita Mussolinija daleko vie talijanska nego rimska.
arki talijnski patriotizam i iva nacionalna osjeanja proimaju i politiki
svu linost uenog historiara, a onda i diplomata, kojemu je pod kraj rata u Poljskoj
povjerena znamenita misija na terenu sanitarnog kordona, sad vie ne toliko protiv
pravoslavlja ve novih tekovina ruskih i ovjeanskih poslije Oktobarske revolucije,
Msgr Ratti, tada jo prefekt Vatikanske biblioteke, doao je ve maja 1917. kao apostolski vizitator za Poljsku i Litvaniju u Varavu, gdje je ostao dobre etiri godine.
U formiranju Poljske poslije prvog svjetskog rata ima i veoma mnogo misli, nastojanja i napora Achila Rattija. I kao katolik, i kao Talijan, s dubokim saosjeanjem
za nesretni poljski narod, znameniti prelat, koga je Provienje kasnije uzdiglo na
najviu ast u rimskoj crkvi posvetio se svojoj dunosti s neutrudivim arom.
I upravo talijanski diplomat, koji je upoznao Rattija ve 1919. u Varavi, gdje je
Ratti od 30. marta iste godine nuncij, sa svojim sekretarom Msgr. Pellegrinettijem,
kasnijim nuncijem u Jugoslaviji. Diplomat Paulo G. Brenna, autor djela o papi Piju
X., kao njegov veliki glorifikator, bio je ve pri prvom susretu zadivljen patriotskim
i talijanskim nacionalnim osjeanjima varavskog nuncija. I to u samih dvadeset minuta prvog razgovora, potvrdila su se njegova saznanja da je Ratti ne samo un
diplomatico prudentissimo nego i un ardente patriota. Jer, kao to je bio- red tih
dana, kad je Italija punim akama grabila uspjehe svoga saveznitva s Antantom,
na tetu porobljenih manjina, donosei slavenskim manjinama najstrahovitije ropstvo,
zamjenjujui propalu apostolsku monarhiju, govorili su Talijani meu sobom u tuini samo o svojim velikim pobjedama, i o onoj najveoj kod Vittorio Veneto. Msgr
Ratti bio je sav zagrijan, kad je govorio o svojim sinovcima koji su takoer uestvovali u ratu. Njegov patriotizam, kae Brenna bio je sasvim neobian za prelata Svet'e
Rimske Crkve, u ovakvoj slubenoj dunosti. A sve je to bilo jo u vrijeme takozvanog
diplomatikog prijeloma izmeu Italije i Sv. Stolice, kad se nije moglo oekivati da
e ga jedan predstavnik pape zadrati dvadeset minuta govorei o talijanskim pobjedama s pravom nacionalnom gordou. 5 Godine 1921. posta Msgr. Ratti nadbiskup
Milana, a nekoliko mjeseca iza toga i kardinal.
Kad je poslije etrnaestog skrutinija 6. II. 1922. na konklavama poslije smrti
Benedikta XV. izabran milanski kardinal Ratti za papu, izabrao je za svoje papsko
ime Pijo XI., i to stoga, kako je izjavio, to eli da poe utrtim stazama Pija IX. i X.
4
3

Carlo Sforza, Neimari savremene Evrooc. 283-284.

Paulo G. Brenna, II papa della vittoria. Pio XI. Firenze. 1937. 375-381.

Obojica znameniti po svojoj naroitoj ideologiji, manifestiranoj u njihovim Syllabusima, ali i u odnosima prema dravama, prvi prema Italiji, s kojom je 1870. raskinuo veze, a drugi zbog prekida odnosa s najkatolikijom zemljom, s Francuskom.
A obojica su mu bili uveliko slini sa svojim izrazitim talijanskim osjeanjima, poznati kao pape izrazite talijanske Rimske Kurije. Njegov izraziti talijanski osjeaj,
0 kome tako sugestivno pria Brenna, nesumnjivo mu je diktirao, da je prekinuo
dotadanji obiaj poslije 1870., te je svoj blagoslov Urbi et Orbi dao sa vanjske
balustrade bazilike sv. Petra.
Ovaj talijanski osjeaj Msgra Rattija ostao je stalan i snaan i u Piju XI.,
1 onda kad je s Mussolinijem zakljuio Lateranski sporazum, kao i kad je zajedno
s faizmom radio na veliini i izgradnji talijanskog imperijalizma, kroz faizam
jednako Palazzo Venezia kao i Vatikana.
Pio XI. je u opem upravljanju crkvom bio zadahnut iskljuivo idejom
politike disciplinskog jedinstva, pravno centraliziranog u njegovoj linosti, pa i u
svim onim pitanjima koja su vjekovima padala u djelokrug kongregacija i biskupa.
Tu su dakle zaeci ideje i razrade K. A. koja je imala da zamijeni rad politikih katolikih stranaka, tada ve dobro zaraenih demokratskim duhom. Sve je to imao da
zamijeni i stegne apsolutistiki razraen hijerarhijski sistem. Zato je Pio XI. laka
srca dopustio da rtvuje na radost faizma talijansku Partito Popolare, koju je vodio
antifaista don Luigi Sturzo ije osnivanje imao je hrabrosti da dopusti Benedikt XV.
Borbeni voda te stranke don Sturzo, kao nepomirljivi neprijatelj faizma i njegova
efa Mussolinija, morao je napustiti Italiju naprosto stoga to se Duceu pribliavao
sve vie vrhovni sveenik. Ovi osnovni njegovi potezi zapaaju se i u ostaloj Evropi.
Njegovo je djelo da je u Njemakoj rastavio katoliki centar od socijalista, a povezao ga sa nacional-socijalistikom i militaristikom desnicom za raun zakona
0 konfesionalnim kolama. Paradoksalno je ali istinito i stvarno da je u paniji bio
na strani protivnika kranskog demokratskog i republikanskog pokreta u Kataloniji i pomogao je njegove neprijatelje, isto tako kao i njegov tada ve saveznik Benito Mussolini. U Belgiji je nametnuo Katoliku uniju i rtvovao je konzervativnoj
struji flandrijskih demokrata, dok je u Francuskoj osudio pokret Action Fran^aise,
a na njeno mjesto postavio katoliki moralni zakon i K. A. Kroz nju je kao i kroz
apsolutnom pokornou podloenu hijerarhiju vezivao sve svoje zapovijedi. Tako je
sva ova teokratskim duhom proeta potinjenost sluila da se sve vie divinizira
linost apsolutnog autokrata. Ove Sforzine karakteristike Pija XI. kroz K. A. u itavome svijetu prate manifestacije koje daju pravo za ovakve tvrdnje. Ovoj univerzalnoj moi papa imao je da poslui i novi praznik Krista Kralja osnovan od
Pija XI.
Samo nekoliko primjera iz hrvatskih i slovenskih arita.
Orlovska straa koja je izlazila u Zagrebu 1927. u lanku Suza svetog
Oca Pape kae se da je papa ivi Krist na zemlji. Isti list ima na drugom mjestu
1 ovo: Nali smo Isusa Krista u Euharistiji i u papi! 7
6
7

Vidi naprijed poglavlje XI. o K. A.

Orlovska straa 1927, br. 1, 8, 38.

Tako su govorili i jugoslavenski biskupi. Dubrovaki biskup dr. Josip Carevi u svom sveanom govoru na dain krunisanjia pape 18. II. 1931. rekao je: Da
je rimski papa ivui Krist na zemlji. 8 Krki biskup Srebrni u svome govoru na
Euharistikom kongresu rekao je u Ljubljani ovo: To svoje poslanstvo Krist neprestano i danas vri po svom zamjeniku Papi u Rimu. Katolicizam itave Jugoslavije
poklonit e se na Kongresu ne samo Kristu u Presvetoj Euharistiji, nego i Kristu u
Papi, u komu je usidren reflektor vjerske istine u svim vremenima do svretka svijeta.
Krist u Presvetoj Euharistiji i Krist u Papi je isti Krist. To je naa vjera. 9 Ovakvim
divinizatornim i u stvari nedogmatskim tumaenjem Krista, Euharistije i Namjesnika
njegova pape, vezao se najjaim sponama katoliki svijet s Rimom, s Vatikanom,
s papom. Tako u Jugoslaviji, a tako isto i po itavom ostalom svijetu. Tako podreen
hijerarhijski sistem u itavome svijetu, tako vrhovna glava crkve u Rimu. Pijo X.
jednom je rekao: Tko ljubi papu, ne razglaba njegove zapovijedi ili zabrane, niti
dokle se prostire poslunost prema njemu; nek ne pripisuje nejasnou njegovim zapovijedima i ne sumnja u nju tvrdei, da zapovijesti ne ovise o vlasti papinoj i da nitko
nije nad autoritetom njegovim . . . Jer takvi ljudi pa najueniji nisu srasli s Kristom.
Ovako litvanski jezuiti u svome asopisu venide (1935.) raspravljaju o papi,
govore o njemu kao o Euharistiji, svetootajstvu oltara. Kad je jednom posjetio urednik
toga lista papu, on je rekao, da Sveti Otac u njegovim oima izgleda kao druga
Euharistija. Na to mu je Sveti Otac, potvrdivi te njegove rijei podvukao: Vrlo
dobro ini, sine moj. ovako sudei, jer je to istina. Zato i litvanski jezuiti pouavaju
litvanske katolike, da se vrate u prola vremena, kada su svi katolici, bez izuzetka,
u dubini svoga srca osjeali, da su pravi vojnici papini, koji su smatrali, da je asno
proliti krv za papu. Sjetimo se velike katolike istine: ljubavi i tovanja pape, pa bila
i najvea, nikad ne e biti prevelika, jer je papa nas vidljivi Krist.10
Kao litvanski jezuiti isto su i hrvatski jezuiti tumaili veliinu, boansku
veliinu Kristovog zamjenika. Papa je u istinu Kristov zamjenik. Treba ga, dakle,
sluati! I sluat emo ga i ljubit emo ga, jer je on drugi Krist na zemlji!11
Ovako divinizirano bie moglo je da pomilja na najvei gest u historiji
savremene crkve da se oslobodi suanjstva pomou Mussolinijeva faizma. Oprostio je
Pijo XI. bivem radikalnom socijalisti, ateisti i antiklerikalcu, slavitelju Jana Husa,
sve ono to je nekad na zborovima govorio pa i to da nema Boga, da je religija
apsurd u nauci, nemoral u praksi i bolest ljudi. Ali, takav je bio Mussolini u vrijeme
Pija X. i Benedikta XV. U prvom programu faistikog pokreta 1919., Mussolini je
jo uveliko neraspoloen prema crkvi. Prema Syllabusima Pija IX. i Pija X. on je eo
ipso osuen. U tom programu predvia se sekvestriranje svih dobara religioznih kongregacija i aboliranje svih prihoda biskupskih Kurija, koje tvore ogromnu pasivu za
naciju i privilegij za jednu manjinu. U transformiranju Mussolinijeva internacionalizma u faistiki imperijalistiki hipernacionalizam Mussolini 1920. iz osnova
mijenja svoje poglede na crkvu. Odjednom Mussolini vidi u crkvi veliku realnu silu,
koja mu moe biti od znatne pomoi pri izvoenju njegovih dalekosenih imperija8
9
10
11

Narodna svijest (Dubrovnik) 18. II. 1931.

Slovenec 23. XII. 1934: Nai kofje kliejo na Euharistiki kongres.
Starokatolik 1938., br. 7-8.
Glasnik Srca Isusova 1932., br. 2.

listikih planova. U novom tajnom programu faistike stranke nalazi se pravo makijavelistiki postavljena teza, koja je bila savreno sprovoena prije i poslije Lateranskog sporazuma. To je: Utilizacija katolike crkve kao elementa talijanskog ekspanzionizma. Odatle i prvi veliki i emfatini bljeskovi u Mussolinijevim govorima kad
god bi dodirnuo problem crkve koja ima biti koritena u cilju talijanskog imperijalizma i njegove penetracije preko granica Italije u sfere starog rimskog imperija.
Ova njegova orijentacija nije mogla ostati samo tajna programa i njegovih posveenih izvrilaca. Godine 1921. Mussolini je javno u Parlamentu istaknuo tezu jedne
sasvim nove i iznenaujue orijentacije, kojoj se Italija od Cavoura do njegovih
dana uklanjala zbog neprijateljskog stava Vatikana, tovie, Mussolini, nekadanji
antiklerikalac prekorava Carduecija zbog njegovog antipapskog utjecaja na talijansku
inteligenciju. Na ogromno iznenaenje ne samo L'Osservatore Romana nego ljudi
napredne Italije Mussolini se s divljenjem okrenuo prema crkvi:
Ali sve to, to se ini sjajno dok ostaje na podruju knjievnosti
izgleda nama faistima, ljudima bez predrasuda poneto nesavremeno. Nagloujem, da su latinska i imperijalna tradicija Rima danas zastupane u katolicizmu. Kako je govorio Mommsen, da ne moe biti u Rimu bez univerzalne
ideje, tako mislim i tvrdim ja, da je jedrna univerzalna ideja, koja danas
postoji u Rimu ona ideja koja plamti iz Vatikana. Veoma me uznemiruje
kada vidim da se ustanovljuju narodne crkve.1' Jer vidim da time otpadaju
milijuni i milijuni ljudi koji se vie ne obaziru na Rim. Stoga smatram da bi
morala svjetovna i laika Italija, ako se Vatikan odrekne svojih svjetovnih
sanja, dati Vatikanu materijalne pomoi i olakice za kole, crkve, bolnice
i drugo, to ima na raspolaganju drava. Jer razvoj katolicizma u svijetu i
uinak da etiri stotine milijuna liudi iz svega svijeta gleda na Rim, na
ponos je i korist takoer i nas Talijana.13
Ovako se budui diktator Italije, Duce Mussolini, pribliavao Vatikanu i
rimokatolikoj crkvi. Svakako ne iz religiozno-konvertitskih razloga nego iz dalekosenih politikih namjera i planova. Za njih je prije svega trebao da u Italiji ima
pomagaa i saveznika pomou koga e i u ostalom svijetu moi da nae u izvjesnoj
mjeri legitimnog interpreta njegova reima. Sve ove pojave jo prije pohoda na Rim,
i te kako su zapaene u Vatikanu, i o njima se raspravljalo u dravnom sekretarijatu,
a tako i u samoj papinoj kancelariji. U godini Mussolinijeva pohoda na Rim umro
je Benedikt XV. i zamijenio ga Pio XI. 1 4
S pohodom na Rim (1922.) zapoelo je i formalno provoenje faistikog
programa. Naravno ovaj sada nije nikako antiklerikalan, tovie, moe se rei, da je
klerofilski, i pored svih shvaanja o uzurpaciji svega, javnog i duhovnog ivota
Italije. Benito Mussolini kad je doao na vlast bio je inspiriran osnovnom idejom da
katolicizam treba da ue u novi reim kao sastavni elemenat. 15 Za uzvrat bio je
Mussolini obasut panjama od strane Vatikana kakve nisu dotad ukazivane nijednom
predsjedniku talijanske vlade od 1870. Zabrana masonerije i skidanje masonskih
12
13
14
15

Tu Mussolini misli na ehoslovaku kao i na reformni pokret u Jugoslaviji.

Luka Kostreni, Mussolini, Crkva i Jugoslaveni. Jugoslavenska rije 17. XI. 1932.
Vidi naprijed poglavlje XI. o K. A.
Luigi Salvatorelli, La politica della Santa sede dopo la guerra. Milano 1937, 176.

emblema s Garibaldijeva spomenika, koji sa Gianicola prkosno prijetei gleda prema

Vatikanu, primljeno je u Vatikanu s osjeanjima zahvalnosti, priznanja i velikim
nadama. Heroj preporoda i jedan od osnivalaca masonerije u Italiji jednim prostim
gestom izmijenio se u faistu i klerikalca. Znai, nisu dakle samo Starevi i Radi
bili osamljeni klerikalni falsifikati ovakve vrste. Zato je Mussolini, svijestan svojih
koncepcija o obnovi isiilne Rimske imperije, odluio da popusta, da se prilagouje, da
daruje i nudi, a ako zatreba i prijeti nasiljima sviju vrsta, samo da u punoj mjeri
iskoristi autoritet, snagu rimske crkve za svoje dalekosene imperijalistike planove.
U izraze osobite panje Vatikana prema diktatoru Italije spadao je naroit gest
nepoznat dotad u protokolima crkve. Naime poznato je, da katolika crkva nareuje
sveenstvu da u misi i molitvama spominju vladare dotine drave i mole za njega.
To je dotada vrijedilo samo za efove drave, tek je jedino talijanski kralj bio
izuzet, jer se ime ekskomuniciranih nije smjelo spominjati u crkvi. Pio XI. je preko
toga preao i naredio je svome sveenstvu, kako to jiavlja 1923. klerikalni Corriere
d'Italia da moli za kralja Viktora Emanuela a osim toga da se mora osobito prilikom duhovnih vjeba toplim molitvama sjetiti Mussolinija, da mu Bog podijeli
dovoljno jakosti za pobjedu nad svima unutranjim i vanjskim neprijateljima.16
Ova, izgleda prva slubena veza izmeu Vatikana i faizma odnosno njezina efa,
nesumnjivo je kod julijsko-krajinskih Slovenaca i Hrvata koji su ve dosad imali
prilike da iskuse teka razoaranja sa crkvom koja se stavila u slubu njihove denacionalizacije, proizvela mrane slutnje. Molitve za najveeg neprijatelja juliiskokiajinskih Slavena koji su od iredente te predhodnice faizma, smatrani kao barijera
na putu prodiranju faistikom imperijalizmu, a koje su morali moliti i julijskokrajinski sveenici. Slovenci i Hrvati, bio je nesumnjiv znak u kome e se smieru
odvijati crkvena politika Pija XI. u odnosu prema faizmu i njegovu reimu i prema
slavenskim manjinama.
Postoji ogroman niz dokumenata koji daju jasan uvid u saradnju izmeu
faizma i Rimske Kuri je. Od njegovih poetaka 1922. pa sve do njegova sloma 1943.
Pa opet sa strane slubene i poluslubene t'ampe Rimske Kurije nasto'alo se poslije
sramotnog pada Benita Mussolinija i njegova reima dokazivati svijetu da takve
saradnje i ovisnosti crkve od faizma nije uope bilo. Dva izrazita antifaista. politiari i nauenjaci historiari, Gaetano Salvemini i Giorgio La Piana, pokazali su to
u svojoj nauno politikoj publikaciji What to do with Italy u etvrtom poglavlju
u kome se govori o Vatikanu i faizmu, o Vatikanu i predsjedniku Rooiseveltu. o Vatikanu i ratu, a tako i poslijeratnim planovima u vezi s Rimskom Kurijom. Jednako i
sedmo poglavlje daje osobite poglede na crkvu i dravu u poslijeratnoj Italiji, naroito u vezi s Lateranskim ugovorom i faistiko-vatikanskim konkordatom. 17
Kad je klerikalno-badoglistiki list L'Idea (25. III. 1944.) stao polemizirati s jednim navodnim napisom G. Salvemini ja u kome je govorio o Vatikanu i njegovoj odgovornosti za tri rata, etiopski, panski i drugi svjetski, Salvenvni je odgovorio u bostonskom La Contocorrcnte (septembra 1944.). u kome je dao u sintezi
osnovne linije dokumentacije kroz koju se vidi ta povezanost i suradnja fa : zma
tokom puna dva decenija, unato tome to se branitelji klerikalnih teza pozivaju na
1,1
17

I Isusa oblic suze. Preporod 1923, br. 1-2, 4.

New York, 1943, SO-140, 243-260.

osude, koje je Pijo XI. izrekao protiv faizma, kad je taj u izvjesnim pitanjima
vjerskog karaktera poao u raskorak sa crkvenim nauan j ima u pogledu odnosa crkve
prema dravi.
Da bi sam odnos klerofaizma, da tako nazovemo jednim imenom politiku
Rimske Kurije i faizma prema jugoslavenskoj manjini u Julijskoj Krajini, bio jasniji
i odreeniji, potrebno je da se ogledaju ovi klerofaistiki elementi koje navode
Salvemini i La Piana, a tako i neki drugi.
Salvemini podvlai da dvije osobe mogu da se ne slau u izvjesnim tokama,
ali se mogu sloiti i saraivati (fare causa comune) u mnogim ostalim tokama.
Don Sturzo, ef Partito Popolare, koja je od samoga poetka faizma bila s njime u
sukobu, morao je osjetiti odmah pri dolasku Pija XI. da e on kao i njegova
stranka biti rtvovani za raun faizma. 18 A taj don Sturzo nije se slagao s faizmom
u toliko toaka, da se nije nikad mogao s njime sloiti niti s njime saraivati, dok se
Pio XI. nije slagao u ponekim tokama, a sloio se u mnogim ostalima. To je i
osnovna razlika izmeu ova dva stava, klerikalne partije u Italiji i Vatikana prema
faizmu. Pijo XI. kritizirao je faizam samo u onim tokama, gdje se faistika doktrina
suprotstavila katolikoj i kritizirao je samo crkvenu politiku Mussolini j evu, kad se ona
ne bi slagala sa doktrinom katolikom. Ali Pijo XI. nikad nije kritizirao unutranja
i meunarodnu politiku Mussolinija, unutar i izvan ovih granica. Salvemini kae da
bi za saradnju Mussolinija i Pija XI. mogao nanizati itavu knjigu dokaza, ali on se
zadrava na pojedinim. 19
Januara 1923. imao je kardinal Gasparri, dravni sekretar Pija XI., tajni
razgovor s Mussolinijem u kui grofa Santuiccija, predsjednika Banco di Roma. Sloili
su se da je potrebno rijeiti Rimsko pitanje. Osim toga Mussolini se obavezao da e
spaisdti Banco di Roma od pada na raun talijanskih poreznika. Naime Banco di
Roma uvala je imetak mnogih katolikih ustanova kao i vatikanskih prelata. Govorilo se, da je ovaj razgovor kotao talijanskog poreznika jednu milijardu i dvije
stotine milijuna. Da li je cifra apsolutno tona, nije se dalo utvrditi, ali to i nije
vano, kae Salvemini, jedan milijun vie ili manje, ve je glavno, da su Pijo XI.
i Mussolini uinili causa comune, da su se sloili da spase Banco di Roma.
Kardinal Vannutelli, dekan Svetog Kolegija, javno je izrazio svoje potovanje Mussolini j u 21. II. 1923., za njegovu energinu portvovnost domovini i
izrazio je uvjerenje, da je izabran da spasi naciju i obnovi njenu sreu. A to je
bilo u vrijeme, kad su jo ubojstva i krv antifaista u Turinu i u Speziji bili svjei.
Obian svijet, koji se borio u Partito Popolare nikako nije bio saglasan s kardinalom
Vannutellijem, da bi Mussolini mogao spasiti naciju s takvim metodama. 20
Na proljee 1923. Mussolini je pokuao prisiliti parlamenat (Camera dei
Deputati) da proguta izbornu reformu, koja bi osigurala faistikoj partiji veinu od
dvije treine na buduim izborima. Tome se protivio generalni sekretar Partito Popolare. S don Sturzom protivili su ise reformi jo sto i sedam poslanika njegove stranke
odbivi da izdaju svoje birae. Meutim, dok se sve vie razmahivala ova borba, 19.
juna iste godine firentinski nadbiskup kardinal Mistrangelo, pri jadnome prijemu u
18

Luigi Salvatorelli. La politica della Santa Sede, 176.

G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo. Gli atti del clero cattolico in favore dell'uomo
della Provvidenza. Roma 1945.. 2.
20
G. Salvemini. II Vaticano e il Fascismo. 2-3.
10

ast Mussolinija, demostrativno je na uas lanova Partito Popolare priao Mussolini j u, zagrlio ga i poljubio. 11. jula, kad se u parlamentu diskutiralo o izbornoj
reformi, don Sturzo bio je kod dravnog sekretara kardinala Gasparrija i poslije
toga sastanka don Sturzo je napustio svoju stranku dizorijentiranu i obeshrabljenu.
Rezultat je bio da je zakon u parlamentu proao. Don Sturzo morao je da se podloi
elji Vatikana. Nema sumnje da je ovaj gest i ova usluga Vatikana faizmu bila od
ne male pomoi u njegovu uvrivanju na vlasti. 21
Malo poslije toga u augustu 1923. upnik u Argenti, don Minzoni, lan
Partito Popolare, bio je ubijen, jer je smatrao, da ini dobro ako djecu dri podalje
od omladinskih faistikih organizacija. Na ovaj insult Pijo XI. nije reagirao. Karakterizirajui ovaj dogadaj Salvemini kae da su utljiva sauesnitva gora od otvorenih, jer sjedinjuju hipokriziju sa sauesnitvom. 22
Odnos, koji je zavladao izmeu Vatikana i Mussolinija, i pored svih sitnijih
nesnalaenja i neslaganja, naroito ukoliko je jo Partito Popolare smetala da t a j
sklad bude uvren i opet priznat, pokazao je ipak sasvim dirljiv izraz solidarnosti
ova dva talijanska faktora. Kad je na dan proslave pobjede (1925.) pokuan atentat na
Mussolinija, L'Osservatore Romano progovorio je o faizmu na nain koji nedvosmisleno tumai stav ne samo vatikanskog organa, nego zacijelo i itave Rimske
Kurije.
Zloinci su morali shvatiti, da se na dan proslave pobjede u kome su
usredotoeni veliki ideali i nade cijeloga naroda nije smjelo posegnuti za
udarcem, koji je bio uperen protiv reima. Jednim takvim udarcem nije se
mogla slomiti nova struja, nove snage, novo stanje duha i nov reim, ija
historijska realnost i politiki utjecaj stoje iznad svakog stranakog shvaanja kao neosporne blagodati. Odatle je potekla varava nada da se politika
zgrada koja je sagraena 1922. moe sruiti novim potresom. Ta je varava
nada bila obuzela, poslije Matteotijeva ubojstva, mnoge politiare, koji su
na njoj zasnivali svoje dranje. Oni su jo u januaru imali prilike da se
razoaraju i da konstatiraju da se novi pokret nije zaustavio. Drimo da je
one koji su ustrajali u slijepoj zabludi obuzelo zloinako ludilo i to ba u
trenutku kad je domovina bila napela sve sile da ukloni ak i posljednje
tragove nediscipliniranosti da dravi, jedino dravi, stvori potreban autoritet
i snagu za zatitu javnog poretka. 23
Ove misli slubenog vatikanskog organa prostrujale su ne samo kroz Italiju
nego i kroz sav ostali katoliki svijet, gdje su bile zapaene kao izrazita naklonjenost
i simpatija za jedan sistem za koji treba da se zalae i da ga se pomae.
Nema sumnje da je u traenju to blieg i intimnijeg dodira sa efom faistike stranke bila i poneto komina tenja da se tog nekadanjeg antiklerikalca i
ateistu prikae svijetu kao vjerskog branitelja i zatitnika. Jer, samo tako moglo se
protumaiti imenovanje Benita Mussolinija kao drugog poasnog predsjednika Bratstva Treeg Reda Svetog Franje. Prvi poasni predsjednik bio je ve talijanski kralj. 24
21
22
23
24

G. Salvemini. II Vaticano e il Fascismo. 3.

G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo. 3.
Starokatolik 1925.. br. 11.
Starokatolik 1926.. br. 12.

Poslije toga atentata najvie su se crkveni dostojanstvenici natjecali tko e

ljepe i pohvalnije govoriti o ugroenom ivotu vode faizma. Mise zahvalnice sluili
su biskupi i kardinali. Odrane su prigodne propovijedi u kojima su se isticale zasluge
dravnika i Bogu se zahvaljivalo za spasen ivot, toliko dragocjen za itavu Italiju.
Bog je i ovaj put pokazao, kazivali su biskupi, da titi Italiju. Livornski biskup
nazvao je Mussolinija il Duce latino i hvalio je u crkvi njegovu politiku, koja ima
vii, svakom pravom Talijanu veoma dragi cilj: proirenje talijanskog suvereniteta
na zemlje, koje su i prije bile rimske. Livornski biskup je pozdravio zatitnika jedne
takve politike i obeao mu pomo cijele talijanske katolike crkve. Evo, nastavio je
biskup, zar je to moda sluaj, to upravo danas, u asu kad i sam prvi ministar polazi
u Afriku, odlazi onamo i moj drug, nadbiskup genoveki, Moretti? On nosi onamo
kip Matere Boje od Milosti. Glavni smisao njegova putovanja u Libiju jest taj, da
svijet vidi kako ovdje talijanske vlasti i dravna i crkvena, idu usporedo putevima, to
ih je jednom udario stari i slavni Rim. Dakako jasnije i odreenije jedva bi se mogla
izraziti ne kolaboracija nego jedinstveno gledanje na imperijalistiku politiku Italije
obiju vlasti, svjetovne i duhovne, faistike i crkvene. A ovako kao Livornski biskup
osjeali su i govorili toliki drugi velikodostojnici crkve. Njihovi govori bili su izraz
jednog programa, koji je bio ve u izvoenju. Transka Istarska rije mogla je
da necenzurirano spomene tom prilikom da je jedan od najveih uspjeha Mussolinijeve politike taj to je i Vatikan saglasan s njegovom politikom pa je stoga i
podupire. 25
Prirodno je da se u ovako spremanoj atmosferi postepeno razraivala na
obje strane ideja rjeavanja i okonanja Rimskog pitanja otvorenog 1870. sa nestajanjem papske drave, poslije definitivnog sjedinjenja Italije. S gaenjem Partito
Popolare rasle su osnove za prve razgovore koji su zapoeli oktobra 1926., a zavrili
se februara 1929. Ma da su ti razgovori bili nevezani izmeu dvojice pravnika,
Mussolini i Pijo XI. bili su u stalnom dodiru, svaki sa svojim delegiranim strunjakom. Papin strunjak referirao je nita manje nego 129 puta, dok se nije prelo na
slubene razgovore.
Upravo u asu kada su poeli ti prvi razgovori, odrao je govor 31. X. 1926.
kardinal Merry del Val, kao papski izaslanik na Katolikom kongresu u Assisiju.
Kardinal je izrazio zahvalnost Onome koji dri u svojim rukama uzde talijanske
vlade; oevidno zatien od Boga on je mudro poboljao sreu nacije, umnoivi svoj
ugled u svijetu. Sam Pio XI. je 20. decembra 1926. u sveanoj alokueiji obiljeio
Mussolinija kao ovjeka poslanoga od Providnosti. 26
itav niz pojava potvrivao je sve blii i prisniji odnos dviju, slubeno jo
uvijek rastavljenih vlasti, tovie i pored otrijih istupa faista protiv onih sveenika
i ostalih popolara koji se jo nikako nisu dali u faistiki jaram. Meutim, upravo
zato se na vrhovima pazilo, da se odstojanja sve vie smanjuju i poneke otrine otupljuju. Koristila se redovno svaka vanija prilika da se taj intimni odnora izmeu crkve
i faizma podvue i na vidljiv nain dostavi svijetu. Jedan od takvih izraza zapaen
je prilikom velikih manevara talijanske flote u Tirenskom moru juna 1927. Lae su
defilirale ispred Ducea. Meu velikodostojnicima bio je prisutan i kardinal Vincenzo
25
26

Starokatolik 1926., br. 4.

G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo. 4.

Vannutelli i to ne kao privatna linost i Talijan nego kao predstavnik crkve, tovie,
on je blagoslovio talijansku flotu. Na iznenaenje nefaistikog svijeta, Vannutelli je
u govoru povezao osnovne tendencije Duceova faizma. Iz ovog mora koje pripada
Rimu, gdje je visoko podignuta nova bazilika (u Ostiji) posveena Kraljici mira, ove
e lae, uvijek i svuda otploviti s bojim blagoslovom za sreu i veliinu otadbine.
Kardinal Vannutelli, veliki dostojanstvenik rimokatolike crkve, kojoj pripadaju
mnogi narodi, govorio je jasno, ali papa nije ispravio njegov govor. Faisti su bili
oduevljeni. Zato je njihova Illustrazione Italiana (24. VII. 1927.) registrirajui
govor kardinala dekana Svetog Rimskog Kolegija interpretirala sasvim pravilno
kardinalove misli. Nije se o ratnim stvarima moglo govoriti smiljenije, stavljajui
ratne oklopne lae u sjenu Zatitnice Mira. Svakomu onomu, tko bi se u inostranstvu
i ubudue bojao imperijalizma talijanskog rimskog klera, eto mu odgovora! Ali,
meutim, kardinal je rekao ono to je htio da kae.27
Iste godine mjeseca decembra u tajnom konzistoriju, Pio XI. ponovno je
veliao Mussolinija kao ovjeka boje Providnosti: Ni sama Italija, koju nam i priroda i vjera s mnogo razloga ine osobito milom, nije poteena od oluje. Ona je
naime itava uzdrhtala od gnjeva i groze, kad je doznala za zloinaki pokuaj protiv
onog ovjeka (Mussolinija), koji tako velikom snagom i otroumljem dri u ruci
kormilo drave, da se s pravom moe rei da itava drava dolazi u pogibao, kad
god on doe u pogibao. 28
Nijedan papa nije ni po jednom dravniku poslije 1870. izgovorio, ni u etiri
oka, a kamo li u konzistoriju, takve pohvale, identificirajui jednu linost sa itavom
dravom. Osjealo se da teokratski apsolutizam stoji na slinom ideolokom postolju
kao i faistiki totalitarizam. Stoga je i istim duhom proet i L'Osservatore
Romano kad je prilikom praznika osnivanja Rima podvukao, da nije daleko dan
kad e ponovo nad svij|etom triumfirati Rim u kome e biti nerazdvojno zdruene
osnove njegove moi, naime duhovna i svjetovna vlast. 29 Jer, od poetka X I V .
stoljea, kad je Bonifacije VIII. progovorio o dva maa svjetske monarhije, o duo
universi monarchiae gladii, ove misli ponavljaju se kroz vijekove u Rimu. Odakle
neugasiva elja i nenaputeno naelo, kojega su se jednako hvatali i na kraju sjedinjavali i sjedinili, Mussolini i Pio XI., Duce i papa, stvarajui moderni faistiki
cezaropapizam.
U ovakvim obostranim pribliavanjima sazrijevali su plodovi potreba, politikih i crkvenih, faistikih i vatikanskih, u ovakvim meusobnim priznavanjima
spremala se toliko potrebna atmosfera za likvidiranje ezdesetogodinjeg spora.
Dakako, na obostranu korist. Prednosti suanjske izolacije od 1870., koje su se neminovno javljale u cjelokupnom izvanitalijanskom katolicizmu i stvarala i stalno podravala aureol nekog muenitva i paenitva, odjednom su za Rimsku Kuriju, za Pija
XI., ali i Crnog Papu, generala jezuitskog reda Ledochovskog, postala manje vana.
Ona su blijedjela ispred sve to veih opasnosti nenaklonjenog i vjerski nimalo razraenog faizma, koji je bio ve u svom obijesnom porastu. Za Kuriju je bilo od
vanosti da e se ovakvim jednim sporazumom likvidirati i sva antikierikalna i soci27
28
29

Pobjeda (Split 29. VII. 1927.).

Starokatolik 1929, br. 10, 3.
Prema: Starokatolik 1929.. br. 10. 3.

jalistika stremljenja, te dvije more koje su pritiskivale duu upravljaa Crkve. Zato
je trebalo prijateljstvom i sporazumom obuzdati ove opasnosti, koje su bile jednako
i u rukama diktatora, bez obzira na njegov nekadanji ateizam. Dosta je bilo da se
Duce pribliavao Crkvi, ma da su njega vodili u tome sasvim drugi ciljevi, drugi
interesi, oznaeni jo u prvim godinama formiranja stranke, vodila ga je ideja utilizacije katolike crkve kao elementa talijanskog ekspanzionizma. Crkva je teila
k svojoj punoj slobodi, da u n j o j izvede misiju, oznaenu u Bonifacijevim bulama
Ausculta fili i Unam sanctam ne naputajui ideje primata nad vladarima i
dravama. Ovome je imao da bude moan instrumenat savreno organizirana K. A.
Meutim, crkva nije ni izdaleka bila svijesna, da je n j e n visoki moralni presti u
svijetu bio upravo u to vrijeme suanjstva na najveoj visini, da je meunarodnom
suverenom slobodom, pod uobraenim suanjstvom, vrila svu svoju ogromnu duhovnu
vlast. Pijo XI. nije bio svijestan, da e sloboda, koju e mu podariti Mussolini i faizam, znaiti stvarno zarobljenje! Nije smetalo Rimsku Kuriju ni to, da je Mussolini
izjavio Emilu Ludwigu, da ni sada nije po uvjerenju ni katolik ni kranin. Pa opet,
t a j i takav Mussolini bio je u oima upravljaa Crkve poslan od Boje Providnosti.
Ma da je u faizmu bilo i cezarizma, i makijavelizma, i nieizma, s neprikrivenim
velianjem principa sile i nasilja, bez obzira na pravdu i ovjenost, prave kopirane
nieanske volje k moi, pravog paganizma, to Vatikan, ponekad i poneto samo dodiruje i osuuje iz tog mozaika protivtina uenjima katolike crkve. Zacijelo, iz velikih
dalekosenih razloga. Vjerujemo, da bi i u Vatikanu danas tako i brzo odgovorili na
pitanje tko je bio vei i korisniji za Crkvu, Cavour ili Mussolini? Nema sumnje, da
bi CavouTovo ime zasjalo jo svjietlije i sadrajnije u jednom vatikanskom pokajanju.
Ali njega ne e doekati ovjeanstvo. Jer, nepogrjeivi ne zna za ta da se kaje.
Jedno je vie nego sigurno, da su ve prve godine faiistiko-vatikanske simbioze,
poslije Lateranskog ugovora i konkordata, pokazale da Pijo XI. nije od zatoenika
postao slobodni suveren. Ima grijeaka koje ovjeka zarobe za sav ivot, analizira
grof Sforza izmirenje Pija XI. s Italijom, onako kao to ga zarobe izvjesni zloini:
Pijo XI. nije htio ili nije smio da vjeruje u slobodu, u koju je njegov prethodnik imao
puno povjerenje, i on je postao rtva i istinski zarobljenik bijedne diplomatske
zatite koju je sam stvorio. . . Svi oni koji se s uasom stresaju ve i na samu pomisao
vjerskih gonjenja, antikatolikih nasilja, moraju priznati s dubokim aljenjem da je
Pijo XI. sa svojim ugovorom od 1929. stvorio za takva gonjenja i nasilja u budunosti najire mogunosti, i to s vie uspjeha od ikakve akcije volterijanaca i slobodnih
zidara. 30
Takozvani Garancijski zakon, koji je talijanska vlada predloila 1870. za
reguliranje odnosa izmeu Italije i Vatikana, i u kome su bile predviene sve prerogative Pape kao suverena i Sv. Stolice, Pio IX. je odbio, i ostao jie zatoenik, da iz
toga zatoenitva crpe nemale koristi. 31 O njima su govorili mnogi, ali kao da ih
30

Carlo Sforza. Neimari savremene Evrope. 288-289.

Garancijski zakon, u stvari njegov nacrt izradio je znameniti borac iz epohe Risorgimenta ministar vanjskih poslova Visconti Venosta, koji se pri tome poslu savjetovao s akovakim
biskupom Strossmayerom, glasovitim govornikom na Vatikanskom koncilu, gdje su se ova dvojica
i poznala, za vrijeme boravka Strossmayera u Rimu. O tome je dao podatke W. Steedu sam ministar V. Venosta. Henry Wickham Steed, Through Thirty Years. 1892-1922. London 1924., I, 118.
Ovaj vani Steedov podatak potvruje i Stefano Castagnola u svojim memoarima koji je bio 1870.
takoer lan vlade koja je donijela Garancijski zakon. Na sjednici vlade, odranoj 23. I. 1870.
31

je najbolje karakterizirao decembra 1898. barun Sidney Sonnino u razgovoru s engleskim katolikom roakom vojvode od Norf alka Wilf riom Wardom, kojem je razgovoru prisustvovao engleski publicist Wickham Steed. Bio je to jedan od onih brojnih
katolika onoga vremena koji su bili zabrinuti za sudbinu pape, i predlagali raznovrsna rjeenja, koja bi mogla da zadovolje obje strane, Vatikan i Kvirinal. Ali, u
Vatikanu su kardinali, kao to su Rampolla, dravni sekretar i Mocenni, odluno
odbijali, kao nepraktina i neizvodljiva proponiranja. Razgovarajui sa Sonninom o
Rimskom pitanju, poslije razgovora s admiralom Canevarcm, koji ga je uveliko oneraspoloio, poto mu je razbio iluziju o takozvanom neprijateljstvu izmeu vlade i
Vatikana, Sonnino ga je uvjerio da je admiral govorio sutu istinu. Naime, Sonnino
mu je rekao, da su svi od reda kardinali bili uvjereni da je Rimsko pitanje bilo
uistinu rijeeno kad su talijanske trupe ule u Rim (1870.). Ali nije u njihovu niti u
talijanskom interesu da se doe do izmirenja. Da bi mu to bolje objasnio, iznio mu
je Sonnino svoj sluaj.
Ja sam protestant, ali ja sam i Talijan. Ja gledam na crkvu kao na
najveu talijansku ustanovu, na glavnog posrednika za proirenje talijanstva po itavom svijetu. Njena vladajua hijerarhija je u glavnom talijanska. Uistinu, ako crkva ima da ostane rimska, i da bude uspjeno rukovoena
onda mora da zadri ovu prednost. Mi Talijani ne bismo mogli nikad podnijeti jednog stranca kao papu niti stranu hijerarhiju u naoj sredini. Mi elimo da je Vatikan talijanski. Kad bi dolo do izmirenja izmeu kralja i pape,
tad bi papa prestao protestirati protiv njegova zatoenja, i vi biste strani
katolici uskoro sumnjiili Vatikan da je vie talijanski nego katoliki, i vi
biste navaljivali za neto to slii na srazmjerno zastupanje u Svetom Kardinalskom Kolegiju. Kroz vrijeme, mi bismo imali Sveti Kolegij s veinom
stranaca, Francuza, Nijemaca, panaca, Amerikanaca, Austrijanaca i to
jo ne. Jednoga dana oni bi izabrali jednog stranca za papu kojeg bismo mi
morali da protjeramo iz Rima. Svijet u Vatikanu zna to vrlo dobro. Uslijed
toga oni odravaju takav antitalijanski stav i protestuju protiv talijanskog
tlaenja. Ali im se ukae prilika da se unaprijede interesi crkve, pa i
s manjim sporazumima s talijanskom vladom, oni su sasvim spremni da je
prihvate, pod uslovom da se o tome ne govori. 32
Evo, ovako je izgledalo u stvari zarobljenitvo, zatoenitvo vatikanskog
sunja od 1870. do momenta, kad su Mussolini i Pio XI. sve to htjeli postaviti i
na novo stvorene osnove, nadajui se, da e oba iz toga izvui maksimum svojih
vlastitih koristi. 33
I taj veliki dogoaj zbio se 11. II. 1929. u Lateranskoj palai.
S jedne i druge strane izreeni su govori i misli koje veliaju to djelo.
Mussolini je u nizu svojih opservacija dao i ovu: Ovo rjeenje koje se postiglo bez
proitana je velika promemorija biskupa Strossrnayera. koga on naziva hrvatskim nadbiskupom, u
kojoj medu ostalim savjetuje vladu da se nikako ne lii prava uestvovanja pri postavljanju biskupa koje neka prepusti kaptolima, upnicima i istaknutim vjernima. Sugestije biskupa Strossrnayera dostavio je vladi biskupov tajnik N. Vorak, i bile su prihvaene, od veine ministarskog savjeta.
(Stefano Castagnola, Da Firenze a Roma. Diario storico-politico del 18701871. Biblioteca del
Risorgimento XI. Torino 1896, 131-133).
32
H. W. Steeed, Through Thirty Years, I, 135-136.
33
Cio razvoj takozvanog Rimskog pitanja dao je u pregledu sve do 1929. i Gaetano
Salvemini u svome najnovijem djelu Mussolini diplomatico (Roma, 1945., 295-319).

ikakvog stranog uplitanja mi pozdravljamo s velikim zadovoljstvom kao faisti, jer

je ono vezano uz na reim i uz revoluciju crnih koulja. Pozdravljamo ga kao
Talijani, jer je diglo posljednju teku sumnju o legalnom posjedu Rima. Pozdravljamo ga kao katolici, jer priznavajui otvoreno papi suverenitet dali smo vanjski
lik i vrstou njegovoj pastoralnoj misiji. Vatikanski grad malen po teritoriju a
prostran duhom s jedne strane, a monarhistiki i faistiki Rim s druge strane} stoje
Jedan uz drugoga kao srce i dua jedne velike i pobjednike nacije, priznajui jedan
drugoga kao lojalni prijatelji?* Dva dana poslije potpisivanja pakta, 13. februara
1929. Pijo XI. opet je definirao Mussolinija kao ovjeka koga je Providnost dopustila da ga sretne. Pijo XI. je protumaio kako Lateranski ugovor ne bi bio mogu,
da na drugoj strani nije bio jedan ovjek kao prvi ministar. '
17. februara 1929., na jednom prijem koji je u Vatikanu dala Guardia
Nobile del Papa, uestvovala je papska aristokracija i drugi visoki dostojanstvenici
crkve, da se dive jednom filmu u kome se prikazuje u svoj slavi Duce. Kad se Duce
pojavio na platnu, aplaudirali su jednoduno svi ti dostojanstvenici crkve u Vatikanu
Pija XI.
Svi kardinali koji su se nalazili u Rimu 9. marta 1929. uputili su papi
adresu, u kojoj govore i o onom izvanrednom muu drave, t. j. o Mussoliniju, koji
upravlja Italijom po odluci Boje Providnosti.
Salvemini istie ovo nekoliko primjera da pokae kako su te misli bile upravljene lino Mussoliniju kao najzaslunijem za oivotvorenje Lateranskog sporazuma.
Znai da su to priznanja, koja se ukazuju Mussoliniju, a ne talijanskoj vladi. Naime
sadanji branitelji Rimske Kurije ele skinuti odgovornost s Rimske Kurije kao da
je ona raspravljala i sklapala sporazum s talijanskom vladom, a ne i s Musisolinijem,
efom faizma. 35 Meutim kad sveenik u misi recitira molitvu za kralja i za Ducea
(pro Rege et Duce) zacijelo ne moli za talijansku vladu nego za Musisolinija.
Kardinal Pacelli, dananji papa Pio XII., odrao je kao dravni sekretar
Pija X. 13. X. 1934. veliki govor u Buenos Airesu, i zazvao je blagoslov boji na
Onoga koji upravlja domovinom i bdi nad njenom sreom?0
Kardinal Pacelli, prilikom otvaranja ciklusa predavanja u Zavodu za rimske
studije, odrao je govor u kome je dokazivao da je Krist u stvari Rimljanin, jer je
Providnost Rim odredila da bude duhovni centar religije. U prisutnosti brojnih
crkvenih velikodostojnika, pa i kardinala i visokih faistikih funkcionera, odmah
u poetku svoje rijei, kardinal je odao potu papi, kralju, ali i Duceu. 37
Kroz buru negodovanja, koju je izazvao osvajaki abesinski rat, uo se
ponovo glas dravnog sekretara Pija XI., kardinala Pacellija. Bio je to glas pun
divljenja za Mussolinija. Bio je to hvalospjev, kakav je samo mogao da poeli Duce.
Nekadanji ateista bio je sada identificiran sa samim kranstvom. Rim je, rekao je
kardinal, bio stvoren i odreen od Providnosti, da postane prijestolnica svijeta i centralno sjedite vjere. Carski Rim bio je historijska priprema za duhovno univerzalno
carstvo Isusa Krista . . . Nikakav grad ne e pobijediti misiju Rima, grada Boijeg,
grada inkarnirane mudrosti. . . Unititi Mussolinija, to je cilj protivnika, a to znai
34
35
36
37

Rim i Rimsko pitanje. Starokatolik 1929., br. 8, 8.

G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, 4.
G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, 5.
Istra (Zagreb). 28. II. 1935.

pogoditi srce Rima, glavu kranstva, unititi svece i ubiti Boga. I kako se moe traiti
onda, da crkva ne podupre svog velikog kriara, Mussolinija?
Meutim ubrzo poslije zakljuenja ugovora i konkordata, moglo se zapaziti
u klerikalnoj i faistikoj tampi razmimoilaenje o znaenju zakljuenog ugovora,
kao i o zaslugama onoga tko je najvie doprinio za rjeenje Rimskog pitanja. Dok se
na faistikoj strani smatralo da su se sada katolika i faistika ideja identificirale,
dotle su klerikalci to odluno odbijali. Faistiki publicist Francesco Coppola u lanku
La Croce e l'Aquila slavio je izmirenje crkve i Italije i, dosljedno Mussolinij'evim
mislima, a tako i opem uvjerenju Italije, ustvrdio je da se odsad katolika crkva
identificira s Italijom. Uslijed toga e se religiozna politika Italije kretati u sferama vanjske politike Italije. Kri i Orao, Crkva i Drava, moraju biti tako koordinirani, da crkvena religiozna politika bude subordinirana vanjskoj politici Italije.
Meutim ova faistika iskrenost, koja je otkrila sutinu faistikih n a d a n j a ,
nije bila prijatna Vatikanu. Zato se L' Osservatore Romano nije sloio s ovakvim
shvaanjem, ma da je papa Pio XI., kao historiar 1902. ustvari jedno te isto tvrdio.
Stoga je sasvim prirodno da je zagrebaki konzervativni Obzor (25. II. 1929.) koji
je tada uveliko ugaao svojim napisima hrvatskim klerikalcima zakljuio da je sada
rimska crkva upregnuta u izvoenje rimskog imperijalizma. Sve je to isto to je
i milanski faistiki Libro e Moschetto (7, 1929.) otvoreno i iskreno podvukao:
Prvo je kranstvo osvojilo rimsku dravnu organizaciju. Humanizam je ispravio tu
nepravdu osvojivi kranstvo pomou katolikog nepotizma. Faizam s Lateranskim
ugovorom apsorbira i taj humanistiki katolicizam. Faizam e zamijeniti Svetu Stolicu ne kao centar crkve, ve kao centar katolike organizacije usvajajui njezine
metode i tradicije . . . Ako znai zblienje faizma katolicizmu, da faizam nasljeuje
katolicizam, tad faistika omladina u njemu pozdravlja genij Ducea koji je izabrao
divan pult da Italiju Liktorija dovede do Imperija preko Crkve.
Na ovo, sva zgranuta, odgovara franjevaka Nova revija, tvrdei da je
Lateranskim ugovorom priznata papi nezavisnost od bilo koga, pa i od Italije. 3 9 Meutim zagledajui u stvarnost f r a Krsto Krani, iako uobraava da je Mussolini
rjeavanjem Rimskog pitanja poao u Canossu, g d j e se imao pokloniti pobjednici
crkvi, ipak sa strahom dogledava daljni tok razvoja. Bez obzira na politike reperkusije pri rjeavanju tog pitanja, kao katolici i sinovi pape elimo, da to prije Sveta
Stolica dobije svoju potpunu politiku slobodu. Pravi interesi crkve od tog e imati
samo koristi. 40 Ista Nova revija dok u jednom bro/ju podvlai, da je zasluga
osobito talijanskog diktatora B. Mussolinija, to je ovaj posao sa eljenom posp ; eenou sretno kraju priveden 4 1 dotle ve u slijedeem broju odrie Mussoliniju
njeno nedavno priznanje. Sada je samo papa zasluan za t a j Lateranski ugovor.
Rjeenje Rimskog pitanja Njegovo je (tj. papino) djelo, epohalno djelo. Da je
Njegovo vidi se iz toga to je rijeeno iz religioznih motiva. Kije Mussolini rijeio
Rimsko pitanje, rijeio ga je Pio XL, jer je stupivi na najvii tron na zemlji, blago38
39

.510.

40
41

Crkva i rat u Africi. Javnost 1936., br. 19, 426-427.

Pio XI. i kritiari Lateranskog traktata i konkordata. Nova revija 1929., br 3-4, 505Fra Krsto Krani, Aktuelnost Rimskog pitanja. Nova revija
Lateranski ugovor. Nova revija 1929., br. 2, 188-189.

1929., br.

1, 73-76.

slovivi Urbem et Orbem s Petrove vanjske loe najavio Crkvi da je misija Njegova
pontifikata pacifikacija svijeta. 42
Ova rezoniranja dalmatinskih franjevaca samo su refleks polemika koje su
se poele voditi izmeu klerikalne i kurijalne tampe s jedne strane i s druge faistike.
U toj polemici nije izostao ni sam Duce. Izazvan od vike klerikalne tampe
Mussolini je 13. m a j a 1929. u parlamentu rekao da je Citt del Vaticano jedna stvar,
a kralj Viktor Emanuel druga, sasvim razliita, tovie Mussolini se nije ustezao da
kae da crkva nije suverena u dravi, niti je slobodna. Na uas Vatikana i samoga
pape, Mussolini je sasvim heretiki izjavio, da je kranska religija roena u Palestini, ali je postala katolika tek u Rimu. Da je bila ostala u Palestini, mnogo je vjerojatno da bi ostala jedna od tolikih sekti koje su u onom arkom ambijentu cvjetale,
kao na primjer one Esejaca i Terapeuta; a mnogo je vjerojatno da bi se i ugasila ne
ostavivi iza sebe ni traga. U zamahu svojih antiklerikalnih misli, Mussolini je ocrtao
irokim potezima svjetovnu vlast papa, a tako i Rimskog pitanja, (t. j. odnosa Italije
prema papskoj dravi, Vatikanu, koji je spreavao ujedinjenje Italije), naroito od
poetaka Risorgimenta. Stoga su za njega Lateranski ugovori samo produenje, a
nikako ni improvizacija niti prevrat. Mi nismo oivjeli svjetovnu vlast papa: mi smo
je sahranili. U aluziji na stipulaciju l. 1. Konkordata s obzirom na svetost grada
Rima, Mussolini je dopustio, da je Rim svet, Sacra Roma zato jer je postao prijestolnica imperije, a svet jo i stoga, jer je postao kolijevka katolicizma, svet radi neznanog junaka i zbog rtvenika palih faista. Mussolini obeaje katolicima, da e ostati
nesmetani, a to se tie zahtjeva, da se ukloni spomenik Giordanu Brunu, rekao je,
da e ostati gdje se i nalazi. Sad ve imam utisak, da bi tako postupanje bilo okrutno
protiv ovoga filozofa, koji ako je grijeio i ustrajao u grijehu, platio je, zavrio
je diktator govorei s energijom o etnikom karakteru fiistike drave. Na kraju,
da bude jo izazovniji i neprijatniji, Mussolini je spomenuo i grofa Cavoura, koji
je 1861., na Uskrs nudio crkvi izmirenje. Njegovu maslinovu granicu mogao bi on
sad da ponese na njegov grob, jer je danas njegova nada realizirana, i njegova je
gorua elja ispunjena. 43
Ogromnu je senzaciju u itavom svijetu izazvala polemika u kojoj sada
uestvuju Duce i Pijo XI. 30. maja 1929. Pijo XI. uputio je kardinalu sekretaru
Gasparriju pismo, u kome govori o dubokom uznemirenju i alosnom ishodu na poetnu radost izazvanu dogaajima od 11. februara. Za papu su ovi Mussolinijevi
izrazi ne samo heretiki, nego i poganski kad se o bitnosti kranstva i katolicizma,
na takav strahovito poniavajui nain govori.
Tako se je u ivot provodio Lateranski ugovor i Konkordat u jednoj stalnoj
oscilaciji neraspoloenja i nadanja, kritiziranja i uzmicanja, ustvari ostajanjem obiju
strana pri ranijim shvaanjima i tenjama, da jedan drugoga iskoristi. Na osnovi
Konkordata bila je jasno odreena djelatnost K. A. kao i religiozni odgoj omladine.
Meutim Mussolini je htio biti jedini gospodar u odgoju omladine pa je stoga drao
na uzdi K. A. Suprotnosti su naroito dole do izraza 1931., kada su teroristiki sukobi
morali dovesti obje strane do ponovnog izmirenja. Poslije papine enciklike Non
42
Catholicus, Pio XI. i kritiari Lateranskog traktata i konkordata. Nova revija 1929.,.
br. 3-4, 505-510.
43
Luigi Salvatorelli, La Politica della Santa Sede. 204-207.

abbiamo bisogno od 29. juna 1931. i itavog niza polemikih natpisa izmeu L' Osservatore Romana i faistike tampe, ova je olu'jjina sa svom svojom grmljavinom na
kraju rezultirala u novom sporazumu izmeu faistike Italije i Vatikana poetkom septembra 1931. Bio je to novi dodatak Lateranskom ugovoru. U enciklici, papa je naroito naglasio da nije imao namjere osuditi partiju i reim kao takav. On je elio samo
ukazati na izvjesne stvari u programu i u 1 faistikoj aktivnosti koja se suprotstavila
sa svojom doktrinom katolikoj praksi.
Salvemini ukazuje na to da je osuivanje faistike doktrine i faistike
crkvene politike, a u isto vrijeme suraivanje s faistikim reimom, postalo tehnika Vatikana od 1922. do 1943. Branitelji Vatikana zahtijevaju da se Talijani sjeaju samo osuda a da se zaboravljaju suradnje. Veoma udobno! 44
Ovaj novi isporazum, ustvari bio je nova kapitulacija Vatikana. Sva je svjetska tampa posvetila tom dokonanom sporu dovoljno panje. Tri su toke bile u pitanju. Ponovo se konstatira da je K. A. u Italiji iskljuivo crkvena organizacija, koja
je direktno podreena biskupu. Biskupi odreuju lanove uprave ove organizacije
izmeu duhovnih i svjetovnih lica. Za lanove uprave ove organizacije ne e moi
biti postavljena lica koja su pripadala ili pripadaju partijama koje su neprijateljske
sadanjem reimu. Cilj K. A. bit e iskljuivo vjerski i ona se ne e baviti politikom,
a najmanje partijskom agitacijom. Zastava K. A. i svih njenih organizacija bit e
talijanska nacionalna zastava. U drugom dijelu sporazuma odreuje se da K. A. ne
e u svom programu imati da izvodi nikakvu socijalnu akciju, pa prema tome ne e
organizirati sindikalna udruenja radnika i zanatlija. U treem i posljednjem dijelu
tono se odreuje kako treba da budu organizirana omladinska udruenja kojima e
rukovoditi K. A. I ove organizacije primit e nacionalnu talijansku zastavu kao svoju
vlastitu i ne e se uputati u organiziranje sportskih drutava za fiziki odgoj, nego
e se samo baviti prosvjetnom i religioznom akcijom. Vatikanski L'Osservatore
Romano oduevljeno je pozdravio ovaj sporazum i naroito istaknuo da e u K. A.
moi da aktivno uestvuju i lanovi faistike stranke. S druge strane glavni organ
faistike stranke II Popolo d' Italia, u lanku svog direktora Arnalda Mussolinija
(3. IX. 1931.) takoer je istaknuo znatnu vanost ovog sporazuma. Ona je u tome to
faizam nije nikad pomiljao da Italiju stavi u poloaj u kome je bila za vrijeme
prolih reima, koji su imali izrazito masonski, liberalni i antiklerikalni karakter. Faizam je uspio u svojim namjerama, jer e iz K. A. biti iskljueni ljudi koji su bili
raniie pristalice antifaistikih partija i koji su u vrijeme faizma provodili dvolinu
politiku. Sada vie ne e biti katolikih sindikata nego samo faistikih. Osim toga
katolike omladinske organizacije, poslije ovog sporazuma, ne e moi vie da dolaze
u suprotnost s programom faizma i smjerovima faistikog reima. Arnaldo Mussolini
na kraju je podvukao, da se neprijatelji faizma u inostranstvu sada mogu uvjeriti
da izmeu katolike crkve i faizma ne postoje naelno suprotnosti i da sve pekulaciie protiv faizma nemaju uspjeha. U minuloi borbi najee je napadao Vatikan
i K. A. II Lavoro Fascista. Sada t a j list pozdravlja sporazum i istie, da ie talijanska drava katolika i da prema tome svi katolici u Italiji mogu biti dobri Talijani a time i dobri katolici. II Giornale d' Italia vidi u ovom sporazumu nov dokaz
44
G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, 6-7: G. Salvemini G. La Piana, What to
do with Italy. New York, 1943., 1Q3-104.

politike mudrosti Mussolinija. Faizam je postigao ono to je htio. Odgoj omladine

iskljuivo je pravo drave i u tom faizam ne poznaje kompromisa. Po sporazumu
zakljuenom s Vatikanom K. A. moi e. provoditi samo vjersku propagandu, dok se
u politiku ne e smjeti mijeati. Prema tome faizam je dozvolio rad K. A., dao je
Bogu to je boje, ali pod uslovom da se caru da to je carevo. 45
Koliko je Vatikan imao da plati na drugim stranama za postignuti sporazum,
vidjet e se kasnije, naroito u vezi s denacionalizacijom Julijske Krajine, koja e
se otad jo ubrzanijim tempom provoditi. I to uz pomo i suradnju crkve.
Dakako, ovaj sporazum 1931. nije istodobno znaio i potpuno dokonanje
trvenja koja su od asa do asa nicala u raznim sitnijim i krupnijim pitanjima.
Takve nesuglasice pokazalo je na primjer i otkrivanje spomenika bersaljera u Rimu
septembra 1932. na mjestu gdje je skren otpor branilaca papske drave (1870). Ovaj
spomenik imao je da simbolizira zauzimanje Rima od strane talijanskih trupa i definitivno ujedinjenje Italije, ma da je tadanji papa Pijo IX. bacio na uzurpatore
anatemu. Polemika koja se tim povodom razvila pokazala je koliko se obje strane u
izvjesnim pitanjima razilaze. 46 Pa opet, ljubav je bila toliko duboka da do rastave
nije moglo doi. O desetogodinjici faizma objavila je vatikanska Revija Jus
Pontificium lanak u kojem velia faizam i sve ono to je faizam kroz deset godina
rada postigao na svim podrujima, tovie faizam je mnogo uinio na polju uvrivanja boanskog prava crkve u Italiji. Prema tome listu Mussolini je vratio javnu
ast crkvi, uveo je vjersku obuku u kole, dao slobodu papi i rijeio mnoga druga
sporna pitanja izmeu drave i crkve. Stoga nije udo da faizam izaziva udivljenje
i u crkvenim krugovima. lanak se zavrava molitvom Bogu da uva diktatora
Mussolinija koji je uinio mnogo za crkvu, za dobro religije i civilizacije. 47 Nije udo
da Jus Pontificium pie s ovakvim oduevljenjem o faistikom desetgodinjem
jubileju kad je iste godine Mussolini odlikovan najviim odlikovanjem koje papa
daje samo vladarima, o trogodinjici Lateranskog ugovora. Tada je talijanski diktator primljen u Vatikanu s kraljevskim poastima. Na dan posjete Mussolinijeve
Vatikanu dao je papa sveano osvijetliti crkvu svetoga Petra. Unato tome to je
Mussolini nebrojeno puta uputio omladini misli, kojima ju je odgajao u ratnikom
raspoloenju, sa zahtjevanjima da naui mrziti. Njegova parola Imparate a odiare!
Nauite mrziti razraivana je od ideologa novog omladinskog odgoja na najpoganskiji nain. Mrnja protiv protivnika faizma postaje za faiste najplemenitija
forma obrane faistike ideje, koja je, kako kae voa omladine Carlo Scorza, religijska ideja. Scorza tvrdi da je faizam najoriginalniji fenomen, tipino talijanski,
pa -se i ne moe ugledati ni u kakav drugi pokret prolosti, nego jedino moe da
primi pouku od jednog drugog velikog rimskog fenomena, a to je katolika crkva.
Ali da se razumijemo, nastavlja Scorza u asopisu Giovantu Fascita, faizam ne
uzimlje pri tome u obzir onaj dio crkvene historije u kojoj sve vrvi od poniznih
i skromnih figura, koje su, uza svu svoju nedvosmislenu svetost, dovodile crkvu u
faze velike dekadencije, jer ljubav i slatkoa ne koriste niemu . . . Faizam se ugleda
u konstruktivnu stranu katolicizma, u doba velikih stubova crkve, velikih papa, velikih
biskupa, politiara i ratnika, koji su znali pograbiti ma a tako i kri. a znali su da
45
40
47

Sporazum izmeu I t a l i j e i V a t i k a n a . Politika 4. IX. 1931.

Faistika I t a l i j a i V a t i k a n . Politika 20. I X . 1932.
Vatikanska r e v i j a velia faizam. Starokatolik. 1933:. br. 2. 7

se slue lomaom kao i ekskomunikacijom, a isto tako i muilitem i otrovom. To su

bile ponosne i divne pojave, oduevljava se moderni faist, pred kojima su se hereze
sakrivale u biblioteke i udaljena brda, kneevi i kraljevi prigibali koljena pred Rimom.
Sve su to faistiki uzori, sve su to bili borci i to je vano, mrzitelji, od kojih
su neki preli sasvim zaslueno s prijestola svetoga Petra u red nebeskih svetaca.
Upravo zato se odrala crkva dvije hiljade godina, tvrdi ovaj faista, jer je imala
u svom vodstvu mrzitelje. Zato treba i faizam da se ugleda u ovu kolu nepomirljivosti i mrnje. Stoga u prvom redu "treba da se inspirira mlada generacija tim
duhom, ako eli postati vojska nove religije. 48
Mussolini i njegovi vjerni ideolozi ovako su kroz nauanje mrnje duhovno
oruali faistike organizacije i generacije omladine za rat, koji e ostvariti san velike
imperije, san obnove rimskog carstva. Ve tada su u planu bile Abesinija, Albanija,
Grka, Jugoslavija. Ve sada su se ocrtavale konture budueg velikog inperijalistikog faistikog rata. Jer dok je cio svijet raspravljao o razoruanju i traio mir,
dotle Mussolini 7. VII. 1932. u II Giornale d' Italia govori o miru i ratu i konstatira da faizam ne vjeruje ni u mogunost ni u korisnost svjetskog mira. Zato faizam
odbacuje pacifizam, o kome je ali kao o Pax Romana, sanjao Pijo XI. od prvog trenutka svoga uspinjanja na vlast. Rat dovodi do najveeg napona svih ljudskih energija i on d a j e peat plemenitosti onim narodima, koji imaju hrabrosti da zagaze
u rat.4!)
Mussolini je ovakvim evaneljem talijanskog faizma, u kome su mrnja
i rat osnovna potka, pripravljao svoje mase za Etiopski rat. U tome je bio Mussolini
dosljedan, sve od prvog svjetskog rata, kad je napustio socijaliste i stao da propovijeda i provodi princip snage i sile protivu principu prava. Zato je i Mussolini poslije
prvog svjetskog rata bio najgrlatiji slavitelj rata kao faistike doktrine, pomou
koje se opravdavaju tenje Italije za obnovom Rimske imperije. Antipacifizam
i imperijalizam njegove su osobine.
Mussolini bio je spreman, da uini prvi skok u Veliki rimski imperij. 5.
septembra 1935., upravo na dan, na koji je zapoelo Drutvo naroda da diskutira
abesinsko pitanje, odravao se u Teramu nacionalni Euharistiki kongres, na kome su
bili pored papinskoga legata, jo 19 nadbiskupa i 57 biskupa. U tom momentu
Euharistiki kongres, demonstrirajui protiv odluka Lige naroda, izlaui se za spremanu agresiju, izglasao je aklamacijom poslanicu Mussoliniju, u kojoj se reklo:
Katolika Italija moli za rastuu veliinu ljubljene domovine, uinjenu najvrom
od vae vlade. 50 Meutim i sam Pio XI., kako> dolikuje patrioti koji sanja o realiziranju Imperije, sekundirao je Musoliniju u abesinskom ratu. Prilikom meunarodnog kongresa bolniarki u Rimu koji se odrao u drugoj polovici augusta 1935.,
primio je papa u audijenciju kongreskinje, pa im je iznio i svoje poglede na rat.
U govoru bile su oigledne aluzije i na opasnost rata izmeu Italije i Abesinije.
Papa se ve od same pomisli na rat uasava od strahota koje su s ratom povezane.
Ve vidimo da se u inostranstvu govori o osvajakom, o navalnom ratu: to je predpostavka, na kojoj se mi ne emo ak ni zaustaviti, predpostavka koja zbunjuje. Rat
48

Evanelje talijanskog faizma Mrnja i rat. Novosti 15. VII. 1932.

" Starokatolik 1932., br. 8-9, 3.
50
G. Salvemini. II Vaticano e il fascismo, 8.
4

koji ne bi bio drugo nego osvajaki bio bi oigledno nepravedan r a t . .. Mi ne moemo ni misliti na nepravedni rat, ne moemo predpostaviti njegovu mogunost, a da
ga odluno ne odbijemo: mi ne vjerujemo i ne emo vjerovati u nepravedan rat.
S druge strane, govori se u Italiji, da bi se radilo o pravednom ratu, jer se obranbeni
rat za osiguranje granica protiv neprestanih pogibelji, rat potreban za ekspanziju
stanovnitva koje se iz dana u dan poveava, rat poduzet da se obrani ili zatiti
materijalna sigurnost jedne zemlje, takav rat sam po sebi je opravda?!. . . Jedna
stvar ini nam se da je izvan svake sumnje, a to jest da je potreba ekspanzije fakat,
o kojem treba voditi rauna i da pravo obrane ima granice i mjere na koje treba
paziti da ne bi obrana bila kriva. 51 Pio XI. da opravda svoju savjest talijanskog
patriote stao je, unato kasnijoj odluci, da je Italija napada i da je rat osvajaki,
na gledite da je rat Italije protiv Abesinije osvajaki samo jedna hipoteza, dosljedno
da je pravedan i kao takav, po naelima katolike Crkve, naroito osnovani na mislima sv. Augustina, opravdan i dopustiv.
A Mussolini i nije drugo traio nego da mu papa definira kakav je rat
doputen, jer je on imao u svojoj organizaciji sve ono, to je i Pijo XI. za jedan
takav rat predvidio da ga dopusti, ako ne i blagoslovi. T. j. obrana, osiguranje granica,
neprestane pogibelji i potreba za ekspanziju stanovnitva, koja se iz dana u dan poveava i na kraju materijalne sigurnosti jedne zemlje. Zato sasvim pravo kae Salvemini da su ovi argumenti Pija XI. prije neposrednog izbijanja italo-abesinskog rata
potpuno identini s argumentima faistike propagande, vrene za ovaj Mussolinijev
rat jio< od 1933.52 7. septembra, dok je Skuptina naroda u najveem uzbuenju raspravljala ovo pitanje, papa je odrao jo jedan javni govor, u kome je izrazio da se
moli za mir ali da takoer eli da bi nade, prava i potrebe talijanskog naroda bile
zadovoljene, priznate i garantirane naravski s pravom i mirom. 53 Sutradan je Mussolini izjavio da talijanski narod takoer eli mir koji e biti praen pravdom, a 3.
oktobra 1935. zapoeo je bez objaveJ vojnike operacije. Ma da je Italija osuena u Ligi Naroda kao napada, katolika crkva bila je na strani napadaa koji je
u ime ukidanja ropstva, nosio crnom svijetu novo i stranije, faistiko' ropstvo.
Meutim s rimskim prvosveenikom nije se u emigraciji slok> znameniti ef
bive talijanske klerikalne partije, don Sturzo'. On je bio u svojoj antifaistikoj
orijentacije daleko blie istini nego nepogrjeivi interpret Evanelja. U jednoj izjavi,
don Sturzo je naglasio da je rat u Africi posljednje nasilje koje je Mussolini izvrio
nad Italijom . . . Ma kakav bio tok vojnih operacija, afriki rat e se zakljuiti propau za nau zemlju, osudom bez apelacije za onaj reim, koji je provocirao taj
rat. . .5i
. Sada slijedi ope poznata injenica da se za taj osvajaki i najsuroviji rat
u kome je bila na visini divljjaka upotreba plinova, koje je Badoglio morao upotrijebiti da slomi herojski otpor nenaoruanog naroda, zaloila najjednodunije itava
hijerarhija talijanske katolike crkve. Kardinali, nadbiskupi, biskupi natjecali su se
ne samo da i govorima i zlatom pomognu osvajanje Abesinije, nego da i pomou znamenitih udotvornih svetih slika, izbore pobjedonosni pohod u Imperiju. Na sve strane
31

Sveti Otac Papa protiv rata. Glasnik beogradske nadbiskupije 1935., br. 36.
. G. Salvemini. II Vaticano e il Fascismo. 9.
G. Salvemini. II Vaticano e il Fascismo. 9.
54
Istra (Zagreb) 10. IV. 1936.
52

53

blagoslivljanja oruja, zastava, vojnika, laa, topova, aviona itd. itd. Salvemini je
izbrojio sedam kardinala, 29 nadbiskupa i 61 biskupa koji su se svom snagom zalagali
za taj agresivni talijanski rat.
8. XII. 1935 biskup iz Civita Castellana govorei u prisutnosti Mussolinija
zahvalio je Bogu, to mu je dopustio da vidi ove epske dane koji su posvetili nae
jedinstvo i naiu1 vjeru. 55 Biskup iz Nocera Umbra Msgr. N. Cola uputio je u pastoralnom pismu svoje misli vjernima i istaknuo da kao graanin talijanski misli da je
ovaj rat pravedan i svet za obranu jednog vitalnog dijela domovine, zapravo naih
kolonija, kao i neizbjene potrebe za ekspanzijom nae energije. Mi taj rat smatramo
pravednim i svetim, i radi afirmacije naeg prava na civilizaciju, koje nam je bilo
priznato vjekovnom tradicijom, pjesnika, umjetnika, junaka, svetaca, mornara
i istraivaa. 56
Goriki nadbiskup Margotti, faistiki nasljednik Slovenca Frana Sedeja,
naredio je da se u svim crkvama njegove dijeceze u Julijskoj Krajini moli za. pobjedu talijanskog oruja kao i za pobjedu protiv sankcija, koje je Liga naroda odredila protiv agresora, tovie, Msgr Margotti je, upravo na petogodinjicu tragine
Sedejeve smrti, poslao sekretaru gorikog Fascia svoj zlatni lanac i jedniu1 zlatnu
vatikan-sku monetu kao svoj poklon za produenje rata u Abesiniji koji se nije onako
pravedno i sveto odvijao kako su to zamislili napadai. Dakako, Msgr Margotti nije
ni sada propustio priliku da blagoslovi gorikog faistikog sekretara i sve lanove
organizacije, koji o njemu ovise.57
Rijeki biskup Santin 14. X. 1935. rekao je u svome govoru prilikom sveanosti proirenja rijekog sjemenita, da je abesinski rat, rat za civilizaciju, pa e se
i on kao i njegovi sjeminitarci svakodnevno moliti za talijanske vojnike, koji se bore
za civilizaciju. 58
U natjecanju crkvenih velikodostojnika u abesinskoj kampanji nije bio u
posljednjem planu nadbiskup rimski Msgr. Pizani, koji je uputio od svoje strane
veliku koliinu zlatnih predmeta s pismom, u kome daje izraza svome patriotskom
oduevljenju u vezi s borbama u Abesiniji. Biskup Pinerola pozvao je svoju pastvu
da surauje i rijeju i djelom na jaanju talijanskog otpora protiv sankcija. U svome
apelu nije biskup zaboravio da spomene da eli Abesincima koji se nalaze u barbarstvu i ropstvu svjetlost evanelja i blagodati rimske civilizacije. 59 Biskup iz San
Miniata je izjavio, da je za pobjedu Italije kler spreman da rastopi zlato crkve
i bronzu zvona. Biskup iz Siene pozdravio je Italiju, naeg velikog Ducea i nae
vojnike, koji se bore za pobjedu istine i pravde. 60 Svakako, najvatreniji ratniki
govornik bio je milanski kardinal Schuster, koji je oznaavao abesinski pohod kao
pravi krstaki rat. Kardinal je najizrazitije predstavio stav Vatikana i katolike crkve
u abesinskom ratu na sasvim klerofaistiki nain. O danu sveanosti Marcia in
55

G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, cS.

Istra (Zagreb) 26. X. 1935.
Istra, 3. XII. 1935.
58
Istra 26. X. 1935.
u9
Novosti 27. XI. 1935. Tarantski nadbiskup je u unutranjosti podmornice, na 30 m
dubine sluio misu, u prostoru odakle se putaju torpeda, u prisutnosti vojnih i faistikih funkcionera, slavio talijansko oruje koje donosi svijetu rimsku civilizaciju, spas dua i blagostanje.
(Istra 28. II. 1936).
00
G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, 8-9.
5<i
57

Roma 26. X. 1935. kardinal je odrao propovijed u milanskoj katedrali pred predstavnicima Camicie Nere za pomen rtvama faistike revolucije. Kardinal je podvukao, da je 28. oktobar, t. j. dan pohoda crnih koulja na Rim, otvorio novo poglavlje u historiji Italije, a isto tako katolike crkve u Italiji. Kardinal je spomenuo
i zakljuivanje konkordata i prvi triumfalni izlazak Svetog Oca pape poslije 1870.
Raspee se opet vratilo u kole, katekizam se predaje ballillama, avangardi s ti m a i
mladiima, kojima domovina hoe da osigura odgoj u duhu pravog kranstva i talijanstva. Ogromni isu dokazi boanske milosti, kojima je Italija odlikovana, naroito
time, to se u n j o j ve dvadeset vjekova nalazi apostolska stolica. Kardinal je
pozvao prisutne da surauju s Bogom na narodnom i katolikom poslu, naroito u
ovom asu kad talijanska zastava nosi triumfalno kriarski krst skidajui okove
robovima i otvarajui put misionarima, propovjednicima evanelja. Dobru volju
sviju Bog e nagraditi pobjedonosnim mitom zahvaljujui hrabroj vojsci, koja pokoravajui se zapovijesti domovine otvara uz cijenu krvi vrata Abesinije katolikoj
vjeri i rimskoj civilizaciji. T a j mir, to je mir istine, dobrotvornosti i pravde, koji
Rim po rijeima Vrhovnog sveenika, objavljuje dvadeset stoljea svijetu ukidajui
ropstvo, rasvjetljujui mrak, dajui Boga narodima i pruajui cijelom svijetu istinsku
vjersku civilizaciju. Vjena misija katolike Italije jest misija mira i Dantea, po
kojoj je Krist Rimljanin.Gt Ovako bogohulno nije govorio moda neki ateista, koji se
htio da naruga ovakvom evanelju koje tenkovima, topovima, mitraljezima, avionima
i otrovnim plinovima nosi triumfalno- u Abesi.niju Kristov krst, nego kardinal
rimske crkve, koji tvrdi, da je Krist Rimljanin, to jest, da je katolicizam talijanski,
koji nosi mir pobjedonosni poslije najbrutalnijeg, najokrutnijeg klanja. Govorio je to knez rimske crkve, kardinal Schuster, lice, koje bi moglo da bude izabrano i za nasljednika Kristova. A sa Schusterom bio je jednoduan gotovo cio talijanski episkopat. Zato je 21. XI. 1935. pisala rimska Tribuna i ovo: Prvi put
sudjeluje episkopat otvoreno i uspjeno u velikoj politikoj akciji u koju je umijeana
Italija, i to ne pojedinano i sporadinim manifestacijama i sumnjivim izjavama,
nego jednoduno i slobodno. Danas . . . talijanski episkopat stavlja u slubu talijanske
stvari autoritet svog visokog poloaja.6- 3. marta bila je mobilizirana i znamenita
Bogorodiina slika iz Napulja kako bi pomou nje, koja e se poslati vojsci u Afriku
izmoliti pobjedu za talijansko ubijanje Abesinaca. 63 Ta ikona Madone donesena je
iz Pompeja u Napulj od jedne mnoine veterana, invalida, majki i udovica palih
u svjetskom ralu, dok su aeroplani bacali letke u kojoj se glorificira Bogorodica i
pobjeda talijanskog oruja. Napuiljski nadbiskup kardinal Ascalesi, skoio je na kola
na kojima se vozila isv. slika i blagoslovio je mnotvo. Salvemini utvruje da u
vrijeme prvog abesinskog rata 1895. do 1896. nijedan biskup nije blagoslovio talijanske vojnike, koji su odilazili u rat. Ali, tada Vatikan nije progutao jednu milijardu i sedam stotina pedeset milijuna lira (kao to je sluaj poslije Lateranskog
pakta) i nije suraivao sa talijanskom vladom. A to je upravo golema razlika izmeu
81

Novosti 30. XI. 1935.

Novosti 22. XI. 1935.
83
Ona je bila u Pompejima krunisana ve mjeseca veljae iste Rodine. Posvetu je izvrio
nadbiskup Bartolomasi. Prisutni su bili vojvotkinja od Aosta i papinski legat, patrijarh Rossi. U
Pompejima je Msgr Bartolomasi meu ostalim rekao a e talijanski vojnici crpsti od te mistine
slike mo za neizbjenu silu jer rimski vojnici nose sa sobom civilizaciju. (Istra 28. II. 1936).
62

prvog i drugog abesinskog rata. Ako kritiari ovih prigovora, koji se ine Vatikanu
i visokom kleru, nastoje da obrane Vatikan time to tvrde da biskupi nisu Vatikan,
Salvemini odgovara da su biskupi prema konkordatu od 1929. duni da se usteu od
svake aktivne politike, onda je papa bio obvezan da sprijei biskupe da ne prekre
ovu obavezu. Prema tome oigledno je da je Pio XI. u vrijeme abesinskog rata bio
odgovara za politiku aktivnost talijanskih biskupa.
Ali, kao to je klerikalna tampa Italije branila stvar faistikog imperijalizma, jednako su u ovoj stvari zauzimali svoja gledita i klerikalci drugih zemalja,
naprosto stoga, jer je takvo shvaanje bilo ne samo talijanske hijerarhije, nego
i same vatikanske kurije. I francuski klerikalci dali su ovom stavu svoju podrku
I tamo se jezuitski prenemagalo u raznim izjavama i lancima revija i novina, kako
pravi krani ne vole rat. Meutim mi vidimo da talijanski sveenici, poevi od
najviih dostojanstvenika pa do najskromnijih seoskih upnika, izjavljuju kategoriku
odanost Duceu, te daju darove u zlatu otadbini, kao i ostali graani. Zato? Zato to
oni razumiju da je talijansko-abesinski rat bio skovan od vjekovnih neprijatelja
Rima, te da taj rat u stvari predstavlja vjerski rat, u kome Italija brani kranstvo
protiv koalicije boljevizma i masona, vodenih od engleskog egoizma . . ,64
Jer sav katoliki svijet morao je da prema instrukcijama koje su bile vjeto
dirigirane i rasprostirane iz Vatikana na sve strane, zauzme gledite da je ovaj agresivni rat pravedan rat, pa je prema tome ova sluba katolike crkve u interesima
faizma i njegova imperijalizma imala da dobije karakter jednog katolikog legitimiteta, a s time i opravdanje za taj faistiki prepad na slobodu jednog jo nedovoljno civiliziranog svijeta. Dakako, sve pod vidom rimske civilizacije i rasprostran j e n j a pravog evanelja, jer ono, koje je dolo do Abesinaca sa koptskom crkvom
bila je hereza koju je sadanji ratni pohod uz avione i otrovne plinove imao da
ukloni i da za svagda spase nesretne etiopske pristalice monofizitskog kranstva.
Jezuitska Civilt cattolica na elu s jezuitom Messineom objavila je poetkom 1936. itav niz lanaka, u kojima je dokazivala da jedan narod ima prava
da zauzme teritorij drugoga naroda, kada je taj teritorij potreban za vlastito puanstvo, kao to moe jedan individuum da zagospodari dobrima drugoga, kada je u
k r a j n j o j potrebi. Treba rei da redaktora tog jezuitskog lista postavlja sam papa
Nema sumnje da papa nije pokuao zaustaviti ovog jlezui'tskog apologetu najkriminalnije agresije i zabraniti mu da dalje produi s ovakvom nekraniskom motivacijom
i obranom opravdanosti za takvu agresiju. Sve je to bilo, kae Salvemini, sauesnitvo s Mussolinijem. Jer 1895. do 1896. talijanski jezuiti su ivo kritizirali teritorijalne ambicije talijanske vlade u Abesiniji i njen rat oznaili kao agresiju. Ali
tada, ponavlja Salvemini misao, Vatikan nije od talijanske vlade oekivao da primi
jednu milijardu sedam sto pedeset milijuna lira. Kad su otrovni plinovi otvorili put
prema Addis Abebi, papa je 12. maja 1936. sudjelovao u pobjedonosnom jubileju.
Ako je ikada bilo kooperacije izmeu Vatikana i faistikog reima, onda je tipian
sluaj reene kooperacije rat italo-abesinski iz 1935. do 1936. Dakako da je koopera04

Crkva i rat u Africi. Javnost 1936

br. 19. 426.

cija bila maskirana svim sredstvima koje moe prepredenost i hipokrizija zamisliti, da
izbjegne skandal sauesnitva koje je odvie bestidno brutalno. 65
Kad je papi Piju XI. javljeno da je poslije najstrahovitejg naina ratovanja
talijanskim trupama uspjelo zauzeti prijestolnicu Abesinije, Addis Abebu, papa je
izjavio svoje zadovoljstvo, kako tvrdi slubena Agenzia tefani jer smatra da je
time doao kraj neredima i opasnosti, kojoj su bili izloeni Evropljani u Addis
Abebi. 66
Na pozlijeenui savjest ovjeanstva, kad je vidjelo konani triumf sile nad
pravdom, koju je izazvao jedan od itavog sVijeta oznaen agresivni rat, vijest
Agenzie tefani djelovala je porazno. Rat je dokonan, ali ne i uznemirenost savjesti
ovjeanstva. Istina, Mussolini je 9. maja 1936. mogao objaviti svijetu osnivanje
carstva, to je faistiki parlament 14. maja potvrdio aneksijom Abesinije. Ma da je
bronani spomenik imao da ovjekovjei Duceovo djelo, uz podrku crkvene hijerarhije, don Sturzovc predvianje bilo je fatalno. U svijetlu njegovih historijskih nasluivanja, koja su se ispunila prije nego to je jedan decenij trajalo to carstvo, koje
je i Vatikan priznao 67 , govor papskog legata Msgra Castellanija, odran 23. X. 1936.
otkriva svu perfidiju jedne hipokrizije, u stvari svu sutinu jednog ne ba naroito
vjeto kamufliranog sauesnitva. Govorei u katedrali u Addis Abebi, Msgr. Castellani je meu ostalim rekao i ovo:
Pozdravljam sve junake vojnike koji pripadaju vojsci, koja je iznenadila svijet, ali ne i nebesa koja su bila saveznik. ZJi doivljujete slavne asove, koji ne e trajati samo jednu godinu ve navjetaju nepromijenjenu
slavu kroz vijekove. Rekao bi cla je to zapisano poglavlje u velikoj knjizi
Boje Providnosti. Italija je zemlja, kojoj je Bog odredio da ponese u svijet
viu civilizaciju i slavu Crkve. Rimski imperij ponijet e u svijet Kristov
krst, po uzvienom radu Ducea koji sjedinjuje s hrabrou junaka mirnu i
trijeznu ravnodunost. On e u drutvu naroda uvijek nosili ideju pravednoga i uzvienoga mira. Radi toga emo uvijek moliti Boga, da mu bude
pored njega i da ga titi. Pozdravliam kraljevsku i carsku savojsku kuu,
koja je dala Crkvi toliko svetaca i tolik') junaka domovini. Pozdravljam
Ducea i pozdravljam marala Badoglija i vicekralja Grazianija. Pozdravljam vojsku, koja je dola da izvri kulturnu misiju.68
Sasvim u suglasnosti sa samim papom, koji je pri otvaranju izlobe katolike tampe odrao govor u kome je upozorio na opasnost od komunizma, da se zaustavi na pobjedi Italije u Africi. Jedan veliki narod, rijei su Pija XI.. koji nam je
bliz i drag slavi sada mir, koji bi trebao da bude uvod u opi mir.
Dakle, mir, izvojevan novim ropstvom jo nedovoljno civiliziranog svijeta,
i uslovljen strahovitim i krvavim rtvama onih koji su branili slobodu, imao je da
bude Pax Romana pobjedonosnog, carskog faizma, kome je do pobjede ukazao ne
male pomoi Vatikan i talijanska hijerarhija i klerikalizmi irom svijeta. Pa opet.
t a j mir, nije bio ni siguran ni trajan, kako su to pokazale razvojne linije luakog
65
06
07
68

G. Salvemini, I Vaticano e il Fascismo. 9-10.

Crkva i rat u Africi. Javnost 1936.. br. 19, 426.
Novosti 16. II. 1937.
Istra 30. X. 1936.

i megalomanskog faistikog imperijalizma, ali i rijei prezrenog i pobijeenog

Haile Seilasija, koji je poslije poraza rekao antifaisti Talijanu Sergeju Alu, da je
faizam upotrijebio iste nasilnike metode, koje je upotrebio'da uzme slobodu talijanskom narodu. Mi emo nastaviti borbu1 dok ponovo ne steknemo slobodu. 69
I Haile Seilasi, kao i don Sturzo, bili su vidovitiji nego Pijo XI. na vatikanskoj izlobi katolike tampe. Jer, faistiki rob nikome nije mogao da donese slobodu
pa ni Etiopljanima.
Nema .sumnje, da je spomenuto sauesnitvo faizma i Vatikana tokom abesinskog rata jo vre povezalo oba talijanska faktora. O tome su osim djela, dali
i ostavili dokaza klerofaisti sviju dlaka, raspravljajui o ovom problemu, uvrujui
ga i produbljujui. Faistika, mnogo itana i od faista uvaavana revija Gierarchia,
kojoj je osnovalac B. Mussolini, objavila je lanak Filozofija i religija, u kome se
govori i o odnosu svjetovne faistike vlasti i crkvene, papske u Rimu. Pojedini njegovi dijelovi otkrivaju svu srdanost i plansku smiljenost koja je objie ove vlaisti
povezivala.
Nije bez razloga, da se faizam i katolicizam danas osjeaju toliko bliski
i nije bez razloga, da latinski narodi preko Oceana jo uvijek osjeaju da ih privlai
Rim, onaj Rim, koji jedini spaja univerzalnost Cezara s univerzalnou apostola
Petra. Meutim je iskljuiva zasluga faizma, to je iz jednog postepenog i samo
idealnog spoja umio da stvori ono konkretno duhovno jedinstvo, to ga predstavlja
sadanja suradnja dviju vlasti.
U svome aktivizmu i voluntarizmu faizam odrava neposredno onu obnovljenu intuiciju boanskog, koja e jednom postati polazna toka za novo preuzimanje
vlasti, sekularne i duhovne. Ova posljednja treba da bude integrirana u jednu jo
univerzalniju interpretaciju kranstva, na nain da moe rijeiti problem univerzalnosti prava katolike crkve u stvarnoj univerzalnosti jedne crkve, koja e u svom
krilu okupiti sve krane, pa i ostale narode.
Drava i Crkva, to su polovi vjenog rimskog grada (polis Romana), koji
ide za organizacijom Grada Gospodnjeg, konanog i idealnog cilja faistike revolucije. Idui k vrhovnoj realizaciji Drave i Crkve, ove dvije
pruaju uzajamno jedna drugoj i snagu i ivot. Pa ako je univerzalnost Rimske imperije pripremala univerzalnost kranstva, univerzalnost ovog posljednjeg, bar to se tie katolicizma, vraa sada dug dravi, prluajui faizmu
embleme imperije. . . Jedan jedini, neprekidni proces imperijalnosti emanira iz Rima, koji predstavlja vjenu sintezu dvaju polova, imperija Cezarova i imperija apostola Petra . . ,70
Ovako jasno i otvoreno, u filozofsko-politikoj terminologiji, raspravljalo
se o snovima faizma da zavlada globusom pomou Katolike Crkve, koja mu je dala
toliko divnih dokaza odanosti i pripravnosti da ga na tome putu pomogne. Na istoj
osnovi sitoji i misao kardinala Pacelli j a, kao i kardinala Schustera, da je Krist
Rimljanin. Da bude jedna drava, jedna crkva, s jednim stadom i jednim pastirom
89
70

Istra 17. VII. 1936.

Faistika Drava i Crkva. Javnost 1937., br. 1-2, 14.

kako bi faistika Civitas Dei, kakvu nije mogao ni da sanja ni sam sveti Augustin,
jo u ranom petom stoljeu, postala stvarnost XX. stoljea.
Simbioza i identinost ope univerzalnih stremljenja faizma i crkve, pokazala se vidljivo itavome svijetu i u panjolskom ratu, u kome je linija Mussolini j eve
imperijalistike politike, politike velikog rimskog carstva, produena za korak dalje.
Jako nema tako oiglednih dokaza, bilo je jasno itavome svijetu da je
Pijo XI. unaprijed odobrio Mussolinijevu intervenciju u panjolskom graanskom
ratu. itavome svijetu bilo je jasna, da su papa i visoki kler u Italiji, a tako i ostalome svijetu, pogodovali i zatiivali onu stranu za koju je Mussolini poao da
intervenira orujem. Salvemini sasvim pravilno podsjea da je ova kolaboracija
bila tako buna, da je jo uvijek pred oima i u pamenju svima koji su je pratili
u vrijeme te krvave borbe panjolskog naroda za slobodu.
10. januara 1938. primio je Mussolini u Palazzo Venezia 600 nadbiskupa i
biskupa i oko dvije hiljade sveenika, koje je trebalo nagraditi konkursom bitke za
ito (Battaglia del grano). Iako ta bitka za ito nema nikakve veze s religioznim
pitanjem, oni su ipak doli da prime nagrade iz Mussolinijevih ruku s kojih je jo
curila krv abesinska, krv panjolska i krv talijanska. Ali ti nadbiskupi, biskupi, upnici i sveenici nisu se zadovoljili samo time, nego su traili i audijenciju za njih
same poslije ope ceremonije. Predvoeni zastavama, koje su nosili sveenici dekorirani u ratu, poli su najprije da se poklone grobu Neznanog junaka, ali takoer
rtveniku palih za faistiku revoluciju. Kad se pojavio Mussolini, doekali su ga
sveenici najburnijim i najtoplijim uzvicima i skandiranjem za njih ekstatine rijei:
Duce! Duce! Duce! Nadbiskup iz Udina (Videm) Msgr. Nogara pozdravio je Mussolinija istaknuvi njegove zasluge kao i faistikog reima za vjeru, a osobito za izmirenje drave i crkve. Duce! Vi ste stekli tolike pobjede. Stekli ste takoer pobjedu
ita! Uz vas stoji Gospod! Mi ga molimo i molit crno ga da vam dopusti pobijediti sve
bitke kojima vi mudro i energino upravljate za dobrobit, veliinu i slavu kranske
Italije, ovoga Rima gdje je sredite kranstva, ovoga Rima koji je prijestolnica
carske Italije. Kada se stiao entuzijazam, progovorio je upnik don Minossi. On je
istaknuo da je njihovo uestvovanje u ovoj bitci potvrdilo patriotsku volju suraivanja s organima reima . . . Tako u bitci za ito, tako u osvajanju imperije i za sve
ciljeve autarhike, nagovijetene od Ducea . . . Jer Italija treba da bude duhovno,
ekonomski i vojniki spremna da brani svoj mir protiv eventualnih neprijatelja
svoje carske veliine . .. Kler autarhike fronte je s bezgrjenom odanou na raspoloenju Ducea, osnivaa carstva, za veliinu i prosperitet talijanskog naroda. Pri
kraju don Minossi je izrekao molitvu. Neka sade na vas blagoslov neba. Sveenici
Italije zazivaju i zazivat e na vau osobu, na vaa djela kao obnovitelja imperije,
na vladu faista, blagoslov Gospoda i vjeni aureol mudrosti i kreposti rimske.
Duce! Sluge boje, oci naroda seoskoga iskazuju vam odano ast, blagosiljaju vas,
pruaju vjernost. Saluto al Duce! A noi! Kada je Mussolini stao odgovarati na ove
pozdravne sveenike rijei, doekan je bio opet urnebesnim klicanjem sveenika.
Duce je zatim u govoru u kome je govorio o najvrem izmirenju izmeu Italije
i Svete Stolice, koje su jednako eljeli on i papa, spomenuo i djelotvornu suradnju
koju je cjelokupno sveenstvo pruilo protiv abesinskih hordi i protiv takozvanih
civiliziranih hordi sankcionizma. Spomenuo je takoer primjer velikog patriotizma

koji su dali biskupi stavljajui svoje zlato na raspoloenje faistikim organizacijama,

dok su s druge strane sveenici poticali na otpor. 71
Ovaj sastanak Mussolinija i ogromnog broja sveenstva najoiglednije je
upozorio svijet -na najintimniju suradnju faizma i katolike crkve u Italiji. Ma da
je Mussolini u poetku svoga govora rekao da je ovaj sastanak svoje vrste i da je
nov u historiji Italije, on je bio samo nova potvrda stare ljubavi i starog sauesinitva na zajednikom poslu imperijalistike talijanske politike.
Ovako za abesinskog rata, ovako za panjolskog, ovako u najveoj agresiji
nad ovjeanstvom, u drugom svjetkom ratu. Da napomenmo samo nekoliko podataka.
Mussolini je uao u rat na strani Hi'tlerovoj 10. juna 1940. Ve 4. septembra
1940. papa je primio pet hiljada lanova K. A. koje je potaknuo da budu spremni
dati svoj ivot za domovinu. 30. oktobra, dakle dva dana poslije ludog i zloinakog
napada na Grku, Pijo XII. primio je dvije stotine inovnika u uniformama, koje
predstavljaju talijansku vojsku i rekao je da mu je osobito drago blagosloviti
ljude koji slue vjerno i s ljubavlju dragu otadbinu. Dakako, nijedna rije osude
za napad na Grku. 4. februara 1941., Pijo XII. primio je pedeset njemakih avijatiara i dvije stotine talijanskih vojnika, .sve u uniformama i izjavio je da je sretan
primiti ih i blagosloviti.
Maja 1941. primio je Pijo XII. Duca di Spoleto, designiranoga hrvatskog
kralja, a dan kasnije 18. maja u sveanoj ceremoniji Antu Pavelia i ustaku delegaciju. 72 Pijo XII. mogao je saekati kraj rata, pa da pode u pomo pobjedniku.
Ali je bio nestrpljiv, a da ne uini zajedniku stvar s Mussolinijem, kako Salvemini
karakterizira suradnju Vatikana i faizma, pape i Ducea. Takoer 13. augusta 1941.
Pijo XII. primio je tri hiljade hodoasnika, medu kojima est stotina talijanskih
vojnika u uniformama i rekao im je: Danas ima velikog heroizma na poljima bitaka,
na nebu i na moru. Ma da je rat straan, ne moe se odricati, da on oivljuje veliinu
mnogih herojskih dua, koje rtvuju svoj ivot, da izvre dunosti nametnute od
kranske savjesti.
Salvemini prikazujui dvije fizionomije Pija XII. kae, da je Pijo X I I . kad
je govorio na radiju itavome svijetu, molio za mir i poticao na mir. A kad je govorio njemakim i talijanskim vojnicima, divio se heroizmu ratnika. 73 Svi ovi vojnici
borili su se na strani Mussolini j evo j i Hitlerovoj. Nema sumnje, da je sve ovo u taboru Osovine bilo protumaeno veoma povoljno, dok je sav ostali svijet takav postupak smatrao kao pruanje nesumnjive moralne podrke Mussolinijevoj politici.
Tako je Pijo XII. primio jo nekoliko puta tokom 1941. i do polovine 1942.
njemake i talijanske vojnike, a primio je i ustaku omladinu, ustake policajce
i ustake funkcio.nere u raznim prilikama. 74 Tada su se odjednom vrata Vatikana za71
G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, 10-12. Msgr. N o g a r a poznat je jo iz abesinske k a m p a n j e , jer i on je, kao i n a p u l j s k i nadbiskup, a n g a i r a o M a t e r Boju za o v a j agresorski
rat. Slavei faistiku I t a l i j u i b l a g o s i v l j a j u i zastave ratnika, dozvao je u pomo M a j k u Boju
Pomonicu, koja e u A f r i c i uvati v o j n i k e i radnike, koji su pozvani na civilizatorsko djelo, dok
ne doe d a n p o b j e d e i triumfa. T i m istim civilizatorima s otrovnim gasovima. Msgr. N o g a r a
p o r u u j e pozdrave M a j k e Boje Pomonice i estitku da e naa (t. j. faistika) zastava silovito
zaleprati . . . (Istra 8. V. 1936.).
72
O tome vidi u d e t a l j n o kasnije.
73
G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, 14.
74
O tome vidi d e t a l j n o kasnije.

tvorila ratnikim posjetnicima, da se opet otvore, poslije izvjesnog kolebanja, anglosaksonskim pobjednicima poslije okupacije Rima. Jer sasvim tono konstatira Salvemini, treba biti uvijek u dobrim odnosima s pobjednikom. Usporedivi papu sa znamenitim tenorom Giglijem, koji je pjevao i vojnicima Osovine, kao i anglosaksonskim
osvajaima Italije, zaustavio se da ga usporedi s advokatom, koji je uz onoga tko
ga plaa. Ako Mussolini pobjeuje i daje papi Konkordat, papa je s njime. Ako
pobjeuju Anglosaksonci i daju mu nade da e mu dati jedan bolji Konkordat, on
je i s njima. On je neutralan dotle, dok se ne dovri pobjeda, i uvijek je s pobjednikom, pa i sa samim avlom, kako ree Pijo XI., ako se radi o spasenju dua. A
toga posla u ratno doba bilo je odvie. Ovakvu politiku Dante nije u svoje vrijeme
nazvao kao spasavanje dua nego kao puttaneggiar con tutti. 75
Dok je papa od 1940. 1942. govorio i poticao na izvrivanje vojnikih
dunosti i slavio heroizam onih koji su umirali za domovinu, u govorima odranim
Englezima, Amerikancima, Francuzima, Poljacima, Senegalcima i kome sve ne, 1944.
i dalje, samo o miru, pravdi, o ljubavi i nudi, da rat vodi k jednom pravednom
miru. Sada ni rijei ni o kakvom heroizmu, ni o kakvom slavljenju vojnikih vrlina!
Da li bi se moglo biti vie neuitralan i vie kranski nego tako, pita se Salvemini?
Svaka stvar u svoje vrijeme. 76
Ovo sve trebalo je rei i ukratko objasniti, kako je Vatikan stajao uz i iza
faizma u njegovu cjelokupnom razvoju, od njegovih poetaka pa sve do njegova
sramotnoga pada, do valjanja u praini milanske pijace nekad svemonog diktatora
Italije, ovjeka poslanog od Boje Providnosti, kako su ga nekoliko puta obiljeili
Pijo XI., kao i dravni sekretar kardinal Pacelli, kasniji Pijo XII. i ostali Mussoliniju odani kardinalski kolegij.
Osim toga ovo je trebalo podvui jo i stoga da se vidi kakve su nevolje
izvirale iz ove klerofaistike simbioze za slavenske manjine u Italiji.
Ovo je priznao i sam Carlo Sforza, kad je upozorio kako je upravo ova suradnja Vatikana i faizma odjekivala i u Jugoslaviji, gdje su i konzervativni krugovi doli do uvjerenja, da je Vatikan neprijatelj Jugoslavije, naroito u vezi s' progonima Slavena u Julijskoj Krajini, kojima je uveliko asistirala i crkva. Vatikan
je na neprijatelj, (konstatiraju u Hrvatskoj), a takva raspoloenja sigurno nisu
popustila poslije politike bezobzirnog ugnjetavanja talijanskih Slavena, koja je doivjela svoju kulminaciju u krvavim smaknuima u Trstu, mjeseca septembra 1930.,
politike koja je u suprotnosti s talijanskim tradicijama i koju je uveo prvi talijanski
reim koji je papa blagoslovio. 77
Ovo nas ovdje u prvom redu i interesira. Do i poslije Lateranskog Sporazuma.
Lateranski sporazum bio je samo vanjsko i formalno utvrivanje jednog
stanja, koje je ve odavna bilo stvarnost. Iz Rimske Kurije zrai uglavnom duh talijanski, a nikako ne univerzalni. U X I X . stoljeu to su naroito osjetili Jugoslaveni,
a poslije prvog svjetskog rata zato se nanizao bezbroj dokumentacija.
75
76
77

G. Salvemini, II Vaticano e il Fascismo, 15.

Idem.
Carlo Sforza, N e i m a r i savremene Evrope, 281.

Ovako su o Vatikanu sudili u drugoj polovini X I X . stoljea dvojica najveih

tadanjih Hrvata, oba katolika i oba crkvena velikodostojnika. akovaki biskup
Strossmayer i njegov intimni p r i j a t e l j Franjo Raki, kanonik i predsjednik Jugoslavenske Akademije. Ta dvojica nisu nita drugo rekli nego to je rekao faistiki
ministar Di tefani kad je katoliku crkvu proglasio talijanskom institucijom, ili kad
je Host Venturi rekao- za katoliku crkvu i vjeru da je ona boanstvena kreacija
talijanskog genija pomou koje ve danas vladamo duama naroda, na koje emo,
kako svi znaci kau, doskora protegnuti i nau fiziku vlast. 78
Samo nekoliko citiranih misli biskupa Strossmayera o talijanstvu Rimske
Kurije osvijetlit e problem vie nego ma koja druga ispitivanja i dokazivanja.
Misli su uzete iz korespondencije ovih dvaju velikih rodoljuba.
(27. III. 1887.): Iz sto sitnih stvari vidi se. da koiigo duh naprama
Slavjanom civilne Italije, t a j je isti i crkvene. Meu Talijanon i Talijanom
u tom obziru nema razlike, nosio on ili frak ili prelatsku mantiju.7-9
(29. VIII. 1887.): Rim sve dublje i dublje p r o p a d a . . . Rim je ak i
nadbiskupu Milinoviu ko to mi isti iz Sinja pie zabranio da se
k meni uputi . . . Ujedno sam dodao da Rimska Kurija apsolutno ne razumije
slavensko pitanje i da nikakve na svijetu volje nema sretno ga rijeiti. N a j vee zlo Kurije i prelature rimske jest nacionalizam talijanski, koji na prsih
crkve rimske kano mora lei. Kurija i prelatura rimska, iskljuivo talijanska,
ne bivi providena specijalnom inspiracijom, ne razumije ona najvea pitanja
mondijalna, koja je Bog sam na dnevni red postavio i crkvi svojoj, da i
sretno rijei, preporuio. 80
Na ovo je Raki uzvratio (15. IX. 1887.) i posve se sloio sa Strossmayerom.
to piete o politici rimskoj, iva je istina. Sada im se po glavi vrza dominium temporale, pa si trae saveznike, gdje ih god nali. 81
(21. IX. 1887.): Sad u Rimu misle, da e po Bismarcku, Tiszi, Spevcu
i Mihaloviu kardinalu dobiti dominium temporale, a to im je danas sve ili
skoro sve.82
(24. IX. 1887.): Slavenstvo je posvuda danas nredmet mrnje i aversije.
pak se i Crkva i Sveta Stolica povela za opom strujom. Na zdravlje joj
bilo! 83
(18. X. 1887.): Moj brate, sa neizrecivom alosti priznati moram da su
u Rimu n a j nesposobni j i za najuzvieniju svrhu svetoga otkupljenja naega,
t. j. za promaknue onoga svetoga jedinstva, koje je Isus na drvetu kria iz
srca svoga -iznio i batinom svega svijeta uinio, prem bi oni u Rimu po
neumrlom zvanju svomu najvie upravo toj svetoj svrsi iviti i nju najvie
u svih svojih inih pred oima imati morali. alost i nevolja nedokuiva!
Ali e tako uvijek dotle ostati, dok crkva rimska proti naravi i opredjeljenju
svomu ostane Iskljuivo crkva talijanska i dok se u Rimu ne bude zdravije
i jednostavnije shvaalo ono: Regnum meum non est de hoc mundo. i ono,
79
80
S1
82
83

Starokatolik 1926., br. 12.

F. ii, K o r e s p o n d e n c i j a R a k i - S t r o ; s m a y e r . III. 299.
F. ii. K o r e s p o n d e n c i j a , I I I . 324.
F. ii. K o r e s p o n d e n c i j a , III, 326.
F. ii, K o r e s p o n d e n c i j a . III, 327.
F. ii, K o r e s p o n d e n c i j a , III, 333.

to se o Isusu veli, kad su ga htjeli kraljem proglasiti: >Et fugit in montem

ipse solus.84
(18. X. 1887.): Rim nas oevidno po glavi bije, pak bi jo rad, da ne
plaemo. Narod krepak imao bi barem apsolutnim pasivitetom dokazati da mu
nezaslueni i upravo bogogrdni udarci od strane Crkve, koja bi nam majka
biti imala, bol i tugu prouzrokuju. 85
(2. V. 1888.): Ne moete, moj mili brate, misliti, kako nisko stoje prelati rimski, koji Kurijom vladaju. Kolika bi nuda bila da se crkva rimska
po naravi i vjeitom opredjeljenju svomu univerzalizira. Ovako potalijanena crkva rimska ni izdaleka ne odgovara boijoj svojoj desti.naciji.86
I poslije smrti svoga prijatelja Rakoga, Strossmayer o ovom pitanju ne
mijenja svojih pogleda. U jednom pismu upuenom 1897., dr, Dinku Vitezicu, znamenitom istarskom rodoljubu i preporoditelju, dodirnuo je ovo pitanje saopujui
mu neke rimske odluke, nepovoljne za Hrvate. Katolika crkva koja bi po svom
bitiju morala biti univerzalna, naalost je talijanska . . . Beka i vatikanska diplomacija samo o tom rade kako bi zatrle male narode. 87
Izloeni sudovi potjeu od ovjeka, koji je nesumnjivo bio odan katolikoj
crkvi, ma da je s njom doao u raskorak na Vatikanskom koncilu. Svakako, ove
Strossmayerove ocjene su teke i presudne za tumaenje pitanja, koje nas zanima.
Meutim ako nekome ne bi on bio dovoljno autoritativan svjedok jedne istinite i za
Slavene nepovoljne stvarnosti kao i za konstatiranje opeg uvjerenja koje je vladalo
u velikom svijetu o Rimskoj Kuriji i o katolikoj crkvi, vodenoj tom Rimskom Kurijom, onda treba konsultirati takoer ve spomenuto dragocjeno priznanje, koje je
na dvadeset godina prije dolaska faizma izrekao 1902. Achille Ratti, historiar, a
kasnije papa Pijo XI. Ratti je o talijanstvu katolike crkve objavio misli, koje kasnije
kao tumau univerzalnosti rimske crkve zacijelo nisu bile tako drage i prisne, kao
onda 1902., barem ne in foro publico. A ako je, prema kardinalu Paccelliju (kasnije
Pijo XII.) i prema kardinalu Schusteru, Krist Rimljanin, to je dosljedno, da njegov
namjesnik ima biti Talijan, ali uz njega i sva Kurija, jer je i ona Rimska. 88
Stoga nikako nije udno da su politike smjernice koje su vodile Lateranskom sporazumu bile takoer nenaklonjene Slavenima, a naroito onima koje
je poslije prvog svjetskog rata u Istri, Trstu i Gorici, u itavoj Julijskoj Krajini,
ugovor o miru dodijelio Italiji. Julijsko-Krajinski Slovenci i Hrvati, koji su i na
crkvenom polju osjetili nemilosrdnu ruku faizma, koji je iao za denacionalizacijom,
ponadali su se, da e ih vatikansko-talijanski konkordat zatititi od denacionalizacije
barem u crkvi. Ali, to je bila grdna zabluda. Jer oi nezasitnog faistikog imperijalizma nisu bile uprte samo u julijskokrajinske Slovence i Hrvate, nego i one u
Dalmaciji. Faistiki Oe na Pater noster bio je posveen djeci i Talijanima u
Dalmaciji. N j e n autor je faistkinja Luisa Zeni, zacijelo inspirirana italo-vatikanskim
konkordatom.
84
F. Sii, Korespondencija, III,
sam na brdo.
85
F. ii. Korespondencija, III,
80
F. ii. Korespondencija. I I I .
87
D i n k o Trinaesti, Na pukaka
88
Vidi n a p r i j e d .

341. Carstvo m o j e n i j e od ovoga svi : eta. - I p o b j e e

343.
.364.
z a n o v e t a n j a . Slobodna tribuna

18. VI. 1927.

Padre nostro che sei nei cieli, sia ricordato e benedetto il nome di
Spalato, di Ragusa, di Sebenico e della Dalmazia tutta; venga il Mare Nostro
purificato; sia resa giustizia al diritto del popolo offeso e irriso. Rendici, o
Signore, la nostra gloria, il nostro antico splendore; liberaci dal giogo jugoslavo; guidaci sulla via della speranza e della salvezza; fa trionfare il nostro
Diritto e la nostra Ragione.
I vivi e i morti di Dalmazia son pronti, con suprema fede, con suprema
conscienza, con passione infinita a morire, a rimorire per la Patria e la liberty COSl SIA. 89
Kroz duh ovakve molitve Gospodnje, unakaene faistikim imperijalizmom,
saivljavao se faizam sa crkvom i crkva s faizmom, unato izloenim trvenjima
koja su medu njima postojala. Ali ta trvenja nisu nikako potjecala s terena talijanskog imperijalizma koji je pred oima odmah prvih dana poslije svjetskog rata imao
talijanizaciju talijanskih manjina. Na tom terenu nisu se nikad njihovi interesi sukobili. Tu je vladala puna harmonija.
Cl. 2. i 22. objavljenog Konkordata izmeu Svete Stolice i Italije izazvao je
nadanja, da e julijsko-krajinski Slovenci i Hrvati moi da se poslue u crkvi svojim
jezikom. Jer, u l. 2. govori se o jeziku, kojim mogu papa i biskupi da ope sa svojom
pastvom. Publikacije, ukoliko ih izdaje Sveta Stolica, mogu biti napisane bilo kojim
jezikom, a one koje izdaju biiskupi, imaju biti napisane na talijanskom ili latinskom
jeziku, no uz talijanski tekst crkvene vlasti mogu dodati i prijevode na ostalim jezicima. U l. 22. kae se: Postojee beneficije u Italiji ne mogu dobiti sveenici koji
nisu talijanski dravljani. Biskupi i upnici moraju pored toga znati talijanski jezik.
Ako se pokae potreba, bit e im dodijeljeni pomonici, koji osim talijanskoga razumiju i govore takoer i jezik, koji se u odnosnim mjestima obino govori u cilju da
bi mogla pruiti vjersku utjehu na jeziku vjernika, kako to propisuje crkva. 90
Meutim ove odredbe bile su mrtvo slovo na papiru. Sve je ostalo- u tradiciji koja se stvorila uzajamnom suradnjom faistikih vlasti i faistikim duhom
prekaljenih biskupa i nadbiskupa u Julijskoj Krajini. Talijanizacija slovenskih
i hrvatskih crkava koju su faistike vlasti provodile, ne samo da nije nailazila na
otpor talijanske crkvene hijerarhije, nego je i kod nje naila na puno razumijevanje
i solidarno podupiranje. Bez ijednog poziva na ugovoreni Sporazum i Konkordat. A
tako je to isto bilo i davno prije. Zato postoje svjedoanstva, nikako ne malobrojna
prije Lateranskog sporazuma i Konkordata. Poslije toga nije bilo nikoga tko bi mogao
posumnjati da i Vatikan nije sporazuman s tim sistemom prisilne i uistinu poganske
denacionalizacije Slavena, kojoj je trebala da poslui crkva. Ona crkva, koja je
inae takvu denacionalizaciju izvan Italije oznaavala poganskom. Ova dva lana
Konkordata ostala su bez svoje primjene, bez intervencije od strane Vatikana pri
faistikim vlastima u cilju da se svakodnevno pozlijeenom i zajameno ugovorenom pravu da nuno zadovoljenje.
89
La V o l o n t d'Italia 12. V. 1929. Oe na. k o j i si na nebesima, neka ie spomenuto
i blagoslovljeno ime Splita, D u b r o v n i k a , ibenika i itave D a l m a c i j e . N e k a bude N a e More oieno.
N e k a se p r i z n a p r a v o u v r i j e e n o m i i s m i j a n o m n a r o d u . V r a t i nam. o Gospode, nau slavu, na stari
s j a j . Oslobodi nas od jugoslavenskog jarma. Vodi nas putem n a d e i spasa. D a j da t r i u m f i r a nae
pravo i nae p r o s u i v a n j e . ivi i mrtvi D a l m a c i j e su spremni, s n a j v e o m vjerom, s n a j v e o m
svijeu, sa bezgraninom strau u m i r a t i i ponovo u m r i j e t i za domovinu i slobodu. T a k o neka
bude (Amen).
00
L j u b o m i r Tomai, Zbirka k o n k o r d a t a . Beograd 1934, 112, 122.

Kongres evropskih narodnosnih manjina raspravljao je pitanje manjina u

Italiji 1932. i donio je odluke, da se rezolucije upute Savjetu Drutva naroda. Raspravljena pitanja su promatrana s vjerske toke ovog veoma sloenog politikog
problema. Drutvu naroda upuene su jula 1933.91
Ve sam uvod ovog dokumenta baca sasvim odreeno osvjetljenje na jedan
dio motiva koji su faizam prisilili na izmirenje s Vatikanom.
Manjinska politika, koju Italija vodi u velikom opsegu sistematski, ima
medu evropskim dravama naroiti znaaj i u religioznom smislu. Kada je
Italija poslije viegodinje uporne.borbe, morala utvrditi da niie mogla postii eljeni cilj: da denacionalizira stanovnike tue narodnosti, i pored
vrenoga pritiska na sve njemake i jugoslavenske kole, i- pored potpunoga
talijaniziranja sudova i javne uprave, i pored rasturanja svih njemakih i
jugoslavenskih kulturnih organizacija, i pored nasilnoga uvlaenja manjinske
omladine u talijanske omladinske organizacije, i pored rasturanja njemakih
i jugoslavenskih udruenja, i pored zabrane dnevnih listova u Junome Tirolu i zabrane cjelokupne povremene tampe u Julijsko j Krajini, i pored
intenzivne slubene akcije za tali j animiranje krsnih i porodinih imena:
tada je vodeim politikim krugovima bilo jasno da ne e ni ubudue moi
ostvariti krajnji cilj svoje manjinske politike, za koju su podnesene tolike
rtve, ako Mussoliniju ne poe za rukom da za to denacionaliziranje pridobije pomo katolike crkve, te druge velike sile u Italiji. Mussolini, kao
realni politiar, doao je do uvjerenja da je talijaniziranje Junoga Tirola
i Julijske Krajine praktino neizvodljivo, dok se tome taliianiziranju protivi
utjecaj koji ima katolika crkva na duhovni ivot njemakog i jugoslavensko? stanovnitva. Katolika crkva, koja je starija od faizma i starija od.
talijanske drave, osigurala je svojim preko hiljadu godinjim uplivom na
pobone mase njemakog i jjugoslavenskog katolikog stanovnitva jak i nepokolebljiv utjecaj, pa je u borbi za duevnim osvajanjem kod manjina
mogla lako potisnuti svoga protivnika dravu i osujetiti sav trud na
talijaniziranju stanovnitva u Junome Tirolu i Julijskoj Krajini. L tome
uvjerenju donio je Mussolini odluku da otpone akciju, koja je u borbi
protiv nacionalnih manjina u Evropi jedinstvena po svojoj odvanosti: jer
ne samo to je odluio da snano prodre u oblast religioznoga ivota, koji se
inae smatra za svetinju u koju se ne smije dirali, ve je vjerovao da moe
oekivati da e katolika crkva, odnosno Sveta Stolica, pod pritiskom njegove energine politike i protiv svojih naela i tradicija od dvije hiljade
godina pristati da se uplete u odnarodjavanje njemakih i jugoslavenskih
katolika.92
I pored sve utuenosti, koja je nastupila, kad se saznao tekst ugovora, manjine u Italiji bile su ipak ispunjene velikom nadom. Obnavljanjem slubenih veza
izmeu talijanske vlade i Svete Stolice ovoj je priznalo i formalno pravo da kod
raznih vladinih organa istupa protiv svakog pritiska i gonjenja njemakih i jugoslavenskih sveenika.
91
Congress of the European National Minorities. Mitteilungen ber die Lage der nationalen Minderheiten in Italien. 10. VII. 1933. Njemaki i hrvatski primjerak ustupio mi je predsjednik ovog Kongresa evropskih manjina, dr. Josip Vilfan, lan talijanskog parlamenta u prvim
godinama poslije prvog svjetskog rata.
92
Mitteilungen. 1-2.

Praktina primjena Konkordata, meutim, mogla je, u jednoj pomirljivoj atmosferi izmeu dvije sile, biti izvrena bar u duhu najveih moguih
obzira prema manjinama. Na primjer, jedno tako vano pitanje, kao to je
vjerska nastava u oblastima tuih jezika u novim provincijama nije Lateranskim ugovorom uope bilo regulirano. Mi znamo da je Mussolini zabranio
njemaku i slovensku vjersku nastavu po kolama, ali zato je Sveta Stolica
imala prava da zabrani talijansku vjersku nastavu po njemakim i jugoslavenskim kolama. Takvim postupkom koji ne bi nimalo bio protivan tekstu
odredaba Konkordata, bila bi Svetoj Stolici data mogunost da popravi i
alosnu pogreku uinjenu prilikom zakljuenja Lateranskog ugovora. 93
Dakako, uskoro su nastupila prva teka razoaranja. Oekivalo se, naime,
da e se barem potivati zagarantirana prava, data manjinama. Jer l. 22. konkordata
nikako nije mogao sprijeiti, da se vjerska nastava moe vriti izvan kole na jeziku
vjernika. U tu vjersku nastavu spada pored bogosluenja s njemakim i jugoslavenskim propovijedima, molitvama i crkvenim pjesmama jo i privatna vjerska nastava
po crkvama i parohijama. Oekivalo se, da e ova nastava poslije zakljuenja Konkordata biti najzad obranjena od faistikih organizacija i mjesnih vlasti, koje su je
ranije uvijek spreavale i borile se protiv nje. A u l. 1. ugovora, Italija garantira
katolikoj crkvi slobodno i javno ispovijedanje vjere, a tako i juridisdikciju u crkvenim stvarima na osnovi propisa Konkordata.
Ove odredbe bile su neobino jasne i iza njih su stajali i kralj i Duce, koji
su se obvezali da e crkvu zatititi pomou svoje vlasti od svakog eventualnog pritiska. S druge strane papa Pijo XI. i kardinal Gasparri obvezali su se svojim visokim
autoritetom da e u takvim sluajevima zatraiti zatitu diplomatskim putem.
Ovakvu dvostruku garanciju nesumnjivo su zahtijevala dotadanja muna
iskustva, jer se dobro znalo na oba podruja vlasti u Italiji, kako je i koliko je dotad
faizam onemoguivao u mnogim mjestima jugoslavenske propovijedi, pa i same ispovijedi s itavim nizom teroristikih mjera, uperenih protiv jugoslavenskih sveenika.
Bilo je talijanskih uitelja koji su, da bi lukavstvom i silom onemoguili vjersku
nastavu na materinjem jeziku, traili od aka da donesu u kolu svoje jugoslavenske
molitvene knjiice, a onda sti ih po slubenoj dunosti oduzeli i zamijenili talijanskim molitvenicima. U Istri su bila na dnevnom redu nasilna spreavanja bogosluja s molitvama i pjesmama na slovenskom jeziku, tovie, dogaalo se, da su
predstavnici vlasti zlostavljali sveenike koji nisu htjeli odustati od bogosluja na
materinjem jeziku. Objavljivanje Lateranskog ugovora i Konkordata izazvalo je
nadanja, da e se prekinuti sa svim tim prestupima i krivicama, nanoenim jugoslavenskim katolicima. Tim prije to su i faistika i vatikanska tampa isticale, kako
je izmeu vlade i Vatikana postignut potpun i srdaan sporazum u svima pitanjima,
pa dosljedno i u pitanjima manjina. Oekivalo se da e crkvene kao i faistike vlasti
uputiti podreene organe da je sada nastupilo novo vrijeme mira sa svima graanima Italije, barem u crkvenim stvarima. Meutim takvi cirkulari nikad nisu razaslani kako to istie spomenuti izvjetaj Kongresa evropskih manjina, upuen Savjetu
Drutva naroda. 94 Podreeni pak, poto nisu dobili nikakvih uputstava. smatrali su
93
94

Mitteilungen, 20.
Mitteilungen, 22-23.

utnju vlade i Rimske Kurije kao preutno odobrenje svega to se dotad radilo. Sve
je to njima izgledalo kao smjernice za daljnje produenje rada u istom duhu
i s istim metodama. I mjesto oekivanog popravljanja, ne samo da nije ostalo kako
je bilo, nego se stanje jo i pogoralo, o kome je nekad Benedikt XV. jo 1921. rekao,
da su mu sve te grozote parale srce, jer su se vrile nekanjeno. 90
U Julijsko i Krajini, od -prilike mjesec dana prije potpisivanja Konkordata,
bila je zabranjena ne samo politika nego i cjelokupna vjerska periodina tampa
na slovenskom i hrvatskom jeziku. Budui Mussolini i pored sporazuma s Vatikanom
nije opozvao ove zabrane, Jugoslaveni su postali jedina katolika manjina u Evropi,
kojoj je bilo zabranjeno da za odgoj naroda ima religioznu tampu. Sveta Stolica nije
pokazala nikakav interes p'rema toj injenici i nije uinila nikakve korake da se ta
zabrana opozove, tovie i K. A. jugoslavenskih manjina podlegla je rasturanju svih
udruenja u Julijskoj Krajini s prvim januarom 1928. I ovo nareenje nikad nije
bilo opozvano, pa ni poslije novog dodatka Sporazumu d 1931.
Ve ovo dovoljno pokazuje kakva je bila primjena Lateranskog ugovora.
Protivnici manjina, faisti i njima naklonjeni talijanski predstavnici crkve u Julijskoj Krajini, uslijed pasivnog stava vlade i Rimske Kurije prema izriitim pozljledama Lateranskog. ugovora i Konkordata postali su smjeliji i bezobzirniji prema
Jugoslavenima. Prijetnje i gonjenja sveenika i vjernika, koja su se ranije vrila
najvie u Istri, proirena su i na oblasti Trsta i Gorice. Pri tome se nije ustezalo ni
od upotrebe fizike sile. U nekim su mjestima primoravali jugoslavenske roditelje
da potpisuju izjave kojima za svoju djecu trae vjersku nastavu. S takvim iznuenim
izjavama odlazili su faisti mjesnome sveeniku i traili da ispuni ovu elju roditelja te da obustavi vjersku nastavu u crkvi ili u sveenikoj kui. Kad bi se tome
sveenici oduprli, znajui dobro kako je do tih izjava dolo, nastajali bi teki sukobi
s Talijanima, u kojima su uvijek stradali takvi sveenici i rodoljubi. 96
Druga metoda faistikog denacionaliziranja sastojala se u zahtjevima nekolicine doljaka u istim, hrvatskim i slovenskim mjestima, da se za njih dre u crkvi
talijanske propovijedi. To su bili uitelji i policajci i dravni inovnici, koji su to
zahtijevali u veini sluajeva po nareenju vlasti. Takav zahtjev ovakve nekolicine
Talijana upnik nije smio odbiti. T a j nain susretljivosti oni su zloupotrebljavali
kao oruje protiv slobode nastave. Naime, uitelji su zahtijevali da talijansku propovijed moraju pored njiiih sluati i jugoslavenski uenici, koji su kao lanovi
Ballile potpadali pod disciplinsku vlast kole i uitelja, koji je tu vlast tumaio i
izvodio. Iz protivljenja roditelja i pojedinih sveenika nicali su sve novi i teki
sluajevi sukoba.
Uitelji su u koli uili djecu pjevanju crkvenih pjesama na talijanskom
jeziku. Kad su djeca napredovala u tome, uitelj je zahtijevao od sveenika da
dopusti jugoslavenskoj djeci pjevanje crkvenih talijanskih pjesama, i to onda kad
su misama i drugim crkvenim obredima prisustvovali i njihovi roditelji i roaci.
Tako se postepeno izvelo izbacivanje jugoslavenskog pjevanja iz crkve. Bilo je sluajeva da su u crkvi, kad je narod uz orguljaa pjevao narodnim jezikom, odjednom
odjeknule pjesme na talijanskom jeziku. Tako se u isti as pjevalo na dva jezika i
95
96

Vidi naprijed poglavlje V.

Mitteilungen, 24-25.

s dvije melodije, s pravim skandaloznim necrkvenrm neskladom. Ali ovim talijanskim molitvama nije bio cilj da se slavi Bog i uzdiu due k Bogu nego slava i mo
talijanske rijei i uzdizanje k prijestolju Ducea i njegovoj nasilnoj ideji potalijanavanja jugoslavenskih krajeva. Ove su, dakle, crkvene i pobone pjesme imale
posluiti unitavanju tude narodnosti. Da se to orue protivilo bojim zapovijestima
0 tome nisu vodili rauna pojiedini talijanski biskupi, dok je jo jedini preostali
slovenski crkveni velikodostojnik, nadbiskup u Gorici dr. Fran Sedej bio primoran da
broji prestupe i da se uasava poslije svih njegovih neuslianih predstavki i molbi u
Vatikanu, i da konstatira, kako ni otkuda ne dolazi ni zatita ni pomo!
Sveenik u Svetom kriu, Ivan Rejec, u ijoj se crkvi odigralo dvostruko
korsko pjevanje, poto se poalio na taj dogaaj, izazvan od strane talijanskog uitelja, bio je najprije baen u zatvor, a zatim osuen na tri godine progonstva i poslat
u Junu Italiju, u mjesto Monte Fusco. Ista sudbina postigla je i prisutnog slovenskog
dirigenta ernegoja, koji je, jer je dirigirao slovenskim pjevanjem, osuen na
godinu dana progonstva.
ef policije u Gorici, Mario Modesti, prijetio je progonstvom u june krajeve
Italije itavom nizu drugih slovenskih sveenika. Pored toga mnogi su bili kanjeni
politikim pritvorom i zabranom izlaenja iz mjesta boravka, kao to nisu imali slobode nonog kretanja. Velik broj takvih sveenika bio je premjeten od strane vlasti
s motivacijom, da jo uvijek dre propovijedi na slavenskom jeziku i to dre djeci
vjersku nastavu na materinjem jeziku. U rezoluciji upuenoj Savjetu Drutva naroda
oznauju se ove metode kao zajednika suradnja faizma i crkve na odnaroavanju
manjina. Kad predstavnici vlasti mogu slati takve prijedloge, a predstavnici crkvenih
vlasti ih bez ikakva protivljenja izvode, to onda ne znai nita drugo do slubeni
zahtjev od fcrkve, da prui ruku vladi radi zajednikog istrebljivanja, Lateranskim
ugovorom zajamenog bogosluja na materinjem jeziku kod katolika drugih narodnosti
u Italiji. 7
I manjinama, a tako i njihovim sunarodnicima u susjednim dravama, bilo
je jasno da je Mussolini odluio da u potpunosti iskoristi crkvu za svoje planove
punog denacionaliziranja svojih talijanskih manjina. Dok se do.Lateranskog Konkordata moglo jo neupuene zavarati, da takvi postupci talijanskih faistikih sveenika i biskupa nisu od strane Vatikana odobreni, poslije potpisanog Konkordata ova
je zabluda morala otpasti. esto su se uli iz Kurije glasovi takvog izvinjavanja
uslijed neureenih odnosa izmeu crkve i drave. Poslije objavljivanja Konkordata
1 njegove primjene bolje neprimjenjivanja, bilo je jasno, da odgovornost za pogorano stanje sa svim moguim progonima i pritiscima na prirodno i nadprirodno
pravo katolika, kako je Pijo XI. nazvao svete obrede na materinjem jeziku u audijenciji dr. Berninga, biskupa iz Osnabryka, aprila 1928., pada jednako na Vatikan kao
i na faistike vlasti.
Analiziravi itav niz sluajeva povreda i progona na vjerskom polju, u
rezoluciji Kongresa evropskih manjina od 1932. jasno se izvode zakljuci za odgovornost Vatikana i za njegovo sauesnitvo pri nedjelu odnaroavanja manjina.
97

Mitteilungen,

28-29.

Ova odgovornost objektivno pada na nadleine biskupe novih i starih

provincija Italije i ma kako da je teko izgovoriti, na Vatikan. Crkvenopolitike prilike . . . bez sumnje su vrlo ozbiljne. Ono to se dogaa na religioznom polju u Juntfm Tirolu i Julijskoj Krajini mora izazvati u dui katolikog stanovnitva drugih plemena najdublju potresenost. Ova borba Italije, koja se vodi sistematski i bezobzirno, pogaa dva katolika naroda, koji
su u toku cijele svoje povijesti obiljeeni kao narodi s dubokom religioznou,
s nepokolebljivom vjernou prema crkvi i s odanou Svetoj Stolici koja je
ve ula u poslovice. Dva naroda takvoga vjerskoga oblija moraju sada
doivjeti, da u vremenu najveeg iskuenja, kad treba odrati svoja najsvetija piava, ostanu bez zatite svoje roene' crkve, tovie, da se uvjere da
pozvani predstavnici crkve, kojima se oni s puno povjerenja obraaju za
pomo, surauju u gaenju njihovih prava, u ruenju njihove narodnosti.
I kad vide da su primorani u Italiji braniti tradicije i naela katolicizma. ne
samo od prepada faizma, ve i od samih crkvenih vlasti, onda im to unitava
sve predstave o katolikoj crkvi koje su dosada imali, i ubija njihovo najdublje osjeanje odanosti i prema njenoj vrhovnoj upravi. Velika tragedija
njemakih i jugoslavenskih katolika u Italiji lei u tome, to se sve ovo neizljeivo produuje, a da nitko za to ne snosi krivicu, ve se to produuje kao
neizbjena posljedica jedne crkvene politike koja se, uprkos >hitnim molbama
i oajnim naporima ne moe vie promijeniti. Ali moramo rei io i to da i
katolika crkva, zajedno s manjinama, preivljuje tragediju. Njenim protivnicima polo je za rukom da svima moguim sredstvima politike po smiljenom planu, izvojuju jedno za drugim razna poputanja, tako da je crkva
postepeno, sa gotovo neprimjetnim prijelazima, dola u sudbonosnu situaciju
u kojoj je vjeita vrijednost religije postala potinjena privremenim potrebama i interesima jednoga prolaznoga politikoga reima. 98
Da bi se sve to neposrednije osjetilo, potrebno je upozoriti na niz karakteristinih sluajeva. Prije i poslije Lateranskog sporazuma i Konkordata.
Kako je faizam progonio jugoslavenske sveenike u Julijskoj Krajini pokazuje akt podprefekta Pazina koji je uputio prefekturi u Puli 19. januara 1923. Kao
predmet akta zabiljeeno je: Protjerivanje upnika opasnih stranaca. Akt glasi:
Kako je poznato tom viem uredu upnik u Pasjaku i upni upravitelj
Boljuna, don Franjo Jurini, protjeran je iz kraljevine. Budui da ie dobivena obavijest od potprefekture iz Porea, da je takoer i upnicima Gologorice i umberka, don Ljudevitu vaeku i don Franii Halami bilo definitivno odbiveno talijansko dravljanstvo, ova potprefektura smatra potrebnim da predloi njihovo protjerivanje iz kraljevine, s jedne strane zato,
jer su opasni po javni red, a s druge pak zbog inkompatibilnosti da stran",
dravljani zauzimaju javne poloaje. Oekuje se, psim toga, da se molbe
upnika Krbuna, epia. Lindara, Vranje, Dina i Novaka definitivno odbiju,
da bi se predloilo i njihovo protjerivanje iz kraljevine, jer su svi jugoslavenski propagandisti i ogoreni neprijatelji Italije. Ovaj je ured, meutim,
zabrinut mogunou da u sluaju tako velikog eksodusa sveenika, mnogi
uredi za anagrafske poslove, ostanu bez voditelja, to bi imalo ne male posljedice za tu slubu, pa je slobodan upozoriti na oportunost brze intervencije
biskupa, koji bi trebao hitno popuniti te upe, koje ve jesu i koje e postati
upranjene. 99
98

Mitteilungen, 68-69.
Documents sur la denationalisation des Yougoslaves de la Marche Julienne. Beograd
1946.. 50-51. (Document 13).
99

Ministarstvo pravde i vjere 4. decembra 1925. pie prefektu Rijeke u stvari

slovenskog sveenstva u toj provinciji.
Ovo je Ministarstvo upozoreno, da bi bilo vrlo korisno po nacionalne
interese, prisutnost sveenika talijanske narodnosti, a koji poznaju slavenski
jezik u okrugu VoloskoOpatija, gdje je sada duobrinitvo povjereno sveenicima slavenske narodnosti i osjeaja. Uzevi u obzir ono, to je ta prefektura izvijestila u tom pogledu notom od 19. X I . 1924., br. 1938, preporuuje se Vaem Gospodstvu, da nastavi aktivnim nadzorom nad politikom
akcijom spomenutog klera, a naroito nad djelom, koje razvijaju oni sveenici, ije se dranje ini sumnjivim. U meuvremenu treba skrenuti ivu
preporuku lokalnoj crkvenoj vlasti, da bi se ona postarala, kako bi u spomenuti okrug doli na vjersku slubu sveenici sigurnih talijanskih osjeaja. 100
Talijanske vlasti bile su veoma podozrive prema slovenskim sveenicima,
za koje se znalo da djecu pouavaju vjeronauku izvan kole, sumnjajui da tako ue
djecu itati i pisati slovenski. Protiv takvih se naroito strogo postupalo. Proveditor
za kolstvo Julijske Krajine uputio je strogo povjerljiv akt prefektima Trsta,
Videma, Pule, Rijeke i Zadra o tajnim slavenskim kolama, 1. juna 1926.
Pozivajui se i potvrujui u cijelosti moju okrunicu br. 24 o tajnim
kolama, slobodan sam izraziti Vaem Gospodstvu moju opravdanu sumnju,
da u raznim mjestima pokrajine sveenici, koristei se okolnou, da su ovlateni pouavati vjeronauk u mjesnim osnovnim kolama, otvaraju tajne kole
za uenje slovenskog jezika, s oiglednim ciljem, da izigraju odluke narodne
vlade o jezinoj reformi. Treba imati na umu, da sveenici u novim pokrajinama imaju zakonsko pravo pouavanja vjeronauka i imaju mogunost
sluenja materinjim jezikom u prva tri razreda osnovne kole, pa i onda,
ako te kole imaju nastavu na talijanskom jeziku. Ta okolnost povezana
s naklonou koju sveenik uope uiva kod puanstva i kod djece, omoguuje
prikupljanje uenika za uenje materinjeg jezika i izvan kole. Kao to sam
ve imao ast javiti, u takvim sluajevima predajem okrivljene sudbenim
vlastima, (l. 434.), ali poto se radi o sveenicima, zadrao sam sebi pravo
postupka u svakom pojedinom sluaju, kao to sam se i dogovorio s Vaim
Gospodstvom. Najprije ne u se sustezati da im oduzmem pravo pouavanja
vjeronauka, ako ga vre. Preporuio sam i preporuujem kolskim nadzornicima najotriji nadzor. U isto vrijeme molim Vae Gospodstvo da ispita
oportunost da se odredi, koliko se dri potrebnim, da se razotkrije pokuaj,
za koji smatram da nije sporadiki, ve mudro smiljen i kc-ordiniran kao
organska protuofeniva slovenskog elementa protiv odredaba o jezinoj nastavi u kolama. 191
U nizu dokumenata nisu bez znaenja i oni koji siu vezani s progonom
sveenika Aleksandra uperine iz Drenove u rijekoj provinciji. Komesar rijeke
opine Piva optuuje prefektu rijeke provincije 15. IV. 1926. upnika uperinu,
koji nikako ne e da slui misu na latinskom jeziku, nego i dalje glagolja u Drenovi.
Zato komesar opine trai od prefekta da s obzirom na akciju za asimilaciju drugo100
Originalni faksimil dokumenta nalazi se u Institutu za prouavanje meunarodnih
pitanja u Beogradu. (Institut Yougoslave d'etudes internationales).
101
Faksimil dokumenta nalazi se u Institutu za prouavanje meunarodnih pitanja u
Beogradu. ( = IPMP Beograd).

rodnog elementa poduzme mjere protiv tog sveenika. Ako to stanje ne bi prestalo,
komesar se prijeti, da e, ne bude li se u tome stanje izmijenilo, poduzeti odgovarajue ekonomske mjere.102
Poslije mjesec dana istupila je protiv upnika u Drenovi komanda karabinjera, koja je uputila prefektu rijeke provincije akt (22. V. 1926.), u kome je
zatraena intervencija protiv toga sveenika, koji jo uvijek propovijeda hrvatski i
doputa da djeca za vrijeme mise pjevaju crkvene pjesme na hrvatskom jeziku.
Optuuje ga se da je narodu rekao u crkvi kako je dobio nareenje od viih
crkvenih vlasti da propovijeda i vri vjerske obrede talijanski i latinski, ali on jie
protiv toga, budui da ga narod ne bi razumio j er ne zna talijanski jezik. Osim
toga komandi karabinjera je veliki zloin to se u crkvi jo uvijek uvaju tri crkvene
zastave vjerskih drutava, s hrvatskim napisima. Komanda smatra da bi trebalo
upniku zabraniti da i dalje ostane u Drenovi, ve stoga to djecu koja polaze talijanske kole upuuje, da se jo uvijek slue hrvatskim jezikom. Ovakvim svojim
postupkom upnik uperina oteava akciju nacionalnog odgoja, koji provode talijanski uitelji i teti prestiu Italije, drei budnom iluziju, da je suverenitet Italije
nad ovim krajevima nesiguran. 103
Prefekt, im je primio ovaj akt, uputio ga je rijekom biskupu Sainu,
s time da mu izrazi svoju elju da daljni boravak upnika uperine nije vie poeljan
u Drenovi, jer je protivan ciljevima koje politike i administrativne vlasti moraju
postii. Prefekt moli biskupa da primijeni najpodesnije mjere, kako bi se afirmiralo pravo talijanske opine Rijeke da i sveenici potuju njezine tradicije zdravom
i legalnom propagandom u naem jeziku i za na jezik. 104
Dakako, faistiki biskup je udovoljio elji prefekta, odnosno komande karabinjera, dopustivi, da se u. njegovu pastorizaciju mijea civilna i vojna vlast. Pa
opet, tvrdi se na klerikalnoj talijanskoj strani, da toga nikad nije bilo!
Civilni komesar u Puli javlja onome u Poreu, telegrafski, da su desetorica
sveenika, kojih se imena spominju iz porekog sreza opasni slavenski propagatori
i preporuuje oportune mjere koje treba provesti u tom pogledu. Kao naroito
teku okolnost istie pulski komesar, to su ti sveenici po njegovu saznanju vrlo
aktivni suradnici Pukog prijatelja, koji je tada jo izlazio.103
Uope uzevi, rijeka karabinjerska komanda bila je u tom pogledu veoma
agilan suradnik na Sainovoj pastorizaciji u duhu faistikih naela. 4. XI. 1926. bio
je opet prefekt obavijeten od spomenute komande da treba uzeti na oko sveenika
Rafaela Morela u Zagorju, jer je vjet propagandist, koji je stoga upisan u registru
osoba na politikoj liniji, te u registru osoba koje treba internirati u sluaju mobilizacije. 106
I tako dalje, u nedogled. A crkvene vlasti, ile su na ruku svim tim eljama
i mjerama policijskih vlasti, suraujui s njima na zajednikom djelu denacionalizacije Hrvata i Slovenaca. Biskup Izidor Sain bio je uistinu faist. Kao takav i sam
je svojom inicijativom uinio ogromnih usluga utvrivanju faizma u naskroz hrvat102

Faksimil dokumenta nalazi se u IPMP Beograd.

Faksimil dokumenta nalazi se u IPMP Beograd.
Documents sur la denationalisation, 52-53. Dok. br. 14.
105
Faksimil dokumenta uva se u IOMP Beograd.
too D o c u m e n t s sur la denationalisation, 54, Dok. br. !>.
103

104

skim selima oko Rijeke. Zato ga je odlikovala faistika Vedetta d'Italia (29. I.
1932.) kad je pisala o njegovim zaslugama prilikom njegove smrti, poasnom titulom:
Vatikanski
faist!
Rijeka je ve od 1918. proivljavala teke dane okupacije, D'Annuncijade i
na kraju aneksije 1924. Poslije odlaska papinskog legata, intimnog D'Annuncijevoga
suradnika i lica povjerenja Msgra Constantina, prvi rijeki biskup bio je Izidor Sain,
poslije osnivanja biskupije, (31. V. 1925.). Prije toga je Rijeka sa cijelim okrugom
spadala pod senjsko-modruku dijecezu. On je izvrio veliki faistiki napor u cilju
denacionalizacije svoje dijeceze. Ve ranije je spomenuto, kako je i za administracije
papinskog legata sve krenulo k cilju, kome je kasnije i faizam poao, samo ubrzanijim tempom. Kad je bilo raieno s hrvatskim klerom Rijeke, (protjerani kapucini,
a tako i pojedini sveenici, upnici i kapelani, koji su propovijedali u rijekim
crkvama na hrvatskom jeziku), redom su slijedile mjere, koje su pogaale i sveenstvo kao i pastvu. Biskup Sain je svim svojim, raspoloivim sredstvima utjecao na
podreeni kler, kako bi ga prilagodio novom stanju i pomirio s faistikom tezom,
da u Italiji mogu biti samo Talijani, Prije svega ukinute su sve hrvatske propovijedi,
te je tako preko pola puanstva Rijeke ostalo bez ikakve religiozne hrane na svom
materinskom jeziku, ma da su se tome protivili crkveni kanoni. Jednako kao i poslije
Lateranskog sporazuma i Konkordata. Unato tome, to je ugovor italo-jugoslavenski
iz 1924. predvidio jednaka prava za obostrane manjine. Jo Apostolski administrator
Constantini poeo je i izvan teritorija grada Rijeke postupati na isti nain, kao i u
samome gradu. U sasvim hrvatskim mjestima, kao to; su Lovrana i Opatija, postavio
je talijanske sveenike, koji nisu uope znali jezik pastve za koju su postavljeni.
Biskup Izidor Sain krenuo je u tome ve ukazanim smjerom apostolskog administratora. Jer, on ne samo da je produio rad svoga prethodnika, nego ga je i proirio.
Kad su vlasti stale progoniti pojedine sveenike uslijed toga to su narodu govorili
o istinama vjere u njegovu materinjem jeziku, oni nisu imali nikakve zatite kod
svoga biskupa. Naprotiv. Njemu se nisu ni htjeli ni smjeli obraati, jer su znali
da e samo pogorati svoju situaciju. U akom sjemenitu, koje je bilo pripravna
kola za budue teologe i sveenike, zabranio je uenicima da upotrebljavaju
slovenski i hrvatski jezik, tovie, zabranjeno je bilo i itanje slovenskih i hrvatskih
knjiga kao to im je zabranio i dopisivanje na materinjem jeziku. Smjeli su se dopisivati sa rodbinom samo na talijanskom jeziku. Dakako, iako je puanstvo preteno
hrvatsko, u kaptolu nije bilo nijednog Hrvata kao kanonika! Sve pastoralne poslanice
biskup Sain je jo prije Konkordata sastavljao talijanski, bez ikakvog prijevoda na
hrvatskom ili slovenskom jeziku. Jednako pastvi kao i sveenstvu i kongregacijama 107
Da se vidi kako je Msgr. Sain oinski postupao sa svojim podreenim sveenicima Jugoslavenima pokazuje uveliko sluaj don Atilija Frua, roenog Omianina,
inae od 1927. upnika u Velom Brgudu (opina Matulje). Frua je bio glagolja i kao
takav produio je da glagolja i pod novim rijekim biskupom. Dakako, na njegov
uas pogotovo i onda, iako ga je nekoliko puta opomenuo da prekine s tom svojom
praksom. Na kraju mu je biskup najotrije zabranio da dalje glagolja. Meutim
107

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 124-125.

Frua na radost svojih vjernika, nije mario za tu zabranu. Kad se biskup nije dao
urazumiti Fruinim razlozima, da je to u interesu njegove pastve, kojoj on govori na
jeziku koji ona razumije, a da latinski ni talijanski ne zna pa ni ne razumije, naili
su za rodoljubivog sveenika teki dani iskuenja i progona. Na kraju je biskup Sain
pozvao u pomo policijske vlasti i Fruu je dao 31. X. 1930. zatvoriti u ludnicu. Dok
se Frua oslobodio ludnice, iz koje je odveden u zatvor, proteklo je nekoliko mjeseci.
Patnje don Frua zasluile bi pero jednog Dostojevskog ili Poa, toliko su strane i
nevjerojatne, pogotovo kad se ima u vidu da su potekle od jednog biskupa! Ali,
faistikog. 108 Biskup se unizio i do najobinijeg faistikog propagandiste, djelujui
na podruni kler svim moguim sredstvima. Pojedine sveenike je nagovarao da
utjeu na hrvatske roditelje da alju svoju djecu u talijanska zabavita. 109
Po smrti vatikanskog faiste, prvog rijekog biskupa, naslijedio ga je kao
biskup Msgr. Antonio Santin. I on je poao tragom svojih prethodnika. I on nije
doputao da se u hrvatskim crkvama propovijeda na narodnom jeziku, iako je to
dopustio za aku Maara, kao i njegov prethodnik. Ali, to je on, kao i svi faisti,
inio iz naroitog ara za pobjedu faistikog plana potpune denacionalizacije
Julijske Krajine. I on se dao na to da jo zaostale hrvatske sveenike zamijeni s talijanskima. Prvi sukob sa Slovencima imao je Msgr. Santin sa sluajem oca Tabackoga
u Ilirskoj Bistrici. Od njega se ve ranije zahtijevalo da propovijeda u crkvi talijanski za nekoliko talijanskih doseljenika. Osim toga, uitelj u Trnovu, zabranio je
slovenskoj djeci, koja su bila. silom upisana u Ballile, da ne prisustvuju njegovim
propovijedima niti misama u crkvi. Protiv toga je odluno protestirao svijesni rodoljub Tabacki. Tada ga je vlastima prijavio talijanski kapelan. O svemu tome bio je
obavijeten i biskup Santin. Samo nekoliko dana kasnije uhapsili su ga karabinjeri i
kod Rijeke ga prebacili preko granice. upljani u Ilirskoj Bistrici bili su toliko ogoreni zbog toga postupka, te su slijedee nedjelje kad je talijanski sveenik, koji je
doao poslije Tabackoga, propovijedao talijanski, demonstrativno napustili crkvu.
Jedan stari slovenski sveenik, ve na smrt bolestan, uputio je biskupu pismo, u kome
ga je uinio odgovornim za te incidente. Kad ga je biskup pozvao na odgovornost,
zbog ovog protestiranja, sveenik mu je odvano odgovorio: Ja u skoro umrijeti i
stajati pred licem Vjenog Suca. Vi ete me slijediti iza toga dana i, ako vi produite
dalje ispunjavati vau dunost kao to ste je dosad vrili, bit ete osueni. Ja sam
zabrinut za vau duu. Pisao sam vam za vae spasenje. 110
Biskup Santin zahtijevao je cd hrvatskih i slovenskih sveenika da u osnovnoj koli i hrvatskoj i slovenskoj djeci dre vjeronauku pouku na talijanskom
jeziku, tovie on je zaprijetio i suspenzijom, ako se ne budu pokoravali njegovim
nareenjima. Kad je naiao na jednodunu otpornost sveenstva, zatraio je specijalna ovlatenja od samog pape Pija XI. marta 1934., koga je upozorio na sve one
pojave. Kad se vratio iz Rima, uputio je sveenstvu poruku pape, koju je Pijo XI.
preko Msgra Santina uputio slovenskim i hrvatskim sveenicima. Ova je papina poruka
djelovala najporaznije na jugoslavenske sveenike. Jer u njima mjesto razumijevanja za njihove patnje i progone od strane faistikih vlasti, mjesto prijekora
108
lon
110

Naa sloga 8. III. 1931.

F. Barbali, Vjerska sloboda, 38.
Lavo Cermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 125.

biskupu Santinu koji radi protiv svih kanona i tradicija, da se pastva pouava u vjerskim istinama u jeziku koji ona razumije, a ne u jeziku osvajaa, tovie i protiv samog
Konkordata, koji je Pijo XI. zakljuio s Mussolinijem, Pijo XI. stao je na stranu
faistikih zavojevaa. Naime, papa je prekorio jugoslavenske sveenike i zahtijevao
od njih da slijede nareenja svoga biskupa koji trai od njih da propovijedaju
Hrvatima i Slovencima na talijanskom jeziku!
Kai tim sveenicima da si vidio papu i da je on bio oaloen. Mi
smo neiskazano tuni uslijed takvoga stanja stvari. I sveenici rijeke dijeceze mogu da ponove svojoj duhovnoj brai u transkoj i gorikoj dijecezi
da su vjerska pitanja ,i nareenja problem koji se mora promatrati s nadnaravnog gledita, a ne ;s nacionalnoga. Mi moramo posluivati due gdje god
se one nalazile. One su bile sve jednako otkupljene krvlju Kristovom. Stav
slavenskog sveenstva ne moe se odobriti; treba ga osuditi. Mi ne bismo
htjeli biti u njihovoj koi. Lokalni osjeaji ne e posluiti dobroj stvari i
treba s tim prestati. Takva je elja pape. Duh kojim se ovi sveenici nadahn j u j u nije ispravan duh. To nije sveeniki duh. Neka ti sveenici slijede
duh Krista, koji nikada za vrijeme rimske vladavine nije rekao ni jedne
rijei protiv stranog vladara. 111
Prema tome, Pijo XI., nije nita drugo poruio slovenskim i hrvatskim sveenicima 1934., to im nije ve rekao prije deset godina faistiki izaslanik Host
Venturi, na kongresu istarskih faista (23. maja 1925.). Prije jednog decenija kao i
poslije njega, jedno te isto. U faistikoj Palazzo Venezia kao i u Vatikanu. Prije
Lateranskog sporazuma, kao i poslije njega. Bilo je to one godine kad je Msgr. Sain
bio odabran za staratelja dua rijeke biskupije. Vatikanski faist uveliko je iao
stazama koje je utirao u Istri faizam. Host Venturi govorio je da faizam ima samo
tri stoera .. .
Boga, Otadbinu i porodicu. Stoga je faizam religiozan i zatitnik
religije. Crkva, osim toga ima veliku historijsku i talijansku funkciju u Italiji. Ima, ipak, izvjesnih sveenika u zemlji, koji- nisu Talijani, ili u najmanju ruku ne razumiju to to znai biti Talijanom i koji uporno nastoje i
misle da je u redu ako crkvene funkcije obavljaju na slavenskom jeziku.
Apostolom religije u ovim krajevima ne moe biti nitko tko nije talijanske
narodnosti. . . Mi ne moemo nikome dopustiti da upotrebljava mantiju kao
zatitu svoje politike koja je opasna i neprijateljska duhu ove zemlje, vlade
i faizma.112.
Sasvim je dakle prirodno, da su i Santin, kao i Sain, oboruani ovakvim
autoritetima, kao to su Host Venturi i Pijo XI., radili u duhu politike crkvenog
faizma i faistike crkve, a nikako ne u duhu univerzalnog katolicizma. Dakako,
kad su se Sain i Santin oborili na hrvatske propovijedi i molitve, kad u zahtijevali
da se vjeronauk djeci u koli predaje na talijanskom, oni su s najveom ogorenou
i upornou navalili i na staroslavensko bogosluje, koje je bilo u upotrebi u
senjsko-modrukoj dijecezi jo od polovine XIII. stoljea. Kako je Rijeka sa svojim
111
112

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed.. 126.

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed.. 106.

okrunim dijelovima bila ranije sastavni dio senjsko-modruke dijeceze, to se i u

njoj zadrao taj stari obiaj. Meutim Msgr. Santin je taj stari privilegij, koji je
dodue bio ogranien dekretom Svete Kongregacije Obreda iz 1906., ali ne i dokinut,
proglasio kao abuzus i stao ga je n a j energini jie pobijati i zabranjivati. 1. juna 1934.
izdao je Santin odredbu protiv upotrebe staroslavenskog jezika, pokazavi njome
oigledno jedno namjerno i svijesno izigravanje ranijih papinskih doputenja ili
neznanje ovjeka koji nije poznavao prilike u dijecezi ili u dijelu dijeceze koju mu
je Vatikan povjerio s odobrenjem i misijom faistikih vlasti. Naime, u toj se
odredbi govori o slavenskom bogc.sluenju kao o zloupotrebama koje su se mimo
Svete Stolice uvukle u crkve Hrvata i Slovenaca.
Biskupska stolica je obavijetena o izvjesnim zloupotrebama koje su se
postepeno uvodile u liturike obrede. U nekim upama upotrebljava se staroslavenski jezik mjesto latinskog kod celebracije sakramenata kao i kod sahrana. Ove zloupotrebe moraju prestati. Mi bismo eljeli podsjetiti na injenicu da je Kongregacija Obreda zabranila mijenjati pjevanje li turkih pjesama i himni na narodnom jeziku na procesijama . . . Stoga odreujemo da se
prestane sa svim tim nabrojenim zloupotrebama. Gdje god je to potrebno,
sveenici e narodu to objasniti razboritom revnou kako je latinski univerzalni jezik crkve. 113
Drugo Santinovo nareenje je od 23. VIII. 1934. koje se takoer tie upotrebe hrvatskog i staroslavenskog jezika, koju treba dokinuti. U tome nareenju
Msgr. Santin citirao je instrukcije Svete Kongregacije Obreda od 9. marta 1933.,
koje je on prethodno zatraio.
Poslije zrelog razmatranja podnijetog predmeta, Sveta Kongregacija
Obreda odluila je na sjednici od 10. III. 1934., da dade slijedei odgovor:
Neka biskup gleda da se u svim liturkim funkcijama upotrebljava iskljuivo
latinski jezik, bez obzira na ustanovljenu upotrebu, koja se uope mora dokinuti. 114
Tako je i Sveta Kongregacija Obreda porekla i ukinula neto to su ranije
pape dozvolile. Dakako, sada u stilu faistikih biskupa i faistikih vlasti ine se
smetnje i zabrane, kao ranije na zahtjev austrijske diplomacije pri Vatikanu. Ovakvo
autoritativno miljenje Svete Kongregacije koristio je Msgr. Santin pa je svom
odlunoiu: istupio protiv neposlunih jugoslavenskih sveenika. Jer, on je ovoj
odluci Svete Kongregacije Obreda dodao i svoja tumaenja.
Odgovor je jasan i sadri zapovijest koju mi moramo izvriti. Mi smo ve
odredili instrukciju s obzirom na upnike koji govore slavenski. Mi sada to ponovo
nareujemo da se te zloupotrebe imaju dokinuti takoer i u hrvatskim upama do
kraja 1934. U svojim objanjenjima biskup se nada od sveenstva da e mudrom
revnou objasniti narodu ovo nareenje kako je ukidanje starih i mladih zloupotreba mudro, razborito i potrebno! A onda je produio biskup Santin:
113
114

Lavo ermelj, Life-and-Death Stru rgle, II ed., 126.

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 127.

Neka nai ljubljeni sveenici govore vatrenim oduevljenjem o jedinstvu i univerzalnosti katolike crkve koja se podesno izraava u jedinstvu
latinskog jezika. Nikakvi motivi ljudske politike, za koje nema mjesta u kui
Gospodnjoj, nego samo religiozni motivi i obziri za liturgiju uzrokovali su
ponovo potpuno uvoenje latinskog jezika. Sveenstvo i narod nae itave
dijeceze neka se razvija ka sve savrenijem jedinstvu u slubi bojoj. To je
veliki ideal koji sjaji pred nama, i za njegovo oivotvorenje bez prestanka
molimo Boga. Neka se nai veleasni sveenici sjedine u naim molitvama i
naim radovima. Ovo nareenje daje im priliku da istaknu duh ljubavi i
jedinstva i da rade konstruktivno u tom duhu. Mi emo postii ovaj zadatak
to lake u skladnosti ako s rijeju Kristovom budemo traili kraljevstvo
Boje i njegovu pravednost. 115
Biskup Santin, izdao je na mjesec dana poslije spomenute odredbe Svete
Kongregacije, koja zabranjuje upotrebu glagoljice u slubi Bojoj, jednu novu, koja
jo vie osvjetljava faistiki i denacijalizirajui metod rijekog biskupa. Naime,
sveenici dobivaju svake godine da izrade izvjesna temta iz morala, koja se kasnije
rjeavaju i raspravljaju na pastoralnim konferencijama. Prije toga, izraeni temati
imaju se poslati biskupu na ocjenu i pregled. Ovaj put je biskup izriito naglasio da
ti temati imaju biti napisani na latinskom, ili talijanskom ili njemakom jeziku radi
lake kontrole biskupa. 116
Ova jedinstveno nepravedna, a tako i neznalaka odredba Svete Kongregacije Obreda, kao i hipokritsko-faistiko objanjenje Msgr Santina, ogorile su sve
slovenske i hrvatske sveenike. Da udovolje zahtjevu svoje savjesti i diktatu pozleenog srca uputili su toj. istoj Kongregaciji jedan velik i iscrpan memorandum u
kom brane staro uzakonjeno pravo protestirajui protiv nepravedne ove naredbe.
Ma da nije bilo nikakve nade da e memorandum imati uspjeha, oni su ekali
odgovor. Ali, uzalud. Jer, ni ovaj protest kao ni svi ostali nisu uzeti u razmatranje.
Naprotiv, biskup je nastojao da sveenike prisili svima raspoloivim sredstvima, da
napuste staroslaventinu, zaprijetivi im i suspenzijom ako budu produili s glagoljanjem. Meutim sva su ova nareenja faistikog biskupa propala i razbila se o
upornost i ustrajnost ovih glagoljaa. Tako je Santin bio poslije dvije godine prisiljen
da izda ponovno pootreno protiv glagoljako nareenje. Bilo je to 1. novembra 1936.
Ponovo smo usmeno i pismeno upozorili veleasno sveenstvo biskupije
na potrebu da upotrebljava latinski jezik u svetoj liturgiji. Svako znade jasno
odredbe Svete Stolice i naa nareenja o toj stvari. Ostavili smo dovoljno
vremena na raspoloenju za promjenu, bili smo produili dozvoljen rok, pokazali smo svetrano strpljenje, ali smo takoer dali jasno razumjeti da naredba koja je bila stroga i koja je teko obavezivala savjest, mora biti na
svaki nain izvrena. Uprkos tome naalost nisu svi posluali ove date naredbe. Ne razumijemo, kako sveenici, koji su pozvani da nauavaju vjernike poslunosti, sveenici koji svakoga dana prikazuju u Boanskoj rtvi
Onoga, koji je bio do smrti na kriu .posluan, sveenici koji su sveano
obeali poslunost crkvi i biskupu, kako mogu ti sveenici postupati na takav
nain. I kako mogu mirne savjesti da se prikazuju pred Gospodom? Sreom,
ini se da je malo tih sinova, koji nam takvom upornom neposlunou pro115
116

Lavo ermeij, Life-and-Death Struggle, II ed., 127.

Akt: Br. 254, 1935. Istra, 1935.

uzrokuju toliku alost i koji podravaju u biskupiji uzroke pocijepanosti. . .

Na svaki nain svijesni nae velike odgovornosti, iza kako smo razmotrili
svaku stvar pred Bogom, odluili smo da uinimo kraj s takvom nediscipliniranou slijedeom naredbom:
Odreujemo da se suspendiraju a divinis ipso facto svi sveenici koji
budu upotrebljavali u naoj biskupiji kakav drugi jezik osim latinskog: i)
pri kazivanju svete mise, bilo tihe bilo pjevane, osim pri pjevanju poslanice
i evanelja, koji mogu biti pjevani i u pukom jeziku, iza kako su otpjevani
latinski u onim upama, gdje jo postoji taj obiaj;. 2) pri podjeljivanju svih
sakramenata, osim kada je predvieno za pitanja i molitve pri krstu i pitanja
pri enidbi; 3) u liturgijskim molitvama koje se vre pri sahranama i zadunim molitvama za pokojne; 4) pri pjevanju Pange lingua i Oremus koji su
obavezni pri svim sveanim i nesveanim euharistikim blagoslovima; 5) suspendirani e biti, kako je gore navedeno, i svi upravitelji crkava koji dozvoljavaju, da pri pjevanim misama zbog odgovora ili pjevanja odreene
dijelove u drugom jeziku koji ne bi bio latinski.
Obzirom na ozbiljnost sankcija i da se izbjegnu neredi, smatrali smo da
je primijenimo pri najobinijim funkcijama, ne uzimajui u obzir duh i slovo
naih odluka obzirom na liturgiki jezik. Ova naredba obavezuje svakog sveenika im dozna za nju i vai do 31. decembra 1938. Dano na Rijeci u
naoj biskupskoj palai 1. novembra 1936. Antonius Santin, Episcopus Fluminensis. 117
Kad bi se htjelo iscrpno prikazati povrede koje su uinjene Lateranskom
sporazumu, a na koje Vatikan uope, ukoliko se one tiu Julijske Krajine, nije
obratio ni n a j m a n j u panju, kao povrede koje su 'uinjene i od strane faistikih
vlasti i biskupa faista, jedva bi dastojala jedna velika knjiga.
Biskup Santin poduzimao je sve mogue, kako bi to potpunije izveo talijanizaciju povjerene mu dijeceze. U tu svrhu pozivao je na Rijeku znamenite talijanske
propovjednike i linosti od autoriteta. Ali ti su u svom faistikom i klerikalnom
nastojanjiu esto prekrili mjeru dozvoljenoga, kranskog i civiliziranog. Tako je
kao velikoposnog propovjednika pozvao rektora milanskog katolikog univerziteta
uenog i u svijetu poznatog patra Gemellija. Faistika rijeka Vedetta d'ltalia
prethodno je na veliko reklamirala ovog klerofaistikog velikodostojnika. 2. marta
odrao je, t a j inae Intimus pape Pija XI. propovijed, u kojoj je glorificirao Italiju
i faizam. Dakako glorificirajui Ducea on je istodobno napao i njegove protivnike,
Slavene, koje je on poastio ne ba lijepim epitetima, niti dostojnim mjesta u kome
su izgovorene, i ukazujui prstom preko granine Rijeine. Meu ostalim Gemelli
je rekao: kako se talijanstvr u ovom gradu (Rijeci) nalazi opkoljeno tolikim neciviliziranim i barbarskim narodima i kako je talijanska granica u ovom kraju najnesretnija granica. Kad isu za to saznali suaki katoliki sveenici, od Hrvata koji su
s Rijeke dolazili na Suak, javno su izrazili svoje negodovanje, objavivi svoj protest.
Protestiramo najsveanije i najodlunije protiv tekih uvreda, kazuju desetorica katolikih hrvatskih sveenika, to ih je nanio otac dr.
Gemelli, rektor Katolikog sveuilita u Milanu, naemu narodu u svojoj
propovijedi odranoj dne 2. III. 1934. u upnoj crkvi Blaene Djevice Ma117

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 128.

rije na Rijeci. S onog mjesta moraju da odgovaraju rijei kranske ljubavi

i bratskog pomirenja, a otac dr. Gemelli oskvrnuo je to mjesto sijanjem prezira i mrnje. T a j nekranski ispad oca dr. Gemellija je to alosni j i i m a n j e
razumljiv, to otac dr. Gemelli uiva odavna glas trijeznog uenjaka te je i
agilan predstavnik katolikih redova u Italiji. Jasno je, da je otac dr. Gemelli duan prema svome izraenom kranskome karakteru, da ispita svoj
nekranski istup protiv nae zemlje, te da dade primjerenu zadovoljtinu
teko povrijeenoj kranskoj ljubavi i pravdi. 118
Koliko se faistiki i talijanski s propovjedaonica djelovalo na mase, pokazuje i sluaj talijanskog sveenika koga je biskup Santin poslao u Opatiju, na mjesto
uklonjenog sveenika Hrvata. T a j Talijanac odrao je 16. XII. 1934. propovijed u
kojoj je govorio o talijanstvu rimske crkve, koje je on doveo* u vezu i sa samim
Isusom Kristom. On je medu ostalim rekao: Talijanski je narod onaj koga Bog
najvie voli. (Nazione preferita). Rimsko je carstvo utemeljeno zato, da bude kolijevka kranstva, a i grad Rim osnovan je u svrhu da bude stolicom namjesnika
Isusova na zemlji, Svetog Oca Pape. A kako je namjesnik Kristov u Rimu Talijan,
jasno je da je Isukrst takoer Talijan. 1 1 9 Ovakvom faistikom logikom imali su
biti zadahnuti opatijski Hrvati koji su naputali crkvu sa zgraanjem kad su uli
ovakvo ovinistiko ludovanje. Prisutni su govorili: a emo tamo? Danas govore,
da je Isus Talijan, jutra e re da je bio faist, ta drugi dan da je Bog Furlan i Duh
Sveti Napolitan sve po redu. 120
Nita bolje nije bilo ni u drugim julijsko-krajinskim dijecezama. U porekopuljskoj dijecezi kojoj pripada juni i zapadni dio Istre, razmahala se faistika
kampanja s naroitom intenzivnoou bijesa protiv narodnog jezika u crkvama. Ta je
kampanja zapoela s okupacijom i produavana je i dalje, prije kao i tokom faistikog reima. Biskup Trifone Pederzolli pruio je faistima svu svoju pomo pri
njihovu djelu denacionalizacije. Biskup Pederzolli dozvoljavao je da se civilne vlasti
mijeaju u stvari koje su spadale iskljuivo u njegovu kompetenciju. Kad je prefekt
Pule poetkom 1935. razaslao preko naelnika i starjeina pojedinih opina akt o
skidanju hrvatskih natpisa na takozvanim kalvarijskim stajalitima, slikama i ikonama u crkvama, protiv takve ilegalne intervencije Pederzolli nije nita poduzeo, a
kamoli da bi se odluno odupro ili protestirao. Biskup je samo uputio sveenike da
118
Napadaj rektora Katolikog univerziteta u Milanu na nau zemlju. Novosti 13. IV.
1934. Za Gemellija kae Nova revija da je najpriznatiji ideolog talijanske K. A. i najintimniji
savjetnik Svetog Oca. (Nova revija 1928., 419-420).
119
Novi list, (Suak 2. XII. 1934).
120
Idem. Postoji sauvan faksimil dokumenta koji je biskup Santin uputio prefektu
rijeke provincije 30. juna 1938. u kojem objanjava svoje mjere u sluaju sveenika Milia u Pregari, kojega su politike vlasti optuivale da djeluje nacionalistiki meu Slovencima. Santin u tom
oismu konstatira izvjesne karakteristine momente. U Pregari puanstvo je sasvim slovensko, pa
kako je raeno uvijek i od sviju dosada i sveenik don Mili propovijeda i pouava u crkvi katekizam na slavenskom jeziku. Kad bi inio drugaije, on bi ozlojedio puanstvo. Spomenuti sveenik
je Slovenac pa e sigurno takav ostati do smrti, jer je nemogue da ovjek promijeni osjeaj i
jezik; potrebno je meutim, da bude lojalan graanin i da se kao takav ponaa. injenicu da radije
ita slovensku tampu treba pripisati njegovu jeziku. On je od mene upozoren na dunost da ne
namee nikome slovenski za pozdrav i razgovor. To u uiniti jo jednom i to strogo, kao to u mu
preporuiti da nastoji pokazati smisao za saradnju na svakom polju socijalnog ivota. (Faksimil
dokumenta nalazi se u IPMP Beograd). Dakle iako je Pregara completamente Sloveno, biskup
ipak strogo upozorava sveenika da je nedozvoljeno pozdravljanje i razgovaranje na slovenskom
jeziku.

lino svojim rukama ne skidaju te napise, ali da dozvole njihovo uklanjanje rukama
opinskih vlasti. Dakako, opinske vlasti uz ovakav preutni pristanak biskupov,
izvrile su taj posao potpuno na zadovoljenje rimskih faista. 121 U por eko- p ul j s ko j
dijecezi, u kojoj je u pretenoj veini stanovnitvo hrvatsko, od pedesetak upa
trideset ih je ostalo, bez propovijedi i religioznih pouka u maternjem jeziku ili su
uope bili bez svojih sveenika. Njima su najvema upravljali i duhovno ih vjerski
odgajali talijanski sveenici koji nisu znali ni rijei hrvatske. U gradovima pak
gdje su Talijani u veini, hrvatski katolici, kojih je bilo preko etrdeset hiljada, u
crkvi nisu nikad uli nita na svom roenom jeziku niti su se mogli na njemu ispovijediti. Slovenska djeca mogla su se koristiti slovenskom religioznom nastavom samo
u 15 upa i to samo za kolskih praznika i u vrijeme priprave za primanje sakramenata. Redovnu religioznu nastavu ona su primala u koli i na talijanskom jeziku koji
ona nisu dobro poznavala ili ga uope nisu znala. 122
Napadaji na slovenske i hrvatske sveenike u Julijskoj Krajini kao i na
njihovo kanonsko vrenje pasterizacije, u duhu nekad posveene tradicije rimske
crkve, da se propovijedi dre narodu u njegovu materinjem jeziku, dolazili su i
s najviih faistikih poloaja. Novembra mjeseca 1930. uputio je faistiki poslanik
Coselschi, poznat sa svoje mrnje protiv Slavena, na Mussolinija kao Ministra unutranjih djela interpelaciju u vezi s otporom sveenika Slovenaca i Hrvata u Julijskoj
Krajini. Coselschi pozvao se na Ducea u ime faizma i religije protiv agitacije
slavenskih sveenika. Coselschi je smatrao da je politika agitacija, ako sie u crkvi
vjernicima govori na jeziku kojim oni jedino vladaju. Coselschi je traio da se na
temelju Konkordata poduzmu potrebne mjere te da se ovi sveenici zamijene
s drugim pobonijim sveenicima iz starih talijanskih pm incija. Dravni podsekretar Ministarstva unutranjih djela Arpinati odgovorio je u ime Mussolinija i
izjavio je da u i Ministarstvo i vlada informirani o agitaciji izvjesnih sveenika u
Julijskoj Krajini protiv interesa nacije i direktiva reima. Izvjesne su m i ere ve
poduzete i o njima su obavijetene vrhovne instancije crkve. Vlada pak pouzdano
oekuje da e crkvene vlasti spontano ukloniti t a j teki skandal, ili e inae
faistika vlada biti prisiljena da sama poduzme korake na radikalan nain sredstvima koja joj stoje na raspoloenju. 123
Meutim pravu namjeru vlade izrazio je mnogo oiglednije nego Arpinati,
prvi dravni tuilac u Trstu, Mandruzzato, u svom inauguracionom govoru o novoj
sudskoj godini, januara 1931. Prvi dravni tuilac oborio se na jo uvijek postojeu
upotrebu netalijanskog jezika onih rodoljubivih sveenika, koji su spajali svoje crkvene
dunosti s onim prema svome narodu. Takav sistem, koji je to jo ponegdje tolerirao,
po njegovu miljenju, ali i svih faista, treba da prestane.
Mi ne smijemo zaboraviti da je taj slovenski jezik, a jezik je bitni
elemenat u jasnom izraavanju misli, jezik onih koji ine zavjere na nau
tetu, i stoga potie njihovu kriminalnu akciju, tovie i sveenstvo se s
njime slui zato. Naravski uje se o plemenitim primjerima, ali kao po pravilu sveenici u pograninim krajevima upotrebljavaju jezik koji nitko na
121
122
123

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 129.

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 130.
Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 112.

talijanskom tlu nije obavezan da pozna. O tome se ulo i s govornice parlamenta kao o izdajnikoj propagandi, ija je svrha da se snai divljaki slavizam, u protivljenju prema koli i talijanskom osjeanju. Mi smo opravdani da se branimo od takvih sveenika. U isto se vrijeme mora dozvoliti
da je izbor podesnih sveenika oprobanog talijanskog mentaliteta, ija bi
aktivnost bila u harmoniji s dravnim organima, neobino teak pod sadanjim ustavima. I stoga mi treba da traimo od svakog sveenika, bez obzira
odakle je, da ne e izazivati i njegovati mrnje, nego da e je stiavati.
drei uvijek pred oima uslove Konkordata koji daje prvenstvo talijanskom
jeziku i na duhovnom polju. 124
Samo je po sebi razumljivo da su ove prijetnje, namijenjene slovenskim i
hrvatskim sveenicima s takva dva visoka poloaja, a s hipokritskim pozivom na
konkordatske uslove, imale svoj neizostavan uinak. Nema sumnje, da su Arpinati
i Mandruzzato htjeli svojim prijetnjama pozivom na radikalna sredstva, aludirati i
na one septembarske dogaaje, kojih se kao Talijan stidi i Carlo Sforza. Rije je
o dogaajima septembra 1930. Tad su naime pred faistikim II Tribunale speciale
osuena etvorica Istrana na smrt zbog tobonje zavjere koja je ila za otkidanjem
itave Julijske Krajine i njenim prisajedinjenjem Jugoslaviji. etiri transka muenika Milo, Bidovec, Marui i Valeni, poslije Vladimira Gortana i drugova,
postali su simbol stradanja i iskuenja Jugoslavena u Julijsko j Krajini. Pucnji sa
pedeset est metaka ispaljeni u lea 6. septembra 1930. na Bazovici odjeknuli su u
itavoj Evropi, kao gnjusno nedjelo faista. Samo ga crkva u Italiji nije vidjela, niti
je za nj ula, pa ga dosljedno nije mogla niti osuditi. Ovaj muk crkve, koja se
gotovo u svemu to je bilo antislavensko solidarizirala s faizmom, nadahnuo je
hrvatskoga pjesnika Milana Dobrovoljca (migavca) da ispjeva pjesmu u kajkavskom dijalektu: Nad grobom naih rtava. Zbog te pjesme morao je autor odgovarati pred jugoslavenskim sudovima radi izazivanja vjerskog razdora, na poticaj
jugoslavenske vlade, kad su kod nje i biskupska Kurija u ibeniku i nuncij u Beogradu
intervenirali. Zato i donosimo ovu vrlo znaajnu pjesmu.

NAD GROBOM N A I H RTAVA

Kakvi to uju v noni se kmici
Vu Istri naoj puani hici?
Kakov mrtvaki krik se to ori
V temni noi spram Ukoj Gori?!
To nae sine . . . strela?
Zgraa se nad tim Evropa ela . . .
Samo ni vezda Namesnik Kristov
Zmogel ni rei protiv faistov!
Ne protestira Otec sad Sveti,
O zapovedi ne misli peti.
A mi smo bili v cajti . . . stari
124

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed.. 112-113.

Papama rimskim samo barbari!

Znamo kak nazval jezik na divan
Papa jen rimski nazvani Ivan.

A ipak pri nas takvih jo ima

Kojim sva nada Papa je iz Rima. 125
Samo je po sebi razumjivo da je javnost u Jugoslaviji bila uveliko pod
utiskom dogaaja u Italiji. Stradanja i iskuenja Jugoslavena naroito u Istri i Gorici izazvala su u irokim slojevima naroda u Jugoslaviji veliko negodovanje. S jedne
strane protiv servilnih vlasti i beskimenog Ministra vanjskih poslova, ali i protiv
crkvenih katolikih vlasti, koje nisu nita poduzimale da interveniraju kod vrhovnog
sveenika u Rimu za brau, a naroito za progonjene sveenike u Julijskoj Krajini.
Da se ublai barem unekoliko ovo ope negodovanje izvan klerikalnih krugova,
zagrebaki nadbiskup dr. Ante Bauer uputio je svome sveenstvu u sporazumu s jugoslavenskim katolikim episkopatom, 31. I. 1931. poslanicu, u kojoj je traio da se
u Jugoslaviji vre molitve za vjersku slobodu naih sunarodnjaka u Italiji. Dakle,
molitve u Jugoslaviji za vjersku slobodu u Italiji gdje je sjedite vrhovnog crkvenog
poglavara koji je regulirao i politika i crkvena pitanja s talijanskom dravom i faizmom Lateranskim sporazumom i Konkordatom! Ali, poslanica, kao da ima pred
oima u prvom redu namjeru da obrani papu od prigovora zbog njegove pasivnosti
s jedne strane, a s druge da episkopatskom solidarnou s opim narodnim bolom
ukae kako se i biskupi zauzimaju za stradalniku brau u Italiji. Barem pred neupuenima eljelo se da se od slubene crkve otkloni svaka odgovornost. Nema sumnje,
da bi apel na samu Svetu Stolicu bio pravilniji i efikasniji put nego to su molitve
jugoslavenskih sveenika, za koje faistiki voda kao ovjek Boje Providnosti nije
svakako mnogo mario. U svakom sluaju i ovakva poslanica teak je dokumenat vremena, da se krani katolici izvan Italije mole za vjersku slobodu u zemlji i, sjeditu
125
Proces protiv M. Dobrovoljca vodio se u ibeniku, jer ie pjesmu objavila i ibenska
Nova zora 15. XI. 19.30. Obrazloenje tube dravnog tuioca ukazuje na nesumnjiv utjecaj
i argumentaciju biskupske kurije. Nju je jo pomogao Nuncij u Beogradu Pellegrinetti koji je zahtijevao zadovoljenje za nanijete uvrede stranom suverenu! Okrivljeni je za tu pjesmu predloen
na kaznu od godine dana tamnice i globe 10.000 dinara po l. 47. Zakona o tarrroi. U svojoi obrnni
podvukao je optueni da je u pjesmi elio samo utvrditi injenicu da se tadanji papa Pijo XI.
nije zauzeo za etvoricu strijeljanih jugoslavenskih sunarodnika u Istri. Da je njegovo rezoniranje
bilo tono, vidjelo se i iz vijesti koje je donio poluslubeni faistiki II Giornale d'Italia. a iz
niega prenijele zagrebake Novosti 4. III. 1931., u kome taj faistiki list odluno odrie da je
paoa vie puta digao svoj glas u obranu progonjenih Slovenaca i Hrvata u Julijskoj Krajini. Talijanski, zacijelo odlino obavijeten list, kategoriki oroglaava takvu vijest nekih novina kao neosnovanu. Nuncij Pellegrinetti uputio je sudu pismo, u kome je javio i ustvrdio da se pana zauzeo za
Gortana i drugove, ali bez uspjeha. M. Dobrovoljac je na sudu odrekao Nunciju pravovaljanost dokaza bez ovjerovljenog prijepisa spisa Njegove Svetosti Pape kojim se je on zauzeo kod kr. talijanske vlade za Gortana, kao i prijepisa odgovora talijanske vlade kojim se odbija intervencija.
U obrani Dobrovoljac je jo rekao: Ja ne moram da vjerujem pismima Gospodina Nuncija da je
papa intervenirao kod kr. talijanske vlade za Gortana i drugove, jer toj vladi na elu stoji gospodin Mussolini o kojem je sadanji papa rekao: I moda nam je trebao ovjek koga nam je Provienje poslalo. (ivot, X, br. 3, 1929. Urednik A. Alfirevi Drube Isusove). A protiv ovjeka
poslanog po Provienju, dakle po samom Bogu, nee ni Papa ustati.
Ovu su pjesmu Dalmatinke izrezivale iz novina i nosile je u svojim molitvenicima, kako
je to na sudu utvrdio advokat optuenog. Ni obrana Dobrovolica ni advokata nisu pomogle. Dobrovoljac je bio osuen po Zakonu o tampi 9. IV. 1931. Vidi Novu Zoru 12. V. 1931.

pape, koji je tu slobodu zagarantirao Konkordatom, zakljuenim sa faistikim

Duceom. Potresan i teak signum temporis, kad je crkva bila okovana zlatnim lancima faizma!
Govorei o raznim progonima, kojima je navodno izloena katolika crkva
u Litvi i Meksiku, nadbiskup Bauer posvetio je panju stradanjima Slovenaca i
Hrvata u Italiji.
A nije bolji udes nae po krvi i jeziku brae, Hrvata i Slovenaca koji
su uslijed meunarodnih ugovora ostali pod Italijom. Sveenici i uitelji slavenske narodnosti skoro svi su izagnani, a to su jo ostali krate im sluiti se
hrvatskim i slovenskim jezikom u koli i crkvi. Nema dakle koga, da djeci
drobi nauku vjere, Kristovu nauku u materinskom jeziku, koju ona jedino
razumiju. Vjernici ne smiju javno da se Bogu mole u hrvatskom ili slovenskom jeziku, a sveenike koji se usude propovijedati u narodnom jeziku, povlae na sud, na odgovornost. Teak je zaista udes njihov, a bol njihova
djeluje u naim srcima, jer su nam braa ne samo po vjeri, ve i po krvi i
po jeziku. Ovu bol to jae osjeamo, to kao katolici znamo, kako teak je
to grijeh protiv naravnog i bojeg zakona . . . Jasno je kako teko grijee
oni, koji nasiljem spreavaju da nauk Spaslteljev dopire do srca i due odraslih i nevine djece u svom jeziku, koji je za njih jedino razumljiv. Posve
je razumljivo da zbog ovog nasilja kojemu su izvreni nai sunarodnjaci
osjeaju duboku bol i u samoj Italiji svi oni, koji uistinu ljube crkvu, njezinu slobodu i napredak, kojima spas due vrijedi vie nego li upravo poganska naela ovinistikog nacionalizma. Tako je Sveti Otac ve vie puta
ustao na obranu nae progonjene brae 126 i koliko je bilo mogue u njegovoj
moi, u Lateranskom ugovoru zatitio je upotrebu hrvatskog i slovenskog
jezika kod katekizacije djece u koli i javne vjerske pouke u crkvi. Jednako
su i neki biskupi pred dravnim vlastima odluno istupali na obranu povrijeenih sunarodnika. 12 ^ Ali poganskim nacionalizmom zaslijepljene vlasti
nee da uvide i poprave ove grube povrede naravnog i bojeg zakona. Jasno
je da se kraj takovih prilika vjera naih sunarodnjaka nalazi u tekoj
kunji i oni sami u pogibelji, da u vjei-skom moralnom pogledu sasvim
propadnu . . .12S
Objasnivi mo molitve, nadbiskup je pri kraju svoje okrunice naredio da
se na blagdan Svetoga Josipa (19. III. 1931.), zatitnika katolike crkve, ili -u nedjel ju
poslijie toga blagdana, u svim katolikim crkvama, u cijeloj dravi, obave javne
molitve za vjersku slobodu naih sunarodnjaka. Nema sumnje, ma da ni ove odreene
molitve, kao ni protest nadbiskupa Bauera nisu nimalo pomogle, nego jo i vie naljutile faistike vlasti kao i njihova efa i svu talijansku tampu, ipak je bilo utoliko
uspjeha, to se cio svijet jo jednom mogao zgroziti nad sluajem, da se itav jedan
episkopat obraa Bogu za pomo protiv progona i stradanja katolika u zemlji, gdje
je katolicizam dravna vjera. U zemlji Italiji, gdje se nalazi glava katolike crkve,
126
Osim sluaja iz 1921. kad je Benedikt XV. izdao poznatu poslanicu, nije poznat ni
jedan sluaj interveniranja njegova nasljednika Pija XI. Osim ako nadbiskup Bauer nije ovdje
predviao onaj prijekor koji e Pijo XI. uputiti sasvim u faistikom duhu progonjenim hrvatskim
i slovenskim sveenicama. Vidi naprijed.
127
Kako su to inili biskupi dosta je upozoriti na biskupe Saina, Santina i Pederzollija.
U dva sluaja izuzetak su inili transki biskupi Bartolomasi i Fogaro.
128
Katoliki list 1931., br. 9. F. Barbali, Vjerska sloboda, 60-62.

gdje je sjedite Svete Stolice, koja je regulirala vjerske odnose meunarodnim ugovorom s dravom koja za ova pitanja kao i da ne mari. Svijet je bio zgranut
i uasnut nad pojavama koje su ukazivale na srozavanje morala i meunarodnog
prava u vezi s osnovnim izvojevanim pravima krana jo 313! Svakako ini se da je
nadbiskup dr. Bauer bio krivo obavijeten o takozvanim estim ustajanjima Svetoga
Oca na obranu nae progonjene brae jednako i nekih biskupa u Julijskoj Krajini,
i zacijelo nije bio upoznat sa glorificiranjem faizma od strane tolikih kardinala, jer
ga sigurno ne bi nazvao poganskim nacionalizmom.
Nadbiskupu Baueru ipak nije uspjelo da odbije od pape ope prigovore, koji
su se sa svih strana podizali i u Julijiskoj Krajini, a tako i u Jugoslaviji. O takozvanom ustajanju na obranu ugroenih prava i vjerske slobode ne e biti govora ni
u ovoj godini jugoslavenskih molitava protiv progona crkve u Italiji. Naprotiv bit e
pune suradnje crkve s faistikim vlastima u progonima protiv sveenika, ne samo
onih malih i neznatnih, nego i protiv jo jedinog preostalog slovenskog crkvenog velikodostojnika, gorikog nadbiskupa Frana Sedeja. A njiegov sluaj objasn't e
itavome svijetu kolika je solidarnost bila izmeu faizma i Vatikana, kad se radilo
o njihovim meusobnim interesima.
U Julijskoj Krajini, a tako i u Jugoslaviji ovladalo je uvjerenje da se
u Svete Stolice ne moe nai zatite. Ovako nisu rezonirali samo napredniji rodoljubi,
nego su nepodijeljeno ovako' promatrali rad Rimske Kurije i mnogi narodni sveenici.
Jedan sveenik iz julijsko-krajinskih strana, koji se sakrio iz razumljivih razloga pod
pseudonimom Vigilans napisao je dvije broure Papa Pijo XI. proti Slavenima
(Split 1932.) i Italija prua ruku (1937.), u kojima je ivim bojama ocrtao patnje
Jugoslavena u svim smjerovima pa i u vjerskom. Kao istarski primorac, koji je dobro
poznavao svoj narod jo prije talijanske dominacije, zapazio ie oigledan duevni
preokret, koji je uveliko nastupio uslijed stava Rimske Kurije i episkopata, a naroito poslije dovedenih talijanskih sveenika i fratara, koji su vrili misiju denacionalizacije Slovenaca i Hrvata. Vigilans tvrdi da je do svjetskog rata papinstvo uivalo u tim krajevima ugled kao malo gdje u s-vijetni. Samo liberalci nisu bili odani
papinstvu., dok je to uistinu bila sva ostala inteligencija i sav seliaki narod. Sada
poslije rata nastupio je postepeno takav preokret, kakav nitko ne bi mogao zamisliti
prije desetak godina. Vigilans je to sintetizirao samo pomou nekoliko injenica.
1. Sav slavenski rod Julijske Krajine misli i govori danas s prezirom
0 papi, kletve proti njemu danas su na dnevnom redu.
2. Ako tko u slavenskom drutvu u Julijskoj Krajini lovori proti
papi, ne e danas vie nai linosti, ni laika ni sveenika, koji bi se usudio
iz uvjerenja i otvoreno braniti papu.
3. Danas ne smiie si niti jedan ni hrvatski ni slovenski sveenik u Julijskoj Krajini dozvoliti, da u crkvi hvali i uzvisuje papu, ako ne e da u
najkrae vrijeme sam iz,gubi svoj auktoritet meu narodom. Dok su u prijanje vrijeme sveenici barem jedamput u godini (na dan, kad se ubire Petrov novii govorili viernicima oduevljeno o paoi, badava ti je ekati
danas na takvu propovijed u crkvama Juliiske Kraiine.
4. Bude li to raspoloenje potrajalo io par godina, okrenut e hrvatski
1 slovenski narod u Italiji papinstvu hrbat i dozreti posvema za crkveni
raskol. Tome se Hrvati i Slovenci slobodomislioci vesele, dok katolici gledaju
s velikom alou na taj razvoj, a pomoi si ne mogu.

5. Iz Julijske Krajine iselilo se je ve oko 100 hiljada Hrvata i Slovenaca. I medu tima iri se sve vie i u sve otrijem obliku iprotupapinsko miljenje i nema sumnje da e mnotva, rasprena po cijeloj dravi, s vremenom vrlo snano uplivati na duevnost milijuna Hrvata i Slovenaca u Jugoslaviji. 129
Ono to nije mogla postii predratna antikierikalna tampa ni sve akcije
slobodnih mislilaca, to je uspjelo samoj Rimskoj Kuriji od trenutka kad se sasvim
udruila s faizmom. Vigilans jo i vie ini odgovornim lino Pija XI., koga prikazuje kao talijanskog nacionalistu. Optuba je teka i podudara se sa injenicama
koje su oigledne. Nema sumnje da je u Mussolinijevoj autobiografiji znaajan
podatak o prekoravanju Benedikta XV. koji za Ducea nije bio dovoljno dobar
Talijan, dok je Mussolini 1929. odao Piju XI. najsjajnije svjedoanstvo u talijanskom parlamentu o njegovu talijanskom nacionalizmu, uz burno odobravanje itavog
faistikog parlamenta. Stoga je hrvatski i slovenski narod u Istri, Trstu, Gorici i na
Rijeci dobro zapamtio ovu faistiku manifestaciju ukazanu Piju XI. 130 Da dokae
svoju tvrdnju o talijanskom nacionalizmu Pija XI. Vigilans navodi pasivan stav
Pija XI. prema talijaniziranju hrvatskih i slovenskih samostana u Pazinu, Cresu,
Zadru, Kopru, na Rijeci, u Gorici, na Kastanjevici i u Svetom Kriu u Vipavskoj
dolini, o progonu onih jugoslavenskih redovnika i talijanskoj zamjeni koji nisu poznavali ni rijei jezika naroda kome su trebali da propovijedaju rije boju. Teko
optuuje Vigilans iznosei sluaj osnivanja Rijeke biskupije, uklanjanje biskupa
Karlina i nadbiskupa Sedeja, a sve prema eljama faista. U Konkordatu nije reeno
da sveenik mora znati jezik naroda u kome vri svoje duhovnike dunosti, ve mora
da zna talijanski, dok se pored upnika Talijana moe dovesti i kapelan, bez plae,
koji e biti posrednik izmeu upnika i naroda.
' Jedini posao koji preostaje takovom upniku kae Vigilans jest
t a j da vri slubu politikog agenta vlade i faizma. Po itavom je svijetu
do sad vrijedila praksa da sveenik koji ne poznaje jezik vjernika ne moe
biti i imenovan upnikom. Tu praksu koja vrijedi kroz dugi niz stoljea po
itavom katolikom svijetu, naelno je u Julijskoj Krajini dokinuo pao a
Pio XI. i to na volju najveem neprijatelju i progonitelju naega naroda,
poganskom talijanskom faizmu! 131
Primjena Konkordata bila je za Jugoslavene u Italiji najtee razoaranje.
Svi su osjetili da su izrueni na milost i nemilost faizmu i njegovu talijaniziranju.
Upravo poslije Konkordata stanje se izmijenilo na gore. Dok je prije Konkordata postojalo nekoliko crkvenih listova, poslije Konkordata svi su bili odreda zabranjeni.
Dok je prije Konkordata bilo dozvoljeno izdavanje kalendara Bratovtine drube
Svetog Mohora, koja stoji pod pokroviteljstvom crkvenih vlasti, poslije Konkordata
faistike vlasti svake godine su zabranile taj kalendar. Dok je Konkordatom zagarantirana djelatnost talijanske K. A. hrvatska i slovenska nisu se smjele osnovati,
ma da Pio XI. kao papa K. A. pozivao sve katolike narode da osnuju svoje K. A.
129 Vigilans, Papa Pio XI. proti Slavenima, 3-4.
130 Vigilans, Papa Pio XI. proti Slavenima, 6.
131 Vigilans, Papa Pio XI. proti Slavenima, 14.

Meutim, talijanskim Jugoslavenima se preporuilo da se upiu u talijansku K. A.

A slubeni znak te talijanske K. A. nije ni kri ni papina zastava, nego talijanska
trobojnica. Borba oko molitve i oltara, koju je vodio jugoslavenski elemenat u Italiji, padat e u neshvatljive stranice historije, ispisane ovinistikim nacionalnim
osjeanjem Rimisike Kurije. Dolo je dotle da je Corriere Istriano (2. II. 1930.)
otvoreno predloio da se svi Slaveni u Julijskoj Krajini uzmu kao zloinci, odreda
svi, ene i djeca i neka se svi jednim energinim gestom rasele po afrikim kolonijama, a na njihova ognjita nasele Talijani iz stare Italije. 132 Vatikanski L' Osservatore Romano, koji je uvijek savjesno i iscrpno referirao o Jugoslaviji, pogotovo
kad je imao da zabiljei ma kakav vie ili manje osnovani ili potpuno neosnovani
napadaj ili kritiku beogradske vlade ili vjeitih alba stalno nezadovoljnog episkopata, nije ni registrirao postojanje okrunice zagrebakog nadbiskupa za molitve u
svim jugoslavenskim katolikim crkvama za progonjene katolike i za vjersku slobodu u dravi u kojoj ima sjedite Sveta Stolica. Ma da je L' Osservartore Romano
znao, kao i za sve ono to se o toj stvari govorilo u ostaloj Evropi, on je preko svega
prelazio utnjom, koja je ipak neobino mnogo govorila. Bilo je to jezivo priznanje
zla o kome se nije smjelo govoriti u zemlji, koju je vodilo lice Providnou podano.
Svakako, L' Osservatoru bilo je mjerodavnije gledite faistikih vrhova. Pa i onda
kad je, tovie, faistika tampa zahtijevala, da vrhovni talijanski forum poduzme
mjere kod Rimiske Kurije da ona pozove na odgovornost zagrebakog nadbiskupa
zbog njegova antitalijanskog i antifaistikog stava. Reakcija talijanskih vlasti pokazala je svoje nezadovoljstvo uskoro kad je biskup Ljubljane dr. Jegli htio doi
u Goricu na proslavu 25-godinjice nadbiskupovanja dr. Sedeja, pod iju je
jurisdikciju u vrijeme Austrije potpadao, dravne su ga vlasti zadrale na granici,
ma da mu je paso bio u potpunom redu i vratile ga natrag 'slijedeim vlakom. Ovaj
postupak toliko je ogorio starog biskupa, da je Mussoliniju vratio orden koji mu
je on podarilo nekoliko godina ranije. Faistiki organ u Rimu nazvao je biskupa
Jglia zmijom. 133
Jo prije nego prikaemo jednu od najteih krivica Rimske Kurije i najoigledniju i najintimniju suradnju Kurije i faizma u sluaju uklanjanja gorikog nadbiskupa Sedeja, treba s nekoliko pogleda dopuniti ovu sliku crkvenog ivota u Julijskoj Krajini, u zadarskoj kao i u transko-koparskoj dijecezi.
Odmah poslije Rapalla ureena je zadarska dijeceza, u kojoj je, jo ranije
bio, poslije uklanjanja zadarskog nadbiskupa Puliia, apostolski administrator. Meutim, 1933. ustolien je kao zadarski nadbiskup dotadanji apostolski administrator
Pietro Munzani. Transki je Piccolo della Sera donio 24. IV. 1938. veliki lanak
Obnova zadarske nadbiskupije. Transki list sasvim jasno i otvoreno upire u politike ciljeve toga akta Rimske Kurije. U ovom imenovanju vidi faistiki list jo
jedan dokaz vie da Lateranski sporazum izmeu Vatikana i Mussolinija nije bio
obian diplomatski in, nego interpretacija i izraz narodne volje i jedne nove epohe.
Vitalitet ovoga sporazuma osjea se uz granicu. Zato za faiste ovo uspostavljanje
zadarske nadbiskupije ima historijsko i politiko znaenje, kae Piccolo:
132
133

Dragovan epi, Zemlja muka. Jugoslaveni u Italiji. Paris 1931., 23.

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 114.

Grkva na dalmatinskoj obali nastavlja svoju sjajnu tradiciju: crkva

je tamo uvijek bila vezana s politikom historijom, crkva i politika u Dalmaciji stapale su se uvijek u divno svijetlo latinske civilizacije. Ako se s te
strane gleda uspostavljanje zadarske nadbiskupije, onda je njezino znaenje
tim vee. A pogotovo ako se zna, da je Zadar samo jedan mali odlomak Dalmacije koja je ostala u ropstvu. Zadar ima veliku zadau prema ostaloj Dalmaciji, koju ona drava, kojoj je pripala, eli asimilirati. U oekivanju
slobode za Dalmaciju, slobodna Italija nastavlja direktive Cezara i mudrih
dudeva. Zadarska provincija je etapa na tome putu. Ako se uoi ova situacija, crkvena administracija nije mogla, a da o tome ne vodi dunog rauna. Uspostavljanje zadarske nadbiskupije bila je historijska potreba. . .134
U tom svom lanku II Piccolo della Sera oborio se na Grgura Ninskog
kao i na protivljenje glagolizma talijanskom latinizmu. Jer Vjera Rima ima jezik
Rima. La fede di Roma ebbe la lingua di Roma. Kristov krst sjao se u Dalmaciji uvijek u slavnom svijetlu Rima koje je obasjalo kvadratne rimske hramove i one
ponosne iz renesanse. Obnavljanje zadarske nadbiskupije to je zraka onog starog
rimskog svijetla na Dalmaciju, To je vraanje na tragove starih historijskih misija,
a ujedno je to i najpozitivnija reakcija na abnormalno stanje u Dalmaciji,
Zbog svega toga, zbog dubokog znaenja i historijskih odnosa i zbog
intimne svijesti o dalekosenosti ovog dogaaja, entuzijazam kojim je ovih
dana okruena njegova preuzvienost nadbiskup Pietro Munzani, talijanski
sin najtalijanskijeg i vjernog Zadra, prelazi opravdano zadovoljstvo sugraana, koji vide svog dostojnog sugraanina podignutog na sjajnu ast.
Dua naroda, koju ie faizam nauio da pronikne u pravo znaenje historijskih injenica, pozdravila je dogaaj kojim se obnavlja vjekovna religiozna
funkcija glavnoga grada Dalmacije i u kojem je zalog sretne budunosti za
Dalmaciju.
Sasvim logina i stvarna bila su rezoniranja hrvatske tampe, kad je zakljuila da je papa uspostavio zadarsku nadbiskupiju kako bi ta nadbiskupija vrila iredentistiku misiju u hrvatskoj Dalmaciji, koja je u ropstvu i eka talijansko osloboenje. U duhu Oenaa faistkinje Zeni. Zadarska nadbiskupija, koju je papa uspostavio u duhu Lateranskog sporazuma, a u znaku apsolutnog slaganja s Mussolinijem,
znaila je u politikom smjeru imperijalistiki svjetionik koji Vatikan za faizam die
na drugoj obali Jadrana. Sve je to bilo u skladu s Rimom Cezara i Papa. To je bilo
u skladu i s rezolucijom talijanske kraljevske akademije koja je primila kardinala
Gasparrija za svoga lana. U toj se rezoluciji kae da je akademija ponosna to moe
konstatirati zajedno sa svim Talijanima snagu ekspanzije novog Rima, ujedinjenog
s kranskim Rimom. Italija odakle dolazi svijetlo koje ozaruje ovjeanstvo, zauzimlje sve vie imperijsku ulogu i radi na raiavanju odnosa meu narodima
snagom duboke i plemenite politike misli. To se dakle budio Rim, o kojem pie univerzitetski profesor Ferrari u II Piccolo della Sera (20. IV. 1933.) . . . Rim
u znaku orla i krsta. Rim pobjeda krtenih krvlju i urezanih u triumfalnim lukovima
i na kolonama u rijeima: Veni V i d i Vici Cezara, u Christus vincit Christus regnat Christus imperat katolike crkve. 135
134
135

I. M., U to Rim uvlai katoliku crkvu. Novosti, 11. V. 1933.

I. M., U to Rim uvlai katoliku crkvu Novosti U. V. 1933.

Zadarski faisti sasvim su pravilno shvatili kako treba da se slui Rimu

Orla i Krsta. Kako da se toj vjeri Rima s kojom je vezan i jezik Rima oduie u Zadru,
u kome je u jednoj crkvici a u nekima u neposrednoj blizini Zadra jo uvijek postojalo slavensko bogosluje? Oni se nisu acali da za vrijeme slubi prodru u crkve i tu
od sveenika zatrae da se prekine s glagoljanjem. Tako je te iste godine posveenja
zadarskog nadbiskupa Munzanija, na dan Male Gospe, jedna grupa faista provalila
u crkvicu Svetog Ivana izvan Zadra, gdje je upnik vrio slubu i propovijed na
naem jeziku. Od njega se zahtijevalo da prekine s glagoljanjem i da nastavi na latinskom odnosno na talijanskom jeziku. Kad je sveenik to odbio bio je prisiljen da
skine svoje crkvene haljine, da ga zamijeni pripravljen talijanski sveenik, koji je
produio prema elji faista. Za ovakvo oskvrnavljenje crkve nije bio pozvan ovaj talijanski sveenik ni od koga na odgovornost.136 tovie, ni od svoga nadbiskupa, koji
je za zadarske faiste bio nobiliissima figura di prelato e di patriota. 137 Jer, pravim
faistikim duhom prekaljen nadbiskup glorificirao je, pored ostalih velikodostojnika,
i on 1936. pobjedu imperijalne Italije, tog bljetavog cilja, dostignutog eljeznom
voljom najveeg ovjeka naega stoljea Ducea! 138
Treba kazati da su Slovenci i Hrvati u transko-koparskoj dijecezi
u nekoliko mahova bili zatieni od biskupa Msgr. Luigi Fogara, furlanskog Talijana,
nasljednika biskupa Angela Bartolomanija. Uslijed toga, imao je biskup Fogaro ne
mali broj neprilika s faistikim vlastima, koje su poslije, a naroito u 1934., i dalje
stale poduzimati u Rimskoj Kuriji itav niz koraka kako bi ga uklonili iz Trsta. Faisti mu nisu mogli oprostiti, to je prilikom jubileja gorikog nadbiskupa Sedeja
napisao u transkom katolikom asopisu La Vita Nuova (21. III. 1931.) lanak,
u kome je prikazao blagoslovljen ivot svoga metropolite pod iju je jurisdikciju
potpadala i transko-koparska dijeceza. Faisti su bili neobino ogoreni na biskupa
Fogara to je u tom lanku, o njima toliko mrskom nadbiskupu Sedeju rekao da je
historija pokazala veliku tetu koju nanosi religiji i domovini pretjerani nacionalizam
presaen u crkvu; historija e u budunosti potomcima dokazati, od kolike je koristi
crkvi i Italiji vae dranje strogo katoliko.
Nema sumnje da je Fogaro mogao prema Kuriji da zadri ovakav stav stoga,
to se upravo Kurija u to vrijeme ponovo nala u razmimoilaenju sa efom faizma,
u pitanju zabrane udruenja K. A. i spremanju dodatka Lateranskom sporazumu.
Veliajui ove zasluge Sedejeve, Fogaro je istaknuo da je Sedej kroz vremena prevana s politikih zgoda i strasti, radikalnih promjena starinom ukorijenjenih institucija, neporoan proao tovan i voljen od svih oniih, koji su shvatili njegove svete
namjere; odrao je dostojanstveni mir, kreposnu mudrost i evaneosku razboritost.
Ovaj svoj lanak Fogaro je na zaprepatenje faista zavrio evaneoskim mislima,
kojima je, jer se znalo za ope poznatu mrnju faista prema nadbiskupu Sedeju,
posredno osudio faiste. Ori je naime rekao: Tko Tebe blagosiija, bio blagoslovljen,
tko Tebe proklinje bio proklet odjeknulo je s usana na dan Tvoga biskupskog posveenja. Tko Tebe blagosilje, bio blagoslovljen ponavljaju vjerom i ljubavlju zadahnuti i kler i narod itave katolike crkvene provincije. 139
136 paijti u Zadru progone hrvatskog katolikog sveenika. Novosti S. X.
137
Istra 28. VI. 1935.
138
Istra 19. VI. 1936.
139
F. Barbali, Vjerska sloboda, 63-64.

1933.

Istoga dana uputio je i papa Pijo XI. nadbiskupu Sedeju pismo, kojim mu
rijeima priznanja i hvale estita zaslueni, jubilej, podijelivi mu i apostolski blagoslov, a tako isto i sveenstvu i vjernicima njegove dijeceze. 140
Nekoliko dana poslije objavljenog lanka, biskup Fogaro imao je da posveti
zastave talijanskih pokrajina Zadra, Dalmacije, Istre, Gorice i Trsta koje su bile
navodno oskvrnute u Jugoslaviji prilikom demonstracija u Dalmaciji, (to uostalom
nije bilo istina). Tom prilikom odrao je biskup Fogaro govor, u kome je rekao, da
crkva blagosilje ove zastave i upozoruje sve graane bez razlike da
treba kranskom vjernou sluiti domovini. Moja mi savjest nalae, da
sveano izjavim, kako crkva ne e da bude slukinja stanovite tampe i stanovitih novinskih tumaenja. Zazivam boji blagoslov na ove zastave i molim
Boga, da podijeli mir svim graanima, kako bi u slozi i bratskoj ljubavi
radili u duhu kranske pravde na slavu Boga i korist domovine. Gospodo,
ne zaboravite, da smo ovdje na granici domovine, ali da ovo nije granica i
c r k v e . . . U ovoj pograninoj zoni dunost je crkve to vea to je u hiljadugodinjem iskustvu pokazala i dokazala, da umije odgajati dobre graane.
Talijane iz Julijske Venecije molim danas i zaklinjem, da podupru crkvu
u ovoj njezinoj velikoj i plemenitoj zadai. Poduprite je iskreno pa ete time
uiniti najveu uslugu domovini. Od dananjeg dana kada je izvrena ova
sveana ceremonija, neka medu vama zavlada mir i sloga.14*
Meutim ove opomene i savjeti biskupa, proetog nesumnjivim talijanskim
osjeajima, ali i ovjeka koji je imao odvanosti da vidi koliku tetu nanosi faizam
katolikoj crkvi, odbili su da prime k srcu julijsko-krajinski faisti. Njih nisu razumjeli ni u Rimskoj Kuriji. Tvrdi se, da je biskupu Fogara, kad je bio u audijenciji
kod Pija XI. kome je izlagao faistiki pritisak u cilju denacionalizacije julijisko-krajinskih Jugoslavena i progona jugoslavenskog klera rekao papa: E perche abbiamo
fatto la guerra? Dakle zato smo ratovali? pita se Vrhovni sveenik, kao da je
i on bio na strani intervencionista, kakav je bio Mussolini za vrijeme prvog svjetskog
rata. Ili, isti onaj, kakvog je upoznao diplomata Berna u razgovoru u Varavi 1919.
Shvatljivo je sada da su u Kuriju neprestano dolazili upiti i intervencije od
strane vrhovnog faistikog foruma i faistike vlade za takav postupak biskupa
Fogara. Sva faistika tampa stala je vehementno napadati nadbiskupa Sedeja i biskupa Fogara. Faistike pismene albe od najniih njihovih ustanova pa do same
vlade stalno su bile upuivane u Vatikan. S druge strane nisu mirovali ni. nadbiskup
Sedej, ni biskup Fogar, ni mnogobrojno istarsko i julijsko-krajinsko sveenstvo, koje
je takoer upuivalo svoje^albe u Rim. Prije nego to je Rimska Kurija odluila da
poalje u Julijsku Krajinu apostolskog vizitatora, dakle lice koje e u ime Svetog
Oca ispitati cjelokupno stanje, dogodila se u Gorici velika demonstracija prilikom
nadbiskupova jubileja. 25. marta 1931. imale su se odrati crkvene sveanosti
u gorikoj katedrali. Na slavu je dolo na hiljade Slovenaca i Hrvata sa svih strana
prostrane dijeceze u kojoj je pretena veina Slovenaca i Hrvata. Faistika milicija
opkolila je katedralu sa stotinama policajaca i silom spreavala seljacima ulazak
u katedralu. U isto vrijeme ogromna masa faista u crnim kouljama s prefektom
140
141

F. Barbali. Vjerska sloboda, 65.

F. Barbali, Vjerska sloboda, 64-65.

i kvestorom ma elu, priredila j|e pred katedralom burne demonstracije. Dok se napolju
demonstriralo italo se u katedrali papino pozdravno pismo, u kome Sveti Otac
podjeljuje apostolski blagoslov s potpunom ljubavlju u Gospodu, Tebi, asni brate,
Tvojemu sveenstvu i vjernicima koji su Ti povjereni, neka ti donese nebesku naklonost i neka ti bude dokazom nae blagonaklonosti. 142
Meutim od kakvog je uinka bio ovaj apostolski blagoslov, kakva nebeska
naklonost i kakva papska blagonaklonost, kakva je sve to bila iskrenost u tom pozdravnom pismu, vidjelo se kad je u Julijsku Krajinu doao u apostolsku misiju
papin izaslanik biskup-kapucin Luka Passetto. Ovaj izaslanik izveo je osobitom
vjetinom povjereni zadatak. On je obilazio gradove i sela, posjeivao upe, ali i faistike vlasti, koje su ga doekivale kao lice njihova najveeg povjerenja. Te su ga
vlasti uvjeravale da je conditio sine qua non mirnoga ivota u Gorici i Istri, odlazak
Sedeja sa stolice gorike metropolije. Papinski izaslanik mogao se uvjeriti o kranskom odnosu faista prema crkvi kad je ugledao na biskupskoj palai veliki naslov
ispisan faistikim rukama: A Morte Sedej! I tako na smrt osuen Sedej morao je
prije svoje fizike smrti biti i moralno ubijen, na zahtjev faista od strane Rimske
Kurije. Znalo se dobro da je Mussolini kategoriki postavio kao uslov za dodatak
Lateranskom sporazumu, smjenjivanje nadbiskupa Sedeja. Apostolski vizitator
biskup Passetto, bio je snabdjeven ne samo instrukcijama, nego i ovlatenjima Svetoga Oca, kad je poao u vizitaciju. On je imao da skloni nadbiskupa da preda ostavku
i da sam zamoli razrjeenje, kako bi Vatikan bio ist od svakog prigovora sa strane
vjernika, u Julijskoj Krajini, a tako i u Jugoslaviji. Zacijelo, ponegdje jo u svijetu,
gdje nije izumrla prava kranska svijest. Jer, u takvom sluaju, papa e samo udovoljiti molbi jednog vrijednog nadpastira, koji uslijed visoke starosti i slaba zdravlja,
eli poi u mir. Iako je Passetto bio samo kapucin, operirao je pravom jezuitskom
metodom, elei da uvjeri starca u opravdanost ove papine elje, kako bi se vlastima
izalo u susret i time postigao mir izmeu crkve i faista. Sijedi nadbiskup je odolijevao sve dotle dok mu nije kapucin, izjavio da je to elja samog Svetog Oca.143
Nadbiskup je bio uveliko iznenaen i nikako nije mogao dovesti u sklad papinu
estitku od 21. marta iste godine, u kojoj mu je papa rekao da mu je poznato
kakvom je savjesnou kroz itavo vrijeme od 25 godina vrio poslove dobroga pastira ne samo u tome, to je unapreivao disciplinu svoga sveenstva i produbljivao
kranski ivot meu svojim narodom, nego nada sve u tome. to je prije svega
svojim vrlinama davao dobar primjer. 144
Kad se na kraj/u nadbiskup Sedej, iako veoma povrijeen i iznenaen, odluio da udovolji papinoj elji, zatraio je kao uslov svojoj ostavci i pristajanju da
zamoli papu da ga razrijei dunosti, da njegovim nasljednikom bude ovjek pravedan i obazriv jednako prema Talijanima kao i prema Slovencima, kao to e biti
upoznat i sa jezikom svoje paistve. Kad je kapucin Passetto pristao u ime Svetog Oca
da primi taj Sedejev uslov, potpisao je stari nadbiskup slomljena srca svoju ostavku.
Luka Passetto je tada izgovorio rijei, koje je po odlasku apostolskog vizitatora
nadbiskup saopio nizu danas1 jo ivih svjedoka. Nessuno sar successore che non
142
143
114

F. Barbali. Vjerska sloboda, 6.">.

Vigilans, Papa Pijo XI, 1.
F. Barbali, Vjerska sloboda. 65.

sappia lo sloveno a perfezione. In nome del Santo Padre Le garantisco che il successore sara un uomo giusto. 145 Dakle, kad je sveti ovjek, kao to je bio Sedej, uo
da mu apostolski vizitator obeaje da e njegov nasljednik biti pravedan mu i savren poznavalac slovenskog jezika, i da mu garantira u ime samog Svetog Oca, povjerovao je ovim rijeima, ne slutei da je to bila samo makijavelistiko-jezuitska
zamka. Kad su mu pojedini prijatelji skrenuli panju da Rimska Kurija ne e odrati
obeanje Pape dato tu tako kategorikoj formi, starac se svom estinom opro takvom
miljenju. Dakako, prvi je tu radosnu vijest objavio L' Osservatore Romano,
a onda su je smjesta prenijeli svi faistiki listovi, kao radostan glas o jednoj svojoj
pobjedi. Njegova preuzvienost Msgr. Franjo Sedej ,nadbiskup goriko-gradiki,
uslijed svoje visoke starosti i slaboga zdravlja molio je Sv. Oca neka bi ga razrijeio
vladanja nadbiskupijom. Njegova Svetost blagohotno je udovoljila molbi i izvolila
ga premjestiti kao titulara k * nadbiskupskoj crkvi u Egini. Koliko je ova vijest
vatikanskog organa bila istinita, jasno je svakome, tko zna nain i uslove kako je
dolo do ostavke. Niti je bila radi starosti, niti radi slaba zdravlja, poto nadbiskup
nije poslije uspjele operacije zatraio niti koadjutora, osjeajui se dovoljno zdrav
i sposoban da obavlja sam sve poslove. Rije je mogla da bude samo- o tome da je
L' Osservatore Romano samo vjerno reproducirao stilizaciju ostavke, a ne i njenu
sadri nu i njenu pozadinu.
Naprotiv, II Corriere della Sera, bio je iskreniji, jer je podvukao, da e
ovakvo rjeenje ovog pitanja imati radosna odjeka u itavoj Italiji. Tom demisijom rijeeno je za faiste delikatno pitanje goriko-gradike nadbiskupije i pitanje
talijanske crkve uz granicu. Nadbiskup Sedej, pak, nije nikad skrivao svojih slavenskih osjeaja.
Dok se tako na strani faista likovalo nad tom klerofaistiki izvojevanom
pobjedom, dotle je na strani ponienih i uvrijeenih julijsko-krajinskih Slovenaca i
Hrvata ova ostavka odjeknula poraavajui, otvarajui nove mrane perspektive. ZaZagrebaka Istra oznailo je ne samo svoj naelan stav, nego i svih Slovenaca i
Hrvata, okrivivi Vatikan za taj udarac. Sveti Otac rtvovao je nadbiskupa Sedeja
za volju faizma. Bilo je to uostalom ope uvjerenje u itvoj Jugoslaviji kao i meu
Slovencima i Hrvatima u Julijskoj Krajini.
Ovo nije naa proizvoljna tvrdnja. Mi pouzdano znamo, da je tako, mi
s nravom konstatiramo, da ie za svoje drugo izmirenie s rasizmom, Vatikan
rtvovao sveta prava jugoslavenske manjine u Julijskoj Krajini, a odstranjivanje nadbiskupa Sedeja nije nita drugo, nego prvi korak u davanju
koncesija faizmu na crkvenom polju, dok crkva u Julijskoj Krajini ne postane doista ono to faizam eli to jest sredstvo za provaanje asimilacione
politike. To je papa za volju faizma rtvovao ovjeka, kojemu je jo u
martu prilikom 25-godinjice biskupovainia, nisao iedno vrlo znaaino pismo,
koje je bilo tim znaajniie, jer je dolazilo dva mjeseca iza poslanice zagrebakog nadbiskupa dra. Bauera i u kojemu je bilo vamredmo toplih osjeaja
oinske blagonaklonosti i jedna molba Bogu da bi srn jo dugi niz godina
ostavio zdrava na elu svoga stada . . . Ostavka nadbiskuoa Sedeja odjeknula
je vrlo neugodno meu naim narodom u Julijskoj Krajini koji gotovo
itav prema crkvenoj administraciji spada pod goriku nadbiskupiju. Nad145

Vigilans, Papa Pio XI. protiv Slavenima, 18.

biskup Sedej nije u naem narodu uivao veliko povjerenje i potovanje

samo kao uzorni crkveni starjeina, nego i kao ispravni i nepokolebljivi branitelj i zagovornik narodnih prava i interesa. Linost kneza-kofa Sedeja u
tamonjem je narodu gotovo legendarna, emu su u velikoj mjeri doprinijeli
i bezobzirni napadaji faistikih rulja i faistike tampe na njegovu uzvienu osobu.146
Postoje svjedoci, obavijeteni od samog Sedeja, koji znaju da Sedej nije
traio koadjutora upravo stoga to se osjeao vanredno svjeim ranije, prije posjete
biskupa-kapucina Passetta i nije uope pomiljao na naputanje nadbiskupije. Zle
slutnje, koje su predosjeali prijatelji Sedejevi, da Vatikan ne e odrati obeanje
dano nadbiskupu u ime Svetog Oca, uskoro su se pokazale kao tone. A tako, kao
to je pisala zagrebaka Istra rezonirala je i beogradska Politika. U uvodnom
lanku bila je podvuena misao da za tu ostavku nisu bili mjerodavni razlozi vjerskog
karaktera nego oni sasvim politikog.
Ustupak koji je Vatikan uinio faistikom reimu i iitalijanskom reimu, donio mu je oigledne izvesne koristi, ali historijska e ostati istina
da su ove koristi bile steene na tetu malog, slabog i proganjanog naroda
koji je imao po svim principima ovjeanstva i hrianstva pravo da bude
energiki zatien, a nipoto ne i ni pod kojim uslovom rtvovan svojim
progonitelj ima. 14<7
Rimska Kurija postavila je na mjesto resigniranog Sedeja kao apostolskog
administratora Msgra Giovannija Sirottija, ope poznatog zatrovanog slavofoba
u Kopru. Ma da t a j administrator nije imao prava da uvodi ma kakve promjene
u crkvenom ivotu ove provincije, on je iz osnova izmijenio sav dotadanji administrativni sistem. Msgr. Sirotti najbestidnije je pogazio sva obeanja data u ime
Svetog Oca p a p e nadbiskupu Sedeju. inilo se po postupcima prvog Sedejeva nasljednika da je faistima bilo potrebna ne samo Sedejeva ostavka, nego i drsko gaenje
date rijei, a tako i unienje starog i zaslunog nadbiskupa, uinjeno u ime Kristova
Namjesnika, oi ijoj je nepogreivosti u tolikim prilikama govorio isti t a j estiti
i isti idealist, nadbiskup Sedej. Apostolski administrator zapoeo je svoje faistiko
djelo zatiivanjem i pomaganjem progonitelja protiv progonjenih. Zato su i prva
saznanja, koja je neposredno imao nadbiskup Sedej o svome nasljedniku, zgazila
srce starog nadbiskupa, zgazila su duu koja je vjerovala rijeima Vrhovnog Pontifika. Jer, dolaskom Msgra. Sirottija ustalasao se novi val progonstava u Gorici
i Istri. U nadbiskupskom dvoru u koji se uselio pravi antislovenski zloduh, apostolski
administrator i predestinirani nasljednik sada ve titularnog nadbiskupa u Egini,
starac Sedej je svakodnevno saznavao za uase koji su stizali njegove sveenike kao
i pastvu od strane faistikih nasilnika. Nadbiskup Sedej mogao je da sazna ubrzo
jo i to, da je prefekt gorike policije Modes ti izveo jedno okrutno djelo nad sveenikom Bogumilom Nemcem, okrivljenim da je odrao slovensku propovijed u Komesu.
Pretuen u tamnici sveenik je umro u bolnici 22. XI. 1 4 8 Srce exnadbiskupa Sedeja
149
14T
148

I. M., Zato je goriki nadbiskup Sedej otstupio? Istra 10. XI. 1931.
Politika 7. XI. 1931.
Politika 3. XII. 1931.

svakog dana se sve vie ispunjalo gorinama i bolima, ali i saznanjima bez nade u
popravku tekog stanja.
Apostolski administrator gorike dijeceze pokazao je prvih dana poslije dolaska kojim e smjerom kretati njegovo upravljanje dijeceze. Sirotti je bio poznat
ve od ranije kao upravnik djeakog seminara u Kopru kao strahovit progonitelj
svega to je slovensko. Tako je on i ovdje u Gorici produio sa svojim antislavenskim
iskustvima. Zabranio je prije svega slovenskim acima da govore u sjemenitu izmeu
sebe slovenski. A svi profesori, koji su predavali na slovenskom, ili su bili otputeni,
ili im je bila zabranjena nastavnika sluba. Sva slovenska posluga u biskupskom
dvoru bila je zamijenjena talijanskom. Sve je trebalo da dobije talijanski vid. Prirodno je, da je t a j progonitelj Slavena, koji je kao takav bio poznat svemu sveenstvu,
pa tako i nadbiskupu Sedeju, bio za starog nadbiskupa najvea uvreda i provokacija
u vezi sa datim obeanjima, koja je nadbiskupu isporuio u ime Svetoga Oca njegov
apostolski vizitator biskup-kapucin Luka Passetti. Sve je to porazno utjecalo na srce
rodoljuba Sedeja, koje je osjetilo u najstrahotnijem razoaranju, da za njegov narod
nema vie nigdje pravde, nigdje zatite, pa ni kod Kristova Namjesnika. Zgaeno i
slomljeno srce nije moglo vie podnijeti ni uvrede ni bolove. To nije mogao podnijeti
ni heroj Fran Sedej. Od svih tih ponienja prepuklo je njegovo plemenito srce. Ovako
je razumio i osjetio sav narod u Julijskoj Krajini i u Jugoslaviji vijest o smrti nadbiskupa Sedeja, 28. XI. 1931. Uistinu Fran Sedej svisnuo je od bola i uvrede nanesene od strane onoga kome je kao uzorni sveenik najvie vjerovao. Razoaranje
i ponienje djelovalo je tragino. Nadbiskup dr. Sedej, sintetizira beogradska
Politika misao i ope uvjerenje itavog naroda, umro je kao muenik jedne velike
ideje, u njemu se zasijala u velianstvenom sjaju jo jedanput slava naega
plemenac149
Mrana antanta faizma i Rimske Kurije pokazala je u sluaju smrti nadbiskupa Sedeja, da e sjedinjena nepotedno ii za svojim unaprijed stvorenim imperijalistikim planovima. Smrt nadbiskupa Sedeja odjeknula je ne samo u Julijskoj
Krajini i Jugoslaviji, nego i u velikom svijetu daleko vie nego li se to moglo u prvi
mah pretpostaviti. Tono je bilo rezoniranje znatnog dijela neklerikalne tampe u Jugoslaviji u prvim trenutcima saznanja o smrti staroga nadbiskupa.
Prvi rezultat najnovijega sporazuma i komplota koji su stvorili faizam i Vatikan protiv naega naroda u Julijskoj Krajini nije mogao biti traginiji i tei za nae sunarodnjake u Italiji, ali je t a j prvi rezultat te mrane
antante bio fatalan i za Vatikan. Prva je rtva, koju nosi t a j sporazum, jedna
smrt, koja e u Svem svom znaenju odjeknuti svijetom, ne samo kao smrt
jednog crkvenog velikodostojnika, nego u prvom redu kao protest i optuba,
otvorena i pravedna, protiv politike, koju je Vatikan poeo voditi protiv
naeg naroda. Nije pretjerano, nije tendenciozno, nego je to strana istina:
goriki metropolita knezokof dr. S. Sedej bio je na smrt ranjen, teko pogoen, prosto satrven neuvenim postupkom, kojim je Vatikan posljednjih
dana nastupio protiv naega naroda . . . On nije mogao podnijeti t a j udarac,
koji mu je doao sa strane one, u koju je imao najvie povjerenja i pouzdanja, od pape . . . Jo je bilo naih velikih crkvenih hijerarha, koji su
ujedno bili u nacionalnom pogledu apostoli, a koji su se u Vatikanu razo149

Politika 3. XII.

1931.

 a r a l i . . . Udarac koji su nanijeli udrueni faizam i Vatikan naemu narodu

u Julijskoj Krajini, time to je dr. Sedej maknut s nadbiskupske stolice u
Gorici, moda i ne bi odjeknuo ovako jako, kao to e odjeknuti sada po
smrti dr. Sedeja; taj udarac od zamaite vanosti sa svakog gledita, ne bi
uao ni u historiju naega naroda, ni u usmenu predaju, od koje e proistei
legenda, ovako upeatljivo, ovako snano obiljeen, kao to ga obiljeuje
ova smrt. . . Kod -Predzia kranstva Vatikan se dakle jo jedanput kompromitirao, a kompromitirao se je i pred itavim svijetom. 100
Smrt Frana Sedeja ostavila je najdublji utisak i u Julijskoj Krajini kao i
u itavoj Jugoslaviji. Komemoracije, koje su na svim stranama Jugoslavije spontano
nicale govorile su, da je bol za velikim rodoljubom bila opa, svenarodna. Smrt
Sedejeva bila je smrt zastavnika na bojnom polju, iju je zastavu prihvatio itav
jedan narod. 151
UZ ODAR NADBISKUPA SEDEJA
f 28. XI. 1931.
Hrast stoletni klonu i sekire zamah se uo
to ile mu potrga jedre i zlaane skresa mu grane.
A jote je mogao nad njim siv soko da krilima mane,
po granama tii da panu, u zlatno se odenu ru'o.
Na hrast, ko medja za venost, uz lomljavu stranu i kletu,
u Gorici srui se tunoj, iz korena izvaljen pade.
A poplaen soko odletje da alost objavi svetu.
Slovenstvu tugu i jade.
Zlom sudbom pogodjena potamne i Gorica cela.
i nebo se smuti i smrai, protrnue Istra i Rijeka;
kad hrastovi rue se stei, to tanane ibljike eka,
lijehe arenog cvea i redove vitijeh jela?
Tek empresi uviti gusti, straari na primorju naem,
odrvat se sudbini mogu (kad sekira ne bi ih takla).
Procvilile slovenske Vile nad palim Orijaem,
kud zloguka Sudba ga makla.
Na pomedji on je Slovenstva razvijao kronjaste grane,
na Jadranu naemu plavom sure pozlauju stene,
vezivaju nebo i zemlju i narode na bratimljenje,
jubileja proslaviv dane.
Al' aveti klete i kobne, na zlosretne ustale kvari,
u sr mu brizgale otrov, s domorodne zavidne sree,
pa ponosni Libanski kedar to Crkvi ga nebo podari,
salomio se. Dignut se nee.
Odonud sad vetrovi ve j u, praznina i potmula tama,
i oblaci naduveni na prolome beskrajne prete,
nad deblom povaljenim preletaju aveti klete
pusto je onde sve sama
U tugu se povio rod mi, i s Udesa u suzam se gui
rad nemile Smrti i Sudbe to nale ga poslednjih dana
ni odbrane sad vie nema ni utehe smuenoj dui
sa krvavijeh rana
150

I. M., Vatikan prema naem narodu. Novosti, 1. XII. 1931.

Karakteristine su dvije pjesme ispjevane u poast nadbiskupa Sedeja. Obje potjeu
od sveenika. Prva je od fra Augustina iia (Uz odar nadbiskupa Sedeja), a druga od anonima
Istarskom mueniku nadbiskupu Sedeju.
Donosimo prvu jer potjee od jednog franjevca, i jer je inspirirana vidovitim gledanjem
u jednu buduu stvarnost.
151

Al' sta u vam, plakati vie i ialobno jaditi jade:

Sokolovi makli su sivi iz Gorice preru'sene.
1 nase prevalile gore, u Uralske navili stene
g de zaveti sveg' su Slovenstva i zdruene enje i nade.
Pa svane li ikad a mora! u osvit vedrijih dana,
kad zazvone velika zvona u zoru pred svanue,
Sokolovi lakijeh krila sa Uralskih pasti e strana
u Goricu na uskrsnue.

Sedejeva smrt izazvala je interesiranje i u itavoj evropskoj javnosti. Francuska, njemaka, ehoslovaka i vicarska tampa poklonile su ovom sluaju veliku
panju i naelno su diskutirale ne samo o linosti i rtvi, nego i o uzrocima ove tragedije, o faizmu i Vatikanu.
Od osobitog uinka bio je lanak dr. Evalda Amende, generalnog sekretara
Kongresa evropskih manjina, (u Rigasche Rundschau) u kome je goriki sluaj
oznaio kao dogaaj od najveeg znaenja ne samo za slovenske i hrvatske katolike
iz Julijske Krajine, nego uope za sve nacionalne manjine katolike vjeroispovijesti
u Evropi. Ovo to se dogodilo u Gorici, kae dr. Amende, moe se sutra dogoditi u
Brixenu a prekosutra u Barceloni, ili ma gdje drugdje gdje ive narodne manjine
katolike vjere.
To je pitanje koje dira upravo u nacionalnu i vjersku egzistenciju katolika pripadnika narodnih manjina. Pitanje da li e crkva u borbi, koju
oni vode za svoj jezik, njih pomoi ili e naprotiv olakavati direktno ili
indirektno njihovo odnaroivanje, postalo je danas pitanje njihove sudbine. Za crkvu nije vie mogue da ostavi ovaj problem i dalje nerijeen.
Zainteresirani smatraju danas i kompromisna -rijeenj a kao nepodnoljiva. 152
Jo je iru panju pobudilo pisanje Klnische Zeitunga, koji je ponovio
ope jugoslavensko gledite, kad je tvrdio, da je Vatikan kupio drugi sporazum
s faizmom rtvujui ne samo Msgra Sedeja, nego i svoje dotadanje politiko dranje
prema narodnim manjinama. 153
U ovoj polemici i otroj kritici Vatikana nije mogao da ostane nezainteresiran L' Osservatore Romano. Poslije dotadanje uporne rezerve i utnje mogao je
da u drugoj polovici decembra 1931. obiljei i stav Vatikana prema tom pitanju. Profaistiko i antimanjinsko gledite Rimske Kurije moralo se demantirati. Ovo demantiranje bilo je izraeno na naroiti Osservatorski nain.
Svaki ozbiljan i razuman ovjek, koji makar malo zna 5 kakvom obazrivou postupa Sveta Stolica u pitanjima koja se odnose na imenovanja na
elo dijeceza i na uvaavanje ostavki preuzvienih biskupa, i koliko ie stalo
Svetoj Stolici da u takvim sluajevima ouva apsolutnu nezavisnost od svakog
neopravdanog utjecaja od strane dravnih vlasti, moe i sam ociieniti, koliko vrijedi tvrenje spomenutog njemakog dnevnika. Ovo tvrenje daje
nam ipak priliku da i prema drugim insinuacijama drugih stranih listova,
istaknemo opet stav Svete Stolice, da se ona u odlukama takve prirode inspirira i da e se uvijek inspirirati jedinim princinom: viim dobrom dua.
Pred ovim se principima mora ukloniti svaki ljudski obzir kao to bi mogao
152
153

Vatikan i narodne manjine. Politilika 17. II. 1932.

Idem.

to biti posebni politiki interes ove ili one vlade. to se tie ostavke Msgra
Sedeja, istina je, da je ona bila sasvim spontana?! Neistinitost tvrdnje ne
samo Klnische Zeitunga, nego i drugih listova, najbolje je dokazana
pismom koje je sam Msgr. Sedej uputio Svetom Ocu 3. XI. 1931. i u kom
pismiu Sedej izraava papi najdublju i najodaniju zahvalnost to ga je razrijeio dunosti u gorikoj dijecezi.
Dakako, ovakav odluan demanti, gdje se izvjesne stvari prikazuju na
neistinit nain, a naroito da je ostavka bila sasvim spontana, dobioi je i svoj zaslueni odgovor sa dvije strane. S njemake i sa srpske. Dopisnik Klnische Zeitunga
odgovorio je 4. III. 1932. utvrdivi niz stvarnosti koje su u suprotnosti s tvrdnjama
L* Osservatore Romana. Naime itav tok moralnog pritiska na nadbiskupa Sedeja
da preda ostavku, koju je izvrio biskup Luka Passetto u ime Svetog Oca i u
saglasnosti i s izriitim uputama Svetoga Oca kao i obveznim jamstvom u vezi
s linou nadbiskupova nasljednika. Tek poslije toga nadbiskup je sastavio i potpisao svoju ostavku.
Odstupanje nadbiskupa Sedeja bilo je dakle vezano za uslov, da se izvre data jamstva, koja postavljanjem Msgra Sirottija, poznatog gonitelja
Slovena, za apostolskog administratora gorike dijeceze, nisu bila uzeta u
obzir. Uvrijeen u dubinu svoje due Msgr. Sedej napisao je 3. novembra
pismo koje L'Osservatoro Romano samo djelimino citira. Istina je, da je
nadbiskup Sedej u ovom pismu zahvalio papi, to je uvaio njegovu ostavku,
ali istovremeno je na veoma jasan nain upozorio Svetu Stolicu i na uslove
svog odstupanja. Nije pretjerano ako kaemo da je sijedome sluitelju crkve,
koji je bio teko uvrijeen to na njegovo pismo nije doao nikakav odgovor,
upravo zbog toga srce prepuklo. L'Osservatore Romano koji je objavljivanjem samo jednog dijela pisma od 3. novembra pokazao toliko obazrivosti
i promiljenosti, neka ima sada hrabrosti da prizna cijelu istinu i objavi
pismo u potpunosti. Ove injenice dokazuju svakako da je Vatikan popustio
pred politikom koju vodi Italija protiv slovenske manjine, i da je on ovoj
politici rtvovao jednog vjernog slugu. 154
Ovoj polemici izmeu njemakog lista i vatikanskog organa dodala je beogradska Politika niz vlastitih zapaanja koja zacijelo nisu bila nimalo prijatna ni
L'Osservatore Romanu, a tako ni beogradskom nunciju Pellegrinettiju. Politika
u svom uvcidniku pita L'Osservatore Romano, zato tako uporno uti kad je rije
o Sirotitiju? Zato ne odgovara, kad i jugoslavenska tampa kao i inostrana tvrde, da
je unato postavljenom uslovu i prihvaenom od strane biskup-kapucina u ime Svetoga Oca, ipak postavljen ne samo gonitelj Slavena i njihov od ranije ozloglaen
protivnik, nego i ovjek koji jo ne poznaje jezika ogromnog dijela svoje pastve.
154
Idem. Gotovo isti takav pojam objektivnog i istinitog prikazivanja vatikanskog
organa bio je u slinom sluaju s takozvanom ostavkom zadarskog nadbiskupa Matije Dvornika
(1909-1910) koji je bio prisiljen i od kardinala Merry del Vala i pape Pija X, na elju Franca
Joefa, zbog njegova glagoljakog stava. Iako je vatikanska tampa tada odricala da je Dvornik
bio prisiljen dati ostavku i tvrdila je da je sam molio papu da ga razrijei, originalna pisma pape
Pija X. i njegova sekretara od 18. XI. 1909. i 7. XII. 1909. svjedoe da je na drugoj strani istina
a na njihovoj neistina. 1909. bio je Franc Jozef ijoj je elji i volji ugodio Vatikan, a 1931. bio
je Mussolini i faizam. Prema tome sve drugo nego obazrivost i promiljenost pri postavljanju ili smjenjivanju nadbiskupa Sedeja ili Dvornika, osim u sluaju apostolskog administratora
Msgra Sirottija.

Zacijelo, takvo lice je materijalno i fiziki sprijeeno da djeluje u duhu principa, koji
rukovodi Svetu Stolicu kad postavlja ili smjenjuje kojeg biskupa, a to je vie dobro
dua!. Dok sluaj nadbiskupa Sedeja pripada ve historiji, koja e zabiljeiti
kako je Vatikan postupao s posljednjim biskupom slavenske krvi u Julijskoj Krajini,
kako bi se upoznao duh koji je vladao u Rimskoj Kuriji, prisutnost jednog talijanskog ovinista na metropolitskoj stolici u Gorici je iva aktuelnost od presudne
vanosti za dobru i zlu sudbinu Slovenaca i Hrvata u Julijskoj Krajini. Slubeni
organ je priznao, da Sveta Stolica postupa pri postavljanju nadbiskupa i biskupa
obazrivo i promiljeno, pa je prema tome logino, da je Sveta Stolica i obazrivo i promiljeno, dakle svijesno i hotimice postavila za nasljednika nadbiskupa
Sedeja jednog izrazitog talijanskog nacionalistu i ovinistu, koji mrzi narodnost vjernika, ije je vie dobro dua povjereno upravo njemu. Pri kraju uvodniar Politike zakljuuje mislima, koje su zapaene i u znatnom dijelu evropske tampe.
1. Istoriska je istina da je Vatikan pogazio sveanu re datu nadbiskupu Sedeju u pogledu postavljanja njegovog naslednika i time obmanuo
njega i preko pola miliona jugoslovenskih vernika.
2. Vatikan je imenovanje jednog italijanskog oviniste za upravitelja
religiozno-duevnog ivota slovenske manjine izvrio namerno i promiljeno,
i time preuzeo javno odgovornost za sve posledice, koje mogu proistei iz
toga ina.
3. Vatikan je potpao pod uticaj italijanskog nacionalizma i mesto da
titi prirodna prava jedne zaputene manjine, poeo je da se bori protiv
nje upotrebljavajui pri tome sredstva koja nisu dozvoljena jednoj tako
velikoj moralnoj sili, kao to je vrhovno vodstvo katolike crkve. 155
Kad se samo letimino razmotri, to se sve dalje deavalo u goriko-gradikoj metropoli i njenim sufraganskim dijecezama pod novim apostolskim administratorom Sirottijem, koga su vlasti nazivale kao episcopo-fascista, onda se moe
priznati koliko su tona bila razmatranja evropske tampe i njezini zakljuci o ciljevima smjenjivanja nadbiskupa Sedeja i o postavljenju apostolskog administratora
Sirotti j a u prvim trenucima samih dogaaja.
Svima je bilo dobro poznato u Istri i ostaloj Julijskoj Krajini da su postojale
ranije molbe jugoslavenskih katolika i crkvene vlasti, da se Msgr. Sirotti ukloni iz
sjemenita u Kopru, gdje je kao iritelj faistikog ovenskog nacionalizma izazivao
kod klerika pravo ogorenje, kad je bestidno usaivao mrnju mjesto ljubavi prema
narodu, u kome e ovi jadnom djelovati kao vjerovjesnici. I takav je produio da
radi i kao apostolski administrator u Sedejevoj dijecezi. itav niz postupaka govore
koliko je Sirotti bio u slubi faistike ideologije i njihovih planova za denacionalizaciju julijsko-krajinskih Slavena. Prije svega, Msgr. Sirotti nastojao je da slovenske
sveenike zamijeni talijanskim, ili rodoljube korumpiranim tipovima, koji su sluali
njegova protivslovenska nareenja. Msgr. Sirotti talijanizirao je potpuno aki
konvikt Aloysianum koji je bio jo od 1891. u rukama slovenskih sveenika. Vladin
komesar koji je bio postavljen na prijedlog apostolskog vizitatora, otpustio je iz
zavoda sve slovenske nastavnike i vicedirektora koji je bio takoer Slovenac. Otpu155

Idera.

tena je takoer i slovenska posluga te zamijenjena talijanskom, a zatim i slovenske

milosrdne sestre koje su vodile domainstvo. Djeci je zabranjeno pjevanje crkvenih
pjesama na slovenskom jeziku za vrijeme slube boje, pa su ukinute i uobiajene
slovenske propovijedi, koje su zamijenjene talijanskima. Zabranjene su bile i slovenske molitve, a onda i razgovori u maternjem jeziku pod prijetnjom najotrijih
kazni. Djeca od deset do dvanaest godina, koja su uprkos zabranama govorila
slovenski bila su kanjavana smanjivanjem obroka u hrani, za koju su inae roditelji
plaali. U gorikom sjemenitu javili su se sporovi izmeu slovenskih i talijanskih
klerika, uslijed faistike nacionalne nesnoljivosti. Nesklad i sukobi bili su toliki,
ua su na kraju prodrli glasovi i u faistiku tampu koja je zahtijevala energine mjere
protiv slovenskih sjemenitaraca. Kako su u sjemenitu imali prava da se koluju i
pitomci transko-koparske dijeceze, to je biskup Fogaro pokuao da djelu je na
pitomce pozivajui ih na slogu i snoljivost. Iako je govor biskupa Fogara bio posve
privatan, faistiki klerici su ga u cijelosti dostavili faistikoj tampi. 28. maja 1934.
ula je iu sjemenite policija i uhapsila vicedirektora Rutara i profesora Muicu koje
su kasnije vlasti izagnale na pet godina u Junu Italiju. Ostali profesori bili su
kanjeni policijskom opomenom od strane komisije za interniranje i stavljeni pod
policijski nadzor. Ma da su ovi faistiki postupci bili u oiglednoj suprotnosti s Lateranskim ugovorom i Konkordatom, apostolski administrator Siroti nije uope protestirao nego je dopustio da u njegovoj prisutnosti izvre vlasti spomenutu intervenciju. 156
Drugog septembra 1934. odran je u Mariboru trei kongres jugoslavenskih
emigranata iz Julijske Krajine. Poslije izvjetaja predsjednika dra. M. oka i izvjetaja tajnika direktorija donijeta je jedna rezolucija, koja je u vezi s izlaganjem
dra. oka, u kojoj je podvrgao tekoj kritici i stanje katolike crkve u Julijskoj Krajini. Ve iz referata dra. oka vidjelo se koliko je Vatikan na itavoj liniji popustio
faizmu na tetu julijskokrajinskih netalijanskih katolika. Rezolucija je saela svu
teinu optube koja je usmjerena na vrhovno vodstvo katolike crkve.
Sa najveim bolom Kongres emigranata iz Julijske Krajine konstatira,
da su prilike do kojih je dovela sadanja vjerska politika, postale za na
narod prosto neizdrive i da e, ako se stanje me promijeni, 600.000 Jugoslovena u Julijskoj Krajini u najskorijoj budunosti izgubiti sva svoja prava,
crkvena i prirodna. Kongres podvlai injenicu, da je pet biskupija Julijske
Krajine u kojima Slaveni imaju veinu, povjereno biskupima Talijanima;
da se sistematski izbacuje svaki trag slavenskog jezika iz crkve, da se sprovodi, pjevanje, vjerska obuka, pa i samo podjeljivanje Svetih Sakramenata
(ispovijedi) vri na talijanskom, narodu nepoznatom jeziku, i da se slovensko
sveensko proganja, premjeta, zatvara i konfinira. Pred svim nasiljima i
nepravdama Sveta Stolica stoji prekrtenih ruku, zatvara se u grobnu tiinu.
Ka taj nain nastaje utisak o preutnom odobravanju svih tih zloinakih
mjera faistikih vlasti. Kongres konstatira da je Jugoslavenski narod u Julijskoj Krajini sa svojim sveenstvom na elu veoma ogoren i razoaran
takvim dranjem Rimske Kurije i da postepeno stie uvjerenje o sporazumnoj suradnji najviih dravnih i crkvenih vlasti u Jidijskoj Krajini.
156

Lavo ermelj, Life-and-Death Strudle, II ed., 116-117.

Nadleni vatikanski krugovi trebali bi imati u vidu nezadovoljstvo i

pometnju koju izaziva ovaj namjerno pasivan stav visokih crkvenih organa
medu estitim i strogo katolikim stanovnitvom Julijske Krajine.
Takvo ustupanje pred politikim zahtjevima talijanske slubene politike
moglo bi imati neeljenih i dalekosenih posljedica za najvee interese katolike crkve u Julijskoj Krajini jer :se teko moe razumjeti takvo naplaivanje sinovske ljubavi koju je uvijek katoliki elemenat Julijske Krajine
pokazivao prema Svetoj Stolici.
Kongres emigranata kao najpozvaniji direktni predstavnik naega naroda u podjarmljenim krajevima, tumaei intimne osjeaje jugoslavenskog
katolikog stanovnitva i njegovog klera u Julijskoj Krajini, protestira pred
cjelokupnom svjetskom javnou protiv sadanje vatikanske politike, koja ide
za tim, da sveta i prirodna prava naega naroda pretvori u sredstvo plaanja, kojim Sveta Stolica regulira svoje politike obaveze prema faizmu.15,7Treba da se kae, da je na tom kongresu, kome je prisustvovalo nekoliko
hiljada emigranata, bilo i julijskokrajinskih sveenika, koji su takoer glasali za
ovu rezoluciju, kojom se osudio stav vatikanske politike prema Jugoslavenima
Julijske Krajine. Meu njima je bio i rodoljub i upnik-emigrant J. Sokli, koji je
istog dana kongresa odsluio sv. misu kojoj su prisustvovali lanovi kongresa, i na
njoj odrao uzbudljivu propovijed u kojoj je prikazao stradanja podjarmljenih Slonaca i Hrvata u Julijskoj Krajini. 158
Na ovom kongresu pojavile su se jednako uzbudljive i optuujue litanije
emigranata Julijske Krajine, inspirirane po Adamu Mickiewiczu, koje takoer sugestivno crtaju stanje robova, koji su valjano spoznali blagodati rimske civilizacije,
blagosivljane po Rimskoj Kuriji
Emigrantske litanije
Gospod, usmili sel Kristus usmili se!
Bog Oe ki si izpeljal svoje ljudstvo iz egiptovske sunjosti in pripeljal
v obljubljeno deelo, vrni nam domovino nao!
Bog Sin, Odreenik sveta, ki si muen in krian, pa si vstal od mrtvih in
kraljuje na veke, zbudi od smrti domovino nao!
Bog Sveti Duh, Tolanik, tolai nas v trpljenju in razsvetli mogotce, da nam
vrnejo na dom!
Mati Boja, ki so ti nai predniki zidali Sv. Goro, Sv. Viarje, Log v Vipavi,
Barbano ih Strunjan, rei nao domovino!
. Vsii sveti zavetniki nae domovine prosite za nas!
Dobrila, ti na Mojzes, Sedej na dobrotnik, Mahni, na prerok, prosite za
nas pri Veni Pravici!
Gregori, pevec nae zemlje, otmi olni nae zemlje!
Sunjosti tujca rei nas, o Gospod!
Po mueniitvu naih preganjenih bratov rei nas o Gospod!
Po krvi mledeniev herojev iz Istre in Bazovice rei nas, o Gospod!
157
158

Istra 7. VII. 1934.

Idem.

Po trplenju zaprtih, in muenih rei nas, o Gospod!

Po bridkosti izganih duhovnikov rei nas, o Gospod!
Po krvi vseh, ki so padli za vero in svobodo rei nas, o Gospod!
Zaradi poganih domov in izropanih hi rei nas, o Gospod!
Za grob naim kostem v nai zemlji prosimo Te, slii nas!
Za mo, skupnost, svobodo in sreo nae domovine prosimo Te slii nas!
Molimo!
Bratje! Molimo! Bog je z nami! Pravica in resnica bosta zmagali!
Kviku srca! 159
Jo prije nego to je Msgr. Sirotti zapoeo svoju faistiku pasterizaciju,
poele su se graditi dvije crkvice u Brnjama u Gorici i Podgradu u rijekoj dijecezi,
koje su imale biti posveene svetoj brai Cirilu i Metodiju. Kad je 1932. dolo do
zavretka gradnji, podigla se faistika tampa da se te crkvice ne mogu posvetiti
imenima svetitelja, importiranim s Balkana od strane slovenskih rusofila, koji su u
Istri osnovali prosvjetnu ustanovu Drubu svetog Cirila i Metodija. Iredentistika
talijanska tampa za denacionalizaciju Julijske Krajine Lega Nazionale i Dante
Alighieri, stale su zahtijevati da se ti balkanski sveci uklone iz njihovih crkvi.
To su tvrdila je faistika tampa, politiki sveci i njima se eli protutalijanski demonstrirati. II Piccolo di Trieste energino je zahtijevao da se crkvica
mora posvetiti nekom drugom svecu. Takva se nacionalna akcija ne smije
dozvoliti. Bilo bi nerazumljivo kada bi imale javne zgrade, kao to su crkva, strana
izazovna imena, dok se s druge strane dozvoljava da se djeca krste tuim netalijanskim imenima. Time to u Julijskoj Krajini posveuju crkve asti svetog irila i
Metoda, mora biti svakomu jasno, kako su drski neki individui u svojoj protutalijanskoj mrnji. 160 Dakako, Msgr. Sirotti posluao je savjete faistike tampe.
Stoga nije neshvatljivo da je i on najodlunije stao da iskorjenjuje jo preostale
zaostatke slavenskog bogosluja.
Jula 1934. primili su slovenski sveenici preko
opinskih predsjednika, cirkular policijskih vlasti iz Gorice, u kojima se zabranjuje
upotreba netalijanskog jezika u crkvi.
1. Crkvene funkcije, proslave, procesije i religozne sveanosti koje se
vre izvan mjesta, a slue za bogosluje bit e dozvoljene samo pod uslovom
da se sve himne koje bi se imale pjevati, pjevaju na talijanskom ili latinskom jeziku.
2. Zabranjeno je razvijanje crkvenih zastava, standarda i drugih
crkveno-drutvenih zastava s natpisima koji nisu latinski ili talijanski.
Sadanji slovenski natpisi na crkvenim zastavama moraju se zamijeniti
latinskim ili talijanskm tekstom do 1. septembra ove godine. Parohijski sveenik bit e odgovoran za eventualno neuvaavanje ovog propisa unutar njegove jurisdikcije. 161
Ova jasna povreda crkvenog prava zatienog Lateranskim sporazumom i
Konkordatom kao i sveanim izjavama Pija XI., nije naila ni na kakvu osudu Msgra
Sirottija. Naprotiv, on ju je potvrdio i jo pootrenije izrazio u slubenom listu svoje
159
160
1<M

Idem.
I svetaca se boje. Novo doba (Split) 14. VII. 1932.
Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, 119.

dijeceze, pozivajui podreene rektore crkava da izmijene te natpise, kako se ne bi

takve zastave iskljuile iz javnih ceremonija i procesija. Rezultat ovih propisa faistikih i crkvenih vlasti bio je da su slovenske procesije posve umuknule i na njima
se vie nije ni pjevalo ni na glas molilo. 162 Ovako su ruku pod ruku radile crkvene
i faistike vlasti, oigledno ne u onom duhu, o kome u polemici s Klnische Zeitung
govori L'Osservatore Romano, znai nikako ne po principu vieg dobra dua.
Na kraju se i Vatikan uvjerio, ukoliko je Msgr. Sirotti bio obazrivo i promiljeno
postavljen za nasljednika nadbiskupa Sedeja. Vie radi glasa i savjesti Evrope bio
je na kraju Sirotti uklonjen, pa je mogao prodati svoje tri skupocjene mitre koje
je jo pred Boi 1931. kupio, nadajui se, da e ga faisti intronizirati. 163 Za nadbiskupa bude postavljen biskup Carlo Margotti krajem jula 1934. 164 Bio je to bolonjski
Talijanac koji nije znao ni rijei slovenski. Kako n i j e bio poznat irokom svijetu,
pojavile su se nade da e moda novi nadbiskup poi drugim putem nego to je to
iao Msgr. Sirotti. Tim vie, jer je uzeo za svoju nadbiskupsku devizu Juistitia et
pax, a narod je bio eljan ve jednom i pravde i mira. Meutim ova nada bila je
kratka vijeka. Jer u inauguralnom govoru, podvukao je Msgr. Margotti da trai od
podreenog sveenstva ne samo lojalnost, nego vjernost i zahvalnost prema dravi u
kojoj djeluje. Na sam faistiki praznik Pohoda na Rim, 28. oktobra 1934. izdao je
Margotti novi pravilnik za goriko centralno sjemenite, kako< bi ga doveo u sklad
s pravilima Svete Kongregacije za Sjemenita i Univerzitete. Pod prijetnjom iskljuenja iz sjemenita, nadbiskup je zahtijevao od sjemenitaraca, da nose isto tako
odijelo i eire kao i njihovi drugovi u ostalim talijanskim provincijama, da ih tako
i vanjskim izgledom izjednai s ostalim klericima Talijanima. Istodobno je talijanski
jezik oznaen kao slubeni za sve poslove unutar sjemenita. Isto je nareenje protegnuo i na Aloysianum i zadrao je sve talijanske profesore i odgojitelje. Inae
je svuda postavljao talijanske sveenike koji su vrili pastorizaciju na talijanskom
jeziku. Nisu bili rijetki sluajevi, da je narod, kad je uo da mu s propovjedaonice
govori sveenik talijanskim jezikom, napustio crkvu. Ali pred crkvom su ve ekali
karabinjeri koji su prisilili narod da se vrati u crkvu i da pod straom slua propovijed kiojiu uope njie mogao razumjeti. Naroito teke scene izazvao je u Doberdobu faistiki sveenik Bresisian, koji je slovenskim majkama kad su ga dole moliti
za njihovu djecu da im vjeronauk predaje na mternjem jeziku, grubo odbio.
Stavie, on je s propovjedaonice agitirao za faizam, govorei djeci da je njihova
dunost da ljube Italiju i Ducea; ako netko od vas mrzi Italiju, t a j e onda prouzrokovati da e Mati Boja zaplakati! 164a Posljedica ovog politikog vjeronauka i politiko-vjerske misije oca Bressana bila je da se narod Doberdoba i Jami j a odbio od
crkve i prestao da u n j u ulazi. Sline su prilike bile i u drugim upama, gdje su
talijanski sveenici zajedno s faistima ruku pod ruku vrili duhovnu odgojnu misijiu!
U Gorici su vlasti zaplijenile 15000 slovenskih molitvenika, koji su bili u Gorici
odtampani za slovensku djecu! Jednako i one molitvene knjiice koje su bile poslate

ie kral ;
br. 47.).

162 Vigilans, Papa Pijo XI. protiv Slavenima 18.

163 Vigilans, Papa Pio XI. protiv Slavenima, 18. Da bi ga faisti utieili, odlikovao ga
na Duceov prijedlog. Dobio je orden Commenda della Corona d'Italia. (Istra 1934.

164
L'Osservatore Romano objavio je 27. VII. 1934. Margottijevo postavljanje. Ranije je
bio tajnik komisije za Rusiju, a onda apostolski le?at u Turskoj i Grkoj. (Istra 3. VIII. 1934).
1R4
a Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, 119-120.

iz Jugoslavije. Dakako Msgr. Margotti nije ni jednom rijei protestirao. 163 Msgr.
Margotti je u stvari odgovoran i za progone slovenskih lazarisita koji su imali svoj
samostan u Mirenu pored Gorice. Ti su redovnici bili izloeni najteim persekucijama decembra 1934. od strane faistikih vlasti, zatvoreni, i na kraju deportirani u
Junu Italiju. Msgr. Margotti na traenje ostalih sveenika nije htio da se za zatvorenike zauzme prepustivi ih posvema faistima, tovie, on je dozvolio da se taj
samostan aprila 1935. preda talijanskim lazaristima iz Torina, koji su bez odlaganja
zauzeli samostan. im su Talijani zauzeli t a j samostan svi su slovenski laici i asne
sestre morali napustiti Miren. Tako su ovi talijanski uljezi nastavili da u duhu
faisizacije i talijanizacije djeluju medu slovenakim puanstvom. Msgr. Margotti
pokazivao je svakom prilikom svoja neraspoloenja prema Slovencima, i to ne samo
u Julijskoj Krajini, nego i onima u Jugoslaviji. Marta 1935. je u svom dijecezanskom
listu polemizirao s izvjesnim komentarima jugoslavenske tampe i zabranio je svome
sveenstvu kao i pastvi, da itaju jugoslavenske novine, ma da je dobro znao da je
sva jugoslavenska tampa bila zabranjena za Italiju. 166
Prilikom otvorenja izlobe katolike tampe, koja si je dala samodopadni
naziv Arma veritatis, ma da je to oruje esto branilo neistinu i la, maja 1936.
na kojoj je bila i soba u kojoj je i slovenska i hrvatska klerikalna tampa izloila sve
svoje primjerke dnevne, nedjeljne, povremene i revijalne tampe, uprilieno je iz
Hrvatske i hodoae Sv. Ocu, koje su predvodili nadbiskup ari i biskup krievaki
dr. Dionizije Njaradi. Prije prijema itavog hrvatskog hodoaa bio je u audijenciji
nadbiskup ari, koji je papi predao jednu adresu, u kojoj se govori o zaslugama
165

Istra 15. II. 1935.

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, 121-122. Na pisanje zagrebake Istre, ali
i ljubljanskog Jutra, u kojima je bilo esto rijei o progonima Slovenaca u Gorikoj dijecezi,
pa tako i o djelima Msgra Margotti ja, nadbiskup je estoko reagirao i zaprijetio svome sveenstvu,
koje je slalo informacije u Jugoslaviju o njegovim nedielima i faistikim zalaganjima za denacionalizaciju povjerene pastve. Tim povodom izdao je Msgr. otru opomenu sveenstvu, otkrivi da su
s ovakvim pisanjem ovih listova nezadovoljna i njegova braa u Kristu, jugoslavenski biskupi. U
tom Monitumu (opomeni), Margotti kae kako se posljednjih nekoliko mjeseci u pojedinim listovima
u Jugoslaviji napada i on nepotenim klevetama i izvjetajima potpuno lanima ili namjerno pretjeranima. Najvie pak treba aliti, nastavlja nadbiskup, to se ini, da se zaetnici tako alosnog
zlodjela, nalaze u ovoj nadbiskupiji. Dok ovo alosna srca objavljujemo, pomiljajui na veliku
tetu. dua,. koja, po svjedoanstvima drage nae brae jugoslavenskih biskupa proizlazi iz ovoga
naina rada sve i pojedine sveenike i vjernike nae nadbiskupije da opomenemo, da se ne zaklanjajui ni za kakav razlog spomenute dnevnike i ostalo slino potpuno odbace i ne piu nita to bi oni
trebali objelodaniti, (Istra 31, V. 1935). Stavivi tako na indeks sve. jugoslavenske novine, koje
su stale otkrivati njegovu faistiku pasterizaciju, Margotti je i dalje produio da svim sredstvima
pomogne faistike vlasti u njihovim nastojanjima. Ali, ako su ovi liberalni listovi bili za njega i
jugoslavenske biskupe na indeksu, nije bio Jegliev ljubljanski Slovenec koji je u momentima
otrenjavanja, ma i rijetkim, i sam takoer ukazao na teak ivot u Julijskoj Krajini, ne samo politiki nego i crkveni. Slovenec piui 12. II. 1935. o 13-godinjici papstvovanja Pija XI ,govorei o
njegovim zaslugama osvrnuo.se i na bijedno stanje .klera u Julijskoj Krajini. Stoga, vezujui svoje
misli s papinim nastojanjem da se u svijetu odgaja u misiiskim opinama domai kler, kako bi odgovorio'prirodnom pravu i starodrevnom obiaju crkve, Slovenec izraava goruu elju, neka bi
se to naelo kranskog pastirstva dua uspostavilo i titilo protiv nakana i prakse poganskog nacionalizma takoer i tamo gdje obitavaju naa braa po krvi i trpe s itavim mistinim tijelom crkve
nepravedno proganjanje i zapostavljanje svoga jezika i kulture po svetim bojim hramovima, da bi
se papin program obistinio posvuda. Nije nam poznato, kako je na ovaj napis reagirao Msgr. Margotti. Zacijelo bez obzira, to je to list njegova brata u Kristu, koji osuuje liberalne listove, pa
i onda kad piu o progonima crkve, u Julijskoj Krajini, da je i Slovenec doivio sudbinu svog
protivnika, ljubljanskog Jutra. Pa opet, sve to nije smetalo hrvatske klerikalce da i dalje najdevotnije primaju iz faistikih i vatikanskih ruku obeanja puna varavih nada koje su ih pred
irokim masama i dalje vezivale s Vatikanom koji se tako malo starao za njihovu brau u Julijskoj
Krajini.
186

hrvatske katolike tampe o najveoj dananjeg vremena zemaljskoj vlasti. I mi

Hrvati i Slovenci, makar brojem maleni i blagom skromni, uvijek smo sinovski
odani svetoj Crkvi Kristovoj i apostolskoj Stolici, i sluali smo glas Petrov, i nastojali smo, to smo vie mogli, oko tampe Katolike. To pokazuje na zajedniki
Paviljon, to ismo ga posvetiti svetom Jeronimu najboljem zatitniku Katolike
tampe. Blagoslovi nas, Sveti Oe, da i unapredak jo snanije poradimo na tom
djelu Bojem. A mi Sveti Oe, Tebi i Tvojim nasljednicima obeajemo vjenu
vjernost i ljubav.
Sveti Otac primio je adresu i proitao s velikom razdraganou, kako kaii
novinski izvjestitelji, zanimao se za prilike kod Hrvata katolika i izrazio svoju
radost, to i hrvatska tampa uestvuje na toj svjetskoj izlobi.
Poslije toga je doao Sveti Otac doekan s trokratnim usklikom:
ivio
Papa! ivio Papa! ivio!
Pozdravio se ponovno veoma srdano sa nadbiskupom ariem i biskupom
Njaradijem, a tada je zaredao svima nama ostalima, prulvi svakom ruku, koju
smo sa strahopoitanjem kleei poljubili.
Nakon izvrene deifikatorske proskinezis, Hrvatske na koljenima Sv.
Otac se obratio kleeim Hrvatima znaajnim govorom.
Nae je srce puno radosti, ilo ste doli kao lanovi velike obitelji u dom
svoga zajednikog Oca, kojemu su svi sinovi uvijek dobro doli, a posebno su m
mili i dragi sinovi iz Hrvatske i Slovenije, jer znamo da su oni medu najboljim i
najodanijim sinovima Crkve. Hrvate i Slovence poznajemo, po njihovoj ljubavi
prema Nama, a tu njihovu ljubav dokazuje evo i to, to su i sada doli sa eljom
vidjeti Oca, i to ba ovom prigodom, kad je otvorena, Naa i vaa svjetska izloba
katolike tampe. Naa je velika radost, to na toj izlobi sudjeluju svi narodi katolike Crkve, a meu njima i Hrvati i Slovenci, pa se vae nacionalno odjeljenje na
ovoj po nama inauguriranoj izlobi odlikuje lijepim oblikom, pokazuje intenzivan
va rad i znatne uspjehe na polju katolike tampe, te zauzima medu ostalim narodima ovdje dostojno, odlino i asno mjesto. U znak radosti nad svim tim i to vas
vidimo ovdje, podjeljujemo vam rado svoj blagoslov, i to ne samo vama, nego i
vaoj domovini, vaim obiteljima, vaim roditeljima i djeci vaoj, te svima onima,
koji su vam posebno na srcu i za koje posebno elite Na blagoslov.167
Novi nadbiskup, koji je doao s devizom Pravda i Mir, svuda je sijao
nepravdu i nemir. A sve je bilo dobro pripremljeno ve od samog Margottijevog
dolaska u Goricu. Obespravljeni Slovenci mogli su da iz nadbiskupova lista saznaju,
kako je sada doao trenutak da se u sve upe postave talijanski sveenici, jer u
svakoj slovenskoj upi ima i po nekoliko Talijana. U istom je smislu javljala i katolika rimska agencija Corrispondenza jednom notom iz vatikanskog slubenog
izvora i u istom je duihu obiljeila misiju Msgra. Margottiia. Vatikan se pri tome
posluio statistikama transkog faistikog II Piccolo di Trieste od 22. IX. 1934.
167
Sveti Otac p a p a o H r v a t i m a i Slovencima. Hrvatska Straa 20. V. 1936. Istra
22. V. 1936. N i j e smetalo ove hrvatske klerikalce ni to, to je p a p a povodom abesinskog rata upravo
ovom prilikom govorio o sretnoj podudarnosti o k o n a n j a r a t a nama najblie" i dragog naroda!
(Istra 29. V. 1936.). O t o j izlobi d a j e sugestivnu i pregledno sliku > Guida della esDoizione mondiale della tampa cattolica. Gitta del Vaticano. 1936. Jugoslavija b a je u X X I X sali. Vidi

69-71.

Ova nota, koja je potekla iz slubenog izvora poinje ovakvom konstatacijom:

Da bi se dalo priblinu sliku grandioznog rada crkvene reorganizacije kojemu je
prionuo s udivljena vrijednom apostolskom gorljivou goriki, nadbiskup Msgr.
Margotti dovoljno je nekoliko rjeitih brojeva. Ovako je dakle ozvaniena misija
asimilacije, koju je savrenim faistikim metodama izvodio Sedejev nasljednik na
ope zadovoljstvo Kurije i Kvesture. Nadbiskup Margotti je na dan stupanja na
Sedejevu stolicu depeirao gorikom faistikom sekretaru da blagosilje valjane
crne koulje. Zato i nije udo, da je faistiki Regime Faseista (31. X. 1934.)
odao nadbiskupu naroito priznanje kad je za nj rekao da je sveenik dostojan
svoga vremena, Evropljanin, Talijan i faista. Na dan 12-godinjice Mara na Rim,
Margotti je, sprijeen slubom u crkvi da prisustvuje faistikoj paradi uputio
gorikom fasciu pismo u kojem velia slavni Marcia su Roma. aljui iz dubine
srca pozdrave zanosno eli da to vie triumfira nacionalna stvar nae Italije. 168
Bilo je to u stilu njegovih stalnih pozdravljanja i blagosiljanja crnih koulja, koji
su za njega odvani pioniri nove Italije. 169 A Duce mu je velik i nepobjediv, pa
za njega moli u svima sveanosnim prilikama. 170
Proslavljujui Te Deum za onu pobjedu u Abesiniji Msgr. Margotti je u
katedrali pred Sanctissimum-om izrekao i ove za faiste uzbudljive rijei: O, blagoslovi Euharistini Isuse, prisutne. . . Blagoslovi naega kralja, Ducea, voljenog od
talijanskog naroda, vladu i cio narod. Blagoslovi ispred sviju nae hrabre vojnike
i talijansku vojsku. Tom prilikom izdao je Msgr. Margotti okrunicu kojom je
naredio, da se u svim upama crkvenim sveanostima proslavi abesinska pobjeda.
Uz okrunicu dodat je i Mussolinijev govor, ije rijei su bile blagi balzam za njihove due. 171 Nije onda udo, da je Msgr. Margotti naredio sveenicima da se
u crkvama moli i za pobjedu panskih Francovih pobunjenika! A, kad je Franco uz
pomo faizma i nacizma uspio, onda je Msgr. Margotti u jednoj okrunici tvrdio
da katolici vide u Francovoj pobjedi pobjedu kranstva nad barbastvom. 172 Zato
su dananji vojnici talijanski legionari zasluniji nego nekadanji kriari. . .
branitelji Krista i njegova oltara . . ,173
Ovakav nadbiskup faist zacijelo je zasluio Orden sv. Mauricija i Sv. Lazara s lentom, koji mu je podario kralj na Duceov prijedlog. 174
Kad je goriki kvestor opomenuo 27. VIII. 1936. sveenike u katedrali i
crkvi svetog Ignacija u Gorici, a tako i ostale upnike iji su vjernici bili u veini
Slovenci, da smjesta prestanu sa slovenskim propovijedima, molitvama i pjevanjem
u crkvama, nadbiskup nije na to uplitanje civilne vlasti u crkvene stvari uope
reagirao. Kad su mu na tu oiglednu povredu Lateranskog sporazuma i Konkordata
opomenuti sveenici skrenuli panju i zahtijevali od njega da kod vlasti posreduje,
odbio ih je, i stvar je primio kako je elio prefekt. Tri sedmice kasnije oficijelni list
gorike nadbiskupije objavio je nova nareenja o romanizaciji slavenskog sveenstva
168
160
170
171
172
173
174

I. M., I kroz crkvu po Jugoslavenima. Novosti 1. XII. 1934.

Istra za III. 1935.
Istra 8. III. 1935.
Istra 15. V. 1936.
Istra 4. IX. 1936.
Istra 27. I. 1939.
Istra 16. IX. 1936.

u pogledu njihove vanjtine. I njima je naredio, kao ranije pri dolasku klericima u
gorikom sjemenitu, da nose odijelo i eire isto tako* kao i sveenici u Italiji. U
istom broju pozvao je nadbiskup svoje stado, da ga prati pri hodoau u Rim, odakle
e se vratiti jo odaniji stolici svetog Petra, jo vie rimski u njihovim srcima i akcijama, tako Rimljani kao to je bio sam Krist.175
Msgr. Margotti pokazao je koliko se umije zaloiti za faizam i kod svoje
slovenske pastve, agitirajui i propagirajui, kad je u uskrnojoj poslanici 1937.
otvorio svoje faistiko srce. A Margotti tada nije samo goriko-gradiki nadbiskup,
ve i apostolski administrator transko-koparske dijeceze, poto je biskup Fogar
1936. bio smijenjen na zahtjev faista, ne hotei im udovoljavati svima zahtjevima
i osuujui njihovo uplitanje u isto crkvene poslove. Tako je Vatikan protegnuo
vlast faiste Margottija i na Slovence i Hrvate u transko-koparskoj dijecezi. Margottijeva poslanica, imala se itati u slovenskim crkvama na nedjelju prije Pepelnice
1937. Ovaj put, izuzetno slovenski, kako bi do slovenskih srdaca prodrlo njegovo
faistiko zalaganje. U poslanici, u samom uvodu ima i ovo:
Nema sumnje da je veliki rat izlijeio mnogu ranu, oistio mnogo neistoa, i faizam koji je poslije ope olujine doao i uzeo uzde i vodstvo
naega naroda u cilju da ga spasi i da mu dade pravu pobjedu i mir, i to
pomou Bojeg, politikog i socijalnog reda; i taj faizam ne zanemaruje
moralnu i duhovnu obnovu talijansko11' naroda. Ako je danas u Italiji religija
potovana i ako se ime naeg Gospoda vie ne psuje bezbono. ne govorei o drugim zemljama, ako nije vie u prometu amoralna tampa, ako ie
svetost praznika potovana, ako su prijestupi koje osuuje boanski zakon
progone i zakoni nae zemlje, ako je crkva slobodna u vrenju svoje apostolske misije, ako je Rimsko pitanje sretno rijeeno, ako su clviie vlasti, civilna i crkvena ujedinjene u korisnom skladu, ne dugujemo li ovom pokretu,
jakom i plemenitom, velike planove i plemenite ideje koje njihov incijator
i ef tj. Duce-Mussolini nosi kroz sve tekoe do svemonog razvoia do koga
je stigao do ovog dana i do budue savrene realizacije njegova irokog i
neustraivog programa do ponovnog uspostavljanja carstva u Italiji koga bi
paklene kohorte izgubile mrnjom svoje vjere. Ovo sve je providencijalno
i mi moramo biti blagodarni ovoj Providnosti i diviti se ovjeku, koji je
njegovo glavno sredstvo!17
Ovo faistiko zalaganje nadbiskupa Margottija osvjetljava unekoliko i
materijalnu pomo koju je Ministarstvo unutranjih poslova davalo Margottiju za
njegovo faistiko djelovanje medu Slovencima i Hrvatima. Postoji dokumenat od
5. junuara 1935. iz koga se vidi da je goriki prefekt intervenirao kod Ministra unutranjih poslova. T a j je obeao da e specijalnim subvencijama izai u susret prefektovu prijedlogu uvaavajui upravo naroito delikatno djelo s politikog stanovita, koje on mora razvijati u toj nadbiskupiji. 176 Prema tome je jasno, dakle, da je
nadbiskup Margotti za svoju antislavensku akciju i za rad na talijanizaciji u Julijskoj
Krajini bio posebno subvencioniran iz fondova Ministarstva unutranjih poslova.
Vjeran izvritelj Mussolinijevih antislavenskih direktiva, nadbiskup Margotti bio je
175
178

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 124.

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle. II ed., 123.

uistinu faista u potpunom znaenju te odvratne rijei. Ve ovo nekoliko sluajeva

pokazalo ga je kao ovjeka koji stalno glorificira Mussolinija kao ovjeka koga je
Bog poslao Italiji da je vodi na putovima obnove velike rimske imperije. Ovakav je
Margotti bio za abesinskog rata, ovakav poslije njega, ovakav u drugom svjetskom
ratu. Kad je Italija ula u rat na strani Hitlerovoj, nadbiskup Margotti uputio je
Mussoliniju poslanicu punu faistike odanosti. Duce mu je odgovorio preko prefekta
Gorice telegramom koji glasi:
Proitao sam poslanicu nadbiskupa Margottija. Recite mu da su njegove
rijei dostojne Talijana i sveenika. Izrazite mu moje zadovoljstvo, 177
Prefekt je to izvrio lino i pismeno. Margotti mu je odvratio pismeno 17.
juna 1940.
Ekselencijo,
Rijei Ducea, koje mi je Vaa Ekselencija saopila, dananjim pismom,
a koje ste vi ponovo proitali lino prilikom ugodne posjete, uinjene mi
danas, nagrada su prevelika za mene i moje vrlo skromno djelo. Molim Vas,
da stavite do znanja Duceu moju zahvalnost, dok u ja nastaviti s molitvama
za nesumnjivu pobjedu faistike Italije, koju jo jedno?n blagosiljam zajedno s njezinim Kondotjerom. Izvolite primiti moje potovanje, a zahvaljujem Vam toplo to ste me udostojali lino posjetiti i za sve ljubaznosti, kojima ste me uvijek okruivali.1'78
Sasvim zasebno poglavlje zasluio bi Margotti za njegov profaistiki rad
tokom rata, kad je Italija u Julijskoj Krajini provodila najbrutalnije mjere i kad je
pristupila fizikom istrebljivanju jugoslavenskog stanovnitva. Margotti, kao prekaljeni faista, i te je krvave zloine blagosiljao i najaktivnije podupirao.
Ovako je djelovao faistiki nadbiskup, nesumnjivo obazrivo i smiljeno
izabran i postavljen od Rimske Kurije da izvri zajedniku stvar crkve i faizma.
Stoga je sasvim razumljivo da nisu u Rimskoj Kuriji uzimane u obzir ni predstavke
julijisko-kraj.inskih sveenika, ni savjeti transkog biskupa Fogara, niti Memorandumi upuivani Savjetu drutva naroda, kao niti promemorije upuivane kardinalima izaslanicima Svete Stolice i pape Pija XI. na opim Euharistikim kongresima. Tako je odran septembra 1933. u Beu veliki euharistiki kongres na kome je
papu Piju XI. zastupao kardinal La Fontaine. Na kongresu je referirao o stanju
katolikih manjina, pa je predat kardinalu jedan veliki memorandum. U njemu se
istie kako je uzajamnost evropskih naroda razbijena i poljuljan pravni red. Ako
se eli uspostaviti kransku Evropu, moraju se ukloniti s puta sve zapreke kcie
spreavaju obnovu tog kranskog reda. Meu najvee zapreke koje stoje na putu
toj obnovi spada u prvom redu alosna sudbina jugoslavenskih i njemakih manjina
u Italiji. Ta alosna sudbina ne samo da spreava miran ivot izmeu talijanskog,
njemakog i jugoslavenskog naroda u Srednjoj Evropi, nego predstavlja takoer
ranu na tijelu katolike crkve. Zatiranje njemakog i jugoslavenskog stanovnitva
u Italiji je u historiji evropskih drava po svojoj bezobzirnosti bez poreenja. U
Memorandumu se trai zatita i oslonac u najveem moralnom autoritetu ovje177
178

Documents sur la denationalisation, 58. Dok. br. 17.

Documents sur la denationalisation. 59. Dok. br. 18.

canstva u katolikoj crkvi, koja je bila od Krista ustanovljena kao hraniteljica prava
i zatitnica slabih. Vjeronauk je u maternjem jeziku prema kanonskom pravu, prirodno pravo, to je i Pijo XI. potvrdio svojim pismom biskupu Berningu u Osnabricku aprila 1928., da je duobrinitvo u maternjem jeziku naravno i nadnaravno
pravo katolika. U Junom Tirolu i Julijskoj Krajini, postupa se sasvim u protuslovlju
s ovim naelom. Detaljan niz nevolja i stradanja tih manjina daje teku sliku
crkvenih prilika u Italiji, o kojima je tako rjeito govoreno i u Memorandumu
upuenom iste godine Savjetu Drutva naroda. Memorandum se obraa na sve kardinale, nadbiskupe, biskupe i sveenike i katolike svega svijeta da se mole za progonjene
manjine u Italiji kako bi se njihova sudbina olakala. Od mjerodavnih se trai da
narede crkvenim vlastima koje toleriraju ili nareuju da se netalijanski katolici
odnarouju putem crkve, zabrane takva grijena djela. 179
Ali Rimska Kurija nije ni sada posvetila panju tome problemu niti je ma
kakve instrukcije dala svojim faistikim nadbiskupima i biskupima u Julijskoj
Krajini. Tome pitanju nije se posvetilo ni toliko panje kao onima u Abesiniji,
Egiptu i Sudanu. Istu je sudbinu doivio i Memorandum jugoslavenskih katolika koji
je predat na jedanaestom Euharistikom kongresu u Ljubljani, kardinalu Augustu
Hlondu, primasu Poljske i legatu njegove Svetosti pape Pije XI. na tom Kongresu.
Ovaj Memorandum je itava knjiga od 82 strane u kojoj se u sumarnim crtama
ponavljaju stare i niu nove nepravde i povrede, koje snalaze katolike Jugoslavene
u Italiji od strane faista koje pomau i zatiuju crkvene vlasti. Neobino je poreenje koje se ini sa Abesinijom. Faizam, a kroz njega i vatikanska tampa, svemu
je svijetu govorila o ugroenim misionarskim stanicama u Abesiniji, kako bi se pred
svijetom unekoliko opravdala spremana najnemoralnija agresija, koju je faizam
uinio za proirenje svoje imperije i u cilju takozvanog proirenja kranske civilizacije i u stvari faistikog imperijalizma. Pomou bombi bacanih iz aviona i pomou
gasova trebalo je prokriti put u Abesiniju rimo-kranskoj civilizaciji, iako je u
Abesiniji u veini prevladala koptska kranska crkva. Za te u Abesiniji zaloila se
Sveta Stolica svim svojim arom i autoritetom, dok istodobno nije htjela vidjeti ni
uti vapaje progonjenih jugoslavenskih katolika u svojoj; sredini. Dok se iz Italije
prebacuju sveenici i redovnici Slovenci i Hrvati preko granice bez protesta Rimske
Kurije, dotle se ona za talijanske misionare u Abesiniji zalae svim sredstvima, kao
to e talijanska vlada uiniti, i samim najstrahovitijim ubojitim orujem. Dakako
i zalaganje za abesinske misionare kao i nezatiivanje i nezalaganje za jugoslavenske
katolike u Italiji, za sav nefaistiki katoliki svijet, bilo je jasno da su ta zalaganja,
odnosno nezalaganja, osnovana na talijanskim nacionalistikim, zapravo faistikim
principima i politici koju je faizam provodio. Vjerski problem, koji je Vatikan u
abesinskom pitanju istaknuo, bio je samo pretekst za osnovni politiki motiv talijanske vlade u abesinskom problemu. Zato se autori Memoranduma pitaju, s kojim
moralnim pravom moe Sveta Stolica u Abesiniji i Egiptu i u Sudanu istupati protiv
jedne politike, koja se u Italiji ve godinama pomou crkvenih poloaja tjera na
tako sistematski nain?180
178
Memorandum o progonu narodnog jezika iz crkve u Julijskoj Krajini i Tunom Tirolu,
upuen s velikog Katolikog kongresa u Beu svim katolicima svijeta. Novosti 16. IX. 1933.
180
Seiner Eminenz Herrn August Hlond Kardinal der Heiligen rmischen Kirche .. .
Primas von Polen, Legat Seiner Heiligkeit des Papstes Pius XI . . . fr den XI. euharistische Kongres
Jugoslaviens in Ljubljana. (Ende Juni 1935), 78-79.

Nema sumnje ovaj Memorandum s ljubljanskog Euharistikog kongresa,

a tako i onaj s bekoga, u analizi itekih stvarnosti pokazuje sugestivnim izlaganjem
kako talijanski nacionalizam, noen faistikom ideologijom i njegovom tenjom za
obnovom rimskog imperija, prodire bezobzirno u podruje Ecclesiae Christi,
Dosljedno cjelokupnom prikazu pri kraju Memoranduma podiu se teke rijei
optube protiv vrhovnih crkvenih vlasti, ne izuzimajui tu ni Svetu Kongregaciju
Obreda, ni Rimsku Kongregaciju za sjemenita i univerzitete, pa ni biskupe Julijske
Krajine. I ovaj Memorandum proao je istu stazu kao i oni raniji. O uklanjanju zla,
o prestajanju progona i o pozivu na odgovornost faistikih crkvenih velikodostojnika u Julijskoj Krajini od strane Rimske Kurije nije bilo ni govora. Naprotiv.
Svemu ovome dao je jasnu simbolinu potvrdu potpunog slaganja s tim i takvim ba
sistemom sam papa Pijo XI., kad je 18. XII. 1935 poslao poreko-puljskom biskupu
Pederzolli ju, raspee od slonove kosti kao poklon za izvrni komitet Italia Redenta
u Istri. Zacijelo za velike zasluge drutva pri osnivanju i odravanju talijanskih
djejih vrtova i kola u slovenskim krajevima Julijske Krajine, koji su sluili odnarodavanju slovenske i hrvatske djece. 181
Ova injenica nesumnjivo je najizrazitiji komentar Memorandumima
Euharistikih kongresa, predanih kardinalima za Svetu Stolicu.
Ovako zamjenik Krista svojoj talijanskoj djeci, ovako isti i nepogrjeivi s
faistikim vlastima svojoj pastoradi, Slovencima i Hrvatima u Julijskoj Krajini.

181

Lavo ermelj, Life-and-Death Struggle, II ed., 135.

XIII.

OBEAVANA ZEMLJA
Prosperitet katolicizma u bivoj prekumanovskoj i kumanovskoj Srbiji

U poglavlju, u kome se govori o Majskoj deklaraciji, njenom pravom znaenju, porijeklu i ciljevima, pokazano je, kako su i 1917., kao i ranije, ruku pod ruku,
poli Be i Vatikan na osvajanje novih podruja Balkana, pod jednom osobito vjeto
izraenom maskom, pod kojom su se skrivali njihovi zajedniki i njihovi posebni interesi. Pristalice krkog biskupa Mahnia, tadanjeg glavnokomandujueg militantnog
klerikalizma u Hrvatskoj i Dalmaciji, kojima su tada vrlo prisno suraivali i klerikalci u Sloveniji, iskreno su vjerovali jo tokom prvog svjetskog rata u njegove fantastine iluzije o bogatoj etvi unijaenja Balkana. Meutim, ubrzo poslije 1918., n a j vei dio ovih se razoarao, jer su se uvjerili da se od te toliko nadane etve nema
gotovo nita da oekuje. I to ni u Srbiji, kao ni u Bugarskoj, koja je ve od XVII.
stoljea ula u ponovnu interesnu sferu vatikanske Kongregacije de propaganda fide,
a poslije prvog svjetskog rata veoma aktivne ustanove Pro Oriente. No to nikako ne
znai, da se katolicizam poslijel918. nije u Srbiji afirmirao. Naprotiv. On se i pored
svih nezadovoljstava, o kojima je toliko pisala klerikalna tampa u Jugoslaviji, kao
i ona na strani, naroito vatikanska i ostala faistika u Italiji, neobino proirio.
Jer, treba da se kae, da su se upravo u izrazito pravoslavnim krajevima Srbije i Makedonije izgradile nove katolike crkve, da su stali nicati novi samostani, domaih
i stranih redovnika i redovnica, sa raznovrsnim misijama i zadacima, sjedinjujui se
u osnovnome cilju tihe penetracije ne samo prozelitistikih akcija nego i onih vatikanskog Drang nach Osten kao avangarde Mussolinijevog faistikog imperijalizma
povezujui se se njime u mnogim zajednikim interesima. Stale su se javljati i nove
organizirane upe, na kraju i sama nadbiskupija sa itavim hijerarhijskim aparatom
sa sjeditem u Beogradu.
Pravoslavna crkva irila se u zapadnim dijelovima drave, jer je gradila crkve,
osnivala parohije u gradovima kao to su Ljubljana, Maribor, Zagreb i Suak: S time
u vezi stale su se graditi nove pravoslavne crkve, i s novim zakonom o srpskoj pravoslavnoj crkvi odredilo sjedite jedne nove srpskopravoslavne mitropolije sa sjeditem
u Zagrebu. Sve je to izazivalo kod klerikalaca u Hrvatskoj i Sloveniji, koji nisu neposredno bili upoznati sa povoljnim razvojem katolicizma u Srbiji, kao da se u izrazito
katolikim krajevima ugroava katolicizam jednom agresivnom penetracijom pravoslavlja, i to upravo prema zapadnim stranama granica bive Jugoslavije. Sve je to
uoila i vatikanska tampa i dala svoja tumaenja koja se esto nisu razlikovala od
strastvenih polemikih napadanja na za njih osiono pravoslavlje u Jugoslaviji. Pored
toga, toj je tampi dobro dolazilo utvrivanje injenica da je poloaj pravoslavne crkve
u dravnim budetima bio povoljniji od onoga katolike crkve,, to je nesumnjivo bilo

rezultat veeg broja pravoslavnih i ranijih steenih prava, o emu nije klerikalna tampa
htjela da vodi rauna. Jer, prema 5,354.313 katolika bilo je 6,785.499 pravoslavnih dravljana, kako to pokazuje dra K. Draganovia Opi ematizam katolike crkve u Jugoslaviji (1939.). Kad su dola na dnevni red i pitanja takozvane laicizacije kole u projektima pojedinih kolskih zakona, kao i u samim zakonima, koji su dobijali redovno na proteste katolike crkve svoje od nesposobnih vlada prije i poslije 6. januara 1929. komentare i ublaivanja, ustvari rjeenja prema klerikalnim zahtjevima, ipak je klerikalna
tampa sve to koristila da bi se pokazalo pred pristalicama koliko je rimokatolika
crkva zapostavljena. U ova meusobna trvenja, koja su dola do izraza ne samo u
tampi jedne i druge crkve, nego i u poslanicama najviih crkvenih predstavnika, razmahivala se borba, koja je, kako je reeno ve, i na strani, naroito u vatikanskoj
tampi dobijala svoj naroiti karakter koji je strani svijet imao da uvjeri, kako je
rimokatolika crkva ugroena i progonjena, a pravoslavna favorizirana. Ulje u vatru
su sipali klerikalni izvjestioci L'Osservatore Romano, meu njima najstrastveniji
i najneobjektivniji don Kerubin egvi. kojemu su potrebnu gradu davale biskupske
kurije katolikih dijeceza u Jugoslaviji.
Hrvatski i srpski narod, u svojoj osnovi napredni i neklerikalni, ustvari su
ostajali po strani te borbe, koja je dobijala raznovrsne oblike ve prema intonaciji klerikalnih voa ili jo bolje direktiva koje su dolazile iz Vatikana. Odatle, narod na
jednoj i drugoj strani nije smetao predstavnike ove dvije crkve u njihovom vidljivom
napredovanju. Samo, ire mase na obadvije strane nisu bile upoznate kako je na drugoj
strani. Konkretno, neoporeciva je injenica, da se katolicizam od 1918. do 1941. ojaao
ne samo u katolikim krajevima, nego i u pravoslavnim. Optube Vatikana, da su se
katolicizmu inile smetnje i da ga se tavie progonilo, neosnovane su.
Nije potrebno da se ukazuje koliko je katolika crkva napredovala u katolikim krajevima Jugoslavije, jer to ne odriu ni sami klerikalci kad se hvale svoiim
uspjesima na svim poljima djelatnosti Katolike Akcije. Zato e svakako biti pouno
da se pogleda u razvoj rimokatolicizma u pravoslavnim krajevima Srbije i Makedonije, i to na osnovu samih statistikih izvjetaja i podataka koje daju katoliki sveenici ili pristalice Mahnievog nastojanja na Balkanu u vezi s njegovim poznatim tezama, sadranim u majskodeklaracijskim interpretacijama.
Upravo u ovim statistikim injenicama osjetit e se suprotnosti koje daje
poreenje stanja rimokatolicizma 1918. s onim u 1941. pred slom Jugoslavije na
poetku Hitlerove agresije na Jugoslaviju.
Ali, prije nego damo sliku ovog poreenja dobro je da se zagleda samo sa
nekoliko pogleda i u vrijeme prije 1918. Poznato je, da je stanovnitvo Srbije gotovo
iskljuivo pravoslavno, i da je po gradovima bilo neto malo Muslimana, a neto vie
od Muslimana bilo je idova. Katolicizam je u Srbiji prodirao politiko-vojnikim
putem, a onda ekonomskim. U dva maha je katolicizam nadirao u Srbiju. Prvi put je
to bilo poslije Poarevakog mira 1718. s austrijskom vojskom. Tada se katolicizam
uveliko proirio u okupiranoj zoni sve do 1739. Dakako njega je uveliko pomagala
Austrija i njen odluni saveznik Kongregacija De Propaganda Fide. Padom austrijske

uprave iezava i vojskom dovedeni katolicizam. Time je prekinuta sva djelatnost

redova, naroito jezuita, koji su stali otvarati svoje latinske kole. Svakako osnove
ovakvoga katolicizma bile su veoma labave, i kako kae jedan njegov ispitiva, te
osnove nisu bile prirodne. 1 Tako je to bilo i sa katolicizmom za okupacije Eugena
Savojskog, kao i za okupacije guvernera barona Salis-Seewisa, 200 godina poslije
princa Eugena, u vrijeme prvog svjetskog rata, od 1914. do 1918., koji nestaje povlaei se sa poraenim okupatorskim trupama.
Drugi put stao se iriti katolicizam u Srbiji mirnom penetracijom ui vrijeme
zavisne, a onda poslije samostalne kneevine Srbije, kad su u Srbiju pozivani razni
strunjaci za ekonomsko podizanje zemlje. U to vrijeme jle bio katolicizam pod protektoratom Austrougarske, emu se stalno protivio prvi apostolski administrator
Srbije akovaki biskup Strossmayer, ve od 1851. On je iao svojim samostalnim
putevima k opem narodnom cilju u postranim i ope nacionalnim pitanjima.
Bratska ljubav i vjerska snoljivost imale su biti sredstvom kojim su se trebali
utirati putevi narodnom jedinstvu. Stoga je on teio da Srbija sklopi svoj konkordat i da tako sama preuzme svoju brigu nad katolicima u Srbiji i da time izdvoji
politiki utjecaj Austrougarske. A ona je i pomou katolicizma nastojala da oivotvori
svoj glavni politiki cilj prodiranja na Istok.
U toj pravoslavnoj kneevini pojedini su zakoni kao i Ustav zatiivali sve
vjeroispovijesti. Kad je broj katolika porastao u Srbiji, vlada je donijela zakon 9. IX.
1853. kojim je priznala sve kranske vjeroispovijesti. Vlada je odobrila da se pod
nadzorom dravne vlasti mogu osnivati crkvene opine, kad budu u tolikom broju
i mogunosti da ih same mogu izdravati. U isto vrijeme donesena su Pravila za ustanovljenje rimokatolike opine u Beogradu. U motivaciji fcoga zakona kae se da je
vlada
uzimajui u prizrenie da se ie u Beogradu umnoio broi raznih poslednika
Hristove vere, a elei pokazati koliko joj na srcu lei obezbediti i olakati
ovim ljudima uivanje njihovih religijskih potreba, saobrazno duhu stolea
i napretku vremena, kao i rukovoena primerima visokih dvorova, Gospodarstvujueg i Pokroviteljstvujueg . . . 9. IX. 1853. pod V Br. 859 izdala zakon
kojim su propisane ove tri take: 1-a ustanovljava se slobodna veroispovest
sviju priznatih Hristovih vera, po naroitim opredeli a jima, koji e se propisati. 2-0 sledbenici pojedinih veroispovesti mogu se dravnoj vlasti obratiti za
dozvolu da obrazuju crkvenu optinu, im ih bude dovoljan broj da mogu.
izdravati svetenika i crkvu ili kapelu, i 3-e pri davanju dozvole dravna e
vlast propisati pravila odnosno upravljanja dotinom optinom. 2
Kako su ti katolici bili u nemogunosti da sami svojim sredstvima izgrade
crkvu, f o im je vlada darovala 16. VI. 1855. zemljite za crkvu na veoma uglednom
mjestu, (mjesto gdje je danas protestantska crkva), tovie, ona je odluila da im
sazida i crkvu i upni stan, to je i uinila. Meutim katolika crkva je tri i po godine
1
Vjekoslav Wagner, Katolicizam u Srbiji. (Almanah Jug. kat. akad. drutva svetog irila
i Metodija na' Beogradskom sveuilitu 1919. do 1929.). Beograd 1929., 3.
2
Dj. B. Nestorovi, Konkordat izmeu Srbije i Vatikana. Beograd 1902., 6.

ostajiala prazna, pa su je onda dobili protestanti i ona je posveena kao luteranska

crkva. Ovi srpski katolici koji su oigledno bili prilino nehajni i neaktivni ovim su
bili iznenaeni, pa su ponovo umolili vladu da im izgradi crkvu i odredi plau upniku. Vlada im je ustupila 24. maja 1861 mjesto u carinskom zdanju, gdje je dotle
bila kapela austrijskog konzulata i odredila upniku plau i potrebnu pomo za nabavku stvari. 3 Ali ni u toj kapeli nisu vrene slube boje ni crkveni obredi. Tekoe
bile su u pitanju postavljanja sveenika. A ovo je pitanje interesiralo ne samo srpsku
vladu i beogradsku crkvenu katoliku opinu, nego i Austriju i Vatikan. Srbija je
htjela da t a j sveenik bude pod njenim neposrednim nadzorom, dok su se tome protivili zajedniki Austrija i Vatikan, poto su t a j suverenitet htjeli zadrati za sebe.
U vrijeme Berlinskog kongresa pada Strossmayerov prvi prijedlog vladi
kneevine Srbije da zakljui konkordat sa Vatikanom kako bi se u tom crkvenom
pogledu osamostalila i oslobodila austrijskog utjecaja. 4
Jovan Risti izvjetavajui Bismarcka na Berlinskom kongresu o dunostima
koje e nezavisna kneevina preuzeti, istaknuo je da moe bez straha izjaviti, da ga
ne e nitko oporei da medu svim zemljama na istoku nema ni jedna, koja bi u religioznom pogledu bila tolerantnija od Srbije. Slobodno ispovijedanje svake priznate
vjeroispovijesti ne samo da je zajameno Ustavom kneevine, nego i vlada ini sve
to joj je mogue, da bi ga olakala. Tako na primjer, ma da je broj protestanata
mali, vlada im je sagradila crkvu u Beogradu i nosi trokove oko izdravanja sveenika. Isto tako rezervirano je mjesto za izgradnju katolike crkve.
U granicama Srbije koje su joj priznate Berlinskim kongresom jedva je
bilo svega osam hiljada katolika. U Beogradu se vrila sluba boja od 1846. do 1889.
u jednoj sobi austrougarskog poslanstva. Tek 1889. sagraena je kapelica u vrtu poslanstva i u n j o j je moglo da stane najvie dvije stotine osoba, dok je u Beogradu
ivio najvei broj katolika, oko pet hiljada. U Kragujevcu gdje je postojala samo
misija, ali ne jo i upa. sluba se vrila u jednoj unajmljenoj sobi. U Niu
postoji crkva sa upnim stanom od godine 1887. Ali ova nije sagraena m'lou
Austrije, nego dozvolom i odobrenjem srpske vlade, pod ijom zatitom ona stoji,
kae otac Czock, prvi niski paroh u izvjetaju od 27. X. 1892. upuenom kardinalu
Ledochowskom. 5
Tako je to bilo do 1912/1913. kad je u balkanskim ratovima proirena
Srbija poveala i broj! katolika sa vjernicima koji su podpadali pod biskupiju u1 Prizrenu. Tu su bile upe u Skoplju (1884.), Bitolju (1870.), Janjevu (1856.), Kosovskoj
Mitrovici (1905.), Letnici (1866.), Prizrenu (1870.), Stubli (1896.), i Zjumu (1849.).
Ovi katolici bili su veinom Albanci i strani strunjaci, kao to je to bio sluaj u
Srbiji u koju su navirali stranci naroito poslije gradnje pruge (poslije 1878.), talijanski i francuski dravljani. Od Slavena bilo je najvie eha. a onda i Hrvata
i Slovenaca, pa neto i Nijemaca i Madara. Sada je iskrslo pitanje da se za poveani
3
4

Dj. B. Nestorovi, Konkordat, 8.

Grgur Jaki, Prvi prijedlog konkordata izmeu Vatikana i Srbije. Politika. Uskrs

1932.. 2.
5

Bruno Lovri, Katolika crkva u Srbiji pod zati'.om A. U. monarhije. Ni 1930., 41.

broj katolika u Srbiji normiraju odnosi sa Vatikanom, poto su i ti makedonski katolici stajali pod protektoratom Austrougarske. T a j protektorat imao je samo vjersku
masku, dok je uistinu iao za politikim ciljevima. Stoga je u to vrijeme i katolika
crkva u Srbiji imala uveliko austrougarski karakter i smatrana je za tuu politiku
organizacij^ koju se moralo trpjeti ali je se nije moglo zavoljeti. Tada je doista
katolicizam na sebi nosio biljeg tuintine i jer se nad katolikom crkvom iako
nevidljivo stalno vijala zastava protektorata Austrougarske monarhije. 6
Konsultirajui stare kulturne Beograane, koji su dobro poznavali mnogobrojne katolike Slavene u Beogradu i u Srbiji i unijeli u n j u svoje napore kao u
svoju drugu domovinu, nikad se od njih nije moglo saznati da se ma tko od njih
mogao potuiti na ma ta u pogledu vjerskih ili crkvenih stvari. Toliko irokogrudnosti i snoljivosti jedva da bi se i u ma kojoj najciviliziranijoj zemlji nalo kao
to je u tom pogledu bila prekumanovska Srbija. Iz knjige Bruna Lovria ne dobiva
s;e dojam, koji ostavlja rezoniranje Vjekoslava Wagnera, ma da je on dobar poznavalac istorijata katolicizma u Srbiji.
Kako su se u hrvatskim stranama ve u ono doba pronosile lane vijesti
o tekom vjerskom ivotu katolika, od kojih su poneki stigli do najviih poloaja u
Srbiji, i sveenika, pokazuje jedan naroiti sluaj. U Srbiju je doveden 1883. za
duobrinika, prema Strossmayerovom prijedlogu, a u suglasnosti sa Svetom Stolicom poznati orijentalista otac Cesare Tondini. (Tada je bio veliki broj talijanskih
radnika u Srbiji na gradnji eljeznice). Tondini je najprije djelovao u Kragujevcu
1883., a onda u Niu gdje je 30. novembra 1884. blagoslovio prvu kapelu. Tondini je
elio da u Niu otvori i konfesionalnu kolu pa mu je srpska vlada i dala odobrenje.
Od 1885. kad se Tondini preselio u Ni zapoeo je radom u toj koli uz pomo srpske
vlade a na zadovoljstvo Strossmayera. Ovaj prelazak Tondinija iz Kragujevca u Ni
u zlim oima klevetniki zaraenog promatraa, dobio je sasvim drugi izgled poslije
trideset godina u zagrebakom jezuitskom Kalendaru Srca Isusova (1912). I to na
samo njemu svojstven nain prikazujui stvar u duhu sasvim suprotnom.
No braa Srbijanci ne mogahu toga mirno gledati (tj. kako otac Tondini u Kragujevcu vri svoju pastirsku dunost). Jednoga dana kada se je
otac Tondini sa slube svojoj kui vraao, doekae ^a iz busije izvan grada
te ga na mrtvo ime isprebijae. Kako ih je bilo oko desetak, to otac Tondini nije ni pomiljao na obranu ve jedva izmae. Tuio se oblastima no
u zao as po se! Morade jo isti dan ostaviti Kragujevac. Ode u Ni.
Sveenik Bruno Lovri razotkrio je ovu infamnu la koju je u stilu klerikalne frankofurtimatine jezuitski Kalendar Srca Isusova podgrijavao da izazove 1912.
nepovoljnu sliku o Srbima. Bruno Lovri kae da bi to bilo zaista pravo barbarstvo,
kada bi i hiljaditi dio bio istinit. Ne znam, tko je uzrok ovoj kleveti, koja je uskoro
bila prela Dunav i Savu na krilima zlobe i opakosti; ali sigurno znam, da je ovu
infamiju energino pob : o sam glavom otac Tondini. Evo to on pie iz akova dakle
iz rezidencije Strossmayerove ocu Czocku u pismu od 8. veljae 1884. godine:
Sigurno ste sluali da je u Srbiji bio masakriran jedan talijanski misionar. T a j sam
6

Vjekoslav Wagner. Katolicizam u Srbiji. 4.

misionar glavom ja isti; ali znajte, da mi nitko ni dlake s glave krenuo nije. Nemmeno un capello dalla testa. Otac Tondini zavrava ovo pismo tuei se na austrijski
protektorat i elei mu vjeni pokoj. 7
T a j toliko odiozni i za katolicizam tetni protektorat uikinut je 1914. konkordatom izmeu Svete Stolice i kraljevine Srbije podvlai Vjekoslav Wagner, prvi
upnik novoosnovane upe Krista Kralja u Beogradu. 8 Tako, tek poslije tri decenija,
ispunila se elja Strossmayerova kao i asnog i estitog oca Tondinija, kad je austrijski protektorat preminuo u vjeni pekoj. Naalost, ne i onaj duh koji je bio s tim
austrijskim katolicizmom i protektoratom vezan, kako je to pokazao urednik istinoljubivog Kalendara Srca Isusova iz 1912. God. 1918. sa povlaenjem austrijskog
i madarskog okupatora povukli su se i mnogi austrijski i madarski katolici, koji su
nagrnuli u obeavanu zemlju, ve i sa svojim porodicama, nadajui se od 1915. vjenom
posjedovanju ratnim vihorom poruene i pregaene zemlje. Prema tome oktobra 1918.
u Beogradu nije bilo ni jedne upe, ve samo spomenuta kapela u bati austrijskog
poslanstva, a u Kragujevcu i Niu dvije kapele. Tek u ranijoj prizrenskoj dijecezi bilo
je svega osam upa i toliko crkava. To je, dakle, stanje koje je zateklo katolicizam u
Srbiji poslije sloma agresora.
Poreenja, sa tim stanjem u 1918. koja daju brojevi poslije dvadeset godina,
nesumnjivo su impresivna.
Opi ematizam katolike crkve u Jugoslaviji, koji je prema mandatu
episkopata Jugoslavije izradio dr. Krunoslav Draganovi, (kasniji ustaki ideolog),
objavljen je 1939., dok su podaci vjernih uglavnom zakljuno vezani sa danom
1. VII. 1937. Na teritoriji prekumanovske Srbije razvile su se od 1918. brojne upe
organizirane u dva dekanata jedne nadbiskupije sa sjeditem u Beogradu.
Broj katolika u sjevernoj Srbiji prije balkanskih ratova cijenio se na blizu
petnaest hiljada, a u Makedoniji na blizu dvanaest hiljada, dakle svega oko 27.000.
Ovaj broj bio je pred oima pregovaraima izmeu Srbije i Vatikana. Prema
dravnom popisu od 31. I. 1921. bilo je ve u sjevernoj Srbiji 18.970 katolika, a od
toga broja u Beogradu 9.600, dok ih je na jugu drave bilo 17.411, dakle svega
36.381. Prema popisu stanovnitva u Beogradu, 15. aprila 1929. bilo je u Beogradu
32.216. To znai da se za deset i po godina broj katolika umnoio sa preko 300%.
Prema statistici koju je izradio dr. Draganovi bilo je 1937. katolika u beogradskoj
nadbiskupiji tj. u dva njena dekanata, beogradskom i niskom, 60.410, a u skopljanskoj
biskupiji 30.336.
Dakle do 1918. svega oko 27,000, a 1937. godine 90.746 katolika. upnik
Wagner sasvim ispravno kae da je u novoj jugoslavenskoj dravi nastalo novo vrijeme
za proirenje katolicizma i u Srbiji, a naroito u Beogradu, koji je postao prijestolnica
mnogomilijunske drave. Sada se katolicizam u Srbiji, priznaje Wagner, mogao
prirodno zdravo razvijati. Nema sumnje da je prirodni i zdrav razvoj bio mogu
7
8

Bruno Lovri, Katolika crkva u Srbiji, 8-9.

Vjekoslav Wagner, Katolicizam u Srbiji, 5.

samo u zemlji u kojoj su tolerancija i vjerska ravnopravnost bila istinska stvarnost,

kako to priznaje Wagner. 9
Wagner iskreno priznaje, da brojnom dolasku katolika iz svih krajeva Jugoslavije nisu stavljene na put nikakove zapreke.
Osjealo se u gradovima kao i po selima da katolici, koji sada dolaze
nisu vie stranci, nego domai ljudi, jer ne stoje ni pod kakvim protektoratom niti uplivom ma koje strane drave. A i sama katolika crkva u Jugoslaviji kao cjelina sa svojim narodnim karakterom i sa svojih skoro pet miliona pripadnika razbila je u sebi sve stare predrasude kojima se ranije
na katolike gledalo. Danas nakon deset godina zajednike drave moemo
rei, da je taksiranje i razlikovanje ljudi prema tome da li je tko katolik ili
nije. u javnome ivotu, nestalo. Wagner priznaje da je uz brojni porast
katolika u Srbiji najvei napredak katolicizma ba u vjerskom pogledu. Ne
samo da se je uredila crkvena hijerarhija sa nadbiskupom ocem Ivanom Rafaelom Rodiem u Beogradu i biskupom dr. Ivanom Gnidovcem u Prizrenu,
neso su za to vrijeme podignute i mnoge crkve, osnovane nove upe, uvedena i redovna katekizacija djece po kolama, doli su razni redovnici i redovnice, i osnovana su razna katolika drutva i time je, dakako, vrlo mnogo
uinjeno i za sam vjerski ivot ovdje naseljenih katolika. Istina je, da je sredina, u kojoj nai katolici ive, u vjerskome i moralnome pogledu veoma teka, istina je i to, da se mnogi pojedinci za vjerski ivot, pa ak i za crkvu
sasma izgube, ili moralno propadnu, ali se uglavnom katolicizam ovdje sreuje, jaa i napreduje.
Temelji za prirodan i slobodan razvitak katolicizma u Srbiji su nakon
tolikih stoljea opet postavljeni. Perspektive za njegovu budunost su povoljne. Jo je samo potrebna slona suradnja svih katolika u Jugoslaviji, da
taj prirodni razvoj katolicizma doe do svoje zdrave i stalne evolucije.
Onima, koji razvoj katolicizma u Srbiji gledaju ljubomorno, ne moemo da
kaemo drugo, nego da su tjesnogrudni. A za one, koji nemaju povjerenja
u budunost katolicizma u Srbiji imamo samo jednu rije: oni su malovjerni. 10
Kad se pogleda u dva dekanata beogradske nadbiskupije, koja je osnovana
u Konkordatu kraljevine Srbije sa Vatikanom, a stolica popunjena 1924. postavljenjem prvog nadbiskupa fra Rafaela Rodia, sa lijepim brojem organiziranih upa
i itavim nizom mukih i enskih redova koji su poslije 1918. pristizali u ove krajeve
onda se tek dobija pravo i vanredno poreenje s onim, to je zateeno 1918. Zato
bit e pouno zagledati najprije u pregled beogradskog, a onda nikog dekanata.
Beogradski dekanat sainjavaju est upa. Pet u Beogradu, a esta u apcu.
1. upa Krista Kralja, osnovana je 1919. kod crkve koja je izgraena 1889.
Ima 15.000 vjernika. U crkvi se propovijeda, kako to kae Draganovi u svom ematizmu hrvatski, slovenski, njemaki i madarski, prema izvjesnom redu za sve vjerne
raznih narodnosti kojih ima u Beogradu.
2. upa Sveti Ante. upa je osnovana 1926. a crkva velelijepa graevina,
po nacrtima znamenitog arhitekta Plenika, sagraena je 1932. Ima 6.500 vjernika.
Uz crkvu i upu je inkorporiran franjevaki samostan Sveti Ante
9
10

Idem.
Vjekoslav Wagner. Katolicizam u Srbiji, 5--fi.

3. upa Svetog irila i Metodija. upa je osnovana 1929, a crkva sagraena 1929. Ima 3.000 vjernika. Povjerena je upravi otaca lazarista.
4. upa BI. Dj. Marije. upa je osnovana 1925., a crkva Uznesenje BI. Dj.
Marije sagraena je 1925. Ima 7.500 vjernika. Povjerena je upravi otaca asumpcionista.
5. upa Svetoga Petra. upa je osnovana 1930., crkva je sagraena 1933.
Vjernika ima 8.000. Povjerena je upravi otaca Drube Isusove.
6. abaka upa Svete Ane. upa je osnovana 1928., a crkva je sagraena
1929. Vjernika ima 1.317. Povjerena je upravi otaca franjevaca.
U beogradskom dekanatu ima enskih i mukih redova, sa raznim socijalnim,
prosvjetno-karitativnim misijama.
1. Prije isviju stigli su u Beograd francuski asumpcioniste i osnovali 1925.
rezidenciju u Hadi Melentijevoj ulici, a odmah poslije toga sagradili su crkvu i dobili u upravu upu. Druba otaca asumpcionista osnovana je 1850. u Nimesu (Francuska) s izrazitom apostolskom svrhom. Posebni zadatak Drube je pouavanje omladine, apostolat tampe i rad meu nesjedinjenim kranima na Istoku itd. U Parizu
Drubi pripada poduzee Bonne Presse koje izdaje katoliki dnevnik La Croix.
Prije prvog svjetskog rata oni su imali na Istoku 30 rezidencija sa mnogo kola.
Druba izdaje asopis Echo d'Orient, koji izlazi u Bukuretu.
2. U ovoj upi asumpcionista ima i zavod Drube kolske brae marista sa
francuskom osnovnom kolom i niom gimnazijom sa pravom javnosti (1930.). I ova
je Druba osnovana u Francuskoj 1822., a naroito se brine za odgoj kranske omladine. Beogradska kua (Vojvode Protia 2) spada na carigradsku provinciju, dok joj
je sjedite u Ateni.
3. Franjevci su stigli u Beograd 1926. Oni su u Bregalnikoj ulici izgradili
lijep dom i velebnu crkvu. Bave se iskljuivo pastvom i katekizacijiom. U samostanu redovno boravi izvjestan broj franjevaca iz raznih bosanskih i hercegovakih
samostana, koji studiraju na univerzitetu da budu kasnije nastavnici u njihovim
gimnazijama sa pravom javnosti. Nije bez znaenja da se podvue da su na njihove
propovijedi esto dolazili i beogradski pravoslavci. Beogradski manastir pripada franjevakoj Provinciji Bosna Srebrena sa Rezidencijom Provincijala u Sarajevu.
4. Slovenski oci lazaristi stigli su u Beograd 1929. i dobili su u upravu
upu svetog irila i Metodija na ukarici. Ova misijska druba Lazarista osnovana
je u Parizu 1617. od svetog Vinka Paulskog sa ciljem da se u Francuskoj izvode
kanoni Tridentskog Koncila u vezi s osnivanjem zavoda za odgoju sveenikih kandidata. Njima je povjereno duhovno vodstvo Drube keri kranske ljubavi ili Usmiljenih (milosrdnih) sestara, koje se posveuju njezi bolesnika, ubogih i odgoju siromanih. U Sloveniju su doli Lazariste ve 1852., pozvani od slovenskog biskupa-preporoditelja, Matije Slomeka. Po slomu Austrije 1919. osnovana je samostalna jugoslavenska vice-provincija, koja je 1926. podignuta na stepen samostalne provincije
misijske drube. Generalni superior drube nalazi se u Parizu, dok je vizitatoru
jugoslavenske provincije sjedite u Ljubljani. Osim u Beogradu oni se nalaze i u Kosovskoj Mitrovici gdje im je povjerena upa svetog Mihajla.
5. Druba Isusova pojavila se u Beogradu 1930., te je n j o j povjerena upa
svetog Petra u Poenkareovoj ulici, (sada Staljingradskoj), gdje se nalazi i njihova

rezidencija. Sjedite provincije je u Zagrebu. Svi lanovi beogradske rezidencije jesu

Slovenci. Jezuiti n.su prvi put u Beogradu od 1930. Oni su ve jednom bili u Beogradu
doavi 1718. sa princom Eugenom Savojskim, (pored trinitaraca, kapucina i f r a n j e vaca). Godine 1724. otvorili su svoju prvu gimnaziju, a ve 1732. sagradili su i svoju
prvu crkvu, u blizini palae princa Eugena, na Dorolu. Kad su 1793. Turci ponovo
zauzeli Beograd morali su jezuiti napustiti Beograd. Poslije 190 godina zatraili su da
izgrade u najprometnijoj beogradskoj ulici crkvu. Dozvola koju je imala da izda
Opina grada Beograda zap njala je uslijed izvjesnih smetnji opeg plana. Na kraju
razvio se jedan dugi proces izmeu prijestonike opine i Ministarstva graevina,
koje je dalo dozvolu za gradnju crkve. Crkva je sagraena u unutranjosti kue br. 23
u ranijoj Poenkareovoj ulici.11
Od enskih kongregacija i redova nalaze se u Beogradu ove:
1. Asumpcionistkinje. Drubu asumpcionistkinja osnovao je 1863. u Nimesu
E. d'Alzon i njima je isti zadatak kao i redovnicima, t. j. odgoj mladei i pomaganje
u radu oima Asumpcionislima, osobito u misijama. U Beogradu dre zavod svetog
Josipa u Rankeovoj 4, osnovan 1925. Imaju i francusku osnovnu i niu francusku
gimnaziju.
2. Milosrdne sestre svetog Vinka Pauliskog Usmiljene sestre sv. Vincencija
Pavelskoga. Druba je osnovana 1613. od svetog Vinka a Paulo. Glavni zadatak
je u duevnoj i tjelesnoj pomoi nevoljnima. Jugoslavenska provincija drube potvrena je u Parizu i ustanovljena 5. aprila 1919.
Matini dom je u Parizu, a centralni dom u Jugoslaviji: Marijin dvor
Radee pri Zidanom Mostu. U Beogradu, ove slovenske milosrdne sestre, rade u pet
ustanova.
a) Dravna bolnica. Viegradska 26. Kapela: Brezmadena s udelno svetinjo. Osnovana 1928.
b) Bolnica svetog Vasilja Ostrokog. Nuieva 21. Osnovana 1936.
c) sanatorij Vraar. Osnovan 1923. Kapela: Srce Isusovo.
d) Mladinsko dnevno zavetie (Omladinsko dnevno obdanite). Osnovano
1929.
e) Bolnica eljezniara. Osnovana 1933. Kapela: Bezmadena s udelno svetinjo.
3. Milosrdne sestre svetog Vinka Paulskog (kua Matica. Zagreb). Ove sestre
potjeu iz T rola i dole su u Zagreb na poziv b skupa Haulika 1845. Ve 1856. pos f ao
je zagrebaki samostan samostalna matica. Druba se irila i razvijala po Hrvatskoj
i Balkanu. Godine 1931. razdijelila se druba na tri provincije, zagrebaku, splitsku
i rijeku.
U
a)
b)
c)

Beogradu dre slijedee ustanove:

Djeje zabavite u Bregalnikoj ulici. Osnovano 1927.
Zarazna bolnica. Osnovana 1928. Kapela: BI. Dj. bez grijeha zaeta.
Konvikt svetoga Vinka. Osnovan 1929. Kapela: BI. Dj. bez grijeha

zaeta.
11

Frano abali, Crkva Svetog Petra u Beogradu. Beograd 1933.

4. kolske sestre treeg reda svetog Franje. (Kua matica Maribor: olske
sestre III. reda sv. Franika As.). Ovaj red je doao u Maribor 1864. iz Austrije.
U Beogradu dre:
a) Franjevaki konvikt (Bregalnika 14). Osnovan 1932.
b) Djevojako obdanite (Vojvode Milenka 46). Osnovano 1932.
c) Nadbiskupska palaa. Osnovana 1937.
d) Sestre vode domainstvo u Apostolskoj nuncijaturi (1939).
5. Uboge kolske sestre de Notre Dame. I ova francuska druba ima zadatak
pouku i odgoj omladine. Prve sestre dole su 1881. u Bekerek (danas Zrenjani), a onda
1886 u mihelj pri Novem Mestu. Godine 1938. je ustanovljena Jugoslavenska provincija sa sjeditem gdje se nalazi Kua matica. U Beogradu dre jedan konvikt (1933.)
a kapela je posveena svetom Rafaelu.
Prema tome vidi se da je u Beogradu bilo 1937. pet organiziranih upa, pet
mukih redova i kongregacija, a od enskih kongregacija i redova pet sa etrnaest
raznih ustanova. Ovdje nije uzeta u obzir katolika kapela koju su drali Nijemci
u Miloa Velikog ulici.
Pored toga bilo je u Beogradu osam kateheta i est vojnih sveenika.
Niki dekanat sainjava osam upa.
1. Bor. upa je osnovana 1923., a crkva svetog Ljudevita sagraena je
1928. Uprava upe povjerena je oima Asumpcionistima. Vjernika ima 2.000.. I za
Bor kae Draganovi da se propovijeda hrvatski.
2. Kragujevac. Crkva svetog Josipa. Misija od 1885., a upa osnovana 1923
Vjernika ima 2.400. upom upravlja svjetovni sveenik.
3. Kraljevo. Crkva svetog Mihovila Arhanela sagraena je 1933. upa
je osnovana 1936. Uprava upe povjerena je franjevcima. Vjernika ima 2.070.
4. Ni. Crkva Presvetog Srca Isusova, sagraena je 1844., a upa je osnovana iste godine. Uprava upe povjerena je franjevcima. Vjernika ima 5.000.
5. Parain. Samostalna kapelanija. Osnovana 1936. Crkva svete Obitelji.
6. Ravna Reka. Crkva svete Barbare. Sagraena je 1934. i tada je osnovana
i upa. Vjernika ima 1.100.
7. Smederevo. Crkva svetog Ivana Krstitelja. upa je osnovana 1927.,
i uprava je povjerena franjevcima. Vjernika ima 3.112.
8. Zajear. Crkva svetog J u r j a sagraena je 1929., a upa je osnovana 1934.
Vjernika ima 1.400.
Od mukih redova nalaze se u Niskom dekanatu asumpcioniste (Bor) i franjevci (Kraljevo, Ni i Smederevo). U Niu dre kolske sestre III. reda svetog Franje
Djeje obdanite (1935) u Parainu (1937.) i Zajearu (1938.). Pored toga u Niu
vre dunosti u Kirurkom odjeljenju Dravne bolnice. (1938.).
Dakle u Nikom dekanatu poslije 1918. osnovano je est upa i jedna samostalna kapelanija dok je samo u Niu postojala crkva i upa od 1884. a u Kragujevcu
misija od 1885. Pored asumpcionista i franjevaca u tri upe dre razne ustanove
kolske sestre. U Niu, Parainu i Zajearu.
Skopljanska biskupija obuhvaa sve krajeve koji su u balkanskim ratovima
(1912,1913.) pripali Srbiji, tj. Sandak i Makedonija. Od 1821. bila je biskupska
rezidencija za te krajeve u Prizrenu, a od 1924. u Skoplju. Katolicizam je pojaan

doseljenicima iz Albanije. Veina albanskih emigranata, da bi sauvala imanje

i ivot, prelazi na islam.12 Od nj.h potjeu takozvani laramani, kriptokatolici, koji
samo spolja dre muslimanske obiaje i vjeru. Prizrenska nadbiskupija postala je
sufragana biskupija novoosnovane nadbiskupije u Beogradu. 8. XII. 1924. instaliran
je kao prvi jugoslavenski biskup u Prizrenu Slovenac dr. Franjo Gnidovec. Ovaj isti
biskup je u sjeditu srpskih patrijarha u Pei posvetio novu katoliku crkvu
11. oktobra 1928.13
Skopljanska biskupija ima pet dekanata: Prizren, Dakovica, Pe, Janjevo*
i Skoplje. Od 18 upa i 2 samostalne kapelanije, koliko ih je u 1937. godini bilo, est
je novoosnovanih i organiziranih poslije 1918. Jo od ranije bile su u prizrenskoj dijecezi upe u Skoplju, Bitolju, Dakovici, Janjevu, Kosovskoj Mitrovici, Letnici, Prizrenu, Stubli, Zjumu i Zlokuanima. Osnovana je upa u Beu (1922.) s novom
crkvom, sagraenom 1922. Posveena je Blaenoj Djevi Mariji, a vjernika ima 1.400.
Propovijeda se albanski. U Dakovici je sagraena nova crkva 1928. U Gloanima je
upa osnovana 1921. a crkva svetog Ante je sagraena 1934. Uprava je data franjevcima. Propovijeda se albanski. Gusinje je samostalna kapelanija koja je osnovana 1926. Crkva svetog Antuna Padovanskog sagraena je 1933. U Letnici je sagraena nova crkva 1934. Novo Selo ima upu od 1922., kad je sagraena i nova
crkva svetog Roka. Propovijeda se albanski. U Pei je sagraena crkva svete Katarine (1928.) gdje je osnovana i upa 1927. Uprava je povjerena franjevcima.
Propovijeda se albanski i, kako kae Draganovi, hrvatski. U Smau je osnovana upa
1921., dok je crkva Gospa svetog Ruarija sagraena 1929. Propovijeda se albanski.
U Uroevcu je sagraena nova crkva 1929. U Velei je osnovana upa 1919. U crkvi
svetog Nikole propovijeda se albanski. U Zlokuanima je sagraena nova crkva
svetog Ivana Krstitelja 1932. Prema tome u 13 upa propovijeda se albanski. Franjevci uipraivljaju sa etiri upe, dok je slovenskim lazaristima povjerena uprava
upe u Kosovskoj Mitrovici. Od enskih redova nalaze se u skopskoj biskupiji slovenske milosrdne sestre svetog Vinka Paulskog i hrvatske milosrdne sestre svetog
Vinka Paulskog. Slovenske sestre dre u Skoplju est ustanova a u Letnici jednu.
Hrvatske sestre rade u skopskoj dravnoj bolnici i u prizrenskoj banovinskoj bolnici
gdje imaju i svoju kolu jo od 1892. sa kapelicom Presvetog srca Isusova. U Bitolju
imaju francuske sestre milosrdnice francusko-jugoslavensku kolu. Bolesnike sestre
svetog Vinka Paulskoga rade u biskupskom Djeakom sjemenitu u Prizrenu (1926.).
Nije bez znaenja da je primjeen znatan porast katolika i u barskoj nadbiskupiji
u Crnoj Gori. Poslije ujedinjenja, u tri dekanata i apostolskoj administraturi, osnovane su etiri nove upe (Novi Bar, Bratia, Niki i Tuzi).OJ 18 upa u 13 se propovijeda albanski. Uope uzevi, u Srbiji, Crnoj Gori i u Vojvodini, proveden je
princip da se pastvi propovijeda na njenom maternjerri jeziku. Dakle sasvim suprotno
nego to je to u Julijskoj Krajini gdje je episkopat, dakako bez protesta Rimske Kurije,
zabranio slovenskim i hrvatskim sveenicima, da Slovencima i Hrvatima govore na
njihovom materinjem jeziku. Meutim tako je to u katolikoj i faistkoj Italiji, a
ovako u pravoslavnoj Srbiji i Crnoj Gori. U samom Beogradu propovijeda se pored
srpsko-hrvatskog jezika jo i na slovenskom, njemakom, madarskom i francuskom.
12
13

Krunoslav Draganovi. Opi ematizam, 370.

Nova revija 1929., br. 1, 106.

A u Makedoniji i Crnoj Gori, gdjegod je to potrebno, propovijeda se albanski.

Katolicima u Srbiji nije bio zajamen nj.hov pun vjerski .vot samo unutar njihovih
crkava i kapela. Sa puno dostojanstva i sveanog raspoloenja prolazile su beogradskim ulicama katolike procesije, obavljale sve crkvene sveanosti, pa i one o proslavama t. zv. Papinog dana. 14
Pa opet stalna povika o progonu katolike crkve i episkopata bila je na
dnevnom redu. U klerikalnoj tampi Jugoslavije kao i u Rimu, ma da se ovakvom
irokogrudnou i ovakvom tolerancijom ne moe da pohvali ni zemlja ni crkva
u sjeditu rimskog prvosveenika.
U srpskim stranama jednako su se kao i u katolikim pokrajinama, potpuno
slobodno osnivala crkvena katolika udruenja, koja su i u Beogradu kao i unutranjosti neuznemirivrfho razvijale svoje djelovanje. U Beogradu je osnovano Drutvo
za graenje katedrale (1920.), Drutvo svetog Vinka (1921.), Drutvo katolikih
djevojaka (1922.), Drutvo katolikih uenika i uenica (1922 i 1923.), Drutvo
katolikih zanatlija (1923.), Orlovsko i Orliko drutvo (1928.), tavie i kriari.
Sasvim posebnu panju zasluuje katolika akademska omlad : na, koja se
ve 1919. organizirala i kroz svoje udruenje misijski je vrila svoje zadatke. 8. XII.
1919. osnovan je na Beogradskom univerzitetu Jugoslavenski Katoliki Akademski
Klub Dan. Prema zamisli osnivaa, koji su sa naroitim ciljem doli u Beograd imali
su pred oima zadatke koje je postavio biskup Mahni katolicizmu u novoj dravi,
naroito s obzirom na pravoslavne krajeve bive kraljevine Srbije.
irilo-Metodska ideja morala je da bude i ideja vodilja njihovog katolikog
ivota i njihove K. A. Tako su shvatili biskupa Mahnia i irilo-Metodsku ideju ovi
hrvatsko,slovenaki misionari, koji su doli u Beograd da se stave u slubu poslanstva
ujedinjenja, kojemu je stavljeno u prvi zadatak rad na proirenju katolike crkve na
Balkanu.
Splitski klerikalni Dan neuvijeno je protumaio tezu o jednom ovinjaku
i jednom pastiru u uvjerenju da e Srbija rado propustiti katolike misionare sebi,
posebno u Beograd! 15
S ovakvom misijom doli s<u u Beograd ovi katoliki studenti. Jedan od
osnivaa ovog njihovog udruenja, piui o razvoju drutva, o njegovoj desetogoinjici, kae doslovno:
Ta ideja crkvenog jedinstva dola je do svoie najizrazitiie manifestacije u onim tako lijepim danima borbe za nacionalno osloboenje (1918).
Na pokojni voa biskun Mahni proglaava irilo-Metodsku ideiu za historijsku misiju nove politike borbe na iu<m Evrone. on nala/5 Ha ie CiriloMetodska ideia najvee opravdanie politikom uiedinjeniu Junih Slovena.
I odmah poslije rata javlia se nekoUko mladih liudi, punih nacionalnog entuzijazma i oduevljenih irilo-Metodskim apostolatom, koji idu u Beograd,
kulturni i religiozni centar nae istone brae da tamo osnuju drutvo koje
e imati za glavni cilj produbiiivanie irilo-Metodske ideje i propagiranje
irilo-Metodske akciie. M^adi liudi dola/e 11 Beograd puni idealizma. T a j
njihov idealizam je mogue bio i pretjeran. 16
14
Progon katolike crkve u Jugoslaviji, ili: Kako je katolicima u Jugoslaviji prema
L'Osservatore Romano. Novosti. 22. III. 1933.
15
Vidi naprijed II. poglavlje.
16
Sibe Zaninovi, Deset godina Jug. kat. akad. drutva irilo i Metodije. Almanah
1929., 7.

Maja 1923. potvrena su Pravila drutva Dan koje dobiva ime irilo i
Metodije pa ga kao takvog potvruju i univerzitetske vlasti.
Prema zamisli osnivaa, kao i onih koji su ove mlade misionare poslali in
partes infidelium, ovo je udruenje imalo postati matica itavog organiziranog
katolikog rada u Beogradu i ostaloj Srbiji. U prvoj etapi rada ovog udruenja
planski se ilo za tim da se uine pripreme za upoznavanje kranskog zapada sa
kranskim istokom. To poznavanje, kau osnivai, moe biti od koristi ako ga njemu
vodi meusobna ljubav koja ima da bude snanija poluga irilo-Metodskog rada. Ti
mladi misionari nastojali su da u pravoslavnim krugovima probude taj interes za
zapad, ako ne za itav, a ono bar za zapadnu brau u dravi. Teko je to bilo postii
u jednoj sredini, koja se skoro nije nimalo interesirala religioznim i moralnim problemima ispovijeda mladi prozelita.
U jednoj sredini koja religioznom pitanju nije posveivala ni najmanje
panje, u sredini koja je religiju smatrala za skup formalistikih obreda;
govorim openito, kae ibe Zaninovi, ne iskljuujui iznimke. Pokuavalo
se sa strane naih akademiara da se u toj sredini probudi interes za religiju
i moralna pitanja, interes za irilo-Metodsku akciju, ali pokuaji su osim
izuzetaka ostali bezuspjeni. 17
Ovo akademsko udruenjie suraivalo je u najuoj povezanosti sa viom
hijerarhijom u Beogradu, ili kako osnivai kau, suraivali su u hijerarhijskom apostolafcu crkve. Od hijerarhije primaju upute i inicijative za sav njihov rad. Prije
svega organizirali su srednjokolsku omladinu, muku i ensku. Beogradska katolika
omladina bila je u tijesnoj vezi sa Jugoslavenskom akom ligom u Zagrebu. Kad je
dolo do exodusa Slovenaca iz zagrebake lige, onda se i Beograd osamostalio. Tako
je u Eeogradu osnovan aki Savez, koji je imao naroit zadatak da u Srbiji organizira katoliki aki pokret. Meutim, u tome se nije uspjelo. Akademiari su uestvovali i i drugim granama katolikog pokreta, u Drutvu katolikih slukinja i u
Konferencijama sv. Vinka Paulskoga, u Drutvu katolikih zanatlija, pa i u beogradskom Orlovskom drutvu. O desetogodinjici se mladi katolici ale da nije ni iz
daleka i injeno ono to je trebalo stvoriti u Beogradu kako bi i u prijestolnici drave
katoliki pokret doao do svog punog izraza.
Ali nai akademiari su uvijek spremni da prue svoiu nunu suradnju
nastoianjima, da se to mogue prije i to solidniie izgradi cielokunna zgrada
katolikog pokreta u Beogradu, da se na t a j nain, na ovoj vanoj i izloenoj taci katolicizam pokae u svoj konstruktivnoj, moralnoj i kulturnoj
&iazi.
Svake godine je ovo Drutvo prilikom proslava akog dana zajedno sa
acima gimnazija prireivalo akademije na kojima su pred katolikim i pravoslavnim sluateljima iznosili u referatima glavne principe irilo-Metodske ideje i
katolikog pokreta. Naroito sveano bio je proslavljen jubilej Svete Brae novembra
1920., kome je u velikoj sali Univerziteta prisustvovala i brojna pravoslavna publika.
1T

Sibe Zaninovi, Deset godina Jug. kat. akad. Drutva. 9.

Za ovaj se rad zainteresirao i sam Sveti Otac papa, pa ga je i blagoslovio. Sibe Zaninovi priznaje da se i u Beogradu medu pravoslavnima javlja gibanje koje se kree
ka religioznom i moralnom preporodu. Stoga nastaju za njihovo udruenje nove
perspektive ako se ostvare njihova predvianja.
Nae Akademsko drutvo u Beogradu bi u tom sluaju moglo postati
nekakva kopa, koja e odravati vezu prijateljstva, ljubavi i nune suradnje izmeu katolikog i pravoslavnog pokreta. Ideja irilo-Metodijska
koju nae drutvo ima za cilj postae zlatni lanac koji e spajati religiozne
i kulturne pokrete naih dviju crkava, da jedni radei na jednome, i drugi
na drugoj strani, uvijek budemo imali pred oima zajedniki cilj i jedinstvo.
Na taj e nain irilo-Metodska ideja postati idejom vodiljom naih krajeva. Od Triglava do Soluna. Ta e ideja ukloniti nesnosljivost i prozelitizam
i sve nas ujediniti u ljubavi. Jedinstvenu jugoslavensku dravu izraujemo.
Da uspijemo u tom naem poslu, najvie moe pomoi, da toj naciji damo
jedinstvenu duu, jedinstveno kulturno i moralno stremljenje . . . Preko Slavena se moraju istok i zapad ujediniti i poi istim putem istom cilju: mir
Kristov u kraljevstvu Kristovu! 18
Ovako su radili Mahnievi misionari usred Beograda radei prema naelima
Stadler-Mahnievih nastojanja unijaenja, a nikako ne na osnovi Strosmayerovih
ideala.
Pa opet, iz klerikalnih arita isticale su se smetnje koje se ine katolicima
u Beogradu. Do koje mjere bili su osjetljivi katoliki voe i hijerarhija u Beogradu,
pokazuje jedna slina ali veoma karakteristina napomena i zamjerka u izvjetaju
o procesiji na Ti jelovo 1935. Slubeni organ beogradske nadbiskupije opisujui tu
crkvenu sveanost kae da je Tjelovska procesija ove godine nadmaila, ako ne po
ueu vjernika a ono po redu i disciplini sve dosadanje. Bio je savren red . . .
Iako se to konstatiralo, odmah na drugoj' strani ine se zamjerke tome to nije bilo
odvie naroda kao prolih godina. Mogue siu tome uzrok s jedne strane oblano i
naumito vrijeme, a s druge strane konjske trke i priredbe olimpijskog dana, koje su
se drale isti sat i dan. Olimpijci dapae samim ulicama Beograda su trali, iako
inae pri drugim velikim crkvenim sveanostima nije bio obiaj da se takve priredbe
odravaju. 19 Kada se stala vriti propaganda za podizanje zvonika crkve svetog Ante,
odrao je jedan franjevac propovijed u kojoj se poalio na nehaj beogradskih katolika,
kojih da ima vie od 40.000, ali svijesnih nema ni tri hiljade, na koje bi se moglo
raunati da e pomoi franjevcima pri toj izgradnji. 20
U Beogradu je osnovano 1935. Drutvo svetog Ivana Kapistrana kojemu je
cilj da podigne katedralu u Beogradu posveenu imenu jednoga od boraca i spasitelja
Beograda od Turaka 21. VII. 1456. Osim toga Drutvo si je postavilo zadatak da iri
uspomenu na svetog Ivana Kapistrana kao historijskog junaka itavog kranstva
a naroito Beograda. U pozivu koji je upuen katolicima Beograda kae se:
Nama pred oima lebdi valjak u ruci sveto,? Ivana Kapistrana. Mi ujemo boj ovni zov kriara i glas njihova heroja: Ne bojte se! Bog svoje ne
18
19
20

Sibe Zaninovi, Deset godina Jug. kat. akad. drutva, 12.

Glasnik beogradske nadbiskupije 1935., br. 26.
Glasnik beogradske nadbiskupije 1935., br. 22.

ostavlja! Zato se i mi laamo oruja da slijedimo svoje pradjedove! Ali ne

da prolijevamo krv, ova po zahtjevu naih djedova ne smije vie tei, nego
da u radu, makar i munom prolijevamo znoi . . . U prvom redu elimo da
na ruevinama starih svojih crkvi, na grobovima slavnih preda, podignemo
dosto jno zadubinu, da sagradimo katedralu svetog Ivana Kapistrana . . .
Imamo ve drutvo pod budnim okom naega nadpastira, stupimo u njega,
lake emo ii naprijed .. .21
Samo ovo nekoliko podataka daju sliku iroke, prave slavenske snoljivosti
i irokogrudnosti srpskog naroda prema brai katolike vjeroispovijesti u Srbiji. Pa
opet nisu izostajala nezadovoljstva, kritike, albe, protesti i povike o progonu katolicizma u Jugoslaviji koji su esto odjekivali i u samome Rimu. Dakako, sve je to potjecalo od strane klerikalnih voda, a nikako ne od samih katolika koji su doli u Srbiju
poslije 1918. Da bi nam bilo jasnije poreenje takvih postupaka u Beogradu i Rimu
neka objasni jedna injenica da bi se vidjelo kako se postupalo prema inovjernima
u Srbiji, a kako u Rimu.
Kad je Mussolini proglasio ravnopravnost i slobodu vjeroispovijesti u Italiji,
u Rimu se razvio neto vie protestantski pokret, gdje je bilo jo od ranije crkava
raznih grana protestantizma. Da tome stane na put Pijo XI. izdao je jedan novi
Motu proprio, kojim se potvruje i odobrava drutvo Rad oko sauvanja katolike
vjere u gradu Rimu. Tim povodom izdat je i sluben kominike iz vatikanskog
grada 9. augusta 1930.
Sveti O t ^ p a p a . izdao je posebni Motu proprio kojim odobrava Rad
oko sauvanja svete vjere u gradu Rimu. Na elu toga udruenja bit e
kardinal Marchetti-Selvaggiani, bivi tajnik Kongregacije De Propaganda
Fide. Drutvo e imati dvije grane i to tako da e jedna bit posveena radu
oko sauvanja vjere propagandistikim sredstvima i prema vlastima u smislu
Lateranskih sporazuma. A dru^a e nastojati oko gradnje crkava u novim
predjelima grada Rima. Ovaj Motu proprio ima veliku vanost, jer daje direktive i odluno nareenje za rad oko uvanja katolikog karaktera grada
Rima protiv sviju protivnika svete vjere, napose protestantskih sekta i protiv
sviju nastojanja privatnika i slubenih krugova, da bi uklonili vanjske znakove toga karaktera ili ta vie gradu dali bezvjersko obiljeje. Lateranski
ugovor Radu daje jaku pravnu podlogu, jer se prema njemu ima gradu
Rimu sauvati odnosno povratiti znaaj katolikog grada kako to dolikuje rezidenciji glave katolike crkve. To treba ponovo naglasiti, jer se pred kratko
vrijeme pojavilo u tampi milienie kao da je Lateranskim uaovorom definitivno grad Rim pripao samo Italiji, a da se papinstvo povuklo u Vatikanski
grad. Naprotiv tek Lateranskim ugovorom gradu je dato obiljeje katolikog
i svetog grada, a samo Papa-Kralj se povukao u Vatikanski grad ne osporavajui vie svjetovni suverenitet kralja Italije nad Rimom pod uslovom spomenutog servituta. Jer im bi Italija prestala potivati katoliki karakter
grada Rima, iskrslo bi ponovno Rimsko pitanje. 22
Dakle ovako je bilo u Rimu, a onako kako smo izloili, u Srbiji.
21
22

Glasnik beogradske nadbiskupije 1935., br. 12.

Hrvatska straa 10. VIII. 1930. Katoliki list 1930., br. 33.

Meutim, nasilni rimski Drang nach Osten nije razumio niti je sa blagodarnou priznavao ove slavenske vrline, ve je u svom nezasitnom penetracionom
zamahu i dalje produavao pomou svojih klerikalnih izvidnica, politiku stalnog nezadovoljstva i traenja sve novih i novih uspjeha i povlastica.
Treba da se kae, naroito onim strancima, koji su upoznati samo sa nedobronamjernim izvjetajima i nezadovoljstvima vatikanskog L'Osservatore Romano, da
je u Jugoslaviji samo rimski prozelitizam pronalazio uzroke i razloge za sva ta
prikazivana nezadovoljstva i isfantazirane progone, dok ih nijedna druga crkva nikad
nije pokazivala. Klerikalizam u Hrvatskoj i Sloveniji, kao predstraa tuinske politike
i tu.nskih interesa bio je vjeiti nezadovoljnik, ma da je katolika crkva od 1918. do
1941. bila u svakom pogledu, a naroito u budetima favoriziranija, nego to je to
ikad bila u habsburkoj monarhiji austrijskog cara i madarskog apostolskog kralja,
u toj tvravi vatikanskih interesa. O tome postoje ne samo tvrdnje nego i uvjerljivi
dokazi i pojedinih hrvatskih katolikih prelata, koji su tu injenicu ne jednom potkrijepili statistikim podacima, u iju objektivnost se ne moe da sumnja. Biskup UcelliniTice, don Juraj Bijankini, Vjekoslav Spini, don Frano Ivanievi i toliki drugi
narodni sveenici starije garde Strossmayerovih koncepcija za to su ne jednom dali
dokaze. Slabost, nesposobnost i trulost reima, prije i poslije estog januara 1929.
bili su uslovi kojima se i te kako koristila Rimska Kurija na tetu jugoslavenskih
naroda. Sve je to i te kako pomagalo i agresivni imperijalizam vatikanskog saveznika,
Mussolinijev faizam, koji se u suglasnosti sa Rimskom Kurijom, istodobno najbezonije oborio na nae slavenske manjine u Julijskoj Krajini. Tada Rim nije vidio
ni progon crkve ni vjere kad se slavenskoj pastvi uskraivao razgovor s Bogom na njegovu materinjem jeziku, jer je tako elio Mussolini, kako bi to prije asimilirao i denacionalizirao slovensku i hrvatsku Julijsku Krajinu. Ove strahovite suprotnosti i antipodnost odnosa Rimske Kurije prema svojim vjernima u Italiji, kao i onima u Jugoslaviji najtee optuuju antislavenske akcije Rimske Kurije, koja je svoje agresivne
imperijalistike ciljeve povezala s onima italijanskog faizma radei za njih i u Jugoslaviji svima raspoloivim sredstvima. Militantni klerikalizam bio joj je na usluzi
i u Jugoslaviji, kao to joj je b : o na pomoi u Habsburgovu carstvu, za prvog svjetskog
rata pa tako i za drugog, i poslije njega.

XIV.

DRAMATSKI USPON
Konkordatska borba

Nadbiskup Ante Bauer, prevalivi 70. godinu ivota, odluio je ve 1926.

da nade pomonika i zamjenika s pravom nasljedstva, coadjutorem cum jure successionis. Meutim, njegova nastojanja i prijedlozi nailazili su na razne prepreke i tekoe.
U Beogradu kao i. u Vatikanu. Provjereni podaci pokazuju da je tokom ovih nastoj a n j a morao nadbiskup Bauer prelaziti s kandidata na kandidata. Bilo ih je nekolicina koje je predlagao, ali bilo je i takvih, koji su se pojavili izvan kruga njegovih
elja. Takvi su bili, na primjer, sarajevski nadbiskup dr. Ivan ari, zagrebaki kanonik dr. Lovro Radievi i beogradski konzultor dr. Augustin Jureti. Splet raznovrsnih ambicija i intriga povezan je s kandidaturama ove trojice. Svaki je od njih
nastojao da bilo u Rimu bilo u Beogradu zaiteresira mjerodavne, i pored saznanja,
da je nadbiskup Bauer ve predloio svog kandidata.
Prvi nadbiskupov kandidat bio je dr. Antun Slami, roen Tranin (1892),
inae uen i spreman bogoslovac, u trenutku predlaganja nadbiskupov lini tajnik.
Nadbiskup Bauer stavio je njegovu kandidaturu pred vladu najivljim i iskrenim
preporukama. Intimni poznavaoci njegove linosti tvrdili su za njega da je kao
Tranin, koji je mogao dobro upoznati politiku Italije i Vatikana prema naemu
narodu, mnogo blie jugoslavenskoj koncepciji nego ostali prelati sa zagrebakog
Kaptola. U Beogradu nije bilo dovoljno potrebnog razumijevanja za njegovu kandidaturu, naroito ne u ministarstvu vanjskih poslova. Ministar dr. V. Marinkovi plaio
se da bi t a j prijedlog u Rimu i Vatikanu Pija XI., izazvao izvjesne neprijatnosti
uslijed kandidatova julijsko-krajinskog porijekla. Dr. Voja Marinkovi stojei na
liniji najmanjeg otpora zatraio je od nadbiskupa drugog kandidata. Dok je Voji
Marinkoviu smetalo Slamievo rodno mjesto, dotle M. Niniu nije bilo teko da
1923. isposluje pristanak za dra Bonefaia, Istranina, protjeranog s Loinja kad ga
je okupirala Italija. Isto to ne e smetati kasnijoj kandidaturi beogradskog nadbiskupa dr. Ujia, rodom iz starog Pazina, koji je pripao Italiji. Nema sumnje da je
Marinkovievo nerazumijevanje i nedovoljna odlunost da se zaloi za kandidata, ma
i uz cijenu izvjesnih diplomatskih napora, bilo na tetu ope narodne i dravne stvari.
O v a j svakako lo potez diplomatske komocije skrenuo je rjeavanje problema na
daljna postavljanja i odbijanja novih kandidatura, koje su bile sve manje i manje
zgodne, da na kraju zavre u najnesretnijem rjeenju.
Slijedee godine nadbiskup je predloio izbor trojice kandidata. Ni ovaj
put nije napustio kandidaturu dr. Slamia. tovie, njega je stavio na prvo mjesto.
Na drugom mjestu je predlagao dr. Frana Barca, kanonika svoga kaptola, rektora
sjemenita i nadbiskupske gimnazije i profesora apologetike na teolokom fakultetu.

Dr. Fran Barac bio je ranije aktivni politiar, koji se istaknuo jo u vrijeme svjetskog
rata kao veza izmeu Jugoslavenskog odbora i zagrebakih pravakih politiara.
Poslije rata pripadao je Hrvatskoj zajednici, pa je sa svom ostalom opozicijom, klerikalnom i neklerikalnom, postepeno naputao i jugoslavenstvo Majske deklaracije.
Na kraju se naao posve u taboru najradikalnijih protivnika Beograda i ogorenih
branitelja hrvatske individualnosti. Ali, u Rimu nisu zaboravili, da je prije dvadesetak godina bio obiljeen kao modernist i da je imao dosta muke da objasni da
njegova apologetika nije pisana u tome duhu tako stranom Kuriji novog Syllabusa
pape Pija X. Osim toga, sa dr. Barcem nadbiskupa Bauera vezivalo je davnanje
prijateljstvo. Trei kandidat bio je dr. Stjepan Baki, kanonik i profesor dogmatike,
urednik Katolikog lista estoki protivnik reformnog pokreta katolikog sveenstva
poslije 1918., a onda i starokatolika u Hrvatskoj. On je bio stavljen na listu kao
veoma militantni klerikalac, ali vie radi broja trojnog prijedloga, nego zbog ozbiljnih nadbiskupovih namjera. Dr. Slamia i opet se nije htjelo u Beogradu. Dr. Barac
je zapeo u Rimskoj Kuriji, a Bakieva se kandidatura ugasila sama od sebe, jer i
on sam nije pokazao volje da se primi kandidature. Kad je dr. Antun Bauer istaknuo
dra Aleksandra Gahsa, profesora teologije u Zagrebu, poznatog zatrovanog klerikalca-frankovca, inae u odlinim odnosima s jezuitima u Palmotievoj ulici, vlada
ga je odluno otklonila. Tako su godine odmicale, a nadbiskupu nije polo za rukom
da nae zamjenika.
Kad se 1933. nadbiskup Bauer teko razbolio i prijetila opasnost da bi
mogao umrijeti a ne izabrati svoga nasljednika, uzeli su stvar u svoje ruke zagrebaki
jezuiti, bacivi ve ranije oko na jednog svog valjano pripravljenog tienika. Ne
toliko bogoslova, koliko sjajnog uenika njihovih metoda. Njima je uspjelo nai lice
koje e zadovoljiti i Vatikan, a Beograd e ga odmah prihvatiti. Oni se nisu u planu
prevarili. Bio je to 35. godinji ceremonijar zagrebakog nadbiskupa, dr. Alojzije
Stepinac. Uenik jezuitskog Germanicuma, gdje je poeo studirati bogosloviju tek
poslije svjetskog rata, u kome je sudjelovao kao potporunik. 1 Naime Alojzije Stepinac
bio je 1918. zarobljen na talijanskoj fronti i odatle je doao na solunski, kad je ve
izvren septembarski prodor. Za trupama, koje su prodirale u Srbiju i kroz nju
u Hrvatsku, iao je potporunik Stepinac zadravi se na vojnoj dunosti neko vrijeme u Makedoniji, pa je tako izvjesno vrijeme bio oznaavan kao solunski dobrovoljac. Meutim, kasnije dr. Stepincu nije bilo milo kad se u novinama o tome govorilo ili kad su ga iz Udruenja rezervnih oficira dobrovoljaca traili da uestvuje
u radu Udruenja. Uskoro je t a j isti rezervni oficir po vlastitoj molbi razrijeen dunosti.1 Poslije izvjesnog kolebanja za odabiranje studija, pa i razoaranja u svojim
osjeanjima odluio se za teoloki studij. Pod utjecajem dra Josipa Lonaria, prvog
urednika furtimakog Hrvatstva i njegovim nekadanjim direktorom u zagrebakom orfanatrofiju odluio se 26. godinji Stepinac 1924. da poe na studij u jezuitski rimski Germanicum. Zareen je za sveenika 1930., dakle uistvari tek etiri godine prije, nego to je njegova kandidatura postavljena za koadjutora nadbiskupu
jedne, po prostranstvu i broju vjernika, od najveih dijeceza na svijetu.
1
Njegov prvi biograf, dr. Dragutin Nei, uope ne biljei da je bio solunski dobrovoljac,
i preuuje ovo nesumnjivo vanu injenicu. Zacijelo, da ga pred Paveliem ne kompromitira.
(ivot naega nadbiskupa. Katoliki list 1944., br. 25, 293).

im se dr. Stepinac vratio iz Rima (1931), imenovan je za ceremonijara zagrebakog nadbiskupa. Kao takav bio je stalno u dodiru s nadbiskupom Bauerom
pratei ga u svim crkvenim funkcijama kao i na ljetnim odmorima. Upravljao je
kratko vrijeme upom u Samoboru, a onda i u Sv. Ivanu Zelina, gdje je ostavio
veoma munu uspomenu, jer je bio od nadbiskupa naturen protiv volje graana
i seljaka, koji su eljeli da na upranjenu upu dode stariji kapelan koga je svijet
poznavao i volio. Kako su se seljaci, naroito ene tome opirale, morali su ga andari
uvesti u crkvu i u upni dvor, poto mu se narod fiziki opro da nastupi svoju
novu dunost. andari po svom obiaju nisu tedjeli buntovne ene, koje su isprebijali. Tako je dr. Stepinac bio jedan od izuzetnih upnika, koji su na ovaj nain,
pomou andarskih kundaka uvedeni u svoju pastirsku dunost. 2 Kako se medu pobunjenim narodom nije mogao odrati, to ga je nadbiskup i opet povukao pod svoje
neposredno okrilje, da na kraju pristane na sugestije, koje su dole iz zagrebake
Palmotieve ulice (Jezuitski samostan) i Stepinca odredi i on za svoga pomonika
i nasljednika. Tako je ovakav upravitelj upe, protiv volje svoje pastve, inae potpuno nepoznat u kleru i narodu, postao nadbiskupom, ni s voljom ni protiv volje
pastve i naroda, duhovnim i crkvenim voom milijunske dijeceze.
Nema sumnje, Vladalo je uvjerenje u sveenikim krugovima u Zagrebu da
je taj mladi sveenik bio u Rimu vrlo dobro zapaen kao uenik i odlino op : san kod
svih starjeinskih prvaka. Naroito ga je zapazio pater spiritualis, jezuit Otto
Pfiilf. Jer, oigledno njih nije smetalo njegovo sveeniko ne ; skustvo, zatim nesumnjivo nedovoljna primjena bogosWnog znanja, koje se uvruje samo poslije dugog
niza godina, a niti potreban autoritet, koji je takvom visokom crkvenom velikodostojniku potreban pri preuzimanju uprave dijeceze na kojoj su njegovi prethodnici
zauzimali ta mjesta s izvjesnim izgraenim crkven ; m i politikim autoritetom R'm je
bio uvjeren. Za kralja je dovoljno bilo kad mu se reklo, da je Stepinac bio jugoslavenski dobrovoljac. To je bacilo u zasjenak zacijelo i njemu poznat karakter'stian
podhvat ceremonijara Stepinca, koji se pri povratku u Jugoslaviju veoma isticao kao
naroito bojovni kriar, uestvujui s pravim fanatizmom pri organiziranju kriarske
organizacije, koja je pod posve vjersk ; m parolama zamijenila klerikalno politiko
orlovstvo. U svojoj kriarskoj nesustezljivosti i u militantnom zanosu odrao je Alojzije Step : nac potkraj 1933. u Pregradi govor, u kome je aludirao na prilike u Hrvatskoj i Jugoslaviji i na srpsku hegemoniju i diktaturu kralja Aleksandra. Govor je bio
isprepleten alegorijama i aluzijama, koji su njegovi sluaoci svaki na svoj nain u svom
primitivizmu protumaili. Stepinac je ispred oltara govorio o poganskom kralju Antiohu,
koji je gon : o Izraelce, a njih su od njega oslobodili Makabejci Kriari. Jasne politike aluzije na poganskog kralja i narod koji oslobaaju Makabejci protumaeni
su u analogijama s nekatolikim vladarom Aleksandrom. I odvie jasne politike aluzije
dovele su i do policijskih mjera protiv ratobornog kriara Makabejca Stepinca, pa
je tek na intervenciju nadbiskupa Bauera cijela stvar legla. 3 Dakako prije vremena
zapaen i otkriven, prema savjetima i nareenjima svoga zatitn : ka, Stepinac se za
trenutak povukao, kao da je pokazao neko prividno kajanje i povlaenje s politikog
terena.
2
3

Narodni glas 6. II. 1946.

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 52.

Sve to nije smetalo zagrebake jezuite, zatim beogradskog nuncija Pellegrinettija i nadbiskupa Bauera, da predloe Stepinca za nadbiskupa. Naprotiv, izgleda,
upravo ovo dizalo je Stepincu vrijednost. Ili kako kae biograf dr. Nei, njegovo
potpuno odricanje samoga sebe i njegov otar, borbeni duh, kad se radi o pravima
Crkve, uoilo je pronicavo oko starca nadbiskupa dra Antuna Bauera .. .4 Ve 30.
maja 1934. javio je L'Osservatore Romano da je Sveti Otac (28. V.) odredio nadbiskupu Bauern za koadjutora dra Alojzija Stepinca kao titularnog nadbiskupa dijeceze Nicopsis. Na zagrebakom Kaptolu ovo postavljanje bio je pravi grom iz vedra
neba. Kanonici su, poznavajui mladog ceremonijara, govorili: zar smo tako nisko
pali da nam dijete alju, i to neuko! 5 A o toj neuenosti kasnije su se na Kaptolu
hvatale pribiljeke u raznim situacijama, kad je nadbiskup istupao kao govornik
i propovjednik. A on je esto i mnogo govorio i propovijedao. U toj mnogorjeitosti
nema ravnoga medu svojim prethodnicima.
Jutarnji liiti (31. V. 1934.) oznaio je tono delikatnost postavljanja novog
koadjutora kad je rekao, da je pitanje koadjutora koje je bilo aktuelno due vremena sada konano rijeeno. Medu tolikim kandidatima kojih su imena spominjana,
i koja su stajala s tim visokim poloajem crkvenog dostojanstvenika u vezi, nijedno
se nije pokazalo ispravnim: dogaaji su iznijeli jednog mladog ovjeka, ije se ime
uope nije spominjalo, za kojega se u irokim krugovima nije ni znalo."
24. juna, poslije duhovnih vjebi, odranih kod jezuita na zagrebakom
Jordanovcu, dr. Alojzije Stiepinac bude od strane nadbiskupa Bauera u zagrebakoj
Icatedrali, uz asistenciju nadbiskupa aria i biskupa Bonefaia, posveen, dok
je dr. Lovru Radieviu, njegovu protukandidatu, bilo odreeno da ita papinu bulu
o postavljanju dr. Alojzija Stepinca za koadjutora cum jure successions. U predveerje ove sveanosti priredili siu brojni kriari veliku bakljadu. Prisutan je bio i
nuncij. Tako su Pijo XI. i kralj Aleksandar zajedniki rijeili pitanje koje je uveliko
interesiralo jugoslavensku javnost: i crkvu i dravu, i klerikalne krugove kao i njihove
protivnike, i rodoljubni dio sveenstva. Sveta Stolica je zacijelo i pri ovom svom
postupku da se i opet posluimo slubenom terminologijom L'Osservatore Romana,
od prije tri godine, kada je odredila ostavku nadbiskupa Sedeja i popunjanje gorike
dijeceze, postupila s punom obazrivou i smiljenou. Jednako kao to je to ona
uinila u Gorici, Trstu, na Rijeci i t. d. Uistinu, kasniji rad nadbiskupa Stepinca,
pokazao je da je ne samo u potpunosti, nego do savrenstva udovoljio nadama predlagaa i inicijatora njegove kandidature, zagrebakih jezuita, kao to je puna obazrivost i smiljenost Svete Stolice mogla da poanje najzavidnije rezultate s kojima
su oba kontrahenta Lateranskog sporazuma mogli da budu posve zadovoljni. Uistinu,
vatikanska diplomacija poslije smrti nadbiskupa Bauera nije mogla imati u Zagrebu
boljeg eksponenta od nadbiskupa Stepinca.
4

Dragutin Nei. ivot naega Nadbiskupa, 294.

Jedan profesor bogoslovije zagrebakog sveuilita priao mi je o svome zaprepatenju
kad je uo neka netona teoloka izlaganja koad jutorova s propovjedaonice u zagrebako j katedrali.
Poslije propovijedi, dotini profesor upozorio je nadbiskupa na omake koje je nesvijesno uinio,
naprosto uslijed neznanja filozofsko-dogmatskog problema u koji se, nedovoljno spreman, upustio.
6
Medu prvim estitkama je i ona nuncija Pellegrinettija, kojom ujedno nuncij zahvaljuje dru Stepincu to se primio da uzme na sebe sjajni dodue, ali teak i trnjem posut kri crkve
zagrebake poslije dugog oklijevanja s pristankom smatrajui se preslabim za noenje tolikog
tereta (Dragutin Nei, ivot naega Nadbiskupa. 294).
5

Nadbiskup koadjutor, dr. Alojzije Stepinac, poloio je zakletvu vjernosti Jugoslaviji lino kralju Aleksandru. Ovu injenicu naroito istiemo, jer ona svakako
ulazi u sklop obaveza, koje je Stepinac preuzeo ne samo prema vladaru i zemlji kojoj
je zakletvom potvrdio vjernost, nego i prema Syllabusu pape Pija IX. iz 1864.
Prvi put je nadbiskup koadjutor, poslije uinjene zakletve slubeno funkcionirao u Beogradu na sahrani kralja Aleksandra, oktobra 1934., kad je zastupao oronulog nadbiskupa Bauera i cijeli episkopat Jugoslavije. U njegovoj pratnji nalazio
se od strane zagrebakog kaptola i njegov raniji protukandida't dr. Lovro Radievi.
Dr. Stepinac, prologodinji Makabejac-Kriar mogao je da bude zadovoljan.
U politikom previranju koje se nazire ve novembra mjeseca 1934. pojavljuju se na sceni oba nadbiskupa Bauer i Stepinac, biskup Bonefai i voda kriara
dr. Ivo Protulipac. Jer i oni su potpisnici zagrebakog Memoranduma koji je Namjesnitvu u Beogradu predan poetkom novembra 1934. Ma da ovaj Memorandum
u svojim osnovama ima elemenata koji su bili diktirani nesumnjivim patriotskim pobudama, uza sve to jedan dio potpisnika imao je sasvim druge ciljeve, nego to ih
je sam Memorandum izlagao u vezi s dravnim reformama. Naroito nepovjerenje
prema Memorandumu 7 ukazivala je injenica, da su se glavni akteri toga Memoranduma sastali u nadbiskupovu dvoru, a tvrdilo se da je iza svega toga bio glavni
reiser jezuitski pater Mller. U jednom izvjetaju poetkom decembra 1934., upuenom u Beograd odgovornim iniocima, kae se prema podacima i obavjetenjima
koja potjeu s onog dijela zagrebakog kaptola, nenaklonjenog nadbiskupima Baueru
i Stepincu, da je ovaj pater Mller samo najsposobniji i najagilniji eksponent patra
Preerna, intimnog suradnika crnog pape Ledochowskoga u Rimu. Nema sumnje,
ovaj pater Mller, prvih ustakih dana sam je ispovjedio mnogo toga i osvijetlio je
nejasne, tajne i mrane zakulisne radnje svoje, kao naroiti propagator kulta Marije
kraljice Hrvata.
Pri tom Memorandumu je naroito mnogima zapelo za oko uee efova K.
A. i vode kriara, tih kasnije otkrivenih i utvrenih pomagaa Pavelieve emigrantske
akcije. Svakako je jedan dio dobronamjernih potpisnika bio uslijed toga rezerviran
prema ovako montiranom Memorandumu.
Jo se nije pravo stiala polemika zagrebakog Memoranduma, kad je
jedan od njegovih najistaknutijih potpisnika, nadbiskup Bauer, izazvao novu buru
ogorenja svojom takozvanom antisvetosavskom poslanicom. U n j o j je naime nadbiskup zabranio katolikoj omladini da uestvuje pri sveanostima u slavu svetog
Save o sedamstotoj godini smrti velikog srpskog prosvjetitelja.
Katoliki list (1935., br. 3, 34) objavio je nadbiskupovu poslanicu, u kojoj
se govori o proslavama svetog Save koje su se te jubilarne godine imale izvesti u
itavoj Jugoslaviji i u svim kolama. Prema sudu hrvatskih i slovenskih klerikalaca,
to bi bio najtei atak na slobodu katolike savjesti. Kad je Hrvatska straa dala
poslanici iri publicitet, objavile su je gotovo sve novine u Jugoslaviji. Nadbiskup
Baiier je rekao:
Na upite s raznih strana openito se odgovara i izvjetava da je proslava Svetosavske godine nareena od Svetog arhijerejskog sinoda isto
7

Izjava splitskih drutava o zagrebakom memorandumu. Split 1934.

crkveno-vjerska i plemenska stvar i proslava srpsko-pravoslavne crkve, koja se

na pripadnike drugih konfesija, pa stoga ni na katolike ne odnosi. Obzirom
na to, katoliki vjernici ne moraju uestvovati u toj proslavi, niti ih itko moe
' smije siliti da uestvuju ni pasivno a jo manje aktivno u priredbama proslave. Toliko na ravnanje veleasnom sveenstvu i za eventualno obavjetenje
vjernika. to se pak napose kolske omladine tie, to pitanje je ureeno
raspisom Ministarstva prosvjete, ope odjeljenje P. Br. 55275-33 od 21. L
1934. godine o izvoenju proslave svetog Save kao dravnog kolskog
praznika odnosno raspisa Pov. br. 20261 od 28. X I I . 1932.
Ako se desi da se neka kola ogrijei o izdate propise, Ministarstvo prosvjete e narediti da se sluaj izvidi i postupit e prema slubenicima koji
budu krivi za neizvrenje nareenja. O svakoj povredi ovih nareenja imadu
me. duobrinici i katehete obavijestiti. 8
Ovako je, dakle, zacijelo strahujui za ispravni vjerski odgoj katolike omladine nadbiskup Bauer shvatio sedamstotu godinu smrti svetog Save. Nema sumnje da
je on kao ueni teolog znao da su itija svetog Save ula u Acta Sanctorum, koja
izdaju ueni jezuiti Bollandisti u Anversu. Zacijelo je znao, da je u tim
Acta Sanctorum, pod danom 14. januara i sveti Sava unijet, kao rimokatoliki svetac sa svim opisima njegovih udesa i svetosti kao i potovanja kojim ga je astio
njegov narod, pravoslavne i katolike vjeroispovijesti. Jedva bisma smjeli posumnjati da nisu oba nadbiskupa znala da se sveti Sava u dalekoj prolosti uveliko potovao i meu katolicima Jugoslavenima i da je rimokatoliki biskup Ivan Tomko
Mrnavi u XVII. stoljeu tampao izmeu 22 sveca kraljevske krvi i Zitije
svetog Save, koje je i u godini Francuske revolucije odtampano zasebno. Zacijelo su
znali, da je katoliki sveenik Dubrovanin Toma Ivanovi 1786. odtampao Iz srpskijeh slova u latinska prineseno i itije svetog Save kaluera i biskupa srpskoga
Parca Hercegovine. Ta je knjiga bila toliko omiljena da je 1838. doivjela novo
izdanje. Ako mladi koadjutor nije stigao jo da se dovoljno upozna s nacionalnom
prolou i knjievnou, zacijelo je starac nadbiskup Bauer znao da je u XVIII.
stoljeu franjevac Andrija Kai Mioi u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog ukazao veliku ast i svetom Savi, koga:
Rad udesa Svetitelja Save,
Slovinske ga sve drave slave.
Jer i fra Andriji je sveti Sava kruna, dika, potenje i slava slovinskoga
puka i naroda ba tako kao i knjievniku Splianinu Jerolimu Kavanjinu u XVII
stoljeu.
Manje je vjerovatno da je znao Stepinac da je i drugi jedan franjevac, autor
Osvetnika, fra Grga Marti pjevao u slavu svetog Save zazivajui s nebesa njegovu
pomo i zagovor. Jer Maieva Pjesan na dan svetog Save prvog arhiepiskopa
srpskog objavljena je tek aprila 1935. u Beogradu u Srpskom knjievnom glasniku,
koja zacijelo na uas izdavaa antisvetosavske poslanice zavrava s molitvom:
Uastnie Serafinskog Dvora
Pomo nami poalji ozgora!9
8

Poslanica nadbiskuna dr. Bauera o proslavi Svetosavske godine. Politika, 13. I. 1935.
Ekleziastik (A. Cii), Jedna pjesma fra Grge Martia o svetom Savi. Srpski knjievni glasnik 16. IV. 1935.

Dok se f r a Grga Marti, fra Andrija Kai Mioi, biskup Ivan Tomko
Mrnavi, sveenik Toma Ivankovi, pa i belgijski Bollandisti mole svetom Savi kao
katolikom svecu, a u istome takvom duhu pie studiju i fra R. Rogoi (Prvi
srpski arhiepiskop Sava i Petrova stolica),10 a Glasnik beogradske nadbiskupije
to gledite usvaja iste 1935.,11 dotle moderni klerikalni Kriari-Makabejci inkvizitorski ponovno pale lomau, ne dodue na beogradskom Vraaru, ali zato na zagrebakom Kaptolu, i spaljuju dakako simboliki uz pobjedonosni kliktaj frankofurtimaa
i ustaa, izmatika svetog Savu. Nema sumnje da su belgijski jezuiti mnogo pogrijeili
u oima ovih zagrebakih Kriara-Makabejaca a isto tako i spomenuti katoliki pjesnici
i knjievnici koji su s najveim potivanjem govorili o svetom Savi. Svima, vjerojatno
i klerikalcima, bilo je jasno da ova Bauer-Stepineva poslanica ima iza sebe politiku
pozadinu. Sada se pruila prilika da se protegne zabrana Svete Rimske Kongregacije
svetog Oficija o zajednikom uestvovanju sveenika u crkvenim blagoslovima sa sveenicima druge vjeroispovijesti, i na kolsku jugoslavensku djecu, da ne uestvuju zajedniki katolici i pravoslavni pri slavljenju svetog Save. Svetog Save, srpskog nacionalnog
prosvjetitelja. Zato je trebalo ponovno koristiti crkvu i posluiti odvajanju Hrvata
i Slovenaca od Srba.
Ovaj poitez nadbiskupa Bauera protumaen je odmah na mnogim stranama
kao izrazito politiki gest. On je izazvao ne samo novo aljenje i razoaranje nego
i novo ogorenje, i to ne samo u svim srpskim redovima, nego i u redovima svih rodoljubivih jugoslavenskih katolika. Nareenje zagrebakog nadbiskupa proirio je unijatski grko-katoliki biskup dr. Dionizije Njaradi na svoju grko-katoliku dijecezu. Meutim, grko-katoliki Rusini ogradili su se od svoga pastira (u Zarji 27.1. 1935.)
i zatraili da se proslavljanju svetog Save ne stavljaju nikakve smetnje. Zakljuci,
koji su se izvodili radi ovog stava nadbiskupa Bauera nisu bili teki samo za pojedine
velikodostojnike linosti nego i za crkvu, koju su oni predstavljali. Polemika je izazvala na scenu s pravoslavne strane i profesore teologije 12 kao i pojedine episkope. 13
Patrijarh Varnava objavio je za Savin dan Svetosavsku poslanicu u kojoj govori
o znaenju svetog Save. Ma da ni jednom rijei ne spominje Bauerove okrunice, vidi
se da je ona uveliko namijenjena njegovim mislima i uskom vjerskom gleditu. 14
Meutim, pogreno bi bilo miljenje, da su gledite nadbiskupa Bauera i Stepinca dijelili svi sveenici i svi biskupi. Ne. Bilo ih je koji se nikako nisu slagali
s ovakvim stavom prvosveenika zagrebake dijeceze. Meu njima bio je i kotorski
biskup Frano Ucellini-Tice, koji je bio ne samo zgranut ovakvim istupom, nego je
bez ustezanja osuivao t a j postupak, Kad sam u Beogradskoj Politici (4. II. 1935.)
podvrgao kritici Bauerovu antisvetosavsku poslanicu, uporeujui uope stav zagrebakog nadbiskupa sa stavom biskupa Strossmayera prema srpskoj crkvi i njenim
predstavnicima i kad sam podvukao da Strossmayer ne bi nikad mogao da tako unese
zabunu u due podreene pastve, stari biskup Ucellini-Tice mi je odgovorio 17. II. 1935.
10

Nova- revija 1929., br. 3-4.

Povijest katolike crkve u Srbiji. 1935., br. 1, 8.
Duan Glumac. Rimokatolika crkva i slavljenje svetog Save. Vreme 30. I. 1935.
13
Nikolaj Velimirovi, Primjedba na okrunicu presvijetlog gospodina dr. Bauera.
Politika 9. II. 1935..
14
Patrijarh Varnava, Svetosavska poslanica. Politika 26. I. 1935.
11

12

Odgovaram na Va bratski list 8. tek. mj.j im ste me osobno poastili i

zaduili. Ja bi rado i pregledao Va rad o slavenskom bogosluju kod Hrvata
kad ga budete dovrili; ali me oi nemilo izdava ju. Ve sam u 89. godini
ivota! Va lanak o Strossmayeru u Politici sasma je toan i vrlo zgodan.
Strossmayer koliko je bio oduevljen rodoljub, toliko je bio duboki bogoslovac.
Ono to ste izjavili gled vas pri svrsi (kraju), nee biti nekoniu milo; ali ste
vrlo dobro uinili na ljutu ranu, ljutu travu, pa i ja vam iz dna due
kliem: Bog vas poivio! Dakle, ako dragi Bog dade, da se vidimo i da se
malo porazgovorimo ovoga ljeta na Lopudu: Promis s io boni viri obligatio.
Uccelini - Tice, biskup. 15
Dakako, tako nije mislila imrakova Hrvatska straa (12. II. 1935.). Ona
me je napala neobino estoko, oznaivi da lanak nije dostojan jednog historiara,
sveuilinog profesora, ni po tendenciji, ni po tomu, kojim pie o pokrovitelju Jugoslavenske akademije, a pogotovo ne po nainu obraivanja i prikazivanja Strossmayerovih
pogleda.
Svakako, ova je polemika unijela dosta svijetla u neraspoloenja nadbiskupa
Bauera i njegove okoline, u prvom redu njegovog koadjutora Stepinca kao i itave
klerikalne tampe, koja je sve to istodobno vjeto politiki eksploatirala.
Jo u jeku najivljih odjeka koje je proizvela antisvetosavska okrunica nadbiskupa Bauera, istupio je u prvi plan nadbiskup koadjutor otvoreno u borbu za
naela srednjevjekovnog ultramontanizma navijetajui protivnicima rat. Za t a j svoj
istup koristio je, koadjutor jedan naroiti dan, kako bi simboliki povezao svoje programne misli, sva svoja nastojanja, koja e provoditi u stilu i duhu borbenih Makabejaca-Kriara. Bio je to takozvani Papin dan, dan godinjice krunisanja Pija XI.
Uinjene su velike prethodne reklamne pripreme da se skupi, to vie svijeta u
velikoj izlobenoj sali Zagrebakog zbora. Prisutno je bilo do deset hiljada graana.
Svi kanonici, prebendari, upnici, kapelani, katehete, redovnici, redovnice, i sva
katolika udruenja K. A., a meu njima brojni predstavnici kriarskih bratstava.
Prvi govornik bio je senior profesor Petar Grge koji je igovorio o znaenju papinstva u ovjeanstvu i papolatrijski uzdigao ga u visoke sfere apoteoze. Klerikalna
gomila klicala je ivio Papa! ivio Krist Kralj! Meu govornicima koji su prethodili
nadbiskupu koadjutoru bio je neobino aklamiran Veliki Metar Velikog Kriarskog
Bratstva dr. Ivo Protulipac, koji je govorio o temi Papinstvo i narodna obnova. U
aluzijama, koje su bile lako shvatljive, dr. Protulipac je ukazivao na opasnosti koje
su snalazile hrvatski narod u prolosti ali od kojih su ih pape uvijek spasavale.
Prema Protulipevu shvaanju, hrvatski narodni mentalitet osnovan je na trajnom
i vjenom savezu Hrvata sa Svetom Stolicom. Istu misao, 1900. obiljeio je nadbiskup Stadler, po rijeima biskupa aria, kao program katolika Hrvata za itavo
X X . stoljee! Stalno i svuda dosljednost u zacrtanom planu i programu hrvatske
klerikalne misli. Na ovim osnovama, govorio je Protulipac, Hrvati su1 izgradili ne
samo svoju nacionalnu, nego i socijalnu orijentaciju. Nisu izostali ni napadaji na
liberalizam, slobodne zidare, organizirano idovstvo, komunizam, i brojne grupe kul15
Mi smo se sreli tek na krae mjeseca maia naredne godine.' a dulje jula i augusta
iste godine razgovarajui svakodnevno o brojnim pitanjima, koja su bila na dnevnom redu pa
tako i o crkvenim. Svoje impresije objavio sam jo za ivota biskupova'. 4. VI. 1936. u Politici.

turnih radnika, koji, kako, misle klerikalci, ele da hrvatski narod odvrate od rimskog
katolicizma. Kao to su pape spasavale Hrvate u IX. i XVII. sitoljeu, tako e ih i
sada spasiti od opasnosti. Na kraju je ovaj kriarski bojovnik pozvao Hrvate u odlunu
akciju za katolicizam, koja e se sada manifestirati u Zagrebu organiziranjem novih
deset upa, koje e nastojati da oivi mladi nadbiskup. Njega je takoer pozvao voda
kriara na punu borbenu suradnju zatraivi od sviju herojski duh i odlunost. Na
kraju podsjetio je sluatelje na rijei Pija XI., koje je uputio 1925. hrvatskim hodoasnicima o 1000 godinjici hrvatskog kraljevstva u vezi s izvorima hrvatskih snaga,
koje se za njih nalaze u Rimu. Osnovna Protulipeva misao u njegovu govoru bila je,
da rimski papa treba da bude regulativ svih hrvatskih kulturnih tenji, kojima je
sluateljstvo dodalo, i politike, jer je to i proizlazilo iz cijelog izlaganja Velikog
Metra Velikog Kriarskog Bratstva kao najpokornijeg izvodioca tuinskih vatikanskih
tenji.
/
Sasvim je bilo u skladu da je ovaj Papin dan bio u istom duhu protumaen
i od mladog nadbiskupa, koji je govorio u duhu borbenog kriarstva, kako je to
zaelio Veliki Metar Velikog Kriarskog Bratstva. Prvi put pred tako velikim
brojem sluatelja. Rijtko je koji govornik tako burno pozdravljen prije nego je ma
ta jo rekao, kao to je bio nadbiskup-koadjutor Alojzije. Aplauzi su bili ne samo
manifestativni nego i demonstrativni, u znak pune solidarnosti sa njegovim stavom
u memorandumskoj i titisvetosavskoj akciji. Kriari su oekivali od svog druga
iz Pregrade gromku rij. I oni su je uli. Stepinac je podvukao u samom poelku
kako je on dao do znanja svim mjerodavnim faktorima u dravi da su katolici u toj
dravi zalog mira i reda. Nadbiskup Stepinac nije ni sada, kao ni kasnije nikad
spomenuo ime te drave. Rije Jugoslavija teko e se nai u govorima njegovim, a
on nije rijetko govorio! Jednako ni u njegovim poslanicama ne e se nai to njemu
mrsko ime. Njemu i njegovini kriarima. Nadbiskup Stepinac bio je jasan, odluan
i programatski, te nije moglo biti sumnje kakav e stav u svom pontifikatu imati!
Zacijelo samo oilj : koji je obeao i za koji se obavezao pred svojim zatitnicima i
onima, koji su ga na taj poloaj s naroitom misijom doveli.
Protivnici ham dobacuju da se mi drimo ovoga: Tko te udari po lijevom
obrazu, prui mu i d e s n i . . . Ali, mir se ima bazirati na potovanju, naih ovjeanskih i katolikih prava. Ne emo da na narod postane areno klupko lutaka
s kojima e se igrati sv mogue sekte. Onima koji kau da su katolici protiv mira i
reda, nadbiskup tumai kakav oni mir po Kristovim rijeima zamiljaju kad je
poduenim i povienim tonom rekao: Kisam doao na svijet da donesem mir nego
rat! Mi doista vodimo rat uzviknuo je Kriar-Makabejac iz Pregrade ali
duhovni rat, za koji ne trebamo bomba ni oruja kao boljevici. Hoemo prije svega
mir i mi smo najvei zalog mira. Vodimo duhovni rat za njih. Ne borimo se materijalnim sredstvima nego milou i snagom Bojom, toplom molitvom Bogu i svim
svetim sakramentima.; U tome je naa snaga i jakost. Zato nam se protivnici ude,
to smo svaki dan jain Danas nai govornici naglasuju, da radimo za duhovnu
obnovu. Naem Zagrebu prijeti opasnost u moralnom pogledu i zato treba da se
otvori desetak novih upa, a napose na periferiji Zagreba.
Nadbiskup koadjutor ovim je Kristovim mislima, koje su i jedine u evanelju borbenog karaktera, oznaio i program svoga rada, obiljeio je svoju devizu

za sav svoj budui rad. Jer, uistinu nadbiskup koadjutor, doao je i postavljen je ne
da donese i sije mir u Jugoslaviji nego da joj objavi rat, ne dodue bombama,
orujem i gasovima kako se kranska civilizacija irila u Abesiniji, ali duhom sverazorne klerikalne K. A. i njenih kriara. A ti su ustrajno, uporno i dosljedno sistematski, pod maskiranim vidom Euharistije, rtve i Apostolata molitve pripravljali,
u sedmogodinjem duhovnom ratu, od 1934. do 1941., puteve k ustakoj Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj, ka svojoj hrvatskoj Civitas Dei.
Mase su shvatile nadbiskupa, mase za koje je on govorio da su prekaljene
svijeu katolikom, a u stvari, bila je to svijest strahovitog politikog ekskluzivizma.
koje su na svoj nain politiki protumaile nadbiskupove rijei.
Klerikalni bojovnici su na svoj nain shvatili svoga nadpastira koji ih je
mobilizirao za sat koji je sada, na Papin dan 1935. objavio. Frankofurtimai i klerikalnim duhom proeti simpatizeri Pavelievih ustaa nali su svoga vatrenog voditelja.
Koliko je nadbiskup Stepinac vjeto montiranim aluzijama o ratu i miru raspalio
mase, potaknute ve Protulipevim govorom, medu kojima je bilo i najvie frankovaca, vidjelo se jo i po tome, to je jedan neposredni temperament izazvao, u nepredvienom dijelu programa. im je nadbiskup siao s podija, na njegovo je mjesto
skoio jedan ovjek iz mase i odrao politiki govor ispunjen mrnjom protiv Beograda,
srpstva i pravoslavlja. Ovaj kriarski anon : m samo je izrazio kako je on shvatih nadbiskupovo pouavanje o miru i ratu iz Kristova evanelja. Prireivai Papina dana,
ipak nisu mogli toliko da se osmjele i da dopuste govor ovakve vrste, koji bi i njih
i osnovnu misao ove sveanosti, uveliko demaskirao. Dakako svime titne se htjelo dati
na znanje svima, pa i vlastima, da su uesnici odobrili navjetaj rata, dakako duhovnog, od strane nadbiskupa koadjutora Stepinca. 16
'
Nadbiskupovu govoru dala je cjelokupna tampa najiri publicitet. Jednako
kao to je u dvorani zagrebakog zbora na Papin dan bio interpretiran govor nadbiskupa Step : nca, tako je isto shvaen u irokim klerikalnim redovima izvan Zagreba.
Pokazao je to sluaj pobune seljaka u Sibinju kraj Broda 20. II. 1935., koje je poveo
u duhovni rat Mihajlo Praski, upnik iz Podcrkavlja kraj Slavonskog Broda. Veliki
broj rtava ov'h seljaka ponio je na svojoj dui ovaj klerikalac, iji je ivot inae
ispunjen najodvratnijim i kriminalnim prljavtinama. Ranije kanjavan za falsificiranje novca, a od svoga biskupa Akamovia protjeran iz upe zbog nemoralnog
ivota i skandala, koje je poinio, ipak je naao zaposlenje da propovijeda evanelje
u zagrebakoj dijecezi, na nain posebnog shvaanja misli izreenih na Papin dan
u Zagrebu. 17
< >' ; ! I
Pa opet ovaj prljavi tip, koji se teko ogrijeio ne samo pred svjetovnim
nego i pred crkvenim vlastima, naao je zatite u klerikalnoj tampi, samo zato to je
bio vatreni klerofaist. Zato e biti sasvim dosljedno, to e ga se sresti na istoj liniji
i u klerofaistikoj ustakoj N D H .
Odsad se niu raznovrsni politiki potezi nadbiskupa Bauera i njegova
koadjutora Stepinca. Prije petomajskih izbora 1935. zabranio je nadbiskup svome
sveenstvu da uestvuje u kandidiranju. Ovom gestom je nesumnjivo data suge18

Papin dan. Novosti 13. II. 1935.

Zloinaki tip seljakog zavodn ; ka Praskia. Novosti 25. II. 1935. Sluaj upnika
Praskia Javnost 1935. br. 7, 154. U ustakoj N D H pokazao je isto lice kao i sada 1935.
17

stija ne samo sveenstvu, nego i klerikalnim vjernicima, da apstiniraju od izbora.

Akt nadbiskupa Bauera imao je da prejudicira odlukama opozicije koja se u tim
trenucima jo kolebala da li e uestvovati na izborima. Nadbiskup Bauer elio je
s druge strane da ugodi najradikalnijem dijelu Seljake stranke, u kojoj su ve tada
bili uveliko i pristalice Ante Pavelia, da sa planom razbijaju osnovna naela osnivaa stranke Stjepana Radia. Kasnije je SDK koalicija odluila da poe na izbore,
gdje je manifestirala ogromne svoje snage i time postigla znatan moralan uspjeh u
svojoj borbi. Jedan dobro obavijeteni poznavalac klerikalnih pozicija, njihovih
politikih aspiracija kao i snaga, protumaio je ovaj najnoviji potez zagrebakih
nadbiskupa kao izraz njihove momentane nesumnjive politike snage. estomajska
diktatura bila je jaka voda na klerikalnu vodenicu. Politiko previranje i policijsko
stezanje i guenje sloboda bili su najzgodnija sredstva za politika prodiranja hrvatskog klerikalizma na nova podruja. Pogotovo od vremena, kad je nasljedn ; k Stjepana Radia, dr. V. Maek, stao naputati osnovna naela na kojima je poivala sva
ideologija brae Radia, te je radi politikih konjunktura, da oko sebe okupi to vei
broj pristalica, stao da u svem poputa i ugaa klerikalizmu, sijekui granu na kojoj
je poivala ranija snaga Seljake stranke. Zato i klerikalizam stalno i podupire sve
one snage, koje snae sporove izmeu Hrvata i Srba, te ih sistematski raspiruje na svim
moguim sektorima. Zato je i tome posluio klerikalizam, koji komplicira vjerski
antagonizam, kako bi se sporovi jo vie zaotrili i produbili. Sve se to vjetom taktikom, koja se mijenja prema situacijama, zavija as u vjersko-crkvene, as u politike akcije, s ciljem da na kraju klerikalizam uzme sve konce politikih aktivnosti
u svoje ruke. Naprosto zato da izbaci iz sedla svekoliku drugu, vladinu i opozicionu
konkurenciju, pa i one, s kojima je taktiki za izvjesno vrijeme paktirao. To je u
stvari bila sutina apstinentske politike klerikalaca u tadanjoj izbornoj borbi, za
kojom ipak opozicija nije pola. Zato je dobro zapazio taj poznavalac hrvatskih klerikalaca, kad je rekao, da po stanju u koje smo zaplivali, klerikalizam predstavlja
ozbiljnu snagu sadanjice i jo veu snagu sutranjice, ako ostanu i dalje pogodne
prilike za njegov ovako bujan razvoj .. .18
Nema sumnje da je ve sada bilo jasno, da e nesposobno vodstvo HSS,
koje je primilo ogromnu antiklerikalnu batinu Stjepana Radia, ovu istu pretvoriti
u pravu klerofaistiku priju. Jer parola, koju su zagrebaki jezuiti bacili u iroke
mase, preko svog Glasnika Srca Isusova, da je poslije smrti Stjepana Radia spas
hrvatskog naroda samo u Srcu Isusovu, bila je magino sredstvo i sjajna maska za
ignorantske politiare, jednako u Zagrebu kao i u Beogradu, da ne osjete i ne
sagledaju prave tendencije klerikalnog antipravoslavnog protunarodnog raspoloenja, koje je imalo da bude njihova brana od tobonjeg nadiranja srpstva i pravoslavlja, ali i svih naprednih stremljenja, prvenstveno socijalizma. Jasno je bilo
da je skriveni jezuitizam s profanim klerikalizmom bio na pohodu, da uznemiri
mase i da ih uznemirene i ozlojeene sa postojeim reimom privue na svoju stranu.
K. A. postajala je sada najmonijom kulom, u kojoj su imali da nau sigurne zatite
nesamo katolicizam, nego i hrvatstvo, koje su klerikalci vjeto spajali sa svojim izra18

Bogdan Kreki, Klerikalizam kod nas. Javnost 1935., br. 9, 194-195.

zitim klerikalnim, a to e rei, tuinskim interesima. Upravo onako, kako je to bilo

u programu, oznaenom 1900., za itavo XX. stoljee (Stadler-ari).
Dokle su se prostirale funkcije K. A. i kakva joj je bila misija, jasno pokazuje
jedan pasus iz povjerljivog izvjetaja dubrovakog biskupa Carevia Piju XI.
poslije izbora 1935.: Mnogi od katolike inteligencije, zadojeni duhom slobodoumlja, zanemaruju dobra vjere u vrenju politikih i graanskih prava. I pri
glavnim politikim izborima, nekoji sveenici i redovnici dali su naalost svoj glas
za osobu akatolika, grkoizmatika (t. j. Srbina), na tetu katolikog kandidata, kojega
je ordinarijat najozbiljnije preporuivao. Ne skrivam bojazan od opasnosti sa strane
grkoistonjaka, koji se pod jednim ili drugim oblikom, ve godinama mijeaju u ovu
moju dijecezu radi prozelitizma! Vjernici se ipak dobro dre i znaju uspjeno odbijati
napadaje izmatika. Postoji i opasnost i od slobodoumnog drutva Sokol, koje je pod
utjecajem slobodnozidarske sekte. Zakljuujem, ima mnogo stvari, koje su rave
osobito u dravnim ustanovama, ali mnogo vie, koje su dobre i koje napreduju.
Kako Bog dade! 19
Ovo je primijenjena K. A., ne samo prema nazorima biskupa Carevia, nego
i ostalog episkopatskog vodstva K. A., u duhu i skladu najmonije i najsnanije
organizacije K. A., kriara.
Da ilustriramo na djelu K. A. u Dubrovniku, kojoj je bio na elu biskup
Carevi, dovoljno je potsjetiti na dane pred petomajske izbore 1935. u Dubrovniku i
na aktivnost lanova K. A. Dok je veliki dio klera pristajao uz kandidate, koje je za
izbore od 5. maja postavila SDK ; i za njih se agitiralo na svim stranama, dotle je
jedan dio nepomirljivih klerikalaca, na primjer onih oko klerikalne Dubrovake
narodne svijesti, splitske katolike Rijei i franjevake makarske Nove revije,
koji nisu bili zadovoljni sa HSS i njenim umjerenim predstavnicima, poveo najogoreniju borbu protiv tih kandidata. To je objektivno ilo u prilog velikosrpskim
hegemonistima. Tako je 2. maja 1935. osvanuo Dubrovnik izlijepljen plakatima koje.
je potpisao anonimni uvar katolike vjere i crkve. Plakat je bio uperen protiv
slubenog kandidata SDK profesora Roka Mietia, za koga se tvrdilo da je i slobodni zidar, iako on to uistinu nije bio. Kad su pristalice SDK plakat pocijepali, klerikalci su ga umnoili i u obliku letka razaslali na sve strane elei da kod seljaka
umanje kandidatov ugled i da ga tako onemogue. Ovo klerikalno krilo bilo je u svom
radikalizmu sasvim blizu ustaama Ante Pavelia.
Katoliki pue! Ne d a j se zavarati! Vlatko Maek je iznevjerio nau
katoliku vjeru, jer je preao na protestantsku vjeroispovijest, da bi se mogao
vjenati s najbliom rodicom. ena mu je iva. Vlatko Maek je potpisao
teku izjavu u Beogradu, e da bi bio puten na slobodu! Vlatko Maek ivi
bludnim ivotom. Jer njegova sveza braka nije blagoslovljena naom svetom
katolikom crkvom, nego je vjenan civilnim brakom. Vlatko Maek je ignorirao nau katoliku vjeru i njezine boanske zakone, jer je bezvjerac. Vlatko
Maek nam je nametnuo silom takoer bezboca, bezvjerca i izdajicu kato19
To je isti biskup koji je preporuio
kordata treba uzeti obzira i na zgrade, koje su
katolike crkve i da se sada povrate crkvi. Dakle
crkvi. (Iz slubenih akata Biskupskog Ordinarijata.

beogradskom nunciju da pri zakljuivanju Konnekad, prije Francuske revolucije, bile vlasnitvo
zgrade koje ni katolika Austrija nije vratila
17. II. 1930., br. 317.).

like vjere Roka Mietia, framazona. To je atentat na katoliki Dubrovnik, na

nau katoliku savjest i na nau dubrovaku skladnost. Svakomu je poznata
prolost Roka Mietia. Zar takav ovjek moe predstavljati dubrovake
gospare i na katoliki puk? P f u j ! Roko Mieti je okorjeli neprijatelj katolike crkve! Brao katolici! Glasajte za koga bilo ili ne glasajte, ali ne glasajte nikako za antikrista Roka Mietia, koji vam je svima poznat po svojim
smrdljivim aferama. Zato nam nijesu dali koga smo htjeli? Nijesu li
dr. Skvre ili dr. Miho Kisi dostojni za reprezentirati? Ne iznevjerite se
naem dinom katolikom pozdravu, kojim vas i ovdje pozdravljamo sa
Hvaljen Isus i Marija! uvar katolike vjere i crkve
U itavoj dubrovakoj dijecezi razmahala se izvanredna klerikalna agitacija, u i izvan crkve, svim moguim sredstvima koja su bila na raspoloenju.
Naprotiv u zagrebakoj dijecezi najvei dio klera angairao se za opoziciju, bez
obzira na predizborne sugestija nadbiskupa Bauera.
Prilikom izbora, bilo je kao i kod svih ranijih jugoslavenskih izbora ne samo
nepravilnosti nego i brutalnog terora dr. aparata. Pri tome je bilo i pozljeda,
pa su stradali i pojedini klerikalci i sveenici. Protesti, koji su se podigli iz opozicionih
redova bili su poduprti i od strane vrhovnog efa episkopata, koji je poslije izbora
doao u Beograd u pratnji biskupa dr. D. Njaradija, gdje je predao protestni Memorandum namjesnicima, posebno knezu Pavlu, zatim predsjedniku vlade Jevtiu, ministru vojske Petru ivkoviu i ministru unutranjih poslova Velji Popoviu.
U uvodu ovog Memoranduma nadbiskup izjavljuje, da ga ne podnosi kao
politiar, nego kao duhovni nadpastir najvee nadbiskupije u Jugoslaviji, odakle je
primio s itavog metropolitanskog podruja albe i vijesti o tekim patnjama kojima
su izvrgnuti njegovi vjernici. On ne eli da se mijea ma u kakvu politiku, a n a j manje u neke stranake borbe, nego promatra te patnje kao nadbiskup, koji je duan
da se stara za duhovno dobro svoga naroda.
Ne mogu gledati, kako se sije sjeme koje moe u budunosti uroditi samo
mrnjom, osvetom i pristajanjem uz one struje koje jedva ekaju da obore
evropsku kransku civilizaciju i kulturu. 20 Ne mogu gledati ni u to, da
pojedini organi andarmerije vre neopravdana djela, a sve to u ime n a j viih dravnih autoriteta. Branei svoj hrvatski narod uvjeren sam, da branim
i ugled dravnih poglavara, za koje sam uvjeren da ne nose odgovornost za
nasilnike ine onih, koji nimalo ne cijene ljudski ivot. Duan sam podii
svoj glas protiv okrutnosti i zato, jer se neki od tih zbivaju prigodom crkvenih
sveanosti, kad je narod najoduevljeniji radi dolaska svojeg vrhovnog
crkvenog poglavara, koji im dijeli sakramenat potvrde.
Nadbiskup je preao zatim na itav niz inkriminiranih sluajeva, ali se iz
njegova prikaza ne vide uzroci tim andarmerijskim postupcima. U drugom dijelu
Memoranduma nadbiskup se zadrao na izvjesnim policijskim mjerama poduzetim
poslije izbora protiv pojedinih sveenika, koji su zbog nedozvoljenog naina agitiranja bili kanjeni. Nadbiskup Bauer ili nije znao, ili nije htio znati, da jsu_ mnogo20
Tu misli na jednu konstantnu klevetu i oiglednu la, kao da vlada pomae komunizam
protiv Hrvata. O tomu se toliko pisalo u N D H i optuivali raniji reimi, samo zato da u svojoj
antipartizanskoj borbi nakode ugledu glavnom rukovodiocu narodnih masa koje su se digle da oslobode zemlju od okupatora i njegovih pomagaa. U staroj Jugoslaviji je svakom djetetu bilo jasno
da se Obznana obarala najvie i najdirektnije prvenstveno na komuniste, kao na zabranjenu stranku.

brojni sveenici i u njegovoj kao i u dubrovakoj dijecezi prilikom agitiranja za kandidate opozicije, ili uope za apstinenciju, pjevali ustaku pjesmu:
Paveliu, svetila ti se ruka,
Koja ubi srpskoga hajduka!
Velik broj optuenih sveenika za vrijeme ovih izbora, bit e u N D H medu
onima koji su u prvom planu suraivali s Pavelievim ustaama i pomagali ih
s oltara kao i pred crkvom. Istina je, nadbiskup doputa, da je za postupak dravnih
vlasti u pojedinim sluajevima moglo biti povoda, ali smatra da se ovakva drakonska
i brutalna reakcija ne moe opravdati. Zato kao nadbiskup i hrvatski metropolita,
kao ovjek i branilac kranske kulture i civilizacije, koji ima pred oima interese
boje i meu ostalim takoer uvanje dravnih autoriteta, ja vam Vae kraljevsko
visoanstvo stavljam ove ine do znanja molei Vas da obustavite svojom vlau
okrutnosti dravnih organa. Ovom je misli Njegovu Kraljevskom Visoanstvu
odani dr. Ante Bauer, hrvatski metropolita i zagrebaki nadbiskup zavrio svoj
memorandum, koji je lino proitao i uruio knezu Pavlu i ostaloj dvojici
namjesnika. 21
Nadbiskup Bauer, tom prilikom je u razgovoru s knezom namjesnikom, koji
ga je pitao za mjere i sredstva kako bi se odnosi izmeu crkve i drave uredili, predloio da se raspuste slobodnozidarske loe, i da se pristupi pregovorima za zakljuenje Konkordata s Vatikanom. Nadbiskup Bauer primio je od strane kneza namjesnika obeanje, da e katolikoj crkvi i njenim zahtjevima izii u susret. Nesumnjivo je da je ovaj protestni Memorandum zagrebakog nadbiskupa imao svoga
uspjeha i da je pripravio psiholoku osnovu za nova poputanja i nova umiljavanja
militantnom katolikom klerikalizmu. U zagrebakoj tampi povela se diskusija da
li je nadbiskup Bauer pri svom posjetu u Beogradu raspravljao i o Konkordatu. Dok
su to zagrebake Novosti tvrdile, to je u stvari i doista bilo, jedan letak iz klerikalnih krugova odricao je to tvrdei, da sadanja vlada ne moe dobiti Konkordat.
Jer Bogoljub Jevti, na svojim je predizbornim zborovima u Zagrebu i Ljubljani
agitirao, obeavajui Hrvatima i Slovencima, da e drava zakljuiti Konkordat,
smatrajui da je to vladino nastojanje jedno naroito i uspjeno propagandno sredstvo ispred katolikih masa.
Nadbiskup Stepinac upravo je u to vrijeme stao na visoke politike koturne.
Ve ranije spomenuti jezuit pater Mller, vjeto je uspio da povue u crkvu mase
ne toliko radi crkve, nego radi ustatva, kad je stao povezivati kult Majke Boje
s hrvatstvom, agitirajui za kapelu Majci Kraljici Hrvata na zagrebakom
Sljemenu. Nadbiskup Stepinac povezao je stari kult Majke Boje, koja se tovala
na starom zavjetitu u Marija Bistrici s one strane Zagrebake gore, sa svim politikim aspiracijama najseparatistikijeg dijela opozicije, frankovaca i klerikalaca.
Ovo katoliko zavjetno mjesto ve je 250 godina svake godine o Bogorodiinim blagdanima prikupljalo mase hodoasnika. 1935. bilo je dvjesta pedeseta
godina otkako se slavi udotvorna slika, koja se nalazila u toj crkvi. Tu su priliku
iskoristili nadbiskup Stepinac i njegov savjetnik pater Mller. Zato se odluilo
izvriti novo krunisanje Matere Boje uz uestvovanje brojnih uesnika. Klerikalni
21

Iz prijepisa s originala.

vodi isticali su, da se Hrvati ima da odue svojoj zatitnici i na politikom polju. Hrvati
su trebali da zamijene staru krunu s novom zlatnom i briljantima posutom, kako bi
kod Matere Boje izmolili svoju samostalnost. Jedan od briljanata poklonjenih za tu
krunu darovao je i predsjednik SDK dr. Vlatko Maek. 6. i 7. jula imale su se izvesti
ove velike sveanosti. Klerikalci su agitirali, a frankovci i veliki dio nedovoljno obavijetenih radievaca potaknutih primjerom svoga efa dra Maeka, pristali su, da.
iskoriste te sveanosti u sporazumu sa Stepincem za pravu politiku demonstraciju,
poto e se u procesiji razviti hrvatska zastava, koja je u estoj anuarskom reimu
bila zabranjena. Da je ta politika manifestacija, unaprijed nairoko zasnovana,
primljena i izvedena do detalja, pripada naroito zasluga upniku Marije Bistrice
Msgru. Matiji Seigerschmidu, inae poznatom obmanjivau biskupa Strossmayera,
kad je 1904. od njega izmamio furtim potpis. Organizaciju u Zagrebu, na Bistricu,
kao i na procesiji od Marije Bistrice do Zagreba proveli su kriari. Na granici
Zagreba, pri povratku, dolo je sukoba izmeu policije i prvih barjaktara, koji su bili
na elu procesije. Na Marija Bistrici, kao i sa nje, vodio je procesiju nadbiskup
koadjutor Stepinac. Odonda svake godine poetkom jula nadbiskup Stepinac vodi
zagrebake hodoasnike na Mariju Bistricu, koju eli da pretvori u hrvatski Lourdes,
pa ga i mnogi hodoasnici slijede eljni iivljavanja samohrvatstva. Od 1935. do
1945., s jednakom misijom, jednakim arom i jednakim ciljem. Dakako, 1935. bila
je ova sveanost prikazana kao isto vjerska i crkvena, ma da ju je cio svijet primio,
shvatio i osjetio, da je bila politika kao i sve one ostale, koje su godinama iz ove
slijedile. Tako je ova crkva, koju je jo ranije papa Pijo X I . uzdigao na stupanj i
dostojanstvo Manje Bazilike, meu ostalim crkvama zagrebake nadbiskupije dobila
plemstvo i naroite povlastice, prema uzoru Manjih Bazilika vjenog grada Rima. 22
Bolje nego ma i jedan suvremeni izvjetaj, jesu osjeanja ustaa-kriara iz
1942. na ove dogaaje iz 1935. Jedan od uesnika kazuje:
Velianstvena povorka krenula je znojna i pranjava uslijed loih cesta
i puteva, ali u dui vedra i ohrabrena, jer se u taj as nad glavom vijorio
simbol hrvatstva. Svi osjeamo da e nam samo pod tom svetom zastavom
svanuti bolji dani. Pribliavamo se sve vie gradu. U susret nam dolaze policajne biciklistike patrole i razni drugi biri sramotnog reima koji
mladiima plijene vjerske naprave, jer su ih uhvatili kod snimanja procesije.
Tako polako prispijemo do ulaska u grad dok ne budu uklonjene iz povorke
sve zastave koje nose plemensku oznaku, jer bi u gradu mogli nastati izgredi.
Mladii u prvim redovima ne dadu se smesti, hrvatska junaka kriarska
mlade svojim batinama stvara ivi zid okolo prvih barjaktara. Nai ne
poputaju. U tome munom objanjavanju skoi pred redarstvenog inovnika
dr. J., koji se, na nagovor redarstvenog inovnika, uspije sporazumiti tako
da emo zastave zamotati samo utoliko, dok procesija proe preko mitnice,
te da ne doe do krvoprolia. Barjaktari zamotavaju zastave samo utoliko,
da je procesija mogla ui u grad, gdje nas doekuje ivim zidom stotinu
tisua Zagrepana ponosnog i vedrog lica, a s kua naih Vlakoulianaca
pozdravljaju nas i vijore hrvatske trobojnice, koje i sav bijes reimlija u t a j
as nije mogao skinuti. Poslije sveanog Te Deuma mlade se svrstala, manifestirajui ulicama slobodnoj Hrvatskoj, dok nije gruba sila policijskih kundaka rastjerala i neke pohapsila. Sve su to inili iz nas neprijatelji naeg
22

Svetozar Rittig, Jubilejska kruna Majke Boje Bistrike. Zagreb 1935., 75.

naroda, zato jer nismo, a niti emo se ikada odrei nae narodnosti i dravnosti te gesla naeg Oca Domovine: Bog i Hrvati! 30
Ovako se sveano okrunila vjerskim osjeajima i Marija Kraljica Hrvata,
u ijoj je kruni zablistao i briljant vode Hrvata dr. Vlatka Maeka, s kojim je on
zacijelo pridobio na kraju i srca svojih klerikalnih protivnika u Dubrovniku, ali
s kojim se je odrekao i osnovne ideologije Stjepana Radia.
I sam Katoliki list 1942. u cijelosti objavljujui zakljuak opinskog vijea
u Mariji Bistrici, o prvoj godinjici NDH, u stvari daje istu interpretaciju crkvenim
i vjerskim hodoaima na Marija Bistricu.
Uz svoje vjersko osvjedoenje pokazivao je ovdje hrvatski narod i svoju
nacionalnu svijest; to se najbolje vidjelo u ovih zadnjih 20 godina kad je
hrvatski narod bio na svakom koraku gaen, i kad su mu se oduzimale
njegove najvee svetinje, njegova samostalnost i dravnost. Uz vjerske proslave pokazivao je ovdje hrvatski narod svoju svijest i narodnost, i tu je
svijest ak i izraavao uz crkvene i svjetovnim pjesmama. Marija Bistrica je
bila povodom, da su u bijelom Zagrebu zaleprale hrvatske zastave kad je
to bilo i te kako zabranjeno. Na temelju izloenoga smatramo da se Mariji
Bistrici imade posvetili velika panja s nae strane, a i sa strane cijelog
hrvatskog naroda. 24
Tako je u najveem jeku ustakih slavljenja i spominjanja svih zaslunih
lica za ustaku pobjedu, isticana i Mati Boja, Kraljica Hrvata, kao zatitnica i pomonica klerofaistikih nastojanja.
Ova Marija-Biistrika sveanost krunisanja Majke Boje za Kraljicu Hrvata
bila je manifestacioni politiki izraz najintimnijih i bliskih odnosa izmeu voe
dr. Maeka i slubene crkve, koja je ipak kroz svoje klerikalne organe bila stalno
nezadovoljna sa SDK, u kojoj se uz Srbe nalazio i napredniji dio samostalnih demokrata, koji se nikako nisu slagali s klerikalno-oportunistikom politikom dr. Maeka.
Odatle sukobi izmeu Hrvatske strae i samostalske Rijei, odatle polemike koje
su ukazivale na zategnute odnose izmeu onog zdravijeg dijela SDK i klerofaista.
Tim povodom, izazvao je itavu senzaciju lanak dr. Nevistia u beogradskoj Pravdi, u kome se ovo pitanje tih odnosa raspravljalo, a dalo istodobno
pravo znaenje ovim novim klerikalnim nastojanjima. Ma da je prikaz zavjetita
Marije Bis'trice napisan otrinom racionalistike kritike i podcjenjivanja opih religioznih osjeanja irokih masa, koje je kler i materijalno iskoriivao, primajui
obilne darove u znak zahvalnosti, pisac je uoio svu sutinu politike problematike ovog
forsiranog kulta Marije Bistrice od strane nadbiskupa koadjutora. On zakljuuje, da
je Marija Bistrica jedna pompozna manifestacija ofenzivnog klerikalizma. A to je
ba ono, to ini tu pojavu dvostruko znaajnom i dvostruko simptomatinom.
Hrvatski klerikalizam nije u itavoj naoj nacionalnoj historiji bio ovako iv i
ovoliko ofenzivan kao to je on u nae dane .. .
23
24

Zagrepani na Mariji Bistrici 1935. Nova Hrvatska 15. VII. 1942.

Zakljuak opinskog savjetodavnog odbora u Mariji Bistrici. Katoliki list 1942., br.

Ba kao i u vreme rata i ovo drugo izvanredno vreme, kad je bio

zabranjen partiski ivot, klerikalci su veto i do kraja iskoristili da se oporave
od tekih udaraca koje im je zadao Radi, da oive, da se organiziraju i
ojaaju. Vesti taktiari isto toliko, koliko i vesti demagozi, oni su upotrebili
sva sredstva da u narodu osvoje uticaj i pozicije koje im je Radi oteo. Za
svoju akciju imali su dve vrlo povoljne okolnosti. Prvo, oni su jedini bili
slobodni i kroz itavo vreme nesmetani u radu; i drugo, jo vanije, njihov
najopasniji protivnik Radi, nije vie bio u ivotu. I tako ovi poklonici jezuitskog morala ne samo da su do kraja iskoristili svoj privilegovani poloaj,
nego su simpatije masa osvajali Radievim parolama, pretstavljajui im se
demagoki pretvorno kao sledbenici, ak uvari Radievih ideja. Klerikalci
ne bi bili klerikalci, kad bi im mogli smetati takav moral i takva demagogija.
Danas klerikalci mogu bit zadovoljni svojim uspesima, jer oni su zaista
uspeli, bar za danas. Oni su uspeli da prekriju jaz to ga je izmeu njih
i svojih pristalica bio duboko iskopao pokojni Radi. Svi politiki potezi
hrvatskih klerikalaca poslednjih godina sve do danas, svi su oni ili za
jednim ciljem, da se priblie Radievcima, da kod njih osvoje izgubljene
simpatije, a potom i pozicije i uticaj. Njima je to zaista uspelo, bar kod
dananjeg vodstva Radieve partije. A da im je to moglo uspeti razlog je
sasvim izmen j enoj situaciji za njihovu strategiju. Klerikalci danas imaju
opravdana razloga da o Maeku govore sasvim obrnutim renikom no to su
govorili o njegovom uitelju i vodi. Oni su uspeli da mu se nametnu ne samo
kao saveznici, ve skoro i kao tutori. Koliko su oni svesni toga dokazuje najbolje njihova najnovija taktika, njihova kampanja protiv drugog lana SDK,
bivih samostalaca. Ta njihova taktika je sasvim providna. Oni bi hteli da od
Radieve stranke odvoje onu drugu, poto su njene pristalice veinom
inoverci, a to klerikalcima nikako ne ide u raun. Prema njihovoj teoriji,
po kojoj hrvatstvo ima da bude sinonim za katol'cizam, i njihovu interesu
bi odgovaralo kad bi se Radieva partija zaokruila kao partija iskljuivo
katolika, pa zato sva njihova kampanja protiv drugih partija u poslednje
vreme ima jedini cilj da Radievu partiju to vie izolira i tako je uputi pod
sve jai uticaj klerikalizma. Radieva partija i njena politika trebalo bi da se
usmere u pravcu Marije Bistrice. Na taj put su klerikalci, izgleda, doveli
gospodina Maeka i taj uspeh podigao je koliko njihovu samosvest toliko i
tempo njihove akcije. Klerikalci su danas isuvie zadovoljni. U tom svom
velikom zadovoljstvu oni zaboravljaju na onu staru pouku da momentani
uspesi ne smeju navoditi na nagle zakljuke. U ovom sluaju oni zaboravljaju
da skoro sva radievska inteligencija jest otvoreno antiklerikale u duhu svoga
uitelja, a ona zna, da je i dananji predsednik Radieve partije, posle Radieve smrti, zajedno s itavim vodstvom, poloio zakletvu da e i dalje samo
Radiev duh voditi partiju, a da e on biti formalni predsednik. A Radiev
duh i klerikalizam, ne mogu ak ni za nudu da se podnesu.25
Nevistiev lanak izazvao je na obje strane, kod klerikalaca kao i kod radievaca, a napose kod dra Maeka, iv odjek i negodovanja. Tim povodom dao je
dr. Maek izjavu naroito s obzirom na svoje pristalice intelektualce, koji su ostali
vjerni Radievoj antiklerikalnoj ideologiji, kako ih ne bi suvie uznemirio Dr. Maek
s druge strane, pazio je, da ne ozlovolji ni svoje saveznike, klerikalce. Zato je ova
veoma umjerena i sraunata izjava dra Maeka, ustvari samo jedan fikalski taktiki
manevar, bila na razne naine komentirana, a klerikalci su je primili ne elei u tom
25

N(evisti), G. Maek i klerikalci. Pravda 16. VII. 1935.

trenutku otvoreno kidati s vodstvom t. zv. hrvatskog pokreta, ali su zato produili
svoju kampanju protiv drugog dijela SD koalicije. Udarac je Hrvatska straa, t. j.
najborbeniji dio klerikalaca, primila smjerno i pokajniki, dakako ne zaboravljajui
ga, da se za nj odui kad bude doao pogodan trenutak.
Dakako, stav i misli urednika Hrvatske strae dra Janka imraka, za
koga se znalo koliko je kao dr. K. B mrzio Radia i njegov antiklerikalizam, (o emu
je bilo ve rijei u poglavlju o Radiu), izazvale su neobinu veselost u svim
neklerikalnim redovima. Pogoena Nevistievim konstatacijama, koje su bile samo
jedan dio opeg uvjerenja hrvatskog javnog miljenja, Hrvatska straa brani se
da pokae kako su to ustvari makinacije iz vladinih redova, koje idu za tim da se u redove t. zv. hrvatskog pokreta unese razdor. Zato dr. imrak upozorava na kraju svoje
polemike na naelno gledite i lista kao i svih njegovih pristalica. Dosljedni svom
stanovitu, a sve u duhu naela KA o izvan i iznad strananosti, podupirat emo
i dalje kao i dosad koncentraciju svih pozitivnih hrvatskih narodnih snaga, slogu
u narodnim redovima i front, kojemu je politiki voa dr. Vlatko Maek. 26
Svakako, ova izjava, nedosljedna i protuslovna sama u sebi, o izvan i iznad
strananosti K. A., a opet o podupiranju K. A. politikog pokreta, koji s vjerskim
i crkvenim stvarima nema nikakva posla, ma da je iskljuivo jedan opi politiki
i stranaki pokret. Svakako neobino vano priznanje o saradnji K. A. i jednog izrazitog politikog pokreta. Uistinu, zasad su klerikalci bili na ovoj liniji, iako sa svojim
samostalnim pogledima i shvaanjima klerofaizma, ne razlikujui se u tome od znatnog dijela HSS, a stalno naginjui onom ekstremnom krilu, koje e idejno, ako jo ne
organizirano, dijeliti iste misli, koje je propagirao u emigraciji Ante Paveli.
Klerikale^ a naroito nadbiskup koadjutor Stepinac, insistirali su kod vodstva t. zv. hrvatskog pokreta, da oslabi i ublai prvu izjavu, i da drugu, koja bi unijela
smirenje u klerikalne redove. Tako se dr. Maek odluio, da istaktizira i jednu novu
izjavu, s kojom je prvu u stvari razvodnio, pokazavi ponovno, koliko je udaljen od
ideologije Stjepana Radia. A s time su klerikalci bili zadovoljni. Pogotovo, jer je
dr. Maek dao tu novu izjavu za klerikalnu tampu, iz koje su je tek kasnije prenijele
ostale novine. Sada je dr. Maek progovorio neto vie o religiji, nego o klerikalizmu,
kao i o znaenju religije u historiji hrvatskog seljakog svijeta. Klerikalci su morali
biti sada zadovoljni, jer je dr. Maek okrenuo svoje oi prema Zapadu, a to je znailo u njihovoj interpretaciji, da se i on otklanja od naslanjanja na Istok. Dr. Maek
je priznao, da je vjera bila njemu (t. j. hrvatskom narodu) od primanja kranstva
do danas kamen mea, koji je ivot njegov usmjerio na Zapad, uz zapadnu evropsku
civilizaciju, a dobrim dijelom i kulturu. Pri kraju je dr. Maek obeao klerikalcima,
da e Hrvati sigurno svojoj vjeri znati i u boljim danima dati pravo mjesto u svom
narodnom ivotu . . . Kad dou vremena da emo moi svoje prilike ureivati kako
mi budemo htjeli, znat emo urediti i odnoaje sa Crkvom, da Crkva bude zadovoljna
u sretnom narodu. 27

20
27

Idem.
Izjava dra Maeka katolikim listovima. Novosti 27. VII. 1935.

Kako je i Paveli obeao katolikoj crkvi u Hrvatskoj zlatna brda i pravu

Civitas Dei, morao je i dr. Maek da barem nagovijesti svoje licitiranje, takmiei
se s njime.
Dogaaji, unutranji i vanjsko-politiki, u svoj svojoj sloenosti snaili su
klerikalce, ija je taktika vjetog prilagoivanja imala sve odreenije uspjehe. Imperijalistike tendencije faistike Italije i revizionistike Madarske, pomagale su ne
samo zloinakim ustakim elementima, nego su zanosili i opoziciju, koja se kolebala izmeu koketiranja s inostranstvom i buntovnim domaim elementima.
Ovu polemiku potisnulo je za dugo vremena saznanje da je nova vlada
dr. Milana Stojadinovia prihvatila projekt nacrta Konkordata izmeu Jugoslavije
i Vatikana, koji je ve ranije razradila vlada Bogoljuba Jevtia. Naime jo 28. IV.
1935. u svom predizbornom govoru u Zagrebu, a u prisutnosti tadanjeg ministra
financija dr. M. Stojadinovia, Bogoljub Jevti dodirnuo je i pitanje Konkordata
kao i njegovo skoro definitivno rjeenje. Svakako je Bogoljub Jevti raunao na
efekat koji e ta njegova izjava izazvati. Meutim on se prevario, jer su klerikalci
ili apstinirali ili su glasali za opoziciju, kad su se oba nadbiskupa ustegla od glasanja.
Dakle koncesija kojom je predsjednik vlade mislio privui episkopat, bila je uzaludan
pokuaj da se stia klerikalno neraspoloenje. Naprosto stoga, to su i episkopatu
kao i itavom klerikalizmu, bili pred oima izrazito politiki ciljevi, a nikako vjerski
niti prijateljski odnosi izmeu Jugoslavije i Vatikana. Ti su zasad bili nepoeljni.
Jevti je tada rekao da su pregovori o Konkordatu sa Svetom Stolicom privedeni
kraju i da e uskoro moi zakljuiti konkordat. Od kolike e obostrane koristi moralnog spokojstva i znaaja to biti, nije potrebno naglaavati. Meusobno neopravdano nepovjerenje, koje je godinama vladalo, zamijenit e se prijateljskim odnosima
i saradnjom. 28
Dr. Milan Stojadinovi, u ijem su kabinetu bili i predstavnici slovenske
klerikalne stranke dr. A. Koroec i dr. Miho Krek, pourio je da uistinu privede kraju
jedan posao, koji se nalazio gotovo pred svim vladama od poetka Jugoslavije (1918.).
Poslije iznijetog projekta Konkordata na sjednici vlade, odlueno je da ministar pravde dr. Ljudevit Auer, u ime kraljevske vlade poe u Rim da potpie u
Vatikanu Konkordat, koji je bio spremljen potpuno tajno, bez ikakve vanjske diskusije i psiholoke pripreme. Puno iskljuenje javnog mnijenja kod ovoga pitanja, koje
je tako iznenada dovedeno pred svoje okonanje, izazvalo je ne samo veliko interesiranje nego i znatno uzbuenje. Na dan potpisivanja Konkordata vlada je objavila
preko Politike slubeno gledite o razlozima zakljuivanja Konkordata. U toj slubenoj izjavi, meu ostalim reklo se i ovo:
Pre svega ne treba smatrati da je dosad u Jugoslaviji vladalo neko
neraspoloenje prema katolianstvu, kao to se to htelo sa izvesne strane tendenciozno da pretstavi. .. Na osnovu naeg osnovnog zakona bila je zagarantovana u Jugoslaviji i katolikoj veroispovesti potpuna ravnopravnost sa
ostalim veroispovestima, kao i nesmetano vrenje katolikih verskih obreda.
A to nisu odnosi izmeu! Svete Stolice i naih katolika bili dosada regulisani
jednim novim konkordatom, to nije krivica naih vlada, koje su odmah posle
osloboenja pokazivale stalno dobru voliu da se on zakljui. Poznato je
meutim da je jo 1924 godine ila jedna naroita delegacija u Rim a
28

Politika 29. IV. 1935.

otvori pregovore za zakljuenje konkordata. Sticajem prilika nije naalost

moglo tada doi do njegovog sklapanja. Meutim, napori su i dalje sa obe
strane injeni strpljivo i konsekventno, tako da je najzad obostranom dobrom
voljom i Vatikana i nae zemlje postignut pozitivan -rezultat. . . Ovaj konkordat dolazi, u nizu drugih verskih zakona koji su ve izdati, da prema slobodoumnim naelima usvojenim u naem verskom zakonodavstvu, organizuje
uzajamne pravne odnose izmeu katolike crkve i nae drave . . ,29
U svojim odnosima sa Svetom Stolicom sve do danas imala je naa drava
za bazu etiri konkordata, koje je Sveta Stolica sklopila pre ujedinjenja. iDva
od njih sklopio je Vat'kan sa bivim austrijskim carem 18. aveusta 1855.
godine, za itavu tada jo jedinstvenu Austriju, a drugi 8. jula 1881. za okupiranu Bosnu i Hercegovinu. Trei je konkordat sklopljen 18. avgusta 1886.
sa tadanjim knezom crnogorskim, a etvrti zakljuen je 24. juna 1914. sa
kraljevinom Srbijom . . .
Odmah treba napomenuti da su ta etiri konkordata samo kao dravni
zakoni tj. samo utoliko, ukoliko nisu dravnim zakonima izmenjeni. Na
tom stanovitu stajao je Vatikan, to se vidi iz alokucije pokojnog pape
Benedikta XV. od 21. novembra 1921. u kojoj je rekao da su ugovori, koji
su izmeu apostolske stolice i Austrije ranije uglavljeni, ve izgubili svoju
snagu.
Novim konkordatom sprovesti e se Ustavom kod nas ve usvojena ravnopravnost katolicizma sa ostalim usvojenim konfesijama. Ta ravnopravnost,
de facto i dosada ie potovana, a novi konkordat e ie proklamirati i
de jure . . . U konkordatu e se za to precizirati da je katolika crkva u
naoj zemlji po samom osnovnom zakonu jedno javnopravno telo. kao to e
se u njemu i odrediti sve posledice koje zbo? takve niegove prirode oroistiu.
Naroito je vano istai da je ovim konkordatom najzad definitivno
reeno i pitanje razgranienja biskupija i osloboenje nekih njihovih delova
ispod crkvenih vlasti ije se sedite nalazilo, ako ne de facto, a ono jo uvek
formalno, u inostranstvu . . .
to se tie popunjavanja crkvenih poloaja, naroito onih naiviih, Sveta
Stolica e i po novom konkordatu potovati dravne interese prilikom takvog
ina, kao to je uostalom uvek uvaavala i u praksi ozbiljne razlosre realno?
ivota od prvih dana naeg ujedinjenja. U tome pogledu Sveta Stolica ne daje
nikakve nove ustupke, nego konkordatom samo sveano potvruje ono to je
dosada mudro i energino sprovodila.
Isto tako prilikom ovih konkordatskih pregovora ookrenuto ie i pitanje
koje je za nas od velike vanosti, a koje sa gledita tradicije i prakse katolike
crkve nije moglo lako da se rei u irem opsegu, kako su nam nalagali svi
nai nacionalni i kulturni, kranski uope kulturni interesi. To je pitanje
upotrebe staroslavenskog jezika u boeosluenju . . .
to se tie ostalih odredaba konkordata, one predviaju iste povlastice
koje je drava dala i ostalim nriznatim veroispovestima, a to proistie iz
naela njihove ravnopravnosti. Kad se sve ovo ima u vidu. zakliuenje konkordata se moe samo nozdraviti kao iedan vaan i veliki dogaaj, znaaian
koliko za Jugoslaviju, toliko i za Svetu Stolicu. Njegova Svetost papa Pije XI.
odlian poznavalac Slavena ohileio je svoju vladavinu raznim delima velikog- zamaha i onsega na politikom i kulturnom poliu. Konkordat sa Tugoslavijom jest jedan od najznaajnijih akata Svete Stolice posle izmirenja
Vatikana i Kvirinala. 30
20
I Ustav od 1931. godine u svome lanu 11. ustvari je. to se tie vjeroispovijesti,
ponovio samo ono to je ve ranije u Vidovdanskom ustavu tvrdio lan 12. t. j. da su usvojene
vjeroispovijesti ravnopravne pred zakonom i da mjgu svoj vjerozakon javno ispovijedati.
30
Politika 25. VII. 1935.

I doista 25. jula 1935. potpisan je Konkordalt u Rimu. Potpisivanje je izvreno na najsveaniji nain. Prije samog akta, kardinal dravni sekretar Eugenije Paccelli predao je ministru dr. Aueru orden Svetog Grgura Velikog Reda. U ovoj situaciji, Vatikanu nije smetalo, da je dr. Auer bio jedan od potpisnika prijedloga dra
Otona Gavrania, kojim se imalo uzakoniti istjerivanje jezuita iz Jugoslavije. Pa
opet, kako kae Paccelli: Sveti Otac papa Vas je odlikovao, Ekselencijo, ovim
ordenom u znak priznanja vaih osobitih zasluga kao i u znak svoje naroite panje
prema Vama.
Poslije potpisivanja Konkordata u sveanom prijemu papa Pijo XI. upravio
je poslije predstavljanja nekoliko rijei linog priznanja Msgru Moseatellu, savjetniku
Jugoslavenskog poslanstva pri Vatikanu, rijei koje su bile izgovorene odlunim
glasom, kako to izvjeuje dopisnik Politike, a tek tada se obratio cijeloj jugoslavenskoj delegaciji, pa je na francuskom jeziku rekao da blagosilje Jugoslaviju, njezina kralja Petra, kneza namjesnika i namjesnitvo, vladu, cio narod i sve prisutne,
kao i sve njihove na domu. Treba da se ve sada kae, da je bila naroito simptomatina panja, koju je Pijo XI. ukazao Msgru Moseatellu za njegov trud oko zakljuivanja Konkordata. Jer, utvreno je, da je taj savjetnik pri Jugoslavenskom poslanstvu u Rimu bio uistinu maxima pars pri zakljuivanju i formuliranju teksta
Konkordata.
U slubenom valtikanskom saopenju koje je dano poslije potpisivanja konkordata, reeno je i ovo:
Tekst Konkordata bie prema obiaju publiciran prilikom izmene ratifikacije. Ve se sada moe rei da Konkordat danas potpisan, regulira definitivno pitanje granica dijeceza, tako da one odgovaraju novim politikim
granicama kraljevine Jugoslavije, uvek u vezi sa ureenjem politikih granica odreenih ugovorima o miru. Uspostavlja se ninska dijeceza, a osnivaju
se nove dijeceze: baka i banatska. Biskupu splitskom vraa se in mitropolita, a ljubljanski dobi ja isto to dostojanstvo. Prilikom imenovanja biskupa
postupie se na nain predvien u veini poratnih Konkordata.
Ekonomski odnosi reavaju se u smislu pune jednakopravnosti izmeu
veroispovesti. Sledei tome crkvi se priznaje ekonomska autonomija, a uporedo onomu, to su ve postigle i druge veroispovesti. | Crkvena imovina ne
moe biti predmet eksproprijacija, niti novih agrarnih zakona bez prethodnog,
sporazuttia sa crkvom\
Ka polju nastave crkvi se priznaje mogunost da vri svoju vlastitu
akciju, kao to je to sluaj u velikoj veini drava. U javnim kolama zagarantirana je nastava i religiozni moralni odgoj katolikih uenika. Teoloki
fakulteti saobrazie se najnovijim propisi?na Svete Stolice.
Brak zakljuen u katolikoj crkvi ima pun graansko-pravni efekat. Disciplina koja regulira brak izjednaie se za celu teritoriju kraljevine.
K. A. je iznad i izvan partija i podreena je biskupima koji za nju
i odgovaraju.
Poto su u Konkordatu sadrane zakonske garancije, kojima se osigurava
sloboda i prava crkve, Sveta Stolica je voljna da izda potrebna nareenja
kojima e se duobrinikom kleru u aktivnoj slubi zabraniti pripadanje politikim partijama i aktivno uee u njima. Razume se da e vlada istodobno
narediti identine mere odnosno sveenstva drugih veroispovesti.

Pitanje upotrebe glagoljice u liturgiji reeno je tako da se vodilo rauna

ne samo o nacionalnim oseajima ve i o disciplini katolike crkve i o eljama
respektivnog katolikog stanovnitva. Jasno je da se to ne odnosi na
manjine. 31
Svakako je veoma karakteristino1, da je odmah po ovom objavljivanju
L' Osservatore Romano istaknuo, da je novi Konkordat plod dugog prouavanja
svih pitanja, koja se tiu odnosa crkve i drave. Tekst Konkordata bit e objavljen
pri ratifikaciji i prema tome stupit e uskoro na snagu. Vatikanski organ podvukao
je, da su pregovori za zakljuenje ovog Konkordata poeli jo 1920., pa je prvi tekst
redigiran 1921. Delegacija koja je vodila pregovore 1925. nije imala uspjeha. Pregovori su se obnovili tek prije dvije godine, dakle jo za ivota kralja Aleksandra i tek
su sada sretno privedeni kraju. 32
Na sveanoj veeri u Jugoslavenskom poslanstvu pri Vatikanu, koja je
odrana istoga dana, kad je Konkordat potpisan, odrali su ministar pravde dr. Auer
i kardinal Paccelli govore, u kojima su podvukli zasluge za obnovu konkordatskih
pregovora, koje pripadaju pokojnom kralju Aleksandru. Jer, rijei su dra Auiera:
Uzvieni princ Pavle s ostalim lanovima regentstva kao i kraljevska
vlada u ime njegova velianstva kralja Petra II., u kome su poloene tolike
nae nade vri danas ovaj sveani in kao svetu dunost ostavljenu u nasljedstvo od velikog suverena, u uvjerenju, da e suradnja duhovne i svjetovne vlasti, za koju su sada stvoreni novi sigurniji uslovi, donijeti mnogo
dobra koliko crkvi, toliko dravi, i doprinijeti ostvarenju onog ideala, kranske civilizacije, za koju je na narod prolio rijeke krvi u prolosti i koji ideal
jedini moe da nas izvede iz svih tekoa i nesigurnosti dananjice.
Dr. Auer jo je izrazio elju da dananji datum bude jedan sretan datum u historiji odnosa katolike crkve i Jugoslavije. Odgovor kardinala Paccellija ispunjen je
jednakim komplimentima i prema kralju^ uzvienom knezu namjesniku, lanovima
regentstva i kraljevskoj vladi Jugoslavije. Ali kardinal Paccelli je istaknuo da
Konkordat predstavlja djelo mira i povjerenja, a ujedno i javno posvjedoenje
korisnosti i efikasnosti najskladnijih odnosa izmeu dviju vlasti. To djelo ima za
svoju bazu uzajamno respektiranje i uzajamno priznanje, koje ine dvije suverene
vlasti jedna drugoj: Crkvena i graanska, svaka u svojoj sferi, onako kako je to Bog
odredio .. .33
Dok su ovako podvukli znaenje potpisanog Konkordata slubeni predstavnici jugoslavenske vlade i Vatikana, dotle je u jugoslavenskoj javnosti zauzet stav
iekivanja, jer se o tektstu Konkordata, osim slubenog saopenja u glavnim linijama,
i nita nije znalo. Udaralo je u oi, da klerikalni krugovi nisu nigdje ni jednim
znakom pokazali neku radost to je na kraju dovedeno do pobjede njihovo gotovo
sedamnaestgodinje nastojanje. Ba nigdje!
tovie, nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac, nalazei se tih istih dana,
kad je konkordat zakljuen, u Senju na instalaciji senjskog biskupa dr. Viktora
31
32
33

Politika 26. VII. 1935.

Vatikanski organ o konkordatu. Politika 25. VII. 1935.
Kardinal Paccelli i dr. Auer o konkordatu. Novosti 28. VII. 1935.

Burica, nije ni jednom rijei progovorio o tom znaajnom dogaaju. Kao da ga nije
ni bilo. Ali je zato on na banketu mogao da iskritizira uzdu i popreko situaciju
u Jugoslaviji. On je rekao, da su politike prilike rijetko gdje sreene u svijetu, a
sigurno nisu ni u naoj dravi. To je termin kojim nadbiskup stalno izbjegava rije
Jugoslavija.
Koliko kraj toga trpi crkva, to znadu svi, pa vi kao senjski biskup, ne
ete takoer moi izbjei tome kriu. Katoliki kler dnevno se ocrnjuje kao
da je protivnik ove drave, pa se ne bih udio da i vas uprkos vaem visokom
poloaju ubroje meu takve . . . Mnogo se toga dogaa, a da se pri tom nimalo ne misli to je zapravo zakon. .. No ja sam uvjeren da ete vi znati
s indignacijom odbiti od sebe podvale, da ste protivnik ove drave, kao to
su uinili i drugi biskupi nae domovine. Ali sam uvjeren i u to, da ete kao
katoliki biskup znati i htjeti dignuti svoj glas protiv nepravda i nasilja . . .
Neka va pontifikat pripomogne k tome, da ova naa drava bude poivala
na pravdi i bude sretna. Justitia je naime fundamentom regnurum, pa zato i
nije udo ako drava sagraena u nepravdi stvara revolucionare, a ako bazira
na pravdi i istini kako je ui sveta crkva katolika, stvara sretne i zadovoljne
graane. Neka va pontifikat bude na spasenje vjeno sviju naih vjernika.
A neka bude i na ponos dragoga nam hrvatskoga naroda iz kojega smo obojica
nikli, a koji je upirao i upire s pravom oi u svoje biskupe, i u radosti, i u|
alosti. 34
Koliko je nadbiskup koadjutor bio daleko od istine kad je govorio o tome
kako su on i njegov novi drug u episkopatu naklonjeni ovoj naoj dravi pokazalo
je uskoro vrijeme kad je dola NDH, koju su obojica doekali kao davno eljkovani ideal i u kojoj su ustae upirale svoje oi i u radosti i u alosti. Dakle ni
jedne rijei o Konkordatu, ni jedne misli o onome to je govorio kardinal Paccelli na
sveanoj veeri u Jugoslavenskom vatikanskom poslanstvu. Ali zato o dravi, osnovanoj na nepravdi koja stvara revolucionare, tj. ustae. I to na domak Rijeke, u kojoj
je faistiki biskup harangirao protivu barbara na drugoj straniRjeine. Ili je moda
nadbiskup koadjutor oekivao da e pravilni odnosi biti tek onda rijeeni kad za to
doe vrijeme, koje je obeao u svojoj skoranjoj izjavi dr. Maek, i za koje je tako
uporno radio u Italiji Ante Paveli. Ova misteriozna utnja nadbiskupa-koadjutora o
konkordatu, kao i klerikalne tampe, samo je za povrnijeg promatraa izgledala kao
njihovo neslaganje sa vatikanskim tenjama. Klerikalci u Hrvatskoj nisu htjeli naprotiv da pokau, da e ih ovime vlada zadovoljiti. Njihove su pretenzije bile daleko
ire i dalekosenije, bez obzira tko je bio na vlasti. Ova rezerviranost bila je kratkotrajna, t. j. samo u vrijeme ekanja ratifikacije Konkordata.
Na ratifikaciju Konkordata dr. Milan Stojadinovi nije mogao odmah pomisliti, jer je i njegova vlada i njegova stranka J R Z bila veoma ugroena u svim
delikatnim pitanjima od veine JNS. U Narodnoj skuptini kao i u Senatu. Trebalo
je svim moguim sredstvima, bizantijsko-makijavelistikim i ordinarno koruptivnim
spremiti potrebnu veinu, kako bi kroz Skuptinu i Senat proveo ovaj zakon, za
koji se nikako i nikakvo oduevljenje nije pokazalo ni u opozicionim katolikim
redovima, a jo manje u krugu pravoslavne crkve, koja je s neizvjesnou oekivala
34

Dr. Stepinac na instalaciji senjskog biskupa dr. Viktora Burica. Novosti 31. VII. 193 >.

objavljivanje teksta Konkordata. To je sve uinilo, da je trebalo protei 17 mjeseci

pa da se doe do upuivanja Konkordata Narodnoj skuptini. To ne znai, da u
Narodnoj skuptini i u Senatu nije bilo i ranije interesiranja za tu ratifikaciju.
Odugovlaenje s iznoenjem Konkordata pred Narodnu skuptinu pojaavalo je
nervozu. To su veoma vjeto koristili klerikalci okrivljujui s jedne strane vladu,
a s druge pravoslavnu crkvu, kao da n j o j vlada ide ususret sa zatezanjem rjeenja
toga pitanja.
Meutim krajem 1936., uznemirio se ve i Vatikan i elio je da krene pitanje s mrtve toke. Nuincij Pellegrinetti bio je u posjetu kod predsjednika vlade
i zatraio obavjetenja. Ona su bila povoljna, jer mu je dr. Stojadinovi obeao da
e se u najkrae vrijeme pristupiti ratifikaciji Konkordata. Dvadesetog novembra 1936.
bio je u posjetu kod predsjednika vlade i nadbiskup-koadjutor Stepinac, zacijelo' po
instrukcijama iz Rima. I on je stekao uvjerenje da e se Konkordat uskoro uputiti
Narodnoj skuptini. Poslije toga poao je Stepinac u Rim i referirao je kardinalu
Paccelliju o dobivenim obeanjima. A predsjednik vlade dr. Stojadinovi je tada
doista govorio istinu, jer su Namjesnici izdali ve 5. XI. 1936. ukaz kojim se ovlauje predsjednik vlade da na osnovu l. 65. Ustava podnese Skuptini prijedlog
Zakona o Konkordatu izmeu Svete Stolice i Jugoslavije. 35 Na sjednici vlade, dr.
Stojadinovi je obavijestio prisutne, da je uputio narodnoj skuptini Konkordat. U
obrazloenju istie dr. Stojadinovi da je nesreenost odnosa s katolikom crkvom
bila tetna, i da se Konkordatom ima utvrditi miran ivot drutva. Iz obrazloenja se
konkretno saznaje da su obnovljeni pregovori inicirani ve 1931., a onda poslije
izvjesnog prekida, 1933. Na jesen 1933., bio je Konkordat uglavnom svren, a definitivno zavren na proljee 1935. S obzirom da je naa drava ve uredila svoje
odnose sa ostalim vjeroispovijestima u zemlji, kao i s obzirom da su i druge drave,
a naroito nai susjedi, zakljuili Konkordate i uredili svoje odnose sa Svetom Stolicom. - to je danas nastupio momenat, da i naa drava rijei ovo vano pitanje. 30
im se za ovo saznalo u Beogradu i im je tekst prodro u javnost, ma da
se i sada jo uvijek uvao u najveoj tajnosti, sazvan je Arhijerejski sabor
Srpske pravoslavne crkve u vanredno zasjedanje od 11. 24. XI. 1936., na kome
je Sabor zauzeo svoj stav prema Konkordatu. Rezultat toga zasjedanja bio je jedan
Memorandum koji je bio upuen vladi. 5. XII. posjetili su predstavnici Srpskopravoslavne crkve Predsjednika vlade pa su i njemu objasnili kako Arhijerejski sabor
ne trai nikakve privilegije koje bi ma u emu pozljeivale narodne interese i njegovo dostojanstvo ili koje bi bile u suprotnosti s vjekovnom ulogom crkve. Ali Srpskopravoslavna crkva ne bi mogla ostati ravnoduna kad bi se nekoj drugoj vjerskoj
organizaciji dala prava kojih nema ona i nije ih imala kad je bila dravna vjera.
Ve prva analiza predloenog Konkordata izazvala je kod pravoslavaca uvjerenje da se njihova crkva u poreenju s katolikom stavlja u podreen poloaj. 37
Ve 7. XII. posjetio je nuncij Pellegrinetti predsjednika vlade u cilju informiranja u vezi s Memorandumom Sv. Sinoda.
35

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 120.

"" Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 119.
:IT
Saopenje o radu svetog Arhi jerejskog Sabora 24. XI. 10-K>. Sremski Karlovci 193fi

U isto vrijeme zapaena je u Beogradu jedna vana hijerarhijska promjena

udaljavanjem beogradskog nadbiskupa fra Rafaela Rodica, prisiljenog da dade
ostavku uslijed intriga njegovih konzultora dra Juretia i Wagnera (u vezi s neuspjelom lutrijom u korist podizanja katedrale, kao i dugova uslijed podizanja
akog konvikta u Zagrebu) i postavljanjem dra Josipa Ujia, ljubljanskog
profesora univerziteta i kandidata dra Koroeca. Inae od ranije ve poznatog kao
odlunog protivnika glagolizma. Tako je beko-vatikanski ovjek zamijenio jednog
skromnog franjevca. Svakako je dolazak dra Ujia pao u veoma vano i uzbudljivo
vrijeme poetka borbe protiv Konkordata.
Upravo kad je predsjednik vlade objavio javnosti 11. XII., da je podnio
Narodnoj skuptini projektirani i potpisani konkordat na ratifikaciju, dakako jo bez
samog teksta, izae iz patrijarijske tamparije u Sremskim Karlovcima knjiga
s tekstom Konkordata i njegovom kritikom. Primjedbe i prigovori na projekat konkordata izmeu nase drave i Vatikana parafiranog 25. VII. 1935. godine izazvale
su prvu opu uzbunu. Tako je ova knjiga prelomila tih sedam peata pod kojima se
upravo misteriozno skrivala tajna teksta vatikansko-jugoslavenskog Konkordata. to j;
najinteresantnije, sada je prvi put saznao za potpun tekst Konkordata i katoliki episkopat. tovie, tvrdilo se i u obavijetenim krugovima da autentini tekst nije ranije
poznavao ni sam nuncij! Meutim suprotno tome bila je istina. Sada se saznalo ne
samo za autentini tekst, nego i za kritiku i osnovne prigovore svakom pojedinom
lanu. Ovim je data osnova za polemiku, koja e se razmahati kroz svu tampu Jugoslavije. Ova misteriozna utnja, kojom je bio obavijen proces rada na Konkordatu,
pokazivala je, da su vlade od 1931., kad se poeo spremati Konkordat, strahovale od
javnog mnijenja i izbjegavale saopavanje o samoj stvari. Izbjegavajui diskusiju u
stvaranju Konkordata, vlada nije mogla sprijeiti, da se o problemu ne povede rije,
kad je ve stavljen na dnevni red pred Narodnu Skuptinu. Vlada se dodue trudila
pomou cenzure da uope iskljui svaku diskusiju u novinstvu i ostaloj publikaciji, ali
njezini napori nisu imali eljene uspjehe. Dozvoljeno je bilo samo hvaljenje i odobravanje. Svaka i najblaa i najdobronamjernija kritika smatrana je kao ruenje
vjerskog mira, barem ju je tako ocjenjivao u Beogradu dravni tuilac. Upravo stoga
rascvjetala se ilegalna literatura najireg opsega. Letai i broure nicale su na svim
stranama. lanci, koji su se u novinama ili asopisima pojavljivali i u najobjektivnijoj
formi upozoravali na negativne strane konkordata, pali su rtvom cenzorove vlasti.
Kad su u patrijarijskoj tampariji objavljeni Projekti konkordata u usporednom pregledu tekstova iz 1923., 1925., 1931. i 1935., (projekat iz 1921 bio je nepoznat). onda se tek uoila- razlika, koliko je vlada izala u susret zahtjevima Vatikana u predloenom i ve u Vatikanu potpisanom Konkordatu. U uvodu ovih tekstova
daje se ve poznati tok i razlozi zato su pregovori iz 1925. bili prekinuti. Bila je to
odluna intervencija Stjepana Radia, koji je na vladinoj sjednici, poslije referata
dra Voje Janjia, jednog od delegata za zakljuenje Konkordata oznaio Konkordat
kao suvie klerikalan i rekao da Hrvati nikada nee pristati na ovakav Konkordat.
Jo je pokojni Stjepan Radi predbacio dru Janjiu da je on i suvie klerikalan kad
predlae da se primi ovakav Konkordat. Na to je zakljueno da se stvar odloi, poto
predstavnik Hrvata, kojih se Konkordat najvie tie, ne pristaje, da se ovakav Konkordat usvoji, jer ne odgovara interesima naroda i drave.

To je bilo tako 1925! 1935. i 1936. bio je na mjestu Stj. Radia dr. Maek,
koji daje briljante za krunu Kraljice Hrvata na Mariji Bistrici i s klerikalcima je
u istoj fronti! i dezinteresira se ustvari za zakon, koji se donosi mimo uea njegove stranke u Narodnoj skuptini.
Komentar koji je dat na kraju tih usporednih tekstova daje gledite pravoslavne crkve, kao to je ono opirnije i detaljnije formulirano i u Primedbama.
Dakako, sve su ove publikacije, im su se pojavile, zabranjene, na osnovi l. 19. to. 5
Zakona o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi, jer se tim lancima i brourama,
kako je tvrdio dravni tuilac, poticala vjerska nesnoljivost i plemenski razdor. Napisi koji su branili Konkordat i napadali protivnike, dakako, nisu bili obiljeeni da
potiu vjersku nesnoljivost i plemenski razdor. Stoga, takozvana jaVna polemika
bila je upravljena jednostranim smjerom, a antikonkordatska kritika'bila je rasturana
ilegalno u ogromnom opsegu. Nema primjera ni u jednoj dravi u kojoj je zakljuen
konkordat, da je na ovakav nain povedena diskusija o tom nesumnjivo za svaku
dravu delikatnom problemu. Iako je skretana panja najviim odgovornim iniocima na tu neobino nezdravu pojavu, pa i namjesnicima, vlada tj. M. Stojadinovi
i ministar unutranjih poslova dr. Anton Koroec, ostajali su uporni na tom antidemokratskom stanovitu, ne dozvoljavajui ni jedne nepovoljne rijei za Konkordat.
Naroito je dravni tuilac u Beogradu bio strog, dok je u Zagrebu bio neto popustljiviji, iako je i u Zagrebu cenzor imao mnogo posla.
Upornost, kojom je vlada htjela da bez i mimo diskusije proturi ovaj zakon
imala je veliku potporu kod kneza namjesnika Pavla Karaorevia. Upueni su se
sjeali da je kardinal Paccelli, na sveanoj veeri 25. jula 1935. u Jugoslavenskom
poslanstvu pri Vatikanu podvukao u svome govoru da je Uzvieni knez namjesnik
elio da se konkordat ostvari u svoj njegovoj potpunosti ,38
Jo prije nego to su se pojavile izjave nadbiskupa dr. Bauera i dr. Stepinca
bilo je natpisa, u kojima se na najmirniji nain nastojalo ukazati na sutinu i sadrinu problema bez obzira na zainteresirane strane. Profesor pravne historije na Zagrebakom sveuilitu dr. Marko Kostreni priao je k problemu od gledita si kojima
bi pristupili tom pitanju Strossmayer i Raki traei sredstava da se i ovim valjano
rijeenim pitanjem koristi dalekom cilju zbliavanja Zapada s Istokom. Neraspoloenje katolike crkve i klera, koje ima nesumnjivo svojih zasebnih politikih pozadina i intencija, stalno je naglaavano, kao da ono izvire iz injenice to i katolika
crkva nema jo zakonom ureene odnose prema dravi kao to je to uinjeno s ostalim
vjeroispovijestima. Kostreni se stoga zalae za potrebu donoenja jednog Konkordata koji bi bio u interesu obiju zainteresiranih strana drave i crkve.
Pretpostavljamo prije svega, da dravna vlast nije dopustila da ue
ita u konkordat, to bi bilo na tetu njenih dobro shvaenih interesa ili to
bi moglo umanjiti koje njeno osnovno pravo ili njen ugled. A ako je tako,
te bude zadovoljena i naa drava, a zadovoljena i jugoslavenska katolika
crkva sa svojim klerom, onda doista tko da bude nezadovoljan. Zadovoljstvo
crkve i njenog klera protegnut e se i na one 'katolike koji su to iskreno eljeli, a izbit e iz ruke oruje onima, koji su pod vidom svog katolicizma i
brige za crkvene interese pojarili i podravali neraspoloenje sluei sasvim
drugim ciljevima .. ,39
3S
:,B

Novosti 28. jula 193,5.

Marko Kostreni. Uoi konkordata. Novosti 12. XII. 1936.

Oekivane izjave obojice nadbiskupa, uskoro su se pojavile. Oni su podijelili uloge. Dr. Stepinac progovorio je naelno o Konkordatu, dok je dr. Bauer istaknuo
pored svog gledita i svoj stav prema kritici pravoslavnog episkopata.
Iz koadjutorove izjave, koja se pojavila na Badnjak 1936., izgleda kao da
nije upoznat s autentinim cjelokupnim tekstom Konkordata, pretpostavljajui jednu
nemogunost da ili nije proitao Primedbe pravoslavne crkve u kojima je i objavljen
autentian tekst, ili se zaklonio za takozvanu uredovnu tajnu. Jer, iako je moda ve
nekima poznat njegov sadraj, za predstavnike crkve on je jo uvijek uredovna tajna
obzirom na tree osobe. Nadbiskup Stepinac govorei o Konkordatu zalae se za nj
stoga to on ureduje odnose izmeu crkve i drave na najsigurniji nain. Meutim,
teoretski govorei, nadbiskup kae, da konkordat nije apsolutno potreban crkvi.
Oito je naime, da crkva imade pravo na sredstva, koja su joj potrebna
da postigne svoj cilj, htjela drava ili ne. Znam dodue da e se u ovo doba
anarhije i zbrke pojmova kogod uditi, ili tovie, zanijekati crkvi svako
pravo da se razvija . . . I protivnik koji nije posebno slijep od mrnje, mora
priznati neosporivu injenicu, da postoji ve prije dvije hiljade godina u
svijetu drutvo, koje se zove crkva katolika. I protivnik mora priznati injenicu, da to drutvo kroz sve to vrijeme vri pravu legislativnu, sudsku i izvrnu v l a s t . . . Praktiki su konkordati vrlo korisni. Pomou njih se mogu
zaprijeiti mnoge teke nesuglasice izmeu drave i crkve. Pomou njih se
mogu utiati mnogi sporovi, moda ve n a s t a l i . . . Katolika crkva nikada se
ne e i nikome za volju odrei svojih osnovnih prava, a napose ne prava na
odgoj mladei. I kada za to ne bi bilo ni jednog drugog razloga, dovoljan
bi razlog za to bili porazni rezultati odgoja mladei u zadnjih nekoliko
godina, kad se je rukama i nogama pod uplivom masonerije nastojalo istrgnuti mlade ispod upliva katolike crkve. 40
Na dan stare godine zagrebaki nadbiskup prima redovno izaslanstvo svoga
kaptola i sveenstva, koje mu uoi nove godine prinosi dobre elje. Tada nadbiskup
odri govor, u kome se dotie najvanijih dogaaja u minuloj godini i onih koji imaju
uslijediti u slijedeoj.
Tako je 31. XII. 1936., meu ostalim, nadbiskup Bauer progovorio i o Konkordatu, koji je upuen Narodnoj skuptini. Izjava je neobino vana, jer izvjesnim
detaljima otkriva zavjesu sa historijata Konkordata.
ao mi je rijei su nadbiskupove to ne mogu propustiti ovu
zgodu a da ne spomenem jedan alostan dogaaj. Konkordat izmeu Svete
Stolice i Kraljevine Jugoslavije, na kome se radilo i raspravljalo od 1922.
godine, napokon je potpisan 25. jula 1935., a ponajvie nastojanjem Njegova
Velianstva blagopokojnog Aleksandra I., koii ie i meni svakom zgodom
govorio kako je potrebno da se konkordatom odredi vjersko stanje katolike
crkve u Jugoslaviji. Sada, kada je objavljeno da e Konkordat biti predloen
na ratifikaciju u Skuptini i Senatu, ustadoe pravoslavni preuzvieni episkopi te zauzee neprijateljski stav protiv ratifikacije konkordata. Ovo nas
katolike vrijea i jako boli. (Boli to jae, to u konkordatu nema ni sjenke
kakvog neprijateljstva protiv pravoslavne crkve. Katolika crkva nema nita
40

XII. 1936.

Nadbiskup-koadjutor o vanosti konkordata izmeu crkve i drave. Jutarnji list 24.

protiv toga da i pravoslavna crkva dobije sve ono ega moda nema, a konkordat zajamuje katolikoj crkvi. Boli nas to jae to ovaj neprijateljski stav
tako odlinog tijela, kao to je episkopat, slabo pristoji uz ope elje svih potenih Srba, Hrvata i Slovenaca, da se nae unutranje prilike na zadovoljstvo svih to prije srede. Stav pravoslavnog episkopata moe izazvati samo
nepoeljnu vjersku borbu, koju narod iz katolike crkve nikako ne eli.41
Ova nadbiskupova izjava naila je na vrlo muan odziv kod srpskih jereja
i arhijereja. S njihove strane jednoduno je podvueno, .da njima nije do toga da
se u privilegijima izjednauju s katolikom crkvom.
Istodobno kako su objavljene Primedbe' pokuao je ministar unutranjih
pcslova dr. Koroec da dode u kontakt sa srpskim patrijarhom Varnavom. Dr. Koroec je elio, da patrijarhu objasni kako on nema nikakvog uea kao ministar pri
zakljuivanju Konkordata, pa mu ni on nije znao teksta prije njegova potpisivanja.
Meutim dr. Koroec nije nikako mogao da razgovara s patrijarhom. Jasno je bilo,
u vladi i u opoziciji, na strani branilaca Konkordata i njegovih protivnika, da e se
razmahati strahovita dramatska borba, koje se ishod nije mogao predvidjeti.
Borba je zapoela ve u januaru 1937., kad je nadbiskup Bauer sazvao katoliki episkopat na konferenciju. Glavna tema konferencije bile su Primedbe i prigovori, saopenje Svetog ahijerejskog sinoda i njegov Memorandum od 3. XII. 1936.
U Primedbama se na osnovu l. 9 predloenog Konkordata, kritizirao i stav papinskog nuncija u Beogradu, za koga se utvrdilo da se dosad nije ograniavao samo
na svoju diplomatsku misiju, nego da je taj djelokrug prekoraio, obavljajui dunosti koje spadaju u djelokrug episkopata rimokatolike crkve u Jugoslaviji. 42
Konferenciji je prisustvovao i nuncij Pellegrinetti. Ubrzo se saznalo, da su u diskusiji o Konkordatu, koja je bila veoma otra i opirna, bili radikalno raspoloeni nadbiskup ari i biskupi Srebrni i Carevi. Meutim, ipak je na kraju prevladalo umjerenije shvaanje, da se protiv Svetog sinoda ne istupa u javnosti, kao ni protiv
ostalih kritika. Rezolucija ove konferencije podvukla je 3amo da katoliki episkopat
konstatira da je Kcnkordat izmeu Svete Stolice i kraljevine Jugoslavije potpisan,
te mirno eka njegovu ratifikaciju.
itav niz publikacija prethodio je diskusiji o Konkordatu u parlamentu.
Jedna od prvih zapaenih broura, koja je izazivala veliko negodovanje u vladinim
kao i klerikalnim redovima bila je od Marka P. Cemovia. dravnog podsekretara
u penziji, Konkordat izmeu Svete Stolice i kraljevine Jugoslavije 1937. Ovu je
brouru Dravno tuiotvo> za grad Beograd zabranilo 3. II. 1937., kako to kae sam
pisac u dopuni ovoj publikaciji, u odgovoru na kritiku vladine Samouprave, s naslovom Opet o Konkordatu. 43 Ovu politiku i patriotsku kritiku uskoro je dopunila
nauna analiza Konkordata, koju je izvrio profesor univerziteta dr. Mihajlo Ili,
Pred Konkordatom. Povodom zakonskog predloga upuenog Narodnoj skuptini.
Beograd 1937. U ovakvom duhu kreu se studije s kanonsko-crkvenog stanovita
univerzitetskog profesora Sergija Troickoga. Projekt jugoslovenskcg Konkordata
i vaei Konkordati. 1936, Neuspela zatita konkordata. Sremski Karlovci 1937.
11
12
43

Sima S'mi, Jugoslavija i Vatikan, 123.

Primedbe i prigovori. 37.
Idem, 11-12.

i Novi neuspeli pokuaj zatite Konkordata. Sremski Karlovci 1937. Svi su ovi natpisi potekli od pravoslavnih strunjaka. Od strane katolika, medu prvima pojavio
se sa strunom pravnom kritikom dr. Ivan Ribar, objavivi u Braniu 44 svoje predavanje odrano na sjednici Advokatske komore, 30. XII. 1936., u kome je iznio kritiku analizu konkordata. Dr. Ribaru odgovorio je Glasnik biskupije akovake
(1937. br. 2), odakle je pretampana samostalna broura Advokatska kritika Konkordata (Djakovo 1937.).
Od reda, iz svih ovih publikacija osjetilo se ve u poetku borbe, da je
tekst Konkordata izazvao u najveem dijelu javnosti ne samo zanimanje, nego i
veliko iznenaenje, pa i revolt. Sinteza svega ovog ustalasanog uzbuenja bila je u
saznanju, da je u pitanju povreda dravnog suvereniteta, narodnog jedinstva i ravnopravnosti, slobode savjesti i prosvjete, meuvjerske snoljivosti i mira. I strunjaci
kao i rodoljubi tvrdili su, da se s ovakvim Konkordatom povreuju dravni i narodni
interesi, da je njime povrijeen osnovni znaaj ustavnih prava i vjerske ravnopravnosti, koja iskljuuje neke privilegirane vjerske prerogative. A te osnovne zakone i
prava, prema jednodunom shvaanju mnogih pravnika vrijeaju pojedine odredbe
predloenog Konkordata. Poevi od samog poetka, kojim se priznaje misionarska
uloga katolikoj crkvi, kakvu ima samo u neznaboakim i nekranskim zemljama.
Smatramo se, da se time unizuje pravoslavni elemenat, koji katolika crkva smatra
izmatikim, otpadnikim. Jednako je to vrijedilo i za muslimanski elemenat, koji je
ona smatrala nevjernikim.
Vladina Samouprava morala je razviti osobito vjetu agitaciju, poto se
i u redovima JRZ stao da koleba pravoslavni elemenat. Odatle njeno stalno polemiziranje s ilegalnim letaima i brourama, koje su svakodnevno nicale. Beogradska
Javnost raspravila je pitanje Konkordata punim poznavanjem stvari, obuhvaajui
cio problem. Naroito su se podvrgle analizi sve smetnje i tekoe, koje su se suprotstavile ratifikaciji Konkordata.
Dok projekat Konkordata lei u skuptinskom odboru, pravoslavna crkva
povela je ogorenu borbu protiv njegovog usvajanja. to se pravoslavna crkva
bori protiv takvog Konkordata sasvim je razumljivo, jer ona mora da brani
svoje interese. Ali je teko shvatljivo da su dravni organi mogli dopustiti da
se u naoj dravi danas pojavljuje vjerska borba, koju nisu doputale ni primitivne srednjovjekovne drave. Ma da ovaj projekat tee pogaa suverena
prava drave, nego pravoslavnu crkvu, ipak se zbog otrog stava 'koji je ova
crkva zauzela protiv njega, moe stvoriti uvjerenje, ako Konkordat bude u
Skuptini odbaen, da je to uinjeno zbog otpora oravoslavne crkve. Meutim,
to za dravu takoer ne bi bilo dobro, jer bi time vjerski konflikt bio jo
samo pojaan. Ako Konkordat nije dobar, drava treba da ga odbaci iz svoje
inicijative i radi zatite svoiih interesa. Da bi se stvar nepristrano izvela na
istinu, drava treba bar sada da uradi ono to je trebala ranije da uini, a
to je: da odmah donese jedan opi konfesionalni i interkonfesionalni zakon,
u kome e biti, kao to je reeno, detaljno razraene odredbe o poloaju svih
crkava u naoj dravi, prema naelima iznijetim u Ustavu. Kada se potom
Konkordat bude smatrao u svjetlosti preciznijih prooisa koii e vaiti za sve
crkve u naoj dravi, tada e se jo iasnije vidjeti, da li je njegovo prihvatanje za dravu mogue ili ne . . ,43
44
45

Sveska 12. 1936.

M. Andjelkovi, Potreba odredene dravne vjerske politike. Javnost 1937., 153-155.

Unato tome, to je utvreno, da je u pojedinim dravama koje nemaju

Konkordata, ipak zatiena katolika crkva, kao i sve ostale vjeroispovijesti, kao
i dravni interesi unutranjim zakonodavstvom dotine zemlje, ipak pri svem tom
katolika crkva insistirala je da se crkveni odnosi rijee ne pomou zakonodavstva
zemlje nego upravo Konkordatom. Upravo ova injenica kod mnogih je pobudila
podsvijesnu sumnju prema nosiocima ove ideje kao i prema Vatikanu. Ovu bojazan
jo je vie uvrstila analiza Konkordata, koja je uvjeravala pravnike i politiare,
da je Konkordat takav kakav je pred Skuptinom, tetan za dravne interese.
On ne valja zato to katoliku crkvu puta i u kolu i u kuu, i kod
voljnih i nevoljnih, i na sudu i na putu, i svuda joj daje pravo kontrole,
ma da drava to pravo nije zadrala za sebe ni u jednoj ustanovi ili organizaciji katolike crkve.
On ne valja to utire put klerikalizmu sa kojim se nijedna zemlja nije
usreila.
On ne valja zato to katolikoj crkvi priznaje iroka izuzetna prava i
na taj nain joj stvara povlaen poloaj prema ostalim naim vjeroispovijestima.
On ne valja zato, to potie ostale nae priznate vjeroispovijesti da se
izjednae u svojim pravima i privilegij ama sa katolikom crkvom i na taj
nain, noem pod grlo, prisiljavaju dravu da ini ustupke svake vrste.
On ne valja zato to za nau zemlju nije politiki da u dananjim prilikama tovari sebi i teret vjerskih razmirica.
, I najzad, on ne valja zato to je i duhom i slovom protivan ureenju
dananjeg drutva i u politikom i u socijalnom i u ekonomskom pogledu. I
mjesto da smanjuje prava crkve, on ih, naprotiv, poveava i potie i druge
da to isto trae.
Pitanje ureenja odnosa sa vjeroispovijestima u naoj zemlji je pitanje
od velikog dravnog interesa. Zato i ovaj Konkordat treba promatrati sa gledita drave i njenih ciljeva. I promatran isto i samo sa toga gledita treba
ga odbaciti. A drava ima pravo i dunost da vjerske odnose u svojoj kui, regulira shodno svome gleditu i svome dobru. Ter, dobro drave na ovome
svijetu je pree od dobra svake organizacije. Drava vodi svoju politiku i
prema svima i svakome treba da je pravina i podjednaka. 46
U analizi samo naroitog, jednog detalja vezanog s Konkordatom ocrtava se
u potpunosti njegov karakter kao i njegova struktura, koja upravo u ovome dijelu
nije daleko i od jedne teke optube vezane s namjernom mistifikacijom. Naime, pitanje rjeavanja slavenskog bogosluja i njegova proirenja u Jugoslaviji, koje je bilo
postavljeno na dnevni red ve na prvoj konferenciji hrvatskih biskupa novembra
1918., a onda predlagano u nizu rezolucija biskupskih konferencija, ulazilo u projekte
Konkordata od prvoga do posljednjega. Meutim ovako kako je to pitanje redigirano
u dodatku u prilogu Konkordata, ono ustvari znai posvemanje ukidanje glagolizma
u Jugoslaviji. Naime, u prilogu se kae:
Ova (tj. Sveta Stolica) potvruje upotrebu staroslavenskog jezika (glagoljice) u svetoj liturgiji u opsegu i u formama priznatim od papa Lava
XIII. i Pija X. svete uspomene. to se tie prostiranja upotrebe glagoljice,
40

Politicus, Glavne karakteristike naeg Konkordata. Javnost 1937., br. 9, 156-159.

Sveta Stolica se ne protivi da, u upama slavenskog jezika, biskupi, shodno

svojoj savjesti i mudrosti mogu doputati upotrebu staroslavenskog jezika u
svetoj misi, tamo gdje odgovara jednodunoj elji vjernika. Biskupi e svaki
put obavjetavati Svetu Stolicu.
U poglavlju Sveta batina pokazano je to treba da znai dio ovoga priloga,
u opsegu i u formama priznatim od papa Lava XIII. i Pija X. svete uspomene.
Papa Lav X I I I . izdao je u vezi s glagoljicom Tekst VIII. 1898. Decretales, a Pijo X.
Acres de liturgieo, 18. X I I . 1906. Tim je dekretima bila glagoljica dozvoljena samo
za one upe koje su mogle dokazati da je kod njih bila glagoljica u upotrebi neprekidno kroz 30 godina. Pokazano je da je tim dekretima bio zadovoljen car Franjo
Josip, kao najstraniji i najuporniji progonitelj glagoljice. I to stoga to je bio mali
broj upa u glagoljakim dijecezama, koje bi uslijed antiglagoljake politike pojedinih biskupa imale uvijek popa glagoljaa, iza ije smrti se redovno* ubacivao pop
latina. Tako je u nekim izrazito glagoljakim dijecezama, kao to je bila na primjer
zadarska, taj kontinuitet bio prekidan. Uslijed toga, to nadbiskup Dvornik u Zadru
nije htio pristati na te monstruozne dekrete, bio je prisiljen da preda ostavku, kako
je to zahtijevao car, a caru su udovoljili Pijo X. i njegov dravni sekretar Merry
del Val. 47 I, sada, u prilog Konkordata 1935. Vatikan daje Jugoslaviji ono, protiv
ega se prije tri decenija i vie digao itav narod zajedno sa svojim sveenstvom,
dok su uz papu branili ove dekrete samo crnouta i klerikalna tampa, austrijska diplomacija i oni jugoslavenski biskupi, koji su stajali odano u slubi Bea i Rima. Pored
toga, kad se upozori i na daljni dio ovoga priloga da se povjerava biskupima, da
shodno njihovoj savjesti mogu doputati upotrebu staroslavenskog jezika u svetoj
misi, tamo gdje to odgovara jednodunoj elji vjernika, i da e biskupi svaki put
obavijetavati Svetu Stolicu, onda je time pojaana ogranienost mogunosti upotrebe koju daju i onako ubitani Decretales i Acres. Jer treba samo podsjetiti da e
biskupi koji su se ve ranije izjasnili iz politikih razloga za upotrebu glagolj : ce, (kao
to je to pokazano 1925. u Rimu), po, svojoj savjesti i mudrosti naprosto odbiti
takve zahtjeve,ako ih bude bilo, jer oni mogu, a ne moraju 1 dopustiti upotrebu staroslavenskog jezika. I to jo uz jednodunu elju vjernika, to e rei da je dovoljno nekoliko klerofaistikih protivnika, koji e se lako nai, da se u upi ometa potrebna
konkordatska jednodunost. Da bi komplikacija bila to misterioznija i sloenija, po
trebno je da o tome, znai u svakom pojedinom sluaju, biskupi obavijeste Sveto Stolicu, koja e dakako o tim pojedinanim sluajevima odluivati.
U ovome je dakle sutina ove izvanredno vjeto podmetnute mistifikacije,
ustvari jedne izrazite makijaVelistike podvale uinjene nesumnjivo vie ignorantima,
nego sauesnicima na drugoj strani, koja je zakljuila Konkordat.
Znai da ono to su uspjele da izvojte u pogledu slavenskog bogosluja
male drave Crna Gora i Srbija u poletu, ali na smrt osuena od svoga iskonskog
neprijatelja, tek za nekoliko hiljada svojih katolika, nije mogla da uspije petnaest
milijonska Jugoslavija s vie nego jednom treinom katolika. Dok je Strossmayer
kao zaetnik i dovritelj crnogorskog konkordata 1886., a davnanji inicijator za srpski
koji je dovren 1914., uspio na sasvim drugi nain da precizira i utvrdi ovo steeno
47

Vidi naprijed poglavlje X.

pravo, dotle je u jugoslavenskom Konkordatu, zapravo u njegovu Prilogu izvrena

jedna podvala, naprosto stoga to je u episkopatu, koji je servirao Vatikanu antiglagoljake rezerve, vladao duh sasvim suprotan pokojnom velikom biskupu.
Kad bih trebao moje su rijei da u nekoliko rijei dam ocjenu
i karakteristiku ovog Priloga, onda bih ovako formulirao: Prilog jugoslavensko-vatikanskog Konkordata su (za poznavaoca stvar.) nevjesto maskirani dekreti Svete kongregacije Obreda od 1898. i 1906. koji su imali svoje posveenje od strane Lava X I I I . i Pija X. Uz njih je stao i Pijo XI. samo se
ne zna za iji raun, kad je Austrija davno upokojena? Zar moda za interese
politike Palazzo Venezia?
Na milenijskoj razvojnoj liniji hrvatskog glagolizma ovo je najvea i
najtea uvreda koju jo vie pojaava traginost hrvatske utnje.
Bude li Konkordat ozakonjen, onda je hrvatski atrofiram glagolizam u
pojedinim oazama osuen na smrt od koje mu spasa nema. I to, u skoroj
budunosti. Najstrahovitiji sign um t e m p o m nae politike nezrelosti: tko e
onda da preuzme na sebe tu odgovornost pred sudom historije? Narod ili
njegovi duhovni pastiri? Moda vlada? A koja? Tko e da izgovori na
kraju tragine trilogije hrvatskog glagolizma: Tragedia e finita? 48
Sve ovo dalo je povoda dravnom tuiocu, da je i taj broj lista zabranio
svojom odlukom (Kns 1296-28. II. 1937.), kako ne bi ove misli prodrle do italaca.
Meutim to mu nije uspjelo, jer je u zasebno odtampanoj brouri u ogromnom broju
saznao svijet za ovu mistifikaciju. Kritika Konkordata, a i ope uznemirenje sve je
vie raslo.
U budetskoj debati za 1937./38., krajem februara i poetkom marta, razmahala se borba i u vezi s predloenim Konkordatom, iako jo nije bioi stavljen na dnevni
red. Na sve ove prigovore u ime vlade odgovorio je tadanji ministar socijalne
politike Dragia Cvetkovi, 27. II. 1937., tvrdei da je vlada primila na sebe jedno
naslijee prolosti. Zato ona prima svu odgovornost za rjeenje toga pitanja, ne e
dopustiti da o njemu rjeava ulica i da ono bude predmet partijskih agitacija. Zato
e o njemu rjeavati Skuptina, kad za to doe vrijeme, kako to zahtijevaju osnovni
interesi drave i kako to trai ravnopravnost svih vjeroispovijesti, 49 Protiv Dragie
Cvetkovia i njegovih izlaganja govorio je bivi ministar Kota Kumanudi, koji je
u stvari rezimirao ve poznate razloge i opozicije kao i pravoslavne crkve.50
U Senatu je 17 marta 1937. prvi ustao da govori protiv Konkordata dr. Savo
Ljubibrati s motivacijom da Konkordat rui jedna,kopravnost vjera kao* i druga
Ustavom zajamena prava. Dr. Ljubibrati osudio je dra Koroca, koji je izdao
strogo povjerljivo nareenje, da se svim sredstvima zabrani i sprijei diskusija o
Konkordatu. Dakako, tu prokonkordatsku taktiku imala je da provodi policija i
andarmerija. Dr. Ljubibrati naroito je zamjerio dr. Korocu i vladi koja doputa
da se plijene tampani religiozni govori srpskog patrijarha, koji su proeti osjeajima patriotizma, kranske ljubavi i zadahnuti nacionalnim duhom. 51
48
4H
50
51

Viktor Novak. Tragina trilogija hrvatskog glagolizma. javnost 1937., br. 9. 160-168.
Sima Simi. Jugoslavija i Vatikan, 132.
Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 133-134.
Sima Simi, Jugoslavija i Vatkan. 134.

Uvjerenje protivnih strana u ispravnost njihovih gledita dobivalo je u sve

ogorenijoj diskusiji sve vie na snazi. Obje.strane spremale su se za konaan obraun,
koji se imao odigrati u Narodnoj skuptini. J R Z je ustrajno i partijski disciplinirano branila Konkordat kakav je predloen Narodnoj skuptini. Vodstvo J R Z
eljelo je da time pridobije jedan dio Maekovih pristalica klerikalaca, kako bi se
njegova fronta u Hrvatskoj oslabila, a JRZ ojaala. Meutim, taj je raun bio zasnovan na posve krivim pretpostavkama. Nisu postojali nikakvi uslovi u Hrvatskoj za
hipotezu da bi se i u sluaju ozakonjenja Konkordata episkopat angairao za JRZ.
To su najbolje pokazali petomajski izbori, i s jedne strane apstiniranje episkopata
od izbora, a s druge njihovo aktivno uestvovanje na strani opozicije (ari, Srebrni).
Vlada je poduzimala sva mogua sredstva, da bi koliko toliko suzbila opoziciju protiv Konkordata. Vladini ljudi zauzimali su se ne samo kroz tampu i asopise
za Konkordat nego su koristili i zborove, kao to je to ve ranije inila i opozicija.
Na opozicionim zborovima kritizirala se vlada i njena politika prema Vatikanu oznaujui njenu popustljivost kao pravo narodno izdajstvo. Uope je zavladalo uvjerenje, da tim Konkordatom ne stie samo katolika crkva izvjesne prednosti, nego da
se time juria na bitne dravne interese. U tom strahovanju bilo; je neeg vie potsvijesnog i stihijski elementarnog, nego politiki definiranog i formuliranog. Bioloki
problem jata, koje se instiktivno kupi u gomilu, kad ga napada kobac, kao da je prostrujao kroz krv i duh irokih slojeva. Ovo je bila stvarna sutina psihoze, koja je
zahvatila mase na proljee 1937. Sve to nisu ni razumjeli ni osjetili mjerodavni
faktori. Oni su smatrali, da je to samo jedan politiki, opozicioni prkos, koji se
iivljava u protestima, kritikama i napadajima na one koji su Konkordat podnijeli
Skuptini na ozakonjenje. Odatle odluka vlade da se silom anarmerijskog pritiska
suprotstavi izvjesnim tendencijama. Ovo nije razumjela ni ona strana, za koju se
vlada tako ivo angairala. Ni katoliki episkopat, ni vatikanska Kurija, jer su sve
to tumaili crkveno i politiki iz uroenog pravoslavnog antagonizma, kao otpor
jedne historijske nepomirljive suprotnosti Istoka prema Zapadu, ili kako su njihovi
klerikalni komentatori ovu stvarnost prevodili u svojim napisima, kao izraz srpske
hegemonije nad Hrvatima i Slovencima, nad katolicima. Kad su se stali javljati
ogoreni protesti i govori i u samim pravoslavnim crkvama o opasnosti koja prijeti
pravoslavlju i narodu od tog Konkordata, nisu se mimoili ni slini napadaji na predstavnike Rimske Kurije u Jugoslaviji. Jasno su se ustalasali najskriveniji instinkti
pozlijeenih nacionalnih osjeanja i nazirali simptomi jedne nepotedno vjerskokulturne borbe, koju je klerikalna strana prenijela na izrazito politiki teren. S te se
strane s propovjedaonice isticala nepravda koja se nanosi katolicima to im se ne priznaju ona prava koja su stekli pravoslavci svojim zakonom o srpskoj crkvi. Ve i
onako ranije psiholoki pripravljen teren lako ie raspalio strasti, povezane sa separatistikim shvaanjem krajnjeg ekskluzivizma. u frankovluku. a s njime i klerikalizmu, iznosei pored dosta stvarnih i najmonstruoznije rekriminacije, koje je izmiljala bolesna fantazija politikog pokvarenjatva. Sve to pod vidom pozljede vjerskih
prava.
Na suprotnoj strani Konkordat je najednom upozorio itav jedan narod to
je klerikalizam i od kakve opasnosti moe da bude. Mjerodavni, ne pripravivi prethodno, jo prije objavljivanja teksta Konkordata, javno mnijenje o potrebi dono-

enja Konkordata, sada su bili potpuno nemoni da svojim sredstvima, a i onako

sumnjivim i kompromitiranim autoritetom.' zaustave ustalasanu poplavu ili barem da
je pravilno kanaliziraju, tovie, i onda kad su se ve nasluivali potmuli udarci
prijetee erupcije, nije se mislilo drukije rijeiti to pitanje nego s jednom parlamentarnom veinom, koja se iskalupila n a j ordinarni j im korumpiranim nainom,
predobijanjem pojedinaca izvan JRZ kao i pokolebanih unutar J R Z na nain, koji
je jedinstveno neparlamentaran, ili tipian za predstavnike tadanjeg reima. I pare
i poloaji, kao i raznovrsna obeanja, imali su svoj neizostavni uinak. Sve se to na
sve strane rasipalo kako bi, to ree kardinal Paccelli uzvieni knez namjesnik
ostvario Konkordat u svoj njegovoj potpunosti. V l a d j ^ o j JRZ trebao je Vatikan,
trebao je Konkordat kako bi se potinjavanje naroda jo potpunije izvrilo. Vatikan
je takovoj politici jugoslavenskih vlada dao svoju najiru potporu.
O potpunoj otsutnosti najmanjeg razumijevanja ovih psiholokih osnova
cijeloga problema, svjedoe dva povjerljiva vladina raspisa nadlenim podreenim
vlastima. Jedan je od strane Predsjednitva Ministarskog savjeta (Politiko odjeljenje. Pov br. 158, 29. IV. 1937.), upuen svim sreskim naelnicima, ispostavama,
komesarima policije i upravi policije.
Po naredbi Nj. Svetosti Patriiarha upueni su pozivi pravoslavnom sveenstvu, da daju obavjetenje protiv projekta zakona o Konkordatu sa Vatikanom. Potrebno je da obratite panju na takvu agitaciju i shodnim mjerama bilo utjeete na same pravoslavne sveenike, bilo na narod, i sprijeite
irenje vjerske netrpeljivosti i onemoguite naruavanje vjerskog mira.
Kritika Konkordata kako se dosad vrila apsolutno je neopravdana i liena svakog ozbiljno? osnova. To e se uskoro pokazati kad bude poela diskusija u Narodnoj Skuptini.
Kad su regulirani odnosi sa pravoslavnom crkvom i sa muslimanskom
vjerskom zajednicom nemogue je ostaviti neregulirane odnose sa katolikom
crkvom koja broji u Jugoslaviji nekoliko miliona pripadnika.
Konkordat apsolutno ne tangira prava srpske pravoslavne crkve, i uope
on se ni najmanje ne tie pravoslavnoga dijela naega naroda. On se odnosi
samo na katoliku crkvu i njen odnos prema naoj dravi, a samo sprovoenje Konkordata ostaje u rukama nae dravne vlasti i dravnih organa.
Prema tome od novog Konkordata ne moe biti nikakve tete za Srpsku
pravoslavnu crkvu ni za graane pravoslavne vjere, ni za nau dravu, naprotiv on sadri mnoge korisne odredbe koje jaaju autoritet nae drave i
njenih pretstavnika.
Molim da ovome pitanju posvetite vau panju i izvijestite me o stanju
stvari kao i o onome to vi budete poduzeli. ..
Ministar policije, dr. Koroec, u svom je raspisu skrenuo panju podreenim
organima, kako se po narodu agitira, da se u Beograd alju deputacije, koje imaju
da mole na visokim mjestima, da se Konkordat s Vatikanom ne primi. Molim da na
pogodan nain djelujete, da se ovakva agitacija sprijei i odailjanje ovakvih deputacija onemogui. Ako to ne bi uspjelo, o polasku deputacije treba najhitnije izvijestiti
Ministarstvo i Upravu Grada Beograda. 52
Saznalo se, da su u Hrvatskoj zauzeli prema Konkordatu negativan stav
Samostalni demokrati na Konferenciji Izvrnog odbora 24. i 25. I. 1937., koji su bili
sastavni dio SD koalicije. Ta injeniaca je svakako uveliko oteala situaciju vlade.
52

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan. 135-136.

poto se jedan znatan faktor u hrvatskoj opoziciji takoer izjasnio protiv Konkordata.
U rezoluciji se reklo, da se kraj nerijeenih nacionalnih i socijalnih pitanja pojavljuju
u tom kaosu i vjerska pitanja. Konkordat sklopljen izmeu Vatikana i Jugoslavije za
vrijeme diktatorske vladavine sad se upotrebljava za runu harangu pravoslavnih,
koja se vee za najautoritativnija mjesta protiv katolika na jednoj strani, dok na
drugoj strani poslanica katolikih biskupa preporuuje faistiko ureenje drave. 53
Pored 'toga; predsjednik Samostalne demokratske stranke, Adam Pribievi,
uputio je Srbima, lanovima stranke, jedno pismo, u kome je zauzeo negativan stav
i prema Konkordatu, vladi ali i pravoslavnoj crkvi. Odatle vika na to piismo sa svih
strana. Tu, u pismu, Pribievi odsjeno tvrdi, da Konkordat nije dobar ne samo za
pravoslavne nego ni za katolike. U vrijeme, dok je bilo u Jugoslaviji demokracije, nije
se mogao zakljuiti konkordat.
Pregovori za sklapanje Konkordata poeli su jo za ivota pokojnog
kralja. On sam elio je da se taj posao svri i drao je to za svoje veliko
djelo. Vlada diktature ratujui s demokracijom i otuivi se od nje traila
je oslonac kod svih reakcionarnih snaga u zemlji i van nje, pa i kod vodstva
sviju crkava. Tako je i s ovim Konkordatom. .. Ako Konkordat ne valja,
za to je kriva i vlada Boka Jevtia i Milana Stojadinovia . .. Meutim,
ba ovi koji su veliali diktaturu i bili papua svake vlade, koju je rodila
diktatura, ire meu Srbe proglase, u kojima zbog Konkordata svaljuiu krivicu na sav narod katolike vjere, sasiplju na nj pljusak grdnja i razdrauju
Srbe, kako im on hoe da uzme ime i vjeru . . . Protiv ovoga razdraivanja
pravoslavnih na katolike mi moramo odluno dii svoj glas . . . Ne damo da
otrov mrnje razjeda (dravu) i rastoi iznutra, pa da se raspe, na prvi jak
udarac, kao rasueno bure. Ko je junak neka se bori protiv onih, koji su
Konkordat sklopili, a ne protiv naroda katolike vjere, koga su kod ovog
posla pitali koliko i mene i svakoga od vas. I pravoslavni i katoliki narod
bio je kod toga posla devete pei arilo . . . Jer ne treba zaboraviti i na ovo:
im je narodu bila oduzeta sloboda i pregaena demokracija, i pravoslavni
crkveni velidostojanstvenici pohitali su da pravoslavnom narodu okrnje njegova vjekovna prava u crkvi, koja smo izvojevali u tekoj borbi s tuinskom
vlasti . . . U noi se otima i krade. A no je, u politici: nesloboda. Da je bilo
slobode tampe, zbora, pretresanja sviju opih pitanja, izbora, ne bi dolo do
krnjenja narodnih prava u pravoslavnoj crkvi ni do ovoga Konkordata. .
Ne prijeti, dakle, opasnost Srpstvu i pravoslavlju od bijednog kao i mi naroda katolike vjere, ve od onih, koji su nam svima oduzeli slobodu . . ,54
Ovakvo miljenje nije bilo vezano samo na Samostalne demokrate. Ovako je rezonirao veliki broj hrvatskih katolika, a naroito hrvatske katolike inteligencije. Uskoro
se iz svoga rezerviranog staya javio i dr. Maek, koji je dao izjavu dopisniku Kuryera
Warawskog (2.V. 1937.), u kojoj je za Konkordat pokazao potpunu nezainteresiranost, jer je to pitanje za nas indiferentno, jer Konkordat zakljuuje Vatikan sa
srpsko-pravoslavnom vladom, a ne sa katolikim stanovnitvom Hrvatske. 55 Na ovu
izjavu se nije uznemirio episkopat. Jer, i dru Maeku kao i episkopatu bile su pred
oima druge povoljnije situacije, kakve je zamiljao u emigraciji Ante Paveli.
Sve ovo je osobito dobro dolo predstavnicima opozicije u Srbiji, koja je
cijelo konkordatsko pitanje veoma vjeto iskoristila protiv vlade. ef Zemljoradnike stranke Jovan M. Jovanovi jednako se negativno drao.
53
54
35

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 138.

Zasebno odtampano kao letak.
Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 139.

Konkordat kakav se nalazi danas pred Parlamentom rijei su Jovanovieve protivan je osnovnim naelima jednakosti i slobode vjeroispovesti. On je, pored toga, protivan mnogim zakonskim odredbama koje jo
stoje na snazi, u Jugoslaviji. On je nenarodni, jer su ga radile dve diplomatije bez znanja onih kojih se najvie tie. Ovakvi ugovori kakav je Konkordat moraju se raditi na punoj svetlosti dana i uz sodelovanje najire
javnosti. Sadanje narodno predstavnitvo nije ovlateno za ovakve stvari kakva je o v a . . . Za ureenje odnosa crkve rimokatolike u Jugoslaviji jesu
i Srbi i Hrvati i Slovenci, ali malo tko na ovaj nain i pod ovim uslovima;
nitko nije pitan i nitko sasluavan iz samoga naroda, a Konkordat se najvie
tie ba naroda po obavezama koje mu ovaj -nesretni Konkordat ima doneti,
ako bude postao zakon. Konkordat treba da bude zakon za versko stiavanje,
umirivanje i zbliavanje u Jugoslaviji a ovako on moe postati podstrek
za borbu meu pravoslavnim i katolicima. Ovako on moe i hoe tetiti i
dravi i narodu pa i verama koje propovedaju mir, slogu, ljubav i bratstvo medu narodima. 56
Patrijarh Varnava kao i velik dio pravoslavnog episkopata, dobro su uoili
da znatan dio opozicionih politiara koristi njihov naelan stav protiv Konkordata
u izrazite partijsko-politike svrhe. Da se ograde od svih takvih politikih tendencija,
izdato je jedno saopenje Svetog arhijerejskog sabora 26. V. 1937., koje je imalo biti
autentian tuma stava pravoslavne crkve.
Sveti arhijeirejski sabor srpske pravoslavne crkve konstatuje, da je pitanje projekta konkordata, parafiranog u Rimu 25. jula 1935. godine izmeu
kraljevine Jugoslavije i Vatikana, izazvalo veliko i iroko interesovanje kod
naega naroda u zemlji, pa i u inostranstvu. U tretiranju ovog krupnog i delikatnog pitanja pojavio se vei broj naelnih, strunih i objektivnih pismenih
radnji, koje mogu korisno posluiti pravilnom, pravinom i celishodnom reenju pitanja. Ali. u vezi sa ovim pitanjem pojavile su se izvesne nenaelne,
jednostrane radnje, koje imaju line, partijsko-politike, pa ak i zajedljive
tendencije, to je za duboko aljenje.
Sveti arhijerejski sabor na elu s Niegovom Svetou Srpskim Patrijarhom, kao najvia crkvena vlast, odredio je jasno i odluno stanovite
Srpske pravoslavne crkve u pitanju spomenutog projekta konkordata u svome
memorandumu od 5. decembra 1936. godine, koji je uz prilog Primedaba
prigovora na projekat podnesen Gospodinu Predsedniku vlade.
Sveti arhijerej ski sabor i ovom prilikom izjavljuje, da Srpska pravoslavna crkva nepokolebljivo i jednoduno ostaje na svom ve odreenom i
zauzetom stanovitu u pitanju pomenutog projekta Konkordata i da se najodlunije ograuje od svih onih radnji koje su se pojavile, ili se budu
ubudue pojavljivale sa linim, partijsko-politikim ili drugim nenaelnim
tendencijama, koje ne mogu imati mesta u iednom ozbilinom naelnom pitanju, kao to je pitanje pomenutog projekta Konkordata. 57
Ovu deklaraciju Svetog arhijerejskog sabora uz patrijarha Varnavu potpisala su petorica mitropolita i trinaestorica episkopa.
Meutim, stvari su poele dobijati misteriozno-tragieni obrat u vezi s fatalnom boleu srpskog patrijarha, koja je na kraju imala i svoj tragian kraj. U svijet
50
57

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan, 139.

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan. 139-140.

je putena vijest da patrijarh boluje od otrovanja, ije porijeklo vodi k neprijateljima njegovim i pravoslavne crkve. Psihoza je zauzela opasne razmjere, koje su
stale zahvaati ne samo prost i neuk svijet, nego je i inteligencija uveliko podlegla
toj psihozi uslijed sumnjivih simptoma patrijarhove bolesti.
I ba u tome trenutku ovakve zatrovane atmosfere, odluio se predsjednik
vlade dr. Milan Stojadinovi da pristupi diskusiji u samoj Skuptini o tom pitanju.
Da bi ublaio ovu zategnutost, predsjednik je zatraio od Vatikana izvjesna obavjetenja o pojedinim lanovima Konkordata, koji su bili naroito napadani, kako bi
jednim autentinim komentarom presjekao diskusiju o nejasno izraenim naelima.
Meutim Vatikan je uputio predsjednika vlade na apostolskog nuncija u Beogradu
Msgr. Pellegrinettija da mu da potrebna obavjetenja. Nuncij je to uinio, ali je
vjeto izbjegao da da miljenje o onim najznaajnijim stavovima, kao i o onima koji
su doli u sukob s dravnim Ustavom, te onima koji negiraju princip vjerske ravnopravnosti. U tim se objanjenjima nisu dodirnuli lanovi o vjerskoj misiji, razgranienju biskupija, agrarnoj reformi, laicizaciji nastave, vjerozakonskim zakladama, patronatu, K. A., vojnom ordinarijatu, mjeovitiom braku i pitanju glagoljice.
Popratno pismo predsjednika vlade, kojim je uputio ova objanjenja apostolske nuncijature u Beogradu Narodnoj skuptini (7. VII. 1937.), dalo je konanu
inicijativu za diskusiju u Narodnoj skuptini im bude Skuptinski odbor prostudirao
ova objanjenja. Svakako je karakteristino, da se iz objanjenja apostolske Nuncijature vidi, da su neke toke ule u Konkordat, koje nije traila Kurija nego jugoslavenska vlada. 58
Ovom prilikom, predsjednik vlade saglasio se s prijedlogom partijskih
drugova da se doda prijedlogu Zakona o Konkordatu, koji je imao dva lana, jo i
jedan trei. T a j trei lan trebao je da ublai otpor pravoslavne crkve. Ovaj trei
lan glasi: Imajui u vidu naelo ravnopravnosti vjeroispovijesti proklamirano u
lanu II. Ustava, ovlauje se Ministarski savjet, da na prijedlog Ministra pravde,
moe, na prijedlog nadlenih organa dotinih vjeroispovijesti i po sporazumu
s njima, putem uredbe sa zakonskom snagom, dati i drugim, zakonima priznatim
vjeroispovijestima, prava i povlastice, koja su data ovim Konkordatom rimokatolikoj crkvi, a u granicama uenja i tradicija i stvarnih potreba dotinih vjeroispovijesti. 59
Ovakvim nesumnjivo malo naelnim, a vie korumptivnim sredstvom, elei
da pridobije pravoslavnu crkvu kako ne bi pravila vie pitanja od ovakvog Konkordata, Narodna skuptina imala je da potpuno klerikalizira dravu, kako bi spasila
Konkordat, zadovoljila sve crkve, uglavila ravnopravnost vjeroispovijesti i tako
dopustila i ostalim vjeroispovijestima da gaze po suverenitetu drave. Prava Civitas
Dei u kompromitiranom obliku JRZ-e.
Jo prije poetka diskusije o Konkordatu u Narodnoj skuptini pojavile su
se neke publikacije koje su bile zapaene ne samo od javnosti nego i od dravnih
tuilaca. Pored njiih i jedna anonimnog pisca s vladine strane Konkordat i kritika
Konkordata. (1937.). Ovu je brouru toplo preporuio sam predsjednik vlade poslanicima prije diskusije. Dakako, ona nije doivjela sudbinu knjige publiciste Sime
58
59

29

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan. 195-199.

Sima Simi, Jugoslavija i Vatikan. 199.

V. NOTak : M a g n u m c r i m e n

Sirnica Jugoslavija i Vatikan (tampana u Zagrebu 1937.), koju je dravno tuiotvo u Zagrebu zabranilo 15. VII. 1937. kao i brouru episkopa Platona I opet o
Konkordatu. Pravoslavno gledite na ovo pitanje. (Sremski Karlovci 1937..)) i u
Leskovcu tampana knjiga Jedan problem. Osnovi kompetencije i odnosi drave i
crkve u vezi s Konkordatom, koja pripada publicisti Sreti Miloeviu.
Kako je pisac vladine knjige Konkordat i kritika Konkordata nastojao
da obeskrijepi moje gledite o komkordatskom prilogu u vezi s pitanjem proirenja
i uvoenju glagoljice, za koji sam pokazao da je prava mistifikacija, bio sam prisiljen
da i ja napiem novu raspravu odgovarajui dotinom anonimnom piiscu. Tako je
nastalo Poglavlje o glagoljici, objavljeno u Javncisti i odtampano zasebno, a
jedno i drugo od dravnog tuioca zabranjeno.
Prema analizi teksta vladine knjige utvrdio sam da t a j anonim moe biti
samo Msgr. Niko Moscatello1, savjetnik Jugoslavenskog poslanstva pri Vatikanu i
glavni ekspert pri stvaranju i zakljuivanju Konkordata. Msgr. Niko Moscatello
poslije svega izloenoga analiziranoga priloga i dalje je uporan i tvrdi da je pitanje
glagoljice doista najpovoljnije rijeeno. On kae:
Mirne due moemo kazati, da rjeenje ovog pitanja, kako ga donosi
na Konkordat znai doista epohalan preokret. Po prvi put u historiji Sveta
Stolica die ruku s tog pitanja i njegovo ureenje preputa nama samima,
tj. naim katolicima. U Konkordatu Sveta Stolica ne samo to je potvrdila
upotrebu glagoljice ondje, gdje je ona jo sauvana, nego je dozvolila, da
nai biskupi mogu tu privilegiju proiriti na cijeli teritorij drave, ak i
ondje gdje nema nikakva traga o upotrebljavanju glagoljice u prolim vremenima. Jedini uslov za to je, da to trae jednoduno vjernici ma i jedne
same upe. 00
Meutim ranije pokazana analiza ovog Priloga pokazuje da su sofisterije
Nika Moscatella imale da poslue svrsi da zamagle jednu neistinu kako bi je prikazale
kao istinu.
Decretales Lava X I I I . i Acres Pija X., dva dekreta Rimske Kurije, koji
su imali da ugue u Austriji glagoljicu, daju se sada Jugoslaviji, kako konkordatski
prilog kazuje u opsegu i formama priznatim od Lava X I I I . i Pija XI. svete uspomene. A opseg i forme priznate od Lava XIII. i Pija X. jesu samo Decretales i
Acres. O tome ne moe biti nikakove sumnje. U mojoj studiji Poglavlje o glagoljici vidi se da je Msgr. Moscatello ustvari eksponent najprije Rimske Kurije, a
tek onda viade, koja u svom neznalatvu prima ovakav prilog Konkordata i povjerava
se strunjaku, koji je obvezan crkvenom disciplinom drugom kontrahentu. Da i nije
formalno uestvovao Msgr. Moscatello u sastavljanju ove vladine knjige, njegove su
misli i itava argumentacija, kakvih je od njega primila i usvojila nasilnika vlada
Milana Stojadinovia.
Uostalom ovo moje gledite u vezi s kritikom Priloga dijelio je i stari gla^golja i sveenik don Frano Ivanievi. Kao najbolji poznavalac toga problema i uesnik u toj borbi prije tri decenija, on i najtee optuuje stvaratelje Konkordata. Don
Frano Ivanievi dao je tome izraza u jednome pismu, koje je uputio u Rim Msgr.
60

Konkordat i kritika Konkordata, 95-96.

Moscatellu 7. VIII. 1937., dakle tri sedmice iza moga lanka s kojim se i don Frano
Ivanisevic posve sloio.
U prilogu o glagoljici rijei su don Ivanievia poinila se golema pogrijeka, na koju, dozvolite mi Preasmi da Vas ovim redcima ozbiljno
upozorim.
Kako su, molim Vas, smjele ui u ovaj Konkordat odredbe Kongregacije
od 5. augusta 1898. i 18. decembra 1906., kad se oito znade da su one bile
narinute Rimskoj Kuriji od petanske i beke vlade kao neki okovi da se
uporaba glagoljice sto vie ogranii, gotovo onemogui, u nekim naim slavenskim krajevima? To su nai biskupi prije rata u vie prigoda priznali.
Ne samo beka i petanska vlada, po svojoj nama neprijateljskoj politici,
nego isti tadanji car Franjo Josip lino se zalagao pismenim putem kod pape
u Rimu, a usmeno kod naih biskupa Nakia, Mahnia, Rajevia i drugih,
da glagoljici zametne trag. Proti toj odluci Bea i Pete mi smo se u Splitu
i po itavoj Dalmaciji i Istri estoko borili, kako vam je poznato punih 20
i vie godina pod vodstvom blagopokojnog Mgr. Bulia proti tim dekretalima,
koji su nosili u sebi ljuti alac proti glagoljici, moda najljui u itavoj njezinoj borbi od tisuu godina, od Grgura Ninskog do danas. Pa kako,
molim Vas, Preasni, da narodna jugoslavenska drava aktom Konkordata,
po svojim narodnim predstavnicima u Skuptini i Senatu sankcionira ono to
je beka vlada u svoje vrijeme nametnula ne iz vjerskih nego politikih
nam neprijateljskih razloga? Mene je silno zaudilo i zgrozilo kad sam opazio
u prilogu o glagoljici onu stavku: Potvruje se upotreba staroslavenskoga
jezika (glagolice) u svetoj liturgiji u obimu i formama priznatim od pape
Lava XIII. i Pija X. svete uspomene. Dakle u smislu Decretala od 5. VIII.
1898. i 18. XII. 1906. Novi okovi staroslavenskom jeziku u novom obliku, u
novoj jugoslavenskoj dravi 1937. godine po receptu beke vlade iz godina
1898. i 1906. Mene je ovo zgrozilo, opet Vam ponavljam, Preasni, pa Vas
vrue molim, da nadele ovoj tekoj rani lijeka, ukoliko je mogue prije debate u Senatu. Istina je, u drugoi stavci Priloga derogira se donekle ta stavka,
jer se preputa biskupima da shodno svojoj savjesti i mudrosti mogu proiriti uporabu glagoljice, ali izgleda uvijek kao Dolazna toka i. mjerodavna
norma u obimu i formama priznatim od Pape Lava XIII. i Pija X. To mi
nije jasno i nahodim se u ne maloj neprilici, jer kako da ja kao lan Senata
eiasuiem za ovaj obim i formu, proti emu sam se borio za dva decenija kao
lan Splitskog odbora?
Pri ovoj toki prigovori g. dr. Novaka, koji su Vam poznati za sigurno
sasma su opravdani. Ja sum kako -vidite u ovomu, otvoreno Vam k"em, potpuno suglasan s njijne. Zloudesni Decretales iz godine 1898. i 1906. nisu
smjeli biti niti imenovani u ovom Konkordatu a kamo li izneseni kao neki
mjerodavni kriterij za provaanje i proirenje staroslavenskog jezika u naoj
kraljevini. Druga su vremena, druge su prilike, drugim kriterijima, Preasni
Gospodine, treba suditi poloaj 1937. godine napram 1898. i 1906. godini.
Da se poblie upoznate sa prilikama tih godina u kojima je glagoljica izraavala ljutu borbu dostavljam Vam na dar moju knjiicu Pobjeda glagoljice
kroz tisuljetnu borbu koia prua vjerodostojnih savremenih podataka.
Vjerujte mi, Preasni, da mi je ao, to neu moi odluno zagovarati ni
mirnom duom glasovati za ovakav Konkordat, ako se ne nade jedan astan
izlaz, koji nee poniziti ni dostojanstvo Rimske kongregacije, ni ugled nae
drave u Senatu; u protivnom sluaju ja mislim prije glasovania u mojem
govoru, doem li do rijei, sve ovo istaknuti, ograditi se i igosati ovu stavku

o obimu i formama, jer u njoj nazrijevam novu zamku velikoj misiji

staroslavenskog jezika u Slavenstvu.
Ja sam na ovu okolnost upozorio gospodina predsjednika vlade dr. Stojadinovia koji -mi je uputio sekretara Stojkovia sa Ministarstva inostranih poslova da ga o tome obavijestim. 61 G. Stojkovi mi je kazao da se nejasne
toke mogu diplomatskim putem dati razjasniti poto se tekst Konkordata
ne moe mijenjati nego prihvatiti ili odbiti, to bi za ovo zadnje bilo neugodno
za dravu i crkvu . . . Po mojem dubokom uvjerenju trebalo bi svakako izbjegnuti ili ublaiti onaj alac o obimu i formama izjavom kao da su te
odredbe iz godine 1898. i 1906. bile mjerodavne za ondanja vremena, a ne
za danas; a za proirenje glagoljice da se ne.trai brojana jednodunost
nego elja veine puanstva. Inae e neprijatelji glagoljice, a takovih
imademo moda naalost i kod nekojih naih biskupa, svakojako tumaiti
ovu stavku na tetu staroslavenskog jezika. Bilo bi stoga uputno neka Sveta
Stolica Vaim posredovanjem izdade kratku izjavu poput komentara ili deklaracije kako se ima shvaati ova stavka. Ja sam se usudio jednu takvu deklaraciju sastaviti i priloiti Vam je u ovom pismu 62 pa Vas, Preasni toplo
molim da se osvmete na ovo pitanje i prihvatite ovu ili pronaete neku
slinu izjavu, koja e umiriti amonje uzbuene duhove i meni olakati da
mirnom duom glasujem za predloeni Konkordat koji smatram da je zasada
potrebit obzirom na vie interese crkve i drave . . .
Stari don Frano Ivanievi mnogo je bio naivan, jer je vjerovao jo uvijek
i nadao se da, u vezi sa svojim strahovanjem, moe iz Rima da stigne povoljan
odgovor. Vjerovao je on u jednu utopiju, kako sam mu ja rekao i objasnio o prvom
naem sastanku septembra iste godine u Splitu, uvjeren, da na to ne moe doi
odgovor naprosto stoga, jer je iza stilizacije Priloga stajala puna mistifikacija tendencija. T. j. da se ne da, nego da se uzme i uniti, pomou neznanja, nesavjesnosti i
neskrupuloznosti odgovornih inilaca, koji su se oslonili na eksperta, odanijeg Vatikanu
nego Jugoslaviji. A upravo na ovoga eksperta, stilizatora ovog Priloga, obraa se don
Frano Ivanievi za pomo u toj stvari. Meutim, pismo i sugestije don Frana Ivanievia ostale su glas vapijueg u pustinji. Zna se i zato. Ovim je i obiljeena uloga
Msgr. Moscatella, tajnog komornika Njegove svetosti pape. 63
Predsjednik ministarskog savjeta i ministar vanjskih poslova dr. Stojadinovi odrao je pred odbofom za Konkordat u Narodnoj skuptini 8. VII. 1937.
61
Bilo je to jo daleko prije 27. aprila, kad je nuncij dao poznatu notu. u kojoj nije
bilo objanjenja o glagoljici. Ni slova! Zna se i zato!
e2
Deklaracija. Na elju kraljevske vlade kraljevine Jugoslavije u Beogradu, a u odnosu
Priloga Konkordatu i stavke o pouabi proirenja staroslavenskog jezika asti se Sveta Stolica ovim
izjaviti da odredbe Svete Kongregacije sadrane u dekretima 5.* VIII. 1898. i 18. XII. 1906. priznatim
od papa Lava XIII. i Pija X. u pogledu obima i forme uporabe glagoljice, jesu openite prirode,
koje su se osobito smatrale potrebite za prilike katolike crkve ondanjih vremena, doim uspostavom
nove drave kraljevine Jugoslavije 1918. nastupile su za katoliku crkvu nove proirene granice i
nove prilike, prema kojima Sveta Stolica ovim izjavljuje, da su katoliki biskupi kako je istaknuto i u drugoj stavci reenog Priloga uoblateni. shodno svojoj savjesti i mudrosti, proiriti
uporabu glagoljice u pojedinim upama svojih dijeceza u sporazumu sa Sv. Stolicom a na elju
veega dijela puanstva.
63
U vezi sa moja dva lanka o glagoljici pisao mi je 25. VII. 1937. jedan biskupski
vikar i prepozit kaptola, medu ostalim i ovo: Mnogo Vam zahvaljujem na Vaem cijenjenom
pismu i na poslatim mi radnjama o glagoljici, koju Vi Vaom velikom spremom i poznavanjem prilika
branite. Slava Vam! Na alost u naem episkopatu veina je dapdanas biskupa latinaa koji su protivnici hrvatskog jezika u bogosluju, u obredima i staroslavenskog jezika u misi-liturgiji. U tom
pogledu danas stojimo gore. negoli smo ikad dosad stajali.

govor zalaui se veoma opirnom argumentacijom za prijedlog zakona o Konkordatu izmeu Jugoslavije i Svete Stolice. Stojadinovi je tvrdio, na zgraanje protivnika Konkordata da tek novi Konkordat ima u stvari da ustanovi ravnoteu i ravnopravnost sve tri vjere u Jugoslaviji. U nizu svojih argumenata Stojadinovi je poveo
rauna i o miljenju ustake emigracije, koja e eventualno odbijanje Konkordata
uzeti za efikasno propagandno sredstvo.
Katolika ima rairenih po elom svetu. Ima velikih drava isto katolikih. ta e se tamo rei za nas, ta e se tamo misliti o nama ako mi ne
budemo hteli da reimo katoliki zakon u naoj dravi? A da ne govorim jo
i o tome: kakvo li bi tek strahovito oruje dali u ruke hrvatskim separatistima
koji ive u inostranstvu da objave elom svetu: Narodna skuptina je odbila
Konkordat, (burno odobravanje) jer se on tie katolika, a veina katolika su
Hrvati. (Ponovno frenetino pleskanje). I zato to smo Hrvati, zato nema
Konkordata! Prema tome za nas, rei e oni, nema pravde u Jugoslaviji! O,
kako bi to bilo divno sredstvo za separatistiku agitaciju. (Pljeskanje i odobravanje). Mi to zadovoljstvo, gospodo, nikako ne smemo uiniti separatistima i neprijateljima nae drave. Ne smemo ni mi sa desnice, ni vi sa
levice.64
17. jula podnijeli su skuptinski odbori za prouavanje Konkordata svoje
izvjetaje plenumu Skuptine.
Dok je izvjetaj veine predlagao prihvaanje zakonskog prijedloga bez
ikakvog naroitog obrazloenja, dotle je izvjetaj manjine, predlagao odbijanje
takvog Konkordata, iako se naelno sloio da je za reguliranje odnosa katolike crkve
sa dravom potreban Konkordat izmeu drave i Svete Stolice, u interesu meuvjerskog mira i dobrih odnosa izmeu crkve i drave. Meutim, potpisani predstavnici klubova nalaze da podnijeti prijedlog Konkordata od 25. jula 1935., koji je
vlada Milana Stojadinovia podnijela Narodnoj skuptini na odobrenje ne odgovara
bitnim dravnim i nacionalnim interesima i noisi u sebi klice sukoba izmeu pojedinih
vjeroispovijesti s jedne i drave i Svete Stolice s druge strane. 65
Sjednica Narodne skuptine bila je zakazana za 19. VII. 1937. Dan ranije
odrali su klubovi, naroito J R Z i J N S svoje sjednice i donijeli naelni stav za
debatu. Iz JRZ bilo je nekoliko poslanika iskljueno, meu njima i dr. Voja Janji,
koji se izjasnio protiv Konkordata. JNS, iji su predstavnici ustvari bili zaetnici
upravo ovog Konkordata, dopustila je svojim lanovima slobodu opredjeljenja u toku
same debate.
Poetak diskusije bio je vezan s vijestima o predstojeoj smrti srpskog
patrijarha Varnave. Za isti dan (19. VII.) pozvao je arhijerejski namjesnik za grad
Beograd preko novina graane na molepstvije u Sabornu crkvu, odakle e litija krenuti kroz grad u Savinaku crkvu na elu sa cjelokupnim pravoslavnim sveenstvom, barjacima i ostalim crkvenim znacima i zavriti molepstvije za bolesnog
patrijarha.
64
Govor predsjednika Ministarskog savjeta i ministra spoljnih poslova g. dr. Milana M.
Stoiadinovia. . . odran pred Odborom za Konkordat u Narodnoj skuptini na dan 8. jula 1937.
godine. Beograd 1937.. 6, 10.
05
Nakon prihvata Konkordata u skuptinskom odboru. Obzor 18. VII. 1937.

Uprava grada Beograda na vijest o ovoj namjeravanoj litiji; zabranila je

sve skupove i povorke do 1. VIII. 1937. na teritoriju grada Beograda. Uprava grada
je motivirala svoju odluku 0' zabrani obavjetenjima do kojih je ona dola povjerljivim putem, da neki neodgovorni elementi namjeravaju iskoristiti ovu priliku da
izazovu nerede tetne po javni poredak i dravne interese. Zabrana je izdata na
osnovu 24. a u vezi sa 35. Zakona o udruenjima, zborovima i dogovorima i 22.
Uredbe o ustrojstvu i djelovanju Uprave grada Beograda. Afiirani plakati, objavljujui tu naredbu graanstvu upozoravali su graane, da e se prema svima, koji
bi se o tu zabranu ogrijeili postupiti strogo po zakonu. Ova je zabrana djelovala kao
vatra baena u bure baruta. Jer, usred pravoslavnog Beograda da zabranjuje upravnik
grada koji stoji pod ministrom, katolikim sveenikom dr. Korocem, pravoslavnu
litiju za bolesnog srpskog patrijarha, bio je izazov kakav se rijetko pamti u historiji
Beograda. Unato zabrani sakupila se u Sabornoj crkvi ve od prvih popodnevnih
sati masa svijeta razdraenog ne samo spomenutom zabranom, nego i prvim glasovima o diskusiji u skuptini i o predsmrtnim asovima oboljelog patrijarha.
Poslije kratkih molitava krenuli su sveenstvo i narod iz crkve kroz kralja Petra
ulicu prema Knez Mihajlovoj. Litiju su predvodila dva episkopa, abaki Simeon
i vikarno-moraviki Platon, sa sedamdesetoricom sveenika. Dok je molepstvije
odravano u crkvi, zvonila su-na svim beogradskim crkvima zvona, a svi su duani
bili zatvoreni. Jo u crkvi traila je policija da arhijerejski namjesnik s amvona
proita zabranu litije, ali ga je prisutni narod prekinuo traei, da se litija
odri. U isto vrijeme u Patrijariji je upravnik policije uvjeravao mitropolita Dositeja
o potrebi zabrane. im je litija krenula, naila je na guiste redove andarma, koji su
se isprijeili i zatvorili prolaz. Pred naletom mase prvi kordon policije je popustio.
Tada je proputen kler, a onda je planski presjeena veza izmeu klera i naroda.
Kada su dalje krenuli vladika i sveenici, novi kordon andarma je istupio daleko
temperamentni je i brutalnije nego je to bilo ranije. U Knez Mihailovoj ulici doista
je nastalo pravo hrvanje sa ardarmima koji su bili veoma nemilosrdni. Ogorenje
je bilo jo vee, kad se saznalo, da je dr. Koroec u tu bitku poslao katolike Slovence
andarme, vjerujui samo njima, da e izvesti zadatak na puno zadovoljstvo i upravnika grada kao i njegovo. Dakako policija je svom odlunou, poslije krae borbe,
u kojoj je bilo mnogo ranjenih, a meu njima i abaki vladika, rasturila litiju na
nain kako se postupa na revolucionarnim mitinzima. 66
Ova litija, kao i stalno nono zvonjenje po svim crkvama, bili su
pratnja debati u Narodnoj skuptini. A ona je zapoela u najveem uzbuenju.
Prvi govornik u prilog Konkordata od strane vladine veine bio je katolik
lan J R Z dr. Mile Mikulin. On je tvrdio i trudio se, da uvjeri sluaoce, da e primanje Konkordata donijeti Jugoslaviji koristi, a ne tete, kako je htjela prikazati
ona strana, koja je uzbunila javnost protiv Konkordata. Drava ne smije da kapitulira ni pred jednom vjerskom institucijom, pa niti pred pravoslavnom crkvom, ma
koliko je ona zasluna za dravu. Izvjestilac manjine dr. Vasa Jovanovi bio je drugi
govornik, koji je na kraju izjavio, da se i odborska manjina ne protivi zakljuenju
Konkordata, ali ona predlae da se definitivna odluka o Konkordatu odloi, kako bi
00
Neboja, Krvava pravoslavna litija u Beogradu na dan 19. jula 1937. godine. Beograd
1937. U brouri jesu najrjeitija dokumentacija sl ; ke.koje prikazuju pojedine scene sa te litije.

sadanja vlada pokuala da naknadnim pregovorima sa Svetom Stolicom dovede

stanovite odredbe Konkordata u sklad s Ustavom. Inae ovakav Konkordat kakav
se nalazi pred Skuptinom ne moe se prihvatiti.
Prvi govornik poslije ove dvojice izvjestitelja bio je dr. Niko Suboti,
ministar pravde. On je govorio u prilog ratifikacije i zadrao se na amandmanu o
Konkordatu u pogledu ostalih vjeroispovijesti, koje se ovim posvema izjednauju u
privilegijama to ih je dobila i katolika crkva ovim Konkordatom. Ministar Suboti
je priznao, da Konkordat ima i svojih nedostataka ali samo tehnike prirode. Meu
ostalim dao je poraznu ocjenu o nesposobnosti strunjaka koji su uestvovali u
radu oko donoenja Konkordata. To se da objasniti time, to je na naoj strani kod
sastava pravnih akata nedostajala potrebna saradnja strunih lica. Unato tome,
kao disciplinirani lan vlade i JRZ, zaloio se, da se i takav Konkordat prihvati. 67
Ovo priznanje ministra pravde uveliko su iskoristili govornici opozicije, a vladini
govornici imali su dosta muke da ublae porazni dojam ; koji je izazvao njegov govor.
Kako je napredovala diskusija u Skuptini, u javnosti je raslo sve vee
uzbuenje, koje je bilo poticano sa svih moguih strana. S jedne strane uslijed
refleksa koji su bili veoma teki poslije onako brutalno onemoguene litije, a s druge
uslijed sve vie zabrinjavajuih vijesti o skoroj smrti patrijarha Varnave. 21. jula sastali su se predstavnici trideset nacionalnih i kulturnih udruenja u Beogradu, koja su
osudila postupak policije prilikom nasilnog rasturanja litije. Na sastanku prihvaena
je protestna rezolucija, koja se uputila namjesnicima. Odtampana u desetinama
hiljada letaka ona je jo vie uzbudila svijet. U n j o j se govori, da su organi dravne
vlasti orujem na jedan neuveno divljaki nain napali najvie predstavnike srpske
pravoslavne crkve za vrijeme vrenja vjerskog obreda i narod koji mu je prisustvovao; da je teko ranjen episkop abaki Simeon; da su svete utvari srpske crkve
prilikom ovih napada oskvrnute od strane organa dravnih vlasti, polomljene i pocijepane; da je i patrijarija pravoslavne crkve u prijestolnici opsjednuta, a vjernima
je zabranjen pristup u crkvu; da takvim vandalskim napadima nije srpska nacionalna
crkva bila izloena ni od strane neprijatelja i zavojevaa za vrijeme robovanja.
Ovi strahoviti napadi produuje Drotestna rezolucija na slobodu
savesti i vere protivni su Ustavu i pozitivnim zakonskim propisima koji u
okviru graanskih sloboda, naroito garantu j u slobodu veroispovesti a crkvi
slobodu verskih obreda, te su izazvali veoma teak, dubok i tuan utisak
i revolt kako u graanstvu prestonice tako i u elom naem narodu, pa i
na strani. Pa kako se ovakvim orotivzakonskim i divljakim postuncima organa dravnih vlasti rue temelji drave to potpisana nacionalna udruenja i kulturne ustanove protestvuju i trae, da se otadbinski zakoni u punoj
strogosti primene nad vinovnicima ovih krvavih dogaaja i njihovim naredbodavcima, koji su im naloili da po cenu krvi srpskih vladika i obesveenja
crkvenih utvari, spree jedan verski obred. Traimo dalje da se naem narodu vrati puna verska i graanska sloboda, koju je i u toku mune istorije
skupo platio i uvek budno uvao . . .
Meutim namjesnici, vlada i J R Z bili su odluni da poto poto provedu
u Skuptini ratifikaciju Konkordata. I diskusija je zavrena uvee 23. VII. 1937.,
07

K o n k o r d a t p r e d Skuptinom.

Obzor 20. V I I . 1937.

kad je pristupljeno i glasanju. U naelu je glasalo za Konkordat 166, a protiv 129

dok je u pojedinostima glasalo 167 za Konkordat protiv 129.. Beogradska Pravda
jo je to vee objavila tok glasanja u izvanrednom izdanju s imenima poslanika koji
su glasali za, i onih koji su glasali protiv ratifikacije. List je bio zaplijenjen.
Poslije glasanja odrana je u Skuptini sjednica poslanika vladine stranke
.]RZ, na kojoj je predsjednik vlade dr. M. Stojadinovi odrao govor o izglasanoj
ratifikaciji Konkordata. U svome govoru podvukao je predsjednik vlade da se
zakleo da e uvati dravnu sigurnost i provoditi naelo ravnopravnosti. Stoga nije
nikako mogao nikoga savjetovati da stupi u nesporazume i borbu s rimokatolikom
crkvom koja u svijetu'broji oko 400,000.000, od kojih pet ivi u Jugoslaviji. I Hrvatima i Slovencima i Srbima katolicima trebalo je dati vjersku ravnopravnost. Predsjednik je otro osudio protukonkordafcsku borbu i naglasio je, da je bilo malo vie
politikog morala, da ne bi bilo mogue da JNS bude protiv Konkordata, kad ga je
ba ona na svijet donijela i obeala sveanom izjavom u Zagrebu. Poslije te sveane
izjave senzacionalno je djelovala vijest, da je predsjednik na toj istoj sjednici saopio
vladinim poslanicima da vlada zasad ne misli iznijeti Konkordat pred Senat. On to
ini stoga, izjavio je predsjednik, da bi jo jednom pokuao da se sporazumi sa srpskom
pravoslavnom crkvom.
Ja sam u arhijerej SKom saboru kae Stojadinovi uinio stanovite predloge 30. prolog meseca, nato mi je odgovoreno 13. ovog meseca.
Tu uglavnom stoji da zbog bolesti patrijarha, po starim crkvenim kanonima,
arhijerejski sabor ne moe uopte zasedati i punovano reavati i da zato ne
moe menjati svoju preanju odluku. 68 elim dakle saekati dok arhijerejski
sabor bude u stanju, da punovano donosi odluke. Konkordat je stajao na
mome stolu dve godine, pa moe stajati jo koji mesec. Mi smo pokazali
vrstu volju da Konkordat proe, ali ipak moram eleti, da to bude u lepoj
i pomirljivijoj atmosferi. Ako Konkordatom elimo osigurati verski mir u
zapadnim krajevima, ne bi bilo mudro da pokvarimo verski mir u istonim
krajevima.
Poslije govora predsjednika vlade zakljueno je jednoglasno da se Konkordat za izvjesno vrijeme skine s dnevnog reda. 69
Sveani i buni banket dobitnika ove Pirhove pobjede, koji je iste veeri
odran, jezivo je pomutila ponona zvonjava sa svih pravoslavnih crkava prijestolnice, koja je navijestila, da je izdahnuo svoju duu Arhiepiskop peski, Mitropolit
Beogradsko-Karlovaki i Srpski patrijarh Varnava. Sutranje prijestolnike novine
javljale su u crno uokvireno dvije vijesti. Izglasanje Konkordata i smrt srpskog
patrijarha Varnave.
G8
Predsjednik Stojadinovi preutio je. da je u toj odluci Svetog arhijerejskog sabora
od 13. jula bilo reeno, da sabor ostaje na gleditu koje je odredio u svom Memorandumu od 3.
decembra 1936. i u Deklaraciji od 26. maja 1937., utoliko pre to ni najnovije pojave u ovom
pitanju nisu mogle uspeti da utjeu na ma kakvu izmjenu stanovita koje ie srpska pravoslavna
crkva zauzela u pitanju projekta Konkordata. Osim toga takoer nije saopio poslanicima, da je
taj isti Sveti arhijerejski sabor 14. jula donio odluku o jednoobraznosti postupanja pri primeni
kazne iz lana 210 Ustava srnskc pravoslavne crkve prema svima onima, koji budu ma kojim nainom doprinosili da se projekt Konkordata parafiran 25. juna 1935. godine ozakoni i primenjuje
u naoj otadbini. (Iz zasebno odtampanog letka prenijetog iz Glasnika srpske pravoslavne patrijarsi je.)
09
Obzor 24. VII. 1937.

Mnogi dobro upueni u zakulisnu igru predsjednika Stojadinovia bili su

iznenaeni ovim njegovim neoekivanim manevrom. Postojale su razne verzije.
ini se da je najblia istini bila ona koja se vezivala s njegovim nadama, da e poslije
smrti Varnavine u Arhi j ere jskom kolegiju nai podesno lice koje e kasnije, kao
vladin kandidat za patrijaijski prijesto pristati i na ovakav Konkordat. 70
Svakako, ovaj je raun bio promaen. Ako je takva namjera i postojala, ona
nije mogla barem za dugo vrijeme da bude izvedena. A na jesen je trebalo podnijeti
Senatu prihvaeni Konkordat, na senatsko primanje ili odbijanje. Meutim, u Senatu
je bila neizvjesna veina za primljeni Konkordat. Namjesnitvo i vlada, ma da su
i u Senatu mogli da izmajstoriu potrebnu veinu, uvidjeli su na kraju, da je bolje da
za sad povuku taj Konkordat, i da ga eventualno podnesu na rjeavanje u povoljnijoj
politikoj atmosferi.
To je i uinjeno 19. oktobra 1937. u momentu kad se stvarala rezolucija za
idui redovni saziv Senata, na koji se prenose nerijeeni poslovi, koji se imaju
pobrojiti. Predsjednik Senata dr. elimir Maurani tom je prilikom spomenuo, da
e svi ostali predmeti koji su bili podneseni u ovome sazivu, ugasiti. to se tie
prijedloga o Konkordatu, on bi imao biti upuen naroitom Odboru. T a j bi se Odbor
imao izabrati, i zbog toga je bilo u obavjetenjima tako i oznaeno, ali je u meuvremenu Kraljevska Vlada izjavila da odustaje od inicijative po ovom zakonskom
prijedlogu i prema tome Senat niti ima mogunosti, niti moe biti govora o kakvom
prenoenju ovog zakonskog prijedloga u novi saziv. Veina je usvojila ovaj prijedlog
predsjednika. Ali se ipak produila diskusija o potpuno jasno preciziranom smislu
ovog prijedloga, pa je dr. Maurani bio odreeniji, kad je kazao da je Vlada
povukla inicijativu i danas o tome ne odreuje i Konkordat danas ne postoji . . .
Moje je tumaenje da je izjavom Kraljevske Vlade skinut Konkordat s dnevnog
reda.11
Situacija u kojoj se naao' dr. Stojadinovi poetkom mjeseca oktobra prisilila ga je da likvidira borbu s pravoslavnom crkvom, koju je za svoj raun osobito
vjeto koristila srpska udruena opozicija. On je dobro osjetio da za dvije fronte, ovako
snane i mnogobrojne nema dovoljno snaga. Jer ve 8. oktobra uspjelo je poslije
dugih priprava da se postigne sporazum izmeu Srpske Udruene opozicije i SDK
koalicije. A ovaj sporazum je predviao rjeavanje krupnih problema. To su, ispred
svega obrazovanje jedne nove koalicione vlade, ukidanje Ustava, oktroiranje jednog
novog Ustava.oktroiran je novog izbornog zakona, izbore za konstituaro"u i rad u
konstituanti na donoenju novog Ustava bez majorizacije izmeu Srba, Hrvata
70
Nekoliko dana poslije primanja Konkordata, oisao mi je jedan od poslanika-katolika
koii je bio protiv prijedloga za prijem Konkordata, 24. VII. 19.37. medu ostalim i ovo: Posve u
duhu toga mentaliteta (korupciie i podvale), sino se prepriavala navodna namjera Vlade da ona
rauna da e sad na, umrijeti Patrijarh, pak ona ne misli da iznosi Konkordat u Senat, nego e
toboe prvo zatraiti miljenje Sinoda, a Sinod u kome sjede sami pretendenti na Varnavino nasljedstvo. pokorno e progutati i taj Konkordat. Jer barem jedan nai e se u tome elitnome skupu
koji e za volju poloaja obeati da e progutati i svariti Konkordat. I bit e na taj infamni nain
osramoeni ba oni estiti ali lakovjerni pravoslavci koii su ustali protiv Konkordata iz svoga pravoslavskog uvjerenja. Vlada e voziti dalje. Pravoslavna crkva e nai opravdanja za svoj novi stav,
jer e i njoj biti poneto jo priznato, toboe radi ravnopravnosti, i na mili narod, katoliki narod,
bit e jo jednom zarobljen DO tuinu, (misli na Vatikan i njegov faizam), zahvaljujui srpskom
dijelu naeg naroda, zarobljen na vijeke.
71
Stenografske biljeke Senata Kraljevine Jugoslavije. 1937.. 11, 120-124.

i Slovenaca. 72 Da se uhvati u kotac s ovom politikom formacijom, Stojadinovi

je bio prisiljen da likvidira konkordatsko pitanje, pa i uz cijenu prave kapitulacije.
Njegov raniji plan, da dobije na vremenu, i da u Senatu u kome bi poslije dueg
vremena sastavio potrebnu veinu i pomou nje izvrio drugi dio ratifikacije Konkordata, morao je da se zamijeni sasvim novim politikim potezom. Stojadinovi je
morao da se naorua za borbu protivu snaga koje su htjele da obore lini i diktatorski
reim i kneza i njega samoga. A knez i dr. Stojadinovi imali su ve svoj veliki plan
naslona na faizam i nacionalsocijalizam. T a j se pak nije mogao izvesti uz sudjelovanje ove nove politike formacije. Zato ju je trebalo ili unititi ili barem razdvojiti,
kao to je opozicija dosad bila neujedinjena.
Odatle Stojadinoviev sramotni put u pravoslavnu Canossu.
Ova kapitulacija Stojadinovieve vlade zaprepastila je jugoslavenski episkopat. Ona je djelovala najsenzacionalnije, i u Jugoslaviji kao i u Vatikanu, jer
se oekivalo da e vlada ustrajati do kraja. Sva je klerikalna tampa digla nevjerovatnu galamu. Da se vidi kako su i najumjereniji klerikalni listovi pisali, treba zagledati u skopske klerikalne Blagovijesti i osjetiti snagu politikih refleksa. 73
Ubrzo poslije vijesti o skidanju Konkordata isa dnevnog reda, koja je prostrujala kroz itavu Jugoslaviju, sazvat je u Zagrebu sav episkopat na konferencije.
One su odrane od 22. 28. X. 1937. Za javnost je dato saopenje o donijetim
rjeenjima u vezi s odranim diskusijama.
I. Katoliki episkopat razmotrio je na svojoj redovnoj konferenciji
pitanje Konkordata izmeu Sv. Stolice i Kraljevine Jugoslavije. Katoliki
72

Tekst sporazuma izmeu Udruene opozicije i SD koalicije. Politika 10. X. 1937.

Blagovijest, 1937., list katolika, koji ive u Srbiji, u broiu 6-7:
Mnogo, zaista mnogo su doprinijeli dogaaji, koji su se odigrali kod nas u posljednje
vrijeme. Doprinijeli su i kako su alosni i neoekivani, u mnogim stvarima prljavi i nemoralni,
da smo se upoznali, da su zbaene maske sa licemjernih i farizejskih lica. Sve one razliite fraze
o ljubavi do blinjega, o bratstvu, jednakosti, o vjerskoj trpeljivosti iezle su kao noni san.
Zbaene su maske. Oni, koji su nas katolike neprekidno napadali kao netrpeljive, intolerantne, vjersko ekskluzivne i beskompromisne, a sebe pred cijelim svijetom prikazivali kao najsavrenije primjere ljubavi i bratstva i jednakosti, su se pokazali u pravom svijetlu. Sada kad je trebalo u praksi pokazati svoju irokogrudnost, kad se radilo na tome da i katolici dobiju pravim vjerskim zakonom priznata i garantovana prava, kao to su ih mnogo prije dobile pristalice svih drugih
vjeroispovijesti u naoj zemlji, sada kad bi se moralo dokazati pred cijelim svijetom da katolici u
Jugoslaviji nisu graani drugog reda nego zaista ravnopravni svim ostalima, pokazali su oni svoju
pravu boju. Nema vie kod njih ni traga kakvoj vjerskoj trpeljivosti, toleranciji. Prema katolikoj
Crkvi zauzeli su stav, koji je sve prije nego tolerantan. S bolesnom osjetljivou su se digli, kao da
bi si htjeli osigurati potpunu vjersku prevlast (domenu) nad katolicima. Da, naroitu prevlast nad
katolicima, kojih ima u Jugoslaviji toliko kao i njih, jer se ranije kad su druge vjere dobivale svoje
ustave, nisu nimalo bunili. Prema svakom do katolike Crkve pravednom zakonu su postali nepovjerljivi i sumnjiavi. Ekskluzivizam i vjerska netrpeljivost u najgorem obliku pobijedili su kod
niih na cijeloj liniji. Od ovog poznatog naela da je svejedno, koje je tko vjere Brat je mio
koje vjere bio, nije ostalo nita, ba nita! Ironija!
A tragina ironija, ide jo dalje. U toj svojoj vjerskoj netrpeljivosti prekoraili su sve
granice, ne samo granice trpeljivosti, nego ak granice istine pravednosti morala. U svojoj
borbi protivu katolicizma nisu birali sredstva. Lagali su, da se cijeli kulturni svijet zadivio toj nemoralnoj vjetini. Lagali su u letcima, brourama, o opasnosti za srpstvo, pravoslavlje, o milijunima,
ak u o milijardama, o otrovima, o muenitvu . . . Zloupotrebljavala su se u tu svrhu ak Bogu posveena mjesta. A najalosnije je to, da su se ak oni, koji su pozvani iriti ljubav, a barem tititi
istinu, u toj borbi protiv katolike Crkve pridruili destruktivnim, anacionalnim i asocijalnim elementima i poveli nevini narod u poulinu borbu, u pobunu protiv zakonitih vlasti i da su u tim borbama
upotrebljavani kao sredstvo za bijenje ak znakovi naeg spasenja, svakom kranu sveti znakovi.
Zbaene su maske! Upoznali smo se!
Zaista alosno!
73

episkopat dri da mu ne doputa ast reagirati na ulinjake napadaje koji

su se oitovali u posljednje vrijeme proti konanoj ratifikaciji Konkordata.
Katoliki episkopat smatra da nije potrebno reagirati ni na neiskrenost devetnaestgodinjeg uvjeravanja o ravnopravnosti Katolike crkve u kraljevini Jugoslaviji. Katoliki e episkopat znati u svakom sluaju braniti prava Katolike crkve i est milijuna katolika u ovoj dravi, te je za reparaciju svih
nepravdi poduzeo potrebne mjere.
II. Katoliki episkopat jednoduno je uredio pitanje K. A. na teritoriju
Jugo s lav i j e.
III. Katoliki episkopat kraljevine Jugoslavije izrie svoje pune simpatije njemakim katolicima uz elju da njemaki narod to prije doivi Mir
Kristov u Kraljevstvu Kristovu.
IV. panjolski episkopat poslao je svim katolikim biskupima svijeta
kolektivno pismo u kojem im prikazuje pravu istinu o dogodajima u panjolskoj. Episkopat kraljevine Jugoslavije prouio je to pismo te sa svojih
konferencija poslao panjolskim biskupima primjereni odgovor kao izraz svoje
suuti i solidarnosti. 74
V. Katoliki episkopat promotrio je i openite prilike u svijetu. Konstatirao je da uporedo s odbacivanjem Kristove nauke rastu u svijetu nasilja,
nepravde i zla svake vrsti. Tih zala nisu kadre odstraniti niti krvave revolucije niti nove poganske religije niti ikoja ljudska znanost, nego jedino potpuni
povratak Kristovu Evanelju. Zato katoliki episkopat pozivlje svoje vjernike da podvostrue svoje molitve neka bi Bog zalutale doveo do spoznanja
istine, progonjenima vratio mir, a Crkvi svojoj slobodu. 75
Ubrzo poslije ove izjave katolikog episkopata, koja je na svoj nain komentirana u klerikalnoj tampi, a jo vie iskoritena s propovijedaonica u svrhe politike propagande, predsjednik vlade, elio je preistiti svoje odnose s pravoslavnom
crkvom, kako ne bi opozicija potpuno iskoristila njegovu konkordatsku kapitulaciju.
27. oktobra 1937. uputio je predsjednik vlade zastupniku predsjednika
Svetog Arhijerejskog Sabora povjerljiv akt, u kome mu je decidirano izjavio, da je
Zakon o Konkordatu u Senatu, prema usvojenoj proceduri ugaen, Da je time rekao,
da je Konkordat definitivno skinut s dnevnog reda potvrdio je i sam predsjednik
vlade u izjavi koju je dao tampi 10. XI. 1937. Kako je opozicija tvrdila, da je to
samo jedan vjet manevar, kojim se predsjednik posluio, to je ministar unutranjih
poslova dr. Koroec bio primoran da obavijesti sve banove u zemlji, kao i ostale
podrune organe, kako bi parirali na takve vijesti, kao da Konkordat nije definitivno
skinut s dnevnog reda.
Ovako neistinite tvrdnje uju se i na raznim zbrovima i sastancima,
a iznose ih i ire ponajvie neprijatelji dananjeg reima u otsustvu argumenata za ozbiljniju kritiku rada Kraljevske Vlade. Dostavljajui Vam prednje,
a da bi narod o ovom vanom pitaniu mogao biti tano obaveten o ovom
vanom pitanju i da izvesni pripadnici pravoslavne vere ne bi bili u zabludi,
preporuujem Vam, da sa prednjim, prema lokalnim prilikama i potrebama,
74
Kakvo su gledite o tome imali pojedini slobodoumniji predstavnici organiziranih katolika treba podsjetiti na miljenje profesora Kocbeka. Vidi naprijed poglavlje XI. Tu su se katoliki biskupi Jugoslavije solidarisali s faistikim reimom, protiv katolikih boraca, pa i mnogih
nacionalnih sveenika, upravo onako, kako se za Franca opredijelila Rimska kurija.
75
Obzor 28. X. 1937.

upoznate podrune Vam optinske uprave i preporuite im da saopte optinskim odborima, koji e biti duni da obaveste narod da je Konkordat definitivno skinut sa dnevnog reda i da se uopte nee iznositi na reavanje
u Senatu.
Ali ni to, ini se, nije bilo dovoljno da se razbiju sumnje, pa je sam ministar
dr. Koroec morao dati jednu novu izjavu na X X I I . sjednici Financijskog odbora
Narodne skuptine (29. XII. 1937.). Ministar je medu ostalim, podvukao i ovo: Na
donoenje Konkordata mi uopte ne mislimo. Moje je lino miljenje, da se stari
Konkordat ne moe ponovo doneti i niko medu nama na to i ne misli. Konkordat je
bio stvorio jedno muno stanje i on je sada ugaen. Stojadinovi, Koroec, Spaho nee
doneti ni stari Konkordat, ni stari korigirani, ni novi, niti uopte ma kakav Konkordat. To e razumjeti svako, ko je i malo politiar,76
Meutim* i ove nesumnjivo mjerodavne izjave, i' dra Stojadinovia i dra
Koroca, poslije skidanja Konkordata u Senatu, nisu zadovoljile Sveti Arhijerejski
Sinod. On je zahtijevao da takva izjava doe sa sjednice vlade. Kapitulacija, i to
bezuslovna, zabiljeila je jo jednu novu izjavu dra Stojadinovia, kao predsjednika
vlade (28. I. 1938.). U ovom povjerljivom aktu reeno je jasno: Da ne bi bilo vie
nikakve sumnje, to ponovo, u ime Kraljevske Vlade, izjavljujem, da je zaista ovaj
i ovakav zakonski prijedlog definitivno skinut s dnevnog reda.
Nevjerovatno n ali je istinito, ni to nije bilo dosta Svetom Arhijerejskom
Sinodu, koji je zatraio sasvim drugu stilizaciju, na koju je pokajnikim pepelom
posuti dr. Stojadinovi pristao, u novom povjerljivom aktu 1. II. 1938.
ast mi je potvrditi Vam prijem Vaeg pisma ASBr. Zap. 2. od 31/18,
januara tekue godine i u ime Kraljevske Vlade izjaviti:
1. da ovaj i ovakav Konkordat sa Vatikanom nee vie biti iznesen pred
Narodno Pretstavnitvo na ozalkonjenie; i
2. da e Kraljevska vlada pri svakom buduem sreivanju svojih odnosa
sa Vatikanom i pri regulisanju poloaja Rimokatolike crkve u Kraljevini
Jugoslaviji u punoj meri respektovati i primeniti dravnim Ustavom zagarantovano naelo o ravnopravnosti svih zakonom priznatih veroispovesti u
naoj dravi.
Sve ove povjerljive akte objavio je Sveti Arhijerejski Siinod u Glasniku
Srpske pravoslavne patrijarije kao svoju deklaraciju i naredio podrunim arhijerejima da sve to objave sveenstvu i narodu. 77
Ovu veliku pobjedu pravoslavne crkve, a neobino teak poraz vlade dra Stojadinovia, jo je dugo koristila srpska opozicija. A dr. Stojadinovi morao je s to-,
likim ponienjem u Canossu, jer mu je pred narodom trebalo da se skinu s njega,
i njegovih saradnika crkvene kazne, koje su uveliko palile kod opozicije. Arhijerejski Sabor je 8. II. 1938. na kraju i to uinio i objavio svojim vjernima ponovo cio
historijat ove borbe i kazni, izreenih nad svima onima, koji su za Konkordat glasali.
U slov da se sankcije dignu bio je jo i zahtjev da se sa strane vlade obustave progoni
protiv sviju koji su se istaknuli u borbi protiv Konkordata. Vlada je istog dana, tj.
7(5
77

Glasnik Srpske pravoslavne patrijarije. 8. II. 1938.. br. 3. 39.

Glasnik 1938.. br. 3. 37-40.

8. II. objavila traenu amnestiju i tako je uspostavljen mir izmeu vlade i pravoslavne crkve.
Ali ne i izmeu vlade i katolike crkve. Jer, ona je tek sada zapoela nepotednu borbu.
Prije nego se upozori na izvjesne momente koji su slijedili poslije ovog
odbijanja, dobro je zagledati u nekoliko injenica, koje su se pojavile iza poznatih
rezolucija zagrebakih biskupskih konferencija.
Veliki prvoborac katolike crkve za Konkordat, zagrebaki nadbiskup Bauer,
bio je na samrti, satrven starou i boleu, koja je uzimala sve vie maha prema
kraju ove godine, kad je i srpski patrijarh nestao sa scene ove dramatine bitke.
Nadbiskup Bauer i nuncij Pellegrinetti 1935. bili su u planu da poslije okonanja
Konkordata i njegove ratifikacije postanu kardinali. Mjeseca novembra 1935. o tome
je govorila svjetska tampa i radio. 78 Odugovlaenjem s iznoenjem pred Skuptinu,
odloilo se i ovo imenovanje. Kad je Konkordat, najprije u Skuptini primljen, a onda
u senatu skinut, doao je trenutak da se zasluni borci odlikuju. Meutim, nadbiskup
Bauer, prevalivi osamdesetu, or onu o i teko bolestan, nije ni radi takozvane posmrtne
poasti dolazio u obzir. Tako je izostala tenja ogromnog broja hrvatskih klerikalaca
da i na ovaj nain manifestiraju pred pravoslavnima sa svojim protagonistom, odlikovanim najveim povjerenjem Rimske Kurije. Nadbiskup Bauer nije imao zadovoljstvo da doivi i svoju i svojih drugova i prijatelja elju i nadanja. Jer, kad je
nuncij Pellegrinetti poao iz Jugoslavije kao izabrani kardinal na sveanu konsekraciju u Rim, nadbiskup Bauer bio je na izdisanju. I u tim trenutcima njegovih predsmrtnih asova, klerikalni i klerofaistiki dio Zagreba je izveo jednu izvanredno
vjeto spremljenu manifestaciju, antipravoslavskog i prorimskog karaktera pri prolazu nuncija Pellegrinettija za Rim. Bilo je to 6. decembra 1937. Sve organizacije klerikalaca izvrile su pravu mobilizaciju za doek nuncija-kardinala. Nadbiskup koadjutor dr. Stepinac odrao je na stanici govor, koji je dodue, ma i zamagljenim
frazama i aluzijama, izgovorio ipak sve ono to se nakupilo na pozlijeenim klerikalnim
duama.
Nismo tako kratkovidni, nismo ni tako zaslijepljeni, da ne bismo razumjeli tradicionalnu rije: Extra Ecclesiam nulla salus. Istina je, da danas
bolje prolaze oni, koji su odbacili batinu djedova. Njima je pristupana
vlast, njima su otvoreni unosni poloaji, oni vrijede kao jedini pravi rodoljubi, njima je slobodno s v e . . . U asu kad nas ostavljate, mi Vas evo jo
jednom od srca pozdravljamo. Znajte, Uzoriti Gospodine, a to isporuite i
sv. Ocu, da nas nikada ne e uplaiti bura, koja se danas sa svih strana die
na Petrovu laicu . ..
Nuncij Pellegrinetti bio je jo vie kao diplomata oprezan, ali ga je ipak
u izvjesnim momentima napustila potrebna hladnokrvnost i ponijela ga je aklamacija gomile i kriarske muzike! On je u svome odgovoru nadbiskupu Stepincu sa svim
smiljenim tendencijama uzdigao Zagreb u kraj gdje je sve, sva kultura vezana
s Petrovom Stolicom, i gdje se i dua narodna ne moe pomisliti drukije nego u
ovoj historijskoj tradiciji, to se produila do danas.
78
Nadbiskup dr. Bauer i papinski nuncij
Novosti 23. XI. 1935.

Pellegrinetti jo nisu imenovani kardinalima.

Katolika kulturna dobra i hrvatska su dobra . . . Ja sam radio po najboljim silama, koliko je bilo u mojoj moi i uvijek u nastojati da branim
ono, to je irekao i Va nadbiskup, to znai vau istu katoliku tradiciju, to
je u isto vrijeme i hrvatska tradicija. Radujem se to sam trebao voditi brigu
i za sve ostale katolike izuzev ove ovdje, za sve katolike cijele kraljevine, jer
Sveti Otac rekao mi je kada sam odlazio ovamo, Kristove rijei: Ima i
drugih ovaca, koje jo nisu u mome stadu i one treba jednog dana da budu
prevedene u moje stado, da bude jedan pastir i jedno stado. Sigurno sam
osjeao uvijek, da je hrvatski narod katoliki narod, da je to centar katolike
crkve u Jugoslaviji. To je on izvan svake sumnje. Osjeao sam to, moji
dragi Hrvati, da ste isto to i da ste u tome ustrajali u prolosti, kao to ete
i u sadanjosti ustrajati. Na braniku svoje vjere, kao u ono vrijeme kada
ste bili u prolosti od pape nazvani Predziem kranstva. Bilo je vrijeme
kada su Turci vladali nad bliim krajevima i doprli do samog Zagreba, ali
nikada nisu bili unutra ni u Kaptolu ni u Griu. Bio je onda grad jak, pa
i onda kada je bilo niz pokuaja, koji su ili za njegovim opkoljivanjem,
stajao je on kao neka peina, koju ni valovi ne mogu oboriti. Danas kada
odlazim odavle, budite sigurni, da u ja uvijek nositi vas u mojem srcu
i ukoliko e biti u mojoj moi u budunosti, ja u nastojati da radim u vau
korist, za vas. 79

I uistinu, Nuncij je odrao rije, jer on je svom duom kasnije radio i za klerikalce
i za NDH. 8 0
Poslije ovog govora, sveg protkanog providnim aluzijama o opkoljavanju
Zagreba i alegorijama o peini koju ni valovi ne mogu oboriti, o identificiranju
katolitva i hrvatstva, to se ve skoro pola vijeka propagiralo u klerikalnim redovima, (od 1900. proklamiranog Stadlerovog klerikalnog programa za X X . stoljee),
o jednom pastiru i jednom stadu, nuncij Pellegrinetti bio je burno aklamiran kao
kakav naroiti hrvatski rodoljub. Ogromna povorka naroda, s preko 30 klerikalnih
ustanova i mnotvo radoznalog i frankovaki raspoloenog graanstva polo je ispred
automobila, u kojima su se vozili crkveni velikodostojnici u zagrebaku katedralu,
u kojoj je otpjevan Te Deum. Ovim nije bila zavrena ova ustvari politika manifestacija, kojom se na vidne naine eljelo demonstrirati i protiv vlade kao i protiv
pravoslavne crkve zbog skidanja Konkordata s dnevnoga reda. Jer, na sveanoj
veeri, prije koje je bio prijem katolikih drutava, koja su dola na estitanja u nadbiskupski dvor, odrani su govori s mnogim savremenim politikim aluzijama. Teko
oboljeli nadbiskup Bauer nije prisustvovao ni veeri ni prijemu. udna predsmrtna
podudarnost, izmeu dva banketa i dvije smrti. U Beograda banket trenutnog pobjednika poslije izglasavanja Konkordata u asovima smrti srpskog patrijarha. Ovdje u
Zagrebu sveana veera u ast izabranog kardinala u samrtnikoj kui zagrebakog
metropolita kome se nije ispunio davnanji san da na glavu stavi kardinalski eir.
Sutradan 7. decembra umro je nadbiskup Bauer i njegova sahrana bila je
koritena kao velika politika manifestacije. Nekrolozi u klerikalnim novinama veliali
su ivotno djelo pokojnog nadbiskupa izdiui ga u red najveih ljudi koje je imala
79
80

Pozdrav Zagreba Nj. U. Pellegrinettiu. Hrvatska straa 7. XII. 1937.

Vidi poglavlje X X .

Hrvatska. Meutim njegova Hrvatska straa, zapravo njen urednik dr. Janko
imrak, nije mu mogao oprostiti onaj period njegova politikog djelovanja kad je
bio lan Hrvatsko-srpske koalicije, koju je 1910. izdao za raun nadbiskupske mitre.
Pa opet, iako je nadbiskup Bauer iz Hrvatsko-srpske koalicije preao na stranu petanskog sluge bana Tomaia. sada poslije vie od etvrt vijeka, dok je leao na
odru, njegov list zadojen sad ve otvorenim frankovakim i ustakim duhom kae: U
njegovom politikom ivotu bilo je peripetija, bilo je raznih taktika, koje se nisu mogle
odobriti i koje nisu mogle podnijeti kritike, ali je on ostao vazda poten, vazda estit. . .
Starevieva i Kvaternikova ideja davala je ton itavom njegovom politikom radu. 81
Dakle ovakav je bio Bauer, a ne kako ga je iz Hrvatsko-srpske koalicije zamiljao
stari don Fr. Ivanievi kadgod bi o Bauern govorio, zadravi ga u sjeanju istog
i nepromijenjenog iz vremena obaranja Khuen-Hedervarya. Kasniji Bauer sazdan je
iz elemenata, kako su ga klerikalci vidjeli u asu njegove smrti.
Ove dvije smrti, srpskog patrijarha Varnave i zagrebakog nadbiskupa
Bauera, dakako nisu dokrajile borbe ni polemike povodom odbaenog Konkordata.
Borbu e produiti novi ef Biskupskih konferencija u Zagrebu, jueranji koadjutor.
a u trenutku smrti nadbiskupa Bauera, njegov legitimni nasljednik. Dok je pred pravoslavnom crkvom predsjednik vlade do kraja kapitulirao, dotle je nadbiskup Stepi,nac s najveom energijom zapoeo borbu koju e privesti kraju na dan proglaenja
Pavelieve NDH. Svakako je trebalo mnogo mudrosti i vjetine da se pristae hrvatskog pokreta predobiju sasvim za njegov politiki plan. Ma da je episkopat bio ogoren
to je voa hrvatskog naroda dr. Maek, kao i itava SDK ustvari ostao pasivan pri
donoenju odnosno odbijanju Konkordata, Episkopat u ovim trenucima nije imao potpore ni od vodstva HSS ni SDK. Jer gledite HSS bilo je u potpunoj dezinteresiranosti, ma da su i njeni mnogi lanovi antikonkordatsku borbu smatrali kao akciju
velikosrpskih ovinistikih krugova u . . . mrnji prema katolikoj crkvi i vjeri, koja je
ujedno vjera veine hrvatskog naroda i kojoj od Hrvata ne prijeti nikakva opasnost.82
Nadbiskupu i episkopatu bilo je krivo to pri doeku kardinala Pellegrinettija nije
uestvovalo vodstvo HSS. tovie, Hrvatska straa je zamjerila listu dr. Maeka,
Hrvatskom dnevniku na kratkom i suhoparnom izvjetaju o doeku, koji je bio
djelo klerikalnih organizatora. 83
Treba da se upozori jo na jednu zanimljivu kronoloku podudarnost. Naime,
istog dana, kad je nuncij Pellegrinetti bio tako sveano doekan u Zagrebu, dan
prije bio je sveano doekan u Rimu od strane Mussolini ja, predsjednik jugoslavenske
vlade dr. Milan Stojadinovi, koji je doao u Rim da zapone djelo vezivanja Jugoslavije s glavnim faktorima osovine. Najprije s faizmom, a uskoro zatim s nacionalsocijalizmom. Istoga dana 7. XII. 1937., primljen je predsjednik dr. Stojadinovi
u audijenciju kod Pija XI. Politika koja je 8. XII. donijela tu vijest, bila je zabranjena, kako se ne bi pravoslavni svijet uznemirio!
Malo poslije povratka Stojadinovieva iz Rima, gdje je zakljuen pakt
vjenog prijateljstva, a ustaama u Italiji nametnut reim pasivnosti, ili od ustaa
nazvan period velike utnje, slubeno je zauzeo svoj stav prema dogaajima u vezi
81
82
83

7. XII. 1937.

Linost nadbiskupa dr. Bauera. Hrvatska straa 10. XII. 1937.

Glasovi tampe. Novosti 19. VIII. 1937.
Kako je Hrvatski dnevnik izvijestio o doeku Msgra Pellegrinettia? Hrvatska straa

s Konkordatom sam papa Pijo XI. Na Vatikanskom konzistorijumu odranom 16. decembra, prilikom predaje eira novim kardinalima, Pijo XI. osvrnuo se na odbijanje
Konkordata. L'Osservatore Romano prikazujui govor Pija XI. produuje:
Ali, da bi se ponovo povratio na samu stvar, Njegova Svetost je hitala
da izjavi neku rije o proizvoenju novih kardinala. Evo u jednom skupu ne
suvie brojnom desilo se neto osobito, u jednom skupu toliko irokom i kada
je tijesan. Eto Beograda i s Beogradom Zagreba; eto nam cijele drage Jugoslavije, koja je sada u alosti,84 koju i papa dijeli s njom od sveg srca,
kao to je ranije imao potovanje i ljubav prema starom, dobrom i vrijednom
pastiru, kakav bijae nadbiskup zagrebaki. Eto nam Jugoslavije, koja je
toliko draga vrhovnom prvosveeniku i kojoj je on htio uiniti toliko dobra
koliko mu nije uspjelo da uini. Pri svemu tome tu nisu izostajale ni dobre
elje ni stalni i hrabri napori njegova predragog kardinala i sekretara papinske drave kao i predragog kardinala Pellegrinettija pa i napor samog pape.
Doi e dan, nastavila je Njegova Svetost i On to ne bi htio da kae, ali je
o tome posve siguran, kada e biti ne malo njih, koji e jako aliti to nisu
irokogrudno i velikoduno u stvari primili jedno dobro, koje je namjesnik
Isusa Krista nudio njihovoj zemlji. Nije tu samo u pitanju bila crkvena i
vjerska strana narodne konsolidacije, nego i socijalne i politike, makar On
odluno mrzi da politiku uini Svojom stvari i Svojim djelom.
Ova prijetnja o aljenju Jugoslavije imala je svoj duboki smisao u njenom oivotvorenju u slomu Jugoslavije, aprila 1941. S ovim mislima Pija XI. potpuno se solidarizirala i faistika tampa, odraavajui tako nesumnjivo isto gledanje svoga efa,
Mussolini j a.
Faistika, rimska La Tribuna (17. decembra) tim povodom kae i ovo:
Ne manje su bile izrazite i znaajne rijei, koje je papa u jueranjem
govoru posvetio Jugoslaviji. Njegove rijei su se djelomino odnosile na
Konkordat i njegovu ratifikaciju, koja dosad nije izvrena. Rijei papine,
ukoliko su izraavale jedan bol, nisu bile upuene jugoslavenskoj vladi, kojoj
je on odao osobito priznanje, jer je naiao na dobru volju u Jugoslaviji, to
se svega tie, a aluzija na samu vladu bila je vie nego providna. Njegove
rijei su ciljale na nepomirljivost uistinu bijedne pravoslavne crkve, koja
nije znala da se uzdigne na visinu istinskog patriotizma, nego je sasvim
podinila interese svoje zemlje svojim linim i svojoj tradicionalnoj tjesnogrudnosti to se tie ideja. Treba znati da Konkordat izmeu Vatikana i Jugoslavije predstavlja posljednju elju kralja Aleksandra. Ovaj vladar je
spremio Konkordat u oi njegova ubijstva u Marseille-u. On je uvidio sa
irinom svojih pogleda i plemenitou svoga srca, da bi vjerski mir za njegovu zemlju bio od velike koristi. Zato je on lino studirao ovo pitanje,
vodio lino pregovore s Rimom, ispitivao stvari i temeljno ih prouavao i
tako odredio sve toke, koje se nalaze u Konkordatu. Ovo je dakle dolo namjesnikoj vladi kao jedno posveeno naslijee, koje je trebalo, ouvati i
razviti dalje njegovom logikom razviu. Crkva pravoslavna, umjesto sa irokim srcem da prihvati sve ideje, ona ih je izjednaila sa bijednim svojim
linim interesima i odigrala ulogu jedne sile sasvim strane dravi, iznad koje
je htjela da. se postavi i da je paralizira u njenim iskrenim pregnuima za
ope dobro.
84

Svakako radi Konkordata i smrti nadbiskupa Bauera.

Ovako ruku pod ruku jednakim shvaanjem Vatikan kao i Palazzo Venezia
o istoj problematici, uveliko pomognuti jugoslavenskom izdajnikom klikom, u
reimu i izvan njega. Za rodoljube, pak, u Jugoslaviji bilo je i ovo vatikansko i faistiko zajedniko gledite na odbijanje Konkordata samo jedan dokaz vie o namjerama neprijatelja, koji su uistinu uinili politiku rimskog Dranga svojom stvari i
svojim djelom.
Meutim kad je Stojadinovi morao pepelom da pospe glavu i da do kraja
kapitulira pred pravoslavnom crkvom, s poznatim itavim nizom svojih povjerljivih
izjava kao i dr. Koroec, onda su i u Vatikanu stali da gledaju na obeanja, koja je
Stojadinovi dao u Rimu papi kao na jednu bizantsku podvalu, koja je uslijed indiskrecije Svetog arhijerejskog sinoda, koji je sve te povjerljive akte objavio u Glasniku patrijarije, prerano doprla do Vatikana. L'Osservatore Romano objavio je
19. februara 1938., da je Sveta Stolica uslijed nove situacije saznavi za izjave dra
Koroca i predsjednika vlade, bila prisiljena da prekine utnju i da objavi, da je
jednim Aide Memoire 15. februara protestirala protiv postupka jugoslavenske
vlade. Sveta Stolica podsjetila je vladu na potpis stavljen na sveanom aktu od 25.
jula 1935. i na obavezu, koja odatle proistjee, a onda i na neotuivo pravo katolika
Jugoslavije, da ne budu stavljeni u situaciju inferiornosti i u iznimno stanje prema
drugim vjeroispovijestima Jugoslavije. 85
U isto vrijeme dao je tampi izjavu i nadbiskup dr. Stepinac, u kojoj je
dodirnuo cjelokupni tok borbe jedne i druge strane za i protiv Konkordata. On je
spomenuo, da su ga odlini katolici molili da im dopusti odravanje protestnih zborova, na kojima bi itavo pitanje Konkordata bilo postavljeno u pravom svijetlu
Iako je nadbiskup razumio nezadovoljstvo katolika, koje se nagomilavalo tokom posljednjih dvadeset godina kada je katolika crkva u Jugoslaviji morala podnijeti
raznovrsne nevolje, on ipak nije elio da se dre takvi zborovi. Jer, itavom svijetu
je jasno na ijoj je strani krivica da je dolo do tolikog izraza neprijateljstva protiv
katolike crkve i Konkordata, neprijateljstava koja traju gotovo 20 godina. Na kraju
je nadbiskup zahvalio vjernima za izraze ljubavi i vjernosti za povrijeena prava
crkve te opravdane ogorenosti protiv onih koji ih gaze. Zamolio je vjernike da u
svim pitanjima koja se tiu crkve ostanu povezani sa svojim crkvenim poglavarstvom
u duhu molitve i discipline. Tada se ne emo trebati plaiti nikakvog hukanja, lai
ni mrnje, koja se die protiv katolike crkve. Tako spremni izvojevat emo konano
slobodu i ravnopravnost katolike crkve u Jugoslaviji. 86
Cjelokupni episkopat zabavio se jo jednom itavim pitanjem skinutog Konkordata. Na biskupskim konferencijama u Zagrebu mjeseca m a j a 1938. odlueno je
da se izda deklaracija za sveenstvo a zasebno poslanica za vjernike. I doista 19
crkvenih velikodostojnika objavilo je 4. maja 1938. i svoju Deklaraciju kao i Poslanicu. Deklaracija i Poslanica bile su odtampane kao rukopis i razaslate na sve
strane Jugoslavije. U objema jo jednom se dao cio historijat pitanja kao i sva gravamina koja su toliko puta iznoena od strane episkopata kao i klerikalne tampe.
U Deklaraciji katoliki episkopat duboko ali, to su se pripadnici srpskopravoslavne crkve i njihove nacionalno-politike voe izjasnili protiv Konkordata;
85
86

jugoslavenski konkordat. Novo doba 22. II. 1938.

Konkordat. Novo doba 16. II. 1938.

to su predstavnici srpsko pravoslavne crkve kampanjom protiv Konkordata izazvali

nove teke antagonizme u meuvjerskim odnosima; odluno protestira protiv dranja
kraljevske vlade u pitanju Konkordata, to je najprije javno i sveano priznala Konkordat a kasnije ga na nekonsekventan nain napustila, izjavljujui da je time povrijeeno Ustavom zagarantirano naelo o ravnopravnosti svih zakonom priznatih konfesija u dravi; protestira, to je otklonom konane ratifikacije ostavila katoliku crkvu
bez definitivnog javno-pravog priznanja njezina Ustava, njezina djelokruga i misije,
njene veze sa Svetom Stolicom; to je kraljevska vlada stavila katoliku crkvu u
pravno inferioran poloaj prema drugim konfesijama, doputajui srpsko-pravoslavnoj crkvi da meritorno odluuje o sudbini i pravima katolike crkve, da se gradi
autentinim tumaem dravne i narodne misli i da se mijea u politiku upravu
zemlje; to je kraljevska vlada apriorno identificirala dravne interese s interesima
.srpskog pravoslavlja i dala satisfakciju moralnu i materijalnu inicijatorima borbe
protiv Konkordata; to je na nezgodan nain povrijedila autoritete Svete Stolice, skidajui protiv svih diplomatskih obiaja Konkordat s dnevnog reda narodnog predstavnitva, koji je ve bio potpisan a da o tom nije obavijestila Svetu Stolicu kao
drugog diplomatskog kontrahenta. U vezi s time katoliki episkopat ali to je jedan
ministar, katoliki sveenik dao naprijed spomenutu izjavu. Katoliki episkopat dalje
se energino ograuje od tvrdnje da su stipulacije Konkordata ma u kom pogledu
dirale u suverenitet drave ili vrijeale naelo1 vjerskog pariteta.
Katoliki episkopat znajui da sveenstvo i vjernici jednako osjeaju,
postavlja i ovom prilikom odluan i urgentan zahtjev da se odnosi izmeu
drave i Katolike crkve srede na nain, koji je za Katoliku crkvu jedino
prihvatljiv: meusobnim sporazumom izmeu kraljevske vlade i Svete Stolice,
odnosno episkopata, po odobrenju Svete Stolice, a na bazi pune ravnopravnosti u dravi.
Katoliki episkopat i ovom je prilikom naglasio, da njegovi zahtjevi prema
dravi nisu nikako iscrpljeni financijskim koncesijama. Episkopat trai, da se rijei
provoenje crkvenog branog prava, sloboda nauanja i propovijedanja, vjeronauna
nastava i moralni odgoj na dravnim kolama, konfesionalno kolstvo, organiziranje
K. A. i pitanje crkvenoga posjeda. Osim toga episkopat se ali na pristranost dravne
cenzure, koja zapljenjuje esto slubene pa i papine i biskupske izjave. 87 U Poslanici
vjernicima cio je problem dat na irokoj osnovi i s nizom politikih aluzija, kritizirajui i alei se na postupke prema Katolikoj crkvi. Poslanica, jer je namijenjena
irokim redovima vjernih ona je daleko borbenija nego Deklaracija upuena sveenicima. Protestirajui protiv uvreda koje su navodno nanijete svetom ocu papi biskupi na kraju upuuju borbeni apel svojim vjernicima.
Uz ovaj prosvjed izjavljujemo odmah, da emo braniti prava Katolike
crkve i katolikih vjernika do kraja. Mi sveano izjavljujemo da nema sile,
pred kojom bismo uzmaknuli u obrani naih elementarnih prava. Ako bi pak
tkogod raunao, da su openite prilike u svijetu povoljne za to, 88 da se priss

Hitlerom.

Katoliki episkopat svojim sveenicima. Zagreb 1938., 8-12.

Tu se misli na prijateljske veze koje je Stojadinovi uspostavio s Mussolinijem i

tisnu katolici Jugoslavije, mi bismo ga smjelo podsjetili na rijei Isusa

Krista: I vrata je paklena ne e nadvladati. Povijest crkve boje pokazuje
nam dovoljno, kako su svrili svi oni, koji su mislili, da e unititi katoliku
crkvu. Puni pouzdanja u boju pomo mi smo spremni na borbu za prava
Katolike crkve i svojih vjernika. / mi otvoreno izjavljujemo, da ne emo
mirovati tako dugo, dok.nam naa prava ne budu priznata i osigurana. A vas,
predragi vjernici pozivamo, da u ovoj obrani prava Katolike crkve budete
sa svojim biskupima jedno srce i jedna dua. Istodobno vas pozivamo, da
s nama zajedno upravljate molitve Bogu mira i pravde, da crkvi svojoj udijeli mir i slobodu, a glavaru svete crkve konanu pobjedu. 89
U duhu ove prijetnje episkopata kraljevine Jugoslavije kao i one Svetog
Oca pape, izreene na konzistorijalnoj sjednici kardinala, kad je spomenuo da e doi
dan u koji ne e biti malo dua koje e poaliti to nisu irokogrudno, velikoduno,
djelotvorno prihvatile tako veliko dobro kao to je ono to ga je Namjesnik Isusa
Krista nudio njihovoj zemlji i ne samo radi crkvene i vjerske konsolidacije, makar
on odluno mrzi da politiku uini svojom stvari i svojim djelom.90
Ova znaajna decembarska prijetnja, a jo vie spomenuti Aide Memoire postaju u perspektivi dogaaja koji e se strahovitom grubou odvijati na
terenu hrvatskih klerikalnih tenji, ustvari preutna objava rata, koji je imao uslijediti pod raznim oblicima i pod raznim mobilizacijama, kad bude za to naiao najpodesniji as. U Jugoslaviji, kao i u Italiji. Ultimativni karakter ovih dvaju veoma
znaajnih dokumenata u sutini se poklapa sa slinom pojavom iz jula 1914. Jezive
stvarnosti iz 1941. i daljnjih godina pokazuju, kako su ove dvije znaajne prijetnje
bile zapovijed hrvatskom klerikalizmu, i kakve su bile instrukcije i inspiracije za
njegovo djelovanje do pojava NDH. Ustvari ove misli svetoga oca bile su samo parafraza iz govora tadanjeg kardinala dravnog sekretara Paccellija, koji je na
sveanoj veeri 25. jula 1935. u svome govoru rekao, da je Konkordat Jugoslaviji
potreban za napredovanje i unutranji mir naroda. Odbijanje Konkordata, dosljedno,
moralo bi voditi k nazadovanju i unutranjem nemiru naroda Jugoslavije. I doista,
plan i prijetnja bili su dosljedno i sa svim sredstvima provoeni i provedeni. Vatikanska klerikalna vojska u Jugoslaviji stavljena je u stanje pripravnosti. A njezin
vrhovni tab, jugoslavenski katoliki episkopat, ostao je samo dosljedan svojoj Poslanici ne mirujui tako dugo, dok mu prava nisu bila priznata i osigurana u
Pavelievoj NDH.
Nema sumnje, konkordatomanija Pija XI., kako E. Buonaiuti naziva
nastojanje Pija XI., da pomou sklopljenih konkordata osigura u pojedinim evropskim zemljama neosporan utjecaj Rimske Kurije, 91 ovakvim okonanjem konkordatske borbe, primila je teak, porazan udarac. I to jo pod kardinalom sekretarom
E. Pacellijem, buduim Pijom XII., tim izrazitim predstavnikom militantne vatikanske diplomacije. Meutim krivo bi bilo miljenje kao da su vatikanska diplomacija
i Rimska Kurija napustile daljnu borbu. Naprotiv. Ona je produena sa svim starim
prokuanim sredstvima i orujima, koja se nisu povukla poslije okonane konkordatske
borbe s jugoslavenskog terena. Tuinski Divide et impera i dalje se koristio svojim
89
0
1,1

Poslanica katolikih biskupa v j e r n i c i m a . Z a g r e b 1938.. 13,

P r e m a : Novo doba 16. II. 1938.
Ernesto Buonaiuti. Pio X I I . Roma. 1946.. 53-115.

neiscrpnim zalihama otrova mrnje i nesloge, koja je imala da i dalje razdvaja vjerski
podvojene Srbe i Hrvate. Neugasiva vatra klerikalne mrnje sve se vie raspirivala
prijetei svakom pokuanom otporu ovog rimskog Divide.
Najnapredniji borci u Hrvatskoj gotovo su se uzalud trudili, i kroz literaturu
i publicistiku, da demaskiraju ova i slina tuinska nastojanja, koja su kao svoja
nacionalna vjerovanja svojatali klerikalci svih kategorija, od najniih do najviih
slojeva. Od beznaajnih fratara i sitnih provincijskih kriara do efova Velikih Kriarskih Bratstava i Katolike Akcije, do biskupa i nadbiskupa. Svima njima je s vjerom bilo ugroena hrvatstvo, a s hrvatstvom vjera. Upravo onako, kako je to 1900.
odlueno na Prvom Svehrvatskom Katolikom Kongresu, kao program X X . stoljea.
Kao neutralni borac protiv svih ovih obmana i zabluda zasluuje naroitu panju, stav
Miroslava Krlee, ije knjievno stvaralatvo predstavlja nesumnjivo najvii domet
hrvatske knjievnosti posljednjih trideset godina. Njegova progresivna osvjetljavanja
svih ovih problema, koji su se svaljivali na grbau hrvatskog naroda, ne od jue, od
vjekova, ukazuju ne samo na umjetnika, ija intuicija silazi do korijena problema,
nego i poznavaoca historijskih procesa sa znanjima, dostupnima uenjaku sociologu
ili historiaru. Odatle i bijes klerikalne tampe, kojim se htjelo da unizi Krleino stvaralatvo i njegova ideologija. Vie od tri decenija gomilala se ogromna klerikalna
grada, koja e buduem historiaru tek otkriti koliko je Krlea prvoborac i kao knjievnik i kao rodoljub. Iz te se klerikalne grae, a kroz osvjetljavanja Krlee moe
jasno sagledati, kojim se sve sredstvima sluilo tuinskim interesima, a sve pod maskom borbe za toboe ugroenu vjeru i crkvu, za ugroeno hrvatstvo, koje po klerikalnim tendencijama, ima da bude sinonim katolicizma.
Zato je, stvarnije i bolje nego ma tko drugi obuhvatio sutinu problema,
upravo Miroslav Krlea u svom retrospektivnom gledanju historijskog procesa za
posljednjih trideset godina. U analizi i sintezi Krlee jesu i ove misli:
Divide et irnpera. Spram stranih i inostranih tuinskih hipoteza i shema,
koje su taj ivi, ranjeni organizam (hrvatski) uvijek ponovno razrezivali
otrom britvom svojih interesa, mi smo sveukupnoj naoj inteligenciji govorili,
da za hrvatski narod nema drugog rjeenja nego da se odredi i koordinira
spram ostalih, balkanskih seljakih naroda, a naroito spram srpskog i da
u solidarnoj zajednici s njima pristupi preispitivanju svojih takozvanih zapadnjakih i latinskih kulturnih predrasuda i obmana. U prvom redu mi smo
to govorili naem visokom kleru i gospodi biskupima: vjerujte, gospodo, to
hoete i kako hoete, ali ne vjerujte, da vam mi vjerujemo da vi vjerujete u
interesu Jiaeg naroda. Vi vjerujete u interesu Vatikana, a Vatikan je doslje-<
dan i hladnokrvan neprijatelj naega naroda.9*
Upravo u ovom saznanju je i historijska sutina mnogostrukih problema, iji
su se izrazi stali da javljaju u sve stranijim posljedicama ne samo za Hrvate, nego
i ostale jugoslavenske narode. Ubrzanim tempom prema slomu Jugoslavije 1941.

12

Miroslav Krlea, Prije trideset godini. Republika (Zagreb) 1947., br. II, 767

XV.

ZRENJE PRED ETVU

Kad je dr. V. Maek

smrti nadbiskupa Bauera, u ime
elimo i nadamo se da ete i
oigledno dirnut panjom vode

izraavao sauee nadbiskupu Stepi-ncu povodom

hrvatskog narodnog zastupstva, na kraju je rekao:
Vi poi stopama velikoga nadpastira. Nadbiskup,
t. zv. hrvatskog narodnog pokreta, odgovorio je:

Zahvaljujem na izrazima sauea, koje ste mi izrazili u ime vodstva

hrvatskog naroda. Nikada nijeste imali niti ete imati neprilika s moje
strane, jer se nijesam paao niti u se paati u politika pitanja. Iz ostavtine
pokojnoga nadbiskupa mogu Vam kazati, da je kazao, nakon to ste sklopili
sporazum: Dao Bog, da doekam as, kad e u ovoj dravi doi pravda i
ljubav! Vas se je lino napose sjeao svaki dan u svojim molitvama i dao
Bog, da se njegove elje, koje su i moje, ispune. Moja je pak elja, da moje
slabe sile doprinesem dobru hrvatskoga naroda.1
Hrvatski dnevnik, slubeni organ HSS u nekrologu je podvukao, da je
pokojni dr. A. Bauer, im je dr. Maek preuzeo batinu briga i narodne borbe, bio
podupiran od strane pokojnog nadbiskupa, a nada se, kako je to sam mladi njegov
nasljednik rekao da e biti i od dr. Stepinca. Za uzvrat nadbiskupovom obeanju da
vodstvo hrvatskog pokreta ne e imati nikakvih neprilika od strane novoga nadbiskupa, obealo mu je hrvatsko-politiko vodstvo da ni ono ne e imati od njegove strane
nikakvih neprilika u vjerskom obnovnom rada. Uz ovako podijeljene zadae svaki
ostajui u svojem djelokrugu, oni e najuspjenije izvriti svoju dunost. Predsjednik
dr. Maek ve je prije odluno izjavio da nitko unutar HSS ne moe vriti nikakvu
protuvjersku akciju. Novi zagrebaki nadbiskup izjavio je jue, da on ne e voditi
nikakvu akciju protiv politike hrvatskog narodnog vodstva. Ono to vrijedi za nadbiskupa, vrijedi naravno i za sveenstvo, kojemu je njegov poglavar ovako dao
pravilnu smjernicu. Stoga hrvatski narod iskazuje duno potovanje zaslunom
svojemu nadpastiru pokojnom dr. Anti Bauern a istodobno pozdravlja novog zagrebakog nadbiskupa i hrvatskog metropolitu dr. Alojzija Stepinca sa eljom, da
njegov rad bude na korist crkve i hrvatskog naroda. 2
Dakle, jasno i nedvosmisleno, logiki i praktiki, ovaj komentar Hrvatskog
dnevnika protumaio je osnovnu misao izjave nadbiskupove, koja nije bila od vanosti samo za njenoga autora, nego i za podreeno sveenstvo, kojemu je njegov
poglavar ovako dao pravilnu smjernicu. Ovako se gest nadbiskupa Stepinca shvatio
1937., ovako iisto e se shvatiti i mjeseca aprila 1941. njegova poruka sveenstvu pri
1
2

Hrvatska straa 10. XII. 1937.

Novo doba 11. XII. 1937.

dolasku A. Pavelia na vlast, kao smjernica i to pravilna za rad sveenstva

s uzurpatorom i klerofaistikim plaenikom.
Da bi se ovo sasvim pravilno razumjelo i osjetila veza izmeu ova dva saveznika, treba evocirati tek nekoliko momenata iz prole 1936., kao i protekle 1937.
Naime, nadbiskup Stepinac je samo produio da ide linijom ocrtanom jo za ivota
nadbiskupa Bauera, koji je o roendanu dra Maeka 1936. estitajui mu t a j praznik,
podvukao da su oi cijelog hrvatskog naroda uprte u njega, pa mu je poelio, da
mu Gospodin Bog dade svoju milost, da uvijek upozna i slijedi pravi put, koji vodi
k srei hrvatskog naroda. 3 Naime, to je bilo one iste godine kad je nadbiskup ari
glorificirao dra Maeka u svojoj poznatoj i ve citiranoj pjesmi Hrast. 4 Iste one godine, kad su i ostali crkveni velikodostojnici, poli za primjerom prvog nadbiskupa, pa
neki od njih , kao na primjer krki biskup Srebrni otvorili sasvim svoje srce, i pokazali kakav imaju cilj s ovim isticanjem i hvaljenjem dra Maeka kao vou hrvatskog
naroda. U svoj svojoj neposrednosti biskup Srebrni poao je tako daleko, da dovodi
dra Maeka i njegov rad u vezu s Providnou, pa dosljedno izraava elju da Maekov imendan postane danom molitve za njega i hrvatski narod. Ustvari, jedan klerikalno-dravni praznik. Potpuno analogno klerofaistikim metodama s Mussolini j em
i njegovim odnosima sa Providnou.
Jutros prikazali Boe:u u svetoj Misi Krista Spasitelja za Vas, G. Predsjednie, sa usrdnom molbom, da bi Vama, koga je Providnost Boja dovela
na visoko i odgovorno mjesto voe hrvatskog naroda, naklonio sve milosti,
sve pomoi i odlike, koje su voi jednog katolikog naroda, kao to je ve
od davnine na hrvatski narod, potrebite.
iva je bila moja elja, da bi se mojoj molitvi prikljuili svi katolici
Hrvati: Va vrlo vrijedni imeni dan, neka bi medu ostalim postao i posebnim
danom molitve za Vas i hrvatski narod. To je moja estitka prigodom dananje Vae sveanosti. Primite je kao odraz udnje, kako bi uz pomo
Boju hrvatski narod to prije doao do ciljeva, to mu ih Providnost Boja
na zemlji odredi. Uz izraze najodlinijih poitanja, Vama Gospodine Predsjednie, in SS. C. J. odani Josip dr. Srebrni, biskup Krki. 5
Ovako se sve vie uvrivao odnos izmeu hrvatskog episkopata i dra Maeka. Sve su se vie identificirali zajedniki ciljevi, ma da je naoko izgledalo, da nijedna strana ne naputa svojih samostalnih i odvojenih ciljeva i planova. Zapaeno
je pravo klerofaistiko takmienje u glorificiranju Voe. Prema svemu tome nije
ni Voa ostajao nezainteresiran i pasivan. I on je ljubav ljubavlju uzvraao izdavajui postepeno naela vjenog predsjednika HSS Stjepana Radia otiskujui se
punim jedrima na klerikalnu puinu. Uzaludna su bila opominjanja starijih i naelnijih pristalica ideologije pokojnoga Radia. Dr. Maek je sve otvorenije pokazivao
svoja pribliavanja ka klerikalcima. tovie, najopasniji konkurenti na politikom
terenu sa klerikalne strane, kriari, bili su od strane dra Maeka zatiivani, kad su
se. na terenu lanovi HSS sukobili sa agresivnou klerofaistikih kriara. U nizu
sukoba dr. Maek je preistio situaciju, oznaivi sukobe kao nesporazume, potpuno
3
4
5

Vrhbosna 1936., br. S, 195.

Vidi naprijed Poglavlje XI.
Vrhbosna 1936., br. 8, 195.

beznaajne. Kriarska Nedjelja bila je ovlatena, da donese izjavu dra Maeka,

koja je uveliko umirila kriare, a uznemirene lanove HSS prisilila na disciplinsku
utnju.
uo sam i ja, rijei su dra Maeka, za neke sluajeve, gdje su u par
mjesta nastali nesporazumi u pitanju odnosa naih politikih organizacija i
organizacija kriarske omladine. Rekoh izrino: Nesporazumi, jer se moe
raditi samo o nesporazumima i neupuenosti. Ustvari nema razloga, da tih
nesporazuma bude i nestat e ih, im se svaka stvar stavi na svoje mjesto .. .
Kad gledam napore savremene kriarske omladine, onda mi se ini, da
ona eli u korijenu rijeiti ova velika pitanja potenog, moralnog ivota i
provesti u ivot zakon ljubavi ovjeka do ovjeka. Tim radom se u tom
oravcu popravljaju pogreke prolosti u pogledu ovoga uzgoja. T a j pak rad
nije politiki niti moe biti politiki. T a j rad je od tolike vanosti, da ne
moe smetati niti biti u sukobu sa drugim politikim radom, koji provode
druge organizacije i narodne ustanove. Ljudi meutim prave pogreke, a
mnogi ih prave i hotimino. Ljudi zlorabe esto naalost i ono, to nam je
najsvetije. Ljudi su zlorabili u prolosti i vjerski rad u politike svrhe. Stoga
nije udo, da i danas mnogi nai politiki radnici, mislei na prolost izriu
bojazan pred novim zloporabama. Ali ja tih bojazni u pogledu rada kriarske
omladine ne dijelim. Poznam one, koji vode u Zagrebu kriarsku omladinu
i vjerujem, da je tim naim kulturnim radnicima samo do velikih moralnih
i kulturnih ciljeva, te dok oni tu omladinu po svim hrvatskim krajevima
vode, nadam se, da se ne treba misliti, da bi iz toga nastala kakva politika.
Mi smo seljaki narod, a seljak niti jest niti moe biti komunista, rezonira dr. Maek. Kod nas su komunisti, inae dobro plaena gospoda, te tu i
tamo neki studenti, koji malo razumiju komunizam, a kamo li narod i njegove potrebe. Zato oni, koji piu o komunizmu kod nas Hrvata prave iz buhe
slona, i to s oitim ciljem, da borbu Hrvata za njihov ivot prikau u krivom
svijetlu. Hrvatski seljaki narod znat e i pokuaje komunista, da love u
mutnom, odbiti svojim zdravim shvaanjem ivota i pravog drutvenog ivota
i pravog drutvenog poretka. Seljak koji vjeruje u Boga ne moe se vezati
uz materijalistiku nauku bezvjerskog komunizma . . ,6
Ve ovo nekoliko momenata pokazuju, koliko je dr. Maek bio daleko od
osnivaa HSS Stjepana Radia i njegovih shvaanja o znaenju i historijskoj misiji
Velike Oktobarske Revolucije, u ovjeanstvu uope, kao i o njegovim pogledima na
ruskog seljaka i njegovo konstruktivno uestvovanje u SSSR.
Iste godine, dr. Maek je iznenadio i same klerikalce, kad je o Boiu
uputio hrvatskom narodu svoju uobiajenu poslanicu estitku. Ovaj put je ona
bila sastavljena sasvim u stilu pastoralnog lista nekog crkvenog velikodostojnika. U
ovoj nesumnjivo za jednog svjetovnog politiara znaajnoj poslanici, dr. Maek je
preao sasvim na teren crkvenog raspravljanja o Kristu i njegovom boanskom poslanju u svijetu, u stilu nekog kapelana-propovjednika, na osnovu evaneoskih citata,
kao to su: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe. Ne ini drugom, to ne eli da
tebi drugi ine. Zato vidi trun u oku brata svoga, a ne vidi brvna u oku svojemu.
Sva ova crkveno-vjerska meditiranja advokata iz Kupinca mogao je da potpie svaki
njegov blii ili daljni upnik, a kraj njih svaki nadbiskup i biskup. Jer, upravo svojim
6

Vrhbosna 1936., br..2, 39-40.

zakljunim mislima, dr. Maek je pogodio osnovne misli hrvatskog klerikalizma, kad
je poelio da u Hrvatskoj zavlada pravo Kraljevstvo Boje. estitajui Vam Boi
elim, da se sva naa hrvatska sela, svi gradovi i sav hrvatski narod, u domovini
i izvan nje, na vrijeme oko ovih boinih blagdana nadahnu ovim duhom boanske
istine i vjerujte mi, bit e nam priteena mnoga muka i u naem velikom radu za
slobodu hrvatske nam domovine i Kraljevstva Bojeg u njoj. arieva Vrhbosna
prirodno je, bila je sva oduevljena, jer ljepe estitke Dr. Maek nije ni mogao
uputiti Hrvatima.
Ova crkveno-politika alijansa izmeu vodstva HSS, odnosno t. zv. hrvatskog
narodnog pokreta i efova dijeceza sve e se vie uvrivati na svim sektorima obostranih djelovanja. Tome je imao posluiti i jedan blaenik ibenanin Nikola Taveli, koga je iz arhivalne praine izvadio nadbiskup Stepinac, jer o tome znamenitome Hrvatu jedva je tko znao izvan granica ibenika. O forsiranom kultu toga
jeruzalemskog muenika, koji se podudara sa dolaskom nadbiskupa Stepinca, bit e
jo rijei kao i o politikom znaenju, koje mu je namijenio njegov uskrisitelj. Kad
je nadbiskup Stepinac 25. VII. 1937. posvetio oltar u Jerusalemu ovom blaeniku
i poveo u Palestinu hrvatsko hodoae, imao je za itavu tu hagiografsku i hagiomansiku akciju puno shvaanje efa HSS. Zato je nadbiskup Stepinac mogao da iz
Palestine pie u Hrvatsku jednom sveeniku o opem hrvatskom duhovnom hodoau, jer je nadbiskup ponio u Jerusalem albume sa potpisima, medu kojima nije
uzmanjkao ni potpis prvog predstavnika HSS.
Albume sa 100 tisua potpisa duhovnog hodoaa Hrvatskog naroda
postavili smo na grob Spasiteljev i pomolili se za sve, koji su ma i najmanji
darak pridonijeli za na hrvatski oltar. I kod posvete toga naeg narodnog
oltara dokazali smo s tih 100 tisua potpisa, da je velika ljubav hrvatskog
naroda prema Svetoj Zemlji postavila ovaj krasni rtvenik na kojem e se
odsad sluiti stalne svete mise za sreu hrvatskog naroda. U tom golemom
broju potpisa osjeali smo, da nas je dopratilo srce itavog hrvatskog naroda,
na ovu divnu i nezaboravnu dananju nau hrvatsku jerusalemsku sveanost.
Sviju, koji su se potpisom upisali u to duhovno hodoae hrvatskog naroda
spomenuo sam se, sluei prvu svetu misu na naem jerusalemskom oltaru,
iza kako sam obavio posvetu. Neka ovaj sveani hrvatski jerusalemski dan
ostane upisan u srcu sviju Hrvata katolika, jer je danas vie nego ikada
dosada proslavljeno ime hrvatskog naroda u Spasiteljevoj domovini. I neka
odsada u svim hrvatskim duama sve vie raste ljubav prema Sv. Zemlji, toj
koljevci svete vjere nae, najveeg blaga hrvatskog naroda. I neka Spasitelj
dragi po zagovoru bi. Nikole Tavelia, jerusalemskog zatitnika hrvatskog
naroda, uslii sve molitve, koje se sa hrvatskog jerusalemskog oltara budu
odsada dizale prema nebu za sreu sviju, koji su omoguili ostvarenje toga
hrvatskog oltara u Jerusalemu i za spas cijelog hrvatskog naroda . .
Za dvije godine bit e i dr. Maek i itavo vodstvo^ Hrvatskog narodnog pokreta angairano u akciji nadbiskupa Stepinca, da se t a j blaenik proglasi svecem.
Poslije smrti nadbiskupa Bauera stvari su se ubrzanim tempom razvijale
prema ranije ve utvrenim planovima. Na objema stranama. Crkvenoj i politikoj.
7

Vrhbosna 1937., br. 7-8, 186.

Ovako su uz odar nadbiskupa Bauera sklopljeni odnosi za daljni rad t. zv.

hrvatskog narodnog pokreta pod vodstvom dr. Maeka i klera, zapravo klerikalaca,
koji su ve tokom 1937. pokazali, da naginju najradikalnijem i najnepomirljivijem
krilu HSS, kao i cijelog pokreta. Meutim drugi nadbiskup i voa klerikalaca u Bosni,
dr. Ivan ari, bio je jednako oduevljeno uz dr. Maeka, kao to je potajno suraivao
s ustaama u emigraciji s kojima je doao u dodir na prvom Euharistikom kongresu
u Junoj Americi u Buenos Airesu 1934. Bilo je to u isto vrijeme kada je izvren
po Pavelievu nalogu organizirani atentat u Marseillesu. Osim toga, on je imao
i linog dodira u Rimu s Antom Paveliem, kako e to sam priznati u prvim zanosnim danima NDH. Za te odnose znalo se u Jugoslaviji, pa su dravne vlasti i poduzele izvjesne mjere, meutim, on se utekao neistini i jezuitskoj reservatio mentalis,
poriui 1934. i 1935. sve to e 1941. priznati, ime e se pred poglavnikom i pred
ustaama hvalisati, u lancima i pjesmama. Pa opet, taj isti nadbiskup ari pruao
je dru Maeku i itavom opozicijskom bloku najveu potporu, naprosto stoga, to su
za njega i za najvei dio klerikalaca, a i znatnog dijela Maekovih pristalica, hrvatski pokret i njegova antibeogradska politika bili samo vjeta taktika za cilj, koji je
imao ustaki pokret u emigraciji. Narodni pokret i borba za ravnopravnost naroda
u bivoj Jugoslaviji imala je njemu kao i itavom klerikalizmu posluiti za njihov
daljni i konani cilj: oivotvorenje jedne izrazito klerikalno^faistike drave. Zato
e prosuti obilje dokaza u poetku N D H ne samo ustae nego i veliki broj sveenika,
kriara i drugih istaknutih lanova K. A. kao i veliki broj poslanika HSS i itava
Graanska i Seljaka zatita. A ognjite tih akcija, koje postepeno identificiraju
hrvatski narodni pokret sa tendencijama ustake emigracije bilo je naroito snano
u arievoj Vrhbosanskoj dijecezi.
Spomenuta je ve pamegirina pjesma Hrast u kojoj se u alegorijama
velia Maek, tovie, nadbiskup ari identificirao je K. A. sa programom Ante
Starevia, bez obzira, to je on bio najvei antiklerikalac. Zato je i mogue, da se
istodobno nadbiskup ari oduevljava i za Pavelia kao i za Maeka, jer sve to
ide u prilog dalekim ciljevima K. A., za koju je i nadbiskup Stepinac kao i nadbiskup
ari svim svojim povienim glasom neprestano ponavljao da je apolitika institucija. Meutim klerikalno-frankovaka fronta ukljuila se izvanredno vjeto u t. zv.
hrvatski narodni pokret i u njega je ula sa jednom naprijed smiljenom namjerom.
Dr. Maeku je neobino godilo, kad je uo za izjave nadbiskupa aria i za njegov
govor odran na Napretkovoj proslavi u Sarajevu 19. III. 1936.
Nama neprijateljska tampa, rijei su arieve (a tu misli na pojedine
izjave lanova SDS), u posljednje vrijeme izmilja svakojake spletke o tobonjoj neslozi izmeu naroda i katolikog sveenstva, naime izmeu politikih voa. i klera. Iz toga se najbolje vidi, da bi stanovitim krugovima neobino godilo da meu Hrvatima postoji razdor. Izmislili su i nekakvu klerikalno-frankovaaku frontu. Suvino je takve izmiljotine opovrgavati, jer kad
bi se na sve te izmiljotine osvrtali, gubili bismo nae narodne energije u
uzaludnoj stvari. Ja uvjeravam nae protivnike, da hrvatska K. A. nikada
ne e zai u politiku, jer je K. A. ba i osnovana zato, da svakoga postavi
na svoje mjesto: sveenika u crkvu katoliku, a svjetovnjaka na elo narodne
politike. To je misao i elja pape Pija XI., kad je oivotvorio K. A. K. A.
?iije nista drugo nego ostvarenje velike devize hrvatskog apostola Ante Star-

ema koji je rekao Bog i Hrvati, mislei pri tome, da e srea Hrvata biti
potpuna tek onda, kad se ostvari i potpuna harmonija izmeu naroda i sveenstva, koja je ostvarena zaslugom naih velikana brae Ante i Stjepana
Radia. 9 Mi katoliki biskupi i svi katoliki sveenici danas osjeamo, hvala
Bogu, s naim narodom jedno, da je na zajedniki voda dr. Vladimir Maek,
umni mu, kojemu i narod i sveenici dokazuju u svakoj prilici svoje puno
povjerenje i priznanje, i ona ista nama neraspoloena tampa pokuavala je
za sebe izvui kapital time, to je izmiljala razne podvale o posljednjoj
izjavi naega narodnoga vode dr. Maka (t. j. o antiklerikalizmu), a ja kao
va nadpastir i katoliki nadbiskup sveano izjavljujem, da ne samo odobravam sve izjave, svaku rije dr. Maka, nego kaem jo i to, da dr. Maek
govori onako, kako treba da govori i svaki na sveenik i svaki na biskup;
Zato ja pozdravljam naeg velikog narodnog vodu i elim da ga Bog sauva
iva i zdrava na ponos naega naroda.*
Upravo iste godine 1936. nadbiskup ari uzeo je na nian dra Augustina iia, franjevca, inae tadanjeg naelnika katolikog odjeljenja u Ministarstvu pravde.
Ovaj nesumnjivi rodoljub, u kome su bile jo zadrane svijetle tradicije starih bosanskih franjevaca-ujaka, bio je dru ariu trn u oku. elei ga ukloniti sa tog visokog
poloaja, na kome je ari elio da vidi ovjeka, koji bi radio u duhu njegovih
politikih tendencija, optuio ga je Svetoj Kongregaciji za redovnike u Rimu januara
1936. U toj optubi inkriminira nadbiskup, da se dr. ii odlikuje liberalnim idejama,
vjerskim indiferentizmom i prijateljstvom prema pravoslavnima. U toj optubi kae se:
Ve u to vrijeme (kad je zavrio studije i postao profesor i direktor
franjevakog bogoslovskog uilita), pokazivao je sklonost liberalnim idejama
i kao takav bio je poznat, ujedno bavei se politikom zarazio se praktinim
vjerskim indiferentizmom i sa pravoslavnim Srbima gajio je prijateljstvo.
Ovo je moda dalo povod njegovim starjeinama, da su ga uklonili sa profesure i imenovali upnikom u gradu Tuzli. Takoer je i u ovom zvanju
dr. ii preko dozvoljenog saradivao sa Srbima, tako te je od vjernika bio
zlo priman i opetovano kod mene optuivan. Na moje traenje bio je od
Ministra Provincijala uklonjen sa upe i premjeten u manastir Kreevo. Ali
on otkazujui posluh nije htio poi u manastir, ve se uputio u Beograd svojim prijateljima i politikim pristaama, i tu bez ikakve iole slubene crkvene
vlasti, bio je imenovan, posredovanjem ministra Svetozara Pribievia, referentom u Ministarstvu vjera, a iza nekoliko godina postao je naelnik Katolikog odjeljenja u istom Ministarstvu, odnosno u Ministarstvu pravde s kojim je poslije Ministarstvo vjera bilo ujedinjeno. Franievci u prvo vrijeme,
kada se to zbilo izjavljivahu, istina da se to dogodilo bez njihova znanja i
pristanka, ali niti su ga proglasili odbjeglim niti su ita uinili protiv njeara
tako, te on s njihove strane uiva puni mir i od poetka stanuje u beograd8
Koliko su ova izlaganja nadbiskupa aria jedan prost falsifikat misli i ideja Ante
Starevia i brae Radia moi e se pravilno cijeniti ako se ukae na IX. poglavlje ove knjige,
iji je naslov Papoder i popoder uzet iz Vrhbosne kojoi je dr. Sari bio urednik. Nadbiskup
ari nije mario da su tu Starevievu parolu Bog i Hrvati, koju je on prvi izgovorio u hrvatskom saboru (26. VI. 1861) kopirajui Mazzinijevu revolucionarnu, republikansku i antipapinsku misao
Bog i naod veoma osuivali Msgr. Matija Stepinac, kao pogansku, u Katolikom listu (1895. br.
25 i 1902.), kao i Mahnieva Hrvatska straa (1903., 426). ari je poao za frankovcem, upnikom
1. N. Jemeriem, koji je prvi 1894. propagirao ovu parolu da u Jugoslaviji postane deviza K. A.

skom manastiru. Oni od tada ve kroz 14 godina imaju zatitnika u Ministarstvu za crkvene poslove i njime se slue i za spreavanje djelovanja
biskupa, koja im nisu p o u d n a . . . alei se dalje, nadbiskup kae za dr.
iia, da je zvanje njegovo objektivno alosno, poto on, iako sveenik
i redovnik, slui vladi kao aktivni organ za izvoenje cezaro-papinskih tendencija protiv crkve. I doista on bez ikakve grinje u spornim stvarima i
nepravednim prema osnovnim pravima crkve zastupa vladu, a crkvu smatra
kao protivnika, iji upliv i autonomiju treba prema mogunosti ograniiti
u korist drave. Posljednjih godina mnogo je toga presudnog protiv crkve
uinjeno bilo u zakonima, bilo u upravnim stvarima i prema svemu tomu on
je uzeo aktivno uea mijeajui se u unutranje poslove crkvene, prijeei
slobodno vrenje crkvene jurisdikcije, primajui nedozvoljene prizive na
svjetovni forum, biskupe i sveenike korei ili kanjavajui, zbog obrane
crkvenih prava i bez odobrenja nadlene crkvene vlasti.
Nadbiskup denuncira dr. iia, da se ne brine mnogo za redovniki sveeniki duh,
u privatnem ivotu da se odijeva civilnim sveenikim odijelom i to je najstranije,
dakako za nadbiskupa aria i njemu slinih klerikalnih antiglagoljaa, da slui
glagoljsku misu u svojoj samostanskoj crkvi. On glagolja od svih jedini, pod
izlikom da je to dozvoljeno srpskim krajevima po Konkordatu, nikada neostvarenom izmeu Svete Stolice i srpske kraljevine u vrijeme pred veliki rat. Optuuje ga, da putuje u inostranstvo i svjetska kupalita, i da se o njegovu moralu ne
mogu povoljne stvari da govore. Naravski, nadbiskup se ali i na izvjesne line
stvari, koje iraj'u u njegovu jurisdikciju. Ovdje nadbiskup spominje da je ve ranije 1933. javio Svetoj Kongregaciji De Propaganda fide da je dr. ii u Sarajevu
sablaznio katolike to je 28. juna 1933. odrao nad grobom sarajevskih atentatora
govor, o onima koji su 1914 ubili austrijskog princa prijestolonasljednika Ferdinanda
i slavio ih kao heroje i kao primjer idealizma kojim se moraju nadahnjivati dananja
pokoljenja, da slijede uzore koje su pokojni atentatori pokazali u radu za narod i domovinu, i da je ukazao duboku poast sjenama heroja, kliui im: Hvala vam. slava
vam. Ovaj pak govor drao je dr. ii, u civilno-sveenikom odijelu, na izmatikom
groblju, i poslije izmatikog sveenika i velikog mrzitelja katolicizma Milana Boia,
dok je u istoj povorci, ali ne na samom groblju na mjestu atentata u gradu,
govorio neki urednik, koji je esto inio aluzije na neke fiktivne vjerske ideje farizejske, koje ubojstvo naih drugova proglauje zlodjelom i na djelovanje onih, koji
ire mrnju i vjersku nesnoljivost, premda je njihovo zvanje propovijedanje ljubavi,
oito mislei na katolike i njihovo sveenstvo. To je dr. ii uinio, kao to je jasno
bez moga znanja i protiv volje, a da mu se ipak nita zla nije dogodilo od strane
redovnikih starjeina, koje sam ja upozorio pismeno na ovaj sluaj.
Dakako ovaj glorifikator Franca Ferdinanda, i strahoviti kuditelj Gavrila
Principa u jednoj famoznoj pjesmi, i propagandni poticatelj mrnje protiv Srba
mjeseca jula i augusta 1914, morao je biti zgranut nad tolikom vjerskom snoljivou
jednog franjevca. Nadbiskupa aria uznemirilo je saznanje da je dr. ii davao
izjave novinama da je katolika crkva dobro tretirana u Jugoslaviji ma da se time
kao sveenik javno protivi onome to su biskupi tvrdili bilo javno b'lo privatno.
Niti ikakva obzira ima prema svome sveenikom karakteru kada mu je nastupati
kao dravnom slubeniku u stvarima po crkvu nepovoljnim. Tako on, kad je izmatiki patrijarh slubeno i skoro demonstrativno dolazio u Bosnu, mjeseca septembra

1933., nalazio se je u njegovoj pratnji, za vrijeme ulaza patrijarha u Sarajevo

odjeven u sveenikom civilnom odijelu, javno sablanjujui vjernike koji su zajedno sa katolikim klerom sasvim apstinirali od proslave, izuzev opet, na alost,
franjevce. Nadbiskup ari mnogo se ljuti na dr. iia, to mu je po neki put smetao
u njegovoj samovolji u pogledu razdiobe franjevakih upa, a to je bio uzrok davnanjem sporu franjevaca jo u vrijeme nadbiskupa Stadlera. Jednako se ali na dr.
Giia u pogledu subvencija pojedinim sjemenitima u Bosni, koji vie vodi rauna
0 franjevcima, ne dostavljajui to u cijelosti nadbiskupu. Iznosei itav niz pojedinih
sluajeva, nadbiskup ari daje Kongregaciji denuncijantske sugestije u vezi sa postupkom protiv dra Ciia.
Zasada dosta! Dosada u ovoj stvari nisam pisao Svetoj Stolici, nego
samo nunciju; ali sada poto franjevci iznose tube protiv mene obavjetavam i o ovome za bolju informaciju Svetu Stolicu; ne samo, da Sveta Stolica
moe biti neto uini kod jugoslavenske vlade, prilikom ratifikacije Konkordata, da ovaj ovjek kao nezgodan i na koga se ale svi biskupi bude uklonjen sa ovoga poloaja, ve takoer da se vidi zanimljiv postupak franjevaca, koji to kroz tolike godine pozitivno podnose na oitu tetu crkvene
stvari i redovnike discipline samo zbog toga razloga, da tako preko vlade
mogu sebi isposlovati razne povlastice, koje legalnim crkvenim putem ne bi
nikad bili dobili, i da se utvrde protiv biskupa. 9
Kad je dr. ii dobio preko svoga provincijala iz Rima optubu, da se za
sva rekriminirana mjesta obrani, i da o svemu da. obavjetenja, dr. ii je prije
svega, zatraio zadovoljtinu za uvrede nanijete mu u svojstvu dravnog inovnika.
Stoga je podnijelo Ministarstvo pravde naredbu dravnom tuiocu u Sarajevu, da
preuzme progon ex offo protiv nadbiskupa aria. Dakako, kada je stvar poela da
ima svoj slubeni put, na kome se ne bi naroito dobro proveo dr. ari, on je mjesto
da nastupi dokaz istine, pozvao u pomo crkvenu vlast u Rimu i nadlene crkvene
starjeine dr. Giia, da ga u ime crkvene discipline prisile da povue i njegovu privatnu tubu koju je i dr. ii podnio nadlenom sarajevskom sudu. Te su presije
1 prijetnje, i preko provincijala, njegove Kongregacije u Rimu i apostolske nuncijature u Beogradu, koje su bile vezane ak i sa mogunou suspenzije od vrenja
bogosluenja, na kraju prisilile dr. iia da je povukao svoju tubu.10
Ovako je nadbiskup dr. ari i javno i tajno, otvoreno i denuncijantski,
iivljavao svoja neraspoloenja prema svima i svemu to je moglo da utire puteve
ljubavi i sporazumu izmeu naroda vjerama podijeljenih. U vrijeme takozvane
Velike ustake utnje od 1937. do 1941.,11 kako ovaj period talijansko-jugoslavenskog sporazuma nazivaju ustaki pisci, iskoritava nadbiskup ari veoma
aktivnom agitacijom za t. zv. hrvatski narodni pokret, za dra Maeka, a ustvari u
svojim osjeanjima i za Pavelia, za sve koji su bilo ime mogli posluiti to veem
9
Iz prepisa originala i autorizovanog prijevoda. Vidi i: Marko P. Cemovi. Konkordat
izmeu Svete stolice i kraljevine Jugoslavije. Beograd 1937., 14-15.
10
Iz akta Ministru pravde 17. X. 1936. Istom prilikom kad je kroz tampu prola vijest
o denuncijaciji dr. aria u vezi sa iievim govorom na grobu sarajevskih atentatora tuio je
nadbiskupa aria i sveenik Milan Boi to ga je nazvao mrziteljem katolicizma. Novosti
S. VIII. 1936.
11
M i j o Bzik, Ustaka borba. Zagreb 19 42.. 24.

udaljavanju Hrvata od Srba. O proslavi njegove tridesetogodinjice biskupovanja

bile su prireene od strane sarajevskih Hrvata katolika velike politike manifestacije.
Krajem juna 1938. godine sarajevsko pjevako drutvo Trebevi, kome je na elu
bio narodni poslanik dr. J u r a j utej, priredilo je nadbiskupu velike manifestacije,
kojom prilikom je dr. utej pozdravio nadbiskupa. U odgovoru otkrio je nadbiskup
ari svu svoju duu, u kojoj je na dnu njenom, bila Nezavisna Drava Hrvatska,
ostajui vjeran Stadlerovom programu za X X . stoljee!
Brao Hrvati i sestre Hrvatice! Dragi moj prijatelju Jure uteju,
legitimni predstavnie hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini! Hvala ti na
svakoj rijei! Kao to si Ti rekao, tako i ja kaem: Hvala bojoj Providnosti,
to nam je u ovim tekim vremenima dala Tebe i vodu cijeloga hrvatskog
naroda dr. Maka! Kao to ste Vi sada doli pred moje dvore, tako su nekako
dolazili Izraelci pred dvor svoga pjesnika i proroka, da mu zahvale za sve
dobro, to im je uinio, a on im je skromno odgovorio: Ne meni, nego Bogu
Svevinjem neka bude hvala! To i ja ponavljam. Neka je na slavu Boga Svevinjega i na ast naeg mukotrpnog hrvatskog naroda. Pred trideset godina
postao sam biskup i tada sam uzeo, kao da sam predosjeao, u kakvim e
vremenima protei moje biskupovanje, za svoje geslo Istini i ljubavi!
(Urnebesni poklici Svetom Ocu, hrvatskom narodnom vodstvu, nadbiskupu
ariou i hrvatskom metropoliti!). Dok je nae crkve dotle e biti slavan i
snaan hrvatski narod. I kako sam posvetio svoj rad zajedno s narodom u
skladu s istinom kako je to lijepo rekao na voa, na otac, pater patriae
Hrvata u Bosni i Hercegovini moj prijatelj Jure tako sam ga posvetio i
ljubavi. Ljubimo se brao i mi svi zajedno. Prije svega neka nam ljubav
bude geslo, kako je to divno rekao dr. Maek u svom apostolskom Gorikom
govoru. Pa o tome govori i ono divno nae geslo: Vjera u Boga i seljaka
sloga. I hvala Bogu da je na narod seljaki narod. I nikad na narod nije
bio tako jak i tako neslomiv kao sada, jer se ljubimo, jer smo sloni, jer smo
u svemu uz dr. Maka. U naoj hrvatskoj narodnoj slozi prednjai Bosna
i Hercegovina. Kod nas nema nikakvih trzavica, jer drimo svi jedan tap,
a t a j tap, kako je rekao jedan veliki hrvatski biskup, je dr. Vlatko Maek.
(Burni poklici dr. V. Maku). Ljubimo se i pobijedit emo! Prije svega moramo biti sloni, a zatim sve za narodnu slobodu! I ako tako budemo
radili postignut emo slobodu!
Hvala vam na ovim manifestacijama, kojih mora biti, kako bi slijepi vidjeli i nijemi progovorili! A to bi vam dalje govorio? Sve je rekao
moj prijatelj Jure. U to ime Bog vas blagoslovio, a blagoslovit u vas posebnim apostolskim blagoslovom, koji mi je podijelio Sveti Otac brzojavno
i lino kad sam nedavno bio kod njega. Blagosivljem svojom biskupskom i
hrvatskom desnicom sav na dragi hrvatski narod. Blagosiljem Napredak,
Trebevi, naeg Juru i sve vas, brao!
Sve ovo to sam govorio, nije politika, nego to je povijest naa. nae
srce, naa bit. Kod mene su bili svi Sarajlije svih vjera i ja ih sve pozivam
neka kau, da li sam ikome loe uinio. Nikome nikakva zla. Samo sam bio
dobar Hrvat i katolik, a ako je to grijeh, nadam se, da u za te grijehe lako
dobiti oprost.
I ja vama kaem ono, to francuski katolici pjevaju: Toujuors catholiques, toujours F r a n c i s ! Budite uvijek katolici, uvijek Hrvati! U to ime:
ivjela Hrvatska! 12
12

Hrvatska straa 28. VI. 1938.

Stari glorifikator cara Franje Josipa i propagandista u korist centralnih sila,

Austrije kao i Njemake, ostao je u dui naklon i u Jugoslaviji, jednako prema Nijemcima, kao i Austrijancima, gdje se nalazio u emigraciji njegov intimni prijatelj
Stjepan Sarkoti, podmaral i zapovijedajui general Bosne i Hercegovine za vrijeme prvog svjetskog rata, koji je pomou austrijskih klerikalaca stalno i uporno
rovario protiv Jugoslavije. Kad je nadbiskup ari doao augusta 1937. na
Misijski Kongresi za njemake manjine u inozemstvo, odravan u Paderborn,
bio je pozdravljen od itave nacistike tampe kao njemaki prijatelj. Zapaeni su bili i njegovi govori kao i propovijedi, o emu je takoer izvjetavala nacistika tampa. Jedan svoj govor zapoeo je nadbiskup ari na iznenaenje i divljenje samih Nijemaca sa izrazima ljubavi prema Njemakoj i Nijemcima. Ich bin kein Deutscher, ich bin Kroate, aber ich liebe die Deutschen und
Deutschland. Nije udo da su i ove rijei kao i itav govor bili pozdravljeni osobitim odobravanjem. Dakako, nacistika tampa s puno prava je podvukla znaenje
govora nadbiskupa sa Balkana, preko koga se kao mosta samo moe prei na bliski
istok, i njemaki Drang je ovim svakako bio neobino zadovoljan i radostan. Na
osobito su ivo odobravanje naila izlaganja nadbiskupa dra Ivana aria, koji je
izrazio najtopliju zahvalnost za njemaku dravu i njemaki narod i zavrio rijeima:
Heil Deutschland ,13
Da je nadbiskup ari ljubio nacistiku Njemaku ne samo rijeima nego
i djelotvorno, tu ljubav pokazivao i dokazivao, dao je ustaki period dovoljno prilike
poznatom germanofilu, austrofilu i slavitelju Habsburgove dinastije, iji je povratak
prieljkivao.
Ma da su politika osjeanja nadbiskupa Stepinca, identina s onima nadbiskupa aria, fizionomija rada i nastojanja nadbiskupa Stepinca ima sasvim drugi
izgled. Iako su se njih dvojica u sutini posve podurarali, ma da se nisu ni voljeli ni
cijenili, kako je to pokazala kampanja Katolikog tjednika, arievog lista protiv
nadbiskupa Stepinca, da su oni imali razne metode rada pomou K. A., to su i taktike
ova dva velikodostojnika isasvim suprotne. Nadbiskup Stepinac vri isti posao kao
i nadbiskup ari, imajui pred oima iste ciljeve, ali njegova metoda i njegova
taktika postizava iste rezultate na sasvim oprean nain. Nadbiskup Stepinac je sav
u pozi vatrenog propovjednika Bojih naela, koja su u Hrvatskoj ugroena od vjekovnih neprijatelja. Hrvatska je izloena najveoj opasnosti, i zato treba da na vrijeme ustane sav narod u obranu vjere, jer ona je isto to i hrvatstvo, a hrvatstvo
isto to i katolicizam, kad su u pitanju osnovne politike smjernice razvoja hrvatskog
naroda. Zato cn 1935., kad se prvi put predstavio kao bojovni kriar pod mitrom,
zapoima svoj rad ne s osnovnim Kristovim mislima o bratskoj ljubavi, ve s onom
Kristu tako dalekom i stranom tezom: Ne donosim vam mir, nego rat! U Stepinevim pastoralnim alegorijama sva je sr vjetog politikog agitiranja. A iroke mase
na najnevjerojatnije naine interpretiraju ovakve alegorije i zamagljene aluzije
primjenjujui ih na savremeno politiko zbivanje. Tu je Stepinac majstorski sija, iji
e se plodovi poslije dueg zrenja pokazati u monstruoznim oblicima. Zato su nadbiskupi ari i Stepinac i isti i razliiti.
13

Vrhbosna 1937.. br. 9. 221.

Na primjer, kad je u Zagrebu stao da izvodi svoju crkvenu politiku sa podizanjem upa i crkava po zagrebakoj periferiji, mogao je 28. II. 1937., u niz ve
dotadanjih svojih uspjeha, zabiljeiti i posveenje crkve upe Marije Pomonice.
I tu je priliku koristio da odri propovijed, iz koje se vidi i njen stil ali i cilj bez
traenja neke osobite dubine misli i tenji. One su proste i jednostavne, kao to je
prosta i jednostavna njegova alegorija i aluzija. Stepinac je podvukao, da su ba
dananje prilike i zbilja takve da zahtijevaju da se Majku Boju tuje ba pod
ovim naslovom, pod lijepim i sadraja punim naslovom Marije Pomonice. Jer, on
objanjava ove dananje prilike sa starozavjetnim gradom Betulijom i Juditom, spasiteljicom i ubojicom Holoferna, tiranina i zavojevaa Betulije. Judita plemenita udovica, ljepotama svojih ari zanijela je Holoferna, i u noi, u njegovu atoru, odrubila
mu je glavu.
Tako je spasila Judita stanovnike grada Betulije od okrutnih i divljih
neprijatelje vjere i narodnosti njezina naroda. Pa zar se u slinim prilikama
kao nekada grad Betulija ne nalazi ba na dragi Zagreb, sredite i centar
nae mile domovine? Zar nisu ba tu u Zagrebu koncentrirale sve svoje sile
n a j razliiti je isekte i sektice? Zar ne nastoje da ba tu dou do izraaja
sva mogua teenja i nastojanja neorijatelja vjere katolike. Svi su ti kao
po dogovoru juriali na zidove naeg katolikog Zagreba elei, da tu, u sreditu, u ili kucavici skre otpornu snagu naega naroda. Oni ve snuju planove o tome, i u dui se potajno raduju, kako e po zauzeu i upropaenju
glavnoga grada pasti kao zrela jabuka u njihove nezasitne ralje sav na
narod. Ali kao to je Judita spasila od neprijatelja Betuliju, tako uzdamo
se i vjerujemo, i Djevica Marija spasiti e na katoliki Zagreb. Ona,
koja je pomonica krana. To je takoer uzrok, zato ova. nova upa nosi
ime: upa Marije Pomonice. Marija Pomonica uinit e nas u ovoj gigantskoj borbi nepokolebljivima, vrstima, neosvojivima. 14
Kad je Stepinac usporeivao Zagreb sa starozavjetnom Betulijom i Juditinim
spasenjem narodnosti njena naroda, zapoela je aktivna borba protiv Konkordata.
Nema sumnje da su se priprosti i manje obrazovani sluaoci pitali kome treba ta
zagrebaka Judita da odsijee glavu, tko je t a j Holoferna, koji je zaprijetio narodnosti naroda zagrebake Judite? Svakako u ovim komparacijama i alegorijama
nezasitnih ralja, u koje treba da padne hrvatski narod kao zrela jabuka, svakako
je t a j priprosti narod, koji je sluao Stepinca poveden savremenim politikim strastima.
U isto vrijeme jugoslavenski episkopat poslije smrti velikog rodoljuba biskupa kotorskog Frana Uccellini-Tice, dobiva jednu prinovu, koja e skladno ui u
krug velikodostojnika kao to su ari, Stepinac, Srebrni, Buri i drugi To je novi
biskup kotorski Pavao Butorac. Ma da su bokokotorski i dalmatinski rodoljubi jo za
ivota biskupa Uccellinija ukazivali mjerodavnima da za njegova nasljednika treba
da doe isto takav sija ljubavi i bratstva izmeu Srba i Hrvata, koji su u Boki
Kotorskoj zajedno izmijeani, mjerodavni, naroito namjesnici, nisu to shvatili ni
primili k znanju. Ukazivalo se na nekoliko svjetlih imena koja su mogla da budu dostojni nasljednici velikog propovjednika istinske jugoslavenske misli, bratstva i je14

Jugoslavenske novine 11. III. 1937.

dinstva Srba i Hrvata. Ma da su namjesnici znali da je don Niko Lukovi, upnik

u Prnju, velik rodoljub, uzoran sveenik i priznat knjievnik, oni nisu imali ni odvanosti ni volje da se u Vatikanu zaloe za njegovo postavljenje. Istina, situacija
nije bila povoljna u Vatikanu za takvu kandidaturu u trenutku kada je Konkordat
skinut sa dnevnog reda Senata kraljevine Jugoslavije. Istina je, da je predsjednik
vlade Stojadinovi bio upravo u to vrijeme u Rimu i primljen u audijenciju kod
pape, ali on nije iznio kandidaturu don Nike Lukovica pristavi da za nasljednika
sijaa ljubavi doe ve dobro poznati frankovac, sija mrnje i nesloge izmeu Srba
i Hrvata. Bio je to profesor i kateheta Pavao Butorac rodom Peratanin. Bio je zapaen u jednoj historiarskoj polemici koju je on poveo protiv vikara bokokotorske
biskupije Antuna Miloevia, jednoga od ozbiljnih kandidata za nasljednika biskupu
Uccelini-Tice. 15
Ve poetkom januara 1938. javile su novine, da je Sveti Otac papa Pijo XI.
imenovao za novog bokokotorskog biskupa profesora Pavla Butorca. Sva je klerikalna
tampa pozdravila ovaj gest, oekujui da e novi pastir drukije odgajati i njegovati svoje stado, nego to je to inio njima omraeni Uccellini-Tice, iju je smrt
Hrvatska straa registrirala tek s nekoliko redi, dok je klerofaista don Filip Lukas,
predsjednik Matice Hrvatske, u prilogu sedmom broju Hrvatske revije, mjesto
nekrologa napisao jedan sramotni pamflet na ope zadovoljstvo hrvatskih klerikalaca, a na zgraanje ne samo rodoljubive javnosti, nego i znatnog dijela sveenika.
Rezervirani ali dobro obavijeteni Obzor objasnio je karakteristike Pavla
Butorca koje su zacijelo bile mjerodavne pri njegovu postavljanju.
Novi bokokotorski biskup uiva jake simpatije u hrvatskoj javnosti u
Boki Kotorskoj, jer je u narodnim pitanjima nastupao u skladu s narodnim
interesima i tenjama. Biskup Butorac poznat je kao aktivni katoliki radnik,
te surauje u K. A. Kad je svojedobno povedena akcija od dr. Gavrania,
da se zabrani Isusovaki red u ovoj dravi, profesor Butorac sastavio je sadrajem vrlo znaajnu deklaraciju bokeljskog sveenstva, koja je naila na
opi odaziv sveenstva u Boki Kotorskoj, te je time bio sprijeen pokuaj
stanovitih krugova, da zloupotrebljavajui starog biskupa dr. Uccellinia,
odvoje od ope katolike kompaktnosti u tom pitanju bokokotorsku biskupiju. 16
L' Osservatore Romano 3. II. 1938. objavio je dopis don Kerubina egvia
u kome se govori i o novom kotorskom biskupu Pavlu Butorcu. Stari frankovac egvi
istie da je Butorevo postavljenje primljeno s velikim oduevljenjem od svih katolika. Don egvi misli da kotorski biskup ima veoma teku misiju s obzirom na
dananje prilike. On tvrdi da je biskup veoma omiljen kod omladine i da je vrlo
cijenjen u intelektualnim krugovima kao pisac i teolog. On se nada, da e zasigurno
biti potovan i kao duhovni voa bokokotorske biskupije. Ma da je ta biskupija
15
Pavao Butorac. Osvrt na jedan plagijatorski postupak. Jugoslavenski historijski asopis 1936., 219-234. Aleksandar Solovjev, Povodom Osvrta na jedan plagijatorski postupak. JIC
1937. 430-434. A. Miloevi, Odgovor na Osvrt na jedan plagijatorski postupak. JIC 1937.,
434438.
16
Novi bokokotorski biskup. Obzor 9. I. 1937.

malena, te ne predstavlja ni 10% katolika zagrebake nadbiskupije, to ona nije manje

vana za katoliku crkvu, tvrdi don egvi.17
Ubrzo se pokazao Butorac na djelu kako su ga zamiljali don Kerubin egvi
i njegovi istomiljenici. Cjelokupni njegov rad od prvih momenata bio je dijametralno oprean tradiciji biskupa Uccellini-Tice. Nestalo je tolerancije i prijateljskog,
bratskog ophoenja prema pravoslavnim Srbima. A t a j se duh prenosio iz kotorske
kurije na podreen dio mlaeg klera, a od njega u katoliki narod. Nije prolo ni
dvije godine od njegova rada, kad su se u javnosti u tampi mogle zabiljeiti jasno
ocrtane razlike izmeu prethodnika i nasljednika biskupa.
Uccellini tolerantan i bratski raspoloen prema pravoslavnim Srbima.
Butorac neprijatelj i netolerantni rimski jezuita. Butorac prekida sa tradicijom Uccelinija, i iz njegovih se ust iju nije ula bratska rije o pripadnicima druge crkve u njegovoj dijacezi. Mjesto Kristovih savjetovanja o miru
i ljubavi sa braom, roenom u crkvama razdvojenim, iz njegovih ustiju i
dvosmislenih alokucija izbija iskljuivost, netolerancija, mrnja i sve to
moe izvazvati razdvajanja ta dva sastavna tijela jednog naroda. Odatle
sa Butorevim dolaskom prve pojave razdora o kome ni oni najstariji
stogodinjaci nikad nisu uli u Boki. Narodni obiaji u kojima je bilo meusobnog potivanja izmeu katolika i pravoslavnih, trebali su se iskorijeniti . . .
Nekoliko decenija bio je obiaj, da se o Duhovima nose krstovi u
Bogdaiu i Kavau. Meu narodom ovih sela prakticiralo se tako, da bi
jednu godinu nosili krstove pravoslavni, a drugu katolici. Kad su pravili
procesiju pravoslavni, krst je nosio knez iz sela Boardaia katolik, a kad bi
bila katolika procesija krst je nosio knez iz sela Kavaa pravoslavac. Ova
lijepa vjerska tolerancija prakticirala se sve do ove godine, kad je od strane
biskupije zabranjena. Seljaci iz Kavaa, pravoslavci doli su po obiaju u
Bogdai sa svojim knezom da uveliaju procesiju svoje brae, ali im je
reeno, da se onaj raniji obiaj ne e vie prakticirati. Prema tome nezadovoljstvo je meu ove mirne seljake ubaeno izvana i poremeen je onaj
lijepi vjerski obiaj, koga ni Austrija nije mogla sruiti. 18
Ovako o Bogdaiu, ovako na svim sektorima gdjegod je trebalo zbliavati
i spajati donosile se odredbe za rastavljanje i razbijanje svega onoga, emu je tako
predano i svetiteljski sluio blizu pola vijeka biskup Uccellini-Tice. Biskup Pavao
Butorac odmah je, od samoga poetka svoga biskupovanja, punim jedrima zaplovio
zajedno s ostalim biskupima prema cilju, prema NDH. Na predavanju, odranom
mjeseca novembra 1940. u Zagrebu u okviru Socijalnog tjedna sa temom ist
narataj narataj snage on je svoje oi upro prema jednoj snanoj linosti, koja
bi imala da izvede obnovu Hrvatske, a naroito njenu periferiju. Meu ostalim on je
dosta jasno, ma da u aluzijama upozorio, na koga on to misli.
Mi ljudi sa nacionalne periferije gledamo koji put neke vitalne probleme naeg nacionalnog ivota i razvitka malo drukije nego vi u sreditu.
Ta bolna periferija, to sje grevito svija pod martirijem nade, iekujui u
suzama i uzdasima dan svoje obnove, ili ak svog uskrsnua, oboava ovaj
17
18

L'Osservatore Romano o novom kotorskom biskupu. Obzor 6. II. 1938.

Biskup Butorac na djelu. Novosti 13. VI. 1939.

divni grad, taj ponajljepi cvijet hrvatske kulture, odakle nam ima bljesnuti
ivot i snaga. Ali se usuujemo rei, da se potreba snane linosti nigdje ne
moe tako uoiti kao upravo na periferiji.
Dok je Hrvatska straa, objavljujui glavne misli ovog predavanja, bila
sva u ekstazi nad snanim i potresnim rijeima biskupa najjunije hrvatske biskupije, dotle su bokeljski rodoljubi bili uasnuti i zgranuti nad takvim konstatacijama
da Boka Kotorska eka, grevito se svijajui pod martirijem nade u neku obnovu.
Znali isu oni da je to produkat jednog bolesnog separatizma i ovinistikog imperijalizma, mrnja na pravoslavlje i tenje za punim Drangom, dakako rimskim, kojega
e jednoga dana moi da izvodi samo faizam i njegov jugoslavenski klerofaistiki
suradnik. Svi su osjetili, da su Butoreve suze i uzdasi namijenjene danu razjedinjenja, danu sloma Jugoslavije. U jednome lanku, kojim je pisac kritizirao ove
Butoreve misli, a koji je osjeen od cenzora sada ve Maekove banovine, (proirene i osamostaljene u Cvetkovi-Maekovom sporazumu augusta 1939.) kae se:
Mi ne pamtimo da je za itavog vakta vladavine Nj. cesar, i kraljev.
Apostolskog Velianstva ikada i nad ikakvom narodnom nevoljom ovako
gorko prosuzila episkopska katolika dua niti se je ikada uo ovakav oajan
lelek sa strane katolikog vieg sveenstva. Kad bi se to imalo suditi po
gornjim rijeima Preuzvienog biskuoa erospoina Butorca, trebalo bi zakljuiti, da se je katoliko sveenstvo u Jugoslaviji listom odvrglo u prve redove
i preuzelo vodstvo neprijatelja jugoslavenskog dravnog i narodnog jedinstva. 19
Pa opet, taj i takav biskup Pavao Butorac bio je od kraljevskog namjesnitva odlikovan ordenom Svetog Save prvog stepena, jamano zato, to je i prosvjetiteljski i politiki uvrivao temelje Jugoslavije. 20
Tokom 1938. i 1939. i pored izvjesnih razmimoilaenja izmeu klerikalaca
i vodstva t. zv. hrvatskog narodnog pokreta, visoki kler kao i cjelokupni klerikalni
organizam politiki je vrsto povezan uz vodstvo toga pokreta, ma da ga esto puta
sili na radikalnije i agresivnije opozicijske mjere. Jo u toku konkordatske borbe
Obzor je pisao, da su hrvatski biskupi jednoduni u pitanju, da se ne smije povesti
nikakva akcija, koja bi mogla slabiti hrvatski narodni pokret. Jer takva akcija slabila
bi neizbjeno i poloaj katolike crkve. injenica, da je srpsko-pravoslavna crkva
nerazdruivo vezana za povijeu i ivotom srpskog naroda, namee sama po sebi
katolikoj crkvi u hrvatskom narodu, da bude budan uvar naih narodnih prava. Ovo
nije samo jedna moralna dunost katolike hijerarhije, ve joj ovako dranje diktiraju
i dobroshvaeni interesi katolike crkve. 21 I doista ova prisna suradnja manifestirala
se u 1 demonstrativnom glasanju zagrebakog nadbiskupa Stepinca na Stojadinovievim izborima 11. XII. 1938. Situacija, naroiito vanjsko-politika bila je ve veoma
sloena. Anlus Austrije marta 1938., osakaenje ehoslovacke oduzimanjem Sudeta
septembra 1938., i zauzimanje Praga marta 1939. i raspad ehoslovake, osnivanjem
19
20
21

16. IX. 1937.

Ivan Majstorovi, Prilog jugoslavenskom ultramontanizmu. Narodni list 21. XI. 1940.
Uro Desnica, Na Svetog Savu. Narodni list 31. I. 1931.
Katolika crkva i dr. Maek prema, pisanju Obzora.
Jugoslavenske novine,

satelitske klerofaistike republike Slovake, jasno su svijetu govorili, da e nacizam,

a s njim i faizam poi na dalnje porobljavanje slobodoljubivog ovjeanstva. Odatle
sve skuplja cijena za spremani sporazum izmeu ustvari dva reakcionarna kontrahenta.
Danas je utvreno, da je dr. Maek tokom 1939. zaigrao i na faistike karte, na
nain, koji nikad ne bi koristio njegov prethodnik Stjepan Radi. Ma da je Italija
bila obvezana sporazumom prema Jugoslaviji na uvanje njenoga integriteta, ona je
vrlo spremno stala sluati glasove, koji su radili na razbijanju Jugoslavije. A ti siu
glasovi dolazili iz same Jugoslavije od vodstva t. zv. hrvatskog narodnog pokreta, uz
koga vjerno stoje hrvatski biskupi. Memoria grofa Ciana otkrivaju jezivu zakulisnu i
izdajniku igru dra Maeka. Italija, koja je imala u planu svoje prodiranje na Balkan
i Hrvatsku smatrala svojom neposrednom interesnom sferom, strahovala je, da bi dr.
Maek mogao da zatrai pomoi za svoje aspiracije za slobodnu Hrvatsku od strane
Njemake.
17. marta 1939. zapisao je Ciano: Duce je bio zabrinut i mrk. Ovo je
prvi put da ga vidim ovakvog. ak i u vrijeme Anlusa pokazivao je veu
ravnodunost. On je zabrinut zbog hrvatskog problema. On se boji, da bi
Maek mogao proglasiti nezavisnost i staviti se pod njemaki protektorat.
On kae: U takvom sluaju postoje samo dvije alternative; ili opaliti prvi
metak protiv Njemaca, ili da nas odnese revolucija, koju bi sami faisti
izazvali. Po mom savjetu odluio je da prodiskutira hrvatski problem
s Nijemcima . ...
Dva dana kasnije biljei Ciano da su Duce i on odluili da poure regenta
Pavla da to prije svri s pregovorima sa Zagrebom, zato to bi svaki gubitak vremena mogao biti koban. Ve sutradan 20. marta grof Ciano primio je naroitog
Maekovog izaslanika ininjera Carneluttija, koji ga je obavijestio da su Hrvati
protivnjemaki raspoloeni, ali e biti primorani da padnu u ruke Berlina, ako ih
Italija odbije, samo da se spase od srpske tiranije. Ako pregovori ne budu uspjeli sa
Beogradom onda su Hrvati spremni na pobunu uz pomo talijanske vojske. 21. marta
savjetovao je Ciano Carneluttija da treba pokuati sporazum s Beogradom ako ni za
ta drugo i a ono da se dobije u vremenu. Ne bude li to uspjelo, Italija e se odazvati
pozivu hrvatske vlade. Dakako, treba se uzdravati od svakog kontakta sa Berlinom.
30. marta primio je grof Ciano hrvatskog grofa Bombellesa koji je savjetovao Ciana
da se doe u lini kontakt s Paveliem koj je jedan od najagresivnijih ljudi u zemlji
i koji ima sredstava da povede jaku kampanju u korist Italije, u hrvatskim masama
Tom prilikom grof Bombelles je obavijestio grofa Ciana, da se u Hrvatskoj pokret za
odcjepljenjem iri silno brzo. Poslije nekoliko dana Bombelles je izvijestio da je
imao zadovoljavajuui konferenciju s Paveliem, da e se vratiti u Zagreb i da e
razgovarati sa Maekom. 18. m a j a doao je u Rim ponovo Maekov delegat Carnelutti
i zatraio obavjetenja o obeanjima datim regentu Pavlu. Kod toga razgovora saopio
je Carnelutti da Maek vie ne namjerava da doe do sporazuma sa Beogradom, da
e nastaviti svoj separatistiki pokret. Ako mu Italija da zajam od 20 miliona dinara
moi e da bude spreman za ustanak na Italijin zahtjev. Poslije Cianova povratka iz
Berlina, gdje mu je savjetovano da pouri sa uspostavom protektorata nad Hrvatskom,
Ciano je imao ponovo sastanak 26. maja sa Carnelutti j em. koji je opet doao iz

Zagreba, i donio potvrdu da e Maek otkloniti svaki sporazum sa Beogradom. U

jednom Memorandumu uglavljeno je da e Italija finansirati Maekovu hrvatsku
pobunu. Dr. Maek bit e spreman za etiri do est mjeseci, a on e pozvati talijanske trupe da osiguraju red; Hrvatska e se proglasiti za nezavisnu dravu u konfederaciji s Rimom, imat e samostalnu vladu, ali Ministarstvo vanjskih poslova i
narodne obrane bit e zajedniko s Italijom. Italija e drati u Hrvatskoj svoje trupe
i imat e svoga namjesnika kao u Albaniji, a za poslije se ostavlja pitanje punog
ujedinjenja pod jednom glavom. Ovo je odobrio Duce, samo je izrazio elju da taj
Memorandum kontrasignira i dr. Maek, poto je Ciano sigurnim putem poslao
Memorandum u Zagreb. Stvar je bila prema svemu ve gotovo okonana, kad je
Ciano istog dana zabiljeio, da e slijedee, nedjelje poeti s isplaivanjem novaca
via Zrich. Mussolini je obuzet milju o razbijanju Jugoslavije na komade i aneksiji
kraljevine Hrvatske. On dri, da je podhvat dovoljno lak i, kao to stvari stoje,
ja se slaem s njim . . ,22
Nekoliko dana kasnije Mussolini je zaustavio pregovore sa dr. Maekom
elei da vidi rezultat puta kneza Pavla u Berlin. Tako je i bilo. Poznato je kako je,
na kraju prilazak Jugoslavije Osovini i Hitlerov raun s Jugoslavijom za momenat
Italiju stavio u drugi plan interesa.
Memoari grofa Ciana bacaju sada puno osvjetljenje na cijeli tok pogaanja
i ucjenjivanja pri pregovorima i razgovorima sa Beogradom, tovie, oni uveliko
objanjuju i zakljuak hrvatskog narodnog zastupstva, koje dakako, pretpostavlja
se, nije zacijelo imalo pojma o Maekovoj zakulisnoj igri, donesen 8. maja 1939.
u Zagrebu.
Ope politike prilike u Europi upuivale su naroito u posljednje vrijeme na to, da se hrvatsko pitanje rijei im prije i po mogunosti izravno
izmeu zainteresiranih naroda, t. j. naroda hrvatskog i naroda srpskog.
Hrvatsko narodno zastupstvo sa zadovoljstvom konstatira, da su velike europske drave svojim prijateljskim dranjem olakale razgovore legitimnog
predstavnika hrvatskog naroda s vladajuim faktorima Jugoslavije. S jo
veim zadovoljstvom konstatira nadalje, da i cijeli srpski narod hoe i trai
sporazum s narodom hrvatskim. to unato najbolje volje predstavnika hrvatskog naroda i unato napred istaknutog dranja srpskog naroda, te prijateljskog stava vanjskih faktora, ipak sve do danas nije dolo do sporazuma,
Hrvatsko narodno zastupstvo tu injenicu sa aljenjem konstatira i istie,
da krivica ne lei na strani vodstva hrvatskog naroda . . .
U rezoluciji se dalje konstatira kako je hrvatski narod bez svoje krivice
iskljuen od svake meunarodne suradnje i da je organizacija mira u srednjoj i jugoistonoj Evropi nemogua, dok se ne ispune zahtjevi hrvatskog naroda u poslijeratnoj
tvorevini Jugoslaviji, koja nije ispunila pretpostavke, da svojim narodima da mogunost samostalnog narodnog ivota. Zato je Hrvatsko naredno zastupstvo savezno
sa svojim odlukama od 15. I. 1939. (donijetim poslije decembarskih izbora 1938.),
odobrilo u cijelosti rad i postupak predsjednika dra Vladimira Maeka. tovie, njega
Hrvatsko narodno zastupstvo ovlauje, da u ime njegovo prema daljnjem dranju
22
Maekov i Mussolinijev plan o odcjepljenju Hrvatske i
Italije. Politika 15. III. 1946. Trideset dana 1946.. br. 3. 147.

stavljanju

pod

protektorat

srpskog naroda i prema politikoj situaciji u Europi donese potrebne odluke i poduzme
sve akcije u unutarnjoj i vanjskoj politici, koje e Hrvatsko narodno zastupstvo zajedno s cijelim hrvatskim narodom slijediti i provesti drei se principa da je opstanak
i sloboda hrvatskog naroda iznad svega.23
Tako je Maek na dvije strane radio za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku.
Ovako odrijeenih ruku i ovlaten da donosi potrebne odluke i da poduzme sve
akcije u unutranjoj i vanjskoj politici, on je preao i na teren prave izdaje dajui
Italiji, gotovo ono isto, to je nudio i na kraju dao Mussoliniju i Paveli, s kojim e
Italija opet oivi punu suradnju odmah iza sklopljenog sporazuma Maek-Cvetkovievog. Memoari grofa Ciana svakako ne osvjetljuju samo pregovore i razgovore,
prijedloge i zakljuenja izmeu Ciana i Maeka u 1939., nego oni bacaju iz ove
perspektive i sva osvjetljenja i na dogaaje od samog sporazuma od 24. augusta 1939.
do 25. marta, a onda naroito od 25. marta do 6. aprila 1941., kao i Maekov stav
u vrijeme okupacije. Svakako pada u oi zastoj u pregovorima sa Beogradom; od m a j a
do augusta, i uurbana akcija Carneluttija kod grofa Ciana! Nema sumnje, da sa
svega toga nije jo dignuta itava zavjesa, ali ve i ovo, to je slijedilo, ubrzo poslije
sporazuma o banovini Hrvatskoj, uveliko govori, posrednim jezikom ne samo o kolebljivosti dra Maeka, nego o pravom janusovskom liku prepredenog fikala, koji ide
ka istome cilju kao i Paveli, samo kroz etape i drugim sredstvima i metodama. Jer,
izmeu Pavelia i Maeka u tim njihovim nastojanjima nema nikakve razlike. Naprotiv, oni se dopunjuju, i onda kad su razlini, kao i onda, kad su isti. I onda. kad
Maek pregovara s Udruenom opozicijom, i onda kad raspravlja sa knezom Pavlom.
Jer, i Maekovi govori, kao i njegovih glavnih suradnika Krnjevia, Koutia, Pernara,
Torbara i drugih, kojim se pristaama objanjavala politika situacija i tenja naroda
istim rjenikom, kakvim je ilegalnim rainom prilazio narodu iz Italije kroz podzemne, mahom klerikalne kanale Paveli. Tu Maek slii na fizionomiju nadbiskupa
Stepinca, a Paveli, na onu aria. Pri instalaciji novoga bana dra Ivana ubaia,
u svom govoru 29. VIII. 1939., Maek je izrijekom spomenuo, da je ostao jo jedan
niz nerijeenih pitanja, a meu njima i pitanja definitivnog razgranienja banovine,
to je ostavljeno za vrijeme, kad se bude preureivala itava dravna zajednica. 24
tovie, ing. August Kouti, toga istoga dana bio je daleko odreeniji, kad
je protkao svoj govor osnovnim mislima svih voa HSS, pa i ustaa, da borba nije
zavrena, ona istom poinje.25 Dakle, poslije sporazuma! Sada, kad je oivotvorena
samostalna Banovina s autonomnim kompetencijama, kakve nisu imale nijedna
druga banovina u dravi, poslije sporazuma nastaje trka u licitiranju sa radikalnim
parolama izmeu pristalica HSS i ustaa, koji su bili sve glasniji i aktivniji. To se i
opet savreno podudara sa sve bliim ponovnim dodirom grofa Ciana sa Paveliem.
Maekovi pojedinani istupi protiv ustaa u hrvatskoj banovini, jesu samo platonske
23
Mirko Glojnari, Borba Hrvata. Zagreb 1940.. 317-318. Treba da se kae da je dr.
Maek bio na takvom veleizdajnikom terenu i u suradnji s Talijanima i u vrijeme prvih borbi
s Beogradom 1919. kad su Talijani pomagali republikanski pokret i finansirali ga. Vidi: Manko
Gagliardi, Istina o hrvatskom emigrantskom komiteu 1919-1921. Graz 1922., 15, 28. Ma koliko
figura samog pisca ne ulijeva veliko povjerenje u vierodostojnost podataka, uza sve, uloga dra
Kemana, sveenika i sekretara HRSS, koji je tada vie radio s drom Maekom nego Stj. Radiem,
govori da su te izdajnike veze bile mogue.
24
Mirko Glojnari, Borba Hrvata, 353-358.
25
Mirko Glojnari, Borba Hrvata, 358-365.

enuncijacije, kako se vlast ne bi ispustila iz ruku. U tome je bila jedina razlika izmeu
Pavelievih i Maekovih nastojanja. Ni u emu drugom. Jer, progoni koji sada slijede
u banovini Hrvatskoj protiv komunista, Hrvata jugoslavenske orijentacije, slobodnih
zidara, a uskoro za tim i antiidovski ispadi, bili su sasvim ustakog karaktera i s njima
je mogao da bude zadovaljan i zloinac Paveli.
Sporazum mjesto da je unio smirenje i pokazao znake konsolidacije drave,
i punu dobru volju oba kontrahenta, a ne samo jednoga, koji je takoer ostao nezadovoljan, on je postao izvor najteih uznemirenja stvorivi teku psihozu nepovjerenja
ne samo u Srbiji, nego i kod preanskih Srba, koji.nisu nita dobra nasluivali gledajui sprovoenje u ivot nove banovine Hrvatske. A rat je ve poeo, malo dana iza
postignutog sporazuma. Ustaka razorna akcija pokazat e se tokom 1940. naroito u
vojsci. Gotovo su programne rijei grofa Ciana, kad biljei u svoje memoare 13. I.
1940.: Moramo uriti, jer hrvatsko pitanje sazrijeva. Da su Mussolini i Ciano bili
ohrabreni za takve akcije mnogo je, 1939., doprinjeo i Maek. A desetak dana poslije
toga primio je Ciano Antu Pavelia. Sam dr. Maek, pogaajui se s Italijom, igrao
je na konopcu odravajui ravnoteu izmeu osovine i demokracije, u potpunosti
odobravajui vanjsko-politiki stav kneza Pavla, a potajno odravajui veze sa zapadnim demokracijama. Kako iroke mase nisu ba s oduevljenjem doekale sporazum to je vodstvo tzv. hrvatskog narodnog pokreta izdalo jednu strogo povjerljivu
okrunicu u kojoj su se dale instrukcije za daljni rad narodnog pokreta u duhu Koutieve programne misli da borba istom poima. Dok se u vrijeme objavljivanja ove
okrunice moglo jo smatrati da je apokrifna i da potjee ili iz redova Stojadinovieve
grupe ili samih ustaa, poslije objavljivanja memoara grofa Ciana, teza onih koji su
tvrdili da je autentina, dobila je na snazi. 16 toaka raznih instrukcija u stvari je 16
zapovijesti za ruenje Jugoslavije. U 15. se kae:
Drei se gornjih uputstava, mi emo izabrati svaku konjunkturu za
nae ciljeve. Meunarodna situacija ide nam u korist. Rui se sistem Versaillesa, a Jugoslavija je umjetna tvorevina toga sistema. Nae e vodstvo balansirati izmeu osovine i demokracije. Imamo ljude i za jedne i za druge.
Glavno je da se rui Jugoslavija! Kod toga nas uveliko pomae katolika
crkva . . . Treba stoga uzdizati katolianstvo kao glavni branik hrvatstva. Na
pravoslavnu kao bizantsku kulturu treba navaljivati i treba isticati da su
specijalne odluke.26
Doista, sve to se sada deavalo bilo je u duhu ovih instrukcija. Uloge su
bile vjeto podijeljene. Klerikalizam dobio je sada sasvim klerofaistiki izgled. Sva
klerikalna tampa piui oi ratu, na strani je osovine ili neposredno, odreeno jasno ili u
aluzijama. O slomu ehoslovake pisalo se gotovo istim rjenikom pogrda, uvreda i
ismijavanja u klerikalnoj tampi, kao da je izlazila u jednoj Slavenima neprijateljskoj
zemlji. Glorificirala se kvislinka Slovaka i njen klerofaistiki raj. Uistinu, osjealo
se i na svim stranama pljutali su dokazi da sporazum nije politika HSS, nego samo
taktika, od ega se prvaci HSS kao na pr. podpredsjednik stranke Kouti, nisu ni
branili. U jednom govoru aludirao je na zapoeti rat i podvukao je da je Hrvatska
u prolom evropskom lomu izgubila svoju slobodu, a da je sada u drugom lomu
26

Iz savremenog letka koji je iren u Hrvatskoj, a odatle prenesen u Srbiju.

dobiva. Ing. Kouti naiao je na skladan odjek u mislima i nadanjima Mile

Budaka, do nedavna Pavelieva emigranta, koga je amnestirao jo Milan Stojadinovi i koji je u svome listu, Hrvatskom narodu razraivao ovu Koutievu misao,
pa i onda, kad je kritizirao sporazum. Kad se vratio sekretar stranke Krnjevi
a Zagreb, pri pozdravu je dr. Reberski izrazio svoju radost to se vratio u Hrvatsku
poto e sada moi da nastavi borbu do potpunog osloboenja, do potpune slobode
hrvatskog naroda i hrvatske domovine ... im nam redovi budu jai tim e se prije
ostvariti onakva sloboda kakovu elimo.
eka nas jo velika borba i veliki rad da
postignemo ono to nam pripada po pravu.2'1 Tako dr. Reberski, kao i ing. Kouti.
Seljaka zatita i graanska zatita sve su vie dobijale oblik vojnih formacija, koje e
prvih dana N D H istupiti otvoreno kao ustake organizacije, dok su od 6. aprila do 10.
izvrile sve zapovijesti Ante Pavelia, prenijete u Hrvatsku preko Radia. Pa i nije
udo da je dr. Maek o Boiu 1939. pozdravljen od svih organizacija HSS sa podruja grada Zagreba, naroito od strane Hrvatske graanske zatite u odgovoru rekao:
Postigli smo hvala Bogu u ovoj godini mnogo i moda vie nego to sam ja prije godinu dana i mislio. Meutim svakako s tim posao nije gotov. Dobrim i slonim radom
nastojmo da doemo do potpune hrvatske slobode!
Dakako ustaki listovi, koji su ve sada izlazili u banovini Hrvatskoj, kao
to su Hrvatski narod, Nezavisnost, Hrvatska gruda bili su na njima svojstven
nain odlini suradnici na ruilakom poslu, izgraujui u fantazijama irih slojeva
pojam potpune hrvatske slobode i nezavisne drave Hrvatske. Klerofaisti
jednako su prihvatili ustaki nain razraivanja misli o potpunoj hrvatskoj slobodi,
0 ukazivanju na zajednike neprijatelje crkve i hrvatstva. U tome su ih slijedili i
pojedini poslanici HSS, najblii suradnici dr. Maeka. Dr. Josip Torbar, ministar u
prvoj sporazumakoj centralnoj vladi na kongresu Hrvatske katolike tampe u
Zagrebu, koji se odrao maja 1939., kao izaslanik dr. Maek rekao je:
Posve je ispravno otvara kongresa konstatirao, da je ivot hrvatskog naroda
neodvojiv od katolike crkve. Katolika crkva najvea je snaga, pomou koje smo se
dosad odrali, ona je i najvee jamstvo, da emo se i odsada drati. Kroz 12 stoljea
su hrvatski narod i katolika crkva imali iste neprijatelje na istoj strani. Katolika
crkva je dala snage hrvatskom narodu da se odhrva neprijateljima. Ka strani hrvaskog
skog naroda nalazi se danas gotovo unisono cijela katolika crkva, a svi neprijatelji
se nalaze na protivnoj strani. Proao sam sve hrvatske krajeve i gdje je narod bliz
1 odan katolikoj crkvi, tamo smo najjai, nemamo se ega bojati. Crkva katolika
dok bude svom narodu ono, to mu je bila dosada, takoer se nema ega bojati. Sveenstvo je vanredno mnogo doprinijelo obnovi hrvatstva.2*
Dosljedno, na jednoj strani katolika crkva, a na drugoj prema Stadlerovom
politikom programu za X X . stoljee prigrabljeno hrvatstvo, u stvari su bili osnovna
potka i za klerofaistiku ideologiju u itavoj tampi Pavelieve N D H .
Ovako je izobliavao ideologiju osnivaa stranke ministar, koji e ui vladi
sporazuma predstavljati HSS. Ali je vano bilo, da se i po cijenu oskvrnua ideologije osnivaa stranke redovi jaaju, pa i pomou klerofaistikih saveznika, jer e
27
28

U prvim danima sporazuma. Vidici 1939.. br. 15 i 16. 427.

Jugoslavenske novine 11. V. 1939.

se kako je rekao dr. Reberski pozdravljajui Krnjevia sa jaim redovima prije

ostvariti ona sloboda kakovu elimo. Klerikalci, za uzvrat, bili su odlini suradnici
na poslu povjerljivih instrukcija dra Maka, datim poslije sporazuma. Uloge su
bile podijeljene. U tampi i na propovijedaonici, u drutvu kao i u raznovrsnim politikim i kulturnim ustanovama, pod mitrom i bez nje.
Crkveno-politika alijansa, tako sveano i slubeno formulirana kod odra
nadbiskupa Bauera (1937.), izmeu Kaptola i vodstva tzv. Hrvatskog narodnog pokreta,
dola je upravo do dirljivog izraza na jesen 1939., kad je nadbiskup Stepinac mogao
da ubere prve vidnije plodove svojih naistojanja ne samo u vezi sa kultom blaenoga
Nikole Tavelia, za koga e se sada traiti da ga Rim proglasi svecem, nego uslijed
odnosa sa t. zv. politikim vodstvom Hrvata, koje je u svemu podupiralo nastojanja
crkvenih efova u Hrvatskoj. Meusobne obaveze i podupiranja bila su na dnevnom
redu. P r i j e nego to je nadbiskup Stepinac poao u Rim, da sa jednom sveanom delegacijom dostavi novome papi Piju X I I . elje i molbe da proglasi Tavelia svecem,
poao je mjeseca m a j a 1939. do P i j a X I I . nadbiskup ari, koji je u toj svojoj poklonstvenoj audijenciji izvrio i jednu politiku misiju, opunomoen od predsjednika HSS
dra. Maka. U izjavi koju je nadbiskup ari dao Obzoru 7. VI. 1939., nadbiskup
sasvim otvoreno ispovijeda ovu svakako vanu injenicu, nesumnjivo prvu ove vrste
u historiji Radieve Seljake stranke. Stari pristae pokojnog Radia sigurno su govorile na puki, seljaki nain, da su se prevrtale kosti Stjepana Radia na Mirogoju
u trenucima, kad je njegov nasljednik zatraio pomoi od onoga, od koga je Radi
nekad oekivao prokletstvo, smatrajui da e samo tako hrvatski narod postati sretan.
Naime, nadbiskup ari je doslovno rekao:
Ja sam mu (tj. Piju XII.) isporuio odane poklone svoga klera i puka.
i vjernost svega Hrvatskoga Karoda. Ovo posljednje mogao sam mu isporuiti, jer sam bio za to posebno opunovlaten od vode Hrvatskog Naroda
g. dr. Vladka Maka. Svetoga Oca je obradovala ova poruka, pa je uzmutio
pozdrav i apostolski blagoslov Hrvatskom Narodu i Njegovu vodi. . .
Sa suzama u oima rastao sam se od tolike dobrote Sv. Oca, koji je doista
pravi Aneoski Pastir i doista velik prijatelj Hrvatskog Naroda . . .29
Autor pjesme Hrast i njegov hvaljeni Voa zacijelo su sporazumno iznijeli sliku politike situacije u Jugoslaviji, a naroitim obzirom na Hrvate, pred Pija
X I I . tog doista velikog p r i j a t e l j a Hrvata. Novembra iste godine dr. Maek e to
potvrditi i u j e d n o j povelji, koju e Piju X I I . u njegovo ime predati njegovo izaslanstvo, koje je u Rim polo zajedno sa hrvatskim episkopatom, da od pape izmoli kanonizaciju Nikole Tavelia.
Naime, 10. X I . 1939. krenulo je iz Zagreba 145 hodoasnika za Rim iz raznih
krajeva hrvatskih, da se pridrue molbama episkopata, koji je predvodio nadbiskup
Stepinac, kako bi se 1941. proglasio bi. Nikola Taveli svecem. U ovom hodoasnikom zboru nalazili su se i specijalni izaslanici Voe hrvatskog naroda B u r o Mari
i dr. Ivan Pernar. U sveanoj sali, u kojoj je papa primio ove hrvatske hodoasnike, pred
papinskim prijestoljem bili su s desne strane biskupi, a s lijeve, kako kae izvjestitelj
Vrhbosne, izaslanik Vode hrvatskog naroda g. uro Mari te na narodni prvak
20

.Vrhbosna 1939., br. 6, 146.

dr. Ivan Pernar sa gom Ankom. U polukrugu pred prijestoljem smjestili su se hodoasnici uz svoje biskupe, koji su sjedili u prvim redovima.
N a j p r i j e je papu pozdravio na latinskom nadbiskup Stepinac proitavi sa
pergamene molbu za kanonizaciju bi. Tavelia, a onda je iza njega to isto uinio
Makov izaslanik. Nadbiskup Stepinac je iznio historijat veza H r v a t a sa Sv. Stolicom,
sve tamo od splitskog nadbiskupa Ivana Ravenjanina, koji je ponovno vraen u VII.
stoljee, samo stoga, da bi te veze bile za dva stoljea starije. Dogledavajui godinu
1941. nadbiskup Stepinac se kroz historiju vezuje sa spremanim velikim dogaajima.
Hrvatski knezovi primivi kasnije Krst, sklopili su savez i dali pismeno
obeanje sv. Petru Apostolu u doba sv. Pape Agatona i obeali, da ne e
nikada orujem napasti tue zemlje, nego da e ivjeti u miru sa svima, ikoji
to hoe, a s druge strane Papa im je obeao, da e se za njih boriti Bog kao
osvetnik, a pobjedu e im pribaviti Kristov uenik Petar, ako ih kada napadnu
drugi narodi i s njima se zarate. Presveti Oe, hrvatski narod nije kroz 1300
godina odstupio od ovoga ugovora i nikada nije prekrio vjere sv. Petru, i
njegovim nasljednicima, premda su postojale teke napasti i pogibelji. to
vie, hrabro je branio katoliku vjeru protiv neprijatelja kranskog imena.
I zato ga je Papa Leon X. (1519.) poastio naslovom Predzie kranstva.
Stoga, Presveti Oe, prostrti do nogu T v o j e Svetosti ponizno molimo, da
se prigodom sveanosti jubileja 1300 godinjice prvih veza hrvatskog naroda sa sv. Majkom Crkvom dostoji jednako vrijednom kanonizacijom unijeti
u popis svetaca junaka naega naroda BI. Nikolu Taveliu iz reda Sv. Franje,
koji je 14. studenoga 1391. u Jerusalemu prolio svoju krv za Krista, poto je
kroz dvanaest godina obraao raskolnike i suzbijao fcrivovjerne bogumile u
Bosni, a Papa Leon X I I I . proslavio ga je au blaenika 6. lipnja 1889.
Konano u ime itavoga hrvatskoga naroda, ponovno ispovijedajui vjerjiost, poslunost, ljubav prema blaenom Petru i njegovim nasljednicima,
ponizno molimo Apostolski blagoslov.
Poslije toga, stupio je pred papinsko prijestolje izaslanik dra. Maka Buro
Mari, i sa pergamene proitao latinski pisanu povelju, kojui Vrhbosna naziva
adresom naeg Voe, a Makov Hrvatski dnevnik deklaracijom hrvatskog
narodnog
vodstva.
Ova adresa ili deklaracija, koju je podpisao dr. Vlatko Maek kao Dux
Populi Croatici, osvjetljava punu izdaju ideja Stjepana Radia, koji se ne bi nikad
sloio sa znatnim dijelom misli iznesenih od njegova nasljednika u toj deklaraciji adresi.
Vaa Svetosti!
Hrvatsko narodno politiko vodstvo zajedno s cijelim hrvatskim n a rodom pridruuje se molbi Hrvatskog Metropolite i zagrebakog Nadbiskupa
za kanonizaciju svetog sina Hrvatskog Naroda bi. Nikole Tavelia.
Imajui sreu i ast, da to ovdje izjavim, dunost mi je ovom zgodom
posebno naglasiti privrenost hrvatskoga naroda rimokatolikoj crkvi kao nositeljici vjene istine, socijalne pravde i meunarodne solidarnosti u svijetu.
Hrvatski narod primivi pred vie od tisuu godina kransku v j e r u od
rimskih Papa, bio je kroz svoju prolost uvijek nepokolebiv -nosilac i pionir
gore navedenih vrlina, koje jedine mogu povratiti ovjeanstvu .sreu, mir i
spokojnost.

Nije zato udo, da je Papa Leon X. dao Hrvatskom Narodu asno ime
Antemurale Christianitatis.
Po svojoj naravi miroljubiv, a po svojem kranskom odgoju blage, ali
nepokolebive i neustraive udi, Hrvatski -Narod prvi medu svima narodima
svijeta jo godine 680. sklapa meunarodni ugovor s Papom sv. Agatonom,
kojim ugovorom obeaje, da ne e nikada voditi ratova u svrhu osvajanja
tuih zemalja.
Toga se svoga obeanja hrvatski narod asno drao kroz cijelo ovo vie
nego tisuljetno razdoblje, uz to je ostajao vrsto i nepomino na braniku
svoje zemlje kao samostalne i nezavisne politike jedinice.
Proet kranskom vjerom i kulturom, hrvatski narod je uvijek drao
zadanu rije, dajui ljubav za ljubav i povjerenje za povjerenje.
To dokazuje povijest stoljetne borbe hrvatskoga naroda za goli ivot i
nezavisnost. Ove su borbe esto i istodobno bile borbe za ouvanje veza sa
Sv. Stolicom, te pruaju najrjeitiji dokaz smovske povezanosti hrvatskog
naroda sa sv. rimokatolikom crkvom, sve do dananjega dana.
Nikada nita nije moglo pokolebati hrvatski narod u takvom dranju.
Zato idui trajno i nepokolebivo stopama svojih prea hrvatski narod
klie: ivio Sv. Otac Papa Pijo XII. ivio!
Dr. Vladko Maek, voa hrvatskog naroda. 30
Kad je zastupnik dra. Maka svrio sa itanjem adrese deklaracije
ili kako kae dopisnik Hrvatskog dnevnika (18. XI. 1939.) peticije dra Maka,
on ju je uruio papi, a papa predao sekretaru. Na to je Pijo XII. oslovio prisutne sa
hrvatskim rijeima Hvaljen Isus i zapoeo svoj govor sa Dragi nai Hrvati! da
produi na latinskom, to je sve izazvalo ushienje i veliku radost hrvatskih hodoasnika.
Papa je u odgovoru naglasio katoliki znaaj hrvatskog naroda, pa je izjavio
da je upravo u sadanjim vremenima potrebna vjera u Boga za stvaranje uslova u
cilju obnove moralnoga reda u svim slojievima naroda i u svim staleima. Papa je
uvjeren da e Hrvati ostati i dalje vjerni svojoj vjeri, kao i svojim tradicijama i tekovinama, kako je to bio i bi. Nikola Taveli, koji e, ako to bude volja Boja, biti
proglaen svecem, to je elja i pape i hrvatskoga naroda, na slavu Boju i njegove
crkve u Hrvatskoj.
Poslije papinog govora prisutni su otpjevali crkveno-politiku pjesmu Do
nebesa nek se ori, u kojoj su pjesmi zagrebaki jezuiti vjeto spojili hrvatstvo sa
Srcem Isusovim, kao to je to kasnije uinjeno i sa Bogorodicom, kao Kraljicom
Hrvata.
Na to je uslijedio papin blagoslov podijeljen prisutnima, t. zv. vodstvu hrvatskoga naroda i svima Hrvatima. Makov Hrvatski dnevnik, prikazujui ovaj prijem,
ne razlikuje se nimalo od svojih klerikalnih drugova u Zagrebu i Sarajevu, kad podvlai da je u asu ovog blagoslova, na Hrvatsku u te asove siao odraz svetosti, koja
znaci nov duhovni elemenat za njeno ojacanje na putu do hrxiatskih narodnih ideala?1
30
Ivan Jablanovi. Rimsko hodoae od 10. XI. do 20. XI. 1939. Vrhbosna 1939
Hrvatski dnevnik kao i Hrvatska straa objavili su 15. XI. 1939. i faksimile crkvene i politike
adrese deklaracije peticije i tako su dali i s ove strane itavoj stvari pun i zajedniki
smisao sadraju ove manifestacije. Prije potpisa Dux-a Populi Croatici izraen je hrvatski grbkao simbol hrvatske samostalnosti.
31 Velik; hrvatski dan u papinskim dvorima. Hrvatski dnevnik 18. XI. 1939.

Tako dakle, niti tri mjeseca poslije sklopljenog sporazuma knez PavleCvetkovi-Maek, kao i poslije prvog njemakog uraganskog furora nad poruenom
Poljskom, dr. Maek i hrvatski klerikalci, jednoduni, kroz vatikanska vrata dogledavaju nov duhovni elemenat za ojaanje Hrvatske na putu' do hrvatskih narodnih
ideala. A koji su to ideali bili dovoljno su objanjavali na raznim zborovima prvaci
HSS, koje sada stalno kao sjena prate i predstavnici klera. Komentari klerikalne i
ostale hrvatske tampe, koja je bila pod neposrednim utjecajem vodstva HSS slau se
u velianju znaenja ovog gesta dra. Maka. Hrvatskom dnevniku bilo je naroito
drago da je i vatikanska i ostala tampa u Rimu, znai faistika, podvukla ovu zajedniku akciju hrvatskog klera i politikog vodstva naroda.
Veina se komentara slau u tom, da je taj toliki uspjeh postignut na
prvome mjestu tim, to je ovom prilikom hrvatski narod stupio pred Svetu
Stolicu u tako divnom jedinstvu svog crkvenog i narodnog politikog vodstva.
Vrhovni poglavar katolike crkve tim je jasno dokazao, kako je Crkvi stalo
do toga da se kod katolikih naroda razvija u skladu narodna politika i
djelovanje Crkve, da jedna drugu pomae. Ako je ikada kod kojeg naroda
to skladno zajednitvo duhovnih i narodnih predstavnika dolazilo do punog
izraaja, to je uvijek bilo kod hrvatskoga naroda kroz svu njegovu povijest.
A eto, to je i ovaj puta tako manifestirano dolo do izraaja pred cijelim
svijetom . ..
Dopisnik Hrvatskog dnevnika, zaboravio je u tom trenutku svog klerikalnog
zanosa na samog osnivaa Seljake stranke Stjepana Radia, koji je jo prije jednog
decenija i te kako iao u raskorak u svojim politikim akcijama s onima klera pobijajui ga svuda kao protivnika ne samo svoje stranke, nego i opih dalekosenih hrvatskih narodnih ciljeva. Jer, da je Radi sretnim sluajem ostao iv, sigurno ne bi
nadbiskup Stepinac, a ni rimski dopisnik Makovog Hrvatskog dnevnika imao
mogunosti, da napie i ove antiradievske retke: Voda hrvatskoga naroda dr. Vladko
Maek kao najvjerniji tuma hrvatske narodne due osjea se ponukan, da historijskom svojom izjavom podupre akciju hrvatskoga metropolite dra. Alojzija Stepinca.
koja ide za afirmacijom hrvatskog naroda u tom smjeru ne samo u domovini, nego eto
pred cijelim svijetom . . ,32
Hrvatski hodoasnici nisu se zadovoljili samo posjetom kod pape, nego su
istoga dana poli i do biveg beogradskog nuncija, sada kardinala Pellegrinettija.
Z a j e d n o s odreenim biskupima nalazili su se i izaslanici dra Maka, Mari i Pernar,
i bili su neobino sretni, zadovoljni i razdragani, kad im je kardinal obeao da e
do smrti ostati prijatelj hrvatskog naroda, to je on doista i bio, kako je u ustakim
nekrolozima, poslije kardinalove smrti to i ustvreno, poto je stalno pratio ustaku
tampu, naroito ustaki Budakov Hrvatski narod.
Istoga dana, kad su hodoasnici bili kod pape, objavili su hrvatski biskupi u
Rimu poslanicu hrvatskom narodu, objanjavajui mu znaenje ovog znamenitog
dogaaja. Imajui punu suglasnost dra. Maka oni su uveliko preli i na politiki
teren, a zahvaajui savremenu situaciju, obavijeteni o opem razvoju prilika u zara32

19. XI. 1939.

Rim govori .o Hrvatima. Odjeci iza audijencije kod Pape Pia XII. Hrvatski dnevnik

enoj Evropi, poli su odlunim korakom oivoivorenju svojih planova, ocrtanih jo

1900. godine na prvom svehrvatskom Euharistikom kongresu u Zagrebu. Sada su se
ne samo nazirali, nego ve i gotovo dohvatali granini stubovi budue ustake Givitas
Dei. Jer, oni, kazujui svoje misli, koje kroz presjek historijskih skorih doivljavanja
dobivaju svoju punu potvrdu, smatraju da mogu upravo oni uzimati sudbinu hrvatskog naroda u svoje ruke. Evo samo nekoliko stavova iz te nesumnjivo etapne poslanice, iza koje e sve ostale, koje e se pojaviti u vezi sa 1300 godinjicom veza Hrvata
sa Rimom, biti jedan logian niz, koji je vodio pravo u ustaku N D H Nezavisnu
Dravu Hrvatsku, a kroz nju u njihov ideal, Boje i Vojujue Hrvatske.
Na Hrvatski Narod, govore biskupi i nadbiskupi, proivi juje danas
jedno od najveih doba u svojoj historiji. Duboko smo svijesni, da se nalazi
na velikoj raskrsnici, gdje treba da izabere sebi puteve za budua stoljea
svoga ivota. Usred sadanjih kobnih dogaaja u Evropi i jo moda kobnijih
ideolokih utjecaja treba njemu i njegovim duhovnim i narodnim vodama
posebne pomoi s neba, da mudro, snano i ustrajno zaputi prema ciljevima,
koji mu jame blagoslov Boji na svim poljima njegovih prosvjetnih, socijalnih, gospodarskih i narodnih nastojanja . . .
Poradi toga doli smo u Rim, a s nama takoer ovlateni zastupnik
Hrvatskoga Naroda i brojni hodoasnici, pripadnici raznih slojeva iz svih
hrvatskih krajeva, da ujemo iz ustiju samoga Sv. Oca Pape Pia XII., koii
zamjenjuje Krista, Gospodara naroda i sudbina na zemlji to treba da
Hrvatski Narod radi, da mu budu odluke na dananjoj njegovoj velikoj raskrsnici na sreu i blagoslov. Papa je od Boga postavljeni nepogreiv tuma
onih istina, koje upuuju ne samo due k srei u Bogu, nego i itave narode
k srei na zemlji. Tko njega slijedi i slua, ne e i ne moe zalutati.
S najveom ljubavi On nas je danas primio i sa spremnou najboljeg
oca razvio nam program, prema kojemu neka Hrvatski Narod u dananje
doba radi, da budu njegova djeca doista djeca Boja na zemlji. Prekrasan
je to program; on zasluuje, da ga svaki Hrvat katolik naui na pamet, da
svaku njegovu rije neizbrisivo zacrta u svoju duu te je u ivotu posvuda
ostvaruje. Rijetko se kada desilo, da je Namjesnik Kristov na zemlji jednome
narodu tako od srca, tako lijeoo i tako stvarno razvio program rada za njegovo svestrano blagostanje kako je to danas uinio Sv. Otac Pio XII. . . ,3S
Papa i biskupi, u ovoj poslanici hrvatskom narodu, uzimajui u svoje ruke i
politike uzde, dakako sa doputenjem nasljednika Stjepana Radia, na kraju ele, da
Hrvatski Narod postane narod Boji o emu se kao ve o ostvarenome toliko
spontano, neposredno i otvoreno govorilo, kad je doao taj trenutak, 10. aprila 1941.
U godini, koju su oni izabrali za kanonizaciju bi. Nikole Tavelia!
Nema sumnje, da je bio veoma mali broj onih u Jugoslaviji, sada ve prepunoj klerofaistike pete kolone, koja e sa svim arom i spremnou doekati nosioca
ovog velikog klerikalnog plana, koji su imali smionosti da zagledaju opasnosti pravo
u oi i da joj postave svu diagnozu. Svakako, komentar Stepineve Hrvatske strae
o papinom govoru i njegovoj alegorijskoj pozadini bio je narjeitiji komentar, koji
je tek tok daljnih zbivanja mogao pravilno odgonetnuti. Jer, papa je podvukao, kako
kae Hrvatska straa da se nada da e u skoroj budunosti biti sreeni i odnosi
33

Vrhbosna 1939., br. 11-12, 241-245.

Crkve kod Hrvata, ne zaboravljajui udarac s odbijanjem Konkordata i spremajui

svoju odmazdu. A ona je, po sudu mjerodavnih u Vatikanu, stigla sa 10. aprilom 1941.!
Vodstvo t. zv. hrvatskog narodnog pokreta i vodstvo klerikalnih aspiracija u
Jugoslaviji kretali su se sporazumno i sa planom prema svome cilju. I to, s obzirom na
unutranju politiku Jugoslavije, kao i vanjsku, koja je uglavnom imala da osigura
zajednike interese oba saveznika, dra. Maka i dra. Stepinca.
Nadbiskup Stepinac imao je prilike da u poetku 1940. pod mitrom iskae
svoja shvaanja o odnosu crkve prema dravi ispred glavnog nosioca sporazuma
i vode osovinske politike u Jugoslaviji. Pravo pred knezom Pavlom, kad je ovaj doao
u Zagreb, da vidi prve rezultate svog sporazuma, 15. I. 1940. pred ulazom u crkvu
svetoga Marka. S osobito visokog pijedestala, s nasilnou pobjednika, ali i s povredenou pobjedenog protagoniste Konkordata, izveo je nadbiskup veoma vjeto odmazdu kakvoj se knez Pavle u snu ne bi nadao. Nadbiskup Stepinac u sveanom
biskupskom ornatu, pod mitrom, okruen biskupima, dr. Njaradijem, dr. Salis-Sewisom i dr. Lachom, predstavnicima kaptola i svih redova i upa u Zagrebu. U njima
svima buao je duh pritajene osvete za neratificirani Konkordat. Kad su kraljevska
visoanstva pri ulazu poljubila ruku preuzvienog nadbiskupa, nadbiskup Stepinac je
izgovorio pozdravne rijei, koje su: zaprepastile i samog bana dra ubaia.
Vaa kraljevska Visosti!
Radujem se da Vaoj Kraljevskoj Visosti mogu pruiti svojim pozdravom danas dokaza o onom pijetetu, kojim crkva katolika potuje vlast i
njezine nosioce. Radujem se da Vam t a j dokaz mogu pruiti ovdje na ulazu
u hram boji danas, kada je ovjeanstvu tako potreban autoritet.
Mogu uvjeriti Vau Kraljevsku Visost,, da me nije amo nagnala kruta
nevolja, nego svijest da mi je kao katolikom biskupu sveta dunost govoriti
i onda, kada bi drugi moda utjeli, da mi je pravo i dunost rei biskupsku
rije. Jest! Crkva katolika potuje autoritet i okruuje ga sjajem. Ili bolje:
ona upire prstom na onaj sjaj to pada na nj i svjedoi za njegovo nadzemaljsko porijeklo. Ali, crkva katolika jasno upozorava i na to da je jedini
sigurni temelj svakog autoriteta u Bogu i potivanju Boga. Rastavili autoritet
od Boga. preziranjem njegovih zapovijedi, prelaenjem kompetencije i diranjem u tua prava, prava crkve ili prava naroda, bilo vlastitoga ili tuega,
znai za svakoga nosioca vlasti sjei vlastitu granu na kojoj se dri, ruiti
temelj koji nosi vlastiti mu prijesto.
Stoga mi je. Vaa Kraljevska Visosti, drago da Vas mogu pozdraviti
na vratima starodrevnog hrama, iji toranj poput prsta bojega pozivlje na
pogled prema nebu i dovikuje nam rijei Utjelovljenoga Boga: Ne bi imao
nikakove vlasti nada mnom, da ti nije dana odozgo! (Iv. 19. 11.). U svakom
eljadetu, u svakoj krtenoj dui ima da se na ovaj nain utjelovi Bog. Stoga
je i za samog Boga pisano: S velikim potovaniem upravlja nama! (Mudr.
12, 18). I zato svaki od nas. koji ima nad ljudima vlast, bilo duhovnu bilo
svjetovnu, valja da je upotrebljava: Quasi rationem rediturus Deo
Kao onaj koji e polagati strogi raun Botju.
Veoma mi je drago, to mogu Vau Kraljevsku Visost pozdraviti na ulazu
ovog starodrevnog hrama, koji je vjekovnim svjedokom one neiskorenjive
svijesti i one nenadmaive vjere u vjenu pravdu i pravicu, koja ivi u hrvatskom narodu. Ka ulazu ovog starodrevnog hrama koji svojim vjekovnim
iskustvom svjedoi da se svaki pokuaj. pogaziti Boje prax>o i pravicu, pogaziti prava hrvatskog naroda taj dijelak, iako maleni Bojega prava

svrio porazom onih koji su zaboravili da nema prava i da nema vlasti protiv
Boga vjenoga i velikoga i protiv njegovih odredaba.
Veoma mi je drago, Vaa Kraljevska Visosti, da Vas mogu pozdraviti
na pragu ovoga hrama Bojega, jer su mi ti vai koraci dokazom Vae
iskrene elje, donosit darove vlasti, dostojne njezina izvora, Boga, te ih upraviti Njemu kao cilju. Ti su mi koraci dokazom Vae duboke svijesti odgovornosti, to tereti svakoga nosioca vlasti.. Oni su mi dokazom poniznog
priznanja, da bez Boga i Boje milosti ne moemo nita.
U to ime, Vaa Kraljevska Visosti, ja Vas srdano pozdravljam, molei
Boga da uvijek i u svemu i oni koji su na vlasti i oni koji irnadu da sluaju
vlast, budu i ostanu dostojni sluge onoga' Boga, koji je istina i pravda,
ljubav i mir. 34
Ovim pozdravnim rijeima nadbiskup Stepinac ponovo je zasjao u oima
ne samo klerikalaca nego i ustaa koji su likovali nad lekcijom, datom Njegovoj
Kraljevskoj Visosti. Boanske prijetnje upuene kroz usta nadbiskupa Knezu Namjesniku primljene su sa pravim aplauzom u svim opozicijskim krugovima, dok su
oni iz vladinih redova kroz tampu ukazivali na netaktinost i neodmjerenost, i suvie
providnih aluzija na diranje u prava tueg naroda, na ruenje temelja, koji nose
vlastiti mu prijesto, na to kako se svaki pokuaj, da se pogazi pravo naroda svrava
porazom onih koji to ine. Sve to nije odgovaralo ni mjestu ni asu, kazivali su oni.
Nadbiskup Stepinac dozvolio si je da govori kao papa u vrijeme Grgura VII.
rimskim carevima njemakog naroda. Taj; mladi gospodin (tj. nadbiskup), koji bi,
da nije stvorena Jugoslavija, bio danas moda kapelan ili seoski upnik, morao bi ipak
pred vratima hrama bojeg vie osjeanja i pijeteta imati za tragine peripetije
u ivotu nae domovine. 35
Ovako je nadbiskup Stepinac pred starom zagrebakom crkvom blagoslovio
Knez-Cvetkovi-Maekov sporazum. A u banovini Hrvatskoj odmah je sve polo
u duhu zadobivanja pune naklonosti katolike crkve. Jedna od prvih naredaba koju
je izdao predsjednik prosvjete u Zagrebu Izidor korja bila je da je banska uprava
odredila da se asovi vjeronauka u kolama ne mogu vie stavljati u rasporedu
nastave na posljednje asove, ve to mora da bude na prvim asovima.HSS morala je
da ini iz dana u dan ustupke klerikalnim zahtjevima na svim podrujima politikog
organiziranja nove proirene Banovine Hrvatske. Uporedo s organiziranjem Hrvatske
seljake zatite i Hrvatske graanske zatite pojavila se unutar redova HSS nova
organizacija, koju su ustvari inicirali klerikalci iz redova HSS. To je takozvani
Hrvatski junak, koji je imao da zamijeni Hrvatski sokol i orlovsku organizaciju.
Ta je organizacija imala da okupi oko sebe omladinu staru do 22 godine, dok na
vodstvu i ostalim viim mjestima mogu biti i stariji. Iz redova tih klerikalnih
hrvatskih junaka rekrutirat e se poslije 21. godine lanovi za Hrvatsku seljaku
i Graansku zatitu. Sasvim po uzoru faista i nacista. Naime, vidi se da je faizam
i nacional-socijalizam u mnogome pouio hrvatske klerofaistike voe. Da bi se i
starijim klerikalcima omoguilo gimnasticiranje osnovana je Junaka zatita unutar
okvira Saveza Hrvatskog junaka. ef propagande Hrvatskog junaka bio je Mirko
34
33

Pozdrav hrvatskog metropolite. Novosti 16. I. 1940.

Visoka posjeta Zagrebu. Jugoslavenska otadbina 1. II. 1940.

Glojnari, dobro poznati klerofaist. tovie, klerikalcima je uspjelo da predobiju

i predsjednika dra Maka da odobri ovu ustanovu, ma da su mnogi od starijih radievaca bili neskloni toj klerikalnoj ustanovi. 36 A ova ustanova odigrala je pri slomu
Jugoslavije vidnu ulogu, kako e se to vidjeti iz njihovih samohvalospjeva za zasluge
oko osnivanja NDH.
Priznanje tzv. Hrvatskog narodnog pokreta uz vanjsko-politiki pravac kneza
Pavla moralo je da pokae i svoju idejnu suglasnost sa faizmom i nacional-socijalizmom. Trebalo je na dnevni red postaviti ideoloke probleme u borbi sa slobodnim
zidarstvom, komunizmom i idovstvom. Ovu ulogu je naroito vjeto preuzeo Stepinac
i vrio ju je na ope zadovoljstvo talijanske faistike tampe. Famozna Moderna socijalna kronika ili krae MOSK imala je u ogromnom broju broura, koje su se rasturale u mase da iri ideje koje je faizam stavio na dnevni red, jednako protiv komunista kao i protiv slobodnih zidara i idova. Odatle i broure o zalaganju za Frankov reim u panjolskoj. Sasvim u duhu i adekvatno pie i sva klerikalna tampa.
Osnovni ton daju i propovijedi i govori nadbiskupa Stepinca koji je naroito 1940.
i poetkom 1941. izdignut na visokim politikim antikomunistikim i antimasonskim
koturnama. A opet nadbiskup Stepinac, kao to je stalno tvrdio za svoju K. A., da je
apolitina, tako je i za svoja politika istupanja i stalna uestvovanja na raznovrsnim
manifestacijama tzv. Hrvatskog narodnog pokreta, pri kojima se on u svom dostojanstvu pojavljivao, tvrdio da nisu politika. Kad je na sveani dan proslave roendana i
imendana predsjednika dra Maka jula 1939. izvrio blagoslov novog Doma Gospodarske sloge u Zagrebu, odrao je govor, u kome je podvukao spomenutu, toliko esto
puta iskazanu misao da je sve to u ime crkve radi apolitino.
Nikako se ovaj uzvieni in, rijei su nadbiskupa Stepinca, nema tumaiti kao silaenje crkve u arenu politikog hrvanja, kao vezanje uz bilo
kakove politine oblike, u kojima crkva preputa inicijativu i slobodu svjetovnjacima, nego samo kao polaganje zlatnoga temelja istine i morala, ljubavi i pravde; kao oinski blagoslov bez kojeg nema napretka . . . Kao oinski
blagoslov jednom pozitivnom nastojanju na dobro onoga naroda, koji je
crkvi bio uvijek vjeran, onoga naroda kojemu i ja pripadam, s kojim dijelim
dobro i zlo, naroda, koji u svojim opravdanim tenjama smije, moe i mora
raunati na potporu one crkve, koja je zatitnica pravde i ljubavi, te uiteljica. 37
O novoj godini 1940. dr. Koroec je dao za svoj list Slovenec izjavu
u kojoj je napao komunizam i jugoslavensko slobodno zidarstvo. Naime, i na ovaj
nain svakako se htjelo pred faistima i nacistima manifestirati koliko su vladini krugovi odani u svom pristajanju uz osovinu. Isto tako e komunizam i slobodno zidarstvo
biti i Stepineva fixa idea, koja e ga progoniti tokom 1940. Za te svoje propovijedi
i antikomunistike i antimasonske napadaje esto puta i najvulgarnijim izrazima,
koristi nadbiskup Stepinac jednako katedralu kao i seoske crkvice, Euharistike kongrese ili procesije Marije Bistrike. 6. jula 1940. nadbiskup Stepinac odrao je pro:i(1
:!T

32

Mirko Glojnari. to je Hrvatski junak? Hrvatski dnevnik 11. II. 1940.

Govor nadbiskupa dr. Stepinca. Novo doba 18. VII. 1939.

- Novak: Magnum crimen

povijed na Mariji Bistrici o zaslugama Matere Boje za hrvatski narod kao i crkve
katolike, kojoj Hrvati pripadaju ve 13. vjekova.
Ali (nova neman Kriu asnom prijeti, silna Djevo na braniku stoj!
Ta se neman krije pod raznim formama, no isti im je cilj, da u naem narodu zatru vjeru u ivoga osobnog Boga i onemogue svako djelovanje Kristove crkve. Tu je prava neman slobodnog zidarstva, kojoj je perfidnim
podzemnim radom uspjelo da nekoliko decenija truje hrvatski narodni ivot
i da najgorje prljavtine zaodjene velom krijeposti i napretka u bijedu i
propast, ne prestaje rovariti ni danas u naoj domovini. Tu je neman krvave
Kominterne koja nam hoe silom na mjesto kulta pravoga i ivoga Boga, narinuti kult obinih zloinaca, kojima su usta puna hvale o velikim djelima
komunizma, a ruke krvave i zaprljane od krvi ubijenih nevinih rtava mueva i ena, mladia i staraca; kojima su usta puna prianja o socijalnim
reformama, a u isto doba pucaju radnicima i seljacima kosti pod knutom
bezobzirnog novog birokratizma koji omoguuje razuzdan ivot nekolicini
silnika na grbai ispaenog puka; kojima su usta puna prianja o komunistikom raju, ali kojeg raja pod smrtnom kaznom nitko ne smije ostaviti
niti prekoraiti kad bi i htio, da ne oda moda koliko se lai skriva u sistemu,
koji nema veze s Bogom. 38
Pa opet nadbiskup Stepinac mogao je biti neobino zadovoljan jer je
i ovdje imao puno razumijevanje i podrku od strane vodstva HSS. Naime, njegovim
izlaganjima se odobravalo i od strane slubenih predstavnika HSS, koji su bili na
ovoj crkveno-politikoj manifestaciji, i dakako, nikako ne bez znanja i odobrenja
dra Maka. Gradonaelnik zagrebaki, Mato Starevi, jedan od prvaka HSS. na
banketu grada Zagreba, koji je prireen u ast crkvenih funkcionera na Marija
Bistrici, odrao je jedan govor u kome je ponovio ve poznate misli o zajednikoj
suradnji politikog i crkvenog vodstva Hrvatske. Mato Starevi je govorio sasvim
u stilu ne samo klerikalnih propovjednika, nego i onih crkvenih ljudi koji pred mitronosnim velikodostojnikom puze veliajui ga, sa eljom da to vie pridobiju njegovu
naklonost.
Izvrili smo u t a j as sveti zavjet svojih djedova u ast Majci Bojoj
Bistrikoj i po njoj smo svoje misli i due uzvisili Gospodinu Bogu, svojem
Ocu nebeskom. Nema za ljudsku duu vee sree i utjehe nego kada primi
u sebe milost Boju.
Preuzvieni gospodine! Dananji zavjetni dan i ovim 10.000 hodoasnika pokazuju, kako hrvatski narod i zagrebako graanstvo, vjerno i odano
stoji uz Boga i svoju katoliku crkvu.
Mi smo, Preuzvieni, sretni to ste u naoj sredini. Mi smo tetni, to
ste Vi na Vrhovni Pastir ve evo sedmu godinu i na najneumorniji zagrebaki hodoasnik te nas svake godine po dobru i loem vremenu predvodite
u svetite drage Majke Boje Bistrike i sluite svetu zavjetnu misu za bijeli
grad Zagreb. Mi smo netom sluali Vae svete evaneoske rijei, melem
naim bolnim duama. Vi ste nam objavili kako nas ova g. 1940. sjea na
13. stoljea, to je hrvatski narod stupio u vezu sa sv. Rimskom Stolicom i
38

Tradicionalno hodoae u Mariju Bistricu. Jutarnji list 8. VII. 1940.

kako smo od onoga vremena postali kranski narod. Zato je Sv. Otac P i j o
XII., okrunicom od 17. svibnja proglasio ovu godinu svetom i jubilarnom
godinom cijeloga hrvatskoga naroda i svi treba da se duboko zamislimo u povijest prohujalih trinaest stoljea povijesti naega naroda . . .
Nitko ne moe izbrisati iz historije evropskih naroda, da je Rimska Stolica jo danas vrhovni moralni autoritet Evrope nau hrvatsku narodnu
dravu uzdignula na dostojanstvo suverenoga Hrvatskoga Kraljevstva. Ova
injenica u meunarodnom evropskom ivotu znai neutrnjivi pravni naslov
hrvatskoga naroda na vlastiti ivot.
Preuzvieni gospodine! Kada ste prolog studena vodili hrvatsko hodoae u Rim, politiki voda hrvatskog naroda Dr. Maek oznauje tom prigodom svoga izaslanika koji predaje Sv. Ocu adresu ive privrenosti hrvatskoga politikoga vodstva prema Sv. Stolici i manifestira, kako je vjekovna
tradicija hrvatskoga naroda gojiti duhovne veze s prijestoljem sv. Petra
u Rimu.
Preuzvieni gospodine! Iskazavi Vam u ovom dragom hrvatskom svetitu osjeaje zagrebakih hodoasnika, ast mi je u ime brojnih zastupnika
grada Zagreba i njegovih graana i u svoje vlastito ime zahvaliti za svetu
zavjetnu rtvu i molitvu, koju ste o n a j as prikazali Bogu za na bijeli Zagreb. Neka bi nas milostivi Otac Nebeski po zagovoru M a j k e Boje pomilovao, titio i u ovoj strahovitoj pogibiji spasio, a za uzvrat upravljamo
svi arke elje i molitve Nebesima za Vau Preuzvienost, da bi Bojom
pomou, a svojom apostolskom gorljivou proveli svoje divne osnove u vjerskoj i moralnoj obnovi mukotrpnog hrvatskog naroda na vremeni i vjeni
spas njegov a na slavu Boga Velikoga. 39
U Klotru Podravskom, na proslavi krunisan j a M a j k e Boje nadbiskup Stepinac pred seljacima govori i opet na slian nain, kad ih upozorava da ne sluaju
glas komunistikih zloinaca koji ih upuuju na ubijanje djece i ue svakom
nemoralu! 40
Na Euharistikom kongresu u Starigradu na otoku Hvaru mjeseca augusta
.1940. nadbiskup Stepinac se i opet unizio do stepena faistikih novinskih reportera,
napadajui na sve strane tobonje protivnike vjere i crkve. Zar ne vidimo kod nas
ljudi koji im su iza svjetskog rata nanjuili da bi se mogli neesa doepati, ako postanu
lanovi one zloglasne drube slobodnih zidara, postali njezine sluge, a sada bjee iz nje,
kad joj idu crni dani, da opet uskoe u nju, ako bi j o j se jo kada posreilo, da zadobije
vlast u naoj domovini? O v d j e misli nadbiskup Stepinac na svoju klerofaistiku
pobjedu, kojoj je aplaudirala sva klerikalna tampa, kad je po elji Rima i Berlina,
zabranjeno slobodno zidarstvo u Jugoslaviji, poetkom augusta 1940. Zato e se on
odsad mnogo vie obarati na komuniste, denuncirajui na sve strane i tako posredno
i neposredno agitirati za famozni logor u Bileu, u koji je dr. Maek ve uputio veliki
broj istaknutijih komunista kao to je to uinio u Srbiji i njegov saveznik Dragia Cvet39

Dvadeset tisua Zagrepana na hodoau u Mariji Bistrici. Hrvatska strafa 9. VII.

40

Zatitnica hrvatskog naroda. Hrvatska straa 27. VIII. 1940.

1940.

kovic. Zar ne vidimo i kod nas ljudi koji su zaboravili preko noi sve, to su bili
i to moraju biti, i bivaju pristae najvee lai koju je svijet vidio, komunizma, im im
se priblii kakva plaena komunistika propalica? Spremni su odmah prodati ne samo
svoje prvoroenstvo kao Ezav, nego i samo ime kransko i domovinu Hrvatsku. 41
Ovako je govorio nadbiskup o temi Ako hoemo ivjeti, ostanimo vjerni
Kristu! i pred Svetom Euharistijom optuujui druge za izdajstvo Hrvatske, a sam
suradnik i pomaga voda Maeka i Pavelia, koji su svaki na svoj nain i za svoj
raun prodavali i izdavali Hrvatsku Italiji.
Jednako je i na crkvenim sveanostima u selu Glogovnici nadbiskup Stepinac prosuo veliki broj najpogrdnijih izraza na komunizam i k-omuniste pa je i onda
zaelio da pred seljacima bistri vanjsko-politike dogaaje.
Jer sigurno je to, gdje nema vie Boga u dui, nema smisla ni domovina ni ivot na zemlji, kad je ivot bez Boga gotov pakao. Takav pakao
stvorila je ve u nekim dravama druba onih zloinaca, koje svijet zove
komunistima. Takav pakao eljeli bi sada, dok t r a j e svjetski rat, (jer riba se
u mutnome najlake lovi), stvoriti isti i u naoj domovini Hrvatskoj. Ponadali su se valjda, kad se uspostave tobonji diplomatski odnosi sa Savezom
boljevikih republika na istoku Evrope da e nama predstavnicima katolike
crkve u Hrvatskoj zaepiti usta, da utimo na sve to oni budu poduzimali,
da istrijebe vjeru u Boga u duama hrvatskoga naroda. Ali t a j hrvatski
narod, iako manji po broju od drugih, nikada nije bio narod kukavica, pa
ne e biti ni njegovi crkveni poglavari. Mi bismo bili izdajice svoga svetoga
zvanja, kad bi se bilo laskanjima bilo prijetnjama dali zavesti da ne kaemo
svome narodu istine. A prava istina jest, da s komunistima nikada ne moe
biti suradnje, dok se ne odreknu svoje nauke i svojih zloinstava i tako prestanu biti ono to jesu. A ne moe biti suradnje zato, jer oni vode organiziranu akciju, plaaju silnim milijunima, da se ime boje i svaka uspomena
na Boga istrijebi s lica zemlje. I zato su ne samo obini luaci . . . nego su i
zloinci, kad je sigurno, da Bog ne e i ne moe pustiti nekanjene ni oojedinice, ni narode, ni gradove, ni drave, koje se diu protiv njega! 4 2
Na radost faistike Italije, a i Hitlerove Njemake, koja je spremala svoj
napad na slavensku Rusiju, na SSSR, nadbiskup Stepinac postao je ve godinu dana
ranije najidealniji suradnik Gbelsa i V. Gayde, i tolikih faistikih i nacistikih
antislavenskih i antisovjetskih propagandista. Ali, to je bilo milo i prvom namjesniku, vladi i svoj ostaloj buroaskoj reakciji, i iznad svega plaenikom, petokolonakom i denuncijantskom Jugoslavenskom antimarksistikom Komitetu iji je
famozni Bilten plaala Gbelsova propaganda. A nadbiskup Stepinac na istom
je planu sa tim Komitetom i Biltenom.
istinu postupci vlasti a jo vie kampanja klerofaistike tampe, naili su
na veliko odobravanje u Italiji i Njemakoj. Tome se obradovao ljubljanski Slovenec
videi da je sve to zapaeno i pohvaljeno u faistikim zemljama. Slovenec javlja
iz Rima da su talijanski politiki krugovi kao i talijanska tampa posvetili veliku
panju g o n j e n j u masona. Za njega je od znaenja to ti krugovi, u oba Rima, istiu
11
42

Ako hoemo ivjeti ostanimo vjerni Kristu. Hrvatska straa 21. VIII. 1940.
Izmeu komunista i nas ne moe nikada biti suradnje. Hrvatska straa 17. VIII. 1940.

da su tendencije koje se pojavljuju u Jugoslaviji, sa reformama unutranjo-politikih

smjernica, sredstvo pomou koga e i Jugoslavija stati u red onih sila, kojima se sada
otvaraju iroki vidici. Znai, u red Njemake i Italije.
Odlune i iskrene nove tendencije, kazuje Slovencev dopisnik, koje
se najavljuju, ne mogu ostati neopaene u okviru obrisa novoga svijeta, koji
e predstavljati harmoniju i jedinstvo. Obzirom na gonjenje masona u Jugoslaviji talijanska tampa smatra, da je upravo u Jugoslaviji masonerija ona
tajna i najvea sila, koja se odluno i sve otvorenije protivi provoenju
novih reformi. Gonjenje i borbu za odstranjenje masona iz javnog ivota, u
Jugoslaviji su svi politiki krugovi primili sa velikim simpatijama i odobravanjem. U Rimu naime istiu, da je francuska masonerija bila jedan od
glavnih krivaca za francusku tragediju. Odstranjenje masonskog upliva iz
svake sredine moe dati samo pozitivne rezultate. 43
Ove misli bile su zajednike, ne samo hrvatskim i slovenskim klerikalcima
nego i svim ostalim konservativnim i separatistikim redovima jugoslavenskog drutva.
Ali ne samo u Hrvatskoj i Sloveniji, nego i u Srbiji, gdje su petokolonaki krugovi
i plaena tampa, (beogradski Balkan i Ljotievi Bilteni uz Antimarksistiki
Bilten), trovali najnevjerovatnijim laima, otvoreno denuncirajui mnoge linosti,
a sebe preporuivali kao vjerne i oduevljene pobornike novog poretka za koji se
tako otvoreno stao zalagati knez Pavle, Cvetkovi-Makova vlada i nj : hov ministar
vanjskih poslova dr. Cincar-Markovi.
Punim jedrima zaplovila je Cvetkovi-Makova k. alicija zajedno sa svom
reakcijom na faistiku puinu. J a v l j a j u se izrazi najservilnijeg dodvoravanja
faizmu i nacizmu na svim podrujima kulture i politike, kako bi se to bolje predstavili kao veoma korisni i odani suradnici na poslu oko utvrivanja novog poretka i to
prisnije ukljuili u nacistiko-faistiku zajednicu. Prema dogaajima, koji su tokom
1940. i u poetku 1941. vodili ka famoznom 25. martu jedva se moe rei, tko je
vie kome konkurirao u tom pogledu, vladajue klike Zagreba Beogradu ili Beograda
Zagrebu, a obima Ljubljane.
11. septembra 1940. otvorena je u Beogradu prva njemaka privatna gimnazija s pravom javnosti, a ve poslije osam dana slijedi ista ceremonija u Zagrebu.
Dogaaji ove vrste izazivali is;u zebnju u srcima rodoljuba u saznanjima kako Drang
nach Osten prodire izdajstvom domaih sinova na Balkan, kao naivni, bezazleni
i toboe bezopasni kulturtregerski izraz, kome se opiru samo nekulturni Balkanci, kako
je tc plaenika tampa objanjavala narodu. Dok je dr. Maek nastojao da za svoje
aspiracije i politike kombinacije predobije i London (preko Krnjevia) i Paris
(preko dra Ivana Andresa), dotle mu je njegovo klerikalnc-ustako krilo bilo od
velike pomoi na tom poslu na njemakoj i na talijanskoj strani. Jo mjeseca augusta
donio je ministar prosvjete Koroec odluku o uenju njemakog i talijanskog jezika
u banovini Hrvatskoj za sve srednje kole. Tako su se punom voljom i svijeu utirale
duhovne staze buduim okupatorima Jugoslavije. Propaganda po nareenju vlasti
Talijanski politiki krugovi o borbi protiv masonerije u Jugoslaviji. Obzor 23. VII.
1940.

odluno je kroz tampu zagovarala uvoenje talijanskog jezika od prvog razreda

u srednje kole.44 Mjesec dana poslije toga otvorene su itave gimnazije. 19. septembra
1940. u Zagrebu je otvorena ta nova njemaka gimnazija. Klerofaistiki predstojnik
odjeljenja za bogotovlje i nastavu Izidor korja, odgovarajui evangelistikom
biskupu dru Poppu kao njemakom predstavniku, punom je servilnou veliao korisnost otvaranja ove njemake gimnazije u Zagrebu. Uvodniar Hrvatskog dnevnika nadmaio je i dra Poppa i Izidora korjaa, zaboravljajui sva zla, koja je
germanski Drang kroz vie od sto godina uinio na hrvatskoj dui. Iz lanka struji
sva nacistika naklonost bez rezerve, a sa arom uvjerenog prijateljstva koje shvaa
i obuzima zajednike politike i kulturne interese. Tee uvrede jednoj uistinu strahovitoj borbi, koju je najplemenitiji dio velikih predstavnika Hrvata tokom X I X .
stoljea unosio protiv prodiranja germanskog politikog i duhovnog Dranga, jedva je
tko od plaenika njemakih bacio u obraz hrvatske historije. Jer tu se podvlai, da
akt banske uprave svjedoi ne samo o visokom kulturnom stepenu hrvatskog naroda,
nego je to
ujedno i dokaz iskrene nae elje za odranjem i pojaanjem prijateljskih
veza s njemakim narodom i njegovim velikim Reichom. Hrvati su jedan
od onih naroda, koji se u svojemu odnosa ju prema Njemakoj nisu trebali
preorijentirali, jer prema njoj nisu nikada ni zauzimali neprijateljsko dranje. (!?!). Mi smo uvijek bili svijesfli prava jednog velikog naroda, kao to
je njemaki, i znali smo, da e se t a j narod svojim organizatorskim sposobnostima podii nakon tekog udarca, koji ga je zatekao nametnutim Versaljskim mirovnim ugovorom. Premda se Njemaka nikada nije mijeala u unutarnje prilike Jugoslavije (?!), ipak smo sa zadovoljstvom biljeili pisanje
njemakog novinstva, koje je vie puta pokazalo odlino razumijevanje za
poloaj hrvatskoga naroda i za misiju, koja mu je namijenjena u ovom
dijelu Evrope. Bilo je to u doba, kad je hrvatski narod bio potlaen i kada
nije imao nikakvog utjecanja na vanjski politiki pravac Jugoslavije. Izrazi
simpatija koje smo primali iz Njemake, bili su spontani i neproraunati (?!).
Radi toga su nas se uvijek duboko doimali, na ie razumljivo, to je i u najirim narodnim krugovima porasla simpatija prema njemakom narodu. 45
U svom poltronstvu ovaj predstavnik tadanje prosvjete, uz ostale
monstruoznosti rekao je da prijateljstvo hrvatskog i njemakog naroda ima
svoj temelj takoer u injenici, da se njihova prava nigdje ne sukobljuju.
Njemaka pikada nije imala, a nema ni danas nikakvih teritorijalnih aspiracija na na hrvatski teritorij, tovie, u njezinom je pravilno shvaenom interesu, da se ouva na teritorijalni integritet i da na ovome sektoru ivi u
slobodi jedan narod, koji nastava dugu razvedenu obalu i koji se pokazao
kao odlian kulturni posrednik izmeu germanstva i slavenstva na jugu .. .
Otvorenje njemake privatne gimnazije u Zagrebu pruilo je lijepu priliku
za manifestaciju prijateljstva njemakog i hrvatskog naroda . . . Ako ni radi
44
Njemaki i talijanski jezik u srednjim kolama banovine Hrvatske. Novosti 14. VIII.
1940. Talijanska gimnazija bila je otvorena u Zagrebu odmah na poetku NDH. Kad je decembra 1940. umro dr. Anton Koroec, na sahrani mu je odrao posmrtno slovo u ime vlade dr. V.
Maek (17. XII. 1940.), oduivi mu se u dui za sve to je uinio Jugoslaviji! i hvalei njegovu
borbu za individualnost slovenskog naroda. Pravda 18. XII. 1940.
45
Znaajni govori prilikom otvorenja njemake gimnazije u Zagrebu. Hrvatski dnevnik
30. IX. 1940.

ega, ono radi lijepih i umnih rijei biskupa dr. Poppa bilo je vrijedno
otvoriti ovu njemaku gimnaziju na ovako svean n a i n . . .46
Nema sumnje da su ove misli ovako jasno i bez rezervi bile iznijete kao
osnovni i sastavni dio ideologije Mile Budaka koje su se mogle nai u njegovom
Hrvatskom narodu1 ili u drugoj ustakoj novini Nezavisnosti dr. Bua ili ma
kog drugog Pavelievog eksponenta u Jugoslaviji i u imrakovoj Hrvatskoj strai
i njenom kasnijem nasljedniku, Stepinevom Hrvatskom glasu. Svi u koru hvalei
jednako Mussolini j a i Hitlera, njihov poredak i njihove evropske tekovine. . . .
nesumnjivo pod utjecajem sloma Francuske i spremanja na osvajanje Engleske. Svima
je bilo jasno, da ovakva naelna gledita Makovog prosvjetnog ministra nisu
mogla da budu ovako sveano objavljena bez odobrenja i suglasnosti samog efa
stranke. U ovom je i sve nalije duhovne pripreme i sve psiholoke rekvizitske aparature, koja je vodila ka Knez-Maek-Cvetkovievom 25. martu 1941.!
U istom tonu i duhu govorio je nadbiskup Stepinac i na dekanatskom Euharistikom kongresu u Sv. Kriu Zaretju, kad je i ovdje ostao dosljedan svojoj nevelikodostojnikoj terminologiji napadajui komuniste kao najvee lace to ih je svijet
vidio, jer oni nita drugo ne mogu da uine to obeavaju, nego samo dvije stvari,
ubijati i razarati. Komuniste su brbljavci i laci i komunizam je inkarnirana
i utjelovljena la. Govorei seljakom svijetu, za koji je znao da mu imponira njegov
visoki crkveni autoritet, upotrebio je sve mogue demagoke parole, kako bi bio
u svojoj antikomunistikoj propagandi to uvjerljiviji, bez obzira da li su njegova
izlaganja u skladu s istinom. On je tvrdio da komuniste ue od najranijih dana
djecu i omladinu da nisu duna pokoravati se roditeljima, kao to smo imali prilike
itati i kod nas u knjiicama koje su izdali za mlade. Zar ne vidite da su komunisti
zloinci, koji potkapaju temelj svakom urednom ljudskom ivotu na zemlji? Vi dobro
znadete, da je roditeljski ivot potreba, da mu bude vjeran svojoj eni, a ena svome
muu. A komunisti ue da to nije potrebno, nego mogu jedan i drugi ivjeti s kim
hoe. To oni zovui slobodnom ljubavi, a poteni ljudi zabranjenom nepodobtinom . . .
Kad im svijet povjeruje i pusti ih na vlast, onda mu otmu sve i uine ga dravnim
robom, koji mora da radi i tegli koliko hoe voe koji su se doepali vlasti, a prima
toliko koliko se to voama svidi. A pokua li se samo malo usprotiviti, jao njemu!
Ako mu ve ne oduzmu odmah ivot, teka robija mu sigurno nee uzmanjkati! U
njihovom naime carstvu nema mjesta slobodi.. . Komunizam i sloboda to su dvije
stvari, koje se meusobno iskljuuju . . . Iz svega toga vidite kako mora da budno
pazi na hrvatski narod, da mu se ova kuga ne uvue u kuu, jer ona znai propast
za svaki narod. 47
Meutim, nadbiskup Stepinac nije se zadrao samo na terenu ideolokog
pobijanju komunizma i slobodnog zidarstva. On je posluio tzv. Hrvatskom narodnom
pokretu jo i kao nacionalni agitator na periferiji ugroenog hrvatstva. To su mu
naroito dale priliku dvije vjerske sveansti. U Dubrovniku i Kotoru na dane sv.
Vlaha i sv. Trifuna, poetkom februara 1941. Kao gost bana Subaia nadbiskup
48
47

Uvodnik. Hrvatski dnevnik 20. IX. 1940.

Hoemo da hrvatski narod ivi. Hrvatska straa 3. IX. 1940.

Stepinac istupio je za ideju pokreta sa svim oduevljenjem. I u Dubrovniku, kao

i Kotoru odrao je govore i davao izjave o hrvatstvu tih krajeva i gradova. Svaki
kamen Boke Kotorske, rijei su dra Stepinca, dovoljno jasno dokazuje visoki kulturni
nivo hrvatskog ivlja, ujedno je najbolji dokaz, tko- je zapravo autohtoni elemenai:
Boke Kotorske.48 Ne vodei rauna o historijskoj istini, dr. Stepinac nije za nju n:
mario, on je elio da kae misli, koje e izazvati aplauze bokokotorskih klerikalaca,
koje je kroz kratko vrijeme svoga biskupovanja s uspjehom organizirao nasljednik
biskupa Uccellinija. Ta i takva pitanja, bila su omiljena tema novog bokokotorskog
biskupa, ma da ona nisu nikad ranije uznemirivala ni pravoslavne, kao ni katolike.
Ali, to je bilo u vrijeme biskupa Uccellinija, kome je sloga i ljubav izmeu brae
vjerama podijeljene bila vrhovni princip njegovog pastoralnog rada. Nadbiskup
Stepinac je ovamo doao i govorio, kuda nije bio red da dolazi dr. Maek ni njegovi
doglavnici da izvri njihovu misiju, jer Boka Kotorska nije bila ukljuena u banovinu
Hrvatsku. Zato su se nadbiskup Stepinac i voa dr. Maek sasvim dopunjali. O
Boiu je dr. Maek poslao 20.000 dinara biskupu Butcrcu da ih podijeli medu
tamonje katolike koji su bili otputeni iz slube radi svog hrvatskog osvjedoenja 49
A upravo u to vrijeme padale su odluke vodstva HSS i cijelog pokreta da se
to vie iskoristiti katolika crkva u krajevima gdje ima katolika, a koji jo nisu
u sklopu Banovine Hrvatske. O tome je otvoreno pisao Hrvatski dnevnik slubeni
organ HSS i pokreta. Misija klerikalaca bila je upravo u tim danima, poetkom 1941.
naroita, i vodstvo pokreta je od njega mnogo oekivalo. U krajevima, koji
jo nisu prikljueni Banovini Hrvatskoj, . . . sveenstvo je u prvom redu pozvano
da iri i jaa narodnu svijest, te da podrava ivu vatru rodoljublja. Ono je na to
pozvano ve i radi toga, to ima najvie mogunosti da u tome pravcu radi. . ,5H
Nadbiskup Stepinac je vezao svoj takozvani crkveni put u Dubrovnik, s ovim
u Boku Kotorsku, koja nije bila prikljuena banovini Hrvatskoj, da u njoj poradi,
vezujui vjeto i ovdje katolicizam sa hrvatstvom, sasvim u duhu instrukcija Hrvatskog dnevnika i vodstva HSS. Istoga su miljenja bili i arievi klerikalci koji su
najveim razumijevanjem primili ovu poruku i za nju se zaloili objanjavajui
kleru ovu njegovu znamenitu nacionalnu misijku ulogu.31 Zato i Katoliki list
'izvjetavajui o putu nadbiskupa po Boki Kotorskoj providno i s namjerom, kazuje,
da su Kotor kao to i sva druga mjesta Boke oduevljeno pozdravili u svojoj
sredini hrvatskog metropolitu, koji je mogao odati priznanje spomenicima katolike
tradicije Boke to je prevedeno, u identificiran ju katolicizma s hrvatstvom znailo, priznanje u hrvatskoj Boki.52
Pomou crkve nisu radili samo vode HSS. Njome su se izdano sluili i ustae.
Nadbiskup Stepinac bio je u nekoliko sluajeva upozoren, da studenti teolozi, koji se
nalaze na studijama u Rimu, polaze na sastanke u Sienu kod Pavelia i da s njime
surauju. Nadbiskup Stepinac je to odluno odbijao, branei ove mlade sveenike
18
49
50
51
52

Katoliki
Katoliki
Hrvatski
Katoliki
Katoliki

tjednik 1941., 16. II.

tjednik 26. I. 1941.
dnevnik 1. II. 1941.
tjednik 2. III. 1941
list 1941., br. 6. 61.

koji su se nalazili u Zavodu sv. Jeronima na usavravanju svojih nauka. Ali, dok je
nadbiskup Stepinac tako to tvrdio jugoslavenskim vlastima, odriui im tonost njihovih informacija, dotle su ti isti stipendiste u N D H , hvalei se svojim junakim
podhvatima u vrijeme diktature kao suradnici oslobodioca Hrvatske, ukazivali na
usluge i zasluge nadbiskupu Stepincu, koji ih je ispred vlasti uzeo u zatitu. Kao to je
nadbiskup ari sam sebe utjerao u la, tako su nadbiskupa Stepinca njegovi indiskretni
i samohvalisavi tienici, kad je dolo veliko doba potpune slobode i N D H taj,
kako e rei nadbiskup Stepinac davno sanjani i eljkovani ideal. Uostalom, to e
potvrditi i sam Paveli, kako e se to vidjeti u slijedeem poglavlju ove knjige.
Poslije sporazuma Ciano-Siojadinovi, kad je nastupio period velike ustake
utnje, kako naziva razdoblje od 1937. do 1941. sekretar GUS-a Pavelievog
Glavnog ustakog stana, i kad je Paveli u prvo vrijeme bio konfiniran u Sieni, u
Italiji je bilo svega 504 ustaa. T a j se broj stalno smanjivao repatriranjem pojedinih pokajnika u Jugoslaviju. Sada su veze Pavelia sa svojim pristalicama u Italiji
i u Jugoslaviji bile znatno oteane. Te veze su uspostavili sveenici i franjevci Hrvati
na studijama u Italiji, a bilo je i talijanskih fratara, koji su u tome pomogli Paveliu.
Na primjer fra Emanuele S'ardi. upnik k r a j Siene, gdje se nalazila vila u kojoj je
Paveii bio konfiniran.
Paveliu je bio od velike pomoi njegov prijatelj f r a dr. Justin Medi, na
studijama u sienskoj Osservanzi, koji ga je stalno povezivao ne samo sa Jugoslavijom nego i s amerikim ustaama. Iz jednog detaljnog izvjetaja, upuenog jugoslavenske j vladi u Londonu 15. jula 1941. iz Rima, vidi se sav Paveliev rad u Italiji, ali i njegovi pomagai, medu kojima su najaktivniji upravo duhovna lica, kako
je to pokazao i ispovijedio jedan od uesnika ustaa, ali i Paveli. 53 O tome govori
veoma uvjerljivo jedan slubeni izvjetaj iz Rima jugoslavenskoj emigrantskoj vladi
u Londonu, m a j a 1941.
U Rimu imamo velik na katoliki zavod Sv. Jeronima sa crkvom . . .
.1 u ovom zavodu Paveli ie jo od prve svoje akcije imao veze, koje je i
sada upotrebljavao, tako, da sam vrlo esto nailazio u svojim istragama na
kanale Pavelia i njegove ljude u ovom zavodu. Tako sam otkrio u ovom
naem zavodu ake-sveenike: Josipa ojata, iz Senja, i Branimira upania, koji su aktivno saraivali sa Pavelievcima na vezama sa zemljom,
dok sam nailazio i na druge dake. koji su pokazivali znake simpatije ali
nisam mogao utvrditi njihov rad i veze sa Paveliem. Prvu dvojicu smo protjerali iz Italije u zemlju, ali izgleda da nisu bili uzeti na odgovornost ili
su pak poslije sasluanja u zagrebakoj policiji puteni na slobodu da nesmetano nastave svoj rad u zemlji, to je svakako bilo ooasnije. Prema izvjetajima Kralj. Poslanstva iz Washingtons, pota za Pavelia dolazila je i
preko naeg sveenika fra. Bonaventure Zeca. generalnog prokuratora zavoda
sv. Kuzme i D a m j a n a u Rimu Via Miranda 2. Istragom sam utvrdio
tonost ove vijesti ali je istraga zastala, s obzirom da su se zauzeli za ovoga
ovjeka, pa i vatikanski krugovi. Naravno i ovaj ie saznao za nae interesiranje i obustavio je svoj rad. Radi ilustriranja akcije Pavelia medu sveenicima dovoljno bi bilo citirati jedno pismo upueno od fra. Bona Zeca,
53

Vidi o tom slijedee i posljednje poglavlje.

pisano na latinskom jeziku talijanskom upniku u mjestu Tauria Nova, gdje

je tada bio konfmiran poznati terorista Vladimir Singer, zvani Vlado 2ap.
U ovom pismu Zec objanjava akciju ustaa sa parolom borbe protivu
srpskog pravoslavlja i preporuuje mladog borca za katolicizam ovome upniku radi vjenanja. Izmeu Zeca i Singera ila je ova prepiska preko ovog
talijanskog upnika. Na moje interesiranje talijanska policija je uinila
korak kod Vatikana za premjetaj ovoga sveenika, koji je onda uklonjen.
Treba napomenuti ovom prilikom da je Paveli od prije stajao dobro
kod izvjesnih vatikanskih krugova, specijalno kod kardinala Pellegrinettija,
biveg papinskog nuncija u Beogradu, jer je upotrebljavao parolu borbe
protiv pravoslavlja i osnivanja jedne katolike drave. n je u prvom dijelu
svoje akcije imao odline veze sa nadbiskupom Ivanom ariem iz Sarajeva
sa kojim se vidjevao u Rimu ranijih godina. ari je prilikom Euharistikog
kongresa u Junoj Americi obiao i osvetio domove Hrvatskog domobrana,
o emu smo imali izvjetaje i fotografije i preko ustake tampe. Opet neki
obziri nisu nam dozvolili da se zakonski obraunamo sa ovim visokim sveenikom.
U svome radu nailazio sam vrlo esto na razne sumnje protivu rektora
zavoda Sv. Jeronima dra J u r a j a Maereca, ali od mene su traili pismene
dokaze to nisam mogao pribaviti, jer se ovaj vrlo vjeto uvao i izgleda
da je svoje veze filtrirao preko f r a Media i drugih aka-sveenika. Sada se,
naalost i ovo dokazalo kao tono i to eklatantnim dokazom, predajom od dra.
Maderca naeg zavoda Paveliu i njegv prilazak sa veinom sveenika
ovome . . . (1941.).
Kao to potvruju objavljeni memoari grofa Ciana 1946., tako i ovaj izvjetaj
tvrdi, da je Paveli dobio dozvolu za obnovu ustake akcije polovinom januara 1940.,
kad je posjetio po pozivu grofa Ciana. Osim toga, ovo potvruje i sam Paveli
u izjavi datoj dopisninku Corriere della sera (20. V. 1941.).
Odsada je akcija Pavelieva ila jednim osobitim tempom dakako i dalje
uz pomo sveenika u Italiji, kasnije ovaj izvjetaj. U zagrebakom nadbiskupskom
sjemenitu tampao se ilegalni ustaki materijal. Bilo je takvih arita i na drugim
stranama. U ovoj njihovoj akciji otkriveno je vie sveenika, koji su bili pohapeni
i pod istragom. Jedna vrlo nemila pojava, ali koja se daje objasniti ranijom akcijom
Pavelia i njegovom otrom borbom protiv pravoslavlja na emu je on bazirao okup l j a n j e ovih mladih sveenika veinom franjevaca. Svakog asa otkrivali smo elije
Pavelia medu mladim sveenicima, specijalno u Dalamciji i u Zagrebu, pa smo sa
pribavljenim materijalom vie puta intervenirali preko naeg Gospodina Poslanika
pri Sv. Stolici kod Pape i drugih, ali sluajevi su se ponavljali i izgleda da i ove
intervencije nisu pomogle. 54
Sve ovo bit e u v j e r l j i v i j e kad se budu od svoje volje i spontano odrijeili
jezici Pavelievih suradnika u mantijama, u vrijeme najee aktivnosti voa tzv.
Hrvatskog narodnog pokreta. I oni u Zagrebu, kao i u Rimu i Sieni, jednom su cilju
jurili mahnito i izdajniki. Nadbiskup ari i nadbiskup Stepinac, Maek i Paveli.
Svaki sa svoga sektora.
54

ADK (Beograd). Inv. br. 16.196.

Kako se 1941. spremala naveliko 1300 godinjica pokrten j a Hrvata, to su

se na sve strane spremale raznovrsne manifestacije. Dakako, i klerikalci kao i vodstvo tzv. hrvatskog pokreta odluili su da t a j historijski momenat izdano iskoriste i u
politike svrhe. Nisu izostali ni ustae. Poznato je, da je na Velebitu dignut prvi
neuspjeli ustaki ustanak 1932., i da se o njemu u svim separatistikim redovima
mnogo i stalno, sa gordou i pijetetom, govorilo, kao o jednom herojskom podhvatu.
Dalmatinski klerikalci i ustae odluili su, da na najviem vrhu Velebita podignu visok
kameni Kri, dodue kao spomen na 1300 godinjicu krtenja, ali ustvari u vezi sa
ustankom i odravanjem njegova spomena. Kri je imao da bude visok 50 metara,
a na njegovu sreditu umetnut hrvatski grb kroz itav raspon. U podnoju bi se imala
da sagradi mala kapelica u ast sveca Nikole Tavelia, iji je kult stao naroito
propagirati nadbiskup Stepinac, kao antipoda sv. Savi. Sarajevski Katoliki tjednik,
koji se osobito zagrijao za ovu akciju, u oduevljenju objanjava, kako e se taj
Kri vidjeti na daleko preko mora, jer e automat osvjetljavati grb na sve strane
kao svjetionik na moru. Kri sa grbom dominirat e u zranim visinama i opominjati e hrvatsko srce na narodnu lozinku:Sve za vjeru i za Dom, i da nitko drugi
ne smije zapovijedati u naoj slavnoj djedovini, samo Bog i Hrvati. I tuinei e
to razumjeti kad opaze ovaj jubilejski hrvatski spomenik. Samo neraziumno i izdajniko srce ostat e gluho na ova dva ivotna cilja hrvatskog n a r o d a . . . Sasvim
ustaka terminologija u obje devize, izobliena Strossmayerova Sve za vjeru i domovinu ona je u skraenoj rijei Za dom dala ustaki pozdravni znak, a u drugoj
devizi, Starevievoj, Bog i Hrvati svu klerofaistiku i ustaku misao koju je
stalno razgraivao njen veliki propagator, kao katoliko-akcijsku devizu, nadbiskup
ari. Dakle Paveli i Starevi simboliki povezani na Kriu. Onako kako je ovu
ideju majstorski isfalcificirao nadbiskup ari, da bi taj falsifikat onda primili kao
'stinu svi klerofaisti. Ali, za velebitski jubilarni spomenik, agitiralo* se i sa mislima
Pape Pija XII., koji je takoer, u svojoj ljutnji zbog neratificiranog konkordata, i
odvie prozirno slavio ovu planinu vezanu za ustaki pokuaj. Naime, 14. XI. 1939.
oslovivi Hrvate, koji su mu doli na poklonjenje, rekao im je papa da oni imaju
i: naravi svojoj one tvrdoe i stalnosti poput njihovih planina. O da bi se t a j karakter
iskazao u vrstoi Vae djedovske vjere! vrsta i stalna treba da je vjera, kao to je
stanac kamen sa Vaeg Velebita, koji prkosi burama i olujama. Akcioni odbor s tim
idejama poziva Hrvate da pomognu novcem, da se oivotvori ta namjera. Dajte za
Kri, dajte za grb, dajte za Hrvata bi. Nikolu Tavelia! 55 Skori napad Hitlera i
Mussolinija na Jugoslaviju, sprijeio je ovim klerofaistima, da sagrade ovaj signalni
objekat, koji je nesumnjivo imao da poslui ustaama u njihovom napadnom planu kad
bude zato doao trenutak, kad ih bude Mussolini na to pozvao!
Ovom velikom zajednikom cilju klerikalaca, ustaa i najveeg dijela HSS
imao je da poslui i jubilej hiljautristogodinjice pokrten j a Hrvata. Ma da je historijska nauka ranije tvrdila (Buli, Bervaldi, ii) da taj dogaaj pada najranije
pod kraj VIII. vijeka, klerikalni historizam i u ovome je bio iznad onog ostalog
35

Za hrvatski Spomen-Kri na Velebitu. Katoliki tjednik 19. I. 1941.

politikog, od koga je prilino bolovala i knjievnost i pseudohistorizam X I X .

stoljea u Hrvatskoj. Klerikalcima je trebalo da za sto godini dalje pomaknu ovo
historijsko zbivanje. U tome su prednjaili jezuiti sa svojim historiarem Stjepanom
Krizinom Sakaem koji je 1931. u Croatia Sacra objavio raspravu pod naslovom
Iz slavne hrvatske prolosti. Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu
oko godine 679..3,i
Ostavljajui po strani pitanje autentinosti kronologije pokrtenja Hrvata,
da li je to bilo u vrijeme cara Heraklija (641.) ili krajem VIII. stoljea, zaustavit
emo se samo na eksploataciji ovog historijskog momenta od strane hrvatskog episkopata, ne samo u crkvene, nego i isto politike svrhe. 1931. dala se za historijski
dcgcaj osnova, iji e jubilej pasti tek poslije jednog decenija. Bilo je to sasvim
smiljeno. Kroz taj decenij trebalo je utvrditi i oboriti dotadanje rezultate nauke
a onda pripraviti u potpunosti iroke mase za punu crkvenu i politiku eksploataciju
toga jubileja. U ovome je jedino vanost raspravi Stjepana Sakaa, kad objavljuje
stadiju Tz slavne hrvatske prolosti. O ovoj novoj naunoj konstataciji stalo se
pisati u tampi i govoriti sa propovjedaonice. 57 Sva ova literarna i govornika mobilizacija sluila je za psiholoku pripravu velikog dogaaja u 1941. Za tu godinu ve
je papa objavio obilate jubilarne privilegije. Hrvatski biskupi ve su 1939. u jednoj
5
" Ovu je raspravu cenzura zabranila, jer je u njoj vidjela politike tendencije koje je
esto januarski reim pobijao. Ova <? nrogoniena historijska istina dobivala na snazi i na nropovijedaonici kao i u pseudopatriotskim krugovima historiara, koji su eljeli to veu starinu za ovaj
vaan dogaaj kojim se mali broj naroda u Evro i moe ponositi. Taj gest cenzora bio je u svim
redovima historiara osuivan. Kad se pojavila N D H u kojoj je tampa iznosila sva mogua zla
iz Jugoslavije koja je nestala, pojavio se prvi urednik ove Croatia Sacra jezuita dr. Miroslav
Vanino pa je u glavnom ustakom organu Hrvatskom narodu (14. IX. 1941.) progovorio o toj
zapljeni. Kako i na koji nain, dakako sasvim u stilu ustake terminologije, tretira ovo pitanje,
pokazuje njegov uvod: Silniki beogradski reimi promiljeno su i sustavno ili ne samo za tim da
od Hrvata uine prosjake, nego i da ubiju duu hrvatskog naroda. Kao savrenim Machiavelistima
sluila su im najodurnija sredstva: prostituiranje znanosti, skrivanje i izvrtanje povjesnih injenica,
guenje narodne svijesti, krenje temeljnih ljudskih prava, blaenje vjere i vjerskih osjeaja.
U toj doslovno zloinakoj raboti vidno je mjesto zapremalo guenje hrvatskog tiska pa bi urednici
svih hrvatskih asopisa i novina znali nairoko pripovijedati o moralnim mukama, to su ih pod
nosili od natrane cenzure trulih reima. Nek mi bude doputeno iznijeti sluaj prvoga
sveska Croatiae Sacrae zbornika za crkvenu povijest Hrvata. inim to nerado, s razloga to
sam joj bio prvi vremenom urednik, no bila bi teta, da u odvratnom mozaiku mrane velikosrpske promibe ne bude i taj kameni. Tumaei dalje nain zapljene i mjesta, zapljenjena u
tekstu, jezuita Vanino kae da su se oito vlastodrci bojali, da bi hrvatski vojnici saznali za
ugovor svojih prea i uskratili posluh, kad bi ih megalomani slali da provale u zemlje mirnih
susjeda. Moda ih je plailo i papino obeanje, (iz VII. stoljea) da e Bog titili Hrvale, ako
drugi narodi provale u njihovu zemlju, i da e im sveti Petar dati pobjedu i slobodu. Deset godina
iza zapljene kao da je netko outio ruku i ma prvaka apostolskoga. Dakle Sveti Petar, njegov
nasljednik i Mussolini. Paveli i Hitler na je dnoj fronti protiv Jugoslavije! Jezuita Vanino
otkriva tako i tendenciju, koja je propagandno imala da zrai kroz hrvatske klerikalne redove
kad budu saznali o pacifistikom raspoloenju Hrvata iz VII. stoljea i papinim i Petrovim obeanjima. Dakako, 1941. u N D H jezuita Vanino i papu i svetoga Petra orua maem kao to su stari
Rimljani svog boga Marsa, samo zato da kazne toga uljeza u hrvatske krajeve. Taj uljez i taj
netko nesumnjivo su Srbi. Jezuita Vanino otkriva i sredstvo kojim su se posluili ispred tadanjih
vlasti, stvarna zapljena prvog sveska Croatiae Sacrae nije uspjela, jer smo tisak preostalog
dijela pourili tako, da je asopis razaslan prije nego je uredniku uruen spis dravnog odvjetnitva. U ovom stilu i tendenciji pisat e i ostali jezuiti drugovi Vanina u ustakim i u svojim
listovima tokom okupacije u NDH.
57
O ovom pitanju ja sam, poslije rezultata Buli-Bervaldi-Siievih, ponovno raspravio u
studiji Pitanje pripadnosti splitske nadbiskupije u vrijeme njezine organizacije (Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku Split 1923. i separatno 1924.). Ti su rezultati dijametralno
opreni onima Stjepana Sakaa, inae estokog borca u obaranju irilo-Metodskog prosvjetiteljskog
kulta, kao i Kerubina egvia. Naprosto, radi posve tendencioznih politikih nastojanja. Revizija

poslanici upoznali katolike sa znamenitim jubilejem koji e se slaviti itave jubilarne 1941.
Hrvatski biskupi objavljuju jubilej koji e se proslaviti 1941. sa psalmistom.
Hvalite Gospodina, jer je dobar, jer je do vijeka milosre njegovo!
Tko e iskazati velika djela Gospodinova i izrei svu hvalu?
Ovim rijeima poinjemo poslanicu posveenu obljetnici velikog djela koje je uinio
Gospodin Hrvatskom narodu odmah na poetku njegove historije i time
hrvatski narod zaduio za sva vremena. Jo dvije godine i navrit e se hiljadutristogodina, otkako je Papa Ivan IV., Papa rodom Dalmatinac, Papa
iz naih zaviaja, uz zemlje, koje je zaposjeo hrvatski narod otpremio posebno izaslanstvo, pa je tim inom Sveta Stolica prvi put dola u dodir
s Hrvatima.
To je bio dogaaj od presudne vanosti za Hrvate, jer su otada s velikom spremnou prihvaali ono Kristovo evanelje, kako ga je Rim irio
i nauavao. Katolika vjera proela je nacionalni ivot Hrvata. Njoj u
prvom redu Hrvati imaju zahvaliti, to su u toku dugih vijekova neprekidno
ouvali neizbrisivu svijest suverenog ivota, jo otada, kad im je Papa rodom
iz Dalmacije, koju su oni naselili, po svome legatu opatu Martinu pokazao
i otvorio put u svetite Kristove Crkve na zemlji. Sve nas to potie na zahvalnost prema Bogu. Zato smatramo svojom dunou da iznesemo i obrazloimo dogaaje prije 1300 (rodina, te da ukratko upozorimo na velike momente, koji su povezani s njima. 58
Ovako poimaju objanjavati hrvatski biskupi svom Hrvatskom narodu
prve veze sa Svetom Stolicom. Slijedi zatim historijska rasprava, koja ukazuje i na
stil i na nain izlaganja Stjepana Krizina Sakaa. Zacijelo je on i autor, svakako
historijskog djela poslanice. Sve je udeeno u tonu pisanja historije slavne prolosti.
Biskupi znaju da su Hrvati doli na Balkan, negdje izmeu 630. i 640. godine
s gornje Visile kao velika organizirana vojska i da su oteli Avarima staru rimsku
Dalmaciju sa dijelovima Ilirika i Panonije, te se kao slobodan narod pod svojim
vladarom, po svoj prilici djedom ili ocem kasnijeg hrvatskog vode Borka nastanie
ondje, gdje se Hrvati nalaze i danas. Sasvim u duhu stare romantiarske kole ovi
hrvatski pretci iz VII. stoljea prikazuju se kao narod golubinje udi. koji ve od
poetka (tj. otkad napadaju na Avare u Dalmaciji) ne nastupaju neprijateljski protiv
ranijih teza Bulia-Bcrvaldija-iia, (moje r a s p r a v e ne pozna ueni jezuita), nije ni uvjerljiva, jer
joj fale metodske osnove da bude valjana hipotezu. Dokle moe da ide takozvano pseudopatriotsko
historijsko istraivanje i zakljuivanje, poslije razbuenih fantazija iza objavljivanja Sakaevih
fantazmagorija, vidi se iz tenje da se pronae i mjesto gdje se taj pakt i to pokrtenje izvrilo.
Javio se povjesniar Juraj uk, koji dokazuje da je pokrtenje izveo sveti Martin hrvatski,
i to u Zagrebu na Jelaievom trgu. Tu je i sklopljen pakt sa papom Agatonom. Ovakvom zakljuivanju ne moe se pridruiti niti Katoliki list koji i sam mora da ironizira ovakvu fantaziju,
koja eli da bude historijska istina. (Sveti Mar'in hrvatski, Katoliki list 1941. br. 47. 540-541).
Slinu je sudbinu imao Btili i sa svoji.u rezultatima o kronologiji svetoga Dujma, za
titnika splitske nadbiskupije, kad je dokazao da je sveti Dujam ivio na kraju III. i na poetku
IV. vijeka po Kristu, a ne pod kraj I. i na poetku II. vijeka i da je mueniki zavrio smrt tono
10. aprila 304. pa prema tome oborio legendarnu tradiciju da je sveti Dujam bio uenik svetoga
Petra. Meutim ni ti rezultati don Frana Bulica,, kao ni ostale svjetske nauke, koja ih je prihvatila
i sa svoje strane utvrdila, nisu bili dovoljno uvjerljivi za splitske biskupe, jer oni i dalje na sveanosti svetog Dujma itaju lekcije u kojima se govori da je svetac uenik svetoga Petra! (O tome
vidi F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije. Zagreb 1914., I, 115-116).
58
Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu prigodom 1300 godinjice njegovih prvih
veza sa Svetom Stolicom. S>plit 1939., 1-2.

krana i sve je vodilo do toga, te se meu njima irilo najugodnije raspoloenje

prema kranstvu. 59 Unato tome to arheologija neoborivo dokazuje, da su sve
kranske crkvice estog i ranog sedmog stoljea bile unitene i da one nisu obnavljane sve do kraja VIII. stoljea, ovi hrvatski biskupski historiari znaju kako je to
sve lijepo, skladno i u miru bilo izvedeno na ovom sektoru, dok je na svim ostalim,
gdjegod se kranstvo irilo, njemu prethodio ma. Dakle, jedva to su stigli, sve
ispred sebe poruili zajedno s Avarima, oni su sve to obnovili i psiholoki se spremili da napuste stare slavenske bogove ija su se imena zadravala jo do danas na
pojedinim dalmatinskim vrhovima, i prili su svetom Petru i Svetom Ocu papi.
Pripravivi tako sve lijepo, sastavljai kau da je onda poelo i pokrtavanje hrvatskog
naroda.
Tada se u hrvatskom narodu stalo razvijati ono tovanje svetoga Petra
i ona odanost prema papi kao nasljedniku svetoga Petra, koja se istie kao
njegova posebna karakteristika u svakoj zgodi njegove kasnije povijesti.
Tada se hrvatski narod zauvijek opredijelio za onu kulturu i civilizaciju,
koju je kranstvo Rima, pod auktoritetom i utjecajem papa, njegovalo i
irilo. Tada je hrvatski narod upoznao, to je Kristovo kraljevstvo na zemlji,
tj. Sveta Rimokatolika Crkva. Tada je hrvatski narod u svojoj lijepoj novoj
domovini poeo primati katoliku vjeru, taj najvei dar iz bojih ruku, da
po njemu razvija svoj ivot a pomou njegovom gradi sebi i svojoj djeci puteve svoje budunosti u vi jekove, bez kraja . . . Proslava hiljadutrista godinjice naih prvih veza sa Svetom Stolicom treba da nam bude takoer poticaj em, da se osvrnemo na mukotrpnu ali i dinu prolost naega Hrvatskog
naroda, te iz nje da crpemo nauku za tunu sadanjost i snagu za stvaranje
nae ljepe budunosti.
Podvukavi misao o tunoj sadanjosti hrvatskog naroda, sastavlja poslanice ukazuje na svoju fantaziju da su Hrvati primili kranstvo na mirni i bezotporni
nain, a ne kao drugi narodi.
Kod Hrvata nema ni traga kakvom otporu. To je najbolje svjedoanstvo
njihovih domaih, politikih i kulturnih prilika, kao i odnosa sa susjedima,
od njihova dolaska i dalje. Zato nije udo, kako to zakljuuju najnovija historijska istraivanja, da je ve papa sveti Agaton godine 680. Hrvate
ubrojio u niz onih kranskih naroda tadanje Europe u kojima djeluju njegovi suradnici biskupi. Iz tih istraivanja slijedi i to, da je isti papa Agaton
jo godinu prije s Hrvatima, kao kranskim narodom, sklopio meunarodni
ugovor, kojim se hrvatski narod stavlja pod zatitu svetog Petra, te mu tu
zatitu u ime svetog Petra papa Agaton za sebe i za svoje nasljednike zajamuje, dok s druge strane Borko, tadanji voa Hrvata, u ime svoga naroda obeaje da ne e nikad voditi nepravednih navalnih ratova u svrhu
osvajanja tue zemlje. Sveti Petar zatitnik hrvatskog naroda, hrvatski narod
odan Svetom Petru i njegovim nasljednicima, to se ponavlja u historiji
hrvatskog naroda od stoljea do stoljea, sve do danas. Do?odilo se, ne
znam 60 to u prilikama bilo kojim. Hrvati ostaju vrsto i nepokolebljivo uz
nasljednike svetoga Petra, u njima gledaju i od njih oekuju pomo
i spas. 61
59
80
81

Idem, 6-7.
Iz ove stilizacije vidi se da je jedan sastavlja ove poslanice.
Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu, 10-13.

U poslanici se sada niu znamenitiji dogaaji hrvatske historije, koje dovodi njen sastavlja u vezu sa Sv. Stolicom. Ali, ne i svi oni, koji ukazuju i na drugu,
ne ba povoljnu sliku odnosa Hrvata sa Sv. Stolicom, kao to je to na primjer njihova
borba za slavensko bogosluje u X. i X I . stoljeu. Nita o ubojstvu kralja Zvonimira,
koji je bio papin vazal i radi njegovih interesa trebao da povede Hrvate u rat za
raun Bizanta! Ali upravo za jezuitu Sakaa su Hrvati, i njihova drava, kad su doli u
vazalski odnos prema Rimskoj Kuriji ponovo proglaeni kao pravi lanovi onodobne
europske kranske zajednice, ravni i jednakopravni u svemu svim drugim narodima
i dravama u Evropi. 62
Sastavlja se naroito zadrao da objasni kult svetoga Petra kod Hrvata za
koji kae da je najjai u okolini Splita i Solina u srcu hrvatske dravnosti i hrvatskog
katolicizma. Ovako kroatizirani rimski katolicizam vezuje se preko svetoga Petra
sa Svetom Stolicom. To je, dakako, misli sastavlja, uvijek pomagalo Hrvatima da su
se mogli oduprti svim neprijateljima, pa se upravo stoga nije nad bijelim Zagrebom
nikada vijala otomanska zastava, a druge tek privremeno. Jo i danas Zagreb vjerno
uva batinu dalmatinske i bosanske Hrvatske te katolike Bosne i Hercegovine, a veze
Hrvata s Petrovim Rimom bivale su vazda to jace, to se netko vie trudio, da ih
raskine.GS Preavi sasvim na politiki teren i govorei o razvojnoj liniji borbe Hrvata
u prolosti, ali i u sadanjosti, jezuita Saka kae da sui Hrvati mogli sve to izdrati
poto su postali i ostali narod svetoga Petra. Hrvati su se borili i protiv poganstva
Avara i Maara, borili su se protiv bogumilstva i luteranstva, protiv najezda islama
a bore se i danas ne samo proti unifikatornim aspiracijama istonog raskola nego i
proti pojavama komunistikih i rasistikih zabluda. Oznaka hrvatskog naroda kao
Predzia pravog kranstva sainjava danas i te kako poziv i poslanstvo, da bude
narodom svetog Petra, narodom koji goji specijalnu krepost ljubavi i odanosti
prema Svetoj Stolici; koji vazda odbija svako potkapanje i iskrivijivanje poloaja
Svete Stolice u historiji crkve i nauku o Primatu u njoj; koji odluno zahtijeva, da se
Sveta Stolica, njezina prava i nastojanja visoko tuju; koji vodi i druge narode Petru
njegovu nasljedniku. Naa ljubav prema hrvatskom narodu bit e svrhunaravna, ako
ga ljubimo radi po'.iva i poslanstva, da bude narodom svetog Petra, te da se radi toga
poziva i poslanstva rtvujemo' za nj i svesrdno poduzimamo da ivi i radi kao narod
potpuno suveren kako se to zbilo u ono doba kad mu je papa doviknuo: Budite vjerni
Bogu i svetom Petru do smrti! Samo kao narod potpuno suveren moe da se nesmetano i uspjeno posveuje tom. uzvienom i svetom poslanstvu ,6i
Ovako jasno izraena politika koncepcija o suverenosti naroda svetoga Petra,
mogla je odueviti, kao i ranije ve iznijete misli, jednako dr. Maka kao i njegove
ekstremne ideologije o suverenosti i nezavisnosti hrvatskoj? naroda, tako i zloinca u
Sieni, Antu Pavelia. Ali, svakako ne i Syllabus Pija IX. Barem ne onaj iz 1864.
Objasnivi prolost i sadanjost hrvatskog naroda u odnosu prema rimskim
papama, poslanica postaje sve vie politika kad se buni protiv novih orijentacija,
koje su se u poetku X X . stoljea pojavile medu Hrvatima. One su toliko dobro poznate da ne moe biti sumnje na to biskupi aludiraju. To su napredne ideje, koje je
02
83
84

Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu, 15.

Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu, 18.
Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu, 21-22.

prenijela omladina iz Massarykova Praga, to je realistika jugoslavenska misao i revolucionarni pokret za ujedinjenje svih junih Slavena. Suvremeni protivnici ovih
ideja, u prvom redu frankofurtimai, stalno su dokazivali da se takvim idejama kidaju
stare hrvatske veze s prolou i stvaraju nove, opasne za hrvatsku individualnost.
Snoljivost i pribliavanje ostalim narodima Slavenskog Juga, bez obzira na vjerske
podvojenosti, bile su za tadanje klerikalce izvor vjerskog indiferentizma, koji katolika crkva najee pobija. Poznavajui tako prole dogaaje, jasno je, na to misle
biskupi najseparatistikije raspoloeni i povedeni duhom i stilom jezuite Sakaa. Njihove su misli uistinu iva veza izmeu njihovih suvremenih i starih klerikalnih struj a n j a koja su se na kraju kanalizirala u frankofurtimatinu prije prvog svjetskog rata,
a sada, prije drugog svjetskog rata u najovinistikiji klerofaizam. Ili drugim rijeima, one su svjedoanstvo vremena, da oni ostaju vjerni programu nadbiskupa Stadlera, izreenog 1900. na Prvom Euharistinom kongresu u Zagrebu kao klerikalni
program za X X . stoljee! To, uostalom, pokazuju i daljna biskupska razmatranja.
Na poetku ovog stoljea pojavila se nova vrst rodoljuba i spasitelja
domovine, koji su mislili, da treba unititi sve stare vrijednosti i pokidati sve
stare narodne veze, kulturne, prosvjetne, vjerske i socijalne, te dati hrvatskom narodu posve novu orijentaciju, jer da bez toga nema slobode, napretka i sree . . . Jedan dio kolovanih ljudi bio se pod tuinskim utjecajem
upravo pomamio, da krsni list hrvatskog naroda, njegovu povjesnicu, pogrdi,
iskvari i uniti. Teko je izrei, koliko se osobito prvih dvadeset godina ovog
stoljea, sasula pogrda na svu nau prolost. Pri tom je dakako najgore pro
lazila katolika crkva sa svojim ivim i mrtvim slubenicima. Pape i katoliko sveenstvo bili su prikazivani kao grobari hrvatske narodne drave u
prolosti, a kao glavna zapreka napretku i srei Hrvata u sadanjosti. Najuplivnijem ili barem najagilnijem dijelu hrvatske inteligencije prve etvrti
dvadesetog vijeka bilo je vrednije i drae i bogumilstvo i husitizam i pravoslavlje i protestantski starokatolicizam, pa i najplie i najlue bezvjerstvo,
nego li pradjedovska katolika vjera.
Upravo je neshvatljiva bila njihova revnost u razaranju duhovne i moralne batine otaca. Mjesto uskrsnua spremalo se zapravo samoubojstvo naroda . . . Teko da je ikada u jednako kratkom vremenu bilo toliko apostazija nutarnjih i vanjskih od crkve i Boga meu duhovnom i svjetovnom
hrvatskom inteligencijom, koliko posijednih tridesetak godina. Ali je takoer
prvi put u hrvatskoj povijesti posve nestalo i posljednjih vanjskih ostataka
gloriosi quondam regni Croatiae one kraljevine Hrvatske, koja je bila
u prolosti tako lijepa i slavna. Hrvatski je narod u kolu drugih naroda
postao proletarcem i tuim slugom te se mora danas boriti za svoja najprimitivnija vjerska i narodna prava.6"
Poslanica ne bi bila od biskupa iz Hrvatske, kad se ne bi govorilo o tome kako i
sada ima brojnih neprijatelja, koji ele Hrvatima unititi katoliku vjeru, a da bude
jasnije tko su to neprijatelji t. j. vlade u Beogradu, onda se govori o kolama, u
kojima se svakodnevno iskrivljuje historija hrvatskih otaca; tovie, u mnogim kolskim
udbenicima, tvrdi se, profanira se Kristova osoba! negiraju se osnovne istine kranstva; katolika crkva se grdi i njezina djela preuuju ili krivo izlau, papinstvo se
05

Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu. 26-28.

ne prikazuje kao boja ustanova i batina Svetog Petra, nego se ocrnjuje kako bi se
omladina odvratila od papinstva. Nesmetano se takoer ire i brane naela za
opravdanje bijele kuge, i nigdje nema javnih organa, koji bi pobijali sredstvo u
slubi te kuge i kanjavali nj.hove trgovce .. .66
Da bi se sauvala pradjedovska katolika vjera uveliko e pomoi proslava
hiljadutristogodinjice veza Hrvata sa Svetom Stolicom. Svima protivnicima i svemu
onome to se po njihovom sudu protivi katolikoj vjeri, ustvari po naem sudu ne
vjeri ni crkvi, ve klerikalizmu, treba da bude dolian odgovor, kako biskupi kau
naa priprava za veliku smotru hiljadutristogodinje hrvatske katolike vjere i
kulture. Ova proslava moe biti dolina zadovoljtina i Bogu i blaenim duama
naih otaca. Sva ta historijska, politika i moralna razmatranja, kroz naoare suvremenih politikih zbivanja, zavrio je episkopat s odlukom i savjetom Hrvatima da
se od svih tih opasnosti koje su izloene mogu obraniti ve samom pripravom za tu
veliku smotru. Svima, koji nam namjesto kranskoga bogosluja i vjerskih pogreba
nude hladne i prazne parade pod crvenim krpama i koji hoe da naa mila groblja
zamijene tuinskim krematorijima, simbolima surova razaranja u beznadne dane, ili
koji narod tjeraju u bijeliu kugu, ili koji nam mlade truju i odgojem odvraaju od
velikih svetinja hrvatskoga naroda odgovorit emo velikim duhovnim posjetom na
otajstveni Mirogoj nae slavne prolosti. Narodna jubilejska godina 1941. treba da
bude za cijeli hrvatski narod kao neki veliki blagdan Sviju svetih i pravi narodni
Duni d a n . . . . Odbivi himbene proroke varave bezbonike sree na zemlji, odbit
emo i odbijati sve one, koji na sve naine kuaju, da nam omraze boje zapovijedi ili
da nas otrgnu od Petrove peine . . . U tom smislu pripravljat emo se i za to korisniju
i dostojniju proslavu najveega naeg narodnog jubileja .. ,67
Ova poslanica, u kojoj su se biskupi dosita nahrvatovali, prestigavi i mnoge
klerikalne novine, koje ne mogu da budu, a da u svakom drugom treem redu ne spomenu ime Hrvat, hrvatski, hrvatska drava, hrvatska katolika vjera, hrvatska dravnost kako bi to lake sakrili svoje klerikalne ciljeve, (u ovoj poslanici tako se spominje
ime hrvatsko preko 130 puta), koju su potpisali samo hrvatski biskupi, bez onih iz Slovenije, Srbije i Crne Gore, ni jednom rijei nije spomenuto u kojoj e se to dravi ta
proslava izvesti.
Tako je ova poslanica postala uistinu u neku ruku uvodni politiki program
i uputstvo za veliku smotru hiljadutristogodinje hrvatske katolike vjere i kulture.
Maek i Paveli mogli su punim zadovoljstvom primiti odluke crkvenih voa naroda
svetoga Petra, koji e u proslavi hiljadutristogodinjice veze sa Svetom Stolicom,
sa Rimom, sa Vatikanom, crpsti pouku iz te prolosti hrvatsko-rimskih i rimskohrvatskih odnosa za tunu sadanjost i snagu za stvaranje ljepe budunosti.
Potpuno suveren narod svetog Petra pod vodstvom svoga episkopata trebao je
da se spremi kako bi prestao da bude u kolu drugih naroda proletarac i tui
sluga kako se ne bi vie borio za najprimitivnija vjerska i narodna prava.
Ovako je ova posilanica koju je potpisalo 14 hrvatskih crkvenih velikodostojnika, bez
slovenskih i onih iz Crne Gore i Srbije, ali ju je potpisao Lajo Budanovi, apostolski
administrator baki, kako bi se i time naglasila aspiracija na taj kraj, koji je izvan
66
67

Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu, 29.

Hrvatski biskupi svom hrvatskom narodu, 30-31.

banovine Hrvatske, jednako i Pavao Butorac, kako bi se za Boku Kotorsku ovime

obiljeilo da i ona pripada u okvir budue hrvatske drave. Uistinu, kad se pregleda
klerikalna tampa od 1939., kao i ona ustaka i maekovska, onda se vidi kako se klerofaizam dao, neobino vjeto organiziran, na t a j crkveno-politiki posao.
Ve tada se odluilo da e glavni dio proslave zapoeti na Petrovdan 1941.
Poetkom 1941. stalo se ivo raditi da proslava ispadne to velianstvenij a. Nadbiskup
Stepinac poao je u Rim, poslije svoje inspekcije po hrvatskoj periferiji tj. po Boki
Kotorskoj, da se sa Svetim Ocem i Kurijom dogovori za ovu proslavu. Po povratku
odrao je iri sastanak sa predstavnicima zagrebakih kulturnih drutava. Na tom
sastanku nadbiskup Stepinac je izvjestio delegate o mjerama, koje je Centralni odbor
poduzeo za jubilarne sveanosti. Medu ostalim, nadbiskup je spomenuo da se pozovu na
ovo slavlje svi Hrvati katolici bez obzira na kulturne razlike, kako bi svi Hrvati
katolici uvidjeli to treba uiniti da se iskoristi ovaj rijedak jubilej. Izvijestio je takoer da je Sveta Stolica proglasila ovu 1941. godinu kao jubilarnu i svetu i da je
dala hrvatskom narodu u ovim sudbonosnim vremenima legitimaciju, kojom bi se
ponosili i veliki narodi. Episkopat e apelirati na sve Hrvate bez razlike na eventualne politike divergencije i pozvat e ih da se pridrue manifestacijama hrvatske
jubilarne godine. Pri k r a j u svog izvjetaja nadbiskup je saopio, da je upravo doao
iz Rima i da moe sa zadovoljstvom istaknuti, kako je Sveta Stolica uvijek gledata
s povjerenjem na hrvatski narod u prolosti, a nadamo se, da emo mi Hrvati opravdati
ovo povjerenje i u budunosti.m
Dakako za sav svoj rad u ovoj Svetoj godini trebali su klerikalci dobiti odobrenje i punu suglasnost i od vodstva tzv. hrvatskog narodnog pokreta. Stoga su predstavnici Sredinjeg i Financijskog odbora za proslavu jubilarne godine 641.1941;
poli kod dr. Maka i obavijestili ga o dotadanjoj akciji i njenim rezultatima.
Naravno, dodirnuta su bila i politika pitanja s obzirom na situaciju u Evropi, kao i
na odnose Jugoslavije prema ratnim dogaajima. Dr. Maek izrazio je svoje optimistike poglede na razvoj prilika, koje e uz pomo Boje Providnosti omoguiti ovu
jubilarnu proslavu. Dr. Maek obeao je svoju pomo u svim pravcima. Katoliki
list spominje da su posjetnici otili od dr. Maka zadovoljni, poto su se uvjerili
da su svi faktori hrvatskog naroda jedinstveni u mislima i da su odluni i jedina
sfcveni i u 1 radu u ovim danima evropske tjeskobe, kada Hrvatska slavi svoju svetu
jubilarnu godinu, u kojoj e se manifestirati jedinstvenost Hrvatske kao nikad dosad.
6. marta objavio je hrvatski episkopat, i opet bez uea slovenskih biskupa,
kao i nadbiskupa srpskog i crnogorskog, manifest na hrvatski narod. Kao to nije u
Poslanici hrvatskog episkopata od 1939. ni jednom rijei spomenuta drava, u kojoj
se ta proslava vri, tako su ovi velikodostojnici separatisti, dosljedni i u ovom martovskom manifestu 1941., dajui mu osnovnu politiku karakteristiku. Naravno, i ovaj
episkopatski manifest protkan je politikim aluzijama na suvremene hrvatske prilike.
Dok se govori o svim slojevima mukotrpnog hrvatskog naroda, nema ni rijei o
katolicima Slovencima, a jo m a n j e o katolicima Srbima i Crnogorcima, jer je i takvih
bilo u Jugoslaviji. Dosljedno, n j i h se n i j e pozvalo n tu proslavu, poto su, kako je
poznato tada postojale izmeu slovenskih i hrvatskih klerikalaca izvjesne nesuglasice u
68
69

Katoliki list 1941., br. 8, 94.

Katoliki list 1941.. br. 10. 118.

stavu prema dravi, i slovenski su i za ivota dra. Koroca bili i u Stojadinovievoj kao i
Gvetkovi-Maekovoj Vladi. A tako i poslije njegove smrti. Njegov nasljednik na elu
Slovenske ljudske stranke bio je dr. Fran Kulovec. Ovo je bio najoitiji znak separatistikog karaktera cijele oVe proslave. Bosanski klerikalci su alili ovaj nesklad i
odvojene akcije ova dva klerikalizma. Poslije Koroeve smrti izgledalo je da e se
uspostaviti ta toliko eljena suradnja. Boe daj, da izbor dra F. Kulovca namjesto
pokojnog Koroca, inaugurira periodu iskrene nacionalne i kulturne solidarnosti
izmeu Slovenaca i Hrvata! uzdie Katoliki tjednik poetkom 1941.! U jednom
uvodniku sarajevski jezuiti zamjeraju Slovencima to svojim dranjem uvruju i
podravaju srpsku hegemoniju i centralistiki reim, makar da su im Hrvati kao katocili blii i makar da i ohi : Slovenci stvarno tee za autonomijom i skrupulozno
uvaju svoju individualnost i svoje posebne slovenske interese. A opet sa slovenske
strane znalo se spoitavati Hrvatima, da su megalomani i da nastoje Slovence pohrvatiti. Sve jai antagonizam razbio je doskora i zadnju kopu izmeu Slovenije i
Hrvatske, tadanji organizirani hrvatski katoliki pokret, koji je pred rat (prvi svjetski
rat), za. ra.ta i poslije forsirao slovensko-hrvatsku solidarnost i prenosio i u Hrvatsku
slovenske katolike organizacione tipove i metode, pa i one na politikom polju
(Ljudska L Puka stranka), ostavljajui Slovencima Vodstvo, inicijativu i hegemoniju. Katolike skupine ostale su zbog toga u Hrvatskoj najprije izolirane, da onda
kasnije i naelno'kapituliraju, pa se, emancipirane od slovenskog utica j a, vrate k tradicionalnim i originalniin hrvatskim koncepcijama i mentalitetu. Pad diktature obiljeava nove perspektive za Slovence i Hrvate. Slovenci i Hrvati, i jedni i drugi katoliki
narod. Oni stoga valja da idu skupa. Da naizmjenino potuju svoju individualnost i
svoje posebnosti. Ali i da budu u nastupu solidarni. Da se upotpunjuju. Da se pomau.
Da jedni od drugih ue. I da brane isti kulturni i socijalni ideal. Ideal kranskog
drutva na svom historijskom teritoriju .. .70
Meutim, ova nastojanja nisu dovela jo do te eljene solidarnosti u njihovim
zajednikim interesima za zajednike istupe. Svakako jo ne u trenutku objavljivanja
biskupskog manifesta, koji se nimalo ne osvre na slovenske katolike, kao da su u
nekoj sasvim drugoj dravi, s kojom Hrvati nemaju nieg zajednikog. Istodobno
kad iz oigledno politikih razloga ne pozivaju Slovence, hrvatski biskupi pozivaju na
ovu svoju slavu sve katolike svijeta i sve biskupe svijeta! Dakako, one izvan Jugoslavije!
U manifestu od 6. marta, upuenom hrvatskom narodu, biskupi se pozivaju
na Poslanicu od 1939., u kome <su takoer govorili Hrvatima kao jednome od najstarijih katolikih naroda na svijetu. Obavjetavaju, da su pri nedavnom posjetu Sv. Ocu
primili od njega za hrvatski narod velik dar, poto je proglasio godinu od Petrova do
Petrova 1940.1941. za svetu, jubilarnu godinu hrvatskog naroda. Za t a j dar kau
biskupi da je velik i divan i da ga Sveta Stolica rijetko podjeljuje i da bi se njime
Donosili i veliki kulturni narodi svijeta.
I sada evo, Hrvatski narode, opet dolazimo k tebi, u asu, kad se
primiemo vrhuncu proslave, ove nae jubilejske godine, kojima e kruna biti
70
Slovenci. Katoliki tjednik 19. I. 1941. teta je to je lanak na vie mjesta cenzuriran, jer bi nam tako bilo sigurno dato jo po koje iskreno priznanje iz klerikalnog meusobnog neshvaanja i pobijanja.

najprije sveanosti u Splitu, Solinu i okolici, gdje je bila kolijevka Hrvatskog Kraljevstva, i odakle se najprije zasjalo svijetlo Evanelja Hrvatskom
Narodu, onda veliki Euharistiki Kongres u metropoli Hrvatskog Naroda,
u Zagrebu, ovoga ljeta od 20. do 23. lipnja. I ovim pozivamo sve Hrvate
katolike, gdje god bili, da iskoriste u punini beskrajno irom otvorenu riznicu
duhovnih blagodati, to nam ih prua Sveta Stolica, i da dou u to veem
broju na spomen sveanosti i na veliki narodni Euharistiki Kongres u naem lijepom Zagrebu . . . Pozivamo te, dragi Hrvatski Narode, da sudjelovanjem na velianstvenim jubilejskim sveanostima iskae svoju zahvalnost
Bogu, Crkvi Katolikoj i slavnim hrvatskim vladarima, knezovima i kraljevima, koji su nas prije 13 stoljea zauvijek privezali uz svetu Katoliku
Crkvu. Neka je hvala i slava Svevinjemu, koji nas je punih trinaest stoljea
branio i nije dopustio da propadnemo u ovom razmeu svjetova, na raskrsnici Istoka i Zapada, gdje su propali mnogi narodi. Neka je hvala i
ast Svetoj Stolici, koja je nas Hrvate uvijek i nesebino hitila, branila,
razumijevala, pomagala svim sredstvima u danima najteih patnja i borba,
kada su nas svi ostavljali, izdavali, krili nam zadavanu rije, tlaili i krnjili
prava i tekovine slavnoga kraljevstva hrvatskoga, a osobito u one dane, kad
je Predzie Kranstva bilo pobrskano krvlju za cijeli kulturni Zapad. Neka
je vjeita slava hrvatskim vladarima, koji su prije 13 stoliea prvim dodirima sa Svetom Stolicom vezali hrvatski brod uz Petrovu Peinu i tako nas
uveli u krug zapadnoevropske kulture, uveli nas u svjetsku povijest, tako
da se mi danas ponosimo narodnim opstankom od 13 stoljea, dok su se toliki
drugi narodi kroz to vrijeme pojavili i nestali. U vrijeme, kad je itav svijet
zahvatio plamen strahovitog rata, upravo ima smisla vie nego ikada prije,
slavni Hrvatski Narode, da pred itavim svijetom manifestiramo svoju volju
za mirnim ivotom u lijepoj naoj domovini. Ima smisla da doviknemo
svima i svakome:
Tu smo, na ovoj krvlju zalivenoj zemlji junaka, muenika i svetaca i
svih slojeva mukotrpnog Naroda. Tu smo, i tu ostajemo! Nita nas nije
kroz 13 stoljea moglo skriti, nita pokolebati u naoj volji, da ostanemo
na ovoj naoj hrvatskim znojem i krvlju natopljenoj grudi, da ustrajemo
u ljubavi i odanosti prema Svetoj Stolici. Nikada nijesmo tue otimali, a ni
svojega nijesmo dali i ne damo. Neka ivi naa lijepa domovina Hrvatska
u miru, u slobodi, u socijalnoj pravdi, u ljubavi prema Bogu i blinjemu!
Slava Kristu Kralju, u kojega Hrvatski Narod upire oi svoje i sve uzdanje
svoje! 71
Manifest je itan u svim hrvatskim crkvama, a objavio ga je i velik lio
hrvatske tampe, a dakako uz nju i sva klerikalna. Izvrio je punu svoju misiju u
najzategnutijem politikom previranju i spremanju vlade u Beogradu, da se uz odobrenje pokvarenog vodstva HSS i svih klerofaistikih i frankovakih krugova zavri u
otvorenom vezanju uz Osovinu sramnog 25. marta.
Istodobno je nadbiskup Stepinac na sve katolike biskupe u svijetu
uputio posebnu poslanicu, u kojoj ih obavjetava o tom znamenitom hrvatskom slavlju
i poziva ih na Euharistiki kongres mjeseca juna 1941. Nadbiskup Stepinac je to
uinio sam, ali po nalogu svih preuzvienih biskupa, koji upravljaju na teritoriju
hrvatskog naroda dakle ne jugoslavenskih, niti iz drave Jugoslavije, ve sa terito71

Katoliki list 1941., br. 11, 121-122.

rija Hrvatske. 72 Nadbiskup Stepinac je dosljedan i u ovome aktu, jer ne obavjetava

biskupe svijeta u kojoj se dravi nalazi taj teritorij Hrvatske. Jer, on i te drave
uistinu, nikako nije priznavao, i na ovaj nain ugaajui najekskluzivistikijim elementima hrvatskih klerikalaca. Ovaj novi dravno-pravni termin teritorija Hrvatska proao je kroz tampu^ i jedva je bio zapaen i komentiran. Jer, dogaaji su
jlurili strahovitom brzinom prema 25. martu, kad je i to bilo beznaajno, poto su se
oekivale sudbonosne promjene. Ova nova terminologija, kao klerikalni pronalazak
sasvim je pristajao uz dra Maka i njegovu hrvatsku individualnost, ili Pavelievu
hrvatsku osebujnost.
Za iroke mase izdao je Sredinji Odbor za Hrvatsku Jubilarnu godinu u
Zagrebu jedan zbornik 641.1941. Najznaajniji jubilej Hrvatske. U njemu su
objavljena dva lanka i Poslanica Hrvatskih Biskupa svome Hrvatskome Narodu iz
1939. Za Poslanicu je ve reeno da odaje u svemu jezuitu Sakaa kao njenog autora,
u svakom sluaju u njenom historijskom dijelu. I ova dva lanka potjeu od dvojice
jezuita. Jedan je od istoga Sakaa, a drugi od Stjepana Tomislava Poglajena. St. Kr.
Saka je u duhu svojih ranijih rezultata u vezi s papom Agatonom i s pitanjem
vremena kad su se Hrvati pokrstili, dao i lanak Apostol Hrvata Ivan Ravenjanin.
Prvi nadbiskup Splitski.elei odvratiti Hrvate od slovenskih apostola svete brae
irila i Metodija, s punim latinsko-rimskim tendencijama, tvrdi da je t a j apostol
Hrvata bio Ivan iz Ravene, Talijan. Protiv ranijih dokaza da je ekzistencija tog
reorganizatora splitske dijeceze, u kojoj su krani bili najveim dijelom Romani,
krajem VIII. stoljea, Saka se trudi da dokae protiv Bulia i Bervaldija, kao i ostalih
historiara, da se desilo oko 640. Samo stoga, da se taj jubilej slavi 1941., a ne negdje
2100., jer je to 1941. bilo potrebno klerofaistima koji su pripremali N D H .
Svakako je pater Poglajen u svom uvodnom lanku 13 vjekovna Hrvatska.
641.1941. politiki izrazitiji i privlaniji. Petar Poglajen je bio poznat ve od
ranije kao zatrovan hrvatski separatista i veoma agilni politiki agitator, koji je
svojom aktivnou, ustrajno i sa arom utirao puteve Pavelievoj ustakoj N D H .
Njegovu politiku fizionomiju veoma impresivno ocrtavaju njegove misli, izreene u
jednom predavanju koje je odrao 22. XI. 1940. pred srednjokolskom omladinom u
Splitu. Tema mu je bila: Problem hrvatske omladine. Jugoslavenstvo omladine,
koju on promatra ra jednom historijskom presjeku, nazvao je mukom, kao to je to
za njega i sama Jugoslavija. Time je on htio osuditi svu onu omladinu ne samo u
72
Katoliki list 1941.. br. 12, 133-14** Kako ie daleko krenula akciia klera za odvajanjem katolika od pravoslavnih Srba u istoj dr-avi, vidi se iz jedno? o^obHo karakteristinog
detalja iz istoga broja Katolikog lista, koii govori o krajnjoj netoleranciji. Kazuista dr. Cenki
raspravljajui o pitanju da li se moe dozvoliti z v n i e n i e i za umrlo? pravoslavca tumai da to nije
dozvoljeno u katolikoj crkvi. Povod za tu raspravu dao je smrtni sluai jednog pravoslavca, veoma
estitog i pravednog, kako i sam kazuista prikazuje, tovie takvog koji ie pomagao crkve, pa i
katolike. Kako u tom selu nije bilo pravoslavne crkve, rodbina je umolila upnika da da zvoniti
na svojoj crkvi za pokoj njegove due. On je to r ado uinio, tim spremnije, poto je ovaj pravoslavac dao ovoj istoj crkvi pomo od 3000 dinara da crkva nabavi potrebno zvono. Kad je zato
saznao ovaj ueni kazuista, dao SC 113 posao QC! dokae, kako je dotini upnik nepravilno postupio. Iz svega reenoga jasno je (dakako ovom kazuisti i moralisti), da bar upnik ili upravitelj
upe ne smije prigodom ukopa roenih heretika i'i akatolika dati zvoniti u katolikoj crkvi ili kapeli
kad su upnika molili za zvonjenje. On ih je morao odbiti s pozivom na crkvene propise. Istina,
ueni moralista, ali inae veoma izraeni klerofiista, nije objasnio, da li je taj upnik trebao
da dotinom pobonom pravoslavcu vrati novac, dirovan za zvono, kao i sve one novce i dobroina
djela da odbije kad ih je taj pravoslavac inio katolikoj sirotinji, kako je to upnik spomenuo
pravdajui se za svoj prestup.

vrijeme ilirizma, nego i onu s kraja--XIX. stoljea, i onu revolucionarnu pred prvi
svjetski rat, koja je upravo u Splitu i ostaloj Dalmaciji razvila vaiirednu djelatnost.
Poglajen je bez sitida i najveom drskou zaalio za Habsbrgvom dinastijom.
Pred svim direktorima gimnazija u Splitu, pred profesorima i acima hazvao je Srbe
strancima u Jugoslaviji, u hrvatskim dijelovima Jugoslavije! Dok je najvei dio omladine bio zgranut nad ovakvom bezonou jednog vulgarnog harangera, dotle mu je
onaj dio omladine, koju je ve klerofaistiki otrov zarazio^ demostrativno a L audirao.
Nema sumnje, da ovaj Poglajenov demonstrativni istup nije bio samo njegovo lino
djelo, kad se zna da jezuit u javnosti nita ne smije da radi bez odobrenja svojih
starjeina, onda je oigledno da je Poglajen imao za takva shvatanja i za tu akciju
punu suglasnost i svojih poglavara. Kad je G a j putovao Moskvu, rijei su Poglajenove, pratio ga je jedan Dalmatinac, i G a j je bio samo lutka u njegovim rukama,
jer je taj bio pijun austrijski i kontrapijun ruski. Zatim je dola zabrana ilirskog
imena, (dakako od bekog dvora), a nai su Iliri stali naricati, ali mi se tome ne
udimo i sretni smo da je to ilirsko ime bilo zabranjeno', jer je to bio jedan muak.
kao to je poslije 1918. godine stvoren jo jedan muak i kamo sree da je i ovaj
muak doivio istu sudbinu...! Kad je jezuit, ovako ocijenio ime drave Jugosla
vije i jugoslavensko ime, onda se oborio na Srbe glorificirajui Habsburgovce.
Naa je omladina prije svjetskog rata ila po univerzitetima na strani,
kao po Pragu, na kome su djelovali Masaryk i bijedni mu nasljednik Bene,
a sve to je pomagala masonerija da bi sruili apostolsku dinastiju habsburku.
Ti su aci donijeli sa sobom u Hrvatsku tu negativnost, a to je protivno
hrvatskom narodu, jer je katolicizam autohtono bie i tvorac hrvatske due.
Ta je generacija poslije 1918. potpomagala stvaranje onoga muka koji je
u glavnom stvoren na osnovu pismenih falsifikata za koju hrvatski narod
nije dao autentinu sankciju pristanka, a to se sada istrauje u inozemstvu
i ja sam to itao u inostranstvu (zacijelo na petanskom Euharistikom kongresu, na kome su bili i Hrvati klerikalci, gdje se pred izaslanstvom Svetog
Oca i te kako tjerala revizionistika politika, uperena i protiv Jugoslavije),
i za to me se moe i optuiti, jer ja sam tamo itao i ako je ta knjiga ovdje
zabranjena. ..
Oborivi se i na Tyrevu idejui, za koju kae da je unijeia u Hrvatsku materijalizam, husitizam i sveslavenstvo, podvukao je da su Srbi stranci. Dananja omladina, pri zavretku svog govora, tjei se jezuit Poglajen, kad konstatira, progledala
je i stala je reagirati, i sve je to oborila. Ona je svjesna svoje zadae, jer stvara
sretniju i bolju budunost hrvatskog naroda! 73 Doista, nije se moglo posrednije
ukazati na ustaku omladinu, koja je u to vrijeme ve bila estoko na djelu, nego
to je to uinio jezuit Poglajen, osjeajui slobodnu Hrvatsku, kako su je zamiljali dr. Maek i njegovi blii i dalji suradnici, kao to ju je zamiljao i Ante
Paveli i njegov najodaniji suradnik, hrvatski klerofaizam, voen od jezuita, tipa
Mller, Vanino, Saka, Poglajen, a pridruit e im sie i drugi, istupivi u N D H i
javno, kao to su sada u Makovoj Banovini Hrvatskoj najvema bili glavni, zakulisni reiseri. Poglajen je smatrao, da je ve sa Banovinom, Maek-Cvetkovievim
sporazumom doao trenutak, da se istupi javno iz svoje jezuitske zakulisne rezerve.
73

Iz stenografskih biljeaka jednog sluaoca Poglajenov predavanja.

Ovakav interpret stanja u Hrvatskoj bit e nam blii i razumljiviji kad pie
u knjizi N a j z n a a j n i j i j u b i l e j Hrvatske u svoje ime, ali i za hrvatski episkopat o
13 vjekovnoj Hrvatskoj. U njegovim skrivenim politikim mislima nai e paljivi
italac svu politiku tendenciju, kojoj ima posluiti i ova klerikalna slava i ovaj njegov
propagandni lanak za tu slavu. I on podjaruje megalomansku fantazmagoriju o jednom od najstarijih civiliziranih naroda Europe, o slavnoj i hiljadugodinjoj kulturi
ispred barbarskog istoka.
Izmie ispred naih usitnjenih pogleda, koje je razbuktalost strastvene
skuenosti unato teini dogaaja, to nas okruuju i opet na jednoj historijskoj prekretnici strahovito suzila. Izmie nam to zapravo znai za
Evropu i nada sve za nas same Hrvate u Hrvatskoj, ta injenica, da smo mi
ve 641., dok jo nije bilo organiziranog spomena ni od koje suvremene
evropske nacije, dok je cijeli evropski prostor od Visle do Bresta, od kotske
do Sicilije i Gibraltara vrvio nestaloenim brujanjem jo neizgraenih i organski neizgraenih plemena, koja su dolazila, pljakala, odlazila, navirala
i u pijesku prostora i vremena opet nestajala, a neka sasvim nestala a
smo se mi smjestili na sunanim i ljupkim alovima Jadrana i tu ostali, dok
su se neposredno prije nas na istom terenu slegli i raspali ogromni imperiji,
koji su za se drali da su v j e n i . . . dok su nas razni politiki potezi, dinastike kombinacije, diplomatske igre i kojekakve nutarnje i vanjske intrige
uzrokovane sad tekoom situacije, sad raznim pritiscima, nerijetko vlastitom naivnou odgovornih elemenata bez odgovornosti, a najee neshvatljivom odsutnou pouzdanja u vlastite snage i u svoju autentinu tradiciju
bacale iz jednog politikog sklopa u drugi, zamjenjivale jedno tutorstvo
sa drugim, jedno nastojanje da nas se odnarodi i odhrvati s treim, dotle
smo unato svemu ipak uvijek postojali i kao narod ipak ostali.
Ostavljajui itaocu da sam odgonetne, tko je to tutorisao Hrvate u prolosti i u suvremenom zbivanju, u daljnjem izlaganju pronalaza o ilirskom i jugoslavenskom muku, postaje odreeniji i jasniji. Svakako, da ne izostane eljen efekat
i utisak koji treba da poslui odreenom cilju.
Unato naim naivnostima, unato naoj sitniavoj podjeljivosti, naem
nerazumljivom kompleksu podcjenjivanja samih sebe, naem skoro hereditarnom prijateljstvu uz druge, naoj skoro milenijskoj navici da pandurujemo drugima i za druge, da vjeito antichambriramo: unato svim tim slabostima, jest neto vrsto u nama, neoborivo, silno kohezivno, to nas unato
svim razdvajanjima spaja, to nas unato svim klonulostima dri, to nas
usprkos svih padova opet die.
Posebna neka nerazoriva, vjena i boanska vitalnost ucijepljena je u
na mladi organizam, im se spustio na privlaivi Jadran; posebno Svijetlo
obasjalo ga je i ivotnim kalorijama poelo da grije, im se spustio iz sivosti
sjevernih stepa i hladnoe pobijeljenih Karpata; naroiti Dali udahnuo mu
je jedinstvenu duu, koja e ga formirati, ispunjati, cizelirati kroz vjekove,

stvoriti n j e g o v u hrvatsku dusevnost, hrvatsku kulturu, hrvatski narod, H r v a t -

sku; silna neka neslomiva Stijena, kojoj je cijela njena bit, da je nita ne
obara, da sve uspravno dri, togod se na nju naslanja, povezala ga je
uza se.

Blagodati, koje izviru sa ove Stijene, tj. Rima kao sjedita papa, kao nasljednika Kristovih, vidljive glave crkve, crkve katolike, kao ivog boansko-ovjeanskog
mistinog tijela, tumai Poglajen u jednoj dugoj (od 50 redi) reenici, kako je ta
nova transcedentalna prasivarnost hrvatski organizam zadojila nepresunom vitalnou i oplemenjivala ga kroz vijekove. A to sve zato, da uzmogne ustvrditi, da je
iz tog dodira hrvatskog narodnog genija sa univerzalnom, apsolutnom istinom katolicizma iskrsnula iskra hrvatske autentine i u doslovnom smislu
autohtone kulture;... odatle je, iz tog dodira individualno naega sa univerzalno katolikim, nastala ona naa prvotna stvarnost, pranaelo naeg bivovanja; naa specifina hrvatska dua, koja je dah, princip izgradnje cjelokupne nae narodne stvarnosti...; tu u tom dodiru (tj. u Rimu) je izvor,
klju i jamstvo nae uporne otpornosti, nae neslomljive volje za ivotom,
nae budunosti...
U potpunoj iskrenosti objasnio je jezuit Poglajen tajnu snagu hrvatske
otpornosti u prolosti i sadanjosti (tj. 1941.), kao i njenu mo u budunosti. Nema
sumnje da je Poglajen bio dobro informiran kako su emigrantske i domae otporne
snage ve valjano formirane i spremne, napose u vezi sa krvavim evropskim nastajanjem i nestajanjem (dakako u vezi sa osvajanjima Hitlerovih i Mussolinijevih
agresorskih vojski). Katolicizam jedini moe da spase narode i da ih odri, osnovna je
Poglajenova misao. U to treba da se dobro zamisle i uive Hrvati, ako neemo da
nakon 13 vijekova uinimo izdaju nad svojom osnovnom i sredinjom stvarnou, nad
hrptenicom svoje povijesti, nad svojom autentinom hrvatskom duom i tako kao
narod izdahnemo<*.
Pri kraju obrativi se Kristu Kralju vjekova, pred kojim su kleali Branimiri, Tomislavi i Zvommiri, koji e se pojaviti i u Zagrebu na jubilarnom Euharistikom Kongresu kau
jedini vjeno vjerni pratilac hrvatskog naroda, sa svojom Crkvom, jedinom
institucijom, koja je kroz vjekove jedina ostala ista u Hrvatskoj (nije udo
da je ba ona inspirirala i organizirala taj Jubilej). On e se u naoj prijestolnici Hrvata na opem narodnom Kongresu Euharistije, koja povezuje
13 vjekova nae opstojnosti i Kristove prisutnosti medu nama, nadvisiti nad
nas kao uvar, pastir, prijatelj, brat, Kralj i Bog na i mi emo raskajani
kleknuti, moliti za oproten je, zahvaliti i s pouzdanjem koraknuti u budunost, makar ona bila zamraena umnim oblacima bombardera i zaguljivih eksplozija, zagluena rikom topova i muklom lomljavom tankovskih
lanaca: mi emo i ovdje u domovini i razasuti na svih pet kontinenata zemlje,
u zajednici s Branimirom, Tomislavom, Zvonimirom, sa milijunima Hrvata
iz vjenosti, s tisuama naih muenika, biskupa, sveenika, redovnika, intelektualaca, seljaka, radnika i hrvatskih vojnika, moliti skrueni, zahvalni i
pouzdani: Kriste Euharistijski Kralju, titi hrvatski narod! 74
Dakako, i u ovoj itavoj propagandnoj knjizi, ne moe se nai mjesto, u kome
bi se moglo itati u kojoj je to dravi taj najznaajniji jubilej za koji se
tolikim arom i uvjerenjem zalau spomenuta dvojica jezuita, kao i sva tampa, koja
74

6411941. Najznaajniji jubilej Hrvatske. Zagreb 1941., 5-9.

se potpuno s njima i njihovim nainom poticanja megalomanskog historizma, suglaavala i njihove misli komentirala na svoj separatistiki, ustvari posve defetistiki
nain. Jezuit Poglajen pojavit e se i na sceni monstruozne N D H u vidu organizatora jednog atentata. 75
Uz ovaj klerikalni pokli javio se i drugi glas o tim trinaestvjekovnim odnosima Hrvata sa Svetom Stolicom. Bio je to glas njihovih otpadnika, organiziranih u
Hrvatskoj Starokatolikoj crkvi. U borbi sa svojim protivnicima u Hrvatskoj, koje su
oni poznavali bolje nego ma tko drugi, jer su ponikli iz njihova krila i grijali se na
njihovoj ljubavi, a onda naelni protivnici Rima oni su progovorili da unesu sasvim
oprene korekture o ovim historijskim izlaganjima jubilejskih agitatora i propagatora.
Joi 1939., na saboru u Zagrebu, odranom 21. maja, starokatolici su zauzeli sasviirt
oprean stav prema biskupskoj Poslanici koju su oni uputili hrvatskom narodu. Stav
starokatolika obiljeen je u Poruci Hrvatskom Narodu koju je taj sabor uputio
narodu.
Pravo je i dostojno, da hrvatski narod slavi tisutristogodinjicu primanja vjere Isusa Krista i njegove boanske nauke, ali treba da odbije pokuaje onih, koji tu proslavu hoe istovjetovati sa slavljenjem podlonosti hrvatskoga naroda rimskomu papi. Naprotiv ba prigodom te tisutristgodinjiee
treba da hrvatski narod bude pouen o ovim povjesnim istinama i injenicama:
1. Od prvoga poetka pokrtavanja Hrvata rimski pape ili su za tim,
da Hrvati zajedno s kranstvom prime latinski duh i da se iznevjere svojemu narodnomu duhu i jeziku.
2. Nastojanje rimskih papa i njihovih sveenika oko uvrivanja rimokatolike Crkve i njezine duhovne vlasti u hrvatskom narodu ilo je u prvom
redu za tim da hrvatski narod bude sluga i rob papinske politike, kojoj je
bio cilj proiriti svjetovnu vlast Rimske Crkve i njezinih poglavara nad svim
pokrtenim narodima i njihovim vladarima a kod nas osigurati Latinima
prevlast nad Hrvatima u njihovoj vlastitoj dravi.
3. Hrvatski narod, stvorivi svoju samostalnu narodnu dravu pod vladarima iz hrvatske narodne dinastije, nije mogao uivati mir i blagostanje,
jer je bio prisiljen, da od prvog poetka vodi borbu protiv rimskog pape i
njegovih latinskih sveenika, da od njih ouva svetinju bogosluja na ivom
narodnom jeziku, koju je svetiniu primio kao batinu od pravih Kristovih
sljedbenika slavenskih apostola irila i Metoda, te da spasi i sauva pravo
sam sebi izabirati biskuDe i sveenike, koji bi sluili irenju iste Isusove
nauke i interesima hrvatskoga naroda, a ne rimskim papama i njihovim interesima.
4. U toj borbi hrvatskog naroda s rimskim papama i njihovim slugama,
koji su u hrvatskoj dravi od poetka vrili ulogu crva rastonika, a napokon se na zator' hrvatskoga kraljevstva zdruie s Maarima padoe
kao rtve hrvatski knez Zdeslav, slavni hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir,
posljednji neokrunjeni kralj Petar Svai. a zatim tisue progonjenih i zlostavljanih popova glagoljaa, koji su ostali vjerni hrvatskoj narodnoj Crkvu
i bogosluju na narodnom jeziku, pade napokon hrvatska drava i hrvatska
narodna sloboda.
75

Vidi posljednje poglavlje.

Pri kraju zavravaju starokatolici, sa svoga sabora, u ovoj poruci hrvatskom

narodu, da bude na oprezu, i da se ne da zavesti izopaivanjem povijesti i kukavikim
prikrivanjem istine te uguivanjem onih plemenitih misli i tenja, koje su oduvijek
bile duboko pohranjene u duama Hrvata i dole su do punoga izraaja ne samo u rijeima nego i u djelima najplemenitijih njihovih sinova, uitelja i voda . . ,76
Glas klerofaista bio je jai i privlaniji. On je mobilizirao i potaknuo sve
instinkte mrnje i nesnoljivosti klerikalnog ovinizma, koji se tako skladno vezao
s opim politikim vrijenjem, ustalasanom ratnom psihozom koja je zaluivala pristae
i nadahnjivala ih nadama na samostalnu dravu koju e. joj rasplet svjetskih dogadaja podariti bez ikakvih naroitih tekoa. Iz klerofaistike tampe, naroito Step inevog Hrvatskog glasa i arievpg Katolikog tjednika, strujao je pravi opiumski
miris koji je omamljivao i doaravao ovozemaljski r a j budue Nezavisne Drave
Hrvatske. Uistinu, klerikalizam je mjeseca marta 1941. bio na svom osobitom usponu.
S tim snagama on e doekati 25. i 27. mart, 6. april, i iznad svega 10. april! Klerofaizam i svi njegovi suradnici bili su spremni za etvu. Sijai su bili zadovoljni izgledima. Zrenje je bilo pri kraju. ekao se samo trenutak da se pride i k velikom
etvenom poslu, za koji se toliko vremena i s toliko napora njegovalo posijano sjeme.
Ono je dozrelo. U mnogom i sa sauesnitvom nasljednika najveeg antikierikalnog
borca Stjepana Radia. U ovome i lei smisao teke odgovornosti prema vjeitom
predsjedniku kako je Stjepan Radi oznaen poslije svoje smrti. Izdajstvu prema
opim narodnim interesima prethodilo je ono prema velikom uitelju i odgojitelju
novog hrvatskog, duhovno osloboenog hrvatskog seljaka.
Upravo u ovim sudbonosnim trenucima, izmeu 27. marta i 6. aprila pala
je potpuno maska s lica ovog nazovi voe tzv. hrvatskog narodnog pokreta. Dok je
Simovieva vlada pod pritiskom masa raspustila konc-logore Cvetkovi-Maekovog
reima, dotle ih je dr. Maek stao nove da osniva, u koje je odluio, uz punu suglasnost
svih klerofaista i ustaa, da potrpa sve hrvatske antifaistike borce. Na samo nekoliko
dana prije Hitlerove najezde na Jugoslaviju, Maekova policija pohapsila je sve istaknute antifaiste u Zagrebu, ne samo komuniste, nego i sve one za koje je nasluivala da
su ljeviari. Puni zatvori pravih i prokuanih narodnih boraca doekali su Maekovom
zaslugom Hitlerove krvoedne horde i njihove pomagae, Pavelieve ustae. Sudbina
tih hrvatskih boraca bila je tim samim odluena. Ogroman broj strijeljanih antifaista
je upravo iz tih zatvora u koje ih je dovukla Maekova policija. Ovaj teki zloin pada
neposredno na dra Maeka kao i njegove najblie suradnike, nadbiskupa Stepinca,
njegove klerofaiste koji su neposredno pred slom Jugoslavije vodili najeu kampanju protiv komunista i svih ostalih antifaista. Krvoedni Maekovi janjiari, obje
Zatite imali su svoj veliki udio pri tom krvnikom poslu, jo prije nego je Mussolini j ev i Hitlerov plaenik stigao u Zagreb. Strana je i porazna optuba, jednoga od
spasenih iz tih Maekovih zatvora, dra Mladena Ivekovia, koja se nalazi u njegovim
zapamenjima, zapisanim u Bihau decembra 1942. Od preko 100 drugova i drugarica, koji su tada 31. marta 1941. pohvatani ostali su do danas na ivotu svega
petorica-estorica. Medu njima dr. Pajo Gregori i j a . . . Desetog aprila, po podne
76
Poruka hrvatskomu narodu. Starokatolik* 1939., br. 4-6, 8. Pretampano i rastureno
naroito 1941. poslije biskupskog Manifesta.

oko 4 sata, dojurile su u Zagreb prve motorizirane njemake

vie postojala ni divizijska ni armijska oblast, ni banska vlast:
su zagrebakim ulicama. Maek je predao pune zatvore i
i ustakim krvolocima. Maek je izdao proglas kojim je pozvao
stae da se novoj vlasti pokore i da s njom surauju. Maekova
u slubu okupatora i ustaa. 77

trupe. U Zagrebu nije

Njemake trupe jurile
konc-logore okupatoru
organizacije HSS i prizatita prela je odmah

Ovako je voda doekao najveeg neprijatelja svih Slavena. Ovako je

> Voda inaugurirao zavrnu fazu najsramnijeg nedjela, izdaju vlastitog naroda. Za
njim e istodobno istim smjerom njegov najvjerniji saveznik, nadbiskup Stepinac.

77

Vladimir Dedi jer, Dnevnilc. Prvi deo. Beograd 1945, 408.

XVI.

KRVAVA ETVA
ZANOSNI

DOEK

N D H Davno sanjani i eljkovani ideal"

Ve krajem 1940. ustaki i klerofaistiki saveznici HSS bili su uvjereni da

e doi njihovo vrijeme. Najradikalniji dio ovih Maekovih saveznika, u redovima
i izvan redova HSS, bio je nezadovoljan krzmalakom neodlunou dra Maeka.
Barem im je tako izgledalo njegovo dranje. Organizirani lanovi Graanske i
Seljake zatite, tih dviju kategzohen HSS ustanova, bili su, uistinu mnogi svijesni,
a mnogi i podsvijesti! nosioci budueg ustakog reima, pripremajui ga sa svojim
maksimalistikim zahjevima u psihozi izgradnje sporazuimake banovine Hrvatske.
0 godinjici Sporazuma, koju je tampa t. zv. Hrvatskog narodnog pokreta uveliko proslavljala, objavili su ustaki nezadovoljnici jednu brouru u kojoj su obiljeili stav
dra Maeka kao i njegovih najbliih suradnika, kao neodlune i nesposobne, da izvedu
slobodnu i nezavisnu dravu Hrvatsku.
Za taj se je cilj okupio bio hrvatski narod u jedinstvenu frontu. Po tom
cilju postao je dr. Maek predstavnik i voa te hrvatske fronte. Bilo je u to
vrijeme, kad se trpjelo, stradalo, punilo tamnice i ginulo na toj jedinstvenoj
fronti, a sve u uvjerenju, da dr. Maek vodi hrvatski narod u sretnu budunost, koja moe biti predstavljena samo u slobodnoj i nezavisnoj dravi Hrvatskoj. Bilo je to onda, kad se vjerovalo, da dr. Maek kod kue trai ono, na
emu vani radi poglavnik dr. Ante Paveli sa svojim ustaama i domobranima.
Ovi nezadovoljnici bili su veoma razoarani kad je dr. Maek sklopio sa knezom
1 Cvetkoviem sporazum, a prije je narodu govorio o plebiscitu za nezavisnu dravu
Hrvatsku i . . . kako e se sastati hrvatski sabor i proglasiti nezavisnu dravu Hrvatsku. Kako od svega toga oni jo nisu vidjeli pravi rezultat, ovi su ustae obavijestili
svoje pristae da treba da napuste redove HSS i da zaponu sami ivu agitaciju u narodu. Pogotovo, kad vide koliko su se u tako kratko vrijeme to su lanovi HSS na
vladi, korumpirali.
Mi hrvatski ustae, zavravaju ustaki nezadovoljnici i domobrani
nemamo zasada druge estitke, nego da dru. Maku podnesemo o njegovu
roendanu za godinjicu sporazuma mirisavu kitu korumptivnog cvijea. Meutim kad doe as koji nije daleko, znati emo, to emo. Ustaki e sudovi nesmiljenom strogou suditi svima koji kao voe naroda za bogate
jasle prodae beskrajnu muku hrvatskog naroda. Dolazi poglavnik dr. Ante
Paveli! Dan obrauna je na pragu! 1
1
I mi estitamo. Dr. Vlatku Maeku prigodom godinjice Sporazuma. Hrvatski Nacionalisti, Ustae i Domobrani. Zagreb 1940., 5, 16.

U pobjedonosnom naletu organiziranog i do zuba naoruanog nacizma i faizma, manje discipliniran dio mase, koji vodstvo HSS nije moglo dovoljno kontrolirati, duhovno je bio pripravljen za maksimalistiki program Pavelia. Zato su ti
hrvatski nacionalisti, ustae i domobrani naili sa svojom brourom na iskreno
odobravanje znatnog dijela lanova HSS, koji su smatrali, da dr. Maek odvie
poputa knezu i Beogradu. Moja lina saznanja uvjeravaju me, da takvih nije bio
mali broj. tovie, bilo ih je i u redovima poslanika HSS, to se uostalom primjetilo
i pri njihovom masovnom prelaenju Paveliu, takorei u prvim danima NDH. U
brouri ovih ustaa podvlailo se, da dr. Maek nije vie voda hrvatskog naroda,
on moe biti samo predsjednik jedne politike grupe sporazumaa, u kojoj nakon
sloma i izdaje ostaju samo oni, koji su kod zdravih oiju slijepi ili oni, koji raunaju,
da e se uz dr. Maeka, dok je na vladi ogrijati i togod uiariti.2
Klerofaistika i Makova tampa bila je u to vrijeme posve na strani
Osovine.
Upozoreno je ve koliko se Hrvatski dnevnik oduevljavao njemakom
gimnazijom u Zagrebu i kakvim je komentarima popratio njeno otvaranje. Svuda je
kroz tampu zrailo naslanjanje na Osovinu, svuda se osjeao dah i duh faizma
i nacionalsocijalizma. Stepineva Hrvatska straa, koju jo tako gorljivo ureduje dr.
Janko imrak (sve do 25. I. 1941., kad e je zamijeniti njen nasljednik jo klerofaistikiji Hrvatski glas), jo od Anschlussa, kad se zalagala za njegovo izvoenje,
kao i za odcjepljenje Slovake, bila je sva na strani Hitlerovih agresorskih akcija. U
nezavisnoj Slovakoj klerikalci su gledali svoj ideal i svoja k r a j n j a nastojanja. Kad
je njemaki plaenik Aleksandar Mach dao dru Andriu za Hrvatsku strau izjavu
u kojoj je i Hrvatskoj poelio istu sudbinu, Hrvatska straa, a to uveliko znai
i nadbiskup Stepinac, (uostalom o tome je on ostavio iz ustake N D H i dovoljno dokumentacije, u promatranju i svojim oduevljavanjima za Tiszo-Machovom Slovakom), bili siu neobino dirnuti. Zahvalni smo mladom slovakom dravniku za
ove rijei, koje e sigurno lijepo odjeknuti u hrvatskoj javnosti, jer su te rijei ne
samo pune simpatija nego i nade za bolju budunost Hrvatske, a posebno za to, to
su to rijei ovjeka, koji je na takvom poloaju da moe biti dobro informiran,3
Dovoljno je samo prelistati, recimo, brojeve Hrvatske strae za posljednja
tri mjeseca 1940., pa vidjeti, kako se kroz objavljene slike i lanke sa ratita agitiralo
za Osovina, koje je napisao RYS, ili inae Ivo Bogdan, jedan od kasnijih najodlunijih
ustakih publicista, i urednik Hrvatskog Naroda i Spremnosti. U jednom dopisu
iz Berlina, oktobra 1940. razgalio je novinarski klerofaista sve svoje srce zagrijavajui se za Hitlerovu Njemaku.
>. . . Dananja Njemaka znade dobro da su u Hrvatskoj ive simpatije
za borbu njemakog naroda, koji se bori za svoje pravo i za opstanak. I dok
se danas svuda na svijetu javljaju ljudi, koji iz straha na sva usta pripovijedaju, da su i oni bili prijatelji Njemake, zna se ovdje tono, da su nacionalni Hrvati bili od poetka borbe nacionalsocijalistike Njemake na njezinoj strani. Prema tomu ne moe ta Njemaka zauzimati negativno stano2
3

I mi estitamo, 5.
Hrvatska straa 6. VIII. 1940.

vite prema Hrvatima, to se uostalom vidi iz injenice, da se s Hrvatima u

Njemakoj postupa danas najbolje .. .4
Ni poluslubeni Katoliki list nije mogao prikriti svoja gledanja na
razvoj dogaaja, pa je i on otkrio ta misli i o nacionalsocijalizmu i o Hitler-klerikalnoj monstruoznosti, o novoj dravi i njenoj nezavisnosti, o klerikalnoj Slovakoj, kojoj je na elu stajao sveenik Tiszo, sa glavnim doglavnicima iz klera i klerikalne partije. Takva drava mogla je biti demanti nekadanjih shvaanja
Rimske Kurije o poganskom nacionalsocijalizmu. Jer, u nacionalsocijalistikom sistemu u Slovakoj ne e crkva biti progonjena. Progoni bi bili protiv naela nacionalsocijalizma. U Njemakoj je pisao osniva nazionalsocijalizma Adolf Hitler u
svojoj knjizi Mein Kampf, da u redovima nacionalsocijalista moe sjediti takoer
uvjereni katolik pokraj uvjerenog protestanta, a da ne dou u sukob sa svojim
vjerskim naziranjem. 5
Dakako, ovakvo shvaanje nije imao Katoliki list o katolicima i pravoslavnima u Hrvatskoj, jer bi se time ogrijeio indiferentizmom i tolerancijom, sa ta
dva smrtna grijeha za svakog uvjerenog katolika, ili bolje klerikalca i jo vie
klerofaistu. Ali, kad je trebalo pripravljati NDH, onda se moglo i moralo prei preko
enciklika, koje su nekad u nacionalsocijalizmu osuivale pogane ideje. Sada ih je trebalo ublaiti i pribliiti simpatijama hrvatskih klerikalaca.
Sve je ovo bilo vjeto i smiljeno petokolonako agitiranje za Osovinu, a time
i za situacije, koje su se oekivale, nzirale i spremale sa potrebnom psihozom
kao pripravom za trenutak koji e situaciju pretvoriti u stvarnost davno sanjanog
i eljkovanog ideala nadbiskupa Stepinca. Klerikalci su znali vrlo dobro za sve slabe
strane Maek-Cvetkovievog reima, za sva nezadovoljstva na strani Srba kao i kod
hrvatskih rodoljuba koji su sa strahom promatrali razvoj dogaaja, pa su te slabosti
neobino vjeto koristili i sve vie licitirali s ekstremnim elementima u redovima HSS,
kao i onim ustakim, unutar kao i izvan redova t. zv. Hrvatskog narodnog pokreta. Svuda
se pod meusobnim nadmetanjem i takmienjem, tko e vie traiti i osvojiti, osjeala
psihoza i ocrtavala fizionomija te budue nezavisne. Otpora u vladinim redovima
protiv ustaa nije vie uope bilo, jer t a j otpor je trebao pogoditi ve iroki zamah
iritiranih masa lanova t. zv. pokreta kome je na elu bio dr. Maek. U jednome lanku
Hrvatska straa ima kurai da otvoreno kae da Hrvatima borba nije novost,
a tko konano mora poputati pokazali su dananji dogaaji. Tko e morati popustiti
pokazuju pak sadanji dogaaji oko nas.6 Prvaci HSS, i oni u vladi, ministri i oni
izvan nje, u svemu su povlaivali klerikalcima, a time dosljedno i ustaama, s kojima
su se ovi postepeno slivali na svim sektorima javnog i tajnog sauesnitva u ruenju
Jugoslavije. Nacionalni Hrvati, omiljeni izraz za kamuflirane ustae, a t a j je
izraz est u rubrikama Hrvatske strae, nalazili su zaklona i pomoi upravo u
crkvenim ustanovama, medu kriarima i pojedinim samostanima. Dolazak ustaa
i pojava N D H otkrio je ne samo ovu prirodnu simbiozu nego i svu opsenost toga sauesnitva, koje se ipak za samo vrijeme priprema nije moglo tako jasno uoiti.
4
5
6

Hrvatska straa 19. X. 1940.

Katoliki list 1940., br. 5, 57.
Hrvatska straa 29. II. 1940.

Jedno vano arite ustakog pokreta poslije Cvetkovi-Maekovog sporazuma,

bio je samostan u irokom Brijegu. O tome sami fratri ispovijedaju, koliko se kod
njih razmahala ustaka borba poslije toga sporazuma. Poslije toga (1939.) poela se
razvijati prava borba na ivot i smrt. Ba u to doba doao je u iroki Brijeg mladi
i energini franjevac dr. Radoslav Glava, 7 koji je poeo sustavno voditi b o r b u . . .
Nove sile za rad dole su ljeti 1940., kada su se kui vratili sveuilitarci, koji su
poznati u Zagrebu .. ,8
Otvoreno i tajno, unutar i izvan redova HSS klerofaisti sve su vie uzimali
maha, a da sa strane vodstva HSS nije bilo nikakvih znakova otpora ni formalnog protivljenja. Tako je uzimala maha ekstremna struja, i najizrazitiji interpreti budue nezavisnosti postaju, na uas jo uvijek ne malog broja vjernih pristalica ideologije brae
Radia, upravo oni najborbeniji dijelovi t. zv. Hrvatskog narodnog pokreta. Svi ostali
unutar HSS, koji su jo uvali ideologiju Stjepana Radia i njegova napredna i slavenofilska naela, bili su ustvari potisnuti. Oni se nisu mogli uti ni kroz tampu, pa
ni na zborovima, jer na tima su dolazili do rijei samo najradikalniji i najnacionalniji.
Jednako je neznatan bio i dio takozvanih anglofila unutar HSS. Koliko ih je bilo, oni
su u pravoj malodunosti bili uutkani pred glorifikatorima pravednih pobjeda totalitarnih drava, kako je to govorio podpredsjednik HSS. Kouti. Pometnja i pravi
kaos politikog stremljenja, puna neuravnoteenost pogleda i tenji, a s njima i kolebljivost jednog dijela vodstva HSS, dali su maha i poleta tokom mjeseca marta 1941.,
politikom konkurentu u osvajanju i oivotvorenju nezavisne drave Hrvatske.
Naime, ve je bila iskristalizirana tenja, identina obim stranama, samo se radilo
o tome, tko e je izvesti, i zasjesti na vlast. Ni u emu drugom se nisu razlikovali.
Znatan dio HSS zahvatio je ovaj nezadrivi talas pravog faistikog raspoloenja.
Ustaki letak Pobjeda Osovine, koji se raspaavao mjeseca marta 1941. karakterizirao je u punoj mjeri kolebljivost vodstva HSS, ali i spremnost svih radikalnih nacionalnih Hrvata unutar t. zv. pokreta.
Danas, kad je pobjeda totalitarnih drava Italije i Njemake svrena
stvar, spomenuta gospoda (tj. iz vodstva HSS) jo uvijek vode dvostruku politiku: s jedne strane simpatiziraju sa totalitarnim dravama, a s druge
strane podravaju potpunu mobilizaciju i proganjaju hrvatske nacionaliste, dre ih jo uvijek van zakona! Pitamo: protiv koga je uperena mobilizacija? Ona nam sama dokazuje da se ta demokratska gosooda jo stalno
nadaju moda da e se neto u zadnji as preokrenuti. Versailles je pao
i s njime mora pasti sve ono, to je u njem stvoreno! A stvorena je u Versaillesu i naa tamnica Jugoslavija. Sada je vriieme, da i mi Hrvati ostvarimo
naa prava i prestanemo . . . jednom za uvijek . . . biti plijen, kolonija Srba,
utoite raznih dotepenaca i obeana zemlja idova! . . . Silom prilika postali su najednom prijatelji Osovine, na koju su do juer reali kao psi,
a kad bi ta Osovina prvom prilikom pokazala svoiu slabost odmah bi je
najspremnije ostavili. To su kruhoborci lovci na poloaje, strvinari, kojima
je narodni ideal samo sredstvo kojim bi postigli svoje egoistine ciljeve. Zar
moe netko biti iskren Hrvat, a svoga dojueranjega krvnika nazivati bratom
i to onoga, koji dri u pripravnosti stotine hiliada hrvatskih sinova, da ih
poalje na klaonicu z takozvane zapadne demokracije, stvaraoce i zatitnike
najvee tamnice Hrvata: Jugoslavije.
7
8

S njime emo se jo sresti u punom zamahu ustakog djelovanja.

Hrvatski narod 4. VI. 1941.

Cvetkovi-Maekova vlada, a jo manje banovinska uprava u Hrvatskoj, nisu

bile dorasle situaciji, naprosto radi toga, to su se predale sasvim u slubu kneevog naslona na Osovinu. Sva je njihova panja bila skoncentrirana protiv rodoljuba koji
su bili nezadovoljni s tom politikom sluenja Osovini, koji su ponovno osjetili pootrene
mjere jednog nenarodnog reima. Petokolonaka akcija, koja se razmahala po itavoj
zemlji, u Hrvatskoj je imala najsnanijeg nosioca kod ustaa i klerofaista. Ante
Paveli, koji je ve 1939. uzet od strane Ciana u obzir za sve mogue akcije i planove,
izdavao je ve svojim povjerenicima u Hrvatskoj brojna uputstva i nareenja, koja su
raznim kanalima, najee pomou pojedinih franjevaca, slata iz Italije. 9 Od jeseni
godine 1940. Paveli je u trajnom dodiru s pouzdanicima u domovini. Vijesti dolaze redovito raznim putem u Glavni Ustaki Stan, otkud takoer redovito odlaze u
domovinu razne zapovijedi i uputstva za konani as djelatnosti. Osim toga, Paveli
je svoje poruke u domovinu slao i putem posebnih glasnika, koji su svakako nakon
kraih pauza dolazili iz Hrvatske. 10 Ti glasnici, kako smo ve rekli, bili su pojedini sveenici, o emu e oni sami, a i poglavnik govoriti kad bude oivotvorena NDH.
Za najivljih priprema, koje su vodile Trojnom paktu 25. marta, Paveli
javlja u Hrvatsku, dakako po odobrenju jednog od lanova Trojnog pakta, da je
hrvatska stvar rijeena ve u najboljen smislu.
Bit e drava u cijelom opsegu i s potpunim vrhovnitvom do krajnjih
istonih granica. Kao to se vidi, Jugoslavija nije ostala po strani, iako su
neki od njih u zadnji as pokuavali spasiti to se dade. Doi e njezina
kapitulacija u potpunom smislu rijei, a na nau korist. Radi toga ni diplomatski ugovor, kojem neki ele iz Beograda pribjei, ne e imati nikakve
vrijednosti, jer se zna, da ti ugovarai ne e ostati dugo na vlasti, budui
da im puisti ve u Srbiji spremaju sprovod. Ako bi Beograd iz straha pred
onim to dolazi i pokuao dati neki ozbiljni otpor, u ije dulje trajanje se ne
vjeruje, i tom e sluaju konac biti brz, no naa e rtva u ivotima biti
vea, jer e nasilnici pokuati maknuti to vie vojnika Hrvata . . . U ovim
tekim asovima vidi se potpuno strana slika izdaje i protunarodnog rada
Subaia i idova, koji su vrili i vre progone u Hrvatskoj. Sva je srea,
da je cijeli hrvatski narod na mjestu i da e u danom asu sudjelovati u
ustakoj djelatnosti. 11
Ovako se punim jedrima plovilo prema 25. martu. Meutim, na drugoj
strani, i sa zebnjom i uzbuenjem, rodoljubi su strahovali od posljedica koje e snai
narod i Jugoslaviju poslije Trojnog pakta. Sve to je zdravo u zemlji diglo je svoj
glas, i narod je najmasovnije protestirao zborovima i telegramima, koji su upuivani
knezu i vladi. Na drugoj strani, pak, orgijalo je jednako izdajstvo kao i kukaviluk
vlade u Jugoslaviji. Na sjednici vlade 24. marta podnijeli su ostavke ministri dr. Budisavljevi, dr. ubrilovi i dr. Konstantinovi. Naprotiv, Dr. Maek i dr. Kulovec odluili su se da vlada potpie pakt. Sasvim dosljednji i na liniji svojih ranij : h politikih
tenja i uvjerenja Predsjednik SDK i predsjednik SLS (Slovenske ljudske stranke). Tog
istog dana, naime, uvee krenuli su za Be predsjednik vlade Cvetkovi i ministar
9
10
11

Mijo Bzik, Ustaka pobjeda u danima ustanka i osloboenja. Zagreb 1942., 37-48.
Mijo Bzik, Ustaka pobjeda. 37.
Mijo Bzik, Ustaka pobjeda. 48

vanjskih poslova Cincar-Markovi. Nasljednik dr. Kbroca, dr. Kulovec, dao je te

veeri na peronu ekajui predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova, petokolonau
i njemakom plaeniku dru Danilu Gregoriu izjavu o odluci vlade.
Bilo je zaista vrlo teko. Nerazumljivo je sa kakvom djetinjasto smijenom logikom, sa kakvim idiotskim argumentima mora ovjek da se bori.
Za nas je jasno, naroito za nas Slovence, da Jugoslavija moe samo onda
da postoji, ako e ii sa Njemakom, i samim tim sa redom i izgradnjom
nove Evrope. To je jedini put, ne samo za osiguranje mira za ovu zemlju,
nego i za osiguranje velike budunosti. Nikad jo u Jugoslaviji nije donijeto
jedno rjeenje, nikad jo nije pala jedna politika odluka, koja je u tolikoj
mjeri proizala samo iz istog patriotizma i osjeaja odgovornosti, kao to je
ova ovdje . . . Najvee djelo, djelo koje je stvoreno da da n a j s j a j n i j e posljedice, moe narodu izgledati kao sporednost ili kao neto ravo, ako se narodu ne objasni ta i kako se radi. Narodu treba objasniti stvari. Ali ja sam
uvijek govorio uzalud. I ba sad, ba na dan pred polazak predsjednika i
ministra vanjskih poslova, morali smo da imamo jo tu glupu demonstraciju
one ake rezervnih oficira, koja je mogla da bude sprijeena, da su ljudima
data objanjenja i da je ono nekoliko hukaa uhapeno . . , 12
Dragiu Cvetkovia, Cincar-Markovia dopratio je na stanicu i dr. Maek.
Sva su trojica izgledali umorni, ali se vidjelo da su noeni radou to najzad stoje
pred okonanjem, jednog velikog djela, opisuje petokolonaki novinar dr. Gregori.
Pri polasku vlaka doviknuo je dr. Maek Dragii Cvetkovia: Svri posao dobro,
Dragia! Ja u ovdje ve drati sve u ruci. 13
U Belvederu, u bekoj palai, koju je podigao princ Eugen Savojski, nekadanji pobjednik nad Turcima kod Beograda, potpisao je Dragia Cvetkovi u prisutnosti predstavnika Njemake, Italije, Japana, Madarske, Rumunjske, Slovake i
Bugarske sramni pakt izdaje. Rodoljubi su osjetili da je to bio najstrahovitiji udar
na ast nacije. N a j d u b l j i pad u toj predaji faizmu, izdaja najviih vrijednosti nacije
i ukaljan obraz u zgaenoj i unienoj savjesti naroda. Gvo djelo kapitulantske vlade
i najkukavikije reakcije, bio je strahoviti udar koji je stihijskom snagom razbudio sve
moralne snage nacije. Revolt je bio straan i opi. Kad se 26. marta Cvetkovi vratio u
Beograd doekan je bio radosnim pozdravima dr. Maka kao i klerikalnih predstavnika
njegove vlade dr. Kulovca i dr. Kreka, kako je to sauvala za kasnija pokoljenja
reporterska slika. Sva je vladina i klerofaistika tampa u sva tri glavna centra
drave pozdravljala sramno djelo ove vlade. Njime se ponosila i oznaavala ga kao
historijsko dravniko djelo od nedogledmh posljedica.
Jedva da se vjeruje, da je Paveli 26. marta 1941. mogao da porui u
Hrvatsku, tjeei svoje pristalice, da sa Trojnim paktom nije uvrena Jugoslavija,
poto se narod uveliko, naroito u Srbiji, digao protiv sadrine 25. marta. On je
rekao:
12
13

Danilo Gregori. Samoubistvo Jugoslavije. Beograd 1942., 156.

Danilo Gregori, Samoubistvo Jugoslavije, 158.

Likvidacija e doi brzo, jer oni, koji su potpisali ugovor izazvali su

u Srbiji ve ogorenje. Neka se nitko ne obazire na jaku neprijateljsku promibu. Ve skorih dana razviti e se u Srbiji dogaaji, koji e izazvati
konane djelatnosti. Sve to se poduzimlje s njihove strane, ne moe sprijeiti pov jesni i sudbonosni razvitak stvari. 14
Izgleda da su ipak misli, koje je ustaki historiar poslije dogaaja prebacio
ispred njih.
Elementarnom snagom digli su narodi Jugoslavije 27. marta uprljani obraz
nacije i osvjetlali ga od unienja, kojemu ga je doveo jedan izdajniki reim.
Bila je to jedna snana pojava ozdravljenja od tekog, gotovo dvodecenijskog infektivnog ataka amoralnosti i sluenja tuim interesima. Znalo se i osjealo na svim
stranama, da sada tek treba nastupiti borba na ivot i smrt. T a j dan obiljeen je u
itavom svijetu kao besprimjerni podhvat pobune protiv faistikog zavojevaa, koji
je bio na vrhuncu svojih pobjeda. I u svijetu se osjetilo, da se narodi Jugoslavije
vraaju najviim vrijednostima nacije i da su u tome trenutku zadali u toku rata
upravo oni, ovim svojim gestom, prvi naj elementarni j i moralni poraz nasilnom
Reichu i njegovom fireru. Znalo se, da e Hitler moi i htjeti da reagira samo ratom,
i tako izvesti pomou tenkova i avijacije ono, to je ve pomou pete kolone i izdajnike vlade izveo duhovnim i politikim zarobljavanjem Jugoslavije. Zato su i
ogromne mase svijeta, koje su izale tog dana na beogradske ulice izraavale uistinu
misao zdravih snaga svih jugoslavenskih naroda, kada su skandirale: Bolje rat
nego pakt! Ili Bolje grob nego rob! Poslije etvrt vijeka slobodno se orilo beogradskim ulicama ivjela Rusija!, i klicalo Staljinu i Savezu sa SSSR. Uz nacionalne zastave noene su u povorkama i one s petokrakom zvijezdom, kao crvene sa
srpom i ekiem. Ali 27. mart je podigao na noge i one amoralne snage, i svu petu
kolonu, koje su jedva ekale, da zapone Hitlerov napadaj na Jugoslaviju. Novu vladu
obrazovao je general Simovi, u koju su uli predstavnici svih ranijih opozicionih stranaka, pa i onih, koje su zakljuile Trojni pakt! Tako su uli u novu vladu i dr. Maek
i dr. Kulovec i dr. Krek, koji su se ranije zalagali za zakljuivanje Pakta, kao i politiku
naslona na Osovinu, a protiv zapadnih ratujuih sila! Meutim, ma da je dr. Maek
dao pristanak da ue u vladu, on je 27. marta kolebljiv i pun sterilne neodlunosti,
sve do 4. aprila kad je stigao u Beograd. Primivi se da bude podpredsjednik vlade,
dr. Maek je postavio uslove, koji su smatranai u svim politikim krugovima kao ucjenjivaki. Tvrdi se da je dr. Maek zahtijevao da nova vlada sa kraljem prizna ne
samo Sporazum od 26. VIII. 1959., nego da se prizna i odobri Pakt od 25. marta 1941.
U petokolonakim, kao i u profaistikim krugovima smatrani su ovi zahtjevi dra Maka
kao posljednja zraka nade da se izbjegne rat sa Njemakom zbog izazova od 27. marta
Meutim, Ante Paveli bio je od momenta dravnog udara do 6. aprila neobino
aktivan, kao to su to bili i njegovi naredbodavci, Duce Mussolini i conte Ciano. Hitler
i Mussolini su se sporazumjeli u pogledu njihovih interesa s obzirom na razbijanje
14

Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 49.

Jugoslavije. 31. marta upuuje Paveli u Hrvatsku poruku da budu ustae

spremni. Kako vam je poznato, dogaaji su se razvili onako kako smo si samo eliti
mogli i u kojem smo se pravcu borili dugi niz godina. Javite svima neka budu spremni
s potpunim pouzdanjem. Naa ustaka stvar je posve sigurna. S pripremama smo
tako daleko, da e se to primijetiti i u domovini i u svijetu, a dotle se drimo posve
hladnokrvno i radimo. 15
Kako je katolika crkva upravo mjeseca marta stavila sve svoje usluge na raspoloenje t. zv. Hrvatskom narodnom pokretu, spremajui se zajedno s njim za najznaajniji jubilej bila je neobino razdragana sa rezultatima 25. marta, jer je bila
uvjerena da je time otklonjena ratna opasnost, pa e tako moi da izvede u punom
sjaju jubilejske sveanosti. Meutim je ta radost bila kratkog daha. Sama dva dana.
Jer u broju 13, upravo na dan 27. III. morao je da objavi Katoliki list vijest
Ministra pravde o promjeni, koja je nastala uslijed dravnog udara. U vezi s ovim
javlja Ministar dr. Boa Markovi, molim Vas, da podrunom sveenstvu izdate
potrebno objanjenje o ovome dogaaju i preporuite mu, da narod obavjeuje o
potrebi okupljanja oko prijestolja, da svojim postupcima olaka zadatak kraljevske
vlade. Toj obavijesti Ministra pravde dodao je nadbiskup Stepinac nekoliko
redova. Stavljajui do znanja podrunom sveenstvu ovo slubeno saopenje, preporuam asnom kleru, da se svojim molitvama obraa Gospodinu, neka mladomu
Kralju u Njegovom vladanju dade svoj blagoslov i pomo, da naa Hrvatska i itava
drava ostane poteena od ratnih strahota, a njezini narodi da u miru, slobodi i
pravdi uzmognu raditi oko svoga napretka i blagostanja. 16 Ni reda vie, ni manje
to je bio dovoljan znak, kakvim je raspoloenjem nadbiskup primio vijest o promjeni od 27. marta.
Ove nadbiskupove rijei, kratke i suhe o znaenju 27. marta, osvijetlit e tek
pravim svpetlom njegove misli o promjenama koje e se dogoditi u Hrvatskoj 10.
aprila. Ali je neposrednije gledanje na 25. mart, kojim ga je doekala klerikalna,
i ona takozvana nabona tampa, kao to je recimo sarajevski Glasnik Sv. Ante.
U lanku fra M. Djaje, pozdravlja e 25. III. kao pravi dan spasenja! T a j dan
(t. j. 25. III.) je sinuo traak nade kao sunana zraka s tmurnog nebita. U podne
je radio javio tekst Pakta sa silama Osovine. Sluali smo govore dravnika i jedne
i druge stranke. Bilo je nade, da e se rat ukloniti i razum pobijediti. arija je vrlo
raznoliko propratila tu injenicu . . . Ne znam da sam kad u svom dugom vijeku imao
prilike promatrati vee skokove i akrobatske salto mortale u promjeni miljenja,
u izmjeni politikog uvjerenja nekih pojedinaca kao od 25. III. do 15. IV. tekue
godine kroz ravno tri sedmice. Ali takove preorijentacije nsu bile samo kod poje^
clinaca! Dravni udar! Proslava novog poretka ovdje je bila u nedjelju 30. III. Zatim
su hukai izazovno demonstrirali. Sad je ve sve ovisilo o tome, kako e sile Osovina
reagirati na izazov.17 Isti taj Glasnik sv. Ante u lanku i pjesmi istaknutog lana
K. A. Ive Lendia (Hrvatski Aleluja!) iskazao je svoja politika osjeanja o promjenama i u pravoj ekstazi kad pozdravlja dolazak Pavelia 1 ostvarenje N. D. H.
15
10
17

Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 49-50.

Prilog Katolikom listu, br. 13.
Glasnik sv. Ante 1941., br. 5-6, 161-168

Ante Paveliu! Ante Paveliu! Neka je milijun puta blagoslovljen svaki

-trenutak Tvoga izagnanstva! 18 .
T a j isti Ante Paveli koga su sa najveim nadama ekali ustae, najvei
dio radikalnog krila HSS i svi klerofaiste, bio je od 27. marta do 6. aprila ve u
prvim borbenim linijama. Hitler je dao odrijeene ruke Mussoliniju, i izmeu ova
dva glavna ortaka nije bilo sada nikakvog razmimoilaenja, to se tie Hrvatske
i Pavelia. Rije je bila tko e samo prvi doi do Zagreba, poto su petokolonake
izvidnice obavjetavale da je razorni rad u jugoslavenskim vojnim jedinicama savreno
uspio, a da je psihoza tako ve naena i pripremljena da ne e biti u Jugoslaviji
nikakva otpora. Ili ako ga bude bilo, trajat e tek nekoliko dana.
Prvog aprila izdao je Ante Paveli u Glavnom Ustakom Stanu (GUS)
svoju Prvu Odredbu. Ova Pavelieva Odredba u stvari je mobilizacija ustakih snaga
-u Italiji. Zacijelo ona je izdata po odobrenju i suglasnosti faistikih vlasti, pa i
samog Mussolinija, kako se to vidi u Cianovim memoarima, koliku je panju posveivao Duce planu upotrebe Pavelia i njegovih ustaa u napadaju na Jugoslaviju. Ovo
ujedno svjedoi koliko su bila iskrena Mussolinijeva nastojanja od 1. do 5. aprila 1941.,
da spase mir izmeu Jugoslavije i Osovine. Upravo ova Pavelieva odredba pokazuje, da su nastojanja talijanskog poslanika u Beogradu Mamellija ila za tim, to e
naknadna dokumentacija sigurno pokazati, da se dobije u vremenu. Svakako, ovaj
mobilizacioni poziv Ante Pavelia je jedan prilog vie naliju faistikih diplomatskih
metoda.
U ovoj Odredbi Paveli govori, da je 1. aprila 1937. razrijeio na osnovi
ustakog Ustava aktivne ustake slube sve lanove ustake organizacije na podruju
kraljevine Italije, i dosljedno sve ustake logore u Italiji. Paveli kae da je u svojoj
Odredbi od 1. IV. 1937. spomenuo da je to samo privremeno i da e oni biti opet pozvati pod oruje, im nadoe as, im nas domovina pozove. A taj as i taj poziv e
doi, te emo mu se odazvati uvijek i svagdje, gdje god se tko nalazio. Paveli kae,
da je sada doao as i da ih domovina zove.
Stoga pozivam ovom Odredbom sve pripadnike ustakog pokreta, koji
se nalaze na ovom podruju, ponovno na djelatnu ustaku slubu i pod oruje.
Na temelju ove Odredbe imadu sve reene ustae odmah pridoi u sabirni
logor, svrstati se u postrojbe, te odmah pristupiti radu i pripremi, da budu
spremni za polazak na ratnu d jelatnost i proveden je opega narodnoga
ustanka U svim hrvatskim zemljama, a u svrhu osloboenja hrvatskoga naroda ispod tuinskog srbijanskog jarma, te za uspostavu samostalne i Nezavisne Drave H r v a t s k e . . . S pomou bojom i naih velikih^ prijateljskih
naroda naa e domovina . . . biti u najkrae vrijeme slobodna i bit e uspostavljena samostalna i nezavisna drava Hrvatska, od Mure i Drave do
Drine, te od Dunava do sinjega Jadranskog mora. 19

18

Glasnik svetog Ante 1941., br. 5-6. Ivo Lendi, Hrvatski Alleluja. Lovori
Novije hrvatske rodoljubne pjesme. Zagreb 1943., 14.
19
Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 51-52.

Ve sutradan odredio je Paveli, da se talijanski ustae sakupljaju u Pistoji

odakle e krenuti prema jugoslavenskoj granici. Paveli je istodobno izdao i Naputak prodornih ustakih odjela, koji se nalaze u hrvatskim krajevima. U tim
Naputcima je reeno, da se odmah u svakom mjestu, koje se zauzme, pozove stanovnitvo pod oruje i da ga se zakune Bogom Svemoguim i Sveznajuim prema
obrascu ustake zakletve ; da e se pod ustakom zastavom u ustakim redovima
boriti za osloboenje hrvatskog naroda i za izvojevanje N D H , da e izvriti sve
odredbe poglavnika i svaku zapovijed svojih predpostavljenih u ustakoj vojsci, da
e uiniti sve, to mu se naloi, da e najstroe uvati svaku povjerenu tajnu i da
nikada nikome nita odati ne e. Dakako i ova je zakletva zavravala starom
crkvenom: Tako mi Bog pomogao, Amen! 20
Ve 4. aprila proradila je ustaka radio stanica, jedna u Beu, a druga u
Italiji. Ve ranije bili su obavijeteni hrvatski ustae i klerofaisti na t a j za njih
znameniti dogaaj. Sauvani su nam programni govori Pavelia 4. i 5. aprila, tovie, 5. aprila uvee 23,20 asova u Beogradu je snimljen t a j govor na gramofonskoj
ploi. 21 Medu ostalim Paveli, obarajui se na diktaturu i srbijansku hegemoniju,
napada Sporazum i saopava da je hrvatski ustaki pokret izdrao, jer se nije dao
obmanuti sporazumakom varkom. Ustaka borba dola je do odlunog udarca.
Doao je as osloboenja! Hrvatski narode! Ustaj na noge, lati se
oruja. Svrstavaj se u bojne redove i stupaj pod ustaku zastavu, na kojoj
su ve zapisana slavna djela pobjede. Ustaj, kucnuo je as naega osloboenja, dii se da svoju domovinu od neprijatelja oistimo i da uspostavimo
svoju slobodu u svojoj kui, u samostalnoj i Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj,
u kojoj e biti ujedinjene sve hrvatske zemlje .. . Naa je pobjeda osigurana . . . Hrvatski ustaki pokret stavio se ne od danas, nego ve od deset
godina uz bok naih prijatelja, uz bok velikog talijanskog i njemakog naroda i zato danas silne i ogromne vojske velikih voa tih velikih naroda
Hitlera i Mussolinija, kojima se vie nitko oduprijeti ne moe, stoje na
nau obranu te zajamuju nae osloboenje, nau pobjedu, nau slobodu i
nau Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Na cijelom hrvatskom povijesnom i neprekidnom narodnom p o d r u j u . . . S pomou Bojom i naih velikih prijatelja . .. Die se slobodna i Nezavisna Drava Hrvatska, u kojoj e hrvatski
seljaki narode, biti u tvojim rukama sva zemlja i sva vlast, u kojoj e zavladati pravo i potenje, a iz koje e biti iskorijenjen sav korov, to ga je
tuinska dumanska ruka bila posijala. U dravi Hrvatskoj bit e osiguran
kruh i blagostanje, sloboda i ast kroz duge vijekove hrvatskim pokoljenjima. 22
Jasno i odreeno, sam Paveli, bio je upoznat da je spremljen pohod Hitlera
i Mussolinija na Jugoslaviju. I Paveli spreman da pomogne pri moralnom razaranju Jugoslavije, sa ono nekoliko stotina ustaa u talijanskim logorima. On je ispovijedio, da ve deset godina surauje sa monim prijateljima Nijemcima i Talijanima na
ruenju Jugoslavije. Ova injenica je takoer veoma znaajan komentar za politikomoralnu pozadinu 25. marta, u glorifikaciji Jugoslavije i kneza Pavla, izreenoj od
20
21
22

Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 54-60.

Snimio ga je profesor Muzike akademije Kota Manojlovi.
Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 69-70.

samog Hitlera, tog monstruoznog dana. A poslije samo dva dana, 27. marta, odnosno
6. aprila, u motivacijama objave rata, napao je Fhrer tu istu 25. marta glorificiranu
zemlju, najpogrdnijim izrazima uvrijeenog ulinjaka. Tako je i moral nacionalsocijalizma dobio svoje osvjetljenje. Ni prvo ni posljednje. Faizam i naconalsocijalizam
slili su se nad Jugoslavijom u demonski monstrum.
Povampireni frankovluk u zajednici s uvrijeenim klerofaizmom, koji se
poslije odbaenog Konkordata gotovo otvoreno stavio u slubu neprijatelja svoje
zemlje, zabiljeio je tako trenutnu pobjedu zabadajui no u lea roenoj zemlji
i dravi, izdajui je na najpodliji nain. Sve ono to e sada slijediti, bit e ponovljena, ali u stranijem obliku izraena parafraza dogoaja i nastojanja iz prvih
mjeseci 1914., koja e se ovdje pretvoriti u etiri strane godine ustakog i klerofaistikog terora.
Konano doao je t a j tako dugo oekivani as klerofaistike odmazde. Kad
su njemake tuke razarale Beograd i pretvorile ga u jezivu baklju, poglavnik
Paveli obratio se hrvatskim vojnicima, koje mistificira sraunatom propagandom,
tvrdei da su ve
sve ustake vojne snage u pokretu, a ustaki prodorni odjeli ve na mnogim
mjestima probili srpske bojne redove razoruali ih i zarobili, te munjevitom
brzinom napreduju u srce domovine, da uspostave samostalnu i N D H . ..
Hrvatski vojnici! Vas su poslali pod oruje srbijanski kralj i srbijanska
gospoda u sporazumu i poduprta od onih, koji su s najpokvarenijom beogradskom gospodom pravili sramotni Sporazum. I nalau vam da branite srpsku
dravu i srpsku zloinaku vladu te da pucate na hrvatske sinove, na svoju
brau i na prijatelje vojnike, koji se bore za hrvatsku domovinu i za hrvatsko osloboenje . . . Odstranite srpske asnike, upotrebite puke protiv onih,
koji su zarobili hrvatski narod, obeastili sve hrvatske svetinje, te zaposjeli
hrvatska ognjita i hrvatsku zemlju. To vam je sveta dunost. Hrvati vojnici,
katolici i muslimani! . . . Vaa hrabra srca i junake desnice pokazat e, da
ste dostojni slave svojih djedova, koju vam je namrijeti buduim pokoljenima, sinovima i unucima. 23
Najvei dio klera, svjetovnog i redovnikog bio je od prvih trenutaka
nesklon Jugoslaviji, uistinu najpouzdanija peta kolona i suradnik pri zavojevakom
ulasku Nijemaca i Talijana, i talijanskih malobrojnih ustaa, u hrvatske
krajeve. Peta kolona, koju su sainjavali klerofaisti, frankovci svih boja zajedno
s ustaama i Graanska i Seljaka zatita HSS posluale su emigranta izdajnika, i postupile su po njegovim nareenjima, ne samo pri demoraliziranju vojske, nego i pri
njenom razoruavanju.
Mile Budak, jedan od prvih Pavelievih suradnika, njegov prvi doglavnik
i uveliko organizator krvavih ustakih akcija tokom 1941., naroito mjeseca marta,
izjavio je u svom govoru na ustakom zboru u Slavonskom Brodu 15. juna 1941.,
kad je veliao zasluge pojedinaca kao i itavih hrvatskih organizacija koje su se
istakle pri slomu Jugoslavije, da nije bio rijedak sluaj da su se pojedini sveenici
23

Mijo

Bzik,

Ustaka

pobjeda,

73.

istakli u razoruavanju oficira jugoslavenske vojske. Tako je, tvrdi Mile Budak,
jedan seoski kapelan razoruao tri generala i 50 oficira i hiljadu vojnika. Drugi je
opet sveenik, udruivi se sa dvojicom financijskih straara zarobio dva generala,
etrdeset srpskih oficira, a jedan franjevac uz pomo nekolicine mladia razoruao
je cijelu srpsku etu.24 To su prva ustaka samopriznanja klerofaista i ustaa o dodiru i zaslugama njihovim za ustaku pobjedu. Drugi jedan izvjestilac, zabiljeio jc
i Budakova objanjenja, kako su frankovci i ostali sveenici pripravljali ovu zajedniku stvar. I dogaalo se ono, to vi bez sumnje niste shvatili. Dolazili su u sela
i gradove razne ustae, koji su kao fratri pod mantijama nosili svata i pripremali
narod. Raspirivali smo ustaku mrnju diljem itave Hrvatske tako, da kad je doao
as, nai nas prijatelji Nijemci i Talijani ne naoe samo spremne ve i osloboene. 25
Paveliev govor jo je vie djelovao 7. i 8. aprila, kad je ustvari ponavljao
hrvatskim vojnicima, koji su se nalazili u jugoslavenskoj vojsci, da izvre svoj ustaki
zadatak. I sada se Paveli obara na sporazum, kako bi one iskrene pristalice HSS,
to vie zbunio i demoralizirao. A to mu je uvelike i uspjelo, prvenstveno, pomou
znatnog dijela domaeg klera, kojemu je sada doao trenutak, da se osveti za odbaeni
Konkordat. I opet velike parole o slobodnoj i nezavisnoj Hrvatskoj. I opet obeanja o
obeanoj zemlji, u kojoj e protei mlijeko i med im ustae srue versaljsku Jugoslaviju. Svakako je zanimljivo, da Paveli, ma da napada sporazum, nikako i nijednom
rijei ne apostrofira lino dra Maka, iako je za njega znao, da je uao i u 27-martovsku
vladu. Da apelira i na njegove partijske pristalice, vidi se i po tome, to ovaj put naglaava, kako e u N D H vladati samo seljaki narod, sam gospodar u svojoj kui.
Ni danas nitko nema ovlatenja od hrvatskog naroda, da njegovu sudbinu vee sa
stranom sudbinom, koja eka Beograd, Srbiju i zapadne demokracije, jer se je hrvatski
narod ve nebrojeno puta i u svakoj zgodi otvoreno i jasno izjavio za potpuno odcijepljenje od Srbije i za uspostavu samostalne i Nezavisne Drave Hrvatske na cjelokupnom hrvatskom povijesnom i neprekinutom narodnom p o d r u j u . . . 2 6
Uistinu, sedmog aprila dolo je ve na mnogo mjesta do pobune u hrvatskim pokrajinama i sukoba izmeu ustakih i ostalih Maekovih organizacija s
jugoslavenskom andarmerijom, pa i vojskom, naroito pri agitiranju ustaa da se
narod ne odazove mobilizacionom pozivu vojnih vlasti. Poelo se sa dezertiranjem pojedinaca, zatim veih skupina, a onda je talas dezerterske psihoze zahvatio vrlo irok opseg. Na kraju raspadali su se itavi pukovi. Klerofaist Ante
Orani, jedan od istaknutih klerofaistikih, frankovako-ustakih aktera iz vremena
prije sloma Jugoslavije, kao jedan od urednika i agilnih suradnika Hrvatske
smotre ali i aktivnih lanova K. A., identificira ustae sa Hrvatima, to e
kasnije biti redovna pojava u ustakoj tampi prikazao je njihovu ulogu u razbijanju Jugoslavije kao aktivnih uesnika u petokolonakim akcijama, elei da dade
naroiti znaaj vojnikog karaktera toj defetistikoj akciji unutar vojske, koja je i
inae ve bila uveliko nagrizena rdavim oficirskim kadrom, Ante Orani u pravom
24

Za dom. Glasnik za politika, gospodarska i kulturna pitanja. 1941., br. 1.

Novi list 16. VI. 1941. itav niz primjera ove vrsti objavljuje zbirka Dokumenti o
protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera. Zagreb 1946., 41-53.
26
Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 78.
25

kompleksu slabe vrijednosti potencira tu ulogu Hrvata u slomu balkanske fronte.

Na, glasove, koji su potjecali iz rodoljubnih redova, da su ti defetistiki akteri izdali
Srbe, Orani odgovara:
I to bijae sasvim tono. Zaista smo ih iznevjerili. I da bi se znalo,
kakvu su ulogu Hrvati imali u toj toliko oekivanoj i eljkovanoj balkanskoj
fronti, u toj fronti s toliko vere u pobedu demokracije i Versaillesa, veoma
je vano znati, kako smo ih izdali, gdje, te da bi se znala uloga Hrvata
u razbijanju te fronte u odnosu prema ulogama svih ostalih, koji su takoer
sudjelovali u slomu iste fronte. A sudjelovali su mnogi, ponajvie Nijemci,
pa onda Hrvati, pa zatim Talijani, Bugari i M a a r i . . .
Raspravljajui o znaenju Hrvata u slomu balkanske fronte, Orani se
zaustavio na pripravnom defetistikom radu u redovima vojske, o emu tako uvjerljivo govori conte Ciano u svojim memoarima pripravljajui se za t a j sudar, koji je
imao svoj puni rezultat kad je doao Paveliev odluni as. Cinikim samopriznanjem Orani se ne ustee, a da ne kae da je
ona unutarnja, revolucionarna, ruilaka uloga t. j. ona uloga, koja je slom
pospjeila ne izvana, kao njemaka vojska, nego iznutra tako, da u toku
borbe i sloma nije nita bilo u redu, nita bilo na mjestu, i u pravo vrijeme,
nita spremljeno i otpremljeno u pravi as, nita pucalo u prave ciljeve, nita
ilo kamo treba i nita izvjetavalo kako treba, to je bila ona velika znaajna
i odgovorna uloga Hrvata u slomu balkanske fronte. U toj svojoj ulozi
Hrvati su se u balkanskom ratu upravo besprimjerno iskazali. I isto onako,
kao to su Hrvati negda za vrijeme mira svi kao jedan glasovali protiv
Srbije, protiv srbijanske megalomanije i hegemonije, protiv terora i eksploatacije, tako su i sada u ovom ratu svi Hrvati kao jedan, otkazali poslunost,
neizvravali naredbe, ometali vezu, irili paniku, netono gaali, onesposobljavali tankove, automobile, avione i topove, te ostala mainska oruja za
borbu, razoruavali srbijanske rasputene i divljake mase . . .
U punoj iskrenosti ovaj klerofaist ispovijeda kako se je spremao, organizirao i izvodio jedan od mnogobrojnih neposrednih uzroka za tako brzi slom Jugoslavije. Petokolonaku ulogu ustaa i klerofaista naziva Ante Orani kao veliko,
junako i gotovo odluujue sredstvo pri brzom slomu otpora jugoslavenske vojske.
Veliajui zasluge njemakog saveznika pri ruenju jugoslavenske fronte, Orani
smatra, da su odmah poslije Nijemaca za to najzasluniji ustae i sav onaj mnogobrojni
klerofaistiki i frankovaki elemenat, koji je izvirao iz Maekovih Graanskih i
Sljakih zatita, i uslijed mobilizacije uao u vojsku.
Prema tome poslije njemake vojske, koja je u slomu balkanske fronte
bila najaktivnija i najdjelotvornija i zbog toga po ulogama najznaajnija,
a po zaslugama najvea. Hrvati koji su po svojoj aktivnosti i djelotvornosti
od svih ostalih naroda, koji su sudjelovali u slomu balkanske fronte, bili
najaktivniji i najdjelotvorniji, imaju po tome od svih ostalih naroda najveu
ulogu, a s time u vezi i najznaajnijih zasluga za slom balkanske fronte . . .
I dok su mnogi ostali doli poslije Nijemaca i Hrvata, kada je bUo sve
gotovo, Hrvati su u toku rata aktivnom borbom odostraga, a Nijemci sprijeda, lomili i konano slomili Jugoslaviju i po tome sveukupnu jugoistonu

i balkansku f r o n t u . . . Zbog toga vie, nego svi ostali, iskljuivi Nijemce,

Hrvati mogu biti ponosni, da su svoju ulogu u slomu balkanske fronte izveli
u duhu tradicije hrvatskih vojnikih podviga i u savezu s njemakom vojskom izvrili svoj vojniki posao u slomu balkanske fronte onako, kako su to
od Hrvata oekivali oni, s kojima su se Hrvati jo u prolom svjetskom ratu
rame uz rame borili i ginuli na istim barikadama, na istim frontama, a
protiv istih neprijatelja. A ta uloga Hrvata u slomu balkanske fronte nije
bila neznatna .. . Slomom Jugoslavije slomljen je poslije Engleza najzadrtiji, najuporniji i najkrvoloniji Versaljac na Balkanu, te ostvarena Nezavisna Drava Hrvatska, a slomom Jugoslavije i Grke, t. j. balkanske fronte,
slomljen je Versaljski Balkan, i time velikom zaslugom Hrvata, i jo veom
zaslugom Nijemaca i ovaj dio stare Versaljske Evrope sveden je i uklopljen
u novi i antiversaljski evropski duh reda i rada, te sree i blagostanja. 2 *U ovome petokolonakom samopriznanju i hvalisanju ustae, koji uobraava
da govori u ime Hrvata, sva je sutina i sr klerofaistiekih nastojanja, koja su bila
svijesno i podsvijesno kanalizirana iz takozvanog Hrvatskog narodnog pokreta, i iz
ustatvom inficiranog dijela HSS, prema Anti Paveliu, njegovim tenjama i plaenikoj ulozi pri slomu i za slom Jugoslavije, dosljedno za monstruoznu N D H .
Paveli, u svojim porukama sa bekog i talijanskog radija, 8. aprila je
govorio o opem narodnom ustanku, u kome uestvuju sve ustake vojne snage
koje su ve u pokretu, a ustake prodorne formacije razbijaju srpske vojne snage i
munjevitom brzinom napreduju k Zagrebu, da uspostave samostalnu i nezavisnu
dravu Hrvatsku. Naa je pobjeda potpuno osigurana, jer se za n j u bore i ogromne
nepobjedive vojske naih prijatelja, vojske Italije i Njemake. 28
U predveerje 10. aprila poruio je Paveli svojim pristaama u Hrvatskoj
da se spreme za dolazak njemake i talijanske vojske. Doekajte svagdje i svagda
hrabre vojnike naih prijatelja i zatitnika s veseljem, s oduevljenjem, potovanjem i s bratskom ljubavlju. Okitite kue hrvatskim trobojnicama i znakovima
prijateljskih naroda i vojske. Ovi vojnici znadu, da prolaze kroz prijateljske zemlje,
no neka se i na licu mjesta osvjedoe, da su ih Hrvati u hrvatskim zemljama primili
onako bratski i s ljubavlju, kako to uiniti znadu samo estita, zahvalna i vjerna srca
hrvatskog naroda. S njima dolaze u tvoju sredinu, hrvatski narode, s pukom u ruci,
hrabro se borei i tvoji sinovi, dolazi i hrvatska ustaka vojska! 29
Meutim 10. aprila, kad je general Slavko Kvaternik, krilnik ustakog
poglavnika, objavio preko zagrebake radio-stanice u ime poglavnika, osnivanje
N D H , Paveli se jo nalazio u Pistoji iznenaen tako brzim razvojem dogaaja.
Zajedno s Paveliem nalazili su se u Pistoji i ustae koji su se postepeno pribirali i
dolazili na to sabiralite, pa prema tome nije moglo biti rijei o njihovom munjevitom i brzom napredovanju k Zagrebu.
Puno rasulo vojske zbog izdaje vlade, generala i najveeg dijela oficira omoguilo je ustakim vodama uz pomo njihovih istomiljenika da izvedu svoje plaeniko djelo dogovoreno izmeu Pavelia i conte Ciana, a odobreno od Mussolinija i
27
Ante Orani, Uloga Hrvata u slomu balkanske fronte. Vojno obranbene zapreke balkanske fronte. Hrvatska smotra, 1941., br. 9-10, 540-548.
28
Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 81.
29
Mijo Bzik, Ustaka pobjeda, 85.

Hitlera. U ime Pavelia odrao je 10. aprila, general S. Kvaternik na Veliki etvrtak
na radiju kratak govor, koji je zapoeo ovim rijeima:
Hrvatski narode! Boja Providnost i volja naeg saveznika te mukotrpna viestoljetna borba hrvatskog naroda i velika portvovnost naeg Poglavnika dr. Ante Pavelia, te ustakog pokreta u zemlji i u inozemstvu:
odredili su, da danas, pred dan Uskrsnua Bojeg Sina, uskrsne i naa Nezavisna Hrvatska Drava . ..
Poslije ove kratke izjave vojskovoe S. Kvaternika, spiker je proitao
drugu izjavu, za koju je reeno, da ju je napisao vlastoruno dr. V. Maek, podpredsjednik Cvetkovieve i Simovieve vlade, koji je prosto pobjegao u Zagreb
poslije prvog bombadiranja. Iz ove izjave se vidjelo, da se dr. Maek saglasio sa
proglaenjem NDH. Dr. Maek je pozivao cio narod da podri novo stanje, odri
red i mir i da podupre novu ustaku vlast. Najvei dio pristalica HSS smatrao je,
kao uoistalom i svi rodoljubi tada jo nedovoljno upoznati sa dotadanjim izdajnikim radom dra. Maka, da ta izjava ne potjee od njega, ili ako je ona tona,
da je bila silom iznuena. Meutim, poslije sloma ustake N D H utvrdilo se, da je
dr. Maek dao tu izjavu posve slobodno,, i da ju je sastavio zajedno s ing. Koutiem
u svome stanu, i u prisutnosti njemakog pijuna Vesemayera, s kojim je dr. Maek ve
ranije podravao veze, pa ju je lino predao vojskovoi Kvaterniku.
Ova izjava ,u cijelosti glasi:
Hrvatski narodel Pukovnik Slavko Kvaternik, voda nacionalistikog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na cijelom
historijskom i etnografskom podruju Hrvatske, te je preuzeo vlast. Pozivam sav
hrvatski narod da se novoj vlasti pokorava i pozivam sve pristae HSS-a koji su na
upravnim poloajima, sve kotarske odbornike, opinske naelnike i odbornike i t. d.
da iskreno surauju s novom vladom.
Tako je ovim svojim postupkom dr. Maek ostao na liniji sa koje nije saao
d maja 1939. kad je zapoeo sa conte Cianom da gradi svoju nezavisnu Hrvatsku,
koju mu je Paveli, 1941. interesantniji Mussoliniju i Hitleru uz njihovu pomo
ostvario i tako dr. Maka zbacio sa sedla, na kome je on toliko vremena jaio svoga
bijelog konja uz aplauze tolikih klerafaistikih simpatizera dokle su se nadali da
e on izvesti posao koji je sada preuzeo u svoje ruke emigrant iz Siene.
Istog dana uvee oko sedam sati, na Trgu Stjepana Radia, odrao je
kratak govor specijalni izaslanik voe Reicha (po svemu izgleda, da je to bio kasnije
poslanik njemakog Reicha pri N D H von Kasehe). I on je priznao, da je bio u
Zagrebu ve 1. aprila, i da je sve pripremio s ustakim veleizdajnicima, za ovaj dan
proglaenja NDH.
30
Ovo je izjavio na procesu nadbiskupu Stepincu, odranom u Zagrebu, kao svjedok, sam
Slavko Kvaternik. nemajui nikakva razloga da tereti ma ime dra Maka. Nekoliko datuma nredstavliaju uistinu svu nakaznu fizionomiju dra Maka. Naime 25. III. je za Pavla. 27. III. za Petra,
10. IV. za Antu. iste 1941.. dok e maja 1945. biti za svu svjetsku reakciju uvijek protiv vlastitog naroda. Vidi: Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i druini ustako-kriarskim zloincima i
njihovim pomagaima. Zagreb 1946.. 192.

Drugovi! Boravio sam ovdje ve nekoliko puta. Uvijek tiho i utljivo.

Prije osam dana doao sam opet ovamo, da bismo donijeli odluku, da se
zaloimo zajedniki za vau slobodu, a u duhu naega vjenoga drugarstva.
Ja danas proivljavam najvei dan svoga ivota. Prisustvujem roenju slobodne Hrvatske Drave. Drugovi! Smatram, da smo svojim praktikim ulokom, stojei ovih dana uz vas, pokazali, da vi pripadate nama a mi vama. 81
Tiho i utljivo, jo za Jugoslavije, donesena je odluka u duhu vjenog
drugarstva pijunski i konspirativno sa svima onima, koji su zajedno s Paveliem
ruili Jugoslaviju. To su bili pored ustaa nesumnjivo i svi oni, koji su se prvih trenutaka N D H nali na zajednikom radu.
Da je ovaj specijalni izaslanik voe Reicha uistinu ranije dolazio i da je
s ustaama i njihovim glavnim intelektualnim suradnicima klerofaistima sve unaprijed spremio, ostavio je dokaza i sutranji dan po proglaenju N D H , kad je zagrebaki radio, U. IV. 1941. u 16,30 sati saopio graanima Zagreba, da sveano doekuju njemaku vojsku i prozore iskite cvijeem. Graani su osim toga
upozoreni da d a l j n j a n a r e e n j a i saopenja ekaju sa svoje radio stanice, ili kako su
je ve u ustakoj terminologiji prozvali krugoval. Narodu izvan Zagreba poruilo
se, da se odmah obrati na sve upne urede, gdje e od sveenika dobiti uputstva za
daljnji rad. Naravno, jasno je, da su ta ustaka uputstva data upnim uredima i njihovim efovima upnicima, upraviteljima upa i kapelanima, jo prije 10. aprila,
dakle prije proglaenja N D H , prema ranijem sporazumnom dogovoru. Nema sumnje
zato, to su svi ti bili ve ranije spremni kao njihovi suradnici i povjerenici za veliko
ustako zlodjelo, za stvaranje N D H . To je najoigledniji znak, da se cjelokupna
crkvena institucija u Hrvatskoj stavila u slubu veleizdajnikog pokreta i u slubu
novog stvorenog stanja, da su crkvene institucije, prvenstveno upni uredi postali
instrumenat ustakog sistema i ustake N D H , oevidno ranije pripremljeni za takav
dogaaj. Jer, tko bi se usudio savjetovati graanstvu da se obraaju za sva, pa i za
povjerljiva saopenja, ustanovama za koje se nije bilo sigurno da e izvriti nareenja
tako vana u prvim trenucima preuzimanja vlasti? To su mogli da budu samo najpovjerljiviji. A te su ustanove doista i bile najsigurniji oslonac u prvim trenucima kad
je izvjesna neizvjesnost mogla jo mnoge neodlune pokolebati. Ali, u najvei dio
sveenstva nije se nikako sumnjalo u vrhovnom GUS.
N i j e bez znaenja injenica, koja osvjetljuje odnose klera prema Paveliu
i njegovim nastojanjima, koja se nalazi u jednoj muzikoj zbirci pjesama Hrvatsko
selo, komponiranih od franjevca Bernardina Sokola, u kojoj svaka pjesma ima ne
samo svoj crkveno-katoliki ton, nego svaku proima i politika i ustaka misao. T a j
pjesnik-kompozitor u svojoj politiko-patriotskoj inspiraciji progovorio je kroz zvukove, koji su odjekivali u ustakim logorima u Italiji, kao i u Hrvatskoj.
Ante e donijeti Hrvatskoj spas,
H r v a t e na svome biti svoj! 32
Kroz ovu pjesmu o d j e k u j e i smisao obraanja za uputstva na upske urede.
31
32

Katoliki tjednik 27. IV. 1941.

Hrvatski narod 31. VII. 1941.

Ovaj pjesnik-kompozitor, bio je uveliko zaduio ustaki pokret jo i time

to je ranije bio veoma pouzdan Paveliev kurir, saobraajui izmeu Jugoslavije i
Italije, nosei poruke i nareenja u Hrvatsku od Pavelia. S ovim fratarskim ustaom
sastat emo se jo u ovoj knjizi.
Meutim, hrvatskom kleru dao je pravi poticajni primjer stava prema
ustakoj veleizdaji i proglaennju N D H vrhovni ef katolike crkve u Hrvatskoj,
zagrebaki metropolita dr. Alojzije Stepinac. Urbi et orbi objavljena je prava povezanost izmeu nadbiskupa i ustakih prvaka! I to u prvim trenucima same N D H .
Jer, ve U. aprila 1941. nadbiskup Stepinac je posjetio svoje ranije poznanike i
prijatelje, koji su zauzeli ministarske poloaje u prvoj provizornoj vladinoj upravi,
jo prije nego to je u Zagreb stigao Ante Paveli. Jedan od krvavih terorista,
koji e takoer proslaviti sa svojim djelima najkrvaviji reim, to ga je imala
Hrvatska od kralja Tomislava kroz hiljadu godina, bio je dr. Milovan ani, koji je
tih dana uzeo u ruke ministarstvo policije. Tome ovjeku poao je nadbiskup Stepinac
da ga u svoje ime kao i crkve, koju je predstavljao pozdravi, i da s njime ostane
u duem razgovoru, kako je to vrlo radosno objavila ustaka tampa. 33 To joj je pak
bio jedan od veoma vanih propagandnih elemenata, s kojim su oni posredno govorili
i agitirali kako treba da se prema ustakom reimu vlada sav ostali kler, ne samo onaj
koji je bio duhovno pripravljen za trenutak objavljivanja NDH, nego i onaj dio koji
je bio ne samo rezerviran nego je i skeptiki promatrao ovu raniju suradnju sveenstva
s ekstremn m nastojanjima ustakih voda i nj hovih izvoditelja.
Nadbiskup Stepinac nije se zadrao samo na ovim posjetima kurtoazijske
prirode. On je poao i tadanjem poglavnikovom zamjeniku Slavku Kvaterniku, tom
samozvanom vojskovoi kasnije i maralu. Naime, na veliku subotu, posjetio je
Slavko Kvaternik nadbiskupa, a odmah istog dana nadbiskup mu je uzvratio posjetu.
Katoliki list saopuje, da je tom prigodom nadbiskup izrazio ne samo svoja estitanja. za objavljivanje NDH, nego je istodobno izrazio i svoje aljenje povodom
smrti njegova brata Petra Kvaternika, koji je kao ustaki odmetnik poginuo u borbi
s regularnim trupama jugoslavenske vojske u Crikvenici, u trenutku kad je objavljivao u tom mjestu N D H i odcjepljenje od Jugoslavije. T a j isti pastoralno-crkveni
list kae za tog veleizdajnika i za taj dogaaj da se zbio u asu kad je vrio najljepu dunost svoga ivota objavljujui obnovu hrvatske dravnosti i pao kao
rtva svoga domoljublja, dakako ustakoga.34 Svakako Katoliki list nije nita
mogao da napie to ne bi odobrio i sam nadbiskup. Ali i sam nadbiskup Alojzije
Stepinac oglasio kao ustaa ili ustaki prijatelj i one ustake porodice, ali i ustakih
funkconera, kad je tom veleizdajniku i ustai uestvovao na sprovodu, ali ne samo
kao moda njegov raniji poznanik, nego i sa svim dostojanstvom vodei sprovod pod
mitropolitskom mitrom.
Sve ovo, to se deavalo od etvrtka do uskrnje nedjelje i ovi izrazi naroite
panje prema ustakim rukovodiocima, i lini nadbiskupa Step ! nca kao i njegovog
lista, sa velikom je radou zapazila ustaka tampa i obiljeila kao uspostavljanje
uske saradnje izmeu ustakog pokreta i katolike crkve u Hrvatskoj. Hrvatske
33
34

Hrvatski narod 14. IV. 1941. Politika, 6-8, 1, 1946.

Katoliki list 1941., br. 16, 195.

novosti u svom uskrnjem broju, u drugom po redu izlaenja, podvukle su znaenje

ovih meusobnih posjeta kao i srdanost, kojom je zagrebaki nadbiskup pozdravio
zamjenika poglavnika, lim. je uspostavljena uska saradnja izmeu ustakog pokreta
i najvieg predstavnika rimokatolike crkvene vlasti u dravi Hrvatskoj.
Istoga dana, poslije podne, obavljena je u katedrali sveanost veernjeg
Uskrsnua. Za tu crkvenu sveanost, kazuje Katoliki list bilo je od vanosti, to
je imala jednu znaajnu epizodu. Naime poasno mjesto, odreeno za zastupnika
dravne vlasti, zauzeo je Paveliev zamjenik general Slavko Kvaternik. Kad je
nadbiskup zavrio sveane obrede i uputio se iz svetita prema izlazu njemu je pristupio ustaki vojskovoa, poljubio prsten nadbiskupu i zamolio nadbiskupa za
blagoslov. Potom je general kleknuo a nadbiskup ga pred ogromnim brojem
prisutnih blagoslovio. 35 Ovo je, uistinu bio simbolian i vizuelan susret dviju vlasti
na zajednikom djelu u N D H . Sacerdotium i Imperium u zagrebakoj katedrali,
blagoslivljanja jednog od najveih izdajnika hrvatskog naroda, koji je zabadao no u
lea svoje drave u njenoj agoniji, zbivalo se u trenucima, kad je njemaka soldateska
u pobjedonosnom orgijanju ulazila u prijestolnicu Jugoslavije. U prijestolnici gdje je
prije sedam godina i zagrebaki nadbiskup sveano poloio zakletvu vjernosti, koju
je upravo tog sveanog dana, u samoj zagrebakoj katedrdali, poslije svrenih ceremonija Uskrsnua, pogazio. Zacijelo, u ovim trenucima, bio je to isti onaj govornik iz
Pregrade iz 1933., kad je govorio o poganskom kralju Antiohu i ratobornim, oslobodilakim Makabejcima, ustvari u aluziji o ustaama.
Ustaka tampa naroito je podvukla znaenje posjete nadbiskupa Stepinca,
koju je uinio 16. aprila Paveliu. Jo je vie odjeknula vijest koju je i radio prenosio
da je nadbiskup u svojim dvorima priredio sveani banket ustakim emigrantimaoficirima, kako su o tome navodu rjeito govorile slike koje je tampa objavila. 36
Svi ovi navedeni postupci nadbiskupa Stepinca, koje je objavila zagrebaka
tampa, a iz nje i sva ostala, bili su objavljivani i preko radija kako bi kler u cijeloj
zemlji saznao kakvo gledite zauzima njihov duhovni poglavar u Hrvatskoj prema
novostvorenom stanju. Veliki je broj oevidaca i pouzdanih lica, koja saopuiju, da
je u Splitu na franjevakom samostanu, na obali, bio montiran mikrofon koji je
preko itavog dana objavljivao vijesti, a meu njima i ove o dranju zagrebakog
nadbiskupa! Svima je bilo jasno, a tako su kasnije mnogi sveenici, kako emo jo
vidjeti, izjavljivali, da se nadbiskup Stepinac svom duom priklonio novom stanju.
Dakako, bez obzira na Syllabus, prema 63. i 64. stavu tog, gotovo ex cathedra
objavljenog tumaenja i osuivanja zabluda, zbog kojih je Pijo IX. izdao svoje
poslanice, dijelom i zato da bi sauvao svoju dravu, koja se usprotivila ujedinjenju
Italije. Nadbiskup Stepinac nesumnjivo se ogrijeio o t a j Syllabus. Ali ne samo on,
nego i svi ostali biskupi, kao i sveenici, koji su za njegovim primjerom poli i
pogazili svoje zakletve uinjene iz ljubavi prema domovini, ma da im je 64. lan
Sylabusa to najstroe zabranjivao. 37
35

Katoliki list 1941., br. 16, 195.

Vidi sliku u: Dokumenti o protunarodnom radu, 358.
Josip Gunevi, Silab i moderne zablude. Mostar 1921. (Savremena pitanja. Vjerskoznanstvene rasprave za naobraene krugove. Serija III, Svezak 11 i 12).
Popis (Svllabus) koii obuhvaa poglavite zablude naega vijeka, to su osuene u alokucijama konzistoriialnim, u enciklikama i u drugim apostolskim pismima njegove svetosti naega
gospodina pape Pia IX. . . .
30

37

Ovim je nadbiskup Stepinac pokazao put kojim e se kretati njegova djelatnost za vrijeme ustakog ieima. On je N D H uistinu doekao i primio je kao jedan
od svojih sanjanih ideala. Na prvi dan Uskrsa odrao je uobiajenu propovijed u
zagrebakoj katedrali, u kojoj je objavio pastvi velik dan uspostave NDH, identificirajui se time i sa propovijedaonice sa veleizdajnicima i ruiteljima Jugoslavije.
U ovoj svojoj propovijedi oborio se Stepinac na kaos u svijetu kao i na izvjesne
etike pokrete, koji nisu vezani sa crkvenim inicijativama niti su pod biskupskim
okom. Dakako nije izostao ni napadaj na komunizam. Nada se da e biti sve bolje tek
onda, kad se bude potivalo ime Boje, dan Gospodnji, oca i majku i zakonite poglavare i odredbe svete Crkve .. ., pa se tek onda mogu oekivati dani mira. Isuse
uskrsnuli Spasitelju! . . . Reci, molim te, i naem hrvatskom narodu na pragu novoga
razdoblja ivota kao neko apostolima nakon Uskrsnua mir Vama! 37a
Svakako, nadbiskup Stepinac nije svojoj pastvi objasnio, kako on zamilja
ovo potivanje zakonitih poglavara, odricanjem i gaenjem zakletve njima poloene
ili njenim odranjem i dosljednim vrenjem dunosti, koje izviru iz takve zakletve.
Barem, o tome ne govori njegov Katoliki list, koji je objavio njegovu propovijed.
Da ne bi bilo sumnje, poslije svega to je i kako je javno istupio nadbiskup Stepinac
u odnosu prema uspostavljenoj NDH, njegov list dao je veoma opiran izvjetaj o
svima dogaajima koji su se desili tokom nekoliko dana od 10. IV. do 15. IV., kad
je ve preuzeo vlast Paveli. Nikad ranije u historiji starog 92. godine Katolikog
lista, ne be se mogao nai nikakav slian sluaj ili primjer, da bi se o izvjesnim
politikim promjenama, kojih je i bilo u toku devet decenija, uz poneku eventualnu
registraciju dogaaja, na tako irok, upravo propagandni nain pisalo i sveenstvo
obavijestilo. Poreenje sa dogaajima iz oktobra i decembra 1918. daje najuvjerljiviju sliku o tome, i najrjeitije govori, kako je Katoliki list, ustvari, a to znai
sva crkvena uprava, prila ustakoj i faistikoj tvorevini N D H !
Da bismo bili poteeni od prigovora, da su komentari moda lini i pristrani, i da bi neobavijeteni imali sami neposredan utisak, neka govori sam od sebe
i za sebe Katoliki list u reportai, koju je uostalom mogao napisati svaki ustaki
novinar. A ova reportaa o dogaajima prvih dana N D H najbolje e karakterizirati
63. Zabluda: Doputeno je uskratiti po~luh zakonitim vladarima, tovie na njih ustati.
Ispravno stanovite: Nije doputeno uskratiti posluh zakonitim vladarima niti na njih
ustati.
64. Zabluda: Povredu svake najsvetije zakletve, kao i svaki grijeni i zloinaki in proti
vjenom zakonu ne samo da ne treba zabaciti, nego potpuno dopustiti i najvema pohvaliti, ako se
uini iz ljubavi prema domovini.
Ispravno stanovite: Povredu bilo koje sveane zakletve kao i svaki grijeni zloinaki
in proti vjenom zakonu treba ne samo zabaciti nego potpuno osuditi i otro igosati, i ako se
uini iz ljubavi prema domovini. (Gunevi, Silab, 68-69, 129. Vidi i originalne tekstove sa pozivom na papinske alokucije u: P. Clemens Schrder S. I., Der Papst und die modernen Ideen. II.
Heft. Di Encyclica vom 8. Dezember 1864. Wien 1865., II. Auflage, 36). J. Gunevi komentariui
64 zabludu kae: Za kranina nema te domovine, koju bi tako ljubio, da bi radi nje mogao Boga
uvrijediti. To su naelo postavili framazoni i pripisali Isusovcima u formuli: Finis sanctificat
media. Naelo je to Machiavelia, Cavoura, Garibaldia i svih framazonskih loa. Vie e koristiti katolik svojoj domovini drei se zakona Bojega, nego oni, koji zakon Boji gaze i rue svaki drutveni i dravni poredak. Ovaj isti Gunevi je o tome sasvim izmijenio svoje miljenje, kad je i
sam kao kateheta pogazio svoju zakletvu dravi Jugoslaviji, kao i njegov biskup Akamovi, kome
je svoju knjigu o Syllabusu posvetio. Oigledno,iz svoje ustake ljubavi prema N D H !
Vidi jo i moj lanak: Syllabus Pape Pija IX. i ustaki episkopat. Republika (Beograd), 26. III. 1946.
37
a Katoliki list 1941., br. 16.

i ilustrirati mnogima slabo poznat razvoj dogaaja, koji su slijedili u Zagrebu, dok
jo nije m bila zavrena agonija Jugoslavije, dok jo nije uslijedila sramna kapitulacija vodstva jugoslavenske vojske. A taj razvoj i ta reportaa o njemu svjedoe
kako je nadbiskup sa svojim klerom priao Paveliu. Ovako izvjetava Katoliki
list kao najautentiniji interpret tadanjih klerikalnih raspoloenja i osjeanja prema
proklamiranoj NDH.
^Nezavisna Drava Hrvatska.
1. Dogaaji Velikoga tjedna vrtoglavom su brzinom okrenuli kolo povijesti hrvatskog naroda. Poslije dana tjeskobe,'uzbune, zabrinutosti, doao
je Veliki etvrtak. Ve su u podne stigle u Zagreb vijesti, da su se u Bjelovaru pobunili hrvatski vojnici, a njemake ete da su prele na irokoj
liniji Dravu, te da velikom brzinom napreduju prema Zagrebu. U samom se
gradu na svim mjestima osjeala uurbanost. Javnost nije znala, da je ve
oko dva i pol sata poslije podne redarstvena vlast prela u ruke Zamjenika
ustakog Poglavnika g. Slavka Kvaternika. Ona je saznala za promjenu, kad
je oko 4 sata na zagrebakom radiju g. S. Kvaternik, u ime Poglavnika dra
Ante Pavelia, proglasio na cjelokupnom historijskom podruju N D H i preuzeo svu vlast u svoje ruke. Malo poslije toga je dr. V. Maek pozvao sav
hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava i da iskreno surauje s novom
dravnom vladom.38 Na zagrebakim ulicama leprale su hrvatske zastave,
kad su prve njemake motorizirane ete ulazile u Zagreb. Njemakim su
etama prireene velike ovacije. Hrvatska se dravna vlast brzo pokazala na
djelu, jer su sve ete redarstva, Graanske zatite,39 kao i ustakih odreda
tono funkcionirale odravajui red i disciplinu. Na Veliku Subotu je general
g. S. Kvaternik imenovao lanove hrvatskog dravnog vodstva, koje e privremeno voditi dravne poslove. Na Uskrs je Poglavnik dr. Ante Paveli
stigao sa svojom pratnjom na teritorij Drave Hrvatske, 40 te je sveano
doekan u Karlovcu. Na uskrsni utorak stigao je konano u Zagreb.
2. U utorak 15. o. mj. Poglavnik dr. Ante Paveli je na hrvatskoj radio
postaji dao ovu obavijest:
Hrvatski narode! Danas, kada sam preuzeo u svoje ruke dravnu vlast
u N D H u glavnom hrvatskom gradu Zagrebu, veselim se, da Ti mogu saopiti slijedee: Juer sam upravio brzojavke Fhrern njemakog naroda i
Duceu faistike Italije, u kojima sam ih zamolio za priznanje NDH. Sa velikim veseljem objavljujem Ti, hrvatski narode, da sam na te molbe primio
slijedee brzojavne odgovore:
Dr. Ante Paveli, Zagreb.
Zahvaljujem Vam na brzojavci i brzojavci generala Kvaternika, u kojima mi dajete do znanja proklamaciju N D H i u skladu s voljom naroda,
te u kojima me molite za priznanje N D H od strane njemakog Reicha. Za
mene je posve osobita radost i zadovoljstvo, to Vam mogu izraziti da Njemaki Reich priznaje N D H u asu, kada je hrvatski narod naao svoju dugo
eljenu slobodu kroz pobjedonosno prodiranje eta sila Osovine. Njemaka
38

Vidi naprijed cio tekst dr. Makove izjave.

Ovo je Maekova organizacija.
40
U Ogulinu je prvi slubeni susret izmeu ustaa u zemlji sa Paveliem i njegovom
pratnjom. Pavelia je na tribini pozdravio i veliao ogulinski upnik Mikan, stari frankovac i organizirani ustaa. Slike simboliki vezuju dva najiskrenija saradnika na zajednikom poslu. Vidi reprodukcije, na kojoj se pored upnika vidi i njegov kapelan Dragan Petranovi. Dokumenti o
protunarodnom radu, 46-47.
39

vlada e se radovati, da e se o granicama nove drave sporazumjeti s hrvatskom vladom u slobodnoj izmjeni misli. Sve elje upravljam Vama i budunosti hrvatskoga naroda.
Adolf Hitler.
Dr. Ante Paveli, Zagreb.
Primio sam brzojavku, kojom mi javljate proglaenje N D H u skladu
s voljom hrvatskog naroda, te u kojoj me molite za priznanje N D H od strane
faistike Italije. S najveim zadovoljstvom pozdravljam novu Hrvatsku,
koja je sebi danas izvojtila dugo uen.u slobodu, kada su sile Osovine unitile umjetno stvorenu Jugoslaviju. Raduje me, to Vam mogu izraziti, da
faistika vlada priznaje nezavisnost Drave Hrvatske. Faistika Italija radovat e se, to e s narodnom hrvatskom vladom u slobodnoj razmjeni misli
sporazumjeti se o odreivanju granica nove Drave, kojoj talijanski narod
eli svu sreu.
Benito Mussolini.
Hrvatski narode! ivjela N D H ! ivio Fhrer Adolf Hitler! ivio Duce
Mussolini!
Dravu Hrvatsku priznale su dalje Slovaka i Maarska.
3. U srijedu 16. travnja u 8 sati na veer Poglavnik Drave Hrvatske
je imenovao prvo dravno ministarstvo, te zajedno s vladom poloio prisegu.
Tom prilikom odrao je ovaj govor:
Hrvatski narode!
Hrvatski je narod osnovao svoju dravu prije 1400 godina, 41 Godine
1102. Hrvatska Drava izgubila je po prvi put najvaniju oznaku svoga potpunog suvereniteta. Od godine 1102. pa do danas, dakle punih 839 godina
hrvatski narod nije imao samostalne nezavisne drave. Sada, nakon punih
839 godina evo po prvi put nakon to je uspostavljena potpuno samostalna
NDH, doao je as, da se uspostavi i odgovorna dravna vlada u NDH.
Ovim asom postavljam i imenujem prvu hrvatsku dravnu vladu. Predsjednitvo vlade i vanjske poslove preuzimam sam osobno.
Podpredsjednikom vlade imenujem dra Osmana Kulenovia i z Bihaa.
Zapovjednikom vojske i ujedno ministrom hrvatskog domobranstva sastojeeg se od kopnene, zrane i pomorske vojske, te orunitva i cjelokupnog
prometa imenujem Vojskovou Slavka Kvaternika iz Zagreba. Podjedno u
svakom sluaju u kojem bih bio sprijeen vriti dunost poglavnika drave
imenujem ga svojim zamjenikom.
Ministrom pravosua imenujem dr. Mirka Puka iz Gline.
Ministrom unutarnjih poslova imenujem dr. Andriju Artukovia iz Ljubukog.
Ministrom zdravstva imenujem dr. Ivana Petria iz olte.
Ministrom narodnog gospodarstva imenujem dr. Lovru Suia iz Mrkopolja.
Ministrom bogotovlja i nastave imenujem dr. Milu Budaka iz Svetoga
Roka.
Ministrom uma i ruda imenujem ing. Ivicu Frkovia iz Likog Novog.
Ministrom udrube imenujem dr. Jozu Dumandia iz Ljubukog.
Predsjednikom Zakonodavnog povjerenstva dr. Milovana ania iz
Senja.
41
U ovome je dr. Paveli nadmaio hrvatske klerikalce jo za jednu stotinu godina. O
tome u hrvatskoj historiografiji, pa i onoj najromantiarskijoj nitko nita ne zna.

Svi ovi po meni imenovani ministri Hrvatske dravne vlade poloit e

prisegu, u kojoj e se prisegi, koja je od njih potpisana, kao i Ja, oitovati,
da e svu svoju imovinu, kao i imovinu svoje ene i djece navesti, navodei
i nain kako ju je stekao, te se obvezati pozivom na poloenu ustaku prisegu,
tj. pod prijetnjom smrtne kazne, da dok god budu vrili ovu od drave povjerenu slubu, ne e se baviti nikakvim privrednim poslom, niti kojim nainom
sticati bilo kakvu imovinu. Podjedno e svaki predoiti svoj krsni, odnosno
rodni list.
Nato je poglavnik odredio, da se proitaju ustaka naela, koja je itao
dr. Mile Budak.
Sada je slijedila prisega Poglavnika dr. Ante Pavelia. Prisegi su prisustvovali vjerski pretstavnici katolike, muslimanske i protestantske vjeroispovijesti.
Tekst prisege Poglavnika glasi:
Ja dr. Ante Paveli, Poglavnik NDH, prisiem Bogu svemoguemu, sveznajuemu, da u biti vjeran hrvatskom narodu i sve raditi za njegovo
dobro, da u uvati i braniti nezavisnost drave Hrvatske, te da u se u
svome radu drati ustakih naela. Tako mi Bog pomogao!
Prije prisege ministara Poglavnik im je upravio ove rijei:
Ministri, stojite pred sveanim inom, u kojem ete (poloiti prisegu u
asu kada budete preuzimali u svoje ruke poslove narodne, poslove dravne,
poslove u NDH. Ja Vam dozivam pred oi svetost prisege i posljedice pred
Bogom i pred hrvatskim narodom za ono to budete inili, vau odgovornost
pred Bogom i pred hrvatskim narodom za svaki in ili propust to biste ga na
tetu ili na zlo hrvatskog naroda i N D H uinili. Poslije toga javljali su se
redom ministri, koji su polagali prisegu ovako: Ja Slavko Kvaternik, Ja dr.
Mirko Puk itd. . . . prisiem Bogu svemoguemu i sveznajuemu, da u hrvatskom narodu, N D H i Poglavniku kao pretstavniku njenog suvereniteta
vjeran biti, da u ustavne odredbe i zakone njene potivati i njih se drati,
da u u svom radu dobro N D H i naroda hrvatskoga uvijek pred oima imati
i portvovno ga promicati i da u sve svoje sile i svoje znanje uloiti u vrenje
svoje dunosti. Tako mi Bog pomogao! Amen!
Ministri su ovu prisegu poloili ponavljajui rijei Poglavnika, koji im
je svakome osobno estitao poslije poloene prisege.
Nakon toga je zamjenik Poglavnika i Vojskovoa Slavko Kvaternik pozdravio Poglavnika i rekao:
Poglavnie! U ime hrvatskog naroda, u ime prisutnih ministara, obeajem ti, da emo savjesno vriti nae dunosti. Ti zapovijedaj, mi emo sluati, Ti odredi, mi emo raditi! Svi mi i cijeli hrvatski narod za Tobom u
ivot i smrt!
4. Ovi su dogaaji obiljeili osnivanje NDH.
Drava Hrvatska je dakle, injenica. Nju su, kao ideal, stoljeima nosili
u svojim duama nai predi, dok ju nije Svemogua Providnost ostvarila u
godini velikog narodnog jubileja. Katolika crkva, koja je kroz 1300 godina
duhovno vodila hrvatski narod u svim njegovim tekim, bolnim i radosnim
danima, prati s veseljem i radou hrvatski narod u ovim danima njegova
podizanja i obnavljanja dravne nezavisnosti. Ona je uvjerena, da je navjetanjem Kristove vjerske i udoredne nauke sauvala hrvatskom narodu ivotnu snagu i ilavu otpornost. Da mu je dala moralnu snagu, te moe podnijeti teka iskuenja, koja su ga konano dovela do obnavljanja dravne nezavisnosti. Kako je u tekim dani?na iskuenja vjerno stajala sa svojim sveenstvom u njegovoj duhovnoj slubi, tako e mu u novom periodu dravne

nezavisnosti jednako vjerno stajali uz bok, da ga jaa i krijepi, te u svojoj

narodnoj dravi moe u to potpunijoj mjeri postii pravo, openito blagostanje i svestrani napredak. Ona se moli Bogu, da svi lanovi hrvatskoga naroda u meusobnoj slozi nadu u dravi Hrvatskoj ispunjenje svojih opravdanih aspiracija. Da cijeli narod sa svojim odgovornim Vodstvom bude
istinski boji narod. Ona je uvjerena, da postoje i objektivni i subjektivni
preduvjeti, te se na njemu ispune Boje rijei: Blago narodu kome je Bog
Gospodin! S tim eljama i molitvama ulazimo u NDH. Urednitvo.*2
Ma da je ove misli izreklo Urednitvo Katolikog lista, ne samo da predpostavljamo, nego kategoriki tvrdimo, da ovakav naelan stav nije moglo Urednitvo
zauzeti bez odobrenja i suglasnosti samoga nadbiskupa Stepinca. U ovom nisu izraene line misli urednika, poto on nikako ne bi smio govoriti o ustanovi, o katolikoj
crkvi. Znai, ovaj stav nije bio jednoga ovjeka ili jedne grupe sveenika, suradnika
Katolikog lista, ve katolike crkve, u ije ime on podvlai stav prema N D H
kao i njenome Vodstvu, Tu je jasno i odreeno reeno, da je N D H u godini jubileja
ostvarila svemogua Providnost, t. j. sam Bog i da katolika crkva s veseljem
i radou prati hrvatski narod u ovim danima njegova podizanja i obnavljanja njegove
dravne nezavisnosti, tovie, tu se i odreeno kae, da je upravo katolika crkva
zasluna, to je otpornost hrvatskog naroda bila toliko isnana, da je konano moglo
doi do obnavljanja dravne nezavisnosti. Osim toga, kao to je bila zasluna u
predhodnim fazama stvaranja NDH., ona obeava da e biti dosljedna tom svom
ranijem radu i produiti sa takvim istim radom, te e i u novom periodu dravne
nezavisnosti jednako vjerno stajati uz bok naroda da u svojoj narodnoj dravi
moe u to potpunijoj mjeri postii pravo, openito blagostanje i svestrani napredak,
tovie, ona e se za to moliti i Bogu, da u dravi Hrvatskoj ustae nau ispunjenje
svojih opravdanih aspiracija, da ustae, sa svojim odgovornim ustakim vodstvom, budu
istinski boji narod! T a j istinski boji narod, krvoloni ustae, da stvore Boju
Hrvatsku, kako e se kroz klerikalnu tampu ne ba rijetko u N D H nazivati, prinijeli
su tokom strahovitog krvavog reima, molohu mrnje i nebratskog razjedinjavanja na
rtvu hiljade hekatombi svoje kranske brae, ali i ne samo krvavih hekatombi, nego
i duhovnih ubojstava ljudske savjesti.
Da bude jasno i nedvojbeno, ovime je obiljeena solidarna veza izmeu
predstavnika katolike crkve, ustakog vodstva kao i vodstva faizma i nacizma. To
najrjeitije simboliki predstavljaju telegrami Hitlera i Musisolinija svome plaenikom najamniku Anti Paveliu, za ije djelo Katoliki list pie, da je ostvarila
svemogua Providnost.
Uistinu, obeanje koje je Katoliki list dao ustakom vodstvu, da e stajati
uz njegov bok jednako vjerno, kao to je bio dosada, ostalo je u savrenom
odranju date rijei.
Meutim, da ne bi bilo nikakove sumnje o tome, da ovo miljenje, koje je
iznio Katoliki list u ime i za katoliku crkvu, nije bilo demantirano od strane nadbiskupa, i da je Ono bilo u suglasnosti s njime, pokazuje najneposrednije sam nadbiskup koji je 28. aprila 1941. objavio svome sveenstvu formiranje N D H . Ova
poslanica bez sumnje je prava i iskrena nadbiskupova ustaka ispovijest. Ali, ona
42

Katoliki list 1941., br. 16, 187-188.

nije samo to. Ona je jedno pravo i puno zalaganje za novi reim koji je nadbiskup
prihvatio punoom svojih osjeanja i politikih nastojanja, pripravljen svakako za
njih davno prije nego toi je postao zagrebaki nadbiskup. Svakako ve 1933., kad
radi na osnivanju i proirenju kriarskih redova, kojima je bio cilj da Hrvatsku
oslobodi od veza sa Srbijom i sa pravoslavljem, kao to su nekad Makabejci oslobodili Izraelce od poganskog kralja Antioha. Ova poslanica nadbiskupa otkriva jo i
to da je nadbiskup ve ranije poznavao mueve koji danas u p r a v l j a j u sudbinom
hrvatskog naroda. Svakako to su Paveli, Budak, 2ani, Frkovi, Artukovi, Kvaternik i toliki drugi. Nema sumnje, da je najinteresantniji dio njegove poslanice kad
nadbiskup na jedan osobito vjet, pravo sofistiko-jezuitski nain objavljuje smjenu
banovine Hrvatske u Jugoslaviji u N D H , upozorujui kako kraljevstva prelaze
s jednoga naroda na drugi zbog nepravednosti i nepravde i sramoenja i raznih
prevara, tovie, nadbiskup je ovdje sasvim dosljedan uredniku Katolikog lista,
kad se i on zaboravlja, da je ovaj izdajniki i krvavi akt Ante Pavelia i njegovih
ustaa djelo ruku Bojih. Tako nadbiskup Stepinac izilazi u svem svojem autoritetu kao poglavar katolike crkve u Hrvatskoj, i kao to sam kae, kao predstavnik Svete Crkve, u funkciji aktivnog agitatora za novo stanje, stvorenog izdaj
stvom Ante Pavelia, a pomognuta od dva najvea neprijatelja ne samo Jugoslavije, nego i svih Slavena, Mussolinija i Hitlera. Jer, nadbiskup poziva sve, pa
i eventualne kolebljive sveenike, ili one koji su bili svijesni svojih obaveza datih
u zakletvi zakonitim vlastima, kad ih potie da se odazovu spremno ovom njegovom
pozivu na uzvieni rad oko uvanja i unapreenja NDH. A ta N D H je za njega
poetski davno sanjani i eljkovani ideal. Nema sumnje, da je od vanosti da se ova
poslanica objavi u cijelosti kako bi sam nadbiskup Stepinac najneposrednije rekao
ta je on to mislio o Pavelievoj N D H , i kako bi svi oni koji s u m n j a j u da je nadbiskup tako svesrdno prihvatio ustaku N D H , izali iz zablude i uvjerili se o punoj
stvarnosti, o jednoj tekoj i poraznoj istini. Jer, i on je kao i ostali duhovni pastiri,
kako to sam kae dao svoj prinos narodnom veselju u asu agonije Jugoslavije
u trenucima kada faizam orgija u Hrvatskoj.
asna brao! Nema nikoga meu vama, koji u ovo posljednje vrijeme
nije bio svjedokom najizamanijih dogaaja u ivotu hrvatskog naroda, meu
kojim djelujemo kao glasnici Kristovog evanelja. Dogaaji su ovo, koji su
na narod donijeli u susret davno sanjanom i eljkovanom idealu. asovi su
ovo, u kojima ne govori vie jezik, nego krv svojom tajanstvenom povezanou sa zemljom u kojoj smo ugledali svijetlo boje i s nar odoin iz kojega
smo nikli. Je li potrebno isticati da je i u naim grudima ivlje zakucalo srce?
Nitko pametan toga osuditi ne moe i nitko poten toga zamjeriti ne moe, jer
je ljubav prema vlastitom narodu bojim prstom upisana u ljudsko bie i
boja zapovijed! I tko nam moe zamjeriti, ako i mi kao duhovni pastiri dajemo svoj prinos narodnom veselju i zanosu, kad se puni dubokog ganua i
tople zahvalnosti obraamo Bojem Velianstvu? Jer, kolikogod i bilo zamreno pletivo dananjih sudbonsnih dogaaja; kolikogod bili heterogeni faktori, koji utjeu na tok zbivanja, ipak je lako razabrati ruku Boju na djelu.
A Domino factum est istud et est mirabile in culis nostris Bog je to
uinio i oi su nae pune divljenja. (Ps. 117, 23).
No, dok vam danas progovaram iz ovih starodrevnih dvorova, u sjeni
ovog starodrevnog hrama, tog nijemog svjedoka nae hrvatske povijesti, ne

govorim vam samo 'kao sin hrvatskog naroda nego jo vie kao predstavnik
Svete Crkve. Govorim vam kao pretstavnik one boje institucije, koja je nikla
u krilu vjenosti i koja je svretak u vjenosti u sasvim posebnom znaenju
te rijei. Kao predstavnik one crkve, koja je firmamentum et columna veritatis stub i tvrda istine. (I. Tim., 3, 15) i koja se nije bojala i na
moja usta rei istinu, gdje je trebalo, iako je naalost njezin glas esto ostajao
glas vapijueg u pustinji. (Iv. 1, 23).
Govorei vam dakle kao predstavnik crkve i pastir dua molim vas i pozivam, da svim silama nastojite i radite oko toga, da naa Hrvatska bude
Boja zemlja, jer e samo tako moi izvriti dvije bitne zadae, koje kao
drava imade da izvri u korist svojih lanova.
Vjerna Bogu i svetoj Kristovoj Crkvi izvrit e naa Hrvatska onu uzvienu misiju, koju zemaljska domovina imade da vri u promicanju nadnaravnih dobara svojih lanova. Vjerna Bogu i Crkvi pokazat e, da vjeruje,
da je konani cilj svega ljudskog teenja vjenost, gdje se nalazi prava
vjena domovina. Cijenei i zatiujui vjerske i moralne vrijednote, pokazat
e da vjeruje, da je zemaljska domovina samo onda prava majka, kad nam
sklapa ruke i ui nas, dati Bogu Boje, te da je samo onda istinska skrbnica
naeg ivota, kad nam korake upuuje na staze, koje vode u visinu i kad
uklanja smutnje od dua, koje je Bog stvorio za sebe. No vjerna Bogu i crkvi
naa e Hrvatska ne samo ispuniti svoju dunost prema unapreivanju nadnaravnih dobara hrvatskog naroda, nego e tako postaviti i najvre temelje
i zdravog razvitka zemaljskih narodnih vrijednota i svoje dravne slobode
i vrstoe. Crkva, koja ve dvije hiljade godina gleda previranje u historiji
svijeta, vjekovni je svjedok, kako regnum de gente in gentem transfertur
propter injustitias et injurias et contumelias et diversos dolos kako kraljevstva prelaze s jednoga naroda na drugi zbog nepravednosti i nepravde i
sramoenja i raznih prevara. (Crkv. 10, 8). Moramo stoga smatrati svojom
najveom dunou, da u ovim sudbonosnim asovima u povijesti hrvatskog
naroda dubokim pogledom u vjenost produhovimo itavo nae narodno bie.
Moramo svuda upozoravati i uiti da sveti zanos i plemenito oduevljenje u
izgraivanju temelja mlade drave Hrvatske bude nadahnuto strahom bojim
i ljubavlju za Boji Zakon i njegove zapovijedi, jer e samo na Bojem zakonu, a ne lanim naelima ovoga svijeta Drava Hrvatska biti izgraena na
vrstom
temelju.
Odazovite se stoga spremno ovom mom pozivu na uzvieni rad oko uvanja i unapreenja NDH.
Poznavajui mueve koji danas upravljaju sudbinom hrvatskog naroda
mi smo duboko uvjereni, da e na narod naii na puno razumijevanje i
pomo. Mi vjerujemo i oekujemo, da e Crkva u uskrsloj Dravi Hrvatskoj
moi u punoj slobodi navijetati neoborive principe vjene Istine i Pravde.
Ona e se stoga drati rijei Pisma: Verbum Dei non est alligatum
Rije Boja nije nikada svezana. (II. Tim., 2, 9). I Ona e smatrati svojom
svetom dunou opportune, importune, arguere, inerepare, obsecrare in
omni patientia et doctrina et cum omni apostolica libertate u zgodno
vrijeme i u nevrijeme pokarati, zaprijetiti, umoliti uei sa svom strpljivou
(II. Tim., 4, 2) i sa svom apostolskom slobodom. Tako e raditi i to e smatrati dragocjenom pomoi u tekom radu oko podizanja nae drage Domovine
i drave Hrvatske.
Dao dobri Bog, da tako bude. A da tako bude, pozivam vas, asna brao
sveenici, da ne prestanete poticati povjerene vam vjernike na molitvu, ali
jo vie da sami kod oltara bojega podiete ruke k Ocu Zvijezda, od kojega silazi svaki dobri dar i svaki savreni poklon. (Jak. 1, 17). Da Po-

glavnika Drave Hrvatske napuni duhom mudrosti, kako bi uzvienu i toliko

odgovornu slubu vrio Bogu na ast i narodu na spas u pravdi i istini; da
narod hrvatski bude narod Boji, odan Kristu i Crkvi njegovoj sagraenoj
na peini Petrovoj! Ako se moda oima svijeta ini molitva suvinom stvari,
mi je smatramo najvanijom od svega u ivotu, jer ako Gospod ne uva
grada, uzalud bdije koji ga uva. (Ps. 12, 1).
Crkva boja nikad se nije izgubila u frazama, ali nikad nije takoer
zatajila u onom ustrajnom radu, na kojem se stvaraju temelji sretne budunosti pojedinca, naroda i drava. Pokaite to, asna brao, i sada, i ispunite
svoju dunost prema mladoj dravi Hrvatskoj.
U vezi s time odreujemo, da se u nedjelju 4.'svibnja o. g. odri sveani Te Deum po svim upnim crkvama, na koje neka upni uredi pozovu
mjesne vlasti i vjerni narod. N a d a m se, da e se u to vrijeme moi odrati
pomenute sveanosti. A ukoliko komunikacione prilike jote ne bi omoguile,
neka se to izvri u prvi slobodni dan. A to se tie prvostolne crkve zagrebake, to u vam odrediti u sporazumu s dravnim vlastima.
U Zagrebu, 28. travnja, 1941.
f Alojzije, nadbiskup. 43
-Nadbiskupova Okrunica sveenstvu zagrebake dijeceze bila je preko radija
itana nekoliko puta kroz nekoliko dana, u cijelosti i u izvodu. N j u su mikrofoni
prenosili po javnim mjestima N D H i tako je ne samo sveenstvu, nego i svemu
narodu objavljeno, kako se nadbiskup Stepinac sasvim angairao za novi ustaki
reim u N D H . Ali ne samo on, nego i katolika crkva, u ije je ime on govorio, naroito podvlaei ovu misao. tovie, nadbiskup je zaelio da katolika crkva bude
osnov i uzidana u temelje N D H . I u njegovim je grudima, kao i u onima ustaa,
zakucalo ivlje srce kad je proglaena N D H . I kao predstavnik crkve pozivao je
sveenstvo, da sve uini kako- bi se ouvala i unapredila N D H . Da bude uvjerljiviji,
nadbiskup Stepinac poziva se na poznavanje ustakog vodstva, za koje v j e r u j e da e
dobro upravljati sudbinom hrvatskog naroda, i da e i oni crkvi uzvratiti, to je
njima crkva uinila i to e im jo uiniti. Tako nadbiskup Stepinac sa svom usrdnou poziva sveenstvo', kojemu je objasnio prije toga, da je N D H ustvari djelo
ruku Bojih, da su te ruke utjecale na tok zbivanja koji je vodio do N D H . A da
bi bilo svima jasno, svakom sveeniku napose i svima vjernima, da crkva kao takva
nije samo priznala jedno stvoreno stanje, nego da se za n j e g a zalae svim svojim
moima, pa i duhovnima, nadbiskup je pozvao sveenstvo da se moli za najveeg
krvnika hrvatskog i srpskog naroda, da ga Bog napuni duhom mudrosti, kako bi
uzvienu i toliko odgovornu slubu vrio Bogu na ast i narodu na spas, u pravdi i
istini; da narod hrvatski bude narod Boji, a osim toga da se svi sveenici i sav
narod zahvale za djelo ruku Bojih, pa je stoga odredio sveani Te Deum po svim
upnim crkvama, na koji su trebali sveenici da pozovu pored vlasti i vjerni narod.
Ovo puno, iskreno osjeajno, gotovo zanosno, ne samo pristajanje, nego i
angairanje za ustaki reim, pokazuje jo i to, to se odmah poslije ove poslanice
u cijelosti objavljuju u tom crkveno-pastoralnom listu i Naela ustakog pokreta,
koja je 1933. objavio Ante Paveli! Ili, kako kae Katoliki List, da njegovi
itatelji upoznaju osnovne linije po kojima se upravlja itav ivot u N D H .
43

Katoliki list 1941., br. 17, 197-198.

Da bi se upoznali sa ime se to suglasila katolika crkva u Hrvatskoj i kakvu

je ideologiju u stvari na ovaj posve otvoren nain preporuila svojim itaocima i
suradnicima, prvenstveno sveencima, dovoljno je upozoriti samo na nekoliko lanova tih Naela ustakog pokreta.
8. Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovniku (suverenu) vlast u
svojoj vlastitoj Dravi Hrvatskoj na cijelom svom narodnom i povijestnome
podruju oivotvoriti, tj. svoju potpuno samostalnu i Nezavisnu Hrvatsku
Dravu opet uspostaviti. Tu uspostavu imade pravo izvriti svim sredstvima,
pa i silom oruja.
Hrvatski narod ne veu nikakve meunarodne niti dravnopravne obveze
iz sadanjosti; niti iz prolosti, koji nisu u potpunoj suglasnosti sa ovim naelima, niti e se na takove u svojoj Nezavisnoj Dravi neko obazirati. .. .
11. U hrvatskim narodnim i dravnim poslovima i samostalnoj i N D H
ne smije odluivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi lan hrvatskoga
naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskog naroda i Hrvatske Drave
odluivati nijedan istrani narod, ni drava.
12. Seljatvo nije samo temelj i izvor svakoga ivota, nego ono i samo
po sebi sainjava hrvatski narod, te je kao takovo nosilac i vrilac svake
dravne vlasti u Hrvatskoj dravi. ..
Ovo ustako Vjeruju, ma da nigdje ne spominje nikakvih dunosti prema
crkvi i unato osmom naelu, koje se u osnovi protivi 63 i 64-oj zabludi Pijeva Syllabusa, preporua i sveenicima i vjernima nadbiskupov Katoliki list.
U Hrvatskoj su svi redovi drutva razumjeli ve iz prvih postupaka nadbiskupa Stepinca, a jo vie poslije ove Okrunice i ovakvog stava Katolikog lista,
da nadbiskup Stepinac daje primjer kako treba da se sveenstvo i vjernici odnose
prema ustakoj N D H i njenim voama. Kako se ova Okrunica i itala u svim
crkvama, to su politike misli nadbiskupa prostrujale kroz sve upske crkve njegove
prostrane nadbiskupije i izvrile svoj propagandni-proustaki uinak. Sa propovjedaonice u svim se crkvama itala poslanica, u kojoj se u stvari veliala izdaja i izdajnik, i njegovo djelo, za koje se kae da je djelo ruku Bojih, kako bi se na kraju
ta monstruozna N D H oznaila kao Boja zemlja, a ustae kao Boji narod!
Nije bio mali broj koji su, sluajui ili itajui ove misli iz nadbiskupove
Okrunice, osjetili blasfemiju koju je izazvala politika strast to zaslijepljuje i ne
doputa da se sagleda grijeh i zloin, koji se takvim postupcima ini. Pa opet ovu su
Okrunicu morali itati i u Zagrebu, kao i u najudaljenijem i najmanjem hrvatskom
seocu.
Naalost, mali broj bio je takvih sveenika, koji su uasavanjem primili
nadbiskupova prouistaka nareenja i prema njima zauzeli negativan stav. itana
je ova poslanica i u crkvi sv. Marka, najstarijoj i najuglednijoj upi u itavoj
Hrvatskoj na dan svetog Florijana, 4. maja, pa je i u n j o j narod pozvan da ispuni
svoju dunost prema crkvi i NDH. Najvei dio sveenika shvatio je ovu poslanicu
kao nareenje, a ne kao upute i savjetovanja. Jedan od krvavih ustakih zloinaca,
fra Petar Glava, u ime ogromnog broja znanih i neznanih ustakih sveenika, rekao
je na procesu u Splitu 1944. jednu poraznu i stvarnu istinu, kad je podvukao u svom
pismenom obranbenom objanjenju zato je poao putem ustakih zloina, da je
naredba Stepinca preko radija da se narod bori za Hrvatsku, bila direktiva kleru

u politikom pravcu.45 A ova ispovijest je i narjeitiji komentar nadbiskupovoj poslanici za N D H , za njegov davno sanjani i eljkovani ideal. 46 Sve je bilo istinski
duboko uvjereno da je nadbiskup pruio okupatoru najpuniju podrku i da e biti
stalni i odani suradnik. I u istinu nisu se prevarili ni Paveli ni njegovi mandatari,
Fhrer i Duce. Okupatori su doista izdano iskoristili pomo i podrku nadbiskupa
Stepinca, koju im je pruio u prvim trenucima njihove okupacije.
Kao to se u Hrvatskoj angairao za Pavelia i ustaku N D H nadbiskup
Stepinac, tako u Bosni i Hercegovini ne e za njim zaostati ni drugi nadbiskup u kolu
hrvatskog episkopata. tovie, u nekim manifestacijama, a naroito u metodi svoga
otvorenog proustakog i ustakog rada, on e ga i natkriliti. A nije ni udo, jer sarajevski nadbiskup dr. Ivan ari ve je i od ranije bio u izravnim, neposrednim i intimnim prijateljskim i politikim odnosima sa Paveliem kao i amerikim emigrantima, ustaama, kojima je 1934. podijelio i svoj blagoslov za njihov patriotski rad.
U prvom zanosnom uzbuenju na vijest o dolasku Ante Pavelia na vlast u
Hrvatskoj, uzbudila se takoer i arieva vila i nadahnula ga za pjesmu Kad sunce
sja, koju je aprilsko-majska sveska Vrhbosne objavila na elu lista. Dok je zagrebaki Katoliki list uao u ustaki period sa jednom pravom ustakom reportaom, dotle je arieva Vrhbosna ula u t a j isti period na otmeniji, vie knjievniki nain. Dakako, tu pjesmu radosti i svijetla posvetio je nadbiskup vrhobosanski
Paveliu!
Nadbiskup je ozaren radou i svijetlom, i njegova je dua zasjala sreom
i nadama. Svakako, jer je objavljena NDH, i njegov kao i nadbiskupa Stepinca
davno eljkovani i sanjani ideal.
U meni neto se budi
Ko zvui iz zlatnog sna,
I pjesmom dru mi grudi,
Kad sunce sja.
Ovako probuen iz zlatnog sna, nadbiskup e cijelo vrijeme strahovitog
krvavog ustakog reima, koji e u Bosni i Hercegovini posijati najmnogobrojnije
i najstrahovitije rtve, biti uzdrhtalih grudi, sav u pjesnikom zanosu, od triumfalnog dana dolaska poglavnika Pavelia, do njegova kao i svoga sramnog bijega,
ispred Narodno-osiobodilake vojske, koju su obojica jednakom mrnjom i strau
napadali. Tako e nadbiskupove poetne lirskoustake refleksije i meditacije postepeno prelaziti na teren proustakog propagiranja i organiziranja svega i sviju oko
uvanja i unapreenja NDH, na ope zadovoljstvo svoje i svoga mlaeg druga,
a starijeg po dostojanstvu u Zagrebu, nadbiskupa Stepinca! I primjer nadbiskupa
aria, kao i onaj nadbiskupa Stepinca, djelovat e i kod podreenog sveenstva i
kod pastve, koja je na svoj nain razumjela i izvodila savjetovanja svojih nadpastira o uvanju i unapreenju NDH. 4 7 Od literarne propagande do metoda Makabejaca-kriara! U crkvi kao i u ustakim koljakim organizacijama. U borbama, sa
bombama i noevima, u logorima talaca i ostalih nesretnika, zatvorenika osuenih
45
46
47

Nova Hrvatska 4. V. 1941.

Dokumenti o protunarodnom radu i. zloinima jednog dijela katolikog klera. 360.
O tome jo u posljednjem poglavlju.

na polagano ili brzo umiranje, u akcijama oko duhovnih ubojstava pri prisilnom i
'dragovoljnom katolienju pravoslavaca Srba, omnia ad majorem Dei gloriam
i za daleki cilj, o kome je tako dirljivo; raspravljao u klerikalnim Novinama biskup
Mahni, da bi bio jedan pastir i jedan ovinjak.
Odmah od prvih dana ustake N D H nadbiisjkup ari bit e u prvim redovima ustakih boraca. U propovijedima kao i u svim ostalim crkvenim funkcijama,
gdje je njegova rije bila upravljena bilo podreenom sveenstvu, bilo u novinskim
lancima ili pjesmama, bilo kao prvi dostojanstvenik Sarajeva koji u svojoj palai
prima ustake, faistike i nacistike dostojanstvenike, politiare i vojnike. 48
Kao to je tampa u Zagrebu konstatirala, odmah u poetku, da je uspostavljena uska suradnja izmeu ustakog pokreta i najveeg predstavnika rimokatolike
crkvene vlasti, tako je ta uska suradnja bila oigledna i u Sarajevu. Odmah, od samoga poetka NDH. Ona e biti stalna i vidljiva, u prvom planu zajednikih klerofaistikih i ustakih nastojanja, manifestiranih u beskonanom nizu izdaja, tokom
itave okupacije.
Kad je u Sarajevo doao vojskovoa S. Kvaternik nadbiskup ari je
uputio Paveliu veoma sirdaan pismeni pozdrav koji je prava ustaka ispovijest
jednaka onoj nadbiskupa Stepinca.
Gospodine Poglavnie! Iz moje residencije, u kojoj danas boravi vrhovni zapovjednik nae hrvatske vojske vojskovoa i maral gospodin Slavko
Kvaternik, ast mi je srdano Vas pozdraviti ispred cijele Nadbiskupije vrhbosanske i crkvene pokrajine bosansko-hercegovake.
Pozdravljam vas, Gospodine Poglavnie, ispred mukotrpnog hrvatskog
naroda Herceg-Bosne, koji je dugi niz stoljea ekao svoje osloboenje i
uskrsnue, pa smo, eto, sretni i ponosni, da nam je donio slobodu i nezavisnost sin nae grude, nae ue domovine, Herceg-Bosne ponosne.
Neka dobri Bog obilno naplati Vae tolike rtve i napore, to ste ih s tolikim herojstvom uloili za na mili Hrvatski Narod! Molimo se Bogu, da Vas
jo dugo uzdri i poivi na sreu i procvat Vjere i Domovine. On svemogui
neka svakim svojim blagoslovom blagoslovi Vae djelo, nau toliko uenu
Slobodnu Nezavisnu Dravu Hrvatsku!
I ovom prilikom, Preuzvieni Gospodine Poglavnie, Obnovitelju Nezavisne Hrvatske Drave, izvolite primiti izraze moga uvijek dubokoga i odanoga potovanja. Dr. Ivan ari, nadbiskup i Metropolita Vrhbosanski. 4 *
Na ovo srdano ustako pismo odgovorila je nadbiskupu Kancelarija poglavnika, 7. maja. U tom pismu kae se da je nadbiskupova panja i srdana
estitka prilikom uspostave N D H bila poglavniku osobito mila, pa mu se poglavnik najljepe zahvaljuje, sa eljom da Svevinji blagoslovi veliko djelo i
uslii njegove elje za dobro naroda i drave. 49
Kad je u Sarajevu pokrenut ustaki Sarajevski Novi list javio se nadbiskup ari kao suradnik. U jednom lanku nadbiskup je evocirao svoje
uspomene prilikom boravka u Junoj Americi 1934. Tada je nadbiskup doao
u neposrednu vezu, za vrijeme Euharistikog kongresa u Buenos Airesu, na
kome je tada papu zastupao kardinal dravni sekretar Paccelli, s ustaama
i domobranima.
,s
1!1

Vrhbosna, 1941., br. 4-5, 106-107.

Vrhbosna 1941., br. 4-5, 107.

. . . Bio sam kod naih ustaa u Americi Sjevernoj i Junoj. Tamonji

biskupi, Amerikanci. Nijemci, Irci, Slovaci i panjolci ;s kojima sam dolazio
u doticaj hvalili su Hrvate-ustae kao dobre i portvovne vjernike, kao ljude
boje i narodne. . . Koliko sam puta uo od naih ustaa to bismo mi bez
svojih sveenika . . . Pjevao sam s ustaama naim svim srcem i glasom Lijepu nau domovinu, a uvijek sxn s krupnom suzom u oima. 1 sa ivom
nadom u njezinu lijepu, slatku i zlatnu slobodu. Uzdiui Bogu za nju, molili
smo se Svemoguemu i za poglavnika dr. Antu Pavelia, neka nam ga On
Milostiv prati i doprati u slobodnu Hrvatsku. 1 dobri je Bog uo, i, eto,
usliio nae vapaje i uzdisaje. Tebe Boga hvalimo, Tebe Gospodina ispovijedamo. ... I mi emo domovinsku vjernost vezati uvijek s religioznom
vjernosti. Uvijek Hrvali. Uvijek katolici! Bog i Hrvati.50
Nadbiskup ari prisustvovao je 30. IV., na dan pogibije Zrinskog i Frankoparaa, zajedno sa Reis-ul-Ulemom, Fehimom Ef. Spahom, upnikom Bralom, poglavnikovim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu, i sarajevskim upnikom dr.
elikom, zakletvi ustake vojske u Sarajevu koju je obavio pukovnik-zapovjednik
Petar Blakovi. Zakletvenu molitvu je za katolike izvrio Mato Hailo, vojni sveenik, a za Muslimane imam Hasan Ef. vabi. 51
Prvi ustaki velikodostojnici, koji su stigli u Sarajevo, bili su gosti nadbiskupa, kanonika i nadbiskupskog bogoslovskog sjemenita. Ali ne samo ustae.
Bili su to i Nijemci. Medu njima bili su vojskovoa Slavko Kvaternik, divizijski
komandant oruanih snaga u Sarajevu, Petar Blakovi, (nekadanji predsjednik
Hrvatskog kluba u Beogradu i pisac famozne knjige, germanofilske i frankofobske
Sa Bonjacima u svjetskom ratu, a tampane u Beogradu 1939. Isti je objavio
jo za svjetskog rata 1917. kao Hauptmann B. H. I. R. 3, zbirku austrofilskih stihova
B. H. 3. dakako, u Peti). Nadbiskupov gost bio je i njemaki general Glaise von
Horstenau, kao i toliki drugi. Kad je nadbiskup ari uzvratio posjet vojskovoi
Kvaterniku on je to uinio u veoma sveanom stavu zajedno sa svojim generalnim
vikarom A. Buljanom i dr. D. elikom, upnikom Presvetog Srca Isusova. Nadbiskup
je pozdravio vojskovou srdanom dobrodolicom pa je meu ostalim rekao: Bogu
hvala! A hvala i vama, junacima i borcima, koji ste uinili sve da doe do slobode
i KDH! Kvaternik je u odgovoru obeao da e N D H uiniti sve i za katoliku
crkvu i na kraju zamolio i aria za blagoslov, kao to je to uinio u Zagrebu na
Veliku Subotu nadbiskup Stepinac, pa mu je i ari najpripravnije udovoljio elji,
blagosiljajui ga rekavi mu: Ovaj blagoslov i vama i cijeloj vojsci hrvatskoj!
Na ovaj dirljivi nain uspostavljena je uistinu uska suradnja izmeu ustaa i katolike crkve u Bosni i Hercegovini. Brojne su prilike, koje koristi nadbiskup ari,
da pokae otvoreno koliko je spontano priao ustakim voama i itavom pokretu.
Dok je u svome lanku nadbiskup ari potvrdio ono to je prije sedam godina
odricao i tvrdio kao neistinito, tj. da ie bio na Euharistikom kongresu u Americi
zajedno s ustaama, tako je u jednoj pjesmi otkrio da je ranije suraivao sa zloincem
Paveliem, da ga je lino znao i da se s njim sastao u Rimu, u crkvi svetoga Petra. 52
50

Sarajevski novi list 11. V. 1941. lanak nosi karakteristian naslov Bog i Hrvati".
Hrvatski narod, 4. V. 1941.
Prilikom arieva jubileja 1944. osvijetljen je sa svih strana nadbiskupov crkveni i
politiki rad. Po zlu uveni ustaa dr. Dragutin Kamber, najprije upnik u Doboju a kasnije zamjenik vojnog vikara u Zagrebu, dodirnuo je i ovo proustako zalaganje nadbiskupa aria u Americi.
31

52

Nadbiskup ari otkrio je sva svoja ustaka osjeanja u pjesmi koju je o

Boiu 1941. posvetio Paveliu. Pjesmu je objavila gotovo sva ustaka tampa,
u Zagrebu i Sarajevu, i ona je kao naroito propagandno sredstvo, recitirana i na
zagrebakom krugovalu, kao i po raznim priredbama u kolama srednjokolske
omladine! Tako je visoki crkveni dostojanstvenik ovim knjievnim izrazom, vie
nego ma kakvom politikom besjedom i kod svoga sveenstva i kod svoje pastve
djelovao u ustakom promibenom duhu. U zagrebakom Hrvatskom narodu
objavljena je ova arieva Oda na naslovnoj strani sa slikom poglavnikovom i njegovim Boinim mislima. I poglavnikove rijei, kao i arievi stihovi, ine jednu
nerazdvojnu, skladnu cjelinu ustake misli. I Paveli se poziva na boju Providnost. koja je rukovodila poglavnikovim emigrantskim radom do oivotvorenja N D H .
a take isto rezonira i njegov vrhbosanski ustaki nadbiskup.
POGLAVNIKU
Oda
Poglavnik: Za dom!
Svi Hrvati: Spremni!
Ono u Bazilici svetog Petra
Vidje Tebe u Vjenom Gradu pjesnik,
Njemu s Tobom zagrljaj drag je bio
Ko Dom na mio.

Vi nam oba hrvatski ideali.

Pradjedovska braniste sveta prava.
Dok je sunca, oba ste kruna naa,
Vjena vam slava!

Sam Bog Tebe pratio dobri, jaki,

Da izvede za Dom na sveto djelo,
Tebi Ante Starevi nadahnue.
Ideal bio.

Ti si za Dom rtvovao svega sebe.

Smjel ko heroj, od vjere junak ivi.
Za slobodu usto si naeg Doma,
Ustao divni.

Dr. Kamber kae. da je arieva pravaka linija od najranije mladosti pa do njegovih visokih godina bila stalna i ona je organski izvirala iz njegovih politikih uvjerenja, pa se u svakoj kasnijoj
prilici ispoljavala. Tako je za vrijeme boravka u Junoj Americi na Euharistikom kongresu u
Buenos-Airesu, na kojemu je bio papinskim legatom sam sadanji sveti otac papa, zaustavljen prilikom jedne samovozne vonje od lanova hrvatskog drutva Domobran i zamoljen, da im blagoslovi Drutveni dom, koji su upravo otvorili. Nadbiskup je to uinio. Meutim, upravo je tada
poginuo u Marseillesu tadanji jugoslavenski kralj Aleksandar. Jugoslavenska vlada tuila je na to
nadbiskupa u Vatikan radi veze s ustakim pokretom i atentatom, te prigodom povratka kui i prolaska kroz Rim, nadbiskup bude pozvan da u Vatikanu dade oitovanje na tubu. Kardinal Pizzardo koji je vrio sasluanje zamjerio je nadbiskupu to nije izrazio sauee prilikom smrti
kraljeve, pogotovo kad je to uinio i Sveti Otac. Na to je ari odgovorio: Sa strane svetog Otca, to
ie diplomatski in, nato je kardinal Pizzardo brzo dodao: Nije samo diplomatski in, nego
iskrena saalnica. Dalje dr. Kamber pria kako su u Dubrovniku demonstrirali kao i u Sarajevu,
pri njegovu povratku. Tadanja beogradska vlada pruila mu je punu zatitu na mu je, ministar
unutranjih poslova Velja Popovi pisao: Mi Vas visoko cijenimo, jamimo za Vau linu sigurnost i Vama se nee nita dogoditi. Karakteristino je da dr. Kamber, prikazavi cio tok sasluanja
nadbiskupa u Vatikanu, nije spomenuo kako je kardinal Pizzardo primio sofistika izvinjavanja
nadbiskupa aria, koja su- bila puna la. Zacijelo zato to je nadbiskup ari Vatikanu bio i dalje
od najvee potrebe za njegovu misiju na tom balkanskom sektoru. Zato i dr. Kamber zakljuuje da
je Vatikan htio imati u Sarajevu ne samo dobrog biskupa, nego i jakog Hrvata. I uspio je (t. j.
Vatikan), uz prkos loih predvianja realnih politiara, koji su se protivili imenovanju nadbiskupa aria. Naime postavljanie nadbiskupa aria za nasljednika nadbiskupa Stadlera nije ilo
bez malih zapreka od strane beogradskih vlada. Iako je Stadler umro krajem 1918. sedisvakancija
trajala je sve do 1922. Ma da se izvjestan broj rodoljuba najenerginije protivio iz nacionalnih
razloga tom postavljenju, uspjelo je i Vatikanu i ariu da obmane staroga Paia. predobivi ministra Ljubu Jovanovia za taj -lan. Radikalski politiari, naroito dr. Milan Srki, primivi obeanje nadbiskupa aria da e raditi za radikalnu partiju u Bosni kod Hrvata katolika, zaloio se
kod odgovornih inilaca da se postavi ari za nadbiskupa u Sarajevu. Bilo je to maja 1922.
Kasniie, kad je nadbiskup ari ubrzo pokazao da je ostao dosljedan svojoj frankovakoj liniji iz
ranije mladosti, bilo je ve kasno. Na terenu razjedinjavanja naroda u Bosni i Hercegovini nadbiskup ari bio je samo dostojan uenik svoga velikoga uitelja nadbiskupa Stadlera. (Dragutin
Kamber, zastupnik hrvatskog dravnog prava. Vrhbosna 1944., br. 7-8. 182-187).

Dobar Genij, dubok si kao mistik,

Zalud vuci urliu sa svih strana,
Ti kao prorok gorom i dolom vie:
Bog i Hrvati.

I dan i no tako za naroci radi,

Svaki cio Hrvat je Tebi mio,
Ko na suncu grije se na Tvom srcu
Ustaki junak.

Samo Bog je, Najvii, na gospodar,

Bog je tit na, u Njega na je Uskrs.
S tim si geslom poao Ti ususret
Uskrsnoj zori.

S Tvoga srca uzdisaj leti k nebu:

Boe Sveti, Lijepu Nau uvaj!
Ona Tebi vazda je prva briga,
Za nju se moli.

ovjek ima i srca i potenja,

ovjek, koji ne vlada, nego radi,
ovjek koji pokleko nije nikad:
Na Leonida.

Zato sve nas u kolo zove divno,

Kolo rada, napretka i potenja,
U tom kolu bie nam naa mila
Hrvatska iva.'

Dan Tvoj svaki rtva je i rad poten,

Kao sunce Ti nam ist i sjajan,
I Tvoj upliv obara sve pigmejce:
Ti si nam Zrinjski.

to
Svi
Ko
Al

Puno kae, istinu, pravdu die.

A sloboda draga Ti kao mati,
Za nju Ti si ustao poput diva.
Na sve hajduke.

Bog Ti slao okrepu u tuini,

Bog Ti vjeru ovjena lovor granom,
Koja nikad vie usahnut ne e,
Junae sree!

I na Jude, kojim sve para bila,

Ko ; i htjeli prodati nam due,
Koji pleli imenu naem ue
Izdaje jadne.

Na se barjak pod nebom danas vije,

Nae oko radosne suze lije,
Tvoje vedro cjelovom kiti elo
I grad i selo.

Prvi Ti si nosilac naeg Doma

I slobode, uva ivote nae,
Od tog raja paklenog, od marksizma,
Od boljevizma.

Pa ko dosad pokrei naa srca!

Due nae do Bojeg dii neba!
Tebe Vou Hrvatski Narod treba
Kanoti hljeba.

Za Dom dragi Ti si Hrvate zvao:

Nek ste spremni, nek ste ko stanac kamen.
Tad e Dom na Boji obasjat plamen
Hrvatske slave.

A mi spremni bit emo vazda za Dom,

Vazda spremni radit i umrt za Dom,
Vazda s Bogom arom i marom za Dom,
Za Dom svoj dragi!

I ko sunce jednako Ti nam grije,

Vodi Zagreb, Hrvatsko kraljsko srce,
Voli Bosnu, ona je. veli, biser
Hrvatskoj Kruni.

Dr. Ante Paveli ime drago,

Ima u njemu Hrvatska s neba blago,
Nek Te On, Kralj Nebeski, vazda prati,
Voo na zlatni! 53

sve nisi podnio za taj pokret?

hajduci vrebali duu Tvoju,
kralj David u svijet ide strani.
Te Bog brani.

Tako dakle, prema sudu nadbiskupa aria, Paveli je izveo sveto djelo
i Bog mu je bio pratilac da izvede to, sveto djelo, zapravo najveu izdaju otkako
postoji hrvatski narod. Njemu je Paveli ustaa divni, na Leonida, Zrinjski-.
Za slobodu Hrvatske ustao je Paveli na hajduke, tj. Srbe i na Jude koji su hrvatskom imenu pleli ue izdaje, tj. Jugoslavene. A Paveli uva jo hrvatske ivote
od raja paklenog, od marksizma, od boljevizma. Ovaj ustaki mitronosac u ovoj
se pjesmi uzdigao nad ostale ustake poete koji su takoer Pavelia glorificirali za
njegovo sveto djelo, u koje zacijelo u b r a j a j u i sve atentate i sve rtve koje su
izvazvale njegove paklene maine na jugoslavenskim dravnim eljeznicama od 1933.
do 1937., slate iz Italije, kao i one krvave rtve pri ustakom razoruavanju jugoslavenske vojske pri njenom slomu aprila 1941. godine. Zato mu je Ante Paveli i
voa zlatni koji je toboe hrvatskom narodu potreban kanoti hljeb.
Nadbiskup ari nije prvi put, to u pjesmi otkriva izvjesne historijske podatke, u vezi sa njegovim politikim i pjesnikim inspiracijama. Poneki bi ostali ne53

Hrvatski narod 25. XII. 1941.

poznati da nije njegove neobuzdane muze. Tako u pjesmi, U Hrvatskom Pantheonu, objavljenoj u Katolikom tjedniku, u uskrnjem broju 1941., neposredno
pred slom Jugoslavije, prikazuje samostan svetoga F r a n j e u Splitu. U njemu su
sahranjeni brojni znameniti Hrvati, pa medu n j i m a i dr. Ante Trumbi. O v a j politiar, koji je u parabolinoj liniji od pravatva preko jugoslavenstva Jugoslavenskog odbora zavrio u punoj i intimnoj politikoj suradnji sa Paveliem, ma da nekad
veliki liberalac, i radi jugoslavenske misli predlagao u beogradskoj narodnoj skuptini odvajanje crkve od drave, upuivao je politike poruke u Vatikan preko nadbiskupa aria. Pjesnik-politiar nadbiskup ari otkriva to u jednoj od svojih strofa.
Tu si i Ti u carstvu Pantheona,
Divni Ante Trumbiu, diko prva,
Velik vazda zatonik naeg roda:
Na grob T v o j padoh.
Pa se sjetih ljubavi Tvoje bratske,
Kojom Ti si grlio moje srce,
Preko njega pisao Ti si pisma
I Vatikanu.
Nadbiskup ari zalagao se za ustatvo i na crkvenim sastancima upnika,
koji su se odravali u Sarajevu. U ustakom duhu agitirajui za suradnju sveenstva
s ustatvom, nadbiskup ari je na Dekanskoj konferenciji, dranoj ve 8. V. 1941.
pred svima arhiakonima i dekanima svoje nadbiskupije odrao govor i referat u
kome je zahvalio Bogu to su prisutni kao i cijeli narod doekali sretne dane N D H .
Nadbiskup je uvjeren, kazuje izvjestilac sa te konferencije, da je sve vrhbosansko
sveenstvo oduvijek teilo za slobodnom Hrvatskom, pa se nada da e to sveenstvo
i dalje portvovno raditi na korist crkve i hrvatskog naroda. Sada je u N D H posve
drukije nego je to ranije bilo. Dok su prijanji govorili Kler na stranu!, sadanje
vode imaju povjerenja u kler, to se vidi naroito po tome to su mnogi sveenici postavljeni za povjerenike poglavnika, zakljuuje nadbiskup. Iako je to rtva za crkvu,
jer dotini ne'mogiu onda intenzivno raditi u crkvi i za crkvu, ipak je time iskazano
povjerenje i priznanje crkvi. Nadbiskupu je Paveli pokazao svoju sinovsku odanost prema crkvi jo i time, to je odmah u poetku posjetio Svetog Oca, ime je
pokazao svoje katoliko uvjerenje. Svi poglavnikovi suradnici su dobri katolici, a
za dr. Milu Budaka, ministra prosvjete nalazi rijei divljenja, jer on u crkvi klei
pred Svetim Otajstvom. Jednako je i vojskovoa Kvaternik mnogo puta javno
ispovjedio svoje katoliko uvjerenje. Kako se u ustakom vodstvu nalaze odlini ljudi
katolici, treba da ima sveenstvo u njih povjerenja. Nadbiskup nije zoboravio ni
njihove rtve, koje su oni podnijeli za N D H , pa je predloio da svi zajedno upute
sa te konferencije pozdrave poglavniku, vojskovoi i ministru bogotovlja i nastave. 54 Iz izvjetaja dekanata izilazi kao da je tu i tamo zaostatku i nenapredovanju
vjerskog ivota bila kriva ranija jugoslavenska vlast. Uskrsnuem slobodne N D H
bit e sve bolje. Neki narodni poroci uz pomo dravne vlasti moi e se radikalno
iskorijeniti. Radosna srca uli smo izjave naih ministara, da e Drava ii uporedo
s crkvom. To i jest ono pravo . . . Za napredak slobodne Hivatske jame nam nae
vode, koji su ne samo veliki rodoljubi, nego su i dobri katolici. U svemu su najbolji

izgledi za napredak vjerskog ivota ne samo u Nadbiskupiji Vrhbosanskoj nego i

u cijeloj Domovini. 54
O Pavelievu imendanu nadbiskup ari uputio je dru Paveliu srdana
estitku, u ime svoje i svojih vjernika. 55 Paveli je uzvratio telegramom, u kome
zahvaljuje i njemu i svima katolicima njegove nadbiskupije. Svevinji je zaista
usliao Vau molitvu i u svojoj neizmjernoj pravednosti ispunio je elje mukotrpnog hrvatskog naroda, podijelivi mu najvee zemaljsko dobro slobodu, koje
moe imati svoj sadraj i vidnog izraza samo u vlastitoj nezavisnoj dravi. Ja i
cijeli hrvatski narod cijenimo nastojanja velikog sveenika junake bonjake
Hrvatske preuzvienog nadbiskupa vrhbosanskoga. Za Dom! Spremni! Dr. A.
Paveli. 56
Ma da je ve u to doba pokazala ustaka vlast svu svoju krvolonu fizionomiju u proganjanju Srba, idova kao i svih onih hrvatskih rodoljuba, koji su se ve
ljeti 1941. priklonili Narodno-oslobodilakom pokretu, ari nije naao^ nijedne rijei
opomene ni savjetovanja, da se taj krvoloni bijes zaustavi. Naprotiv, njegovo javno
istupanje i zalaganje za ustaki pokret kao i njegovo blagosiljanje i glorificiranje
ustakih voda, a kasnije emo vidjeti i njegove govore, koje je drao i ustaama
kao i domobranima, nadbiskup ari bio je u stvari jedan posredni potstreka za sve
one brojne zloine, koji su se ve dotad desili, a koji e se iz dana u dan tokom
etiri krvavih godina mnoiti u beskonanost.
Franjevac dr. Karlo Karin izjavio je na sasluanju u Sarajevu pred narodnooslobodilakim vlastima ope poznatu karakteristiku rada nadbiskupa aria u vrijeme NDH. Medu ostalim ima u toj izjavi i takvih podataka, koji su neobino teki
ne samo za nadbiskupa aria, nego i za veliki broj njegovih odgovornih suradnika.
Nadbiskupu ariu i ostalim lanovima Ordinarijata moralo je biti poznato ta rade i kakvog su ponaanja pojedini sveenici u njegovoj nadbiskupiji. To mu je moralo bit poznato zato to su po zakonima katolike crkve dekani iz svake pojedine dekanije morali najmanje jedanput godinje podnijeti
Ordinarijatu detaljni izvjetaj o radu i ponaanju svakog upnika iz njegovog
podruja. Nadbiskup ari i pored toga nijednom nije zabranio da takvi nenarodni sveenici prestanu sa nenarodnim radom, koji nije bio u skladu ni
sa propisima katolike crkve, iz ega se moe zakljuiti da se je on sa cjelokupnim Ordinarijatom solidarizirao sa svima nedjelima koja su pojedini upnici poinili u njegovoj nadbiskupiji. . . Najbolji primjer dranja i rada nadbiskupa aria za vrijeme ustake drave pokazuje se na primjeru nenarodnoga rada sveenika Boidara Brala. Cijelom katolikom kleru pa i meni bilo
je poznato, da je sveenik Boidar Bralo bio haranger protiv Srba i svega
onoga to nije bilo ustako, da je bio poglavnikov povjerenik za Bosnu i
Hercegovinu u vrijeme kad su vreni najvei progoni nad Srbima i Jevrejima, pa je ipak pored svega toga nadbiskup ari pored sebe drao Boidara
Brala i bio njegov najbolji prijatelj . . .
Meni je poznata notorna injenica da je nadbiskup ari jo prije rata
bio ustaki opredijeljen. Dokaz tome je njegova ope poznata posjeta ustakim emigrantima u Junoj Americi, nekoliko godina prije rata, a poslije
ubistva Aleksandra Karaordevia u Marselju 1934. godine. Naime, smatram
54
55
56

Dvadeset i trea Dekanska konferencija. Vrhbosna 1941.. br. (i. 109-110.

Vrhbosna 1941., br. 6. 110.
Katoliki tjednik 6. VII. 1941.

da on tu posjetu ustakim emigrantima u Junoj Americi nije morao da uini

kao sveenik, nego ju je uinio iz politikih razloga kao njihov istomiljenik.
Od dolaska N D H do njenog sloma nadbiskup ari je jo jae manifestirao svoju privrenost ustakoj N D H . . . Dokaz su tome njegovi literarni
radovi, za koje ne znam da li imaju kakovu knjievnu vrijednost, ali su u
ono vrijeme svakako bili politiko oruje u rukama ustaa. Od tih radova
najpoznatija je njegova Oda Poglavniku pisana 1941. godine.
injenica je takoer da je nadbiskup ari uestvovao na svim ustakim
manifestacijama, pa se je tako svojim autoritetom zalagao za ustaku ideju.
Njegovo uestvovanje u javnom i politikom ivotu N D H bilo je toliko vidno
da se moe slobodno zakljuiti da je nadbiskup ari za vrijeme okupacije bio
politiko lice, politiki faktor prvog reda. Da je to tako, da je to u masama
proireno miljenje, dokaz je i injenica, da je on za vrijeme okupacije dobivao velik broj depea od pojedinih drutava, masovnih udruenja, gdje su
ga titulirali Voom Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ja time, u stvari, nisam
rekao nita novo to ne bi bilo poznato kao notorna injenica ne samo onima
koji su pratili politiki ivot u Bosni i Hercegovini, nego i obinim, malim
ljudima. Otuda bez sumnje proistjee velika i neosporna odgovornost nadbiskupa aria za cjelokupnu ustaku politiku ne samo u Bosni i Hercegovini
nego u cijeloj NDH. Ta odgovornost je ne samo moralne prirode, nego i politike, jer, kako sam prikazao, nadbiskup ari je imao faktino snagu i poloaj politikog faktora prvog reda. U okviru te odgovornosti moram podvui
njegovu odgovornost za ustake zloine poinjene specijalno u Bosni i Hercegovini ili u nadbiskupiji vrhbosanskoj, jer je na tom terenu koji je bio teritorijalno najblii njegovom utjecaju, nadbiskup ari mogao aktivno nastupiti
i sprijeiti ustake zloine, spasiti stotine hiljada nevinih ljudi, a takoer i
ugled katolike crkve i lino svoj. Da on nije tako postupio je ope poznato,
i otuda i njegova ogromna odgovornost pred historijom naih naroda koje su
ustae i okupatori zakrvarili. Da je on izdao bar jednu poslanicu katolikom
sveenstvu da spreava zloine u njegovoj nadbiskupiji i da je njima za1branio ma kakvo uee u takvim zloinima, daleko bi manji broj rtava bio
na ovom podruju. 57
U ovoj karakteristici sva je sutina sadrine djelovanja nadbiskupa aria
u vrijeme NDH. Daljni podaci s kojima emo se jo susretati, samo e biti dopuna
ove uistinu utvrene injenice, koje govore o strahovitoj odgovornosti nadbiskupa
aria, ne samo pred jugoslavenskim narodnim vlastima nego i pred samom katolikom crkvom, zapravo neposredno pred samim papom.
Odmah u poetku N D H javio se potpuno solidaran sa proglaenjem N D H
i Paveliem takoer i predstavnik najstarije dalmatinske dijeceze dr. Kvirin Bonefai. Radost njegova nad pojavom N D H bila je tolika, da je pourio da se javi
Paveliu telegramom, ve 18. aprila 1941. Ovaj njegov telegram je uistinu njegov
program rada u vrijeme okupacije, od strane ustaa kao i Talijana. Dakako ni njegov
ustaki ar ne plamti manje nego onaj nadbiskupa Stepinca ili nadbiskupa aria.
Poznavajui i ostale dalmatinske biskupe, zacijelo i njihova proustaka osjeanja,
dr. Kvirin Bonefai nije poslao t a j telegram samo u svoje ime nego i u ime ostale
trojice dalmatinskih biskupa, tj. ibenikog, hvarskog i bokokotorskog, koji je isto57
Sa originalnog faksimila toga sasluanja. Jedan dio vidi i u Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolike- klera, 395-397.

dobno poslije kanonskog smjenjivanja biskupa Carevia, bio upravitelj dubrovake

dijeceze. Evo tog telegrama:
Kao biskup krajeva, u kojima je bila kolijevka hrvatskog kraljevstva i
katedrala u koju su se skupljali i molili hrvatski knezovi i kraljevi, sveta mi
je dunost, da Vam u ime svoje, itavog sveenstva dijeceze, a siguran sam
da Vam tumaim osjeaje i ostale trojice dalmatinskih biskupa, najsrdanije
pozdravim kao obnovitelja slobodne i Nezavisne Drave Hrvatske, izrazujui
svoju iskrenu odanost i obeavajui u svemu revnu saradnju i prosei Boga da
blagoslovom i potpunim uspjehom okruni Vae veliko djelo na sreu i spas
hrvatskog naroda.58
Ovako srdano, iskreno, otvoreno i odluno obeaje svoju ustaku suradnju
nasljednik solinskih nadbiskupa, primasa Dalmacije i itave Hrvatske kako sam to
dodaje uz svoj potpis. Biskup Bonefai nije se samo time zadovoljio. On je istodobno
pozdravio srdanim telegramom i vojskovou Kvaternika, kao i sve ostale ministre,
obeavi i njima punu i iskrenu suradnju.
U ime svoje i dijeceze pozdravljajui Vas i sve ostale ministre imenovane
od junakog poglavnika za vladu obnovljene i slobodne i N D H i obeavajui Vam
iskrenu saradnju, molim za pomo Vinjega i njegov blagoslov za uspjeno obnovljenje Kreimirove i Zvonimirove Hrvatske i sreu hrvatskog naroda. 59
Jo prije oviih izraza biskupove radosti nad pojavom NDH, biskup Bonefai dao je maha svojim ustakim osjeanjima pri sahrani Splianina dr. Milana
Luetia, suca u Makarskoj. Dr. Milan Lueti kao rezervni oficir pobunio se protiv
svoga komandanta u Babinju, pa je tu kao pobunjenik strijeljan 10. IV., dakle upravo
na dan proglaenja NDH. Isti ovaj Lueti, jo se ranije isticao kao vrlo aktivni
klerofaist. Njegova sahrana bila je prava i prva ustaka manifestacija u Splitu kod
koje je uestvovao i biskup dr. Bonefai, uz njega i drugi veliki broj sveenika, li
crkvi je celebrirao sam biskup, odavi tako priznanje ovom izdajniku, tovie, on je
prisustvovao i sluao govore dvojice ustakih sveenika, don Stanka Drnasa i fra
Vjekoslava Mrena, koji su iskalili sav svoj bijes na bivu Jugoslaviju i na Srbe.
otkrivi tako svoja ustaka osjeanja i uvjerenja, koja su bez sumnje bila ve starijih
datuma. 60
Biskup Bonefai je jednako u vrijeme talijanske okupacije Splita bio na
strani faista sve do kapitulacije Italije, da poslije pristane svim svojim arom uz
ustaki reim. Dakako, u ovo vrijeme on je najodlunije pobijao narodnooslobodilaki pokret istiui se i u crkvi kao i kod faistikih vlasti kao odluni pobornik
klerofaistikih i ustakih naela. Ta svoja osjeanja i mrnju protiv narodnooslobodilakog pokreta izrazio je on i sa propovijedaonica u crkvama, u Splitu i u ostalim
mjestima njegove dijeceze kuda je dolazio u vrijeme svojih kanonskih vizitacija.
Takav je on u svojim pastirskim poslanicama, kao to je i odluan kad trai intervenciju faistikih vlasti protiv porodica iji su se lanovi opredijelili za nanodnooslobodilaki pokret. Kad se narodni ustanak uveliko razmahao, pred jesen 1941.,
58
59
60

Novo doba 18. IV. 1941.

Novo doba, 18. IV. 1841.
Iz saopenja jednog prisutnog Splianina.

izdao je biskup Bonefai pastirsko pismo na hrvatskom i talijanskom jeziku u kome

je napao narodno-oslobodilaki pokret.
Pribliava se sveto adventsko vrijeme, vrijeme priprave za Boi, blagdan mira, slave blagoslova Bojega. U svijetu vlada ratno stanje, pa je
uslijed toga ve dosta i previe bijede i stradanja medu ljudima te bi nam
svima ovi dani upravo morali posluiti u tu svrhu da se od srca obratimo
Bogu, Kristu, kralju mira traei utjehu nevoljama, koje nas biju, prosei
mir, zalog svakoga zadovoljstva i sree.
Meutim kao da ne bi bilo dosta muke i krvi i nesree uslijed ratnih
prilika, po periferiji nae Dijeceze a tu i tamo i po nutarnjosti, zavladala je
nesigurnost ivota i imanja, pae prolijeva se krv, dok u samom Splitu gradu,
opetovano, esto, ne samo po noi nego i po danu ve, zbivaju se napadaji,
padaju bombe i rtve njihove postaju mirni graani, pa i nevina djeca:
ugroen je u naem kulturnom i lijepom gradu javni mir i poredak, pa su
stoga i poduzete, od vlasti izvanredne mjere sigurnosti, a svaki .poteni graanin mora da sa zgraanjem osudi svaki takav atentat.
Tko su oni, koji su se odmetnuli u gore, pa teroriziraju, pljakaju, rue,
pale i odvode domae ivotinje te napokon i sveenike . . .? Vie manje poznato je svima, tko su i odakle su, a neki su znani i po imenu. Vojne Vlasti
ih slijede te e ih privesti zasluenoj kazni i onemoguiti.
Ali oni koji od nekoga vremena po gradu podmuklo ire stravu bacajui
bombe, buntovne letake itd.; te prolijevaju krv i izlau grad i graane n a j veoj opasnosti, dok se moe sumnjati, tko su, a u gradu su sigurno, ostaju
neotkriveni, ne pronalaze se, nitko ih nije vidio ni uo niti za njih znade.
To je uistinu nevjerojatno. Bit e dosta sukrivaca.
Pred tim injenicama moja je sveta dunost kao vaeg biskupa, duhovnog oca i pastira dua vaih, da vas pozovem, zamolim i preporuim u interesu opeg dobra kao i nae narodne asti i da se odvrati vee zlo od naih
strana:
1. Ke pruajte nikakve pomoi ni zaklonita onima, koji su se odmetnuli
u gore te ne postanete sukrivci i dionici njihovih zloinci, jednako odgovorni
i Bojoj i ljudskoj pravdi.
2. U Splitu, u gradu i okolici, dunost je svih nas i svakoga pojedinoga
graanina, da bude pri ruci i doe u svemu u susret organima vlasti te se
otkriju poinitelji zloinakih atentata, koji sramote grad i itavo graanstvo. Tu dunost, bez obzira na sve druge okolnosti, nalae svakom estitom
graaninu njegova savjest kao katolikog vjernika, ljubav prema blinjemu,
prema gradu, osjeaj pravde.
Uovoljujui ovoj svojoj dunosti koristit emo i pomoi samo sebi i
svojemu dobru, a odmatit emo od sebe sramotu i vee zlo, jer u protivnom
sluaju ne poe li vlastima uz saradnju graana, za rukom stati na put raboti terorista i ove privesti k pameti i reclu, odgovarat e sigurno itavo graanstvo.
Dao Bog da Boi donese nutarnji i vanjski mir svim ljudima dobre
volje. Blagoslov boji s vama. 61
Ovo pastirsko pismo splitskog biskupa koje nosi i njegov potpis, a u talijanskoj verziji kao II Vescovo: dr. Quirino d e m e n t e Bonefacic, bilo je plakatirano
po gradu i selima i dijeljeno u obliku letka. Svijet je osjetio da njegov biskup vri
61

Sa

originala, umnoenog kao letak. Vidi i: Dokumenti o protunarodnom radu. 370.

policijsku ulogu faistike OVRA koja je i u Dalmaciji kao i u Julijskoj Krajini bila
strahoviti izvrilac faistikih nasilja. Ovo pastirsko pismo uinilo je da su talijanski
faisti u Sjevernoj Dalmaciji uspjeli, da zavedu nekoliko stotina naivnih i neukih
seljaka i da od njih stvore po zlu glasu poznatu antikomunistiku bandu koja je
pod rukovodstvom pojedinih sveenika palila sela i ubijala miran narod Ravnih
Kotara i Bukovice.
Splitski biskup je otiao tako daleko, da je dostavljao policiji promemorije
sa spiskom politikih sumnjivih osoba.62 tovie, on je savjetovao talijanske vojne
vlasti da se familije partizana proglase odgovornima kako bi se ustanci onemoguili.
Takvu jednu promemoriju uputio je biskup Bonefai guverneru Dalmacije u Zadru.
Odatle je prijedlog Bonefaia upuen komandi VI. armijskog korpusa u Splitu, prefekturi i generalnoj policijskoj direkciji u Zadru.
U vezi sa onim, to je ve izloeno u naem Pro-memoria br. 51 od 18. XI.
1941., koji se odnosi na borbu protiv etniko-komunistikog banditizma u kotarevima Sinj, Livno i Bosansko Grahovo, saopavamo, da splitski biskup, podupirajui
svesrdno molbu katolikog klera u onim krajevima, kako vam je ve saopeno,
stavlja dalji prijedlog, da se za sva zlodjela i tete, koje su se ve dogodile, ili koje
e se eventualno dogoditi, proglase odgovornim familije bandita, koji ive u mjestima
onih krajeva smatrajui, da e ova mjera sigurno imati za uinak, povratak mnogih
bandita svojifn kuama. Ovaj komesarijat ivo podupire prijedlog iznijet u tom
pravcu. Akt je potpisao umjesto guvernera ef kabineta g. A. Spechel, a datiran je
sa 4. X I I . 1941. br. 2730 Kab. 9139 (Vlada za Dalmaciju). 63
Postoji niz dokumenata s kojima emo se jo susresti, a koji teko optuuju
biskupa Bonefaia za vrijeme okupacije kao najgorljivijeg suradnika talijanskog
okupatora, a poslije kapitulacije Italije sa ustaama i Nijemcima. Sa biskupom
Bonefaiem jo emo se susresti u ovoj knjizi. Sigurno je da su denuncijantske i
konfidentske usluge, uinjene okupatoru, a protiv ustanika, prouzrokovale smrt mnogih
boraca i njihovih porodica iji su lanovi uzimani kao taoci.
Hvarski biskup Miho Pui odmah je, jo prije talijanske okupacije, od
svoje strane pozdravio poglavnika obeavi mu u ime kaptola, sveenstva i puanstva
otoka Hvara, Braa i Visa vjernost i odanost. Biskup Pui je najtoplije pozdravio
uspostavljanje slobodne i N D H kao i poglavnika prvoborca za narodna prava pa
mu izraava duboku zahvalnost, vjernost i odanost prosei obilje bojeg blagoslova.64
Krki biskup dr. Josip Srebrni takoer je jo prije talijanske okupacije sa
svim arom svoga klerofaistikog srca pozdravio N D H i poglavnika. im je saznao
da je stvorena i proglaena ustaka NDH, biskup Srebrni je kao i nadbiskup Stepinac. naroitom poslanicom obavijestio svoje vjerne o tom dogaaju.
Dragi vjernici, radujte se i vi majci naoj, Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Bog nam je majku uskrsnuo. Budimo Bogu iz dna due zahvalni na
02
Dokumenti o izdajnikom radu splitskog biskupa dr. Bonefaia. Vjesnik Narodnog
fronta Hrvatske 21. XII. 1945.
63
Original nalazi se u arhivi Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa. Z A V N O H Zagreb.
64
Novo doba 23. IV. 1941.

ovome daru. I mi pripadamo Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, a u vladi koja se

sino u Zagrebu konstituirala treba da gledamo svoju jedinu zakonitu vladu.
Drava kojoj mi svi Hrvati na teritoriju Krke biskupije, tj. na otocima
Krku, Rabu i Pagu zakonito pripadamo je Nezavisna Drava Hrvatska. Radi
toga je danas na zakoniti vrhovni dravni poglavar i predsjednik vlade u
Zagrebu poglavnik N D H dr. Ante Paveli.
Kada je taj isti Paveli 18. maja 1941. predao i izdao Dalmaciju i ove
otoke krke dijeceze faistikoj Italiji, biskup Srebrni je naao i za to opravdanja
pozivajui narod da sauva otmjeno mir i red. Meutim kad se t a j isti hrvatski
narod nije mogao pomiriti s tim izdajama, kad je stao da se buni protiv terora okupatora i podigao ustanak, biskup Srebrni stao je na stranu okupatora, zalaui ie
svim svojim autoritetom za okupatorove planove. Uistinu on postaje pravi konfident
talijanskih i ustakih vlasti, koje je redovno obavjetavao o svima dogaajima na
njegovu podruju. Odmah, im je talijanska vojska stala da okupira dalmatinske
otoke i uvela novi okupacioni reim, biskup Srebrni je ve 15. aprila 1941. uputio
podrunom sveenstvu (pod br. 679) akt u kome je pozvao duobrinike i ope
crkvena lica da u nenadano i neoekivano stvorenom stanju odgovornim okupacionim
imbenicima idu na ruku u odravanju mira i poretka<r.65 Otada je biskup Srebrni
odani faistiki suradnik i okupatorov pomaga. Poslije kapitulacije Italije suraivat
e biskup s njemaim okupatorom. 66
Senjski biskup Viktor Buri priao je ustakom reimu sa svim oduevljenjem klerofaista koji je takoer u N D H vidio ostvaren davno sanjani i eljkovani ideal. I on je uputio svome sveenstvu i pastvi poslanicu prilikom proglaenja
NDH, dajui joj svojim biskupskim autoritetom punu podrku i moralnu pomo.
Biskup je prikazao u toj svojoj poslanici, da se meu istaknutim narodnim borcima
|t. j. meu ustaama) nalazi i lijepi broj slubenika oltara!
Bili smo netom svjedoci velikih dogaaja u naoj dragoj domovini
Hrvatskoj. Boja je Providnost htjela, da se ostvarilo ono za im su dugi
vijekovi eznuli, za im su generacije naroda uzdisale; oivotvorilo se ono,
to je bio najvii zemaljski ideal rodoljubnog sveenstva i vjernika naih
dijeceza od davne prolosti do naih dana. Nakon mnogih borbi i trpljenja
neodoljiva narodna tenja za slobodom, pravdom i zadovoljnim ivotom
okrunjena je konano uspostavom NDH. Domovini naoj sinuse bolji dani
i u svakom se hrvatskom srcu porodi vedra nada u sretnu budunost. I dok
stojimo pod dojmom opeg narodnog oduevljenja, pogled nam se i nehotice
okree na dugu i mukotrpnu prolost hrvatskog naroda. U neprekidnom nizu
narodnog trpljenja kroz sva duga stoljea nalazimo medu istaknutim narodnim borcima lijepi broj slubenika oltara, to nas napunja posebnim ponosom, ali pored toga svijesni smo takoer i prevane one uloge, koju je crkva
odigrala u naoj narodnoj prolosti. 67
Biskup dr. V. Buri uestvuje sa puno volje i spremnosti i kod svih ustakih
manifestacija, stalno istiui svoje zadovoljstvo nad radom ustakih predstavnika.
Tako je on instalirao 25. juna 1941. velikog upana upe Vinodol i Podgorje u
65
68
97

Protivnarodni rad biskupa Krkog dr. Josipa Srebrnia. Politika 4. I. 1946.

Katoliki tjednik 15. VI. 1941.
Novi list 27. VI. 1941.

Senju. A to je bio fanatini ustaa Miroslav Sui. Tom prilikom priredio je biskup
sveani ruak u ast ovog velikog upana. Ruku je prisustvovaoi pored veeg broja
ustakih funkcionera i talijanski general Fiorensoli koji se nalazio u pratnji velikog
upana. Pri ruku je domain pozdravio ne samo instaliranog velikog upana i
ostale goste, nego se najvei dio govora odnosio i na ustaku N D H i na njenog
poglavnika. Biskup je izrazio svu gotovost svoju i svoga kaptola za svaku pomo i za
suradnju, pa je u tu svrhu stavio na raspoloenje i zgradu sjemenita, poto je
odluio, da se 1941. ne otvori sjemenite.8
Svakako, sasvim izuzetnu panju zasluuje u prvim poecima N D H akovaki biskup Akamovi i itava njegova Kurija, kao i njegov Glasnik biskupije
bosanske i srijemske koji su se svi od reda stavili u slubu ustakog reima, da mu
budu kroz itavo vrijeme njegova trajanja vjerni i najrevnosniji suradnici. Zato je
sasvim razumljivo da je i Akamoviev Glasnik poao tragom svih ostalih crkvenih
listova u NDH. Ve u svom uskrnjem uvodniku, pisac je, zacijelo sam urednik dr.
P. Ivanii inspiriran mislima svoga biskupa iz njegove uskrnje propovijedi, izreene u Strossmayerovoj katedrali. Dvostruko Alleluja, koje je pisac stavio na elo
svoga lanka, osnovna je misao, koja provijava kroz njegove redove. Razdragani
klerofaist ustakim zanosom klie: Surrexit Croatia vere Alleluja, Alleluja!
Uskrsnula je Hrvatska doista, Alleluja, Alleluja! Provienje i Boje Milosre
doveli su poglavnika u N D H ! List, koji je osnovao najvei propovjednik bratstva
i jedinstva junoslavenskih naroda, postat e propovjednik ustake, poglavnikove
misli! Jer, molitve vi jekova su usliene, enje pokoljenja su ispunjene, zato je na
Magnificat neposredan i iskren . . . Zato neka je Gospodinu naa najdublja zahvalnost. . . . lim vie, to se je Bojem Milosru svidjelo, da nam je poslalo ovjekaPoglavnika nae drave, koji se zakleo Bogu Svemoguemu i Sveznajuemu, da e
hrvatski rod voditi naim utrtim putevima, Bojim putevima. I eto, dok se diljem
itave nae lijepe domovine aputala i pjevala zahvalnica, to nas je Gospodin
sauvao kroz 13 stoljea kao jedinstven i svijestan narod, u to vrijeme dolazi najvei sin toga naroda dr. Ante Paveli i uzima u svoje ruke nau zastavu, skuplja
pod nju svu brau u nerazdruivu i neraspadljivu cjelinu u kojoj e, kako sam ree
po nekoliko puta, vladati samo Bog i Hrvati! To staro geslo nae asne i svete prolosti, koje ima svaki od nas pretopiti u sastavni dio svoga nacionalnoga bia, postaje
danas stvarnost.69
Parola staroga i prekaljenoga antiklerikalca Starevia, koju je klerofaizirao
ve nadbiskup ari, postaje i u akovakoj biskupiji uistinu sastavni dio klerofaistikog programa u ustakoj N D H primjenjivanog na svima poljima javnog djelovanja, gdje e kler imati ogromnog udjela. A ove misli bile su intimna i prisna sadr ; na prvog ustakog govora, propovijedi u Strossmayerovoj katedrali, koju je izrekao
biskup Akamovi. Biskup je zacijelo u tome trenutku zaboravio da je pred gotovo
istim sluateljstvom govorio panegirike i Karaoreviima, kao to je takav izgovorio i Paveliu. Do 10. aprila ivjeli su Hrvati, teza je Akamovieva. pod tuinom,
sve do smrti posljednjeg vladara narodne krvi Petra Svaia. Ove godine 10. travnja
sve zemlje u historijskim granicama, gdje Hrvati stanuju, proglaene su od opuno08
09

Idem.
Glasnik . . . 1941., br. 7-8, 77.

moenoga zamjenika poglavnika dr. Ante Pavelia jednom jedinstvenom, slobodnom,

samostalnom i Nezavisnom Dravom Hrvatskom. U tom velikom historijskom vremenu, a u sretnom stanju, kada Hrvatski Narod u velikom zanosu slavi svoju slobodu,
oglauju sveta naa zvona na svim crkvama uzvieni blagdan preradosni Uskrs!
Svi katolici svijeta slave Uskrs svojega vjenoga spasa, a mi Hrvati slavimo Uskrs
nae Drave Hrvatske! Objanjavajui dalje svojoj pobonoj pastvi znaenje praznika uskrsnua, biskup Akamovi je na kraju svoje propovijedi, ne mislei vie
o bivoj Jugoslaviji i njenom tako katastrofalnom slomu, zavrio svoja izlaganja s radosnom konstatacijom, da je Hrvatska zemlja tragediju ratne opasnosti sretno nadvladala. Mi smo Hrvati u slobodnoj samostalnoj dravi. 70
Jo jasnije i odreenije izjasnio se biskup Akamovi sa itavim svojim konzisitorijem na sjednici odranoj 22. aprila 1941., na kojoj je prihvaena adresa po
njegovu prijedlogu. Ona u cijelosti glasi:
Gospodine Poglavnie!
U sveanoj sjednici sabrani predsjednik i svi prisjednici Biskupske Konzistorije u akovu, jednoglasno u punoj odanosti i t r a j n o j vjernosti podnaaju Vama Suverenu, Predstavniku i Poglavniku slobodne Nezavisne Drave
Hrvatske nau poklonstvenu adresu.
Biskup i sveenstvo starodrevne bikupije akovake, koja je kroz vi jekove branila najsvetije ideale Hrvatskoga naroda: Krst asni i slobodu zlatnu
idui svjetlim stazama prolosti, u svetom zanosu moli himnu zahvale
Bogu Svemoguemu na divnom daru u Svetoj Godini Hrvatskog Naroda:
Uskrsnue Nezavisne Drave Hrvatske.
Ka ruke velikog Sina Hrvatskog Karoda, Heroja nae krvi, Oslobodioca i
Tvorca

slobodne

drave Hrvatske, Suverena i

Dr. Ante Pavelia

Poglavnika

polaemo sveti zavjet: Da emo ostati budni i vjerni uvari svete vjere i
hrvatske narodne svijesti na istonoj strai mile nae Domovine; da emo
uvijek biti spremni na sve rtve i napore oko izgradnje duhovne kulture,
vjere i mo<rala, prosvjete i odgoja, karakternosti i potenja naeg hrvatskog
naroda kienoga Srijema i Slavonije plemenite. Keka vlada Boja istina,
ljubav i pravda u KDH. Keka Boji blagoslov prati naega dinog heroja i
mudrog Poglavnika dr. Antu Pavelia. Keka ivi, cvate i napreduje lijepa
naa Domovina.
Djakovo, dne 22. travnja 1941. Dr. Antun Akamovi, biskup. 71
Zloinac Paveli bio je neobino dirnut ovim zavjetom akovakog biskupa i
njegovih kanonika, kao i svega sveenstva, u ije je ime progovorila ova akovaka
Konzistorija, odgovorio je tek poslije desetak dana preko svog krilnog pobonika,
glavnostoernog pukovnika A. Sabljaka. Vaa panja i srdana estitka prigodom
uspostave N D H , Poglavniku je osobito mila, pa Vam se najljepe zahvaljuje. Neka
Svevinji blagoslovi veliko djelo i uslia Vae elje za dobro naroda i drave. Za
dom Spremni! 72
70
71
72

Glasnik... 1941., 7-8, 78-79.

Glasnik... 1941., br. 7-8, 80-81.
Glasnik... 1941., br. 7-8, 81.

Na ovaj sveani nain povezao se akovaki biskup s ustaama i njihovim

poglavnikom aprila 1941. Takav ostaje uz njih puninom svojih osjeanja i djelov a n j a sve do sloma ove monstruozne N D H . Kao i zagrebaki nadbiskup, i akovaki
biskup dao je primjer svome kleru kako treba da se slui N D H , kako da je se u
svim njenim izdajnikim nastojanjima pomogne. U tu svrhu trebalo je angairati i
oltare i propovjedaonicu. I akovaki biskup izdaje okrunicu, 21. V. 1941., kojom
je pozvao podruno sveenstvo, da na prvi dan Duhova odri sveani Te Deum,
to je Provienje poslalo Pavelia da oivotvori N D H .
Veliki historijski dogaaj 10. travnja 1941. povratio je Hrvatskom Narodu
onu svetinju, koja je kroz osamsto godina bila predmet njegovih vjekovnih borba.
Poglavnik i voda Hrvatskoga Karoda dr. Ante Paveli je sa svojim drugovima Hrvatskim Ustaama izvojevao punu pobjedu naoj lijepoj Domovini Hrvatskoj. Hrvatski
Narod slavi danas svoje ujedinjenje u NDH sa svojom zakonitom Hrvatskom Vladom i njezinim Suverenom Poglavnikom na elu. Svaki Hrvat i cijeli Hrvatski
Narod je u tihoj molitvi i javnoj manifestaciji dao Svemoguemu i Sveznajuemu
izraz vrue zahvalnosti.. . O ovoj svojoj odluci, saopava biskup, obavijestio je
zapovjednika civilne i vojne uprave za Slavoniju u Osijeku i Velikog upana
Velike upe Vuka u Vukovaru 73 valjda zato, da bi svaki sveenik mnogo savjesnije posluao ovu njegovu zapovijest, inae, mogao bi, kad bi ostao vjeran zakletvi
svojim ranijim zakonitim jugoslavenskim vlastima, odgovarati pred tim zapovjednikom i velikim upanom!
Biskup Akamovi bio je razrijeen dekretom Sv. Stolice (3748-41), koji je
primio 10. VI. 1941., dakle dva mjeseca nakon to je proglaena N D H , dunosti
Apostolskog Administratora za Baranju, koja je zaposjednuta od maarske okupatorske vlasti. Bez ijedne rijei protesta, ovo vatikansko bezakonje, kojim se ta admi^
nistratura prenijela na biskupa u Peuju, F r a n j u Viraga, biskup Akamovi je zajedno
sa Vatikanom, ovim aktom priznao maarsku okupaciju kao definitivnu, i time u
vijenac svojih izdajnikih ina upleo i ovaj karakteristian cvijet iz vatikanske bae
U tome dekretu se izriito kae, da se ove baranjske upe stavljaju opet pod upravu
peujskog biskupa poto su nedavno vraene ugarskoj dravi (nuper ad Regmum
Hungaricum reversae sunt). Istina, tu se u dekretu dodaje, da e se o njima jo
definitivno odluiti, ali je sila rijei upravo u tome, da se ovim aktom Vatikana
ozvaniuje jedno nesumnjivo nasilje. Tako su 15 upa i 2 upske ispostave otkinute
ispod uprave akovakog biskupa, jer je tako zahtijevao maarski agresor, kome je
Vatikan najpripravnije i vrlo brzo izaao ususret. 74
Biskup Akamovi je u punoj mjeri pokazao svoja proustaka osjeanja,
kad je izdao okrunicu u vezi s uestvovanjem domobransko-ustakih legionara na istonoj fronti i borbama ustaa s narodnooslobodilakim pokretom. U toj okrunici od 24.
I X . 1941. Hitlerov pohod na SSSR naziva Akamovi krstakim, pa je mjesec
oktobar, koji je inae po papinim instrukcijama bio odreen da se tada upuuju molitve
M a j c i Bojoj za skori svretak rata, odredio Akamovi za molitve, koje bi imale
donijeti pobjedu ustaama nad narodnooslobodilakim pokretom, kao i pobjedu faistikom agresoru na istoku! Ovako je, naime, interpretirao biskup Akamovi papinu
73
74

Glasnik... 1941., br. 9-10, 85.

Glasnik . . . 1941., br. 11, 96.

poruku za molitve u mjesecu' oktobru 1941., onda kad su se njemake divizije nalazile
pred Moskvom i Hitler se nadao pobjedi! Zato je ova biskupova okrunica dvostruko
vana, jer nam otkriva ne samo misli biskupa Akamovia, nego i intencije Rimske
Kurije, kako ih je shvatio akovaki biskup na osnovu pisma papinog legata u N D H ,
Zaelje okrunice Br. 3294-1941. obiljeava kao predmet okrunice: Molitve
za skori svretak kriarskog rata.
asna brao sveenici i predragi nai vjernici!
Sveti Otac Papa Pijo X I I . nam alje svoj oinski pozdrav i spasonosnu
poruku, da mjeseca listopada ove godine sve nae molitve a napose pobonost
sv. krunice prikaemo Majci Bojoj BI. Dj. Mariji za skori sretan svretak
kriarskog rata i za mir meu narodima. Ova vijest nam je dola iz Zagreba
u visokocijenjenom pismu Kjegove Ekscelencije J. R. Marconea, legata
Sv. Oca.
Svima su nam poznati napori velikoga kneza mira Sv. 0ca^Pape Pija XI 1.
za opu akciju, da bi narodi pravednim ugovorima, a ne ognjem i maem
rijeili teke meunarodne sporove, ali glas Oev nije naao odziva. Svima
nam je jasno, tko je krivac ratnom razaranju, kad se duhom prenesemo na
ratno podruje boljevike Rusije. Boljevici su prezreli svaki pokuaj za
uspostavu mira, pridruili se zlotvorima meunarodnoga poretka na evropskom kontinentu i tako se ras plamtio uasni poar rata, koji nas sve zabrinjuje. Na Veliki Poglavnik heroj Naroda Hrvatskoga, spasitelj nae slobode
u najtee dane, kad smo zaprepateni strahovali, da li e s Jugoslavijom biti
izbrisana na zemljovidnoj karti i naa tisuugodinja drava Hrvatska,
razvio je neslomivom snagom i upravo nadnaravnu mudrost odmah u poetku
svoje vladavine. Uloio je nadovjene napore, da NDH osigura normalan
razvoj politikoga i kulturnoga ivota. Uza sve to su se zakleti neprijatelji
usudili svojim nasrtajima prouzroit nered u nekim krajevima nae zemlje.
Nai hrvatski sinovi, naa ponosita i hrabra vojska potpuno odana Poglavniku, jami za dobru sudbinu NDH. Prema visokom nalogu Velikoga Poglavnika hrvatska vojska je podijelila viteku ulogu. Jedni stoje u slubi zemaljske obrane, a drugi uestvuju u kriarskom ratu protiv boljevika. Veliki
voa njemakoga Reicha je slavodobitnim etama njemake vojske pridruio
ete svih saveznika mirotvorne osovine ne zato, to bi osjeao nedostatak
snage njemake vojske, nego da se pokae puna solidarnost svih velikih i
malih saveznika, da su sloni i jednako portvovni za uspostavu mira i slobode svakomu narodu na evropskom kontinentu prema smjernicama Velikoga
Vode njemakoga Reicha. Sv. Katolika Crkva prati ove dogaaje punom
brigom i ljubavlju prema ratnicima na fronti i prema stradalima u domu.
Zato Sv. Otac svojom porukom ujedinjuje nae due u zajednikoj molitvenoj akciji.
Sv. Krunica je po Velikom Pokroviteljstvu nebeske Kraliice mira spasila
Evropu za Pape Grgura XIII., a osobito za Pape Klementa XI. godine 1716.
Povratila je Evropi mir i osigurala narodima slobodu. S t osa emo pripravno
i rado posluati glas Sv. Oca i svi emo se pridruiti molitvenoj akciji, jednako revni roditelji i nevina djeca, pobono udrueni priprosti i ueni, sluinad i gospodari, svjetovnjaci i sveenici.
Blaena Gospa, Kraljica mira e uiniti, da e se kriarski rat. protiv bezbonika na svim bojitima sretno svriti. U Evropi e odjeknuti radosna pjesma: Victoria, Pax et Dei Benedictio!
Svima pozdrav i blagoslov u Gospodinu.
Djakovo, 24. r u j n a 1941. Antun, biskup, ap. adm. 75
75

Glasnik... 1941.. br. 18, 154-155.

Koliko nam je poznato, ovime je biskup Akamovi, prvi medu svima biskupima, koristio jednu molitvenu akciju prema Majci Bojoj protiv n ar odnoo si ob od ilakog pokreta, ije borce, koji isu se digli da oslobode zemlju od najkrvavijih agresora i njihovih ustakih slugu, naziva zakletim neprijateljima. Nema sumnje, da
je Veliki Poglavnik, heroj Naroda Hrvatskoga, spasitelj nae narodne slobode,
kako biskup naziva najveeg krvnika, dodvoravajui mu se bez sumnje najpoltronskije u itavom koru hrvatskih biskupa, bio ovim velikim priznanjima neobino razdragan. Ali, vano je u toj okrunici, to nam biskup Akamovi otkriva
kakve su bile intencije Vatikana s tom molitvenom akcijom, i kakve su nade obuzele
crkvene velikodostojnike, u trenucima, kad se prema miljenju velikog vode Reicha
sa slavodobitnim etama njemake vojske imao pred Moskvom okonati kriarski
rat protiv boljevika u Rusiji. Nije poznato, da li su ove misli bile expresses verbis
obiljeene u pismu papskog legata opata Marconea, na koje se biskup Akamovi
poziva, da li su i u koliko su djelo biskupove line inspiracije, ili su one pravo potekle
iz tog pisma papskog legata u ustakoj NDH. Ali, znaajna je svakako aluzija, koju
iznosi biskup Akamovi kad upozoruje vjernike i sveenike svoje dijeceze, da je Sv.
Krunica i Mati Boja ve jednom tako pomogla za pape Grgura X I I I . Zacijelo tu
misli biskup na bratoubilaki vjerski rat u Francuskoj, izmeu katolika i hugenota,
iji vrhunac predstavlja krvav pokolj hugenota u Bartolomejskoj noi 23.24.
augusta 1572. Tada je pariku krvavu svadbu papa Grgur X I I I . proslavio sa Te
Deum-om i iskovanom spomen-medaljom. S ovakvim bartolomejskim privienjima
su ustaki biskupi poreivali svoje i Hitlerove nade ispred Moskve septembra i
oktobra 1941. s onima iz 1572.!
Za sve to trebalo je angairati nebo, Majku Boju i sv. Krunicu, kako bi
Evropom odjeknula radosna pjesma: Victoria et Pax Hitlerova pobjeda i klerofaistiki mir! Hitlerova i nacistika parola: Victoria!
Biskup Akamovi je koristio svaku, pa i najneznatniju priliku da iskae
svoja neprijateljska osjeanja prema narodnooslobodilakoj borbi. Tako, na primjer,
kad je ustaki ministar udrube Sui javio episkopatu, da je poglavnik osnovao
unutar ministarstva udrube ustanovu Pomo sa ciljem pomaganja nevoljnima
na itavom podruju NDH, naroito u vrijeme zime, biskup Akamovi je tu dravnu
karitativnu ustanovu preporuio svojim komentarom i mislima, kojih se nije
dodirnuo ni sam ustaa Sui. Jer, biskup dodaje toj okrunici i svoje misli, ukazujui
da je doista ovo sretna misao i potrebna ustanova u ovo teko doba ratne velike
potrebe suzbijanja boljevizma, koji pravi toliko nereda u hrvatskim krajevima
Bosne i Hercegovine. 76
Biskup Akamovi koristi i korizmene poslanice da sveenstvu pokae
kolikim je osjeajem njihov biskup pristupio ustakom pokretu i sa koliko je ljubavi
prigrlio NDH. Nema sumnje, da je za ustatvo i Pavelia bio ispred svoga sveenstva biskup Akamovi najautoritativniji agitator iji je primjer proustaki zraio i
zagovarao ne samo ustatvo, nego i njegove zatitnike, Hitlera i Mussolinija.
Biskup Akamovi je u stavu propagatora ovih misli i u svojoj korizmenoj
poslanici na poetku 1942. asnoj brai sveenicima i predragim vjernicima,
kojima e asna braa sveenici ove misli sa propovijedaonice. najprije doslovno
76

Glasnik... 1941.. br. 24. 207.

proitati, a onda ih i komentirati, ve prema stepenu svojih ustakih shvaanja i

nastojanja. samom poetku poslanice biskup tvrdi, da je N D H u stvari nagrada
za vjernost Hrvata Svetoj Stolici.
Gospodi Bog je u svojoj milostivoj Pravednosti usliao molitve nae.
Prola godina 1941., naa jubilarna godina, bila je ispunjena triumfalnim
manifestacijama ope narodne radosti povodom proglaenja NDH.
Veliki
Osloboditelj Hrvatskog Naroda udruen s Vodom Njemakoga Reicha i s
Duceom susjedne Italije, nakon osam i pol stoljea udara temelje uskrsnuloj
dravi Hrvatskoj. Poglavnik nae mlade NDH i njezine oruane snage obnavljaju dah hrvatskih vitezova u snanom zovu: ZA DOM SPREMNI!
Poglavnik zemaljskoga vrhovnitva obnavlja duh crkvenoga jedinstva u
savremenom zovu: Natrag vjeri otaca! Jedinstvo je u katolikoj Crkvi!
U Nezavisnoj DH se visoko potuje sloboda sv. katolike Crkve i nada
sve se cijeni uzvieni apostolat ove od Isusa Krista utemeljene ustanove.
Biskup Akamovi u trenutnom zanosu je otkrio ovako u toj poslanici svoju
i itavog episkopata strasvenu tenju za katolienjem Srba, kako bi bio jedan
pastir i jedan ovinjak, a u N D H sa pokatolienim Srbima samo jedan narod
hrvatski. J e r i za njega i za cio episkopat p o g l a v n i k . . . obnavlja duh crkvenoga
jedinstva u savremenom zovu: N a t r a g vjeri otaca! Jedinstvo je u katolikoj crkvi!
A na tome poslu bio je biskup Akamovi osobito revnosan suradnik, kako e se to
u slijedeem poglavlju opirno izloiti. Ovom ispovijeu o punoj suglasnosti episkopata u N D H s poglavnikom i njegovim ustaama u najstrahovitijem ataku na
slobodu savjesti koju pozna historija. itava ova poslanica 1942. napisana je u
stvari kao apologija, struna i dogmatska za opravdanost katolienja u N D H , na
osnovu uzvienog apostolata svete katolike crkve. A kada sve bude izvedeno
prema savremenom zovu poglavnika: Natrag vjeri otaca!, onda e u N D H zavladati pravi r a j Boji, jer e Hrvati i Srbi biti sjedinjeni u katolikoj crkvi, i u N D H
e zavladati milost duhovnoga preporoda pod rukovodstvom katolike crkve,
njenog episkopata i cjelokupnog klerofaizma koji e se moi da obori na komunizam
t. j. na tekovine narodnooslobodilake borbe. Zato izraava biskup i elju i nadu, da
katoliki ponos i duh neka vlada u kolama, neka vlada u tampi, neka
vlada u graanskim i seoskim itaonicama, neka vlada u naim domovima.
Neka vlada u javnom i privatnom ivotu meu naim vjernicima. Tako e
N D H izgraditi predzie kranstva protiv bezbonoga komunizma i ouvati
visoki narodni moral protiv razornoga boljevizma, koji je upropastio vie
drava u Evropi. Naa e zajednika molitva jednako pobona i ustrajna ove
godine biti ova, da po velikom milosru bojemu skrati vrijeme krvavoga i
razornoga rata, da pobijedi pravda i istina, za koju se danas bori u Evropi
350 milijuna naroda saveznih drava, da svretkom rata pobijedi sveta katolika Crkva.
Predragi vjernici! Danas nai graani pod raznim lozinkama razvijaju
promibu za unapreenje savremene narodnosne ideje i materijalne kulture.
Hrvatima je nada sve drag zov: Za Dom spremni! 7o je zov, koji nas je sve
ujedinio u slubi i ljubavi prema NDH. Nijemcima je jednako drag zov:
Heil Hitler, koji sve Nijemce oduevljava za velike ideale Njemakoga Voe.
Sve je ovo dobro i plemenito .. .7'777

Glasnik . . - 1942., br. 2, 9-14.

Ve ove pojedinane manifestacije osjeanja i politikih shvaanja crkvenih

velikodostojnika pokazuju dovoljno kako se hrvatski, u stvari ustaki episkopat opredijelio pri slomu NDH, i kakvim su primjerom ovi duhovni pastiri zraili jednako
ispred svoga sveenstva, kao to su svojim primjerom i oduevljenim zalaganjem
za novo nastalo stanje bili pravi propagandisti Ustakog pokreta i gorljivi pomagai
okupatora iji je plaeniki sluga bio poglavnik Ante Paveli. Ali, ni to im nije bilo
dosta. Trebao je itav episkopatski kolektiv da pokae i upozori Hrvate na ijoj je
strani. To je uinjeno mjeseca juna kad su se ustaki biskupi sastali u Zagrebu na
konferenciju, na koju je doao i nadbiskup Beograda dr. Josip Uji! Ovoj je konferenciji predsjedavao' zagrebaki nadbiskup Stepinac, a prisustvovali su jo i ovi
crkveni velikodostojnici: nadbiskup sarajevski ari, nadbiskup beogradski Uji,
biskup banjaluki f r a Gari, biskup akovaki Akamovi, biskup splitski Bonefai,
biskup hvarski Pui, biskup ibenski Mileta, biskup senjski Buri, kapitularni vikar
krievaki ajatovi i zastupnik biskupa mostarskog fra Miia, fra Petrovi. Zna se,
da su biskupi vijeali o aktuelnim crkvenim problemima, a o svojim vijeanjima nisu
izdali nikakva saopenja. 78 Na tom sastanku je zakljueno, da cjelokupni episkopat
predvoen nadbiskupom Stepincem, posjeti poglavnika Antu Pavelia, kako bi
na ovaj vidan kolektivan nain svima katolicima N D H dao na znanje, da su
nadbiskupi i biskupi vjerni i odani suradnici Suverena Pavelia, i da takvi treba
da budu i svi katolici, kojima stoje oni na elu kao crkveni poglavari! Paveli je
primio crkvene velikodostojnike 26. juna ui est sati navee. Njega je pozdravio
govorom nadbiskup Stepinac. Nadbiskup je istaknuo, da ljubav prema vjeri i
prema narodu izviru iz bojeg bia kao jedinstvenog izvora. Ta svijest dovodi nas
danas pred Vas, da Vas kao legitimni predstavnici crkve boje u NDH od srca
pozdravimo kao njezinog dravnog Glavara s obeanjem nae iskrene i lojalne
suradnje za bolju budunost nae domovine. Pri zavretku svog toplog govora, kako
ga ocjenjuje Katoliki list, nadbiskup je izrazio elju i molbu Gospodu, od koga
dolazi dobro pojedincu i itavim narodima, da obdari poglavnika onim duhom
koji je Glavaru potreban, da svojim narodom upravlja in justitia et veritate u
pravdi i istini, kao najvrem temelju Bogom blagoslovljene budunosti.
Paveli se takoer jednako toplim rijeima zahvalio nadbiskupu i svim
ostalim crkvenim dostojanstvenicima, istaknuvi njihovu zadau u prolosti i budunosti u hrvatskom narodu i dravi, a ujedno izjavivi potpunu spremnost ustake
dravne vlade u podupiranju svakog njihovog rada na duhovnom procvatu naroda.
Poslije tih slubenih izmjena toplih govora i odgovora, poglavnik se zadrao sa
biskupima u duljem nevezanom razgovoru. 79 Ne samo da je tampa uveliko objavila
komentare o toj posjeti, podvlaei prisnost suradnje crkve i ustakog vodstva, nego
je i objavila sliku poglavnikovu u krasnom vijencu mitronosnih velikodostojnika.88
Ova posjeta hrvatskog episkopata bila je uinjena takorei u predveerje
najkrvolonijeg masakra, koji je uinjen u NDH, o Vidovdanu 1941. Ustae su ve
tada pokazale svoje krvolono lice, a odgovorni ministri poticali su na ienje
od stranih elemenata t. j. od Srba i Hrvata koji su stali da se javljaju u narodnooslobo78

Katoliki tjednik 6. VII. 1941.

Katoliki list 1941., br. 26, 308.
80
Hrvatski narod 30. VI. 1941. Reprodukciju fotografije daju i Dokumenti o protunarodnom radu, 377-378.
79

dilake redove. Pa opet Stepinac u ime cijelog episkopata od srca pozdravlja krvnika
Pavelia i obeaje mu iskrenu i lojalnu suradnju. tampa nije objavila, to je bio
predmet intimnijeg dijela nevezanog razgovora, koji je uslijedio poslije slubenog
dijela posjete. Ali, tampa je naveliko objavljivala zajedniko fotografiranje Pavelia i
svih biskupa posjetilaca, da bi se vidljivim nainom djelovalo na sve koji su se moda
jo u sveenikim redovima kolebali. Tome je posluio i ustaki radio objavljujui
govore kao i njihovo znaenje. Ovim je slubeno utvrena najprisnija suradnja. Kao
to je ustaka, tako je i sva njihova crkvena i druga klerikalna tampa objavila znaenje
ove kolektivne posjete. Odsad e biskupi biti doista stalno u prisnoj, iskrenoj i lojalnoj
suradnji s ustaama, primajui tako na se nesumnjivo i odgovornost, posrednu i neposrednu, i za sva ustaka zlodjela.
Ovaj stav episkopata prema ustakom reimu bio je sada svakome jasan
i odreen. Tu nije moglo biti nikakve sumnje. I t a j stav bio je mjerodavan za n a j vei dio sveenstva, a uveliko je utjecao ne samo na hrvatske klerikalne slojeve, nego
i one kolebljive, naroito u redovima HSS. T a j stav inspirirao je nadalje i svu klerikalnu i ostalu crkvenu tampu. Dovoljno je prolistati zagrebaki Katoliki list ili
sarajevsku Vrhbosnu, iz kojih se ogleda ne samo stanovite klera nego prvenstveno
njihovih ordinarija, poto je oigledno da su njihovi urednici pod neposrednim nadzorom nadbiskupa i biskupa, kao dio Katolike Akcije, koja stoji pod neposrednom
odgovornou biskupa. Nema sumnje da su oni vezani direktivama koje dolaze neposredno iz nadbiskupskih kurija. I to naroito onda i u onim lancima, koji potjeu od
urednitva kao duhovnog voe lista. Nisu se navrila ni dva mjeseca ivota N D H
kad je Katoliki list obiljeio u jednom od svojih lanaka stav prema novome
stanju kao i razloge zato se zalae i zato e i u budunosti katolika crkva podupirati ustaki reim i NDH. Dakako, nisu izostala poreenja izmeu N D H i bive
Jugoslavije. Katoliki list je uvjerenja da su navodno lanovi masonerije naroito
pomagali borbenu protukatoliku struju u pravoslavnoj hijerarhiji!
Dakako, ova
zabluda i neistina, jedva bi se mogla da pobije, jer ona poiva na itavom kompleksu
fiksnih ideja koje sa stvarnostima, pa dosljedno i s istinama nisu imale nita zajedniko. Misao punog i snanog zalaganja za nacionalne ideale velikohrvatskih
tendencija podvuena je i iskreno ispovjeena. Dosljedno svemu ovome episkopat
i kler stalno su podvlaili da je N D H nastala upravo u jubilarnoj, svetoj godini,
koja je podarila Hrvatima NDH. Sve je to za njih djelo bojeg Provienja, kao i
zauzimanja rimskih papa za Hrvate. Sve je to bila simbolika, mistika, politika, pravi
i iskristalizirani rimski klerofaizam!
.. . Hoemo . . . istaknuti da je misao na hrvatsku dravnu samostalnost,
ostvarena u KDH, bila uvijek budna u redovima hrvatskog sveenstva. Da je
katolicizam bio uvijek sigurna obrana hrvatske narodne misli. Osobito u godinama kad je zbilja ivota tako malo pomagala podravati vatru domoljubnog idealizma. Stoga smo mogli, u prvom broju nakon uskrisenja hrvatske
dravne samostalnosti s iskrenim veseljem i radou pozdraviti osnivanje
NDH. Pozdravili smo N D H kao sinovi hrvatskog naroda koji nije nikada
prestao teiti za svojom suverenom dravom. Pozdravili smo je to radosnije,
to nam je uskrisenje samostalne drave palo u svetoj jubilarnoj godini
hiljadutristogodinjice veza Hrvata sa Svetom Stolicom. U toj okolnosti gle-

damo duboku simboliku. Kroz hiljadutristo godina Hrvati su u vezi sa Svetom

Stolicom stajali na braniku katolike zapadne kulture, tu na ovoj zemlji, koja
je raskre dviju kultura. Vjernost Hrvata Bojoj crkvi, dokazana toliko puta
velikim rtvama u krvi i gubitku zemlje, na koju su se smjestili, htjela je Providnost nagraditi ih najveim darom, koji jedan narod zasluuje: samostalnom, suverenom dravom. 1 taj je, eto, najvei dar Providnost poklonila u
godini, koju je papa Pio XII. proglasio izvanrednom jubilejskom godinom
hrvatskog naroda. Zato smo, u prvom redu, zahvalni bojoj Providnosti za
taj najvei dar, to ga je podarila hrvatskom narodu... Kaa zahvalnost ide,
napose, onim portvovnim borcima, koji su pod vodstvom ustakog poglavnika
dr. Ante Pavelia neposredno spremili veliki korak proglaenja NDH. Nae
se zahvalne misli zaustavljaju na dvanaestgodinjem napornom, punom rtava
i pregaranju radu poglavnika, koji je neslomivom vjerom iao ususret danu,
za kojim se eznulo punih osam stoljea i koji je tono shvatio razvoj dinamike evropskog poretka, te tako omoguio povijesni Veliki etvrtak 1941.
S vi jesni smo da se samostalna drava ne stvara bez tekih rtava, koje svaki
narod mora znati podnijeti, kako to ree poglavnik u svom velikom govoru
na Markovu trgu. Zato razumijemo i sa svima dijelimo bol nad rtvama
kojima iskupljujemo postanak i opstanak NDH. Neka bi te rtve bile zalogtrajnosti i vrstoe nae dravne samostalnosti. 81
Urednik Katolikog lista, sada jo dr. Nikola Kolarek, koga e uskoro da
zamijeni jo ustakije i faistikije nastrojeni dr. Janko Peni, oduevljen je, to je
N D H stekla priznanje njemakog Reicha i faistike Italije. to je dobila krunu
Zvonimirovu, koju je poglavnik sveano ponudio jednom lanu Savojske kue, kao
osnivau hrvatske dinastije, na to je Viktor Emanuel Trei odredio Vojvodu od
Spoleta Njegovu Visost Aimona Roberta kao budueg kralja Hrvatske. Katoliki
list se oduevljava, to je papa primio poglavnika u audijenciju, kad se ovaj sa
sveanom deputacijom nalazio u Rimu da ponudi Zvonimirovu krunu Talijanu i kad
je sa Mussolinijem sklopio ugovor u kome su primorske oblasti predate i prodate
Italiji.
Nema sumnje da je na sve klerikalne krugove u Hrvatskoj, za koje postoje
neoborivi dokazi, da su svim svojim snagama jo prije N D H teili ka oivotvorenju
ustakog cilja, ali i na one ire mase koje polaze crkve, iz raznih razloga, da je
osobito djelovao i primjer Vatikana, kojim je primio osnivanje N D H kao i njegova
poglavnika, ma da je njegovu predhistoriju zacijelo vrlo dobro poznavao. Jer, i
marseliski kao i ostali atentati, koji su se deavali tokom itavog jednog decenija u
Jugoslaviji, ponikli su u ustakim logorima, koji su se nalazili u Italiji Ducea i Pija
XI. i XII.!
Nije stoga nikakvo iznenaenje da je Paveli od samog poetka NDH teio
da tu N D H kao i njega prizna i Vatikan, Citt del Vaticano.
Upozoreno je kako je Paveli odmah prvih dana svoga ustaevanja u NDH
povezao svoje djelovanje u punoj suglasnosti s najviim predstavnikom katolike crkve
u Hrvatskoj. Ni ustake, ni klerofaistike novine nisu objavile razgovor koji su vodili
nadbiskup Stepinac i poglavnik Paveli pri njihovu sastanku 16. aprila 1941. No, svakako, ne treba se utjecati hipotezama, da se samo nasluti sadrina toga razgovora.
Naime, Paveli je doao u N D H spremljen u faistikoj Italiji s instrukcijama svoga
81

Katoliki list 1941., br. 21-22, 246 247.

naredbodavca, koji je sa blagoslovom Rimske Kurije izvodio svoje imperijalistike

planove, a naao je u N D H spremnog i oduevljenog suradnika, koji je u prvoj Jugoslaviji sistematski i planski izvodio nareenja i uputstva svoje najvie vlasti. Zato se
i u djelima ove dvojice predstavnika ustake i crkvene vlasti, koja se podudaraju, dop u n j a j u i usavravaju nalazi i osnovna linija meusobnih obaveza, koje su obojica
primili i izvodili ih sainjavajui tokom nacifaistike okupacije jednu i jedinstvenu
klerofaistiku cjelinu. Jer, obojica slue interesima Rimskoga Dranga jednako u
vidu crnih koulja kao i crnih haljina.
Puna klerofaistika ideologija ustakog efa nacifaistike tvorevine N D H ,
koju ovaj okupator, stvoren i pomagan faistikim sredstvima i sam, kao i kroz svoju
tampu eli da svijetu predstavi kao Hrvatsku, svoje ustatvo kao hrvatstvo, a svoje
ustake teroriste kao Hrvate, u emu ga slijedi i nadbiskup Stepinac kao sva klerofaistika aparatura, odraava se iz njegovih upinjanja da ga prizna Rimska Kurija,
da se i u Vatikanu urbi et orbi objavi, slubeno i sveano, da je i N D H pod zatitom
Svete Stolice.
Odatle Pavelieva urba da javi papi Piju X I I . proglaenje N D H , a ubrzo
poslije toga, mjeseca m a j a 1941. upuuje papi pismo, kojim vapi za primanjem N D H
od njegove strane. Stil, kojim se odlikuje ovo pismo, ukazuje na devociju srednjevjekovnog vazala, koji najveom poniznou podastire pred noge Kristova zamjenika na
zemlji svoju molbu. Nema sumnje da je autor ovog Pavelievog sastava bio odlino
upoznat sa kurijalnim stilom, bez koga se ne ulazi preko limina sineti Petri. Paveli'
sa sinovskom odanou javlja da je N D H ostvarena u svetoj jubilarnoj godini 1300godinjih odnosa Hrvat sa papom, pa i on, kao nadbiskup Stepinac i svi klerofaistiki propagandisti za ovaj spremani jubilej, vidi prst boji, vidi zasluge i apostolskog
prvaka pri ostvarenju N D H . Ili, od rijei do rijei: Zacijelo se ne emo prevariti,
ako to dobroinstvo pripiemo monom zagovoru Apostolskog Prvaka, kojemu su
Hrvati uvijek bili vjerni.
Dakako, ako je to tako, a tako su to kao vjersku istinu objavljivali sa propovjedaonica, ueni i neueni, jezuiti i sitni seoski kapelani, ve nekoliko godina, pripravljajui ovaj 1300-godinji jubilej, onda, dosljedno, to mora da i Rimska Kurija,
papina vlada, to objavi priznavajui N D H . Dosljedno, Paveli je to u punoj suglasnosti sa predstavnicima katolike crkve mogao da u punoj poniznosti zamoli papu za to
slubeno priznanje.
Paveli naime kae ovo:
Sveti Oe! Kad je dakle blaga Providnost Boja dala, da preuzmem
kormilo svojega naroda i svoje domovine, vrsto sam odluio i arko elim,
da Hrvatski Narod, vjeran svojoj slavnoj prolosti, ostane vjeran i u budunosti Sv. Apostolu Petru i Njegovim nasljednicima, a naa domovina, proeta
Evandjeoskim zakonom, postane Kristovo Kraljevstvo. U tom zaista velikom
djelu ivo molim pomo Tvoje Svetosti. A takovom pomou smatram ponajprije to, da Tvoja Svetost vrhovnim Svojim Apostolskim ugledom prizna nau
dravu, zatim da se udostoji to prije mi poslati Svojega zamjenika, koji e.
mi pomagati Tvojim oinskim savjetima, te napokon da meni i narodu mojem
udijeli Apostolski blagoslov. Kleei do nogu Tvoje Svetosti ljubim posveenu
desnicu kao najposluniji sin Svetosti Tvoje .. .82
82

Arhiv Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora . . . (Zagreb).

pendcntis

Ovo pismo sastavljeno je latinski, a Paveli ga je potpisao kao Princeps IndeStatus Croatiae.

Nije nam poznat odgovor ni Pija XII., a tako isto ni Kurije, ali, dogaaji,
koji su ubrzo slijedili, pokazali su u Rimu, kako Vatikan prima efa N D H i koje mu
poasti ukazuje. Vidjelo se i to, da je papa poslao u N D H svoga legata, koji je, prema
Pavelievoj elji, imao da toga krvnika hrvatskog naroda pomae oinskim savjetima
Pija X I I . A zato e se Paveli kleei do nogu Njegove Svetosti, starati pune etiri
godine da u N D H oivotvori Kristovo Kraljevstvo.
Ova injenica se neobino vidno manifestira prilikom dolaska Pavelieve
sveane delegacije u Rim da ponudi jednom lanu Savojske dinastije Zvonimirovu
krunu. Prije polaska u Rim objavljena je zakonska odredba (15. V. 1941.) kojom
kruna kralja Zvonimira predstavlja suverenitet NDH. U toj zakonskoj odredbi vide se
atavistiki refleksi dravopravnog shvatanja Maara o kruni svetog Stjepana. Na
vrhu ove Zvonimirove krune stoji jabuica sa krstom. U ovim simbolikim znacima,
refleksi su i onog vazalnog stava i odnosa koji je nekad kralj Zvonimir imao prema
Svetoj Stolici. Istoga dana, kad je objavljena ova zakonska odredba o kruni kralja
Zvonimira, objavio je Hrvatski narod lanak o dravopravnom znaenju krunidbe
kralja Zvonimira. Na zaelju toga lanka napisano je: Za Hrvatski narod napisao
dr. Miho Barada, sveuilini profesor. Meutim ovo nije bila istina. To je bio jedan
neastan novinarski trik, samo zato da bi se dao lanku vei autoritet, ma da taj lanak
prema vjerodostojnim svjedocima nije napisao sveenik dr. M. Barada. 83
17. maja pola je iz Zagreba povorka od 16 automobila za Rim sve do Trsta,
gdje su se izaslanici premjestili u dvorski voz. Sveano doekana delegacija na elu
s Paveliem izvrila je 18. V. dvije sramne izdaje. U deputaciji, u kojoj su se nalazili
ministri i drugi dravni velikodostojnici, bila je predstavljena i katolika crkva. U
deputaciji su se nalazili zagrebaki pomoni biskup Salis-Sewis, generalni vikar nadbiskupije, ali i delegat nadbiskupa Stepinca, upnik ustaa Mikan iz Slunja, upnik
ustaa Cecelja iz Kustoije i franjevac profesor R. Glava. Jo prije polaska na put
nagovjestio je Mile Budak, da e granice biti ue nego to se je to oekivalo, naroito
prema Italiji. Fhrer je 13. maja povukao granice prema Jugoslaviji, a nove prema
Italiji bit e povuene na taj dan, kad bude Paveli ponudio krunu Zvonimirovu
lanu Savojske dinastije. Sasvim u stilu simbolike Zvonimirova vazalstva! Ni najvee
drave ne mogu uvijek uiniti onako, kako im eli srce. ni najmoniji narodi nisu
jednim udarcem postigli svoje narodne i povijesne granice, pa se je bojati, da to ne
e ni nama uspjeti u najveoj mjeri. Ima potekoa, koje nisu ubitane, ali su svakako
bolne za svakoga Hrvata, no koje najjae osjea onaj. koji je bio vazda najvjerniji
seizmograf svih hrvatskih tenja na poglavnik. 84
Tekoe, za koje kae Budak, da nisu ubitane, bile su i te kako ubitane
za hrvatski narod. Jer, ono to je uradio Paveli u Rimu 18. maja 1941. bila je samo
prva rata talijanske naplate za pomo, ukazanu pri izdajstvu Pavelievu kod razbijanja
Jugoslavije i stvaranja NDH.
83
Jedan od svjedoka je i dr. Jovo Stefanovi, profesor Pravnog fakulteta na Zagrebakom univerzitetu.
84
M. Budak. Granice se zatvaraju. Hrvatski narod 16. V. 1941.

Na najsveaniji, dakako, nain jedne operetske premijere, predao je Paveli

u Kvirinalu caru i kralju Viktoru Emanuelu III. adresu, kojom nudi Zvonimirovu
krunu jednom lanu savojske dinastije. Izreeni su i govori. Najprije Poglavnik,
a onda Car!
Sire! Moje Dravno Vijee i moje Ministarsko Vijee jednodunom
odlukom proglasili su pred nekoliko dana, da Zvonimirova Kruna, koja je
u ratu i miru resila glave naih Kraljeva predstavlja suverenitet Nezavisne Drave Hrvatske.
Poslije ovog povijesnog ina obnove, koja posveuje volju slobodnog
hrvatskog naroda u njegovoj tisugodinjoj tradiciji za ivot i koja oznauje
dravnu tvorbu u novom europskom poretku to je nastao pobjedom sila
osovine narod uskrsnuvi iz tlaenja i borbe od nekoliko decenija, odluio
je ponuditi Krunu svojih Kraljeva vojvodi iz Vae uzviene Kue, molei
Vas, da biste udostojali odrediti ga.
Sire!
Iz Vae Kue, uzviene slavom Vojskovoa, umnih knezova, te monih i
pravednih vladara, Mi i hrvatski narod, oekujemo monarha osnivaa nove
hrvatske dinastije, koji e Nam predhoditi u naem preporodu. Mi smo toliko
ponosni na Kralja, koji e uzii na prijestolje nae Hrvatske, kao to smo
ponosni na nau dravu i narodnu nezavisnost.
Nas nadahnjuje vrsto ufanje u vjeru Rima, a osim toga voeni smo
k Vama uspomenom, jo kod nas ivom, na slavne bitke i pobjede izvojevane
od Vaeg velikog Princa, ratnika Eugena Savojskog.
I molei Vas, Sire, da odredite jednog Vojvodu Vae uzviene Kue, sa
vrstom sigurnou vjerujemo u sreu Njegovog Kraljevanja i u sreu N j e govih zakonitih nasljednika, u dobrobit hrvatskog naroda i u trajno prijateljstvo i saveznitvo, koje je pod Vaom vladavinom uspostavio Voa faizma
izmeu Italije i Hrvatske.
Na ovo je odgovorio Viktor Emanuel III., ispred svoje sjajne pratnje u
sjajnom ceremonijalu i osovinskog i satelitskog diplomatskog kora.
Poglavnie i gospodo izaslanici kraljevstva hrvatskog!
Sa ivim zadovoljstvom i duboko zahvalnim srcem prihvaam zahtjev,
koji ste uputili u ime plemenitog hrvatskog naroda, da bismo oznaili jednoga
kneza nae kue, da bi se okrunio krunom Zvonimirovom i da bi osnovao
dinastiju, koja e biti na elu kraljevstva Hrvatske. Rijei, kojima ste popratili t a j zahtjev, da biste pokazali, kako prisue kneza Sabaudske kue na
prijestolju Nezavisne Drave Hrvatske ima posvjedoiti volju Vaeg naroda
za suradnju sa Italijom u duhu najtjenjeg prijateljstva, u punini nalaze
odjeka u osjeajima itavog talijanskog naroda. Mi pozdravljamo kao veselu
nadu za novi poredak, koji se utvruje u Europi, preporod hrvatskog naroda,
ija je povijest tolikim vezama uz nau i koji je ustrajno stoljeima svoj moralni i intelektualni ivot usmjerio prema civilizaciji Rima.
Italija nije tek od danas osjetljivo pokazala svoje puno razumijevanje
i svoje simpatije za tenje hrvatskog naroda, koje su u Vama Poglavnie
nale nepokolebivog pobornika. Danas, kada je stoljetna elja hrvatskog naroda, da bi opet uskrsnula vlastita drava, potpuno ostvarena pomou pobjeda
osovine, vrlo nam je drago, to imamo priliku, da u sveanosti ove uzviene
zgode izjavimo Vama, gospodo izaslanici NDH, da je Italija sa svim srcem
uz Va plemeniti narod, spremna pruiti svaku potporu svoje suradnje u
bratskim solidarnim nakanama i djelima.

Potaknuti Vaim osjeajima veseli smo, to moemo prihvatiti zahtjev

hrvatskog naroda i oznaiti naega ljubljenog neaka Kraljevsku Visost
Aimona di Savoia, vojvodu od Spoleta, da preuzme kraljevsku krunu Hrvatske. Naa elja i elja talijanskog naroda prate ga u njegovoj visokoj misiji
i u isto vrijeme elimo hrvatskom narodu razdoblje uspjeha i plodnog napretka. 85
Poslije ove sveane izdaje, kojoj asistira i delegat nadbiskupa Stepinca,
Paveli je poao sa talijanskom pratnjom i itavom delegacijom u Panteon, gdje je
poloio vijence na grobove Viktora Emanuela II. i Umberta Savojskog. Odmah iza
toga, izveden je drugi akt sramne izdaje. Drugi put istoga dana baen je na obraz
hrvatske historije bestidna uvreda druge, jednako sveane izdaje. Sada to nije bio
Kvirinal, ve Duceova Palazzo Venezia. Tu su Duce i poglavnik potpisali ugovor
0 razgranienju izmeu Hrvatske i Italije.
U tri lana toga ugovora izdajnik Paveli predao je Italiji srezove Kastav,
Suak, abar, jedan dio gorskokotanskih Delnica, ostrva Sv. Marko, Krk, Rab, cijeli
teritorij od rta Privlaka do Novigradskog mora, i dalje uz morsku obalu do toka Krke.
pa onda cijelo podruje ibenika, Trogira i Splita, ukljuivi i predgraa, otoka
iovo, Drvenik, oltu, Vis, Bievo, Sv. Andriju, Jabuku, Korulu i Mljet, itavu
Boku Kotorsku sa itavim orjenskim masivom. Tom izdajnikom ugovoru dodat je
ugovor o pitanjima vojnikog znaaja Jadranskog Primorja, kojim se ustaka vlada
obvezala da ne e drati na ostavljenim pariima obale i beznaajnih otoia nikakve baze niti instalacije vojnikog karaktera; da ne e osnivati ratne mornarice
1 dopustit e prijevoz oruanih talijanskih snaga hrvatskim teritorijem. Za sve to
Italija, u zasebnom ugovoru o garancijama i suradnji, garantira preostali hrvatski
teritorij i njegov integritet; ustaka vlada ne e se na drugim stranama meunarodno
niim obavezati, to ne e biti u skladu s talijanskim interesima, prihvatit e suradnju
talijanskih oruanih snaga s obzirom na organizaciju i tehnku pouku hrvatskih vojnih
snaga, rijeit e se bliska suradnja na financijskom i valutarnom podruju, kao i
pitanja saobraaja. T a j ugovor ima da traje 25 godina! 86
Ovakvim je vazalnim ugovorom, i otkidanjem onih dijelova hrvatske Dalmacije, koji su bili matica i kolijevka stare hrvatske drave, stvorena nakaza od nezavisnosti ustake Drave Hrvatske.
Poslije ovog velikog djela pokazali su se na balkonu Duce i poglavnik, i faistika masa je aklamirala obojicu. Zatim je slijedio banket, na kome su izmijenjeni
govori u kojima je jo vie naglaena izdaja Pavelia. Svemu tome prisustvuju
i predstavnici hrvatskih klerofaista, predstavnici katolike crkve, koje je nadbiskup
Stepinac poslao u Rim da svjedoe najveem izdajstvu otkako postoji Hrvatska i da
tako pred narodom odobre i zagovore ono, to je narod instinktivno i bolno osjeao
kao najveu uvredu i sramotu.
Zdravica Duceova potvruje ranije osude izricane ood jugoslavenskih sudova i
javnog evropskog mnijenja, da je faizam koristio Pavelia i ustatvo za razbijanje
Jugoslavije
Talijanski narod i vlada pozdravili su sa osjeajima dubokih simpatija
obnovu Zvonimirove Krune taj uzvieni simbol tisugodinje tradicije
85
86

Hrvatski narod 19. V. 1941.

Hrvatski narod 19. V. 1941.

koja se po tolikim zgodama i nezgodama povezala s naom vlastitom sudbinom.

Drago mi je izraziti najtopliju i najsrdaniju dobrodolicu Vama, koji ste
se potrudili ovamo, da bi od Njegovog Velianstva Kralja i Cara zatraili da
oznai jednoga kneza svoje slavne Kue suverenom uskrsnuloga Kraljevstva
Hrvatske. Dinamino tako sretno sklopljene veze i ovih dana zakljueni:
ugovori stvaraju izmeu nae dvije zemlje solidarnost, koja nalazi svoj prirodni temelj i garanciju vjenoga trajanja ne samo u susjednosti teritorija,
nego i u zajednici idealnih vrijednosti politikih ustanova i u nadopunjavajuim interesima. Na ovim temeljima namjeravamo razviti plodni sporazum
i djelotvornu suradnju na svima podrujima sa ivom eljom da bismo stvorili djelo rimske solidarnosti i u duhu najlojalnijeg i najobuhvatnijeg prijateljstva.
Vi Poglavnie, znadete, kakvim je osjeajima faistika Italija pratila
napor hrvatskih rodoljuba, a posebno Vaih vjernih ustaa, tu oruanu gardu
hrvatske revolucije, koja je pod Vaim vodstvom i nadahnuta Vaim eljama doprinijela osloboenju. Tim istim osjeajima mi emo biti Vama uz bok
pri ratu, kojega se prihvaate, da biste ponovno izgradili dravu i uputili je
prema sretnoj budunosti, koja je oekuje u okviru novog evropskog poretka,
to se die na pobjedama velevlasti osovine. Drago mi je, to mogu u tom
duhu podignuti misao do uzvienoga Kneza, kojemu je palo u dio, da se
popne na prijestolje Hrvatske, te da mogu izraziti svoje najtoplije elje za
Njegov uspjeh, za Vas, Poglavnie, kao i za slavni uspon hrvatskog naroda.
Na ovu Duceovu zdravicu uzvratio je poglavnik:
Duce! Poslije vjekovnih zgoda i nezgoda, na ovaj historijski dan, koji
kruni nau obnovu, osobito sam zahvalan Vama, koji takoer bijaste kova
nove ere, to e uvrstiti sve jae prijateljske veze izmeu dvaju susjednih
i nezavisnih naroda. Hrvatski narod ponudio je danas u carskom Rimu Zvonimirovu Krunu jednom Knezu slavne Sabaudske dinastije, koji e biti osniva nove hrvatske dinastije. Pakt o savezu, pakt garancije i suradnje s raznim dopunskim ugovorima oznauju postojanost nae sutranjice u dijelu
Evrope, koji je dosada bio podruje stalnih potresa. Poto su odreeni ugovori
0 granicama, i to u duhu velikog uzajamnog razumijevanja, poto je paktom
osigurana srdana i intimna suradnja dvaju naroda, ne vie rastavljenih nego
povezanih na smirenom Jadranu, hrvatski narod tradicionalno ponosan i
nezavisan sveanim inima, koji su danas izvreni, slobodno pristaje i pristupa novome evropskom poretku, to ga promiu vlasti osovine, te istie u
zajednici duha i prijateljstva one uvjete plodnog ivota, kojima je garancija
ve samo ime Rima. Danas hrvatski narod nastoji da dade pozitivni prinos
djelu evropske suradnje i koristi svih susjednih prijateljskih naroda, te ne
odvraa pogled s ideala napretka i ivotne asti, ideala, koji su u faizmu
nali svoj prvi izraz.
Duce! Vi poznajete progonstvo, to ih je pretrpio hrvatski narod i mi
njegom eksponenti za ovo posljednjih dvadeset godina. Vi poznajete nau
povijest i nae tenje. Stoga ste u naim oima ne samo Duce faistike revolucije, jaki kormilar, koji upravlja sudbinom talijanskog naroda, nego ste,
Duce, i prijatelj hrvatskog naroda! Kao voa ustake revolucije i preporoene
nacije, koja je ula u evropsku zajednicu, s osjeajem dubokog prijateljstva
pruam Vam, Duce, izraz svosra iskrenog zahvalnog srca te diem au u
zdravlje Njegova Velianstva Kralia i Cara, u zdravlje Sabaudskoer Velikog
Kneza, koji je odreen da stupi na hrvatsko prijestolje, u zdravlje Kraljevske
obitelii. iskazuiui Vam elje za napredak saveznikog talijanskog naroda
1 za Vau osobnu sreu. 8
"7 Hrvatski narod 19. V. 1941.

Ovim sveanim govorom, ova oba ovjeka oznaena od svojih crkvenih poglavara kao ljudi Bojeg Provienja, zavrili su jednu sramnu ceremoniju izdaje
i vazalske potinjenosti faizmu i njegovom imperijalizmu, koji je na hrvatskom teritoriju imao da izgradi svoj jaki balkanski mostobran za dalnje nadiranje kroz Balkan
na Bliski Istok pomou ustakih satelita. Upravo isto tako kao nekad d/. Josip Frank,
koji je Austriji pripremao teren za njen prodiranje na Istok. Dostojan uenik svoga
uitelja.
Govori obojice prisutnih bili su pozdravljani burnim klicanjem talijanskih
velikodostojnika faistike Italije, kao i sveane delegacije, meu kojima se.nalazio
i izaslanik zagrebakog nadbiskupa.
Treba da se kae, da je u predveerje ovih izdajnikih akata bio primljen
u audijenciju kod Pape Pija X I I . designirani kralj, vojvoda od Spoleta sa
svojom enom. Da su razgovori voeni o sutranjim sveanostima, kojom prilikom
je imao da bude vojvoda designiran-za nosioca Zvonimirove krune, to je izvan svake
sumnje. Iako o razgovorima ove privatne audijencije nije dato za javnost nikakvo
saopenje, sigurno je da je designirani hrvatski vladalac i nosilac obnovljene Zvonimirove krune primio od P i j a X I I . odobrenje, a s njime i instrukcije kao nekad i
prvi n j e n nosilac i primalac te krune_od strane pape Grgura VII.
Istoga dana, kada su u Palazzo Venezia potpisani ugovori i izmijenjene
spomenute zdravice, poslije podne primio je papa Pijo X I I . Pavelia, organizatora
Maiiseljskog atentata, kao i onih mnogobrojnih od 1931. do ustake N D H , jednoga
od organizatora ruenja Jugoslavije koji se digao antisilabski protiv svojih zakonitih
jugoslavenskih vlasti, n a j p r i j e u privatnu audijenciju, a zatim sveano itavu izdajniku delegaciju, koja je podnijela caru i kralju molbu za novoga kralja i prisustvovala ugovorima, koji su vrhunac izdaje hrvatskog naroda.
Slubeni izvjetaji kau da je poglavnik bio primljen u privatnu audijenciju u Vatikanu, kuda je stigao neto prije est sati u pratnji svoga adjutanta pukovnika Sabljaka i dvojice talijanskih oficira. U jednoj od vatikanskih dvorana bila je
u poast poglavnikovu postavljena eta vicarske papinske garde. Poglavniku je
iziao u susret kardinal dravni sekretar Maglione, koji se s poglavnikom zadrao
do est sati. Tono u est sati predveo je kardinal Maglione poglavnika Piju XII.
u njegovu biblioteku. Razgovor Svetog Oca Pape i poglavnika t r a j a o je oko pola sata.
Poslije ove audijencije predstavio je poglavnik svoga adjutanta, pa je jo s obojicom
ostao u razgovoru oko deset minuta interesirajui se za vjerske prilike u Hrvatskoj.
Na kraju je Sveti Otac izrazio elju da bi vidio itavo ustako izaslanstvo, sva ta znamenita lica koja su dola u Rim zajedno sa biskupom Salis-Seewisom da ponude
Zvonimirovu krunu knezu od Sabaudije. I doista, u sedam i po sati, papa je primio
ove izdajnike, a naroito sveenike koji su morali da znaju kao i on ta je od iljih
u odnosu1 prema dravnim vlastima traio i ime ih je vezivao Syllabus P i j a IX. Ali
vatikanski principi i neobina gipkoa metoda prilagoivanja novoj vlasti, pa ma
i ovakvoj koja je proizala iz povreda Syllabusa, koji je vjerojatno imao da vai samo
za Italiju Risorgimenta, koja je traila ukidanje papske drave, u zanosu osovinskih
pobjeda, preao je preko svih obzira dune neutralnosti i primio, i blagoslovio ovu
gomilu izdajnika. Izvjetaji kau, da se Sveti Otac zadrao s mnogim od prisutnih
u razgovoru, zanimajui se, da li su dobri katolici. Pri odlasku, poslije podijeljenog

apostolskog blagoslova, Pijo X I I . se naroito pozdravio sa biskupom Salis-Sewisom,

izrazivi mu najbolje elje za napredak i sreu hrvatskog naroda.
Treba istai, kau dopisnici, da je rimskim upuenim krugovima ova audijencija pobudila neobinu panju. Dobri poznavaoci obiaja Vatikana istiu, da se
nije nikada dogodilo, da bi u nedjelju i k tome jo kasno naveer Sveti Olac bilo koga
primio u zajedniku audijenciju, pa se ova gesta Njegove Svetosti Pape Pija X I L
tumai kao in posebne panje prema hrvatskom narodu. 88
I doista, i domaa i strana tampa kao i ona zapadnih demokracija vidjela
je u ovoj privatnoj audijenciji Pavelia, g d j e ga sveano doekuje poasna garda
i kardinal sekretar, pa je kao takva obiljeena kao povreda papinske neutralnosti.
Sva je ustaka i klerofaiistika tampa glorificirala dogaaje od 18. m a j a
1941. kao najvee djelo i uspjeh poglavnika i ustake revolucije. Na mnogim se
stranama moglo da ita da samo Svemoguem Bogu i njegovoj Providnosti moemo
biti zahvalni da je poglavnik poao putem, kojim je poao prije dvanaest godina. Da
nije toga, danas bi hrvatski gradovi bili sravnjeni sa zemljom, danas ne bi postojala
N D H , danas ne bi bilo spomena na Hrvatsku. Oni koji danas mute, (misli se na prve
pojave narodnooslobodilakog pokreta), neka ne zaborave da su spremali grob hrvatskom narodu. Neka ne zaborave da je taj grob jo otvoren ali ne za hrvatski
narod, nego za one koji su ga kopali. 89
Jedva da je itko bolje i pravilnije ocijenio ove rimske d o g a a j e nego to je
to uinila vatikanska L' Italia, sa stanovita politike i vjere, ustvari sa stanovita
kurijalne politike prema Balkanu, a naroito prema Srbima. Iz ove ocjene zrai eduevljenje nad tim postignutim ugovorima koji za Vatikan znae mir na Balkanu,
a s time i njegovo prodiranje, zajedno sa onim faistikog imperijalizma. Za o v a j
klerofaistiki list je osobito vano to to e Hrvatska imati vladara upravo iz Savojske kue, pa je time zagarantirano n j e n o ulaenje u obnovljenu Evropu. Sa vjerskog
gledita, Hrvati vie ne e biti izloeni vjerskim progonima kao to je to bilo u Jugoslaviji, kad su Hrvati toliko stradali, kako to tvrdi ovaj istinoljubivi klerofaist.
Dakako, ovaj klerofaistiki list, koji na svim poljima daje podrku Mussoliniju, zaziva
na k r a j u blagoslov boji na napore, koje su uloili talijanski i ustaki dravnici u
cilju osiguranja sree obje zemlje. 90
S tim u vezi suglasne su i misli zagrebakog Katolikog lista koji, govorei o rimskim dogaajima, oznauje posjetu Pavelia kod Svetog Oca daleko
veim i znaajnijim dogaajem nego to bi to bio samo vanjski in potovanja prema
suverenu koji boravi u vatikanskom gradu. Na prvom mjestu upada .u oi audijencija
poglavnika kod Svetog Oca, prigodom prvog posjeta u Rimu. Ta gesta nam pokazuje,
kako poglavnik visoko cijeni Petrova nasljednika, kome je meu prvima upravio
svoje korake da nadovee na hiljadutristogodinje veze, koje veu Hrvate s Rimskom
Stolicom. Drimo da se ne varamo, kad ovoj audijenciji pripisujemo vee znaenje
nego je samo in vanjskog poitanja prema suverenu koji boravi u vatikanskom gradu.
Ka drugoj strani, topli primitak poglavnika i hrvatske dravne delegacije kod Svetog
Oca Pia XII. pokazuje, koliko meunarodno znaenje pridaje crkva predstavnicima
88
89
90

Hrvatski narod 20. V. 1941.

Pobi jedili smo! Hrvatski narod 2!. V. 11941.
Obnova NDH. Novi list 22. V. 1941.

nae narodne drave, kad ih tako brzo i tako lijepo prima i doekuje.91 Sasvim tono
i najneposrednije osjeanje i shvaanje ovog vatikanskog stava.
J e d a n dio tampe smatrao je da je potrebno da ispovjedi, da e ovakva NDH
koja na ovaj nain posredno prima ne samo priznanje nego i blagoslov Svetog Oca
pape, ma da se u isto vrijeme vatikanska tampa trudila da, poslije konsternacije
u anglofilskom bloku, objasni da je sva ta delegacija bila primljena kao individualni
katolici, biti bedem protiv nadiranja pravoslavlja prema evropskom zapadu.
Takav je naroito ariev Katoliki tjednik. Jer za njega pravoslavni elemenat,
koji se noen osmanlijskom najezdom razlio preko
povijesnog podruja Hrvatske,
ne e moi u NDH vriti propagandu. On e biti povraen u svoje prirodne granice,
kako to trai ne samo pravda, nego i ivotni interes zapadne uljudbe. Katolika i muslimanska vjeroispovijest imat e zatitu i mogunost slobodnog razvitka s temeljnim
interesima hrvatskog naroda. U Vatikanu su svi jesni velikog uskrsnua NDH. Stoga
je razumljivo da je taj do gaaj izazvao u'Vatikanu ivo zadovoljstvo. I Vatikanu je
stalo do toga, da hrvatska drava bude to monija?'2
Istu misao klerofaistikog hrvatskog priznanja osjetili su i s one strane
oceana dva savrena poznavaoca Vatikana, Gaetano Salvemini i Giorgio La Piana,
koji zacijelo nisu poznavali ustake tampe, pa ipak kau da se plan o d v a j a n j a katolike
Hrvatske od pravoslavne Srbije svidio Vatikanu, a s obzirom na naklonost koju je
papa pokazivao za Savojsku kuu. Jer, izbor vojvode od Spoleta za ustakog kralja
nije se mogao dogoditi bez papina pristanka! Uslijed toga, u ovome oni vide puno
oficijelno priznanje ove nove marionetske osovinske drave, i dosljedni tome prekid
papinske neutralnosti. Uzalud su se za to vatikanski protokolisti trudili da bi ovoj
sveanoj ceremoniji dali privatan znaaj. 9 3
Treba da se kae da je zagrebaki klerofaistiki Hrvatski glas, koji je
stajao pod protektoratom nadbiskupa Stepinca. najveim ustakim arom odobrio sve
to se dogodilo u Rimu, na Kvirinalu, Palazzo Venezia i Vatikanu.
Mi znamo, koliko je borbe i rtava stajala Poglavnika, njegovih vjernih
ustaa, kao i svih onih, koji su radili na tome, da doe do N D H , koja nosi
rekord u veliini, prema samoj sebi od svoga postanka do danas. Poglavnik
je dao politiki smjer ovoj veliajnoj borbi za slobodu domovine. Hrvatska je
od 1918. godine dalje bila obini subprotektorat masonsko-idovske vladavine
u Francuskoj. Francuska loa imala je u svojim pandama Srbiju, a ova je
91

Katoliki list 1941., br. 21-22, 246-247.

Udarena je brana prodiranju pravoslavlja. Katoliki tjednik 8. VI. 1941.
Gaetano Salvemini George La Piana, What to do with Italy. New York 1943.
130-131. Zanimljivo je da talijanski pisci znaju, prema L'Osservatore Romano da je Pavelia
pratio kod pape jedan stenograf, koji je zacijelo i zabiljeio razgovor. Naalost, nije poznata sadrina toga razgovora. Da li je bilo rijei o Pavelievu pokajanju za sve dotadanje
poinjene
zloine ili moda o instrukcijama kojih se imao pridravati u N D H s obzirom na vatikanske elje,
pitanje je za koje zasad nema jo odgovora. Kad sam ob-avio u Politici 1. XI. 1945. lanak
Vatikan i nai narodi milanski L'Osservatore (2. XI. 1941.) u lanku Tito contro i cattolici
ponovo tvrdi da je Paveli bio u privatnoj audijenciji kao svaki drugi posjetilac eljan da poljubi
ruku vrhovnom pontifeksu. A onda kategoriki tvrdi da Sveta Stolica nikad nije htjela priznati
totalitarnu vladu i reim Paveliev!? Meutim vidjeli smo kako je ovaj gest Vatikana od 18. V. 1941.
protumaila sva klerofaistika tampa u NDH. Odgovorio sam L'Osservatoru u lanku U lai
su kratke noge (Republika Beograd 4. XII. 1945.). Kasnije dranje papskog legata u NDH
opata Giuseppe Marconea, njegovo uestvovanje pri svim diplomatskim manifestacijama kao i
proustako zalaganje, pokazat e, kako je Vatikan ipak bio potpuno suglasan sa svojim izaslanikom
u N D H , iz ega se vidi da je Vatikan vie nego priznao NDH.
92

93

bila gospodar situacije preko prodanih hrvatskih sinova u Hrvatskoj. Parlamentarna, dakle, borba za nezavisnost Hrvatske, kao i svaki tobonji legalni
nain traenja hrvatskih prava bio je pravi nesmisao. Poglavnik je to dobro
uoio, prije nego je zapoeo svojim nainom borbu, kojoj danas zahvaljujemo
nau slobodu i nau nezavisnost.
Poglavnik se postarao, dosljedno odluci hrvatskog naroda, da hrvatsko dravno vrhovnitvo dobije stalnost i da Nezavisna Drava Hrvatska
dobije oblik kojim e njezina nezavisnost i opstojnost biti potpuno osigurana.
To se dogodilo uspostavom krune kralja Zvonimira kao nosioca vrhovnitva
NDH, te ponudom vojvodi Savojskom da stupi na starodrevno hrvatsko prijestolje.
Stara kraljevina Hrvatska ovjenana Zvonimirovom krunom zadobila je
ovim sveanim historijskim inom svoju tradicionalnu dravno-pravnu mo,
koju nije zaboravljala ni u najteim danima, kad su njezini neprijatelji prijetili unitenjem njezinih prava. Kroz 839 godina, ljubomorno je uvala ona
svijest o tim svojim kraljevskim i suverenim pravima. Svako stoljee nosi na
sebi znaajke uvanja tih tradicija. Sve do naih dana ili bolje reeno do
18. svibnja ove godine, kad je naa Nezavisna Drava Hrvatska dola u takav
poloaj, da e postati, kako je izjavio sam poglavnik, na meunarodnom polju
znatnim imbenikom, a hrvatski narod u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj imat e
tu sigurnost i najvie mogunosti svoga ureenja u svim granama ivota, kao
i mogunost opeg blagostanja. 94
O svima ovim rimskim dogaajima govorilo se u tampi i preko radija. Ali
ne samo na tim mjestima, nego i u crkvama. Kroz crkve je prostrujala propagandna
misao, da je poglavnik sa svojom delegacijom, koja je izvrila dva veleizdajnika
ina, primljen od Svete Stolice, od pape Pija XII., koji je jo povrh toga blagoslovio
i poglavnika i delegaciju i hrvatski narod. Sve je to znailo, da papa voli i blagosilje novi ustaki reim, iji su predstavnici bili i pred carem Viktorom Emanuelom
III. kao i pred Pijom X I I . Tako su sada neposredno i nadbiskup Stepinac, i nadbiskup
ari i biskup Bonefai, i biskup Srebrni, i biskup Akamovi i svi ostali primili
odobrenje i suglasnost Rimske Kurije za svoje oduevljenje za N D H i Pavelia,
ma da su se ogrijeili o Syllabus! Jer, da je Njegova Svetost Pijo XII. imala drugo
shvaanje o tom pitanju, zacijelo ne bi primila ovu delegaciju na tako svean nain,
pa ni Pavelia. Istina je, da je psihoza za ovakvu vrstu Kurijina prilagoivanja
novostvorenim situacijama olakala, poto su oigledno i u Kuriji dijelili shvaanje
da je ve Hitler zacrtao smjernice evropskog razvoja za hiljadu godina unaprijed.
Ovaj prijem u Vatikanu bio je za sve koji jo nisu pristali uz ustaki reim a naroito u sveenikim redovima, simboliko i politiko solidariziranje Vatikana, javno
i bez kolebanja pred itavim svijetom, sa dogaajima koji su uslijedili 10. aprila 1941.
Kad je tako postupio Vatikan, onda se ne treba uditi iskrenosti i neopreznosti,
ustakim osjeajima proetih nadbiskupa i biskupa, u Zagrebu, Sarajevu, Splitu,
akovu, Senju, Krku i Ljubljani, pa i u Boki Kotorskoj koji sa najveom alou
oplaka herojsku smrt najvoljenijega sina Duceova, kako o tome govori telegram
Paola Buftorca upuenog Duceu u Rim. 95
94

Hrvatski glas 20. V. 1941.

Original nalazi se u arhivu Zemaljske komisije a utvrivanje zloina okupatora i
njihovih pomagaa. ZAVNOH Zagreb.
Bo

A kad su vrhovni rukovodioci K. A. ovako poli za Paveliem i ovako pri

mili NDH, onda se takoer ne treba uditi da je sve ostalo u K. A., najvei broj sveenika, redovnika, franjevaca, jezuita, bogoslova i lanova ostalih klerikalnih organizacija punim srcem stalo da pomae N D H na njenom uvrivanju, kako je to
zatraio od svojih sveenika nadbiskup Stepinac. Jer, poruka nadbiskupa Stepinca
sveenstvu bila je logino prenijeta i itavoj Katolikoj Akciji u svim hrvatskim krajevima. Dogaaji u Rimu bili su samo stvarno razvijanje ovih unaprijed stvorenih
planova. A to nije bilo ni teko poto je najmonija organizacija K. A. Veliko Kriarsko Bratstvo bilo sasvim pripravljeno za ustaku N D H jo prije njezina oivo
tvoren j a.
Zagrebaka kriarska Nedjelja, objavljena na Uskrs, ali ve ottampana
prije Velikog etvrtka, 96 donosi znaajnu poruku Velikog Kriarskog Bratstva pod
naslovom: Naa rije u ovim vremenima.
U ovim tekim i sudbonosnim vremenima Hrvatskog naroda, a imajui
u vidu sve to je dosada uinjeno, poruujemo svim lanovima slijedee:
Rad se u drutvu ne smije prekinuti! Moramo se pokazati doraslima u
ovako tekim asovima! . . .
Odravajmo kontakt jedni s drugima! Nemojte dopustiti, da nas ovi
dogaaji razdvoje, da se moda koji od nas izgubi!
Ako se to izvanredno dogodi, a tie se ivota organizacije, naite puta
i naina, kako biste to dojavili svojoj centrali!
Molimo svu brau, da s ozbiljnou koju diktiraju ovakova sudbonosna
vremena prime poruke svoje centrale, svijesni, da sluanjem ovoga inimo
korist svome narodu! 97
Toliko jasno i sadrajno za sve ustaki raspoloene kriare koji trebaju
da budu dorasli tekim ustakim asovima.
Kad se sjetimo rijei specijalnog izaslanika fiihrera, koje je izgovorio 10.
aprila 1941. na Markovu trgu oko sedam sati uvee, podsjetivi ustae, da je bio
u Zagrebu jo prije osam dana, dakle 2. aprila, i da je ve tada sve dogovoreno za
konane odluke, onda rijei Velikog Kriarskog Bratstva odjekuju kaq puna ustaka
opomena za rad u vremenima koja su ve naila.
Da ove poruke i savjeti nisu bile aluzije za duhovni i vjerski rad kako bi ta
ustanova Apostolata Molitve, Euharistije i rtve, morala da radi, ve naprosto
politike ustake sugestije, jasno je bilo i za slabo upuene u konspirativni rad V.
K. B! O tome daje dragocjene podatke ustaa-sveenik Franjo Kralik, urednik
Katolikog tjednika i dijecezanski crkveni asistent K. A. Ovaj znameniti radnik
u kriarskoj organizaciji pie uvodni lanak U znaku rtve. Uz povratak hrvatskih
ustaa, u kome pravim frankovakim duhom prikazuje stanje Hrvata katolika i sveenika u Jugoslaviji neobino mranim bojama, dok emigrantske ustae zaodijeva
platem heroizma. Ovaj ustaki je, kako kae Kralik, ponikao iz katolikog heroizma,
koji je nadahnut evaneoskim idejama pravde, povezan molitvom, svetim sakramentima i nije htio da dopusti da se profanira katolika Hrvatska. A cijeli je hrvatski
96
87

Tako to izriito kae Katoliki tjednik 27. IV. 1941.

Idem.

narod uzimao na sebe i dragovoljno rtve za osloboenje Hrvatske. Osobito u zadnje

vrijeme, u svetoj godini, prigodom hiljadutristogodinjice pokrtenja Hrvata. Obnova
se hrvatskog naroda u duhu Svetog Evanelja nije izvodila bez rtve, a Bog je te
rtve blagoslovio, blagoslovio preobilno, i ba prigodom hiljadutristogodinjice spustio zadnju obilnu rosu, da davno zasijano i ve proklijano sjeme iznenada izraste
u ogromno stablo. Ovako, literarnom alegorijom objanjava Kralik razvoj f ran KOVtine i ustatva sa davno zasijanim sjemenom koje je Bog blagoslovio i orosio da
izraste u ogromno stablo. Dakle, i ovdje je frankovluku bio Bog suradnik i pomaga,
jer je uz pomo Boju pro klijalo ovo ustako sjeme poto nam je htio Bog tim bezuvjetno rei, da e uvijek biti s nama, ako mi budemo uvijek s njim. Govorei dalje
o rtvama podnijetim za dvanaestdnevnog ratovanja, ukazuje i na one koje se moraju
uzidati u izgradnju NDH. Tom prilikom otkriva Kralik jednu veliku, dotad samo
manjem broju poznatu istinu izvan redova kriara, o suradnji kriarstva sa ustatvom,
u saivljavanju kriarstva sa krajnjim hrvatskim nacionalizmom, kako smo ga ve
u ranijem poglavlju o K. A., dovoljno osvijetlili.
Neka se rtve jo dosljednije prihvate oni narataji, koji su je i u svoj
program stavili: Kriari i Kriarice! Prigodom zadnjih dogaaja vidjelo se,
kako je vanu ulogu vrila ta organizacija duhovno pripravljajui novu,
mladu, Boju Hrvatsku. Odgoj kriarske omladine, zahvaljujui pok. dr.
Ivanu Merzu i ivomu dr. Ivi Protulipcu, bio je radikalno hrvatski. Duhovni
program njezin s duhovnim programom ustaa slagao se je i iznosio ga je
bezbroj puta, na raznim velikim kriarskim manifestacijama dr. Ivo Protulipac, (dakle upravo onako, kako smo to na osnovu dokumenata mogli da ve
i ranije utvrdimo), a i drugi kriarski govornici. Keka, eto kriarska rtva
u budunosti dodje do jo jaeg izraaja. Ali ne toliko rijeima, koliko djelima . . ,9S
I misli i rijei dijecezanskog asistenta bile su ne samo autoritativni interpret
onoga to je bilo, nego i svega to e biti. Kriarstvo za NDH, kao i poslije njezina
sloma bit e stalno na istoj liniji.
Na 23. Dekanatskoj konferenciji u Sarajevu, kojoj je predsjedavao nadbiskup ari 28. V. 1941., vidilo se iz izvjetaja dekana o njihovim upama i o radu
K. A. da je ona bila svuda i na svakom mjestu radikalno hrvatska, to je ranije ustaka
parafraza za ustako hrvatstvo. Drutva K. A. nijesu se kao takova bavila stranakom
politikom, ali su uvijek bila radikalno katolika i radikalno hrvatska. Iako bi se moda
mogli potuiti da pojedinci nijesu bili u svakoj zgodi i praktino radikalno katoliki,
radikalni Hrvati bili su svi i svagdje. Nae Kriare i Kriarice gledali su prijekim
okom prijanji srpski reimi i njihove udvorice. Na nae priredbe niti smo ih zvali,
niti su nam dolazili. Tako smo se bolje osjeali. Objasnivi ovako stanje prije
Maek-Cvetkovievog sporazuma, dotini dekan govori, da se i iza sporazuma nije
promijenilo na bolje, jer je u kolama ostao kruti i jo krui srpsko-jugoslavenski
utjecaj na nau mlade. Najgori oveni i apostate, koji su morali bjeati iz Hrvatske,
nali su novo polje rada po kolama u bivoj Drinskoj i Vrbaskoj banovini. Danas se
otvara u KDH iroko polje rada drutvima K. A..99
98

Idem.
Marko Nedi, O Katolikoj Akciji u nadbiskuDiii Vrhbosanskoj. Vrhbosna 1941..
br. 6, 119. Inae je ustaka tampa koristila svaku priliku da podvue zasluge kriarstva za N D H
99

Ispred sviju drutava K. A. najbre su pohitali da se poglavniku jave svojim

estitanjima i dobrim eljama lanovi Hrvatskog katolikog akademskog drutva
Domagoj. Iz prikazivanja radosti nad pojavom NDH, kao i dolaskom poglavnika
izbija naroita misao, da su upravo lanovi ovog drutva dali znatan broj boraca u
ustakom pokretu. Ovo dragocjeno priznanje bit e poduprto i izjavama ostalih ustanova K. A., pa e se one upravo takmiiti da podvuku koliko je koja od njih zasluna
za ustaku pobjedu. Zato ti Domagojci podvlae da su ponosni injenicom to su
iz redova njihovog pokreta proizali mnogi iskreni i oduevljeni borci za konano osloboenje hrvatskog naroda i ostvarenje njegove NDH, od kojih brojni i u ovim historijskim asovima sarauju kod Vaeg oslobodilakog i stvaralakog rada, izriemo
neogranienu odanost i vjernost Dravi Hrvatskoj.
Za Domagojcima, tim iskrenim i oduevljenim borcima za ustaku
NDH, poli su i Kriari, koji su i te kako ustaevali jo daleko prije nego to je NDH
pomou Hitlera i Mussolinija ostvarena. I Kriari su se javili, elei da ne zaostanu
za njima ba naroito dragima Domagojcima.
O stavu Velikog Kriarskog Bratstva neposredno govori njegova adresa, koju
je uputio Paveliu tadanji predsjednik dr. Felix Niedzielski, koji e uskoro biti visoki
ustaki funkcioner u Bosni, kao zamjenik i strahovitog ustakog koljaa stoernika
Gutia, nakon toga e postati voa ustake mladei. Treba da se kae, da je predsjednik VKB, bivi urednik Stepinevog Hrvatskog glasa bio zakleti ustaa jo od
1940., kako je to sam priznao, i od aprila 1941. primio se raznih ustakih poloaja.99
Adresa V. K. B. upuena je mjeseca aprila i izraava neopisivu sreu i radost, da se
moe pozdraviti poglavnik ispred itavog VKB i itave kriarske organizacije kao
osloboditelj hrvatskog naroda i osniva NDH. Tu se kae, da su lanovi VKB voeni
lozinkom rtva, Euharistija i Apostolat bili neustraivi i nisu se bojali nikakvih
tekoa, poto su na priesnoj klupi traili okrijepu, a u narodu su bili apostoli vjerskih
i narodnih svetinja. Oni su, kae adresa, odgojeni u duhu katolikog radikalizma, koji
u naelu ne poznaje kompromisa, a jednako su bili nekompromisni u programu hrvatskog nacionalizma.
Danas, kada je zasijalo sunce slobode, sjeamo se svih zgoda i nezgoda
naeg dugogodinjeg rada. Sjeamo se, kako su andari i plaenici bivih
reima kundaili nae lanstvo, gazili zastave, s grudi j u trgali hrvatske trobojke i znake, potisli na rad u crkvu i sakristiju, dok nai lanovi meu
senjskim rtvama i na ostalim mjestima nisu krvlju i svojim ivotima osvjedoili svoj idealizam. Ali se ujedno sjeamo i naih sastanaka i taborovanja
kada su mladii u koru drvea urezivali 2AP, i kada se naveer pri logorskoj vatri orila pjesma: Vrati se, Ante, Hrvatska Te zove!
Poglavnie! Kriari Vas pozdravljaju i izjavljuju Vam svoju duboku
ljubav i odanost. Svemogui neka na Vas i na nau dravu izlije obilje svog
jo u Jugoslaviji. Tako je osjeki Hrvatski list (15. IX. 1942.) u lanku Kriari i ustaki pokret, prilikom kriarskog dana naglasio, da su svima dobro poznate ogromne zasluge, koje je
kriarska mladost stekla, gdjegod je djelovala u danima najteeg politikog i ekonomskog ropstva
hrvatskog naroda. Kriarska je organizacija u tim danima uspjeno poloila svoj ispit zrelosti i
dokazala, da je sposobna raditi, pregarati i doprinositi rtve u stvaranju nove Hrvatske i novog,
kranskim duhom proetog hrvatskog ovjeka. U lanku se ne proputa ope poznata injenica
da kriari u svemu podupiru poglavnika i da su mu najodaniji u vjernosti.
"a Suenje u Banjoj Luci ustakim zloincima. Politika 3. II. 1947.

blagoslova! A kriari e i nadalje izgraivati za Boga besmrtne due, a za

hrvatski narod neslomljive karaktere. Bog ivi! Za dom Spremni!19*
Dakle, po vlastitom priznanju ova ustanova, rtve, Euharistije i Apostolata,
bila je na svoj ustaki nain apolitika, kako se ubi stalno dokazujui nadbiskup
Stepinac.
Spomenuti predsjednik VKB-a, ove apolitike ustanove, u listu religiozne
ustanove rtve, Euharistije i Apostolata u prvom broju Nedjelje 27. IV. 1941.
portretira Pavelia na sasvim kriarski nain, koji pokazuje kakva je ta kriarska
apolitinost.
. . . U svojoj politikoj dalekovidnosti (poglavnik) ne trai veze sa parlav
mentarnim mediokritetima, nego trai dodir sa velikim ljudima, s vodom
njemakog n a r o d a . . . Bog koji ravna sudbinom naroda i koji upravlja srcem
kraljeva dao nam je dr. Antu Pavelia i potakao vodu prijateljskog i saveznikog naroda Adolfa Hitlera da svojim pobjedonosnim etama razbije
naeg tlaitelja i omogui nam ostvarenje N D H . Neka je slava Bogu, naa
zahvalnost Adolfu Hitleru i neograniena ljubav i odanost Poglavniku dr.
Anti Paveliu.
U uvodnom lanku istoga broja Obnovljena je NDH slavi se osnivanje
N D H , Paveli i Hitler, otvoreno se prikazuje kako su klerofaisti izdali Jugoslaviju
i prili Hitlera i Paveliu. Osim toga, jasno se ogleda tom ustakom i klerofaistikom zanosu za N D H i ranija mezalijansa klerikalaca prema dru Maku i takozvanom
Hrvatskom narodnom pokretu, koji je za sve njih, ustae, klerofaistike i velik dio
organizacija HSS bio samo etapni stadij za postizanje N D H . Tu se, naime, medu
ostalim, i ovo kazuje.
Otkad je nakon uvoenja diktature u bivoj i nepovratnoj Jugoslaviji
dananji Poglavnik dr. Ante Paveli otiao u inozemstvo, pogledi su H r v a t a
bili upereni stalno u tog junakog borca u tuini. Sporazum, koji su politiki predstavnici Hrvata u dravi uinili s predstavnicima Beograda, hrvatski
narod, nije nikad priznao nekim definitivnim inom. I mi sami tadanji poli-!
tiki predstavnici, (dakako da se tu misli na d r a Maka i na njegovu grupu
uih suradnika), morali smo narodu govoriti, da sporazumom nije ostvaren politiki program hrvatskoga naroda, ve da e ta i biti ostvaren tek kad se
osnuje Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Reklo se, da je sporazum tek stepenica
na 'ptu hrvatskoj dravnoj nezavisnosti i da je on uinjen u sporazumu s
Poglavnikom. No narod je znao gdje je i u emu je istina. Stoga je i potpuno razumljivo, da hrvatski vojnici nisu sluali upute svojih politikih predstavnika, da dre disciplinu u vojsci, te su spontano i jednoduno poloili
svoje oruje i bratski doekali oslobodilaku njemaku vojsku. Vojska Adolfa
Hitlera, voe Njemakog Naroa, bila je najsveanije doekana u hrvatskim krajevima, jer je sruila tu omraenu kulu, to se nazivala Jugoslavijom . . .
I mi (tj. kriari) pozdravljamo nau Hrvatsku Dravu! Kao i dosad, tako
emo i odsad sve svoje sile uloiti u napredak, da tako zajednikim silama
ostvarimo nova, bolja vremena i novi ivot hrvatskog naroda.
100

Pozdrav kriara poglavniku. Katoliki tjednik 11. V. 1941.

U ovakvoj, nesumnjivo posve izrazitoj politikoj stvarnosti nalazi se sva

sutina proturjenosti kriarske ustanove prema n j e n o j takozvanoj religioznoj
devizi Euharistije, rtve i Apostolata.
Meutim, istim duhom die i Okrunica VKB koju je predsjednitvo uputilo
4. m a j a svome lanstvu. U samom poetku podsjea se lanstvo na spomenutu znaajnu poruku koju je njihova Nedjelja objavila na sam Uskrs, dajui direktive
za sudbonosne dane. I naa je molitva usliena. Hrvatski je narod doao do svoje
slobode i narodne samostalnosti. 101
Svoja ustaka osjeanja manifestirali su kriari i kriarice kad su 19. juna
posjetili poglavnika Pavelia. Izaslanstvo je predvodio Msgr. dr Milan Beluhan,
a poglavnika je pozdravio potpredsjednik VKB-a Stjepan Ramljak. Evo njegova
ustako-kriarskog govora.
Poglavnie! Na predsjednik dr. Felix Niedzielski nalazi se ve dulje
vremena na u s t a k o j dunosti u Bosni, te dozvolite, da Vas kao podpredsjednik VKB-a pozdravim u ime kriara i kriarica.
Hrvatski kriari i kriarice zapoinju svoju borbu za due hrvatske
omladine u asu, kada zadnja srpska tiranija pada na hrvatski narod. I, dok
Vi, Poglavnie, iz tuine tekim radom, rtvama, ustrajnom borbom tresete
temeljima krvave Jugoslavije, mi obilazimo sela i gradove svih hrvatskih kra
jeva i u duama omladine diemo vjeru i jaamo nadu. A divna ta omladina
razumije nas i odaziva se pod kriarskim geslom: Euharistija, rtva, Apostolat skupljaju se deseci tisua hrvatske muke i enske omladine. Tisue
i tisue predavanja, sastanaka i priredaba i zborovanja, to ih priredismo
bude u omladini svijest i ponos. I ta omladina visoko die zastave asti i
ponosa hrvatskog naroda, da Vas moe spremna doekati. Ne uzmie ta omladina pred nikakvim rtvama o emu govori krv u Senju sve do zadnjih
dana borbe za slobodu. A kad mi dolazimo, tada nas puni eznua pitaju:
Gdje je On? I kada e doi? Mi odgovaramo da ne znamo dana, ali
sigurno znademo, da e doi. Tako sigurno, kao to je sigurno, da je Bog
na nebu, jer je Bog Pravda, a hrvatski narod, trai samo pravdu. Potiemo
ih neka rade, neka bdiju i neka se mole .. . Htjeli bismo Vam rei, Poglavnie,
da se na tisue i tisue ruku sklapalo, koljena prigibala pred licem Bojim,
u molitvama za uspjeh Vae borbe i nastojanja, za pobjedu Hrvatske, za Va
to skoriji dolazak. 1, dooste nam! Mi smo sretni i ponosni, da Vas je na prvom
koraku, na pobjedonosnom povratku, za stolom u Vrbovskom dvorila i podvorila jedna naa sestra kriarica. Mi smo sretni i ponosni, kako se samo moe
biti sretan i ponosan, jer nas u prvom asu svojega dolaska odlikovaste najveim odlikovanjem, jer Vi nas uiniste dravljanima NDH. A to je tako
beskrajno lijepo i veliko, da veeg i ljepeg na ovom svijetu ne vidimo i ne
znamo.
Htjeli bismo Vam samo jo jednu rei: Mi, kriari i kriarice, imamo
u svojoj dravi velike, jako velike ambicije a to je: Sluiti bez rauna
Bogu i Hrvatskoj. Sluiti bez prestanka, bez predaha, do zadnjega daha.
Htjeli bismo u sve due nae omladine sela i grada unijeti svijest, da je ova
sluba najvea i najjaa. Htjeli bismo da nas nitko ne natkrili u ljubavi i
odanosti prema Vama, Poglavnie i prema Hrvatskoj. Htjeli bismo, da Bog
uslia nae molitve i rtve, koje dnevno donosimo pred lice Njegovo, za Vas,
za svako djelo Vae, jer znamo da ne mislite, ne radite, ne ivite ni za ta
101

Katoliki tjednik 25. V. 1941.

drugo na svijetu, nego samo za svoju Hrvatsku. A mi znademo i to, da emo

u tim naim nastojanjima u Vama nai uvijek ne samo svojega Vladara,
nego i oca da emo uvijek kod Vas nai otvoreno i srce i duu. Znademo,
da emo Vam uvijek moi doi i rei Vam i za nae potekoe i za uspjehe
i za nae boli i za nae radosti.
Poglavnie! Hrvatski kriari i kriarice, eto, rekoe Vam svoje elje i
svoje ambicije. Rekoe Vam kako su Vam zahvalni, do smrti zahvalni, i ne
ele nita drugo, nego da Vam tu svoju zahvalnost dokau i djelom i radom.
Dozvolite da Vas pozdravimo naim kriarskim pozdravom: Bog ivi! (Svi
prisutni pozdravljaju: Bog ivi! Dozvolite da Vam kaemo, kako smo svi do
jednoga, u svakom asu, u svakoj prilici i pod svim okolnostima: Za Dom
(Svi prisutni pozdravljaju uzdignutom desnom rukom i gromko kliu: Spremni!)
Iza ove ustako- kriarske ljubavne ispovijesti, kakvu je jedva koja druga
ustaka organizacija mogla da kae, pozivajui se na svoje zasluge za oivotvorenje
NDH, predala je poglavniku kriarica Ivka pes vrlo ukusnu izraenu spomenicu,
sa znaajnim posvetnim naslovom na koricama: Poglavniku dru. Anti Paveliu
vjerni kriari i kriarice 1941. god..
Nema sumnje, da je ova apolitina, u osnovima svojim prava ustaka
organizacija, bila doista ustanova rtve za ustatvo i poglavnika, Euharistije
i Molitve za ustatvo i za poglavnika, i Apostolata prava propagandna,
promibena organizacija, koja je na tisue i tisue predavanja, sastanaka, priredaba i zborovanja stalno govorila o- Anti Paveliu, o buduoj N D H i o njegovu
dolasku! Pa, opet, ova ustanova, najmonija i najorganiziranija u K. A., a pod neposrednim nadzorom nadbiskupa Stepinca i nadbiskupa aria, biskupa Srebrnia i
njima ravnim, unato ovim i ovakvim decidiranim ispovijestima i samopriznanjima,
nisu bile politine ustanove, ve crkvene ustanove, rtve, Euharistije, Apostolata!,lanice apolitine hrvatske K. A. Svakako, neko od ove dvije strane govorio
je neistinu. Bit e, prema ranijoj brojnoj dokumentaciji, o kojoj je ve bilo rijei,
naroito u poecima kriarstva, i mistifikaciji, pomou koje su htjeli da furtim izmame
dozvolu biskupa Bonefaia, da su kriari i sada, otvoreno, kao i ranije podzemno,
i na tajnim sastancima i od usta do usta, irili ustaku ideju pod blasfeminom
kamuflaom parola: rtve, Euharistije, Apostolata! I to nesamo prije N D H , tokom
ustake strahovlade, nego i poslije njenog sloma, u Federativnoj Narodnoj Republici
Jugoslaviji. Kriari i kriarice bili su za Pavelia jedna odana i borbena ustanova,
koja je na svim sektorima, grada i sela, izvodila ustaku propagandu, zalaui se za
sva ustaka djela i nedjela,, i kao visoki funkcioneri i kao ustaki vojnici koljai.
Iz odgovara poglavnika ovoj kriarskoj delegaciji vidi se, da je i on bio
ve od ranije dobro informiran o uslugama, koje su kriari uinili njemu i itavom
ustakom pokretu. Osvrnuvi se na one koji su sumnjali u njegovu emigrantsku akciju,
izdvojio je kriare kao one, koji nisu bili medu takvima sumnjalicama.
Ja znam, da ste Vi bili medu onima, koji nisu dvojili, medu onima, koji
su radili (dakako, ustaki). Meni je to poznato. Poznato je to i itavom hrvatskom narodu. Naroito mi je poznato, da ste radili i onda, kad je duh poputanja i duh mlitavosti bio poeo zavlaivati u hrvatskim redovima, ne u
narodu, nego medu inteligencijom i izvjesnim krugovima, koji su se, naalost,

uslijed posljednjih prilika, bili udaljili od pravog narodnog puta. O tom e

povijest rei svoje. Vi znate, nakon ovog ispunjenog glavnog dijela nae
borbe eka nas sve u hrvatskom narodu i N D H jedan jo ako se tako moe
rei vei, jedan ozbiljniji rad, koji treba mnogo portvovnosti i ustrajnosti.
Stoga Vama, koji ste ne samo formalno, nego i stvarno pokret isto hrvatski,
koji ste uzimali zadau raditi na tom polju, Vama koji ste tim zaduili narod,
zapada i u budunosti jedan veliki udio u radu oko ozdravljenja hrvatskoga
ivota i hrvatskog drutva. Ja znam da ete Vi i u budunosti to izvrivati
u svakoj formi, i budite sigurni da ete u meni nai prijatelja.
Kriarska Nedjelja (23. VI.) opisala je ovaj p r i j e m kod poglavnika,
i u beskrajnom oduevljenju oznaivala t a j dan 19. VI. najsvjetlijim u
povijesti kriarstva, jer je toga dana dao priznanje Kriarskoj organizaciji
najvei Hrvat svih vremena, suveren NDH, Poglavnik, dr. Ante Paveli.102
Svakako, udno je zvuala jedna izjava VKB i VKS, koju su oni objavili
poslije mjesec dana, zacijelo uslijed opeg zgraanja u hrvatskim rodoljubivim krugovima nad hipokrizijom vodstva i lanstva KA, da je VKB i VKS apolitina ustanova. Jer, za to je saznala obavjetajna sluba nadbiskupa Stepinca vrlo brzo i lako.
Antipodnost ove izjave s onima pred poglavnikom, svakako pokazuje janusovtinu
klerikalnih metoda i sredstava kojima slue svojim klerikalnim ciljevima. Meutim,
kriari su sada jedva doekali as, da se obraunaju sa svojim starim politikim
rivalima, sa Senioratom, koji je nekad bio prokazan kao ustanova koja je htjela da
radi u duhu Majske Deklaracije. Intrige su uspjele, jer ve poetkom jula raziao se
Hrvatski Katoliki Seniorat uz punu suglasnost i odobrenje nadbiskupa Stepinca,
da i on dalje produi, ispod ita, ali svakako za N D H . ta vie, nadbiskup je bio taj
koji je Senioratu naredio da podnese molbu da ga on raspusti. Hrvatski narod
objavio je t a j vaan dogaaj 1 u klerikalnim redovima pod naslovom Raziao se
hrvatski katoliki seniorat. Ustaki Hrvatski narod je toliko informiran iz nadbiskupove kurije, da zna, ta je bilo u molbi zahtijevanoj od nadbiskupa. Seniori su
naveli meu ostalim i ovo: Stalno se u nekim dijelovima javnosti podravalo, a i
danas podrava miljenje, da bi nae drutvo i mi kao skupina imali stanovite ciljeve
i tendencije (misli se na politike), Op. Ur.). Kako stojimo na stanovitu da na nacionalno-politikom podruju ne smije i ne moe u naoj NDH biti nikakvih drugih
tendencija mimo onih koje ima Poglavar Drave i na Poglavnik dr. Ante Paveli,
a na vjersko-crkvenom podruju mimo onih koje imaju nai crkveni poglavari, pa
da predusretncmo krivom i zlonamjernom tumaenju stvari u vezi s naim drutvom
i s njenim pojedinim lanovima mole nadbiskupa da raspusti drutvo. Nadbiskup je
rado prihvatio svoju vlastitu odluku i inicijativu, i uvaio molbu, raspustivi drutvo
na radost kriara i odobravanje ustaa! Jedan dokumenat vie o potpunoj suradnji
nadbiskupa Stepinca sa novim reimom, kome je uinio ovu uslugu, s jedne strane
da likvidira nepoudne klerikalne Jugoslavene, a s druge, da zadovolji za ustatvo
zaslune kriare. A Seniorat je bio takoer sastavni dio K. A., pa se ovime indirektno
priznalo, da je bio vezan s izvjesnim politikim tendencijama, koje nisu bile u skladu
sa totalitarnim svaanjem ustatva, koje je nadbiskup objeruke prihvatio. O tome
ne moe da bude sumnje. Ovim je stari rival kriarstva likvidiran, i to na jedan ne102
Katoliki tjednik 20. VII. 1941. - Vidi faksimil prve stranice kriarske Spomenice
u: Dokumenti o protunarodnom radu. 298.

vjerojatno hipokritski kamufliran nain. Svojom vlastitom voljom. Seniorat je potinjen u KA disciplini nadbiskupu, koji je stavio takav zahtjev kako bi zadovoljio
poglavnika i sebe, a nikako ne svoje kriare, Seniorat je sveano nestao sa scene,
videi da je i njegov Domagoj medu prvima priao Paveliu i ustaama.
Nije ni slubena K. A. imala drugo shvaanje od Velikog Kriarskog Bratstva prema ustatvu, poglavniku i N D H . 21. VI. predveo je Msgr. P. Esih K. A.
poglavniku na poklonjenje. U toj sveanoj delegaciji bile su zastupane sve organizacije ulanjene u K. A. I to one sa sela kao i grada. U pozdravnim govorima bile su
osnovne misli o zaslugama Pavelia za ostvarenje NDH. U govorima se podvlaila
misao, da su lanovi K. A. molili pred svim svetitima Matere Boje za ostvarenje
NDH, pa su se njihove molitve i ispunile. Poslije 22 godine nacionalnog ropstva,
to su rijei predstavnika apolitike K. A., i udoredne pokvarenosti, koju su nam
donosili tuinci (t. j. Srbi), s namjerom da oslabe na otpor, minule su netragom.
S Vaim ustrajnim radom i Vaom neumornom borbom Obnovljena je nezavisnost
Hrvatske. Sada u novim prilikama mi emo jo gorljivije prionuti da duhovno podiemo pojedinca, da ga preporodimo u Kristu i da ga tako osposobimo za uspjeni
narodni rad. Imamo razloga da vjerujemo da je i Vama bio Bog u pomoi. Vi iskriste novu njivu obnove kranstva, u Hrvatskoj. Vodeni duhom Kristovim i Ustakim
naelima spremni smo na svaku borbu za milu nam domovitiu Hrvatsku.
Poslije predaje darova, koje su vjerni katolikoakcijski ustae donijeli poglavniku, uzvratio je poglavnik na pozdravne rijei. Kao to prilii, poglavnik je u govoru bio sasvim u stilu jednog crkvenog propovjednika. Dakako, ustakog! Poglavnik
je razradio misao da bez Boga nema nita, pa tako ni ova ustaka N D H nije nastala
bez Boje saradnje. I opet je Provienje, koje je pomoglo i njemu i narodu, da oivotvori ustaku N D H . Ali, i borba i muenika krv, jesu rekviziti kojima operira i poglavnik, kad govori o stvaranju NDH. I K. A.-ji priznao je poglavnik zasluge za
NDH, kad je podvukao da je u naoj politikoj borbi sigurno i Vaa Akcija imala
velikoga udjela uvajui moral, potenje i ast hrvatskog naroda. U svom radu ne
ete vie biti osamljeni . . . los
Predstavnici K. A. poli su od poglavnika njegovu doglavniku Mili Budaku,
donedavnom uredniku i izdavau Hrvatskog naroda, jednom od najintimnijih suradnika jo u vremenu emigracije, gdje mu je i on najvie pomagao, da se organiziraju ustaki logori u Italiji. Poznat je bio i po tome, to je ovim obuavanim ubojicama za sve mogue atentate nareivao, da se mole Bogu i pribavio im je i sveenika,
da bi ih poslije izvedenih opaina odrijeio od kazne boje. Takav ustaki sveenik
bio je i don Mato Buri, s kojim je Budak na Liparima doao u sukob.104 Jo prije N D H
103

Katoliki list 1941.. br. 25, 295.

Mate Mustapi, Doivljaj iz ustake organizacije. Split 1940. 12. Kad su ustae
stigli u Zagreb saznavale su se pojedinosti koje nisu ranije bile poznate, barem ne irem krugu
ustakih prijatelja. Tako je na jednom sastanku Drutva Hrvatskih Katolikih Mueva u Klanjcu,
poslije predavanja jednog od gorljivih lanova toga drutva a isto tako i ustae, Dragutina Opalina,
inae delegata Nadbiskupskog okruja Hrvatskih Katolikih Mueva iz Zagreba (tema njegovog
predavanja je bila: Ustaki pokret i katolika drutva i Poglavnik prema svom narodu i katolikoj
crkvi) saopeno sluateljima da su ustae imali svoje duobrinike i to franjevce, kojima je
bila dunost da duhovno odgajaju ustae za njihov veliki oslobodilaki rad, kad bude za to doao
podesan trenutak. Dakako, ovaj delegat Nadbiskupskog Okruja iz Zagreba na tom je predavanju
uveliko propagirao ustaku ideju i izrazio je zahvalnost lanova K. A. svima onima, naroito brai
ustaama iz naih redova koji su se borili kao ustae. Delegat je obradovao svoje sluatelje kad je
saopio da je Nadbiskupsko okruie Hrvatskih Katolikih Mueva u ime sviju ve estitalo poglav104

je Hrvatska straa glorificirala Budaka kao velikog knjievnika, preporuujui ga

tako posredno i kao politiara, za koga se svuda znalo da je jedan od voa ustakog
pokreta. Moda vie nego ma koja novina, ba Hrvatska straa uzdizala je knjievnu
fizionomiju Mile Budaka. A zna se i zato. Jer, Budak je, kroz romane agitirao za
ideje, koje su toliko prirasle srcu hrvatskog klerikalca. Budak je dao sliku hrvatske
metropole u vrijeme, kad je pala u nesretni konkubinat s istonjakim srpskim mentalitetom, te se tragika i loe posljedice toga zajednitva osjea kroz itav roman ...,
pie A. R. Buerov (inae fra Glava) o Budakovoj Rascvjetanoj trenji 1940.105
Kako je Budak suraivao s mnogim klerikalcima, i rado je iz posve demagokih
razloga esto polazio crkve, smatrali su ga klerikalci jednako svojim kao i ustae. On
je bio propagator ideje, da hrvatskom narodu ne dolazi opasnost iz Vjenog Grada,
ve iz Beograda! A, ta je parola, klerikalcima bila neobino mila i draga,i oni su je
izdano eksploatirali gdjegod bi stigli. Iz emigracije slao je Budak razne publikacije,
koje su najvie klerikalci i franjevci raspaavali. U jednoj takvoj publikaciji, ve 1933.
zagovara Budak sva sredstva, kako bi se Hrvati odvojili od Srba osnivanjem samostalne
N D H pod vodstvom Pavelia, ma da je onda uveliko iskoriivao i stav i djelovanje
dra V. Maeka. Za njega je doslovno rekao: Dr. Maek imade velika svojstva voe
cijelog naroda, koji se mora boriti u glavnom pasivnom rezistencijom: karakternost,
granitnu postojanost, nepokolebljivu dosljednost i bratsku ljubeljivost prema svakome
Hrvatu dobre volje! Pod njegovom mirnom, a muevnom rukom zori vrijeme i ljudi
u domovini za ustaku borbu dra Ante Pavelia, koji zamjernim uspjesima sada vodi
i organizira narod u borbene jedinice u inozemstvu i kod kue.106 U istoj publikaciji,
prvenstveno namijenjenoj amerikim Hrvatima, iz koje su se inili mnogobrojni izvodi
i irila ustaka propaganda, naroito u bosanskim i hercegovakim samostanima, Budak
d a j e sugestije, kako treba da se Hrvatska rijei Srba u NDH, onako isto kako
su se Srbi rijeili Turaka! U viziji, dogledavajui ustaku NDH, Budak smatra da
e se t a j sukob odigrati na Drini, u njenoj dolini, fatalnoj, na kojoj pucaju svjetovi,
religije i drave, i zato tu i nije mogue nikakvo jedinstvo. Zato je tu mogue samo
niku za njegovo veliko historijsko djelo i za njegove zasluge za oivotvorenje NDH. (Novi list
5. VI. 1941.). Treba da se kae da je sve to bila suta istina. I vie od toga. U asopisu Svetite sv. Antuna, 1942., br. 5-6, 148-149 ima lanak Liparski biskup preuzv. O. Bernardini Re i
Hrvati. Iz prikaza nekog ustakog funkcionera koji je takoer bio u emigraciji na Liparima vidi
se da su ovi emigranti bili u velikom prijateljstvu i sa ovim faistikim biskupom, kao i njegovim
sveenicima, samim najgorljivijim faistima. Tu ima i ovakav dirljiv detalj. Na osamljenim lipars'kim
ostrvima Bog im (t. j. ustaama) dade anele tjeitelje i vjerne prijatelje, koji su im zasladili dane
emigracije. Najbolji prijatelj i otac naih emigranata bio je liparski biskup preuzv. g. O. Bernardin
Salvator Re, franjevac kapucin. Ovaj visoki crkveni dostojanstvenik, kao dobar pastir stada svoga,
oinskom ljubavlju i franjevakim arom, prigrlio je sve nae emigrante, koji se za njih kao otac
brinuo. Biskupov primjer slijedili su i ostali sveenici, osobito upnik stolne crkve, kanonik don
Bartolomeo Casolito, arhiakon Scicchitano i druga gospoda kanonici i sveenici . . . Usrdne veze
sklopljene sa sveenstvom u Liparima nisu prekinute, nego se nastavljaju u dopisivanju. Nai se
hrabri junaci dopisuju sa biskupom i sveenstvom, osobito prigodom blagdana . . . Kad je ustaa
Ivan Bagari estitao biskupu Boi, ovaj mu je odgovorio sav zanijet za ustae, poglavnika i naroito Milu Budaka koga je na Liparima upoznao. Bog Vas sve blagoslovio i usreio. .. Nadam se
da u Vas jednog dana vidjeti kad se povrati pobjedonosni mir naim domovima . . . Ovako,
dakle, veze sklopljene u vrijeme ustakih spremanja da izvedu najveu izdaju na svojoj domovini
bile su i dalje podravane, i kad je ta izdaja uspjela pomou Mussolinija i Hitlera, onda i dalje
liparski biskup blagosilje ustae i eli im svaku sreu dok ne doe as pobjedonosnog mira kako
su ca talijanski i hrvatski klerofaisti zamiljali.
' 1 0 5 Hrvatska straa 24. XII. 1940.
106 Mile Budak, Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu.
Izdanje Hrvatskoga Kola u Sj. Dravama i Kanadi. 1933.. 134-134.

dvoje: ili pobjeda ili propast. Treega nema! Vatra i voda mogu se meusobno unititi, ali se ne mogu' izmijeati. Hrvatski je narod dokazao uz teke i krvave rtve,
da je dorastao za straara na toj evropskoj predstrai, jer je usprkos nauasnijim
nasrtajima ne samo sprijeio poplavu Evrope, nego ujedno1 sauvao i rasne i krvne
odlike svojih praotaca i pr igri jenu vjeru svojih djedova. 107
Ovo su bile poruke Pavelieva doglavnika, koje su klerofaisti prigrlili i
za njih se zalagali u prvoj Jugoslaviji. Zato, na pozdravne rijei potpredsjednika
Okruja Katolikih mueva Stjepana Filipia, Budak je otvorio srce predstavnicima
K. A., kad im se sasvim pribliio u njihovu shvaanju, podvukavi, da se pored svih
sposobnosti, koje treba dati mladoj dravi, mora za nju i moliti, poto molitva ini
ovjeka

dobrim.

cijenim

Crkvu,

J a neizmjerno cijenim K . A . i svaki katoliki rad.

jer nas

mogao katolianstvo.

je

ona

spasila.

Beograd

P r a v o s l a v c i su d o l i

ve j e d n o m d a n a p u s t e t e k r a j e v e .

ove

bi

bio

preskoio

krajeve

kao

svaki

gosti.

Istina, mnogi ne e moi otii,

Neizmjerno

zid,

I oni

bi

ali

nije

trebali

ali e zato htjeti

p r e i na n a u v j e r u . To m o d a ne e biti iz n a j i e g u v j e r e n j a i zato ete vi d j e l o -

vati da s v o j o m m o l i t v o m i r a d o m to d j e l o potpoinognete

Upravo ove Budakove misli, koje su bile izvaene iz glave i srdaca prisutnih i neprisutnih lanova K. A., bile su program ustaa i klerofaista tokom itave
ustake strahovlade, kad se katoliilo milom i silom o emiu e biti rijei u slijedeem dijelu ove knjige.
U takmienju klerikalaca tko e prije da stigne do poglavnika, da mu stisne
ruku, da mu pogleda u oi i da mu kae kako je i on vie ili manje zasluan za njegovu pobjedu, nisu mogli da izostanu ni nadbiskupova uzdanica, njegovi teolozi,
budui pastiri na duhovnoj, klerofaistikoj njivi. Zagrebake bogoslove ve oko
stotinu godina predstavlja Zbor Duhovne Mladei Zagrebake, koji je u doba
ilirizma nadaleko zraio kao rasadite ljubavi bratske i prema brai drugoga vjerozakona, snoljivou i irokim jugoslavenskim i sveslavenskim osjeajima. Ali, tako
je to bilo prije stotinu godina, kad su u tome sjemenitu bili sasvim drugi uitelji i
duhovni voe nego oni iz vremena prije N D H i prije nadbiskupa Stepinca. Djelovanje jezuitskih odgojitelja, protiv kojih su se nekad i Strossmayer i Raki bunili,
uvedeni su zaslugom nadbiskupa Stepinca, i u zagrebako sjemenite, kao i u nadbiskupsku gimnaziju. Plodovi njihovih napora dali su vrlo vidan, plodonosan ustaki
izgled. Zrenje je bilo ubrzano njegovanjem pregnua u duhu svih ostalih klerofaistikih nastojanja.
Zagrebaki bogoslovi bili su meu prvima na poklonjenju kod svoga poglavnika. Na dan pogibije Zrinskog i Frankopana, 30. IV. 1941., primio je Paveli
delegate ZDMZ-e. Bogoslovi su pozdravili poglavnika, im je uao u dvoranu za
primanje simbolikim i simbiotikim pozdravom Hvaljen Isus! Za dom!
Spremni! povezavi tako u jedno obje misli, crkvenu i ustaku, koje su i dosad
uporedo ile i teile ka istome cilju. lanovi uprave ZDMZ-e predali su poglavniku
Spomenicu iz koje je pred njim proitano pozdravlje. Dakako, zajedno sa molitvama
Spasitelju i Uskrsitelju Hrvatske, da u rukama poglavnikovim uuva najvei i najdrai dar slobode. A Bog je dao Hrvatima o 13. vjekovnom jubileju Hrvatskoj n a j ]0T
108

Mile Budak. Hrvatski narod u borbi. 187.

Katoliki list 1941., br. 25. 295.

dragocjeniji poklon. Bogoslovi su otvoreno ispovjedili da su njihova srca kucala za

poglavnika ve dugo i da su mu njihove elje plele lovorike uspjeha. A to samo
zato, jer su u poglavnikovu srcu presaene ideje vodilje: Bog i Hrvati! I Hrvatska
Hrvatom!
Paveli je bio veoma dirnut iskrenom ispovijeu ljubavi koju su ti nadbiskupovi tienici njegovali prema njemu i njegovim ustakim idealima. U odgovoru
Paveli je potvrdio izvjesne stvari, koje je ranije nadbiskup Stepinac pred jugoslavenskim vlastima najodlunije odricao, dakako, sa svojom mnogo puta upotrebi jenom reservatio mentalis. Naime, poglavnik je, govorei im kao otac, podvukao,
da je upravo u bogoslovima naao u najteim svojim danima najvie razumijevanja
i pomoi. Kad mu nitko nije mogao da iz Hrvatske donosi vijesti ili da njegove
poruke prenese u Hrvatsku, tad su to bili sveenici i fratri, bogoslovska braa, naroito oni iz Hercegovine kao i oni, koji su se nalazili u Italiji na teolokim studijama,
Ovo im poglavnik nikad ne e zaboraviti. U svojim brigama za izgradnju NDH
poglavnik je strahovao da ne e imati dovoljno potrebne inteligencije, kao to je
sumnjao da ne e biti dovoljno sveenikog podmladka koji e ga razumjeti i pomoi
u njegovim ustakim nastojanjima, kao to je bio sluaj 1918., kad su opustjela
sjemenita. A takva sudbina bila bi za hrvatski narod jedan od najjaih udaraca,
jer hrvatski narod bez svoga sveenstva, bez svoje Crkve, bio bi gotovo osuen na
smrt. Ali, sve to je dosad vidio i doekao, on je ipak pun najboljih nada. Jer, od
episkopata do najmlaih bogoslova, od K. A. i kriara do Marijinih kongregacija,
sve je pohrlilo, da poglavniku olaka izgraditi NHD. Stoga je poglavnik, preko ovih
bogoslova, obeao katolikoj crkvi svu svoju pomo i podrku u svim nastojanjima,
naroito da e izmeu Crkve i Drave vladati potpun sklad, tovie, poglavnik je
obeao da e se novo zakonodavstvo obazirati na sve moralne crkvene zakone, pa e
ono povrede crkvenog morala jednako kanjavati kao i ogrijeenja o dravne zakone.
Bit e Vam rad potpuno omoguen. Vie ne e biti gospodarskih zapreka i ekonomskih neprilika. Moi ete se posve posvetiti najidealnijem, ali i najportvovanijem
radu. Ne bojte se! Mi emo znati cijeniti Vae rtve, koje su za hrvatsku naciju najpotrebnije. Zato Vas pozivam na suradnju. Pozdravite mi sve bogoslove. Va mi je
posjet vrlo drag! 109
Ali, kao to je ustaki duh ne samo prostrujao kroz nadbiskupsko sjemenite,
nego ga i svega protkao, pa je i sva bogoslovska nastojanja infiltrirao, kao elemente
budue ustake Civitas Dei, tako je isti taj duh postepeno bio osvojio i nadbiskupovu klasinu gimnaziju koju je u Zagrebu, na Salati podigao ogromnim sredstvima
nadbiskup Bauer. U toj su se gimnaziji imali spremati kandidati za budue bogoslove i sveenike. Dok je za vrijeme nadbiskupa Bauera, uprava gimnazije bila
povjerena svjetovnom sveenstvu, (od poetka bio je ef zavoda dr. Fran Barac,
profesor sveuilita i zagrebaki kanonik), nadbiskup Stepinac je povjerio kolu
i zavod jezuitima. N D H je zatekao kao ravnatelj gimnazije jezuit Stjepan Jambrekovi. Sav ostali duhovni personal bio je jezuitski. Sa planom i programom trebalo
je i klerikalno i politiki jezuitirati cijelu nastavu i sve pitomce zavoda. A to je u
vrlo kratko vrijeme uspjelo tamo, gdje to ve nije ranije uinjeno. Otac Jambrekovi
109

br. 18, 218.

Odbor Zbora Duhovne Mladei Zagrebake kod poglavnika.

Katoliki list

1941.

vodio je zavod na ope zadovoljstvo nadbiskupovo kao i patra Miillerove rezidencije

u Palmotievoj ulici. Svakako, radikalnije klerikaliziranje i ustaiziranje ove kole
podudara se sa dolaskom jezuita na upravu zavoda. O tome su sami upravljai
zavoda dali dragocjene podatke. Otkrio ih je sam otac Stjepan Jambrekovi.
Poslije odrane klasifikacione sjednice (15. V. 1941.) rektor zavoda i
direktor otac Stjepan Jambrekovi, priredio je tradicionalni profesorski ruak. Za
vrijeme tog ruka odrao je otac Jambrekovi govor u kome je prije svega izrazio
svoju veliku radost to je konano dolo do ostvarenja uzvienog ideala svih Hrvata,
do NDH, pa ispred sviju pozdravlja najveeg borca i prvog mua Hrvatske, poglavnika, a zatim njegova doglavnika dra M. Budaka, ministra nastave i bogotovlja!
Poslije toga upravio je svoje pozdrave i oprotajne rijei i profesoru Duanu anku,
inae poznatom klerofaistu, i suradniku ustake Hrvatske smotre, koga je Paveli
postavio za upravnika zagrebakog teatra. Otac rektor i direktor je podvukao
zasluge profesora anka na odgoju hrvatske omladine koja mu je bila u toj
gimnaziji povjerena. U kome duhu je odgajao profesor Zanko tu omladinu, i kako
su je odgajali i drugi nastavnici ove nadbiskupove gimnazije, prikazao je sam profesor anko odgovorivi i zahvalivi se ocu rektoru i direktoru. Prema izvjetaju sa
toga ruka profesor anko je zaalio to odlazi s ove gimnazije, gdje je naao
idealnog rektora, direktora i idealne kolege, a i ake meu kojima je uvijek, irio
ustaki duh. Zahvalio se napose ravnatelju, koji mu je uvijek iao na ruku, pae i u
najkritinije vrijeme. Tako je ravnatelj zatitio profesora anka, kad je ovaj bio za
prolih reima optuen, da medu acima iri ustaki duh. Trailo se da prof. anko
ostavi gimnaziju, ali su nastojanjem ravnatelja pre. oca Jambrekoxnca, uvijek tube
protiv prof. anka zabaurene. Prof. anko istie, da e mu nadbiskupska gimnazija ostati u trajnoj najboljoj uspomeni, kao i njegovi dosadanji kolege, koji su se
isticali kao Ustae.110
Kao to je otac Jambrekovi zabaurio, kad je trebalo govoriti istinu,
zacijelo po primjeru samog nadbiskupa, jer je i on majstorski umio da zabauri
sline stvari u vezi sa njegovim kandidatima koji su u Rimu studirali, a bili su optueni da surauju sa Paveliem, kako je to priznao sam Paveli, a priznat e to i jedan
od optuenih iz vremena bive Jugoslavije, da ga je na isti nain nadbiskup spasio;
zacijelo isto tako, kao i nadbiskup ari, kad je bio s amerikim ustaama, a pred
vlastima u Jugoslaviji i Vatikanu sve od reda odricao. Svakako, po moralci jezuita
Alfonsa Liguoria!
A u ovoj se koli tek sada poelo da sasvim otvoreno ustaki radi u svim
pravcima kolske nastave. I o tome su sami nastavnici i sami aci dali dokaza u
kolskim zadacima, koji su bili takve vrste da je trebalo o njima sa pohvalama da se
govori u asopisima. lanak Ustaka mlade je progovorila' koji je napisao Nikola
Frop i objavio u ustakom asopisti Hrvatska mladost (1942. XI.) ima misli iz
zadataka dka ove nadbiskupove gimnazije, i to samo iz tri razreda.
Na primjer, evo ovih i ovakvih reenica dokumentarnog znaaja:
U, naoj gimnaziji su svi profesori bili ustae. .. Ponosio sam se i
ponosim se, da stanujem pod istim krovom s ljudima iz poglavnikove v o j s k e . . .
110
Oprotaj intendanta kazalita g. prof. Zanka s njegovom dosadanjom gimnazijom.
Hrvatski narod 16. V. 1941.

 U k o l i . . . stiskanje ruku srdanije nego obino, pogledi, topliji nego prije.

Profesori ulaze veseli nasmijani, kao da bi htjeli jednim pogledom ispriati svu
radost i milinu . . . Mi moramo pokazati poglavniku da ga volimo . .. ? Imao
sam uvijek nadu da e Njemaka pobijediti., . I t. d. I t. d. 111
Nema sumnje, da je rektor i direktor Nadbiskupske klasine gimnazije, kad
je na jesen iste godine premjeten na travniku jezuitsku gimnaziju, u kojoj je djelo T
mino odgojen i sam Paveli, produio ovim ustakim duhom, kao-to je klerofaistiki
djelovao i u Zagrebu njegov nasljednik otac Ante Alfirevi.
A za ovim kolama nisu zaostajale ni one kojima su rukovodili i franjevci
u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji, a uz njih i one kole raznih milosrdnih sestara,
koje su bile rasadnice ustakog klerofaizma ne samo u vrijeme postojanja NDH,
nego i davno prije nje. Samostan i kola u irokom Brijegu bila je najprije duhovna,
a onda utvrena ustaka tvrava, kako e se to kasnije vidjeti.
O zaslugama franjevake gimnazije na irokom Brijegu nisu rijetko
govorile ustae za vrijeme njihova strahoviadanja. Za njih je iroki Brijeg bio snaan
bedem ustatva. Franjevci i njihovi aci bili su odluni protivnici Maek-Cvetkovievu
sporazumu. I nastavnici, i aci kao i bogoslovi svi su bili jednoduno protiv sporazuma, a za maksimalne zahtjeve ustaa za potpunom nezavisnom Hrvatskom.
Ustaki Hrvatski narod (4. VI. 1941.) potvruje to u jednoj reportai o
irokom Brijegu.
Tako je bilo i na irokom Brijegu, gdje se aka omladina nije dala prevariti sramotnim sporazumom od 1939., kada je Hrvatska prodana Srbiji. aka
omladina po irokom Brijegu, gdje postoji gimnazija, konvikt i sjemenite otaca
franjevaca, odluno je ustala protiv sporazuma dra Maka i njegovih pomonika.
Poslije toga poela se razvijati borba na ivot i smrt. Ba u to doba doao- je na iroki
Brijeg mladi i energini franjevac dr. fra Radoslav Glava, koji je poeo sustavno
voditi tu borbu... Kove sile za rad dole su u ljeto 1940.... Borba se nastavila i
irila se misao o KDH. Svako je selo imalo svoje ustake rojeve, sa zakletim ustaama.
Stvoren je nacrt za spreavanje jugoslavenske mobilizacije.
Jo neposredni je, jednovremeno i opije o tom istom problemu govori i
splitska Katolika rije kad tvrdi da je gotovo1 sva klerikalna omladina bila na
ustakoj strani. Uporedo s Hrvatima katolicima, ali podijeljeno od crkvenog organizma, jer se Crkva ne bavi politikom (!?!1), koraala je i hrvatska nacionalistika
omladina sa svojim voama. Nije svaki Pavelievac uvjeren katolik, ali su svi
znali i bili uvjereni da je katolicizam dao hrvatsku dravnost, kulturu, smisao za
rtvu i ilavost u stoljetnim borbama. Zato su. na temelju povijesti, koja je nacionalistika svetinja, bili uvjereni da bi hrvatstvo odijeljeno'od katolike vjere izgubilo
vei dio svoje sadrine i svoje moi. Zato je ustaki pokret, kdji je mukom i krvlju
svojih odanih lanova doveo poglavnika na elo slobodne Drave Hrvatske, brojio
meu svojim lanovima gotovo sve katoliko atvo, te mnoge katolike intelektualce i graane. Duboko smo uvjereni, da e. protumasonska, protukapitalistika i
protukomunistika Hrvatska dalje koraali,; razvijati se i cvasti u duhu tradicija
hrvatske 1300 godinje povijesti.n2
111
112

Vladimir Blakovi. Reakcija u procjepu. Narodni list 24. XII. )945

Katolika rije 1. V. 1941.

Za ovima nisu zaostajali ni dai ni profesori iz franjevake gimnazije u

Varadinu, koji su jednako ustaevali jo prije NDH, a kad je ona formirana, onda
su se svim arom pridruiili svima zakletim i nezakletim uistaama. Kad su dai ove
gimnazije, zajedno sa svojim profesorima-franjevcima posjetili Bjelovar (20. i 21.
Vi. 1911.) priredili su koncerat, na kome su se izvodile ustake pjesme, koje su sluatelje oduevile, a jednako i izvjestioca bjelovarske Nezavisne Hrvatske. Jer, ovim
posjetom i svojim nastupom dokazali su . o. Franjevci da su zdrava grana na stablu
hrvatskog naroda, koja obeaje ploda za budunost. Poglavnik naglauje vrijednost
rada, a evo u ovoj zgodi mogli smo se uvjeriti da nasi . o. Franjevci i ako tiho i
neujno rade u punom smislu rijei prema namisli Poglavnika, spremajui buduim
pokoljenjima narataj, koji e u pozrtvovnosti i radu uvijek i svagdje biti za
Poglavnika i Dom spreman ,113
Ve iz ovo nekoliko markantnijih primjera vidi se da je kroz sve crkvene i
klerikalno-politike ustanove pripravljano ustatvo i da su ga sve ustanove, najvie
kao i najnie prihvatile kao svoje roeno edo. Kroz sve se te ustanove irio ne samo
radikalni katolicizam i klerikalizam, nego i najradikalniji nacionalizam, koji se
povezao sa Pavelievim ustatvom na ivot i smrt. To je priznao Paveli, to doglavnik,
to vojskovoa, to sva ustaka tampa. Iz svega je zrailo uvjerenje, kao da je katolika crkva prvi ustaa! Prije N D H i pri njenoj pojavi.
Nezavisna Drava Hrvatska, ustaki list, u broju 33, 1941., na 42 strani,
donosi ovo ustako zahvalno priznanje predstavnicima katolike crkve u NDH.
U svim vremenima nae je sveenstvo bilo na ponos narodu i domovini,
pa i pri obnovi hrvatske drave! Ono je zasluilo da se njime ponosimo, jer je, naroito zadnjih dana pred ustanak, igralo vanu ulogu.
Iz upskog ureda mladi je upnik jo u doba diktature izbacio sve znake
srpstva i jugoslavenstva, a pod raspelo je objesio prazan okvir, koji je u danima
narodne nevolje javno vapio za poglavnikovom Hrvatskom: Gdje si, Pravdo, ekaju
te prazni okviri?!
Franjevake gimnazije u Sinju, irokom Brijegu, Travniku i Visokom,
bogoslovska uilita u Makarskoj i Mostaru, Splitu, pa i teoloki fakultet u Zagrebu,
bili su prava arita nacionalne svijesti i gnijezda iz kojih su godinje izlijetala jata
ne samo levita i radnika u vinogradu bojem, ve i narodnih boraca, odgojitelja narodne i ustake svijesti. . . Ka tajnim ustakim sastancima mladi je sveenik bio
redovan lan, a sa sjednice je zalazio medu ispaeni narod i bio uvijek glavni promibeni faktor u narodnom oslobodilakom pokretu.
Ovako je pripravljena i doekana N D H ! Jednakim arom, zanosom, voljom
i borbenou radit e klerefaizam na njezinu uvrivanju i izgradnji prema pozivu
nadbiskupa Stepinca od 28. aprila 1941. Sve do njena sloma, maja 1945.!

11:1

Nezavisna Hrvatska 4. VI1. 1942.

XVII.

TEROR I KATOLIENJE
Sveta Boja Kristova Vojujua Hrvatska"

Sav vii, ali i znatan dio nieg hijerarhijskog sloja katolike crkve u N D H ,
bio je obuzet fiks idejom da je Providnost odredila N D H jednu osobitu misiju obrane
zapadne civilizacije i rimokatolicizma od pravoslavlja i komunizma. I Vatikan kao i
vodee linosti katolike crkve u Jugoslaviji, strahovali su, da je pravoslavlje stalo
penetrirati sve do granice Italije. Stoga su se Vatikan i njegov vjerni i posluni suradnik u toj misiji, ve u vrijeme Jugoslavije nadali, da e poslije Rimskih ugovora
(18. maja 1941.) i poglavnikove posjete sa itavom dravnom delegacijom Njegovoj
Svetosti Piju XII. moi da se N D H izgradi u neprelaznu branu protiv pravoslavlja
kao izrazito katolika drava, a s druge bit e u izvjesnoj mjeri traeni cordon sanitaire protiv ruskog komunizma. Kao prava Civitas Dei, ma da je u n j o j pored blizu
pet miliona katolika (Hrvata, Slovenaca i ostalih narodnosti, kao Nijemaca, Madara,
Ceha i Slovaka) bilo i 1,885.943 pravoslavnih Srba i % miliona Muslimana. 1 Meutim, velika sila, prava duhovna velevlast, kao to je Vatikan, prelazila je preko
ove stvarnosti ka oivotvorenjp ovog velikog zadatka. Treba dozvati u pamet naprijed
spomenutu injenicu poslije poglavnikove posjete Vatikanu i komentar arievog
Katolikog tjednika koji je najveom radou tvrdio da je time udarena brana prodiranju pravoslavlja na Drini!
Stepinev Hrvatski glas, neposredni nasljednik imrakove Hrvatske
strae, pisao je najodvratnije pamflete protiv bive Jugoslavije i svega onoga to
je Jugoslaviji moglo posluiti za konsolidaciju i snalaenje. Nema sumnje, da ovaj
klerikalni dnevnik nije govorio nita o Jugoslaviji, to bi se moglo kositi sa osnovnim
politikim linijama Vatikana na Balkanu. Kad je oivotvorena N D H Hrvatski glas
je kao prava jerihonska truba N D H zvala na uzbunu protiv ve slomljene Jugoslavije. Znalo se i zato! Radi ona dva miliona Srba u NDH. Hrvatski glas stalno
ponavlja svoju radost i sreu to vie ne postojii Jugoslavija. A za t a j isti Hrvatski
glas, imalo se moliti u crkvama po odredbama nadbiskupa Stepinca, kao to se to
inilo za Hrvatsku strau na dan katolike tampe. Zato> to je i Hrvatski glas kao
sastavni dio K. A. bio pod nadzorom i blagoslovom zagrebakog nadbiskupa.
Prije svega ve samo uklanjanje tetnog daljnjeg utjecaja srpskoga
pravoslavlja i bizantinizma na hrvatski narod, koje je nastalo raskinuem
veze sa Srbima, ve je samo po sebi jedna od najveih udorednih koristi
novog stanja. Hm je uklonjen sam izvor i zatrpana kaljua odakle je dolazilo moralno raspadanje. Pogotovu kad se znade da je tim odzvonilo masoneriji, idovstvu, komunizmu, jugosokolstvu i drugim liberalnim sporazu1

Krunoslav Draganovi, Opi ematizam katolike crkve u Jugoslaviji, 554557.

makim skupinama, koje su bar u Beogradu imale najvru podlogu, a koje

su svojim bezvjerjem i materijalistikim nazorom na svijet udoredno razarale hrvatski narod. Nakon uklanjanja tih glavnih uzronika drutvenog
nemorala, kree se rad hrvatske vlade u dva smjera: da to vie iz hrvatske
sredine ukloni i zatre posljedice viegodinjeg srpskog utjecaja i da u tu sredinu unese na sva podruja narodnog ivota to vie elemenata potenja,
pravde i estitosti.
Ovaj Hrvatski glas oznaava ustaki bijes, koji se svom razornom divljinom ve pokazao na svim stranama, gdje god je bilo Srba, kao ustaki askez. Zato
on na svim stranama vidi novi etiki duh, koji je ovladao u N D H i koji se
manifestira u zakonima protiv psovke, protiv pijanenja i kocke, a nadasve stoga
to se na sve strane otvaraju nove katolike gimnazija s pravom javnosti. 1 Klerofaisti u Hrvatskom glasu ispovijedaju svoja faistika i nacistika radosna raspoloenja bez uvijanja, jer se u novoj Evropi koja pod genijalnim vodstvom Hitlera
proivljava'svoju katarzu, u kojoj se rue oltari sa zlatnim telcima, doivjela je i
Hrvatska, obnovljena i oprana muenikim rtvama, svoju katarzu. 2
Rimska Kurija, Hitler i Mussolini, Paveli i Stepinac, Budak i K. A. nai e
se na jednom te istom i zajednikom poslu kao obnovitelji ove preporoene i od
pravoslavlja osloboene Hrvatske.
Sa stvaranjem N D H inilo se Vatikanu da je doao trenutak da i drugu
dravu na periferiji srednje Evrope, poslije Slovake, uredi po naelima Syllabusa
Pija IX. i Pija X. Samo je po sebi razumljivo, da je ustaki reim, shvaajui zamaitost ove koncepcije, koja je izvirala i iz njegovih nastojanja, kao to je i uvirala u
njegove ciljeve, sa svim svojim raspoloivim snagama pregnuo, da uzvrati klerikalizmu sve ranije uinjene usluge. Naime ciljevi ustake N D H potpuno su se podudarali s onima Rimske Kurije kao i faistike Palazzo Venezia. Tako e se krajnji
ovinistikim i faistikim imperijalizmom podjarivani ustaki nacionalizam nai e na
zajednikoj dunosti klerofaistikih zadataka, kako bi se spomenuta strahovita nezgodna etnografska statistika pozicija vjerskih razmjera uklonila sa dva jedino mogua
sredstva: t. j. milom, ustvari prisilnim pokatoliavanjem pravoslavaca, pa tako dosljedno kroatiziranjem Srba, ili nasilnim uklanjanjem i klanjem, dakako, sve: ad
majorem Dei Gloriam.
Na ovaj se, dakle, nain a za t a j veliki cilj imala izgraditi prava i sveta i
boja Hrvatska kako su je klerikalne novine prieljkivale, a crkveni i ustaki velikodostojnici toliko puta spomenuli kao glavni i krajnji cilj NDH. Na tom poslu su se
srele i do krajnosti solidarizirale i stopile dvije ideologije, ustako-faistika i klerikalno-rimska.
Da bi se to pravilnije ocijenila i shvatila pojava pokatoliavanja pravoslavaca u masama, kao i krvavi progon Srba od strane ustakih avangardista, objasnit e
sami pojedini ustaki imbenici, koji su davali za t a j cilj direktive. Ne samo pojedincma nego i itavim ustakim formacijama i razdraenim pristaama, podbadanim
amoralnim instinktima i strahovitom mrnjom koju je protiv pravoslavlja, to je
dosljedno znailo protiv srpstva, isticao jednako neki logornik, kao to je to inio
2
3

Hrvatski glas 12. VIII. 1941.

Hrvatski glas 14. VIII. 1941.

fanatiki franjevac, jezuita, kapelan, upnik ) kanonik pa i sam biskup ili nadbisikup.
Svi su se oni na tom poslu takmiili, a opet t a j i takav posao nazivala je klerofaistika tampa kao najviu etiku i patriotsku dunost.
Ve prvih dana ustakog reima pokazalo se da e se prema pravoslavlju,
ustvari prema srpstvu u N D H zauzeti jedan neobino otar, zloinaki stav. Bilo je
jasno, da e se graani i seljaci pravoslavne vjere tretirati ne samo kao dravljani
drugog reda, nego kao lica izvan zakona. Prve reformne policijske mjere to su
rjeito pokazivale. Srbima pravoslavcima nareeno je u Zagrebu, kao i u ostalim
gradovima da nose oko ruke plavu traku na kojoj je imalo da bude slovo P. jer se
ni tom mjerom nije htjelo priznati da u ustakoj N D H mogu da postoje i da
ive Srbi. Tako je ovaj znak P = Pravoslavac imao da bude srednjevjekovni
getovski znak za prokazanih 1,885.943 Srba, koji su imali da priu ili vjeri djedova, ili da ih se ukloni iz N D H i to ili emigracijom u Nedievu Srbiju ili odailjanjem Bogu na istinu, sa spasenim i nespasenim diuama. Tako je ovo slovo P. osim
svog politikog obiljeja imalo i isto vjersko, jer je njime militantni klerikalizam,
sada dominantan u ustakom reimu, s kojim je uspostavio punu intimnu suradnju
prvih dana NDH, obiljeio svoj krs'taki pohod na omraeno pravoslavlje. Sjetimo se
i opet samo komentara posjeti poglavnika Vatikanu i udaranju brani od pravoslavlja!
Doglavnik dr. Mile Budak odrao je veliku ustaku skuptinu 6. juna u
Krievcima, dakle poslije posjete Vatikanu. U tom se govoru dr. Budak osvrnuo i na
vjersko pitanje u N D H sa ustake toke promatranja. Dr. Budak sazvao je skuptinu
poslije slube boje, kojioj je prije toga morao prisustvovati sav sazvani narod. T a j
obiaj provodit e se odsada stalno, pa e se nerijetko deavati, da se sluba boja
odri na otvorenom mjestu, a poslije toga e posluiti oltar za govornicu, sa koje e
ustaki funkcioneri harangirati narod. 4 Preavi na tumaenje yjerskih odnosa u N D H
dr. Budak je podvukao, da injenica, to je skuptina zapoeta sa misom dokazuje
da je Hrvatska drava kranska.
I to mi uvijek naglaavamo. Ona je drava islamska, gdje je na narod
islamske vjere. Ja naglaujem ovo, jer je potrebno, da se znade, da smo mi
drava dviju vjera, katolike i muslimanske. Mi znamo, koliku je ulogu naa
vjera kranska odigrala u povijesti naoj, pa je stoga i drimo. Mi bismo
je ve iz politikih razloga drali, jer je to bio jedini bedem, koji Beograd
nije nikada mogao preskoiti. Karakteristino je, da neprijatelj obino navaljuje na ono, to smatra, da mu je najpogibeljnije, i komunisti i Srbi, navaljuju najvie na vjeru, jer znadu, kad bi nam to poruili, da bi s nama
mogli raditi to hoe. Meutim ti nai pravoslavci koji vele, da su ateisti i
protiv popova, ine to pred nama. im doe krsna slava ili sveti Sava, da
vidi kako pale kandila. Oni su vjeru spojili s narodnou i govorili su: Nae
crkve i nai manastiri, to su nai kameni meai. Zato ih posadie u Celju,
Mariboru, Suaku i Splitu. Meutim, ako Bog da, taj e njihov kamen mea
nestati iz hrvatske drave, jer ne moe se meaiti po tuim njivama. Samo
oko svoje mee moe urediti mea. Mi imamo brao i sestre, jo jednu dragocjenost, koju vi upravo ba ovdje osjeate, a to je naa grko-katolika
crkva. Kad govorim katolika, onda se tie i njih. Mi Hrvati moemo biti
4
Vidi odgovarajuu sliku: Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela
katolikog klera, 193.

sreni i ponosni to imamo tu svoju vjeru, a ujedno moramo biti svijesni, da

su naa braa Muslimani nai najii Hrvati kao to je ve na blagopokojni
uitelj Ante Starevi govorio. To je jedna od vrednota, koju moramo ugraditi, kad izgraujemo nau NDH. 5
Ova Buakova vjerska izlaganja, Katoliki list je redigirao na taj nain,
to je izostavio ono mjesto, na kome se odaje priznanje islamu i gdje se govori da je
N D H ne samo kranska nego i islamska drava. Ali je zato Katoliki list podvukao
itav niz ostalih Budakovih misli, karakteristinih za shvaanje njegovo kao i ustakog
pokreta s obzirom na odnose drave prema crkvama i vjeri, kao i pomoi, koju e
drava ukazati crkvama. 6
Na velikom ustakom zboru, odranom 13. VII. 1941. u Karlovcu, dr. Budak
govorio je opet o vjeri i crkvi kao i o poglavniku, ijim radom po njegovu sudu, a to
smo vidjeli i po sudu nadbiskupa Stepinca, rukovodi Boja Providnost. Svakako sasvim
dosljedno poto je itav ustaki pokret bio od prvih dana N D H povezan sa crkvom
i njenim najviim, kao i najniim slubenicima.
Cijeli paglavnikov rad nije nita drugo nego Providnou bojom izraeni lanac dogaaja injenica i rtava, koji je morao dovesti do uspjeha,
kao to je 10. travnja, kad je proglaena NDH. Mi smo razumije se samo
sobom, neizmjerno zahvalni naim velikim prijateljima Nijemcima i Talijanima, koji su nam mnogo pomogli. Nas je Providnost boja postavila na
veoma zanimljiv komad zemlje. Ovdje se kriaju svjetovi, kriaju se interesi,'i to je naa najvea srea, jer se ne mogu lako uskladiti ti interesi, pa
da ne doe do sukoba, treba ih usklaivati s najviim obzirom jedni prema
drugima. Mi, koji smo uili povijest, znademo, da je Svemogui postavio na
Drini granicu svjetova. Tamo vam je pukla najvea crkva, koja je ikada postojala, otkada je svijeta i vijeka, katolika crkva. Tamo je puknulo i najvee carstvo, koje je ikada postojalo, rimsko carstvo. Drina je granica Istoka
i Zapada. Nas je Providnost boja postavila, da budemo uvari nae granice, i to nai veliki saveznici dobro znaju i to cijene, jer smo vjekovima
pokazali, da smo dostojni graniari. Zato dobismo naslov Antemurale Cbristianitatis. Ja bih dodue bio sretan, da nam nije dana ta srea, i da nas je
gorka aa mimoila, ali kad nas nije mogla mimoii, onda smo ponosni na
taj naslov. Nai pravoslavci i njihove vladike i popovi zanose se za svetu
majicu Rusiju, jer misle, da je to neki, sveti pravoslavni komunizam. Ja im
elim da im poee leda taj sveti pravoslavni komunizam, pa da vide kako
e im biti . . .
Brao i sestre! Cijeli ustaki pokret temelji se na vjeri. To je prije svega
velika vjera u nau pravednu stvar, velika vjera u Svemoguega, koji pravednoga nikada ne ostavlja. Na naoj odanosti crkvi i katolikoj vjeri temelji se cijeli na rad, jer nas je povijest nauila, da kad ovdje ne bismo
bili katolici, da bi nas davno nestalo . . . Ja sam uvjeren, da bismo mi inae
nestali, kad ne bismo bili rimokatolici. Mi to znamo i ovih dvadeset godina,
bez obzira na to, to se sav na kler nije uvijek drao kako bi trebalo drati.
Ipak Beograd nije mogao preko tog silnog bedema preskoiti. Sve je zabranio, ali tu vjeru, koju ispovijeda sav hrvatski narod ovdje, nije mogao
zabraniti, i to je bila naa snaga. Ustaki pokret zato i propovijeda osjeaj
za tu vjeru, jer je ona bitna sastojina nae due i temelj ustakog pokreta.
5
6

Katoliki tjednik 20. VII. 1941.

Katoliki list 1941., br. 29.

7 a velika vjera i vjera u nau pravednu stvar pomogla je poglavniku, da

nije klonuo onda, kad bi i najjai klonuli, onda, kad i medu vama 900/t* nije
vjerovalo u uspjeh njegove politike, onda kad je cijela slubena politika Beograda i Evrope, osim Italije i Njemake, bila protiv naeg poglavnika, kad
je medu hrvatskim narodom sijano nepovjerenje u praviluk i mirotvornost,
onda je on drao tolikom vjerom, znao, da mora pobijediti i uspjeti. Stoga,
brao i sestre mi i dalje gradimo na temelju te velike vjere i nau stvar i
nau crkvu.. . Eto, brao i sestre na te svetinje, na crkvu, vjeru i obitelj,
najvie navaljivahu nai najvei neprijatelji, a to su pravoslavci svih klasa
i boljevici. Proraunati neprijatelji trae uvijek najosjetljivije mjesto i kuaju na nj udariti. Ali ba se tu namjerio na najvei otpor, jer je na tim
temeljima bazirana ideologija ustakog pokreta.'1
I ovo zborovanje na kome je odrao- dr. Mile Budak pravo predavanje o
klerofaistikoj ideolokoj simbiozi ustakog pokreta, koje je bilo usmjereno protiv
pravoslavlja, dosljedno protiv srpstva, odrano je takoe poslije sveane mise> kojoj
su po obiaju prisustvovali svi ministri, veliki upan i drugi ustaki odlinici. Ovu je
misu itao pomoni zagrebaki biskup barun dr. Salis-Seewis, koji je prije toga blagoslovio upanijsku zgradu. Svi ti velikodostojnici kasnije su sluali Budakov govor
i na mnogim mjestima odobravali njegovim izlaganjima. 8
Svuda, gdje se Mile Budak na ustakim zborovima spoticao tih mjeseci za
pitanje pravoslavlja i Srba u Hrvatskoj, on je ili odreeno i jasno ili u aluzijama
prijetio sa progonima. U Vukovaru je 8. jula ustvrdio, da Srbi koji ive u Hrvatskoj
i nisu Srbi, nego dotepenci (prosjaki doseljenici) s istoka koje su kao> nosae i
sluge doveli u Srijem Turci. Oni su ujedinjeni samo s pravoslavnom crkvom, a mi
nijesmo uspjeli da ih asimiliramo. Meutim neka znaju da je naa lozinka: ili se
pokloni ili se ukloni. Na ove je aluzije ogromna maisa prisutnih ustaa aplaudirala,
smatrajui kao potpuno prozirne direktive, koje su dolazile sa strane najmjerodavnijeg interpreta ustakog programa i ustakih namjera u vezi s ureivanjem N D H
na osnovi njihovih naela. 9 U Pakracu na zboru 20. VII. 1941., Mile Budak je masu
harangirao najodvratnijim podjarivanjem na antisrpsku aktivnost. Vi dobro znate
i za onu narodnu: Jednoga Vlaha posadi i pogosti za stolom, a drugoga svei u
vreu i sjedni na njega. to ti onaj misli za stolom, isto ti misli onaj pod stolom.
Zato zapamti i ovc: S Vlahom (tj. Srbima)) jedi samo pola zdjele, a od pola zdjele
ubij ga zdjelom po glavi, jer e i on tebe . . .10
U Gospiu na velikoj skuptini fanatiki ustaa Mile Budak bio je ve potpuno
jasan i na nezaobilazan nain pokazao, kako ustae misle da rijee pitanje potpunog
iztrebljenja Srba. On je rekao: jedan dio Srba emo pobiti, drugi raseliti, a ostale
emo prevesti u katoliku vjeru i tako pretopiti u Hrvate. Ovakvog klerofaistikog
ideologa s razlogom su posjetili predstavnici K. A. kako je to pokazano u prethodnom poglavlju.
Dr. Mile Budak nije bio u ustakoj vladi jedini, koji je na rjeavanje
postavljenog t. zv. srpskog pitanja ili pitanja blizu dva miliona Srba na ovakav
klerofaistiki nain gledao. Ovako, kao to je on govorio, poticao i savjetovao,
7
8
9
10

Katoliki tjednik 17. VIII. 1941.

Idem.
Hrvatski narod 9. VII. 1941.
Hrvatski narod 22. VII. 1941., 24. VII. 1941.

govorili su i poticali narod i drugi poglavnikovi doglavnici i ministri, za koje je

inae nadbiskup Stepinac u svojoj okrunici od 28. aprila 1941. rekao, da ih dobro
poznaje i da ima u njih puno povjerenje, pa tako neka imaju povjerenje i svi ostali
sveenici, na koje se obratio nadbiskup Stepinac. Zacijelo stoga, da bi se sa njihovim
autoritetom pomogla da stvori Sveta i Boja Hrvatska. Ministar dr. Milovan ani,
koji je imao ast da ga nadbiisikup Stepinac posjeti prvog dana po proglaenju NDH,
da ga pozdravi i da mu estita NDH, na ustakom zboru u Novoj Gradiki, ukazao je
na nemogunost nekog kompromisa izmeu katolika i pravoslavnih u istoj dravi.
Ustae! Da znate: Ja govorim otvoreno: Ova drava, ova naa domovina mora biti Hrvatska i niija vie. I zato oni koji su doli ovamo, ti treba
i da. odu. Dogaaji kroz stoljea, a osobito ovih dvadeset godina pokazuju,
da je tu svaki kompromis iskljuen. Ovo ima biti zemlja Hrvata i nikog drugoga i nema te metode, koju mi neemo kao ustase upotrebiti, da nainimo
ovu zemlju zbilja hrvatskom i da je oistimo od Srba, koji su nas stotine godina ugroavali i koji bi nas ugrozili prvom zgodom. Mi to ne tajimo, to je
politika ove drave i to kad izvrimo, izvrit emo samo ono to pie u ustakim naelima. Neka se ne zaboravi, da mi imamo van naih granica u samoj
Americi oko osam sto hiljada Hrvata, pa neemo t a j jadni svijet, koji je
iao u Ameriku trbuhom za kruhom, jer ga nije imao u svojoj domovini, ne
emo zaboraviti taj svijet. Taj svijet treba da doe natrag i da ovdje nastani
ognjite koje emo oistiti.11
Ove prijetnje, koje su dolazile s vrhova ustake uprave, ve su u tim danima
imale i svoju strahovitu, jezivu primjenu. Jer svaki ustaa razumio je svoje voe da
treba brzom koljakom metodom rjeavati ovo znamenito klerofaistiko pitanje.
Odvoenja talaca u logore, hapenja na sve strane, pljakanja i ubijanja pravoslavaca, najprijje sveenika i inteligencije, pa onda i seljaka, pojedinano i u skupinama, bila su ve na svakodnevnom redu u Hrvatskoj, Dalmaciji i Srijemu, Bosni
i Hercegovini. Iza njih brzo su doli na red i svi hrvatski rodoljubi, naroito prvi
ustaniki borci i njihovi istomiljenici i pomagai. Naroito oni, koji su ma kakvim
vidnim nainom pokazivali da oekuju od SSSR, koji je Hitler napao. Odatle sa svih
strana ustake i klerofaistike teroristike grupe trae komuniste i pod tim vidom vre
nezapameni teror nad van zakona stavljenim narodom.
Dr. Mirko Puk, ustaki ministar pravde, bio je jednakih pravnih pogleda
na dravljane nekatolike i nemuslimane, kao i njegovi drugovi Budak i ani. Na
zboru u Krievcima (6. VII. 1941.), na kome je prije njega govork* dr. Mile Budak
i on je dodirnuo pitanje doseljenja Srba u srijemske, slavonske i druge hrvatske krajeve u vrijeme turskih najezdi. Ove Srbe ministar pravde naziva kao pljakae, talog
i smee sa Balkana. Za njega je nemogunost, da u jednoj dravi stanuju dva naroda,
pogotovo da oba vladaju. Prema tome, Srbi, koji su doli u Hrvatsku prije dvjesto i
tristo godina, imaju da se vrate odakle su i doli. Ponovivi Budakovu poruku Srbima:
Ili se uklonite ili se poklonite, on ju je uz veliko odobravanje prisutnih krvoednih
ustaa dopunio: Ili se uklonite iz nae domovine milom, ili emo vas istjerati silom.12
11
12

Novi list 3. VI. 1941.

Novi list 7. VII. 1941.

Ove i ovakve najzloinakije misli gutali su razjareni ustaki suradnici i u

bolesnoj fantaziji i tenji za toliko eljenom i decenijama traenom odmazdom, stvarali planove kako da zadovolje svoje vode. Ova bratoubilaka prijetnja, nailazi na puno
odobravanje i mnogobrojnih prisutnih sveenika. Ustaki vode ukazivali su u takvim
govorima da Hrvatsku treba oistiti ne samo od Srba, nego od idova, komunista i svih
antifaistikih naprednih hrvatskih elemenata. Sve je to masa sluala poslije prisustvovanja misi, na otvorenome prostoru, na velikoj tribini. A misa je zapoimala tek
kad bi muzika odsvirala ustaku himnu. Zacijelo ovakve blasfemine pojave bile su
rijetke i u samoj faistikoj Italiji.
U toku tekih zbivanja i najuasnijih progona Srba, dr. Mile Budak morao
je da opravda svoja ustaka postupanja samo logikom i dijalektikom srednjovjekovnog sistema borbe za Krista, ognjem i maem. Jer, ve su se sa mnogo strana uli
glasovi uasnutih rodoljuba Hrvata, koji su stali ukazivati, da takvih zvjerstava
jedva da poznaju i srednjovjekovni inkvizitori. Jedva ih znaju i fanatini vjerski
ratovi. U Ivancu 3. VIII. 1941., i opet na ustakom zboru, bio je doglavnik Mile
Budak prisiljen^ da pred zbunjenim seljacima, koji su ve i u Zagorju mogli da uju
0 ustakim zvjerstvima po Bosni i Srijemu, koja se vre nad pravoslavcima, opravda
ta postupanja, uzevi za primjer samu katoliku crkvu. Treba se sjetiti da katolika
crkva, koja nije teroristika organizacija niti je vode maloumni, vodila est kriarskih
ratova za osloboenje Kristova groba. 1 ilo se tako daleko, da su i djeca ila na
kriarsku vojnu. Kad je to tako bilo u XI. i XII. stoljeu, mi smo sigurni, da ta crkva
razumije i ustaku borbii.13 Doglavnik Budak reagirao je time nesumnjivo na stav
izvjesnog broja, iako veoma maloga, onih sveenika, koji su ustaka zvjerstva otvoreno osuivali. Takav je bio stav i dra Josipa Lonara, zagrebakog kanonika, gotovo
jedinog na Kaptolu, koji se revoltirao i uasavao nad strahovitim zloinima, koje su
stali da vre ustae nad bespomonim i van zakona stavljenim Srbima, kao i ostalim
antifaistikim rodoljubima. Naroito se dr. Lonar revoltirao nad izvrenim smrtnim
kaznama bez prethodnog suenja. O tome je on odrao i jednu propovijed vezujui
svoje antiustake misli sa zapovijeu Gospodnjom: Ne ubij! Ustaki pijuni, koji
su se nalazili u crkvi nali su da je svojom propovijedi dr. Lonar izvrio protudravnu propagandu i da je uvrijedio samog poglavnika. Dr. Lonar bio je zatvoren
1 od pokretnog prijekog suda u Zagrebu osuen 23. VIII. 1941. radi uvrede dravnog poglavara i radi protudravne promidbe na kazan smrti strijeljanjem. Za dr.
Lonara, koji je odbio da podnese molbu za pomilovanje, intervenirao je papinski
legat Marcone, te je kazna smrti pretvorena u kaznu teke tamnice u t r a j a n j u od
dvadeset godina. 14
Visoki ustaki funkcioner dr. Mladen Lorkovi, kasniji ministar vanjskih
poslova, na ustakom zboru odranom 27. VII. 1941. u Donjem Miholju, razradio je
takoer istu misao, zajedniku ustakoj vladi kao i hrvatskom episkopatu. I njegova
je osnovna teza bila da se hrvatski narod mora oistiti od svih onih elemenata, koji
su za taj narod nesrea, koji su mu tui i strani, koji u tom narodu rastvaraju nje13
14

Novi list 4. VIII. 1941.

Vrhbosna 1941., br. 78., 165. Poslije kratkog vremena bio je posve amnestiran.

gove zdrave snage, koje su taj narod kroz desetljea i stoljea gurali iz jednoga zla
u drugo. To su nai Srbi i idovi. 15
Ovako gotovo svi odreda, ustaki funkcioneri, laici ali i sveenici.
Otvorenou i iskrenou izraavanja i objavljivanja planova o istrebljenju
Srba i pravoslavlja, sve je ipak nadmaio poglavnikov banjaluki stoernik dr. Viktor
Guti. Na svom teroristikom putu mjeseca maja 1941., koji ga je vodio kroz Bosansku Krajinu, i kud god je proao, irio je jezu terora koji ima da doe. Gutia je
svuda doekivalo domae sveenstvo i pozdravljalo ga kao spasioca itavog kraja.
U Prijedoru, kao i u svim ostalim mjestima, kroz koja je proao, odrao je govore
pune prijetnja upuene Srbima. Ustaki reporter banjalukih novina Hrvatska Krajina zabiljeio je jedan niz strahovitih izjava ovog monstruoznog ustae, pravog
patolokog primjerka najzvjerskijeg koljaa. Stoernik dr. Guti otvoreno upuuje
prijetnju svim neprijateljima NDH, da e se uskoro poduzeti sve, da ih se ekonomski
uniti, da ih se iskorijeni i daje im se savjet, da se dragovoljno isele za podruja
NDH, jer e uskoro i sami uvidjeti, da im ivota meu Hrvatima nema. U Sanskom
Mostu odrao je dr. Viktor Guti govor, za koji njegov reporter kae, da je historijskog znaenja, ne samo za Sanski Most nego i za cio hrvatski narod. Dakako, i on
poznaje nebeske tajne, jer prema uzoru nadbiskupa i biskupa, i ostalih ustaa, kao to
su bili Mile Budak i ostali, te hvali, da je Providnost zasluna, to je Hrvatskoj dala
poglavnika. Guti je zahvalio i ustakim saveznicima, velikim voama Hitleru i Mussoliniju, koji su omoguili ispunjenje viestoljetnog sna Hrvata. Zahvalio je mladim
ustakim suradnicima, koji su poloili zakletvu ustaku jo u Jugoslaviji, kojih da je
bilo, kako to on podvlai, u samoj Hrvatskoj preko tri stotine hiljada i pored savrene
obavjetajne slube!
Nema vie srpske vojske! Nema vie Srbije! Nema geda naih krvopija, nestalo je ciganske dinastije Karaorevia pa i kod nas uskoro
drumovi e poeljeti Srbalja, al' Srbalja vie biti ne e. Izdao sam drastine
naredbe za njihovo potpuno ekonomsko unitenje, a slijede nove za potpuno
istrebljenje. Ne budite slabi ni spram jednoga. Drite uvijek na umu da su
to bili nai grobari i unitavajte ih gdje stignete a blagoslov naeg poglavnika
i moj ne e vam uzmanjkati. Svaki, koji se za njih bride zauzimao, postaje
samim tim neprijateljem hrvatske slobode . . . Srbi neka se ne nadaju niemu,
i za njih je najbolje neka se isele, neka ih nestane iz naih krajeva.
Ove upute koje je dao ustakim starjeinama i njihovim suradnicima bile su
doslovno shvaene kao definitivno rjeavanje srpskog pitanja. Naelnik Sanskog
Mosta, Rei zahvalio se Gutiu na patriotskim rijeima i uputama za daljni rad
i u ime svojih graana obeao je, da e se do tanine tih uputa drati. . . Sveanome
ruku, na kome je domae mlado sveenstvo uestvovalo, prisustvovao je i talijanski
vojni sveenik, bile su izreene zdravice, pune borbenog duha i svete uzbune!
Poslije ruka bio je prijem u opini predstavnika iz Majdana. Kamen Grada. aplja
i Kijeva, sela u kojemu su nedavno usijane glave, kako to kae izvjestilac, t. j.
Srbi izazvali pokolj i unitenje vlastitog sela od kojeg je svega preostalo 27 stabala,
ureenih nakon zahvata hrabre njemake vojske sa 27 Ijeina, da budu memento
15

Hrvatski narod 28. VII. 1941.

ostalima, da su vremena srpskih hajduka davno prestala . . . Guti je bio oduevljen

junakim dranjem ustakih koljaa medu kojima se naroito istakao Hasan abi,
koji je oko, sada sa zemljom sravnjena sela Kijeva, pokazao lijepu odvanost u
borbi sa takozvanim etnicima i mnoga od spomenutih ljeina je izazvana njegovom
kuglom. Guti ga je nagradio sa dvije hiljade kuna krvninom za nagradu u uestvovanju u tom pokolju srpskih seljaka. 17
A ovaj dr. Guti, prava zvijer u spodobi ovjeka, bio je istodobno i jedan
primjerni ustaki misionar, naroito zasluan sa svojim posebnim psiholokim metodama za predobijanje izmatikih dua za katolicizam, kako bi bio i u PaveliStepinevoj N D H jedan pastir i jedan ovinjak. Svoje politike i misionarske odluke
donosio je nesumnjivo u skladu sa samim poglavnikom. Povrativi se iz Zagreba,
gdje je bio primljen kod poglavnika, Guti je 28. V. 1941. izjavio, da je na svoje
zadovoljstvo, a na korist naroda, svrio u Zagrebu velike i vane poslove. Sada treba
da pristupi grandioznom djelu ienja Hrvatske Bosanske Krajine od neeljenih elemenata, a naroito Banja Luke, jer ona po zamisli poglavnika ima da postane glavni
grad N D H
Bez sumnje poduzet e se najstroe i najenerginije mjere, koje se
uope tnogu i dadu izvesti. Ono to sam do sada poduzeo tek je sitnica, jedna
takva malenkost, koja se moe samo mikroskopski vidjeti, pa onda moemo
pomisliti to jo eka neprijatelje NDH u naoj pitomoj Bosanskoj Krajini.
U tom pogledu imam odrijeene ruke. Hou da sluim bojoj i narodnoj
volji. Oni nepoeljni elementi bit e u naoj Krajini ti najkraem roku iskorijenjeni, tako da e im se zatrti svaki trag, a jedino to e ostati, bit e zlo
sjeanje na njih.18
Kad je dr. Guti sazvao' narod na zbor u Prnjavoru (9. jula 1941.) on je
interpretirao Budakove misli o prekrtavanju Srba.
U ovom srezu postoje tri crkve otete hrvatskom narodu od kojih je
jedna w Prnjavoru. Sutra ih zauzmite i na njima napiite Hrvatski dom.
Oni koji su primili pravoslavnu vjeru treba odmah da preu u katoliku
vjeru, da ne bih ja o tome donio posebne odluke. Ovome srpskome gnijezdu
Prnjavoru poruujem: Da u ja doi i uzeti sebi 24 sata da to srpsko gnijezdo unitim. Ja u ubijati, a vi ete za mnom.
Na ustakoj skuptini u Banjoj Luci stoernik Guti je jo drastinije zaprijetio Srbima:
Ali sutra u pritegnuti. Pucat e kima. Poruite to naim neprijateljima. Poruite im, pucat e kima . . . Nastat e ienje . . . Nema milosra . . . Poglavnik i hrvatski ministri jedva ekaju da dou u oienu Banja
Luku, a to e biti brzo, brzo emo i mi raditi. Ja u biti ovdje gvozdena
metla . . . i ja kaem, neka mi ni jedan ne dolazi moliti za nae dumane .. .1!)
17

Triumfalan put stoernika dra Viktora Gutia u Sanski most. Hrvatska Krajina 30.

V. 1941.
18
Promemoria beogradskog mitropolita Josifa, upuena jula 1941. komandantu njemakih
vojnih snaga u Srbiji, 10. Vijest je preuzeta iz novina Hrvatska Krajina.
19
Idem. Politika 20. XII. 1945.

Dr. Viktor Guti dao je primjer jednog sredstva, koje e vrlo efikasno privoditi srpske pravoslavne mase katolienju. Tu ga ne e slijediti samo krvoedni
ustae, nego i mnogobrojni ustae sveenici, koji e poi da slijede tragom Gutia.
Katoliki sveenik, upnik u Udbini, Mate Mogu, raspaljujui masu svojim
ustakim nakaznim mislima ukazivao je na potrebe istrebljenja Srba, koji ne ele
da se pokatolie. On je, u toj svojoj ustakoj monstruoznosti dosegao i Gutievu
mrnju prema Srbima kad je rekao: Dosad smo za katoliku vjeru radili molitvenikom i krstom, a sad je dolo vrijeme, da radimo pukom i revolverom... Pa ako
budete tako radili, savjetuje i hrabri upnik svoje vjerne, uivat ete plodnost mutilakih bara, t. j. rodnoga kraja, koji su naselili Srbi! 20 Meutim, vidit e se kasnije,
da udbinski upnik nije bio osamljen u ovakvom tumaenju Kristovog evanelja.
Svuda i na svakom mjestu govorili su ustae, stoernici i logornici, civilni i
sveeniki o buntovnosti, koja mora dovesti do punog osvajanja Hrvatske za hrvatski narod. U ovoji blasfeminoj i nakaznoj interpretaciji evanelja trudili su se i oni
prvi ideolozi iz K. A., da sve ovo dovedu u sklad sa pravom voljom bojom! Ve
spomenuti urednik Katolikog tjednika, sveenik F. Kralik, prikazujui linost poglavnikovu zadrao se i na njegovoj ustakoj buntovnosti pa je izveo da je ona
bila takoer predmetom boje Providnosti.
I ta je poglavnikova buntovnost bez sumnje bila posebnim predmetom
Boje providnosti, od nje i usaena u njegovo srce kad je konano urodila
tako divnim uspjesima. Poglavnikova je buntovnost ba zato simpatina, jer
je sva u slubi pravde, sva uperena protiv zlu. Nismo mi za njegov program
saznali tek iza proglaenja NDH, ve davno prije. I svi nesebini Hrvati i
Hrvatice, svi koji su u nacionalnom pogledu bili iste s a v j e s t i . . . svi koji
su znali da su hrvatskom narodu najvei neprijatelji Srbi, a uz to kao i l u
ostaloj Evropi, idovi, slobodni zidari i komunisti. Svi ti ni na as nisu posumnjali u najistije nakane poglavnikove, pa su zato za njim vapili, za
njega se i za njegovu pobjedu molili i u njegovu nastojanju jedan ovako,
drugi onako, pomagali. Pa valjda je zato ba danas vrijeme, da se i u
katolikim redovima zauvijek i posve obrauna s fatalnim vie praktinim
nego teoretskim predrasudama o buntoxmosti, koja je u slubi pravde,
potenja i istine. Crkva je katolika najbolja odgojiteljica takve buntovnosti;
ali mnogi katolici pa i pojedinci crkveni ljudi nisu jedanput zatajili. Za to:
Neka se ve jedanput prestane s glupim i Kristovih uenika nedostojnim
tvrdnjama, da. se proti zlu i pokvarenjacima valja boriti u rukavicama, na
fin, otmjen nain. Jednostavni ali pun svete uzbune redovnik svetog Benedikta Hildebrand, kao papa Grgur VII, oistio je crkvu boju od mnogog
draa i korova ne finoom ve jakom rukom kojom je upravljala sveta uzbuna. Poglavnik je pravi mu. Pravi velikan. Velikan boji i narodni. Neka
Bog dragi poivi naeg poglavnika! I neka ga uzdri umjek svjea u svetoj
uzbuni proti svakom zlu!2'1
Kako je Velikan boji i narodni poglavnik namislio da rijei t. zv. srpsko
pitanje u Hrvatskoj, i kako je on na fin i otmjen nain i u rukavicama stao rjeavati
to pitanje, dao je autentinu interpretaciju njegov stoernik dr. Viktor Guti, koji je
20
21

Novi list 24. VII. 1941.

Katoliki tjednik 15. VI. 1941.

sam kazao, da ima u> svemu odrijeene ruke. Sigurno je crkveni asistent K. A. Franjo
Kralik poslije rada bez rukavica, Gutia i njegovih pomagaa, bio potpuno zadovoljan. Gutiu bilo je lako da skine rukavice dosad ve dobro umoene u krv nevinih
rtava. Krvoedni inkvizitori i asistenti mogli su biti mirni.
I doista, sve to se sada poima da zbiva u NDH, protiv svega iole naprednijeg i slobodoljiubivijeg, ilo je po programu dijecezanskog asistenta K. A. Franje
Kralika, u duhu buntovnosti u slubi bojoj i narodnoj, po programu o istrebljenju
Srba na nain dr. Gutia, kao osobito podesnoj psiholokoj metodi priprave za usitako
misionarenje. Meutim za sve ove strahote nalazila su se objanjenja i izvinjenja,
tovie i u pomuenosti kranskih pojmova i tvrdnji, da se iza svega toga nalazi Bog.
Teko bi bilo istraivau historije komparativnih religija nai na nekom poganskom
Olimpu ovakvu vrstu boanstva. Jer isti ovaj dijecezanski asistent K. A. Franjo
Kralik, zamiljajui kako da se izgradi sveta, boja Hrvatska, odobrava posve kurs
jake ruke. U lanku Izgraivanje Boje Hrvatske rezonira i ovako:
Vremena su teka, neobino teka. Ne samo kod nas, ve na cijeloj
zemlji. Mnogo toga se i ne e moi uiniti, barem ne tako brzo. A ako e
nam srcu i pameti koji put. sinetati kurs teke ruke, onda se sjetimo da ga
meu ostalim trai i ovaj veliki obraun, s trulom zapadnom evropskom demokracijom, za kojom su stajali najvei zloinci od kako postoji svijet: tajno
organizirano svjetsko idovstvo i slobodno zidarstvo. Obraun, za kojim se
na koncu konca, barem ukoliko je odredio as, kad im se uzurpirano gospodstvo u Evropi i na cijeloj zemlji ima oduzeti, krije sam Bog. . .s!2
Plamen strasti i bezdane mrnje, podjarivan sa svih strana, rairio se posvuda
kud je nailazio sija nesnoljivosti i bratskog razjedinjavanja. Pa opet, katolika se
tampa ne uasava, ne poduzima nita, da taj poar gasi, da ga stia i ublai. Naprotiv.
Pred oiglednim svakodnevnim nesreama, koje su snalazile Srbe, slijegalo se ramenima i uzvraalo da su to posljedice, koje su bile neizbjene kao odmazda za sve ono,
to je Hrvate snalo od Srba. Ponekad se o teme po koja rije ula, ali uvijek sa
klerofaistikom i hipokritskom maskom i zloradoou.
Dakako da je onima, koji plaaju raun, (tj. Srbi) i na ijem se tijelu
izvode operacije, teko. Ljudi smo. U stvarima, koje se tiu nae koe, nae
egzistencije, nae obitelji, svi smo najosjetljiviji. Takve tragike najgore bole.
To je ubod u ivo meso. Srca se steu, oi se zalijevaju suzama, na usta se
izvija uzdah ili kletva. . . Drugo je politika. Ona koji out dri, da ope
dobro i opi interes trae eljezan, krut, tvrd postupak. Ljudi koji vladaju,
uzimlju na sebe i odgovornost. Pojedinaca se to ne tie! Ni naih se katolikih i vjerskih savjesti to ne tie! Mi imamo drugi krug djelovanja. Onaj
sitni i privatni. Za nj smo mi u punini odgovorni. On je sav na. Za nj smo
mi ogovorni. 1 Bogu i svojim kranskim $avjestima. 25
Katolike i vjerske savjesti predstavnika javne rijei u N D H nisu sc ticali
progoni Srba, nije se ticao teror, naprosto zato, jer je to bila politika, koja je za ope
dobro traila, krut i tvrd postupak.
22
23

Katoliki tjednik 18. V. 1941.

Katoliki tjednik 15. VI. 1941.

Jedva da se moe ocijeniti, da li se u tim rijeima nalazi vie hipokrizije ili

cinizma, kad se zna da je taj klerofaistiki pisac, inae esti moralni propovjeda,
bio savreno upoznat, ta to rade ustae, ta to rade njihovi najneposredniji suradnici,
mnogobrojni, veoma mnogobrojni franjevci i ostali sveenici u dijecezi pod vrhovnim
vodstvom njegova efa, nadbiskupa aria. Koji je vidio i dobro znao kakvu je psihozu
pripremao i kakvu uvruje i Katoliki tjednik u kome sam pie. kao i svi oni
klerikalni listovi, koje je on sigurno kao urednik imao na svom pisaem stolu, a najvie list nadbiskupa Stepinca u Zagrebu, Katoliki list.
Prije nego prijeemo na izlaganje posljedica ove psihoze i njenih elemenata,
koji se nalaze rasuti po tim asopisima, samo jo nekoliko pogleda na te elemente tako
brino njegovanih u klerikalnoj tampi.
Katoliki list i njegov anonimni suradnik Uskok (nesumnjivo dr. Janko
imrak) mjeseca augusta 1941. daju interesantan uvid u te elemente.
Zato je i Hrvatski ustaki pokret bio oduvijek kod praktikih katolika
u Hrvatskoj dobro gledan i primljen. 'To je i sasvim razumljivo. Ono to je
svakoga zadivilo i privlailo, jest iskrena ustaka. domovinska ljubav, koja
ne trai za sebe ni linu korist ve zajedniko dobro cijeloga naroda. I upravo
iz te i tako shvaene ljubavi izrasla je i digla se odluna ustaka borba za
zapadnu kransku civilizaciju protiv sebinjaka i framazuna. i zavodnika komunista, te protiv naih narodnih neprijatelja. Odnoai izmeu hrvatske _
ustake drave i katolike crkve jest i moe biti samo odnoaj dobrog prijateljstva. Nosioci hrvatske dravne vlasti vjerni su sinovi kako Hrvatske domovine tako katolike crkve, a nosioci crkvene vlasti u Hrvatskoj jednako
ljube i crkvu i domovinu. Ljubav prema crkvi i domovini ujedinjuje nae
duhovne i svjetovne poglavare. To se pokazalo na vidljivi nain ve vie
puta . . . Hrvatska dravna vlast e pomagati crkvu i .. . poradi bolne nestaice sveenika, propovjednika evanelja. Mi se pouzdano nadamo da e
drava ne samo svojom jakom rukom poduprijeti sveeniki red i nadoknaditi time prorijeenost naih redova, nego e i nae redove upotpuniti svojom
potporom bilo direktno bilo indirektno . . . Katoliko sveenstvo u Hrvatskoj
bilo je u doba velikosrpske vladavine veinom slabo plaeno za svoj, esto
puta, nevjerojatno naporan rad. Nekadanje primjerene crkvene plae zadralo je tek nekoliko gradskih i trgovinih upnika. Nai beogradski neprijatelji uinili su to iz zlobe da se osvete sveenicima za njihovo neslomljivo stajanje uz hrvatski narod. to su eljeli nai neprijatelji u Beogradu,
to su radila i mnoga naredbom imenovana ili komunizirana opinska vijea.
Nadamo se, da e se stvari i u tome pogledu popraviti pa e nai sveenici
dobit plau koja im pripada prema njihovom kolovanju i poloaju, to ga
zauzimaju u drutvu . . . idovsko-komunistika-velikosrpska promidba u
Hrvatskoj udarala je u prvom redu ?ia crkvu i sveenike, kao da su oni
upravo olo i izmet ljudskoga drutva, krivci za svako zlo i nevolju. inilo
se kao da se nalazimo pred novim Neronskim vremenima. Ovo je mnogoga
neodlunoga mladia uplailo. . . Ipak se nadamo da c se sada, kada
dravna vlast podrava sa crkvom srdane veze, mnogi neodlunjak ipak
odluiti za slu~bu oltaru i postati i ostati valjan sveenik . . .-4
Nadu u bolju budunost Katoliki list vidi u itavom nizu elemenata, koji
su za njega stvarnost, i to historijska stvarnost, na kojoj se gradi budunost svete
24

Katoliki list 1941.. br. 32. 369370.

i boje Hrvatske, Jer, NDH je stvorena bojom milou, mudrim i portvovnim radom poglavniku i ustakog pokreta, te voljom naih saveznika. Dakle, Bog, poglavnik,
ustaki pokret, Hitler i Mussolini osnovi su bolje nade u budunost, jer oni su i stvaratelji te NDH. Zato je ve sve sada u razvoju, u napredovanju, tovie za tog pisca
i ivot tee normalno, iako i on zacijelo dobro zna, da je ve u polovici augusta 1941.
u N D H potocima protekla krv. Njemu je glavno da je nestalo Srbije, da nema vie
komunistiko-idovske propagande, da nema vie perfidnog i prozirnog velikosrpskog djelovanja s kojima su se sloili njemu toliko mrski starokatolici.
Ovako je govorio i razmiljao suradnik Katolikog lista poslije etiri mje^
seca postojanja NDH. O polugodinjici N D H novi urednik Katolikog lista, ustaki
kanonik dr. Janko Peni, unio je jo izrazitiji ustaki duh u redove i lanke tog
crkvenog pastoralnog lista. Svakako je vano podsjetiti, da je taj ustaa bio do
nedavna spiritual u nadbiskupskom sjemenitu, i da je i kao takav i kao kanonik
i kao urednik Katolikog lista, a jo vie kao zemljak i vrnjak nadbiskupa Stepinca, uivao njegovo puno povjerenje. Njegova glorifikacija ustake N D H i poglavnika samo je produenje njegovih kriarsko-ustakih osjeanja i miljenja iz
vremena prije NDH. Katoliki list zabiljeivi veliki historijski datum, polugodinjicu NDH, objavio je na naslovnoj strani veliku sliku poglavnika, to nije uradio
u prolosti nijednom hrvatskom poglavaru, tovie, u lanku e Janko Peni ustvrditi, da je poglavnik uspio da vrati u N D H katolikoj crkvi njen boanski autoritet.
Evo samo nekoliko' redaka jedne nedostojne i servilne potinjenosti ustakog vazala,
njegovog najodanijeg, najspremnijeg suradnika, koji je svijesno prelazio preko svih
strahota, koje su se deavale, kao da i nisu postojale, ve samo isfantazirana velika
i slavna djela poglavnika i ustaa.
U ivotu naeg poglavnika pol godine znai itava stoljea, jer je on
kroz pol godine razvio djela, to ih nisu mogla razviti niti stoljea. Za im
su itava stoljea nae, hrvatske, narodne povijesti teila, o emu su tek
nacrte pravili i kao plemenite elje i osjeaje pokoljenjima predavala, to je
poglavnik kroz pol godine u djelo sproveo. On je u pol godine osnovao ND'H.
Providio ju je svim znaajkama suverene drave. Organizirao je vojsku. Pobrinuo se za vlastiti dravni novac. Izdao je brojne zakonske odredbe, kojima je uredio sav privatni i javni ivot. . . Nema nijedne grane dravne
djelatnosti, gdje nije svega sebe dao i postigao zamjerne uspjehe. Poglavnik
je vratio katolikoj crkvi njezin visoki, tradicionalni, boanski autoritet, koji
je u bivoj Jugoslaviji teko stradao. Tko rui autoritet crkveni, rui autoritet
dravni. Bez potivanja pak autoriteta nema opstanka ni crkvi, ni dravi,
ni bilo kojoj ljudskoj zajednici,24a
Dr. Peni je razdragan kad govori o poglavnikovoj panji, koju posveuje
vjeri i moralu, poto je vjera za poglavnika svetinja. On je sam potuje i s punim
pijetetom vri sve njezine propise, a tako eli i nalae svim dravljanima NDH.
Poglavnikov pamflet iz emigracije Strahote zabluda, izaziva u Peniu veliko divljenje, naroito u vezi s njegovim faistikim pogledima na komunizam i slobodno zidarstvo. Providencijalna je stvar, da se nalo velikih dravnika, a meu njima prvima je na poglavnik, koji su shvatili svu pogubnost komunizma i dali se odluno na
24a Janko Peni, Nezavisna drava Hrvatska. Katoliki list 1941., str. 477478.

ienje ljudskog drutva od toga, u povijesti ovjeanstva, najopasnijeg neprijatelja. Kako je ve tada narodnooslobodilaki pokret bio u punom zamahu i u stranama
NDH, i kako je germanski zavojeva okrenuo svoje najmnogobrojnije oruje i
protiv SSSR, i kako je ve Paveli na istonu frontu poslao svoje ustake dobrovoljce,
onda je jasno na kakvo to ienje misli spiritual i kanonik Peni. Hapenja, deportiranja u logore, muenja u zatvorima komunista i partizana, bila su svakodnevno
na redu i sva je klerofaistika tampa bila u jednom delirijumu, kad je sadistiki
predlagala najotrije mjere ienja. Jedno sredstvo ienja bila su mnogobrojna
koljaka ubojstva, iji su autori prestigli u svojoj fantaziji i onu pisca Inferna.
Isti spiritual, kanonik i urednik Katolikog lista, istaknuo je gotovo iste
misli, i u crkvi, sa propovjedaonice. Ovaj put u prisutnosti samog nadbiskupa Stepinca. Jer, kanonik Peni bio je odreen da u crkvi svetoga Petra na Petrovdan 1941.,
kad je zavrena jubilarna godina hiljadutristogodinjice pokrtenja Hrvata, odri
sveanosnu propovijed o znaenju tog velikog dana, za koji su se biskupi u Hrvatskoj
tako pompozno spremali, i pozvali na tu sveanost sve biskupe itavoga svijeta, koja
se na njihovu alost u ustakoj N D H nije odrala. Ali ipak Peni je podvukao, da
Hrvati svoju jubilarnu godinu zavravaju osjeajima radosti i zahvalnosti ve i stoga,
to su u toj godini stekli NDH. Ali ne samo i to. Nego i stoga, to je
crkvi katolikoj u jubilarnoj godini trraen natrag njezin visoki autoritet
i njezino veliko znaenje, koje je kroz vjekove imala u hrvatskom narodu.
Katolika crkva, koja je kroz dvadeset zadnjih godina teko progonjena i na
svim poljima zapostavljana, zasjala je opet svojim starim sjajem. Narod je
opet gleda i prati dubokim pijetetom, koji ona kao uiteljica i majka punim
pravom zasluuje. Na je narod i inteligencija i priprosti puk po selima pokazao toliko povjerenja i odanosti crkvi, da smo kao narod ponosni na tu
svijetlu pojavu i da emo je s ponosom priati od koljena na koljeno . . . Veliki je dar boji to smo mi sauvani u toj jubilarnoj godini od strahota
ratnih. Kad odmjerimo rtve i stradanja druerih naroda u ovome ratu sa
rtvama naim, tad vidimo da su nae tako malene, da su jedva i spomena
vrijedne. Kao narod Bogu smo se molili i zajedniki bogoliubna djela vrili.
Zato smo i kao narod blagoslovljeni. U jubilarnoj smo godini dobili najvei
dar to ga jedan narod moe postii, a to je narodna sloboda i samostalna,
vlastita drava. Na kraju svoje propovijedi zahvalio se kanonik i svjetovnoj
ustakoj vlasti, koja je od poetka pokazivala mnozo razumijevanja za duhovni narodni preporod, a u najnovije vrijeme prua i obilnu suradnju.24^
Ovako isto rezonirao je i njegov uredniki drug u Sarajevu Franjo Kralik
u Katolikom tjedniku o zavretku jubilarne svete hrvatske godine, koji je ustvrdio
da su Hrvati narod na koljenima i da su izmolili od Boga NDH. Pobijajui miljenja liberalaca kao da se samo revolucijom postie sloboda, a ne molitvom i papskim
enciklikama, Kralik tvrdi i otkriva ono, to smo mi toliko puta naglasili za zloupotrebu
propovijedaonice u politike svrhe, da upravo od propovijedi u crkvi zapoima reforma, dok je sila izvodila samo kombinacije mislilaca. 25 Ili, drugim jasnijim i slo24

b Novi List 30. VI. 1941.

Mato Paljug, kateheta realne gimnazije u Bjelovaru, razmahnuo se svojim ustakim
naelima u listu Nezavisna Hrvatska (19. VII. 1941.) u lanku Bog i Hrvati. Pisac se okomio na
pravoslavno sveenstvo glorificirajui katoliko, jer je ono zasluno da hrvatski narod nije propao
23

bodnijim rijeima ono to su govorili i propovijedali klerofaistiki sveenici po

katolikim crkvama, to su poglavnik i ustaka sila izvele kao njihove kombinacije. Jer,
ma je dolazio da samo poanje, to su sijali apostoli i propovjednici evanelja.
Bio bi potpuniji i istinitiji, da je jo rekao i dodao uz evanelje i ustaka naela.
Jer u svemu se ogleda, tvrdi ovaj sveenik, da je u slubi ustatva prst boji. Stoga
on smatra, da nije besmisleno govoriti o narodu na koljenima, jer je to isto tako
realno kao kad se govori o narodu pod orujem.
Je li, dakle, nerealno, ako mi ba i tim molitvama pripiemo jedan dio
velike narodne sree, koja nam je pala u dio? N i j e to samo sretan sluaj,
nije to samo vanjska koincidencija. Tu je radio prst boji. On je okrenut*
dogaaje u smjeru koji je okrenuo uspjehom rat, borbe i rtve. Rad, borbe
i rtve, koje mi svi cijenimo. Kijesmo fatalisti, ali smo krani.. . Narod
junaka na koljenima uvijek e biti najsigurniji i najsretniji. . .2e
Isti Katoliki tjednik raspravljao je kroz tri broja pitanja, kako da se
organizira prava katolika drava u vezi s N D H . elja njegova i svih klerofaista
bila je, da ta N D H ima izrazito katoliki karakter. Pa opet oni su stalno odbijali
prigovore da su radi toga tjesnogrudi, netolerantni, proz elitistiki, nerealni i netaktiki, pogotovo u Bosni g d j e imade daleko vei broj Muslimana nego kaltolika.
Ne bismo bili crkveni ljudi, da to od svega srca ne elimo. Bitni je
program crkve: da Krist duhovno zavlada itavim svijetom; pojedincima,
obiteljima, narodima, dravama, ljudskim drutvom. To je volja boja .. .
To je glavna i jedina misija K. A. A to je u naem hrvatskom sluaju i dug
naoj prolosti, naemu dravopravnomu kontinuitetu i tradiciji. Nekatolika
ili protukatolika Hrvatska ne bi bila ni stara ni historijska Hrvatska. Mi
smo uvjereni da je i to lebdjelo pred oima velikosrpskim hegemonistikim
i svetosavskim ideolozima, kad su svakom prilikom i s upadnom briljivou
nastojali, da gdjegod je bilo izgleda i mogunosti oslabe katoliki osjeaj i
oresieku zapadnjake katolike tradicije u hrvatskim krajevima. Vie su se
bojali naega katolianstva nego i sama hrvatstva. 27 Kroz svu klerikalnu tampu provijava stalna misao o bojem narodu, o bojoj Hrvatskoj, o katolikoj Hrvatskoj, o pravoj Civitas Dei. Ne samo dnevna i ned j e l j n a , nega i ona revijalna tampa dala se na posao da kroz svoje lanke itaoce
uvjere u tu tako esto podvlaenu misao. Glasnik svetog Ante u uvodniku Uskrsnue N D H spomenuo je, da je krv svakog H r v a t a uzavrela na glas zagrebake radio
stanice na veliki etvrtak, koji je donio najveseliju i najpotresniju vijest, koja se
kao to je stradao srpski narod. Katolicizam je proeo hrvatsku narodnu duu i dao joj uzvieni kulturni aktivitet, to nije nigdje uspjelo pravoslavlju. A onda kae, kako se taj aktivitet ispoljavao:
U doba najveeg apsolutizma, kad se nije nigdje smjela spominjati rije koja bi izraavala hrvatski
duh ona se ipak ula s katolikih propovjedaonica. Kije to bila programatska borba politike tribine, nego neustraiva rije u obranu hrvatskog svetog patriotizma, koji za katolika ima pojam krijeposti i obvezatnosti . . . Ako je religiozno uzgojeni Hrvat bio i jest najari patriota onda je to samo
rezultat duhovno formiranog ovjeka, kojega je religija kultivirala i pokazala mu veliinu i potrebu
kulturnih vrijednosti. . . Katolicizam je dakle bio najispravniji interpretator hrvatskog domoljublja...
Religija je katolika bila vjerna pratilica i odgojiteljica Hrvata do danas.
20
Narod na koljenima. Katoliki tjednik 29. VI. 1941.
27
Katolika drava. Katoliki tjednik 29. VI. 1941.

ikad dotad sa tog radia ula. Naprosto1 zato, jer je bilo ispunjeno davno oekivanje
hrvatskog naroda. Pa onda:
Bili smo narod boji, ostanimo to i u budunosti. To e biti najbolja
zahvala Bogu, to nam je u hiljadutr isto toj godinjici naega pokrtenja ponovno iza dugih stoljea dao vlastitu kuu. To e takoer biti najbolje jamstvo, da e nam Bog pomoi na ouvanju teko steene slobode i na opem
napretku prostrane domovine Zahvalni budimo iza Boga, glavnog uzronika
svakog dobra, naem poglavniku dr. Anti Paveliu, koji je preko dvanaest
godina sa svojim uim suradnicima trpio, patio i radio na osloboenju svoje
i nae domovine. Radio je s vjerom u Boga i u Hrvatsku, radio je nesebino
i predano usprkos najveih opasnosti na svakom koraku. Njegov rad i njegovu vjeru Bog je nagradio i jo e nagraditi.28
Zagrljeni i sroeni, ustae i klerofaisti, dali su se od prvih dana na posao
da stvaraju Civitas Dei, da izgrauju, svetu Boju Hrvatsku, kako su klerofaisti
eljeli da nazovu tu faistiku nakazu NDH. Budakova izjva, da u N D H mogu
postojati samo dvije vjere, katolika i muslimanska, bila je od sviju, prije svega od
ustaa, a onda i klerofaista, protumaena samo tako, da pravoslavna ima da iezne
s lica N D H . Guti je bio najizrazitiji izvrilac ove Budakove ideologije. A Gutia je
shvatio i velik broj misionara, koji se dao svim arom na ovaj prozelistiki posao,
ije su perspektive obeavale veliku i obilnu etvu. Silom i milom. Pored ovako naelektrizirane atmosfere i savreno podravane psihoze kroz klerofaistiku tampu,
stale su se javljati tfaredbe jednako ustakih vlasti kao i crkvenih, koje e se odnositi
na katolienje i prekrtavanje, u prvome redu pravoslavnih Srba. Jo mjeseca aprila
(25. IV. 1941.) Ministarstvo unutranjih poslova zabranilo je upotrebu irilice na
teritoriju N D H u javnom i privatnom ivotu. Svi javni natpisi pisani irilicom morali
su biti uklonjeni, tovie, i oni sa grobnih spomenika. Ministar pravosua dr. Puk
izdao je 18. VII. 1941. naredbu, kojom je zabranio naziv srpsko-pravoslavna vjera,
poto nije u skladu sa dravnim ureenjem. Umjesto toga uveden je naziv grkoistona vjera. 29 Ustae su poli primjerom faista, koji su u Julijskoj Krajini zatrli
svaki trag slovenskim i hrvatskim natpisima i svemu to bi podsjealo na slavenstvo,
hrvatsko ili staro hrvatsko pismo glagoljicu. U N D H vrijedni faistiki uenici odluili
su, da izbriu trag, koji bi podsjeao na srpstvo ili pravoslavlje. Da bi ova nasilja
odjenuli u forme zakonitosti, stale su nicati raznovrsne naredbe. Katolienje je imalo
posluiti kroatiziranju, pa je tako imao da bude postignut dvostruki rezultat. Ustae
su mislili, da e tako poveati broj Hrvata, a klerikalci ovinjak s jednim pastirom.
Provjereni podaci, do kojih je dotad stigao Arhijerejski Sinod u Beogradu
govore da medu stradalnicima nisu bili samo sveenici niega reda, nego da je bilo
i mitronosaca. 30 ani, Budak, Guti, a nada sve Paveli, i uz njih mnogi sveenik i
franjevac mogli su biti sa poecima krvave etve veoma zadovoljni. Posao se odvijao
po planu i Gutievim brzim tempom.
28

Glasnik svetog Ante 1941., br. 5.

Hrvatski narod 21. VII. 1941.
30
Gitulja srpskih pravoslavnih arhijereja i sveenika poginulih i pobijenih
okupacije. Crkva. Kalendar Srpske pravoslavne patrijarije. Beograd 1945., 3235.
29

za

vrijeme

Progon pravoslavnog sveenstva imao je u svim moguim izrazima da raspoloi psiholoki pravoslavne mase za prijelaz na katolicizam. To su bile stvarno prve
pripreme za taj veliki misionarski posao, na kome e se s toliko ara i pripravnosti
nai ogroman broj slubenika katolike crkve koristei najtraginiju situaciju jednog
obespravljenog naroda. Sve je pokazivalo jo za prvih nedjelja N D H da postoji jedan
unaprijed smiljen plan, na ijoj e razradi i izvoenju suraivati najraznovrsniji
inioci, a dakako, medu njima i sluge oltara katolike crkve. Sloboda savjesti bila je
jednako napadnuta kao i goli ivot obespravljenih Srba. Vijesti, koje su se irile iz
svih onih krajeva NDH, gdje u veim skupinama ive Srbi od vjekova, ili sami ili
izmijeani sa katolicima, djelovale su na sve one sveenike, koji su se opirali da
napuste svoju pastvu, voljni da s njome dijele svu nesreu. Ali pritisak je bio sve
vei, moralni i fiziki, i sveenici sve vie naputaju, od svoje volje i gonjeni, svoje
parohije i parohijane, ostavljajui ih najtraginijem udesu. Jer, im su se stale zatvarati crkve, paliti i ruiti , u takvim mjestima nije bilo opstanka ni sveenicima. Oni,
koji su bili uporniji, bili su odvedeni u logore, a drugi odmah likvidirani. 31
Tim je poslom naroito zauzeto zloglasno ustako Dravno ravnateljstvo
za ponovu u Zagrebu, koje e imati i svoj specijalni vjerski odsjek, sa katolikim
sveenikom na elu. Ima jedan njegov akt, povjerljive prirode, koji osvjetljuje sav
taj davno spremljeni plan. U nareenju od 7. jula 1941., upuenom Kotarskoj oblasti
u Iloku, nalae se da u smislu datih uputa okrunicom ovog ravnateljstva P. T. K.
br. 26/41 od 2. VII. 1941, odmah uhititi sve u popisu navedene osobe zajedno sa
svima lanovima uze obitelji (enat djeca i ostali ukuani lanovi obitelji), te da pod
oruanom sigurnou popratite u sabiralite, a po tom u logor u Sisak.
Za ovo se nareenje kae, da je strogo tajne prirode, hitno' i neodgodivo
i da je to posao od velikog dravnog interesa. Pored toga nareenja priloeni popis
lica koja treba uhapsiti pokazuje, da ovo nareenje o uhienju i propraenju odnosi
na pravoslavne sveenike iz ilokog sreza.32 Nareenje bilo je, to se i oekivalo,
izvreno do kraja, o emu govori i izvjetaj Kotarske oblasti u Iloku od 12. VII.
1941., ali i o postupku, koji je imao vaiti i za druge pravoslavne srezove u N D H .
na temelju okrunice jednoga od ustakih ministarstava od 9. VII. 1941. br. 15332.33
Kako se postupalo s takvim pohapenim i odvojenim sveencima i njihovim porodicama, postoje jezivi, dramatski izvjetaji. Sadizmi, o kojima se u ovoj knjizi ne eli
govoriti, kojima su ti pravoslavni sveenici bili izloeni, dovoljno jasno ispoljavaju sve
one odvratne suprotnosti, koje su se hipokritski prosipale iz klerofaistikih i crkvenih
listova o Bojoj i svetoj ustakoj NDH. 3 4
Atmosfera, koja je nstala uslijed sve veeg i brutalnijeg, bijesnog pritiska
najnemilosrdnijih ustaa, a nju su jo vie zatrovali govori ministara i stoernika,
lanci nestrpljive tampe, koja je agitirala za to bre i to efikasnije ienje,
ve je m a j a mjeseca sliila na paniku, koja je zahvatila iroke razmjere. Sve je obuhvatila misao, da e moda ako ne imanja, a ono gole ivote spasiti, ako se prekrste,
ako prime katolicizam. A tako so im govorili misionari, fratri, kapelani i upnici,
31
Saopenja o zloinima okupatora i njihovih pomagaa u Vojvodini 1941.1944. Knjiga
2. Srem. Sveska I. Novi Sad 1946.. 100101.
32
Saopenja o zloinima okupatora . . ., 101 102.
33
Saopenja o zloinima okupatora..., 102.
34
Saopenja o zloinima okupatora . . ., 102103.

koji su ve osjetili, da je sazrelo sjeme za jednu osobitu duhovnu etvu, uz koju je

ve uveliko krenula ona krvava, koja nikako da izgubi na svojoj snazi. Sve je na svoj
nain pristupilo radikalnom ienju NDH. 3 5 Otputanja pravoslavnih inovnika i
ikanacije pravoslavaca pred svim slubenim tijelima NDH, bile su prve mjere iza
kojih su slijedile one otrije i na kraju krvave. Misionari su se razmiljeli na sve
strane, da najprije apuu, a onda da javno govore i da se javno zalau, da su u
NDH, u katolikoj zemlji graani prvog reda samo katolici. Od prijetnji do najhipokritskijih savjetovanja bila je veoma iroka skala sredstava, da se postigne eljeni
uspjeh. Ve poetkom maja, a to je utvreno kao pozitivna injenica, irio se u akovakoj dijecezi letak, tampan u biskupskoj tampariji, kao Prijateljski Savjet.
Kako je letak tampan u akovakoj Biskupskoj tiskari, sigurno je i njegova sadrina
imala odobrenje i kurije, pa tako i biskupa Akamovia, kako e se to inae vidjeti u
njegovom prozelitistikom djelovanju. Posao je bio pojednostavljen, jer sada ve nije
bilo pravoslavnih sveenika, koji bi mogli svijet odgovarati od takvog duhovnog ataka.
Motivi pak, koji su izraeni u tom letku, nisu samo crkveni, nego su i politiki, i oni su
u atmosferi, koji je zavladao, imali zaprepaujui uinak, jer se na kraju i iz biskupske kurije poruilo, da e za one, koji ne pridu na katolicizam, nastupiti teki
dani. Tako su svi razumjeli ovaj prijateljski savjet akovake kurije!
Gospodin Isus Krist je objavio da e biti jedan ovinjaik i jedan pastir.
Ovu sliku je uzeo iz svakidanjeg seljakog gospodarstva, da ga ljudi bolje
razumiju. Sin Boji Isus Krist je doao na zemlju, da za vjeni ivot pripravi i da spas donese svim ljudima. Zato nam objavljuje: bit e jedan ovinjak i jedan pastir. To znai: bit e jedna crkva i jedan crkveni poglavar,
koji je Kristov Namjesnik na zemlji i vrhovni sveenik u Kristovoj Crkvi.
Stanovnici grko-istone vjere! uvajte ovaj prijateljski savjet. Biskup
akovaki primio je do sada u Svetu Katoliku Crkvu na hiljade graana,
koji su od dravne vlasti dobili svjedodbu estitosti. Ugledajte se u ovu
svoju brau pak se prijavite to prije za prijelaz u Katoliku Crkvu. Vi ete
kao katolici moi ostati u svojim domovima. Vi ete nesmetano unapreivati
svoje gospodarstvo i odgajati svoju mlade za Boga i dravu Hrvatsku.
Vi ete u Katolikoj Crkvi osigurati spas neumrlih dua prema onoj svetoj
opomeni Spasitelja naega Isusa Krista: Ne e u kraljevstvo nebesko doi
onaj, koji govori: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vri volju Oca nebeskoga. Prijatelj Naroda.
Tko je t a j prijatelj naroda, koji je tako prijateljski savjetovao Srbe,
nije poznato, ali da je duhovno lice, odaje ga sadrina i stil.
Na sve su strane razaslani agitatori, politiki i crkveni, da u tako dobro
spremljenoj situaciji djeluju na pravoslavne i da ih potaknu, da to prije posluaju
spomenuti prijateljski savjet ili koji drugi kakvi su se pojavljivali na svim stranama NDH. Jer, nije tako bilo samo u dijecezi biskupa Akamovia. Svuda gdjegod
je bilo mjeovitih, ali i nemjeovitih, posve srpskih mjesta. U Hrvatskoj, Slavoniji,
Bosni i Hercegovini. A dravne i crkvene vlasti, u stvari, radile su zajedniki, isti
posao. Spomenuti dr. Guti, izjavio je jednom Srbinu, koji je imao odvanosti da mu
35
O tome je govorio ustaki ministar pravde dr. Puk i na zboru u Drniu, da Vlasima
(t. j. Srbima) u duhu novoga poretka na tlu Hrvatske nema mjesta. (Novi List 22. VII. 1941.).

dede i poali se na progone, da e se sa stotinjak i vie hiljada pobijenih Srba, jednako toliko iseljenih, a ostalih bez voda pokatolienih, za samih desetak godina rijeiti srpsko pitanje. Tada e se u Hrvatskoj nalaziti samo isti hrvatski narod, tovie. on je u svom cinikom planu znao da treba na pogranine zone obratiti naroitu
panju, prvenstveno prema Srbiji, u dubini od pedeset kilometara, koja mora biti
posve oiena od Srba. tovie, Guti je i sada ponovio prijetnju, da je sve ovo,
to se tada deavalo (mjeseca maja i juna), u N D H tek poetak, a pravo e istrebljenje
nastupiti. Srbija ima da bude samo sabirali Ste Srba iz Hrvatske, odakle e sve odvesti
Nijemci u Sibir. 35a
Ovakve psiholoke misionarske priprave imale su svoje neizostavne posljedice. Srbi sviju stalea i klasa stali su naputati pravoslavlje, kako bi na t a j nain
spasili ivote i svoja imanja i eventualno poloaje. Ni mjesec dana iza proglaenja
N D H mogli su se njeti prvi plodovi psiholokih priprema za masovna katolienja.
Ve 3. maja mogao je poglavnik izdati Zakonsku odredbu o prijelazu s jedne vjere
na drugu, ukinuvi sve dotadanje zakonske propise o nainu prijelaza s jedne vjere
na drugu. Ministar za bogotovlje i nastavu dr. M. Budak uputio je ovu poglavnikovu odredbu svim ordinarijatima. S time u vezi izdala je i Kancelarija nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu odredbe, koje je ona uputila svemu sveenstvu svoje
i ostalih dijeceza preko nadlenih ordinarijata u NDH. i objavila ih u svom Katolikom listu ve 15. maja 1941. (pod br. 4104).
Ova okrunica je od velike vanosti, pa je donosimo u cijelosti.
1. Pristup u katoliku crkvu moe se dopustiti samo onim osobama za
koje postoji osvjedoenje, da to ele uiniti iskreno i s uvierenjem o istinitosti nae svete vjere i o njenoj potrebi za spas due. Vjera je unutarnja stvar
slobodne savjesti te stoga na podruju vjerskog opredjeljenja treba da budu
iskljueni svi neasni motivi.
2. Osobe, koje stupaju u katoliku Crkvu treba da budu pouene, u katolikim xrjerskim istinama te da za vrijeme same pouke obdravaju boje i
crkvene zapovijedi o molitvi, pohaanju slube boje, sluanju rijei boje,
o nemrsu, postu itd., te se time uvode u praktini vjerski ivot katolike crkve.
3. U katoliku Crkxni mogu stupiti samo one osobe, koje mogu prema
katolikim naelima ivjeti. Dosljedno u katoliku Crkvu ne mogu biti primljene one osobe, koje ive u takvoj branoj vezi, koja je pred katolikom
crkvom nevaljana, a ne moe se u katolikoj crkvi konvalidirati.
4. Osobe, koje hoe da stupe u katoliku Crkvu, a ive u braku, koji
se moe konvalidirati u Katolikoi Crkvi, mogu biti primljene u crkvu samo
onda, ako se obveu, da e svu djecu, koja e se roditi, krstiti i uzgajati u
katolikoj Crkvi, a onu koja su ve roena i nad kojima jo imaju roditeljsku vlast, prevesti u katoliku Crkvu.
5. Da ne bude nepotrebnog dopisivanja s duobrinim klerom, koji moli,
da se neka osoba primi u katoliku Crkvu i da se njezin brak u Crkvi konvalidira, potrebno je, da podastrte molbe budu iscrpijive, tj. da su istaknute
sve bitne okolnosti, tako da se molbe mogu odmah uzeti u pretres . . . (Citiraju
se detalji kakvi sve podaci treba da budu dati u molbi).
6. Upozorava se duobrino sveenstvo, da u ovim delikatnim pitanjima
ljudske due postupa strogo po naelima katolike Crkve, uvajui njezino
35a p r v a promemorija mitropolita Josifa . . . komandantu njemakih vojnih snaga u Srbiji
g e n e r a l u . . . von Schrederu, 1011.

dostojanstvo i ugled, te a limine odbija one koji bi u Crkvu htjeli ui bez

ispravnih motiva, traei u n j o j samo zatitu svojih materijalnih interesa i
egoistinih ciljeva.
S druge strane treba imali mnogo razumijevanja osobito za one, koji su
kroz dvadeset godina pod direktnim ili indirektnim pritiskom vlasti, koja
je pogodovala inovjerce (naroito pravoslavlje) na svakom koraku u asovima slabosti nanesli silu svome boljemu vjerskom uvjerenju, te za volju
asti, karijere i drugih osobnih interesa otpali od katolicizma. Ovakve su
osobe pogotovu vrijedne osobite panje, ako se za koju tvrdi, da je u vrijeme
otpada podravala veze s katolikom Crkvom, te eventualno i djecu, koliko
joj je bilo mogue, uzgajala u katolikom duhu: 'Takovih dua u njihovim otpalim porodicama ima naalost vie tisua te za njih treba imati posebne
ljubavi i sve, to je mogue uiniti, da se povrate u katoliku Crkvu i tako
spase one i njihova djeca.
U sedmoj toki niu se takse za razne kategorije prelaznika i razne vrste
molbi. Ova uputstva Kancelarije nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu nisu objavili samo crkveni listovi, nego i veliki dio ustake tampe. 36
Da bi sa strane crkvenih vlasti itava akcija imala to pravilniji izgled najsavjesnijeg pridravanja crkvenih propisa, bez obzira na politiku konjunkturu misionarenja, nije bilo dosta to se reklo u Okrunici Nadbiskupske kancelarije u I., II.,
III. i VI. toki, o emu dovoljno kazuju podvuena mjesta, napisao je kanonik i
univ. profesor dr. Stjepan Baki studiozan lanak u Katolikom listu, da bi posluio kao komentar spomenutoj okrunici. lanak je prenio akovaki Glasnik
s odredbom generalnog vikara Msgra. J. Sokola, da je svaki duobrinik obavezan,
da proui taj lanak i da prema njemu postupa u svakom sluaju vjerskog prijelaza. 37
Sva ova i daljna nareenja crkvenih vlasti, svi ovi i slini komentari, bit e
u praksi jedna strahovita suprotnost, jedno farizejsko mrtvo slovo na papiru. Jer,
sva ta brojna i masovna prelaenja na katolicizam sudarila su se najveom grubou
sa svim kanonskim propisima o prelaenjima na katolicizam. Sve ono u vezi sa zahtjevom o uvjerenju, o istinitosti katolike svete vjere i o njenoj potrebi za spas
dua, pokazala je stvarnost metoda i sadrine prelaenja na katolicizam za vrijeme
NDH. kao jednu sasvim osobitu la, koja je i u historiji unijaenja bila daleko
blaa i manje strana. Rijetko je kada u historiji, pa i za samih vjerskih ratova, atak
na slobodu savjesti bio tako brutalno okrutan i ruan, kao ovaj u NDH. to e biti
najstranije i najodgovornije za mjerodavne imbenike katolike crkve, i s njihovim
znanjem i njihovim sauesnitvom. Za ovu tvrdnju postoji i suvie velik broj svjedoka, odvie brojna dokumentacija.
Kako su stvari oko katolienja zauzimale sve ire razmjere, naroito od
strane ustakih vlasti i njihovih izvodilaca. koji su na najgrublji nain profanirali
ono, to su crkvene vlasti eljele postii na jedan vie prikriven i blai nain, postojala su izmeu dviju vlasti izvjesna razmimoilaenja, pa je trebalo na kraju postii
usklaivanje zajednikih interesa, ako ne i metoda za isti i zajedniki posao.
38
Katoliki list 1941.. br. 19. 230231. Hrvatski narod 10. V. 1941. Hrvatski
list 14. V. 1941.
37
Glasnik 1941.. br. 12. 106110.

Za to postoje i slubeni dokumenti, koji najrjeitije tumae Bakieve kao

i Stepineve komentare i okrunice. Dva akta Pavelievih ministarstava sve to objanjavaju. 30. VI. 1941. izdala je vlada akt pod brojem 48468/41 o prijelazima grkoistonjaka na katolicizam, iz koga se vidi, da se i u tim prijelazima treba rukovoditi
dravnom politikom, a nikako ne kanonima, koji ne bi ba bili naroito povoljni za
prelaenje na katolicizam, kako su to sebi zamislili ustae. Nikako ne i oni, koji nisu
poeljni. Iz toga se akta vidi, da je vlada strahovala od toga da pravoslavni prelaze
na grko-katolicizam. Naime, u tom se aktu izrijekom kae:
1. Zelja hrvatske vlade je, da grko-istoni ne prelaze na grko-katoliki obred, osim u onim grko-katolikim upama, koje su ve osnovane i u
njima ima grko-istonjaka.
2. Grko-istonjaci, koji dolaze u katolike upne urede, da budu primljeni, moraju donijeti od Kotarskih i opinskih poglavarstava potvrdu o
linoj estitosti. Ta se potvrda izdaje u sporazumu s ustakim logorima i taborima. O tome trebaju opine i Kotarske oblasti da izvijeste Ministarstvo
pravosua i bogotovlja.
3. Kod izdavanja tih potvrda treba paziti na grko-istone itelje, popove, trgovce. bogate obrtnike i seljake, i uope na inteligenciju da im se
ne izdaju potvrde osim u sluajevima, kad se doista dokae njihova lina estitost, jer je naelno stanovite vlade, da se ovakvim osobama ne izdaju
potvrde . . .
5. Seljaci mogu dobit potvrdu o estitosti bez potekoa, osim ako se
radi o izvanrednim sluajevima . . .
7. U koliko bi grko-istonjaci ili drugi prelazili na protestantizam i
upisivali se u kulturbund, a krvno ne oripadaju njemakoj manjini, ne e
im se priznati pravo koje uiva njemaka narodnosna skupina.
8. to se tie zgrada i zemljita, koja pripadaju grko-istonoj crkvi,
odluuje Ministarstvo seljakog gospodarstva odn. Dravno ravnateljstvo za
ponovu u dogovoru s Ministarstvom pravosua i bogotovlja.
Ovaj znameniti akt, upuen ustakim vlastima, potpisali su ministri dr. Puk
i dr. Artukovi, u ime vlade NDH, Bla Lorkovi za Glavni Ustaki Stan i uruc za
Dravno ravnateljstvo za gospodarsku ponovu. 38
Za ove je trebailo angairati i crkvene vlasti, pa je stoga upuen jedan novi
akt Ministra pravosua 14. VII. 1941. (Br. 42687-B. 1941) Biskupskim Ordinarijatima NDH. da bi se dobila i od njih puna suglasnost za ovakvo vladino shvaanje, ili bolje reeno, o kroatiziranju Srba pomou katolike crkve, posredstvom
misionarenja, koje je uzelo ve maha na sve strane prostrane NDH. Ovaj akt osvijetljava punu intimnost suradnje dviju vlasti u NDH, duhovne i svjetovne na zajednikom poslu. Ali, ne samo i to. Jo vie, koliko je bilo iskrenosti u Okrunici nadbiskupske Kancelarije mjeseca maja i u komentarima dra Bakia:
Molimo Preuzvieni Ordinarijat, da bi u povjerljivoj formi obavijestio
sve upske urede u pogledu primanja pravoslavnih u katoliku Crkvu. Pravoslavnima se ne e ni u kojem sluaju dopustiti da prelaze u grko-katoliku
crkvu. Intencije su Hrvatske Vlade, da se u katoliku Crkvu ne primaju pra38
Saopenja o zloinima okupatora . . .. 104. Ovu je okrunicu objavio i Katoliki list
bez ijedne rijei ograde nadbiskupa Stepinca, koju je on potpisao 5. VIII. 1941.

voslavni popoxn, uitelji, zatim uope inteligencija i napokon bogati sloj trgovaca, obrtnika i seljaka radi kasnijih eventualnih odredaba s obzirom na njih
da se ne bi izvrgavala neugodnostima vjera i ugled katolicizma . .. Nie i
siromano pravoslavno puanstvo doputeno je primati uz prethodnu pouku u
katolikim istinama. Ukoliko bi i gore spomenuti navaljivali da budu primljeni, treba ih u zgodnoj formi zadravati u katekumenatu ili ih na drugi
nain otkloniti.
Ovaj akt Ministarstva pravosua upuen je bio Biskupskim Ordinarijatima
povjerljivo i ve mu je zagrebaki Ordinarijat 16. VII. 1941., pod brojem 92.59/41
odgovorio takoer povjerljivo. Akt je potpisao prema nareenju nadbiskupa Stepinca generalni vikar dr. Josip Lach. Jasno je bilo za im je ila vlada, kad je eljela
da se iskljue od prelaenja na rimokatolicizam pravoslavni sveenici, srpska inteligencija, srpski privrednici i imunije zanatlije i seljaci, kad se govori o kasnijim
eventualnim odredbama, koje bi bile neugodne za vjeru i ugled katolicizma, kad bi
se takvi primili u katoliku Crkvu. Jer, upravo na takve je bacilo oko Dravno ravnateljstvo za ponovu, poto je njihov imetak bio ve unaprijed osuen da padne rtvom
ustake pljake, pa bi nezgodno izgledalo da se imanja i vrijednosti oduzimaju tim
novim katolicima. Nadbiskup Stepinac i njegovi suradnici bili su stavljeni pred
jedan veoma teak problem, koji se nikako ne bi smio da slae s njihovim savjestima
i propisima katolike Crkve, pa ni njegovom nedavnom Okrunicom iz mjeseca maja
1941., kada bi doslovno pristao i u dokumentima ostavio traga, da je tako postupio,
ogrijeivi se tako oigledno pred svojim vrhovnim poglavarom u Rimu. Zato oni
ublauju zahtjev vlade u pogledu inteligencije, pogotovu kada je i crkvi bilo stalo,
da ima to vei broj imunih vjernih od kojih i ona moe da ima izvjesnu materijalnu
korist. Zato je bilo teko doslovno uskladiti crkvena i ustaka osjeanja na tom pitanju. U tom povjerljivom odgovoru ima i dosta iskrenosti i tenje, da bude to vie
prijelaznika.
to se tie prijelaza pravoslavnih sveenika, uitelja, trgovaca, te uope
inteligencije i bogataa, nema nikakve sumnje, da kod njihove eventualne
molbe za prijelaz valja biti na oorezu. Ali i tu treba da istaknemo, da bi se
protivilo duhu, a i zadai katolike Crkve, kad bi ona naelno odbijala svu
inteligenciju od pristupanja u katoliku Crkvu. Jer Krist je naime zato
doao na svijet, da spasi sve ljude i da ih dovede do spoznaje Istine. To je
zadaa i Njegove Crkve, pae preteka i sveta dunost, koju je ona primila
u Kristovoj zapovijedi: (Idite i propovijedajte evanelje svakomu stvorenju.
Milost boja djeluje nevidljivo u duama ljudi, a tko moe rei, da se mnogima ba pod tekim danima sadanjice nee otvoriti oi za spoznaje istine.
Svima dakle pravoslavnim inteligentima u svakom sluaju zatvoriti put za
poluenje istine, ne samo da ne bi bilo oportuno, nego bi bilo oito u protimbi
s boanskom misijom Crkve Kristove. Pa ako i nisu bili preesti sluajevi
prolosti, ipak je bilo dosta sluajeva, da su se i inteligenti pravoslavci svim
srcem priljubili katolikoj Crkvi i u praktinom vjerskom ivotu prestigli i
katolike. To je mogue i danas. Milost boja ne moe se nikada u svom
djelovanju sapeti i suziti.
Zbog toga smo slobodni primijetiti da se Crkva ne bi mogla odrei svoga
prava i boanske dunosti da u svoje krilo primi shizmatike za koje bi stekla
sigurno uvjerenje da je njegova namjera stupiti u Crkvu katoliku iskrena
i potena. Zahtjev cijenjenog naslova, da se svaki sluaj prijelaza prijavi Mi-

nistarstvu uz preporuku upskih ureda i hrvatskih nacionalnih ustanova bojimo se da e jo tee opteretiti i onako mnogostrukim radom optereeno
sveenstvo. Slaemo se. 5 Naslovom glede primanja siromanih slojeva, jer
je sigurnije da nijesu po srijedi materijalni interesi i prema tome da im je
nakana ia. No i tu je Crkva na oprezu, da uzviene svetinje vjere ne
budu oskvrnjene i profanirane. Sve u svemu, ovaj e Ordinarijat nastojati
provesti u ivot intencije Hrvatske vlade, koliko je to samo mogue, no uz
rezervu, koju mu ne moe zamjeriti ni cijenjeni Naslov, da ne povrijedi u
kojem konkretnom sluaju vii zakon, zakon Kristovog evanelja.so
Kako se vrila primjena uputa, koje je ve dao Ordinarijat svom podrunom
sveenstvu u pitanju prijelaza, i kako e se primjenjivati upute i nareenja, ne samo
crkvenih vlasti, nego i ustakih, u svoj svojoj nakaznosti pokazat e ogroman broj
raznovrsnih primjera. To e u pravom svijetlu pokazati, kako se je to potivao od
strane Stepinevog podrunog sveenstva vii zakon, zakon Kristovog evanelja o
emu tako hipokritski govori odgovor zagrebakog biskupskog Ordinarijata kad obeaje, da e nastojati provesti u ivot intencije Hrvatske vlade, koliko je to samo
mogue.
Za ovu etvu spasavanja izmatikih dua saznao je i Vatikan pa i njegova
Sveta Kongregacija za Istonu Crkvu, koja je uputila 17. jula 1941 Prot. N. 2116
upute zagrebakom predsjedniku biskupskih konferencija u vezi s prelaenjem pravoslavaca na katolicizam. Ta odredba glasi:
Sveta Kongregacija za istonu crkvu svraa pozornost Vaoj Preuzvienosti da rimokatoliki upnici u Hrvatskoj budu potaknuti od svojih preuzvienih biskupa, (nadpastira), da u sluaju prijelaza nesjedinjenih (otpadnika) ne sprijee njihovo prirodno vraanje na istoni obred kad se radi, o
onima, koji su prije bili lanovi katolike Crkve (zajednice) istonog obreda,
ali su pod prijetnjama i pritiskom pravoslavnih (ortodoksnih) odstupili od
katolike vjere. Ako Vaa Preuzvienost predoi tu potrebu svojoj asnoj
brai (biskupima) u Hrvatskoj, stei e ponovnu zaslugu tim svojim dragocjenim doprinosom za pravilan razvoj katolicizma, gdje postoje tolike nade
za obraenje nesjedinjenih. Koristei se rado ovom prilikom ponavljam osjeaje svog potovanja i biljeim se Vaoj Preuzvienosti odani kardinal Eugenije Tisserant v. r. tajnik; Ant. Arata, nadbiskup Sarda, v. r. assessor.40
Dakle, jasno i nedvomisleno, ovdje Vatikan ispovijeda, da u N D H postoje toliko nade za obraanje nesjedinjenih. Znai ustae, poglavnik, njegova vlada,
hrvatski episkopat i Vatikan.nali su se pred velikim nadama za proirenje i snaenje
katolicizma, koji ima da bude brana prodiranja pravoslavlja preko- Drine, kako su to
toliko puta ponovili Budak i klerofaistika tampa. A ovu e misao podvui pri
instalaciji biskupa ula sam legat Njegove svetosti Pape Pija XII., opat Marcone. 41
Ustaka vlada dala se, poslije ovih povjerljivih razgovora sa Ordinarijatom
u Zagrebu, s punom energijom i arom na svoj misionarski posao.
89

Saopenja o zloinima okupatora .. .,106107.

Iz arhiva Pokrajinske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa

u Vojvodini.
41

Vidi XX. poglavlje.

Treba rei, da je ovoj klerofaistikoj sprezi za masovnim katolienjem bio

pred oima jo i jedan naroiti cilj, o kome je tako ciniki otvoreno govorio dr. Guti,
kad je rekao, kako e se rijeiti srpsko pitanje i kako e se pokatolieni Srbi pretvoriti
u Hrvate. Da ne bi bilo o tome sumnje, ustae su i za to ostavile svoj komentar. U
dopisu Glavnog tajnitva predsjednitva vlade N D H od 13. I. 1942. godine broj
818-XI-1942-2, koji je upuen Ministarstvu unutranjih poslova, a preko njega svim
podreenim vlaistima u obliku okrunice od 21. januara 1942. godine Taj.(ni) broj
485-I-a-1942. U tom dopisu se kae: Saopuje vam se, da se grko-istonjaci (Srbi),
koji su preli na rimokatoliku vjeru smatraju Hrvatima, te se kao takvi imadu upisivati u slubenom postupku. O prednjem obavijestite podrune urede. Sasvim u
duhu i stilu shvaanja, da je katolicizam sinonim za hrvatstvo kako je to utvreno
i gotovo klerikalno kodificirano prije etiri decenija na zagrebakom I. Svehrvatskom
Euharistikom Kongresu, kad je utvren i klerikalni program za itavo X X . stoljee.
Da bi se t a j cilj postigao i da bi se provela denacionalizacija i onih Srba, koji budu
prelazili u muslimansku vjeru, to je isto ministarstvo, dopunilo svoju prvu okrunicu,
10. II. 1942., pod brojem: Taj.(ni) 830-I-a-1942. Raspisom za sve podreene ylasti
u kome stoji: Ovdanja Okrunica od 20. sijenja 1942. Taj.(ni) broj 485-I-a-1942.
posve naravno odnosi se i na grko-istonjake (Srbe), koji preu na muslimansku
vjeru tako, da i te treba u slubenom postupku upisivati kao Hrvate. 42
Kao to je nadbiskup Stepinac objavio vladinu rasnofaistiku okrunicu o
pravoslavnim prelaznicima na katolicizam, bez ijedne rijei protesta protiv 9. toke,
koja govori o idovima, tako su to isto primili, shvatili i prema tome postupili i ostali
biskupi. U jednom aktu biskupa Akamovia, upuenog upnom uredu u Vukovaru
6. VIII. 1941. pod brojem 2088/41, odgovarajui na izvjesna pitanja kae, da toka 9.
govori o idovima dosta jasno i otvoreno, da im krtenje i vjerski prijelaz ne moe
i ne e nita koristiti za daljni postupak protiv idova. Prema tome nije potrebno da
biskupski Ordinarijat jo ita dalje poduzima. Poduzeto je mnogo toga izravno od
Ordinarijata i putem Predsjednitva biskupskih konferencija i rezultat svega toga jest
dananja okrunica, koja vam je poslana . . . Dravne vlasti pitanje idova rjeavaju
po rasnom principu, a ne vjerskom, prema tome tu se ne da vie nita intervenirati.
Sigurni smo da su identian stav zauzeli i ostali ordinarijati, gdje se to pitanje postavljalo. Naprosto stoga, to je to pitanje bilo sastavni dio ustakih, faistikih, nacistikih i klerofaistikih shvaanja.
U Ministarstvu pravosua i bogotovlja nalazio se kao visoki funkcioner
vjerskog odjeljenja fra Radoslav Glava, koji je opet bio u stalnoj vezi sa zagrebakom Kurijom kao i s ostalim episkopatom. Ovo Ministarstvo izdalo je jedan raspis
pod brojem 277, 10. septembra 1941., upuen svim ministarstvima, u kojoj ovaj proelnik odjela za bogotovlje, a po odluci ministra pravosua i bogotovlja saopuje
izvjesna objanjenja u vezi s vladinom okrunicom od 30. jula 1941. U ovoj. naime,
okrunici, kako se vidjelo, dane su detaljne upute tko moe biti primljen u katoliku crkvu i kakve dokumente treba da ima od upravnih vlasti kao i ustakih vlasti.
Kako se u pojedinim ministarstvima i drugdje grko-istonjaci otputaju, a dijelom i ostavljaju u dravnoj slubi, ako su inovnici, molimo da
42

u Vojvodini.

Iz a r h i v a P o k r a j i n s k e komisije za u t v r i v a n j e zloina okupatora i n j i h o v i h pomagaa

bi se od strane predsjednitva vlade skrenula panja pojedinim ministarstvima i dravnim ravnateljstvima da kod otputanja inovnika ili seljenja
grko-istonog puanstva obrate panju na tu okolnost da li je netko preao
na katolicizam preko propisanih uputa spomenute Okrunice ili uope dotini
grko-istonjaci nijesu htjeli prei ili im je uskraena dozvola za prijelaz. Prijelaz na katolicizam istina ne jami nikomu da ne moe biti maknut s mjesta,
ali ako se ostavljaju neki grko-istonjaci na poloaju, onda treba obratiti
panju i na vjerski prijelaz, ako inae sve drugo odgovara da dotina osoba
-moe ostati u dravnoj slubi ili inae na svojem mjestu. Oni koji su preli
na katolicizam treba da osjete da su dobili neku zatitu u pogledu otputanja
i iseljenja, dakako da sve drugo odgovara kod dotinih osoba i interesima
hrvatske dravne vlade. Ovo je potrebno uiniti, jer se deava esto puta da
mnogi budu otputeni iz dravne slube, preseljeni ili uope uklonjeni s
poloaja, iako su preli na katolicizam, dok su drugi ostavljeni na mjestu,
iako nijesu pokazali razumijevanja, za novonastale prilike u dravi, a nijesu
ni htjeli pristupiti u katoliku crkvu. 48
Nema sumnje, da je ovaj akt ponovo potaknuo ustake vlasti, da pitanje
masovnog katolienja Srba uzmu pred svoje oi. Treba znati, da je ministar ustakog
pravosua lan K. A. i famatiki izvodilac rjeavanja srpskog pitanja pomou katolienja. Njemu uz bok stoji fra Radoslav Glava, tipini primjer klerofaista, koji se
ne sustee ni od kakvih sredstava, da bi pomou njih postigao svoj cilj. Nema sumnje
da od ove dvojice potjee akt njihova ministarstva od 11. XI. 1941. broj 83490/41
kojim se saopuje svim podreenim vlastima, kojima se pozivaju njihovi slubenici,
da dostave slubene dokumente, da su preli na rimokatolicizam. odnosno grko-katolicizam, muslimansku ili evangeliku vjeroispovijest i da su upisani u matice tih
vjera. 4 4
Koliko je ustaka vlast uestvovala pri akciji prekrtavanja i kroatiziranja
Srba, pored ostalih ve poznatih dokumenata, pokazuje dokumentacija, koju je ostavilo zloglasno ustako Dravno ravnateljstvo za ponovu, koje je osnovalo i svoj zasebni
vjerski odsjek. U nadlenost toga odsjeka spadali su svi po-slovi, koji se odnose na
sva pitanja prelaenja iz grko-istone vjere na katoliku, muslimansku i evangeliku . . .
Proelnikom toga odsjeka bio je od poglavnika imenovan f r a Dionizije Juriev, koji je velikom spretnou izvodio mnogobrojne poslove na moralnu i materijalnu tetu prelaznika. T a j Vjerski odsjek je sve do novembra 1941. bio jedini vrhovni rukovodilac na poslu katolienja i u uskoj vezi s duhovnom vlau.
Tako, na primjer, ova ustanova alje svoje misionare na teren, sa zadatkom, da priprave Srbe za prijelaz na katolicizam. Tima misionarima su imale opine
da isplauju putne trokove kao i honorar od 100 kuna dnevno (1941.). Zanimljivo
je, da se iz tih akata toga nadletva jasno vidi, koliko se urilo sa poukom, jer nije
bilo dovoljno potrebnih sveenika-misionara. Tako se u jednom aktu, tipuenom
opinskom poglavarstvu u Stazi saopuje, da Vjerski odsjek Ravnateljstva za ponovu oskudijeva u misionarima, pa im se dvojica misionara mogu pozajmiti samo do
slijedee nedjelje.
43
44

I d e m ; Povezanost j e d n o g d i j e l a katolikog klera s faistima. Politika 26. I. 1946.

D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u 107 113. Sve je to, dakako bilo u stilu k a n o n a 1.351!

Stoga Vas se upozorava, da sav rad oko pouke i prijelaza svre do slijedee nedjelje, tako da u slijedeu nedjelju bude ve itava opina katolika. To je u suglasnosti i sa g. Kotarskim (sreskim), koji isto tako eli, da
se sve zavri prije velike sveanosti od 11. XI. 1941. Odmah iza 2. XI. tamonji 00. Misionari obeani su na drugo mjesto. Od Vas skorih dana
oekujemo iscrpivi izvjetaj o svemu radu oko prijelaza, sa naznakom koliko ih je prelo i koja sela?
U nareenjima Opinskom povjerenitvu u Crkvenom Boku (22. X. 1941.)
ovaj vjerski odsjek nareuje, da se pravoslavna crkva u Crkvenom Boku o d m a h
prema planu opine pone preureivati za rimokatoliku. Dakle, u istom aktu. kojim
se alje misionar nareuje se pretvaranje pravoslavne u katoliku crkvu. Znai, ustake su vlasti bile tako uvjerene, da e misionarenje sigurno uspjeti da su unaprijed
otele pravoslavnu crkvu i predale je akovakom biskupu, jo prije nego je izvreno
prekrtavanje!
Iz akata se saznaje, da su na tom sektoru radili kao misionari f r a Dionisije
Lasi, f r a Bonifacije Perovi i f r a Tomai. Na drugom sektoru radili su zajedno, kao
misionari, jezuiti. Zanimljiva je konstatacija fra Jurieva, da je Vjerski odsjek
Ravnateljstva za ponovu radio po nareenju najvie vlasti (t. j. samog poglavnika),
i da stoji u uskoj vezi i sa duhovnom vlau. Iz akta od 23. X. 1941. izlazi da
ovaj Vjerski odsjek treba mnogo sveenika za misionarenje, ali treba znati, gdje tko
radi, da moe raspolagati s njima i slati ih gdje mi znamo i razvidimo da je najpotrebnije.<r45
Proelnik i predstojnik Vjerskog odsjeka imao je izvjesnih neprilika sa samim Dravnim ravnateljstvom za ponovu, koje nije dovoljno spremno izlazilo ususret
njegovim prijedlozima. Poslije dva mjeseca rada toga Odsjeka, fra Dionizije Juriev
uputio je akt samom Predsjednitvu vlade, da ga o svemu obavijesti. O v a j izvjetaj
uveliko osvjetljava suradnju svih elemenata vlasti na djelu prekrtavanja Srba.
Zasada radimo intenzivno na r>odru;u ovih Velik'h i n a : Baranja.
Posavje-Livac-Zapolje, Sana-Luka, Gora, Bilo Gora i Prigorje.
Dostavljanjem dekreta osnutka Vjerskog Odsjeka otposlali smo posebnu
okrunicu na sve prvomolbene vlasti, koju dostavljamo tom Visokom Naslovu. Proirenjem rada oko prelaznika uskrsavaju iedan za drugim mnogi
problemi u koje e trebati dublje zai i vlau tog Visokog Naslova, rijeiti
ih. 'U prvom redu dolazi veliki i teki problem postavljanja upnika u neolitskim upama. Rimokatolikih upa e se morati osnovati mnogo za
skoro jedan milijun obraenika, koliko predviamo da e ih hiti, bude li se
stvar odvijala kao do sada. a to nije u stanju nikako da pokrije svjetotmi
kler. Daleko satn od pomisli, da bi se pod ikakvim uslovima dozvolilo strancima, imenino Slovencima doi na takve upe, jer bi to po naem miljeni u
bio teki udarac za nacionalnu hrvatsku misao u tim upama. Ne bi ostajalo
drugo, ve da se upa podijeli redovnicima, meu kojima u prvom redu,
valjda i jedino dolaze u obzir franjevci.
Znajui to to znai uzeti na sebe duhovni odgoi i pastvu, kao i teret
jedne ovakve upe prvih godina opstanka, sigurno ne e htjeti franjevci privremeno uzimati ovakve upe; biskupske vlasti opet ne e htjeti trajno ustu4u

Idem.

piti, pa bi tu trebalo unaprijed kakvom sugestijom sa strane tog Visokog Naslova izbjei koliziju. Mi smo skromno predloili (Nadbiskupskom Duhovnom
Stolu, kako se iz priloenog prijepisa razabire jedan urni sastanak Nadb.
Duh. Stola s franjevakim provincijalnim starjeinama.
Drugi problem, koji t a j Visoki Naslov molimo da to prije rijei, jest
pitanje crkvenog ruha i sv. posua za rimokatolike obrede. Odijela i posue bive grkoistone liturgije dijelom su raznesena, a dijelom za katoliki
obred neupotrebljiva, a ipak to treba od nekud priskrbiti za nove upe. O
tome molim donijeti potrebnu urnu odluku, jer na Vjerski Odsjek, koji
trajno prima upitnice iz raznih strana u tom pravcu, ne zna to da odgovori.
Konano i trei vaan problem jest pitanje upnikih kua i stanova. Smatram potrebnim, da bi se u tom donijela potrebna odluka, kojom bi eventualno prele bive parohijske kue u posjed rimokatolikih upa. Znajui da
je iz tih kua redovito sve razneseno osim, nepokretnina trebalo In i na to
misliti.
Moe li to rjeitije govoriti, koliko su dravne vlasti ovdje nastojale, da se
pitanje katolienja Srba sprovede n a j svrsishodni je, najbre i bez naroitih potresa
Tu im je vodstvo katolike crkve u N D H bilo najutjecajniji i najvjetiji suradnik i
pomaga. Dakako, s metodama koje se koji put nisu podudarale s onima ustaa i
ustakih vlasti, ali su sigurno ile zajednikom cilju.
ef Vjerskog odsjeka takoer je lino i na terenu pokazao koliko on umije
da dirigira prekrtavanjem pravoslavaca. Ima jedan niz svjedoka, koji znaju za f r a
Jurieve metode. U Stazi, za koju se toliko brinuo u spomenutim aktima, fra Juriev
je medu ostalim rekao:
U ovoj zemlji ne moe vie da ivi nitko osim Hrvata, jer ovo je
zemlja Hrvatska, a tko se ne e pokrstiti, mi znademo kud emo s njim. Ja
sam u ovim gore krajevima davao oistiti od pileta sve do starca, a, ako
bude potreba, uinit u i ovdje, jer danas nije grehota ubiti ni malo dijete
od 7 godina, a koje smeta naem ustakom poretku. Mi danas treba da budemo svi Hrvati i da se proirimo, a kad se proirimo i ojaamo, ako nam
bude potrebno, jo emo da oduzmemo od drugih. Nemojte misliti to sam
ja u sveenikoj odori, ali da znadete da ja, kada je potrebno uzmem strojnicu u svoje ruke i tamanim sve do kolijevke, sve ono to je protiv ustake
drave i vlasti. Za njega svjedoci kau da je mijenjao odjeu i oblaei se
u ustaku uniformu, stalno opasan pitoljem. 47 Ovaj isti prozelita, proelnik i predstojnik Vjerskog odsjeka Dravnog ravnateljstva za ponovu nije samo prijetio i ostao na rijeima. On je doista, u svojoj besrprimjernoj mrnji na borce iz narodnooslobodilakog pokreta s pukom u ruci prednjaio krvolonim ustaama. I hvatajui se maa od njega je i poginuo septembra
1943. O tome sugestivno govori poglavnikovo odlikovanje, kojim je sve reeno poslije
njegove smrti o njegovom sveenikom djelovanju za NDH. Poglavnik ga je odlikovao malom srebrnom kolajnom Dr. Ante Pavelia za hrabrost, i to za hrabro
48
47

Iz Arhiva Zemaljske Komisije za utvrivanje zloina. Zagreb. (Vj. Od. Br. 26847-41).
Dokumenti o protunarnom radu, 59.

dranje u borbama protiv pobunjenika kod sela Putiga (jugoist. od Sinja) od 11. do
17. rujna 1943., kada je junaki poginuo. 48
Jo izraziti je i ustaki je o Jurievu, poslije smrti, govori obavijest, koju je
izdalo tom prilikom samo upanstvo pri poglavniku (neka vrsta maralata dvora).
Satnik Dionizije Juriev istaknuo se osobito svojom velikom portvovnou i ljubavlju u radu oko uspostavljanja N D H na podruju Dalmacije, a kasnije u radu oko
izgradnje ustakih postrojbi. Od poetka uspostave N D H vrio je Dionizije Juriev
slubu kapelana Poglavnikova dvora, a po osnutku Ustakog djeakog zavoda i
slubu katehete i uitelja tjelovjebe kod malih Poglavnikovih pitomaca. Ustaa Dionizije Juriev s nama je. 49
Zanimljivo je, da upanstvo ne spominje ni rijei o f r a Dionizijevu proelnikovanju u Vjerskom odsjeku, kao ni o njegovu misionarenju, ali ni o> njegovoj
chronique scandaleuse, zacijelo drei se one stare: de mortuis nihil nisi bene. Ali,
bez obzira na to, o njemu e progovoriti u X X . poglavlju ove knjige jedna asna
sestra, kad bude govorila o milosrdnosti svojih drugarica ustaica. A ovakav prozelita umnaao je ovinjak nadbiskupa Stepinca i kroz Vjerski odsjek, lino kao misionar
i kao ubojiti kriar, maem i kriem.
Kad je nasilno i takozvano mirno katolienje uzelo s jeseni 1941. ogromne
razmjere, sastao se u Zagrebu ustaki episkopat, da o tome kao i o drugim aktuelnim
pitanjima raspravi na plenarnoj konferenciji episkopata. 17. novembra 1941. donijete su rezolucije, koje je zagrebaki nadbiskup Stepinac kao predsjednik biskupskih
konferencija pod br. K. 235/41 uputio svima rimokatolikim i grko-katolikim upnim
uredima s nareenjem, da ih se striktno dre. Ove rezolucije, na koje se toliko
pozivaju dotini biskupi, kao na dokumenat, koji ih pravda, da su u poslu katolienja
postupali najkanonskije, donosimo u cijelosti.
1. Smatra se dogmatskim naelom, da rjeidba svih pitanja koia se tiu
crkvenog prijelaza grko-istonjaka na katoliku vjeru, spada iskljuivo na
kompetenciju Katolike crkvene hijerarhije, koja je jedina ovlatena po boanskom pravu i po kanonskim odredama izdavati za te crkvene prijelaze direktive i propisivati im odredbe tako da je i mimo crkvenog auktoriteta iskljuena svaka akcija u tom pogledu.
2. Radi toga nitko osim Katolike crkvene hijerarhije nema prava postavljati misionare, koji bi imali provoditi konversije grko-istonjaka na
katoliku vjeru. Svaki takav misionar mora dobiti misiju i jurisdikciju za
svoj duhovni rad od mjesnog ordinarija. Prema tome je protudogmatski i
protukanonski, da bez mjesnog ordinarijata biskupa dobivaju misionari
-misiju od opinskog povjerenika, biljenika ili naelnika (oblastnika), od
ustakih dunosnika, od Vjerskog Odsjeka Dravnog Ravnateljstva za ponovu ili koje druge svjetovne oblasti.
3. Svaki takav misionar mora biti u svome radu ovisan samo od mjesnog ordinarija ili direktno ili indirektno preko mjesnog upnika.
4. Crkva katolika moe priznati valjanim samo one prijelaze, koji su
se obavili ili e se obaviti prema tim dogmatskim naelima.
5. Svjetovna oblast ne moe ponitavati one prijelaze koji su crkveno
provoeni ne samo prema crkvenim, nego i prema graanskim propisima.
48
49

Dokumenti o protunarodnom radu, 228.

Dokumenti o -rotunarodnom radu. 231.

6. Hrvatski katoliki episkopat izabire radi toga iz svoje sredine odbor

trojice, u koji ulaze Predsjednik Biskupskih konferencija, biskup senjski Msgr.
dr. Viktor Buri i apostolski administrator krievake biskupije dr. Janko
imrak. T a j e odbor raspravljati i rjeavati sva pitanja, koja dolaze u obzir
gledom na konversije grko-istonjaka na katoliku vjeru. On e raditi u dogovoru s gospodinom ministrom pravosua i bogotovlja, to se tie graanskih odredaba o prijelazima.
7. Kao radni izvrni odbor za pitanje konversije grko-istonjaka na katoliku vjeru izabrao je hrvatski katoliki episkopat: dr. Franju Hermanna,
profesora na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu, dr. Augustina Juretia,
konzultora Biskupskih konferencija, dr. Janka Kalaja, profesora katehetu na
srednjim kolama i nastavnika za glagoljicu na Bogoslovnom fakultetu, Nikolu Boria, ravnatelja kancelarije zagrebake nadbiskupije i dr. Krunoslava
Draganovia, profesora na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu koji e odbor
rjeavati i sve poslove oko pitanja konversije grko-istonjaka na katoliku
vjeru pod nadzorom odbora biskupa za konversije u smislu ovih rezolucija.
J8. U katoliku crkvu mogu se primiti samo oni, koji bez svake sile
potpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katolike vjere i koji su u cijelosti udovoljili crkvenim propisima.
9. to se tie obreda prelaznika, to hrvatski katoliki episkopat u cijelosti usvaja odredbu Svete Kongregacije za Istonu Crkvu od 17. srpnja 1941.
Prot. N. 2116 koja je upravljena predsjedniku Biskupskih konferencija a
koja u hrvatskom prijevodu glasi: Sveta Kongregacija za Istonu Crkvu
svraa pozornost Vae Preuzvienosti da rimokatoliki upnici u Hrvatskoj
budu potaknuti od svojih preuzvienih biskupa, (nadpastira) da u sluaju
prijelaza nesjedinjenih (otpadnika) ne sprijee njihovo prirodno vraanje na
istoni obred kad se radi o onima, koji su prije bili lanovi katolike (zajednice) istonog obreda, ali su pod prijetnjama i pritiskom pravoslavnih
(ortodoksnih) odstupili od katolike vjere. Ako Vaa Preuzvienost predoi
tu potrebu asnoj brai biskupima u Hrvatskoj, stei e ponovnu zaslugu tim
svojim dragocjenim doprinosom za pravilan razvoj katolicizma gdje postoje
tolike nade za obraenje nesjedinjenih. Koristei se rado ovom prilikom, ponavljam osjeaje svog potovanja i biljeim se Vaoj Preuzvienosti odani
kardinal Eugenije Tisserant, v. r. tajnik; Ant. Ar.ata, nadbiskup Sarda, v. r.
Assessor.
Isto tako u cijelosti prihvaa hrvatski katoliki episkopat odredbu Svete
Apostolske Stolice od 18. listopada 1941. koja glasi:
Gdjegod ve postoje organizirane grko-katolike upe (upe grko-katolikog obreda), neka se upute nesiedinjeni. koji se ele obratiti, na iste upe.
Ipak u pretpostavci, ako isti odijeljeni nesjedinjeni ne e ili ne mogu odrati
svoj istoni obred, neka im se dade sloboda prihvatiti latinski obred.
Te dvije odredbe prihvaa hrvatski katoliki episkopat to vie. to se
one u glavnim crtama podudaraju s odredbom okrunice vlada N D H od
30. srpnja broj 46448-41 u prvoj toki s time:
a) da se pod grko-katolikim upama imaiu smatrati ne samo sjedita
upa nego i cijeli teritorij upa, kako su one po kanonskim crkvenim i dravnim propisima od nekada ograniene, dakle ne samo matica upa, nego i
sve filijale.
b) da se crkveno propisno provedeni prijelazi u katoliku crkvu na grkokatolikom obredu ne ponitavaju, jer se to kosi sa kanonskim obredima
i jer su osim toga kod prijelaza izvreni svi graanski propisi.
c) da se svi nesporazumi u tom pogledu iznesu pred Odbor episkopata
o prijelazima koji e ih rijeiti.

d) da se zabrani mjesnim oblastima u tom pogledu svaka agitacija. U

duhovni rad crkve neka se ne mijea niti jedna svjetovna organizacija, jer
to moe dobroj stvari samo koditi.
10. Odbor hrvatskog katolikog episkopata za konversije organizirat e
teajeve za one sveenike koji obavljaju prijelaze grko-istonjaka na katoliku vjeru. U tim teajevima dobit e teoretske i praktike upute za svoj rad.
11. Neka se za konversije stvori medu grko-istonim iteljima psihologijski temelj.. U tu svrhu neka im se ne samo zajame nego i dadu sva graanska prava i osobito pravo osobne slobode i pravo vlasnitva. Neka se najstroe i ponovo zabrani svaki protuzakoniti postupak protiv osobne slobode
i svojine grko-istonjaka, a neka se izriu nad njima kazne kao i nad drugim
graanima samo nakon provedenog sudbenog postupka. U prvom redu neka
se najstroe zabrani svaka privatna akcija za ruenje grko-istonih crkvi i
kapela i otuivanje njihova vlasnitva.
Ovaj tekst rezolucije hrvatskog katolikog episkopata alje se svima
rimo- i grko-katolikim uredima s time, da se striktno dre u pitanju prijelaza grko-istonjaka u katoliku crkvu. Dr. Alojzije Stepinac, predsjednik
Biskupskih konferencija. 50
Sama primjena takozvanih crkvenih propisa pri primanju prelaznika u katoliku crkvu u N D H bila je u strahovitoj suprotnosti ne samo prije ove novembarske
rezolucije Konferencije ustakog episkopata, nego i poslije. Stoga ne moe biti govora
ni o striktnom dranju povodom prijelaza grko-istonjaka u katoliku crkvu. Ogroman broj primjera govori o tome, da svi oni, koji su prelazili, tada ve desetine
i desetine hiljada, nisu preli svojom slobodnom voljom i iz unutranjeg uvjerenja
o istinitosti katolike vjere, nego uslijed straha i terora, vrenoga ne samo izvan
kruga katolienja, nego je nasilje bilo upotrebljeno kao sredstvo da se to katolienje i izvede. Kakve je podatke prikupio Radni izvrni odbor za pitanja konversije
grko-istonjaka na katoliku vjera, nije nam poznato. Ali je sigurno, da podaci koje
emo mi samo 'sumarno dati, kazuju da taj odbor ili nije vrio svoje dunosti ili je
bio ustanova da se obmane prostota. I dalje su se mjesne vlasti u tom pogledu
u.pl i tal e u posao katolienja, kako je to pokazao i akt ministarstva pravosua' i bogotovlja, razaslat svim podrunim vlastima, u trenutku samog zasjedanja episkopata.
Da li je Odbor hrvatskog katolikog episkopata za konversije organizirao teajeve,
nije nam .poznato. Ako ih je organizirao, onda e ustaki asistenti, koji naoruani
uestvuju pri masovnim katolienjima, biti najistrahovitiji demanti teorijskih i praktikih uputa, koje su ti misionari primili u tom kursu za masovna katolienja.
Kakva je psiholoka osnova bila stvorena za konversije pokazat e samo nekoliko
primjera iz raznih krajeva i raznih dijeceza. to je najstranije, vidjet e se, da pri
tom poslu katolienja i agitaciji za katolienje ne e usfaliti ni predstavnici samih
biskupskih konferencija u Zagrebu. O svemu tome uvjerljivo je pisao, zacijelo samom nadbiskupu Stepincu, prije same konferencije, starac biskup fra Alojzije Mii,
koji upozorava, kako takvi prelaznici ne stiu nikakva graanska prava, jer ih ustae,
edni srpske krvi hvataju i hapse u samim crkvama poslije njihova prijelaza na
rimiokatolicizam.51
50

Iz arhiva Provincijalne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa

u Vojvodini.
51

Vidi nie.

Najizrazitiji komentar, analiza i kritika ove rezolucije episkopata, koji je

uveliko usvojio znatan dio elja i nareenja ustake vlade, izraenih u njenoj Odredbi od 30. jula iste godine, nalazi se u samoj primjeni, praksi i djelu, na kome surauju toliki vii i nii crkveni funkcioneri, zajedno s ustakim vlastima. Jasno je, da je
visoki katoliki kler vodio i te kako rauna o eljama i intencijama ustake vlade,
samo je elio da metode prisilnog katolienja zaodjene u ljepe forme, u izraze, koji
bi se pred stranom javnou, koja je uveliko osjetljiva na atake, koji se organiziraju
protiv slobode savjesti, mogli da brane i pravdaju, da su posve neduni, da je uinjeno
samo ono, to se od njega trailo po slobodnoj volji i uvjerenju prelaznika. Pogotovo,
kad je time mnogima prelaenje na katolicizam spasilo ivote. Hipokritsko prenemaganje ovim argumentacijama humanosti najspontanije je odao sam nadbiskup
Stepinac u jednom trenutku zaboravljivosti i nesnalaenja u pozi, koju ipak stalno
nije mogao da sauva, a da se ne bi vidjelo, ta se iza n j e u stvari krije. Bilo je to
jo daleko prije biskupske konferencije, odrane mjeseca novembra. Naime, na sve se
strane ljeti 1941. slualo o masovnom prelaenju pravoslavnih na rimokatolicizam.
Kad je nadbiskup Stepinac bio upitan od ustakih novinara, kako gleda na prijelaze
s drugih vjera na katoliku, odgovorio je: Kao i prije! Katolika crkva ima svoje
norme, od kojih ne odstupa nikada. Mi nismo lovci za vjernicima kao stanovite crkve.
Gdje nema uvjerenja, bolje, da nam ne dolaze, ali isto tako ne odbijamo nikoga, tko
nam iskreno dolazi i trai istinu.5"
Koliko je ova nadbiskupova izjava bila u suglasnosti s obinom graanskom
iskrenou i prosjenim shvaanjem istine, pokazat e prikaz na koji se sve nain
prelazilo u katolicizam, s kakvim uvjerenjem, s kakvom iskrenou se traila istina,
i s kakvim zadovoljenjem kanona o pripremama za prijelaz. Da se vidi kako se i
meu klerikalcima ovaj masovni problem prelaenja na katolicizam smatrao, kako se
ova ustako-klerikalna pastorizacija slagala s principima kanona 1351., pokazao je u
trenutku jedne izuzetne iskrenosti pisac Katolikog tjednika dr. Ins, (u stvari pseudonim za dr. edomila ekadu, kanonika Vrhbosanskog kaptola).
Ve mjeseca oktobra, mogao je dr. ekada da kae, da ima na tisue, na
desetke tisua novih katolika oko nas. Znai, da je gorljiva revnost fra Dioniza Jurieva. koji je raunao na milion prelaznika, imala osobite uspjehe s kojima se ponose
klerikalci u Bosni, a s njima i dr. ekada.
Kako su doli? Znamo. Svakako, Crkva ih na to nije prisilila; mi ih
nijesmo ni dovukli ni dotjerali; ni molili, ni gonili. Trae prijelaz; izjavljuju,
da to ine iz uvjerenja; ue kranski nauk: daju i potpisuju garancije;
Crkva ih ne moe odbiti. I ne e. Sa katolikog stanovita to je za takve
due, uine li samo t a j korak iskreno, velika milost. . . Mnogi su se pokrstili
ili postali katolicima. Pojedinci, ali i obitelji. Svi od njih nemaju moda
dobre volje. Za mnoge je to formalnost ili raun . . . Ni najbolji izmeu tih
ljudi nijesu dobili takve vjerske pouke ni takova katolikog odgoja, da im
vie ne treba duhovne pomoi. I gdje je pouka tih katakumena ili obraenika
dobro organizirana a malo gdje je dobro organizirana, to bi bila u prvom
redu zadaa ljudi iz K. A., ona je ipak forsirana, sve ide na brzu ruku.
Sami obraenici trae i mole znamo zato da se sve to to prije svri...
52

Katoliki tjednik 3. VIII. 1941.

Konstatiravi, da su ti obraenici veoma slabo poueni, dr. Ins = ekada,

daje savjete kako treba uz njih ostati, pribliavati im se i uvrivati ih u istinama
katolike vjere.
Apostoli nijesu andari, a jo manje teroristi. . . Njima se na zgodan
nain pribliimo! . . . Neka vide, da ih ne preziremo; da ih smatramo jednakopravnom braom u vjeri, makar oni i bili druge krvi i druge narodnosti! . . .
Izdaleka na taktiki nain nadzirimo njihov vjerski ivot i brinimo se, da
iskra vjere u njima ne ugasi. . . Bez izrugivanja njihovim dojueranjim svetinjama. Bez grubog i fanatinog zelotizma. . . Pozitivno ne polemiki. I
s puno obzira prema njihovu nacionalno-politikom uvjerenju. 5 3
Ovaj isti dr. Ins = ekada jo prije dva mjeseca, dakle mjeseca augusta
1941., piui o obraenicima, u istom listu, uzeo je za moto lanka tekst kanona 1351.,
koji kae, da se ne smije nitko siliti da protiv volje prigrli katoliku vjeru! U dogmatskom i praktinom razmatranju toga pitanja u vezi s prijelazima u NDH. dr.
Ins je nagovijestio, da e biti ljudi, dakako nesklonih katolikoj crkvi, koji e t a j
sadanji vjersko-politiki poloaj pripisivati prozelitikim namjerama Crkve i svoditi
na njezinu inicijativu.
Rim hoe, da silom, da ognjem i maem katolii. Kao toliko puta
kau oni kroz povijest. Tko tako govori, ini nam nepravdu. Najpozvaniji
crkveni faktori u Hrvatskoj s pravom su se od takvih insinuacija ogradili...
(Jer) silovito misionarenje imalo bi za direktnu posljedicu jo goru napetost
medu konfesijama i izazvalo bi krvave i brutalne vjerske obraune; danas
moda na raun drugih, sutra na na raun. Nigdje na svijetu ljudi nijesu
toliko osjetljivi na nasilje kao na vjerskom polju, i uope na polju savjesti.
Nigdje nije reakcija tako duboka i tako strastvena. Nasilan vjerski prozelitizam smrt je graanskoga mira; to je revolucija u permanenciji. Revolucija, koja, na koncu konca, najvie kodi samoj vjeri; njezinu produbljivanju
i intezivnosti . . . Katoliki kler toliko je teoloki kolovan i toliko ponosan
na boanstvenost i dostojanstvo vjerske istine, koju nosi i navjeuje svijetu,
da nikad ne e ozbilnjo pomisliti na metode vjerskog nasilja. Potivanje tueg
vjerskog uvjerenja i prave slobode savjesti naa je ljudska, vjernika i sveenika dunost. Nikad to za nas ne e biti mehaniko i masovno matpuli53

Posao svjetovnjakih apostola. (Duhovna pomo obraenicima).

Katoliki tjednik 12.

X. 1941.
Zacijelo je dr. Ins proitao u ovom istom Katolikom tjedniku u broju 26. biljeku:
Prijelaz na rimokatoliku vjeru u Bosni. Stanovnici hrvatske krajine prije su bili katolici iz
koje je oigledno mogao da uoi kojim se motivom agitira za prijelaz u katolicizam u ustakoj tampi,
emu i Katoliki tjednik daje mjesta da kroz kratko vrijeme opet pie sasvim hipokritski o kanonu
1351, koji govori o nainu i uslovima potrebnim za pravovaljani prijelaz. Ta vijest kae:
Povodom prijelaza s grko-istone vjere na katoliku, Stoerstvo za Bosansku Hrvatsku
izdalo je jedno objanjenje u tom pravcu. itelji grko-istone vjere mogu slobodno prelaziti na
katoliku vjeru i tim prelazom postaju ravnopravni graani KDH.
Stanovnici
Hrvatske
Krajine
prije su bili rimokatolike vjere, ali vjetom agitacijom nametnuto im je pravoslavlje. Taj rad nastavljen je pod srpskom hegemonijom u bivoj Jugoslaviji. Likvidacijom Jugoslavije mnogi su pripadnici grko-istone vjeroispovijesti slobodno izjavili, da ele prei na staru vjeru. U svom objanjenju Stoerstvo je izriito istaknulo, da su osobe, koje su se ogrijeile o interese hrvatskog naroda,
po naelima odgovorne za svoja nedjela, bez obzira to su prele na. rimokatoliku vjeru.
Velik broj pobijenih Srba, koji su preli na rimokatolicizam, pokazao je koliko je i 11.
toka Biskupske rezolucije Biskupskih konferenci ja u Zagrebu imala slabi efekat kod ustakih vlasti,
poto su svi imuni Srbi morali rtvovati i ivote i imanja za nezasitnost Dravnog ravnateljstva
za ponovu, bez obzira to su preli na katolicizam.

ran je s brojkama i uzurpacija onoga, to nije nae, ili onih, koji srcem ili
voljom nijesu nai. I nikad mi nikoga tko prihvati katoliku vjeru, ne emo
siliti da promijeni svoju narodnost! Mi nismo lovci za vjernicima. A jo
smo manje nacionalnopolitiki kortei pod vjerskim parolama!54
Stvarnosti, koje su ve izloene u vezi sa dokumentima, koje je ostavio iza
sebe ustaki reim i njegovi nosioci, pokazuju, koliko je pis&c ovog lanka dr. Ins
bio ili neobavijeten, u to jedva moemo da vjerujemo, ili je bio toliki hipokrita,
da je oigledna vjerska i nacionalna nasilja predstavljao kao najidealnije isticanje
ideja, koje ako druga strana primi svojom vlastitom voljom, moe da prede u katolicizam. U isto vrijeme, kad vlada izdaje nareenja, da se svi Srbi prelaznici zavode
u slubene knjige kao Hrvati, dr. Ins tvrdi, da se nitko tko prihvati katoliku vjeru,
ne e siliti da promijeni svoju narodnost. I to onda kad Hrvatski narod, s kojim je
Katoliki tjednik u punoj klerofaistikoj suradnji, otvoreno i bez stida poruuje
svima i svakome: U Hrvatskoj ne moe biti Srba ni pravoslavlja, a Hrvati c se
pobrinuti, da se to to prije ispuni!55
Da se vidi kako ovaj apologeta istoga i idealnoga misionarenja, zalaui se
za istou kanona 1351. i odbijajui svaku pomisao, da bi se mogla vriti kakva zloupotreba ili nasilje, stoji daleko od istine, treba da zagledamo samo u dva dokumenta
iz toga vremena, koji upravo govore o nasiljima na savjest i vjersku slobodu, koja
su vrile ne samo ustake vlasti, nego i predstavnici katolike crkve. Krajem jula
1941. uputio je mitropolit Josif u Beogradu ve poznatu promemoriju generalu okupirane Srbije von Schrederu, kojoj je dodao jedan naroiti spis, u kome se nalaze
prikupljeni podaci o nedjelima hrvatske* vlasti prema pravoslavnom sveenstvu i
narodu. Pod brojem 34 nalazi se, meu ostalim i ovo:
Od samog poetka ustake vlasti poele su da terorom prevode u katolicizam mnoge pravoslavne Srbe. Zna se za intimnu vezu koja postoji izmeu
katolike crkve i ustake vlasti, to svedoi fakat da meu stoernicima ustake vlasti ima i prilian broj katolikih sveenika. Ponuda za .katolienje
uinjena je najpre dravnim inovnicima pravoslavne vjere. Svi su oni dobili formulare u kojima su trebali da odgovore na postavljena pitanja odnosno proveravanja. Skrenuta im je panja da u dravnoj slubi mogu ostati
samo oni koji prime katoliku vjeru. I ne samo to. Liavajui srpski narod
njegovog svetenstva katolika crkva nasilnim merama nagoni pravoslavne
na vrenje katolikih obreda. Prema iskazu g. Janka Bjelogoria, paroha
krbavike parohije, eparhije gornjokarlovake, katoliki svetenici dolaze sa
naoruanim ustaama, zatvaraju pravoslavne crkve i oduzimaju crkvene matice poto prethodno opljakaju sve crkvene dragocenosti. Prota Atanasije
Bogi, sekretar Crkvenog suda pakrakog, svedoi, da su katoliki svetenici
12. juna uli u episkopski dvor u Pakracu i zauzeli kancelariju u njemu, a
sabornu crkvu zapeatili.. ,5G
Dok je u ovoj Prvoj Promemoriji mitropolita Josifa tek dodirnuto pitanje
katolienja pravoslavnih Srba u N D H na osnovu podataka iz prva tri mjeseca, te
54

Dr. Ins. Konverzije. Katoliki tjednik 1941., br. 32.

Hrvatski narod 30. VII. 1941.
58
Prilog Prvoj Promemoriji: Podaci o nedelima hrvatske vlasti prema sveenstvu i
narodu na teritoriji Hrvatske drave prema podacima dobivenim do 20. jula 1941.
* Mitropolit Josif nepravilno naziva ustaki teror hrvatskom vlau.
55

monstruozne tvorevine, tok dogaaja u drugoj polovini 1941., kad se ustaki reim
ustalio i bio potpuno zatien jednako od Hitlera kao i Mussolinija, dao je novi
strahoviti dokumentarni materijal, te je Sveti Arhijerejski sinod smatrao za svoju
neodlonu dunost, da i uz opasnost za sve lanove Sinoda, u zasebnoj, novoj promemoriji skicira pitanje prisilnog katolienja u NDH. Ova nova Promemorija Svetog Arhijerejskog sinoda, upuena je 15. januara 1942. njemakom vojnom guverneru u Srbiji. Ona je samo jedan dokumenat vie koji dopunja jednu jezivu stvarnost
i osnovne linije optubi iznijetih u prvoj promemoriji. Nema sumnje, nain katolienja u N D H predstavlja jedinstven primjer novovjekog oivljavanja srednjeg vijeka. Ono je jedno ogromno masovno ubijanje ljudskih savjesti, koje po svom zloinakom aspektu i metodi rada odgovara potpuno svim moguim zvjerstvima, kojima
se ustatvo posluilo pri ienju N D H od srpstva i pravoslavlja. Ovo katolienje bilo
je neposredna posljedica neuvenog terora, kojim su ustae pritisnuli cijelu NDH,
prvenstveno sve Srbe i pravoslavce, a onda i one Hrvate, koji su se stali zalagati za
narodnooslobodilaki pokret, koji je bio jednako protiv njemakog i talijanskog okupatora kao i njihovih plaenika ustaa. Teror ovih zvijeri najrjeitije je prikazan u
Prilogu ovoj drugoj promemoriji. U njemu graani muslimani iz Banja Luke, sa
puno ovjenosti i svijesti pravinosti, izraavaju svoja uasavanja i gaenja nad
zvjerstvima i nepravdama, poinjenim nad Srbima u Bosni i Hercegovini. Ti hrabri
potpisnici upuuju ovaj apel pobunjene savjesti dr. Daferu Kuleroviu, podpredsjedniku ustake vlade u Zagrebu i Hamdiji Belagiu. ministru prometa i javnih
radova, da sve to se radi protiv Srba ne bi se smjelo vriti ni nad najgorim neprijateljem i da u historiji svijeta nema za to predhodnih primjera. Ovi Hrvati muslimani optuuju u tom apelu i jedan dio katolikog sveenstva, koje je smatralo, da je
za nj doao as, da ga bez skrupula iskoriste. Propaganda za pokrtavanje uzela je
takvoga maha, da podsjea na pansku inkviziciju tvrde oevidci katolienja u
Bosni, nesumnjivo odani graani N D H pa i poglavniku Anti Paveliu. Ovaj apel
potpisali su ezdesetorica najuglednijih Muslimana iz Banja Luke i uputili ga 12.
novembra 1941. u Zagreb. Dakle, taman pred konferenciju biskupa u Zagrebu.
Jo od poetka uspostavljanja ove nae N D H gledamo mi Muslimani
sa najveom zabrinutou kako su neki ustae i drugi neodgovorni faktori
inili najgrublje greke, pa i zloine. Najelementarnija prava ovjeka gaena
su bez ikakvih skrupula. Sigurnost ivota i imetka, slohocla vjere i savjesti
prestali su da vae za veliki dio naroda ovih krajeva.
Ubijanje sveenika i prvaka bez suda i presuda, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama esto posve nevinih ljudi, ena i djece, gonjenje u masama
iz kue i iz postelje itavih porodica sa rokom od jednog do dva asa za
spremanje te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve, prisvajanje i pljakanje njihove imovine, te silen je na prelazak u katoliku vjeru, sve su to injenice koje su zaprepastile svakog istinskog ovjeka i koje su i na nas Muslimane ovih krajeva djelovale najneugodnije.
Mi nismo nikada ni oekivali, a kamo li eljeli ovakve metode rada i
upravljanja u naim krajevima. U naoj burnoj prolosti mi se nismo sluili
ovakvim sredstvima, i to ne samo to nam to brani Islam, nego i zato, to
smo vjerovali i to vjerujemo da ovakve metode rada dovode do ruenia
javnog mira u svakoj dravi i ugroavaju njezin opstanak. Mi smatramo da
se ovakva nasilja ne bi smjela vriti niti nad najgorim neprijateljem, jer ovo

to se kod nas radi, sumnjamo da bi mogli nai primjera u povijesti bilo

kojih naroda. Rezultati ovakve politike, ako se ovakvi postupci mogu uope
nazvati tim imenom, upravo su grozni, to je svaki ovjek mogao i oekivati. Vjerska snoljivost koja je bila na visini u Bosni i Hercegovini i pored
vjerske podvojenosti, srozala se. Uvrede i izazivanja naih katolika uzimala
su esto takvog maha prema nama Muslimanima, da nas sile na ozbiljna razmiljanja. Odnos izmeu ova dva dijela naega naroda na putu je d i se
posve pokvari. Rad hrvatskih nacionalista i na jednoj i na drugoj strani, koji
je iao za tim da dovede do bratstva oba dijela naroda i koji je bio urodio
dobrim rezultatom, na putu je da doivi potpuni slom.
Jedan dio katolikog sveenstva smatra da je doao njegov as i on ga
bez skrupula iskoriuje. Propaganda za katolicizam je uzela toliko maha da
podsjea na pansku inkviziciju. Pod njezinim pritiskom i uz toleriranje
javnih organa izvrena su pokatolienja hriana u masama. 1 tako oni kojima su dotle poricana svaka graanska vrijednost i svaka nacionalna srodnost, postali su graanski punopravni i nacionalni Hrvati, satno zato to su
primili katoliku vjeru. Ravnopravnost Islama esto pisanim slovima i mnogim izjavama i sa najrneg mjesta, dovodi se esto u pitanje u ivotu i u
praksi prelazak na Islam, koji mi nismo nikad propagirali i nije nikada
pruao onu zatitu kao prelazak na katoliku vjeru. Mnogi intelektualci su
takav pokuaj platili i ivotom kao to je to sluaj u Travniku. uju se esto
i pogrdne pjesme od strane nekih katolika, koji vrijeaju vjerske osjeaje
Muslimana i prorie im se ista sudbina kao hrianima.
Jedan dio ustake vojnice i to ne samo divlji nego i redovni izvrio
je teke ispade i napadaje ne samo prema hrianima nego i prema Muslimanima, pa je izazvao i u naim redovima zaprepaenje . . . Ustanak u
naim krajevima koji se sve vie iri posljedica je gore navedenih postupaka
i gri'jeaka. Ovaj ustanak nosi u sebi sve posljedice i grozote koje nose graanski r a t o v i . . . U daljnem toku svojih izlaganja ovi se potpisnici izjanjavaju o svim moguim nasiljima koja se vre od strane neodgovornih
ustakih elemenata i ukazuju na opasnosti koje su neizbjena posljedica takve
strahovlade. ale se na sve to se zbiva i tvrde da su komunisti iskoristili
nezadovoljstvo jednog velikog dijela naroda i stavili su se na elo ustanka.
Pri proganjanju komunista ini se nepravda nama Muslimanima. Ne emo
da tvrdimo da i meu nama Muslimanima u gradu nema koji komunista, ali
na raun ovih hapse se i p r o g a n j a j u i oni Muslimani, koji nisu bili nikada
komunisti, samo ako se izraze nepovoljno protivu nepravilnosti koje se deavaju . . . Mi znamo dosta primjera gdje su ustae pristupale klanju i ubijanju pod fesovima na glavi. To je bilo u Bosanskom Kovom gdje su etiri
kamiona ustaa doli pod fesom na glavi, udruili se sa muslimanskim oloem i izvrili klanje hriana u masama. Isto se desilo i u Bosanskoj Kostajnici kad je na isti nain i za jedan dan poklano 862 hriana. I u Kulen
Vakufu su isto tako uradili. Tu se istakao naroito Miroslav Matijevi iz
Vrtoa. Tu je poklano 950 hriana, to je dalo povoda za osvetu etnika od
6. r u j n a kada je popaljen Kulen Vakuf i gdje je glavom platilo 1350 muslimanskih ljudi, ena i djece. Mi znamo sluajeva g d j e su neki ustae katolici
udarali na hriane s povicima wUdri Mujo, dri Huso, ne daj tamo Meho
i slino. Mi znamo sluajeva g d j e se je aputalo hrianima kako ih mi ubijamo, mi Bali je da ih tako istrijebimo. Da smo htjeli trijebiti, ubijati i prevjeravati Srbe i druge, mi smo to mogli lake initi prije nekoliko stotina
godina kada smo imali vie vlasti nego danas i kada se mogao takav postupak lake pravdati nego danas. Izazvavi tako teak sukob izmeu nas Muslimana i hriana pozvani smo mi kao vojnici, da t a j ustanak uguimo i
da tako ubijamo Srbe i oni nas pa da se tako meusobno satiremo i istre-

bljujemo neznajui kada e to prestati ni kakvim e posl jedicama u r o d i t i . . .

Zatita je naeg- svijeta po selima posve nedovoljna, osobito u onim krajevima pod talijanskom okupacijom. Tamo talijanska vojska mirno promatra
kako gore muslimanska sela kao to je to bilo ovih dana po selima Kljukog,
Petrovakog i Sanskog kotara, gdje im i naa vojska ne prua pomo. I to
je najgore, vinovnici ovih nereda se povlae u pozadinu, paradiraju uniformama, zabavljeni dobrim dijelom oko pljake srpske i idovske imovine. To
najbolje vidimo mi ovdje u Banjoj Luci, gdje su imovinom iseljenih i izbjeglih Srba i idova napravljeni izvori pljake i bogaenja za pojedince,
njihove obitelji i prijatelje.
Okarakteriziravi raznovrsne koruptivne postupke ne samo obinih ustaa
nego i njihovih viih funkcionera, potpisani se pri kraju obraaju na svoje
ministre kao nae predstavnike u vladi N D H i kao prve savjetnike poglavnikove s molbom, da o ovom svemu izvjestite poglavnika i uloite sav svoj
upliv u ovo ozbiljno doba koje preivljujemo da se ovome stranome stanju
uini to prije kraj. Mi se ovim prikljuujemo svakoj akciji naoj (tj. muslimanskoj) koja ide za istim ciljevima, a naroito akciji sarajevskih Muslimana od 12. listopada pa u tu svrhu traimo i predlaemo svima zajedno
slijedee:
1. Da se to prije zavede stvarna sigurnost ivota i imetka, sloboda vjere
svim stanovnicima ove drave.
2. Da se nevini svijet zatiti jaom vojnom odbranom.
3. Da se ubudue ne dozvole nikakve akcije koje e izazvati pobune
naroda.
4. Da se pozovu na sudsku odgovornost svi krivci koji su poinili kakvo
nasilje ili zlo djelo bez razlike na poloaj i vjeru, kao i oni koji su takva
djela nareivali ili pomagali te da se kazne po zakonu.
5. Da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska.
6. Da se onemogui svaka vjerska netrpeljivost i
7. Da se to prije prui dovoljna materijalna pomo onima koji su nevino postradali u ovim neredima. 57
Dakle, jasno i nedvojbeno, upravo prema prikazu ljudi, koji su primili i
priznali NDH, koji imaju svoje predstavnike u ustakoj vladi, ovakvim tekim optubenim rijeima upeatljivo crtaju psiholoku sliku stanja u kome je katolika crkva
smatrala da moe primiti posao katolienja u ogromnim masama, ne smatrajui, da
e se najtee ogrijeiti o kanon 1351., o emu svemu je tako hipokritski pisao, a zacijelo i propovijedao u crkvi dr. Ins = ekada. Psihoza svakako dostojna strahovite
parafraze misli o Stepinevoj, Budakovoj, arievoj i slinih Bojoj Hrvatskoj.
Jedini, izmeu itavog ovog ustakog episkopata, koji nije zaboravio na
evaneoske zapovijedi, bio je stari mostarski biskup fra Alojzije Mii, koji se od
samog poetka zgrozio nad svime, to se dogaalo u njegovoj mostarsko-duvanjskotrebinjskoj dijecezi. Saznao je sigurno i to, da su se i njegovi franjevci ponijeli kako
(o nije elio, a i ostali svjetovni kler, ukoliko ga je bilo u njegovoj biskupiji. Na ova
ustaka divljanja, koja su se razmahala i u njegovoj dijecezi, stari biskup, premaio
ve osamdesetu, uputio je svome podrunome kleru okrunicu 30. VI. 1941., u kojoj
ga je opomenuo, da u crkvi narod uputi, kako treba da se vlada prema zakonu o
linoj slobodi i privatnoj svojini. Mii je svoju okrunicu zavrio ovim znaajnm
57

Druga Promemorija mitropolita Josifa. Podaci: D.

rijeima: Sv. Crkva sve one, koji suprot Bojim zakonima ubijaju, o ivot ovjeka
se ogrijee, tuu imovinu krivino nite, prisvajaju, ne e i ne moe u ispovijedi
odrijeiti, niti osloboditi od grijeha. Ovo vjernicima s oltara oglasite, proitajte, da
znaju i ravnaju se, i sa malim tumaenjem preporuite. 38
Biskup Mii mogao je da i daljnih mjeseci unato svojim opomenama, ispunja svoju duu uasima, koja su izazivala ustaka nasilja. 18. VIII. 1941. mogao je
konstatirati u jednom pismu teko stanje, koje pogaa i one Srbe, koji su preli na
katolicizam.
Prilike u kojima ivimo, sa svake su strane nezgodne. Umijealo se
svata: mlado, nespremno, beziskusno i mjesto pameti i razbora vatra,
sila. Nametnici izdaju odredbe i dok su novoobraenici jo u crkvi kod
sv. mise, hvataju iht mlado, muko i ensko gone kao roblje ... cio mala u
masama u vjenost. Iza nekoliko godina svatko i stri osuivat e ovakav nepromiljeni rad i djelovanje.69
to je vrijeme dalje odmicalo, to su se vie gomilale grozote ustakog terora.
Prije Konferencije ustakog episkopata polovinom novembra, u jednom drugom pismu (zar nadbiskupu Stepincu?) karakterizira situaciju u svojoj dijecezi (7. XI. 1941.).
Postavljeni za stoernike i logornike zloupotrcbili su poloaj% iskoristili
nastrane instikte masa, podraili slabe ljudske strane, da je strahota, to je iz
toga proizalo. Suprot lijeka nigdje. Dolo je napokon ii raseljavanje masa
u Srbiju. Jauk, pla, alost bjeanje na sve strane, ak i Mussoliniju u
Rim otila deputacija. Posljedica bila nova talijanska okupacija Hercegovine. Katolikoj Crkvi nije do nasilja. Osuuje ga i osudila i ovaj puta. (?).
Ali upadan je prijelaz u krajnosti. Razumije se, razbjeali su se na sve strane
stoernici, logornici i silnici itd. Za silnike platila sirotinja.w
Nije poznato, da li se u tim pismima, iz mjeseca augusta i novembra, alio
fra Mii i na svoje fratre i ostale sveenike, koji su upravo u njegovoj dijecezi bili
ustakiji od svih ustaa. Ne zna se, da li je ovaj stari franjevac saznao za rad svoje
brae na irokom Brijegu i po ostalim samostanima, koji su bili prave ustake kule.
Oronuo i slaba zdravlja, moda i nije bio obavijeten, da velik broj nasilja i zla, koja
ine stoernici, logornici i silnici pada i na njegove sinove, kojima je on bio duhovni otac i voa. Jer, utvrena je strahovita injenica, da su zlikovake ustake
bande, koje je Paveli poslao u Bosnu i Hercegovinu, da po njegovu ali i Hitler-Mussolinijevu planu izazovu bratoubilaki rat, nala upravo u bosanskim i hercegovakim franjevcima, od kojih su se samo rijetki izdvajali, najodreitije pomagae i
suradnike. Njihovi samostani bili su ve od ranije ustaka arita, kako e to oni sami
ispovi jediti, centri za ustaku i njemaku pijunau, utvrde i konaita, pravi arsenali ustakih stoernika, tabornika, logornika i ostalih dunostnika, ali i svih moguih
talijansko-njemakih namjernika oficira i vojnika, gestapovaca i raznovrsnih faistikih agitatora. Ve prije rata duhovno pripravljeni, od prvih dana NDH, dali su se
58
59
80

Dokumenti nedavne prolosti. Dobri pastir, vjesnik zagrebakih upa. 1945., br. 8, 5.
Dokumenti nedavne prolosti. Dobri pastir 1941., br. 10, 34.
Dokumenti nedavne prolosti. Dobri pastir 1941.. br. 10, 4.

upravo franjevci na isti posao kao i njihov ekonomski protivnik Ivan Evanelista
ari, nadbiskup vrhbosanski. Najalosnije je u svemu ovom strahovitom vremenu, to
ovi sinovi siromaha iz Assisi a nisu bili samo moralni i idejni suradnici ustakih
terorista. Oni su aktivni borci, sauesnici u krvavim zloinima i zvjerstvima! Propovijedaonica nikad nije bila sramotnije i brutalnije oskvrnuta nego u ovom ustakom
periodu, g d j e god su se pojavljivali ovi ustaki propagatori. Borei se, toboe protiv
bezbonog komunizma, oni su postali fanatiki avangardisti ustakih i Hitlerovih kaznenih ekspedicija, koje su zatirale narode Bosne i Hercegovine. Sa propovijedaonica
poticao se katoliki narod na progone protiv Srba, ali i muslimana, protiv porodica
partizana i sa propovijedaonica se agitiralo za legionarski korpus, koji je trebao krenuti na istonu frontu, za dobrovoljce u SS-divizije, koje su i u roenoj zemlji kao
i na ruskom bojitu unitavale i roenu kao i ostalu slavensku brau! Strana je injenica, da se pred k r a j osloboenja moglo konstatirati, da su najgadnije ubojice,
palikue i pljakai na ruskoj fronti i na fronti u naoj zemlji bili uenici bosanskohercegovakih fratara, a najokrutniji ustaki koljai i krvnici u Jasenovcu i Staroj
Gradiki, kolovani su i odgajani u bcsansko-hercegovakim samostanima. Isposnika
fratarska halja sluila je ovim izrodima da podmuklo i kriomice vre pijunsku
slubu za raun gestapoa i ustake dojavne slube . . .61
N a p r i j e d izloeno prikazivanje psiholoke atmosfere, u kojoj se vrilo katolienje. koje d a j u Promemorije mitropolita Josifa, banjalukih muslimana, biskupa
Miia, dopunja se i jednim velikim dokumentarnim materijalom, koji je bio sabran
u Arhivu Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa,
u Beogradu.
Jedan od najprozelitistikijih agitatora i ustakih misionara, koji su veoma
vjeto koristili munu situaciju Srba, nad kojima se razlio ustaki teror, bio je franjevac Sidonije Scholz. T a j mladi ustaa i istaknuti lan K. A. bio je kroz godinu
dana u naikom Vinogradu Gospodnjem pravi duhovni zulumar. Krajem maja
1942. zavrio je svoje misionarsko djelovanje, kad ga je stigla zasluena kazna ne
samo za premnoga duhovna nasilja, nego i druga teroristika. Bila je to odmazda
unienih i unesreenih. Olac Sidonije bio je ve u Jugoslaviji zakleti ustaa. U naikom samostanu uvao je ustake tajne i pripremao zavjerenike za atentate kao i svu
drugu teroristiku akciju, koja je imala da koi konsolidaciju Jugoslavije. Svoja
ustaka politika uvjerenja t a j je fratar povezao i sa davno eljkovanom. svojom i
Propagandinom, akcijom katolienja. U stvari, ovim je on iao k dvjema ciljevima,
koje je postigao. Za pridobijanjem veeg broja novih lanova svojoj crkvi, ali i ustakoj N D H . Znai, katolika i novih Hrvata. Unato tome, to su klerofaisti priznavali
u nekrolozima, da je fra Scholz bio ustaa i prije N D H . njega je klorafiistika tampa
stavljala u red svetih misionara. Suraivao je s osjekim, ustaama, pa su u samostanu u Kaicama za vrijeme bive Jugoslavije ustae polagali zakletvu. I u osloboenoj domovini nastavio jc svojim portvovnim radom, dok ga nije zatekla smrt od
uklete komunistike ruke. Ustaa o. Sidonije Scholz s nama je!62 Kad je ovaj zlikovac poginuo, sva ga je ustaka i ostala klerofaistika tampa oznaila kao muenika otadbine i vjere! Pogrebne sveanosti, koje su ukazane ovom uzornom hrvatskom
Bl
152

Ustaki zlikovci u fratarskim mantijama. Borba 8., II. 1945.

Hrvatski narod 30. V. 1942.

sveeniku i ustakom borcu, dale su prilike i ustaama kao i lanovima K. A. da

otkriju svoju raniju punu suradnju, koja je u N D H dola do izvanredne prisnosti
na svim podrujima njihova djelovanja. Ustaki logornik Hripko, inae istaknuti lan
K. A., veliao je oca Sidonija u ime naikih graana i naike K. A. 63 Dok su klerikalci i ustae zakukali za ovim misionarom, 64 jedan veliki broj preivjelih svjedoka
crta nalije oca Sidonija veoma mranim bojama. A ova slika ponovit e se u velikom
broju i. kod ostalih prozelita. Oigledno ista kola i ista metoda odraavala se pri tom
Bogu ugodnom djelu katolienja. Kao najefikasniji asistenti bili su oboruani ustae
pri tom crkvenom poslu! Neposrednost pojedinih iskaza o ovom kao i drugim fanatinim ustakim misionarima, daju jednako obini ljudi, seljaci i zanatlije, kao i intelektualci. Svi se od reda u podacima slau. A opet, Katoliki list za ovog zlikovca
kae, da je anima naturaliter franciscana!
Krojaki pomonik iz Ceremonjaka, Sretenko Dragi, 20. III. 1942., spreman
da se zakune na svoje date podatke, medu ostalim stradanjima izjavio je i o katolienju fra Sidonija:
Odmah poslije ubojstva srpsko-pravoslavnog sveenika iz Naica, (jedne
noi prije pravoslavnog Petrovdana), doao je u Ceremonjak franjevac iz
Naica pater Sionije, koji je nagovarao Srbe u mojemu selu da preu
na rimokatoliku vjeru, jer drugog spasa nema, govorei im: Vidite ljudi,
vi ste vaeg.sveenika izgubili, vama sad ne preostaje drugo, nego da svi
preete u rimokatoliku vjeru, jer ete svi izginuti. Narod mu je obeao
prijelaz. Pri polasku je kazao, da se svi, koji e prijei na rktu vjeru popisu i
da ga doekaju pred rimokatolikom crkvom u Ceremonjaku, kad ponovo
tamo doe. Nakon nekog vremena pater Sionije je opet doao u Ceremonjak, ali ga niko od Srba nije doekao. On se na to naljutio i Srbima se javno
zagrozio rijeima: Ne bih ja bio koji jesam, ako vas ne potjeram, vidjet ete
ta vas jo eka. Poslije toga na pravoslavno Preobraen je, na 19. avgusta
1941. u noi doli su oboruani ustae u Ceremonjak, gdje su ih doekali
ustae iz Ceremonjaka. Odmah su provalili u kuu Dolia arka, zemljoradnika i ubili njega i njegovog sina Stevu, dok im je drugi arkov sin utekao.
Tom zgodom su opljakali kuu pokojnog arka. . . Tu istu no otjerali su
18 Srba mukaraca, ena i djece u logor u Slavonsku Poegu. Sve su ih povezali pagom i usput tukli sve do sela Londice. Nekoji su se od ovih odmah
poslije vratili jer su preli na rimokatoliku vjeru. Kada su ostali Srbi vidjeli,
da im zbilja nema drugoga spasa, ve da preu na rimokatoliku vjeru, otili
su u Naice do patra Sidonija i njemu kazali, da e prei na rktu vjeru. On
im je kazao da to moraju odmah uiniti, jer e inae i oni proi kao to su
proli oni Srbi iz Ceremonjaka, koji su ve otjerani iz njihovih imanja. Poslije toga su svi Srbi iz Ceremonjaka preli na rktu vjeru. Srbi moraju ii
redovito u rktu crkvu, jer ih na to sili pater Sionije. On ih sada pouava
katoliki vjeronauk. Pater Sionije obilazio ie sa oboruanim ustaama i
ostala srpska sela u srezovima Naice i Slavonska Poega i Podravske Slatine
i silio narod da prede na rktu vjeru, prijetei da e ih dati potui ili protjeB3

Sahrana ustakog borca oca Sidonija Scholza. Hrvatski list 29. V. 1942.
Stepinev Katoliki list u jednom velikom nekrologu, prikazujui ivot Vatrenog duhovnika K. A. inae ustae (a to postaje u N D H sinonim) kae za njega, da u temelje obnovljene slobodne domovine, koju je o. Sionije tako arko ljubio, pada krv novog muenika za vjeru i
katoliku Hrvatsku. Glas izroda dosudio je ovomu pomazaniku Gospodnjem smrt, a glas naroda cijele
Slavonije odao mu je iza muenike smrti poast kakva se stoljeima pojedincima daje . . .! (Katoliki list 1942.. br. 23, 269270).
04

rati, govorei: Svi ete preko Drine ili u Drinu. Da bi tako zastraili Srbe
i tako ih prisilili na prijelaz na rktu vjeru, ustae su u dogovoru sa paterom
Sidonijem mnoge Srbe ubili, a mnoge strahovito muili. Tako su u selu Ivanov cu, srez Slavonska Poega, uhvatili 18 Srba, otjerali ih u umu i
tamo ubili.
Niui jo itav red zvjerstava i najraznovrsnijih stradanja u raznim okolnim
mjestima, Sreten Dragi podvlai, da su pod takvim stranim pritiskom u srezovima
Naice, Slavonska Poega i Podravska Slatina popustili Srbi i. svi preli na rimokatoliku vjeru. Srpsko-pravoslavni manastir u SI. Orahovici pretvoren je u ustaki
logor. . ,65
O prisilnom katolienju i o fra Sidoniju dao je podatke i Luka Miiinovi,
trgovaki putnik iz Tominovaca, kutjevake opine. Metode psiholoke pripreme, kakvu
je traio nadbiskup Stepinac, sjajno je objasnio otac Sidonije Scholz sa svojim predradnjama, koju su prethodile njegovim prekrtavanjima:
Od mjeseca novembra 1941. godine, pa dalje, vren je strahoviti pritisak na Srbe u srezu slavonsko-poekom, da predu na rktu vjeru. Ovaj pritisak vrili su Kotarska oblast u Slavonskoj Poegi, pojedine opine, ustae
te fra Sidonije Scholz iz Kaica i rkti upnik iz Kut jeva, za koga ne znam
kako se zove,w ali sam uo da mu je majka Maarica. Ako je koji Srbin
pravoslavne vjere doao Kotarskoj oblasti u Slavonskoj Poegi, ili opini, i
molio kakvu propusnicu, ili to drugo, onda ga se najprije pitalo, da li se je
pokrstio, a ako je rekao da nije, onda mu se odgovorilo: Idi kui i najprije predi na rktu vjeru, pa onda doi, pa e ti biti udovoljeno. Ustae i
navedena dvojica rktih sveenika prijetili su Srbima javno sa ubojstvom,
ako ne preu na rktu vjeru. Na 28. ili 30. novembra sazvao nas je upnik
iz Kutjeva u zgradu osnovne kole i pozvao nas da odmah preemo na rktu
vjeru. Na koncu se spomenuti upnik zaprijetio da je svaki onaj Srbin koji
ne pree na katolicizam protiv Poglavnika i NDH, pa e radi toga biti ubijen
ili odveden u logor. Navedeni fratar Sidonije Scholz vrio je nasilno pokatoliavanje Srba u susjednom srezu naikom a dolazio je i u srpska sela opine
Bekte, srez Slavonska Poega i tamo vrio nasilno pokatoliavanje Srba, prijetei se ubojstvom i logorima. Ovaj fratar dao je ubiti mnogo Srba u srezu
naikom, za koje je mislio, da mu smetaju kod nasilnog pokatoliavanja. Navedeni fratar Sidonije doao je jednog dana prole jeseni, praen naoruanim ustaama u selo Jurkovac. opine bekteke, sreza slavonskopoekog. im
je doao u ovo selo, naredio je svojim ustaama, da mu dovedu pred njega
Vlajka Popovia, trgovca iz Jurkovca i da ga odmah pred njegovim oima
strijeljaju, jer da taj Popovi njemu smeta kod pokatoliavanja Srba. Ustae
su otili do kue navedenoga Viajka ali, kao da je znao da mu fratar prijeti
ubojstvom, im je doznao da je fratar doao u selo, on je odmah pobjegao
od kue i poslije preao u Srbiju. Pod takvim tekim okolnostima svi su Srbi
iz sreza naikog i slavonskopoekog popustili i preli u rktu vjeru samo da
spasu svoje gole ivote. Prole jeseni ustae su poruili srpskopravoslavnu
crkvu u Tretanovcima i Vetovu, sreza slav. poekog. Sa pravoslavne crkve
u Slavonskoj Poegi sruili su prole jeseni toranj i crkvu pretvorili u mesnicu,
pa i sada u toj crkvi postoji mesnica. Srpske crkve u selima Graditu, Lon65
66

Arhiv Dravne komisije.

1937. bio je upnikom Mirko Mesner.

danici i Sapini pretvorene su prole jeseni u rkte crkve i u njima je sve do

sad vrio Sionije mise za pokatoliene Srbe. Uslijed ovako tekih prilika,
Srbi su jo prole jeseni poeli ostavljati svoja sela i bjeati u ume. Oni su
u umama organizirali otpor protiv daljnih ustakih nasilja. Pristae dra.
Vlatka Maeka najvie seljaci nezadovoljnici su sa Pavelievim reimom, pa su i oni ovog proljea u veem broju poeli bjeati u ume. Svi odbjegli Hrvati pridruili su se Srbima i zajedno s njima bore se protiv ustaa.
Na 17. m a j a 1942. doao je iz Naica u srpsko selo Sapinu, opine bekteke,
pomenuti fratar Sionije i vrio katoliku misu u pravoslavnoj crkvi u tom
selu. Kad se je poslije mise vraao kui, doekali su ga neki ljudi u umi
izmeu Sapine i Ljeskovca izvukli ga iz kola i ubili. Pria se, da je f r a Sionije ovim ljudima, prije nego to su ga ubili, priznao, da je on lino- kao
hrvatski ustaa mnoge Srbe ubio, a u prvom redu one, koji su mu smetali
kod nasilnog pokatoliavanja. Ljudi su ga radi njegovih nedjela ubili. Isti
dan uvee doli su naoruani ustae u selo Sapinu i tamo ubili Milana J a n kovia i Petra Vuksana, zemljoradnike i popalili oko 20 kua u selu. Ostalo
iteljstvo spasilo se je bjeanjem u ume i ne smije da se vrati u selo . . .6,T
N i j e mali broj onih, koji teko terete f r a Sidonija Scholza u istome duhu kao
i ovo predhodni nevoljnici. Uitelj Petar V. Kovaevi, iz Balevice, ocrtavi s t r a d a n j a
Srba u njegovu kraju, na kraju je iz svojih saznanja i linih iskustava podvukao, da su
sva zla Srbi podnijeli sa strane katolikih sveenika preko ustaa . . . Sw su
Srbi pod najuasnijim terorom preli na katoliku jedinospasavajuu vjeru.
Od tih sveenika gromovnik u naem srezu (naikom) bio je pater Sionije
Scholz. On je na najzvjerskiji nain dao ubiti naeg mjesnog paroha ora Bogia. Izveli su ga iz stana u pola noi i iskasapili ga (odrezali nos, jezik,
ogulili bradu, rasporili stomak i zamotali crijeva oko vrata .. JflS
Jednako mranu sliku f r a Sidonija dao je i Marko Vitas, paroh nabrski
(30. IV. 1942.), u svome referatu Sv. Arhijerejskom Sinodu, optuujui ga za ubojstvo
paroha Dora Bogia. 69
Ovim iskazima protiv f r a Sidonija pridruuju se zemljoradnik Nikola Mrvi
iz Budimaca i Milan tula, fotograf iz Budimaca. Obojica terete jo i nekog upnika
Slavka, koji da ima brata ustakog kapetana.
Sionije Scholz nagoni Srbe, da moraju slaviti rkte svece i redovito ii
u crkvu, prijetei im logorima. Prije svakog rktog sveca, mora opina bubn j e m javno po selima proglasiti da je dotinog dana rkti svetac, da se ne
smije raditi i da svi moraju ii u crkvu na misu. Isto tako nagoni Srbe, da
moraju raditi na pravoslavne svece poljske radove i druge poslove, prijetei,
da e svakoga onoga tko ne bi radio poslati u logor. Srbi iz sela Poganovci nisu
odmah htjeli prei na rktu vjeru, pa ih je f r a Sionije u mjesecu julu dao
otpremiti u logor, u Slavonsku Poegu. U logoru su sin ovi Srbi iz Pogano67
68
69

ADK.
ADK
ADK

V. Novak: Magnum crime

vac a bili preko dva mjeseca i to sve dotle, dok se nisu potpisali na molbama
da dobrovoljno ele prei na rktu vjeru. Onda su ih tek putali iz logora ..
Fra Sidonija optuuje za ubojstvo paroha Dora Bogia i Vladimir Gaji,
bravarski pomonik iz Naica, ali jednako i za nasilno katolienje, vezano sa prijetnjama svima, koji se ne bi odmah odazvali njegovim nagovaranjima. 71
Stojan Kapralovi, tesar iz Gazija, opina Ferianci, srez Naice, optuuje kao
i svi ostali fra Sidonija Scholza, iskazujui, da je fra Sidonije vrio vjersku misiju
uz pomo oruanih ustaa i ustakih vlasti, koje su mu za t a j posao bile uvijek pri
ruci. Zanimljiva je konstatacija ovog svjedoka i tuitelja, iz koje se vidi, kako su
u stvari pastorizaciju izvrile ustake vlasti prije prelaenja, jednim politikim
sastankom i govorima ustakih vlasti, a fra Sidonije zatim, odmah poslije te ustake
skuptine, izvrio pokrtenje!
Jo prije nego to je naa crkva prepravljena u rktu, ustake vlasti su
izvrile pritisak na srpsko stanovnitvo da prede u rktu vjeru. Jednom prilikom po tom poslu doao je u selo veliki upan iz Osijeka, zatim zloglasni fra
Sidonije Scholz i gvardijan samostana u Naicama. Svi Srbi iz sela morali
su doi na taj sastanak. Sve je bilo uprilieno, da ovaj sastanak bude to sveaniji. Na sastanku su nam ustaki odlinici odrali govore. Pozvali su nas
da predemo na rktu vjeru, jer da emo u tome sluaju biti posve izjednaeni
sa svim ostalim graanima. Naroito su nas upozorili, ako otklonimo ovaj
poziv, da nain tada nema vie mjesta u Hrvatskoj i da moramo bezuslovno
seliti. Poslije odranih govora pristupilo se samom obredu prekrtavanja. Fra
Sidonije upitao je Srbe da li ele prei u rktu vjeru. Jasno je, da nijedan
od prisutnih Srba nije smio otkloniti svoj pristanak u asu dok je bio sa svih
strana opkoljen oruanim ustaama. Da ne bi jo vie navukli na sebe bijes
ustaa, prisutni Srbi izjavili su, da hoe prei na katoliku vjeru. Oni pri
tom nisu ni pomiljali na to, ta e se desiti poslije njihove izjave. Drali su,
da ova njihova izjava znai samo to, da se oni prijavljuju, a sam prijelaz ima
uslijediti kasnije, poto podnesu molbu i poto tu molbu mjerodavno rijei
nadbiskupija u Zagrebu. Meutim fra Sidonije je cio ovaj postupak skratio.
Jn je pozvao prisutne Srbe, da podignu u vis ruke u znak polaganja zakletve
te da poloe zakletvu na prijelaz u rktu vjeru. Ljudi su doista podigli na poziv
fratra ruke i govorili za njim zakletvu. Tek iz sadraja zakletve vidjeli su da
je to sam obred pokrtavanja. Zakleli su se naime, da naputaju svoju dosadanju vjeru i da slobodno i nakoti to su dobro promislili, prelaze na rktu
vjeru. Kad su poloili zakletvu, prisutnima je objasnio fra Sidonije, da su od
onoga asa rimokatolici. Nama nije nita drugo u ovom momentu preostalo,
nego shvatiti stvar sa narodske strane i pomisliti u sebi: Krsti vuka, a vuk
u umu, kako to lijepo kae na narod. Poslije vjerske komedije koju je u
70
To je uope bilo pravilo, pa su i crkvene vlasti kao i ustake pazile na to veoma
strogo. Katoliki tjednik 3. VIII. 1341. prenosi iz lista Nezavisna Hrvatska biljeku, koju je
objavio rimokat. upni ured Sv. Terezije u Bjelovaru u kome se govori, da prelaznici moraju vriti sve
vjerske dunosti. Upozoruju se svi, koji su najavili svoj prijelaz u rimokatoliku crkvu, da su obvezatni od prvog dana najavljenog prijelaza sve zapovjedane blagdane i nedjelje sluati svetu misu, i to
onu, kod koje je propovijed. Prelaznici si imadu nabaviti blokove, u koje e im se svake nedjelje i
blagdana dati pismena potvrda s datumom da su obavili vjerske dunosti. Kod mise i putem domaih novina bit e pravodobno javljeno, kada e se
odravati za sve prelaznike vjeronauk, koji je
strogo obvezatan. Ovi blokovi bili su dragocjena policijska kontrola o kretanju obraenika!
71
ADK.

naem selu izvrio fratar Sidonije, nas su ustake vlasti formalno smatrale
katolicima . . . 7 2
0 fra Sidonijevoj ustakoj aktivnosti iskazuju jo i Duan Bogojevi, zemljoradnik iz Gornje Pitanje, opina Slavonska Orahovica, koji zna i za upnika iz Orahovice kao gorljivog ustakog misionara. 73 I Jovo Radosavljevi, trgovac iz Suhovlake,
opina Nova Bukovica, srez Podravska Slatina. Otac Sidonije je obeavao, da e svi
zatvorenici i internirci u logorima biti puteni kuama, ako predu na katolicizam.
Tako, na primjer, fra Sidonije doao je u Suhovlaku sa efom policije iz Osijeka i
velikim upanom i u njihovoj prisutnosti izvrio prekrtavanje. Poslije govora ovih
ustaa izvren je crkveni obred. Na isti nain katoliio je f r a Sidonije i u ostalim
selima sreza Podravska Slatina. 74
Poslije osloboenja je dao jedan niz svjedoka gotovo identine izjave o ocu
Sidoniju Scholzu. Velika izjava, koju su dali mjetani sela Budimaca, pokazuje toliko
sugestivno, da su sve izjave i nadbiskupa Stepinca i rezolucije ustakog episkopata od
17. X I . 1941. bile uistinu jedna obmana, koja je imala samo cilj, da zametne trag nasilju, kojim je vreno prekrtavanje, kako je narod nazivao katolienje i prelaenje sa
pravoslavlja na katolicizam. Ova izjava velikog broja Budimana, svom svojom jednostavnou, ali teinom podataka, die strahovitu optubu ne samo prema jednom
fanatinom prozeliti, nego prema sistemu u kome je takav zloinac bio mogu, zatien i pomognut, da izvodi tolika nasilja na slobodi savjesti.
U mjesecu julu 1941. godine, prije nego je pokrtavanje uslijedilo,
doao je u nae selo pop Sidonije iz Naica, koji je prije nego to se izjasnio
zato je doao, rekao da je on Bog i rukovodilac ustaa za na kotar (Naice),
1 tko se suprotstavi njegovoj odluci bit e smjeten tamo gdje je mjesto Srbima: tj. u Jasenovac ili preko Drine.
Na p r i j e t n j u . . . popa Sidonija . . . mi mjetani sela Budimaca, nismo se
odazvali, nato je on preko kotarskog predstojnika Martinia izdao nalog da
pod svaku: cijenu uplivie na nas kao organ dravne vlasti da se pokrstimo,
ako mislimo ostati na svojim posjedima i sa svojom familijom. Kotarski predstojnik Martini' sa zadatkom popa Sidonija doao u selo Budimce i pokupio
sve uglednije ljude i saopio nam je, da se imamo u roku od jednog sata
odluiti ili da se pokrstimo pa da ostanemo na svojim posjedima, ili u protivnom da spakujemo po tristo dinara i pod ustakom straom da se selimo
u logor.
Nakon toga, obzirom da se mi mjetani sela Budimaca nismo odazvali
rijeima kotarskog predstojnika Martinia, doao je pop Sidonije ponovno
i sazvao sVe nas mjatane u zgradu kolsku i saopio nam je: Tko misli da
ivi Hrvatskoj dravi, treba da bude Hrvat, i vi pravoslavci (Srbi) ako mislite ivjeti u sredini sa Hrvatima, treba da se pokrstite. Na njegove rijei
od strane nas mjetana padale su primjedbe da jo rat nije gotov i da s tim
ne treba uriti. On nam je na to odgovorio, da neka se ne uzdamo u to to je
njemaka fronta u Rusiji zastala i da e Njemaka bez obzira na zastoj pobijediti Rusiju i da nema drugog izlaza nego primiti katoliku vjeru ili si izabrati mjesto u logoru u Jasenovcu.
72
73
74

ADK.
ADK.
Arhiv Kzi: B, XIII, 957.

Svakog puta kad je dolazio u nae selo govorio je jedne te iste rijei ili
se pokrstiti, ili raskrstiti pa otii u logor to je nam poznato bilo to znai logor
Jasenovac, i na njegovu presi ju bili smo prisiljeni pristupiti pokrtavanju,
i ako nam je to bilo najtee i najsramnije, jer je svaki puta kad je dolazio
vodio sa sobom naoruane ustae koji su bili spremni na svaki njegov mig
da nas unite.
Da bi pop Sionije uspio u svojoj akciji u vezi sa pokrtavanjem predhodno je dao uhapsiti 20 ljudi iz naeg sela Budimaca i susjednog sela Poganovaca, kako bi zastraio ostale mjetane, a koji su otjerani u Naice u ustaki
logor i tamo ih zadrali 24 sata i zato vrijeme pozivali lih na bp it gdje je bila
glavna rije o tome ele li se pokrstiti ili u logor u Jasenovac. Od otjeranih
ljudi jo su danas neki ivi. . . dok su ostali izginuli u borbi, a neki u logorima.
Unato svih presija popa Sidonija da se pokrstimo, nismo pristupili sve
dotle dok se njegova prijetnja sa govorom nije ostvarila na susjednom selu
Poganovcima i ubojstvom u selu Cremonjaku. Tamo su ubijeni samo zato, to
se nisu htjeli pokrstiti kao i u selu Poganovci koji se nisu htjeli pokrstiti
i zato protjerani u logor sve do jedne familije.
Pop Sionije skupa sa ustaama vidjevi da se mi mjetani ne odazivamo njegovom pozivu stavio je u zadatak ondanje dravne vlasti, Radi Cakasovu, op. biljeniku i naelniku Vujnoviu Ivanu da upliviu na nas da
se pokrstimo. Obzirom da se u ono vrijeme nije imalo kuda, a pokolji ustala
po direktivi popova katolikih odvijali su se na sve strane, to smo i mi pod
gore navedenim prijetnjama pristupili pokrtavanju protiv nae dobrovoljne
volje pod okolnostima da sauvamo nae najmlae to nam je najsvetije...
O tom velikom uspjehu f r a Sidonija Scholza raspisala se sva ustaka i ostala
klerofaistika tampa. Jer, njemu je uspjelo, da je organizirao novu upu sa 2300
dua, novih katolika-Hrvata. O tome je pisao i Katoliki list, pa je sigurno nadbiskup Stepinac imao prilike da se zamisli, na koji je nain bio zadovoljen kanon 1351,
kao i odluke konferencije biskupa od 17. XI. o prijelazima bez svake sile potpuno
slobodnom voljom iz unutranjeg uvjerenja o istinitosti katolike vjere, pa i o onima
koji su u cijelosti udovoljili crkvenim propisima. Da li je nadbiskup povjerovao,
da je otac Sionije bio takav sjajan pedagog, koji je uspio u tako kratko vrijeme
savladati toliko ogroman katehetski i katekumenski posao sa 2300 lica? Katoliki
list zna, da je narod otpjevao poslije prijelaza Tebe Boga hvalimo, a onda je bio
banket, na kome je izreeno vie znaajnih govora s poklicima poglavniku i Hrvatskoj. tovie, Katoliki list vjeruje i podvlai, da prijelaz nije izveden silom niti
on znai izdaju ili pokleknue, nego uvjerenje, da je raskol nastao krivnjom Grka,
kako je to na banketu dokazivao jedan od prelaznika, Budimanin Mladen Radoji.
Katoliki list tjei ove prelaznike time, to im poruuje da su se unato tome, to je
svakome tradicija mila, odrekli samo jednog dijela ove tradicije, pa su u katolianstvu dobili stotinu puta vie. U Budimee je imao da bude poslan stalni
katoliki sveenik, da se u novoj katolikoj upi, koja spada pod upravu akovakog
biskupa, dalje vri redovita duhovna pastva kao u svakoj katolikoj upi. Tim povodom, poznati klerofaista Ivo Bogdan, bivi urednik Stepineve Hrvatske strae,
a onda urednik Hrvatskog naroda i ustake Spremnosti, mogao je konstatirati.
75

Dokumenti o protunarodnom radu jednog dijela katolika klera, 101-^102.

da su uspjesi hrvatskih misionara ve tada tokom septembra 1941. bili ogromni, jer je
u samoj banjalukoj biskupiji broj prijelaza u posljednjih nekoliko tjedana premaio
broj od 7 0.000. 76
Meutim, strahovito su nalije svim tim vijestima Katolikog lista, Vrhbosne i tolikih drugih, kad govore o slobodnoj volji prelaznika. Spomenuti izvjetaji
i optube onih iz vremena rata kao i poslije njega, daju uasnu sliku jedne besprimjerne lai, kojom su se i velikodostojnici kao i skromni sinovi sveca iz Assisia sluili,
samo stoga da bi bio unum ovile et unus pastor. Sigurno, sve je to bilo sa znanjem,
dosljedno i odobrenjem i famoznog Odbora trojice, koji se imao starati o pravilnosti
prijelaza. Stepinac-Buri-imrak i njihov pomoni komitet sigurno je i za fra Scholza,
kao i tolike druge misionare, koje je slao na njivu Gospodnju, u Pavelievoj NDH,
za koju su i u Vatikanu tih mjeseca postojale tolike nade za obraanje nesjedinjenih, kako o tome poruuje: nadbiskupu Stepincu u N D H kardinal Eugenije Tisserant,
bio svijestan kako to oni vre ovu misionarsku slubu.
Kao to je fra Sidonije djelovao i kao ustaa i kao revnitelj na njivi Gospodnjoj, tako su i mnogi drugi ustaki i klerikalni agitatori misionirali, sluei se
terorom meu pravoslavnim iteljima i tako izazvali potrebno iskreno i duboko
uvjerenje za prijelaz na katolicizam, koje su tako hipokritski u vezi s kanonom
1351 traili hrvatski biskupi. Ve sama injenica, da je poetkom oktobra 1941.,
kako to priznaje Katoliki tjednik, prelo desetinama hiljada Srba na katolicizam,
a Vrhbosna 70.000, morala je uvjeriti hrvatski episkopat, da ti prijelazi nikako
nisu mogli da budu povezani ni sa iskrenim ni sa dubokim uvjerenjem, ve da su
naprosto posljedica straha i elje da se spase glava. Meutim prelaenje e se u
masama nastaviti i tokom 1942. godine, ma da je tada bila osnovana i priznata
hrvatska- pravoslavna crkva.
Predaleko bi nas odvelo da iscrpno damo prikaz svih tih misionara Scholzovog
tipa, odgovornih sigurno ne samo poglavniku, nego i nadbiskupima i biskupima. Ne bi
se smjela dopustiti ni sama pomisao, da ti ustaki biskupi nisu bili tono upoznati o
nainu pastorizacije prelaznika za vrijeme njihovog katekumenata, kao i o motivima
prelaenja, a jednako i o raznovrsnim metodama, pomou kojih se izazivao Stepinev
psihologijski temelj.
Dosta e biti da se f r a Sidoniju Scholzu doda samo jo jedan broj takvih
prozelitsko politikih agitatora, da bi slika bila potpunija i uvjerljivija. S druge
strane, da se vidi do koje je mjere podivljalost klerofaistikih avangardista njemakog i rimskog Drang nach Osten, imala posluiti u izvjesnim trenucima kao psiholoka priprava za masovno katolienje u pojedinim krajevima, treba da navedemo
nekoliko primjera ovakvih crkvenih misionara. Jer, tek jedna njihova skupina daje
u potpunosti pravu sliku tih mnogobrojnih fra Schofzeva.
Fra Vjekoslav Filipovi, iz Petrievca kod Banja Luke, uistinu je jedna
monstruozna zvijer u halji sveca iz Assisia. Savren majstor pri udaranju psihologijskih temelja potrebnih za sticanje iskrenog i dubokog uvjerenja o kome
govori biskupska konferencija novembra 1941.
ore Raji, kafedija iz Banja Luke, izjavio je na sasluanju o strahovitim
stradanjima Srba u njegovom kraju, i naravno, morao je progovoriti i o ovom fra16

Vrhbosna 1941., br. 910, 210.

njevcu Filipoviu. Treba rei, da se izvjetaj ovog kafedije potpuno podudara sa

istragom, koju je provela Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina za Bosnu
i Hercegovinu. Jedino se u datumu ne slau ore Raji i izvjetaj komisije. Dok
Dore Raji govori o 8. februaru 1942., dotle je Komisija utvrdila, da se dogaaj
dogodio 7. februara. Dore Raji je izjavio:
Na osmog februara 1942. jedna grupa zagrebakih ustaa pod vodstvom
fratra-isusovca (!) imenom Filipovia, iz samostana Petrievca kraj Banja
Luke, otila je u srpsko selo Rakovica Rudnik kraj Banja Luke. U ovom
selu radili su u Rudniku Srbi radnici zajedno s radnicima katolicima i muslimanima. Fratar ustaa Filipovi je po legitimacijama ustanovio radnike
Srbe pa je te odmah odvojio od radnika katolika :i muslimana, te ih istodobno na licu mjesta u Rudniku dao po ustaama ubiti. Ustae su ove radnike ubili krampovima. Tada su ovdje ubijena 52 radnika Srbina. Poslije
toga otili su ustae pod vodstvom fratra Filipovia u selo Drakulii kraj
Banja Luke, otkuda potjeu ubijeni radnici rudari. U ovom selu ustae su
i opet pod vodstvom fratra Filipovia ubili oko 1.500 Srba, ljudi, ena i
djece. U ovom selu tad su ubijeni svi itelji, jedino se spasila jedna ena
imenom Lenka i njezino petoro djece, te jo jedno dijete, iji su roditelji
ubijeni. Lenka je kasnije poludjela. . . Glavni inicijator svih progona i pokolja, te pljake Srba u ovom kraju jest ve pomenuti dr. Viktor Guti koji
je u svojim govorima stalno harangirao protiv Srba . .. Pored spomenutog
fratra Filipovia i drugi su fratri dolazili na dogovor Gutiu, ali ja njihova
imena ne znam.''*
O ovom monstruoznom fratarskom zloincu jednako d a j e slian
izvjetaj i Dobrila Martinovi, uiteljica osnovne kole u ipragama, srez
Varo. 78
Izvjetaj, koji je Zemaljska komisija za utvrivanje ratnih zloina za
i Hercegovinu objavila decembra 1944., dopunja ovu teku i mranu sliku
kojima su bili izloeni Srbi 1941. i 1942.

teak
Kotor
Bosnu
uasa,

Dana 7. februara 1942. godine ustaki koljai, i to jedna satnija, dvije

tjelesne Pavelieve bojne, predvoene od ustakog naporuonika Josipa Mislova i upnika iz Petrievca kod Banja Luke, Vjekoslava Filipovia, inae
ustakog koljaa satnika, izvrili su kako po nainu izvrenja tako i po broju
rtava, jedan od n a j zvjerski j ih pokolja nad nevinim srpskim narodom banjalukog kraja. Preko 2.300 nevino ubijenih mukaraca, ena, djece i starica
bili su rtve ovoga pokolja.
Pokolj je poeo u etiri sata izjutra u rudniku Rakovac, gdje su za vrijeme smjene doekivani radnici i odmah u blizini rudnika, udarcima tupih
predmeta u potiljak, ili sabljom, ubijani na licu mjesta. Preostalim radnicima
nareeno je da iskopaju jamu i zakopaju pobijene drugove. Ubijena su 52
srpska radnika.
Meutim to je bio samo poetak. Zavrivi ubijanje u Rakovcu krvoedne ustake zvijeri prele su u susjedno selo Drakuli, gdje su mirne seljake,
ene, djecu i starce izvodili iz kua, sakupljali ih u gomile i tako sakupljene
klali noevima i sjekirama, a one koii su jo pokazivali znakove ivota, dotukli bi udarcima krampa. Na isti nain ubijana su i mala djeca.
77
78

ADK.
ADK.

Ali, vrhunac divljatva predstavlja pokolj ezdesetero kolske djece, koju

su zatekli u koli i sjekli im glave pred oima uiteljice koja je od pretrpljenog uasa poludjela. 79
Na isti nain izvren je pokolj i u selu Sardovcu. Svega je dvadeset ljudi, ali
teko ranjenih, izbjeglo pokolju. Meutim, veina je od zadobivenih povreda umrla.
Krvnici su seljacima iz okolnih sela naredili da pokopaju pobijene i ovo je ukopavanje
trajalo etiri dana.
Sela su ostala pusta. Ustaki Strvinari su iz opustjelih seljakih domova
odvukli u svoja skladita opljakanu hranu, vrednije dijelove pokustva, stoku i
ivinu.
Postoje originalne fotografije, na kojima se jasno vide iskeena lica ovih
udovita, koja u svojim krvnikim rukama dre odsjeene glave nevino ubijenih,
veinom djece. Postoje takoer i slubeni dokumenti, koji se odnose na ovaj pokolj.
To su izvjetaj velikog upana upe Sana, T.(ajno) br. 0.11/42 od 11. II. 1942., kao i
izvjetaj povjerenika ustake nadzorne slube o predmetu pokolja pod br. T.(ajno)
69/42. Jer i za same ustake vlasti ovo je prevrilo mjeru.
U prvom pomenutom izvjetaju velikog upana ustakog pukovnika Alemana
istie se, da je pokolj izazvao ogromno uzbuenje i negodovanje u svim slojevima
graanstva, bez razlike vjere, i da graanstvo najteim rijeima osuuje pokolj nad
nevinim stanovnitvom i za njega optuuje kao duhovnog zaetnika svog ustakog
brata dr. Viktora Gutia i kliku oko njega: Blaa Gutia, Stjepana Momilovia i
druge. Za sve ove utvreno je, da su stalno bili u vezi s pomenutom ustakom bojnom, koja je pokolj izvrila.
U ve navedenom izvjetaju T. br. 69/42 povjerenik ustake nadzorne slube
u Banja Luci na slian nain obavjeuje o pokolju svoga efa u Zagrebu, poznatog
krvnika Eugena Kvaternika.
I jedan i drugi izvjetaj istiu, da za ovaj pokolj nije bilo nikakvog konkretnog razloga i da su se Srbi u pomenutim selima drali potpuno mirno i lojalno.
Na oba ova izvjetaja povjerenik ustake nadzorne slube u Banja Luci
dobio je od svoga efa Eugena Kvaternika, pod T. br. 94/42 od 13. II. 1942. radiogram ovog sadraja:
Ovih dana dolazi u Banja Luku lan Gestapoa Reduar. Najljepe ga
doekati i informirati o zlodjelima komunista. Predoiti mu da je ovo komunistika pobuna i pokaite mu sav materijal koga imate, naroito ubijenih
ustaa i ostalog stanovnitva kao i originalne proglase i letke. Zbog sreivanja materijala savjetujte se s velikim upanom i ravnateljem redarstva.
Brzojav predoiti velikom upanu i sve s njime sporazumno urediti. Eugen
Kvaternik. 80
Prikazali smo ovaj strahoviti teror u detaljnim ovim izvjetajima s jedne
strane da bi se vidjelo kod kakvog posla uestvuje fra Vjekoslav Filipovi, koji je
79
Prema iskazu profesora univ. dr. Tove Jovanovia, koji je imao prilike da razgovara sa
oporavljenom uiteljicom, vidi se, da je fra Vjekoslav Filipovi uestvovao kod svih tih zvjerstava,
pa i ubijanja ove male srpske djece. Prije pokolja fratar je odvojio katoliku i muslimansku djec*.
80
Zverski pokolj izvren 7. februara 1942. u okolini Banja Luke nad srpskim seljacima i
radnicima. Politika 14. II. 1944.

pri dolasku ustaa u Rakovac ove pozdravio sa pokliem: Ubijajte, a ja u vas razrijeiti grijeha,81 a s druge strane da bi se uoilo psiholoko pripremanje naroda za
katolienje. Stanislav Boi, radnik iz Banja Luke, izjavio je (17. XII, 1943.) da je
poslije ovog masovnog ubojstva poelo prelaenje srpskog stanovnitva iz Banja
Luke i okolnih sela iz pravoslavlja na katolianstvo. Ovo prelaenje vreno je iskljuivo popunjavanjem odreenih formulara. Nikakvih kanonskih obreda nije bilo.82
81

M. Stilinovi, udovini zloinci. Borba 15. II. 1945.).

ADK Fizionomija ovog ustakog sadiste dobit e svo j pravi vid u njegovom kasnijem
djelovanju kao efa zloglasnog Jasenovakog logora. Kad je osjetio da bi ga njegova nasilja u
Bosni mogla doi glave sklonio se u Zagreb, gdje su mu crkvene vlasti povjerile slubu ispovjednika u zatvoru na Savskoj cesti. Tu je on itao mise, ispovijedao i prieivao zatvorenike koji
su prije smrti zaeljeli utjehe Boje. Meutim ovdje nije bilo naroitog posla za fra Filipovia. U
jesen 1942. pojavio se u uniformi ustakog oficira pod imenom Miroslava Majstorovia kao zapovjednik logora u Jasenovcu. Svi sadistiki instinkti jedne monstruozne linosti ovdje su se razvili do
riajstrahoVitijih paroksizama. Postoje svjedoci koji vjerodostojno svjedoe da je ta zvijer pobila
svojom rukom veliki broj unesreenih logoraa. U knjizi Koncentracioni logori (Zagreb 1945.
76) dr. Zvonko Tkalec saopuje meu ostalim i ovo:
82

Pred Boi 1942. pobjegla su iz logora etiri logoraa idova, ininjer Danon s trojicom
svojih drugova. uvi za taj bijeg, Majstorovi je pomahnitao. Vraajui se kolima u logor, ugledao je dvojicu Zidova kako stoje i razgovaraju. Skoio je s kola, doao do njih i zapitao ta su
govorili. Ne ekajui odgovora, odmah je sazvao u tom momentu prisutne logorae . . . Povukao
revolver i ustrijelio najprije jednoga pa onda ispalio hitac u drugoga. Taj je pao ranjen i kad
se pridigao, Majstorovi mu je ispalio i drugi metak u glavu, no ovjek jo nije bio mrtav. Tada
mu je kleknuo na prsa, povukao no i zaklao ga. Istog je dana po naelu kolektivne odgovornosti
zaklano 56 idova na radu u selu Bistrici, a drugog dana jo 9 njih pred zidom, u prisustvu svih
logoraa. Strijeljao ih je sam Majstorovi, i kako smo kasnije po rupama na kouljama ustanovili,
svoj devetorici nije pucao u srce, ve u desnu stranu grudi da smrt ne bi odmah nastupila. I
ovo nije bilo Majstoroviu dosta za doek Boia. U Kuli se nalazilo oko 600 ena i djece, dovedenih iz nekih sela na Kozari. Najprije ih je ostavio vie dana bez vode i hrane, dok se ene nisu
poele penjati na prozore i vikati. Na Badnje vee ustae su ih pobile. Takav je bio Boi 1942.
godine.
Drugi jedan svjedok iz Jasenovca, novinar Dore Milia u svojim logorakim zapamenjima govori i o fra Filipoviu-Majstoroviu. Prikazavi njegovu vanjsku fizionomiju oznauje ga
kao najizrazitijeg predstavnika farizejtine, koji se pretvara kao sladak, prijazan, nasmijan i djetinjski naivan i dobar. Gdje je sve to kao sveenik tako brzo nauio, teko je rei, jer je u koljakom poslu svojim znanjem i okrutnou bio nenadkriljiv. Dugo je vremena bio glavni izvritelj
masovnih klanja u Gradini, za koji bi se rad posebno i oblaio. Obino na veer navukao bi udnu
neku zelenkastu kunu kabanicu, izvravao klanja, i tek ujutro drugog dana vraao se sav krvav.
Neko je vrijeme vodio sa sobom brojne ustake agente, zatoenike, koji su mu pomagali pri klanju
u Gradini. Ponajprije bi ih dobro napio u asnikoj blagovaoni, i otuda bi zajedniki krenuli putem
vlastita im zvjerstva. Navikao na stalno klanje, nijedan se od masovnih koljaa nije zadrao u toj
satansko j raboti, koliko on . . . Jednog ljetnog dana, za vrijeme zatoenikog podnevnog odmora, bili
su prostrti stolovi pred zapovjednitvom, i za posebnim sjedio sam i ruao. Odjednom pred njim se
pojavi ustaa pod pukom i ukrueno neto raportira . . . Izdavi nalog, ustaa se veselo udalji prema
glavnim vratima pakla, gdje je kraj strae ekao zatoenik I predvede ga. Najveim mirom odloi
vilicu i no, izvadi revolver, ustrijeli ga, a kad jadna rtva pred stol klone, samo ustai ree: Zovi
grobare, i u isti tren nastavi s j e l o m . . . Odmah se saznalo da se radilo o pokuaju bjegstva, o
emu je upravo i raportirano. Kasnije kao zapovjednik afilijacije pakla Stare Gradike, obavljao je
sam i sva strijeljanja pri nastupima. (Dore Milia, U muilitu paklu. Jasenovac. Zagreb 1945,
7273.). Mjeseca juna 1945. povedena je glavna rasprava protiv ratnih zloinaca u Hrvatsko)
i na elu svih stoji fra Filipovi-Majstorovi Miroslav kada je i osuen na kaznu smrti vjeanjem.
U obrazloenju osude kae se za Filipovia da je jo maja 1942, sluio mise, pa opet se nije
acao da obavlja najkrvaviji posao ubijanja maljem, klanja noem i davljenja zatoenika Jasenovac
i Gradika, te da taj posao nastavi do konanog sloma faizma. Sa rukama zaprljanim jo toplom
krvlju svojih rtava, on je podjeljivao oprost od grijeha svojim suradnicima u klanju. (Vjesnik
30. VI. 1945.). Fra Filipoviev suradnik u Jasenovcu bio je i fra Zvonko Brekalo, za koga kau
njegovi poznavaoci, da bi trebalo sastaviti itave knjige, da bi se opisali svi udovini zloini...
pomonika Filipovievog u Jasenovcu.
Dore Milia zna takoer za fra Zvonka Brekala kao suradnika na krvavom poslu pored
monstruoznog fra Filipovia-Majstorovia. I on je uestvovao u muenju, ubijanju i klanju srpskih
zatoenika. To ga nije smetalo da vri i vjersku slubu u crkvama kojima su morali da prisustvuju
svi zatoenici katolici (Idem, 304).

Jedan drugi svjedok koji je proao uase jasenovakog pakla i spasao se pri samom kraju
rata, oznaio je kao najkrvolonije ubojice fratre Filioovia, Brekala, Matkovia i Brkljania. Ove
zvjeri fratri pria Lazar Jankov, tipografski radnik iz Zemuna, nosili su uniformu i, kao svi koljai,
nosili su no za izmom, kojim su se esto sluili i pred zatoenicima. Tako je jednom, 1942, pred
strojem od 2000 zatoenika fratar Filipovi zaklao sa svojim pomonikom Matijeviem dvadesetoricu
zatvorenika koje je izdvojio iz stroja, a ostalima je naredio: Ajde vi drugi u svoje nastambe. Zatoenici se okrenuli i poli u logor, ali je Matijevi zavapio upajui se za kosu: Daj mi jo jednog
da zakoljem. Nemoj, dosta je dvadeset. Krvi, krvi sam edan! vikao sumanuto Matijevi, nato
mu je fratar hladno dobacio: Kolji, ako hoe, sve. Ustaka zvjer zaista je uletjela u guvu zatoenika i uspjela zaklati jo trojicu, dok su se drugi razbjegli.
Na katoliki Badnjak 1942. Filipovi je pred strojem zatoenika strijeljao trojicu, koje
je okrivio da su htjeli pobjei. Jedna rtva nije bila smrtno pogoena, pa je jaukala. Ubojica je
dohvatio svoj no, podmetnuo svoju aku rtvi pod grlo, zaklao nesretnika i popio punu au krvi:
Ah, to je slatka partizanska krv. Ti fratri zlikovci kakve svijet ne pamti, nisu zaboravljali ni bogosluenje. U dvije-tri nedjelje jedanput sluili su oni misu u jednom odjeljenju stolarske radionice,
ak s oltarom, sa sveenikim ruhom preko svojih uniformi natopljenih krvlju i noeva zadjenutih u
izme. ak su i bogougodne besjede drali . . . Poslije takve jedne mise, koju su sluili Filipovi i
Brekalo, Filipovi je odrao besjedu u kojoj je rekao i ovo: Vi ne treba da se brinete za tijelo.
Brinite se za duu, da vam ona bude ista, jer samo je dua vjena, a tijelo je smrtno. . . Meu
ustakim krvnicima bila je i ustaka dunostnica Maja Budon . .. Kad se jednom ona vratila u
logor s klanja na Savi, sva krvava, i pohvalila se glasno fratru Filipoviu koji je naiao: Ja sam
ih sedam zaklala. Fratar Filipovi bio je tako ushien da joj je pritrao, zagrlio je i pritisnuo na
grudi onaku krvavu: E, sad te volim, sad te vidim da si prava ustaica. (Uasi logora Tase n o v c a Politika 28. V. 1945.).
O tim monstrumima i o njihovu ivotu i djelovanju u Jasenovcu daje jo jedan niz
svjedoka porazne izjave, koje dopunjuju jezivost njihovih fizionomija. Ni Dante, ni Goya, ne bi
bili u stanju da zamisle ovakvu vrstu sveenika. Fra Filipovi-Majstorovi, uhvaen i izveden na
sud izjavio je na sasluanju, da se u Jasenovcu nalazio kao ustaki oficir i upravnik logora od
kraja juna 1942. do kraja oktobra 1942. Evo, samo jedan stavak iz njegova sasluanja pred Zemaljskom komisijom za utvrivanje zloina juna 1945.
. . . Priznajem da sam lino kod javnih strijeljanja ubio oko stotinu zatoenika logora
Jasenovac i Stara Gradika. Isto tako priznajem da su se za vrijeme moga upraviteljstva u logoru
Jasenovac vrila masovna ubijanja u Gradini, ali ja u tome nisam sudjelovao, iako sam za ta
masovna ubijanja znao. Ispravljam se, ja sam kod tih masovnih ubijanja prisustvovao, ali ih nisam
izvrivao. Ta masovna ubijanja doputao sam kao upravitelj, jer sam imao usmene naloge od Ljube
Miloa, a jo vie od Matkovi Ivice, a katkada i od Maksa Luburia. U Gradini ubijalo se maljem, i to tako da bi rtva morala sii u iskopanu jamu, nato je slijedio udarac maljem po glavi
odostraga. Osim toga se ubijalo strijeljanjem i klanjem. Kad su se vrile likvidacije ena i djevojaka u Gradini, znam da su se nad mlaima vrila silovanja. . .
. . . Za moje vrijeme, po mom raunu, likvidirano je u logoru Jasenovac 2030.000
zatoenika . . . (dakle za sama 4 mjeseca!).
. . . Iz Jasenovca sam doao u logor Stara Gradika koncem listopada 1942. do 27. III.
1943. Za gornje vrijeme dogaale su se u logoru Stara Gradika masovne likvidacije, koje su se
obino vrile izvan logora . . .
. . . 16. IV. 1945. vratio sam se u Jasenovac, gdje sam ostao do konca. (Porie da je
uestvovao pri strahovitom masovnom likvidiranju logora, ma da je do kraja bio upravnik!)
. . . Po prianju Maksa Luburia, koji je vjerojatno vodio evidenciju o ubijenim Srbima,
ubijeno je u N D H kroz ove etiri godine oko pola miliona Srba. (Arhiv Zem. komisije za utvrivanje zloina.)
Kao to je ovo djelimino samopriznanje fra Majstorovia-Filipovia dovoljan dokumenat, koji osvjetljava do koje se abnormalne i amoralne provalije moe srozati jedan sveenik, najstrahovitiji izdajica i Boga i evanelja, jo ga vie izobliava i jedan drugi ustaa, koji je i fra
Majstorovia-Filipovia kao i ostale njegove drugove-sveenike izbliza promatrao.
Ustaki oficir Josip Matijevi izjavio je pred Zemaljskom komisijom za utvrivanje zloina
teke momente iz ivota ovih logorskih sveenika.
1944. g. kada sam po drugi puta doao na dunost u Jasenovac kao zapovjednik tenkovske satnije u inu porunika, zatekao sam u logorima Jasenovac i Stara Gradika mnogo
vojske. Za vrijeme N D H bilo je meu vojskom i vei broj sveenika, koji su trebali da vre
vjerske dunosti meu vojskom, ali isti nisu vrili te dunosti savjesno, ve isto obratno. Dok su
na jednome mjestu vojsci drali propovijedi, dotle su oni na drugom mjestu radili isto obratno
i nimalo vjerski. Medu prvima se isticao ustaki sveenik Brekalo Zvonko, koji je nosio stalno
ustaku uniformu, revolver, a na prsima na lijevoj strani nosio je oznaku kri da bi se raspoznao
kao sveenik. Iznad kria je pisalo Sve za Poglavnika, a ispod kria Ustaka obrana.
On
je
znao i ispovijedati zatoenike, koji su traili ispovijed, te je njihove izjave, koje je dobio na ispovijedi predavao ustakim zapovjednicima logora. To se ponavljalo ee puta, a u koliko ne bi

Dakle, ovom pokatoliavanju, predhodilo je najprije masovno ubijanje, pravi

pokolj, svega ivog iz 124 seljaka doma, kako je to utvrdila prva statistika, sa 1.750
staraca, ena i djece, pored svega ostalog sposobnog za rad, da se na kraju taj broj
popne na 2.300 lica. 83
Naprijed spomenuti fra Zvonko Brekalo, sa slubenom titulom ustakog
satnika duhovnika Obrambenog zdruga Jasenovac, bio je za svoja zvjerstva odlikovan na prijedlog Glavara Stoera Ustake Vojnice Redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s hrastovim granicama (1944.) za izvanredno portvovno i uspjeno vrenje duhovnike dunosti u borbenim podhvatima kod Sablja, Mria, Gaja,
Piskavica, Ponira, Bjeljevine, na Kozari, kod L j ubije, Rudnika, Sanskog Mosta, Kamengrada i Grmea u godini 1942. T a j i takav suradnik fra Filipovi-Majstorovia, kako i ovo odlikovanje pokazuje, sigurno nije na svim tim mjestima vrio drugo
nego to je inio i u Jasenovcu, kad je svojom rukom Bogu na istinu slao Srbe i
tolike hrvatske rodoljube, partizane i njihove istomiljenike, koji su dopali Jasenovca. 84
Masovna ubijanja u jednome kraju izazivala su nesumnjivi, toliko potrebni
psihologijski temelj, koji je tako zaelio nadbiskup Stepinac i preporuio u rezolucijama od 17. X I . 1941., za masovna katolienja u drugim krajevima. Ili jednostaneki od zatoenika htio da prizna svoje krivice prema ustakim vlastima, isti bi ga nagovorio
na priznanje na ispovijedi, a or. je te izjave predavao zapovjednitvu logora, koje ih je zatim
muilo i likvidiralo. Nadalje isti Brekalo provodi itave orgije pijanstva i nemoralnog ivota
sa svojim kolegama i takoer ustakim sveenicimaulinom (zar fra Anselmo?) i Zvonkom Lipovcem.
Jednoga dana ja sam bio deurni oficir i prolazei pokraj sobe sveenika Brekala i uline, vidio
sam njih dvojicu, gdje su sjedili za stolom potpuno pijani, ali to nije bilo prvi puta, ve mnogo
i mnogo puta, ali sad su se njih dvojica svaali i psovali jedan drugome Boga, i razne druge
proste i uvredljive rijei. Ja sam ih lino opomenuo da prestanu s time, poto su vani sluali
vojnici. Sveenici Brekalo i Lipovac su znali esto nuta da idu u Bos. Dubicu, gdje bi u drutvu
s ustakim satnikom Josipom Sudarom pravili obilne veere na koje su pozivali i ene s kojima su
se zabavljali. Iste bi u njihovu drutvu ostajale do kasno u no, a mnogo puta i do zore. Kada
su njih trojica poslije takovih veera odlazili, onda bi jedan drugome dovikivali: Bilo je kranski!
Drugi poznati sveenik po svojim djelima u logoru jeste ulina. O njemu samom je
vojska govorila on ne e gdje ne moe, ili nama brani i pria o Bogu, a on se kurva naveliko,
kakav mu je to sveenik. Jednom prilikom kad je dolo do likvidacije, gdje je lino on klao,
pohvalio se pred bojnikom Majiem i ostalim oficirima i rekao, pokazujui no: I ovaj noi neto
vrijedi! nato su se svi nasmijali.
Zatim sam poznavao fratra, sveenika iz Jajca Vjeka Filipovia, zvanog Majstorovi,
po inu bojnika, a tada je vrio dunost zapovjednika logora. Kao sveenik u Jajcu poubijao je
vie Srba, koji su bili uhvaeni po ustaama. A zatim je doao u Jasenovac pod imenom Majstorovi za zapovjednika logora. Bio je okrutan, volio je mnogo da kolje. Mnoge i mge grupe zatoenika smaknute su za vrijeme njegovog upravljanja logorom. Kada je baen na teren kao zapovjednik bojne, mnogo je palio sela i klao stanovnitvo, osobito po Kozari i okolici Bos. Dubice. U
Bos. Dubici sa satnikom Ivanom Sudarom, zvanim Jojo, pokupio je sve pravoslavne i potukao
do zadnjega, te ih bacio u Unu. U istragama je muio i tukao da doe do priznanja, prosto reeno
bio je velik krvnik. Dok je bio zapovjednik u Dubici, k njemu su esto dolazili sveenici Brekalo,
Lipovac i ulina, te su u njegovom stanu po itavu no pili i jeli, a takoer su uvijek u
ovakvim gozbama bile prisutne i kojekakve pokvarene ene. Napominjem da su isti kao sveenici
ubijali, tukli, pijanevali i na zvjerske naine muili zatoenike.
Ovaj divni ustako-sveeniki kvartet odjekivat e dugo kroz historiju katolike crkve
u Hrvatskoj kao najsramniji izraz jednog moralnog pada, kakovo se rijetko u historijama javlja.
Oni ne e ostati samo, kao toliko ogroman broj broj drugih sveenika, sramno poniavajui primjer
i zloupotreba crkve i svog sveenikog poloaja nego kao prototipi najstranijih krvnika u sveenikim odijelima i pod sveenikim tonzurama. kojima je, u Danteovoj viziji, poploan pakao.
Ovim svjedocima pridruuju se i drugi koji dopunjaju sliku strahovite fizionomije ove fratarske monstruoznosti. (Vidi: Dokumenti o protunarodnom radu, 165178.).
83
ADK.
84
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

vnije i stvarnije. Masovnim katolienjima predhodila su masovna ubijanja. Glas

uasa i jeza muilita irila se na sve strane kao pomamni plamen poara. Da napuni
svojom grozotom preostale ive, jo zadrane usred takvog pakla snagom ljubavi
prema vlastitom ognjitu.
Kao to je nadaleko bio u Banja Luci poznat kao zloduh svih poticanja ustakih nedjela i muenja Srba fra Vjekoslav Filipovi, tako je u livanjskom srezu pokoljima rukovodio franjevac Sreko Peri, inae ueni doctor rerum oirientalium. Vjerodostojni svjedoci zaklinju se na svoje iskaze kad teko terete ovog neovjeka-fra
Sreka Peria.
Bogunovi Marija, domaica iz Livna i Ljubo Crnogorac, krmar iz elebia, suglasno su na sasluanju (24. VI. 1942.) dali obavjetenja o strahotama u
livanjskom srezu, koje su izvodili ustae. Njima je bio duhovni voda fra Sreko
Peri, iz samostana Gorica kraj Livna. Njihov veliki izvjetaj grmi kao najtea optuba, kad govori o sadistikoj fantaziji krvnika, kojima je rukovodilo duhovno lice.
Najstraniji pokolji izvreni su mjeseca juna, jula i augusta 1941. Punih est stranica
optubenog izvjetaja niu se uasi za uasima, da se na kraju kae:
Ovim opisanim pokoljem Srba u srezu livanjskom rukovodio je fra
dr. Sreko Peri, franjevac iz samostana Gorica kod Livna. Ovaj fratar rodom
iz sreza livanjskog, imade jednu sestru, koja je u livanjskom srezu udata za
jednog Srbina. On je prije pokolja, jedne nedjelje sa oltara u crkvi Gorici
sakupljenim Hrvatima naredio da zaponu pokolj Srba sa rijeima: Brao
Hrvati, idite i koljite sve Srbe, najprije zakoljite moju sestru, koja je udata
za Srbina, a onda sve Srbe od reda. Kada ovaj posao zavrite, doite k meni
u crkvu, gdje u vas ispovjediti, pa e vam svi grijesi biti oproteni!
Poslije toga je zapoeo pokolj. Uporedo sa pokoljem Srba pljakali su ustae
srpske domove i kue, a potom ih palili. Ustae su namjeravale da u livanjskom srezu poslije izvrenog pokolja porue sve srpsko-pravoslavne crkve, ali
ih je u tom sprijeio dolazak talijanske vojske. U livanjskom srezu nisu SAi
nagonjeni da preu na rktu vjeru, jer su bili osueni na pokolj svi do jednoga . . . Do 20. augusta 1941. ubijeno je i poklano u srezu livanjskom?
prema dosta tono prikupljenim podacima oko 5.600 Srba i to mukaraca,
ena i djece. Osobito se u progonu Srba istakao kao ustaa dr. f r a Sreko
Peri, koji je za vrijeme Jugoslavije bio due vremena rkti sveenik u Niu.
S ovim fratrom progonili su Srbe i ostali fratri iz ovog samostana, njih oko
20, koji su takoer nastupali kao ustae, ali mi njihova imena ne znamo. Uz
fratra Peria i ostali fratri ovoga samostana podjarivali su Hrvate na pokolj
Srba...85
Sa drugih strana, naroito sa terena partizanskih boraca, takoer ima vijesti,
koje potvruju gornje podatke spomenutog izvjetaja:
Trebalo je da doe 20. august 1941. godine, pa da ljudi u Livnu doive
stvarnost onih rijei koje je dr. Peri uputio s propovijedaonice Gorikog samostana. Toga dana rulja ustakih koljaa pokupila je sve Srbe Livnjane i
odvela ih u umu Koprivnicu izmeu Bugojna i Kupresa i tamo ih zvjerski
pobila. Nekoliko dana iza toga odvedene su u istu umu i porodice ubijenih.
Ustaka rulja silovala je ene, rezala im dojke, starcima sjekla ruke i noge,
85

ADK.

vadila oi, a maloj djeci odrubljivali su glave i bacali ih u krilo majkama.

P r i j e t n j a dr. Peria stigla je i ljude iz okoline Livna. Iz 50 srpskih domova
sela Golinjeva sva muka eljad pobacana je iva u jamu na brdu Tunici,
a porodice njihove, ene, djecu i starce, ustae su bacili u jamu na brdu
Komanici. Iz sela Gornji i Donji Rupnjani su ustae bacili 500 mukaraca,
ena i djece u jamu u Klanakoj umi, u selu aprazlijama zaklali su 200
dua, u osnovnoj koli u selu elebiu zaklali su 300 ena i djece, a mukarce
su bacili u jamu u umi Dikua. Tako su ustae izredali, na poziv dr. Sreka
Peria, sva sela livanjske okoline i do 20. avgusta 1941. godine pobili oko
5.000 mukaraca, ena i djece u livanjskom srezu. 86
U kninskom srezu najstrahovitije zulume poinio je ustaki voda fra Vjekoslav imi. I t a j sluga boji i svetoga Frane sam je svojom rukom ubijao mnoge
Srbe. ofer-mehaniar Duan Zelebaba, iz Golubia, opina i srez Knin, prikazao je
strahovita stradanja, muenja i ubijanja Srba. Za najvei dio tih zloina optuuje
Zelebaba f r a Vjekoslava imia. Sva ubojstva Srba izvrivana su po njegovom nareenju i prema njegovim uputama. On je tovie i sam lino svojom rukom ubijao
Srbe. Odlazio je sa ustaama u Bosansko Grahovo, Kijevo i Vrliku, odvodio Srbe iz
tih mjesta i ubijao ih .. .ST
Kasnije je preao f r a imi u Slavoniju i tu je kao vojni duhovnik IV. razreda u slubi u posadama zapovjednitva u Osijeku produio da i dalje ustaki
djeluje, pa je za svoj predani rad odlikovan Redom za zasluge III. stupnja za
neumoran rad na duhovnom polju u vojnoj bolnici kao i kod svih postrojbi posade
Osijek od 1941. do septembra 1944.88
Za ovim nije zaostajao ni f r a Ilovaa iz Visokoga, za koga tvrdi presluani
Slavko Kotogu, gostioniar iz Visokoga, da je bio duhovni poticatelj svih progona
Srba. Ali ne samo i to. T a j se Ilovaa isticao i u agitiranju za prijelaz na katolicizam.
Za t a j je posao uzimao u pomo po kojeg ustakog oficira, pa bi onda obilazio uglednije Srbe, njih predobio, i onda su mu takvi pomogli kod ostalih, koji su se kolebali,
ili su bili odlunoi protivni prelaenju. Tako je mjeseca novembra doao iz Zagreba
jedan ustaki oficir i sa jednim je fratrom obiao Josu Mitrovia, uitelja, Miju Vasiljevia, trgovca i Ristu Dabia, evabdiju, pa su ih nagovarali da prijeu na katolicizam, da bi sami poslije i ostale nagovorili. 89
N i j e sigurno, da li je ovaj f r a Ilovaa identian sa jednim drugim ustaom
fra Milom Ilovaom, profesorom i kustosom muzeja u B a n j a Luci, koji je o trogodinjici N D H odlikovan od poglavnika i radi udjelovanja kod ustrojavanja ustakih
postrojbi svih vrsta. Svakako je i ovaj f r a Ilovaa zaduio ustaki pokret, kad ga
poglavnik nije mogao mimoii pri odlikovanjima zaslunih za NDH. 9 0
Osobiti primjer pravog ustakog misionara predstavlja f r a dr. Petar Berkovi. O v a j f r a n j e v a c uivao je veliki ugled i u svom redu kao i u ostalom sveenstvu,
jer je bio na elu drnikog dekanata. Ustvari, on je bio jedan pravi ustaki organizator novih pokolja, dok je istodobno nastojao da predobije to vei broj pravosla86
87
88
88
90

Idem; Marijan Stilinovi, udovini zloinci. Borba 15. II. 1945.

ADK.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
ADK.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

vaca za katolicizam. Na zgraanje svega svijeta, potenog i rodoljubivog, fra Petar

Berkovi vodio je rulje ustakih koljaa po kninskim ulicama u fratarskom odijelu,
a sa pukom u ruci. Kuda je fra Petar Berkovi prolazio, sijao je na sve strane strah
i trepet. U njegovu kraju veliki broj ljudi naao se zaklan u sobama, zateeni u krevetima.
Postoji velik broj preivjelih svjedoka, koji teko terete ovog franjevakog
doktora. Prema utvrenim injenicama i ispitivanju svjedoka, mogla je Komisija za
utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa utvrditi, da je f r a dr. Petar
Berkovi doista odgovoran za teke zloine poinjene nad nedunim narodom. U toj
konstataciji, kojoj slijedi niz motiviranih fakata, kae se, da je fra Petar Berkovi
kao ustaki funkcioner skupa s poznatim krvolokom Marojevi Jurom, tabornikom,
odgovoran za hapenja, zlostavljanja i ubijanja Srba u Drniu i okolici... Spisak
rtava, koje je Komisija utvrdila, znatnim dijelom padaju na duu ovog bezdunog
franjevca. 9 1
Kad su Talijani taj kraj okupirali, otiao je u Zagreb, gdje je bio odreen
od duhovnih vlasti da vri u Slavoniji misiju katolienja. Godine 1942. imenovan je
ustakim satnikom-duobrinikom i ubrzo djelatnim bojnikom. 92 Svjedoci o njemu
iznose veoma teke stvari, koje se nikako ne mogu dovesti u sklad s njegovim kolovanjem i velikom uenou. U oktobru 1942. pokrstio je cio pravoslavni Dalj sa skoro
800 porodica. 93 Prirje nego to je zauzeo ovu funkciju elio se preporuiti ustakim vlastima, pa je Ministarstvu seljakog gospodarstva uputio jedno pismo u kome je rekao
izmeu ostalog i ovo:
Za punih 14 godina moga upnikovanja u Drniu moj stan bio je u
pravom smislu ustaki stan. Tu je bilo stjecite za sve ustae ne samo iz ovoga
kraja, nego i za sve one koji su dolazili da organiziraju ustaki pokret. Tu su
dolazili i odatle su irili ustake letke. Prije prevrata bio sam predsjednik
ustakog stana u Drniu a na dan ustanka bio sam ustaki i dravni povjerenik, te sam preuzeo cijelu vlast i civilnu i vojnu, i razoruao sa ustaama
cijelu diviziju.**
Kao misionar koristio je dr. fra Petar Berkovi sva sredstva, da bi poluio
to vei efekat. Bilo je tu lijepih rijei nagovaranja i obeavanja, da e prelaznici
postati ravnopravni graani sa ostalim Hrvatima, da e im biti zajamena sloboda
i sigurnost ivota, ali istodobno i prijetnje, koje su podvlaili njegovi stalni pratioci,
naoruani ustae. U vrijeme katolienja fra Petra Berkovia izvedeno je masovno
ubijanje Srba u pravoslavnoj crkvi u Glini. Ovo klanje u crkvi vrilo se kroz punih
osam dana. Ubijeno je na najstraniji nain vie hiljada ljudi. Glas o ovom pokolju
proirio se po itavoj Hrvatskoj i Slavoniji, pa je posao misionara bio uveliko olakan
i ubrzan s ovakvom psiholokom pripremom za katolienje. 95
91

Dokumenti o protunarodnom radu, 9, 4243, 128129.

Slubeni vjestnik Ustake vojnice 10. 7. 1942.
93
ADK.
94
Dokumenti o protunarodnom radu, 9; Lik jednog ustakog misionara. Politika 25.
1. 1946. Drniki tabornik potvrdio je ove navedene injenice o ustakoj djelatnosti dra Berkovia do
10. aprila a od 11. aprila kao ustakog povjerenika za kninski srez, kad je preuzeo civilnu i vojnu
vlast. (Dokumenti, 4344.).
95
ADK.
92

Izvjetaji i optube protiv fra Petra nisu lake ni rijetke. Ovaj okrutni ustaa
kao misionar koristio je ve valjano prokuane metode iz drnikog sreza, kao i svoga
kninskog ustakog paovanja. Svjedoci iz Dalja kazuju, kako je i u druga sela dolazio zloglasni ustaki pukovnik, fratar dr. Petar Berkovi, koji vri skupa s ondanjim mjesnim upnikom Josipom Astaloem pripreme i teror radi prekrtavanja.
Ovo je, dakle, bio jedan od vjetijih psiholokih agitatora u pripremanju prekrtavanja. U jednom ustakom dokumentu govori se o fra Berkoviu, da je uspio da
u opinama Voin, acinci i eralije prevede na katolicizam preko 6.000 dua. 9aa
I drugi jedan franjevaki doktor, f r a Alojzije osi iz Kotor Varoi, istaknuo
se ne samo kao ogoren progonitelj Srba nego i kao revnosni misionar. 90
Prema podacima Zemaljske komisije za utvrivanje ratnih zloinaca i njihovih pomagaa, utvreno je, da je fra A. osi pozivao narod s oltara u ustake
redove, a tko se tome nije htio odazvati, on ga je prokleo. Fra osi je i jedan od
organizatora Kotor-'Varoke milicije, za koju je traio od generala Metikoa iz Banja
Luke pojaanje. Kao prisni prijatelj dvojice Gutia, Viktora i Blaa, poinio je svake
vrste nedjela. Odlikovan je Kriem za zasluge 1942. i Redom za zasluge II stupnja
(19 li). 9 7
Ne mali broj svjedoka tereti fra Antu Klaria, upravitelja upe u Tramonici, kao vou naoruanih bandi, koje su nou pljakale i terorizirale srpske seljake.
Svjedoci izjavljuju, da su sami ustae ispovijedali da su radili sve po zapovijedi
njihova tabornika fra Ante Klaria. ^ r a Antu su Srbi u tim krajevima smatrali za
glavnog inicijatora logora i zlostavljanja.
Dolazio je lino sa ustakim odredima u naa srpska sela i na pojedinim mjestima pokupljao Srbe, postrojavao ih u redove jednog prema drugom, zatim nareivao da se amara j u, da psuju jedan drugoga i da psuju,
najpogrdnije rijei jedan drugom. Poslije je sve odgonio do svoje crkve i tu
ih zatvarao u jednu talu, drei ih po nekoliko dana gladne i edne. Pred
njegovim oima tukli su ustae te alosne ljude kundacima i ilama. I po dogovoru njihovom, sve to bi on vie govorio, nemojte ih toliko tui, padali
bi tei i strani ji udarci, a fra Anto bi uivao u tom jauku Srba i eretao s
nekom mehandikom. Po njegovoj upi vidjali su neki Srbi na najnedostojriijim mjestima svete putire i druge crkvene stvari iz jedne oblinje srpske
crkve, koju je on. zatvorio i sveenika protjerao, a posveene predmete razdijelio svojoj najgoroj pastvi da ih oskvrnjuje. 98
Postoje svjedoci, koji znaju kako je fra Ante Klari i sa propovjedaonice
raspirivao mrnju na Srbe govorei narodu: Vi ste babe i treba da obuete suknje,
jer niste dosada ubili nijednoga Srbina. Mi nemamo- oruja i noeva i treba da ih
kujemo od starih kosa i srpova, tako da gdje god vidite Srbina, zakoljite ga. 99 Svjedoci, koji su preivjeli svu nesreu i ustaki teror, kod koga sudjeluju tako revnosno
i franjevci, terete i danas veoma teko ovog krvoednog zloinca. Nevjerovatni, ali
naalost istiniti su njegovi upravo sumanuti podhvati, koje je on u svojoj podivljalosti inio. Naroito se obarao na sve one porodice za koje je znao, ili samo naslua Dokumenti o protunarodnom radu, 59.
96
ADK.
97
Dokumenti o protunarodnom radu, 213; Kartoteka Ureda za odlikovanja u NDH.
98
ADK.
99
Dokumenti o protunarodnom radu, 158.

ivao, da je ma tko od njih poao medu partizane. Sa najgorim ustakim zlikovcima

prolazio bi kroz srpska sela i terorizirao narod. Za sva ustaka ubojstva, koja su uinjena po njegovim nareenjima, on je govorio, i nareivao preivjelima, da takoer
govore, da su poinjena od partizana, kako bi na njih navukao mrnju kod jo neobavijetenog naroda. Velik broj zavedenih, koji su napadali partizane, ispovijedio je da
je to bilo djelo f r a Ante Klaria. Zloduh i sija mrnje i otrova protiv roene brae,
ne samo Srba, nego i svih onih, koji su se stali osvijeivati i prilaziti Narodnooslobodilakom pokretu, uinio je teka zla o kojima e dugo narod sa uasavanjem
priati. 100
U nizu ovih franjevakih ustakih misionara nije bio posljednji ni fra astimir Hermann, gvardijan samostana u untiu. Fra astimir, kao i njegova braa,
bio je jo za Jugoslavije veoma agilan pobornik ustakog pokreta. U njegovom samostanu spremali su se planovi za ruenje Jugoslavije, kako su to sami franjevci
untikog samostana priznali mjeseca augusta 1941., ponosei se svojim uslugama
uinjenim pokretu. Jedan klerofaistiki reporter Hrvatskog naroda kae da su
untiki franjevci mnogo djelovali u ovom kraju osobito u duhu ustakog pokreta,
100
Dokumenti o protunarodnom radu, 159163. Narodno-oslobodilaki pokret u svome
razvojnom procesu nije kod svih naroda Jugoslavije iao istim putem ni istim tempom. Zapoeo
je ustankom u Srbiji 7. jula 1941. da se onda postepeno proiri na sve pokrajine i narode bive
Jugoslavije. Ve 10. VIII. 1941. mogao je u prvom broju Biltena Glavnog taba Narodno-oslobodilakih partizanskih odreda1 (koji je ilegalno tampan u Beogradu), da progovori organizator,
pokreta i dua celog NOP, Josip Broz-Tito o zadacima
narodno - oslobodilakih
partizanskih
odreda. U prvom od zadataka je reeno: Narodno-oslobodilaki partizanski odredi u svim oblastima
Jugoslavije (Srbija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija Vojvodina,
Sandak i Dalmacija) imaju glavni cilj osloboenje naroda Jugoslavije od okupatora i borba
protiv domaih okupatorskih agenata, koji pomau ugnjetavanje i teroriziranje naeg naroda. U
treoj toci: Partizanski odredi zovu se narodno-oslobodilakim i zbog toga to nisu borbene formacije bilo koje politike partije i grupe u konkretnom sluaju ni komunistike partije, , bez
obzira na to to se komunisti bore u prvim redovima, ve su to borbeni redovi naroda Jugoslavije, u kojima treba da se bore svi rodoljubi, sposobni za oruanu borbu protiv okupatora, bez
obzira na politiko uvjerenje. (Tito, Borba za osloboenje Jugoslavije 194b1944. Beograd, 1945,
II. izdanje, 11.).

Otkako se narodno-oslobodilaki pokret razvio do openarodnog ustanka u drugoj polovini

1941. pa sve do svoga pobjedonosnog kraja, do svoga ispunjenja glavnog zadatka, pobjede nad
najveim neprijateljem slobode i nezavisnosti naroda Jugoslavije, nad faizmom, imao je da izdri
herojske borbe ne samo sa okupatorom nego i s njegovim posrednim i neposrednim pomagaima i
suradnicima, vlastitim izdajnikim sinovima.
U Hrvatskoj i u itavoj Pavelievoj N D H , ne samo s ustaama, nego i njihovim najsnanijom podrkom, sa klerofaizmom. Kako su borci narodno-oslobodilakog pokreta u velikoj
istorijskoj borbi kovali najveu tekovinu one ogromne, po razmjerima i rtvama, borbe, bratstvo i
jedinstvo dotad razjedinjenih naroda Jugoslavije, to je klerofaizam, kao protivnik toga bratstva
i jedinstva ulagao sve svoje snage da tu borbu otea i da joj ukoi njen zamah i snagu. S druge
opet strane, stalno se isticalo i dokazivalo u tampi kao i sa propovijedaonica, da je N O P komunistiki, pa ga zato treba po svaku cijenu pobijati. Odatle toliko zabludjelih u stranama gdje je
klerofaizam razmahao svu svoju mo uz punu pomo ustaa. O idejnoj strani ove suprotnosti bit
e rijei jo u XX. poglavlju. (O narodno-oslobodilakom pokretu vidi jo osim spomenutog djela Josipa Broza Tita i njegov lanak, objavljen i zasebno: Borba porobljene Jugoslavije. Beograd
1944, jo i ove publikacije: Edvard K a r d e l j , Put nove Jugoslavije. Beograd 1944. Arso Jovanovi, Pregled narodno-oslobodilake borbe. Beograd 1946. Ustanak u Srbiji. Beograd 1945.
Todor Vujasinovi, 27. juli narodni praznik Bosne i Hercegovine. (Borba 26. VII. 1945).
Poeci i razvoj narodnog ustanka u Hrvatskoj. (Borba 26. VII. 1945.). Jerko Radmilovi, Prilog Dalmacije narodno-oslobodilakoj borbi. (Slobodna Dalmacija 1945. br. 187.) Drugo zasedanje AVNOJ-a u Jajcu 1943. Beograd 1944.
Uveliko
u NOB-i kao to
Dudia, Vladimira
Beogradu. (Vidi:

objanjavaju
su Vladimira
Nazora, Nade
Jugoslovenska

poetke i razvoj NOP-a dnevnici i zapamenja boraca i uesnika

Dedijera, Rodoljuba olakovia, edomira Minderovia, Dragojla
Sremec, Mladena Ivekovia i drugih, ve tampanih u Zagrebu i
bibliografija. Beograd 1947., 7274).

iskazuje,
ustaa.

da su bili podvojeni

mrnjom,

upravo

djelovanjem

ovih

franjevaca-

Prvi pokolj Srba u srezu konjikom izvrili su ustae u selu Bradini, u

rodnom mjestu dr. Ante Pavelia. Ovaj pokolj izvren je nekoliko dana
poslije Vidovdana 1941. i to nakon to se je ustaki logornik Jerkovi povratio iz Zagreba s instrukcijama. Prije svakog veeg pokolja ustae su odravale vee savjetovanje, a na ovim savjetovanjima svaki put su uzeli uea
i fratri iz Konjica. Takovo savjetovanje odrano je uoi pokolja Srba u Bradini. Ustae su nekoliko puta odlazili u Bradinu, tamo kupili Srbe, odvodili
ih u Ivan Planinu, gdje su ih ubijali, a njihove ljeeve bacali u neku provaliju . . . Kada su jednog dana doli ustae iz Konjica u Borce u namjeri
da kupe Srbe na Ivan Planinu, Srbi su se tome oprli i nastala je borba .. .
u kojoj su poginuli pored ostalih Jerkovi Zvonko, ustaki logornik i njegov
zamjenik fratar Drago Kamari. .. Opisujui dalje ustaka nedjela i stradanja Srba, Zdravko Hamovi iskazuje kako su konjiki franjevci suraivali s ustaama pri hapenju Srba. Fra Drago Kamari zajedno s logornikom
Jerkoviem pljakao je Srbe gdje god je mogao, izmamljujui od njih novac.
U ljeto 1941. poruivali su fratri Srbima preko svojih povjerljivih ljudi da
bi bilo najbolje, da svi Srbi preu u rktu vjeru pa da ih onda ne e nitko odvoditi u logore i da e biti ravnopravni sa Hrvatima. 100
Medu svim konjikim franjevakim ustaama kao da je najagilniji i najuporniji organizator pobjenjelog ustatva bio fra Jenko Vasilj. 107
Nije mali broj franjevaca koji su bili i pravi ustaki borci, uestvujui u
borbama protiv partizana. Ostalo vrijeme posveivali su s jedne strane ustakoj propagandi, a s druge misionarskom djelovanju. Takav je bio fra Marko alui, upnik
svetog Ante u Sivi. Njegovi su se junaki podhvati prouli nadaleko, pa ga je kao
znamenitog ustau borca hvalila i ustaka tampa. U jednom prikazu govori se o fra
aluiu kao junaku koji je poao tragom slavnog Luke Imbriimovia. Dodue nije
opasao ma, ali je preko ramena prebacio puku i poao u borbu za obranu svojih
upljana. Ve prije sam uo za njegovu savrenu organizaciju obrane . . . Kad su
poeli odmetniki upadi iz Ljeskovih Voda i Gojakovca, gdje su partizani imali svoj
tab, digao je fra Marko svoje upljane na noge . .. Fra Marko alui je za svoje
ustake pothvate bio promaknut u in ustakog kapetana. 108
Za predano ustako djelovanje odlikovao ga je poglavnik redom krune
kralja Zvonimira III. stupnja s maevima. 109 Dakako, i on je zasluan za veliki
broj prelaznika. Ma je zamjenjivao krstom, a krsit maem. Ve kako je kad trebalo.
U tom i takvom misionarenju pomagao mu je neki ustaki povjerenik iz Zagreba, koji
je zajedno s njime obilazio njegovu parohiju i nagovarao Srbe, u prvom redu vienije,
da predu na katolicizam, jer e se samo tako spasiti inae neizbjenih nevolja. 110
Hercegovaki samostan na irokom Brijegu bio je uistinu prava ustaka
kula. Iz tog samostana fra Didaka Buntia 111 ponikli su brojni organizatori ustakih
100
107
108
109
110
111

4g

Dokumenti o protunarodnom radu, 15.

ADK.
Nova Hrvatska 28. VI. 1942.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
ADK.
Vidi naprijed I. Poglavlje.

V. N o v a k : Magiium crimen

zloina u tom kraju. Svijesni svojih nedjela, pri pobjedonosnom pribliavanju narodnooslobodilake vojske poetkom 1945., franjevci iz te ustake kule odluili su,
da se zajedno s Nijemcima povuku. Meutim, kako su bili presjeeni, to su morali
da prime borbu, u kojoj su pokazali da su jednako uporni sa orujem u ruci, kao
to su bili ustaki propagatori i misionari. Samostan, gimnazija i crkva bili su pretvoreni u jedno pravo snano ratniko uporite, iz koga su fratri na sve strane sijali
smrt. Ograde od bodljikavih ica, minska polja i dobro izgraeni sistem bunkera,
zaklona i rovova opkoljavali su ovo utvrenje. Na svakom otvoru nalazio se mitraljez jednako na krovu crkve kao i na zvoniku, bila su takoer mitraljeska gnijezda.
Dakako u tom utvrenju bili su glavni rukovodioci njemaki oficiri i vojnici, koji
su imali najsnaniju podrku ba od strane ustakih franjevaca. Kad su sva ova
uporita poslije nekoliko dana teke bitke savladana, naeni su u samostanu i crkvi
ustaki fratri, koji su se borili u svojim mantijama na strani ustaa i Nijemaca kao
pukomitraljesci i borci. Jedan ratni dopisnik i oevidac javio je radiogramom u
Beograd, da su upravo ti fratri bili najogoreniji branioci i da su dali najei otpor.
estorica ovih fratara pronaeni su meu poginulima na poloaju kod
sela Knez-Polja, nekoliko kilometara od irokog Brijega. Neki su naeni
meu poginulima u bunkerima. U samostanu je pronaen arhiv s dokumentima meu kojima se nalazi i korespondencija s Paveliem. Ovi dokumenti
pokazuju da su fratri suraivali s ustaama i Nijemcima i pokazuju sve njihov zloinako djelovanje u ovom kraju. 1 1 2
Iz ovog arhiva vidi se, da je bio vrlo mali broj franjevaca, koji nisu bili
u slubi ustaa i hitlerovaca. Otkriveni dokumenti pokazuju, da su ovi franjevci
uveliko bili intelektualni zatitnici ustakih zloina, tovie, meu njima su se nalazili i pravi ustaki koljai. Prilikom osvojenja ovog fratarskog utvrenja, naen
je prtljag, spremljen za bijeg s Nijemcima i ustaama. Kod poginulih fratara naene su i znatne svote dolara i milijuni kuna ; kao i ustake legitimacije. Nekolicini
fratara uspjelo je pobjei s poraenim Nijemcima i ustaama. Meu njima se nalazi
i f r a Berto Dragievi aktivni ustaa i komandant ustake milicije. On je u posljednje
vrijeme organizirao seljake u ustaku miliciju, koje je zaveo i obmanuo raznim
laima i obeanjima. 113 Kao ustaki organizator istaknuo se naroito fra Didak ori.
Ima jedna fotografija, koja prikazuje franjevca sa ljemom na glavi, koji sjedi u
tenku zajedno s talijanskim vojnicima. Isti ovaj fratar slikan je i u drutvu ustakih
koljaa. Fra ori, kao upnik u Tomislavgradu, organizirao je ustaki podmladak,
drao predavanja u kojima velia famoznog ustakog zloinca i vou Crne legije
Juru Francetia i poglavnika Pavelia. Vrio je i funkciju ustakog logornika u
sjevernoj Hrvatskoj.
Sve je to bilo shvatljivo svima tek onda, kad se saznalo, da je f r a Didak
ori bio jo za prve Jugoslavije zakleti ustaa, koji je na irokom Brijegu zaklinjao nove ustae. U Tomislavgradu organizirao je ustaki podmladak, drao mnoga
propagandna predavanja, a meu njima i o Crnoj legiji, njenoj potrebi kao i
njenom voi Juri Francetiu, najveem krvoloku Srba i svih rodoljubivih Hrvata,
112
113

Kako je zadobivena pobjeda nad us'ako-fratarskom tvravom. Politika 16. II. 1945.
Dokumenti o protunarodnom i zloinakom radu, 215.

koji su prili NOP-u. Svjedoci tvrde, da je fra Didak organizirao ustaki pokolj u
Nevesinju i Berkoviima. Da je doista bio ustaa jo za Jugoslavije pokazuje odlikovanje bronanim spomenznakom o uspostavi N D H za rad u ustakom duhu u
vremenu poslije 20. X. 1934. do 10. IV. 1941. Odlikovan je i kao borac protiv
partizana redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s maevima i to za izvanredna
dranje za vrijeme okupacije Tomislavgrada i kotara Duvno sa strane odmetnika
1942.1943.114
Medu ovim franjevcima na irokom Brijegu bilo je aktivnih gesitapovskih
pijuna, to je potvrdio i jedan zarobljeni njemaki vojnik, koji je sluio kao tuma.
Takav fra-gestapovac bio je i f r a Sreko Grani, profesor franjevake gimnazije.
Gvardijan samostana bio je dr. f r a Kreo Pandi, koji je znao njemaki i zajedno
s fra Radom Vukiem bio stalno u drutvu njemakih oficira. Dragocjena su pisma,
koja je gvardijanu fra Krei pisao upnik iz Jablanice fra Nikola Ivankovi. Iz njih
se vidi puna pijunska suradnja ovog fratarskog izdajnika. U pismu od 2. marta
1943. fra Ivankovi, opisavi borbe partizana sa Nijemcima, Talijanima, ustaama i
etnicima kod Jablanice, pie: Ja sam privatno doznao za plan partizana i upozorio na to talijansku komandu. 115 Fratar Ivankovi bio je aktivni ustaa jo prije
1941. i uestvovao je u pokplju Srba i u borbama oko Nevesinja 1941.
Na sasluanjima poslije osloboenja priznao je sam fra Ivankovi sve ono,
to ga je teretilo kao ustau jo prije 1941. Njegova ispovijest je karakteristina
ne samo za njega, nego i za velik broj njegovih istomiljenika u fratarskim haljama,
koji su jo prije N D H radili svim svojim sredstvima pa i zloupotrebom vjere i crkve
za ustaku ideologiju.
U Studencima 1941., prije kapitulacije Jugoslavije s don Jurom Vrdoljakom stvorili smo plan, kako da se razorua jugoslavenska vojska u apljini. 13. IV.
doao sam don Juri, gdje je bio ustaki kapetan Barii, jugoslavenski oficir. Tu
smo stvorili plan n a p a d a . . . Bio sam satnik u II. ustakom zdrugu pod komandom
pukovnika M a r k o v i a . . . U Sarajevu sam pristupio IX. ustakom zdrugu pod komandom potpukovnika Ilica . . . Fra Dane elak bio je ustaki satnik u IX. ustakom
zdrugu. Pred Uskrs bio sam s Luburiem u ustakom stoeru.116
Ali nisu samo ovi franjevci sa irokog Brijega bili u slubi gestapovske pijunae. Zaplijenjeni arhivi sreskog predstojnika u Prozoru, koji je pao u ruke nanarodnooslobodilakoj vojsci u bitci za Prozor 13. juna 1942., pokazuje, da je glavni
ustaki pijun bio prozorski upnik i dekan Petar Peri, dok je na elu gestapovske
organizacije u dolini Rame, koja je Nijemcima slala izvjetaje o kretanju partizanskih jedinica i davala njemakoj avijaciji podatke o smjetaju partizanskih bolnica,
bio fra Viktor Slikovi, iz samostana u itu.117 Kao upnik u Brajkoviima poinio je
teka izdajnika nedjela. Sud narodnooslobodilake vojske osudio ga na smrt, a Paveli ga je po smrti odlikovao redom krune kralja Zvonimira II. stupnja s maevima. 118
114
Dokumenti o protunarodnom i zloinakom radu, 213. Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
115
Dokumenti o zloinakom radu fratara iz irokog Brijega. Borba 6. III. 1945.
Dokumenti o protunarodnom radu. 285.
116
Dokumenti o protunarodnom radu, 214.
117
Ustaki zlikovci u fratarskim mantijama. Borba 8. II. 1945.
118
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Za ustaku propagandu koristili su se ovi ustae-fratri ne samo propovjedaonicom nego i ispovijedaonicom. Koliko su strani bili, pokazuje sluaj fratra Emanuela Rajia iz Bugojna, kad mu je jednoga dana u ispovijedaonicu doao neki
ustaki krvnik, jo krvavih ruku i odijela, poslije izvrenog pokolja x zatraio od
fratra da ga ispovjedi, fra Emanuel Raji to je otklonio i blagoslovio ga rekavi mu:
Sine, idi, jo nisi svoj posao zavrio.119
Fra Emanuel Raji nije bio ustaa-no vaj lija. Zaduio je on ustaki pokret
jo u vrijeme Jugoslavije, pri ijem slomu ima i njegova udjela. Kao pastorizator
u Gornjem Vakufu, ujedinivi se sa najokorjelijim klerofaistima, dao se na razoruavanje jugoslavenskih vojnika i oficira. Odmah u saihome poetku uspostavio'je
ustaku vlast u Gornjem Vakufu. Kao ustaki tabornik organizirao je i prvu ustaku
jedinicu, koja je poinila teke zulume. 120
Kad se razmahao narodnooslobodilaki pokret franjevci su postali pravi
organizatori masovnih pokreta protiv partizana, ujedinivi se sa faistima i nacistima,
da unite, kako su oni govorili za NOP, u korjenu boljeviku kugu. Organizator
jednog takvog masovnog pokolja, u kome je zaklano nekoliko hiljada mukaraca,
ena i djece u srezu stolakom polovinom 1942. godine, bio je i fra Bakula iz opine
Hrasno. Sijai mrnje i nebratskog razdora njeli su sada krvavu etvu. Kudgod bi
dolazili ovi ljudi iz bojih kua u irokom Brijegu, Duvnu, Livnu, itu, Travniku.
Mostaru, trovali su slabo prosvijeen hrvatski narod, koji je upravo uslijed njihova
rada bio i zaostao i do krajnosti nazadan. Uistinu tona je konstatacija, kad se kae
za najvei njihov dio, da je svoj duhovniki poziv iskoriivao, da sa propovjedaonice potiu na klanje Srba, muslimana i porodica hrvatskih partizana i.da agitiraju za ustake legije i njemake SS divizije. Sve to samo zato, kako su to esto
govorili i pravdali svoje okrutne postupke, poto su bili na fronti protiv bezbonog
komunizma. A na ovaj krstaki rat pozvali su ih i njihovi nadbiskupi i biskupi,
a na to su ih poticale i enciklike Pija XI. i XII., u kojima se mranim bojama prikazivala Rusija i kominterna, ma da je sada ta ista napadnuta i napadana Rusija
spaavala svijet od najvee opasnosti, koju je svijet ikada upoznao. Od faizma i
nacizma. Neprosvijeen svijet su oni uvjeravali, da je na njihovoj strani sam Bog,
i da e im on pomoi tamo, gdje ne mogu tenkovi i avioni. 121 A na to ih je pozivao
i njihov veliki idol poglavnik Paveli, iji su pamflet Strahote zabluda sinovi svetoga Franje tumaili sa propovijedaonice kao kakvo novo evanelje, novo ustako
i franjevako Vjerovanje.
Nekoliko pisama, koje je poglavniku pisao dr. fra Oton Knezovi, jedan od
franjevakih ustakih ideologa i slavitelj fra Didaka Buntia i njegove antibeogradske buntovnosti jo u staroj Jugoslaviji, pokazuju rijetko intimnu prisnost izmeu
brata sa irokog Brijega, njegove sabrae i najveeg ustakog krvnika. Osim toga,
vidi se iz tih pisama, kakve su se sve misli i planovi pleli u glavama ovih ustakih,
najvjernijih i najborbenijih suradnika.
O Boiu 1941. (22. XII.), dakle u vrijeme najstrahovitijih ustakih zloina
u NDH, a tako naroito u Hercegovini, gdje je uistinu krv tekla potocima, fra Kne119
120
121

Ustaki zlikovci u fratarskim mantiiama. Borba 8. II. 1945.,

Dokumenti o protunarodnom radu. 45.
O tome jo u posljednjem poglavlju.

zovi zaziva Paveliu Boju pomo, da mu ta donese sreu i blagoslov ui njegovu

radu. Fra Knezovi savjetuje Pavelia kako bi se teko stanje u Hercegovini moglo
popraviti, pa da stvari krenu onako, kako to svi ustae ele. I drugo pismo od 11.
februara 1942. puno je tekih stvari o stanju u Hercegovini. U njemu se fra Oto
ali na neispravnost administrativnog aparata. ali se, to je sazvan sabor u Zagrebu, a ne vidi u njemu zastupljenih njihovih istaknutih ustaa: Nijednog naeg
ustae, koji su nas uvijek vodili i za nas radili. Dakako-, unato tome, i sada je fra
Knezovi kao i u ranijem pismu: spreman za dom i poglavnika. Ali, medu pismima fra Knezovia, svakako je najdragocjeniji prilog franjevakoj; ustakoj gorljivosti i zauzimanju za uvrivanje ustakog reima, pismo od 4. III. 1944. estitajui poglavniku dravni praznik (tj. 10. IV.), f r a Knezovi moli poglavnika, da
primi uvjerenje potovanja^ divljenja kao i estitanja ne samo njegova, nego i njegove brae i kolske omladine, sa eljama da svaka srea prati njega i cijelu N D H .
Svrivi u uvodu pisma posao srca i ustakog oduevljenja za poglavnika i N D H ,
prelazi fra Knezovi na glavnu temu pisma, na svoj vanredan plan oi novoj hrvatskoj dinastiji. Jer, poslije kapitulacije Italije, dolo je i do sveane abdikacije designiranog hrvatskog kralja Vojvode od Spoleta, nositelja Zvonimirove krune i hrvatskog vrhovnitva. Tako je N D H ostala bez kraljevskog kandidata. Trebalo mu je
nai zamjenika. I u fratarskoj glavi nikla je genijalna ideja, da to moe da bude
najbolji, najdostojniji sadanji suveren zloinac Ante Paveli. Pozivaju se na
Ciceronovu misao o uiteljici ivota, ali i na svoja historijska nauna istraivanja,
fra Knezovi savjetuje poglavnika, kako bi se moglo rijeiti ovo muno, dakako
za franjevce sa irokog Brijega, pitanje. Svakako, uz pomo Svete Stolice. Fra
Knezovi, poznavajui hrvatsku i svjetsku prolost zakljuuje, da Hrvatskoj moe
dati potrebnu jaku ruku samo narodna dinastija.
Tuih dinastija ne emo ni pod koju cijenu. Ne emo'ni dravne zajednice ni s kim na svijetu. Prilike su potpuno sazrele, a po svretku rata bit c
pogotovo zrele da se na Poglavnik proglasi kraljem Hrvatske. Naziv drave
bit e samo Kraljevina Hrvatska. Vaa e dinastija biti nasljedna. Ne e tu
biti nikakvih izbora, nego treba sve udesiti tako da hrvatski dravni sabor
stvori takav zakon i takav ustav. Time emo biti osigurani za svu budunost
i poteeni od svih zlokobnih starih trzavica. Zato Vas molim da dobro odgajate svoga sina da se sauva moralno ist, zdrav i jak, te da uzmogne raati
zdravo i brojno potomstvo koje e hrvatskom narodu osigurati dinastiju za
stoljea. Kad bih znao da bi me provincijal pustio, vrlo rado bi doao i ja
za odgojitelja naega buduega nasljednika prijestolja. Sa Svetom Stolicom.
treba urediti stvar tako da poalje svoga legata, koji e Vas okruniti kraljevskom krunom, kako je Grgur VII. poslao legata Gebizona, da okruni kralja
Dmitra Zvonimira. Sad je razvijen samo vozni saobraaj, pak bi se velik
dio hrvatskoga naroda iz svih naih zemalja mogao lako skupiti na duvanjskom polju gdje bi se krunidba obavila. Onda e naa kronika biti mnogo pouzdanija, nego popa Dukljanina o krunidbi kralja Tomislava.
Kad je fra Oto ovako lijepo razvio plan o krunisanju zloinca Ante Patelia
za hrvatskog kralja, dakako uz asistenciju Svete Stolice, sa papinskim legatom i
ostalim scenskim rekvizitima, a sebe preporuio za mentora buduem prijestolonasljedniku, savjetujui poglavnika, da dobro pazi na sina, kako bi mogao izroditi

mnogobrojne potomke, preao je fra Knezovi na sasvim vulgarno obraunavanje

sa Dalmatincima, koji su ga neto teko razoarali i pozlijedili. A to je ono drugo
pitanje, o kome je elio da se porazgovori sa poglavnikom i da ga savjetuje, ta da
radi sa dalmatinskom rasicom. Svakako je f r a Otona razoarao talas dalmatinskih
ustanika, partizana-boraca, iju su odlunost ve upoznali dobro i hercegovaki klerofaisti.
Drugo: Trebat e odluno rijeiti pitanje dalmatinske rasice. Primorski
gradovi dalmatinski grdna su mjeavina starih Latina, Vlaha, Talijana, Slavena i Hrvata, pa je iz te smjese iziao posebni tip i soj ljudi koji nisu bili
nikada Hrvati niti su osjeali za hrvatsku dravu. Danas jo manje. to su
kod Srba Cincari, to su kod nas dalmatinski gradovi. Vlast, novac, egoizam
nad sve. Oni su bili u staro doba najvea hrvatska nesrea, bili u to za
vrijeme Austrije i Jugoslavije. I danas radije slue svakom drugom vragu
nego NDH. im se ta situacija malo promijeni i oni se odmah razgalame da
su najvei Hrvati samo da ugrabe prva mjesta u dravnom i javnom naem
ivotu. Ima ih u Sarajevu, rekoe mi nai ljudi, koji su zasluili milione i
glasali se kao najvei Hrvati, a poslije Badoglieve kapitulacije, nalo se da
su ti Dalmatinci u Saraievu bili ujedno talijanski dravljani. U Zagrebu se
nije moglo ostati od njihove dreke i zanosa za Poglavnika i Hrvatsku, jer
ih je bilo do 50.000. No kad je trebalo iza toga od njih obrazovati dalmatinsku legiju, javilo ih se 150. Vole se baviti vercom, gadovi. Neka se za
njih tuku Hercegovci, Bosanci, Liani, a oni e vatati prve poloaje u svim
granama naeg ivota. Eto i sva je tampa (za, Dalmaciju). Ti su primorci
lacmani, kako ih zove Dinko imunovi u svojim knjievnim djelima, otrovali i dalmatinsko zagorsko seljatvo komunizmom. Zato poslije rata treba te
dalmatinske graane raseliti po Bosni, Slavoniji i Hrvatskoj, nigdje vie od
tri zajedno, a naseliti u gradove i primorske luke Liane, Bosance, Hercegovce i Zagorce, jer e biti pouzdaniji i stvorit e isti hrvatski narataj.
Onda e Dalmacija biti hrvatska. Za dom spremni! dr. Fra Otort Knezovi. 122
Svakako fra Oto Knezovi, ogoren na Dalmaciju i Dalmatince ve i stoga,
to siu se iz Dalmacije rekrutirali sve to brojniji hrvatski partizanski odredi, koji su
zadavali ustaama nemalih nevolja, kvarei im njihove, dalekosene, za hiljadu
godina unaprijed spremljene planove, sav je u duhu hitlerovskog rasizma, koji eli
da primijeni i na ustaku NDH. Zaboravio je fra Oto Knezovi da je sva klerofaistika tampa poslije kapitulacije Italije ispjevala itave himne prakoljevci hrvatske drave i njenoj velikoj i slavnoj budunosti.
Ovoj galeriji ustakih franjevaca mogli bismo nanizati jo jedan velik broj
novih, ali gotovo identinih fizionomija, ustaa i misionara.
Jedan od takvih bio je f r a Silvestar Zubi, kateheta u Vukovarskoj gimnaziji. Ovaj ustaa bio je pobonik u ustakom logoru u Vukoyacu i organizirao je
djake pjevake druine s kojima je iao po selima Zapadnog Srijema, gdje su one
pjevale pri obredima, vrenim prilikom katolienja. Meu ustakom omladinom odabirao je najustakije raspoloene lanove i lanice koje je slao'na faistike kurseve
u Italiju, da bi po dovrenom kursu bili primani u Paveliev tjelesni zdrug. Po122

Vjesnik 24. II. 1945.

4nato je; da je poslije svakog strijeljanja Srba u Dudiku drao govore, u kojima
je naglaavao kako e neprijatelji N D H biti uniteni. kolsku nastavu vjeronauke,
fra Silvestar je vie koristio da govori o faizmu i napada komunizam i partizane,
nego 6 evanelju i dogmatici. Svjedoci tvrde, da je esto dolazio, i to nou u ustaki
stoer i u upsko redarstvo, gdje je redovno podnosio izvjetaje o onim acima, koji
su bili naklonjeni partizanskom pokretu. Mnoge premetaine kod gimnazijalaca, kara
j njihovo odvoenje u zatvore, bile su u vezi sa fra Silvestrovim denuncijacijama.
Uenike Srbe pozivao je na zasebne sastanke na kojima im je drao promibena
predavanja o ljepoti i korisnosti svete rimske crkve. Dakako, pri tome nisu izostajale
ni prijetnje ni zastraivanja, kad im je govorio, da svakako preu u rimokatoliku
vjeru i da ne e nikako prei u vii razred, ako ne budu imali ocjene iz vjeronauke.
A vjeronauku nije mogao predavati nijedan pravoslavni sveenik, jer ga nije ni
bilo, poto je sveenstvo bilo ili protjerano ili pobijeno. Fra Silvestar, kad god bi
iao u okolna sela, da agitira meu pravoslavnim Srbima za katolicizam, redovno
ga je pratio jo jedan njegov brat iz samostana svetog Bone, a esto su im asistirali
i ustae.. Pomenuta dvojica vrili su prozelitsku akciju velikom gorljivou. Ustae
su nareivali da vukovarski Srbi moraju posjeivati propovijedi ove dvojice. Tko
se ne bi odazvao bio je osumnjien od ustakih vlasti kao protivnik N D H . Nije mali
broj seljaka, koji takoer svjedoe, da su onima otpornijim prijetili i logorima i drugim ustakim strahotama, ako se ne budu odazvali pozivu da preu na katolicizam.128
O trogodinjici N D H primio je fra Zubi vidno priznanje za svoj ustaki
rad, kad ga je poglavnik odlikovao redom za zasluge II. stupnja. 124
U Dalmaciji bila Su naroita rasadita ustakog pokreta franjevaki samostani u Sinju, ibeniku, Makarskoj i Dubrovniku. Velik broj zatrovanih klerofaistikih agitatora ponikao je upravo iz tih samostana. Dakako da za njima nisu
zaostajali ni oni u Kninu i po otocima.
Samostan svetog Lovre u ibeniku imao je jedan lijepi broj oduevljenih
pobornika NDH. Jedan naroiti dokumenat osvjetljava tokom N D H i okupacije
Dalmacije od strane Talijana duhovnu, intimnu stranu politikih raspoloenja ove
asne brae. To je samostanski dnevnik, koji je narodnooslobodilaka vojska, kad je
oslobodila ibenik, uspjela sauvati za historiju toga tekog, a za katoliku crkvu u
NDH, najsramotnijeg vremena. Dok su u Hercegovini i Bosni, neretvanskoj i imotskoj krajini fratri koljai uzimali puku u ruke, organizirali pokolje i poticali narod
na bratoubilaki rat, ibeniki fratri-ustae, u momentima kad to zatreba prikazuju
se kao prijatelji NOP-a. Dakako, ovom svojom kameleontinom eljeli su kamuflirati
svoja prava ustaka raspoloenja i osjeanja protiv NOP-a. Iako t a j dnevnik o
svakoj Novoj godini zapoinje sa U ime Isusovo, iz njega die mrnja na sve to je
napredno, prema vojsci NOP-a, prema Srbima itd. Dok su potpisivanje Pakta u
Beu pozdravili, na 27. mart ibenski franjevci gledaju sa negodovanjem. Prije
desetog aprila sluaju fratri svakog dana ustake emigrante na radiu i o tome biljee
svoja ne ba duhovita zapaanja. Desetog aprila zabiljeili su poruku dra Maka,
koji je svojim organizacijama preporuio N D H i predao vlast zamjeniku Ante Pa123

A D K i Arhiv Komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u V o j -

124

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u N D H .

vodini.

velia, generalu Kvaterniku. R a d u j u se franjevci i kapitulaciji Jugoslavije, to je

njihova tamparija postala dravna, i to stoji na raspoloenju opinskim i dravnim
vlastima. Oni se snalaze i pod talijanskom okupacijom i odravaju sa Talijanima
riajprijateljskije odnose. Unato tome oni surauju i sa ustaama i u svojoj tampariji tampaju ustake letke. Za njihova biskupa f r a Miletu zabiljeeno je 4. novembra 1941. ovo: Deputacija uglednih ibenana posjetila talijanskog generala
Colu. Biskup odrao govor u kome je uz ostalo kazao, da je svaka vlast od Boga
i da se oni kao takvoj podlau. Osuuje komunizam i veli, da mi nemamo nita
s komunistima . .. Govore da je biskup pravo lijepo govorio, a zato mu je general
i zahvalio. Aprila 1942. svi upnici ibenske dijeceze zaklinju se preko biskupovih
ruku talijanskom kralju. Biskupi, pak, u okupiranoj Dalmaciji, poloili su takoer
aprila 1942. zakletvu kod guvernera Basitianinija, koji je preuzvienu gospodu biskupe kasnije poastio finim rukom. Ovi franjevci dodvoravaju se do ponienja
talijanskim vlastima. Tako, 6. X I I . 1942. mogu se itati i ove skandalozne rijei
pravih izdajica iz vremena jo prije 1941.
0 . Buljevi uinio molbu talijanskoj policiji da mu se dozvoli boravak u
ibeniku. 0. Buljevi je u ovoj molbi istaknuo kako i koliko smo mi u samostanu svetoga Lovre prije za vrijeme Jugoslavije uinili za Talijane, i kako smo im uvijek
bili pri ruci. Naa crkva zvala se i bila je talijanska. Ispovijedali smo im svakoga
asa njihove ljude i djecu... I uope bili slabo za to gledani od jugoslavenskih
vlasti. Njihova m r n j a na sve to je rodoljubivo i napredno izbija svakom prilikom^
a njihovo oduevljenje za ustatvo isto tako. U svom oduevljenju za ustatvo pie
ibenski fratar: Hoe nai hrvatski ustae, Bog ih podkrijepio. Ako li ustaka Hrvatska ne uspije, propali smo i mi sveenici, i asne sestre i sve to osjea poteno i
kranski. Jedino taj ustaki poredak jest neto pozitivno, a svaki drugi je destruktivan i anarhian. A 12. X I I . iste godine jo otvorenije i spontanije:
Opet ponavljam to sam malo gore rekao: ustae, domobrani to je isto
nae hrvatsko i katoliko, ako li to propadne i doe neka druga vladavina, kao to je oekuju ibenani-partizani, Jugoslaveni, anglofili. .. onda
je propalo sve to osjea hrvatski i katoliki; onda je propala katolika vjera
u ovim stranama, u stranama Hrvatske koja je bila Antemurale Christianitatis. ,Ne dao Bog.' Ali nek se vri opet Njegova sveta volja. Moda je taj
narod zbog svoje psosti i kletve i pokvarenog ivljenja zasluio da ga Bog
odbaci, a moda On ima s njim i uzvienije namjere.12S
O v a j dnevnik otkrio je itav niz ustakih-fratarskih imena, koja su se nesumnjivo isticala kao estoki ustaki agitatori i antipartizanski borci, sluge talijanskih okupatora, a kasnije i njemake soldateske. To su pored ibenskog biskupa fra
Jeronima Milete, f r a G. Bedrica, f r a J. Jerkovi, fra 0. Bebi, fra L. Simi, fra
Jurenovi, fra Pavle ilov, fra P. Bai, fra Bernardin Medvid, fra Lovri, fra Gapar Buja, f r a Buljevi, fra Dane Mili. a zacijelo i toliko drugih ustakih i faistikih kolaboranata.
125

27. V. 1945.

Dnevnik samostana svetoga Lovre u ibeniku. Slobodna Dalmacija. 20. V.. 24. V.r

Meu ovima kao da je bio najogoreniji ustaa i protivnik N O P - a fra

Pavao ilov, koji se borio i s pukom u ruci i u borbi zaglavio. Zato ga je Paveli
odlikovao Velikom srebrnom kolajnom Poglavnika Ante Pavelia za hrabrost i to,
kako se kae u motivaciji odlikovanja zato to se je dne 28. VI. 1942. kod upada
partizana u selo itluk kroz 3 sata iz svog upnog stana borio protiv odmetnika
pukom .. .126 Neki od njih, kao fra Bedrica i fra Bernardin Medvid prout e se
i poslije osloboenja Dalmacije kao uporni klerofaisti, koji e uestvovati u organiziranju ustako-kriarskih terorista. 127
Meu franjevcima samostana svete Marije u Sinju bio je svakako najzloglasniji fra Petar Glava, za vrijeme ustatva i okupacije, upnik u Hrvaima. Uz
njega je i fra Frane Raki, upnik u Vrgorcu bio strah i trepet u sinjskom dekanatu.
Kad su partizani oslobodili ove krajeve uhvaeni ustae bili su izvedeni pred vojni
sud oblasti osmog udarnog korpusa, pred kojim su bili optueni za teke zloine. U
optubi se na osnovi brojnih svjedoanstava, provjerenih do detalja, tvrdi, da su
oni bili ustae po uvjerenju i da su stupili od poetka okupacije u slubu neprijatelja,
a protiv vlastitoga naroda; da su vrili agitaciju za neprijatelja, raspirivali mrnju
izmeu naroda Jugoslavije, svijesni da e uslijed njihova postupka biti mueno i
ubijeno na stotine nevinih ljudi. itav niz svjedoka i dokumenata mogao je potvrditi, da su optueni suraivali s Nijemcima i Talijanima i iskoriivali ugled i
poloaj sveenika, da pomognu okupatorima u potlaivanju i istrebljivanju jugoslavenskih naroda. Ima bezbroj sluajeva, kada izraavaju svoju mrnju prema NOP-u
i zavode neobavijetene a stupaju u slubu neprijatelja. to je najstranije, obojica
su suraivali s ustakim, talijanskim i njemakim vlastima, prokazujui izvjesna lica.
koja su poslije toga bila hapena, odvoena u logore ili strijeljana. Fra Petra Glavaa jo posebno tereti optuba, to je poslije sloma Jugoslavije dao zvoniti od radosti u crkvena zvona i nagovarao narod na pokolj Srba. Fra Petar Glava nagovarao je Talijane i ustae da organiziraju u Hrvaima garnizon, koji je bio prava
pokora za cio narod. Jednako je okrivljen i za uspostavu garnizona u itluku, na
svetom Jurju, kao to je i kriv za smrtonosne zasjede na Slanim Stinama. On je
pomagao Talijanima prilikom napadanja, paljenja i unitavanja pojedinih sela i
krajeva, tovie, fra Glava je upravljao topovskom paljbom Talijana iz Hrvaa
na selo Bileti i pokazivao je, koje kue u selu treba gaati. Svoje veliko zadovoljstvo izrazio je, kad su bila unitena sela preko Cetine. On je stalno prikupljao podatke i izvjetavao okupatore o kretanju i poloajima narodnooslobodilake vojske
i davao inicijative za napade protiv nje. Fra Glava uestvuje i u ispitivanju i muenju zarobljenih partizana, i uhapenih rodoljuba. itav je niz sluajeva, u kojima
se manifestirala upravo okrutna i zvjerska priroda fra Glavaa. U njegovom stanu
bili su pojedini zarobljenici tueni i mueni. On je dolazio u zatvore zajedno s T a lijanima, Nijemcima i ustaama, i poticao ih protiv zatvorenika, nazivajui ih komunistima, kako bi izazvao to vei bijes Talijana, Nijemaca i njihovih ustakih
sluga. Takav je bio nekoliko puta i u sinjskom zatvoru februara 1942. Fra Glava
odbijao je da podijeli predsmrtnu utjehu umiruim borcima NOV-e, rodoljubima i
lanovima njihovih obitelji, pri tome ih je vrijeao i prijetio im. Odbijao je da
126
127

Dokumenti o protunarodnom radu, 238-239.

Dokumenti o protunarodnom radu, 491-493.

krsti djecu, iji je otac bio u partizanima. Jednako je takvima uskraivao i pogrebni
obred. Fra Petar Glava ponaao se najbrutalnije i prema zatvorenim partizankama,
nazivajui ih prostitutkama, te je takvim prilikama govorio o nemoralu kod partizana; Fra Petar Glava bio je i okupatorski pijun, pa je Nijemcima dostavio niz
imena lica, koja su simpatizirala sa NOP-om i kao takva kasnije bila strijeljana.
Da bi ise vidio opseg i sadrina vrste kolaboracije ustakih fratara dobro
je zagledati u ove optube. Karakteristian je i sluaj f r a Frana Rakia.
Fra Frano Raki pored svega ostaloga optuen je, kao i f r a Glava, jo i
zato, to je agitirao i za Pavelia u crkvi, i zloupotrebio svoj sveeniki poloaj:
Sa oltara je pozivao narod da se bori protiv NOP-a i njegove lanove nazivao banditima. U protunarodnoj propagandi koristio se, uostalom, kao i mnogi drugi sveenici, pa i sami biskupi i nadbiskup, imenom Bojim, Bojom Providnou i uestvovanjem samoga Boga u stvaranju N D H . Svojim autoritetom fra Raki je mnioge
zaveo da podu u ustae, a svog slugu je uinio ustakim tabornikom. Bio je lan
ustakih sveanosnih odbora. U Vrgorcu je s izvjesnim brojem ustaa mjeseca jula
i oktobra 1942. sastavio listu rodoljuba, odreenih za internaciju. Poslije toga je
uhapeno i odvedeno u logore mjeseca jula 26 lica, a u oktobru 52. Dvojica od njih
bila su strijeljana, dok su petorica umrla u internaciji. Kao zamjenik aprovizacionog
odbora u Vrgorcu uestvovao je u stvaranju zakljuaka, da se uskrati davanje hrane
selima, koja su bila odana NOP-u, dok je ustakim milicionerima i lanovima ustakih obitelji dodjeljivana vea koliina hrane, nego ostalom puanstvu.
Na suenju su ova dvojica ustakih zlikovaca priznala mnoge inkriminirane
stvari, dok su se za druge nastojali izvui zaobilaenjem, prebacujui krivicu na
svoga biskupa dr. Kvirina Bonefaia, pa i samog nadbiskupa Stepinca, tvrdei da su
vrili samo njihove odredbe u pogledu N D H i njenoga uvrenja kao> i svega onoga,
to katolika crkva ui o komunizmu. Fra Petar je izjavio, da je bio u mladosti
starevianac, da je bio vrst u svom katolikom uvjerenju a tome je najvie pridonio moj katoliki odgoj, katolika tampa, papine enciklike, i jednodunost katolikog klera. Kad ga je predsjedavajui zapitao, ta misli pod jednodunosti klera
fra Petar Glava je odgovorio: Onako kako sam ja politiki mislio, mislili su u
vjerskim i politikim pitanjima i moj provincijal i moj biskup i svi sveenici. Moja
politika ideja bila je, da je hrvatski narod poslije devet stotina godina dobio svoj
osobeni hrvatski ivot, a to je bila i ideja itavoga hrvatskoga klera.
Opisujui dalje svoj ustaki curriculum vitae, fra Petar Glava izjavio je,
da je na njega uveliko djelovao starjeina samostana. Priznao je, da je u sinjski
samostan dolazio i zloglasni ustaki komandant Potonik, inae pravi sinjski krvnik.
Fra Petar je prisustvovao razgovorima, koje su vodili gvardijan i ovaj krvolok. Fra
Glava je zatim priznao, da je i drugi jedan njegov sabrat fra Stanko MilanoviLitre, inae takoer monstruozni kolja, uestvovao s ustakim kaznenim ekspedicijama.
Pred sudom proitana je i pismena obrana fra Petra Glavaa, koju je napisao u svoju obranu. Neobino vaan je odsjek, u kome fra Petar govori o sinjskom samostanu, za koji kae, da je vrio ogroman moralni utjecaj na Sinj i cijelu
cetinjsku krajinu, otkako je osnovan krajem sedamnaestog stoljea. Fra Petar priznaje, da su sva sinjska braa doekala s oduevljenjem slom Jugoslavije 1941.
Profesor fra Ivan Hrsti, o kome e jo biti rijei, bio je za vrijeme ustaa glavni

inilac zajedno sa tamonjim logornikom. Poslije odlaska ovoga franjevca doao je

na njegovo mjesto kao zloduh fra Stanko Milanovi-Litre, koji je naroito utjecao
na mlae franjevce, koji su bili veoma aktivni ustae, dok su se stariji povukli.
Gvardijan Topi, ma da nije zalazio aktivno u politiku, ipak je bio veoma oduevljen za NDH. Suraivao je s pukovnikom Potonikom.
to nam se od ordinarijata pisalo, mi smo narodu itali. Biskup i svjetovni kler vidio je u partizanima komuniste i bio im protivan. Morali smo
izvrsivati naloge biskupa. Dobivali smo ih nekada u Listu biskupije a nekad preko dekana. Naredba Stepinca preko radija da se narod bori za Hrvatsku, bila je direktiva kleru u politikom pogledu. Na Rittiga se gledalo kao
na sveenika koji se iznevjerio crkvi.
U ovoj fra Glavaevoj obrani ima jo i ovo od znaenja:
Samostan je slovio kao kula hrvatstva. Valjda je i vlastima bilo nareeno da se svjetuju sa glavarom samostana. Mnogi stariji fratri zamjerili su
starjeini, to je dozvolio da Litre ostane u Sinju. Svi su mrzili samostan
kao i danas, ali ne crkvu. .. Gvardijan bi najavio, kad bi doao ustaki oficir
Potonik. Razgovori su se vodili uz aicu za vri jeme veere, i u sali konverzacije nastavilo bi e ono to se nije moglo govoriti pred klericima. Dolo bi do
kritike i superkritike. Litre je kao mentor govorio to je uo u bojni. Govorilo se
u oficiu da je hrvatska vojska dobra, a da oficiri ne v a l j a j u . . . U samostanu
se govorilo o hrvatskim oficirima da bogate sebe, da alju u umu hranu i
municiju, da je Potonik nemoan i da bi ih trebalo premjestiti. (Devet hrvatskih oficira strijeljano je, jer su bili prijatelji NOP-a, poslije ovih razgovora
u samostanu!) Osuivao je odlazak fra Vukovia u partizane. Svi su fratri
imali miljenje o Paveliu kao uskrisitelju NDH. Dok su stariji govorili da
se nije smio odrei Dalmacije, mlai su odgovarali da je bolja i takva H r vatska. Nazivalo ga se dalekovidnim. O Hitleru i Mussoliniju su mnogi govorili kao o genijalnim ljudima . . , 128
Dok je sav onaj mnogobrojni narod, koji je ne samo uo, nego i osjetio
zlodjela toga fratra iz Sinja, bio zadovoljan presudom narodnog, vojnog suda, u
Zagrebu su ustae zakukali za tim zloincem. T o j alosti dao je poglavnik izraza
u svome odlikovanju 1945., odlikujui posmrtno ovog zloinca redom za zasluge
II. stupnja, dodavi tako sa svoje strane vojnom tuiocu jugoslavenske armije jedan
prilog vie za njegovu optubu, a sudu za osudu.129
Na ovom se suenju saznalo i za nekoliko drugih franjevakih ustaa iz tih
strana, koji su ne samo agitirali za ustae i borili se protiv narodnooslobodilake
vojske, nego su bili i sramni izdajice kao suradnici talijanskih i njemakih okupatora. Takvi su bili fra Berto Dragievi i fra Ante Cvitanovi, koji su odgovorni za
mnoga ustaka nedjela. Ve spomenuti fra Berto Dragievi bio je jedan veoma
agilan ustaa, koji je sa f r a Andrijom Jeliem, na svakom korakui svu svoju spremnost ulagao u ustake akcije. Istaknuo se naroito kao organizator ustake seoske
128

III. 1945.

Pred Vojnim sudom oblasti Osmog udarnog korpusa. Slobodna Dalmacija 11. do 13.
.
Fra Petar Glava je 13. III. osuen od Narodnog suda na smrt streljanjem.
129
Iz kartoteke Ureda za odlikovanje u NDH.

milicije u Rakitnu, koja je izvrila veliki broj zloina, tovie, fra Berto Dragievi
bio je komandant ove po zlu nadaleko poznate milicije. 130 Kao takav bio je i odlikovan vojnikim redom eljeznog trolista IV. stupnja i to za vrlo uspjeno i
hrabro vodenje milicionera u podhvatima protiv odmetnika na podruju Rakitno te
u zapadnoj Hercegovini, u razdoblju od 1. IV. 1942. do 9. II. 1943.130
Fra Ante Cvitanovi, veoma agilan kriar i ustaa, kasnije upnik u Petrovlju, vri najnedostojnija denuncijantska nedjela kod ustakih vlasti, tovie i
protiv ustakih funkcionera, koji mu nisu dovoljno gorljivi, kao to je bio sluaj
sa naelnikom Gornje Primorske. Piui tj. denuncirajui velikom upanu, fra Ante
kae, da pie ustaki kako bi bio veliki upan pravilno informiran. Na mjesto dosadanjeg naelnika treba postaviti izvanka ovjeka ustaki povjerljiva, pametna i
p r a v e d n a . . . Ovim sam izvrio jednu dunost prema ustakim naelima. . ,131
Velik broj svjedoka tvrdi, da se u sinjskom samostanu odluivalo o sudbini
zatvorenika. Iz govora optube saznaje se, da je poslije pokolja izvedenog u selima
Kamenice, mjeseca marta 1943., kad su njemaki i ustaki koljai poklali 1.800
nevinih rtava, priredio je gvardijan sinjskog samostana Topi veeru i pozvao na tu
veeru i njemakog komandanta, koji je naredio te zloine. Zanimljiva je bila konstatacija, da je jedan dio optuenih ustaa bio odgojen u sinjskom samostanu.132
Nema sumnje da su nedjela fra Petra Glavaa kao i njegove brojne subrae
teko pogaala narod u sinjskoj i cetinskoj krajini, koji je upravo rad'i ovih odmetnika od Boga i evanelja, morao da proe prava paklena iskuenja. Jer dugo e se
pamtiti, da je sinjski fratar Ivan Hrsti davao upute, kad su se 82 iva Srbina bacala
u jamu.
Dravna komisija za utvrivanje zloina mogla je pribrati toliko mnogo
podataka, istinitih i od mnogih posvjedoenih, iz kojih se vidi, da je f r a Ivan Hrsti,
inae profesor sinjske gimnazije, bio stalni nepomirljivi neprijatelj srpskog naroda
i da je tako djelovao meu svojim acima kao i sveenik u crkvi i u pastvi. Utvreno je, da je i on sudjelovao pri razoruavanju jugoslavenske vojske, kao i kod;
organiziranja ustakog logora u Sinju. Njega e dugo pamtiti preivjeli u Vrlici.
gdje je uestvovao' u hapenju Srba. Najstraniji zloin vezan je sa njegovim poticanjem i uputama za pokolj Srba u livanjskom srezu. rtve baene u ugljenokop
u selu Prologu vjeito e vapiti za odmazdom i govoriti pokoljenjima o monstrumima, koji su odnjegovani u franjevakim samostanima Dalmacije. Mjesec august
1941. ne e se nikada u tim stranama zaboraviti Kad su Talijani preuzeli vlast,
ova nakaza od ovjeka, bjei iz Dalmacije, i javlja se u ustake vojnike-duobrinike,
gdje dobiva in bojnika. Kao takav sudjeluje protiv N O P - a na Kozari i Bosanskoj
Krajini. Mnogobrojna zvjerstva ovdje poinjena, blagoslivana su od strane spomenutog koljaa profesora-franjevca Hrstia. Koliko je bio zvjerski obuzet znaju nesretnici u sinjskome zatvoru, u kome je franjevac nogama udarao vezane partizane,
napadao nemone i sadistiki mrcvario i onako osuene na smrt. Jedan od preivjelih partizana, koji je na sebi osjetio sve izraze djelotvorne ljubavi propovjednika ustakog evanelja, izjavio je: Teko e mi drugi vjerovati, jer su te zvjeri
zaista bili fratri, pa je za naivnog vjernika to uistinu nepojmljivo. Po nareenju
130
131
132

Dokumenti o protunarodnom radu, 215, 227-8.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
Slobodna Dalmacija 11,13. III. 1945.

Ivana Hrstia, zatvoreno je 25 lica u sinjski zatvor. On je prijetio, da e cio Sinj

pomlatiti, jer da je leglo komune. Augusta 1941. godine dovedeno je iz Splita u
sinjski zatvor 24 zarobljena partizana. Oni su leali osam dana u podrumu za ugalj,
bez hrane i vode. U podrum je uao fra Ivan Hrsti i poeo udarati nogama vezane
partizane. Pun bijesa izvadio je ogroman revolver i utisnuo ga jednome od vezanih
u ula. Htio je pucati, ali ga je druga zvjer, fra Stanko Milanovi, zaustavio rijeima: Ne p r l j a j ruke u dubrad, za njih se ve kopa jama. Fra Ivan je zatim udario
spomenutog partizana Borozana nogom i izbio mu dva zuba. Sutradan su ovi partizani strijeljani u prisustvu ove trojice fratara. Fra Gliboti je snimio i pad strijeljanih. Ova trojica fratara uzela su aktivno uea u proganjanju sviju, koji su bili
protiv ustaa i okupatora. Da bi olakali posao karabinjerima, omoguili su da se
karabin j erski zatvor i kancelarije smjeste u zgradi Katolikog doma u neposrednoj
blizini crkve. Fra Ivan Hrsti, kao i fra Stanko Milanovi-Litre, su i poslije kapitulacije Italije nastavili svojim zloinakim radom. Na njihove denuncijacije, pa i
neposredne intervencije, njemako-ustaka kaznena ekspedicija stala je glave u tim
stranama oko 2.400 lica, veinom staraca i djece. Fra Ivan Hrsti odlikovan je kao
vojni duhovnik III. razreda redom krune kralja Zvonimira s maevima i to
1945. za izvrsno vrenje slube u razdoblju od 2. XI. 1942. do mjeseca oujka
1945.13S A one nakaze u fratarskom odijelu djelovale su i na prekrtavanju pravoslavaca! Ili nedjela ve spomenutog fra Vjekoslava Simia, koji je lino klao Srbe
u Kninu. Ili fra Stanko I^ilanovi-Litre, koji je kao ef petorke u Imotskom preuzeo
vlast odmah u prvim danima N D H osvojivi andarmerijsku stanicu i dalje poticao
na ubijanje tamonjih Srba. Ili fra Stanko Bradari, koji je u Imotski doao s mitraljezom i zauzeo duvanjsku stanicu. T a j isti fra Stanko uspio je da oduzme divizijskom generalu Marku Mihajloviu vojniki auto, na kome se onda vozio i sam
naoruan sa pobijesnjelim ustaama. Fra Milanovi-Litre i fra Bradari bili su strah
i trepet imotske krajine. Fra Milanovi-Litre uestvujui u razoruanju vojske, koja
je prolazila kroz Imotski, oduzeo je jednom generalu erarsku blagajnu s velikom
sumom novaca. Po njegovu nareenju, u Imotskom je stvoren logor pod otvorenim
nebom za sve pravoslavne Srbe imotske krajine. Logor je bio strahovito muilite
za mnogobrojne ene i djecu, koja su bila osuena da na kii i hladnoi aprilskih
dana, bez hrane i vode proborave strahovite uase, koje je t a j zloinac izvodio nad
nedunim svijetom. Kad je podnaelnik Josip Rosi, uitelj, predlagao fratru, da se
logor raspusti i Srbi vrate kuama, fra Stanko Milanovi je brutalno odgovorio: Sve
riane treba pobiti, a ne ih iz logora pustiti. T a j isti patoloki izoblien krvnik
govorio je maja 1941. u crkvi, da je turska vjera blia katolikoj, nego pravoslavna. Fratar Bradari vrio je pokolje i palee gdjegod bi naiao na koje srpsko
naselje. Tako je u naselju Broanac naredio, da se spale sve kue pravoslavaca.
Izgorilo je 16 kua, a sam je fratar ubio jednog Srbina sa poklikom: Jedno pseto
manje. Ovu koljaku atmosferu u Imotskom su pojaavali fra Krsto Radi, upnik
u Runoviu i gvardijan imotskog samostana fra iro Ujevi.
Oba ova udovita od ljudi u fratarskim mantijama bili su pravedno kanjeni za svoj neljudski, da ne kaemo nekranski ivot i rad, kad je Sinj oslo1:!:!

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH; Dokumenti

aakom radu, 230

o protunarodnom

i zloi-

boden. U Zagrebu, ustae su htjeli da jo, koliko im je situacija doputala, odadu

tim svojim junacima priznanje, pa su ih i odlikovali. Dok je fra Stanko Milanovi,
odlikovan redom krune kralja Zvonimira sa maev.ma II. stupnja, dotle je njegov
subrat fra Hrsti dobio red za zasluge II. stupnja. 134
Fra Agostino Cievola, gvardijan samostana svetog Frane na obali u Splitu,
hodao je po> Splitu prvih dana na zgraanje svih rodoljubivih Spliana, opasan revolverom i pod kiobranom predvodei ustake patrole, da hapse Srbe i srbofile.
Glavni ustaki stan bio je u samostanu na Dobrome (pored Splita), a kasnije u samostanu Poljudu. Jednako su ustae navraali u samostan u Makarskoj kao i u Dubrovniku kod franjevaca kao u svoje ustake stanove, imajui u njima podrke za
sve svoje strahovite podhvate. Tamo gdje nisu bili organizatori pokolja ili pljaki,
tamo su se na drugi nain oduili ustakom pokretu. Kao propagatori i kao dostavljai vijesti ustakim, talijanskim, a onda i njemakim vojnim i gestapovskim odjeljenjima. Fra Miroslav Buzuk bio je u Sanskom Mostu pravi gestapovski pijun, kako
je to na sudu dokazano. Naroito se istakao u prikupljanju podataka o kretanju
partizanskih odreda 1944. Njegove vijesti pomogle su Nijemcima, da otkriju sjedita partizanskih tabova, koje su Nijemci onda bombardirali, i tako pobili jedan
dio boraca. Fra Buzuk je javio Nijemcima, gdje se nalazi partizanska intendantura,
pa su je onda i bombardirali. Jednako je javio Nijemcima zasjedanje ZAVNOH-a
u Sanskom Mostu, naglasivi, da su se ve neki okupili, meu njima i najodliniji. 135
Dravna Komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa
u. Beogradu, prikupila je znatan broj podataka o suradnji franjevaca, kao i drugih
sveenika, koji su pomagali ustae i suraivali sa talijanskim i njemakim okupatorom. Ti podaci iako umnaaju broj, oni u stvari samo ponavljaju dosad utvrenu
injenicu, koja govori o masovnom ueu franjevaca na strani ustaa i okupatora.
Fra Franjo Udovi, iz sela Koriana, u travnikom dekanatu, bio je ustaki
organizator ve u prvim danima NDH. Sa pukom u ruci je predvodio ustae na
pljaku i paljenje Koriana i Imljana, gdje je stradao velik broj Srba. Fra Udovi
je organizirao ustaku miliciju u Korianima i bio joj je komandant. Kada je opljakana stoka za Janju dovedena u Travnik, fra Udovi je njome raspolagao, i nju je
najvie porazdijelio svojim ustaama u Korianima koji su ga vjerno slijedili u njegovom ustakom mahnitanju. Preostale pravoslavne je nagonio da besplatno kulue
ustaama. Kad su se pribliavali borci NOV-e, fra Udovi je vrio pravu komandantsku ulogu rasporeujui ustake borce i davao direktive za otpor. Kao roak Ante
Pavelia bio mu je najodaniji izvrilac svih njegovih elja i naredaba. Kao takav
je nastojao da to vie katolika uvede u ustake redove, pa je u vrbovanju bio upravo
neumoran. Kad je nailazio kod njih na otpor i kolebanje, fra Udovi je odreivao
prisilne mjere u svrhu to uspjenije mobilizacije. Pred dolazak NOV-e pobjegao je
da ga ne stigne pravedna i zasluena kazna. 136
Fra Miroslav Petriva iz Prozora, bio je najagilniji ustaa. Stalno se nalazio u drutvu ustakog krvnika Nikole Kovaevia i ustakog logornika Marka
134
Podatke o tim dalmatinskim fratarskim udovitima prikupio je jedan dalmatinski
oevidac, provjeravajui svaku vijest, koju sam nije doivio. Velikim dijelom nalaze se gotovo isti
podaci i u Dokumentima o protunarodnom radu ali i u ADK.
135
Dokumenti o protunarodnom radu, 156157.
130
ADK.

ugia. Poznat je bio nadaleko kao koruptivan ovjek, koji je novane pomoi,
dobivene od ustakih vlasti, redovno za sebe zadrao. Uestvovao je u organiziranju
ustake milicije u Ramu, koja je bila pokora cijelog onog kraja, naroito prije dolaska NOV-e. 137
Fra Silvije Frankovi iz Bugojna viao se naroito 1941^ za vrijeme pokolja
Srba, u drutvu najveih ustakih zlikovaca i progonitelja Srba. Stalno je s njima
konferirao, kad su se donosile odluke o progonu Srba i ostalih rodoljuba naroito
partizanskih porodica. Jednoga dana pred gostionicom u Bugojnu pitali su ga zloglasni ustaki koljai Boica Krianac, Ivo Jercl i Perica Kutlea, kad e ih ispovjediti, on im je odgovorio: Za vas je jo rano da se ispovijedate. Kad sve uredite,
onda doite pa u vas ispovjediti. On se istaknuo kao vjerski misionar pri katolienju Srba. Prilikom prevoenja Markice Pazina i Milana euna, f r a Silvije je
rekao: teta to nismo prije Muslimane uredili, pa onda Srbe. Branku Ustru, kotarskom predstojniku u Bugojnu, koji je htio umiriti svoju krvlju uprljanu savjest
ispovijeu kod ovog ustakog franjevca, rekavi mu da je ubio 14 Srba, fra Silvije
je odgovorio: Kad namiri na 40, onda u te ispovijedati i sve u ti oprostiti. 138
Kao to je ovaj franjevac ovako blasfemino poticao na ubojstva, koristei svoju vlast
razrjeivanja od grijeha, tako je velik dio njegove subrae zloupotrebljavao u tom
koljakom vremenu ovu svoju sveeniku privilegiju.
Fra Vladislav uri, upnik u Bilu, istaknuo se jednako kao denuncijant svih
rodoljuba i ostalih Srba, koji se nisu htjeli odazvati njegovom pozivu da preu na
katolicizam. Zloincu Paveliu slao je izvjetaje o prilikama u livanjskom srezu. Na
njegove denuncijacije bili su hapeni simpatizeri NOP-a, mnogi odvedeni u logore,
od kojih se neki nikad vie nisu vratili, a mnogi su bili i strijeljani. Pri misionarenju
sluio se prokuanom metodom zastraivanja i asistencijom ustakih vlasti.
Jednu takvu denuncijaciju, upravljenu poglavniku, potpisali su zajedno sa
fra V. uriem jo nekoliko njegovih slinih drugova sveenika. To su fra Borivoje
Ma, upnik u Vidoi, fra Bono Grebenarovi, upnik u Podhumu, fra Viktor Balti,
upnik u Ljubuniu, zatim ve poznati famozni podjariva na pokolje Srba, upnik
upe Livno fra dr. Sreko Peri i don Boo imlea, upnik upe Sitani. itav ovaj
izvjetaj, osim svoje izdajnike i zloinake fizionomije, svakako pokazuje vjernu
sliku raspadanja ustakog monstruma NDH, kao i zdravo napredovanje narodnooslobodilake misli, koja je unato besprimjernom teroru okupatora i njegovih pomagaa
ustaa, osvajala sve vie i u irim narodnim slojevima nailazila na njene nosioce
i borce. Unato svemu to su, do sada poduzimale ustake i njemake vlasti, unato
ustakim Crnim legijama ustakim milicionim skupinama, njemakim i talijanskim
kaznenim ekspedicijama, svijest i tenja za slobodom svladavala je sve tekoe i napore, vezane sa najteim rtvama. Ba zato ovaj fratarski izvjetai, pun denuncijantskih savjeta poglavniku, kako bi se ovom opem narodnom talasanju stalo za
vrat. daje osobito osvjetljenje za situaciju na proljee 1942. u krajev ; ma, gdje su ovi
franjevci djelovali. Iz izvjetaja se jo vidi da ovo denenciranje tim zlikovcima nije
bilo prvo.
137
138

Dokumenti o protunarodnom radu. 213.

Dokumenti o protunarodnom i zloinakom radu, 145146.

Poglavnie! Vi ste sigurno, bilo lino, bilo preko svojih suradnika dobro
obavijeteni i o prilikama livanjskog kotara. Neki su i od podpisnika traili
lijeka za nae neprilike i od vas i od po]edinih ministara. Niti je lijek pruen,
niti je vrijeme nae rane zacijelilo, tovie te su rane svakoga dana sve gore:
A. Smiljena komunistika akcija, koja je u svoje vrijeme podzemno vodena u ovom hrvatskom i katolikom kraju sa strane srpske uprave, sada se
istom vidi po alosnim plodovima:
1. Londonski i moskovski krugovalni izvjetaji sluaju se, mnoe i dijele,
a da se tomu nikako ne moe stati na kraj;
2. Vei broj (cca 100) do sad odbjeglih ljudi iz grada i sa sela naoruan i svrstan u razbojnike bande dovlai se iz oblinjih uma i povlai
se danju, a jo vie nou putevima i selima, gdje napadaju, robe, plijene i
pljakaju, dok ljude ubijaju i odvode, a stoku i hranu odgone;
3. Pritajeni komunistiki pomagai, koji su u stalnoj vezi sa odbjeglima,
ove snabdijevaju solju, duvanom, petrolejem i svakovrsnim potrebtinama
za jelo i odijelo.
4. Seoski komunisti danju obavliaiu svoje poslove, a nou dre sastanke
sa onima iz uma te prijetnjama, lupanjem na kunim vratima, privikivanjem
ultimativnih poziva pljakaju bilo za sebe bilo za one koji su odbjegli te tako
na najgrozniji nain strae mirne suseljane.
5. inovnici i orunici ovoga kotara podravaju vezu napose sa pritajenim komunistima te s pomou vlasti i inovnikog ugleda pogoduju komunistikoj akciji uope, a promibi napose. . .
C . . . Politika ustakih naela i Ustake Drave postepeno se i prikriveno
u ovim krajevima minira:
1. Nesavjesnim radom i neradom batinjenih inovnika jugoslavenske
anglofilske i rusofilske orijentacije koji u svom djelokrugu vie pogoduju
svakomu nego li istom i potenom Hrvatu ustai. . .
2. Vjetakim uvlaenjem ljudi ljeviara-maekovaca kao to su Marko
ondi i Tekli Ante zvani Duka u razne odbore i slube, da tako pomonu
inovnicima koenje i ometanje rada i duha ustake drave. Skrajnje je vrijeme, da se ustakim duhom kalame i dojueranji protivnici ustatva.
Za ove i ovakve prilike u livanjskom kotaru smatramo arlavnim krivcem . . . (slijedi niz prokazivanja rodoljuba i simpatizera NOP-a).
Iz ovih razloga mi traimo u ime naih upa iji su vjernici ujedno
i ogromna veina itelja livanjskog kotara Hrvati-katolici. da se Tomo Male?
odmah premjesti, jer je suvie jasno, da ie njegovo daljnje slubovanje svaki
dan sve vie na tetu Hrvatske Drave. Kao propovjednici vjere i uvari morala (?) ne moemo podnositi da on u svoistvu nosiocu mjesne dravne vlasti
ivi u prilenitvu sa . . . uiteljicom iz Obrovca . .
.. . Dravni interesi trae da se oni premjeste iz ovakove sredine u kojoj
su angairani.
Molimo i zaklinjemo u ime ivota ugroenih sela od komunistike ahenje
da se sa saveznikom talijanskom vojskom uredi nekako, da se oiste okoline
gore od komunistikih bandi.
Za Boga, svetu Crkvu, Hrvatski Narod i za Dom Spremni!lsa
Od ovih junaka-ustaa-franjevaca, koji su toliko gorljivo zagovarali ustatvo. u crkvi i pred njom, dvojica su, kad ih je stigla pravedna kazna, i od strane
poglavnika obiljeeni kao najrevniji medu ustaama, poto ih je posmrtno odlikovao
130

Dokumenti o protunarodnom radu, 270.

visokim svojim priznanjem. Fra Bonu Grebenarovima redom za zasluge I stupnja,

a f r a Viktora Baltia redom krune kralja Zvonimira III. stupnja sa maevima. 1 4 '
Kao to su ovi bosanski franjevci denuncirali, tako su to radila i njihova
subraa iz Dalmacije, kako se to vidjelo ve u nekoliko spomenutih sluajeva. Postoje svjedoci da se takvim neasnim i zloinakim rabotnicima mogu pridruiti i fra
Marijan Stai i fra Ciprijan Lisica, koji su pojedinim rodoljubima upravo time nanosili velika i muna iskuenja pred talijanskim policijskim vlastima u Splitu. 141
Takav je i dr. f r a Krsto Krani, profesor i direktor sinjske gimnazije, koji
je skupljao slike oglaenih kao komuniste i predavao ih talijanskim vlastima. Ustakim legionarima, koji su proli iz Imotskog na Istonu frontu, f r a Krani je drao
govor potiui ih da se moraju hrabro boriti. O v a j ustaki prozelita govorio je i
onoga dana na sinjskoj pijaci, prije nego to su sinjski prvoborci bili strijeljani. 1 4 2
Fra Josip Poljak, upnik u Peruiu, bio je dounik njemake i ustake obavjetajne slube i n j e n organizator na sektoru od Stankovaca do Benkovca, te je kao
takav nanio borcima iz N O P - a ne ba malih neugodnosti, a mnogima i stradanja n a j tee vrste. 143 Jedan od krvoloka ustaa u Dalmaciji, ustaki pukovnik J. Potonik
kao i ustaki logornik u Sinju Mirko Bilobrk priznao je, da su najveim dijelom
dobivali podatke, uperene protiv partizana, upravo od sinjskih franjevaca, kao to su
bili fra Paulin, f r a Ivan Gliboti, fra Vlade Pavlov, f r a Ivan Vukui, fra Ivan Bezina, f r a Ante Romac, f r a Stanko Vidi i ve po zlu dobro poznati f r a Petar Glava
i fra Stnko-Milanovi-Litre. 144 Fra Ante Romac bio je posmrtno odlikovan redom
za zasluge II. stupnja da mu se poglavnik odui za predan ustaki rad. 145
Fra Karlo Grbovac, iz Duvna, bio je od samog poetka N D H ustaki povje-renik i organizator mnogih ustakih teroristikih progona Srba. Istaknuo se pri slomu
Jugoslavije razoruavajui jugoslavenske vojnike, otimajui im oruje i novac zajedno s ustakim emigrantima Matom Kapulicom i Matom Bokoviem. Drao je zborove na kojima je politiki harangirao protiv Srba. Kad se razmahao N O P , f r a Karlo
Grbovac bio mu je odrjeiti protivnik i aktivni uesnik u protunarodnom pokretu. 14 *
I fra Velimir imi,iz Bukovice, srez Duvno, bio je veoma agilan u razoruavanju jugoslavenskih vojnika mjeseca aprila 1941., kad je priao ustakom pokretu. Sa oltara je agitirao za ustatvo i drao propovijedi u kojima je veliao poglavnika i N D H . U crkvi je agitirao da se narod dobrovoljno javi u ustaku bojnu
Kralja Tomislava kojoj je bio na elu straan kolja Mirko Kaovica. Zajedno
s ovim krvnikom izvrni su strahoviti pokolji Srba u Duvanjskom Polju, g d j e nijedno
dijete nije ostalo poteeno. 147
U duvanjskom srezu istaknuo se kao ustaki logornik fra Stjepan Naletili.
koji je ve prije 1941. bio zakleti ustaa, a od 1941. uao je u ustaki odbor u
140
141
142
143
]44
143
14B
347

i r-\

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Dokumenti o protunarodnom radu, 272-273.
Dokumenti o protunarodnom radu, 275-286.
Dokumenti o protunarodnom radu, 286.
Dokumenti o protunarodnom radu, 284-286.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanje u NDH.
Dokumenti o protunarodnom radu. 45, 213.
Iz ADK. Dokumenti o protunarodnom radu. 44.

V. N o t a k : M a g n u m c r i m e n

Duvmi. 148 Pred oima mu je bila i slava katolike crkve i njena pobjeda u NDH, pa
je i on, kao i njegov subrat fra Mijo uji, nagonio Srbe, milom i silom, da preu
na katolicizam. Dakako, sa oltara je agitirao za ustaki pokret i slavio Pavelieva
djela o svim moguim dravnim praznicima, meu koje se ubrajao i poglavnikov roendan.
Fra Mijo uji, upnik iz Duvna, znameniti predvodilac raznih deputacija
kod poglavnika, uistinu je odgovoran jednako za fizika kao i moralna ubijanja
Srba. Jer, on je bio jednako vjet organizator uklanjanja Srba, kao i njihovog prevoenja u katolicizam, kako bi time postigao osnovnu elju svih klerofaista da u isto
vrijeme rade za jedan ovinjak kao i za NDH. Fra Mijo uji bio je poznat kao
zatrovani raspiriva vjerske i nacionalne mrnje izmeu Srba i Hrvata, pa je, im
je N D H ostvarena produio sa jednakim arom na daljnjem razbijanju jedinstva
vjerom podijeljenih naroda, Srba i Hrvata, elei da jednim mahom pretvori Srbe
u katolike i Hrvate. Nije mali broj svjedoka koji teko terete za brojna zloinstva
fra Miju ujia. Jednako za pokolje fizike, kao i duhovna ubojstva i atake na slobodu savjesti. Treba proitati ma koji od izvjetaja preivjelih svjedoka njegovog
teroristikog mahnitanja, kako bi se vidjelo pravo nalije toga sveenika, o kome
su ustake novine pisale s najveim priznanjem. 149
Za njima u istom srezu nije zaostajao ni fra ime Ani, koji je bio odluan
protivnik NOP-a. 150
Fra Mirko Rado bio je glavni ustaki organizator pokolja mjeseca augusta
1942. na selo Malovan, kojom prilikom je ubijeno oko 80 ljudi, ena i djece. 151 Fra
Josip Raji, iz Kandije, srez Bugojno bio je vatreni ustaa, ma da se javno manje
isticao. Kad su narodnooslobodilaki borci stigli u njegovo mjesto, on je dao zaklona
znamenitom ustakom krvniku Augustinu Perkoviu. 152
Fra Anto Ravli, gorljivi ustaa, bio je na svim poslovima koji su uprljali
obraz njegov i njegove brae. Jo je 11. II. 1945. drao u crkvi vatren ustaki govor,
koji je zavrio: Mi ustae imamo samo poglavnika i on je nama sve. Dakako, bio
je velik protivnik NOP-a i neprijateljima je na svakom koraku inio usluge protiv
partizanskih boraca. 153
Fra Mladen Luti, gvardijan samostana u itu, srez Prozor, bio je ustaa
od samog poetka NDH, koju je ve i ranije pripravljao oduevljavajui se ustakim
naelima. Istaknuo se kao organizator novih ustakih odreda u njegovu srezu. Svoju
mrnju prema Srbima nije kric ni na propovijedaonici. Za vrijeme crkvenog zbora
rekao je da bi trebalo sve Srbe pobiti u Vukovskom i Ravnom, a njihova dobra prisvojiti. Mnoga nedjela koja je poinio njegov prijatelj, ustaki komandant milicije
Stjepan Siaj, padaju i na njegovu duu. 154
Jednako je i njegov subrat u itu upnik, fra Marijan Brki jo 1944.
agitirao u crkvi za ustaki pokret, pozivajui narod s oltara da pristupi u ustake re148
149
150
151
152
153
154

Dokumenti o protunarodnom radu, 213.

Dokumenti o protunarodnom radu, 82-8f>.
ADK.
ADK.
ADK.
ADK.
Iz ADK.

dove, a protiv N O P - a . Pravi srednjevjekovni fanatini krsta, identificirao je vjersku

borbu i krvavo zalaganje za n j u i sa samom vjerom. U svojim propovijedima je naglaavao, da onaj tko ne uzme oruje u ruke i tko se ne bude borio, t a j ne treba ni
da v j e r u j e u krst niti da mu se moli. 155
Fra Ignacije Penavi sa irokog Brijega, svu je energiju troio u proustake
manifestacije najraznovrsnijih oblika. Neobino uporan u svom antipartizanskom
radu, f r a Ignacije Penavi je u crkvi agitirao protiv N O P - a , govorei da e partizani
unititi katoliku crkvu, ako budu pobijedili. 156
Kao ustae isticali su se takoer i Fra Zdravko Zovko, f r a Marinko Jeli,
fra edo krobo, fra Alojzije Ruinski, fra Trpimir Musa. Fra Julije Koul u apljini ario je i palio, pa je i aktivno uestvovao u borbama protiv NOV-e. Svoje
ustatvo je f r a Koul na svakom mjestu isticao, pa se time diio i pred samim biskupom ulom. Kad je 10. X. 1944., prilikom jedne crkvene sveanosti u selu Klobuku, srez Ljubuki, bilo prisutno desetak fratara i biskup iz Mostara, kod ruka se
razgovaralo i a ustakom pokolju nad hrvatskim seljacima iz toga kraja. Dok su se
pojedini fratri ipak uasavali, kad su uli detalje poinjenih strahota, f r a t a r Koul je
opravdavao ova nasilja ustaa kod Grabovog Vrela, tvrdei da ustae znaju ta rade.
Kad su ustae prodrli iz Mostara u apljinu, fra Julije im je organizirao doek. Bio
je na elu povorke jaui osedlana konja, kojemu je oprema bila sva iarana slovom
U. 157
Fra Tugomir Soldo, rodom iz irokog Brijega, kao upnik u apljini po
inio je mnoga ustaka nedjela. On je organizator pokolja Srba u apljini 1941.
Kao lan odbora za istrebljenje Srba, isticao se i kao revan misionar, pripravljajui
psihologijski temelj terorom i ubojstvima svih onih koji bi se ma ime pokazali
kao protivnici njegovim prozelitistikim nastojanjima. U crkvi je harangirao protiv
Srba koji jo nisu preli na katolicizam. Poslije njegovih p o d j a r i v a n j a esto su vrena
masovna klanja Srba. Tako je bio pokolj 600 ena i djece, koije su pobacali u jamu
irmance. Dosljedan je bio i u suradnji a Nijemcima i Talijanima, dostavljajui
im vijesti protiv N O P - a . Ustake ideje je irio meu djecom i na satovima vjeronauka. pa je njegovim zalaganjem omladina u apljini bila neobino zatrovana
mrnjom protiv Srba. Pred dolazak pobjedonosne N O V - e pobjegao je f r a Soldo zajedno s ustaama i Nijemcima. Za ustaka n e d j e l j a odlikovao je poglavnik f r a Soldu
redom za zasluge II stupnja. 158 Fra Soldu je u apljini pomagao pri prekrtavanju
Srba njegov subrat sve do 1943., f r a Andrija Jeli. Dakako, i njegove su metode
bile povezane sa terorom, poslije kojih je redovno bila obilna etva dua,, od kojih
su neki Srbi, ma da su preli na katolicizam, stradali i bili ubijeni. U apljini je
suraivao sa svim narodnim neprijateljima i bio im je uvijek pri ruci. 159 Takvi su
bili i f r a Pako Martinac. fra iril Ivankovi u itluku i apljini i u Gradnicima
g d j e je bio upnik, i obojica su naroito estoko pobijali ideje narodnooslobodilakih
boraca i pomagali ustae i Nijemce u njihovim borbama protiv NOV-e. Takvi su bilf
i fra Zdenko Zubac u selu Ruica, i fra Slobodan Lonar, upnik u selu Drinovcima,
155
158
157
158
1d9

Dokumenti o
ADK.
Dokumenti o
Iz kartoteke
Dokumenti o

protunarodnom radu. 215.

protunarodnom radu. 21rureda za odlikovanja u NDH.
protunarodnom radu. 215.

organizirajui seljake protiv NOV-e. Kad su se uslijed taktikih razloga borci NOV-e
morali povui, fratri su osobito sveano doekivali ustae, da nastave opet s njima
da surauju, i denunciraju sve one koji su ma kakvu uslugu uinili partizanima. Fra
Petar Sesar, upnik u apljini bra je za N D H gorljivi usitaa i agitator ustake ideje.
U vrijeme poslije prvog osloboenja apljine, ostavile su ga narodne vlasti na miru.
Meutim fra Sesar je i dalje saobraao sa ustaama u Mostaru kuda je slao izvjetaje
o NOV-i. Kad su Nijemci januara 1945. ponovo provalili u apljinu, fra Sesar je
aktivno uestvovao sa mainskom pukom u borbi. U njegovom upnom stanu naeno
je spremite municije. Za izdajniki rad strijeljan je od NOV-e. Poglavnik ga je
odlikovao redom krune Kralja Zvonimira III stupnja s maevima da bi mu poslije
smrti izrazio svoju zahvalnost za njegov ustaki rad. 160
Fra Mladen Barbaric pripadao je onoj grupi Istaknutih ustaa koji su prije
10. aprila 1941. zaduili poglavnika i ustatvo. Zato je i on odlikovan bronanim
spomenznakom o uspostavi NDH, za rad u ustakom duhu u vremenu poslije 20. X.
1934. do 10. IV. 1941. Dakako i on je ustaovao i poslije 10. IV. 1941., pa je takav
odlikovan i redom krune kralja Zvonimira I stupnja sa zvijezdom u znak priznanja
za. prvoboraki neustraivi i ustaki rad, te svestranu borbu u koli (bio je; kateheta
mostarske gimnazije ), na selu i u gradu, za stvaranje i izgradnju NDH. 1 " 1 I doista,
svjedoci teko optuuju fra Barbaria za mnoga ustaka nedjela, pa i takva kao to su
bile teroristike akcije protiv Srba i hrvatskih pristalica NOP-a, koje su izvoene
upravo njegovom inicijativom. Njegovoj propagandi podlegli su mnogi, pa su poinili i nedjela, koja ne bi .uradili da ih nije fra Barbari oduevljavao za ustatvo.162
Odatle i Pavelievo najvie odlikovanje! U borbama, koje su se vodile za osloboenje
Mostara f r a Barbari uestvuje na strani Nijemaca i ustaa.
Kao ustaki satnik (kapetan) bio je fra Dane elak, koji je uestvovao aktivno
u borbama, istiui se kao vojniki rukovodilac protiv NOV-e. 18S
Fra Marko Livajui, upnik u Belju, srez Tesli, od samog poetka NDH
priao je ustakom pokretu, za koji se sav zalagao u i izvan crkve. Uestvovao je
aktivno u borbama protiv narodnooslobodilake vojske, pa je poslije osloboenja
Belja pobjegao u D oboj, a onda dalje u inostranstvo svijestan krivica koje je poinio
nad nevinim puanstvom. 164
Fra Bosiljko Gubi bio je upnik u Volaru, srez Prijedor, pa ga je na tom
poloaju zatekla uspostava NDH. Odmah se stavio na raspoloenje .ustakim vlastima
kao njihov najodaniji suradnik. Zato i on uestvuje u svim progonima Srba i organizira u svom selu ustaku miliciju, pa je od ustaa dobio i potrebno oruje. Kao protivnik NOP-a i NOV-e razvio je veliku akciju. Na poziv rukovodioca NOP-a da se
pridrui partizanima, on je odgovorio da se prikupe svi koliko ih ima u umi, da poloe oruje i da se predadu, inae e biti uniteni. Prilikom paljevina sela Niske Glave,
Jugovaca, Cikota i Volara, upnik Gubi je bio takoer veoma revnostan u prikupl j a n j u pravoslavnih dua za katolicizam. Dakako, i on ima velike uspjehe na tom
100
101
162
163
104

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Iz arhiva Ureda za odlikovanja u NDH.
Dokumenti o protunarodnom radu, 214.
Dokumenti o protunarodnom radu, 213.
Iz kartoteke Ureda za oal^ovanje u NDH.

poslu. Pogotovo, to je teror bio vei, to su pravoslavni sve vie sticali u v j e r e n j e da

je katolika vjera najbolja i najspasonosnija. Hvalio se, da je on sam preveo
preko 3.500 Srba u katolicizam. Ispred NOV-e pobjegao je s ostalim ustakim funkcionerima. 18S U istome duhu, na isti nain, istim sredstvima n a j p r i j e strahoviti progonitelj Srba, a onda najgorljiviji prozelitski misionar bio je i fra Antun Mladenovi
u vrljikom samostanu, koji je nadaleko u svom kraju predstavljao najborbenijeg
ustakog teroristu. 166
Fra Ljudevit Zloui, direktor iranjevake gimnazije u Visokom, imao je
znatnog udjela u ustaiziranju njegove gimnazije. Iz te jezuitske gimnazije u Travniku
potekao je veliki broj ustakih koljaa, meu kojima se istie svojom groznom fizionomijom Ljubo Maji, koji je bio u jasenovakom logoru pored koljaa - Luburia
najkrvoedniji krvnik. Poslije rada u Jasenovcu doao je t a j zlikovac u Visoko, da
nastavi kolovanje (septembra 1943.) i tu je zajedno sa direktorom organizirao kolsku
omladinu za ustake borbene jedinice. 167
Za akciju katolienja daje vanrednu ilustraciju akt upskog ureda Korae
koji je napisao fra Ivo Brkan 31. jula 1942. i uputio ga ustakom logoru u Derventi.
U tome pismu, medu ostalim prijedlozima, koje ini fra Brkan, ima i jedan, koji u
ogromnom nizu naina i sredstava upotrebljavanih za katolienje, dosad nismo mogli
nai. Uistinu, n a j s j a j n i j i primjer za koritenje bilo kojih sredstava, samo da se
postigne svrha U ovome sluaju bile je to katolienje emu je imao da poslui i
sam seksualni nagon za koji fratar kae, da se ne moe savladati pogotovo kod
mladih udovica! Naime, fra Brkan j a v l j a ustakom logoru da je krajem augusta 1941.
odvedeno sa podruja njegove upe oko 500 pravoslavnih Srba u privremeni logor
u Luane, Muratbegovac i Derventu, odakle su odvedeni do Slavonskog Broda, a dalje
u nepoznatom pravcu. Fra Brkan i pored marljivih ispitivanja nije saznao ta se zbilo
s odvedenim Srbima. Za ove seljake fra Brkan kae, da su bili opasan elemenat,
zreli za pobunu i da su vrili vezu izmeu Motajice i Vujaka. O v a j bezduni i cinini
koristoljubac-fratar tvrdi da su preostale
udovice, mlade i eljne ivota koje su brzo zaboravile odvedene, njih 500
do 600 sposobnih za udaju iz pet sela .. . Priroda trai svoje. I ove udovice
bi se i udale, naravno za katolika, jer Srba blizu nema. Zgodan momenat da
ih se sada penetrira sve, i njihove obitelji, preko njih katolikom vjerom i
hrvatstvom prome za brzo vrijeme uz malo truda, vlasti i crkve. Vlast bi
trebala podii kolu u Kostreu za sela Baricu, Luane i Kostre, staviti
uzorne uiteljske sile, proete kranstvom i kategzohen ustakim hrvatstvom,
te uzorna ivota i v l a d a n j a i poletne ljude, a crkvi omoguiti da doe do
materijalne istine o poginulim radi pobune, da se iste udovice mogu udavati
za nae. T a j materijalno sjajno stojei svijet, od oko" moda pet stotina kua,
a vjerovatno i vie, raspoloen je da mu se pomogne turiti hrvatsko i katoliko uvjerenje, te da se preko enidaba, koje se Ve uveliko trae s naim
svijetom, iste brzo privedu vjeri i dravi.. . Kas je svijet bacio ve oko na
zemlju, dobra, imanja i zgodne snase. O v a j U r e d je svijestan potekoa da
se sa strane dravfe prizna pogibija od oko devetsto" do hiljadu ljudi, pa zato
165
186

ADK.
ADK.
Izvjetaj Tanjura 14. V. 1945.

i pita za nain i uvjete o priznaju smrti istih kako bi se obranio (?!?) autoritet drave, a opet stvari pole da se doe do pravog i injeninog stanja...
F r a Brkan je u v j e r e n da su odvedeni Srbi mrtvi, on je u to moralno siguran, ali
mu to ne dostaje za v a l j a n u enidbu u katolikoj crkvi! Stoga on trai da mu se diskretno pribave potvrde nadlenih o smrti odvedenih Srba. Prema tome f r a Brkan
upozorava, i kao sveenik i kao bivi ustaki duobrinik na vanost ovog dopisa . . , 167a Doista i ovo sredstvo spadalo je sigurno u psihologijsku pripremu
kakvu je preporuivao svome sveenstvu nadbiskup Stepinac, a rimska propaganda
sigurno nije osudila, j e r je i takva priprema vodila eljenom uspjehu. Na kraju fra
Brkan je dobro poznavao intencije nadbiskupa i Kongregacije u Rimu, kad je i to
sredstvo morao predloiti.
Dobri poznavaoci i uesnici u narodnooslobodilakoj borbi z n a j u da su faistiki osvajai mogli provesti svoj plan istrebljivanja naih naroda samo.uz pomo
monog faktora na terenu, katolikog klera. Glavna podrka naroito po Bosni i Hercegovini po Neretvi, Imotskoj i Vrgorakoji Krajini bili su franjevaki samostani.
Samostanske elije i upske kue postali su rasadnici ustatva, a preko n j i h i sa njima
sve organizacije K. A. Jo p r i j e kapitulacije Jugoslavije u tim su se samostanima
tampali ilegalni letci i onda su ih omantijana braa irila po selima i gradovima,
stvarajui ustake organizacije, koje su se ustvari krile iza crkvenih i svjetovnih
drutava. Tako je g. 1938. doao u Metkovi kao upnik-dekan dr. f r a Vlado Bilobrk.
koji je ve 1933. u Belgiji postao zakleti ustaa. On je jo prije rata u Neretvi stvorio
ilegalne ustake organizacije pri emu su ga pomagali i don iro Bubi, don Mato
Sinkovi, don Martin Gudelj, f r a Boidar Simi, don Petar Anti, i poznati ustaki
koljai Jakov Ala, Ante Jelavi, Ante Vujica i toliki drugi. F r a Bilobrk za vrijeme
kapitulacije napadao je jugoslavenske vojnike u vlaku kod Gabele. Nosei puku o
ramenu pozivao je seljake da sjekirama, vilama i kosama pobiju vojnike, jer toboe
prijeti opasnost od etnika. 27. IV. 1941. organizirao je pokolj Srba u Neretvi i prouzrokovao smrt sedamnaestorice Srba. Na njegovu prijavu Nijemci su 18. X. 1943.
objesili o telegrafske stupove du pruge MetkoviRogotin 24 neretvanska rodoljuba, a njegovim pristankom poklano je u ipku, ulumu i Pepekom Blatu koncem
1943 godine, 107 ena, djece i staraca. Fra Vlado Bilobrk samo je produio, da u
d j e l o provodi to je u prvoj Jugoslaviji planirao s ostalim ustaki raspoloenim kle
rofaistima. Bio je zakleti ustaa jo prije N D H , jo od 1935 te je razumljivu
da je bio ve u poetku N D H pri ruci kod organiziranja ustake vlasti. Sam je bio
imenovan tabornikom, pa je ve kao takav bio odgovoran za mnoga uistaka nedjela.
Ima itav niz preivjelih svjedoka koji optuuju f r a Bilobrka, da je sa f r a Rokom
Roncem i don Martinom Gueljem bio inicijator ustakih klanja u Metkoviu i okolini.
Sva ova nasilja, najraznovrsnijih izraza, prethodila su katolienjima, ma da se sam
nije oduevljavao novim pokrtenicima. Jer, on bi Srbima kazivao, kad su mu dolazili da ih primi u crkvu: Dabe vam pokrtavati se, jer emo vas i onako sve pobiti.
Druge, za koje je on imao interesa, nagovarao je. Bilo je to naroito poslije masovnog
u b i j a n j a Srba kod Opuzena. Jedne je veeri, rijei su jednog svjedoka, u sedmom

16T

a ADK.

mjesecu iste godine (t. j. 1941.), doao on lino k meni i tom prilikom nastojao da i
ja prijeem na katoliku vjeru sugerirajui mi, da drugaije ne u moi ostati iv.
Uvidjevi da ljude svakodnevno u b i j a j u , a Bilobrk je bio odluujui faktor u tom
ubijanju, preao sam i ja na katoliku v j e r u . . . 168 Drugi svjedoci jednako podnose
teke podatke o njegovoj gorljivosti u irenju vjerske i nacionalne mrnje, kao i organiziranju ustakog terora nad srpskim stanovnitvom. 169 Jednog blagdana mjeseca
augusta 1941. odrao je za vrijeme veernje propovijed u kojoj je bio velik broj
Srba, poto ih je teroristiki dekan u n j u pozvao. Dva svjedoka suglasno izjavljuju,
to su uli za te propovijedi. Oni navode, da je f r a Bilobrk rekao, da ima nekih
kukavica koji kau da ne valja nagoniti Srbe da se prekrste i da nije ljudski ubijati.
J a vam meutim tvrdim drukije. P r e l a z i t i na katoliku v j e r u mora sve, jer druga
vjera ne smije postojati, a niti e ma tko ostati iv, tko ne e kat. vjere. L j u d e ubijati
nije grjehota, nego moramo sve poubijati to nam smeta, i potpuno oistiti nau
zemlju. 170 Tako je ovaj franjevac, koji je bio i ueni doktor, na djelu pokazivao,
kakvu to novu ustaku moralku p r e d a j e unesreenom narodu, iju tragediju koristi da
umnoi katoliki ovinjak. Takav je ostao do k r a j a N D H . Kad su u neretvanskim
crkvama prireene mise o poglavnikovu roendanu za njegov dug ivot, i u Metkoviima je sluena sv. misa. Za vrijeme izloenog Svetootajstva, svjedoi ustaki novinar , o d r a o j e k r a i v a t r e n i g o v o r d e k a n - u p n i k d r . f r a V l a d o B i l o b r k , u k o m e
je ukratko istaknuo

znaajke

hrvatskih narodnih voda

kroz itavu

nau prolost.171

Ovim je nesumnjivo dr. f r a Vlado Bilobrk nadmaio mnoge oduevljene ustae-sveenike ; jer ni za jednog ne znamo, barem nemamo podataka, da su pri izloenom Sakramentu glorificirali Pavelia, kao to je to uradio f r a Bilobrk. N i j e onda udo to
ga je Paveli o trogodinjici N D H odlikovao visokim redom za zasluge II. stupnja,
i to zato, kako kae motivacija prijedloga, to se kao hrvatski narodni sveenik i
prvoborac istakao u doba talijanske okupacije kao neustraivi branitelj povjerenog
mu stada. 172 rtve iz Opuzena bit e vjeiti tuilac tome branitelju povjerenog mu
stada.Veliki je broj ovakvih Vlada Bilobrka. Kulturno zaostali krajevi bili su
plodno tlo za ustaku agitaciju. Jedan odlian poznavalac hercegovakih prilika kae
da e po zlu pamtiti preostali narod dugo vremena ustake i njemake suradnike kao
to su bili ve spomenuti f r a Bone Jelavi, f r a Nikola Ivankovi, f r a Julije Koulj,
fra Makso Juri, f r a Slobodan Lonar, fra Serafin Vinjica, f r a iril Ivankovi, fra
Tugomir Soldo, f r a Martin Softa, f r a Oton Knezovi, f r a Rade Glava, f r a Miroljub
Skoko. fra Stanko Milanovi, fra Dominik ulenta, fra Rafael Romac, fra Frane
Raki, f r a Stanko Bradari, i toliki drugi a s njima i donovi Ilija Tomas, Jure Vrdoljak, Ante ule, Grgo Rogi, A n d r i j a Maji, Ante Zrno, Ivan Sumi i toliki drugi.
N i j e udo da su iz ovakvih samostanskih kola onda izali ustae koji su se prouli nadaleko kao najgore ubojice, palikue, i pljakai. To su i ustaki ministri Andrija
Artukovi i Jozo Dumandi, zatim ustaki agitatori Stanko Vasilj, Niko Pilipovi,
Frane Vego. Dane Milo. imun Bunti, Frano Primorac. Rudo Vrdoljak. Franjo
Lui, Grgo Ere, Dante Vego, Slavko Suak i F r a n j o Nevisti. Ova imena sa jezom
108
169
170
171
172

Dokumenti o protunarodnom radu, 145.

Dokumenti o protunarodnom radu, 146.
Dokumenti o protunarodnom radu, 147.
Hrvatska (Dubrovnik) 19. VII. 1944. Dokumenti o protunarodnom radu, 325.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

e se spominjati u vezi sa zloinima koji su poinjeni u Hercegovini. Jame kod Medjugorja, Humca, Surmanaca, Bivolja Brda, Nevesinja i Sebina, u kojima je pobacano nekoliko hiljada Srba, mutna krvava voda Neretve u aprilu i majiu 1941. kao i
Topola kod Opuzena ostat e u sjeanjima kao najkrvavije doba historije ovih naroda, u kojem su na alost i sramotu sudjelovali oni, koji su se pokrivali fratarskim
i sveenikim mantijama. Svi ti odreda bili su najogoreniji protivnici narodnooslobodilakog pokreta. Don Ante Zrno, upnik u Viru, rekao je malome Marku Budimiru:
Sinko, bjei u ustae i tuci se protiv partizana. Vodi sveti rat protiv neprijatelja nae
vjere. Ja u ti dati blagoslov. A ako ode u partizane proklet u tebe i tvoje
potomke. 174
Fra Bruno Smol j an u Ljubukom bio je gvardijan samostana sv. Ante na
Humcu, gdje je svojim arkim ustakim akcijama bio uvijek u prvim redovima
spreman za poglavnika i dom. I on je bio uvjerenja, da je Bog s ustaama i poglavnikom. To je on rekao i u propovijedi, na dan komemoracije smrti Stjepana Radia,
kad je napao u crkvi bivu Jugoslaviju i Beograd, koji nije mogao pokolebati vrste
redove hrvatskoga naroda, koji je vodio borbu tajno i javno za nae osloboenje . . .
Pri kraju svoje propovijedi fra Bruno Smoljan je podvukao, da su se sastali u Bojem
hramu, da se zahvale junacima palim za NDH, i za trajnu njenu budunost. Bog je
s nama i s naim dinim Poglavnikom. 175
Fra Metod Vezili, upnik u selu Gali, ustaovao je uveliko, ali je znao da
se i pretvara, pogotovo kad su njegov kraj za izvjesno vrijeme oslobodili partizani. Pomagao ih na sve mogue naine, da bi time kamuflirao svoj pravi posao. Jer, on je
istodobno slao izvjetaje ustaama i Nijemcima o kretanju partizana. Ova pritvornost f r a Metoda Vezilia nanijela je velikih nevolja partizanima, dok nisu otkrili
ovu najperfidnije miljenu i vjeto izvoenu izdaju. im je Vezili dopao u ruke
partizanske pravde, prestale su njemake zasjede, koje su bile mogue samo na osnovi
savreno tono dobivenih vijesti. Suradnja Metoda Vezilia sa Nijemcima dola je
glave 1800 ljudi na Kamenici marta 1944.17* Vojni sud je Vezilia osudio na kaznu
smrti strijeljanjem, to je i izvedeno 23. VI. 1944. Ovako je zavrio trovatelj omladine
u sinjskoj gimnaziji, dosljedan u N D H svome ranijem radu u bivoj Jugoslaviji.
Prirodno je da su ga klerofaisti obiljeili kao muenika naroda i vjere, kako je to
uinio klerofaista D. anko, o kome smo imali prilike, da ujemo iz usta jezuita
Jambrekovia, kakav je bio odgojitelj u zagrebakoj nadbiskupovoj gimnaziji. Ustaa
Zanko veliajui vrline nekadanjeg svoga profesora, istie, da je njegova smrt. muenika i krvavi peat njegove ljubavi, najednijeg, pustinjaki neznatnog sina
Franje Asikoga. 177 Poglavnik je posmrtno odao priznanje svome vjernome ustai
i suradniku i odlikovao ga redom krune kralja Zvonimira II stupnja sa maevima,
kao borca za ideale, njegove i NDH. 1 7 8

1945.

174

J. K.. Fratarska mantija skrivala jc zloince i izdajice. Slobodna Dalmacija. 22. II.

175

Hrvatski narod 27. VI. 1941.

Jo o zloinima ustakih bandita u fratarskim mantijama. Slobodna Dalmacija 4.

176

III. 1945.

17T
D. Zanko, Razgovor duhovni sa sinjskim muenikom fra Metodom Veziliem. Hrvatski
narod 9. VII. 1944.
178
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Fra Bogomir Zlopaa, veoma aktivni ustaa, u prvim redovima slavi i propagira ustaka djela i zalae se, u crkvi i izvan nje, za punu pobjedu faizma i ustatva. Na crkvenoj slavi kod Ljubukog, na dan Sv. Ante, fra Zlopaa je svojom rjecvtou veliao poglavnika kome njegov zatitnik daje svu mo u njegovu djelovanju.
Sa proslave poslati su pozdravni telegrami poglavniku i ministru Artukoviu. Sa velianstvene proslave Sv. Ante na Humcu kod Ljubukog pozdravlja vas 20.000 prisutnih, uvijek spremnih umrijeti za vas i domovinu. 179
A imendan Pavelia osobito sveano, se proslavio u franjevakim crkvama
odmah od 1941. Tada je nadbiskup, kao i svake slijedee godine izdavao nareenja
kojima je pozvao duobriniki kler da odri Tedeum iza sveane mise. Neka se tom
zgodom narod opet pozove, da se skrueno pomoli Bogu za dobrobit NDH, za poglavnika i za to skoriji mir u s v i j e t u . . . 18
Odatle u svim klerikalnim i crkvenim listovima KA lanci, u kojima se
proslavlja taj dan, ali s njime i roendan, a s njime i nosilac slave, poglavnik dr.
Paveli. Svake godine, pa i posljednji put 1944. Tada se Viestnik poasne strae
Srdca Isusova, iji je urednik bio fra Josip Dujmovi, neobino toplo raspisao o
poglavniku i njegovom trogodinjem djelovanju. T a j posljednji roendan, naroito je
srdano pozdravljen. Dne 14. srpnja proslavili smo roen-dan Onoga, koji je izravni
nasljednik Zvonimira naeg Tomislava I I . . . . Sav je hrvatski narod zbog toga
ponosan. I mi smo ponosni. No na ponos mora biti oznaen onim peatom, koji mora
biti naravan: pa mi smo Poasni Straari Srdca Isusova. Molimo Krista Kralja, da
dade naem poglavniku sve ono, to mu je potrebno u vrenju njegove visoke dunosti.
Molimo za njihov dug i sretan ivot.181
A ove molitve i ovi lanci, kojima fratarska braa daju izgled crkveni i poboni j sve ove manifestacije, kod kojih i crkva sudjeluje slubenim nareenjima, da
se proslavljaju imendani i roendani poglavnika, bila su svakako vanredna propaganda za vou ustatva i za sam ustaki pokret u N D H . Sve je to snailo i bodrilo,
zaklete i nezaklete ustae, sve od reda klerofaiste, sa i bez mantija. I mjesto
opomena i kazni za ustako, fratarsko i sveeniko mahnitanje, koje jc moralo biti
poznato i nadbiskupima kao i provincijalima, slijedile su takve manifestacije, koje
su jasno svima kazivale da se crkva sasvim solidarizirala sa ustatvom, tom kimom
NDH, koja je trebala postati Sveta i Boja, Kristova i Vojujua Hrvatska.
Odlian poznavalac prilika u vezi sa stavom klera u toku samih borbi u
Bosni i Hercegovini protiv narodnooslobodilakog pokreta, publicist Nikola Milievi, dao je punu sliku jo daleko prije potpunog osloboenja Jugoslavije, u organu
JNOF-a za Bosnu i Hercegovinu Osloboenju, februara 1945., koji je izlazio na
osloboenom teritoriju. Kroz zapaanja ovog publiciste izbija jedna teka i jeziva
stvarnost, koju e historijska nauka zabiljeiti kao jedinstvenu poslije srednjevjekovnih
vjerskih ratova.
Ali ako se bunila pastva, ako je ona bila ogorena zvjerskim klanjem nevinog naroda, pastiri se nisu bunili. Nigdje i nikad u toku ove tri godine
stranog robovanja naih naroda okupatoru i njegovim pomagaima usta180
181

Novi list 22. VI. 1941.

Vjesnik 17. I. 1946.
Broj za lipanjkolovoz 1944.

sama i etnicima, nisu crkvene vlasti ustale protiv krvnikog rada svoga
klera koji je radio protiv najosnovnijih interesa svoje pastve. One su se i
duom i tijelom stavile u slubu okupatoru. One se nisu razlikovale ni od
onog dijela katolikog klera koji je kroz franjevaku gimnaziju na irokom
Brijegu i isusovaku gimnaziju u Travniku cijele generacije hrvatske omladine zapajao mranjakim duhom vjerske i nacionalne zagrizenosti i mrnje.
Veliki broj ustakih glaveina u Zagrebu, Jasenovcu i Staroj Gradiki iziao
je iz tih kola. No koji je klao stotine hiljada nevinih srpskih rtava, rodoljubivih Muslimana i Hrvata, koji su dali sve od sebe da spasu ast hrvatskog naroda, isti je onaj koji je podmuklo sjevnuo u ruci fratarskog pitomca
Nevistia da bi u zagrebakom akom domu prekratio ivot naprednom
hrvatskom omladincu Ljubiicu, koji se jo tada borio protiv onoga to je
dolo godine 1941. T a j no otrio je decenijima veliki broj isusovaca i svjetovnih sveenika sa zloglasnim mranjacima i srboderima. sa nadbiskupom
ariem i Stadlerom na elu. Posljednja dva decenija u tom poslu nije za
njima zaostajao ni znatan dio bosansko-hercegovaokih fratara koji su samostane pretvorili u arsenale materijalnog i duhovnog orua ustatva i hitlerizma. Iz njih su hrvatska sela poplavljena otrovom ustake i hitlerovske literature, iz njih su ustaki i njemaki topovi i mitraljezi bacali smrtonosnu
vatru na nae borce, koji su ginuli za slobodu, bratstvo i jedinstvo naih naroda. Oni se nisu ogradili ni od niza ustakih i gestopovskih agenata i pijuna u sveenikoj haljini, koji su kasnije od naih vlasti uzeti na odgovornost. Mi, Hrvati Bosne i Hercegovine neemo to nikad zaboraviti . . ,182
Ovakva je bila linija razvoja franjevakog i ustakog mentaliteta od fra
Didaka Buntia, iji smo frankovaki program sagledali u prvom poglavlju jo jula
1914., pa sve do radikalnih izvodilaca ustakog i klerofaistikog programa, kao to
su to radili f r a Petar Glava, fra Filipovi-Majstorovi, f r a Brekalo, fra Sreko
Peri i toliki drugi o kojima je i jedan talijanski faista, Corrado Zoli, pisao sa
najveim uasavanjem. Na ljestvici ovih franjevaca ustaa, franjevaca-zloinaca u
poetku N D H bilo ih je koji uistinu nisu znali odmjeriti sve vrste zloina. Jer b i o
ih je i takvih, koji su u anarhinom divljanju posegli tako daleko, da ih se zaplaiia
u jednome trenutku i sama ustaka vlast, pa ih je eljela primjera radi ukloniti,
kako bi se pokazala, da joj je stalo do pravog poretka u dravi, u kojoj je uzurpirala
tu vlast. Takav primjer bio je f r a Eugen Guji, koji je jo 1939. bio brat samostana
u Fojnici. Oglas, koji je plakatiran u Zagrebu 3. septembra 1941. pokazao je strahovitu provaliju amoralnosti, u koju se stavio jedan od ustakih koljaa. Naime,
toga dana osudio je prijeki su u Zagrebu fra Eugena Gujia. za koga se kae, da je
ranije bio vraen u laiki stale, (ne kae se kad je to ranije bilo), na kaznu smrti
strijeljanjem i to stoga, to je u noi izmeu 26. i 27. IV. 1941. u vlaku, koji je
imao krenuti u pravcu Lava-Gore, naoruan revolverom i runom bombom oduzeo
mainovoi Savi Janjiu svotu od 550 dinara, a nadzorniku brzojava Franji Vrepcu
oduzeo 450 dinara i jedan sat. Iste noi, u Bileevu je upao u trgovinu Ostoje urevia. i revolverom ga prisilio, da mu da 16.500 dinara u gotovu novcu, nekoliko
hiljada cigareta, jedan sat i 18 pari enskih arapa. Kako mu te noi sve ovo nije
bilo dosta, provalio je u stan pravoslavnog sveenika Miladina Minia i sa revolverom oduzeo mu 1.700 dinara, a njegovoj eni 1.111 dinara. Kad je izvrio pljaku,
182 Nikola Milievi, Optuujemo. (Prema: Politika 25. II. 1945.).

ispalio je u, sveenika hitac iz vojnike puke i na mjestu ga ubio. Ustake vlasti

je naroito ogorilo, to je taj fra Eugen Guji kod svih tih svojih nedjela nastupao
u funkciji ustakog dunosnika. Osuda je nad njim izvrena-istoga dana. 183
Katoliki list, objavljujui vijest o ovom najsramotnijem inu jednoga
franjevca, stidi se da prizna, da je taj zloinac ubio iz koristoljublja i jednog pravoslavnog sveenika. Nema sumnje, da to preuivanje dovoljno karakterizira Katoliki list. Dajui podatke o Eugenu Gujiu, kae se da je 1939. do 1940. bio
upravitelj upe u Srednjem Priliu kod Karlovca, ali je poradi sablanjiva ivota
dobio nalog, da ima ostaviti upu i zagrebaku nadbiskupiju. Poslije toga vrio je
raznovrsne izgrede, pa je s njime imala posla i policija. A crkva ga je kaznila
povraanjem u laiki .stale.184 I opet ni Katoliki list ne kae kad je to bilo. Meutim koliki su jo bili fra Eugeni Gujii, koje nije stigla ni kazna crkve, a kamo li
ustakog pokretnog prijekog suda.
Dakako, ovime nije iscrpena lista ustakih franjevaca, misionara i zloinaca.
S jednim jo brojem franjevakih ustakih ideologa jo emo se sresti u slijedeem
poglavlju, kako bi se imala puna slika njihova djelovanja, kojega se poslije osloboenja u najhipokritskijoj kameleontini odriu, prebacujui krivicu na svoje starjeine. 185
Misionarenju uveliko su i stalno pomagale i ustake vlasti, kako to nekoliko
svjedoka sugestivno prikazuju. U okolini Brkog pored fra Ante Klaria, djelovao
je jo iz beogradske policije zloglasni Vjeeslav Montani, koji se u poetku N D H
naao kao sreski predstojnik u Brkom186 Rista Jovanovi, pravoslavni sveenik iz
Obudovca, (srez Brko), izjavio je na sasluanju neobino teke stvari o sredstvima
i nainu, kako su ustake vlasti bile agilni suradnici katolike crkve na poslu katolienja. U svome prianju kae spomenuti sveenik, da je na prvog decembra 1941.
dola u Brko jedna ustaka bojna (bataljon) i natjerala sve Srbe iz Brkog da
potpiu oitovanje za prijelaz na katolicizam. Onaj, koji nije htio da potpie ovo
oitovanje bio je od ustaa tuen, neki su bili prebiti, a neki odvedeni i ne zna im
se za njihovu daljnu sudbinu. Poslije Brkog doao je red i na ostala srpska sela
u tome srezu, da silom preu na katolicizam. Spomenuti predstojnik Montani naredio
je usmeno opinskom naelniku u Obudovcu, Stevi Kosanoviu, da izda pismeno
nareenje svima iteljima pravoslavne vjere, da moraju na odreeni dan prei na
rimokatoliku vjeru. Tako je selo Lonari imalo prei na ka-tolicizam 10. XII. 1941.,
selo Donji abari 11. i 12. decembra, selo Obudovac 15. i 16. XII., selo ovi Polje
na 16. XII., selo Gornji abari na 17. do 19. XII. 1941. Ovaj isti Montani pozvao
je pred sebe sveenika Ristu Jovanovia i u prisutnosti velikog upana iz Slavonskog
Broda rekao mu, da je nepoeljan u Obudovcu i treba da se odstrani, poto narod
mora prei na katolicizam. I doista, sveenik Jovanovi bio je prebaen dc Zemuna
bez povratnice. Risto Jovanovi je oznaio kao najgoreg ustau u Brkom srezu
upnika u Tramonici fra Antu Klaria, koji je bio u Tramonici ustaki tabornik.
Fra Anto Klari. naroito je bio krvavo razpoloen prema Srbima u selima Donja i
188
184
185
ls

enjem.

Hrvatski narod 6. IX. 1941.

Katoliki list 1941., br. 36, 427.
ADK.
U ADK u mnogim se dokumentima susree

njegovo

ime u vezi s nasilnim katoli-

G o r n j a Slatina, koja su spadala pod njegov ustaki tabor. 187 Lazar Colakovi, poreznik iz Brkog takoer optuuje predstojnika Montanija da je vrio teror u srpskim selima, sa svrhom da ih primora da predu na katolicizam. Iz Brkog slao je u
srpska sela svoje emisare, koji su dogovoreno s njime irili paniku, kako bi ih lake
pridobio da preu na katolicizam. Kad su se srpska sela solidarizirala i nisu htjela
posluati ove emisare, ma da im je predstojnik odredio nekoliko rokova, uslijedila
su p a l j e n j a i pljakanja pravoslavnih crkava. Ustae su za to naroito divljale i
prema procjeni do kraja 1941. stradalo je n a j m a n j e tri hiljade Srba. 188
Milica Bjelopetrovi, mlada domaica iz Brkog govorei o progonima Srba
u njenom mjestu kao i okolini, teko optuuje predstojnika Montanija kao katolikog misionara. 2. X I I . 1941. u Brkom je putem b u b n j a objavljeno Montanijevo
nareenje, da svi grko-istonjaci, kako su ustae nazivati Srbe, koji nisu predali
molbe za prijelaz za rktu vjeru, moraju odmah staviti na svoje prozore natpis, grkoistonjak, kako bi ustae, koji su bili u takozvanim leteim bandama, mogli odmah
uoiti, koja je kua srpska, a koja nije. tovie, nareeno je, da se moraju sreskom
poglavarstvu predati sve ikone i kandila pod prijetnjom najstroije kazne. Poslije
Montanijevog pritiska gotovo svi Srbi iz Brkog su predali 3. X I I . 1941. molbe za
prijelaz na katolicizam. Molbe su bile ve tampane, pa ih je trebalo samo potpisati
U njima je stajalo, da prelaznik to ini dobrovoljno i da ga nitko nije na to silio.
Dakako, ti prijelaznici su kasnije morali da idu na asove vjeronauke i u crkvu,
g d j e je odravao propovijedi i prava ustaka agitiranja upnik u Brkom Msgr dr.
Ilija Violoni. Dakako, t a j msgr. bio je pravi ustaki nadzornik, koji je od svojih
vjernih traio najgorljiviji vjerski zelotizam. Prekrtavanju predhodilo je paljenje
i demoliranje pravoslavne crkve. A jednako su uniteni i svi nadgrobni spomenici
pravoslavaca. Zapaljena je i pravoslavna kapela na starom pravoslavnom groblju.
N a d prelaznicima vodila se kontrola, da li na odreene blagdane idu u crkvu i da
ne praznuju svoje pravoslavne praznike. 189
Tamo g d j e ni teror ni raznovrsne druge prijetnje nisu pomagale, jer je
svijet bio odvie vezan za vjeru, u kojoj je roen, pristupalo se nasilnom iseljavanju.
U Bijelom Brdu prelo je na katolicizam oko dvije hiljade Srba, jer im se prije toga
prijetilo da e ih sve odreda iseliti. A to iseljavanje je znailo odvoenje u logore,
u Jasenovac ili Staru Gradiku. Uas, koji je izazivalo samo ime Jasenovac, predstavljao je u perspektivi teroriziranoga neizbjenu smrt, a prije toga najokrutnija
muenja i stradanja. Ve samo ovo bilo je dosta, da su nesretnici, izloeni opasnosti
da budu odvedeni u Jasenovac, bili skloni da napuste pravoslavlje, kako bi spasili
glavu. Koliko je takav prijelaz vren iz uvjerenja i po pravim crkvenim propisima,
vidjelo se ne samo po ovome, to je dosad izloeno, nego i po tome, da su rjeenja
o prijelazu dobijala i takva lica, koja nisu ni podnosila molbe za prijelaz, kako je to
izjavio bjelobrdski paroh Lav Dosedjel. 1 ' 0
Ustaama je katolienje i agitiranje za katolienje esto posluilo, da namame Srbe na neko zborno mjesto i da ih tako lake pohapse, a onda i pobiju.
7 ADK.
188
ADK.
189
ADK.
190
ADK.

Stanko api, zemljoradnik iz sela Vlakue, opina emernica, ssrez Vrgin Most,
govorei o stradanjima Srba u njegovu srezu, iznio je neobino teke jo nespomenute
stvari. 2. augusta 1941. objavile su opine Vrgin Most i emernica po svim svojim
selima, da svi Srbi koji ele biti mirni, dou 3. augusta u 8 sati ujutro u Vrgin
Most, gdje e biti prisutna dva rkta sveenika, pa e istog dana obaviti i, zajedniki
prijelaz na katolicizam. Toga dana skupilo se u Vrgin Mostu oko dvije hiljade ljudi.
Bio je prisutan i Stanko api. Na njihovo iznenaenje, nije bilo nijednog sveenika.
Ustae, naoruani mitraljezima, opkolili su sakupljene Srbe i stali su ih u gomilama
odvoditi u zatvor sreskog suda. Tek mali broj sa kraja uispio je da utekne. Svi
ostali bili su sutradan odvezeni kamionima u Glinu, gdje su ih sve poklali. 191 Dan
prije toga, na isti nain bili su Srbi pozvani i sakupljeni u Topuskom iz sela opine
Topusko. Njih je dolo u Topusko oko 500 i svi su ubijeni te zakopani u bari kraj
Topuskog. Istog dana su ustae dovodili i djevojke i zatvarali ih u srpsku crkvu u
Topuskom, gdje su mnoge silovali, a nakon toga ubili. Tu je sudbinu doivjela i ki
lijenika iz Topuskog dr. Vurdelje, koji je bio ranije ubijen. Ustaki bijes razorio je
i popalio srpske crkve u emernici, Topuskom, tipanu, Kirinu, Boviu, Slavskcm
Polju, Perni i Blatui.182 Preivjeli Srbi morali su prei na katolicizam. Jezivu sliku
0 tome daju prianja raznih svjedoka iz tih krajeva, koja govore o stranom pritisku
ustakih vlasti i rimokatolikih prozelita za prijelaz na katolicizam.
Teror je predhodio prekrtavanju i u srezovima pakrakom i okuan&kom.
Pakraki Srbi, ma da od starine imaju u svojoj sredini vladiku, morali su popustiti
teroru ve mjeseca juna 1941.193 U okuianskom srezu iz pojedinih mjesta bilo je
uhapeno po petero ljudi i odvedeno u Novu Gradiku, gdje su bili zadrani u zatvoru
sve dotle, dok nisu izjavili svoj pristanak za prijelaz na katoliku vjeru. Kad su sc ti
vratili svojim domovima, priajui o vienim i doivljenim uasima u logoru, bili su
najpogodniji misionari za prijelaz na katolicizam. Osim toga, vlasti su Srbima stavile
do znanja, da imaju do 31, X I I . 1941. prei na katolicizam, inae e u protivnom
sluaju biti odvedeni u logor, a onda protjerani u Srbiju, a sav imetak oduzet u
korist NDH. 1 9 4
Isti misionarski predhodni postupci bili su i u srezu daruvarskom Vlasti su
pri svakom poslu, koji se morao obaviti u njihovim kancelarijama, pitale Srbe prije
svega, da li su ve preli na katolicizam. Ako je upitani dao negativan odgovor, onda
ga se naprosto odbilo ne uvaavajui ni najzakonskije razloge. 195 U srezu Podravska
Slatina jednako su bile ustake vlasti veoma aktivne. Ustae su polazile iz sela u selo
1 nareivale seljacima, da podnose molbe za prijelaz na katolicizam. Oni, koji to nisu
htjeli uiniti, bili UI odvedeni u opinski zatvor, gdje ih se tuklo, a zatim odvodilo
u zatvor kotarske oblasti u Podravskoj Slatini, gdje su zadrani deset do petnaest
dana na pasterizaciji, dok na kraju nisu potpisali molbe za prijelaz na katolicizam.
Kad su Srbi na svoj Boi, po starom kalendaru 1941./1942. unijeli u kuu slamu,
ustae su to zabranili i otjerali svijet da vue drvo iz uime.196
191
A D K . I z v j e t a j ustakog k o l j a a H i l m i j a Berberovia o tome k l a n j u , jer je i on kod
toga oestvovao, prelazi sve grozote k o j e moe samo f a n t a z i j a jednog inkvizitora zamisliti.
192
ADK.
193
ADK.
194
ADK.
195
Vidi ovakve obrasce u faksimilu. D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu. 103, 105.
196
Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m radu, 103, 105.

U srezovima Irigu i Rumi izvreno je na isti nain misionarenje ustaa.

Jedan vei broj svjedoka je iskazao, da su se iriki i rumski Srbi sve do januara 1942.
branili da ne predu na katolicizam. Meutim, januara te godine poela isu masovna
hapenja Srba pod izlikom, da su komunisti. Ustvari, hapenja su uslijedila, da se
narod prisili da prijee na katolicizam. Uhapeni su bili u zatvorima mueni na sve
mogue naine, a onda im se preporuivalo, da preu na katolicizam, jer e samo
tako olakati svoju sudbinu. I doista, one koji su obeali da e prei, putali su
odmah kuama. Takvi su onda stali nagovarati one koji jo nisu bili uhapeni, djelujui na njih svojim tekim i jezivim doivljajima u zatvoru, kao i prijetnjama, koje
su jo crnju sudbinu proricale za sve jo preivjele neprelaznike Srbe. Takvi osloboeni Srbi morali su na zborovima, koje su sazvale ustae, narod pozivati na prelaenje u rimokatoliku crkvu, obeavajui im ravnopravnost s ostalim hrvatskim graanima. U protivnom sluaju bilo je u izgledu iseljenje, a to znai u logore i onda
neizbjena smrt, ili u najsretnijem sluaju prebacivanje u Srbiju. U sreskom naelstvu nalazili su se ve tampani obrasci molbi, koje su prijelaznici samo potpisivali. 197
U njima se podvlai, da prijelaznik prelazi na katolicizam iz dubokog uvjerenja i
dragovoljno ni od koga prisiljen. Kad su u tim srezovima pobili ili protjerali pravoslavne sveenike, onda su crkve zapeatili, a prije toga su ih opljakali. Naroito
su staradali frukogorski samostani sa svojim znamenitostima. U irikom srezu poele
je katolienje ve ljeti 1941., a jeseni iste godine se neto vie Srba javilo za prijelaz.
N a j p r i j e su same ustake vlasti utjecale na sve mogue naine, naroito prijetnjama,
a onda je preuzeo misiju jedan zagrebaki sveenik, da dovri zapoeti ustaki posao.
Za vrijeme njegovog misionarenja, odvedeno je 14 Srba iz Rivice i dotjerano u
iriki zatvor. Poslije toga su savjetovali porodice odvedenih, da u njihovo ime i svoje
potpiu oitovanje za prijelaz na rimokatolicizam. 198
Ve iz izloenoga moglo se vidjeti da je uistinu ovo katolienje bilo prisilno,
ne samo u onim sluajevima, kad su za katolienje istupale ustake vlasti, nego i
inae. Sami sveenici, ustae ili njihovi simpatizeri, bili su pravi poticatelji u najveem broju sluajeva na prisilno katolienje. Oni, takozvani objektivni i neutralni
past ori za tori, primali su ovakve tampane molbe, dobro znajui pod kakvim uslovima
se one podnose, i nisu smatrali da se takva prelaenja kose sa kanonima 1351. Jasno
je bilo, da je famozni Odbor trojice, koji je izabrao episkopat na svojoj konferenciji
novembra 1941., bio ustvari jedna formalna kamuflaa tobonje zakonitosti u ovom
delikatnom pitanju. Da je to uistinu bila jedna obmana, vidi se i po postupcima dvojice biskupa, koji su potpisali spomenutu rezoluciju i birali dotini Odbor trojice
biskupa, kojima je bilo stavljeno u dunost da kontroliraju itav proces katolienja.
Vlado Popovi, trgovac iz Laktaa, opina Klanica, srez banjaluki, izjavio
je na sasluanju, spreman da se zakune na svoj iskaz, o biskupu Gariu, da je na
njega utjecao, da pree na katolicizam. Vlado Popovi bio je jo od ranije u prijateljskim odnosima sa biskupom fra Jozom Gariem. Iz njegovog iskaza vadimo doslovno odgovarajui pasus:
197

DK.
ADK. O katolienju u Srijemu vidi: Saoptenja o zloinima okupatora i njihovih pomagaa u Vojvodini 19411944. knjiga 2. Srem. Sveska 1. Novi Sad 1946.. 103119.
198

Jo za vrijeme moga boravka u selu Laktaima opima je pozivala nas Srbe

javnim proglasima da svi predemo na rktu vjeru, obeavajui nam da emo
onda uivati ista prava kao i Hrvati. Poznato mi je, da je tada iz Laktaa
podnijelo molbu za prijelaz na rktu vjeru nekoliko srpskih porodica, moda
najvie 34. Jednoga dana u mjesecu augustu 1941. doao je mojoj kui u
Laktae lino banjaluki biskup Gari, sa svojim sekretarom fra Krunom
ariem i grkokatolikim sveenikom Vlatkoviem. Ja sam ih lijepo primio,
uveo u svoju trpezariju i poastio kafom. Nakon kraeg vremena i obinog
razgovora, ustao je fra Kruno ari i zamolio me da s njime poem u posebno odjeljenje, jer da mi ima nasamo njeto povjerljiva saopiti. Ja sam
sa ariem otiao u drugu sobu i on mi je tada ponudio da predem na rktu
vjeru. ari mi je dalje u razgovornu obeao u tom sluaju svaku potporu biskupovu i hrvatskih vlasti, te da e mi se ii u svemu na ruku i da u biti
zatien i uivati sva prava kao najbolji Hrvati. Jo mi je rekao da oni naroito ele, da ba ja, kao ugledni Srbin u ovom kraju i predsjednik opine,
predem na katoliku vjeru. Ja sam se izgovarao, da to ne mogu nikako uiniti, pogotovo jer je moja ena kerka srpskog sveenika, a djeca su mi odrasla i u viim kolama, pa ne bi odobrila ovaj moj korak. Fra ari mi je
na rastanku savjetovao da se jo predomislim. Poslije toga je biskup Gari
sa svojom pratnjom napustio moj dom i otiao u Banju Luku. Tri dana
nakon toga doao je k meni tadanji kotarski predstojnik iz Banja Luke.
da mi savjetuje da predem na katoliku vjeru. Ja sam ga odbio i pri tom
iznio iste razloge kao i ari u. Poslije toga nekoliko puta me je nagovarao
na prijelaz i tadanji opinski naelnik Mato Latundija, ali sam i njega
svaki put odbio. 199
Mnogi su bili iznenaeni, da je biskup Gari mogao poi tragom nadbiskupa aria, koji je u svom prozelitskom djelovanju nastojao, da za svoj ovinjak
pridobije mnogu muslimansku i pravoslavnu duu. Bili su i odvie iznenaeni, da to
Gari ini po elji vlasti, a toboe iz prijateljske naklonosti, da spase glavu upornom
pravoslavcu. Biskup Gari je od ranije uivao glas ovjeka, koji podrava lijepe tradicije starih franjevakih ujaka, koji su umjeli da se svojom snoljivou prilagode
ostalim inovjernim zemljacima. Meutim N D H je otkrila, da je to bila jedna obmana
i da je i fra Jozo Gari, ma da je ve preao sedamdesetu, bio na ravnoj nozi sa svom
onom ustakom mlaarijom iz bosanskih i hercegovakih samostana. Ve prvi dani
N D H pokolebali ;su i meu Srbima kao i meu ostalim hrvatskim rodoljubima nekadanji dobri glas biskupa Garia. Jer, uporno se tvrdilo da je i biskup Gari posredno odgovoran za smrt episkopa Platona, koga je uvjeravao, da mu se nita ne e
dogoditi poslije Garieve intervencije kod dr. Gutia. Meutim lakovjerni episkop
Platon, koji je svoju nadu polagao u autoritet i bratski odnos prema biskupu Gariu,
platio ju je svojom glavom. Izvjetaj prote Jovana Davidovia, inae sudskog tuioca
iz Banja Luke, upuen Svetom arhijerej,skom sinodu (20. VI. 1941.) ukazuje na dvolinost i beznaajnost biskupa Garia, ili u najmanju ruku, na njegov nedovoljno
energian stav prema zloincu Viktoru Gutiu, s kojim je uostalom odravao vrlo
prisne odnose, dok je ovaj najistrahovitijim terorom zastraio srpski ivalj ovog dijela
Bosne.200
199

ADK.
ADK.

itav niz podataka govori, da biskup f r a Jozo Gari punim srcem uestvuje
pri svim ustakim sveanostima, zalaui se i svojim autoritetom i svojom suradnjom
na utvrivanju ustakog reima. Njegova suglasnost s ustakim naelima i poglavnikom Paveliem dola je naroito do izraaja pri blagoslovu temelja novog Hrvatskog doma u Banja Luci (27. VII. 1941.). T a d a je i op, pored zloglasnih ustaa dr.
Gutia i poglavnikovog povjerenika upnika Brala, odrao govor, proet ustakim
duhom i arom. 201 Nije onda udo, da su fra Jozu Garia slavili ustae i njime se
ponosile u svakoj prilici, koja im se za to ukazivala. Kad je f r a Gari slavio pedesetogodinjicu svoje sveenike slube, istakla je ustaka tampa, govorei o naelima
biskupa Garia, da se nalazi u prvim borbenim redovima hrvatskog naroda u njegovim najteim danima. uvati narodne svetinje, braniti njegove probitke, jaati
hrvatsku misao, potpomagati borbu hrvatskog naroda, jesu naela koja si je postavio
u svom radu biskup Gari. 202 Kad se zna, ta su ustaki novinari Smatrali borbom
hrvatskog naroda, i kakve su Hrvate smjeli slaviti i veliati, onda je sigurno da je
f r a Jozo Gari bio sav i itavom duom uz ustaki pokret, otkrivi se u novim prilikama i poveden opim tadanjim uvjerenjem, da se sada 1941. rjeava srpski
problem za hiljadu godina, kako je to njihov gospodar spremao itavoj Evropi.
Kao to je biskup Gari vrio prozelitsku misiju u B a n j a Luci, tako je to
od prvih dana N D H svojim autoritetom, pa i linim zalaganjem, inio i akovaki
biskup Akamovi. Pokazano je, kako se u akovakoj dijecezi pojavio prvi letak,
tampan u biskupskoj tampariji, koji je kao Prijateljski savjet imao djelovati na
pravoslavne Srbe, da preu na katolicizam, ako ele spasiti sebe i svoja imanja.
Osim toga, iz spomenutih iskaza pojedinih srpskih izbjeglica moglo se vidjeti, kakve
su metode upotrebljavane, koje su pripravljale predhodni] fazu psihologijskoga temelja za prelaenje. U pojedinim mjestima zapadnog Srijema nije se doputalo
Srbima koji nisu preli na katolicizam, da svetkuju praznicima. Kad su protivno
ovim nareenjima pojedini Srbi radili, tada su se ustae razmilili po poljima i njivama i koga bi u radu zatekli, ponajprije bi ga pretukli, a onda otjerali kui. Kod
takve se prilike savjetovalo, da preu na katolicizam, pa im se ne e vie nita
dogoditi. U selo Netinu ustae su uli u noi u pet srpskih kua, pa su pukama
i tapovima natjerali seljake, da potpiu molbe za prijelaz. Kad su se pojedinci
poalili velikom upanu dr. Elikeru, bili su kasnije zatvoreni, to su se usudili da se
obraaju velikom upanu zbog terora. U zatvoru su ih gazili nogama, batinali, udarali
kundacima, amarali po zubima i nosu i muili na sve mogue naine. Od toga batin a n j a jedan je od zatvorenika i umro. U zimu 1941. u selu ereviu pokrenuo je
akciju za katolienje Marko ori, ustaki tabornik iz Beoina. Najveim terorom
nisu mogli prisiliti Srbe da se odazovu tome pozivu. T a d a je Marko ori zatvorio
stotinjak Srba i znatan dio premlatio, a dvojicu ubio. Kad ih je smekao, pustio ih je
kui da dragovoljno preu na pradjedovsku vjeru. 2 0 3 Nema sumnie, da je biskupska kurija bila o svemu tome potpuno tono obavijetena. Jer ona je neprestano
izdavala upute, kako treba postupati pri prelaenju, pa se sigurno informirala zbog
ega je u tolikom broju prijavljeno i podnijeto molbi za prelaenje. Jedan od tih
201
202
2o:i

Hrvatski narod 28. VII. 1941.

Nova Hrvatska 1. VIII. 1943.
Iz arhiva Komisije za utvrivanje zloina okupatora . . . u Vojvodini.

akata govori nesumnjivo o punoj suradnji vlasti, ustakih i crkvenih pri tome poslu.
Naroito, kad se ticalo masovnih prelaenja. Biskup Akamovi uputio je 29. XII.
1941. vukovarskom upniku akt o tom masovnom prelaenju. U tom aktu kae se:
Skupni prijelazi vre se na temelju odluke nadlene kotarske oblasti, kojp
obiaje prikupiti od podrunih opinskih uprava veliki broj prijelaznika, vie
puta cijelo selo, pak sve te osobe popie u jednom iskazu i za sve izdaje
jednu odluku kojom se daje dozvola prijelaza i svjedodba estitosti.
Kad takva dozvola stigne upnom uredu, upni ured ubere svega 20 kuna
crkvenih taksenih maraka. Na primjer, Dalj je imao oko 3.000 popisanih
osoba i svega je platio 20 kuna. 204 Tako e initi i Vukovar. Biskupski ordinarijat nije nadlean da na svoju ruku dispenzira od postojeeg zakona, a
nije niti potrebito, kad je taksa minimalna.
Svakome upniku koji je prijavio masovni prijelaz daje se puno ovlaenje za apsoluciju prelaznika od izme i krivovjerja prema rimskom obredniku strana 82, za pojedinane prijelaze isto tako dobivaju upnici ili upravitelji upa punu crkvenu jurisdikciju pro foro externo et interno, ali se svi
sluajevi moraju prijavili biskupskom ordinarijatu, da se ustanovi je li udovoljeno dravnim i kanonskim (!) propisima za vjerozakonski prijelaz i da se
prema tome dade klauzula odobrenja. Svakom je upnom uredu dunost da
kod prelaznika prije apsolucije i primitka u katoliku crkvu ispita ispravno
stanje brane zajednice i da ustanovi, da li je potrebno utvrivanje braka, pri
emu se mora paziti na one okolnosti, gdje nije mogue utvrenje braka,
pak se osobe primaju ogranieno pro foro civili. Sve ove vrste nijesu ukljuene u plaanju crkvene taksene marke od 20 kuna, to su posebni sluajevi
utvrenje braka, i spadaju pod drugu plaevnu tarifu. Isto tako osobe za
prelaz pro foro civili ne mogu biti odrijeene apsolucijom prema obredniku
strana 32. Kakon ovoga objanjenja veleasnom ocu gvardijanu kao upravitelju upe daje se ovim puna crkvena jurisdikcija za propisno primanje
prijelaznika u katoliku crkvu na cijelom podruju upe Vukovar. Ujedno
mu se daje ovlaenje, da moe za liturgiki obred ovlastiti misionara, koji
je vrio vjersku obuku prijelaznika Hi svojega u slubi zamjenika.
Daljnim katolienjem u akovakoj dijecezi i dalje je rukovodio biskup
Akamovi. 10. februara 1942. izvijestio je biskup Odbor trojice u Zagrebu u vezi s
njegovim instrukcijama od 10. XII. 1941. Biskup izvjetava, da su asni oci misionari
o. Stjepan Rade i o. Pavao Dodi 8. II. 1942. dovrili misionarski rad u vjerskoj pouci
za prelaznike u upi Trnjani na podruju velike upe Posavje. U sporazumu sa
tim misionarima, biskup. Akamovi ih je dalje poslao u selo Bradin. gdje imade
220 kuanstava sa preko 1.200 osoba, koje ele prei u rjctu vjeru. U selu Paetinu.
na podruju upe Tordinci, nedaleko od Bradina, mnogi su se prijavili za prijelaz
i taj broj je svaki dan rastao sve vie. Kao vrlo uspjenom misionaru biskup je podi204
Kako su te takse ranije onemoguavale siromanijima da podnose molbe za prijelaz,
to je nadbiskup ari intervenirao kod dravnih vlasti, da se ukine taksa od 500 kuna, koja se imala
plaati gradskoj opini na ime prijelaza. Vjerovali ili ne, u objavi ove nadbiskupove intervencije,
nadbiskup je to uinio zato, to to dira u slobodu savjesti i u slobodu vjerskog opredjeljenja. (Katoliki tjednik 7. IX. 1941.). Ustvari, nadbiskupu i ostalim prozelitima bilo je pred oima samo to
da se uklone i najmanje zapreke za prelaenje, kako bi to bre i to vei broj pravoslavaca preao
u ovinjak katolike crkve. Dakle, upravo zavodniko sredstvo za atak na slobodu savjesti i vjerskog
opredjeljenja.
205
Iz arhiva Komisije za utvrivanje zloina . . . u Vojvodini,

jelio novu crkvenu misiju i sakramentalnu jurisdikciju ocu Dodiu, da u dva oznaena sela izvri vjerozakonski prijelaz. Da li e to asni otac izvriti skromno ili
sveano, neka se posavjetuje sa nadlenim g. podupanom velike upe Vuka, savjetuje biskup Akamovi. Nadalje biskup izvjeuje da se i u selu Trpinji prijavio
veliki broj za prijelaz u rimokatoliku crkvu, u kojoj ima 500 obitelji sa priblino
2.200 osoba. Svi su oni r a s p o l o e n i da preu u svetu rimokatoliku crkvu.
Jednako i susjedno selo Bobota, koje je iskljuivo srpsko, imade oko 570 kuia, sa
2.920 osoba. Veliki dio ovih itelja ve je prijavio kod nadlenih dravnih vlasti
svoje prijelaze pa biskup Akamovi daje crkvenu misiju i sakramentalnu jurisdikciju
za ta dva oznaena siela prokuanom majstoru misionara ocu Stjepanu Rade. I njemu
je ostavio, da se posavjetuje sa velikim upanom, da li e prijelaz izvriti skromno
ili sveano. Biskup je u aktu jo izloio, kako su podruni upnici duni da stave misionarima na raspoloenje sve potrebne stvari i da im buidu u svemu na ruku. Biskup
je o svemu tome izvijestio pored zagrebakog biskupskog Odbora, jo i podupana
upe Vuka, spomenute misionare i upne urede u Vukovaru i Tordincima. 206 Nekoliko
dana poslije toga, 14. II. 1942., alje biskup Akamovi akt upniku u Vukovaru,
gvardijanu Dioniziju Andraecu, u kome mu saopuje kako e spomenuti misionari
u sporazumu sa nadlenim upnim uredom prilagoditi pravoslavne crkve za katolike
obrede. Jasno je dakle, da je biskup Akamovi, ustakim nasiljem oduzete pravoslavne crkve, iji su sveenici bili pobijeni ili protjerani, pretvarao u katolike. Eve
teksta s njegovog originalnog dokumenta:
Budui ni u jednom selu za koje su poslati oci misionari u vukovarski
kotar ne postoji katolika crkva niti ima ikakvih liturgikih crkvenih stvari,
to se ovim ovlauju oci misionari da svaki u svojem mjestu u sporazumu sa
nadlenim upskim uredom i u suradnji sa iteljima odnosnog mjesta grkoistoine vjere, koji su se prijavili za prijelaz u rimokatoliku crkvu, pristupe
prigodom pouke u vjeri preureenju grko-istone crkve, u crkvu katoliku,
tako da bude sposobna za katolike obrede, osobito za itanje svete mise. U
tu svrhu ikonostas se imade ukloniti, a za sluaj nemogunosti, imade se ispred ikonostasa postaviti provizorni oltar za sluenje svete mise. Sve stvari,
koje se imaju ukloniti iz crkve neka se spreme na dolino mjesto. Potrebite
crkvene stvari za sluenje svete mise neka se ovim misionarima predadu iz
upske crkve, tako da lm se omogui sluenje svete mise svaki dan u onome
selu, gdje se obavlja vjerska obuka. Svaka se crkva prije uporabe mora blagosloviti skromnim blagoslovom, za. javne bogomolje, kako je to u obredniku
oznaeno. Blagoslovljena voda moze se donijeti iz upske crkve i uvati u
prostoriji gdje se ne smrzava. Za sluaj da se u kojem selu ne bi mogla
provesti adaptacija crkve za katolike obrede, neka se od nadlene kotarske
oblasti ishodi dozvola za uporabu kolskih prostorija odnosnog sela. 207
Treba podvui injenicu, da se sve to deavalo u vrijeme, kad se ve znalo,
da se Paveli odluio priznati pravoslavlje pod nacionalnim hrvatskim vidom.
Dakako paralelno s tim teklo je na sve strane ustako pripravljanje psihologijskog temelja za prelaenje. Podupan velike upe Vuka dr. Luka Adaji bio je
desna ruka biskupa Antuna Akamovia i njegovoj prozelitskoj akciji. Najstranije
206
207

Iz arhiva Komisije za utvrivanje zloina okupatora . . . u Vojvodini.

Iz arhiva Komisije za utvrivanje zloina okupatora . . . u Vojvodini.

je bilo saznanje onih Srba, koji su ostali postojani u svojoj vjeri, da je biskup Akamovi na ovaj nain otimao pravoslavne crkve, koje su bile vezane uspomenama na
njihove djedove i pradjedove. Njima se crkva otimala, a da ih se nije pitalo kao
nekadanje vlasnike za pristanak. Svima je bilo jasno, da se je i dr. Akamovi suglasio sa ustakim zloincima, koji su stavili Srbe van zakona, i da je otete pravoslavne
crkve, kao oglaene za res nullius, naprosto proglasio za svojinu rimske crkve. Misionari
biskupa Akamovia bili su za svoj posao katolienja nagraeni jo zasebnom dravnom pomoi od tri hiljade kuna, koju su ustake vlasti odredile 21. XI. 1941. Pored
toga gvardijan Dionizije Andraec bio je jo i naroito velikoduan prema svojoj
subrai misionarima, poto ih je za njihov uspjean rad darivao raznim pokustvom
i stvarima potrebnim u kui i to od onoga, to je on najprije uzeo za svoj samostan
na drabama opljakanih srpskih i idovskih stvari.
Akamovievi misionari striktno su se pridravali njegovih uputa i pretvarali
pravoslavne u katolike crkve. Oni su nastojali da iz srpskih crkava uklone sve to
bi podsjealo na pravoslavlje, kako bi svoju novu pastvu to bre pribliili barem na
ovaj vanjski nain katolicizmu. Pravoslavne Srbe je naroito boljelo, to su oci misionari odluili da uklone stari i lijepi ikonostas. Kad su im prelaznici to prigovorili,
misionari su pozvali dva autoriteta i ustaka ideologa, fra Dionizija Andraeca i spomenutog ve ustau katehetu Silvestra Zubia, koji su ustanovili, da je temeljni okvir
ikonostasa natruo, pa da ga radi toga treba ukloniti sa njegova dosadanjeg mjesta.
Da bi se i sa vanjske strane ubrzalo izjednaavanje razlika izmeu pravoslavnih i
katolika, ustake su vlasti zakonskom odredbom od 4. X I I . 1941. ukinule julijanski
kalendar na podruju NDH. I dosljedno tome, zabranile slavljenje pravoslavnih praznika, koji bi padali u dane, kad se oni ne slave i kod katolika. U toki drugoj ove
zakonske odredbe se kae, da t a j kalendar ne moe vie vrijediti ni u crkvi. 208
Da bi se pred stranim svijetom i njemakim protestantima, koji su popreko
gledali na ovo ustako misionarsko otimanje dua i masovno ubijanje savjesti, prikazala stvar u drugom svijetlu ovo misionarenje, trebalo je svom protestantskom
protektoru baciti praine u oi sa ustanovljavanjem takozvane Hrvatske pravoslavne
crkve. Meutim, i poslije toga, akcija za pokatoliavanje nije prestajala, tovie, i
poslije govora, koji je odrao Paveli u ustakom saboru, kada je dodirnuo vjersko
i crkveno pitanje, pred poslanicima i diplomatskim korom osovine, izjavio je, da
N D H nikako ne nastoji da pravoslavne prevede na katoliku vjeru, poto je prelaenje puteno svakome na volju. Ne samo da se nije sada trgnuo nii kler, fratri i
drugi brojni sveenici, koji su vie iz ustakih razloga radi pohrvaivanja agitirali za
prelaenje, nego ni biskup Akamovi.
Na zimu 1941. u jeku akcije za katolienje, natjerani raznim prisilnim mjerama izjavilo je oko 300 Srba iz Mirkovaca da e prei u rimokatolicizam. Kad je
objavljen govor zloinca Pavelia i njegov se govor, "rasturio u narod u obliku broure
Poglavnik Saboru i Narodu, Srbi su uobrazili da. mogu ostati u svojoj vjeri, pa su
se ustezali da izvre prelaenje. Vinkovaki sreski poglavar videi njihovu upornost
da ostanu pravoslavni i da se ne odluuju na prijelaz, pozvao je nekolicinu uglednih
seljaka iz Mirkovaca. Ovdje, kod sreskoga poglavara ve su bili po istoj stvari
pozvani i Srbi iz Srijemskih Laza. U kancelariji nalazio se srijemski krvnik Tolja,
208

Narodne novine 4. XII. 1941.

a pored njega i akovaki biskup Akamovi. Uz asistenciju ovih ustakih koljaa

odrao je akovaki biskup Akamovi propovijed o pradjedovskoj vjeri 209 kao
i o onima, koji su krivi, da je dolo do rascjepa u crkvi. Biskup im je obeao, da e
im poslati mirnog i taktinog kapelana, koji e izvriti prijelaz. Ovu biskupovu propovijed, koja je zacijelo ila za tim, da razbudi kod pravoslavaca uvjerenje u potrebu
prelaenja kao i da izazove dragovoljnu odluku za taj postupak, pomogao je ovu
biskupovu taktiku krvnik Tolja, koji je prijetio, da e svi odreda iskusiti posljedice,
to nisu odrali svoju rije za prijelaz na katolicizam. Dakako, brzo poslije toga zajednikog misionarskog rada biskupa Akamovia i sreskog predstojnika zlikovca Tolja.
doao je u Mirkovce kapelan i izvrio dragovoljni prijelaz: mirkovaklh Srba na
katolicizam.210
Koliko je bila neiskrena i jezuitska izjava poglavnika u Saboru, vidi se po
tome, to su je tako shvatili i svi ostali agitatori za prelaenje na katolicizam. Marta
1942. dola je jedna deputacija vukovarskih Srba, koju je predvodio Sava Peji,
gvardijanu franjevakog samostana Dioniziju Andraecu, da ga umoli, da obustavi
daljnje katolienje pravoslavaca, jer je Paveli u to vrijeme dao ve izjavu, da e se
donijeti zakon o hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. Na to je gvardijan odgovorio da je
poslije reene poglavnikove izjave bio u Zagrebu radi dobijanja informacija o daljnjem radu u vezi sa katolienjem. Od nadlenih je zatraio instrukcije, da li da obustavi katolienje ili da dalje nastavi sa dosadanjim radom. U ministarstvu pravosua
i bogotovlja reeno mu je, da je izjava poglavnika Pavelia u Saboru u pogledu priznanja pravoslavne vjere data samo radi inostranstva i diplomatskih predstavnika,
da bi se prikazalo kao da nema nikakvog nasilja kod prelaenja iz pravoslavne u rimokatoliku vjeru.211 Gvardijan je jo izjavio i to, da mu je u ministarstvu reeno, da
odnosna izjava poglavnika nema nikakve vanosti i utjecaja na samu akciju katolienja i da e ostati onako, kako su to odluili doglavnici, ministri, dr. Mile Budak i
dr. Mirko Puk. Tom prilikom gvardijan je podvukao ^deputaciji, da bi u slua ju povlaenja molbi i njihovog odustajanja katolienja mogli takvi ljudi doi u veliku
neizvjesnost, ta bi im se moglo dogoditi u pogledu ivota i njihove imovine.
209 jj svrhu agitiranja za pradjedovsku vjeru imala 'je da poslui i broura Povratak
vjeri otaca koju je izdalo zagrebako Sveto-Teronimskn drutvo. U toj brouri ima i ova misao,
puna mrnje i prezira prema srpstvu i pravoslavlju: Bilo ie nerazumnika. koii su htjeli Hrvatima
grko-istone vjere narinuti sramotni i poniavajui naziv Srba. Ime Srbin u naem narodu je sramno
i poniavajue. Prema tome nijedan Hrvat, makar koje vjere bio. ne e da se naziva tim imenom.
Sada, kada je propala velikosrpska pravolavska promiba preko sveenika, trgovaca i uitelja, hrvatsko puanstvo grko-istene vjere vraa se vjeri davnih preda i trai pristup katolikoj crkvi.
(Idem, 56). God. 1942., dakle poslije osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve u N D H pomagao je
sasvim otvoreno akciju misionarenja biskupa Akamovia njegov upnik u Sotinu. Msgr. i zaasni
komornik Njegove Svetosti Pape. dr. Vilko Anderli. Njegova broura Prelaz grkoistonjaka u
rimokatoliku vjeru objavljena je u II. izdanju u Vukovaru 1942. Jedan rijetko odvratan jezuitskofrankovaki pamflet ima zadatak da pokae kako se Srbi uistinu vraaju pradjedovskoj vjeri. Pa
ako se sada grkoistonjaci nakon dvije i tri stotine godina vraaju u rimokatoliku Crkvu, zar
nemaju pravo oni, koji kau, da se ti ljudi vraaju svojoj djedovskoj vjeri i svojoi djedovskoj krvi?
Nije to dakle neastan pokret i nije to neastan korak, to je prst Boji... Msgr. i zaasni
kanonik Njegove Svetosti trai da se svi oni. koji to spreavaju, smatrajui da je to takozvano vraanje vjeri djedova ista politika, moraju prijaviti vlastima jer slobodu savjesti treba da imaju i
oni, koji se hoe vratiti vjeri i svom rodu!'(1814).
210
Iz arhiva Komisije za utvrivanje zloina okupatora... u Vojvodini.
211
Iz Arhiva Komisije za utvrivanje zloina okupatora... u Vojvodini. Zakonskom
odredbom od 3. aprila 1942. osnovana je Hrvatska pravoslavna crkva. Osim gornjih spomenutih
razloga, o kojima je tako iskreno vukovarskim Srbima rekao gvardijan Andraec, ova je crkva
imala jo da poslui kao sredstvo za odnaroivanje Srba, koji su ostali uporni u pravoslavlju ne

Koliko je prozelitska akcija biskupa Akamovia bila efikasna vidi se jo i

po tome, koliko je pravoslavnih crkava ovaj prozelita, odnosno njegovi misionari, po
njegovim ovlaenjima i suglasnostima ustakih vlasti, pretvorio u katolike crkve.
Pri Hrvatskom dravnom muzeju u Zagrebu bila je na proljee 1942. osnovana Komisija za primanje crkvenih stvari grkoistonih crkvi. Ova se Komisija, u kojoj se
nalazio i direktor muzeja Vladimir Tkali, koji je svojim ne samo nauenjakim nego
i rodoljubnim staranjem uveliko pridonio, da su se mnoge dragocjenosti iz opljakanih crkava otkrile, spasile i sauvale u zagrebakom muzeju sve do osloboenja, naroito starala za crkve u dijecezi akovakog biskupa. Biskup Akamovi odgovorio je
8. VI. 1942. (br. 2733) na pitanja dotine Komisije. Biskup izvjeuje, da pokretnine
bivih grkoistonih crkvi, koje su pretvorene u katolike crkve, ukoliko spadaju u
inventar istih crkava, jo nisu slubeno preuzete od dravne vlasti, kojoj je Ured za
ponovu svojevremeno predao na uvanje. One stvari, koje je novi upski Odbor katolike upske uprave trebao za liturke svrhe, zadrao je i obavio primopredaju u obliku
zapisnika sa mjesnom opinom pod nadzorom i po odobrenju nadlene sreske vlasti.
Biskup Akamovi predlae Komisiji, da pregleda ove stvari, koje su nove katolike
crkve prisvojile od bivih pravoslavnih, i da odvoji za muzej one predmete, za koje
smatra da su od historijske vrijednosti. Obavjetavajui Komisiju kako da se administrativno taj posao svri, daje biskup na kraju spisak srpskih crkava, koje su pretvorene u katolike, dakako njegovim odobrenjem i punom suglasnou.
I. Braevci kotar akovo; neke stvari, vlasnitvo ove crkve, nalaze
se u spremitu Stolne crkve u akovu.
2. M a j a r kotar akovo, Sve stvari nalaze se kod upskog odbora.
3. Pauje kotar akovo, i Veliko Nabre, kotar akovo, obadva
sela pripadaju u upsku ispostavu, kojoj je sjedite u Levanjskoj Varoi. Stvari
se nalaze kod istih crkava.
4. Dopsin kotar Osijek. Stvari se nalaze kod iste crkve. Ovo selo
pripada upskoj ispostavi u Sokolovcima, kotar Osijek.
5. Tenje, kotar Osijek, grko-istona crkva sruena. Sa stvarima je
raspolagala nadlena kotarska oblast.
6. Dalj kotar Osijek. Grko-istone crkve i zgrade su bile pod upravom posebne uprave i pod nadzorom nadlene kotarske oblasti.
7. Markuica kotar Vukovar. Stvari odnosne crkve nalaze se kod
novog upskog odbora.
8. Kapelna kotar Donji Miholjac. Stvari se nalaze kod tamonjeg
upskog odbora.
9. Kuanci kotar Doljnji Miholjac. Stvari se nalaze kod tamonjeg
crkvenog odbora..
10. Budimci i Poganovci kotar Naice, zajednika upska ispostava
sa sjeditem u Budimcima. Stvari se nalaze kod upskog ureda.
11. Bijelo Brdo kotar Osijek. Stvari se nalaze kod upske ispostave,
kojoj je sjedite u Sarvau.
12. Borovo Selo Kotar Vukovar, upska ispostava sa sjeditem u Vukovaru. Stvari se nalaze kod novog upskog odbora.
13. Trpinja kotar Vukovar, upska ispostava jo nije osnovana, ali
je crkva pretvorena u katoliku crkvu. Tamonja opinska uprava e znati
htijui prei na katolicizam. Cio istorijat o tome problemu kao i njeno djelovanje u N D H prikazan
je u Glasniku pravoslavne crkve 1946., br. 4, 5256.

gdje se stvari nalaze. U ovu upsku ispostavu spada i Bbota. Stvari se nalaze u ovoj crkvi.
14. Paetin i Bradin, upska ispostava nije osnovana. Tamonji upski
uredi znati e gdje se stvari nalaze.
15. epin kotar Osijek. upska crkva sruena, a stvari te grkoistone crkve nalaze se kod novog upskog odbora.
16. Martinci epinski kotar Valpovo. Stvari se nalaze kod upskog
odbora.
17. Trnjani 'kotar Brod. Crkva sruena, a opina u Trnjanima e
znati za tamonje stvari.
18. Klokoevik kotar Brod. Crkva sruena. Opina u Trnjanima e
znati za tamonje stvari.
IS. Topol je kotar Brod (Topolje Nove). Crkva sruena. Za stvari e
znati opinska uprava u Garinu.
20. Brod na Savi- Crkva sruena. Kotarska oblast e znati za tamonje
stvari. 312
Ovo nekoliko podataka nedvosmisleno govori, kako je u akovakoj dijecezi
vreno katolienje, kako su pojedine crkve ruene, a njihove stvari djelimino preuzimane od novih prekatolienih uprava, a neke je stvari uzela i akovaka katedrala, i koje su sve pravoslavne crkve pretvorene u katolike sa nesumnjivim znanjem
i odobrenjem akovakog biskupa. Kolikim su i kakvim uvjerenjem i kakvim kanonskim uslovima, potrebnim za valjano kanonsko prelaenje, a da ne ispitujemo, sa
kakvim potrebnim znanjem prelazili i pojedinci i skupine na katolicizam, bit e jasno
svakome tko povjeruje ovim vjerodostojnim izvorima iz kojih su crpeni spomenuti
podaci. Ostavljamo i Rimskoj Kuriji i Propagandi, da ocijene da li je Kanon 1351
pozlijeen ili nije. Za nas t a j problem poslije svega ovoga ne postoji. Jo e nekoliko
primjera prozelitsike akcije, kojoj: je stalno predhodio teror kao uvod u potrebne
psihologijske osnove, dati jo iri pogled u t a j masovni atak na slobodu savjesti,
u ta masovna ubojstva savjesti, koja sasvim paralelno idu sa masovnim klanjem
ustaa, i daju im jedno vanredno psiholoko nalije kod kojih sudjeluju i sami voe
katolike crkve u NDH, kao to to pokazuju poznati sluajevi dvojice biskupa, Garia i Akamovia.
Meutim, potrebno ^e da se jo samo asak zadrimo na primjerima iz
akovake dijeceze, rukovoenima i ustakim i crkvenim vlastima.
Pred Anketnom komisijom u Vukovaru bio je sasluan 24. V. 1945. fra Kornelije Gore, slovenaki franjevac, koji je iz koncentracionog logora u Raj'henburgu u
Sloveniji doao u N D H i dobio zaposlenje u Vukovaru. On je dao zanimljive podatke o kafcolienjui u njegovoj novoj upi, u kojoj je i on vrio pasterizaciju. U
kancelariji upskog ureda primjetio je ve 1941., da su stizale pojedinane molbe
pravoslavaca, da preu na katolicizam. Zainteresiran za motive zbog kojih su Srbi
podnosili molbe, saznao je od molitelja da su jedni bili primorani uiniti to to
212
Akt je zaveden u Arhivu Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu nod: IV, 26, 510,
1942. U vezi sa ruenjem pravoslavnih crkava u N D H treba rei da se tim poslom bavila
jedna specijalna ustaka ustanova. Ured za ruenje pravoslavnih crkava prestao je sa svojim funkcijama poslije osnivanja hrvatske pravoslavne crkve. Na elu toga ureda bio je dr. Dujmovi bivi
potpukovnik i bivi povjerenik u Glavnom ustakom stanu. Kako se i poslije toga i dalje ruilo Glavni
ustaki stan izdao je zabranu (V. T. 464-1942.) to se vidi iz akta Ustakog stoera Velike upe
Vuka (23. IV. 1942., br. 923-42) svim ustakim logorima, a potpisanu od stoernika Velike upe
Vuka, Doena. (Iz arhiva Zemaljske komisije za utvrivanje z l o i n a . . . u Vojvodini).

su mislili, da e spasiti sebe i porodicu, zanatlije da im se ne oduzme pravo rada,

dravni penzioneri, da im se ne oduzmu najnunija sredstva za ivot, pogotovo, kad
je to od njih traila i ustaka vlast. I on je razumio da je akt ministarstva pravosua
od 30. jula 1941., kojim se suglasio i nadbiskup Stepinac, imao za cilj, da to vie
Srba pree na katolicizam sa tendencijom, da ih tako onda prikau kao Hrvate. Pogotovo trea toka te okrunice, koja govori, tko sve nije poeljan da bude primljen,
(inteligencija i bogatiji ostali svijet, zanatlije i seljaci), uvjerila ga je da se vlada
boji, da bi takva lica iako bi prela na rimokatoliku vjeru, moda vodila potajnu
agitaciju protiv navedene tendencije vlade, (tj. da se s prelaenjem na katolicizam
odriu i srpstva i da time eo ipso postaju Hrvati). Osim toga je razumio, da se to
katolienje imalo voditi preko upravnih i ustakih vlasti, o emu tako jasno govori
druga toka ove vladine okrunice, kojiui je nadbiskup Stepinac objavio i u svome
Katolikom listu. I ovo, kao i samo sprovoenje ovog vladinog nareenja, jasno je
pokazalo, da je u svemu postojala uska povezanost ustakih i upravnih vlasti, kao
i tendencija vlade i crkve u vezi s ovim katolienjem. A crkvene su vlasti ne samo
tolerirale tu suradnju, nego su je i same traile, kako to pokazuje ogroman broj primjera najraznovrsnijih sluajeva. Jednako i ostala akta, koja su u vezi sa katolienjem stizala na upsku upravu iz akovakog ordinarijata, o kojima je bilo ve naprijed rijei, bila su dovoljno uvjerljiva, da su mogla uvjeriti ovog slovenskog franjevca o sredstvima i ciljevima takvog katolienja. Fra Kornelije Gore govori i o
masovnom prelaenju jednako iskreno kao i izvjetaj biskupa Akamovia biskupskom Odboru trojice u Zagrebu. Jednom su pozvali ustae Srbe u pravoslavnu crkvu,
da im se tamo odri propovijed za prelaenje ali se mali broj odazvao. Nato su
pozvani u franjevaku crkvu, gdje su se odravali agitatorski govori za prelaenje.
Meutim i tu se mali broj odazvao. Da bi ih ipak predobili za svoju agitaciju, gvardijan Andraec je onda drao i prelaznicima kao i jo neopredijeljenim propovijed u
Katolikom domu. Gvardijan je vrio i prijelaze. Ma da je fra Kornelije u svojem
Iskazu bio veoma krt i nastojao je sve da protumai sa strane crkvenih propisa, koji za
njega nisu bili pozlijeeni, morao je priznati, da je izmeu gvardijana Andraeca i
podupana Adajia, koga tereti ne mali broj svjedoka za nasilno katolienje, postojao
vrlo prisan kontakt, tovie, podupan je zalazio i u samostan, gdje je raspravljao
sa gvardijanom, no on navodno ne zna o emu se govorilo, jer sam se ja redovno
sklanjao kad bi tkogod od dravnih vlasti dolazio. Isto znam, da su dolazili i pojedini
ustaki funkcioneri u samostan te konferirali sa gvardijanom, no isto ne znam o emu
se govorilo iz gore navedenog razloga. Dodajem, da sam se koji puta obraao na
gradskog senatora Peia radi objanjenja kakvoga propisa u stvari prijelaza. 213
Veoma porazan sud o svome biskupu dru Akamoviu u vezi sa nasilnim
katolienjem dao je biskupov tienik dr. Duka Mari, doktor iz Orientalnog instituta
u Rimu, duhovnik okruja kriara i kriarica u akovu, a za N D H i ustaki satnikduobrinik i veoma gorljivi propagator ideja novog poretka i ustakih naela, za koja
se on svom estinom na svakom mjestu zalagao.
Dr. Mari je takoer po nareenjima svoga biskupa uestvovao u prisilnom
katolienju Srba. Kad je poslije osloboenja Jugoslavije dppao ruku narodnih vlasti,
213

Iz arhiva Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora . . . u Vojvodini.

priznao je na sasluanju 12. II. 1946., kako ga je na taj misionarski posao prisilio
biskup Akamovi.
Ovim izjavljujem da sam i ja zajedno sa svojim prijateljem i kolegom
Stjepanom Bogutovcem bio primoran od svoga biskupa Akamovia da idem
kao misionar u pravoslavna mjesta Pauje i enkovo, da ondje obavim
obuku i obred prijelaza svih stanovnika toga mjesta u roku od jednog tjedna.
Negdje polovicom mjeseca oktobra 1941. g. primio sam jednostavno
dekret od Biskupa, da imamo toga i toga dana ii u gore spomenuta mjesta
s tom posebnom misijom. Ja sam poao Biskupu i na lijep nain molio, da
me rijei te slube, jer ja nikako ne elim ii onamo u takvom poslu. Kad
me on nagovorom htio predobiti, onda sam mu izloio svoje gledanje na itavu stvar: da ja kao student Papinskog Istonog Instituta ne odobravam
takav nain obavljanja prijelaza i da se moja savjest buni protiv takvih
djela. On je na to nastupio sa svojom biskupskom vlasti i zaprijetio mi, da
e me udariti crkvenom kaznom radi neposlunosti svome biskupu, ako ne
budem izvrio njegov dekret. Kad moe ii moj kolega Bogutovac, tad moram
ii i ja.
Na takvu prijetnju sam konano teka srca pristao da poem onamo
s kolegom Bogutovcem; pogotovo jo, kad smo u Levanjskoj Varoi uli da su
ondje sami pravoslavci i da bismo mogli izgubiti glave. Uinio sam sa svoje
strane da ljudima olakam taj in, koji su pod silom morali izvriti. Istakao
sam im zajedno s kolegom da smo i mi silom poslani, da to s njima svrimo.
I ljudi .su to uinili mirno, svijesni tekoe poloaja, ali teka srca, napose
enski svijet. Kako nije slijedee nedjelje dosta dugo bilo nikakvog izaslanika vlasti, ve smo htjeli otii i ne obavivi prijelaz. U to stigne biljenik iz Levanjske Varoi s porukama biskupa da se prelaz imade svakako obaviti. Obavili smo obred prijelaza po Rimskom Obredniku i nainili zapisnik.
I time je taj najneugodniji posao za mene bio dovren.
Po svom uvjerenju ne bih nikada takvog ina izvrio, nego sam to uinio
jedino pod presijom svog nadlenog Biskupa dra Antuna Akamovia, revnitelja u toj odurnoj stvari, a sasvim protivnoj mome uvjerenju.
Tako su isto bili dekretiraniv kao misionari i drugi mladi sveenici.
Franjo Starnberger, za svoju upu Trnava i na n j o j leea pravoslavna
mjesta, nadalje tadanji akovaki kapelan Marko Marijanovi. za mjesta
Breznica, opina Levanjska Varo te Kazimir Keli za mjesto Braevci. a dr.
Ilija ivkovi profesor bogoslovije za obavljanje prijelaza u mjestima Sodolovci-Koprivna, upa Semeljci. Inae su po Biskupiji obavljali to djelo misionari franjevci, kojima imena ne znam. 214
Ustae su na mnogim stranama, kako je to ranije savjetovao Mile Budak,
ruili srpske crkve, o emu najrjeitije govori i Ured za ruenje grko-istonih crkava,
koje su za Budaka bile strailo srpske penetracije prema zapadu, dok su smiljeniji
misionari to osuivali, jer su eljeli da po Akamovievu primjeru pretvaraju pravoslavne u katolike crkve i tako rijee ujedno pitanje katolikih bogomolja za prijelaznike u isto srpskim krajevima, gdje nije bilo nijedne katolike crkve,215
Zemljoradnik Petar Zatezalo iz Perjasice dao je podatke, kako su i kada
unitene, opljakane i poruene crkve u Perjasici, Veljunu, Vojniu. Poloju. Primilju,
214
Iz arhiva Zemaljske komisije za utvrivanje zloina..'. (Zagreb). Vidi i Dokumenti o
protunarodnom radu, 54. Biskup Akamovi jedva e se moi obraniti od ove teke optube dra
. Maria, poslije ije ispovijesti ne moe biti sumnje koliko se jedan biskup ogrijeio o 1351
kanon.
215
ADK.

Triu. Toboliu, Krnjaku i Krstinji. Istodobno su selima prolazili ustaki agenti,

koji su pozivali Srbe da predu na katolicizam. Mnogima nije ni to pomoglo, jer su
ih ustae pohvatali na sajmovima u Ogulinu i Slunju, i nikad se vie nisiu vratili
svojim domovima. 216
Ruile su se pravoslavne crkve ne samo 1941., nego jo i 1942. 15. januara
1942. poeli su ustae ruiti crkvu u Velikoj Pisanici, u bjelovarskom srezu. Sve
ikone i crkvene knjige su spaljene pred crkvom. Na dan sv. Jovana poruena je crkva
u Lasovcu, zatim su dole na red u selu Ribnjai, u opini Severin. Pravoslavne crkve
u selima Bedenik i Severin nisu poruene, poto su rimokatoliki sveenici intervenirali da e ih pretvoriti u katolike, to je i uinjeno. Vlasti zajedno sa sveenicima
su pristupili katolienju unato tome to je poglavnik dao poznatu izjavu o osnivanju
hrvatske pravoslavne crkve. Opinski biljenici i naelnici dolazili su pojedinim vienijim domainima i nagovarali ih da predu na katolicizam, a ti da savjetuju ostale,
inae e morati da ih se odvede u logore. Jednako su poruene crkve u Jasenovcu,
Okuanima, Rajiu i Utici. Pred kraj 1941. morali su svi Srbi u tim stranama
prei na rimokatolicizam. Tko je bio iole uporan, bio je ili otjeran u logor ili naprosto ubijen. 217
Mnogo iskrenije govori o katolienju i njenom prisilnom karakteru jedan
drugi prozelita, fra Anelko Gregi, zemunski gvardijan. On je kao vjerouitelj u
Borovu pokatoliio borovsku pravoslavnu opinu i pretvorio tamonju pravoslavnu
crkvu u katoliku. Kad je 1942. premjeten za gvardijana u Zemun, uznemirila mu, se
savjest i sjetio se svoga brata u Kristu, pravoslavnog sveenika i paroha u Borovu
s kojim je ranije ivio u dobrom prijateljstvu, a taj je prebjegao u Srbiju, kad je
nastala opasnost da izgubi ivot u Borovu. To je bio Bogdan Deanovi, koji je za
okupacije bio sa slubom u abakoj bolnici. Njemu je fra. Anelko poslao jedno
pismo, u kome mu je ispriao ta se sve dogodilo od vremena njegova izgnanstva.
Pismo je upueno na jesen 1942. i u arhivu Sv. Arhijerejskog sinoda zavedeno je sa
datumom 12. X I I . 1942. Poslije kratkog uvoda, u kome izraava svoje alenje za sve
to se dogodilo, otkako je Deanovi napustio Borovo, f r a Anelko Gregi daje neobino karakteristine podatke:
S bolom u dui i velikim negodovanjem osuivali smo svi politiku i dogaaje koji su se na pravoslavnom sveenstvu zbili, ali to je bio huk i bujica,
kojoj se nitko nije mogao suprotstaviti. Bespomono su ljudi gledali to se
zbiva i u dui svojoj svatko je to osuivao, ali s tim smo se morali zadovoljiti. Vau sudbinu doekali su postepeno i mnogi drugi. Uglavnom inteligencija. Seljatvo se je htjelo prilagoditi na jedan drugi nain. Traila
se je izjava da se osjeaju ili nazivaju Hrvatima. To veini ne bi bilo teko.
(?!) Ta koja je razlika izmeu jednih i drugih? Ali kao dokaz malohrvatstva trailo se indirekte da preu na katoliku vjeru. Poeli su, kako je razumljivo, najprije mjeoviti brakovi. Njih je slijedila masa drugih. Veinom
inovnika koji su se bojali za ivotnu egzistenciju. Tu nije pomagalo govo216

Sasluanje srpskih izbjeglica, 4142.

ADK. Spisak oskvrnutih, opljakanih, zapaljenih i poruenih pravoslavnih crkava u
NDH ima: Psunjski, U ime Hrista. Svetinje u plamenu. Beograd 1944., 2782. Taj spisak je strahovita optuba za N D H ali jednako za neaktivni episkopat, koji je 17. XI. 1941. o tome samo
nekoliko rijei promrmljao.
217

riti ljudima, da je nelijepo prelaziti bez linog osvjedoenja i poznavanja

vjere. Bojali su se. Kasnije se poelo dizati i neke seljake, navodno politiare. Panika je bila tu. Jedino jamstvo sigurnosti bio je prelaz. I slijedilo je
selo za selom. Sililo se nije nikoga(?!), jedino su bile pogodnosti sigurnosti.
Mi sveenici smo odvraali od toga koraka koliko je to bilo mogue.(?!)
Katoliki episkopat je najstroe zabranio prisilni prelaz i prelaz koji nije iz
uvjerenja. Ali opem valu se nije dalo suprotstaviti. Bilo je dosta to drava,
pogoduje. Nadalje, ljudi su kasnije dolazili i zaklinjali, da ih primi u "katoliku vjeru, jer da ele ostati na svojem i da ne vide razlike u vjeri itd. Mi
smo u Vukovaru davali teajeve. Nitko tko nije bio dovoljno pouen u razlici u nauci, nije bio primljen (?).
Budui da je teritorij upe ogroman, to sam ja dobio nalog, da Borovo
selo, integralni dio Bate, primim ja. (Zacijelo i opet po nareenju biskupa
Akamovia!). Prelaz u masama bio je u svoj okolini ve u najveem zamahu. Da si olakam posao poeli smo masovnom poukom, jer se za prelaz
prijavljivalo vrlo mnogo. Ja znam da ste Vi to promatrali postrance, i jer
je to ilo na utrb pravoslavne crkve. Meutim dragi g. kolega, ako se promatra samo sa ljudskog stanovita, mi smo narodu uinili dobro i usluge.
Bez toga ina, dragi Bog zna kako bi ta sela prola. S vrhunaravnog gledita
promatrano postiglo se samo ono vjekovno jedinstvo vjere, koje nam je
svima bilo ideal. Oni zapravo ostadoe u svojoj vjeri. Priznadoe samo vrhovni ugled rimskog pape, a za obian puk to ne igra nikakvu ulogu. Jedino
je tako razumjeti na rad i narodni prelaz. Znam da nije ilo na legalan
nain, jer je bio moralni pritisak, ali tu odgovornost ne nosi pojedinac, jer
se radilo o direktivama. Slubena crkva je osuivala nasilan prelaz kao i
prelaz iz isto materijalnih probitaka, ali taj sud izricati gdje je kako, to je
teko i tu je sigurno bilo zloupotreba. Kako je u Borovu glede toga? Tamo je
maksimum prelo 1.500. Vrlo mnogo je bilo u prelazu, ali ih je zadesila zakonska odredba o hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, pa iza toga nisu vie htjeli.
To je dokaz zato i iz kakvog su uvjerenja prelazili. Crkva u Borovu (pravoslavna) slui sada za katoliko bogosluje. Svake n e d j e l j e dolazi pater iz
Borova Bata, da slui misu. upni stan je jo prazan. Crkvena dobra (tj.
pravoslavna) uiva crkva (katolika). Juiridiki nije nita na n j i m a mijenjano. Va vinograd i vonjak dobili su neki Dalmatinci. Bojim se da e
ga za kratko vrijeme unititi, ako ne doe u prave ruke. Tako je eto prola
ta revolucija. Kako e druga to samo Bog zna . . . Ne znam jeste li me osuivali ili proklinjali, ali dragi kolega, od Vaih linih stvari ili dobara nisu
franjevci dobili ni uivali ni za jedan dinar. Spasio sam koliko se dalo spasavati. . . Ikonostas i slike iz njega su na sigurnom mjestu. Putir sam dao
posrebriti i pozlatiti. Da ga vidite kako sad izgleda? Remek djelo! Tako je
ostalo sve sauvano . . . Volio bih sto puta da smo svi doivjeli jednu sudbinu, pa da imamo jednu nadu nego to se to s nama dogodilo . . . 2IS
Nema sumnje, da o v a j f r a Anelko Gregi nije bio ustaa, i nije lino ogrijeio due o svoga pravoslavnog subrata nekim nedozvoljenim djelom, ali i sam u
svojoj apologiji govorei o katolienju ima nazore, koji se ne mogu s ljudskog gledita
niim opravdati. 219 Tu je on dosljedan svima ostalima u katolikoj crkvi, koji se nisu
218

ADK.
Dakako, u ovome nismu, u kome se on pravda i nastoji izazvati u svog subrata u
Kristu razumijevanja i za njegov poloaj. Fra Anelko Gregi je nesumnjivo pristrasan i lino sve
veoma blago promatra. Jer i on nije slobodan od prigovora, koji mu se ine od vjerodostojnih svjedoka, kao to je to uinila Ljubica Zivanovi. Iz njene izjave vidi se, da su ustake vlasti u Borovu
radile sporazumno sa misionarom fra Anelkom Gregiem. (Dokumenti o protunarodnom radu, 57).
219

oprli nasilnom i nekanonskom prelaenju na katolicizam. Jer, dobro je poznato, ta

se sve moe u kratko vrijeme postii u individualnoj pouci, a kamo li u masovnoj.
A tako se postupalo u njegovom kraju, a postupao je i on sam. Zato, kolebajui se
u svojoj ispovijesti, mora priznati, iako naivno brani episkopat, koji je izdavao
poznate naredbe i upute za prelaenje, da je sve to bilo bacanje praine u oi i u
vlastite savjesti, kako bi se episkopat sam pred sobom i pred svim ovim nedjelima
opravdao, osjeajui ve 1942., da bi ipak jednom moglo doi do polaganja rauna
za sve ovo katolienje. Mora, mora i f r a Anelko priznati, da je nain, kako se sve to
vrilo bio n e l e g a l a n , d a j e postojao m o r a l n i p r i t i s a k , ali d a zato pojedinci ne snose odgovornost, jer se r a d i l o o d i r e k t i v a m a. U ovome je i
najtea osuda mjerovadnih, koji jedno savjetuju, a drugo putaju bez protesta i bez
zabrana, da se i dalje nastavi, ili kako ree fra Anelko, jer se opem valu nije
dalo suprostaviti.
I ono sveenstvo, koje nije bilo ukljueno u ustaki pokret, i prema njemu se
odnosilo u prvim poecima sa izvjesnom rezervom, bilo je zbunjeno postupcima svojih
ordinarijata i njihovim direktivama, a jo vie njihovim politikim stavom, koji je
znaio ni manje ni vie, nego odobravanje cjelokupnog reima NDH. Zato su takozvane direktive i samoga nadbiskupa Stepinca bile prema primjeni njihovoj, samo
hipokritska literatura, a nikako upute ni nareenja, koja su svi, pa i sam, recimo
dobri, fra Anelko, zaobilazili, pravdajui svoju savjest opim valom kome se nije
dalo suprotstaviti. I poslije famozne poglavnikove izjave u Saboru, nadbiskup Stepinac, izdao je okrunicu, 2. III. 1942., u kojoj je progovorio o prelaenjima u katolicizam. U n j o j nadbiskup upozorava podruno sveenstvo, da
kod primanja inovjeraca u Katoliku Crkvu i kod podastiranja molba za
prelaz, osobitu panju posveti razlozima, zbog kojih netko vri prelaz, kao
i razlozima, radi kojih duobrinik preporua prelaznikovu molbu. Prelaznik
treba da vri prelaz sa istom nakanom, bez neasnih motiva, s vjerom u
istinitost katolicizma. To ima da bude prvi i glavni motiv prelaza. Postoje
li u prelazniku i drugi sporedni motivi, ukoliko nije su gr i jesni, ne e smetati
izvrenju prijelaza.
Ali ako duobrinik kraj sve pouke i dobre volje ne bi mogao u prelazniku stvoriti
u dovoljnoj mjeri t a j prvi i najpotrebniji preduvjet za primanje u Katoliku crkvu,
tada neka ne alje molbu za prijelaz, ve neka i nadalje nastoji oko prelaznika, ako
to smatra zgodnim i potrebnim 220 '
Treba samo uoiti, recimo, sluaj sa Borovom, gdje je u masovnom prelaen j u zabiljeeno preko 1.500 molbi, a vidjeli smo iz izvjetaja biskupa Akamovia,
da je bilo prijelaza odjednom i isa preko 2.000, onda se moe vidjeti, koliko je ova
direktiva bila od vrijednosti, i tko je se uope pridravao. Samo je po sebi jasno,
da tu nije moglo biti uope ma kakvog osnovnog poznavanja vjere na koju se prelazilo. A da se ne govori o prijelazima, koji su crkveno izvreni poslije strahovitih presija, kako je to pokazao vei broj sluajeva masovnih prelaenja.
Ve sami savjeti o nainu prelaenja 1942. nadbiskupa Stepinca govore, da nije napustio ideju daljnjeg katolienja. To se vidi i po jednoj novoj okru220

Katoliki list 1942.. br. 10.. 117.

nici, izdanoj od njegova vikara. Naime, da ne bi kler odvie strogo shvatio nadbiskupove instrukcije u pogledu primanja pravoslavnih u katoliku crkvu, samo poslije
nekoliko brojeva uputio je istom tom kleru okrunicu generalni vikar biskup SalisSeewis, u kojoj govori, kako treba postupati sa nastavom vjerskih prelaznika. Tu je
biskup, medu ostalim, savjetovao, da sveenstvo' ide prelaznicima to vie na ruku
i da ne trai, Osim propisanog biljega na molbu, nikakvih taksa ni za prijelaz ni za
pouavanje. Pouka ima biti u svakom sluaju dostatna, ali i tu treba razborito presuivati, koliko se moe od pojedinca zahtijevati. Posebnog obzira treba imati prema
starijima, koji imadu slabo pamenje. 221
Biskup fra Jozo Gari, u ovlatenju, koje je izdao i potpisivao februara 1942.,
na ve odtampanom formularu, kazuje doslovno da one koji nisu doli k razumu,
treba jednostavno unijeti u knjigu prelaza.-'2'2 Koliko to ide u korak s onim, to savjetuje nadbiskup Stepinac u vezi s poukom, najbolje je znao sam fra Jozo Gari!
Svakako, ve dosadanji podaci pokazuju, koliko su odluke biskupske konferencije od 17. XI. 1941. bile neiskrene, i koliko su one imale posluiti kamufliranju
pravih tenja jednako episkopata kao i ustakih vlasti, da se postigne to bolji i sigurniji efekat na polju katolienja. Najotvorenije i bez okolianja pokazuje svoja
nastojanja za to uspjenijim katolienjem, upravo jedan od lanova famoznog biskupskog Odbora trojice, koji se imao starati o pravilnom i kanonskom postupanju
pri prijelazima, kao vrhovni rukovodilaki organ, u dogovoru s g. ministrom pravosua i bogotovlja. Bio je to dr. Janko imrak, tadanji apostolski administrator krievake, grko-katolike vjeroispovijesti. Poslije biskupske konferencije izdao je na
poetku 1942. svoju Odredbu o prijelazima grko-istonjaka u Srijemu, Slavoniji i
Bosni, kako bi njegovo podruno sveenstvo takoer uestvovalo u tom velikom poslu
ubijanja savjesti pod maskom spasavanja izmatikih dua za vjenost. Sama odredba
apostolskog administratora najsadrajnije govori, kako se dao na posao katolienja,
to trai i od svojih sveenika, i koji isu motivi i osnove, na kojima e poivati cio
ovaj moderni misionarski postupak.
Za prelaznike neka se odmah urede i posebni crkveni odbori, koji e
upniku pomagali na cijelom poslu ne samo kod organizacije prijelaza, nego
i kod osnivanja upa prelaznika. Svaki upnik neka ima pred oima, da su
doli povijesni dani nae misije, koje se ne moemo i ne smijemo ni pod
koju cijenu odrei nego za koju moramo raditi sa svim silama. Sad se na
djelu ima pokazati, to smo kroz stoljea u teoriji govorili. U pitanju prijelaza do sada smo jako malo uinili samo zato, to smo bili neodluni i to
smo se bojali malih zapreka i prigovora ljudi. Svako veliko djelo ima svojih
protivnika, ali zato ne smijemo klonuti duhom, jer se radi o svetoj uniji, o
spaavanju dua i o najveoj slavi Krista Gospvdina. Na rad je legalan u
smislu Sv. Stolice. . . zatim, u smislu odluke Sv. Kongregacije za Istonu
crkvu ... I napokon u smislu Okrunice Vlade NDH od 30. VII. 1941. koja
eli da grkoistonjaci prelaze na katoliku vjeru . . ,223
Dakle, ovo to je priznao dr. Janko imrak, u svom slubenom listu i objavio
svome sveenstvu, odricali su stalno ostali drugovi iz episkopata, naime, da je elja
221
222
223

Katoliki list 1942., br. 14., 164.

Dokumenti o protunarodnom radu, 105.
Eparhijski Vjesnik krievake biskupije 1942., br. 2, 1011.

vlade da se pravoslavci pokatolie. A toj elji, kao i onoj Svete Kongregacije za

Istonu crkvu, odazvali su se najveim arom svi od reda, pa i gorljivi ustaa dr.
Janko imrak.
Apostolski administrator bio je i te kako na poslu unijaenja i tokom 1942.,
dakle i poslije osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve. O tome-veoma rjeito govore
dva sauvana dokumenta. 3. juna 1942. odredio je apostolski administrator krievake biskupije Nenada Gavrilovia, da preuzme bivu grko-istonu, tj. srpsko-pravoslavnu parohiju u Bolfanu sa filijalom u ukovcu, sa svim njezinim pokretnim i
i nepokretnim imetkom, tj. crkve, parohijskim domom, gospodarskim zgradama, zemljitem i raspoloivom imovinom, i da je pripoji krievakoj biskupiji . . ,224
U jednome pismu, upuenom poglavniku, dr. imrak iznosi izvjesne albe
radi smetnji i neprijatnosti, pa i hapenja onih Srba, koji su preli na grkokatolicizam, a ne na rimokatolicizam. Bilo je to mjeseca oktobra 1942., kad su u umberku,
unijatskoj domeni Janka imraka, nastupili dani otrih kaznenih ekspedicija ustaa i
domobrana protiv boraca i pristalica NOP. Dr. Janko imrak, ne mogavi da doeka
prijem kod poglavnika, uputio mu je opirno pismo, u kome je dodirnuo i smetnje,
koje se prave njegovim prelaznicima. Ali, u njemu ima detalja, koji nas upozoravaju
sa stanjem unijatske dijeceze i njenim snaenjem na raun pravoslavnih parohija i
njihovih imanja, koja su sva od reda prele u vlasnitvo krievake eparhije. Kao
to je imrak zauzeo pravoslavni samostan Lepavina i pretvorio ga u unijatski, tako
je to bilo i sa itavim nizom njegovih novih upa.
Poglavnie! Preko sadanjeg ministra g. dr. Josipa Balena, zamolio
sam primie kod Vas dne 18. IX. ov. g. i dobio sam odgovor od istog g. dr.
Balena dne 4. X., da e mi se javiti dan primia. Budui da se je radilo o
vrlo vanim pitanjima, koja se tiu umberka u vezi sa sadanjom akcijom
nae vojske u tome kraju, i o drugim pitanjima moje biskupije, koja sam
imao usmeno Vama, Poglavnie, razloiti, to mi dozvolite, da Vam predloim ovaj pismeni sastav.
Prije svega istiem, da je ovo moje izvjee sastavljeno ne samo u najboljoj dobronamjernosti, nego iz prevelike ljubavi prema Vama Poglavnie,
i prema NDH. Dokazi te dobronamjernosti nisu u rijeima nego u djelima.
. . . injenica je nadalje, da je krievaka biskupija temeljem odluke
Ministarstva pravosua i bogotovlja preuzela sve crkve i kapele bive grkoistone crkve i da je poela u njima vriti po svojim sveenicima redovito
bogosluje i redovitu duhovnu pastvu. injenica je nadalje da je krievaka
biskupija na temelju odluke istoga Ministarstva osnovala nove grkokatolike
upe u Bjelovaru. Karti, Prgomelju s Gudovcem. Roviem i Bolom, zatim
u Velikim Zdencima sa Dinikom, u Velikom Vukovju sa Stupovaom i Rogoom, zatim Hrvatskoj Kapeli. . . Kraj toga sastava ispunjen je konkretnim
prikazivanjem progona koji vre ustae protiv njegovih prelaznika. 226
Kao to je dr. J. imrak sa svom lakomou legao na srpsku crkvenu imovinu, tako je to dopustio i nadbiskup Stepinac, kad je primio da se misionarenje i
osnivanje novih upa, na starim pravoslavnim osnovama, kao i njihovo uzdravanje
vri od prihoda srpske imovine, kako je to dokazano na suenju nadbiskupu Stepincu,
oktobra 1946.
224
225

Dokumenti o protunarodnom radu. 115116.

Dokumenti o protunarodnom radu, 390.

Svjedok Alojzije Sui, jedan od inovnika ustakog Ministarstva pravosua,

izjavio je 8. X. 1946., na suenju osobito zanimljive podatke o budetiranju katolike crkve u N D H .
itavim budetom za budetiranje crkava rukovodio je odjel bogotovlja. Na budetu su bile islamska i katolika crkva. Pored redovnog budeta bilo je velikih i vanrednih prihoda od imovine srpsko-pravo slavne
crkve, sastavljene najveim dijelom od nekretnina, i to zemlje i kua, koje
su bile dane u zakup. Prihod od toga uplaivao se u Dravnu hipotekarnu
banku na partiju 204 Imovina srpske pravoslavne crkve To su u neku
ruku bili t. zv. vanredni krediti, iz kojih su se mogli podmirivati razni izdaci.
Dolazilo je mnogo sveenika, t. zv. izbjeglica s partizanskog podruja.' N j i m a
se davala stalna mjesena potpora. Dolazili su neki klerici, koji su trebali
ii studirati i njima se davala pomo. Osim toga, od tih novaca iz imovine
srpsko-pravoslavne crkve davala se vea pomo naroito franjevakim samostanima, jer je proelnik bio franjevac dr. Radoslav Glava. Svi samostani
dobili su jednom po nekoliko milijuna, a jedan dio dan je nadbiskupiji zagrebakoj. O tome svjedoi knjiga koja se danas nalazi kod Dragutina Golenka
u Zagrebu. U to vrijeme, kad su plae viih inovnika iznosile 5.5006.000
kuna, bilo je mnogo. Redovan budet je bio prilino velik, ali je isto bio velik
i prirod od zakupa imanja imovine srpsko-pravoslavne crkve. Znam da je
iene godine to iznosilo ak preko 15 milijuna kuna. Sve do jedne pare je1
potroeno. Od toga novca nije utroeno nita ni u kakve druge svrhe nego
samo u one koje sam napomenuo. Moram napomenuti da je taj novac troen
i prigodom sveanih banketa. Svi ministri koji su u to vrijeme davali sveane
rukove, meu njima ministar pravosua, nisu to platili iz svoga depa, nego
odavde. To je plaao dr. Radoslav Glava.
Kako sam rekao, ta imovina potroena je do zadnje pare, samo ne znam
to je ono bilo sa zlatom koje se nalo u to doba u srpskim pravoslavnim
crkvama i koje je bilo deponirano u safeu Dravne hipotekarne banke.
Tamo je ostalo do vremena dok sam bio tamo.
Pravo davanja naloga za isplatu imao je samo dr. Glava kao proelnik odjela za bogotovlje. Golenko, inovnik koji je lino izvrivao nareenja proelnika Glavaa, rekao mi je da je potroeno sve do zadnje pare.
Zadnji dio novca sastojao se od 24 milijuna kuna. To je bilo g. 1943.
God. 1944. podijeljeno je 120,000.000 kuna i Golenko mi je jednom
prilikom dao popis svih onih koji bi imali odatle partipicirati: jedni pet,
jedni 10, 15, 20 milijuna. Glava je naroito pazio da se u Bosni, kada bi
samostani dobivali t a j novac, ne obavijesti kotarska oblast ni opinski naelnici, kako muslimani ne bi digli graju zato to je njihova vjeroispovijest
zapostavljena.
Imovina pravoslavne crkve, polja i livade, davala se svake godine u
zakup. Parohije su imale prilian broj zgrada, konkretno naroito zemunska
parohija, iji je prihod bio najjai.
Iz starokatolike crkve sav inventar prevezen je u Zagreb u magazin,
tamo gdje su se nalazili pohranjeni stolovi i namjetaj za kancelarije, a
odatle je prevezen u rimokatoliku crkvu u Nartu, i u jo jednu. O tome postoji spis.
Dr. Glava sam. je rukovodio svim novcem, cijelim budetom, kreditima
redovnim i vanrednim. Vanrednih, razumije se, imao je mnogo, ali o tome
nije polagao rauna, jer ono to je potpisao, to je bila svetinja za svakog,
pa i za ministra pravosua, jer je on bio osoba povjerenja samog Pavelia.

Vjerojatno je bio jai nego ministar, a imao je pravo potpisivati bez obzira
kolika je svota.
Puno odsustvo isbvaanja, to se smije, a to ne smije primiti od krvnika srpskog naroda i unititelja srpsko-pravoslavne crkve, nadbiskup zagrebaki, primajui
za katoliku crkvu prihode od otetih i opljakanih srpskih crkvenih imanja, isto tako,
kao i dr. Janko imrak, 226 bacio je pogled na jedan srpski samostan, da ga pomou
krvnika Pavelia dodijeli slovenakim trapistima. Bilo je to na jesen 1941., kad je
nadbiskup poglavniku uinio ovaj prijedlog. Ovaj, svakako, dokumenat neobino
vaan za moralnu i crkvenu fizionomiju nadbiskupa Stepinca sauvan je u originalu.
On e svima onima, koji ne vjeruju da je bilo doista mogue, da jedan katoliki
velikodostojnik u X X . stoljeu toliko posrne, mislei samo na koristi svoje crkve, bez
obzira da li e te koristi biti od tete drugoj kranskoj zajednici, imati uvjerljiv
dokaz, da su bili u velikoj zabludi. Ta ideja nadbiskupa Stepinca, da u svoju dijecezu
dovue to vei broji svih moguih redova sada je u njegovoj fantaziji, ali i njegovu moralu imala vanrednu priliku. N j u je trebalo poto poto iskoristiti! U tu svrhu
nadbiskup se obratio na poglavnika s molbom i odreenim prijedlogom Poglavnie!
Slobodan sam obratit se na Vas u slijedeoj stvari:
Oo. trapisti morali su napustiti svoj samostan u Rajhenburgu i sada se
nalaze kao bezdomci, privremeno kao gosti, kod svoje subrae u samostanu
Marija Zvijezda u Banja Luci. Budui pak da bi oni vrlo rado osnovali
svoj vlastiti samostan negdje u NDH, to Vas, Poglavnie, uljudno molim,
da bi im podijelili kakvo mjesto, kakvu kuu i neto zemljita, da bi mogli
urediti svoj vlastiti samostan.
Red trapista je kontemplativan red, koji sa svojim pokornikim ivotom, molitvom i postom dozivlje blagoslov s neba.
Trapisti se bave takoer poljodjelstvom i industrijom i tako mogu
mnogo dobra uiniti za svoju okolicu, dajui najljepi primjer kako treba
racionalno obraivati zemlju i izrabiti sve njezine moi, tako da moe i u
tom pogledu osobito poljodjelac i industrijalac mnogo korisnog nauiti za se
i za ope dobro.
Samostan oo. trapista odgaja mlade za samostanski narataj i poduava ih u raznim obrtima. Ve u Rajhenburgu su imali vie lanova hrvatske narodnosti, a i sada se nalazi u njihovu samostanu nekoliko lanova hrvatske narodnosti. S vremenom bi se podporom Dravnih vlasti mogla osnovati gospodarska kola.
Budui da su oo. trapisti u Rajhenburgu sve izgubili, to su sada bez
ikakvih sredstava i razumljivo je, da oni ne bi mogli plaati sada ni stan
ni zemlju. U Rajhenburgu su oo. trapisti imali 380 hektara dobre zemlje,
ubrojivi u to i umu, a naravski da bi se oni zadovoljili sada i s manjom
koliinom.
U Rajhenburgu je bilo u samostanu 80 redovnika i 12 pitomaca i oko 10
slugu. U Banja Luci ih je sada 30, nekoliko ih je jo u Rajhenburgu, a neki
su raspreni po raznim stranama, a nadaju se, da e se opet svi sastati u zajednikoj samostanskoj obitelji. Moda bi im se mogao dati srpski samostan
u Orahovici (nekad samostan naih Pavlina.).
226

Ovako isto oteo je dr. imrak srpski manastir Lepavinu u punoj suglasnosti sa nadbiskupom Stepincem. Vidi posljednje poglavlje.

ast mi je najtoplije preporuiti Vam, Poglavnie, da se oo. trapisti

smjeste u ovoj nadbiskupiji i da budu tako u duhovnu i privrednu korist nadbiskupiji i u blagodati itave NDH.
Izvolite, Poglavnie, i ovom zgodom primiti izraz moga osobitog potovanja. U Zagrebu, dne 3. listopada 1941. Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup,
Paveli je odredio, da se ovaj predmet da na miljenje Zavodu za kolonizaciju kao veoma hitan predmet. Nije nam poznato, kako je stvar svrila. Ali,
sigurno je, da e ova pljakaka inicijativa ostati za dugo testimonium lakomosti
vrhovnog predstavnika katolike crkve u NDH, kojom je htio prigrabiti tuu svojinu
u tekim danima pravoga vlasnika.
Kad su mitronosni velikodostojnici posizali za srpskim manastirima i ostalom
srpskom imovinom, (nadbiskup Stepinac, biskupi Akamovi i imrak), bilo je sasvim
na liniji opeg stava prema ovom pitanju prisvajanja srpske imovine poslije masovnog katolienja, kad su tako postupali i oci franjevci. Tako je Paveli^ da se odui
najvjernijim svojim suradnicima, i vidno pokazao koliko je zahvalan za usluge uinjene njemu i ustakom pokretu. U ljeto 1941. Paveli je darovao veliko imanje
pravoslavne crkve u Pakracu franjevakoj provinciji Sv. Cirila i Metodija u Zagrebu. 227 Oni su se uselili u zgradu pakrakog vladiarstva i poeli da gospodare
srpskim imanjem. Ali, meu ostalim polakomljenim drugovima i sveenicima nastale
su svae, jer su i drugi bacali oko na ta bogata imanja, pa su se na kraju morali iseliti.
Paveli je nagradio imanjem u Gospiu, koje je ranije bilo vlasnitvo dravnog erara
Jugoslavije, franjevce treoredce iz Zagreba, o emu je 29. X. 1941. god. izdao i
zakonsku odredbu.
Franjevci su doista u svim granama javnog i politikog zbivanja u NDH
bili u prvome planu, zalaui se vie od ostalih crkvenih ljudi za tu NDH. Kad je
krvolok Guti stao sprovoditi ienje Krajine od Srba, pri ruci su mu upravo
franjevci. Odmah u poetku, on je obiao i samostane u Krajini, da lino angaira
ve spremne borce-ustae i meu franjevakom braom. O tome rjeito i uvjerljivo
govori reportaa o posjetu Gutia samostanu na Petrievcu. Iz te reportae, u jo
svjeim prvim ustakim danima orgijanja i slavljenja dolaska na vlast, saznaje se
veoma mnogo. Jednako o njihovom ustakom duhu, ali i o njihovoj strogosti
podvrgavanja, disciplini reda i svoga samostana.
Na ulazu doekuje goste vl. otac gvardijan. Fra Jozo, sa bivim gvardijanom i dekanom fra Alfonsom Kudriem, sa ostalom braom, medu kojima se istiu mladi, dugogodinji suradnici Stoernika, borci za Hrvatsku
slobodu, koji su se sit venia verbo, grijeei malo i protiv slijepe pokornosti, identificirali vjeru sa nacionalizmom, upustili u rad i borbu uz bok
sadanjeg Stoernika, da ve pred mjesec dana od srca dobiju naknadnu
aprobaciju i dispens od svoga starine fra Joze, i samog eljnog borbe, poznatog pregaraoca i hrvatskog borca.
Prolazei kroz divno okieni i hrvatskim zastavicama ureeni slavoluk.
Stoernik i cijela pratnja bivaju uvedeni u sobu za primanje, formalnosti
posjeta se javljaju u nama. Bosancima, svojstvenoj intimnosti, koja odaje
srodnost dua i elan, intelektualnog prijateljstva. Ne izostaje ni uobiajeno
12

' Dokumenti o protunarodnom radu, 203.

aenje, kojim bi imao da zavri posjet no, kao da je to posve razumljivo i ne trpi prigovora i odlaganja, simpatini gvardijan Fra Jozo,
upuuje i predvodi cijelo drutvo u blagovaonicu, onu istu blagovaonicu, u
kojoj je zadnja dva decenija nahranjeno bezbroj hrvatskih boraca, koja se
moe podiiti, da je esto ugostila i naeg sadanjeg Stoernika, dr. Viktora
Gutia, koji je, ruei sve zapreke reakcionarnih redarstvenih samo protiv
Hrvata uperenih zakona, plejade mladog sveenstva inspirirao svojim idejama, katkad moda i uz negodovanje nesuvremenih starijih, koje ideje su,
ma da od mnogih gledane skeptiki, dovele ba njegovom zaslugom do realizacije najvieg idealia svakog potenog Hrvata.
Protivno od pravila, da uvijek, kad se jedan ideal realizira, nastaje
izvjesno razoaranje, pri realiziranju Slobodne Hrvatske, nije niti kod jednoga potenog Hrvata dolo niti moglo da doe do toga, nego je samo porasla opravdana nada u to skorije sreenje i napredak cijelog dravnog
aparata . ..
I opet derogacija slijepe pokornosti, ruenje kunih pravila, ne sada
po simpatinim mladim fratrima, nego ba po samom predstavniku Samostana, da ni zakoni, a kamo li kuna pravila, nisu vjeni, ve da je najpametnije, da se prilagouju ritmu ivota, ignorira potpuno lako primjetijivu tablicu sa natpisom Silentium i vatrenim i nadasve srdanim govorom pozdravlja na poasno mjesto smjetenog Stoernika g. Dr. Viktora
Gutia, u kojem evocira uspomene na djelovanje Franjevaca u narodnoj
borbi od postanka njihovog Reda, prelazi na borbu zadnja dva decenija, i
istie osebine i vrline protagoniste te borbe, sadanjeg Stoernika g. Dr.
Gutia. Stoernik opet, ma da je njegovo djelovanje na svim poljima narodnog rada samo u najgrubljim crtama moglo biti prikazano, u poslovinoj
svojoj skromnosti, odbija sve te zasluge, zahvaljuje sve Bojoj Providnosti
i svijesti naeg Naroda, prelazi preko svih linih uvreda, ushiuje se ve
sada konstatiranom jednodunou svih Hrvata i apelira na slogu i u budue, kao jedini zalog za napredak mile nam hrvatske domaje .. .
Kao aneo sa platnenim maem uzdie Stoernik g. Dr. Guti do tada
svoj niski glas, i sa emfazom tezu:
Svaki onaj Hrvat, koji se danas zauzimlje za nae dojueranje neprijatelje, ne samo da nije nikakav dobar Hrvat, nego je protivnik i ometa
unaprijed smiljenog, dobro proraunatog plana za ienje nae Hrvatske
od neeljenih elemenata . . . Apelira na milost Boju da mu oprosti, ako u
tom patriotskom radu katkad i prekorai uzane granice vjerskog morala i
etike, znajui dobro, da je Velianstvo Boje najvea strogost ali i najvea
dobrota i milosre, koje e odobriti borbu za odranje samostalnosti ispaenog ali Bogu vjernog Naroda Hrvatskog . . .228
U stilu nadbiskupa Stepinca i ostalih ustakih prvaka, i dr. Guti, kao i
njegovi ustaki domaini, Vezuje svoj rad ienja sa Bojom Providnou, a za
klanja, koja je sprovodio nada se, da e ga ove vrste bog i ovakva providnost milostivo dispenzirati i suglasiti se s ustakom borbom pa i onda, kad se iz patriotskih
razloga prekorae uzane granice vjerskog morala i etike. Evo, ovakvim duhom
bio je zapojen samostan na Petrievcima, koji je ve ranije bio prava ustaka baza,
u kojoj je Guti odravao svoja ustaka propagandna predavanja i goenja
spremajui ustaki podmladak.
Svuda, svuda gdjegod je bilo tih franjevakih samostana, oni su bili prava
<luhovna arita za Jugoslavije kao i u N D H ustaka i krajnjeg radikalnog nacio228

45

Hrvatska Krajina. 16. V. 1941.

N o v a k : M a g n u m crimen

nalizma, kako to priznaje ustaki Hrvatski narod, kad govori o najsigurnijem

sklonitu Hrvata nacionalista ustaa u franjevakom samostanu u Slavonskom
Brodu na Savi.229
Onda je u punoj skladnosti i suglasnosti sa svim ostalim franjevakim provincijama, jer u tome se ni jedna ne izuzima ; poto su sve jednako ustaki disale,
mislile i radile, kad provincijal franjevake provincije Presvetog Otkupitelja u
Splitu, o. dr. Petar Grabi, 1944. telegramom pozdravlja poglavnikov roendan i
moli zatitu velikog udotvorca sv. Ante i pomo Bo.ju za svog poglavnika i za
slobodnu i Nezavisnu Hrvatsku Dravu. U ime svoje, itave franjevake provincije zajedno sa svojih etrnaest sveenika muenika vjere i domovine. 230 To jest
ustaa-zlikovaca, koji su se dali u slubu okupatoru izdajui svoj narod na sve mogue naine i nanosei mu zla, kakva bi jedva i sam srednjevjekovni inkvizitor mogao
izmisliti.
Isti taj fra Petar Grabi ostavio je u jednome pismu, upuenom svome
kustodu, jo 1942. jasnih znakova kako se franjevaki samostani u stvari pretvaraju u prave tvrave ustaa protiv narodno-oslobodilakih boraca. Ma da u dui
sav proet ustakim duhom, strahuje od partizanske odmazde, pa savjetuje svoje
podreene starjeine, da se orujem iz samostana ne bore. Meu ostalim, fra Grabi
spominje i ove misli:
. . . Ree mi Eksprovincijal, da su se neki od vojnika uselili u na
samostan, da ga u sluaju napadaja partizana brane. Na tu stvar ja ne
gledam ba povoljno. Ako Talijani i inae nae vlasti ne suzbfoju partizane
pri ozbiljnom njihovu napadaju, malo e koristiti i mala oruana snaga iz
naega manastira. Borba iz manastira bojim se da ugrozi ivote nae, to u
protivnom sluaju, da samostan ne daje oruan otpor, ne bi bilo nikakve
pogibelji za vae ivote, jer sudei po Livnu i inae, nije otrica njihova
hine et hunc uperena proti Crkvi i sveenstvu kao .takovu. Molim Te, spomeni ovo moje miljenje kao moj Kustod i Delegat P. O. Gvardijanu i
Diskretoriju. Ne dajem nikakvu zapovijed, ali vas svakako savjetujem, da
se orujem iz samostana ne branite. ujem da je strijeljan o. Borkovi na
Muu; ali, vele, da su ga poslije dva dana ispitivanja osudili na smrt, jer
je ranio partizanskoga vou i jo jednoga partizana na slobodnom terenu
izvan podruja upskoga i crkvenog zemljita. Bog mu bio milostiv
sudac. 231
Vidjelo se ve u to se na kraju pretvorio samostan na irokom Brijegu. Ali,
tako je bilo gotovo posvuda. Provincijal zagrebakog provincijalata fra Modesto Martini, pie 1944. (29. III.) fra Petru Grabiu u Split i izvjetava ga o stanju u njegovoj provinciji, alei se na teko stanje, iz ega se vidi, da se samostani izgrauju
kao prava vojnika uporita.
Gotovo svi nai bolji samostani po provinciji izgrauju se kao uporita vojnika i pri eventuelnim novim napadajima odmetnika, moemo raunati s njihovim velikim oteenjima, ako ne i unitenjem. Pomoi si ne
moemo! Virovitiki samostan imao je pri zadnjem napadaju partizana na
229
230
231

Hrvatski narod 3. IX. 1941.

Dokumenti o protunarodnom radu, 209.
Dokumenti o protunarodnom radu, 241242.

crkvi i samostanu za jedan i po milijuna kuna tete. Jaska nam je tako

rei devastirana, jer su u njoj tako rei od poetka rata nastanjeni vojnici.
Kaice i Virovitica, pa sad i Trsat izgrauju se kao jaka uporita. U Brodit
su nai stisnuti u par soba. U Cerniku je prizemlje u rukama vojske . . .
U Kl. Ivaniu. . . Kolegij je ve preko godinu dana zaposjednut od
vojske..
,232
Moda vie nego ma koji dokumenat, svjedoi o krstakom raspoloenju bosanskih franjevaca njihov ustako-propagandni list Neko i danas koji su
poeli izdavati januara 1944., kao list za jedinstvenu orijentaciju bosanskih f r a njevaca. Za stav franjevaca prema narodnooslobodilakom pokretu znaajan je
lanak Zato ovako istupamo? u broju za mjesec juni. Koliko su bili zatrovani
protivnici i na kakvoj su neistini osnivali svoja propagandna agitiranja protiv narodnooislobodilakog pokreta, identificirajui sebe i ustatvo sa kranstvom i katolicizmom, dovoljno je samo nekoliko redaka iz ove monstruozne franjevake ideologije. Da bi svi franjevci od reda imali apsolutno identine ustake poglede po
svim pitanjima, koje je narodnooslobodilaka borba i njima nametala, pokrenut je
ovaj list. Naalost, Zemaljska komisija u Zagrebu nema kompleta toga lista, pa je
teta to se ne moe da vidi iz iz drugih lanaka ova njihova orijentacija koja je
u stvari ustatvo najsramotnijih izraza. Meutim i ovo malo sauvanoga neobino
mnogo kazuje:
Zato ovako istupamo? Evo zato! U Hrvatskoj se sada vodi hrvatski
rat, rat za nau ast i ponos, rat za opstanak ne samo hrvatske drave nego
i za opstanak hrvatskog naroda kao takovog. Vodi se, dakle, isto obrambeni
rat za sauvanje nae ponosne prolosti, a naro.ito za nau vlastitu trajnu
budunost. Ka narod, organiziran u domobranskim i ustakim jedinicama
te miliciji, brani samo svoj goli ivot, svoj vlastiti opstanak.
'.li vodimo rat protiv uglavnom. srpskog, ali i naeg vlastitog
oloa, koji je djelom pokazao, da je ljudski talog, smee, stoga svakog, koji
ih rijeju ili djelom pomae smatramo isto tako talogom, smeem i oloem...
Mi vodimo isto tako i vjerski ral rat za ouvanje nae kranske kulture, za ouvanje moralnih i etikih zasada naeg hrvatskog naroda, rat za
unitenje" najgrubljeg materijalistikog i senzualistikog naziranja na svijet,
dosljedno: ral do istrebljenja onih, koji su tu nauku do u detalje u svoj
banditski program, a jo vie u svoj ivot smea i taloga proveli.
Kama je u Bosni od vjekova povjerena pastva samo hrvatskog katolikog naroda. To je uzviena batina naih preda. Kikad, nijedan na stari
fratar ni rijeju ni djelom nije drugaije ustvrdio!
Taj, hrvatski katoliki narod je danas tvorno napadnut i on vodi svoj
obrambeni rat protiv oloa, koji se kroz stoljea u njegov dom uvlaio.
Kaa je dunost sloga, rijeju i djelom pomagati tu borbu, jer se borba
vodi za opstanak naroda, kojeg mi od davnine pastoraliziramo, jer taj narod
vodi rat ne samo za svoju nego i za ncu obranu, na vlastiti opstanak, a
s tim i rat za ouvanje nae kranske uljudbe, za ouvanje naslijeenih,
moralnih i etikih zasada.
Partizanstvo (vodio ga ne znam tko, srpski ili hrvatski olo), jest u
praksi primijenjeni komunizam, stoga, smo napose mi sveenici duni sub
gravi, rijeju i djelom borili se protiv partizanstva.
232

Dokumenti o protunarodnom radu, 240242.

Ljubljanski biskup, preuzvieni Roman, uputio je ove godine sveenstvu i vjernicima okrunicu, u kojoj najodlunije zastupa nae miljenje.
Partizanstvo jest primijenjeni komunizam, pa makar se, kao u Sloveniji,
vezao s nacionalnom borbom. Radi toga su ne samo vjernici, nego a priori
sveenici, duni pod teki grijeh borili se protiv partizanstva, makar on tu
i tamo nastupao pod prividno drugim vidicima . ..
Nije udo da su ovi franjevci ovakvim neistinitim fantazmagorijama dovodili u zabunu kolebljive i neopredijeljene medu svojom subraom^ a tako i medu
pastvom, djelujui propagandno i bratoubilaki, zalaui se za ustaki pokret kao
kranski i etiki. Ali, kad se vidi kakva je gledita o svemu imao ustaki episkopat,
onda je shvatljivo, da su i ovi sa najnie hijerarijske stepenice tako gorljivo laima
obmanjivali narod i predstavljali mu partizanski pokret kao protuvjersku i protukransku pojavu, koju treba unititi, da bi se spasila civilizacija, kranstvo
i oni sami kao najizloeniji na toj fronti. Kad su Talijani kapitulirali i u-Dalmaciju stigli Nijemci i ustae, onda je biskup f r a Mileta pokazao, koliko je odan
ustaama, a koliko mrzi narodnooslobodilaki pokret u itavom nizu svojih protunarodnih manifestacija. Postoji prijedlog biskupa f r a Milete ustakom logoru u
ibeniku, kojim mu odgovara na njegov zahtjev, da mu predloi zaslune sveenike
i franjevce, koji su djelovali pod okupacijom Talijana u ustakom duhu. 4. juna
1944. biskup fra Mileta daje karakteristike nekih poginulih sveenika i franjevaca,
kao i ivih koji su zasluni za ustaki pokret. Za don Antu Jurieva je spomenuo,
da je bio elian Hrvat i odan Nijemcima, a jednako te vrline pripisuje i don
Ivu Jurievu. Isto tako hvali i fra Andriju Zajia, inae organizatora antikomunistike bande i inspiratora brojnih krvavih zlodjela u Dalmaciji, kao revnog
upnika i branitelja naroda. Biskup fra Mileta kazuje za f r a Rogozia, da je bio
ranjen od partizana, ali da nije podlegao, a i gotovo svi ostali su imali da iskuse
razne nevolje od partizana. Dakako, biskup ne kae nita, kakvi su oni bili, i zato
SU' ih sustizale kazne. Smatra, da je najtraginije, to im se prigovara, da su biskupi
i sveenici partizani. Sasvim je naivno ovo branjenje biskupa pred ustaama, da
nisu ni biskupi ni sveenici partizani. Uistinu, tako mali broj sveenika partizana,
jedva je mogao ustaama uope pasti u oi i kao pojedinani sluaj, iz koga ni nekulturni ustae ne bi mogli izvoditi neko uopavanje. Ali, biskupu i njegovim miljenicima, koje on prikazuje u najpovoljnijem ustakom svijetlu, i nije bilo do toga,
ve da iskali svoju mrnju na borce NOP-a, ali i da se dodvori ustaama i Nijemcima,
kao to je ranije bio u najljepem skladnom odnosu sa talijanskim faistima i njihovom vojskom. Na temelju biskupovog pisma uputio je ustaki logor u ibeniku svoj
prijedlog ustakom stoeru velike upe Bribir u Drniu za odlikovanje katolikih
sveenika na podruju ibenske biskupije. U ovome prijedlogu od 7. VI. 1944. don
Ante Juriev se predlae za vie ratniko odlikovanje, jer je uvijek radio pod najteim okolnostima za vrijeme talijanske okupacije za veliku ustaku misao. Don Ivo
Juriev je predloen takoer za vie ratniko odlikovanje. Za njega se istie, da je
bio ustaa jo prije prevrata i sloma Jugoslavije i uvijek radio za probitke naroda
i drave kao i na organiziranju mladei u ustakom, duhu, Za oca f r a Andrijui Zjaia kae se, da se osjeao uxnjek ustaom. te je u tom duhu odgojio svoje upljane,
to se vidi po sadanjem odazivanju u ustake postrojbe. Vidi se, da se i o. fra Stanko
Hulji ranije toliko isticao kao ovjek ustakog povjerenja, jer se i njega predloilo

za vie odlikovanje a zasluge. Jer, i on je oduvijek dokazivao svojim radom, da je

ljubitelj ustatva i hrvatske dravne misli, te kao takav bio interniran od strane 1 alijana, a nakon povratka u domovinu radi neumorno za ustaku ideju. Don Ivo Barea takoer je predloen za odlikovanje kao uzor upnik i hrvatski rodoljub i vatreni ustaa prije prevrata. Za fra Ivana Modrica kae ustaki logor u ibeniku, da se
uvijek isticao kao vatreni ustaa pa je u tome pogledu mnogo doprinio. Veliki je
propagator ustake misli i dravne samostalnosti,233
Ovako, dakle, u ibenskoj dijecezi, ovako u svim ostalim u Dalmaciji, u
splitskoj, hvarskoj, pa i dubrovakoj, poslije kapitulacije Italije. Jedna crkvena sveanost odrana u Pridvorju, u Konavlima 17. X. 1943., dala je prilike'da ta'monji
franjevci pokau pred ustaama i Nijemcima, koliko su im odani, i koliko su ih
s nestrpljenjem ekali. Na toj crkvenoj sveanosti zahvaljivalo se Bogu, da su sada
i dalmatinski Hrvati pod poglavnikom i u svojoj NDH. Bili su tu prisutni veliki upan
upe Dubrava Ante Bu; stoernik ustake mladei dr. M. Scatolini. U crkvi je odrao
o. Jerko Bakotin zanosnu ustaku propovijed zahvaljujui Bogu na osloboenju)
Konavala. Poslije procesije, koja je takoer odrana, bila je velika ustaka skuptina,
na kojoj su govorili svi naprijed istaknuti ustaki prvaci. Toj su skuptini prisustvovali i Nijemci, a dakako i svi od reda franjevci. Iza zborovanja bio je i sveani ruak,
koji je u ast ustaa i Nijemaca prireen u franjevakom samostanu. Kao uvijek,
tako se i na tom ruku mnogo govorilo i nazdravljalo, dakako po ustaku. Govorili su
i NijemcL Ustaki izvjestitelj sa te crkveno-ustake manifestacije kae, da iz tih
govora proizlazi duboka i iskrena veza i suradnja izmeu naih vlasti i saveznike
njemake vojske. Na kraju se predstavnicima naih vlasti, te predstavnicima saveznike njemake vojske zahvalio otac Buble, istiui zahvalnost Konavljana Poglavniku dru Anti Paveliu, to je ove divne konavoske krajeve povratio u okrilje Hrvatske, te zahvalnost saveznikoj njemakoj vojsci, koja je za par dana oslobodila itave
Konavle od podlog saveznika, koji je naim Konavlima pripremao mnoge nesree
i stradanja, to je sve odstranjeno zahvalivi junatvu i hrabrosti saveznike njemake
vojske.23i
Pojedina Mala braa, dubrovaka i iz njene okoline, ostala su vjerna ustakom fanatizmu iz prvih dana sloma Jugoslavije, pa su se sada dala da dovre to im
je bilo uskraeno tada. I njihovi samostani postaju arita ustakog terora, duhovnog
i fizikog. Tako sve dalje uz Neretvu.
Zar je onda pretjerano uvjerenje, koje je vladalo u itavom mostarskom
srezu, da su franjevci, kao i ostali sveenici gotovo od reda bili ne samo poticatelji
i inicijatori za ogroman dio ustakih nedjela, nego i stvarni njihovi rukovodioci.
Jedan svjedok, iz sela Slivii. koji je proao svakojaka zla i vidio na mnogim stranama ustake zlikovce na djelu, stalno je uz njih vievao i sveenike. U jezivom
izvjetaju o stradanjima, progonima i muenitvu Srba potvruje vu teku op tubenu
tezu o odgovornosti sveenstva za neizmjerne krivice ustaa kao i, njih samih. Rimokatoliki upnici iz okolnih sela Mostara govorili su pred narodom za vrijeme pokolja
233

ibenski biskup Mileta smatrao }e odanost Nijemcima vrlinom. Narodni list 24. XI.

234

Nova Hrvatska 31. X. 943.

1945.

Srba, da sada nije grjehota ubijati Srbe, jer je ratno stanje. Ovako su govorili rimokatoliki upnici iz Dobrog Sela i Tepia, kao i iz drugih s e l a . . .235
Na vratima franjevake crkve svetog Mihajla u Subotici, tokom itave 1944.
bio je prikucan plakat, na kome je bilo napisano oko kria usaenog u srce, obavitog
trnovim vijencem: Prijavi se i ti kod franjevaca na molitvu za vojnike. Oni se
danju i nou bore za nas, mi se danju i nou molimo za njih. Da svi budemo jedni.
O v a j plakat, kojim su subotiki franjevci podravali ratniki duh maarske vojske,
u koju su mobilizirali nae Bunjevce, skinut je sa crkvenih vrati ju takorekui pred
ulazak osloboditelj ske vojske u Suboticu. 236
, Na svim stranama Jugoslavije, od Subotice do Dubrovnika, od Mostara do
Suaka, svuda jedan i isti duh, svuda jedni i isti pobornici ustatva i N D H , svuda
jedni i isti prozeliti i misionari za prekrtavanje Srba u franjevakim samostanima.
Poglavnik Paveli odlikovao je nekolicinu franjevaca sa trsatskog samostana visokim
ordenima. Tako gvardijana Florencija Forjana redom za zasluge I. stupnja i oo.
fra Hadrijana Hrenia, f r a Salezija krinjara i f r a Ignacija Ivaka redom za zasluge
III. stupnja u znak priznanja za njihov ustrajan i portvovan rad u korist hrvatskog puanstva, a naroito u danima povratka Suaka, maja, Hrvatskoj 1943.237
Kakav je to bio portvovan ^rad dobro su upamtili partizani i svi borci i sumiljenici
NOP-a.
Neiscrpan je niz imena uesnika franjevaca na ustakom terenu. Neiscrpne
su njihove akcije ili kao neposrednih aktera u ustakoj vlasti ili kao sauesnika, posrednih i neposrednih u organizacijama vojnikih karaktera, ustakog ili domobranskog, bilo kao pravi ratniki borci ili kao vojni duobrinici, kao organizatori i voe
ustake milicije, kao propagandiste" i gorljivi zalagatelji za faizam i ustatvo, u crkvi
i izvan nje. Sa propovjedaonice, kao i iz ispovjedaonice. Maem i krstom, pogotovo
u zanosu misije katolienja. Kad se budu izvela anketna ispitivanja, sistematska i
opa, kod svih preivjelih stradalnika, onda ne e biti rijedak sluaj t na koji smo ve
nailazili, da ustaki tabornik, u ovom sluaju gvardijan bosansko-kostajnikog samostana fra Feliks Grei, poslije strijeljanja velikog broja Srba asti krvnike rakijom. 238 Zato ni svi ovdje pobrojeni i prikazani sluajevi franjevaca-ustaa ne iscrp l j u j u ni izdaleka monstruoznu sadrinu klerofaistike endehaovske Civitas Dei.
Neiscrpan je niz ovih jadnih sinova svetoga Franje. Neiscrpna su njihova
zlodjela. I ovo to je ovdje reeno, i ono to se nalazi spomenuto u ogromnoj publikaciji Dokumenata o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog
klera, samo je zaista jedan dio njihovih stranih zloina. Dosta je proi na kraju
ove knjige indeks imena sveenika, koji su se ogrijeili o svoju zemlju i narod, pa e
se stei uvjerenje, koje i mi imamo. Rijetke su i asne iznimke, koje su ostale iste
i neuprljane u toj Paveli-Mussolini-ari-Stepinevoj Civitas Dei. U tom spisku nai
e se i imena, koja i mi spominjemo, ali i nova, sa djelima vezanim uz njih i njihovu
savjest, ali jo vie njihovih starjeina, koji su uveliko odgovorni za rad svoje podreene brae. Upravo tako isto, kao to su nadbiskupi i biskupi odgovorni za sebe,
kao i za svoje podreeno sveenstvo. Nema toga kanona, kojim bi se crkveni veliko235
236
237
238

ADK.
Dokumenti o protunarodnom radu, 252.
Hrvatski narod, 17. X. 1943.
ADK.

dostojnici mogli opravdati i osloboditi ove historijske odgovornosti. Naroito ne na

polju masovnog katolienja, kojega se nisu odrekli ni onda, kad je proradila Pavelieva kreatura, Hrvatska pravoslavna crkva. I d a l j e se psiholoka priprava za stjecanje u v j e r e n j a o korisnosti, vrijednosti i spasonosnosti katolike crkve stjecalo prijetnjama, zatvorima, logorima, batinanjima, nasiljima svake ruke, sa svim moguim
pritiscima stalno uz suradnju, asistenciju javnu ili zakulisnu, ustakih vlasti. A sve
ovo trebalo je da bude izgled slobodne volje prelaznika, da se prelazi dragovoljno i
iz uvjerenja. Pomou ovih metoda, koje su bile ope, radio je ogroman broj misionara.
Ma da su u Odboru trojice bili mnogi misionari takorei pred oima, njih se
nije ni spominjalo niti im se savjetovalo, kako da u tome poslu kanonski postupaju.
Bili su s njima u neposrednoj blizini razni gvardijani ali njih se putalo da im se
zamae njihov ustako-misionarski zelotizam. Fra Kerubin Posavec, osjeki gvardijan,
f r a Alojzije Novak, varadinski, ili na pr. fra Sreko Majstorovi, gvardijan zagrebakog samostana na Kaptolu, preko puta nadbiskupskog dvora. N i j e t a j franjevac
bio presluan niti je dao rauna o tome kako su izvrena masovna prelaenja u selima
oko Virovitice, kao to su Budanica, Pabuna, Gaike, Naumovec, Borova Klisa i
ostala. 238a Nitko od njih nikome nije bio odgovoran. Nitko od njih nije trebao da strahuje od ustakog misionarskog trifoliuma. Svi su oni misionarei ustaevali, a ustaizirajui misionarili.
Meutim, uinilo bi se krivo, kad bi se za ovakva masovna i pojedinana
katolienja, sa i bez terora, a svakako i ona izvedena sa moralnim pritiskom ope
psihoze, koju su ustae, a i mnogi sveenici vjeto izvodili, inili odgovornim samo
sinovi svetog Franje. N j i m a su u svemu ovome ravni i njihovi drugovi iz ostalih
redova, pa za n j i m a ne zaostaju ni jezuiti, dakako na drugom sektoru o emu e biti
govora u slijedeem, posljednjem poglavlju, ali i sveenici, neredovnici. upnici,
kapelani, kanonici, monsignori, sa i bez crvenih pojasa, svi zajedno sa redovnicima,
na jednom i istom poslu, katolienja i klerofaistikog hrvaenja Srba. Daleko smo
od mogunosti, da damo iscrpnu sliku i potpun broj tih klerofaistikih prozelita od
kojih nije mali broj, koji e se terorom svake ruke koristiti, da bi na k r a j u uspjeli
sa svojim prozelitistikim namjerama.
U Stolakom srezu ostavit e mranu uspomenu kroz duge decenije dva sveenika. To su don Marko Zovko, stolaki dekan i don Ilija Tomas, upnik u Klepcima.
Utvreno je, da je don Marko Zovko jo u prvoj Jugoslaviji djelovao kao
ilegalni organizator ustakog pokreta u Stolakom srezu. Pomou jednog broja uglednijih seljakih istomiljenika posijao je don Marko Zovko u Stolakom srezu otrovno
ustako sjeme, koje je dalo prve plodove ve pri slomu Jugoslavije. Jer, nisu bile
rijetke propovijedi toga sveenika iz kojih je izbijala m r n j a protivu Srba i pravoslavlja. Stalno je isticao koliko katolianstvo vee Hrvate i njihovu kulturu s katolikom Italijom, u kojoj se nalaze dva najvea ovjeka svijeta, papa i Duce. Sva su
njegova nastojanja bila usmjerena ka r a z d v a j a n j u Hrvata od Srba. Aprila 1941. doekao je rairenih ruku okupatorske trupe, a narod je stao uvjeravati u pravednost
Hitlerova rata i u njegovu nepobjedivu mo. Grlio se i bratimio s talijanskim faistima i astio ih u svom upnom domu, im bi mu se dala zato prilika. I pod talijan238

a Dokumenti o protunarodnom radu, 65, 74, 78, 87.

skom okupacijom on je uspio organizirati divlje ustake formacije, koje su na sve

strane irile Strah i trepet. Uestvovao je na savjetovanjima stolakih ustaa, gdje je
drao najvatrenije govore, uvjeravajui ustae, da im jedina opasnost prijeti od Srba,
pa ih se stoga treba to prije rijeiti. Istodobno on je pristupio i masovnom prekrtavanju srpskog ivlja, nagovarajui ga, da e mu njegovi novi krteni listovi biti
garancija da se spase. Ali, dakako, mnogima ni ta nova krtenica nije bila od pomoi.
Poslije njegovih misa, u vrijeme masovnog istrebljivanja Srba, ali i prvih znakova
otpora, na pitanja neodlunih seljaka ta da rade, don Zovko bi odgovorio: Uzmite
puke u ruke i branite se, tko na vas vi na njiega i prema njemu budite nemilosrdni.
Dakako, ovaj licemjerni savjet davao je don Marko onda, kad se srpski narod naao
goloruk, kad jo nije mogao ni pomiljati na neku oruanu borbu. Don Marko agitira
za ustaki pokret i za osovinske faiste po stolakoj ariji drugog dana poslije pokolja dvije stotine Srba na Jami uVidovu Polju. Glorificira Nijemce, kada su krenuli
na SSSR i propovijeda skori svretak rata. Poslije pokolja stalno agitira, da se u
pojedinim mjestima formira ustaka milicija, pogotovo, kad se narodni ustanak rasplamsao. Bez stida i srama javno govori da je bolje to su Srbi na vrijeme poubijani,
jer da se nije tako radilo, da nijedan Hrvat ne bi ostao iv. Od straha pred narodnom
osvetom bjei pod zakrilje svojih zatitnika u Mostar odakle se vraa, kad su njemaki
okupatori Stolac obavili icom, bunkerima i rovovima. Tada sistematski pristupa organiziranju UNS-e. (Ustaka narodna straa), iji je lan bio jo od ranije. Svim sredstvima radi protiv omasovljavanja NOP-a. Kad se ve vidjelo, da e Hitler izgubiti
rat, on uza sve to harangira u narodu, da bi ga pridobio za borbu do smrti. Naravno,
prema borcima NOP-a i njihovim porodicama zagovara najotrije i najnemilosrdnije
mjere. Narod uvjerava, da treba pomagati ustaku vojsku i Hitlerove SS-formacije
u svim njihovim akcijama protiv partizana. Don Marko Zovko doekuje sveano u
Stocu ustakog ministra Frkovia i generala Begia, kao i visoke njemake komandante. Na takvom jednom sastanku poznatih krvoloka prihvatio je lozinku ministra
Frkovia, da se Hrvati konano moraju uvjeriti, da u N D H ne smiju postojati Srbi.
Po njegovoj inicijativi pohapeno je i internirano mnogo rodoljuba. O komunistima
je govorio u crkvi kao i izvan nje, sa strau jednog srednjevjekovnog vjerskog
fanatika, tvrdei, da su to najvei neprijatelji katolike vjere i hrvatskog naroda.
Obmanjivao je narod, da je N O P iskljuivo srpski pokret, osnovan za odmazdu nad
Hrvatima. Pred naletom NOV-e bjei iz Stoca u Mostar, gdje je posluio Nijemcima
kao obavjestilac o ljudima iz njegova kraja. Odatle je upuivao na osloboenu teritoriju apele i pozivao Hrvate da ne pristupaju NOP-u, poto e se Nijemci uskoro vratiti
i unititi ne samo partizane, nego i njihove simpatizere i pomagae. Osloboenjem
Mostara pao je u ruke NOV-e, iji ga je sud za veleizdaju i teka krvava nedjela
osudio na smrt. 239
Koliko je sud pravilno ocijenio krivice don Marka Zovka vidi se i po
tome, to ga je na drugoj strani poglavnik odlikovao za njegov predani ustaki rad
redom za zasluge I. stupnja i to 1945., gotovo pred sam slom NDH. 2 4 0
Na krvnikom i izdajnikom poslu don Marka Zovka surauje njegov upnik
u Klepcima don Ilija Tomas. Jo za vrijeme bive Jugoslavije bio je zakleti ustaa,.
239
240

ADK. Vidi i: Dokumenti o protunarodnom radu, 140143.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

koji je u apljinskom srezu nastojao pripraviti iroke mase za N D H . Od prvih dana

N D H on je glavni spiritus recter cijelom ustakom pokretu u apljini. Don Ilija
Tomas, prema iskazu vjerodostojnih svjedoka, bio je glavni organizator pokolja Srba
u apljinskom srezu tokom 1941. i on je organizator divljih ustakih horda, koji su
svakog dana na krvavom poslu. Don Ilija Tomas stoji na njihovu elu, blagosilje ih
kad polaze na krvav posao i kad se s njega vraaju. Svakog dana nova ubojstva.
Uistinu, Neretva je stala da protjee krvava. Jame u Bivoljem Brdu i Opuzenu pune se
nevinim rtvama, dok je don Ilija svakog dana na sastanku u ustakom stoeru u apljini, gdje se donose odluke za istrebljenje pojedinih sela. Osim toga, don Ilija odrava
stalno i seoske sastanke s istaknutim ustakim koljaima. U Tasoviima viden je redovno kod zloglasne krmarice Mare okljad, gdje su se pravili spiskovi, tko e dotinog dana ili noi biti likvidiran. O v a j krvnik istodobno smekavajui Srbe i pripravljajui Stepinev psihologijski temelj, stao je pozivati Srbe, da predu na katolicizam.
Nije udo, da su ovako pripravljeni i poueni stali prelaziti na katoliku vjeru.
Juna 1941. izdao je don Ilija u apljini proglas na Srbe, da predu na katolicizam.
U proglasu je obeao Srbima, budu li preli na katolicizam, da e biti ravnopravni
sa Hrvatima i nitko ih ne e smjeti da proganja. Onim Srbima, koji su bili u zatvoru,
obeano je da e poslije prijelaza na rktu vjeru biti puteni. Kako su tada gotovo svi
mukarci Srbi bili odvedeni i zatvoreni, a mnogi i ubijeni, to su kod kue ostale samoene i djeca. Poslije toga ene su u masama dolazile u ispostave kotarske oblasti i
izjavljivale da ele prei na katolicizam, samo da bi spasile svoje mueve, sinove i
brau od smrti. Meutim ni to nije mnogo koristilo. Srpsko-pravoslavne crkve u apljini, Klepcima i Gabeli zatvorene su odmah jo u poetku N D H . P r i j e toga bile su
od ustaa potpuno opljakane. Jula 1941., odrao je u apljini don Ilija propovijed
ne samo Hrvatima, nego i Srbima, koji su bili prisiljavani da polaze mise i propovijedi, pa je rekao i ovo: Mi sada oremo novu njivu, poto hoemo da posijemo
novi plod, ali dobro ujte, dok se god iz te njive ne istrijebi korov (pirevina) u potpunosti i dobro ne preisti, nema ploda na toj njivi, onakav kakav bi trebao da bude.
Don Ilija je time jasno aludirao na ustaku dravu i srpski narod, to je znailo za
ustae, dokle god se Srbi ne budu istrijebili, ne e biti blagostanja u N D H . I pored
toga, to je narod apljine i okolnih sela listom preao na katoliku vjeru, jula 1941.
izvrena su najjezivija ubojstva. U masama su se stale odvoditi ene, djeca, novoroena, potrpani u marvinske vagone, odvodili u apljinu, a odatle u urmance na
Jamu, gdje su ih sve ive pobcali. Don Ilija napunio je svoju upnu kuu svim moguim blagom i obiljem od opljakanih Srba i saivio se s uiteljicom iz Draeva,
Lujzotn Spari. U kui je astio i opijao svoje suradnike od opljakane sirotinje. esta
su bila nona orgijanja u drutvu spomenute uiteljice. Kao pravi motorizirani ustaki vojnik, na motoru je obilazio okolna mjesta i ustaama davao instrukcije i direktive
za njihova nedjela. Jedan od svjedoka njegovih zloina, dajui stranu sliku stradanja
naroda pod terorom podivljalih ustaa, ini je jo mranijom, kad ukazuje, da su inicijatori svih tih grozota bili don Marko Zovko i don Ilija Tomas. Iz tekog i sumornog
izvjetaja direktora Desimira Mihia, izbijaju optube protiv ove dvojice ustakih

zloinaca, koji su pored masovnih pokolja u Stolakom srezu mislili stalno jo i na

pokolje dua i savjesti, kad su preivjele silili raznim sredstvima, da predu na katolicizam.
Teko je sjetiti se svih onih silnih rtava, a nije ni mogue opisati grozote, koje su one doivjele prije nego to su ih ustake zvijeri dotukle. Ali,
rauna se, da je u Stolakom srezu- pobijeno preko 4.000 potpuno nevinih
Srba. Ustae su u prvom redu tamanili mukarce iznad 16 godina, ali u
mnogo sluajeva nisu se ustezali da ubijaju i ene, pa i malu, sitnu djecu
iz kolijevke. Jedna bolniarka Hrvatica u Stolakoj bolnici, priala mi je,
da je prilikom borbi u Brekoviima, gdje je i ona po dunosti morala da
ide, vidjela gomile djeijih ljeeva, zvjerski pobijenih. Zato sve to?! Tko ih
ono naui da onako strano mrze? Svoje nevine sugraane, brau svoju roenu? Po mojem miljenju oni, ijim je redovima pripadao i onaj, na ija
sam ja vrata pozivajui se na Hrista. zakucao. (Mihi tu misli na don Iliju
Tomasa, kome je kad je ispred ustakih krvnika pobjegao, kao starom poznaniku nou doao da se za trenutak zakloni, bio od ovog Kristova sluge
odagnan od kue). Podvlaim pripadao, jer kako sam uo, sustigla ga je
osuda preivjelih oeva, brae i sinova, pobijenih ena, staraca i srpske
nejaadi iz Prebilovaca. Mnogo desetina nesretne brae iz sela Klepeca i
drugih okolnih sela, t a j Kristov sluga natjerao je da preu u katoliku
crkvu, priestio ih, a zatim ih otpremio u kolu, gdje su doekani od ustaa
i zvjerski pobijeni. Nasilno prevoenje u katoliku vjeru bilo je i u Stocu
i okolini. Ne moe se to objanjavati nalogom dozgo, jer ta bi onda trebalo
don Marku Zovku, da sirotama pobijenih Srba, novim vjernicima poruuje i prijeti da dou u crkvu na misu i da im poslije slube Boje izgovori ove rijei: Varate se ako mislite da je naa namjera bila da vaim
prevoenjem u katoliku vjeru mislimo da spaavamo vaa imanja, penzije
ili plae. Nije nam bila namjera ni da spaavamo vae ivote. Historija
ui da je prije bilo naroda koji su nestali, pa e nestati i srpskog naroda.
Prevodei vas u katoliku vjeru imali smo namjeru da spasemo vae due!
Kad su poetkom maja 1942. partizani napali ustake poloaje kod Prebilovca, don Ilija je osjetio vrue pod nogama. Teretnim autom krenuo je u Bekiju i
doveo je iste one zloince iz 1941., koji su klali po Trusinji, Nevesinju, apljini i drugim mjestima. Kad ih je organizirao za borbu protiv partizana, svima je obeao, da e
biti mesa orlu i gavranu. Kako je imao mnogo posla oko obrane svoje upe, to je ee
izjavljivao: Trebali smo mi jo 1941. godine sve pobiti, pa se sada ne bi imali ega
plaiti. Treeg dana Uskrsa 1942., poto je predvodio ustae na Prebilovce, poginuo
je don Ilija Tomas. Meutim i ova njegova smrt dala je povoda ustaama, da izvedu
novi pokolj. Pri mnogim podhvatima don Ilije Tomasa bio je sauesnik i neki fra
Tugomir iz apljine, o kome svjedoci govore, ali mu ne znaju prezimena. 241
Ovako je zavrio jedan od nerijetkih ustakih zloinaca, koji je svoja nedjela
pokrivao autoritetom sveenika i nanosio sramotu i crkvi kojoj je pripadao, kao i prozelitskoj ideji za koju se zalagao na nain srednjevjekovnih inkvizitora. Dakako, kad
se saznalo u ustakim redovima za smrt don Ilije Tomasa, ustaka i klerofaistika
tampa prikazala je i dugo vremena jo prikazivala toga krvnika kao muenika crkve
katolike i naroda hrvatskoga. Jednako, kao to je to bilo i u sluaju famoznog fra
241

ADK. Dokumenti o protunarodnom radu. 141143.

Sidonija Scholza i tolikih drugih. Dvije godine poslije smrti don Ilije Tomasa, dao je
portret toga muenika crkve katolike i naroda hrvatskoga drugi jedan ustaki subrat
don Ilije, sveenik Eugen Beluhan. Dakako, u ustakom Hrvatskom narodu (25. VII.
1944.). Tu se doznaju stvari, koje oigledno potvruju, da je don Ilija Tomas bio
jugoslavenski veleizdajnik jo za vrijeme bive Jugoslavije. Njegova biografija kazuje, da j.e don Ilija svrio gimnaziju kod jezuita u Travniku, a kasnije bogosloviju
u Sarajevu pod jezuitskim rukovodstvom. Iz Beluhanovih izlaganja vidi se, kakav je
duh vladao u tim kolama, u kojima se odgajao don Ilija i pripravio za ustau. Velikohrvatske manifestacije pri mnogim crkvenim sveanostima bile su staln< izraz
ovih jezuitskih pitomaca. Zato su, kae Beluhan, u Hercegovini bili na istoj liniji
franjevci i vanjski sveenici. Provokacije na takvim crkvenim sveanostima redovno
su se zavravale hapenjima ovakvih popovskih provokatora. Da se narod odupirao
vlastima i da je poao uvijek za takvim sveenikim provokacijama, bila je, kako kae
Beluhan, zasluga velikog ugleda Crkve i njihovih uzornih?! sveenika. A onda,
svaka crkva, svaki samostan izgledaju pogotovo medu izmijeanim vjerama,
kao kakva kula, bunker ili rasadite vjere i hrvatstva. U doba neposredno
prije sadanjeg rata i vanjski su se sveenici osobito iskazali. Oni su sagradili preko deset novih crkava u Hercegovini. I to takvih crkava, sve jedna
ljepa od druge, sve jedna vea od druga, od bijeloga kamena, da ih se sav
Zagreb ne bi stidio imati u svojoj sredini! A tko je prvi poeo meu njima
graditi taj niz crkava? I opet don Ilija, koji sagradi u Klepcima prekrasan
hram posveen Srcu Isusovu, a veinom ba doprinosima i rtvama domaega svijeta kojega je on za to oduevio . . .
Prikazavi tako zaslugu za graenje ovih kula, bunkera ili rasadita vjere
i hrvatstva, preao je pisac da prikae don Iliju Tomasa, kako je on prije rata
sluao o napadajima na katoliku crkvu, biskupe i sveenstvo, o napadajima dumana
vjere na njegove jezuitske odgojitelje, koje su htjeli protjerati na otok Vis, i razvio
se u veoma borbenog protivnika svih tih neprijatelja.
No borba protiv vjere izgleda da je doivjela kulminaciju u vrijeme,
kada je biva drava htjela urediti svoje odnose prema katolikoj crkvi u
dravnom sporazumu sa Svetom Stolicom. I t a j konkordat donio bi sigurno
i neke diplomatske uspjehe, ali digla se runa i Srbima svojstvena podmukla borba protiv toga konkordata, dok nije bio konano odbaen i sruen.
Barem tada nisu ustae bili na vladi, da bi i zato oni bili krivi! Ne moe se
ustvrditi ni, da je Sveti Otac Papa, kojega su tada najvie sramotili i napadali, bio ustaa. Ali, tome se najbolje dokazalo da katolika crkva nije
imala slobode. Sve je to don Ilija Tomas zdravim oima gledao i nije udo,
da je brzo doao do uvjerenja, da se moe i za vjeru u hrvatskom narodu
uiniti najvie tada, kad Hrvati obnove svoju dravu, kad budu svoji na
svome. Zato se radosna srca prihvaa ba ustake ideje i ve godine 1937.
vidimo ga kao zakletog ustau u jeku rada, napora i borbe. A mnogi bogoslovi pjevai na onoj mladoj misi u Bijelom Polju, (aprila 1937. kad su sarajevski bogoslovi ustaki manifestirali na prvoj misi don Ilijina roaka
Ivana Tomasa, poslije eiga je imala posla s njima i policija), upravo su mu
na tom zavidjeli. Oni moraju jo po dm je tri godine ekati, dok ne svre
kole, a evo, on ve onda kao ustaa neumorno radi i organizira narod.
Vrio je svoju slubu na tekom terenu tri kilometra od apljine s onu

stranu Keretve kao upnik u Klepcima. 1 njegov je narod bio za vrijeme,

sloma zreo za slobodu. Kisu oni bili nepripravni. Sada se radilo o Hrvatskoj i za tu ideju oni su bili svi kao jedan. Oni e se ispoetka makar i kamenjem boriti za svoju dravu. Obrana domovine shvaena je kao obrana
vjere. Rat jc poeo, a Hrvati ne htjedoe ratovati protiv starih saveznika
Kijemaca, oni bacaju oruje, a don Ilija sakuplja i sabire. Radi zajedno sa
svojim susjedom s druge strane Keretve upnikom iz Studenca don Jurom
ZJrdoljakom-Bieviem i njih dvojica, kao dva gorostasa ustaju na obranu
svoga naroda od srpskih pljakakih etnikih bandi. Kije, izgleda, poznato
ni to, da oni ve S. travnja 1941. godine proglauju Hrvatsku dravu! Srbi
ih hoe u svom bijesu smrviti. Ke pomau ni prijetnje njihovih generala
iz Mostara i iz Sarajeva. Promet je prekinut iz Sarajeva. Promet je prekinut, jer prometno mjesto apljinu dre u raljama dva ustae, dva katolika upnika i to don Ilija Tomas, upnik u Klepcima i don Jure VrdoljakBievi, upnik u Studencima. to god vojske naleti kroz apljinu, oni razoruaju, tovie zarobe i jedan top, a vojnici Hrvati sami im dolaze kao
pojaanje. Tako su oni, odijeljeni od svijeta i opkoljeni od srpske vojske,
izdrali u neprestanim opasnostima i borbama sve do 20. travnja. Onda
istom dooe Kijemci, koji im pruie pomo, no zamaitih borba nije bilo,
jer je ve uslijedila i slubena kapitulacija, pa se nisu usudili napadati na
Kijemce, a bili su oni i te kako iznenaeni hrvatskom svijeu i ovako
naglim
preokretom.
Ovako je Eugen Bel uhan, nesumnjivo odlian poznavalac razvoja ustake
misli u Bosni i Hercegovini, kao i njenih prvoboraca, medu koje spada i njegov junak
don Ilija Tomas, samo potvrdio 0116 porazne sudove, koje su 0 njemu kao ustai izrekli
pojedini svjedoci. Zanimljivo je, da geneza don Ilijina ustatva koincidira s borbom
za i protiv konkordata. Dosljedan svome ustakom djelovanju prije osnivanja NDH,
don Ilija Tomas bit e na visini ustakog poziva na svim linijama. Beluhan priznaje,
da je don Ilija bio glavni ustaki povjerenik za cio Stolaki kraj. Priajui 0 njegovom dnevnom radu pastoralnom i ustakom, Beluhan otkriva, da don Ilija sura u j e s Nijemcima, koji ga takoer pomau. Kod T a l i j a n a sto puta protestira, skae
na sve strane i zauzima se svim svojim uplivom da spasi to se spasiti d a d e . . . Iznenaeni pravoslavci novom dravom, eljeznim redom i ustakom stegom gube glavu
i ne znaju, to e. Mnogi od njih mole, da preu na katoliku vjeru. I tu je don Ilija
irokogrudan i oprezan: itajte vi i dalje svoju liturgiju, samo budite plodni lanovi
nove drave. On ih n a j p r i j e odbija, ali kad oni dalje navaljuju, ipak ih prima, ali
samo s opirnom i dugotrajnom poukom.?! Talijanima to sve nije ilo ui prilog. Nova
jaka i uredna drava njima moe biti samo opasna, jer bi poremetila njihove osnove
i probitke. (Beluhan pie o v a j lanak godinu dana poslije kapitulacije Italije, pa mu
je slobodno sada da sve ustake grijehe prebacuje na ranijeg okupatora s kojim je i
te kako prisno u svim prilikama suraivao). Zato oni poinju n a j p r i j e tajno, a onda
i javno rovariti i oruati udruene komuniste i etnike. N a j p r i j e u C m o j Gori,
odakle ovi provaljuju na nae podruje i tu se pojaavaju s preostalim pravoslavcima
u Hrvatskoj i nastaje strahovito ubijanje, pljaka i pale hrvatskih sela. Kada su te
bande ugrozile upu Klepci, don Ilija trai pomo od T a l i j a n a u apljini, no oni
mu se smiju i ostaju prema n j e m u hladni i nepokretni. On juri na motoru u Ljubuki,
g d j e trai pomo od ustaa. Ovi obeaju pomo i brzo se spremaju . . . Prikazavi
ovu borbu i njegovo hvatanje u Klepcima, Beluhan zna, da su ga partizani pitali:

Je si li ti onaj, to nas je uio i to nas je krstio? Ti si to taj? Beluhan tvrdi, da su

partizani don Iliju Tomasa muili i onda ga bacili u rijeku Bregavu. Kad su se
partizani povukli, don Ilija Tomas bio je sveano sahranjen u apljini, pa je sprovodu prisustvovalo i 16 sveenika istomiljenika don Ilije Tomasa, a medu njima
i dr. Petar ule, mostarski kapitularni vikar, a kasnije biskup u Mostaru, koji se
s ovim ustakim zloincem i krvnikom Srba stolakog sreza oprostio lijepim govorom, kao i mjesni apljinski upnik o. fra Andrija Jeli.
Glorificirajui ovog ustakog koljaa, don Iliju Tomasa, sveeniik-ustaa
Eugen Beluhan zavrava svoj prikaz i portret don Tomasa daljnjim propagandnim
ustakim mislima, koje je takoer vrijedno zabiljeiti, kako bi se vidjelo, kakvim su
to duhom disali i pisac i ostali ustaki muenici crkve katolike i naroda hrvatskog.
Naime, vjerujui, da e voljom svih Hrvata N D H , za njega najmlaa drava u
Evropi moi uskoro po svom ustakom ureenju stati uz bok starim samostalnim
dravama, a mnoge i pretei, Beluhan tvrdi, da jo uvijek ima Hrvata (jula 1944.),
t. j. ustaa,
koji i po noi bdiju i rade, da izvre svoje dunosti. Ima ih koji gladuju,
ali ine nadovjene rtve i herojske napore da ouvaju svoju d r a v u . . .
Ima Hrvata po bolnicama polomljenih rebara i bez ruku i bez nogu, koji
prikazuju sve svoje boli za poglavnika i Hrvatsku. Eno jedan slijepi ustaa
iz Hercegovine, na oba oka potpuno slijep, izrazio je Bogu molitvu, da mu
samo 14 dana vrati vid da se moe u prvim bojnim linijama boriti za Hrvatsku! Ima hrvatskih majki, koje dnevno drhu za svojim sinovima, koji
su na bojitu, a ovi su opet ostavili svoje mile i drage, pa s pukom u ruci
stoje na braniku vjere i drave u neprestanim borbama, u vatri i plamenu,
u ranama i krvi i jo s pjesmom na usnama. Oni su za poglavnika i dom
spremni i svoje ivote poloiti.
A tamo gore kod Prijestolja Svevinjega sveta Hrvatska svim svojim
zaslugama zagovara vojujuu Hrvatsku. Brojne ete, stotine i tisue hrvatskih muenika pod vodstvom svojih poginulih sveenika s ponosom upiru
prstom na onaj kraj, gdje se zaljuljala kolijevka hrvatske dravnosti, i mole:
Gledaj, Boe, ovo su Hrvati!"42
Ovu ustaku ispovijest Eugena Beluhana u vezi s protagonistom ustatva i
svih nedjela njegovih, koje ovaj hipokrita zaodijeva u auerolu muenitva vjerskog i
narodnog, dopunio je ustaki suradnik njegov don Ante Romi, upnik u Kruevu
kraj Mostara, kad je progovorio o trojici poginulih ustaa don Anti Bakuli. don Iliji
Tomasu i don Vidu Putii, svoj trojici ustaa, kao o najidealnijim uzorima sveenikog poziva i iste ljubavi prema narodu i evanelske svetosti prema blinjemu.
Ustvari, to su trojica sijaa najotrovnije mrnje i razjedinjavnja bratskih naroda.
Hrvata od Srba, katolika od pravoslavnih. 243
U Banja Luci i okolnom srezu daje ogromnu podrku dr. Viktora Gutiu na
crkvenom polju, banjaluki upnik Msgr. dr. Nikola Bilogrivi, inae zaasni kanonik N j . Svetosti Pape. Odmah u poetku NDH, Msgr. Bilogrivi dao se posve u
slubu ustakih vlasti. Meu prvima poveo je jednu grupu graana do ustakog sto242
Eugen Beluhan, upnik s Neretve. Don Ilija Tomas, muenik crkve katolike i naroda
hrvatskog. Hrvatski narod 25. VII. 1944.
243
Ante Romi, Rije o poginuloj brai. Vrhbosna 1942., br. 1112. 242246.

ernika TJiitia, da ga pozdravi i da mu estita na pobjedi ustatva, na uspostavi N D H

i da mu stavi do znanja, da e i on kao i svi, koji dijele njegovo miljenje, biti uvijek
spremni da mu u njegovom velikom poslu budu od pomoi. U vrijeme najveih progona i pokolja, koje je Guti nareivao, Bilogrivi se nije nijednim gestom tome
suprotstavio. Nasuprot, kada su pojedini Srbi traili da preu u katoliku vjeru i
da se tako spase, on im je u suglasnosti sa ustakim vlastima postavljao teke uisiove,
a koje je primao, bilo bi tek po odobrenju ustakih vlasti. Na crkvenoj sveanosti u
selu Pavlovcu, nedaleko od B a n j a Luke, odrao je Bilogrivi propovijed u kojoj je
pozvao narod, da potpomogne ustaku vlast naroito u pogledu ienja od stranih
doljaka tj. od Srba. Krajem jula 1941., kad je Guti vrio najstrahovitiji teror, Bilogrivi je napisao o Gutiu pravi panegirik, koji je tampao u zasebnoj knjiici. U
stvari to je Spomenica Hrv. pjevakog drutva Nada ; koju je posvetio^ dru. Viktoru Gutiu, stoerniku Hrvatske Krajine. 2 4 4
Hvalei Gutia kao velikog narodnog borca za hrvatske ideale i govorei o
njemu sa najveim potovanjem i divljenjem, Msgr. Bilogrivi oborio se naroito na
komuniste. Msgr. je u banjalukim novinama Hrvatska Krajina propagirao ustaka
naela i njihovu vlast. Kad se krajem 1944. morala N O V povui iz B a n j a Luke,
Msgr. Bilogrivi napisao je lanak u kome je veliao junaku ustaku obranu Banja
Luke. Bilogrivi uestvuje pri svima ustakim sveanostima i g d j e god stigne hvali
poglavnika, ustaku N D H i zlikovca Gutia. U jednom izvjetaju velike upe Sana
1 Luka upuenom ustakom ministarstvu unutranjih poslova u Zagrebu, stoji izmeu
ostalog i ovo: I banjaluki upnik dr. Bilogrivi je uvijek prisutan tajnim sastancima Gutievih najpovjerljivijih pristaa, kada su se donosile odluke o masovnim
ubijanjima, pljaki i otimaini sa svojim bivim kapelanom, a sadanjm ustakim
sveenikom Zvonkom Brekalom. Godine 1943. dolazio je svakodnevno u ustako redarstvo i tamo traio podatke za odbjegle, katolike i muslimane iz Banje Luke, koji
su otili u NOV. Ti su mu podaci trebali za Nijemce, na osnovi kojih bi isti progonili
porodice odbjeglih. Pored toga, prilikom zauzimanja Banja Luke po N O V u septembru 1944., Bilogrivi je zalazio po kuama ustakih porodica i hrabrio ih, da ne klonu
duhom, jer e se brzo vratiti u B a n j a Luku ustae i njemaka vojska. Uestvovao je
nadalje na zborovanju njemakih oficira i ustakih velikodostojnika. Na jednom
zboru govorio je i o ruenju pravoslavne crkve u B a n j a Luci i odobravao govor
Viktora Gutia. Prilikom jedne sveane proslave banjaluke crkve 1941., upnik
Bilogrivi priredio je banket, na kojem su uz brojne ustake sveenike sudjelovali i
mnogi ustaki funkcioneri iz Banja Luke. Tom prilikom upuen je pozdravni brzojav
poglavniku: Slavei prvi put u slobodnoj Hrvatskoj blagdan Blaene Gospe, zatitnice prastare banjaluke upe, pozdravljamo svoga poglavnika iz njegove budue
prijestolnice. 245 Poznato je da je Bilogrivi organizirao u bivoj Jugoslaviji kriare,
koji su u N D H smjesta postali ustaki funkcioneri i irili ustaku propagandu. Drutvo Bilogrivia pored oba zloglasna Gutia. bili su ustaki fratri-koljai Filipovi,
Brekalo i Lipovac. Ima svjedoka koji su. i sami zatvorenici banjalukog zatvora,
244

Dokumenti o protunarodnom
Uistinu, bio je poglavnikov
je bila geografski centar itave drave, ali
trebalo ne samo sasvim priljubiti uz N D H
toliiti.
245

radu, 102106.
plan da uini Banja Luku prijestonicom NDH, koja mu
i stoga da bude u neposrednoj blizini muslimana, koje je
nego ih i sasvim pohrvatiti, a po elji Rima i poka-

vidjeli Bilogrivia, kako svakodnevno po podne dolazi u kancelariju efa banjalukog

ustakog redarstva. Msgr u Bilogriviu pala je u dio ast, da blagoslovi i prvu ustaku
zastavu u Banja Luci, uz asistenciju fra Brekala. 246 Jedno vrijeme je organizirao istu
katoliku ustaku miliciju, koja je trebala posluiti za socijalne zadatke ustakog tabora u Banja Luci. Msgr. Bilogrivi je i materijalno koristio prijateljstvo sa drom
Gutiem. Lukno i bir, koje je svake godine mor sam pobirati, sad je, bogodanoj
NDH, pravoj teokratskoj zemlji, naredio, da svi obveznici moraju to donijeti
u upni dom. Msgr. je naprosto objavio upljanima rimokatolicima banjaluke upe
(21. VI. 1941.) dakako tu se podrazumijevaju i srpski prelaznici, (u Hrvatskoj Krajini) da to kroz desetak dana urade. Da bi efekat bio bolji, lakomi Msgr. je dodao:
G. Stoernik se zanima kako ete se odazvati, jer je odista odiozan i ponizujui spomenuti nain uzdravanja Vaeg upnika. eli, da mu se do 15. srpnja dostave odnosni
popisi da vidi, koji su se odazvali na tu svoju dunost i sa kolikim prilogom2" Svakako, uspjeh sigurno nije izostao, jer se znalo kakva je pesnica delata Gutia. Ovako
u skladu koristili su ustae crkvu, a crkva ustae. Ma da je Bilogrivi vie favorizirao
radikalno ienje od pretapanja Srba kroz katolicizam u Hrvate, on je ipak sa svim
poznatim metodama i prethodnim teroristikim fazama, prekrstio oko 1,500 graana
Srba u Banja Luci. Za predani ustaki rad odlikovao je poglavnik Msgra Bilogrivia redom za zasluge II stupnja o trogodinjici NDH. 2 4 8
Pred Vrhovnim sudom NR Bosne i Hercegovine odrano je mjeseca februara
1947. suenje trojici ustakih zloinaca dru V. Gutiu, dra N. Bilogriviu i predsjedniku V. K. Bratstva dru F. Niedzielskom za sva njihova brojna nedjela. Suenje je
pokazalo da su svi nai navodi apsolutno toni, a brojna ostala svjedoanstva pokazuju
jo i vie kako je ova trojka klerofaistikih prvaka ulagala najvee napore u utvrivanju ustake Boje, svete i Vojujue Hrvatske. Sva trojica su osuena na kazan
smrti. (Politika 2. R. II. 1947.). Vidi jo za Bilogrivievo prekrtavanje Srba:
Dokumenti o protunarodnom radu, 102106.
U Bosanskom Novom velika zla poinio je njegov upnik Grga Blaevi, koji
se naao u ustakim redovima od prvih dana NDH.. tovie, bio je na najvidnijem
mjestu u ustakoj hijerarhiji. Odmah je preuzeo dunost ustakog pobonika za nadzor pri politikom logoru u Bosanskom Novom. Kao takav suraivao je sa najveim
ustakim zlikovcima i intelektualnim zaetnicima brojnih teroristikih akcija u mjestu
i okolini. Svjedoci tvrde, da su mnogi rodoljubi, borci i lanovi porodica boraca
NOP-a bili stavljeni pod no uslijed odiuka donijetih na sastancima ustakih funkcionera, kojima je prisustvovao i spomenuti Grga Blaevi. Dakako, mnoga ubijanja
nevinog svijeta vrena su i u prisutnosti ovog sveenika. I za vrijeme najveih pokolja
u Bosanskom Novom, Grga Blaevi je mislio i na jedinstvo crkava i djelotvorno
pomagao, da se ovinjak rimske crkve sve to vie jaa, i pored toga, to je velik broj
nepoeljnih intelektualaca i imunih seljaka i zanatlija i trgovaca bio iskljuen od
te milosti da bude primljen u katoliku crkvu. Sve je to Grga Blaevi inio u ustakoj
kancelariji, iz koje su inae izlazila nareenja, da se likvidiraju Srbi i nepoeljni
Hrvati borci u NOP-u, i iz koje se dijelila municija olou iz Bosanskog Novog
i okoline. Kroz cijelo vrijeme pokolja, Blaevi se nalazio u logoru s ustakim logor210
247
248

Dokumenti o protunarodnom radu, 3r-fi.

Dokumenti o protunarodnom radu. *?5G.
ADK. Iz kartoteke Ureda za od'ikovanja u NDH.

nikom i samo ga je jedan zid dijelio od zatvora, u kome su zatvoreni Srbi bili mueni i ubijani. Grga Blaevi nije ni jednom rijei ustao da zaustavi koljae u njihovom zvjerskom nedjelu. Dakako, Grga Blaevi, dosljedan svom ustakom stavu,
suraivao je i sa Gestapoom i njemakim oficirima, sa kojima se esto sastajao i prisustvovao njihovim gozbama, redovno poslije njihovih veih uspjeha. Zapamtio
je narod u Bosanskom Novom Blaevieve govore o godinjicama N D H , kad je u
crkvi i na zborovima veliao poglavnika, njegove suradnike, stalnost N D H i velike
osovinske saveznike. O pobjedama Hitlerovim govorio je Blaevi najveim oduevljenjem i uvjerenjem u konanu pobjedu Hitlerovu ak i onda, kad je i njegovim
seljacima bilo jasno da je rat izgubljen, tovie, on je zasebnim molitvama, poslije
odranih misa, molio za pobjedu faistikog oruja nad bezbonim komunizmom,
nad demokracijama svijeta, koje su se uhvatile da faizam svladaju i unite
Onda je razumljivo, da je poglavnik za ovakve zasluge odlikovao Blaevia ordenom
II stepena za zasluge jula 1944. Pri predaji odlikovanja na najsveaniji nain, jo
su jednom dole do izraza ustake vrline ovog sveenika, koji je bio krivac da je
mnoga majka zakukala i proklela i njega i crkvu kojoj je pripadao. 249
upnik u Prijedoru, Msgr. i zaasni kanonik Njegove Svetosti Pape, Josip
Kaurinovi, jednako je vatren ustaa, kao to je bio oduevljeni misionar. Ve od
samog poetka NDH, Kaurinovi surauje sa najistaknutijim ustakim koljaima,
koji po Gutievoj metodi rade na ienju Bosne od Srba. Maem i prekrtavanjem.
Iako star, Kaurinovi je kao vatren frankovac svojim zalaganjima za ustaki pokret
nadmaio i po nekog mlaeg druga u vinogradu Gospodnjem. Svjedoci teko terete
Kaurinovia kao zloduha u tekim danima, kad je teror ustaa sve vie uzimao maha.
a on ne samo da nije zaustavljao bijes podivljalih Pavelievih istaa Bosne,
nego je uveliko i sam poticao na sve to energinije mjere. Meu ostalima, o Kaurinoviu je dao iscrpnu sliku, jedan musliman i sudac, Muhamed Sadikovi, koji ga je
vidio na djelu, kao- i velik broj njegove subrae. Sadikoviev iskaz koji premauje
27 stranica, u kom6 je data silika tragedije naroda u Bosni, koju su jo vie pojaali
sami katoliki sveenici, fratri i svjetovni, teak je dokumenat vremena i linosti o
kojima govori, naroito kad karakterizira situaciju od 10.15. aprila 1941.
Kod graanstva, promatrajui ga po vjerama, primijetio sam ovako
raspoloenje: pravoslavni potiteni i zabrinuti, ali lojalni prema njemakoj
sili; muslimani veseli, kliu Hitleru i dive se njemakoj vojnoj sili, dok se
olo naziva petom kolonom, oni ne pokazuju da su spremni preuzeti vlast u
svoje ruke, te ekaju za to inicijativu od Nijemaca. Katolici van sebe od
oduevljenja kliu Hitleru i Paveliu, te uvijek kao po pravilu predvoeni
mjesnim upnicima, preuzimaju vlast u svoje ruke. Prema savjetovanjima
Kaurinovia bili su hapeni pravoslavni sveenici. On uestvuje u ubojstvima
i obilazi kraj oruanom pukom .. . 249 a
I doista, kao to je naslikao sudac Sadikovi ovog zlikovca koji mjesto
s kriem obilazi svoju upu s pukom, on je kao ustaki borac, najneprijateljskiji
prema NOP-u i porodicama partizana, od kojih su mnoge upravo zbog njegovih denuncijacija stradale, pogiba s pukom u ruci, borei se s partizanima, 17. V. 1942.,
249
249

ADK.
a ADK.

kad su ovi prodrli u Prijedor. Koliko je bio cijenjen u ustakim redovima, ovaj stari
sija mrnje prema srpstvu i pravoslavlju vidi se i po tome, to ga je poglavnik
naroito odlikovao prilikom posmrtnih sveanosti, koje su ustae ukazale tome zlikovcu poslije njegove ekshumacije. Poglavnik ga je odlikovao velikom srebrnom
kolajnom poglavnika dra A. Pavelia ... za hrabro i odvano dranje kod napadaja
pobunjenika na mjesto Prijedor u proljee 1942. kada je s pukom u ruci poginuo
kao hrabar branilac Nezavisne Drave Hrvatske.25 Pa opet, klerofaistiki listovi
su zakukali nad muenikom smrti heroja vjere i naroda, iako nam i ovom malo
podataka jasno pokazuje jednog upornog i zloinakog ustau, veleizdajnika, koji se
nije acao da se dohvati puke u poetku NDH, i koju je nosio sve do svoje smrti kao
hrabar branilac NDH. A opet, Hrvatski narod priznaje da je dekan Kaurinovi
kao borac junaki poginuo. . . nakon junake borbe, u kojoj je trojicu usmrtio, a
sedmoricu ranio ... i u nedostatku streljiva s pukom u ruci istrao iz upnog ureda
da nastavi borbu prsa o prsa, u kojoj je podlegao . . . A na sahrani vojskovoa
Kvaternik poslaj je vijenac sa natpisom: Svome uzur sveeniku! kao da je recimo
Kaurinovi bio neki oficir, ili Kvaternik biskup. 251
Ovako je zavrio ovaj sveenik i glasnik Boji, kako ga naziva u nadgrobnom govoru Msgr. Boo Ivani. Msgr. i zaasni kanonik Njegove Svetosti, koji je
samim zvanjem svojim pa zborom i duobrinikim radom upuivao ivotne puteve
ljudske k Bogu kao jedinome pravom izvoru i konanom cilju ljudske sree . . ,252
Uistinu, krasnorjeive fraze, koje idu sasvim u raskorak s istinom. Glavni ivotni cilj
ovog starog sveenika bio je frankovluk, za Austrije, a klerofaizam za Jugoslavije.
To nije mogao da sakrije ni nekrolog Katolikog lista, kad se za njega kae da je
bio u hrvatskom nacionalnom radu jedan od najglavnijih imbenika, a osobite je
zasluge stekao za gradnju Hrvatskog Doma u Prijedoru. Za vrijeme najkrae diktature bio je predsjednik svih hrvatskih drutava . . ,253
Dekan Kaurinovi, kao ustaa je nadaleko zraio. Dekan Kaurinovi je i kao
ustaa poginuo i tako je dao samo jedan prilog vie Eugena Beluihana Vojujuoj
Hrvatskoj, ali ne za ideale evanelja, ve nakaznih klerofaistikih, ustakih naela,
koja su progutala hiljade nevinih ivota.
Dua cjelokupnog ustakog pokreta, odluan protivnik NOP-a, a pristalica
okupatora i oduevljeni propagator Hitlerovih pobjeda, bio je u Tuzli profesor-kateheta dr. Dragan Dujmui. Odmah u poetku N D H stavio se na raspoloenje
ustakim vlastima, ije je povjerenje ve od ranije imao, dobro poznat u ustakim
ilegalnim redovima za vrijeme prve Jugoslavije. Zato i postaje odmah ustaki povjerenik za itav tuzlanski srez., Svjedoci terete teoma dra Dujmuia kao ustau, koji
se teko ogrijeio o svoj sveeniki poziv, dajui maha zlikovcima u proganjanju Srba.
Na oba podruja fizikog i duhovnog terora. Meu svjedocima je i episkop zvornikotuzlanski Nektarije, koji zna za dra Dujmuia kao protivnika Jugoslavije.
Kad su ustae provele svoj prosrram, onda su pristupili teroru koji e
kulturna historija slavenska napose igosati kao nekransko, neovjeno i
230
231
252

6970.

233

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Posljednja poast borcu upniku Kaurinoviu. Hrvatski narod 24. IX. 1942.
Nikola Toji, Banjaluka biskupija Crkvi i Domovini. Vrhbosna 1942., br. 45,
Katoliki list, 1942., br. 27, 322323.

V. N o v a k : M a g n u m c r i m e n

nekulturno djelo, kakvo povijest nije zabiljeila na svojim stranicama ni kod

najezde Vandala i drugih barbarskih naroda. Ova nekulturna djela grozno pojaava i ta okolnost, to su pri izvrivanju njihovom u znatnom broju uestvovali i mnogi rimokatoliki sveenici, a moralnu podrku su im davali ak
i neki biskupi i vii hode. Tako na primjer u Tuzli je naprijed spomenuti
rimokatoliki sveenik dr. Dujmui jedan od najglasnijih savjetnika i pomagaa ustaa, koji kao zamjenik ustakog kotarskog povjerenika u Tuzli
daje svemu direktivu ... I u drugim mjestima nae eparhije s malom iznimkom rimokatoliki upnici su rukovodili nasiljima protiv Srba . . . Kao posljednja etapa u programu ustaa je da ostatak preivjelih pravoslavnih prevede u rimokatoliku vjeru. Tako pri svretku doao je u Brko veliki broj
katolika pod imenom ustaka vojnica, njima se pridruio veliki broj mjesnih
muslimana. Odmah po dolasku zatvorili su veliki broj odlinih Srba i zlostavljanjem prisiljavali da prime katoliku vjeru. Potom su pustili ove Srbe
s nalogom da pozovu i ostale Srbe, da potpiu izjavu da i oni dobrovoljno*
ele prei na katoliku vjeru. A poto se niko nije odazvao, pokupili su sve
mukarce pa ih strano isprebijali i u Gunju preko Save otjerali. Ovom zlostavljanju prisustvovao je Veeslav Montani, kotarski predstojnik i bivi
lan Uprave grada Beograda. Po zatvoru ljudi, enama je porueno da dou
na potpise za prelaz na rktu vjeru. I ene u strahu za ivote svojih ljudi, dolazile su i gotov obrazac potpisivale da dragovoljno i one i njihovi muevi i
djeca prelaze na rktu vjeru. Nakon toga ene su s pismima vadile svoje mueve iz vagona u kojima su bili zatvoreni u Gunji. 254
I jedan dio ustake tampe ustvari potvruje ustaku djelatnost dr. Dujmuia. Dok jedan novinar tvrdi da je bio ustaa od poetka NDH, u drugom listu se
kae da je bio jo prije 1941 organizirani ustaa. Hrvatski narod objavljujui smrt
dr. Dujmuia kae da je bio poznat po svojim vjerskim i rodoljubivim propovijedima kojima je u najtee doba, za vrijeme bive drave, podizao duh ne samo srednjokolskoj mladei, ve i meu najirim slojevima naega naroda u tome k r a j u . . .
Kao javni politiki radnik pripadao je HSS, a ostvarenjem vjekovnih tenja hrvatskog
naroda, uspostavom NDH, stavio se dr. Drago Dujmui svim arom svoga srca u
sluba svoje obnovljene drave. 255
Dakle, jasno i odreeno, dr. Dujmui bio je prema glavnom ustakom
organu, ustaa od poetka NDH. Meutim, osjeki Hrvatski list zna za dr. Dujmuia da je bio zakleti ustaa jo prije 1941. Hvalei vrline, ustake dakako, ovog
sveenika-ustae, pri kraju se kae: U svom posljednjem govoru, u Tuzli, na Antunovo 1943., izjasnio se je dr. Dujmui za potpunu slobodu i nezavisnost hrvatskog
naroda. Te su njegove rijei sluali i neki preobueni partizani, pa im je i taj govor
bio jedan od uzroka zbog ega su ga osudili na s m r t . . . Sa dr. Dujmuiem stradao
je i Stipe Tadi, predsjednik Kriarskog bratstva. 256 Prema tome, to su iskazali
svjedoci, a to su priznale same ustake novine, u potpunom je skladu presuda Vojnog
suda bosanske divizije NOP-a, od 7. X. 1943. T a j sud je pronaao da je dr. Dujmui kriv zbog toga to je bio jedan od glavnih pripadnika Ustakog pokreta,
aktivni lan istoga, to nije vrio propise katolike crkve, drao zborove, na kojima
254

ADK.
Hrvatski narod 18. XI. 1943.
Hrvatski list 16. II. 1944. Podatak Hrv. lista o ustaovanju dra Dujmuia jo
prije NDH, potvrdio je na sudu i sam ustaa Dujmui.
255

256

je klevetao n a r o d noos lob o d i 1 a k i pokret i njegovu vojsku, te to je poslije osloboenja

Tuzle dizao glavu i prijetio se rodoljubima, koji su stupali u redove narodnooslobodilake vojske, te to je svim tim sluio okupatoru. Za ovaj izdajniki rad Vojni
sud NOV-e osudio je dr. Dujmuia na smrt streljanjem, te je osuda i izvrena istog
dana u Parselu kraj Tuzle, tovie, prema Vrhbosni 257 dakle klerikalnom listu, iz
toga sasluavanja, kako ga je prikazao sam dr. Dujmui, bila su mu postavljena slijedea pitanja na koja je on odgovorio:
Jeste li pripadali Ustakom pokretu?
Jesam. Jo od prije rata.
Jeste li poloili ustaku zakletvu?
Jesam, u vrijeme NDH, (a ne kako je krivo u sarajevskom Novom
listu bilo napisano jo prije rata).
Kako ste kao sveenik mogli pripadati Ustakom pokretu? Znate li, to
su sve Ustae uinili?
Za mene je ustaki pokret u svojim naelima idealan te ga idejno i
odobravam. Ne mogu odgovarati za prekraje pojedinih ustaa, koje je sam
poglavnik osudio nazvavi ih nastaama. 258
Uslijed svega toga, jasno je iz samopriznanja dr. Dujmuia,, ustakih i klerofaistikih listova, da je dr. Dujmui pripadao ustakom pokretu ve prije 1941.,
i da je ustaku zakletvu poloio tek poetkom NDH, 1941. Ili drugim rijeima, dr.
Dujmui veleizdajniki je djelovao ne samo od 1941. nego i prije, pa je i on kao
inovnik koji je bio obavezan svojoj zakletvi, datoj dravi Jugoslaviji, jedan od mnogobrojnih prestupnika Syllabusa Pija IX. Prema tome, jasno je, kako treba razumjeti
nekroloke misli o dr. Dragu Dujmuiu i njegovom prijeratnom djelovanju u Tuzli
kao voi kriarskih drutava i ostalih hrvatskih drutava, kad se kae, da se uope
nije mogao zamisliti hrvatski i katoliki javni ivot u Tuzli bez dr. Drage Dujmuia.
Svagdje je bio meu prvima. 259 Hipokritske jadikovke klerikalnih listova o novom
mueniku vjere i naroda nisu nita drugo nego zatvaranje oiju pred stvarnim
istinama, koje su jedne jedinstvene svuda u svijetu, kad se sudi zbog izdaje prema
vlastitoj domovini. Zagrebaki Katoliki list, eli takoer prebaciti krivicu i odgovornost dr Dujmuia sa njega, na one, koji su ga u ime njegove domovine koju je
izdao, osudili.
Bavio se dodue politikim radom, ali ozbiljno i s>reeno, razborito i uviavno . . . poginuo je od neprijatelja hrvatskog naroda upravo zato, to je
svojom estitou i sposobnostima sluio Bogu i Hrvatskoj. Srpskim partizanima trn su u oku u prvome redu oni, koji e istiu portvovnim radom
za katoliku crkvu i svoj narod.2*
Uostalom, ustatvo dr. Dragana Dujmuia, bilo je podvueno i sa najvieg
ustakog mjesta, jer je upravo za ustaki rad bio odlikovan od strane poglavnika
Redom Krune Kralja Zvonimira, II. stepena s maevima posmrtno. (1944.).261
257
258
259
260
201

Vrhbosna 1943., br. 1112, 371.

Vrhbosna 1943., br. 1112, 381.
Idem.
Katoliki list 1940., br. 6, 71.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Osobiti predstavnik iz redova ustakih sveenika iz vremena prije NDH,

jest i Branimir upani, upnik u Bosanskoj Gradiki, koji je sa svim arom pravog
ustakog fanatika doekao N D H i u n j o j zaigrao ulogu, uslijed koje je zakukala mnoga
srpska majka. Da je Branimir upani bio ustaa, i da je pripadao ustakom poAictu
jo u bivoj Jugoslaviji, ne treba dokazivati kao to nije bilo potrebno ni u sluaju
dr. Dragana Dujmuia. Jer, upnik upani u jednoj svojoj ispovijesti dao je o
tome otvoreno ustako priznanje. Pri slomu Jugoslavije, Bos. Gradika izvrila je
svoju ulogu zahvaljujui ba upniku upaniu, koji je ve ranije pripravio narod
kako treba da se dri, ako bude dolo do napadaja Njemake na Jugoslaviju. upnik
upani u mjesnom Hrvatskom domu, u tom pravom ustakom glavnom stanu za
cio onaj kraj, raspodijelio je uloge i dao potrebne instrukcije i direktive kojih su se
njegovi ustae i savreno pridravali pri slomu Jugoslavije i osnivanja NDH. U
jednoj izjavi, koju je dao izaslaniku Hrvatskog naroda, Branimir upani otkrio
je mnoge stvari, o kojima se raspravljalo jednom prilikom u bivoj Jugoslaviji, kad
je nadbiskup Stepinac odluno odricao Ministarstvu prosvjete u Beogradu, da pojedini teolozi, koji se nalaze u Italiji, vie saobraaju sa dr. Antom Paveliem u Sijeni,
nego to se bave studijem teologije. Tada je to nadbiskup Stepinac najodlunije odbijao, ali, kad je dola N D H i kad se mislilo da je Jugoslavija za sve vjekove sahranjena, izbijale s-a na vidjelo ranije neistine i lai, koje su se svijesno pred vlastima
prosipale, da bi se moglo u potaji ustaki djelovati. Evo ta kae Branimir upani,
koji je 1936. i 1937., kad je dr. Draganovi sastavljao Opi ematizam katolike
crkve u Jugoslaviji, bio u Rimu na studiju u Institutum-u utriusque juris.
Jo 1936. godine, prije odlaska u Italiju na studij irio sam u Sarajevu,
po itavoj Bosni i Hercegovini letke i sam ih tampao, te na taj nain upuivao na narod, kako se ima drati i postupati. Tu mi je pomogao don Ante
Buconji i don Andrija Maji, a mi smo ih preko eljezniara i prijatelja
irili sve do Broda i Dubrovnika. Iz Banja Luke, gdje sam sluio kao kapelan,
otputovao sam na studij u Rim. Bila mi je elja, da tamonje diplomate upoznam s naom zemljam, a isto tako da raskrinkam rad srpskog pijona Vladete Milicvia, kojeg je srpska vlada poslala da nagovara nae ustae na
povratak u bivu Jugoslaviju. Radi svog rada morao sam napustiti Italiju. . .
Dopisivao sam se s Babiem282 i Singerom. Morao sam prekinuti studij prije
doktorata. (Moja doktorska teza bila je iz muslimanskog prava u Bosni i Hercegovini). Tu u Rimu bio sam upravo za vrijeme sklapanja Konkordata. Naim ljudima ustaa?na bio je onemoguen rad po pijonu Milieviu, koji je
obilazio svakog pojedinog ustau i nagovarao ga da se povrati kui. No ustae
nisu to htjeli uiniti, jer su poloili prisegu poglavniku. Zanimljivo je, kako
su nai ustae morali davati izjave pred talijanskim vlastima. Tako se sjeam
Babia, koji je rekao da se ne moe vratiti kui, dok ne bude ostvarena slobodna Hrvatska, jer da ne e natrag u tamnicu Jugoslaviju,263
Reporter Hrvatskog naroda bio je oduevljen, kad je od upania saznao da je suraivao i u amerikim ustakim listovima, a bio je naprosto dirnut, kad
mu je upani prikazao svoj prvi susret s poglavnikom u Italiji, zato je bio pred
jugoslavenskim vlastima optuen, ali se pomou nadbiskupa Stepinca vjeto izvukao.
282
263

30. V I I I .

Poznati ustaki zloinac.

Zasluge upnika upania u Bosanskoj Gradiki za ustaku misao. Hrvatski narod

1941.

Iz Italije kad se morao vratiti, bio je doveden u zagrebaku policiju na kojoj je bio
optuen za svoj ilegalan rad u Rimu. Jednom je na dan slube zahvalnice 1. decembra 1938. u crkvi svetog Jeronima demonstrativno pjevao pjesmu Kraljice H r vata. Teko bi se izvukao i spasio da se nije zauzeo za njega nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. 264
Treba podvui da i upnik upani spada u kolo Ustakih misionara koji su
pomou katolicizma eljeli da pohrvate Srbe, a istodobno postali zasluni za rimsku
Kongregaciju De Propaganda Fide. Sasvim je razumljivo da ga je za njegov raniji
i NDH-ovski rad odlikovao poglavnik Redom za zasluge II drugoga stupnja. 265
Svjedoci su mogli utvrditi da je upnik upani za cijelo vrijeme N D H
bio nadaleko strah i trepet ne samo Srbima nego i svemu rodoljubivom svijetu, koji
se priklonio NOP-u. Kao lice najveeg povjerenja utjecao je upani na postavl j a n j e sreskih inovnika, pa i samog predstojnika, kao to je utjecao i na postavljanja
ustakih funkcionera. Svjedoci optuuju upnika da je i on jedan od organizatora
pokolja Srba u selu Ragoljima, gdje je poklano 400 ljudi, ena i djece. Uope se
upnik upani smatra glavnim krivcem za sve nesree u Bosanskoj Gradici. 286
Ustaa misionar je i Ante Djuri, upnik iz Divue. Ve u prvim danima
vri dunost ustakog logornika i s time preuzima na sebe odgovornost za ogroman
niz ustakih nedjela u ovome kraju. Postoji jedan broj svjedoka koji suglasno govore
o ustakim kao i prozelitistikim podhvatima Ante Djuria. upnik Djuri je odmah
prvih dana N D H organizirao ustake vlasti, izvrio zakletvu inovnitva i na kraju
dobavio muitelje i krvnike. Za njega tvrde da na svojoj dui nosi smrt svih muenih i poubijanih Srba u Divui i okolini. Meutim, t a j prozelita koji je savjetovao
preko svojih povjerenika pojedinim imunijim Srbima, da prijeu na katolicizam,
traio je od njih i visoke sume novaca, da ih prevede. Protojerej Mladen Ostoji, paroh
irkovaki, pobjegavi pred ustaama, ostavio je u seliL.ker Ljubicu. Jednoga dana
opinski biljenik saopio je Ljubici: Gospoice, bjeite, da ne moram i vas ucjenjivati. Dobio sam nalog od Djuria, upnika iz Divue, da mu za osam dana imadem ubrati 50.000 dinara, sastaviti spisak svih intelektualaca u irkovcu i pripremiti sav narod u opini za prijelaz u rktu vjeru, ali kada se sve izvri, znajte da mora
biti rtava. upnik Djuri u svom ustakom fanatizmu nije se acao da naoruan
revolverom predvodi ustae i izdaje im zapovijedi. 267 Jedan drugi sveenik, Ilija
Vranjeevi, iz parohije Ljubinske, srez Dvor, iskazao je o nainu Djurieva katolienja slijedee: Jo prije moga izbjeglitva svi inovnici i uitelji dobili su usmeni
nalog od Djuria, ustakog povjerenika iz Divue za srez Dvor na Uni, da predadu
molbe za prijelaz u katolianstvo ili da napuste mjesta i slubu. Kad su predali molbe
za prijelaz, povjerljivo im je nareeno, da prijetnjom nagovore i sve ostale Srbe na
prijelaz, u protivnom neka sele kuda znaju ili e biti strijeljani. Tako su bili svi domaini prisiljeni da sa taksenom markom od deset dinara dou svom uitelju, da
naprave molbu za sebe i za porodicu radi prelaska u katolianstvo. Pomenuti upnik
284

Idem.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH. Istim redom bio je odlikovan i njegov
saradnik don A. Maji za hrabro dranje u prvim danima N D H i za uzorno dranje meu svojim
upljanima u tekim narodnim patnjama. Idem.
260
Dokumenti o protunarodnom radu, 164.
207
ADK.
205

Djuri bio je strah i trepet za Srbe u srezu Dvorskom. On ih je zatvarao u svoju

talu i drvarnicu i tu ih je patio gladu i batinanjem. Otkako su preli na katolianstvo, on ih titi! Drugi jedan svjedok, i opet sveenik, Branko Vignjevi, teko optuuje upnika Djuria to je prisiljavao inovnitvo da se zaklinje ustakom
predstojniku, dok je kao logornik ogrezao u krvi. Vignjevi podvlai da pisati
ovom krvniku i iznositi nedjela koja su poinjena njegovom inicijativom trebalo bi
uzeti mnogo vremena. Uistinu prikazana su teka i nemilosrdna Djurieva djela.
upnik Djiuri nalazio se i u sudu koji je donosio smrtne osiude. Treba kazati da
Vignjevi u svom izvjetaju ne zaboravlja na one Hrvate koji su se za progonjene
Srbe zauzimali. 268 Boko Dragi, dravni lugar, izjavio je izmeu ostaloga, da ga je
upnik Djuri lino uhapsio i naredio ustaama da mu svezu ruke na leima, a onda
ga dao otjerati u Ustaki stan u Bosansku Kostajnicu ustakom poruniku Pudiu,
koji je zajedno 1 sa upnikom, u tom kraju bio najstraniji terorista. 269
Ima i drugih svjedoka koji dopunjuju sliku ustakih nedjela ovog sveenika-neovjeka. Iz svega se vidi da je on uistinu bio spiritus rector svih teroristikih
akcija u dvorskom srezu. Ogroman broj rtava tereti duu ovog zloinca. O polugo
dinjici N D H odrao je govor u Dvoru veliajui poglavnika i ustatvo, i podvukao
je da postoje tri sredstva pomou kojih e se rijeiti srpsko pitanje. To su: pokrtavanje., iseljavanje i ienje gvozdenom metlom (pukom). Ovako, s propovjedaonice ovaj izrod crkve i naroda, savjetuje svoje vjernike, traei od njih da svako
mora izabrati jedno od tih sredstava. Da bi ojunaio one, koji su trebali izabrati
posljednje od ta tri sredstva, uvjieravao ih je da e za svakog Hrvata, kome bi se
ta neprijatno desilo, stradati 100 Srba. upnik uri je povrh toga opljakao i pravoslavne crkve, naroito onu u Dvoru iz koje je uzeo zlatnu au, srebrne svijenjake
sveenike odjee i druge stvari. 270 Teke su optube, koje iznose oevidci uro
ovi, Mile aa, Nikola Dabina i Mirko Vraneevi, a u kojima se ogledaju sve
strahote poinjene od toga upnika logornika u Dvoru, a onda u Kapeli Batrini. 271
Sauvan lini dnevnik ovog udovita, iz vremena aprila 1941., najrjeitije karakterizira sveenika Antu uria kao ustakog sauesnika od prvih dana NDH, kao
pravog vou ustakog terora u Krajini.
14. travnja 1941. otiao sam kolima iz Divue u Kostajnicu i dalje vlakom
u Zagreb, radi traenja uputa i ostalog oko preureenja i preuzimanja svih vlasti za
itav kotar Dvor. Tamo sam dobio pismeni dekret kojim sam imenovan ustakim
povjerenikom za kotar Dvor. Iz Zagreba sam se vratio u srijedu dne 16. travnja.
Odmah uveer sastao sam se s prvacima svih sela, i sporazumjeli smo se u svakom
pogledu i o svemu.
17. travnja iao sam u Dvor, gdje sam zakleo 80 raznih inovnika i slubenika.
U ponedjeljak sam iao u Dvor. T a j dan (28. IV.) su doli hrvatski ustae
iz Kostajnice, njih 18 s dva oficira, u Dvor i zauzeli stan u koli. Jo isti dan uhapsili
su jednog na raspoloenje stavi jenog andara, Srbina, koji im se protivio, a zatim
nekog financa, pa onda biveg potara, tada penzioniranog Mladena Durmana, te
288
289
270
271

ADK.
ADK.
Dokumenti o protunarodnom radu, 132.
Dokumenti o protunarodnom radu. 130132.

jo vei broj vienijih Srba. Kao trei bio je uhapen Dragan Rosier, opinski biljenik iz Divue i dopraen u Dvor.
Istu no napali su nepoznati ljudi strau hrvatskih ustaa kod kole, ali nisu
otkriveni, pa je zato strijeljano 4 uhapena lica i to: neki financ, andar, Mladen
Durman i Vaso Mrkobrada, umir. biljenik.
U utorak 29. travnja bio sam u Dvoru, vidio ove leeve, koje su isti dan
u 2 sata poslije podne p o k o p a n i . . .272
Ustaki rad upnika uria nagradio je zloinac Paveli Redom za zasluge
drugog stupnja, istaknuvi tako vidno njegove zasluge za ustatvo, N D H i katolienje. 273
Jedan niz svjedoka teko tereti upnika u Bosanskom Brodu, ije ime ne
spominju, da je nasilno katolici o zajedno s ustakim logornikom Juriiem i drugim
ustaama. Tako je jednoga dana (14. I X . 1941.) doao upnik s logornikom u Lijee,
g d j e je ve ranije bilo porueno da se sakupi narod. upnik je narodu objanjavao
da je u njegovom interesu da prijee na katolicizam, pa je odmah i pokazao razlike
izmeu obaju vjera. upnik je istaknuo svoje uvjerenje da e, budu li preli na katolicizam, biti dobri Hrvati. Narod ga je sluao, utio i mislio je na strahoviti pokolj
koji se kratko vrijeme prije toga dogodio (27. VIII. 1941.) kad je u Lijeu pobijeno
280 Srba. Poslije toga pokolja na mostu, ustae su dolazili i upozoravali svijet na
ono, to se dogodilo i aludirali su da e ostali izbjei sudbinu poklanih Srba, ako se
pokatolie. Zato posao1 upnika iz Bosanskog Broda u Lijeu nije bio teak. Izbezumljen svijet, da spase gole ivote, lako je popustio ovom nemilosrdnom ataku na
slobodu njegove svijesti. 274 Uslijed ovog terora i moralnog pritiska prelo je na katolicizam u tim stranama oko 5.000 ljudi. Kad je domai Nijemac Kundsmann iz Vrbovca, inae lan Kulturbunda, doao jednom meu. seljake i rekao im, da se ne
moraju prekrtavati, ako to ne e, bio je kanjen sa 15 dana zatvora od Sreske
ispostave, to je vlasti i sveenstvo smetao u njihovom misionarenju. 275
Fra Branko Bandi, upnik u Derventi bio je istaknuti ustaa koji je odgovoran posredno i neposredno za mnoge progone i stradanja naroda. Branko
Bandi kao ustaki povjerenik davao je inicijative i instrukcije ustaama za mnoge
nasilne mjere koje su vezane sa katolienjem. T a j posao je vrio uz suradnju policijskih i ostalih ustakih vlasti. Svjedoci govore o neovjenosti ovog upnika kao o
strahovitom primjeru nakaznog ustatva. 276 upnik Bandi nagovarao je mnoge da
pou u Crnu legiju, najokrutniju ustaku formaciju, koju je vodio krvoloni Jure
Franceti. Tko mu se opro, t a j je uskoro iskusio neprijatne posljedice na ma kome
sektoru. Zajedno s policijskim vlastima vrio je Bandi mnoga hapenja. Krajem jula
1941. otiao je Bandi u Prnjavor, gdje se sporazumio s ostalim ustaama da se u
cijelom prnjavorskom srezu pokupe svi ljudi opasni za ustaki pokret i da se pobiju.
Tako je i uinjeno sa 120 ljudi iz Hrvaana, koji su svi odvedeni u B a n j a Luku. 277
Uz Branka Bandia optuuje se kao jednako teko okrivljeni ustaa i Drago Bandi,
272
273
274
275
278
277

Dokumenti o protunarodnom r a d u . . . 130.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
ADK.
ADK.
ADK.
Dokumenti u protunarodnom radu, 165.

upnik i dekan u Prnjavoru. Vasilije Preradovi, bivi paroh kokorski, u jednom istinski
bolnom izvjetaju, u kojem se niu i imena ubijenih pravoslavnih sveenika, kae:
Tim ubistvima poinje sotonski rad ustaa, potpomognutih aktivnim ueem katolikog sveenstva, od kojih se naroito istiu upnici Drago i Branko Bandi. 278 Ne
zna se tko je od ove dvojice ustaa bio zasluniji za ustatvo. Meutim u kartoteci
odlikovanih od strane poglavnik, redom za zasluge III stupnja nalazi se samo
prnjavorski upnik Drago Bandi. 279
U Bij el j ini su se odlikovali kao ustaki misionari, upnik Josip Fuchs i njegov kapelan Ivan Mileti. Njihov rad nije znao granice. Ozloglaeni su bili kao odluni protivnici narodnooslobodilakog pokreta, a kao veliki agitatori za Hitlera i
Pavelia. Kad su krajem 1943. partizani uli u Bijeljinu, Ivan Mileti bio je uhvaen,
pronaen u jednom skrovitu, a onda suen i osuen na smrt radi svog veleizdajnikog rada prije i za vrijeme NDH. U borbama je bio upnik Fuchs ranjen i ustae
su uspjeli da ga prenesu u sarajevsku bolnicu. Da se vidi koliko je bila osuda partizakonskog suda osnovana, vidi se jo i po prijedlogu stoernika ustakog stoera
Vuka-Posavje, Marijana Geca da se posmrtno odlikuje kapelana i logorskog pobonika za promibu pri logoru Bijeljina sa datumom od 31. I. 1944. U ovome prijedlogu stoji i ovo: Uz najtee okolnosti i izvrgavajui svoj ivot na kocku i pored
toga to ranije nije nijedan njegov prethodnik htio da se u ustakom pokretu zaposli,
u tolikoj je mjeri pruao svoju pomo u svrhu organizacije pokreta, da se je naim
neprijateljima toliko zamjerio, da su partizani pronali njegovo skrovite te ga zajedno s njegovim pomagaima i tienicima usmrtili. Ustako zapovjednitvo,
koje je predstavljao ustaa, zagrebaki apotekar Boidar Kavran, nalo je za potrebno da predloi poglavniku da se Ivan Mileti odlikuje Redom Krune Kralja
Zvonimira II stupnja sa maevima za nadasve portvovno i savjesno vrenje dunosti i izvanrednu hrabrost. Meutim poglavnik je izmijenio ovaj prijedlog i odlikovao je Miletia prvim stupnjem ovog ordena. 280
Sveenik-usitaa Eugen Beluhan, poznati ve slavitelj poginulih ustaa-sveenika proslavlja u jednom lanku i Ivana Miletia. Koliko su kukanja klerofaistikih novina hipokritska, kad ele prikazati najordinarnije koljae kao muenike
vjere i naroda pokazuje i ovaj Beluhanov nekrolog.
>.S ustakim logornikom Ivanom Kriliem radi (Mileti) zajedno. Gdje
ne moe jedan moe drugi. Tako se oni u svemu slau, u svemu potpomau.
Bili su imenjaci, pa kakva su im imena, takve su im i elje. I danas, dok
jednoga od njih hrvatska zemlja krije, drugi se nalazi na vojnikoj izobrazbi
u Njemakoj, da nastavi tamo gdje je prvi zavrio . . . Tako na poziv ustakog asnika Kaveza ide k njegovim, borcima da umorne tjei, pokolebane
hrabri, a svima die moral i volju za borbom . . . Znao je on dobro koliko
su njegovi roditelji i poglavari uloili novaca i rtava za njegovo sveeniko
kolovanje pa sada zar da i njega ubije koji odrpani goljo i velikosrpski partizan? Ne, i nikada ne! Samo iv moe on jo mnogo dobra uiniti za Boga
i Hrvatsku. I u skrajnjem asu samoobrane progovara u njemu vojnika lika
krv, i upravo ispred izreetane upne crkve u svoje ake hvata i on strojnicu,
278
279
280

ADK.
Narodne novine 13. VII. 1944.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u N D H i originala Priedloga za odlikovanja.

te se smijea s najljuim borcima da sije oko sebe smrt i rane velikosrpskim

i boljevikim odmetnicima ... I prvi strani juri bio je krvavo odbijen...291
Drugo svjedoanstvo dopunja Beluihana. Iz njega se saznaje da je Mileti
pucao iz mitraljeza sa tornja katolike crkve (15. VII. 1943.), a 27. X. 1943. takoer
je aktivno sudjelovao u borbama protiv partizana. 282
U Zavidoviima, u Zepakom dekanatu bio je veoma agilan ustaki eksponent domai upnik Ladislav Buljan, za koga kau da je bio dua ustakog pokreta
u tome kraju. Ve prije se istaknuo kao ustaki organizator. Naroito medu omladinom u Zepu i Zavidoviima. Inicijator je mnogih ustakih zloina. Dakako, da je
naroitim misionarenjem zaduio jednako svoga biskupa, kao i ustae, koji su u tim
stranama izvrili najfantastinija zvjerstva i pokolje. Ladislav Buljan je poslije tih
pokolja imao veliki posao na pasterizaciji masovnog broja prelaznika. 283 Kao protivnik N O P - a pobjegao je kad je naila NOV-a.
Zaetnik progona protiv Srba bio je u Bosanskoj Dubici tamonji upnik
Eduard Wollmann, koji je majstorski suraivao sa upnikom iz Hrvatske Dubice,
Alojzijem Venkom. Obojica su odgovorna za mnoge posljedice ustakog terora u
ovim stranama. A t a j teror bio je strahovit ne samo 1941. nego i 1942. Pogotovo,
otkako se narodnooslobodilaki pokret razmahao i stao ugroavati domene ustakih
nasilnika i krvnika. Jednako je revnostan u progonu Srba bio i upnik u Bronzanom
Majdanu, Pavao Kilendar. 284 upnik u Gornjoj Zenici, Milivoj ekada bio je prvi
organizator ustakih vlasti pa je stoga i postavljen za ustakog povjerenika. Sa zenikim ustaama sproveo je sva s m j e n j i v a n j a u dravnim uredima. Svjedoci tvrde
da su sva ustaka nedjela do pod k r a j m a j a 1941. vezana s njegovom linou. 285
U Travniku, sjeditu i rasadniku bosanskih jezuita, iji je predratni rad
posijao na sve strane otrovno sjeme separatizma, nesnoljivosti i prave mrnje prema
svemu to nije katoliko, mogli su ustae, kao iz svoje snane kule, odmah od prvih
dana postanka, da are i pale po svoj okolini. Jer oni su nali sve pripravno i organizirano. U Travniku nalazilo se nadbiskupsko sjemenite i velika gimnazija sa
znatnim brojem profesora, jezuita, koji su svojim rukama snano drali svoju klerikalnu vojsku. Dakako, veoma oprezno ali ne toliko da se ne bi javno i otvoreno
iskazali to misle i kako primaju novo stanje, ovi jezuiti bili su snani podravatelji
ustakog duha u koli, crkvi i svuda kuda je njihov u t j e c a j u drutvu dopirao. O n j i hovim ustakim ideolozima, jer oni se vie na tom polju istiu, bit e rijei u posljednjem poglavlju.
Dostojan svog predratnog jezuitskog djelovanja bio je travniki upnik
Stjepan Prgomet. Frankovac i ustaa po uvjerenju, doekao je N D H i Nijemce kao
oivotvorenje svog davnanjeg ideala. Kad su njemake trupe stigle mjeseca aprila
u Travnik, Stjepan Prgomet ih je pozdravio velikim govorom pred crkvom gimnazije.
Meu ostalim on je naglasio da su Nijemci jedini spasioci nove Evrope te da se narodi Evrope vie nemaju da boje posljedica francuske revolucije niti da e se ona
281
282
283
284
285

Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m r a d u . . . 234.
Dokumenti o protunarodnom radu . . . 214.
ADK.
ADK.
ADK.

ikada jo ponoviti. U crkvi, kao i izvan nje, u propovijedima kao i u drutvu, upnik
Prgomet bio je veoma agilan ustaa i agitator za ustaki pokret medu graanstvom
i seljatvom katolikim koje se jo kolebalo da pristupi pokretu. 12. juna 1941. javio
je Hrvatski list da je poglavnik primio u audijenciju upnika Prgometa kao predstavnika grada i ustake organizacije u Travniku. Prgomet je pozdravio poglavnika
zanosnim govorom zahvalivi mu se za sva dobra koja je uinio za Hrvatsku izrazivi mu potpunu vjernost i odanost cijele travnike upe koja je uvijek bila hrvatska i ustaka. Ustaki rad upnika Prgometa bio je usmjeren ka predobijanju
novih lanova katolike crkve na jedan veoma vjet i prepreden nain preko svojih
povjerenika, koje je slao uglednijim Srbima i savjetovao ih da pored due spasu i
glave svoje. Takav je na svim sveanostima, na kojima uzima uea pored ustaa
i Nijemaca, ali i onda, kad je tome jezuitskom gnijezdu zaprijetila opasnost od boraca partizana. Tada je Stjepan Prgomet, koji die klonuli duh i bodri i potie na
ustrajnu borbu protiv boraca za slobodu od faizma. Znalo se za ustaki rad Stjepana
Prgometa i u Sarajevu kao i u Zagrebu. Pohvaljen od visokih ustakih funkcionera,
na kraju je odlikovan od poglavnika Redom za zasluge I stupnja, za ustrajno
hrvatsko dranje i nesebino djelovanje meu narodom u hrvatskom duhu. 286
U Du,vanjskom srezu istakli su se kao naroiti ustaki agitatori don Ilija
Roze i don Ilija Maji, koji je bio ustaki logornik 1941. u apljini za vrijeme pokolja Srba u tamonjem kraju. 1945. organizirao je ustaku miliciju u Rakom Polju.
Obojica su djelovala i misionarski nastojei da to vei broj preivjelih Srba kroatiziraju prevedavi ih u katolicizam.287 Takvi su i don Nikola Bonjak, upnik iz
Prenja, koji je organizirao 1941. pokolj u Prenju. Don Ante Buconji, jedan od
najsnanijih ustakih organizatora u Stolakom srezu i estok protivnik NOP-a kao
i don Mato Konjevod, upnik u Prenju Stolac, koji je kao suradnik zloglasnih
ustaa koljaa nanio velike nevolje tamonjem svijetu. Obojica su pred NOV napustili svoja mjesta i pobjegli, da ih ne stigne kazna za sva nedjela, koja su poinili.
Takav je i don Bosiljko Vukojevi, sveenik u Meugorju-Ljubuki, koji surauje
sa svim ustakim prvacima na progonu Srba. Ne samo u njegovu selu, nego i u
itavoj; okolini bio je poznat don Bosiljko kao inicijator i organizator mnogih ustakih nedjela. 288
Don Ante Alaupovi, .upnik u Novom Sarajevu, predsjednik Napretka
i istaknuti lan arievog kaptola, priao je odmah ustakom pokretu i sa svim
arom na svim podrujima svoga djelovanja pomagao je ustake vlasti na snaenju
NDH. U Zagreb je poveo poklonstvenu deputaciju Paveliu, Kvaterniku, Budaku
i ostalim ustakim prvacima. U pozdravnim govorima veliao je zasluge poglavnika,
kao i njegovih suradnika u emigraciji, izrazio radost nad osnivanjem N D H i obeao
punu pomo i suradnju za uvrenje NDH. Tom prilikom traio je da Napretkove zadruge dobiju iskljuivo pravo rukovanja sa idovskom imovinom. Nema
ustake sveanosti, na kojoj on ne uestvuje bilo zajedno sa nadbiskupom ariem
bilo sam, ili kao njegov delegat. Alaupovievom inicijativom rukovao je Napredak
ne samo idovskom imovinom, nego je preuzeo i imovinu Prosvjete, stare kulturne
288
287
288

ADK.
ADK.
ADK.

srpske ustanove, predobivi za tu stvar ustakog ministra Suica. Na priredbama

Napretka, na koje je on pozivao ustake i njemake funkcionere, drao je govore
u kojima je veliao Pavelia, Hiti era i novi poredak, koji je za njega bio sav prekaljen ustakim duhom. 289
Kanonik i upnik Ante Alaupovi bio je na ustakom olimpu neobino cijenjen. Paveli ga je odlikovao Redom za zasluge I. stupnja sa zvijezdom i to
za u s t r a j n o hrvatsko d r a n j e i r e v n o b o d r e n j e n a r o d a da u s t r a j e

borbama

po-

t e k o a m a d o k o n a n e p o b j e d e h r v a t s k e m i s l i , te za p r e d a n i i n e u m o r n i k u l t u r n i r a d

kao dugogodinji predsjednik Napretka. 290 A t a j kanonik i visoko odlikovani

funkcioner u Sarajevu, bez stida uestvuje na veerama, koje je prireivao kolja
Luburi. Za njim u tome nije zaostajao ni drugi miljenik nadbiskupa aria, Msgr.
Stjepan Ili, koji takoer u odboru Napretkovih zadruga uestvuje u pljaki i
prodaji idovske imovine. I on je iao u Zagreb u poklonstvene deputacije poglavniku, doglavniku i vojskovoi, pa i on se proslavio uestvovanjem na veerama
kod Luburia. Svjedoci ga terete, da je i on bio jedan od onih, koji je dostavljao
ustakim vlastima nepovoljne vijesti o pojedinim Srbima i predlagao je one Srbe,
koje treba otpustiti iz dravne slube.291 upnik u emercu u Raduniima, srez Maglaj, bio je ustaki povjerenik za Maglajski srez 1941., pa se kao takav pokazao
kao veliki protivnik Srba, uestvujui aktivno u njihovim progonima. Pored njega
bio je ustaki logornik bogoslov Mirko Topi za koga svjedoci iskazuju da je bio
pravi krvolok. 292 Ne manje straan bio je i jedan drugi bogoslov M a r j a n Peri. 29S
U progonima Srba istaknuo se u srezu Derventskom sveenik iz katolike Bukovice
Ivan Raji, koji je bio istodobno i vatren misionar.294
Meu prvim linim poglavnikovim povjerenicima, kojih je bio velik broj
pri prelaznom stadiju poslije sloma Jugoslavije, odigrao je vrlo vanu ulogu upnik
crkve svetog Josipa u Sarajevu Boidar Bralo. Najintimniji suradnik nadbiskupa
aria, imajui puno nadbiskupovo povjerenje za sav svoj prosvjetni i politiki rad,
Boidar Bralo je smatran ujedno i kao najborbeniji predstavnik arievih suradnika.
Mlad, borben, neuravnoteen, fanatian, frankovac i klerofaista, pokazao se ve
za prve Jugoslavije kao njen protivnik, dok je bio urednik ilustriranog mjesenika
Katoliki svijet, koji je izdavala sarajevska Akademija Regina Apostolorum.
Boidar Bralo svuda^ kuda je stizao, irio je razorni duh netolerancije i mrnje na
pravoslavlje i na Srbe. Surauje sa svima ustakim teroristima na posJu Gutievog
ienja Bosne i Hercegovine. Posredno i neposredno Boidar Bralo je ve u
prvim danima N D H uprljao svoje ruke srpskom krvlju kao najprisniji suradnik
dr. Gutia. Prema iskazu mnogih svjedoka i oevidaca utvreno je, da je Boidar
Bralo uestvovao lino na Alipainom mostu, gdje je dao pobiti 180 Srba, a poslije
toga okrutnog zloina, zaigrao je sa pomahnitalim ustaama kolo. Uistinu pravi
Danse Macabre, dirigiran od jednog sluge avola, koji je nosio odjeu sluge Boga
i evanelja. U svojim antisrpskim mahnitanjima vien je u automobilu sa kara289
290
292
293
294

ADK.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
ADK.
ADK.
ADK.
ADK.

binom u ruci, gdje na sve strane vie: Smrt Srbima. 295 Ustae su mu se brzo
oduile za njegov predani rad, jer su u Sarajevu prozvale jednu ulicu njegovim
imenom. Kao poglavnikov povjerenik Bralo je proao i kroz Sandak jo prvih
mjeseci NDH, gdje je svuda primao deputacije muslimana, koji su mu upuivali
molbe da uvjeri poglavnika o njihovoj jedinoj elji i nadi da Sandak bude anektiran NDH. Pri takvim prijemima govorio je Boidar Bralo o ljubavi, koja treba
da vlada izmeu katolika i muslimana, koja treba da vlada u Sandaku, jer i u
ljubavi rimokatolika i muslimana i u drugim pokrajinama lei sigurnost i vrsta bu
dunost hrvatske drave. 296 Ovu e misao o potrebi ljubavi i tolerancije izmeu
muslimana i katolika ee ponavljati sva bosanska, pa i hrvatska ustaka tampa.
Iako je najvei dio pisaca tih lanaka pripadao sveenikim licima, nije se mogla
nai nijedna rije o ljubavi rimokatolika prejna drugim kranskim i nekatolikim
crkvama. Ova sui generis klerofaistika tolerancija prema muslimanima, a bijesna
mrnja i netolerancija prema kranima nekatolicima, uslovljena je ustakim namjerama, da priljube uz sebe muslimanski svijet Bosne i Hercegovine pa i Sandaka,
na koji su katolici ustae bacili oko, a medu njima i jezuite i koji su spremali za
poglavnika jednu studiju o katolikom utjecaju u tim krajevima za vrijeme Turaka. 297
Upravo zloinaka fizionomija Boidara Brala sazdana je iz niza prijestupa
prema bojim i crkvenim zapovijestima, na koje je on hiljadama puta upozoravao vjernike u crkvi, da bi ne samo dravni tuilac, nego i kad bi ga bilo,
i njegov crkveni poglavar, mogao ex offo da povede proces, ije bi stranice obuhvaale jednu jezivu knjigu. Treba da se samo zaas ?adrimo na nekoliko njegovih
izjava, govora i propovijedi, u crkvi s oltara, propovjedaonice ili pozornice, ili sa
tribina vojnikih kasarni i logorita. Boidar Bralo blagosiiljao je na sve strane ustake zastave i zakljinao ustae na vjernost poglavniku i NDH, ne proputajui takve
prilike da prisutne rasplamti za poglavnika, ustaki pokret i potakne na mrnju protiv
Srba. Jer, i on je bio uvjeren, da se tobonje hrvatstvo Bosne i Hercegovine moe
jedino uvrstiti samo pomou totalnog istrebljenja Srba i svega pravoslavlja. Kao
predsjednik sarajevskog pjevakog drutva Trebevi Boidar Bralo je prokrstario
itavu N D H . Svuda, gdje je sa tim pjevaima dolazio, irio je nove ustake pjesme,
ali s njima i ustaku ideologiju, u pozdravnim i odzdravnim govorima. Kad je doveo
Trebevi na gostovanje u Osijek, doekale su ga brojne ustake organizacije ve na
samoj stanici. Na pozdrave, upuene Trebeviu i njemu kao velikom ustai, Bralo
se zahvalio govorom u kome je otvorio svu svoju ustaku duu, zaboravivi pri tome
da je sveenik, upnik i glavni politiki govornik arieve Kurije. O Bosni je rekao,
da ona nije grob Hrvatske, nego grob neprijatelja hrvatskog naroda, t. j. Srba, koji u
n j o j moraju nestati:
Bosna je vjena, jer je i Hrvatska vjena. Ona daje svoje gole ivote
za slobodu nae mlade drave, ustaku ideju i poglavnika. Bosna nita ne
trai, jer je sada vrijeme da se daje. Padale su brojne rtve, umirali oevi,
285

ADK.
Hrvatski narod, 6. VIII. 1941.
Uslijed srednjevjekovne penetracije katolicizma u Sandaku i dalje prema Kosovu,
doli su jezuiti na misao, da treba naunim i istoriskim argumentima opravdati polaganje prava katolika, to znai za njih Hrvata, na Sandak. Studija o tome je predana poglavniku i sada se
nalazi u biblioteci Ministarstva inostranih poslova u Beogradu.
296

29T

majke, sinovi i keri, ali te rtve nisu uzaludne. Kakon

sve prolivene krvi Bog ne bi bio Bogom, kad te rtve
kada ne bi dao slobodu hrvatskom narodu, kada mu ne
stavio lovor vijenac pobjede i slobode, kada mu ne bi

svih tih rtava, nakon

ne bi bile nagraene,
bi na ispaene grudi
dao NDH.

Ova misao nove ustake teodiceje, kojom se postanak i egzistencija boja

usiovljava postankom i egzistencijom NDH, ustaka masa je primila i suglasila se
s njom, aklamirajui burno ovog novog ustakog teolokog dogmatiara, aklamiravi ga burno i dugotrajno. Sumanutost i apsurdnost Boidara Brala sasvim je na
liniji i onih visokih crkvenih velikodostojnika, koji su vidjeli u misiji, ustakoj, emigrantskoj, atentatorskoj Ante Pavelia, Providnost i prst boji, pa je logino i dosljedno, da je i Bralo zaao malo na nebesa i dao Gospodu uslove za njegovo postojanje, dakako uz aplauz ustaa, najvie sveenika, ali svakako bez protesta i nadbiskupa Stepinca, na ijoj jurisdikcionoj teritoriji je izgovorena ova bez sumnje za
njih blasfemina misao, kao i nadbiskupa aria, kome je neposredno bio odgovoran
njegov sarajevski upnik. Na stanici, kad je Bralo ove rijei govorio, bili su i osjeki
kapucini i franjevci pa i jezuiti, ali nije poznato, da je ma i jedan protestirao. Svakako je bilo u stilu ove klerofaistike manifestacije kad je osjeko pjevako drutvo
otpjevalo pozdravne pjesme i ustaku himnu pod dirigiranjem asnog oca Kamila
Kolba. 298 Boidar Bralo govorio je sa svim ustakim arom i sa pozornice osjekog
kazalita, prije samog koncerta Trebevia. Tu je Bralo priznao, kako su se jo
za Jugoslavije u arievom Sarajevu tampali prvi ustaki listovi, koji su se odande
slali u Zagreb i Osijek. Boidar Bralo je bistrio takoer i veliku vanjsku politiku,
vezanu s Hitlerovim poretkom za koji treba, kao on, da se zalau svi svom duom.
Bralo je ponjeo buran aplauz, kad je ustvrdio, da je sadanja N D H evropska politika potreba i krvavo izvojevana tekovina. 299 Boidar Bralo svojim ustakim govorima u akovu oskvrnuo je uspomenu vladike Strossmayera, ali protiv toga nije
uloio nikakav protest bijedni nasljednik Strosmayerov i uvar njegova groba, dr.
Antun Akamovi. Punu sliku fanatikog ustae dao je njegov govor odran novembra 1942. u Sarajevu prilikom zakletve novaka i vojniara ustakih zdrugova.
Obrativi se ustaama, Bralo je rekao:
Brao ustae! Za dom! spremni!
Ima u ivotu svakog ovjeka asova, kada je glas savjesti i odgovornosti
na vrhuncu naeg ivotnog obzorja. Ima asova, kada treba ljudski, muki,
ustaki odgovoriti i sveanom rijeju, zavjetom, prisegom ivotnoj zadai,
pozivajui samog Gospodina Boga za svjedoka, potvrditi.
Jedan takav trenutak je za vas brao ustae, dananji dan nae sveane
prisege.
Tko se kune, komu se kune i zato se kune?
Kune se Hrvat ustaa, koga je rodilo sunce nae domovine, odnjihala na grudima majka, da ga danas daruje u sveanom zavjetu drugoj
majci duom i tijelom dragoj domovini i njezinoj svetinji slobodi.
Komu se kune? Kunem se patri patriae ocu domovine, mesiji njezine
slobode, dragom poglavniku. Kunem se povijesnom suverenitetu nae slobode,
proivljavane u povijesnim granicama, koje su stotinama i tisuama godina
288
299

Hrvatski list 15. VII. 1942.

Hrvatski list 16. VII. 1942.

udarale stilski peat nacionalizma, oplakivana nikad neosvojivim morem,

ograniena krvavim rijekama prema istoku i sjeveru s univerzalnom enjom
da i na preoranoj njivi jedne nae sirotice oivi i pomladi podrezane samsons-ke kose.
Kunem se napokon ustakom evanelju ustakih naela.. . Gdje nema
ustatva, nema ni Hrvatske. Dok bude posljednjega ustae, biti e i Hrvatske.
Najvei je ustaa poglavnik postavio Hrvatsku uz bok velikih naroda i predao
je vama svakomu jednako. Ona e bit onolika, koliko je zacrtalo i nosi svako
ustako srce.
Kunem se i zato, jer me zovu teka vremena, koja su se nadvila i nad
hrvatski krov i hrvatsku grudu. Kunem se smrti samoj i spremnosti, da pod
njezine noge prije i radije postavim svoj mladi ivot, nego nedostojno da
ivim. Kunem se i zato, da uinim sveti zavjet, da ustaa danas daje duu
Bogu, srce poglavniku, a tijelo domovini.
Kunem se, jer ine zove moja ustaka, viteka, junaka ast, vina i mrijeti ti svom radu za poglavnika, za koga sam uvijek bio, jesam i bit u i za
Dom Spremni!300
U Zemunu, na istonom bedemu Hrvatske, odrao je Boidar Bralo govor
pri posveti ustakih zastava u sveanom crkvenom ornatu, okruen naoruanim ustaama, a upirui poglede i prijetee rijei preko Dunava poruenom i popaljenom
Beogradu. 301 Hrvatske zastave bile su u bivoj Jugoslaviji simbol Hrvata s kojima
su ili u tamnice, u podzemlja i na frontove. Sa hrvatskim zastavama i danas se
vode borbe, s n j i m a razvijamo sve svoje kulturne djelatnosti, vodimo sva svoja
drutva i nae crne junake ) (tu misli Bralo na strahovite koljae-legionare, koje je
u Bosni protiv partizana vodio zloglasni J u r e Franceti), na svim bojitima od istone
fronte do naih gora, u kojima se sakrivaju zavedeni jadnici i tuinski plaenici.
Ove b a r j a k e ponesite, draga brao, smjelo irom ravne domovine, neka vam one
budu najuzvieniji znak vae svijesti, vaeg hrvatstva, neka vam one budu poticaj,
da budete uvijek za nju, za poglavnika i za dom spremni.
Ustakim ranjenicima u Kasindolu i na Ilidi odrao je B. Bralo zajedno
s ustakim bojnikom Mamiem govore, u kojima je bolesnim i klonulima marta
1943. prikazivao ratnu situaciju sa nadama na konanu pobjedu. Samo ustae moraju
biti buntovne i revolucionarne, kao to su bili kad su osnivale N D H , pa je pobjeda
sigurna.
Njihove su grudi iva straa na granicama na sve etiri strane, a njihovo srce spremno uvijek najveem sinu poglavniku. I dokle god ima
takvog revolucionarnog duha, nema bojazni po hrvatsku dravnost. Mozaik
nevolja, obranbenih, prehranbenih i ostalih jada nikad nije skrhao hrvatsko
koljeno da poklekne, jer njim struji silna i neograniena vjera u poglavnika
i njegov rad. Tko moe drugi s veom ljubavlju da grli roenu grudu, da podijeli snagu, da pomladi osuene grane, da uskrsne rod razapeti, nego On
rjeit, odluan, borben, uporan, uman, jak. bistar i vidovit uvijek medu frrvima. Stoga, brao ustae, svuda i svagdje ostanimo vjerni sinovi hrvatskog
revolucionizma: jedan za sve i svi za jednoga. Srce poglavniku, a tijelo do300
301

Novi list, 25. XI. 1942.

Vidi faksimil fotografije u Dokumenti o protunarodnom r a d u . . . 128.

rnovini, da poten vjena pradjedovski krov i uvijek bude za poglavnika

i za dom! spremni! s02
U R a j lovcu, na avijatiarskom aerodromu, na dravni praznik poglavnikova imendana, Bralo je za same mise glorificirao Pavelia, evocirajui historiju
posljednjih godina, da na kraju ustvrdi, da je dolazak poglavnika bio voen Providnou, poto je oprao ponienu hrvatsku ast, vratio nam dostojanstvo slobodna
ovjeka, oivio staro pogaeno hrvatsko pravo. Istoga dana (13. VI. 1943.) Bralo je
govorio i na akademiji avijatiara u ast poglavnika, tovie, Bralo je dirigirao korom
ustakih avijatiara. 303
Mogli bismo nizati jo jedan red govora i ustakih manifestacija, na kojima
daje glavni ton Boidar Bralo. Meutim ve i ovo je dosta, da se vidi nakazno lice
ovog ustae. Meutim optunica, koju je protiv njega podigao javni tuilac Bosne
i Hercegovine 3. septembra 1945. pred Vrhovnim sudom u Sarajevu, jo sadrajnije
i plastinije nie teka veleizdajnika nedjela ovoga ustakog sveenika. Javni tuilac je mogao da na osnovi ispitanih brojnih svjedoka i dokaznog materijala prvog
reda utvrditi, da je Boidar Bralo jo prije kapitulacije Jugoslavije stupio u politiku
suradnju s neprijateljem time, to je kao lan Akcionog odbora Hrvata nacionalista
odrao sastanak s njemakim pukovnikom Beckerom. Na tome su sastanku iznijeti zahtjevi toga Odbora, da njemaki komandant omogui Odboru vezu s poglavnikom.
lanovima Odbora, njemaki pukovnik ustupio je automobile, oruje i putnice. Utvreno je, da je izvrio ratni zloin jo i time, to je kao lan Povjerenstva N D H u
Sarajevu za bivu Drinsku banovinu radio kao pokreta, organizator i naredbodavac
hapenja, muenja, prisilnog iseljavanja i odvoenja Srba, idova u koncentracione
logore, te svih onih stanovnika bive Drinske banovine, koji su bili poznati kao
slobodoljubivi graani i protivnici okupatora i ustaa, tovie, on je bio i nasilnik
i na crkvenom polju, jer je vrio prisilno prevoenje u rimokatoliku vjeru i prinudno
odnaroavanje Srba i idova, nareivao pljaku privatne imovine obespravljenih
i progonjenih Srba i idova i u svojstvu predsjednika Napretkove zadruge u Sarajevu ovu pljaku vrio. Dokazano je takoer, da je za vrijeme neprijateljske okupacije izvrio ratni zloin time, to je kao funkcioner ustakog teroristikog aparata
bio i neposredni izvrilac ubojstava, hapenja i muenja stanovnitva na Palama i
drugim krajevima Istone Bosne.
Iz obrazloenja ove optunice vidi se, da je Boidar Bralo bio miljenik
nadbiskupa aria i kao takav u karijeri pretekao mnoge druge sposobnije i moralnije sveenike. Po vlastitom njegovu saopenju bio je zakleti ustaa jo od 1934.
U obrazloenju se uvjerljivo dokazuje, da je prema tome politiki Bralo pripadao
onoji grupi izroda hrvatskog naroda, koja je sebe nazivala nacionalistima i ustaama, a ustvari je pripremala nesrenu N D H najcrnje ropstvo hrvatskom narodu.
Pripadao je onoj grupi katolikog klera, koja je bila spremna i vjeru i crkvu i sebe
stamti na raspoloenje za zavoenje naroda, za borbu protiv naroda. I moe se slobodno rei, da je ta grupa mnogo doprinijela najcrnjim danima historije hrvatskog
i ostalih naroda Bosne i Hercegovine. Kroz mnoga drutva, u kojima je bio lan i
302
303

Novi list, 5. III. 1943.

Novi list, 18. VI. 1943.

funkcioner, optueni je jo za vrijeme stare Jugoslavije sijao faistiko ustako otrovno sjeme, osobito iskoritavajui za taj posao svoj sveeniki poziv. Jo prije nego
to je preko radija objavljeno stvaranje NDH, u Sarajevu je postojao- tajni Akcioni odbor Hrvata nacionalista, u kome je bio i Boidar Bralo. Kad je ula njemaka
vojska, lanovi ovoga Odbora, kako je ve reeno-, doli su u dodir s njemakim komandantom, koji im je omoguio da se prebace automobilima u Zagreb, gdje su
posjetili dra Budaka, S. Kvaternika i na kraju Pavelia. Dvojica od njih, profesor
Hakija Hadi i Boidar Bralo budu postavljeni za poglavnikove povjerenike za
teritoriju bive Drinske banovine, gdje su odmah i pred poglavnikom poloili zakletvu. Od prvoga dana ova dvojica uistinu su, kako kae javni tuilac, zauzeli stav
samodraca u ovim krajevima. N a j p r i j e su primali paradne deputacije, a onda su
postavljali u sve dravne urede ustake povjerenike, organizirali ustaku vlast i kad
su se osjetili dovoljno snanima, i da je sva vlast u njihovim rukama, zapoeli su
sprovoditi^ to im je njihov zagrebaki naredbodavac stavio u zadatak. U itavoj
N D H bila su samo dva poglavnikova povjerenitva. U Banja Luci i Sarajevu. Kao
to je Gutiu bilo pred oima istrebljenje srpskog naroda, tako je to bilo i ovoj
dvojici poglavnikovih povjerenika. Kad je N O P zapoeo formirati svoje prve odrede
za slobodu porobljenih i na smrt nevino osuenih, Boidar Bralo kao i njegovi
suradnici, dali su se da istrijebe srpstvo i sve one, koji su simpatizirali s narodnooslobodilakim borcima. Pri katolienju Boidar Bralo davao je krtenice esto
puta samo za dobre pare, a jednako za veliki novac i uvjerenja idovima, da su
ranije preli u rimokatoliku vjeru. Kad su porodice ovakvih rtava uvidjele, da ni
od toga nije bilo nikakve koristi, obrativi se za pomo Bralu, da ih zatiti, on im! je
sa najcininijom ironijom odgovarao, da im je spasao duu, a oni neka sami raunaju kako e spasiti tijelo. Za sve je ovo vrlo dobro znao i njegov zatitnik nadbiskup
ari, i na zgranjavanje svega svijeta, nadbiskup je sve to mirno, vjerojatno i s uivanjem gledao i nije nita protiv ovog organa, koji je oiglednim zloinama uprljao
obraz crkve, kojoj je pripadao, poduzeo, niti tada ; kao ni kasnije. Naprotiv. Nadbiskup ari je ovog zloinca, ija su strahovita nedjela bila poznata i maloj djeci u
Sarajevu, jer se Bralovo ime, kao i Gutievo, sa strahom spominjalo po itavoj Bosni,
odlikovao naroitom crkvenom panjom. Jer taj mladi sveenik, jedva mu je bilo
34 godina, doivi poast, da njega nadbiskup postavlja za poasnog prisjednika
Nadbiskupskog Vrhbosanskog Vrhovnog Stola s pravom na noenje ljubiastog pojasa, to se inae daje samo zaslunim starijim sveenicima, koji su se u slubi svojim savjesnim radom naroito odlikovali. Zacijelo, zna se ta je ariu zapelo za
oko, kad je ovog inae moralno defektnog sveenika i pravog zabludnika, odlikovao
takvim dostojanstvom. Nema sumnje, nadbiskup ari htio je poglavnikovu povjereniku, da ovim vanjskim vidljivim znakom podigne crkveni ugled,, ali ujedno da
ugodi svome miljeniku. Istoga dana, kad je primio to odlikovanje, Boidar Bralo je
na skuptini Trebevia izjavio, da e i dalje raditi onako, kako je to intencija
moga nadbiskupa i moga povjerenitva u Zagrebu. Najiskrenije priznanje za meusobno razumijevanje i podupiranje. I ovako se oduio Bralo svome nadbiskupu,
javno i otvoreno, kao to je i nadbiskup javno i otvoreno uoio zasluge veleasnog
gospodina Boidara Brala, kad mu je podijelio ljubiasti pojas i imenovao ga poasnim prisjednikom Nadbiskupskog Duhovnog Stola. I doista, Bralo je radio u duhu

i nadbiskupa i njegovih intencija, kao i zagrebakih ustakih koljaa i istrebljivaa

srpskog naroda i svih slobodoljubivih Hrvata, koji su krenuli u partizanske odrede,
da speru sramotu nanijetu hrvatskom obrazu od strane najveih izdajica, koje je ikad
imala Hrvatska u svojoj prolosti. U odranom govoru otkrio je Bralo, kako je on
radio i u staroj Jugoslaviji u drutvima, u kojima je on bio ili na elu ili u upravama. Iz naih Trebevievih redova regrutirali smo ustae i domobrane, ustaice
i dunosn ; ce . . . A iz izvjetaja uprave vidi se, da omladinski pjevaki zbor nije
mogao ispuniti u cijelosti svoga zadatka, jer mnogi njegovi muki lanovi s v o j e voljno su obukli ustake odore i stupili oduevljeno u borbu protiv zakletih neprijatelja hrvatskog naroda. Kad je Babi, toliko poznati ustaki zloinac, i izvrilac
ubojstva, koje je nareivao Paveli iz emigracije, bio na kraju ubijen, Bralo je
govorio nad ljeem njegovim zahvaljujui mu, to je bio cijelog ivota dosljedan
svome ustatvu. Onaj veliki Bog, koji nam je na dan svoga Uskrsnua otvorio
ovako sveano vrata slobode, neka ti bude plaa za tvoj ustaki rad. Ova gruda,
koju si asno branio i oslobodio i ivot za n j u poloio, neka ti bude tihim domom,
kamo te prate misli tvoj'.h drugova i tiha molitva majke c r k v e . . . I ovako
je majka crkva, sveano i slubeno glorificirala jednog zloinca, mnogostrukog ubojicu i veleizdajnika. Uostalom, ako je to mogao u Zagrebu nadbiskup Step'nac, kad
je vodio sahranu veleizdajnika Kvaternika, koji je u Crkvenici poginuo, ili b : skup.
Bonefai sveano blagosiljao lje veleizdajnika Luetia, zato to ne bi i Boidar
Bralo, slijedei samo primjer mitronosnih veleizdajnika. Zato Bralo s oduevljen j e m govori o najveim i najkrvavijim ustakim krvnicima, lanovima takozvane
Crne legije, koju je predvodio zloinac Jure Franceti. Kad je govorio na sahrani
izginulih ustaa ustake eljeznike bojne, i to kao upnik i ustaa kako to sam ree,
opratajui se s njima Bralo je rekao meu ostalim: Prigibamo koljena nad ovim
palim junacima i ustakim pozdravom javljamo vam, da su vai crni drugovi u
Kozari rekli svoju rije i dolaze da je kau i na Ivan-planini, na obroncima Konjia
i Bradine. Iz te historijske planine ut e se ustaka brzometna i ustaka rije, a kako
Crna legija govori tu svoju rije, svjedokom je Istona Bosna .. . Poslije pogibije
strahovitog krvoloka. J u r a Francetia, i opet je Bralo na govornici.

Bosna Era je upamtila, upoznala i zavoljela onim danom, kad je u svoj

vojniki dnevn : k upisao ooviiesni nadnevak osnutka Crne le<riie. Nema
sumnje da ustatvo predciavlia najintimniju jezsrru hrvatske dravnosti i da
je ono tako usko i nedieliivo isnrerdeteno s pov'ieu i>rvih revolucionarnih
dana, da je postalo nien ; m b : tn-m elementom. Stogra i nije udo to su se
protivnici mlade drave obojili svom estinom na ustatvo i nieeova nosioca
u Bosni Crnu legiju. Tvorne vitekom liku tu u naoj sredini, na zidu
diemo ustaku desnicu i kunemo se isto onako kao tebi ivu: Besmrtnice
meu besmrtnima! Okupi ih kao i nas u leeriiu da nam due svima nad H r vatskom bdiju i plove, naprijed tako 7a zvijezdama tima, ta ustaa tvoiih jo
ima. Viemo ti kao ti nama na vrh Romani je: Na noge mrtvi! Ti na
Jura, da nam i nadalje iz arkade besmrtnih hrvatskih sinova zaovijeda ivima, kako se ljubi i brani i za poglavnika i Hrvatsku pada! Ostani s nama
tvojim vjeno zahvalnim crncima, bez tebe sirotanima, jer nitko meu
njima nije tako drag i mio, legendaran i velik bio kao ti, dragi na Jura.

Dakako, i opet, Bralo nije nikako drukije postupio, moda neto glasnije
u toj prilici nego crkveni velikodcstojnici, ali zato tim sveanije, na primjer, u
zagrebakoj, katedrali, 2. IV. 1943., kad su mitronosac i brojni kanonici, u sveanim
crnim odjeama, sa vanrednim katafalkom usred crkve, zajedno sa poglavnikom
koji je bio u crkvi, uputili Bogu, molitvu za najveeg krvnika Bosne i Hercegovine.
Nesumnjivo, stoga, da mu se oda i pota i hvala za sve to je uinio. Ovako je majka
crkva, kojoj je taj zloinac pripadao, dala javno i sveano izraza svojoj dubokoj
alosti, to ovaj zloinac i dalje ne vodi svoje strahovite ubojice po Bosni i Hercegovini, svoje crnce koji su se najveom ogorenou nalazili u redovima njemakim, kad su Nijemci poduzimali svoje kaznene ekspedicije i ofenzive protiv
partizana i itavog NOP-a, koji se digao da oslobodi zemlju od okupatora i njegovih
ustakih pomagaa.
Bralo se sam naziva beskompromisnim sprovodiocem principa, na kojima
je izgraena mlada drava Hrvatska i vojniarem, zato je i dosljedan obcavalac
najsurovije i najcrnje tvorevine faistikog okupatora Crne legije, nerazdvojni
drug i pomaga osnivaa Crne legije, uistinu nakaze u ljudskom obliku, Jure
Francetia, slijepi izvrilac intencija nadbiskupa aria na svim sektorima svoga
mnogostrukog ustakog djelovanja. Kad je poveo Trebevi u Banja Luku, drutvo
iz kojeg su se, po njegovom vlastitom priznanju, rekrutirali ustae i ustaice, dunosnici i dunosnice, svome drugu i velikom istomiljeniku dru Viktoru Gutiu, i opet
je sveano doekan, i sveano na ustakoj govornici. Obrativi se dru Gutiu, Bralo je
uskliknuo: Tebi, brate, dragi Viktore, kao glavi i dui svega ovdje, zahvaljuje se
Trebevi. Kada bi ti otvorio1 naa srca, naao bi u njima stari plamen, koga je
puhnuo i irom itave Hrvatske razbuktao poglavnik, a zatim, ti, Viktore . . . Mi smo
uvijek za poglavnika, za tebe i Nezavisnu Dravu Hrvatsku Spremni! A Guti
je miljenik biskupa Garia, s kojim se esto savjetuje, kao to je Bralo miljenik
aria, u ijim intencijama radi i stvara.
Kad su povjerenici svrili posao, tj. posao ienja i likvidacije svegd
to je protiv drave Hrvatske i to, kako kae Bralo sa finoom, koja je oduvijek
bila glavni karakter Hrvata, ali i beskompromisnosti u sprovoenju principa, na kojima je izgraena mlada drava Hrvatska dolo je do ukidanja bosanskih povjerenika, tj. razrjeavanja od dotadanjih njihovih dunosti. Znai, to je bilo tek
poslije masovnog punjenja pravoslavne bogoslovije u Sarajevu i egrtskog doma
najboljim ljudima iz bive Drinske banovine, poslije nasilnog prekrtavanja, na kraju
odvoenja ogromnih masa naroda u zloglasne logore, povjerenik Bralo, kao i n : egov
muslimanski drug, zavrili su misiju,, dakako, u intencijama, i nadbiskupa aria,
kao i poglavnika Pavelia, na ope njihovo zadovoljstvo. Ovo ukidanje povjerenitva obiljeavalo se u tampi, kao prelaenje sa privremenog na zakonsko stanje.
Tada je ustaka tampa nastojala da prikae djelovanje poglavn : kovog povjerenika
kao osobito uspjeno. Preuzevi vlast u najteim, da ne reknemo u kritinim asovima,
oni su je vrili s toliko razumijevanja i toliko obzira, da je nemogue i zamisliti da bi
to itko uinio bolje od njih. Izabravi takve ljude za svoje povjerenike, na veliki poglavnik je i opet pokazao, da umije za svako mjesto nai pravog ovjeka. On je mogao
mirno prepustiti ovoj dvojici naih prvaka vlast u naoj pokrajini, jer su oni do sada,
kada odlaze sa svojih poloaja, dali nebrojenih dokaza, da su svojoj zadai dorasli

u potpunom opsegu, jednom rijeju da su znali i umjeli. . . Iz pisanja tampe, pri

njihovu razrjeenju, saznaje se, da su ti povjerenici bili postavljeni kao politike
linosti kako bi u ono prvo revolucionarno doba mogli biti pri ruci dravnim vlastima i ustaama. Budui da sada svugdje u punoj mjeri djeluju redovite dravne
vlasti, a ustanovljene su i redovite ustake organizacije, to su postali suvini svi
dosadanji politiki povjerenici. Sve svoje agende trebaju ti povjerenici odmah predati podrunim ustakim organizacijama, ukoliko to prije nisu uinili.
Meutim, ni sada ne miruje Boidar Bralo. On i dalje radi u duhu intencija
i nadbiskupa aria i svoga poglavnika.
Bralo koristi svaku priliku i istupa kao neutrudivi ustaki agitator, zalaui
se za Pavelieva i Hitlerova nastojanja, kako bi se to sigurnije oivotvorio novi
poredak u Evropi i u NDH, toj apsolutnoj potrebi te nove Evrope. Na velebnoj
spomen priredbi u ast uspomene hrvatskih mueva Starevia, Gubca, ufflaya,
Bralo je za Sufflaya, jednog crnoutog maarona, protiv koga je 1910. demonstrirala cjelokupna sveuilina omladina u Zagrebu, sprijeivi ga, da nije mogao nikad
nijedno predavanje odrati, jer je bio postavljen za profesora na zahtjev maarskih
vlasti, izrekao jedan panegirik, kojeg bi se zacijelo zastidio i sam pokojni ufflay.
Ali, trebalo je koristiti priliku da se uvrijede sve pozitivne i konstruktivne snage
hrvatskog naroda, ija su nastojanja ila sasvim drugim smjerom, nego tog crnoutog maarskog frankovca i oca ustatva, kako je to Paveli govorio, A. Starevia.
T a j Sufflay za Brala je odvjetnik hrvatske nacionalne misli, koji je brzo raskinuo
obru balkanizacije duhovnog miljenja i otkrio itavom kulturnom zapadu sukob
svjetova na Balkanu, borbu zapadnjatva sa istokom, borbu asti, autoriteta ideja,
te vjernosti grudi i domu, protiv barbarskog boljevizma i degenerirane 'dovskointernacionalne plutokracije. . . Zbog toga neka je graditeljima ustake Hrvatske
vjena slava! Mi pak nosioci njihovih ide ; a, koji uzimamo plodove njihovog rada,
stavljamo se na raspoloenje njihovom nasljedniku, dinom poglavniku dr. Anti
Paveliu, koji je duhovnu zgradu dvojice velikih pokojnika priveo u djelo.
O prvoj godinjici NDH, i raznih sveanosti, koje sui sarajevski ustae priredili, odrana je u savezu Napretkovih zadruga, 9. IV. 1942. proslava, na kojoj
je i opet Bralo uzeo rije, da zadovolji svoja ustaka raspoloenja i osjeanja. Dodirnuvi historijat stvaranja NDH, Bralo se zadrao i na radu Akcionog odbora
Hrvata nacionalista, u kome je. kako je ve reeno, i on imao vodeu ulogu, i
podvukao:
Niie li ovdje priie godinu dana odrana prva sveana sjednica. Hrvatska proglaena, a s prozora Naoretkove zadrurre, ponosno se razvila prva
hrvatska trobojka hrvatske suverenosti. N<;e li nakon sveane sjednice u ovoj
ba dvorani umuen orvi brzoiav poglavniku i hrvatskoj vladi, a posebna delegacija iz Napretkove zadruge krenula u Zagreb za organizaciju drugih
poslova. Snvino je i du"oasno isticati to ie znaila Napretkova zadruga
preko svoiih lanova u R' ; eci, Solitu i Dubrovniku, a da ne soominiemo specijalno ovu u Sarajevu i Zagrebu. Stalan ie bio materiialni i moralni oodupo r ani ustakom pokretu a inovn ; tvo Saveza na rrvom mjestu u izradi i
pod ; eli kao i u radu ustakog prom'benog materijala. . . Iz progona, krvi i
vieala rodili su se iunaci, anostoli. borci, a iz njihovih rtava don ; o ie velebitski aneo poglavnik starozavjetni hrvatski plamen slobodne Hrvatske.

U arievoj kuriji se ipak osjetilo, da je Bralo odvie jasno ispovijedao

nadbiskupove intencije, i na savjet jezuita, koji su smatrali da se Bralu dadu jo
slobodnije ruke u njegovom ustakom djelovanju, nadbiskup je Brala razrijeio dunosti upnika.
Kad je sruena Hitler-Mussolinijeva monstruozna NDH, i kad su mnogi zloinci u N D H dopali ruku pravde, medu njima bio je i upnik Boidar Bralo. Vrhovni
sud Bosne i Hercegovine dopunio je samo strahovitu sliku ovog zloinca brojnim
novim dokazalima. Pa ipak, Boidar Bralo, i poslije mnogih svojih priznanja, smatra
da za mnoge stvari, koje su dokazane i svjedocima, kao i dokaznim materijalom iz
Ustake tampe, nije dakako odgovoran, pa dosljedno ni kriv. tovie, on je ustvrdio,
da formalno nije nikad pripadao ustakom pokretu niti se suglaavao sa ustakom politikom. Za svoje govore prebacuje krivicu na novinarske reportere, koji su proizvoljno
reproducirali njegove govore. Na saslua vanj ima Bralo nadilazi i samog sebe, kad
U laima i odricanjima ide tako daleko, da kae, da se nije uope slagao sa politikom
Ante Pavelia, niti da je bio ustaa, ma da su mu predoeni njegovi originalni potpisi na raznim spisima, gdje je uz svoje ime dodao ustaa-upnik. Svakako, Bralo
je i na sudskom sasluanju bio samo dosljedan i na istoj svojoj moralnoj liniji,
kojom je iao cijeloga ivota stalno slijedei intencije svoga ustakog nadb : skupa.
Zacijelo bi i njegov nadbiskup odricao, kad bi dolo do suenja za njegov veleizdajniki rad, kao to je to uinio i u prvoj Jugoslaviji, kad je odricao da je bio
s ustaama i sa Paveliem, a to isto potvrdio i u svojim pjesmama i lancima, koje
je sva ustaka i ostala klerofaistika tampa donijela, ba kao i govore i izjave
njegova miljenika, upnika Brala. Dosljedni izrazi uitelja i uen : ka, dosljedne metode jedne te iste kole, iji je moral iskristaliziran ve od Alfonsa L'guorija i znamenite reservatio mentalis. I ova sasluanja dala su prilike, da se jo jednom ocrta
amoralna i destruktivna fizionomija sijaa zla, mrnie i bratoubilake strasti meu
Srbima i Hrvatima. Uhvaen na djelu, nastoji da izbjegne istini pomou lai, koju
je tako neiskreno zacijelo sa propovjedaonice poneki put tumaio, da pogiba od
maa tko ga se laa.
Javni tuilac, podnosei Vrhovnom sudu optunicu, u sintezi krivica Boidara Brala dao je poraznu sliku ovog sveenikog zlikovca i veleizdajnika:
Kad se ima u vidu sav rad okrivljenog, a naroito rad za vriieme trajanja povjerenitva, kad se proita r^d okrivi ienoga obiavb'en u tampi, kad
se vidi ta kazuju sviedoci, ma konano kad se imaiu u vidu i nntouno notorne inienife. onda je tek iasno koliko ie mizeran, a istodobno i bezobrazan i kukavirki stav koii sad z^i^ima okrivi i eni. Zloinaki rad nie^nv
niie teko utvrditi i osuditi fra. ma k^Vo m bezobrazno branio. Ali tui
Bralo, razboinika u pohovsknm. ruhu, ja bih hfio da se on sudi, ne samo kao
zloavac. razbojnik svih onih, koji su htjeli krijui se iza vjere i crkve sluiti
neprijatelju
naroda.
Notorno ie bilo da je ba okrivlieni bio u svoistvu povierenitva zamienika ba onai. koji ie provodio sve intend ie svoga neposrednog pretnnct?.vlienoar nadbiskupa, a istodobno ie asno izvrio i posao koii mu ie b'o novi eri o po^lavn'k, ier su se linfpnci'e jedno-<r i dm^oar potmuno moklanale. Notorno je b'lo da je ba okrivljeni bin onai. koii ie nastupao kao samodrac
kako to kae njegov vjerni suradnik Petar Petkovi. Sva je tampa, pa i sva

javnost vidjela u okrivljenom glavnog aktera poglavnikovog povjerenitva,

dok je Hadi bio samo firma radi muslimanskog svijeta. Iz iskaza Petra
Petkovia vidi se da je imao iroka ovlatenja ba slina kakva je imao i
Guti za Bosansku Krajinu. On je bio taj, koji je stalno zastupao otar nastup
protiv Srba i idova, iako je u isto doba sam i preko drugih, potpuno jezuitski
znao nagovarati da se prelazi u katoliku vjeru, pa se nikom nee nita dogoditi. U isto doba, on je preko policije progonio one koji su preli na katoliku
vjeru. Dakle, postupao je s oitom namjerom da ljude moralno uniti, unizi, a
onda da ih i materijalno upropasti. Njegov odlini poznavalac Petkovi tvrdi
da je on bio najomiljeniji ovjek klera kod nadbiskupa aria, tako da se
nije usudio nijedan vii sveenik da neto govori protiv niega. Isto tako miljenje o njemu ima i Reep Hairovi, koji je u Foi i njenoj okolini vrio
u isto doba i iste zloine koje je radio i njegov neposredni starieina. okrivljeni Bralo. On za okrivljenog veli da je njegovo ponaanje bilo vrlo slinoponaanju suverena, da je s okrivljenim zaiedno radio i Pe f ar Petkovi, da
su oni zajedniki organizirali upskn redarstvo, koje je po njihovu nareenju
vrilo hapenja i progone Srba i idova.
Okrivljeni ne zna da su dolazile k njemu poklonstvene deputacije, a
novine su pune vijesti koga je sve i radi ega okrivljeni primao. On veli da
ne zna za postavljanja politikih povjerenika i smienjivanje Srba, a novine
svakoga dana o tome piu, pa konano donose 2. VIII. 1941. i naredbu okrivljenog o razrjeenju dunosti svih povjerenika.
Okrivljeni ne zna za hapenja i progone Srba, a itavo Sarajevo vidi
punu bogosloviju zatvorenika pa i egrtski dom u Skenderiji. Da li se ikad
okrivljeni upitao kome su i ta su ti ljudi skrivili, da o njima danas nema ni
traga ni glasa. Okrivljeni ne zna nita o tome ta je bilo s mitropolitom Zimonjiem, ali svjedoci znaju, da je Zimonjia nestalo poslije jednog telefonskog razgovora s okrivljenim, u kome se okrivljeni derao na Zimonjia
i prijetio mu, upozoravajui ga da je ovo ustaka drava.
Okrivljeni nita ne zna o hapenju i odvoenju sveenika s podruja
Drinske banovine, a ta su odvoenja provedena planski, kako kod njegovog
brata stoernlka Gutia, tako i kod njega. Sav je narod to dobro znao, samo
to nije znao okrivljeni. On ne zna nita ni o odvoenju seljaka i vrenju zuluma na Palama i na Romani j i, a sav ga narod vidi kad s pukom u ruci
odlazi zajedno s ustaama i okupatorom na teren i sa terena dovodi grupe seljaka o kojima se vie nikad i nita nije saznalo. Okrivljeni konano nita
ne priznaje, ni da je bio ustaa, iako se na pismima vlastoruno potpisuje
upnik-ustaa, iako u svakom svom govoru istie da je upnik-ustaa, pa i
lanak u Novom listu br. 582., 2. IV. 1943., potpisuje ustaa Boidar
Bralo.
On tvrdi da nije ustaa, iako u svojim govorima u vezi sa Crnom legijom svaki put sebe istie kao prinadn<ka Crne legije. On se na sveanostima pojavljuje i u ustakoj uniformi, pa opet tvrdi da nije ustaa. I u tome
ima djelimino i pravo. On je neto i vie i gore od ustae. On je idejni suradnik i pomaga onih koji su stvor ; li i ustae i etnike i sve udovine i neljudske organizacije, stvoren da oduzmu slobodu ljudima. On je predstavnik
i svjesni zastupnik interesa reakcije. On nita ne zna o ustakim zloinima izvrenim na Alipainom Mostu, iako je iz svog upnog dvora na MarijinDvoru to mogao vidjeti a moda i osjetiti paljevinu ivih 16 nedunih
ljudi, ena i djece. Ali moda to nije mogao vidjeti i osjetiti, jer se ba u to
doba naslaivao tijelom nepunoljetnih djevojica. Ili je bio kod svojih ljubavnica, udatih ena.
Okrivljeni priznaje da je bilo 20 sluajeva pokrtavanja Srba i Zidova,
ali tvrdi da je-to nerado inio, dok svjedoci kau, da je za teke pare davao

i uvjerenje da su se izvjesni ljudi mnogo ranije pokrstili, da bi ih toboe

spasao od udara zakonske odredbe protiv idova, a kasnije ove iste ljude
pomou svoje policije progonio i kad bi mu lanovi progonjenih familija
doli da trae zatitu on im je odgovarao: Ta sam mu spasio duu, a za tijelo
kako mu Bog da. Preporuit u mu duu Bogu!
Okrivljeni ne zna ni za pljaku srpskih i idovskih radnja i kua, a po
direktivama povjerenika ove poslove radi Zubi, naiprije neorganizirano, dok
konano ne dolazi do organizirane pljake i pokretne i nepokretne imovine
ovih lica pod rukovodstvom saveza Napretkovih zadruga, u kome je okrivljeni bio predsjednik Upravnog odbora. Okrivlieni. istina, priznaje da ie potpisao zapisnik koiim se odobrava ugovor o poslu pljake s ustakom dravom,
ali u tome ne vidi svoju krivicu.
Eto takvi su bili poslovi poglavnikovog povjerenitva to su ti administrativni poslovi i poslovi likvidiranja bive Drinske banovine, kako svoj rad
prikazuje Bralo.
No, sve skupa dosada izneseno ne pokazuje pravu mieru moralne niskosti
popa Brala. Umjesto ljubavi za bl ; nje. sijao je mrnju i prolijevao krv,
umjesto skromnosti i siromatva, ivio je u opljakanom -bosratstvu i raskoi,
umjesto svetog pisma, nosio je parabelum, a umjesto samoodricanja i povuenosti, sladio se u raskalaenosti.
Bludnik i trgovac svinjama, razboinik i ubojica, licemjer i neovjek, sve
su to slabe rijei da ocrtaju pravu sliku ovoga popa antikrista i antiovjeka, ovosra predstavnika pogano? neljudskog soja koji ne pozna tako nisko
sredstvo, kojim se ne bi posluio da pomogne sebi i svojim istomilienicima
reakcionerima. Vrhunac bestidnosti, koji je uspio pokazati, dostie traei namjetenje u naoj dravi.
Pogrjeno bi bilo ovoga zloinca osuditi kao pojedinca. On je samo jedan
djeli u aparatu koji je 1936. pomagao uguiti slobodu panskog naroda, koji
je pomagao Hitleru da porobi Evroou. a luaku Mussoliniju da sa njim surauje. On ie toki u danas uzdrmanoj maineriji reakcije, koja je stvorila
Pavelia, Kvislinge, Nedie, Hahe i Petaine. On je dio aparata koji je prouzrokovao prvi svjetski rat, doveo do dmerog i napadaja na SSSR i nove Tugoslavije protiv slobode i koji sprema novi rat. I zato sudei pravo, unitavaiui zloince kao to je on. mi moramo znati da se ne radi samo o kazni
za zlikovca nego i o osiguranju budunosti za narode. Moda se ovakav rad
koii je okrivljeni izvrio u jezuitskom okriviienikovom argonu i naziva administracijom i likvidacijom, ali narodnim iez : kom to se naziva vrenje zloina
protiv naroda i drave, a za takove administratore i likvidatore kakav je
bio okrivlieni, zakon je i predvidio odgovarajuu kaznu koja ga ne smije
mimoii. 304
Za Boidarom Bralom nimalo ne zaostaje ni jedan drugi miljenik nadbiskupa aria i njegove kurije, dobojski upnik dr. Dragutin Kamber. U N D H dr.
Dragutin Kamber poznat je bio svemu svijetu, jer je bio pisac mnogobrojnih lanaka u raznim ustakim i crkvenim listovima. Kao takav, on je pokazao jednu sasvim
izuzetnu ustaku gorljivost, zalaui se svojim vjetim perom, kao i akcijama najraznovrsnijih izraza za odranje i uvrenje ustakog pokreta i Hitlerove nove Evrope
Ve od ranije poznat kao fanatiki klerofaist i mrzitelj pravoslavlja i Srba, u svim
drutvima, gdje je djelovao, naroito posljednjih godina pred rat dao je dokaza,
304
ADK. Proces, koji je odran u arajvu pred Vrhovnim sudom za Bosnu i Hercegovinu,
sve je navedeno potvrdio. Bralo je osuen na smrt strijeljanjem 6. IX. 1946.

da se zalae za radikalni hrvatski nacionalizam, kako su tada rado nazivali kriari i

ostali klerikalci svoj politiki stav, kojim su u stvari obiljeavali svoje pristajanje
uz Antu Pavelia. Nije udo, da i dr. Kamber postaje odmah ne samo lice povjerenja ustakih vlasti, nego i njihov glavni suradnik, a od prvih dana N D H i organizator. Postoje brojni svjedoci, koji mogu pod zakletvom potvrditi veoma teke
optube protiv ovog hipokritskog tumaa Kristove nauke. U prvim danima NDH,
dr. Kamber uistinu predvodi u pravom mahnitom bijesu ustae, koji gone Srbe,
zatvaraju ih i postepeno likvidiraju, a na tom poslu bio mu je desna ruka muslimanski advokat Omer Mufti. 305 1 on postaje politikim ustakim povjerenikom, pa
je kao takav pokazao da je potpuno shvatio poglavnikove intencije kao i svoga
biskupa Garia i nadbiskupa aripa. Poetkom maja 1941., pozvao je dr. Kamber
sve pravoslavne sveenike u Doboj. Tu im je odrao niz otrih opomena, t. j. da se
pomire s onim, to se od njih trai i pozvao ih na neku tobonju lojalnu suradnju.
Meutim, ovo je bila licemjernost kojom je elio prikriti svoje uee u akcijama,
iza kojih je on bio sa svim svojim intelektom i srcem. Uskoro su poela brojna hapenja sveenika i seljaka kao i deportiranja u logore. Po Kamberovoj inicijativi
zatvorena je pravoslavna crkva svetog Petra i Pavla, sruena kosturnica pobijenih
Srba u vrijeme progona ;z prvog svjetskog rata i zatvoreni su brojni sveenici, od
kojih su neki pobijeni, a drugi protjerani. U iskazima pojedinih izbjeglica izbija sva
teina stradanja nevinoga svijeta, za koji dr. Kamber nema ni rijei kranske
utjehe, ve samo odobravanje, da je sve to se dogaa, samo kazna za krivice srpske
hegemonije, koju, je toboe ovaj seljaki pravoslavni svijet pomagao. Ali nije samo
i to. Premnogim nesreama i zlima bio je dr. Kamber i zaetnik, a ponekad i izvoditelj. 306 Dr. Kamber ; od prvog poetka, najivlje surauje sa stoernikom dr. Gutiem, s kojim se sporazumijeva o svemu to je trebalo uraditi u pogledu ienja,
te osnovne metode zloglasnog stoernika. Klerikalni Hrvatski glas nadbiskupa
Stepinca donosi vijest, koju prenosi i Hrvatski narod, iz koje se vidi, da je stoernik dr. Guti kazao, da je u Doboju bio zadovoljan pionirskim radom upnika
dra Kambera, koji neumorno djeluje i stvara, sretan i zadovoljan,, da svoje sile
moe upotrijebiti za dobro naroda i NDH. 307 Dr. Kamber je elio da bude instruiran
i sa najviega mjesna ustake NDH, pa je bio 17. juna 1941. primljen i od poglavnika i dr. Mila Budaka, s koiima je raspravio mnoga pitanja u vezi s njegovim
radom u Dobojskom srezu.308 Kad je stoernik dr. Guti posjetio Doboj 5. jula 1941.,
ispred naroda, koji je sveano doekao dr. Gutia, posjetio ga je dr Kamber istaknuvi, da u njemu pozdravlja najprije poglavnika, dravu Hrvatsku, a i novu
Evropu, kojoj se prikljuujemo. 309
Nema sumnje, da je dr. Kamber bio s poglavnikom dobro poznat jo ranije. daleko prije ostvarenja NDH, pa mu se od prvih dana staviia naipredanije u
slubu. Sauvano je jedno njegovo pismo cd 6. VI. 1941., a upueno poglavniku, u
kome Kamber iznosi svoje sugestije u vezi sa sjedinjavanjem Zvonimirove krune sa
305
306

4950.

307
308
308

ADK.
ADK. Lino izdaje nareenje za hapenje Srba. Dokumenti o protunarodnom radu,
Hrvatski narod, 12. VI. 1941.
Hrvatski narod, 19. VI. 1941.
Hrvatski narod. 11. VII. 1941.

krunom posljednje bosanske kraljice, koju je Katarina Tomaevi ostavila u batini

rimskome papi. Ovo poltronsko dodvoravanje, karakteristino ne samo za dra Kambera, nego i za najvei dio Pavelievih klerofaista, na istoj je liniji, kao i ono dra
fra Otona Knezovia. Svakako, pored svega ostalog znaajno je, to dr. Kamber misli
da bi i rimski papa mogao da svojim uestvovanjem umnoi sjaj Zvonimirove krune!
Pismo pada poslije poglavnikove izdaje u Rimu 18. V. 1941.
Dragi na Poglavnie!
Toliko se divim temeljnim potezima Vae politike u ovim prvim danima
uskrsnule Hrvatske, da ne mogu, a da Vam to ne kaem.
Naroito smatram vrlo mudrim i dalekovidnim gestama biranje sredita
dravnog u Bosni i biranje talijanskog princa za hrvatskog kralja. Ova druga
injenica pored mudrosti i brige za nau granicu na najdraoj strani nae
Drave hrvatske pokazuje i Vau osobno moralnu veliinu, da se odriete jednoga uresa koji je trebao da okiti Vau osobu, zato jer je to bilo na veu
korist Drave. Hvala vam! Mnogo nas ipak ima koji to vidimo i shvaamo.
Ja bih bio slobodan iznijeti jednu malu sugestiju. U ovom je: Bosna je
bila zadnji oblik samostalne hrvatske Drave. Njez ; na kraljica Katarina
umrla je u Rimu i ostavila Papi u simbolinu batinu, ali u realnu brigu bosansko kraljevstvo i krunu. U ovoj svetoj jubilejskoj godini bilo bi dobro da
se Sveti otac nagovori da javnim aktom tu krunu uspostavi i pridrui je Zvonimirovoj. A Jajce je bilo kraljevski grad. A njegova romantika, njegova
slinost sa Tivolijem i blizina sa buduim sreditem u Banjoj Luci inila bi
od njega i sada idealnu kraljevsku rezidenciju.
Pa tamo je jo uvijek neoteen zvonik impozantne kraljevske crkve
svetog Luke. Braa Hrvati i muslimani ne e bez sumnje nita imati protiv
da se ta crkva obnovi jer ,je u posjedu Vakufa. To bi trebalo da bude
kraljevska crkva. Ja ne u duljiti. Misao je tu. Moda ste i Vi ve prije
mislili. Vaa volja i bie tako. Ja Vas jo jednom pozdravljam u dubokom
potovanju i sa istinskom zahvalnou! Za Dom Spremni! Doboj, 6. VI.
1941. Dr. Kamber, upnik i za sada kot. povjerenik u Doboju. 310
Dakako, ovaj mrzitelj pravoslavlja i srpstva, elio je da jedno i drugo nestane iz NDH, pa je pored metode ienja Gutieva tipa, koja mu je bila najefikasnije sredstvo, uveliko jo koristio i katolienje, da bi tako predobio i za crkvu
i za hrvatstvo nove brojne snage. I na tome podruju bio je dr. Kamber neumorni
misionar, radei tako, kako je i sam rekao, na ovaj nain najuspjenije za Boga
i NDH.
Kada je mjeseca augusta i poetkom septembra 1941, teror ustaa u dobojskom srezu nadvisio sve, to moe zamisliti fantazija patolokih zlikovaca, progonjeni narod stao je bjeati u ume i pridruivati se organiziranima u narodnooslobodilakomi pokretu, kako bi silu silom suzbio. To je mnogo zabrinulo ovjekoljubivog
kranina i slugu bojeg dr. Kambera, a osim toga ga i zaplailo da bi i on mogao
poginuti od maa za koji se tako vrsto, aprila, maja i juna mjeseca, prihvatio. Ustanak Srba uzimao je sve iri opseg, pa je na kraju buknula prava pobuna u noi od
22. na 23: augusta od Maglaja do Podnovlja na Savi i dolinom Spree od Doboja
310

Dokumenti o protunarodnom radu, 49.

do Bosanskog Petrova Sela. Uslijed toga, da stvari uputi pravilnijim, ustakijim

smjerom dr. Kamber, sav proet ustakim naelima, uputio je mjeseca septembra
poglavniku jedno vee pismo, u kome mu je izloio i uzroke pobune, samu pobunu
kao i savjetovanja i sugestije, koje bi trebalo privesti u ivot, da se takve pobune
sprijee. Ovo pismo je osim toga iskrena ispovijest jednog ustae, koji svakako tei
za istrebljenjem omrznutih pravoslavnih Srba. Njegove sugestije, kako bi se Srbi
mogli iskoristiti jedni protiv drugih, i kako bi se katolienje vrilo bre i efikasnije, ma da i on ne vjeruje u iskrenost prelaznika, ukazuju na jednu makijavelizmom prekaljenu duu, koju je povrh toga jezuitizam osobito rafinirano* modelirao
za ustaki reim. Unato tome, to se i pred samim sobom licemjerno prenemae
zbog svoje i poglavnikove odgovornosti pred Bogom i pred povjesnicom. Zato dajemo ovo pismo u cijelosti, jer ono nije vano samo za lice, koje ga je pisalo> nego
i za duh, koji je vladao u takozvanom trezvenijem i objektivnijem dijelu ustakog
sveenstva.
Gospodine Poglavnie!
Vrijeme je i suvie ozbiljno, a dunost ljubavi prema Otadbini i suvie
openita, a da bih mogao odutjeti. Hou da Vam napiem par rijei o srpskoj pobuni, koja mi se ini po vanosti za sada tono prvim unutranjim
problemom NDH. Prvim zato, jer je uhvatila velikog maha i ne pokazuje
osobite znake poputanja, a zatim, jer se tie u "rvom redu Bosne, srca NDH.
Kad sam bio u nedavnoj audijenciji kod Vas, zamolio sam Vas, da
smijem biti posve iskren. Da ne traim nikakvih kozmetikih sredstava za
svoje misli. To molim i sada. I predpostavljajui tu dozvolu, ja u pisati vie
o injenicama i logikim zakljucima, nego o svojim eljama i nadama. Vi
ste Poglavnie, dravnik i vojnik. Vi ete to pravo razumjeti, Vi ete mi
vjerovati, da me u ovom pismu na Vas vodi samo ljubav kako prema Vama,
tako i prema istom idealu, koji Vi ljubite.
Prije svega pobuna srpskog, etnikog i komunistikog elementa, mnogoje realnija injenica, nego to se to vidi iz izjava slubenih osoba i kontradiktornih novinskih izvjetaja, koji s jedne strane piu romantino-naivne
lanke o pobuni, a s druge strane opet iznose injenice, koje tu romantiku
posve demantiraju.
Potrebno je goloj i istoj istini pogledati u oi. Potrebno je postaviti
realnu dijagnozu, da se mogu nai i upotrijebiti pravi lijekovi.
Uzroci pobune. Prvi i openiti uzrok pobune, iz kojeg izviru svi ostali,
jest unutarnja, ideoloka i vjekovna opozicija srpskog elementa prema svemu,
to je hrvatsko i posebno katoliko. To je opozicija srpskog bizantinizma i
hrvatskog zapadniatva. To je opozicija svetosavskog i iskljuivo nacionalnopolitikog pravoslavlja prema univerzalnom katolicizmu. To je rasna opozicija konglomerata, hajduki odgajanog, amalganvziranog u srpstvu prema
vidljivo razliitom narodu. Opozicija nenadano razbatinienih sinova Duanova carstva, koji su okusili slast vlasti i novca prema batiriicima.
Oni su kod sloma Jugoslavije smjesta pomiljali na pobunu u zgodnom
asu, pa su zato i sakrivali oruje bive jugoslavenske vojske. Oni mogu rei
da su pri tom mislili na eventualnu samoobranu. Ali onaj tko sakriva strojopuke, bacae mina, orodja za signalizaciju, pa i topove, pokazuje da tu
samoobranu, jo prije svakog stvarnog povoda, zamilja samo u obliku pobune. Ova mala fides, koju su od.poetka pokazali, najvie ih tereti.
Blii su uzroci pobune: 1) Londonsko-Moskovska promiba, 2) nae h r vatske pogreke.

O Londonsko-Moskovskoj promibi nije moje da govorim. Ali znam

sigurno da je imala lavovski udio u izazivanju pobune.
Iskreno treba priznati, da smo i mi Hrvati napravili, objektivno uzevi,
pogreaka, koje su ustanak ubrzale i dale mu naroitu estinu, a u njihovim
oima stekle mu izvjesno opravdanje moralno, dok su im za povrnije? promatraa pribavile protiv nas izvjesne dokumente. Suvie im naglo ukidosmo
vjeru (praktino uzevi) protjeravajui im popove. Uzesmo im dosta imetka
i pobismo ih znatan broj, a ostalima stavismo suvie jasno do znanja da se
ne mogu zadrati medu nama kao Srbi i pravoslavci.
Ja znam, dragi na Poglavnie, da je lako i za obinu pamet, biti pametan poslije zavrenih dogaaja. Ja ne kritiziram ni zlobno, ni radi same
kritike. Ali ipak treba uvidjeti, da upravo ove nae pogreke naroito oteavaju, da se nade uspjeno i pravo rijeenje za likvidaciju pobune. Jer sada
je teko poputati, a opet nastaviti jednako, znai u najmanju ruku hraniti
srpsku deperaciju koja e biti trajni izvor opasnosti i pobuna i prodira
hrvatskog ivota i imetka. Ja o tome neu ovaj put dulje da govorim, ali
samo znam jedno, da praktino uzevi u situaciji, kakova ve jest, mi moramo izai kao nesumnjivi i odluni pobjednici. Ne smijemo dozvoliti ni
remi-partije. I samo zato, da se nae to uspjeniji praktini put do pobjede
i likvidacije pobune, piem Vam ovo pismo. A za postupke odsada moraju
se nai naini, koji e biti izgraeni i na loijim iskustvima ovih prvih mjeseci naega dravno? ivota.
Pobuna oko Doboja. U no od 22. do 23. kolovoza buknula je pobuna
od Maglaja do Podnovlja na Savi s jedne strane, a s druge strane dolinom
Spree od Doboja do Bosanskog Petrova Sela. To je podruje od preko 60
kilometara duine i na preko 30 kilometara dubine.
Osim kidanja veza i razoruavanja naih sela, kasarna i posada, glavni
cilj ovog napadaja bio je Doboj. Doboj bi po mome miljenju odmah osvojili, da sluajno nije jedan od Srba, primljenih tajno u katoliku vjeru,
otkrio pobunu nekoliko sati ranije i time omoguio spremnost i obranu.
Meutim, u Doboju je bilo malo oboruan'h branitelja. Valjda stotinjak vojnika i drugih pedesetak. Kako je 22. VIII. bio pazarni dan, doao je na pazar veliki broj srpskih seljaka i kako smo kasnije vidjeli, jednostavno zaostali u gradu i periferiji po zasjedama, a kad su tisue druorih navalili izvana, ovi su izvirali iznutra i tako su se brinioci nali izmijeani sa napadaima. U prvi mah napadai su unili u Doboj. Napadai je poeo u etiri
i po sata uiutru, a u sedam sati napadai su ve bili zarobili 56 njemakih
vojnika, obadva satnika, orunikog i vojnikog, i krstarili Dobojem uzdu
i poprijeko. Ipak su se sauvala izvjesna gnijezda otpora, pa je dobojski
centar oien i pobunienici potisnuti na periferiju, koiu su rr.ili vie od tri
dana. Tu su iz vojnih magazina pouzimali oruja i municije koliko su htjeli,
a onda su dva magazina digli u zrak. Kako sam uo, u samo jednom od ovih,
bile su teke avionske bombe, 10 000 topovskih granata i samih puanih metaka 9,500.000. Naravno, da je uniteno pri tom mnogo kua i narodne imovine. Sreom i velikim bojim udom, nitko nije tom prigodom posrinuo. Na
Doboj je trebalo vriti sa tri strane koncentrian napad, da se oslobodi od
etnikog pritiska. Iz Broda. Tuzle i Sarajeva. I njegova borba na ivot i
i smrt trajala je vie od tri dana. Naravno da ima dosta poginulih i ranjenih.
Promet prema Sarajevu b'o je zaustavlien gotovo itavu sedmicu, jer su i
prugu pokvarili, a Maglaj ak i zauzeli i tamo napravili vladu od dva dana.
Sada je u Doboj stiglo dosta vojske: oko 350 Nijemaca i preko hiliadu
hrvatskih vojnika. Pobunjenici su se povukli u planinu Ozren. Ozrenska
grupa i dalje vri ispade i napadaje: pali eljeznike stanice, kvari prugu
prema Sarajevu i Tuzli i arka sa njemakim i hrvatskim etama. U jednom

okraju kod Trouka morali su se i nai i Nijemci povui. Nijemci su imali

etiri mrtva i jednog- izgubljenog. Jedan lajtnant je leao zagubljen etiri
dana, vie ranjenih, a naih hrvatskih ranjenika, mrtvaca i izgubljenih bilo
je jo vie. etnike predstrae nalaze se od Doboja udaljene u zranoj liniji
sa 45 kilometara. Svaki dan ima dogodovtina: nekoga zarobe pa puste,
nekoga ustrijele, drugog natjeraju itd. Takova je situacija sada. Vojska u
Doboju, a etnici u planini u srpskim selima oko planine. Nema jo znakova
poputanja i predaje, ak se uje da dobivaju pojaanja i da gaje velike
nade.
Logine pouke. Ova pobuna, kao dio ope srpske pobune, nuno namee
neke praktine pouke za nas Hrvate.
1. Kao na kakvom kolskom primjeru vidi se, kako nemamo nikakve
organizirane i sposobne obavjetajne slube, pobuna se sprema sedmicama, a
moda i m jesecima, a hrvatska slubena vlast nita ne zna, nego se tek dozna je
za pobunu par sati prije i to preko upnika, kojem to otkriva jedan nov
vjernik! Kolika sposobnost za tainu i to kolektivnu t a j n u ' s njihove strane:
spremati mjesecima oruje, a sedmicama vriti dogovore, vladati se prividno
posve legalno, ne ispaliti nijedan metak uzalud, niim se ne odati, a kolika
opet djeaka nespremnost s nae strane! Ovo bi se moralo smiesta popraviti.
Mi bi morali mnogo bolje i to neupadniie kontrolirati njihova sela po samim ljudima iz njihove sredine, pa upotrijebiti vie niih, da ne znaju iedni
za druge, platiti ih dobro. Zatim kako Jugoslavija niie stavljala u njihove
predjele dovoljan broj oruanih (a i voinihl postaja, mi bi morali te niihove
krajeve, dok god su medu nama, isorekriati orunicima i voiskom. itavi
so njihovi krajevi do sada ostali bez ikakve nae kontrole, kao* neki drugi dio
planete. To je ipak jeftinije od ogromnih teta, koie nastaju u pobunama.
2. Ne prigovaram, to je na muki svijet otiao u vojsku, u slube, u
dobrovoljce, na rad u Niemaku, ali situacija origovara drugoj injenici:
to Srbi osloboeni od vojske, od bilo kakvih odlazaka, ak ielimino i iz
slube istjerani kuama i tako gotovo namamlieni u stanie, da u dokolici
smiljaiu pobunu i kompaktno nasrnu na nae prorijeene redove. I zato se
mora nastoiati. da se Srbe razmjesti i zanosi;: na rad u Niemaku. (odakle
i onako nai liudi biee). na javne radove itd. Tu bi trebalo razraditi itav
sistem, kako da se Srbi iskoriste, dre na kontroli i da se onemogue budue
tete na naoj imovini, na ivotima i na blamai.
3. Konkretno za Doboj: Potrebno je u Doboiu drati uvijek jau posadu,
a jo bolje napraviti ga vojnikim mjestom, radi njegove vanredne pozicije
kao vorita, odakle bi se imali da tite prometni putevi i kraievi. Strahovita
je bila lakoumnost ostaviti ga na maloj posadi i to jo sa ogromnim magazinima municije.
4. Vojska se mora viebati. da na strai stoii, a ne da zasoi, niti da sjedi,
ili recimo lei ili pui. Da budu ne strai trijezni, a ne oijani. Da se straa
obilazi. Da se vojnici naue estito s pukom vladati. Da ne naklapaju sa
srpskim puanstvom. Da budu upozoreni na razne srpske trikove, pa da se
ne daju razoruati od etnika, preobuenih u odijelo hrvatskih voinika ; td.
i da si ne daju kontrolirati poloaj i stanje od srpskih cura, ena i djece. Da
se v o l c i m a dri neka kola sa predavanjima o svemu to je potrebno u
ovakvoj podmukloj borbi. Ljudski materijal je dobar, ali neizraen i zaostao
jo malo. U niemu je ne jugoslavenski oatriotizam, ier vojnici su dobri
Hrvati, nego duh jugoslavenske lampavosti i sabotae. Kad bi mi bar jedno
vrijeme imali niemake instruktore u voisci!
5. Dobro bi bilo, dapae bilo bi moda neophodno potrebno, da se naorua na hrvatski narod u Bosni i da se jednostavno sav na narod organizira
na vojnikoj osnovi. Zar se ne bi mogao na primjer kriti ovakav srpski

ustanak hrvatskim narodnim ustankom. Narod ovako misli, a to bi bio najbolji

i najuspjeniji nain. Ali na narod nema oruja! Govorilo mu se je: tvoja
e te vojska tititi i tvoj orunik, tvoja je drava, pa to e ti oruje? I on
ga je uz male iznimke predao, a sada je izvrsno posluilo ono par sakrivenih
puaka i bombi! Nai bi seljaci bili sposobniji za akciju protiv etnika nego
vojska. Jer, prvo u borbenom pogledu su izvrsni, a drugo, brane svoj prag,
poznaju teren i znaju bolje srpske trikove i varke i ne odaju se uniformom.
Oni bi etnike jurili po planinama i popalili njihova skrovita i sela. Oni bi
njih iznenaivali, natjerivali vojsci u ruke i oni bi bili oko i ruka te vojske.
I tako bi se etnicima otela iz ruku inicijativa, jer do sada dre inicijativu
etnici u svojim rukama i iznenauju nas, a. mi trimo za dogaajima i stiemo, kad ve oni naprave tetu i kad im je povlaenje i onako u programu.
Mi. uope, ivui u ovim prilikama, naroito tamo gdje smo izmijeani sa
Srbima, moramo biti vojniki organizirani i dobro naoruani narod. I to u
najdoslovnijem i najpotpunijem smislu rijei i s time se ne smije otezati
ni odgaati: ovo za zimu, a ono za proljee. To ima uiti sada glavni posao.
6. Generalno uzevi, ne smije se borbenost srpskog elementa podcijeniti,
(a to se opaa), i potrebno je jau akciju povesti, da se ovaj ustanak slomi.
Vodei nojevu politiku i borei se s njima na male rate, dajemo im priliku,
da biljee mnoge uspjehe, da im moral poraste, da se u nae redove pone
uvlaiti duh kritike, umornosti i sumnje, (da ne kaem i straha), i u najmanju ruku, produujemo tako jedno veliko zlo na vlastitu tetu. Ja sam slobodan Gospodine Poglavnie, upozoriti samo na injenicu da ima itav niz
predjela i kotareva, koji se dugo nalaze u njihovim rukama. Valja se malo
uivjeti u tu situaciju, i pomisliti to to znai. Jer nije to stvar koja se likvidira njihovim istjerivanjem, nejro u dui tamonjeg naeer jo esto put neizgraenog naroda ostavlja to tragove, koji ne mosru godinama ieznuti. I
valja imati na umu da ovaj njihov ustanak nije, kako se pie po novinama,
eksplozija ivotinjskih nagona jedne pobjenjele rulie, nego da on ima dosta
opasan i ideoloki sadraj, (oprobane parole komunistike promibe i borba
protiv hrvatskog progona) a ustanak je organiziran i voden voiniki. Na
elu su vii i nii srpski oficiri i stari srpski i crnogorski etnici. Oni ne napadaju bez plana. Jasno se vide i za la'ke izviesne strateke osnove. Evo, oni
su si od Drine, (preko Srebrenice, Vlasenice, .Kladnia dotino preko lavora,
Konjuha i Ozren Planine), pa do Doboja osigurali jedno svoje prolazite,
jedan svoj teren. Slino iz Pae i Crne Gore, preko Romani je do Vlasenice
i Srebrenice. Za itave prediele iza Sarajeva ne zna se ta je s njima, pa kao
pri utapanju, sad isplivaju na povrinu, a sad nam ih ooet otkinu i odnele
od njih. Kako je opet u Krajini, u Lici i na Kordunu, to Vam je sigurno bolje
poznato. Ima jo jedna veza koie nisu uspostavili: od Doboia do Tajca i do
Banja Luke preko Borja, od aua i avke. T a j je kraj jo relativno miran,
premda ne posve. I tu se gine. Zato toliko i iuriaiu na Doboj: jer tako bi
jednostavno odsjekli Bosnu od prekosavske Hrvatske i soojili zonu pobune
od Bihaa do Zvornika i Bijeljine. Ja za ilustraciju prilaem na grubu ruku
izgraenu vjersku kartu Bosne, gdje sam strijelicama oznaio crte njihovih
napadaja i spajanja.
Opaske, koje sam do sada iznio, tiu se vie neposrednog ugiuivanja pobune. Meutim, valja misliti ve sada i o onim mierama. koie e onemoguiti budue pobune. Jer Hrvatska ne moe napredovati, bude li imala svakog proljea ustanak, koji e svravati u kasnu jesen s opadanjem lia. Izgleda da nam dosad an j a iskustva pruaju bar neke putokaze.
1. Nijemci, nai glavni prijatelji, iji se interesi tako podudaraju s naima, moraju nas bolje naoruati. A dok ne odgojimo ruke za bolje i pouzda-

nije upotrebljavanje oruja, trebaju Nijemci da nas osiguraju svojom prisutnou.

2. Sa bezrazlonim i samovoljnim ubijanjem Srba mora se prestati. Ne
smije bili, da se kojekakvi nai delati pozivaju na specijalne i tajne instrukcije. Ovo je posebno i vrlo teko poglavlje i tu treba gvozdenom rukom zavesti red. Ja nisam niti za ravnopravnost Srba, dok su medu nama, a niti
za to, da suvie dugo ostanu medu nama. Ali dok su medu nama, moraju biti
graani drugog reda, ali ipak moraju i za njih postojati neki zakoni, koji se
potivaju i koji se samovoljno ne kre. Ne mogu oni biti izvan svakog zakona. A izgleda da se je zbilja dogaalo svata. Moramo ipak misliti da ima
odgovornosti pred Bogom i pred povjesnicom. Kad se pred prijekim sudom
digne jedan optueni Srbin, pa kae: Ne poriem da sam kriv. Doli su
nam etnici i kazali: liudi. ta ekate! Ukinuli su nam vjeru, otimaiu nam
imetke, plivamo po svim rijekama sa krivnjom i bez krivnje, pa dignimo se,
da ili izginemo ili da si prilovimo koliko mognemo. ta mi moemo koji to
sluamo nego da pomislimo: i mi bi se bunili na vaem miestu. Ja znam. Gospodine Poglavnie da su oni nama kolektivno i poiedinano mnoigo skrivili,
a znam i to da su nepopravljivi neprijatelji nae drave pa i egzistencije, pa
naglaujem da i Srbi, koji mene poznaju, smatraju me svojim zakletim protivnikom, ali usprkos svega mi moramo svi rijeenie srpskog problema traiti
tako, da sami ne postanemo pred Bogom i pred ljudima gori od njih i na
koncu da si ne natovarimo teret, koji ne moemo nositi. Jer ovo Srba, to ih
imamo, bilo je previe i za samu Austro-Ugarsku.
Daleko je od mene, Gospodine Poglavnie, da si utvaram, da imam
recept za rijeenie srpskog problema Kad bih ga imao b'o bih naivei dobroinitelj hrvatskog naroda. Ali usloboujem se naglasiti da ovaj na unutarnji problem moramo uzeti u ruke sa najveom ozbilinou- na u tom pogledu iskoristiti mozak i iskustvo naiboljih. a prije svega odluno prekinuti
sa samovoljom kojekakve veinom djeurlije i bezrazlonog ubijanja. Zato
je potrebno:
3. Da se zavede red u one ustake formacije i arupe koie su nastale do
danas iza osnutka N D H . One bi morale imati Dravilo, starieinstvo, sankcije,
plae, (za plau stana) viebe. precizno ureena prava i dunosti. r>a da ne
lutaju besposleni, u fif'riskim uniformama i d ne orave neoodobtine i
oaine glu^o^ti. a ne znaiu z'nuti kad treba da progovori pamet i iskustvo i u
pravoj nogibli ieznu Sva krivnia ni do sada n e nadala na niih i njihova
djela. Bilo je i oduevlienia i dobre volje, ali niie im se dala orava organizacija. Barem bi morali imati onako ureena pravila i poslovnik, kao Kriari i Hrvatski junak.
4. Gimnazijalce, brucoe i mladie, pa bili oni ne znam kakovi, ne bi se
vie smjelo metati za logornike i neke velike dunosnike. Moramo na elo
metati ozbiljne liude, ako je ikako mogrue pametne, potene i iskusne.
Iskreno govorei, bivali smo dosta mita zaprenat^ni. kamo e t a j mlaiski
kurs odvesti. Za mladie ie sve jednostavno: Treba ih sve poklati i ve ie
rijeen, na primjer, srpski problem. Hitler i Musolini forsiraju mladie, ali
ne vidi se da ; m daiu miesta generala 'li viih asnika, b'lo u voinoi. bilo
u civilnoj slubi. Ja osobno n ; kada ne bih vierovao da tako neto moe biti,
da to nisam ?ledao. Mi smo narod, p-die dieca usrlavnom sluaiu roditelje, a
ne roditelji djecu. I ta se djeca onda u osornosti igraiu oruia, auta. uniforma itd., da nas sve skuna nrikau neozbilinima. a ohrabre time Srbe na
ustanak. Stara iskusna k a t o l i k a , crkva ima za svoje dunosnike, uz drugo i
propisan minimalni broj godina starosti.
5. Jednako ne bi trebalo za velike dunosnike upotrebi i avati razne vrste
primitivaca, i sit venia Veritas, glupane. Kad sam ja u jednom konkretnom

sluaju intervenirao na odluujuem mjestu, da se jedan takav, (koji nije

imao osim toga ni potrebnih drugih svojstava) ne postavi na jednom istaknutom mjestu za logornika, odgovoreno mi je: Ako je netko ustaa, on je za
sve sposoban. On je sposoban da bude ministar, jer e on revolverom u ruci
prisiliti Zidove, da mu svoje sposobnosti stave na uslugu. T a j gospodin na
vrlo visokom poloaju, ne zna, da sposoban a nevaljao sluga moe zapetljati i
kompromitirati i nesposobnog naredbodavca i njegov revolver. ini se dakle,
da treba paziti, da ne preuzme previe maha mudrost toga gospodina i da
pored drugih stvari ne bagatelie ni sposobnost ni kvalifikacije.
6. Treba ne samo birati dobre i sposobne dunosnike, nego i zavesti
jednu stabilnost. Jer tko se uvijek s jedne strane potkopava, a s druge se na
brzu ruku priklanja svakoj deputaciji i tubici i, ako se esto mijenjaju predstojnici, logornici itd., onda ne samo da nema napretka i rada, nego onda
zlo svih vrsta uzima maha. Jer takav dunosnik, ako nije posve izvanredan,
ne e mnogo raditi, dapae ne e moi da radi ni za ono vrijeme, dok je na
vlasti, jer mora da se brine i bori protiv zasjedanja, a da i ne govorimo o
gubljenju volje. Ja znam, Gosnodine Pofflavnie, da svi koji aktivno rade
u jednom progresu, moraju traiti napadaje i zasjede od inercije, zavisti itd.,
koja se buni protiv napretka i dobra i protiv dunosti i napora. Ali o tome
nije rije. Rije je o tome, da odozgo olako i bez solidnog ispitivanja ne
mijenjaju ljude svaki as, jer radi toga je bilo mnogo zla i predpriprave
za pobunu.
7. Napokon primanje grkoistonjaka u katoliku vjeru, zapleteno je u
takov birokratizam, da je kadikad praktino onemogueno. isto grokoistonim
obiteljima mora odobriti prijelaiz ak ministarstvo a mijeanim, opina, pa
kotar, pa onda biskup, a na svakoj od tih instancija sijaset poslova i zapreka,
pa onda molbe ekaju vie put mjesecima do rezultata. To bi trebalo pojednostavniti i tim bojim bijednicima koji se zovu upnici, dati bar u tom
poslu, neke ire mogunosti: jer ipak izgleda koga prijelazom na katoliku
vjeru prebacimo s ovu stranu barikada da mora medu nama ostati, ako ne radi
svoga uvjerenja, a ono radi bive subrae i njihovog osjeaja prema njemu!
Tako e bar biti mnogo sluajeva.
Dragi na Poglavnie, ja znam, da ete se Vi moda nekim mojim primjedbama nasmijeiti. Znam da ne znam i sve injenice koje Vi znate i koje
tumae razne dogaaje nae sadanje. Ali ja sam u najboljoj vjeri napisao
ono, to mi je u ovom asu najvie na srcu, olakao sam pred Vama svoju
duu i rasteretio svoju savjest. Ja u Vas vjerujem. Nastojim da razumijem
Vae tekoe. elim da i ja makar malo pomognem. Vi ako elite, da doem
na usmeni i potajni referat, naredite, neka mi to iz Vae kancelarije jave.
Duboko Vas potujem i pozdravljam: Za Dom spreman! dr. Kamber. 311
Dakle, u ovom Kamberovom pismu ima njegovo samopriznanje, da su dotada, tj. poetkom septembra 1941. postojala bezrazlona i samovoljna ubijanja
Srba, da je bilo krvnika, koji su dobijali specijalne i tajne instrukcije. Kranin i
sveenik dr. Kamber je dosljedan ustaa, jer je i protiv ravnopravnosti Srba, pa i za
plan, da se to prije uklone iz NDH. Tek, nikako ne radi ljudskih i bojih zakona,
da bi bili pod zakonima, a ne izvan zakona, ve naprosto od straha, da bi takvo
d a l j n j e produavanje krvavog i teroristikog reima stalno podravalo ustanke i pobune Srba. Meutim sugestije i savjeti uinjeni poglavniku, meu kojima se nalazi
311

ADK.

i prvi prijedlog za osnivanje seoskih milicija, kao i onaj da se ustae discipliniraju

na nain, kako je to u klerikalnim organizacijama kriara i junaka, da se prestane
s bezrazlonim i samovoljnim ubijanjem Srba, ostalo je trajno prazno slovo na papiru. Jer ne samo borba protiv narodnooslobodilakog pokreta i partizana, nego i
onih preivjelih Srba, koji su ostali na svojim ognjitima, njihovo gonjenje i istrebljavanje, vrit e se i tokom 1942. Vatreni misionar eli, da se procedure oko katolienja Srba pojednostave, kako bi ih se to vie i to prije, ve iz gornjih razloga prebacilo s onu stranu barikade. Stari kriar i klerofaist predlae Paveliu, da se u
ustake organizacije uvedu pravila i disciplina, koja vlada kod kriara i Hrvatskog
junaka, ustanova u kojima je jo u bivoj Jugoslaviji toliko aktivno uestvovao radei za N D H i svoga poglavnika.
Neposrednije i jo plastinije izbija ustaka fizionomija dra Kambera iz
njegovih brojnih lanaka, naroito objavljenih u sarajevskom Novom listu,
Katolikom tjedniku ili Vrhbosni. U njima dolazi do izraza ustaki ideolog
koji se zalae potpuno otvoreno i iskreno za ustatvo, Pavelia i novi poredak. Dakako i u njima harangira p rot ivu- Srba, samo eli da se to postigne ljepe, finije, u
rukavicama, a ne onako brutalno i otvoreno kako to rade neiskusni i mladi ustae. Ali
i njemu, kao i ustaama i njihovim rukovodiocima, pred oima je njegov i isti cilj:
nestajanje i istrebljenje srpstva i pravoslavlja. Nema sumnje da je mnoga Kamberova misao, izraena ne samo u tim lancima, nego naroita u njegovim govorima
i predavanjima pred ustakim jedinicama, podigla mnogu ustaku ruku da noem
privede u djelo velike intencije nadbiskupa aria, poglavnika i Kambera. Jer one su
doista bile jedne i jedinstvene, kako ih spomenuto Kamberovo pismo pokazuje da je
na istoj visini Kamber kao ustaki ideolog, sa Kamberom vojnikom i misionarskim
prozelitom.
Kao to je Dr. Kamber bio oduevljeni ustaa i gorljivi klerofaista, on je
u jednakoj mjeri zagrijan kad glorificira Hitlera, Nijemce, nacizam, novi poredak
i sve one monstruoznosti koje je nacizam spremao svijetu. Zacijelo, u Hitlerovim petokolonakim zonama u Evropi jedva bi dr. Gbells naao odanijega i rjeitijega
branitelja i pristalicu. Govor dra Kambera, odran u Doboju (9. VII. 1941.), prilikom odlaska njemakih vojnika, otkriva u punom svijetlu ovu podlu i prodanu
duu, koju su u) rimskom Istonom institutu odgojili najprokuaniji jezuiti. Samo
jedan izvod iz toga govora, kojemu je ustaka tampa dala irok publicitet, pokazat
e da li su sudovi o dru Kamberu preotri ili toni.
Dragi nai njemaki prijatelji! Ima trenutak u ivotu ljudskom, kada
svaki ovjek bolje misli i ljepe osjea, nego to moe rijeima izgovoriti
i kada jasno vidi, koliko ljudska misao i ljudski osjeaj nadmauje ljudsku
rije. Takav momenat, dragi nai njemaki prijatelji, proivljujemo i mi
danas. Mi bismo htjeli da Vam se izgovorimo vrlo lijepo i vrlo mnogo. Htjeli
bismo da nae misli iznesemo jasnoom sunanih zraka i nae osjeaje zaodjenemo ljepe od ovih buketa cvijea, koje su vam predala naa djeca, a
ipak se moramo zadovoljiti samo s tim da vam gotovo vojnikom i ratnom
jednostavnou zbijem svoie misli i osjeaje u par reenica: Mi vas iskreno
i prijateljski volimo, mi Vas iskreno i duboko potujemo, nama je svima od
srca zao, mnogo ao to se moramo rastaviti. Volimo vas, volimo vas, jer
iako nosite u ruci najjai ma, koji je skovala povijest ljudskoga roda, vi

niste grubi ratnici Dingis-kana, nego i braa i ljudi vitezovi u ponaanju>

i u djelima i njemaki Reich ne treba boljih propagatora, nego to su to njemaki vojnici, njemaka vojska.
Volimo vas, i togod smo vas dulje poznavali postajali ste nam drai i
zato nam je rastanak s vama teak. Mi vas potujemo. Potujemo vas, jer se
borite za pravdu i politiku i socijalnu itave Evrope i na krvi i kostima
dragocjenih ivota, cvijea njemakog naroda, gradite sretniji ivot buduih
vijekova. I zato, jer vas potujemo, teak nam je rastanak s vama.312
Ovaj ustaa raspisao se o prvoj godinjici N D H u Vrhbosni, i odmah u
uvodu istie jednu neistinu, da Vrhbosna nije politiki list, nego sveeniki i da joj
nije zadatak razvijati politike misli i primjenjivati vjerske ideje. Pa opet, u ovoj
proslavi, koja je toliko draga i njegovu kao i Vrhbosninom srcu nije smjela da
usfali ni po koja ozbiljnija sveenika rije. Zato se i on odvaio da napie nepolitiki lanak Prva godinjica NDH. A to, jer iako nijesmo politiari, mi imamo
mnogo toga da kaemo. To se i od nas oekuje. I napisao je lanak i povjerovao
sam sebi da nije razvio nikakve politike misli, poto Vrhbosna nije politiki, nego
sveeniki list. Ali on to opet ini samo zato, to su stotine tisua ustaa, domobrana,
inovnika, dunosnika i graana N D H ujedno najbolji vjernici Katolike crkve u
Hrvatskoj. Njih kao i sve svoje vjernike odgaja crkva za vjenost. . . Razvijajui
naelnu tezu o odnosu crkve prema dravi, zaustavio se pri kraju svoga izlaganja
i na N D H u minuloj godini njena ivota. Dr. Kamber je izrazio el ju da treba moliti Gospoda da taj odnos bude to bolji i plodonosniji za obadva velika cilja: ope
vremenito blagostanje i vjeno spasenje d u a . . . Meutim, pri kraju svojih nepolitikih razmatranja, ovdje je dr. Dragutin Kamber, oigledno odlian poznavalac sveenikih prilika u prvoj Jugoslaviji kao i u NDH, otkrio jedno dragocjeno
priznanje, koje potvruje sve ono to je u osnovama kroz ovu knjigu pokazano i dokazano. Naime dr. Kamber priznaje, da je N D H u ogromnoj veini pripravljalo
u prvom planu upravo katoliko sveenstvo.
Suvino je naglasiti da se mi hrvatski, katoliki sveenici duboko radujemo injenici to i marno svoju samostalnu dravu. to znai nemati je. nauila su nas stoljea robovanja iz poviiesnih knjiga, iz narodnih pjesama, iz
kulturne i ekonomske i brojane zaostalosti, a to, svi mi iskusili i na vlastitoj
koi za vrijeme propale Jugoslavije. Daleko je od, nas namiera da licitiramo
bilo s kime. Ali bez ikakve usporedbe istiemo, da smo mi hrvatski katoliki
sveenici u ogromnoi veini pripadnici ono i garnituri, ko ia je pripremala
dolazak samostalne Hrvatske. Ona ie naa. Radost ie breslaba rije za osjeaje, kojima smo mi doekali svoju dra-"u. Ali ba zato. jer nam je ova
drava toliko draga, jer je u njezinoj sadanjosti sve to vodimo, a u niezinoj
budunosti sve emu se nadamo, zato smatramo da nas niezini interesi sile,
da budemo mnogo, vrlo mnogo pravi sveenici crkve, pa da tako budemo korisni sinovi svoga naroda i svoje drave.313
U istoj ovoj takozvanoj nepolitikoj Vrhbosni, ima gotovo polovina
jednoga broja posveena poglavniku i njegovu radu u emigraciji za stvaranje NDH.
312
313

Sarajevski novi list, 16. VIII. 1941.

Vrhbosna 1942., br. 34, 73.

Lik poglavnika dao je dr. Kamber. Jer kako on kae, osoba naeg poglavnika doista zasluuje da bude tudirana ozbiljno i sa mnogo potovanja. Od ozbiljnoga promatranja mogu imati istu korist svi: dravljani, koji e prema njemu osjetiti one
idealne dispozicije, koje u jednoj valjanoj dravi veu graane i njihova vrhovnog
starjeinu; i drava, ija se snaga najvie osniva upravo, na idealnoj nutarnjoj vezi
izmeu vladara i ljudi koji rado sluaju . .. Hou da naglasim, da poglavnik zasluuje uope, a napose od nae revije, temeljiti prikaz svoje osobe i svoga rada. Ili
je prema ovom ranijem Kamberovu izlaganju, poglavnik sveeniko lice, ako je ovo
nepolitiki i sveeniki list, ili, ako tc nije sluaj, onda je nesumnjivo Vrhbosna
u ovome broju i politiki i nesveeniki list. Jer kroz Vrhbosnu vrila se propaganda za poglavnika, za ustau, za veleizdajnika, meu podrunim klerom arieve
dijeceze na svim politiki, nikako ne crkveni ni sveeniki nain. To najbolje pokazuju
vodne misli dr. Kambera kojima je elio da to reljefnije istakne linost poglavnika
u vremenu, koje je vodilo k svjetskom sukobu.

Vrijeme, u kojem je poglavnik dozrijevao do potpunog ovjeka, pripremalo je veliki svjetski obraun. Rat ideja ve se je dovrio. Protivnike su se
grupe svrstavale. Na veliko se vrila promiba, koje e ideje dobiti bolju kakvou i vei broj u pristalicama. Stajali su jo ispremijeani: marksizam
raznih oblika i naziva i lana kapitalistika demokracija s jedne strane i potreba koncentrirane vlasti sa jasnim ciljem i odlunim metodama sa kranstvom istoga tipa i sa kranstvom uz feudalne ostatke s druge strane . . .
Sve se jasnije ocrtavala svjetska novana nadmo udruenog idovstva, koje
se nije zadovoljavalo da svoj imetak samo uiva, nearo ga ie upotrebljavalo
da po njemu zavlada i svim elijama ivota i nametne svoiu diktaturu. Susretali smo ih kao sve neogranieni je vladare, ne samo u trgovini, nego i 11
tampi, i u filmu, i u knjievnosti, i iza velikih politikih kulisa . . .
Prikazujui teko stanje u vrijeme prve Jugoslavije, u kojoj su se takoer
reflektirale ope svjetske prilike, dr. Kamber mranim bojama crta Hrvatsku u kojoj
je, po njegovu sudu, narod bio baen u veliku nevolju, u stanje velike socijalne i politike degradacije. Dr. Kamber p n z n a j e sasvim otvoreno da je u do doba jedino
propovijedaon'ca mogla posluiti odravanju hrvatske nacionalne svijesti. Izuzev
rijei sa propovijedaonica vjere, gotovo itava javnost govorila je i pisala jezikom
protivnim hrvatskoj narodnoj dui .. . Najopasnije vrijeme za opstanak hrvatskog
naroda bilo je dvadeset jugoslavenski godina. Najopasnije zato, jer je znatan broj
Hrvata iz gornjega sloja uhiao u tu zlosretnu dravnu tvorevinu optereen i zatrovan ilirskim, jugoslavenskim i sveslavenskim iluzijama. Da bi prikazao; to teom
situaciju Hrvata u Jugoslaviji, koja uistinu nije usreivala svoje dravljane, dr.
Kamber je jednom bezonom lai iskonstruirao injenicu, da je u toj Jugoslaviji
za vrijeme njenoga postojanja stradalo pola miiiona hrvatskih ivota, uraunavi
u to i nekoliko stotina hiljada Hrvata koji su se manje rodili radi nemogunosti enidaba, radi emigracije, radi makedonske i albanske malariie . . .! Samo iz ovoga
se vidi koliko je dr. Kamber u svojoj hipotezi pretjerao i koliko ini odgovornim Jugoslaviju i za one neroene Hrvate, zamjeravajui Srbima to su vie potomaka
raali. Zato je Hrvatima pomogao Bog da se oslobode takve Jugoslavije.

Bedemi hrvatske tamnice izgledali su jai od Towera. Koja je gigantska

aka mogla da ih razori i izvede Hrvate na slobodu? Bog naravno! Ali
budui da Bog pretpostavlja ljudsku suradnju, bilo je pitanje koju i kakvu
suradnju treba ponuditi Providnosti, da se spasi hrvatski narod? Taj ovjek
i taj spasilac bio je poglavnik, koji je ne samo imao srca, da osjeti i reagira,
nego i uma, da predvidi dogaaje i ispravno se opredijeli; odlunosti i smionosti, da udari; umjenosti, da nae prave saveznike; ustrajnosti, da nadvlada
potekoe: karaktera da osvoji prijatelje; estitosti da pobudi oduevljeno
potovanje; zdravih naela, da postane nadom Hrvatske i ivim programom
njezine budunosti; autoriteta, da postane spontanim voom i sredstvom Providnosti za slobodu i sreu Hrvatske. ist i rasni Hrvat i po krvi i po imenu.
Po roenju Hercegovac. Po porijeklu Lianin. Po prvom odgoju Bonjak.
Po studijama i po prvom duevnom radu Zagrepanin. U emigraciji okruen
najveim brojem Dalmatinaca. Kao da je sudbina u samoj njegovoj osobi
unaprijed nacrtala zemljovid budueg hrvatskog dravnog teritorija . . .
Poto je tako utvrdio kakav je bio t a j suradnik boje Providnosti kao i njegovo sredstvo, dr. Kamber se potrudio u d a l j n j e m izlaganju da prikae vrijednost i
znaenje kao i visoki stepen te suradnje i tog sredstva Boje Providnosti. Jer, ono
se manifestiralo i u Pavelievu imenu, ime se simboliki vee sveti Antun sa
Antunom Paveliem. Da simbolika bude jo zgodnija, to je ime onoga udotvorca,
kojega tuje itav svijet i toliki ljudi iz gotovo svih vjera. Svetkovanje se svetog
Antuna u hrvatskom narodu ne uvodi, nego samo nastavlja, proiruje i produbljuje.
D a l j n j e karakteristike, kojima dr. Kamber zaodijeva prolost Jugoslavije, uist : nu bi
savreno odgovarale najustakijem dnevniku, na primjer Hrvatskom narodu ili
klerofaistikom Hrvatskom glasu, a nikako ne nepolitikoj i crkvenoj Vrhbosni. Naroito, kad se tumae uzroci i povodi poglavnikovoj organizaciji, organizir a n j e ustakog pokreta i snalaenje u burnim mijenama evropske politike za odabiranje u obrani i u navali protiv Jugoslavije. Dr. Kamber priznaje da se i on oduevljavao sa poglavnikovim Strahotama zabluda i Ustakim naelima jo davno
prije N D H . I on kao i ogroman broj njegove sveenike i fratarske subrae.
Zato je hrvatski narod smatrao poglavnika svojim pravim voom davno
prije, nego to je na elu svojih ustaa umarirao u osloboenu domovinu.
Jer, iako se niiedan narod ne sastoji od samih heroja, pa tako ni hrvatski,
ali ipak hrvatski je narod malo ne itav u eliama i osnovama odobravao
sa.mo poglavnikovo stanovite, za N j e g a je molio, za Njegove planove velikim dijelom radio i N j e m u medu prvim svim ivim Hrvatima davao prvo
miesto. Poglavnikov cilj nije bio ni maglovit ni pun kontradikcija, nego kristalno jasan: samostalna, nezavisna drava. Djetinjasto bi bilo misliti i tvrditi,
da smo mi Hrvati sami dobili rat i sami sebe oslobodili . . . Naa je sloboda
naravno uz hrvatsko sudjelovanje dola kao dio opeg osloboenja udruenih
i ugnjetenih naroda Evrope. Poglavnikova je zasluga upravo u tom, da je
posve shvatio i smiono proveo vrlo jasnu istinu, da do svoje slobode moemo
doi samo tim putem. Stavio se je na stranu pritisnutih i razbatinjenih naroda, ali rasno jakih. kojima je nevolja proistila ideje i uvrstila voliu, ne
samo da pribave sebi samima miesto pod suncem, nego i da stvore vrstu
podlogu budueg svjetskog poretka za jedan rtav milenij. Treba samo pomisliti, to bi bilo od Hrvatske i Hrvata, da nije bo poglavnika u inozemstvu kao saveznika osovine i po n j o j odobrenog plana, za osnutak Hrvatske
drave! Bio bi to opet jedan, i to moda glavni i zadnji, promaeni povijesni
trenutak!

Identificirajui ustae sa Hrvatima, dr. Kamber tvrdi da Hrvati u ovoj

sudbonosnoj lomljavi vide u poglavnikovim ciljevima najbolje to i sami hoe, a u
njegovoj volji sigurni brod kroz buru, pa se je misao i volja miliona stopila s Njime
u j e d n o . . . Dr. Kamberu poglavnik je beskrajno velik, jer on vjeruje u Boga i
njemu se moli, kako bi pored mnogih vrlina, koje je on pronaao, postao u oima
pobonog svijeta i s te strane nedostiiv idol. Povezavi Providnost sa poglavnikom,
i zloinaku suradnju sa Providnou, koje je dr. Kamber sveznajui stavio u
slubu osovine, na kraju zakljuuje, da togod vie razmiljamo o vremenu u kojemu
ivimo i o zadacima budunosti, koji su pred nama, zaista sve vie moramo zahvaljivati Providnosti, to nam je dala poglavnika i moliti joj se, da ga uzdri i blagoslovi.
Sluati ga i suraivati s Njime na djelu izgraivanja Hrvatske, u naem je vlastitom
interesu. 314
Moda vie nego ma koji ustaki ideolog, dr. Kamber se inspirirao i zainteresirao itavim spletom pitanja u vezi s uvrivanjem ustake ideje kao i njene primjene u dravnom ivotu NDH. Dr. Kamber je sav u faistikim vodama i sa neobino ivom aktivnou brani klerofaistik : m metodama i argumentima novi poredak. Zato strastveno napada sve to bi moglo tome da bude smetnja ili protivnik.
T a j ustaki sveenik napada jednakim arom sve to je iole napredno, nadasve demokraciju, pa tako i komunizam, slobodno zidarstvo i idovstvo. Njegovi mnogobrojni
napisi bili bi s jednakim aplauzom itani u nacistikoj Njemakoj, kao i fa : stikoj
Italiji. Uvijek i svagdje dr. Kamber hipokritski prevre oima zabrinut za kranstvo,
nalazei da su jedino kranskim duhom proeti saveznici i roditelji ustakog pokreta,
nacizam i faizam, stupovi toga ugroenog kranstva, s kojim ustvari dr. Kamber
identificira hrvatski klerofaizam. U govorima koje je drao vojnicima, ustaama i
domobran'ma, sadrana je prava glorifikacija ideolokog i suvremenog strujanja ne
siamo Hitlerovih uspjeha, nego i nada da e oni obiljeiti budunost kroz hiljadu
godina. Dakako-, kao to mu je ovjek Providnosti poglavnik, tako su to za dr. Kambera i Fhrer i Duce. 315
Dr. Kamber je, ve poslije dobojskog ustanka, sasvim pravilno uoio, da se
ustakoj Hrvatskoj, ustakom pokretu i njegovom nosiocu, klerofaizmu sprema grob
upravo u njegovim bosanskim planinama i da se pored mnogobrojnih koljaa i
Crne legije, sve vie i vie snai narodnooslobodilaki pokret. Za njega su partizani strahoviti bauk, koji je uznemirio i njegovu okorjelu savjest. On je uvidio da
se hrvatske snage, okupljene u ustakom pokretu, sve vie slabe i rastau, pa je zato
na svim mjestima isticao sve mogue lai i klevete, da bi narodu omrazi NOP. Da
pobije partizane i voe NOP, koji s ve u nekoliko vanih manifesta objavili ciljeve borbe NOP-a i AVNOJ-'a, a t a j je meu ostalima u prvom redu osloboenje
Hrvata, ne samo od okupatora nego i ' o d njegovih najodanijih ratnika ustaa, dr.
Kamber obraa se simpatizerima partizana i upozorava ih kakva opasnost postoji,
ako budu partizani pob'iedili. Od koga nas jo ele osloboditi partizani? Kau od
okupatora. Dakle, od Nijemaca. Od onih istih Nijemaca, koji su> nam sk'nuli s lea.
teret bive Jugoslavije, teret polaganog umiranja. Od onih istih Nijemaca, koji su
314

Dragutin Kamber, Lik poglavnika. Vrhbosna 1942., br. 6, 142145.

Treba samo zagledati u neke niegove napise pa da se u potpunosti vidi kakav s'eustaki ideolog nalazi u sveeniko] mantiji. Na pr. Sarajevski novi list. 1943.: 28. III.; 7. V. do
9. V.; 29. VI.. 3031 VII.: 5. VIII.; 1. IX.. 15. IX.; 21. IX. 3. XI. i t. d.
315

danas glavno, potpuno glavno jamstvo, da Evropom ne zavlada boljevizam. Ali

rei e moda poneki partizanski simpatizer medu partizanima nisu samo boljevici ili komunisti. Oni ak i ne trae, da svaki koji k njima pristupi, postane komunist. Ne rue programatski bogomolje, ne ubijaju sveenike, neki medu nj : ma vjeruju
i mole. Ima i toga doputa dr. Kamber, ali nastoji, da pokae da partizani rade
samo za buduu komunistiku Jugoslaviju, dok ostali za velikosrpsku Jugoslaviju. A
sve je to samo odraz saveznikih nastojanja, koji se otimaju za Jugoslaviju smatrajui je po'rebnom za oivotvorenje njihovih planova. Dakako, u Kamberovoj argumentaciji ne fali i poznata prokuana ustaka i klerofaistika la da je partizanski
pokret velikosrpski. 316 Zato, da bi neodlune i kolebljive uvrstio a nove lanove
predobio na ustaku stranu, dr. Kamber veoma mranim bojama crta situaciju, u onom
sluaju, kada bi pobijedili ustaki i faistiki protivnici. Za njega dananji rat nije
ni izdaleka slian nekadanjim ratovima kako po uzrocima, tako i po cilju. Rat se
ne ograniuje samo na teritorijalno proirenje ove ili one sile, na promjenu vlade,
pa na laganu i manje osjetlj'vu izmjenu politikog i drutvenog poretka, nego ima
ili da nam sauva sve, to volimo vie od ivota, ako pob'jed : mo, ili da promijeni
sve, potpuno sve, ako ga izgubimo. U to sve spada i vjera, i ob ; telj i sloboda, i imetak,
a za mnoge i glava. Sasvim po receptu Gbelsa. plai Kamber kolebljive, neodlune i povodljive sa slikanjem budue neustake Hrvatske.
Da ovjek dobro naui ivjeti, treba da esto pomisli na smrt, a da
postigne nebo. treba da se kadikad obazre i na pakao. Tako isto da nauimo
cijeniti Hrvatsku i za nju ivo raditi, treba da pomislimo, to nam snremaju
nai protivnici, ako se pokaemo nedoraslima. Snremaju nam bilo komunistiku Jugoslaviju, bilo nacionalistiku veliku Srbiiu. I u jednom i u drugom
sluaju namjeravaju Hrvate izruiti Srbima, a ak kad to ne bi htieli. to bi
dolo samo po sebi . . . Takva Jugoslavija orovod'la bi unitavanje Hrvata iz
dvaiu razloga, da se osveti za hrvatski antikomunistiki stav i da uvrsti i
proiri srpstvo. Samo neznalica i na'van ov'ek moe oekivati, da komunizam brie i uklania kako osobne tako i narodne opreke i da bi svjetski komunizam znaio ujedno i svjetski mir i jamstvo za opstanak svima narodima . . . Pasivna i ukoena neodlunost bila bi potpuno nalik na Buridanova
magarca, koji je crknuo izmeu dva naviljka sijena, jer se nije mogao
odluiti, iz kojega bi jeo. Ne samo saboteri, koruocionai. komunisti i anglofili, nego i pasivni, neodluni i nedjelatni ljudi kode Hrvatskoj. Ove su
rijei upuene onima, kod kojih je neodlunost izvirala moda preteno iz
nedostataka razmiljanja. Neka se trgnu! 317
Ovakav je dr. Kamber i dalje i tokom 1944., sve do konanog osloboenja
Bosne i Hercegovine. I onda kada redigira u Sarajevu 1944. pokrenutu Hrvatsku
misao, kojoj je bio cilj da na duhovnom i knjievnom polju isti Bosnu i Hercegovinu, kao to je to inio dr. Guti na fizikom. Bosna i Hercegovina moraju po
Kamberovu sudu biti samo hrvatske i nikoga drugoga. Razgrnuti pepeo vjekova,
drati na visini vjekovnu hrvatsku misao, postaje najvei zadatak izdavaa ove
revije. Ovakav je dr. Kamber i onda, kad mora bjeati iz Sarajeva, da bi se zaklonio
u Zagrebu kao pukovnik-vojni vikar (zamjenik oronulom Stepinevom zamjeniku St.
318 Dragutin Kamber, Partizanskim simoatizerima na razmiljanje. Novi list, 3. XI. 1943.
Dragutin Kamber. Na razmiljanje neodlunima. Novi list, 30. V. 1943.

Vuetiu, ijim postaje nasljednikom poslije njegove smrti), gdje je vojnicima govorio
i razdraivao ih u istom duhu, kako je to inio i u Doboju i Sarajevu. U Zagrebu je
dr. Kamber uvrivao veze izmeu Pavelia i nadbiskupa Stepinca. Ovakav je dr.
Kamber i poslije konanog osloboenja NDH, kad bjei s ustaama i poglavnikom,
da bi se stavio u slubu svjetske klerofaistike reakcije i u inostranstvu sipao otrov
i lai na novu Jugoslaviju, kao to je to radio u N D H i u prvoj Jugoslaviji uvijek
za lui raun. 318
Boidaru Bralu i dru Kamberu, kao naroitim prototipima ustakih klerofaista ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u itavoj ustakoj NDH, posveeno je
neto vie prostora, to je nj'ma slian veliki broj jednakih agitatora za ustatvo kao
i novu umnoenu katoliku crkvu, za novu katoliku NDH, za pravu, svetu i boju
Hrvatsku, za pravu ustaku, vojujuu Hrvatsku, za Hrvatsku Civitas Dei, prema
zamislima nadbiskupa Stepinca, aria, dr. Mila Budaka i ostalih ustakih i klerofai;sitikih prvaka. I tu je dovoljno upozoriti na poraznu statistiku knjige Dokumenti. Veliki je njihov broj. Mnogo bi stranica ove knjige iznijelo i njihovo samo
brojenje i njihova imena. Ali ipak, treba ukazati jo na nekolicinu, da bi crna slika
bila jo tamnija, stranija i uvjerljivija za sve, koji ne mogu shvatiti i priznati, da su
takve monstruoznosti doista bile mogue u dvadesetom stoljeu u Mussolini-Hitlerovoj
nakaznosti, u NDH, u sveenikim mantijama
Kapelan u Slavonskom Brodu, Dragutin Marjanovi, dao je ustakim vodama obilje dokaza, da je bio njihov najodaniji i najagilniji suradrrk na poslu
strahovlade, koja je i u tim strahotama bila najprije uperena protiv pravoslavnih
sveenika i ostalih istaknutih Srba. I to odmah u prvim danima ustakog reima.
Dragutin Marjanovi unizio je svoj poziv i crkvu, kojoj je pripadao ve time, to je
kritinih dana mjeseca aprila vrio policijska ispitivanja u kancelariji efa policije.
Jedan preivjeli srpski svjedok bio je prisutan u policiji, kad je dola jedna deputarija iz Stupnikog Slatinika, pod vodstvom Martinovia, predsjednika tamonje
HSS. Deputacija je izvijestila kapelana Marjanovia, da je u njihovom selu pobijeno 20 Srba. Na ovo saopenje upao je u Martinovieve rijei kapelan-policajac
Marjanovi i povikao: Zar samo 20! Izaslanici su ga umirili, kad su mu odgovorili: Ne brinite bit e ih jo! I doista svjedoci terete kapelana Marjanovia za
mnoga nedjela, naroito u suradnji sa kasnijim krvnikom, efom policije Kalaeviem. 319 Marjanovi se prouo nadaleko kao terorista i nrsionar. N je bilo nikakvo
iznenaenje ni za Srbe, kao ni za ostale hrvatske rodoljube u Slavonskom Brodu,
kao i u okolini, kad se poelo sa ruenjem pravoslavnih crkava. U Slavonskom B^odu
sruena je crkva do temelja,- tako da od nje nije ostalo ni traga, niti se moe vidjeti,
gdje je ranije bila. Isti je sluaj bio sa crkvama u srezu. Nisu ostala poteena ni
pravoslavna groblja, sa kojih su uklonjeni svi znaci pravoslavlja i irilice. Neka
groblja su i preorana. Motivi ovim nedjelima i nekulturnim postupcima ustaa i njihovih inspiratora, kao to je bio Dragutin Marjanovi, bili su podjednako vjerski,
kao i faistiki. Svi su se zajedno nali da se zatre svaki trag pravoslavlju. Pri
akciji za katolienje i ovdje je uestvovao itav upravni aparat. N'su rijetki zborovi
seljaka, koje sazivaju sreski naelnici, predsjednici opina i drugi upravni organi,
318
:,1B

Ustaki voini vikar dr. Kamber i nj.-gov rad i veze. Narodni list. 25. I. 1946.
ADK. V. XXXIII. 4.326.

kao i ostali ustaki funkcionari, na kojima se raspravljalo i agitiralo za prelaenje

na katolicizam. Tu bi se redovno pojavili i katoliki sveenici, koji bi odrali prigodnu propovijed po ve utvrenom klieu, objanjavajui narodu da je p r a d j e d o v ska vjera pravoslavnih Srba bio nekad katolicizam i da e Srbi sa prijelazom spasiti
ne samo svoje due, nego e postati i ravnopravni graani sa ostalim Hrvatima
Svuda "edan i isti klie. Ustaki funkcioneri i njihovi agenti pazili su na raspoloenje pr.sulnih, pa bi oni, koji su pokazali i n a j m a n j i izraz negodovanja ili kritike,
bili na licu mjesta hapeni i zadrani due vrijeme u zatvoru, da bi ih isprebijane
vratili kuama, kako bi medu svojim domaima bili agitatori za ustaki rimokatolicizam. Kad je ponegdje katoliki sveenik nauio prelaznike neke molitve, redovno
se prelazilo na ceremoniju kolektivnog prekrtavanja, i polaganja zakletve. U prvo
vrijeme prelaznici su bili poteeni od ustakih zuluma, ali to samo na nek'm stranama, dok se kasnije pokazalo da to nije dovoljno za puno istrebljenje Srba. Tada
je politiki momenat bio jai od vjerskog, pa se pristupilo radikalnijim mjerama
koje nisu mimoile ni prelaznike. Ta pojava nije bila rijetka. Svakako je zanimljiva opa injenica, da ni ustake vlasti kao ni katoliki sveenici-misionari nisu
voljeli pojedinane prijelaze. U sistematski sprovoenom katolienju ilo se za tim!
da prelaze itave porodice. 320 U susjednom Bosanskom Brodu takoer su sveenici
vrili teke presije na pravoslavne, da preu na katolicizam. U brodskom dekanatu,
pored Dragutina Marjanovia, osobito se istaknuo upnik u T r n j a n i m a , Ivan Becker.
O v a j stari sveenik ve je na ljeto 1941. poveo vanredno razgranatu akciju za prelaenje pravoslavnih na katolicizam. Sam je obilazio srpska sela i kad nije uspio
nagovaranjem, onda je nareivanjem i p r i j e t n j a m a Srbima stavljao do znanja da
preu odmah na rimokatolicizam, inae e u protivnom sluaju biti otjerani u logor,
a njihova imanja zaplijenjena u korist N D H . Svuda je davao rok od mjesec dana
u kome se imalo izvriti prekrtavanje. upnik Becker pozvao je u pomo iz Zagreba
misionare, koje su pratili na njihovu misionarenju organi opina i sreza. Oni su
sasv : m otvoreno narodu objanjavali, kake ie poglavnik naredio, da svi Srbi preu
na katolicizam. Prilikom nasilnog prevoenja velikog broja Srba na katolicizam u
T r n j a n i m a , upriliena je naroita ustaka sveanost. Prisutan je bio i veliki upan
iz Slavonskog Broda. On je spomenuo, da je poglavnik naredio, da u N D H ne moe
biti druge vjere osim katolike i muslimanske, pa zato Srbi moraju da se prekrste,
poto su oni i onako nekada bili Hrvati i rimokatolici. Dakako, nije se ostalo samo
na tom, nego su Becker i njegovi pomagai zahtijevali od svojih novih vjernih, da
budu veoma savjesni u vrenju vjerskih dunosti i ostalih crkvenih obaveza, kao
to su bir lukno. 321 Svjedoci iz Sunjevaca govore, da je Becker izvrio i u njihovom
selu masovno katolienje. U svome govoru prije sveane ceremonije, odrao je propovijed, ustvari ustaki propagandni govor, u kome je navreao Srbe, tvrdei da su
Hrvati dvadeset godina robovali Srbima i sada se m o r a j u pokoravati Hrvatima.
Kako je katolika v j e r a prava, a srpsko-pravoslavna otpadnika, to se Srbi, vraajui se u krilo katolike crkve, s p a j a j u sa vjerom svojih pradjedova. 3 2 2

320
321
322

Idem.
ADK V, X X X X I I I , 991.
ADK V, X X X X I I I , 911, 992.

U progonu i katolienju Srba bio je osobito revnostan upnik u Ogulinu, stari

frankovac i ustaa Ivan Mikan, s kojim smo se ve sreli na prvom koraku poglavnikovu u NDH, kad je poglavnika pred masom naroda osobitim ushienjem pozdravio. Ili, kad se mjeseca maja 1941. nalazio u sveanoj deputaciji, koja je ponudila Zvonimirovu krunu vojvodi od Spoleta. Mikanova revnost stajala je glave i
dua mnogih Srba. itav niz svjedoka tvrde da je Mikan bio u Ogulinu i okolini
glavni inicijator ustakih nedjela i zloinstava poinjenih nad Srbima. tovie, otpuuje ga se da je i sam uestvovao u pojedinim zvjerstvima. I na ovome terenu u
Lici, klerofaistiki misionari slue se istim sredstvima kao i njihovi drugovi u Bosni
i Slavoniji. Prije svega, kao i drugdje, teror je bio psiholoka priprava i osnova na
kojoj se zidala nova i osnaena katolika NDH. upnik Mikan bio je nemilosrdan
u ubiranju taksa, pa je u dva dana u malom selu Jaseniku ubrao oko 80.000 dinara.
Mikan je djelovao misionarski i pomou letaka, u kojima je pozivao Srbe, da dou
u Ogulin u grupama po 30, gdje e se izvriti prekrtavanje. U letcima je Mikan i
prijetio, ako se ne postupi, kake je on naredio, da e Srbi opet stradati, ali ovaj puta
gore nego prije, a onda im ne e biti pomoi.323 Poglavnik se oduio upniku Mikanu,
to ga je odlikovao bronanim spomen-znakom o uspostavi NDH za rad u ustakom duhu u vremenu poslije 20. X. 1934. do 10. IV. 1941., ali i posmrtno takoer
za njegov predani ustaki rad za N D H Redom za zasluge I. stupnja. 324
U ustakoj Novoj Hrvatskoj, kao i u ostaloj ustakoj tampi o smrti
Ivana Mikana, koji je umro 31. V. 1943., date su karakteristike ovog njihova borca
jo iz vremena prve Jugoslavije. U tom nekrologu je reeno za Mikana, da je, im
je doao u Ogulin, zapoeo svoj nacionalno-politiki rad u ustakom duhu. Dri
sastanke, vijeanja i dogovore te zaprisie ustae. Sa dr. Lovrom Suiem, ministrom
postrojnikom i Juricom Markoviem, velikim upanom, pripravlja duhove na uspostavi nezavisnosti Hrvatske, koja je u njegovoj dui ivjela od njegova djetinstva.
Bezuvjetni nacionalist, on je poglavnikovu Hrvatsku doekao zanosno i ponosno.
On je mladenakim poletom sudjelovao na skuptinama i priredbama u Ogulinu i
okolici, pa premda slaba zdravlja, vjerovao je vie u snagu svoje rijei, nego u
rastvornu mo bolesti. Jak duh, borbenost i dobro raspoloenje zadrao je do zadnjeg
asa, dok ga srce nije ostavilo. Ono srce, koje za poglavnika i za Hrvatsku tako
ivo kucalo. Ogulin znajui tako velikoga mua, koga je njegovom smru izgub : o,
odao mu je punu i veliku poast.. ,325 Uistinu, bio je Mikan velik, ali samo veliki
izdajnik i veliki sija nekranske mrnje i nesnoljivosti.
U Gospiu je vidnu ustaku ulogu imao i vrio njegov upnik Dragutin
Kukolja, koji se naroito, isticao i kao fanatiki misionar, veliki mrzitelj srpstva i
pravoslavlja. Katolienju se odao samo zato, to je vjerovao^ da e prelaznici, a svakako njihova djeca, kroz katolicizam postati Hrvati. 326 Pod njegovim nadzorom i pod
njegovim direktivama djelovali su u tome cilju i mnogi kriari, kao i njegovi suradnici, kapelan Ivan Mihali i kateheta Vladimir Kargain.
Kateheta Vladimir Kargain i kapelan Ivan Mihali bili su jednako estoki
progonitelji Srba, kao i njihovi misionari u Gospiu i okolini. Za Kargaina kau
323
324
325
328

ADK.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
Nova Hrvatska, 1. VI. 1943.
ADK.

svjedoci, da se naslaivao promatrajui g o n j e n j e povorke Srba iz Knina u Gospi,

u kojoj su se povorci nalazila i etiri pravoslavna sveenika. Svi pravoslavci ovih
strana smatrali su, da su intelektualni krivci za pokolje i progone Srba bili spomenuti
Kargain i kapelan Mihali. Kao kateheta imao je znatan u t j e c a j nad gimnazijskom
omladinom, koju je ranije organizirao u kriarsko bratstvo, a za N D H su potekli
upravo iz te organizacije najgori ustaki zloinci i koljai. U toku okupacije, oko
njega su se okupljali najistaknutiji ustaki aci i organizatori enske ustake mladei, koje je bodrio u radu. Sa propovjedaonice napadao je partizane i cio NOP.
Uslijed njegovih denuncijacija ) stradali su mnogi aci pristalice N O P - a . Poginuo
je u borbama za osloboenje Gospia. U slunjskom srezu bio je pravi strah i trepet
upnik Ivan Niki kao voa pobjenjelih ustaa. Svjedoci ga terete kao inicijatora
svih pokolja i pljake Srba. O Ivanu Nikiu govore izbjeglice sa uasavanjem kao
0 monstruoznom teroristi. Jednako zemljoradnici, kao i kolski uenici, koji su imali
prilike da vide i uju, ali i da osjete u svojim porodicama njegovu pomahnitalu
ubilaku strast. upnik Ivan Niki je lino uestvovao kod mnogih odvoenja i muenja Srba poslije ega su ih likvidirali kod strahovite jame zvane Tui. Jedna
svjedokinja kae, da su katoliki sveenici u Graacu, Riicama i Lovincu drali
prcfpovijedi u crkvi i pozivali Hrvate na pokolj Srba. 327 Ivana Nikia odlikovao je
poglavnik za njegov predani ustaki rad Redom za zasluge III. stupnja. 3 2 8
upnik Ivan Niki na k r a j u je zaelio, da se sav preda ustakoj borbi
1 uao je u jesen 1944. u ustaku ratnu formaciju, n a j p r i j e kao priuvni ustaki
satnik-duhovnik u ustakoj vojnici, a ve poetkom 1945. postaje ustaki bojnikduhovnik. 329 Na tome poslu on se pokazao kao najodurniji denuncijant i pijun, koji
vrhovnoj ustakoj komandi denuncira, ne samo suradnike N O P - a , nego i vie ustake
oficire, pa i svoga pretpostavljenog generala Tomaevia. Dakle sveenik, koji postaje kod 10. hrvatske divizije povjerenik ustake vlade, vri dunost ustakog duhovnika, ali i denuncijanta. Treba samo proitati njegovu denuncijaciju Glavaru
Glavnostoernog ureda Minorsa (Ministarstvo oruanih snaga) u Zagrebu, da bi se
imala slika, koju je on uputio iz Bihaa 8. I. 1945., pa e se vidjeti, koliko je amoralan ovjek bio ovaj sveenik. 330 Putajui po strani Nikievo izdajstvo i zloinaki karakter, ovo dovoljno pokazuje, kako je Ivan Niki, upnik-ustaa-bojnikvladin povjerenik i pijun povezao u sebi monstruozne komponente unakaenog morala, s kojim je on, ve i ranije, u saglasnosti sa svojim pretpostavljenim crkvenim
vlastima, u crkvi propovijedao evanelje!
Akcija za katolienje i u ovim je stranama esto puta imala posluiti ustaama, da dou na lak nain do veeg broja sakupi jen.h Srba i da ih tako pohapse
ili pokolju. I u tome su im pojedini sveenici bili pomagai, ma da su znali, da e
Ustae zloupotrebiti takav vjerski sastanak. Pokolj u selu tikadi izvrili su ustae
iz sela Gudure pomou tadanjeg upnika iz Graaca. Na dan pokolja dovezao se
spomenuti upnik (svjedoci ne spominju njegovo ime), 331 u automobilu iz Graaca
i pozvao narod ; da se iskupi na tikadskim barama, g d j e e izvriti prekrtavanje,
327
328
329
330

'131

ADK.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanje u NDH.
Iz kartoteke Minorsa (Ministarstva oruanih snaga u NDH).
Dokumenti o protunarodnom radu, 267269.
Godine 1939. bio je upnik Ivan Niki, koji je kasnije premjeten u Slunj.

te da onda Srbe ne e vie nitko proganjati. Srbi su povjerovali upniku i sakupili se

u velikom broju na odreenom mjestu. Neki, koji se nisu odazvali, bili su naknadno
prisilno dovedeni. Ipak se jedan dio Srba spasio, jer su naslutili, da im je upnik
spremio zasjedu. I doista, kad su se Srbi sakupili, iznenada su naili ustae iz sela
Gudure i pobili najvei dio orujem, dok su neki bili ubijeni sjekirama i maljevima,
to se dokazalo prilikom iskopavanja ljeeva 1942., kad su Talijani taj dio okupirali
i dozvolili ekshumaciju, tovie, utvrdilo se, da su neki bili zakopani ivi.332
U Cetingradu bio je neumorni ustaki misionar upnik Petar Medved, koji
je jednakom upornou suraivao s ustaama na gonjenju Srba, kao i svih onih
Hrvata, koji su simpatizirali partizane ili su i suraivali sa NOP. upnik Petar
Medved uveliko se pri katolienju koristio prokuanim teroristikim metodama zastraivanja, koje su prethodile samom dobrovoljnom katolienju. Poslije izvrenog pokolja Srba, pria jedan seljak iz Ruevine, u slunjskom kotaru, ustake vlasti
izvrile su pritisak na Srbe da preu na rimokatolicizam. Organi sreskog ftaelstva
i opinske uprave dolazili su u pojedina srpska sela i pozivali Srbe da odmah preu
na rimokatolicizam, inae e biti upueni u logore. A to je znailo, u sigurnu
smrt. 333 I drugi svjedoci optuuju upnika Medveda, kao zaetnika mnogih zloina i
duhovnog vou ustaa u Cetingradu i okolini. upnik Medved je strahovito bjesnio,
kad je 'saznao, da je itavo jedno selo prelo na islam. Seljaci iz sela Begovo Brdo,
samo iz odvratnosti prema misionarenju ustae Medveda, kao i prijetnji, kojima se
sluio pri tom radu, odluili su se na ovaj demonstrativni korak. Ali, to ih je i glave
dolo. Mjeseca marta bilo je cijelo selo sravnjeno sa zemljom i svi su seljaci, sve
muko i ensko, bili poklani. Nije onda neshvatljivo, da su preostali ivi iz susjednih
sela, Jvrdili, da je i za ovaj straan dogaaj bio kriv upnik Medved. 334
U gospikom kotaru istakao se kao veliki pljaka, a istodobno agilni misionar
Stjepan Gabri, upnik u irokoj Kuli. Ostrviku pravoslavnu crkvu je Gabri potpuno opljakao. Po zlu sui ga mnogi Srbi upamtili kao strastvenog neprijatelja Srba,
kojima je, gdje je mogao, pakostio i inio svakojake nevolje. 335
Sunjski upnik, ustaa Josip Orli, klasian je primjer za sve metode, koje
su ustaki misionari koristili, da bi to vei broj priveli u rimokatoliki ovinjak,
a time ojaali i brojno stanje Hrvata, koje je ustae stalno uznemirivalo. Najprije je
uslijedilo temeljno ruenje pravoslavnih crkava u selima Drljaama, Branima, Kinjakoj, etvrtkovcu, Petrinji i Svinjici, a onda se prelo na postepeno osvajanje
terena na misionarskom podruju. Zatvori, progoni i zastraivanja bila su na dnevnom redu, a svime je rukovodio sunjski upnik. Iza prvih ustakih pokolja u tom
kraju (poslije 20. VII. 1941.) obilazio je upnik Orli sva srpska sela i ostao nagovarati ljude, da preu na katolicizam, jer da e se samo tako moi spasiti od krajne
nesree, koja je za njih neizbjena, ako se ne odreknu pravoslavlja. Kad je vidio,
da u nekom mjestu nema eljenog uspjeha, vratio bi se drugi put, ali tada u pratnji
ustakih terorista, i govorio je prijetei i zastraujui seljake crnom budunou,
koja ih eka, ako ne preu na katolicizam. Kova Milo Koljanin. iz Petrinjaca, opi332
333
334
:,3S

ADK.
ADK.
ADK.
ADK.

suje veoma ivo, kako je Orli misionirao u njegovu kraju. Na jesen 1941. doao
je Orli u Petrinjce sa nekoliko ustaa.
iPo njegovu nareenju sazvao je Srbe s-eoski starjeina na zbor u kolu.
Orli je odrao govor u kome je spomenuo, da je rimokatolicizam najstarija
vjera na svijetu i da je samo ta vjera prava. Srbi su bili prije Hrvati i pripadali su rimokatolicizmu, pa su kasnije otpali od te vjere. Poto u N D H ne
smije biti nikakve druge vjere osim katolike, to se i Srbi imaju da vrate u
rimokatoliku vjeru, pa e uslijed toga postati ravnopravni sa ostalim Hrvatima. Srbi su utke primili Orlieva propagandna izlaganja. Kad je Orli
doao drugi put u Petrinjce, praen veim brojem naoruanih ustaa, izveo
je ceremoniju prekrtavanja, zajedno sa upnikom iz Kratekog. Izvreno je
i polaganje zakletve i data je pismena izjava kako to oni ine svojevoljno, o
emu dakako nije moglo da bude rijei. Prije toga su ustae u istom mjestu
poruili pravoslavnu crkvu, a sveenika Nikolu Vukovia odveli i ubili u
Brezovici k r a j Siska. 336
Dosta je spomenuti detalj iz izvjetaja ustakog Hrvatskog naroda kad
govori o velikoj vjerskoj sveanosti u Drljaama k r a j Petrinje 12. X I I . 1941. prilikom prijelaza seljaka ovog sela na rimokatoliku vjeru. Sveanu misu sluio je
dekan Josip Orli koji u svom misionarskom radu medu ovim narodom ima mnogo
uspjeha. upnik i dekan odrao je divnu propovijed dakako prema shvaanju
ustakog reportera, ali zacijelo ne i srpskih prelaznika, koji su ubijenih savjesti spasavali glave i unieni ivot. Dakako, uz Te Deum pjevala se i ustaka i dravna
himna, da bi se novi Hrvati i vjernici rimske crkve, osjeali svoji u svome. 337
U Slavonskoj Poegi bio je veoma agilan upnik Franjo Pipini, koji je
zajedno s ve spomenutim fra Sidonijem Schoizom, izveo na jesen 1941. veliki broj
prijelaza. I njemu je pomagala i kotarska kao i opinska vlast, ali i oruani ustaki
asistenti. 338 Jednako i na poetku 1942.339
Da je upnik Pipini bio tako vatren ustaa i misionar u vrijeme NDH,
udili su se samo oni graani, koji nisu znali koliko je upnik Pipini bio savjestan
u Marijinoj Kongregaciji i na sjednicama odravanima u njegovu stanu jo 1940..
kad su se kod njega sastajali istaknuti poeki ustae. Pri slomu Jugoslavije, upnik
Pipini uestvuje pri organiziranju razoruavanja jugoslavenske vojske. 340
Za njime nimalo ne zaostaje vinkovaki kateheta Ivan Kvintus, koji se
istaknuo kao vatreni ustaki agitator, u koli, crkvi i u drutvu, a nadasve kao fanatini misionar, sluei se pri tom svima nedozvoljenim sredstvima. Dakako, i zastraivanja bila su na dnevnom redu. 341 U Sremskim Karlovcima zaduili su ustaki
pokret na svim podrujima njihova djelovanja upnik Ivan alovac i njegov kapelan
Ivan Markovi. Antisrpske i antipravoslavne_ a pored njih i misionarsko-prozelitistike akcije, voene su cd ove dvojice smiljeno spremljene sve do posljednih
dana N D H . Njihovu ustakom aru ima da zahvali mnoga srpska porodica ne
336

ADK.
Hrvatski narod, 13. XII. 1941.
338 Dokumenti o protunarodnom radu, 66.
339
ADK.
340
Dokumenti o protunarodnom radu. 1N.
341
ADK.
337

samo unienja i progone, ve i potpuno istrebljenje. U sjeditu srpskih patrijarha

trebao je da nestane gotovo svaki trag pravoslavlju, koje je ovdje imalo svoje znamenite kulturne ustanove. Srijemski Karlovci, od ustaa prozvani Hrvatski Karlovci,
morali su to da postanu i po> svojim graanima, kao i po duhu, koji ga je proimao.342 U njihovu poslu bio im je uveliko pri ruci solidarizirajui se s njima i kateheta Milan Vrani. 343 U Srijemskoj Mitrovici, koju su takoer ustae prozvale Hrvatska Mitrovica, bio je pravi zloduh i uzronik mnogih nesrea, koje su snale Srbe,
upnik Msgr. dr. Franjo Raki, ovjek sa najljepim imenom, koje je dala hrvatska
historija u drugoj polovini X I X . stoljea, a koje je on tako sramotno unizio i uprljao.
Jer, rad i nastojanja ovog ustakog Franje Rakoga bila su antipodna onima najboljeg prijatelja biskupa Strossmayera. Dok je prvi sveenik Franjo Raki bio sija
ljubavi i bratstva izmeu Hrvata i Srba, ovaj drugi, bio je sija mrnje i nesloge,
zatrovani klerofaist, koji je smatrao da je doao trenutak, da se oivotvore namjere
najveih mrzitelja srpstva i da se ono zbrie, da ga nestane za svagda u hrvatskim stranama. Odmah, od poetka NDH, stavio je dr. Franjo Raki svoj ugled,
propovijedaonicu i crkveni autoritet, u slubu veleizdaje i bratoubilak'h tenji
ustaa. Koliko je ve prije N D H bio vezan s ustakim akcijama u Jugoslaviji, vidjelo se i po tome, to je imenovan ustakim logornikom logora u Srijemskoj Mitrovici. Narodni sud, poslije osloboenja Jugoslavije od okupatora, iznio je na vidjelo
strahovita zloinstva ovog sveenika, s obzirom na domovinu kao i na blinje,
drugog kranskog zakona, ali i svoga, i to onih, koji su se odluili da rtvuju i
ivote za osloboenje otadbine od zloinakog agresora i domaih njegovih pomagaa, a nadasve ustaa. Da mu je Vrhovni sud Vojvodine 7 aprila 1946. odmjerio
pravednu kaznu, smrt strijeljanjem, vidi se i po tome, to ga je poglavnik odlikovao
kao upnika-tabornika za njegove zasluge i usluge uinjene i poglavniku. N D H i
ustakom pokretu redom za zasluge I. stupnja. 344
Sasvim izuzetnu ustaku fizionomiju pokazuje u Srijemu i Slavoniji, upnik
u Dalju, a onda u Osijeku, Josip Astalo, za koga je brojnim svjedocima jo prije
suenja Vojnog suda u Osijeku jula 1945., dokazano da je bio ustaki organizator
progona, muenja i ubistava Srba. Veliki je broj Srba, koji su poubijani po nareenju
ovog sveenika, koji je uivao naroito povjerenje svoga biskupa Akamovia. Mnoge
izbjeglice oznauju upnika Astaloa kao intelektualnog ubojicu mnogih Srba, iji
su izvrioci bili ustae. Pojed'ni iskazi bili su toliko teki, da je trebalo saekati
provjeravanje suda pa da se doista utvrdi strahota optubi pojedinih izbjeglica, koji
su oznaili toga sveenika kao pravog ustakog krvoloka. 345
Poslije osloboenja Hrvatske predao je jedan niz preivjelih svjedoka jugoslavenskim vlastima predstavku, koja je za upnika Astaloa upravo porazna. U njoj
se meu ostalim kae:
Kao upnik u Dalju i zakleti ustaa imenovan je uonik Astalo odmah
po osnutku N D H za ustakog tabornika te je vodio uoravo sadistikim zulumima koliko u Dalju toliko u Erdutu. Sakuoivi bandu od samih propalica
i zavedenih tipova vrio je progon u navedenim mjestima. Izvrio je nebro342
343
344
345

ADK.
ADK G, LI, br. 1277.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH. Politika 10. IV. 1940.
ADK.

jena hapenja i t j e r a n j a u logor u Osi jeku (bivi Sokolski dom), g d j e su mnogi

zauvijek nestali. Izvrena su i ubijstva za koja se znalo da su ih izvrili njegovi ljudi, ali se nitko nije usudio istraivati bojei se njegove osvete. Po
noi znao je sa svojom bandom pokupiti Srbe sa enama i djecom, istjerati
ih u podrume, gdje su ih njihovi ljudi batinali, a mnoge ene su do gola
svlaili. Ne naavi dovoljno oduka u progonu Srba, nastavio je odmah s progonom svih stanovnika koji su mu se lino oduprli pri provoenju tiranije
za vrijeme upnikovanja. A ni pristae HSS-a, koji se nijesu prikljuili
ustakom pokretu, nisu bolje proli. Takovima se prijetio unitenjem, jer
toboe smrde po komunizmu, kojeg im je jo pok. Radi usadio. On je
glavni pokreta za ruenje pravoslavnih crkava u Dalju i Erdutu. Fanatini
je ustaa koji s kriem u ruci propovijeda borbu do unitenja. Kao sveenik
pokazao je krajnju vjersku netrpeljivost, a kao ustaa neovjenost i
pakost.345a
Vojni sud je utvrdio ne samo za Josipa Astaloa, nego i za jedan broj ustakih suradr
nika, da su. izvjetaji izbjeglica bili ne samo toni, nego da je sud jo mogao dopuniti
veliki broj upnikovih krivica. Dokazni materijal je veoma opsean i on pokazuje, da
je upnik Astalo odmah po dolasku na vlast Pavelievih ustaa stupio u ustaki pokre,t
i tu se svim arom dao na posao ienja. Stao je na elo ustakih zlikovaca, pa je
odmah poeo sa mnogobrojnim hapenjima, muenjima i raseljavanjem Srba ne samo
iz Dalja, nego i itave okoline. Prvih 25 najuglednijih Srba iz Dalja drao je kao
taoce, a onda ih je kasnije sve odreda dao pobiti. Kao prvi ustaki predsjednik
opine u Dalju naredio je, da se do temelja srui pravoslavna crkva u Dalju, jedna
od najljepih u Slavoniji. T a d a je mislio, da mu je otvoreno polje misionarskog
uvjeravanja, da je katolika crkva jedina i prava, u kojoj se i pravoslavne due
mogu spasiti, ako predu u nju. Astalo je sa svojim ustakim pomagaima nastojao
pri povlaenju jugoslavenske vojske aprila 1941., da im to je vie mogue otea
situaciju, a mnoge je razoruao i tim orujem snabdijevao svoje povjerljive ljude.
Po Astaloevu nareenju, bilo je protjerano 80 srpskih porodica iz Dalja, iju je imovinu s ostalim ustakim zlikovcima opljakao i razgrabio. Kad je preao u Osijek
za upnika u donjemu gradu, Astalo bude postavljen za tabornika, pa je i kao takav
i kao vrlo povjerljiva linoist bio i lan ustakog stoera. Veliki broj svjedoka
utvrdio je, da su Astalo i njegovi drugovi bili vinovnici mnog'h nevolja i odvoenja
velikog broja Srba u koncentracione logore, iz kojih se nisu nikad vie vratili. Teka
i sramotna, ali pravedna kazna stigla je Josipa Astaloa upnika, poto ga je sud:
osudio na smrt vjeanjem. Ovako je zavrio, upnik 'uistaa, upnik misionar i upnik
nosilac poglavnikova reda za zasluge II. stupnja. 346
Da se vidi kako su dravne i crkvene vlasti postupale pri katolienju, ostavio
je zanimljiva svjedoanstva Augustin Kralj ; misionar i duobrinik, koji je bio iz
Zagreba poslan da vri pastorizaciju prelaznika u Crkvenom Boku, koji je itav
sa pravoslavlja preao na katolicizam. Svi prelaznici morali su redovno posjeivati
njegove propovijedi i sluenje misa, a koji to nisu htjeli, on ih je tuio kotarskoj
oblasti, koja ih je onda na razne naine prisiljavala da budu revnosniji katolici.
Kao duobrinik prelazio je inae granice svojih misionarskih funkcija, uputajui se
345

a Dokumenti o protunarodnom radu, 133.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

34fl

u pljaku srpskih kua, pri emu ga je naroito pomagala njegova sestra Marica.
Naroito je pazio, da se ne bi slavili pravoslavni blagdani. Pokatolieni Srbi bdi su
na miru sve do 13. oktobra 1942., kad su ih ustake vlasti pokupile i otjerale u Jasenovac. Optueni su bili, da su partizani ili nj.hovi simpatizeri i da u dovoljnoj
mjeri ne potuju katoliku crkvu.347 Tako je odvedeno dvije i po hiljade Srba u
Jasenovaki logor, pa je na taj nain smanjena mogunost prikupljanja prihoda,
na koje je ovaj duobrinik imao prava. Uslijed toga on se obratio na samog
poglavnika, molei ga, da se iz logora puste odvedeni Srbi (16. X. 1942.). U uvodu
pisma Kralj istie, da to ini po svojoj savjesti, kako bi poglavnik kao glavar drave
saznao gorku istinu od osobe katolikog sveenika, kako se kod toga postupalo.
U veoma mranim crtama prikazao je Kralj evakuaciju Crkvenog Boka od strane
ustaa, koji su najbezobzirnije opljakali seljake domove. Ustae su pri tome pomagali katolici iz susjednih sela. Kralj je na sve to ogoren, poto su mu ovim
postupkom ustae razorili njegovo misionarsko djelo, a s time i jako vrelo prihoda.
Kralj tvrdi, da njegovi prelaznici nisu imali veze s partizanima. Mnogi mi dolaze
pitajui, kako je bilo u Crkvenom Boku, ali meni je da proplaem, ta sam sve ondje
vidio. Doao sam po vlastitoj elji u Crkveni Bok, da radim u korist Boga, crkve i
hrvatskog naroda. U svom radu (tj. katolienju) nailazio sam na velike zaprijeke,
koje u velikom dijelu nisu bile hotimice podmetnute, ali me je podravala nada, da
e se jedamput vidjeti uspjeh toga rada. Stariji ljudi su manje reagirali, jer su bili
naueni na ono, to su u mladosti primili, ali djeca su rado sluala moje pouke,
primala moje savjete. U tom pogledu se opaao oiti napredak. I sad kao nagradu
dobio sam uku i ostao bez vjernika. Kamo sree, da nisam ni doao meu njih i
doivio to sam samo dijelom u blijedim slikama ovdje naveo. Poglavnie, neka se
t a j narod vrati kuama. On je opljakan najveim dijelom po susjednim kato 1 ic'ma.
I neka se ne poduzmu nigdje ovakvi postupci, jer se time kvari na isti katoliki
narod, koii sigurno ne bi napravio tolikih kraa, da mu se za to n ; j e dala priHka.
Krai se ui i ustaa, kad obilazi kue, traei ljude, pak ne nalazei njih, posie
za onim, to ne bi smio . . . Na kraiu p'sma. Kralj je upozorio poglavnika, da e
ovakav postupak ustakih vlasti nesumnjivo imati alosnih posljedica i na ekonomskom
polju, poto je taj svijet bio veoma vrijedan zemljoradn : k i davao je N D H sve to
se od njega trailo. A ovakav postupak demoralizirat e i one, koji bi eventualno jo
mogli prei na katolicizam, poto ne e biti sigurni da e se obeanja glede ravnopravnosti s Hrvatima odrati.348
Dakle. nesumnj : vo jasan dokumenat koji govori da se jo na jesen 1942.
radilo na katolienju Srba, ma da je Hrvatska pravoslavna crkva ve organizirala
svoju hijerarhiju pomou pojedinih popova odmetnika. Srbi su bili odreeni na fiziko i vjersko istrebljenje mnato svim lanim potezima poglavnika.
Ne mali broj ovih sluajeva nije ni izdaleka iscrpao sadrinu klerofaistike
Civitas Dei. Mali je, jedva primjetan dio onih sveenika u kojih se sauvao ivi
smisao za pravednost, istinu i ljubav prema blinjemu, kako ga to evanelje ui i
od njega zahtijeva da i druge u istom duhu pouava. Mali ih je broi bio, koji je
pokazao visoki stupanj ivotne i graanske hrabrosti, da se odupre fizikim i morl347
3,8

ADK.
ADK.

nim nasiljima ustaa^ da se suprotstavi i svojim crkvenim vlastima, koje su ga posredno i neposredno savjetovale, da postupi u smislu njihovih nareenja, koje su
ustvari bile podrka i suradnja na djelu najvee veleizdaje otkako^ postoji Hrvatska.
Pa ipak, jo pri zavretku ovog poglavlja, da naniemo samo nekoliko istaknutijih
primjera iz Arhiva zagrebake Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora
i njegovih pomagaa, koji e samo dopuniti toliko puta utvrenu injenicu o suradnji najveeg dijela klera s okupatorom i njihovim plaenikim slugama, ustaama.
Na primjer, takvi sveenici-nesveenici jesu pored toliko drugih znanih
i neznanih, dr. Matiia Kranjec u Ozaljskoj upi, strijeljan poslije osloboenja
Hrvatske radi suradnje sa ustakim vlastima i progona pristalica NOP-a.
Na sasluanju pred istranim vlastima > pod teretom dokaza i iskaza svjedoka, izjavio je (21. VI. 1945.), da je uspostavom N D H oduevljen kao ustaa i gdje
sam mogao hvalio sam poredak i vodstvo. Kao takav radio sam sve po propis:ma
ustakih naela, t. j. bavio sam se agitacijom i propagandom i organizacijom ljudi u
ustaki pokret. Kao poznati i poten graanin N D H imao sam prijateljske veze s viim
ustakim forumima, kao na pr. s Mirkom Jerecom, pa sam na taj nain mogao iskoristiti svoj poloaj u razne svrhe. Kad je J. A. nailazila, ja sam se s vojskom povlaio
do austrijske granice .. .319
Stjepan Kumani, upnik u Kamenskom j strijeljan poslije osloboenja radi
dokazane mnogostrane suradnje sa neprijateljem.
A on je uveliko misionirao^ takorekui pred oima nadbiskupa Stepinca i
njegova Odbora Trojice! Ali, nikada nije bio opomenut, a kamo li kanjen od tog
Odbora. U svom ustakom prozelitizmu dekan Kumani poslije veeg prelaza pravoslavnih u Kamenskom, odrao je uz uee ustakih prvaka sveanu ceremoniju
prelaza. Tom prilikom odrao je veliki govor, u kome je objasnio prelazmcima, da
odsada imaju biti kao Hrvati odani N D H i poglavniku, jer su se za to i zakleli na
evanelje. U istom duhu govorio je i veliki upan dr. Niki, koji je takoer podvukao misao, da je dolo vrijeme, kada svi Hrvati treba da budu okupljeni u jednoj vjeri djedova. Srpski seljaci s Popovi-Brda j koji su sainjavali najvei dio
prelaznika, uli su od velikog upana kao i svog novog upnika, da su tim inom
postali ravnopravni lanovi NDH. Dakako da je dekan Kumani strogo pritegao
svoju novu pastvu i stalno je kontrolirao, da li vre sve obaveze kao katolici.350
Petar Nuji, sveenik, a kasnije policijski inovnik u Karlovcu, opravdano
je doivio sudbinu dekana Kumania nakon osloboenja radi najpredanije su->
radnje s neprijateljem. Ivan Buhirovi, upnik u Jamnici kod Pisarovine, strijeljan
radi pijunae u korist neprijatelja. Ivan Deeli, sveenik u Kupini, strijeljan je
ve 1942. po jedinicama NOV radi suradnje s ustaama i denunciranja partizanskih
porodica Talijan : ma. Martin Gecina, ustaki tabornik i sveenik u Reici poslije
osloboenja osuen radi suradnje s ustaama. Njegova priznanja olakala su sudu
posao. Punom otvorenou je izloio, kako je poloio zakletvu pred lanom Glavnog
ustakog stana drom Nikiem, koji ga je onda postavio za ustakog povjerenika u
349
350

Dokumenti o protunarodnom radu. 182.

Nova Hrvatska, 13. I. 1942. Dokumenti o protunarodnom radu. 74.

U Reici.351 Stjepan Prvi kateheta iz Duge Rese, puten je na slobodu, ma da jc

utvrena njegova suradnja s ustaama. Ivan Kuhar, upnik u Penu, 1944. novembra
osuen na prisilan rad uslijed suradnje sa slovenskom Bijelom gardom. Matija
Glaar, senjski kanonik, po odobrenju biskupa Burica postaje ustaki podnaelnik
grada Senja. Sa propovjedaonice napadao je simpatizere NOP-a i prijetio. Prisustvovao je svim vanim ustakim sastancima, na kojima se odluivalo o sudbini pristalica NOP-a. Ovakvi od ustaa prikazani, po prijedlogu ovoga kanonika, nisu
mogli biti uesnici i korisnici aprovizacija. Suraivao je s Talijanima na svakom
koraku. Poglavnik ga je odlikovao redom za zasluge I. stupnja odavi mu na
taj nain zahvalnost za predani ustaki rad. 352 Ma da se toliko ogrijeio o svoj
narod, Sud za zatitu nacionalne asti, pustio ga je kui uslijed starosti. Msgr. dr.
Ante Lonari, senjski kanonik i profesor bogoslovije, odmah se pri poetku N D H
priklonio ustaama. U Zagreb je vodio poglavniku jednu ustaku delegaciju, koja je
u ime senjskih graana pozdravila poglavnika i izjavila mu svoju spremnost za punu
suradnju na izgradnji NDH. Ope su bile poznate njegove izjave o opravdanosti
Budakove politike linije, kao i one, koje je davao esto puta protiv Srba. Bio je lan
ustakog sabora. Za njegove zasluge odlikovao ga je poglavnik sa dva v'soka
ordena. Ponajprije 1944. Redom za zasluge i I. stupnja i to: za dugogodinje
portvovno i uzorno irenje hrvatske misli i sudjelovanje u ustakom pokretu.
Slijedee godine je odlikovan istim redom ali sada jo i sa zvijezdom (1945.).355
Poslije osloboenja Senja, Sud za zatitu nacionalne asti osudio ga na deset god : na
gubitka nacionalne asti i na izgon ui niegovo rodno mjesto Krivi Put. Don Jozo Felicinovi. kanonik i upnik na Pagu jo je u vrijeme prve Jugoslavije b : o vatreni pristalica klerikalne partije. Kao organizator Orlova, a onda Kriara, Felicinovi je odgajao omladinu u ustakom duhu i pripremio ih za budue logornike i tabornike, (kao
to su to bili Riikner, Herenda, Pastori, Ogui i drugi). Uspostavom N D H razvio je
Felicinovi znatnu ustaku djelatnost, lino kao i preko svojih kriara. Koncentracioni logor u Slani imao je mnogu rtvu iz redova denuncijanata, koji su se skupili
oko Felicinovia. Poglavnik ga je odlikovao 1944 Redom za zasluge I stupnja i to
za dugogodinji marljiv i revnostan rad u ustakom pokretu. 354 Poslije osloboenja
osuen je Felicinovi na deset godina gubitka nacionalne asti i izgon u rodno mjesto
Zadar. Ante Toljani. upnik na Otoku Pagu ostao je i u N D H vjeran svojim ranijim
frankovakim osjeanjima. Jo za ono malo dana aprilskog rata 1941. bio je Toljani povezan sa ustakim taborom u Tuzli i kao vojni sveenik radio je na tome da svoj
puk preda Nijemcima. Suraivao je s najveim ustakim koljaima u vrijeme prvih
pokolja u Slanom. Po osloboenju je osuen na dvije godine prisilnog rada i pet godina gubitka nacionalne asti. Paanin Ante Tii sa propovjedaonice je esto napadao
N O P i odobravao otre mjere protiv Srba. Ma da je bio od svojih pretpostavljenih
opomenut da ise ne istie tako radikalnim mjerama protiv Srba. on je i dalje produavao svoju ustaku akciju. Po kapitulaciji Italije suen je i za svoj izdajniki rad
strijeljan od NOV. Poglavnik ga je posmrtno odlikovao Redom krune kralja Zvoni351
352
353
354

Dokumenti o protunarodnom radu,

Iz kaitoteke Ureda za odlikovanja
Iz kartoteke Ureda za odlikovanje
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja

47. 182.
u NDH.
u NDH.
u NDH.

mira-III-stupnja sa maevima. 355 Vrbnianin Vjekoslav Vofari bio je jo za prve

Jugoslvije istaknuti ustaa, iako je suraivao u HSS. Poslije kapitulacije Italije
predlagao je Nijemcima da se otvure ustake kole u Vrbniku. Gdje god je stigao,
inio je smetnje NOP-u i denuncirao simpatizere NOP-a. Iako se teko ogrije o o svoj
narod, poslije izvjesnog vremena u zatvoru bio je puten na slobodu. Ljubo Maga,
upnik u Kolan-Barbatu (Pag) bio je pravi ustaki kolja koji je u Slanu na Pagu u
koncentracionom logoru uprljao nevinom krvlju svoje ruke. Nakon kapitulacije Italije osuen je od Vojnog suda NOV-a na kaznu smrti strijeljanjem. Poglavnik ga je
posmrtno odlikovao Redom za zasluge III. stupnja odajui mu hvalu za njegov
predani ustaki rad (1945.).356 Mirko Kordi, upnik u Supetarskoj Drai odmah po dolasku Italijana surauje s njima kao njihova povjerljiva linost dajui im informacije o ljudima. Nije se ustezao da i propovjedaonicu koristi protiv narodnooslobo
dilakog pokreta, tavie i nakon osloboenja. Sud za zatitu nacionalne asti osudio
ga je na dvije godine prisilnog rada i pet godina gubitka nacionalne asti. Boo
Ribari, upnik u Barbati, jo je u prvoj Jugoslaviji bio ustaa i aktivno je propagirao
ustake ideje. Odmah po osnutku NDH, zajedno sa popom Jerkom ubraniem organizirao je ustaku vlast. Aktivno je uestvovao u gradu Rabu na razoruanju jugoslavenske vojske. Hodao je uvijek naoruan. Kao aktivni ustaa prijetio je svima koji
bi se usudili da ma to kau protiv N D H ili ustaa. Kao raniji organizator kriarskog
bratstva u Baki na otoku Krku, uspijevao je preko ovih lanova da vri kontraakciju
protiv NOP. Sud za zatitu nacionalne asti osudio ga je na pet godina prisilnog rada
i deset godina gubitka nacionalne asti. Ve u poetku spomenuti udbinski upnik
Mate Mogu bio je organizator i potica ustakih klanja u Udbinskom kotaru. On je
izdavao nareenja koji e se Srbi odvoditi u logore, a koji ubijati. 357 Na suenju
Mati Moguu mogli su se utvrd'ti nepobitnim injenicama i svjedoanstvima svi dijelovi teke i velike optube. U N D H je Mate Mogu ostao dosljedan svojoj ranijoj
mrnji na Srbe koju je svuda iskazivao. Ogroman broj poginulih pada na savjest ovog
neovjeka-sveenika. Pa opet, kad je vidio da se klanjem ne e postii puno istrebljenje, on je misionarenjem i prekrtavanjem vrio ubistva savjesti, najveim dijelom
prisilnim mjerama. 13. VI. 1941., na poglavnikov imendan odrao je govor, pun
bijesnog podjarivanja protiv Srba. Iselit emo i istrijebit emo srpski narod u Hrvatskoj, i bit u sretan kada budem mogao dijeliti srpsku zemlju Hrvatima. Ustae
e se nemilosrdno boriti i istrijebiti sve one koji ne budu vjerni N D H i njenom poglavniku i stvaraocu Anti Paveliu. Pogledaj, narode^ onih 16 hrabrih ustaa, koji
imadu 16.000 metaka i koji e pobiti 16.000 Srba, poslije ega emo dijeliti Mutilako
i Krbavsko polje. Poslije ovog govora, posluali su ustaki zlikovci savjetovanje ovog
neovjeka i pristupili masovnom istrebljivanju Srba u udbinskom kotaru. 358 Vojni sud
NOV osudio ga na smrt strijeljanjem. upnik i vikar na Suaku Martin Bubanj nalazio se u ustakom pokretu jo od 1935. Kao takav unosio je u klerikalna drutva
Domagoj kao i Kriarsko bratstvo ustaki duh. koji SP uveliko ocrtavao u iavnom djelovanju ovih lanova. Svi omi zajedno doekuju N D H neopisivim oduevljenjem i
355
358
357
308

Iz kartoteke Ureda za odlikovanje u NDH.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
ADK.
Dokumenti o protunarodnom radu. 1.S6.

aktivno pomau pri organiziranju ustakih vlasti. Martin Bubanj povezao se i s Oskarom Turinom, dravnim tajnikom N D H u Zagrebu, pa je u suglasnosti s njim izdavao nareenja protiv suradnika i pristalica NOP-a. Jednako je suraivao i s talijanskim kao i njemakim vojnim vlastima. Za njegovu veleizdaju Vojni sud osudio
ga je na kazan smrti strijeljanjem. Aleksandar Zorii, kateheta Senjske gimnazije i profesor u tamonjem sjemenitu bio je organiziran ustaa jo u vrijeme prve
Jugoslavije. Aprila 1941. postaje jedan od glavnih organizatora ustakog logora u
Senju. Sa svom ustakom strastvenou drao je govore protiv Srba. On je jedan od
organizatora pokolja Srba u Brinjskom srezu. Poslije kapitulacije Italije otiao je kao
dobrovoljac u ustaku vojsku. Bio je i na Crnom moru u mornarici, pa je odlikovan
kao borac i dobio in bojnika. Kad se vratio s Istone fronte, bio je u Zagrebu zamjenik direktora neke tvornice bonbona, pa je odravao prisne veze sa najstrahovitijim ustakim koljaem Maksom Luburiem. Pred dolaskom NOV-e pobjegao je
u Italiju. Hinko Weber, kateheta u Delnicama odmah se povezao sa ustakim funkcionerima i njima je posluio kao propagator ustake i faistike ideje. in : o je velike
nevolje porodicama partizana suraujui sa Gestapom i bio je duobrinik u XVII.
ustakom zdrugu. Nakon osloboenja Ogulina, gdje je uhvaen, osuen je na deset
godina prisilnog rada. Delniki upnik Ladislav porer, kao istaknuti frankovac
u bivoj Jugoslaviji, u N D H postao je vatreni ustaa, pa kao takav i surauje odmah
s talijanskim okupatorom. Njegovom inicijativom uhapene su mnoge pristalice i
aktivisti NOP-a u Gorskom kotaru. Kad su partizani na katoliki badnjak uli u Delnice, uhvatili su ga i osudili na smrt strijeljanjem, to je odmah i izvreno. Poglavnik
ga je posmrtno odlikovao Redom krune kralja Zvonimira II stupnja s maevima. 359
Zvonko Milinovi, upnik u Podstenama suraivao je s Talijanima i pijunirao u njihovu korist. Utvreno je, da je denuncirao sve to bi doznao o partizanima, njihovim
obiteljima i simpatizerima NOP. Strijeljan je 1943. poslije osude izreene od Vomog
suda NOV. 360 Poglavnik ga je odlikovao redom za zasluge III stupnja za velike
ustake podvige. Franjo urin, upravitelj u Crnom Lugu, bio je na strani ustaa i Nijemaca, inei ovima raznovrsne usluge pri njihovim ofenzivama protiv partizana.
Dakako, kao i svi njemu slini, i on se isticao neprijateljstvom prema Srbima, potiui niske instinkte neprosvijeenih slualaca svoj : h propovijedi. Radi visokih godina
puten je na slobodu, poto je priznao svoje krivice i izrazio aljenje. Stiepan
Hor', kapelan u Mrkopolju, pristupio je ustakom pokretu odmah od poetka N D H .
posvetivi se organiziranju ustake omladine, preko klerikalnih i crkvenih ustanova.
Marijinih Kongregacija i Kriarskih bratstava. Aktivno je suraivao s ustakim
funkcionerima, pomaui ih u borbi protiv partizana. Decembra 1944. je uhapen i od
vojnog suda osuen na smrt strijeljanjem. Franjo Klob', upnik u Andrijevc'ma,
kao organizator kriarskih bratstava, odmah sa pojavom N D H sudjeluje u organiziranju ustakih vlasti i veoma aktivno uestvuje na svim ustakim manifestacijama,
zalaui se svim svojim sveenikim autoritetom za N D H kao i za Hitlerov novi
poredak. Mnogi pristalice NOP-a stradali su uslijed njegovih denuncijacija. Jo 10.
IV. 1945. pozvao je ustae da ustraju do kraja. Don Filip Mandari. upnik u Lovre Cisti, bio je voa najkrvolonijih ustaa u sinjskom kraju, pa je novembra 1944.
359
300

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

uhvaen i od partizanskog vojnog suda osuen na kaznu smrti strijeljanjem. Poglavnik

ga je odlikovao posmrtno 1945. za njegov predan ustaki rad redom za zasluge III
stupnja. 361 Msgr. Matija Protenik, kanonik u Varadinu, svojim ugledom pomagao
je ustaama pri svim njihovim naporima da uvrste NDH. Kao istaknuti velikodostojnik koji se priklonio ustakom pokretu bio je odlikovan 1944. redom za zasluge
I stupnja. 362 Kad mu je na svean naine predano odlikovanje od strane velikog upana Lava Stipetia, (istom prilikom kao i Msgru Ignaciju Debeljaku, gradskom upniku Mihovilu Kanotiju i franjevcima Alfonsu Andraecu i Kalafantiju Tkalecu),
Msgr. M. Protenik je zahvalio' u ime svih odlikovanih izrazivi zahvalnost i sreu
to su primili odlikovanja i to im je iskazana velika panja naeg poglavnika. 363
Kao naroiti prozelita isticao se u misionarenju kutjevaki upnik Mirko
Mezner sluei se za psiholoke pripreme veoma izdano terorom. 364 Za njim
nije zaostao ni petrinjski upnik M hael Razum koji je itavo srpsko selo Cepeli
preveo na katolicizam sa sveanom ustakom asistencijom. 365 Sa poek : m upn kom
Franjom Pipin ! em suraivao je na prekrtavanju Srba ustaki oficir Petranovi.366
upnik Duro Kroflin mogao je da pripie svoj misionarski uspjeh jakim ustakim
pretnjama koje su prethodile prelaenju na katolicizam.367 Slavko edy, upravitelj
upe u Velikom Grevcu bio je veoma aktivni ustaa. Ustaama je dozvoljavao
da dolaze u crkvu naoruani, pa i s mitraljezima. Istaknuo se u borbi protiv
partizana, potiui na svakom koraku ustae protiv sviju za koje je samo naslutio, da bi mogao biti pristalica NOP-a. Poslije osloboenja upnik edy osuen
je na prisilan rad. Sasvim zasebnu ustaku fizionomiju predstavlja Jole Bujanovi, sveenik, koji je vrlo rano postao ustaki satnik, a onda i bojnik (kapetan i major). Poinio je teke nevolje jednako Srbima, kao i svima on : m Hrvatima
koji su se opredijelili za NOP. U progonima rodoljuba Bujanovi se toliko istaknuo
da su ga ustake vlasti, poslije smrti velikog upana Frkovia, postavile za upana
upe Lika i Gacka. Kao takav odgovoran je za premnoga nedjela, koja su se dogodila
pod njegovim linim vodstvom, uestvujui u pljakakim i krvolonim akcijama.
Llpravo njegovom inicijativom osnovana je jurina ustaka bojna i sastavljena od
najopasnijih zloinaca koji su u Lici poinili strahovita teroristika nedjela. Osim
toga, Bujanovi je organizirao vojnu policiju, koja je bila strah i trepet ne samo u
Gospiu ve u itavoj njegovoj upi. Krivac je za masovno vjeanje ezdesetorice Liana u Gospiu, mjeseca februara 1945. Ma da je vrio visoku ustaku vlast, on nije
napustio oltar pa je obavljao sve vjerske obrede. Koristio je i propovjedaonicu ne
samo u agitacione svrhe, nego je i sa propovijedaonxe napadao Srbe kao uzronike
svega zla, koje snalazi NDH. I on je, kao i svi ostali klerofaisti klevetao NOP kaovelikosrpski pokret, kako' bi ga pred narodom, nedovoljno upuenim i zatrovanim
lanom propagandom, omrazio i uvjerio hrvatske Liane da se do kraja bore protiv
NOP. Poznate su bile njegove izjave, njegov strahoviti ceterum censeo. da u Hrvat381
382
383
384
385
388
387

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
Nova Hrvatska, 5. VIII. 1944.
Dokumenti o protunarodnom radu, 62.
Dokumenti o protunarodnom radu, 65.
Dokumenti o protunarodnom radu, 66.
Dokumenti o protunarodnom radu, 66.

skoj dotle ne e biti mira, dok bude u n j o j i jedno Srpe dialo. I taj kolja i sija
najstrahovitije mrnje i bratske nesloge, pravi razjedinitelj, nije naputao ni drugo
sredstvo pretapanja Srba u Hrvate, pa je utjecao na sve strane da se pravoslavci prevode na katolicizam. Nekadanji organizator kriara i njihov voda, u NDH pomou
njih provodi svoje smiljene pianove, i kao vojnik i kao upravna vlast ostajui dosljedan svojim uslakim i klerofaistikim nastojanjima jo iz vremena prve Jugoslavije.
Bujanovi bjei pred pobjedonosnom NOV, organizira ustae i kriare i stvorivi jurine odrede s njima je krenuo u umu da odatle smeta sreivanju prilika u obnovljenoj
Jugoslaviji. Za njegova ustaka nedjela odlikovao ga je poglavnik jo 1943. malom
srebrnom kolajnom za hrabrost, i to stoga to se kao sveenik pr'godom napadaja
pobunjenika na Gospi istakao hrabrou i odvanou.368 U Gospiu se uz Bujanovia takoer isticao i kateheta Nikola Mai, koji je na sve strane tvrdio i poticao
da sve Srbe treba zauvijek odstraniti, silom ili milom, pod ime je razumijevao prekrtavanje. Takav je bio i pred acima uiteljske kole, na kojoj je djelovao kao
upravitelj. Medu acima je agitirao da stupaju u ustake redove i da se bore protiv
partizana dokazujui im, da su to sami komunisti i velikosrbi. Pred narodnooslobodilakom vojskom pobjegao je. Od poglavnika ie bio 1944 odlikovan redom za zasluge II stupnja. 369 Sveenik Valentin Bocak bio je u Krievcima veoma aktivan1
ustaa, pa je kao takav organizirao osobito razgranatu pijunsku slubu. Kao vojni
duobrinik takoer je bio sav u ustakom duhu, naroito se istiui protiv partizana.
Za njegovu hrabrost kao i za ustaku propagandu odlikovan je 1944 kolajnom krune
kralja Zvonimira Bronanom na ratnoj vrpci. 370 upnik Mijo Juri, ustaa i
vojni sveenik, potpukovnik, bio je vatreni agitator ustakih naela, meu narodom,
kao i u vojsci. Poznat je i spomenut sa svoje zakletve pred poglavnikom i predajom
svojih dukata za NDH. Ali, on je stigao da i misionarski djeluje prekrtavajui Srbe
u Plavnicama. Prije borbi esto je drao govore kojima je ustae i domobrane poticaona hrabrost, vjernost poglavniku i N D H i ustrajnost do konane pobjede nad partizanima. B;o je odlikovan ne samo poglavnikovom zlatnom medaljom, nego je i Nijemce
uveliko zaduio*, pa su ga i oni odlikovali. Neiste savjesti pobjegao je pred NOV.
U Sanskom Mostu bio je strah i trepet svega rodoljubivog svijeta upnik Josip Bckmann, koji je bio sav u slubi ne samo ustaa nego i Nijemaca. U Glamou je bio
pobonik ustakih logornika, gdje je i on uestvovao u organiziranju ienja od
Srba. Na suenju je dokazano svjedocima i ostalim dokaznim materijalom da je
Bckmann bio gestapovski pijun. Radio je najvie protiv partizana, pribavljajui
podatke o kretanju NOV. povezavi se sa ve poznatim fra Miroslavom Buzukom.
Njihova suradnja omoguila je Nijemcima bombardiranje intendanture jedne partizanske brigade. Znatan dio optube je Bckmann i priznao, pa su i on i fra Miroslav
Buzuk, i petorica njihovih pomagaa i izvodilaca njihovih nareenja osueni na smrt
strijeljanjem krajem februara 1945. Naprotiv, poglavnik ga je posmrtno odlikovao
1945. redom krune kralja Zvoniirrra II stupnja s maevima. 371 : Toma Fabek,
upnik u Svetom Martinu pod Okiem bio je zagrijani pristaa ustaa, za njih agi308

Iz kartoteke
Iz kartoteke
Iz kartoteke
371
Iz kartoteke
zuka, koji uveliko tereti i
369

370

Ureda za odlikovanja
Ureda za odHkovanja
Ureda za odlikovanja
Ureda za odlikovanja
upnika Bckmanha.

u NDH.
u NDH.
u NDH.
u NDH. Vidi zapisnik sasluanja fra M. Bu
Dokumenti o protunarodnom radu, 286289.

tirao a napadao NOP, ne samo javno i izvan crkve, nego i u njoj. Dosljedan svojoj
klerofaistikoj ideologiji, Fabek je u crkvi napadao i Rusiju, iznosei najnevjerojatnije klevete i fantastine izmiljotine j kako bi narod odvratio od potovanja i ljubavi
prema slavenskoj brai, koja su povela borbu za slobodu svoju i svega Slavenstva.
Potkazujui ustakim vlastima borce NOP-a i njihove istomiljenike, nanio je mnogim porodicama teke nevolje. Kao duobrinik-satnik djelovao je Fabek razorno i
medu voinicima prikazujui im, da je borba protiv partizana i komunista sveta, prava
krstaka borba za Boga i otadbinu, Hrvatsku, koju partizani hoe da opet uine Velikem Srbijom. Sud ga je osudio na doivotan prisilan rad i trajan gubitak nacionalne asti.372 Koprivniki upnik Msgr. Stjepan Pavuni, inae poasni kanonik i
frankovac, bio je od prvih dana snana podrka Pavelievu reimu. Sve njegovo djelov a n j e za vrijeme N D H bilo je usmjereno da se to vie uvrsti i pred narodom omili
ustaka vlast. U crkvi je drao propovijedi u kojima je veliao Pavelia kao najveeg
ovjeka vremena koga je Providnost dala Hrvatima. Uestvovao je na ustakim skuptinama na kojima je pored Pavelia slavio Hitlera i Mussolinija. Na ustakoj skuptini u Koprivnici, odranoj poetkom juna 1941., Msgr. Pavun : je dokazivao da
da ustaki pokret poiva na naelima Stranke prava i Antuna Starevia. OVa su
naela u borbi hrvatskog naroda uz pomo Velikog Njemakog Reicha i Italije doveli
do toliko udene slobode Hrvata. 373 Da bi pred narodom pokazao koliko on oboava, cijeni i potuje poglavn : ka Pavelia, Pavuni je, kad je poglavnik sa njemakim poslanikom von Kascheom posjetio Koprivnicu, odrao pozdravni govor, pa
je onda pri kraju pred poglavnikom kleknuo i poljubio mu ruku.374 B : o je i lan
Pavelieva Hrvatskog sabora. Za njegove naroite ustake zasluge, a svakako i za njegovu idolatriju, odlikovao ga je 1945. poglavnik redom za zasluge I stupnja sa zvijezdom. 375 Rudolf Mikec, upnik u Novigradu poloio je odmah u poetku
N D H ustaku prisegu, pa se je itavo vrijeme svom estinom zalagao za ustake
vlasti, koje je pomagao u i izvan crkve. U svojoj ustakoj strastvenosti poao
je tako daleko da je uskraivao sahranu poginulim partizan : ma ili njihovim
suradnicima. Mnogobrojni su zloini Rudolfa Mikeca, poinjeni ne samo nad
Srbima, koje je takoer katoliio, nego i na svojoj staroj katolikoj pastvi. Bio
je i ustaki povjerenik za opljakane idovske stvari. Sud je naao, poslije savjesno prikupljenog dokaznog materijala da je Rudolf Mikec zasluio za sva
svoja nedjela i veleizdaju kaznu smrti strijeljanjem. 376 Paveli ga je posmrtno odlikovao redom krune kralja Zvonimira II stupnja s maevima dajui dokaznom
materijalu jo jedan novi argumenat. 377 Josip Martinac, upnik u Voinu kao ustaa
izbio je na povrinu odmah pri slomu Jugoslavije t a kasnije u N D H se naroito
isticao u borbi protiv partizana organizirajui izvjesne prepade na partizanske ustanove. Kad su ga partizani uhvatili, bilo mu je sueno pa je i na sudu dokazan ogrom a n broj njegovih krivica Ovaj aktivni borac-ustaa 1941. je djelovao i na polju misionarenja. Organizirao je u okolini Voina pomou nekolicine franjevaca masovna
372
373
374
375
378
377

Borba. 4. IX. 1945.

Koprivniki Hrvat, 7. IV. 1941.
Politika, 25. X. 1945.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
Naprijed, 26. XII. 1944.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

prekrtavanja, svijestan da tako postizava dva uspjeha, crkveni i ustako-politiki.378.

Dakako, i on je upotrebljavao sva mogua pr.pravna psiholoka sredstva. Kasnije
je govorio da ih je time spasio od sigurne smrti, ma da su prethodna sav i eto vanj a
govorila za sve drugo nego za ma kakvu dobronamjernost. 379 Na suenju je dokazana
njegova puna prctvorncst od momenta kad je Voin osloboen pa do njegova hapenja, produivi da i dalje tajno radi protio NOP-a i NOV-e. Zato ga je i stigla
najtea kazna. Paveli ga je posmrtno odlikovao 1945. redom krune kralja Zvonimira II. stupnja s maevima. 380 Ignacije Potkubovek, upnik u Skakavcu, bio je
pravi krslaki ustaa protiv partizana. Sa propovjedaonice i s oltara pozivao je narod
da pode u Pavelievu vojsku prijetei smru onima, koji to ne bi uinili.381 Don
Mate imuni, upnik u Otri-Strugama teko se ogrijeio kao ustaa, koji je uestvovao u progonima rodoljuba i partizana. Jedan od glavnih organizatora masovnih
hapenja, deportiranja i ubijanja pravoslavnog stanovnitva i drugih rodoljuba u
okolini Metkovia. Na suenju, koje je obavljeno grupi zloinaca, kojima je bio na
elu ve spomenuti fra Petar Glava, razotkrila se mnoina tekih zloina i ovog potpuno amoralnog sveenika. Osuen je na pet godina robije i pet godina gubitka
asnih prava. 382 Takav je bio i don Ivo Grgurev Franin, upnik u Vodicama, koji je
kao gestapovski suradnik, kao pisac lanaka u Hrvatskom Jadranu i strastveni prot i v n i NOP-a uinio mnogo zla narodu. Dok je rukovodioce narodno-oslobodilake
borbe nazivao najpogrdnijim imenima, dotle je veliao Pavelia i H.tlera u vrijeme
kada su nai narodi od njih najvie stradali. Dokazni materijal koji je iznijet na suenju u ibeniku mjeseca februara 1945. pokazao je u kakvoj je sve slubi okupatora
i ustaa bio ovaj propagandist i veliatelj njemakih napada na Vrhovni tab NOV
u Drvaru, kada je bilo poklano oko 1.500 nevinih ljudi. Kanjen je sa 15 godina n>bije i gubitkom asnih prava. 383 Takvi su don iro Gubi, don Mato Sinkovi, don
Petar Anti i toliki jo drugi donovi. Don Martin Gudelj, upnik u Opuzenu, prema
iskazima svjedoka bio je monstruozan tip zloinakog ustae. Odmah u poetku ustake
strahovlade, don M. Gudelj postaje stoer oko koga se sve to je mrzilo Srbe i Jugoslaviju okupljalo u cilju istrebljenja Srba. S oltara je agitirao za ustaki pokret. Kad
su bili pobijeni brojni Srbi, don Gudelj je takoer s oltara pozivao narod da doe
kopati jame u koje e se pobacati ljeine pobijenih Srba. U dva maha tako je kupio
ljude da izvfedu ovaj poao. U te jame je pobacano 450 Srba. 384 Posl'je pojedinanih
likvidiranja Srba dolazili su ustaki koljai da ruaju kod radosnog upnika koji je
na ovaj nain rjeavao t. zv. srpsko pitanje u N D H njihovim istrebljenjem. U propovijedima je u crkvi harangirao protiv Srba i partizana kao komunista, govorei da ih sve
do jednoga treba pobiti. S ustakim prvacima prireivao je talijanskim, a onda i njemakim oficirima bankete, i takvim bi prilikama veliao njihove voe i njihov novi
poredak. Za Nijemce je tvrdio da ih je sam Bog poslao, pa e oni pobiti sve komuniste. Zato treba svaki Hrvat da pomae Nijemce, u prvom redu prokazivanjem partizana. Od te Gudeljeve mahnite akcije stradali su i mnogi Hrvati, partizani, njihove
378
379
380
381
382
383
384

Dokumenti o pro f nnarodnom radu, 63.

Naprijed, II. IV. 1945.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
Naoriied. 11. IV. 1945.
Slobodna Dalmacija, 13. III. 1945.
Slobodna Dalmacija, 18. II. 1945.
Naprijed. 11. IV. 1945.

porodice i suradnici. 385 Don Jozo Carev, upnik u Neoriu, pokazao se u prvim
danima N D H kao krvoloni ustaa. Po Splitu su ga vidjeli da ide oruan revolverom
i noem o pojasu harangirajui na sve strane protiv pravoslavnih Srba. Postoje svjedoci koji kau da je u jednom svom govoru don Jozo Carev medu ostalim rekao:
Kao to su krani vodom krtavani, tako emo sada mi Hrvati proi krvavo krtenje
kako bi se za svagda kurtalisali Srba. 386 Takvi su don Mart : n Deman i don Ante Biskupovi, upnik u Praznicama koji je bio ustaa jo prije NDH, a od 1941. aktivni
organizator ustakog pokreta. Denuncirao je simpatizere NOP-a Talijanima j a kasnije i Nijemcima. Don Stipe Na'kov kao ustaa suraivao je sa Talijanima i potkazivao rodoljube i borce. Kao ustaki povjerenik skrivio je smrt mnogih rodoljuba. Don
Pavao Milii je na sva usta odobravao progone Srba i poticao neprosvijeen narod
u mrnji na pravoslavlje. Don Zore Pari kriv je za istrebljenje nekoliko porodica
partizanskih prvoboraca. Takav je ustaa i don Jure Petrovi koji je sastavljao liste
simpatizera NOP-a, koje je trebalo strijeljati u njegovu mjestu upnikovanja u Povljima. Kad je sa Braa pobjegao u Zagreb, agitirao je medu Dalmatincima za ustaki
dinarski zdrug. Don Ivan Bjelokosi, upnik u Liscu, je u srezu dubrovakog primorja u'nio mnoga zla udruivi se sa dominikancem Domenikom Baraem. S njime
je produio razornu akciju i poslije osloboenja Dubrovnika. Domeniko Bara sijao je
otrovno sjeme meu dubrovaku omladinu kojoj je bio kateheta. Njegovu knjigu
protiv SSSR morala su djeca uiti toliko, kako bi pojedina mjesta napamet citirala.
Poslije osloboenja Dubrovnika stalno je bio u vezi sa njemakom vojskom, koja je
uzmaknula i slao joj vijesti o kretanjima partizana. Vodeim linostima narodnih
vlasti pisao je pogrdna i prijetea pisma, kao to je i uzbuivao narod alarmantnim
i neistinitim vijestima. Zbog svega toga bio je Bara osuen na kazan smrti strijelianjem. 387 Don Filip Mandari, upnik u Lovre-Cisti kao organizator i voa ustake
takozvane kamiarske grupe bio je strah i trepet Sinjske Krajine. Uhvaen od partizana bio je suen i osuen na smrt strijeljanjem. Paveli ga je 1945. odFkovao
posmrtno Redom za zasluge III. stupnja. 388 Don Stanko Drnas bio je u poetku
stvaranja N D H pravi ratoborni krsta. Ima veliki broj svjedoka, koji su ga vidjeli pred
Sinjem, kod Gospina kipa prema Hanu, kako naoruan pukom nareuje ustaama da
;razoruavaju vojnike jugoslavenske vojske. Naroito se interesirao za Srbe, koje je
odvodio u nepoznatom pravcu. Don Krsto Jeleni, upnik u Poljicima kod Zadra,
bio je voa ustakih bandi, koje je poveo na selo Tribanju u Ravnim Kotarima. Tu je
opljakana izuzetno bogata crkva. U samoj crkvi izvrena su muenja osamdesetorice
Srba i silovane su mnoge ene. Ovi krvoloci mnoge su ive bacili u more sa svezanim
kamenovima. Postoji sauvan talijanski dokumenat, koji je uputila faistika zadarska
kvestura zadarskoj prefekturi (3. VIII. 1943.) iz kojeg se vidi denuncijantski i pijunski rado don Krsta Jelenia, upnika iz Poljica. Don Jeleni se nije ustezao da
denuncira talijanskim vlastima srpske seljake iz Poljica i okolnih sela, koji su kasnije
odvoeni u talijanske konc. logore.389 Don Stanko Kadiji, upnik u ezevici-Oriju,
:u Krajikoj opini, na svoj osobiti nain koristio je propovjedaonicu profanirajui
385
Dokumenti o protunarodnom radu, 14S.
386 Ovaj podatak dugujem saopenju ia<*. Slavka Sirievia iz Splita.
387
Dokumenti o protunarodnom radu, 485486.
388
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
380
Dokumenti o protunarodnom radu. 276279.

je do seoske mehane. U j e d n o j svojoj propovijedi hvalei Pavelia i njegovo znamenito djelo u Marselju, rekao je za kralja Aleksandra, da je pravi lopov, razbojnik,
koji je pokrao novac hrvatskom narodu i koji je crkao u Marselju. Da bi kavanskoteatarski efekat bio puniji, don Stanko je u svom ogorenju prezrivo i vrlo glasno
pljunuo s oltara u stranu. Jo ranije u bivoj Jugoslaviji spominjao je Pavelia kao
svetog Antu, a tako je produ'o i u N D H istiui njegove zasluge, to je oslobodio
H r v a t e od Srba. Takav razjedinitelj i sija mrnje bio je i Karlo Luka, sveenik u
Gradini, koji je dao inicijativu za progone i muenja, pa i u b i j a n j a Srba. Kateheta
M a t o P a l j u g u Bjelovaru na sve strane potie, da se Hrvatska oisti od Srba. Jer, bilo
je sve to u skladu s njegovim pozivom. Bio je sveenik i vojnik, profesor u Domobranskoj zastavnikoj koli u Zagrebu, a onda kao duobrinik u Doknadnoj bojni Hrvatske
legije u Stockerau-u. 390 upnik u Ludbregu Ivo plemeniti Vueti u crkvi i izvan
n j e zalae se za poglavnika i N D H . upnik u Hrtkovcima A. M : jakovi koristi
svaku priliku, da sa oltara i propovjedaonice iskae ast osnivau N D H i njegovim
ustakim suradnicma. Za strahote pokolja u Glini nosi d'o odgovornosti i upnik
F r a n j o Zuek. Niz ovih neljudi i nesveenika u sveenikim haljinama mogli bi da
dopune jo toliki drugi, kao to su don Rade Jerkovi u Metkoviu, don M'ho Del',
kanonik u Makarsko j, don Martin Babin, upnik u Bisku, don Dani Vuletin, upnik
u Trogiru i toliki i toliki drugi.
U n i j a t Pavle Gvozdanovi kao upnik u Berkasovui istaknuo se ne samo kao
ustaki sluga, nego i strastveni misionar. 391 U otimanju srpskih posjeda, crkava
i ostale imovine uestvuje i N e n a d Gavrilovi, koji je po nareenju svoga b:skupa
Janka imraka, jednoga iz Odbora trojice preuzeo srpsku parohiju u Bolfanu sa filijalom u akovcu sa svim njezin : m pokretnim i nepokretnim imetkom, t. j. crkvom,
parohijskim domom, gospodarskim zgradama, zemljitem i raspoloivom imovinom,
i da je pripoji Krievakoj B i s k u p i j i . . , 392 Tako je biskup dr. 'mrak samo produio s otimanjem srpsk : h crkava, kao to je to uradio i sa srpskim manastirom
Lepavinom, odmah poslije sloma Jugoslavije. 3 9 3
Branko Birt, upnik u Feniancima, 394 sav u zagrijanom prozelitizmu naredio
je, da se pravoslavna crkva saobrazi potrebama katolicizma, pa je on i u n j o j vrio
slubu za pokatoliene Srbe. Pri tome mu je naroito pomagao famozni Sidonije
Scholz. 395 Kad ga je stigla za sva poinjena nedjela zasluena kazna, onda ga je
Paveli, na prijedlog osjekog ustakog stoera odlikovao redom za zasluge III.
stupnja. 3 9 6
U ovoj misiomaniji, koju je spasavala due i fabrikovala nove Hrvate,'
uestvuje jo i Josip Selak, upnik iz Nove Bukovice, koji je zaprijetio svima onima,
koji ne budu preli na katolicizam, protjerivanjem iz N D H . Pri svetom inu prekrtavanja nisu usfalile grdnje pune prezira prema Srbima. Svakako je neobino
vano, da je misionar Selak, koji je radio ovaj posao uz pomo f r a t a r a i ustakih
vlasti, izjavio na takvom jednom masovnom prijelazu, da to ini po nareenju nad390
391
892
393
394
395
306

Iz kartoteke Minorsa.
ADK.
Dokumenti o protunarodnom radu, 116.
Vidi posljednje poglavlje.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
ADK.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

biskupa Stepinca. 397 Istim nasilnim metodama radio je na prekrtavanju i dekani

u Podravskoj Slatini Julije Brger. 398 I Ambrozija lrca, upnika iz Jakia pomau
ustae pri njegovom misionarenju, koje je bilo ustvari prava ustaka propaganda. 399
Takvi su bili osjeki upnik Josip eper i upnik iz T e n j a Franjo Jungwirt, upnik
iz Trnave Franjo Starnberger, 400 i toliki drugi upnici i kapelani, sa i bez crvenih i
ljubiastih pojaseva, monsignori i obini neodlikovani, svi sjedinjeni na jednom i
istom misionarskom poslu, toliko dragom Svetoj Kongregaciji za istonu crkvu, koja
je pravilno ocijenila situaciju u N D H , kad je izdala nadbiskupu Stepincu poznate
instrukcije u vezi sa katolienjem Srba. Tako na vrhovima kao i na dnu crkve u NDH.
Ovako bi se mogao nizati jo jedan veliki broj nakaznih imena sveenika
ustaa, koji su istodobno oskvrnuli ne samo svoj sveeniki poziv, nego i crkvu,
kojoj su pripadali. 401 Sve su ovo gledali, vidjeli i pravilno shvatili ne samo lanovi
Odbora Trojice Biskupske konferencije, nego i sav ustaki episkopat, ali on prema
ovom saznanju nije postupao ni pravilno ni patriotski, tovie, tome katolienju davale
su poticaja i razne druge odredbe kao i akcije, koje su potjecale bilo od ordinarijata,,
bilo iz sveenikih redova u vezi s proirivanjem akcije za katolienje. Tako je bila
znaajna pojava akcije Drutva za irenje vjere, koje je prema svojim naelima,
jo vie rimskim instrukcijama, najaktivnije pregnulo da iskoristi ovu najpovoljniju
konjunkturu, za koju je i sam Vatikan smatrao, da je povoljnija, nego to je ikad
dosad bila na Balkanu. S ovim u vezi je i akcija samostana Treoredack svetog
F r a n j e u Ogulinu, da se krene asopis Mir, koji bi imao za cilj da d j e l u j e me du
prelaznicima i da ih uvrsti u novoj vjeri. Program toga asopisa objavio je Katoliki
list. Ova akcija, svakako 5 neobino mnogo objanjava i pozadinu i tenje modernog
misionarstva, dakako u duhu, stilu i metodama, koje bi uveliko kamufliralo brutalnoustako-misionarsko konkuriranje. A oba su vodila samo jednom cilju. List e utvrivati prelaznike u vjeri. On e rjeavati tekoe kod inovjeraca u svrhu prelaza. U
daljnjem radu list e imati u v:du i nekrane. Dakako, ovim prozelitama su pred
oima u ovcm sluaju i bosanski Muslimani. U svom hipokritskom staranju za ove
nove katolike, Mir e pozvati sve katolike, da i oni dunou pravde i ljubavi rade
na velikom polju sjedinjenja crkava molitvom, rtvama, svetou ivota, promibom,
tiskom .. . Mir e svoj zadatak vriti solidarno sa drug : m slinim pokretima, ustanovama, listovima i revijama u svijetu. Pokretai mira ukazuju sasvim odreeno na
klerofaistiku akciju u Italiji, koja im je uzorom za njihov posao.

U samoj Italiji postoji vie razliitih pokreta, koji na svoj nain rade
za uzvienu misao jedinstva. U samom Rimu izlaze sada etiri revije takvoga smjera. Onomadne ie sav t a j rad koordiniran pod vodstvom crkve i
u itavu je talijansku Katoliku Akciiu uveden posebni sekretarijat s ciljem
rada oko jedinstva. Signum t e m p o m ! Potaknuto je pitanje i izraena je elja
397

Dokumenti o protunarodnom radu, 67.

398 Dokumenti o protunarodnom radu, 70.
399
Dokumenti o protunarodnom radu, 73.
400
Dokumenti o protunarodnom radu, 87, 89.
401
Njihov broj i imena dopunjaju na ranim stranicama toliko ve citirani Dokumenti o<
protunarodnom radu, kao na pr. 84, 86. 108, 109, 113. 114. 115, 116, 117. 118, 120, 123, 124. 167,.
204. 342 i t. d.

da Rimska kurija osnuje posebnu kongregaciju sa svrhom rada oko sjedin j e n j a rastavljenih krana. Treba dakle, da se i hrvatski katolici pridrue
jedinstvenoj ofenzivi istine, pa da u sadanjosti, kao to su to bili u prolosti,
budu ne samo branitelji vjere, ve i njeni propagatori i uspjeni nosioci osobito na ovom sektoru Europe. Dobro su nam poznate vjerske prilike u KDH.
Imali smo ve lijepi broj prelaznika, a drugi mogu da dou. Ali tim novim
katolicima treba pokazati veliinu katolicizma u njegovoj moralci, liturgiji,
povijesti, askezi. .. Treba kod njih stvarati vjersko uvjerenje, vjerski zanos,
ponos. Treba da dou do potrebitoga vjerskoga znanja, pokazati im, da
njihov katolicizam treba da postane ivot, a ne samo svjedodba. To je neodgodiva naa dunost. Dunost sviju nas. Ne samo crkvenih voa i pastira,
nego sviju nas katolika bez razlike.2
Ljepeg priznanja o uvjerenju, kojim su vreni prelazi jedva je tko bolje
i sugestivnije dao. Sve je to, dakle, sasvim u duhu Svete Kongregacije za istonu crkvu
od 17. VII. 1941., koja je episkopatu N D H potvrdila i potakla ga, da za razvoj
katolicizma u N D H postoje tolike nade za obraanje nesjedinjenih. Prema tome
ovo misionarenje i naprijed izloeno katolienje sa svim strahovitim sredstvima iznuivanja takozvanog dragovoljnog prelaenja, ova ogulinska subraa Sidonija
Scholza, fra Majstorov i a, f r a Brekala, fra Glavaa i tolikih misionara sa kretcm i
bodeom, nazivaju je jedinstvenom ofenzivom istine u sadanjosti, ime su zaodjenuli nasilno ustako katolienje Srba. Veliinu katolicizma u najveoj su mjeri pokazala upravo subraa ogulinskih f r a t a r a po itavoj N D H u najjezivijim formama,
o kojima je tako uvjerljivo govorio njihov faistiki prijatelj u II Resto del Carlino,
kad je analizirao ustaku pastorizaciju ovih sinova sveca iz Assisia. Da, iz svega ovog
nastojanja, jasno se vidi refleks tendencija, koje se iz Rima prenose i ovim putem
ve spomenutim sredstvima i na ovaj sektor Europe.
U istom broju Katolikog lista, u kome se donosi u novom stilu, i u novim
originalnim izrazima nova vrsta misionarskih tenji, generalni vikar biskup dr. Josip
Lach izdao je okrunicu za Molitvenu akciju za ustrajnost vjerskih obraen : ka.
Generalni vikar objanjava ovu potrebu time, to je u zadnjih deset mjeseci bilo u
N D H , a naroito u zagrebakoj dijecezi mnogo vjerskih obraanja. Mnogo se idova
pokrstilo, i mnogo grko-istonjaka i drug'h inovjeraca prelo- u katoliku crkvu.
Da ti prelaznici nadu mir svoje due, da se uvrste u katolikoj vjeri, potrebita im je
milost bo ; a, bez koje nema prave sree ni zadovoljstva. Ovim dragocjenim priznanjem pokazao je generalni vikar i nemir svoje savjesti i svoje due, jer i on pretpostavlja, da su prelaznici, toliko dragovoljno, toliko svijesno i sa toliko prave
ljubavi i prave elje preli u katolicizam, da su ti prelaznici jo uvijek nemirnih
dua, i da im je potrebno da steknu mir svoje due tek po molitvama i cijeloi molitvenoj akciji, koju e poduzeti hrvatski klerofaisti za te svoje nove katolike i
Hrvate. Pored toga poslije uputstva za molitve, koje bi trebalo organizirati u svim
katolikim drutv'ma sa zasebnim molitvenim sekcijama, pozivaju se upnici, da to
prije jave nadbiskupskom duhovnom stolu sumarni broj dosada obavljen'h prelaza
od poetka 1941. do kraja januara 1942., kao i sumarni broj onih. koji se pripravljaju
za prelaz i imaju dobivenu dozvolu duhovnog stola za prelaz. 403
102
403

Katoliki list 1942., br. 7, 7980.

Katoliki list 1942.. br. 7. 8182.

Malo boljem poznavaocu bit e jasno, da je to samo jedna toka na dugoj

liniji rimske Propagande i njenih nastojanja u prolosti, u bivoj Jugoslaviji kao i u
N D H , kad Sveta Kongregacija za istonu crkvu daje poznate ve instrukcije. Drutvo
za irenje vjere u Jugoslaviji je osnovane 1922. Pijo XI. rekao je za Dv. 23. 1926.
da ono mora biti organizacija, koja se ima iriti od sredita, tj. Rima, prema periferiji, iz sredita, iz katolike hijerarhije po svim ilama otajstveneg tijela crkve u
upe, da, u svaku pojedinu d u u . . . Misijski rad ne smije biti asovit, nego se mora
iriti dan za danom, sat za satom, minutu za minutom. Jezuitski komentator ove misli
Pija XI., zakljuuje objanjenja o Dv, da e samo tako. i savjesno provedena organizacija moi da postigne uspjehe, koji bi nadmaili svako oekivanje. To je misao
Rima, to je misao Svetog Oca .. .iM
Uistinu ova misao Rima, misao Svetog Oca naila je u NDH, na jednu
vanrednu crnaku koloniju misionarenja, za koje su ustae propisale sasvim novi i
osobiti katehizis. Zato je sve ovo nastojanje privuklo naroitu panju tim prelaznicima i brigu samog poglavnika. Jednako kao i onu nadbiskupa Stepinca. I Paveli
je na misionarskim koturnima. Kada su Srbi preli na katolicizam u ustakoj Velikoj
upi Baranji, predveo je veliki upan dr. Hefer gomilu zgaenih i pobijenih savjesti
pred poglavnika, da i pred njim unieni i osramoeni ponove, kako su dragovo'jno
preli na katolicizam i postali tako Hrvati. Dakako, Paveli je ovdje imao priliku
da se istakne kao neko crkveno lice, koje autoritativno govori o prelazu. Pavelia
je obradovalo, to je vidio seljake iz velike upe Baranjske, koje on sada naziva,
poto su postali katolicima, Hrvatima. Vidio je on u tim Srbima potomke on'h, koji
su u prolosti, jednako i zajedno s ostalim hrvatskim narodom branili hrvatsku grudu,
hrvatsku zemlju i ognjite, na kojima i kraj koj h su kolijevke, kolijevke buduih
pokoljenja .. . Zaboravljajui, da je upravo katolicizam, noen klerikalnim i klerofaistikim vodama postao sredstvo politike i razjedinjavanja, poglavnik ovu klerofaistiku osebinu prebacuje na pravoslavlje u Hrvatskoj.

Vi znadete i vi ste dokaz da ste o tom vodili rauna. . . to se tie vjere

brao, nije vjera ona, koja ljude razlikuje, ali kad vjera postane sredstvom
za politike ciljeve, onda je ona postala neprijatelj ovjeka . . . Kad vjera
postane politika, kada postaje sredstvo, da se preko nje provodi politika,
onda ona upropauje i unesreuje one, koji nju slijede. Kod nas ovdje vi
ste bili svjedoci tome, da se je nastojalo putem vjere ovjeka otuivati, od
njegovih osjeaja, koji mu po prirodi i prirodnim zakonima pripadaju prema
zemlji, prema domu, u kojemu ivi, a napose sa zadaom, da razdjeljuje
one, koji su vijekovima na istom tlu. na istoj zemlji, pod istim uvjetima brinuli da zajedno i da bratski ive. Nesrea je, kad je narod pocijepan na
mnogo vjera, kad je narod pocijepan na mnogo crkava i kad iz politikih
razloga, pa mogue i iz privatnih razloga duevni ivot postaje plijenom obinih promiobenika, kad postaje sredstvo, da se kod naroda koji zajedno ivi,
meusobno prave neprijatelji, da jednog izazivaju protiv drugoga dovodei
u pogibelj i jednog i drugog.
!n4

Drutvo za irenje vjere. Svjetsko misijsko drutvo. Zagreb. 1933.

Kad je Paveli tako objasnio ovaj veliki cilj ujedinjenja crkava, prebacivi pravoslavlju klerikalni prozelitizam i iskoritavanje crkve u politike svrhe, ne
videi nita od toga kod svojih saveznika i najvjernijih saradnika klerofaista i njihovih crkvenih voda, poglavnik je stao uvjeravati ove srpske seljake, koji su prekono
postali Hrvati i katolici, da smatraju za veliku sreu i za dananje pokoljenje, to se
katolienjem
u ovom dijelu hrvatske domovine najprije i najopirnije provelo i provodi
ono, to moe biti najvei zalog nae sretne i sretnije budunosti. Vi znate,
vi ste vidjeli, uli diljem ostalih krajeva nae drave, nae domovine da
vaim stopama, vaim koracima idu i drusra braa, ide i ostali narod i kad
se to dovri, naa zemlja, naa domovina b't e notpuno sigurna. ali to je
vano naa dieca, nai unuci znat e i moi e rei, da su imali oeve, da su
imali prede, koji su im osigurali ivot, koji su im osigurali budunost, a da
nisu imali lakoumne prede, koji s-u za njih stvorili ve na ovom sviietu. ve
na ovoj zemlji pakao, kao to je stvoren na drugom mjestu u drugim krajevima pomanjkanjem svijesti i odgovornosti. . .
Paveli smatra ovo katolienje za najveu sreu sadanjeg pokoljenja, koje
u pojedinim krajevima udara temelje i velikoj budunosti hrvatskog naroda, dok u
drug : m krajevima ti lakoumni predi t. j. u Bosni i Lici, gdje se ve narodnooslobodilaki pokret razvio, vidi ne ba tako ruiaste slike kao u Baranji. Pri kraju je
umolio ove jueranje pravoslavce i Srbe, a dananje katolike i Hrvate, da pozdrave
sve njihove na domovima i da im kau da
ovdje gdje se nalazi vrhovnitvo hrvatske drave, da ovdje bije jedno srce,
za vas, za njih, kao i za itav hrvatski narod, za sve liude u svim krajevima
i ne e biti nita uinjeno, to bi bilo na tetu vau. i da ne e biti nita proputeno, to bi bilo od koristi i za sreu vaih domova, djece i no f omstva,
jer znamo da ovim inom (ti. prel^z^m sa r>ravoslavlia na katolicizam, sa
srpstva na hrvatstvo), da ovim odlukama, koje ste proveli, da ste izvrili
jedmi zavjetnu misao za svnie ognjice, za svoi dom, za svoju obitelj, i za
domovinu, za koju ste i za Dom Spremni!*06
Ovako je poglavnik govorio 18. novembra 1941., samo dan poslije zakljuaka konferencije biskupa, gdje je iskreno ispovjedio svoju tenju i elju, da se svi
dravljani sjedine u jednoj vjeri i da tako postanu svi odreda Hrvati. Ovu misao,
u jednom drugom stilu neto zamagljenije i tendencioznije izrekao je on i u svom
velikom govoru 1942. pri otvaranju ustakog sabora. Katoliki list, a to znai cijeli
Kaptol i nadbiskupova kurija, bili su osobito razdragani ovakvim govorom poglavnika,
pa su i cijeli taj govor objavili, kako bi podruno sveenstvo i sa te strane imalo novih
poticaja i direktiva za daljnji njihov misionarski rad.
I doista,
enjima Srba na
i Stepincu. Tako
javljajui, da je
405

poslije toga stale su kroz novine pljutati vijesti o masovnim prelakatolicizam. Sa tima vijest : ma upuivani su i telegrami Paveliu
su to uinili poetkom decembra pravoslavci kotarske omasti Va'povo
tamonjim prelazom uinjen jedan od zavjeta za milu domovinu

Katoliki list 1941., br. 46. 556.

H r v a t s k u . . . Mi potomci onih Hrvata, koji su tiranijom tuina morali napustiti svoju

vjeru, i s vremenom postali rtve tuinske vjerske promibe, nijesmo prestali i kraj
takvih okolnosti ljubiti svoju domovinu i zato je dananji dan naeg povratka najsveaniji dan u naem ivotu.406 Kao to je bio dragovoljan prelaz na katolicizam,
tako je bila i iskrena ova brzojavka, koju je zacijelo sastavio ustaki misionar. Tako
su sigurno iskreni i brzojavi, upueni nadbiskupu Stepincu. Spomenuti ve ustaamisionar upnik Martinac, javio je 18. marta 1942. nadbiskupu veselu vijest, kao i
pozdrave, da je voinska opina i njegova upa pojaana sa sedam srpskih sela, koja
su prela na katolicizam, pa ona alju pozdrav svojemu vrhovnom pastiru uz izraz
sinovske ljubavi. 407 Tada je prelo na katolicizam oko 2.300 lica. Ovdje u Voinu je
pored upnika Martinca misionario i fra Berkovi, a uveliko ga pomagao tamonji naelnik urinovi. Slijedili su daljni brzojavi iz ainaca kod Orahovice, u koj ma se
takoer izraava radost uslijed prijelaza i nadbiskupa se pozdravlja kao duhovnog
pastira i izrie mu se sinovlja ljubav i odanost. Tako isto iz Kutjeva i Poege, iji
pripadnici bive grko-istone parohije prigodom vraanja u vjeru svojih djedova,
alju izraze duboke odanosti Vama i svetoj crkvi, molei Vas za zatitu i blagoslov.408
Nadbiskup Stepinac mirne savjesti primao je ove lane i terorom isciieene
izjave vjernosti i odanosti radujui se, da se i na ovaj nain umnaa ovinjak
s jednim pastirom. I ovo nadbiskupovo primanje takvih pozdrava bio je samo poticaj,
da se i dalje produi sa radom i novim uspjesima.
Poslije svega ovoga, kao i osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, ipak se
nije stalo sa katolienjem. Tako je krajem septembra 1942. prelo, dakako pod pritiskom, itavo selo Laze kod Vinkovaca vjeri svojih djedova zaslugom starojankovakog upnika dra Marka Balievia.409 Kad je petrinjski upnik izvrio sve pripreme za masovno prelaenje Srba sela Cepelia kraj Petrinje na katolicizam, izveo
je samu ceremoniju veoma sveano uz uestvovanje ustakih vlasti, tavie, prisu>stvovala je i jedna ustaka satnija. Izvjestilac o ovoj sveanosti javlja, da je
tako na ovaj nain ovo malo selo doivjelo pravi preporod, a njegovi stanovnici
duevno smirenje, jer su ovim inom pokazali, da su potomci starih hrvatskih graniara, te da su i oni, kao to su bili i njihovi prei, uvijek spremni za Domovinu i
Hrvatsku. 410
Pa opet, iako je i poslije osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve i dalje produavano sa katolienjem, ipak je unekoliko tempo bio zaustavljen, pa su klerofaisti
traili i uzroke tome stanju. Jedan od njih, upnik Leopold Rusan, naao ga je u
odvie malom broju sveenstva, koje je trebalo to vei podmladak. alei tu stvarnost, on uzdie za jednim daleko veim brojem prelaznika, samo kad bi bilo vie
kapelana. Pomislite, to bi bilo i kako bi sjajno ilo pitanje prelaznika, da mi imamo
sveenika! Zato je upniku Rusanu najprea potreba rjeavanje pitanja sveenikog
podmlatka. Uslijed toga, kae Rusan, usuuje se rei, napisati i kod toga ostati:
406
407
408
409
410

Nova Hrvatska,
Nova Hrvatska,
Nova Hrvatska,
Hrvatski list, 3.
Nova Hrvatska.

7. XII. 1941.
18. III. 1942.
9. IV. 1942.
X. 1942.
25. II. 1942.

bez rjeenja sveenikog podmlatka nema budunosti hrvatskog naroda. 411 A Leopold Rusan, upnik u Remetama kod Zagreba, pravi je i oduevljeni ustaa, koji
svakom prilikom slavi poglavnika. 412
Ideja katolienja nije se ni dalje naputala ni tokom 1943., kako to pokazuju i predavanja, koja su u tu svrhu drana po raznim gradovima NDH, da bi se
itav problem odrao stalno budnim i da bi se na mjerodavne inio stalan pritisak,
da se sa akcijom nikako ne stane. Sveenik Stjepan Buiat, istaknuti prozelitski
agitator odrao je tako u Osijeku predavanje Obraenici svjedoci katolike snage
i misli u kome je govorio o duevnom miru obraenika, koji su sa pravoslavlja
preli na katolicizam.413
Daleki i blii cilj katolienja, kojima su teili jednako ustae kao i svi klerofaisti, postizavao se, kako se ve dosad vidjelo, pomou najraznovrsnijih sredstava. Niz svjedoka je potvrdio-, da su mnogi neprekrteni Srbi bili slati u logore,
da bi se u nj:ma smekali, i kad su bili dovoljno psiholoki pripravljeni, bili su
postani kuama, da predu na katolicizam i da za sobom povuku i one najotpornije.
Doista, ovoj svrsi posluio je i najstrahovitiji izraz ustake i klerofa'stike okrutnosti
jugoslavenski Dachau i Oranienburg Jasenovac. T a j logor imao je posluiti ovim
klerofaistikim ciljevima. Nema sumnje, da su dosadanje publikacije o Jasenovakom logoru tek mali uvod u onu dokumentaciju, koju e objaviti Dravna komisija za utvrivanje zloma okupatora i njegovih pomagaa. No i ovo, to je dosad
objavljeno, i to je dao jedan niz preivjelih svjedoka, d a ; e ve dovoljno uvjerljivu
sliku ovog strahovitog mjesta uasa i smrti. I kroz t a j Jasenovaki logor prostrujao
je duh hijenskog ataka na slobodu savjesti, koji je kroz vjete klerofaistike izvodioce dolazio na razne naine do svog punog izraza.
Vie od dvadeset svjedoka, koji su bili u Jasenovcu, prikazujui strahote
logorskog reima, slau se, iako presluani u razna vremena, da se i u logoru vrila
propaganda za prelaz na katolicizam. Dakle, i Jasenovac je imao da poslui, pored
ostalog, za psiholoku pripravu, potrebnu prelaznicima. Spomenut je ve krvoloni
instinkt pojedinih sveenika, koji su u logoru imali razne funkcije, kao to su fra
Filipovi-Majstorovi, 414 fra Brekalo, ulina i Zvonko Lipovac. 415 Domai upnik Jasenovca Franjo Cosi nagovorio je spomenutu dvadesetoricu Srba, da preu na katolicizam, jer e se tako spasiti.416 Ima i drugih, koji isto potvruju. A oni, koji su
i tu pokazali znake otpornosti, pri prvom ienju logora bili su likvidirani na n a j okrutniji nain. U opisivanju stradanja zatoenika, pojedini svjedoci prikazuju i muenja i smrt dra Otona Gavrania, za koga je postojalo uvjerenje, da su mu se sada
u N D H osvetili i jezuiti i klerofaisti za njegov nekadanji prijedlog, da se jezuiti
protjeraju iz Jugoslavije, odnosno, da se jugoslavenski dravljani konfiniraju na
otoku Visu. Dr. Gavrani bio je osuen da proivi svoje logorovanje u takozvanoj
411

Katoliki list. 1943., br. 1, 8.

Ustaa, vjesnik ustakog oslobodilakog pokreta. 20. IX. 1942. Vidi i fotografiju
rzajedno s Poglavnikom. Dokumenti o protunarodnom radu. 189.
413
Hrvatski list, 20. I. 1943
414
Dokumenti o protunarodnom radu, 171174.
415
Dokumenti o protunarodnom radu, 17.5178.
418
ADK.
412

ici.417 To je bio p/ostor od nekih desetak kvadratnih metara, ograen bodljikavom

icom, visok jedva jedan metar, a natkriven bodljikavim krovom. U prostoru se
ovjek nije mogao ispraviti, a nije mogao ni da legne, jer je bio na podvodnom
terenu, do koljena u vodi. Tu bi zatvarali one, koji su u baraci u.nili kakav prestup ili su ve upueni u logor, da u njemu budu na stroem reimu nego ostali.
Dr. Gavrani kako je doveden tu je i cijelo vrijeme muen na zimi, snijegu i ledenoj
kii vie od etrnaest dana. Gotovo je nemogue zamisliti, da je ovjek mogao ovdje
u toj ici proivjeti i nekoliko sati izloen strahovitim vremenskim nepogodama
i zimi 1941. Poetkom novembra nastupila je agonija, a s njome uistinu muenika
smrt. 418
Kao to je dr. Oton Gavrani u Jasenovcu, najgroznijem smrti morao iskupiti svoj istup protiv jezuita u beogradskoj Narodnoj skuptini, tako je pjesnik i ideolog Seljake stranke, jedan od pravih pristalica Radievih naela, Pavlek M kina,
ubijen u Jasenovcu 11. VI. 1942. Pobornik istinske demokracije, jedinstva i bratstva
hrvatskog i srpskog naroda 419 ali i istaknuti i uvjereni antiklerikale postao je
rtva svojih ideala. Klerofaisti nisu zaboravili njegovu buntovniku pjesmu o Matiji
Gupcu.
Kad se saznalo u saveznikim zemljama za to ogromno sabiralite stradalnika iz svih krajeva NDH, za to inkvizitorsko groblje poubijanih, poklanih i maljevima utuenih, plinovima uguenih i u peima, esto i poluivih spaljenih, moskovski,
njujorki i londonski radio, kao i sva saveznika tampa, posveivali su tom jezivom
naliju Hitlerova novog poretka, mnoge emisije i nemali broj lanaka. uli su se
i glasi strahovite optube i sa radija Slobodna Jugoslavija, koji je saveznike upozoravao na nedjela istrebljenja, kojima su jugoslavenski narodi izloeni u logorima
N D H kao i Nedleve Srbije. Da bi faisti demantirali pred jo neutralnim narodima
Evrope i June Amerike ove vijesti, inscenirali su jedno takozvanu meunarodnu
komisiju, koja je imala utvrditi objektivno stanje u Ja;senovakom logoru. Kad se ulogoru saznalo, da e doi ta komisija, sve se dalo na to^ da bi se kamufliranjem
prikazao logor kao neki odgojni institut, koji e sve lanove komisije zadovoljiti i
tako utvrditi, da su bile neistinite promibene vijesti Moskve, Londona i Newyorka.
Da bi se uoila parodija ovog komisijskog utvrivanja istine, pri emu su sudjelovali
i izaslanici Vatikana, bit e dovoljno da se navedu pojedini pasusi samo iz jednog
iskaza zatoenika Vojislava Pnratovia, biveg tajnika Trgovake komore u Sarajevu. U njegovu, upravo dramatskom iskazu, u kojemu su ocrtana stradanja i muen : tva nesretn ; ka, koje su ustae satjerali u ovu grobnicu : vih Ijeeva, govori se i otoj sramotnoi komisiji, u kojoj su se nalazili pored ustaa, Nijemci, Talijani, Maari,
Rumunji i Petainovi Francuzi. Zatim delegati vicarskog Crvenog Kria i, kako
rekosmo, predstavnici Vatikana.
417

ADK.
ADK.
419
Slobodni dom, 16. IX. 1944. Kerka Pavleka Mikine Dragica odluila ie, da
osveti smrt svoga voljenog oca. jo februara 1944. stuoila je u brigadu Brae Radia u Koprivnici. U prvoj bitci, tri dana nakon dolaska u brigadu juriala je na elu svoje III. ete a:
apatovakoj umi na Kalniku i pala je smrtno pogoena. Majka zagorskih partizana Kalnika Gora uva njen grob. Slobodni dom, 6. XI. 1944.).
418

Jo krajem januara 1942. prenijela se odnekuda logorom vijest, da e

logor posjetiti jedna specijalna komisija. Brzo se pokazalo da je ta vijest
tona, po tome to je izdato nareenje da se hitno podigne est baraka njemakog sistema za stanovanje zatoenika i dvije barake za ambulantnu bolnicu. To je izvreno do poetka februara i svi su zatoenici premjeteni iz
starih beskrajno nehigijenskih baraka, u lijepe nove s boksovima. Pristupilo
se temeljitom ienju logora, svih zgrada i prostora oko njih, sreivanju magazina i materijala, te ienju i ureivanju samih zatoenika. Kako je bio
prekratak rok dolaska komisije, radilo se posljednja dva dana pred njen dolazak i dvije noi neprekidno, i najzad, 6. februara stigla je u logor komisija
u kojoj su bili zastupani Nijemci, Talijani, dva katolika sveenika u ime
Vatikana, Maari te predstavnici hrvatskog i srpskog Crvenog Kria. Pored
njih bilo je u komisiji deset ustaa iz vodstva ustakog pokreta, meu njima
i mladi Kvaternik. Komisija je, naravno, zatekla ovako preureen i ist logor
u savrenom redu. Da bi komisija stekla uvjerenje kako se u fabrici lanaca,
u kojoj smo radili radi dobro i kako radnici dobro izgledaju, uprava je za
taj dan dovela sa slobode 15 kvalificiranih dobro ugojenih majstora, obukla
ih u zeleno radniko odijelo i stavila im na liievu ruku bijelu traku sa brojevima kao i ostalim zatoenicima. Oni su davali dobar utisak zvjeih i zdravih
ljudi, iji je refleks pao i na ostale zatoenike u fabrici. Prije dolaska komisije mi smo dobili nareenje da ne smijemo nita govoriti sa lanovima komisije. Ako bi lan komisije zatraio i zapitao, kako se zovemo, imali smo odgovoriti samo ovo: Ja sam zatoenik broj 453. Stoga, ako bi lan komisije
zatraio jo kakve podatke od zatoenika, on je mogao odgovoriti samo ovo:
Izvolite se obratiti na logorsku pisarnu. Ako bi tko drugaije postupio, reeno mu je da e biti strijeljan. Dan prije dolaska komisije ureene su i
ambulanta i bolnica. Svi dotadanji stvarni bolesnici, bilo ih je oko sto, izvedeni su i poubijani pred samom bolnicom, maljevima i noevima. Veina
nas je vidjela to ubijanje prolazei u blizini toga stratita . . . Poto su bolesnici poubijani, bolnica i ambulanta temeljito oiene i ureene, uneseni
su novi lijepi kreveti i postelje, stvari i sve ureeno kao u svakoj pravoj bolnici. U jedan dio kreveta morali su lei zdravi ljudi, zatoenici, koji su
radili kao bolniari, pa i sami lijenici. Oni su zbog svog posla izgledali prilino dobro. Povie glava na ovim bolnikim tablama, koje su takoer postavljene, oznaena je ma kakva laka bolest i proizvolina temperatura. Tako je
komisija pored sjajno ureenog logora, vidjela i odlinu bolnicu i ambulantu
i u njima dobro njegovane bolesnike. Ustae nisu propustile nijednu mogunost i nijednu sitnicu, kako bi do kraja blefirali ovu komisiju. Zatoenici su
se ponaali tono prema datim im nareenjima, a vrijedno je napomenuti,
da je Paveliev povjerenik Luburi izjavio zatoenicima prije dolaska komisiie, da e se ope stanje u logoru sasvim popraviti, ako komisija dobro
proe. Naravno, komisija je nala sve u- najboljem redu. Zatoenici nisu
niim prekoraili nareenja, to nisu ni mogli i da su htjeli, a stanje u logoru
vratilo se na potpuno iste prilike kakve su bile i ranije, im se uprava logora
uvjerila, da se komisija dovoljno udaljila od Jasenovca .. ,420

U jednom drugom izvjetaju, iscrpnijem i jo dramatskijem, isti Vojislav

Prnjatovi govori o ovoj komisiji, pa dodaje da su bili i predstavnici Petainove Francuske. Komisija je dola u deset sati do podne, a iza podneva je ostavila logor i otila
420

ADK.

u Jasenovaki ustaki tabor, gdje je bila i pogoena. Navee se saznalo, da je

komisija pronala sve u redu pa su i ustae bili zadovoljni. 421 Nije nam poznato,
kakav su izvjetaj podnijeli izaslanici Vatikana Rimskoj Kuriji. Jedino je sigurno,
da su proli kroz logor bez ijedne rijei utjehe ili saaljenja i da su i oni bili samo
dionici jedne savrene moderne potemkijade^ tog pravog i vjernog izraza nalija
Svete, Boje, Katolike i Vojujue Hrvatske nadbiskupa Stepinca i poglavnika Pavelia. Uzalud bi bilo traiti u klerikalnoj i ustakoj tampi, kojoj su gotovo odreda
bili direktori i urednici lanovi ranijih kriarskih bratstva, osudu svih ovih nesrea,
osudu najvee sramote. Dakako, da predstavnici Vatikana nisu htjeli ni saznati niti
se raspitati, da je i ovo muilite bilo jedno od prokuanih sredstava za katolienje.
Tom prilikom dakako nisu mogli ovi vatikanski izaslanici nai ma u kojoj novini
osude o masovnom prelaenju pravoslavnih, kao i metoda, koje su pripravljale za to
potrebne psihologijske osnove. Hrvatski narod mogao je triumfalno objaviti
lanak pod naslovom, Jasenovac nije muilite, a niti oporavilite. Izjave lanova
meunarodne komisije ustvari su glorifikacija ovog pakla. Jedan od stradalnika
pravilno se zapitao: Zar je to bila Meunarodna komisija. . . Tko ju je sainjavao . . . ? I na ta pitanja dao je sebi i historiji pravilan odgovor: Okupator i njegovi pomagai. 422
Nije nam poznato ni to, da li je Rimska Kurija poslije izvjetaja njenih
delegata dala kakve instrukcije svome legatu u Zagrebu opatu Marconeu. Ali, poznato
je, da je u Beogradu predata jedna veoma znaajna promemorija nadbiskupu dr.
Ujiu, koju su uputili Vatikanu slovenski katoliki starjeine, koji ive u Srbiji. U toj
prememoriji od 1. marta 1942. govori se na osnovi dotadanjih saznanja o strahotama,
kojima su izloeni Srbi u Hrvatskoj ne samo od strane ustaa, nego i od strane crkve,
koja uestvuje u prisilnom katolienja Meu ostalim, najvie uznemiruje ove odane
sinove katolike crkve prisilno katolienje.

Vaoj Preuzvienosti je dobro poznato, da pravoslavni u Hrvatskoj prelaze danas u masama u katoliku crkvu. Na prvi pogled izgleda, da je to po
prirodi isto vjersko i crkveno pitanje, ali tko poznaje stvarne prilike u Hrvatskoj morao se ba o protivnom uvieriti: t a j zna da dananje preobraanje
pravoslavnih u katoliku vjeru u N D H u svoj sutini nema nikakve veze sa
vjerom. Kakve planove ima Zagreb sa ovim preobraanjem pravoslavnih,
kazao je upravo savrenom iskrenou, jedan od naiutjecajnijih ljudi u
Hrvatskoj ministar dr. Mile Budak. On je u Gospiu slubeno izjavio: Jedan
dio Srba emo pobiti, drugi raseliti, a ostale emo prevesti u katoliku vjeru i
tako pretopiti u Hrvate.
Prema tome, konani cilj dananje zagrebake politike je unitenje srpskog naroda u NDH. Tom nemoralnom cilju ima posluiti i pokal oliavanje.
Po zamisli ustake vlade, preobraanje Srba u katolicizam je sredstvo, koje
treba upotrebiti uporedo sa prinudnim iseljavanjem i uporedo sa krvnikim
ubijanjem srpskog naroda. ta se dogaa u Hrvatskoj, ne samo da ne proizlazi iz bilo kakvih vjerskih pobuda, ve tovie u sutini predstavlja poniavajuu zloupotrebu katolike crkve i sudbonosno gaenje njenoga ugleda i
421
422

ADK.
ore Milia, Jasenovac, 157.

dostojanstva. Sa kakvim se na primjer, razlozima moe opravdati dopis,

koji je zagrebako Ministarstvo pravde uputilo dana 30. jula 1941. godine
Ordinarijatima NDH, a u kojem izmeu ostaloga itamo: Zamisao hrvatske vlade je, da se u katoliku crkvu ne primaju pravoslavni popovi, uitelji,
zatim uope inteligencija i najzad bogati sloj trgovaca, zanatlija i seljaka.
Samo nie i siromano pravoslavno stanovnitvo, smije se primiti u katoliku crkvu. Svakako nam znaajno izgleda da je dopis Ministarstva potpisao
katoliki ili bivi katoliki sveenik A. R. Glava. U smislu prednjih vladinih
direktiva sa terorom.. . prisiljavaju se nii pravoslavni dravni slubenici,
da u roku od mjesec dana ostave vjeru svojih otaca . . .
Svaki nepristran promatra prilika u Hrvatskoj mora priznati da se
prelazi pravoslavnih u katoliku vjeru vre u znaku najgoreg politikog
nasilja, to ga ovjek uope moe zamisliti. Izmeu ostaloga za dokaz
neka poslui poziv, tampan u biskupskoj tampariji u akovu, u kojem
se pozivaju pravoslavci da se im prije prijave u katoliku crkvu, jer e
toboe kao katolici moi ostati u svojim domovima, te e se nesmetano
posvetiti svojim domovima i odgoju svoje djece. Pravoslavni se sa strabom
pitaju, ta e se dogoditi sa njihovim domovima, niihovim imanjem i njihovom djecom, ako se ne odazovu ovom pozivu iz akova. ta im se u tom
sluaiu moe dogoditi, to dovoljno i iasno kau prijetnje ministra Budaka i
tragina iskustva srpskog naroda u NDH.
Hrvatski episkopat kazao je svoju rije dana 17. novembra 1941. u predstavci koiu ie uruio hrvatskoj vladi. U njoi hrvatski biskupi naglauiu, da se
po uenju katolike crkve samo takvi prelazi dozvoljavaju i vrijede, koie
pravoslavni izvre bez ikakvoga pritiska, a to znai, po svojoj potpunoj volji
i iz unutarnjeg uvjerenja u istinitost katolike vjere.
To naelo i shvaanje mogli su ovdanji pravoslavni krugovi primiti
samo sa odobravanjem. Jedino to su eljeli u interesu srpskog naroda, bilo
je. da se od katolikih biskupa proglaeno naelo i stvarno provede u Hrvatskoj. Za'sta, kad bi hrvatski eoiskonat naredio svoiim sveenicima, da se moraiu prilikom primania pravoslavnih toga naela strofo, dosliedno. i bez bojazni pridravati, prisilnom prelazu sroskih masa u katoliku crkvu bio bi
odmah krai, a meu sroskom i katolikom crkvom u Hrvatskoj bi zavladala
puna i uistinu iskrena suglasnost.
U atmosferi nesmiljenih prijetnji, koje su danas u Hrvatskoj, dalo bi se
danas na prste jedne ruke nabrojiti one pravoslavce, koii se prijavljuju za
prelaz po slobodnoj svojoj volji i iz unutarnjih osvjedoenja u istinitost
katolikog uenja. Direktiva izdata od hrvatsko? eniskopata trebala bi, kad
bi se stvarno i provod'la. znaiti prema tome praktinu zabranu prelazu pravoslavnih u katol'ku crkvu.
Ustvari, unato naelnim iziavama i uootstvima katolik'h biskupa, nasilno preobraanie pravoslavnih masa u katolicizam, produuje se i dalie u
nesmetanom opsegu. Prelazi, o koiima ne moe biti sumnje, da su no uenju
katolike crkve u pretenoj veini nevaei, rostali su tako mnogobrojni, da je
hrvatski eniskopat na svojim sjednicama od 17. XI. 141. rijeio, da osnuje
ak dva odbora za pitanje prelaenja pravoslavnih u katoliku crkvu.
Osnivanje tih odbora izazvalo je u srpskim krugovima o.sromno neraspoloenje. Da su hrvatski biskuoi, kau srbijanski Srbi. bili uistinu rijeeni da
svojim odlukama dadu i praktinu vrijednost i podrku, ne bi osnivali naroite odbore za primanje pravoslavnih, te ne bi u svojim rezolucijama od 17.
novembra 1941. govorili, da su voljni u itanj'ma prelaenja pravoslavnih
na katoliku vjeru sudjelovati sa ustakim Ministarstvom pravde, ve bi
izabrali prirodniji postupak da podreenim sveenicima jednostavno zabrane

primanje u katoliku crkvu ljudi, koji m i j e n j a j u vjeru bez ikakvog unutarnjeg

uvjerenja, ve samo iz straha ili koristoljublja. Protiv sveenika koji bi uprkos
zabrani u sporazumu sa ustaama i dalje obavljali protuzakor jka i za to nevaea preobraanja pravoslavnih u katolicizam, trebali bi biskupi upotrebiti 1
najtee i najotrije crkvene kazne. Jedino takvi postupci bi mogli uvjeriti
Srbe o dobroj volji i o potpuno neseb'nim namjerama hrvatskog episkopata.
Srpski krugovi priznaju, da su hrvatski biskupi u toki 11. svojih zakljuaka
digli svoj glas protiv progona Srba u N D H . Biskupi trae, da se Srbima ne
samo zajame ve i stvarno dadu sva dravljanska prava, u prvom redu line
slobode i imovinska prava. Srbima neka se izriu kazne kao i ostalim dravljanima, samo na osnovi predhodnog sudskog postupka. Pri je svega neka se
najstroe zabrani svaka zasebna akcija za ruenje pravoslavnih crkvi i konfisciranja njihove imovine.
Srbima je ovaj glas protesta veoma dobro doao, jer se iz teksta biskupske rezolucije jasno vidi bespravno stanje u kojem ivi srpski narod u Hrvatskoj. Ope protivljenje je morala izazvati u srpskim krugovima konstatacija,
sa kojom su hrvatski biskuoi smatrali za pogodno, da ooravdaju ovaj svoj
protest. Srbima, naime, u N D H treba da se po m'lienju hrvatskog episkopata
osigura jednakopravnost pred zakonom, lina sloboda i pravo imovine radi
toga, da se tako stvori meu pravoslavnim stanovnitvom psiholoki osnov
za prelaenje na katoliku vjeru.
Pokatoliavanje, a to znai pohrvaivanje Srba, je po tim rijeima zajedniki cilj episkopata i ustake vlade.
Spor izmeu ustaa i hrvatskih biskupa nastao je po miljenju pravoslavnih, kako se ini. samo u pogledu metode, ti. na koji nain da se tai olj
postigne. Po shvaanjima Srba, kranska dunost katolikih biskuoa trebala
bi biti u tome, da se zauzmu za osnovna ovjeanska prava pravoslavnih sudravljana bez posebnih rauna i namjera, da protestiram uope protiv
ruenja pravoslavnih crkava, a ne samo protiv zasebnih akcija, ko ; e ta
ruenja vre, te da se stane na put zloinstvima poinjenim protiv niihove
kranske brae, i to stoga, jer su to zloinstva, a ne zato jer se sredstvima
nasilja oteava pokatol'avanje nesretnih Srba.
Sada razumijemo, naglaavaju pravoslavci, zato se nije jo dokada naao
u NDH nijedan katoliki biskup. koji bi bio frripravan ustati u obranu pravoslavnih krana do krajnosti, te stasiti na kocku sva i poloaj, pa ako treha
i svoju linost. Takvo apostolsko iunatvo i heroizam b'li bi ne samo potrebni
radi asti katolike crkve, ve tovie, os'o-uralo bi za budunost ueled katolicizma na Balkanu TJ dodiru sa na i razli i ti i ; m predstavnicima srpskog javnog' miljenja, vidjeli smo. da ie Srbe razoarao n samo postupak hrvatskog episkopata, ve i dosadanje pasivno dranje Vatikana.
Nasilno pokatolienje srpskih masa, ubijanje i muenje pravoslavnih
sveen : ka i vladika, ruenje njihovih crkava i samostana, koje se vre u
Hrvatskoj, toboe i u interesu katolicizma, zadire bez sumnje i u interese
vrhovnog vodstva katolike crkve. Srbi su oekivali, da e Sveta Stolica kao
uvarica ugleda katolike crkve podii svoj glas prije ili kasnije i javno
osuditi krvave progone, koji se vre u katolikoj zemlji u ime katolicizma
nad pravoslavnim kranima ... Srbi se pitaju iz kviih razloga Sveta Stolica
sada uti na stranu tragediju srpske pravoslavne crkve. Tedina odluka Svete
Stolice za koju su Srbi doznali i koja se njih tie, je odluka Svete Kongregacije za istonu crkvu od 17. jula 1941. potpisana od kard : nala Eugena
Tisseranta. Odluka govori o prelazima pravoslavnih u katoliku vjeroispovijest, te preporuuje hrvatskim biskupima, da ne prave pravoslavnima smetnje, ako se rijee pri prelazu za istoni ob^ed umiesto latinsko?, jer da e to
koristiti pravilnom razvitku katolicizma u Hrvatskoj, gdje postoje tolike nade

u preobraanje neprisajedinjenih. Posljednji stav u tekstu odluke Kongregacije morao je ispuniti Srbe dubokim nepovjerenjem i uvrstiti ih u uvjerenju, da u svojoj nesrei ne mogu raunati ni na pomo hrvatskog episkopata, kao ni na zatitu Svete Stolice. . .
Svijesni smo toga, da je prolo mnogo dragocjenog vremena i proputenomnogo prilika, koje je trebalo iskoristiti, da se onemogue ili pak ublae
tetne posljedice bratoubilake vjerske borbe izmeu Srba i Hrvata. Svakome
je jasno, da e te posljedice imati da snosi cijelo nae pokoljenje. Pored
toga, mi jo nismo izgubili nadu. Znamo, da je Sveta Stolica poslala u Zagreb^ svoga delegata, koji prouava prilike u NDH. Jo uvijeik vjerujemo,
da e Sveta Stolica, im bude icrpno i temeljito obavijetena o situaciji,
progovoriti o srpskoj tragediji i time spasiti ugled jugoslavenskom katolicizmu. Briga za katoliku crkvu kojoj smo od srca odani, daje nam slobodu, da
izrazimo o tome veoma vanom pitanju svoje ozbilino i duboko promiljeno
miljenje. Ukoliko poznajemo prilike u svojoj vlastitoj domovini, smatramo,
da je potrebno slijedee:
1. Sveta Stolica trebala bi prvom zgodnom prilikom javno osuditi i igosati krvavo proganjanje naroda i srpske pravoslavne crkve u NDH.
2. Za vrijeme dok u Hrvatskoj traje strahovlada, trebala bi Sveta Stolica zabraniti u N D H svaki prelaz iz pravoslavne u katoliku crkvu.
3. Ako pojedinci pravoslavne vjere i unato naelnoj zabrani hoe da
pridu katolikoj crkvi, neka se prelaz obavi samo na temelju posebne dozvole
Svete Stolice, koja treba da rijei svaki pojedini sluaj zasebno..
4. Sveta Stolica trebala bi savjetovati hrvatskim biskupima, da u javnof
obrani pravoslavnih krana i njihovih sveenika, nastupaju sa odlunou i
sa apostolskom kurai, koja ne preza ni pred krvavim rtvama.
Sa iskrenom molbom, da Vaa Preuzvienost blagoizvoli ovo nae pismo
dostaviti Svetoj Stolici, ostajemo Vam duboko odani slovenski katoliki starjeine, koji ive u Srbiji. 423
Nije nam poznato, da li je nadbiskup Uji ovu promemoriju predstavnika
svoje pastve uputio preko legata pape u N D H ili izravno u Vatikan, Sigurno je, da je
tokom rata jedan njegov opunomoenik doista boravio u Rirnw i razgcvarao sa sanrm
Papom. Zacijelo, 'taj izaslanik beogradskog nadbiskupa, pored ostalih stvari, moiao
je spomenuti ovu akciju, punu bratske osjeajnosti i kranskih dunosti prema stradalnikoj brai. Kakav je bio odgovor ne znamo. Ali jedno je sigurno, da su se slovenske starjeine mogli uvjeriti, da su bili marta 1942. u velikoj zabludi, kad su
mislili, da imaju jo nade u intervenciju Svete Stolice. Jer Sveta Stol'ca nije nijednom prilikom osudila i igosala krvavo proganjan : e srpskog naroda i srpske pravoslavne crkve. Sveta Stolica nije zabranila u N D H masovna prelaenja iz pravoslavne
u katoliku crkvu, niti je za sebe rezervirala pravo izdavanja dozvole onim pravos^vnima, koji bi preli iz dubokog uvjerenja. Sveta Stol : ca nije ni savjetovala hrvatske biskupe, da u obrani pravoslavnih krana i njihovih sveenika nastupaju s odlunou i s apostolskom kurai. Nijedan od njih n : je bio ni odluan ni apostolski kuraan, a kamo da bi svo'u linost i sebe izloio krvavoj rtvi. Osim nekoliko prcmrmljanih fraza na konferenciji od 17. XI. 1941. i nekoliko pisama najobinijeg intervencionistikog karaktera nadbiskupa Step : nca, nije bilo niega, to bi u javnosti
znaio protest, za zle sveenike najotriju opomenu, a za unesreene ohrabrenje. Nita.
423

Akcija rimokatolike crkve. 26.

upravo sasvim nita od toga. Naprotiv. J e r i poslije toga nadbiskup Stepinac prima
ipoklonstvene brzojave novih katolika i novih Hrvata i poslije toga biskup Lach trai
podatke o svima onima, koji su preli na katolicizam, tovie, 18. m a j a 1943. nadbiskup dr. Alojzije Stepinac pie Piju X I I . promemoriju u kojoj papu moli, da se
zaloi svim svojim ugledom, da se N D H odri. Jer, kada bi nestalo ove klerofaistike tvorevine, propao bi i ovaj veliki rezultat obraanja sa pravoslavlja na katolicizam, kako on kae dvije stotine etrdeset hiljada Srba! I upravo u ovoj injenici
lei i sva sutina zajednikih interesa Rimske Kurije, hrvatskog episkopata i ustatva
u vezi sa katolienjem-pohrvaivanjem pravoslavnih Srba. Iz ove promemorije beogradskih Slovenaca jasno odie ne samo neraspoloenje prema narodnooslobodilakom
pokretu, nego i strah i mrnja prema idejama boraca protiv okupatora i njegovih
pomagaa. S druge pak strane, iz svega izbija odanost prema N D H kao i Pavelievu sistemu u kome je bilo mogue za crkvu katoliku pridobiti etvrt milijuna pravoslavnih Srba, koji bi doli u pitanje, kada ne bi bilo vie N D H . Ovo je najstrahovitiji optubeni komentar za povredu kanona 1351., kod kojega uestvuju episkopat
u N D H , delegat Svete Stolice opat Marcone, Sveta Kongregacija za istonu crkvu
i dosljedno svima njima najvii niihov poglavar sam Pio X I I . Jer, kakvo je duboko
i istinsko uvjerenje u korisnost duhovnu takvih prelaznika, koji uslovljavaju svoje
osvjedoenje u istinitost katolike crkve sa egzistencijom N D H ! Iz ovog proustakog
dokumenta, pisanog u originalu talijanski ; jer samo tako ustaki nadbiskup saobraa
sa rimskom crkvom, a nikada ne latinski, ima i ovo:
Napredovanje istone izme u katolike redove prijeti danas s punom
ozbilinou da postigne svoje mrane cilieve. Pobieda veliko-sroske ideje
znaila bi unitenje katolicizma na sjeverozapadnom Balkanu, u Dravi Hrvatskoj. Navedeni nam dokumenti ne ostavliaiu nikakove dvojbe. Sto vie, nema
nikakove dvojbe, da bi takav kobni doeaaj imao i daljnje posljedice daleko
preko granica Hrvatske. Valovi ortodoksno? i ofenzivnog bizantinizma udarali bi o granice Italije, dok se do sada razbijaju u hrvatsko Predzie.
I vie, utoliko, to su radom hrvatskog klera, osobito franjevaca, bili postavljeni temelji za obnovljeni katolicizam u Bugarskoj, obraeniem mnogih
Paoliria i spaeni ostaci vjernika u Albaniji Skenderbeeovoj, to bi umteniem
jedine katolike nacije na Balkanu, bile pogoene i razne ratrkane posijane
grupe na tome vjeno nemirnome, ortodoksnom i islamskom Balkanu.
Sveti Oe, danas su oi itavog ovjeanstva, koje krvari iz hiljadu
Tana upravljene u Vas kao onoga, koji je po uzvienom znaenju svoga imena
donio bijednom liuskom rodu ono to mu treba nebeski nvr. Nosei mir
svijetu, mislite. Sveti Oe. na hrvatski narod, uvijek vjeran Kristu i Vama.
Mlada Hrvatska drava, nastala je u strani jim i teim prilikama, nego bilo
koja druga drava za vie viekova. borei se oajno za svoj opstanak, pokazuje primjer u svakoj prigodi da eli ostati vierna svojim katolikim tradicijama i osigurati bolju i jasniju perspektivu katolikoj crkvi u ovom diielu
sviieta. Obratno, gubitkom ili sudbonosnim suavanjima a hiliade najboljih hrvatskih vjernika i sveenika rado bi i dnbrovolino rtvovali svoje ivote, da sbrijee ovu strasnu mogunost, bilo bi ovdje uniteno ne samo
oko 240 000 obraenik sa srpsko-pravoslavne vjere, nego i cijelo katoliko
stanovnitvo ovih podruja sa svima nirgovim crkvama i samostanima. U
prirodnom redu stvari, ako Bog ne bi uin;o veliko udo, nabredak katolicizma usko je vezan sa napretkom hrvatske drave, opstanak katolicizma ovisi

o o p s t a n k u o v e d r a v e , n j e g o v spas je u isti m a h i n j e n spas(?!?!) S v e t i O e ,

d u b o k o v j e r u j e m o u b o j u inilost i b o j u p r a v e d n o s t , iji ste Vi i z a b r a n i
instrument. Preporuujem Vaoj oinskoj skrbi i Vaim molitvama nau N e z a v i s n u D r a v u H r v a t s k u , s m a t r a j u i d a t i m e u isti m a h n a n a j b o l j i n a i n
p r e p o r u u j e m s v e t u v j e r u u s v o j o j d o m o v i n i i n a B a l k a n u . U presvetom Srcu

Isusovu uvijek najodaniji nadbiskup i metropolita zagrebaki.424

Najneposredniji i najsugestivniji izraz zauzimanja nadbiskupa Stepinca za

Pavelievu, ustaku i klerofa.stiku NDH sadran je u ovom doista autentinom dokumentu. Sam, bez ikakvog komentara kazuje sve, naroito koliko je i zato su nadbiskup Stepinac i itav klerofaizam, pa dosljedno i Vatikan, bili tako zainteresirani
za egzistenciju NDH. Svakako je karakteristino, da ovo pismo j u kojem se zalae
nadbiskup Stepinac za NDH, sa ijim opstankom zavisi i opstanak katolicizma na
ovom sekto.ru Evrope, kao i sudbina 240.000 obraenih, (broj je daleko manji od:
stvarnosti), napisano upravo na dan dvogodinjice Paveli-Mussolinijeva pakta,
izbora novoga hrvatskoga kralja i nositelja krune Zvonimira, kao i sveanog primanja Pavelia i itave velike delegacije ustakih ministara i drugih prvaka ove monstruozne tvorevine N D H od strane Pija XII. U ovome je i puni simboliki smisaoovo veleizdajnikog akta. Predao ga je zacijelo krajem maja iste godine lino papi,
kad je bio u posjeti kod pape.
Nadbiskup Stepinac je na suenju pred Vrhovnim Sudom Hrvatske, na koji
je izveden mjeseca oktobra 1946., pokuao da odrekne svoje autorstvo. Meutim, javni
tuilac b:o je u mogunosti, da mu pokae i dokae na samom suenju, da svjesno
govori neistinu, dakle da lae, kad odrie da taj akt ne pripada njemu kao njegovom
sastavljau naprotiv samo zato, to nema na njem Stepinevog potp : sa. T a j se
nalazio na originalu, predanom papi, a kopiju je poslao iz Rima ministarstvu vanjskih
poslova Paveliev izaslanik pri Vatikanu knez Erwin Lobkowicz.425
Ali, nadbiskup nije izvijestio Vatikan samo 1943. u spomenutoj promemoriji zalaui se za NDH, poglavnika i ustaki reim. To je on uinio ve 1942.,
nagovoren od predhodn'ka kneza E. Lobkowicza, dra Nikole Ruinovia, kako se to
vidi iz njegovog izvjetaja dru M. Lorkoviu, ustakom ministru vanjskih poslova,
9. V. 1942. Meu ostalim, nadbiskup Stepinac je tada i pismeno i usmeno obavijestio
Vatikan o masovnom prelaenju pravoslavnih na katolicizam. Pojav hrvatske pravoslavne crkve primili su u Vatikanu blagonaklono, jer su preko nje mislili preostale
pravoslavne prevesti na uniju. Tu se doslovno kae:
Primanje pravoslavne crkve, kako sam Ti kazao, primljeno je jako'

d o b r o . U t o m e S v . S t o l i c a g l e d a but k v i e r s k o j u n i j i i n e s t a n a k i z m e u H r v a t - ,
s k o j . T o b i z a n j i h bio n a i d r a g o c j e n i j i d a r k o j i H r v a t s k a m o e p o k l o n i t i
S v . Stolici. Da li se to pospjeilo, m i l j e n j a su, da bi b i h potrebno osnivati
g r k o - k a t o l i k e c e n t r e u k r a j e v i m a g d i e se n a l a z e p r a v o s l a v c i i pustiti da na
tome radi dr. imrak, za koieg tvrde ovdie, da je najbolji poznavalac za
v j e r s k a p i t a n j a n a B a l k a n u . N e k i od k a t o l i k i h p r e d s t a v n i k a u H r v a t s k o j nera-

424
Nadbiskup Alojzije Stepinac trai od pape najveu moguu pomo za razbojniku.
Pavelievu dravu. Politika, 24. XII. 1945. Gotovo itava promemorija ottampana je u p r e vodu, u: Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim p o m a gaima. Zagreb 1946., 298306.
425
Vjesnik 4. X. 1946. Suenje Lisaku, Stepincu, 325.

dim okom gledaju prijelaze na istoni katoliki obred, ali Vatikan i Stepinac
slau se u tome, jer da je to najlaki put a i najbri k uniji to e nesumnjivo
biti i od politike vrijednosti za X. D. Hrvatsku . . ,42ii
Dakle, javno i nedvojbeno: ustae, nadbiskup Stepinac i Vatikan jednako
gledaju na problem masovnih prelaenja sa pravoslavlja na katolicizam. Samo, dok
pojedinim ustakim predstavnicima, kao to je prof. dr. Krunoslav Draganovi, nisu
za prelaenje na katoliki istoni obred dotle su Vatikan i Stepinac, zajedno sa
imrakom bili. Znai svi su bili za jedan te isti cilj, samo su se razlikovali u primjeni
metoda.
Kao to su ovi dokumenti oigledno vaan dokaz za povezanost najviih
predstavnika katolikog klera sa faizmom i NDH, tako jedan drugi privlai osobitu
panju historika u kome takoer na vidljiv nain dolazi do izraaja simbolika simbioza katolike crkve i ustatva, a to nesumnjivo znai koliko i faizma i nac'zma.
Naime, 27. I. 1942. godine izdao je poglavnik zakonsku odredbu o uspostavi
Hrvatskog Dravnog Sabora. Ve 11. II. 1942. sazvan je t a j sabor na rad za 23. II.
1942. U popisu lanova HDS unesena su imena svih poslanika Hrvatskog sabora od
1913. do 1918., koji su u ivotu i trajno borave u NDH. Unijeta su imena onih
izabranih poslanika na podruju N D H 1939. bez obzira na pripadnost bivim strankama. Nism unijeta imena onih, koji su napustili podruje NDH, ili oni, koji su, ma
da izabrani naknadno imenovani ili birani za senatore u Senatu Kraljevine Jugoslavije, zatim oni, koji nisu dobili potreban broj glasova i oni^ koji su neposredno
prije uspostave N D H radili protiv nje, stupivi u Simovievu vladu od 27. III. 1941.
Pored spomenutih lica unijeta su jo imena svih doglavnika, poglavnih pobonika i
povjerenika u Glavnom ustakom stanu (svega 28), sa dva lana njemake narodne
skup : ne. 427 Od episkopata uli su u HDS samo nadbiskup Stepinac i biskup akovaki
Akamovi, zacijelo kao virilisti starog Hrvatskog sabora do 1918. pored njih bili
su ovi sveenici: Boidar Bralo, upni.k iz Sarajeva, Mi ; o Etinger, upnik iz Daruvara, Ante Irgoli, upnik iz Farkaia, dr. Ante Lonari, kanonik iz Senja, Stjepan
Pavuni, upnik iz Koprivnice, J u r a j Mikan, upnik iz Ogulina. Matija Poli, kanonik
iz Bakra, dr. Tomo Severov', kanonik iz Krievaca, fra Bonifacije ipi iz Tuepa,
Franjo krinjar, upnik iz elekovca i Stipe Vueti, upnik iz Ledenice. 428
426

Suenje Lisaku, Stepincu, 309. Faksimil izvjetaja priloen je str. 312.

Hrvatski narod. 8. II. 1942.
Iz arhiva Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa
Zagreb. Vidi: Dokumenti o protunarodnom radu, 217.
Dr. Mile Budak, Paveliev doglavnik, na velikoj ustakoj skuptini u Novskoj, 10. VIII.
1941.. objanjavajui historijat usta'kog pokreta, u odnosu prema HSS je rekao:
Vi se sjeate, koji ste bili kriari, da doete na ono moje predavanje, t. j. u Novskoj prije dvije i po godine, kad je kroz knjievne akcije obavjetavao pristalice Ustakog pokreta
i HSS o politikoj situaciji, uvjeravajui ih da n : ie daleko as, kad e doi osloboenje i uspostava
NDH) da sam ja i onda govorio vrlo prijateljski prema onima, koji su u HSS. Svi mi znamo,
da je bilo raspoloenje takovo, da je cio narod narod iao u HSS, vjerujui, da njezino vodstvo
nije nita drugo, nego ono, "sto hoe cio narod, a to je slobodna i KDH! Zato sam 1938. rekao
svima u ime Poglavnika, da svaki poten Hrvat mora glasovati za listu dra Maeka!
(Hrvatski
jiarod 11. VIII. 1941.).
Sasvim je onda shvatljivo, to su prvaci i zastupnici HSS u velikom broju stali prelaziti
ustakom pokretu i zauzimati visoke poloaje u zemlji (NDH) i na strani kao Pavelievi poslanici
u zemljama osovine i njenim satelitskim kreaturama. Kad su tako radili prvaci, onda su za njima
pole i brojne organizacije HSS, kao to su od prvog dana to uinile Graanska i Seljaka zatita.
Da ne bilo sumnje u ovu alosnu stvarnost, najrjeitije govori izjava vodstva Hrvatske graanske
427
428

HDS sastao se 23. II. 1942. na veoma sveani nain. Otvaranju je prethodilo itanje poslanice poglavnika N D H HDS-u, koja je bila naslovljena prema stilu
austrijskih vladara sa: asni, potovani, poglaviti, velemoni, ugledni i plemeniti,
zatite (HGZ) koju je ono dalo 3. IX. 1941. stavivi .se i formalno potpuno i beskompromisno u slubu N D H i poglavnika Pavelia. A ova HGZ formirala je sa svojim oficirskim kaderom
ustaku formaciju Hrvatskih zatitnih lovaca!
Pozdravljajui svaku pojavu, kojom se jaa snaga N D H i koja vodi slozi cijelog hrvatskog naroda izjavljujemo: Biva GHZ rmitrala se od svoga postanka iskljuivo poluvojnikom
ustrojbom i okosnicom budue vojske u NDH. Z ipovjedniitvo, asniki zbor i momad HGZ poloili
su prisegu vjernosti Poglavniku dru Anti Pavcli'u i NDH ve ti vremenu izmeu 6. i 12. travnja
1941. HGZ dokazala je djelom prije, za i nakon prevrata, da stoji beskompromisno za NDH i zapeatila svoju prisegu krvnim rtvama svojih lazova. I nakon svoga razoruanja od 20. svibnja
1941. stajali su i stoje Hrvatski zatitni lovci uvijek na raspolaganju Ministarstva domobranstva,
koje je raspolagalo, raspolae pojedinano i skupni s istima. Za dom spremni! U Zagrebu dne 3. rujna
1941. Milan Pribani, zapovjednik, podpukovnik Franjo Vukovi, podzapovjednik, Krunoslav Batui, podzapovjednik i zapovjednik jurinog bataljona etc. (Hrvatski narod 15. IX. 1941.).
Ova izjava bila je potrebna da se utjehe na one jae karaktere u HSS koji su stali
da osuuju vodstvo i da pristupaju NOP-u. Postepeno, ali sigurno, snaili su se redovi HSS unutar
NOP-a! Polovinom jula 1943. mogao je da se na osloboenom teritoriju pojavi i prvi broj Slobodnog doma kao vjesnik novog doba i uistinu slobodnog doma, kojemu je teio i zalagao se
nadovjeanskim naporima NOP.
Samo ispovijest lanova HSS, koji su o-lluili da unutar NOP vrate svjetao obraz stranci
i ideologiji Stjepana Radia, koji je ublatilo vodstvo HSS, izraena je u uvodnom lanku prvog
Slobodnog doma i ona predstavlja nesumnjivo prekretnicu u vraanju HSS ideologiji svojih
osnivaa.
. . . K a d je prvoga dana okupacije dr. Vladko Maek pozivao hrvatski narod na suradnju
s novom vlasti, odziv je izostao narod se s pravom nije odazvao. Toga trenutka je svijestan
hrvatski narod osjetio, da se u prelomu izmeu tiranije i slobode mora odsad pouzdati jedino u
vlastitu snagu.
Nova vlast dala je1 samo znak na uzbunu. Doli su izrodi iz Italije i Njemake, plaeni
i kolani, da izvre ono, to jo faizam doputa slavenskim narodima, a to je kako ree Englez
Douglas Reed pravo na samoistrebljenje. Ali istrijebiti iz hrvatskog naroda ovjenost i slavensku svijest nije uspjelo ni toj vlasti.
Iako u okvir ovog raspravljanja ne bi spadalo i pitanje dranja HSS u N D H ipak
izdajstvo dr. V. Maeka i ideologije HSS i Stjepana Radia, kao i otadbine (Ciankovi memoari!),
treba uiniti nekoliko napomena, da bi se vidjelo da je u HSS bilo zdravih elemenata, koji su se
herojski oprli ustakom i klerofaistikom mahni f anju. Poznato ie da se dr. Maek povezao sa klerofaizmom i sa nadbiskupom Stepincem, javno i bez ograda, ve 1935. Najvei dio irokih, manje
obavijetenih i prosvjeenih pristalica, dosljedno politici vodstva, koje je stalno naglaavalo da tei
k samostalnoj i nezavisnoj dravi, svijesno i nesvijesno uz Antu Pavelia, koji je to radikalnije
i otvorenije zahtijevao izvan okvira Jugoslavije.
Uzalud su zloinaki vodii t. zv. grainske i seljake zatite zatitili i pripremali doek
iz Italije dopremljenom Anti Paveliu i njegovim pomagaima.
Uzalud su kukavni u velikoj veini zastupnici HSS sjeli na optuenike klupe u Pavelievu
mrtvakom Saboru.
Uzalud napokon i najvea prevara u naoj povijesti pod imenom nezavisne drave.
Zarobljeni narod je odmah razumio strahoviti ig, to ga njegovi tlaitelji utisnue i sebi
i toj nezavisnoj dravi, naime bombu i prvo slovo U ubojice.
U tom znaku i jest sva naa narodna nesrea, unitavanje svakog slobodnog duha, zator
srpskih i hrvatskih mueva, ena i djece, pljaka imovine i prisilno tjeranje naroda u tuinsku
slubu i na klaonicu, u tvornicu i logore muilita.
Istjeran iz popaljenih domova, uvajui sam goli ivot, narod se iz svih krajeva slagao
na obranu proti tiraniji. U toj obrani naao se goloruk zajedno narod hrvatski i srpski, seljak
i radnik. Uz besprimjerne rtve u krvi i patnji otimali su neprijatelju i oruje i stopu po stopu
svoje zemlje.
Hrvatska seljaka stranka nikad nije pristajala uz Tolstojev nauk: Ne protivi se zlu!
Naprotiv, njena je prolost samo jedna neprekidna borba proti zlu: sad proti tuoj sili, sad proti
domaoj krivici, a danas proti obojemu. Neumrli na uitelj i voa Stjepan Radi znao ]e reci:
Mi smo svi Preradovievi uenici: Crva, koji po po zemlji puzi, moe svaki trn ubosti! Mi
nismo nikad puzali, nego smo se digli i druge emo dizati, da ostvarimo ideale hrvatskog seljakog pokreta . . .
Ma da se u ovom broju konstatira jedna teka istina, da su pod pritiskom sile, a i po
-vlastitoj slabosti mnogi i mnogi pristae HSS, lanovi i odbornici i prvaci sami od sebe otpali iz

mudri i obzirni ) ljubljeni i vjerni. Kada je ovu poslanicu* proitao u kojoj je izloio
zadatke N D H kao i dunosti svih poslanika koji e nositi, veliku odgovornost p r e d
Bogom i pred svim buduim pokoljenjima i zamolio Svemogueg, da spusti svoj
redova pokreta (HSS), a narod dobro znade, koji su otpali vjerni uvari ideologije HSS zaorali
su i posijali novo sjeme, koje je dalo obilata pio la ve za narodnooslobodilake borbe. Osjetili su
tu pomo opoj narodnoj stvari i vode NOP. Evo, mjerodavnog miljenja.
Glavni organ Komunistike partije Hrvatske Naprijed, koji je na osloboenom teritoriju izlazio , iznio je u broju od 18. VIII. 1943. svoje misli o zaslugama hrvatskog seljakog pokreta u prolosti kao u vrijeme organiziranja NO?-a. Objasnivi suradnju HSS u NOB-i Naprijed
osvrnuo se i na ranije periode HSS.
Nema sumnje, da je hrvatski seljaki pokret odigrao u historiji hrvatskoga naroda progresivnu ulogu. Iste demokratske tenje hrvatskog seljatva, koje su nale izraza i u uenju brae
Radia, mnogo su puta u posljednjim desetljeima ometale pa i sprijeile mnoga protunarodna i
ugnjetaka nastojanja i hrvatske i tue imperija'istike reakcije u Hrvatskoj. Taj hrvatski seljaki
pokret bio je osim toga, kroz vie nego dva deset jea poslije prvog imperijalistikog svjetskog
rata, jedno od vanih ognjita oslobodilakog, ant'imperijalistikog otpora, ne samo u Jugoslaviji,
nego na itavom Balkanu. Ta dugogodinja borba uvrstila je demokratski karakter hrvatskog seljakog pokreta do takvog stupnja, kao to ga niie postigao nijedan seljaki pokret u Evropi, poslije
pivog svjetskog rata.
Dakako, ocjenjiva ovog pokreta i njegovih zasluga u prolosti, nije mimoiao ni neeljene ali neizbjene pojave u samom pokretu, koje su ga i koile i nisu mu dale pun zamah, pogotovo poslije smrti Stjepana Radia. Rije je o onim elementima, koji su se uvukli u pokret i pod
utjecajem raznovrsnih reakcionarnih klika slabile otpornu snagu pokreta, naprosto stoga, to su se
ta gospoda borila za vodstvo u samom pokretu. Tako su ove reakcionarne sile izolirale seljaki
pokret od ostalih demokratskih i naprednih struja u narodu, a naroito od radnikog pokreta. Ove
konstatacije primaju voe HSS, osloboene od reakcionarnog vodstva dra Maeka unular narodnooslobodilakog pokreta, kao najveu satisfakciju, ali i poticaj za daljnji rad u NOP-u. (Slobodni
dom 29. VIII. 1943.).
U reorganizaciji HSS, kao i u prikup'janju novih boraca u NOP-u HSS pod novim
vodstvom izvela je veliki i rodoljubivi posao. Smernice njenog rada su obiljeene opim principima
ZAVNOH-a, pa su one iskristalizirane i u Rezoluciji Izvrnog Odbora HSS od 29. IV. 1944. koju<
dajemo u cijelosti.
REZOLUCIJA IZVRNOG ODBORA HRVATSKE

SELJAKE

STRANKE

Potpisani lanovi Izvrnog odbora HSS, okupljeni na drugoj svojoj sjednici dana 29.
travnja 1944., na osloboenom tlu Hrvatske, proaili smo i raspravili sveukupni politiki poloaj'
u domovini i svijetu i na temelju toga stvorili jednoglasne zakljuke.
I.
HSS kao predstavnica hrvatskog seljakog pokreta po naelima Antuna i Stjepana Radia
bila je u stvari i politikom predstavnicom najprije veine, a zatim gotovo svega hrvatskoga naroda,
od prvih do posljednjih izbora za opstanka bive Jugoslavije.
Vjerni pristae HSS ostali su dosljedni naelima brae Radia i nakon sloma bive drave,
premda se u tom slomu pred silom faizma slomio dr. Vlatko Maek i znatan dio njegovih narodnih,
zastupnika.
Bez pitanja naroda, a bez savjeta i mandata Glavnog odbora HSS zakljuio je dr. Vlatko
Maek 29. kolovoza 1939. sporazum sa predstavni com kraljevskog namjesnika princa Pavla, a ne sa
srpskim narodom, pootrio zakon o zatiti drave: dopustio hajku na radnitvo i uveo koncentracione
logore u Hrvatskoj. Zatim je stavio svoj potpis na Trojni pakt svjetskoga faizma 25. oujka 1941.
godine, a odmah nakon toga koristio se i narod.lim prevratom, to je proveden protiv Trojnog
pakta, da bi i to nekoliko dana kasnije napustio i svu vlast nad hrvatskim narodom predao novoj
Ustakoj vlasti.
Maekov poziv na suradnju sa ustakom vlasti nije bio koban samo po Hrvatsku seljaku
stranku, koju je toga asa napustio, nego i za sam opstanak hrvatskog naroda i za daljni zajedniki
ivot sa braom Srbima. HSS ostala je bez svoga glasa i upliva na politiki ivot. Nastupa do onda
sputana politika snaga, Komunistika partija i organizira otpor u narodno-oslobodilaki pokret.
Uz prve progonjene Srbe u Hrvatskoj digao se u borbu protiv faizma i znatan dio hrvatskog naroda, te mnogi prvaci HSS. Junakom borbom i besprimjernim rtvama boraca Narodno-oslobodilake vojske i partizanskih odreda itave Jugoslavije, na elu sa narodnim junakom Titom, osloboen je veliki dio nae domovine.
Na tome osloboenom tlu Hrvatske iziao je 15. kolovoza 1943. Slobodni Dom, glavno^
glasilo HSS, a za ne puna tri mjeseca kasnije osnovan je i Izvrni odbor k,ao jedino predstavnitvo HSS.

obilni blagoslov na rad (poslanika) za ast i sreu hrvatskog naroda i NDH poao je
poglavnik sa lanovima hrvatskog dravnog sabora u crkvu na sveani saziv duha
svetoga. I opet po starom obiaju, koji je klerofa.zam tako udno oekivao da ponovi.
II.
Dosljedno zakljuku naega Izvrnog olbora u Plakom od 12. listopada 1942., sudjelovali
smo u narodno-oslobodilakoj borbi u svim njezinim manifestacijama, a napose u jedinom narodnom predstavnitvu Hrvatske: Zemaljskom Antifaistikom Vijeu narodnog osloboenja Hrvatske
( Z A V N O H ) . Nai su predstavnici u Antifaistikom Vijeu narodnog osloboenja Jugoslavije
(AVNOJ) sudjelovali u donoenju povijesnih od'uka u Jajcu 29. studenog 1943., a naroito, da
se A V N O l konstituira u vrhovno zakonodavno i izvrno narodno predstavnitvo Jugoslavije za vrijeme narodno-oslobodilakog rata i da se Tugoslavija izgradi na federativnom temelju. Na tom
zasjedanju imenovalo je predstavnitvo A V N O J - e Nacionalni komitet (narodnu vladu), u koju su
ula i tri lana Izvrnog odbora HSS.
Sve te odluke, kod kojih su sudjelovali izabrani predstavnici Hrvatske, u cijelosti odobravamo, jer su u njima poloeni temelji izgradnje demokratske i federativne Jugoslavije, zajednice
ravnopravnih naroda na temelju naela samoodreenja naroda, po kojem hrvatski narod dobrovoljno
pristupa u dravnu zajednicu sa narodima Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine. Crne Gore i Makedonije, ostvarajui vjekovne tenje i politike ciljeve u slobodnoj republici Hrvatskoj.
A u toj slobodi i samostalnosti HSS ekaju novi i dalekoseni zadaci u skladu sa slobodnom voljom, sa tenjama i potrebama svega hrvatskoga, a napose seljakog naroda.
Tenja i nastojanje je nae, da u demokratsku federativnu Jugoslaviju pristupi i bratski
bugarski narod, da tako budu svi narodi Slavenskog Juga ujedinjeni u bratskoj slozi i ravnopravnosti u zajednikoj dravi.
U hrvatskom seljakom narodu mi smo uz mnogobrojne zapreke jaali suradnju u narodno-oslobodilakom pokretu, tumaili njegove ideje sa naelima brae Radia, uvrivali bratsku
suradnju sa Srbima kao i sa drugarskom Komunistikom partijom Hrvatske. Tim radom nastavit
emo i u budue.
III.
Dajui povjerenje radu predstavnika naega Izvrnog odbora u Nacionalnom komitetu
osloboenja Jugoslavije (NKOJ), izraavamo p o v j e r e n j e lanovima Izvrnog odbora Z A V N O H
na elu s predstavnikom Vladimirom Nazorom. Zastupamo opravdanu tenju hrvatskog naroda i
potrebu oslobodilakog pokreta, da se Z A V N O H proglasi najviim zakonodavnim i izvrnim narodnim predstavnikim tijelom i vrhovnim organnm dravne vlasti u federalnoj jedinici Hrvatskoj.
Izvrni odbor Hrvatske seljake stranke na elu sa novoizabranim predsjednitvom pojaat e svoj rad svuda, gdje ivi hrvatski narod tako, da i posljednji poteni pristaa HSS pristupi
u redove Narodno-oslobodilake borbe.
IV.
Svijesni velike moralne i materijalne pomoi, to nam pruaju nai Saveznici Engleska,
Amerika, a napose Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika i naa junoslavenska braa u obim
Amerikama, mi opravdano vjerujemo u sigurnu nau pobjedu kao i to, da e pomo Saveznika
biti u budue sve vea i djelotvornija, da bi se nai narodi im prije oslobodili patnja, to ih tako
dugo podnose. Ali nadasve, sigurni smo u nau vlastitu snagu i jedinu nau zatitu Narodnooslobodilaku vojsku i njezinog vrhovnog zapovjednika
marala Jugoslavije Josipa Broza-Tita.
Vjerujemo, da e od Saveznika i od itave slobodarske javnosti svijeta priznata povijesna veliina
i uloga Narodno-oslobodilake vojske i oslobodilakog pokreta u ovom ratu nedvojbeno dovesti do
priznanja naega Nacionalnog komiteta (narodne vlade) kao jedine zakonite vlade Jugoslavije.
V.
Polazei ovim putem, kojim smo poli kroz narodno-oslobodilaku borbu mi idemo stopama naeg velikog uitelja Stjepana Radia, koji nam je svojom dalekovidnou i svojim putem
u Moskvu godine 1924. ukazao na snagu i mo Sovjetskog Saveza, u kome je gledao naega najveeg saveznika i brata.
Vjerni programu HSS i putevima, koje nam je pokazao na neumrli Uitelj, mi danas kao
nikada u povijesti stojimo vrsto i nepokolebivo povezani u oslobodilakoj borbi sa svim bratskim
slavenskim narodima, a napose s ruskim narodom, koji je danas na elu oslobodilakog rata posta
uporitem oslobodilakih tenja svih potlaenih naroda. Danas mi slavenski narodi gledamo u pobjedi saveza zapadnih demokracija, a napose u snazi i pobjedi slavenske Rusije, najsigurnije
jamstvo nae slobode i samostalnosti.
Vjera u Boga i seljaka sloga! Smrt faizmu sloboda narodu. 42 "
429

Slobodni dom, 3. V. 1944.

Na u l a z o j e doekao nadbiskup Stepinac /sa itavim kaptolom zagrebakim i svjetovnim

i redovnik'm klerom poglavnika, pa ga je pozdravio prograrnatskim mislima, kojima
se tako sveano i javno nadbiskup solidarizirao sa itavim reimom Ante Paveha.
Poglavnie!
U asu, kad Hrvatski sabor, t a j starodrevni simbol hrvatske drave, idui
svijetlim tragom prolosti, eli zajedno s Vama, Glavarom Nezavisne Drave
Hrvatske na svoj rad zazvati blagoslov Boga stvoritelja, ne mogu, a da ne
progovorim i ja kao predstavnik Crkve Boje.
O v a j h-ram svetog Marka vjekovni je nijemi svjedok hrvatskih narodnih
tenja, njegovih gorkih i radosnih asova, njegova ponienja i njegova uskrsnua. U njemu su progovarali u tolikim i tolik : m zgodama predstavnici one
Crkve, koja je prema rijeima Apostolovim: Stub i tvrda istine (I Tim.
3.15). Ona progovara evo i danas, moda u naiteim vremenima udske povijesti. Ne zato, da daje savjete u isto politikim stvarima, za koje nema
poslanja od svoga boanskog osnivaa, te ne moe stoga preuzimati za njih
nikakove odgovornosti, nego zato. da pogled zakonodavnog tijela, kao to je
Sabor, upravi k Bogu, tome teme!'u i izvoru svakog zakonodavstva iz kojeg
izviru i naravni i svi pozitivni zakoni.
Nema sumnje, da je jedna od najljepih odlika hrvatskog narodnog bia
u prolosti bilo nastoianie kako bi svoj narodni ivot doveo u s k b d s naelima objavljene istine boje. I to ne samo onda. kad ie iz toga mogao izbi jati
koristi, nego i onda kad mu je to b : lo gorko. To oekuje sav hrvatski narod
i tome se nada i danas od svoga Sabora.
Neka donosi zakone potene, koii se ne e kositi sa zakonom bojim,
da se osigura blagoslov Bo^a Stvoritelia. Ter je pisano: Jedan je zakonodavac i sudac koii moe spasiti i upropastiti. (T?<k. 4. 12). Neka donosi zakone pravedne: gdje su jednaki tereti, neka su jednaka i prava!
Neka donosi zakone mogue, da se narodu ne n a v a l j u j u tereti, kojih ne
moe podnositi.
Poglavnie!
Obnova Hrvatskog sabora dokazom je Vae duboke i ive svijesti odgovornosti, koji golemi teret elite podijeliti sa svojim suradnicima. I tu
obnovu prati molitva Crkve i naih srdaca: Neka Vjeni Sudac, koji upravlja
udesima naroda, svojom svemonom desnicom uzida u temelje Hrvatskog
sabora i ureze u srca sviiu VaVih suradnika isto tako duboku i ivu svijest
odgovornosti, da mogu Vas, Glavara Nezavisne Drave Hrvatske, uspjeno
pomagati u obnovi i podizanju drage nam Domovine na vjenim temeljima
evaneoskih Kristovih naela.
Poslije pozdrava, kojim je nadbiskup Stepinac ponovno podvukao koliko je
katolika crkva uestvovala u osnivanju i pomaganju N D H , za koju kao i za poglavnika, zaziva blagoslov boji, poveo je nadbiskup poglavnika sa pratnjom u crkvu.
"Tada je nadbiskup zazvao Duha Svetoga za H D S i njegove veleizdajn'ke zakone.
Katoliki list, koji je don : o poslanicu poglavnika N D H , dakako na elu lista, kao
da je poslanica pape ili nadbiskupa, i ovime je odao priznanje i saglasnost sa poglavnikovom tvorevinom N D H . Ali ne samo i to. Time je jo jednom, u bezbrojnom
nizu agitiranja za N D H , poruio sveenstvu kakvo stanovite zauzima katoliko glasilo zagrebakog nadbiskupa i. kakvim je govorom pozdravio poglavnika i zato je
zazvao Boga u pomo, kao i njegov blagoslov za poglavnika i N D H . Dosljedno tome

Katoliki list prikazavi sveanost otvaranja HDS, pri emu je uzela uea katolika crkva kao takva, na kraju je podvukao svoje osnovne ustake misli, koje toliko
puta izbijaju iz redova njegovih pisaca.
Ostvarenjem, je Hrvatskog dravnog sabora stavio poglavnik krunu na
velianstveno djelo izgradnje vrhovnitva drage nam Domovine KDH. Keka
dobri Bog, neogranieni gospodar vremena i vjenosti, iji smo svemoni blagoslov sazvali na Hrvatski dravni sabor i rad njegov, blagoslovi uzvienu
osobu poglavnika, vladu i Sabor, da uzmognu duhom mudrosti i pravednosti
voditi KDH do najviega moguega blagostanja duhovnoga i gospodarskoga. r430
U ovom HDS, odmah prvih dana zasjedanja, bila je povedena rije i o
vjerskom pitanju kao i o odnosu pojedinih vjeroispovijesti prema NDH. O ovom
pitanju govorili su dr. Mirko Puk, Ministar pravosua i bogotovlja (25. II. 1942.), i
poglavnik dr. Ante Paveli dakle dva najkompetentnija faktora u NDH. Dr. Mirko
Puk, ustaa i klerikalac, kao nekadanji domagojski senior, izrazio je ne samo svoja
gledanja na to itavo pitanje, nego i onih ustanova u kojima je i odgojen i obrazovan.
Izvan diskusije je, da je dr. Puk jedan izraziti primjer klerofais'te u punom znaenju
ovog kompozituma. I ustaa i klerikalac, svakako je morao da iskae svoje nazore, ali
i svojih odgojitelja o Mojsijevoj vjeroispovijesti, o.pravoslavlju i o starokatolicizmu,
koji je hrvatski klerikalizam iznad svega pobijao i s njime se nosio od prvih dana
prve Jugoslavije, kad se najprije pojavio u formi reformnog pokreta mlaeg hrvatskog
klera i najzad doveo do kidanja sa Rimom i osnivanjem samostalne hrvatske S^arokatolike crkve. Sada, poslije vie od dva decenija, doao je za hrvatske klerikalce
as pune i sladostrasne odmazde.
Dio govora dra Mirka Puka o vjerskom pitanju svakako zasluuje da bude
upoznat u cijelosti, jer iz njega zrai nastojanje ustakog reima s kojim se tako
vrsto povezala katolika crkva, o emu je dala dotadanja ustako-crkvena, prava
klerofaistika simbioza obilje nedvosmislenih dokaza.
Uspostavom N D H usredotoen je bio sav interes ne samo vjerskih predstavnika pojedinih vjerskih zajednica, neao i protivnika ; ste, u pravcu kakvo
e stanovite zauzeti N D H glede autonomije vjerskih zajednica, tim vie. to
je p-Dmiba demokratskih drava tvrdila, da su totalitarne drave ograniile
vjersku slobodu svojih dravljana. Meutim, nasuprot te promibe stoji inica, da su se takozvane demokratske drave radniki povezale sa najveim
neprijateljem vjere. ti. boljevikom Rusijom (Tako je! Pljesak.), te tako
u stvarnosti dokazale, koliko im je stalo do vjerske slobode i potivanja vjere,
jer su se udruile sa saveznikom, koji ne priznaje n'ti jedne vjere.
U totalitarnim i autoritativnim dravama bolje ie osigurana i zaiamena
sloboda organiziranja vjerskih zajednica, nego u takozvanim demokratskim
dravama, gdje je ispoviiedanje viere bilo stavljeno u tzv. parlamentima,
na milost i nemilost glasanja i nadglasavanja idovsko-masonskih zastupnika.
U pitanju vjere hrvatska dravna vlada vodi se i opet naelima, koje je
hrvatskom narodu usadio u srce i duu utemeljitelj stranke prava i Otac Domovine dr. Ante Starevi. On u svojim naputcima za pristae stranke prava
430

Katoliki list 1942., br. S, 97100

u toci 136. veli: Stranka prava ima narod poduiti, da je vjera stvar duevnosti, da se po vjeri ne dijeli nijedan narod, da vjera mora biti slobodna,
tako da ju ne smije nitko dirati, ni svoju drugome silom nametati, da narod
ima biti jedan u srei i blagostanju i slobodi i da dosadanja nesloga u
Hrvatskoj dobro slui samo neprijateljima naroda.
Drei se toga stanovita Oca Domovine Ante Starevia, hrvatska dravna vlada za sada stvarno priznaje 3 vjere u hrvatskom narodu, tj. katoliku zapadnog i istonog obreda, musl'mansku i evangeliku augsburkog
helvetskog vjeroispovijedanja. to se tie, gg. lanovi Sabora, glede jedne
druge vjerske zajednice ,tzv. starokatolike sekte to hrvatska dravna vlada
za sada tu starokatoliku sektu ne priznaje zakonitom vjerom (Tako je!
Pljesak).
Poto je dao jedan sumarni pregled postanka i razvoja starokatolicizma
uope, i u Austrougarskoj napose, zadrao se na obavezama, koje su proistekle iz
Saint-Germainskog ugovora o zatiti vjersk h manjina, a kojih se pridravala i drava
SHS, pa je ona ula i u Vidovdanski Ustav 1921. Tu se naime reklo, da se usvajaju sve one vjere, koje su u ma kom dijelu kraljevine ve dobile zakonsko priznanje. Druge vjere mogu biti priznate zakonom. Na temelju ovog stava Vidovdanskog Ustava, dr. Mirko Puk, ustaa i klerikalac, jednom fikalskom sofisterijom, sasvim protivno stvarnosti, htio je dokazati kako ta vjeroispovijest nije zakonski n ; kad
bila dozvoljena, jer da je navodno nije bilo za Austrougarske na hrvatskom teritoriju.
Cijela argumentacija dra Puka je ona isla, kojom su klerikalci i jugoslavenski episkopat navaljivali poslije 1918. na Beograd, da ne popusti i ne dozvoli osnivanje
jedne crkve, koja e se od Rima odcijepiti, jer je to atak na priznntu katoliku
crkvu. Ma da su beogradski m : nistri vjera izilazili u susret nadbiskupu Bauern, vrijeajui time ravnopravnost vjeroispovijedanja u zemlji, i ma da je nastojanje i Rima
i zagrebake Kurije bilo neobino aktivno, nije bilo mogue sprijeiti reformni pokret
koji je na kraju zavrio osnivanjem Starokatolike crkve u dravi SHS o emu je
je bilo nairoko ve govoreno. Na kraju, protivno svakoj istini i injenicama, i dr. Puk
ponavlja jednu neistinu, da je Beograd elio i forsirao protiv katolike crkve osnivanje Starokatolike crkve. 431 Dakle, i opet 1942., kao i od 1919.1923.. ponavlja se
Bauerova propagandna metoda, kojom je u Zagrebu uspijevao da hrvatske separatiste ogori na reformiste, kad im je dokazivao, da su starokatolici za velikosrpsku
hegemoniju, dok ih je u Beogradu denuncirao', da su komunisti i separatisti, radievi republikanci, i sve ono, to je moglo da tada upali u Beogradu. I sada 1942.,
iste parole, treba s jedne strane da izazovu neraspoloenje ustaa protiv starokatolika,
a s druge, one e ugoditi davno sanjancm idealu, da se jednom osveti on : m kuranim
hrvatskim protestantima, koji su imali odvanosti da kao rimski sveenici prekinu
s Rimom, i osnuju svoju samostalnu, narodnu crkvu, od kojih je toliko zazirao
Mussolini.
Meutim vama ie, gosnodo lanovi hrvatskog dravnog Sabora dobro
poznato, zato ie osnovana i koie <*u bile tendenc'ie, da se u Hrvatskoj osnovala starokatolirka crkva. Beoerad ie to traio, jer je Beograd htio pomou
te crkve razdvoiiti viersko i nacionalno ied'nstvo hrva+skog naroda i pomou
starokatolike crkve zavladati nad hrvatskim narodom. (Pljesak! Povici:
431

Vidi naprijed poglavlje IV., VIII.

Tako je!) Zato i makar je tada vaei zakon odreivao da samo zakonom
mogu nastati nove vjere i priznate biti nove vjerske zajednice, glasoviti ministar Voja Janji, (Poklici: Dolje!), izdao je na svoju ruku objanjenje od
18. XII. 1923., kojim Ministarstvo vjera na osnovu l. 142. Vidovdanskog
Ustava objanjuje da se i starokatolika crkva imade smatrati zakonom priznatom vjerom. Ovo je objanjenje oito protivno dotadanjem opem shvaanju . . . Dakle prema tom stanju, koje je vladalo u bivoj Jugoslaviji, starokatolika crkva ni za to vrijeme nije bila priznata, nego je postojala de
facto, jer je sluila interes ; ma Beograda. (Tako je!), i imala je ostati dotle,
dok budu iziskivali interesi Beograda. (Tako je!).
Zato je hrvatska dravna vlada meu svojim prvim aktima, kada je
preuzela punu vlast u svoje ruke u prvom redu zabranila suenje u enidbenim stvarima duhovnom sudu starokatolike crkve (Tako je!), jer postojanje vjere nije priznato, pa ne moe postoiati ni njezino sudovanje.
(Tako je!) Nakon toga zabranila je voenie njihovih matera. dalie zabranila
daljnje uredovanje i na koncu zatvorila i njihovu crkvu. (Tako je!)
Odobravanja ustakih i klerikalnih poslanika H D S za vrijeme izlaganja tog
pitanja, bila su samo refleks klerofaista, onih odobravanja, koja su se u tampi javila, kad su pojedina nareenja dra Puka ve ranije objavljivana protiv starokatolike crkve. Nema sumnje, da n n e bilo teko pogoditi odakle su potekle ustake inicijative protiv starokatolike crkve. 432
Svakako, najzanimljiviji dio govora dra Puka sadran je u njegovim izlaganjima o pravoslavlju kao i o masovnom kato'ienju, dajui njima jedan autentian
komentar svemu, to je b'lo notorno u itavoj N D H , a to je hrvatski episkopat prebacio na teren linog u v j e r e n j a u istinitost katolike crkve.
Gosoodo lanovi HDS! To da se osvrnem na takozvanu srnsko-pravoslavnu crkvu odnosno na nrko-'stono vieru U tom nravcu iziaviti mi je,
da N D H ne progoni grkn- ;<! tnnu vieru. dok naunot ne moe priznati
srpsko-pravoslavnu crkvu. (Pokl'ci: Tako je! P l i f a k . l Poznata je inienira,
da istone crkve prinada'U takozvan ; m cezaristik ; m crkvama tj. takvim
crkvama, gdie ie unliv dravne "lasti na sve grane vjerske i na samo postavljanje vierskih sln*ben'ka tol'k. da u stvarnosti te c r kve ne u'va'u ni
organizacijsku ni funkcionalnu slobodu, nego su te crkve organi dravne
vlasti, ier je i sam vrhovni poglavar drave uiedno i vrhovni poglavica crkve,
te ier je poznata inien'ca. da 1^'ki elemenat u t ; m -rkvama ima predominatnu ulosru. Prema tomu dozvoliti na teritoriju N D H rcsniv^m'e i oostanak
srpsko-pravoslavne crkve, znailo bi dozvoliti vladi drave Srbije, da vri
432
Kad ie 28. X. 1941. obiavli<>na u NarnHn'm novinama naredba Ministra pravosua
i bngoMvl ja. o uV'daniu duhovno? suda Hrvatske starokatolike crkve u Zagrebu raspisao se Kat o l i k i list o toj Minitrovoj odhiri odobravajui ie. Poto je dao izvjestan historijski pres-led ovo?
problema, dakako sa gledita ka f olike crkve, sav zadoien neprijateljstvom i strau, zaustavio se ori
kraiu na ve tnliko puta iznesenim neistinama P^zivaiui se na svoje neke lanke, kao i drugih
listova. Katoliki list, daje c j e l o j stvari politiko osvjetlienie. knie se i raniie. a nnrotovo u
N D H slupalo s ushienjem Vriieme ie jasno pokazalo i dokazalo, da hrvatska starokatolika crkva,
ne samo niie bila ni hrvaka ni katolika nego ie to ie io traginije radila protiv hrvatstva i katolianstva. Beogradska je vlada hrvatsku staraka'nlWkii crkvu priznala i svim sredstvima
pomagala, da preko nje ru'i i nni'tava hrvatstvo i katolianstvo hrvatskog naroda. Na ast slui
hrvatskom narodu, da je. unato nasrtliive i bz-bzirne starokatolike promibe i strahovitog p-itiska beograd-ke vlade, ostao vjeran i nenokoleb1 iiv u ispoviiedaniu svoie katolike vjere. Naredba
je ministra pravosua i bogostovlia dra Mirka Puka novi
dokumenat dalekovidnim nacrtima Poglavnika i hrvatske vlade za duhovni napredak hrvatskog naroda. Katoliki list 1941., br. 44,
518519.

jedan dio svoje dravne vlasti putem srpsko-pravoslavne crkve i na teritoriju

N D H to nijedna drava ne bi dozvolila i ne moe dozvoliti, a to isto
nee dozvoliti ni NDH. (Tako je!)
to se tie grkoistonog ivlja, koji se nalazi na teritoriju NDH, to je
gospodo lanovi HDS, poznato, da je taj ivalj u nekim krajevima hrvatske
drave nastao istom nakon dolaska Osmanlija u nae krajeve. Jedan dio
ivlja koji je bio katolike vjere, pretoen je iz katolike crkve u grkoistonjake u XVI. i XVII. stoljeu, kada je pod terorom grkoistonjakih popova
i uz favoriziranje od strane Osmanlija itava jugoistona Hercegovina, gdje
se nalazila negdanja trebinjska biskupija, prela na grkoistonu vjeru. Sam
srpski povjesniar Mihajlo Dini priznaje: Ne' treba gubiti s vida, da u
pravoj Bosni nije bilo u Tvrtkovo doba pravoslavlja. Za nas je ovo pitanje
definitivno rijeeno. Teror grkoistonih popova na katolike za prelaz na
grkoisto nu vjeru bio je toliki, da na primjer franjevac fra Filip Lastri
veli u jednom svom izvjeu: Mi u ni : ma t j . u popovima, ljue dumane
imamo, nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi o tome, da nas
pod svoju vlast sprave. to se dogaalo u istonoj Hercegovini, to se dogaalo i u drugim krajevima Bosne, Srijema i Slavonije. Prema tomu KDH
podupire akciju prelaza grkoistonjaka na katoliku vjeru, jer je taj prelaz
samo povrat prijanjoj djedovskoj vjeri, te jer je dravi poznato da je samo
promibom iz toga hrvatskog elementa stvoreno naknadnom promibom
srpstvo. Ovim prelazom na djedovsku vjeru vraa se jedinstvo hrvatskog
nareda u onim krajevima, gdje je silom prilika to jedinstvo bilo oslabljeno,
oni se vraaju iskonskim svojim predajama i duhovnim izvorima. Tko ne
eli iz bilo kojih razloga priznati ovo povijesno stanje, prosto mu stoji napustiti teritorij ove drave. (Brojni poklici: Tak je! Dugotrajni pljesak.)
Kad je dr. Puk objasnio stav drave prema pravoslavlju, dakako u stilu
klerofaistike historije dra Krunoslava Draganovia, koja je sasvim zaboravila na
injenice, da su originalni Srbi dolazei na prazne hrvatske prostore u vrijeme osmanlijske najezde, kad su i katolici kao i pravoslavci bili jednaki Antemurale Christianitatis, sa uvjerenjem je rekao, da hrvatska dravna vlada stoji na stanovitu
potpune ravnopravnosti sv ; h priznatih vjera. Samo, dakako, ni rijei o 'dovima,
koje je i klerofaistika NDH, stavila izvan zakona i svih vjera, prema nareenju
efa NDH, velikog njihovog Fiihrera. A zagrebaki nadbiskup sasluao je sve ovo bez
i jedne rijei protesta. Dr. Puk je ponovio istu m : sao, koju su ustaki nvsionari, u
mantiji i bez nje, sa i bez bodea, sa krstom i bodeom, u logorima i izvan njih, onda
kad su pripravljali potrebne psihologijske osnove za prelaenje, toliko puta sa i bez
naoruane asistencije, izgovarali. Naime, da e svaki dravljanin gore priznatih vjeroispovijesti uivati sva politika prava u NDH. U materijalnom pak pogledu, NDH,
svim crkvama, dakako vjenvm i odanim NDH, poglavniku i ustakim naelima, obeala je ustaka vlada pravi zemaljski raj, pogotovo u poreenju sa stanjem u bivoj
Jugoslaviji. Dr. Puk je podvukao ovu misao, kako bi je dostavio do znanja svemu
katolikom sveenstvu, a onda i muslimanskom. Jer. ustaka je vlada obeah, da e
samo za popravak katolikih zgrada povisiti budet za 700%, nego to je bio odreen
u Jugoslaviji, za kolovanje sveenikog podmlatka za 270% vie, za pomo umirovljenim sveenicima za 700%, a aktivnim sveenicima za 200%. Tako isto poveana
je dotacija za islamsku vjeroispovijest za 175%, a evangelikoj crkvi za 205%. Dr.
Puk je sa patosom na kraju zavrio ovaj dio svojih izlaganja, podvukavi, kako su-

time oborene sve tvrdnje protivnike promibe, da su autoritativne drave protivnice

i vjere i vjerske slobode i vjerskog napretka. 433
Izlaganja dra Puka, u kojima nije bilo ni rijei o progonjenoj Mojsijevoj
vjeroispovijesti, koja je u poetku N D H imala biti jednako likvidirana kao i srpskopravoslavna crkva, priznavi ujedno sluben stav vlade prema katolienju, klerofaistika tampa primila je sa naroitim zadovoljstvom. Naroito ju je razdragalo objanjenje o ukidanju starokatolike crkve.
Uistinu, ustaki ministar dr. Puk bio je potpuno iskren, kad je priznao, da
NDH podupire akciju prelaza grkoistonjaka na katoliku vjeru jer i njegovo
je Ministarstvo to podupiranje na svoj osobiti nain izvrilo, kad je zatrailo, da svi
inovnici Srbi napuste svoju vjeroispovijest. U jednom aktu Predsjednitva kotarskog suda u Zemunu od 15. XI. 1941., kae se doslovno i neuvijeno ovo:
Ministarstvo pravosua i bogotovlja u Zagrebu dopisom od 11. studenoga
1941. god. br. 83.490-41. saopilo je ovome predstojnitvu suda slijedee: Poziva se
naslov, da pozove sve slubenike i to: dnevniare zvaninike, zvan : nike, dnevniare
podvornike i podvornike, koji su grko-istone vjere da imadu u roku od mjesec dana
dostaviti ovomu ministarstvu, putem naslova, potvrdu crkvenih vlasti, da su primljeni
u rimokatoliku, odnosno grkokatoliku, muslimansku, evangeliku vjeru i da su upisani
u matice tih vjera.iU
Meutim, puna otvorenost i iskrenost, kojom je dr. Puk objasnio stav vlade
prema priznatim i nepriznatim vjerama i crkvama, pokazala su sav.m oito neraspoloenje vlasti prema izvjesnim religijama i ranije priznatim vjerama. Da bi se
dojam govora dra Puka 'ublaio, sam poglavnik je u svom govoru nastojao dati inten^cijama ustakih vlasti jedan osobito tolerantan istav. Da bi ponovo zaodjenuo i Pukovu, kao i svoji podreenih organa, tenju, da se istrijebe sve one neprznate vjeroispovijesti, koje stoje na putu njihovu programu, dr. Paveli je h'pokritski, dosljedan
svojim klerofa : stikim saveznicma, pokuao da svoj'm nastojanjima da izgled neke
naroite tolerancije. Oigledno savjetovan od strane predstavnika njemakog okupatora.
Paveli je govorio o velikim smjernicama ustake dravne politike 28. II. 1942.,
pa se dodirnuo i vjerskog i crkvenog problema u NDH. U poetku svoga govora,
Paveli je za izlaganja dra Puka rekao, da su ona mogla izgledati kao jedna mala
neistina, govorei o priznatim i nepriznatim vjeroispovijestima. Paveli je izrekao narodnu poslovicu Brat je mio koje vjere bio i na nju se pozvao da kamuflira dra
Puka, ne da ga demantira kao i samoga sebe, ali i sve svoje klerofaiste, poto je jo
uvijek rad : o u Zagrebu Ured za ruenje pravoslavn'h crkava. Na to mu je taj isti
HDS aplaudirao, kao to je aplaudirao i dru Puku, kad je objasnio politiku i nastojanja ustake vlade o katolienju Srba, i o njihovu prelaenju na vjeru svojih djedova!
Mi imamo jedan velik dio naroda, koji je katolike vjere, rijei su
poglavnikove. Imamo muslimana, imamo evangelika. Imamo i puanstva',
koje je li pravoslavlju. Dravni je interes, da u dravi ne bude nikakvih ne433
431

Hrvatski narod, 26. II. 1942.

Dokumenti o protunarodnom radu, 114 115.

sporazuma, a najmanje vjerskih trzavica. Nam je to posebni interes, jer mi

znamo da smo na granici Balkana, mi znamo da smo s istim Balkanom osobito
bili vijekovima u doticaju. Mi znamo, da smo bili i pod balkanskim pritiskom, mi znamo da se na Balkanu do nedavno razlikovalo po vjerama, da je
narodnost bila, neu rei zamrla, ali tako prikrivena uslijed ivota, uslijed
dogaaja, da je bila vidljiva samo vjera i da su se ljudi samo po vjeri
razlikovali. To je momenat prolosti. Danas smo mi jedno, mi smo u jednoj
dravi, jer imamo narodnu nacionalnu svijest i obiljeje i ne moemo i ne
smijemo da bi drugi momenti, pa i vjerski momenti unosili u nau zajednicu
trzavice. (Tako je! Pljesak.) Mene je iznenadilo da sam poeo dobivati neke
poslanice, neka pisma od sveenika katolike crkve, koja su se slala izravno
na mene. U tim pismima tuilo se na progone katolike crkve (?!). Bilo je
vie ovakovih pisama, koja su bila pisana na istom pisaem stroju, sa istim
rijeima, sa istim sadrajem i na istome papiru. Tedno je pismo dolo iz
istonog dijela zemlje, drugo iz zapadnoga itd. Bilo je oito, da je neko
poslao dotinim ljudima jedan cirkular, po kojemu su ta pisma sastavljena.
To su bila dakle pisma, u kojima se tui na progon katolike crkve, ali koji
je progon svrio u tome, da je jedan kanonik osuen na 20 godina tamnice.4"4^
Prije nego to sam doao do bilo kakvog zakljuka u ovoj stvari, dolo je
jo jedno pismo, koje je pisao jedan od potpisnika gornjih poslanica. U
njemu on opoizivlje sve to je potpisao. Sada se isooistavilo, da pisanje ovih
pisama niie sugerirao nitko drusri netro onai kanon'k. koji je u zatvoru i koji
se hoe pokazati muenikom svoie vjere. Mi znamo da je on suen po zakonu, jer se ogrijeio o dravu i njezine zakone. Jednoga dana. iedan ugledni
gospodin doavi k meni, rekao mi je: Vi ste odluili sagraditi damiju u
Zagrebi!. . . Protiv toga nema nitko nita, ali emu onu damiju graditi
u sredini grada. To ne bi smielo biti. Ta sam mu odgovorio: Kad sam
doao ovamo, odmah su mi doli ljudi. koji su mi donijeli dva gotova nacrta
za gradnju damije. . . Ja sam ove nacrte pregledao i vidio sam. da bi no
njima damija imala b'ti sagraena negdje u K^aljevakoj umi, dakle etini
do pet kilometara udalieno od sredita grada. Ja sam im kazao, da mi vie
ne dolaze s ovim nacrtom, ali im nisam s f avio do znanja to namieravam.
Opazio sam da ie umjetniki pavilion na Trgu N. najoodesniii, na'zgodniji
i najdostojniji da se tamo saeradi damiia za muslimane. Tada mi ie doao
jedan drugi gospodin, koji mi je kazao da se ovai hram umjetnosti niie smio
pretvoriti u damiju. Ta sam mu odgovorio: Ovai h r am umietnosti nosi
na sebi ig naeg robovania. (Tako je! Burni nliesak^ Ta ne m o m ovai ig
dostoinije izbrisati, nego da iz ovog hrama uinim damiiu. Zato'5 Zato,
jer je muslimana u Srbili nemalo onda. kada ie sruena zadnia damiia.
(Burni pliesak i odobravanje.) Kao znak da ih u hrvatskim narodu nee nestati. postaviia se u slavni grad niilrwa damiia. Dogodilo mi se, da su mi
u razgovoru vie ljudi a i strani rekli: Hospodo. vi imate vie unu^arniih
pitan ia. Vi imate muslimansko nitanie. Ne. mi nemamo musl'mansko nitanie. Drave, koie imaiu kolon<;e ima ; u muslimansko nitanie. (Pliesak 1 U
tim kolonijama ima naroda muslimanske vjere, kori niieisu ista krv i tijelo
s narodom u materi zemlii. Muslimanska krv naih Muslimana jest hrvatska
krv. (ivio!). Ona je hrvatska vjera, jer su na naoj zemlji njeni pripadnici
hrvatski sinovi.435
434
a Tu se misli na kanonika dra Pavla Lonara, koji je bio osuen najprije na smrt, a
onda mu je kazan smrti zamijeniena robijom da bude uskoro i sasvim pomilovan.
435
Pitanje podizanja damije u ZagreSu krenuto je od poslanika Starevieve stranke jo
prije svjetskog rata. 1922. postavljen je za mali broj zagrebakih muslimana za muftiju Ismet efendija Mufti. S tim postavljenjem u tampi se povela rije i o eventualnoj izgradnji prve damije

Poslije o b j a n j e n j a koja je dao o gradnji damije, ija su tri visoka minareta

uskoro izazovno i prkosno govorila nadbiskupu Stepincu, u kakvoj su zabludi bili on
i svi oni hrvatski biskupi i nadbiskupi, koji su zvali u boj protiv neprijatelja kranstva, jednako kao to su zvali u boj protiv partizana i narodnooslobodilakog pokreta,
preao je Paveli na pitanje pravoslavlja.
Jedna stvar, koja je toliko puta u hrvatskom narodu, u hrvatskoj domovini imala svoje reperkusije, dobre, pa i zle, jest pitanje pravoslavne
crkve. Ne vjere, jer vjera je kranska, ve crkve. Crkva je pravoslavna. Mi
smo u domovini imali grko-istonu crkvu. Grko-istona se zvala zato, jer
su bili pripadnici pravoslavlja u naoj zemlji podvrgnuti grkom patrijarhu,
koji se za njih brinuo samo toliko, to je od biskupa, da ih pomae, dobivao
velike nagrade. Onda je, koliko se sjeam i u Hrvatskom saboru stvoren
jedan zakonski lanak, po kojem su svi pripadnici pravoslavlja u Hrvatskoj
podvrgnuti srpskoj patrijariji i tako je postala srpska pravoslavna crkva.
Nema nikoga u Hrvatskoj, tko ima to protiv pravoslavlja. Svatko se moli
Bogu prema svojoj savjesti, prema onom kako je to u mladosti nauio, po
roenju, kolama i odgoju kako smatra, da je za spas njegove due najbolje.
Nije naa stvar, da ulazimo u tu najintimniju stranu ovjejeg ivota, u pitanje spasa njegove due . .. Kije istina, da hrvatska drava nastoji, da pravoslavne prevede na katoliku vjeruj6 To nije politika. To je puteno svakome na volju. Ja sam osobno napisao okrunicu (P!) i zamolio, da se to
dostavi nadlenim oblastima, da oblasti vode evidenciju o prelazu ne samo
na katoliku ve i na muslimansku i evangeliku vjeru, i da izdaju dozvolu
samo onda, ako se osvjedoe, da je to poten ovjek i ako to radi iz uvjerenja. (Pljesak). U toj sam okrunici izriito naveo, da se ima svim sredstvima sprijeiti, da bi tkogod u tome pogledu bilo kakvo nasilje duhovno
ili fiziko vrio (?!). Ja doputam, da se usprkos tome dogodilo kakvo nasilje,
ali ako se i dogodilo, to nije napravila drava, to nije napravljeno s voljom
u Zagrebu. Ovu su tezu branili, ili joj se barem nisu opirali ni hrvatski klerikalci, naroito ne oni iz
arieve neposredne blizine. Starokatoliki Preporod, ne protivei se gradnji damije konstatirao
je da ga udi, to se nadbiskup Bauer nije tome protivio kao u sluaju osnivanja hrvatske katolike
upe, pa je na kraju dodao: Nadbiskup e moda dati i doprinos za gradnju damije. Moda su
muhamedanci zato blii latinaima, to mogu imati vie ena? (Preporod 1922., br. 5, 46). Uistinu,
oisac ove napomene o gradnji damije u vezi sa prinosom nadbiskupa Bauera bio je vidovit. Ter
1927. formirao se u Zagrebu Akcioni odbor za podizanje spomenika kralju Petru Prvome u Zagrebu.
Ovaj Odbor izdao je tada proglas, kojim poziva graane zagrebake i Hrvate uope da sudjeluju
pri akciji za podizanje tog spomenika. Poslije Radieve smrti zapela je ova akcija. Za vrijeme
bana dra Josipa ilovia krenuta je ova akcija ponovno s time, da e taj spomenik predstavljati
umjetniki paviljon, iji je projekat izradio Ivan Metrovi. Prvi prilonik bio je zagrebaki nadbiskup dr. Ante Bauer, koji je dao za taj umjetniki paviljon deset hiljada dinara. (Starokatolik
1929., br. 11, 8). 1941. prema odluci Pavelia spomenik kralju Petru Prvome, za ije je zidanje
dao nadbiskup Bauer deset hiljada dinara, bio je pretvoren u damiju. Tako je nadbiskup Bauer
priloio svojih deset hiljada i posredno za damiju, poto se njegov nasljednik dr. Alojzije Stepinac
nije odupro ovome Pavelievu vie politikom, nego vjerskom gestu. Ovim je, nema sumnje,
svim onim ljeporjeivim agitatorima sa propovjedaonica protiv islama kroz nekoliko stotina godina,
kao i svim onim borcima, koji su dobili od pape naziv Antemurale Christianitatis, Paveli oduzeo
legitimaciju da produe govoriti u duhu hrvatske crkvene tradicije. Nema sumnje, sa pristankom, ili
u najmanju ruku, bez protivljenja nadbiskupa Alojzija Stepinca. Zato Hrvatski narod (14. VIII.
1941.) govorei o to j odluci Pavelia podvlai, da e time-biti ostvarena davna elja svih Hrvata
da u gradu Zagrebu pripadnici muslimanske vjeroisnovijesti dobiju najljepi spomenik, prekrasnu
muslimansku damiju. Dakako ustaki Hrvatski narod, kad govori o svima Hrvatima, zacijelo tu
podrazumijeva i sve nadbiskupe i biskupe, sve kanonike i monsinjore, sveenike i fratre, poto je i
njima ostvarena davna elja sa podizanjem te damije, kao to je bio i njihov davno eljkovani
ideal ustaka, klerofaistika NDH.
436
Spomenuto nareenje ministra Puka pokazuje kakvu je grdnu neistinu ustvrdio Paveli, zaboravljajui pored toga i izriitu izjavu dra Puka, datu u istom saboru samo tri dana ranije.

i pristankom drave, nego je to napravio jedan ovjek, koji je ili to radio

izvan svojega prava, ili pak, ako je to radio u svome djelokrugu rada, onda
je taj djelokrug prekoraio. (Odobravanje). Gospodo! U pravoslavlje ne dira
nitko, ali u hrvatskoj dravi ne moe biti srpske pravoslavne crkve. (Oduevljeni pljesak. Svi ustaju i oduevljeno odobravaju.) Kaem jo jednom:
Ne moe biti srpske, a ne moe biti ni grko-pravoslavne. Zato? Zato, jer
su svagdje na svijetu pravoslavne crkve nacionalne crkve. Srpska pravoslavna crkva jest sastavni dio srpske drave, Srbije. Hijerarhiki je -srpska
pravoslavna crkva vodena po dravnoj vlasti Srbije. Srbija, njezini dvorski
predstavnici postavljaju patrijarha ili bar u n a j m a n j u ruku preteno sudjeluju
kod njegova postavljanja, a od njega ovisi itava dravna hijerarhija od
upnika do kapelana. Sve to ovisi o dravnoj vlasti Srbije. To moe biti u
Srbiji, moda je to moglo biti u bivoj nesretnoj Jugoslaviji, ali u hrvatskoj
dravi to ne moe i ne e biti. (Oduevljeno odobravanje). U nikakvu ruku
neemo dozvoliti, da bilo koja crkva postane jednim politikim sredstvom',
sredstvom napose uperenim protiv opstanka hrvatskog naroda i hrvatske
drave. (Svi ustaju i oduevljeno pljeskaju). Zato e pametni ljudi, ljudi,
kojima je do narodnih probitaka, a kojima je i do vjerskih probitaka, znati
se snai, znati skupiti glave i prouiti, promisliti i to pitanje na zadovoljstvo
pravoslavlja, na zadovoljstvo naroda i na probitak hrvatske drave rijeiti. 437
Iz samog poreenja teksta govora ministra pravosua i Pavelia moe se
vidjeti da je dr. Puk govorio sasvim drugaije nego Paveli. Jer, dr. Puk je ne
samo rekao u Saboru da hrvatska dravna vlada podupire prelaenje sa pravoslavlja
na katolicizam, oigledno mislei tu i na svoja nareenja, koja su znaila i te kako
nasilje i atak na slobodu savjesti, kako je to naprijed pokazano, nego je i te kako
u smjeru pritiska djelovao i nareivao zadovoljavajui i najradikalnije m klerikalnom
taboru. Dok se Paveli poziva na najtolerantnije naelo sadrano u misli da je brat
mio ma koje vjere bio, u praksi trebalo je toga brata n a j p r i j e odnaroditi, uiniti nad
njim najtee nasilje, kako bi se od Srbina stvorio Hrvat, kako bi mogao da bude
pripadnik hrvatske pravoslavne crkve. to se tie njegova demantija da N D H ne
nastoji da pravoslavne prevede na katoliku vjeru i da je on o tome sam napisao
okrunicu, koja je zabranjivala svim sredstvima spreavati nasilja, jedva je tko veu i
bezoniju la izgovorio u staroj zgradi hrvatskog sabora. Jer, apsolutno ne postoji nijedna takva okrunica ni Pavelia ni njegove ustake vlade. Naprotiv vidjelo se, da
je i poslije ovoga govora, u kome je nagovijetao osnivanje hrvatske pravoslavne crkve
produavano sa prisilnim katolienjem. ta vie, kako smo pokazali kad su misionarski zeloti bili zbunjeni i doli u Zagreb po instrukcije, da li da prekinu ili da nastave
reeno im je da je Paveli govorio to samo radi stranih diplomata, koji su prisustvovali sjednici na kojoj je on govorio, da bi tako pred stranim svijetom pokazao
iroku toleranciju totalitarne, autoritativne N D H . A Paveli je govorio u trenutku
kad je jo postojao ured, za ruenje pravoslavnih crkava. Uostalom, itavo poglavlje,
koje je ovdje izloeno, samo je jedan stvarni komentar tenjama Pavelia i zagrebakog metropolite jednom te istom cilju pod kamufliranim izrazima jedne te iste
stvarnosti i istine.
Paveliev stav u vjerskim pitanjima nikako nije iao u raskorak ni s ministrom dr. Pukom, niti s okrunicama i nastojanjima nadbiskupa, biskupa i onog ogrom437

Hrvatski narod 1. VII. 1942.

nog broja misionara, upnika, kapelana i fratara. Kroz ovu jezivu stvarnost prolazi
sutina misli izreene o nastupu ustakog ispovijedanja spomenutog ve upnika Mate
Mogua iz Udbine kad je raspaljujui neprosvijeene mase rekao, u stilu stoernika
Gutia, zaprijetivi Srbima: Dosada smo za katoliku vjeru radili molitvenikom i
krstom, a sada je dolo vrijeme, da radimo pukom i revolverom.138
U ovome znaku maa i krsta, omarsovljenoga Krista stvarala se i izgraivala
N D H . N D H ili Sveta Boja, Kristova, vojujua Hrvatska, prava, davno eljkovana nadbiskupa Stepinca, Mile Budaka, Pavelia i svih ostalih klerofaistikih
ideologa: Vatikanska CIVITAS D E I I N D E P E N D E N S S T A T U S C R O A T I A ,
kako je dr. Draganovi u Rimu 1946. nazva!
N D H uistinu bila je prava klerofaistika drava, koju bi stari historici nazvali teokratskom. Tako je to izgledalo, i pored nadutog stava Pavelia u Hrvatskom ustakom saboru, ne samo onima, koji su s uasom promatrali ulogu klera
i osuivali ga kao n a j o d a n i j e g suradnika ustakih zloinaca, nego su tako mislili i pisali i sami klerikalci. Bilo ih je, koji su svu neodmjerenost zalaganja za N D H od
strane sveenstva kritizirali, sa strahovanjem dogledavali teke posljedice i za ljude
i za crkvu. Takvi su olakavali svoju savjest po neki put u formi duhovitog ironiziranja, koje je ukazivalo na jedan dio stvarnosti u pogledu suradnje sveenstva s ustakim reimom. Kroz ariev Katoliki tjednik provukao se jednom izuzetnom prilikom jedan lanak, koji razotkriva ovaj dio stvarnosti, a napisao ga je pod pseudonimom Liber dr. edomil ekada, koji se javlja esto u listu i pod pseudonimom
Dr. Ins. U lanku Nae teokrate dr. ekada prikazao je bolje nego ma tko, jedan
dio uloge klera u N D H . Smatramo, da se bolji zavretak ne moe nai ovom poglavlju,
nego u samopriznanjima jednoga ovako istaknutog klerikalca.
E, je li nam bilo lijepo? Jest. Ovo nekoliko mjeseci nae novozavjetne
teokracije.
ovjek bi se brzo obikao. Ovo je pravo kraljevsko sveenitvo; daba
ti ono dogmatioko, praznodepo i praznoruko. Ali ovako, kad je ovjek i
sveenik, i predstojnik, i sudac, i poreznik, i oficir, i kolski nadzornik, i aprovizator, i egzekutor sve u jednoj osobi. To je pravo znanje. 'Pokai se svijetu. Pa se ljudi samo oko tebe klanjaju kao oko kakvog kumira. A ti zapovijeda i vlada daje i uzima, podie i obara, poklanja i plijeni. Ba
kao Josip uz koljeno Faraonovo. Nitko bez tebe nee maknuti ni rukom ni
nogom u itavoj zemlji Misirskoj! andari ti pod rukom, policija te slua,
ustae te pozdravljaju, vojska ti salutira. Unie u iji hoe duan, pa purgira: Sve te knjiurine i stripove na lomau! A izloge povalja svojom rukom ko junaki djed Matatja. I samo odreuje, koliko e tko plaati ucjene.
I tko e iseliti iz svoga duana, a tko e u njega useliti. Ovu e kuu uzeti
za kolu, ovu za dom, ovu za samostan. A ove e stupove prenijeti u svoju
novu crkvu. Dijeli ovoj naoj sirotinji slube ko medalje, kad je primanje
u kongregaciju. Koji ti je bio posluan i dobar, nee mu sada krivati. Eto
ako nijesi kralj, jesi kralji i beg u svojoj upi. Tebe se moli. Kad kakva
Gligia uhvate, tebe pitaju, ta e s njim. U tvojoj je parohiji glavni stan sve
asti i vlasti. Prvi si ko prvi u itavoj ariji. Kakav predstojnik, kakav sreski!
Nije ti ni do koljena. Svi se ljudi, i krteno i nekrteno. diu sa efenaka
i temenaju, kad prolazi. A da je hiljadu dua na okupu, tebi se nae mjesto,.
438

Novi list 24. VII. 1941.

im se pomoli. Istrkuju preda te jo izdaleka. I diu ruku. ta izvolite veleasni? N i j e ala: mantija je na tebi. A ako ima igdje u mjestu kakav automobil, tvoj je kadgod hoe. Hoe li u Zagreb, hoe li u Sarajevo, hoe li
kuda na slavu, na izlet, na primicije, Ko kad si ovjek od vlasti, potestatem habens.
Sad ja jako vidim, kako je nekad lijepo bilo Aronu i njegovim sinovima.
Teokracija. Sveenik svemu starjeina. Sav se posao zapoinjao i svravao
pred atorom od zavjeta. I kako god sveenik odredi, onako je. Nade li te da
si gubav, bjei iz okola. Jesi li to ukrao, a ti se brani, da nijesi, on presudi. Udari ti globu, kako mu se svidi. Jesi li opsovao ili kad te uhvate u
preljubu, naredi, da te kamenjaju. A ako je togod manje, da ti odrape
po leima etrdeset manje jednu. Kad se posvadite, on odredi, ko ima pravo.
A to je god najboljega ita i mala, njegovo je.
Lijepo, brate. Samo ne daju dumani. Nijesi dobro ni sio, a ve nekako
zabrane i nalozi. Skidaj der, moj dragane, te irite i kaie! Sjahuj! Nema u
svetoj crkvi politike! I pusti auto: nije to za tebe! Dovikuju ti, oinski, ko
sveti Benedikt onom Totilinu maonoi: Depone, fili, depone, quod geris;
nam tuum non est! Nema u novom zavjetu teokracije. Ve vrati se ti lijepo
opet k apostolskom pjeaenju, ad pedes apostolicos, i sjedi u ispovjedaonicu! I to as prije! Da ne bude i kod nas: Voa. voa!, Preastiti voa
i Na Mozes odjaha, a sad svi odhajajo. I po Dalmaciji na sve strane vika:
Svemu su ovome popi krivi!
A vi, mladi, pamet u glavu! A ne spiliti s onim svakakvim aavim mladuncima. Nijesi pobudalio. Kako e.bolan govoriti: Ja bih ih mogao poklati kao pisad. Lijepo bi te Uitelj pogledao. ijeg li si ti to duha, mladi
Boanergesoviu? Samo ti lijepo zatakni svoj mai u korice! O, to vam je
bilo, onoj dvojici zvrkana, svata petljati, ko kakvi Robespierri, pa da onda
i za vas biskupi priaju, kako vas je o n a j kriar isplatio: Nita nije na
n j i m a ostalo od sveenika osim ono malo mantijice i habita! Ba ste se proslavili. Jo e te, danas, sutra, izvesti pred prijeki sud! Nego, zbilja: Da koji
od vas nije i izumio o n a j duobrini kranski simbol iz zagrebakog Novog
lista, gdje ste po Raspelu poredali bombe, bodee i revolvere?
Eto, nee vam, znam, biti lako pregorjeti, slatka je vlast i ast, ali
reda je. Evanelje, krunicu i brevijar u ruku, sada iza eksercicija, osim,
ako su vam, ne d a j Boe, prole u hodanju pa emo malo i po malo preboljeti i tu djeju. Ne bojte se, dispenzirat emo vas, tko je iregularan, od
vas crnih pukonoa. Tko nee, zna mu se Ili u monduru, u vilu i auto, ili
za kakva inovniia! pa da biskupi za tobom alju dekrete i suspenzije.
Ode onda dua na pazar. E, teokrate, Bog vam pamet prosvijetlio! 4 " 9
Meutim ni Bog, ni dr. ekada nisu prosvijetlili pamet i skrenuli na pravi
put evanelja njegovu omantijanu brau. Ona su pola za uvjerenjem i tvrdnjom
nadbiskupa Stepinca, kao i mnogih predvodnika katolike crkve, koji su govorili da
je Providnost poslala poglavnika, dosljedno ustae i njihov reim. A tu nije bilo kompromisa. Jer, trebalo je pomoi sve ono to Providnost alje! A ustaka je zakletva
uistinu povezala Raspee s bombom i bodeem. I u ovome znaku, samo u njemu, doista
je stvarana ta klercfaistika Sveta i Boja i Vojujua Hrvatska.

43a

Katoliki tjednik 14. IX. 1941.

XVIII.

IDEOLOGIJA I PROPAGANDA
Molio: ,,Bog ne bi bio bogom, kada
ne bi dao hrvatskom narodu NDH",

Motto, odabran za ovo posljednje poglavlje, ma da se ini nevjerojatan,

autentian je citat Pavelieva povjerenika za "Bosnu i Hercegovinu, miljenika
nadbiskupa aria, upnika Boidara Brala, fanatikog ustae, o kome je ve bilo
dovoljno rijei u prethodnom poglavlju. 1 Ma da bi svatko tko ne poznaje duh ustakog klerofaizma odrekao, da je takvu misao mogao izrei jedan sveenik, ona je
uistinu instruktivna i ilustrativna ne samo za n j e n o g autora, nego i za itav drutveni
red. kome je on pripadao, kao i za sav duh, koji je proimao ustako-klerikalnu ideologiju. Da bi se u potpunosti obuhvatila i shvatila ova, zacijelo sasvim naroita,
sasvim nova ustako-klerikalna teodiceja, kojom se s j e d n e strane ograniava egzistencija boja, a s druge uislovljava egzistencijom N D H , potrebno je jo jednom
proi kroz svu mnogostruko isloenu i jo nepregledanu dokumentaciju ovog klerofaistikog ovinizma. Kroz tu dokumentaciju protkan je sav mnogovrsni i raznobojni
splet svih moguih abnormalnih psiholokih komponenata, na kojima se izgraivao
i usavravao ustaki klerofaizam. Treba se jo jednom sresti sa itavim nizom
linosti, poznatih ve iz> ranijih poglavlja, ali i sasvim novih i zagledati u podatke,
koje one pred nas raskono rasiplju. T r e b a jo jednom vidjeti jednako one n a j mlae i najnie, kao i one najstarije i najvie. I one u bogoslovskim sjemenitima,
kao i u klerikalnim organizacijama K. A., i one u samostanima, f r a n j e v a k i m i jezuitskim, kao i u bogatim kanonikim k u r i j a m a i biskupskim i nadbiskupskim dvorovima; i one sveenike, ustake funkcionere, kao i one, koji su se nalazili u neposrednoj
blizini ustakih organizacija i u svemu ih pomagali 1 ; i one sa politike tribine, kao
i sa crkvene propovjedaonice; i one u privatnoj agitaciji u propagandi, kao i u tampi,
dnevnoj i revijalnoj, kalendarskoj i publicistikoj. Samo tako, ponirui u dubine i
polazei u irine svih tih spletova, moi e se potpuno razumjeti, zato je ustaki reim
bio mogu i zato je bio toliko straan. Uestvovanje katolike crkve u ustakom pokretu dalo mu je pred irokim m a s a m a siguran izgled legitimiteta, koji on sam, ma
i uz pomo faizma i nacizma, nikad ne bi osvojio. Posredno i neposredno saivljav a n j e klerikalizma s ustatvom stalno je, snano je, vidljivo je upravo u prvom planu
ustakog sistema, i njegove etirigodinje strahovlade. N e m a sumnje, da su f r a n kovluk i klerikalizam rodili ustatvo, i da su se zajedniki trudili, da ga odre na
ivotu pune etiri godine strahovite okupacije. U mnogim saznanjima o ustatvu
esto se ne moe razlikovati to je ustako, to je klerikalno. to je zloinako, a to je
blasfemino, to je klerofaistiko, a to je katoliko. I strancu, koji bi se naao u
u N D H za tih godina okupacije, moralo je biti jasno, da se u toj N D H nije nitko,
1

Vidi naprijed poglavlje X V I I .

nijedna stranka, nijedan drutveni red toliko revnosno i zanosno zalagao za ustatvo
kao katolika crkva. I to ne samo sa svojim brojnim predstavnicima, nego kao
cjelina, upravo kao katolika crkva. Cjelokupni kler gotovo u ekstazi pozdravlja
ustaki uspjeh aprila 1941. Isti taj kler prikazuje ovaj Paveliev i ustaki uspjeh
pred svojim vjernima kao djelo boje i kao boju nagradu za muke i nevolje Hrvata,
ije su molitve usliali i Mati boja i sam Krist. Svi su upni uredi tumaili narodu,
da je Ante Paveli boji ovjek i. njegov izabranik, kome je Bog namijenio tu
ast i sreu da izvri njegovu volju i da kao nagradu podari za satisfakciju NDH. O
Uskrsu 1941. prikazivan je Ante Paveli kao glavna linost Uskrsnua. Njemu je
odata najvia slava pune blagodarnosti. O Paveliu govore sve propovijedi u uskrsnoj
nedjelji 1941. Te nedjelje Krist je bio doista iza zavjese, i nitko ga gotovo i ne spominje na dan njegova uskrsnua. Umjesto Krista oboavan je Paveli. Ustaka propaganda promiba ima najsnaniju potporu u katolikoj crkvi. Ne samo
klerikalna tampa, nego i sama propovjedaonica i oltar, jednako u malim seoskim
crkvicama kao i katedralama, u sjeditima nadbiskupa i biskupa, stavili su se
u slubu ustake ideje, Pavelia i NDH. Posvuda, kuda je klerofaizam dopirao,
ovladalo je uvjerenje, da je sve to se u Hrvatskoj tada dogaalo, djelo Boje
Providnosti. Podvlaeno je to ne samo sa propovjedaonice i oltara, ne samo u
tampi, dnevnoj klerikalnoj, nego i u pastoralnim i bogoslovskim listovima. Svuda,
uvijek, i na svakom mjestu. Tako je i posljednji lan klerikalnih organizacija morao
stei uvjerenje, da je doista Bog pravde podigao izmueni hrvatski narod na elu
sa poglavnikom i kaznio krivce (t j. Srbe) po njihovoj zasluzi. A za tim propagandnim
ciljem se i svijesno i planski ilo. Ustae i klerikalci klerofaisti ruku pod ruku.
Ovako je stao objanjavati Stepinev Hrvatski glas (20. VI. 1941.) zamjena za imrakovu i Stepinevu Hrvatsku strau klanja i pustoenja, ruenja
i oskvrnua pravoslavnih crkava. Ovako isto ariev Katoliki tjednik opravdavajui
iznakaenim moralom uzimanja talaca i njihovo strijeljanje, koja su vrili nacisti
nad taocima u Nantesu i Bordeauxu. I to nitko drugi, nego dr. Ins. (dr. edomil ekada). Po sebi je taj sistem talaca mogu i kad se radi o politikim zloincima iz
same drave. Vlast takove moe drati kao taoce i prema vlastitim nezadovoljnim
i buntovnim podlonicima. Krivi su, mogla bi ih izvesti pred sud i justificirati, ali
privremeno to ne ini. Voli, da njihovim ivotima dri u ahu njihove sumiljenike.
Da njih spase, suzdravat e se revolucionara od ove ili one radikalne m j e r e . . .?
Da zaponemo s najmlaima. Sa zagrebakim bogoslovima, koje je upravo
pred ustaki period pripravila i odgojila za novo doba uprava, koju je u cijelosti
postavio nadbiskup Stepinac. Mi smo vidjeli zagrebake bogoslove ve 1941. u posjeti
kod Pavelia. I o prvoj godinjici N D H izrazili su elju lanovi Zbora duhovne
mladei zagrebake, da vide svoga poglavnika i da mu se poklone. Sa zadovoljstvom
javljeno je u sjemenite, da e Paveli primiti u subotu 18. IV. 1942. itav ZDMZ.
to 1941. nije bio sluaj. Bogoslove je predveo rektor sjemenita dr. Franjo eper
i duhovnik dr. Nei, i sveenici Rudolf Pukljak i Josip Jambroi. Pavelia je
pozdravio Stjepan Krivoi, bogoslov etvrte godine, inae predsjednik ZDMZ. Sam
ovaj govor dovoljan je da pokae, kakvim su duhom disali zagrebaki bogoslovi, ali
2

Dr. Ins., Taoci kao moralni problem. Katoliki tjednik 16. XI. 1941.

ne sama i oni, nego i svi ustaki lanci u itavoj klerofaistikoj tampi o prvoj godinjici N D H . Ovo je jedan i jedinstven izraz zajednikog napora, odgojitelja kao i
pitomaca. Poglavari i uenici na istoj ustakoj liniji. A nad svima njima njihov n a j odgovorniji vrhovni poglavar, nadbiskup Stepinac.
Poglavnie! Voo hrvatskog naroda!
Sretni smo i presretni, to smo doivjeli dan, da moemo svi zajedno
stupiti pred naeg dragog poglavnika, da Ga od srca i iz dna due pozdravimo. Sretni smo, da smo to doivjeli upravo na godinjicu uskrsnua
nae dravne nezavisnosti, da Vam mognemo od srca k srcu izrei s itavim
hrvatskim narodom, duboku zahvalnost na najveem djelu u itavoj trinaest
vjekovnoj prolosti hrvatskog naroda, na djelu kakvog nije izveo jo nijedan
sin majke Hrvatske, na uspostavi i obnovi N D H . Tim djelom Vi ste, Poglavnie, spasili hrvatski narod od sigurne propasti. Imamo i previe oite primjere,
to bi bilo od nas Hrvata, da nije bilo Vas, Poglavnie, Vae odlunosti i
snage ustakih miica, koji su poveli hrvatski narod u sigurnu i sretnu budunost. N a d naom dragom Hrvatskom bili su se nadvili gusti i tmasti
oblaci, a neprijatelji su gledali kako da je unite, ali dobri Bog n i j e htio
dopustiti da propadne Hrvatska, koja je toliko rtvovala za ouvanje nauke
Njegovog Boanskog Sina, nego je ba tada naplatio hrvatskom narodu n j e govu trinaestvjekovnu vjernost Kriu, Sveirinji Bog poslao je hrvatskom
narodu Vas Poglavnie da ga spasite. Mi vjerujemo, Poglavnie, da e bojom
pomou i Vaom nesavladivom odlunou Hrvatska sinuti u svoj svojoj
slavi i veliini, da uspjeno nastavi svoje povjesno poslanje na raskru istoka
i zapada, sjevera i juga.
Poglavnie, govorim od srca i iz dna due svih ovdje prisutnih, da smo
svi mi uvijek i na svakom mjestu spremni raditi za Boga i Njegovu mladu
Hrvatsku, da smo uvijek i na svakom mjestu spremni i poginuti za Boga i
Hrvatsku. Poglavnie, molim Vas u ime sviju nas, da izvolite primiti n a j bolje primjerke naeg Misala za sebe i svoju cijenjenu obitelj. Neka budu
oni znak nae zahvalnosti i odanosti prema Vama i Vaoj cijenjenoj obitelji; neka budu jasan dokaz nae spremnosti za rad u hrvatskom narodu.
Poglavnie, govorim od srca i iz dna due svih nas ovdje prisutnih i svakog
pojedinog da smo mi uvijek i na svakom mjestu za Boga, za Vas i za hrvatski
Dom. Spremni!
Paveli se obratio bogoslovima govorom u kome je i on, kao i svi
ostali ustaki publicisti i ideolozi identificirao ustatvo i hrvatstvo i stopio
klerikalizam s ustatvom.
Brao, hrvatski bogoslovi! Mene osobito veseli, to ovoga asa, netom
to smo zavrili jednu godinu samostalnog ivota narodnog i dravnog, vidim
ovdje k r a j mene sakupljene vas, koji ste potekli svi iz najirih slojeva hrvatskog naroda iz svih krajeva domovine. U vama svima b u j a vatra hrvatske
domovine i N D H . Ovdje u glavnom gradu Zagrebu u sjemenitu pripravljate
sebe pod x>odslvom nae vrijedne, asne i zaslune uprave za rad, koji ne
samo da nije manje vaan nego li rad, to ga vre razni faktori javnog narodnog ivota, nego koji rad imade i osobito znaenje u dananjici, kao to
ga je imao i u prolosti, a koja e vanost njemu biti pridijeljena u budunosti.
Hrvatsko katoliko sveenstvo kroz mnogo vjekova u raznim epohama,
koje su naalost u prolosti bile vie tune i teke i jadne po hrvatski narod
nego li sjajne i dobre, vrilo je uvijek i meu narodom rad irenja vjerske
obuke i irenja narodnog duha. esto puta moralo je sveenstvo ostavljati
oltare i pred narodom polaziti i na razbojita, da brani i oltare i domove

naroda. esto puta bili su hrvatski katoliki narodni sveenici ujedno i vojskovoe. itav niz takovih svijetlih vitezova sveenika nanizan je na stranicama povijesti hrvatskog naroda. Danas kad imamo ono to je hrvatskom
narodu najdragocjenije, kad smo postigli ono za im su tolika ipokolj ein j a
hrvatskog naroda eznula i zato su se borila, rad i djelovanje hrvatskih sveenika nimalo nije zakljuen, niti je uz vjerski rad ba i rad na narodnom polju
ni malo manje vaan nego to je bio u prolosti, tovie, danas i u nizu slijedeih godina i desetljea, kad e trebati nau domovinu izgraditi, kad c
trebati dravu uvrstiti, kad e trebati moralno, drutvovno, pa i vjerski u
narodu raditi, rad e hrvatskog sveenstva imati i osobito znaenje . . . Ja
znam da je sjemenite, napose zagrebako, koje je uvijek bilo vrijedno,
uvijek otvaralo vrata, kroz koja su prolazili vrli sinovi u narod na pastvu i
narodni rad. Z n a m sve svijetle momente, koji su ispod krovova sjemenita
bljeskali, znam veliko rodoljubno oduevljenje koje u ovome danas vlada, a
siguran sam, da e putem predaje, putem vaih stopa i budua pokoljenja
sjemenita poi.
Brao! Mi svi nemamo nikakve druge elje, nemamo nikakve druge ambicije, nego jedino, da hrvatski narod ostane zauvijek slobodan u svojoj
N D H i da mu u n j o j budu sretnija i bolja vremena, nego li to su nama i
naim preima bila u ona prola teka vremena. Na tom svi radimo, za to
sve dajemo, a ja, kao izvravatelj hrvatskog dravnog vrhovnitva ne mogu
imati vee zadovoljtine i veeg veselja, nego kad znadem i kad osjeam, da
u tom poslu imadem sigurne suradnike, koji e uz svoj veliki vjerski i duhovni posao vriti i narodno poslanje u narodu i za narod i dravu. Iz toga,
znajui da ste vi oni, s kojima mogu ja i narod i drava uvijek raunati,
osjeam i vie snage i veih pobuda u radu, jer sjedinjenim silama svih narodnih slojeva, a napose silama moralnim, koje predstavljate vi, svako nae
djelo bit e ispunjeno i svako nae djelo bit e po Bogu blagoslovljeno. Sve,
velim, to inimo, inimo za narod, jer smo za njega i za Dom Spremni!
Poto se Paveli sa svakim bogoslovom napose rukovao, bogoslovi su otpjevali dravnu i ustaku himnu i nekoliko drugih ustakih pjesama. Poslije su se zajedno sa Paveliem fotografirali, kako bi potomstvu ostavili vidljivu dokumentaciju
svoje ljubavi i odanosti prema poglavniku. Bogoslovi su napustiti Pavelieve dvore
burno kliui poglavniku i N D H . 3
U kriarskoj Nedjelji opisao je jedan od uenika, bogoslov Boris Kolb
ovaj prijem kod poglavnika, zanosom kakvim ljubavnik doarava preivjele radosne
doivljaje. Paveliev glas je tome poletarcu divan, dubok, vladarski, oinski. A
dok je krvnik-Paveli govorio, ustakim duhom prekaljeni omladinac, ushien gleda
vladara, suverena N D H .
3
Nova Hrvatska 6. VI. 1942. I u ovom e se poglavlju nizati brojni citati Pavelievih istomiljenika, sa i bez crnih haljina, kao i u dva prethodna, u kojima ovi ustae i njihovi
saradnici stalno sinonimiziraju ustae sa Hrvatima, a ustatvo s hrvatstvom, a N D H sa Hrvatskom.
Nemajui zato ovlaenja ni od koga, jer ova aka bijednih izdajnika, koje je u Hrvatsku doveo
njihov gospodar Hitler i njegov satelit Mussolini, kao i njihovi suradnici iz K. A. i Maekovih
Zatita, ne mogu da govore u ime hrvatskog naroda ni u ime Hrvatske i hrvatstva. Kriarska
Nedjelja nala je i zato svoju formulu, koju je trebalo propagirati i prihvatiti, da bi se ova
misao to vie proirila meu ustae i klerofaiste ma gdje se oni u N D H nalazili, i ma koji poloaj zauzimali. Za njih poglavnik znai Hrvatska, i Hrvatska slobodna i nezavisna znai
poglavnik. U njemu je sve povjerenje Hrvata, koji pomalo sve vie dolaze do svijesti, da ive u
najveem asu hrvatske povijesti. Ovo su misli pakrakih Kriarskih Krila, koje najveim zadovoljstvom prenosi zagrebaka Nedjelja 1941.,- br. 23.

Nae oi poivaju na nasljedniku Petra Svaia, Stjepana Tomaevia,

na Anti Paveliu. Nastojimo upiti u se svaku crtu Njegova lica, svaki treptaj
Njegovih oiju. A On vladar na, stoji pred nama, div u svojoj jednostavnosti, peina u svojoj mirnoi. Kad je poglavnik zapoeo da govori,
uzbuenom Kolbu i njegovim drugovima zastao je dah. I duh neke posebne
srdanosti stade strujati s Poglavnika na nas. Njegove rijei ispisae novu,
najljepu, najdragocjeniju stranicu povijesti duhovne mladei hrvatske.
Na rastanku, poglavnik im je rekao jo jednu misao, koja ih je sve od
reda egzaltirala. Naime: Crna kola, (tj. sjemenite zagrebako), nosi bijele
dane. I Boris Kolb smatra, da e ta misao ostati geslo naeg bogoslovskog
naukovanja. Razdragani bogoslovi jednoduno su zakljuili, da je to bio
velik dan za zagrebaku bogosloviju i za hrvatske bogoslove uope. Poglavnik
je vidio, da na Kaptolu, u sjeni prvostolnice, za Nj kuca 140 mladih srdaca;
a mi smo vidjeli, da na Griu, na povjesnom Markovom trgu, kuca za nas
srce suverena NDH. 4
Ovakva ustako-klerikalna ekspresivnost bila je nesumnjivo rezultat dugogodinje priprave, koju su za N D H vrili u toj Crnoj koli novi odgojitelji, jezuiti,
kojih nije u vrijeme ilirizma poznavao ni Kaptol ni ta Crna kola, koja je onda
bila prije sto godina rasadite ljubavi i bratstva meu junoslavenskim narodima i
najise vjerske snoljivosti. Sada, u N D H , ovo je sjemenite, zahvaljujui vrhovnom
upravitelju njegovu i njegovim poglavarima i profesorima, postalo rasadite krvavog
ustatva i najvee mrnje meu roenom braom, vjerama rastavljenom .
I doista, i bogoslovi, kao i mladi sveenici, koji su za vrijeme N D H zavrili
svoje studije, pokazali su da je Paveli uistinu mogao raunati na njih u izgradnji
i uvrivanju N D H u svim pravcima njihove ustake djelatnosti. Nema sumnje da
ovaj posjet zagrebakih bogoslova predvoen poglavarima sjemenita nikako nije bio
uinjen bez znanja i odobrenja nadbiskupa Stepinca. Jer, ne moe se ni pomisiliti,
da bi se sjemenini poglavari usudili na takav korak bez suglasnosti svojih vlasti na
Kaptolu. Neposredna nadzorna vlast bio je sam nadbiskup, koji se starao za smjer
odgoja buduih sveenika, tovie, ovaj put u posjetu kod Pavelia nisu bili samo
lanovi i uprava ZDMZ, nego i svi ostali bogoslovi zagrebakog sjemenita, kako to
istie i Katoliki list, donosei itav govor poglavnika upuen bogoslovima. Z D M Z
bio je nekad rasadnik ideje bratstva i ljubavi jugoslavenskih naroda kao jedan od
prvoboraca ilirizma. Poslije stotinu godina, pod vodstvom novih poglavara i njihovih
politiko-crkvenih ideologija postaje prvoborac ustake, frankovako-klerikalne misli.
Suvremeni ustaki promatrai ZDM podvlae, da je osnutkom N D H potpuno osvojio
ustaki duh Zborae. 5
U svim svojim dunostima i poslovima, kolskim i privatnim, oni su se po
planu saivljavali sa NDH, ustatvom i poglavnikom. Svuda, svuda je pred njihovim
oima Paveli i NDH. O svemu tome su ne samo znali njihovi posredni i dalji
poglavari nego su, kako se to ve vidjelo, upravo oni davali inicijativu za njihovu
proustaku djelatnost. Sva njihova nastojanja imala su da budu obiljeena ustakim
duhom i imala su da poslue ustakim ciljevima, tovie, sve njihove molitve imale su
da budu proete N D H i poglavnikom. I njihove kao i pastve, kojoj su trebali da budu
4
5

Boris Kolb, Crna kola nosi bijele dane! Nedjelja 17. V. 1942.
Katoliki list 1942., br. 18, 213214.

upueni poslije zavretka njihovog bogoslovskog kolovanja. Ovako su oni propagirali

i pomona sredstva za uzdizanje molitvenog duha u povjerenoj pastvi. Zbor Duhovne
Mladei zagrebake uestvovao je u proslavi prve godinjice N D H na jedan sasvim
osobit nain. T a d a je objavio novo ispravljeno izdanje hrvatskog prijevoda Rimskog
Misala. U objavi, datoj za novine kao i na letaima, agitiralo se za prodaju tog Misala na sasvim ustaki nain. Velikim slovima se podvlailo, da e t a j Misal-Molitvenik
biti prekrasna uspomena na prvu godinjicu N D H i, dosljedno tome, ne samo, da se
nagovaraju da ga nabave poboni ljudi, nego se i savjetuju budui je ovaj Misal
izaao na prvu godinjicu N D H , sjetimo se drage nae domovine, kad god budemo
molili iz Misala. Molimo za sreu nae drave i Poglavnika, kad god budemo imali u
rukama ovaj Misal. Time emo uiniti veliko djelo.5a
Tako je zloinac Ante Paveli i ustaka monstruoznost N D H , remekdjelo
Hitlera i Mussolinija, povezano s Rimskim Misalom, sa tendencijama, koje je tako
neuvijeno ispovijedila reklama za prodaju ove molitvene knjige. Odatle jo vie zrai
duh posjete zagrebakih bogoslova i njihovih poglavara kod Pavelia o prvoj godinjici N D H . Odatle je shvatljiva velika radost Pavelia, kad je vidio pred sobom
te budue pionire njegovih, ustakih i klerofaistikih ideologija medu neprosvijeenom
pastvom, kojoj e ovi novi i mladi duhovnici uz evanelje doturati ustaku i klerofaistiku propagandu.
Nema sumnje, da i ovaj, kao i prologodinji posjet zagrebakih bogoslova
uinjen Paveliu, jasno pokazuje, kakvim je duhom bio zadojen rad ovih bogoslova.
Poznato je ve iz prethodnog poglavlja, da su bogoslovi raznih sjemenita bili zapaeni kao aktivni ustae. Sigurno je, da ih je ustaka misao zahvatila ve u samom
sjemenitu u kome su se pripravljali za vjesnike evanelja, ljubavi i humanosti. N j i hovi poglavari, profesori i duhovnici nesumnjivo su u prvom redu zasluni, da je t a j
duh prisno bio sroen sa njihovim pitomcima. Dosljedno, a za to su odgovorne i njihove nadzorne vlasti, biskupi i nadbiskupi.
Nekadanje Strossmayerovo sjemenite i njegov ZDM, koji je u vrijeme
velikog biskupa zraio nadaleko milju velike slavenske solidarnosti, bili su izloeni
strahovitim promjenama, izvedenim samo od dvojice njegovih nasljednika: maarona
biskupa Krapca i politikog kameleona Akamoivia. O proslavi stogodinjice Z D M
u akovu prikazao je bogoslov Ivan Markovi historiju ove nekad tako lijepe i u
jugoslavenskom duhu djelotvorne ustanove. Dakako, sadanji pisac divi se ustakom
radu svojih drugova, i naelima kojima se drutvo rukovodi u svom radu. u sjemenitu kao i izvan njega. Vrijedno je spomenuti, kae Markovi, da se ove godine
znatno poveao Z D M dolaskom bogoislova iz raznih mjesta. Time je ujedno pojaan
i ustaki duh, koji je i prije vladao kako u Zboru tako i meu ostalim bogoslovima
u akovakom sjemenitu. 6
Sjemenite nadbiskupa aria nikako nije zaostajalo za onima u Zagrebu ;
akovu. Koliko je ono bilo ustako vidi se iz jedne manifestacije, upriliene o imen3

a Prilog Katolikom listu 1942.. br. 1.

Nova Hrvatska 1. I. 1942. Bogoslovi ustae, kao i njihovi poglavari, u stalnom su
dodiru s ustakim vlastima i njihovim akcijama. O katedralnoj slavi u akovu na Petrovdan.
biskupsko sjemenite priredilo je za pedesetoricu ustaa sveani ruak. Hrvatski list 6. VII. 194".
Oni su sveano proslavljali imendan poglavnika akademijama - - u spomen godinjice NDH i u
znak odanosti naem Poglavniku. (Glasnik... 1942.. 94.).
0

danu Pavelia, kad su sarajevski bogoslovi priredili 13. juna 1942. sveanu akademiju. Toga dana slavila se dva Antuna u prisutnosti nadbiskupa aria kao i
drugih dostojanstvenika, naroito ustaa. Ta dva Antuna su Antun Starevi i Antun
Paveli. Tomislav Jablanovi, bogoslov i predsjednik druine Stadler odrao je
govor iz koga je zraio pravi ustaki zanos. O Poglavnikovu djelu govorio je
bogoslov Anto Vrbi, dakako glorificirajui njegov emigrantski rad kao i osnivanje
N D H . Bogoslov Vrbi je naroito pravim kriarskim zadovoljstvom citirao Pavelia
iz njegova govora, odranog 21. m a j a 1941., kad je spomenuo da mu je bilo jasno,
da se s molitvenikom u ruci ne moe borili protiv razbojnika i da je zato poveo
ustaki pokret s odlukom, da se na ljutu ranu metne i ljuta trava. Bogoslov Vrbi se
zanosi kad istie, da svaki poteni Hrvat mora biti i jest ujedno i ustaa, 'jer je
idealno ustatvo jedino ostvarilo sve nae tenje. A oni, koji ne spadaju u ustake
redove, bit e odstranjeni. Pravo ustatvo bdije nad njima i visi nad njihovim glavama
kao Damoklov ma. Prije ili kasnije kukolj e biti poupan. Zato jami ustaka Hrvatska, zato jami poglavnik, koji je sva svoja obeanja dosada ispunio, pa e i ovo. A
mi imamo prilike vidjeti, da se on ne ali i da u naelima ne poputa. Bogoslova
Vrbia oduevljava takoer i to, to se Hrvati bore na istonoj fronti u slubi evropske uljudbe. A kako se bore, zna itav svijet, najbolje neprijatelji. U isto vrijeme
nai hrabri ustae strah su i trepet svih naih neprijatelja. Svjedoci smo mi ovdje
u Istonoj Bosni, koju su London i Moskva htjeli otrgnuti i zauvijek izbrisati njezino
hrvatsko obiljeje. Hvala domobranima i ustaama, dogodilo se je obratno. Oduevljavajui se itavim nizom Pavelievih djela, a naroito njegovim pamfletom
Strahote zabluda, u kome osobito napada Rusiju i komunizam, bogoslov Vrbi tvrdi,
da Ante Paveli eli da u Hrvatskoj zavlada Bog i hrvatski narod i nitko drugi.
Njegova je zasluga, da u Hrvatskoj postoji sada narod, koji radi. i ustae, koji se
bore. Plug i brana Hrvatu su hrana, a ustaa mu je obrana. 13. lipanj jest dan,
kad e se Hrvati kroz vjekove sjeati svog velikog sina. T a j e dan biti u narodnom
ivotu dan narodnog genija. Naa je dunost, da u ovim tekim vremenima svjetskog
previranja budemo na okupu radini i marljivi, da izvrujemo u svemu njegove naloge uvjereni u konanu pobjedu s vjerom u Boga, te ostajui i nadalje za Poglavnika
i za Dom Spremni! 7 Nema sumnje da je bogoslov Vrbi zadovoljio potpuno svoje
poglavare i nadbiskupa aria. Naprosto stoga, to je on bio potpuno u skladu i
s njihovim ustakim naelima i starom frankovakom tradicijom, njegovanom jo u
vrijeme arieva prethodnika, nadbiskupa Stadlera. Da bi ova ustaka manifestacija
arievih bogoslova bila ravna svima onima ostalima, koje su prireivale ostale ustake organizacije, i pjesmama su se izjasnili ovi bogoslovi za poglavnika i dom! Jer,
pored ustake budnice, koju su otpjevali bogoslovi, bilo je sasvim u stilu ove sveane ustake akademije, da e je recitirala arieva Oda Poglavniku, koju je krasnoslovio bogoslov Jure Radi. Jedva je nai vidnijeg sklada izmeu poglavara i
uenika na ustakoj propagandnoj liniji. Uenici su pokazali da su dostojni svojih
uiteljajezuita, pod ijim rukovodstvom rade arievi bogoslovi.
Kad je Sarajevo posjetio 1944. predsjednik ustake vlade dr. Nikola vitez
Mandi nije mogao, a da se ne odazove pozivu sarajevskih bogoslova i da ih ne obie
u njihovom sjemenitu. Bogoslovi su doekali uzvienog gosta, u ijoj su pratnji
T

Antun Vrbi, Poglavnikovo djelo. Vrhbosna 1942., br. 6, 147150.

bili ministar Ivica vitez Frkovi, stoernik Stipe Barbaric i ef predsjednikove kancelarije Jozo Debi. Kad je Mandi uao u sveanosnu Aula patrum, pozdravio je
bogoslove n a j p r i j e na ustaki nain: Za poglavnika i Dom!, na to su mu bogoslovi
odvratili: Spremni!. Zatim je opet pozdravio, ali sada na klerikalni nain sa Hval j e n Isus!, a bogoslovi odgovorili: N a vijeke!. Predsjednika Mandia pozdravio je
bogoslov p o s l j e d n j e godine T. Jablanovi, krasnim i skladnim govorom, ustae i
borca, kako oznauje govor ovog bogoslovskog ustae izvjestilac Katolikog tjednika, obeavi predsjedniku vlade, da e bogoslovi sve mogue uraditi, to bude
od n j i h zahtijevao poglavnik i N D H . U p r a v o tako, kao i njihovi zagrebaki drugovi
u p r v o j godinjici N D H . Crna duhovna legija ravna onoj Crnoj krvoloka
J u r e Francetia. Dakako, Mandi n i j e mogao da mimoie zasluge bosanskog i hercegovakog klera za N D H , koji je i sada u N D H ostao n a j v j e r n i j i i najmoniji
suradnik ustakog pokreta.
Sretan sam, da sam mogao doi u Vau sredinu, asna brao bogoslovi,
da vas vidim; sretan sam to sam uo tako krasan govor, koji svjedoi o vaim eljama, idealima i nastojanjima, koja odiu hrvatskim, katolikim i ustakim duhom, a to su etika i moralna naela Katolike crkve, koja su i naa,
hrvatska, ustaka. Vi ste asna brao pozvani da iz ovoga duhovnog rasadita,
ovog h r a m a duha, pohrlite u zagrljaj svoga naroda, iz kojega ste izili, da
mu donesete n a j l j e p e darove duhovne kulture, koju mi katolici, osobito bosanski dio katolika Hrvata, nipoto ne konfundiramo s civilizacijom, jer teimo
za onim, to je u pravom smislu kulturno, t j . za izobrazbom d u h a ; zato je u
nas obina pojava, da ne teimo za zgrtanjem blaga niti za u b i j a n j e m ljudskih ivota, to je plod takozvane moderne kulture.
Otkad je u Bosni uvedena m o d e m a katolika hierarhija, s dolaskom1
svjetovnog klera ovdje su se prilike u tome smjeru bitno poboljale. Sve se
usredotoilo, skoncentriralo i ujedinilo, tako da se je stvorila jaka falanga
svjetovnog klera, koji stoji hrabro i neustraivo na obrani prava i hrvatskog
naroda, i Katolike crkve, drei svoje pozicije na duhovnoj fronti.
Vi ste sretni, asna brao, da imate za profesore asne oce Isusovce,
ija je uenost i disciplina svakome poznata. Oni vam u l i j e v a j u u duu duboko znanje najveih istina, otkrivaju v a m blago Katolike crkve i tako vas
osposobljavaju za elik borce za svoj narod, da moete stajati na braniku
asnih prava i tradicija ove nae Bosne. Budite dakle sretni, da imate za profesore one, koji su stoer Crkve. Vi ste duhovne ustae hrvatskog naroda, isto
tako vrijedni kao i oni ustae, koji se bore za nau slobodu i pobjedu. Vi se
borite za slobodu i nezavisnost nae drave duhovnim orujem, koje uzgaja
duu, brani boanski zakon, a to je oruje jae od boraca, strojnica i drugog
materijalnog
oruja.
Mislim, da vas je ve prilian broj pri svretku svojih studija. Za kratko
vrijeme poi ete na teren, u borbu. Nai ete mnogo zla, himbe, prijevare,
zlih nakana, koje su se uvukle u na narod kao posljedice ovog rata. Vi ste
najpozvaniji, da stavljate ljekovitu travu na rane naeg naroda. I zaista, tko
e te rane izlijeiti, ako ne vi, asna brao, kojima je otvoren put u due?
Va poziv dolazi u sklad s onim pozivom ustaa, koii se bore za slobodu naeg
naroda. I vi ete svojim duhovnim orujem braniti tu slobodu i uvati je.
Tu je jo jedna Crna legija slina onoj pokojnog Viteza Francetia.
Ta e vijest, da ima u Bosni jo jedna Crna legija, koja se bori za svoj
narod, silno obradovati naeg poglavnika, koga nam je Bog darovao, a
njemu opet darovao jaku snagu i ivce, da moe ustrajati, i ja vjerujem,

da nee nikada klonuti, i ta e sa vijest silno obradovati i jo ga vie osvjeiti. Siguran sam, da neu donijeti radosnije vijesti od ove. Obveselit e ga
vijest, da duh u Bosni nije jo klonuo, nego je naprotiv ojaao i oeliio.
Sretan sam, asna brao bogoslovi, da vas mogu pozdraviti i zaeliti vam sreu
u radu i plemenitim nastojanjima, da istrijebite zla iz naega naroda. Bit u
tuma vaih elja kod naega velikog poglavnika, kazat u mu vae odluke,
da ete uvijek biti i ostati za poglavnika i Dom! nato su bogoslovi
gromko odgovorili: Spremni!
Uzvieni gost, koji je sarajevske bogoslove oznaio najsramotnijim i istodobno najstranijim uporeenjem kao duhovnu Crnu legiju slinu onoj zloinca
Viteza Francetia, zabrinut za hrvatski narod t. j. za svoje ustae, zadrao
se u razgovoru sa bogoslovima, a onda su mu ovi otpjevali hrvatsku i ustaku himnu
i jednu rukovet ustakih pjesama. I ovaj je znameniti dogaaj ovjekovjeen za
historiju najsramnijeg perioda katolike crkve u Bosni, fotografiranjem svih prisutnih gostiju bogoslova i njihovih nastavnika jezuita. Bogoslov Stipe Barii, prikazujui ovaj Mandiev posjet, kae, da je bio ispraen oduevljenim klicanjem bogoslova, koji su mu dovikivali, da pozdravi poglavnika nebrojeno puta. 8
Nikola Mandi mogao se uvjeriti i u sarajevskoj franjevakoj bogosloviji,
da je i u n j o j veoma snaan ustaki duh, koji je izbijao iz pozdravnih rijei jednog
bogoslova. I njih je razveselila vijest o dolasku predsjednika ustake vlade. I njima
e trajno ostati u pameti ovaj znameniti dan, kad su ga mogli na pragu novog doma,
koji je sagraen prilozima itavog naroda, iz dubine svojih dua pozdraviti. Bogoslov
franjevac sasvim je pravilno postupio, kad je podvukao, da je Nikola Mandi bio
veliki prijatelj bosanskih franjevaca, o emu nam tako neposredno i sugestivno govori
fra Didak Bunti jula 1914. u pismu, kojim smo zavrili prvo poglavlje. Ni u ovoj
prilici nije mogao ovaj mladi franjevac oprostiti nadbiskupu Stadleru, koji se elio
rijeiti franjevaca iz upa i satjerati ih u njihove samostane. Jer Mandi je bio njihov
branitelj i voen visokom katolikom i domoljubnom svijeu branio redovniku
zajednicu pred najviim crkvenim i svjetovnim oblastima u najtea vremena, kada
nas se htjelo na perfidni nain odstraniti i kod naroda omraziti. Zato, ove neobino
teke rijei, koje su dobro razumjeli u arievoj kuriji i sigurno su na njih negodovali,
takoer su u suprotnosti s onim, to je Mandi govorio arievim bogoslovima, kad je
podvukao, da je tek od uspostave svjetovne-crkvene hijerarhije potekao med i mlijeko
u Bosni i Hercegovini, omalovaivi time dotadanji rad franjevaca. Meutim, u pogledu politikih ciljeva i sada kao i 1914. bili su i franjevci i svjetovni sveenici na
istoj ustakoj liniji.
Pozdravljamo Vas, Preuzvienosti, s osjeajima duboke zahvalnosti poglavniku i hrvatskoj vladi, to nam je omogueno mirno kolovanje, dok
nai drugovi liju krv po bojitima, jer hrvatska vlada, kao ni jedna druga,
potuje i priznaje pravedne zahtjeve crkve. Potrebno je bilo, da mi budui
sveenici i odgojitelji svoga naroda budemo na neki nain odvojeni od ivota
dananjice, mutnog i krvavog, punog otrova, pakosti i zlobe, pa da se zagrijemo uzvienim naelima Kristove nauke i propovijedamo je po patnikoj
svojoj domovini, jer je ona jedina kadra povratiti nam toliko ueni mir.
* Katoliki tjednik 1944., br. 19.

dokinuti neprijateljstva medu ljudima i uspostaviti porueni poredak. Iako

tvorno ne sudjelujemo u borbi svoga naroda, ipak duboko osjeamo njegove
bolove, kunje i stradanja, budnim okom pratimo napore i nastojanja poglavnika i predstavnika hrvatskih dravnih vlasti oko promicanja zajednikog
dobra. Molimo Vas, Preuzvienosti, budite tumaem naih misli, osjeaja i
elja kod poglavnika.. . Recite mu ... da i naa srca gore svetim plamenom
mladalakog oduevljenja i ljubavi prema poglavniku, narodu i njegovim
vodama. Kaite mu da gojimo duboku odanost i vrsto pouzdanje da e se
pod mudrim upravljanjem poglavnika povratiti hrvatskom narodu oni sretni
stari dani, kada na slavenskom jugu Hrvatima nije bilo ravna. Mi vjerujemo
u Boga i pravdu njegovu, a zahtjevi su i borba Hrvata p r a v e d n i . . . Veselje
nae, to smo doekali ovaj dan, zahvalnost i duboka odanost, vedra nada i
vrsta vjera u poglavnika i hrvatski narod neka nadomjesti lovore i vijence
i oduevljeno klicanje mnotva, kojima doekujemo i pozdravljamo svoje
velikane. 9
Ovi franjevaki bogoslovi nisu koristili samo ustake sveanosti, kako bi na
njima pokazali sva svoja ustaka osjeanja i nastojanja. Njima je u tu svrhu dobro
doao i takozvani Papin dan, kad se slavi dan Papina kruniisanja, to je bilo u skladu
i sasvim logino. Jer, papa je veoma cijenio Pavelia, kad ga je 1941. onako sveano primio i uzvraao mu pozdravima i blagoslovima u svim vanijim sveanostima.
Proslava Papina dana 1942. bila je naroito sveana, kako je to podvukao predsjednik
bogoslovskog udruenja Juki fra Efrem osi. On je u prologu akademije
naglasio naroitu sreu, to se taj, za njih znameniti dan, proslavlja po prvi put
u naoj potpunoj slobodi u N D H . . . kojeg je Juki prvi poeo na ovaj nain slaviti,
na podruju nae dananje drave i kojeg je slavio i onda, kad je ova proslava bila
istovjetna s revolucionarstvom! Fra Efrem osi, dosljedno, u uvjerenju, da su i
proslave Papinih dana znaile u Jugoslaviji isto to i revolucionarstvo, morao je da
oda i dunu zahvalnost onima, koji su omoguili da se Papin dan prvi put proslavlja
u potpunoj slobodi, a to su poglavnik i ustae, koji su svojim rtvama ostvarili
nau slobodu. 10
Sa arievim i franjevakim bogoslovima uvijek su se u Bosni i Hercegovini
takmiile i srednje kole, koje su bile u rukama franjevaca i jezuita. Travnik, Visoko
i iroki Brijeg, kao i kola Male Brae u Dubrovniku ostat e u razvoju ustatva kao
njegovi najradikalniji rasadnici. O tome su rjeito govorile sve takozvane proslave
N D H , o godinjicama 10. IV. ili o imendanima i roendanima Ante Pavelia
Katoliki tjednik je sav u ekstazi, kad moe konstatirati, kako naa mlade mnogo
voli svoga poglavnika i slobodu, a uvjereni smo, da e biti spremna i na najtee
rtve za poglavnika i Hrvatsku}1 Ustaka himna je uvodni simbol, koji dominira
nad itavim programom takvih priredaba. 12 Jer, njihovi su profesori pripadali onim
generacijama franjevaca i jezuita, koji su za prve Jugoslavije pripravljali NDH
Hercegovaki su franjevci, govori ustaki Hrvatski narod, odajui im pri
znanje za njihov pionirski rad i za oivotvorenje N D H , kroz desetljea velikim
napornim i portvovnim radom inili mnogo u narodnom poslu, jer su svakom pri9

Vrhbosna, 1944., br. 45. 107.

10
Novi list 17. III. 1942.
11
Katoliki tjednik 1942., br. 20.
12
Novi list 24. II. 1942.

godom uili i bodrili svoj narod. Kod staraca i starica, mladei i sitne djeice ovi
pravi narodni sveenici ulijevali su uvijek nadu u as slobode slobodne Hrvatske. I t a j dan su doekali veselo 10. travnja 1941. Redovito svaki mjesec sveenici
daju u crkvi upute, to se ima raditi kroz slijedei mjesec. . . Prikazavi tako osnovni
konspirativni rad franjevaca, koji su za mjesec dana unaprijed davali direktive J
upuivali narod, ta e i kako e raditi na politikom polju, sada u NDH, mogu da
anju plodove svoga sijanja. U Hercegovini, a napose u Mostaru, prelaenjem pravoslavnih na katolicizam, stalno se poveavao broj katolika, a to je znailo prema njihovim namjerama i Hrvata, pa su toliko ve uznapredovali u svom pionirsko-misionarskom poslu, da su mjerodavni vjerski faktori nabavili veliko zemljite u najljepem
dijelu grada, gdje e franjevci sagraditi novu veliku crkvu. 13
Posjet ustakog ministra prosvjete Makanca u Bosni i Hercegovini bila je
najpropagandistikija ustaka akcija. Tom prilikom nisu izostale njegove posjete ni
franjevakim kolama, pa ni onoj samostana u Visokom. Posjeta ustakog ministra
ovoj franjevakoj gimnaziji dala je prilike i nastavnicima i acima, da pokau kakvim
je duhom zadojena kola, i kakvi su to nastavnici, koji su spremali ustaku omladinu
spremnu uvijek i za N D H i svoga poglavnika.
Dr. fra Rastislav Drlji, profesor gimnazije pozdravio je ministra Makanca
jednim govorom, koji je zapazila sva ustaka tampa u Bosni. Govor Drljia samo
je jedna potvrda vie, koja sama od sebe svjedoi, koliko su sadanji franjevci
demantirali svoju staru tradiciju ujaka, iji rad su jednako potivali riani kao i
krani. Ali, ne samo svoje znamenite i rodoljubive pretke. Dr. fra Rastislav Drlji.
demantirao je i samog sebe, kao i svoju disertaciju, posveenu jednom franjevakom
velikanu, Martinu Nediu posljednjem Ilircu i velikom prijatelju Strossmayera. Kao
to su sarajevski Jukievci 1941.1945. bili hiljadama milja daleko od svijetlog
imena njihova drutva, kad su u N D H glorificirali n a j strahoviti j eg neprijatelja bratstva i jedinstva Junih Slavena, i to o Papinu danu, tako je i govor Rastislava
Drljia bio daleko od njega samoga, kad je u Beogradu na univerzitetu branio januara
1940. svoju doktorsku tezu. Bolna su i alosna razoaranja, koja je toliko mnogo ovaj
rat iznosio tako rei svakodnevno na vidjelo.
I sada, za vrijeme NDH, fra Rastislav Drlji radostan je zajedno sa svima
u Visokom, to ga posjeuje ustaki ministar. Tu je priliku iskoristio fra R. Drlji,
da progovori i o suvremenim narodnim i vjerskim muenicima, ustvari, o ustakim suradnicima i cikupatorovim pomagaima, franjevcima-ustaama, koje bi i fra
Juki i fra Nedi prokleli, da su ivjeli u njihovo vrijeme, a ne bi im nikako dodijelili poasni naziv muenika, i to vjere i naroda! Evo, u emu je bilo veselje i fra
Rastislava i njegovih drugova kao i povjerenih aka.
Srca naa i srca svih naih pitomaca,i to svih kategorija uenika: seminaraca, klerika, konviktoraca i vanjskih uenika, radosna su posebno na dananji dan. Kroz 42 godine opstanka i djelovanja nae gimnazije u Guoj
Gori i ovdje, u srcu Bosne, u Kraljevskom Visokom, posjeivali su na zavod
i biskup Strossmayer, barun Kuera, general pl. Sarkoti, ali je ovo prvi
sluaj u povijesti zavoda, a posebno za trogodinjeg opstanka obnovljene nam
13

Hrvatski narod 27. I. 1942.

slobode i NiDH, da nas posveuje djelatni ministar narodne prosvjete, i to

s vruom eljom, da se sam osobno osvjedoi o radu i djelovanju bosanskih
franjevaca, kojima je stoljetna batina tamo od Zvizdovieve ahdname,
pa do najnovijih narodnih i vjerskih muenika fra Julijana Jurkovia, fra
Viktora Slikovia, f r a Bone Grebenarevia, fra Stjepe Bariia i drugih,'14
bila ouvanje katolicizma, obrana hrvatstva i zatita zapadne kulture i
uljudbe, i to na najizloenijem tlu KDH, na vjetrometini povjesnik zbivanja.
Veseli smo na drugom mjestu radi toga, to nas posjeujete ba u ovim
tekim ratnim vremenima, kada se uje samo rika topova, zujanje bombardera, fijuk sirena, i kad se, kako vi nedavno napisaste u Prosvjetnom ivotu, obustavlja svaka kulturna djelatnost i kulturno stvaralatvo. Dok se
ve godinama vodi ideoloki i gigantski rat izmeu materijalizma i idealizma,
izmeu zapadne kulture i azijsko-mongolskog prodora, dok je po mnogim
naim srednjim kolama radi toga obuka obustavljena, mi zahvaljujui uviavnosti, naklonosti, te moralnoj i materijalnoj pomoi narodne hrvatske
vlade, vrimo nesmetano obuku te do danas u ovoj kolskoj godini imademo
149 radnih dana. Pozdravljamo Vas, gospodine ministre, kao ovjeka umnika,
filozofa, koji u itavom svom dosadanjem radu pera, tvora i govora, zastupate najradikalnije gledite obrane svih duhovnih vrednota hrvatskog naroda, a u kojima jedino i lei spas, napredak i sretna budunost hrvatskog
n a r o d a . . . Iz svih tih razloga, u ime odsutnog ravnatelja, u ime itavog profesorskog zbora, te u ime stotine mladenakih ustakih srdaca, svih naih gimnazijalaca, kliemo Vam: Dobro nam doao i ivio! Za Poglavnika i za Dom
Spremni!15
Ovom posjetu prisustvovao je i franjevaki provincijal, dr. Krunoislav Misilo, koji je u istom ustakom duhu govorio slavei i NDH, ministra, poznatog rasistu,
koji je i sa nadbiskupom Stepincem doao u estok sukob, a svakako, i Pavelia.
A nije ni udo, jer je upravo prije pet dana bio odlikovan od poglavnika redom
za zasluge I. stupnja, i to stoga, jer je revnosno nastojao da povjereno sveenstvo
zadri meu narodom i to je suraivao sa hrvatskim dravnim oblastima. 16
Ve je nekoliko puta spomenuto, kakvu je ustaku predpripravu za N D H
izvrio samostan na irokom Brijegu zajedno sa svojom gimnazijom. Podvueno je,
da je iz te gimnazije potekao velik broj najzatrovanijih ustaa, koji su se isticali u
krvavom poslu ienja Bosne i Hercegovine. Kad je poginuo ustaki kolja Franko
Frop, ustae so u nekrologu o ovome zlikovcu podvukle, da se odgojio kao ustaa
u gimnaziji na irokom Brijegu. Klasinu gimnaziju je svrio u irokom Brijegu
i tu se medu srednjokolcima istie ustakim radom: raspaava letke, dri tajne sastanke s drugovima i gdjegod moe radi rijeju i djelom za na sveti konani cilj.
U svom se radu istie osobito irenjem ustakog tiva . . . Odmah je zatim otiao dragovoljno u Bosniui, gdje vjekovni neprijatelji hrvatskog naroda uprijee sve sile, da
pobunama tu, u srcu hrvatstva, ometu izgradnju nae, s mukom steene drave . . ,17
14
Kakvi su to muenici vjere i naroda pokazuju i odlikovanja poglavnika, kojima je
i sa svoje strane utvrdio njihovu ustaku fizionomiju. Fra Julijan Jurkovi odlikovan je posmrtno
srebrnom kolajnom kralja Zvonimira, fra Viktor Slikovi takoer posmrtno redom krune kralja
Zvonimira II. stupnja s maevima, fra Bono Grebenarovi redom zasluge I. stupnja i fra Stjepan
Barii redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s maevima. Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
15
Ministri u katolikim zavodima. Vrhbosna 1944., br. 45, 107.
16
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
17
Hrvatski narod 24. I. 1943.

Predaleko bi odvelo prikazivanje njegovanja ustakog duha u tom samostanu

i toj koli, koja je po priznanju ustakih prvaka bila pravo rasadite frankovluka, a
onda ustatva i klerofaizma. Ve ih je progledao Stjepan Radi, kad je crtajui lik
fra Didaka Buntia obiljeio njime tip franjevca separastiste, ekskluziviste i mranjaka, kako je to pokazano ve u poglavlju o Stjepanu Radiu i njegovom antiklerikalizmu. Sada, u NDH, Buntievi uenici eli su stranu etvu njihova naopaka djelovanja. I oni su se, kao i zagrebaki bogoslovi dali sa svim moguim sredstvima da
njeguju, proiruju i uvruju ustaki duh medu povjerenom omladinom. Moda vie
i intimnije ne govori nita toliko, kao nastojanje fra V. Primorca, njihovog magistra,
koji je meu franjevakim klericima i acima gimnazije poveo i molitvenu akciju
za katoliku vjeru, sreu, slobodu i poglavnika Hrvatske, povezujui najintimnija
vjerska osjeanja s ustakom propagandom. U toj molitvenoj akciji vrila se kontrola
nad izgovorenim molitvama, nad brojem misa, priesti, otajstvenih pohoda, devetnica
bi. Taveliu, krunica, dobrih djela, rtvica i t. d. s motivacijom, da treba pored
fronta na terenu i po umama otvoriti novi duhovni front. I prije smo molili za
poglavnika, no akcija oca Primorca unijet e u tu molitvenu akciju potrebni
sistem.173. Ti su se listii, kao oni o sv. Anti, razailjali na sve strane kao rodoljubni
listii, kako bi se i pomou molitava omladina i dalje odravala u ustakom duhu i
dosljedno tome u protiv narodno-oslobodilakom nastojanju i spremnosti, da se
rtvuje za ustatvo, Hitlera i Mussolinija, tih idola novog poretka, za koji su se i
bosansko-hercegovaki franjevci u najveem svom dijelu djelotvorno zalagali.
Jednako s pukom i bombom, kamom i terorom, kao i molitvom i propovijedaonicom, pa i rodoljubnim listiima vezujui katoliku vjeru i Pavelia u jedan
nerazdruiv savez posveen Providnou bojom. I njihove ustake akademije i ostale
sveanosti poinju i zavravaju s ustakom Puka puca, a top rie!, zacijelo kao
nalije rodoljubnih listia. Dosljedno tome, Katoliki tjednik izvjetavajui o
naknadnoj akademiji na irokom Brijegu povodom obljetnice osnivanja N D H
javlja na sve strane da je ovo jo jedan znak da naa mlade mnogo voli svoga
Poglavnika i slobodu, a uvjereni smo, da e biti spremna i na najtee rtve za Poglavnika i KDH.
Iste godine 1942 na prvi dravni ustaki praznik, t. j. na imendan
Pavelia, i opet su se istakli franjevci sa irokog Brijega sa povjerenom omladinom.
Imendan najvieg sina patnike Hrvatske morao se je proslaviti, jer je to vidan znak
nae ljubavi prema zemlji, iz koje smo nikli. Ve prije sv. mise priredila je mjesna
ustaka mlade sveanu veoma uspjelu akademiju u gimnazijskoj dvorani. Fratarski
dopisnik unosi i opravdanje pored ve podvuenog o ljubavi prema Paveliu jo i
zato, to je poglavnik doao da u svijetlu neslomivih kranskih principa postavi temelje dravne budunosti. U tome smislu je i bila ova naa proslava, jer znamo da je
poglavnik postavio sigurne temelje granitne dravne zgrade, te emo je i mi zajedno
s njime izgraivati. 170
Doista, ovi ustaki propagandisti u franjevakim mantijama pomagali su Paveliu da s njime izgrauju NDH, i bodeem i s propovijedaonice, kao i sa rodo17

a Katoliki tjednik 1943., br. 39.

"b Katoliki tjednik 17. V. 1942.
"c Katoliki tjednik 21. VI. 1942.

ljubnim listiima tipa sv. Ante, obmanjujui omladinu i ostali neprosvijeeni svijet
da se time bore za Hrvatsku, kad su u ustakim bunkerima i kad ire rodoljubne
listie i to za katoliku vjeru . . . i poglavnika Hrvatske.
Nikako onda nije iznenaujue to su upravo u toj gimnaziji fra Didaka
Buntia i njegovih uenika odgojeni i valjano pripravljeni mnogobrojni ustaki funkcioneri svih moguih rangova. Medu njima su i ustaki ministri dr. A. Artukovi i J. Dumandi, ustaki stoernik u Mostaru a onda u Zagrebu I. Musa, ustaki stoernik sveuiline mladei u Zagrebu F. Nevisti, dr. R. Glava proelnik ministarstva pravosua i bogotovlja u Zagrebu, i mnogi drugi nieg reda, 17
Tako u gimnaziji na irokom Brijegu, tako u svim ostalim kolama gdje su
imali svu ili veliki dio rijei bilo franjevci, bilo jezuiti, bilo svjetovni sveenici. Prije
kao i u vrijeme same NDH. Varadinska franjevaka gimnazija takoer nije zaostajala za svojim drugaricama u Bosni i Hercegovini. I iz nje su se u ustakom aparatu
podigli na visoke poloaje mnogi pojedinci, o emu se s pohvalama pisalo u ustakoj
tampi. Kao naroiti dokaz revnovanja profesora ove gimnazije i njihovih domoljubnih
rezultata istakle su novine, da su 1944. maturanti, kad su pozvani da se jave u dobrovoljce, iz varadinske gimnazije javili svi do jednoga. Stoga i nije bilo iznenaenje
to je Paveli odlikovao za te i druge zasluge o. Nikolu Skupnjaka, upravitelja
franjevake gimnazije, o. Dionizija Andraeca, rektora franjevakog kolegija, o. Kamila Kolba, profesora, zatim o. Pakvala Cvekana, o. Damjana Damjanovia i katehetu Josipa Kalajdia, redom krune kralja Zvonimira II. stupnja i redom za zasluge
II. stupnja. 176
A svi ovi odlikovani ustaki nastavnici u ovoj franjevakoj gimnaziji imali su
uzor u ranijem rektoru fra Modestu Martiniu, koji je kasnije izabran za provincijala
u Zagrebu. Kad je radi svojih proustakih zloina dospio u zatvor sakrivajui opljakano zlato od ustakih rtava u franjevakoj crkvi u Zagrebu, izjavio je o svome prethodnom radu u Varadinu kako je doekao poetkom maja 1941., dakle vrlo brzo
poslije proglaenja NDH, ustakog doglavnika i ministra prosvjete M. Budaka i pozdravio ga u samostanu na zakusci. Tada mu je ustaki ideolog objasnio kako e
se u N D H rijeiti srpsko pitanje. Naime, treinu e ih poklati, treinu nasilno prekrstiti, a treinu raseliti, sa ime se fra Modesto sloio, kad ga je poslije toga pozdravio
i ugostio.17
Treba da se kae, da su i asne i milosrdne sestre bile osobito znaajan
inilac u klerofaiziranju kola i omladine njima povjerene.
Milosrdne ili asne sestre, organizirane u redovima i kongregacijama, i u
Jugoslaviji, a jo vie u NDH, vrile su ne mali utjecaj na sredinu u kojoj su djelovale. Brojni samostani i ustanove, u kojima su one bile zaposlene, odraavale su
trag njihovog odgojnog ili humanog rada. Bazilijanke, Benediktinke, Karmelianke
de Monte Carmelo*, Karmelianke Boanskog Srca Isusova, Klarise, Urulinke, Dominikanke, Sestre Drube sv. Ksavera, Klanjateljice predragocjene krvi Isusove, Keri
Boje ljubavi, Keri milosra, Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog, Sestre Srca Isu17

ci Dokumenti o protunarodnom radu . . . 307308.

e Hrvatsko jedinstvo 27. I. 1945. Dokumenti o protunarodnom radu . . . 351352.
f Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim
pomagaima. Zagreb 1946., 31.
17

17

sova, Sestre sv. Josipa od Prikazanja, Sestre sv. Kria, Sluavke maloga Isusa, Slubenice milosra, Treoretkinje sv. Franje, Uboge sestre uiteljice de Notre Dame,
a moda jo koji red ili kongregacija, sainjavale su pravu ensku pomonu vojsku
za mnoge klerikalne akcije, u kojima se i pomou kojih su se stvarale psiholoke
osnove za sva mogua presizanja osionog i militantnog klerikalizma za pravo klerofaiziranje svega to je njima bilo povjereno. Bolnice, ubonice, osnovne, srednje,
strune kole, zabavita, domovi milosra kao i konvikti, kojima su asne i milosrdne
sestre rukovodile, uvijek su bili odraz crkveno-politikih nastojanja episkopata ili
najveeg dijela sveenstva, kao i onih duhovnih rukovodilaca, koji su imali da se
staraju za njihove duhovne potrebe, pa su ih upoznavali sa svime, to je u
Hrvatskoj bilo na dnevnom redu. Velik broj kolskih ustanova, koje su bile u njihovim rukama, uveliko je pokazivao na enskoj omladini, povjerenoj njihovu odgoju,
utjecaj svih ovih klerikalnih nastojanja. Jer, upravo enske srednje i strune kole
ovih sestara dale su velik broj vatrenih kriarica, koje su, kad se N D H ostvarila, postale najgorljivije ustaice.
N D H su ove sestre doekale, kao i nadbiskup Stepinac, takoer kao svoj
davno eljkovani ideal. One se stoga i daju svim arom svojih prozelitistikih
nastojanja, da i one sa svoje strane pridonesu sve to su mogle za uvrivanje ove
ustake i faistike tvorevine. Samo nekoliko momenata zadravanja na njihovu radu
pokazat e, da su i one imale udjela pri pripravi za NDH, duhovnoj i politikoj,
ma da bi po njihovu pozivu izgledalo, da su najudaljenije i svakoj pomisli za ma
kakvo politiko djelovanje. A opet, njihova suradnja i proustaka aktivnost bila je
opa i sveobuhvatna na svim sektorima njihovog djelovanja. I to prije, za pa i poslije
sloma NDH.
Pored ve brojnih kola, koje su imale pravo javnosti, u kojima se, dakako
sa odobrenjem i pod nadzorom prosvjetnih vlasti bive Jugoslavije odgajala enska
omladina u n a j klerikalni j em duhu, koji je imao vrlo malo veze sa pravom i iskrenom
religioznou, dobile su pravo sestre Klanjateljice predragocjene krvi Isusove, da u
svom banjalukom zavodu Marije Pomonice otvore ensku realnu gimnaziju sa
pravom javnosti. Da ne bi za njima zaostale sestre sv. Vinka Paulskog, dobile su
i one dozvolu za ensku uiteljsku kolu sa pravom javnosti. Obje ove kole su zapoele
sa svojim radom ve na jesen 1941. U javnosti je ovaj postupak ustakih vlasti bio
opravdan kao zahvalnost za sve to su ove sestre i u nacionalnom pogledu uinile
to je drugim rijeima znailo, to su uradile kao zaslune ustake promicatelj ice jo
u vrijeme bive Jugoslavije. 18
Takvu srednju kolu sa pravom javnosti dobile su i osjeke sestre sv. Kria,
pa im je ve o godinjici njihova kolskog rada odato priznanje za njihov rad, predan
i savjestan u katolikom i hrvatskom duhu, jer njih je poglavnik sebi primio, agitira
tako za tu kolu ustaki Hrvatski list. 19
asne sestre dale su se odmah na posao da malu djecu naue ustake pjesme
i da ih tako poveu sa svima onim zlikovcima, koji su sa tim pjesmama klali i progonili nevini svijet, samo zato, to je bio ili druge vjere, pravoslavne ili mojsijevske,
ili to je osuivao zloine ustaa, pa ma on bio i Hrvat. Pri nenajavljenoj posjeti
18
19

Hrvatski narod 9. i 29. IX. 1941.

Hrvatski list 4. VI. 1942.

ustakog sitoernika Mihaljevia sarajevskom zavodu sv. Vinka i njegovoj koli,

mogle su iznenaene ses'tre pokazati svoj proustaki rad. Jer, djeca su svojim ustakim znanjem zadivila stoernika, poto su ga ta ista mala djeca ne samo na ustaki
nain pozdravljala, gdjegod bi. ih u zavodu sreo, na hodniku ili u razredu, nego su
i spontano zapjevala ustaku himnu ili neku drugu ustaku koranicu, koja je bila
draga srcu ustakog stoernika. Izvjestitelj ustakog sarajevskog lista bio je jednako
oduevljen, kad je mogao konstatirati, da sve to je vidio, pokazuje jedan dugi
prethodni rad u ovakvom ustakom duhu. Ovaj doek je najbolje ogledalo rada
i na j bol ja ocjena za kolu. Zar su se mogla mala djeca za vrijeme od pet minuta
nauiti svemu ovome?! Me! Sigurno ne! To je rad od dulje vremena i on -nam pokazuje, da je ovaj zavod bio i za vrijeme neprijateljskih reima arite hrvatske prosvjete i narodne svijesti. To je rad koji zasluuje pohvalu, a koju je i sam stoernih
izrazio rekavi: Hvala Vam draga djeco! Hvala Vam, ali ne zato to ste pozdravili
mene osobno, nego hvala Vam to dajete dokaza, da ste najbolja uzdanica Poglavnikove ustake Hrvatske. Hvala i Vama asne sestre, koje u ovom duhu odgajate nau
hrvatsku djecu. Radite i nadalje u ustakom duhu, a vjerujte da Vam ustaka Hrvatska ne e ostati duna.20
I doista stoernik je govorio sa uvjerenjem i sa znanjem. Jer, tako je i bilo.
Puno meusobno razumijevanje i- podupiranje na svim stranama zajednike suradnje
i meusobne pomoi, zahvalnosti i ljubavi.
Svuda gdje god su bile kole asnih sestara, mogle su ustake vlasti biti
sigurne i bez nadzora prepustiti djecu odgoju sestara, jer su znale, da e ono biti
u duhu njihovih najviih zahtjeva. Ni u samim izrazitim ustakim ustanovama nije se
moglo bolje i zanosnije ustaevati, nego u tim kolama asnih sestara.
Zagrebake milosrdnice su se mogle podiiti pred samim Paveliem sa
svojom ustakom djecom, koju je Paveli primio na Blagovijest 1942. Sve same
male osnovke, a opet savreno ustaki pripravljene. Svaka djevojica je ponijela po
kitu cvijea, a mala Verica Krsti je Pavelia pozdravila pjesmom, koju je u emigraciji ispjevao famozni izdajnik Perevi. T a j Zavjet mladih Hrvata uao je u
srca ustakih odgojiteljica i one su ga prenijele na nedunu djeicu, trujui ih otrovom ustake mrnje i bratoubilakih strasti, koje su u to vrijeme ustae ve svuda
pokazale, ne samo prema Srbima i idovima, nego i svim rodoljubivim Hrvatima,
koji su se oduprli ustakom teroru i klerofaistikim laima o novom i boljem poretku
i buduoj srei Hrvata u NDH.
Mi smo mala djeca,
Al Ustae prave,
Za Hrvatsku dat emo
Nae mlade glave! 21
Sestre su veoma vjeto reirale ovaj prijem, nauivi prije toga djecu da pod
oko Pavelieve stolice pospu cvijeem, kako su to one ve bile navikle da ine na
procesijama ispred sveenika. Nije onda udo da su sva mala srca uzbueno kucala.
20
21

Novi list 25. X. 1941.

Nova Hrvatska 28. III. 1942.

Sve misli, sve dobre elje nevine djeice bile su upravljene Poglavniku. .. Ka mladim djevojakim licima zrcalila se najvea srea ... Djevojice su na k r a j u p r i j e m a
otpjevale koranicu Ustaka se vojska die i ustaku himnu Puka puca. Oduevljenim klicanjem Paveliu, kome su obeale i sestre i djeca, da e biti uvijek
spremne, ostavila su djeca kuu najveeg krvnika n j i h o v a naroda, komu su ih n j i hove asne odgojiteljice dovele na deifikatorno poklonjenije. 2 2
Kao to su male osnovke pokazale, koliko su ve za dom i poglavnika spremne, tako su isto to uinile i uenice enske realne gimnazije sestara milosrdnica,
priredivi veliku sveanost u zagrebakom teatru sa alegorijom uskrsnua N D H pod
naslovom U sjenama povijesti. T a j melodramski prikaz napisala je asna sestra
Bernardina Horvat, otkrivi n j i m e ne samo svoja ustaka osjeanja, nego i cijele
svoje drube, kojoj je ona pripadala. 2 3
Meutim ove i druge asne odgojiteljice veoma su aktivne i onda, kad se
za ustae s k u p l j a j u novci i darovi. T a d a njihova rjeitost i ustako u v j e r e n j e d j e l u j e
kod povjerene djece, koje na njihov nagovor donose traeno. Jer, jao si ga takvoj
djeci, koja bi se ogluila o n j i h o v apel, iza koga se mogla pojaviti i nastavnika
odmazda pri o c j e n j i v a n j u k r a j e m kolske godine! Skuplja se i za one, koji se bore
protiv narodno-oslobodilake vojske, ili za one koji se bore protiv Crvene armije.
Jednako za ortove-kriare, kao i Francetieve crnce. 24 tovie, one se oduevljav a j u krvolonim nedjelima najveeg bosanskog krvoloka, komandanta Crne legije
J u r j a Francetia i veliaju ta n e d j e l a kao n a j v e a junatva za Boga i Hrvatsku. One
o tome ostavljaju traga i u pismu, koje alju tome krvoloku. Sve to odie pravim
duhom klerofaizma, koji takoer po uzoru crkvenih velikodostojnika angaira Boga
za ta krvava nedjela, kao da je t a j evaneoski Bog neka poganska nakaza rata, koja
titi i blagosilja zloince i ubojice. Ali ne alju mu samo prikupljeni novac. U poiljci
su i molitve Svevinjemu, za sve nae ustae, napose za hrabre nae asnike . . .
O v a j novac skupile su uenice strune kole u Vareu i aljemo Vam
kao malen dokaz naeg potovanja prema junakim borcima mile nae domovine. Ovom neznatnom daru pridruujemo svoje molitve, koje upuujemo
Svevinjemu za zdravlje i sreu Vau, junaki i dobri na Bojnie, kao i za
sve nae ustae, napose za hrabre nae asnike, koji svojim primjerom daju
poleta ustakoj mladei. Keka Vas Svevinji prati i uva, neka Vas Kjegova
desnica titi pred zlobom neprijatelja, i neka Vae junako djelo ovjena
trajnom i potpunom pobjedom. Izvolite primiti izraz naeg najveeg potovanja i uvjerenja, da smo za naeg dinog velikog Poglavnika i za Dom
Spremne! 25
Uistinu, ova gotovost i spremnost za poglavnika i za dom, ustakih asnih
sestara, koje u Vareu zazivaju pomo Svevinjega nad krvavim nedjelima J u r j a Francetia, jednaka je spremnosti ustakog episkopata i sveenstva, ustake Katolike
Akcije i ustaa-kriara. Tu su one jednodune sa svojim drugovima u franjevakim
22
23
24
25

Hrvatski narod
Hrvatski narod
Nova Hrvatska
Novi list 6. II.

27. III. 1942.

10. V. 1942.
18. III. 1942.
1942.

i jezuitskim samostanima. I onda, kad vre milosrdnu slubu, ili onda kad duhovno
razvijaju i jaaju ustaku ideju i za n j u se zalau svojim intelektualnim sposobnostima.
Vie nego ma koje zakljuivanje o proustakim osjeanjima asnih sestara
d a j e ispovijest jedne sestre-bolniarke, koja je bila optuena, da je i poslije osloboenja Hrvatske od ustake nemani i dalje podravala ilegalnu kriarskoi-ustaku
akciju. asna sestra Benediktina Lap, iz bjelovarske bolnice, izjavila je na sasluanju
5. XI. 1945., meu ostalim i o njenim, kao i njenih sestara, usitakim simpatijama.
Openito nae gledanje kao asnih sestara sa politike strane na prolu
N D H je bilo takovo, da smo mi gledale sa simpatijama i sa zadovoljstvom i
tano je da kao takve nismo mogle da odobravamo borbu, koja se vodila
protiv ustakih vlasti. Mi asne sestre iz ove dravne bolnice suraivale smo
sa enskom ustakom lozom na taj nain da smo polagale to veu panju
ustakim ranjenicima u samoj bolnici, a isto tako prisustvovale smo raznim
manifestacijama kao i dravnim slavama za vrijeme NDH. Takoer uz sve
to nae poglavarstvo asnih sestara iz Zagreba tumailo nam je, da je partizanska borba komunistika borba protiv sveenstva, te da e stradati sve sveenstvo itd. Pod takvim okolnostima bila sam uvjerena lOOVo da je tako . . .2e
Postoji brojna dokumentacija, koja pokazuje kakvo je sve to simpatiziranje
ustaa i njihovih postupaka bilo i na najnehumanijem djelu denunciranja i zlostavl j a n j a partizanskih ranjenika. Jer, njihovo je milosre bilo ogranieno iskljuivo na
ustae, pa je njima bilo do toga da ustae to prije ozdrave, a partizani ili da umru
ili da dopanu ruku svojih krvavih neprijatelja, ustaa, tovie, njihovo milosre je
takvo, da im je ono doputalo da uestvuju u pokolju ranjenih partizana, koji su se
nali u bolnicama pod njihovom njegom. Poslije svestranog ispitivanja svjedoka,
na suenju, Okruni narodni sud u Gospiu donio je presudu 7. II. 1946., koja je
utvrdila krivicu asnih sestara arke Ivasi-Julijane, Danice Dinberg-Hubertine,
Lucije Radoevi-Celestine i Jadvige Fostacz-Venere, to su pomagale ustae u Otocu,
dojavljivale ustaama vijesti o partizanima, a te su vijesti omoguile ustaama da
prodru u ve osloboeni Otoac. Zatim one su prebacivale ustae iz bolnice u umu,
neovjeno postupale sa partizanima u Otocu, sveano su doekale ustae, kad su se
ovi vratili u Otoac (13.14. IX. 1943.), s njima se grlile i prokazale partizane, koji
su bili u bolnici i na kraju uestvovale u pokolju, koji je onda nad tom dvanaestoricom partizana izveden. Kad su premjetene poslije osloboenja u Osijek, i na tom
su novom poloaju produile da djeluju protiv narodnih vlasti, sakrivajui i pomaui ustae, pa tek onda je protiv njih poveden sudski postupak. 27
Strahovitu sliku milosra ustakih sestara prikazuju preostali ivi svjedoci
djejeg logora u Jastrebarskom, koji je bio povjeren jednom broju asnih sestara.
U tom isu se logoru skupljala najveim dijelom pohvatana djeca partizanskih boraca.
Tu su imala da osjete svu osjeajnost i samilost njihova milosra. Svjedoci
potvruju, da nije bilo nehumanije ustanove od ove, u kojoj su ta jadna djeca, pod
nadzorom milosrdnih sestara bila izloena sigurnoj smrti. Pravi ivi leevi i kostu26
27

Dokumenti o protunarodnom radu, 185.

Dokumenti o protunarodnom radu, 179180.

rici tu su se skupljali, da dotraju svoj mali i mladi, ali mukama najstranije ispunjen
stradalniki ivot. Kad su se 26. augusta 1942. pribliili tome mjestu partizani, da
oslobode ovu djecu, koja su jo preostala, jer poslije mjesec dana boravka od 400
djece 100 iih je pomrlo, saznale su se strahote za koja e biti jedva ljudi da u njih
vjeruju. Kad bi koji izgladnjeli malian ukrao jabuku, asne su ga sestre izudarale,
a ako bi koje dijete od uasa nalo utjehe u bijegu ili samom pokuaju bijega, bilo je
uhvaeno i ubijeno, kao to se to desilo' malom Boi ariu. Sve je to sluilo, da se
ustakim teroristikim metodama djeca prisile na sestrinsko-ustaku disciplinu. Meu
svima bila je najzloglasnija sestra Mercedes, ije samo ime izazivalo je uas kod
djece. Stalno ispitivana o roditeljima i prislukivana, da bi se eventualno odala u
svojim sjeanjima na Kozaru, sa koje su bila dovedena, djeca su drhtala, kad bi
ugledala ovu patoloku nakazu s kojom se doglavnik Mile Budak u Jastrebarskom
fotografirao, da bi potomstvu ostavio spomen na t a j ljudski monstrum u odjei
asne sestre. Da bi izmamila ma kakvo priznanje obeavalo se komadi kruha. A
kad su djeca na taj eljeni kruh pojurila, onda su ih sestre tukle radi nediscipliniranosti. Sva su djeca morala da budu preodgojena u ustakom i katolikom duhu,
bez obzira da li su toj nejaadi od dvije do 14 godina roditelji bili pravoslavni ili
muslimani. Istoga dana kad su partizani stali nadirati u Jastrebarsko, zavladalo je
u djejem logoru uzbuenje, koje je izazvalo kod odgojiteljica pravi bijes. Pogotovo onda, kad je sve jasnije bilo, da se pribliavajte partizani, ije su puke i mitraljezi navijetali ovim malianima osloboenje iz pakla, u kome su svete i asne
sestre vrile ulogu pobjenjelog kerbera. Sestre su svom silom htjele da uvedu mir
i red. Ali, dvojica maliana, najneposlunija, iskusili su milosre zvijeri. Jedna
ih je sestra odvela iza logorske tale i tamo ubila krampom. Saznanje partizana u
Jastrebarskom nadmailo je mnoge strahote s kojima su se sreli za vrijeme tekih
i krvavih borbi sa krvnicima, kakve ne pozna svijet. Jedan od svjedoka tih prvih
i neposrednih saznanja, prikazujui taj logor, sa tri reda bodljikavih ica, unutar
kojih je bilo strahota, koje bi i Dantea mogle inspirirati jo potresnijim slikama,
zavrava svoja jo iva sjeanja. Ne mogu dalje redati zloine. Drhtim kad se
sjetim djejeg muilita u Jastrebarskom, kad se sjetim toga ubilakog krampa u
asnoj ruci. 28
Nevjerojatnu, ali uistinu jezivu stvarnost, predstavlja jedan izvjetaj o onim
sestrama, kojima je nadbiskup Stepinac povjerio dunost u zagrebakoj faistikoj ustanovi Karitas. Ravnatelj te ustanove bio je Stjepan Dumi sa svim nalijem svoje vrste
humanosti, koju su duhovna lica. kao i sestre, pokazale za ope dobro u prikupljanju
pomoi za nevoljne i bijedne u Zagrebu. Ovaj ravnatelj nailazio je na itav niz
smetnji i zapreka upravo od onih, od kojih je oekivao najvie pomoi i razumijevanja, bez obzira da li su djeca, koja su se povjeravala ovoj Karitas, da ih zbrine,
bila srpska ili hrvatska. Jer, oevi su bili partizani, a majke otjerane na rad u Njemaku ili u koncentracione logore. Nadbiskupov staklenik bio je u prvo vrijeme
odreen za smjetaj osamdesetero djece, a sredstva za leaj i pokrivae, kao i ostalo
za uzdravanje te djece, davali su zagrebaki rodoljubi, za sve vrijeme njihova
boravka u Zagrebu. Pri tome nije uope uestvovao nadbiskup Stepinac. Kad je
28
B. ., Svjedoanstvo o tome kako su asne
Vjesnik, 2426. XII. 1945.

sestre

istrebljivale

partizansku

djecu.

jednog dana pristigao vei transport partizanske djece, jedan dio je uprava Karitasa
smjestila u dvoranu sv. Jeronima, koja je inae za rata sluila u razne proustake
manifestacije. Kad je za to saznao predsjednik drutva sv. Jeronima dr. Ferdo Roi,
inae zagrebaki kanonik, izbacio je tu djecu ponovivi svoju zapovijest, koju je izdao
ravnatelju Dumiu: Bacite tu gamad iz mojih prostorija, to mi smrdi. Za vrijeme
dok su djeca bila u nadbiskupovu stakleniku, za prehranu su se starali najvie graani zagrebaki i Crveni Kri, koji je davao za djecu kruh. Mlijeko je ravnatelj prikupljao po oblinjem Ribnjaku, dok je nadbiskup Stepinac, ma da je nadbiskupsko
mljekarstvo imalo 110 krava muzara, odbio da i on pomogne od svoje strane, motivirajui ovu svoju odluku time kao da mlijeka nema, a to su isto ponovili i kanonici
dr. L. Radievi i Kapi.
A opet, pred javnou i djecom, htjelo se prikazati, da je to sve djelo milosra zagrebakog nadbiskupa, poto je tu Karitas jo 1923. osnovao nadbiskup
Bauer. Tako, na primjer, za Boi 1942. skupio je ravnatelj Dumi sa nekolicinom
graana bijelog brana i mlijeka i dao ispei pecivo, koje je stavio sa jabukama u
male paketie za onu djecu, koja su se boga dana nala u Zagrebu. Kad je trebalo
poeti dijeljenje tih boinih poklona, naiao je nadbiskup i stao sam da dijeli, iako
to nije bio njegov dar.
Ova ustanova bila je puna korupcije, pri kojoj su uestvovala i preasna
gospoda sa Kaptola, naroito unutar pododbora za prehranu pasivnih krajeva,
koji je vie koristio gospodi sa Kaptola, nego nevoljnima u unutranjosti NDH.
Nadbiskup Stepinac smjeta na svoj posjed u Brezovici partizansku djecu tek onda,
kad su mu ona imala da budu zatita pri oekivanju partizanskog dolaska. Ma da je
i ovdje na posjedu bilo mnogo krava, za djecu nije bilo mlijeka. Davalo ga je selo.
Najmraniju sliku u toj Karitas ostavlja rad asnih sestara, koje su joj bile dodijeljene na pomo. Te su sestre po svjedoenju ravnatelja Dumia potpuno zaboravile
na svoj redovniki zavjet i poziv. I one su bile ustaki nastrojene, pa su kao takve
mrzile partizansku djecu. Nisu se ustezale, da si prisvoje sakupljen novac, hranu i
druge stvari i da to alju \samostanima, kojima su pripadale . .. Umjesto da se brinu
za povjerenu im djecu, te su asne sestre radije ile k svojim ljubavnicima ustaama-fratrima, tako da su tim postupkom izazivale zgraanje naroda. Prigodom dolaska jednog transporta partizanske djece 1942. godine u Zagreb, opatica iz irokog
Brijega Laurencija uri, koja je sada u Podravskoj Slatini, vikala je na zagrebakom kolodvoru na peronu: Ovu djecu trebalo bi poubijati, to sui partizanska djeca,
trebalo bi ih sve poklati, pa radije pomagati nau ustaku djecu. To sve ule su
mnoge zagrebake graanke, koje su tad bile na kolodvoru i koje su se nad tim
postupkom zgraale. Ravnatelj Dumi obavijestio je o tome dra Stepinca pismeno,
ali nadbiskup nije u vezi s time nita poduzeo. Bilo je i pravih pronevjerenja, koje
su poinile ove sestre. Sestra Laurencija je vrlo teko obraunavala sabranu pomo,
koju je redovno slala svojim drugaricama u Mostar. Ravnatelj Dumi u jednoj albi
nadbiskupu Stepincu prikazuje vrlo lak ivot pojedinih sestara. Nisam odgovoran,
rijei su Dumieve, to je isestra Laurencija (splitska) ostala u Drnju s jednim ustakim asnikom-franjevcem, i tek se drugi dan vratila. To se isto dogodilo, kad je
s transportom djece otila u Ludbreg. Nisam kriv da je sama glavarica htjela ostati
protiv moje volje i odredbe sa sestrama preko noi u Drnju, iako su je ostale sestre

upozorile, da to ne smije biti. Nije moja krivnja, da je sestra Laiurencija-glavarica

otila u Martijanec, gdje nije imala nikakva posla ni dunosti, bez moga odobrenja,
i tamo ostala sama preko noi, dok sam ja naredio da moraju sve tri zajedno raditi
u ludbrekoj upi i zajedno se natrag vratiti. O ovim gotovo javnim stvarima znao
je i upnik iz podravskih Brijega, koji je ravnatelja Dumia na to upozorio i savjetovao ga je, da vie ne alje opatice u Podravinu, poto se narod buni i zgraa nad
njihovim nemoralom, budui da se povlae i spavaju s ustaama, i to naroito sa
famoznim Pavelievim dvorskim kapelanom Dionizom Jurievim. 29 Kroz Karitas
29
Osobito osvjetljenje na ivot asnih i milosrdnih sestara daje jedno pismo sestre
Mihaele Staii, upueno nadbiskupu Stepincu 5. II. 1943. Vie nego ma koji komentar, samo ovo
pismo najrjeitije govori o truleu i hipokriziji koja je ovladala ne samo redom kojemu je pripadala ova sestra, nego i vrhovnom crkvenom vlasti i sveenicima, koji su po dunosti dolazili u
dodir sa tim sestrama. Koliko je iskaz ravnatelja Karitasa objektivan svjedoi i ovo pismo.
Zato ga dajemo u cjelini.
Preuzvieni Gospodine Nadbiskupe.
20. listopada 1938. bila sam primljena od asne Majke M. Terezije Haneli, vrhovne
predstojnice kolskih Sestara III. Reda 'sv. Franje kao postulantica u Mostaru.
Po isteklom vremenu postulata, bila sam priputena k oblaenju i na Josipovo 1939. primljena sam u Novicijat Kongregacije kolskih Sestara.
U molbi, kojom sam molila za primie u Kongregaciju, navela sam i to, da sam bila
9 godina u zakonitom braku, te da sam odlukom Duhovnog Stola u Zagrebu U ime Presvetoga
Trojstva dobila doivotnu rastavu braka. Tako sam primljena od vrhovne nae poglavarice, ne
?atajivi nita, jedino u elji, da se odazovem pozivu i glasu Bojem, kojega sam od mladosti moje
u dui sluala. asna Majka rekla mi je kod primanja, da nikada nikome ne govorim, da sam bila
udata.
Neko vrijeme prije izminua novicijatske godine, bile su sestre u Slavoniji, da sabiru
milodare za mostarsko sirotite i donijele senzacionalnu viiest, da sam bila udata i da sam rastavljena. To je bio povod da sam bila poslana u nau Maticu u Mariboru i tamo ekala rjeenje
Svete Stolice. Iz Mostara bila sam od asnih sestara protjerana u potpunom smislu te rijei. Da
bude jasnije kolika je bila sablazan za asne sestre ta vijest navesti u ovaj primjer: U duhovnim
vjebama koje smo imale prije oblaenja u jednom predavanju govorio nam je duhovnik Fra Pavo
o naim zatitnicima. Medu ostalim je rekao, da su nam zatitnice Sv. Angelina Polinjska, Sv.
Elizabeta Tirinka i Sv. Margareta Kortonska. Tom nam je prilikom prikazao i ivot tih svetica.
Kad sam poslije predavanja dola u peglaonu, poela je sestra Klara da pred svima govori, to
nama trebaju za zatitnice udate ene, kad imade toliko djevica, pa jo tome ta nekakva Margareta koja je imala ak i nezakonitog sina. utila sam, sluala i pitala samu sebe: Kad te sestre
ne mogu da Svecima oproste kako e one oprostiti meni ako doznaju moju tajnu.
Dozvolom Svetoga Oca Pape Pija XII. poloila sam prve svete zavjete u Kongregaciji
22. V. 1940. u Mariboru.
Tko da opie moju sreu nebesa su bila svjedoci moje alosti i radosti. Osjeala sam
u sebi zahvalnost prema sestrama iz Mostara, vjerujui, da se nije doznalo za tu moju tajnu
da ne bi imala sada dozvolu Svetoga Oca ba ta dozvola bila je za mene, a mislila sam i za
sve druge glasno izreena volja Boja.
Poslije zavjeta bila sam premjetena u Beograd. (Ako bude potrebno pripravna sam da
dadem izjavu o mom radu u Beogradu.).
Poslije rata poetkom listopada 1941. poslana sam bila iz Beograda kui k roditeljima
na jednomjeseni dopust. Tri ili etiri dana poslije moga dolaska u N. Gradiku k mojim roditeljima, dola je iz Zemuna sestra Tarzila i javila mi, da mi sestra provincijalka Amanda poruuje,
da traim u Zagrebu nekakovo mjesto i da mogu da ponem sa radom, pa ako je potrebno, da
mogu i u civilnom odijelu raditi.
Dva dana iza toga dola sam u Zagreb, stanovala kod moje sestfe udate Barakovi i tra
ila posao. Uoi Svih Svetih molila sam Biskupa Salisa za savjet i on mi je rekao neka idem do
Vas Preuzvieni. Vi ste mi dozvolili da radim u Karitasu.
Kad sam stupila u rad, prva mi je briga bila, da dou u taj rad jo i druge sestre.
Da dokaem svima, da sam ve davno zaboravila na prezir sestara, kojim su me iz Mostara otpremile, predloila sam, da se zamoli Mostarska provincija i da sestre iz Mostara dou u
Karitas Nadbiskupije Zagrebake.
I dole su. Sestra Laurencija uri, moja biva voditeljica u novicijatu i sestra Nevenka
Pajinovi. Prva sa velikom sigurnou. Par dana poslije svoga dolaska pisala je asnoj Majci list,
koji sam i ja potpisala i kojega je dala proitati g. ravnatelju Karitasa. U tom listu pisala je po
prilici ako se sjeam doslovno ove rijei: Rade u se odrei Kongregacije, nego da napustim rad
u Karitasu, jer uviam da je taj rad potreba za dananje prilike.

Druga je sestra bila teko bolesna na pluima, tako da je ve nakon nekoliko dana
morala na kliniko lijeenje, a par tjedana kasnije u svoj rodni kraj. U zamjenu dola je sestra
Aurelija, na izriitu elju s. Laurencije, jer da ju s. Aurelija vrlo potuje i cijeni.
To potovanje razvijalo se tako, da je meni vie puta bilo neugodno, kad sam dola za
vrijeme neuredovnih sati u sobu, jer sam osjeala, da sam posve suvina. Njih dvije su bile jedna
drugoj dosta. To sam bila jednom zgodom sestrama i rekla. To je prijateljstvo tako daleko ilo, da
je dolo i u ispovijedaonicu, a posljedica je bila, da je sestra Aurelija morala svaki dan obavljati
disciplinarne vjebe (te je inila svaku veer posliie veere u kancelariji) a prema izjavi s. Laurencije sama s. Aurelija rekla mi je da joj je ispovijednik naloio da trai premjetenje.
Stanje je bivalo svakim danom sve gorje. Plakalo se, tjeilo se, dobivali se srani napadaji, govorilo se o operaciji slijepog crijeva, meutim do operacije nije dolo. A da bude zlo
jo vee, poveo je g. Ravnatelj s. Aureliju poslovno na put u Crikvenicu. S. Laurencija bila je
povrijeena, poelo se sa tubama proti Ravnatelju. Najprije kod Pre. Dra epera, dolo se i k Vama
Preuzvieni, onda Pre. Boriu, Pre. Neiu. S tim tubama se nije prestajalo.
Narodna poslovica kae: Tko se tui, sam se rui . . . .
A da ta rugoba bude jo vea, poelo se kolonizacijom djece. Putovale smo vrlo esto.
Za svako putovanje dobivala je svaka pojedina sestra honorar od g. Ravnatelja u iznosu od 100 do
200 kuna prema putu i broju djece. G. Ravnatelj nas je upozorio, da nam daje taj novac za to, jer
bi ga i svakom drugom dao, koji bi vodio djecu, a i za to, da si kupimo na selu to trebamo, jer
da je vani sve jeftinije. Panja G. Ravnatelja bila je nama u korist i tako smo mi za vrijeme od
prve kolonizacije, koja je bila nekako pod konac kolovoza pa do zadnjeg u studenom ili u prosincu
dobile nita manje nego svotu od kuna 7.500.. Osim toga dobile smo od g. Ravnatelja razne
novane pripomoi, na pr. za imendan dobila je s. Laurencija u kolovozu 500 kuna, a ja za moj
imendan u rujnu opet 500 kuna. Imale smo i mjesenu nagradu od 900 kuna po sestri, dakle mjeseno 2.700 kuna. Kraj toga smo imale drva, svjetlo, krumpir i grah. Mi smo bile tri sestre i jedna
kandidatica. Majka te kandidatice dolazila je preko ljeta ee k nama u Zagreb i donosila nam
svaki puta punu koaru razne hrane, koji put unku, drugi put i 2 kg teletine, onda opet ivadi,
a kraj toga bilo je uvijek svega od Bojega blagoslova iz njihova vrta, vonjaka i vinograda. Istina
nekada smo joj i platile, ali tako minimalnu svotu, kojom joj ni izdaleka nije bilo ni plaeno
eno to je donesla. Mi nismo oskudijevale. Ali to nama nije bilo dosta.
Umjesto, da za novac to smo ga dobile za kolonizaciju, da si kupimo to nam treba,
mi smo svaki puta prakticirale ovo:
Svaka je od nas ponijela prazan koveg sobom i principijelno morala je natrag punoga
donijeti. Najprije smo mislile, da e nam samo g g. upnici napuniti te nae kofere, ali kad nisu,
onda smo si uvele obiaj i poslije razdiobe djece zaredale po selu od kue do kue i prosile za
siromanu i bolesnu djecu. Dobivale smo toliko, da nam koji puta nije ni bilo dosta jedan koveg.
Dolazile smo natrpane raznim ivenim namirnicama, kao sirom, puterom, jajima, branom, grahom,
masti i t. d. Koja je vie donijela, vie je vrijedila. Bojale smo se da nam ne bi na glavnom
kolodvoru pregledavali, zato smo veinom silazile na Maksimirskom kolodvoru, jer tamo nije bilo
pregleda, a time otpala i bojazan da se nas ulovi. Dobivale smo i novaca, istina nisu bile kod
tih sabiranja velike svote, jer smo htjele i molile samo ivene namirnice, ali sve sto smo dobile
zadravale smo za sebe i nismo ravnatelju nikada nita predavale i nastojale smo, da on o svim tim
naim pothvatima nita ne dozna.
Upozoravala sam sestre i molila sam ih od prvoga poetka, da ne radimo tako, da takav
posao nije u redu, jer za sve neugodnosti koje e nam kasnije doi, biti emo si same krive.
Jednom sam zgodom rekla sestri Laurenciji uri: Vjerujte mi sestre, ako doe do toga,
sve u rei - ja se ve stidim ii na Kaptol i ne u da se moram stiditi onih ljudi, koji su
meni toliko dobra uinili, a to je u prvom redu biskup Salis. Drugom zgodom kad sam molila
s. eljku, prvu predstojnicu, da popravi ono, to je s. Laurencija pokvarila, a koja je bila i prisutna, poela je s. Laurencija lupajui akom po stolu vikati, da ja zaboravljam da ja jo nemam
vjenih zavjeta i da je teta to mene nisu poglavari postavili Dredstojnicom. Kad sam izjavila
da polaganje zavjeta ne ovisi o njoj ve o volji Bojoj i da mi na koncu nije ni stalo da polaem
zavjete u Kongregaciji u kojoj sestre ovako rade posredovala je sestra predstojnica eljka i
nastojala da se barem na ulicu ne bi ulo kako sestre u miru ive zajedno.
Dana 30. rujna 1943. putovale smo opet sa djecom. S. Laurencija uri u Bartolovec,
s. Laurencija u Koprivnicu, a ja u Ludbreg.
Po obiaju sastale smo se drugi dan. S. Laurencija uri i ja u Ludbregu, a u Koprivnici
pridruila nam se s. Laurencija akovi.
Kada je s. Laurencija akovi k nama dola, prvo je bilo da nam pria, kako su je
lijepo doekali, kako je dobila vreu krumpira, pun kofer finih kruaka i 2000 kuna. Rekla je,
krumpir je na, dao mi ga g. upnik u Koprivnikim Bregima, kruke mi je dao jedan trgovac
voem u Koprivnici za siromanu djecu, a isti taj trgovac, dao mi je i 2000 kuna u istu svrhu.
Naravno, da smo se mi veselile. Dole smo kui u podne. U svojoj bezazlenosti nita ne slutei,
dola sam odmah sa puta u kancelariju i javila veselu vijest g. ravnatelju, da je sestra dola
bogata, da imade 2000 kuna. Poslije na to vie nijesam ni mislila. Sutradan oko 11 sati prije

podne, radila sam kod pisaeg stroja u sobi g. ravnatelja, pozvala me je sestra Laurencija akovi
da uem u kuhinju. Tu je bila s. Laurencija uri, na stolu su bili novci 2000 kuna (slovom dvije
tisue).
Sestra Laurencija akovi izjavila mi je naknadno i u prisutnosti g. ravnatelja Dumia,
da je taj novac predala jo isti dan s. Laurenciji uri, koja ga je preko noi kod sebe zadrala,
a sutra dan razmiljala i konano pitala sestre, da li da ga uope preda.
Drugom je zgodom s. Laurencija akovi od istoga trgovca u Koprivnici dobila sanduk
iabuka za siromanu djecu, taj smo sanduk jabuka, jednostavno zadrale i same potroile, jer da
ih je premalo da se djeci dadu.
Dana 16. listopada 1943. imali smo da prevedemo kolonizaciju u upama elekovec,
Peteranec, Ludbreg i Brckovljani. Dan prije pozvala je s. Laurencija uri telefonom vl. 0. Dionizija Jurieva, kapelana naega Poglavnika da nas prati na tom putovanju, jer je jednom zgodom
izjavio, da bi rado vidio, kako mi to provaamo. U jutro kad smo dole na kolodvor bio je i vl.
na kolodvoru. U elekovec putovala je s. Laurencija uri, u Peteranec g. Laurencija akovi,
u Brckovljane g. ravnatelj, a u Ludbreg vodile smo djecu ja i s. Benita, tajnica . s. Provincijalke
iz Mostara, koja se je u to vrijeme kod nas u Karitasu sa jo jednom sestrom zadravala.
Vl. pomagao nam je da razdijelimo djecu po vagonima, pa kad je taj posao bio gotov,
sjeo se je k djeci, koju je vodila s. Laurencija akovi; ja se nisam udila jer sam znala da sestru
poznaje jo iz Splita.
G. ravnatelj saao je u Bojakovini, a mi smo se razdijelile u Koprivnici. Sestre su otile
prema Drnju, a ja sa Benitom u Ludbreg.
Sutradan poslije obavljenog posla, sastali smo se opet svi na kolodvoru u Koprivnici.
Najprije smo stigle mi iz Ludbrega, zatim s. Laurencija uri, a 1 / i sata iza nje dola je i s. Laurencija akovi sa vl. o. Dionizijem. Tako smo se vratili svi zajedno u Zagreb. Par dana nakon
toga, rekla mi je s. Laurencija uri, da je sestra tuena na Kaptolu. udila sam se da ona to sada
smatra grijehom, a kada je zajednika putovanja upriliavala sama, zar onda nije znala kao predstojnica, da to ne dolii i da je to proti pravilima.
Tako smo ili dalje. Nad sestrom Laurencijom akovi i njenim grijesima, zgraali smo
se, jer se je doznalo, da je i u Ludbregu bila sa s tim Veleasnim. Sve to je ona uinila, odmah
se je doznalo i o tom na veliko prialo, na sve strane. Zahtijevalo se, da se ne alju sestre same
na put, ve da idu dvije, konano i ta je sigurnost bila preslaba, trebalo je da se sa putovanjima
sasma prekine, a sve iz bojazni, da se ne oskvrne ugled asnih sestara. Tako je bilo kad se je
radilo o drugima, ali kad se je prohtjelo s. Laurenciji uri, onda se je zaboravilo na tube, koje
je sama podnaala. Tako je bilo 3. XI.
Sve tri bile smo poslane da sakupljamo samo po upi Ludbreg, jer nam je preasni g.
upnik rekao, neka doemo da saberemo neto za nae siromahe prije nego on pone sabiranjem
za Dalmaciju, jer e to njegovo sabiranje biti zadnje, a mi bi poslije toga sabiranja, jedva neto
dobile, jer on kani veu koliinu skupiti. U vlaku, jednu stanicu prije Ludbrega sjetila se s. Laurencija uri, da ide u Martijanec, gdje nije imala nikakvog posla i ne pitajui sama produila put
u Martijanec. tamo ostala preko noi i vratila se drugi dan u jutro natrag u Ludbreg. Sabrala nije
nita posla nije nikakvog imala u Martijancu. Zato je ila sama u Martijanec i nas ostavila u
Ludbregu, ne znam, a znamo samo to. da nije smjela tako uiniti.
Ljetos u oi blagdana sv. Laurencija, zvala me je sestra Laurencija uri da idem
s njom u Vitezovievu ulicu broj 58 kod g. Pavkovia, da emo tamo dobiti neto masti i da e
ona toga gospodina zalaniti za Karitas. Znala sam to, da je ta obitelj iz Konjica. Kad smo dole
pred kuu, taj gospodin Pavkovi kojega ja prije nisam poznavala, upravo je iziao iz kue da
ide u ured. ali kad nas je vidio, pozvao nas ie u kuu uz primjedbu, da mu je gospoa otputovala u Hercegovinu, ali mi ipak neka uemo u stan. Ja sam rekla, -- kad nema gospoe kod
kue, doi emo drugi put. On nas je ponovno pozvao i mi smo ule. Tu nas je doekao brat
od imenovanog gospodina u pidami i ne brinei se puno za svoju odjeu, sjeo ie na divan, bacio
nogu preko noge i pustio se s nama u razgovor.' Meni je izgledalo i osjeala sam, da mi tu ne
spadamo i da nismo na pravom mjestu. Tri puta sam zvala sestru da idemo, no ona je razgovarala sa gospodinom vrlo ivahno, jednoga zalanila, drugom obeala da e ga drugi puta
zalaniti, primila kao dar za imendan jedan sapun za lice, tri kutije sardina i loni masti.
Kad smo izale van, priala mi je o tom gospodinu, da je iao s njom u kolu, da joj
je pisao nekakva pisma i da je ona ipak odluila za samostan.
Mislim Preuzvieni, da jedna prava redovnica, u kuu jednog oenjenog gospodina, kojemu je ena na putu i na to unapred upozorena, ni ulaziti ne e, a pogotovo ako je taj gospodin
poznanstvo, prijateljstvo i dopisivanje iz mladih dana.
Mene se je tuilo, bez da me se je prije toga upozorilo, da ne molim.
Istina je da nisam Vesper i Matutin molila svaki puta u odreeno vrijeme. Tuilo me
se je da ne dolazim na zajednike odmore i da sam otkazala posluh. Istina je, da sam se sluila
pogodnostima u molitvi, da sam na mjesto odreenoga asoslova, molila Oenae, da sam propustila izmoliti kojiput Put sv. Kria ili Krunicu. Istina je, da sam u vrijeme odmora i u nedjelju
radila u kancelariji kadgod je bila potreba, a pogotovo otkako je poelo sa transportima djece i
razdiobom rublja, te svaki puta poslije veere, kada je trebalo da je rjeava pota i obavlja dopi-

prolo je blizu 14.000 djece, najvie srpske.30 Izvjetaj ravnatelja Dumia je karakteristian za veerinke, koje su ise prireivale ustaama i njemakim oficirima u nadbiskupovom dvoru, o emu svjedoe i sauvane fotografije iz ustake tampe. Pod
kraj ustake vladavine poele s'ui se u nadbiskupovom dvoru prireivati sveane
veere, na kojima su sudjelovali ustaki ministri i generali, kao Steinfl, Mokov i
drugi, te Gleise von Horstenau. U Karitasu je sauvana biljenica "prebendara dra
Vilima Nuka u kojoj je ubiljeeno, da je taj isti prebendar primio od nadbiskupa.
Stepinca 300.000 kuna, koje je Stepincu dao ustaki kolja Maks Luburi . . .31
Ustaice-opatice istakle su se u borbama, dakako na strani ustaa protiv narodnooslobodilake vojske. O tome se na daleko ulo, pa je Paveli odluio, da ih za
njihov junaki pothvat sveano odlikuje. Naime, za vrijeme borbi oko Jajca i Livna.
ivanje. Istina je, da nisam posluala kada mi je sestra Laurencija uri nalagala da vrim poslove
na sasma protivan nain od onoga kojega je odredio g. ravnatelj. Tuila sam se radi toga i s.
Beniti, a ona sama uvidjevi teke prilike nae zajednice, rekla mi je da sestra Laurencija uri
nije naa predstojnica, da se je sama takovom postavila i to se tie uredskih poslova da ju ne
moram sluati.
Tuila sam se i asnoj Majci, i molila da stvar uredi. Ostalo je ipak sve pri starom.
Tuila sam se u ispovijedaonici, a kad dalje nisam mogla ni znala molila sam Preuzvienoga Gospodina Biskupa Salisa za savjet i rekla mu ukratko kako kod nas izgleda. Pitao me je
da li znade g. ravnatelj za to, kad sam rekla da za neke stvari znade, rekao je: Ako ne bi znao,
moralo bi se upozoriti ga.
Jo sam utila. Tada mi je s. predstojnica jednoga dana zabranila da poslije veere
radim u kancelariji. Posao je zahtijevao da radim mene se uhaalo i zavirivalo na vrata kancelarije za vrijeme rada.
Istina je, da je s. Laurencija uri posve nesposobna u kancelariji i da joj se ne moe
povjeriti nikakav odgovoran posao ni pismeni ni vanjski, jer nikada ne pita i ne slua ono to joj
se kae ve uvijek sama po svojoj glavi, mislei da je samo ono dobro to ona radi, a svi drugi
d a . n e rade pravo. Kadgod je kakav posao obavljala, nikada ga nije u redu obavila. To je istina.
Istina je, da nije mogla niti 1000 brojeva po redu u zapisniku napisati, a da se kraj toga ne bi
nekoliko puta zabunila. Da su brojevi ispravljeni o tom se moe svatko uvjeriti.
S. Laurencija akovi poetnica je u Karitasu i vodi sama evidenciju preko kolonizirane
djece. Tako, kada ne bi ja pomagala g. ravnatelju bio bi osuen, da ne samo nedjeljom i blagdanom
i do kasno u no radi, ve bi da radu rtvuje i svoj noni poinak. Svijesna sam toga to sam
inila, rtvovala sam sve svoje slobodno vrijeme za rad i napredak Karitasa i dobro svoga blinjega.
Mi smo dobile i poviicu nae redovite plae za svoj rad, bile smo dobro plaene. Primale su etiri
sestre po 1500 kuna dakle 6000 kuna mjeseno, kraj toga smo se i same naplaivale, ali kad je
trebalo raditi, onda smo se strogo drale propisa i pravila i vjerovale u neto, to smo znale samo
u svoju korist preinaiti.
U svijetu se smatra nepotenim onaj koji vara i krade svoga gospodara, a zar jedna
redovnica obukla je samo za to redovniko odijelo, da smije pod zatitom initi ono, to potenom
ovjeku u svijetu nije dozvoljeno. Pitam danas Vas Preuzvieni, zar se 10 Bojih zapovijedi proteu samo na ljude u svijetu, i za se ne odnose na redovnice? Zar 7. zapovijed Boja ne glasi:
Ne ukradi! i zar nije kraa grijeh i za one, koji imaju svete zavjete siromatva i zar je samo
onda grijeh kada doe pred graanski sud?
Pitam Preuzvieni vapijuom duom: U emu se sastoji zavjet sv. istoe?
To pitam danas ja koja sam mislila da se u samostanu natjeu redovnice sa anelima na nebu u ljubavi prema Bogu.
Danas krvari dua moja Preuzvieni iz tisuu rana, jer gledam Krista zarunika
dievica kako mu same pljuju u lice.
Poela sam moliti devetnicu Svima Svetima, da mi pomognu.
Nadvladala sam sama sebe i rekla sam g. ravnatelju ono to on jo nije znao, a sada
Preuzvieni piem Vam da Vi znadete i ono to on ne zna.
Pripravna sam Preuzvienosti i ponavljam rijei koje sam rtvuju se prije nego to sam
ita rekla u Isusa molila.
Rade da sramota sva padne na mene nego da dozvolim, da mome Bogu pljuju
u lice.
Zagreb, 8. veljae 1943. s. Mihaela Staii. 30
30

Arhiv Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora.

Nadbiskup Stepinac izruio je partizansku djecu u potpornoj ustanovi Karitas asnim
estrama-ustakinjama. Vjesnik 9. I. 1946.
31

javljala je ustaka tampa, istakle su se hrabrou i odlunou, izvrujui svoj

kranski poziv i dunosti kao Hrvatice. Odlikovane asne sestre jesu reda sv. Vinka
Paulskog i reda " Predragocjene krvi Isusove. tovie, Paveli je zaelio da doe
u Zagreb njihova delegacija, iz Jajca i Livna, kako bi njima i njihovoj druini
lino predao ta visoka odlikovanja (21. XI. 1942.). Meu odlikovanima su bile sestre
Josipa Nevisti i Domina eparovi, koje su primile red krune kralja Zvonimira
III. stupnja sa maevima, a sve ostale bronanu kolajnu krune kralja Zvonimira
na ratnoj vrpci. To su bile sestre Cvijeta Ivani, Danica uri, Krunislava Redeljevi, Emanuela Jaguni, Branimira Bili, Nedjeljka Buijanovi, Velislava ipui,
Izaka Duki, Leticija Petrak, Teofanija Prcela, Donatila abi, Malvina Malinovi.
Graciela Juki, Cecilija Filip i Otilija Puni. Iz fotografije, koju je objavila ustaka
tampa sa toga opatikog prijema kod Pavelia, vidi se, kako jedna od njih u
slatkom ustakom uzbuenju nad takvom velikom sreom i milou, koju je opaticama ukazao poglavnik, plae. Paveli je ove junakinje pozdravio i zahvalio im
je za sve, to su uinile za njega i njegove ustae i potakao ih da i dalje svojim
primjerom zrae pred ustaama. One su mu takoer odgovorile i obeale, da e i dalje
kao vojnici Krista, a u isto vrijeme vojnici hrvatskog naroda na svom polju rada
izvriti i u budue ona djela, koja od njih trai njihov poziv i neograniena ljubav
prema svojoj domovini. 32 Nema sumnje, svakako je interesantno, da je ovaj
prijedlog Paveliu podnio ve dobro poznati Paveliev dvorski kapelan i podravski ustako-fratarski Don Juan, naroito drag sestri Laurenciji, fra Dionizije
Juriev, kako to pokazuje njegov akt, upuen Uredu za odlikovanje 18. XI. 1942.,
u kome on motivira ovo odlikovanje njihovim portvovnim dranjem za vrijeme
napada odmetnika na Jajce i Livno. 33
Josipa Nevisti je doivjela veliku nesreu, jer joj je predato odlikovanje
prilikom bombardiranja Bihaa propalo, pa je umolila Poglavno upanstvo Ured
za odlikovanja 1. XII. 1944., da joj se izda drugo odlikovanje i druga povelja,
kako bi se i opet sastala s tom dragocjenou, njoj toliko milom! Dakako, da joj je
Ured za odlikovanja izaao u susret, ma da vie nije bilo u ivotu f r a Dionizija, koji
je poginuo u Butigama u borbama sa partizanima, pred Splitom. 34 Zasebno je odlikovana Klarencija Kancilija, sestra reda sv. Vinka Paulskog za hrabro i neustraivo
dranje prigodom napada odmetnika na Livno u kolovozu 1942., redom krune
kralja Zvonimira III. stupnja sa maevima, ime je spasila ivote mnogih hrvatskih
vojnika. Istodobno je odlikovana bronanom kolajnom reda Zvonimirove krune, za
pomaganje sestri Klarenciji, sestra Hermengilda Jerman. U prijedlogu za obadvije se
kae, da su pomagale spasiti ustae i orunike i sakrivati bolniko rublje i sanitetski
materijal. 35
Jednako su se u istom duhu rtvovale i sestre u Kninu, pa su i one primile
januara 1945. odlikovanja, reda Zvonimirove krune III. stepena, bronane i eljezne
kolajne Zvonimirove krune na ratnoj vrpci. To su sestre Emerencijana Zunko', Alver32
asne sestre primale su najvia odlikovanja iz ruku krvnika Pavelia.
XII. 1945. Vidi i slike u: Dokumenti o protunarodnom radu, 185189, 548.
38
Arhiv Ureda za odlikovanja u NDH. Original.
34
Arhiv Ureda za odlikovanja u NDH. Sa originala.
35
Idem.

Vjesnik 19.

nija Petaus, Lucijana Karajko, jelisava Legan, Gabriela karica, Rafaela Stani,
Dolorosa Akerc, Djema abi, Marta Knez, Ivana Ribnikar i Karmela Runje. 36
Sve je ove sestre predloila za odlikovanje komanda VII. ustakog stajaeg zdruga
20. XI. 1944., a rjeenje je uslijedilo 25. I. 1945. Sestra Marija Anuncijata Kcpunovi, asna majka samostana Nae Gospe odlikovana je redom krune kralja Zvonimira III. stupnja za hrabro dranje kod Dvora na Uni za vrijeme napadaja
neprijatelja. 3 7 Na mjesec i po dana pred osloboenjem Zagreba, ministar prosvjete
predloio je odlikovanja Poglavnom upanstvu za sestre Milenu Dlustu, Lujzu Reif,
Mihajlinu Neumann i Nataliju Cico.38
Dakako, ovim spiskom nisu iscrpena sva odlikovanja asnih sestara. Ustaka
tampa nije sve od reda biljeila, a Arhiv Ureda za odlikovanja nije u cijelosti sauvan. Odlikovana je i Lina Tavar, redovnica Drube keri Boje ljubavi za zasluge,
uinjene ustakoj dravi, i Veronika Igli, redovnica sv. Vinka Paulskog za pedesetgodinji rad na odgoju omladine, visokim redom za zasluge I. stupnja. Ovaj jubilej je
naroito sveano proslavljen, pravo ustaki, poto su djeca, koju je ona odgajala,
zapoela sveanost sa ustakom himnom Puka puca, a top rie. 39
Klerofaisti u N D H imali su u asnim i milosrdnim sestrama najpouzdanije suradnike u velikom krugu njihovog karitativnog i kolskog djelovanja.
Sauvan je jedan mali, ali zato upravo dirljiv dokumenat, koji rjeito govori
o odanosti i ljubavi tih asnih sestara prema Paveliu. Zagrebake sestre Predragocjene krvi Isusove sjetile su se, kao i sve ostale u NDH, i kao toliki mnogobrojni
sveenici i fratri Pavelieva roendana, koji je bio ujedno i dravni praznik vrhovnitva NDH. Bio je to posljednji Paveliev roendan u N D H 14. VII. 1944.
Danas alju Svevinjemu vruu molitvu za svoga poglavnika sestre Predragocjene
krvi. 40 Evo, u tome je i odgonetka gorljivom zalaganju ovih ena za ustatvo i poglavnika.
Uistinu, u svim klerikalnim kciama imale su ustae najplodnije tlo za propagandu, koja je imala vrlo velikih uspjeha na svim njihovim sektorima. Ovu je
injenicu konstatirao i dr. Ivan kreblin, asistent teolokog fakulteta u Zagrebu, kad
je proveo anketu u srednjoj koli o svim moguim pitanjima. Dakako, nije mogao
propustiti ni pitanje nacionalistikih, i to svih boja, tendencija koje su okupirale omladinu. Pod nacionalistikim tendencijama, u stvari, dr. kreblin podrazumijeva faistike i ustake, faizam i ustatvo. Sve je to za njega samo odlika idealnog pregalatva omladine. Anketa je bila provedena jo u jeseni 1940.
Kako su pak nacionalistike tendencije zauzele velike opsege, rezonira dr.
kreblin, moe pokazati i znak Z. A. P. (ivio Ante Paveli!). U samoj a n k e t i . .
zabiljeen je ovaj znak na tridesetak tekstova. T a j sam znak nalazio i na vanjtini
kuverata, u koje su srednjokolci metnuli ispunjene tekstove. T a j se znak nae esto
kao sveana ispovijest vjere u najbolju budunost, kao protest na nepravde, zapostavljanja, izrabljivanja. Uope po itavoj anketi, ili tonije, u svakom od pitanja izuzevi prvo pitanje, nade se po koji odgovor, koji nosi biljeg vie ili manje izrazite
36
37
38
39
40

Idem.
Idem.
Idem.
Hrvatski narod, 24. i 31. VIII. 1943.
Dokumenti o protunarodnom radu, 199.

nacionalistike tenje omladine krajem 1940. Dr. kreblin daje i nekoliko karakteristinih faistikih odgovora: Slobode za Hrvate nema, a ne e je ni biti u ovom
Versailleskoni ostatku Jugoslaviji. Hrvatima treba samostalna drava, ne sa demokratskim sistemom, nego sa korporativnim. Ta e biti u najskorije vrijeme osnovana
pod vodstvom dra Ante Pavelia. Dakako, da tu nisu izostali ni napadaji na Zidove,
komuniste, masone i jugoslavenski orijentirane Hrvate. idovi imaju kapital. Ali e
doi Ante i to sve promijeniti, u to vrsto vjerujem . . . Moja domovina je u
takvoj bijedi i krizi, da mora doi onaj, koji bi je spasio. Ali, nadam se da e jednom
doi as, kad ce doi iz strane zemlje onaj, koji e nam donijeti slobodu. Vrlo
mi je ao, da se ne smije slobodno rei, koji nam je pravi voda, za kojim milijuni i
milijuni dua eznu kao za Spasiteljem. To je doktor Ante Paveli. 41 Ovako je
odgajana omladina, koja je trebala doekati Pavelia i njegovu N D H u svima od
reda kolama, gdje god su klerikalci imali ma i najmanje utjecaja. Najvie, svakako
u franjevakim i jezuitskim kolama, od kojih se nije odvajala ni nadbiskupska klasina gimnazija u Zagrebu, kako su nas o tome ve izvijestili tadanji, rektor zavoda
i direktor gimnazije jezuita Jambrekovi i kleroafista prof. D. anko. To priznaju,
uostalom i sami ustaki prvaci. Nadbiskup Bauer, iako sav u jezuitskim rukama, nije
se usudio da povjeri u nadbiskupskom sjemenitu itav uzgoj jezuitima. To je uinio
njegov nasljednik nadbiskup Stepinac, odvano i bez straha, ali i bez poznavanja
jedne velike i asnije tradicije, koja je usredsreena u imenima velikih sveenika
Strossmayera i Rakoga, kao i njihovog stava u tom pitanju. Jezuiti su preuzeli sav
odgoj. Ali, ni to nije bilo dosta ovom pioniru jezuitiziranja Crne kole, kako je stari
Zagreb nazivao sjemenite na Kaptolu. Jezuiti su uli i u nadbiskupsku gimnaziju. Ali
ne samo u nju. NDH, ta prava jezuitska Civitas Dei, omoguila je jezuitima ulazak i
u dravne srednje kole. T a j veliki dogaaj registrirao je Katoliki list kao jednu
sasvim razumljivu stvar potrebe, koja ne moe da bude uope nekome zazorna. 42 Tako
je jezuitima omogueno, da i s te pozadine sudjeluju u uvrivanju njihovih politikih,
moralnih i pedagokih ciljeva. Ovo je bio veliki uspjeh jezuitskog osvajanja terena,
s koga se moglo intenzivnije utjecati na omladinu. Svuda, svuda, gdje je dopirao utjecaj klerofaista, a on je bio jak iznad svega, poslije kola, u ustanovama K. A., a naroito najmonijoj njenoj organizaciji, u Velikim Kriarskim Bratstvima i Sestrinstvima.
Ve se dosada vidjelo, kako je K. A., a naroito njen najsnaniji dio, Kriarstvo, bilo
bez sumnje izraziti klerofaistiki pretea ustakog perioda. Vidjeli smo iz izjava pojedinih predstavnika K. A., koji su to potvrdili prilikom svojih prijema kod Pavelia.
Duhovni asistent K. A. u Sarajevu i urednik arievog Katolikog tjednika, sveenik
Franjo Kralik, u lanku U znaku rtve ocrtao je neobino crnim bojama stanje Hrvata,
katolika i sveenika, u Jugoslaviji, dok je istodobno emigrantske ustae zaodjenuo
u izvanredni heroizam. Za njega je taj ustaki heiioizam ponikao iz katolikoga, koji
je navodno nadahnut evaneoskim idejama. Klerofaistiki ideolog potvruje nau
toliko dokazivanu tezu, da su ustatvo i frankovtina i za njega davno posijano sjeme.

41
Ivan kreblin, Nacionalistike tendencijo srednjokolske omladine. Katoliki list 1942..
br. 26. 306308.
42
Katoliki list 1942.. br. 8, 95. Ovaj prvi jezuitski pionir bio je otac Franjo Bortas,
koji je postavljen za vjerouitelja na III. dravnoj mjeovitoj graanskoj koli u Zagrebu dok
je sa slubom bio u Nadbiskupskom djeakom sjemenitu kao duhovnik, dakle licc velikih iskustava
na polju duhovnog prepariranja omladine.

koje je kako on tvrdi, proklijalo uz pomo boju, poto nam je htio Bog tim bezuvjetno rei, da e uvijek biti s nama, ako mi budemo s njim. Duhovni asistent K. A.
Kralik upozorava na rtve, koje su bile podnesene za dvanaestdnevnoga ratovanja,,
(pri slomu Jugoslavije), ali i one, koje se imaju jo podnijeti. Neka se rtve jo
dosljednije prihvate oni narataji, koji su je i u svoj program stavili: Kriari i Kriance! Prigodom zadnjih dogaaja vidjelo se, kako je vanu ulogu vrila ta organizacija, duhovno pripravljajui novu, mladu, boju Hrvatsku. Odgoj je kriarske
omladine, zahvaljujui pokojnom dr. Ivanu Merzu i ivom dr. Ivi Protulipcu, bio'
radikalno hrvatski. Duhovni program njezin s duhovnim programom ustaa slagao se.
Iznosio ga bezbroj puta na raznim velikim kriarskim manifestacijama dr. Ivo Protulipac, a i drugi kriarski govornici.iS
Ma da su prvaci kriarstva, K. A. pa i njihov vrhovni poglavar nadbiskup
Stepinac, stalno podvlaili, da se kriari ne bave politikom, uza sve to nisu mogli
u mnogim prilikama da te njihove tvrdnje o apolitinosti sami ne demantiraju. I to
odmah u samom poetku NDH. Glavni kriarski organ Nedjelja nije jednom pokazao pravo nalije svoje apolitinosti.
Uskrs 1941. godine bio je za hrvatski narod najsretniji uskrs, jer nam
je donio i uskrsnue KDH, koja je na veliki etvrtak proglaena u glavnom
gradu Zagrebu.
Teko je nai dovoljno pravih rijei, kojima bismo mogli opisati veliinu
i znaenje ovog dogaaja. Istiemo samo to, da narod s tisuljetnom kulturom i ivom dravnom svijesti, kao to je hrvatski narod, zasluuje da ima
svoju vlastitu dravu . .. Svi su gotovo Hrvati bez iznimke osuivali one, koji
su 1. prosinca 1918. godine na srpskom tlu pokloniki i ropski sruili suverenu hrvatsku dravu. Seljaki, radniki i graanski iri slojevi hrvatskog narodu smatrali su one, koji su bili krivci ovog sramotnog ina hrvatskim narodnim izdajicama, te su se s ponosom sjeali svih onih koji su u godini
1918. upozoravali da je potrebno sauvati hrvatsku nacionalnu i dravnu individualnost . . . Otkad je nakon uvoenja diktature u bivoj i nepovratnoj
Jugoslaviji dananji poglavnik dr. Ante Paveli otiao u inozemstvo, pogledi
su Hrvata bili stalno upereni u tog junakog borca u tuini. Sporazum, koji
su politiki predstavnici Hrvata u dravi uinili s predstavnicima Beograda,
hrvatski narod nije nikad priznao nekim definitivnim inom. I sami tadanji politiki predstavnici morali su narodu govoriti da sporazumom nije
ostvaren politiki program hrvatskoga naroda, ve da e t a j biti ostvaren tek
kad se osnuje NDH. Reklo se, da je sporazum tek stepenica na putu hrvatskoj
dravnoj nezavisnosti i da je on uinjen u sporazumu s poglavnikom u tuini.
No narod je znao, gdje je i u em je istina. Stoga je i potpuno razumljivo,
da hrvatski vojnici nisu sluali upute tih svojih politikih predstavnika, da
dre disciplinu u vojsci, te su spontano i jednoduno poloili svoje oruje i
bratski doekali oslobodilaku njemaku vojsku. Vojska Adolfa Hitlera, voe
njemakog naroda, bila je najsveanije doekana u hrvatskim krajevima,
jer je sruila tu omraenu kidu, to se nazivala Jugoslavija. U danima pred
ovogodinji uskrs dolo je na vidjelo ono to hrvatski narod misli i osjea,
da trai unitenje Jugoslavije i osnutak drave Hrvatske. To je bio glas
hrvatskog naroda, klik pred cijelim kulturnim svijetom. Hrvatski se narod
osjetio presretnim to su ostvareni njegovi vjekovni ideali, nezavisnosti i slo43

Katoliki tjednik 27. IV. 1941.

bode! I mi pozdravljamo nau hrvatsku dravu! Kao i dosad, tako emo i

odsad sve svoje sile uloiti u napredak da tako zajednikim silama ostvarimo
nova, bolja vremena i novi ivot hrvatskog naroda. Da ivi hrvatski narod!
Da ivi Nezavisna Drava Hrvatska! Da ivi Poglavnik dr Ante Paveli. 41
Ili, na drugome mjestu, u istom broju, na kome se podvlai klerofaistiko
uvjerenje, da je Bog Hrvatskoj dao poglavnika Antu Pavelia.
Svoj socijalni program na Poglavnik e ostvariti u novoj dravi, a da je
njegov nacionalizam bio ispravan i njegova vanjska politika zdrava, najbolje svjedoi
injenica, da je stvorena naa drava. Bog, koji ravna sudbinom naroda i koji upravlja srcem kraljeva, dao nam je dra Antu Pavelia i potakao vou prijateljskog i
saveznikog naroda Adolfa Hitlera, da svojim pobjedonosnim etama razbije 7iaeg
tlaitelja i omogui nam stvaranje nezavisne drave. Neka je slava Bogu, naa zahvalnost Adolfu Hitleru i neograniena ljubav i odanost Poglavniku dru Anti Paveliu.
Pa opet ova ista Nedjelja tvrdi, da su kriari izvan i iznad svake politike,
da nisu nikad sluili nijednoj politikoj stranci i da su ispunjavali sve odredbe K. A.
prema uputama Svetog Oca Pape. Meutim oni veoma sofistiki vezuju domoljublje
s politikom kad kau, da, oni s amo ljube svoju domovinu. A to domoljublje, za koje
smo vidjeli, da je ustako, kako tvrde kriari zapovijedio ga je sam Krist.
Samim dakle uzvienim primjerom Krista Gospodina naloena je r
posveena ljubav domovine i naroda. . . Zar je udo da s>e kod kriara!
razvio u tolikoj mjeri nacionalni duh i patriotizam? A ipak, uza sve to,
kriari su se drali izvan politike. . . Mi emo i nadalje biti organizacija
elitne hrvatske omladine, koja e stvarati dobre Hrvate, katolike. Mi (\mo
hrvatskom narodu, domovini i naem velikom poglavniku dati sami sebe, sav
svoj ivot i rad. Iz kriarskih redova izlazit e najbolji narodni sinovi koji
e biti uvijek za Boga, Hrvatsku i poglavnika spremni! 45
U izrazima egzaltiranoga nacionalizma, u stvari radikalnog klerofaizma,.
za koji oni nalaze uzvien primjer u Kristu Gospodinu, angairajui ga propagandno za ustatvo i njihov klerofaizam, identificirajui evanelje i ustaka naela,
kriari-ustae rijeili su svoj crkveni problem, i dosljedno apolitinost svoju, ustanove rtve, Euharistije i Apostolata i sve to su radili ili sami ili zajedno s ustaama, smatrali su, da je sve to rtva, Euharistija, Apostolat molitve. U tim i takvim
najgrubljim ustakim teroristikim akcijama, kriari su nalazili molitvu, zacijelo kao
i oni srednjovjekovni, kad su u ime Krista klali Hrvate u Zadru 1202. i za nezasitnu
Veneciju osvajali grad krana, a sve zato, to su poli u Svetu Zemlju, da oslobaaju
Kristov grob, pobivi prije toga ogroman broj krana. Ili, odmah poslije toga n a j kranskiji grad poslije Rima, Carigrad. Tako, u tim izrazima kree se i pojam
apolitinosti kriara i itave K. A., kojoj je na elu bio nadbiskup Stepinac. U ovome
je i hipokrizija kriarska, K. A.-kcijske ideologije, svega klerofaizma. Treba samo
zagledati u jednu misao, koju je odtampala kriarska Nedjelja, pa e se lako
sagledati dno ove duboke, gotovo blasfemine provalije. U tom se izoblienom s'hva44
45

Obnovljena je NDH. Nedjelja 27. IV. 1941.

M. Etinger, Kriari i politika. Nedjelja 24. VIII. 1941.

anju ide tako daleko, da se indentificiraju Krist i ustae. NDH i Krist, jer je ustaku
N D H stvorio Krist. U lanku Krist i Hrvatska nalaze se sve ove nakazne misli, za
koje vjerujem, da bi i u samom Vatikanu bile na kraju osuene kao jedna abnormalna egzaltacija neuravnoteenih manijaka.
KrisL i ustae, Krist i Hrvali. U povijesti idu skupa. Trinaest slavnih
vi jekova Hrvati pripadaju Kristu, a dvanaest godina, od prvog dana svojega opstanka Ustaki Pokret hori se za pobjedu Kristovih naela, za pobjedu Pravde, Slobode i Istine.
Eto, zato danas slavni borci Hrvatske i cijeli hrvatski narocl ispunja nae
crkve svojim molitvama zahvale i pronje za nove milosti. Zato se u naim
priesnim klupama vide viteke uniforme i mlade sa znakom kriarske odanosti rtvi, Euharistiji i Apostolatu na prsima. Svi su oni svijesni da
ih eka jo puno posla da obnovljena domovina postane lijepa u svakome
pogledu. Kao do sada, tako e nam i u budue, u svemu pa i u ovome, pomoi na boanski Spasitelj, a zato e nova ustaka Hrvatska biti Kristova,
naa i niija vie.
Cijeli hrvatski narod, od dragon nam Poglavnika do najmanjeg djeteta,
osjetio je ovih dana Kristovu ruku, kako bdi nad nama. Svi do jednoga i prihvatit emo je, svijesni da emo, samo uz njezinu pomo moi jo mnogo
i uiniti.46
Meutim, ovakvi nisu bili samo zagrebaki kriari-ustae. S njima su u
istoj ustakoj apolitinosti potpuno solidarni i oni u Sarajevu. Na godinjoj skuptini omladinskog kriarskog bratstva u Sarajevu predsjednik Davorin Sankovi u
svome pozdravnom govoru podvukao je da su zasluge kriarstva i za novostvoreno
stanje takve koje su nuno proistekle iz kriarske beskompromisnosti u vjeri i nacionalizmu. Davorin Stankovi u ime svih svojih lanova otvoreno ispovijeda, da se
kriari time mogu danas pionositi. Jednako je ustaka misao kriara i kriarica, koju
su oni njegovali jo prije N D H dola do izraza i na godinjoj skuptini sarajevskih
kriarica (26. IX. 1941.). Svojim molitvama i savjesnim vrenjem svojih stalekih
dunosti nastojale su kriarice potpomoi nau mladu NDH, iju su uspostavu tako
eljno oekivale, a kad je izvrena, od srca joj se radovale."
Svakako je od vanosti, da su istaknuti kriarski prvaci postali mnogobrojni
visoki funkcioneri ustakog reima. I to, odmah, u prvim trenucima, kad se raunalo
samo sa najpovjerljivijima ili najzaslunijima jo iz ranijih neustakih vremena. Ali,
oni su bili takvi i neosporno najaktivniji ustaki suradnici, otkako sie N D H poela
izgraivati. Tako je dosta dugo nosio dvije asti, kriarsku i ustaku dr. Feliks Niedzielski. U isto vrijeme bio je on i predsjednik Velikokriarskog bratstva i ustaki
podupan u Tuzli. Kad je u proljee 1942. postavljen za predsjednika Velikokriarskog bratstva dr. Lav Znidari, nije se ni u koliko izmijenila ustaka fizionomija
kriarskih organizacija, ma da su mu uputili prve estitke nadbiskup ari i papin
legat Marcone. 48
Kasnije e dr. F. Niedzielski biti potpredsjednik VKB-a, ali ujedno i visoki
ustaki funkcioner, na kraju voa ustake mladei. Isto tako i lanica predsjednitva
48
47

Krist i Hrvatska. Nedjelja 6. VII. 1941.

Godinja skuptina Omladinskog kriarskog

bralstva u Sarajevu.

1941.. br. 41.

48

Katoliki tjednik 3. V. 1942. Hrvatski narod 16. V. 1942.

Katoliki tjednik

Velikog kriarskog Sestrinstva, V'lasta Arnold, postaje zamjenica upravne zapovjednice itave enske loze ustakog pokreta. Prof. Ivana Orania, kriara i ustau
postavlja poglavnik za upravnog zapovjednika cijele Ustake mladei. Na tom e
ga poloaju zamijeniti dr. Niedzielski.49
O proslavama kriarskog dana, koji se naroito sveano slavio u mjestima
gdje je bilo kriara, nije uzmanjkalo ni isticanje zasluga kriara za oivotvorenje
ustake ideje i za NDH. Kad su osjeki kriari proslavljali t a j dan, ve u drugoj
godini postojanja NDH, u govorima su se podvlaile zasluge kriara za NDH. tampa
je sa najveim zadovoljstvom i priznanjem ukazala na ovu kriarsko-ustaku suradnji; kao i pomo, koju su kriari ukazali ustakom pokretu i nastojanjima Ante Pavelia. Svima su dobro poznate ogromne zasluge, koje je kriarska mladost stekla,
gdjegod je djelovala u danima najteeg politikog i ekonomskog ropstva hrvatskog
naroda. Kriarska organizacija je u tim danima uspjeno poloila svoj ispit zrelosti
i dokazala, da je sposobna raditi, pregarati i doprinositi rtve u stvaranju nove
Hrvatske i novog, kranskim ivotom proetog hrvatskog ovjeka. Izvjestitelj s ove
proslave upozorio; je kako su kriari i sada dosljedni svojim ranijim ustakim akcijama i da u svemu podupiru poglavnika, kome siui vjerni i odani, nadasve spremni
da posluaju i izvedu sve njegove zapovijesti. 50
Ovakvim i slinim kriarskim sveanostima, na kojima su dolazile do izraza
i ustake manifestacije, u stilu dana i vremena, prisustvuju i najvie vlasti K. A.
S njima i nadbiskup Stepinac. Tako je nadbiskup Stepinac prisustvovao jednoj
znaajnoj kriarskoj priredbi pored mnogobrojnih predstavnika zagrebakog klera
u dvorani zagrebakih franjevaca, koja je nuzgred budi reeno, bila stalno stavljana
na raspoloenje mnogim izrazito ustakim priredbama i pronacistikim predavanjima.
Bilo je to 12. I. 1942.. kad je mladi sveenik odrao uz veliko i burno odobravanje
jedan stvarni suvremeni govor, pioustaki i pronacistiki, antiruski i protiv svih
saveznika, koji su se borili protiv Hitlera i Mussolinija. 51 Tako je to bilo u centrima
kriarstva, a tako isto i u provinciji, u malim varoicama i selima, gdje su kriari
sauvali ideju hrvatstva i u najteim asovima . . . iji je rad bio iz godine u godinu
sve plodniji, unato tome, to su im bive nehrvatske vlasti pravile velikih tekoa
u njihovom duhovnom i nacionalnom razvitku. 52 Nije onda udo da kriari d a j u
najborbenije i najponesenije ustae. O tomu govori svakako najautentinije kriarska Nedjelja, koja je posvetila itav jedan broj hrvatskim borcima na raznim
bojitima, a naroito onim hrvatskim vojnicima i ustaama koji su potekli iz redova
kriarske organizacije. Urednitvo lista, kao pravi predstavnik kriarske misli, time
je elio pokazati samo svoju povezanost sa tim borcima u zemlji, kao i na ruskoj
fronti svoju brigu za njih i punu zahvalnost, kako je ovaj broj kriarske Nedjelje
zahvalno i pohvalno ocijenio ustaki Hrvatski narod. 53
Kroz klerikalnu tampu stalno osciliraju izrazite politike i ustake manifestacije kriara i K. A. sa tvrdnjama da K. A. i kriari nisu nikakva politika ustanova. Meutim u jednom nastupu iskrenosti sarajevski predstavnik K. A. toliko puta
40
30
52
r>rl

Dokumenti o protunarodnom radu, 19.

Hrvatski list 15. IX. 1942.
Hrvatski narod 13. I. 1942.
Novi list 30. I. 1942.
Hrvatski narod 4. XII. 1942.

ve spomenuti dr. Ins. (ekada) raspravljajui o K. A. u novim prilikama t j. u

N D H , priznaje da je K. A. sa novim stanjem u N D H dola ako ne u kritian,
a ono svakako u delikatan poloaj, tovie, mnogi su stali da se pitaju, da li je
sada u ustakoj N D H , koja je postala boja i Kristova uope potrebna K. A. Aktivnost K. A. je u N D H sasvim olabavila i popustila. Naroito njeni mladi lanovi,
tovie, oni su otili na teren politike. Dr. Ins. nastoji da to opravda kad kae da se
omladini mora tota odbiti na raun njezinih godina i njezina, esto vrlo sangvininog i impulsivnog entuzijazma. Nijesu se i poneke osobe, koje jo blie stoje crkvi
i jo je neposredni je predstavljaju, bolje drale u afirmaciji crkvene nepolitinosti . .. Dakako, dr. Ins. odbija i samu pomisao, da bi se mogla K. A. raspustiti,
poto ju je uveo papa, koji trai i u n j o j gleda opu dunost vjernih i vaan kao
i potreban elemenat svetovnjakog apostolata. Ustvari, kako dr. Ins. misli, crkva
uope danas ne moe biti bez K. A. Stoga dr. Ins.. osuuje one, koji misle, da ustake
odgojne organizacije, za koje on dri da su dobre i solidne narodne organizacije,
mogu da zamijene organizacije K. A. Takvi su moda K. A. i kriare-smatrali surogatom
za zabranjene
hrvatske-nacionalno
politike
organizacije.
Meutim,
ve
sama injenica da ima ljudi i iz organiziranih katolikih redova, lanova K. A., koji
tako govore oit je znak, da nau K. A. ba u tom smislu valja reorganizirati. Faktino je ona bila, u periodi krute diktature, jedina organizacija u Hrvatskoj, u kojoj
se je mogla legalno okupljati mladost, koja se nije htjela odrei hrvatskog imena
i svijesti. Mnogi su u nju ulazili prvotno kao u takovu. Dragocjeno priznanje d a j e
samo jednu potvrdu vie za tezu da je K. A. bila u Jugoslaviji prvenstveno u politikoj slubi i da nikako nije sluila vjerskim ciljevima. Uostalom, pored tolikih samopriznanja, i ovo miljenje pokazuje, koliko je netona t v r d n j a odgovornih crkvenih
krugova kad govore o apolitinosti K. A. O Apostolatu Molitve i rtve pa i Euharistiji, pored ostalog ne moe biti govora kad se priznaje da je lanovima K. A.
vie bilo do zabave, drutvenosti, hrvatovanja, politike, nego do proivljavan j a
i propagande katolike i crkvene misli. Odatle i one neprestane trzavice i potekoe
u omladinskoj K. A., kad je trebalo realizirati ozbiljnije i radikalnije ivotne koncepcije. Mase lanstva su se tomu opirale. Mjesena ispovijed i priest ostala je
mnogoput na papiru ... S ovoga gledita dolazi dananja kriza kao naruena. Ona
moe da podijeli duhove; da raisti atmosferu i olaka situaciju. Danas vie nema
nikakva razloga, da tko ostaje u K. A. bilo zbog politike, bilo zbog zabava i drutvenosti, bilo zbog zatite od loih utjecaja protivnikih 'Organizacija. Postoje zato
druge omladinske (t. j. ustake) o r g a n i z a c i j e . . . A sve su one na hrvatskoj bazi. Pa
i na katolikoj bazi, u onom najirem smislu rijei, Novi reim sigurno; ne e trpjeti
pojave moralne dekadence u omladinskim organizacijama, koje e stajati pod njegovom kontrolom . .. Moda e biti uspostavljena, kao i u Italiji, i neka direktna sur a d n j a s crkvom, preko sveenika duhovnika i o d g o j i t e l j a . . ,54
Ovo, svakako dragocjeno priznanje dr. Insa da je K. A. uveliko sluila
prije N D H politici, i to krajnjeg radikalnog, ustakog terorizma imala je vanrednu potvrdu i u djelima lanova K. A., u primjeni svega onoga, to je K. A. mogla
osvojiti u duhu i srcu svojih lanova. Mnogi kriari dobrovoljci-ustae, koji su poli
54

F)r. Ins., Naa K. A. u novim prilikama. Katoliki tjednik 5. X. 1941.

za. glasom svoje katolikoakcijske tradicije, istakli su se kao junaci na Istonoj fronti.
Sarajevski kriar A n d r i j a Andri, kako sam kae, poao je na Istonu frontu, jer su
ga tako nauili njegovi kriarski duhovnici, protiv idovske crvene Rusije. Javljajui se sa Istone fronte kae, da e i hrvatski legionari s bojom pomoi doprinijeti
to iskorijem svretku komunizma, te da se tako ivi i zdravi povrate i pomognu
razvitku mlade i mile ustake Hrvatske. U jednom drugom dopisu Andrija Andri
se gordi, to su ih Rusi prozvali ortovima avolima. Sami boljevici prigodom
povlaenja pred nama govore stanovnicima da bjee pred ortovima. Kau da mi
nismo uope ljudi, ve ortovi, a mi iskoriujemo taj nadimak, te ih nemilosrdno
unitavamo, a to ostane, to bjei pred nama kao pred pravim vragovima.55 Ovaj
ustaa, kriar-ort hrabri na domu svoje zaostale kriare i potstie ih, da i oni
podu njegovim primjerom, primjerom orta-avola, a ne govori, da to bude Apostolat
rtve, Molitve i Euharistije, tovie, t a j kriar-ort tvrdi, da bi trebalo svakog
vojnika smatrati na Istonoj fronti misionarom, poto se borimo protiv jedne adaje
i antikrista, protiv komunista i idovstva. Oni se mole na toj fronti i za one u domovini, kao to stu uvjereni da se i oni mole za njih, jer se bore protiv neprijatelja
crkve, protiv neprijatelja ovjeanstva. 56
I uro Dragila, kriar-legionar, sretan je to se nalazi na istonoj fronti u
ratu, jer t a j je sveti rat i za kriare su sve rtve lake. Katoliki tjednik objavljujui, ova kao i druga pisma ustakih legionara, kae da ovjek itajui njihova pisma
postaje vei. 57
Jednako kao spomenuti kriari, pie s Istone fronte i kriarski duhovnik
don Ante Weiss. I on istie da se ustae bore protiv Rusa herojiski i da napreduju
gonei neprijatelja u stopu. I on takoer zna da Rusi nazivaju ustae-legionare
ortova vojska. Gotovo s uivanjem pripovijeda don Ante Weiss, kako je poginulo
toliko Rusa, da se moe po njima gaziti. 58 U drugom dopisu don Anton Weiss takoer prikazuje i junatva ovih kriara-ustaa. Mi Hrvati, (dakako ustae), svojim
junakim pothvatima i borbenim duhom svjetlamo stranice nae prolosti i budunosti
u povijesti, i zalog smo, po krvi prolivenoj ovdje, boljoj, sretnijoj domovini preporoenoj po naem poglavniku, koii nas je ovdje pohodio. 59 Sasvim je shvatljivo da je don
Antun Weiss kao satnik duobrinik 369. pojaane pjeake pukovnije (legionarske)
bio odlikovan visokim njemakim ordenom Deutsches Kriegsverdienstkreuz II Klasse
mit Schwerten. 60 Ove i ovakve kriare i kriarice, o kakvima govore njihova ustaka
djela i njihova zagrijanost za ustaki nacionalizam, blagoslovio je Pijo XII. (11. XI.
1941.) kao lanove K. A. 81 Dakako, nije ovdje odreenije reeno na koje se sve kriare
odnosi t a j blagoslov, da li i na one, koji su postali ortovi ili na sve od reda. Da li
se nalaze u Francetievoj Crnoj legiji ili ma u kom drugom ustakom taboru ili
logoru. Vidjeli smo, da je i Paveli blagoslovio svoje kriare, pa se i oni sa svojih
sastanaka javljaju pozdravima, jednako papi kao i Paveliu. Jedan takav veliki
kriarski sastanak odran je u Zagrebu 7. decembra 1941. pod predsjedanjem dr.
55
56
57
58
59
60

' 61

Katoliki tjednik 15. II. 1942.

Katoliki tjednik 1942., br. 27.
Katoliki tjednik 1942., br. 29.
Katoliki tjednik 1942., br. 29.
Katoliki tjednik 1942.. br. 48.
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
Katoliki tjednik 1942., br. 50.

Feliksa Niedzielskoga. Dakako i sa te konferencije kriarskih radnika upuen je Paveliu telegram sa izrazima vjernosti i odanosti, kao i spremnosti za poglavnika
i dom. Sutradan posjetili su predstavnici kriara nadbiskupa Stepinca i papinog
legata opata Marconea. I jedan i drugi su ih blagoslovili. Opatu Marconeu predali
su kriari spomenicu u kojoj su ponovili toliko puta izreenu neistinu da su apolitina ustanova, koja je zamijenila nekadanju ustanovu Orlova. Iako je i malo obavijetenim bilo poznato da su orlovi vrili jednu izrazitu politiku i klerikalnu misiju, oni to sada sveano odriu, kao to su to odricali i onda, kad su htjeli da prevare biskupa Bonefaia da im odobri kriarsku organizaciju, koja je imala da zamijeni orlove u svim njenim pravcima. Tu se naime kae: Merz je svoje orlove
uinio avangardom depolitizirane K. A. i rimskog pape. Orlovi su zapoeli prve papinske dane zajednikim sveanim priestima i grandioznim akademijama. Kriari
osnovani godine 1930, iza raspusta orlova po beogradskoj vladi, preuzee potpuno
orlovski program jo vie naglaujui najue veze sa Svetom Stolicom i preasnim
episkopatom. Zatim, u spomenici se niu neistine kako su kriari depolitizirani dio
K. A.
Kriari su svojim desetgodinjim radom oduevili hiljade i hiljade
hrvatske mladei. Nutarnji i vanjski uspjesi ne izostadoe. Nadasve elimo
istaknuti Vaoj Preuzvienosti da iz naih redova ima danas nekoliko stotina
sveenika, redovnika i redovnica. Brojni lanovi nae organizacije bili su, a
i danas su revni apostoli katolikih naela . . . Organizacija je kao takova
bila i ostaje potpuno izvan i iznad dnevne politike. Preuzvieni, budite uvjereni, da u tom pogledu hoemo biti i vazda ostati vjerni uputama Svete
Stolice.
Pozvavi se na svoje listove Nedjelju i Za vjeru i dom, iz kojih e moi
opat Marcone da vidi kako apolitiki misle i osjeaju kriari, zamolili su papinskog
legata da bi poslije ovog prvog susreta uslijedili i novi, radi savjeta i uputa.
poto je on doao od njihova zajednikog velikog oca.
Molimo Vau Preuzvienost da bude tuma naih ideja i osjeaja kod
Svetog Oca. u kom gledamo slatkoga Krista na zemlji, iji smo vazda najvjerniji vojnici i najodaniji sinovi. Preuzvieni, budite tako dobri te javite
Vrhovnom Sveeniku najiskrenije i najtoplije osjeaje poklona kriara i kriarica hrvatskog naroda.
Na kraju su se posjetnici zahvalili opatu Marconeu na papinskom pozdravu
i blagoslovu koji je od lanstva primljen sa najveim oduevljenjem. Opat Marcone
poto je blagoslovio ove ustake zloince kriare, izrazio je svoju radost, to e oni
stvarati Kristove apostole.
Nema sumnje da je opat i legat Marcone bio dobro upoznat sa prvim politikim znaenjem V. K. B., kao i njegove tampe koja je i prije, kao za N D H bila
izraziti politiki eksponent ustakog pokreta. Jer, to su kriari sami jasno i otvoreno
priznavali, kako smo to vidjeli ve u XVII. poglavlju, pri posjeti njihovog poglavnika.
To su oni i nebrojeno puta ponovili u svom listu Nedjelji podvlaei da su kriarski
lanovi od poetka organizacijskog djelovanja bili uvijek u prvim redovima narodne
borbe.61* Ili, jo izrazitije i ustakije: Poznato je ogoreno slanje Hrvala izmeu 1929.
"a Nedjelja. 4. V. 1941.

i 1934. Ba u to vrijeme dolazi Kriarstvo i mnogo slui hrvatskoj mladei kao utoite u tekoj borbi. U tamnim kriarskim prostorijama su mnogi prvi puta uli o Stareviu, Kvaterniku, dr. Anti Paveliu i likom ustanku.GXh
Pa opet, uza sve to, legat Marcone je rad ove i ovakve kriare pred papom
prikazati kao najnevinije jaganjce, koji su zauzeti samo svojim apostolatom Molitve,
Euharistije i rtve, kao da nisu bili najvredniji koljai u Francetievoj legiji, prema
priznanju samoga krvnika Francetia. Zato im je i Sv. Otac, preko opata Marconea poslao svoj poisebni blagoslov. Toliko je milije i dragocjenije Sv. Ocu sveano obeanje hrvatske mladei da e ostati vjerna naelima K. A., koliko su tee okolnosti,
u kojima ona mora ivjeti i braniti svoju vjeru .. . Pa i opat Marcone kae, isporuujui i pozdrave i blagoslove, da Sveti Otac raima na njihov duh rtve i na njihov
zanos, jer zna da se sve moe oekivati od velikodunosti mladei . . ,62 I doista,
ni Vatikan, ni opat Marcone nisu se u tome prevarili, jer se i ovaj zanos i ovaj
duh rtve manifestirao ne samo u Francetievoj legiji, nego i poslije sloma NDH,
kad su kriari dalje produili da kolju i da brane svoju vjeru, stalno lano
obmanjivani, da je vjera u opasnosti od partizana i NOP-a. Zato je i opat mogao da
i u godini sloma N D H uputi kriarskom VKB-u u Zagrebu pismo, u kome ih je i dalje
poticao da ustraju na dosadanjem svome radu Uzevi jedan opi pogled na djelovanje, koje je u Hrvatskoj razvijala organizacija katolike mladei Kriari, s veseljem istiem, da su direktive Svete Stolice i episkopata uvijek sainjavale za nju
stalna pravila za njihov ivot i za njihovo revno djelovanje.63
Kako su kriari u Hrvatskoj i na Istonoj fronti shvatili ove direktive Sv.
Stolice pokazano je dosta iscrpno, a njima e ostati vjerni i do sri dosljedni i poslije
sloma NDH, u FNRJ. Dakako, daleko smo od toga, da bismo ovdje uzeli doslovno
shvatanje direktiva Sv. Stolice i kriarsku aktivnost u N D H kao jednu i identinu,
ali je bez sumnje strahovita stvarnost, da opat Marcone jo ni 1945. ne vidi koliki
su se zloinci zaodijevali papinskim direktivama u vezi s apostolatom Molitve i Euharistije i koliko je blasfemino kompromitiranje naela K. A. u NDH, a sa stalnim
tvrenjem o apostolatu ove ustanove u bivoj Jugoslaviji, kao i u NDH.
Kriare je predveo pred opata Marconea generalni duhovnik velikokriarskog bratstva Msgr. dr. Milan Beluhan, kanonik i upnik svete Marije u Zagrebu,
inae takoer oduevljeni pristalica ustakog terorizma. 64 Kao takvog odlikovao ga je
poglavnik Redom za zasluge I stupnja 1944., o trogodinjici NDH. 0 3
Ustako-kriarsku omladinu nije blagoslovio samo papa preko svoga legata,
nego je to uinio i lino kad ga je ta omladina posjetila u Rimu, u Vatikanu 6. II.
1942. Jedna skupina ustake omladine dola je u Vatikan u redovima kao i u ustakim uniformama. Poslije redovnog ceremonijala posjete, papa se zadrao neko vrijeme sa ustakom omladinom u razgovoru. Papi je predstavljao njih 206 rektor zavoda svetog Jeronima dr. J u r a j Maderec. Papa je svakom napose dao i jednu spomen medaljicu. Ustae su pred papom otpjevale pjesmu Zdravo. Djevo Kraljice
01

b Kriar, februar 1942.

Katoliki tjednik 194-5.. br. 10.
"8 Katoliki tjednik 11. III. 1945.
04
Manifestacija nae snage. Nedjelja H. XII. 1941.
fi!5
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.
02

Hrvata kao i hrvatsku himnu. Izvjestitelj kae da je bilo dirljivo, kad su mlade
ustae molile Svetoga Oca da blagoslovi poglavnika, N D H i itav hrvatski narod.
itava ustaka tampa je upozorila da je papa ukazao osobitu ast ustakoj omladini
to ju je primio u najsveanijoj dvorani, u etvrtak, i to je sa svakim razgovarao
i svakome poklonio medaljicu. 6 0 Dakako ovaj ustaki posjet papi uveliko je propagandno iskoristila klerofaistika tampa, kao i njeni agitatori koji su o tom doga a j u govorili i sa propovjedaonica. Kriari su bili takoer oduevljeni. A kako i ne
bi. J e r oni su voljeli poglavnika, a poglavnik njih. J e r za njih je poglavnik preporodio Hrvatsku na svim poljima. Na kulturnom, na gospodarskom, na drutvenom
polju. Hrvati (t. j. klerofaisti) su shvatili poglavnika. Na svim poljima opaa se
obnova i rad. I kriarska organizacija na svom polju vri poglavnikovu elju. Kriari
rade. Paveliev govor predstavnicima kriarske organizacije 19. lipnja 1941. i njegovo priznanje dosadanjem kriarskom radu, nalo je silnog odjeka kod svih kriara
i kriarica, i prijatelja kriarske organizacije diljem d o m o v i n e . . . Kriari su za hrvatski narod uinili neprocijenjeno mnogo. Ali to nije dosta. utati se ne smije. Sada su
kriari potrebniji hrvatskom narodu nego to su bili ikada prije .. . Poglavnik e nam
pomoi. Treba ispuniti sve poglavnikove elje. Dokaimo svima da su istinite rijei
kriarske organizacije:
fcoi kriar moe, nema tog,
Jer s n j i m je vjera, s njim je Bog. 67
Kao to su se kriari sasvim povezali s ustatvom, tako je to bilo i sa Velikim
Kriarskim Sestrinstvom, sa kriaricama. I doista, kriarice su bile u enskim ustakim
organizacijama na prvome mjestu i u n j i m a su vodile i glavnu rije i primjerom
pokazivale kako treba da se izgrauje i uvruje N D H . I to odmah, u poetku NDH.
Spomenuto je, da je lanicu Vlastu Arnold iz predsjednitva VKS-a Paveli postavio za zamjenicu upravne zapovjednice itave enske ustake loze.
Imamo je, veliku N D H . Ljubljenu, najljubljeniju zemlju na svijetu.
Ovoga Uskrsa okupala se je ona u Dotocima naih suza, u uzbuktalom ganuu svoje djece, u prolitoi krvi naih sinova, u bezbrojnim valovima naeg
oduevljenja i nae radosti. Hrvatska je slobodna. Hrvatska je nezavisna.
Hrvatska ima svoga suverena Doglavnika dr. Antu Pavelia. I u N D H , koju
moramo sada svi izgraivati, enski svijet, napose enska omladina, imade
svoje vano mjesto i veliku odgovornu misiju . . . Da. ena mora biti konstruktivan elemenat u narodnoj cjelini, ako hoemo da ta cjelina bude zdrava
i s n a n a . . . U ovom prvom stvaranju novih smjernica u odgoju enske
omladine u N D H treba da hrvatske kriarice zauzmu odluno mjesto. Ta one
su prokuane u svojoj borbi za zdravi duh meu hrvatskom enskom omladinom ve svojim desetgodiniim radom. Kriarika organizacija uvijek se borila za ispravno shvaanje enine uloge u ljudskom drutvu, jer je sav svoj
rad stavljala u slubu crkve, neprevarljive uiteljice istine i uvarice kranskih obitelji. 68
Ma da je Veliko kriarsko bratstvo o prvoj godinjici NDH V objavilo i svoj
proglas svima bratstvima kriara i kriarica, u kome se izlau naela, kako e se i u
66
67
68

Katoliki tjednik 15. i 22. II. 1942.

Katoliki tjednik 7. IX. 1941.
enska omladina u NDH. Nedjelja 4. V. 1941.

N D H izgraivati lanovi, koji e kao poteni pojedinci i praktini katolici posluiti

izgradnji N D H lanstvo VKB-a radilo je i dalje u duhu osnovnih politikih naela
i metoda ustaa pri toj izgradnji, 69 Jer od devize VKB-a, koja je promulgirana u
tom proglasu: Hrvatska Kristu., ostalo je samo ustaka Hrvatska poglavniku i ustaama, sa svim njihovim terorom, o kome je bilo mnogo govora u prethodnom poglavlju. Kao to je dr. Ins, zapazio, da je unutar K. A. pa dosljedno i medu kriarima, dolo ne samo do zastoja nego i do krize, tako je to isto jo vie zapazio i sarajevski crkveni asistent K. A. F r a n j o Kralik. On je posvetio naroitu panju unutarn j o j krizi VKB-a. Ona je samo posljedica dugogodinjeg politiziranja i ustakih
akcija koje su bile vee, sadrajnije i t r a j n i j e nego to su bili apostolati Molitve,
rtve i Euharistije. Franjo Kralik tumai odakle t a j zastoj u ovim apositolatima.
Mukarci su dobrim dijelom kao ustae i domobrani zabavljeni obranom nae domovine; mnogi odoe ak i na rusko ratite. Drugi su, izvjesnim pa i velikim dijelom:
nai najagilniji kriarski radnici postavljeni na vana mjesta u civilnoj slubi domovine i tu rade skroz neumorno, puninom svojih sila, pa i vremena, pa ako bi
mogli dolaziti na kriarske sastanke fiziki im je nemogue, da u kriarstvu rade
onako aktivno kao nekada. Uistinu, ovo priznanje je posljedica jedne oiglednosti,
jer se kriarstvo doista potpuno ukljuilo u ustaki pokret i s njime saivjelo,
perom i pukom, rijeju i djelom, i svim ostalim sredstvima i dunostima, koje je na
kriare postavila nova sluba u redovima ustaa, domobrana, legionara, doglavnika,
"velikih upana, dravnih tajnika, efova o d j e l j e n j a u raznim upravnim nadletvima
ustakog reima, urednika i direktora listova, voa omladine, brojnih funkcionera u
taborima i logorima i t. d. i t. d. Crkveni asistent K. A. priznaje, da za zastoj
u Apostolatima Molitve, rtve i Euharistije ima odgovornost i samih kriarskih duhovnika. Istina, on ne spominje koje su to krivice, ali su one ipak jasne. Jer, i ti isti
duhovnici bili su jednako poneseni vatrom ustake misli kao i povjereni im kriari.
Pa i oni su pretpostavili i Boga i evanelje i Apostolate Molitve, rtve i Euharistije,
poglavniku, ustakim naelima, kao i itavoj ideologiji mrnje i nesnoljivosti prema
brai drugog vjerskog ili crkvenog zakona. Kraliku je sasvim razumljiva psiholoka
pojava, da u ovakvim organizacijama kakva je kriarska, u kojoj se od lanova trai
maksimum unutarnje izgraenosti, pomalo otpadaju svi nepotpuni i neizgraeni, to
vie i to bre, to se vie postavljaju idealistiki ciljevi. to je vie neizgraenog
lanstva, koje su u kriarske redove privukli isto nuzgredni, vanjski i nebitni momenti, to e se bre izvriti proces raspada. Ova autentina ispovijest, vana i svakako znaajna, osvjetljava sutinu jedne mistifikacije, kojom se veina lanstva
VKB-a kamuflirala devizama Apostolata Molitve, rtve i Euharistije. Zato crkveni
asistent dolazi do pravog zakljuka. N j e m u se ini, da su mnogi kriari i kriarice napustili kriarske redove ili barem kriarski aktivitet, svijesno ili barem polusvijesno.
rezonirajui da je kriarska organizacija izvrila svoju zadau. Kriari i kriarice
su bili u svojoj ogromnoj veini nacionalistiki (t. j. ustaki) organizirani. Unato
tome, to je stalo da prevladava miljenje da je kriarska ustanova zavrila svoju
zadau, poto njene nacionalne i vjerske funkcije jednako dobro vre ostale omladinske ustake organizacije, crkveni asistent K. A. se zalae, da upravo interesi N D H
trae obnovu kriarstva. Nasuprot, ustatvo je uvijek odavalo najvee priznanje kri69

Katoliki tjednik 3. V. 1942.

arstvu. Krvoloni ef Crne legije, Jure Franceti, hvalio se sa svojini kriarima

za koje je govorio: To su moji najbolji momci. Oni prikopavaju svoj kriarski znak
na prsa i srljaju u borbu bez straha, junaki. Sve ovo inspirira F r a n j u Kralika
kad dovikuje kriarima i kriaricama, da pomisle, kako e jednom Gospod osuditi
ovaj kriarski nehaj i podsjea ih na Pavelieve rijei: Budite sigurni da ete
u meni imati ne satno prijatelja nego i suradnika. Ovim poglavnikovim mislima,
crkveni asistent poziva kriare: Trgnite se, stoga, ve jedamput. 7 0
Ali, stanje se u tome smjeru nije izmijenilo ni do godine, jer su ustake
ustanove sasvim apsorbirale kriare i kriarice. Tako se isti Katoliki tjednik sjea
onih divnih vremena iz prve Jugoslavije, kad je za vrijeme diktature najvema cvjetalo kriarstvo. Kriarska je organizacija radila, mislim na doba najtee jugoslavenske diktature beskompromisno katoliki i hrvatski, i onda, kad je sve
mirovalo; s j a j n e javne priredbe; konferencije, akademije, povorke i osobito zborov a n j a ; pomno prireivani teajevi; iskreno radikalan socijalni program; neumoran
rad centrala i njihov stalan kontakt s drutvima; neumoljivo forsiranje osnivanja
novih drutava; skrupulozna panja na idejnu istou; ali bezobzirno obraunavanje
s krivim idejama i s krivim sistemima . .. A sada, u N D H , sve vei zastoj, u kome
iezavaju itava kriarska bratstva i sestrinstva, cijelih zborova, a g d j e su ostala,
smanjilo se znatno lanstvo. I u katolikoj, Bojoj, Kristovoj i Vojujuoj Hrvatskoj, u N D H zastoj! T a j zastoj, jo je vei u 1943., pa mu pisac trai uzroke. I.
horribile dictu, nalazi ga, u Stepinevoj Bojoj Hrvatskoj, u opem padu vjere i
morala, mizernom odgoju u porodicama, u mlakosti odbora i duhovnika, i to u duhu
vremena i njegove oznake povrnosti, kao i u nedostacima, nekada i krupnima,
lanstva. Sve to objanjava neuspjeh organizacije. 71 Meutim, pisac je nedovoljno
kuraan, da izvede i do k r a j a svoja zakljuivanja o uzrocima neuspjeha. Osnovni
motiv je u produavanju nacionalistike, ustake tradicije VKB-a, koja je u N D H
zahtijevala svoje puno iivljavanje. Kako je ovo bio i glavni cilj najveem dijelu
lanstva jo u Jugoslaviji, uostalom to je prole godine priznao i dr. Ins, sada u
N D H . sporedni motivi, koji su nekad u kamufliranom liku okupljali kriare, sada
su o'tpali. Zato oni sada jure u Francetievu Crnu legiju i osnivaju svoje Kriarske bojne, a ne dolaze na zborovanja i na sastanke, na kojima e sluati o Apostolatima, koji su ranije sluili za kamuflau ustakih akcija. Sada, kad su te otvorene. onda su Apostolati, rtve i Euharistije ne samo drugostepenog. nego posljednjeg reda i interesa. To i priznaje jedan aktivni kriarski borac o drugoj godinjici
N D H , kad je ve Narodnooslobodilaki pokret stao ugroavati klerofaistike tekovine. postignute pomou Hitlerovih i Mussolinijevih okupatorskih trupa. U jeku
smo borbe za osloboenje nae mile, junake i slavne N D H od neprijatelja hrvatskog naroda svih boja, vodenih po bezbonim komunistima. Mi kriari smo sad na
bojnim postavima. U prvim borbenim linijama. Ali mi smo na borbu pripremljeni.
Jos na kriarskim sastancima u srednjoj koli. Onda, kad se protiv komunizma nije
nigdje govorilo, osim po crkvama i u katolikom tisku, govorilo se je protiv komunizma na naim sastancima. Na cilj je jasan: slobodna, sretna, jaka Hrvatska, H r vatska rtve, Euharistije, Apostolata . . ,72 A s njima u prvim borbenim linijama jesu70
71
72

Franjo Kralik, Zastoj u kriarskoj organizaciji. Katoliki tjednik 10. V. 1942.

Utrtim putem. Uz kriarski dan. Katoliki tiednik 19. IX. 1943.
Kriarska bojna. Katoliki tjednik 6. VI. 1943.

i njihovi duhovnici koji su ih i za N D H pripremali jo na kriarskim sastancima.

Jedan ustaki oficir, branei sveenike od prigovora, uzviknuo je: Jeste li vidjeli
u borbama u Hercegovini, kako se bore sveenici, a s pukom u ruci zajedno s domobranima i ustaama, da li ste vidjeli, kako umiru junaci vjere, a kako nevjere?' 3
Vanrednu karakteristiku klerikalaca-ustaa dao je visoki ustaki funkcioner.
ustaki ministar i poslanik na strani Vladimir Koak, kao svjedok u oktobarskom
procesu 1946. protiv nadbiskupa Stepinca i ostale grupe ustakih sveenika-zloinaca.
Na pitanje predsjednika suda, svjedok Koak, odlino upoznat sa istanjem u NDH.
pri njenom ostvarenju, kao i pri slomu, da li moe dati blia obavjetenja o stavu
kriara prema dolasku ustaa na vlast, Koak je potvrdio ono, to se u ovoj knjizi na
mnogo strana takoer oigledno odrazuje kao stvarnost, koju negiraju samo poljuljane savjesti i izvru ih jezuitska reservatio mentalis u tvrdnjama da je kriarstvo,
kao najsnanija organizacija K. A. apolitina ustanova. Koak je kazao:
Ja nisam toliko orijentiran o samim kriarima, ali sam lino znao izvjestan
krug klerikalaca, koji se okuplja oko Hrvatske Smotre to su bili veinom profesori nadbiskupske gimnazije, oni su, koliko sam vidio, bili dapae i ustaki organizirani, a poslije dolaska ustaa moglo bi se rei da su upravo navaljivali i sami
davali inicijativu i htjeli da ugrabe to vie poloaja i da dobiju pod svoju kontrolu
izvjesne sektore dravne uprave, i to prvenstveno propagandu, cjelokupno novinstvo
i radio. Sve je to bilo u njihovim rukama, a zatim i odgoj mladei. Ustaka mlade
bila je uglavnom po klerikalnim elementima vodena .. . Ka elu propagande bio je
prof. Orani, izvjesno wijeme dr. Vilko Rieger i konano Ivo Bogdan, koji je prije
1941. godine bio jedan od glavnih urednika Hrvatske strae. To su bili notorni
klerikalci., za koje se je znalo, da se u svojoj javnoj djelatnosti ravnaju prvenstveno
po instrukcijama koje dobivaju sa strane crkvenih krugova. Zatim su bili urednici
oba zagrebaka dnevnika (ustaka) kao Hrvatskog naroda tako i Kove Hrvatske.
Ka elu Ustake mladei najprije je bio prof. I. Orani, a zatim Kiedzielski.
Prof. Ujevi bio je ef Hrvatske enciklopedije, prof. Tijan proelnik odjela za
visoko kolstvo u Ministarstvu prosvjete . . ,73a
I doista, kad se samo malo zagleda i u ustaku tampu, kao i na poloaje
ustake uprave, vidi se da je sve provrvjelo od pustih klerikalaca, sve samih pitomaca
imraka i aria, dra Protulipca i ostalih prvaka K. A., a naroito V. K. B.-a.
A drukije i nije moglo biti. U Jugoslaviji voeni su kriari od strane
najzatrovanijih klerofaista, a sada u NDH, u ustakim organizacijama, koje su
mahom preplavili od reda kriari, kao stari ustaki borci, i opet su bili voeni od
prokuanih klerikalaca. Tako je prvim poglavnikovim pobonikom i povjerenikom
sveukupne Ustake Mladei bio postavljen prof. Ivan Orani, istaknuti klerikalac
i jedan od aktivnih kriara, bivi saurednik frankovake Hrvatske Smotre, radei
zajedno s izdavaem toga lista frankovcem don Kerubinom egviem, sa faistikim
ideologom gotskog porijekla Hrvata! Poslije e ga zamijeniti bivi predsjednik
VKB-a dr. Felix Niedzielski. A ova ustaka organizacija, koja je imala bezbroj lanova u svakom i najmanjem mjestu, imala je. prema Pavelievoj faistikoj za73
73

Katoliki tjednik 3. I. 1943.

a Narodni list 6. VII. 1946. Suenje Lisaku, Stepincu. alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim pomagaima. Zagrtb. 1946.. 346.

misli dati sigurne osnove NDH, njene najspremnije i najoduevljenije borce. Dakako, Paveli je tu ustanovu mogao i htio da povjeri samo licima najveeg povjerenja i ustake pouzdanosti. A to su bili spomenuti klerofaisle, oba kriara, a jedan
od njih tovie, i predsjednik VKB-a. Rijetko gdje je klerofaizam, ustatvo i klerikalizam, bio tako snano povezan kao upravo u ovoj ustanovi, kojoj su osnovni
duh i smjernice davala ova dva klerikalca, iji su lanovi bili opet lanovi najmonije ustanove u okviru KA te tako uporno naglaavane apolitine organizacije.
I mirno se moe rei, kadgod su ova dva voditelja i odgojitelja ustake
omladine, tog budueg nosioca ustakog pokreta, govorili ustaama, da je to znailo gotovo isto, kao kad govore i svojim kriarima. Uostalom, to je ve i ranije
naglaeno, a i oni sami, kriari identificiraju ustatvo sa kriarstvom, a jedno i drugo
sa hrvatstvom! To je za njih uvijek i svuda puni sinonim. Oba ova ustako klerikalna
agitatora odrali su ogroman broj predavanja u glavnim centrima, kao i po manjim
mjestima, varoicama i selima. Jedva da je koji od ustaa bio agilniji i ustrajniji, nego
u to bili Ivan Orani i dr. Felix Niedzielski.
Svakako, Ivan Orani bio je prije N D H poznat irim slojevima ustakih
i klerikalnih pristalica, kao jedan od urednika faistike, frankovake Hrvatske
Smotre, koja je sasvim otvoreno zastupala rasistike i faistike principe. Ona jc
pored Budakovog Hrvatskog naroda, bila najvie itana revija u ustakim intelektualnim krugovima. Zbirku sivojih rasistikih lanaka iz Hrvatske Smotre objavio
je Ivan Orani 1942. pod naslovom U prelomu Evrope. U predgovoru, priznao je
Orani, ta je sve ovim lancima u bivoj Jugoslaviji imao pred oima, sluei se
sloenijim stilom da bi zavarao cenzuru, jer cenzura nije mogla razumjeti na to se
sve smjera, te su lanci prolazili cenzuru. Tek su redovni itatelji H. S., u kojoj
su lanci izlazili, mogli razumjeti na to se i na koga se cilja. Kad je ehoslovaka
poslije Miinchena bila u najteoj situaciji, Ivan Orani, kao i sva klerikalna tampa
bili su pomagai porobljivaa Slavena. Sa lankom o ehoslovakoj Orani je, kako
sam kae, ciljao na Jugoslaviju. A zakljuna misao Orania bila je, da ehoslovaka treba da nestane, ehoslovaka realizira jednu reakciju, jedno primitivno
ovinistiko iivljavanje bez ikakve vie ideje i vrijednosti. to ovjeanstvo ima od
ehoslovake? A to e ovjeanstvo izgubiti, ako nestane ehoslovake? Jednog
umiljenog junaka u oklopu, kojeg je ostavila degenerirana Austrija. 74
Prema ovome, Ivan Orani, klerikalac i ustaa, kao. voda Ustake mladei
ostaje na liniji, kojom je poao jo u bivoj Jugoslaviji. U svim svojim ustakim
govorima on je jedan i isti. U Borovu, kad je tamonja ustaka omladina blagosiIjala svoj barjak, odrao je velik govor voa Orani. T o j ustakoj omladini, ukazao;
je Orani na prolost i njenu ulogu u budunosti.
Ako se vratimo malo unatrag sjetit emo se, da su na podruju hrvatskog naroda bile tri struje, koie mi danas vie ne elimo imati u NDH. Jedna
je komunistika, druga jugoslavenska, a trea sporazumaka. Sve tri struje
radile su protiv ostvarenja NDH. Protiv tih triju struja javila se u hrvatskom narodu posebna struja: Ustaki pokret. T a j U. P. imao je hrabrosti da
ustane protiv jedne drave kao to je bila Jugoslavija, da ustane u savezu s
Nijemcima i Talijanima protiv jednog itavog europskog s u s t a v a . . . U t o j
74

Ivan Orani. U prelomu Europe. Zagreb 1942., 149.

borbi U. P.-a odigrala je vanu ulogu mlade organizirana revolucionarno

i ilegalno. Ona je izvriia svoju dunost i postala jezgra jednog novog rada
i zadatka, a taj zadatak ustake omladine je u tome, da se hrvatska dravna
misao sauva pod svaku cijenu i svim sredstvima i kako^smo nakon 839 godina doli do ove drave krvlju i rtvama velikom odlunou, tako je elimo
sauvati i ostvariti njen napredak. U. P. eli u kolu europskih naroda u novom poretku zaigrati ulogu, a da to moe, naa je omladina dobila osobit
zadatak. Budui da proivljavanje -ideja novog poretka pripada budunosti,
to je pala u zadau nae mladei dunost, da ona u toj budunosti bude nosilac tih ideja novog poretka protiv jugoslavenskog, protiv plutokratskog,
protiv komunistikog i versailleskog. Da bi N D H bila ravnopravan lan
europske zajednice naroda, ustaka mlade mora biti snana i sposbna nositi
dravu Hrvatsku . . . U ustakom pokretu vlada autoritativni sustav . .. Hrvatska drava je ustaka drava, tj. autoritativna drava. Ustaki pokret razvio
je u sebi jo jednu vrijednost: vrijednost vjere, da se cilj moe i mora
ostvariti!7-5
U istom ustakom propagandnom stavu Orani je govorio i na velikoj
ustakoj smotri 27. IX. 1942., zalaui se za Hitlerov i Mussolinijev'poredak. Neuvijeno i iskreno struji iz tog govora klerofaistike misli ovog kriarskog protagonista,
Istiem vam da nikada ne zaboravite razlog, zato postoje postrojbe
Ustake mladei. Stvaramo novo pokoljenje da se vie nikada ne pojavi
niti jedan pripadnik hrvatskog naroda, koji bi svoje ime pomijeao s drugim
imenima na svijetu. Stvaramo novo pokoljenje zato, da se vie nikada ne
pojavi nijedan pripadnik hrvatskog naroda, koji bi htio, koji bi mogao poeljeti, da hrvatski narod ivi i izvan svoje N D H . Istiem da nikada ne
zaboravite, da se vie nikada ne smije pojaviti Hrvat, koji bi mogao politizirati na taj nain da se onaj, koji misli na svoju samostalnost i nezavisnost,
proglauje utopistom. Moramo stvoriti pokoljenje, u kojem e se svakoga
onoga, koji bi mislio, da hrvatski narod ne moe i ne smije imati samostalnu
i nezavisnu dravu, da bi se takvi smatrali ludama, izdajicama, plaenicima
i utopistima. Treba da shvatite znaaj ustrojstva ustake mladei. Vi vidite
svuda bezbroj zapovjednika, vodnika, rojnika itd. Svi ti postoje zato, da se
od najmanjih pa dalje mogu da stvore osobe, koje e znati samostalno voditi
i upravljati u najmanjim djelatnostima, pa kad dou na najvie poloaje u
dravi Hrvatskoj, znat e zapovijedati, upravljati i voditi, tako da vie nikada niti jedan ne e moi prigovoriti, da Hrvati ne znaju vladati svojom
sudbinom, da ne znaju stvarati svoju povijest, samostalnost i nezavisnost. . .
Ponavljam vam jo jednom svima: Dunosnici, unosite jedinstvo i sklad u
ustaki pokret, jedinstvo i sklad u kole, u tvornice, jedinstvo i sklad s roditeljima . . . Europa i nai saveznici moraju znati, da se u Hrvatskoj javlja
novo pokoljenje novoga poretka, pokoljenje sigurno novom poretku, pokoljenje sposobno da ivi skladno u novom poretku. Taj poredak, kdji se poeo
izgraivati pod vodstvom Hitlera i Mussolinija, na je poredak. Mi izvan
njega nemamo ivota ni budunosti. Zato su opravdane sve rtve, koje danas
dajemo, jer su te rtve za poredak u kojem smo mi, NDH. To je na poredak.
Mi moramo pokazati ustrojstvom Ustake mladei, da smo sposobni ii korak
u korak sa svom mladei drugih zemal ja i drugih drava. . .76
73
78

Hrvatski narod 8. IX. 1941.

Hrvatski list 29. IX. 1942.

Zato i klerofaistiki asopis Ustaka mlade propagira iste misli i zalae

se za Hitlerov novi poredak. Pa opet. dosljedan faistikim naelima taj asopis i
pored toga, to su mu klerikalci duhovni vode ima i takovih misli s kojima se zacijelo
ne bi smic, barem ne onako oficielno, da sloi ef K. A. Dakle i kriara, koji su
sainjavali najelitniji dio ustake mladei. Jer, ovaj asopis ui svoje itaoce, da
mirotvorstvo, sebinost, indiferentizam treba uguiti i samo putem odlune borbe
treba uvati tekovine ustatva, i hrvatskog faizma. Ali, ustvari, to je i poruka nadbiskupa Stepinca jo iz 1935., koju su suvremene ustake generacije objeruke prihvatile pouene od svojih voditelja kriara, kad je za osnovu svoje crkvene politike
postavio izuzetno- borbene Kristove rijei: Ne noisim vam mir, nego ma. I doista,
sva ta ustaka omladina imala je da bude buntovna i militantna, borbena i antipacifistika. Hrvatska e opet biti slavna, potie klerofaista u Ustakoj mladei,
velika i sretna, ako njezina budunost bude buntovna, ako u novim generacijama
bude tekla ona ista krv, koja je tekla buntovnikim uskokim, Gupevim i Kvaternikovim ilama, ako ostane hrvatska i buntovna. Mi jesmo i ostajemo porod vuka
i arslana. 77 Uistinu ustaka-kriarska omladina u Francetievoj Crnoj legiji, bila
je pravi nakazni porod vuka i arslana. Zato je poglavni pobonik i Upravni zapovjednik Ustake mladei prof. Orani polagao naroitu vanost i na kolu
za dunosnike Ustake mladei, u kojoj su istaknuti klerofaisti imali da izue
ustaki katehizam i sve metode, koje e omoguiti novom poretku u N D H vrsto i
sigurno tlo. 78
Ovako je ova klerofaistika ustanova, koja je obuhvatala grad i selo, intelektualnu kao i seljaku i radniku omladinu, imala da prome faistikom ideologijom svu omladinu, disciplinirajui je za novi poredak za klerofaizam. I drugim
jednim naroito vidljivim znakom obiljeena je ova klerofaistika ustanova. Naime,
najvei dio voda u toj Ustakoj mladei po selima, bili su upnici i kapelani kao prokuana i povjerljiva lica ustakog pokreta. Hitler-Jugend imala je nesumnjivo
adekvatnu kopiju i suradnika u Ustakoj mladei. U tu Ustaku mlade trebale
su, da se ukljue sve- omladinske organizacije, pa je tako odmah u poetku priao
Ustakoj mladei i Hrvatski junak klerikalna gimnastika ustanova, koja je, ranije, odobrenjem dra Maeka. u vrijeme Sporazuma imala da potisne Hrvatski
soko.
Zagrebaka ustaka omladina naroito se formirala u klerikalnom Hrvatskom junaku, koji je ustvari zamijenio staru orlovsku organizaciju, kao gimnastiku
ustanovu. Njima je naroito bio naklonjen upnik svetoga Petra dr. Josip Lonari.
prvi urednik klerikalnog Hrvatstva jo iz 1904. godine. Tokom borbi klerikalaca
u bivoj Jugoslaviji, dr. Josip Lonari je stalno u prvim borbenim linijama. Takav
je on i u NDH. Kad je bilo sveano otvaranje zagrebakog Ustakog Doma Tabora
IV. blagoslovio je t a j dom dr. Josip Lonari (20. XII. 1942.). Svoja ustaka osvjedoenja i pripadnost toj organizaciji, on je vidno manifestirao ne samo jednim
proustakim pozdravnim govorom, nego ustakim dizanjem ruke za vrijeme pjevanja
ustake himne, tovie, on to nije uinio kao privatno lice. ve kao sveenik, u crkve77
7S

Hrvatski narod 3. VI. 1942.

Hrvatski list 27. X. 1942.

nom ornatu. 79 S njime zajedno u istom ornatu, na faistiki nain pozdravlja i njegov
sveeniki pomonik.
Hrvatski junaci i Junakinje bili su uistvari ogranak kriarske organizacije, pa su oni svoja gimnastika vjebanja drali u domovima kriara. 80 Pristupanje tih Hrvatskih junaka Ustakoj mladei vrilo se najsveanije. Dakako; te su
sveanosti bile izrazito ustake manifestacije, kod kojih se prvenstveno mislilo na
Pavelia kao osnivaa NDH. Na jednoj od takvih sveanosti u Ogulinu (31. VII.
1941.) stjegonoa Dragutin Lali potvrdio je, da je sva omladina u Hrvatskom
junaku gojila hrvatsku nacionalnu i politiku svijest, te je bila esto proganjana.
Sada e s jo veim oduevljenjem nastaviti taj rad. 81 U Dubrovniku su klerikalci
proglasom pozvali lanstvo Hrvatskog junaka da pristupi Ustakoj mladei. Opravdavajui ove pozive za pristupanje Ustakoj mladei, kae se, da je to stoga to je
Hrvatski junak gojio ustaku ideju kroz cijelo vrijeme svoga djelovanja i tim izvrio
.svoju dunost prema dravi i poglavniku, a na korist cijelog hrvatskog naroda.82
Kod takvih sveanosti uestvuju i najvii ustaki funkcioneri, pa i sam doglavnik
vojskovoa Slavko Kvaternik. Tako u Osijeku, 83 tako i u Zagrebu. 84 Na Petrovdan
1941. proslavljen je dan Hrvatskog junaka kao dan prave ustake omladine, iz
koje su ponikli Hranilovii, Begovii, Soldini i Pospiili, sve po izbor atentatori.
Zagrebakom Hrvatsku junaku bio je na elu Ivan Werner, koji je odmah od
prvog dana ustake N D H preuzeo dunost zagrebakog naelnika. Na toj slavi
Werner je potpuno svjesno i odluno priznao, da je od svih organizacija Hrvatski
junak imao najvei udio u ostvarenju NDH. Da se je Mladost hrvatskih junaka
rtvovala i pokazala spremnom u ono doba, kada smo je najvie trebali. Naelnik
Werner je istaknuo napose jurini odio, koji je gotovo goloruk i nenaoruan zauzeo
kasarnu 35. puka, a za ovim odjelom nijesu mnogo zaostali ni drugi. U daljnjem
toku govora, Werner je naglasio, da je ponosan, to je lan takvog i u tako kratkom
vremenu proslavljenog drutva, kome je glavna svrha odgojiti hrvatsku mlade za
Boga i dom. Na toj sveanosti govorio je i vojskovoa Kvaternik veliajui ustaku
omladinu, koja mu je idealna i nadobudna, a n j o j i poglavnik posveuje svu svoju
panju. Ovoj zagrebakoj sveanosti prisustvovale su i formacije svih zagrebakih
skupina kao i onih iz Siska, Splita, Karlovca, Kostajnice, Vinkovaca i Vukovara. 85
Na drugim stranama te su ustanove, prelazei u Ustaku mlade, davale svoje zastave na uvanje mjesnim crkvama. 88 Sve je ovo pokazivalo na najprisniju povezanost ove klerofaistike ustanove i ustatva.
Kroz svu klerofaistiku tampu u vrijeme N D H moe se nailaziti na nekrologe o kriarima-ustaama. 87 Stalna i vrsta prisnost izmeu kriara i ustaa izraena je u svim moguim oblicima. upnik u akovu Matija Pavi, kao duhovnik
akovakih kriara i Franjo Starnberger kao duhovnik trnavakih kriara brinu se za
radu. 194.

79

Hrvatski narod 5. VIII. 1941. Vidi priloenu

80

Hrvatski narod 20. XI. 1941.

Hrvatski narod 1. VIII. 1941.
Hrvatski narod 17. VIII. 1941.
Hrvatski glas 15. VII. 1941.
Novi list 30. VI. 1941.
Novi list 30. VI. 1941.
Hrvatski narod 30. VII. 1941.
Hrvatski narod 23. VI. 1943.

81
82
83
84
85
86
87

sliku u Dokumenti o protunarodnom

ranjene ustae-kriare, kojima su obojica uputili rijei zahvalnosti i poticanja da izdre

u borbi. 88
Veliki kriar i nosilac ideje K. A., dr. Avelin epuli, jedan od osnivaa
klerofaistike Hrvatske smotre, bio je sav u ustakoj misli. I onda, kad je propovijedao kroz svoj frankovaki asopis, kao i kroz organizacije K. A., u kojima je
njegovo ime najvie zraila. Poznati ustaa profesor anko, komemorirajui Avelina
epulia istie, da je dr. epuli jo prije, u bivoj Jugoslaviji 1935. sastavio plan
0 ureenju hrvatske drave, koji je bio sasvim u duhu poglavnikovih naela. Zato
Duan anko upozorava itatelje, da je hrvatski narod duan trajno zadrati u
uspomeni ime dr. Avelina epulia istu ustaku duu.S9
Predsjednik Velikokriarskog bratstva, dr. Felix Niedzielski, kao visoki ustaki funkcioner, bio je na elu te ustanove jo i u prvoj polovini 1942. Nema sumnje,
da je ovo bio najrjeitiji i najoigledniji demanti stalnih demantiranja nadbiskupa
Stepinca, da je K. A., a s njome i njena najvea organizacija VKB, apolitina. Kad
su na kraju ustaki poslovi dr. Niedzielskoga toliko okupirali, da nije stizao i na rad
u VKB-u, podnio je ostavku, koju je nadbiskup Stepinac primio i na njegovo mjesto
postavio za predsjednika dotadanjeg sekretara Lava Znidaria. U svojoj objavi lanstvu, da naputa predsjedniko mjesto, dr. Niedzielski nije zaboravio da pozove lanove, da se u molitvama sjeaju itavog hrvatskog naroda, a naroito poglavnika
1 svih onih, koji pod njegovim vodstvom izgrauju NDH. Svoje pismo upueno kriarskoj Nedjelji, zavrio je sa simbolikim klerofaistikim pozdravima, kriarskim i ustakim: Bog ivi! Za Dom Spremni! 90 Jedna i jasno odreena simbolina
simbioza! Zato je on i dalje ostao u vodstvu V. K. B.-a, kao njegov potpredsjednik.
Dr. Niedzielskom, kriarskom bratu u Kristu, kako se sam nazvao ovaj
ustaki podupan, bila je povjerena nova velika dunost, kad je Ivan Orani imao
da zauzme jo odgovornije mjesto. Tada je bivi predsjednik VKB-a postavljen na
Oranievo mjesto kao upravni zapovjednik Ustake mladei. Ovako je ouvan
kontinuitet ustake i klerikalne tradicije, kao i tenja i nastojanje klerofaista, da
nova ustaka, klerofaistika omladina izvede Paveliev program do kraja, koji
imaju daljnje generacije da uvaju i u dalekoj budunosti. Dr. Niedzielski, kao
veoma iskusni klerofaista i predsjednik VKB-a, dao ise svom energijom na posao
da produi i uvrsti Oranievo djelo. Jer, on je ustvari samo produio njemu dobro
poznat posao. U jednoj svojoj poslanici, u kojoj je elio, da objasni zadatke
Ustake mladei i da im te zadatke omili, dr. Niedzielski je razradio u detalje svoj
klerofaistiki program. I to onda, kad je ve svima u Evropi, a u mnogome i u
Njemakoj bilo jasno, da je Hitler izgubio rat i da se faizmu sprema konani slom.
Poslije Staljingrada i poslije invazije saveznika, dr. Felix Niedzielski, jo uvijek
agitira za novi poredak, za ustatvo, za klerofaizam. Tu je on samo uporan i dosljedan kriar. I on se trudi da mladi ustaki narataj, treba izgraditi na
plemenitim i idealnim osnovama. Poto svako historijsko razdoblje ima svoj tip
ovjeka, to ovaj bivi predsjednik VKB-a, a uskoro postaje i potpredsjednik, i sadanji zapovjednik Ustake mladei, nastoji da takovima uini i lanove Ustake mla88
89
90

Hrvatski list 18. VI. 1943.

Nova Hrvatska 10. II. 1942.
Katoliki tjednik 17. V. 1942.

dei. Nema sumnje, da je i dr. Felix Niedzielski i kao ustaki podupan i kao upravni
zapovjednik ustake mladei bio toliko ustaki prononsiran, da je bilo svakome
jasno, da je njegov poloaj nespojiv sa funkcijom u K. A. Meutim tako
su samo djelomino poeli da misle nadbiskup Stepinac i ostali faktori u hrvatskoj K. A. t'ek 1942. Jer, i poslije kad je dr. Felix Niedzielski postao ef Ustake
mladei, bio je i dalje funkcioner VKB-a, dodue ne kao predsjednik ve kao prvi
potpredsjednik. Tako je dr. Niedzielski upravo svojom linou jasno povezao dvije
izrazite klerofaistike ustanove: VKB i Ustaku mlade. 91 Evo nekoliko ulomaka iz
njegove klerofaistike ideologije.
Hoemo nov9ga ovjeka, koji e ujedno biti hrvatski nacionalist. . .
Ljudi, koji imaju jednu misao dobro zajednice, jednu ljubav, vlastiti
narod, jednu strast, obrana drave. Ljudima takvoga duha na granicama
hrvatskog naroda pripada asno ime ustaa. Kao vjeni uzor takvog ovjeka ostaje svim pokoljenjima linost naega poglavnika. Stoga iz redova
hrvatske mladei, u kojoj svaki pojedinac mora biti plemenit ovjek i dobar
Hrvat, hoemo odgojiti elitnu skupinu ustaa. Oni e biti luonoe hrvatske
dravnosti i hrvatske samobitnosti, dok e ustaki duh proimati cijelu narodnu zajednicu. Temelj odgoja hrvatske mladei daju nam ustaka naela
u pogledu nacionalnom, uljudbenom, drutvovnom i vjerskom. U duhu tih
naela stojimo na stanovitu slobodne nacionalne drave, obrane europske
uljudbe, suradnje medu staliima u probitku narodne zajednice i vjere u
Svemogueg Boga, koju vjeru e svaki slobodno i ravnopravno izvravati
prema propisima svoje vjerske zajednice . . .
Obrativi se roditeljima, kolskim vlastima, uiteljima, profesorima, od
osnovnih do sveuilinih kola, da ga u tome nastojanju pomognu, obratio se na
krajtui i svojim mladim ustaama i ustakinjama, ponavljajui toliko puta izreenu;
tezu o misiji Hrvata i N D H u Evropi. Dakako o misiji, koju mu je namijenila sama
Providnost.
A ti, Ustaka mladei, pokai se dostojnom i doraslom poslanstva, koje
je u povijesti ovjeanstva Providnost namijenila nama Hrvatima! Ostvari
sve, to poglavnik od tebe trai, a hrvatski narod od tebe oekuje!
Sestre ustakinje! Mi hoemo djevojke, koje e ponosne na svoju djevojaku ast, jednom kao vjerne supruge i dobre majke biti dostojne uvarice
kunog ognjita, na kome e umnoiti sjaj narodni, obiteljskih i vjerskih svetinja!
Brao ustae! Mi hoemo mladie koji e nepokvarena srca i marljivi
u radu, kao muevi biti neslomivi znaajevi i neustraivi borci! Hoemo biti
potpuni ljudi, dobri Hrvati i ustae i tako ivotom svojim pokazati, da smo
uvijek za poglavnika i Dom Spremni! 92
Pa opet, stalno se podrava ista pjesma o nepolitinosti K. A. i kriarstva,
i opet se dalje stalno produava licemjerno meditiranje o kriarskom Apostolatu
intelektualaca, Apostolatu molitve, Apoistolatu primjera, Apostolatu prvih krana,
Apostolatu svjetovnjaka u prvim poecima crkve, o Apostolatu svjetovnjaka u stra91
92

Novo pretsjednitvo velikokriarskog bratstva. Nedjelja 5. XII. 1943.

Dr. Felix Niedzielski. to hoe ustaka mlade. Hvatski narod 30. VII. 1944.

nicama evanelja, o duhu K. A., o nadnaravnom duhu K. A,, o Apostolatu rtve,

Euharistije, Obitelji i t. d. Od nadbiskupa Stepinca, preko svih duhovnika K. A.
pa do posljednjeg kriarskog legionara na Istonom frontu ili u Francetievoj Crnoj
legiji. Svi su oni bili uvjereni da je njihova K. A. i njihovo VKB nepolitino,
upravo onako, kako je Pio XI. objavio da prikrije prave ciljeve, kad je organizirao
K. A. Kao da kriarski duhovnik u ovim svojim nabonim meditacijama nita nije vidio
oko sebe ili nije htio vidjeti. Ili to je moda najblie istini, on je po principu ustrajnosti
zaboravio, da ne treba sada u N D H sa svima tima utopistikim apostolatima kamuflirati kriarsko ustatvo. Jedno je ipak sigurno, da se i ustakoj N D H klerofaizam
u svojoj tenji da osvoji to vie terena, na kome bi bio iskljuiv i dominantan, elio
da nametne u isvim ustakim organizacijama, kako bi to sigurnije izgradio PaveliBudak-Stepnac-arievu Boju i Svetu, Kristovu i Vojujuu Hrvatsku. 93
Tako je to bilo u svim organizacijama omladine unutar K. A. Izraajna je
ispovijest urednika Glasnika sv. Ante o onoj omladini koja je ulazila u organizaciju
koju je duhovno odgajao i njegov list, kad tumai da je program ove omladine isti
o n a j koji je i Paveliev.
Onda dakle, kada smo stupanjem u omladinu sv. Ante, jednu katolikovjersku organizaciju, prihvatili kranska naela kao putokaz i smjernicu naeg ivota,
mi smo prihvatili i temeljno naelo novog poretka . . . Da ne bi bilo sumnje, kakav je
to novi poredak, koji su i ti franjevci i njihova omladina prihvatili, urednik se izjanjava posve odreeno, da je to skoro onaj isti program kojeg na genijalni Poglavnik
eli ostvariti u itavom hrvatskom narodu, na svim podrujima javnog i posebnikog
ivota . . .93a
Hrvatska Ecclesia Militan uistinu se otimala za omladinu. Ustvari, ona se
ovdje takmiila s autoritativnim faistikim tendencijama ustatva, koje su ponekad
mogle da idu i u raskorak sa klerikalnim tendencijama. Naroito onima u pitanju
.muslimanstva, u emu je bio Paveli beskompromisan, i ne ba rijetko, pojedinim
crkvenim ljudima, neprijatan. Zato je nadbiskup ari pregnuo, da oivi Velikokriarsko bratstvo, pa je upozorio svoje podruno sveenstvo na vanost organiziranja
katolike omladine upravo u katolikim drutvima. Kako na mlaima svijet ostaje,
to se sve otima za omladinu, jer tko ima omladinu u svojim rukama imat e i cijeli
narod misao je nadbiskupa aria, ali i itave K. A. Za time je teio i itav
hrvatski klerikalizam. Dosljedno, prema tom stavu ni mi katolici, (kao da ustae
nisu katolici!) ne smijemo ostati skrtenih ruku i gledati, kako nam drugi otimaju
omladinu, nego moramo upregnuti sve sile, da nau hrvatsku katoliku omladinu
posve osvojimo za Krista i od nje stvorimo eline znaajeve. Ma da nadbiskup
Sari ne kazuje, od koga treba otimati tu omladinu, jasno je kad se zna, poto je
jedino -ustaka mlade, koja je bila isva u rukama klerikalaca i bila stvarno i
potpuno i klerikalna, to zacijelo nadbiskup misli na utjecaje, kojemu se na selu nisu
mogli otimati mladii i djevojke! A to je bio utjecaj Narodno-oslobodilakog pokreta
i njegove borbe. Zato, tamo gdje otvoreno nije mogao da prodre ustaa, trebao je
da stigne lan kamuflirane K. A. i lan VKB-a. Uslijed toga poziva nadbiskup svoje
93
93

Vrhbosna 19411942.
a Glasnik sv. Ante 1942.. 910. 2M262.

sveenstvo, da se ponovo organiziraju u upama kriarska bratstva i sestrinstva, pogotovo tamo, gdje ih ranije nije bilo, ili gdje su zamrla, da ih oive.94
Ovako, dakle, posve otvoreno, i sa najvieg crkvenog mjesta, daje se inicijativa za organizaciju i proirenje drutava, iji su lanovi bili najgorljiviji ustaki
prvoborci i suradnici zloglasnog vode Crne legije u Bosni i Hercegovini. Ovako
kroz osnaeno i umnoeno kriarstvo imala ise snaiti i ustaka akcija kao i sve njene
organizacije. Jer za Hrvatsku i Krista raditi, znailo je istodobno raditi i za ustaku
Hrvatsku, kako je to esto podvukla kriarska Nedjelja. Ovako je crkva na najneposredniji nain pomagala one, koji su u toj bojovnoj crkvi, pukom i kamom stvarali Boju Hrvatsku. Ovako je i crkva na najneposredniji nain pomagala i snaila
ustaku mlade, jaala tenje i rad za odranje Hitlerovog i Mussolinijevog poretka u NDH, kao i na itavom Balkanu.
Nadbiskup ari, nesumnjivo najistaknutiji zatitnik kriarstva, pa ni nadbiskup Stepinac nisu mogli da zaostanu za ljubavlju, koju je kriarima ukazivao
Ante Paveli. Kriari su bili voljeni od voda K. A. kao i od vode ustatva.
Ali, njih je volio i sam sveti Otac papa Pijo XI. kao i Pijo XII., obojica
suradnika Benita Mussolinija na velikom i zajednikom poslu faistike Italije. Pijo
XI. poslao je preko svoga legata blagoslove i pozdra.ve VKB-u ; kao to je to uinio
i papski nuncij Pellegrinetti, prilikom kriarskog taborovanja u Zemunu (VII. 1936,).
Tada je Pellegrinetti kao slubeni predstavnik sv. Stolice pobudio osobitu panju u
politikim krugovima. Jer, tada se ve dobro znalo, da su kriari vie politika, nego
crkveno-vjerska ustanova, koja je njegovala hrvatski, izrazito separatistiki nacionalizam, bez obzira na njihova kamuflirana gesla od tri apostolata i pravila, koja
im je odobrila jugoslavenska vlast. Nuncij Pellegrinetti je i na tome skupu govorio,
potaknuo ih je na daljnji apostolatski rad, i saopio im, da im sv. Otac alje svoje
blagoslove i da ih voli i sv. Otac. II Santo Padre ama i Crociati! 95 A upravo na ovim
kursevima drao je predavanja Msgr. dr. Josip Gunevi, kateheta, frankovac ali i
organizirani lan HSS-e, i kao mnogi lan Maekove zatite i proustaki agitator
u koli, kao i medu kriarima, veoma vjet u izraavanju i djelovanju, kako bi
izmaknuo odgovornosti pred jugoslavenskim policijskim vlastima.To je ve poznati
Gunevi, koji se u Brodu na Savi istaknuo u danima sloma Jugoslavije zajedno
sa svojim pitomcima, u kojima je stvarno upravo on razvio ustaki duh i volju
za ustakom akcijom. A, neki brodski gimnazijalci stvarno su pokazali, da su bili
valjani uenici svoga ustakog uitelja. U itavom nizu napisa i govora koje je
napisao i drao, dr. Gunevi je sijao mrnju i nesnoljivost prema pravoslavnima i srpstvu, zalaui se od prvih dana za N D H i Pavelia. Kad se razmahao
Narodno-oslobodilaki pokret, dr. Gunevi estoko agitira protiv njega najstrastvenijim ispadima pred omladinom, traei od nje da i pristajanjem ne samo uz poglavnika, nego i Fhrera, da svoj doprinos za Hitlerov novi poredak. Jednako kao
i njegov subrat kriar i sveenik dr. Ivo Guberina. A svuda, svuda je on istupao kao
istaknuti kriar, kao pravi bojovnik, za Svetu i Boju Hrvatsku. Uskoro je bio u
N D H odlikovan za svoj ustaki rad. Bio je imenovan za direktora brodske gimnazije,
gdje je kao pravi pijunski potkaziva i gorljivi ustaa doao glave mnogom aku,
01
HR

Vrhbosna 1942., br. 78, 192.

I convegn dei Croaciati dell'Azionc Cattolica. L'Osservatorc Romano 17. VIII. 1936.

koji je ili simpatizirao ili se javno opredijelio za Narodno-oslobodilaki pokret. O

25-godinjici brodske gimnazije dr. Gunevi, na sveanoj akademiji prije svega i
sviju, uputio je u svom govoru svoje misli velikom liku poglavnika, koji je obnovio
N D H i koji je stvorio u kolama istu i novu atmosferu. Dakako, da je direktor
ustaa i sveenik obeao tom Paveliu, da e ta kola i u budue ii stopu u stopu
zahvalno i vjerno za poglavnika i dom spremna. Tu je on evocirao i suradnju
njegovih aka, koji su pri slomu Jugoslavije izvrili svoj zadatak. U tim svetim
asovima nije bio nijedan gimnazijalac izdajica. Od toga je asa brodska gimnazija
isto hrvatska, a gimnazijalci hrvatski aktivci. . ,96
Takav je dr. Gunevi bio za sve vrijeme okupacije. Kad su Zemunani
proslavljali roendan Paveliev, bio je pozvat Msgr. Gunevi, kao nekadanji
njihov kateheta, da odri predavanje o N D H i Paveliu. Moda vie nego ma
koji napis ili predavanje dra Gunevia, upravo ovo o Pavelievu roendanu
14. VII. 1944., pokazalo je kakvim je faistikim duhom bila prekaljena njegova
politika ideologija, koju je propovijedao i acima i drutvu, u koli kao i u crkvi.
Poslije jednog na svoj nain datog pregleda hrvatske historije, u sasvim frankovakom shvatanju, dr. Gunevi je, slijedei nadbiskupa Stepinca ili aria, ili ma
kog drugog klerofaistibog prvaka, ustvrdio, da je Hrvatima u najteem periodu
od 1918,1941.
Providnost Boja poslala jednog ovjeka-vou i dala mu snage, da
ostvari stoljetna prava i elje hrvatskog naroda. Godine 1929. proglaena ie
samovlada u Beogradu. Po svim znacima se vidjelo, da je u prvom redu
uperena protiv Hrvata. Prilike su bile strane. Malodunici su ve oajavali.
Rukavica je bila dobaena, borba je morala zapoeti. I zaooela je. Poglavnik osniva revolucionarnu borbenu organizaciju Ustaa. Prilike zahtijevaju,
da napusti domovinu pa da iz tuine povede borbu za njezino osloboenje.
U njegovom velikom srcu bjesni orkan kao na uzburkanom moru. On predvia stranu borbu, ali vjeruje u konanu pobjedu. On vidi, da hrvatski
narod ovako dalje ne moe, jer mu orijeti najgore. Zato se odluuje na teak
i sudbonosan korak. Sada ili nikada, jer je dolo vrijeme, kad se vie ne
moe ekati. Dolazi 17. sijenja 1929. Spasonosan dan, kada je poglavnik
prekoraio granicu. T a j as je poglavnik postao voa hrvatskoga naroda.
Uzeo je sudbinu hrvatskoga naroda u svoje ruke, za njegovu nezavisnost
stavio je svoj ivot na kocku s vrstom vjerom u konanu pobjedu. Pod poglavnikovim vodstvom borba je zapoela i dovela nas do uspjeha, bez obzira
na cijenu, koju smo platili i koju jo uvijek plaamo. Ne postoji naime
cijena, koja bi bila prevelika, ako se njome iskupljuje sloboda naroda.
Poviiest poglavnikova ivota bila nam je poznata jo prije uspostave Nezavisne Drave Hrvatske. Danas nema svijesno? Hrvata, koji nije prouio
poglavnikov ivotopis, njegovu borbu i rad za dobro naeg naroda. Poglavnik
je ujedinjeni hrvatski narod Sve misli, tenje i borbe hrvatskog naroda ujedinjene su tako u poglavniku, da je poglavnik rezultanta cijelog hrvatskog
naroda: Hrvatska drava i poelavnik jedno je te isto. Hrvatske misli i hrvatske snage pripadaju samo ooglavniku. Stoga nije pretjerano, ako se kae,_ da
narod i drava ili snaga drave ili voa drave je sve isto . . . Dananjom
sveanom proslavom poglavnikova roendana, kada slavimo ujedno i dan
hrvatskog vrhovnitva, potvrujemo sav idealizam naih borbi iz prolosti
0G

Hrvatski list 8. VI. 1943.

kao i elju za slobodom i samostalnou. Danas je sve to srdani je, jer je

na elu nae drave poglavnik. Zato dananji dan neka bude obnova svetog
zavjeta vjernosti i nepokolebljive odanosti do najveih rtava poglavniku,
koji je obnovitelj hrvatske dravnosti i nezavisnosti, stvaritelj hrvatske cjelokupnosti i nosilac hrvatskog vrhovnitva.
Predsjednik Srpske vlade Milan Nedi -rekao je nedavno u jednom svom
govoru, da su svi Srbi, iako su pod njemakom okupacijom, monarhisti i za
kralja. Mi danas dovikujemo cijelom svijetu, da i ako smo u ratu, i ako se
na nas navaljuje i iz zraka i iz kopna, mi smo ba sada vie nego li ikada za
poglavnika i dom spremni! 97
Ovako govori nekadanji organizirani lan HSS! Dakako
k o j e je bilo trulo i u N D H pod izdajnikim vodstvom dra Maeka.

onoga

dijela,

Ustae, koji su sluali ova Monsignorova izlaganja, burno su mu odobravali i klicali njemu i Paveliu. Nitko nije bio iznenaen, kad ga je Paveli
za njegov predani ustaki rad odlikovao redom krune kralja Zvonimira III. stupnja
o trogodinjici ustake NDH. 9 8 O v a j ustaa-kriar, kad je ve pred pobjedonosnim
naletom NOV-e sve vie jugoslavenske teritorije bilo osloboeno, jo je uvijek
na svim stranama poticao i okupljao kriare i ustaku omladinu, spremajui je na
otpor protiv Narodno-oslobodilakih boraca.
N a j spontanije, najvidljivije, ali i najgrublje uoila se suradnja katolike
crkve & ustatvom i vladom N D H upravo na vojnikom sektoru. Jer, odmah, u poetku N D H , naravno u Svetoj, Bojoj, Kristovoj i V o j u j u o j Hrvatskoj ustake
1 domobranske formacije morale su imati i veliki broj duhovnika, koji e utjecati na
borbene mase, da se klerofaizam sasvim duboko ukorijeni. Mobiliziranim masama
trebalo je pribliiti ustaka naela. A tko je pogodniji od prokuanih i vjernih suradnika-boraca, sveenika i franjevaca. Jer, ti duhovnici imali su da budu pravi uitelji
ustakih naela u onim jedinicama, kojima su bili Pavelievim nareenjima dodijeljeni na slubu. N i j e mali broj sveenika, koji su pohrlili u redove vojnih ustakih duobrinika. Jo prije, nego li su crkvene vlasti regulirale ovo pitanje, bila je
ve odrana prva velika sveanost polaganja zakletve prvih vojnih ustakih duobrinika pred samim Paveliem, krajem novembra 1941. Prve vojne sveenike
predveo je Paveliu ustaki vojskovoa Slavko Kvaternik sa predstojnikom
poglavnikove vojne kue generalom Pereviem, inae jo od ranije poznatim
izdajnikom i Pavelievim emigrantskim suradnikom u Austriji i Njemakoj. Govori, koji su odrani tom prilikom, osvjetljuju u zasebnim boiama odnos crkve na
tom novom polju s ustakim reimom. Vojskovoa Slavko Kvaternik je u svome
pozdravnom i ideolokom govoru rekao, da su svi ti sveenici, duobrinici svijesni da
i posljednji domobran mora sa vjerom u Boga i pouzdanjem u poglavnika, biti
onako portvovan, kako je njegov vrhovni zapovjednik bio i tako e ostati. Paveli im je ideal, jer nikada nisi napustio onu najviu vjeru u hrvatski narod.
U tom poslu ti ovi nai sveenici pomau i znamo da e svaki izvriti svetu zadau
u vjeri u Boga Svevinjega, u vjeri da vri zadau za narod, u vjeri, da e svojim
radom biti sveenici nove ustake Hrvatske. Sveenici su svijesni da oruana snaga
97
98

Graniar 22. VII. 1944.

Iz Kartoteke Ureda za odlikovanje u NDH.

mora biti jaka u moralu i mora ispunjavati velike zadae, koje se na n j u sltavljaju.
Paveli je razdragano odzdravio i staknuo, da je njihova sveenika dunost
jednako asna koliko i teka, napose u dananjim vremenima, kada svagdje, a
napose kod mladih ljudi a vama je povjerena mladost kua neprijatelj zaraziti
njihova srca, da nane njihovu d u u . . . Va rad moe biti ne samo plodonosan, nego
moe biti i od sudbonosnog znaaja za narod i dravu. Mene veseli, da u vae ruke
vojskovoa hrvatske vojske polae svoju nadu t. j. svoju vojsku, nadu moju i nadu
itavog hrvatskog n a r o d a . . . Siguran sam . . . da e nae potomstvo vama sveenicima . . . dugovati zahvalnost, da ste u prvu hrvatsku vojsku, u prve hrvatske
vojnike N D H unijeli zdrav duh, unijeli moral, unijeli potovanje, unijeli bogobojaznosti pred Svevinjim, a odvanost i hrabrost pred svakim neprijateljem, bilo
vanjskim bilo unutarnjim. Vojskovoa i poglavnik bili su potpuno sloni u pogledu znaenja uloge sveenstva unutar vojnikih formacija ustake NDH, znajui
dobro, da je samo ovakvim vrstim duhovnim povezivanjem ustatva A katolike
crkve mogue oekivati izvjesne uspjehe. I oni se nisu varali!
Poslije poloene zakletve dobio je rije Mijo Juri, upnik i nekadanji
domobranski duobrinik, jo iz vremena Habsburgove monarhije, inae stari frankovac. Meu ostalim on je spomenuo, da je kao vojni sveenik u prvom svjetskom
ratu, dobio prvu svoju plau u zlatnim dukatima. im ju je primio, tvrdi Mijo Juri,
odluio je da e je uvati dok se Hrvatska ne oslobodi, da je dade kao svoj prilog
za njenu izgradnju. Ma da je Hrvatska bila po ustakom shvatanju slobodna ve
10. aprila, Mijo Juri je ipak ekao do kraja novembra 1941., da preda Paveliu
ove dukate. Paveli je bio veoma dirnut ovim gestom upnika Juria, na njegovu
istrajnu, frankovlukom proetu ljubav, kojom je do ovoga trenutka uvao stare
austrijske dukate. Pavelia je naroito dirnula austrofilska osjeajnost ovoga
vojnog sveenika, koji je ekao drugi svjetski rat, koji nije nita drugo, kako ree
poglavnik, nego
nastavak onoga velikog svjetskog rata, s kojega vi donosite ove zlatnike
svojoj N D H kao svjedoanstvo Hrvata, sveenika koji je pred vie od dvadeset godina mislio^ na budunost svoga naroda, i ija je elja i ije su se
misli danas potpuno ispunile, jer hrvatski narod je danas slobodan, N D H
uspostavljena, a ovo zlato, koje ste vi Hrvatskoj dravi predali i koje nikada
ne ra, neka bude znak, da hrvatsko srce nikada ne smije zarati u kucaju za svoj narod. Hvala vam lijepa na vaem primjeru. To je jedan svijetli primjer hrvatskoj mladosti, napose hrvatskoj sveenikoj mladosti. 90
U ovom simbolinom znaku i ovim govorima zapoeto je jedna naroita
strana ustakog djelovanja sveenika unutar ustakih i domobranskih vojnih jedinica.
Pa i na tome sektoru vojni duobrinici-ustae u potpunosti su izvrili svoju ustaku
dunost.
Treba da se kae, da je jo prije nego to je ureeno pitanje jurisdikcije
vojnih duobrinika izmeu nadlenih crkvenih i vojnih vlasti, poelo zaklinjanje
na vjernost Paveliu i N D H novopostavljenih duobrinika. Jednako je na prijedlog vojskovoe, doglavnika, marala i viteza Slavka Kvaternika, postavio poNova Hrvatska. Sveenici i njihova uloga u vojsci nove Hrvatske. 26. XI. 1941.

glavnik za vojnog vikara Stipu plemenitog Vuetia, zaasnog kanonika i upnika u

Ledenicama, inae na daleko poznatog starog frankovca i ustau. Za njegovog zamjenika postavljen je mladi upnik u Kustoiji, kraj Zagreba, Vilim Cecelja, inae
veoma gorljiv kriar i ustaa. Mladi upnik Cecelja bio je jo od ranije, prije NDH,
zakleti ustaa i njemu je ukazana naroita ast da bude prisutan zakletvi samog
Paveiia i prve ustake vlade NDH. Za taj crkveni in trebalo je izabrati najzaslunijeg i najpovjerljivijeg ustau. U jednom intervjuu, koji je dao Cecelja dopisniku Hrvatskog naroda, ispriao je kako je uao u ustaki pokret. Pouni podaci
za mnoge ostale ustae-sveenike iz vremena prije NDH.
Bio sam upnik u Hrastovici kod Petrinje. Tamo sam se upoznao s drom
Mirkom Pukom, sadanjim ministrom pravosua, drom Mirkom Jerecom i drom
Jurjem Deviem. Pred dvije godine doao sam kao upnik u Kustoiju. Tada sam
stupio u dodir s dr. Milom Budakom, Slavkom Kvaternikom i dr. Mladenom Lorkoviem . . . Zakleo sam se u Glavnom ustakom stanu pred dr. Mirkom Jerecom. Kao
zakletog ustau pozvali su me, da budem kod polaganja prisege poglavnika i prve
hrvatske dravne v l a d e . . . Tom prilikom upnik Cecelja darovao je poglavniku
Raspee i dva svijenjaka, pred kojima je poloena zakletva. Poglavnik je rado
primio ovaj dar i odredio, da to stalno ostane u salonu u kome je izveden ovaj
crkveni in. Reporter dalje produuje i kae, da mu je Cecelja spomenuo, da je
sveenstvo uope oduvijek bilo tako raspoloeno, da je s oduevljenjem doekalo
NDH.

Osobito

je

istaknuo

fratre

iz

Dalmacije

Hercegovine

m e d u s v e e n i c i m a i m a d o s t a z a k l e t i h u s t a a . Jo smo razgovarali,

naglasio

je,

da

a kad sam ga pri

odlasku pozdravio, zasluni ustaa-sveenik odgovorio mi je Na vijeke! AP. 100

Zanimljivo je, da je Pavelievu odluku o postavljanju vojnog vikara i
njegovog zamjenika objavio i Katoliki list (1941. br. 45). Meutim, Sveti Otac
papa drugaije je rijeio t!o crkveno-ustako pitanje. Papa je naime postavio vojnim
vikarom za hrvatsku vojsku nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca! I to sine titulo.
Nadbiskup se tada saglasio s odlukom Pavelievom i imenovao je svojim zamjenikom
Stipu Vuetia, vieg stoernog duobrinika kod Ministarstva hrvatskog domobranstva, i Vilima Cecelju, zamjenika vieg stoernog duobrinika kod istog ministarstva i podijelio im je u tu svrhu potrebnu jurisdikciju sa isvim ovlatenjima, koja su
nadbiskupu Stepincu data od Svete Stolice. Istodobno imenovao je nadbiskup Stepinac kao vojni vikar i ostale domobranske duobrinike i podijelio im upniku
jurisdikciju. Ali to je jo najvanije, nadbiskup Sbepinac saopujui (20. I. 1942.)
svemu ostalom episkopatu N D H o ovoj odluci Svete Stolice, javlja da je Sveta Stolica protegnula dekret o jurisdikciji vojnog ordinarija za talijansku vojsku i na
nadbiskupa Stepinca odnosno na ustaku vojsku, priznavajui time jednu uzurpatorsku vlasti i njenu vojsku. 101
Nema sumnje, iz ovog dokumenta zrai osobita intimna povezanost i prava
duhovna srodnost izmeu klerikalizma i ustatva, izmeu vrhovnih ustakih vlasti
u N D H i vrhova katolike crkve, koji su se sa svim svojim autoritetom, politikim
i vierskim, dali u slubu najveeg krvnika hrvatskog naroda. Osim toga, niz znaajnih pozljeda neutralnosti Vatikana u njegovu stavu prema okupiranoj Jugo11,0
,01

Sveenik ustaa Cecelja. Hrvatski narod 20. IV. 1941.

Turisdikciia domobranskih duobrinika. Vrhbosna 1942.. br.

2. 7071.

slaviji, poveava i ovo postavljanje nadbiskupa Stepinca za vrhovnog vojnog vikara

hrvatske vojske, vojske plaenika i izdajnika Pavelia, organizatora tolikih zloina. Vojske, koja je uglavnom istupala upravo protiv Narodno-oslobodilakog pokreta i njegove vojske. Da bi to zalaganje za jednu nesumnjivo izdajniku i zloinaku
organizaciju, kakva je bila Pavelieva vojska, bilo sasvim u stilu faistikog najamnika,
to je Vatikan na tu hrvatsku vojsku protegao i dekret o jurisdikciji vojnog ordinarija za talijansku faistiku vojsku. Nadbiskup Stepinac, kao vojni vikar Pavelieve
izdajnike vojske, u stilu toga poloaja, postavlja dva svoja dostojna zamjenika, odobrivi tako ranije Pavelievo postavljenje. Oba ova nadbiskupova zamjenika, kao to su
prvi njegov zamjenik i zamjenik prvog zamjenika, ostavili su iza sebe velik materijal
o njihovom ustakom zalaganju kao fanatinih mrzitelja svega to je bilo srpsko i
pravoslavno, ali i jugoslavensko i slavensko. Brojni su njihovi govori u raznim prilikama, gdje oni istupaju kao vojni sveenici, dosljedno i stvarno kao zamjenici
nadbiskupa Stepinca, ije su neogranieno povjerenje uivali. A kako i ne bi, kad je
Cecelja zaklinjao Pavelia i ustaku vladu, kad je s Paveliem zajedno bio 18. V.
1941. kod Viktora Emanuela, Vojvode od Aoste i Pija X I I . Mnogobrojni postavljeni
duobrinici nesumnjivo su bili odgovorni ne samo zamjeniku zamjenika i zamjeniku
glavnog vojnog vikara, nego i samom Vojnom vikaru nadbiskupu Stepincu. Svi ovi
duobrinici od reda bili su i poidbadai ustaa i domobranaca. Oni su ostavili iza
sebe sauvane i tampane njihove ustake govore, kao i one gdje istupaju kao promibeni inioci ustakog poretka i zakleti neprijatelji Narodno-oslobodilakog pokreta.
Vrhovni vojni vikar, nadbiskup Stepinac, ma da sine titulo, daje svima njima i zamjenicima i duobrinicima, punu podrku u svim njihovim proustakim agitacijama.
Ne samo po tiome, to ih nikad nije za t a j i takav rad zvao na odgovornost, nego to
im nije uskratio ni slubenih dozvola za njihov ustaki, promibeni rad. Evo samo
jedan teki optubeni dokaz, ali dostatan, da sve od reda osvijetli. I Vrhovnog Vojnog
Vikara kao i ustatvo, iji je on bio Vojni vikar s jurisdikcijom talijanske vojske!
Pred nama se nalazi jedna molitvena knjiica, koja je imala da bude pravi
.duhovni prirunik, Vade mecum, ustakog i domobranskog vojnika. Knjiica ima
naslov: Molitvenik. Hrvatski vojnik. Knjiicu je izdalo Ministarstvo oruanih
snaga u N D H . a raspaavanje je dozvolilo Glavno ravnateljstvo za promibu, br.
1244 od 19. II. 1944.. Dakako, taj Hrvatski vojnik, dobio je punu suglasnost i
odobrenje i vrhovnog vojnog vikara, tj. nadbiskupa Stepinca, poto ga je odobrio
Nadbiskupski duhovni stol 10. II. 1944. pod br. 904. Autor toga Hrvatskog vojnika je zamjenik Sttepinevog zamjenika, ve spomenuti ustaa upnik Vilim Cecelja.
Ve sam uvcd, u kome se ovaj ustaki ideolog obraa hrvatskom vojniku,
nasilno mobiliziranom, jasno pokazuje, kakav je promibeni cilj imala ta knjiica
crkvenog i vjerskog znaaja.
Opisavi izjavu nekog ranjenika u travnikoj bolnici, koji je jedva ekao
da ozdravi, pa da se ponovo bori za poglavnika i dragu Hrvatsku. Cecelja je
objasnio zato je mobilizirani hrvatski vojnik uao u ustaku vojsku.
A zato si doao? uo si i itao, kako su se mnogi hrvatski sinovi, ustae
i domobrani proslavili u estokim borbama na ratnim poljanama. Neke si
i vidio. Na grudima, im privrena odlikovanja, koia jm je dao Poglavnik.

A na koji su nain ovi junaci doli do odlikovanja? Zasluili su ih savjesnim

vrenjem svojih vojnikih dunosti, te izvanrednim junatvom u borbama . . .
A tko ih je poticao, da su svagdje najspremnije izvrili teku rtvu samoprijegora? . . . Junaci su izvrili svako djelo samoprijegora samo zato jer su
sluali svoju savjest, u kojoj je gospodario Bog, Bog kojemu su ovi dragi
sinovi Hrvatske izruili svoju duu i srce . ..
Kad je tako doveo u vezu ustae sa bogom, kao to je to uinila kriarska
Nedjelja sa Kristom, i dosljedno za sva koljaka razbojstva ovih dragih sinova
Hrvatske, uinio tako odgovornim ustvari boga, koga je ovaj sluga boji i ustaki
ovako bogohulno uvlai u svoje zloine, d a j e Cecelja itav niz raznovrsnih molitava,
koje bi imale da razbude ustaku i crkvenu savjest vojnika, koji e se sluiti tim
molitvenikom.
Dakako, ova ustaka molitvena knjiica protkana je i molitvama za najveeg
sina Hrvatske, za Pavelia. Na dva mjesta moli se u zasebnim molitvama za tog
najstrahovitijeg krvnika koga poznaje hiljadugodinja historija Hrvata. U prvoj se
moli boga, da poda slugi svojemu Poglavniku naemu Antunu sretan napredak
njegova dostojanstva, a u drugoj da spase slugu svojega, Poglavnika naega
Antluna, i da mu Bog poalje pomo iz svetita, da ga brani <sa Siona, da ne
uspije neprijatelj protiv njega, da mu sin bezakonja ne naudi, itd., itd.
Tumaei etvrtu zapovijest Gospodnju, ovaj ustaki duobrinik pouava
ustakog vojnika, da je duan osim roditelja da potuje i duhovne i svjetovne poglavare. Duhovni su poglavari Sveti Otac Papa i biskupi, a svjetovni Paveli i
njegovi pomonici. Neposluh, vrijeanje, te dizanje ruke na roditelje i na poglavare, Bog je esto kaznio ve na ovom svijetu, a kako e istom biti strog na drugom
svijetu .. .!
U odsjeku, u kome se govori o vojnikim vrlinama, Cecelja dodiruje i protivustako agitiranje, pa onda savjetuje vojnika, da se ne da zavesti od loih drugova, koji bi ga eljeli odvratiti od vrenja slube, lanim i posve krivim nazorima
0 domovini i njezinim poglavarima. To su prodane due, koje su to no se veli, za
au vina spremne ubiti i svoga oca. Ne treba dokazivati da domovinu svakako vie
ljubi poglavnik i starjeine, koji izdaju zapovijedi, nego ovakve podmukle crvotoine, koji ele od drave samo ivjeti, a za dravu nita pridonijeti. Takvoga otrovnog druttva mora se ne samo uvati, nego si duan ove tetoine i prijaviti pretpostavljenima. Takvih protivnika drave nai e i u graanskom drutvu. Okupit e
te napose nedjeljom i blagdanom u gostionici, slikokazu ili na etnji. Nudit e ti letke
1 knjige. Ne d a j se smesti. Komunizam je najvei neprijatelj ljudskog drutva, tvoje
obitelji i crkve. Zato takvim ljudima treba onemoguiti njihovo razorno djelovanje.
U obrascu zakletve hrvatski vojnik prisie bogu Svemoguem i Sveznajuem, kune se isvim to mu je na svijetu drago i sveto, d a j e asnu rije, da e dravi
Hrvatskoj i Poglavniku kao njenom predstavniku uvijek biti vjeran. Poslije poloene zakletve sveenik blagosilje ustae naroitim rijeima: Svemogui vjeni Boe,
Oe jakosti i m i l o s r a . . . svrni milosrdne oi na ovu svoju djecu hrvatske domobrane ili ustae, koji su danas poloili prisegu vjernosti Domu svome i Poglavniku
svome . . . Pomozi im, Gospodine, milou svojom, da svim srcem i duom prihvate
ono, to su rijeima izgovorili, da tako budu uistinu spremni za hrvatsku domovinu

i Poglav7iika dali sve, pa i sam ivol, ako bude trebalo. Zato blagoslov Boga Oca
i Sina i Duha Svetoga neka side na vas i ostane s vama u vijeke. Amen.
Poslije toga ustae, boja djeca, pjevaju dvije himne: Lijepu nau
i ustaku:
Puka puca, a top rie
Grmi kao grom,
Sad ustaa bojak bije,
Za hrvatski dom.
Dakako ove Pavelieve stihove ustake himne donosi ova molitvena'
knjiica, koju je odobrio nadbiskupski Duhovni stol.102 A to znai isto toliko kao i nadbiskup Stepinac.
Pa opet, nadbiskup Stepinac, na svome suenju oktobra 1947. rekao je da
za tu propagandnu knjigu nema ni rijei osude, a Gecelju da smatra jednim od svojih
najboljih sveenika. Ljepeg i znaajnijeg priznanja za svoja ustako-crkvena, klerofaistika naela, nije Stepinac mogao da da. Upravo isto tako, kao to je ustaki
Hrvatski narod (15.IX. 1941.) obiljeio Gecelju kao poznatog ustakog borca i
vrlog sveenika.
Treba da se naroito podvue, da je u ovom ustakom molitveniku, odobrenom od Nadbiskupskog duhovnog stola, u poglavlju o vojnikim vrlinama spomenut, kao legendarni junak Jure Franceti jedan od najkrvolonijih ustaa i voa
strahovite Crne legije. Tu se ustae u Molitveniku podsjeaju da su toboe Hrvati
polazili u boj pod raznim parolama kao to su: Sve za Boga i Hrvatsku, Bog i Hrvati, Za poglavnika i dom spremni. U takvim asovima Hrvati su ustajali svi kao
jedan. Pograbili su oruje i postavili se na branik svoje djedovine .. . Kojiput je neprijatelj bio daleko jai, ali ni tada Hrvati nisu klonuli duhom. ekali su zgodan as,
da se oslobode. U takvim tekim vremenima dizali su se pojedini hrvatski junaci te
bi hrabrili narod i vodili ga do konane pobjede. . . Tako je sauvano ime i legendarnog junaka Jure Francetia i mnogih drugih. Svi ti junaci ne samo da su vodili
narod nego su bili u prvim redovima krvave borbe. Veina je od njih u toj borbi
izgubila i svoj ivot. Ti su se junaci borili ne samo' za sreu svoga vremena nego su
ginuli i zato, da nama svojim potomcima namru bolji ivot. Jo malo, pa da se Juri
Francetiu oko glave natakne aureol sveca i muenika. Uistinu Vilim Cecelja bio je
dosljedan u svome Molitveniku pretpostavljenom efu, nadbiskupu Stepincu koji je
dopustio, da se u zagrebakoj katedrali tome istome Juri Francetiu odslue na najsveaniji nain zadunice uz uestvovanje mitronosnih velikodostojnika.
Meu rijetkim odlikovanim ustaama za ustaki rad prije NDH, bio je
i upnik Vilim Cecelja, zamjenik zamjenika vojnog vikara nadbiskupa Stepinca.
Odlikovan je bronanim spomen-znakom o uspostavi N D H za rad u ustakom:
duhu u vremenu poslije 20 listopada 1934. do 10. IV. 1941.
Ovako je zamjenik zamjenika vojnog vikara nadbiskupa Stepinca, kroz molitvenu knjigu izvodio proustaku propagandu 1944. sa odobrenjem Nadbiskupskog
102

V. Cecelja, Molitvenik hrvatski vojnik. Zagreb 1944.. ">7. 72, 181, 195, 196. 197.

219. 263. 267.

111:1

Iz kartoteke Ureda za odlikovanje u NDH.

duhovnog stola, a i linim znanjem samog nadbiskupa, koji je oigledno budno bdio
" T .
^ J e m k a , koji su uivali puno njegovo povjerenje. Za z a g r e baka nadbiskupski duhovni stol to nije bila n o v i n a . J e r , t a j s e Duhovni stol vratio
samo svojoj davnanjoj tradiciji iz prve godine prvog svjetskog rata, kad je t a j isti
Nadbiskupski duhovni stol 2 . 10. 1 9 1 4 . , pod br. 6 7 4 9 odobrio Molitvu u vrijeme
rata, u kojoj se govori, da su Hrvate prisilili zloinci i' neprijatelji:, t. j. Srbi na
krvavi rat. 104
Zato je sasvim u skladu i s nadbiskupom, i sa Duhovnim stolom kada je o
ovoj crkvenoj nakaznosti napisao kanonik i urednik Katolikog lista prikaz pun
pohvala. Na kraju ovog prikaza dr. Peni, jednako kao i u uvodu kae da svakom
estitom Hrvatu treba da je na srcu napredak nae hrvatske (ustake, dakako) vojske.
to je vojska bolja i naprednija, to su drava i narod i doma i u stranom svijetu moniji i ugledniji. . . Zato treba estitati naem Ministarstvu oruanih snaga, to je
izdalo Ceceljin molitvenik Hrvatski vojnik, jer e on mnogo unaprijediti duhovni
ivot naih vojnika, a potom uvelike koristiti i opoj narodnoj stvari hrvatskoga
naroda.10**
Ovako kao Cecelja, Vueti, Bralo govorili su od 1941. do 1945. stotine
vojnih i nevojnih duobrinika, jednako kao 1914. nadbiskup Bauer i Stadler, biskupi ari i Jegli. Uvijek isti pod mitrom, kao i pod titulom vojnih vikara, njihovih
zamjenika i vojnih duobrinika. Nesumnjivo, rijetko simbolina slika i simbioze
i slaganja ustatva sa klerofaizmom.
Medu prvim vojnim duobrinicima bili su Mijo Juri, upnik u Peterancu,
Teodor Hitrec, upnik u Velikoj, Mijo Beti, upravitelj upe u Bosiljevu, Mijo Jagodar, vjerouitelj Dravne realne gimnazije u Daruvaru, Mato Paljug, vjerouitelj
Dravne realne gimnazije u Bjelovaru, Ante uri, upravitelj upe u Divui, Antun
Pem, kapelan u Bedenici, Stanko Rukavina, vjerouitelj puke kole u Zagrebu. Svi
ovi spomenuti bili su iz zagrebake dijeceze. Iz senjsko-modruke bio je postavljen
Joso Vukeli, upnik iz Generalskog Stola, iz mostarske don Niko Bonjak, iz krievake Ilija Krajai, iz zadarske administrature don Niko Perkoi. Iz raznih franjevakih provincija bili su medu prvim odabranicima fra astimir Herman, gvardijan i upravitelj upe iz untia i trojica iz sinjske provincije fra Ivo Hrsti, fra
Vjekoslav imi i fra Nikola abi.105 Kasnije nastat e prava trka fratara za tim
poloajima. Medu njima bit e strani kolja, fra Filipovi-Majstorovi, krvniki
upravnik logora u Jasenovcu. Sve ih je postavljao vrhovni vojni Vikar i njegovi
zamjenici.
Svi ovi vojni duobrinici prije nastupanja svoje slube izvrili ML kod zagrebakih jezuita na Jordanovcu estodnevne duhovne vjebe. Vjebe je vodio jezuita Ivan Jger, a poslije zavrenih vjebi odrane su konferencije, koje je vodio
jezuita Mller sa razliitim predavanjima u vezi s potrebama slube. Pri kraju je
odrao propovijed ovim novim ustakim bojovnicima sam Vrhovni vojni vikar nadbiskup Stepinac. Istoga dana bili su primljeni kod Pavelia, kad su poloili svoju
zakletvu, poslije koje je spomenuti Mijo Juri predao svoje sauvane austrijske du104

1946.

104

Sa originala. Vidi i Viktor Novak: Ustaki molitvenik. Republika (Beograd) 23. IV

a Katoliki list 1944., br. 41, 498.
Katoliki list 1941, br. 45. 535: br. 46, 558.

105

kate. Katoliki list izvjetavajui o tim duhovnim vjebama i prijemu duobrinika kod Pavelia, na kraju kae da je tako eto Providnost boja dopustila, da
se taj as ostvario. (1. j. osnivanje NDH). Ostvario se u osobi dr. Ante Pavelia
prvog poglavnika NDH.106
Nema sumnje da su duhovne vjebe, koje su odrali oci jezuiti sa prvim
duobrinicima, izvedene savreno, jer su i ti sveenici, koji su se prije stupanja na
dunost valjano duhovno pripravili, na ope zadovoljstvo kao i Pavelia, izveli
svoju ustaku dunost. Tako, Paveli je odlikovao fra astimira Hermana bronanim spomen znakom u uspostavi N D H za rad u ustakom duhu u vremeniu poslije
20. listopada 1934. do 10. aprila 1941. Ili Miju Jagodara srebrnom kolajnom krune
kralja Zvonimira na ratnoj vrpci za hrabro i odvano dranje u borbama protiv
partizana na Kozari i Prosari planini u vremenu od 14. lipnja do 5. srpnja 1942..
Iii, fra Ivana Hrstia redom krune kralja Zvonimira III. stupnja s maevima za
izvrsno vrenje slube u razdoblju od 27. studenoga 1942. do mjeseca oujka 1945.
Ili fra Vjekoslava imia redom za zasluge III. stupnja za neumoran rad na
duhovnom polju u vojnoj bolnici kao i kod svih postrojbi Osijek, u razdoblju od
mjeseca studenoga 1941. do mjeseca rujna 1944. Ili, Josipa Vukelia redom krune
kralja Zvonimira III. stupnja s maevima za izvrsno vrenje slube izvjestitelja
za rimokatoliku vjeroispovijest u zapovjednitvu prvog zbornog podruja u razdoblju od 3. studenoga 1941. do mjeseca oujka 1945. Ili Iliju Krajaia srebrenom
kolajnom krune kralja Zvonimira na ratnoj vrpci. 107
U Ministarstvu hrvatskog domobranstva odredbom Pavelia postavljen je
kanonik krievake eparhije dr. Tomo. Severovi ; kao savjetnik i izvjestitelj hrvatskog domobranstva. 108 Dva odlikovanja koja je primio Severovi govore o visokoj
ustakoj svijesti toga crkvenog velikodostojnika. Prije svega odlikovan je srebrnim
spomen znakom po uspostavi N D H za rad oko osloboenja N D H i hrvatskog naroda prije 20. listopada 1934. do 10. IV. 1941. Osim toga Paveli ga je odlikovao
i Velereom za zasluge sa zvijezdom i to 1945.! Taman pred slom N D H ! Ovim
istim visokim odlikovanjem poaen je i zamjenik vojnog vikara Stipe plemeniti
Vueti. 109 Takoer pred slom N D H i njegovu smrt. Na sahrani je Vrhovni vojni
vikar nadbiskup Stepinac odao svome zamjeniku puno priznanje uestvujui pod
mitrom na pogrebnoj ceremoniji.
Ovu prvu ekipu vojnih dostojanstvenika i duobrinika popunja i ve poznati
opatiki Don Juan, fra Dionizije Juriev koji je bio duhovnik u poglavnikovoj tjelesnoj bojni pa je kao takav bio odreen da bude dvorski kapelan poglavnika dr.
Ante Pavelia. 110
Fra Dionieije Juriev, s kojim smo se ve zabavili u prethodnom poglavlju
kao proelnikom Vjerskog odsjeka Dravnog ravnateljstva za ponovu kao i ui ovomi
kao milosrdnom bratu milosrdnih sestara, bio je jo od 1938. zakleti ustaa.
I to od onda, kad je poao u Italiju na studije. U Sieni, u Pavelievu brlogu,
zalanio se i zakleo kao ustaa. Bio je u N D H strah i trepet u sinjskom srezu, kao i
10

Katoliki list 1941, br. 46. 558.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u N D H .
Katoliki list 1942., br. 9, 105.
109
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u N D H .
110
Hrvatski narod 17. I X . 1941.

107

108

dvorski kapelan. Bio je aktivni kolja protiv Narodno-oslobodilake vojske. Kad

su partizani, poslije kapitulacije Italije imali estoke borbe sa ujedinjenim ustakim
i njemakim vojnim jedinicama, uestvovao je u borbama i fra Juriev, pa je tu i
poginuo. U nekrologu se otvoreno kazuje, da je fra Juriev ve 1918. poloio ustaku
zakletvu te se odmah dao potpuno na rad u ustakom oslobodilakom pokretu. U
najtee vrijeme za razvoj ustake organizacije u Italiji, o. Dionizije Juriev bio je
veza izmeu inozemnih ustakih organizacija i Pavelia, a osobito sa sjeveroamerikim Hrvatima. U isto vrijeme pisao je u NDH listu, koji je izlazio u Americi. . .
Zbog svoga rada imao je potekoa kod svojih pretpostavljenih, ali je ipak sve svravao na obostrano zadovoljstvo. Uskrsnue drave zateklo ga je na Hvaru gdje je
odmah postao ustaki povjerenik. U Zagrebu je Juriev razvio neobino ivu djelatnost, osobito na sreivanju vjerskih pitanja. Sa smru oca Dionizija Jurieva pade
prvi kapelan poglavnikova dvora. . . Ustaa otac Dionizije Juriev s nama je. 115
Spomenuto je da je fra Dionizije Juriev posmrtno odlikovan sa dva vana
odlikovanja Pavelieva. Malom srebrnom kolajnom za hrabrost i to, kako
motivacija kae za hrabro i odvano dranje u borbama protiv pobunjenika kod
sela Butiga (jugoistono od Sinja) od 11. do 17. rujna 1943. kada je junaki po
ginuo. I Ustakim asnim znakom za ilegalni ustaki rad prije 10. IV. 1941.11
Ovakvi su dakle bili prvaci ustakog duobrinitva, Vojni vikar isine titulo, njegov zamjenik, zamjenik zamjenika, savjetnik i izvjestitelj Ministarstva
hrvatskog domobranstva, i prvi kapelan Pavelieva dvora. Ostala mnoina novih
domobranskih i ustakih duobrinika pokazat e se dostojnom povjerenja svoga
duhovnog vodstva. Bit e i to jedan sasvim naroit splet u ovoj ustakoj i vojnikoj
crkvenoj hijerarhiji, koja ima ne samo svoje historijsko i crkveno-faistiko nalije,
sa jurisdikcijom talijanske vojske, nego ona simbolizira i ivu sponu ustatva i katolike crkve. Osobito dirljiv izraz ovih odnosa pokazuje jedna od mnogih panja
Vojnog vikara, koji je inae i vojnim akademiarima drao propovijed, izgraujui ih tako sa svoje strane kao odline i moralne oficire, prema borcima na
Istonoj fronti, t. j. t a k i m legionarima, ustakim dobrovoljcima, ili kako je Andrija
Andri, kriar nazvao ove ustake junake: kriari ortovi. Dakle ovim kriarima-oirtovima poslao je nadbiskup Stepinac pakete sa cigaretama, krunicama, medaljicama i raznim asopisima preko domobranskog vikarijata. Hrvatski domobran
ovaj naroiti nadbiskupov gest panje prema ovim ortovima popratio je pravilnim
komentarom oslobodivi nas da ga mi dajemo. Naime: Panju Preuzvienog nadbiskupa prema naim hrabrim i slavom ovjenanim legionarima cijenit e hrvatsko
domobranstvo, te e kako domobranstvu tako i legiji biti na poticaj u borbi do konane
pobjede nad boljevikim poganstvom. Hrvatska se legija ovim putem zahvaljuje.117
Pod nadzorom i vlau vojnog vikara sine titulo i njegovih ustakih zamjenika, odvijala se duobrinika sluba podreenih vojnih duobrinika. Svi od
reda bili su u vojsci najgorljiviji agitatori za ustaki terorizam i podravatelji sistema
u NDH. Upravo onako kako je to Paveli zamislio i oivotvorio jo u Italiji, u:
115
118
117

Hrvatski narod 17. X. 1943.

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u N D H .
Katoliki tjednik 1942., br. 26.

ustakim logorima, gdje je zapoeo da ustako-crkveno djeluje don Mate Buri.118

Svi, od reda su odgovorni, to je ustaki terorizam u vojsci na silu mobiliziranih Hrvata
imao pored ostalog jo i sa propovjedaonice ustaku propagandu. O tome je prolo
vrlo mnogo dokumentacije kroz ustaku tampu, a to, nema sumnje, je najmanji i
najbljedi dio nama jo dovoljno nepoznatih njihovih manifestacija. Jednim dijelom
su kroz novine puteni pojedini govori ustaa sveenika, koji su se istakli sa svojim
plamenim poticanjem novaka ustaa, redovno pri sveanostima polaganja zakletve
Paveliu i NDH, a tako i pri dravnim blagdanima, imendanima i roendanima
Pavelia. Tu su oni redovno uz svoje drugove imame, nenadmani. Dakako, bilo
je i drugih prilika, gdje su se oni isticali i zalagali za ustaku misao i uvrivanje
ustakog pokreta. Stepinev zamjenik Stipe plemeniti Vueti, koga inae sasvim
netono tampa naziva vojnim generalnim vikarom, koristi svaku priliku da dri
propovijedi, u kojima velia NDH, poglavnika i poginule ustae. Kada se 5. XII.
1943. naroitom sveanou, pa i crkvenom, proslavljala pobuna hrvatskih vojnika
u Zagrebu iz decembra 1918., koji su poginuli na Jelaievom trgu, Stipe pl. Vueti
progovorio je prisutnima, cijeloj vladi, oficirima i graanima ustaama o znaenju
ove pobune. Ovako je zamjenik nadbiskupa Stepinca interpretirao sa propovjedaonice crkve svetoga Marka Syllabus, o koji su se ogrijeili jednako on kao i njegov
neposredni crkveni starjeina, vrhovni Vojni vikar. Pavelia je pri toj crkvenoj
sveanosti zastupao i famozni general Ivan pl. Perevi. Stipe pl. Vueti je esto
govorio. I kao crkveni funkcioner, i kao ustaki predstavnik na brojnim svojim inspekcijama raznih ustakih i domobranskih garnizona. Njegova ustaka i klerofaistika rije raspaljivala je i poticala ustae na sve novija i krvolonija djela, koja su
ustae izvrili esto potaknuti upravo ovim i ovakvim govorima svojih duobrinika.
Poslije takvog jednog govora propovijedi zamjenika Vojnog vikara, sine titulo,
odrane u Osijeku, ustaki kapetan Donevi zahvalio se pred prisutnim ustaama
presvijetlom generalnom vojnom vikaru i podvukao da se takav govor o ustatvu
u Osijeku nije jo uo!119
U Zemunu je ovaj vojni generalni vikar i zamjenik Vojnog vikara sine
titulo bio veselo raspoloen, pravo bearski, kad je zapoeo svoju propovijed sa
srijemskom pjesmom:
irok Dunav ravan Srijem
Zbogom diko ja idem . . .
A kamo? nastavio je pitanjem i odgovorom presvijetli generalni vikar:
Idem u vojsku naeg poglavnika, naeg vladara komu danas nema para. Ustaki
reporter kae, da je vojnike proela ushienost i elja da govornika to paljivije sasluaju. Kudgod je iao vikar, svuda se je na razne naine zanimao za sva vojnika
pitanja imajui na pameti strogo svoju dunost za lozinku: Bog i vojska. ... Vikar
je tokom svoga obilaska odrao petnaest govora koje je poimao i svravao geslom:
Za Poglavnika i Dom. Vojska: Spremni. Pratio ga je putem vojniki dekan iz
Broda fra Ivo Hrsti. 120
11S
119
120

Hrvatski narod 6. X I I . 1943.

Hrvatski narod 15. VII. 1943.
Hrvatski narod 15. VII. 1943.

Nema sumnje, da je sve to inio zamjenik Vojnog vikara u punoj suglasnosti sa svojim pretpostavljenim Vojnim vikarom sine titulo, nadbiskupom Stepincem. Dosljedno tome, i svi ostali duobrinici, odgovorni zamjeniku Vojnog vikara i na kraju samom Vojnom vikaru sine titulo nadbiskupu Stepincu. Ovi
nai sudovi o zamjeniku vrhovnog generalnog vojnog vikara u punoj sto suglasnosti
i s motivacijom prvog odlikovanja, kojim ga je poglavnik istaknuo ispred mnogih
i mnogih ustaa. Naime, u ukazu se istie, da je to uslijedilo za njegov domoljubivi
rad prije osnutka NDH i njegovu portvovnu djelatnost kao vrhovni vojni duhovnik
kod eta u posadama i postavima, gdje je svojim govorima dizao borbeni duh. To je
bilo 1943. A 1945., gotovo pred njegovu smrt primio je Stipe pl. Vueti velered sa
zvijezdom, upravo kao i njegov vrhovni Vojni vikar sine titulo nadbiskup
Stepinac. 121 Dakako za Stipom pl. Vuetiem nije zaostajao ni njegov zamjenik
upnik potpukovnik V. Cecelja. I on je svuda isticao, kako je visoki ideal svakog
ustae i domobrana odano i vjerno vrenje dunosti i rtvovanje za poglavnika i za
domovinu po uzoru naih pradjedova. 122
Primjerom zamjenika Vojnog vikara i zamjenika zamjenika Vojnog vikara,
njihovim vatrenim zalaganjem za ustatvo, Pavelia, NDH, novi poredak, Fhrera i Ducea, bili su potaknuti i izgraivani i njihovi podreeni duobrinici. I oni su
za njima marirali strogim ustakim korakom gledajui u svoje voe. U Stepinca,
Vuetia, Cecelju.
Samo nekoliko razbojnikih misli iz takvih govora tih duobrinika pokazat e,
kakav je to duh Dekreta o jurisdikciji vojnih duobrinika talijanske vojske, koji je
Pijo Xll.prosirio i na Vojnog vikara nadbiskupa Stepinca, pod kojim su stajali i njegovi zamjenici kao i svi ostali duobrinici. Takav duobrinik je i satnik Nikola
abi, kojega se moe sresti esto u ustakoj tampi.
Pri zakletvi novakih sati prometnih zdrugova ustake vojnice u Zagrebu
12. XI. 1942., on je medu ostalim, oslovio brau ustae i hrabre junake, objanjujui im znaenje ustake zakletve.
Danas je dan vaih sveanih odluka. Doao je as, kada ete sveanom
prisegom obeati Bogu, da ete Poglavniku i Domovini vjerno sluiti. Ali
svi znate da je svaki graanin duan sluiti domovini i ivjeti za domovinu.
Ustaa ima veu i ozbiljniju dunost, a ta je kad ustreba, poginuti za domovinu!
Kada ste odluili stupiti u ustake redove vi ste sigurno ozbiljno i zrelo
promislili to radite, na kako smioni korak se odluujete. Pa kada je va
dini Poglavnik pozvao narod pod ustaki barjak, vi ste spremno, praeni
jedino svetim blagoslovom vaih napaenih roditelja rado potrali u ustake
redove. Vjerujem da ste duboko svijesni ozbiljnosti dana, koji proivljujemo,
ozbiljnosti vremena, koje danas borbu znai. Polaui ustaku prisegu, vi
ostajete ustae sve do smrti. ..
Kao najsvjetliji primjer odranja zakletve prema Poglavniku i Domovini u cijeloj povijesti novih vremena spominjat e se ustrajnost i spremnost
onih prvih prokuanih boraca i junaka, koji su nam sa Lipara i Janka Puste
donijeli divne primjere vrstoe i nepokolebivosti. . . Polaui ustaku pri121
122

Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u N D H .

Nova Hrvatska 20. X. 1942.

segu ponosni budite, jer time postajete lanovi velike ustake porodice, postajete suradnici, suborci i subraa naeg velikog Poglavnika, braa onih
ustaa, koji su spasili ast hrvatskog roda i imena, i koji su pukom, botnbom
i bodeom stigli tamo gdje im se neprijatelji nai nikada ni nadali nisu!
Opravdavi tako u sveenikom ornatu ustake atentate, drei u ruci Raspee,
u povienom i zanosnom tonu zavrio je svoj govor. Ljubei naeg Poglavnika, ponosei se imenom Hrvat i branei NDH, sluajui predano svoje starjeine uz prisegu nau dananju, pomolimo se Bogu i budimo uvijek za Poglavnika i za Dom Spremni! U znak vidljive nae spremnosti za vrenje
onoga nato emo se prisegnuti, trokratno kliknimo iz naih grla da se do
neba uje: Neka ivi na Poglavnik dr. Ante Paveli! ivio! ivio!
ivio!!!123
Ovako ustrajan bio je duobrinik satnik Nikola abi do> kraja NDH.
28. juna 1943. zaklinjao je opet novake, doknadne, bojne, poglavnikovih tjelesnih zdrugova. I tada je objasnio ustaama da su dosada imali prilike, da sluaju
ustakim naelima i da su ve nauili ta je to ustaki put, ustaki ivot i ustaka
sfega. Stega je obrana i tit svakoj zajednici, a pogotovo vojnikoj zajednici. Neka
vas, brao, na vaem novom junakom i ustakom putu nita ne strai. Vas je poglavnik izabrao zato, da budete njegova desna ruka, kojom e on upravljati brodom
hrvatske sudbine i kojom e on sve nas voditi sretnoj i boljoj budunosti naoj
i naega naroda. Budite ponosni i nikad ne pokleknite, a Bog koji je uvao ustau
u svim prigodama, uvat e ga i u budunosti.12*
Ovakav je don Nikola abi, koji vjeruje da Bog uva ustau i da e ga
i dalje uvati, ne samo onda kad govori vojnicima, nego i onda kad zaklinje ustae
studente sveuilita. On je uvjeren da su ustae sveuilitarci shvatili smisao ustake
borbe i put koji ih vodi poglavniku. Polaui prisegu1 oni ulaze u velianstveni hram
ivih i mrtvih ustakih i hrvatskih heroja, koji su od vremena hrvatskih kraljeva, pa
preko Gupca, Kvaternika, Radia, Babia i Francetia, te mnogih drugih narodnih
junaka dali divne dokaze spremnosti u borbi za prava hrvatskog naroda. Polaganjem
prisege ishvaaju hrvatski sveuilitarci smisao ustake borbe danas vie nego ikada,
jer prizivaju Svemoguega Boga, kome su se zaklinjali i nai djedovi, kada je trebalo
zagaziti u borbu za obranu svoje zemlje. 125
Nema sumnje da je vojni vikar sine titulo bio zadovoljan sa svojim podreenim satnikom, a od 4. I. 1945. i bojnikom, a tako i njegovi oci spirituali, koji
su ga na Jordanovcu u jezuitskom institutu za duhovne vjebe, koje su vodili oci
Jger i Mller, valjano spremili za njegovu duobriniku slubu.
Dok su vojni vikar sine titulo i njegovi zamjenici kao i njihovi duobrinici; potpuno svjesno prekrili zakletvu uinjenu Jugoslaviji, sada u svojim govsrima, kad zaklinju ustae ili domobrane, govore od kolikog je znaenja vjerska
i nacionalna svetost prisege, koju se ne smije nikada prekriti. Tako je govorio i
otac Frano Filipovi, ustaki duobrinik koji je izvrk> zakletvu dobrovoljaca dviju
ustakih bojni. Ako rije dajemo dravnom poglavaru naem dinom poglavniku i
aoj miloj NDH, onda moramo znati, to nas zbog nepokoravanja eka i ima da
123
124
125

Nova Hrvatska 13. X I . 1942.

Nova Hrvatska 29. VI. 1943.
Hrvatski list 30. X I . 1943.

snae. Vi ste doli da poloite prisegu Poglavniku najveem hrvatskom sinu, koji
nije gledao kad se nalazio u emigraciji na svoje osobne udobnosti, jer mu je bio
jedini cilj da povrati izgubljenu slobodu i nezavisnost hrvatskom narodu koji je
tada stenjao pod 'tuinskim jarmom. Zato moraju ustae, koji sada polau prisegu,
dati sve od sebe da se N D H odri i pobijede unutranji i vanjski neprijatelji. 126
Pri takvoj jednoj ustakoj zakletvi koju je izvrio krievaki upnik i dekan
Josip Valjak, s oltara je pri samoj misi pozdravio' ustatvo. U toj svojoj propovijedi
dekan Valjak ispovijedio je, to je poslije sloma N D H episkopat poricao da katolika crkva i sa svoje strane odaje priznanje ustaama kao borcima za slobodu hrvatskog naroda i pravde. Toga dana, 28. VII. 1941. zaklelo se Paveliu i N D H
4.000 ustaa. Izvjestioci kau da je t a j velianstven prizor uvelian i prisustvom
katolikog i grkokatolikog klera. 127
Na najjunijoj toki NDH, u Dubrovniku, don midt je prilikom blagoslova
zastave ustake mladei u Dubrovniku, na dan svetog Vlaha 1942., a u prisuu predstavnika ustakih vlasti, koje su se nalazile na Stepenicama crkve svetog Vlaha kao
i predstavnika crkvenih vlasti, ponovio ustvari misli krievakog dekana Valjka
kao i tolikih bezbrojnih Valjaka. Naime, don midt je istaknuo povezanost katolike
crkve s idejama nacionalizma u Hrvatskoj s idejama ustakog pokreta kao pobornika i uvara etikih i vjerskih tekovina hiljadu godinje prolosti hrvatskog naroda.
Svakako, ovi vojni duobrinici, koje su i Paveli i Stepinac zajedno paljivo odabrali, sa zadatkom da mlake i nedovoljno svijesne domobrane i ostale ustae
fanatiziraju za ustaki pokret, izvrili su jedan veoma vaan ustaki posao. Konkuriralo se preko ustakih stoera, koji su o kandidatu morali da dadu potvrdu o nacionalnoj i moralnoj ispravnosti. U formularu, koji je trebalo ispuniti bila su i pitanja, da li je dotini bio ustaa i prije 10. IV. 1941., da li je poloio zakletvu, gdje
i kada, i da li ima kakvih naroitih zasluga za ostvarenje N D H ? Dakako, sve su to
bile crkvene preporuke, koje je nadbiskup kao najvie crkveno lice odobravao.
Naime, on je za sve to dobro znao, jer su s^a o svemu obavjetavali njegovi zamjenici,
to je ustalom on i priznao kod istranih sudskih vlasti poslije osloboenja. 128 A sve
su se takve i sline ustake odluke i onako objavljivale preko Katolikog lista.
Tamo, pak, gdje nisu mogli stii ti vojni duobrinici, savjetovano je upnicima i
kapelanima, da u svemu izlaze u susret vojnim vlastima, kad se one na njih obrate.
I to stoga i zato, kako kae u jednoj okrunici generalni vikar biskup dr. Josip Lach,
(4. X. 1944.), da svagdje bude lijepi sklad i odnos crkvenih vlasti i oblasti hrvatskih
oruanih snaga, to e sigurno 'odgojno djelovati na mladu hrvatsku vojsku,129
A kako su ti vojni duobrinici odgojno i crkveno djelovali meu vojnicima-koljaima svake vrste i oblika, neka posvjedoi sam jedan takav vojniki
edgojiitelj, koji je imao odgojno djelovati na mladu hrvatsku vojsku.
Josip Vukeli, vojni ustaki sveenik, bio je na visokom poloaju pukovnika kod I. vojnog zbornog podruja, pod iju su kontrolu spadala mjesta Bjelovar,
Varadin, Gradika, Knin, Ogulin, Gospi i Karlovac. Kao duobrinik u tim mnogim
jedinicama, kuda je dopirao njegov utjecaj, bio je uveliko upravo tej J. Vukeli za
12B
127
128
120

Novi list 28. III. 1942.

Hrvatski narod 29. VII. 1941.
Optunica protiv dra Alojzija Stepinca. Vjesnik NFH. 1. X. 1945., 4.
Katoliki list 1944., br. 41, 499.

mnoga zla djela odgovoran, koja i od esti sam priznaje pred istranim vlastima
21. VIII. 1945.
... Priznajem da sam u slomu Jugoslavije osjeao puno zadovoljstvo te
kao takav prisustvovao sam doeku poglavnika u Generalskom Stolu, gdje sam istupio propagandnim govorom i pozdravio ga naglaavajui, da se hrvatski narod moe
osjeati sretnim u njegovu prisustvu, jer ga on spasi od hiljadugodinjeg robovanja . . .
Priznajem da sam vrio propagandu u korist KDH i preko radija govorio
za tjedan oruanih snaga decembra 1943. g. u Petrinji kod Radieva spomenika.
Uglavnom, vrio sam propagandu preko domobranstva govorei na raznim skupovima u Petrinji, Baugi, Glini, Topukom i Vlahoviu posjeujui i samo iteljstvo.
U selu Vlahoviu bio sam 1942. g. par puta i ba prilikom kada je zapaljena pravoslavna crkva od ustaa odakle sam, dok je ona gorila uzeo sebi jednu knjigu . ..
. . . Priznajem da sam mojim podreenim davao nareenja da obilaze jedinice i na poloajima, to je u naim pravilima bilo, a to je trebalo radi odravanja
morala medu vojnicima i bolje borbenosti, a to sam i uinio obilazei vojnike i po
samim bunkerima u vie navrata jnoga slubovanja od 15. XII. 1941. do 13. IV. 1945.
Lino sam obilazio jedinice na Baniji: Maji, Glini, Vlahoviu i Baugi, gdje su vojnici bili na poloaju . . .
Poznato mi je da su ustae inili razna bezakonja popalivi mnoga sela same
Banije, a poznalo mi je da su i ubijali, a njihovi saveznici na fronti bili su domobrani. Sjeam se da su dana 23. 11. 1945. u selima Banije oko 400 domobrana popalili
mnogo kua i ubili mnogo naroda. Ovi domobrani su izali iz Petrinje. Svoj glas
nisam digao protiv toga klanja i paljenja, jer nisu digli ni drugi pa ni Stepinac...
Priznajem da sam u selu Vlahoviu, im sam uzeo knjigu iz zapaljene crkve
1942. god. u proljee napisao na istoj knjizi: evo argumenat o barbarstvu, iako se
nisam interesirao tko je zapalio crkvu istu. Toga dana sam iao lino s domobranima
u ratni pohod (akciju), kako mi je to bila dunost. . ,130
U ovim oblicima narodnog izdajstva i crkvenog i odgojnog djelovanja
sadrani su i likovi ostalih brojnih Stepinevih i Pavelievih odabranika, koji su u
ustakim formacijama, kao i u domobranstvu, bili najintelektualniji pobornici ustake
ideje, najuporniji podravatelji reima i njegov najsigurniji oslonac u opsegu ovog
veoma vanog ustakog sektora. A na tome sektbru bio je nadbiskup Stepinac neobino znaajan i odgovoran inilac, zajedno sa svojim njemu odgovornim zamjenicima, kojima su bili podreeni naprijed prikazani duobrinici ustaki propagandisti. Dakako, ovdje su date fizionomije samo onih najkarakteristinijih tipova.
Njihov broj je inae vrlo velik.
Treba da se kae, da je ritual ustake zakletve prema propisniku Ustae
( 29. Prisega) naroito karakteristian za ustaku razbojniku misao u pogledu njegovih
odnosa prema crkvi i religiji. Pri tom ritualu je obavezno, da se ustaa zaklinje pred
kriem pored koga, ili bolje ispred koga se nalazi isukan bode i revolver, to sve ima da
predstavlja naroitu ustaku simboliku. 131 Ponegdje se nalazi na improviziranom
130
131

Dokumenti o protunarodnom radu, 223.

Hrvatski narod 16. VI. 1942: 1. VII.

1942.

oltaru bode i bomba, 132 ponegdje krst, revolver, no i bomba. 133 Kod muslimanskih
zakletvi d o d a j e se jo i koran. 134 U samom ritualu (u lanu 1.) kae se da se zakletva
vri pred Raspeem odnosno koranom i d v j e m a svijeama, ispred kojih lee bode
i samokres.
T u m a e n j e za tu simboliku dao je njemaki okupatorski asopis Signal
(u j unskom b r o j u 1941.) objavljujui sliku tih simbola pred kojima se polae ustaka
zakletva. O b j a n j e n j e kae: U ovom su znaku pobijedili: kri, samokres i no: to
su simboli pod kojima je hrvatski oslobodilaki pokret vodio borbu za novu dravu
i konano pobijedio. Na kri, samokres i no zaklinjali su se ustae borci za
hrvatsku slobodu. 135
Meutim neposredni je i otvorenije, nego to je to uinio njemaki urednik,
objasnio je tu simboliku krsta noa revolvera bombe, j e d a n od prvaka
ustakog terorizma, Aleksandar Seitz na skuptini ustaa u Kaini. Ta se skuptina odrala kao i sve ustake skuptine, poslije odsluene mise, koju je o v d j e otpjevao Mihovil Lojna. Objanjavajui historijat ustake borbe, Seitz je rekao da se Paveli
drao one narodne da se klin klinom izbija, jer bez krvavih gaa nema slobode. On
ve sijenja 1929. zaklinje svoje ustae na sveti-kranski kri i revolver. Simboli su
to narodne s l o b o d e . . . Hrvatska ima ovjeka koji zna to h o e . . . Godine 1934.
pada najvei tiranin Jugoslavije u Francuskoj i Jugoslavija se uzdrmala u svojim
t e m e l j i m a . . . 136 Iako je takav nain z a k l i n j a n j a nepoznat crkvenim zakonima, a za
njega su crkvene vlasti morale znati, poto se on i javno vrio, u Zagrebu kao i unutranjosti, ipak n i j e d a n od crkvenih velikodostojnika, a tako isto ni od tih bojnih
sveenika, koji su vrili z a k l i n j a n j a nije naao za vrijedno, da bi protestirao. Nijednom. Barem o tome se ne moe nigdje nai ni n a j m a n j e g traga. 1 3 7 Tako ni vrhovni
voj.ni vikar nadbiskup Stepinac.
Naprotiv, svi ti vojni duobrinici koriste prilike da ugode ustakim vlastima
sa svojim gorljivim zalaganjem za sva ustaka naela pa makar se ona kosila i sa
samim evaneljem. Duobrinik-satnik Teobald Taka, pri zavrnim sveanostima
i priredbama vojnikog tjedna u Zemunu, novembra 1943., poslije odrane zakletve regruta,, govorio je o zaslugama hrvatskih vojnika u prolosti, a naroito u
sadanjosti. Dakako, ustaama pripada najvei dio slave, jer su oni zaduili takoe
i evropski zapad.
Pripadnici naih oruanih snaga borili su se i bore se jo i protiv glavnog neprijatelja europske zajednice, protiv komunizma, kako u zemlji, tako
Hrvatski narod 4. VIII. 1941.
Hrvatski narod 11. VIII. 1942.
1 3 4 Hrvatski narod 11. VIII. 1942.
1 3 5 Prema:
Novi list 26. VI. 1941. Cio ritual ustake zakletve prema Propisniku
Ustae donosi Nova Hrvatska 16. VIII. 1942. U toki sedmoi daje se i obrazac zakletve: Zakliniem se Bogom Svemoguim i svim to mi je sveto da u se drati ustakih naela
i pokoravati propisima te bezuvjetno izvravati sve naloge poglavnika da u svaku povjerenu
mi tajnu najstroe uvati i nikad nikome nita odati. Zaklinjem se da u u ustakim redovima na kopnu, moru i u zraku izvojevanu hrvatsku dravnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu uvati i braniti. Ako se ogrijeim o ovu prisegu svjestan sam svoje odgovornosti
za svaki in i propust i proet propisima znam da e me stii kazna smrti. Tako mi Bog
pomogao Amen.
1 3 6 Hrvatski narod 28. VII. 1941.
1 3 7 Hrvatski
list 21. VIII. 1943. Vidi i sliku: Dokumenti o protunarodnom radu,
246250.
132

133

i na dalekom istonom bojitu, na kopnu, moru i u zraku. Nai junaci istakli

su se na istonom bojitu tokom svih velikih borbi. Kod Stal j ingirada doivjeli su vojnici hrvatske pjeake pukovnije i onaj epski svretak borbe u
sklopu proslavljene VI. njemake vojske general feldmarala Paulusa, te su
svojom krvlju i svojim ivotom zapeatili svoju vjernost prema velikom savezniku, koji je mnogo pridonio uspostavi NDH, te ostao i on nama vjeran
na naem podruju za bolju budunost naeg naroda. Pozivam vas sve prisutne da kratkom utnjom odamo ast i priznanje svim naim herojima, borcima, koji su dali svoje ivote i prolili svoju krv za milu i dragu nam domovinu . . . Danas je za nas posebno vano da je na narod i u sadanjem, n a j sudbonosnijem razdoblju europske povijesti ostao svjestan svoje uloge, koja
nam je dana ne samo po naem zemljopisnom poloaju, ve i po naoj sudbinskoj povezanosti sa Srednjom Europom i s velikim njemakim narodom. Pod
vodstvom poglavnika hrvatski narod i nae oruane snage igraju ulogu koja
odgovara naoj prolosti, a to je odluno i za nau budunost. Toga mora
biti svjestan svaki Hrvat, a u prvom redu svaki hrvatski vojnik, Od njega
zavisi srea i daljnji razvoj hrvatskog naroda i NDH.
U istom duhu razvijale su se misli u govorima spomenutog ve Joze Vukelia, 138 ustakog duobrinika Jerka Eterovia, koji komemorira poginule Nijemce i
ustae, t. j. ustake legionare na istonoj fronti, kao i u borbama sa partizanima. 139 Takav je i valpovaki kapelan Sele, kad zaklinje sedamdesetoricu novih
ustakih dunosnika (29. XI. 1942.).140 Takav je i zemunski kapelan dr. Jakov Benkovi kad dri regrutima govor o znaenju i svetosti zakletve 23. I. 1944.141 Takvi su
slunjski tupnik, ustaki povjerenik i ustaa-duhovnik, kao priuvni ustaki satnik
I. Niki i ogulinski kanonik i upnik Ivan Mikan. Obojica su odrala ustaku skuptinu u Slunju 8. VI. 1941. kad su za Pavelia zakleli ogroman broj ustaa. Spomenuti Mikan, koji je ve ranije prikazan kao najgorljiviji ustaa, harangirao je
sluaoce protivu Srba, bacao na njih najpogrdnije uvrede, a veliao teroriste Soldina i Hranilovia stavljajui ih za primjer hrvatskim roditeljima da uzgajaju svoju
djecu tako kao to su bili odgojeni ti atentatori.
Ovo je slava borbe naeg prvog sina dr. Ante Pavelia, koji je hrvatskom narodu ove godine donio najljepu pisanicu N D H . . . Onda je na Poglavnik osnovao Ustaki tabor u cijeloj Hrvatskoj i osnovao ga je i u tuini i imao tri stotine hiljada zaprisegnutih vojnika. 142 Onda je doao as,
koji je Bog htio, kada su Srbi izgubili sve. Mi sada imamo Hrvatsku veliku,
kao to je jo nikada nismo imali, a oni imaju malu Srbiju . . . Sjetimo se
Soldina, Hranilovia i Javora. Odgojite svoju djecu da budu junaci kao oni,
pa e im onda biti vjena slava .. . Kama je Bog dao ovjeka koji
i sam
radio i on e znali urediti i zapovijedati. Zapovijed treba znati i sluati. U
Poglavnika moramo imati puno povjerenje. Jo jedna stvar. Evo naselili su
veinu Srba u Srijemu i Bosjii i tada kazali u sporazumu, da je to srpsko. Ali
na je Poglavnik rekao da je hrvatsko i da e ostati hrvatsko. Obeajete li
poslunost? Hoete li raditi po njegovim uputstvima?
138

Hrvatski narod 14. IV. 1943., 23 VI. 1943. i 27. I. 1944.

Hrvatski list 20. III. 1943.
Hrvatski list 1. X I I . 1942.
141
Hrvatski list 30. I. 1944.
142
Tu je kanonik Mikan grdno pretjerao, jer taj broj prije 10. IV. 1941. nije premaio ni jednu hiljadu.
139
140

 pitao je ustaa-sveenik skupljeni narod, koji mu je dakako burno odgovarao da

hoe. Ovako je raspaljivao- mase i f r a dr. Petar Berkovi, n a j p r i j e priuvni ustaki
satnik duobrinik a onda i djelatni ustaki dopukovnik i na k r a j u djelatni
us ta ki pukovnik- duhovnik. 143
Takvi su svi od reda, kako ih d a j e jo jedan spisak sastavljen na osnovi Vjestnika Ministarstva Oruanih snaga u N D H . To su, medu ostalima f r a . H e r m a n ,
M. Jagodar, M. Paljug, N. Dobrei, T. Fabek, VI. Vui, Dr. I. Violoni, M. D e f a r ,
N. Perkusi, K. Kvas, Fr. Bortas, M. Prepuni, f r a P. Pajtler, SI. Rukavina, A. Mikuli, f r a A. Kovai, f r a dr. I. Gliboti, G j . Mihi, J. Mikuli, R. Medi, f r a P.
Karadole, f r a J. Medi, f r a K. Tetki, f r a I. abalja, f r a D. Juriev, Stj. Kului,
f r a M. Didovi, Stj. Habijanovi, Zv. Brekalo, Stj. Bojani, A. Falatar, M. Hraste,
f r a St. Milanovi-Litre, dr. I. Guberina, f r a B. Renduli, J. Bujanovi, f r a D. olak,
B. Hitrec, A. Mitrovi, Z. Maina, Stj. Tomaevi, J. Nui, A. Ganza, J. Klapi, J.
uri, V. Bocak, dr. A. Jei, V. Majistorovi, F. Orlovi, A Peri, L Sudi, A.
Vrani, Cv. ulina. N. Galovi, L Laiki, dr. G j . Mari, J. Petrovi, M. Tekli
N. Darei, A. Mikuli, J. Galei, G. Balokovi, dr. St. Bogutovac, A. Weiss, B. D r a gievi, fra A. Natoniki, A. Zrno,i sigurno jo mnogi drugi do ijih imena nije bilo
jo mogue doi. Svakako, svi od reda jednakog stepena ustake gorljivosti.
Predaleko bi nas odvelo kad bismo se upustili u prikazivanja ustakog propagandnog rada vojnih sveenika koji su stajali pod neposrednim nadzorom ne samo
zamjenika vojnog vikara, nego i samog Vrhovnog vojnog vikara sine titulo, n a d biskupa Stepinca. Meutim vratimo se onima koji su jo blie i jo neposrednije suraivali sa nadbiskupom Stepincem a istodobno i s ustakim pokretom. Vratimo se
zaas jo Katolikom listu i njegovom uredniku i kanoniku dr. J a n k u Peniu
v r n j a k u i zemljaku nadbiskupa Stepinca, pravom ustakom ideologu i r a n i j e m odgojitelju zagrebakih bogoslova. Ne toliko radi linosti dra Penia, koja je u stvari
beznaajna. Ali radi poloaja koji je zauzimao kao urednik n a j s t a r i j e g asopisa u
Hrvatskoj i kao lice n a j p u n i j e g p o v j e r e n j a nadbiskupa Stepinca. A njegov stav
morao je imati i u Katolikom listu puno odobrenje nadbiskupa Stepinca. On je
tipian p r i m j e r klerofaiste.
Uistinu dr. Janko Peni zastupa i brani sve ustake tendencije, koje je crkva
tako svesrdno pomagala i unapreivala svim svojim sredstvima. Katoliki list prepun je njegovih lanaka, iz kojih se vidi koliko je bio odan ne samo dr. Peni ustakom terorizmu, nego i svi oni, koji su se pod zatitom i neposrednim nadzorom nadbiskupa Stepinca okupljali kao suradnici u Katolikom listu. Ma da smo se ve sa
dr. Peniem sreli i upoznali ustake misli, po kojima je Paveli ovjek ne
samo Boje Providnosti, nego i veliki junak, koji je povratio katolikoj crkvi n j e n
boanski autoritet, zacijelo izgubljen u Jugoslaviji, dr. Peni otkrit e nam jo poneku nedovoljno zapaenu stranicu ustake klerofaistike ideologije, tako brino
njegovane u Stepinevom Katolikom listu.
O sedamstotoj godinjici grada Zagreba, koja se dakako i crkveno proslavl j a l a u crkvi svetog Marka, na starom Gradecu ili Griu, koji je u prolosti bio toliko puta proklet ba od strane susjednog Kaptola i njegovih kanonika i biskupa,
odrao je dr. Peni 25. F 1942. propovijed, u kojoj, dakako n i j e govorio o sukobima
143

Hrvatski n a r o d

26.

VI.

1941.

izmeu Kaptola i Gria, (o kojima je potomstvu ostavio spomena A. enoa), ve je

svojom mrnjom na prvu Jugoslaviju potencirao glorificiranje nov'og ustokog doba.
Dr. Peni, svakako u stilu i duhu klerofaistikih teza, elio je da uvjeri sluatelje
upravo o ogromnim zaslugama sveenstva za hrvatski narod, pa dosljedno i za stari
Gradec-Gri. 1 biskupi i prvostolni Kaptol, i sav kler redom, svi bez razlike, stajali
su i danas stoje vjerno i neustraivo na braniku vjerskih i narodnih svetinja hrvatskoga naroda. Sve svoje kulturno bogatstvo, a ono je lijepo i veliko, ima hrvatski
narod zahvaliti u prvom redu svom hrvatskom katolikom kleru ... Oborivi se
zatim na duhovnu kugu na komunizam dr. Peni istie kako je katolika crkva
prva prozrela komunizam, ali je i istodobno protiv njega organizirala svoj otpor!
Zato se ona i danas odluno bori protiv njega i u toj borbi ne poznaje kompromisa
Stoga je i katolika crkva neprestano upozoravala vladare, dravnike i itavo drutvo
na komunizam kao na najvee zlo modernoga doba. Dr. Peni, koristei i 700-tu
godinjicu Zagreba, poziva graane, da se pomole svetom Fabijanu i Sebastijanu.
koji su nekad Zagreb u XV. stoljeu zatitili od kuge, kako bi grad sada i spasili od
duhovne kuge komunizma. 144
O prvoj godinjici N D H ; dr. Janko Peni dao je uvodni lanak sa naslovnom slikom Pavelia preko itave strane, to se u devetdecenijskoj prolosti Katolikog lista nije desilo ni jednom poglavaru Hrvatske! U tome lanku, urednik
je pokuao da da presjek dogaaja i uspjeha N D H tokom prve godine njenoga ivota.
Sva ideoloka sutina politikih tendencija klerofaiista zgusnula se u ovom lanku
Katolikog lista. Upravo one misli nesumnjivo uveliko osvjetljavaju i stav lista
nadbiskupije zagrebake, ali i njenoga efa nadbiskupa Stepinca. Jer, i poslije godinu
dana, najstrahovitijeg terora i ustako-klerofaistikog orgijanja uz suradnju pobjenjelog teutonizma Katoliki list smatra da su misli, osjeaji i tenje hrvatskoga
naroda ostvarene 10. IV. 1941.! I unato ratu dr. Peni i njegovi poglavari smatraju, da je N D H pokazala svijetu kroz godinu dana postojanja veliku sposobnost
u stvaralakom radu. A to samo stoga, jer N D H vodi ugledna linost, velik ovjek,
na poglavnik. Toga Pavelia odlikuju vanredne umne i moralne vrline, u privatnom kao i u javnom ivotu, zanosno tvrdi intimus nadbiskupa Stepinca.
Narav ga je nadarila svim vrlinama nae junake Like i do skrajnosti
samoprijegorne Hercegovine. Svjedoanstvo su veliine duha njegova Strahote zabluda. Njima se je svijetu predstavio kao prvorazredni intelektualac.
Samo pronicavi duh mogao je otkriti svu bijedu komunistiku, kako je otkrivaju Strahote zabluda, samo poteno srce je imalo snage tu golu istinu svijetu jasno izrei. Po Strahotama zabluda je strani svijet upoznao veliinu
naega Poglavnika, po toj knjizi je Poglavnik stekao ljubav i privrenost
velikoga stranoga svijeta. Poglavnikova poslanica kod otvorenja hrvatskoga
sabora, njegovi govori, raznovrsni po sadraju i po prigodama, u kojima su
izreeni, svi zakoni redom to ih je izdao za dobro domovine sve to dokazuje veliki um i plemenito srce njegovo. Za ministre si je i dravne tajnike
prve pomagae u izgradnji Drave odabrao najbolje ljude. Kad su
kod zasjedanja sabora donosili izvjea svaki iz svoga djelokruga, divili smo
se, koliko su uinili svaki na svom oolju rada. S lijepim su ve brojem stranih drava ureeni diplomatski odnoaji tako, da je naa Drava ve na1U

Katoliki list 1942.. br. 5, 50.

daleko poznati meunarodni imbenik. Vojska je organizirana upravo odlino. Ve posjedujemo sve vrsti oruja. Dok jedan dio nase hrabre vojske
radi na sreivanju domaih prilika, drugi se bori na Istoku protiv najopasnijega neprijatelja ovjeanstva protiv komunizma. Da je naa vojska
na visini, a junatvo njezino legendarno hrvatsko junavo, oitim su dokazom brojna visoka odlikovanja naih zrakoplovaca sa strane najviega njemakoga
zapovjednitva.
Oduevivi se ustakim koljaima, ovaj crkveni i pastoralni list, njegov urednik i zagrebaki kanonik, intimni prijatelj nadbiskupa Stepinca, kome je neposredno
odgovoran za pisanje njegova lista, i zanosno i idejno povezan sa ustakim legionarima ortovima na Istonoj fronti, preao je da hvali to je sve veliko i dobro
uraeno i na upravnom podruju, zatim na podruju pravosua, kojim upravlja
klerikalac i kriar dr. M. Puk. Njega naroito oduevljava, to je na tome polju
drava odabrala ispravni tradicionalno kranski smjer, o kome je bilo dovoljno
rijei u prethodnom poglavlju, u kome su izloena tradicionalna kranska shvatanja
ustakog tipa s obzirom na katolienje i psiholoke pripreme za takva misionarenja,
sadrana u ubijanjima i pljakama crkava i linosti u N D H .
Bog i njegovi sveti zakoni spadaju uvijek i svagdje na prvo i najvie
mjesto. U vidu Bojih zakona stvaraju se svi ljudski zakoni, odnosili se oni
na bilo koju granu ivotne djelatnosti. Samo u duhu kranske vjere odgojeni
dravljani shvaaju duh rtve, koju je ovjek duan doprinositi za drugoga,
napose za zajednicu, za Dravu .. . Drava je dobro uoila, da je neprijatelj
broj 1 ne samo drave nego i svih drava po svijetu, tovie i cijeloga ljudskoga drutva, materijalistiki nazor na ivot pod imenom komunizma. To je
biljka nametnica u naem narodu; zato joj u naem narodu nema mjesta.
Da bi to vie uvrstio svo j stav prema komunizmu i Narodno oslobodilakom
pokretu, dr. Peni se poziva na misli poglavnika, izreene u hrvatskom saboru, kad se na nj oborio, obeavajui mu slom. Ali sa svim onim, to u
vidu komunizma i komunistikog etovanja u naoj zemlji i u naoj dravi
ugroava ivote i imetke naega naroda, obraunat e hrvatski narod sa
svojom vojskom, obrambenom snagom, sa svojim saveznicima, s nama svima
skupa do najkrajnjih granica, jer ili emo ostati mi ili komunizam.
Dr. Peni je zadovoljan i sa nastavom, koja se opet vratila vjeri, kao i sa
svima zabranama, koje su pogodile tampu i literaturu, o kojoj e se starati klerofaistika cenzura. Divno je to je drava izdala index librorum prohibitorum, upravo
onako, kako to postupa i crkvena vlast, da bi sauvala narod od svakojakog zla, koje
na nj moe da svali rava knjiga. A takve su sve one, koje nisu napisane u duhu
klerofaistikih tendencija, u duhu novog poretka i NDH. Omladinu treba ve za
rana priuiti sluanju crkvenih i svjetovnih vlasti. Sve je to u N D H drukije nego
to je to bilo u Jugoslaviji. Obitelji se sada ukazuje daleko- vie panje nego prije U
prijanjoj dravi, tvrdi dr. Peni, gdje su veliku rije imali slobodni zidari, idovi,
komunisti i njima slini negativni elementi, vrili su se pobaaji naveliko . . . Poglavnik je izdao otre mjere protiv pobaaja, koje se ve primjenjuju. Jedan lijenik
i jedna enska su radi pobaaja strijeljani, a vie je osoba sueno na teku tamnicu . . . Istina, ovdje dr. Peni ne govori, ta je sa tolikim konkubinatima u kojima
ivi bezbroj sveenika, ustaa i neustaa, sada kao to je to bila redovna pojava u

bivoj Jugoslaviji, i ne kazuje, da li je poglavnik u zajednici sa nadbiskupom izdao

otre mjere i protiv takvih tetoina i oskvrnitelja svetog obiteljskog ivota, ma da
su se ovi isti zakleli na celibatsku obavezu. Ali, zato, u NDH, sve je med i mlijeko,
pravi r a j Boji, prava Boja Hrvatska. Tako je to i na ekonomskom polju. Grade se
putevi. eljeznice, isuuju movare, reguliraju rijeke, u jednu ruku, najvei prosperitet, koji se da zamisliti.
Sve je ovo postigao ustaki narod u N D H pod mudrim rukovodstvom svoga
Pavelia u samo jednoj godini njenog postojanja. A NDH, po sudu kanonika
Penia, je obnovljena drava kralja Zvonimira, jer ona je bila u najprisnijem vazalskom odnosu prema Svetoj Stolici. A radi toga, to se kralj Zvonimir obavezao
papi da e gojiti pravdu, braniti crkvu i tititi siromahe i udovice, Bog je nagradio
Zvonimirovu Hrvatsku sves'tiranim blagostanjem. Istina, crtajui i opisujui to blagostanje Zvonimirove Hrvatske, po prianju ljetoprsca popa Dukljanina, dr. Peni
preuuje da je t a j isti Zvonimir prokleo hrvatski narod, to nije htio da pode za
papin raun u rat protiv dalekih neprijatelja, da se za tudi raun krvari, i da je taj
isti blagovjerni hrvatski narod ubio toga svoga dobroga kralja na polju Kosovu
kod Knina, kad je htio da izvede tu papinu elju. O svemu tome, dakako, ni rijei,
da se ne bi pokvarila lijepa slika o kralju Zvonimiru, papi i blagovjernom hrvatskom narodu, koji je u jednom trenutku otkazao papi poslunost. Ali, zato ipak,
dr. Peni zakljuuje, da Paveli sa svojom vladom nastoji ii tragom Zvonimirovim . Stoga se pouzdano nadamo da e Bog blagosloviti Poglavnikovu Hrvatsku,
kao to je blagoslovio i Zvonimirovu tako, da e Poglavnikova Hrvatska obuhvatiti
sve krajeve, gdje stanuju Hrvati i da e biti puna zemlja svakoga blaga. 145
Uistinu , kao da je ovdje i nehotice, ueni kanonik i urednik Katolikog
lista, na svoj jednostran nain interpretirajui ljetopisca Dukljanina, i predvidio
jednu historijsku stvarnost. Slaemo se posve, da je Ante Paveli poao tragom
kralja Zvonimira, vazaliui jednako Hitleru i Musoliniju, a tako i papi, ali ga
ipak na tom putu nisu htjeli slijediti oni nevirni Hrvati, koji su se nali na
drugoj strani, ne dae ni listove doti'tii i skoie ne samo da bi pristali na dostojnu
molbu svetoga oca pape i cesara rimskoga da sveta mista iz ruk poganskih uzmu i
oslobode . . . Zato su te nevirne i bogom proklete Hrvate, koji nisu poli ni tragom
Zvonimirovim, ni poglavnikovim stali proklinjati klerofaistiki vazali i njihove
duhovne vode, isa propovjedanice i ustakih podiuma gdjegod bi stigli.
Urednik Katolikog lista nije se zadovoljio samo ovim lankom, posveenim
prvoj godinjici NDH. U slijedeem broju dao je jo opirnu reportau o velianstvenoj proslavi godinjice obnovljenja NDH, na kojoj bi mu mogao pozavidjeti i
najbolji ustaki izvjestilac. Upravo tako, kao da je taj list pravo ustako glasilo,
koje se interesira iskljuivo dnevnim politikim dogaajima, a ne crkvenim i pastoralnim poslovima, moralkom i kanonima! I opet je toj reportai data osobita panja
i stavljena je na uvodno mjesto, kao da je papina ili nadbiskupova poslanica. Dakako,
da i iz toga lanka zrai ustaki duh. Svakako, ustaka misao traila je i svoj adekvatan ustaki izraz. Osobito mu se svidjela ustaka vojska!
1,5

Janko Peni, Znaajna godinjica. Katoliki list 1942., br.

15, 169172.

Velianstveno proslavljena godinjica N D H pokazala je svemu svijetu,

da je hrvatski narod sposoban dravu stvoriti, voditi i za njezinu slobodu
doprinijeti i najtee rtve. Kormilo drave nalazi se u rukama mudra i odluna Poglavnika, koji je svome narodu donio slobodu i koji ga umije voditi
ljepoj budunosti. Prigodom proslave goditijice obnovljenja KDH naa su
srca opet ivo kucala, jer smo vidjeli, da su uz nas veliki i mali prijateljski
narodi; da je naa vojska dobro izvjebana i opremljena; da je cio hrvatski
narod jednoduan u ljubavi prema svome poglavniku i domovini.
Pregled prijema kod Pavelia (9.IV.) pokazao je, tko se sve to iz inostranstva kupio oko Pavelia i ustakih predstavnika ove N D H i u koje klerofaiste upiru svoje oi i svoje nade. To su bile institucije i predstavnici Borisove Bugarske, Duceove Italije, Hortyjeve Madarske, Tiszove Slovake, Fhrerove Njemake i Anitonesoui-ove Rumunije. Bilo je defilea i parada svake vrste. Dakako, da
nadbiskup Stepinac, visoko sveenstvo, kao i ono nie i redovniko nije izostalo sa
tih sveanosti. Klicalo se naroito vojsci i oruju. Tako su se ispunile davne elje
i zahtjevi naega naroda. To nas proima nadom, da emo krvlju steenu slobodu
znati braniti i sauvati. Katoliki list oduevljava se vojskom i orujem kao da
i nije crkveni nego neki militaristiki list.
Na saborskoj sjednici, odranoj 10. IV. 1942., poslije podne, izvjetava
dalje Katoliki list Poglavnik se sjetio rtava za NDH, ali je sa zahvalnou
podvukao i zasluge njemakog i talijanskog naroda za NDH. Paveliev sabor
prolamao se od klicanja, a kod tog oduevljenja uestvovao je svojim prisuem i
nadbiskup Stepinac kad je Paveli kazao, da se hrvatski narod ne e nikad odrei
svoje N D H i da nema nikakvog fantoma, ni slavenstva, ni jugoslavenstva, u koji
bi on ikada vie stupio. (Zastupnici ustaju uz dugotrajno pljeskanje kliu: Tako je.,
a zatim se sa galerija u zboru uju: Po-glav-nik!). Hrvatski narod u ovoj godini
dana, svjedoci smo bili napose juce i danas, pokazao je i dokazao, da se nikada ne e
zavesti bolesnim boljevikim, idejama. (Poklici: Tako je! i pljesak), tovie, dokazao je, da je spreman boriti se do krajnjih granica i na istonom ratitu i na svojim
granicama i u svojoj zemlji protiv tome korovu. (Svi zastupnici ponovo ustaju i oduevljeno kliu: Po-glav-nik! Po-glav-nik!).
Katoliki list ne spominje, da li su i nadbiskup Stepinac i papski legat Marcone, takoer skandirali zajedno s ostalima u saboru ime i titulu Ante Pavelia. Tom
prilikom poglavnik je odlikovao vladare Bugarske, Rumunije, regenta Hortya i prezidenta Joefa Tiszoa Veleordenom Krune kralja Zvonimira s Danicom i
maevima. 146
Mogle bi se dalje nizati misli ovog ustae-kanonika, koje su sve dotadanje
nadmaile jo u dva lanka. Tako u jednome panegiriku o poglavniku za njegov
imendan, koji je takicer na uvodnom mjestu, da se tek onda, na drugom mjestu,
iza toga lanka, daje mjesta papinom govoru. 147 Takav je on, kad tvrdi, da je za
hrvatski narod poglavnikovo ime simbol itave hrvatske povijesti i sadanjosti i da
sav tok poglavnikova ivota svjedoi bjelodano, da je on kranski katolik, ne samo
146
janko Peni, Velianstvena proslava godinjice
1942., br. 16. 181 182.
147
Katoliki list 1942., br. 24, 277278.

obnovljenja N D H .

Katoliki list

po krsnoj knjizi, nego i itavim ivotom i radom svojim. Na sasvim rasistiki nain
pie dr. Peni i o idovskom problemu, povodom antiidovske, broure idov 148 Tu
je on i ustaa, i faista, pravi klerofaista.
I o drugoj godinjici N D H progovorio je Peni IUI uvodnom lanku Katolikog lista. I ovdje ostaje Peni dosljedan svojim pogledima sa prve godinjice.
Jo uvijek mu je Paveli neumorni trudbenik u radu za narodno dobro, kao to je
i vlada, uzor sviju vlada, koju mora da slavi dua prekaljenog ustae.149 Propagirajui Pavelieve vrline i zasluge i govorei o njemu sa zanosom kakvim se rijetko
govorilo i pisalo i u ustakom Hrvatskom narodu, Peni istie, da dananje vrijeme trai neobinu umnu sposobnost, izvanrednu ljubav za narodnu stvar i elinu
volju kako od poglavnika tako i od svih njegovih pomagaa. Treba graditi sve iznova,
treba graditi u vrijeme, kad se rue sve kulturne tekovine na najbrutalniji nain, kad
odmetnici pale i unitavaju, gore nego je ikada u povijesti ruio i najbarbarskiji
neprijatelj. O ovoj drugoj godinjici NDH, Peni je zabrinut kad mora konstatirati,
da bi stvaralatvo bilo kud i kamo vee, da su prilike povoljnije. Naprosto stoga, to
se najvei dio ustake snage troi na obranu NDH. Sada je Peni zaboravio koliko se
prole godine zanosio militaristikim idejama, gledajui paradu ustake vojske. Jer
sad mu je hrvatski (itaj ustae, op. pisca) narod oduvijek poznat kao miroljubiv
narod, koji nikad nije imao pa ni danas nema osvajakih nakana sve tamo od
VII. stoljea, kad je s papom Agatonom sklopio meunarodni pacifiki savez.
Tom je ugovoru ostao vjeran sve do dana dananjega. Ni danas nema hrvatski
narod nita protiv bilo kojega naroda. Hrvatski narod vojuje samo protiv jednoga
neprijatelja, a taj je komunizam. Protiv toga se neprijatelja bori kako na istonom
bojitu tako i doma, u vlastitoj kui. . . Preavi na suradnike kae da u tim svim
tekoama hrvatski biskupi ostaju zajedno sa sveenstvom popuitl dobrih pastira
s narodom.
S narodom dijele sve ratne neprilike. S narodom dijele svoj svagdanji
kruh . . . Biskupi i kler tjee narod, da ne klone duhom. Jaaju u njemu vjeru
i pouzdanje u Providnost Boju, koja i zlo obraa na dobro. Brinu se za
izbjeglice . . . Kao budni straari neprestano stoje na strai i uvaju narod i
njegova dobra. Sestre redovnice imadu pune ruke posla sa ranjenicima po
bolnicama, gdje viaju tjelesne i duevne rane naih vojnika i graanskog
puanstva poput milosrdnoga samaritanca. Kolika su bezbrojna djeca povjerena njihovoj skrbi po kolama, zavodima i raznovrsnim sklonitima! 349
Isti je on kada se obara i na komunizam kao na razaratelja obitelji, kao i na
one, koji u N D H istupaju protiv Pavelia i ustakog pokreta. 150 A kada su se sve
vie kvarili rauni Paveliu i njegovim klerofaistikim suradnicima, dr. Peniu
pomuuje se radost o Boiu 1943. Govorei o arima Badnje noi kae, da se ovaj
put Boinje raspoloenje pomuuje i oslabljuje uslijed ratnih raspoloenja.
148

Katoliki list 1942., br. 23, 271.

Janko Peni, D v i j e godine portvovnog i mukotrpnog rada i velikih uspjeha. Katoliki list 1943., br. 14, 157159.
150
Janko Peni, Poglavnik i obitelj. Katoliki list 1943., br. 23, 245246.
149

Izvana tuna i potitena domovina radi partizanskog pustoenja u sebi

krije tajnu i neslomivu snagu, da se oporavi, razvije i napreduje u svim
smjerovima i zahtjevima vrhovnikoga ivota. Svako je raanje teko i s poroajnim bolovima skopano, pa tako i raanje samostalne drave i vrhovnikoga narodnog ivota . . . I naa e domovina sretno prebroditi sve jade
dananjega rata, pokopati zauvijek opaku komunistiku ideju, prokuati i oeliiti svoje snage u ratu kao zlato u vatri, a nakon rata e s vjerom i pouzdanjem u preporodnu snagu Kristove nauke izvoditi velika djela na trajnu
korist hrvatskoga naroda, koji e tada sretan uivati dane mira i punoga
zadovoljstva. 151
O treoj godinjici NDH, kojoj opet urednik posveuje svoju naroitu
panju, a N D H i Paveliu svoje misli, osjeanja, nade i iekivanja, pritisnut je
mranim perspektivama, koje je nagovijestio pobjedonosni i nezadrivi hod Narodnooslobodilakog pokreta. Ovaj put uvodni lanak nosi teak naslov: Nae patnje.
Nema vie nekadanjega zainosa, kliktanja i samohvalisanja iz 1941. pa i 1942.
Teke stvarnosti i obraun za poinjene zloine bio je na pragu klerofaistikih okupatora. Savjesti su se poele uznemirivati. I one okorjele. Glas osvetnika sve se vie
i blie uo! Odatle opravdanja, ali i novi napadaji. Poslije uvodnih razmatranja o
prolosti Hrvata, zaustavio se urednik jadikujui ponovo na patnjama, koje su stigle
Hrvate u bivoj Jugoslaviji. Hrvati su trebali nestati, rezonira Peni, naprosto radi
slavenskog bratstva! A ustaki terorizam sa poglavnikom razvio je zastave i prihvatio
nametnutu borbu za hrvatsko ime i slobodu hrvatskog naroda. Dana 10. travnja
1941. god. proglaena je N D H i tako zavreno prvo razdoblje ustake borbe. Bio je
to dan ope radosti. . . Opa narodna radost bila je sasvim razumljiva, jer su' se
tada najveim dijelom ostvarile misli i nastojanja najboljih hrvatskih pokoljenja . . .
Usred nastojanja oko temeljite obnove cijeloga narodnoga ivota dola je nova borba
i nova teka stradanja. Potekli su opet potoci krvi i suza. Ugasnuli su mnogi dragocjeni hrvatski ivoti. Opljakana su i zapaljena tolika hrvatska sela. . . Sloili su
se razni nai neprijatelji, da unite to vie hrvatskoga stanovnitva i tako stvore
prazni prostor za protuhrvatske imperijalistike ciljeve. Narodna stradanja teko su
se doimala svakoga rodoljubnoga srca ; a osobito hrvatskoga katolikog sveenika,
koji je uvijek bio sam sa svojim narodom, tvrdi Peni, identificirajui, kao i ostali
ustae, hrvatski narod s ustatvom osjeao s njime radost i alost, dijelio dobro i
zlo. Samo to i nita drugo je razlog, da je oko 50 katolikih sveenika izgubilo ivot
i glavu od neprijateljske mrnje. Ubijeni su iz mrnje prema katolikoj vjeri i hrvatskom narodu. To su nai vjerski i narodni muenici.
Da objasni ovo teko ustako stanje, kao i optube koje su se opravdano
dizale proti sveenika, prvenstveno prebacuje krivicu na perfidnui politiku talijanske vojske, koja je suraivala sa etnicima protiv ustaa. Dakako, sada je Italija poslije svoje kapitulacije u unienom stanju, pa je lako zaboraviti ranija glorificiranja
i svoje krivice prebacivati na faistike generale, dok su talijanske i etnike zulume,
i te kako koristili protiv boraca NOP-a.
Iz Srbije i Crne Gore doveli su ovamo itave oboruane vojske, da po
nalogu i uz izdanu pomo Londona i Moskve razviju to veu djelatnost. Pro151

Janko Peni, ari Badnje noi. Kitoliki list 1943., br. 51, 583.

glasili su se partizanima ili narodnom oslobodilakom vojskm. K njima su

dragovoljno pristupili mnogi pravoslavni stanovnici, osobito oni iz Pounja,
od prije pristalice ljeviarske stranke. Bili su to od prije udrueni komunisti,
najvie dai i obrtnici, najmanje seljaci i radnici.
D. Peni sada nastavlja pravom jezuitskom vjetinom, da nie itav niz propagandnih neistina i kleveta, kako bi diskreditirao pred pokolebanim i zastraenim
masama Narcdno-oslobodilaki pokret. Da bi bio to uvjerljiviji u svojim laima
pronaao je Dr. Peni u svojoj Goebelsovoj fantaziji, da partizani navaljuju na ustae
kliui kralju Petru II.!
Djelatnost se partizana razvila po dobro smiljenom nacrtu. Navijestili su borbu protiv Nijemaca i Talijana, ustaa i etnika, a zapravo vodili
su borbu protiv hrvatskog naroda i hrvatske drave, etnika misao, da treba
iskorijeniti Hrvate kao narod, prodahnula je sve partizane Srbe. Navale partizana na pojedina mjesta vrene su uz klicanje kralju Petru II. Ima ljudi,
koji danju oblae etniko odijelo, nou partizansko. Openito se svuda
opaa, da partizani srpska sela tede, a hrvatska nite; od srpskih kua trae
samo najpotrebniju hranu, a hrvatske kue nemilosrdno pljakaju; etnike
i istaknute Srbe putaju ponajvie u miru, a ustae i istaknute Hrvate odreda
ubijaju, esto na vrlo okrutan nain. Poznata je partizanska parola, da treba
izgladniti Zagreb, dok se nigdje ne uje da bi trebalo izgladniti koji srpski
grad. Partizani vode rat upravo i samo u hrvatskim krajevima prema onom
starinskom naelu rat se ratom hrani, a to znai teku nevolju i opustoenje
na zemlju i narod, gdje se rat vodi.
Ovako je sasvim isto rezonirala i Nedieva i Ljotieva tampa u Srbiji, kao
i etnike organizacije Drae Mihailovia, klevetajui da je partizanski pokret velikohrvatski pokret usmjeren na unitenje srpskoga naroda. I dok su klerofaisti, nedievci i etnici sijali mrnju na sve strane i kopali klance koji imaju da razdvajaju
bratske narode, dotle su srpski, crnogorski, hrvatski i slovenaki partizani kovali
vrsti elik nerazruivog bratstva i jednistva borei se jednako sa Roman-Rupnikovim slovenakim klerofaistima, ustaama i klerofaistima kao i srpskim separatistima i podravateljima najmranije reakcije, koja je eljela da vrati staro hegemonistiko stanje iz bive Jugoslavije. Zato i klerofaist Katolikog lista i dalje
klevee, u listu, koji bi, pretpostavljajui po njegovom zadatku imao da poslui samo,
i iskljuivo evaneoskoj istini. A da su njegova propagandna izlaganja bila uistinu
teka i oigledna kleveta, pokazali su i dokazali narodno-oslobodilaki borci, pokazali
su i oborili sudovi narodno-oslobodilake vojske, pokazali su i razni vei i manji
procesi, poslije osloboenja Jugoslavije, na kojima su se pojavili razni sveenici, na
kojima je utvreno, da su sve te strahovite reakcije, koje su se u izvjesnim periodima
iskljuivale i jedna drugoj navijetale rat do istrebljenja, nale na istom planu.
I Nedi i Draa Mihailovi, i Draa Mihailovi i nadbiskup Stepinac, i Draa Mihailovi i nadbiskup ari, i Draa Mihailovi i Paveli i svi ovi zajedno na bijegu
sa Roman-Rupnikovim gardistima. Zato nije bez interesa, a da se ne vidi jo i daljnja
kuknjava dra Janka Penia, Katolikog lista, a to znai i nadbiskupa Stepinca.
Vjeto i smjelo taktizirano, da bi se, ma koliko utjecalo i na same Hrvate partizane!
Kolikih li zabluda u rutavim savjestima!

Pod izlikom, da treba unititi sve ono, to bi moglo posluiti neprijatelju, unitavaju se u Hrvatskoj dravne zgrade i eljeznice, provodi ise prisiljena mobilizacija, dok je za Srbiju postavljeno naelo, da treba tediti
srpsku krv i srpsku imovinu. Partizani Hrvati vide tu dvostruku mjeru, ali
je njihov utjecaj preslab, a da bi se stvar dala drugaije urediti. Njihova je
uloga slina ulogi Hrvata ministara u raznim beogradskim vladama, koji za
Hrvatsku nisu mogli nikada izbiti stvarnih koristi. Tako je i s Hrvatima u
kairsko j i londonskoj vladi, koji nisu kadri sprijeiti bombardiranje hrvatskih
gradova, dok su Srbi mogli uvjeriti angloameriko vojniko vodstvo, kako je
potrebno bombardirati upravo hrvatske i bugarske gradove, a nikako ne
srpske. 152 Partizani Hrvati uvjeravaju, kako im moramo biti zahvalni, to
su svojim zagovorom sprijeili zlo, koje je moglo biti i mnogo vee. . . Zloinako djelovanje etnika i partizana, bilo to dogovoreno ili ne bilo, ima
samo jedan cilj. Oni pretpostavljaju, da e Hrvatska doi u buduu kraljevsku ili komunistiku Jugoslaviju. No ta budua Hrvatska u buduoj Jugoslaviji ne smije vie biti sposobna, da se opire posrbljivanju. Zato treba
u to veoj mjeri unititi njezino stanovnitvo i njezinu imovinu. Paupertasmeretrix! Opustoena i osiromaena Hrvatska postat e kukavno politiko
roblje. Hrvati e obijati beogradske pragove zato, da bi dobili ondje doputenje popraviti za svoj novac poruene javne zgrade i unitene eljeznice, a
to im se ne e dopustiti bez potpune politike kapitulacije. Broj je Hrvata
komunista uvijek bio malen. Ukoliko je sastavljena takva hrvatska brigada,
to su uglavnom ljudi, silom odvedeni. 153 Zato je sasvim razumljivo, da se
mnogi vraaju kui, pogotovu nakon poglavnikove odredbe o pomilovanju.
Komandiri im i komesari nastoje sorijeiti no vrat ak Hrvata kui na t a j nain,
to ih premjetaju daleko od zaviaja, strijeljaju ih ili stavljaju u prve borbene linije, gdje ih eka sigurna smrt.
Hrvatski je narod u svojoj cjelini protiv komunizma i partizanstva, jer
ljubi svoje narodno ime, odan je djedovskoj vjeri, jer ne e da bude politiko, drutvovno i gospodarsko roblje klike, koja mu se hoe nametnuti iz
redova stranoga naroda. Hrvati nisu tako slijepi, a da ne bi vidjeli, kako
pobjeda komunizma znai njihovo posvemanje unitenje . . . Uvjereni smo,
da je ovaj rat sa svim svojim strahotama u raznim stranama svijeta samo
boja kazna za bezbotvo i druge ljudske grijehe. Pobjeda komunizma u
svijetu, kad bi je Bog privremeno dopustio, ne bi znaila unitenje Crkve,
ni pobjedu bezbotva, nego najteu kaznu upravo za one, koji su svojim nemarom, sebinou i bezbonou pomogli irenje bezbonoga komunizma. U
opem svjetskom meteu nismo ni mi Hrvati mogli bit poteeni. . . Nita
ne raditi ve iz prikrajka svemu zlobno prigovarati, to je izdaja vlastitoga
naroda, koji danas od sviju svojih sinova trai najveu prisebnost duha, samoodricanje i portvovan rad za dobro zajednice. Patnje hrvatskog naroda jesu
patnje krana katolika, koji se uzdaju u boju pravdu. Ona e prije ili kasnije sigurno pobijediti. . .

152
Koliko je daleko od istine dr. Peni najbolje ; e pokazalo dvanaest strahovitih bombardiranja Beograda angloamerike avijacije od Uskrsa 1944. do poetka oktobra 1944.. kada je
osloboenje Beograda preuzela narodnooslobodilaka vojska sa Crvenom armijom, zaduivi tako svojim nainom borbe vjeno zahvalni Beograd!
153
Kada je pjesnik Vladimir Nazor poao u partizane sva se klerofaistika tampa_ bila
dokazujui da je na silu odveden. Isto tako bilo je govora i o pjesniku Goranu ICovaiu, izvanrednom autoru Jame. Zato veoma sadrajno kae V. Nazor o pokojnom drugu Goranu: Izaosmo
skupa na puinu partizanskih oluja, ulazimo zajedno u luku partizanske knjievnosti. (Glas Istre
1945., br. 65.).

U strahu od onoga, to je neizbjeno moralo doi, da uistinu pravda pobijedi, a nepravda i zloin da budu kanjeni, Peni licemjerno obraa oi prema
Raspetome i svima oprata. elimo, da duh kranske ljubavi zavlada u svemu svijetu i da u duhu te ljubavi rijeimo sa svojim susjedima sva meunarodna pitanja.
Od sviju traimo samo- to, da nam se prizna pravo na samostalno- i nezavisno ureenje
svoje narodne i dravne zajednice, bez iijeg tutorstva. . .154
U svojoj klerofaistikoj i do apsurdnosti smjeloj upornosti, branei NDH,
Pavelia i ustatvo, Katoliki list i njegov urednik, i o etvrtoj godinjici NDH
ostaju na istom terenu, sa istim mislima, osjeajima i nadama. Katoliki list i njegov urednik Janko Peni, a to znai isto koliko sam nadbiskup, daju i ove godine,
takorei na nekoliko dana prije osloboenja Zagreba i bijega Pavelia, svoje poglede
na narod, crkvu i NDH. Zato su neobino dragocjene ispovijesti i priznanja Katolikog lista o odnosu Katolike crkve prema ustatvu tokom etiri godine ustake
strahovlade. U njima se nalazi potpuna identifikacija crkve s ustatvom. U njima se
nalazi sintetina rekapitulacija svih crkveno-ustakih odnosa tokom okupacije.
Biva drava Jugoslavija podravala je hegemoniju Srba, a prema hrvatskom narodu i njegovoj katolikoj crkvi vladala se kao najgora mauha
prema djetetu siroetu. Hrvatski je narod bio zapostavljen, ponizivan, prikraivan. Htjelo se izbrisati i samo hrvatsko ime. Jednako se postupalo i
prema Katolikoj Crkvi, toboe zato jer nije narodna, a stvarno zato, jer je
to Crkva Hrvata. Ove su teke prilike donijele i jedno dobro: hrvatski se
narod vre priljubio svojoj Crkvi i eljno ekao as svoga osloboenja u
vlastitoj dravi.
10. IV. 1941. prije etiri godine hrvatski je narod ostvario svoju
dravu. Ispunio se njegov vjekovni san. Srca su tada kucala ivo i veselo,
kao rijetko kada u ljudskom ivotu. Oduevljenje je obuhvatilo sve slojeve,
sve krajeve. To vie to su u kratkom oslobodilakom ratu bili uglavnom poteeni i gradovi i sela, i ljudi i njihova imovina. Hrvatska je drava stvorena rtvama tisua najboljih Hrvata, a najvie brigom poglavnika i ustakog
pokreta.
Hrvatski narod hrvatska drava Katolika Crkva na veliki i
slavni dan 10. II). 1941. stupie u vrstu i srdanu meusobnu vezu hvalei
Svevinjega Boga i molei Njegov blagoslov. Hrvatska je dravna vlast izdala odmah prikladne zakonske odredbe i provedbene naredbe za suzbijanje
razlinih poroka i zlodjela i tako olakala Crkvi rad oko duhovne obnove
naroda. Brzo se osjetilo, da struji u Hrvatskoj novi duh sveopeg narodnog
preporoda: u politici i gospodarstvu, u upravi i vojsci, u knjievnosti i umjetnosti. Nepravde, godinama nanaane inovnicima, pa i sveenicima sada su
se ispravljale.155
A zatvori, logori, inkvizitorska muenja, vjeanja, strijeljanja, deportiranja
i odvoenja u Njemaku, za te stvari preasni kanonik uope ne e da zna o etvrtoj
godinjici monstruozne NDH. Zna se i zato! Zato, jer sve ovo je Boja i Kristova
Hrvatska!
Ovako je Katoliki listi pri samom slomu NDH, jednako kao i pri njenom
poetku, podvukao priznanje da su 10. IV. 1941. N D H i Katolika Crkva 10. IV.
154

Janko Peni, Nae patnje. Prigodom tree godinjice obnovljene hrvatske drave.
Katoliki list 1944., br. 14, 157159.'
155
Janko Peni, Narod, Crkva i Drava. Povodom obljetnice obnove N D H . Katoliki
list 1945., br.' 1415, 105107.

1941. stupili u vrstu i srdanu meuisobnu vezu. I ovaj klerofaistiki brak dao je
jezivo potomstvo, najnakaznija nedjela tokom etiri krvave godine. Sada pri kraju,
Katoliki list, na same tri nedjelje pred Paveliev bijeg, jo je uvijek ustakiji od
svih us&a. A nije ni udo, jer Katoliki list zauzima dosljedan stav u skladu sa
poslanicom, koju je jedan dio ustakog episkopata izdao 24. III. 1945. protiv Narodno-oslobodilakcig pokreta, protiv oslobaanja Hrvatske od najveih zloinaca, za
koje zna hrvatska historija. Duh ove poslanice, o kojoj e biti jo kasnije govora,
duh je ustaki, i on provejava i posljednje redove Katolikog lista sive do dana
osloboenja Zagreba, t. j. 8. maja 1945.
Uistinu, za urednikovanja dra Janka Penia, intimnog suradnika i prijatelja
nadbiskupa Stepinca, stari Katoliki list srozao se do najniih grana petparakih,
bulvarskih listia stavivi se u slubu zloina ustaa, Pavelia i itavog njihovog
nakaznog sistema, politikog i moralnog.
Trebalo bi samo pregledati rubriku Crkvene vijesti, da se uoi ova uska
povezanost ustakog klerofaista s najodvratnijom slubom ovom sistemu. Reeno je
ve u prethodnom poglavlju, da je Katoliki list meu Crkvenim vijestima donosio razne poglavnikove naredbe i osude ustakog Prijekog suda, kao i reklame za
knjige, koje veliaju najveeg ustakog zloinca-koljaa Juru viteza Francetia.
Evo, samo nekoliko ovakvih detalja. Na primjer meu Crkvenim vijestima moe se
u Katolikom listu, da ita o znamenitom datumu 12-godinjice odlaska poglavnika
u emigraciju.
Prolih dana se navrilo 12 godina kako je Poglavnik N D H poao u emigraciju, da se bori za slobodu hrvatske domovine i naroda. Okupio je oko sebe mlade
i portvovne ljude, koji su se duhom i tijelom spremali, da na elu s Poglavnikom
ostvare ideal naih najveih ljudi i sviju prolih pokoljenja NDH. Tako je u
emigraciji postao ustaki pokret, pokret ljudi, koji su bili spremni, da za svoju milu
domovinu i ope dobro svoga naroda rtvuju sve svoje. Ustaki pokret jest kamen
temeljac na_ kome je sagraena dananja ustaka Hrvatska,155a
Ili, jo je rjeitija suglasnost i povezanost s ustakim pokretom naglaena u
Crkvenoj vijesti o ustakoj sveanosti na Kaptolu, odranoj 27. septembra 1942.,
prilikom otkrivanja spomen-ploe na kaptolskoj kuriji br. 4, gdje je stvarno zapoeo
ustaki pokret. Tako je itav Zagreb mogao to da sazna i da se svi prolaznici zaustavljaju itajui tekst uklesan .^a ploi. Famozni natpis kazuje, da su u ovoj kui
udareni prvi temelji ustakom oslobodilakom pokretu, te postrojeni prvi ustaki
borbeni odjeli od pripadnika Saveza hrvatske pravake revolucionarne omladine.
Dakle, spomen-ploa prvim atentatorima i zloincima na kaptolskoj kuriji. Dakako,
proslava je zapoela misom u crkvi sv. Marije na Kaptolu, a onda nastavila pred
kaptolskom, kanonikom kurijom. Govorili su sve po izbor ustae kao i izaslanik
Pavelia, pa je na kraju ploa predana na uvanje ustakom naelniku Ivanu
Werneru. 155b
Svakako, poto je dogaaj vezan s Kaptolom, nema sumnje da ga je urednik
sasvim logino odredio za rubriku Crkvene vijesti. No, jedna druga crkvena vijest,
prema shvatanju dra Penia, svakako spada ili u neku policijsku hroniku, ili u neki
155
155

a Katoliki list 1942., br. 4, 47.

b Katoliki list 1942., br. 40, 479.

veneroloki asopis. Ali, u crkvene vijesti? Naime, Katoliki list, kao i nadbiskup
Stepinac oduevljavali su se Pavelievim zakonodavstvom, naroito zakonom o pobaajima, i strogostima primjena toga zakona, koji je ne samo predvidao kaznu smrti,
nego je i mnoge poslao na drugi svijet. Katoliki list zato dosljedno zastupa energino stanovite i protiv prezervativa, to pokazuje njegov lani Olla gum?, ije
su se reklame jo 1942. zadrale po zagrebakim drogerijama. Te reklame, prema
Katolikom listu, vrijeaju i izazivaju kransko i hrvatsko srce. Sav raspaljen
protiv ovog preparata, pisac toga napisa daje i motivaciju, zato takve reklame vrijeaju kransko i hrvatsko srce. Zato, jer radi na nestajanju buduih generacija
hrvatskog naroda. Mi hoemo da Hrvatska ivi ne samo u sadanjosti, nego i u
budunosti. Ne moemo dopustiti, da netko od zatiranja Hrvata pravi keft. Nekada
su zagrebake slobodnozidarske novine oglaivale i preporuivale Ollu. Znamo i
zato. Zato, jer su suraivali s naim neprijateljima, i htjele nas unititi moralno i
materijalno u svakom pogledu. No framazunskih novina je nestalo, pa bi moglonestati i reklame Olla .. ,155c
Odatle, tako usrdno aplaudiranje Katolikog lista meu crkvenim vijestima, kad je prijeki sud osudio neku babu na smrt, a Paveli ju je ipak pomilovao
na doivotnu robiju. Ubojicama novih hrvatskih narataja ima biti kraj. Tko ne
moe razumjeti glas savjesti i zakona, neka razumije glas pravednoga bia. 155
Katoliki list svoje itatelje obavjetava, dakako meu crkvenim vijestima, da jo uvijek ima na javnome mjestu kojekakvih enetina. One kao da ne
mare za sve ono, to im se sprema. No doi e ve i na njih red. 155e
Da ne postoji jedan autentian izvjetaj poglavnikovog delegata pri Sv.
Stolici, kneza Lobkowicza, od 10. juna 1943., jedva bi smjeli da pomislimo, da je
netko toliko bujne fantazije i da bi mogao da isfantazira mogunost, da je ova
omiljena tema iz rubrike Crkvene vijesti mogla da bude predmet diplomatskog
razgovora u Vatikanu, i da je na osnovu ovih i ovakvih vijesti mogao nadbiskup najstarije hrvatske dijeceze, da opravdava ustake progone protiv Jevreja. U tome se
izvjetaju, u kome knez Lobkowicz dostavlja Paveliu preko njegovog ministra vanjskih poslova svoj razgovor sa nadbiskupom Stepincem, doslovno kae: Mnogo je
(nadbiskup) u Vatikanu isticao nae zakone za zloin pobaaja, koji su zakoni u Vatikanu vrlo dobro primljeni. Nadbiskup je na temelju tih zakona opravdao djelomino
i postupak protiv idova, koji da su kod nas bili najvei pobornici i najei izvritelji
zloina ovakve vrste,135f
Nije nam poznato, da li je Hitler u svom antijevrejskom manijatvu pronaao
i ovu vrstu moralnog opravdanja za progone Jevreja, kakvu je pronaao i dostavio
Vatikanu zagrebaki nadbiskup Stepinac. Iz toga se dakle jasno vidi nalije ne samo
jedne strahovite farizejtine, nego i pune suglasnosti nadbiskupa s urednikom Katolikog lista, iji je vlasnik i izdava zagrebaka nadbiskupija upravo od 1941., a sa
stalnim motom, pravim programom na elu naslovne strane, koji je uputio papa Lav
155

c Katoliki list 1942., br. 4, 45.

d Katoliki list 1942., br. 11, 130.
e Katoliki list 1942., br. 33, 391.
155
f Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim.pomagaima. Zagreb 1946., 326.
135

155

XIII. uredniku lista 1900.: Curate strenue ne Ecclesiae castra defensoribus careant
in regno Croatiae. Dakle, urednici i suradnici Katolikog lista imali su se brinuti,
da ne bi crkvene tvrave u ustakoj dravi bile bez svojih branitelja. Da je mogao
Lav X I I I . 1900. da zamisli kakvih e branitelja nai za katolike crkve u Hrvatskoj
u tom istom listu, u Crkvenim vijestima 1941.1945. zacijelo bi se uvao da
izloi svoj autoritet za nalije, koje je toj devizi dao ustaki period Katolikog lista.
Pa opet, taj isti urednik Katolikog lista, dr. J. Peni, piui o historiji Katolikog
lista toliko je uobraen, da kae, da stranac kad doe u nau sredinu i hoe spoznati
vrijednost hrvatskog naroda, nuno mora uzeti u ruke Katoliki list.155g Tu je
urednik bio samo utoliko istinit, ako je pomislio na strance, koji su eljeli da upoznaju
ustae i njihove zloince kao i njihove pomagae. Nema sumnje, da je Katoliki list
iz vremena nadbiskupa Stepinca, dra J. Penia i njihovih suradnika premaio sve
klerikalne pretjeranosti ranijih urednika.
Katoliki list pored Penia ostavio je jo drugi veliki broj tragova, koji
ukazuju na punu suradnju katolike crkve s ustatvom i njihovim prvacima. Kao
to se Janko Peni, zagrebaki kanonik zalagao za ustatvo u Katolikom listu,
tako su to inili i drugi kanonici, kao na primjer Karlo Grujii, koji glorificira,
kao bivi vojni duobrinik iz prvog svjetskog rata, ustakog vojskovou Slavka
viteza Kvaternika, kao preporoditelja i izgraditelja hrvatske vojske. 156 I on priznaje, da se za N D H katoliko sveenstvo i te kako borilo, bori i borit e se
pa bi ta N D H trebala da sveenstvo i materijalno honorira svojom pomoi pri osnivanju recimo, pensionog fonda sveenstva. 157 Paveli je sa puno pouzdanja mogao
raunati na najvei dio zagrebakog kaptola, poto je kanonicima u potpunosti vratio
njihove feudalne privilegije. On je mogao raunati ne samo na njihovu pasivnu
lojalnost, nego i u njihovu punu potporu i suradnju. I nije se prevario, osim u sluaju
dr. Lonara, vaijda zato da bi izuzetak potvrdio pravilo. Kao to su se o prvoj godinjici N D H otimale sve drutvene ustanove da stvore neki zakljuak u pogledu
izvjesnog dijela spremljenog s planom u korist obnove N D H i ustakog pokreta
tako je to uinio i Prvostolni kaptol zagrebaki na svojoj sveanoj sjednici odranoj
9. aprila 1942. Sjednici je predsjedavao biskup i generalni vikar barun dr. Salis-Seewis. On je prije svega veliao osnivanje NDH, njezina Pavelia kao i sve ustake
voe. Meu zakljucima, za dobro NDH, bile su odluke i u pogledu poboljanja njihovih Varadinskih toplica, besplatnog davanja zemljita za gradnju Bogoslovskog
fakulteta, izvoenja melioracija na njihovim dobrima, koja su imala da budu uzorna
kola u pogledu modernog gospodarstva. Osim toga Kaptol se velikoduno odvojio od
svojih pedeset hiljada (ve tada malo vrijednih) kuna za ratnu siroad. 158 Ove odluke
objavio je u Katolikom listu kanonik lektor dr. Lovro Radievi, nekadanji maaronski i komesara uvaja kandidat za biskupsku mitru. T a j isti kanonik Radievi
morao je poslije 29. IX. 1918. pobjei pred neraspoloenjem naroda u Austriju,
da bi se tek po smirenju vratio u Zagreb. Za Jugoslavije povukao se iz politikog
ivota, ali ga je N D H opet u izvjesnom obliku iznijela na povrinu. Pa i on je po-

15B

s T- Peni,
Katoliki
157
Katoliki
158
Katoliki

158

Iz mladih dana Katolikog lista. K. L. 1945., br. I. i.

list 1942., br. 12, 133135.
list 1944., br. 5, 58.
list 1942., br. 19, 224.

kuao da se natjee s mladim klerofaistima u propagandnom zalaganju za N D H !

Pa i on, stari maaron postao je Za dom spreman!
U Zagrebu se poslije ruenja Zakladne bolnice na Jelaievom trgu, koju
je poetkom X I X . stoljea sagradio veliki dobrotvor-biskup M. Vrhovac, postavilo
pitanje n j e n e obnove na drugom mjestu. Kad je sud odluio tko na kraju predstavlja
ovu Zakladu, (t. j. zagrebaka nadbiskupija, zagrebaki Kaptol, opina grada Zagreba i biva Zagrebaka upanija), pristupilo se pripremnim radovima za izgradnju
nove bolnice iz starih fondova, i ta je poela 1935. Do otvaranja te bolnice dolo je
12. IV. 1942. u prisutnosti Pavelia. Pri sveanosti otvaranja bolnice bio je od
strane Odbora zaklade kanonik dr. Lovro Radievi glavni ceremonijar parade.
Iako je ta ogromna bolnica morala da se i prema redovnim prilikama gradi itav niz
godina, kanonik Radievi pozdravljajui Pavelia omalovaio je one prole godine
rada, koje su bile potrebne za gradnju i prebacio je krivicu za dugotrajnu gradnju
na nepovoljne politike prilike, kao i na neredovito priticanje sredstava. Sve to samo
stoga, da bi mogao podvui Pavelieve zasluge i njegove vlade za iznenaujue
dovrenje ove bolnice. Pa i on, stari i prokuani majstor u poltroneriji nije mogao,
a da ne ponovi takoer opu klerofaistiku tezu o Providnosti, koja se pobrinula
za hrvatski narod i dala mu Pavelia.
Bog nam je poslao u Vaoj osobi uzvienog i dinog dravnog Poglavara. Premudra Boja Providnost namijenila je Vama medu ostalim i tu
sreu, da u osloboenoj domovini u najioj ljubavi spram Boga i Hrvata
doivite konano dovrenje ove velebne Zakladne bolnice i da je privedete
u ivot. Vi ste, na dragi Poglavnie naispravnije shvatili potrebe nae tada
jo u gradnji nalazee se Zakladne bolnice, kada ste nam prole godine namaknuli navjerom (kreditom) potrebita novana sredstva, kojima je zakladni
odbor uzmogao jo potrebne nabavke i radove toliko ubrzati, da evo danas
na prvu godinjicu nae KDH, toga Vaeg neumrlog djela, stojimo pred otvorenjem nove nae Zakladne bolnice. I Va Ministar zdravstva dr. Ivan Petri
izdano nas je podupirao u radu oko konane izgradnje i organizacije ove
nae bolnice.
Poglavnie! Vaa neumrla narodna i dravnika djela ostat e i poradi
ove nae velebne Zakladne bolnice zlatnim slovima upisana u srcima svih
Vama odanih i zahvalnih Hrvata.
Na kraju je kanonik dr. Lovro Radievi, koji takoer po ustakom receptu
sinonimizira ustae s Hrvatima, zamolio Pavelia, da tu bolnicu preda potrebama
naeg dragog hrvatskog naroda, kojega ste najbolji sin i dini Poglavnik, i zbog ega
smo Vam mi lanovi Zakladnog odbora vazda za Dom Spremni. S ovim
ustakim geslom zavrio je kanonik Radievi svoj ustako-kaptolski pozdrav u prisutnosti brojnog klera i predstavnika ustakog pokreta, ali i nadbiskupa Stepinca, koji
je onda zavrio sveanost blagoslovom bolnice. Sve je to bilo zabiljeeno i uklesano
na spomen-plou bolnice, kako bi i pokoljenja znala i dugo pamtila, da je velikodunom potporom i voljom Poglavnika dra Ante Pavelia, na godinjicu osnutka N D H
posveena i otvorena Zakladna bolnica na Rebru 1942.159
159

Katoliki list 1942., br. 16, 184186.

Nisu ni drugi kaptoli biskupa i nadbiskupa zaostajali za zagrebakim u svojim ust'akim naklonostima i oduevljenjima za tu N D H , njihovu utopiju Svetu i
Boju Hrvatsku. Tu sigurno sarajevski kaptol nadbiskupa aria vodi, (kanonici
Marko i Antun Alaupovi, dr. ekada i Buljan), ali je i akovaki, pored svoga biskupa imao i svojih izrazitih ustakih agitatora.
Propovjedaonicu su zloupotrebljavali u ustaku promibu propagandu
i preasni akovaki kanonici. Zacijelo sa znanjem i odobrenjem svoga ordinarija.
Na praznik sv. Petra 1941. odrao je propovijed u prisutnosti akovakog biskupa
Akamovia kanonik dr. Zvonimir Markovi. Oznaujui svetu 1941. godinu kao
najslavniju u povijesti hrvaJtiskoga naroda zadrao se u treem dijelu, propovijedi
na znaenju svete godine godine Uskrsnua hrvatske slobode, godine uskrsnua
NDH.
inilo se ve da smo izgubljeni, poeo je kanonik Markovi svoj
trei dio propovijedi, i da e nas zauvijek nestati s lica zemlje. Kroz stoljetne borbe za krst asni ginuli su najbolji sinovi hrvatskog naroda. Ostala
su pusta ognjita; unitena sela naa; razoreni gradovi nai; opustjele zemlje
nae. Nad hrvatskim zemljama pojavio se strani Aneo Smrti, da smrtnom
kosom obara cvijet naroda hrvatskog. Pa da smo barem zadnjih 20 godina na
slobodi ginuli i umirali, ali ni to nam nije bilo sueno, mi smo bili vezani
kao roblje i izvedeni pred bajunete i mitraljeze. I upravo pred Uskrs ove
Svete Godine izvedoe nas na frontu, da nas neprijatelj pregazi i sahrani
u grob.
I kad se nebo bilo strahovito naoblailo i ula strana potmula grmljavina,
da se zemlja tresla tada je Bog, Providnost Boja, koja nas nikad zaboravila nije rastvorila zastor na svodu nebeskom i sinulo je sunce zlatne
slobode. Ka nebu se ukazala prekrasna duga, kao znak vjenoga mira, sree
i blagoslova naroda hrvatskog.
Usred duge ukazao se viteki lik naeg Poglavnika. Za njega se, brao
moja, moe i mora rei: ovjek Providnosti. U njemu je simbolizirana vjera i vjernost, hrabrost i vitetvo, razbor i plemenitost, potenje i karakternost naroda hrvatskog. U njemu se utjelovio genij naroda hrvatskog.
Zasjala je, nakon toliko stoljea, kruna kralja Zvonimira simbol nezavisnosti i suverenosti Drave Hrvatske ...
Uskrsnula je KDH u starom sjaju i slam . . .16
Ovo oskvrnue prave i velike kranske i narodne misli koju je sa te iste
propovjedaonice iznosio vladika Strossmayer, bilo je istodobno najustakji propagandni panegirik i poticanje irokih masa da prigrle ustaku N D H , jednako kao1 to
ju je prigrlio i biskup Akamovi, njegov konzistorij i njegovi kanonici.
U akovu je za N D H postavljen za kanonika dr. Rudolf verer, biskupski
tajnik i inae zagrijani ustaa. T a j se jednom prilikom toliko zaboravio, da je kao
izaslanik akovake biskupije i tajnik kurije dopustio, da u njegovoj prisutnosti,
dok je bio u crkvenom ornatu, zajedno s asistencijom, ispred njega s oltara govori
ustaki logornik Plee o Paveliu i NDH, pozivajui narod da bude za poglavnika
[ dorn spreman! Slika, koju je donijela ustaka tampa za vjekove e govoriti pokoljenjima do koje su, se mjere unizili crkveni velikodostojnici izlaui crkvu za
160

G l a s n i k . . . 1941., br. 13,

118119.

ustatvo, dajui i materijalno, a ne samo moralno, oltare u slubu poglavnika i njegove NDH. 1BOa Svetinju oltara rijetko kad je crkva sama tako i toliko profanirala
kao u ovom ustakom raju NDH. Kao da nije bilo dosta, da sa propovijedaonice
i oltara propovijedaju ustaku ideologiju sveenici i fratri. Zato je na oltar trebalo
dovesti ustakog logornika, kako bi se manifestiralo ovo ustako-crkveno jedinstvo na
ovako oigledan nain. Ali ovo je samo jedan osobito vizuelan i simbolian primjer
vie o savrenoj simbiozi katolike crkve i ustatva. Svakako je ve za ovaj ustakocrkveni akt zasluio da ga Paveli odlikuje redom za zasluge II. stupnja o
trogodinjici NDH. 1 6 0 b
Najvii i najueniji crkveni red, koji je u Hrvatskoj gotovo pola vijeka na
braniku klerikalnih i separatistikih hrvatskih interesa, o d 1900! jezuitski red,
bio je takoer svom duom prigrlio Pavelievu N D H . Zna se i zato. Ve u nekoliko
sluajeva pokazana je u ovoj knjizi zagrijanost, koju su jezuite u Hrvatskoj pokazali
za velikohrvatska nastojanja. Oigledno u suglasnosti i sa planom nihovih viih i
najviih starjeina, ne samo u poetku NDH, nego i ranije, kad su se utirali i pripravljali putevi toj nakaznosti. Posredno i neposredno, kao vode tolikih klerikalnih
organizacija, u kojima je njihov utjecaj bio nadmoan, ili su bile pod njihovim rukovodstvom. Nije bez znaenja, da je takozvani Crni papa, general jezuitskog reda
grof Vladimir Ledochowsky, osnovao za N D H zasebnu hrvatsku provinciju ime je
najvia jezuitska vlast priznala N D H i njenog tvorca. A kad se zna, koliko jezuiti
paze na svoju takozvanu neutralnost, dakako formalnu i maskiranu, onda ovaj jezuitski gest, pokazuje kako su se u Rimu prenaglili, kad su pristupili takovom potezu.
Jednako, kao to se poslije rata Vatikan brani i odrie pomisli, da je priznao N D H
i Pavelia, ma da mu je ukazao najvee poasti pri njegovu prijemu 18. maja 1941.,
ma da je dopustio, da prizna Pavelieva delegata, najprije dra N. Ruinovia, a
onda Ervina kneza Lobkowicza, promatraa N D H pri Vatikanu, da prima ustaku
omladinu u uniformama, da postavlja biskupe za vrijeme NDH, da imenuje nadbiskupa Stepinca za vojnog vikara sine titulo u hrvatskoj vojsci. Nema sumnje
da je zasluga generala Ledochowskoga, 161 to je papa Pijo XII. zagrebakoj jezuitskoj crkvi podijelio privilegiju stepena Male Bazilike. Naime, papa se odazvao
usrdnoj molbi provincijala Drube Isusove u Zagrebu, i preporuci nadbiskupa Stepinca i generala reda. Papa je 31. jula 1941. potpisao ovaj breve. U njemu se kae,
aa je saznao, da u tu crkvu, koju s potpunim pravom nazivlju Hrvatsko Narodno
Svetite Srca Isusova, bogoljubno grnu poboni vjernici, ne samo iz udaljenih
mjesta, i da mu velikoduno pritjeu u pomo prinosima tako, da se na t a j nain
mogu tamo desetorica sveenika iz reene Drube brinuti za slubu Boju i zadovoljavati potrebe vjernika, i da se time moe uzdravati i resiti i sama crkva . . . Opisavi unutranje ureenje crkve, koja ima devet oltara, a ujedno je bogata i crkvenim
odjeama koje doista poveavaju sjaj slube boje i podiu pobonost brojnih vjer180

a Graniar 18. I X . 1943. Dokumenti o protunarodnom radu, 193.

b Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u N D H .
161
Kad je general reda Ledochowsky umro 13. X I I . 1942., posvetila mu je klerofaistika tampa u N D H brojne nekrologe. Iz njih se saznaje, da je njegova uprava obiljeena
nastojanjem oko unije u Rusiji i osnivanjem Ruskog Instituta, koji je papa Pija X I . predao u upravu
jezuitima. Jo kao asistent jezuitskog generala Wernza izradio je autonomiju hrvatskom ogranku
reda (1909.), a kad je uspostavljena N D H , ustanovio je isusovaku redovniku provinciju. Katoliki tjednik 1942., br. 52. Vrhbosna 1943., br. 42, 711.
100

nika, to se u t a j hram sabiru i u njemu se pobona udruenja okupljaju. U tom

naime zagrebakom Svetitu imaju svoje sjedite Bratovtine Presvetoga Srca Isusova,
Apotolstvo Molitve (zar kriarske?) i mnoge Marijine Kongregacije, sva drutva s lijepim brojem lanova, a bez sumnje nastojanjem sveenika Drube Isusove, kojima
je to Svetite povjereno. Promislivi sve to, budi se u Nama gotovo sigurna nada, da
e ta Crkva-Svetite, kad je uzdignemo na zamoljenu ast, postajati u hrvatskim
krajevima iz dana u dan sve to jae sredite tovanja koje dugujemo Presvetom
Srcu Isusovom . . .162 I doista ova Mala Bazilika zasluila je u punoj mjeri tu
poast. Jer, ona je bila i ostala je arite hrvatskog klerikalizma ili kako ju je breve
nazivao Hrvatsko Narodno Svetite.
Ovdje treba da se uini jedan letimian ekskurs, kako bi se neposrednije
vidio odnos Vatikana prema NDH, Paveliu i cjelokupnom njegovom zloinakom
reimu, koji je iza sebe svakodnevno ostavljao sve krvavije i grozovitije tragove
A po tim stazama NDH-ovskih ustakih strava i uasa kreu se i povorke mitronosaca i ostalih prelata, franjevaca i jezuita, kriara, kr.iarica i opatica, brojnih eta
K. A. kao pravi monstrumi, od kojih potjeu besprimjerna stradanja i p a t n j e naroda,
gdjegod je njihov utjecaj dopirao u Paveli-Stepinevoj N D H . Sve bi to bilo daleko
manjih razmjera, da nisu legije klerofaista uestvovale posredno i neposredno
s ustakim delatima, u svim moguim oblicima otvorenih i prikrivenih akcija, koje
su ile za tim, kako bi se taj krvavi reim, koji su upravo klerofaisti oznaavali kao
Boji i svet, odrao po svaku cijenu. A za t a j i takav stav Vatikana ima svojih
naroitih zasluga i nadbiskup Stepinac. Jo prije nadbiskupa Stepinca u Vatikan je
poslan od strane Pavelia don Kerubin egvi o ijoj e misiji, neobino karakteristinoj, govoriti sam egvi, neto nie u istom ovom poglavlju.
U ve spomenutom Memorandumu papi Piju XII., nadbiskup Stepinac, zalae se za tu monstruoznost NDH, i njen upravni aparat kao za produenu ruku Gestapoa i Ovre, poto sma'tira (18. V. 1943.), da se radi o paklenom planu unitenja
katolicizma na istonoj obali Jadrana koji pripremaju neprijatelji Crkve u tim krajevima. Da bi bio to uvjerljiviji, nadbiskup Stepinac je itav niz ustakih zloina
pripisao naprosto partizanima, a zloince sveenike nastojao da obrani od optubi,
koje su doprle i do samog Vatikana. Dakako, ti su neprijatelji prvenstveno Srbi, kao
to mu je i Narodno-oslobodilaki pokret srpski pokret, a ne sveobuhvatni jugoslavenski, svih jugoslavenskih naroda. Trebalo je Vatikan uvjeriti argumentima, koji
e se tamo lako i brzo razumjeti, i tako stei potrebne simpatije, ne samo za poglavnika i ustatvo, nego i za njihovu NDH. Stepinac je htio usporediti tadanja neraspoloenja i osude ustatva s onim negodovanjima protiv nadbiskupa Stadlera u Bosni
jo u vrijeme Austrije, kad su Srbi i svi jugoslavenski orijentirani Hrvati gledali u
Stadleru najveeg neprijatelja jedinstvu bratskih naroda Srba i Hrvata i sijaa
prave bratoubilake mrnje. Ako se ta izmiljena ubojstva nevinih rtava i krvarenje naroda u vremenima Austrije pripisuju ak i uzvienome i punome krijeposti
nadbiskupu Stadleru, to onda moe uditi, ako ta ista perfidna propaganda (t. j.
srpska) napada njegovog nasljednika, nadbiskupa aria, da je s propovjedaonice
pozivao itav kler i narod da iskorijeni i posljednjega Vlaha (pravoslavca) iz Bosne.
J e d a n od njegovih sveenika, bivi administrator jedne sarajevske upe veleasni
102

Glasnik Srca Isusova 1941., br. 10, 281282.

Bralo, ubio je vlastitom rukom kako farizejski tvrde tuitelji u selu Alipam
Most kod Sarajeva izvjesne Srbe. Nemam potrebu ni spominjati totalnu izmiljotinu
optube, u toliko manje, to je hrvatska vlada osudila na smrt krivca toga alosnog
dogaaja. Ovako nadbiskup Stepinac biani ustakog zloinca nadbiskupa aria,
ovako neistinama zavodi u zabludu Vatikan, kad o okorjelom delatu Srba upniku
Bralu i suradniku krvnika-ustae dra Gutia, govori kao o ispravnom i nevino
optuenom, oklevetanom sveeniku. Naprijed je u predhodnom poglavlju pokazano,
koliko je Bralo bio teak krivac, i kako je sud donio samo najpravedniju kaznu, kad je
toga nakaznog i zvjerskog zloinca kaznio smru strijeljanjem.
Nadbiskup Stepinac svim svojim autoritetom nastoji, da uvjeri i papu i
mjerodavne vatikanske funkcionere, kako je N D H jedna neophodnost protiv pn>
diranja s jedne strane pravoslavlja prema granicama Italije, a s druge komunizma.
A N D H branit e i ouvati sjajne katolike tradicije i omoguiti Vatikanu i katolikoj crkvi, kao pravi mostobran, daljnja njegova presizanja na Balkan i na bliski
Istok. Spomenuto je ve u poglavlju o kaltolienju, vezanom s ustakim terorom, kako
je nadbiskup opravdavao pred papom odranje N D H ve radi pokatolienih Srba
on ih spominje 240.000. Sve to samo zato, da bi se savladao otpor pojedinih kardinala neraspoloenih prema NDH. A on je bio uporan sve dotle dok i oni nisu od
reda gledali na N D H kao i nadbiskup Stepinac. Tu se misli prvenstveno na kardinala,
dravnog sekretara L. Maglionea i kardinala i efa Kongregacije za Istonu Crkvu,
Tisseranta. A nadbiskup Stepinac je preklinjao i molio za N D H u ime svete vjere,
iju sudbinu vee s egzistencijom ove monstruoznostl sa samom NDH. Toliko je daleko pao zagrebaki nadbiskup u svojoj ustakoj sljepoi i toliko se zaboravio u ustakom zanosu, uvjeren da e samo tako moi da krene vatikanske snage u korist N D H '
Po prirodnoj naravi stvari, ako Bog ne bi uinio neko veliko udo, napredak
katolicizma je najue povezan s napretkom Hrvatske Drave, njegov opstanak uz njen
opstanak, njezin spas njegov spas.
Sveti Oe! Duboko vjerujui u Boansku Milost i Providnost Boju, iji ste
izabranik, preporuam Vaoj oinskoj brizi i Vaim molitvama Nezavisnu Dravu
Hrvatsku, uvjeren da time u isto vrijeme preporuujem na najbolji nain svetu vjeru
u svojoj domovini i na Balkanu.163
Kad se nadbiskup vratio iz Rima, objavio je u Katolikom listu, da i sveenstvo kao i Hrvate blagosilje Sv. Otac. U toj okrunici nadbiskup stavlja do znanja veleasnom duobrinom kleru i upraviteljima crkvi, da objave s- propovjedaonice
vjernicima, da je Sv. O'Hac Papa Pijo XII. prigodom mojega slubenoga posjeta opetovano preko mene svim vjernicima nadbiskupije zagrebake i cijele Hrvatske, poslao
svoj topli pozdrav i oinski blagoslov, preporuujui nas i nau domovinu dragomu
Bogu za pomo . . ,164
Ne treba imati naroitu i bujnu fantaziju, da se pravo zamisli, kako su ustaki
propovjednici iskoristili u propagandne svrhe ovaj pozdrav pape Hrvatima i njegove
preporuke dragome Bogu za pomo Hrvatskoj, t. j. za NDH, za Pavelia, za ustae
it. d. Svakako, Paveliu i N D H dobro su doli ne samo nadbiskupov memorandum,
163
164

Dokumenti o protunarodnom radu, 391.

Katoliki list 1943., br. 23, 254.

predat papi, nego i ova papina poruka o blagoslovu i pozdravu Hrvata i njegovu
zauzimanju za NDH, jer to je samo ustaka i klerofaistika domovina.
Postoje dokumenti, koji to pitanje osvjetljuju, dodue tek na pola, ali ve
i ovo pokazuje, koliko je Vatikanu bilo stalo do NDH, ma da se u izvjesnim sluajevima i kod izvjesnih lica pojavljuju rezerve veinom farizejskog karaktera.
Naime, i u Vatikanu su bili za NDH, samo im je bilo do drugih metoda, pomou kojih
bi se dolo do ciljeva, koje je ustatvo i ustaki klerofaizam elio da postigne naroito
brzo i najnemilosrdnijim i najbezobzirnijim terorom
Kardinal Maglione u dva maha javlja ministru vanjskih poslova M. Lorkoviu (8. II. 1942.), da e dra Nikolu Ruinovia rado primati, dodue titre prive, u
vezi sa vijestima, koje se tiu crkvenog ivota u Hrvatskoj. 16. oktobra iste godine
kardinal Maglione ponovo pie M. Lorkoviu, ministru, ali i ratnom zloincu, kad je
Ruincviu povjerena no.va misija, a na njegovo mjesto je Paveli odredio kneza
Lobkowicza. 165
Nema sumnje, da su ova dvojica Pavelievih diplomata, koji su bili dodijeljeni na slubu pri Vatikanu, bili stalna spona izmeu Rimske Kurije i Pavelieve
NDH, u kojoj je istu funkciju pri Paveliu za raun Vatikana vrio spomenuti opat
Marcone. U arhivu ustakog Ministarstva vanjskih poslova, koji je ministar Alajbegovi prije svoga bijega iz N D H dao na uvanje nadbiskupu Stepincu, 166 naeni su
izvjetaji ove dvojice ustako-klerikalnih diplomata, koji karakteriziraju odnose izmeu N D H i Vatikana, kao i postepena zagrijavanja Vatikana za ovu politiku nakaznost.
Svakako, iz ovih izvjetaja se vidi, da su i u Rimu dobro znali za ustake
zloine, da su ustae bili smatrani kao pravi faisti, i da su ih se njihovi uitelji
pomalo stidjeli, kao to je to uinio faistiki publicista Corrado Zoli, kad je pisao
o graakim vrapcima i sv. Franji. Pa opet, ove i ovakve je ustae branio nadbiskup
Stepinac, ne samo u svojim izvjetajima, nego i kod svojih posjeta u Rimu, i kod
pape, kao i visokih odgovornih vatikanskih inilaca. Zna se, da je prvenstveno' obavjetajnu slubu za Vatikan vrio njegov legat opat Marcone, koji je bio postavljen
na to mjesto ve 13. juna 1941. i doao u N D H 5. VIII. 1941. Osim toga, pored
nadbiskupa Stepinca, koji je "sigurno bio dva puta u Rimu, 1942. i 1943., bili su
ad limina s. Petri i biskupi ule i Srebrni. Dakako, svi ovi, nisu ni iz daleka htjeli,
niti su elili, da prikau ustae, kakvi su uistinu bili, naprosto stoga to su bili na
njihovoj strani. Poslanstvo pri Vatikanu, koje je odravala jugoslavenska emigrantska vlada tokom okupacije, imalo je za zadatak da Vatikan obavijesti o progonima
u NDH, pa i o uestvovanju klera u teroru. Dakako, Vatikan je mogao' da lakim
diplomatskim naporima uzme u zatitu ustaki kler i da ga unekoliko obrani pred
raznovrsnim optubama i pitanjima, koja su mu sa raznih strana pristizala pa i iz
anglo'-amerike tampe.
Nikola Ruinovi javlja ministru M. Lorkoviu 28. maja 1942., medu
ostalim, kako je kardinal Maglione, dravni sekretar, uo od naih neprijatelja, da
165
Arhiv Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora. Iz Arhiva ustakog Ministarstva vanjskih djela.
180
Postoji dokumenat Potvrda primitka ovog arhiva od strane nadbiskupa Stepinca.
Arhiv Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora.

ustaki pokret nema u narodu nikoga za sobom, da je to aica ljudi, koja je sticajem
prilika dola na vlast. Kae da je vjerojatno, to nai neprijatelji o nama govore, pa
mi je primjetio da im vie posjeujem Vatikan i da traimo veze, jer je to jedini
nain i mogunost, da se opere lani glas . ..
Dakako, ustaka diplomacija je i te kako prihvatila objeruke savjetovanja
kardinala Maglionea, pa je sve poduzimala da stekne to vie veza u Vatikanu, prvenstveno preko svojih odanih biskupa, i onda kad su lino dolazili u Rim, ili onda kad
su slali svoje pismene izvjetaje, kao to se zna za onaj Janka Simraka, u kome je
Vatikan izvijestio o predivnoj situaciji za jaanje unije pomou ustakog reima!
Svi su oni znali od kolike e biti vanosti kad Vatikan bude punim svojim zalaganjem istupio za NDH. I Ruinovi, kao i knez Lobkowicz, koji je pored toga imao
u Vatikanu naroiti poloaj kao velika, koji je bio i papin tajni komornik, nastoje
da to vie oraspoloe Vatikan za Pavelia i NDH. U tome im je bio desna ruka
nadbiskup Stepinac, koji je u dva maha branio Pavelia i N D H odriui zloine,
za koje su i u Vatikanu saznali. Tee je bilo sa kardinalom Tisserantom koji nije
nikako u poetku odobravao ustaki teror, koji. je pratio katolienje, kome se i on
dakako veoma radovao, ali je elio ljepe i zakonskije oblike. Kardinal Tisserant,
kae Ruinovi, bio je neobino iskren, ali i neprijatan, jer je iznio stvari, koje niu
bile povoljne za NDH, kao i njeno vodstvo. Ovaj razgovor prikazao je Ruinovi u
svome izvjetaju od 6. III. 1942. ministru Lorkoviu.
Tisserant me je primio vrlo ljubazno i fino. Razgovor je potrajao jedan
i po sata. Radi zanimljivosti njegovih navoda, izjava i teza, obzirom na na
i opi politiki poloaj u Evropi i svijetu, nastojat u ga u glavnim crtama
prikazati. Kardinal je medu ostalim rekao: Vai prijatelji faisti smiju se
Vaoj samostalnosti i slobodi, kao i egzistenciji hrvatske drave. To ja ujem
izravno od njihovih velikih politikih glava. Va kralj vojvoda od Spoleta,
nikad ne e doi u Hrvatsku. On kae da ne e ii u Hrvatsku, jer su ga uinili kraljem u kraljevini koja nije kraljevina, jer je ovisna o Njemakoj kao
i o Italiji. U Hrvatskoj svatko vlada vie nego Hrvati. . . Otac Simi sam je
predvodio skupinu ljudi s orujem u ruci koji su ruili pravoslavne crkve.
Znam sigurno da su se franjevci u Bosni i Hercegovini isto tako jadno ponijeli. Takve stvari ne moe raditi odgojen kulturan i civiliziran ovjek, a kamoli sveenik ...
Nijemci su priznali hrvatsku pravoslavnu crkvu, kad su zajedno s nama
poklali sve sveenike i kada je nestalo 350.000 Srba. I prema tome, to mi
(tj. ustae) imamo da se tuimo i da tvrdimo kako su katolici neki nosioci
kulture i nosioce vjere. Srbi su u borbi s Turcima dali za zapad i katolicizam
isto toliko koliko i mi, a moda i vie. Hrvati su meutim dobili naziv Antemurale
Christianitatis.
Pa opet, Ruinoviu je uspjelo odobrovoljiti dravnog sekretara kardinala
Maglionea, kad ga je obavijestio o ustakim uspjesima protiv partizana u Bosni, a
to je bilo upravo onda, kad su ustae izveli strahovite pokolje Srba. O tome Ruinovi
kae slijedee (27. IV. 1942.):
Nakon svog povratka posjetio sam neke od mojih vatikanskih prijatelja
uz kardinala Maglionea, koji je ovom prilikom bio daleko ljubazniji nego
prije i ivo se zanimao za stanje u zemlji. uo je o uspjesima koje smo imali

u Istonoj Bosni. Poslije toga priznao je kardinal Maglione da je uo, zacijelo s druge neke strane -o uspjesima u Bosni, pa se interesirao za istinitost
tih vijesti. Vidio sam da je to kod njega, kao i u svim drugim krugovima
5 kojima sam doao u dodir u Rimu, vanredno dobro odjeknulo. Raspoloenje
Vatikana prema nama iz dana u dan sve je bolje. Zauzimlje se sve vie pozitivni j i stav.
U izvjetaju dra. Ruinovia od 9. maja 1942., u drugoj toci se kae i
ovo: Kako ti je sigurno poznato, ve se nadbiskup (Stepinac) vratio u Zagreb nakon 12 dana boravka u Rimu. Kako smo se mi sporazumjeli za vrijeme
mog boravka u Zagrebu, ja sam ga savjetovao da putuje, a kada smo se sastali primijetio je: Vidite da Vam se nisam iznevjerio! Bio je jako dobro
raspoloen i upravo borbeno protiv svih moguih neprijatelja nae drave . . .
Neu Ti nabrajati sva pojedina zlodjela, koja je on (tj. Stepinac) naveo,
ali znaj da je to bio upravo dragocjeni prilog svemu onome to sam do sada
ja radio. Poloaj u zemlji on ocjenjuje povoljno i hvali rad i nastojanje
vlade. O poglavnikovim naporima i brizi da se im prije uspostavi red, te
0 njegovom vjerskom raspoloenju govori najljepim rijeima. Kae, da je
sigurniji nego ikada prije za sudbinu hrvatskoga naroda i drave, jer je
vodstvo a i sam narod pokazao volje i smisla da ouva ono to smo dobili.
Njega su smetali stanoviti ispadi pojedinaca, ali se uvjerio da su to bili zbilja
ispadi pojedinaca, a da vodstvo s time nije imalo nikakve veze nego samo
muke da zlo, bilo s koje strane dolo, sprijei. Ne moe se i ne smije dozvoliti da bilo tko napada NDH i da baca loe svijetlo na hrvatski narod,
pa je zato doao u Rim, da pobija lai koje su servirane Sv. Stolici.
Nakon podnesenog izvjetaja bio je primljen kod Sv. Oca i zadrao sc
s njime u razgovoru jedan sat, a zatim je posjetio kardinale Maglionea, Moniinija, te razne kardinale i druge vatikanske dostojanstvenike. Govorilo se o
raznim pitanjima, osobito o pravoslavnima, te o Talijanima u Dalmaciji i o
obalnom pojasu, o njihovom postupku prema katolikoj crkvi, narodu i o
njihovom dranju napram izmaticima. On e o svemu izvjestiti Poglavnika,
a govorili smo kako bi se sastao i s Tobom, to sam ja toplo preporuio, pa i
Tebi preporuam ...
Neki od katolikih predstavnika u Hrvatskoj neradim okom gledaju prelaze na istoni katoliki obred, ali Vatikan i Stepinac slau se u tome, jer da
je to najlaki put k Uniji, to e nedvojbeno biti i od politike vrijednosti za
NDH. Koliko sam uo dr. imrak ve je o tome raspravljao s poglavnikom,
pa se nadam da e uskoro doi i do ostvarenja. . . Dr. Ruinovi bio je i sa
kardinalom Montinijem, s kojim je imao dui razgovor o prilikama u NDH.
Medu ostalim kardinal mu je rekao: Vaoj vladi i vodeim krugovima pre>porua se blagost, a to se tie naih odnosa, sve e biti dobro. Samo vi radite
dobro, a forma u odnosima ve e doi rekao je papa. Kad sam mu rekao
da nas katolika ima 5 milijuna, ree mi on da je to od velikog znaenja za
crkvu katoliku na onom podruju. Sveti Otac e vas pomagati, budite sigurni, rekao je kardinal Montini. Mnogo toga postalo mi je jasnije.
Vatikan zna za Hrvate, jer su katolici, znadu neto i o naoj historiji, ali vrlo
malo govore o naoj historijskoj misiji, znadu i to, da su Hrvati dobili naziv
Antemurale Christianitatis, iako ne znaju zato smo dobili taj naziv. Hrvali
1 Srbi za njih su jedan narod, a dijeli ih vjera. Nije za udo, kad, ne znaju
koliko nas ima. ne znaju ni koliko hrvatskih dijeceza ima, ne znaju ni koliko
je hrvatskih dijeceza pripalo Italiji. Za Stepinca u krugovima Vatikana
vlada miljenje da je velik ovjek i dravnik.

Ruinovi je zatim naveo kako je Vatikanu bila ustvari simpatina jugoslavenska koncepcija, dakako tipa Majske deklaracije i biskupa Mahnia, kako je u tome
govorio u drugom poglavlju ove knjige, jer su se u Vatikanu nadali, da e Srbi prei
na katoliku vjeru, odnosno da e doi do unije,166a
Ve ova dva izvjetaja Nikole Ruinovia otvaraju sasvim jasnv sliku
odnosa izmeu ustake N D H , karaktera diplomatske misije Pavelievih legata i opunomoenika sa izrazitom diplomatskom misijom pri VaJtiikanu, ma da kardinal Maglione, kad pie zloincu Lorkoviou, govori, da e ga oba ova lica, koja e on primati
titre prive izvjetavati o ivotu katolike crkve u NDH. Koliko se govorilo o
crkvenim stvarima i crkvenom ivotu u NDH, dovoljno je shvatljivo, akoi se i s malo
panje proita ovaj Ruinoviev izvjetaj i njegovi razgovori sa kardinalima Maglioneom, Tisserantom i Montinijem. Nema sumnje, da ovaj Stepinev posjet Vatikanu, koji je uslijedio na inicijativu Ruinovia 1942., baca svoje puno osvjetljenje i na onaj iz 1943., kao i za njegovo stalno i ustrajno zauzimanje za N D H ,
pa i za vrstu zloinaca kakav je na primjer sarajevski upnik Bralo. Meutim, iz tog
se vidi i puna kooordinacija interesnih nastojanja Vatikana i katolike crkve s ustakim zloinima u NDH. Radilo se samo o tome, da ta koordinacija bude izvoena
najveom diplomatskom spretnou, koju nisu poznavali ni ustae ni klerofaistiki
teroristi. Nisu bili dorasli za onu viu vrstu postizavanja uspjeha. Tu se naziru i
direktive, koje je primao i Ruinovi, ali jo vie, biskupi i nadbiskupi, kad bi dolazili
u Rim. Puna suglasnost izmeu nadbiskupa Stepinca i ustakog opunomoenika pri
Vatikanu za odnose izmeu Vatikana i N D H ostaju dokumentirane za historiju
i pored eventualnih demantija, kao to su uslijedili i onda, kad je publicistika i moderna historija otkrila zakulisnu igru dravnog sekretara Merry del Vala i Pija X.
u vezi ultimatuma Austrije Srbiji (1914.). Meuitim, ni hiljade demantija nisu mogli
oboriti jednu stvarnu istinu, kao to ne e moi ni sadanji demantiji, ako ih bude.
S jedne strane, kardinal Maglione je mrtav, pa se ne e moi uputati u diskusiju,
to je sve mislio i sve rekao u razgovoru s ustakim predstavnikom, koga je on primao
a titre prive, i to samo za crkvene stvari u NDH.
Ali, kad bi ravo referirao jedan obian Ruinovi, u to se jedva smije
i posumnjati, morao je biti daleko oprezniji drugi ovjek i .izvjestilac, koji je jednako
odan Vatikanu kao i Paveliu. A to je tajni papin komornik, knez Ervin Lobkowicz.
Jer, i on je ostavio izvjesnih tragova iza sebe, u istom arhivu, koji je tako spremno
i tajno sakrio nadbiskup Stepinac. Knez Lobkowicz je osnovao u Rimu i Ured izvanrednog opunomoenika N D H u kome je imao za sekretara jezuitu Aritluina Wurstera,
koji je prema Draganovievu ematizmu (1939.) bio u Travniku magister. Ovaj
isti jednom je izvijestio ministra vanjskih poslova u Zagrebu o posjetu nadbiskupa
Stepinca, kao to je to inio i sam knez Lobkowicz. Nije bio samo jedan izvjetaj. Bilo
ih je mnogo. Svake vrste. Na primjer: Vatikan je uspio da sazna, gdje se nalaze i
tko su slovenski rukovodioci Osvobodilne Fronte dr. B. Kidri, dr. A. Bebler, Kocbek,
J. Rus i E. Kardelj, pa je to najpripravnije dostavio knezu Lobkowiczu na daljnu
upotrebu. Tako knez E. Lobkowicz, tajni papin komornik izvjetava 11. februara
100
a Arhiv dravne komisije za utvrivanje zloina. Pored toga znatan dio dokumenata
objavljen je u knjizi: Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini, ustako-kriarskim zloincima i
njihovim pomagaima. Zagreb 1946., 307329.

1943. sasvim na gestapovski nain svoje krvave efove pomou vatikanske obavjetajne
slube o vodeim linostima iz NOP-a Slovenije, koja je bila i Mussoliniju kao i
Vatikanu kost u grlu, kao to je to bila biskupu Romanu, tom glavnom informatoru
Vatikana o Osvobodilnoj Fronti Slovenije.
U izvjetaju od 9. februara dodiruje knez Lobkowicz i svoj razgovor sa samim Pijom XII., kad kae: . . . U daljem razgovoru sv. Otac mi je rekao, da ali
to napokon svi jednom ne uvide tko je glavni, jedini i pravi neprijatelj Evrope i to
se na boljevizam ne povede jedna zaista zajednika kriarska vojna . . .
Ova izjava moe izazvati malo zaudenje, kad se znade za dosadanju Papinu suzdrljivost u tom pitanju. U istom ovom izvjetaju knez Lobkowicz govori
0 svojoj audijenciji i razgovoru kod pape, iz kojega se saznanje, da je Paveli uputio
papi jedno osobno pismo, za koje kae Lobkowicz, da ga je po propisima protokola
predao kardinalu dravnom tajniku zajedno s latinskim prijevodom ustakih naela.
Svetog Oca je ovaj znak panje oigledno vrlo obradovao. Sv. Otac zanimao se
napose za rad nae ustake mladei, o emu mu je moja najstarija kerka dala razne
obavijesti. 16b
Dakle, papa se raduje kad mu delat-poglavnik pie, i raspituje se za rad
ustake mladei. Svakako, neobino sugestivan znak je latinski prijevod ustakih
naela, za koja su ustae bili uvjereni, da e ih u Vatikanu primiti i odobriti. A predaju i primanje ovih ustakih naela smatrao je Paveliev izaslanik kod pape kao
naroiti znak naklonosti Vatjkana prema NDH. Jer, tu se kae: Kardinala dravnog
tajnika posjetio sam, da mu za Svetog Oca predam Poglavnikovo pismo s umjetniki
izraenim latinskim prijevodom ustakih naela, prema propisima za predaju poiljaka
suverena sv. Ocu. U ovoj formalnosti protokola, na koju su me naroito upozorili,
vidi se da Vatikan Poglavnika smatra suverenom. Kardinal je s velikim zanimanjem
pregledao knjigu izrazivi uenje, to se kod nas mogu izraivati tako lijepe
stvari.1660
Unato ovim nesumnjivo autentinim saopenjima papinog komornika, a
jednovremeno i Pavelievog izvanrednog opunomoenika, iz kojih se vidi uistinu
ne samo naklonost, nego i priznanje suverena NDH, Vatikan se poslije okonanja
rata sasvim serafinskom nedunou ogradio svojom takozvanom neutralnou, jer
je sve to bilo titre prive, a opet po protokolu za predaju poiljaka suverena
sv. Ocu.
estoga marta 1943. Lobkowicz je u svom novom izvjetaju na iroj diplomatskoj osnovi, jer se upustio u razgovore s velikim reiserom svjetske politike, newyorkim nadbiskupom Spellmannom, koga je nastojao zainteresirati za stvari N D H i
njene neophodnosti za ovaj sektor Evrope, za koji je smatrao, da imaju velike interese
1 Amerikanci. Opisavi, tko je i kakav je nadbiskup Spellman, kakvu misiju ima u
Italiji, koliko je puta bio kod pape, podvukao je i znaenje svog posjeta kod Spellmana 2. marta 1943. O tom posjetu u stvari knez Lobkowicz ne kae mnogo, ali opet
toliko, da se vidi, kako je i ovaj velikodostojnik mislio o razvoju dogaaja u Jugo1C8

b
c
grafija kopija
ustaki grb, a
106

Suenje Lisaku, Stepincu, Saliu i druini. Zagreb 1946., 332.

Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini, 332. Uz ovu stranicu priloena je fotoove stranice Lobkowiczovog izvjetaja ministru Lorkoviu. Na zaelju formulara ima
ispod njega: Ured izvanrednog opunomoenika Nezavisne Drave Hrvatske. Rim.

slaviji, koja se oslobaala od okupatora pomou jednog saveznika, koji je unosionajvee napore i rtve u zajedniku stvar. T a j saveznik bio je NOP i njegovi neustraivi herojski borci, koji dodue nisu imali tajnih klauzula sa Vatikanom, kako e
poslije rata urediti svoju osloboenu otadbinu, i ukoliko e interesi Vatikana biti
zatieni. Pa, opet, izaslanik amerike reakcije u Vatikanu, radi zajedno sa najveim
neprijateljima NOP-a. Bio je to jasni nagovjetaj svega, to e se zbivati poslije
okonanja rata. Primio nas je veoma ljubezno, rijei su tajnog papinskog komornika,
i odmah rekao: Vi mi ne moete rei mnogo nova u Vaoj stvari. Ja sam o svemu
dobro obavijeten, i dobro poznam hrvatsko pitanje. Pred vie godina putovao sam
Vaim krajevima i ve mi je sama razlika izmeu Beograda i Zemuna, da ne govorim
Zagreba, rekla dosta: to su dva svijeta, to ne ide skupa. Mi smo istakli, (t. j. Lobkowicz
i jezuit-sekretar Wurster), da je sadanja hrvatska drava istaknuti poloaj katolicizma i zapadnjatva prema Istoku i da je granica na Drini jamstvo za odranje
katolikih pozicija na tom sektoru, a da bi bilo kakva uspostava Jugoslavije, znailo
bi ne samo unitenje hrvatskog naroda, nego i katolicizma i zapadne uljudbe u tom
podruju. Mjesto granice Zapada na Drini imali bi granice Bizanta na Karavankama.
Spellmann se s tim izvodima sloio i dodao, da predsjednik Roosevelt hoe slobodu
svima narodima, pa ni Hrvati sigurno ne e biti izuzeti. Dodao je, da on osobno ini
koliko moe za nas, ali da imamo mnogo neprijatelja i da jedan protiv mnogih ne
moe mnogo. S Hivatima je u svojoj biskupiji vrlo zadovoljan, kako sa sveenstvom,
tako i s vjernicima. Ponovno je naglasio, da je o nama vrlo dobro obavijeten jednim
dijelom i od tajnika zagrebakog nadbiskupa dra Lackovia, koji ga je takoer posjetio. Predali su mu sivu knjigu i preostali primjerak ustakih naela na latinskom
jeziku. Listao je sa zanimanjem po knjigama i zapitao: Ima li to predsjednik
Roosevelt? Odgovorili smo mu, da zacijelo nema. Na to je rekao, da smo to mogli
dostaviti izaslaniku Roosevelta pri Vatikanu Tittmannu. Zaboravio je, da se naa
drava N D H nalazi u ratu sa SAD i da mi ne moemo imati veze s Rooseveltom.
Obratio sam se na njega i on me je sa razumijevanjem primio i iz njegova dranja
stekao sam dojam, da e knjigu i ustaka naela odnijeti predsjedniku Rooseveltu. 166d
U izvjetaju od 13. jula 1943. knez Lobkowicz je veoma optimistiki raspoloen, jer je uvjeren, da se stav Vatikana prema N D H stalno poboljava i da je
Vatikan shvatio dunost i ulogu Hrvatske za katoliku crkvu na evropskom jugoistoku. Knez Lobkowicz pie poslije audijencije kod pape Pija XII., te kae, da mu je
papa pri kraju razgovora rekao, da su Hrvati dobar katoliki narod, da mu je vrlo
drago to je imao prilike govoriti s poglavnikom, (zacijelo tu misli papa na 18. V.
1941., kad je bio primljen u poznatoj sveanoj audijenciji, koju vatikanski L' Osservatore poslije rata obiljeuje kao sasvim privatnu stvar. O. p.), za kojeg sa svih
strana uje s velikim zadovoljstvom i utjehom da je praktian katolik (ovu karakteristiku dao je i nadbiskup Stepinac i 1942. kao 1943.). Ja sam mu to potvrdio i dodao,
da e poglavnik skoro doi u Italiju i da sam uvjeren da e bili njegova elja, da tom
prilikom zatrai njegov blagoslov. Na ovo je papa odgovorio: Vrlo rado u mu ga
i tom prilikom podijeliti...
186

d Suenje Lisaku, Stepincu i alicu, 320.

Trebalo je samo dodati, kao ono o Novoj Godini 1943., uzvraajui i dobre
elje sa blagoslovom za njega i njegove ustae, koje su sebe s narodom sinonimizirali.
Ovo intimno raspoloenje Vatikana, ili bolje, samog pape Pija XII. prema
Paveliu i NDH, pokazuje i izvjetaj kneza Lobkowicza od 10. juna 1943., u kome
govori o posjetu opata Marconea, koji mu je on uinio; u Rimu. Tu knez kae: On
mi je medu ostalim izjavio slijedee: Nadbiskup Stepinac je u glavnom pozitivno
izvijestio o Hrvatskoj u Vatikanu. Opaa se, da su u Vatikanu Hrvatskoj sve skloniji
i sve bolje obavjeivani. Nadbiskupu Stepincu da je bilo savjetovano u Vatikanu,
neka nastoji biti u to srdanijim odnosima s hrvatskim dravnim vlastima. Kardinal
dravni tajnik Maglione izjavio je Marconeu, da se sa aljenjem boji za sudbinu
hrvatske drave nakon ovoga rata. Poznato je, da je kardinal Maglione jo nedavno
0 Hrvatskoj imao sasvim negativno miljenje ... Marcone mi je nadalje rekao, da je
papa poslao posebni blagoslov naem poglavniku prilikom njegovog imendana . . .167
tovie, iz ovog se izvjetaja vidi, da je reiser pri toj diplomatskoj igri bio
jezuit Leiber koji je savjetovao Sv. Ocu, da se kod jedne prikladne zgode poalje
Poglavniku posebni blagoslov, kao znak dobrohotnosti. 167a
Dakle, 1943., kad je ve sva Hrvatska zavijena u crno uslijed najkrvavijih
zloinstava Pavelievih ustaa, rimski jezuit savjetuje papu da Pavelia ohrabri i
odlikuje posebnim blagoslovom i to u znak dobrohotnosti.
Sve je dakle bilo i u Zagrebu, u Palmotievoj ulici, pored Male Bazilike, tog
Hrvatskog Narodnog Svetita, kao i na Kaptolu i na Markovom trgu, to jest, kod
jezuita, kod Stepinca, kao i kod Pavelia, isto tako povezano u jednom jedinstvenom
planu, koji ima da vodi cilju istom i zajednikom, kao to je postojala u Rimu, u
Vatikanu puna i vrsta suglasnost, za koju su se samo traili razni i podesni izratzi
diplomatskih protokola.
Ovako i papa, ovako kardinal dravni sekretar, ovako' i tajni komornik N j e gove Svetosti, ovako knez Lobkowicz, ovako i nadbiskup svi zajedno sjedinjeni u
korist N D H i svega to je s njom usko povezano. Uistinu jedna vanredna zajednica
interesa na istom terenu, ma da po nekad drukije zamiljana i na drugi nain izvoena. Ali, opet, uza sve to, jedna i zajednika. U gradu i aritu Bijelog kao i Crnog
pape, tada jo ivog jeziuitskog generala Ledochovskog, o kome Lorkovia izvjetava sekretar kneza Lobkowicza Wurster. On kae: General lino voli Hrvate i
veseli se njihovoj slobodi, ali je zabrinut za njihovu budunost. U Kuriji se nalaze
1 dva Slovenca: asistent za Slavenske zemlje Preern i glavni cenzor knjiga Zore. Oba
su Slovenci, a da bi mogli biti nai prijatelji. Posredovanjem Preerna izaao je u
jednoj vicarskoj smotri lanak o prilikama u Sloveniji, u kojem su na tri mjesta
vrlo nezgodno i k tome lano napadnuti Hrvati. Imam otvorenih dokaza da Preern
prieljkuje uspostavu Jugoslavije . . , 168
107
Svakako treba rei, da su tom prilikom kneginja Antoaneta i knez Ervin Lobkowicz
priredili sveani ruak, u ast nadbiskupa Stepinca. kao i biskupa ule, koji se takoer nalazio u
Rimu. Ruku je prisustvovao vei broj uglednih linosti iz ustakog poslanstva i hrvatskog klera
koji se nalazi u Rimu. Bilo je to na dan audijencije, 30. maja 1943. kad je Stepinac predao papi
svoju spomenicu u korist NDH. (Katoliki list
1943., br. 22, 241.). Suenje Lisaku, Stepincu.
Saliu i druini . . ., 325326.
167
a Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i druini . . ., 325326.
168 Vjesnik 4. X. 1946. Narodni list 4. X. 1946. Pored novina objavljeni su u izvodima u knjizi Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i druini . . ., 29933Q.

Svi su ovi originalni dokumenti proitani na oktobarskom procesu 1946. u

Zagrebu i izazvali najveu senzaciju. Jer oni su ukazali na najmoniji oslonac N D H
poslije Mussolinija i Hitlera. To je bio Vatikan.
I kroz ove kanale ulazio je otrov mrnje i bratoubilakog razdora u Jugoslaviju, i u vrijeme N D H ! Svakako, za obino rezoniranje neshvatljivo, ali za iole
opreznije promatranje elemenata, koji su bili u funkciji, jasno i logino.
Tako nam je jasniji nadbiskup Stepinac, ali istodobno i stav Vatikana, jednako kao i ono 1914. i slijedeih godina. Ovaj stav zakulisne i diplomatske forme
imao je svoje jako izraene oblike i u javnosti, iz kojih- su se mogli izvoditi slini
posve logini i stvarni zakljuci, bez ikakvih hipotetinih nagaanja. Istina je, Vatikan je poslije okonanja rata stao da odrie najpoznatije stvari, ili da im daje svoje
naroito iskontruirano tumaenje za situaciju, koju je uveliko pripravio nadbiskup
Spellmann i cjelokupna pozadina njegovih na irokoj osnovi poloenih akcija, pa
.opet, i u tome ima osvjetljenja za njegov, ako ne politiki, a ono moralni stav i
dovoljno materijala za oblike i potrebe najstarije i najmonije diplomacije na svijetu. Sve je to imalo neospornog utjecaja u N D H i na tampu, propagandu, na
crkvenu kao i ustaku, u dnevnim i povremenim listovima, u crkvi i na zborovima
klerofaista kao i ustakih terorista. Uveliko je ustaka tampa koristila naklonost
Rimske Kurije, sa i bez dozvole vatikanske cenzure, koja je ipak najraskonija u
mraku pozadine i zaklonjena iza zavjesa povjerljivih izvjetaja ordinarijata, kao i
privatnih instrukcija, koje se prenose vie rijeima i tajnim sugestijama, nego otvorenim i pismenim nareenjima i zapovijedima.
Od prijema Pavelia 18. maja 1941. god. do Stepinevih akcija u Vatikanu
1942., 1943. pa i 1945., kako e se kasnije vidjeti, postoji jedan vanredan splet sveobuhvatnih i meusobnih interesnih akcija, da N D H postane i ostane jedna meunarodna, prvenstveno katoliko-vatikanska stvarnost. Dovoljno je podsjetiti na plan
0 katolienju Srba u N D H koji je u Vatikanu odobren kao i u Stepinevoj kuriji.
Svuda i na svakome mjestu su ustae irili vijesti, da je Vatikan kao velika sila na
strani katolike N D H , koja mora biti kao zapadnoevropska brana od prodiranja pravoslavlja i komunizma ouvana po svaku cijenu. Sve do sloma NDH, pa i poslije
toga ruenja ove klerofaistike i ustake nakaze. Sva reakcija, koja se stala kupiti
oko nadbiskupa Stepinca, u svom optimizmu i zloinakim nadama, oekivala je, da e
Vatikanu uspjeti da krene Engleze na FNRJ! Ustaki ministar i poslanik na strani
Vladimir Koak, izjavio je kao svjedok na Stepinevu procesu, da mu je u emigraciji
u Austriji, izjavila supruga Pavelia, da ustae imaju garanciju sa strane Vatikana
1 sa strane visokog klera, da e se sve dobro svriti.169 Da, svi su se oni nadali u dobar
svretak, jer, u Bojoj i Svetoj Hrvatskoj, kojoj je namjesnik sv. Petra prije 1300
godina obeao svaku pomo i zatitu, bili su uvjereni, da e to uiniti i sada, 1945.,
kao to je sva klerofaistika tampa na sva usta govorila, da je papa najzasluniji za
ostvarenje vjekovnog ideala, za NDH. Nitko od tih uvjerenih klerofaista nije mogao
ni posumnjati, da bi moglo drukije biti. Nikome nije padalo na pamet, da bi ih u
tome mogla iznjevjeriti nada. Odatle na svim stranama tokom N D H stalna psiholoka
ohrabrenja da je N D H vjena, jer ima na svojoj strani najmonijeg nebeskog zati109

Narodni list 6. X. 1946.

ttnika i njegovog namjesnika na zemlji. Ustaka i ostala klerofaistika tampa, kao

i propovjedaonica dale su svemu tome najsnaniju potporu istiui svakom prilikom vatikansku ili papinu naklonost prema NDH, Paveliu ili ustaama. Sve su to,
tQ je sasvim razumljivo, ustake pristalice primale kao dokaz oigledne panje
prema sistemu, za koji se trebalo zalagati. Onako, kako je sveenike 28. aprila 1941.
pozvao nadbiskup Stepinac. Bez obzira da li su te pristalice bile u sveenikim ili
fratarskim mantijama, ili su oni bili kriari ili kriarice, ili lanovi raznih Kongregacija, Marijinih ili redovnikih.
Uostalom ta se povezanost nije ni krila. Povezanost izmeu ustaa i katolike
crkve, u NDH, kao i jednih i drugih sa Vatikanom. Od prvog dana postojanja NDH,
pa sve do njena sloma. U tome su ustaka i klerikalna ideologija stalne i ustrajne do
krajnih granica, povezane najprisnijim odnosima i zajednikim ciljem. Tome slui
svim arom sva njihova propaganda, i ona u crkvama kao i ona u tampi. Za sve to
klerofaisti trae potvrde i opravdanja u historijskim odnosima Hrvata prema Rimskoj
Kuriji. U dalekoj prolosti kao i u nedavnim godinama pred samu NDH. Takav jedan
klerofaist otkriva spontano i neuvijeno svu tu postavku, da bi objasnio svima i svakome, da je ustaki odnos prema katolikoj crkvi jedno i isto s odnosima Hrvata
prema rimskoj crkvi. Jedan zemunski klerofaist raspravljajui upravo o ovoj temi,
iz prostih propagandnih razloga, trudi se da pokae, kako rimska crkva iako nije
nikad poistovjetovala vjeru i nacionalnost, kao to je zgodno ovih dana rekao jedan
na franjevac, kler je uvijek bio privren domovini i narodu. To pokazuju nebrojeni
primjeri. U pojedinim naim krajevima, kao u Hercegovini, Dalmaciji, Istri i t. d.,
ba su sveenici bili ti, koji su esto budili i odravali nacionalnu svijest. Da bi bio
sasvim odreen i da bi se vidjelo na koje i kakve sveenike misli, i na kakvu to
nacionalnu svijest, pisac Graniara istie naj zatrovani j eg ustau, Zemuncima dobro
poznatog njihovog katehetu, a kasnije za N D H direktora gimnazije u Brodu na Savi,
dra Josipa Gunevia. Dakako, ne zaboravlja ni na franjevce, za koje kae, da nisu
za ovima svjetovnim sveenicima zaostajali. Jer, kod njih je bilo stjecite i nacionalnih organizacija. I danas meu nama ivi veliki uticaj i odgoj, koji su vrili i dali
mnogi nai vjerouitelji. Istakavi tako zasluge takvih sveenika za nacionalnu
misao, a to u njegovoj propagandnoj terminologiji znai isto to i ustaka misao,
klerofaist posve otkriva svoje misli. Evo ih.
Na prolosti treba graditi sadanjost i budunost. Poglavnik je objavljujui
nau dravu istu vezao sa crkvom, jer mu je to prolost, koja ga je proela, nalagala ...
To odgovara i misli novog europskog poretka, koji hoe narodima njihove osebujne
pozitivnosti ne- samo ostaviti, nego njegovali i unaprediti. Zato je crkva u Hrvatskoj
u povoljnom poloaju, povoljnijem nego to je ikad bila. Istiui zatim sve te pojedinosti, koje govore o tom povoljnom poloaju, klerofaist ih vidi i u uestvovanju
ustakih vlasti pri svim crkvenim sveanostima, kao to se nijedna vea nacionalna
ili dravna manifestacija, to e rei, ustaka, ne obavlja bez i mimo crkve. Da bi se
ova povezanost ustatva i sa najviim crkvenim forumom naglasila, konstatira se, da
poglavnik nikada ne proputa prilike da prema Papi ne oituje svoju sinovsku odanost, ma da odnosi izmeu Vatikana, kao medunarodne politike jedinice, i KDH nisu
jo zaodjenuti u ruho diplomatskih propisa. Sve ove injenice govore, da se crkva
mora i sada vie nego ikada prije, zaloiti za probitke hrvatskoga naroda i njegove

drave. Utoliko vie, to u dananjoj borbi izmeu dva naziranja, naziranja o prednosti duhovnih vrijednosti i naziranja o povjesnom materijalizmu, crkva i sveenstvo mora znati na koju e stranu s t a t i . . . Ne moe ona biti u stavu pasivnog promatraa, kad se ishod borbe nje u prvom redu t i e . . . Objasnivi tako dobro poznatu
stvarnost o uestvovanju sveenstva na strani ustatva i protiv Narodno-oslobodilakog
pokreta, klerofaist savjetuje, to je potrebno da se radi i na to je svaki sveenik
obavezan. Sa propovjedaonice treba da odjekuju glasovi, koji e narodu ulijevati
vjeru i pouzdanje u crkvu, dravu i sebe . . ,169a
Tako je propaganda, ustaka i klerikalna, ruku pod ruku, postala jedan stalni
motor, koji je odravao na povrini uvjerenje, da je N D H jedini spas i izlaz iz velike
borbe svijeta. A oi su stalno bile okrenute prema Vatikanu, iz koga su zraile sve
mogue nade za ustae i njihove pomagae. Psiholoka atmosfera ove klerofaistike
simbioze bila je hranjena svim moguim pojavima, koji su uistinu ukazivali, da je
Vatikan na strani poglavnika i N D H , mada odnosi izmeu N D H i Vatikana nisu
jo bili odjenuti u ruho diplomatskih odnosa.
Nije bez znaenja, da je ovo psiholoko ohrabrenje imalo svoga poticanja i
u injenici, to je Pijo X I I . imenovao dvojicu novih biskupa, mostarskog i krievakog. Dakako, u punoj suglasnosti s ustakim vlastima, ne ekajui okonanje rata
i dolazak zakonitih vlasti, koje su bile ve formirane u A V N O J - u i ZAVNOH-u.
Uostalom, jasno je, da Vatikanu i nije bilo do toga, kad se radovao uspjesima ustaa
u Istonoj Bosni, i kad je preko Maglionea i Stepinca poticao da se podupre reim
Pavelia. Zato je i Vatikan najspremnije izaao ususret revizionistikom episkopatu
Maarske, koja je Jugoslaviji s Hortyjem zabola takoer no u lea, ma da se jo
malo pred rat zaklinjala na vjeno prijateljstvo. Jer, poznato je, da je Vatikan na
zahtjev maarskog agresora odmah ustupio crkvenu upravu u Bakoj i Baranji peujskom biskupu, oduzevi je akovakom, kao da je ta okupirana teritorija postala
ve vlasnost! Maarske, a Vatikan posredno ovim i priznao! Ovo prejudiciranje bila
je jedna u nizu veoma tekih pozljeda vatikanske takozvane neutralnosti za vrijeme
rata u vezi s okupiranom Jugoslavijom. Sve je to neosporno uticalo na katoliki kler
u Hrvatskoj, koji je vidio u takvom stavu Vatikana i njegovim postupcima ne samo
blagonaklonu panju, nego i pravo poticanje i odobravanje, da se ustraje na liniji
na kojoj su bili nadbiskupi Stepinac i ari, kao i itav ostali ustaki episkopat. Postoji vanredan niz primjera korienja ovog vatikanskog stava u proustaku propagandu. Nema sumnje da su sitne i moda naoko beznaajne vijesti ustake i klerofaistike tampe esftio puta djelovale neizostavnim efektima, koje su propagatori i
elili postii. Raspoloenja manje prosvijeenih slojeva irokih masa, vezanih uz
crkvu i njen utjecaj, nije bilo teko povesti za sobom, kad im se ukazivalo na ono,
kako Vatikan prima ustake funkcionere. Svakako je kurijozno, na primjer, da papa
pristupa ustakim policajcima, kad su se ti nali u. Rimu i posjetili papu, da s njima
razgovora, i da im unutar drugog velikog broja ostalih posjetnika ukazuje ovakvu
naroitu panju, kao nekim osobito vanim egzotinostima. 170 Ili, jo karakteristiniji
sluaj, kad je papa razgovarao s ustakim andarima, koje je Paveli poslao na kolovanje u faistiku andarsku kolu, ovima je najmilostivije rekao, kako on poznaje
1(w

a Graniar 5. II. 1944.

Katoliki list 1942.. br. 32. 382.

170

poglavnika dra Antu Pavelia. 171 Nema sumnje, da je svatko morao zakljuiti, da
i papa potuje Pavelia, kad se o njemu raspituje i andarima potvruje, da i on
poznaje tu znamenitu krvniku linost. A sve je to bilo uveliko iskoriavano i u
crkvi, s oltara i propovjedaonice. Bio je to nesumnjivi poticaj i viem i niem kleru
da ustraje na liniji na kojoj su se nali zajedno sa svojim vodstvom jo aprila 1941.
Za opredjeljivanje klera ove su injenice igrale osobitu ulogu. Odatle, zacijelo i stav
visokog klera. Da li isiu to bile izriite direktive, koje su dolazile neposredno iz Vatikana, teko je dokazati, jer o tome jo ne postoje pismeni dokazi, ali da se kler i
ustaka tampa obilato koristila stavom i raspoloenjem Vatikana, u svoje proustake
propagandne svrhe, postoji vanredan niz svakovrsnih dokaza.
Dovoljno je podsjetiti na one brojne telegrame, koje su izmijenjali Paveli
i Pijo XII. o raznim sveanim zgodama, pa da se vidi prisnost tih odnosa. Kad je
Paveli 12. III. 1942., o danu obljetnice papinog krunisanja estitao iskreno i
smjerno, onda mu je Pije XII. uzvratio: Na smjernu estitku Vae Preuzvienosti
odgovaramo Naom srdanom zahvalnou i Naom eljom za kransko blagostanje. 172
O Novoj Godini 1943. estitao je Paveli i poelio papi, u ime svoje i svih
Hrvata katolika sretno vladanje. Papa je uzvratio i podijelio apostolski blagoslov
najveem krvniku za koga zna hrvatska historija. Sve toi si nam u ime svoje i u
ime katolika Hrvata ljubezno izrazio, Mi zahvalno uzvraamo i 7 ado podjeljujemo
apostolski blagoslov kako Tebi tako i cijelom hrvatskom narodu. 173 O godinjici
papinog krunisanja 12. III. 1943. i opet su izmijenjeni telegrami najboljih uzajamnih
elja. 174 O papinu imendanu 5. juna 1943. ponovo je poglavnik uputio brzojavnu
estitku i izraze sinovske odanosti, koje je spojio s toplim i iskrenim eljama za
osobnu dobrobit Vae Svetosti i uspjeh Vaih plemenitih nastojanja za opi boljitak
ovjeanstva. Papa je osobito srdano odgovorio molei od Boga svako dobro za
cijeli hrvatski narod. 175 Sve se to objavljivalo sa propovjedaonice, kao to je nadbiskup Stepinac naredio svima sveenicima da objave narodu da ga je papa blagoslovio, kad je nadbiskup posljednji put boravio u Rimu, preporuivi nas i nau
domovinu dragome Bogu za pomo. 1753 A to je bilo maja 1943., kad je nadbiskup
Stepinac predao papi svoju promemoriju, da se papa svim svojim ugledom kod velikih
sila zaloi za N D H i njen opstanak. Nema sumnje, da je to nadbiskup uinio u punoj
suglasnosti sa Paveliem. Kad se zgrozio nad bombardiranjem Rima i poslao papi
svoja suosjeanja, papa je zahvalio poelivi Paveliu i njegovom narodu, u stvari
njegovim ustaama, jer s njima nije bio njegov hrvatski narod, od Boga sve najbolje
i poslavi mu svoj blagoslov.176
Tako iz godine u godinu. 1941. zahvalio se papa Paveliu isto onako, kako
je to inio i ostalim suverenima, s kojima je stajao u punim diplomatskim odnosima.
171

Hrvatski narod 1943., 5. IX.

Hrvatski narod 21. III. 1942.
Katoliki list 1943., br. 3, 33.
174
Hrvatski list 17. III. 1943.
175
Katoliki list 1943., br. 23, 253.
17B
a Katoliki list 1943., br. 23, 254.
178
Hrvatski narod 14. XI. 1943.

172

173

elje, to ih na izmaku pete godine Naega Pontifikata izraziste Vi i hrvatski narod,

vrlo su drage Kama, koji za Vas od Boga molimo sve najbolje,177
Ovako i posljednje godine N D H , 1945. ma da je itav svijet ve vidio da ovoj
monstruoznoj faistiko-nacistikoj tvorevini nema spasa. Ali, Vatikanu je ona ipak
bila draga, kao i n j e n rukovodilac i nosilac njenog suvereniteta ili ustakog vrhovnitva.
Ustaka i klerofaistika tampa razglasile su svaki ovaj papin odzdrav i
blagoslov i preko radija, kao i svih ne samo zagrebakih, nego i provincijskih novina.
Jednako je o tome bilo rijei i u nedjeljnim propovijedima, u kojima su ustaki sveenici pokazivali koliko Sv. Otac voli Pavelia i N D H .
Vatikan nije nijednim gestom protivljenja dao na znanje rektoru Zavoda
Sv. Jeronima u Rimu, dru J u r j u Madjercu, da je uinio jedno izdajniko djelo u
samome Rimu, predavi Zavod ustakim vlastima. Tu su se sada svake godine odravale crkvene sveanosti o godinjicama N D H i imendanima i roendanima Ante
Pavelia. Takve dvije sveanosti, zapaene u Rimiu, a bez sumnje i u Vatikanu bile
su 1942. Prva, mjeseca februara, kad je slubeno posjetio Rim vojskovoa i doglavnik
Slavko vitez Kvaternik, pa je tom prilikom posjetio i Zavod sv. Jeronima. Kvaternika su doekali svi zavodski sveenici, kao i ostali sveenici Hrvati, koji su se nalazili tada u Rimu na izvjesnim poloajima, kao' na primjer f r a Bono Zec, poznati
ustaki p r i j a t e l j i generalni prokuraitor franjevaca treeg reda u Rimu, fra dr. Karlo
Bali, profesor na franjevakom sveuilitu u Rimu, ili f r a dr. Jozo Karnini, ekonom na dominikanskom sveuilitu u Rimu. Vojskovoa je doekan burnim aplauzima i pjevanjem, a onda ga je pozdravio dr. Madjerec zanosnim rijeima, slavei
linost Poglavnika i Vojskovoe, obnovitelje hrvatske drave, za kojom su eznuli,
ali nisu doekali dan obnove oni hrvatski velikani, ije kosti sada lee u svetojeronimskoj crkvi. Vojskovoa, maral i doglavnik Kvaternik u otpozdravu je istaknuo,
kako se ovdje u Sv. Jeronimu odgajaju hrvatski sveenici za budue pionire u Hrvatskoj dravi. Kvaternik je uvjeravao ove mlade sveenike, koji su, kako je ve
reeno i te kako suraivali sa poglavnikom, dok je bio u emigraciji, da ljudi
koji potuju Boga i blinjega danas vode Hrvatsku. U tome duhu budimo um jek za
Poglavnika i za Dom Spremni!, gromko su prihvatili budui ustaki pioniri u Sv.
Jeronimu. 1 7 8 Veeg i teeg oskvrnua ovaj stari hrvatski zavod nije doivio. Nekad
su njegove prostorije resili portreti Strossmayera i Rakoga, a sada za N D H , Pavelia
i njegovih zloinakih pomagaa!
U prisutnosti crkvenih i svjetovnih vlasti u Rimu, odrana je 10. IV. 1942.,
kao i svih ostalih godina, zahvalnica za proglaenje N D H . U istoj toj crkvi Sv. Jeronima koja je istodobno titulama crkva jednoga od kardinala, prisustvovao- je i
Paveliev poslanik pri Kvirinalu dr. Stijepo Peri. Rimski dopisnik, opisavi ovaj
sveani moimenat zahvalnice, kae, da je u trenutku, kad je dr. Madjerec stao da
zaziva blagoslov Svevinjega na Poglavnika, svima prisutnima ovladalo veliko ganue.
Mnogima su se suze pojavile u oima, i to stoga to se u ovoj crkvi sada po prvi put
molilo za nosioca, i to pravog i nepatvorenog nosioca hrvatskog dravnog vrhovnitva. Pri prijmu toga dana, koji je upriliio poglavnikov poslanik dr. Peri. ue177
178

Hrvatski list 21. III. 1944.

Novi list 18. II. 1942.

stvovalo je i sveenstvo iz svih redova, i to franjevci, jezuite, dominikanci, franjevci

glagoljai, kapucini i benediktinci, te predstavnici svjetovnog klera. Pri tome prijmu
pjevale su se i rodoljuibive-ustake pjesme. 179
U Rimu je sve do 29. marta 1943. ivio i kardinal Pellegrinebti, bivi nuncij
u Beogradu, koji je i te kako dobro poznavao prilike u Hrvatskoj i za koju se interesirao, kad su Mussolini i Hitler stvorili NDH. Nekrolozi i razna saopenja o ivotu
kardinala Pellegrinettija u Rimu u vrijeme rata pokazuju, koliko se on interesirao za
N D H i njen razvoj. Rimski dopisnici znaju, da je Pellegrinetti itao i ustaki Hrvatski
narod zanimajui se za hrvatske prilike i pratei sa simpatijama napore Hrvata
za izgradnju svoje NDH. tovie, njega je zanimao i ustaki pokret o odvajanju
hrvatskog jezika od srpskog, na kome su se podruju istakli pojedini ustaki jezikoslovci, naroito dr. Petar Guberina i ustaa dr. Kruno Krsti, tovie, dopisnici znaju,
da je ovo nastojanje, koje je diktirala mrnja na srpstvo i strast za razbijanjem jedinstva jugoslavenskih naroda, najveim priznanjem pratio i reformu hrvatskog jezika.
Znalo se i ranije, koliko se Pellegrinetti, jo za vrijeme svoje nuncijature u Beogradu
mijeao u klerikalne prilike posve sa politike toke gledanja, pa je, kako je ve o
tome i govorena, doao u sukob sa Stjepanom Radiem. Zato nije nikakvo iznenaenje^
da je za NDH, Pellegrinetti bio velik njen branitelj, zacijelo i u svom kolegiju i
Vatikanu, gdje mu nije bilo teko nai istomiljenika. Zato je ustaama smrt kardinala Pellegrinettija veliki gubitak za hrvatski narod uzevi u obzir njegov veliki
poloaj i njegov visoki ugled. 180
Dakle, jasno je, da su u samom Rimu mogli vatikanski upravljai vidjeti
sve ono, to je bilo potrebno1 za pravilno ocjenjivanje prilika u N D H . Ali, za to
pravilno ocjenjivanje uzimani su podaci iz iskljuivo proustakih vrela, naprosto
stoga, jer su im ona bila prisnija, pristupanija i osjeaju, blia i jo ranije dobro
poznata, pcto je u planu Kurije, jo od 1918. postojalo nastojanje za osnivanjem
jedne iskljuivo katolike drave na Balkanu, kao odskone daske i baze za d a l j n j a
prodiranja na Bliski Istok.
Uslijed svega toga, jasne su ispovijesti i nadanja ustaa u vezi sa naklonou
rimskog Prvosveenika. U jednom uvodnom lanku nepoznati ustaa, o papinu danu
1943., to i sasvim neprikriveno kae: U vremenima, koja proivljavamo, stoji hrvatski narod zajedno sa svojim Poglavnikom vrsto uz Papu i Njegovu nauku, jei to ima
posebnu svrhu i smisao. Nasljednici Petrovi priveli su nas Evropi i povjerili nam da
budemo predzie kranstva, kakvu ast ne doivlje niti jedan drugi narod. Zato su
Hrvati djeca Papinog kranstva, i tu svijest nose oni u svakoj ilici svoga bia, u
svakoj kapi svoje krvi. . . Hrvatski se narod ne e nikad iznevjeriti Petru i njegovim
nasljednicima. Ispovijedajui i na dananji dan svoju privrenost Svetoj Stolici i
Papi, molimo se zajedno s milijunima drugih naroda za Boji mir na zemlji, a posebice za hrvatski mir, mir pravde, koji e konano donijeti sreu i blagostanje drevnom,,
toliko napaenom hrvatskom narodu,.181
Klerofaist profesor Petar Grge, iskoristio je Papin dan, te je 12. III. 1943.
sa zagrebakog radija progovorio o zaslugama Svete Stolice kroz itavu hrvatsku
179
180
181

Hrvatski narod 12. IV. 1943.

Katoliki tjednik 18. IV. 1943.
Hrvatski list 14. III. 1943.

historiju. Grge je ispovjedio, kako se i papa pridruio klerikalnoj proslavi 1000

godinjice hrvatskog kraljevstva, koju je 1925. napao Stjepan Radi, jer je bila
izvedena pod iskljuivim klerikalnim parolama. Rijei, koje je Pijo XI. uputio tada
hrvatskim hodoasnicima, jo su i u N D H odjekivale klerofaistikom blagodarnou.
U dananje veliko doba, izlae Grge, kada je uspostavljena NDH,
sjeamo se velikom zahvalnou toga rimskoga dogaaja, iz godine 1925.,
jer znamo, da onaj koji e bio na prijatelj u doba nevolje, ne e prestali
prema nama prijateljski raditi i postupati ni u doba naega najveega narodnoga uspona. Znamo cijeniti stara prijateljstva, znamo uzvraati vjernost
i ljubav za ljubav. Dananju sveanost Papina dana slavimo u osobitim prilikama, koje su nale Hrvate jae nego ikada prije. Nasrtljivi neprijatelj
s istoka i sjeveroistoka, koji nijee duh, duu, prekogrobni ivot i uope svaku
pozitivnu vjeru, sjedinio je na otpor ne samo Hrvate katolike nego i hrvatske
muslimane. . . Hrvati katolici ostaju i danas Antemurale Christianitatis.
Hrvatski muslimani ostaju i dalje oduevljeni ispovijedaoci islama. Ali itav
je hrvatski narod nakon pocijepanosti od vie stotina godina ostvario ponovo
svoje ujedinjenje ne samo u istoj narodnoj svijesti, nego i u istoj kulturnoj
sredini: zajedno su se nali svi oni, koji vjeruju u otpor proti bezbonicima,
tako da su hrvatski katolici, i hrvatski muslimani zajedno Antemurale Filde i,
predzie vjere u Boga, predzie ispovijedanja besmrtnosti due, predzie
obrane svih pravih naravnih i nadnaravnih krijeposti. 182
Ovako je klerofaistika fantazija u ustakoj N D H pronala jedan mixtum
compositum katolicizam-islam pod vodstvom pape protiv NOP-a, to je u stvari i bila
prva i odreena tendencija ovog klerofaistikog propagandnog predavanja, ne bi li
i bosansko-hercegovaki muslimani i dalje ostali nepokolebljivi uz njih, uz ustake
arieve pristalice i voe razjedinjavanja naroda u vjerski mjeovitim krajevima
Bosne i Hercegovine.
Ove ustake programne misli bile su ve u poetku N D H naglaavane jasnom
antisrpskom tendencijom i planom za uklanjanje Srba iz tih pokrajina.
Muslimanski i katoliki Hrvati tvore na Drini bedem koji pravoslavlje
ne e probiti. Pravoslavni elemenat, koji se noen osmanlijskom najezdom
razlio preko povijesnog podruja Hrvatske ne e moi u N D H vriti propagandu, on e biti povraen u svoje prirodne granice, kako to trai ne samo
pravda, nego i ivotni interes zapadne uljudbe. Katolika i muslimanska vjeroispovijest imat e zatitu i mogunost slobodnog razvitka u skladu sa temeljnim interesima hrvatskog: naroda. U Vatikanu su svijesni velikog znaenja uskrsnua NDH. Stoga je razumljivo da je taj dogaaj izazvao u Vatikanu ivo zadovoljstvo. I Vatikanu je stalo do toga da hrvatska drava
bude to monija,183
Tako iz godine u godinu, naroito o takozvanom Papinom danu, godinjici
krunisanja rimskog prvosveenika, naglaavale su se nerazdvojne sudbinske povezanosti Hrvata sa Svetom Stolicom. O petogodinjici toga dana jedan klerofaista podvlai opu, u NDH, proirenu misao klerikalaca: S pobonou, a i odluno,u upit
182
ls;!

Katoliki list 1943.. br. 10, 112.

Katoliki tjednik 8. VI. 1941.

emo Papinu misao vodilju, u kojoj je sadrana tenja naeg naroda za pravdom i
pravicom, koje mu jedino mogu osigurati opstanak i ispovijedanje vjere. Hrvatsko
predzie kranstva, koje je sazidano na kostima naih predaka, mora ostati, a
s nama mora ostati i jPapa/184
Vatikanski ekspert i legat Sv. Oca pri episkopatu N D H , opat Marcone dijelio
je ovo isto miljenje te mu je dao izraza osobito u svom govoru izreenom u Mostaru
prilikom biskupskog rukopoloenja nasljednika dra A. Miia, dra ule, gdje se sasvim proustaki opredijelio. 185 Ovakve su iste i njegove misli o katolicizmu u Bosni
i Hercegovini, kao to ih imaju glavni ustaki funkciomeri, kao to ih je imao i otvoreno ispovijedao nadbiskup ari.
Meutim papin legat pri episkopatu u N D H u svoj svojoj javnoj funkciji
bio je stvarno papin legat pri Paveliu. Nema tu diplomatske priredbe na kojoj
t a j papin legat pri episkopatu ne bi uzeo uee. Valjda stoga to je episkopat bio
sav povezan s ustakim reimom, pa je bilo teko odvojiti kad su funkcije episkopata,
kad opet ustaa. Drukije se ne da protumaiti njegov, stav. Treba samo zagledati u
fotografije, koje ga prikazuju redovno u prvom diplomatskom planu, ne samo kao
gosta na priredbama, na kojima uestvuju i diplomate, nego ga se vidi i u diplomatskoj loi u hrvatskoj sabornici, jednako njega, kao i druge osovinske diplomate. On
uestvuje i pri estitanjima diplomatskog kora kod poglavnika o Novim Godinama,
ili lino ili preko svoga tajnika dra Giuseppe Massuccija, vjernog prijatelja brojnih
ustaa, koji im daje razne podrke za NDH, kao i poslije njenoga sloma doklegod je
boravio u Zagrebu.
Spomenuli smo ve govor apostolskog legata na osveenju biskupa ule.
Vidjet e se i znaaj izreenih misli, koje su oigledno znaile drski i neprijateljski
stav i prema pravoslavlju i prema srpstvu u najteim njihovim trenucima. Legat
Marcone bio je u Bosni i Hercegovini i 1943. Ali, ovaj put se pokazao kao jo
izrazitiji ustaki prijatelj i saveznik. Kad je doao u Sarajevo posjetio je i predstavnike ustake vlasti, naroito velikog upana upe Vrhbosna. Nije onda neshvatljivo,
kad ariev Katoliki tjednik komentira ovaj posjet znajui, da je opat Marcone
naj prijatelj skije raspoloen i najiskrenije zabrinut za dobro hrvatskog naroda. On je
je u tome samo vjeran tuma misli i osjeaja Pija XII., a mi smo uvijek znali, da su
pape najvei prijatelji Hrvata i Hrvatske 186
Opat Marcone je poao i u Hercegovinu i obiao pojedine samostane i pojedina mjesta, koja su ranije bila poprita borbi ustaa sa partizanima. U Mostaru je
legat Marcone posjetio sve predstavnike ustakih vlasti, kao i vjerske ustanove. Legat
je posjetio i talijanske i ustake vojne zapovjednike i svuda se interesirao za stanje
naroda u ovo doba borbi. Legat je isticao
da Sveti Otac najveom ljubavlju i pomaganjetn prati razvoj i napredak
ovog malog, ali vjernog i odanos. mu hrvatskog naroda, te ga je ba ta elja
za to tjenjom suradnjom i zajednikim pomaganjem ponukala da ponovo
uputi u Hrvatsku svoje predstavnike, da. bi se tako dobro upoznali sa ivotom
naroda i njegovim nedaama i potrebama. . . Osobito se dugo razgovarao
184
185
180

Graniar 11. III. 1944.

Vidi nie.
Katoliki tjednik 2. V. 1943.

5 naim politikim predstavnicima, donijevi im od Sv. Oca najsrdanije

pozdrave i elei od njih uti sve, to titi hrvatski narod, naglaujui da se
Sv. Otac mnogo zanima za prilike i ivot hrvatskog naroda. Opat Marcone
zadrao se i na irokom Brijegu, Ljubukom i apljini dugo s hrvatskim
dravnim predstavnicima (tj. ustaama) i\ katolikim sveenicima kao i sa
samim pukom.1863.
Da li je opat Marcone, 1943. saznao togod i o nedjelima tolikog ogromnog
broja fratara i sveenika u progonima Srba, sva ona mnogobrojna zvjerstva poinjena
s jedne strane podjarivanjem samih tih slugu Bojih, kao i svu onu ustaku aktivnost
kriara u Francetievoj Crnoj legiji ne moe se vidjeti iz tih ustakih izvjetaja.
Vjerojatno je sve to prebaeno na partizane, kako je to stalno slubeni aparat ustake
N D H tvrdio pred stranim osovinskim diplomatama u N D H . Zacijelo je te mnogobrojne ustae-sveenike opat Marcone pohvalio za njihovu misionarsku aktivnost. Jer,
strahovito zvue vijesti, da je opat Marcone tim odgovornim ustakim krvnicima donio
u Mostar najsrdanije pozdrave Sv. Oca i da je izriito poslat da se na terenu upozna
sa svim rezultatima strahovitih borbi, iji su vinovnici bili upravo ove sluge faizma
i nacizma 1943.! Sve je to u vezi s poboljanim gledanjem Vatikana na ustaki
pokret, na trenutke, kad se i Maglione raduje ustakim uspjesima u Bosni, a Kurija
zauzima sve odluniji stav za N D H o emu tako rjeito govore izvjetaji Pavelievih legata pri Vatikanu. Nema sumnje, u tome ima udjela i legat opat Marcone.
Vrlo brzo poslije ovog posjeta Bosni i Hercegovini, posjetio je opat Marcone
i Slavoniju, biskupa Akamovia i s njim je proputovao kroz mnoga mjesta. U Vukovaru su posjetili i princa Ervina Lobkowicza, Pavelieva delegata pri Sv. Stolici.187
Za cijelo njegovog poznanika jo iz Rima s kojim se morao upoznati u Vatikanu.
Ve ovo, samo ovo nekoliko momenata iz aktivnosti opata Marconea, moe
dati prilino jasnu sliku, u kome se okviru kretala akcija i misija papskog legata
u NDH. Sve je to uveliko utjecalo na kler, da se svim arom da na uvrivanje
N D H , kako ga je na t a j posao pozvao nadbiskup Stepinac, a i ostali biskupi, a primjerom pokazao i posredni agitator ustake NDH, opat i legat pape Marcone. Nema
sumnje, da je ovaj stav papskog legata bio u punom skladu s onim Vatikana. Sve je to
morala da bude jedna iva, djelotvorna pobuda, da je stalnost na strani N D H !
Kad je ministar vanjskih poslova NDH, Mladen Lorkovi pred stranim
osovinskim diplomatama objavio famoznu knjigu Siva knjiga o zloinima Srba i
partizana, ispunjenu laima i klevetama, pripisujui ustaka i etnika nedjela NOP-u,
i vezujui poneki etniki i talijansko-etniki zajedniki pothvat sa partizanima, u
hrvatskoj staroj sabornici nalazio se i opet u diplomatskoj loi i opat Marcone, dok su
predstavnici visokog klera, nadbiskup Stepinac i biskupi Laoh i barun Salis-Seewis
bili u poslanikim klupama. U svome je govoru Lorkovi najbestidnije napao Srbe,
u prisustvu papskog legata i zagrebakih biskupa: kao odgovorne za sva stradanja
Hrvata u Bosni i Hercegovini. 187a A Mladen Lorkovi je neposredno mogao da obavjetava Vatikan i dravnog tajnika kardinala Maglionea preko svojih predstavnika
pri Vatikanu, najprije Nikole Ruinovia, a onda princa Ervina Lobkowicza, kako
186

a Katoliki tjednik 23. V. 1943.

Katoliki tjednik 30. V. 1943.
lx7
a Hrvatski list 21,22. I. 1944.

187

to lijepo pokazuju spomenuta ve dva pisma dravnog tajnika kardinala Maglionea

ministru Mladenu Lorkoviu. Prvo je od 8. februara 1942., a drugo od 16. oktobra
1942.188
Kako se vidi, sve je to bio jedan vrst lanac, koji je preko nadbiskupa Stepinca i opata Marconea, preko Lorkovia i njegovih legata Ruinovia i kneza
Lobkowicza iao iz Zagreba od Pavelia pravo u Vatikan, do najmjerodavnijih
zatitnika N D H i njenog poglavnika Pavelia.
Opat Marcone je pokazao svoju naroitu ljubav prema ustakoj omladini,
kada joj je lino podijelio potvrdu 1944.189
A opat Marcone bio je u stalnom i neposrednom dodiru sa Vatikanom. I
pismeno i lino, to se vidi i iz njegovih putovanja u Rim, gdje je svakako bio neposredni obavjeta oi stanju u Hrvatskoj. 190 Nema sumnje da je u ustakim srcima
odjekivalo saznanje da opat Marcone asti ustake koljae, kad im se na zagrebakom
Mirogoju ukazuje poasti svojim prisustvovanjem. 191 Nema sumnje, da je ovo sve
stvaralo uvjerenje, da je opat Marcone vie nego naklonjen ustakom pokretu i
ustakoj NDH. A da je o svemu opat Marcone izvjetavao Sv. Stolicu pokazuje i telegram, kojim se kardinal Maglione zahvaljuje u ime Sv. Oca na vijesti o velikim
zagrebakim sveanostima, koje su odrane marta 1943. o danu papinog krunisanja.
Veliki sveenik Vam je mnogo zahvalan, rijei su kardinala Maglionea, radi vijesti
0 utjenoj slavi, koja se razvila u Zagrebu prigodom sretne godinjice Njegove krunidbe. Te vijesti vesele Svetu Stolicu, jer u ivoj privrenosti Hrvatske Svetoj Stolici
Ona gleda sretnu budunost Hrvatske.192
A opet, sve je ukazivalo na to, da Paveli moe da kae i najtee nekranske
misli, a da ga ne osude. Ni Stepinac, ni opat Marcone. Naprosto stoga, to su mu i
odvie blizu bili, i srcem i razumom, radi oivotvorenja njihovih dalekosenih crkveno-politikih planova, tovie, ni onda, kad je rekao na velikoj ustakoj skuptini
u Zagrebu 21. V. 1941., vrativi se iz Rima, sa poklonjenja kralju Viktoru Emanuelu,
Mussoliniju i papi Piju XII., da se s molitvenikom u ruci ne moe boriti protiv
nasilnika i stoga sam vodio pokret sa odlunou da jednako s jednakim naplatim,195
A ovo ustako naplaivanje bilo je jezivo povampiravanje srednjega vijeka u svim
njegovim strahotama, fizikim i duhovnim. Ovo su naplaivanje upoznali dobro
jugoslavenski narodi jo prije 1941. god., jo prije NDH, kad su po jugoslavenskim
eljeznicama praskale bombe, importirane iz Mussolinijeve Italije. A N D H je pokazala jo stranije oblike ovog naplaivanja. Krvolotva fizika i duhovna. U b i j a n j a
1 katolienja. Jer, ova Boja N D H rjeavala je ne samo srpski problem nego i
uvrivanja NDH, ognjem i maem, protiv Narodno-oslobodilakog pokreta. A tu je
katolika crkva nosilac i prvoborac, ideoloki i organizatorni u prvome planu. U
klevetama i irenjima lai, ona je nadmaila i same ustae iz Pavelieve okoline.
Svijesni smo dometa ove teke optube. Meutim, sve ovo to je ve dosad poznato,

magaa.

188

Sa originala. Arhiv Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njegovih po-

189

Hrvatski list I. VI. '1944.

Hrvatski list 28. III. 1943. Katoliki list 1943., br. 22. 240.
Nova Hrvatska 3. XI. 1943.
Katoliki list 1943.
Hrvatski narod 10. II. 1943.

190
]91
192
195

neoborivo dokazuje ovu teku historijsku stvarnost, koja e biti jo i vie dokazana,
to se budemo dalje odmicali od nje.
Uvjereni smo, da je sve to bilo savreno dobro poznato i u Vatikanu. Pa
opet, Vatikan nije ni jednom rijei intervenirao, ni kod svoga dobrog poznanika
Pavelia, niti kod efa biskupskih konferencija u NDH, nadbiskupa Stepinca. Naprosto stoga, to je ideoloka i politika toka promatranja Narodno-oslobodilakog
pokreta bila u Vatikanu na vlas ista kao i u Poglavnikovu upanstvu ili Kuriji zagrebakog ustakog nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Kad je nadbiskup Spellmann izvodio svoju dobro poznatu diplomatsku zakulisnu igru pred kapitulaciju Italije, ma da se Vatikan ve tada ogradio od svega
toga demantijima poznatog stila, sva je svjetska reakcija, u Italiji, Njemakoj i u
njihovim satelitskim nakaznostima, kliktala da je dobila jednog sigurnog i monog
saveznika protiv slobodoljubivih naroda, koji su u Rusiji gledali garanciju za potpun
slom faizma. A, Spellmann je ve marta 1943. bio dobro obavijeten o prilikama
u NDH, kao i o kompleksu pitanja, povezanih sa politikom Rimske Kurije na tom
dijelu jugoistone Evrope. O tome je i sam potvrdno govorio knezu Lobkowiczu, Pavelievom legatu pri papi.
Rimski dopisnici ustake tampe punili su svoje novine tim vijestima. Isticalo
se kako je Pijo XII., kao vrhovni poglavar katolike crkve duboko zabrinut nad opasnou, koja prijeti Evropi od pobjedonosnog SSSR. Rim je kategoriki demantirao
lansirane mogunosti o pribliavanju Rima Moskvi. Jer, tvrde klerofaisti Pijo X I I .
zauzeo je u svojoj glasovitoj protuboljevistikoj enciklici u tom pitanju vrsto stanovite za katoliku crkvu . . . U Vatikanu naglauju, da spoznajom opasnosti od Istoka
ne mora Papa ni na koji nain politiki posredovati. Papa Pijo XII. ne promatra
samo kaos, koji nadire s Istoka u njegovom politikom obliku kao opasan, nego i u
njegovom razaralakom pogledu na svijet, te bi u sluaju kad bi Sovjetski Savez
imao i dalje uspjehe obadvije skupine u sadanjem hrvanju, dakle ne samo Osovina,
nego i Anglosasi bili smrtno pogoeni. . ,196
Ovo su bili jasni refleksi straha od saznanja poslije staljingradske epopeje,
da je nezadrivi hod historije krenuo odluno svojemu cilju. Odatle prvi znaci diplomatskog okupljanja reakcija sviju boja i naroda pod vodstvom mone Rimske Kurije. Odatle i nepomirljive direktive protiv narodnooslobodilake borbe u jugoslavenskim zemljama, odatle, katolika crkva u N D H ovako otrovan neprijatelj NOP-a
i njegovih velikih narodnih ideala, protiv kojih se digla ideja ostvarenja jedne kategzohen katolike drave, pa i u obliku monstruozne Pavelieve NDH.
Jedan od najmonijih zagovaratelja ove ideje, pa i u ustakom obliku bio je
opat Marcone, legat Pija X I I . pri ustakom episkopatu u NDH.
Ovakvim diplomatama dozvolili su ve davno i Machiavelli i moralista-svetac
Alfonso Liguori sva ona sredstva, ako ona samo sigurno vode cilju. NDH, ta ustakoklerikalna Civitas Dei, prepuna je ovakvih licemjernih dravnika i pokornih slugu
amoralnog klerofaizma. Zato je i moralo doi do najnepomirljivijeg sukoba izmeu
naprednog i slobodoljubivog oslobodilakog pokreta i mranog srednjevjekovnog klerofaizma, ije unitenje jedino daje mogunosti i uslove za izgradnju nove i napredne
Jugoslavije.
190

Nova Hrvatska 5. III. 1943.

Kad je opat Marcone u Zagrebu proslavljao 25 godinjicu svoga opatovanja,

ustaka i ostala klerofaistika tampa se o njemu raspisala kao o ovjeku veoma
zaslunom za Hrvate i NDH.
Boja Providnost poslije vie stoljea dopustila je te je opet obnovljena Zvonimirova Hrvatska drava, u kojoj je Hrvat na podruju od Drave
do mora svoj na svome, gospodar svoje zemlje i svoga ognjita. U obnovljenu Hrvatsku doao je, kao nekada opat Gebizon. opat istoga benediktinskoga reda preuzv. izaslanik Svete Stolice dr. Josip Ramiro Marcone. Poslala
ga Sveta Stolica, da bude njezin zastupnik, te tuma oinskih osjeaja Pape
prema hrvatskom narodu i svjedok hrvatske sinovske liubavi prema Sv. Stolici. Hrvati su u papama imali uvijek najbolje prijatelje i pomagae, pa je
posve naravna stvar, da ,i sadanji Sv. Otac obuhvaa svojom oinskom ljubavlju takoer na narod i eli mu svako dobro. Isto tako je istina, da su
Hrvati u raznim tekim kunjama ostali vjerni katolikoj crkvi i u toj vjernosti ele i danas ustrajati. vrsta veza sa Sv. Stolicom donijela je Hrvatima
u prolosti pomoi i jakosti u borbi protiv raznih neprijatelja vjere i domovine, pa se vrsto nadamo, da e Boja pomo i Papin blagoslov biti i u
budue uz Hrvate. U asu, kad su nevolje pritisle sav svijet digli su se i
protiv Hrvatske neprijatelji njihove vjere i narodne slobode, ali e i ta nevolja proi, kao i sve druge, a Hrvali e ostati vrsti i snani, jer s njima
je Bog i Boji namjesnik na zemlji Papa.1**
Objasnivi tako ustaka stradanja od narodno-oslobodilakih boraca, i stavivi ustae pod zatitu papinog blagoslova, data je biografija opata Marconea i znaaj njegovog 25-godinjeg jubileja opatovanja, kao to su prikazane i zasluge, koje je
stekao kao legat u NDH. Zato se Hrvati (ustvari pisac bi bio toniji, da uvijek kae
ustae i klerofaisti), prilikom ovog jubileja
sa zahvalnou i molitvama sjeaju preuzv. opata Marconea ne samo zato
to je on izaslanik zajednikog Oca svega kranstva svijeta, nego jo vie
zato, to je preuzv. Izaslanik u razmjerno kratko vrijeme svoga boravka pokazao mnogo panje i ljubavi upravo prema onim Hrvatima, koji su u doba
dananjih nevolja najvie stradali. Preuzv. Izaslanik je ve dva puta uz pogibao vlastitoga ivota obiao dragu Hrvatsku Hercegovinu, da tjei one, koji
su poslije divljakoga odmetnikoga klanja i unitavanja jedva ostali na ivotu, a izgubili kuno ognjite i najmiliju rodbinu . . .
Moemo biti zahvalni Bogu i Sv. Stolici, to je za svoga izaslanika u
Hrvatskoj imenovala upravo preuzv. opata Marconea. Nadamo se, da e on
svojm poznatom poduzetnou i taktinou vjerno izvriti povjerenu zadau.
Molimo dobroga Boga, da ga svojim blagoslovom prati i pomae u njegovoj
vanoj i tekoj slubi. Hrvati e mu na iskazanoj ljubavi biti uvijek zahvalni. lt)s
Uistinu, sluba opata Marconea u NDH, bila je vana i teka. Vana za
Vatikan, a teka po svojim posljedicama, za one koji su krvavim rtvama oslobaali
i oslobodili Hrvatsku i Jugoslaviju od najveeg zla, otkako je ona postojala.
107
li,s

Katoliki list 1943., br. 22, 235.

Katoliki list 1943.. br, 22. 235.

Takvo isto miljenje vladalo je u svim zvaninim ustakim krugovima. Svi

su oni znali i osjeali da treba iskoristiti naklonost Vatikana u to je veoj mjeri mogue. Odatle, u ustakoj propagandi na svim stranama toliko podvlaenje vjernosti i
odanosti prema Rimskoj Kuriji, prema papi. Klerikalni rukovodioci u N D H u tom
smjeru nisu nita vie mogli da poele od ustakih vlasti. Sve zvanine sveanosti Vatikana slavile su se u N D H sjajem i sveobuhvatnim znaenjem kao i vlastite ustake
parade. One su uistinu bile sastavni dio ustakog unutranjeg politikog sistema i koriene su u vlastitoj propagandi kao sredstvo za povezivanje irokih masa koje su u iivljavanju svojih vjerskih osjeanja imale esto pred oima Rimsku Kuriju, Svetu
Stolicu, papu, sa svojim ustakim ciljevima. tampa i propovijedaonica, na koju su se
svake nedjelje i praznika uspinjali ustaki i klerofaistiki agitatori, bili su pomognuti
i od ustakog krugovala, radija, koji je esto govorio o papi Piju X I I . i o odnosima Hrvata prema Rimu. Vatikan je mogao da bude zadovoljan, jer jedva da se
i u samoj Citta di Vaticano sa vie usrdnosti slavio prvosveenik. Kad je 14. V. 1942.
Pijo X I I . proslavljao 25-godinjicu svoga biskupskog posveenja, odrano je u Zagrebu, na krgovalu predavanje o znaenju toga dana, ne samo za Rim nego i za
hrvatske katolike. I u ovome se predavanju podvlaila misao trinaestovjekovnih odnosa izmeu Rima i Hrvata, onako isto kao to se prije pojava N D H pripravljala sveanost toga datuma u 1941.Taj trinaestvjekovni odnos bio je za toga predavaa, koji
je u stvari imao da obiljei misli ove zvanine ustake ustanove, odnos oca i djece. On
je uvjeren da su pape posebnom brigom bdjeli nad Hrvatima, a Hrvati su posebnom
odanou bili vjerni papama. Dakako, sada je bila prilika da se iskae zahvalnost
papi to je prole godine pojavu N D H pred itavim svijetom pokazao da ukazuje naroitu panju uzurpatoru i tieniku germanskog i talijanskog agresora, plaeniku
faizma i nacizma, Anti Paveliu. Bila je svakako prilika da se to irokim masama
saopi po hiljaditi put, da bi i one saznale, tko je sve na strani jezivog ustakog
poglavnika. I to ne samo papa u sveanosnoj audijenciji, nego i njegov izaslanik,
koga je poslao u NDH. To se uostalom i sasvim neuvijeno kae:
Sv. Otac gaji ivu ljubav i za nau domovinu Hrvatsku. Ve 18. svibnja
pr. god. primio je Papa Pijo XII. Poglavnika i cijelo izaslanstvo ustake
Hrvatske, koje se onda nalazilo u Rimu. Sv. Stolica je u kolovozu pr. god.
poslala u Hrvatsku svoga izaslanika preuzv. opata Josipa Ramira Marconea.
U popratnom pismu, kojim ga je sv. Otac upuho u. Hrvatsku, pie, da . Sv.
Otac gaji posebnu naklonost za plemenitu i katoliku Hrvatsku i zato joj alje
svoga predstavnika, da se uvjeri o posebnim vjerskim i politikim potrebama
njemu tako dragog hrvatskog naroda. To osobito u sadanjem asu, u kojem
cijeli svijet izgleda prignut pod teretom velike nevolje.
I upravo ova injenica, za ustakog komentatora izaziva uporeenje izmeu
sadanjih prilika i odnosa N D H s onim srednjevjekovnim vremenima kad je hrvatski
kralj Zvonimir bio u vazalskim odnosima prema papi Grguru VII., jer kae da Sv.
Otac obnavlja tradiciju kralja Zvonimira, Pape Grgura VII. i opata Gebizona.
Istina je, da predava nije imao odvanosti da do kraja izvede uporeenje i da spomene kako je narod na kraju svrio sa svojim kraljem Zvonimirom i njegovom vazalskom politikom, kad su ga na Kosovu polju kod Knina ubili. Da bi ustaama tovie omilio lik Pija XII, predava je nastojao da skicira to je sve ovaj papa uradio-

za Hrvate, pomaui ih materijalno i moralno u vrijeme NDH. On bi trebao daleko

vie vremena kad bi sve to nabrojao. No, on ipak istie najvanije i najimpresivnije
za sluae ustakog krugovala. Podvukavi da je papin izaslanik u ovoj jednoj godini to boravi u N D H podijelio potrebama siromanih biskupija 11,000 dolara radosno saopava da je bas iz zadnjeg doba poznato, s kolikom srdanou susree
dananji papa Hrvate u svojim dvorima. On se sjea znamenitog dana 14. XI. 1939.,
kad je primio papa u audijenciju hrvatsku delegaciju sa nadbiskupom Stepincem na
elu i izaslanicima Maekovim, pa im je tada obeao, da e bi. Nikolu Tavelia proglasiti svecem. Zatim, papa je maja 1940. proglasio svetu hrvatsku godinu o 13 stoljetnoj godinjici odnosa Hrvata sa Rimom. Vano je, dakako i to to je papa ove
godine primio nae sveuilitarce i ustaku mlade i mnoge pojedine hrvatske (dakako
ustake) odlinike, a od osobitog je znaenja primanje lanova hrvatske dravne opere.
Sjetio se ovaj klerofaista i Spasovdana 879, kad je papa proslavio u crkvi pobjedu
kneza Branimira nad knezom Zdeslavom, koji je raskinuo veze sa Rimom i papom
koji je sauvao (t. j. Branimir) Hrvate od pravoslavlja i priljubio hrvatski narod uz
Sv. Oca Papu. Prirodno je da je s time u vezi uskrsnuo u njegovom sjeanju i onaj
drugi Spasovdan, iz 1925., kad je papa Pijo XI. sluio zahvalnu misu o 1000-godinjici hrvatskog kraljevstva, i utjeio Hrvate, u stvari ustake pretee i njihove
klerikalne vode, da e ve doi vrijeme kad e oni imati to ele, t. j. NDH, kako je
to u ovoj knjizi ve govoreno. Tako i ovaj trei Spasovdan Hrvati katolici uzdiu
svoje molitve u svojoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj svoje molitve za svoga Papu
Pija XII. 1 9 9
Nema sumnje da su sve ove misli imale da poslue ustakoj promibi, i da
su one i izvrile svoju ulogu, svoje ciljeve. Svi oni, koji su ih sluali morali su se uvjeriti da je Rimska Kurija na strani ustaa i poglavnika, a to je i ustakim vlastima bilo
dosta. Svakako je vano i to, to je ovaj ustaki spiker otkrio zato je papa poslao
Marconea u NDH, koju on naziva katolikom bez obzira na milionske mase pravoslavnih i muslimana, otkrivi tako stvarnu svoju podrku za psiholoke priprave
nadbiskupa Stepinca, njegovih drugova iz Odbora trojice i svih mnogobrojnih izvodilaca pri nasilnom katolienju Srba. Pored toga, jo vie je znaajno, to je papa, u
tom sprovodnom pismu, kojim alje novovjekog Gebizona-Marconea u N D H , rekao
-ne samo vjerske, nego i politike potrebe, njemu tako dragog hrvatskog naroda.
Vjerojatno je, da se ova izuzetna diplomatska iskrenost iz 1941. ne bi na tako oigledan nain manifestirala. Ali, 1941. je i vatikanskim krugovima izgledalo da Hitler
rjeava probleme za 1000 godina. Dakle, jasno i odreeno usmjerena misija opata
Marconea s obzirom na vjerske i politike potrebe ustakih vlasti.
Kad se uzme u obzir to su sve jezuiti uinili za proirenje klerofaistike misli
u Hrvatskoj onda je tek jasno koliko je za uvrivanje duhovnih veza izmeu klerofaizma i Vatikana bilo vano objavljivanje brevea pape Pija XII., kojim je zagrebaku jezuitsku crkvu prozvao Malom Bazilikom, koja je ve odavna bila pravi bastion
klerikalizma povezanog s krajmm ovenistikim nacionalizmom. I ova injenica uveliko
osvjetljava jedno mono sredstvo kojim su se klerofaisti sluili u svojoj propagandi.
Odatle, upravo odatle, zraila je prije N D H kao i za nje, na sve strane klerofaistika
misao.
199

Katoliki tjednik 24. V. 1942.

Ovako je Pijo X I I . podigao ugled sreditu i aritu jezuitskih nastojanja u

Zagrebu i itavoj N D H , pravo na blagdan osnivanja jezuitskog reda Ignacija Loyole.
Uistinu, ogromne su zasluge zagrebakih jezuita za vezivanje ekstremno katolikih i
ekstremno hrvatskih ciljeva i interesa, manifestiranih ne samo sa propovijedaonice ove
velike crkve, nego i iz samostana, koji se nalazi uz tu crkvu. Jer iz n j e g a se uveliko
dirigiralo i nadbiskupijom i itavom crkvenom politikom u ranijoj Jugoslaviji. Sigurno
je, da je ta utvrena tradicija produena i u N D H .
Izvjesne pojave nesumnjivo e objasniti duh tog psiholokog spoja politike
i crkve tako vjeto zaodjenutog crkvenim i vjerskim formama.
Petar Josip Mller bio je pravi aktivista kao faistiki agitator. On se istaknuo
u podizanju kapelice na zagrebakom Sljemenu, koju je posvetio Kraljici Hrvata.
U toj se kapeli naveliko faiziralo i iskupljali klerofaisti, kad su htjeli manifestirati
kroz crkvu svoje klerofaistiko hrvatstvo.
Ali 1941., i njemu, kao i svima ostalim njegovim blinjima u jezuitskom
redu sve do samog generala, kao i u Vatikanu, izgledalo je, da s faizam i nacionalsocijalizam, Hitler i Mussolini, rijeili sudbinu svijeta za slijedeih hiljadu godina.
Odatle njihovo spontano manifestiranje za novi poredak, za ustaki klerofaizam, za
Pavelia. Odatle ovako glasno podvlaenje njihove politike orijentacije. I jezuiti se
zalau svim svojim raspoloivim sredstvima, dakako duhovnog i intelektualnog karaktera, kako bi se i prema intencijama njihovim i njihovog pitomca nadbiskupa Stepinca
oivotvorila Sveta i Boja Hrvatska.
Dosta je podsjetiti na ve spomenute pojave vezane uz imena jezuita J a m brekovia, Poglajena, Vanina ili Sakaa, 200 pa da se vidi, koliko su se oni nali u
svome pri uspostavi N D H . Njihovi separatistiki, ekskluzivistiki, antidemokratski,
antipravoslavski i antisrpski orijentirani nastupi nisu obiljeavali samo sluajeve ovih
pojedinih lanova, nego ustvari, stav itavog njihovog reda, kome su oni pripadali.
Jer, ovdje ne moe biti govora o linom izdvajanju ispod zajednikih propisa i disciplinske stege, kojom diktatorski i suvereno upravlja njihov provincijal, a njima i
svima njima, njihov general reda.
Meutim, izrazitije i neposrednije to se vidi iz njihovih publikacija, koje su
se tampale u Zagrebu pored te njihove Male bazilike, koja je imala biti prema
papinim rijeima, pravo svetite meu hrvatskim narodom.
Preko- pola vijeka izdaju hrvatski jezuiti za iroke mase svoj Glasnik Srca
Isusova, u ogromnom tirau, za koji sami kau, da ne vri sudbinu asovite informacije novina. Jer Glasnik Srca Isusova nije napisan za jedan dan ni za t j e d a n
dana, pa ni za mjesec dana, kako to pouava svoje pobone itatelje i itateljke
njegov urednik. I stoga njega ne moe slijedei broj ni zamijeniti, niti potisnuti,
niti mu moe umanjiti vrijednost. On je uvijek suvremen, uvijek aktuelan, jer stvari,
0 kojima pie imaju vjenu vrijednost. . . Zato ga mora svaki itatelj^dobro uvati
1 esto mu se vraati, da iz njega crpe saznanja o kojima piu oci jezuiti.
Nema sumnje, to je moralo! vrijediti i o svemu, to se pisalo i o N D H . Z a nimljivo je, da su jezuiti o N D H progovorili tek u estom broju, u uvodnom lanku
Glasnik u novoj Hrvatskoj. Sigurno je trebalo proi izvjesno vrijeme, kako bi se
200

Jezuit Sak,a bio je suradnik Ustakog godinjaka za 1943.

pravilno ocijenila taktinom vjetinom stvarnost situacije i izvedene promjene u

NDH, koja je za njih ve tada dobila oblik trajnosti.
Obraajui se itatelju, urednik ga eli uvjeriti da Glasnik nema nikakve
veze s politikom, pa ni onda kad pozdravlja N D H i za n j u se zalae, kada slavi
Pavelia i ukazuje mu sve svoje jezuitsko povjerenje i eli mu obilje bojeg blagoslova.
No zato, to se na Glasnik dri daleko od svake politike, on nije nenarodan, ili ak protiv naroda. Na Glasnik nije kineski Glasnik Srca
Isusova niti japanski Glasnik Srca Isusova, nego hrvatski Glasnik Srca
Isusova. Zato ne moe, a da i on od srca i toplo ne pozdravi ono, sto je
svako hrvatsko srce klikui od radosti i veselja pozdravilo: proglaenje NDH,
uskrsnue slavnoga kraljevstva hrvatskoga. To nije kakva promjena vlade, to
nije pobjeda ove ili one politike stranke, to nije donoenje ovakvog ili onakvog ustava ili upravne promjene, to je osloboenje itavog hrvatskog naroda,
to je radost i kliktanje itave narodne zajednice, sve hrvatske obitelji, jer je
ostvaren san to ga na dnu due nosi svaki pravi Hrvat. . .
O Uskrsu nae jubilejske godine kad slavimo hiljadutri sto godinjicu veza
sa stolicom Petrovom, u opem previranju, gdje se rue prijestolja i iezavaju drave i narodi, hrvatska drava opet je uskrsnula. Ona ima u osobi
poglavnika dr. Ante Pavelia opet suverena, vladara narodne krvi. Velike
evropske drave Njemaka i Italija, a s njima i neke manje drave ve su
priznale njezinu samostalnost i neovisnost. Oko poglavnika, kojega su patnje
i kunje dugogodinjeg izgnanstva oplemenile za njegovu veliku zadau, okupili su se najbolji sinovi naroda, da na starom hrvatskom potenju i na evaneoskim zakonima izgrade novu hrvatsku dravu i povedu svoj ljubljeni
narod u susret boljoj budunosti. Glasnik Srca Isusova im u tom velikom
i tekom pothvatu eli obilje Bojeg blagoslova. A Glasnik e na svom
podruju i na svoj nain sve uiniti, da bi se ispunile rijei pjesme Srcu
Isusovu:
Stijeg Hrvata Srce Krista,
Tu nam rudi srea, spas,
Tu sloboda zlatna blista,
Tu se ori gromki glas:
Kralju slave, silni blagi,
Blagoslovi zavjet taj,
Blagoslovi rod nam dragi,
U svom srcu stan mu daj! 2 0 1
Sve ove misli, koje za uvodniara Glasnika Srca Isusova nisu politike,
nego narodne, imale su svoj neizostavni propagandni utjecaj kod slabo prosvijeenih
italaca toga Glasnika, koji su mu slijepo vjerovali, kao to se v j e r u j e zakonima
crkve. Kao to su rijei i primjer nadbiskupa Stepinca, kojima je preporuio N D H ,
Pavelia, a to znai itav ustaki reim svome sveenstvu, a to dosljedno znai i
svojoj pastvi, tako su i ove jezuitske preporuke N D H za one iroke mase siromanih
duhom imale snagu ne samo preporuke, nego i zapovijesti, koje su u skladu sa voljom Bojom. Od ove odgovornosti ne mogu ni jezuiti sa svojim uenim obranama
ublaiti ili izmijeniti njihov smisao. Ovako je jezuitski urednik predstavio svojim
mnogobrojnim itateljima suverena i vladara narodne krvi poglavnika, preuujui
201

Glasnik Srca Isusova

1941.. br.

(i. 1)415*).

njegove zasluge oko mnogobrojnih atentata, ije su krvave i nevine rtve posijane
uz pruge, koje vode od Italije do Beograda. Da li je pisac ovoga lanka, mladi
i odgovorni urednik pater Ivan Nikoli, ili neko drugo jezuitsko lice, nije sigurno,
jer lanak nije potpisan.- Ovaj list, koji eli da je Glasilo apostolstva molitve i list
hrvatskih katolikih obitelji, a izdaju ga s doputenjem crkvene oblasti Isusovci u
Zagrebu, znai s doputenjem zagrebakog nadbiskupa Stepinca, koji se toliko
zalagao da njihovo svetite bude uzvieno na stepen Male bazilike, otvoreno se
izjasnio za ustaki reim.
U istom broju Glasnika ima i jedna nepolitika pjesma Raspeti Krist
hrvatskom narodu od M. J. Delnikova, u kojoj se kroz presjek hrvatske historije,
karakterizira i vrijeme poslije 1918. do 1941. Tu se naime govori u aluzijama o
Srbima, kao o lanoj brai, koja su zvjerskije nego drugi ljudi, stali klati brau
Hrvate. Ili, da su se Hrvati prili na aru bizantske vatre, koja je htjela u njima
satrti Krista. 202 Nema sumnje, da su itatelji male naobrazbe primali ovo otrovno
sjeme sa razornim i opasnim djelovanjem, kakvo su samo najokorjeliji ustae mogli
poeljeti.
Kao i ranije, tako su i sada u N D H jezuiti vjeto povezivali svoje crkvene
sveanosti s politikim tendencijama. Proslavu praznika Srca Isusova 1941. reklamirali su, da e biti 22. juna odrana u Hrvatskom narodnom svetitu u Zagrebu,
tj. u njihovoj Maloj Bazilici, i to u duhu zahvalnosti za hiljadutristogodinje krtenje
Hrvata i narodnog osloboenja. I doista ovo slavlje zahvalnosti bilo je 22. juna
izvedeno osobitim sjajem u osobito vjetoj patriotskoj reiji jezuitskih otaca. inilo se, kao da se sav taj narod sabrao oko Boga svoga, da mu isplati velik dug za
sve ono, to je Boja Providnost zadnjih mjeseci stvorila u hrvatskom narodu preko
odabranih ljudi, koje je ona pozvala da Hrvatsku obdare slobodom i uine Hrvate
sretnima i Bojima. Pred tisuama pobonoga puka, to se sabrao pred katedralom,
izrazio je i sam propovjednik (otac Kikola Buljan D. I.) taj osjeaj zahvalnosti prema
Bogu i prema svima, koji su se rtvovali da sunce slobode sine nad Hrvatskom.
Oigledno je, da su Paveli, njegovi doglavnici i ustae ili kako Glasnik Srca Isusova za njih hae odabrani ljudi, koje je Boja Providnost pozvala da Hrvate
uine sretnima i Bojima, bili neobino zadovoljni ovom vrstom ustake propagande
kroz organ Apostolstva molitve i hrvatskih katolikih obitelji, a sve to, dakako
s doputenjem crkvene oblasti.
Ovo Glasilo apostolstva molitve uistinu je i kroz molitvu agitiralo za ustae
i njihove vode. Tako se na posljednjoj stranici Glasnika, redovno daje na omotu
kalendar dotinog mjeseca. Tu se nalazi za svaki dan pobonim itateljima sugestija
za koga treba da se dotinog dana pomole. Tako je za 2. VI. odreena namjena molitve za nae narodne vode, t. j. za Pavelia, Budaka, Artukovia i ostale ustake
prvake. Za sve one, koji su poli na Istonu frontu, da se za raun Hitlera bore protiv
slavenske brae Rusa. Jer 22. VI. trebalo je moliti za hrvatsku vojsku. Glasnik
Srca Isusova, u tome je dosljedan i daljnjih mjeseci, pa tako savjetuje, da se 15.
VII. 1941. moli za upravitelje naroda i drave, 20. VIII. 1941. za hrvatsko dravno vodstvo, 2. IX. 1941. za narodne prvake, 12. IX. 1941. za svjetovne pogla202
203

Glasnik Srca Isusova 1941., br. 6, 157.

Glasnik Srca Isusova 1941., br. 7, 231.

vare, 13. IX. 1941. za nae u vojsci, 14. I X . 1941. za iskorjenue komunizma,
26. X. 1941. za boji duh u Hrvatskoj, 10. X I I . 1941. za zrakoplovce, 20. XII.
1941. za Hrvate u ratu, 26. X I I . za nae vojnike itd., itd. i 1942. a tako i dalje.
Glasnik Srca Isusova je u v j e r e n j a da da kad je domovina napokon osloboena i ima da po volji voda postane ne samo Nezavisna Hrvatska, nego i Boja
Hrvatska, treba novim arom osvjeiti poslovinu vjernost Hrvata prema namjesniku
Kristovu .. .204
Glasnik Srca Isusova je doista uvjeren da je Providnost stvorila N D H
preko Pavelia. Dosljedno tome, morao je u daljnjim svojim razmatranjima doi
do zakljuka da uvjeri svoje itatelje, da je za tu N D H pored Providnosti svakako
najzasluniji i namjesnik Kristov na zemlji Sveti Otac papa. Dosljedno da je papa
omoguio ostvarenje N D H .
I danas, kad slavimo Papin dan, kad se u nepreglednim povorkama
redaju narodi pred prijestoljem vjenog vladara, da mu priznaju svoju vjeru,
ivu i nepokolebivu, probudimo i mi Hrvati tu vjeru. Imamo zato i posebnih
razloga. Nijedan narod nije toliko osjetio vjenu mo rimskog vladara bojega kraljevstva, kao mi. Pred trinaest vjekova zajamio nam je taj nesavladivi gospodar, da e nas svojom moi tititi i voditi k pobjedi sveti Petar,
ako ostanemo vjerni pravdi, na koju smo mu obrekli vjernost. I eto u dananje dane on nas je doveo do te pobjede, ispunio je svoje obeanje. Pa kad
su vjerni Hrvati sauvali svoju vjeru u rimskog papu u svojim najteim
danima, kroz tako burne godine, ne emo je zatajiti ni mi Hrvali dvadesetog
vijeka. Ta mi smo svjedoci divnijeg Rima i boanstveni]eg pape, nego svi
prijanji narataji. Pred nama on stoji kao nadzemaljsko bie, ist od sviju
Zemljinih grehota i strahota. Stoji vjean kao nosilac isto boanskih prava
na izabranike bojih stvorenja. I dok danas vlada strahovito obraunavanje
meu zemaljskim carstvima, dok se uzbibalo i stalo ruiti sve na to se ovjek
zemlje pouzdao, plovi narod vjere1 (tj. Hrvati) mirno u budunost, jer zna
da se vjeni temelji Bojeg carstva ne e stresti, da glavar vjenog kraljevstva ne e pasti. Pogledom uprtim u vjeni svijetli grad, motri narod vjere,
kako se raspada tijelo i zemlja sa svojim graevinama i svojom kulturom,
kako nadolazi novo doba (tj. Hitlerov novi poredak), pretea vjenog dana . . .
Slavimo Papin dan! Sklonili smo se srcem i mislima u vjeni grad,
stupili smo pred ovjeka, kojega ne moemo tjelesnim oima vidjeti, ali u
koga vjerujemo i u kojemu ljubimo Krista. Nitko drugi nema prava na ovu
vjeru i na ovu ljubav. Samo on, vjeni gospodar nadsvijeta na zemlji, neumrli vladalac vjenoga kraljevstva u vremenu. I dok ga gledamo, dok mu
se divimo, snanije poinjemo osjeati, da smo i mi uklopljeni u tu vjenost,
da smo djeca vjenosti, ta djeca smo ovog milog oca kranstva.
Papa j nama Krist na zemlji!
Rim je nama Vjeni Grad!
Pio X I I . je za nas koji vjerujemo, nosilac sviju Bojih prava, ivi gospodar vjenog kraljevstva. 2 0 5
Deifikacija pape, kao i Pavelia, identian je stav Glasnika Srca Isusova.
Jer, sve je, N D H i Paveli, djelo Providnosti. Pa i onda, kad Slavko Kvaternik, kri
zakletvu! O godinjici N D H , Glasnik Srca Isusova ostaje na liniji, kojom je poao
prole godine, kad je pozdravio N D H i Pavelia kao djelo Providnosti.
204
205

Glasnik Srca Isusova 1941., br. 7, 208.

Glasnik Srca Isusova 1942., br. 3, 5354.

U tu povijest Bojeg Uskrsa utkat e se povijest o uskrsnuu naeg

hrvatskog naroda: da je o Uskrsu Bojeg Sina i milou njegove Providnosti
sijedi Vojskovoa digao svijetlu krunu Zvonimirovu, i na Veliku Subotu
poslije proslave Uskrsnua molio i primio blagoslov u katedrali Velike Zagrebake Bogorodice i Hrvatske Kraljice Majke . . ,206
Hrvatska je zemlja Uskrsa: s dvostrukim svijetlom Kristovim. Prvo je
svijetlo Kristovo u naem kranstvu. To je vjera u pobjedu Isusovu i ovdje
na zemlji, i ovdje u Hrvatskoj. To je nada u vjeno proljee na obalama
drave Boje, u pobjedu ivog Boga nad ovjejom smru. Drugo je svijetlo
Kristovo u naem hrvatstvu. To je vjera u pobjedu prava naega naroda po
Isusu Kristu, u vjernosti i savezu s Presvetim Srce-m! Neka se dakle visoko
digne uskrsni plamen svijee, da zasja katolikim duama i hrvatskim srcima.
Upravo na obljetnicu NDH! 2 " 7 Ovako je jezuit Josip Dinko Mravak kroz Glasnik Srca Isusova objanjavao prvu godinjicu NDH. I on vezuje, kao i pater Mller kult Bogorodice sa hrvatstvom i Hrvatskom, jer i njemu je ona Gospa i Majka domovine, te eli da cijela
Hrvatska bude tempal Gospi svih cvjetova prepliui pobone misli sa nacionalistikima, kako bi njihovo uzajamno djelovanje, crkveno-politik i politiko-vjersko,
bilo to vre i pouzdanije.
Sve ovo, dakako za jezuite nikako, nije bila politika, nego potpuna apolitinost, pa i onda, kad taj list, kao glasilo apostolstva molitve objavljuje u rubrici
Uzmi i itaj rasistiku i faistiku knjigu klerofaiste I. Orania U prelomu
Evrope, o kojoj je ve bilo rijei. Tako je voa Ustake omladine itateljima Glasnika preporuen, ma da u toj knjizi nema ni rijei ni o molitvenim, ni o crkvenim,
ni o vjerskim, ni o moralnim pitanjima, ve samo o zalaganjima za Hitlerov poredak,
a da bi itaoeva radoznalost bila to vie zagolicana, jezuita kae, da se u toj knjizi
nalaze i oni lanci, koji se ranije nisu mogli objelodaniti. Ovu profaistiku pronacistiku knjigu preporua jezuitski Glasnik Srca Iusova ne samo stoga, to je to
i antikomunistika knjiga, nego i zato, to su u njoj obraena glavna pitanja sadanjice: novi pokreti i njihovi voe (t. j. Hitler i Mussolini), uzroci krvavih razraunavanja meu velikim i malim narodima Evrope, o novom poretku, i t. d. Tko
eli dublje shvatiti velike dogaaje, koje proivljavamo mi i cio svijet, neka uzme
ovo djelo. 208
Jo spontanije, ustakije i otvorenije odgaja svoje itatelje i jezuitski Kalendar Srca Isusova i Marijina, koji prireuje ovo isto urednitvo Glasnika Srca
Isusova, a tampa se takoer sa doputenjem nadlenih crkvenih vlasti u jezuitskoj
tampariji, pored Male Bazilike. Ve mjeseca oktobra 1941. objavio je Glasnik Srca
Isusova, da e krajem oktobra izai za godinu 1942. najljepi i najoriginalniji od
svih kalendara. 209
Ovaj jezuitski kalendar za 1942. god., dakle, prvi u NDH, ureen je na
osobito vjet nain. On je uistinu i najoriginalniji i najprivlaniji ustaki kalendar. Nijedan toliko ni tako kao upravo ovaj kalendar Srca Isusova. U njemu je povezano
ustatvo i hrvatstvo sa ivim i djelotvornim katolicizmom, u stvari klerikalizmom,
206
307
208
200

Glasnik
Glasnik
Glasnik
Glasnik

Srca
Srca
Srca
Srca

Isusova
Isusova
Isusova
Isusova

1942.,
1942.,
1942.,
1942..

br.
br.
br.
br.

4, 70.
4, 72.
5, 108.
10. 285.

toliko intimno i impresivno, vie i prisnije nego ma u kojoj drugoj knjizi. Tako je dat
jedan uzoran primjerak smiljeno izvedene propagandne knjige hrvatskog klerofaizma. Pa opet, i ovaj je kalendar, po shvaanju efova K. A., daleko od ma kakvog
politikog agitiranja. Tako su govorili i jezuiti. Meutim, samo nekoliko pogleda u
njegovu sadrinu ostavit e na itaoca sasvim drugi utisak. Urednik je prije svega,
ispred svakog mjeseca u kalendaru dao karakteristiku sadanje N D H u laniu od
jedne same stranice.
U januar uvodi itaoca lanak Slobodna Hrvatska kojim pisac otkriva
svoju radost nad N D H i potie itatelja, da i njega obuzme slina radost. Jer, kao
iza duga, muna sna pred sretnom stvarnosti tako je stajala Hrvatska 10. travnja
1941. pred injenicom svoje slobode i nezavisnosti. Osamsto godina, jo otkako je pao
zadnji vladar njihove krvi, ekali su Hrvati s eznuem na ovaj veliki dan, a kad je
napokon doao, jedva su si mogli vjerovati. 'Iako je to dolo nenadano, iako tako
eljno oekivano. Pogotovo istim rijeima rezonira jezuitski sastavlja ovog kalendara, kao i njegov nadbiskup, kad je pozdravio prole godine ostvarenje davno eljkovanog ideala. Zato za jezuite, Hrvatska, poslije svih nevolja u prolosti stoji danas
jaa i vea i monija i ponosnija nego ikada prije. Da je to tako, glavni razlog
opstanka i slobode Hrvatske jest Bog. Hrvatska je kroz stoljea ostala vjerna Bogu,
pa je i Bog bio vjeran Hrvatskoj.
Za postavljenu tezu o meusobnoj vjernosti Hrvata i Boga, Boga i Hrvata,
koji bi po istoj logici mogli da budu jedan drugome i nevjerni, nalazi pisac dokaza
u hrvatskoj historiji, koja govori, da se Hrvatska kao cjelina nije nikada odmetnula
od Bojega Kraljevstva na zemlji, od Crkve Katolike. Papa je bio vazda njezin
otac, a Crkva skrbna majka. Dosljedan izlaganjima sviju jezuita, otkako su poeli
da propagiraju jo prije N D H vjeru u zalaganje papa za Hrvate, sve tamo od VII.
stoljea, od pape Agatona, poslije Sakaevih naunih rezultata, i ovdje jezuit tvrdi da je papa taj koji je ustvari najzasluniji za ostvarenje N D H . U
tmurnim asovima teke povijesti Hrvatske, kad su, je svi izdali i ostavljali na cjedilu,
Kristov Namjesnik na zemlji nije zaboravljao ni naputao svojih Hrvata. Cijela
naa povijest, cijela naa borba za opstojnost i za slobodu i za nezavisnost najtjesnije je povezana sa Crkvom Katolikom i sa Rimskim Papom. T u povezanost i odanost prema Crkvi i prema Papi, te blagoslovene plodove vjernosti Hrvatske prema
Bogu, te nepresuive tisuljetne izvore snage u borbi za slobodu i nezavisnost, sve
to ne smiju Hrvati nikada zaboraviti.
Povezavi tako katoliku crkvu i rimskoga papu sa stvaranjem NDH, jezuit
postavlja i uslove Hrvatima i Hrvatskoj, da e ona ostati uvijek slobodna i nezavisna, bude li i nadalje ostala vjerna Bogu i Crkvi.
Iako expresisis verbis nije jezuit rekao ukoliko su katolika crkva i rimski
papa bili neposredno vezani sa drugim faktorima, koji su stvarali NDH, t. j. sa Paveliem i njegovim gospodarem Mussolinijem, ipak ostavlja itatelju da sam izvede
zakljuak iz ope tvrdnje da je cijela naa borba za opstojnost i za nezavisnost n a j tjesnije povezana sa Crkvom katolikom i sa Rimskim Papom. Ovaj, kao i slijedei
uvodni lanci u sve godinje mjesece pisani su u vrijeme Hitlerovih najveih
uspjeha i njegovog pribliavanja prema Moskvi, pa su fantazije pisca bile raspojasanije i slobodnije, a iskrenost spontanija i manje odgovorna, jer je postojala opa

nada, da se sada rjeava za 1000 godina problem Evrope, pa i ustake Hrvatske, pa

zato onda odmah ne kazati svu istinu, tko je to najzasluniji za slobodu i nezavisnost
ustake NDH.
Uvodni lanak za februar posveen je Bojoj Hrvatskoj. Objanjavajui,
da se krtenjem naroda postaje Boji narod, pa su tako i Hrvati postali Boja djeca,
im su doli u svoju novu domovinu u VII. stoljeu i to zaslugom i brigom rimskih
Papa. Jer, da su kojim sluajem Hrvati ostali u poganstvu njih bi nestalo, dok ih
je crkva privela u evropsku zajednicu i Hrvati su postali Boji narod.
Mart je posveen plemenitoj Hrvatskoj, koja je takva postala otkako je
s papom Agatonom sklopila pakt o nenapadanju, ali zato e joj biti od pomoi Bog
Hrvata, ako bude tko na nju navalio. Tako se ovdje saznaje, da su Hrvati (itaj:
ustae) pred papom i ostalim svijetom postali ljubljeni sinovi sv. Petra i narod
sv. Petra.
U aprilu se govori o ponosnoj Hrvatskoj, do koje Hrvati nisu doli sami
od sebe, ve ih je dotle dovela i opet crkva Kristova. Jer politika organizacija plod
je kulture, a kulturu u srednjem vijeku nosila je i dijelila samo Katolika Crkva i
njezini sveenici.
U maju raspravlja se o vjernoj Hrvatskoj, koja nije htjela da se povede
za knezom Zdeslavom, koji je za kratko vrijeme preveo Hrvate u pravoslavlje. Hrvati-pravoslavni! Nikada! Zdeslav je svojom ropskom politikom dirnuo u najsvetije osjeaje hrvatskog naroda, koji je ve dvijesto godina vjerno stajao1 uz Petrovu
peinu i zakleo se na posebnu vjernost Papi. I radi toga podie knez Branimir ustanak
na obranu slobode i vjerske nepo ronosti i cio narod pristade uza nj. On svlada Zdeslava, povrati vjerski mir i hitno poalje poslanike u Rim, da obavijeste Kristova
Namjesnika, da se Hrvati vraaju natrag u krilo Rimske Crkve. Prikazavi tako
vjernost Hrvata prema papi, koji je na Spasovdan 879. za mise, blagoslovio kneza
Branimira i itav njegov narod, papa se tako oduio, da je Hrvatsku obdario potpunom nezavisnou, o emu meutim ne zna nita historijska kronika. Od vremena
kneza Branimira Hrvati su odluno i neopozivo krenuli prema Zapadu, prema vrelu
kulture, prema Papinom Rimu, i vie se nikada nisu odvratili od vjernosti prema
Namjesniku.
U mjesecu junu govori se o krunjenoj Hrvatskoj. Tu se spominje krunisanje kralja Tomislava 925. kad je papa donio zakljuak, kako to tvrdi pisac ovog
uvodnog lanka, da glavu hrvatskog vladara resi kraljevska kruna. Veliajui
kralja, koji je bio, prema ovome jezuitu, u vazalnom odnosu prema rimskome papi,
zakljuuje da su Hrvati i opet osjetili posebni Boji blagoslov radi svoje nepokolebive vjernosti Crkvi Kristovoj. U mjesecu julu se prikazuje velika Hrvatska
za vrijeme kralja Petra Kreimira, za ije je doba konano raieno i pitanje istonjakog utjecaja na vjerski ivot Hrvatske. Ovaj jezuit izjanjava se protiv slavenskog bogosluenja, koje je za njega neko slabljenje potpunog vjerskog jedinstva
u narodu. Osim toga, uvukoe se u neke iistone dijelove drave istonjaki obiaji
i zloupotrebe. Sve je to Petar Kreimir likvidirao, kao na primjer enjenie sveenika, noenje brade, pomogao da se izvede zabrana glagoljanja, i t. d.
Za mjesec august rezervirao je pisac misli o sretnoj Hrvatskoj. Dakako,
to je bilo za dobroga, pravednoga i velikoga kralja Zvonimira. Neprijatelji vjere

i naega naroda ozloglasili su ga kao slugu i pokorna ro'ba Papina i spremno prihvatili neku nesigurnu tvrdnju, da se radi te vjernosti Namjesniku Kristovu podigao na
njega cio narod i ubio ga. Ali o tom umorstvu nema povijest nedvojbenih dokaza. (?!)
Meutim, pisac ovih mjesenih uvodnika, na ovom mjestu, zacijelo ne zna, da u istom
kalendaru ima o tome sasvim pozitivno gledanje Mgra dr. Matije Stepinca koji je
iznio na javu velianstvenu teoloko-politiku definiciju cjelokupne hrvatske stvarnosti. Po njegovoj koncepciji hrvatski narod pati i u politikom pogledu, ve kroz
vjekove 1.) zbog osobnih, posebnikih grijeha svakoga pojedinoga Hrvata; 2.) zbog
javnih, zajednikih grijeha cijeloga naroda. Meu ovima na prvom mjestu stoji
umorstvo kralja Dimitrija Zvonimira. To je umorstvo trebalo okajati opom, narodnom pokorom. 210 Ovako u istoj knjizi uveliko dva jezuita idu u raskorak samo
sa jednom istinom! A to je ujedno i klasian primjer, kako u jezuitskoj nauci jedna
te ista stvar moe imati nekoliko oblika, ve prema potrebama i ciljevima!
A kralj Zvonimir bio je vazal rimskoga pape. I upravo zato, izvodi pisac,
Zvonimirovo vladanje bilo je sretno i blagoslovljeno. To je drutveni i kranski
program, kakav Hrvati mogu i danas samo poeljeti. Zvonimir je sluio Bogu kraljuj u i . . . I radi tog kranskog ivota i vladanja kralja Zvonimira govorio je i
molio se jedan na veliki ovjek (O. Milan Paveli, D. I.), da bi kralj Zvonimir
morao zapravo biti na oltaru.
Mjeseca septembra razmatrala se muenika Hrvatska u vrijeme Turaka.
Ovo stoljetno muenitvo Hrvatske zasluilo je iz usta Namjesnika Kristova pohvalu
koju nije dobio nijedan drugi narod: Predzie kranstva.
U mjesecu oktobru pisac je progovorio o papinoj Hrvatskoj iz vremena protestantizma, kad su se Hrvati othrvali protestantskoj propagandi i ostali vjerni
Papi. A to jedinstvo cijeloga naroda u vjeri dalo im je snagu, da ih nije mogao nitko
kriti ni unititi. Hrvatska je Boja i Papina!
Kesavladiva Hrvatska je naslov lanka ispred mjeseca novembra. Tu se
govori o politikoj historiji Hrvatske u X I X . i X X . stoljeu. Dakako, sada je pisac
imao prilike da otkrije svoju pravu ustako-klerikalnu tendenciju, sa svim ovim uvodnim mjesenim lancima, kad se osvrnuo; na bivu Jugoslaviju.
No najstraniju i najmuniju borbu za svoj opstanak morala je Hrvatska izdrati posljednjih dvadeset godina. Svaka sila raa protusilom, ali kad
se netko u nutrini onesposobi za ikakvu reakciju, tada je on osuen na propast. U najboljoj vjeri i pouzdanoj nadi zdruili su se Hrvati iza Svjetskog
Rata sa Srbima, da skupno grade zajedniko blagostanje i sreu. Ali su se
brzo razoarali. Srpsko propovijedanje bratstva bilo je samo koprena, kojom
su sakrivali svoje zlobne namjere, a isticanje jugoslavenstva bilo je opij, koji
je Hrvate imao omamiti i nesvijesno odnaroditi. Hrvatsko ime imalo se
brisati s lica zemlje, a Hrvatska utopiti u Velikoj Srbiji. To je bio pravi cilj.
A put, kojim se ilo do tog cilja, bio je takav, da je Hrvatska doista po
ljudskom sudu, morala propasti, da je nije sam Bog spasio. Jer Srbi su poeli potkopati temelje, na kojima je stajala i opstojala Hrvatska.
Najprije su poeli potkopati vjeru. Hrvati su imali pogaziti svoju vjernost Papi i Katolikoj Crkvi i postati pravoslavci. Mjeovite enidbe imale su
stvarati podesno tlo za popravoslavljenje: vjersku ravnodunost, a iva pro- " ' S t j e p a n Krizin Flodin D. I., P o g i b i j a k r a l j a Z v o n i m i r a i bijela kuga, S3.

miba drave i srpske pravoslavne crkve trebala je otvoriti Hrvatima oi,

da vide, kolika im opasnost prijeti od Papinstva i Katolike crkve, pa da se
obrate, prijeu na sveto savsko pravoslavlje i postanu Srbi. A s druge
strane putene su bile uzde svemu zlu, koje je moglo oslabiti Hrvatsku otpornost. Komunisti su mogli nesmetano rovati i sijati nezadovoljstvo i mrnju
na vjeru i Crkvu, bijela kuga se irila i podravala po gradovima i selima,
psovka je trovala i muko i ensko, i staro i mlado. A Hrvatima se zatvarala
usta da su jedva togod smjeli izrei u svoju obranu i pritei narodu u pomo.
Dravna vlast, i tampa, i vojska, i dravna uprava, i srpska crkva i nemoral,
i psovka, sve je uprlo sile da Hrvatsku unite. I unitile bi je da joj Bog
nije dao jakost u Katolikoj crkvi i djedovskoj vjeri.
Svi trijezni ljudi, koji su preivjeli tu munu i teku borbu Hrvatske za
opstojnost i slobodu slau se u tome, da nam je najjae i najvjernije oruje
u toj borbi bila naa vjera. Hrvatska je ostala Hrvatska, jer se vjerno drala
Crkve i Pape.
Trujui tako svoje itatelje neistinama, koje je namijenio mjesecu novembru, on e u mjesecu decembru klerofaistiki pripisati KDH Providnosti. Kao
to je mjesec januar, tako i mjesec decembar imaju, t. j. na poetku i na kraju godine
u zaelju ustaki emblem, t. j. hrvatski kvadratiasti grb, a povrh njega veliko slovo
U. Na kraju godine razmatra se sadrina zahvalne Hrvatske. Odmah u poetnim
rijeima ovog uvodnog lanka nalazi se vanredno priznanje o uskoj suradnji ustatva
i crkve u NDH. Tu se doslovno kae:
Providnost je boja upravljala Hrvatskom, priznaje sam Poglavnik u
redcima koje je dobrostivo napisao za na Kalendar, a i Vojskovoa je oznaio deseti travnja darom boje Providnosti.
Zagonetnim putevima vodila je oinska ruka Hrvate kroz hiljadutristagodinju povijest. Uinio ih je svojom djecom, dao im prekrasnu domovinu,
obdario plemenitim vladarima. A onda ih poveo trnovitim putem kunja i
patnja i progonstva i tlaenja i unitavanja zato? To zna dobrostivi Otac
na nebu, koji kua vjernost pojedinaca i naroda. Pripustio je to na na narod
zacijelo zato, da okajemo nae narodne grijehe, a moda i zato, da znamo
vie cijeniti slobodu i nezavisnost, kad nam je bude podijelio. Meutim tko
mirno i u duhu vjere pregleda cio t a j povijesni put Hrvatske, mora priznati:
prst je tu boji. Ovakva vjernost Bogu i crkvi, ovakva ustrajnost u borbi za
obranu kranstva, ovakva odlunost na raskrsnicama, gdje se odluuje vjerska i vjena sudbina naroda sve je to s jedne strane krepost cijeloga naroda, ali u prvom redu to je dar boji. A osobiti dar nebeskoga Oca, koji svi
moemo skoro rukom pipati, jest sloboda i nezavisnost Hrvatske. Dar prati u
svakoj plemenitoj dui zahvalnost. Pa tako i plemenita dua Hrvatske, svi
Hrvati moraju biti za sva ta dobroinstva zahvalni Bogu.
Kad je ovako urednik lijepo razvrstao kroz dvanaest mjeseci 12 raznovrsnih Hrvatskih, nalazi se tekst, koji je Paveli napisao za taj Kalendar Srca Isusova i Marijina a na suelnoj strani slika poglavnikova s autografom dotinog
teksta. Dakle, jasno i odreeno, ime se hvali urednik, poglavnik je literarni i propagandni suradnik jezuitskog kalendara.
U tekstu, koji iza toga slijedi, ima pored ostalih i dva lanka jezuita oca
Stjepana Krizina Flodina, na koje treba baciti jedan pogled. To sui: Pogibija kralja
Zvonimira i bijela kuga i Psovaka fronta. Iz oba ova lanka izbija ne samo stra-

hovita mrnja prema svemu u staroj Jugoslaviji, nego naroito prema pravoslavlju
i Srbima, koji se okrivljuju za sva zla, koja su se desila. Stil i ton ovih lanaka uistinu
premauje svu vulgarnost petparakih novina, koje najgrubljim izrazima napadaju
i kritiziraju protivnika i na njega svaljuju sve mogue i nemogue odgovornosti.
Drugi lanak, svakako je premaio sve, to se inae nalazi u ustakim i klerikalnim
kalendarima, kao to su Danica (Izdanje drutva svetog Jeronima), ili Sveti Ante,
(izdanje bosanskih franjevaca).
Prvi lanak u svoj svojoj cjelini predstavlja jednu neduhovitu persiflau,
koja se ak dodiruje na ponekim mjestima sa blasfemijom. Uvjereni smo, da je t a j
lanak izaao u nekom neklerikalnom listu, sva bi klerikalna tampa o n j e m u sa n a j veim zgraanjem pisala. U samome poetku prikazuje se Bog Sveta Trojica
trgovakom terminologijom kao najsolidnija tvrtka, to ju je uope mogue zamisliti. Tu tvrtku sainjavaju tri izvanredno dobra i ljubezna gospodina: Otac, i
Sin i njihov Sveti Duh. Njihov je poslovoa i kljuar njihova dvora, Simon, sin
ribara Jone, tamo odnekuda iz Betsaide na Tiberijatskome jezeru, a poslije ovjek
Sinova povjerenja, u svijetu obino poznat pod imenom Sveti Petar. On je boje
poslove na zemlji vodio isprva iz Antiohije, a poslije iz Rima, odakle i njegovi nasljednici vode brigu za boje pravo na zemlji. Vrijedno je znati da njihova rije vrijedi i na nebu, pa to oni sveu ili razrijee ovdje dolje, vezano je i razrijeeno je
i tamo gore, u dvoru Oca i Sina i Svetoga Duha, a Sveti Petar vodi oko toga osobitu
brigu.
Izvadak iz zapisnika o svehrvatskom zborovanju ovih godina jezuita Stjepana Krizma Flodina rasipa pred nas itav niz izraza njegovih protivsrpskih raspo1loenja. U toj diskusiji uestvuju: Hrvatska savjest, Crveni vika, Duh Monsinjora
Matije Stepinca, Komunisti, Seljak knjievnik (misli na Pavla Mikino), Emancipatka, Milostivna s mopsom na krilu, Druga Dama s pinom na krilu, Gosti po
nonim lokalima, Sablast pod mitrom, Beogradska arija. U Svehrvatskom zborov a n j u poevi od 10. t r a v n j a 1941., pored ve spomenutih lica, uestvuju i upnik
neke gradske iupe, nekoliko bolniarki, Baba Mileva, Raskajana i okorjela edomorka, Babe paklenjae, Agent paklenskih sprava, Moderna ena, Hrvatska
dravna vlast, Svi poteni Hrvati, Svi odroeni Hrvati, Nepoteni advokat,
Nepotena primalja, Nepoten lijenik, Nepoten sudac, Poklonici idova
Bluma i t. d., a sve to odreda raspravlja o bijeloj kugi, o pobaajima i antikoncepcionalnim preparatima na nain, koji stvarno zgranjava i zaprepatava, da sve to
dolazi od jednog uenog moraliste Oca Stjepana Krizina Flodina! 2 1 1
Neposredniji je otac Stjepan Krizin Flodin u lanku Psovaka fronta,
u kome Srbe okrivljuje, da su Hrvate zarazili psovakom manom.
Sva je Jugoslavija u svih svojih toliko i toliko stotina hiljada etvornih
kilometara bila zapsovana, odozgo do dolje, uzdu i poprijeko, s lijeva i
s desna, odovud i odonud. Svuda je zrakom odjekivala psovka grlata i sipljiva, goropadna i kukavika, bezobrazna i podmukla, razularena i oprezna,
vjetaka i poetnika, salonska i umjetnika kao u Dule Nikolajevia i
Miroslava Krlee, pa onda palanaka i prostaka kao u bilo kojega, otresitoga Dinarca.
211

Kalendar Srca Isusova i M a r i j i n a . 7994.

Ni u kojoj se stvari u Jugoslaviji nije postiglo bilo toliko jedinstvo,

koliko u psovanju! Ni u emu se Hrvati nisu toliko saobrazili sa Srbima,
koliko u psovanju i bogmanju! Ni u kojemu se poslu nisu toliki Hrvati, i
ostala eljad po Jugoslaviji, bili tako nesebino, upravo oduevljeno i zanosno
predali pod srpsku hegemoniju kao u psovakom. Narodno jedinstvo niti se
stvorilo, niti se cementiralo ni mitom ni kundakom, ak ni medu jednokrvnom i jednojezinom braom, ali psovako jedinstvo srpskoga tipa uistinu
je u Jugoslaviji bilo stvoreno i produbljeno i proireno do evropskog formata.
Osim tolikih Hrvata sasvim je bilo zaokupilo Slovence, koji do ulaska u
Jugoslaviju nisu ni pojma imali o tom narodnom blagu. Ali tek to ga nanjuie, ve ga i prisvojie! Od koijaa do sveuilinoga profesora svaki je
svijesni dravotvorac u Sloveniji znao sasvim -propisno tj, srpski psovati
i bogmati se. Ako bi nou doputovao iz Njemake u Jesenice, nije ti trebalo
napose izvirivati iz vagona, da vidi, gdje si. im bi vlak stao, ve bi se
koja ferdamana krota pourila, da bud kome, bud zato, skine s neba
koga bilo, i to ne u kranjskoj prahi, jer u n j o j to ne ide, nego u jeziku,
kojim govori srpski kralj i vascela srpska nacija! I onda odmah zna g d j e
si! I kad bi Slovenac doao na hrvatsku gimnaziju za inspektora na maturi,
on bi se u svakoj minuti po sedam puta zabogmao, kao i onaj najzadnji gejak
sa Dorola, da bi tako pokazao do kolike se on ve mjere saobrazio sa Srbima . . . Ta se psovaka struka uistinu smatrala neim srpskim. Srbi su i sami
t a j psovaki obiaj uzimali kao znak srpstva . . .
Srbovanje modernoga Srbina bilo je moderno psovanje, luako,
divsko, herojsko, gigantsko, oni bi rekli .dinovsko, avolsko psovanje.
Duh avolske mrnje na sve, to nije srpsko i svetosavsko, .izjedao je sve ovejane Srbe i nagonio ih na precjenjivanje samih sebe. Sav privatni, sav javni
i dravni ivot srpski bio je upravo beskonano psovanje oko sebe, oitovanje
beskrajnje mrnje na sve, to nije srpsko, osobito na sve hrvatsko; na sve to
nije svetosavsko, osobito na sve katoliko. Tko e izbrojiti, koliko je puta
moderni Srbin beogradski ovjek Velmara Jankovia opsovao Hrvatima
Boga i Majku Boju, Papu i Crkvu i sve, to je Hrvatu na nebu i zemlji sveto?
Do vrtoglava bjesnila dotjerali su Srbi u psovanju kada su ih vodili
psovai u veliko sveenikim haljinama: raskolniki patrijarh Varnava sa svojim pomamnim vladikama u doba bezbolne borbe protiv samoga Kristova
Kamjesnika na zemlji, Svetoga Oca Pape Pija XI. u srpnju 1937. Onda se
srpsko psovanje i psovako srbovanje popelo bilo na vrhunac! U to je doba
Srbili psova stvorio srpske litanije niz prokletstava, da ve ni najkrvoloniji rabili talmutskoga tipa ne bi bio kadar strasnijih izmisliti, prokletstava izreenih protiv Srba, koji bi se usudili pokazati prema Hrvatima
i Katolikoj Crkvi uvidavnosti makar samo za dlaku. Konkordatsko bjesnilo
raskolnikih Srba i Vlaha iz godine 1937. bilo je sasvim nalik na farizejsko
bjesnilo izrocnih idova iz godine 33. na Veliki petak. idovi su one godine
psovali Isusa, a Srbi 1937. opsovali Isusova Kamjesnika. 33 godine bio se
sam davo isprijeio na usta idova protiv Bojeg sina, a 1937. bio se isti
avo na usta Srba isprijeio protiv bojega Kamjesnika. I jedno i drugo bio
je grijeh protiv duha svetoga, najgolemija psovka.
Kroz etvrt vijeka dizao se iz te psovake Jugoslavije do neba vjeiti
mrmor, amor, urnebes i rika.
Pa su pitali jedni aneli:
to je to? Kakav je to nerazumljivi jezik? Iz koje se to zemlje die
t a j pakleni gromor i smrad?
A drugi su odgovarali:
To je jugoslovjensko vragosluje! To je psovaki srpsko-hrvatsko-slovenaki jezik! To najsvjesniji Jugoslovjeni inodejstvuju u toj vrajoj litur-

diji! To pod vodstvom Srba stanovnici Jugoslavije srbuju: psuju Boga i

vozdiu vraga.
A onda su opet pitali jedni aneli:
Dokle e trajati ta jugoslavenska liturija?
A drugi su odgovorili:
Dok se aa ne napuni.
I napunila se 6. travnja 1941. godine.. .
A u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, eh, nek je milom Bogu hvala, tu
nitko vie ne srbuje . .. Nitko tu ne psuje ... i ne prostakuje ... Tu ti sam
cvijet molitve cvate. . . Zrak mirie od samih finih rijei.. . Srbovanje je
odzvonilo . . . Jo pita? Ma eto: zar irilica nije zabranjena? Zar srbizmi
nisu oinuti, pa to hoe jo? Sada svaki Hrvat, im zine odmah se Bogu
m o l i . . . U Hrvatskoj nitko ne srbuje, nitko ne psuje, nitko ni u iju ast ne
dira, ni u Boju, ni u ljudsku, svak daje Bogu boje, a Poglavnikovo Poglavniku, pa to se onda udi to Hrvatima sama od sebe navire na usta molitva onoga pravednoga Farizeja: Hvala ti Boe, to mi Hrvati nismo kao
drugi ljudi, razbojnici, preljuboinci ili kao ovi Srbi, koji te psuju, a mi te,
eto, hvalimo im zinemo . . . Nama se nikakva aa ne puni pa nam se ne e
ni napuniti.
Meutim, mora priznati otac Stjepan Krizin Flodin, da to n i j e tono i da
je ovo idealiziranje bilo utopistike fantaziranje i da bi trebalo na drugoj strani traiti razloge zato Hrvati psuju i dalje, kad sad ve preko godinu dana ne moe biti
nikakvog srpskog utjecaja. Ne vidi ovaj jezuit ove druge strane, nego i dalje svu
svoju mrnju iskaljuje protiv Srba i pravoslavlja kao uzronika psovanja. I dalje
podbada protiv zaostalog srbovanja. to je to znailo s kraja 1941. god. i poetka
1942. iscrpno je prikazano u X I X . poglavlju! O v d j e jezuit staje sasvim uz bok svojih
bosanskih omraenih konkurenata franjevaca.
'Nije istina da u Hrvatskoj nitko vie ne srbuje i ne psuje nego je naprotiv istina, da se u Hrvatskoj i srbuje i psuje, skoro nita manje, nego
prije . ., N i j e istina, da je jugoslavensko vragosluje i psovako inodejstvovanje 6. IV. 1941. prestalo, nego je istina da se u Hrvatskoj nastavilo. N i j e
istina, da u Hrvatskoj nema psovake fronte, nego je istina da se povampirena psovaka Jugoslavija vuca i smuca po Hrvatskoj kao vukodlak i j a v l j a
na usta nebrojenih psovaa i bogmaa psovaka i bogmaica.
Zato je sasvim razumljivo, da je jezuit Flodin osobito radostan i ponosan
to je ustaki ministar policije A n d r i j a Artukovi izdao Naredbu br. 16238-1941.
protiv psovki.
Jugoslavija je imala zakon za zatitu drave, ali nije imala zakona za
zatitu bojega obraza i potenja. Zato ju je Stvoritelj odbacio. Hrvatska ima
zakon za obranu boje asti i vlasti! sto dobrih asa! Neka ga dakle potiva, pa e i Bog Hrvatsku potivati! Neka svi svi jesni i poteni Hrvati muevno prionu uz Naredbu Ministra Artukovia, broj 16238, kako bi se u nas
iskorijenilo svako psovanje, da nas ne stigne kakav estotravanjski urnebes.
Jer treba otvoreno kazati: Ili emo mi Hrvati suzbiti i satrti hrvatsku psovaku frontu, ili e hrvatsko psovanje upropastiti Nezavisnu Dravu H r v a t sku! Nema tree mogunosti. 212
212

Kalendar

Srca

Isusova

134143.

Otac Stjepan Krizin Flodin ovako je dao u ovome monstruoznom lanku nalije svih onih dvanaest ustakih NDH, prikazanih ..ispred svakog mjeseca u godini.
Prema tome to je nalije i februarske Boje Hrvatske i martovske Plemenite Hrvatske i aprilske Ponosne Hrvatske i majske Vjerne Hrvatske i septembarske Muenike Hrvatske i oktobarske Papine Hrvatske i novembarske Nesavladive Hrvatske i decembarske Zahvalne Hrvatske. Dakako, piui 1941. ove svoje refleksije o mogunosti nestanka i sloma NDH, o mogunosti estojanuarskog urnebesa,
Stjepan Krizin Flodin iako pri krajiu svoga lanka kae, da nema tree mogunosti,
n i j e vidio jo ni osjetio dovoljnu snagu Narodno-oslobodilakog pokreta, koji je na
kraju sruio N D H sa svim svojim licemjernim atributima dvanaest Kalendara Srca
Isusova i Marijina. Ovaj Flodinov lanak uveliko demantira i mnoge ostale himnopojce Boje Hrvatske, a demantira i sebe samoga, poto i 1942. i 1943. i 1944. i
1945. godine stalno prolazi kroz crkvenu tampu opomena protiv ove teke mane,
iako u Pavelievoj N D H nije bilo mogunosti, da se osjeti ma kakav srpski utjecaj.
I ustake i crkvene vlasti strogo su primjenjivale Artukovievu Naredbu i ma da su
svojim ustaama namjeravali da ogade tu ravu manu time, to su je povezali sa
Srbima i srpskom crkvom, taj obiaj nije bilo mogue iskorijeniti. Zato se u Katolikom tjedniku tokom ovih godina raspravljalo o tome na naine, koji su jasno doveli
u sumnju izvore psovke, koje je pronaao jezuit Flodin, raunajui s ustakim mentalitetom italaca svoga Kalendara, elei u isti as da pogodi i pozlijedi Srbe, a
da Hrvate odvikne od psovke, tovie, u potpunoj suprotnosti prema tvrdnjama tog
istog kalendara, da su Hrvati Boji narod i narod Svetoga Petra, odjednom ovdje
sasvim suprotna tvrdnja: Nema i ne e biti nove, bolje i sretnije Hrvatske, dokle
god budu Hrvati narod psovaa Bogopsovaa! 213 I sad odjednom, u toj klerofaistikoj terminologiji, sasvim suprotne teze o tome, iji su i takvi su narod Hrvati.
Isti t a j list do godine (1943.) mora rei: Mi jesmo psovaki narod. Kod nas psuje
malo i veliko. . .214 Ali pisac Katolikog tjednika ne usuuje se da ide putem
jezuita Flodina i nae uzroke toj ravoj mani tamo, gdje ih je naao Flodin. Zagrebabaki nadbiskup Stepinac zapoeo je pravi krstaki rat protiv psovke u jednoj propovijedi odranoj 2. februara 1944. u zagrebakoj katedrali, oznaivi psovku kao
crnu nezahvalnost prema Bogu i kao veliku narodnu nesreu. 215 Osnovana je i usitanova PPP, t. j. Pokret protiv psovke. Odrana su mnoga predavanja profesora sveuilita, pravnika i sveenika, tovie, zagrebaka policija izjasnila se spremnom,
da e pomagati P P P putem svojih straara, koji e na zahtjev boraca Pokreta protiv
psovke izvriti legitimiranje svakog psovaa i predati prijavu radi daljnjega progona. 216
Nasuprot Flodinovoj tezi da su Srbi krivi za hrvatsko psovanje i za takozvanu balkanizaciju hrvatske kulture, u Katolikom tjedniku je protiv toga istupio
dr. Ins. Oigledna je injenica da smo mi Hrvati otada (t. j. od 1918.) postali gori
i znatno se pribliili onim negativnim elementima to se veu danas uz pojam balkanizacije. Prilike su s te strane danas daleko jadnije nego 1918. Pokazuje to n a j bolje ovih nekoliko mjeseci, otkako je opet udarena granica na Drini i otkako se
213
214
215
216

Psovka, psovka. Katoliki tjednik18. I. 1942.

I to je po kui. Katoliki tjednik1943. 18. VII.
Katoliki list 1943., br. 42, 473475: 1944., br. 6, 6465.
Hrvatski narod 29. III. 1944.

0 kakvom umjetnom i prisilnom balkaniziranju Hrvatske ne moe ni govoriti. Sva

je vlast u rukama naih ljudi; javni i drutveni ivot mi stvaramo; a ipak drutvo
nam je moralno rastoeno, obitelj podrovana. Protivei se onima, koji trae u tome
uzrok, t. j. u balkanskoj infiltraciji, dr. Ins. doputa da to moe samo biti povod.
Uzrok lei dublje; on je u nama. I mi smo krivi. Preduvjete za balkanizaciju stvorili smo mi sami demoralizacijom i naputanjem bitnih temelja
svake prave kulture i svakog ivotnog idealizma. Nije korupcija, nije ni nemoral, nije ni barbarstvo po biti svojoj neto specifino balkanski; nijesu to
geografska sredstva, to su moralna odnosno nemoralna. Te otrovne biljke
cvatu i na zapadu ba kao i na istoku . . .21,7
Nadbiskup Stepinac poveo je Zagrepane u pokornikoj procesiji u Remete
17. IX. 1944., da se povrijeenom Velianstvu Bojem dade zadovoljtina za sve
narodne grijehe, a napose za mrske kletve i psovke, kojima jo uvijek, unato svestrane ilave i neumorne akcije protiv kletve, toliki pojedinci u naem narodu vrij e a j u Boga i izazivaju kaznu boju na narod. to su drugo rat i sve ratne strahote,
kojima je izvrgnut na kroz stoljea ve ispaeni narod, nego zasluena kazna Boja
za tako teke i odurne grijehe, psovke i kletve . . ,218 Nadbiskup je odrao i propovijed u kojoj je govorio protiv hrvatske narodne sramote i o velikoj narodnoj
nesrei. 219
Ovo je sve napomenuto samo zato, da bi se vidjelo, koliko malo istinoljubivosti i pravdoljubivosti ima u mislima jezuita Flodina kad na onakav nain pisanja
1 rairivanja mrnje na Srbe iznosi uzroke psovanju. I to u kalendaru, koji stoji
svakog dana pred oima primitivnog itatelja i za kojim se kroz itavu jednu
godinu posie i tako polako uisisava otrov mrnje i nebratske nesnoljivosti kroz
vjeto zaodjenute politike misli u njegovim moralnim poukama. Svakako ovaj
Kalendar Srca Isusova i Marijina stoji ispred sviju ustakih kalendara u svom
nakaznom amoralnom izrazu i tendencijama koje je imao!
Meutim frankovac i klerofaist jezuit Flodin nije davao maha svojoj
antisrpskoj mrnji samo u Kalendaru Srca Isusova. Ima tih izraza i na drugim
mjestima, gdjegod je stigao da ih posije. Iz presude Narodnog suda, odranog decembra 1944. u osloboenom Travniku, saznaje se, da je jezuit Flodin bio i urednik
Glasnika Svete Krunice u kojem je napadao i bjesomuno harangirao protiv
NOV-e i zato je bio suen na prisilan rad u t r a j a n j u od tri godine i na gubitak
graanske asti za vrijeme od pet godina. 220 Kad se uzmu u razmatranja sva zla koje
je takvo njegovo otrovno tivo proizvelo na mnoge i mnoge kriare i kriarice, lanove Kongregacija, Marijinih i ostalih drutava Srca Isusova, koji su u to tivo gledali kao u evanelje, onda se mogu izvesti i sigurni zakljuci. Mnogi krvavi zloini,
ponikli na tom polju posijane i otrovom zasaene mrnje, rezultat su Flodinovih i
slinih klerofaistikih literarnih i apolitikih crkvenih pamfleta.
A kakav je tek njegov javni rad bio kao nastavnika gimnazije u Travniku,
moe se zamisliti samo na osnovu ovih njegovih lanaka. Tamo gdje je bio jezuit
217
218
219
220

Dr. Ins., Balkanizacija ili demoralizacija. Katoliki tjednik 1. III. 1942.

Pokornika procesija u Remete. Katoliki list 5944.. br. 38. 463.
Katoliki list 1944., br. 38, 453454.
Politika 19. XII. 1941.

Flodin nekontroliran i g d j e je mogao zadovoljiti i svoga rektora Anelka Juria

poznatog slavitelja Pavelia. Sve je to bilo u duhu tradicije ove kole, u kojoj je
primio osnovni klerikalni odgoj i Ante Paveli, zalaganjem i pomou nadbiskupa
Stadlera. Kad je ova gimnazija 1932. godine objavila svoju Travniku spomenicu
1882.1932, dakako nita ne govori o A. Paveliu u spisku znamenitih linosti,
da je bio i on n j e n ak. Ali 1942. godine ponosno otkriva i o b j a v l j u j e rektor Anelko
Jmi, da je Paveli bio njihov ak. Kad je deputacija iz Travnika dola u Zagreb
mjeseca marta 1942. godine, da posjeti Pavelia i da mu zahvali za kredite odreene
za turistiku cestu na Vlai planinu, nalazio se u n j o j i jezuit, rektor gimnazije,
profesor Anelko Juri. T o m prilikom predao je veleasni Juri Paveliu veliki
album prekrasnih krajolika Travnika i okolice. Meu tim slikama predane su Paveliu i slike zgrada, u kojima je Paveli stanovao za vrijeme p o h a a n j a niih razreda
nadbiskupske gimnazije. Naravno, Paveli je bio dirnut i toplo se zahvalio izaslanstvu na predanom daru, pa je due vremena ostao s izaslanicima u razgovoru. 221 O
svemu tomu govorila je tampa, govorili su i oci jezuiti, u koli i izvan nj.e, ponosei
se slavom, da je Ante Paveli njihovo edo, odgojeno pod njihovim nadzorom. 222
N o v a Hrvatska 22. III. 1942.
Klerofaist J o s i p Koprivevi piui o nadbiskupu Stadlera i njegovim frankovakim
zaslugama za Bosnu i za travniku gimnaziju podvukao je i ove misli: Stadler je odgojio u svojim
zavodima veliki broj hrvatske inteligencije, svjetovne i crkvene, koja se i danas bori za sreu i
dobrobit hrvatskog naroda. Ta i na poglavnik grijao se u svojoj mladosti
na
dobroti
i
veliini
prvog nadbiskupa vrhbosanskoga,
kad je u nadbiskupskoj
gimnaziji u
Travniku
pohaao
4 razreda
i crpio tamo prve pojmove klasine naobrazbe. Tamo sc zagrijao za misao Oca Domovine blagopokojnog Ante Starevia, za koju se misao i nadbiskub Stadler borio cijeli svoj ivot. Dobro sjeme
palo je dakle na plodno tlo i urodilo plodnim plodom.
(Nova
Hrvatska
24. I. 1943.)
Sasvim
tono. Od Stadlera do Pavelia vodi jedna p r a v a linija, kao i od StareviaFranka do Pavelia.
Frankofurtimatvo se poslije decenija pretapa u ustaki klerofaizam.
221

322

U vezi sa prikazivanjem d j e l o v a n i a jezuita u N D H na propagandnom polju treba da

se uini jedan ilustrativan ekskurs kako bi se v i d j e l a osobita raznovrsnost njihove vanredne akcije
i na politikoj sceni i iza kulisa.
U klerofaistikom kompleksu zbivanja za N D H , za oivotvorenje i sauvanje te N D H ,
sasvim zasebnu i odvojenu ulogu igra jezuit Stjepan P o g l a j e n ije smo antipravoslavske, antijugoslavenske i antislavenske osebine ve imali prilike da upoznamo. On je j e d a n od rijetkih, koji
je ve od samog poetka N D H igrao u korist klerikalizma na drugu kartu. I bilo bi doista udo,
da i toga nije bilo. Dakako, i svakako takoer za jednu N D H , naslonjenu preko Vatikana na Englesku. Dosljedno, morao se izjasniti protiv Hitlera, rasizma i nacionalsocijalizma, kao i svih faistikih ideologija a za demokraciju engleskog tipa, kako bi na drugoj strani nalazio r a z u m i j e v a n j e
za svoj rad. O n j e g o v o j akciji za N D H dao je vanrednih i autentinih podataka njegov intimni
suradnik, bivi kriar, a onda ustaa, i ustaki zastavnik, mladi Dragutin Petanjek, na svojim sasluanjima, pred istranim vlastima 5, 6. i 10. juna 1945. prikazavi velik utjecaj jezuite P o g l a j e n a
na kriarsku omladinu u duhu belgijskog pokreta kranske radnike internacionale, jo u godinama, koje su prethodile N D H , koji je doveo do c i j e p a n j a u kriarskim redovima, na veu germanofilsku i beznaajnu anglofilsku grupu. Dok su prvi gledali da e svoj politiki ideal moi da
oivotvore pomou Pavelia, t. j. pomou faizma i nacizma, oni malobrojniji, mislili su da se oslone
na Engleze, za koje se tvrdilo, da s n j i m a ve tada stoji Vatikan na dobroj nozi. Stjepan Poglajen
nestaje sa politike pozornice sa pojavom N D H , ali se p o j a v l j u j e sa spremanom talijanskom kapitulacijom, iza koje su bila n a s t o j a n j a newyorkog nadbiskupa Spellmanna i Rimske kurije. N j e g o v i
istomiljenici i kriari bit e otada n j e g o v a prva veza u N D H , g d j e ga je traio Gestapo, iz sasvim
razumljivih razloga. Po svemu, to je priznao i htio da kae dobro obavijeten Dragutin Petanjek,
jezuit Poglajen, vrativi se u J u g o s l a v i j u , stao je raditi za raun engleskog Intelligence Service,
dakako pomou svojih veza koje je odmah mogao nai medu ustakim kriarima. Ma da je jezuit
P o g l a j e n dobio od pape dozvoiu da skine svoj habit, nema sumnje on je prvenstveno radio za svoj
red, a preko n j e g a za Vatikan, pa je ta dozvola bila samo potrebna m j e r a opreznosti, da se u
sluaju neuspjeha ne angaira ni Vatikan ni jezuitski red.
Dragutin Petanjek, kao i najvei dio njegovih kriarskih drugova, u N D H je stao da
d j e l u j e kao n a j v a t r e n i j i ustaa. Tu je stekao i poznanstva kriara koji su stigli i na n a j v i a mjesta,
medu ostalima i ministra vojnog Vokia. U drugoj polovini 1943. obnovio je Petanjek svoje ranije

veze s jezuitom Poglajenom, kome su u itavoj N D H davali zaklona jezuitski samostani i klerikalni krugovi, u Zagrebu, Travniku, Sarajevu, Splitu i svuda g d j e g o d bi se pojavio ma da ve bez
jezuitskog habita. Stekavi jedan broj povjerljivih ustaa-kriara, koje je povezao sa Petanjekom.
P o g l a j e n je sve dublje zalazio u konspirativne osnove i u pripreme za njihovo izvoenje tokom
1943. i 1944. sa tenjom da pripremi psiholoke osnove za preorijentaciju prvenstveno klerofaista
od germanofilske na anglofilsku stranu. J e d a n itav niz bivih kriara naao se odjednom u akciji,
koju je vjeto povezao jezuit Poglajen. Sva ova majstorski pletena i razastirana mrea obavjetaa
ustakih kriara, susticala se na kraju kod P o g l a j e n a . Postepeno su se spremali konani potezi, koji
su trebali uvjeriti Angloamerikance, da e se ustaka N D H na njih osloniti, i da e zato dati
vidna dokaza jednim puem. Poglajenu je uspjelo, da svoju akciju dovede i do vrhova, do dvojice
ministra Vokia i M. Lorkovia, koji su ve na svojoj strani imali lijep broj nezadovoljnih viih
ustakih i domobranskih oficira. Ali svima njima je smetao N i j e m c i m a n a j o d a n i j i i n a j v j e r n i j i
Paveliev suradnik, general Prpi, ef operativnog o d j e l j e n j a ustakog Ministarstva oruanih snaga.
P o g l a j e n je postepenom pripremom predobio D r a g u t i n a Petanjeka za ideju, da se general Prpi
likvidira kao najvea smetnja tome njegovom planu, koji je on donio sa svim direktivama iz Rima.
M j e s e c a septembra izveo je Petanjek uz pomo dvojice ustaa-kriara t a j atentat, ali nije uspio,
ma da je bio veoma vjeto spremljen. Mato K r u l j a c i S t j e p a n Slaviek ustae-kriari budu uhvaeni, a Petanjek uspije da pobjegne i da se pomou starih veza sakriva sve do osloboenja, kad je
pao u ruke J. A. Ovako se i moglo tako brzo saznati za sukobe u ustakim redovima, koji su ili
za tim da se N D H po to po to spase i odri, a s n j i m a i sva klerofaistika reakcija k o j a je imala
samo zamijeniti drugog gospodara. Onako isto kao to je nadbiskup Stepinac u tom smjeru traio
intervenciju Sv. Stolice (1943.). Voki-Lorkoviev pu nije uspio, ma da su i oni ve bili vrlo blizu
njegovu realiziranju uputivi u Rim izaslanstvo koje je imalo zadatak da pregovara sa Englezima.
Luburi je bio bri i u svemu je zadovoljio generala Glaise von Horstenaua. Mjesto da bude likvidirana Pavelieva N D H i zamijenjena sa N D H . Voki-Lorkovi-Poglajenom, po svemu izgleda
da su likvidirani svi osim jezuita Poglajena. Voki-Lorkovi-Poglajenova a k c i j a samo je jedna varijanta u nizu stvari, kako da se izigra narodno-oslobodilaki pokret i kako bi njemaku .okupaciju
zemlje zamijenili anglo-amerikom. P o g l a j e n je uhapen od ehoslovakih vlasti. Nosio je krivo ime
Kolakovi, a bio je jedan od pijuna Vatikana i Intellig. Servicea u Slovakoj. N j e g o v a krivica
u vezi sa pripremama pua u Slovakoj je dokazana.
U sasluanjima Dragutina Petanjeka ima jo i drugih dragocjenih izjava, koje ilustriraju
sav klerofaistiki rad koji je spremao unutar K. A. situacije za oivotvorenje N. D. H.
estog juna 1945., medu ostalim, iskazao je Petanjek nekoliko novih podataka u vezi
s njegovim radom na planovima Poglajenovim i Vokievim.
J a sam dolazio Vokiu, i ja mu nisam rekao da sam vezan sa Poglajenom. On je
preda mnom vrlo otvoreno govorio . . . U sluaju Vokia mislim da je on bio vezan sa
Poglajenom, koji je opet bio preko Vatikana vezan sa Englezima. P o g l a j e n mi je znao
govoriti, kako e se stvoriti j e d n a fronta koju e sainjavati Hrvati partizani, H S S i hrvatsko domobranstvo. Uope grupa P o g l a j e n a po mome miljenju s a i n j a v a l a je jednu
frakciju
unutar
ustakih
redova.
Plan te frakcije bio je naslanjanje NDH na Vatikan,
a
preko njega na Englesku . . .
Ovdje treba spomenuti da je Poglajen bio primljen vie
1
puta od Stepinca. On je takoer rekao, da k nama ne e doi SSSR, ve Englezi, jer da
mi spadamo pod englesku interesnu sferu, i da je radi toga potrebno voditi ilegalnu propagandu da se ljudi i vojska psiholoki predobiiu za Engleze.
Iz Petanjekovih iskaza vidi se tko je sve suraivao sa P o g l a j e n o m i tko je sve sainjavao njegov idejni krug suradnika i pristalica. Sve sami klerikalci, ustae-kriari, lanovi Marijinih
kongregacija i drugih klerikalnih radnikih organizacija. Dakako, i n j e g o v a subraa iz Palmotieve
ulice i sa Jordanovca. To su oci jezuiti Antun Schenk (sada je u civilu!), J o s i p Mller, zatim
fra Bonifacije Perovi, dr. Leopold Belobrajdi i mnogi drugi lanovi K. A. Petanjek se sastajao
sa Poglajenom u sobi oca Miillera.
Desetog juna, kad je bio ponovno sasluavan, Dragutin Petanjek se osvrnuo na rad katolikih udruenja prije N D H , ali i u njeno vrijeme.
S v a katolika drutva, rijei su biveg kriara i ustae, u okviru K. A. imala
su duboku politiku pozadinu nacionalistikog karaktera, dok im je samo ime K. A. omoguavalo prilino nesmetan politiki rad s obzirom na tadanju dravnu vlast. I ako sa
tono odreenim direktivama od episkopata, K. A. pri svojoj praktikoj aplikaciji pokazuje ubrzo neke simptome unutarnje nehomogenosti, koji su meutim u d a l j n j e m radu
iste poprimili karakter faktikog r a z j e d i n j a v a n j a . Vodstvo pojedinih drutava, preuzima
mlai kler, iji je stav vie vezan uz radikalno-politiku borbu, kao i sve veem razmimoilaenju sa starijim klerom Kaptolom . . . Svi ti ogranci K. A. rade po individualnom
nahoenju pojedinog organizacijskog voe, dok im je meusobni odnos jako nepovezan,
pae kao neprijateljski. Meutim, jedno je bitno kod svih: izgradnja omladinaca nacionalista, dobrim dijelom frankovaca. Obzirom na to poimaju intervencije bive jugoslavenske policije, ime raste bojazan da sva ta drutva budu rastjerana kao politike
organizacije. Da izbjegne najgore, katoliki episkopat izbacuje na povrinu ovjeka,
rekao bih, politiki dezinteresovanog. . . Merza, koji poima sa fuzijom svih tih drutava
u duhu strogo crkvenom i nabonom. Meutim duh t a d a n j e g vremena, kao i jaina

I drugi klerofaistiki kalendari takoer -su puni ustake propagande. Tako

dominikanski Kalendar Gospine Krunice za god. 1942., koji je uredio dominikanac
Jordan Viculin, glorificira N D H i Pavelia. tovie, kalendar po primjeru Katolikog lista, u stilu vremena, o b j a v l j u j e ustaka naela. Franjevaki Kalendar
Svetog Ante za 1942. donosi lanak f r a A. R. Glavaa O p r a v d a n j e N D H . Isti t a j
pisac u istom kalendaru za 1943. raspravlja o duhu i znaenju ustakih naela napisanih u glavnom ustakom stanu 1. VI. 1933. i 16. IV. 1941. F r a Glava pouava
svoje pobone itaoce da je ustaki pokret hrvatski narodni pokret. Voa toga pokreta u ustakim naelima samo1 je skupio narodne tenje, pa u n j i m a nuno nalazimo sve ono, to nam je potrebno znati o svom narodu. Jednom rijei ustaka naela su sadraj nae povijesti, politiki i drutvovni program za itavu budunost
hrvatskog naroda. 2 2 3 U punoj je suglasnosti o v a j kalendar, kad iza Pavelieve slike,
donosi misli, kojima pripisuje postanak N D H Bojoj Providnosti. Nepotpisani lanak
politike borbe protiv beogradskih vlastodraca imaju preduboki korijen kod t a d a n j e
omladine i . . . Merz ne uspijeva. Kaptol taktiki poputa, no izbacuje na povrinu novog
ovjeka, dr. Ivana Protulipca sa zadaom u j e d i n j e n j a svih katolikih f r a k c i j a u jednu
falangu, u duhu strogo crkvenom. Z a h v a l j u j u i velikoj organizatornoj sposobnosti navedenog, uspjeh je iznad oekivanja. Drutva se fuzioniraju u V K B (Veliko Kriarsko
Bratstvo) i broj lanstva danomice raste, no time i uporedo sve vei u t j e c a j jednog ovjeka, Protulipca, koji kao linost dri i vodi organizaciju. Protulipac se brzo pokazuje
kao j a k a politika linost, te Kriarstvu d a j e karakter, umjesto strogo crkveni, izrazito
nacionalistiki. On sam na sastancima dri politike govore, organizira mitinge sa politikim tendencijama, (svaki takav miting bio je rastjeran od policije), a omladina se
sukcesivno pretvara u politiku vojsku. To je K. A. do dolaska P o g l a j e n o v a iz Belgije,
odnosno njegovog p o s t a v l j e n j a na elo organizacije.
Uz Protulipca se mnogo istiu kao duhovnik organizacije dr. Milan Beluhan,
kanonik, jezuiti oci Grimm, Mller i f r a Bonifacije Perovi . . .
Karakteristino je da je veliki broj znanaca i p r i j a t e l j a ustaa-kriara Dragutina Petanjeka. za N D H bio meu n a j g o r l j i v i j i m ustaama, zaposlenima u raznim ustakim ustanovama i
nadletvima, sa najveim povjerenjem ustakih vlasti, a bilo ih je i u slubi Gestapoa. A onda,
Petanjek, kae za drutva K. A., za vrijeme N D H , da su sva prestala sa aktivnim radom, (gro je
lanova preuzeo politike dunosti kao i vojnike), osim V K S , Veliko Kriarsko Sestrinstvo, i Marijine Kongregacije. No i u M a r i j i n o j Kongregaciji radilo je tek nekoliko studenata, oficira iz P T S
(Poglavnikovih tjelesnih zdrugova), koji su u drutvo dolazili na p r e d a v a n j a i na molitve. Inae
koliko je meni poznato sam rad K. A. u N D H bio je onemoguen s obzirom na Ustaku mlade.
Jezuit Poglajen, imajui u prve dvije godine rata od 1939. do osnivanja N D H velik
utjecaj na svu tu kriarsku omladinu, kojoj je i on raspirivao njenu nacionalistiku strast i tako
je spremao za N D H , kao i za sve oosljedice ustakog sistema. Dakako, ma da je on ve tada
gledao na drugu stranu nego to su to radili ostali voe Kriara, kako se to vidjelo iz njihovih
priznanja i samohvalisanja za njihove zasluge u vezi sa oivotvorenjem N D H , u pogledu hrvatskih
komunista i ljeviara, bio je nekompromisni neprijatelj, koji se sav dao na to da pobija njihov
utjecaj. Tu je on jednak svim ostalim klerofaistima, faistike i nacistike orijentacije. N j e g o v e
antikomunistike, i dosljedno antipartizanske ideje bile su uveliko zapaene u jezuitskom asopisu
ivot iji je urednik bio i kroz n j e g a utjecao na intelektualni dio kriara. Tokom 1944. bavio
se fiksnom idejom da odvoji hrvatske od srpskih partizana, raunajui tu svakako na nekomunistiki dio, t. j. kao i na onaj, koji se, po njegovom sudu ve vrlo kasno prokrijumario u partizanske redove nastojei da izbjegne odgovornosti za svoj raniji proustaki rad.
N e m a sumnje da je P o g l a j e n j e d a n od poznatih aktera, koji je po direktivama spolja, i
opet za tui raun, radio sa drugim snagama, zalaui se za anglo-amerikance. Sve je to bilo.
kako se i kasnije ispostavilo, im je dolo do osloboenja itave J u g o s l a v i j e , sasvim neto drugo
nego to su zamiljali klerikalci Poglajenova tipa oslanjajui se na vatikansko-Churchillovske koncepcije.
1
Petanjek zacijelo nije bio upoznat sa Stepinevim Memorandumom uruenim papi m a j a
1945. Ali, za to su sigurno znali jezuit P o g l a j e n i njegovi naredbodavci.
Arhiv Dravne Komisije za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa. Tri
nesignirana akta. sa originalnim potpisom sasluanog optuenog ustae-kriara Dragutina Petanjeka.
O v a j kratki ekskurs pokazuje samo jednu neoekivanu nijansu klerofaistike djelatnosti
u NDH.
s s s

Kalendar

Svetog

Ante.

(1943).

49.

zacijelo pripada uredniku dru fra Stanku Vujici. Fra Mirko Valdi ispjevao je
pjesmu Muenicima vjere i domovine i posvetio je sveenicima, koji su svoje
ivote poloili na oltar Vjere i Domovine od osnutka NDH. 2 2 4 Mnoge stranice ovog
kalendara ispisane su citatima iz Pavelievih govora.
Svetoj er onimski kalendar Danica obiluje prilozima, koji pokazuju da je
i ona prigrlila svom duom N D H i Pavelia, pa ga popularizira i glorificira u raznim
napisima i pjesmama. Odmah, u prvom godinjaku za 1942. godinu, poslije ostvar e n j a N D H , ove kvislinke nakaznosti, najitaniji Kalendar Danica dao se sav u
slubu propagande za ustatvo, N D H i Pavelia. Unutar tekstova donose se tri Pavelieve slike. August armati je ispjevao poasnu pjesmu u slavu Graditelja
nove Hrvatske, a Jeronim Korner pjeva Slobodnoj Hrvatskoj. Propagandisti naunog formata jesu dr. Josip Andri, koji pie o hrvatskoj slobodi i uskrsnuu
hrvatske dravne samostalnosti, a dr. Kreimir Mla o osloboditelju hrvatskog n a roda i njegovom ivotu i radu. Svakako je simbolinog znaenja za interesnu zajednicu klerofaizma i ustatva slika, na kojoj je prikazan Paveli okruen itavim
ustakim episkopatom. Slika se nalazi ispod lanka dra Mlaa! I u ostalim goditima,
Danice p o j a v l j u j u se i pjesme i propagandni lanci kojima je cilj da kod irokih
masa p o d r a v a j u probueni klerofaistiki smisao^ za N D H , o b m a n j u j u i ih da je
ta Hrvatska pod poglavnikom i drava i nezavisna, ma da to ona ni jedno ni drugo
nije bila. Tako, meu suradnicima nije usfalio ni zamjenik Vojnog vikara Stipe
pl. Vueti, koji pie o obnovi Hrvatskog sabora u ustakoj Hrvatskoj. Jeronim
Malinar o hrvatskim odlikovanjima, Marin Radiev o hrvatskoj vojsci, a f r a
Mirko Valdi pjeva Uskrsloj Hrvatskoj.
Hrvatska majko!
I svanu dan, i pukoe lanci,
Poglavnik doe, obasja sloboda.
T v o j e lice sveto, muenice hrabra,
Ti si opet M a j k a usred tvoga roda. 225
Branko Klari ispjevao je Psalam za Hrvatsku i poglavnika, dok je klerofaist Tomislav Pavi napao Narodno-oslobodilaki pokret u lanku Borba za hrvatske vrjednote. To su sasvim jasni refleksi klerofaistike tampe protiv Narodnooslobodilakog pokreta i borbe za osloboenje Hrvatske kao i itave Jugoslavije od
ustaa i okupatora. Zanimljiva su Pavieva o b m a n j i v a n j a neprosvjeenih italaca.
Hrvatski narod je rastakati valom komunizma iza bive Jugoslavije.
Trovalo se na sve strane. I u koli i u kinu. i na ulici i po novinama, svagdje
se trovalo. Kad smo pod vodstvom velikog Poglavnika izvojtili svoju vlastitu
i suverenu dravu, onda se sva komunistika rulja ujedinila u borbi protiv
nae slobode i drave. A zato? Zato da dovre svoje zapoeto najopasnije
duevno rastakanje hrvatskog naroda. Kad je to u vlastitoj dravi zaprijeeno, onda su se digli da srue dravu i onda nastave svoj posao. To su n a j opasniji neprijatelji, jer nam ele iupati hrvatsku narodnu duu, a to znai
smrt hrvatstva i k r a j Hrvatske. Poduzeli su sve. Rue i pale crkve, pale kole.
224
225

Kalendar Svetog Ante.

Danica 1943.. 58.

(1943),

15'I.>4.

u b i j a j u sveenike. Preko stotinu hrvatskih sveenika zavri muenikom smrti

pod udarcem bezbonika. U Hrvatskoj n a s t a v l j a j u ono, to su radili u Meksiku, Rusiji, paniji i to danas rade u Italiji i Francuskoj. D j e l a njihova
kazuju, to su i tko su. Nema slobode, g d j e se ne potuju ljudski ni boji
zakoni. M u e n j a i stradanja, koja siju ovi slobodari, slina su onima prvih
kranskih vremena. Zato ostaje samo jedan put, hrvatski put, a ta je borba
za svoje narodne svetinje, za svoju hrvatsku narodnu duu, borba za boje
i ljudske zakone, borba za obitelj, djeicu, ognjite, zemljicu, kuu, narod,
slobodu i dravu. Poglavnik je navijestio rat boljevizmu i komunizmu
i bezboju, a naa je, da ga slijedimo, sluatno, borimo se na granicama svoje
domovine, da uuvamo svoju samostalnu hrvatsku dravu, da tuinci ne budu
mogli sijati medu nama smrt i zator.226
Tako se kroz ove kalendare agitiralo za klerofai'stiki sistem i uznemirivale
due pobonih seljaka i malograana, i poticalo protiv Narodno-oslobodilakog pokreta
i njegove borbe za istinsku slobodu naroda od okupatora i njegovih izdajnikih i
plaenih najamnika. Ovi klerofaisti stalno su prosipali kroz ovu vrstu literature
misao, da e Hrvatska biti samo onda slobodna, ako bude N D H , ako je vodi Paveli i ako je budu uvali i branili ustae. Stalno i svuda identifikujui hrvatstvo sa
ustatvom, kako bi- im to povjerovali m a n j e obavijeeni i nekadanji nezadovoljnici
u prvoj Jugoslaviji. Zato se oni u svim svojim manifestacijama, literarnim i govornikim upinju, da masama ne dozvole, da osjete glas slobodnih planina, glas naroda,
koji je elio da strese jaram sluenja tuini i njegovim interesima. Ove klerofaistike
sluge stalno prikazuju, zavaravajui narod i obmanjujui ga, da je Narodno-oslobodilaki pokret komunistiki i da se u njemu ne nalazi nitko drugi osim komunista,
koji su pokrenuli narod u borbu, da bi se obnovila velikosrpska hegemonija! U uvodnom lanku Danice, posljednje okupatorske godine 1945., kad je ustatvo bilo
pred svojim slomom, klerofaist poziva narod, da se do k r a j n j i h granica svojih moi
zaloi za odranje N D H . Pod krinkom komunizma, koji u doba tekih ratnih nevolja
nastoji omamiti ljude i oduzeti im narodnu svijest, diu se glavni neprijatelji N D H ,
da je unite. Ali svaki pravi H r v a t zna, da bi s dravom pala i sloboda. Zato hrvatski
narod u svojoj ljubavi prema slobodi, koje se nikad ne e odrei, stoji s poglavnikom
na braniku N D H vjeran svetim tenjama sviju hrvatskih pokoljenja. 2 2 7
Kad se pregledaju ovi klerofaistiki kalendari, onda se vidi koliko je klerofaizam branio ustatvo i za n j e g a se zalagao svim moguim propagandnim sredstvima. Svi su ti kalendari tokom N D H ispunjeni slikama Pavelia, ustakih vojnika,
ustake Crne legije, i ustakih funkcionara, prikazujui ih tako pred prosjenim
itateljima kao narodne ljude i velike rodoljube, a N D H kao jednu tvorevinu, koju
sav narod eli. Tu je Paveli fotografiran s ustaama u rovovima ili u inspekcijama
na ratitu. Tu se donose slike ustakih odlikovanja i raznih kolajni. Donose se pjesme
u ast Pavelia ili ustakih poginulih koljaa. Kad se sravni na primjer Danica
iz 1940. god., koja je ispunjena slikama, na kojima se nalaze nadbiskup Stepinac i
dr. Maek u raznim prigodama, sa onima u vrijeme N D H , kroz koje se glorificira
ustaki reim, onda se takoer i kroz ove slike moe osjetiti i vidjeti samo kontinuitet
jednog te istog politikog nastojanja, kome su crkva i svi njegovi organi sluili, da bi
226

T o m i s l a v Pavi. Borba za hrvatske vrjednote. Danica za 1945.. 3132.

L j u b a v i sloboda. Danica za 1945.. 30.

tako pomou irokih nacionalistikih parola, s kojima su se i oni solidarizirali, izbili

kapital za svoja iskljuiva klerikalna nastojanja.
Kao to se klerofaizam dao u slubu poglavnikovu u svoj svojoj dnevnoj,
n e d j e l j n o j i kalendarskoj tampi kao i u svojim crkvenim, pastoralnim i molitvenim listovima, u kolama sviju vrsta sve do bogosluja, tako e se nai punog zalaganja i u visokoj naunoj knjievnosti, koju su predstavljali profesori sveuilita
teolokog fakulteta u Zagrebu. Medu n j i m a nije u posljednjem redu profesor dr.
A n d r i j a Zivkovi, inae jo i predsjednik Hrvatske Bogoslovske Akademije. Na god i n j o j skuptini ove Akademije, odranoj 16. IV. 1942., dakle o prvoj godinjici
N D H vidjelo se koliko su se lanovi A k a d e m i j e zagrijali za N D H . Poslije izvjetaja
tajnika dra Krunoslava Draganovia, inae vanrednog profesora na katedri crkvene
povijesti, prononsiranog ustae, ovjeka punog povjerenja nadbiskupa Stepinca i
stalnog kurira, koji vee Kaptol za Rimskom Kurijom, prenosei obostrana obavi jetenja, vie na putu nego za katedrom, odrao je govor predsjednik dr. Zivkovi.
O v a j govor karakterizira ne samo autora, nego svakako i ustanovu, koja se svim srcem
p r e d a l a N D H i poglavniku;. Medu ostalim dr. Zivkovi rekao je i ovo:
Prologodinja glavna skuptina Hrvatske Bogoslovske Akademije odrana je nekako neposredno pred veliki povijesni as u hrvatskom narodnom
ivotu: pred osnutak ili uspostavu slobodne i Nezavisne Drave Hrvatske.
Ta je injenica od tolike vanosti po sav ne samo politiko-gospodarstveni,
nego jednako tako i za kulturni rad na, da je razumljivo i opravdano proslavljena ovih dana s najveim slavljem i sveanou. Prva godinjica., spomen na najvei datum u naoj povijesti iza dana krunisanja kralja Tomislava,
napunja srca sviju Hrvata nadom, da e se nakon tolikih stoljea ivota pod
tuom ovisnou, a esto i pod tuom tekom nasilnou na ivot uputiti
novim putevima, koji vode usponu, napretku i zadovoljstvu. S imenom Ante
Pavelia, Poglavnika NDH, vezana je svaka misao o novoj naoj dravnoj
samostalnosti. S tim je imenom vezana i svaka misao, koja na kojem god
polju narodnog napredovanja kri put do uspjeha i ostvaruje tenje za boljim
i sretnijim ivotom. Neka Boja Providnost, koja je dozvolila i dovela do
ovoga stanja, svojom pomoi i nadalje vodi Poglavnika u mudrom upravljanju i u radu oko ostvarenja narodnih ideala. Neka se nad pokrajine N D H
izlije obilje Bojega blagoslova . . . Neka ,sunce sree, mira i estita moralna,
napredna i kulturna ivota zasine i ogrije due naih sirota, da postanemo
narod Boji. .. Moramo priznati da su osnovna naela na kojima se ima razvijati ivot nove nae drave po zamisli Poglavnika, u skladu s onim naelima to ih prirodno boje i pozitivno pravo zahtijeva. I zato se neka iz
naih srdaca prigodom obljetnice opstanka N D H vine odjek zahvalnosti
prema Bogu na dan koji nam je dodijelio.
U d a l j n j e m dijelu svoga govora osvrnuo se dr. Zivkovi na ratni sukob,
pa pokuava, dakako na svoj klerofaistiki nain, da da sintezu njegovih uzroka. To
su za n j e g a liberalizam na gospodarskom polju, koji je urodio kapitalizmom, na
vjerskom agnosticizmom i grubim materijalizmom, a na politikom polju amoralizmom.
Neaktivnost krana-katolika omoguila je, da se sve to razvilo do uasa, koji rat
pokazuje. Meutim, dr. Zivkovi se tjei poto se p o j a v l j u j u znaci novoga drutva,
za kojim tee suprotni tabori. Dr. Zivkovi odluno otklanja onakvo drutvo kakvo
je na nesreu stvoreno u velikoj slavenskoj dravi Rusiji. Kod n j e g a se ne treba

mnogo zadravati. Novo drutvo to ga stvara komunizam i to ga je stvarno stvorio

u Rusiji postalo je strailom za narode. Jo u nedavnoj prolosti, sjeam vas, jedina je Katolika Crkva digla glas protiv stvaranja boljevizma, protiv njegovih
zloinstava na ivotima ljudi, dok su drugi u t j e l i . . ,228 Inae svoj ideoloko-protivniki stav prema boljevizmu i komunizmu objasnio je dr. A n d r i j a ivkovi u svojim
raspravama objavljenim u Katolikom listu iste godine. 229
Svakako, na zagrebakom teolokom fakultetu najustakiju fizionomiju pretstavljao je spomenuti dr. Krunoslav Draganovi, raniji pitomac nadbiskupa aria,
uenik Istonog Instituta u Rimu, odgojen i rukovoen tamonjim jezuitima. Dr. Draganovi bio je poznat sa svojim raspravama iz crkvene povijesti, u koje je unosio duh
ekskluzivizma ustakog separatizma, gdjegod je to samo bilo mogue. Nema sumnje,
da mu je dr. Ante Paveli, zacijelo u potpunoj suglasnosti sa nadbiskupom Stepincem
povjerio izvjesnu politiku misiju u Rimu, gdje boravi gotovo itavo vrijeme t r a j a n j a
N D H , da poslije njena sloma ostane u Rimu i da produi u klerofaistikom duhu
raditi protiv Jugoslavije. Paveli ga je odlikovao redom za zasluge I. stupnja, o
treoj godinjici N D H za revni povjesniki rad u obranu hrvatskih prava u Junoj
Hrvatskoj kao i za sudjelovanje u svim granama ustakog rada.230
Hrvatska bogoslovska akademija izdavala je arhiv a crkvenu poviest
Hrvata, asopis Croatia Sacra ve dui niz godina. Sasvim je bilo u skladu s osjeanjima ustanove, koja je izdavala taj asopis, da i on obiljei svoj stav prema N D H
0 njegovoj prvoj godinjici. I to je izvedeno, ne dodue 1942., ali zato 1943. god., sa
sveanim brojem u ast prve godinjice NDH. U velikom svesku, koji je kao i
ranije uredio dr. Krunoslav Draganovi, dali su svoje priloge L. Kati, P. Grge,
D. Nei, Kr. Draganovi, J. Butorac, J. Harapin, D. Kniewald, Lj. Marakovi. M.
Vanino, T. Markovi, B. irola, M. Tumpi i R. Brajii.
U Posveti, koju je na blagdan sv. Petra i Pavla 1943. napisalo urednitvo, kae se, da je divnom odlukom Providnosti Boje uzkrsla nakon vie od osam
vjekova Hrvatska Drava, slobodna i nezavisna, upravo one godine kad su katoliki
Hrvati slavili veliki jubilej 1300-godinjice prvih veza sa Svetom Stolicom;. . . Uzkrsla
jc Hrvatska, samostalna i suverena, koja gvozdenom voljom hoe da bude gospodaricom na svom narodnom i poviestnom tlu. Ostvarili su se snovi njezinih najboljih
sinova. . . Mi, obnovljena drava: preporoeni narod, koji po ponosnoj riei estinskog Lava (urednik misli na A. Starevia o. p.) i njegova velikog sina Poglavnika,
bakljonoe nove slobode, ne emo da budemo niiji privjesak ve slobodan narod i
nezavisna drava . ..
Ispunjujui svoj zavjet prilikom prve godinjice obstanka N D H stavlja
Hrvatska bogoslovna akademija ovaj skromni prinos na oltar domovine.
Tako, dakle, pola je kao i njen predsjednik''s bakljonoom nove slobode
1 velikim sinom estinskog Lava kroz sve etiri godine ustake strahovlade, obmanjujui i sebe i sve one, za koje je radila, da je neustraivo stajala na mrtvoj strai
evropskog zapada. Kakva je to bila mrtva straa i kakav evropski zapad dalo
228
229

13198.

230

Katoliki list 1942., br. 17, 200.

Andrija ivkovi, Sovjetski boljevizam i komunizam. Katoliki list 1942., br. 17,
Iz kartoteke Ureda za odlikovanja u NDH.

mu je nalije prethodno poglavlje, u ijim sadrinama ima nemalih udjela i bogoslovskih junaka maa i pera. 2 3 0 a
Medutim nije se ustaki agitiralo samo s katedara teolokog fakulteta i na
skuptinama Hrvatske Bogoslovske Akademije, njenom asopisu Croatia Sacra,
nego i na javnim sjednicama Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti, koju je
osnovao ukinuvi Strossmayerovu Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti.
Profesor i filozof dr. Stjepan Zimmermann, pourio se da opravda ovaj gest
Paveliev i da se blatom nabaci na najsvjetlije i najvee ime hrvatske nauke i kulture
X I X . stoljea, na prvog predsjednika Jugoslavenske akademije F r a n j u Rakoga.
Dodirnuvi genezu nastajanja, da se Akademija prozove Hrvatska, ta je izraeno
ve na sjednici 6. X I I . 1939. god., kad su frankovaki lanovi Akademije donijeli
zakljuak, da se izvede ova promjena. A onda, dr. Zimmermann prelazi na svoju
omiljenu velikohrvatsku tezu.
'Hrvatska je pred godinu dana bila u tako bijednom stanju, te se na
odgovornim mjestima nije nalo ni toliko narodnog ponosa, pa i odgovornosti, da bi narodno ime podijelio tome jedinom svome najviem naunom
zavodu, koji predstavlja narod u vanjskom naprednom svijetu. Raki je u
imenu jugoslavenske Akademije pretpostavljao jednu neistinu, na temelju
koje je htio postii jednu nemogunost. . . Ve samom stvarnou razliitih
narodnih jedinica postao je jugoslavenski prosvjetni cilj preivljen i nemogu, pa je ve s toga razloga postalo jugoslavensko ime Akademije anahronizam. Toga dakako nisu mogli shvatiti njegovi zagovornici i branitelji, a
protivnici hrvatskog imena toboe zbog pijeteta prema Strossmayeru, ali
bez pijeteta spram dvadesetgodinje narodne tragedije, to je zapravo znaila
dosadanja jugoslavenska realnost ili sustavno unitavanje hrvatskoga naroda od srpskoga, i to u ime srodnosti i napokon po nekom sporazumu. Ne
emo se dakle nikome za volju uivljavati u prolost jugoslavenskih ideologa,
nakon to je po t o j ideologiji na tisue hrvatskih seljaka bilo isprebijeno, i
nakon to su Hrvati u masama bili mueni i ubijani, i nakon to se hrvatske
uenjake i knjievnike stalo po ulicama tamaniti, a hrvatske politiare u beogradskoj skuptini, i nakon to su po sistemu Hrvati zapostavljani, iskoriavani, obespravljeni bili kroz punih dvadeset jugoslavenskih godina. H r v a t sko ime, koje e svojoj Akademiji podijeliti Hrvatska Drava, znak je narodne svijesti, koja e baciti u prolost sve, to sainjava p r i j a n j i naziv nae
Akademije znanosti i umjetnosti. 2 3 1
2 3 0 a T r e b a da se kae, da su N. Ruinovi i knez Lobkowicz
jo od 1942. insistirali, da
se za vatikanske krugove kao i talijanske faiste spremni jedno djelo koje bi prikazalo razvoj odnosa
H r v a t a prema Sv. Stolici, kao i sve zasluge H r v a t a za zapadnu civilizaciju, poto u Vatikanu i u
Italiji v l a d a veliko nepoznavanje o tom Antemurale Christianitatis. Ministarstvo vanjskih poslova,
u stvari ustaa M. Lorkovi je primio tu ideju, i 17. XI. 1942. bio je uinjen nacrt da pojedina
pitanja obrade prof. B a r a d a , Marakovi, Vanino, Draganovi, Kniewald, Harapin i Grge i da
se onda to prevede na talijanski. T a k o je dolo do sveanog broja Croatiae Sacrae s tom razlikom,
da se predloeni prof. B a r a d a nije odazvao, a neki drugi su se javili i dali svoje priloge.

T a j sveani broj bio je preveden na talijanski. U talijanskoj recenziji C. S. nema

Lovre Katia, ali ga je zamijenio ustaa dr. Ivan Guberina, niti nema lanka B. irole.
T a l i j a n s k a Croazia Sacra, koju je u Rimu objavio Officium libri catholici ima karakteristian naslov: U n popolo lotta per i suoi ideali sul confine tra l'Oriente e l'Occidente.
Mjesto Draganovieve Posvete iz hrvatske redakcije C. S. nalazi se jedno pismo, koje je dru
Draganoviu uputio Pietro Fumasoni Biondi, kardinal protektor zavoda Sv. Jeronima u Rimu
u kome se o v a j zalae za talijansko-hrvatsko prijateljstvo, koje je tek onda mogue kad se dva
naroda upoznaju.
2 3 1 Hrvatski glas 25. IV.
1941.

O v u je izjavu dao profesor Zimmermann za ustaki Hrvatski narod pa

ju je odmah prenio klerofaistiki Hrvatski glas. Frotesor Zimmermann zoog svog
antibeogradskog i antisrpskog stava uivao je veliko povjerenje u ustakim krugovima, pa je odmah u poetku N D H postavljen za predsjednika Povjerenstva za
hrvatsko sveuilite i visoke kole. A nije ni udo, objanjava ustaki Novi list,
poto je profesor Zimmermann bio> rektorom u najkritinije politiko doba u H r v a t skoj kad je trebalo pokazati odlune smionosti, vrste volje i dosljednosti u obrani
prava Hrvatskog sveuilita, pa je prema tome i n a j b o l j e upuen u minule borbe
i stanje Hrvatskog 'sveuilita pod p r i j a n j i m srpskim dotino jugoslavenskim reimima. U intervjuu, koji je dao za Novi list, profesor Zimmermann ispovjedio
je kako je 1924. kao rektor zajedno sa frankovakim studentima organizirao demonstracije na zabarikadiranom sveuilitu. T a d a su s njime na tom poslu suraivali
studenti A n d r i j a Artukovi i Mile Starevi, sadanji ustaki ministri u NDH. 2 3 2
Povjerenstvo kojemu je na elu bio profesor Zimmermann imalo je da spremi zakon
na osnovu kojeg bi se sveuilite oistilo od svih onih, koji bi eventualno unosili na
sveuilite napredne ideje, a naroito od studenata komunista.
Z a n i m l j i v i j i i privlaniji je ovaj ustaki filozof, kad eli da svoja ustaka
osjeanja maskira filozofskom frazeologijom. U jednom svom p r e d a v a n j u , odranom u zgradi Strossmayerove akademije, u kojoj su izreeni toliki znameniti jugoslavenski govori od Strossmayera, Rakog, Mesia, Maretia, Smiiklasa, Maurania, Siia i tolikih drugih znamenitih akademika, njihove je svijetle sjene oskvrnuo
o v a j omantijani profesor i filozof. Sasvim u stilu Pavelieve Hrvatske akademije
bila je izgovorena rasprava: Kako e filozofija kulture prosuivati nau sadanjost?
Kakva je to ustaka filozofija kulture pokazat e dovoljno jasno samo nekoliko
stavova iz tih njegovih konfuznih filozofskih razmiljanja.
Kao suvremenici nastajanja NDH svjedoci smo moralnih vrijednosti,
na kojima se osniva njezin postanak na Veliki etvrtak 10. travnja 1941. godine, Povijest e zabiljeiti, koje su moralne vrline postojale u hrvatskom
narodu, kad je u sudbonosnom asu bio kadar osvojiti sebi najosnovniji uvjet
ovjeku dostojna ivota, svoju slobodu, za kojom je teio osam vjekova.
Tko je god za pravdom eznuo i u dugom ekanju njezine oivotvorbe
moda se ve skeptiki kolebao, mora na oigled historijskog preokreta u
obnovljenoj dravi nazrijevati misterij uspona, kojim moralna svijest ovjeanstva dolazi do pobjede. Bez ikoje namjetene rijei ovo je gola injenica:
preko muila i krieva, u viegodinjim lutanjima po neizvjesnim ii skoro beznadenim putevima, ljubei svoj narod u gladovanju i s krvavim portvovan j e m za uene lideaie, moral hrvatskih heroja donio je narodu osloboenje. Batinani seljaci, progoni dravnih namjetenika, poubijani narodni zastupnici, s t r i j e l j a n j e u masama, organizirane ete za pokolj Hrvata, pljakan j e naroda, prelomljena rebra ii paljene n o s e i sve to u ime bratstva, slobode i demokracije: to je krvava istinska injenica pretea nae sadanjosti.
Trebalo bi u potvrdu toga ispisati dvaesetgodinju nau netom minulu
prolost poevi od protesta, koji je sa stotinama tisua izbornikih potpisa
uputio Stjepan Radi i Hrvatska stranka prava (tj. frankovaka) konferenciji
u Versaillesu, zatim od protesta hrvatskih zastupnika na enevsku konferenciju (1922), pa od javne predstavke na regenta o b a t i n j a n j u i ubijanju, (1921),
232

Novi list 20. V. 1941.

preko memoranduma na Ligu naroda o muenju u tamnicama i u b i j a n j u ,

(1930). Pa kad bi i obrazloena predmnijeva, da uz preinaenu izvanjsku konstelaciju krajem oujka minule godine ne bi moda ni dolo do osnutka nae
drave, 2 3 3 ali je sigurno, da ona bez herojskog idealizma, ne bi ni u kojem
sluaju nastala.
Kao Hrvat, sad bi ovdje morao zastati, da na osnutak N D H pogledam
ne samo povjesnikim zrenjem, nego i nadahnut zanosima dugih stoljea za
oivotvo-rbu Hrvatske drave. Ti iznosi nisu sentimentalnost, nego injeninost, koja ukazuje na to, da ova drava n i j e deus ex machina. To ona
nije ni zbog povjesnog kontinuiteta i zbog djelatne spreme naroda prije n a stanka d r a v e . . .
Hrvati su 10. travnja 1941. doivjeli uspostavu svoje nezavisnosti izgubljene pred osam stotina godina, i obnovu svoje dravnosti izgubljene u
godini 1918. U ratnom obraunu s Jugoslavijom doao je as, da hrvatski
narod dokae sposobnost za nezavisnu dravu. Time je bila stavljena u pitanje i njegova kulturna snaga, koja se sastoji u tome, da jedan narod u
odlunom trenutku jedinstvenom svijeu prui otpor tlaitelju svoje slobode, i tako zasvjedoi individualnu osebujnost kao narod, koji je voljan ivjeti nezavisnim ivotom. Taj je povjesni ispit hrvatski narod poloio 10.
travnja. Na sam taj dan sav je narod djelatno pristupio svome osloboenju.
'Tim je zahvatom u stvaranju novog dravnog stanja obiljeena veliina narodne svijesti, to ve samo po sebi znai opravdanje za novi dravni opstanak. 7 u na tome poloaju osvajanja svoje samostalnosti, bio je najodluniji
momenat: ima li hrvatski narod pripravljeno vodstvo; koje je kadro oivotvoriti novi sustav narodno-dravnog ivota. I na ovom, eto, najsudbonosnijem pitanju hrvatskog naroda pojavljuje se lik poglavnika Ante Pavelia.
. . . Budunost e od nas bolje znati, koliko je u osnutku nae drave pobijedila ona pravda, u koje je namjeri daljni opstanak drave. Njezin je
osnutak bio uvjetovan dogaajem od 27. oujka, kada je samo nakon dva
dana (iiza 25. oujka) nastupio preokret nae povjesnice. Moda je t a j osnutak
bio uvjetovan i zasad nepoznatim injenicama. A tko od nas moe danas predviati kako emo na zaokretima budunosti ostati pod zatitom pravde?!
. . . Za nas je aksiomatski sigurno da filozofsko gledanje na povjesni
ivot Hrvatske ima osnovno uporite u etikim vrijednostima koliko se one
kroz prizmu tisugodinje prolosti odrazu ju u d a n a n j o j zbiljnosti. Mi doista
moemo u svijetlu povijesti a ne romantike i propagande definirati hrvatsko
bie pograninim nosiocem zapadnjake kulture, ali da to ne bude p o j a m spuva, treba uoiti i sadanju etiku sposobnost toga bia ne tek njegovu
sposobnost povjesnog sjeanja . . . Kad Hrvatska, ni tisugodinjim svojim
pravom na opstanak, ne bi bila kadra opravdati svoju budunost kao drava,
ona je to pravo stekla kao narod, koji je kroz vjekove, a pogotovo u p o s l j e d n j a
dva decenija upornom borbom kidao okove; da posljednjeg asa, kad je
nadoao prologodinji 10. travnja, u oruanom sukobu odlui svojom sudbinom. To je jedno; drugo: za upoznavanje toga naroda i za priznavanje n j e gova opstanka mjerodavna je injenica koju ie utvrdila sva naa dojakonja povijest da smo mi Hrvati takav narod, koji je trajno suraivao
u sferi europske kulture. Pa dok nam to slui povijesnim opravdanjem v j e r e
u budunost hrvatskoga naroda, za ocjenu o nama i za na budui opstanak
bit e ipak n a j m j e r o d a v n i j e nae vlastito stvaranje sadanjosti. U djelatnoj
spoznaji te istine lei osnovni uvjet za budunost N D H . . , 234
2 3 3 Tu zacijelo misli na 25. mart k a d a
je pakt J u g o s l a v i j a N j e m a k a imao da garantira granice Jugoslavije.
2 3 4 Stjepan Zimmermann, Kako
e f i l o z o f i j a kulture prosuivati nau sadanjost?
Spremnost 12. VII. 1942.

Paveli je ipak visokim odlikovanjem ukazao panju ovome filozofu, kad

ga je odlikovao redom krune kralja Zvonimira I. stupnja sa zvijezdom, na tri
n e d j e l j e prije svoga bijega, iju je linost ovaj filozof pronio kroz akademsku
raspravu. 2 3 7 Svakako je onda sasvim shvatljivo, da je ovo moralo da bude utvreno
i za poznija pokoljenja u motivaciji toga odlikovanja, koje mu je dato za duhovni
poticaj i filozofsko obrazloenje, koje je davao hrvatskoj narodnoj borbi preko svojih
djela i za uspjeh u svojoj struci. 238 Dakle, filozofska obrazloenja za ustaka klanja!
Meu profesorima bogoslovije svakako se najvie ogrijeio kao aktivni
ustaa i n a j u s t r a j n i j i protivnik Narodno-oslobodilakog pokreta dubrovaki dominikanac f r a dr. Dominik Bara. Jo za vrijeme studija u W a l b e r g u kod Kolna .u
N j e m a k o j sav se predao klerofaistikim politikim koncepcijama, dakako prije 1941.
Ustaku N D H doekao je sa punim srcem i dao se sav u organiziranje snaga, da se
N D H i Paveliev sistem to vre izgrade i ustale. Veoma mlad postaje profesorom
filozofskog i teolokog uilita dominikanaca u Dubrovniku. O v a j samostan, inae je
ouvao najvie svoje redove od pogane infekcije klerofaizma. Meutim dr. Bara
u bogosloviji, kao i izvan nje, djelovao je u ustakom duhu. Za vrijeme okupacije
toliko se ogrijeio o narodne interese, da je dospio kao vjerni ustaa pred vojni
sud za dalmatinsku oblast. Suenje je bilo ne samo njemu, nego i sedmorici n j e govih aktivnih suradnika jedne ilegalne organizacije, k o j a je trebala minirati krvlju
steenu slobodu izvojevanu od strane NOV-e. Svojom antisovjetskom propagandom
pomagao je okupatora i ustae, naroito obmanjujui neupueni narod i potiui ga
protiv N O P - a i NOV-e. Sud je donio strogu ali pravednu presudu. 239
Za ovim uenim sveenicima n i j e izostao ni famozni profesor don Filip
Lukas, koji je jo prije N D H sa svojim klerofaistikim i frankovakim akcijama
kao predsjednik Matice Hrvatske bio zloinaki sija mrnje izmeu H r v a t a i Srba.
O proslavi stogodinjice Matice Hrvatske, kojoj je bio na elu don F. Lukas, dao je
karakteristiku rada ove ustanove u vrijeme uporne ustake agitacije u bivoj Jugoslaviji, ustaki ministar prosvjete, klerofaista dr. Mile Starevi. Ali ne samo o Matici Hrvatskoj nego o njegovu predsjedniku don Lukasu.
U tome posljednjem Matiinom razdoblju osobito se izdie osoba sadanjega njezinog predsjednika, a nekada njenog odbornika, profesora Filipa
Lukasa, koji je preuzeo njezino vodstvo ba u posljednjem i najteem razdoblju hrvatske narodne borbe za dravnu i narodnu nezavisnost i slobodu.
Kao ono u doba Bachova apsolutizma Matica Hrvatska je poslije estosijeanjske diktature postala opet sredinjom tokom neuporedive hrvatske n a rodne otporne snage. U asovima, kad su nakon tekih progona mnoga hrvatska drutva prestala raditi, ne dajui od sebe gotovo nikakova znaka ivota.
Matica Hrvatska je jedina narodna kulturna osnova, koja se. na svome podruju nepopustljivosti bori uporedo s borbom, koju je politiki poveo poglavnik dr. Ante Paveli za ostvarenje N D H . Okupljajui oko sebe gotovo sve
hrvatske knjievnike, ona je u prvom redu sprijeila prodor srpskoga k n j i evnog jezika i knjievnosti na hrvatsko narodno podruje, a u j e d n o je odigrala odlunu ulogu u borbi protiv pomodne, toboe socijalne knjievnosti,
koja je u stvari ila za istim ciljem kao i beogradski vlastodrci, t j . za ruenjem hrvatske kulturne i politike jedinstvenosti. Premda su njezini predIz kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H .
S u e n j e Lisaku, 'Stepincu. alicu i druini . . ., 222223.
- " ' D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u . 416.

237

238

stavnici u to doba bili izvrgnuti mnogobrojnim osobnim napadajima i progonima, ipak nije bila ni naas slomljena njezina borbenost i volja, da pomogne do ostvarenja hrvatskih narodnih tenja. Iz tog sjajnog razdoblja Matiine djelatnosti ostat e ipak. svim suvremenicima najsvjetlijom uspomenom predsjedniki govori, koje je u godinama najee beogradske diktature
drao na skuptinama Matice Hrvatske profesor Filip Lukas, jer su oni za
nae narodne neprijatelje predstavljali kanjivu odlunost, a za hrvatske
borce i rodoljube najsjajniju obranu hrvatskih narodnih prava i duboku vjeru
u budunost hrvatskog naroda. U tim govorima nalazila je napose hrvatska
mlade neoborive dokaze za svoje borbeno nacionalistiko stajalite, a ujedno i najljepi poticaj za portvovnost i ustrajnost u borbi za narodnu slobodu. Zato je razumljivo, da je Matica Hrvatska ba u hrvatskoj mladei
toga doba dobila svoje najoduevljenije suradnike i podupiratelje. Okupljena
u pododborima Matice Hrvatske izgraivala se je Hrvatska nacionalistika
mlade u uzorne ustake borce, koji su u odlunom asu pridonijeli uskrsnuu
Hrvatske drave, a nakon toga njezinom uvrivanju, izvravajui svoju
ustaku dunost na svim podrujima naega dravnog ivota,2i0

Na visokoj komercijalnoj koli djelovao je i drugi jedan sveenik kao

profesor-sociolog dr. Milan Ivi. Brojni su njegovi lanci jo prije N D H , iz kojih
izbija klerofaistiki duh i koncepcije jednog faistikog reakcionara, prekaljenog
mrnjom na sve to je srpsko i hrvatsko, ako je ma i n a j m a n j e napredno. O prvoj
godinjici N D H raspisao se i dr. Milan Ivi o znaenju vjekovne borbe hrvatskog
naroda i ustake revolucije. U tome lanku, objavljenom u klerofaistikoj Hrvatskoj smotri, sva je sinteza njegovih ranijih i tadanjih ustakih shvaanja. Dr. Milan
Ivi je sav u ekstazi, kad se zagleda u prolost ustake borbe, ona ga zanosi i iz n j e
crpe vjeru u budunost Boje Hrvatske, ali i vrstu odluku nepratanja protivnicima ustatva!

Obnovom N D H nestalo je zauvijek i te jugoslavenske utvare. Hrvatski

narod stupio je pod svojim hrvatskim i narodnim imenom u kulturne i politike redove itavog svijeta. On ima odsada samo svoju hrvatsku akademiju,
svoje hrvatsko sveuilite, svoje hrvatsko kazalite, svoju hrvatsku knjievnost i povijest, svoj hrvatski jezik u glagolskom i latinskom pismu, svoje
hrvatsko narodno pjesnitvo i blago . . . Svoje hrvatsko itd., itd.
Ustaka revolucija od 10. travnja 1941. je izvrena. Oboren je u tren
oka onaj duh mlohavosti, neborbenosti, mekutva, ulizavanja i traenja mrvica
od beogradskih t i r a n a . . . Ustakom revolucijom nestaju pomalo svi oni, koji
su sami kao slabii vjeno govorili o slabosti hrvatskog naroda i koji su zato
svagdje isticali kao ivotnu potrebu hrvatskog naroda, 'da ivi u zajednici
prije s Maarima, a kasnije sa Srbima. Svima tima slabiima onemogueno
je revolucijom od 10. travnja 1941. svako dalje djelovanje. Ti su bili upravo
oni, koji su podravili dvadesetgoinju vezu i ovisnost, a zapravo podlonitvo Hrvata beogradskoj ariji; danas nema vie ni onih, koji su borbenost
hrvatskih ustaa gledali kao suluost fantasta, kad isu svoje ivote davali na
vjealima ili umirali pod kundacima orunika i redarstvenih krvoloka kao
pravi neznani junaci . . . Naalost, ustakom revolucijom nijesu jo iezli iz
2J0

Hrvatski n a r o d 5. X I I . 1942.

nae sredine svi oni, koji oekuju preokret svjetske politike i novi tok ratnog
stroja izvanrednom pomoi i pobjedom Engleske, Amerike i Sovjetske Rusije.
Jadnici ne vide, da bi pobjeda Engleske znaila unitenje i istrebljenje hrvatskog naroda, kakvo nikad u povijesti n i j e bilo. Nee ni vidjeti, da bi pobjedom boljevizma nastupilo haraenje i unitenje europske kulture, pa i kulture itavog svijeta . . . Meutim, hrvatski narod ne e se oslanjati u svome
radu na sve te oajnike i njihove ine . . . Povratak u d o m a j u Poglavnika
N D H dr. Ante Pavelia Poglavnika revolucije, koja je stvarala, a ne razarala, bio je po sebi najmoniji politiki in. NDH priznaju de facto i
de jure sve drave, koje se kupe oko drava osi. I od tog vremena sve kulturne i fizike snage hrvatskog naroda dolaze u pokretaj. Tehniki najsavrenijoj vojsci njemakog naroda slono pomau hrvatski domobrani i ustae
u ruenju kako preostataka nasilja beogradske arije-etnika, tako i glavnog
neprijatelja europske kulture boljevizma. Izgraivanje hrvatske drave
trailo je i svojih brojnih rtava. Izmrcvairiie i umorie istonjaki barbari
toliko nevinih ljudi, osobito po 'Bosni. Ali na sve te posljednje zloine boljevikih i beogradskih nasilnika gleda hrvatski narod s potpunim dostojanstvom i mirom junaka-pobjenika znajui, da su ovo posljednji ini nemonih
oajnika . . . Ustaka Hrvatska, slobodna i nezavisna, mora sad po radu svih
Hrvata postati uzor-drava. Hrvatski narod u svojoj N D H davat e naroitu
i najviu cijenu i duhovnim vrjednotama: etici, potenju, radu i redu. Rasklimana v r j e d n o t a u posljednjim vremenima potivanje vlasti poprimit e
ponovno svoje prvo mjesto. Jer snaga hrvatskog naroda razvijat e se samo
utoliko, ukoliko e djeca potivati svoje roditelje, uenici svoje uitelje, vjernici svoje crkvene poglavare, opinari svoje opinske poglavice, a svi skupa
svoga vrhovnog Poglavara. Slavei godinjicu velike ustake revolucije 10.
travnja na nama je svima, da shvatimo tu veliku, probuenu, pobjedniku i revolucionarnu ustaku misao. Ona e biti i dalje sveobuhvatna, na
svim podrujima narodnog ivota stvaralaka, djelotvorna, prodorna, nesebina i visoko etika. U tom e se duhu i odsad jo jae okupljati i zbijati
u neprobojne redove narodni prvoborci, ljudi dinamike, a ne statike, ljudi
djela, a ne rijei, ljudi velikih i smionih pothvata, a ne. straljivice i sitniavih gesta, ljudi, koji e se stvarno u velikim stvarima pokazati velikima, a
ne velikima u sitnicama, ljudi koji e i dalje s ovim nesebinim, portvovnim
i discipliniranim radom ostati najvjerniji ustaskim naelima i svome narodnom vodi Poglavniku.'241
O v a j ustaki sociolog sa Visoke ekonomsko-komercijalne kole p r e d a v a o
je sociologiju i na bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Zacijelo i tu je bio dosljedan
svojim ustakim i klerofaistikim reakcionarnim koncepcijama, trujui omladinu,
koja je pokazala u svojim posjetama kod Pavelia, kakvi su je to nastavnici odgajali
i spremali fla budu stubovi N D H i njenog Pavelia.
Kao to stii profesori-sveenici ivkovi, Zimmermann, Draganovi, Bara,
Lukas, M. Ivi svojim autoritetom pomagali ustaka .nastojanja, tako se i na Visokoj
pedagokoj koli u Zagrebu, pravim arom frankovakog i klerofaistikog fanatizma
isticao nekadanji liberalac, jugoslavenske orijentacije, a kasnije najreakcionarniji
klerikalac, profesor-historiar don dr. Lovro Kati, o n a j isti, koji je poslije 1918.
tako slobodoumno i jugoslavenski govorio u Splitu na zborovima Svetozara Pribievia, prijetei separatistikim n a s t o j a n j i m a splitskih f r a n j e v a c a .
241

ska smotra

Milan Ivi, Znaenje vjekovne borbe hrvatskog naroda i ustake revolucije. H r v a t 1942., br. 34, 164172.

Don dr. Lovro Kati odrao je p r e d a v a n j e na Antunovo 1943., na imendan

Pavelia, o razvoju i uvanju hrvatske dravne svijesti kroz historiju. Pri k r a j u
p r e d a v a n j a posvetio je dr. Kati naroitu panju trojici proslavljenih Antuna: Starevia, Radia i Pavelia, da bi u punini otvorio srce ispunjeno ustakim osjeanjima.
I napokon je doao i trei Ante, Poglavnik, koji je obadva programa
Stareviev i Radiev ujedinio i k tome ih upotpunio. Oivio je hrvatsku
dravnost, hrvatsku samostalnost i proglasio r a d jedinom vrijednou u hrvatskoj dravi. T a j trei Ante brie posebne povlastice svih stalea i proglasu je
sve Hrvate radnicima i sve stalee pozivlje da slono porade oko zajednikoga
probitka svih dijelova naroda bez razlike. Ima i danas nekoliko slabia koji
se samo znaju izdvajati, koji znaju samo tuakati da smo slabi i maleni. Pokaite mi narod koji je u svojoj povijesti toliko trpio i n i j e v j e r e izgubio kao
narod hrvatski pa recite je li t a j narod hrvatski iv? I kad ujete da ivi,
znajte da je to hrvatski narod. A kormilo Hrvatske dri snana ruka treega
Ante, koji nas vodi sigurnom rukom te emo svi mi biti uvijek za Poglavnika
i za Dom Spremni! 242
Dr. Lovro Kati dao je oduka svom ustakom osjeanju i u svojem Priegledu hrvatskog narodnog ivota, pod vidom borbe za samostalnost i ljubavi za katoliku vjeru, koju je tampao u sveanom broju o prvoj godinjici N D H Draganovieve Croatia Sacra, u kojemu se glorifikuje Paveli. Pod njim je hrvatski narod
doekao i novi svjetski rat, koji je donio izpunjenje njegovih stoljetnih tenji. 2 4 2 a
Nesumnjivo je, da don Lovro Kati nije jedini p r i m j e r politike kameleontine, koji se iz najoduevljenijega jugoslavenskog nacionaliste, u toku- vremena
preobrazio u najovenskijega ustau. Slian mu je u tome i don Filip Lukas 1918.
jugoslavenski ideolog, a ve p r i j e 1941. najizrazitiji ustaki ideolog. Dosta je upozoriti na nekadanjeg orjunaa dr. E d u Bulata, ustakog ministra ili Antu TresiPaviia, kome Matica Hrvatska, L u k a s o v a a ustaka tampa 1942. njegove historijske fantazmagorije, oprostivi mu da je nekad bio Aleksandrov poslanik u A m e rici, g d j e je zaraivao grdne pare.
Kolo ovih ideologa ustakog i klerofaistikog sistema mogli bi jo mnogi
popuniti. Zadrat emo se samo na dvojici klerikalaca-framkovaca, koji su poznati
ve decenijama kao stekliki borci i nepomirljivi neprijatelji srpstva, pravoslavlja
i jugoslavenstva. To su dr. F r a n Biniki i eks-fratar don Kerubin egvi. Msgr. dr.
Biniki, upnik u Likom Osiku, bio je od vremena, hrvatskog katolikog pokreta,
od 1900. godine, veoma aktivan suradnik biskupa Mahnia i njegove Hrvatske
strae, a tako isto i Stadlerove Vrhbosne. U p r v o j Jugoslaviji imao je razne
moralno-politike oscilacije, izvan kruga njegovih radikalno-hrvatskih pogleda, kao
i klerofaistikih koncepcija, koje su ga 1934. do 1935. na k r a j u dovele u sukob
s postojeim zakonima, a potom i u mitrovaku kaznionu. Sva svoja raspoloenja
i politika n a s t o j a n j a iz svog ranijeg perioda, a tako i iz vremena Jugoslavije, izrazio
je Msgr. Biniki u autobiografskoj knjizi Moje tamnovanje. Uspomene iz nedavnih dana. Knjigu je objavilo Drutvo svetog Jeronima za 1942., zadovoljno da
s takvom publikacijom doprinese to vie uvrivanju ustatva. Ovo drutvo bilo je.
242
242

Nova H r v a t s k a 16. VI. 194S.

a Croatia Sacra 1943.. 30.

kao i Matica Hrvatska, jaka kula ne samo klerofaizma, nego i ustatva, o emu
naroito govoire pojedine publikacije iz ustakog perioda. 2 4 3
Msgr. Biniki, dr. filozofije i bogoslovije, pie ove Uspomene, da bi kasnijim potomcima ostavio blijedu sliku onih bezakonja i nasilja, to su balkanski
divljaci poinili proti predstavnicima katolike i hrvatske p r o s v j e t e . .. Uza svu
otrinu ne bih rado povrijediti kransku ljubav. Radi se o zatornicima hrvatskog
katolikog naroda i njegovih svetinja, a tu prestaje uvstveno cmienje . . . Istina
Msgr. priznaje, da je esto okaljao duu svakakvim grijesima i grijeetinama!
Stari prava, koji sam gutao djela Ante Starevia i Eugena Kvaternika, ogrijeili
se nekoliko puta o pravaki program, drei zaslijepljen kao i drugi, da janje (tj.
Hrvat) moe biti brat hijeni (tj. Srbinu).244 Kroz pumu iskrenost ovih autobiografskih
zapamenja, koja inae nikako n i j e osobina hrvatskih frankofurtimaa i klerofaizma
uope, izlazi pred nas jasna slika punokrvnog i klasinog frankofurtimaa. Dr. Biniki govori sa prilinom dozom ponosa o svom hrvatskom porijeklu i odgoju, a kod
toga naroito istie svoj pravaki i frankovaki politiki stav i ekskluzivistko katoliko u v j e r e n j e . Poslije svega ovog, lako je onda razumjeti njegovu paklensku m r n j u
na Srbe i na pravoslavlje. Tako je i on jedva doekao N D H , u kojoj je pustio maha
svoj svojoj frankovakoj dinamici. Svoje razoaranje u prvu Jugoslaviju Msgr. motivira Mahnievim shvaanjem M a j s k e deklaracije. Nadao sam se, da e. se premostiti o n a j stari jaz izmeu H r v a t a i Srba, da emo imati zajedno Veliku H r v a t sku i Veliku Srbiju, pa da e se i Srbi sjediniti s katolikom crkvom. Lude nade
neiskusna s a n j a r a rezonira intimni suradnik najautoritativnijeg interpreta M a j ske deklaracije. Odatle, upravo u ovom priznanju, ne samo razoaranje fanatinog
klerikalca, nego i uvreda, a s n j o m i m r n j a zbog saznanja, da pravoslavni Srbi radi
beke Majske deklaracije ne ele napustiti pravoslavlje i staviti se pod vlast rimskoga pape. Svakako, malo ih je koji su tako iskreno priznali ovu neospornu injenicu, nairoko tumaenu u poglavlju o M a j s k o j deklaraciji, n j e n o m porijeklu i cilje2 4 3 Kakav
je duh u tom klerikalnom drutvu vladao dovoljno pokazuje tok Glavne
godinje skuptine, odrane 26. II. 1942. P r i j e prelaska na dnevni red predloio je predsjednik drutva i kanonik dr. Ferdo Roi, u prisuu nadbiskupa Stepinca slijedei telegram Anti Paveliu:
S a svoje 74. glavne godinje skuptine skuptine k o j a se prva odrava u N D H , Drutvo svetog
J e r o n i m a od sveg srca pozdravlja hrvatsku narodnu i dravnu samostalnost i Vas, kao njenog Obnovitelja. Drutvo svetog Jeronima koje je gotovo 75 godina svojim vlastitim plugom oralo brazde za
isti uzvieni cilj, usrdno moli Boga, da blagoslovi i titi Hrvatsku i Vas, Poglavnie, kao njenog
dravnog glavara. itava skuptina, dakako, na k o j o j se nalazio pored nadbiskupa i ostalih crkvenih
velikodostojnika i drugi veliki b r o j . sveenika i klerikalaca, primila je ovaj telegram burnim odobravanjem. Sutina ovoga telegrama proela je i misli predsjednika kanonika Ferde Roia koji je
glorificirao i N D H i Pavelia. Imali smo ve vie puta prilike naglasiti nau radost, kako radi
samoga svijetlog d o g a a j a uspostave N D H , tako napose radi toga, to smo svijesni, da je rad Drutva
svetog Jeronima za svih 75 godina bio u najUepem skladu
s
ovim
jedinim
pravim
politikim
ciljem,
kako svakog tako i hrvatskog naroda. Drutvo svetog Jeronima nije politiko, nego knjievno
prosvjetno drutvo, ali za taj cilj narodno-dravne
samostalnosti
mora
svaki
atom
narodnog
organizma uiniti sve prema svojoj
naravi.
Tako
je to prema svojoj naravi uinilo i Drutvo svetog
Jeronima.
Ono
je
prosvjeujui
istinitom
prosvjetom najire narodne redove hrvatskog naroda, ponajprije podravalo i jaalo njegovu bit i opstojnost:, a
zatim
podizalo
njegovu
narodnu
svijest,
s jedne strane, uei ga njegovu slavnu prolost, s druge strane, razliitim svojim edicijama budei
i rasplamsavajui uvstva najieg rodoljublja. Tom e utrtom stazom ii dalje.
(Katoliki list
1942., br. 9. Prilog). Ovo isto drutvo izdavalo je i svoj kalendar Danicu o k o j o j je bilo rijei
kao o vanom ustakom propagandnom faktoru. Binikova knjiga M o j e tamnovanje jo vie kazuje
o ustakim raspoloenjima redaktora knjievnih edicija drutva kao i cjelokupnom vodstvu drutva,
u kome su se nalazili istaknuti klerofaisti, kao 'o su dr. Andri, profesor Petar Grge, dr. J o s i p
Lonari, Msgr. Ferdo Roi i drugi.
244

Idem, 34.

v i m a . . . Binikova m r n j a na Srbe izbija i u tome, to upotrebljava iz stare f r a n kovake terminologije za Srbe Stareviev pogrdni izraz Vlasi i vlaki nakot.
Tijelo je ovjeje stan besmrtne due pa zato Crkva asti i tijelo ivo i
mrtvo. Srpstvo pogrduje i tijelo i duu. Dokaz, da je Hrvatska jo uvijek predzie
kranstva, i da je njezin zadatak jednak kao i nekada, samo jo toliko tei, to mora
braniti kransku prosvjetu od tobonjih krana. 2 4 5
Evo, takvo predzie kranstva Msgra Binikoga imalo je obuhvatiti
Mahni-Jeglievom Majskom deklaracijom itav Balkan, unato tome to citira
pjesmu frankovakih vojnika, koju su pjevali 1914., poslije ubojstva F r a n j e Ferdinanda polazei na Drinu:
Oj hrvatski hrabri sine,
N a p r e d slono preko Drine,
J e r osvetit krv nam valja,
N e k r u n j e n o g naeg k r a l j a .. . 246
Ali, zato dr. Biniki, i opet u potpunoj iskrenosti kae, da je znao pouzdano, da je F r a n j o Ferdinand ozbiljno mislio na trijalizam, a biskup mu je Mahni
morao dati sve potrebne podatke. 247
Koliko je stil Msgra Binikoga prekaljen ne samo otrovom mrnje, koji on
rasipa u mnogim h i l j a d a m a p r i m j e r a k a svoje knjige pred zaostale i nedovoljno
prosvijetljene seljake, i malograane, kojima je Drutvo Svetog Jeronima knjigu
doturalo, nego zaprljan smeem i blatom unakaene frazeologije, pokazuje poetak
poglavlja U razbojnikoj peini.
Mnogi su sladokusci zamjerali Ocu Domovine (tj. Anti Starevi u), to
je poznatu pasminu (tj. Srbe) nazvao vlakim nakotom. Kao da Vlasi nisu
ljudi, van ivine, koje se kote. Tko dobro lui, dobro ui. Treba dobro razluiti stare hrvatske Vlahe pastire od smea, to su ga Turci sa svih strana
zgrnuli u ostanke drevne kraljevine Hrvatske. Bilo je i meu tima jadnika
hrvatske krvi, bilo je i tuinaea, pristupanih ovjetvu i uljudbi, ali ih je
najvie bilo i ostalo divljih, bez ovjenosti, bez osjeaja. Domaa ivotinja
ljubi k r a j , u kojem ugleda sunce boje. Pas brani kuu, u kojoj se okoti, pa
sve da mu d a j u tvrdu koru kruha i gole kosti. Prodani e konj zarzati, kad
ga gone nakon dugih godina p o k r a j kue, g d j e je kanuo na svijet. I divlja
zvjerad osjea sklonost p r e m a svome brlogu i zahvalnost prema dobrotvorima.
Stara legenda istie, kako je i hijena bila zahvalna svecu, koji je izlijeilo
njezino tene. A eto, hrvatski je sabor naredio da se natafcnu na kolac Vlasi,
to kradu hrvatsku djecu. Naredba neovjena, ali nekada suvremena. Potomci su onih razbojnika kroz stoljea izdavali svakome vragu Hrvatsku, koja
ih je tetoila kadikad bolje nego svoju djecu hrvatske krvi.-24S
Meutim, ovu nakazu od knjige hvali na sva usta prof. Petar Grge, klerofaistiki recenzent knjiga Drutva Sv. Jeronima, i tvrdi, zacijelo dobro upoznat sa
potrebama itaa izdanja toga drutva, da e ovo Binikovo Moje tamnovanje
245
240
247
248

Idem, 41.
Idem, 32.
Idem, 32.
Idem, 22.

nai najveu rairenost medu reprezentativnim knjigama hrvatskih sveenika. tovie, prof. Grge se nada, da e ta knjiga biti prevedena i na strane jezike, jer prikazuje dokumentarno jedan dio nae nedavne prolosti. Zanosei se ovim ustakim
smeem, a optereen pravim moralnim sljepilom, profesor Grge sugerira svojim
ustaama, da e knjiga biti sveta i draga i ostalim Hrvatima, i to ne samo sadanjih,
nego i buduih narataja, jer se u n j o j nalazi jedan dio nae muenike epopeje prije
osnutka NDH. 2 4 8 a
N e m a sumnje, da su ustae i klerofaistiki kriari, itajui po dunosti ovu
knjigu Drutva Svetog Jeronima primali i s a v j e t o v a n j a i poticanja kako i neovjena
sredstva mogu biti suvremena! Bila su to nesumnjivo prava savjetovanja ustaa, na
koji se nain mogu osloboditi vlakog nakota, po p r i m j e r u Turaka, n a b i j a n j e m na
kolac. A, ustae su u tome bili vrijedni Msgrovi uenici. Msgru Binikom prvi ustaki
ustanak u Lici naalost nije uspio. N j e m u je bilo jasno, da je zapoela osudna
borba za opstanak hrvatstva i katolike uljudbe, i da je u toj borbi pravo na strani
H r v a t a te stoga treba silu silom suzbiti. Bilo je to ustvari prevedeno ustako naelo za koje je toliko lijepih rijei nala klerofaistika i pastoralna tampa. Pa n j e gov najblii roak Marko, bio je lan ustake omladine jo 1933. na Zagrebakom
sveuilitu. 249 Zato je i Ante Paveli za njega jo 1938. borac za slobodu izdane
i porobljene Hrvatske. 2 5 0 Svakako je Paveli morao biti vrlo zadovoljan, poto je
naao u moralci Msgra Binikoga opravdanje za svoje zloine. Da li je ova moralka
imala u t j e c a j a i u Vatikanu i da li je ona opravdala Pavelia, pa da on bude primljen
od pape 18. V. 1941., nije sigurno. Ali, ako nije moralka Msgra Binikoga bila je
nekoga drugoga, koji je znao da pronae i moralnu uz politiku formulu za opravd a n j e toga ina.
Po pravilima kranskoga morala svako ima pravo braniiti svoj ivot od
nepravednog napadaa, pa ga ima pravo u smrtnoj opasnosti i ubiti. No balkanski despot n i j e radio o glavi samo poglavniku, nego i svemu hrvatskomu
narodu. Aleksandar bi bio najvolio, da hrvatski narod ima samo jednu glavu,
pa da je moe odrubiti jednim udarcem. Kad to nije mogao, osuivao je
pojedince on, nametnik, kojega ni potena hrvatska maka osim kukavica i
prodanih mjeina nije. priznala zakonitim kraljem. I padale su divljake
batine i tekle su suze i krv i silnika je proklinjala potitena Hrvatska, a
poglavnik je kao predstavnik svega potenog i ponosnog hrvatstva izrekao
pravednu osudu . . . I svi su se u srcu obradovali. Skiknuli su samo oni koji
su se pobojali, da e im se isprazniti jasle.251
N e v j e r o j a t a n je ovo raspon klerikalno-politikih permutacija Jugoslavena
M a j s k e deklaracije, koji je 1918. ispjevao pjesmu u kojoj su bili i ovi stihovi:
Hrvat, Srbin sa Slovencem
Neka vijenac saviju;
Nek v j e n a j u slave vjencem
M a j k u Jugoslaviju. 2 5 2
a Nova Hrvatska
Idem, 28.
2 5 0 Idem. 44.
2 5 1 Idem
70.
2 5 2 Idem,
15.

248

249

1. I. 1942.

Msgr. Biniki opisavi svoje b o r a v l j e n j e u zatvoru u Mitrovici, a tako i svoje

osloboenje i dolazak u Zagreb, g d j e se zadrao tri dana, zavrava vrlo znaajnom
konstatacijom, ne toliko za n j e g a koliko za zagrebakog nadbiskupa Stepinca, kad su
zajedno jo i u drutvu sa frankovcem Kerubinom egviem, poli na ustolienje
.senjskoga biskupa dr. Viktora Burica, inae 'takoer izrazitog frankovca. Ovako se
Biniki, nekadanji n a j v a t r e n i j i suradnik Mahnia i Stadlera, vratio pod k r a j ivota
na polaznu toku svoga frankofurtimatva, zaboravivi potpuno svoje jugoslavenske pjesme stila M a j s k e deklaracije. Vratio se on na liniju d j e l o v a n j a , koje je
poljski knjievni historiar M a r i j a n Zdzieohowski nazvao kao pestis perniciosissima. 253 Koliko je zaduio ustatvo, Pavelia i N D H , jo daleko prije n j e n a
ostvarenja, pokazalo je odlikovanje, koje je dodijeljeno rijetkima, zaslunima za
N D H prije 10. t r a v n j a 1941. N j e m u je dodijeljen srebrni spome'nznak o uspostavi N D H , a to za rad oko osloboenja N D H i hrvatskog naroda u vremenu od
20. listopada do 10. t r a v n j a 1941. t. j. za ustaki rad prije 1941. 254 Dakako, da je
i za vrijeme N D H Msgr. Biniki bio svim arom zanijet za Pavelia i N D H , za
ustatvo, angairajui se lino u mnogim srpskim progonima. Dok je od Pavelia
primio visoko odlikovanje, red za zaisiluge I stupnja sa zvijezdom (O. Br. 299 Tek.
br. 17 75/1945.) 255 dotle su ga narodno-oslobodilake vlasti pozvale na odgovornost
zbog njegovog, mnogobrojnim svjedocima dokazanog, protivnarodnog d j e l o v a n j a i
z a l a g a n j a protiv Narodno.-oslobodilakog pokreta. Bio je u mnogim stvarima veoma
usko povezan s ustakim prvacima Budakom, Rukavinom, Frkoviem, a doao je u
neposredan dodir i sa samim Paveliem. Predlagao je Paveliu, da treba sve od reda
Srbe raseliti i to na rad u Njemaku, poto u Hrvatskoj nema mjesta. Utvreno je,
da je u njegovom upnom stanu bila smjetena andarmerija, u kojoj je narod bio
muen i ubijan. Kad su mu za to neki prijatelji prigovorili, odgovorio je, da mu je
za to dala dozvolu biskupija! Umro je u bolnici od tifusa kao zatvorenik. 256
Don Kerubin egvi, stariji drug Msgra Binikoga, bio je ideloki neobino
srodan s n j i m e kao frankofurtima i na k r a j u kao ustaki klerofaista. Cijelog ivota
bio. je egvi na istoj razvojnoj liniji od najnetolerantnijeg klerikalizma do n a j v u l garnijeg agitatora ustakog terorizma. U politikim knjievnim, a i u takozvanim
naunim radovima, u kojima je dokazivao porijeklo H r v a t a od Gota, kao to je
zabacio utvrenu naunu istinu, da glagoljica potice od svetog Cirila, Kerubm
egvi sluio je stalno svojim nastranostima n e p r i j a t e l j i m a svoje zemlje. A u ovim
radovima Kerubin egvi sluio se ponekiput i plagiranjem, to je u svoje vrijeme (1912.) dokazao u j e d n o j poraznoj satiri A. G. Mato. Ma da mu je tada Mato
preporuio da dri do smrti jezik za zubima, 257 Kerubin egvi prosipao je i
d a l j e svoje literarne besmislice, a s n j i m a i svoju m r n j u na Srbe i pravoslavlje, sve
do svoje smrti, kad je od strane N a r o d n o g suda k a n j e n s t r i j e l j a n j e m zbog raspir i v a n j a nacionalne m r n j e n a r o d a Jugoslavije i slabei n j i h o v otpor pred agresijom
faizma (29. VI. 1945.). 258 Kerubin egvi izraziti slavofob i gotoman, u N D H
Viktor Novak, N a t k o Nodilo. N o v i S a d 1933., 170.
Iz kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H .
2 5 5 Iz
kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H .
2 5 6 Iz arhive Z e m a l j s k e komisije za utvrivanje
zloina okupatora i njegovih
2 5 ? Viktor Novak,
N a t k o Nodilo, 193195.
2 5 8 Vjesnik
30. VI. 1945.
253

254

pomagaa.

postaje n a j g o r l j i v i j i ustaki i faistiki ideolog. Na dan proglaenja N D H , 10. IV.

1941., sastao se na stepenicama dvora nadbiskupa Stepinca sa vojskovoom Kvaternikom, upravo poslije akta proglaenja N D H , i s n j i m e se izljubio. Otada Kerubin
egvi n i j e prestao da govori i pie u ustakom duhu potiui divljaku zatrovanost
ustaa na svim sektorima, naroito u progonima Srba kao i u borbi s Narodno-oslobodilakim pokretom.
R a n i j e spremljena knjiga, a dotampana 13. aprila 1941., u kojoj govori
Kerubin egvi o H r v a t i m a i njihovoj misiji kroz 13 stoljea, dala mu je priliku
da je posveti Anti Paveliu. An Seine Exzellenz den Poglavnik Dr. Ante Paveli
den ersten Souverain des wiederafstandenen Kroatien am glcklichen T a g seiner
Rckkehr in das befreite Vaterland gewidmet vom Verfasser Prof. Gherubin
egvi. U istoj knjizi nalazi se odmah u zaelju i Pavelieva slika s njegovom
zahvalom: Profesoru i ocu g. K. egviu u znak iskrene odanosti dr. A n t e Paveli.
Ovako simboliki povezan 13. IV. 1941. u ovoj svojoj knjizi, Kerubin egvi ostaje
povezan s ustatvom sve do trenutka, kada ga je stigla kazna za sijanje otrova
bratoubilake m r n j e kroz vie od pola vijeka.
Kerubin egvi takav je u crkvi Milosrdne brae, g d j e je bio upravitelj, takav u ustakim novinama, takav isti i na zagrebakom krugovalu radiju.
U crkvici Milosrdne brae u prvoj godinjici N D H glorificirao je Pavelia i pozvao prisutan narod da udrui sve snage, kako bi stvorenu dravu odrao i uvrstio
oivotvorivi ideal A n t e Starevia. 259 A Starevi i Paveli za n j e g a su ishodni i
k r a j n j i cilj. Oba su j e d a n sadraj i j e d a n program. Usporeujui obojicu, Kerubin
egvi stalno je dokazivao, da je program A n t e Pavelia iz 1933. i 1943., ustvari
program Ante Starevia, koga su samo usavrila ustaka naela, koja su ponikla iz
stareviansko-frankovakih.
Jedan im je bio cilj, metode rada razliite, prema p r o m i j e n j e n i m prilikama. Zato je ustaka pobjeda istodobno i pobjeda steklitva. Ustaka
Hrvatska je i steklika Hrvatska (tj. frankovaka). Ustaka Hrvatska je tu,
ona imae rije u kolu prosvijetljenih drava svijeta. Nitko je vie ne moe
unititi ni sami domai izrodi. T r e b a zapamtiti p o s l j e d n j u r i j e sedamdesetgodinjeg Starca (tj. Ante Starevia): Nema povratka na staro, voda koja
je protekla, ne melje vie.26
Svakako, don Kerubin egvi 26. VI. 1943., kad je izgovorio ove rijei na
zagrebakom radiju, n i j e dobro pretskazivao. J e r iza stare vode protekla je nova,
svjea i zdrava voda kao sverazorna snaga, koja ispred sebe sve isti i melje, potekla
sa izvora N O P - a i isprala sve kaljue, a samljela i Starevieva i Pavelieva naela
kao i njihova ideologa don Kerubina egvia. Z a j e d n o s njegovim ordenima, kojima
ga je okitio Ante Paveli. Redom za zasluge I. stupnja sa zvijezdom (o trogodinjici
N D H ) i veleredom krune k r a l j a Zvonimira sa zvijezdom 1945., pred sam slom
NDH.20a
P r i j e nego to se rastanemo s ovim faistikim ideologom, koji je cijelog
ivota ostao v j e r a n svome frankovakom mentalitetu i publicistikoj svatarskoj gra2 5 9 Ch.
egvi, Die Kroaten und ihre Mission whrend
schichte. Zagreb 1942., II. A u f l a g e .
2 0 0 N o v a H r v a t s k a 3. V.
1942.
2 6 0 a Iz
kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H .

dreizehn

Jahrhunderte

der Ge-

fomaniji, treba jo dopuniti prikaz obima njegove ustake djelatnosti. Odani i prisni
suradnika krvavoga Pavelia, imajui puno njegovo povjerenje, a kao suradnik vatikanskog L'Osservatore Romano, bio je i u tim krugovima poznat. Spomenuto je u
ekskursu o Vatikanu, koliko se Paveli trudio, da bi i Vatikan diplomatski priznao
N D H i njega, za ime je teio od samog poetka u p r a v l j a n j a i ustaevanja u N D H .
Rimska Kurija, ni Pijo X I I . , nisu se nikako odvaili, da i de jure, a ne samo de
facto, priznaju N D H . Spomenut je niz dirljivih sluajeva, iz kojih se vidi vjeto
i farizejsko manevriranje vatikanske diplomacije, pomou kojih se eljelo izbjei prigovorima, slinima poslije sveanog Pavelievog prijema u Vatikanu, 18. V. 1941.
u kojima je bilo prijekora, da je Vatikan pozlijedio svoju toliko naglaavanu neutralnost. Saznao je Paveli, da je poslije nepune polovine godine, otkako je proglaena
N D H , dolo i do vatikanskih uiju saznanje, da su ustake teroristike metode neubjedljive za neutralni svijet u Evropi i Americi, pomou kojih se stvara jedno Kristovo
kraljestvo u N D H , koje je Paveli obeao papi, ako mu o v a j za uzvrat prizna
tu nacifaistiku monstruoznost. Da bi se s jedne strane povrgle takve glasine, a s
druge da bi se pomaklo s mrtve toke priznanje N D H od strane Vatikana, dolo se
u poglavnikovom domu na misao, da se takva diplomatska misija povjeri upravo
Kerubinu egviu, koji je sreno ujedinjavao dva povjerenja, ustako i vatikansko.
egvi je tu misiju izvrio septembra 1941.
Zahvaljujui egvievoj grafomaniji, koja je bila jaa od diplomatske uti j ivosti, objavio je u jednoj brouri nesumnjivo dragocjene podatke o toj svojoj diplomatskoj misiji u Vatikanu i kod pape P i j a X I I . prema direktivama i eljama
poglavnika Pavelia. Ma da je njegova broura Moje poslanje u Italiji od 7. IX. do
24. IX. 1941. bila iz sasvim razumljivih razloga zabranjena, ona zacijelo prikazuje
vjerno injenice o kojima govori poto je njegova odanost i prema Rimskoj Kuriji,
papi, kao i Paveliu izvan sumnje. egvi je imao zadatak da pored pape i ostalih
crkvenih velikodostojnika posjeti i talijanskog kralja pa i samog Mussolinija. Radilo
se s jedne strane o pripremama u vezi s dolaskom designiranog hrvatskog kralja
Vojvode od Spoleta u N D H , ali i sa priznanjem N D H od strane Vatikana.
Svakako podaci, koje d a j e egvi, osvjetljuju odnose Vatikana prema N D H .
egvi je 12. I X . 1941. bio u Vatikanu po prvi put i kako je bio primljen on vrlo
opirno i sugestivno izlae.
Odmah sutradan bio je egvi kod Mussolinija. Opisavi t a j posjet, egvi
se opet vraa Vatikanu pa izvjeuje o razgovorima s predstavnicima vatikanskog L'
Osservatore Romano u kojem je egvi suraivao kao dugogodinji izvjeta o
prilikama u Hrvatskoj i ostaloj Jugoslaviji, stalno podvlaei o progonima katolike
crkve od beogradskih reima. U razgovoru sa efom redakcije Msgr. dr. Marijom
Bhmom dotakao se egvi i ustakog terorizma u N D H .
Diplomatska misija don Kerubina egvia nije uvjerila Vatikan da treba i
de jure priznati N D H , kad j o j je on de facto i te kako ukazivao raznovrsne
pomoi. Don egvi je ipak ostao u velikoj milosti Pavelia i grijao se na njegovom Suncu sve do sramotnog bjegstva iz Zagreba, m a j a 1945.
Vatikan opet, trudei se svim moguim machiavelistikim formulama ipak
nije ustvari uspio da uvjeri svijet o svojoj bezuvjetnoj neutralnosti. Na toj ga liniji
mnogo terete njegovi odnosi prema N D H . Bez egvieve grafomanije, zacijelo bi jo

dugo bili bez jednog tako dragocjenog ilustriranog podatka za kurijina osjeanja i
elje prema N D H . A sve ono, to nam egvi nije saopio, lahko se dade rekonstruirati prema postupcima obiju strana tokom etiri krvave godine okupacije.
Prije nego se prede na zakljuna razmatranja, potrebno je jo jednom
da se prodre do dubina vrela iz koga je toliko brojno katoliko sveenstvo, a s n j i m e
i cjelokupni klerofaizam crpao svoju upornost i ustrajnost na fronti jugoslavenske
Ecclesiae militantis. Prava i potpuno jasna o b j a n j e n j a moi e dati najvia jugoslavenska crkvena h i j e r a r h i j a , vrhovna crkvena vlast, koja se stara u disciplinskom
i moralnom pogledu, o radu podrunog sveenstva, sa odgovornou ne samo prema
svojoj savjesti, nego i n a j v i o j crkvenoj vlasti u Rimu, u Vatikanu ili tonije u Gitta
di Vaticano. Oigledno je, da episkopat u N D H nije mogao imati mimo opih vatikanskih smjernica neku svoju odvojenu i samostalnu, kurijalnu crkvenu politiku.
T i m prije, to je pored n j e g a i s n j i m e bio u stalnom dodiru legat Svete Stolice opat
Giuseppe Ramiro Marcone. Od polovice j u n a 1941., dakle od samih poetaka N D H
Naime, beogradski nuncij Msgr. Ettore Felici napustio je Beograd i Jugoslaviju
odmah poslije bombardiranja Beograda zajedno sa panskim poslanikom.
T a j isti nuncij kasnije e u Rimu odravati veze s ustakim predstavnikom
u Rimu, drom Nikolom Ruinoviem, koga je Paveli poslao, da bude njegova veza
s Vatikanom, tovie, nuncij Felici dolazio je i na veeru kod tog ustae zajedno
s jednim viim funkcionerom Msgrom Cippicom iz Secreteria di Stato, mjeseca m a j a
194 2. 260b S onim istim, koji je Uveo don egvia zamjeniku dravnog sekretara.
N a p u t a n j e Jugoslavije od strane nuncija kao i izailjanje papskoga legata
u N D H , bila. su dva akta Svete Stolice, koja su naroito upala u oi jugoslavenskim
katolicima protivnicima ustatva, i to ne samo u N D H , nego i onima u Beogradu, koji
nisu poslije sloma napustili Beograd. N e m a sumnje, da je Sveta Stolica bila stalno
i iscrpno obavjeivana ne samo od svoga legata, nego i od nadbiskupa Stepinca, koji
je iao u Rim ad limina, to pokazuje i njegova slika iz m a j a 1942., kad je predveo
Svetome Ocu zagrebake operne pjevaice. 2 6 1 Da je bio i u pismenom kontaktu sa
Svetom Stolicom pokazuju njegovi ve poznati akti iz 1942. i od 18. V. 1943., kojima
se kod Svete Stolice zauzima za odranje NDH. 2 6 2
Svakako, n i j e bez znaenja, da su promjene, koje su nastale u Jugoslaviji
poslije 10. i 17. aprila 1941., 'smatrane u crkvenim krugovima kao definitivne. Tako
je to bilo i u beogradskoj nadbiskupskoj kuriji, u kojoj se mislilo, da su prekinute sve
veze s ranijom dravnom organizacijom. Jer 1942. poeo je u Beogradu izlaziti novi
slubeni list dijeceze Slubeni Glasnik Beogradske Nadbiskupije sa oznakom: Godina
I. i Br. 1. (5. V I I I . 1942.). Time je na vanjski nain bilo oznaeno, da se prekida
s izdavanjem ranijeg Slubenog Glasnika Nadbiskupije Beogradske i da je nastupilo
novo stanje, koje obiljeuje novi ivot beogradske nadbiskupije. N i j e poznato, da li
je to bilo po n a r e e n j u Rimske Kuirije ili njemakog okupatora. Zanimljivo je, da
su se za izdavae toga lista, a to znai i za slubene predstavnike beogradske nadbiskupije poele sreivati prilike, odmah po ulasku N i j e m a c a u Beograd! Naime
u tom prvom broju, u kronici nadbiskupije od 1. aprila 1941. do 31. X I I . 1941.
b Suenje Lisaku, Stepincu. alicu i druini . . ., 308.
D a n i c a za 1943., 47.
2 6 2 Politika 24. X I I . 1945.

2B0

261

kazuje urednik dr. Vinko Monik, raniji profesor bogoslovskog uilita u Mariboru,
doslovno i ovo: Na Veliku subotu uli su u Beograd njemaki vojnici, par dana iza
toga zakljueno je primirje, te se je ivot poeo normalizirati. Crkvene funkcije vre
se otada u punom opsegu nesmetano i redovito.
Dakle, mjeseca augusta 1942., ovaj urednik promatrajui suvremeno stanje
u zemlji i Beogradu, u vezi sa pisanjem kronike iz 1941., gleda normalizaciju prilika,
iako su tada ve zatvori bili puni rodoljuba, iako su se sa Banjikog logora odvodili
mnogobrojni taoci na strijeljanje u Jajince, iako su na Terazijama visjeli objeeni
partizani, iako su ve prole kroz Srbiju kaznene ekspedicije, iako je Kragujevac
zavio u crno cijelu zemlju, iako su na sve strane padale besprimjerne rtve, a pobjenjeli osvaja traio nove, iako je Narodno-oslobodilaki pokret dao na znanje okupatoru i cijelom svijetu, pa tako oigledno i beogradskoj nadbiskupiji, da se zemlja
ne e smiriti ni normalizirati, dok po n j o j bude hodala noga faistikog zavojevaa. Istina je, ne samo na njemakoj kapeli u Miloa Velikog, nalazili su se
pozivi na tabli za nesmetanu slubu boju, nego i u Poenkareovoj ulici, na jezuitskoj
crkvi, bila je privrena tabla o redu slubi, koje nisu nikad ni od koga ometane.
Ne zato to ih je zatiivao okupator, jer ti su pozivi bili napisani na njemakom
jeziku, nego zato to su slobodoljubivi Beograani potivali slobodu savjesti i v j e r skog osjeanja ne osveujui se za strahovite progone pravoslavlja u N D H , koji su
se svakodnevno mnoili, a da ustaki gospodari, Nijemci i T a l i j a n i nisu svoje plaenike uzeli na odgovornost.
U kronici se ne spominje, da je beogradski nadbiskup uinio ma kakav protest protiv najteroristikijeg bombardiranja nezatienog Beograda, kako e to initi
njegove kolege kasnije u Zagrebu, Splitu i ibeniku, kad su od strane saveznika bila
bombardirana njemaka uporita i vojni objekti u dotinim mjestima. Dakako, s tim
u vezi nema ni traga o ma kakvom protestiranju ni od strane Svete Stolice. Jer,
izgleda, n j i m a je bilo prirodno i shvatljivo da Beograd sa Srbijom mora platiti za
27. mart! Z n a se, da beogradski nadbiskup nije zabranio propovijedi u Poenkareovoj
ulici na njemakom jeziku, ali je zato izdao za okupacije zabranu (15. II. 1943.),
da se liturgija u njegovoj dijecezi vri na staroslavenskom, utvrujui mimo srpskovatikanskog konkordata iz 1914., da je liturgijski jezik u beogradskoj nadbiskupiji
latinski! Ova zabrana ustvari ticala se f r a Augustina iia, koji je i d a l j e produio
glagoljanje, pa mu je onda t a j isti nadbiskup 1944. zabranio d a l j n j e g l a g o l j a n j e
specijalnim dopisom. Ovo spominjemo tek nuzgred, samo da bi se upozorilo na to
kakav je duh vladao u beogradskoj Kuriji u ovim takozvanim isto crkvenim stvarima
i na kakav su odjek mogle naii spomenute ve albe beogradske katolike pastve. Ili.
drugim rijeima, to je za nadbiskupa dra Ujia predstavljalo normalizaciju prilika
u beogradskoj dijecezi.
Teke vijesti, koje su stale pristizati u Beograd iz ustake N D H na ljeto 1941..
ma da jo dovoljno neprovjerene i nedovoljno ocijenjene, u razmjerima u kojima su se
prilike odvijale, ispunjale su uasom ve pri samoj pomisli u eventualno postojanje
takvih mogunosti. Zato, Hrvati kao i Slovenci katolici u Beogradu su nekoliko puta
na sve to reagirali na svoj nain. Jedni su odluili napustiti katoliku crkvu, ije
vrhovno vodstvo nije bilo u stanju zabraniti sveenstvu u N D H da uestvuje u ustakim zulumima. U nemogunosti da nau drugi izraz protesta oni su prelazili u pra-

voslavlje, koje je u N D H bilo progonjeno. N i j e bio mali broj takvih protestanata.

Broj slovenskih prelaznika na pravoslavlje ve tokom prve godine je toliko narastao,
da su mogli osnovati i svoju vlastitu parohiju svetog Kirila i Metodija. N e d j e l j n e
slube tih novih pravoslavaca, odravane u kapeli Ruici, bile su toliko posjeivane,
da su pale u oi Gestapou, koji je stao vriti izvjesne represalije protiv rukovodilaca
ove parohije. Na k r a j u je okupator zabranio odravanja ove slube boje. N i j e se
moglo provjeriti, da li su bile tone vijesti, da je to uinjeno na zahtjev ljudi iz
kruga oko beogradske nadbiskupije, ma da se zna da su ova slovenska prelaenja
naila na otre prijekore u propovijedima pojedinih sveenika u glavnoj crkvi Krista
K r a l j a . M e d u ovim prelaznicima bilo je i takvih, koji su podnijeli spomenuti memor a n d u m nadbiskupu Ujiui s molbom, da se dostavi Svetoj Stolici. U ime jednog
dijela beogradskih H r v a t a obratio se nadbiskupu Ujiu, bivi ministar dr. Prvislav
Grizogono, jo 24. VI. 1941., vjerujui da e nadbiskup htjeti da poduzme izvjesnu
akciju u Vatikanu u korist progonjenih Srba u Hrvatskoj, ma da je mjesec dana
r a n i j e Sveti Otac sa poastima primio u audijenciju Mussolini j evog tienika
Antu Pavelia.
Meutim sve te sugestije uinjene Vatikanu preko nadbiskupa Ujia nisu
imale nikakva odjeka u N D H . Legat-opat Marcone u tom smjeru nije poduzimao
nikakvih koraka. Zato nije udo da je neraspoloenje raslo i da je osuda padala ne
samo na katoliko sveenstvo, nego i na episkopat kao na n a j o d a n i j e ustake suradnike. To je neraspoloenje prelazilo i na same pojedine katolike sveenike beogradske nadbiskupije.
Profesor-kateheta Toma Ulaga, inae kroz 16 godina vien lan klera
beogradske nadbiskupije, u p r a v o j duevnoj krizi, izazvanoj itavim nizom elemenata, kao i d o g a a j i m a u N D H , odluio je da napusti rimokatolicizam i da pree
u pravoslavlje. 30. V I I I . 1943. uputio je Ulaga nadbiskupskom ordinarijatu pismo,,
u kome j a v l j a da je u n e d j e l j u dne 29. augusta 1943. po dugom razmiljanju, potpuno slobodno, mirne savjesti, i vesela srca preao u Svetu Pravoslavnu Crkvu, svijestan da slijedi poziv boje Providnosti. U l a g a se zahvalio za sve lijepe kao i za
sve gorke asove, koje je u Beogradu kao rimokatoliki sveenik doivio. Z a j e d n o
s ovim pismom objavio je U l a g a i jednu svoju izjavu, u kojoj je objasnio, to ga je
od rimokatolicizma odbilo, a to ga je k pravoslavlju privuklo, u kome on gleda
najsigurniju garanciju vjerske i nacionalne slobode u duhu Krista, Gospoda i Boga
naega. Nadbiskup U j i je odmah 1. I X . odgovorio Ulagi, podvukavi. da je
s velikom tugom proitao njegovo pismo, uvjeravajui ga, da je tim inom nanio
veliku alost svim katolikim vjernicima Beograda, naroito svojoj duhovnoj brai.
Odrekli ste se v j e r e svojih otaca, napustili ste m a j k u katoliku crkvu, koja vas je
odgojila i zaredila za Kristovog sveenika. Da ste to uradili mirne savjesti i veselog
srca, ne mogu da zamislim; teolokih razloga, koji bi vas na t a j korak pobudili, koji
je jedinstven u historiji slovenskog klera, niste imali, niti ih pokuavate navoditi.
N i j e poznato, da li je tim povodom oaloeni nadbiskup, uputio pismo i savjete
nadbiskupu Stepincu, da se zamisli, ta je s onim stotinama hiljada srpskih pravoslavaca. koji 'su se uslijed ustakog terora odricali v j e r e svojih otaca i naputali svoju
crkvu, koja ih je odgojila. Ali nadbiskup je pokuao, iako uzalud, da upozori prof.
Ulagu, da se pokaje i da se vrati u krilo Majke, koju je ostavio, kako bi time ispravio'

sablazan koju je dao vjernicima i poznatima, i da, uini k r a j razlogu alosti,

koju je nanio svojim roacima i duhovnoj brai.
Meutim, nadbiskupski ordinarijat u Beogradu tokom okupacije nije bio
toliko rezerviran i nezainteresiran dogaajima u Hrvatskoj, kako bi to moda izgledalo iz veoma oskudne kronike Slubenog Glasnika Beogradske Nadbiskupije. T a j
se ordinarijat bavio i posredovanjem kod ustakih vlasti, koje su imale svoje Konzularno predstavnitvo. 16. januara 1943. generalni vikar dr. Matija Petli, monsignoir
i komornik N j e g o v e Svetosti i upnik-dekan Krista Kralja u Beogradu moli ustako
konzularno predstavnitvo u Beogradu, da bi kratkim putem podijelilo putnicu za
Zagreb Spiridionu Mifki, jednom ranijem srpskom kalueru, koji je u N j e m a k o j za
vrijeme okupacije preao na katolicizam, pod utjecajem dra Vilima Nuka, hrvatskog
katolikog duobrinika u Njemakoj. 2 6 2 3 T a j kaluer, kazuje dr. M. Petli, nije
htio sudjelovati sa partizanima, otiao je kao jednostavni radnik u Njemaku, g d j e
je preao na katolicizam. Dr. Nuk mu je izradio dozvolu, da se vrati iz N j e m a k e u
Beograd. Ali tu ovaj konvertit nije bio siguran za svoju glavu, pa je u suglasnosti
s nadbiskupskim ordinarijatom u Beogradu poao u N D H . U tom aktu to i izrino
kae, da u Beogradu, pa niti u Srbiji ovaj Ordinarijat ne moe zaposliti g. Mifku,
tovie, u sadanjim prilikama bilo bi za n j e g a vrlo pogibeljno, kad bi se saznalo,
da je preao na katoliku vjeru. Stoga se ovaj Ordinarijat obraa Hrvatskom Konzularnom predstavnitvu u Beogradu s molbom, da g. Spiridionu Mifki podijeli na n a j krai mogui nain propusnicu za putovanje u Zagreb, g d j e e on u prostranoj zagrebakoj Nadbiskupiji moi nai zaposlenja. 26215
O v a j srpski kaluerski avanturist dobio je u N j e m a k o j izvjesnu- pionsku
misiju, koju je mogao da lake izvede kao katoliki sveenik i konvertit. Kad je doao
u Zagreb, njemaki naredbodavci su mu odredili drugi vaniji posao. Jer, on je imao
da poslui Paveliu ne kao katoliki sveenik, ve kao sarajevski pravoslavni vladika
Hrvatske pravoslavne crkve. Tako Mifka opet m i j e n j a vjeru i postaje sarajevski vladika, ijem su posveenju prisustvovali izaslanici rumunjske pravoslavne crkve. D a kako, da su u beogradskom nadbiskupskom ordinarijatu mogli samo da naslute ovakvu
skoru promjenu, ne bi se uputali u ovu intervenciju, pa bi tako iza sebe ostavili jedan
dokumenat m a n j e o svome zauzimanju kod ustakih vlasti.
Pastoralne poslanice nadbiskupa Ujia, koje je on tokom rata uputio svojoj
pastvi kao nadbiskup beogradski i apostolski administrator Banata, ne mogu pokazati
nijedne rijei utjehe pastvi u nacionalnoj tragediji, vezanoj sa slomom ili s obnovom
Jugoslavije, koja je imala doi poslije njenoga osloboenja. Svemu tome d a j e odgovora Slubeni Glasnik Beogradske Nadbiskupije i njegova oznaka, koja govori,
da je za njega zapoeo novi period, period normalizacije. N i j e beznaajno rei, da
je nadbiskup beogradske nadbiskupije prisustvovao u N D H prvoj konferenciji episkopata pod predsjedanjem dr. Alojzija Stepinca 25. i 26. juna, koga dana je predveo
nadbiskup Stepinac uesnike te konferencije Paveliu na kolektivno poklonjenje.
2 e 2 a Dr.
Vilim Nuk je izgraeni ustaa o emu toliko rjeito govori njegov lanak,
o b j a v l j e n u Katolikom listu (1941., br. 23.), u kome se oduevljava izjavama vojskovoe K v a ternika (10. IV. 1991.) i nadbiskupa Stepinca (28. IV. 1941.). Za te ve citirane izjave dr. Nuk je
rekao: N e m a sumnje, da su te dvije izjave dole doista iz dubine due onih, koji su ih dali. No
nije to tek fraza, nije to tek izljev asovitog raspoloenja.
2625 Arhiv Dravne komisije za utvrivanje zloina. Inv. br. 16, 607.

T a d a su se pored nadbiskupa Stepinca na tom redovitom zasjedanju biskupske konferencije hrvatskog episkopata nali: sarajevski nadbiskup dr. Ivan ari, beogradski
nadbiskup dr. Josip Uji, banjaluki biskup o. f r a Jozo Gari, akovaki biskup dr.
Antun Akamovi, ibenski biskup o. dr. Jerolim Mileta, splitski biskup dr. Kvirin
Klement Bonefai, 'hvarski biskup Msgr. Miho Pui, biskup senjsko-modruki dr.
Viktor Buri, kapitularni vikar krievake biskupije dr. Dane ajatovi i zastupnik
mostarskog biskupa o. f r a Alojzije Miia o. fra dr. Leo Petrovi. Biskupi su vijeali
0 aktuelnim crkvenim problemima, ali o svojim vijeanjima nisu izdali nikakva
saopenja. 2 0 3
Treba kazati, da je tih dana bio u Zagrebu i skopski biskup dr. Smiljan
ekada, koji je tu priliku koristio, pa je posjetio Pavelia, Budaka i ministra Artukovia. tovie, dr. Smiljan ekada bio je i kod faistikih vlasti u Ljubljani. 2 6 4 N i j e
poznato kakvu je to misiju imao o v a j biskup i u Zagrebu i L j u b l j a n i .
Potrebno je da se dopuni slika ustakog i prookupatorskog d j e l o v a n j a lanova episkopata u N D H . Biskup n a j s t a r i j e dijeceze dr. Kvirin Klement Bonefai.
kako se ve vidjelo, uistinu je pokazao itav niz nedostojnih izraza pravog sluge
okupatora. Prikazano je ve, kako je svoje nalije pokazao telegramom i pozdravima
upuenim Paveliu u svoje ime, kao i ostalih dalmatinskih biskupa. U takvim
je osjeanjima i politikim u v j e r e n j i m a ostao i tokom itave talijanske okupacije. Prema talijanskim vlastima bio je najponizniji izvrilac svih okupatorovih
n a r e e n j a . Ali i vie od toga, i suradnik i pomaga, koji sugerira izvjesne m j e r e
protiv Narodno-oslobodilakog pokreta, kako je to bilo djelomino ve ranije izloeno.
Kad je od boraca partizana u Splitu po zasluzi kanjen faistiki sadista
Antonin H o f m a n n , koji je u zatvorima duevno i fiziki muio partizanske borce,
jo istoga dana, na zgraanje slobodoljubivih Spliana, uputio je biskup Bonefai
splitskom talijanskom prefektu n a j t o p l i j u saalnicu, to je stradao ubojica i progonitelj mnogih Spliana i drugih Dalmatinaca. Talijanski splitski list, faistiki II
Popolo di Spalato 16. I. 1942. donio je u cijelosti ovo sramno pismo biskupa Bonefaia.
Eccelenza,
Vengo anche io a conoscere il luttuoso caso avvenuto in citta questa matina.
E come uomo e piu ancora sacerdote cattolico. sdegnato deploro, detesto e condanno
dal profondoi del cuore l'esecrando delitto. Prego Iddio misericordioso che abbia
piet dell' anima della vittima del terribile delitto. e Iddio della vendetta di ogni mal
agire che faccia prevenire nelle mani della giustizia il mostruoso delinquente.
Voglia gradire, Eccelenza, anche in questa triste occasione i sensi della mia
profonda stima e mi professo colla massima osservanza
Spalato 15. gennaio 1942./XX.
Quirino Bonefai, vescovo. 265
Katoliki tjednik 6. VII. 1941.
Katoliki tjednik 6. VII. 1941.
2 6 u Ekscelencijo,
saznajem za tuan sluaj koji se jutros dogodio u gradu. I kao ovjek,
a jo vie kao katoliki sveenik, ogoren oplakujem, gnjuam se i osuujem iz dubine moga srca
grdni zloin. Molim milosrdnog B o g a da ima milosti za duu rtve stranog zloina, a B o g a osvete
koji svako zlo kanjava da privede monstruoznog prestupnika u ruke pravde.
Izvolite, Ekscelencijo, i u ovoj tunoj prilici, primiti izraze mog dubokog potovanja
1 najvee smjernosti.
Split, 15. januara 1 9 4 2 / X X .
Kvirin Bonefai, biskun.
263

204

Splitski biskup, dakle, kako se vidi po datumu u ovom pismu, usvaja faistiki nain brojenja godina, odavi tako i na ovaj nain nedostojno puzanje
pred faistikim okupatorom. Ovo pismo, koje je medu graanstvom Splita izazvalo
najveu sablazan, pokazuje, kako se biskup pourio, da jo istoga dana izrazi prefektu
iz dubine svoga srca i kao ovjek i kao sveenik svoje zgraanje nad zloinom, da ga
oplae, da se nad njim gnjua i da ga osudi, istodobno molei milost za rtvu, a Boga
osvete poziva da monstruoznog prestupnika stranog ina dovede u ruke pravde.
Na kraju, i ovaj alosni sluaj dao je prilike biskupu da izrazi faistikoj Ekselenciji
svoje najvee potovanje. Sve je to' uinio biskup, ma da je znao koliki je broj rodoljuba stradao od tog faistikog sadiste. Tada biskup nije imao odvanosti da izae
pred talijansku Ekscelenciju i da protestira za zloine za kakve zna samo dominikanska inkvizicija. On je utio i onda kad su mnogi njegovi sveenici vrili zajedno
sa faistima nasilja i zulume svake vrste. Nije ih ni opomenuo, a kamo li ukorio, kad
su sastavljali liste proskribiranih i dostavljali ih okupatorskim birima, kolonelima
i prefektima. utio je biskup Bonefai, kad je u nedalekoj Makarskoj ubijen advokat
dr. Pino Moravac, kad su u Opuzenu klane i nedoklane srpske rtve, kao i Hrvati
partizani, pobacani u Neretvu, 400 Srba pravoslavne vjere, i nekolicina Srba katolike vjere, kako su rekli ustaki krvnici. Ovo biskupovo saaljenje nad odvratnim
faistikim teroristom u usporedbi sa njegovim zauzimanjem kod faistikih vlasti,
njegovim prijedlozima da se uzmu za taoce porodice partizana, sa njegovom antipartizanskom poslanicom novembra 1941., pokazuju biskupa Bonefaia kao pravog suradnika okupatora i stranog neprijatelja narodno-oslobodilakih boraca. Zacijelo je
znao biskup Bonefai da je upnik u Opuzenu pravom gozbom poastio* ustake
krvnike po svrenom inu klanja zahvaljujui im za njihovo djelo, zasluno za
hrvatstvo i katolicizam. Nikad ranije nije biskup Bonefai ovako sveano izrekao
molitve Gospodu da poinitelji zla padnu u ruke pravde, kao to se nije sjetio ni
Boga osvete, kao ni Boga milosra, da se smiluje onim duama, koje su ustae i faisti poslale prije vremena na drugi svijet. Nije biskup digao glas svoga protesta ni
onda kad je uklonjen spomenik Grgura Ninskog sa Peristila, ma da ga je 1929. blagoslovio nadbiskup Bauer. Pa kako bi i mogao protestirati, kad su to u Rimu rijeili
u Zavodu za crkvenu umjetnost Beato Angelico, po prijedlogu akademika Giovanninija, u vezi sa restauracijom Dioklecijanove palate. A toj su konferenciji prisustvovali i kardinali Tedeschini, Cattani i Pellegrinetti. Svi su se oni sloili da spomenik Grgura Ninskog treba ukloniti s onog mjesta. I doista to je i uinjeno. 266
Zna se i zato. Simbol borbe i protiv latinstva svjetovnog kao i crkvenog, morao je
nestati s ovog protestnog mjesta. I prijetea ruka Grgura Ninskog klonula je pod barbarskim udarcem faistikog malja. Dakako, biskup Bonefai potpuno suglasan sa
rjeenjem rimskog zavoda za crkvenu umjetnost i prisutnih kardinala, koji su rijeili da se taj nacionalni simbolistiki spomenik ukloni mogao je samo pozdraviti ovu
odluku, kojom su se rimski faisti s kardinalima preporuili svome Duceu.
Sasvim je u skladu sa profaistikim dranjem biskupa Bonefaia, da mu
gdjegod se pojavi, ukazuju poasti jednako faisti i ustae. Na njegovim pastoralnim vizitacijama doekuju ga sveano ustae, ustaki logornici i ustaka omla266

Katoliki list 1942., br. 6, 72.

dina. 267 Kad je Split poslije talijanske okupacije uskoro pao u ruke novih okupatora Nijemaca i ustaa, nitko se u Splitu nije iznenadio, da je Paveli odlikovao biskupa
Bonefaia najviim svojim ustakim Veleredom sa zvijezdom. Paveli je elio
splitskom nadpastiru izraziti zahvalnost ustaa radi njegovog junakog i dostojjiog
dranja za vrijeme talijanske nasilne vladavine. 268 Samo ovo nekoliko spomenutih
podataka iz vremena faistike okupacije, uistinu pokazuje kakvo je bilo Bonefaievo
junako i dostojno dranje, koje ga je zanavijek ukaljalo i kao kukavikog poltrona
i nedostojnog prvaka splitske dijeceze.
O v a j biskup-junak, kako ga naziva ustaki Hrvatski, narod primio je to
odlikovanje iz ruke ustae ministra Ede Bulata. On je postao jo junaniji i glasniji im su saveznici stali traiti njemaka i ustaka uporita. Kad je Split bio 4. i 5.
X I I . 1943 bombardiran od strane saveznike avijacije, biskup Bonefai uputio je
protestni telegram Bulatu, da ga preda papskom legatu Marconeu, a o v a j d a l j e
Svetoj Stolici. Biskup Bonefai tvrdi papi, da u blizini pogoenih mjesta, nije bilo
nikakvih predmeta vojnike prirode i da u splitskoj luci vie nema brodova niti
drugih vojnih objekata, koji bi zasluili da budu cilj napada. Biskup saopuje da
je oteeno sedam crkava, meu n j i m a i krov Dioklecijanova mauzoleja, sada katedrale i pored toga jo etiri samostana. Bonefai se nadao da e intervencija p a p e
biti uspjena. 2 6 9 Sveti Otac poslao je biskupu splitskom 150.000 kuna za postradale sa
eljom za skorim mirom. 270 Dakako ni biskup Bonefai, kao ni ostali crkveni velikodostojnici, pa ni beogradski, nisu uloili nikakav protest, kad je estog aprila i
d a l j n j i h d a n a mueniki stradala prijestolnica Jugoslavije. Ali tada je to bombardir a n j e bila pravedna kazna za sve ono to je Beograd uradio Hrvatima, kako je
sva klerofaistika tampa komentirala s t r a d a n j a Beograda.
Otada je biskup Bonefai jo vie drag i n j e m a k o j feldkomandanturi, i
ustakim vlastima, u Splitu i ostaloj Dalmaciji. I Nijemci i ustae ga posjeuju i
ostaju s n j i m e u duim razgovorima, raspravljajui zacijelo stvari koje su bile j e d nako na srcu i Nijemcima i ustaama, kao i n j e m u samoiae.271 Svakako je to bila u
prvome redu ustaka i klerofaistika borba protiv N ar od n o - os 1 ob o d i 1 a k o g pokreta.
Punu svoju naklonost ustatvu i Paveliu pokazao je ovaj ustaki vitez biskup,
(jer Velered ukljuivao je u sebi i ovu titulu), na dan trogodinjice N D H . Biskup
Kvirin Klement Bonefai odrao je govor u katedrali, zalaui se za N D H i Pavelia istim arom kao i 10. aprila 1941., kad je pohitao da pozdravi osnivanje N D H
i Pavelia u ime svoje i ostalih dalmatinskih biskupa. Kvirin Klement Bonefai, nedo N o v i list 9. V. 1943.
Hrvatski narod 15. I X . 1943. Odmah poslije kapitulacije I t a l i j e odlikovao je Doglavnik dalmatinske biskupe Bonefaia, Puia i Miletu veleredom za zasluge sa zvijezdom.
Ordeni Bonefaia i Puia, koje je ponio sa sobom E d o Bulat, prvi naimenovani ustaki ministar
za D a l m a c i j u , nestali su u borbama sa partizanima kod Dicma. Zato su ordeni ponovo poslati
Edi Bulatu, 15. X. 1943. da im se predadu na to sveaniji nain ako ih se i n a d a l j e
smatra za to dostojnim. Poto su oba ova biskupa bila i te kako za ustae i dalje dostojna, to je
Bonefaiu predan t a j orden uistinu na najsveaniji nain. Odlikovanje za dra Miletu ponio je u
ibenik pouzdanik poglavnika kod 114. divizije, potpukovnik Govedi.
267

268

Hrvatski narod 7. X I I . 1943.

Hrvatski narod 22. X I I . 1943.
2 7 1 N o v a Hrvatska
15. II. 1944. Vidi njegove f o t o g r a f i j e u vezi s njegovim srdanim
odnosima s predstavnicima njemakih i ustakih vlasti: Dokumenti o protunarodnom radu, 372, 377,
289
270

stojni poltron faistikih okupatora, sada, kad je kapitulirala Italija, zajedno u koru
sa svim ostalim ustakim listovima n a p a d a Italiju i te vlasti kao da je bio neki borac
protiv okupatora.
Danas hrvatski n a r o d slavi svoj veliki blagdan. Spomendan ponovne
uspostave svoje slobodne i Nezavisne H r v a t s k e N a r o d n e drave. Kolijevka
hrvatske dravnosti bila je p r i j e tisuu i vie godina u p r a v o u ovim naim
s t r a n a m a , u Splitu i n j e g o v o j n a j b l i o j okolici. Ne samo za sve nas ovdje,
nego za svakog H r v a t a g d j e g o d se nalazio, bilo je bolno i alosno, k a d a u
uspostavljenoj H r v a t s k o j n i j e bilo silom prilika ni Splita, ni T r o g i r a , ni k r a ljevskog Bihaa i ibenika, te se mi o v d j e nismo mogli ni smjeli sjetiti toga
spomendana, da bismo dali oduka svojim o s j e a n j i m a , j e r nas je pritisla
himbena saveznika, toboe p r i j a t e l j s k a ruka. tovie, znamo, da je r a d i toga
bila pomuena proslava toga d a n a i onima, koji su ga mogli proslaviti.
Splitski biskup obara se na one H r v a t e u prolosti koji su sluili t u i m interesima i z a b o r a v l j a l i na borbu H r v a t a , naroito u X I X . stoljeu u D a l m a c i j i i P r i m o r j u , za s j e d i n j e n j e s ostalim hrvatskim narodom. Posljedice tih n e s h v a a n j a i
danas jo t r a j u , t v r d i biskup, te se p o k a z u j u u p r o l i j e v a n j u n a r o d n e krvi. Biskup
Bonefai stojei na gleditu klerofaistike iskljuivosti smatrao je borce za u j e d i n j e n j e bratskih naroda u prolosti, kao i sadanjosti, kao uzronike tog bratoubilakog
k l a n j a , a ne moe priznati da je uzrok upravo u klerofaistikom sluenju tuim
interesima.
Sada, kad smo se, tek poslije tri kobne godine i mi u ovim stranama
hvala b u d i Bogu, mogli sakupiti, da koliko i kako je mogue u tekim asovima i k u n j a m a , koje proivi ju jemo proslavimo spomendan obnove Hrvatske,
kako je sveta crkva u prolom sveanom t j e d n u u svojoj liturgiji dovikivala
v j e r n i c i m a : Mi pak t r e b a da se diimo kriem Gospodina naega Isusa Krista,
u k o j e m je spas, ivot i uskrsnue nae , i mi tako slino u drugom pogledu,
ako je dozvoljeno, elimo i molimo, da niti u Splitu niti oko kneevskih
i k r a l j e v s k i h d v o r o v a u Bihaima ni oko Z v o n i m i r o v e k r u n i d b e n e bazilike,
ni i g d j e d r u g d j e ne b u d e H r v a t a , koji ne e osjeati i u sebi rei pa i otvoreno
priznati:
Mi treba da se ponosimo svojom domovinom, svojom dravom
uspostavljenom radom nesebinog Poglavnika, i u njoj je jedinoj na politiki
spas, na pravi hrvatski narodni ivot i uskrsnue nae, tj. opstanak, razvitak
i svaki naprylak medu narodima i u zajednici s drugim narodima. Proeti tim
uvstvima i u duhu zdrueni s ostalom braom Hrvatima irom itave domovine, makar ona krvari od mnogih rana i udaraca, to ih jo uvijek prima
od lane brae, od neprijatelja i od onih, kojima mi smetamo, moemo i
smijemo danas i mi u kolijevci hrvatske dravnosti zahvaliti
Providnosti
Bojoj
na
uspostavljanju
Hrvatske narodne
drave.272
A n g a i r a j u i tako i 1944. Boju Providnost u vezi sa monstruoznom N D H ,
biskup Bonefai stao je u red svih onih f r a t a r a u D a l m a c i j i i Bosni, H r v a t s k o j i
Slavoniji, kao i svojih mitronosnih drugova, agitirajui s oltara za N D H i Pavelia,
a istupajui protiv lane brae t. j. partizana, kad su se u bratskoj ljubavi krenuli
da oslobode n a r o d e od faistikog zavojevaa. Uistinu, biskup Bonefai agitirao je
u crkvi za ustatvo upravo kao, recimo, f r a P e t a r Glava. Na s u e n j u f r a Petru G l a 272

Katoliki tjednik 21. V. 1946.

vau, zastupnik javnih interesa u optubi teko je karakterizirao i biskupa Bonefaia,

na koga, za rad njegovih ustakih sveenika, nesumnjivo pada veliki dio odgovornosti.
Pred nama se na optuenikoj klupi nalaze tri sveenika. Nedavno je
sueno u Sinju ustai f r a n j e v c u Litri, u Makarsko j sueno don Paki Biliu,
u ibeniku don Ivanu G r g u r evu. Reakcija e moda graknuti i pokuati rei
da N O P ne trpi sveenike. Meutim naa vrhovna zakonodavna tijela A V N O J
i Z A V N O H dala su garanciju za slobodu v j e r o i s p o v i j e s t i . . . Na optuenikoj
klupi nali su se sveenici zato to su za vrijeme teke narodno oslobodilake
borbe zabadali no u lea svome narodu i izdali ovu svetu borbu. U tim
tekim danima katoliki kler naao se na strani okupatora a protiv N O P - a
kae f r a G l a v a . . . Fra Glava je napisao da je biskup Bonefai zamjerio
upniku Veloga Varoa u Splitu to je drao Tebe Boga hvalimo prilikom
dolaska N O V u Split. Te izjave Glavaa p a d a j u kao teak teret na najvee
crkvene dostojanstvenike u Hrvatskoj . . . Fra Glava je rekao da je biskup
oduzeo jurisdikciju onim sveenicima koji su poli u partizane. T r e b a postaviti pitanje, da li je biskup oduzeo jurisdikciju onima sveenicima, koji su na
sebe obukli ustaku uniformu. 2 7 3
Biskup Bonefai uestvuje kod svih faistikih manifestacija i svojim
ugledom propagira kolaboraciju sa okupatorom na najoigledniji nain. Mjeseca
juna 1942. se dotle unizio, da je i on uestvovao pri podizanju spomen-stuba dvojici
ubijenih talijanskih oficira, koji su stradali u Splitu kad su se na silu htjeli iskrcati
na splitsku obalu (1920). Faisti su se sada sjetili da ta dva nasilnika proslave, pa su
im na dotinom mjestu njihova s t r a d a n j a podigli stub, donijet iz Solina. Biskup
Bonefai je sam blagoslovio t a j stub pljunuvi tako na svu nacionalistiku borbu
slobodoumnog i naprednog rodoljubivog Splita. 274
Biskup Bonefai u svojoj slijepoj mrnji na Narodno-oslobodilaki pokret,
toliko se zaboravlja, da predvodi deputaciju splitskom prefektu Zerbiniju od koga je
zatraio pomo protiv partizana. 2 7 5
N e m a sumnje, da je p r i m j e r biskupa Bonefaia, uveliko djelovao i na podruno sveenstvo u njegovom stavu protiv Narodno-oslobodilakog pokreta. Jednako
za talijanske, kao i njemako-ustake okupacije. Uostalom to je i f r a Petar Glava
i kazao branei se, da je postupao samo prema nareenjima biskupa i nadbiskupa.
I onda, kad se biskup dodvoravao talijanskom prefektu, kao i njftnakom Feldkomandantu. Prema tome, biskup Bonefai ostao je samo dosljedan za njemake okupacije
sebi u vremenu talijanske okupacije i strahovlade. Mnogi splitski i ostali dalmatinski
rodoljubi uasnuli su se, kad su u faistikom splitskom listu Spalato Rurale.
koji je pokrenula faistika vlast da utjee na seljake mase u profaistikom duhu,
ugledali meu prvim suradnicima i svoga biskupa. T a j faistiki list preporuio je
biskup seljacima i zemljoradnicima, da se njime koriste, a to znai da se koriste
zemljoradnikim poukama ali i onima faizma, tovie, blagoslovio je suradnike
i itaoce faistikog lista ! Uistinu, klerofaista je samo mogao da napie 1942.
'...Pozdravljam iskreno list te elei mu najbolji uspjeh preporuam svim naim
273
274
275

Slobodna D a l m a c i j a 13. III. 1945.

T u con nu, nu con tu 15. VI. 1942.
II Popolo di Spalato 3. IV. 1942.

teacima i starijima i mladima, da ga prime i itaju i strunjake

u njemu slijede. Blagoslov boji i suradnicima i itaocima!'2'6

pouke i savjete

Stoga je razumljivo, da i ovaj faistiki list uzvraa biskupu i s pohvalama

istie rad biskupa Bonefaia, kao i njegove antipartizanske propovijedi. T a k v u
propovijed, pohvaljenu od urednika Spalato Rurale odrao je 1. X I . 1942. u splitskoj katedrali, Msgre Quirino d e m e n t e , koju je n a j p r i j e proitao na talijanskom,
a tek onda na hrvatskom jeziku. Ve samo za ovu izdaju biskup Bonefai zasluio je
prezir svih buduih generacija, koje e saznavati od sadanje, kakvi su bili ustaki
crkveni velikodostojnici u vrijeme faistike okupacije. Talijanski faistiki novinar
kae za ovu biskupsku propovijed, da nije mogla biti kranskija, ni romanski-katolikija, od onog to je bila. Msgre Quirino d e m e n t e zapoeo je svoj govor vizijom
Ivana Evaneliste, opisanom u njegovoj apokalipsi. Palme muenika, koje su zasluili muenici crkve i vjere, dodijelio je biskupski pastir i onim sveenicima i v j e r nima, koji su pali u borbi zbog okrutnosti buntovnikih elemenata od novembra
prole godine do danas. Biskup je igosao podmuklu komunistiku propagandu,
koja t r u j e l j u d e dobre volje, koja orua ruke perverznih ljudi protiv sveenika, ena,
djece i staraca; koja pljaka, robi i pali i pustoi hramove boje. Biskup je opisao
sve ono to poinjaju pobunjenici, koji v a n svakog ratnog zakona, vre zlodjela i
grozote protiv nenaoruanog i neobranjenog naroda. Zlodjela koja n e m a j u ni n a j m a n j e o p r a v d a n j a nekog rodoljubnog ideala. Faistiki komentator ove propovijedi
kae, da su misli biskupove dale argumente n a j d u b l j e humanosti i kao uvijek, usaene u vjeitom zakonu rimske katolike crkve, koja kroz dvadeset vjekova d a j e
civilizaciju svijetu. Na k r a j u je Msgre Quirino d e m e n t e uputio pozdrav i svima
umrlima u toku ovoga rata koji je uskomeao Evropu, Afriku i Aziju, i uputio je
molitvu da krv svih vojnika koji se legalno bore shodno ratnim zakonima: kao nep r i j a t e l j prema neprijatelju, a ne kao razbojnik prema neprijatelju, dovede do onog
mira sa pravdom, koji zaziva Sveti Otac iz Rima od boanske dobrote naeg Gospodina Isusa Krista. 277
Poueni ovim biskupovim primjerom, a po elji faistikih vlasti, dole su
o boinim i novogodinjim blagdanima deputacije seljaka i aka sa otoka i iz Katela, koje su predvodili upnici i seoske starjeine do glavara provincije, da mu se
poklone i zaele sva dobra u novoj godini. N j e g o v o j Ekscelenciji prefektu proitao
je j e d a n od sveenika spomenicu u k o j o j je pri k r a j u rekao: Mi kudimo i osuujemo
irenje ovog prokletog komunizma i nadamo 1 se da e se brzo rastjerati neki nai
mladii koji su se opili i da e to biti dobro za o v a j izmueni k r a j i pridonijeti
vedrom raspoloenju ljudi koji ele da rade i ive daleko od more subverzivne propagande.
Ovi sveenici sa otoka i iz Katela nesumnjivo su bili dostojni svoga biskupa, ije je dranje Budakov Hrvatski narod obiljeio kao junako i dostojno.
Sigurno je junaki i dostojni akt biskupa Bonefaia (br. 449 od 16. II. 1942.),
upuen velikom upanu upe Cetine u kome se izmeu ostaloga kae: U tu svrhu
se je potpisani ve dvaput pismeno obratio na Opeg Povjerenika N D H dr. A. Karia kod II. talijanske Armate na Suaku, prikazujui mu potrebu jae akcije oru276
277

Spalato Rurale 15. V I I I . 1942.

Spalato Rurale 8. X I . 1942.

ane snage i molei intervenciju kod Vrhovne komande.219, A ova intervencija oruanih snaga znaila je samo kaznene ekspedicije sa strahovitim efektom brutalnih
represalija. Tako je to zahtijevao biskup Bonefai od ustakog velikog upana, kao
to je prole godine to isto predlagao talijanskim vojnim vlastima. Jer, u istom ovom
dokumentu kae biskup Bonefai da je dne 8. X I . pr. g. u Sinju prikazao KoloneluKomandantu talijanske okupatorske vojske kritini poloaj i duobrinika i naroda
od Vrlike-Ruda, te zamolio zatitu naglasiv da bez jedne brze i odlune akcije ne
moe se oekivati ni mira ni sigurnosti. .. Tako dakle, jednako Talijanima, kao i
ustaama, Kolonelu kao i Velikom upanu, dakako protiv boraca iz N O P - a . Sasvim
u suglasnosti sa ve prikazanim njegovim prijedlozima kod talijanskih okupacionih
vlasti, da se uzmu partizanske porodice za taoce. 279 Bezobzirna razuzdanost talijanskog
i njemakog okupatora i njihovih ustakih plaenika naila je u Msgru Quirino Clementu na svog idejnog suradnika i pomagaa.
Biskup Bonefai dosljedan je u svojoj mrnji na narodno-oslobodilaki
pokret i u obavjetenjima, koja dostavlja Piju X I I . u Rim 25. I. 1944., u kojima je
prosuo niz neistina, kao to je i ona da medu partizanima u Hrvatskoj prevladuje
srpsko-ortodoksni elemenat, a u umi su gotovo svi starjeine i komandanti pravi
komunisti, i Srbi i Zidovi. 279a
Detaljne informacije, koje Bonefai d a j e Vatikanu poetkom 1944. slie vie
na neki vojni izvjetaj iskusnog stratega, nego na obavjetenja crkvenog velikodostojnika. Zato ga on i alje povjerljivo ustakoj vladi u Zagreb , izriitom eljom, napomenutom ministru za osloboene krajeve N D H vitezu dru Edi Bulatu, da
izvjee ostane u najveoj tajnosti. Iz svega izbija neugasiva mrnja protiv narodnooslobodilake borbe i herojskih boraca koje on stalno naziva banditima. On je
ogoren na postupak generala Becuzzija, koji je s partizanima ugovorio modalitete
p r e d a j e Splita 12. I X . 1943. T a j postupak biskup Bonefai oznauje kao izdaju, koja
je Italiji zadala toliko j a d a i nepotrebnih rtava. Kad pri kraju svog izvjetaja
govori o njemako-ustakim pokretima protiv partizana, krajem 1943. i poetkom
1944., on doslovno kae: Sreom je posljednje ienje poduzeto od njemakih trupa
s ustaama uspjelo otkriti njihova gnijezda, raspriti i protjerati ih s obale, i s otoka,
da odmah iza toga prolijeva suze za unesreenim Talijanima, koji nisu uspjeli da
izmaknu kazni, koju su zasluili svojim zloinakim djelima.
Ovako Quirino d e m e n t e devotissimo in Cristo vescovo venerando la
S. Porpora dravnog tajnika Pija X I I . , neprijateljski i u sri talijanofilski i faistiki izvjetava protiv svoje roene brae, koja oslobaaju njegovu zemlju od prokletog okupatora. 279b
Ustanak naih naroda u obranu svog opstanka asti i nezavisnosti, koji je podigao zgaenu duu tih naroda poslije sramne kapitulacije monarhistikih jugoslavenskih oficira aprila 1941. imao je najogorenije protivnike u svim lanovima episkopata N D H . Kao to je Msgr Quirino d e m e n t e zabadao no u lea Narodno-oslobodilakom pokretu potiui sa oltara i savjetujui okupatora na otre mjere protiv
2 7 8 Narodni
list 30. X I I . 1945. itav dokumenat u faksimilu u: Dokumenti o protunarodnom radu, 2634.
2 7 9 Faksimil
ovog dokumenta u: Dokumenti o protunarodnom radu, 265266.
2 7 9 a S u e n j e Lisaku,
Stepincu, Saliu i druini. . ., 340.
2 7 9 b Arhiv Zem. komisije za utvrivanje zloina. Zagreb.

partizana kao i njihovih porodica, tako isto istupao je i njegov mitronosni brat u Kristu
dr. Josip Srebrni, Mahniev nasljednik u Krku.
Klerofaistika tradicija biskupa Srebrnia bila je uveliko uvrena daleko
prije N D H . Spomenuto je ve, sa kakvom je radou pozdravio N D H , a iznenaen j e m skoru talijanlsku okupaciju. U borbi protiv N O P - a biskup Srebrni bio je u
svojoj upornosti nenadmaan. Partizanski borci na otoku Krku imali su izdrati vrlo
velike kunje jednako u vrijeme talijanske okupacije, kao i njemako-ustake, poslije kapitulacije Italije. Sredite i arite reakcije protiv N O P - a bio je sam biskup
dr. Josip Srebrni i njegova kurija. Pronaeni su dokumenti koji nedvosmisleno prikazuju fizionomiju ovog suradnika okupatora. Kad se partizanski pokret, unato n a j teim opasnostima po borce, sve uspjenije razvijao, i kad su mu stali prilaziti neki
rodoljubni sveenici, l j u t n j i biskupa Srebrnia nije bilo k r a j a . To ga je ponukalo
da je uputio sveenstvu poslanicu (N. 258 1943. Prs.) u kojoj je izmeu ostaloga
rekao:
U posljednje vrijeme utvruje se ponovno i ponovno, da medu krkim
sveenicima ima i takvih, koji su dali svoje ime ili odboru ili sekciji ili udruenju takozvanih partizana, odnosno takozvanog pokreta osloboenja. Neka
bude svima koji su dobre volje i nepomuena uma, jasnije od sunca, da pokret
partizanski, odnosno takozvani pokret narodnog osloboenja, kako se taj
pokret faktiki vodi i provodi, zavisi u cijelosti od komunistike stranke Jugoslavije, te slui toj stranci za uspostavljanje komunistikog poretka meu
Junim Slavenima. Iz toga slijedi, da ni jednom katoliku, ni jednom vjerniku
nije doputeno, da bilo na koji nain sudjeluje ili pomae ove organizacije.
. . . Komunizam je u sutini zao . . . Koliko bi dakle teko grijeio sveenik, koji bi davao svoje ime ili pomo partizanskim organizacijama . . .
. . . Ali da se ne bi to ne dao Bog neto slino dogodilo, sigurno
je po volji svih postupak, ako odreujem kaznu za svakoga sveenika, koji
bi se usudio dati svoje ime bilo kojem odboru ili organizaciji partizanskoj.
Zato odreujem ovo:
1. Ako se sluajno neki sveenik nade meu lanstvom bilo kojeg odbora,
sekcije ili udruenja partizanskog ili takozvanog pokreta narodnog osloboenja, suspendiram ga od dunosti, ili ako nije u slubi, suspendiram ga od
obreda (sravni kanon 2279), ako po izminuu od 8 dana poto je primio ovo
pismo, pokajniki ne izie iz spomenute organizacije.
2. Svaki sveenik kanjava se suspenzijom od dunosti ili ako nije na
dunosti suspenzijom od obreda, koji bi dao svoje ime ili bi dopustio da se
upie u neku od gore spomenutih organizacija.
Najdraa brao! Vremena su ozbiljna. S velikim bolom u dui opaamo
kako lani proroci ili odjeveni u ovje runo upotrebljavaju teroristika sredstva, obeavajui novi red u ekonomskoj strani ivota i u moralu, koji je
neprijateljski...
... Napomena. Svi sveenici, koji e biti u upi, duni su potpisati ovu
poslanicu, potvrujui na taj nain, da su dobro upoznali ono to je u njoj
po biskupu reeno i nareeno. Poto su izvreni potpisi veleasni gospodin

upnik ili njegov zamjenik neka ovu biskupsku poslanicu vrati ili biskupu
javi, da su svi sveenici koji se nalaze u mjestu, obavijeteni o loj naredbi.'1
O v a j neprijateljski i denuncijantski opasan akt protiv N O P - a sasvim je razumljiv, kad se zna, da je biskup Srebrni propagirao jo u samom poetku N D H
ustaku misao meu svojim sveenstvom i na nj utjecao u tom cilju. Tako kad je
doao u vizitaciju u Novalju, posjetio je zgradu, u kojoj se nalazila ustaka organizacija. Vlasnik ove zgrade Blai nije bio ustaa. Kad ga je biskup upitao zato nije,
a ovaj je odgovorio da je prestar, a da bi se takvim pitanjima bavio, biskup mu
je tada izjavio, da je on jo stariji, ali uprkos tome da je ustaa. O v a j razgovor izmeu biskupa i spomenutog Blaia saopio je Collonello L. Morosini komandi pjeake divizije Re (29. V I I I . 1941. I/758/S. Prot.). 281
Sluei vjerno okupatoru, biskup Srebrni je nekim naroitim fanatizmom
poduzimao sve, kako bi svojim autoritetom i utjecajem na sveenstvo i narod oslabio
Narodno-oslobodilaki pokret. Svojim crkvenim autoritetom zahtijevao je od sveenstva, da mu do'stavlja podatke koji su vani za okupatorske vojne vlasti. Tako je
6. marta 1944. (br. 50. Prs 1944.) uputio svim upnim uredima slijedee pismo:
esto se o d v i j a j u stvari i d o g a a j i i na podruju Vae upe, o kojima
treba da je biskup to p r i j e tono, konkretno i objektivno obavijeten. Dolaze
k njemu zastupnici vojnih i civilnih vlasti i svi ozbiljno pretpostavljaju, da
je biskup o svima dogadajima na teritoriju biskupije informiran. Meutim on
se mora ispriavati, a nije upuen ili da mu stvar nije poznata itd., to nije
nikako zgodno, jer ne doprinosi njegovu ugledu itd. a posjetioci postavljali
su p i t a n j e : pa to radi biskup i sveenici, da nisu ni u tim stvarima na visini.
Sloga vam stavljam u dunost, da si o svakom krupnijem dogaaju na
podruju svoje upe to prije i na to shodniji nain pribavite podatke, te
me o tome to prije izvijestite ili usmeno ili pismeno. Ka krupnim dogaajima ubrajaju se na primjer ubijstva, zlonamjerni poari, neprijateljski napadaji (na primjer iz zraka, na parobrode, na mirne putnike), bijeg iz upe,
pojave protuvjerskih pokreta, lanstvo opinskog odbora i drugih odbora, ako
se osnuju, pitanje aprovizacije, Katolika Akcija, bolest sveenika, posebne
potekoe u duhovnoj pastvi i slino.2*2
Nema sumnje, ovaj neastan posao pijunae, jednako sramotan koliko i
izdajniki, iao je za tim da podreeno sveenstvo krke dijeceze, na izloenim periferijskim stranama, pretvori u faistike konfidente, u nedostojne izdajnike i dostavljae protiv roene brae, koja su se borila za osloboenje od najstranije okupacije.
Ovim je biskup Srebrni jasno otkrio zato on treba biti potpuno o svemu informiran,
kad ga posjeuju predstavnici vojnih i civilnih vlasti, koje su se zacijelo najvie
interesirale za bjeanje iz upa, to znai prelaenja u partizanske redove, kao i sve
vrste sabotaa, koje su ometale okupatora. Da bi licemjerje bilo ovdje potpuno, biskup
eli da zna, i o K. A., o bolesti sveenika i tekoama u duhovnoj pastvi, to je sve
zacijelo vrlo slabo interesiralo okupatorske vojne i civilne vlasti. Da bi na koleblji280
281

Zagreb.

N a r o d n i list 19. I. 1946.

Iz arhiva Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa.

282 Vjesnik 11. I. 1946. Dokumenti o protunarodnom radu, 2589.

vije uspjenije utjecao, pri k r a j u svoga pisma obeao je za trud s kojim ete mi
u tim stvarima ii u susret biti u vam posebice zahvalan.
Podaci, koje je biskup Srebrni na ovaj kao i druge naine prikupio, dostavljao je mjerodavnim ustakim prvacima. Ovo nije pretpostavka, ve puna istina.
Iz jednog pisma, upuenog 18. oktobra 1944. ustakom Upravnom povjereniku dr.
peharu vidi se prava pijunska rabota crkvenog velikodostojnika . . .
uo sam o tim projektima ve par puta u Suaku, ali ih nisam smatrao
ozbiljnim, j e r o tim pitanjima ne e odluivati Rijeka, nego drugi imbenici
na temelju situacije koju e donekle konkretizirati tek svretak rata. Ali me
va prilog doista veoma zanimao. Jo jednom vam hvala na njemu, o kojem
emo prigodno usmeno izmijeniti svoje misli. Ako bude ikako mogue kanim
na Suak odmah poetkom idue sedmice, jer bih imao mnogo posla kako kod
vas, tako i kod drugih na Rijeci. Sigurno e vas zanimati isprave koje vam
u prijepisu ovdje dostavljam. Blagoizvolite ih itati po redu, kako su bile
pisane. Do videnja. Imam mnogo o emu da s vama razgovaram. Molim Vas
da primite moje tople pozdrave i iskrene izraze mojeg odlinog tovanja u
Kristu odani. Krk, 18. listopada 1944.
P. S. Danas se uje od Aleksandrova ve od 5,30 sati unaprijed mnogo
pukaranja, eksplozija mina i strijeljanja sa strojnicama.
Zatim je rukom dodano:
Ponovno P. S. Gospodja, koja je preuzela pismo i priloge, vratila se
neobavljena posla iz Malinske u Krk te mi pismo vratila. Ali je danas opet
prigoda, pak nastavljam.
Ono u Aleksandrovu od 18. ovog mjeseca svrilo je veoma tragino za
njemaku posadu. Partizani su njihovu kasarnu (hotel Luci ju) zapalili i posada je bila prisiljena izii iz zgrade. Dolo je do sukoba, kod kojega su pala
tri vojnika, ostali su se predali (oko 25). Od oartizana bilo ih ie oko dviie
stotine, pao je komandant i jedan je bio ranjen. Juer poslije podne odigrala
se nova tragedija prije ulaza u tjesnac koji vodi u Koljunsku dragu, osam
engleskih aviona napalo je i mitraljiralo motorni amac, u kojem se nalazilo
dvanaest ljudi (tri civilista i devet vojnika). amac se potopio i s n j i m e sedam
ljudi, (dva civilista iz Krka i pet vojnika), meu n j i m a komandant otoka
Krka Janko Rovski. Ostali su se spasili plivanjem premda ranjeni. Sada se
provodi ienje po Otoku. Ako bude mogue, poi u ipak u Suak. U Krku,
21. X. 1944.
I drugi otkriveni dokumenti pokazuju punu suradnju biskupa Srebrnia
s ustakim vlastima. U jednom drugom pismu, upuenom 23. X I I . 1944. spomenutom
ustakom povjereniku na Suaku, ima i ovo:
Dodato k izvjeu o prilikama u Krku. Povjerljivo.
Za trokove rauna sebi od donesenog novca za decembar 5/o. Budui
da je toga novca, kako vele vie od est stotina hiljada lira, odbio je
od te svote sebi trideset hiljada lira. To je samo za decembar, a od novca
za januar trai postotak od 2% i u svemu hoe da ima nagradu od oko
pedeset hiljada lira. Molim budite prijazni, izdajte to prije nareenje, neka
suaki ured die beriva za sebi podreeno osoblje preko osobe, koju e on
odrediti i vama predloiti kako sam varn ve juer o tome pisao.
Suma od est stotina hiljada lira, koju je biskupu donio neki njegov pouzdanik od
ustakog povjerenika oigledno bila je n a m i j e n j e n a skupim izdacima oko pijunae
i n a g r a i v a n j a onih koji su biskupa izvjetavali o partizanima.

Na k r a j u pomenutog pisma stoji jedno P. S.

J a v l j a m jo ovo: Partizani su otvorili kole u Vrbniku, Garici, Risiki
da odgoje kako su kazali na konferenciji u Krasu, kod koje je uestvovalo
oko ezdeset uitelja (ica) i gimnazijalaca (lki), nova ovjeka Oni trae
da u tim kolama dre kranski nauk i vjerouitelji. Molim, bacite pismo
u vatru.283
Ovo pismo, kao i o v a j dodatak, pokazuju kako je biskup Srebrni ustake
vlasti redovno obavjetavao o d j e l o v a n j u partizana. Osim toga vidi se, da su partizani traili dolazak katolikih sveenika u njihove redove, iako je biskup Srebrni
kasnije tvrdio, da mu je to bilo nepoznato. Osobitu oznaku samoga pisma d a j u pos l j e d n j e rijei biskupa Srebrnia, kad ui strahu, da se ne sazna za ovu njegovu i
ovakvu akciju, izraava elju da ustaki povjerenik sagori ovo pismo.
U Kristu odani biskup krki dr. Josip Srebrni, u svom antinarodnom
stavu n i j e bio samo dostavlja i potkaziva, nego i pravi strateg dajui ustaama
sugestije, kako bi se to efikasnije oduprli sve snanijem naletu boraca N O V - e . 21.
m a j a 1944. otkriva biskup Srebrni sve svoje suradnike sposobnosti. Kad su N i jemci stali vriti represalije na otoku Krku protiv pristalica N O P - a , dogodilo se da
je uhapen i poneki klerofaista. Zato se obraa biskup ponovo izvanrednom ustakom povjereniku na Suaku dru F r a n u peharu, dajui mu sa svoje strane sugestije kako e biti ienja Nijemaca na Krku potpuno uspjena. Medu ostalim sav j e t u j e biskup i ovo:
Naknadno, kad je bilo sprijeda izneseno ve pisano, kazali su mi p. n.
gg. Kreisleitefr dr. Pachanek, potpukovnik Otto Kretschmar i pukovnik Vindekijevi, koji su me uveer pohodili, da hapenje nema znaaja kaznene
akcije. Kaznena akcija uperena je dodue protiv raznih pristaa komunizma,
ali akcija slui i cilju, da sakupi sve sposobne mueve i mladie za organizir a n j e hrvatske domobranske vojske na teritoriju ovih naih strana. To je
bilo narodu sve do sada nepoznato. Rekli su, da ti muevi i mladii ne e biti
odvedeni u Njemaku. Vi ete bolje znati koliko e biti istine na tome. Naglasio sam, da e ienje ostati bez eljenih rezultata, ako se na otoku odmah
trajno ne ostavi posada od barem 300 vojnika, (po 30 u svakoj opini. 6 X 30
je 180 i 120 u Krku): a enske hapenice treba pustiti kui, ako njihov rad
nije uperen protiv javnog poretka. Uz to sam naglasio i momente, koji su
sprijeda
navedeni.284
Pod zatitom njemakih bajoneta i Gestapoa, jer vojsku uvijek prati i zloglasni Gestapo, biskup Srebrni je sigurniji, pa tada ienje ne e biti bez rezultata. Sva podlost jedne izdajnike i slunike due izbija iz jednog drugog obavjetenja, (21. I X . 1944) koje je biskup dao* istome ustakom povjereniku na Suaku
u vezi sa prelaenjem nekih hrvatskih straara u partizanske redove. Za n j e g a je to
j e d a n veoma teak i muan sluaj.
Sluaj je veoma muan. Vojnici Hrvati, pozvani da uvaju hrvatsku
grudu protiv komunista, koji rijei domovina ne poznaju u svojem rjeniku, iznevjerili su se svojoj prisezi i svojoj slubi u mjestu, g d j e je m e d j u
283
284

Vjesnik 11. I. 1946. Politika IS. I. 1946.

Narodni list 4. I. 1946.

Hrvatima t a j njihov korak neopisivo bolno djelovao. T a l i j a n i se sad r u g a j u

i naglasuju, kako su opravdane ibile njihove t v r d n j e , da su jedino oni pravi
vojnici i protivnici komunizma i da se n j i m a uinila velika nepravda, kad
se njihove ljude odstranilo iz Krka, kad su bili doli da u Krku dre strau.
Pa i sami Nijemci moraju izgubiti sve p o v j e r e n j e u hrvatske vojnike, jer
bi ti vojnici mogli jedne noi partizanima otvoriti ulaze u Krk i ulaze ak
u zgrade, koje su za vojsku rezervirane. 2 8 5
Kad su Nijemci odveli neke njegove pouzdane ljude, zauzeo se biskup Srebrni kod njemakog predstavnika na Suaku, objasnivi mu da su sve to ljudi bez
ikakve krivice. Da ne bi na Nijemce pala neka runa sjenka zbog ovog njihovog
postupka, biskup s a v j e t u j e njemakog Beratera, da poduzme sve, da se dotini, to
p r i j e to bolje, vrate svojim kuama, svojim obiteljima poto pomenuti nisu imali
nikada nikakve veze s partizanima. Ovo ne iziskuje samo zadovoljenje pravde, ve
i ouvanje dobrog glasa i ugleda njemakih vlasti, ije ouvanje je naa zajednika
dunost.266
Biskup Srebrni starajui se za dobar glas njemakih vlasti, nije se postarao
da uloi protest, kad su Nijemci 4. V I I I . 1944. u D o b r i n j u na otoku Krku dinamitom
sruili zvonik, uguravi p r i j e toga petoricu D o b r i n j a n a zbog sumnje, da su suraivali
s partizanima. Kad je dobrinjski upnik Pavao abalja izvijestio biskupa o ovom divljakom postupku Nijemaca, koji su maltretirali i samoga upnika, biskuip nije nijednom rijei, odgovarajui na upnikov izvjetaj, osudio krvolono njemako djelo,
niti se alio na rtve postradale u poruenom zvoniku, nego je upniku predbacio, to
ga nije za vremena obavijestio, da u Dobrinju ima partizana, tovie, biskup unekoliko i opravdava njemaki postupak prema rtvi Ivici Brusiu to je vee p r i j e toga
d o g a a j a svirao u harmoniku kod plesa koji je biskup tako fanatino pobijao i zabranjivao svojoj pastvi da s u d j e l u j e kod narodnih igara. Biskup se, naime, u j e d n o j
naroitoj poslanici oborio na te plesove i narodne sastanke, g d j e se omladina proveselila, ali i obavjeivala o svemu to je bilo aktuelno i u vezi narodno-oslobodilakom
borbom. Odatle faistike zabrane, a i biskupove, pod maskiranim i licemjernim moralnim izgovorom uvanja enske omladine od razvrata. A kad bi se desilo, pie
Srebrni 28. X I I . 1944. (Br. 759), da bi se uhvatilo l j u d e kod takvih i slinih za sad a n j e vrijeme neoprostivih zabava, strogo bi ih kaznili odmah bi d j e v o j k e poslali na prisilni rad, mukarce u vojsku, a kune gospodare bi protjerali iz njihovih
kua. Stroge su to mjere, ali opravdane.286*
U ovakvu hipokriziju zaodjenuo je biskup Srebrni svoj proustaki rad ne
zauzimajui se za kanjene i ubijene, za poruenu svetinju, samo stoga, jer je postojala
predpostavka, da su kanjeni bili partizani ili su ih simpatizirali, a odobravajui njemaka nasilja, koja se vre nad seljacima i seljankama, ako ih se nae na sijelu, tom
starodrevnom slavenskom obiaju, na kome se pjevalo, i igralo, a za vrijeme okupacije
/.vakako razgovaralo i savjetovalo o svim narodnim potrebama i nevoljama. A
narod je progledao nenarodni i protunarodni rad biskupa Srebrnia, kome su usta
uvijek bila puna pria o ljubavi prema blinjima, pa i onda, kad je tim svojim blinjim i najblinjima pripremao preko ustakih i njemakih funkcionera nevolje,
Idem.
Idem.
2 S G a Narodni list
16. I. 1946.
2Sr>

2S0

koje samo moe da izmisli n a j neprijatelj ski j a dua, progonjena fiksnom idejom, da
treba unititi bezboni komunizam. U p r a v o onako, kako su to eljeli u Berlinu i Rimu,
Vatikanu i na zagrebakom Kaptolu. A kad je narodu dolo do grla, on je iskazao
svoje negodovanje prema svome biskupu, ma da je dobro znao, da zamjeriti se biskupu, znai isto toliko, kao i ustaama ili talijanskim i njemakim okupatorima. Kad
je jednog dana doao u Griane, i odsjeo kod domaeg upnika, skupio se narod oko
upnikove kue i stao je demonstrativno zahtijevati, da se biskup udalji iz mjesta.
Ne emo izdajnika u potenoj sveenikoj kui! Van s njime! vikao je ogoren
narod, spreman da mu na mjestu sudi. Blagodarei partizanskim, narodnim vlastima
nije dolo do krajnjega. Ali, ovime je narod dao najbolju ocjenu o biskupu, ne samo
u Grianima, ve i za cijelu krku dijecezu. 287
O treoj godinjici N D H Paveli je odlikovao i biskupa Srebrnia Veleredom za zasluge, za neumorni rad koji je izvrio kao biskup zauzimajui se za
progonjene sveenike i zatoene graane od strane neprijatelja. 2 8 8 Kakav je to neumorni rad bio i u iju korist, pokazalo je ovo nekoliko sauvanih dokumenata.
Iz jednog akta glavara graanske uprave na Suaku, dra Oskara Turine,
vidi se, da je t a j isti glavar predao spomenuto odlikovanje biskupu Srebrniu 17.
aprila 1944. u Krku, dok je senjskom biskupu dru Viktoru Buriu isti takav Velered
sa zvijezdom predao na sam dan trogodinjice N D H i to u Kraljevici. 2 8 9
ibenski biskup f r a dr. Jeronim Mileta, apostolski administrator jugoslavenskog dijela zadarske nadbiskupije, savjetnik Svete kongregacije Obreda, ostao je
tokom faistike i njemako-ustake okupacije dosljedan svojim osjeanjima od 10.
aprila 1941. On se stalna zalagao na siobit nain za okupacijske vlasti, sa svim
svojim ugledom i kod pastve kao i podreenog sveenstva, a uvijek protiv N O P - a .
Suraivao je jednako s talijanskim okupatorskim vlastima, kao i, poslije kapitulacije
Italije, sa njemakim i ustakim funkcionerima. 2 9 0
Prikazavi u prethodnom poglavlju rad ibenskih f r a n j e v a c a i njihovu izdajniku ulogu u toku okupacija, talijanske i njemake, upozorili smo na jedno mjesto
u dnevniku, u samostanu Sv. Lovre, u kome se spominje i delegacija ibenana, koju
je biskup predveo pred talijanskog generala. T o m prilikom, 4. X I . 1941., biskup je
odrao govor u kome je naglasio da je svaka vlast od Boga, pa se prema tome i ovoj
talijanskoj pokoravaju. Tu je priliku iskoristio biskup Mileta i napao je Narodnooslobodilaki pokret osudivi n j e g a i sve koji bi ga p o m a g a l i . . . Iz ovog fratarskog
dnevnika saznajemoi da su svi biskupi Dalmacije, a to znai, uz Bonefaia jo i Pui
i Mileta, poloili zakletvu talijanskom kralju kod guvernera Bastianinija u Zadru,
a zatim su ovi primili zakletve svojih upnika (21. IV. 1942.). 291
Biskup dr. Mileta je sve uinio, kako bi sve svoje sveenstvo stavio u slubu
okupatora. To mu priznaju i Talijani, kao i Nijemci. Tako zadarskoj kvesturi j a v l j a
dr. Getano Iacona, komesar za javnu sigurnost u ibeniku. 25. IV. 1942., da se
aktivnost klera razvija u duhu kolaboracije s talijanskim vlastima. Kad je ubijen od
Istina o radu krkog- biskupa Srebrnia. N a p r i j e d 9. VI. 1945.
Iz kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H .
2 8 9 Iz
kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H .
2 9 0 Vidi
sugestivnu f o t o g r a f i j u biskupa Milete u drutvu njemakog generala
Dokumenti o protunarodnom radu, 257.
2 9 1 Slobodna D a l m a c i j a 24. V.
1945.
2S7

2SS

Egelsara.

partizana brigadir Caprara, sva tri ibenska upnika sa svima seminaristima spontano
su uestvovali pri sahrani, kao i predstavnici biskupove kurije. Osim toga, biskup je
lino uestvovao pri ceremoniji i blagoslovio je tijelo. Pored toga uputio je komesarijatu za j a v n u sigurnost saalnicu plemenito pismo sauea i osude sramnog
d j e l a subverzivnih elemenata. 292
Kao to je uveliko zadovoljio biskup Mileta faistikog komesara za javnu
sigurnost, tako je on bio u velikoj cijeni i kod njemakog generala Egelsara, iju
je zajedniku fotografiju objavio faistiki ilustrirani list Pokret sa karakteristinom legendom ispod same slike. Msgr. Jeronim Mileta je biskup bive dalmatinske
ratne luke ibenika, grada, koji ima takoer veleobrtno znaenje i koji je p o k r a j
Splita n a j v a n i j e trgovako mjesto s r e d n j e Dalmacije. Prilikom sastanka sa zapovjednikom jedne lovake divizije nosiocem vitekog kria generalporunikom Egelsarom, naglasio je biskup, koji je skoro 30 l j e t a duhovna vrhovna glava svoga kotara,
kako on kao katoliki sveenik i dobar Hrvat pozdravlja borbu, koju vodi njemaka
vojska protiv svjetske 'opasnosti boljevizma. Biskup je zahvalio njemakom generalu
za osobitu potporu,
koju prua
vojska crkvi oslobaanjem
podruja okuenih od
293
bandi.
Ope uasavanje u ibeniku izazvao je postupak biskupa Milete, kad je
10. j u n a 1943. uestvovao na slavlju faista u ibenskom predgrau Mandalini. I to
samo jedan dan poslije kako su faisti strijeljali u istoj Mandalini 40 rodoljuba
boraca i njihovih suradnika, koji jo ni sahranjeni nisu bili. 294 Faistika slava zajedno sa ibenskim biskupom takorei nad leevima rodoljuba, n i j e bila jedina na
kojoj sudjeluje ovaj crkveni velikodostojnik. im su se faisti povukli, poslije kapitulacije Italije, biskup Mileta bit e jednako odan suradnik N i j e m a c a i ustaa. U
Zagrebu se znalo za proustaki stav biskupa Milete, pa je Paveli pourio da ga
kao Bonefaia i Puia odmah odlikuje Veleredom sa zvijezdom, za zasluge u
vrijeme talijanske okupacije. 295 A kakve su to zasluge bile, pokazalo je ovo samo
nekoliko podataka. Biskup je bio uveliko obradovan ovom Pavelievom panjom,
te je za intimniji krug svojih istomiljenika priredio veselicu kako je to izjavio
sakristan katedrale Sv. Jakova. 2 9 6 Koliko su ustae cijenili ovoga biskupa vidi se i po
tome, to su od n j e g a zatraili da predloi ustakom logoru u ibeniku lica, zasluna
za ustaka odlikovanja. Biskup se odazvao tome pozivu i predloio niz lica,
o kojima je bilo ve r a n i j e govora. 297
T a k o izgleda stvarno nalije biskupa Milete. Vjerodostojni ibenani tvrde,
da je velik dio T a l i j a n a smatrao biskupa svojim ovjekom, dok ga je mnogo vei
drao za veoma prepredenog protivnika Narodno-oslobodilakog pokreta. U protuoslobodilakoj propagandi biskup je N O P stalno oznaavao kao komunistiki. Odatle
je nalazio sva m o g u a . o p r a v d a n j a za svoja protivljenja, kao i za svoju s u r a d n j u sa
okupatorima. N e m a sumnje, da je poslije kapitulacije Italije, njegova s u r a d n j a sa
ustaama svakako otkrila potpuno njegovu pravu fizionomiju i iz vremena talijanske
Dokumenti o protunarodnom radu, 373.
Narodni list 29. X I I . 1945.
2 0 j Narodni
list 29. X I I . 1945.
2 0 5 Iz kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H .
2 9 0 Narodni
list 29. X I I . 1945.
2 ! ) 7 Narodni list 21.
I. 1945.
292
293

okupacije. Organiziranje ustakih seljakih milieijskih jedinica, kojima su rukovodili

mnogi njegovi sveenici, koje je i zato predlagao za odlikovanja, uveliko je uinilo
odgovornim i biskupa Miletu za zloine, koje su ti ustaki vojnici poinili, naroito
nad porodicama partizanskih boraca. A sve je ovo biskup zvao radom na slavu
Boju i spas dua. Sigurno i onda, kad je kao naroitu vrlinu isticao odanost prema
Nijemcima, ime su se odlikovali njegovi sveenici, pa su ipak, nezatieni od tih
okupatora, stradali.
U dva trenutka intervenirao je biskup Mileta kod talijanskih vlasti
radi nasilja i pokolja koje je izvela talijanska soldateska. Prvi put je to uinio jo
mjeseca jula kod komandanta ibenika, generala Gherarda Magaldia, molei ga da
se prestane s inkvizitorskim metodama pri ispitivanju poinjenih krivica. Drugi put,
poalio se biskup Mileta guverneru Dalmacije Giuseppu Bastianiniju povodom bombardiranja mjesta K r a p n j a (17. X I . 1942.), za koje tvrdi biskup, da je nastanjeno
dobrim i djelotvornim katolicima, a nikako ne komunistima, kako su to pretpostavljali
talijanski vojnici. Dakako, biskup ali i osuuje prestupe odmetnika, t. j. partizana.
Biskup se ali, to se osuenima na smrt ne omoguuje p o s l j e d n j a sveenika u t j e h a
i ispovijed. Protivi se bezrazlonim internacijama u vezi sa odbjeglima u umu, meu
kojima ima i nekomunista, a ti su se odmetnuli naprosto uslijed terora, koji nad nedunima vri talijanska soldateska. Da bi ovo biskupovo pismo imalo vei efekat, poslao
ga je u prijepisu kardinalu Luigi Maglioneu, s molbom da sam papa intervenira kod
Bastianinija, koga papa inae poznaje lino. I samo jedna njegova rije pomoi e
mnogo da se olaka strana sudbina tolikih nedunih stradalnika. (Sono sicuro che
l'Eminenza Vostra reverendissima ne informer il Santo Padre che conosce personalmente l'Eccellenza Bastianini. U n a paterna parola del Santo Padre giover molto
almeno per alleviare la sorte terribile di tanti innocenti. 298
Ma da nije u svemu tome nastupilo nikakvo olakanje, nije ipak poznato
da li je kardinal Maglione ili sam Sveti Otac, uinio ma kakav korak kod Bastianinija, biskup Mileta je i d a l j e odravao punu koloboracijsku vezu s faistikim okupatorima, umjesto da je iz svojih neuspjeha izveo jedino pravi zakljuak, da uini
sve, da se borba N O P - a niim ne smeta, niti ne koi. A kad tamo, biskup Mileta
poslije okupacije faista, nalazi se na strani Nijemaca i ustaa i zajedno s n j i m a
s u r a u j e sve do sloma N D H .
Kad se ispraznila mostarsko-trebinjska dijeceza, smru biskupa f r a Alojzija
Miia, R i m s k a ' K u r i j a n i j e saekala, da se okona rat i da zakonite jugoslavenske
vlasti dadui svoj pristanak za novog biskupa. N e m a sumnje, da je Vatikan u N D H
smatrao da je to ve postao uzurpator i plaenik Mussolini ja i Hitlera, i da prema
tome nema ni s kim da rjeava ovo pitanje. Da nije tako bilo, Vatikan bi se zadovoljio
vikarom za vrijeme okupacije, odnosno N D H , koja je za sav svijet, osim za Osovinu
i n j e n e satelite, bila privremena tvorevina faizma i nacizma. Meutim, pored ostaloga, vodstvu katolike crkve bilo je pred oima, da u Bosni i Hercegovini oduzme
f r a n j e v c i m a jedno njihovo jako uporite i da ga preda jezuitskim pitomcima. Sada
je, naime nastupio povoljan trenutak, da se defranjevizira biskupija i da se do k r a j a
- y s Pero Digovi et Frano Gorani, La
actuels. Lausanne 1944., 4653.

Haute

Adriatique

et

les

problemes

politique*

izvede polavjekovni antifranjevaki kurs Stadler-aria, te da se mjesto f r a n j e v c a

dovede za biskupa nefranjevac, iz redova svjetovnog klera. Zato su bile n a j p o g o d n i j e
autoritativne ustake prilike, kad ne e biti omogueno franjevcima da poduzmu
ma kakvu kampanju. Pogotovo, kad je nadbiskup ari bio ustaa i u najveoj cijeni
kod Pavelia i ostalih ustakih prvaka. Kroz posljednjih stotinu godina bili su f r a njevci apostolski vikari i biskupi u Mostaru: (fra Rafo Barii, 1846.1863., f r a
A n g j e o Kraljevi, 1864,1879., f r a Pakal Buconji, 1881.1910. i f r a Alojzije
Mii (1912.1942.). Inae tri etvrtine sveenstva bilo je iz redova franjevaca, a
tek j e d n a etvrtina pripadala je svjetovnom kleru. Svakako je karakteristino, da je
izmeu biskupovanja Kraljevia i Buconjia, kao i Buconjia i Miia, p o t r a j a l a
sedisvakancija po dvije godine. To stoga, to se s jedne strane f r a t r i m a kandidatima
protivio Stadler, a s n j i m e i Austrija, dotle, u ovom posljednjem sluaju p o p u n j a v a n j a mostarsko-trebinjske dijeceze odstupio je Vatikan od tradicije i ubrzo poslije
smrti, poslije same tri nedjelje, 15. IV. 1942., postavio je novog biskupa. Naime,
Mii je umro 26. III. 1942., a ve 15. IV. izdata je povelja o imenovanju dra Petra
ule. Nepoznata je urba ovakve vrste postavljenja novog biskupa. Znai, dr Petar
ule, konsultor i od sahrane biskupa Miia vikar dijeceze, bio je jo za ivota biskupa
Miia odreen za njegova nasljednika.
P a d a u oi, da Vrhbosna nije donijela o smrti biskupa Miia nijedne
nekroloke rijei. Tokom itave 1942! tovie, ni onda, kad je bilo veoma mnogo
r a s p r a v l j a n j a o novom biskupu, a ni rijei o n j e g o v u prethodniku! Ali zato je Vrhbosna stigla da ispuni brojne svoje stranice ustakim nekrolozima, kao o upniku
Jakovu Bariiui, upniku Petru Periu, upniku Anti Dujmuiu, kateheti Draganu
Dujmuiu, o f r a Stipi Bariiu, Antunu uriu, don Anti Bakuli, don Iliji Tomasu,
don Vidu Putii, f r a Julijanu Jurkoviu, o f r a Boni Grebenaroviu, Rikardu Weissu,
f r a Borivoju Miou, f r a Danielu Brievcu, f r a Tomislavu Geliu i tolikima drugima. 2 9 9
U istom broju za m a r t i april, g d j e je trebao da bude objavljen nekrolog o zaslunom
f r a A. Miiu, nalazi se uvodni lanak o p r v o j godinjici N D H , u kome famozni ustaa
dr. Kamber podvlai misao, da su upravo sveenici najveim dijelom zasluni za
ostvarenje N D H . U istom se broju objavljuje poslanica Pavelia ustakom saboru,
zatim pozdravni govor nadbiskupa Stepinca i klerofaistiki govor ministra za pravosue i bogotovlje Mirka Puka, ali za nekrolog o biskupu Miiu nije se nalo mjesta
ni od jednog reda! V j e r o j a t n o stoga, to je stari Mii ostao v j e r a n n e k a d a n j o j t r a diciji u j a k a i stidio s/e svega to se dogaalo u N D H , kako je to pokazalo njegovo
pismo od 7. X I . 1941., o kome je ve bilo rijei. Toliko neprijateljske netolerancije
mogao je pokazati samo jedan ustaki i klerofaistiki list, iji je zatitnik bio nadbiskup ari. Jednako, kao to je na primjer, Stepineva Hrvatska straa, pokazala
2 9 9 Jedan
dio ovih ustaa bio je i posmrtno odlikovan od strane zahvalnog poglavnika.
T a k o Barii J a k o v redom za zasluge II. stupnja, Petar Peri redom za zasluge I. stupnja, dr.
D r a g a n Dujmui redom krune k r a l j a Zvonimira II. stupnja sa maevima, fra Stipo Barii redom krune k r a l j a Zvonimira III. st. sa maevima, f r a Borivoj Mio redom krune k r a l j a Zvonimira
II. st. s maevima, fra Dane Brievac redom za zasluge III. st. fra Tomislav Geli redom za
zasluge III. st., Rikard Weiss redom krune k r a l j a Zvonimira II. st. s maevima, don Ante
Bakula redom krune k r a l j a Zvonimira II. st. s maevima, fra Bono Grebenarovi redom za.
zasluge I. st., fra Viktor Slikovi redom krune k r a l j a Zvonimira II. st. s maevima. Vide Putia
redom krune k r a l j a Zvonimira I. st. s maevima, fra J u l i j a n Jurkovi srebrnom kolajnom krune
k r a l j a Zvonimira s maevima i t. d. (Iz kartoteke U r e d a za odlikovanja u N D H ) . Sve po izbor
ustae i klerofaisti.

svoju nesnoljivost o smrti kotorskog biskupa Uccellini-Tice. Sarajevski Katoliki

tjednik 5. IV. 1942. dono je samo kratku vijest, kao da se radilo o nekoj bezna a j n o j linosti, dok su se ustakim legionarima posveivali mnogi lanci! I zagrebaki
Katoliki list samo je registrirao smrt biskupa Miia. Sada se zna i zato. U povelji,
kojom se imenuje za biskupa mostarskog dr. Petar ule, kae se, da p a p a to ini po
s a v j e t u asne Nae brae kardinala Svete Rimske Crkve postavljenih na elo sv.
Kongregacije za rairenje vjere i to stoga, koji je za vrenje te slube, kako smo
izvijeteni, osobito podesan. 3 0 0 Povelja je odaslana 4. m a j a 1942., a do posveenja je
dolo tek 4. oktobra 1942., u samom Mostaru. Dok o pokojnom biskupu u Vrhbosni
n i j e napisana niti jedna nekroloka biljeka, dotle se novom biskupu posvetio itav
dvobroj raznih lanaka, iz kojih saznajemo za vrline i osobine novog biskupa. P r i j e
svega, don M a r i j a n Vujnovi nije mogao: mimoii injenicu, da je ovo' postavljanje u
f r a n j e v a k i m redovima izazvalo veliko negodovanje, ma da je siguran, da upravo ovo
imenovanje na nebu veseli njegova prethodnika A. Miia. Navodno, ta nebeska radost pokojnog f r a Alojzija, bila je stoga to je svoju pastvu predao u ruke vrste i
sposobne svog mladog nasljednika preuzv. dra Petra ule, koji mu je za ivota bio u
upravi desna ruka(?). Doivio je po milosti sv. Stolice i naega dinog poglavnika
biskupa iz nae sredine, sina naega kra, lista naega luga. Zato negodovanja, koja
se j a v l j a j u , ona su samo zato da se razdvoji narod. Znamo i to, da ima i takvih, koji
Vae biskupsko naimenovanje upotrebljavaju kao sredstvo, da r a z d v a j a j u narod istiui svoje tobonje pravo i svoje pretenzije, ali tko je u malim stvarima prevelik, t a j
e u velikim stvarima biti uvijek malen. 301
Svakako je udno, da ovaj biskup postavljen po milosti Svete Stolice i
milosti dinog poglavnika nije bio doekan jednoduno meu podrunim sveenstvom. A ti koji su nezadovoljni, kako kae don M. Vujnovi, sijeku stablo na kojem
narod stoji. Ova aluzija jasna je za svakoga, tko je iole poznavao sukob f r a n j e v a c a
i Stadler-aria. Ona je tim karakteristinija, jer se podvlai u trenutku jednog
poraza f r a n j e v a c a , a uspjeha jezuita.
Neto d e t a l j n i j e govori o dru Petru ulu, kao profesoru i odgojitelju, don
Mato Nui, kao o izrazitom klerofaistu. Ovo Nuievo portretiranje d a j e nesumnjivo
s a d r a j n i j u i vjerniju fizionomiju novog biskupa.
Odgajajui mlade u
najradikalnijem katoliko-hrvatskom duhu pokazivao je uvijek i svagdje toliku beskompromisnost, da ga je svatko s najveim
potivanjem susretao i o n j e m u govorio. Za istou vjersko-nacionalnih naela
spreman bijae rtvovati sve, a n j i h ni za to. U tome ga nitko ne mogae
ni skriti a kamo li saviti. Oevidci bi n a j b o l j e znali priati o mukom stavu
dr. ule, kad je jo kao mladi bogoslov s dr. Mihom Andriem god. 1919
na skuptini H. K. drutva Marti u Mostaru najenerginije traio, da se
Martiu ne smije dati jugoslavensko ime nego da ono i n a d a l j e i u samom
nazivu mora sauvati hrvatski k a r a k t e r . . . pa i kasnije u vrijeme n a j c r n j e
diktature, kad mnogi junaci mukom zamukoe, dr. ule uvijek i svagdje ne
samo kao graanin nego i kao profesor na mjesnoj gimnaziji, otvoreno je manifestirao svoje hrvatsko osvjedoenje. Nikad se nije osvrtao da li e se pri
tom kome zamjeriti, ili e moda i sam stradati, tovie dr. ule imao je
300
301

Vrhbosna 1942., br. 910, 199.

M. Vujnovi, Habemus Episcopum. Vrhbosna

1942., 201

snage i otvoreno igosati nepravde poinjene hrvatskom narodu okrivljujui

za n j i h i same efove dravne uprave. Duh borbenosti, osjeaj pravednosti i
smisao dunosti, te sve druge kreposti unosio je dr. ule u due Napretkovih
pitomaca i svojih uenika, kad im je to najvie trebalo a kad su se mnogi
bojali to uiniti.
Svakako, i za Rim kao i nadbiskupa aria izvanredno kvalificiran pastir
stada svoga.
Jednako govori o dru ulu i Vlatko Kouta, ak gimnazije, a isto mu svjedoanstvo izdaje i spomenuti ve toliko puta bosanski ustaa n a d ustaama dr. D r a gutin Kamber, kad kae za n j e g a da ne moe rei bez fraze i komplimenta, da je
u pravo vrijeme pravi ovjek doao na pravo mjesto. 3 0 2
Punu sliku ideolokog sastava novog voditelja ove vane dijeceze na granici, dao je sam dr. Petar ule, u jednom lanku, napisanom jo u vrijeme, dok je
bio gimn. kateheta (1926.). Vrhbosna je prenijela t a j lanak 1942., kao program
i ideologiju mladog biskupa. D r u ulu bio je tada kao i sada pred. oima sveeniki
autoritet. I iz ovog lanka izbija svom spontanou i ilskrenou autor, koji se sav
zagrijava za srednji vijek, kada je sveenik uivao najvei klasni autoritet.
U kranskoj dravi srednjega vijeka zauzimao je sveeniki stale posebni i odlini poloaj. Bila su to vremena, kada je drava u posve drugim
odnosima stajala p r e m a religiji i prema Grkvi, nego li to je to sluaj sa
modernom dravom. Drava je tada u Crkvi gledala n a j m o n i j u potporu
svoga autoriteta, a Crkva opet u dravi nalazila svoga fizikog pomonika u
svim potrebnim stvarima. (Ovdje zacijelo dr. ule misli i na idilu inkvizitorskih postupaka.). I radi toga, kao to je Crkva okruivala religioznim s j a j e m
zakonitu dravnu vlast i urgirala kao stvar savjesti poslunost prema zakonitim njezinim odredbama, tako je isto i drava opet sa svoje strane raznim
privilegij ama obasipala Crkvu i njezine slubenike i time podizala i utvrivala njihov autoritet u narodu. Sve je to danas otpalo. Moderna demokracija
nivelirala je sve razlike meu pojedinim staleima, i sveenstvo ne uiva vie
nikakvih povlastica u dravnopravnom pogledu . . .
Dru ulu je bolno (1926.), to moderna drava ide za tim da ugui svaki
upliv Crkve i sveenstva na narod. Uslijed toga, za n j e g a je, sva borba protiv klerikalizma, borba protiv crkve i sveenstva i protiv njihovih elementarnih prava.
Iako se sveeniku doputa da govori u crkvi, brani mu se da govori u javnosti. Jer
oduzmi sveeniku svaki upliv na ivot i v l a d a n j e vjernika izvan crkve, ti si ga uinio
lutkom i oduzeo si mu svako ljudsko znaenje. 3 0 3
Ovakva su bila shvaanja mladog insbrukog doktora o sveenikom autoritetu 1926., koje on nije ni 1942. nimalo izmijenio. Naprotiv, kad se s Pavelievom
N D H kao i Tiszovom Slovakom vratilo vrijeme srednjevjekovne idile u odnosu
crkve prema dravi, kao i drave prema crkvi, dr. ule je zamislio da treba vratiti
stari ugled sveenstvu. N D H ta eljkovana Civitas Dei, bila je cilj i ideal i visokog klera kao i najveeg dijela podreenog sveenstva. Pogotovo onoga mlaeg,
odgojenog pod rukovodstvom iskusnih jezuita, koji su planski za daleko unaprijed
302 Dragutin Kamber, Razmatranje povodom posvete mostarskog biskupa. Vrhbosna
1942.. br. 910, 203.
3 0 3 Petar
Cule, Sveeniki autoritet u narodu. Vrhbosna 1942., 910, 218223.

spremali potreban podmladak za njihovo shvaanje izvoenjem Stadler-arievog prog r a m a za X X . vijek! Na toj liniji tenji ustrajao je sve do N D H i dr. Petar ule.
Zato njegovo posveenje za biskupa u Mostaru ima i svoj osobiti znaaj u N D H .
Ve i stoga, to je ono bilo prvo u N D H . Odatle i s j a j n e sveanosti, kojima je ono
izvedeno.
Ovom posveenju dao je naroiti znaaj sam papin legat opat Giuseppe
Ramiro Marcone, koji je doletio avionom u Mostar zajedno sa zagrebakim nadbiskupom dr. Stepincem. Posveenju je prisustvovao i nadbiskup dr. ari, s nizom crkvenih velikodostojnika. Bila su prisutna i razna izaslanstva. Meu n j i m a bilo je i Veliko kriarsko Bratstvo iz Zagreba. U predveerje crkvenih ceremonija, bila je prireena i velika b a k l j a d a u poast mladog biskupa, kao i dolaska crkvenih velikodostojnika T e m prilikom dogodio se dotad u Mostaru nevien dogaaj. Na pozdrav n e govore, koje su manifestanti izrekli, bili sui ponukani crkveni velikodostojnici,
da i oni govore. P r i j e sviju papin legat opat Marcone, dva nadbiskupa i novi biskup
ule. Klerofaisti imali su scene, kakve se rijetko mogu' vidjeti. Uesnici pomijeani
s najveim dijelom ustaa, iskoristili su ovu manifestaciju dakako i u politike svrhe.
I u prvim rijeima, koje je svojoj pastvi u vidu politikih manifestanata
uputio novi biskup dr. ule, odgovarajui na pozdravne rijei dra Jake Milkovia,
biskup je otkrio svoja ustaka osjeanja. Dr. ule zahvaljujui se uesnicima proslave,
Obratio se i talijanskoj vojsci, napose talijanskoj vojnoj muzici, ustakim dravnim
vlastima, civilnim i vojnikim drutvima (t. j. ustakim formacijama) ustakoj mladei, za koju je podvukao, da je ponos i budunost i na k r a j u je rekao: Moja je
zadaa da budem to vie susretljiv prema dravnim vlastima, i lojalno hou da
suraujem na djelu NDH, koju je stvorio poglavnik.30*
Nadbiskup ari je u svom govoru i o v d j e ispovijedio, ve davno poznatu
injenicu, kako je 1934. bio u Americi na Euharistikom kongresu, g d j e se sastao
ne samo sa tamonjim domobranima ustaama, nego i sa t a d a n j i m apostolskim
legatom P i j a X I . , kardinalom Paccellijem ili sadanjim Pijom X I I . Nadbiskup ari
je podvukao: Nitko vas nije tako pozdravio kao on u Rimu, kad je rekao: Budite
tvrdi kao Velebit! I on je znao za na Velebit! (Ovu aluziju razumjele su ustae,
k o j e je tako nadbiskup podsjetio na ustaki ustanak u Velebitu). Srce me zove da
vas pozovem da kliknemo: Da ivi Papa Pijo XII. 3 0 5
Nadbiskup Stepinac u svom opreznom govoru rekao je, da je u Mostar
doao da pokae da smo jedno srce i jedna dua, i mi sa isjevera i vi s juga . ..
Iako imama svojih pogreaka, v j e r u j e m da je nas H r v a t e Providnost vodila trinaest
stoljea i da ne emo biti izgubljeni. Sursum corda! Nismo izgubljeni i ostat emo
tako dugo dok nas Bog hoe! 806
Dakle i opet pozivanje na boanski autoritet i na Boju Providnost, kao
toliko puta dosada u N D H . Svuda i na svakom mjestu ovih klerofaistikih manifestacija pozivlje se Stepinac na Boju Providnost kao na svoga jamca, ali i svoga
sauesnika. Jednako on, kao i Paveli i doglavnik Mile Budak, kao toliki klerofaistiki
'

: 04
303
300

Katoliki tjednik 18. X. 1942.

Katoliki tjednik 25. X. 1942.
Katoliki tjednik 25. X. 1942.

prvaci. S njima zajedno i Rim, kao i njegovi fanatini klerofaistiki pristalice u H r v a t skoj, Bosni, Dalmaciji i Sloveniji, i svuda drugdje, g d j e god je bilo klerofaista.
N a j z a d je govorio, izazvan burnim odobravanjem i papin legat opat M a r cone. Govorio je talijanski, a njegov je govor prevodio nadbiskup Stepinac. Opat
Marcone, prema izvjetaju Katolikog tjednika, n a j p r i j e je zahvalio na pozdravima, upravljenima n j e m u kao i legatu Svetog Oca. Spomenuo je kako je u Mostaru
naao slino nebo i klimu, kao i u njegovu k r a j u u N a p u l j u . Zadivila ga je v j e r a
ovog naroda, koji je pozvao da bude odan svome novom natpastiru i da ga u svemu
slua i potuje. Opat Marcone pozvao je narod da bude takoer vjeran Svetoj Stolici, koja ga je kroz vjekove pomagala protiv istonog barbarizma. Izrazuje svoju
zelju, da Hrvatska prebrodi momentane potekoe i da procvate pod vodstvom svoga
poglavnika dr. Ante Paveli a!
Ove misli papinskoga legata o istonom barbarizmu veliki dio klerofaistikih pristalica nije povezao s nadiranjem islama, koji je i ovdje kao i u itavoj
Bosni i Hercegovini prema zamislima i zapovijestima Pavelia, imao da bude potivan kao i katolicizam, za koji je i sam Paveli rekao u ustakom saboru, da je
hrvatska vjera, nego s pravoslavljem i srpstvom, za koje su sarajevski Katoliki
tjednik i ostala klerofaistika tampa smatrali da su zauvijek uniteni i da je na
Drini istonom barbarizmu postavljena brana. Osim toga, elje opata legata, da
N D H procvate pod vodstvom svoga Pavelia, shvatili su i ustae i svi klerofaistiki
agitatori, kao nedvosmislenu agitaciju za ustaki reim pod vodstvom Ante Pavelia.
Sasvim u stilu i skladu s ostalim proustakim zalaganjem opata Marconea, neizbjenog
uesnika na svim ustakim paradama. Ustaka promiba uveliko je sve to koristila,
to je nesumnjivo bilo poznato papinskom legatu.
Ve d a n r a n i j e pokazao je opat Marcone, kao i nadbiskup Stepinac svoje
naroito proustako raspoloenje. Jer, im su obojica stigla u Mostar, posjetili su
ustakog predstavnika velikog upana Petra Zlatara. Ali, ne samo njega, nego i zapovjednitvo talijanske vojske u Mostaru. Sve su to znali i gledali mostarski ustae
i dosljedno su oni u tome bezuslovno vidjeli i suglasnost same Svete Stolice. Onda
je sasvim razumljivo, da na ovoj bkljadi poslije svih ovih govora, a naroito opata
Marconea, koga je kao i ostale pozdravio predstavnik ustakih vlasti dr. Milkovi,
odjelni predstojnik u velikoj upi H u m , te, kako kae izvjestilac, narod n i j e vie
vladao svojim uvstvima. Kao da su se prolamala nebesa od usklika razdraganog
mnotva. Radosti i veselju nije bilo k r a j a . Narod je alio, da se mora razii, da
prieka dolazak novog dana. Te noi i zvijezde su mirnije titrale kao da su se i one
veselile i nestrpljivo iekivale dolazak novog dana i kao da su se klanjale u zboru
velianstvu Bojem na velikom daru.
Sutradan, prilikom posveenja dali su uesnici prilike da ponovo istaknu
svoja proustaka raspoloenja. Ispred sviju sam biskup dr. Petar ule. Biskup je
izabrao za svoj grb simbolinu sliku mosta preko Neretve i srce Isusovo uzevi za
30

" Katoliki tjednik 25. X. 1942.

devizu: Adveniat Regnum Tuum Neka dode kraljevstvo tvoje. I doista,

sinonje misli legata Marconea, aria i Stepinca protumaile su u kakav je to Regnum uveden mladi biskup. Ustako i klerikalno. Uostalom to je posredno potvrdio
i sam biskup u svome govoru na banketu, kad je zahvalio d v j e m a milostima, t. j.
svetog oca i Pavelia, koje su ga dovele na ovo mjesto, ispovijedajui kakva su ga
osjeanja i misli snalazile za same crkvene ceremonije posveenja. Istina, i on se
z a h v a l j u j e takoer i Providnosti, to ga je odabrala za biskupa drage mu Hercegovine, poto je sigurno ona sklonila obje milosti - Svete Stolice i Pavelia, da ga
postave za biskupa. U molitvama kod posvete njegove misli su letjele k Poglavniku
i izmuenoj Hrvatskoj. Molio je, da Bog skrati kunje hrvatskog Jiaroda.308
Ovako intimno voljeti Pavelia i na njega misliti u svojoj prvoj biskupskoj slubi, zacijelo je moglo samo jedno pravo i prekaljeno ustako srce, koje je
bilo za poglavnika i dom spremno i umrijeti. Na ovom banketu govorili, su ponovo
opat Marcone i nadbiskupi ari i Stepinac. Nadbiskup Stepinac koristio je ovu priliku, da se obori na Narodno-oslobodilaki pokret, nazivajui partizanske borce kao
neprijateljske bande. Nadbiskup je utjeio novog biskupa zbog istih nevolja, koje
snalaze i zagrebaku nadbiskupiju. To su kazne za grijehe i s tim n i j e sve propalo.
T r e b a imati veliko pouzdanje u Boga. Hrvatska e ostati da i u budunosti bude
vrsti bedem kranstva antemurale christianitatis. Pri k r a j u nadbiskup je stavio
na srce mladom biskupu, veliko pouzdanje u Providnost B o j a 3 0 9 Bilo je i drugih
govora, kao na p r i m j e r i o n a j f r a Kree Pandia, koji je naao za potrebno da kae.
da e i d a l j e hercegovaki franjevci ostati vjerni Svetoj Stolici i svom n a r o d u i
napominje, da e se moliti Vjenom sveeniku za sveara. Od strane jezuita novom
biskupu estitao je rektor sarajevske Bogoslovije dr. Karlo Fereni, koji je otkrio
jednu t a j n u , da je dr. ule n a m j e r a v a o otii u jezuite iza svrenih studija, ali to
nije uinio radi slaba zdravlja. Meutim dr. Fereni se ponosi, da je dr. ule isusovac u svijetu! 3 1 0
U d a l j n j e m svome radu biskup dr. ule ostao je v j e r a n mislima i osjean j i m a iz prve svoje biskupske mise. J e r i njega je Paveli o trogodinjici N D H
odlikovao Veleredom sa zvijezdom motivirajui odlikovanje time, to je kao
biskup odluno zastupao prava hrvatskog naroda protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja na podruju njegove biskupije.311
Odlikovanje je predao mostarskom biskupu ministar-vitez Frkovi. Sveanost je odrana u sasvim propagandnom duhu za ustatvo, ali i za borbu protiv
N O P - a . Z a h v a l j u j u i se ministru-vitezu, za sebe kao i za ostale odlikovane ustake
sveenike njegove dijeceze, biskup dr. ule je obeao da e mostarski sveenici uiniti sve to budu mogli za dobro hrvatskog naroda i drave. Biskup je na k r a j u
svoga govora u molio ministra, da izrazi Poglavniku najdublju zahvalnost na odlikovanjima i da mu porui da je hrvatski narod i njegovi sveenici na jugu drave spreman podnijeti svaku rtvu za dobro zajednice,n308
309
310
311
312

Vrhbosna 1942.. br.

Vrhbosna 1942., br.
Vrhbosna 1942., br.
Iz kartoteke U r e d a za
U s t a a 1944.

910, 224.
910. 224225.
910, 225.
odlikovanja u N D H

Nema ustake proslave, ni ma kakve druge manifestacije, na kojoj ne bi

uestvovao i biskup dr. ule. Tako je prisustvovao proslavi Pavelieva imendana 1943.,
na kojoj je govorio ustaki propagandist poznati sveenik dr. Ivo Guberina, kao izaslanik glavnog ustakog stoera. Glorificirajui N D H i Pavelia zavrio je dr. Guberina svoj govor s novim ustakim V j e r u j u . On je rekao, a da nije biskup ule protestirao: Vjerujemo u Poglavnika, vjerujemo i u ustatvo i onda budimo sigurni u sebe
i svoju budunost i u svoju sreu. 313 Dakle ni Bog, ni srce Isusovo, ni Boja Providnost,
ve Paveli i ustatvo. Ali u ustakom klerofaizmu, sve je bilo dozvoljeno, i sve se
primalo kako se i davalo.
Sasvim svoje vrste je biskup A n t u n Akamovi, drugi nasljednik biskupa
Strossmayera. Jo u p r v o j Jugoslaviji mogao se zapaziti njegov kameleonski znaaj,
koji su diktirale razne situacije. On je bio i Jugoslaven, i separatist, klerikalac i
liberalac, ve prema potrebama. On se rjeito prikazao u antisokolskoj poslanici,
koju je potpisao, a kasnije, kad su dola u p i t a n j e njegova materijalna dobra, on se
prometnuo u velikog Jugoslavena i naprednog sveenika starog Strossmayerovskog
tipa. tovie, on je blagoslovio zastavu, koju su ostali biskupi anatemisali. Tom prilikom odrao je i govor, koji je zaprepastio i njegove dobre poznavaoce i drugove u
episkopatu. Vidjeli smo da je dr. A n t u n Akamovi bio sasvim na strani ustakog
reima od samog njegova poetka i da se zalagao fanatizmom prozelita za katolienje Srba. U njegovoj su se tampariji tampali propagandni pozivi i proglasi za
prijelaz na katolicizam, a opet, u isto vrijeme s u d j e l u j e s episkopatom u Zagrebu
i izrauje upute kako treba primati prelaznike samo s punim u v j e r e n j e m . Biskup
posjeuje Pavelia, kao i sve ostale njegove kolege i surauje sa svim ostalim
ustakim vlastima po svim ostalim necrkvenim pitanjima. I Akamovi, kao i ostali
biskupi, n a r e u j e svome podrunom sveenstvu, da se na imendan i roendan P a veliev vre sveane slube boje, na koje treba pozvati sve vlasti i kole. Istina
je, on tu obavijest i n a r e e n j e d a j e na osnovu brzojavne obavijesti predsjednika
biskupskih konferencija u Zagrebu, t j . nadbiskupa Stepinca. 314 Ali i njegovo je srce
ispisivalo ova n a r e e n j a . Nisu nam poznati jo razlozi zbog kojih je biskup Akamovi u N D H na vlastitu molbu stavljen u penziju i onda postavljen i ostavljen
d a l j e za administratora dijeceze. Da to nisu politiki razlozi vidi se po n j e g o v o j
d a l j n j o j prisnoj suradnji s ustatvom i Paveliem. Da li je to zato, to je
papa razrijeio biskupa Akamovia asti i dunosti apostolskog administratora Bake
i Baranje, koje je opet podvrgao pod maarskog biskupa u Peuju, dra F r a n j u Viraga, nije poznato. 315 N e m a sumnje, da je ovaj postupak Kurije veoma znaajan
i on je gotovo isti, ako ne i slian, onoliko brzom postavljanju biskupa u Mostaru,
ne ekajui zakonite vlasti da dadu za t a j akt svoje odobrenje. B a r a n j a je bila pod
akovom od 1. X I I . 1923. do 1. VI. 1941. Znai, da je Vatikan i ovom svojom
gestom pokazao, da je suglasan s nasiljem i okupacijom M a a r a i da je posljedice
toga nasilja i okupacije smatrao zakonitim i definitivnim. Ova se brzina u p i t a n j u
r j e a v a n j a dijelova pojedinih dijeceza, koje su imale svoja sjedita izvan granice
Jugoslavije, nikako nije mogla zapaziti. Naprotiv. Trebalo je nekoliko godina, da seto p i t a n j e rijei, jer se i n j i m e htio da iznudi konkordat.
313
314
n,B

N o v i list 19. VI. 1943.

Hrvatski list 11. VI. 1942.
Katoliki tjednik 1941.. br. 27.

U svojoj palstirskoj korizmenoj poslanici za 1943., biskup Akamovi govori

i o stranom poaru rata, koji se rasplamtio po svim kontinentima kugle zemaljske,
te do o a j a unituje nebrojene rtve, on je spreman i d a l j e na svaku rtvu u
s u r a d n j i za dobro Svete Crkve i drage nam domovine N D H . .. Biskup e se n a roito moliti s n a k a n a m a Svetog Oca pape P i j a X I I . , da bi se skratilo vrijeme svjetskog pokolja, pa e zato napose moliti i suraivati oko sreivanja graanskog mira
u NDH?
Sreivanje graanskog mira u N D H znailo je za biskupa Akamovia
p o b j e d u i odranje ustatva, a poraz Narodno-oslobodilakog pokreta, iji je bio
otvoreni protivnik i pobijao ga sa svim svojim autoritetom g d j e god je stigao. Kad
su se pojavile od strane boraca N O P - a diverzije, koje su ile za time, da se oslabi
ratni potencijal okupatora i njegovih ustakih slugu, episkopat je svim svojim raspoloivim sredstvima ustao da se obori na N O P . Za nadbiskupom Stepincem, koji je
u tom duhu izdao sveenstvu savjete, kako da se propagandno tome suprotstavi, nije
zaostao ni biskup Akamovi, objavljujui ovu Stepinevu okrunicu. Ali, dakako,
sa svojim komentarom.
Predsjednitvo biskupskih konferencija je biskupskom Ordinarijatu dostavilo dopis, iz kojega se vidi, da se u NDH neprijatelji nae slobode i naega naprednog gospodarstva slue najpodlijim upravo avolskim sredstvima,
samo da nam se zemlja opustoi i da narod svojom krivnjom navue na sebe
najveu nesreu aveti glada. . . Molim i pozivam sve duobrinike bez razlike
poloaja i slube, da svom snagom svojega uma i punom ljubavlju srca za
na hrvatski narod suzbijaju i teoretiki i praktiki, gdje god mogu ovakve
alosne i boljevikom opakosti obojene pojave, gdje god se one budu pojavile . . ,317
Kad je u Zagrebu otvoren ustaki sabor, biskup Akamovi odrao je tim
povodom 23. II. 1942., po vlastitoj pobudi, sveanu zahvalnicu, uestvujui i molitvom i paradom pri tom izdajnikom poslu. Sv. Misi prisustvovala je i ustaka
vojnica, koja se sada nalazi na odmoru u akovu podvlai Akamoviev Glasnik. 318
O p r v o j godinjici N D H , kad je 10. t r a v n j a odreen za sva vremena kao
dravni blagdan izdao je i biskup A n t u n svoju okrunicu za proslavu toga velikoga historijskoga dana, kada je uskrsnula NDH.319
T a j dan je proslavila i akovaka biskupska konzistorija sveanom sjednicom, k o j o j je predsjedao biskup Akamovi. Sjednica je odrana u predveerje prve
godinjice N D H . Na sjednici je donesen slijedei zakljuak:
Biskupska Konzistorija u akovu, kao najvii predstavnik cjelokupnog
sveenstva biskupije akovake, zakljuuje da u spomen na prvu godinjicu
osnutka N D H u toku druge godine nae dravne nezavisnosti, cjelokupno sveenstvo akovake biskupije o svom troku podigne jedan spomen-oltar u
novom svetitu Presv. Srca Isusova u Osijeku, koje se svetite sada izgrauje.
316
317
318
319

T v o j a , Oe, Providnost upravlja. akovo

Glasnik . . . 1942., br. 4, 2627.
Glasnik . . . 1942., br. 4, 32.
G l a s n i k . . . 1942.. br. 6, 41.

1943., 34.

U tom svetitu kao i na tom oltaru, molit e sveenstvo i vjerni puk za

sreu, napredak i svako blagostanje N D H . Tako e i ovaj zavjetni oltar u
nizu bezbrojnih spomenika irom lijepe domovine Hrvatske' ostati t r a j n i spomenik prve godinjice proglaenja NDH. 3 2 0
T a k o je o v a j zakljuak bio sasvim u stilu s ostalim odlukama, koje su mnoge
crkvene ustanove tom prilikom donijele, spojivi crkveno s politikim. Osjeki jezuiti, ija je crkva po toj odluci akovake Konzistorije bila odreena, da se u n j o j
specijalno moli za sreu i blagostanje ustake N D H , bili su radosni i ponosni, da se
n j i m a o d a j e tako veliko i vano priznanje.
Paveli je o prvoj godinjici izdao Zakonsku odredbu o osnivanju Spomen-znaka na uspostavu N D H . T i m povodom pozvane su sve vlasti, svjetovne i
crkvene, da predloe ona lica, koja su bila zasluna za tu Hitler-Mussolini-ustaku
tvorevinu. Biskup Akamovi, svijestan da u kleru njegove dijeceze ima takvih sveenika, i to ne mali broj, pozvao je sve od reda da se najurnije jave svi oni, koji
imaju pravo na t a j Spomen-znak u svrhu odailjanja Ministarstvu pravosua
i bogotovlja u Zagrebu. 3 2 1
Poznavajui dobro duh i aktivnost VKB-a i njegovu ustaku gorljivost, kao
to su kriari znali, da i m a j u u n j e m u kao i u ariu svoga n a j b o l j e g zatitnika,
biskup Akamovi je koristio svaku priliku da t a j duh ustaki kod kriara podri i
da ga potakne svojim odobravanjem. Kad su kriari iz VKB-a decembra J$41. pozdravili biskupa Akamovia, o v a j im se zahvalio 22. X I I . 1941. pokazujui, koliko je
prisno povezan s njihovim idejama vodiljama. Zakljuci doneseni na konferenciji
jame, da kriari vode kriarsku omladinu prema velikim smjernicama katolike crkve
i odredbama katolikog episkopata, koji vrue eli, da omladina bude zadojena pravim
vitekim duhom u naoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. . . prema visokim naelima
Poglavnika i NDH. Za dom spreman, Biskup A. Akamovi. 322
Dakle, dragocjeno priznanje o karakteru j e d n e toboe kategzohen crkvene
i molitvene ustanove, ustanove: rtve, Euharistije i Apostolata Molitve, ima da se
rukovodi vitekim duhom, kakav se pokazivao i p r i m j e n j i v a o u Francetievoj
Crnoj legiji i u legijama na Istonom frontu, g d j e su ti kriarski vitezovi postali
ortovi. Ni slova o molitvi, Euharistiji, ali zato visoka naela poglavnika i N D H .
Ovako prema kriarima biskup Akamovi, ovako svi ostali mitronosni velikodostojnici, pomau i snae najvru polugu N D H i Pavelia, kao i ustakog klerofaizma, ustake Civitas Dei.
Koliko se biskup zalagao i kako se zalagao za sreivanje graanskog mira
u N D H , (iz njegove korizmene poslanice) pokazao je sam Paveli, kad je i dra
Antuna Akamovia o trogodinjici N D H odlikovao najviim ustakim odlikovanjem:
Veleredom sa zvijezdom! i to za predanu suradnju s dravnom vlau i dravnim
oblastima u svim narodnim i vjerskim pitanjima svoje biskupije. Ovo visoko odlikovanje Paveli je poslao biskupu Akamoviu preko svog naroitog izaslanika upana
Velike upe Baranja ing. Ivana Asania. Bilo je to 28. aprila 1944., kad je biskup
Akamovi ugostio ovog ustakog glaveinu, inae strahovitog izvrioca Paveli320
321
322

Glasnik . . . 1942., br. 7, 54.

Glasnik . . . 1942., br. 7, 5455.
Vjesnik 2. X. 1946. (Stepinev proces).

evih krvolonih nareenja. Paveliev izaslanik predao je ovo odlikovanje u uvenoj

historijskoj dvorani u kojoj je nekad izgovorena za ivota Strossmayerova mnoga
vana i presudna rije na korist Hrvatstva, slavenskog juga i itavog Slavenstva. O v a j
put su rijei Pavelieva izaslanika i Strossmayerova nasljednika Akamovia blasfemino skrnavile uspomene na velike dane i slavnu prolost biskupa Strossmayera. 328
Da blasfemija bude potpuna, u sali se nalazila pored Strossmayerove slike i Pavelieva! Veliki upan Asani meu ostalim rekao je i ovo:
Poglavnik je prigodom tree godinjice N D H odlikovao one ljude koji
su svojim radom mnogo pridonijeli za j a a n j e i konsolidaciju nae mlade
drave. Sadanji je poloaj N D H takav, a su svi neprijatelji, boljevizam i ostali, nastojali svom silom da nakode hrvatskom narodu. Borba
je partizana tome dokaz. Zato je dunost smh Hrvata da sudjeluju u toj
borbi, svaki na svome mjestu. Treba upotrijebiti sve pozitivne snage hrvatskoga naroda. Zato Poglavnik odlikuje one, koji se svojim radom iskau u
dananjem asu. Preuzvieni gospodin Biskup od prvoga asa KDH aktivno
je suraivao s dravnom vlau i zato ga poglavnik odlikuje.
Kad je veliki upan predao biskupu orden, odgovorio je z a h v a l j u j u i se
duboko dirnut. Ustake misli biskupa Akamovia same od sebe najneposrednije
i n a j r e l j e f n i j e pokazuju, to je to mislio biskup u spomenutoj pastirskoj spomenici
1943,, kad je svojoj pastvi i sveenstvu obeao, da e se i d a l j e moliti i suraivati
oko sreivanja graanskoga mira u N D H . Evo ovog govora u cijelosti:
Presvijetli gospodine Veliki Zupane! Ugledna Gospodo!
Na Gospodin Veliki upan dolazi danas prvi put iz svoje upanijske
rezidencije u nau sredinu, u akovo. Vi, presvijetli Gospodine Veliki upane. dolazite da obavite svoje redovite upravne poslove. Ali dolazite i kao
opunomoenik hrvatske vlade nae N D H da meni predate visoko odlikovanje,
koje mi je namijenio i za mene odredio poglavnik, njegova Preuzvienost dr.
Ante Paveli.
Mogu Vam rei, da sam ovim visokim odlikovanjem osobito ponosan i
ohrabren u svome skromnom radu za Boga i Hrvatsku, iako je ovo visoko
odlikovanje prevelika ocjena za moje zasluge. U starako doba mojega ivota,
kada ulazim u sedamdesetu godinu, ja se ne mogu mjerili sa velikim i portvovnim rodoljubima, koji su clanas stupovi KDH. ali smatram svojom
svetom dunou, ela svaki rodoljubni rad pomaem i da u njemu suraujem
dokle god sam iv.
Poglavnik je na svretku tree godinjice N D H odlikovao mnoge rodoljube. Odlikovao je portvovne mueve u visokim i niim dravnim uredima,
odlikovao je priznate rodoljube izvan dravnih sluba. Meu ovima je
izvolio odlikovali i sve od reda biskupe Katolike Crkve. Ja. Gospodo, ovu
3 2 3 Da bi
se u svoj svojoj o d v r a t n o s t vidio ljigavi lik jedne ne svakidanje kameleontinc. treba upozoriti, da je u toj istoj znamenitoj sali, taj isti biskup 1935. izgovorio i takve rijei,
antipodne onima iz 1944.. kad je primio Spomenicu novosadskih sokola. Na banketu, poslije dobrog
ruka a uz arko vino aplaudiralo se ovim, zacijelo najneiskrenije izreenim jugoslavenskim mislima,
kojima se skrnavila Strossmayerova ideja. Biskup je naime rekao: Milo mi je, d r a g a brao, da
smo se okupili u ovoj sveanoj sali, u k o j o j je slavni biskup Strossmayer sve svoje misli izgraivao
za stvaranje velike i mone J u g o s l a v i j e . . . Odavle je dola ideja za stvaranje srpsko-hrvatske koalicije. Iz ove sale su, brao, vreni veliki poslovi za stvaranje mone i nesalomljive J u g o s l a v i j e .
Ovako je 1935.. jednako kao i 1944. nasljednik Strossmayera raskopavao kosti velikog biskupa,
sposoban da bude dorastao svima situacijam. (Javnost 1935.. br. 21., 425).

injenicu naglaavam u tu svrhu, da izrazim svoju radost, to Poglavar nosilac dravnoga Vrhovnitva nae NDH, u predstavnicima Katolike Crkve
vidi svoje pomagae. Zato elim iskoristiti ovaj sveani as, te Poglavniku
u svojoj smjernosti i u punoj odanosti, izraziti svoju preponiznu zahvalu za
visoko priznanje. Vas uglednu, ovdje sabranu gospodu, molim, da se sa mnom
sloite i da prvoborcu za nae hrvatske ideale, naem poglavniku kliknemo
trokratni: ivio. (Svi prisutni to prihvaaju i kliu poglavniku).
Gospodo, u ovo sudbonosno doba naeg narodnog i dravnog ivota imaju
sve nae brige i svi nai napori biti usmjereni, da od neprijatelja obrane i
osiguraju nae dravne granice. To je zadatak nae narodne i saveznike
vojske. N a d a l j e je naa prevana i neodgodiva dunost stvoriti uvjete za pravilan dravni i graanski ivot. Ovo je sveta dunost svakoga Hrvata, svakoga
graanina. Stoga svaki od nas u svojem djelokrugu mora pokazati da je
hrabar i odvaan, da je nesebian i portvovan, i nadasve ustrajan. Poglavnik
je prolih dana narodu javno i glasno rekao: Hrvatska drava postoji i ona
e ostati. A mi emo dodati: Svaki Hrvat, mlad i star, za Hrvatsku ivi
i za Hrvatsku umire. U tom ete kolu imati svojega biskupa.
Na k r a j u je biskup posebnu hvalu odao velikom upanu na njegovu
trudu i- pozdravu te je zavrio ustakim poklikom: Za Poglavnika i Dom
Spremni.H2i
Ovako otvoreno ustaki biskup Akamovi govori u trenucima, kada se ve
jasno zapaalo i u N D H , da je sve snaniji i pobjedonosniji hod NOV-e, i da se
preko svih faistikih bedema i zapreka rui lavina Crvene armije. Biskup Akamovi
je tim odlikovanjem i ponosan i ohrabren za d a l j n j i ustaki rad. N j e m u je ao to
i on nije toliko za'sluan, kao ostali stupovi N D H ali je spreman da ih na
svakom koraku pomogne i da s njima surauje dok bude iv. R a d u j e ga, to je
Paveli odlikovao sve biskupe, u kojima vidi svoje pomagae. Nema sumnje, ovo
najautoritativnije tumaenje suradnje i p o m a g a n j a od strane episkopata Pavelia
i N D H , ne e moi nitko da ospori, jer dolazi svakako od ovjeka, koji je i te kako
bio svijestan svojih rijei. Biskup Akamovi je pred Pavelievom veliinom i smjeran
i pun odanosti i preponizno zahvalan. U historijskoj sali, u kojoj su se odigrali toliki
svijetli i ponosni historijski dogaaji, u prisutnosti najveeg borca za jedinstvo Junih
Slavena, njegov nasljednik poziva goste da najveem protivniku toga jedinstva kliknu
ivio! T a j isti biskup, koji se ovako sramno unizio do najvee smjernosti pred
krvnikom Paveliem, poziva sve da izvre zadatak pred kojim stoji naa narodna
(tj. ustaka) i saveznika (tj. njemaka) vojska, koji one imaju pred sobom, to znai
drugim rijeima, da slome Narodno-oslobodilaki pokret, mogao je da se janusovski
predstavi i partizanima, kao pravi vuk u jagnjeoj koi, kad su to isto akovo oslobodili od Akamovieve nae i saveznike vojske.
Kad je biskupa posjetio poslije osloboenja j e d a n sveenik pristalica N O P - a
i lan G N O V - a , poetkom juna 1945., u n a m j e r i da sazna kako sada misli i osjea
biskup Akamovi, ovaj mu je spremno izloio svoja osjeanja.
Vi elite saznati rijei su biskupove kako je akovo doekalo
nau Narodno-oslobodilaku vojsku. Mogu vam iskreno rei da su akovaki
graani, kao i sav na narod u zemlji jedva ekali da se oslobode nepodnoHrvatski list 5. V. 1944.

sivoga jarma okupatora. Naa oslobodilaka vojska se prilikom osloboenja

akova pokazala u svakom pogledu kao prava narodna visokorodoljubiva
vojska. Svi smo u t a j historijski d a n osjetili duh slobode i ustanovili kako su
izmiljene svakovrsne strahovite lai koje je o naoj herojskoj vojsci i o n j e nom rukovodstvu irio okupator putem radija i tampe.
M o j e je duboko u v j e r e n j e da je o v a j N O P nastao u pravo vrijeme i da
je geniozno postavio za temelj svoga politikoga a potom i stratekoga d j e lovanja bratstvo i jedinstvo naih naroda u okviru Federativne Jugoslavije.
Nakon etiri godine alosnog i tekog iskuenja danas moemo ustanoviti da
je N O P kao historijska p o j a v a u politikom ivotu naih naroda sabrao jake
udarne snage koje su dokonale tiraniju podmuklo namjetenu i provoenu
kroz cijelo vrijeme ovoga groznoga rata. Radost je to i srea svih naih naroda
u Jugoslaviji, koji su svijesni, da je na narodni opstanak i politika sloboda
zajamena u bratstvu i jedinstvu svih naroda Jugoslavije, kako je to naglaavao na neumrli i veliki biskup Strossmayer. Ja sam s osobitom radou
proitao govor marala Tita koji je odrao prilikom posjete delegacije visokog
sveenstva nadbiskupije zagrebake u Zagrebu. Nakon izjave marala Federativne Jugoslavije, da e se odnosi drave i crkve rjeavati sporazumnim dogovorom izmeu predstavnika jedne i druge strane, smatram da moemo imati
puno p o v j e r e n j e u nae dravno rukovodstvo na elu s maralom Titom. Kako
je na narodni heroj narode Jugoslavije vodio u borbi za slobodu, tako nam je
iva elja, da nae narode mudro vodi u izgradnji i obnovi nae opustoene
zemlje u duhu bratstva i jedinstva naih naroda. U tom visokom dravnikom
poslu ja, nae sveenstvo i vjernici nae biskupije savjesno emo ga pomagati
i na tom putu slijediti. 3 2 5
Prva poslanica Akamovia o N D H i heroju-Paveliu, njegov govor odran
28. aprila 1944., o Paveliu i N D H , kao i ova izjava o Federativnoj Jugoslaviji
i maralu Titu, jesu ne samo antipodni i do k r a j a neskladni izrazi jedne iste beskarakterne fizionomije, odjenute u velikosveeniki ornat, pod mitrom i autoritetom
crkve, koja se jo od samog poetka N D H toliko intimno povezala s ustakim reimom,
nego su i rijetka pojava u onglerstvu snalaenja u svim nedostojnim nedosljednostima jednog jezuitski amoralnog politikanstva.
Meutim ovim n i j e zavreno konano t r a n s f o r m i r a n j e fizionomije akovakog biskupa. Kao to je u prvoj Jugoslaviji m i j e n j a o svoja gledita o> sokolstvu
i na k r a j u stao da blagosilje sokolske zastave, u ustakoj H r v a t s k o j on se svega toga
opet odrie, kad o pedesetogodinjici sveenikog rada nadbiskupa aria prikazuje
tog ustau u radu na nadbiskupskim konferencijama u Zagrebu. Tu on kae, 1944.:
Poznata je naoj javnosti borba katolikog Episkopata, posebice hrvatskoga Episkopata protiv bivega Sokola Jugoslavije. Dr. Ivan ari je meu prvoborcima u
biskupskom zboru. U sjednici 17. studenoga 1932. opirno razlae, kako su Tyreva
naela, koja je Sokol Jugoslavije uzeo u svoj pravilnik pogibeljna za vjerski i udoredni ivot nae mladei, kako su neprijateljska katolikoj crkvi, a po naem n a j dubljem u v j e r e n j u i opasna hrvatskom narodu. 3 2 8 Ovako isto m i j e n j a t e biskup
Akamovi svoje gledite o N O P - u i narodno-oslobodilakim borcima. J e d n o je bilo
gledite u njegovu govoru, kad je primio Paveliev Velered sa zvijezdom, a
Slobodna V o j v o d i n a 12. VI. 1945.
Antun Akamovi, Nadbiskup dr. Ivan
Vrhbosna 1944., br. 78. 150.
325

328

ari u radu na biskupskim

konferencijama.

potvreno sa njegovim potpisom u antipartizanskoj poslanici 25. III. 1945., dok je

drugo antipodno u trenutku kad su partizani uli u akovo i oslobodili ga, da se opet
tog istog miljenja odrekne septembra 1945., kad i on potpisuje famozno pastirsko
pismo. Evo ovakva je kameleonska fizionomija, stalno nestalna, a stalno stalnajezuitska. On je stalan kao separatist i klerofaist, jer to mu je i uroeno i primljeno
od uzora, kakav je bio za njega jubilarac zlatomisnik dr. Ivan ari u zboru hrvatskih biskupa, g d j e je naelno razvijao svoje katolike zapravo klerikalne i frankovake ideje i sustavno ih provodio meu katolikim vjernicima za n j e g o v a n j e ive
vjerske i narodne rodoljubne svijesti, da nam hrvatski narod ostane hrabar i ustrajan
u tekim borbama za svoj opstanak, za obranu vjere i domovine i drage nam KDH.
Galeriju ustakih biskupa N D H znatno d o p u n j a i fizionomija grko-katolikog, unijatskog krievakog vladike dr. J a n k a imraka. Upoznali smo ga ve sa
svim njegovim separatistikim osobinama ve 1919. u Privremenom narodnom
predstavnitvu. Jo prije rata oliavao je svojim radom klerikalizam i kao dugogodinji sekretar Hrvatske puke stranke, kao direktor dnevnika Hrvatska straa i kao
pisac historijskih lanaka u vezi s unijaenjem pravoslavnih Srba. Dr. Janko imrak
dao je Hrvatskoj strai klerofaistiki peat zalaui se za faizam i nacizam izvoenjem vrlo vjeto maskiranog klerikalnog plana. Ustaki najradikalnije borben
i onda, kad se pravi kao da je pristalica HSS, dakako poslije smrti Stjepana Radia,
poto je ovome za ivota bio beskompromisni protivnik. Dosljedno tome, on je jednako*
nekompromisan u borbi protiv komunizma, pa je zalaui se za k r a j n j i ustaki radikalizam, utirao putove povratku zloinca Pavelia. Ovo je put nekadanjeg branitelja
jugoslavenstva Majske deklai-acije, koje je napustio i izdao ustvari jo za ivota
samog biskupa Mahnia. Dolaskom Pavelia i oivotvorenjem N D H dr. Janko imrak
produio je, da se svom snagom zalae za ustatvo, kao to je to radio i kao profesor
univerziteta prije N D H . Od Mnchena do estog aprila 1941. dr. Janko imrak je
najzatrovaniji protivnik konsolidacije Jugoslavije. Kao takav bio je vrlo cijenjen u
Kuriji nadbiskupa Stepinca, koji se odmah zaloio, da poslije smrti vladike dra Dionisija N y a r a d y a (1940.) njegovo mjesto zauzme ovako prononsirani klerofaist, kao to
je bio dr. Janko imrak.
Da je dr. Janko imrak i kao urednik Hrvatske Strae i kao javni radnik,
kao kanonik krievake eparhije i profesor zagrebakog bogoslovskog fakulteta utirao
puteve Pavelievoj N D H pokazalo je njegovo oduevljenje kojim je doekao N D H
kao i njegova neobina aktivnost da se ta uzurpatorska nacifaistika tvorevina ustali i
uvrsti. Da bi od svoje strane pomogao Paveliu i njegovoj zloinakoj drubi, koja je
teila da je pored Hitlera i Mussolinija prizna i Pijo X I I . kao zakonitu vlast i po
milosti bojoj, poao je u Rim, da se svojim autoritetom zaloi za t a j monstrum N D H ,
prikazujui ga kao jednu izvanrednu neophodnost i za samu katoliku Crkvu. N i j e
zasad jo poznato, da li je njegov put u Rim, mjeseca jula 1941. uslijedio na inicijativu
Pavelia ili koga od njegovih doglavnika, ali je sigurno da je, makar i njegova spontana odluka prihvaena s odobravanjem i zahvalnou. Pogotovo, kad se upozori na
Pavelievo nastojanje od samog poetka N D H da njega i N D H Vatikan prizna.
Dr. Janko imrak bio je u Vatikanu persona gratissima, unato svojim labavim
moralnim osobinama. Naprosto zato to je bio jedan od prvaka Ecclesiae Militantis, ne
samo kao historiar unijaenja u Hrvatskoj, nego jo vie kao fanatiki antipravo-

slavski publicista koji je bio stalno u polemikama sa svim hrvatskim progresivnim elementima. Zato je. on i mogao da se opravdano nada da e ga u Rimu, u Vatikanu,
rado primiti i sasluati.
U Rimu je imrak boravio od 7. do 18. jula 1941. obiavi sve istaknute vatikanske faktore, koji su mu na kraju omoguili da ga i Pijo X I I . primi i da mu
urui spremljeni svoj proustaki Memorandum. Kad se zna, da se prije svake ovakve
posjete politikog karaktera mora da upozna i dravni sekretarijat sa sadrinom spisa
koji se ima predati papi, onda ta injenica ujedno osvjetljava i stepen vanosti koji se
pridavao takvom aktu koji je donio u Rim dr. imrak. Iz jednoga pisma, koje je dr.
Simrak uputio Pavelievu doglavniku dru Mili Budaku, tada ustakom ministru
prosvjete, 28. I X . 1941. sam dr. imrak oznaava sadrinu toga Memoranduma, (koji
je uostalom priloio uz pismo Budaku), kao i motive zato je t a j memorandum predao
papi-

imrak kae da je u historijskom dijelu Memoranduma, koji on naslovljava kao Renujitiatio, sive epistula de rationibus, quae Ecclesiae Caiholicae cum Independenti Statu Croatia intercedunt, prikazao uzmak katolicizma tokom stoljea od
Soluna pa dalje i prodiranje bizantinizma na tom zemljitu. Iz toga se prikaza najbolje
vidi, od kolike je vanosti za katolicizam KDH i kako je ba katolicizmu pravi imperativ, da podupire sa svim silama historijsku ulogu te KDH. imrak smatra za svoju
dunost da kae Budaku, (a vjerojatno i Paveliu i ostalim ustakim prvacima, kojima je uputio takoer kopiju ovog Memoranduma s istim popratnim pismom), da je
ovaj Memorandum predao u Vatikanu na vlastitu pobudu iz osjeanja vrenja dunosti
prema dragoj Hrvatskoj, i da ga pri tome nisu vodili nikakvi drugi motivi. Ma da
je imrak bio u julu u Rimu, Budaka obavjetava tek 28. septembra, pa se izvinjava
to to iako kasno ini. Ali, ne zato, kao da eli da se bilo na koji nain istakne
ili stekne kakvu hvalu, nego samo zato, to je radostan da je izvrio mali dio svoje
vjernosti prejna KDH.
U ovom Memorandumu koji je imrak lino predao 14. jula s usmenim razlaganjem sadran je itav ustaki lik skoranjeg apostolskog administratora, a onda
i vladike krievake eparhije, za ijom je mitrom teio jo za ivota njegova prethodnika.
Prije svega imrak se zalae za Pavelia i njegove doglavnike, (Pavelia,
Budaka i Puka) kao prave katolike, i to ne samo na rijei i obavezi, nego i na djelu.
imrak podvlai da se prije svake ustake skuptine slui misa, pa se tek onda zboruje.
Istie, da je i sam prisustvovao na takvoj skuptini u Krievcima, na kojoj su govorili
Budak i Puk, na kojoj da je Budak rekao da je katolika crkva nesalomljiv temelj
hrvatskog naroda. Stoga, naglasio je (Budak) svi protivnici hrvatskog naroda jesu i n a j ogoreniji protivnici katolike vjere. imrak nije spomenuo d a l j n j e Budakove i Pukove
misli sa toga zbora, na kojemu su obojica objavili unitenje pravoslavnih Srba, ako se
ne pokatolie ili ne prijeu u Nedievu Srbiju.
Medu zasluge Pavelieve imrak sa pohvalom istie ne samo Pavelievo zakonodavstvo, nego i njegovu otimainu pravoslavnih manastira, koje je odredio da se
vrate grko-katolikoj crkvi, kojoj da su nekad bili oteti. Sve ovo za njega je, a on
misli, da tako treba da zakljuuje i Vatikan, dobar znak i za budunost N D H . Dakako,
imrak, i ovdje dodiruje svoju omiljelu temu, prikazujui omraeni reim kralja Aleksandra, za koga kae da je bio neprijatelj ne samo hrvatskog naroda nego i katoli-

izma, naglaava da je katolika crkva u tadanjoj Hrvatskoj bila stavljena izvan

zakona, dok je naprotiv pravoslavlje bilo toliko favorizirano, te se htjelo proglasiti
Beograd kao sredite svih pravoslavnih crkava, kao etvrti Rim. imrakova fantazija
je i dalje veoma b u j n a i ide u raskorak s istinom kad d a j e historijski pregled odnosa
H r v a t a prema Svetoj Stolici i kad sa zgraanjem govori o hrvatskom knezu Zdeslavu
koji je htjeo Hrvate da podloi Carigradu, a da ih otkine od Rima. Tako je proao
kroz svu hrvatsku historiju,da se na kraju zaustavi na uskrsnuu N D H koja je
poruila sve planove srpske propagande. Sada, u N D H , katolika religija je u
cijeloj Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Hercegovini stekla svoju ast, prijanji ugled i stara prava. Uslijed toga je N D H historijska injenica od najvee
vanosti za katoliku crkvu. imrak o b m a n j u j e papu kad kae da je itav hrvatski
narod iza Pavelia. Ipak ne moe a da ne kae, da ipak ima i protivnika ali to su
samo masoni, komuniste, srpska propaganda i ostali destruktivni elementi.
Sadanja N D H , kae imrak, je pravo predzie katolianstva. A to se desilo,
jer su tako eljeli toliki pape od Ivana X. i Grgura VII. sve do sadanjih dana.
O v d j e kao i na jednom mjestu ranije, imrak je malo zadrijemao, kad je Ivana V I I I .
zamijenio s Ivanom X. No, sigurno to nisu opazili u Vatikanu, jer u njemu kako se to
ale oba Pavelieva promatraa pri Vatikanu, vlada o Hrvatima i njihovoj crkvenoj
prolosti pravo neznanje.
Na kraju imrak dolazi do zakljuka, koji je sam po sebi jasan. A t a j je:
Katolika crkva treba sve uiniti, to se ini potrebnim, da NDH ostane
unutar granica, zapadne, rimokatolike kulture, da se sprijee svi utjecaji neprijatelja i protivnika. Katolika crkva mora da bude od pomoi NDH u vrenju njenog
historijskog
zadatka.
Janko imrak nije u pismu, upuenom Budaku, spomenuo to mu je papa odgovorio i da li je dobio kakva izriita obeanja. No sigurno je, da je papi bilo milo da
uje od lica tolikog p o v j e r e n j a tako povoljne vijesti iz N D H , koja je, prema Pavelievom obeanju imala da postane pravo Kristovo kraljevstvo u kome e Kristov
zamjenik na zemlji uivati sva ona preimustva, kakva su imali nad hrvatskim kraljevima i Ivan V I I I . i Grgur V I I . i toliki drugi njihovi nasljednici. Da je imrak bio
shvaen i da ga je za takav proustaki rad trebalo nagraditi i dalje potsticati da istraje
na zapoetom radu u korist N D H pokazale su skore naklonosti i povjerenja koje je
Pijo X I I . ukazao ubrzo poslije toga upravo njemu samome.
Bilo je potpuno u duhu i skladu s novim vremenom kao i naklonostima Vatikana prema N D H , kad je Rimska Kurija prihvatila prijedlog nadbiskupa Stepinca,
u suglasnosti s ustakom; vladom, da se n a j p r i j e postavi za apostolskog administratora
krievake dijeceze dr. Janko imrak. Ovo imenovanje uslijedilo je ve oktobra 1941.
Pri objavi ovog postavljenja, ustaki ministar pravde i bogotovlja Mirko Puk estitao
je novom apostolskom administratoru sa eljama da rad dr. imraka na tom poloaju
bude okrunjen uspjehom na korist i sreu vjernika i cjelokupnog hrvatskog naroda.
Janko imrak zahvalio se na to Puku obeavi, da e biti uvijek vjeran Katolikoj
Crkvi. Poglavniku i ustakoj Hrvatskoj.32'
Katoliki tjednik 2. X I . 1941.

Katoliki ]ist je takoer o b r a d o v a n ovom vijeu i istie, da je to

imrak potpuno zasluio, j e r je u svojim m n o g o b r o j n i m lancima branio s l j u b a v l j u i z n a n j e m katolika naela i p r a v a protiv razliitih n e p r i j a t e l j a katolike crkve
i hrvatskog naroda. I doista, J a n k o imrak ostao je v j e r a n obeanju datom
M i r k u Puku. Od poetka N D H do> n j e n o g a sloma. On je u prvome p l a n u istaknutih ustakih biskupa. R i j e j u i perom zalae se apostolski administrator krievake dijeceze na svakom mjestu novim svojim autoritetom za Pavelia i ustaku
N D H . U Vatikanu su znali za otvoreno ustako z a l a g a n j e J a n k a imraka, a zacijelo
za izvjesnu njegovu kroniku, k o j a je bila i odvie poznata pa se nisu sa p o s t a v l j e n j e m
za biskupa tako pourili, kao to je to bio sluaj sa dr. Petrom ulom. N i j e nam
poznato, da je jo koji od lanova episkopata u svojim slubenim poslanicama
poao tako daleko, da je u n j i m a upotrebljavao ustaku terminologiju. N j u je uspio
da spoji sa crkveno-politikim stilom, apostolski administrator krievake dijeceze
J a n k o imrak. U svojoj p r v o j apostolskoadministrativnoj poslanici dr. imrak
kao p r a v i u n i j a t govori o vanosti papinstva u prolosti ovjeanstva, a posebno
u prolosti hrvatskog naroda. Poslanicu je zavrio p r o p a g a n d n i m mislima za Pavelia
i N D H , upuujui je svome podreenom sveenstvu, elei da na nj d j e l u j e u ustakom
smjeru.
Tako u svemu ispunite zakon Kristov! P o t u j t e i p o k o r a v a j t e se s v o j o j
zakonitoj d r a v n o j vlasti. Neka se prije svega ine pronje, molitve, moljenja,
zahvaljivanja za sve koji su u vlasti, da tihi i mirni ivot provodimo o svakoj
pobonosti i istoi. Ovo je dobro i ugodno p r e d Spasiteljem naim Bogom,
kako nas o p o m i n j e apostol P a v a o u svojoj poslanici T i m o t e j u Uvjeren sam da
govorim iz srdaca i dua sviju vas kad istiem da jamim za vau ljubav
i odanost prema NDH i prema naem poglavniku, Vi ste SPREMNI sve uiniti da ta naa NDH po milosti Svevinjega napreduje na dobro sviju nas,828
T a k o je novi apostolski administrator unio ustaku Spremnost u stil svoje
poslanice, u s k l a u j u i je sa ostalom terminologijom iz d r u g i h biskupskih poslanica,
u kojima se i Bog i Providnost a n g a i r a j u kao jamci i za n j i h , i za Pavelia i za
N D H . J e r apostolski administrator J a n k o imrak zna, da e p o t o v a n j e i pokorav a n j e zakonitoj ustakoj vlasti biti dobro i ugodno p r e d Spasiteljem naim Bogom.
Osim toga, i on odvie uobraava, kad kae da smije jamiti za l j u b a v i odanost
svoje pastve p r e m a N D H i p r e m a poglavniku, tovie, kad tvrdi da su n j e g o v i v j e r n i
spremni, da uine sve da N D H n a p r e d u j e , dakako opet po milosti Svevinjega.
J a n k o imrak potomak je onih srpskih u n i j a t a iz umberka, koji su jo
u X V I I . stoljeu nasilno unijaeni, te u N D H , kao i r a n i j e , ostaje n a j o g o r e n i j i
protivnik svojih roenih p r e d a k a . O v a janjiarsko-prozelitska misija o d r a a v a l a se
u r a d u apostolskog administratora, kao i kasnije biskupa. Na svakom koraku Jankoimrak je takav i na d j e l u , n e s u m n j i v o sa suglasnou p r e d s j e d n i k a biskupskih konf e r e n c i j a d r a Stepinca, kao i papinskog legata M a r c o n e a . N a i m e , u lancu postupaka
katolienja i ustako-pljakaki potez J a n k a imraka u vezi sa srpskim pravoslavnim m a n a s t i r o m Lepavinom, koji je imrak 1942. naprosto prisvojio za svoje
u n i j a t e . U p r v o j polovici X V I I . stoljea osnovan je o v a j srpski manastir i bio je
328

N o v a Hrvatska

8. III.

1942.

neko vrijeme vladiansko sjemenite. Godine 1693. bavio se u njemu neko vrijeme
i patrijarh Arsenije -arnojevi. U borbi sveenstva i kaludera maranske dijeceze
sa svojim pounijaenim vladikama. Lepavina je bila zaklon progonjenim srpskim
kaluderima. Kad je narod 1753. spalio Maru, preselili su se Srbi u Lepavinu. Otada
je Lepavina znaila kroz historiju kao bastion obrane protiv nasilnog unijaenja,
koje su uz pomo austrijskih vlasti pomagali zagrebaki biskupi. Sada, poslije dvjesta
godina, dala se prilika jednom biskupu, zapravo apostolskom administratoru, da
Srbima otme ovu njihovu narodnu i crkvenu svetinju. Vie nego ikoji postupak episkopata, u vezi s nasilnim katolienjem, govori upravo o v a j gest apostolskog administratora dra Janka imraka. Jednako kao i o n a j nadbiskupa Stepinca, koji je pomou Pavelia htio da otme srpsko-pravoslavnoj crkvi manastir Orahovicu, kako bi
ga predao trapistima.
Ovo besprimjerno bezakonje X X . vijeka, Katoliki list nastoji protumaiti
i opravdati time, to je t a j manastir bio' nekada u sklopu unijatske maransko-svidnike dijeceze, iako se dobro zna, kako je ta dijeceza nastala, kojoj je svrsi sluila i
kako je 1753. nad n j o m izvren sud srpskog naroda. N a osnovu te injenice, kao
i na elju itavog tamonjeg naroda, preuzeo je samostan i crkvu apostolski administrator dne 18. sijenja 1942. u prisutnosti sveenika krievake biskupije Spiridionfe
Petranovia, zastupnika reda svetog Bazilija o. Inokentija Timka i dr. Gabre Bukatko. Crkva je n a j p r i j e prema obredu blagoslovljena. Iza toga je odsluena sveana
sluba boja, pod kojom je apostolski administrator propovijedao. Izvjeta Katolikog lista ne kae nita o emu je govorio apostolski administrator. Ali ne emo
pogrijeiti, ako predpostavimo, da je i u ovom govoru pokuao umiriti svoju savjest,
kao i predsjednika biskupskih konferencija za ovu pljaku time, to se utekao u pomo
izvjesnim historijskim podacima, od p r i j e nekolikoi stotina godina. Ustaki Hrvatski
narod, takoer izvjeuje o ovoj lijepoj sveanosti, odranoj u samostanu,
koji su do nedavna nastavali grko-istonjaci. Hrvatski narod zna oigledno iz
propovijedi apostolskog administratora, da je t a j manastir grko-katolicima otela
srpska promiba. Pri k r a j u svoga govora kazuje Hrvatski narod, da je apostolski administrator podvukao znaenje toga dana kad su se vjernici ponovo vratili
u krilo svoje crkve, pa je istaknuo vjernost i odanost svih vjernika poglavniku
i NDH.
Krievaka biskupija preuizela je 25. i 26. II. 1942. i upravu crkvenog i m a n j a
Lepavina, koje i d a l j e ostaje vlasnitvo manastira. Iz prihoda ovog srpskog posjeda,
opljakanog u suglasnosti s ustakim vlastima, odreeno je, da se izdravaju unijatski
aci, koji ele da postanu sveenici, dok e se kasnije predati redu svetog Bazilija
Velikog. 329 Istom cilju imalo je posluiti o b n a v l j a n j e 1753. spaljenog manastira
Mare dekretom apostolskog administratora. Samostan e se na proljee poeti
obnavljati makar u najskromnijem obliku, t. j. sagradit e se samostanska kua i
crkva, da slui okolnim vjernicima, kao to im je sluila u prolosti. 330 Ili drugim
rijeima, ovo unijatsko obnavljanje imalo je da poslui za razjedinjavanje naroda
i u prozelistike svrhe rimske propagande na Bliskom Istoku. I to pomou sredstava
iz imovine srpsko-pravoslavne crkve, opljakane na najvulgarniji nain. Za sve to
329
330

Katoliki list
Idem.

1942., br.

]0

dobio je Janko imrak odobrenje i suglasnost ne samo svoga crkvenoga efa, nego i
Pavelia, kome je on ee polazio u posjete, odravajui s n j i m e veze vie nego ma
koji crkveni dostojanstvenik. Za ovu aktivnost apostolskog administratora zainteresirao
se i apostolski legat Svetog Oca Pape opat Marcone. O proslavi Papina dana posjetili su Janka imraka opat Marcone i nadbiskup Stepinac. U njihovoj prisutnosti
odrao je jo uvijek samo administrator imrak govor, u kome je prikazao papu kao
radnika na jedinstvu crkava. Na koncu slube otpjevana je molitva za dug ivot papi.
poglavniku Paveliu, papinskom legatu i nadbiskupu. 3 3 1
O v d j e u Krievcima, na licu mjesta, uvjerili su se i opat Marcone i nadbiskup Stepinac o vanrednoj prozelitistikoj revnosti apostolskog administratora. Tu
su se svakako upoznali sa svima njegovim administrativnim potezima, dakako i sa
onima u vezi s Lepavinom i Marom, kao i s njegovom bogougodnom propagandom
za poglavnika i N D H , j e r ona istodobno znai, potivanje i pokoravanje zakonitoj
ustakoj vlasti, to je dobro i ugodno pred Spasiteljem naim Bogom, kako je to
sam imrak ispovijedio u svojoj p r v o j apostolsko-administrativnoj poslanici. Poslije
ovoga bilo je sve pripravljeno da prijedlog nadbiskupa i opata Marconea o postav l j e n j u imraka za biskupa bude u Vatikanu na k r a j u i prihvaen tim p r i j e i tim
lake to je t a j prijedlog imao i svoju punu podrku samog Pavelia. Sam, bez
pratnje, apostolski legat opat Giuseppe Marcone p o s j e t i o . j e imraka 2. VI. 1942. i
obavijestio ga, da ga je Sveti Otac imenovao krievakim biskupom. Sveano posveenje J a n k a imraka izvreno je u Krievcima 16. augusta 1942. Rukopoloenje je
obavio dr. Ivan Buko, pomoni biskup unijatskog nadbiskupa i metropolite grofa
A n d r i j e Sceptickog, velikog protivnika Rusa i pravoslavlja. Rukopoloenju su asistirali zagrebaki nadbiskup Stepinac i generalni vikar b a r u n dr. Salis Seewis. Sveanosti je prisustvovao i apostolski legat opat Marcone u p r a t n j i svoga tajnika o. Giuseppe Masuccija. Katedrala bila je iskiena ustakim i papinskim zastavama. Bili
su prisutni jo pored ostalih brojnih crkvenih zvaninika, i predstavnici dravnih i
ustakih vlasti. Poslije sveane slube, odran je i veliki banket, na kome je novi
vladika odrao latinski govor, u kome je istaknuo u pregledu historiju unijaenja
pravoslavaca od nastarijih vremena do katolienja u N D H . U govoru je istakao
zasluge sadanjega pape P i j a X I I . za njegovu dijecezu za kojega je pored ostalog
rekao, da je izdao i dva dekreta u vezi sa pravoslavnim prelazniclma na katolicizam,
da mogu zadrati svoj istoni obred. Dakako n i j e zaboravio ni na zasluge prethodnog
pape P i j a X I . , koji je osnovao dva instituta, od kojih j e d a n za Ruse, posveen svetoj
Tereziji, a drugi mueniku Jozafatu, a oba podignuta u cilju proirenja katolicizma
na slavenskom istoku. Na k r a j u svoga govora zahvalio se biskup imrak apostolskom
legatu za sve ono, to je uinio za uvanje i b r a n j e n j e unije u Hrvatskoj, uvajui
od poetka svoje slube u Hrvatskoj ovu staru tradiciju Svete Stolice na korist izvo e n j a 'unije. 332 Dakako, kao u crkvi, tako i na banketu, biskupove misli bile su
upuene i poglavniku, jednako kao i za posveenja biskupa ula u Mostaru, da na
k r a j u zavri svoje izlaganje pravim izrazima odane ustake vjernosti. Moje posve N o v a H r v a t s k a 19. V. 1942.
Eidem L e g a t o Apostolico gratias ago, quod magnam curam et sollicitudinem in tuenda
t defendenda Unione in Croatia consumebat. A principio sui officii in Croatia istam pervetustam
traditionem Sedis Apostolicae in Unione prolatanda observabat.
331

332

enje za biskupa krievakog palo je malo vremena iza prve godinjice KDH. Vjernici krievake biskupije i sav kler djelima su dokazali, da su vjerni KDH.333
I odsada e se biskup Janko imrak zalagati sa svim svojim autoritetom za
odranje ustakog reima u Hrvatskoj, pomaui jednovremeno izvoenje katolienja
sa svima raspoloivim sredstvima, koja su bila na raspoloenju n j e m u i ustakim
vlastima za t a j posao. O treoj godinjici N D H odlikovao je Paveli biskupa
J a n k a imraka Veleredom sa zvijezdom sa veoma karakteristinom motivacijom:
Za revnosnu slubu meu svojim sveenstvom i povjerenim mu stadom, kao i za
suradnju s hrvatskim
dravnim
oblastima u iskrenom ustakom
duhu.33i
Biskup
imrak i dalje e se zalagati za Pavelia i N D H u iskrenom ustakom duhu.
I onda kad e ustake vlasti i predsjednik ustake vlade Nikola Mandi predloiti
tekst poslanice hrvatskom episkopatu, koji je on na k r a j u zagovaranjem biskupa
J a n k a imraka prihvatio i potpisao 24. marta 1945. S ovom antipartizanskom poslanicom, sastavljenom u Predsjednitvu vlade, ustaki episkopat je, tako rekui p r e d
sam slom N D H odao svoju nepokolebivu vjernost Paveliu i N D H , u stvari samome ustatvu. Ve ovdje treba kazati, iako e o toj poslanici biti jo rijei u vezi
sa predsjednikom biskupskih konferencija, da su je ostali biskupi primili, nije mala
zasluga biskupa J a n k a imraka. Jo na uskrnoj propovijedi biskup imrak napao je
N O P kao bezboni i protivan hrvatskom narodu. Po slomu N D H biskup imrak pao
je u ruke vojnog suda, za brojne krivice protiv N O P , uinjene za okupacije. Osjeajui se krivim za veliki dio krivica, koji je protiv n j e g a optuba iznijela i dokazala, sam je doao do odluke da predloi narodnim vlastima svoju rezignaciju sa
biskupske stolice davi u j e d n o obeanje, da e se povui u privatni ivot. Ma da je
ta rezignacija uinjena potpunom slobodnom voljom, o n j o j Vatikan nije htio da uje.
Iako je ona beskrajno daleko od ma kakvog nasilja i nije onakva, kao to su bile
na pr. rezignacije transkog biskupa Karlina, ili gorikog nadbiskupa Sedeja, Vatikan
je smatrao, da je ostavka iznuena i prema tome zadrao rezervni stav po tom
pitanju. 3 3 5
Asistent papinskog prijestolja, rimski grof i kuni prelat N j e g o v e Svetosti,
nadbiskup vrhbosanski i metropolit bosansko-hercegovake crkvene pokrajine dr.
Ivan ari proao je kroz ovu knjigu ve nebrojeno puta. Njegovo nacionalno i
politiko vjerovanje osvijetljeno je ne samo u 1914., nego i od 1918. do 1941., kao i u
N D H . Naroito ga karakterizira njegov stav prema rodoljubivom f r a n j e v c u A u g u stinu iiu, a njegovo ustatvo Oda poglavniku i vlastita ispovijest o n j e g o v u
pohodu ustaama-domobranima u Argentini, za vrijeme Euharistikog kongresa
(1934.).
Od prvog dana N D H nadbiskup ari je u n a j p r i s n i j e m odnosu sa svim
ustakim funkcionerima u Sarajevu, kao i u Zagrebu. S n j i m e saobraaju dvojica
najstrahovitijih krvnika u Bosni, spomenuti stoernik Viktor Guti i komandant
Crne legije J u r e Franceti. T a k a v je on u poetku N D H , takav pri njenom slomu,
kad bjei iz N D H zajedno s Paveliem i ostalim njegovim najbliim suradnicima
zloincima. S ponosom se gruva u prsa kad kazuje: Ja sam ustaa... svaki sin
3

f Vrhbosna 1943.. br. 12, 39.

Iz kartoteke U r e d a za o d l i k o v a n j e u N D H .
' Iz a r h i v a Z e m a l j s k e komisije za u t v r i v a n j e zloina

334

,: i,>

Zagreb.

okupatora i n j e n i h

pomagaa.

naroda pozvan je i duan biti ustaa.336 Na ustakim sveanostima, pred pastvom,

kao i velikodostojnicima, ponosi se ustatvom i kao ustaa pozdravlja uzdignutom rukom. Sve je to neizostavno djelovalo promibeno i kod sveenstva kao i kod irokih
masa. Pri posveti mostarskog biskupa ula, o kojoj je n a p r i j e d govoreno, na isveanoj
akademiji, nadbiskup ari je prisutne pozdravio na ustako-faistiki nain uzdignutom rukom. Ovo je razdragalo ne samo prisutne, nego i svu ustaku tampu.
Prisutnost Preuzvrenog nadbiskupa vrhbosanskog dra Ivana aria, koji je pozdravio prisutni svijet hrvatskim i ustakim pozdravom Za dom! dok je svijet
odvratio: Spremni! bila je za sve, kako za sveenike, tako i za puk od naroite
vanosti. Dakako p r i j e poetka ove akademije otpjevane su narodna i ustaka
himna. 3 3 7
Na svakom koraku i pri svakoj prilici nadbiskup ari nade naina da slavi
Pavelia i njegovo djelo N D H . Prilikom blagoslova kapele i Doma milosrdnica
u Sarajevu, koji je izgraen Pavelievom pomoi od trinaest milijuna kuna, bila
je uobiajena zakuska, kod' koje je nadbiskup nazdravio Pavelia. Bilo je to septembra 1941. Kad je blagosiljao ustaki aerodrom Rajlovac, kod Sarajeva i njegovu
kapelu, u prisutnosti ustakih i njemakih prvaka, odrao je nadbiskup pravi ustaki
govor u kome je, u stilu Boidara Brala, pored ostaloga poticao i na ustaki rad
protiv mrane promibe, kojom bi neprijatelj htio otrovati naa srca. Po pravom
klerofaistikom obiaju i on zna da je Bog sa ustaama,
jer dragi Bog voli Hrvate, kojih je geslo: Bog i Hrvati! A da budemo
takvi, trebamo se ugledati u naeg dinog poglavnika, koji nam u svakom pa
i u vjerskom pogledu moe biti uzorom! U tu svrhu vi ste danas dobili svoju
crkvicu da se imate gdje pomoliti i preporuiti dragom Bogu, s kojim emo,
uz nae velike i drage prijatelje i saveznike, konano pobijediti. S vjerom u
Boga i dragog naeg Paglavnika, budimo zato uvijek za Poglavnika i za
Dom! Spremni.338
O prvoj godinjici N D H , napisao je nadbiskup ari za Sarajevski Novi
list lanak Dod karakteristinim siglama: 2. A. P., to je u pred-ndhavsko vrijeme
bio znak, koji su ustae ispisivali po zidovima, ili ga urezivali u koru stabalja, kako
su to uobiajili kriari, a znaio je: ivio Ante Paveli. U ovom lanku sav je
nadbiskup ustaa, duhom i srcem, jednako, kao to je to bio u svojoj Odi Poglavniku. Ovakav je nadbiskup ne samo na poetku N D H , nego i poslije godinu dana
ustake strahovlade, ustakog terora i ustakog katolienja. lanak u novinama imao
je da pokae irokim slojevima njegove pastve, kakvim duhom die nadbiskup vrhbosanske dijeceze, i kakvim osjeanjima on promatra N D H , kao i njenog tvorca
i podravatelja, Antu Pavelia. Samo nekoliko stavaka, i bit e dovoljno da se osjeti,
kako je prednjaio sarajevski nadbiskup, kad je narodima Jugoslavije iz hiljadu rana
tekla krv, koju je nemilosrdno cijedio okupator uz suradnju i pomo ustaa i njihovih
najodanijih suradnika i pomagaa, ustakog episkopata i najveeg dijela njegovog
sveenstva.
330
337
33S

Novi list 29. VII. 1944.

N o v i list 10. X. 1942.
Hrvatski narod 18. I X .

1942.

. A. P.
Nismo smjeli napisati ni izgovarati njegovo ime, pa smo pisali po stijenama i izgovarali uz opasnost odleati u zatvoru: ZAP. Draga su nam ta
velika tri slova i zato to su u njima tri najljepe mline naeg Poglavnika.
On je ovjek rtve. On je ovjek pronje i molitve . . .
Imamo lijep primjer u naem Poglavniku. Nije davno to mi je prijatelj
doglavnik Ademaga Mei ovako govorio: Nikad mi se nije vie dopao na
Poglavnik, nego kad sam ga posjetio u njegovu dvoru. Ba je svravao objed
s obitelju svojom. Na svretku objeda ustali su svi i Bogu se pobono pomolili.
Pada mi ovdje na pamet, to mi je pripovijedao vrhbosanski stoernih
g. Marko Mihaljevi: Bili smo mi povratnici ustae na Liparima u Siciliji. U
svo?n zatoenju sagradili smo sami svojim rukama crkvicu u ast sv. Anti,
bili su nai momci tako poboni, da ih je kao uzorne katolike zavolio tamonji
biskup, pa im je blagoslovio njihovu lijepu crkvicu . .. Takova nas ustaka
pripovijest dira do suza. Bog im je postao dunik . . .
Znaajno je to sam nedavno uo o Poglavnikovoj djeci. Njihova plemenita mati daje ih u konvikt Milosrdnih sestara u Zagrebu i moli asnu
sestru prefektu, neka im postelja bude tvrda. Ta rije spartanska odie duhom
rtve... I u apostolatu uzor nam je na Poglavnik. On stigne na sve strane.
Ubacuje u srce svjetlost i ljubav prema domovini . . . On ivi i radi apostolski... Njega nam je dao Bog, u kojega se on vazda uzda kao ovjek Boji.
Providnosti hvala, to nam je dala. Pa budimo za takova Poglavnika i za dom:
Spremni,'339
O trogodinjici N D H odlikovao ga je Paveli Veleredom sa zvijezdom
s motivacijom: zato to je kao nadbiskup vrhbosanski nesebino djelovao meu podreenim sveenitvom i narodom u hrvatskom ustakom duhu.3i0 Ovim je Paveli
n a j p u n i j e okvalificirao ustaku djelatnost, ustae-nadbiskupa. Tom prilikom, kad
je t a j orden predavao nadbiskupu sam predsjednik Nikola Mandi u prisutnosti
njemakih oficira, koji su takoer bili odlikovani, ustaa-nadbiskup poruio je preko
Mandia Paveliu i ovo:
Molim Vas, Preuzvieni Gospodine Predsjednie, kada se povratite nu
svoje visoko mjesto, izruite velikom Poglavniku na zavjet, da emo sa njime raditi
na velikom djelu to nam ga je po njemu dala Providnost boja. Providnosti hvala
to nam ga je dala ... U to ime draga brao kliknimo Poglavniku i njegovoj desnoj
ruci: ivjeli. Za Poglavnika i za Dom: Spremni!3*1
Pa tko je taj, tko ne bi onda, kad jedan nadbiskup govori takve dirljive
rijei, a on bi po dunosti morao da govori istinu, povjerovao, da je t a j isti Paveli
uistinu pravi Boji ovjek, njegova ena klasina Spartanka, a djeica gotovo
nebeski anelii. Sve je to trebalo dakako zavoljeti, pogotovo, kad je taj poglavnik
i Apostol, pravi misionar, kao to su i njegovi momci-ustae sa Lipara izraziti
molitveni ljudi, koji samo misle na molitvu, Boga i sv. Antu. Pa ovo je sve ono.
to se i moglo da oekuje, da e biti tako u jednoj Civitas Dei, kakva je bila ta N D H .
N D H Pavelia i nadbiskupa-ustae. Sve je to trebalo zavoljeti, svemu tome je trebalo
' S a r a j e v s k i Novi list 10. IV. 1942.
Novi list 10. X I . 1942.
Iz arhiva Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora
D. Br. 297/46. Vidi fotografije: Dokumenti o protunarodnom radu, 386.
339

340

341

njihovih pomagaa.

sluiti i za sve je to trebalo biti spreman, rtvovati se do kraja, kako bi N D H bila

vjena i sretna, pravi r a j Boji.
Tako, poslije godinu dana N D H i hiljada najtraginijih hekatombi, koja je
izazvao ovaj reim arieva Bojeg ovjeka, koga je sam Bog dao hrvatskim
klerofaistima da izgrade njegovu, Bo^u Hrvatsku, Kristovu Hrvatsku, a Hrvate
Bojim narodom i narodom sv. Petra!
Zlatni sveeniki jubilej nadbiskupa aria, koji je proslavljen jula 1944.,
pokazao je u velikoj mjeri, koliko je bio ustaa-nadbiskup drag ustaama po itavoj
N D H , vodama, stoernicima, logornicima, dunosnicima i svim ostalim ustakim
funkcionerima i njihovim pristalicama. Bili oni sveenici ili ne, svima, svima, ustaama i klerofaistima. Sva ga je ustaka tampa veliala ne zaboravljajui na njegov
ustako-patriotski rad jo za vrijeme prve Jugoslavije. Sam nadbiskup dao je svoju
karakteristiku u prilogu ustakog Hrvatskog naroda 30. VII. 1944., u broju koji je
posveen njegovom zlatnom jubileju, sa karakteristinim naslovom Hvala Bogu i
Poglavniku.
. . . N i j e dobro hvaliti samoga sebe, ali ja hvalim sebe, to sam po Milosti Bojoj uvijek bio vjeran i zborom i tvorom prema Bogu i bojoj stvari.
To mi nitko ne moe porei, a ne moe mi nitko porei ni to da sam uvijek
bio vjeran i svojemu narodu hrvatskomu. Bio sam uvijek savkoliki Hrvat,
savkolik za narod hrvatski i njegovu sreu i slobodu. Samo da jednom spomenem:
Putovao sam mnogo po inozemstvu. Pitali su me mnogi veliki ljudi, pa i
diplomati, to e napokon biti s mojim hrvatskim narodom. Ja bih im uvijek
odgovorio rijeima svetog Pisma: Istina e nas osloboditi Veritas liberabit nos!
A istina je iva, da je narod hrvatski itavom svojom hiljadugodinjom
povijesti zavrijedio, da bude svoj na svome, da bude slobodan u svome domu
i da ima svoju dravu. I iva je istina, da je za ovu slobodu i za nezavisnost
Hrvatske, za obnovu Hrvatske drave najvie poradio na divni Poglavnik
i u Domu svome i kao pravi muenik u inozemstvu. K ikad Mu ne moemo mi
Hrvati zahvaliti na svemu onome, to je uinio za slobodu Svoga hrvatskoga
naroda. / zato iza rijei: Hvala Bogu!, velim iz dna due svoje: Hvala i naemu Poglavniku na slobodi i nezavisnosti clrave Hrvatske. U to ime: Za
Poglavnika i za Dom spremni!
Mnogi prigodniari, estitari i ostali ustaki i klerofaistiki poklonici potvrdili su o ovom jubileju naa ranija zakljuivanja o politikom radu nadbiskupa
aria kroz K. A. i Veliko Kriarsko Bratstvo. Uostalom, o tome su i oni sami dali
vidna izraza, i potvrde u vlastitim priznanjima odmah u poetku N D H .
Anton Karaman govorei o politikoj aktivnosti nadbiskupa aria kroz
K. A., a naroito kriarstvo, podvukao je ovu, ba politiku stranu njegove djelatnosti u takozvanom Apostolatu Euharistije, rtve i Molitve.
Veliki je nadbiskup puno nastojao oko provoenja K. A. i osnivanja
Kriara i Kriarica u svojoj nadbiskupiji. Vrijednost te nadbiskupove djelatnosti znade ispravno ocijeniti samo onaj, koji je na ovoj osjetljivoj taci
Hrvatske ivio u doba bive Jugoslavije, kad je komunistiki i masonski Beograd upregao sve svoje mrane sile na ruenje vjerskog, obiteljskog i uope

udorednog hrvatskog ivota u ovim krajevima. Kroz K. A. kroz kriare,

drao je vrli vrhbosanski metropolita budnom ne samo kransku, nego i
hrvatsku svijest nae mladei, koja je u osloboenoj domovini, u N D H , d j e lima dokazala svoje hrvatsko domoljublje. Tisue i tisue dananjih hrvatskih
boraca za hrvatski dom, prole su kroz kole i ruke velikog nadbiskupa, a
mnogobrojni dananji ustaki borci na visokim i odgovornim poloajima zahvaljuju svoj zasluni uspon odgoju
visokog
uvara vjerskih i nacionalnih
svetinja u ovim krajevima . . .
O v a j lan K. A., ovaj praktini katolik, pravi ustaki klerofaista, koji dobro
poznaje kriarstvo i sve klerofaistike metode, kojima se utirao put povratku Pavelia
i oivotvorenju N D H , kae, da su tome cilju sluili i Euharistiki kongresi. Dakle, ono
priznanje, koje su toliko puta i episkopat kao i sva klerofiistika tampa najodlunije
odbijali kao nepravdu, koju im nanose neprijatelji katolike crkve. Ali, u mnogim
trenucima, u N D H , klerofaiste su se zaboravili i uinili priznanja, dragocjena i teka
za njihovu klerofaistiku hipokriziju. Tako, isti pisac kae, da je nadbiskup ari u
prireivanju tih Euharistikih kongresa bio nenadmaan, naroito sa onim 1932.,
kome je prisustvovao i beogradski nuncije Pellegrinetti. Za t a j kongres kae, da nije
bio samo vjerska katolika manifestacija, nego i manifestacija hrvatske narodne svijesti, prosvjed protiv nepravednih udaraca na nau savjest i nau hrvatsku duu.3*2
Sasvim u skladu s ovim izloenim mislima je i estitka dubrovakih kriara,
kojom su pozdravili nadbiskupov jubilej podvukavi, da se kriari posebice r a d u j u
tom Vaem velikom danu, znadu, da u Vama gledaju heroja koji ni u najteim danima hrvatske povijesti nije ni koraka ustuknuo za svaku pravednu stvar . . .U3
J e d a n od aktivnih kriara, opisujui zasluge nadbiskupa aria za orlovstvo
i kriarstvo, naroito u vezi sa jednom slikom kriara, izmeu kojih se nalazi i nadbiskup, ukazuje na velike ustake zasluge pojedinaca sa te fotografije. itav niz
suradnika i suuesnika, sa tog posljednjeg kriarskog teaja poginuo je kao ustaa.
A druije i nije moglo biti, rijei su toga kriara, niti se moglo drukije oekivati. Jer, svi su ti mladii proli kroz kolu nadbiskupa aria, a ta je kola bila
kola ivota i dosljedno prema pokazanim djelima, kola ustatva!3U
Najvii pak uspon ovog ustakog i klerofaistikog kolovanja postigao je
nesumnjivo kriar i frankovac Ante Voki, ustaki ministar rata. Dostojan uenik
svoga ustakog uitelja.
Moda sugestivni je n i j e nitko prikazao nadbiskupa aria u njegovom kriarsko-ustakom radu, kao jedna kriarica Dragica Peko, objasnivi kakav je to bio
Apostolat Molitve, rtve i Euharistije u kriarstvu, i kako ga je tumaio nadbiskup
ari.
Nismo li u zadnjim desetljeima jednako bolno osjeali tuinske udarcc
i kao katolici i kao Hrvati, pita se Dragica Peko. N e p r i j a t e l j na nije pravio
razlike izmeu toga dvoga, oboje je htio satrti, unititi, pa nas je primoravao na borbu i radi jednoga i drugoga. A postignuta sloboda garancija i
naem katolicizmu i naem hrvatstvu. Nai dravni zakoni, naa naela ne
342
343
344

Hrvatski narod 30. VI. 1944.

Hrvatski narod 30. VII. 1944.
Katoliki tjednik 30. VII. 1944.

dolaze u sukob s naim katolicizmom. Mi emo zato biti n a j v j e r n i j i sinovi

svoga naroda.
. . . Hrvatstvo, nacionalizam naega Natpastira moe nam svima pokazati
put, put trnovit, teak, put neugodnih situacija, briga, neprospavanih noi, ali
put astan i poten. Mladosti se hrvatskoj naega Sarajeva ne e nikad izbrisati iz sjeanja njegovi govori njegovi savjeti iz kojih je izbijao potpuni hrvatski radikalizam (tj. frankoustatvo), koji su nam kazivali, da u njemu ima
demo jak oslonac. Onda, kad je bio grijeh biti Hrvatom, mi smo se pred n j e govim dvorovima sastajali u svijetlu crveno-bijelo-plavih baklji, sa trobojnicama. na prsima i sluali njegove rijei, koje je izgovarao drhtavim glasom,
oito dirnut i uzbuen. N a p a d a j e na n j e g a i mi smo bolno osjeali, ali smo
bili sretni i ponosni, j e r smo znali, tko ga napada i zato ga se napada. Znali
smo za njegov susret sa Poglavnikom u Rimu i bili uzbueni pri pomisli na to.
Nadbiskup je na, (tj. ustaki) i mi se razumijemo! Razumjeli smo ga i onda
kad nije smio javno govoriti. Nama je govorio on sav, njegov ivot, njegova
djela, njegova neustraivost i vjera.
/ danas nam on prednjai. On cijeni i voli ovu dravu i njezina poglavara. Kad je on prvi put zapjevao Te Deum u obnovljenoj Hrvatskoj, trnci
su nas proli, osjetili smo svi, da on moli, moli iz dubine svoje velike due.
Sjeamo se i njegove prologodinje antunovsko-duhovske propovijedi. Govorio nam je o praktinom katolicizmu naeg Poglavnika, ispriao nam je detalje, koje je uo od svog prijatelja uglednog muslimana. Obojici je to bio
dokaz da je Poglavnik vrijedan nae ljubavi i povjerenja. Za nadbiskupa u
ovim stvarima nema problema. On je Hrvat i iskreno voli Hrvate i
Hrvatsku.345
Poslije svega toga, jasni su toliki pozdravni brzojavi i odlikovanja, koja su
ukazana nadbiskupu i od strane Pavelia, doglavnika i ustakih ministara. Svi su
se oni natjecali, da svako na svoj nain iskae veliko potovanje ustai-nadbiskupu.
Paveli je brzojavio prvu svoju estitku.
Prigodom 50 godinjice misnikovanja Vae Preuzvienosti izvolite primiti n a j s r d a n i j e estitke. Uz Va dugogodinji s j a j n i rad na nadpastirskoj
pastvi povjerenog V a m sveenstva i vjernika niste nikada zaboravili ni na
uvrivanje misli hrvatskog jedinstva i sloge H r v a t a katolika i muslimana,
ime ste stekli jednoduno priznanje cijelog naroda, te ga zaduili na t r a j n u
harnost. Za sve to moje V a m veliko priznanje i duboko potovanje. Neka
Vas Svemogui Bog jo dugo uzdri narodu, crkvi i dravi. Uz iskren pozdrav
Va odani Ante Paveli. 3 4 6
Ustaki prabiljenik dr. A n d r i j a Artukovi takoer je estitao.
Sveana i slavna injenica, to kroz pedeset godina na slavu Boga i sreu
hrvatskog naroda vrite sveeniku dunost dokazuje, da se na Vama, Preuzvienosti, ispunie rijei Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Pod
auspicijama ove nebeske milosti ustrajte na svome tekom putu svoga n a d pastirskoga rada, praeni blagoslovom Bojim i ljubavlju hrvatskoga n a roda. 3 4 7
Poslije ovog brzojava prvog ustakog ministra policije, koga su klerikalci
veoma mnogo hvalili zbog njegovih zakona i naredaba, a koje su oni prieljkivali.
315
346
347

D r a g i c a Peko, N a nacionalizam. Katoliki t j e d n i k 30. V I I .

D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u , 387.
D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u , 388.

1944.

 u kome se on sasvim u stilu biblije prikazuje kao pravi crkveni ovjek, koji zna
da se zaodjene u evaneoske rijei, svakako je jo crkveniji i naboniji brzojav doglavnika Mile Budaka. I on je zauzeo pozu govornika sa propovijedaonice. Tu je u
tome brzojavu Mile Budak i klerofaist i knjievnik, ali i politiar, koji demagoki
koristi situaciju za ustaku propagandu.
Negdje poeljeli, da svojom posveenom rukom blagoslovite hrvatski
narodni brod u luci slobode. Hvala Svemoguemu, to bje usprkos svih neprilika. Preuzvieni! Danas molim, da Vam Providnost dopusti krepku, ilu
i zdravu prikazati Vau dijamantnu otajstvenu rtvu kao zahvalnicu Svevinjemu za uvrenu i sreenu N D H , dravu mira, udorednosti i uljudnosti.
To e biti usprkos svega. Slava Svevinjemu! 3 4 8
Dirljiv je i brzojav ustakog generala Lukia, koji naziva nadbiskupa svojim d'ihovnim ocem! 349 Ili, brzojav zamjenika vojnog vikara nadbiskupa Stepinca,
popa Stipe plemenitog Vuetia, koji svome starom frankovakom istomiljeniku
poruuje, da je hrvatski narod sa svojim duhovnim i svjetovnim poglavarima na
svomu ognjitu. 350 I toliki drugi ministarski brzojavi! Jedno te isto, ustaki i klerofaistiki.
Svakako sredite i najvia toka ustakog priznanja nadbiskupu ariu bila
je p r e d a j a srebrne plakete Ante Pavelia. Ovu je dunost imao da izvri Paveliev
lini izaslanik, ministar ing. Ivica Frkovi kao glavar graanske uprave u Bosni i
Hercegovini. Plaketa, koju je imao ministar Frkovi da preda nadbiskupu, na prvoj
je strani predstavljala reljef poglavnika, a na drugoj dravni, N D H , grb sa posvetom:
Preuzvienom Nadbiskupu Ivanu Ev. ariu prigodom 50-godinjice misnikovanja
Poglavnik Ante Paveli.
Pri samom sveanom p r e d a v a n j u tog naroitog odlikovanja, sasvim izuzetnog od svih dotada poznatih u N D H , ministar Frkovi je podvukao, da je ono izraz
potovanja suverena N D H , koji je jedinstven. U tome vidi n a j b o l j i dokaz, koliko
Poglavnik cijeni sav nadbiskupov vjerski i nacionalni rad. Na svemu tome iskazuje
mu Poglavnik preko n j e g a punu svoju zahvalnost kao i zahvalnost cijeloga hrvatskog naroda. 3 5 1 Nadbiskup ari bio je zahvalan, sretan i radostan radi poglavnikove estitke i ovoga rijetkog odlikovanja.
Veliki b r o j estitara podvukao je nadbiskupov hrvatski radikalizam. 35 ' 2
Pri sveanoj veeri, koju je nadbiskup priredio svojim zvanicima, odrani su tradicionalni govori. P r i j e sviju nadbiskup je nazdravio ministru oruanih snaga, inae
svom starom znancu i p r i j a t e l j u iz kriarskih dana, Anti Vokiu, ustakom krilniku
kao ovjeku poglavnikova p o v j e r e n j a i iza poglavnika prvom uvaru hrvatiske sigurnosti. U toj velikoj zdravici spomenuo je nadbiskup i ustakog stoernika Stipu
Bariia, koji sav ivi u velikim ustakim idejama i njemu ga je uvijek drago sluati, jer na njegova usta progovara i vila Hrvatska. Na kraju, poslije pozdrava ustakih velikodostojnika, nadbiskup je pozdravio i prisutno sveenstvo.
348

Vrhbosna 1944., br.

Vrhbosna 1944., br.
350 Vrhbosna 1944., br.
351
Katoliki t j e d n i k 6.
3 2
" Idem.
349

910,
910,
910,
VITI.

335.
336.
337.
1944.

Ministar Voki, raniji kriar, u zahvalnoj rijei odao je svoje najvee priz n a n j e klerikalnim organizacijama, orlovstvu, a onda i kriarstvu, kome je i sam
pripadao. Ministar rata je podvukao, da on iz svojih iskustava zna, poto se od poetka N D H nalazi na visokim i istaknutim poloajima,
i to svagdje tvrdi, da organizirani katoliki mladii nisu nigdje ukaljali ustakih redova i ustako ime, ve im svojim, visokim etikim svojstvima, svojom
nesebinou, svojim potenjem, svojom pozrtvovnou i svojim junatvom
samo na ast sluili. Zato se i on ponosi da je pripadao tim redovima i to
danas prisustvuje sveanoj veeri, koju prigodom svoje zlatne mise daje nadbiskup, koji je uvijek nastupao kao prijatelj tih organiziranih redova hrvatske
katolike
mladei.
Govorio je jo i ministar i civilni glavar Bosne i Hercegovine ing. Frkovi.
Govor ovog odlunog i nemilosrdnog ustae toliko je razdragao nadbiskupa, da se
kako kae izvjeta, s n j i m e poljubio u bijele obraze. 333
Medu estitkama zapaene su one, koje su dole od strane muslimana, prema
kojima je u Bosni vodio ari istu politiku kao i Stadler. Dakako, pred oima nadbiskupa aria kao ni Stadlera nisu bile humane ideje tolerancije, ve iste politike,
da se bosansko-hercegovaki muslimani priveu uz hrvatstvo i katolicizam, a odvoje
od srpstva i pravoslavlja. Ali, ovo nije bio pronalazak ni Stadlera, ni njegovih jezuita.
Jer, nije bez znaenja, da su ovakvu politiku pribliavanja muslimana inaugurirali
franjevci, jo prije okupacije Bosne 1878. Kad su franjevci sa f r a Grgom Martiem
na elu agitirali za Austriju i objavili protest protiv mogunosti aneksije Bosne od
strane Srbije, u Bosni je potpisao t a j protest zajedno s muslimanima i f r a Grga Marti.
T a d a je Raki o tome javio Strossmayeru sa svojim karakteristinim komentarom.
Dolaze vijesti, da se u Posavskoj Bosni katolici biju proti srpskoj vojsci s Turcima.
Tako su bosanski fratrovi, ili bar jedan ih dio, odgojili sve katolike. Kukavan katolicizam, koji se proti pravoslavlju oslanja na koran. 354 A ovakav je kukavan katolicizam bio uistinu zublja razdora, o emu dalje govori Raki u spomenutom pismu
e. v i i . is 76. Naime, poslije okupacije Bosne, nadbiskup Stadler je sa svojom tolerancijom prema muslimanima, a netolerancijom prema kranskim Srbima, postao
austrijski pionir razdora medu braom, vjerama podijeljenom. Njegovim tragom
poao je i n idbiskup ari. Kad je N D H ostvarena, onda se ova misao katoliko-muslimanskog bratstva forsirala na svim stranama, u Bosni, kao i u Zagrebu, na vrhovima
ustakim kao i u katolikim organizacijama. Austrijsko i ustako klerofaistiko Antemurale hristianitatis sada je u ustakoj N D H transfomirano u katoliko-muslimansko
bratstvo, zbog jedinstva hrvatskog naroda. Ustako-klerofaistiki simbol i paradoks
hrvatske historije oivotvoren je na vidan nain u podignutoj zagrebakoj damiji.
A ta je damija prema izjavi Ismet Efendije Muftia imala da bude Simbol novog
vremena i vidljiv znak povjesne uloge hrvatskog naroda, u kojoj se dodiruju i uskla u j u dvije kulture, islamski istok i katoliki zapad. 355 Kako je prema sudu mjerodavnih sa Kaptola i nadbiskupske kurije boja Providnost dovela Pavelia u Hrvatsku
to je ova damija dosljedno dovedena u vezu s tom istom Providnou.
353
354
355

K a t o l i k i t j e d n i k 13. VIII. 1944.

Ferdo isi, K o r e s p o n d e n c i j a R a k i S t r o s s m a v e r , II.. 34.
H r v a t s k i n a r o d 15. V I I I . 1941.

Nadbiskup ari oivotvorio je u N D H svoje davne frankofurtimake ideale

jo iz vremena Francjozefove Austrije, kad je u bosanskom saboru 1910. godine
dokazivao, da je Bosna samo hrvatska. Njegovo zalaganje za Pavelia i ustatvo
bila je samo zakljuna faza njegovog cjelokupnog ivotnog djelovanja. Kao to se za
n j e g a Vatikan zalagao da bude nasljednik Stadlerov, a tome se samo izvjesno vrijeme protivile jugoslavenske vlade. Vatikan je ipak uspio da na k r a j u dobije privolu
za to postavljenje od strane regenta Aleksandra. N e m a sumnje, da je Vatikan svoga
tienika, kome je ukazivao najvee povjerenje, za vrijeme prve Jugoslavije, poastio
isto takvim povjerenjem, ako ne i veim, i u N D H , i bio suglasan s njegovim politiko-crkvenim i crkveno-politiikim istavom militantnog klerofaiste, kao branitelja
N D H i n j e n o g poglavnika.
Mnogo puta spomenuti ustaa i sveenik dr. Dragutin Kamber, portretirajui
politiku fizionomiju nadbiskupa aria, dao je jednu potvrdu vie za davno utvrene
injenice.
Biskup ari je progovorio 1910. snanu hrvatsku rije, a Vatikan je htio
imati u Sarajevu ne samo dobrog biskupa, nego i jakog Hrvata. / uspio je usprkos
loih predvianja realnih politiara.3
Nadbiskup ari u N D H , svojim proustakim akcijama bio je vinovnik ogromnog niza krvavih nesrea, koje su zadesile pravoslavne krane i sve rodoljubive
borce iz Narodno-oslolbodilakog pokreta, katolike i muslimane, koji nisu poli za
glasom propovjednika ustakog evanelja, za glasom asistenta papinskog prijestolja
i rimskog grofa, metropolite bosansko-hercegovake crkvene pokrajine. A parabolian je put i k r a j ovog klerofaiste. U slijepoj mrnji protiv Narodno-oslobodilakog
pokreta na k r a j u je sklopio savez sa srpskim etnicima Drae Mihajlovia, protiv
boljevika i boljeviziranja zemlje marta 1942.! 357 To mu je posljednji poznati
ustako-klerikalni potez p r i j e n j e g o v a bijega. Sam bijeg okvalificirao je njegovu svijest o odgovornosti i krivicama pred narodno-osloboilakim vlastima. J a n u a r a 1946.
mogla je s puno prava Dravna komisija za u t v r i v a n j e zloina okupatora i njihovih
pomagaa na osnovu cjelokupne djelatnosti nadbiskupa aria, u vrijeme N D H , da ga
oglasi za tekog ratnog zloinca, kao i sve njegove n a p r i j e d imenovane suuesnike
; katolike sveenike, koji moraju, ukoliko nisu ve zasluenu kaznu iskusili, biti
izvedeni pred narodni sud, da za svoje zloine iskuse pravednu kaznu. 359
Zagrebaki nadbiskup i metropolit hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine,
preuzvieni i preasni gospodin dr. Alojzije Stepinac, po milosti bojoj i Svete Stolice nadbiskup zagrebaki,, opat Blaene Djevice od Topuskog, vrhovni i t r a j n i upan
brezniki, dr. teologije i filozofije bio je dosad u mnogim sluajevima na sceni
historijskog zbivanja sve od 1934. do N D H on je ve prikazan kao intimni suradnik ustakog reima od prvih d a n a N D H . Kao predsjednik biskupskih konferencija i kao ef najvee dijeceze u N D H nesumnjivo je bio dobro upoznat i s radom
svojih sveenika, viih i niih, ne samo isto crkvenim, nego i onim politikim.
N j e g o v u politiku fizionomiju, kao i njegov sasvim odreen i promiljen stav prema
358

D r a g u t i n Kamber, Z a s t u p n i k hrvatskog dravnog p r a v a . Vrhbosna 1944., br. 78, 187

Politika 16. I I I . 1945.
358
A r h i v D r a v n e komisije za u t v r i v a n j e zloina o k u p a t o r a i n j i h o v i h pomagaa. D. br.
297. 13. I. 1946.
357

ustatvu i N D H , zapazili smo i u njegovim okrunicama i poslanicama. P r i j e svega

u onoj od 28. aprila 1941., a onda u njegovom predratnom z a n i m a n j u za optuene
ustake sveenike, koji su se nalazili na studijama u Italiji i odravali veze sa Antom
Paveliem. Kao nadbiskup prisustvuje gotovo svim ustakim priredbama i p a r a d a m a ,
a u svom dvoiru astio je ustake i njemake oficire. Ustae-emigranti, oni najokor j e l i j i sa Lipara, primljeni su u njegovom dvoru i nali su n a j s r d a n i j i prijem za
njegovom trpezom. T r e b a samo zagledati u fotografiju i vidjeti nadbiskupa za istim
stolom s ubicama i krvnicima. 359 On predvodi Paveliu episkopat, pozdravlja ga pred
crkvom svetog Marka, uvodi u crkvu i simboliki se vezuje s ustatvom u crkvi,
kao to je to bilo uinjeno ve i na Veliku subotu u katedrali 1941. Vjenava prononsirane ustae, s a h r a n j u j e ustake prvake, propovijeda ustakim vojnim akademiarima. Sve je to i te kako koristila ustaka promiba i objavljivala u svojim novinama, ukazujui tako na prisne odnose zagrebakog nadbiskupa sa istaknutim ustakim
funkcionarima. 3 5 9 a Nadbiskup Stepinac svake godine o Novoj godini predvodi svoje
sveenstvo Paveliu i pozdravlja Pavelia sa eljama, da Paveli uspije i do kraja
izvri konsolidaciju N D H . Nadbiskup Stepinac poziva sveenstvo, da se o godinjici N D H moli i za dug ivot Pavelia i za njegove uspjehe, a tako isto i na
njegov imendan 13. VI. i na rodendan 14. VII. Sam najsveanije celebrira in pontifikalibus o godinjici N D H , i doputa da se u katedrali najsveanije izvode zadunice
za najveeg ustakog krvoloka, komandanta Crne legije Juru Francetia. Sam vri
sveanu sahranu zloinca veleizdajnika Kvaternika, roenog brata vojskovoe Slavka
Kvaternika, kao to sveano s a h r a n j u j e enu vojskovoe Slavka Kvaternika, ma da je
izvrila samoubojstvo, ije samoubojstvo bilo je ustvari obiteljski zloin. Iako katolika crkva z a b r a n j u j e takvu sveanu ceremoniju, to je opet zagrebaki nadbiskup,
uz veliku asistenciju izvrio opijelo, pri kome su sudjelovali zagrebaki f r a n j e v c i i
gotovo svi sveenici i sav visoki kler. 360 Nadbiskup Stepinac doputa, da bogoslovi
njegova sjemenita korporativno sa svojim poglavarima posjeuju Pavelia i da ga
glorificiraju kao njegove n a j v j e r n i j e ustae. Nadbiskupu Stepincu nije moglo biti
nepoznato, kako se i u nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji ustaevalo, kako su o tome
davati svjedoanstva i rektor te kole jezuita Jambrekovic i profesor D. anko. N a d biskup Stepinac je zacijelo suglasan i sa svime onim, to se pisalo od 1941. do 1945.
u Katolikom listu pod urednitvom n a j p r i j e dra Nikole Kolareka (do 26. broja
1941.), a onda kanonika J. Penia, naroito o polugodinjicama i godinjicama N D H .
A od toga broja je vlasnik i izdava Katolikog lista nadbiskupija zagrebaka!
N j e m u je svakako bilo poznato, da je i Katoliki list objavio ustaka naela, kao
i to, da su se u rubrici Crkvene vijesti objavljivala i ustaka n a r e e n j a . Tako
onda, kad je nadbiskup Stepinac oglasio slubeno N D H , kao davno sanjani i eljkovani ideal, kao i o etvrtoj godinjici N D H , kad je Katoliki list ponovio toliko
puta utvrenu istinu, da je N D H stvorena najvie brigom poglavnika i ustakog
pokreta i da su hrvatski narod. Hrvatska drava i katolika crkva na veliki slavni
359
D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u . 358.
359a ]\j a p r i m j e r ovakva j e d n a vijest Hrvatskog n a r o d a (22. I X . 1942.): U subotu u
'/2 6 sati poslije p o d n e v j e n a n i su D a n i e l Uvanovi, r a v n a t e l j i glavni urednik H r v a t s k o g n a r o d a i gica Z l a t a ubeli, stoernica enske ustake mladei g r a d a Z a g r e b a . V j e n a n j e je obavio
hrvatski m e t r o p o l i t a n a d b i s k u p zagrebaki preuzv. g. dr. A. Stepinac u kapeli nadbiskupskog dvora.
380
Novi list 3. I X . 1941.

dan 10. IV. 1941. stupili u vrstu i srdanu meusobnu vezu hvalei Svevinjeg Boga
i molei njegov blagoslov .. , 361
Meutim, uza sve ovo, nadbiskup Stepinac sasvim drukije politiki istupa
nego njegov ustaki brat u Kristu nadbiskup ari. On je u svojim metodama sasvim
suprotni karakter politiara. Dok su u aria ustaki instinkti oformljeni u n a j g r u bijim izrazima, dotle nadbiskup Stepinac zaodjeva svoja politika u v j e r e n j a i nastoj a n j a u prikrivenije i smiljenije jjoteze, prema naprijed dobro smiljenom planu
iz jezuitske rezidencije u Zagrebu. Na kraju, raznim se metodama ilo k istome
cilju. I onda, kad kao skromni kriar i nepoznati jo sveenik govori u Kraiu o
poganskom kralju Antiohu (1933. god.) ili kao nadbiskup koadjutor na Mariji Bistrici
jula 1935. god., ili ve kao ustaki nadbiskup 28. aprila 1941., kad je sav radostan
doekao davno sanjani i eljkovani ideal N D H . Ili kao proustaki apologeta u
Memorandumu predanom papi m a j a 1943. Svemu ovome trebali su da poslue
svi potrebni crkveni rekviziti, kao i mistika molitve, koju je on veoma vjeto prenio
i na politiki teren, angairajui tako iroke mase za njegova izlaganja, koja je samo
dovoljno obrazovani mogao da oznai, g d j e je prestajala granica isto unutranjeg
iivljavanja pobonosti, a g d j e je poinjalo n j e n o iskoriavanje u politike svrhe.
M a n j e obrazovanima su p i t a n j a o pogibeljima vjere, o kojima je toliko govorio
episkopat u p r v o j Jugoslaviji i sa propovijedaonica, a tako isto i sveenstvo, pa i u
ispovijedaonicama, u klerikalnim novinama i asopisima, u kalendarima kao i letaima, bila uistinu veoma tua i neshvatljiva, ma da su ih primali kao gotovu istinu.
A kroz sva ova pitanja, vjeto povezana sa crkvenim i vjerskim problemima, povezivale su se iroke mase i s politikim ciljevima, kojima je pod vidom v j e r e i ugroene crkve ila crkvena hijerarhija, sva Katolika Akcija kao i itav klerofaizam.
Jer, nemogue je pomisliti, da nadbiskup Stepinac nije znao kakva je ustanova Kriarstvo i kakav je apostolat Molitve, rtve i Euharistije vrilo Veliko Kriarsko Bratstvo s tolikim ustakim prvoborcima, koji su tu ustanovu koristili i u politike svrhe,
zavaravajui vlasti pozivanjem na svoj Apostolat. Ogroman je b r o j izraza ovog
takozvanog bogomoljsko-svetakog elementa, koji klerofaisti vezuju sa svojom politikom.
Zadrat emo se naroito na dva n a s t o j a n j a nadbiskupa Stepinca, koji dobro
ilustriraju ove klerofaistike metode. A oba su uveliko posluili ustakoj propagandi.
Dva su kulta, za koje se nadbiskup Stepinac od prvih dana svojih nadpastirskih dunosti
zalae. To su kult Matere Boje i blaenog Nikole Tavelia. A opet, jedan i drugi su
stavljeni u slubu klerofaistike politike. Nasuprot ova dva kulta, crvena je nit u
nastojanju nadbiskupa Stepinca neprekinutog perhoresciranja za n j e g a strahovitog
bauka: komunizma i svega to dolazi iz Rusije. Pa opet, i u ovim klerofaistikim
tenjama i angairanjima raznih kultova, koji imaju Boji hrvatski narod i Boju
N D H jo i vie da uine bojom i svetijom, ima ogromno mnogo nedosljednosti i
neloginosti. Tokom 1941. klerofaistike novine prepune su tvrdnji, da je N D H nagrada boja za hiljadutristogodinju vjernost H r v a t a Sv. Ocu, da je ona prst ruku
bojih i da e je Bog za vjeno sauvati, jer Bog ne bi bio Bogom da nije Hrvatima
podario N D H , kako je to tvrdio ustaki povjerenik za Bosnu i Hercegovinu, upnik
:!(il

Katoliki list 1945.. br. 1415. 106107.

Bralo. Naprotiv ve 1944., a naroito u poetku 1945., kad se ve bliio slom NDH,
taj isti Boji narod bit e sam kriv za slom NDH, radi svojih grijeha i radi otpadnitva od crkve. Ma da su 1941. okrivljavani Srbi i Beograd, da su krivi to Hrvati
ba mnogo ne vjeruju i to su ih nauili da psuju, ipak je 1941. N D H bila Boja,
sveta i Kristova. Poslije etiri godine pune izolacije od Beograda i Srbije, i uveliko
pobijenog srpstva u NDH, ta ista Boja Hrvaka postaje toliko grijena, da e je
Bog kazniti i oduzeti joj NDH. U propovijedima i napisima klerofaistikih zelota trebalo je spremiti sve rekvizite za uzmak, kako bi se ovo njihovo odricanje i propadanje
svega onoga, o emu su oni tako zanosno govorili 1941., angairajui Boga i njegovu
Providnost u svoje svrhe, protumailo . doista kao rezultat grijeenja tih hrvatskih
masa, a ne kao posljedicu njihova besprimjernog sijanja mrnje i bratoubilake strasti.
Dakle, jedan te isti narod, koji ti biskupi vode, toliko je dobar 1941., da biva nagraden slobodom, a kroz ustaku strahovladu se toliko iskvario i postao toliko grijean,
da mu Gospod 1945. oduzima, to mu je 1941. dao. Dovoljno je podsjetiti na misli,
koje je vodstvo K. A. naglasilo u pozdravnim rijeima Paveliu juna 1941., da su se
molitve pred svim svetitima Majke Boje ispunile. Imamo razloga da vjerujemo,
da je i Vama (t. j. Paveliu) bio Bog u pomoi. Vi iskriste novu njivu obnove kranstva u Hrvatskoj. Voeni duhom Kristovim i ustakim naelima spemni smo na svaku
borbu za milu nam domovinu Hrvatsku. 362 A vodstvo K. A. u Zagrebu bilo je samo
odjek misli i nastojanja nadbiskupa Stepinca. Cjelokupna duhovna struktura nadbiskupa Stepinca kree se u smjeru s jedne strane fanatinog nacionalnog ekskluzivizma, a s druge u smjeru hipokritskog samozatajnog zelotskog bigotizma i klerofaistikog nastojanja jedne prave klerikalne Civitas Dei.
Nadbiskupa Stepinca progoni stalno ideja, da je katolika crkva bila u Jugoslaviji progonjena. U poglavlju Obeana zemlja iznesene su injenice, koje
govore o vanrednom prosperitetu katolicizma u Srbiji od 1918. do 1941. T a j prosperitet nije manji ni u Hrvatskoj. Tako je Zagreb 1918. imao svega pet upa, a
1938. 13, da ih pred rat i tokom rata popne na 18. Sve je to uinio zelotizam mladog
koadjutora, emu se nije protivila na nijednom mjestu dravna vlast. U bivoj Jugoslaviji upravo je procvjetao redovniki ivot, u Beogradu, kao i u Zagrebu. 1918.
bila su u Zagrebu samo dva muka reda: franjevci i jezuiti. Od 1918. do 1938. namnoila su se ta dva reda na 12. Jo bujniju sliku prua snaenje enskih redova.
to se tie katolike tampe ona jednako prua od 1918. pa nadalje vanrednu sliku
razvoja. Za vie- od 50% nego to je u katolikoj Austriji bilo pojavio se novi broj
listova samo u zagrebakoj dijecezi. Svemu tome nije bilo nikakvih zapreka. Takav
razvoj mogu je bio samo u zemlji, gdje je dravnoj vlasti potrebna crkva za konzerviranje socijalnog i ekonomskog stanja.
Dobru karakteristiku ovih nastojanja nadbiskupa Stepinca u N D H , koja su
samo produenje iz prve Jugoslavije, u bolonjskom L'Avenire d'Italia, dao je prof.
A. Vigevani, kao poznavalac prilika u Zagrebu, gdje je radio na talijanskom kulturnom zavodu. Ali, i on kao oigledni faist govori samo ono, to je bilo najprisnije
i njemu i hrvatskim klerofaistima. Za njega Hrvatska predstavlja posljednji izdanak
382

Katoliki list 1941.. br. 25, 295.

zapadne kulture, preko koje sa sviju strana p r o v a l j u j u barbarski narodi, a u vremenima, koja su relativno blia, ona je brana za katoliku Evropu protiv skizmatikih
prodiranja. Katolicizam postepeno osvaja nekad izgubljene pozicije na Balkanu. U
Hrvatskoj je na elu, kae Vigevani, A. Stepinac, mlad i agilan, koga u njegovim
n a s t o j a n j i m a pomau brojni biskupi. Katolika propaganda je u stalnom porastu i
neprestanom razvoju. Aktivnost K. A. je ogromna i ona je podupirana od naroda
s hvalevrijednim oduevljenjem. Osnov katolikog naroda je zdrav, uravnoteen i
poboan, i na vrijeme se preporodio od velikih poremeenja u posljednjim krizama
konana su zakljuivanja prof. Vigevani j a. 363 A nadbiskup Stepinac, koga su i na
domu, kao i stranci, koji su ga promatrali, zapazili kao jednog pravog fanatika svoga
poziva, jo je vie bio u N D H potaknut da izvede svoje utopistike planove, kojima
se oduevljavao kao nekadanji pitomac rimskog Germanicuma.
U svemu ovome je nadbiskup Stepinac sa svojim strastven! borbenim zelotizmom u vezivanju hrvatstva s katolicizmom u prvom planu ovih klerikalnih nastoj a n j a . On je elio svim arom svoga srca, da katolicizmu da jednu nacionalnu boju.
s kojom bi mogao da pred svoje izae protiv nacionalnog karaktera srpske pravoslavne crkve. N a j r j e i t i j e o tome govori poslanica hrvatskog episkopata o hiljadutristagodinjici veza H r v a t a isa Rimom. Sveanosti, koje su bile na irokoj osnovi
planirane, nisu mogle da budu odrane uslijed ratnih prilika. Iz ove poslanice izbija
ne samo duh jedne izmajstorisane superiornosti, nego i izraz podsvijesne nemoi, da
se na tome sektoru konkurira j e d n o j uistinu nacionalnoj crkvi. Odatle pravo upin j a n j e za vezivanje hrvatskog nacionalizma sa politikom, vjerskom i svjetovnom
Rimske Kurije, koja je uvijek bila n a j p r i j e talijanska, a tek onda po svom prvenstvenom poslanju, universalna.
Kult Bogorodice je veoma star kod H r v a t a , kao i kod ostalih Slavena. J e d nako istone kao i zapadne crkve. Ogroman broj crkava i pojedinih svetita u tradicionalnoj pobonosti naroda vezan je s kultom udotvornih slika i kipova Bogorodice
po svim jugoslavenskim krajevima, gdjegod ima katolika. U Hrvatskoj najvei ugled
uiva svetite Marijino u Hrvatskom Zagorju, u starom hrvatskom naselju Bistrici,
koje je kasnije povezalo svoje ime u M a r i j a Bistrica. Legende udotvorstva Bogorodiine statue pojavile su se jo u vrijeme ratova s Turcima u X V I . stoljeu. Hodoae k ovoj statui, koja je bila izgubljena, pa onda opet pronaena, ivahnulo je
s k r a j a X V I I . stoljea, naroito od vremena zagrebakog biskupa Borkovia. Odonda
se svake godine o Marijinim praznicima kreu mase hodoasnika iz bliih pa i udaljenijih strana. Libri miraculorum od 1688. do 1786. registrirali su 1109 udesa.
Glas o udotvorstvu M a r i j i n e statue proirio se toliko, da se i hrvatski sabor 1710.
utekao n j o j za pomo i odluio da izgradi u crkvi jedan zavjetni oltar, koji je 1715.
i dovren. Svetite se stalo sve vie proirivati, jer hodoasnici nisu dolazili praznih
ruku. Crkva je obnovljena poslije jednog poara 1880., a u n a j n o v i j e vrijeme do
samog svetita, vodi Via Crucis. Pijo X I . podigao je crkvu M a r i j e Bistrice na ast
M a n j e bazilike, a nadbiskup Stepinac je zamislio u grandioznom planu izradu obnov l j e n e Via Crucis.
Sve do dolaska nadbiskupa Stepinca za koadjutora kult Bogorodice na Bistrici nikako nije bio vezan sa dnevnom hrvatskom politikom. Ili tonije, sa politikom
363

Prema:

Hrvatski list

19. X I . 1942.

jedne strahke najradikalnijeg ekskluzivizma. Jezuit Rudolf Brajii piui o kultu

Bogorodice u Hrvatskoj, kae, da se Hrvatima ini, da su Marija i njihova domovina postati jedno, pa je stoga 7. VII. 1935. god. nadbiskup Bauer okrunio ovu
statuu Bogorodice kao kraljicu Hrvata. (Ai Croati sembrava che la loro patria
e Maria fossero divenuti tutti' uno.) 364 Kod te sveanosti, ma da su bile po tadanjim
zakonima dozvoljene samo dravne zastave, razvile su se na procesiji hrvatske zastave!
S tako razvijenim zastavama ila je masa demonstrativno u Zagreb, kako su to 1941.
u N D H komentirale ovaj dogaaj ustake novine. Tada je nadbiskup Stepinac kao
koadjutor prvi put poveo Zagrepane na hodoae u Mariju Bistricu, o emu se ve
ranije govorilo. Odonda, svake godine nadbiskup Stepinac vodi Zagrepane do ove
statue u Marija Bistrici. Dakako, vezujui nacionalne aspiracije ustakih separatizama
s molitvama Bogorodice. Godine 1941.. svi su se glavni inioci ovih crkvenih demonstracija izjasnili zato su dosad dolazili na Mariju Bistricu. Ti su se inioci ovih
crkvenih demonstracija jasno i odreeno izjasnili, da su dotad naprosto dolazili, da se
mole za Pavelia i za NDH.
Autentini opis procesije, koju je vodio i 1941. nadbiskup Stepinac, ijoj
sadrini spomenuti jezuit Brajii daje sasvim vjerski aspekt, dok je ustvari ova
procesija bila prava proustaka manifestacija, kad su ustae uz asistenciju nadbiskupa
Stepinca kroz svu tampu pustili vijest, da je udotvorna statua na Mariji Bistrici
glavni inilac oivotvorenja NDH. Zagrebaki ustaki Novi list kae, da je hodoae 1941. bilo izuzetno veliko, (oko deset hiljada), radi loga, to je to bilo prvo
hodoae Majci Bojoj u NDH.
Svake godine polazili su Hrvati sa svih strana domovine na hodoae
Majci Bojoj Bistriekoj, nosei hrvatske zastave i hrvatske vrpce i onda kad
se zbog toga ilo u zatvor i na muenja. Nosili su ih, jer su se zavjetovali, da
e od Majke Boje Bistrike isprositi osloboenje hrvatske domovine, a sada,
kad je ona ispunila uzdahe i elje milijuna Hrvata, romari idu, da se zahvale
za sva dobroinstva, koja je uinila i da je mole neka bi svojim zagovorom
pred prijestoljem bojim i dalje titila Hrvate. 366
Prije sveane slube, izvedena je procesija na Kalvariju, koju je po elji
nadbiskupa Stepinca vodio koprivniki upnik Stjepan Pavuni, inae ustaki zastupnik u ustakom saboru, s aureolom dvanaest svojih hodoaa u francuski Lourdes.
Ovaj upnik Pavuni bio je sasvim dostojan, da uestvuje na ovoj kategzohen ustako-klerikalnoj manifestaciji. Jer taj isti Msgr. Pavuni u svom idoliziranju Pavelia toliko je zastranio, da je pri njegovoj posjeti u Koprivnici pred njim kleknuo
i u ekstazi mu poljubio ruku. Tom dirljivom momentu prisustvovao je i njemaki
poslanik Kasche.366 Zagrebaki naelnik ustaa Ivan Werner, po profesiji mesar,
doavi na Marija Bistricu pozdravio je hodoasnike na ustaki nain i u govoru je
obiljeio ustako znaenje ovog prvog hodoaa u NDH. Mi smo sretna generacija,
jer smo doivjeli NDH, za koju smo i ovdje pred svetim likom Majke Boje Bistrike
uvijek usrdno molili. Dakako, poslije zahvale Bogorodici nije uzmanjkao ni pozdrav

1943., 287.

364

Rudolf Brajii, La venerazione per la Madonna in Croazia. Croazia Sacra. Roma

365

Novi list 14. VII. 1941.

Vladimir Blakovi, To nekoliko re:i. Politika 25. X. 1945.

386

ni zahvala osnivau N D H , Paveliu! Poslije posvete jedne nove kapelice, velika procesija pola je pred Marijino svetite, gdje se na posebno nainjenom oltaru vijala
hrvatska ustaka zastava.
Na elu povorke su noeni krievi skupina hodoasnika, koje su dole
iz Zagreba. Iza krieva noene su etiri velike svijee. Drale su ih u rukama
stare ustakinje. Te etiri svijee imale su simboliko znaenje. Donesene su
iz Zagreba, iz M a r i j e Bistrice, g d j e su posveene, vraaju se opet u Zagreb, te
e doekati hodoasnike pjeake u Maksimiru i na elu ovih hodoasnika biti
noene na trg Stjepana Radia, g d j e e biti za vrijeme zakljunog blagoslova
zapaljene. Zatim e biti postavljene u svetite M a j k e Boje Kamenite da tamo
dogore. Isto su tako god. 1935. noene u hodoae Majci Bojoj Bistrikoj
svijee, koje su hrvatske ustakinje namijenile Majci Bojoj Bistrikoj sa zagovorom da pomogne osloboditi hrvatski narod ispod tuinskog jarma. Noene
su ovakve svijee u ast Majci Bojoj Bistrikoj i za zahvalu nakon neuspjelog
atentata na dr. Mila Budaka, doglavnika i d a n a n j e g ministra nastave.
Danas su pak noene dvije svijee za sreu i uspjeh naeg Poglavnika, a dvije
svijee za sretan rad njegovih suradnika. Iza svega toga
ilo je i sveenstvo,
na elu s nadbiskupom i njegovom asistencijom, gradski naelnik i podnaelnik .. .367
Stepinev Hrvatski glas ima jo i varijantu o svijeama. On kae, da ih je
bilo pet. Dvije u znak zahvalnosti za sretan povratak naeg poglavnika, druge dvije
za poglavnikove suradnike, a jedna sa poglavnikovom slikom kao zavjet i zahvalnost
za sreu i zdravlje poglavnika. 368 Jedva se moe zamisliti ljepih dekoracija ustakoklerikalnu simbiozu i njihovu vjeto izmajstorenu simboliku. Pet ustakih svijea
noenih zagovornici, zatitnici i ostvariteljici N D H i nadbiskup Stepinac u
jednoj i istoj procesiji.
Nadbiskup Stepinac, koji je u procesiji iao iza ovih etiri ili pet svijea,
odrao je za vrijeme sveane slube propovijed, u kojoj je okarakterizirao ovo hodoae, koje je palo u istodobnu proslavu hiljadutristagodinjice veza H r v a t a sa
Svetom Stolicom i sa oivotvorenjem N D H . Sinovi hrvatskog naroda upravo su
o v d j e nalazili utjehe u tekim danima prolosti osnovna je misao propovijedi
zagrebakog nadbiskupa. Na banketu mogao je nadbiskup Stepinac izraziti svu svoju
radost i zahvalnost, to nae narodne vlasti kao nikada dosada p r u a j u punu pom o . . . n j e m u i svima, koji ele da se svetite M a r i j a Bistrica izgradi u hrvatski
Lourdes. Zato e, kako on ree, M a j k a Boja isprositi milost i zagovor da hrvatski
narod bude sretan i zadovoljan u svojoj slobodnoj domovini. Nadbiskupa Stepinca
je dopunio poznati ve klerofaist dr. Josip Lonari, upnik Svetog Petra iz Zagreba,
koji je evocirao uspomene o hodoaima pod diktaturom. 3 6 9 Nadbiskup je imao
razloga da bude ustakoj vladi zahvalan, poto je tadanji ministar umarstva i rudarstva, ing. Ivica Frkovi oprobani klerikalac, odobrio kredit od 10 milijuna kuna
za p r e u r e e n j e okoline samoga protenita. 370 U isto vrijeme je ta ista ustaka vlada
odluila, da podigne u Zagrebu damiju. Pored toga novine su javile vijest, kako
387
368
389
370

Novi list 14. V I I . 1941.

Hrvatski glas 15. V I I . 1941.
Hrvatski glas 15. V I I . 1941.
Hrvatski narod 16. V I I I . 1941.

nadbiskup forsira u Zagrebu g r a d n j u bazilike M a j k e Boje Lourdske, koja e biti

po veliini druga crkva u Zagrebu, a stajat e 30 milijuna kuna. 371 Vea aktivnost
u gradnji crkava nije bila poznata ni condotierima ni potentatima renesanse.
Marija Bistrica ukljuena je u komples razvoja ustake misli. Ovo i najvie
unakazuje o v a j kult Bogorodice n j e n i m angairanjem za n a j s r a m o t n i j i i n a j k r v a v i j i
reim, koji je ikad upoznala hrvatska historija. Odatle ustaki novinari stalno pon a v l j a j u u svojoj promibi, da je Mati Boja hrvatska Kraljica, koja razumije
elje hrvatskoga naroda i koja mu je spasiteljica u tekim vremenima, kao i nekada. 372 Tako je svetite Marija Bistrica imalo da postane; ne samo vjerski, nego
i ustaki bastion. Nadbiskup je osnovao udruenje Nadasve (Naa draga svetita),
koje je imalo da skupi dovoljne sume, kako bi se izgradila monumentalna Kalvarija
s velikim planom renoviranja ovog nekad zagorskog romantiarskog sastajalita naprednih Iliraca kod starca-patriote upnika J u r j a Krizmania, kako bi poslije sto
godina postalo bastion natranjatva, vjerske i nacionalne iskljuivosti, pravih ustakih blasfeminosti.
U godini prve obljetnice
biskupa Stepinca, i ono vapi za
skvu i kad se stao izvoditi plan
Zato nadbiskup Stepinac ponovo
kako znaajan datum godinjice
na zbor. u M a r i j u Bistricu.

ustake N D H ve je pomalo uznemireno srce nadmirom. Onda, kad se izjalovilo nasrtanje na Mozaobilaenja Moskve sa staljingradskom epopejom.
mobilizira M a r i j u Bistricu. Na 21. VI. 1942., svan a p a d a na SSSR poziva Stepinac katolike H r v a t e

Dok na h i l j a d a m a kilometara fronte ljudi vode ogorenu borbu na ivot

i smrt; dok hiljade bombardera nose uas i stravu na mirne gradove ubijajui
bezbroj nevinih ena i djece; dok se spremaju jo strasnije bitke i krvava
klanja, pozivam Vas da se u tim asovima grozote vratite Bogu Svemoguemu
i Milosrdnomu, kojega su mnogi od Vas zaboravili mislei, da mogu bez
N j e g a i Njegove pomoi biti, da se pomolite M a j c i Bojoj, M a j c i H r v a t a i
Kraljici mira; da se zavjetujete M a j c i Bojoj Bistrikoj kao simbolu nae
hrvatske, narodne pomonice. Ona nam je uvijek pomogla, kad god smo joj
se obraali molitvama i zavjetima. Ona e nam pomoi i danas. Molite joj
se za mir! Molite j o j se, da nas oslobodi svih strahota bezbotva! Molite j o j
se, da nam s ratita vrati nae drage mueve, sinove i brau; ive i zdrave, te
da nam unesu sreu i zadovoljstvo u nae domove! Molite joj se, da sauva
od ratnih strahota i gladi nau milu hrvatsku domovinu. Z a v j e t u j t e j o j se,
hodoastite i rtvujte. Hrvati katolici iz cijele domovine, doite u hrvatsko
narodno svetite M a j k e Boje Bistrike. rtvujte i darujte, da se podigne dostojno zavjetno svetite, dostojno nae Kraljice Mira i dostojno hrvatskoga
naroda. M a j k o Boja Bistrika, M a j k o Hrvata, molimo Te za m i r u svijetu. 3 7 3
Nadbiskupova akcija za mir bila je u suglasnosti s opom akcijom, koju je
pokrenuo Vatikan, shvativi ve sada, da o porazu SSSR ne moe vie da bude govora.
Zato., sada poslije neuspjeha pred Moskvom, zapoinje ofenziva za mir. Nadbiskup
je ve 26. aprila 1942. objavio papinu okrunicu s njegovom molitvom za mir, i to
naroito, da se obraaju narodi Materi Bojoj, u mjesecu m a j u , posveenom Bogo371
372
373

Hrvatski n a r o d 16. V I I I . 1941.

H r v a t s k i list 5. V. 1942.
Katoliki list 1942., br. 25, 299.

rodici. Da se po njezinom svetom zagovoru skrate dani kunje za itavo ovjeanstvo, a posebnim nainom, da se mole i za nau milu domovinu Hrvatsku. 3 7 4 Svakako,
ova nadbiskupova akcija za mir nije bila sasvim u skladu s njegovim uestvovanjem
na vojnikim p a r a d a m a o p r v o j godinjici N D H , na kojoj se manifestiralo pobjedonosnoj ustakoj vojsci, kao i vojsci ustakih saveznika! O prvoj godinjici nadbiskup
je naredio, da sve crkve u predveerje i na sam dan proslave jednosatnom zvonjavom narodu objave veliki praznik! 375 Praznik najvee izdaje, koju su poinili svi oni,
koji su se zalagali za ovu Hitler-Mussolini j evu nakazu od nezavisnosti i slobode.
Mjeseca jula bila je ova procesija, koju je opet poveo na M a r i j u Bistricu
nadbiskup Stepinac. Prilikom sveane slube odrao je propovijed, u kojoj je bilo
politikih aluzija na kritike, koje su uinjene na londonskom r a d i j u protiv njegovih
proustakih akcija, kao i n a r e e n j a , da se o imendanu i roendanu u H r v a t s k o j moli
za Pavelia. Tu je on rekao, da treba da se
molimo i za one koji su napustili domovinu i sada bi iz tuine htjeli davati
savjete katolikoj crkvi, za koga smije a za koga ne smije moliti. Mi znademo
da je naa apostolska dunost opominjati vjernike, da se mole za sve ljude;
posebno za one koji su na vlasti, a napose za dravne poglavare. Ako budemo
trebali kakvog savjeta u toj stvari, onda ga ne emo traiti od politiara koji
su se izrugivali istinama nae svete vjere i blatili Majku Boju, nego emo
ga traiti kod onoga, koga je Bog postavio vrhovnim uiteljem vjere i morala
kod Svetog Oca 6 Ako pak netko misli, da e nas netko zastraiti svojim prij e t n j a m a iz tuine, onda neka znade, da katolika crkva stoji vedra ela i
iste savjesti i bez straha u svakoj situaciji, da nastavi svoje boansko poslanje. Da se nikom ne ini nasilje ve da se svuda postupa po pravednim zakonima . . . Neka M a j k a Boja Bistrika posreduje kod Boga, da nau dragu
hrvatsku domovinu blagoslovi i ouva od svakog zla . . . 377
Ustae su ovo shvatili kao proustaki gest, kao pravi udarac Hrvatima neustaama u zemlji i inostranstvu. Stoga je i glasilo hrvatskog ustakog pokreta Hrvatski narod oznailo ovu propovijed kao veliku i kao znaajnu. 3 7 8 I ove godine je zagrebaki naelnik ustaa W e r n e r odrao na banketu (13. VII. 1942.) govor, dakako u
prisutnosti nadbiskupa Stepinca. I zagrebaki naelnik W e r n e r bio je obavjeten, da
je M a j k a Bistrika spasila hrvatski narod od mnogih nezgoda i zagovorom njezinim
doli smo do svoje slobode . . . Stoga i on smatra, da se treba staviti pod n j e n u
monu zatitu^ da nam M a j k a Boja ouva i pomogne ovu milu nau domovinu. Svoj
ustaki govor zavrio je ustakim pozdravom: Za Poglavnika i za Dom nato su
svi, preuzvieni i preasni oci, odgovorili zanosnim ustakim: Spremni. 379
374

Katoliki list 1942., br. 18, 215.

Katoliki list 1942., br. 13, 154.
376
N a d b i s k u p Stepinac bio je, koliko srao mogli da u t v r d i m o u Rimu 1942. od 27. aprila
do 7. m a j a u p r a t n j i svoga t a j n i k a d r a Lackovia. 1943. nalazi se u Rimu od 26. m a j a do 30. m a j a
1943. Oba p u t a bio je p r i m l j e n i kod P a p e P i j a X I I . D r u g i put bio je na ruku kod Pavelieva
izaslanika p r i Vatikanu, kneza E r v i n a Lobkowitza. (Hrvatski narod) 28. IV. 1942., 8. V. 1942.
Katoliki t j e d n i k 13. VI. 1943. P r e m a tome nadbiskup je r a s p r a v l j a o o N D H s onim, kako ree
na M a r i j i Bistrici koga je Bog postavio vrhovnim u i t e l j e m v j e r e i morala. D r . Lackovi, opet,
kako je n a p r i j e d reeno, upoznao je newyorskog n a d b i s k u p a Spellmanna o s t a n j u u N D H sa Stepinevog i Pavelievog gledita.
377
Katoliki list 1942., br. 29, 337338.
378
Hrvatski n a r o d 16. V I I . 1942.
378
Nova H r v a t s k a 14. V I I . 1942.
375

Da bi dao izraza svojoj neustraivosti i svojoj rijeenosti, da :se moli posebno za one, koji su na vlasti, a napose za dravne poglavare, odrao je nadbiskup
Stepinac sveano blagoarenje 14. jula 1942. u zagrebakoj katedrali kao na dan
hrvatskog dravnog vrhovnitva. To jest na roendan Pavelia. Time je nadbiskup
pred ustaama, od najniih do najviih, najsveanije posvjedoio svoje rijei izgovorene na Mariji Bistrici i dao im svoj lini proustaki komentar. 380
Kako su iroke mase shvaale ovu vjersko-politiku akciju nadbiskupa Stepinca u vezi s tenjama i nastojanjima, da se to svetite pretvori u hrvatski Lourdes,
pokazalo je i openito Vijee u M a r i j a Bistrici, koje je dpnijelo zakljuak s apelom
na cio narod, da se zaloi za izgradnju Lourdesa. I ova motivacija opinskog vijea
ilustrira, kako je ovo svetite korieno u politike svrhe, kako je ustvari M a r i j a
Bistrica u slubi ustake misli.
Uz svoje vjersko osvjedoenje, rijei su apela opinskog vijea u M a r i j i
Bistrici, pokazivao je ovdje hrvatski narod i svoju nacionalnu svijest. To se
najbolje vidjelo u ovih zadnjih dvadeset godina, kad je hrvatski narod bio
na svakom koraku gaen, i kad su mu se oduzimale njegove najvee svetinje,
njegova samostalnost i dravnost. Uz vjerske proslave pokazivao je ovdje
hrvatski narod svoju svijest i narodnost, i tu je svijest ak izraavao uz
crkvene i svjetovnim pjesmama. Marija Bistrica je bila povodom da su u
bijelom Zagrebu zaleprale hrvatske zastave, kad je to bilo i te kako zabranjeno. Ka temelju izloenoga smatramo, da se Mariji Bistrici imade posvetili
velika panja s nae strane, a i sa strane cijelog hrvatskog naroda,381
Opinski odbor u Mariji Bistrici uputio je molbu i ustakom saboru i Paveliu preko nadbiskupovog Odbora za ureenje svetita M a j k e Boje Bistrike sa
sjeditem u Zagrebu. I u ovoj motivaciji ove molbe kae se, da je Marija Bistrica
odigrala u zadnje godine znaajne uloge oko uskrsnua
narodne samostalnosti
i
oivotvorenja KDH, pa zato se sadanji Hrvatski sabor moli, da i on odan vjeri
pradjedova stvori zakljuak, da itav hrvatski narod novano podupre zamisao Preuzvienog
Gospodina
Kadbiskupa
Stepinca.382
U tu je svrhu osnovan u M a r i j i Bistrici i Hrvatski prosvjetni dom sa zadatkom, da d j e l u j e za dobrotvorne i prosvjetne ciljeve mjesta M a r i j e Bistrice i okoline, i u n j e m u e se napose odvijati rad Ustake mladei, koja ve radi. 3 8 3
Odsad M a r i j a Bistrica postaje sve vie zborno mjesto svih moguih vrsta
hodoasnika, za kojima ne zaostaju ni uniformirane ustae, ni vojnici domobrani,
kako bi se ovdje i vjerski napojili idealom, koji im je politiki o b j a n j a v a n i propagiran u njihovim zdrugovima, taborima, logorima, naroito od njihovih ustakih sveenika-duobrinika.
Na zavjetnom pohodu IV. ustakog tabora u Zagrebu Majci Bojoj Bistrikoj govorio je fra Jordan Brekovi u izrazitom ustakom duhu, vezujui zatitu
Matere Boje sa ustakim akcijama. Jer otac Jordan Brekovi zna da Mati Boja
uva ustae u njihovim borbama. Njezin blagoslov e i nadalje pratiti nae pripadnike,
380

H r v a t s k i n a r o d 16. VII. 1944.

Katoliki list 1942., br. 20, 238.
Nova H r v a t s k a 20. V. 1942.
383 N o v a H r v a t s k a 1. I. 1942.
381
382

molitvama utjeui se N j o j . Ona e vas sve preporuiti Svevinjemu za napredak i

sreu nae krasne domovine N D H i za zdravlje naeg dinog Poglavnika. Pri toj
prilici pomolili su se ustaki hodoasnici za svoga druga junaka Otona Gavlovia,
koji je u borbi dao svoj ivot za Poglavnika i Hrvatsku. 3 8 4
Ustaki general Slavko tancer pokrenuo, je akciju medu domobranima za
s k u p l j a n j e priloga za svetite M a j k e Bistrike, kako bi se njihovim prilozima podigla
jedna skulptura na Kalvariji. Jer, Katoliki list hvalei ovu akciju generala tancera kae, da M a j k a Boja
i danas titi nae hrabre sinove-junake koji se bore protiv razliitih destruktivnih elemenata u zemlji ili slavno vojuju na nepreglednim poljanama istone
fronte. Po njihovoj elji poslali smo ve mnogo tisua sliica i medaljica udotvornog kipa Majke Boje Bistrike na bojite onim borcima, koji za nas
rtvuju sebe i svoju krv, sjeajui se vazda domaeg ognjita, svoje zatitnice
i Majke, koja bdije i uva njihov dragi dom . . . Mi smo ponosni, da Poglavnikova Hrvatska ima vojsku koja ide za svijetlim tragom svojih junakih i
vitekih
pradjedova.
Takova
vojska je sigurna i trajna
garancija sretne
Hrvatske.385
Ovako je s ovim komentarom akcije generala tancera angairana M a j k a
Boja Bistrika u ratne svrhe i za borbe protiv Narodno-oslobodi 1 akog pokreta kao
i slavenske, Sovjetske Rusije, na ijim se poljanama uistinu rjeavala sudbina ne
samo n j e n a i Slavenstva, nego i itavog ovjeanstva. Ovako je akcija Nadasve,
koju su vodili pojedini sveenici, ula neposredno i u ustake redove.
Treba da se kae, da je Nadasve bilo pod neposrednim nadzorom Stepinca
i razvila je na sve strane ogromnu agitaciju, a kroz n j u i sam nadbiskup Stepinac
stalno veui odranje N D H sa zavjetom, da se izgradi ovaj hrvatski Lourdes.
Svakako, ovu ustanovu Nadasve, za koju se toliko agitiralo i koja je
takoer sama agitirala za svoj cilj, i koja je imala pred oima neupuenih jedan
sasvim neduan izgled osvjetljava posebnim svijetlom njen priradni nadstojnik
Vilko Heger. Bilo je to jedno misteriozno lice Stepinevog najvieg povjerenja, ije
je ranije ivotne stranputice, sam nadbiskup tumaio poreujui ih s onima sv. Augustina. Meutim, na oktobarskom procesu 1946., dokazano je nadbiskupu' Stepincu,
prema izvjetajima Pavelievog legata pri papi, kneza Lobkovicza, kao i efa gestapovske pijunae u N D H , Hansa Helma, da je t a j Heger bio u slubi Gestapa, i da je
odravao veze s Vatikanom i ostao u Stepinevoj Nadasve ma da je bio na to upozoren od samog papskog legata opata Marconea. Hans Helm, dakle lice, koje je i te
kako bilo dobro upoznato sa gestapovskim makinacijama, izjavio je, da je Heger uspio
da uvjeri Stepinca, da e njegove veze s Gestapom biti od koristi za katoliku crkvu.
Iz akcije Nadasve Heger je uspio, tvrdi Helm, stvoriti cvatui posao za crkvu
i za sebe lino. Hegera se moe oznaiti inspiratorom izgradnje svetita Majke boje
bistrike, jer je on kao prvi darovao mramorni stup, koji je bio nainjen u Italiji.
T i m svojim makinacijama uspjelo mu je, da po nalogu Stepinca s preporuenim pismom
bude primljen kod pape. Pismenim preporukama Stepinca, uspjelo mu je takoer
da doe do kardinala Innitzera i Faulbachera. Budui da je znaenje Hegera na
384
385

Nova H r v a t s k a 18. V I I . 1942.

Katoliki list 1942., br. 42, 502.

centralnom mjestu u Berlinu uskoro uoeno, uslijedilo je 1943. godine njegovo preseljenje u Be, gdje je dalje radio na tom sektoru po direktivama iz Berlina. Ali o v a j
prepredeni pijun, kojemu je bio zadatak nadzirati hrvatske crkvene krugove, kako to
s pravom tvrdi Lobkowitz, da bi jo vie uz sebe povezao nadbiskupa i pojaao njegovo
povjerenje, dao se u Beu, u suglasnosti Gestapoa, zarediti za sveenika. I t a j dakle
gestapovac, bio je najzasluniji za izgradnju ustakog Lourdesa. Uasna je stvarnost
u priznanju Hansa Helma, koje je dao na sasluanju 3. IX. 1945. pred istranim
sucem, potpuno slobodno i od sveje volje, da se preko Hegera uspjelo katolikom
crkvom (u KDH) u stanovitoj mjeri upravljati po eljama njemakoga vodstva,385a
Svake godine o zavjetnoj procesiji mjeseca jula nadbiskup Stepinac drao je
znaajne govore. Tako je i 9. jula 1944. svu svoju ogorenost ustremio protiv Narodnooslobodilakog pokreta i pobjedonosnog hoda Crvene armije.
Srce nam krvari i plae nad svim strahotama koje su stigle nau domovinu i na hrvatski narod. Srce nam krvari nad poruenim gradovima, spaljenim selima nae drage domovine, koja je uzeta za poprite krvave borbe. Srce
nam plae nad poruenim crkvama i kapelama, nad poubijanim nevinim svjetovnjacima i sveenicima .. . Smatra li moda ratujua stranka, da ovakvim
strahotama pogaa nau zemlju zloinom, to hrvatski narod svom snagom
svojega bia stoljeima tei za slobodom i branii danas svoju dravnu samostalnost uz neuvene rtve? O n d a bi bili zloinci i svi drugi narodi, koji nose
u srcu isto tako nepokolebivu tenju za slobodom i samostalnou. Da se
Hrvati ne e nikada odrei svoga prava, u to neka nitko ne sumnja.
Ovako u sveanom crkvenom ornatu, upravo kao i upnik Bralo, na ustakom zboru u Zemunu, kao na politikom mitingu hrvatski mitropolit raspalio je
ustake prisutnike. U uzbudljivom i povienom tonu nadbiskup se obratio pred naelektriziranim prisutnicima Majci Bojoj.
Danas kad se lomi svijet, a potop svih moguih naziranja poplavljuje
due, pomozi (Majko Boja Bistrika) hrvatskom narodu, da ostane vjeran
svojoj kranskoj prolosti. Ve mu se dva desetljea pokuavalo sad pod
ovom sad pod onom prilikom narinuti komunistiko naziranje na svijet.
Hrvatski ga je narod dosada plebiscitarno odbio. Pomozi, da odbije i ubudue
sustav, koji ne pozna ni posebnikog vlasnitva, ni svetita obitelji, ni slobode
vjeroispovijesti. z 86
S ovim mislima nadbiskupa Stepinca, koje je objavio u cijelosti Katoliki
list, u suglasnosti su i one iz lanka, koji slijedi poslije toga o znaenju vlastite
drave za narod. Tu se u interesu uvrivanja autoriteta ustakih vlasti kae, da
narod treba savjetovati, da svoju vlast iskreno cijeni i potuje, i da s njom to vie
surauje.
385
a Suenje Lisaku, Stepincu, aliu i druini . . . 324325, 336. Svakako je porazna
konstatacija Helma, jer njegova gestapovska obavjetenja bila su nesumnjivo valjano provjeravana,
kad kae, da su sa suradnicima akcije Nadasve odrane priline orgije. Jer, taj Stepinev
boji ovjek imao je i izvjesnu prljavu vezu s jednom jevrejkom, koje da je se, kad mu je
dosadila, rijei, dao otpremiti u Njemaku, to je po nareenju iz Berlina uinio H. Helm.
386
Katoliki list 1944., br. 28, 334.

Dok je prije, ne imajui svoje drave, bio na ovjek to vei rodoljub,

to se je ustrajnije i upornije borio protiv vlasti, jer je bila tuinska i n j e m u
neprijateljska, u vlastitoj narodnoj dravi, to je bolji i vei rodoljub, to vie
i iskrenije s u r a u j e s vlau. Sada, na poetku u r e i v a n j a hrvatske narodne
drave i dravnikog ivota, kako isto politikoga, tako vjersko kulturnoga,
vojnikoga, gospodarskog i uope dravnoga ivota u svim granama, j e d n a
je od najpreih, najveih, ali i najteih zadaa prevesti narodni organizam iz
duha oporbe u duh suradnje s vlau.
Na ovaj nain objanjava Katoliki list dunosti klerofaista i ostalog naroda prema ustakim vlastima, naprosto stoga, to je sada Narodno-oslobodilaki pokret
postajao sve vea opasnost za mrane klerofaistike ciljeve. Tome cilju sluio je i sav
crkveni aparat. Tokom etiri godine okupacije, tome su cilju imala da poslue i sluila su i vjerska svetita, pa i M a j k a Boja Bistrika. Ova klerikalno ustaka simbioza
ovjekovjeena je i u mramoru na reljefnom spomeniku ustakog domobranstva, prema
zamisli general-lajtnanta Slavka Viteza Stancera. Vidjelo se, da su ustake vlasti
umjele da blagodarno ocijene ovu propagandnu pomo, koju je ustakoj vojsci ukazivao nadbiskup Stepinac pomou kulta Marije Bistrice. O v a j reljef, prema idejama
generala tancera, izradio je profesor Kerdi, i predstavlja nadbiskupa kako prinosi
zavjet Majci Bojoj Bistrikoj za sretni svretak rata. Pored n j e g a nalaze se formacije
Pavelievih bandi. Tako je u ovom reljefu simboliki uklesana nerazdvojna veza katolike crkve i branitelja N D H , zakletih neprijatelja NOP-a. 3 8 7
Istoj svrsi sluila je i kapela na Zagrebakoj gori na Sljemenu, koja je izgraena inicijativom jezuite Mllera. I ona je bila posveena M a j c i Bojoj kraljici
H r v a t a . Upravo 1941. bila je prva desetgodinjica kako je kapela izgraena, a postala je poznata, kako kae n j e n upravitelj, irom itave nae N D H . . . Za v r i j e m e
najteih dana naao je H r v a t utoite i snagu i pjevao u njezinom svetitu hrvatske
pjesme. Prvu- procesiju N D H na Sljeme, vodio je jezuita Mller, dok je sveanu
misu sluio jezuita Karlo Leopold, starjeina jezuitskog samostana. Na toj crkveno
politikoj manifestaciji bilo je prisutno oko 3.000 Zagrepana, zajedno sa zamjenicima ustakih glaveina. Na tom hodoau odrao je frankovac don Ante Jagi propovijed, u kojoj je evocirao sjeanje na teke dane pod srpskim tiraninom. Da n a m
bude lake sagradili smo ovu kapelicu, koju je sam narod prozvao M a j k u Boju SI jemensku Kraljicom Hrvata. 3 8 8 G r a d n j u kapelice zu izveli kongregacije g r a a n a i radnika u zagrebakoj bazilici Srca Isusova. O prvoj Boinoj ponoci u N D H , 24. X I I .
1941. jezuita Mller sluio je slubu sa prigodnom vjersko-politikom propovijedi. 3 8 9
I na ostalim svetitima Matere Boje iskoriavao se n j e n kult u ustake
svrhe. Tako je ve spomenuto da je na protenitu Kondilu u Komuinu, u Bosni,
bosansko brodski upnik Stjepan Koi istaknuo u propovijedi, da je N D H dar boji
po zagovoru Gospodjinu za vjernost hrvatskog naroda katolikoj crkvi. 390
U ovoj hagiomanskoj ofenzivi prema Bogorodici i bojem milosru, molitvom
i krunicom, kako kae nadbiskup Stepinac, nije se nikako prestajalo. Naprotiv. Kad
387
V e z a i z m e u k a t o l i k i h b i s k u p a i u s t a k o g p o k r e t a . Glas 7. X I . 1945. - Katoliki
t j e d n i k 27. V I I I . 1944.
388
H r v a t s k i n a r o d 4. VIII. 1941. N o v i list 4. VIII. 1941.
389
N o v a H r v a t s k a 28. X I I . 1941.
390
Katoliki t j e d n i k 1941., br. 35.

je p a p a pozvao katolike narode svijeta da se uteknu, po poruci portugalske udotvorne Gospe od Fatima, Majci Bojoj, da se skrate ratne nevolje, hrvatski episkopat
posvetio je N D H Bezgrjenom Srcu Marijinom. Zato je pozvao nadbiskup Stepinac
Hrvate, da se u N D H obnovi Bratovtina svetoga i bezgrjenog Srca Marijina koja
je, kako on kae u Hrvatskoj tako divno evala p r i j e 20 do 30 godina, a poslije pala
pomalo u zaborav. Istini za volju istiemo, da nadbiskup za to nije ovaj put krivio
Beograd. Ali opomenuo je narod, da krunicom na ispaeni, uplaeni i mukotrpni
svijet juria na nebo, ne bi li se rasreni Gospodin sjetio svoga Milosra. 3 9 1 Zato se
na sve strane obnavljaju crkve i kapele, a grade nove i dograuju stare, da bi se
proslavila N D H i posvetila Bogu i Majci Bojoj zahvaljujui joj, to je poslala Pavelia i N D H . Tako je gvardijan f r a Eugen Kukina, blagosiljajui u Cerniku malu
kapelicu, sagraenu u spomen godinjice N D H prikazao narodu znaenje ove kapelice, koja e biti vidan znak veselja, koje je hrvatski narod osjetio obnovom N D H .
Dakako, ipak nisu ni pred Bogom i M a j k o m Bojom smjele da padnu u zasjenak
zasluge Pavelia i negovih ustaa, pa je i njih f r a Eugen Kukina obasuo pohvalama
i zahvalama. Zato se dovrava spomen crkva u Duvnu, ija bi se unutranjost imala
urediti prema planovima i eljama Pavelia, a pored bazilike izgradila se manastirska
palaa za hercegovaki franjevaki novicijat. 392 U toj bazilici imao se, kao neko kralj
Tomislav, da krunie i Ante Paveli o emu je tako sugestivno ve progovorio i
u ovoj knjizi dr. f r a Oton Knezovi, u svom dalekosenom ustakom dinastikom
planu marta 1944. 393 Istoj ovoj svrsi imao je da poslui i plan dalmatinskih f r a t a r a
u izgradnji Gospine, zavjetne crkve kralja Zvonimira u biskupiji kod Knina, zato su
franjevci vrili najiru propagandu ve 1933. Meu n j i m a se isticao naroito f r a Ivo
Mendui. 394 Sve je to, opet bilo povezano, usko i intimno, s N D H , Paveliem i milostima Bojim, da se vjeno odri N D H .
U ovim hagiomanskim takmienjima, koja su naroito uspjelo^ fratri vezivali
sa politikom, doista n i j e bilo ni m j e r e ni ukusa. U Zagrebu je dograena na Svetom
Duhu crkva svetog Ante upravo u vrijeme postavljanja dra Stepinca za koadjutora
nadbiskupu Baueru. T o m crkvom upravljali su franjevci i ona je bila sredite nove
upe. upski vikar bio je otac dr. Bonaventura Buri, koji je uivao p o v j e r e n j e oba
nadbiskupa, Bauera i Stepinca. U poetku se nije znalo zato je ba uzeto ime ovog '
svetitelja za ovu crkvu. Meutim, ubrzo se stalo govoriti po Zagrebu po lderofaistikim kao i ustakim orsokacima, da je to u ast A n t e Pavelia i da e se u n j o j
moliti za njega i za uspjehe njegove akcije u Italiji. Dok se to u bivoj Jugoslaviji
odricalo, 1942. priznali su to sami franjevci hvalei se tim svojim ranijim vjerskopolitikim stavom. Kako crkva nije bila sasvim dovrena u unutranjem svom ureenju, to je trebalo poduzeti akciju, da se skupe nove sume novca za t a j posao. N D H
dola je kao poruena konjuktura da se dokraji oivotvorenje ove ideje. Gospoji nsko drutvo za g r a d n j u crkve svetog Antuna na sastanku 9. IV. 1942. donijelo je
zakljuak, da na uspomenu prve godinjice N D H dovri zavjetnu crkvu hrvatskog
naroda Svetog A n t u n a Padovanskog na Svetom duhu u Zagrebu. Tim povodom pro391
392
393
394

Katoliki list 1943.. br. 18, 214215.

Hrvatski n a r o d 11. X I . 1941.
Slobodna D a l m a c i j a 25. II. 1945.
Sa letka za s k u p l j a n j e priloga.

nijelo se kroz tampu i objanjenje, kako je dolo da se izgradi u Zagrebu ova crkva
Prije svega zato je povod dala sedamstogodinjica svetog Antuna, a onda i elja da se
crkvom simbolizira akcija Ante Pavelia.
Ona je mnogima smetala. U svojim srcima imali su lanovi jo jednu
zavjetnu misao, da taj velebni hram, sav od naeg hrvatskog kamena bude
simbol hrvatskog naroda i njegova velikog sina u tuini dra. Ante Pavelia,
naeg sadanjeg dinog i velikog poglavnika . . . Sada nakon osam godina, to
ta zavjetna crkva eka dovrenje, ponovno drutvo upravlja na cijeli hrvatski
narod poziv, u kojem moli da svojim prilozima omogui konano dovrenje
ovog lijepog zavjetnog hrama, koji e nas sjeati na uskrsnue KDH i velikog
njezina
Poglavnika,395
U ovoj crkvi doista su ustae imali zaklona za N D H kao i poslije njenoga
sloma. Dirljiv je bio pozdrav oca f r a dr. Bonaventure Buria, kojim je veliao dolazak
nadbiskupa Stepinca na sveanost uz prisue lanova ustakog tabora I. 396
Meutim, na ustakom katolikom nebu pojavio se i jedan jo izrazitiji
talijanski svjetitelj, i to zaslugom line inicijative nadbiskupa Stepinca. Sasvim u
skladu ustako-faistikog vjenog i nerazdvojnog prijateljstva, kako bi se i na nebeskom terenu nali z a j e d n o Sv. Ante, Ivan Bosco i Nikola Taveli. Dok su u Rimu
zakljuiti uz suglasnost pojedinih kardinala, da se sa splitskog peristila ukloni spomenik G r g u r a Ninskog, nadbiskup Stepinac podie crkvu u ast svetog Ivana Bosca,
koju je povjerio kao upnu crkvu oima Salezijancima u Podsusedu k r a j Zagreba.
I blagoslov ove crkve, koju je obavio nadbiskup Stepinac, dobio je svoje ustako klerikalno nalije. Naime sveanosti je prisustvovao i otac Ante Pavelia, M i j o Paveli.
Salezijanci su tom prilikom priredili sveani banket, na kome su uestvovali i ustaki
koljai iz Zagreba, kao i Paveliev otac. Katoliki list se oduevljava, da je osnovana upa, posveena talijanskom svetitelju, jer e novi zatitnik hrvatskih upa katolike crkve, sv. Ivan Bosco, uzeti pod svoje okrilje ne samo novu upu, nego i svu
mlade katolike Hrvatske. 3 9 7 Hrvatska omladina pod zatitom T a l i j a n a , kao i itava
N D H pod protektoratom Ducea i k r a l j e v a n j e m Vojvode od Spoleta, a poglavnikov a n j e m A. Pavelia sa blagoslovom P i j a X I I . i nadbiskupa Stepinca. U Zagrebu su
imali da populariziraju novi importirani kult don Bosca salezijanci u zagrebakom
nadbiskupskom konviktu. O v a j kult izrazitog talijanskog porijekla, imao je zadatak,
da naroito d j e l u j e u radnikim redovima iju je djecu trebalo osvajati za mlade klerikalne redove.
U istom Podsusedu na imendan Ante Pavelia (1942.) blagoslovljen je prozor
s likom sv. Antuna. Prozor je bio dar Drutva Hrvatica Katarine grofice Zrinjske.
U objavi ove crkvene sveanosti podvukla se i motivacija zato se poklanja t a j prozor
crkvi. Prvo stoga, jer u tome mjestu stanuju Pavelievi roditelji, a onda i za zahvalu
Bogu, to se je Poglavnik sretno vratio u domovinu. To je ujedno i dar drutva
Poglavniku za imendan. Dakako, sveanosti su prisustvovali i Pavelievi roditelji. 3 7 9 a
395

Nova H r v a t s k a 29.
Nova H r v a t s k a 14.
397
Katoliki list 1942..
397
a Nova H r v a t s k a 13.
390

V. 1942.
I X . 1943.
br. 40, 4/7478.
VI. 1942.

Meutim, iako se iz raznoraznih razloga, prema faizmu, uvodio kult ovog

talijanskog sveca u Hrvatskoj, u ustakoj N D H , nadbiskup Stepinac je od prvih dana
koadjutorstva nastojao da pronae sveca, koga bi mogao staviti u antipodni stav prema
toliko rairenom kultu svetog Save kod Srba. Crkveni zvaninici znaju svega za pet
blaenika. To su Augustin Kaoti, zagrebaki biskup iz X I V . stoljea, ibenanin
Nikola Taveli, f r a n j e v a c iz druge polovine X I V . stoljea, blaeni Gracija od Mula
kod Kotora, blaena Ozana, dominikanka iz X I V . stoljea i Marko Krievanin iz
X V I I . stoljea. Od tih je Ozana crnogorsko seljae, koje je silo zbog neimatine u
Kotor, pa je nesumnjivo takva i ostala, kakva se i rodila, t. j. Crnogorka, koju su hrvatski klerikalci radi toga, to je prela na katolicizam ubrojili meu hrvatske blaenike.
Uvrtena je u red blaenika rimske crkve tek 20. X I I . 1937.
Iz starih arhiva izvuen je na povrinu blaeni ibenanin Nikola Taveli,
koga su nadbiskup Stepinac i njegovi crkveno-politiki jednomiljenici prozvali naprosto apostolom Hrvatske. Za njega osim u uskom ibenikom krugu, jedva je tko
u Hrvatskoj X I X . i X X . stoljea i znao. Malo ih je bilo i meu samim klerofaistima.
Mali broj Dalmatinaca jedva je znao za ime, a kamo li za d j e l o v a n j e toga suvremenika bosanskog kralja Tvrtka, koji je srpske i hrvatske krvi i pod kraj ivota
vladao znatnim dijelom Srba i Hrvata. Za Nikolu Tavelia ne zna ni klerofaist ni
ustaa Mile Budak, kad u Americi izdaje svoju ustaku knjigu, o kojoj je bilo ve
rijei, kad se dotie pitanja vjere i hrvatskih svetaca. Meutim, t a j Nikola Taveli.
ije se sandale uvaju kao relikvija u ibeniku, ivio je izvjesno vrijeme u Bosni,
djelujui protiv bogumila, a onda nemajui naroita uspjeha, poao je u Palestinu,
g d j e je u sukobu s muslimanima, misionarei za kranstvo, poginuo. On jo nije ni
kanoniziran niti proglaen svetim, ma da je poginuo u Jerusalemu jo 11. X I . 1391.398
U tu je svrhu pokrenuta od nadbiskupa Stepinca ogromna akcija irokih razmjera.
U Zagrebu, je osnovana Tavelieva liga, koja je imala zadatak da prikupi velika
novana sredstva za rimsku kanonizaciju, poto je za u t v r i v a n j e svetiteljske titule
potrebno i mnogo para za takse, koje je raspisala Kongregacija, koja se tim poslom
bavi. O tome govori i dr. Dragutin Hren, 1942. prebendar prvostolne crkve zagrebake, predsjednik Tavelietve Lige i vicepostulator u procesu kanonizacije. On
kazuje izmeu ostalog i uzroke i povode kako je dolo do akcije da se blaeni Nikola
proglasi svetim, i p o t v r u j e injenicu, da se jo p r i j e par godina za Nikolu Tavelia
gotovo i nije znalo. A to se sada poslije dobro provedene propagande zna, vicepostulator H r e n vidi u tome udesni znak Provienja i samog blaenika.

Kao to drugi katoliki narodi upiru svoje oi u svim zgodama ba spram

svojih svetaca, tako bismo morali initi i mi, Hrvati. Morali bismo skrueno
priznati da u tom pogledu vlada kod nas stanovito mrtvilo. Blaenog Marka
su nam, izgleda, vie digli njegovi drugovi, sumuenici, nego li da bismo se i
mi oskrbili za njegovo proglaenje blaenim i konano svetim. O blaenom
Augustinu nekako utimo, i kao da ekamo, neka se za nj pobrinu njegova
subraa dominikanci. Slino je i s bi. Gracijom i s bi. Hosanom. Da nas nije
upravo nekim udesnim nainom maknula Boja Providnost, jamano ne
bismo na bi. Kikolu Tavelia niti mislili. A ba nas je u tom pogledu maknuo
398
Ulysse Chevalier,
II. vol. Paris 1907., 3354.

Repertoire

des

sources historiques du M o y e n Age. Bio-bibliographie

sam Gospodin Bog. Prije pet godina je u Jeruzalemu na Ordinarij Preuzvieni Gospodin Alojzije Stepinac, posvetio oltar bi. Nikole. 399 Dobro zasnovana
promiba uinila je, da je taj oltar podignut doprinosima iz cijeloga naega
naroda. Tako su Hrvati pokazali po prvi put, da imadu smisla i elje tovati
bi. Nikolu. Od toga se asa upravo zaudnim nainom iri tovanje i prizivanje bi. Nikole i diljem cijele hrvatske domovine. Dok je pred nekoliko godina bio blaenik tek nekima poznat, danas je njegovo potivanje raireno u
cijelom narodu. Prelo je i granice nae domovine. Potuju ga i prizivlju
Hrvati u Sjevernoj i Junoj Americi. U naoj nadbiskupiji, kao i ibenskoj
biskupiji veina crkvi imade njegovu sliku ili kip. I u drugim biskupijama su
mnoge crkve postavile njegovu sliku na asno mjesto. Kod nas ve imade i crkvi
sagraenih njemu na ast. U nekim crkvama podignuti su njegovi oltari. Mnoge
hrvatske obitelji uresile su svoj dom s njegovom slikom. Malih sliica s pripadnim molitvama, raspaalo se ve preko pol milijuna. Boja Providnost nas
u neku ruku samo potie, neka to veim prizivanjem bi. Nikole, traimo i njegovo proglaenje svecem. Zato eto moemo ve govoriti o brojnim sluajevima
nebeskih milosti, koje je Gospodin udijelio ba na zagovor bi. Nikole. J a v l j a j u
nam se sluajevi ozdravljenja, pomoi u nevoljama i slino. U nekim krajevima vjernici vapiju za pomo u dananjem tekom stanju cijeloga svijeta
i uvjeravaju, da ba po Nikolinom zagovoru oekuju boju pomo za na
hrvatski narod. Koliko li vapi jemo svi za pomo, koliko imademo elja svaki
za sebe, za svoje mile i drage, za svoj narod, za cio svijet. . . Liga bi. Nikole
mora okupiti u svoj krug cijeli hrvatski narod. Ne bi smjelo biti Hrvata katolika, a da ne bi postao lanom Lige. Zato su i dunosti Lige posvema lake:
Molitva i neznatan doprinos. lanove Lige pozivi jemo na molitvu za kanonizaciju bi. Nikole. Za potrebe procesa kanonizacije prinose lanovi Lige jedanput zauvijek jednu kunu . . . O blagdanu ove godine (tj. 14. XI.) treba da se
provede ope upisivanje u Ligu bi. Nikole. To imade biti neko ope narodno
glasanje, kazali bismo plebiscit, koliko se bi. Nikola u narodu tuje i prizivlje.
Na je Preuzvieni Gospodin Nadbiskup podijelio lanovima Lige oprotenje
od pedeset dana svakiput kad pobono izgovore: BI. Nikola Laveliu, moli
za hrvatski narod! ... Kako se danas u ova sudbonosna vremena moramo
mnogo moliti za svoj narod Gospodinu, Kristu, Kralju sviju naroda, svojoj
nebeskoj zatitnici kraljici Hrvata, svome pokrovitelju svetom Josipu, tako
bismo morali kao lanovi Lige neprestano zazivati: Blaeni Nikola Taveliu,
moli za hrvatski narod . . . 40
Ovako je na iroke osnove postavljena jedna nova akcija, koja je pomou
ovog pronaenog hrvatskog blaenika imala da povee sve Hrvate, u stvari pod vodstvom efa lige nadbiskupa Stepinca. Jer, dr. Dragutin H r e n i d a l j e je insistirao, da
se svi Hrvati upiu u tu Ligu, poto e se time provesti plebiscitarno glasanje, koje se
ima u obliku molbe poslati Svetoj Stolici. Svima duobrinicima i vjerouiteljima u
N D H , svima organizacijama K. A., svoj klerofaistikoj tampi u propagandnim
uputstvima za upisivanje u Tavelievu Ligu data je parola: Koliko H r v a t a katolika,
toliko lanova Tavelieve Lige. 401
Kako se uistinu o Nikoli Taveliu veoma malo ili nimalo znalo u irim krugovima, potrebne su bile propagandne broure za ire slojeve, koje su imale da pri399 Vidi naprijed o znaenju te posvete!
400 Dragutin Hren, O blagdanu bi. Nikole Tavelia. Katoliki list 1942., br. 45, 529
53.

401

Katoliki list 1942., br. 46, 550.

kau njegov ivot i njegovo znaenje za hrvatski narod. Dakle n a j p r i j e otkrie

problema, a onda njegovo dokazivanje. To su uinili medu prvima dr. f r a Bernardin
F r a n e Polonijo (1939.), a onda za n j i m u svetakoj N D H , kad se pokret za T a v e lia razmahao, jo f r a dr. Ante Crnica (1943.) kao dr. Josip Andri (Apostol
Hrvatske) u publikaciji Jeronimsko svijetlo 1942., br. 46).
Biografi bi. Nikole Tavelia, koji se blaenim smatra tek od 1889., kad ga je
Lav X I I I . takvim proglasio na molbu ibenskog biskupa Fosca, na velikoj su muci,
kad se susreu sa izvorima iz kojih oni crpu svoje z n a n j e o d j e l o v a n j u toga ibenanina. itav niz neizvjesnosti i hipotetinih d o m i l j a n j a vezan je s njihovim rezultatima. Ostalo su neobino sitni i turi podaci, najee iskonstruirani i samovoljno
interpretirani. Od samog r o e n j a do smrti ovjeka ije prezime je tradirano u nejasnoj i nesigurnoj grafiji. N a j b o l j e o tome priaju sami biografi i oni pokazuju
na kojoj su visini rezultati njihovog metodolokog rada.
Prvi biograf dr. f r a Bernardin Polonijo (BI. Nikola Taveli i njegovo doba
Zagreb 1939.), za kojim svi ostali idu, mora priznati sve ove tekoe.
Ovom sam knjigom pokuao dati prvi ivotopis bi. Nikole Tavilia
sina hrvatske Dalmacije, apostola Bosne i jerusalemskog muenika, iju kanonizaciju od Svevinjega molimo i od Svete Stolice elimo. . . N e m a j u i izrav-,
nih vijesti o Blaenikovu ivotu morao sam se utei retorikom sredstvu, to
jest morao sam se dati na prouavanje Blaenikove porodice, rodnoga mu
mjesta ibenika, redovnikog mu zaviaja Bribira, franjevakoga r e d a i zakonodavstva iz onog doba, vjerskih i politikih prilika kod nas i oko nas, te
franjevakih bosanskih i palestinskih misija, ne bih li bar tako dobio to potpuniji uvid u Blaenikov ivot od zipke do g r o b a . . .
Dakle, pred istraivaem nije bilo ni toliko potrebnog materijala, da se napie j e d n a romansirana biografija. Meutim inspiracije i ovog kao i ostalih prikazivaa ivota i rada toga blaenika su bile toliko velike i povezane s postavljenim zadacima iz zagrebake Kurije, da je fantazija nadomjestila, to nisu mogli da dadu izvori.
P opet, zakljuci su sigurni i masama je trebalo servirati jednu romansiranu pripovijetku za historijsku istinu, tovie, f r a Polonijo, kae i priznaje, gdje ni tim
putem nisam doao do istine stalne, iskreno velim, da se sluim vjerojatnostima. Ostaje
na stvarnom prosuivanju vjetaka, da te vjerojatnosti pretvore u istinu ili da ih
zabace. . . Ni f r a Poloniju, kao ni njegovim nasljedovateljima nije uspjelo da dadu
ni uvjerljive hipoteze, a kamo li takve, koje e strunjaci pretvoriti u istine. Ne moe
biti govora da su i f r a Polonijo i ostali dali dokumentirani ivotopis, kako je to
traeno od f r a Polonija. Pa opet, Nikola Taveli, ovaj fanatini franjevac, ako je
takav uope bio jer za smrt si je u mnogom sam kriv ima da postane u iskonstruiranim hipotezama za politike svrhe pravi hrvatski svetitelj, ujedinitelj hrvatskog
naroda, ma da o njemu t a j isti narod vie od 500 godina nije imao ni pojma. Zato
i fra Polonijo, a jo vie njegovi imitatori, znaju veoma mnogo o njegovu nacionalnom
djelovanju, koje je toboe od vanosti za itav hrvatski narod. Naprosto stoga, to se
on tuje od 1935., otkako ga je pronaao nadbiskup Stepinac, zapravo eksnadbiskup
fra Rodi, koji je ve prije n j e g a na jednom palestinskom hodoau 1931. doao na
ideju, da bi dobro bilo eksploatirati zaboravljene vrijednosti rtve franjevake misionarske gorljivosti u suvremene politike i ekonomske svrhe. Jer, ovakav novi svetac

bit e ne malo vrelo nesvakidanjih prihoda. Zato, da se jedno i drugo postigne, angairala se klerofaistika historiografija, koja je imala da dokae katolicima, da i oni
imaju neto nalino na svetog Savu.
Zato, rezonira fra Polonjo, to je bi. Nikola Tavili od g. 1935.
sve vie tovan u cijelom hrvatskom narodu, nastojao sam ga pribliiti H r v a tima sviju naih krajeva. Tomu pridonosi ne samo to, to sam nastojao prikazati, kako je on vjerojatno u svom svetom d j e l o v a n j u prolazio po svim naim krajevima, nego i to, to njegova pojava ima kod sviju hrvatskih Blaenika najopenitije znaenje za cijeli hrvatski narod. . .
Nevjerojatno, ali doslovno citirano, ovako postavlja i uopuje vrijednost Nikole de
Taulicis, de Taulici, Tavileus, Tavileo, Tavileuz i de Tavileis, nita m a n j e nego za
cijeli hrvatski narod.
Drugi biograf, dr. Josip Andri izraziti klerofaist i ustaki ideolog, ve je
politiki odreeniji i jasniji, u istoj ovoj knjizi f r a Polonija, kad je napisao na k r a j u
knjige lanak o historijatu, kako je i kada dolo do proglaenja Nikole Tavilia za
blaenika katolike crkve (1889.). A onda i o proirenju samoga kulta, poslije 1931.,
odnosno 1935. Tu n a m dr Andri otkriva j e d n u nepoznatu vrlinu Maeka kao pisca
crkvenih molitava. Naime, kad je bio u Zagrebu dovren i izloen jerusalemski
oltar, (1936.) koji je do godine bio i blagoslovljen, napisao je Maek i jednu crkvenu
molitvicu sa jasnim politikim aluzijama propagandnog znaenja. Dr. Andri
istie, da je Maek vlastoruno, (to poveava svakako vrijednost ovog rada), napisao
molitvicu: Kriste Boe, daj, da hrvatskom narodu doe kraljevstvo Tvoje. Tome je
dodao dr. Andri: Ta molitvica (Maeka) kao da istie, da je blaeni Nikola Taveli
bio najvei borac za Kristovo kraljevstvo u hrvatskom narodu. Ta molitivica prati
irenje sve vee slave bi. Nikole Tavelia u hrvatskom narodu.
Evo, ovako, na istom planu Maek i njegov hagiografski komentator dr.
Andri, sada poslije Maek-Cvetkovieva sporazuma na jesen 1939., kad je napisao
o v a j pogovor knjizi f r a Polonija, da uskoro evoluira, kao i toliki drugi maekovci, u
izrazitog ustakog klerofaista. T a d a je on jo odreeniji i jo tendenciozniji u prikazivanju linosti Nikole Tavelia. T a d a je dr. Andri kroz publikaciju Drutva Sv.
Jeronima u ogromnoj tirai dokazivao, na osnovu svoje b u j n e fantazije, to mu je sve
bio i to mu jo uvijek jeste bi. Nikola Tavili, koji e milou Sv. Stolice biti proglaen i za pravoga sveca, samo kad zato doe odluan as, koji e rijeiti Sv. Stolica.
Blaeni Nikola Taveli 4 0 2 je bio katoliki borac protiv vjerskih zabluda
koje su dolazile u Hrvatsku preko Drine. BI. Nikola Taveli je pod posljedn j i m narodnim kraljem u j e d i n j e n e Hrvatske, Stjepanom Tvrtkom, radio za
duhovno jedinstvo hrvatskog naroda, a bi. Marko Krievanin je, iako je
malo ivio i radio u Hrvatskoj, uvijek isticao da je H r v a t . I bi. Nikola T a veli i bi. Marko Krievanin zavrili su svoj sveti ivot kao muenici daleko
izvan Hrvatske, bi. Nikola u Svetoj Zemlji, a bi. Marko u Slovakoj: obje
te zemlje drage su nam, jer je Sveta Z e m l j a bila Isusova domovina, a Slo12

Dok

dr. A n d r i naziva bi. Nikolu Tavili, sada 1942. m i j e n j a mu ime u Taveli.

vaka je po svoj sudbini od sviju zemalja najslinija Hrvatskoj . . , 403 Oni

(tj. Marko Krievanin i Nikola Taveli, o kojima se tako malo znalo u
hrvatskom narodu) svijetle hrvatskom narodu i na putu u hrvatsku budunost,
koja e biti samo toliko sigurna, sretna, koliko bude katolika.
Od te dvojice hrvatskih Kristovih muenika ima blaeni Nikola Taveli
jo posebno znaenje: on je dvanaestgodinjim svojim radom po istonoj polovici Hrvatske (tj. u Bosni), da suzbije one, koji su nastojali duhovno razjediniti hrvatski narod, zasluio ime Apostola Hrvatske. N j e g o v a sveta tenja,
da cijela Hrvatska bude duhovno, osjeajno i misaono jedinstvena, slona, nerazdijeljena, i danas ivi na dnu due svih pravih H r v a t a u dubokom uvjerenju, da je katolianstvo glavni temelj i n a j j a a obrana hrvatstva, hrvatske
dravnosti. Zato se njemu bi. Nikoli Taveliu u posljednjih nekoliko godina
utjecao cijeli hrvatski narod, te od godine 1936. niiji nebeski zagovor nije
u itavoj Hrvatskoj zazivan toliko, koliko zagovor bi. Nikole Tavelia:
BI Nikola Taveliu, moli za hrvatski narod! I gle, zagovor njegov
osjetio je hrvatski narod, jer nam je Bog dao da se ostvari opi narodni cilj.
za kojim su svi Hrvati teili: vlastita Drava Hrvatska. Bez boje pomoi do
toga ne bismo doli. A da je ta boja pomo dola ba nakon, to je hrvatski
narod zadnjih godina toliko zazivao bi. Nikolu Tavelia, tu samo onaj tko
7iema vjere, ne vidi prsta Bojega.
BI. Nikola Taveli je posljednjih godina uzeo hrvatski narod pod osobitu
svoju nebesku zatitu i izmolio nam u 550-toj godini svoje muenike smrti
dravnu samostalnost. A odsad neka njegova nebeska zatita bdije nad tim
darom neba, pa da se preko svih sadanjih i buduih potekoa hrvatski narod u vlastitoj dravi dovine najveeg mogueg stepena blagostanja vremenite
i duhovne sree, uvijek se vjerno drei Katolike Crkve, za koju je bi. Nikola
Taveli kao apostol Hrvatske ivio, radio, umro i bio uzvien u nebesku
slavu . . . Svi se Hrvati okupljaju oko njega kao oko svog nebeskog vode. Dok
je imo i radio u Bosni, bio je apostol hrvatskog jedinstva. Kao takav povratio se opet hrvatskom narodu u dane, kad se radilo o uskrsnuu Drave
Hrvatske. Ona je evo tu, a i on je uz nas kao apostol Hrvatske . . ,404
Putajui po strani neobino b u j n u hagiografsku fantaziju dra Andria, koja
ima vrlo malo dodira s historijskom istinom, naroito onda, kad govori o tenji bi.
Nikole za duhovnim jedinstvom Hrvatske, kao recimo neki nacionalni ideolog X X .
stoljea, (o emu e se uzalud traiti podataka u Waddingovim Scriptores i za samu
nacionalnu pripadnost, o kojoj blaenik ne govori ni jednom rijei); putajui po
strani naziv koji d a j e kralju Stjepanu T v r t k u kao kralju u j e d i n j e n e Hrvatske
jer je t a j naziv samo djelomian, 4 0 5 treba da se ukae na cijelu, z a d n j u misao i nje403 N a d b i s k u p Stepinac imao je iste poglede i ista o s j e a n j a p r e m a H i t l e r o v o j klerofaistikoj tvorevini: Slovakoj. O n a je n j i m a , t. j. ustaama i svim hrvatskim klerofaistima bila pravi
ideal. N a d b i s k u p Stepinac napisavi u sveanom b r o j u Slovaka o t e m e l j i m a
hrvatsko-slovake
s a r a d n j e n a p a o je prole jugoslavenske reime s oiglednim aluzi jama na slinost n e v o l j a u prolosti.
N a d b i s k u p je istaknuo da tri stvari s a i n j a v a j u podlogu za n a j u u s a r a d n j u Slovaka i H r v a t a . Prva
je katolicizam i v j e r n o s t hrvatskog i slovakog n a r o d a katolikoj crkvi, d r u g a je slinost jezika i
o s j e a j a , a trea je stvar slinost p a t n j a u prolosti. (I hrvatskom i slovakom n a r o d u h t j e l o se
d u z e t i ono, to im je Bog dao: ime, jezik, slobodu i n a r i n u t i ono. protiv ega se opirala n j i h o v a
tua. P o v i j e s t p o k a z u j e da se ovakvi sluajevi p r i j e ili k a s n i j e osveuju.)
404

Josip Andri, Apostol H r v a t s k e . Z a g r e b 1942., 12, 32.

A n d r i n a m j e r n o p r e u u j e svojim k l e r o f a t i m a d a s e S t j e p a n T v r t k o okrunio
l j e t i 1377., kao katolik, na grobu svetog Save u Mileevu sugubim vijencem u znak vlasti n a d
srpskom i bosanskom zemljom, pa se i prozvao k r a l j Srbi jem, Bosni, P r i m o r j u , H u m s k o j zeml : i,
D o n j i m K r a j e m , Z a p a d n i m stranam, Usori, Soli i P o d r i n j u , a 1390. k r a l j Rake, Bosne, Dalmacije,
H r v a t s k e i P r i m o r j a zavladavi tako n a j v e i m d i j e l o m Srba i H r v a t a . Istinoljubivi klerofaist
ikako n i j e smio ustaama da kae, da je N i k o l a T a v e l i sa takvim ovjekom, koji se krunisao na
j r o b u svetoea Save, imao p r i j a t e l j s k e odnose. T v r t k o je m o r a o da b u d e Velikohrvat.
405

govu, kao i pokretaa kulta Tavelia, nadbiskupa Stepinca, a to je pronalaenje sveca, koji bi mogao i nacionalno da zrai. Dok su hrvatski ueni katoliki sveenici,
kao to su Ivan Tomko Mrnavi (u X V I I . stolj.), i f r a A n d r i j a Kai Mioi (u X V I I I .
stoljeu) znali za sv. Savu, n j e m u se divili i veliali ga u svojim spisima, oni ne znaju
za tog apostola Bosne, apostola Hrvatske i hrvatskog narodnog jedinstva. U
pripravi N D H trebalo je pronai i za ustae neku takvu linost, koja bi imala slini
nacionalni zadatak kao to> ga je izvrio u vrijeme svoga ivota i poslije smrti Sava, iz
roda Nemanjia. tovie, iz ovog izlaganja postaje Nikola Taveli ustvari glavni intervenijent kod Boga za N D H . Meutim, ima izvjesnih nedosljednosti i suprotnosti,
koje se u tome p o j a v l j u j u kod klerofaistikih pisaca i agitatora za N D H , tko je t a j
glavni faktor bio na nebesima koji je krenuo P r o v i e n j e da H r v a t i m a podari N D H .
Naime, dr. Andri u svojoj hagiomanskoj fantazmagoriji zaboravlja, da su i prole
godine, kao i svih ostalih ustakih godina i Stepinac kao i delegat K. A. i kriara, koji
su posjetili Pavelia, pa i brojni ustaki govornici, tvrdili da ta zasluga pripada jedino Majci Bojoj Bistrikoj. Koliko je ovakva historija na vrstim nogama, vidi se
i iz biografije toga blaenika, koju je dao f r a Ante Crnica. N j e g o v a se historijska f a n tazija bori takoer sa itavim nizom neizvjesnosti, kao i ona f r a Polonija i dr. Andria.
Na primjer ne zna se tono, kad je bi. Nikola roen. Pisac misli vjerojatno oko 1350.
Ocu je bilo ime vjerojatno Bogdan, a bratu Petar. U franjevaki red je stupio vjerojatno oko 1.365. Filozofske i bogoslovske nauke svrio je najvjerojatnije u Bribiru.
Za sveenika je rukopoloen vjerojatno oko 1375. Nakon toga je pohaao vie kole
u Firenci, ili to je jo vjerojatnije u Parizu. Dakle pored tih vjerojatnoa, i hipotetikih zakljuaka, kao sigurno se zna za njegov nacionalni rad oko duhovnog ujedinjavanja Hrvata, a da se o tome ne moe nai u dokumentima bukvalno nijedne rijei.
Meutim, sigurno je samo to, da se u ibeniku uvaju neke pocijepane sandale, koje
pripisuju Taveliu, pa se n j i m a ukazuje naroito potovanje kao relikviji. Ali zato f r a
dr. Crnica zna da je Taveli bio jedan od najveih hrvatskih sinova, za koga nisu
znala brojna pokoljenja od X I V . stoljea do X X . nita, dok se nisu pojavili njegovi
pronalazai, exnadbiskup f r a Rodi, nadbiskup Stepinac, f r a dr. Crnica i dr. Andri. 4 0 0
Ovakvo je historijsko nalije ovog najveeg hrvatskog sina, za koga ni najpismeniji
m e u ustaama i klerofaistima, kao to je Mile Budak jo 1930. nisu sasvim nita
znali.
Tako je 1942. poela da d j e l u j e Liga bi. Nikole Tavelia da okupi sve H r vate katolike u zajednicu za irenje i g a j e n j e tovanja bi. Nikole Tavelia, kao apostola Hrvatske, i da radi za njegovu kanonizaciju. Iako je nad Ligom bi. Nikole
Tavelia bio pokrovitelj hrvatski katoliki episkopat, ona nije u isto vrijeme uvedena
u sve biskupije. Nadbiskup ari ju je uveo u svoju crkvenu pokrajinu tek 1943. 407
U isto vrijeme krenut je i Glasnik bi. Nikole Tavelia, koji je poela da izdaje
f r a n j e v a k a bosanska provincija pod urednitvom f r a dra E d u a r d a Zivia. Urednik
je oznaio i svrhu k r e t a n j a ovog asopisa, koji treba da bude
glas hrvatske svete prolosti, svjedok ivota dananjeg hrvatskog katolicizma,',
putokaz boljoj i savrenijoj primjeni evanelja u naem narodnom ivotu.
400
407

A n t e Crnica. BI. N i k o l a Taveli. Zagreb.

Katoliki t j e d n i k 1943., br. 42.

1944.

veza nae v j e r e i naeg domoljublja. Jednom rijei, on e biti pravi hrvatskokatoliki glasnik u punom i doslovnom smislu r i j e i . . . injenica da smo u
punom vrtlogu dananjeg strahovitog rata, ne smije nas prijeiti pri izdav a n j u irenju glasnika hrvatskog blaenika, jer se ba u ratu i preko krvi,
koja tee iz naega narodnog tijela, dolazi do najboljih iskustava i saznanja, a
meu tim saznanjima jest i jasnija spoznaja, da je moralno vjerski ivot narodne hrvatske zajednice nuni preduvjet sreenog sveukupnog narodnog ivota, pa i materijalnog blagostanja, da je vjera preduvjet onog portvovnog
domoljublja, koje za domovinu daje krv i sami ivot, neustraivo i samosvijesno.408
Ma da je Liga bila neobino aktivna, zapinjaoi je proces kanonizacije u Rimu
uslijed ratnih prilika kako to misli Katoliki list. Poto je odreeno da za kanonizaciju treba izvjestan broj autentinih udesa, to je svakako oteavalo i odugovlailo r j e a v a n j e toga pitanja. Ne bude li propisani b r o j udesa, nita za to. Dobit
emo dispenziju jer su o n d j e svi odluujui faktori i te kako skloni tome, da na blaeni Nikola, to prije zasjedi na oltaru kao kanonizirani svetac . . . Da smo znali bolje,
u s t r a j n i j e i toplije moliti, moda bismo imali kanonizaciju ve ove godine. 409 Katoliki list, koji je inae okrivljavao Srbe za sve mogue nedostatke i pokore, za ovo
ipak ne okrivljuje Srbe. A ovo je pitanje bilo i 1943. jo vie zakoeno, jer je u
Rimu umro kardinal-ponens za kanonizaciju, inae poznati bivi beogradski nuncij
Pellegrinetti. Svevinji nije dao, ali se Katoliki list, da i on doivi tu kanonizaciju. Pred kratko se vrijeme na prvi kardinal ponens preselio u vjenost. Odanle
e nas pomoi u onom to nije mogao na ovom svijetu dovriti. 410
U Kustoiji, zagrebakom predgrau izgraena je crkva u ast Nikole T a velia, pa je tu i osnovana X V I I I . zagrebaka upa. Crkva u Kustoiji bila je posveena uz velike sveanosti. Nadbiskup Stepinac izvrio je ceremonije i odrao propovijed a p r e d a v a n j e o bi. Taveliu dr. J. Andri. Novi upnik A n t e Frimel odrao je
govor u ustakom duhu, da bi se zadovoljili prisutni brojni ustae, meu kojima je
bio i zamjenik zamjenika vojnog vikara, ustaa Vilim Cecelja. 4 1 1
Dakako, kao to su se protenja ili hodoaa M a j c i Bojoj Bistrikoj iskoritavala u politike klerofaistike svrhe, za snaenje i potsticanje ustakog duha,
tako je to bilo sa praznovanjem dana bi. Nikole Tavelia koji se u N D H slavio svake
godine 14. novembra. Godine 1943. Osjeki gvardijan kapucinskog manastira Pavle
Ivaki angairao je bi. Nikolu Tavelia protiv N O P - a i zavrio je propovijed ustakim
pozdravom: Kad bi povijest, uiteljica ivota, barem sada pouila nas, da svi budemo
sloni i jednoduni: Za Poglavnika i Dom spremni. I f r a Pavle Ivaki je kroz itav
govor provukao osnovnu misao, da irenje kulta bi. Nikole ima ne samo vjerski
nego i vrlo vaan narodni zadatak. Sveanu misu toga dana sluio je mnogopoznati
ustaa f r a Vjeko imi. 412
Spomenuti kapucin Ivaki bio je zagrebaki gvardijan, koji je upravljao
crkvom sv. Mihovila, koju je u Zagrebu blagoslovio u radnikom naselju dra A.
Starevia nadbiskup Stepinac, na Novu Godinu 1942. Crkva je i sagraena zauzi408
4011
410
111
412

Hrvatski
Katoliki
Katoliki
Novine
Hrvatski

n a r o d 12. X I I . 1943.
list 1941., br. 31.
list 1943.. br. 16. 191.
15. X I . 1943.
list 16. X I . 1943.

manjem otaca kapucina. I ova sveanost bila je uveliko i ustaka sveanost, kako su
o tome pisale zagrebake novine. Naroito su se zapazile organizacije Ustake Mladei. Nadbiskup je odrao propovijed u duhu i stilu, koji su i oekivali brojni prisutni
ustae. Nadbiskup je na kraju propovijedi pozvao prisutne da budu vjerni Bogu i
Poglavniku, kao to je i patron upe sv. Mihovil Arhangjeo u borbi izmeu zlih i
dobrih anela ostao vjeran Bogu i tako izvojtio veliku pobjedu. Hrvatski e narod
tek onda imati potpunu slobodu i najveu moguu sreu u osloboenoj domovini, ako
ostane vjeran Bogu i njegovim zapovijedima. 4123 Novopronaeni blaenik sluio je tako ustakoj i klerofaistikoj ideologiji
kroz itavo vrijeme nakazne N D H i nije mu pomogla ni akcija nadbiskupa Stepinca,
ni dra Hrena, ni dra Andria, ni f r a dra Crnice, ni itave njegove Lige, jer se u Rimu
nisu mogli nikako sporazumjeti, da li su udesa doista toliko mnogobrojna, da bi
mogao da zasjedne na oltaru kao kanonizirani svetac, kao to je to ve 1941. predviao Katoliki list. Sigurno je samo to, da je bi. Nikola Taveli bio uspjeno
ukljuen u opi problem sveobuhvatnog hrvatskog klerofaizma, kome je on djelujui
na iroke mase, kroz Ligu imao da pomogne do posvemanje prevlasti za kojom je
svim sredstvima teio jednako ustaki episkopat, kao i Vatikan. Dok je nadbiskup
Stepinac sav u zelotskom zanosu, da povea to vei b r o j upa i crkava u Zagrebu,
da proiri to vie kult Marije Bistrike, Nikole Tavelia, don Boska, kult sv. Petra
kao simbol hiljadugodinjih veza Hrvata sa Vatikanom, dok je stalno na visokim
koturnama, dajui svojim autoritetom pred svojim vjernim legitimitet ustakom reimu,
nadbiskup Stepinac jednovremeno vodi nepotednu borbu protiv svega, to je iole
napredno i slobodoumno, rodoljubivo, tolerantno i zagrijano za veliki Sovjetski Savez,
koji je tako energino i herojski dao otpor njemakom agresoru. Sve je to bilo u
jednom jedinstvenom planu, da se hrvatski katoliki krugovi podloe jednoj volji i
jednoj jedinstvenoj direktivi kroz K. A., dosljedno njenom vodstvu, Episkopatu, koji
je opet tako intimno bio povezan s ustatvom u stvari, faizmom. Dok je episkopatu
pred oima, da veoma vjetom metodom postepeno podredi svojoj volji i planovima
itav ustaki sistem, sam postaje igraka u rukama krvnikog reima. Krug crkvenih
poslova i njihovih interpretacija na propovijedaonici, kao i u javnom ivotu napose u
klerofaistikoj tampi, bio je uistinu sveobuhvatan i ukljuio je sebe u sav ustaki
sistem, kako bi kroz n j e g a rijeio problem dravne religije, a s njome i sav neosporni
u t j e c a j na sve dravne poslove. Nema sumnje, da je poslanica nadbiskupa Stepinca od
28. aprila 1941. bila pravi pokli klerofaista, da ponesu na svojim leima ustaki reim.
Zato, dok ova poslanica nadbiskupa Stepinca, obiljeava brutalan i mraan nagovjetaj kretanja unatrag, u srednji vijek klerofaistikog i ustakog reima, dotle e
linija razvoja tog mranog i brutalnog povraaja srednjeg vijeka tokom etiri ustake
i klerofaistike godine imati svoj uspon, najizrazitiji i najklerofaistikiji, u antipartizanskoj poslanici ustakog episkopata 24. marta 1945.
Na cijeloj liniji izmeu ove dvije poslanice, katolika crkva, u tampi i na
propovijedaonici, u ispovijedaonici kao i na politikim zborovima, poistaje pored ustaa
prvoborac protiv svih demokratskih i slobodoumnih s t r u j a n j a . Naroito svih naprednih
i rodoljubivih, ljeviarskih i komunistikih. Jednako kao i poglavar N D H , veliki
412

a Nova H r v a t s k a . 2. I. 1942.

poglavnik, ovjek bojeg Provienja, za iju se knjigu Strahote zabluda zalae

;sva klerikalna tampa i oglaava je kao neko genijalno otkrivenje, naprosto stoga,
to se u njoj ne samo pamfletski i do vulgarnosti neinteligentno raspravlja, nego ulinjaki napada jevrejstvo, masonstvo i komunizam.
Treba da se zadrimo jo za as na akciji nadbiskupa Stepinca protiv komunizma, da bi se vidjelo, kako je on vjerski, ustvari politiki, shvaao i djelovao u
antikomunistikom pravcu. Nadbiskupa Stepinca Katoliki list na desetak dana prije
Hitlerove agresije na Rusiju, o dvomjesenici postojanja N D H donio je lanak Veliko djelo Providnosti, u kome je pripravljao svoje itatelje na neizbjenost rata
sa SSSR. U uvodu je pisac ovog lanka podvukao dvije dragocjene izjave naih
prvaka u politikom i vjerskom ivotu. To je proglas viteza Slavka Kvaternika,
tog ustakog vojskovoe i marala, u kome je on povezao Boje Provienje sa
voljom Hitlera, Mussolinija i Pavelia. Ovu istu misao iznio je i nadbiskup Stepinac
u svojoj famoznoj proustakoj poslanici od 28. aprila 1941., u kojoj je takoer
rekao, da se sa stvaranjem N D H moe lako razabrati ruku Boju na djelu. Za obje
ove izjave pisac ovog lanka o djelu Provienja kae da nema sumnje, da su te
dvije izjave doista dole iz dubine due onih, koji su ih dali. Oznaivi tako< ustaku
N D H i Hitlerovu okupaciju djelom Bojeg Provienja i ruke Boje na djelu
i pisac je potpuno suglasan, pa i on naziva N D H djelom Bojim, a moralnu snagu
poglavnika nikako ne moe da shvati bez pomoi odozgo, dok ga vjera i pobonost
ustaa, koji su za njega zaista Boji ljudi i ist neporoan narataj, zadivljuju.
Ovome piscu kao i svim ostalim klerofaistima, to smo uostalom ve i dosta puta
pokazali, i rat Hitlera i Mussolinija je djelo Boje Mudrosti, koja povezuje planove
i interese naroda onako kako to ne bi nikada ljudska mudrost izmudrila. Rat, koji je
mnoge gordijske vorove presjekao . . . bez sumnje e donijeti mnogih rezultata u
opem planu Providnosti. Da bi to vie povezao klerofaiste, kojima su Mussolini
i Hitler u svojim zloinakim planovima povjerili brojne zadatke, naroito u spremanoj agresiji protiv Rusije, klerofaist se sjea i na designiranog hrvatskog kralja,
uzvienog Duku od Spoleta, nosioca krune Zvonimirove, koju su dale hrvatskom
narodu veze sa Svetom Stolicom, kao nagradu Hrvatima za njihovu vjekovnu vjernost. Da bi bio jo jasniji, zbog ega pie ovaj lanak i da bi i agresiju na SSSR
podveo pod veliko djelo Providnosti klerofaist sasvim otvoreno kazuje svoju
osnovnu misao.
U proloj naoj povijesti ispunili smo zadau u Euroni, koja je obilieena u asnom naslovu Antemurale Christianitatis predzie kranstva. Zapadna Europa mogla je razvijati svu kulturu i duhovni materijalni napredak,
dok smo mi pogibali u borbama, odbijanju navale barbara i nekrsta. Ta zadaa
ostaje hrvatskom narodu i dalje . . . Od bliskog istoka prijeti duh klasne borbe,
duh crvene revolucije. Mi promatramo i zapaamo da se u Rusiji taj gigantski
pokret ve mrvi i rui. . . Kaa je najvea dunost i odgovornost pred Providnou, da svim. silama sauvamo svoj naslov predzie kranstva. Zato moramo svom snagom pomoi vodstvo nae drave.4
I kod napada njemakih faistikih vandala na SSSR. moemo da promatramo
podudarnost stava Vatikana i njegovih kardinala, s onim klerofaista u NDH. Jednako
413

Katoliki list 1941.. br. 23.

sada kao i 1914. Za politiko crkveni stav protiv SSSR imao je Vatikan, a s njime i
svi oni, koji su bili od strane Vatikana dirigirani, osnova u ranijim papinskim enciklikama. Naroito u onoj, koju je Pijo X I . iznio 1937. u enciklici Divini Redemptoris.
Prvi antikomunistiki barjaktar bio je prije jednog vijeka papa Pijo IX., a prvi jugoslavenski klerikalni vika protiv komunizma i naprednog duha toga vremena, bio je
zagrebaki biskup Haulik, koji je u svojim propovijedima i poslanicama raspravljajui
0 idejama Francuske revolucije udarao na napredne struje hrvatskog ilirizma, naroito
na onu oko grupe, koja se kupila oko Slavenskog Juga (1848.1849.). Komunizam
je osudio i papa Lav X I I I . 1878. oznaivi ga ruilakom kugom koja t r u j e s.amu sr
ljudskog drutva i potpuno ga razara. Pijo XI. osudio je komunizam ve 1924., 1928.,
1931.; 1932., 1933., kako to kae i u spomenutoj enciklici Divini Redemptoris. 4 1 4
Jo nije zamro openiti odjek onih naih govora, r i j e i su P i j a X I ,
to smo ih izrekli minule godine kad smo otvorili svjetsku izlobu katolike
tampe i kad smo o Boiu govorili na radiju, tovie i n a j l j u i neprijatelji
crkve, koji iz Moskve u p r a v l j a j u ovom borbom protiv kranske civilizacije,
svojim neprestanim napadima svjedoe rijeju i inom da papinstvo i danas
ne samo uva kranske svetinje, nego da je ee i u v j e r l j i v i j e od svake
druge javne zemaljske vlasti upozoravalo na komunistiku opasnost.
Poto je dao jo i posebne razloge uslijed kojih se odluio na ovu encikliku,
papa izraava misao, da eli komunistikoj doktrini suprotstaviti svijetlu nauku crkve
1 da jo jednom odluno sve opomene, da upotrijebe ona sredstva, kojima se moe
kranska civilizacija, jedino prava Civitas H u m a n a osloboditi od toga avolskog
bia i sve snanije se razvijati na istinsko dobro ljudskog drutva. U 82 toke
ove enciklike raspravlja se O nauci i plodovima komunizma. Beskompromisan i
najodreitiji, najnepomirljiviji protivniki stav vrhovnog crkvenog poglavara odrazuje se u analizi marksizma, koji on osuuje kao zabludu, protivnu uenjima katolike
crkve. Tako, ova enciklika predstavlja ustvari stogodinju tradiciju katolike crkve
u borbi protiv marksizma. Ona je postala osnovni elemenat katolike crkve protiv
marksizma, ma g d j e se on nalazio u svijetu, a naroito u zemljama katolikim ili
mjeovitim. Meutim, ova enciklika n i j e uzeta i interpretirana samo kao vjerskoideoloka doktrina, nego ujedno kao politika osnova za antikomunistiku politiku
akciju katolike crkve, koja je traila od svojih vjernih, da svoje drutveno-politike
poglede formiraju, kako to trai Katolika crkva. Tu su podudarnost iskoristili i meusobno razradili jednako faizam kao i katolicizam.
Ne ulazei u crkveno-politiku analizu enciklike Pija X I . , ipak elimo
ukazati na nekoliko izrazito politikih momenata, povezanih i s enciklikom kao
i vatikanskim antisovjetskim stavom, naroito u vezi s drugim svjetskim ratom. V a tikan je krcz vjekove teio na razne naine, da veliku slavensku Rusiju, najveeg
predstavnika pravoslavlja pokatolii. Dosta je spomenuti na U k r a j i n u XVI. stoljea
i na akciju Kongregacije De Propaganda Fide, koja je bila na poslu jednako u X V I I .
kao i u X X . stoljeu. Paralelno s Velikom Oktobarskom revolucijom u Rusiji, uskrsle
su u Vatikanu i u Kongregaciji De Propaganda Fide nove nade za duhovnim, katoli414
Encikliku je izdao M O S K . Sveska 2829. kao i Katoliki list iste godine. 1942.
nadbiskup Stepinac poziva sveenstvo i narod, da tu encikliku i t a j u . 1944. o b j a v i o ju je p o n o v n o
Katoliki t j e d n i k od br. 3943.

kim o s v a j a n j e m Rusije. Benedikt X V . osnovao je 1917. Institut za prouavanje istonih nauka i naroda i bude prozvat Pontificum Institutum Orientale. Pijo XI. poao
je tragom svoga prethodnika i s enciklikom Rerum Orientalium (8. X. 1928.). proirio Institut, davi mu novu zgradu i veliku biblioteku. Jednovremeno je pozvao sve
ordinarije po svijetu, da ga u tom pogledu pomognu, poto je Institutu cilj, da pomae
ideju s j e d i n j e n j a . Na k r a j u tog svog pisma, papa ih pozivlje svim arom svoje due
da svim silama porade, e da svane dan, kad e se Grci, odijeljeni Slaveni, R u m u n j i
i ostali istoni narodi, ne samo pojedinano, nego u masama povratiti u staro jedinstvo
sa rimskom crkvom. 415
Iste godine u Rimu je osnovan Institutum Russicum, a kameri temeljac je
udario kardinal Sincere, predsjednik Papinske komisije za Rusiju. Urednik f r a njevake Nove revije oduevljava se ovim Institutom kao i odlukom svetog oca,
koga je na to djelo potaklo i to, to vidi u ruskom narodu tako 'oplemenjenu narodnu
pobonost prema Isusu Kristu i Preistoj Djevici, pak se nada, da e to donijeti
neizmjernoga ploda i da e se o v a j narod jedno nai u p r a v o j i j e d i n o j crkvi Isusa
Krista, pod vrhovnom vlau Petrova nasljednika u R i m u . . . 416 P a p a je 15. augusta
1929. izdao apostolsku konstituciju, kojom je uredio Rusko sjemenite u Rimu. Na to
ga je, kako kae, potakla velika briga za najplemenitiji narod ruske drave. T a j
narod sada ami u ropstvu! Stoga je dakle papa osnovao kolegij Pontificium Seminarium Russicum in Urbe. Uenici e se obrazovati u svemu, to im je potrebno
za tako veliku misiju, ali naroito u ruskoj historiji, ruskim obiajima i slavenskobizantijskoj liturgiji. Poto je kolegij u blizini Orijentalnog Instituta, kojim rukovode jezuite, tio je Sveti Otac i Ruski kolegij povjerio drubi Isusovoj. 417 N e m a sumnje
u ovoj velikoj brizi Vatikana s osnivanjem spomenuta dva instituta lei i sva misao
i osnovna potka enciklici P i j a XI., koju su toliko komentirali i slavili jednako faisti,
kao i nacisti. Kad je dolo do rata i velike agresije faista na SSSR, onda je sva ta
crkvenioi-vjerska fasada otpala i pokazala svu svoju u n u t r a n j u sadrajnost, jednako
1941. kao i ono 1914. Ne samo u N D H , nego i u itavom svijetu u domenu Katolikih
akcija, koju enciklika Divini Redeptoris zove i potie na b o j protiv bia avoljeg!
Sva klerofaistika tampa u itavome svijetu postala je samo refleks ove sadrine
zadataka Institutum Orientale kao i Seminarium Russicum-a.
22. VI. 1941. napao je Hitler SSSR. 29. VI. 1941. govorio je u bazilici svetog
Petra Pijo XII. U tom je govoru istaknuo, kako to prikazuje arieva tampa, da
Jedna od zaraenih strana vodi rat za obranu osnova kranske kulture. Ili, doslovno:
Sigurno ne fale u mraku olujine utjeljivi prizori, koji otvaraju srce za velika i sveta
iekivanja. Velikoduna vrijednost u obrani osnova kranstva i pouzdane nade za
njihov triumf. Najvra ljubav prema otadbini. Herojska d j e l a vrlina. Izabrane
due spremne i brze na svaku rtvu. Velikodune predaje. iroko buenje vjere i
pobonosti. 417a
Klerofaistika tampa tu je poasnu tezu obrane kranstva namijenila Hitleru
i njegovim hordama. Stoga je i berlinski D N B pronaao i istaknuo, da se u vatikan414

Katoliki t j e d n i k od br. 3943.

Nova r e v i j a 1928., br. 4, 410411.
Nova r e v i j a 1928., br. 1, 97.
41T
Nova r e v i j a 1929, br. 34, 540541.
417
a Ernesto Bonaiuti, Pio X I I . Roma 1946., 253.

415
410

skini krugovima raduju, jer se pojavljuje na obzorju pad boljevizma i prema tome
nove mogunosti za katoliku crkvu. Crkveni krugovi ne sumnjaju, da su odbrojeni
dani komunistike Sovjetske Unije, iako ti krugovi iz jasnih razloga ne smiju o tom
javno govoriti. . .ilb
Meutim, to je Pijo X I I . uvijeno govorio, o tome se sekretar Kongregacije
De Propaganda Fide sasvim jasno i bez rezerve izjasnio. Dakako, za pobjedu osovinskih vojisaka n a d Sovjetskom Unijom. On je govorio u bazilici Concordia u Veneciji
(3. V I I I . 1941.). Ova propovijed bila je j e d a n sasvim profani i politiki izraz radosti
i osjeanja jednoga politiara-faista, ma da u sveenikom i to velikodostojnikom
ornatu i pred oltarom. U onoj prostranoj zemlji, kardinalove su rijei, koja
izgleda, da je sam vrag naao svoje predstavnike kao vode republike 'i prostranih
pokrajina, biju i hrabri vojnici nae domovine najveu bitku. Od svega srca elimo
da bi ova bitka dovela do konane pobjede saveznika i do propasti riueg i buntovnikog boljevizma. T i m podovom oduevljen je ustaki Hrvatski narod i upirui
svoje nade i poglede na Vatikan, kao pravog saveznika osovine, pie:
Od posebne je vanosti propovijed tajnika n a j v a n i j e papinske ustanove
Kongregacije De Propaganda Fide, koja diljem svijeta vri n a j d u b l j u i n a j vaniju zadau irenja katolicizma odnosno k r a n s t v a . . . Iz ove upravo povijesne propovijedi proizlazi sigurnost i uvjerenje da je pobjeda tu i da e
donijeti napokon Evropi smirenje. Tome smirenju slijedit e procvat i napredak u svim pravcima. Pri tom se govornik osvrnuo i na brzi odziv Ducea, koji
je naao shodnim da poalje na istok u borbe najizabranije talijanske ete.
Ba je Italija sva proeta eljom i voljom da se boljevizam izbaci iz Evrope i
zauvijek zbaci sa svake vlasti u Svijetu .. ,419
Uostalom o d r a n j u Vatikana povodom rata protiv SSSR, neposredno u prvim
danima pobjedonosnog p r o d i r a n j a agresora, vatikanski dopisnik lista II Corriere del
Tessino pie o d r a n j u Vatikana, podsjetivi na osnovnu misao papinu, izreenu 29.
j u n a 1941.. T a d a je papa rekao, da j e d n a strana vodi rat za obranu kranske kulture.
I o v a j dopisnik podvlai, da se u vatikanskim krugovima r a d u j u , j e r se p o j a v l j u j u
na obzorju pad boljevizma i prema tome nove mogunosti za katoliku crkvu. Crkveni
krugovi ne s u m n j a j u , da su odbrojeni dani komunistike Sovjetske U n i j e . . . U onim
podrujima, koja su njemake ete i njihovi saveznici oslobodili od boljevizma, vraa
se pomalo vjerski ivot, a na t a j nain otvaraju, se katolikoj crkvi iroka podruja
za n j e n u djelatnost. Crkva je spremna za ovo veliko djelo.
Sasvim opravdano. I to ne od juer. Jo odavna, od prije etvrt vijeka. Jer,
itavu ovu akciju, koja je imala da pripravi sve potrebne uslove za misionarenje u
Ukrajini, spremali su godinama ranije rimski jezuiti u oba spomenuta Instituta Benedikta X V . i P i j a X I . U nekrologu posveenom jezuitskom generalu, kae se jasno
i odreeno: Uprava generala Ledochowskog obiljeena je i n a s t o j a n j e m oko unije
u Rusiji (D' Herbigny), kao i ustanovom Ruskog instituta, koji je papa Pijo X I .
predao Drubi Isusovoj. 4 2 0
418
419
420

Katoliki t j e d n i k 13. V I I . 1941.

Katoliki t j e d n i k 24. V I I I . 1941.
Katoliki t j e d n i k 1942.. br. 52, 5.

N i j e trebalo dugo ekati, da e se refleksi vatikanskih raspoloenja javiti u

ustakoj i klerofaistikoj tampi. Katoliki list, koji je toj agresiji spremao psiholoku pripravu, na vijest da je agresor priveo u djelo svoje namjere, za koje su ve
ranije znali klerofaisti, radosno je pozdravio ovaj korak agresora.
< S cijelim kulturnim, osobito s cijelim kranskim svijetom mi pozdravljamo ovu operaciju na tijelu ovjeanstva, uvjereni, da e njemakoj vojsci
uspjeti izvaditi otrovni zub kojim je Kominterna sipala otrov u zdrav organizam ljudskoga drutva. 1 kad se to dogodi, onda e svijet zadovoljno odahnuti, to je uklonjena mora, koja ga je dva desetljea pritiskivala.421
U pravoj kriarskoj ekstazi je i drugi list nadbiskupa Stepinca Hrvatski
glas (29. VII. 1941.). kad u uvodniku istie, da je sadanji njemaki rat, djelo spasenja kidture. Ili trei list nadbiskupa Stepinca Hrvatska straa pie augusta u
svom uvodniku kako se rui boljevizam.
Rui se boljevizam rue se njihove nade i prieljkivanja i sada se oni
laaju oajnikih sredstava. Njihov nemoni bijes najbolji je dokaz da se
komunizmu sprema konac. Kad bi boljevicima dobro ilo kad bi u Sovjeti j i
bilo onako kako su nam oni priali kakav bi sad razlog imali da izazivaju nemire i nerede? U tom bi sluaju mogli biti posve mirni i ekati svoje vrijeme.
Ne bi se ludo izvrgavali da gube glave. Vlast NDH nije slaba i ti su oajnici
naili na tvrdu kost. To tvrdu to i graanstvo i seljatvo stoji uz vlast. Bez
savjesti kako jesu ti komunisti izvrgavaju opasnosti ivot ba malog svijeta,
radnika i seljaka lime to su pokuali ine, kod kojih ba mali ovjek strada.
Oaj komunista razbit e se o odlunost vlasti i o jednodunu odlunost graanstva, seljatva i radnitva. Usreitelja boljevika, mi ne trebamo.
Njihovi pokuaji da usree nekoga, bili su uvijek i svagdje najvea nesrea za
one, koje su usreivali.
Zato je sasvim razumljivo, da su ustaki radio kao i sva ustaka tampa ova
antisovjetska gledita i Vatikana kao i hrvatskih klerofaistikih listova uzdizali
pozivajui se i oslanjajui na njih kao na n a j b o l j a opravdanja za svoju najogoreniju propagandu.
O v a j bijes klerofaistike tampe s istodobnim radosnim n a d a m a da e Hitler
definitivno slomiti njihovog protivnika, jasno su ukazivale na prve znakove otpora
naroda, koji se stao da die protiv okupatora i njihovih klerofaistikih suradnika.
Odsad e se takmiiti klerikalni i ustaki listovi u itavoj N D H u najotrijoj, antisovjetskoj propagandi. Medu prvima na ovoj kriarskoj fronti nalazi se dakako Katoliki list, koji ne proputa prilike, a da se ne izjasni protiv Sovjeta i Rusije, agitirajui za to intenzivniju borbu u zemlji, kao i na istonoj fronti.
Hrvatski se narod stavio na stranu protiv komunizma. Dobro je uinio.
Plemeniti je potez nainio. Samo se tako smije odluiti i nikako drugaije. To
mu slui na ast. A kad e povijest kupiti sve podatke komunistikog ruilakog rada, tad e se tek komunizam pokazati u svoj svojoj bijedi. Onda e
iskoiti veliina i zasluge svih pojedinaca i naroda, koji su se borili protiv
toga zla. Ova se gigantska borba, koja se sada vocli protiv komunizma, moe
421

Katoliki list

1941., br. 25, 296.

nazvati i borba kranstva protiv barbarstva. Velika je po svom opsegu, jer se

vodi na tolikoj povrini kugle zemaljske kako se dosada u povijesti ovjeanstva n i j e vodila nijedna borba. Velika je po broju ljudi, koji u n j o j s u d j e luju. To su milijuni i milijuni ljudi. Velika je i po broju oruja i savrenosti
tehnike. Takova ta jo svijet nije vidio. Intenzivna je ova borba kao malo
koja u prolosti, jer se vodi na ivot i smrt. Svaki od protivnika zna da mu
nema ivota, ako drugi p o b i j e d i . . .
Katoliki list toliko je obnevidio i zanjet je u poreenju ove borbe, da je
sasvim na faistiki nain interpretira prikazujui je s onom borbom Krista sa Jevrejirna! 423 I ovu propagandu Katoliki list koristi da se istodono sveti i srpstvu i
p r v o j Jugoslaviji, tvrdei da je ta favorizirala komunizam, iako je itav svijet znao
ta su ,upravo komunisti prepatili od Obznane do 1941. upravo u toj Jugoslaviji.
Izvre najbestidnije ope i svima poznate istine samo da to uspjenije zavara neprosvijeene klerikalne mase, kojima se obraa. O v a j otrov neistine prvenstveno je trovao
duobrinike, koji su itali Katoliki list a onda i sve one, o ijim su se duama
starali ovi duobrinici. Oni mrze nacionaliste, te su kod nas za Jugoslavije H r v a t i
komunisti zajedno sa srpskim etnicima i andarima napadali, mnogo puta i krvavo,
hrvatske nacionaliste. T i m a je bio blii srpski andar i etnik nego H r v a t nacionalist.
A onda produava dalje da o b m a n j u j e itatelje, kad kae, da se komunisti bore u
Bosni zajedno sa etnicima protiv N D H , koju su stvorili hrvatski nacionalisti, t. j.
ustae.
Razumljivo i opravdano je radikalno obraunavanje, koje vri s komunizmom sada hrvatski ustaki pokret i, naa hrvatska drava. Poputanje komunistima bila bi ludost, a moda i samoubistvo. Kad se uzme u obzir ?iaprijed reeno, jasno je da je dunost, kako svakog Hrvala i katolika, tako
naroito sveenika, da on i kao sveenik, i kao hrvatski rodoljub stupi odluno u borbu protiv komunizma i na svakom koraku pobija komunistiku promibu. Makar sada naa dravna vlast svim sredstvima progoni komunizam.
Jugoslavija mu je pogodovala, ipak se katoliko sveenstvo ne smije povui
iz borbe i sa strane samo gledati i povlaivati. Borba protiv komunizma je
kako politika tako i vjersko-duhovna borba, pa u njoj ulogu crkve i sveenstva nitko drugi ne moe preuzeti.*-*
Katoliki list, kao uostalom i sva ostala klerofaistika tampa, dao se sa
svim arom na antikomunistiku propagandu, pa je toliko zabrazdio i obnevidio u
svojoj mrnji, da je stao u rubrici Crkvene vijesti da o b j a v l j u j e smrtne presude,
koje je donosio Pokretni prijeki sud, i koje je listu uputio krvniki U N S (Ustaka
nadzorna sluba)! Dakle, na primjer, Katoliki list kao kakva policijska ili ustaka
novina donosi vijesti, da je strijeljan op Franjo, to je pronosio uznemirujue
vijesti i irio lane t v r d n j e . . . i to je u svome stanu drao osam dana komunistkinju
Anku Cerovac, a da je nije propisno prijavio . .. Ili, da je strijeljana A n a Loinik,
to je pronosila uznemirujue vijesti i irila lane t v r d n j e . . . i to je u svomu stanu
drala 8 dana komunistkinju Anu Cerovac, a da je nije propisno p r i j a v i l a . . . Ili.
za isti crimen strijeljani su Ivan i Kristina Cvirn i t. d., kao i Antonija Gmaz. Ili.
423
424

Katoliki list, 1941.. br. 44, 519520.

H r v a t s k i n a r o d 10. V I I I . 1944.

strijeljana je Tonka Ramak, to je imala na stanu komunistu Stevu Vragovia, a

Slavka Vuki, to je imala na stanu komunistu, zvanog Crni. 424a Ovo su dakle
Crkvene vijesti vane, da ih zna sveenstvo! Dakako samo stoga, da ih iskoriste
u svrhu zastraivanja u njihovim nedjeljnim i drugim propovijedima, da bi tako i
oni uestvovali u teroru protiv Narodno-oslobodilakog pokreta.
Katoliko-akcijska tampa sva je pola istim putem direktiva iz Vatikana,
koje su tako sveane prononsirali rimski crkveni knezovi-kardinali, kao i njihov n a j vjerniji izvodilac u N D H , nadbiskup Stepinac. Sva je ta tampa bila u istom aru
Gbbelsovog krstakog nastojanja, pa je i ona identificirala Hitlerov agresorski
pohod na pravu krstaku misiju. Medu svima istie se u prvom planu kriarska
Nedjelja, zloupotrebljavajui jednako kao i Katoliki list, ideju Apostolata,
rtve i Molitve u antislovensku i antisovjetsku propagandu.
Cijelo ovjeanstvo nalazi se u jednome velikome kriarskom ratu, ponovno
proivljuje dane sudbonosne prolosti, kada su milijuni i milijuni odlazili, da se bore
za pobjedu Kria za pobjedu kranskoga shvaanja u ivotu i svijetu, te bezbonike kazne ognjem i maem .. .
Kriarski bojovnik u redakciji Nedjelje povjerovao je Gbbelsu, da je rat
sa Sovjetima ve mjeseca augusta 1941., zavren.
Ovih dana zavrava na grozni nain svoj kratki ivotni put komunizam...
Glinene noge sovjetskoga kolosa su se slomile, a njegovi vlastodrci bezglavo jure u
p r o p a s t . . . U ognju topovskih plotuna i rapnela, u treski elika i mesa nestaje tako
buno sa pozornice svijeta, ropstva i borbe historijskog materijalizma. Na grobu svega
ovoga die se mlada obnovljena Evropa . . . Mi se ponosimo sa svima onima, koji kao
predstavnici nae i ostalih nacija izgrauju novi svijet stavljajui besprimjernim samoprijegorom u njegove temelje svoje ivote.
Poruujemo im, da emo u duhu biti
s njima i da emo ih se i kao kriari i kao Hrvati sjeati uvijek, a osobito esto, svakodnevno u svetim molitvama kod stola Euharistije, Jaganjca...
Mi znamo dobro znaenje Poglavnikovih rijei upuenih nama, mladima i
neustraivima. Danas je to na program, ali e uskoro postati i djelo, kojeg e osjetiti
protivnici Kristove Hrvatske, a osobito domai borci krvave, crvene internacionale.
Kriari im navjeuju borbu do istrijebljen j a, otvorenu i estitu, kao i uvijek, ali
eu, jau i snaniju nego ikad prije .. .423a
Uistinu, Francetieva Crna legija obilovala je ovim kriarskim krvnicima,
koji su uobraavali da se bore za Kristovu Hrvatsku, koju su identificirali s ustakom
N D H i gledali u n j o j ve njeno oivotvorenje. Takvi su bili i njihovi kriarski
ortovi, o kojima je ve bilo rijei. A svi zajedno, tvrdili su da vre svete misije
obraenja nevjernika, kao i nekadanji srednjevjekovni kriari-pljakai, recimo oni,
koji su u ime ove ili sline ideje osvajali i krvavo osvojili kranski Zadar. Oivljena
ideja borbe za osloboenje Sv. Groba od nevjernika njima je bila najizrazitije realizirana na opustoenim prostorima slavenske Rusije.
Medu onima, koji se na fronti u Rusiji bore protiv boljevizma sasma dobrovoljno, nalaze se i mnogi kriari. Vrlo mnogo je od tih poloilo ivot u borbi protiv
424

a Katoliki list 1941., br. 42, 491492.

Katoliki list 1942., br. 37, 443444.
a Komunizam na umoru. N e d j e l j a 3. V I I I . 1941.

426
425

boljevizma. Kije li to pionirski rad, rad priprave i ienja za veliki i boanski misij ski posao? Svi oni koji se redaju u bojne redove protiv boljevizma su ujedno i
suradnici na irenju velikog Kraljevstva Bojega ovdje na zemlji: Kraljevstva mira
i ljubavi, Kraljevstva pravde i istine,i25b
Kakvo je to ustako Kraljevstvo u Kristovoj N D H bilo priat e kroz daleke
budue generacije jugoslavnskih naroda stotine hiljada nevinih rtava i najraznovrsnijih stradalnika ovog faistikog kriarskog fanatizma i zloinakih instinkata, probuene srednjevjekovne patologije velikih inkvizitora i kriarskih vitezova sa crnim i
bijelim krstovima na sablasnim platevima. Deutim, klerofaisti nisu tako govorili
samo ve odraslijim svojim kriarima. O tome su trebala da saznaju mala djeca, pa
su se i ona kroz listie njima n a m j e n j e n e trovala istom ideologijom, ija monstruoznost nadmauje one mnogih poganskih naroda staroga vijeka.
Klerikalni djeji listi Vrti, koji je bio n a m i j e n j e n samo Dobroj djeci,
kako to stoji u zaelju listia, a izdavala ga je arieva Academia Regina Apostolorum u Sarajevu, takoer je izgraivao budue kriare smuujui d j e j a srca nakaznostima, koje su oni heroizirali i idealizirali kad govore o kriarskim borcima na
ruskoj fronti. Dakle svi nai dobrovoljci slue na ast hrvatskom narodu i njegovu
Poglavniku. Mi emo se pak i nadalje za nae drage dobrovoljce moliti. . . Ali emo
se moliti i prikazivati rtvice i za nae ustae, domobrane i orunike, koji se po naim
bosanskim planinama bore protiv etniko-komunistikih horda. Kriarima i kriaricama slui na ast, da se medu dobrovoljcima na ruskom ratitu nalaze i mnogi
kriari.*25"
N e m a sumnje, da je za sve ovo znao i nadbiskup Stepinac kao najvia crkvena vlast, i da je bio sa svim tim propagandnim radom potpuno suglasan. Naprosto
stoga, to je i on kroz itavo vrijeme ustake strahovlade u istom borbenom stavu.
Sveenstvo i kriarstvo bili su najaktivniji agitatori za ustake legije, koje su imale
da budu Paveliev prilog borbi na Istonoj fronti. Kad su se ti ustaki dobrovoljci
kretali na Istonu frontu, i opet su se blagosiljale njihove zastave, drani su govori,
u kojima se raspaljivala njihova borbenost i slavio njihov kriarski ar. Govore
su drali ustaki sveenici, koji su esto bili i njihovi pratioci na Istoni front.
Ranije je ve pokazano, kako su ti Kriari-ortovi vrili svoju misionarsku slubu
na toj fronti. U Varadinu bilo je zborno mjesto svih legionara. Prije polaska ti su
legionari polagali zakletvu Paveliu i N D H . Takvu jednu zakletvu izvrio je otac f r a
D a m j a n Damjanovi. Poslije molitve, za poglavnika naeg Antu, da ne uspije
n e p r i j a t e l j protiv njega, odrao je otac Damjanovi govor u kome je istaknuo
svoje uvjerenje, da e dobrovoljci vjerno sluiti poglavnika i hrabro se boriti protiv
najveeg neprijatelja ljudskog dostojanstva i nae slobode, protiv neprijatelja svih,
a napose hrvatskoga naroda. Ja borba je sveta i Bog neka vas u njoj prati, te neka
dade blagoslov vaem oruju.426
Dubrovaki ustaki dobrovoljci, prije nego to su se krenuli na Istonu frontu
bili su na misi u crkvi Male brae, a n j u je sluio don Nikola Dorei, koji je zajedno
425b N e d j e l j a 11. X I I . 1942.
425c Vrti ' 1942., br. 6.. 201.
420
Novi list 22. X I . 1941.

sa tim ustaama poao, da bi ih i dalje duhovno-ustaki rukovodio i potsticao njihov

borbeni kriarski ar. 426a
Dovoljno je potsjetiti na izvjetaje pojedinih kriara ortova s Istone
fronte arievom Katolikom tjedniku o emu je bilo rijei ve u prethodnom
poglavlju, pa da se vidi to je iz njih uradila u N D H klerofaistika propaganda.
Ovako je bilo u dijecezama nadbiskupa Stepinca. Ovako isto u onima nadbiskupa aria, ali i ostalih biskupa. I opet nam ovdje arieva tampa otkriva ne
samo svoja raspoloenja, osjeanja i tenje, nego i ona u Rimu. ariev Katoliki
tjednik sa svim kriarskim arom stavio se u slubu protiv Crvene armije. Dakako,
svojim otrovnim duhovnim sredstvima, podstiui na sve strane ar i oduevljenje,
kao i opravdanje napada na slavensku Rusiju. im su zaorile prve pobjedonosne
Goebbelsove propagande, javio se Katoliki tjednik sekundirajui mu kao da je
izlazio u Berlinu, a ne u Sarajevu. I on se sav zajapurio od oduevljenja, kliui ustake
i faistike parole, da je boljevizam pred propau. Uvodnici su prepuni slinih misli.
Dramatski prizori, to se ovih d a n a odigravaju na njeimako-ruskoj granici nadmaili su svojom dalekosenou i sudbonosnou sve, to je u ove
zadnje dvije godine, toliko puta, dralo u napetosti i nervoznom oekivanju
itav svijet. Ono je vie, puno vie, nego Norveka, vie, puno vie nego pob j e d a na zapadu, vie, puno vie nego osvojenje Balkana, Grke i Krete, vie,
puno vie, nego divski boj ratnih lada na Atlantiku ili aviona nad Kanalom.
N i j e do dogaaja na ruskoj granici dolo onako iznenada i neoekivana
kao kod kojeg nedavnog rata na drugim frontama. Ve mjesec i po dana aptalo se o sukobu na evropskom istoku koji je bio na pomolu. Moglo se je
s puno vjerojatnosti kombinirati, da e on izbiti jo prije ljeta . .. Ipak je poetak rata izmeu Njemake i Rusije odjeknuo senzacionalnije nego ita ranije. Sve je grandiozno 11 ovom sukobu. D v i j e danas barem na kopnu, n a j j a e
vojnike sile, uhvatile se u kotac . . . Na kocki je za obje strane sve. Tko
bude pobijeen, on e biti likvidiran i uniten. Ne radi se ovdje o jednoi
ratnoj epizodi; o v d j e se radi o odlunoj konanoj bitci, koja odluuje ishodom rata, a s druge strane pobjedom ili propau sistema vladavine sistema
ovdje ili tamo . . . (Boljevizam) v a l j a da n a m prui dokaz, je li ono, to
nam je dva decenija bajao o svojoj ideolokoj, ratnoj, politikoj i gospodarsko-tehnikoj snazi istina ili la, stvarnost ili fikcija. Hitler mu je dao priliku
za to . . . Uini li Hitler samo to da likvidira boljevizam, uinio je historiji
i ovjeanstvu trajnu, golemu, neprocjenjivu uslugu. Opravdao je svoj nastup
i svoju pojavu u svijetu. Svijet e od sutra biti bolji..
Katoliki tjednik, vie nego ma koji ustaki list, osobito vjetim nainom,
opravdavajui n a p a d a j Hitlera na Rusiju, i odavajui m:u najvee priznanje, poto
njime rukovodi Providnost, kako je to i sam u svojim fanfaronadama govorio.4"28
420

a Katoliki t j e d n i k 1941., br. 31.

Katoliki t j e d n i k 6. VIT. 1941.
Hitler je u svom velikom govoru u Reichstagu pozvao i Providnost za jamca svojih
n a s t o j a n j a i d j e l a . Moj je j e d i n i ponos da je Providnost izabrala mene da smijem braniti n j e maki n a r o d u tako velikom vremenu. Svoje ime i svoj ivot hou bezuvjetno povezati s njegovoni
sudbinom. Ne mogu Svemoguem uputiti drugu molbu, nego da nas u budunosti blagoslovi isto tako
kao i u prolosti i da me dotle pusti u ivotu, dok je to potrebno u n j e g o v i m oima za sudbinsku
borbu n j e m a k o g naroda. M a r a l G r i n g , povodom F h r e r o v o g r o e n d a n a izjavio je: A Svemogueg u s r d n o molimo, u v a j n a m naeg l j u b l j e n o g Fiihrera i blagoslovi d a l j e n j e g o v o djelo. Za
n j i m n i j e zaostao ni Goebbels k o j i se j e d n a k o utekao Svemoguemu, da F h r e r u pomogne u n j e govim velikim n a s t o j a n j i m a . (Katoliki t j e d n i k 10. V. 1942.)
427

428

uvjeravao je svoje itaoce, da je o v a j rat svet i pravi kriarski rat. Dakle ono, to
je htio Mussolini da papa objavi, to su klerofaistiki listovi po svijetu, pa tako i u
N D H , uporno objavljivali. Kao i ono, to je papa rekao knezu Lobkowitzu u spomenutoj ve audijenciji. Zato, dosljedno tome, svako e se posvetiti, kao ono u sredn j e m vijeku, ako bude poao u t a j sveti rat, koji e uesnicima na nebesima donijeti
blaenstvo. Zato se svi oni izdajnici, koji su ve poli, veliaju kao najvei heroji
i idealisti.
^ T a j idealizam postaje jo vei i jo simpatiniji, kad vidimo, kako ti
nai borci visoko misle o tom ratu protiv ruskog boljevizma; da je to najsvetiji kriarski rat; da je to rat za najvee svetinje, to nam ih je Bog dao.
za obitelj, za slobodu naroda, za pravdu, za udorednost, za vjeru; da se tim
stavljaju pod zastavu najslavnijeg vojskovoe, vjeitog pobornika pravde,
najnesebinijega i uvijek pobjeditelja Gospodina Boga. ..
Dakle, nita manje, nego Bog evanelja, kao rimski Mars, ima da vodi n a j veu bitku u kojoj je njegov general Hitler! Bog je
glavni vojskovoa u ovoj historijskoj bitci. I nai grijesi bi mogli biti zaprijeka za pobjedonosno napredovanje Bojih eta u borbi protiv utjelovljenog avla na z e m l j i . . . Mi emo ovih dana mnogo moliti. I za voe i za
vojnike . . . Ako je kad u povijesti bilo potrebno, da gledamo v r h u n a r a v n i m
oima na svijet i d o g a a j e u n j e m u potrebno je to danas, kad su se nali na
okupu skoro svi kulturni narodi u zajednikoj borbi protiv ruskog 'bolje4. o n
vizma. 4 -'
Katoliki tjednik bio je tokom 1941. u v j e r e n da e SSSR biti svladan i
i oivotvoren Hitlerov poredak u zajednici sa Mussolinijevim, koji g a r a n t i r a j u N D H ,
pa e tako ostati njegova klerofaistika Civitas Dei. Oktobarske Hitlerove pobjede
i uspjesi, koji su i n j e g a i njegove satelite opajale, i ve ih uvjeravale da su blizu
mira, ustaki klerofaisti oduevljavaju se i u v j e r a v a j u , da sve to rukovodi Bog. I
Bog se dakle bori, ali ne samo i on. Uz njega je na Istonoj fronti i Mati Boja.
I itajui ove uistinu srednjevjekovne kriarske legende u tampi X X . stoljea, nehotice nas uvlai ova tampa pod Troju, g d j e su bogovi i boginje, prema svojim
simpatijama uestvovali na suprotnim stranama.
Bog je intervenirao tvrdi uvodniar Katolikog tjednika Bog kroz
velike d o g a a j e i velike ljude. Intervenirao je je li to samo sluaj u
mjesecu krunice (listopadu), u mjesecu molitava za uzvienje Crkve, u m j e secu Krista Kralja. 4 3 0 Ili. opet, na n j e m a k v j fronti na Istoku v o j u j e za
faizam i Mati Boja! Mi svi danas instiktivno ne samo u dui, nego i
na ivcima osjeamo, ta sve lei na kocki u borbama na njemako-ruskoj
fronti. Sudbina itava jednog svijeta. Budunost itave jedne kulture. Ili
ili! Evropa ili Azija. Kultura ili barbarstvo. Kranstvo ili boljevizam. Bog
ili m a t e r i j a . . . O svemu tomu odluit e jedna pobjeda, jedna Victoria. Da
je ne bude, teko nama! Teko svijetu! . . . Mi katolici imamo u sadanjoj ratnoj situaciji posebnu misiju. Mi moramo obrazovati ete molitelja. Pa neka te
429
430

Katoliki t j e d n i k 20. V I I . 1941.

Katoliki t j e d n i k 26. X. 1941.

ete konano odlue bitku! ... A Gospa neka bude na elu te nae molitvenopobjednike povorke! Ona je stara junakinja! Vjerna Pomonica krana.4'31
Angairajui tako na Istonoj fronti Boga i Mater Boju, hrvatski klerofaisti bili su spremni da pomognu Vatikan i Kongregaciju De Propaganda Fide u n j e nim planovima u vezi s opljakanom Ukrajinom. Sada su, u Vatikanu posve izgubili
jasan pregled svih mogunosti jednog ratnog h r v a n j a , u kome je poslije poetnih
uspjeha mogao da uslijedi i okret stvari. U Vatikanu se vjerovalo, da je uistinu
rijeen ve problem za hiljadu godina unaprijed. Z a t o je trebalo prei na planski
smiljeno i pripravljeno djelo, o kome je sanjao i Benedikt XV., kad je osnovao 1917.
Institutum Orientale, i Pijo X I . , kad ga je dopunio sa Seminarium Russicum 1929.
Refleksi tih priprema za akcije velikog stila zapaeni su i u ustakoj klerofaistikoj
tampi. Rubrika Misije u Katolikom tjedniku ve je poetkom jula imala o tom
problemu svoj odreen stav. Raunajui s padom SSSR, pisac-prozelita vidi vanredne
perspektive za katolienje u Ukrajini, kao to ih je vidio na djelu oivotvorivane u
ustakoj N D H .
Jo jae nego dosada vidi se, da se s ovim ratom rada novi svijet i nova
epoha. Mnoge e se uloge izmijeniti; mnoga dosad zatvorena podruja otvoriti; na pozornicu svijeta izai e novi akteri. Katolika Crkva ne moe se
odrei ambicije, da se i u novom svijetu afirmira i da ga pokua dovesti
Kristu. Kraljevstvo Boje na zemlji opet eka rad, opet ga ekaju borbe.
Moda vee nego ikada dosada. Moda na novim terenima i oko novih centara
svijeta.
Protagonista, prvoborac u tim borbama bit e s katolike strane, sigurno
misije. Samo po njima moi e Crkva unii u novi svijet, na daleke kontinente, s onu stranu Urala i dalje. Treba j o j stoga misijiskog oduevljenja, misijskih radnika, misijske akcije i, osobito misijske molitve. Misijski prijatelji, neka drugi politiziraju i senzacionalno se Otimlju za novine i ue uz
radio. Mi emo se moliti Gospodaru etve ... I spremcit emo se moralno i
materijalno za novu ofanzivu kranstva... Ishod je velikih d o g a a j a na
istoku Europe u Bojoj ruci. Mi se samo molimo i nadamo. Konac jedne velike zablude je u izgledu. On e bude li Bog htio. skoro doi. Mi ne proriemo.
Ali optimisti jesmo . . . Rusija je kolos na glinenim nogama, i ona se sama
sebe odnosno svoga naroda, boji, najvie . . . Providnost nije dopustila, da
jurne Rusija kao strvinar na ljeine iskrvavljenih naroda Europe i svijeta!
Dogaaji su pretekli gospodu u Kremlju . . . Sud je zapoeo u kui bojoj 4 8 2
U svoj svojoj misionarskoj ponesenosti, hrvatski klerofaist, koji je i u
svojoj otadbini vidio prve uspjene rezultate krvavih misija i mnogoljudskog prekr t a v a n j a i prelaenja u pravi ovinjak, u kome je samo j e d a n pastir, oznaava Hitlera
u svojoj klerikalnoj viziji kao najveeg misionara. Sveenik Petar P a j i pie o tom
problemu u lanku Hitler dri misije i smatra, da je upravo Gospod Bog odabrao
Hitlera da izvri misije u Rusiji. On je u to uvjeren, pa eli, da to svoje u v j e r e n j e
prenese i na svoje itaoce, kojima je namijenio ova svoja misionarska otkrivenja.
431
432

Katoliki t j e d n i k 7. I X . 1941.
Katoliki t j e d n i k 6. VII. 1941.

Do sada je Bog govorio po savjetima, po papinskim enciklikama, po

nebrojenim propovijedima, po katehizaciji, po kranskoj tampi, po misijama, po junakim primjerima svetaca itd. ... Pa? Zatisnue ui svoje.
Ogluie se. Ope proganjanje Europe i itava svijeta.
Sada je Gospodin odluio upotrijebili drugu metodu. Priredit e misije
Evropske! Svjetske! Drat e ih, ne sveenici, nego Vojskovoe na elu s
Hitlerom. Propovijedi e se vrlo dobro uti pomou topova, mitraljeza, tankova i bombardera. Jezik u propovijedima bit e internacionalan. Ne e se
moi nitko potuiti, da ne razumije, jer svi ljudi vrlo dobro znaju ta je
to smrt, rane bolesti, glad, strah, ropstvo, siromatvo . . .433
Ovakvim unakaenim shvaanjima, ali istodobno agitiranjem za najveu
monstruoznost Hitlerova nacizma i Mussolinijeva faizma, klerofaist jednom sigurnou angaira nebesa za ta svoja i Hitlerova n a s t o j a n j a , kako bi se izveo mnogovjekovni san Rimske Crkve. Sada ili nikada vie. T a k v e su bile velike nade, takve
optimistike slutnje za razvoj katolicizma do i preko Urala. Zato je i Gospod predao
misije u ruke Hitleru. Zato su i bile mogue ustake misije u N D H , zato je mogao
da onakav strahovit teror prethodi katolienju u N D H . Zato je mogua ovakva izoblienosit mozga, koji evaneoskog Boga milosra i ljubavi pretvara u Marsa, koji e
silom da izvede, to Rusi nisu htjeli da urade milom. Da tog Boga pretvori u Moloha,
koji e misije izvriti pomou Hitlerovih koncentracionih logora, topova, mitraljeza
i bombardera. Ovakve nakaznosti bit e r j e e u 1942., jo r j e e 1943., a nestajat e
1944., jer e ih strah od neumitne Nemezis satjerati u pokvarene i amoralne due,
kako ne bi ostavljali traga svojim zloinakim nastojanjima, koja su ih toliko ponijela
onda, kad su Hitlerove horde napredovale, n a d a j u i se da e tako ii i do k r a j a
njihova osvajakog rata.
Gotovo sva antisovjetska, antikomunijstika i dosljedno antipartizanska i
protiv-narodno-oslobodilaka propaganda, pored one iz ustakih vrela, potjecala je
s vrhova katolike crkve. Dovoljno je bilo spomenuto uestvovanje klerofaistike
tampe i ne malog broja klerofaistikih pojedinaca u ovoj propagandi. Nadbiskup
Stepinac u tom je planu stalan i uporan tokom svih godina ustake strahovlade. Kad
su ga, po starom obiaju na zagrebakom Kaptolu doli na staru godinu 1941. pozdraviti predstavnici zagrebakog sveenstva, odrani su govori. Nadbiskupa Stepinca
pozdravio je generalni vikar biskup barun F r a n j o Salis Seewis, koji je spomenuo da su
prolu Novu godinu doekali sa zebnjom, da e i Jugoslaviju zahvatiti ratni vrtlog.
Naa p r e d v i a n j a bila su tona! Ali su se u tom zbivanju dogodili historijski trenutci pod kojima smo zaslugom naeg poglavnika doli do svoje Nezavisne Drave ...-<
Pri k r a j u svoga govora biskup Salis Seewis izrazio je elje za dug ivot nadbiskupa,
kako bi mogao da ostane na elu rada u proirenju i uvrenju katolike crkve, i
da dalje ostane na braniku svete katolike crkve. Nadbiskup je isto tako izrazio
svoju radost i zahvalio Bogu to nas je u minuloj godini podario svojom slobodnom
domovinom. Zahvalivi se svima sveenicima na uzornom vrenju sveenike pastve,
nadbiskup je istaknuo, da je danas vrhovnim pastirima potrebna velika snaga, velik
trud, da se provede k cilju brod svete crkve kroz sve tegobe, koje su danas spopale
itav s v i j e t . . . Dakako gigantski sukob na Istonoj fronti i strahoviti razmjeri snaga
133

Katoliki

tjednik

31. V I I I .

1941.

napadaa i branitelja ugroene domovine, privukao je panju nadbiskupa Stepinca

i u ovom govoru. Nadbiskup je Hitlerov agresivni pohod na SSSR nazvao operacijom,
koja je bila potrebna, da se izree otrovni ir, koji je bio toliko opasan, da bi mogao
unititi cijeli svijet. Zato, mislei na Hitlera i njegovu agresiju, a vjerojatno i na
ustake legionare, kojima je na frontu poslao cigarete i medaljice M a j k e Boje Bistrike, ustvrdio je, da nam je Bog bio milostiv. Milostiv nama i itavom, ovjeanstvu
kada je dopustio veliku operaciju protiv otrovnog ira, koji bi sigurno zarazio i unitio
svijet. Zato mi smo spremni podnijeti sve tekoe, koje se od nas trae, da pridonesemo
konanoj slavi pobjede pravde.**2
Nadbiskup Stepinac potaknuo je poetkom 1942. podruno sveenstvo na
ivlju antikomunistiku akciju preporuivi u tu svrhu studij papine enciklike Divini
Redemptoris. U svojoj okrunici od 14. I. 1942. nadbiskup Stepinac kae, da
ivimo u vrijeme kada se m a n j e vie itav kulturni svijet nalazi u borbi
protiv strane opasnosti komunizma, koji je naroito u posljednjim godinama
bio zaprijetio ne samo kranstvu ve i svim pozitivnim vrednotama ovjeanstva uope. Do nedavna katolika crkva bila je gotovo jedina, koja je
uoila opasnost za itav kulturni svijet i pozvala sve na obranu najosnovnijih tekovina ljudske kulture. Pred takovom opasnou crkva n i j e mogla
utjeti znajui, da je njezina najsvetija zadaa obrane istine i p r a v d e i svih
onih vjenih dobara, k o j a komunizam nijee i pobija. Razumljivo je prema
tome, da u borbi protiv komunistike opasnosti mora katolika crkva biti na
prvom mjestu . . . Pozivam sav preasni kler, da ne prestane u t o j borbi protiv
komunizma propovijedati vjernicima revno svetu nauku Kristovu." 143
Nadbiskup Stepinac d j e l u j e u antikomunistikom smjeru ne samo u N D H ,
nego i u Njemakoj, medu onim nesretnim Hrvatima, koji su na silu odvedeni na
rad u Njemaku. U svojoj Boinoj poruci 1941. godine medu ostalim savjetima
izrazio je nadu, da nije nitko od njih u Njemakoj podlegao komunistikoj propagandi. Mislim pak da nijedan od vas nije podlegao zlokobnim zasadama internacionalnog komunizma, koji porie svaku obavezu prema vlastitom narodu i domovini. 444 Ovakvu strahovitu neistinu mogao je kazati ili jedna potpuna neznalica ili
ovjek, koji lanim sredstvima eli postii svoj cilj. Jer, ako je komunizam igdje
pokazao domovinsku ljubav, to ju je pokazao ogromni prostor SSSR, g d j e su njegovi
narodi u domovinskom ratu kroz milijunske mase Crvene armije mogli da pred
itavim svijetom zasvjedoe najteim i n a j k r v a v i j i m rtvama svoju bezgraninu ljubav
prema svojoj domovini.
Jednako, nadbiskup utjee na iroke neprosvijeene mase, kao to djeluje i
na intelektualce, dakako klerofaiste, bojei se da ne bi iz ume doprla do n j i h zraka
iste istine. Tako je odrao govor 19. III. 1942. zagrebakim studentima univerziteta,
ustvari propovijed prilikom uskrnje ispovijedi. I ovom je prilikom izrazio nadbiskup
svoju radost za ostvarenje N D H . Ali je prvi puta, da vam progovaram s ovoga
mjesta, nakon to se obistinio san vae mladosti i postala zbiljom NDH . . . Da zbog
svega toga ivlje kola krv i u vaim ilama, i da ponosnije nosite na ramenu glavu,
442
443
444

N o v a H r v a t s k a 1. I. 1942.
Katoliki list 1942., br. 3, 35.
Katoliki list 1941., br. 51 (18. X I I . 1941.)

ne e nikoga zauditi koji znade, da je sloboda jednoga naroda jedno od najveih

njegovih dobara. .. Govorei o toj slobodi naroda i drava, on je uslovljava jedino
punim ostvarenjem evanelja. I zato, opominje katolike akademiarke i akademiare, da danas u najveem dijelu ovjeanstva vlada druga parola, koja bi lako
mogla doprijeti i do njihovih uiju. Sve te parole, prvenstveno komunistike, treba
da se izbjegavaju kako bi se ouvala prava i jedina sloboda, NDH. 4 4 5
Istim duhom odie i njegova promemorija od 18. m a j a 1943., a predata papi
30. V. iste godine, u kojoj se zalae kod pape za odranje N D H i izlae opasnosti,
koje bi snale N D H i Hrvate (a u stvari ustae), kada bi Narodno-oslobodilaki pokret
na kraju pobijedio.
Treba da se kae, da je ova promemorija, o kojoj je bilo ve rijei u prethodnom poglavlju, u vezi s nasilnim katolienjem Srba i Stepinevim zauzimanjem kod pape
za N D H , i njen opstanak ve radi opasnosti, kad bi N D H bila oborena, da bi tada
doli u pitanje i stotine tisua srpskih prelaznika, da je ona napisana i potpisana
upravo na dan obljetnice sramnih ugovora Mussolinija i Pavelia 18. m a j a 1943.
Bio je to dan, kad je Stepinac mogao da proita u itavoj ustakoj tampi Paveliev
pozdravni brzojav upuen Duceu, u kome ga podsjea na t a j znameniti dogaaj, kad
je izdajnik i najamnik skupo platio N D H i Dalmacijom i okupacijom. Tada je Paveli
podvukao, 1943.:
-Na godinjicu rimskih ugovora, koji oblikuju ne samo osnove nerazrjeivog saveznitva izmeu faistike Italije i N D H , nego i uredjuju zdravije
temelje novog dravnog ivota hrvatskog naroda i politikog i kulturnog razvitka u ovim dijelovima nove Europe, moje misli kao i misli hrvatskog naroda
obraaju se Vama Duce, velikom zatitniku revolucije i Hrvatske Dravne
Nezavisnosti. Ustaka Hrvatska, zahvalna Vama, Duce, za rtve vojnika faistike revolucije, koji su se rtvovali u borbi protiv boljevikog neprijatelja
i u naoj zemlji, borit e se na njihovoj strani uvijek i svagdje sve do konane
pobjede saveznikog oruja i europskog duha.
I ovaj termin, ali i osnovne misli ovog izdajnikog i besramnog brzojava,
simboliki vee misli nadbiskupa Stepinca u njegovoj promemoriji, odreenoj za papu.
istoga dana, kad-je Paveli tako pompozno oslovio ne samo Ducea, nego i talijansskog
Cara i Kralja, ali i designiranog kralja, Vojvodu i Vojvotkinju Aimone d'Aosta.
i sadrinu ove promemorije:
Iste misli o borbi sa Sovjetima proimaju i poetak, sredinu i kraj ove izdajnike promemorije. Nismo daleko od osjeanja i uvjerenja, da je Stepinac i ovu
promemoriju pisao, ako i ne pod neposrednom inicijativom Pavelia, a ono svakako
inspiriran istim zajednikim ciljevima, koje je Paveli ovako bestidno iznio pred
Hrvatima, i to jo u godini sloma faizma u Italiji. Nekoliko pasusa osvjetlit e duh
i sadrinu ove promemorije:
Sveti Oe. Golema odgovornost, koju nosim kao glavni biskup jedine
katolike drave na Balkanu i metropolita Hrvatske i Slavonije, sili me, da
Vas obavijestim o paklenskom planu unitenja katolicizma na istonoj obali
445

Katoliki list 1942., br. 13, 145147.

J a d r a n a koji pripremaju neprijatelji Crkve u tim krajevima. Ovdje ne govorimo o uasnoj sudbini, koja bi zadesila katolike u Hrvatskoj u sluaju pobjede
boljevike zvijeri i u sluaju da bi ova okupirala ove krajeve, koji ulaze u
sferu njezinih interesa, a takav je i itav Balkanski Poluotok i dunavski bazen,
kojemu takoer pripada i Nezavisna Drava Hrvatska. U tome se sluaju
sudbina katolika u Hrvatskoj ne bi nita razlikovala od one katolika u Poljskoj
ili katolika u Rumunjskoj i o toj mogunosti, od koje neka nas sauva Milosre Boje, ne namjeravam govoriti. . .
Nadbiskup Stepinac na dugo i iroko prikazuje nedjela etnika, ija nedjela
i nastojanja identificira s onima srpskoga naroda, hoe samo da da potvrde za tezu,
kako se sve zavjerilo da ukloni katolicizam sa Balkana. Iz promemorije se saznaje,
da je nadbiskup ve ranije pisao o tome papi, o velikosrpskoj imperijalistikoj tenji,
koja ugroava katolicizam, a s time dosljedno po njegovom shvaanju, i hrvatstvo.
Branei sveenstvo od optubi, da je i ono uzimalo uea u ubojstvima Srba, odrie
svaku takvu mogunost. A svemu tome je kriva mrnja na papstvo. Glavnu i najteu
krivicu . . . za sve dogaaje u bivoj Jugoslaviji, a takoer i u N D H snosi Papinstvo,
rimski katolicizam, to strano drvo na srpskoj zemlji, koje treba posjei i unititi, ako
srpski narod hoe biti sretan i slobodan. M r n j a na Papinstvo i katolicizam je ono.
to Velikosrbe kategoriki navodi, da okrivljuju episkopat i katoliki kler u Hrvatskoj
za sva izmiljena i istinita ubojstva. Krivi smo to smo ivi . . . Stepinac je zaao i u
daleka historijska razmatranja, iz kojih se razabire ruka njegovog profesora crkvene
historije i velikog ustae dra Draganovia, pozivajui se i na zakletvu najkatolikijega
kralja Dmitra Zvonimira, poloenu izaslanicima velikoga i svetoga Grgura VII. na
nepokolebljivu vjernost Kristovim zamjenicima na zemlji. Kao predzie kranstva,
Hrvati su i na sebe zaboravili... Da bi bio to uvjerljiviji i papi pristupaniji i
shvatljiviji, crta nadbiskup u mranim bojama srednjevjekovnu srpsku historiju za
vrijeme Nemanjia, kada su se stale osnivati izmatike biskupije i manastiri u do
tada katolikim krajevima, to e rei kao da su Srbi postepeno otimali hrvatske
zemlje, poto je katolicizam za njega i u tim dalekim vremenima sinonim za hrvatstvo.
O dogaajima iz bive Jugoslavije, kae Stepinac ne e da govori, poto ih je sam
papa, kao nekadanji dravni tajnik mogao iz bliza da promatra. Tu se govori ipak
0 navodnoj pravoslavnoj propagandi, koja je preotela velik broj katolika, koji su
preli na pravoslavlje. Tu se Stepinac ali i na dravni budet, koji je bio tetan
za katolike, a favorizirao pravoslavlje, zatim graenje pravoslavnih crkava, ometanje
rada K. A., a pomaganje Sokolstva s Tyrevim sistemom i na kraju odbiveni konkordat, koji je morao da padne nakon fanatike bitke udruenih Velikosrba, f r a m a sona, komunista i srpske hijerarhije. Sve je to za nadbiskupa Stepinca dovoljan
argumenat, da se ne rui kvislinka N D H i ne obnavlja Jugoslavija u kojoj katolika
crkva nikad ne e imati vjerske ravnopravnosti sa pravoslavljem.
Na kraju, nadbiskup Stepinac se
toliko nemio jednako Mussolinijevom, kao
1 Sden. Tu su oni bili jedan jedinstveni
otklanjanja imao bi da da opravdanje za

dotie n a j strah oviti j eg bauka, koji je bio

i vatikanskom Drangu nach Osten, a tako
penetracioni sistem. T a j strah i njegova
postojanje kvislinke N D H .

Ove iste misli, koje su bile predstavljene nadbiskupu Spellmanu prije kratkog
vremena za njegove posjete u Rim, kad se govorilo o tome. kako granice pravoslavlju

ne smiju da budu na julijskim Alpama, nego na Drini. Iste misli, koje su gotovo
doslovno prenijete i u famozni rimski pamflet Martyrium Croatiae (1946.), pokazuje
na oba mjesta i istog autora, dra Krunoslava Draganovia. I u njemu se patetinom
alegorijom upozorava Rim, a s njime i sva svjetska reakcija, da je N D H njihova
zajednika potreba, jer: Volga Croatiam invasit. Strepitus undarum eius iam Romae
auditur. 445b I zato, pisac Martyrium Croatiae muenitva Hrvatske zakljuuje,
da o egzistenciji N D H ovisi, da li e duhovne granice Istoka biti vraene na Bospor
ili e se proiriti do Alpi. 445c
Samo ovo bio je zajedniki posao Mussolini j evog plaenika Pavelia, a tako
i do smrti poslunog izvodioca vatikanskih nareenja, zagrebakog nadbiskupa Stepinca. Tu su oba- Rima jednakih tenji i istih pogleda u planovima prema BKskom
kao i dalekom Istoku. Jer, nije onda iznenaenje, da je papa poslao Paveliu 1943.
o njegovu imendanu posebni blagoslov, kako je o tome papski legat opat Marcone
izvijestio kneza Lobkowicza. Blagoslov P i j a X I . bio je nad Paveliem i N D H .
Tokom ove iste godine nadbiskup Stepinac, bio je u nekoliko prilika, da se
sukobi s ustaama, odnosno faistikim okupatorima u jednom dijelu N D H . Kad je
osjetio da t a j isti faizam i njegovi civilizatori, nosioci i propagatori rimske kulture
mogu da udare i po njegovoj porodici, onda su stala njegova raspoloenja, da osciliraju
i, da se u otrenjavanju zagleda u razne mogunosti teke sudbine, koja e stii sve
ustae i okupatorske suradnike. Kad je stradao njegov brat u kaznenoj ekspediciji,
koju su izvele faistike trupe, podigao je toboe nadbiskup Stepinac svoj glas protesta pred ministrom Italije pri Paveliu, Rafaelom Casertanom 6. II. 1943. objasnivi tu kaznenu ekspediciju. U upama Kraiu, Vivodini i Vrhovcu, odakle i sam
potjee, stradala su neka sela, popaljena i opljakana. Najtee je nadbiskupu Stepincu, to su ta njegova mjesta bila kanjena stoga, to je u ovim krajevima bilo
partizana, iako on odrie, da je ma tko od tih seljaka bio partizan. Ovo, a zatim kapitulacija Italije i slom talijanskog faizma, a s njime i nove Spellmanovske orijentacije
Vatikana, osnovane na saznanju, da e osovina izgubiti rat, ohrabrile su i nadbiskupa
Stepinca, da je po koju rekao, koja nije bila sasvim u skladu sa direktivama, koje su
dolazile iz kabineta Pavelia. A da je takvih bilo, koje je nadbiskup Stepinac najspremnije i prihvatio i prema njima postupio, pokazat e famozna antipartizanska poslanica episkopata od 24. marta 1945.
Mjesec oktobar 1943., prema rimskim n a r e e n j i m a posveen je bio molitvama za mir. Na k r a j u toga mjeseca odrana je 31. X. 1943. pokornika procesija
u Zagrebu, koja je trebala da izmoli mir, kako ga je zamiljao Vatikan i hrvatski klerofaizam. Ovu je procesiju vodio nadbiskup Stepinac i na k r a j u je odrao veliku propovijed. S njom je doao u sukob s ustakim ministrom prosvjete Julijem Makancem.
Ova propovijed imala je ustvari da bude apologija svih nedjela klerofaizma u N D H ,
apologija rada i nastojanja i episkopata, kao i najveeg dijela sveenstva za vrijeme
okupacije. Nadbiskup Stepinac je znao, da su nedjela klerofaista bila zapaena i
okarakterizirana ne samo na radiju Slobodna Jugoslavija, nego i onima Moskve i
donekle Londona. Zato je trebalo, poslije kapitulacije Italije, kad se dogledavao
445

a S u e n j e Lisaku, Stepincu. alicu i druini . . .. 298305.

h M a r t y r i u m Croatiae. Romae 1946., 69.
445
e S u e n j e Lisaku, Stepincu. alicu i druini . . .. 325.
,t3

k r a j ustake strahovlade, uza koju su klerofaisti gradili svoju Civitas Dei, obraniti se
od svih prigovora, koji su dolazili s raznih strana.
Poslije uvoda,, u kome je dao poreenje izmeu jedne prie o nekom seljaku
i pekaru, koji je donosio pekaru maslac u teini hljeba, a ovaj konstatirao da reaslac
nema onu teinu za koju se pogodio sa seljakom, naprosto stoga to je njegov hljebac
imao m a n j u teinu, nego to je od od seljaka traio, sa o d m j e r a v a n j e m bojih uzv r a a n j a za ljudska djela. I prema teini grijeha ima svijet da iskusi i teinu kazne.
Sve ratne nevolje samo su posljedica tih nepotivanja bojih nareenja. Iako je 1941.
nadbiskup Stepinac vidio u ustakoj N D H djelo ruku bojih, sad u n j o j 1943. vidi
samo izraz bojih kazna za hrvatske grijehe. A onda je preao na svoja opravdanja.
Procesija mi d a j e ujedno priliku, da javno odgovorim nebrojenim savjetnicima s lijeva i s desna, s brda i s dola, koji bi htjeli da predstavnicima
katolike crkve sugeriraju, to bi oni imali initi, da toboe na crkvu ne p a d n e
krivnja za mnoga zla djela, koja su se zbila ili koja se zbivaju.
Jedni nas optuuju, da nismo pravodobno i da nismo kako bi trebalo
ustali protiv zloina, koji su se zbivali u pojedinim krajevima nae domovine.
N j i m a odgovaramo prije svega, da mi nismo niti elimo biti bilo ija politika trublja, koja prilagouje svoj glas asovitim eljama i potrebama pojedinih stranaka ili pojedinaca. Mi smo uvijek naglaavali u javnom ivotu
principe vjenoga zakona bojega, bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima.
idovima, Ciganima, katolicima, Muslimanima, pravoslavnima ili kome drugom. Ali mi ne moemo zvati na uzbunu niti fiziki bilo koga siliti, da te
vjene boje zakone vri, jer svaki ovjek ima slobodnu volju i svaki e za
svoja d j e l a odgovarati. . . Zato ne moemo odgovarati ni za koju tu usijanu
glavu u sveenikim redovima. A da crkva katolika ni u sadanjim vremenima n i j e nimalo zatajila u svojoj zadai, pokazat e budunost, k a d a e se
mnoge stvari moi mirnije raspravljati i kada dokumenti izau na vidjelo.
Ali ve danas bismo eljeli staviti na stanovite krugove, organizacije i pripadnike drugih narodnih skupina upit, da li je katolika crkva hukala na
rat, koji je donio tako strane posljedice, ili netko drugi? Da li je katolika
crkva godinama stvarala u duama nezadovoljstvo, koje je urodilo tako alosnim posljedicama? Koliko je puta u z a d n j a dva decenija katolika crkva
opominjala sve predstavnike kulturnog i politikog ivota, da se prestane gaenjem ljudskih i narodnih prava; da se orestane tampom i kinima ruiti
plemenito ovjetvo i udorednost u narodu. Sve je bilo uzalud. V j e t a r se
sijao usprkos svih naih n a s t o j a n j a i opominjanja izrodio u stranu buru.
koju svi pravi katolici s nama duboko ale, ali koju se k r a j svih potenih nas t o j a n j a nije dalo sprijeiti. Zato prvoj grupi prigovarate! i a odgovaramo: Na
vama se ispunja pria o seljaku i pekaru. A ako netko misli, da crkva, katolika strepi radi toga svoga rada pred budunou, tai se ljuto vara. Ona
stoji vedra ela i mirne savjesti, da pogleda u oi svakoj situaciji, koja bi
mogla doi.
Ovime je nadbiskup Stepinac mislio da je opravdao sve progone protiv Srba
kod kojih je uestvovala i poneka, kako on kae usijana glava u sveenikim redovima. tovie, on dosta prozirno kae, da su sva ova srpska stradanja samo kazna za
srpsko sijanje vjetra, koji su sada morali u N D H da poanju buru. Prethodna poglavlja
dala su ogromnu dokumentaciju, da se vidi opseg ovog dijela njegove hipokritske
apologije. Drugi dio bit e jo oigledniji, a ustvari u svakog iole obavijetenog i

nepristranog promatraa prilika u N D H , izazvat e smijeh. Uistinu dobar materijal

za satiru, kad se Stepinac sam oglauje za filokomunistu. Jer, nigdje drugdje nismo
mogli naii na neto slina.
Odgovorit emo danas i onima, koji nas optuuju s filokomunizmom i
tobonjom neaktivnosti u dananjim vremenima. Katolika crkva nije organizacija od danas do sutra, nego organizacija, koja je preivjela i jo e preivjeti nebrojene drave i narode, nazore i organizacije. Ona nije ustanova,
koja bi danas sklapala s komunizmom paktove, a sutra to isto negirala i vodila rat do istrebljenja. Crkva je katolika nebrojeno puta i kod nas svoje
rekla i kod toga ostaje. Nikada katolika crkva ne moe priznati sistema, koji
bi htio oduzeti seljaku njegovu zemlju, obrtniku njegovu kuicu, privatniku
potenim trudom steenu imovinu, radniku i ovjeku uope njegovu duu.
Ako su socijalne reforme potrebne, kao to jesu, ako je pravednija razdioba
dobara potrebna, kao to jest, i to mi nauavamo, onda nitko nije dao za to
boljega rjeenja od pape Leona X I I I . i P i j a XI., u onim besmrtnim enciklikama Rerum novarum i Quadragesimo anno. To je na socijalni program.
On je do savrenstva dotjeran u naim redovnikim zajednicama, u kojima
je mogua takva forma ivota samo zato, to mu je temelj Bog, a veza izmeu
podreenih i potinjenih te jednakih, kranska ljubav, posveena na Kristovu kriu. I kad kaemo, da ne moemo priznati sistema, koji bi htio seljaku oteti njegovu zemlju i uiniti ga dravnim robom, onda se povrh zdravoga razuma upiremo na iskustvo, koje govori, da e na seljak prije izginuti,
nego se dati zarobiti na svojoj vlastitoj zemlji. Ne moemo nadalje priznati
sistema, koji bi negirao obitelj, u kojoj crkva gleda boju instituciju i temeljnu stanicu svakoga naroda. Htjeti mua i enu uiniti branim drugovima samo na vrijeme, dok postoje s j etilne veze, htjeti obitelji oduzeti sveti
sakramentalni znaaj i zaprijeiti, da bude izvor ivota i odgajalite djece,
htjeti dijete oteti roditeljima i proglasiti ga svojinom drave: znai pokolebati
prirodni zakon ivota u njegovim temeljima, znai unititi ne samo obitelj
nego i sam narod i dravnu zajednicu. Ne moemo nadalje priznati sistema,
koji bi htio negirati osobnoga Boga, Stvoritelja svijeta, a ispovijedanje v j e r e
u Boga svesti unutar etiri zida, g d j e to nitko ne vidi niti uje. Ne moemo
priznati sistema, koji bi htio ve maloj djeci zaprijeiti poznavanje Boga po
vjeronauku u kolama, to ga predaje sveenik. Ako je itav vidljivi svijet
tvorevina boja, kao to i jest, a ne puki sluaj, jer sluaj je Bog luaka,
onda itav svijet mora odavati potovanje Bogu; moramo mu ga odavati u
itavom javnom ivotu! To je nae stanovite, od kojega ne odstupamo ni uz
cijenu ivota, i budunost e kao i uvijek pokazati, da je katolika crkva
imala pravo i da drukije ne moe biti! . . . To je na odgovor, da je katolika crkva bilo komunistiki raspoloena ili moda pristrana . . .
Odgovorit emo konano i onima, koji nas optuuju da smo pristae rasizma, jer kako vidite, katolika je crkva u neijim glavama za sve kriva. Mi
smo svoje stanovite prema rasizmu definirali otkad rasizam postoji, a ne
moda danas. A to stanovite je kratko i jasno. Katolika ciikva ne pozna rasa,
koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolika crkva pozna samo rase i narode
kao tvorevine boje, a ako koga vie cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije
srce, a ne jau pesnicu. Za n j u je ovjek jednako crnac iz Centralne Afrike
kao i Evropejac .. . Mi ne moemo odobriti, da se u b i j a j u nevini zato, to je
moda netko iz zasjede ubio koga vojnika, pa bio on i najplemenitije ras d
Sistem strijeljanja stotine talaca radi zloina, kojem se ne moe otkriti krivca,
poganski je sistem . . .

Nadbiskup Stepinac die ovakav glas tek onda, kad je u Kraiu pogoena
njegova porodica. N i j e se uo glas ni u crkvi, ni na procesijama, kad su hiljad a m a plovili leevi po Savi, kad su h i l j a d a m a strijeljani u logorima, kad su h i l j a d a m a
klani u glinskoj crkvi. Nadbiskup Stepinac se poziva na telefonski protest, koga je uo
ili nije, netko u kabinetu Pavelia. Sada poslije kapitulacije Italije i poslije stradanja
njegove porodice navlai na noge koturne, a na lice masku traginog hipokrite.
Na k r a j u ove propovijedi odgovorio je nadbiskup Stepinac i na nepostavljeno
pitanje, kakav poredak onda zastupa katolika crkva, kad se itav svijet bori za t a j
novi poredak, nadbiskup odgovara da je crkva za o n a j poredak koji je toliko star koliko i Deset zapovijedi bojih.
Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego
u savjesti ljudskoj prstom Boga ivoga. T e m e l j e toga poretka Gospodin Bog,
koji se ne gubi u p a r a g r a f i m a kao zemaljski zakonodavci, ve je itav poredak saeo u deset rijei, u Deset zapovijedi bojih .. . Iako ovjeanstvo
ne bude htjelo priznati ni sada bojeg autoriteta nad sobom, sasvim je sigurno
da e desnica boja jo jae u d a r i t i . . . 44T
Nadbiskup Stepinac, koji je 1941. na sva zla poinjena od ustaa i njegovih
klerofaista utio, v j e r o j a t n o zato j e r je gradio Civitas Dei, sada vidi samo grijehe
kao o p r a v d a n j e za slom, koji se poeo da vri, da bi sebe obmanuo kao i one, kojima
se 1941. kao i sada obraa u sasvim suprotnim smjerovima zaklanjajui se za autoritet
boji, koji e dopustiti sva zla na svijet, ako se ne primi predloeni vatikanski ili
klerofaistiki poredak. Svakako je nadbiskup Stepinac bio siguran da su njegovi
sluatelji mnogo toga zaboravili iz prole dvije godine ustake strahovlade, pri kojoj
su klerofaistiki pomagai po vlastitim priznanjima bili n j e n a maxima pars.
Meutim ova propovijed, koja je prodrla i preko granica N D H , zacijelo
preko vatikanskih kanala, od neobavijetenih, naroito na amerikom radiju, bila je
uzeta kao neki naroiti herojski podvig, a n j e n autor kao znamenito lice Balkana.
Doista hipokritski i herostratske prikaze putuju kroz vjekove. U N D H , zapravo u
Zagrebu, izazvala je jednu veoma kominu i kratkotrajnu buru u ai vode. Naime,
na tu je propovijed reagirao dosta otrim lankom ministar Julije Makanec, objasnivi je u Hrvatskom narodu 7.XI. 1943., Julije Makanec biv je ljut iz dva razloga.
P r i j e svega, to je nadbiskup Stepinac priznao da u N D H ima postupaka, koje treba
osuditi, i koji su nehumani, a onda, to je ponovio r a n i j a n a u a v a n j a katolike crkve
o rasnoj teoriji. lanak Pozvani i nepozvani karakteristian je da se vidi koliko: su
ustake vlasti traile od klerofaista za ono to su im one uzvraale u njihovoj ustakoklerikalnoj simbiozi. Nadbiskupovo nesumnjivo zalaganje za ustatvo i N D H pokazano je u velikom nizu sluajeva. Nadbiskupov govor izgledao je Juliju Makancu kao
neki saboterski posao, koji herojskim ustakim borcima zabada no u lea. tovie,
Julije Makanac odrie nadbiskupu pravo, da se mijea u politiku, savjetujui ga, kao
nesposobna za politiku, da ostane pri svojim crkvenim poslovima.
N e bi bilo nimalo zgodno, rijei su J u l i j a Makanca, da ljudi, koji ove
svjetske probleme ne poznaju i ne osjeaju, koji se u krutosti ovoga svijeta
447
Sa t a m p a n o g letaka, k o j i je 1943. stigao do B e o g r a d a . Misli n a d b i s k u p a Stepinca
inspirirale su M. D o b r o v o l j c a migavca za satiru kojom karakterizira ovu p r o p o v i j e d .

ne mogu snai, ikoji su lieni svakog politikog instinkta i svake sposobnosti

poniranja u sutinu ove d a n a n j e sudbonosne borbe, ne bi bilo zgodno, da
takvi ljudi makar i nesvijesno ire politiku zabunu i defetizam medu
borcima, koji svojim ivotima brane ne samo temelje hrvatske drave, nego
i crkvu katoliku od protivnika, koji bi nemilosrdno zakrenuo vratom katolikoj crkvenoj organizaciji onoga asa, kada -tih boraca vie ne bi bilo ili
kada bi u borbi podlegli. . . M e d u svim politikim pogrjekama najvea je
sjei granu, na kojoj sjedi. Bog je svakom staleu odredio njegov krug
zadataka, i zato je najbolje, da svaki ostane kod onoga zato je pozvan. To
vai u potpunoj mjeri i za onoga visokog crkvenog dostojanstvenika, koji je
nedavno u svom govoru preao granice svoga poziva i poeo se uplitati u stvari
za koje nije pozvan. O n a j , koji smisao politike borbe ne razumije, o n a j , koji
nema shvaanja za politike vrijednosti niti ih znade ocijeniti i vagnuti, uvijek e n a j b o l j e uiniti, ako se od politike sfere dri daleko: te stvari neka
prepusti pozvanijima, onima kojima je Bog odredio da u ovoj borbi stoje na
elu naroda kao njegovi politiki vodje i na svojim leima nose odgovornost
za narodnu sudbinu. Tako e najbolje koristiti i crkvi katolikoj i hrvatskom
narodu, koji se nikakovim makinacijama nee dati odvrnuti sa puta asti
i ponosa, a osobito ne nakon primjera, to mu ga je pruio zapadni susjed.
Lahko je idui rubom pasti u ponor sramote i bezaa, ali je mio teko
opet izai. Narod moe sretno voditi na opasnom putu samo onaj, koji predjel,
kojim ide, dobro poznaje, jer se esto njime kretao i s njime saivio, a nikako
ne onaj, koji je u tom predjelu stranac. Taj tu ne moe voditi nego i sam
treba, vodia.445
Lekcija, koju je oitao nadbiskupu Stepincu, jednom od najiskrenijih ustakih
suradnika, ustaki ministar prosvjete Makanec, odjeknula je senzacionalno upravo
zbog mkrirminacija, koje su baene u obraz tako vjernom savezniku Pavelia. Nita
manje, Stepinac je oznaen kao defetist, koji unosi politiku zabunu medu borce,
koji brane i crkvu katoliku i njega, tovie, nadbiskupu je jasno nagovijeteno, da
sijee granu na kojoj sjedi, zacijelo s ustaama, i da se dri samo svojih crkvenih
zadataka, a politiku neka ostavi onima, kojima je to Bog odredio, da budu u ustakoj
borbi na elu naroda kao njegove politike vode. Ili drugim rijeima Makanec samo
parafrazira, ono to je nadbiskup Stepinac govorio 1941., kad je pozvao sve sveenstvo,
da pomogne ustae u izgradnji N D H , uvjeravajui to isto sveenstvo, da on dobro
pozna ljude, kojima je Bog odredio, da upravljaju sa KDH. Svakako je karakteristina
aluzija na kapitulaciju Italije, za koju se zna, da je dobrim dijelom pomognuta od
strane vatikanske politike, a za raun Churchillove politike, da se spasi dinastija Savoia.
da se napravi kompromisni mir. Kao da je ovdje Makanec uinio poreenje izmeu
nadbiskupa Stepinca i tadanjeg njujorkog nadbiskupa Spellmana, u vezi uloge, koju
je ovaj imao da odigra u N D H . Nije nam poznato da li su ustake glaveine znale za
koketiranja nadbiskupa Stepinca s londonskom jugoslavenskom vladom i sa meusobnim porukama, kod kojih je uestvovao kao kurir rezervni porunik Rapotec, koji
je stigao u proljee 1942. engleskom podmornicom do Splita, a odatle do Zagreba,
g d j e je doao u vezu s nadbiskupom Stepincem. Odatle je ponio izvjesne poruke
preko Bugarske i Carigrada, sve do Londona. Te veze sa, naravno i prvenstveno, klerikalnim dijelom jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu pokazao je i ljubljanski
proces suradnicima i pomagaima okupatora generalu Rupniku. biskupu Rozmanu i
druini, mjeseca augusta 194 6.44!)
44S

Hrvatski n a r o d 7. X I . 1943.
Vidi nie. P o d a t a k o kurirskoj slubi oficira Rapoteca dobio sam od veoma DOlinosti upoznate s emigrantskim prilikama Jugoslavena.
443

vjerljive

Poslije toga inilo se, da e se doista prekinuti ove veze izmeu nadbiskupa
Stepinca i ustakih vlasti. Meutim, tako su mogli misliti samo do krajnosti neobavijeteni stranci. Jer, kako sam rekao, ovo je bila bura u ai vode i veoma kratka d a h a .
Ubrzo je uspostavljen bliski i prisni kontakt izmeu nadbiskupove kurije i Pavelieva
prezidijuma, kao i njegova predsjednika vlade Nikole Mandia, tog starog bosanskog crnoutog frankovakog klerikalca. Ve o imendanu Nikole Mandia, t. j. 6.
X I I . 1943., nadbiskup je poao u Canossu, i tako je i opet svemu svijetu pokazao'
u N D H , da on vrsto stoji i pada sa N D H , Paveliem i Nikolom Mandiem. Prema
tome, takozvano protestno pismo, koje je famozni Kerubin egvi, ustaki duhovni
prvoborac, uputio ministru Makancu, potpisavi se za ustae iz prvog poziva,
mnogi su sasvim pravilno shvatili, da se ovdje ima podrazumijevati meu ustaama
iz prvog poziva i sam nadbiskup Stepinac! Da je to tako bilo pokazao je daljni
odnos nadbiskupa Stepinca prema ustaama, ekvilibrirajui izmeu njih i sve ozbiljnijih obavjetenja, koja su dolazila iz Vatikana o neizbjenom slomu i drugog dijela
osovine, pa dosljedno i njenih satelita, kao to je bila N D H . Pa opet nadbiskup
Stepinac bez ikakve stvarne pronicavosti ne zauzima nikakav odluan stav, a sve to
radi u interesu je bunih eksploatiranja njegovih poteza od strane ustakog vodstva.
Ustaka tampa mogla je o sv. Nikoli da objavi svojim ustaama, da se
nadbiskup vie ne ljuti na ustaku vladu, iako se malo zakaio s ustakim ministrom.
Makancem, o kome su tako visoko miljenje imali bosanski i hercegovaki franjevci,
kako je to naprijed pokazano. Naime, tampa je objavila dirljivu estitku Stepinca
upuenu predsjedniku Pavelieve vlade, kao i njegov zahvalni odgovor. Stepinac,
estitajui Mandiu imendan eli, da bi sveti Nikola donio hrvatskom narodu dar,
za kojim toliko udi: ouvanje njegovog dravnog suvereniteta na itavom narodnom
podruju, da u miru kao ravnopravni lan meunarodne zajednice moe razvijati
svoje od Boga dane sposobnosti kao i na korist svoju, tako i itavog ovjeanstva. 4 4 9 x
Nikola Mandi je odgovorio i ponovio doslovno misli izraene u nadbiskupovim svetonikolskim eljama. 4 4 9 b
Puno, srdano i toplo izmirenje s ustakim vodstvom bilo je o Novoj godini
1944., kad je nadbiskup Stepinac predveo biskupe o Novoj godini na estitanje Paveliu, u ime svoje i cjelokupnog sveenstva. -Nadbiskup Stepinac je u toj estitci zaelio Paveliu svako dobro u Novoj godini i zamolio Svevinjega da hrvatskom
narodu to prije podari mir, kako bi to bolje mogao izgraditi svoju N D H . Paveli
je bio veoma dirnut estitkama i eljama, kao i molitvama nadbiskupa Stepinca, pa
je tu svoju radost izrazio i u govoru, kada se nadbiskupu zahvalio za tako srdane
i dobre elje. Paveli je meu ostalim naglasio svoju elju da vjerski odgoj hrvatskog naroda bude im djelotvorniji, da bi tako meu svim ljudima koji ive u N D H
zavladao i duhovni mir, ljubav i bratska sloga, da bi tim lake bilo dravi i deavnim
vlastima vriti svoju dunost prema narodu. 450
Fotografiju na kojoj se vidi smjerno, lojalno, vjerno, iskreno, odano, pa
i osjeajno poklonstvo pred Paveliem od strane nadbiskupa i njegovih generalnih
vikara uveliko je eksploatirala ustaka tampa, o b j a v l j u j u i tu fotografiju kao pozir a Hrvatski narod
449

7. XII.

194.'?.

b D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, 293.
Novi list 12. I. 1944. Vidi i: Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m radu, 351. 363, 371. 396*

450

tivni dokumenat da je opet izmeu nadbiskupske kurije i Kaptola i Pavelievih dvorova povezan zlatni most.
Nadbiskup Stepinac je pod vidom duobrinikih, svojih pastirskih dunosti,
esto vrio stvari, koje su sasvim opravdano od zagrebakih rodoljuba uzimane kao
proustaka propaganda. Tako je on podijelio lino vojnicima i ustaama u kasarni
svetu potvrdu juna 1944. Dakako, odrao je i prigodni govor, u kojem je te ustake
junake i domobrane potaknuo na daljnja razbojstva, kad im je govorio o smislu
rtvovanja za Hrvatsku, za NDH. Hrvatski narod objavio je taj vaan dogaaj,
vaan kao elemenat ustake propagande, podvukavi, da je ova sveanost bila skromna,
ali zato ipak veoma znaajna i za hrvatske oruane snage, jer je ovo prvi sluaj
da visoki crkveni velikodostojnik iskazuje osobitu panju naoj vojsci i dolazi 'meu)
vojnike u vojarnu da im podijeli sv. Potvrdu.*51
Ovo je bilo i te kako dovoljno, da se svima kolebljivima i u vojsci, kao i
izvan nje pokae kako je jo uvijek prisan odnos izmeu predstavnika katolike Crkve
u N D H i; ustakih vlasti i n j e n e vojske. Za sve to bio je zasluan nadbiskup Stepinac.
Potpuno ratniki istupa 1944. Stepinac, ne samo pred vojnicima u kasarnama,
nego i pred intelektualcima da ih to vie mobilizira za stvar N D H , da ih potakne,
ohrabri i podigne pokolebani moral, naroito meu njegovim Domagojcima, kojima je odrao 7. jula 1944. govor u tome duhu.
Hrvatska danas proivi ju je teke asove, a mogue da proivi jo
i gore, no moramo uvijek biti optimisti i sa pouzdanjem vjerovati, da e i Hrvatska ostati i da nju nitko ne moe unititi. Hrvatski narod krvari za svoju
dravu i on e svoju dravu (tj. NDH.) u uvati i spasiti. Svi pokreti protiv
hrvatskog naroda i hrvatske samostalnosti ne smiju nikoga obeshrabriti, ve
svatko mora jo vre pristupiti obrani i izgradnji drave.47'2
Svuda, gdje se on pojavljivao, dizao je na raznovrsne naine ustaki moral,
koji je bio tada uveliko pokoleban. Njegov glas se stalno eksploatirao u proustake
propagandne svrhe. Na radiju kao i u tampi.
Ovakva jedna, ali neto buna eksploatacija bio je i protest nadbiskupa Stepinca povodom prvog bombardiranja Zagreba i njegovih vojnih objekata od strane
saveznike avijacije 22. februara 1944. T a d a je nadbiskup izdao jednu okrunicu, u
kojoj je izrazio sve svoje ogorenje nad nesreom, koja je zadesila Zagreb, pogotovo
to su stradala dva samostana i' bile oteene dvije crkve, a pored toga, meu ostalim
graanima poginulo i sedam sveenika dominikanaca. Mnogi rodoljubi u Zagrebu iznenadili su se ovakvom jednom ogorenom protestu, ispunjenom velikom boli, ne zaboravljajui, da se takav protest nije uo: ni od nadbiskupa Stepinca, ni od
nadbiskupa Ujia u Beogradu, kad je Beograd mjeseca aprila 1941. onako vandalski
bio ruen i paljen. Ali zato je klerikalna tampa u horu s onom ustakom oznaila
ona jeziva bombardiranja, u kojima su hiljade nevinih Beograana izgubili ivot,
kao kaznu boju za nedjela, koja je Beograd uinio nad Hrvatima.
U toj svojoj protestnoj okrunici nadbiskup Stepinac jadikuje i nad borbama
koje on naziva bratoubilakim klanjem, a ne e da prizna da je to bila borba na ivot
451
432

H r v a t s k i narod 4. VI. 1944.

Vjesnik 1. X. 1946.

i smrt narodnih oslobodilaca protiv okupatora i njegovih pomagaa, na ijoj se strani

nalazio i nadbiskup Stepinac. Dok je 1941., poslije toliko bezbrojnih izdaja ustaa,
zakletih i nezakletih, sveenika i nesveenika, graanskih i seljakih zatita, i tolikog
ostalog ogromnog broja crkvenih rukovodilaca, pa i n j e g a samoga, Bog bio t a j koji
je toboe utedio Hrvatima ratne rtve, sada ne okrivljuje toga Boga za sve ovo to
se upravo njihovom krivicom u N D H dogaa. Zato njegove rijei zvue bezizraajno,
tupo, hladno, neiskreno i na kraju neistinito, kad se obraa svojim predragim
vjernicima.
Gledajui sve ovo, ja p o n a j p r i j e u o v a j tuni a's povijesti hrvatskog
naroda diem glas najogorenijeg protesta i n a j p r a v e d n i j e osude svih onih,
koji, ne acajui se ni pred kojim sredstvom, bez ikakva obzira i osjeaja,
unitavaju ivotni organizam hrvatskog naroda. T a j glas, koji smo ve vie
puta digli, o v a j as je jo snaniji, jer narodna bol i iskuenje postaje sve
vee. Oslon i nesumnjivo uporite d a j e nam p o n a j p r i j e naravni i boji zakon,
koji, kao ostalim tako i hrvatskom narodu d a j e pravo na svoj zasebni ivot
u sklopu ostalih europskih naroda. Hrvatski je narod n a d a l j e svoje pravo na
narodni i dravni ivot stekao i zasluio svojom tekom i krvavom borbom
stojei kroz stoljea na braniku istinskih ideala prave ovjeje slobode i kranske kulture, ime je zaduio itavu Europu i sve njezine narode, a zbog
ega mu je jedan od najveih uvara prave kulture i slobode ovjeanstva,
rimski papa, dao astan naslov predzie kranstva . . . 4r,s
Sva je tampa objavila i zasebnu izjavu nadbiskupa Stepinca, kojom je elio
da demantira da na podruju zagrebakog Kaptola postoje vojni objekti. On je rekao:
Istini za volju, izjavljujem i energino tvrdim, da na podruju zagrebakog Kaptola,
protivno svim t v r d n j a m a i glasinama stanovite promibe, ne postoje nikakva skladita
ni strijeliva, ni inoga ratnog tvoriva ili pogonskog materijala, bilo hrvatskih, bilo
stranih oruanih snaga. 451
Meutim, ova istina nadbiskupa Stepinca, kojoj za volju d a j e izjavu, ide
sasvim u raskorak s pravom istinom. J e r i danas postoji ogroman broj oevidaca koji
su svakodnevno prolazili preko Kaptola i znali, da na Kaptolu ima i te koliko vojnih
objekata. Profesor Vladimir Blakovi jedan je od tih svjedoka, koji kae, da su se
i poslije ove izjave nadbiskupa, na Kaptolu, ispred zgrade bogoslovskog fakulteta,
dakle u najneposrednijoj blizini katedrale, nalazile- desetine njemakih vojnikih
kamiona, itave gomile benzinskih buradi i drugog ratnog materijala. Na Kaptolu se
uope mjesecima, pa i godinama nalazila jedna od glavnih benzinskih baza njemake
ratne maine. A tada, poslije ove neobine izjave preuzvienoga, sjetio se netko, da bi
ipak bilo bolje ukloniti t a j ratni materijal ispred iznenaenih i nemonih pogleda
hiljada Zagrepana, nekud na zatienije mjesto. I gledao sam roenim oima
kako Nijemci iste Kaptol. S trga i ulice odvezli su kamione i benzinsku burad d j e lomino na druga mjesta, a djelomino u dvorite Teolokog fakulteta. Dakle, na
Kaptolu. U prevelikoj svojoj revnosti i vapskoj pedanteriji, uz nijemi blagoslov posveenih mitara, zaboravili su ukloniti i njemake natpise, koji su i d a l j e govorili, to
se sve ustvari nalazi na Kaptolu. Tako se na glavnom ulazu u sjemenite, Teoloki
453
454

Katoliki list 1944., br. 9. 106.

Hrvatski narod 1. III. 1944.

fakultet, i n a d a l j e koio natpis: Kraftfahr-Park 658., a u unutranjoj zgradi, u

dvoritu, ciniki se cerila oznaka: Erzatzteillager. Nasuprot katedrli, u zgradi broj
5 na Kaptolu, ostale su i dalje smjetene kancelarije te pogonske baze s velikim utocrvenim natpisom. 455
Ovakvom istinom u svojoj izjavi morao je nadbiskup Stepinac da prikrije
stvarnu istinu, kako bi protestu dao to uvjerljiviju notu.
D a n kasnije dao je slinu izjavu i jezuit dr. A n t u n Alfirevi, rektor nadbiskupske klasine gimnazije, tvrdei da nema n i g d j e u zgradi ili u blioj okolini nikakvih skladita strijeljiva ni drufgeg ratnog tvoriva, bilo hrvatskih, bilo stranih oruanih snaga. 456 Tako' kategoriki podvuena istina, a opet je itava Salata bila pokrivena kontraavionskom artiljerijom, koja sigurno nije pucala na avione papirom.
Sada je nadbiskup Stepinac bio i opet u punom mahu p o m a g a n j a ustakih
nastojanja za ouvanje N D H . Ona su bila veoma raznovrsna. Od spomenutih zalaganja
u okrunicama i propovijedima, naroito u borbi protiv Narodno-oslobodilakog pokreta, pa sve do denuncijacija narodnooslobodilakih boraca u zemlji i inostranstvu.
Da ovo nije neko nasluivanje ili hipoteza na osnovu izvjesnih neprovjerenih podataka, n a j u v j e r l j i v i j e govori sam Ante Paveli, kad upravo ovu teku optubu die
protiv nadbiskupa Stepinca pred itavom historijom u motivaciji odlikovanja, kojim
ga je poastio, kao i ostale drugove u episkopatu o trogodinjici N D H . Nadbiskup
Stepinac primio je Velered sa zvijezdom (O. Br. 111, tek. br. 552, 1944.) to se
kao metropolita zagrebaki odluno usprotivio odnaroivanju meimurskog hrvatskog
puanstva posredstvom stranih sveenika. I to je prosvjedovao zbog neprijateljskog
bombardiranja nezatienog zagrebakog graanstva, to je kao nadbiskup raskrinkavao u zemlji i izvan zemlje odmetnike s podruja XDH.ii7
Nadbiskup Stepinac ne samo da je primio ovo odlikovanje, nego se tim
ordenom i, ponosio, opasavi se n j i m e u svim sveanim prilikama ustakih parada, n a roito onda, kad je sretan da se moe pokloniti Paveliu, kako o tome sugestivno i
dokumentarno pria sauvana fotografija. 4 5 8
N e m a sumnje, da ni u jednom dokumentu nema tee i moralnije osude r a d a
nadbiskupa Stepinca, nego to je d a j e (sam Paveli sa svojom motivacijom zato je
nadbiskup zasluio to odlikovanje. U toj se motivaciji vidi da se Stepinac unizio do
jednog prostog konfidenta i denuncijanta ustakih vlasti kojima je pomou svojih
veza u zemlji i inostranstvu dostavljao podatke o narodnooslobodilakim borcima. U
zemlji, svakako preko svojih 'odanih sveenika ustaa, a u inostranstvu, svakako preko
vatikanskih kanala, kako je to pokazao i knez Lobkowitz, kad je saznao podatke o rukovodiocima slovenske Osvobodilne Fronte.
Sigurno u historiji zagrebakih biskupa i nadbiskupa n i j e bilo slinog prim j e r a i sramnijeg unienja asti od ove konstatacije, kojiu ini Paveli u motivaciji
Stepineva odlikovanja.
Nadbiskup Stepinac bit e sada sve uporniji i u s t r a j n i j i protivnik narodnooslobodilake borbe, u koju e unositi sav svoj autoritet, energiju i ar pravog kri455
456
457
458

N a r o d n i list 24. X. 1945.

Hrvatski n a r o d 2. III. 1944.
Iz kartoteke U r e d a za o d l i k o v a n j e u N D H .
D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u . 351.

arskog predvodnika. Tako 1944., kad je ve prijestolnica Jugoslavije osloboena i kad

je u dravi na najveem dijelu osloboenog teritorija poeo da cirkulira ivot obnove
od prohujalih strahota. O svemu tome znao je ve cijeli svijet, pa ipak nadbiskup Stepinac na neosloboenom teritoriju jo uvijek produava svoju izdajniku djelatnost,
kako bi ouvao i produio ivot N D H . N j e g o v Katoliki list o Boiu 1944. donosi
na prvome mjestu estitku Ante Pavelia, a tek na drugom boini pozdrav pape
Pija X I I . Sada 1944. kao i 1941. Paveli govori da se Hrvatski narod nalazi
pred najveim ispitom i kunjom. On u ovom asu mora pokazati odlunost, snagu
i v j e r u u sebe . . . Mi emo (NDH) obraniti i uuvati. H r a b r i hrvatski sinovi, koji
stoje na njezinom braniku, nesavladivi su. 459 I toj borbi Pavelievim ustaama nadbiskup Stepinac d a j e punu podrku. U prvom broju Katolikog lista 1945. u rubrici
Crkvene vijesti donosi se izvjetaj, kao na primjer u ustakom Hrvatskom narodu
o Paveliu, koji se nalazio medu vojnicima, ustaama i domobranima, koji su se borili
protiv narodnooslobodilakih odreda u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske. Tu se
meu ostalim, kae da je to bilo i na dan stare godine 1944.. kad je Paveli prisustvovao ujutru n a j p r i j e misi, a onda poao meu narod.
Uz srdani i radosni stisak ruke, uz mnogo suza i oduevljenih poklika
zaeljeli su hrvatski seljaci i radnici na svakom koraku svome dravnom Poglavaru sretnu Novu godinu, te 'Ga po starom hrvatskom obiaju darivali
boinicama. Hrvatski Vrhovnik uzvraao je usreenom narodu dobre elje,
davajui izraza svojoj v j e r i u konanu pobjedu i mir. Poglavnik je obiao
mnoge postrojbe u posadama i u postavima, te se svugdje zadrao u srdanom razgovoru s vojnicima i vojniarima. Nakon to je Poglavnik tako
proveo Staru godinu meu vojnicima i narodom, praen posvuda oduevljen j e m naroda i vojnikom pjesmom, vratio se podvee u Zagreb. 4 6 0
Ovakve su bile Crkvene vijesti Katolikog lista na poetku 1945. Ovakoje uporan i nadbiskup, kad na pozdrav kaptolskih estitara na Staru godinu 1944.
kae: Meutim dolo to mu drago, crkva ostaje kod svojih naela stalna i nepokolebiva i ne poznaje kompromisa kad je u pitanju o b j a v l j e n a nauka i kranski ivot
njezinih vjernika. 4 0 1
Iako je sva tampa u Evropi, velikim dijelom ve osloboenoj,, ekala da se
lavina snaga osloboditeljice Crvene armije srui i na samu jazbinu hitlerizma u Berlinu, nadbiskup Stepinac i ove 1945., 3. II., nalazi se pred Paveliem u dubokom
poklonu sa Veleredom sa zvijezdom preko svoga natpastirskog kria i estita
Paveliu i eli mu pobjedu nad neprijateljem. 4 6 2 Objavljena fotografija u svim novin a m a i opet je imala da potakne nadbiskupovu pastvu, da je nadbiskup jo uvijek
zajedno sa Paveliem, da mu je jo uvijek s podreenim sveenstvom vjeran i odan.
Jo je uvijek na visokim koturnama borca protiv narodnooslobodilake vojske, koja je
ve sa svih strana ugrozila ustaku jazbinu u Zagrebu. 18. III. 1945. u bazilici Srca
Isusova govori nadbiskup hrvatskim studentima i studenticama. I opet se obara na
459
460
461
4m

Katoliki
Katoliki
Katoliki
Katoliki

list
list
list
list

1944.,
1945.,
1945.,
1945.,

br.
br.
br.
br.

51, 609
1, 10.
1. 10.
6, 46.

narodnooslobodilake borbe i itav pokret. I opet je prosuo nadbiskup itav niz neistina, ma da je ve bio dobro upoznat sa stavom Msgra dra Svetozara Rittiga. koji
se nalazio sa partizanima, o progonima vjere, zamjenjujui vjeru s ustakim sveenikim koljaima.
Kako su smijeni oni, koji n a m poruuju, da nisu protiv vjere, a istodobno onemoguuju vjeronaunu obuku u kolama, uvode brak, koji zovu
graanski, a o kojem na narod ne e ni uti, oduzimaju crkvene naune
zavode, skidaju sveenicima glave. Kau dodue, da to ine na temelju presude. Ako smo mi na sve to dosada utjeli, (a imali smo razloga, da znadu
i oni anonimni pisci katolici, koji nas n a p a d a j u zbog utnje i misle, da su
zvani davati lekcije crkvenim poglavarima), ako smo mi na sve to do sada
utjeli iz opravdanih razloga, ali nismo zaboravili, ve sada meutim moemo
rei da mi u pravednost presude ne vjerujemo, i da e doi dan, kad e pravedni sudac Bog ispuniti svoje obeanje: Ego justitias judicabo. Ja u suditi
presude. (Ps. 74,3). Doi e vrijeme, kad e sve doi na vidjelo, i kad e se
sve klevete i lai raskrinkati, i kad e i objektivna povijest pokazati da predstavnici katolike crkve u Hrvatskoj nisu ni za as izdali svoga zvanja, a da
su eventualne pogrijeite kojega sveenika sitnica prema onome, Jfto se zbilo
na drugoj strani, kojoj moda neupuena svjetska javnost pljee. I zato nas
malo dira gronja, kojom se i zagrebaki nadbiskup uvrtava meu ratne
zloince. Iako si moda dotini u t v a r a j u da strahujemo pred njima, neka
znadu, da vedra ela i mirne savjesti stojimo na svome mjestu, dolo mu
to drago . . . u d i m o se stoga, odakle dolaze sada neki borci za slobodu
i v a l j a j u drvlje i kamenje na Katoliku crkvu u Hrvatskoj, jer ljubi svoj
narod, u kojemu d j e l u j e i eli mu svako dobro, naprosto zato, jer je to zapovijed boja, kao togod je ista crkva po svojim predstavnicima uinila sve.
to je u njezinoj moi, da se nikome, bio koje mu druge vjere, rase, naroda
ili stalea, u Hrvatskoj dravi ne uini nita krivo, ma koliko se drsko i uporno
tvrdilo protivno . . .
Nadbiskup Stepinac branio se tako neistinama od jedne strahovito jezive
istine, koja je bezbrojnim zloinima, poinjenima od strane najveeg dijela sveenstva, pa i episkopata, posredno i neposredno dovodila do najstrahovitijih katastrofa
srpskih masa i svih hrvatskih rodoljuba, koji su voljeli izginuti, nego podlo i sramno
posluiti najveem krvniku hrvatskog naroda Anti Paveliu, kao to je to uinila
katolika crkva. Jer, naalost oni malobrojni sveenici, koji su u sebi sauvali duh
evanelja i istinskog rodoljublja, bili su doista rari nantes in gurgite vasto. Doista,
stav i djelo Msgra Rittiga kao da je bio samo glas vapijueg u pustinji.
Na k r a j u svoje propovijedi, koja je ustvari bila pretea i refleks ve koncipirane antipartizanske poslanice u prezidijumu predsjednika vlade Nikole M a n dia, koju e poslije nekoliko dana potpisati i ustaki biskupi na elu sa nadbiskupom
Stepincem. rekao je i ovo: Isto tako ne bojimo se rei, da e hrvatski narod a limine
odbiti svaki reim, bio on na k r a j n o j ljevici ili desnici, koji ne bi raunao i do k r a j nosti potivao njegovu vie nego tisugodinju katoliku tradiciju. T a k a v naime reim
ne bi predstavljao u hrvatskom narodu nikoga, ili neznatnu m a n j i n u , koja bi mu se
silom narinula. A sila ne moe biti podlogom mira. U zdravom poretku pravo ide pred
silom, a ne sila pred pravom. 40 ' 5
403

Katoliki list 194.).. br. 1213. 9.>96.

Poslije nekoliko dana, na inicijativu predsjednika ustake vlade. Nikole

Mandia, bili su pozvani u Zagreb svi oni crkveni velikodostojnici koji su mogli da se
provuku ispred N O V - e do Zagreba. Tvrdimo, na inicijativu, jer je prema iskazu
J a n k a imraka, na sasluanjima utvreno, da je postojala ve unaprijed spremna
poslanica, koju su sastavili u predsjednitvu vlade povjerljiva lica. Medu n j i m a bili
su f r a A. R. Glava i biskup Janko imrak, zajedno sa glavnim ustakim rukovodiocima, naroito s Ivom Bogdanom, famoznim klerofaistom. N a m j e r a je bila ovoj
poslanici, da s jedne strane to due zadri slom N D H , a s druge da pred zapadnim
demokracijama pokae neduno lice te nakaze N D H , kao i n j e n e nosioce i pomagae.
Vukovi u j a g n j e o j koi! Ovu poslanicu potpisali su dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup
zagrebaki i predsjednik biskupskih konferencija, dr. Ivan ari, nadbiskup vrhbosanski, f r a Jozo Gari, biskup banjaluki, dr. Antun Akamovi biskup, apostolski administrator akovaki, dr. Janko imrak, biskup krievaki. Ova apologija je rezultat,
raspravljanja aktuelnih crkvenih pitanja, i ona se imala uputiti svima hrvatskim
katolikim vjernicima. Objavili su je svi crkveni listovi, a dali su j o j i iroki publicitet radio i ustaka tampa, zajedno s jednom brourom, koja se na sve strane u propagandne svrhe raspoklanjala. U inostranstvo bila je razaslana na francuskom i engleskom jeziku. Evo je u cijelosti.
Predragi vjernici!
Kad god smo se u prolosti mi, hrvatski katoliki biskupi, obraali vama,
svome duhovnom stadu, inili smo to uvijek u zgodama, koje duboko zasijecaju u ivot vaih dua. U ovim tekim ratnim prilikama nije nam bilo mogue
dolaziti u dodir sa svojim vjernicima, da svagdje, u svakoj upi, na licu
mjesta viamo teke rane, od kojih krvare nai vjernici irom hrvatskih
biskupija. Budui da se boli naih vjernika, ili bolje itavoga hrvatskoga
naroda, poveavaju iz dana u dan, i njihove brige za budunost bivaju sve
vee u moru neistina, lai i kleveta, to se sa svih strana smiljeno i proraunano siplju protiv naeg naroda, Poslovni odbor Biskupskih konferencija
kao zastupnik itavoga Hrvatskog Katolikog Episkopata smatrao je za svoju
dunost, da vama, svojim dragim vjernicima, upravi nekoliko rijei i da ve
sada raskrinka neke smiljene klevete i podvede, uperene protiv najsvetijih
interesa. Katolike Crkve i Hrvatskoga Naroda, u kojemu ona djeluje.
Duboko osjeajui vanost vremena, u kojemu ivimo, i svijesni teke
odgovornosti, koju nosimo pred sadanjou i budunou, pozivamo prije
svega svoje vjernike, da se jo ue sjedine s nama u ispovijedanju prave
vjere u Boga. kao zaetnika, zakonodavca i svrhodavca ivota, mislei u
svim svojim djelima na besmrtnost i neprocjenjivo udoredno dostojanstvo
svakoga ovjeka koje je danas gotovo potouno prezreno.
U j e d i n j e n i s Nasljednikom Svetoga Petra, obeajemo kao i nai pradjedovi u doba pape Agatona i Ivana VIII, da nas od Svete Stolice ne e
rastaviti ni prostorna udaljenost, ni vlastite muke, ni krive optube neprijatelja Svete Crkve, pa dolo to mu drago.
Gledajui patnje, koje su zadeavale Hrvatski narod u X X . stoljeu i
koje su u posljednjih nekoliko godina dosegle bolnost Jobovih rana, pozivamo
sve oaloene, poniene, uvrijeene i izmrcvarene, da ne klonu duhom prema
Bog'u i blinjemu.
Pojavili su se lani svjedoci, koji nas optuuju, da su hrvatski katoliki
crkveni poglavari zajedno sa svojini sveenstvom i najboljim svojim vjernicima krivi sadanjem krvavom obraunavanju u Hrvatskoj Domovini. Ali

ima svjedok, koji bolje vidi, a to je Bog, koji znade, to smo mi hrvatski
katoliki biskupi sa svojim sveenstvom i sa svojim vjernicima uinili i kakve
smo rtve samo posljednjih dvadesetak godina pridonosili, da u Hrvatskom
Narodu sauvamo mir i djelotvornu kransku ljubav. A to znade i cijela
svjetska javnost. Miroljubivost je bila osnovna crta hrvatske due, koju su
osobito od godine 1918. uz najvee potekoe i s najveom pomnjom uzgajali
i naglaavali i hrvatski svjetovni vodje, kao i hrvatski duhovni poglavari.
Ali nae su nastojanje liavali potpunih plodova oni, koji su politikim
umorstvima hrvatskih narodnih prvaka i oduzimanjem hrvatske roene grude
onemoguavali hrvatski pacifizam i tjerali Hrvatski Narod u sve vei nemir
i nezadovoljstvo. Hrvatska neduna krv prolijevala se u mnogim hrvatskim
gradovima i selima, dapae i u samoj beogradskoj skuptini u vrijeme izmeu
dva rata.
Tamo je na sramotan nain pogaen nasveaniji meunarodni ugovor
Konkordat, sklopljen izmeu Svete Apostolske Stolice i bive Jugoslavije, pa
su tako hrvatski katolici u svojim pravima ostavljeni na milost i nemilost
vlastodraca, a da ne govorimo o svim isto tako sramotno pogaenim nagodbama koje su bile sklopljene sa predstavnicima Hrvatskoga Naroda. To je
takoer dobro poznato cijeloj svjetskoj javnosti.
Kad je pak i drugi svjetski rat pohodio nae krajeve, a koji rat na ovom
podruju nije izazvao Hrvatski Narod, jer nije imao nikakve politike vlasti,
nego netko drugi, i dok Hrvati nisu imali niti jedne puke u svojim rukama,
ve su neodgovorni neprijatelji izvrili pokolje nad hrvatskim puanstvom
u nekim mjestima navijetajui zator i istrebljenje naemu narodu. Poslije
toga nali su se naalost i meu H r v a t i m a ljudi, koji su prihvatili borbu
istim nainom .Hrvatski biskupi su to uvijek odluno pobijali i osuivali, ne
pazei na zamjere i pogrde bilo s koje strane. Oni su pojedinano i skupno,
na primjer na Biskupskim Konferencijama god. 1941 digli svoj glas protiv
prekoraivan)a nudne samoobrane i protiv nasilnika, nalazili se oni, gdje
mu drago, zauzimajui se za nedune rtve bez razlike narodnosti i vjeroispovijesti. Uvijek smo nali naina, da svoje prosvjede i zauzimanja dostavimo
onamo, g d j e srno drali, da e nai koraci najsigurnije pridonijeti ublaenju
bijede, koja se bez nae krivice sruila na hrvatsku zemlju. Osuivali smo
struje, doktrine, bilo sa k r a j n j e ljevice ili desnice, sugestije kao i pojedince,
koji su polazili sa stajalita, da smiju kriti Boje zapovijedi i liavati blin j e g a njegovih ljudskih prava, jer je moda druge narodnosti, TctS ill stalea.
I danas traimo jednaku zakonitost 'za sve, pozivajui pojedince, skupine
i narode, da ne vraaju zla za zlo i psovke za psovke (I. Petr. 3, 9).
Svoj poziv aljemo i onima, koji su u posljednje vrijeme poeli sustavnom promibom razdraivati neodgovorne i zlu sklone pojedince i skupine,
da pod izlikom suenja ratnim zloincima smaknu to vei broj H r v a t a ,
osobito sveenika i intelektualaca dobrih katolika, liavajui ih ne samo ivota,
nego i njihova dobra glasa.
Svi zloinci s bilo koje strane neka budu potegnuti na odgovornost i
kanjeni prema njihovoj krivnji. Ali jasno je ve unaprijed svim istinoljubivim i pravdoljubivim ljudima, da m r n j a ne moe tu krivnju prosuivati
ni svestrano ni pravedno.
U izuzetnom sluaju, ako se koji zalutali sveanik ogrijeio o prava
svoga blinjega, mi se nismo acali udariti ga crkvenim kaznama, dapae
i u d a l j e n j e m iz sveenikog ili redovnikog stalea.
Ali danas moramo najodlunije prosxjjedovati pred Bogom i svjetskom
javnou protiv sustavnog ubijanja i muenja nevinih hrvatskih katolikih
sveenika i vjernika, od kojih je veliki broj ivio upravo svetim ivotom, a

mrzitelji Katolike Crkve oduzeli im ivot protupravnim osudama osnovanim

na fiktivnim krivicama.

Neprijatelji Katolike Crkve, a pristae materijalistikog komunizma^

koji je Hrvatski .Narod plebiscitarno odbio (protivna t v r d n j a bila bi mistifikacija svjetske javnosti, poeli su i u Hrvatskoj Domovini istrebljivanjem
sveenstva i istaknutih najboljih vjernika prema svojem svijesnom programu.
N j i h o v a nepravda vidi se ve po tome, to oni unaprijed optuuju sve biskupe,
sveenike i redovnike pokrajine, da su ratni zloinci, a pojedinim nepoudnim osobama podmeu, da su one krive zlodjelima, koja su poinjena u
ovom ili onom kraju. Meutim nitko iv u uljudbenom svijetu ne e moi
odobriti tu unaprijed smiljenu samovoljnu osnovu, niti e vjerovati, da bi
hrvatski katoliki biskupi, sveenici, da bi itave crkvene pokrajine uglednih
i po svemu svijetu poznatih i priznatih katolikih redova, mukih i enskih,
da bi tisue katolikih staraca, mueva, ena i djevojaka bili ratni zloinci,
koji su zasluili da budu poubijani i da im imena budu vezana uz pokolje,
0 kojima nisu ni znali. N j i h o v a muenika smrt je t r a j n a optuba onih,
koji su umorstva i ubojstva uinili sredstvom irenja svojih ideja.
Hrvatski katoliki biskupi voljni su, da svaki pojedini sluaj dadu prosuditi i ispitati tono ne samo od stranih crkvenih predstavnika nego i meunarodnih svjetovnih povjerenstava, pa se i na t a j nain moe ustanoviti, da
je optuba radi ratnih zloinstava samo izlika i sredstvo za istrebljenje
onih ljudi, koji su po raunu komunizma zapreka ostvarivanju njegovoga
stranakog programa.
Radi toga e hrvatski katoliki biskupi imenovati posebni odbor, koji e
sve sluajeve ispitati, prikupiti'sva dokazala, koja e se moi objektivnom meunarodnom predstavnitvu, kadgod zaeli, predloiti, da se vidi na kojoj
je strani istina i da se vidi, kako je la postala sredstvom jedne ideologije,
koja se bori za gospodstvo svijeta, makar je upravo iezavajua m a n j i n a u
itavom svijetu, a u katolikoj Hrvatskoj ne predstavlja, moemo rei nikoga.
Naglaavajui suverenost Katolike Crkve u duhovnim pitanjima, priznajemo i svjetovnu suverenost, pa kao to mi nosimo odgovornost za upravl j a n j e Crkvom, tako i svjetovne oblasti odgovaraju za djelovanje na svom
podruju. Hrvatski su katoliki sveenici i vjernici imali po nauavanju Crkve
da d a j u Bogu boje, a Hrvatskom Narodu to je niesrovo. Povijest svjedoi,
da Hrvatski Narod kroz ciielu svoju tisuu tristogodinju prolost nije nikada
jrestao plebiscitarno naglaavati, da se ne odrie svos:a prava na slobodu i
nezavisnost, koju on od srca eli i svakom drugom narodu. A kad je u drugom svjetskom ratu ta misao jo jae naglaena i oivotvorena u vlastitoj
dravi, hrvatski su katoliki biskupi potivali volju Hrvatskoga Naroda. Nitko
prema tome nema prava optuivati bilo kojega graanina Hrvatske drave,
pa ni hrvatske biskupe, zato to potivaiu tu neodstunnu voliu hrvatskoga
naroda, kad on na to ima pravo i po bojim i po ljudskim zakonima.
Hrvatski katoliki biskupi su sa svoje strane uinili sve. to je u njihovoj
moi, da se u Hrvatskoj Dravi svuda provede prava zakonitost prema naeluJustitia fundamentum regnorum: zakonitost prema svima, bez obzira na rasu,
narodnost, vjeru ili stale.
Predragi vjernici!
Ulazimo u Veliki T j e d a n , spomen muke Gospodina Naega Isusa Krista.
1 itavo ovjeanstvo proivljava danas svoj Veliki T j e d a n . Kakve nas misli
u tom velikom T j e d n u moraju obuzimati, ui nas Vjena Istina i Ljubav,
Boanski Spasitelj Isus Krist. Onima, koji su Ga razapeli na Kri svojim lanim optubama, odgovorio je sa Kria na Veliki Petak: Oe, oprosti, jer ne
znaju to ine. Znamo, da danas krvare tisue hrvatskih srdaca. Pa ipak mo-

ramo, da doviknemo danas tima r a n j e n i m srcima: Tko eli biti uenik

Kristov, t a j se mora ravnati Njegovim duhom. A duh Njegov progovara kroz
prava ljudska srca isto, to je rekao na Kriu svojim neprijateljima: Oe,
oprosti im, jer ne znaju to ine.
Na koncu Vas, kao Vai duhovni pastiri pozivijerno, da, izbjegavajui
n a j p o m n i j e sve, to nije u skladu sa zakonom bojim, puni pouzdanja u boje
Milosre i Boju Providnost ustrajete vjerno uz Svetu Crkvu, dok Gospodin
stia ovu stranu oluju u svijetu i udijeli itavome ovjeanstvu i naemu
ispaenom narodu svoj sveti miir. Neka nas sve blagoslovi Svemogui Bog
Otac, Sin i D u h Sveti!
U Zagrebu, dne 24. oujka 1945. 464
Kad se letimino p r e g l e d a j u iznesene rekriminacije u ovoj antipartizanskoj
poslanici, iz prolosti kao i sadanjosti, i kad se razmotri itav n j e n sadraj, moe sc
mirno izvesti zakljuak da je poslanici pred oima prvenstveno politiki cilj obrane
monstruoznosti N D H , za koju oni svijesno neistinito tvrde, da je u n j o j izraena
volja naroda, koju su biskupi morali potivati. Bio je to stvarno apel na zapadne demokracije, da je i one podre, kao to j o j je obeao pomo papa. N j o j je cilj, kako
se u uvodu kae, da ve sada raskrinka neke smiljene klevete i podvale, uperene
protiv najsvetijih interesa Katolike Crkve i Hrvatskog Naroda poto ih sa svih
strana zapljuskuje more neistina, lai i kleveta, a n a p a d a j u ih i optuuju lani
svjedoci za zloine, njih nevine, koji su sve mogue poduzimali, da se krvavi obraun
ne pojavi i da se ne vre nasilja. Putajui po strani niz stvarnih neistina, o kojima tako
strahovitim glasom optube govori sve to je prethodno reeno i o pojedincima, mnomnogobrojnim i raznobojnim nego i o itavim skupinama, o itavom crkvenom kolektivu i njegovom vodstvu, hoemo da podvuemo, da se i u ovoj poslanici nisu potpisnici oslobodili m r n j e na Srbe, kad brane Hrvate, da nisu izazvali rat, (uostalom nikad
i nitko ih i n i j e za to optuivao, ve je to pronala nemirna savjest i bolesna f a n t a zija), nego netko drugi, t. j. Srbi. Meutim, ova ispovijest i samopriznanje ustakog
episkopata, vie nego ito drugo govori kakvo je miljenje njegovo i njegovih viih
poglavara o historijskom dvadesetsedmom martu, i dosljedno njegova saglasnost
sa sramnim i uniavajuim dvadesetpetim martom 1941., koji je potpisao i za koji se
zalagao Vladimir Maek, njegov predustaki pokrovitelj i zatitnik.
Potpisnici na toj poslanici nazivaju se kao Poslovni Odbor Biskupskih Konferencija, i smatraju se kao zastupnik hrvatskog katolikog episkopata. N j i h o v a
imena su obiljeena dokumentarnim svjedoanstvima u sva tri teka poglavlja Krvave etve. N j i h o v e su fizionomije za svakoga, tko umije da ita i samostalno sudi.
jasne i one su crne i nakazne tokom itave okupacije. Njihove maske jesu izoblieni
likovi Danteovskih figura iz Inferna najhipokritskijih licemjera i zloinaca nad
svojim narodom. U sva tri poglavlja imena Stepinac, ari, Gari, Akamovi i imrak
vezana su sa nizom zloina za koje e uistinu biti u civiliziranom svijetu; teko nai
ljude koji e od prve povjerovati naim optubama, dok ih i sami ne provjere.
Oni su u poslanici obeali, da e imenovati posebni Odbor, koji bi imao da
ispita optube, svaki pojedini sluaj, (zacijelo ne misle na svoje sluajeve). Ali, ma
da su oni imali do osloboenja Zagreba vremena, vie od 40 dana. ma da su imali
4(54

Katoliki

list

194.")., br.

121.'?

mogunosti i u osloboenoj zemlji, u koliko nisu pobjegli pred sudom naroda, da iz:
inostranstva produe borbu protiv svoga naroda t a j se Odbor nije uope konstituirao, pa je i to samo j e d n a obmana vie, n a m i j e n j e n a onima, kojima se ti optueni
krivci obraaju i pred kojima se p r a v d a j u u strahu od neizbjene odgovornosti.
Dovoljno o s v j e t l j e n j e itavoj ovoj biskupskoj apologiji njihovih krivica
i stiavanja uznemirenih savjesti, d a j e ve sve ono, to smo naprijed izloili bilo o episkopatu, bilo o sveenstvu i redovnitvu kao suradnicima upravljaa N D H , talijanskih
i njemakih okupatora. Ma da u prethodnim poglavljima nismo bili potpuni i ni iz
daleka iscrpli materiju, koja ustaki katoliki kler prikazuje u pravom svijetlu, smatramo da je i to dovoljno, da pokae, do koje mjere su ti biskupi u ovoj svojoj poslanici
istinoljubivi. Iako se oni brane od takozvanih lanih svjedoka, koji ih optuuju,
da su katoliki crkveni poglavari sa svojim sveenstvom krivi krvavom bratoubilakom
obraunavanju u N D H , postoje svjedoanstva koja su oni sami dali, postoje njihova
djela, koja za n j i h kazuju kakvi su bili. Slaemo se s njima, kad kau da je tekovjerovati, da je to bilo mogue, i da e dugo vremena trebati da sve ovo prizna kaoistinu kulturni svijet. Potvrujemo da je teko bilo to vjerovati i samim Jugoslavenima, kad su poeli saznavati za ta bezbrojna klerofaistika nedjela. I doista je
istina, da e teko biti strancima da povjeruju, da su doista propovjednici evanelja
bili duhovni sijai zla, koje je imalo takvu strahovitu i krvavu etvu. Zato su krivi
jednako oni od prije pedeset godina, kao i oni u N D H . Najhipokritskije zvue rijei,
da su krvave zloine biskupi odluno pobijali i osuivali. Naprotiv tome stoji
injenica, da to uvijek i odluno nikad nije postojalo. Telefonski razgovor
o najkrvavijem i najpoganskijem oskvrnuu glinske pravoslavne crkve, u kojoj je
poklano nekoliko hiljada Srba, vie je ciniki, nego hipokritski izgovor, kako bi se
nadbiskup ogradio od takvog postupka, i skinuo odgovornost sa svoje savjesti. Ni sa
jedne biskupske konferencije, ni Katoliki list ni Vrhbosna nisu donijele nijedne
rijei protesta niti osude. Jer, ona ograda od 17. X I . vie je licemjerje nego protestiranje, kako su to dobro zapazili katoliki Slovenci, kad su u Beogradu predali nadbiskupu Ujiu optubenu promemoriju. Naprotiv, stavovi episkopata i sveenstva i
najprisnija suradnja s ustakim vlastima pokazale su, da su i episkopat i sveenstvo na
strani ustaa, pa su i ustae u svom divljanju nalazili ohrabrenja uslijed takvoga dranja
episkopata. Meutim, sva antipartizanska nota ove poslanice ustakog episkopata bila
je tendenciozno uperena protiv Narodno-oslobodilakog pokreta, a jezuitska samoobrana i poziv na svjetsku javnost, bilo je prethodno odricanje pravednosti izreenih
osuda narodnih sudova, koji su nad uznemirenim savjestima ustakog episkopata visile
kao teka opomena i Memento, kao Damoklov ma nad onim, to treba da uslijedi poslije osloboenja Zagreba. Sve ostalo u ovoj poslanici n a j v j e r n i j e e osvijetliti i dog a a j i u Jugoslaviji poslije njenog punog osloboenja, kao i nova saznanja, koja su
potekla iz neoborivih dokumenata, koji toliko teko terete potpisnike ove antipartizanske poslanice, koja je imala da opravda njihovu veleizdaju sa stvaranjem N D H
poslije osude bive Jugoslavije, a iznad svega da pred stranim svijetom bude tuma
njihovih i ustakih elja, da ta nakaznost ostane i dalje u ivotu, kako se za nju
zauzimao i pred papom n j e n prvi potpisnik, nadbiskup Stepinac. Zato je i zagrebaki
radio na engleskom i francuskom jeziku kroz nekoliko dana ponavljao ovu poslanicu,
kako bi unio meu saveznike prvu zabunu, koja je potekla od strane klerofaista protiv

roene zemlje, koja se imala osloboditi ne samo ustatva nego i klerofaizma. Meutim,
n a j p u n i j e o s v j e t l j e n j e na samu poslanicu baca n j e n a geneza, koja j o j oduzima svakopa i prividno moralno opravdanje. Ona j o j do kraja skida masku crkvenosti i pokazuje je u svoj n j e n o j p r l j a v o j golotinji, kao sredstvo ustakog banditizma.
Utvreno je na sasluanjima pojedinih ustakih ministara, koji su od saveznika bili predani jugoslavenskim narodnim vlastima kao i fra Radoslava Glavaa, efa
o d j e l j e n j a za bogotovlje u Ministarstvu pravosua i bogotovlja, da je inicijativu za
odranje biskupske konferencije i objavljivanje poslanice dala ustaka vlada, tovie,
tu je konferenciju organizirala ustaka vlada i spremila nacrt sadraja za poslanicu
koja je imala za cilj da poslui spasavanju N D H . Fra Radoslav Glava na sasluanju
13. VI. 1945., na pitanje kako je dolo do biskupske konferencije 24. III. 1945. rekao
je slijedee:
Na sastanku velike trojice u Jalti jamano je bilo razgovora o u r e e n j u
budue Jugoslavije. Neposredno iza toga sastanka, dolo je do izjave vlade
N D H o neodstupnoj volji za Hrvatsku dravu. Iza toga je dola izjava doglavnikog vijea u istom smislu. Zaredale su se manifestacije u tome tonu
od strane raznih ustanova. H t j e l o se provesti plebiscit za N D H . Dakako da
je doao red i na razne religije, odnosno njihove poglavare. Mislim da je
inicijativa dola od samoga poglavnika, jer me je pozvao predsjednik v l a d e
Mandi i saopio mi, da se treba pobrinuti za ukonaivanje biskupa i vjerskih
predstavnika, koji e doi u Zagreb zbog vanih dravnih i vjerskih poslova.
Ja sam se pobrinuo za stan nekih predstavnika. Doli su slijedei: dr. Ivan
ari, Sarajevo, Jozo Gari, B a n j a Luka, dr. A n t u n Akamovi,
akovo, dr. Janko imrak, a biskupi senjski i krki ispriali su se, da ne mogu
doi zbog prometnih potekoa i blizine uskrnjih blagdana, kad m o r a j u biti u
biskupiji. Osim toga doao je lan Ulema Medlisa iz Sarajeva Ridjanovi
kao zastupnik Reis-ul-uleme, koji je bolestan, te franjevaki provincijal iz
Sarajeva Krunoslav Misilo, j e r su trebali dati izjavu i franjevaki provincijali.
Radilo se prvenstveno na tome, da vjerski predstavnici dadu izjavu u korist
N D H , a tom prigodom iznijeli su i svoje potrebe, kao potrebe njihove vjerske
zajednice. Dakako, da je bila vanija izjava katolikog episkopata. Katolikim biskupima trebalo je sugerirati misli, koje bi imale uz ostalo, biti istaknute u poslanici. Predsjednik vlade sam je nabacio neke misli i to dostavio
ef JI promibe Ivi Bogdanu. O v a j je preuzeo neke misli predsjednika vlade
i sastavio neki promemorial, koji bi imao biti dostavljen nekim biskupima
prije poetka konferencije. T a d a je Bogdan pozvao mene i upitao me da li
bih ja predao t a j njegov sastavak pojedinim biskupima prilikom njegove
posjete ministru. Ja sam preuzeo sastavak, no doznao sam, da se biskupi ure
s konferencije zbog Velikog T j e d n a i povratka kui, pa ne e uope posjeivati Ministarstvo, nego tek poslije konferencije. T a d a mi je on rekao, da to
ne e biti potrebno, jer e se on iste veeri, uoi konferencije sastati, s dr.
Jankom Sumrakom, starim njegovim prijateljem i poslodavcem, pa e n j e m u
izloiti misli, koje bi trebale biti unesene u poslanicu, a on e vjerojatno i
sigurno, kao stari novinar biti redaktor i stilizator poslanice. Tako je faktino
i bilo, jer je Bogdan u jutro javio, da je imao sastanak sa imrakom i da
je stvar ureena. Stvarno je poslanica preuzela politike sugestije Ive Bogdana i naravno garnirala to drugim mislima sakralnog karaktera, da poslovnica ne ispadne kao politiki pamflet. Sigurno je imrak bio redaktor
poslanice, jer se njegov stil opaa, a to se moe zakljuiti i po tome, to je
imrak prije objelodanjen j a poslanice donio koncept u Ministarstvo na uvid
jninistru i poglavniku. Izmijenjena je samo jedna rije i to ovo: mjesto Hr

vatska drava, stavljeno je Nezavisna Drava Hrvatska. To je bila elja

poglavnika, jer je to njegov omiljeli izraz. Vie nikakve izmjene nije bilo
i znam pozitivno, da je poglavnik bio zadovoljan sa sadrajem poslanice i
naredio, da se smjesta dade za tisak u sutranje novine. Tako je dolo eto,
do biskupske konferencije i do poslanice. U to sam upuen, pa sam mogao
iznijeti tono slijed dogaaja.
Prvotno se mislilo da i franjevaki provincijali izdadu slinu poslanicu.
Zbog toga je pozvan provincijal iz Sarajeva Krunoslav Misilo, a ostali provincijali su veinom bili u Zagrebu, osim hercegovakog i dubrovakog, koji su
ostali pod vlau partizana. Krunoslav Misilo je pitao mene o emu se zapravo radi i zato je pozvan u Zagreb. Protumaio san mu stvar. On me je
pitao za savjet, je li pametno da provincijali izdaju takav proglas ili poslanicu.
Ja sam mu rekao da se tomu odupre, i da ne izdaje nita., jer oni nisu crkva,
niti je pametno to izdavati, te izazivati jo vee sukobe izmeu partizana i
franjevaca, jer su odnosi upravo na tome podruju bili kritini. Misilo je
prihvatio moje miljenje i izrazio misao, da bi on bio spreman jedino na to,
ako bi se od njih traila izjava da odluno odbije objede beogradskog radija,
koji je optuio franjevce kolektivno, da su koljai, a to ne odgovara stvarno
istini, jer pojedinci ne predstavljaju itavu zajednicu. Ja sam se takoer sloio
s njim , ali smo bili ipak miljenja, da franjevaki provincijali ne izdaju nita.
Tako je i bilo. U Zagreb je doao i zastupnik Reis-ul-uleme Ridjanovi
s istom svrhom. Tokom razgovora, koje je on imao poglavito s muslimanskim
ministrima, odlueno je da islamska vjerska zajednica, dade slinu izjavu kao
u biskupskoj poslanici, ali da ta izjava izae u Sarajevu iz razloga, to je
tamo sjedite muslimanskog vjerskog poglavara i da se ne bi u javnosti reklo,
kako je vlada dovukla u Zagreb vjerske predstavnike i prisilila ih na izjavu.
Ridjanovi se vratio u Sarajevo s uputama, ali zbog pada Sarajeva nije dolo
do izjave Reis-ul-uleme.
Evangeliki biskup dr. Popp takoer je trebao dati izjavu, ali on to nije
htio posebno izdavati, jer ne predstavlja brojnu skupinu vjernika, nego je
svoju izjavu o N D H uklopio u propovijed, koju je odrao u crkvi 10. IV.
1945. prigodom bogosluja za godinjicu osnutka NDH. Pravoslavni mitropolit G.ermogen je takoer trebao dati izjavu, ali se njome nije forsiralo iz
razloga, da te izjave ne budu vremenski preblizu i tako javnosti temeljito
sumnjive kao namjetene.
To je toan tok dogaaja oko biskupske konferencije i drugih priprava
oko izjava vjerskih predstavnika. Sigurno javnosti nisu poznati svi detalji,
stoga sam iznio sve pojedinosti i peripetije. Dr. Radoslav Glava, s. r.46S
Svrhu poslanice kao i ulogu episkopata za odranje N D H pred samim
slomom pored fra Glavaa potvrdili su i predsjednik ustake vlade Nikola Mandi,
ustaki ministar bogotovlja i pravosua Pavao Canki i ustaki ministar Julije
Makanec.
Nikola Mandi na sasluanju 29. V. 1945. medu ostalim je rekao, da je
svrha poziva bila, da crkveni glavari iznesu svoj stav prema neprijateljima NDH,
prema ratu i prema komunizmu. Koliko se ja sjeam,, Paveli mi je rekao preko telefona, da sve crkvene glavare aljem Stepincu, radi samoga stava, koji je trebao biti
jedinstven svih crkvenih glavara po pitanjima neprijatelja NDH, rata i komunizma.
Koliko mi je poznato, takav stav je iznesen u poslanici nadbiskupske konferencije
odrane u Zagrebu. Nikola Mandi je rekao da je to uinio po nareenju Pave105 Dokumenti o protunarodnom radu, 39<S400.

lia. Svi odreda crkveni velikodostojnici, kad su doli u Zagreb, bili su n a j p r i j e u

predsjednitvu vlade, odakle ih je Mandi upuivao nadbiskupu Stepincu. Mandi
je priznao da je pobudu za ovu konferenciju nametnula teina situacije, u kojoj se
nalazila N D H . Na pitanje isljednika, u emu je bila teina situacije, u kojoj se n a lazila N D H p r i j e biskupske konferencije, Mandi je odgovorio, da je to bila pon a j p r i j e opa situacija na frontovima, poto: Njemaka, koja se bila obavezala da
brani N D H , nije bila u stanju ispuniti svoje obaveze u dovoljnoj mjeri. Zatim, u
samoj N D H , poslije evakuacije srijemskog fronta, prehrambene prilike su bile veoma
teke, pa je uslijed toga nastupila nestaica svih zaliha potrebnih za odravanje vojske
i naroda. Mandi je priznao, da su ustake vlasti i vodstvo N D H veoma mnogo
oekivali od poslanice crkvenih glavara. Oni su se nadali, da e se time podii moral
u narodu, koji je u to vrijeme bio p o l j u l j a n i da e se prikupiti sve snage ljudske
i materijalne da se odri postojee stanje. Mi smo jo uvijek vjerovali, da e se situacija izmijeniti, ukoliko bi N j e m a k a upotrijebila t a j n o oruje i svoje priuve, o kojima se mnogo govorilo i za koje su nas Nijemci uvjeravali. 4 6 6
Pavao Canki je izjavio da je ustaka vlada biskupskom poslanicom h t j e l a
postii, da se odri kompaktnost naroda u borbi protiv etnika, a naroito partizana
i da se manifestira politiki protest protiv odluka II. z a s j e d a n j a A V N O J - a i III. zas j e d a n j a Z A V N O H - a . V j e r u j e m , da je inicijator toga htio sauvati ne samo kompaktnost teritorija Nezavisne Drave Hrvatske, nego i ustaki reim . . .467
Jednako je i Julije Makanec o toj poslanici rekao, da je primljena vrlo
povoljno zbog toga, to je u n j o j naglaeno pravo hrvatskoga naroda na dravnu nezavisnost. Obzirom na as, kada je ona objavljena, smatrali smo je moralnom podrkom
politikog nastojanja. Osim toga Makanec je potvrdio Glavaevu izjavu, da je poslanica bila na cenzuri i da je u cijelosti proputena. 468
Sva ustaka propaganda upela se da poslanicu to vie proturi u svijet i da je
eksploatira za odranje ustakog reima.
T a j n i ustaki bilten Viesti koje nisu za novine PD, 149 od 27. III. 1945.
donosi vijest o toj poslanici, kako bi ohrabrio ustae, koji su oekivali svoj spas od
ustakog episkopata.
Biskupska poslanica prevedena je na strane jezike te je ve raznim
sredstvima rairena, tako da je danas poznata itavom svijetu. Isto tako e
se i crkveni krugovi sa svoje sirane pobrinuti, da bi poslanica dola do svih
imbenika svjetske politike, da bi se posvjedoilo o herojskoj borbi hrvatskog
naroda protiv boljevizma, pa ak i na konferenciji u San Franiku. Glas
Hrvatske dao je- u posljednjim izdanjima preko najjae kratkovalne krugovalne postaje na evropskom kontinentu u cijelosti biskupsku poslanicu na
hrvatskom jeziku, posebno za Junu, a posebno za Sjevernu Ameriku. Ovom
prigodom upozoravamo nae itatelje na komentare . . .
Jo vie nego sve ove izjave ustakih prvaka o toj biskupskoj konferenciji
govori jedan sauvan akt ministra pravosua Cankija, koji potpuno razgoliuje
svu tu sramnu pozadinu ove konferencije biskupa, ovisnih o ustakim poglavarima,
166
467
4(ls

Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m r a d u , 400401.
Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m radu, 402.
Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m r a d u . 402.

na iju su elju, da ne kaemo zapovijed, sastali i objavili akt, iji su inicijatori

bili civilne vlasti N D H , a konceptori N. Mandi, Ivo Bogdan i J. imrak, po prethodnom odobrenju i suglasnosti zloinca Pavelia i predsjednika ustake vlade.
Akt Cankija Pro Memoria je od 13. marta 1945. i on prua punu istinu
0 tome, tko je organizirao konferenciju, kome je ona trebala i za kakve ciljeve, tko je
financirao trokove, odnosno kakva se novana nagrada obeala predstavnicima crkava
1 konferencije, dakako za uslugu, uinjenu ustakom reimu. Dakle, plaenika biskupska
konferencija, sazvana da spasava reim kome su bili odbrojeni dani.
Canki je ovu promemoriju, sigurno za ustaku vladu, po inicijativi Pavelia
koncipirao i potpisao a na sasluanju nije se odrekao ni svoga potpisa ni n j e n e
autentinosti.
Uslijed uestalih n a p a d a j a i zbog u b i j a n j a vjerskih slubenika potrebno
je pozvati predstavnike priznatih vjera, da oni svaki sa svoje strane dadnu
izjavu i time osude d i v l j a n j e boljevikih banda na hrvatskom dravnom
podruju.
I. Katolici.
Kako nije mogue skupiti sve katolike biskupe, to je dostatno da se pozovu u Zagreb slijedei biskupi:
1. Dr. Alojzije Stepinac. 2. Dr. Ivan ari Sarajevo. 3. Fra Jozo Gari
B a n j a Luka. 4. Dr. Janko imrak Krievci. 5. Dr Viktor Burie biskup
senjski, sada u Kraljevici. 6. Dr. Josip Srebrni Krk. 7. Dr. A n t u n Akamovi akovo.
Ove biskupe mogue je makar nekako dovesti u Zagreb, a m a n j k a j u slijedei: 1. Dr. Josip Buturac Kotor. 2. Dr. Klement Kvirin Bonefai
Split. 3. Miho Pui Hvar. 4. Dr Jerolim Mileta ibenik. 5. Dr. ule
v a l j d a u Nevesinju.
Bilo bi dobro kad bi dravna vlada pozvala biskupe u svoje ime zbog
vanih sveenikih pitanja u dravi. (Prvobitni tekst je imao: . . . zbog vanih
dravnih probitaka to je kasnije precrtano i zamijenjeno naprijed reenim).
Tom zgodom bi trebalo od njih zamoliti o stanju na terenu, o potrebama vjernika i o pomoi koju bi drava trebala crkvi pruiti. Kad bi biskupi ve bili
ovdje, onda bi bila mogunost za sastanak episkopata, koji je donio potrebne
zakljuke. Osim toga bilo bi potrebno sazvati i franjevake provincijale, da i
oni dou u istu svrhu, a onda bi dali izjavu, jer su se komunisti u posljednje
vrijeme osobito okomili na franjevce. Za poziv dolaze u obzir slijedei provincijali: 1. Dr. Fra Petar Grabi Zagreb, Isusovci (? ta on je franjevac!).
2. Fra Kruno Misilo Sarajevo, Dominikanci (? ta i on je franjevac!). 3.
Fra Modesto Martini Zagreb, Kapucini (? ta i on ja franjevac). 4. Dr.
Fra Bonifacije Perovi Dubrovnik, sada u Zagrebu.
Od svih provincijala jedino bi trebalo dopremiti u Zagreb Krunu Misila,
koji se nalazi u Sarajevu, a provincijal hercegovake franjevake provincije
iz Mostara ima svoga zastupnika ovdje u Zagrebu u osobi dra fra Ignacija
Jurkovia.
2. Muslimani.
Potrebno je imati izjavu predstavnika islamske vjerske zajednice, jer
je mnogo slubenika islamske v j e r e ubijeno od partizana. Kako je sadanji
zamjenik Reis-ul-uleme Salih Bai bolestan, mogao bi on odaslati u Zagreb
svoga opunomoenika. Dakako, ne bi uputno bilo nikome kazati pravu svrhu
dolaska. Preko Dafera Bidan.

III. Pravoslavni.
Pravoslavni vjerski predstavnici takoer dolaze u obzir sa svojom izjavom,
jer su partizani napadali i vjerske slubenike Hrvatske pravoslavne crkve, a
neke od njih i ubili. Izjavu bi dao Mitropolit Germogen, kao poglavar H r v a t ske pravoslavne crkve, a tu izjavu bi mogao eventuelno supotpisati sarajevski
episkop Spiridon Mifka.
IV. Evangelici.
Evangeliki biskup dr. Filip Popp, kao poglavar evangelike crkve nala-zi se u Zagrebu i on lako moe dati izjavu.
Napomena.
Ima potekoa s obzirom na ove vjerske predstavnike, koji se nalaze izvan
Zagreba, a te potekoe treba na bilo koji nain svladati.
Sarajevskog nadbiskupa dr. Ivana aria, zamjenika Reis-ul-uleme i provincijala Krunu Misila treba zrakoplovom prebaciti u Zagreb, a to isto se
moe i s banjalukim biskupom Fra Jozom Gariem. Brigu oko toga povjeriti
generalu zrakoplovstva Rubiu. Dr. J a n k a imraka iiz Krievaca lako je prebaciti u Zagreb bilo zrakoplovom bilo samovozom. N a j v e a je potekoa s biskupom senjskim Viktorom Buriem i biskupom krkim Josipom Srebrniem.
Brigu oko njihova dopreman j a u Zagreb trebalo bi povjeriti ustakom pukovniku Juci Rukavini, koji bi ih samovozima prevezao, a njemake bi vojne
oblasti trebale izai ususret u pogledu prijevoza krkog biskupa s otoka Krka
na kopno u Senj, Crikvenicu ili Kraljevicu. Ukoliko ne bi uspjelo ova dva
biskupa dopremiti u Zagreb, onda bi trebalo izjavu episkopata putem vojnih
teklia odnijeti spomenutim biskupima na potpis i brzo vratiti natrag, jer je
od velike vanosti da bude potpisano to vie biskupa.
Poziv vjerskim predstavnicima na sastanak u Zagreb trebao bi odaslati
sam predsjednik vlade, ali ni u kojem sluaju ne rei im pravu svrhu njihova
dolaska.
Kad bi ve doli vjerski predstavnici u Zagreb, onda bi trebalo ispitati
njihove potrebe i tom prilikom dati im novanu pomo, jer prema saznanju
Ministarstva pravosua i bogotovlja sve vjerske zajednice pate na tomu.
to nemaju novanih sredstava za kolovanje sveenikog podmlatka i druge
vjerske potrebe. U tu svrhu Predsjednitvo vlade doznailo bi Ministarstvu
pravosua i bogotovlja navjeru u visini od 100,000.000. kuna, koju bi ovo
Ministarstvo raznim vjerama podijelilo kao pomo, poslije njihove plebiscitarne izjave protiv boljevizma i partizanskih divljanja na podruju KDH.
U pogledu boravka vjerskih predstavnika u Zagrebu trebalo bi odmah preduzeti pripremne mjere, kako u pogledu njihova ukonaivanja, tako i u pogledu
njihova uzdravanja i samovoza za prevaanje. To bi moglo preuzeti na sebe
Ministarstvo pravosua i bogotovlja uz potporu Predsjednitva vlade, koje
bi u tu svrhu ishodilo posebne navjere i sredstva.
Ministar pravosua i bogotovlja
Dr. Pavao Canki. 46!)
Ovo je n a j v j e r n i j e nalije toj crkvenoj i biskupskoj poslanici koja n a m pravo
otkriva svu pozadinu organizacije ove konferencije, na kojoj je prihvaena unaprijed koncipirana takozvana plebiscitarna biskupska izjava protiv
boljevizma
i partizanskih divljanja u KDH. Dakle, plebiscitarna biskupska izjava koju su im
servirali Paveli - Mandi - Canki - Glava - Bogdan - imrak! Tako je dakle, omiljeli
Stepinev termin plebiscita dao oznaku i sadrinu i ovoj Poglavnik-Mandi-Canki480

D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, 408404.

405407.

Bogdan-imrakovoj plebiscitarnoj izjavi koju su uresili, ili kako ree f r a Glava

garnirali
drugim mislima sakralnog karaktera, naprosto zato, da poslanica ne
ispadne politiki pamflet. Ovo je i najtea i najekspresivnija osuda, koju je izrekao
sveenik ustaa a ne narodni sud ili neki naelni protivnik.
Reeno je ve da su se franjevaki provincijali lomili i kolebali ve p r i j e sasstanka u Zagrebu, i da su medu sobom izmijenili misli o neoportunosti d a v a n j a ma
kakve izjave u korist N D H ili ustakog reima. Sada, kad je narodno-oslobodilaki borac
bio pred Sarajevom, osjetili su labavi karakteri i neobino j e f t i n e i kameleonske savjesti, da nije najzgodnije u tom posljednjem trenutku izazivati i izlagati se jednom
tako svjeom krivicom pred sam slom, koji je osjeao i ustaa f r a Radoslav Glava.
Toga m i l j e n j a bio je i provincijal f r a Modesto Martini. I tada, marta 1945. kao
i oktobra 1946., kad se naao na optuenikoj klupi pred narodnim sudom u Zagrebu,
da i cn odgovori za teke krivice poinjene na svome narodu. Na nekoliko p i t a n j a j a v nog tuitelja 2. oktobra 1946., u sudnici, u kojoj se nalazio i opunomoeni legat Sv.
Stolice u F N R J , Msgr. Hurley, morao je priznati f r a Modesto Martini, da je itav
o v a j postupak s ovom martovskom biskupskom poslanicom bio iniciran od ustakih
vlasti i u njihovu korist, i da je itava pozadina poslanice politika. Na p i t a n j e predsjednika suda, to se oekivalo od poslanice crkvenih poglavara, f r a Modesto je odgovorio, neposredno i nezaobilazno:
Da se podigne moral kod naroda i prikupe sve snage, ljudske i materijalne,
i odri postojee stanje. Mi smo jo uvijek vjerovali da e se situacija izmijeniti ukoliko Njemaka upotrebi tajno oruje te svoje priuve, o kojima nam se mnogo govorilo, i u koje su nas Nijemci uvjeravali."0
A, ovi bijednici su vjerovali, da e doista pomoi ustaku vladu i spasiti ovu
nakaznu kvislinku tvorevinu. Ima o tome j e d n a dragocjena izjava jednog ustakog
^diplomate, koju je dao kao svjedok na Stepinevom procesu. Iz n j e se saznaje, da su
govori nadbiskupa Stepinca, bili korieni u propagandne ustake svrhe. Tako je to
bilo i s ovom poslanicom. Vladimir Koak bio je tada na dunosti Pavelieva poslanika u Berlinu,, pa su mu iz ustakog Ministarstva vanjskih poslova poslali, medu
ostalim i ovu poslanicu, da je upotrebi protiv N O B - e u Gbbelsovoj tampi, N j e make i ostalih satelita. Priznao je, na pitanja predsjednika suda (5. X. 1946.), da je
primao izvode iz govora i propovijedi nadbiskupa Stepinca u svrhu proustake propagande, pa tako i ovu itavu poslanicu. K r a j e m 1944. i poetkom 1945. bio je naroito snabdijevan ovim materijalom dobivanim iz Zagreba.
Dobio s a m . . . izvjesne podatke o tome to se dogaa u Zagrebu i to se
moglo iskoristiti u propagandu. To su bili najvaniji izvaci sjeam se iz
govora nadbiskupa mladei sveuilitarcima, bile su i njegove propovijedi,
tono se ne sjeam ikoje, ali znam da je bilo pozitivnih izjava nadbiskupa
Stepinca za NDH s instrukcijom da se to upotrebi u politiku propagandu
u inostranstvu .. .
Na neposredno p i t a n j e predsjednika, da li je dobio i martovsku poslanicu
episkopata, koja je bila prvenstveno politikog karaktera, i da li je ona bila poslana
s tom misijom, ministar Koak je odgovorio potvrdno.
170

Vjesnik 3. X. 1946.

To je bila poslanica od oujka 1945. T a d a je to poslanstvo ono je

ve u t r a v n j u 1945. god. iselilo iz Berlina bilo u St. Gallenu u Austriji.
To je bilo zadnjih dana t r a v n j a , ne bih znao tono dana, ali mislim 28. ili
29. t r a v n j a , kad je doao savjetnik poslanstva Ivankovi iz Zagreba i donio
izvjestan broj primjeraka s time da se preda diplomatskim predstavnicima
vedske i vicarske, kao i predstavnicima papinske nuncijature i zamoli, da
bi je oni dostavili Anglo-Amerikancima, odnosno diplomatskim predstavnicima Engleske i Amerike. Ta poslanica osim na njemakom, bila je jo na
engleskom i francuskom jeziku.
Kad je predsjednik zapitao Koaka, da li je uo da se u N D H toj poslanici
pridavala naroita politika vanost, Koak je takoer odgovorio potvrdno.
Jest, to je sam Ivankovi rekao. Ona je bila smatrana moe se rei
kao vitalna stvar, kao jedna od najvanijih stvari u ono vrijeme, jer je uope spasavala t. zv. KDH, tako se govorilo: nacionalnu Hrvatsku, nacionalne Hrvate. . . iU
I klerofaisti i ustae, vidjeli su u ovoj poslanici katolikih biskupa svoju
n a d u za N D H i za njeno odranje. Sam pak nadbiskup Stepinac postao je tih sudbonosnih dana za N D H u pobjedonosnom nastupanju Jugoslavenske armije, stub za
koga su se prihvatili u opoj olujini svi protunarodni i reakcionarni elementi. Sve
ovo strahovito moralno zlo, koje je toliko nevolja nanijelo narodima Jugoslavije,
sada se odjednom nalo na istome fronitiu, iako su to bili i takvi elementi koji su se
do sri izmeu sebe mrzili, tovie, i sam Draa Mihajlovi, trinaest dana prije osloboenja Zagreba poslao je u Zagreb nadbiskupu Stepincu generala Braia, kao i
Paveliu, da se s njima sjedini protiv Narodno-oslobodilake vojske. Iz pisma nadbiskupu Stepincu vidi se, da je nadbiskup Stepinac i ranije odravao veze sa predstavnicima Drae Mihajlovia.
Vrhovna komanda, 15. aprila 1945.
Preuzvienosti,
Preplavivi Srbiju i d r u g e srpske pokrajine komunistiki val od nekoga
vremena zapljuskuje i one pokrajine, koje n a s t a n j u j e hrvatski narod. On se
sve vie iri i, naroito poslednjih dana, preti da preplavi i te krajeve, onako
isto kako je to bio sluaj u minuloj godini sa srpskim krajevima. Prilikom
prve audijencije koiom ste donosiocu ovoga pisma uinili ast, imao je prilike
da obavesti Vau Preuzvienost o svima nevoljama i patnjama to ih je komunizam prouzrokovao srpskom narodu u toku nekoliko meseci.
Oseajui u ovim asovima potrebu da, pored ostalih, i Vaoj Preuzvienosti, kao duhovnome vodi hrvatskoga naroda, skrenem p a n j u na sve strahote eventualnog komunistikog o s v a j a n j a hrvatskoga prostora, meni je ast da
u prilogu dostavim Vaoj Preuzvienosti jedan memoar u kome su izloena
moja sjedita na sadanji vojni i politiki poloaj. Donosilac ovoga pisma
bie Vaoj Ekscelenciji na raspoloenje za eventualna dalja obavetenja.
Bez obzira na sve one momente i okolnosti, koji su nas ili koji bi nas
mogli deliti, ja smatram za svoju dunost, da zamolim i Vau Preuzvienost,
da uloi sav svoj uticaj i sve svoje napore u cilju aktiviranja svih nacionalnih
snaga hrvatskog naroda u borbi protivu boljevizma. Upuujui Vam ovu
molbu, ja elim da verujem, da e Vaa Preuzvienost, idui stopama svojih
velikih prethodnika, odgovoriti svim onim istorijskim dunostima i zadacima,
koji e pred Vau Preuzvienost postavljaju u dananjim tekim vremenima.
171

Vjesnik (i. X. 1946. S u e n j e Lisaku. Stepincu. alicu i druini .

., 363366.

Jer, od pravilnoga hvatanja i dunosti i zadataka sa strane Vae Preuzvienosti zavisie i mesto, to e ga istorija hrianstva, a napose hrvatskog
naroda, Vaoj Preuzvienosti dodeliti.
U tom v e r o v a n j u i nadi, ja preporuujem Vaoj blagonaklonoj p a n j i
donosioca ovog pisma i molim Vau Preuzvienost, da i ovom prilikom primi
izraze moga osobitog potovanja. Armijski general, Drag. M. Mihailovi. 4 7 2
Memorandum, o kome govori Draa Mihailovi u pismu nadbiskupu Stepincu je isti,, koji je neposredno uputio Paveliu sa svojim kombinacijama, kako bi
sebe, Pavelia, Maeka i kralja odrao pomou stranih sila. tovie, poznato je iz
samog p r i z n a n j a nadbiskupa Stepinca, datog na sasluanju 22. V. 1945. da mu je ponuena vlast od Pavelia na desetak dana prije Pavelieva bjegstva iz N D H . N a d biskup je zatraio dozvolu da moe razmisliti o tome, kako bi se sporazumio sa
Maekom. I doista nadbiskup je o tome razgovarao sa Maekom i unekoliko neodluenost nadbiskupova stvar je otegla, pa je i njihove kombinacije razbila Jugoslavenska
armija, koja je stigla do Zagreba, i u Zagreb, prije nego to je dolo do oivotvorenja
ovog Pavelievog plana.
Ustaki svjedoci na procesu protiv nadbiskupa Stepinca, dvojica ministara.
Koak i Alajbegovi, kao i Paveliev vojskovoa i maral i vitez Slavko
Kvaternik iznijeli su zanimljive podatke a naroitoj politikoj aktivnosti nadbiskupa
Stepinca pred sam slom N D H . U Berlinu se raunalo sa Stepincem naroito onda,
kad se htjelo postaviti vladu u N D H , na iru osnovu koalicije Paveli-Maek, kako
bi se pred Angloamerikancima dao vid iroke narodne volje za N D H , a s druge
ublaio stav i stekla naklonjenost ovih sila pomou vatikanske intervencije. Gestapovski pijun i agent Abwehra, ing. Marii bio je veza izmeu Kvaternika, Stepinca,
maekovca dra T o r b a r a i efova njemakog generaltaba i admirala Kanarisa, efa
njemake obavjetajne slube i generalfeldmarala Keitela. Ovo Mariievo posredov a n j e imalo je za svrhu spomenutu p r o m j e n u reima u N D H na iroj platformi, sa
nadbiskupom Stepincem na elu kao nekadanjim banskim loCum tenensom. Koak.
koji je u N j e m a k o j o tome bio tono obavijeten znao je da nadbiskup Stepinac
nije odbijao njemu n a m i j e n j e n u ulogu. Ovi ustaki prvaci su potvrdili, da su Stepincu
dolazili i Roman-Rupnikovi delegati iz Slovenije u cilju uspostavljanja zajednike
akcije protiv Narodno-oslobodilakog pokreta na irokim zajednikim osnovima. 473
Tako je dakle, nadbiskup Stepinac kao vrhovna glava katolike crkve u
ustakoj N D H , n j e n stub pri n j e n o m izdisaju, kao to je bio glavni oslonac pri n j e n o m
p o r o a j u , poteklom iz nezakonitog prilenitva faizma, nacizma i vatikanskog
klerofaizma.
Spomenuti ustaki ministar Koak karakterizirao je usluge katolike crkve
ustatvu ne samo pri njegovu slomu, nego i pri njegovu p o j a v u time to je potvrdio
nae ve toliko pokazivano u v j e r e n j e , koje p o t v r u j u i d j e l a predstavnika katolike
crkve tokom itavih stranih okupacijskih godina.
Na p i t a n j e predsjednika suda, kako; je djelovalo na odranje ustaa, na n j i hovo samopouzdanje, samosvijest i snagu injenica, da je nadbiskup Stepinac odmah
u poetku N D H posjetio n a j p r i j e Kvaternika. a onda Pavelia (ve 14. IV. dakle
472
473

D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m r a d u . 409.
Vjesnik 6. X. 1946.

dan kasnije nego to je stigao u Zagreb i na tri dana prije kapitulacije Jugoslavije.),
ministar Koak je vrlo odluno i svijesno odgovorio: Znam dobro, to je dovelo do
jedne jasno i apsolutno osjetljive sigurnosti jednog olakanja. Znam samo to da su zbog
toga svi bili radosno uzbueni, jer su time osjeali svoje podizanje gledali su svoj
poloaj sigurnim i uvrenim. A kad je na to dodao predsjednik, da bi to trebalo
protumaiti kao p r u a n j e jakog politikog potpornja ustakoj vlasti, Koak je sigurnim glasom rekao: Nedvojbeno tako. Ne moe biti druge podrke:174
T a k o je to bilo 1941., tako sve ostale godine, i onda kad dobij a orden sa
zvijezdom radi raskrinkavanja odmetnika u zemlji i na strani, onda, kad intervenira u Vatikanu za odranje N D H , kad raspravlja s njemakim pijunima ili poslanikom Kascheom, kad ima da bude locum tenens pa i onda kad skriva pred sam
slom ozloglaene ustae i u svome dvoru p o h r a n j u j e ustaku arhivu, ustake biblioteke, Pavelieve govore, snimljene na gramofonskim ploama itd., itd., itd. Ali, ne
samo i tada, nego i poslije sloma N D H .
Brojni ustaki funkcioneri prije bijega u inostranstvo, obraaju se nadbiskupu kao ovjeku koji e njihove interese i imovinu: jedini moi da sauva i poslije
pobjede N O V . Na sasluanju od 27. V. 1945. nadbiskup je priznao da je obeao
pomo zloglasnom ustakom ministru dr. Edi Bulatu i efu ustake promibe Ivi
Bogdanu, njegovu dugogodinjem suradniku i najzatrovanijem klerofaistu, kada su
ga zamolili da ih preporui Svetoj Stolici. Nadbiskup Stepinac je tom prilikom odgovorio da e im Sveta Stolica sigurno izai u susret kao i drugim vjernicima.*'5
U p r a v o ovo b j e a n j e ustaa, dalo je prilike da se pokae u kolikoj je intimnoj i prijateljskoj prisnosti bio nadbiskup s ustakim prvacima. Treba da se jo spomene, da se
nadbiskup toliko unizio, da je primio na uvanje dio ustakog arhiva kao i privatne
stvari pojedinih ustakih ministara i ustakih funkcionara. Arhiv je nadbiskup primio
na revers od samog ministra Alajbegovia.
Nadbiskupov tajnik Ivan ali 15. X I . 1945. izjavio je na sasluanju izm e u ostalog o p r i m a n j u i uvanju ustakih stvari u nadbiskupovom dvoru:
Dan prije evakuacije iz Zagreba vlade N D H doao je kod nadbiskupa
Stepinca ministar vanjskih poslova N D H dr. Alajbegovi i zatraio da smjesti
arhivu ministarstva vanjskih poslova, a i jedan dio arhiva upanstva pri
poglavniku u podrumske prostorije nadbiskupskog dvora. Ja i Lackovi primili smo ovaj arhiv i smjestili ga u podrum. Filmovi, koji su spakovani
u pet kutija, a sadravaju slike i govore poglavnika, smjeteni su u arhivu
duhovnoga stola. Ja sam uglavnom smjestio ove filmove, koji se i danas
nalaze u toj arhivi. Nakon mjesec dana po osloboenju, arhiva Ministarstva
N D H prenesena je u predsjednitvo vlade.
T a j n i k ali elio je da te filmove i t a j arhiv pomou j e d n o g uitelja skloni
na takvo mjesto da ne bi dolo do ruku narodnih vlasti. ali je priznao da su poslije
osloboenja Zagreba u nadbiskupovu dvoru nali prvo vrijeme zaklona ustae kao
to su bili ef protokola ministarstva vanjskih poslova dr. Vladimir Mintas, dr. M.
Stepinac i prof. T o n Smerdel. Za predsjednika Matice Hrvatske, don Filipa Lukasa.
474
473

Vjesnik 6. X. 194fi.
Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m radu. 409.

kae nadbiskupov tajnik, da je takoer bio u nadbiskupovu dvoru kod Stepinca, koji
je primio njegovu biblioteku i arhiv na uvanje.
Dva tri dana pred evakuacijom ustaa iz Zagreba doao je kod nadbiskupa Stepinca dr. Josip Balen, ministar umarstva N D H i zamolio nadbiskupa da primi nekoliko sanduka njegovih privatnih stvari. Nadbiskup mu je
dozvolio da ove stvari smjesti, ali da ne snosi odgovornost, ako te stvari stradaju. On je dovezao u nadbiskupski dvor sedam do osam sanduka kunih
predmeta i odjee. Ove predmete je primio dr. Stjepan Lackovi po odob r e n j u nadbiskupa Stepinca. Ovi predmeti su smjeteni kod praonice za ves
u prizemlju. Deset dana prije sluaja sa dr. Balenom doao je jedan nepoznati ovjek sa vizitkartom Ervina kneza Lobkowicza, promatraa N D H pri
Vatikanu, u nadbiskupsko tajnitvo. On je zatraio da razgovara sa dr. Lackovi em, jer je na vizitkarti bilo oznaeno ime dr. Laakovia. Kako dr. Lackovia nije bilo, o v a j je ovjek ekao, a ja sam mu rekao: Ako ga ne nadete
onda metnite te vae sanduke u prizemlje na mjesto, g d j e su kasnije smjetene Balenove s t v a r i . . . Ministar Pavao Canki dolazio je vie puta kao resorni ministar kod nadbiskupa Stepinca. On je pred povlaenjem takoer bio
i zamolio nadbiskupa, da mu uini uslugu te da primi njegovu gospou i dijete u nadbiskupski dvor. Nadbiskup Stepinac n a j p r i j e je elio da n j u smjesti
u neki samostan, a meutim, kako su tada samostani bili puni asnih sestara,
koje su tada odbjegle u Zagreb, to je elio da gospodu Canki sa kerkom
smjesti u domu treeg r e d a svetog F r a n j e na Ksaveru. U tu svrhu zamolio je
franjevce, da ustupe jednu sobicu, meutim ta sobica je bila premala da
primi gospodu i stvari, te je ministar Canki zamolio nadbiskupa da ih smjesti
negdje u dvoru. Nakon toga dozvolio je nadbiskup Stepinac g d j i Canki i n j e noj kerki, da se smjeste u jednoj sobi u nadbiskupskom dvoru k r a j kuhinje.
J e d a n dio predmeta smjeten je sa predmetima Balena. Dr. Lackovi mi je
priao, da ga je zamolio ministar narodnog zdravlja N D H Petri da smjesti
neke njegove stvari, (1 ormar za knjige sa knjigama, d v i j e fotelje, jedan kanape i jedan stol). Ovi predmeti nalaze se u sobi dr, Lackovia.
Po staroj praksi k o j a jo t r a j e od vremena Austrije bile su matice poginulih vojnih lica smjetene u nadbiskupskom ordinarijatu, a takoer i za
vrijeme N D H . Matice je vodio odreeni za to vojni sveenik. N a j p r i j e bojnik
Nikola Ili, a kasnije bojnik Bartol Ganza. Pred povlaenje N D H ustaki
satnik abalja (duobrinik) donio je preostale vojne matice sa vojnog vikariata i smjestio ih u nadbiskupski dvor, i to u kulu g d j e se odravaju konzistorijalne sjednice. Pred povlaenjem oruanih snaga N D H , natporunik Vladimir M a j d a k , donio je jedan dio kartoteke poginulih vojnika sa zamolbom,
da ih se gore smjesti, jer e u dvoru biti sigurnije . . . Dr. Lackovi je stavio
u svoju sobu dva ilima ministra Balena, a u moju sobu metnuo je jedan
vei i dva m a n j a ilima. U m o j o j sobi se nalaze takoer dva mala goblena,
vlasnitvo ministra Balena. Gospoa najder je zamolila dr. Lackovia da
primi dva pijanina od kojih je jedan smjeten u sobi dr. Cvetana, a drugi je
u sobi u kojoj je nekada stanovao Josip Crnkovi, sveenik. 476
O v a j iskaz nadbiskupova tajnika ilustrira ustake veliine pri rasulu N D H
i njihovo herojsko zalaganje, kako se staraju o tome, da i iza sloma N D H sauvaju
svoje perzijske ilime. Ali je n a j v a n i j e od svega toga injenica, da nadbiskup Ste478
D o k u m e n t i o p r o t u n a r o d n o m radu, 416418. O v a j iskaz nadbiskupskog t a j n i k a potvrdio je kao svjedok i sam ustaki m i n i s t a r A l a j b e g o v i kao i otkriveni d o k u m e n a t o prim o p r e d a j i a r h i v a koji su vlastoruno potpisali n a d b i s k u p Stepinac i ministar Alajbegovi. (Vjesnik
6. X. 1946.).

pinac sakriva arhive ustakog ministarstva vanjskih poslova i poglavnikova upanstva, historijske govore Pavelia snimljene na gramofonskim ploama za pozniju
historiju o jednom vremenu u kome je i sam sa svojima tako aktivno uestvovao.
Ustaki ministri i njihove porodice nalaze zaklona u nadbiskupovu dvoru, svijesni
da im je zaklon dao njihov najbolji suradnik i pomaga, koga e zacijelo zatititi
njegov visoki crkveni poloaj, tako se barem pretpostavljalo, od radoznalosti buduih
narodnih vlasti. Meutim ovaj nadbiskupski dvor nije bio utoite ustaa samo
pri slomu N D H , pri n a j b j e d n i j e m rasulu moralnih zlikovaca, koje pamti hrvatska
historija, nego ti zlikovci nalaze zaklona i zatite u dvoru nadbiskupa Stepinca
sa njegovim znanjem i pristajanjem i poslije definitivnog oslobaanja itave Jugoslavije, stavivi se tako u slubu protiv obnove i konsolidacije nove Jugoslavije.
itav niz pojava od 8. m a j a 1945. pa n a d a l j e vezani su ponovno sa linou nadbiskupa Stepinca, ne samo kad o b j a v l j u j e mjeseca septembra famozno Pastirsko pismo,
nego i onda kad doputa da se u njegovim dvorima vezu i blagosiljaju zastave za
ustake kriare, koji su se organizirali, da i d a l j e produavaju borbu protiv narodnih
oslobodilaca, u kojima nalaze zaklona n a j k r v a v i j i ustaki konspiratori, dok se u f r a njevakom manastiru na Kaptolu sakriva opljakano zlato od stradalnika Srba, i
ostalih rodoljuba, koje su ustae poubijali u logorima smrti. O ovoj konspirativnoj
djelatnosti klerofaistikih elemenata dala bi se napisati itava knjiga. Ogromnu dokumentaciju nai e budui historiar u mnogobrojnim procesima, na kojima su dokazane njihove krivice.
S ovakvom aureolom ustakog povjerenja izaao je nadbiskup Stepinac iz
svoje Civitas Dei, Boje Hrvatske, Kristove Hrvatske, Vojujue Hrvatske, iz N D H ,
i uao u Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, da produi s ruilakim radom,
koji je za njega u N D H bio stvaralaki i graditeljski.
Svi oni, koji su dobro poznavali rad nadbiskupa Stepinca prije drugog svjetskog rata, njegovu politiku orijentaciju prema unutranjim odnosima u prvoj Jugoslaviji, ali i pokorno provoenje planova i direktiva, koje su neizbjeno morale da
pristiu iz Rimske Kurije, iji je bio najodaniji slubenik, nisu nikako bili iznenaeni
nad proustakim stavom i. djelovanjem njegovim za t r a j a n j a N D H . N j e g o v pak stav
u vrijeme N D H dao je naslutiti, da se nadbiskup Stepinac ne e nikako izmijeniti i
da e produiti da ide svojim starim utrvenim klerofaistikim stazama. Te slutnje su
dobile u krvlju osloboenoj Jugoslaviji potvrde jezivog vida. Uistinu, njegov dvor je
postao pravo konspirativno leglo i utoite svih moguih izdajnika, koji se nisu mogli
da pomire sa slomom N D H i s unitenjem faizma i njegovih pomagaa. Da je to
suta istina, pokazao je veliki proces, koji je protiv nadbiskupa Stepinca i njegovih
suradnika podigao Vrhovni sud NR Hrvatske mjeseca septembra i oktobra god. 1946.
Strana reakcija podigla je strahovitu galamu. Meutim, ni ta galama nije mogla
zagluiti glas istine, koji e za savremenike kao i za historiju ostati dokument tekog
vremena u kome su jedan nadbiskup, gotovo itav episkopat i najvei dio sveenstva
radili u korist najveih neprijatelja naroda, u kome su imali da vre evaneosku misiju.
Rad nadbiskupa Stepinca i znatnog dijela klerofaistikog sveenstva i poslije oslobo e n j a je nastavio svoju sramnu i destruktivnu ulogu, ije prikazivanje bi, kako je ve
reeno, iznijelo jednu sasvim novu knjigu. Treba samo prolistati dvije knjige Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera (Zagreb 1946.)

i suenje Lisaku, Stepincu i druini ustako-kriarskim zloincima i njihovim pomagaima (Zagreb 1946.) - pa e se brzo stei prava slika srednjevjekovnih strahota.
Proces protiv Stepinca i drugova samo je potvrdio sve ono, to je reeno u ovoj m o j o j
knjizi. Ali, on je jo vie osvijetlio jednu mranu fizionomiju komponiranu iz najsloenijeg tkiva jezuitizma, toliko opasnog za katolike narode Jugoslavije, H r v a t e
i Slovence.
Vie nego i g d j e drugdje, bit e ta fizionomija za historiju sauvana u izricanju
presude Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu jedanaestog oktobra
1946. nadbiskupu Stepincu u strahovitom okviru, koji su sainjavali najvei krvnik
Zagreba Erih Lisak, lini pobonik Pavelia, povjerenik za javni red i sigurnost u
ustakom Ministarstvu unutranjih poslova i glavar nadzornog odjela ustake vojnice,
ijom su inicijativom pobijene tisue Srba, H r v a t a i idova kome je Stepinac poslije
osloboenja davao zaklona u svome dvoru i s njime razgovarao kao opunomoenikom
Pavelievim, doavi u Jugoslaviju sa ciljem da organizira teroristiku akciju kriara
i zaostalih ustaa; zatim nadbiskupov tajnik Ivan ali kao pomaga organiziranja
oruanih, teroristikih, kriarskih bandi, dr. uro Mari, sveenik i ustaki satnik,
suradnik s okupatorom, a poslije osloboenja pomaga pri organiziranju teroristikih
formacija kriara; tako isto dr. Pavle Gulin, veterinar i Josip Grnkovi; f r a Modesto
Martini, provincijal u Zagrebu, koji je zajedno sa svojom franjevakom braom
sakrio pri bjegstvu ustaa iz Zagreba njihovo zlato, dragocjenosti i oko dva vagona
srebra, to je bilo opljakano od tisua po ustaama pobijenih Hrvata, Srba i idova.
Sve je to bilo n a j p r i j e sakriveno u grobnici ispod glavnog oltara u crkvi, a onda na
sigurnijem mjestu, u grobnici ispod ispovjedaonice za gluhonijeme svega 36 sanduka
opljakanog blaga. Provincijala su u tom poslu pomogli f r a Mamerto Margeti, f r a
Tiburcije Pavlek, f r a Kvirin Kolednjak, f r a Valerije Vidovi, f r a Pijo vasta, fra
Leopold Ivankovi i f r a Mladen Majnari.
Kroz t a j proces prodefilirale su strahovite i sablazne nakaznosti iz okupacije,
j e r je Vrhovni sud morao da povee sva nedjela optuenih, ne samo poinjenih poslije
osloboenja, nego i ona iz vremena okupacije, iz vremena monstruozne N D H , kojoj je
Stepinac zajedno s episkopatom i najveim dijelom sveenstva n a j p r e d a n i j e sluio i
omoguavao okupatoru, da narodno-oslobodilakom otporu jugoslavenskih naroda
nanesene mnogo vie patnji, nego bi to bilo, da nije postojala u N D H klerofaistika
suradnja s ustaama i njihovim gospodarima.
Optuba protiv nadbiskupa Stepinca na sudu je dokazana bezbrojnim svjedoanstvima svih moguih vrsta. Opuba javnog tuioca Jakova Blaevia kao i njegovi
govori osnovani su bili na neoborivim istinama, o kojima je bilo toliko puta govoreno
i u ovoj knjizi. Jo jednom je nanizano sve od reda, to tereti najvieg predstavnika
katolike crkve u Hrvatskoj. Otkako postoji zagrebaka dijeceza, historija ne zna za
veeg i teeg zloinca na tako visokom crkvenom poloaju, koji bi se vie izdajniki
ogrijeio o hrvatski narod.
Pa opet, nadbiskup Stepinac, kao to je radio i govorio za vrijeme okupacije,
samovlasno identificirajui svoj i ustaki rad, kao i njihovih pomagaa u sveenikim
i fratarskim haljinama, sa radom hrvatskog naroda, tako je i za vrijeme suenja ostao
dosljedan toj uzurpaciji. Zato je u svome govoru javni tuilac, poslije Stepineve
obrane kao i govora njegovih branitelja, opravdano podvukao ovu injenicu, uoivi svu.

besramnost ovakvog iskrivljivanja stvarnosti, koje su bile sasvim druge, nego to su ih

prikazivali ustae i njihovi n a j v j e r n i j i pomagai, hrvatski klerikalci, dakako s nadbiskupom na elu. Vee i tee uvrede za hrvatski narod nije moglo da bude, kad se tvrdilo, da su ga ustae i klerikalci predstavljali u vrijeme njegovog najteeg historijskog
iskuenja.
Mi smo tokom ovog procesa vidjeli i utvrdili rijei su javnog tuioca
kad Stepinac govori o narodu, govori o ustaama, kad govori o dravi, o hrvatskoj
dravi, onda govori o N D H i prema tome je jasno, da Stepinac, niti itko drugi, nema
pravo na ovom procesu, koji je dokazao zloine, da govori u ime hrvatskog naroda,
da govori u ime hrvatske drave, jer se time kalja najvie i ast, a s druge strane
junaka borba hrvatskog naroda i svih naroda Jugoslavije u borbi za svoje osloboenje.
U dispozitivu presude kao i u njenom obrazloenju data je sva sinteza krivica,
radi kojih je nadbiskup Stepinac za svoj izdajniki rad osuen, po l. 4. stav. I.
Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave, na kaznu lien j a slobode s prisilnim radom u t r a j a n j u od 16 (esnaest) godina, gubitak politikih i graanskih prava
u t r a j a n j u od 5 (pet) godina.
Dok su optueni sveenici ali, imecki, dr. Mari, kao i svi franjevci izrazili
poslije govora obrane svoje aljenje i priznali svoje krivice, kod nadbiskupa Stepinca.
je i o v d j e na suenju dolo do punog izraza njegova upornost i ustrajnost pa i u
oigledno dokazanim krivicama, koje je jezuitskom licemjernou tumaio i zamjenjivao kao djela u interesu hrvatskog naroda.
Na nekoliko strana dispozitiva presude niu se ove dokazane krivice.
Dr. Alojzije Stepinac . . . nadbiskup zagrebaki i predsjednik biskupskih
konferencija kriv je:
/. to je ve 12. travnja 1941. god. dok su se jo vodile borbe s njemakim
i talijanskim okupatorskim trupama posjetio u svojstvu hrvatskog metropolite
vojskovou Slavka Kvatcrnika, i estitao mu na uspostavu t. zv. KDH.
16. travnja 1941. god. izvrio je slubenu posjetu krvniku Paveliu, i
prvih dana okupacije priredio je u nadbiskupskom dvoru veeru ustakim
emigrantima i zajedno se s njima slikao.
28.
travnja
1941.
god. izdao kleru zagrebake nadbiskupije slubenu
okrunicu u kojoj poziva sveenstvo da surauje, i vjernike podstie na suradnju s t. zv. KDH, a 26. lipnja 1941. god. kao predsjednik biskupskih konferencija nakon odrane biskupske konferencije na kojoj je zauzet stav suradnje s ustakim vlastima, pre dve o katoliki episkopat u audijenciju Paveliu
i tom prilikom ovog faistikog agenta pozdravio kao dravnog poglavara t. zv.
KDH, i obeao mu iskrenu i lojalnu suradnju. Slijedei njegov poziv, stotine
sveenika najaktivnije stupilo je u suradnju s neprijateljem koja je svravala
s izdajom domovine, i mnogim ratnim zloincima, te ak i stupanjem sveenika u neprijateljsku obavjetajnu slubu.
Tim stavom uvrstio je dotadanje ustae-sveenike u njihovoj izdaji a
podstrekavao i mnoge druge prema narodu neprijateljski raspoloene sveenike, da predvode u razoruavanju jugoslavenske vojske, preuzimanju i organiziranju ustakih povjerenitava, tabora, logora, stoera i t. d;
to je kao predsjednik biskupskih konferencija, upravljajui organizacijama Katolike akcije, imajui vrhovni nadzor nad pisanjem cjelokupne
tampe, sve te organizacije, kao i cijelu katoliku tampu aktivizirao na pomaganje okupacije, Pavelia i t. zv. KDH;

T a je tampa potpuno ustaka i faistika, prikrivena crkvenim i vjerskim

ruhom, irila klevete i lai protiv K aro dno-oslobodilako g pokreta, raspirivala
vjersku, nacionalnu i rasnu mrnju, sve u korist okupacije, a protiv Narodnooslobodilake borbe.
Sve organizacije iz sastava Katolike akcije slijedei poziv Stepinca,
a naroito organizacije Velikog kriarskog bratstva, Velikog kriarskog sestrinstva i Domagoj, saradivale su s ustaama i postale stup i srika ustatva, tako da su lanovi ovih organizacija uestvovali u razoruanju jugoslavenske vojske, u uspostavljanju ustake vlasti, mnogi od njih postali funkcioneri u ustakim povjerenitvima, taborima, logorima i stoerima, iz njihovih
redova regrutirala se masa oficira za Pavelievu vojsku, a najvei dio pripadnika kriarskih organizacija otiao je dobrovoljno u ustake i domobranske
vojne jedinice, dok sam predsjednik Velikog kriarskog bratstva dr. Feliks
Niedziclski postaje ustaki podupan i upravni zapovjednik ustake mladei, i te organizacije su dale kadar intelektualaca za ustaki 'teroristiki
aparat:
to je tradicionalne vjerske sveanosti zloupotrebljavao i pretvarao u
politike manifestacije za krvnika Pavelia i njegove ustake bande pa je tako
u svojoj propovijedi na bistrikom protenju godine 1942. rekao: Molimo se
i za one koji su napustili domovinu i sada bi iz tuine htjeli davati Savjete
katolikoj crkvi, za koga smije, a za koje ne smije da se moli. Mi znademo da
ja naa apostolska dunost opominjati vjernike da se mole za sve ljude, posebno za one koji su na vlasti, a napose za dravne poglavare, a u svojoj propovijedi na Mariji Bistrici godine 1944., kad je ve svakom bilo jasno da su
ustaki koljai agentura Gestapoa, i da je kvislinka tvorevina NDH na izdisaju u cilju podravanja ustatva, poistovjetovao ustae s hrvatskim narodom,
a slubu okupatoru s obranom dravne samostalnosti i rekao: Smatra li
moda ratujua strana dok ovakovim strahotama pogaa nau zemlju to
hrvatski narod svom snagom svoga bia stoljeima tezi za slobodom i brani
danas svoju dravnu samostalnost uz neuvene rtve.
Nadalje to je poevi od godine 1941. pa sve do osloboenja svakog
10. travnja sluio sveane mise slavei kvislinku tvorevinu NDH, a crkvene
blagdane sv. Antuna pretvarao u politike manifestacije za zloinca Pavelia.
Svojim okrunicama nareivao je kleru na podruju svoje nadbiskupije, da
tih dana slue sveane mise za Pavelia i kvislinku tvorevinu NDH.
Nadalje to je prigodom otvaranja ustakog sabora 23 veliae 1942.
sudjelovao s kanonicima prvostolnog kaptola zagrebakoga, te svjetovnim i
redovnikim klerom i na ulazu sv. Marka doekao Pavelia i lanmje ustakog
sabora pozdravnim govorom koji je prenijela sva ustaka i katolika' tampa;
nadalje to je u svim moguim oblicima u toku rata i neprijateljske okupacije izraavao svoju solidarnost s njemakim i talijanskim okupatorima na
nain da je uestvovao u brojnim slubenim priredbama. prosla-"ama i estitanjima koje su u Zagrebu prireivali predstavnici njemake i talijanske okupacione vlasti, tako je na primjer prisustvovao otvaranju sveuilinog ijedna
za njemake i hrvatske vojnike u prisutnosti ustake vlade i niemakih generala, na otvaranju zagrebakog zbora s njemakim,, talijanskim i ustakim
funkcionerima, na proslavi faistikog pohoda na Rim i t. d.
2. to su pod rukovodstvom odbora trojice, kojemu je on bio na elu,
vrena prisilna prevoenja Srba na katoliku vjeru, koja je prevoenja on
sankcionirao:
3. to je poetkom godine 1942. imenovan po Vatikanu i primio se slube
vojnog vikara Pavelievih ustaa i domobrana i postavio za svoje zamjenike
poznate ustake sveenike Stipu Vuetia i Vilima Cecelju, pa je tako postao
i slubeno najvii vojni sveenik Pavelieve vojske, kome su bili podreeni

svi vojni sveenici, koji su u sastavu ustakih i domobranskih formacija podstrekavali na vrenje zloina, a i sami vrili zloine nad narodom i vrili propagandu za ustatvo;
nadalje to je nadbiskupski duhovni stol kome je on predsjednik, odobrio 10. II. 1944. pod brojem 904 molitvenik Hrvatski vojnik, kojega je
sastavio ustaki potpukovnik sveenik Vilim Cecelja, a u kojemu je vojnicima
stavlja kao vjersku dunost slubu okupatoru i odanost Paveliu, te velia
poznate ustake zloince kao Juru Francetia i druge.
4. to je 11. XII. 1941. god. boinom porukom zagrebakog nadbiskupa
hrvatskim radnicima u Njemakoj pozivao ih na rad, jer da je to njihova
vjerska patriotska dunost.
Nadalje to je u vrijeme akcije za sakupljanje pomoi ustakim legionarima na istonoj fronti dao prilog u cigaretama, krunicama, medaljicama i
raznim asopisima, podiui time moral ustakim bandama u borbi protiv
bratskog
Sovjetskog Saveza;
to je tokom 1944. i 1945. pred slom hitlerovske Njemake i njezinih
satelita usko se povezao s Paveliem i Maekom, a koji su dalje bili povezani
s izdajicama srpskog i slovenskog naroda Mihajloviem, Rupnikom i Rozmanom i vodio s njima pregovore radei na jedinstvenom povezivanju svih
neprijatelja naroda, nudei i traei oruanu intervenciju izvana i okupaciju
nae zemlje po nekim stranim imperijalistima, a s ciljem, da kao nitavna
zajednika manjina produenjem okupacije spase kvislinku tvorevinu NDH
ili bilo kojem drugom obliku odre protunarodnu vlast i sprijee pobjedu
naih naroda, pa je tako u tom nastojanju u svom govoru odranom 7. srpnja
1944. god. lanovima Domagoja rekao slijedee:
Hrvatska danas proivljuje teke asove, a mogue da proivi jo i gore.
No moramo uvijek biti optimisti i s pouzdanjem vjerovati da e Hrvatska,
ostati i da nju nitko ne moe unititi. Hrvatski narod krvari za svoju dravu
i on e svoju dravu uuvati i spasiti. Sve pokreti protiv hrvatskog naroda,
i hrvatske samostalnosti ne smiju nikoga obeshrabriti, ve svatko mora jo
vre pristupiti obrani i izgradnji drave, a u svom govoru odranom sveuilitarcima 18. oujka 1945. ustao je otvoreno protiv mira i nastavio harangu
za dalje prolijevanje krvi, klevetajui narodnu vlast i pravosue ovim rijeima: Znai li mir moda to da jedan drutveni sloj ognjem i maem prigrabi vlast u ruke, a drugim staleima ostaje jedino pravo polagano umirati
makar su u ogromnoj veini, znai li moda mir to da se mogu nesmetano
ubijati intelektualci, sveenici, graani, ljudi protivnog politikog haziranja
i da se za ta umorstva nikada i nikome ne polau rauni, znai li to mir, da
se moe nesmetano onemoguivati djelovanje crkve i te mjere opravdati izgovorom, da se crkva nema paati u politike stvari;
Nadalje to je u d? ugoj polovici oujka 1945. godine kad je ustaka
vlada bila na izdisaju, na zahtjev predsjednika te vlade Mandia, a po
nareenju Pavelia i nakon to mu je bio stavljen na raspolaganje kredit od
100 milijuna kuna, organizirao biskupsku konferenciju sa zadatkom da se katoliki episkopat zauzme za spaavanje okupatorskog sistema i njegove tvorevine t. zv. NDH. kao i za spaavanje ustakih ratnih zloinaca, od pravednog
narodnog suda, a za bolje organiziranje te konferencije ustaka vlada dala
mu je na raspolaganje poznate zloince generala Rupia i najzloglasnijeg
krvnika Jucu Rukavinu, koji su imali zadau dovesti biskupe na konferenciju.
U tu svrhu predsjednik ustake vlade Mandi, po nareenju Pavelia, dao je
efu ustake propagande Ivi Bogdanu zadatak da naini nacrt biskupske poslanice, to je ovaj uinio i nacrt poslanice predao biskupu Janku imraku,
koji ju je redigirao, a poslanica je stvarno preuzela politike sugestije Pavelia, odnosno Ive Bogdana i zaodjela ih samo mislima sakralnog karaktera.

Tako redigiranu poslanicu biskup Janko imrak predao je Paveliu koji ju

je odobrio i naredio da se tampa. U poslanici medu ostalim kae se: Pojavili
su se lani svjedoci koji nas optuuju da su hrvatski katoliki crkveni poglavari zajedno sa svojim sveenstvom i najboljim svojim vjernicima krivi sadanjem krvavom obraunavanju u hrvatskoj domovini. Dalje: Svoj poziv
aljemo i onima koji su u posljednje vrijeme poeli sustavnom promibom
razdraivati neodgovorne pojedince i skupine pod izlikom suenja ratnim zloincima, da smaknu to vei broj Hrvata, osobito sveenika i intelektualaca,
dobrih katolika, liavajui ih ne samo ivota nego i njihova dobra glasa.
Nadalje: U izuzetnom sluaju, ako se koji zalutali sveenik ogrijeio o prava
svoga blinjega, mi se nismo acali udariti ga crkvenim kaznama, dapae i
udaljenjem iz sveenikog ili redovnikog stalea, ali danas moramo najodlunije prosvjedovati pred Bogom i svjetskom javnou protiv sustavnog ubijanja
i muenju nevinih hrvatskih katolikih sveenika i vjernika od kojih je veliki
broj ivio upravo svetim ivotom, a mrzitelji katolike crkve oduzeli su im
ivot protupravnim osudama,
osnovanim na fiktivnim krivicama. Nadalje:
Povijest svjedoi da hrvatski narod kroz cijelu svoju 1300 godinju prolost
nije nikada prestao plebiscitarno naglaavati da se ne odrie svoga prava na
slobodu i nezavisnost, koju on od srca eli i svakom drugom narodu. A kad
je u drugom svjetskom ratu ta misao jo jae naglaena i oivotvorena u vlastitoj dravi, hrvatski su katoliki biskupi potivali volju hrvatskog naroda.
Nitko prema tome nema prava optuivati bilo kojeg graanina hrvatske drave,
pa ni hrvatske biskupe zato to potivaju tu neodstupnu volju hrvatskog naroda
kada na to on ima pravo i po bojim i po ljudskim zakonima.
to je pred slom t. zv. NDH u namjeri skrivanja, a u dogovoru s Paveliem pohranio u nadbiskupskom dvoru u Zagrebu arhivu Ministarstva vanjskih poslova t. zv. NDH i upanstva pri poglavniku i sakrio gramofonske
ploe sa svim govorima Pavelia, koje je ovaj odrao u emigraciji u Italiji i
Hrvatskoj.
Nadalje to se je prije osloboenja zemlje, a u nastojanju da se odri ta
ustaka tvorevina t. zv. NDH naroito aktivizirao, vodio pregovore s Pavelievim delegatima i po nalogu Pavelia, a u pratnji ustakog pukovnika Mokova posjetio Maeka i vodio s njime pregovore radi izvrenja gornjega plana.
Tim svojim djelovanjem unio je zabunu u zadnjem momentu medu neobavijetene.
5. to je nakon osloboenja u zemlji, provodio sistematski plan podravanja nada da e se uskoro promijenili reim uF NR J, kako su oni nazivali
narodnu vlast, kako e nastupiti skore promjene, kako e se vratiti u Hrvatsku
Maek, a u Srbiju kralj Petar, kako e ustae opet doi natrag i t. d. Nadalje,
harangira protiv narodnih i pravednih osuda, narodnih sudova nad ustaama
sveenicima, i ostalim ratnim zloincima, nazivajui to progonom sveenstva,
crkve i religije, te istrebljenjem hrvatskoga naroda. Podstreknuti ovim njegovim dranjem, radom i izjavama, mnogi sveenici ustae te ustaama, skloni
sveenici i ostali protunarodni elementi prikupljaju i organiziraju ustae, koji
se kriju pred narodnim vlastima, vre meu njima propagandu, te ih organiziraju i guraju na zloine, ubijanja graana nae zemlje, pljakanja njihove
imovine i t. d.
Nadalje to je primio u nadbiskupskom dvoru drugom polovicom mjeseca
rujna 1945. ustakog pukovnika i biveg glavnog ravnatelja za javni red i
sigurnost Eriha Lisaka.
Nadalje to je 8. studenoga 1945. god. primio studenta-emigranta koji
mu je iz Salzburga donio zavjet ustaa intelektualaca, da e se i dalje boriti
za osloboenje hrvatskog naroda. Primio je i pijunku Lelu Sopijanec, koja
u vie navrata prelazi u Trst;

to je znajui za zavjereniki rad svoga tajnika Ivana alia i sveenika

Josipa imekog podstreknuo ih s v o j i m dranjem i djelatnou na dalji rad
protiv naroda, te ovi u zajednici s d r . Pavlom G u l i n o m i Josipom Crnkoviem,
kao centralno vodstvo, povezuju razne teroristike grupice u zemlji i pomau
ih na razne naine;
to je upravo u vrijeme pred izbore u Ustavotvornu skuptinu, kada svi
neprijatelji naroda nastoje svim sredstvima izazvati zabunu u narodu, s nadama za neke skore promjene, izdao pastirsko pismo, koje je sastavljeno na
biskupskoj konferenciji pod njegovim predsjedanjem 20. rujna 1945., gdje
lano prikazuje stanje u naoj domovini, hrabri ustae i ostale izdajnike na
vrenje daljnih zloina, s jeclne streme, a s druge daje podstreka svim neprijateljima nae zemlje u domovini i izvan nje. a naroito ustaama u odmetnitvu,
koji su se prozvali kriarima, da vjerujui u intervenciju izvana, aktivnije
proslijede svojim teroristikim akcijama protiv ivota i imovine naih graana;
pa je gornjim djelovanjem poinio slijedea krivina djela:
djelom pod 1. stupanjem u vrijeme rata i neprijateljske okupacije u politiku suradnju s neprijateljem kriv. djelo iz l. 3. to. 6. Zakona o krivinim djelima protiv naroda i drave;
djelom pod 2. kao pomaga radio na prisilnom prevoenju na drugu
vjeru stanovnitva Jugoslavije, ime je poinio kriv. djelo iz l. 3. to. 3 istog
Zakona;
djelima pod 3. pomagao naoruane vojnike formacije sastavljene od jugoslavenskih dravljana u cilju slube neprijatelju i zajednike borbe s njime
protiv svoje domovine, poinio kriv. djelo iz l. 3. to. 4. istog Zakona;
djelima pod 4. stupanjem za vrijeme rata i neprijateljske okupacije u
politiku suradnju s neprijateljem poinio kriv. djelo iz l. 3. to. 6 istog
Zakona;
te djelima pod 5. pomaganjem na organizaciji oruanih banda i njihova
ubacivanja na teritoriju drave, a u cilju da se ugrozi putem nasilja postojee
dravno ureenje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, poinio je kriv.
djelo iz l. 3. to. 7. istog Zakona, kao i krivino djelo klevete narodne
vlasti.
Isto tako plastiki djeluje i obrazloenje presude, u kojima je jo jednom
dola do izraza sva krupna odgovornost nadbiskupa Stepinca pred narodom i njegovom
historijom u svim grupama njegovih poinjenih nedjela. Ali, to je najtee i najsramnije, na nadbiskupa Stepinca pada i odgovornost za rad i negativan i neprijateljski stav najveeg dijela katolikog sveenstva, koje se povelo za njime smatrajui,
da treba da radi samo tako, kako to eli i nareuje njegov nadbiskup. Odatle jedan
ogroman niz zala, nedjela i stradanja, kojima su bili izloeni tolike mnogobrojne
tisue Srba i 'Hrvata upravo uslijed takvog rada tih sveenika, iji je izvor bio upravo
u ovom sveobuhvatnom zraenju nadbiskupovog stava. A svi ti uasi i rtve, koje su
iz toga proizale jedva se dadu izbrojiti i pokazati, jer su one skrivene u tamnim
kutovima najgorih instinkata i njihovim zloinakim izrazima, do kojih ni jedan sud
ne moe da doe. Ali, njih e postepeno iznalaziti historija i nesmiljeno iznositi i tako
Vrhovnom sudu NR Hrvatske davati za njegovu pravednu osudu, novih potvrda, i
tako svijetu, kojemu je teko vjerovati, da je jedan nadbiskup mogao poiniti takva
nedjela, na kraju otvoriti oi, pokazavi mu svu teinu jedne neobino teke istine.
Ni slovenski narod nije bio bolje sree sa svojim crkvenim vodstvom, ni
s najveim dijelom svoga klera, koji se je jednako stavio u slubu tuinu, okupatoru

talijanskom kao i njemakom, nanijevi mu tako za vrijeme okupacije ogromne nevolje

i stradanja, kakva nije doivio u svojoj munoj hiljadugodinjoj historiji, u svim
svojim borbama sa neprijateljima za svoj vlastiti opstanak.
Centralna linost slovenske reakcije, svih suradnika i pomagaa okupatora,
talijanskog i njemakog u Sloveniji, ali i protivnika Narodne Osvobodilne Fronte,
bio je ljubljanski biskup dr. Gregorij Roman, raniji koadjutor biskupa Jeglia. Prvo
organizaciono arite o k u p l j a n j a klerofaistikih elemenata u prvim danima okupacije bila je i opet 1941., kao nekad 1914., Slovenska ljudska stranka. Kao to su organizacije SLS u vrijeme prvog svjetskog rata pod dr. Suteriem i dr. Korocem
izvele veliko nedjelo narodne veleizdaje, r a z b i j a n j e m jedinstva slovenskog naroda
u otporu p r e m a germanskom imperijalizmu, tako su i sada u drugom svjetskom ratu,
bivi suradnici dra Koroca i njegovi uenici, ponovili ovo isto d j e l o izdaje odmah
u poetku talijanske okupacije.
N a p r e d n i slovenski rodoljubi bili su kao gromom oinuti, kad su saznali da
je biskup Roman ve 22. IV. 1941. posjetio u L j u b l j a n i faistikog visokog komesara Emilija Graziolija, te ga pozdravio u ime klera zaposjednutog teritorija. Biskup
Roman je obeao u ime svoje kao i svog podrunog klera ne samo lojalnost nego i
punu podrku i suradnju, i okupacionim vlastima kao i faistikoj Italiji.
O v a j korak biskupa Romana bio je u suprotnosti s osjeanjima najveeg
dijela Slovenije. Ali on je bio u skladu s odlukama SLS, koje je jo u martu i poetkom aprila donio Izvrni odbor SLS o podjeli uloga u sluaju da nastupi ratno
stanje. J e d a n dio je svakako trebao da ostane u zemlji na elu s optuenim
Romanom, Afsenekom i dr. Na tlaenom, sa zadatkom da kolaborira s okupatorom.
Drugi dio klerikalaca, iji su se predstavnici nalazili u 27. martovskoj vladi, imao je
da d j e l u j e sporazumno s vodama stranke, koji e ostati u zemlji. Znai jedna ekipa
za sluaj pobjede zapadnih demokracija, a druga za Hitlerov novi poredak u Evropi.
Rad ove domae klerikalne grupe doao je do izraza odmah u poetku okupacije Slovenije, od strane T a l i j a n a i Nijemaca. Na talijanskom sektoru zapoeo je suradnju
s okupatorom ve 22. aprila biskup Roman. Ve je u prethodnom poglavlju pokazano, da je poslije aneksije okupiranog talijanskog dijela Slovenije kraljevini Italiji
biskup Roman poinio izdajniko djelo. Naime mjeseca m a j a uputio je biskup
Roman Duceu poznatu spomenicu, u kojoj je izrazio radost za anektiranje ovog dijela Slovenije kraljevini Italiji. I u ovoj spomenici biskup Roman u ime svoje i
klera, i z j a v l j u j e vjernost, lojalnost, s obeanjem pune suradnje,, pored toga molei
Boga da blagoslovi Duceovo djelo, itav veliki talijanski narod i slovenski narod,
koji e u krilu rimske imperije moi ivjeti i napredovati.
Poslije ovog akta biskupova rodoljube n i j e iznenadilo izlaenje na scenu i
ostalih predstavnika SLS . Medu njima bio je prvi dr. Marko Natlaen, bivi ban
Dravske banovine, koji je takoer izrazio: u ime itavog slovenskog naroda najveu
odanost NJ. V. Kralju i Caru i ujedno Duceu, zahvalnost na velikodunim i posebnim
mjerama primijenjenim u naem pogledu, koje e nam biti sigurno jamstvo ivota
i stalnosti za budunost naeg naroda,477
Ova dva akta prvaka SLS obiljeavaju poetak klerofaistike izdaje, poslije
koje e se nizati svi mogui strahoviti izrazi d a l j n j i h izdaja, kojima se koristilo oku477

Hrvatski list 13. V.

1941. Politika 22. V I I I . 1946.

Ideologija i p r o p a g a n d a

patoru protiv vlastitog naroda, kome su ti izdajnici jo i vie oteali krvavu okupaciju
svakovrsnim stradanjima i iskuenjima, koja su dolazila i od izdajnika vlastitog n a roda. Ma da se je vidjelo odmah u poetku da e okupator biti naklonjen samo onima,
koji se budu stavili potpuno u njegovu slubu i koji e sluiti iskljuivo njegovim
interesima, slovenski klerofaisti poli su za interesima neprijatelja slovenskog naroda,
samo stoga, da za sebe i svoje pristalice izrade izvjesna olakanja. I to unato tome,
to je faistiki Giornale d' Italija, poslije aneksije pisao, kako Slovenija nije mogla
da bude pripojena novoj N D H , poto ona dri mnogo do kompaktnosti svoga stanovnitva. Ali, ona nije mogla da ostane samostalna, jer historija ui, da tako mali
narodi nisu u stanju odrati apsolutno autonoman ivot. Ova cinina i ironina
pouka nije mogla da otrijezni ni urazumi klerofaiste ekskluziviste, koji su trebali da
potrae snagu svoju u bratskoj suradnji s ostalim jugoslavenskim narodima, ve su se
zanosili za faistikim shvaanjima da srodnost kulturnog odgoja Slovenaca i jedinstvo v j e r e sa T a l i j a n i m a vie pribliavaju Slovence faistikoj Italiji, nego j e d n o j
slobodnoj Jugoslaviji ravnopravnih jugoslavenskih naroda. 4 7 8 I zato je trebalo pomou vlastitih izdajnika predati katoliku Sloveniju u ropstvo katolike faistike
Italije.
Meutim, tako nisu ni sudili ni osjeali rodoljubi Slovenije, koji su okupaciju
i aneksiju uzeli kao najveu nesreu slovenskog naroda, sa svijeu i odlunou, da
tu nesreu treba ukloniti, ma i pod cijenu najteih i najkrvavijih napora i rtava,
tovie, ovaj svjetski ratni sukob je rodoljube uvjerio, da e pobjeda Slavenstva biti samo
onda mogua, ako se za to Slavenstvo stave u pokret snage velike slavenske Rusije i
slobodoljubivih naroda SSSR. A kad je t a j trenutak i doao, onda su slovenski rodoljubi bili svijesni da se sada rjeava ne samo pitanje slobode onog dijela Slovenijje,
koji je pripadao bivoj Jugoslaviji, nego i svih onih Slovenaca i Hrvata, koji su poslije
prvog svjetskog rata pali u najbarbarskije ropstvo talijanskih imperijalista. U velikoj
narodnoj tragediji javila se i velika misao ossloboenja svih Slovenaca iz biivieg i
sadanjeg ropstva. Ova misao je rodila opi jugoslavenski Narodno-oslobodilaki
pokret, pa je ona stvorila i slovensku Osvobodilnu Frontu. Tako su se odmah u poetku
aneksije ocrtale dvije struje. Jedna narodna i oslobodilaka, a druga reakcionarna i
spremna na ropske usluge okupatoru. Ma da je O. F. teila da sjedini sve Slovence
za veliki cilj slobode, klerofaistika strana uporno je odbijala sve pozive, rasprav l j a n j a i prava zaklinjanja rukovodilaca O. F.
Otada je biskupski dvor u L j u b l j a n i arite, oko kojega su se okupljali izdajnici slovenskog naroda za itavo vrijeme okupacije. Biskup Roman angairat e
najvei dio podreenog sveenstva za suradnju s okupatorom i za borbu protiv O.
F. s lanim prookupatorskim t v r d n j a m a da je ona protiv sveenstva, crkve i vjere.
Sav svoj visoki crkveni autoritet zaloit e biskup Roman u ovu izdajniku svrhu.
Svi oni sveenici, koji se nisu htjeli pokoriti izdajnikim instrukcijama biskupa Romana, imali su da iskuse posredno i neposredno sva mogua s t r a d a n j a . Da bi se protivnika unitilo, pristalice biskupa Romana upotrebit e metode, poznate i, oprobane
u svojoj jezivoj primjeni u prvom svjetskom ratu. Posljedice denuncijacija svake
vrste pogaale su ne samo mnogobrojne pristalice O. F., nego su od n j i h stradali takoer i pojedini narodni sveenici. Poznat je tragian sluaj estorice slovenskih sve47S

Hrvatski narod 5. V.

1941.

cenika, dovedenih u Jasenovaki logor, medu kojima je bio n a j s t a r i j i Ranta, s kojima je bio i hrvatski upnik Franjo Rihar iz D o n j e Stubice. Ni biskup Roman, ni
nadbiskup Stepinac nisu htjeli da uloe svoj ugled i svoju odlunu rije za te sveenike. Zacijelo, naprosto stoga, to su bile pristalice O. F. Njihova muenika smrt
moda je najtei uteg, koji p a d a na savjest ove dvojice crkvenih velikodostojnika. 4 7 9
Brojni su bili pokuaji rukovodilaca O. F. da razuvjere biskupa Romana
i njegovu klerofaistiku grupu, da O. F. nije ni protiv katolike crkve, ni vjere, niti
narodnog sveenstva. Nisu pomogla ni lina, ni posrednika n a s t o j a n j a , da se biskupa
Romana izvede iz zabluda, koje su ga opredijelile protiv O. F. Nisu pomogla ni
pisma Centralnog komiteta Komunistike p a r t i j e Slovenije, koja je povela i organizirala O. F., sa svim pristalicama velike narodno-oslobodilake ideje, medu kojima
su se nalazili i izraziti katolici, nekadanji pristalice Kranske socijalne stranke u
Sloveniji, koji su jo pod k r a j bive Jugoslavije doli u sukob s reakcionarnim vodstvom SLS. Postoji brojna dokumentacija, koja govori oi n a s t o j a n j i m a i naporima
O. F. da u svome krilu prikupi sve slovenske snage protiv tada svemonih okupatora.
Uzalud su bila n a s t o j a n j a E d v a r d a Kardelja, Borisa Kidria, E d v a r d a Kocbeka
i drugih prvaka O. F. da se odvrate pristalice biskupa Romana s puta, koji ih je
vodio sigurno u najstrahovitiju izdaju. Mjesto p o k a j a n j a i osvjeenja, strahovita
mrnja dovela je klerofaiste da organiziraju faistike odrede, koji e biti naoruani
od okupatora da s njihovom pomou obraunaju s pristalicama O. F. U tom poslu
predvodila je klerofaistika skupina u klerikalnom akademskom drutvu Straa
na elu sa profesorom ljubljanskog teolokog fakulteta Ehrlihom sa grupom Mlatci.
Ma da je Izvrni odbor O. F. uputio jo 1941. biskupu Romanu veliku spomenicu,
u kojoj je objasnio svoje ciljeve kao i naelno stanovite prema crkvi i vjeri, kao i
sveenstvu, razne klerikalne grupe, potaknute od biskupa Romana, i dalje su produile
sa svojim izdajnikim radom protiv O. F.
Poetkom 1942. vodstvo O. F. radi klerofaistike propagande koja je mnoge
neobavi je tene seljake i g r a a n e zavela, objavila je izjavu da O. F. dosad niim
nije pokazala da je protiv v j e r e i crkve, niti da e to i u budue biti.
Osvobodilna fronta se pravno in moralno zavezuje da bo vedno in
povsod spotovala verska ustva katolianov in dosledno dopuala svobodno
izpovedovanje kranskega preprianja t e r praktino izvrevanje verskih in
cerkvenih dolnosti. Zato pa eli, da se v skladu s potrebami novega narodnega
ivljenja katolika cerkev na Slovenskem nasloni na svoje lastne sile ter svobodno in popolno zaivi iz njih. Kristjani in nekristjani v Osvobodilni Fronti
so prepriani, da bo na t a j nain najbolje povarovana svoboda verskega in
cerkvenega ivljenja, kakor svoboda izpovedovanj a svetovnih nazorov
sploh. 480
Meutim ni to nije bilo dosta klerofaistima koji su i d a l j e produili sa
lanom propagandom protiv ciljeva O. F. kao i njenog stava prema crkvi i religiji,
naprosto stoga to ni domai klerofaisti kao ni njihovi instruktori iz Rima nisu
mogli da se pomire s time, da bi crkva bila ma i n a j m a n j e nacionalno obiljeena. Da bi
Centralni komitet Komunistike partije presjekao klerofaistiku propagandu, da je
47n
4S0

Vjesnik 26. I. 1946.

Slovenski poroevalec

8. V I I .

1945.

O. F. pod iskljuivim utjecajem komunistike partije i njene ideologije, pa dosljedno

i njenog shvaanja o crkvama i religijama, 1. maja 1942. objavio je izjavu Centralnog
komiteta Komunistike partije Slovenije o slobodi svetovnega nazora in verskega
udejstvovanja. U njoj se kae:
Kakor vse temeljne skupine v Osvobodilni fronti, tako je tudi Komunistina partija Slovenije v sporazumu Osvobodilne fronte slovenskega naroda zajamila Slovencem v splonem, slovenskim katolianom poseboj svobodo svetovnega nazora in verskega udejstvovanja za sedanjost in bodonost.
eprav je tako stalie e v programu Komunistine partije Jugoslavije in
sveh kompartij, kar klevetniki najbre dobro vedo, ponavlja CKKPS to
svoje jamstvo, izraeno v sporazumu Osvobodilne Fronte slovenskega naroda,
tem potom e kot posebno izjavo Partije o svobodi svetovnega nazora in verskega udejstvovanja. 481
Treba da se kae, da je i Kranska skupina v Osvobodilni Fronti do kraja
oktobra 1942. etiri puta pisala biskupu Rozmanu i prikazala mu itav tok razvoja
O. F. kao i svoje uvjerenje i iskustvo o slobodi vjerskog ispovijedanja i potovanja
od strane rukovodioca O. F., a s time i itavu izdajniku rabotu klerofaistikih
grupa. Ne samo izdajniku protiv O. F., nego i protiv itavog naroda. Posljednje
pismo Vodstva kristjanov v Osvobodilni Fronti slovenskega naroda od 9. oktobra
s dodatkom, od 30 oktobra 1942., teki je optubeni dokumenat, koji u punom osvjetljenju daje lik klerofaistikog zloinca biskupa Romana. 482
Prve klerofaistike akcije protiv O. F. izveli su javno Ehrlihovi Straari
29. oktobra i L decembra kad je O. F. odredila praznovanje narodnih praznika. Organizatori Bele garde u 1941. spretno su tajili svoje veze s okupatorom. Tek s Novom
godinom 1942., klerikalni Slovenec, izraziti prookupatorski, profaistiki i protufrontovski list zapoeo je kampanju protiv O. F. i pozvao Slovence u borbu za crkvu
i vjeru a protiv narodnih boraca! 15. II. 1942., kako se to vidi iz talijanskih dokumenata, koji su dopali ruku boraca O. F., bio je sastanak kod biskupa Romana svih
belogardistikih voda. To je takozvani belogardistiki forum, koji je zatraio od
talijanskih vlasti, da im dozvoli organizirati omladinu sa zadatkom da stupi u borbu
protiv komunizma i komunista, kako su klerofaisti oznaavali sve pristalice O. F.
Prijedlog biskupa Romana i njegovog foruma talijanskim vlastima da uspostave
red i mir u ljubljanskoj pokrajini i da ugue pokret 0. F., doveo je do prvih tekih
rtava lanova O. F. U tom prijedlogu prebacilo se Talijanima, to su dozvolili da u
Ljubljani ive bivi oficiri koji mogu da poslue kao vodei oficiri u ustanikoj
vojsci, tavie, ovi izdajnici protestirali su, to Talijani doputaju da u Ljubljansku
pokrajinu smiju dolaziti Slovenci iz onog dijela Slovenije, koji su okupirali Nijemci.
Po nareenju biskupa Romana specijalni kurir odnio je ove njegove prijedloge marta
1942. u Rim kardinalu, dravnom sekretaru Maglioneu, a da to nije znao visoki komesar Grazioli. Posljedice tih prijedloga bile su strahovite. Naime jo istog mjeseca
izvrena je blokada u Ljubljani, internirani su svi bivi jugoslavenski oficiri, uvedene su specijalne line karte, oduzeti radio aparati svim privatnim licima i otputen
481
T o n e F a j f a r . K a j n o v s k o r a z d o b l j e v katoliki cerkev na Slovenskem. Slovenski poroevalec 8. V I I . 1945.
4S2
Osvobodilna f r o n t a in Cerkev na Slovenskem. Slovenski poroevalec 22. VIT. 1942.

i internira,n ogroman broj slubenika na eljeznici, poti i drugim javnim ustanovama. 4 8 3 Sve klerikalne organizacije bile su pokrenute i mobilizirane protiv oslobodilakog pokreta. Bela garda, koja je osnovana ve s proljea 1941., sada je skinula
svoju masku i postala otvoren protivnik O. F. Kad su za izdajniki rad bili kanjeni
studenti Straari, upec i Kikelj, biskup Roman je izdao javni proglas, u kojem
je napao O. F. u kome je pozvao Slovence protiv O. F. sa parolom Boj za Boga, vero
in cerkev, koju da ugroava O. F. Pod tim geslom okupljat e se odsada odjeli Bele
garde, pod tim geslom e se hapsiti, progoniti i ubijati svijesni slovenski rodoljubi,
pod tim geslom polagat e se kroz d v i j e godine zakletva Hitleru, i pod tim geslom,
borit e se izdajice do posljednjeg trenutka protiv vlastitog naroda i njegove slobode, kako to pravilno o c j e n j u j e j e d a n od boraca O. F. Tone F a j f a r . Kad je za svoju
izdaju bio kanjen ban dr. Natlaen, kao jedan od gorljivih voda slovenske Bele
garde, biskup Roman je odrao nad grobom ovog izdajice svoj programni protivoslobodilaki govor.
Narod, zavrni, odkloni od sebe brezbotvo, to najvejo nevarnost ki te
tira v asno in veno pogubo. Nobene zveze, nobenega sodelovanja s brezbotvom in tistimi, ki jim je brezbotvo vodilni nazor. T r d n o v veri do
Boga, zidaj prihodnost svojo na bojih zapovedih, ki so edini trdni temelj
zdravega razvoja vsakemu narodu, velikemu in malemu. Ostani iv, narod
moj, ne u b i j a j samega sebe in ne izzivaj ukrepov, ki te m o r a j u zadeti v tvoji
ivijenski sili. Zdruite se vsi, ki verujete v Boga, ter sebi in potomcem elite
ivljenje, lepe in bole, kakor ga ponuja brezboni komunizem zdruite
se in prepreite, da tisti, ki so z vami sicer iste krvi, a s tujo blodno miselnostjo zaslepljeni, ne bodo mogli ve pokonavati najboljih in najplemenitejih bratov in sestra, ki bi bili najbolj sposobni graditi pravinejo bodonost. 48i
Biskup Roman ostao je sasvim na liniji programa, koji je uzeo za svoj rad
njegov forum mjeseca februara 1942., kad se odluilo da se imena boraca O. F.
p r i j a v l j u j u talijanskim komandama. To su lanovi Bele garde i u punoj mjeri ve
dotada radili i tako izazivali opravdane odmazde od strane narodno-oslobodilakih
boraca.
Iz izvjetaja talijanskog komesara za policiju sigurnosti u ernomlju od 16.
marta 1942. vidi se, da je ta borba izdajnika ve tada poela na terenu. Ovoj Beloj
gardi, koju su u poetku najvie sainjavali bivi lanovi klerikalnog u d r u e n j a
Slovenski fanti in dekleta, bili su na elu ljubljanski biskup i spomenuti ban N a tlaen. 27. marta 1942. Komanda posadnih trupa, sa potpisom generaltabnog potpukovnika de Martinija, naelnika taba pjeadijske divizije Isonzo, izdala je pov j e r l j i v raspis, u kome se kae da je Bela garda organ katolike partije, da je antikomunistika i da ona osuuje sve teroristike akte, i da tei smiriti sredinu s obzirom,
na kritino stanje, koje su izazvali partizani. N e m a sumnje da je ovim potpuno okarakterizirana Bela garda, ali i n j e n i voe kao suradnici i saveznici okupatorske
vojske. 485
183 Politika 22. V I I I . 1946.
484 f o n e F a j f a r , K a j n o v s k o r a z d o b l j e v katoliki cerkvi na Slovenskem. Slovenski poroevalec 8. V I I . 1 9 4 5 /
485
S a o p e n j e D r a v n e komisije za u t v r i v a n j e zloina okupatora i n j i h o v i h pomagaa.
Politika 14. V I I . 1945.

Na ljeto 1942. Bela garda je istupila ve u vojnikim formacijama Prostovoljne protikomunistike milice ili Vakih stra, u kojima su se ujedinili klerikalni i takozvani liberalni reakcionari. O b j e ove grupe podijelile su podruje svoga
d j e l o v a n j a protiv O. F. Za razliku od klerikalne Bele garde, reakcionarni izdanci
bivih liberala imali su odrede Plave garde. Dok su klerikalci mobilizirali vojniki
kadar, plavogardisti su regrutirali komandni kadar, koji se sastojao veinom od
bivih aktivnih oficira. Obje ove garde zdruile su se sa domobranstvom biveg generala Lava Rupnika. Posebni izraz plavogardizma bila je rna roka, prava teroristika
organizacija, koja je imala zasebne vojnike odjele i t a j n e policijske teroristike
skupine u okupatorskim i domobranskim sastavima. O b j e ove garde odravale su vezu
preko klerikalnih kanala, koji vode preko Vatikana, s emigrantskom vladom u
Londonu.
Biskup Roman istaknuo se u svojim propovijedima i poslanicama ne samo
kao beskompromisni n e p r i j a t e l j komunistike ideologije, nego ispred svega kao n a j ogoreniji podstreka protiv O. F. i narodnih boraca. Stojei tako u slubi oba okupatora, talijanskog i poslije kapitulacije Italije, njemakog, biskup Roman posluio se
u organiziranju klerofaistikih i ostalih reakcionarnih skupina protiv O. F. sa svim
svojim autoritetom crkvenog poglavara. On je svoje podruno sveenstvo upregao
u svoja izdajnika kola kao n a j o d a n i j e g suradnika okupatora i najzatrovanijeg sijaa
bratoubilake m r n j e i razbijaa jedinstva slovenskog naroda. Biskup Roman davao
je lino upute podreenim sveenicima kako da s u r a u j u s okupatorom i kako da
vre dostave i sve ostale izdajnike zloine. N j e g o v spomenuti govor nad grobom izd a j n i k a Natlaena bio je pravi kriarski pokli protiv O. F. Njegovo zdruite se in
prepreite i Boj za Boga, vero in cerkev bio je blasfemini i protivnarodni
pokli koji je u bratoubilakom s a t i r a n j u ponjeo strahovito veliki b r o j krvavih rtava
na radost oba okupatora. Na sve strane bila je isprepletena mrea dostavljaa-sveenika koji su hapsili i denuncirali b r o j n e slovenske rodoljube, koji su kasnije odvoeni u logore ili su odmah strijeljani. Mnogi od tih sveenika organizatora oruanih
snaga bili su na elu tih belogardistikih odreda, pa je sasvim razumljivo da su
mnogi u borbama stradali, ili su kasnije, kad su dopali u ruke narodnih vlasti iskusili zasluenu kaznu za svoje izdajstvo. Odatle je njihova propaganda, pojaanijim
tonom obavjetavala preko klerofaistikih kanala u Italiji sve do Londona naroito
klerikalne emigrante, a ispred sviju ministra dr. Kreka, o tobonjim progonima crkve
i vjere, identificirajui zloince u sveenikim m a n t i j a m a s vjerom i crkvom. Iako
o progonu v j e r e n i j e moglo biti ni rijei, jer su se kanjavali samo izdajnici bez obzira, da Ii su to bili sveenici ili pripadnici Katolike Akcije, koja je takoer udvostruila svoju mreu pijunske slube i za domae izdajnike kao i za okupatora, klerofaistika propaganda bila je uporna i dosljedna u laima! N j i h o v a mrea koja
je povezivala sve suradnike okupatora u Sloveniji, protegla se i na N D H . tovie, sa
samim Paveliem i nadbiskupom Stepincem. Na procesu odranom mjeseca augusta
1946. u L j u b l j a n i protiv biskupa Romana, biveg generala Rupnika, ministra
Kreka i ostalih suradnika okupatora, razotkrila se sva ta strahovita sluba okupatorima, do i poslije kapitulacije Italije. General Rupnik u svojim je iskazima pred
sudom priznao da je i on bio prisutan na j e d n o j sjednici u biskupovu dvoru, na k o j o j
je Msgr. krbac iznio rezultat svoga puta po N D H . Msgr. krbac je uspostavio veze

s Paveliem, nadbiskupom Stepincem i drugim ustakim funkcionerima. Klerofaistiki funkcioneri iz N D H uzvraali su posjetu Msgru krbcu i biskupu Romanu,
koji su donosili vijesti iz najobavjetenijiih izvora, a koje im je dostavljao nadbiskup
Stepinac, u v j e r a v a j u i ih da e Slovenija biti okupirana od strane Angloamerikanaca. 4 8 6 Za ,svoj izdajniki rad biskup Roman bio je na prijedlog Mussolinija jo
k r a j e m oktobra 1941. odlikovan visokim ordenom talijanske krune komanderskog
stepena. 487
Kao to je bio radostan kad su faisti okupirali ljubljansku pokrajinu i anektirali je, tako je zaalio kada su se T a l i j a n i povukli poslije kapitulacije Italije.
General Roboti, strahoviti krvnik slovenskog naroda, opratajui se od biskupa Romana uputio mu je pismo zahvale za kolaboraciju, koje je teka optuba izdajnikog
rada ovog hipokritskog patriote. Shvatljivo je zato je general Roboti zaalio za
biskupom Romanom, kao to je i on za n j i m - poto je biskup Roman u svemu
ugaao eljama ovog generala, pa je odravao sveane pontifikalne mise povodom
godinjice pohoda Musdolinijevih Crnih koulja na Rim. 488
Biskup Roman kao to je javno uestvovao na svim faistikim manifestacijama zajedno s okupatorskim vlastima, tako je tu svoju ropsku kurtoaziju pokazivao i za vrijeme njemake okupacije, poslije odlaska T a l i j a n a . I pod njemakom
okupacijom produio je da propovijedima, poslanicama i linim utjecajem na podruno
sveenstvo, kao i na fukcionere K. A. d j e l u j e protiv slovenskog N. O. P-a. Njegovo
Pastirsko pismo o neispravnosti bezbonog komunizma izdato 30. X I . 1943. dalo
mu je prilike, da iskali svu svoju mrnju protiv slavenske Rusije i narodno-oslobodilake borbe, predstavljajui svoje izdajstvo kao isto vjersko pitanje. Za njega i njegove pristalice u ovoj borbi imala je da bude dilema: Katolik ili komunista. O
svemu tomu rjeito govore dva borbena odjeljka: Svi kao jedan u boj i Nae
oruje, u kojima poziva sve katolike u borbu protiv ustanka slovenskog naroda.
O Boiu 1944. biskup Roman uputio je Rupnikovim vojnicima boino
pismo slovenskim domobrancima u kome priziva boji blagoslov za zavedene i nezavedene izdajnike u n j e m a k o j uniformi, da i d a l j e ustraju u borbi na n j e m a k o j
strani. Biskup Roman u ovom pismu razuvjerava slovenske izdajnike, da su n a j a m nici njemakog okupatora. Svakako je znaajno da je ovo biskupovo pismo bilo
objavljeno zajedno s poslanicom generalnog inspektora domobranstva generala Rupnika 28. X I I . 1944., u asopisu Slovensko domobranstvo. 4 8 9
Biskup Roman naroito se povezao s ratnim zloincem Ervinom Resenerom.
generalom SS trupa i policije, obergrupenfhrerom, koji je bio vii voa SS trupa
i policije za 18. njemaku armijsku oblast, kako je to utvrdila Dravna komisija za
utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa. On uestvuje s tim zvjerskim
ubicom h i l j a d a slovenskih talaca na raznim proslavama i defilejima novozakletih
slovenskih domobrana, obuenih u njemaku uniformu i angairanih za borbu protiv
slovenskog naroda i njegovih saveznika. 490
480

Politika
Politika
488
Politika
489
Saopenje
Politika 14. V I I . 1945.
490
Idem.
4S7

24. V I I I . 1946.
22. V I I I . 1946.
2 8 v V I I I . 1946.
D r a v n e komisije za u t v r i v a n j e

zloina

okupatora i n j i h o v i h pomagaa.
.

Inicijativom biskupa Romana, odran je u L j u b l j a n i veliki sastanak slovenskog klera od 12. do 16. juna 1944. Na tom zborovanju odrana su planski spremljena p r e d a v a n j a , govori s diskusijama. Na zborovanju su bili ne samo ljubljanski
sveenici nego i svi ostali pa i bjegunci. Dakako, glavni problem ovoga zborovanja
bilo je p i t a n j e produenja borbe protiv O. F. za koju se uporno i stalno tvrdilo,
da je iskljuivo komunistika. Zanimljivo je, da je prisustvovanje bilo obavezno i
kontrolirano pomou kupona. Glavni predava u pogledu odnosa prema O. F. bio je
docent ljubljanskog teolokog fakulteta dr. Ignacije Lenek. M e d u ostalim, on je
u ovom p r e d a v a n j u rekao:
S v a k a s u r a d n j a u O . F . n e samo d a j e n e d o z v o l j e n a , nego j e i m o r a l n i
p r e s t u p , s m r t n i g r i j e h , k o j i se ne da p r e d B o g o m p o p r a v i t i . O. F. eli da
ostvari svoj hezvjerski program. C r k v a i m a svoj vlastiti socijalni p r o g r a m
i to na osnovi enciklika R e r u m n o v a r u m i Q u a d r a g e s i m o anno. T a j
p r o g r a m su v j e r n i c i o b a v e z n i t a k o e r i p o l i t i k i o s t v a r i v a t i . . . D o m o b r a n s t v o
j e z a k o n i t a v l a s t . D o m o b r a n s t v o i m a kao o d B o g a p o s t a v l j e n a v l a s t z n a a j
z a k o n i t o s t i i zbog t o g a i m a t a k o e r p r a v o d a z a t v a r a i l i k v i d i r a p r o t i v n i k e ,
d a z a p l j e n j u j e n j i h o v u i m o v i n u i d r u g o . A k o p o l i c i j a p r i tome p o s t u p a o t v o r e n i j e o n a to radi u c i l j u da o t k r i j e p r o t i v n i k e mree. To je m o r a l n o . . .*91

Ovakvu unakaenu klerofaistiku moralku iznosio je pred klerofaistike i

belogardistike suradnike ii glavne pomagae docent moralnog b o g o s l o v l j a n a l j u bljanskom univerzitetu. Dakako, u prisutnosti biskupa Romana, koji je ovom famoznom zborovanju kao predsjednik dao najratnikiji i ujedno najizdajnikiji znaaj.
Na ovom zborovanju padale su sugestije o buduem u r e e n j u drave i odnosu Slovenaca prema takozvanom katolikom bloku S r e d n j e Evrope. Tu su se ponovile
misli Vatikana jo iz 1919., kao i iz vremena n a j t j e n j e s u r a d n j e Vatikana i faistikog vodstva, koje je eljelo protiv njemakog imperijalizma da u Srednjoj Evropi
uini jednu dravu, koja bi imala da zatiti Italiju od germanskog prodiranja. U
ovom posljednjem svjetskom ratu, ova je ideja uskrsla ponovno u Vatikanu i naila
na podrku reakcionarnih amerikih krugova, koji su imali pred oima za oivotvorenje ovoga plana i nosioca takve jedne katolike monarhije u licu Otona Habsburkog. Poznati dekan u K r a n j u Msgr. M a t i j a krbec, razvio je u svom p r e d a v a n j u
misao o katolikoj srednjoevropskoj dravi. N j e m u kao i velikom broju klerofaistikih ideologa bila je draga misao da se oivotvori katoliki blok srednjoevropskih
drava, u koji bi ule Austrija, Bavarska, dio Italije, Slovenija i eventualno M a a r ska. Za tu klerikalnu tvorevinu predvidjelo se u sluaju, kad bi bila monarhistina,
da ima svoju katoliku dinastiju Habsburgovaca. O v a j monsignorski izdajnik traio je,
da se za tu ideju zauzme cjelokupno sveenstvo. U ovoj diskusiji je uestvovao biskup
Roman, ktoji je odobrio sve govore i preporuio, da se sugestije i ideje iznijete u
njima privode i u djelo. Tom zgodom rekao je biskup, da mora sa alou da konstatira da 70% g r a a n a L j u b l j a n e simpatizira O. F. i da svi odreda oekuju Tita!
to se tie odnosa prema Englezima, biskup Roman bio je ne samo rezerviran, nego
i protivniki raspoloen, uslijed toga, to je u Engleskoj vrlo jaka masonerija. Mi
od Engleza ne oekujemo nita, jer ne smijemo zaboraviti, da su Englezi masoni,
a je engleski kralj predsjednik masonske loe i da su Englezi protestanti. Isto vai
431

Borba 28. V I I I . 1946.

i za Amerikance. I s te strane ne e nam doi spas. 492 Na k r a j u zborovanja od punih

pet dana na kome se, kako kae Slovenec, studirao problem komunistike O. F.
donesene su slijedee rezolucije:
1. Slovensko sveenstvo, sabrano na protivkomunistikom zborovanju u
Ljubljani, odluno i javno osuuje
O. F.
kao komunistiku organizaciju.
Javno osuuje sve zloine, koje je izvrio bezboni komunizam nad slovenskim narodom. Sveenstvo je svijesno, da je prema papinskim smjernicama
danima u okrunici Divini Redemptoris duno sa svim silama raditi na
svom podruju protiv bezbonog komunizma.
2. Slovensko sveenstvo je u smislu katolikih moralnih naela lojalno
prema postojeim vlastima i ono ne ustee u svojem djelokrugu pomoi svima,
kojima je asna dunost brinuti se za sigurnost, red i mir u zemlji i boriti se
protiv komunizma za ljepu budunost slovenskog naroda.
3. Sabrani slovenski sveenici pozivaju svakoga Slovenca, da na svom
podruju sudjeluje u protivkomunistikoj borbi i da ne sustane u uvjerenju,
da bi komunizam znaio za narod smrt, a pobjeda nad njime ivot.iBB
Ova izdajnika skuptina slovenskog sveenstva pod rukovodstvom biskupa
Romana bila je u punoj suglasnosti s nesumnjivo najveim izdajnikim djelom
biskupa Romana, kad je zajedno sa Rupnikom uestvovao na domobranskoj zakletvi o roendanu Fiihrera Hitlera 20. aprila 1944., kao i kod zakletve 30. I. 1945.
godine. Utvreno je, da je tekst zakletve proao kroz redakciju oba ova izdajnika.
U n j o j se Slovenci-domobrani zaklinju na vjernost njihovom najveem istrebljivahu
za borbu protiv N O V - e , O. F. i saveznika SSSR, Engleske i Amerike. 4 9 4 Poznato je iz
brojnih dokumenata s ljubljanskog procesa, da je biskup Roman bio j e d a n od organizatora i idejnih zaetnika Bele garde, domobranstva i famozne talijanske M V A C
Militaria volontaria anticomunista, koja je zadala strahovite jade slovenskim
rodoljubima uslijed razgranate izdajnike akcije domaih klerofaista.
U jednom pismu uredniku Slovenca pie biskup Roman 7. III. 1944. o
svojim razgovorima, koje je imao s jeseni 1942. sa generalom Ruggerom, komandantom divizije alpskih lovaca (Cravatte rosse), koji je tada doao u L j u b l j a n u .
O v a j general Ruggero prikazao je biskupu Romanu, kako se borio si partizanima
po itavom Balkanu od Albanije kroz Crnu Goru, Hercegovinu, Dalmaciju i Bosnu.
Ovo je biskupa veoma obradovalo i izrazio je nadu u pobjedu Osovine, pa mu je
na k r a j u kazao: No, potem boste pa tudi u nai pokrajini napravili konec s partizanstvom. Meutim, general Ruggero nije bio tako optimistiki raspoloen, kako je to
oekivao biskup Roman, poto njegovi vojnici nisu bili dovoljno odjeveni za zimov a n j e u umama. Ipak, biskup je generalu skrenuo panju, da bi mogao sa M V A C
uspjeti. T a d a mu je ovaj talijanski faist dao punu historijsku karakteristiku M V A C ,
ovog izdajnikog djela biskupa Romana: Kazat u vam otvoreno, to ja mislim o
M V A C . Nisam Slovenac, a ovako gledam na Slovence i njihovu borbu: M V A C nama
Talijanima mnogo pomae (biskup dodaje, imao sam utisak, da misli kazati: Nas
T a l i j a n e titi), a meu vama Slovencima stvara takvo neprijateljstvo, da ga 50
492
493
494

Politika 28. V I I I . 1946.

Katoliki list 1944., br. 30, 365366.
Borba 22. V I I I . 1946.

godina ne ete moi ukloniti. Biskup Roman u pismu urednika Slovenca, koji je
elio da objavi t a j razgovor, rekao je jo, da mu se ta Ruggerova izjava ini jednako
poraznom za Slovence, kao i za Talijane. 4 9 5
Biskupski dvor u L j u b l j a n i bio je pravi vrhovni i generalni tab antipartizanskih neprijatelja. Odatle su na sve strane razailjane instrukcije, poticanja i nareenja u borbi protiv O. F. Ovom uistinu kainovskom bratoubilakom nastojanju
d a j u naroitu hipokritsku sliku i brojne procesije, devetdnevnice i posvete slovenskih
klerofaista Srcu Marijinu, kako bi se izmolio od Matere Boje poraz O. F. i pobjeda Hitlera i njegovih slovenskih suradnika. I u Sloveniji su i nebo i sveci imali
da poslue politikim ciljevima. U povorci kroz L j u b l j a n u s najveom pompom uz
uee ogromnog broja sveenstva i zavedenog naroda nosila se slika Matere Boje
iz Brezja, slika M a r i j e Pomonice Marija pomagaj. S tom slikom vezivali su
slovenski klerofaisti veliku n a d u u n j e n u udotvornu pomo. Kod posvete je sudjelovalo veliko mnotvo naroda, te se ova posveta moe usporediti s najvelianstvenijim vjerskim manifestacijama Slovenaca u prolosti pie zagrebaki kaptolski
Katoliki list. 496 Jednako neiskreno i hipokritski zvui poziv biskupa Romana na
pobonost i molitve Presvetom Srcu Isusovu da se dokraje p a t n j e ovjeanstva, kroz
devet prvih petaka od 5. X I I . 1941.
Da vas pozovem jo jedamput, da zajedno svi u isto vrijeme obavljamo
tu pobonost, uzrok su tome strane nevolje, koje ne trpimo samo mi, nego
svi narodi Evrope. Ponizno moramo priznati da je Evropa mnogo grijeila
i bila u mnogoemu lano kranska; stoljea i stoljea zabacivala je velike
milosti Kristove i tako si sama splela bi koji je sada bije . . . Uz osobne
nakane, koje e svaki sam uiniti i m a j m o svi zajedno ovu: Tebi, Presveto
Srce Isusovo, prikazujemo tu pobonost prvih petaka kao zadovoljtinu za
one grijehe, radi kojih su Evropu i nas zadesile teke kunje, i najponiznije
te molimo, skrati d a n e iskuenja, i oslobodi nas od svakoga zla i d a j n a m
doskora svoj mir. 4 9 7
Sve je ovo imalo da poslui zavoenju irokih narodnih masa, koje je trebalo u interesu jedne strahovite zablude i neistine, da je vjera u opasnosti, organizirati protiv vlastitog n a r o d a i njegovih n a j v i t a l n i j i h interesa, protiv njegova
opstanka.
Procesi, koji su se vodili jo za vrijeme oslobodilake borbe, kao i poslije
osloboenja Jugoslavije protiv slovenskih izdajnika, otkrili su strahovitu provaliju
zla i nemorala, koje se vezivalo s izdajom ovih klerofaista. J e d a n od najintimnijih,
n a j u t j e c a j n i j i h i najaktivnijh suradnika biskupa Romana general L a v Rupnik,
teko je teretio biskupa Romana. Meu brojnim ve poznatim n e d j e l i m a postoji i
injenica, da je biskup Roman uestvovao zajedno sa svojim sveenstvom u t a j n o j
obavjetajnoj slubi zajedno s Gestapom. Kad je na suenju general Rupnik rekao
da je itav upravni aparat u Sloveniji ukljuujui tu i policiju, bio rukovoen od
neke t a j n e sile, na pitanje sudije potpukovnika Laha, to konkretnije misli pod tom
t a j n o m silom, odgovorio je: Ja mislim, da je cijelim aparatom rukovodio Narodni
405
S originalnog faksimila. A r h i v D r a v n e komisije za u t v r i v a n j e zloina okupatora i
onjegovih pomagaa.
400
Katoliki list 1943.. br. 25. 280.
4,17
Slovenec 16. X I . 1941.

odbor (osnovan poetkom 1945.) pod vodstvom biskupa dr. Romana. Poto je t a j
odbor imao svoje prostorije u biskupskim dvorima, to je Roman obino na sjednicama bio predsjedavajui. O v a j takozvani Narodni odbor rukovodio je kvislinkim vojnim formacijama, izabrao je generala Rupnika 28. aprila 1945. da preuzme
vrhovnu komandu nad svim vojnikim formacijama. Biskup Roman je nagovorio
Rupnika da se primi ove dunosti i tom prilikom odmah je bio izdat poziv za mobilizaciju protiv O. F. i za zatitu povlaenja njemakih trupa i Gestapoa. 4 9 8 Jednako je
i general Resener na suenju u L j u b l j a n i objasnio, da su mu desna ruka bili u n a j teim. trenucima o v a j klerofaistiki Narodni odbor na elu s optuenim Rozmanom.
O tome je izjavio general Resener i ovo:
Narodni odbor traio je od mene da njemaka vojska napusti teritorij i
politiku vlast preda njima. Biskup Roman izjavio je da je sporazuman sa
politikom Nijemaca u ovim krajevima, samo je stavio svoj zahtjev u pogledu

kurata u vojnikim jedinicama. K a k v u j e u l o g u u c i j e l o j t o j s t v a r i i g r a l a k a t o l i k a c r k v a i V a t i k a n v i d i s e n a j b o l j e p o t a j a n s t v e n o j m i s i j i j e d n o g o d gestapovskih v o d a L a c h m a n n a , koji iako u kaluerskoj mantiji p r e d s t a v l j a jednog

od n a j v e i h z l o i n a c a n a c i o n a l s o c i j a l i s t i k e s t r a n k e . J e d n o g a d a n a t a j

Lachmann predstavio mi se kao visoki funkcioner Gestapoa i rekao mi je da je

doao u L j u b l j a n u sa specijalnom misijom kod biskupa dr. Romana. Lachmann je zauzimao visoki poloaj u katolikom kleru i kako sam saznao imao
je tijesne veze s Vatikanom. Poslije razgovora s Rozmanom, rekao mi je-.
S tim ovjekom moi e se raditi, veliki je lisae.49
Biskupa Romana tereti takoer j e d a n optueni kvislingovac i njegov suradnik, Milko Vizjak, zamjenik komandanta domobrana. On je priznao da su se u
p o s l j e d n j o j godini okupacije klerofaistiki elementi poeli starati, da za sluaj
pobjede O. F. sakriju oruje. I oni su to inili, po crkvama i samostanima, imajui
u planu da kasnije u Jugoslaviji izazivaju nerede. Vizjak je potvrdio da su u propagandi za domobranstvo i garde najvie uinile klerikalne voe upnici i kapelani.
Osim ostaloga, priznao je, da su domobrani zaista inili nezapamene zloine i za
sve to dobivali punu pomo emigrantske vlade. Iz njegovih iskaza vidi se, da je kurirska sluba bila organizirana pomou sveenika, koji su preko vatikanskih krugova
dostavljali ministru Kreku u Londonu sve svoje elje, kao i onu posljednju da Sloveniju i L j u b l j a n u okupiraju Angloamerikanci. Vizjakova izjava u tom pogledu
samo je potvrdila jo i vie poznatu injenicu, da je biskup Roman zloupotrebljavao
domobranstvo iskljuivo u svoje klerofaistike ciljeve kao i stranake n a m j e r e SLS,
koju su namjeravali poslije rata da odmah obnove. U domobranskim jedinicama bio
je ogroman b r o j vojnih sveenika, kojih je bilo toliko, da je od njih mogla da se
sastavi cijela eta. 500
Na tome suenju u L j u b l j a n i svjedoci su pokazali, da je biskup Roman
u v r i j e m e talijanske okupacije posjetio papu i od n j e g a primio specijalni blagoslov
za antikomunistiku borbu.
Znameniti Koevski proces:, koji je vodilo V o j n o sudite N O V i partizanskih odreda Slovenije pod p r e d s j e d a n j e m dr. Antona Krinika od 9. do 11. X .1943.
198

Politika 28. V I I I . 1945.

Politika 24. V I I I . 1946.
" Politika 24. V I I I . 1945.

499
r

pokazao je, koliko su se teko ogrijeili na razne naine pojedini sveenici protiv
vlastitog naroda. Medu dvadesetoricom optuenih privlae p a n j u trojica kapelana:
Anton inkar, Franc Malovrh i Jakob Mavec. Tuilac je na osnovu dokumenata
i brojnih svjedoka dokazao, da su sva trojica u vrijeme talijanske okupacije Slovenije pripadali izdajnikim politikim organizacijama, podupiranim od strane okupacijskih vlasti, s namjerom da se ta vlast uvrsti na slovenskom zemljitu i da se
osnai borba protiv O. F. i Narodno-oslobodilake vojske i partizanskih odreda Slovenije kao jedinih i stvarnih boraca za osloboenje slovenskog naroda. Za Antona
inkara moglo se utvrditi, da je uestvovao kod pljake, p a l j e n j a , muenja i u b i j a n j a
slobodoljubivih Slovenaca; da je izruio talijanskim vlastima 12 partizana, meu
njima i slovenskog knjievnika Roba, koji je bio od T a l i j a n a strijeljan kao talac;
da je god. 1942. u sukobu partizana i belogardijaskih trupa uestvovao kod u b i j a n j a
etvorice r a n j e n i h partizana; da je uestvovao 19. jula 1942. kod ubistva jednog
Slovenca; da je s proljea 1943. uestvovao pri krvavom pohodu Plave garde na
Dolenjskom, kod koga je bilo ubijeno vie partizana i drugih aktivista O. F. Organizator belogardijiskih odreda bio je i Jakob Mavec, koji je takoer poinio itav
niz zloina. Sveenik Franc Malovrh bio je organizator izdajnike Slovenske legije
za koju je agitirao medu neobavijetenim i zabludjelim seljacima. Vrio je i kurirsku
slubu za Belu gardu izmeu L j u b l j a n e i takozvanih Vakih stra (seoske strae)
pronosei n a r e e n j a i instrukcije od vodstva iz L j u b l j a n e . Bio je i u propagandnom
sektoru vrlo vaan inilac, a kao vojni sveenik uestvovao je i s Plavom gardom
pri oruanom pohodu po Dolenjskom, kada je ubijeno mnogo partizana i drugih
aktivista O. F. Iz sasluanja brojnih svjedoka i priznanja optuenih vidi se, da je
politiko vodstvo i nadzor nad politikim odgojem jedinica M V A C bilo u rukama
ovakvih klerofaistikih Slovenaca. Vodstvo M V A C rekrutiralo se iz klike raznih
kompromitiranih lica iz vrhova slovenskog dijela bivih stranaka J R Z i J N S , te onoga
dijela krila sokolstva, koje se nije htjelo jo u Jugoslaviji pokoriti demokratskim
tenjama veine lanstva. Meu ovima bilo je dakako i lanova SLS, pa i sveenika,
kao to su Marko Kranjc, Matija kerbec i A n d r e j Kriman. U tim formacijama bile
su Slovenska legija, koju su pokrenuli pristae bive J N S , Sokolska legija, koju su
sainjavali pristae bive J R Z iz desnog krila nekadanjeg SLS, Narodna legija,
koju su pokrenuli pristalice reakcionarnog dijela Sokola. Svim tim formacijama bio je
na elu m a j o r Novak, kao opunomoenik Drae Mihajlovia za Sloveniju. im se
ustanovila M V A C , lanstvo spomenutih legija bilo je u ukljueno u ovu talijansku
formaciju. Spomenute legije dale su M V A C - u ljudstvo i oficire. Najvei dio ljudstva
rekrutirao se iz seoskih straa, koje su se organizirale u ljubljanskoj pokrajini krajem
talijanske ofenzive protiv partizana god. 1942. Pri svemu ovome moglo se je jasno
vidjeti, da se rukovodioci, u mnogome sveenici nisu sustezali niti od zloupotrebe vjere
i crkve po propovjedaonicama i ispovjedaonicama. U propagandi ovih klerofaista
nije postojalo ogranienje. Za njih je bilo svejedno, da li su na propovjedaonici ili
na politikoj tribini, u ispovjedaonici ili u redakciji klerofaistikih listova, bogoslovskih listova ili meu suradnicima klerikalnih kalendara. Sasvim isto kao i njihova
braa u Kristu u Pavelievoj N D H . A kad je Narodno-oslobodilaki pokret stao
da kanjava ovakve izdajice, onda se podigla vika i propaganda je tvrdila, da ima
brojne dokaze kako se progoni v j e r a i crkva, identificirajui veleizdaju sveenstva

s v j e r o m i crkvom. Iz njihovoga naopakog i protunarodnog d j e l o v a n j a slijedila su

muenja, p r o g a n j a n j a , z a t v a r a n j a , internacije i masovna s t r i j e l j a n j a talaca, kao to
je to na Rabu nalo smrt 3.000 Slovenaca, a boina racija u L j u b l j a n i zavila u
crno premnogu m a j k u , brata i sestru. U obrazloenju osude, kojom su bili kanjeni
Anton inkar i Franc Malovrh na kaznu smrti strijeljanjem, a Jakob Mavec na prisilan rad, odbija se propagandna neistina, da je O. F. protiv v j e r e i crkve, poto ju
je i vodstvo i lanstvo zajamilo. U osudi ukazuje se na svijetao p r i m j e r slovenskih
praktinih katolika profesora Kocbeka, dra Stanovnika i dra Brecelja, koji se nalaze
i u samom vodstvu O. F. kao i iroke mase katolikog ljudstva, koje s u d j e l u j u u
oslobodilakoj borbi pod zatitom O. F. Na osvojenim teritorijama nikad se nije
dogodilo neto., to je moglo da bude na tetu v j e r i i crkvi, a sveenici su uvijek
mogli nesmetano da vre svoje vjerske i crkvene funkcije. Ljudstvu N O V - e nikad
se nije branilo da zadovolji svojim vjerskim dunostima. Preganjala se je le ona
duhovtina, ki je zlorabljala vero in cer kov za svoje e opisano izdajalsko poetje.
Franc Malovrh je priznao, da mu je postalo jasno, da su vode obje garde
paktirali n a j p r i j e s T a l i j a n i m a , a onda, ma da se oekivalo, da e se barem sada
sve snage sjediniti protiv okupatora, nastavili su istu izdajniku s u r a d n j u i s Nijemcima. Sve je to bilo stoga, ispovijedio je Malovrh, da bi na k r a j u pomou N i j e maca mogli da odre vlast u svojim rukama sve do k r a j a rata, pa da je i poslije
rata ouvaju u svojim rukama!
Za inkara je utvreno, da je zaklao svojom rukom partizana Novaka, kao
i druge ranjenike s poklikom: V imenu Gospodnjem, zakolji ga!
Jo je tee priznanje Jakoba Malovca u vezi s vjerskim sveanostima i
Rozmanovim devetnicama i procesijama i posvetama Srcu Isusovu i M a j c i Bojoj,
za koja i on tvrdi, da su imale politiki cilj. Sve je to bila sramotna zloupotreba
v j e r e i crkve u reakcionarne i izdajnike svrhe, da se na t a j nain narod obmane i
povee sa okupatorom i sa protunarodnim elementima protiv O. F. Svi oni od reda
optuuju biskupa Romana da su svuda tu tim organizacijama radili po njegovom
nareenju, koja je on izdavao kao njihov vrhovni crkveni starjeina.
Koevski proces samo je jedna mala karika u lancu otkrivanja i u t v r i v a n j a
zloina klerofaista pod najveom odgovornou inspiratora i organizatora svega
ovog antipartizanskog izdajnikog d j e l o v a n j a , biskupa Romana. I biskupa Romana
kao i sve njegove blie i d a l j n j e suradnike vodila je opsesija, da e u suradnji
s okupatorom, a pomou svih svojih brojnih organizacija sauvati nadmonost SLS,
s kojom bi u asu osloboenja, koje su oni pouzdano oekivali, uza sva neslaganja
s Angloamerikancima, upravo od njih, kako je to na ljubljanskom procesu nedvosmisleno pokazano, preuzeli vlast u svoje ruke. Romanov Narodni odbor uputio je
brzojav ministru Kreku, bivem kralju Petru, predsjedniku Churchillu i Trumanu,
koji glasi: Poslanici Narodnog predstavnitva Slovenije alju vam tople pozdrave i
mole vas, cla posredujete kod saveznika, da onemogue dalje naoruane akcije partizana protiv stanovnitva Slovenije.501
Na suenju u Ljubljani Rupniku i Romanu izazvalo je odvratno gnuanje
itanje denuncijacija slovenskih sveenika, dostavljenih talijanskim vlastima protiv
boraca iz O. F. kao i njihovih porodica i simpatizera. Izmeu tih denuncijacija bio
501

Sa p r i j e p i s a originalne osude

11. X. 1943.

je jedan od najistaknutijih i n a j o d v r a t n i j i h salezijanaca dr. Franc Blatnik, inae

lini kurir biskupa Romana i njegova veza s Vatikanom. 502
Iz dokumenata, koje su otkrili N O V i narodno-oslobodilaki borci, vidi se
ta strahovito runa rabota brojnih sveenika. Arhiv X I . talijanskog armijskog korpusa
u L j u b l j a n i sauvao je optube za najnedostojniji posao ovih sveenika. Treba da se
zna, da su upravo u vrijeme talijanske antipartizanske ofenzive jula 1942. mnogobrojni sveenici bili glavni talijanski obavjetajci o kretanjima partizanskih odreda.
Ali ne samo i to. Oni su denuncirali Talijanima i mnogobrojne rodoljube, za koje su
samo nasluivali, da bi mogli da budu ma u emu opasni za Talijane.
N j i m a se koriste i talijanski vojni komandanti, i oni se oslanjaju na njihove
izvjetaje o kretanju partizanskih snaga, a tako i njihovih istomiljenika i pouzdanika
u pojedinim mjestima. Ti sveenici u stvari postaju faistiki i okupatorski suradnici
na svim podrujima okupacije, kao da su dobrovoljci Crnih koulja, koji su poslani
u Sloveniju, da ognjem i maem iskorijene sve slovenske rodoljube, koji su se digli,
da oslobode zemlju ispod najstranijeg ropstva. Naglaeno je ve, da su posljedice
ovog izdajnikog rada bile neobino teke na svim podrujima, g d j e god se razmahala narodno-oslobodilaka borba. Meutim, sauvani dokumenti samo jednim dijelom
o s v j e t l j u j u ulogu Romanovih bliih i daljnih, posrednijih i neposrednijih suradnika
i izvodilaca njegovih inicijativa i opih nareenja. Dakako, nisu izostajale ni akcije
linih inicijativa ovih kolaboracionista, to potvruju izvjetaji pojedinih talijanskih
komandanata. Jer, najstranija je injenica, da postoji mnogo vei broj nedjela tih
izdajnika, nego to se to zna iz dosad otkrivenih akata talijanskih i njemakih okupacionih vlasti. Stoga upravo ta nedjela postaju veoma rjeit svjedok i jedan strahoviti
krik optube ne samo protiv ovih okupacijskih suradnika i izvodilaca tekih zloina
protiv svoje vlastite otadbine, a u korist agresora, nego i njihovih pretpostavljenih
crkvenih vlasti, koje nisu nikada, iz oigledno poznatih razloga i rauna, preduzimale
korake da ih urazume i odvrate od takvih akcija. Naprosto stoga, to su i sami bili
angairani u akcijama protiv Narodno-oslobodilake borbe. Samo nekoliko fragmenata
iz tih optubenih akata, koji su dopali ruku narodnih boraca, otkrivaju moralni pad
oficijelnih propovjednika evanelja, zaraenih zabludom da se tako bore za ugroenu
vjeru i crkvu, o emu su im toliko puta govorila n a r e e n j a crkvenih vlasti u zemlji
i na strani sa propagandnim ciljevima opih slavenskih neprijatelja, oba Dranga,
germanskog kao i rimskog.
General T a d e o Orlando uputio je 15. jula 1942. svim o d j e l j e n j i m a svoje
vojske izvjetaj pod brojem 5310/1, iz koga se jasno vidi izdajniko djelo pojedinih
sveenika.
Predmet: Obavjetajna sluba.
1. Krim. P o t v r u j e se da na podruju Krima (brdo juno od Ljubljane),
nema vie partizana, bilo zato to su otili na Mokrec, bilo zato to im je
nedostajalo vode. Na obroncima ovog podruja nalaze se samo m a n j e grupe
sa zadatkom da vre obavjetajnu slubu. Jedini krajevi g d j e su p r i j e ned j e l j u dana bile znatne trupe partizana su naselja Planica i uska dolina
Ikog Vintgera u okolini Ike, g d j e je okupljeno oko 200 partizana.
502

Borba 28. V I I I .

1946.

2. Za informaciju u pogledu ovih krajeva stoji na raspoloenju u Rakitni mladi sveenik Kunstelj, na koga se moete potpuno osloniti. Na Robu
se nalazi neki drugi 50 godinji sveenik (Ignacij S'kobe?) koji je isto tako
veoma lojalan, ma da je vrlo bojaljiv, i on e moi davati obavjetenja,
samo ako bude siguran da ga ne e otkriti.
U istom dokumentu navodi se, da je jedan upnik uputio vojnim vlastima
u Cerknici povjerljivo lice sa spiskom 40 osoba svoga k r a j a , koji su simpatizeri
i koji pomau) partizane.
U drugom dokumentu, broj 14.683, od 30. VIII. 1942. isti general Tadeo
Orlando pie komandi X I . armijskog korpusa u Ljubljani.
Predmet: Narodna sveanost u Vidmu.
Na dananji praznik zamolio me upnik iz Vidma da dozvolim narodu
da razgleda zastavu, koja je oduzeta komunistikim razbojnicima. Iz propagandnih razloga dozvolio sam javni zbor. Domai kapelan, koji ima izvrsne
govornike sposobnosti, govorio je narodu u ime upnika i u svom govoru
naroito veliad zasluge talijanske vojske za mir i civilizaciju. Smatram da
e ova sveanost imati veliki u t j e c a j u ovoj dolini. r,0:J
Neposredna posljedica ovog govora bilo je s t r i j e l j a n j e jednog rodoljuba.
Jer, na ovom istom dokumentu svojom rukom general Orlando je dodao: U ovom
trenutku odala su tri lica iz Kompclja i uhvatila jednog buntovnika. Oni su ga
vezali, pa je zatim strijeljan.
Drugi takav sauvan dokumenat. iz arhiva X I . korpusa pokazuje istu jezivu
i sramotnu sliku.
Komandant faistike jedinice j a v l j a svojoj komandi u L j u b l j a n u 20. VII.
1942. o stanju u mjestu Stari Trg.
Odjeljenje pod komandom m a j o r a Manze prispjelo je juer kasno poslije podne u Stari T r g . Kod sela Dane odigrala se mala bitka, u kojoj je
ubijen jedan komunista i zarobljena 24, koje smo zatim strijeljali. Na osnovu
tanih izvjetaja, koje smo dobili, zarobili smo i strijeljali Franca Strleta.
S t r i j e l j a n j e imenovanog od velikog je znaaja, jer je on bio n a j u t j e c a j n i j i
komunista ovoga k r a j a . Njegov autoritet iao je do Grahova, Babinog Polja
i dalje. Njegovo s t r i j e l j a n j e primili su svi antikomunisti s osjeajem olakanja i zadovoljstva. Moram dodue da priznam da je ovaj dio stanovnitva
u manjini. Druga je vana tekovina, da smo zarobili i strijeljali Josipa Mlakara, biveg predsjednika opine iz Starog T r g a s boravkom u Iga Vasi.
I on je bio veoma utjecajan. Obje gore navedene osobe zarobili smo i strijeljali, na. osnovu prijava iz pouzdanih izvora. to smo doli do ovih prijava,
moram da zahvalim ovdanjem sveenstvu. upnik iz Starog Trga prije svega
dobavlja nam najbolje informacije. Kako ja, tako i major Manza pronali
smo u ovom upniku informativni izvor od velike vanosti. Ovaj sveenik
izvrsno zna svoje podruje, procjenjuje poloaj veoma realno i sam priznaje
pesimistiki da je dvije treine stanovnitva neizljeivo bolesno i zaraeno
boljevikom kugom. Zbog toga nam on sam savjetuje drastinije mjere. Sa
ienjem smo tek zapoeli i u toku slijedeih dana mi emo sa ienjem
nemilosrdno
produiti.
r>0:!

Politika 23. I.

1946.

Drugog dobrog suradnika i informator a nali smo u upniku iz Be gunja.

On mi je lino pokazao tko su simpatizeri komunizma na njegovom podruju.
Jedan dio ovih nije kod kue. Ka osnovu njegovih podataka bilo mi je omogueno da istupim protiv stanovnika Cerknice, gdje sam popalio 12 kua i
uhapsio 10 uglednih domaina. Poto ovi ljudi nisu bili aktivni pristae
pokreta, ja sam ih zadrao kao taoce, jer sam naime dao 30 puaka osobama,
za koje mi upnik garantira, da e se boriti protiv bandita, i oni su ve otili
prema Dobcu da oiste ovaj dio pokrajine od bandita. Ako ovi ljudi opravd a j u nae povjerenje, smatram da e moi da izvre slinu korisnu funkciju
kao i oni, koje smo naoruali kod Sv. Jota. U vezi s tim elio bih da se 32
puke upute stanovnicima Zaplane, 34 u, Petkovac i 28 u Sv. Jot. Smatram
da je ova pokrajina, u kojoj radi na povjerenik upnik iz Zaplane, zrela
za takav eksperimenat, jer je gubitak Zaplane u ovom momentu za nas veoma
neugodan.
Zakljuujem i ponavljam: Kovu situaciju obiljeuju jasni znaci antikomunistike djelatnosti, koju vode sveenici. Ako budemo znali da gojimo
odnose s njima i da ih iskoriujemo, mi emo bez sumnje lako postii dobre
rezultate, osobito u pogledu informacija, u kojima smo dosada bili slabi.
Mudrim i smiljenim osnivanjem naoruanih odreda mi emo sebi osigurati
veliku korist i dobru pomo. Pukovnik-komandant Alberto Saraglia i ef operativnog taba C. Moratrotti.4
Na procesu slovenskim izdajnicima mjeseca decembra 1945. u L j u b l j a n i ,
jo se vie razotkrio zloinaki rad neposrednih suradnika biskupa Romana, koji su
uveliko- primali instrukcije i direktive od samoga biskupa. Medu ovim licima bili su
i pojedini upnici. upnik iz Metlike Alfons Klemeni bio je organizator Bele
garde u Metliki i Beloj Krajini. U njegovu stanu primale su se direktive biskupa
Romana i K. A. za organiziranje nenarodnih elemenata u svim krajevima Slovenije. Klemeni je u svome izdajnikom radu postao i ubica. Bio je suradnik talijanskog civilnog komesara Emilija Casanegua u rnomelju. Kao takav on je talijanskim vojnim vlastima dostavljao sve podatke o pristalicama O. F. P r i j e internacije
i s t r i j e l j a n j a savjetovali su se predstavnici talijanskih vlasti sa upnikom Klemeniem. Iz djelominih njegovih priznanja vidi se, da je optueni Klemeni bio kriv
posredno i neposredno za smrt mnogih rodoljuba. Svjedok pukovnik JA Bortnar,
prvi komandant grada L j u b l j a n e poslije osloboenja, mogao je da utvrdi, da je
prilikom h v a t a n j a katolikog sveenika Norberta, za vrijeme jedne okupatorske ofenzive od ovoga saznao, da ga je na put izdaje poslao upnik Klemeni. Svjedokinja
Karolina Jakovi, m a j k a jednog partizana, koji je pao kao rtva upnika Klemenia, izjavila je da je njen sin, kad su ga odvodili na strijeljanje svojim drugovima
u prolazu rekao: Kaite svima da me je u smrt poslao upnik Klemeni. Osvetite
me! tovie, svjedokinja tvrdi, da je upnik poao na mjesto g d j e se izvrilo ubistvo
partizana Jakovia, kako bi se uvjerio da je doista ubijen. Sutradan po ovom zloinu, upnik Klemeni je sa propovjedaonice poticao i hrabrio belogardiste, da
nastave svoj krvavi posao. Pod teretom iskaza svjedoka optueni Klemeni je ustao
i uzviknuo: Vidim da se sve zna. Kriv sam i zato u odgovarati.
504

Dokumenti

o izdajnikom radu katolikog sveenstva u Sloveniji. N a r o d n i list.< 6.1.

Drugi sveenik, iji su zloini mnogo tei bio je ozloglaeni dr. Petar Kriaj
iz Ljubljiane. On je bio j e d a n od voda zloglasne erne roke. Od poetka je suraivao sa spomenutim ve moralistom docentom teologije Lenekom, koji je
bio znameniti faktor u biskupovu krugu organizatora vojnikih jedinica, pa i domobranstva. U selu Bizoviiku Kriaj je dobio prvu dunost, da strijelja sve uhapene
seljake, koji su suraivali sa O. F. I doista, u selu Orle strijeljani su po n a r e e n j u
Kriaja seljaci, suradnici O. F. Tom prilikom Kriaj je osudio na smrt i E r a u Z r i m ek, m a j k u maloljetne djece, na koju se saalio j e d a n belogardista i dozvolio j o j da
pobjegne, ali ju je upozorio da se ne p o j a v l j u j e pred Kriajem, jer e je on lino
strijeljati. Svakako najtei zloin poinio je sveenik Kriaj sa s t r i j e l j a n j e m stotine
partizana u crkvi na brdu Sveti U r h u blizini L j u b l j a n e , za koje se mjesto znalo,
da je pravo inkvizitorsko muilite slovenskih rodoljuba. Svaku no su automobilima
dovoeni zatvorenici iz L j u b l j a n e na sveti U r h i stavljeni na najvee muke. Kriaj
je esto govorio vojnicima na svetom U r h u : U b i j a j t e sve, jer vam to doputaju
Kristove rane! Oko trideset svjedoka p o t v r u j u da je sveenik Kriaj kao glavni
l a n erne roke vrio lino zvjerska muenja i u b i j a n j a na svetom U r h u . Ovo
mjesto bilo je utvreno nizom bunkera povezanih podzemnim hodnicima, koji su se
stjecali u crkvenjakovu kuu i u samu crkvu. Oko crkve bili su postavljeni trostruki
redovi bodljikavih ica. Crkva je uvijek bila puna najokorjelijih zloinaca, koji su
pod crkvenim svodovima provodili krvave pirove u kojima su gubili ivote nebrojeni slovenski rodoljubi. Seljaci D o b r u n j a svake noi su uli kako se automobili
slovenskih domobranaca p e n j u uskim serpentinama prema crkvi svetog U r h a .
Znali smo, rijei su oevidaca, da nove rtve vode na muenje. Klerikalskim zvijerima nikad nije bilo dosta. Automobili su dolazili iz oblinjih
sela, a i sa one strane Ljubljane. Tako su razbojnici krali svoje rtve iz
njihovih domova i ovdje ubijali. Ta praksa krae utjerivala je strah u kosti
g r a a n i m a L j u b l j a n e . Zloinci domobranske Specijalne policije dolazili su
nou automobilom i pojedinano hapsili rodoljube M a j k e ili ene uhapenih
ni u jednom zatvoru nisu mogle da pronau svoje najmilije. Nisu bili ni na
jednom spisku uhapenih. N j i h je automobil direktno dovezao na brdo Sveti
U r h . Tu se sprovodio sistem srednjevjekovne inkvizicije sa znanjem i odobrenjem biskupskog ordinarijata. Ako rtva nije jo prilikom muenja izdahnula, ubijana je koevima ili iva zakopana. Metak je bio velika milost. Za
ovu muionicu nitko nije smio da se interesuje, niti ko za n j u da zna. Vlast
klerikalnih muitelja biia je tako velika da i okupatorske strae na blokovima
oko L j u b l j a n e nisu smjele da vre preglede automobila. Klerofaizam bio
je jai od okupatorske vojske. 6 0 8
Poslije osloboenja L j u b l j a n e pronaeni su tragovi, koji upuuju na traginu sudbinu ogromnog broja rodoljuba, ali i na patoloku svirepost zvjerskih
aktera ove crkvom posveene muionice. Tragovi ljudske krvi po zidovima ovih prostorija kao i instrumenti za muenja otkrivaju jezivu sliku obnovljenog srednjeg
vijeka u polovici X X . stoljea. Komisija, koja je imala zadatak da otkopa rtve
klerofalstikog terora, odmah je naila oko crkve po zabaenim stazama ume i u
505
U crkvi na b r d u Sveti U r h . . . klerofaisti su inkvizitorski muili i u b i j a l i slovenske
r o d o l j u b e . Politika 20. V I I I . 1946.

gustom ipraju blizu d v i j e stotine pojedinanih i masovnih grobova. rtve su skidane do gola, otiman im je novac, prstenje, satovi, a iz lubanja otkidani su zlatni
zubi. Posiije toga t a j plijen su ubice dijelili medu sobom. K a j v e i dio ovih ubica sa

S v e t o g a U r h a p r i p a d a o j e l a n o v i m a o r g a n i z a c i j a K . A . Glavni komandanti, od kojih

je u to vrijeme L j u b l j a n a i sva n j e n a gust naseljena okolina drhtala, bili su uenici

duhovnog vode mladih klerikalaca profesora Ehrlicha, kapelan Cepuder i upnik dr.
Petar Kriaj. Postoji uvjerenje, na osnovu mnogobrojnih indicija, da se bez z n a n j a
i odobrenja biskupa Romana sva ova strahovita zvjerstva nisu mogla da vre u
samoj crkvi. 506
Sveti U r h bit e vjekovima obiljeen u historiji stradalnitva slovenskog
naroda kao neobino teka optuba ne samo protiv dra Petra Kriaja, upnika, nego
i itavog slovenskog klerofaizma dirigiranog za vrijeme okupacije iz biskupske kurije u Ljubljani.
Trei optueni sveenik je upnik iz Sent J e r n e j a , Franc Cerkovnik. Cerkovnik je duhovni otac uvenog koljaa Rormana, koji je pod u t j e c a j e m Cerkovnika
izvrio ogroman niz zloina. Cerkovnik je inae bio medu prvima fanatinim organizatorima Bele garde. Uestvuje kao n a j v j e r n i j i suradnik talijanskih okupatora
prilikom poznatih racija 1942., kada je izgubilo ivot hiljade slovenskih rodoljuba.
Prilikom interniranja Slovenaca na otok Rab, Cerkovnik je medu ovim stradalnicima
verbovao l j u d e za Belu gardu, govorei im, da e tako izbjei internaciju. Kada
ga je predsjednik suda zapitao, da li se osjea krivim, optueni, koji je zacijelo dobro
poznavao moral evanelja, ali i knjiga iz crkvene moralke, unato tome odgovorio
je: N e , n i s a m k r i v . S v e to sam i n i o s m a t r a o sam d a m i j e t o d u n o s t i d a m i t o
nalau m o j a vjerska osjeanja.
N a e c r k v e n e o r g a n i z a c i j e n a r e i v a l e s u nam d a
vodimo borbu protiv partizana.

Teu i potresniju sliku ovog amoralnog osjeanja neodgovornosti za oigledno dokazane brojne krivice, koje su potvrdili ne samo svjedoci, nego i ouvam
dokumenti, jo je vie pojaao i dao njegov tienik, ubica Rorman, jedan od trideset i etvorice optuenih na tome procesu. Optueni Joe Rorman spada nesumnjivo meu najvee zloince slovenskog naroda. Na sudu je sav slomljen priznao sva
svoja nedjela. On je rekao, da je ta nedjela izvrio
pod u t j e c a j e m katolikih sveenika, naroito optuenog upnika Cerkovnika,
bio sam jedan od najveih zloinaca Slovenije, i toga se stidim. Za u b i j a n j e
djece, ena i svih pripadnika O. F. tako sam se specijalizirao da sain ih odlino
klao perorezom. Uestvovao sam u svim ubistvima, koja je organizirala erna
roka i bio sam pripadnik specijalnog odreda Ljubljanske politike polieijje
koju je vodio Hlevec i uestvovao sam u pohodu na T u r j a k u . Za sve to to
sam i n i o k r i v i s u s v e e n i c i i z mog r o d n o g m j e s t a , k o j i s u m e
to i n i m i k o j i su mi p l a a l i da i d e m u r a z b o j n i k e .

s a v j e t o v a l i da

etvrti katoliki sveenik u tom procesu, koji je uveliko otkrio izdajniki

rad klerofatistikih suradnika okupatora, bio je lan njemakog Kriarskog reda
Blaene Djevice M a r i j e u Jeruzalemu otac Joef avora. Kao upravnik egrtskog
doma u L j u b l j a n i , avora se stavio potpuno u slubu n e p r i j a t e l j a svoje domovine
506

Idem.

i vodio je borbu protiv O. F. svim moguim sredstvima. Kao redovnik uglednog

ljubljanskog reda njemakog porijekla, bio je za vrijeme oba okupatora njihov n a j v j e r n i j i pomaga na poloajima, sa kojih je mogao da zavodi omladinu protiv O. F.
I kao upravnik egrtskog doma kao i profesor vjeronauka organizirao je omladinu
da p r i j a v l j u j e policiji pristalice O. F. O v a j izdajniki rad oca Joefa. avora i dostave zabludjele omladine dole su glave mnogim slovenskim rodoljubima.
Sliku ovog klerofaistikog izdajnikog rada u slubi okupatora protiv vlastitog naroda d o p u n j a i optuba, kao i dokazane injenice, koje terete sveenika
Henrika Goriana, koji je znatan dio svojih zloina pred sudom priznao.
J e d a n od optuenih dr. Branko J a n u svojim iskazima i p r i z n a n j i m a naroito je teko opteretio slovensku K. A., tu od episkopata toliko puta proglaenu kao
nepolitiku ustanovu, koja je po njegovim hipokritskim izjavama imala da bude
isto vjerska i crkvena ustanova. Ova, nesumnjivim injenicama bezbroj puta utvrena neistina, dola je do punog izraza jednako u Sloveniji, kao i u Stepinevoj
N D H . Ulogu K. A. osvijetlio je dr. J a n prikazavi n j e n u izdajniku ulogu za vrijeme okupacije, kad su je klerofaisi u svom protunarodnom radu upregli u slubu
okupatora. Ta organizacija za p r o d u b l j i v a n j e vjerskog ivota, imala je za okupacije specijalni zadatak da preko svojih lanova d j e l u j e na javno m n i j e n j e i da
vri pijunau i obavjetajnu slubu. N j e n i su lanovi bili organizirani u trojke,
zvane jedro, a. pet jedara sainjavalo je roj. Rojevi, podijeljeni po profesiji lanova bili su meusobno povezani preko mjesnih, upskih, dekanatskih i biskupskih organizacija. Tako je dakle ova organizacija za p r o d u b l j i v a n j e vjerskog
ivota u svojim uputstvima traila od lanova da je o b a v j e t a v a j u o svakoj sitnici
privatnog ivota pojedinih lica. O svemu se vodila kartoteka. Na elu svega je stajao
ve poznati dr. Lenek, koji je tvrdio, da je samo uestvovanje u partizanskim redovima teak, smrtni grijeh. O v a j isti dr. Lenek je K. A. najue povezao sa slovenskim domobranstvom, s kojim je n a j p r i s n i j e suraivao i nadzirao ga Gestapo.
Ovu povezanost stalnu i vrstu K. A. u Sloveniji s ostalim dijelovima slovenske
reakcije neoborivo utvruju mnoge injenice. U propagandnom smjeru n j e n a je
aktivnost i organizatorna vjetina bila na vrhuncu. Pod n j e n i m okriljem tampan je
sav propagandistiki materijal protiv O. F. Dakako u organiziranju oruanih odreda,
Bele garde i domobranstva K A. bila je najagilniji pionir. 507
Izdajniki, protunarodni rad sveenika i Bele garde osvijetlio je i jedan
od voa te Bele garde, nekad generaltabni potpukovnik bive jugoslavenske vojske
Ernest Peterlin, koji je rukovodio strahovitim boinim racijama u Ljubljani, kada
je izgubilo ivot nekoliko h i l j a d a graana. I Peterlin priznaje, da su i sveenstvo i
biskup Roman bili glavni pomagai Bele garde. Biskup Roman zvao nas je vie
puta na konferencije i govorio nam da treba da unitimo komunizam. Potrebno je.
govorio je Roman, unititi O. F., jer e se na t a j nain sprijeiti irenje partizanskog
pokreta u Sloveniji. J e d a n od najautoritativnijih i n a j b o l j e upoznatih rukovodilaca
vojnikih odreda O. F., ustvari komandant Narodno-oslobodilake vojske i Partizanskih odreda Slovenije, general-major Duan Kveder dao je na ovom s u e n j u
teku s a d r a j n o sintezu Bele garde, tog najsramotnijeg djela slovenskog klerofaizma u itavoj historiji slovenskog naroda.
r,0T

N a r o d n i list. 5. I. 1946.

Svjedoim i potvrujem da se vojska Bele garde borila protiv nas,

protivno svim meunarodnim pravilima ratovanja. Za sve etiri godine ratovanja oni su ubijali i klali nevine i goloruke stanovnike, partizanske zarobljenike, palili sela, pljakali i zlostavljali. . . Domobranci su bili u Dolenjskom
i Notranjskom oruana snaga koja je okupatoru inila velike usluge. Nijemci
su imali samo male posade, dok su domobranci u tome dijelu imali 12.000
naoruanih ljudi. Zbog toga su Nijemci uspjeli da u svojoj ofenzivi 1943.
godine okupiraju mnoge nae krajeve, koji su bili osloboeni. Domobranci su
bili glavna sila okupatora za g r a e n j e u t v r e n j a od Save preko Novog Mjesta
do Postojne. Ta u t v r e n j a trebalo je da slue kao prepreka N O V koja je
ila sa J u g a da oslobodi cijelu Julijsku K r a j i n u . . . Belogardisti su osim toga
ubijali engleske i amerike pilote koji su bili prisiljeni da se spuste na na
teritorij . . . 50S
Ogroman broj svjedoka optuio je jo vie i sugestivnije ove klerofaistike
zloince kao i organizatore i vojnike rukovodioce Bele garde. Iza n j i h o v a svjedoenja skinuta je potpuno zavjesa s jedne mistifikacije da je K. A. kao i rad klerofaista imao da poslui za vrijeme okupacije obrani ugroene crkve i vjere.
Poslije osloboenja klerofaizam je nastavio da produi staru igru. Kad su
jugoslavenski biskupi septembra 1945. izdali svoju famoznu Pastirsku poslanicu, koja
je imala da poslui obrani ustakog episkopata, i ciljevima engleskog i amerikog
imperijalizma, dao je punu karakteristiku djelovanja katolikog sveenstva u Sloveniji za vrijeme narodno-oslobodilake borbe, tadanji predsjednik Narodne vlade
Slovenije Boris Kidri. I sam upoznat na terenu sa svim tim zlodjelima, kao i sa svom
zakulisnom akcijom i vodstvom, koje je kroz itavu Sloveniju splelo izvanredno povezanu mreu izdajnikih organizacija, a s druge strane i sa svima inicijativama vodstva
O. F., koje se staralo i inilo najvee napore da skrene klerofaiste i njihovo vodstvo
s puta izdaje, mogao je da u j e d n o j autoritativnoj izjavi kao predsjednik vlade koji
mjeri domet svake rijei, da punu sliku tog klerofaistikog izdajstva.
Kad sam dakle Pastirsko pismo proitao do kraja, sjetio sam se da je
u proteklih etiri godine bilo ljudi, da su bili i vii crkveni pastiri i duhovnici,
koji su u ime Boga i vjenih naela stali na stranu okupatora, i u n a j t e e m
trenutku zabili svome narodu no u lea, i sa svim autoritetom svoje v j e r e
i svoje crkve neumorno, ogoreno i strasno raspirivali bratoubilaki rat. Sjetio sam se katolikih sveenika koji su po Dolenjskom vlastitom rukom klali
zarobljene partizarie i uzvikivali: U ime Kristovih ran nek pogine partizan! Sjetio sam se hrvatskih katolikih sveenika s punim korpama iskopanih
ovjejih oiju. Sjetio sam se i katolikog sveenika ustae, kojega je kod
Kupe s one strane Bele Krajine zarobio na partizanski komandir i naao u
njegovom depu u svileni papir zamotane plave oi osamnaest godinje djevojke, i uz njih listi s rijeima: Poglavniku na poklon! Sjetio sam se
ljubljanskih sveuilitaraca isljednika u domobranskoj policiji, koji nisu samo
s bievima i elektrikom muili zatvorene slovenske djevojke nego su ih i silovali. Nemojte rei da su to bili pojedinci. Svako izdajstvo naroda ima svoje
razliite stepene i razliite izraze svoga divljatva. Meutim svi izrazi i svi
stupnjevi izdajstva naroda imaju samo jedan izraz, naime izdajstvo naroda.
1 nitko danas ne moe tajiti da je na primjer slubena crkva u Ljubljanskoj
biskupiji u asu narodno-oslobodilake borbe jasno i jednoduno krenida putem
508

Politika 23. i 24. X I I . 1945.

narodnog izdajstva. Da se je to dogodilo, odgovoran je vii ljubljanski pastirr

o d g o v o r n i s u n j e g o v i p o m o n i c i , o d g o v o r n i s u n j e g o m s v e e n i c i i s v i oni k o j i
s u bez o t p o r a s l i j e d i l i n j e g o v u m o r a l n u o d g o v o r n o s t z a n a j o g a v n i j e z l o i n e ,
preuzeli su m o r a l n u o d g o v o r n o s t za z a r o b l j e n i k e z a k l a n e u i m e K r i s t o v i k
r a n a , b r e u z e l i su s v u o d g o v o r n o s t za s i l o v a n e d j e v o j k e , za u m o r e n e u polic i j s k i m e l i j a m a i b e l o g a r d i s t i k i m g n i j e z d i m a , z a s t r a h o t e S v . U r h a , z a pobij e n e t a o c e , u k r a t k o z a s v e n e b r o j e n e g r o z o t e k o j e s u s n a l e na n a r o d . K o n a n o
s u p r e u z e l i o d g o v o r n o s t t a k o e r z a s v e one k o j e s u sami u v u k l i u z l o i n i k o j i
su kasnije morali svoj zloin ispatati. T a k o barem mi r a z u m i j e m o m o r a l
i moralnu odgovornost.

Svaka ast patriotskim sveenicima, svaka ast njihovu, u v j e r e n j u u s v o j

njegovoj cijelosti, koji su se pridruili oslobodilakom pokretu i koji su se
oduprli izdajstvu, bilo kao partizani, bilo kao ilegalni radnici. Potujemo ih
kao ratne drugove, oni su naa braa i s nama zajedno oni grade nau slobodu. Takoer nismo odbili i ne odbijamo one, koji su malo kasno tek
poslije osloboenja istupili iz stava rezerviranosti i otresli se magle svojih
predrasuda, spoznavi da treba narodno izdajstvo osuditi i saraivati s n a rodnim vlastima. Dali smo im i dajemo im svu mogunost lojalne saradnje. 505 *
Predsjednik vlade za Sloveniju Boris Kidri
kazao je punu istinu u svim njenim mranim oblicima.

dajui tampi gornju izjavu

Ni u N D H nisu svi odreda sveenici, svi do jednoga, poli za nadbiskupom

Stepincem, za nadbiskupom ariem, ili recimo biskupom kotorskim Butorcem, ili
splitskim Bonefaiem, ili akovakim Akamoviem, ili krievakim imrakom, ilr
krkim Srebrniem. I u N D H naao se jedan jedini biskup, f r a Alojzije Mii, koji se
zgrozio na ustaka zvjerstva i uputio je pastvi kao i sveenstvu pismo ispunjeno evaneoskim zapovijedima. N j e g o v a visoka starost i rana smrt, marta 1942., nije mogla da
ostavi dubljeg traga na ovoj svjetlijoj strani katolikog sveenstva u N D H . Naalost
kao i u Sloveniji, tako i u N D H , nisu bili mnogobrojni borci protiv srednjevjekovnog
mraka, koga je opet elio da u punini svojoj zavede u N D H hrvatski klerofaizam. Bilo
ih je, koji su u svojoj dui osuivali ustatvo i njegova suradnika hrvatski klerofaizam, ali nisu imali dovoljno hrabrosti i moralne otpornosti da javno istupe i da se
odupru najezdi najbarbarskijega d i v l j a n j a i amoralnog izobliavanja Kristovog
evanelja. Bilo ih je, koji su u poetku N D H poli za opim podivljalim valom
vike i buke pobjedonosnih klerofaista, bilo ih je koji su narodu tumaili i poslanicu nadbiskupa Stepinca komentirali s p r o p o v j e d a o n i c a i dali j o j moralnu podrku. Nema sumnje, da je jedan dio ovih obraenika sto gledati sa simpatijama
prema N O P - u tek onda, kad je Crvena a r m i j a itavom svijetu pokazala poslije Staljingradske epopeje, da e svladati n a j m o n i j e g agresora otkako postoji svijet. O v o
o t r e n j a v a n j e iako nije poniklo iz najistijeg izvora dubokog u v j e r e n j a i istih moralnih pobuda, nego naprosto kao diktat oportunistikih rezoniranja u vezi si odgovornou i polaganjem rauna poslije neminovnog osloboenja Jugoslavije od okupatora i njegovih krvavih pomonika i domaih izdajnika, opet je zaustavljalo ope
d i v l j a n j a klerofaista. H l a d a n raun bio je u ovom sluaju jedini propagandni inilac za ovu vrstu raundija. Neki opet uistinu bili su sve vie zgranuti nad ne
samo bijesom ustakog divljanja, nego i nad stvarnom izdajom Hrvatske T a l i j a n i m a ,
509

I z j a v a p r e t s j e d n i k a N a r o d n e v l a d e Slovenije dr. Borisa Kidria. .Borba 10. X. 1945.

Nijemcima i Maarima, kojima su morali ustake voe da ustupe prije i poslije

kapitulacije Italije znatne hrvatske pokrajine. Tako je to bilo do kapitulacije sa
Dalmacijom i Meimurjem, a poslije okupacije sa itavom Istrom i Gornjim Primorjem, koje je dolo u pravu okupacionu i gotovo aneksionu zonu njemakog agresora. Sve je to u izvjesnom manjem dijelu sveenstva stvaralo psiholoke osnove za
nove, pa i protivustake orijentacije. A zatim, kad su potpuno sagledali gomilanja
ustakih i klerofaistikih nedjela, trgli siui se i kroz jednu duhovnu i moralnu katarzu priznali, najprije u sebi, a onda javno, da treba napustiti vodstvo nadbiskupa
Stepinca i nadbiskupa aria i odvano poi za voama N O P - a i pomoi, koliko je
to bilo mogue i pokret i borce. Moralno i materijalno, pa i samim uestvovanjem u pokretu i borbama. Njihova svijetla imena mnogima su ulila nadu da bi ova, ma da
mala grupa sveenika mogla pod izvjesnim uslovima da urazumi zabludjelu brau
i da ih povede novim putem. Za vrijeme samih borbi jedva je to bilo mogue. I.
shvatljivo je zato. Jer poneki od bivih zloinaca i prestupnika protiv N O P - a i
NOV-e, kad su naili oslobodioci i preli zaboravom preko njihovih prestupa, ili
zato to nisu dovoljno bili upoznati s njihovim radom, ili zato to su oekivali, da e
se pokajati -i-u slobodi se oduiti rtvama, stradanjima i krvi oslobodioca, da e poi
putem irenja bratske ljubavi i prave kranske snoljivosti, nisu ni bili pozivani na
odgovornost. Meutim, kad su partizani uslijed nadmonosti neprijateljskih snaga bili
primorani da se povuku iz ve osloboenih predjela, brojni ovakvi milou oslobodioca
ogrijani prestupnici-sveenici, produili su sa jo eim otrovom mrnje da djeluju
u neprosvijeenim masama i da ih ponovo hrabre i potiu na bratoubilaki rat. Bilo je
sasvim razumljivo i opravdano i pravedno, da se takvim izdajicama poslije definitivnog
osloboenja nije mogla da ukae ponovna milost. Zato ih je kazna sustigla, a oni ostali,
koji su pred NOV pobjegli, pa se sakrili ili preli granicu svoje zemlje, digli su staru
i poznatu viku sa itavim nizom neistina o opasnosti vjere, crkve, o progonstvu sveenstva, o N O P da je komunistiki i da tei za glavnim ciljem unitenja crkve i vjere, pa
da se samo zbog toga i bez suenja stavlja pod no sve to je u mantiji. Itd. Itd. Pored
toga visoki kler, naroito ustaki episkopat i dalje je uporno ustrajao protiv NOP-a,
pravdajui svoj stav, neprijateljski i izdajniki, obranom vjerskih i crkvenih interesa, obmanjujui strani svijet neistinama kakve doista ne pamti svjetska historija.
Sve je ovo oteavalo neko odreenije i vidnije okupljanje onog zdravijeg,
moralnijeg, svjesnijeg i estitijeg, ma da istina kazuje, veoma skromnog broja ovakvih slugu bojih, koji se nisu otuili od svoga naroda u vrijeme njegove najvee
tragedije.
Nema sumnje, da u ovom dijelu sveenstva u N D H izbija u prvi plan linost
Msgra. dra Svetozara Rittiga, apostolskog protonotara i opata Svete Helene od Podborja, upnika najstarije upe u Hrvatskoj, svetog Marka u Zagrebu, zapaenog
historiara slavenskog bogosluja kod Hrvata, i profinjenog poznavaoca crkvene
umjetnosti kao i njenog zatitnika. Treba da se kae, da je dr. Svetozar Rittig odmah
u poetku izdajnikog rada Ante Pavelia jo 1929. zauzeo jedan odluno protivan stav, osuujui ne samo Paveliev rad, nego i svih onih, koji su ga u Jugoslaviji, naroito u hrvatskim oblastima pomagali i poli za njegovim veleizdajnikim
primjerom. Msgr. dr. Rittig imao je hrabrosti da to uini unutar veoma sloenihpolitikih prilika u vrijeme esto januarske diktature, izlaui se bez straha opasnosti,.

da e ga obiljeiti kao pomagaa i suradnika ove diktature. Meutim, kad su se

stali j a v l j a t i u Jugoslaviji atentati dirigirani iz Italije, oni su bili za sve rodoljube
znak da Italija koristi veleizdajnika i zloinca Pavelia, ne samo da otea konsolidaciju Jugoslavije, koristei srpsko-hrvatske sukobe za svoje imperijalistike i agresorske
ciljeve, nego da tei k situaciji, kako bi u jednoj konflagraciji i unutranjim jugoslavenskim neredima mogla da s jugoslavenskim primorskim oblastima zaokrui svoje
granice i za sebe svojatano Mare nostrum.
Sve je to uznemirivalo i plailo prave i iskrene rodoljube, koji su eljeli da
d a d u izraza negodovanju i protestu protiv ovakvih talijanskih metoda i njihovih antijugoslavenskih aspiracija, sluei se domaim izdajnicima. Zato je Msgr. Rittig 28.
novembra 1929. osudio Pavelia i Italiju, koja ga je pomagala, u svom poznatom
govoru odranom na sjednici Gradskoga vijea u Zagrebu. A o v a j govor bio je izazvao negodovanje kod ustaa i njihovih simpatizera, naroito u klerikalnim redovima, meu kojima je ve u prvo vrijeme Pavelieve emigracije bilo njegovih pristalica. Meu ostalim Msgr. Rittig rekao je i ovo:
Posljednji krvavi dogaaji i strahovita otkria uzbuuju savjest i duu
svakog naeg graanina, a vjekovni neprijatelji hrvatskog n a r o d a t r l j a j u
zadovoljno svoje ruke i vrebaju na na teritorij, na na hrvatski, na na
dravni teritorij, kao na siguran svoj plijen. Trenutak je, gospodo, da se ne
uti, nego da se govori, da se uje v a p a j i glas patriote, koji osjea u sebi
dunost, da u ovim tekim asovima pred licem itavoga kulturnoga svijeta
ispovjedi osnovno narodno vjerovanje svih nas H r v a t a i cijeloga naega
Zagreba, koji je i srce i centar svih Hrvata. Ova naa drava, u kojoj
ivimo, a od 3. oktobra se naziva Jugoslavijom, bila je san i tenja svijetlih
hrvatskih duhova, poevi od J u r j a Kriania, Zagrepanina, do velikog preporoditelja ilirskog pokreta dr. G a j a , Ivana Maurania, Stanka Vraza i svih
njegovih drugova. Ovim nacionalnim idealom bio je nadahnut vas rad kulturni
i politiki biskupa Strossmayera, velikog vode hrvatskog naroda.
Gospodo! Grad Zagreb je postao velik po tome, to je on nosilac i
apostol ove jugoslavenske misli, kao narodnog v j e r o v a n j a i ispovijedi svih
nas, koji smo sa tri imena bili razdvojeni u nekoliko drava. Mi znamo da
nad naom zemljom ima oblaka, ali otvoreno ovdje kaemo, da za nas Hrvate
druge obeane zemlje nema nego Jugoslavija. Nema je, jer rjeenje svih
naih elja i svih naih tenja jedino je mogue u Jugoslaviji, jer ona obuhvaa itav na teritorij u kome ive Hrvati. Zato sav onaj rad dr. Pavelia,
generala Sarkotia i ne znam kako se sve tko od njih zove, kao i njihovih
drugova, ne izvire iz genija hrvatskoga naroda, ne izvire iz njegove kulturne
tradicije i politikih interesa, nego iz slube tuinskoj misiji, tuinskoj politici. Pa ako ima nad nama mutnih oblaka, oni ne smiju da pomrae oinji
vid jednog naroda i ne smiju da pomrae konani narodni politiki cilj i da
nas skrenu s pravoga puta, na kome je jedino obezbijeen na narodni opstanak i na narodni razvitak. Zar nije, gospodo, zloin stavljati na kocku slobodu
i budunost hrvatskog naroda? Z a r nije zloin igrati se sudbinom Dalmacije,
u k o j o j se rodila hrvatska dravna misao? Dalmacijom, koja je kolijevka
hrvatske knjige i prosvjete, Dalmacijom koja je i srce i dua i plua hrvatskog teritorija i itave Jugoslavije; Dalmacijom, koja je jo i danas najia,
hrvatska, jugoslavenska zemlja. Nema, gospodo, Hrvatske bez Dalmacije!
Nema ni Jugoslavije bez Dalmacije! Mi potujemo veliku talijansku kulturu.
Mi srno s talijanskim narodom stajali i stojimo u uskim vezama, elimo to
i dalje, jer smo narod miroljubiv i ne traimo tue. ali ne dajemo ni svoje!

Neka svi susjedi znaju, da emo mi prije izginuti, nego dati sjei ivo meso
iz naega narodnoga tijela, dati komadati svoj teritorij, koji je ve biljadutristo godina naa zemlja i naa domovina. Tu smo i tu emo stajati na vijeke!
Grijeh naoj narodnoj i politikoj nevolji bio je duevni i plemenski
razdor izmeu Srba i Hrvata. Svojim socijalnim poloajem i svojim sveenikim zvanjem duan sam ispovjediti rije istine pred licem cijeloga naroda.
Providnost je dosudila Hrvatima, Srbima i Slovencima zajedniku zemlju i
dojnovinu, pa zato i zajedniku sudbinu i budunost. Kae duevno, kulturno
i vjersko razmimoilaenje ne dade se rijeiti borbom jednih protiv drugih,
nego evaneoskim naelom snoljivosti i bratstva.
Politika se ne vodi bolesnim sentimentom, nego zdravim razborom.510
O v a j govor Msgra Rittiga bila je njegova prava nacionalna ispovijest kojoj
se on nije ni kasnije iznevjerio. Kad se Paveli 1941. vratio u Zagreb, Msgru dr. Rittigu
bilo je jasno da e ga stii, ako ne osveta ustaa, a ono svakako neprijatnosti, koje su
bile neizbjene za svakoga, koji se nekad ogrijeio o nastojanja ustakog terorizma. Ma
da Msgr. Rittig nije iz razloga realnih opreznosti zauzeo onako borben i protivniki stav
odmah u poetku N D H , kao to je to uinio kanonik dr. Pavao Lonar, koji je, kako je
naprijed govoreno, bio osuen na smrt od Prijekog suda, a onda od Pavelia pomilovan
na dvadeset godina robije, Msgr. Rittig ostao je u dui dosljedan ispovijesti iz 1929.,
ne demantirajui tako nekad svog zatitnika, biskupa J u r j a Strossmayera. Kad je divl j a n j e ustaa uzimalo sve vie maha Msgr. dr. Rittig odluio je da se ukloni iz Z a greba, boravei u pojedinim mjestima Hrvatskog P r i m o r j a , dok je njegovo mjesto
u Zagrebu zauzeo ustaa Kerubin egvi. Msgr. dr. Rittig je imao prilike na P r i m o r j u
da se upozna s radom i n a s t o j a n j i m a N O P - a , n j e n o g vodstva i velikog broja boraca
Hrvata, naroito iz intelektualnih redova koji su prili 1942./43. partizanskom pokretu, kao to su meu ostalim ve uinili knjievnici Vladimir Nazor i Ivan Goran
Kovai. Msgr. Rittig je sasvim pravilno uoio, da se upravo u partizanskim redovima, u kojima su se nali svi narodi Jugoslavije, stvaraju elini osnovi, na kojima
se izgrauje i oivotvoruje veliki ideal slavnih branitelja jugoslavenske misli iz X I X .
i X X . stoljea. Osim toga uvjerio se, da su i ustaka kao i okupatorova propaganda
lane kao da je N O P protiv v j e r e i crkve. Stoga je njegova odluka da prie partizanima bila logina i na liniji njegovih ranijih jugoslavenskih politikih koncepcija.
Ona je bila i u suglasnosti s njegovim shvaanjima i linim i sveenikim uvjerenjima da se i u N O P - u mogu da oivotvoruju evaneoska naela snoljivosti i bratstva, o kojima je tako iskreno i spontano govorio 1929., u starodrevnoj zagrebakoj
Gradskoj vijenici.
Kad se u ustakim redovima, naroito u Zagrebu, saznalo za o v a j korak
Msgra Rittiga, ustaka tampa nije popustila kao u sluaju Vladimira Nazora za koga
je tvrdila da su ga partizani ukrali. Ma da je tampa bila neobino uporna u tom
svom tvrenju, na krajiui je morala da kapitulira i da prizna da je bila u zabludi
U tome je neobino ilustrativan lanak Milivoja Magdia. Vladimir Nazor danas
i juer 5 1 1 iz koga ustvari izbija prikrivena alost i l j u t n j a da se nije ustaka knjievna aktivnost mogla da ponosi imenom Vladimira Nazora. U sluaju Msgra Rittiga
ustaka i klerofaistika tampa bile su odmah odreene i napale Msgra Rittiga kao
aln
r,n

Z a g r e b je prvi progovorio. Puka pro: v j o ' a Hrvatski narod 6. V. 1944.

19.10.. br.

I.

1314.

izdajicu naroda i vjere, kao to su se stali da odriu Vladimira Nazora. Meutim u

viim crkvenim redovima, naroito na Kaptolu, zaprepatenje nije imalo granica. A
s time i l j u t n j a i bijes, da se ipak naao jedan odvani sveenik, i to prelat visokog
ranga, koji je poao meu partizane, da ih na terenu upozna i upoznavi ih da otvoreno
i jasno u svojim porukama i govorima, propovijedima i lancima razbija zablude i neistine Episkopata i ustaa da je N O P protiv vjere i crkve. Odatle n a p a d a j i i anateme
i na Msgra Rittiga iz svih klerofaistikih krugova, iz redova njegove blie i d a l j n j e
subrae u Kristu. Naprotiv, na suprotnoj strani u rodoljubivim krugovima slobodoljubivih H r v a t a , odvaan stav Msgra Rittiga bio je primljen s razumijevanjem i priznanjem. Kao to je, klerofaistika tampa napadala odvane pristalice i'lanove vodstva
H S S koji su prili N O P - u i u njegovim redovima ispunili svoju rodoljubivu dunost
do kraja, tako su i strijele ustakih novinara bile gotovo svakodnevno uperene protiv
Msgra Rittiga. Ve poslije jednog niza manifestacija, u kojima uestvuje Msgr. Rittig
na strani partizana, i kao redov i kao lan Z A V N O H - a , Msgr. Rittig biva stalno na
dnevnom redu klerofaistikih kritika i n a p a d a j a .
Msgr. Rittig u velikom broju svojih napisa, koji su objavljeni u novinama
osloboenog teritorija tokom borbe, mogao je pokazati svoju suglasnost, ne samo sa
radom vodstva N O P - a , nego i velikog broja boraca i pristalica oslobodilakog pokreta. Osobito toplo odjeknule su pozdravne misli, koje je Msgr. Rittig uputio Srpskom
pjevakom drutvu Obili u Glini, kad je na ruevinama oskvrnjene crkve blagosiljao svoju zastavu. 512 Srbi su u Glini osjetili da jo tinja na pojedinim aritima
vatra Strossmayerovih uenika. Zato je i sasvim dosljedan stav Msgra Rittiga i p r e m a
talijanskom faizmu i svemu zlu, koje se svalilo na nae narode prije i za vrijeme
okupacije. N j e g o v o gledite o faizmiu bilo- je jasno i prekaljeno demokratsko. O
uskrsu 1945. on je svoje antifaistike poglede razradio u jednome lanku, koji je u
stvari sinteza mnogih njegovih govora i misli poznatih borcima iz N O P - a .
Glavni krivci etikoga rasula u meunarodnom ivotu naroda bili su
Mussolini i Hitler, misli su Msgr Rittiga, koji su skovali naela faizma i
nacizma, da je sila nad pravom i etiko naelo, da ima naroda probranih
i preodreenih, da gospodare n a d drugim narodima. Oni svojim pogubnim
naukama i naelima zatrovae mnoge ovinistike nacije i stvori e savez osovinskih drava s Njemakom, Italijom i Japanom na elu. Konano je godine
1939. Hitler zapoeo drugi svjetski rat i pokuao razbojnikim naoadaiem da
na ruevinama malih drava stvori Tree njemako carstvo. Paveli, Hitlerov
namjesnik u Hrvatskoj, presadio je naela i praksu njemake faistike etike
na nae tlo i primio vlast iz Hitlerovih ruku.
O b j a n j a v a j u i stav boraca koji su imali za glavni cilj osloboenje otadbine, brani ih od svih ustakih n a p a d a j a i klerofaistikih kleveta.
Mnogi protivnici optuuju partizane i borce da su svoje due ogrijeili
i r u k e omastili nedunom krvlju. N i j e ovdje prilika ni as a se o v d j e ustaje
kao njihov odvjetnik. Neka protivnici znaju, da je na narodni ustanak borba
i obrana protiv razbojnitva Nijemaca, ali ona je i sud n j i m a i svima njihovim jatacima i uesnicima u zloinstvu. Pjesnik f r a Grga Marti, rodoljubni
312

Slobodni Dom 29. X. 1944.

isin krne Hercegovine, prije osamdeset godina, opjevao je junake branitelje

i borce progonjene r a j e i nazvao ih osvetnicima i sucima baibozlucima. D a nanji borci, jednako su osvetnici i suci dananjim baibozlucima, kako su
nekada Vukalovii i don Musii bili preanjima, u doba r a j inoga hercegovakog ustanka. 5 1 3
Msgra Rittiga, kao to je ve r a n i j e pokazano, naroito je boljelo, to je sveenstvo bilo toliko zabrazdilo i n i j e shvatilo svoje dunosti u vrijeme tragedije J u goslavije i svih n j e n i h naroda. Kad se pribliavalo potpuno osloboenje Hrvatske od
ustakog i njemakog okupatora, odrano je aprila 1945. izvanredno zasjedanje
Z A V N O H - a u Splitu pod p r e d s j e d a n j e m Vladimira Nazora. P r i j e nego to je donesena odluka o narodnoj vladi Hrvatske, dao je iscrpan referat izrazito politike prirode t a d a n j i t a j n i k J N O F - a dr. Vladimir Bakari u kome je dodirnuo i p i t a n j e odnosa narodnih vlasti prema crkvi, naroito njenim predstavnicima. N i j e bez znaenja da su tom izvanrednom i sveanom z a s j e d a n j u Z A V N O H - a prisustvovala i
dvojica dalmatinskih biskupa, hrvatski Miho Pui i ibenski Jerolim Mileta, 514
ije smo proustake fizionomije ve r a n i j e dovoljno razgledali, dok je splitskoga
zamjenjivao biskupski vikar Vicko Fulgosi, koji je inae za okupacije posjeivao
ustake glaveine u Zagrebu. Ovi crkveni dostojanstvenici imali su prilike da
uju teke rijei optube ne samo za mnogobrojne njihove podreene sveenike i f r a t r e
nego i za njih same. Pored toga jo i o pravom stavu N O P - a prema crkvi i slobodi
savjesti, Dr. Bakari je rekao:
U toku kampanje to vee jnobilizacije ustae ine nove napoje i za
povezivanje katolike crkve uz svoje planove i za koritenje njenog autoriteta
za mobilizaciju115 Ne mislim ovdje na istupanje pojedinih, relativno ipak
iznad oekivanja brojnih ustakih izdajnika, pijuna i zlikovaca koji nose
redovniko i sveeniko ruho. Njihova je djelatnost poznata i prilino
jednostavna. No ustae su u zadnje mijeme upravo pred dvadesetak dana
uinili neke poteze koritenja nekih svojih pozicija u katolikoj crkvi. Dm
24. prolog mjeseca izdan je takozvani Prosvjed hrvatskog katolikog episkopata protiv sustavnog ubijanja i muenja nevinih sveenika i vjernika.
Taj Prosvjed koji je pun neistina i podmetanja protiv Narodno-oslobodilakog pokreta, neistina koje ne sadre nita novoga nego uobiajene otrcane
propagandne krilatice Gbbelsa jo iz 1941. godine, potpisalo je pet nadbi513

Svetozar Rittig, Nekoliko misli o naem n a r o d n o m uskrsnuu. Vjesnik. 31. I I I . 1945.

Ope i z n e n a e n j e je izazvao na tom z a s j e d a n j u ibenski biskup M i l e t a , k o j i je pokazao
j e d n u sasvim izuzetnu fizionomiju, k a d je na zas j e d a n j u uzeo r i j e i pozdravio novu v l a d u i u s p j e h e
T^OP-a. Biskup je rekao:
U svim znamenitim n a r o d n i m z g o d a m a predstavnici su se katolike crkve nalazili
uz svoj mili n a r o d ( ? ! ) Z a t o i d a n a s u ovom g r a d u Splitu na p o v i j e s n o m i sveanom
i m e n o v a n j u prve v l a d e f e d e r a t i v n e H r v a t s k e u f e d e r a t i v n o j J u g o s l a v i j i , mi biskupi naih
primorskih b i s k u p i j a sa svojim sveenstvom, estitamo svako dobro p r v o j vladi f e d e r a tivne H r v a t s k e sa eljom, da n j e z i n r a d bude v a z d a za dobro naeg milog n a r o d a .
estitajui vladi, izrazujemo nau zahvalnost i svim naim h r a b r i m borcima N O V - e sa
svojim p r o s l a v l j e n i m voom, n a r o d n i m h e r o j e m m a r a l o m Josipom B r o z o m - T i t o m , a
osobito onima, k o j i portvovno poloie svoje ivote za domovinu. Molimo Svemoguega
Boga, da ova n a r o d n a proslava bude sjeme d u h o v n o g i m a t e r i j a l n o g p r e p o r o d a itavog
naeg hrvatskog n a r o d a i p o m i r e n j a , te zalog sloge i bratstva H r v a t a i Srba i svih
n a r o d a f e d e r a t i v n e T u s ' a v i i e - B a sretna i o d Boga b l a g o s l o v l j e n a f e d e r a l n a d r a v a
Hrvatska. (Slobodni dom 19. IV. 1945.)
515
O v d j e dr. Bakari misli na poslanicu ustakog episkopata od 24. I I I . 1945.
514

'kupa i biskupa tzv. Poslovnog odbora Predsjednitva biskupskih konferencija.

7o su dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebaki, zatim poznati zlikovac
i huka iz Sarajeva dr. Ivan Ev. ari, fra Jozo Gari biskup banjaluki,
dr. Antun Akamovi, biskup iz akova, i dr. Janko imrak, poznati petokolona, killer ovac i faist iz Hrvatske strae. Poslije analize i kritike kleveta
iz ove poslanice dr. Bakari je podvukao da je ustvari ova poslanica pravdanje
ustakih nedjela i izdaje popraeno klevetom da je itav hrvatski narod poinio izdaju i vezao se uz hitlerovske zloince i klevete o masovnim ubistvima
od strane naih vlasti i nije naravno nikakav proizvod neke crkvene ili vjerske
djelatnosti, nego je samo nuna i logina karika u lancu ustake propagande
zadnjeg vremena. Ta je djelatnost samo rezultat ustakih napora da mobiliziraju u borbu protiv naeg naroda sve to se moe mobilizirali. S te strane
ne bi trebalo pripisali loj pojavi naroitu, izuzetnu vanost. Tim vie to se
medu potpisnicima nalaze poznati duhovni oci izdaje i nedjela, ari i imrak.
No smatram nunim da ovdje uinim malo zastranjenje od same teme
i da kaem nekoliko rijei o stavu prema crkvi katolikoj, koji je NOP zastupao i kojim se u svojoj djelatnosti rukovodio. Potrebno je to da se raiste
neki pojmovi, da ovaj nov istup nekolicine biskupa ne bi izazvao onu reakciju,
koja se zapravo od strane njegovih organizatora traila, tj. da ne bi jo
potencirao ogorenje narodnih masa prema nekim katolikim krugovima, i
time moda izazvao nepotrebnih incidenata.
Poznato je da se u izvjesnim sveenikim i redovnikim krugovima krio
vei broj okupator ovih pijuna i ustakih zlikovaca. Najsramnije mjesto tu
zauzima po zlu poznati iroki. Brijeg. Poznato je da medu katolikim sveenstvom nije bilo ba mnogo pojedinaca koji su bili jo na poetku voljni da
stupe, u borbu za slobodu svoga naroda. Te su okolnosti mnoge tjerale da
se prema itavoj crkvi odnose s maksimumom nepovjerenja i da izraavaju
elju da gone sve njene predstavnike i organe. No, mi se takvim mislima
nismo nikad rukovodili. Osim utvrenih zloinaca bez obzira kojim se opravdano ili neopravdano odijevaju, mi nismo progonili niti jednog jedinog predstavnika crkve niti jednog jedinog vjernika samo zato to bi on bio sveenik
ili vjernik. U odgovoru na sramne klevete, izloene u citiranom Prosvjedu
moemo tak da kaemo da. ima jo sveenika i redovnika koji su pomagali
okupatora, pa i koji su bili glavnom politikom podrkom u nekim okupatorovim zloinakim namjerama protiv naega naroda, a da im jo niti dlaka s
gl.ave nije pala. (Nema sumnje da su pri ovim rijeima morali pocrvenjeti
obrazi obojice biskupa Pusica i Milete, ako su se sjetili svojih himnopojki
Anti Paveliu i svoje pune suradnje s talijanskim i njemakim okupatorom,
0 emu je bilo ve ranije dosta rijei).
itali smo iz dnevnika pojedinih upa. i samostana, u koje su sveenici
1 redovnici zapisivali dogaaje i svoja opaanja, (tu se misli na ibenike
franjevce), i nali cici kod velikog broja nema nikakova osjeaja za svoj narod,
za njegove patnje, nego vie zlobnog radovanja zbog onih nasilja koje je
okupator po svojim slugama inio. Ni piscima takvih dnevnika, ni samostanima u kojima ive takvi ljudi nije se nita dogodilo. Ne smatramo zloinom pisanje poganih misli u knjigu koja nije namijenjena, javnosti, prezir
narodni dovoljna je kazna, za ovakve odroene individue.
S druge pak strane treba istaknuli, da smo uvijek pruali punu podrku
svakom onom sveeniku ili redovniku, koji je htio obavljali svoje vjerske dunosti i nije htio da se ogrijei o svoj narod. 1 mogu ovdje izjaviti da emo i
dalje pruati punu podrku sveenstvu koje eli. da slui svome narodu. Smatramo
okupljanje
hrvatskog
nacionalnog
sveenstva korisnim i podupirat
emo takve tendencije svim sredstvima, koja nam stoje na raspolagali ju.

Ovu sum digresiju, drugovi, uinio, da bi pokazao kako je postupak navedenih pet biskupa sasvim bez temelja i isto djelo faistikih potreba.516
U diskusiji u kojoj su uestvovali glavni predstavnici hrvatskog dijela
N O P - a , progovorio' je i Msgr. Rittig, kao lan predsjednitva Z A V N O H - a , koji je
s historijske perspektive pokazao razvoj narodno-oslobodilake borbe. Dakako Msgr.
Rittig osvrnuo se i na izlaganja dra Bakaria o odnosima N O P - a sa crkvom i hrvatskim sveenstvom. Msgr. Rittig rekao je da je to stanovite, koje je zauzeo dr. Bakari doneseno otvoreno i iskreno. U naelu i stvari je pravilno. D. Rittig je u
Splitu jo optimistiki promatrao itavo p i t a n j e nalazei da e biti mogunosti, da
se postavi osnova, s koje e se moi donijeti skladno rjeenje, poto, po njegovu sudu,
ima dobre volje s jedne i druge strane. Na osnovu pisama s: neosloboenog terena,
Msgr. Rittig misli, da hrvatsko sveenstvo u svojoj jezgri prianja uz oslobodilaki
pokret. Dakako, dogaaji koji su slijedili jednom izvanrednom brzinom iza oslobo e n j a itave Jugoslavije, pokazali su da je optimizam Msgra Rittiga.ibio nerealan.
Jer njegovu misao, da je elementarna dunost katolikog sveenika i redovnika stajati u pravednoj borbi pa i onda, kad bi ga kasnije ekala i teka iskuenja, demantirao ie i episkopat i najvei dio ustakog klera, koji je u osloboenoj Jugoslaviji produio sa svojim radom protiv vitalnih interesa vlastitog naroda a za interese importiranog i zloinakog faizma, prvenstveno uperenog protiv hrvatskog naroda. Velika
je bila misao Msgra Rittiga, kad je upozorio katoliko sveenstvo da bi i eventualna
s t r a d a n j a bila manje zlo, nego dovijeka snositi odgovornost, da se je narodu iznevjerio i izdao ga u povijesnom asu i bio sukrivcem njemakih i ustakih zloinstava
nad vlastitim narodom.517 Naalost ona nije mogla da otopi led oko srdaca mnogobrojnih sveenika i klerofaista.
S ovakvim odreenim stavom prema crkvi i narodu i meusobnim odnosima
crkve prema dravi uao je Msgr. Rittig i u osloboeni Zagreb. U prvim danima
poetnog snalaenja osloboenih Zagrepana od faistikog i ustakog terora Msgr.
Rittig je unosio svojim optimizmom za obnovu drave ohrabrenja i poticanja na svim
stranama svoga duhovnog d j e l o v a n j a . Njegovo je n a s t o j a n j e bilo usmjereno ka stiavanju i u k l a n j a n j u zabluda koje su kod zagrebakog klera vladale s obzirom na
N O P i partizanske b^rce. Ma da njegova nastojanja nisu bila okrunjena eljenim
uspjesima Msgr. Rittig ostao je stalan u svojim nastojanjima i gleditu, kakvo je
zastupao i za v r i j e m e narodno-oslobodilake borbe. O tome je dao naroita izraza na
praznik slavenske brae irila i Metodija, kad je u crkvi svetoga Marka prisustvovala
itava hrvatska vlada, a Msgr. Rittig na staroslavenskom jeziku pjevao misu. U svojoj
propovijedi, koju je sluao i iz ustakog perioda dobro poznati papin legat opat M a r cone. koji se jo zadrao u Zagrebu, Msgr. Rittig je iznio sintezu historijske borbe
hrvatskog naroda u prolosti kao i u ovoj strahovitoj okupaciji.
Svanuo nam davno eljkovani dan, uvodne su rijei Msgra Rittiga. Dan
to ga uini Gospod; veselimo se i r a d u j m o u n j e m u ! Bije i kuca veliki as
hrvatske i jugoslavenske povijesti. Mi ga povezujemo s imenom slavenskih
apostola svetog irila i Metoda. Velik je crkveni i narodni blagdan, a najvei
5111
5,7

Vjesnik 15. IV. 1945.

Vjesnik 15. IV. 1945.

dravni blagdan nae nove narodne vlasti. Sveta braa su nai apostoli i
i d e o l o z i . . .
Prikazavi Metodi j evu borbu s Nijemcima Msgr. Rittig podvukao je da
je to bila samo prva faza one vjekovne borbe izmeu slavenstva i germanstva.
Potom su slijedile dugotrajne borbe kroz hiljadu sedamdeset godina i konano je planula ova sadanja n a j k r v a v i j a , n a j g r o z n i j a i najopasnija, ali
uzdamo se posljednja faza, koja je zavrila pobjedom slavenstva nad n j e makim osvajaem. Sada razumijete, zato mi praznik irila i Metoda slavimo
i kao dravni blagdan. Sjetite se rijei velikoga voe naeg oslobodilakog
pokreta marala Tita koje je izrekao 30. X I . 1943.: M i u s v o j o j narodnoo s l o b o d i l a k o j borbi o s t v a r u j e m o p r o s v j e t n e i n a r o d n e i d e a l e n a i h
i slijedimo nauku naih velikana Kriania i Strossmayera.

predaka

Nai pretci su iril i Metod; mi smo ostvarili, to su nas po n j i m a uili

Kriani i Strossmayer. Zaista danas nakon pobjede moemo klicati: Spaena
je batina svetog irila i Metoda, spaseno je njihovo djelo, izvrili smo njihov
zavjet! Iz te injenice izvire u nae due bogati osjeaj dananjeg sveanog
dana.
Prikazavi historijsko znaenje d j e l a svete brae za sve slavenske narode,
osvrnuo se Msgr. Rittig na p o s l j e d n j u fazu sukoba slavenstva i germanstva.
Pa kada je prije etiri godine planuo presudni boj izmeu germanstva
i slavenstva, zbio se velik d o g a a j , te je iz slavenskog 'duha provalio silni
osjeaj duhovne i moralne zajednice, bratstva i uzajamnosti svih slavenskih
naroda, i Slavenstvo u d u g o t r a j n o j i nesmiljenoj borbi suzbi, slomi i porazi
divljega osvajaa. Slavenski svijet se sabrao, osvijestio, preobrazio. U stranoj
Golgoti proao je svoje duhovno proienje i katarzu. Zajednika nevolja
ga je ujedinila. On stoji danas na vidiku cijeloga ljudskog uskrsnua, moan
i slavan kao nikada . . .
D a n a n j i narodni i dravni praznik izabrali smo da svoje zahvalne osjeaje prikaemo Nebeskom Ocu za veliki dar nae pobjede i narodnog osloboenja. Mnogi ste mi govorili, dokle smo jo boravili u umi: Je li Monsig-nore, kad se vratimo u Zagreb mi emo poi svetom Marku i tamo zapjevati
Te Deum. To mi je govorio i na dragi i odlini drug pukovnik Dragutin
Saili, koji danas evo sjedi u svetitu crkve svetog Marka, kao njezin patron.
Izvrujemo vau elju. Mi svi sa suzama i osjeajima harnosti pribivamo ovom
sveanom bogosluju i zahvaljujemo Velikom Bogu, to nam je dao pobjedu
i nau narodnu slobodu. Mali David skrio je gorostasa Goli jata. Izvrili smo
tenju i ideale naih djedova da uskrsne slobodna Hrvatska, ideale Zrinjskih
i Frankopana, snove ilirskih preporoditelja, prorotvo Strossmayera i Rakoga,
ivotni rad tolikih naih drugih voa i rodoljuba. U ovom asu ne zaboravljamo u svojoj dui i molitvi najboljih drugova, koji mueniki poginue
za pobjedu naih ideja ii svoje rodine. Da nije njihove rtve, ne bi bilo ni
Federalne Hrvatske, ni Demokratske Federativne Jugoslavije.
U ovaj historijski nezaboravni trenutak, kakvoga jo nikad ne bijae pod
divnim svodovima crkve svetoga Marka, diemo svoja srca put nebesa i prikazujemo svoje molitve za naega velikog predvodnika Marala, za nau
hrabru oslobodilaku Jugoslavensku armiju, njezine slavne generale i oficire
i sve junake borce, koji najvie pridonijee za nau pobjedu i narodnu slobodu. as smirenja nije jo stupio. to se rui godinama, ne moe se izgraditi
u nekoliko tjedana. Treba nam jo sveder prijegora i snage. Sve nas eka

jo druga ivotna zadaa, da viamo i lijeimo rane, obnovimo due u pravdi

i bratstvu, u blagorou i miru, u najveim djelima ii pothvatima, u meusobnom povjerenju. Neka nam Boja milost bude na pomori! 5 1 8
Nakon zavrene mise otpjevao je i sveani Te Deum u zahvalu za pobjedu
nad okupatorom, koju je izborila Jugoslavenska A r m i j a . T a k o su sveenici u ovoj
istoj crkvi, u k o j o j su se nalazili i predstavnici zagrebakog Kaptola kanonici dr. Radievi, dr. Ba'ti i dr. Bori, u kojoj je za ustake strahovlade nadbiskup Stepinac
blagosiljao Pavelia i na dan otvaranja ustakog sabora pozdravio Pavelia, sada
su molili za napredak i sreu Federalne Drave Hrvatske u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Ne ispitujemo stepen iskrenosti njihovih molitava.
Nema sumnje da su izaslanici Kaptola referirali nadbiskupu Stepincu kako
su narodne vlasti prisustvovale tom sveanom, crkvenom zahvalnom inu i protumaile znaenje govora Msgra Rittiga. Meutim, sigurno je, kroz njihove okorjele savjesti nije prodrla blaga vijest evaneoske misli i rijei koju su svima Slavenima donijeli sveta braa Ciril i Metodije, Sigurno su na Kaptolu sa zgraanjem komentirali
injenicu da se Msgr, Rittig sjetio u govoru i molitvama i marala Tita kao i generala
Jugoslavenske armije, protiv koje je jo prije tri mjeseca ustao ustaki episkopat u
svojoj famoznoj antipartizanskoj i protunarodnoj poslanici.
U neobino tekoj i sloenoj narodno-oslobodilakoj borbi u Istri i Julijskoj
Krajini tokom svih stradalnikih godina znatan dio sveenstva bio je na n a r o d n o j
strani. Meu onim odvanim sveenicima, koji su zajedno s narodom poli, da brane
rodnu grudu od faistikog zuluma, bio je sveenik profesor dr. Kuzma Jedreti iz
Vodica na Krasu, Kad su Nijemci u proljee 1944 popalili ovo selo, nije ostao poteen ni sveeniki dom. Zbog svog odlunog zauzimanja za narod dva put je bio
u ivotnoj opasnosti od njemakog Gestapoa, Na k r a j u je poao u planine, kad je
ljeti 1944. odravana na Planiku oblasna konferencija ena. T a d je blagoslovio zastavu Treeg omladinskog bataljona Olge Ban 23. VII. 1944. Kroz najtee kunje
ostao je v j e r a n narodu i mogao je kasnije da korisno poslui poslije osloboenja
litre narodu na n j e g o v o j obnovi i na duhovnom organiziranju otpora da se Istra
pripoji m a j c i otadbini. 519
N i j e neshvatljivo da su hrvatski i slovenski sveenici bili na u d a r u talijanskih vojnika i policijskih vlasti odmah kako je Italija zabola no u lea F r a n cuskoj, a pogotovo, kad je muke napala 1941. Jugoslaviju. Jer, oni su ostali dosljedni dvadesetgodinjoj borbi i stradanjima. U najveem dijelu bili su ti sveenici
m svoj narod tokom itavog rata, pa i U) vrijeme narodno-oslobodilake borbe. Sveenici su jo jedini ostali koje n i j e mogla faistika vlast da sasvim podloi u njenom
provoenju denacionalizacije, odnosno asimilacije Slovenaca i H r v a t a . Dok je sva
ostala inteligencija, uitelji, lijenici, advokati i ostali javni radnici, bila ili protjerana preko granice ili je morala da se sasvim povue, dotle se otpor sveenstva unato
faistikom nadbiskupu u Gorici Margottiju, kao i onima biskupima u Trstu, Poreu J Rijeci, i d a l j e p r o d u l a v a o uz cijenu tekih rtava, a pod uslovima koji se jedva
d a j u zamisliti u j e d n o j civiliziranoj zemlji, a ne u zemlji g d j e je bilo sjedite vrhovnog crkvenog poglavara.
5 Vjesnik 9, V I I , 1941,
N a r o d n i list U, II, 1946,

im se rat razmahao, vlasti su obraale naroitu p a n j u ovim sveenicima

u itavoj Juiijskoj Krajini. A time, slijedili su svake vrste progoni. Raznovrsni izv j e t a j i kvestora i prefekta iz Julijske Krajine, koji su dopali ruku antifaistikih
boraca i osloboditelja Julijske K r a j i n e razotkrivaju svtu akciju vlasti o denacionalizaciji, a onda kasnije, gotovo o istrebljenju slavenskog elementa u toj trojezinoj
pokrajini. to se tie napose samih sveenika, koje su jednako gonile svjetovne vlasti,
kao to ih nisu zatiivale crkvene, govori naroito puljski prefekt, kad j a v l j a u Rim
o situaciji u svome djelokrugu. Puljski prefekt Schierici stalno izvjetava kako slavensko sveenstvo ne proputa nikakvu priliku da dri svijest o slavenskom porijeklu kod puanstva i da insistira na upotrebi slavenskog jezika u crkvi. Prema tome,
kler je j e d a n teak i opasan otporni elemenat, prava i ozbiljna zapreka za asimilaciju koju faistika stranka i faistiki uitelji najveom ustrpljivou izvravaju,
kako bi formirali nacionalnu svijest kod inorodnih masa. 520
Isti prefekt nas obavjetava 1943., kad je ve svatko u Italiji vidio da je
rat izgubljen, kako su slavenski sveenici neobino radosni i zadovoljni, jer se n a d a j u
da e se situacija izmijeniti. Kad su se pojavili partizani, oni su kod sveenika nailazili na p u n o r a z u m i j e v a n j e i potporu, to su vlasti doznale i stale da gone sve
one na koje se sumnjalo da pomau ustanike, antifaiste.
Ovi sveenici bili su kanjavani i zato to su partizanima doturivali hranu ili
su im davali obavijesti o kretanjima faistikih vojnih formacija. Puljskog prefekta
iritira sve to, j e r on ne vidi samo akciju partizana, nego i iredentistiku akciju slavenskog elementa, to je za ove asimilatore i denacionalizatore bio bauk n a j s t r a h o vitijih razmjera. N j e g a uasava da ima i takvih sveenika koji ak i s propovjedaonice govore protiv strahota rata (jer faizam ga je glorificirao, a vatikanski f a isti komentirali i odobravali samo ako je pravedan, a rat koji je Mussolini poveo,
bio je za faistike kardinale svakako pravedan, kao i o n a j u Abesiniji, za koji se
zalagao i sam Pijo XI.). Prefekt je sav izvan sebe kad saznaje da ima i takvih
sveenika koji se slue kod crkvenih funkcija hrvatskim jezikom, tovie, oni i razgov a r a j u s narodom hrvatski. Kroz izvjetaje ovog prefekta gotovo svakog mjeseca prolaze imena sveenika, i to kroz pune etiri godine od 1939. do 1943. Tako T o m a
Banko, Ivan Galo, Vjekoslav Kancijan, Kazimir Paji, Ivan Pavi, Leopold Giorgi,
Stjepan Cek, Josip Soa, Josip Mili, Josip Paulii, Ferdinand Senki, Rudolf Herak,
Ivan Kuravi, i m e M i l a n o v i , k o g a

su

Nijemci

ustrijelili

kao

partizana,

Franjo

tengel, Ivan Budin i Karlo Esih. Dakako, nismo u mogunosti, da zagledamo i u

izvjetaje drugih prefekata i kvestora, koji bi takoer iznijeli po koju rtvu i svijetlo
sveeniko ime.
Prefekt utjee na pojedine sveenike da izmijene svoje dranje, a otpornije
preporuuje ministarstvu da se odstrane, i zamijene drugima, to bi uveliko olakalo rad vlasti. 521
520
Izvjee p u l j s k o g p r e f e k t a
br. 6814; od 30. X. 1940.', br. 5964; od
1. V I I I . 1942., br. 3615; od 4. I X . 1942.,
3561; od 1. V I I I . 1943., br. 4202.
521
Izvjee p u l j s k o g p r e f e k t a
5. VI. 1940., br. 3144.

M i n i s t a r s t v u u n u t r a n j i h poslova u Rimu od 9. XII. 1939.

24. VI. 1942., br. 2470; od 3. V I I . 1942., br. 3075; od
br. 4251; od 1. II. 1943., br. 419; od 3. V I I . 1943., br.
M i n i s t a r s t v u u n u t r a n j i h poslova od 4. I. 1940., br. 47 i

itav niz postupaka ovog pulskog prefekta pokazuje koliko su sveenici bili
izloeni raznovrsnim persiekucijama. Sveenik F r a n j o M a l a l a n bio je jo 1939. god.
osuen na tri godihe konfinacije, Ivan Pavi interniran, a Ivan Budin pritvoren jer
pripada slavenskom oslobodilakom pokretu. 522
Prefekt se mijea i u biskupsku jurisdikciju, j e r prigovara i protestira
transkom biskupu radi postavljanja M a r i j a n a Vivijanija za upnika u Sv. Kvirinu
(Buzet) poto se radi o osobi protivnoj naim ustanovama i koja je sposobna da
vri slavensku propagandu. 5 2 3
U tri maha ali se prefekt ministarstvu na transkog biskupa, da ne pokazuje dovoljno razumijevanja u postavljanju novih sveenika, poto alje u Istru
sveenike, ija prisutnosti medu slavenskim puanstvom nije poeljna, sada vie
nego ikada (1942. i 1943.), dok njegov poreko-puljski kolega R. Radossi postupa
protivilo,524 Kad je prefektu stigao izvjetaj, da sveenik Kazimir Paji tumai i
dalje evanelje na hrvatskom jeziku, te da vodi protutalijansku propagandu smetajui tako radu talijanskih uitelja, prefekt Schierici dodao je svojom rukom uz
tekst izvjetaja: Internirajmo ga! Bilo je to 17. X I . 1940. Ali i 1943. Mjeseni
izvjetaj karabinjerske teritorijalne legije od 25. V. 1943. u Puli, kae, da je don
K. P a j i uporan u upotrebi hrvatskog jezika, ali da ga se stalno nadzirava, kao i
don Ivana Gala. Za Stjepana Ceka se kae da nastavlja svojom djelatnosti. Svoj
djeci, koju pouava vjeronauk, podijelio je katekizme na hrvatskom jeziku, a na
tom jeziku i ispituje djecu. I don Franjo Stegel vodi slavofilsku politiku, te je i on
podijelio katekizme na hrvatskom jeziku, davi djeci razumjeti, da m o r a j u uiti na
tom jeziku, j e r da je to njihov maternji jezik. T a j upnik upotrebljava hrvatski
jezik i onda, kad se na n j e g a postavi p i t a n j e na talijanskom jeziku. Sve je to izazvalo albe sa strane uiteljstva, kojemu se na o v a j nain prijei rad medu omladinom oko kulturne penetracije, a izazivlje i dezorijentaciju kod puanstva, koje se
udi kako vlast moe dozvoliti ovakav postupak sa strane upnika. Ista ova legija
karabinjera govori u jednom drugom izvjetaju kako je O V R A nala neke dokumente (1943.) na Rijeci, iz kojih se vidi jasno politiko osjeanje i aktivnost slavenskih sveenika na tetu talijanske stvari. U jednom dokumentu, upravljenom
Komunistiko-partizanskoj centrali Hrvatske pie, da je vei dio slavenskih sveenika sklon partizanima, a kue slavenskih sveenika da su najpogodnije baze, g d j e
partizansko-komunistiki emisari jedu i spavaju. Sada ne bi smjela da postoji ikakva sumnja da su slavenski sveenici nai glavni neprijatelji i da oni pomau svojom
razornom djelatnou
pobunjeniki pokret,525

u samoj
utjee i
do l j e t a
birani i

Meutim, poslije kapitulacije Italije, kad je faizam doivio svoj prvi slom
Italiji, vatikansko-klerikalna propaganda stala je da u obratnom smjeru
da podvoji ovo dotad gotovo jednoduno narodno sveenstvo. Dok su sve
1944. sveenici ulazili u politike odbore Osvobodilne Fronte, a kasnije su
u narodno-oslobodilake odbore, n a j e d n o m se stalo zapaati pomaganje
522

Izvjee p u l j s k o g p r e f e k t a
Izvjee p u l j s k o g p r e f e k t a
524
Izvjea p u l j s k o g p r e f e k t a
1943., br. 2112.
525
Izvjee p u l j s k o g p r e f e k t a
Slavenski sveenici Istre pod faizmom.
523

od 1. IV. 1942., br. 1931.

od 4. I X . 1942., br. 4251.
od 12. X I I . 1942., br. 5748; 1. I. 1943., br. 6266; 30. VI.
od 3. V I I . 1942.; 6. II. 1943. Svi g o r n j i citati p r e m a : Dg,
Glas Istre 2. X. 1945.

reakcije, koju je dirigirao vjetim sugestijama reiser iz centra crkvene vlasti. N a roito je uspjela ta protunarodna propaganda u Slovenskom Primorju. Glavni posrednik izmeu Rima, propalog i sada kamufliranog faizma je zloglasni nasljednik
nadbiskupa Sedeja, goriki nadbiskup Carlo Margotti. Poznate su njegove ratne
poslanice, koje je u ratne svrhe profaistike imperijalistike agresije izdavao i nastojao je time utjecati na raspoloenje podreenog slovenskog sveenstva, kako bi
opet ono djelovalo na narod da se svom snagom zaloi za faistiku agresiju. Msgr.
Margotti je upravo deprimiran kad vidi pasivnost jednog dijela svoga klera u prvim
d a n i m a talijanskog rata. To ga je ponukalo, da se tom dijelu sveenstva, a to znai
slovenskom i hrvatskom obrati naroitom rijei i to sasvim povjerljivim cirkularom. N j e g o v a Una parola al Nostro Clero nell' ora presente je nesumnjivo
n a m i j e n j e n a slovenskom sveenstvu i ona je odraz faistikih agitatorskih nastojanja
jednog arhipastira, koji svoju visoku crkvenu vlast zloupotrebljava u politike svrhe
atakirajui slobodu savjesti nacionalnih osjeanja Slovenaca i H r v a t a . Prijekori, koje
nadbiskup upuuje prvenstveno slovenskim sveenicima jesu prava denuncijacija
faistikim vlastima da se jo jednom upozore kakvii su to dravljani, koji u punoj
pasivnosti p r o m a t r a j u najvei podvig Italije da se domogne plijena kakvog ni Cezar
ni Mussolini nisu sanjali! A Msgr. Margotti govori o dobrim katolicima u faistikoj
klimi, koji dolaze s bojita i mjesto da uju vjerske utjehe u talijanskom jeziku, oni ih
moraju da sluaju na jeziku, koji ne razumiju. Msgr. Margotti nije se u tom trenutku
sjetio, da je upravo on bio t a j , koji je sve crkve u Julijskoj Krajini, dakako prvenstveno u n j e g o v o j dijecezi posve talijanizirao i tako drage sinove Italije julijskokrajinske Slovence stavio izvan crkvenog zakona i onemoguio im da uju rijei
e v a n e l j a u njihovu materinjem jeziku. Jadikujui nad tim i takvim ophoenjem slovenskih sveenika, koji se staraju za slovensku pastvu kao cjelinu nekog mjesta, te
radi pojedinaca Talijana, koji naiu, ne m i j e n j a j u obiaj kako bi radi tih pojedinaca
uskratili cjelini, to bi dali pojedincu, Margotti prelazi u pravo faistiko optuivanje:
S v i nai s v e e n i c i d o b r o z n a j u to s e d o g a a u I t a l i j i , to p o d u z i m a o v a
n a c i j a da stigne do s v o j i h c i l j e v a , da osigura E v r o p i i svijetu s p o b j e d o m
svoga oruja, zajedno sa s v o j i m m o n i m saveznikom jedan trajan mir i jedan
s t a l a n p o r e d a k k o j i g a r a n t i r a t a k a v m i r ; p a opet n i k a d n i j e d n a r i j e o d o b r a v a n j a p o g l a v a r i m a n i p o h v a l e h r a b r i m v o j n i c i m a , n i j e d a n i z r a z k o j i pokaz u j e b a r e m m a l o e n t u z i j a z m a i l i n a j m a n j e p o v j e r e n j a u pomo n e b e s k u , n i k a d
j e d a n poziv d a s e m o l i z a p o b j e d u . N i t a p r o t i v , s p o r a z u m a n s a m , a l i n i n i t a
za; u t n j a , o d s u s t v o v a n j e , p a s i v n o s t . "To j e o d v i e m a l o z a nas s v e e n i k e i z a
jednostavne katolike koji osjeaju i ispovijedaju pravu ljubav prema
otadbini,526

Velik dio ovog povjerljivog cirkulara, za koji su i te kako dobro znali i

Ovra i karabinjeri, i kvestori i prefekti, posveen je pouci o ljubavi prema otadbini,
koja je Italija i koju treba ukazivati i jakim hrabrim poglavarima (tj, Mussoliniju
i ostalim faistikim prvacima), kao i nepobjedivoj vojsci. Sveenici u tome m o r a j u
da pred narodom zrae svojim primjerom, s ove i s one strane Soe!
Poslije sloma faizma, Margotti je i sada, kao i ranije u slubi Vatikana, a
poslije okupacije od strane saveznika na strani ope svjetske reakcije, kako bi se sa526

Carlo Arcivescovo, U n a p a r o l a al nostro clero nell'ora presente. 26, V I I . 1940.

uvalo sve staro, u onoj staroj faistikoj formi. Oktobra 1944. Margotti je naroitom
okrunicom pozvao sve svoje sveenstvo da istupe iz narodno-oslobodilakih odbora. 527
U njegovoj neposrednoj blizini, medu onima kojima je klerofaizam i slijepa pokornost
vie nego vlastiti narod i njegova sudbina, nalaze se Msgr. Brumat i kanonici goriki
Msgr. Novak i S. Gregorec, a jednako mu pomae u Sjemenitu i u gimnaziji prof. dr.
uk. Meutim, velika historijska iskustva, koja je imao t a j kler sa strahovitim gospodarem i upravljaem preko dva decenija, a onda i s oba okupatora, talijanskim i njemakim, sauvao je najvei dio od lanih propagandnih sugestija o opasnosti vjere,
pod kojom se nalaze vjeto kamuflirani cilj Vatikana kao i svih ostalih klerofaistikih,
faistikih i demokratskih interesa, pa i onih takozvanih demokrata, kako bi pod ovim
vidom i opet prokriumarili, to je uinio 1915. sramni Londonski pakt. Da bi podnijetim rtvama kao i naporima jugoslavenskih naroda za osloboenje svoje porobljene
brae u Juiijskoj Krajini, ijem ropstvu je mnogo doprinosio i oteavao ga i Mussolinijev vjerni saveznik Vatikan, ostali blagodarni i vjerni, oni su, u najveem dijelu,
bili uz svoj narod. O v a j hrabri dio sveenstva uspio je da sauva svoju savjest i lijepu
tradiciju, koju je stekao borei se decenijima s monim zavojevaem.
U potpunoj suglasnosti sa zagrebakim klerofaistima bila je takoer odluka
Prefekture Kvarnera od 18. X I I . 1941., kojom je ukinuta starokatolika crkva sa
sjeditem u Suaku, iji su sveenici od reda bili antifaisti, j e r su potpuno prelomili
s oba Rima. Kad je ta odluka objavljena, ustaka je tampa likovala, kao i Vjesnik
biskupije senjske i modruke, koji je tu odluku objavio prvi, smatrajui je jednom
pobjedom vie. Naravno, ustakom i klerofaistikom. Dakako toj su se radosti pridruili svi istomiljenici u Bosni i Hercegovini. 528
Kad je u osloboenoj Istri, u Bermu na p r v o j komemoraciji smrti nakon
16 godina strijeljanja jednog od prvoboraca antifaistike omladine u Istri Vladimira Gortana, 17. oktobra 1945. okupljen narod izrazio svoja osjeanja blagodarnosti, predstavnik N a r o d n e vlade Hrvatske istaknuo je rodoljubivost istarskog sveenstva u vremenu narodno-oslobodilake borbe. Ministar M l a d e n Ivekovi u svom
je govoru mogao da podvue svoju radost nad saznanjem i utiscima, koje su na
n j e g a ostavili narodni sveenici pokazujui i ovog puta, da su uz svoj narod, kao
to je to bilo u danima faistikog ropstva. Tu je radost mogao da iskae u onim
trenucima, kad se u uoj Hrvatskoj visoki kler sa svojom pastirskom poslanicom
pokazao da ne slijedi glas historije svoga naroda, nego da i d a l j e slui interesima
tuina, kao to je to radio u vrijeme N D H . Ministar Ivekovi odao je tome sveenstvu naroito priznanje, kad je izrazio svoje elje da bi se sveenstvo u H r v a t s k o j
ugledalo na istarske drugove i polo onim putem, kojim idu istarski narodni borci.
Tom su prilikom dvojica narodnih sveenika Boo Milanovi i Sreko tifani dali
izraza svome uzbuenju i nadama, da e ne samo Istra nego i Julijska K r a j i n a poslije
prepaenih rtava, koje su te od T a l i j a n a porobljene zemlje dale za opu1 stvar
slobode svih jugoslavenskih naroda, konano pripasti Jugoslaviji.
Sreko tifani podvukao je, da su i u dalekoj, kao i u nedavnoj prolosti
istarski sveenici bili tamo g d j e se nalazio i njihov narod, g d j e su bili interesi naroda. Nas udi, rekao je sveenik tifani, i ne moemo da shvatimo kako j e d a n
527
528

P r o t u n a r o d n i r a d sveenstva Slovenakog P r i m o r j a . Borba 5. IV. 1945.

Starokatolici. (Uvodnik). Katoliki t j e d n i k 7. VI. i 14. VI. 1942.

1094
dio hrvatskog sveenstva, u prvom redu neki biskupi ne mogu da shvate dananje
vrijeme i razvoj dogaaja i idu protiv svog vlastitog naroda. Sveenik tifani
imao je odvanosti da pred velikim zborom ukae na protunarodni rad i protujugoslavenski stav transkog klerikalnog lista Vita nuova, koja, napada Narodnooslobodilaki pokret, kao da je protiv crkve. U istome duhu je govorio i sveenik iz
Trsta Boo Milanovi, koji se pridruio potpuno izlaganjima druga tifania. I on je
poelio da narodni duh istarskog sveenstva zavlada i hrvatskim sveenstvom, koje
treba da se u osloboenoj zemlji oslobodi zaraze, koja ga je toliko vremena rastakala i vodila putem narodne propasti. 529
Julijsko-krajinsko sveenstvo pokazalo je svoj rodoljubiv stav i svu odlunost da ustraje u borbi svoga naroda, da Julijska Krajina pripadne Jugoslaviji,
pokazalo je visoki stepen svoje svijesti i nije se dalo zavesti propagandom, koja mu
je dolazila iz Italije kao i iz nezadovoljnih klerofaistikih izvora, kao da je N O P ma
u emu uperen protiv vjere, crkve i sveenstva.
Narodno-oslobodilaki borci znaju vrlo dobro, da je pored velikog broja
protivnika u sveenikim i fratarskim mantijama, bilo i svijetlih primjera, kao to
su rodoljubi i borci fra Karlo ulum, kojega su ubile ustae u njegovu domu u Zavojanima (srez Vrgorac) u Dalmaciji. Fra ulum je od poetka narodno-oslobodilake borbe pomagao partizanske borce i narodu je tumaio, da je partizanska vojska
narodna vojska i oslobodilaka vojska naih naroda u koju treba da odlaze svi oni,
koji su sposobni da uzmu oruje u ruke na obranu domovine od vanjskih i unutranjih neprijatelja. Zato je fra ulum i iskusio na sebi mrnju podivljalih ustaa,
koji su ga nou od 25. na 26. m a j a na najzvjeriskiji nain najprije muili, a onda
ubili. Istodobno stradali su i njegovi istomiljenici iz sela Zavojana. 530 Partizani sa
potovanjem spominju imena f r a Vida ujaka, f r a Serafina Dodiga, f r a Ivana
Vukovia, don Andriju Radonia, Vjekoslava Trdana i sve one, koji su ostali uz
svoj narod u najteim trenucima njihova iskuenja. 531 Spomenut je ve sluaj slovenskih sveenika, koji su u Jasenovcu zaglavili zajedno sa svojim hrvatskim drugom
upnikom Franjom Riharom u Jasenovakom logoru.
Nadaleko je odjeknuo i junaki stav dr. Metoda Mikua, slovenskog sveenika, koji je stupio u partizanske redove i u slovenskoj O. F. zauzeo vidno mjesto
u borbi protiv oba okupatora i domaih klerofaistikih izdajnika.
Ueni teolog, ali i rodoljub, koji je osjetio, ma da u neposrednoj blizini izdajnika biskupa Romana, ma da je na njega svim svojim autoritetom i sredstvima naklonosti elio da utie i da ga odvrati od partizanskog pokreta, o kome je mladi sveenik sa zanosom govorio svome biskupu.
Dr. Metod Miku je ne samo kao rodoljub, nego i kao sveenik, kao uen
teolog sagledao do dubina moralne i nacionalne osnove narodno-oslobodilakog pokreta, slovenske 0. F., kojoj je priao svim arom mladenakog i patriotskog srca. Ma
da u neposrednoj blizini biskupa Romana, sa ijim se radom nikako nije mogao da
sloi, kome je sa svoje strane objanjavao sa zanosom o zadacima i ciljevima O. F.,
629 Narodno sveenstvo Istre izjavljuje solidarnost s narodnom vlasti.
X. 1945.

530
531

Glas Istre 23.

Vjesnik 28. I. 1946.

Slobodna Dalmacija 25. II. 1945. Vjesnik 5. X. 1946., 7. X. 1946.

dr. Metod Miku razbijao je na svim stranama klerofaistike neistine kao da je n a rodno-oslobodilaki pokret protiv religije i crkve. Sa pravom vjerskom osjeajnou
i pobonou prikazao je jednom prilikom dr. Miku slobodu savjesti i vjerskih osje a n j a u partizanskim redovima prilikom opisa jedne sahrane partizana.
Partizan imao je sklopljene ruke kao u molitvi, a meu prstima sliicu
Isusa Dobroga Pastira .. . Tako je leao na mrtvakom odru partizan, za koje
toliko ljudi ne nalazi drugog izraza nego bezbonik i razbojnik, tako su ga
evo spremali njegovi drugovi, brigada, banda, k o m u n i s t i . . . Stavio sam
obrednu sveeniku halju, bataljon je stao kao ukopan, poeo sam s obredom.
Mirno glasila je vojnika zapovijed, ali to koristi kad se to isto ne moe
zapo vi jediti suzama, to su tekle svima bez iznimke dok su prve lopate zasipavale pokojnog druga. Nikad nisam pogrebni obred obavljao tako sabrano
kao sada. Sve mi se inilo tako sveano, kao da sprovodima u nekoj golemoj
katedrali monoga i slavnoga pokojnika. A bilo je uistinu i jedno i drugo,.
Prvo, proljetna n e d j e l j a na Dolenjskom u divnim bojama mladih vinograda,
ume i modroga neba, a drugo, sp rov odio sam junaka na kojega spomen ne e
nikada nestati u slovenskom narodu, jer je neunitiv. Pri obredu sam upravo
stigao do mjesta, kad se duhovnik ima glasno moliti Oe na za pokoj dui
umrloga, za due pokojnih na groblju i za due u istilitu. I dogodilo se, da
je bataljon kao jedan ovjek odmolio drugi dio Oe naa kako to jo nikad
nisam uo. Obogatio sam se novim saznanjem: nova su vremena, a ipak stara,
a ne nova vjera, i to prava vjera bez parade, bez uniforme i zastava vjera
u srcima i ako je potrebno na djelima. 5 3 1 a
Da, uistinu, i Msgr. Rittig kao i dr. Miku, koji su iz neposredne blizine
posmatrali itav partizanski pokret, zacijelo su v j e r n i j i interpreti njegovi sveenici,
nego to su to neprijatelji jugoslavenskih naroda i nove Jugoslavije.
Stradanja istarskog kao i ostalog sveenstva iz Julijske Krajine bila su samo
produenja njihovog muenikog ivota iz vremena jo prije rata, kako je to ve u
ranijim poglavljima prikazano u vezi sa faizmom i naklonjenim stavom Vatikana
prema faistikim biskupima kao prostim izvriocima antislavenskih akcija. N i j e udo
da je Narodno-oslobodilaki pokret, kako je ve naprijed reeno, naao u Istri i slovenskom Primorju upravo medu sveenicima svoje sumiljenike i pomagae. Jula 1943.
izdali su istarski sveenici proglas na narod u kojemu su izloili politika, nacionalna
naela istarskih Slavena. Slobodni dom je na osloboenoj teritoriji, upravo tim
povodom, upozorio sveenike u N D H , da se ugledaju u ovu svoju istarsku brau, koja
su na svojim leima iskusili blagodjeti faistikog reima kroz vie od etvrt stoljea,
koji je toliko bio pomagan od Vatikana. Istarski sveenici su podvukli da pripadaju
grani velikog slavenskog naroda te da je za n j i h kao i sve ostale Slavene u J u i i j skoj Krajini jedini uslov narodnog blagostanja i srenije budunosti osloboenje ispod
talijanskog ropstva, bez obzira da li je ono faistiko ili nefaistiko, poto su i sve
pretfaistike vlade nastojale da odnarode i talijaniziraju sve svoje manjine, a naroito Slavene. Istarski sveenici u svome oajanju vide jedini spas u velikoj dravi
Junih Slavena, u federaciji svih slavenskih naroda pod zatitom slavenske Rusije.
Samo to e zajamiti opstanak Slavena u budunosti. Proavi kroz sve mogue mate531

a Slobodni dom 15. V I I I . 1943. prema Kmekom glasu.

rijalne i socijalne nevolje, ovi se sveenici bez ikakvih sustezanja zalau i za pravedniji socijalni poredak u kome sva bogatstva moraju da predu u narodne ruke. 5 S l b
Kad je jugoslavenski episkopat 1945. mjeseca septembra izdao pravo izdajniko Pastirsko pismo, kad su iroke narodne mase stale izraavati i svoje neraspoloenje i punu svoju osudu nad tim nedjelom, pojavili su se brojni sveenici, koji su
jednako negodovali i odbili da itaju ovu poslanicu. Znameniti i sijedi bokokotorski
rodoljub don Niko Lukovi, bio je samo dosljedan u vrijeme okupacije svojem ranijem
radu na zblienju bratstva i jedinstva izmeu Srba i Hrvata u Boki Kotorskoj, kao to
bi bio i njegov veliki, pokojni biskup Uccellini-Tice, pa je imao samo otre rijei prijekora za t a j episkopatski postupak, koji je samo neprijatelje Jugoslavije ohrabrio, da
jo ee n a p a d a j u njene narodno-oslobodilake tekovine.
Zapaeni su kao p r i j a t e l j i i suradnici Narodno-oslobodilakog pokreta i rodoljubivi sveenici, kao to su dr. F r a n j o Didovi, Janko Petan, Ivo Javornik, Josip
Kockovi, Stjepan Rakoci. 532 A bilo ih je i u emigraciji, koji su se iz Egipta javili
pozdravljajui stav Msgra Rittiga, kao to su don Toma Moscatello, don Ivan Moscatello, don J u r a j Buri, don Andro tambuk i don Niko Ivanovi. 533
Svoj rodoljubiv stav su i na drugim stranama pokazali pojedini sveenici,
kao to su A n t e uri, upnik u Ozlju, Ante Maroi, upnik u Generalskom Stolu,
M a t i j a Medveek, upnik u Slunju, Aleksandar avlek, upnik ui Selima k r a j Siska,
Mirko Durekovi, upnik u iincu k r a j Siska, ili ve spomenuti dr. F r a n j o Didovi,
upnik u D r e n j u kod akova. 534 Jedan od rijetkih franjevaca iz sinjskog samostana,
koji se nije uprljao ni za talijanske i njemake okupacije f r a Pile Vukovi, shvatio je
pravilno kako treba u obnovljenoj dravi posluiti svome narodu. 5 3 5 Iz Imotskog
je f r a Ivan Vukovi a iz Metkovia don Vinko Buble, koji su u N O P - u vidjeli jedini
spas hrvatskog naroda. Takvi su i Antun Bonar, upnik u Kraljevu Vrhu, stubikog
sreza, dr. Franjo Resman, profesor i kateheta u Novoj Gradiki i zacijelo jo izvjestan
broj sveenika, kojima treba odati priznanje, da su u tekim danima stradanja naih
naroda pravilno shvatili svoje crkvene dunosti. Iz izvjetaja pojedinih srpskih stradalnika svijetlo zrae imena Ambrozija Benkovia, upravitelja upe u Belji, koji
je pokazao prema p a t n j a m a Srba kao i pravoslavnoj sveenikoj subrai i ljudskog
i bratskog suosjeanja, koji je imao kurae da poe u Zagreb i da ustakim prvacima
ukae na zlodjela, koja ine njihove ustae. 536 Ili sveenik Martin Vujevi u Drvaru,
za koga srpske izbjeglice kau da se za n j i h zauzimao i navukao na sebe mrnju
ustaa. 537 Meu narodne sveenike valja svakako ubrojiti i don Anelka Buratovia,
koji nije poao na Krku Srebrnievim tragom. 5 3 7 a Takav je Janko Dumbovi iz zagorske Bedekovine. upnik Alojzije agar, jer se zauzimao za obespravljene Srbe
u Korianima (srez Travnik) bio je uklonjen, a na njegovo mjesto postavljen fra
F r a n j o Udovi, rukovodilac brojnih zloina. 538 Ili kateheta f r a Bosiljko L j e v a r u Bi531

b Slobodni dom 8. V I I I . 1943.

N a p r i j e d 11. IV. 1945.
533
Politika 4. V. 1945.
534
N a r o d n i list 4. XI. 1945.
535
Politika 10. XI. 1945.
530
A r h i v Kzi, DXCI, 4064.
537
A r h i v Kzi, 25. I. 1944. Nesignirano.
537
a Slobodni D o m 29. V I I I . 1945.
538
Dokumenti o p r o t u n a r o d n o m radu, 156.
532

hau, koji je zbog svog zatiivanja Srba bio kanjen kunim zatvorom ili njegov drug
f r a Viktor, ije prezime ne znaju srpske studentkinje sestre Turudija, kad su Komesarijatu za izbjeglice 12. I. 1944. dale svoje iskaze o njihovim tekim stradalnikim danima. 539 Srpske izbjeglice nale su lijepih rijei i za Miju Ettingera upnika u
Daruvaru 5 4 0 ili sveenika Stjepana Ognjanova. 5 4 1 Nema sumnje da bi se naao
jo izvjestan broj nama neznanih junaka-sveenika, koji su vie cijenili duh
episkopata i ogromnog b r o j a brae, kojima je klerofaizam bilo novo evanelje.
Zacijelo e vrijeme pokazati i odati priznanje svima onima, koji to zasluuju, kako
bi se dala puna slika ne samo onih nevrijednih nego i onih vrijednih slugu bojih i
narodnih. Ve iz ovog kratkog, iako na alost malobrojnog niza ove vrste sveenika
iz N D H , vidi se da klerofaizam nije zarazio sve lanove, sveenike i redovnike,
katolike crkve. Istina je, opet strana da e se poslije osloboenja pojaviti jo
jedan niz dosad nespomenutih nevrijednih sveenika i klerofaistikih izdajnika, koji
su i u osloboenoj Jugoslaviji produili da d j e l u j u u duhu dviju biskupskih poslanica.
One od 24. marta 1945., a tako isto i one od 20. septembra 1945. Iako smo zapazili da
je ve Msgr. Rittig odluno demantirao obmane i lai, da je N O P bio protivnik crkve
i vjere, vjerujemo da on nije bio u tome osamljen.
Takvi su i fra Miroslav Toni, upnik u bijelinskom srezu, ili f r a Janko
Bubalo, upnik u Vitini, koji u umjeli oprijeti se protivnarodnoj Pastirskoj poslanici
(septembra 1945), kao o su znali da i za vrijeme N D H ne ogrijee svoju savjest ni
o evanelje ni o svoj narod. 5 4 1 a Nema sumnje da su ti i takvi franjevci uinili samo
svoju dunost, pa opet iskau od ostale svoje subrae koja su se teko ogrijeila o svoj
narod i svoj poziv. Istini za volju istiemo obranu starjeinstva franjevake provincije
Bosne Srebrene, koju je ono predalo predsjedniku vlade NR Bosne i Hercegovine,
Rodoljubu olakoviu, mjeseca m a j a 1945., povodom ope novinske diskusije o dranju
klera za vrijeme okupacije i ustake N D H . Ovo starjeinstvo, koje su pretstavljali
dr. fra V. Jelii, dr. f r a E. Zili, dr. f r a V. Kruno, f r a T. Ostoji, f r a M. Daja,
f r a Lj. Zloui i f r a K. Misilo, tvrdi da u tim kritikama i osudama ima mnogo
neobavijetenosti, a po sadraju cjeline i nepravednosti. Meutim, ipak ne moe a da
ne dozvoli da je bilo i prestupnika u njihovim redovima. Mi ne moemo i ne emo
tvrditi da nije nita istina od onoga to je napisano i reeno, ali je ipak u cijelosti
iznenaujue jednostrano i netono. Starjeinstvo se brani da je ono u mogunosti da
prui dovoljno dokaza da su nosioci vlasti u ovoj franjevakoj provinciji vrili svoju
starjeinsku i patriotsku dunost savjetujui, opominjui, zapovijedajui i kanjavajui. tovie, starjeinstvo se poziva na svoje raspise iz 1941., 1942., 1943. i 1944.,
u kojima je opominjalo svoje lanstvo, da slijede geslo svoga reda Mir i dobro i da
ne uestvuje u progonima i zlostavljanjima inovjeraca. Povrh toga, tvrdi starjeinstvo,
da je imajui pred oima svoga utemeljitelja, najvei dio franjevaca, izuzev alosnih
iznimaka radio u duhu stiavanja strasti, pomirljivosti i ljubavi, inei dobro ne
samo rijeima nego i djelima. Jer, tvrde starjeine, javnosti nije u cijelosti poznato,
koliko je franjevaca koji su uz pogibelji vlastitog ivota spasavali ivote onima koji su

530

A r h i v Kzi,
A r h i v Kzi,
A r h i v Kzi,
541
a Vjesnik
540
541

12. I. 1944. Nesignirano.

V. X X X I I I , 4094.
G LV, 3650.
25. X. 1945.

bili proganjani i zatvarani bez razlike vjeroispovijesti, nije poznato kolikim su obiteljima spasili ivot pomaui im u svagdanjim ivotnim potrebama, koliko su zatitili od prijeteih progona. Naalost, sve ovo to je dosad dokumentarno izneseno
u ovoj knjizi, i samim ovim starjeinama, ako pravo omjere ono to su znali dobra
s ovim zlom, morat e slika sasvim drukije izgledati nego to je oni slikaju u svojoj
odbrani. Svakako, i historiaru ovih mranih srednjovjekovnih dana, mjeseci i godina
u X X . stoljeu, bit e drago ako kroz t a j mrak neto vie svjetla, morala i ljudske
dobrote sine poslije dokumentacije koju bi oni mogli da dadu o svima takvima za koje
se moe pronai da su inili dobra djela, u duhu evanelja i zakona ljubavi prema
otadbini. Meutim, naa nastojanja i pored sve dobre volje nisu urodila naroitim
plodom, koji bi umnoao broj drugova oko Msgra Rittiga i ostalih patriotskih
sveenika. 541b
Treba da se kae, da je ovo starjeinstvo izjavilo svoju gotovost, da i ono
sa svoje strane pomogne narodne vlasti, da se pronau krivci, koji su se za okupacije
ogrijeili o svoje patriotske dunosti, pa ma oni bili i iz njihovih redova. Meutim,
ova njihova izjava bila je u suprotnosti sa svime to se stalo da deava poslije osloboenja Jugoslavije. J e d a n niz procesa, upravo u Bosni i Hercegovini je iznio na povrinu nova ustaka imena franjevaca-zloinaca, do kojih ranije tokom N D H nismo
bili u mogunosti da doemo. I to ve 1945., odmah po osloboenju, ti su franjevci,
kao i neki drugi svjetovni sveenici, samo produili svoj naopaki rad iz vremena okupacije. Dovoljno je podsjetiti na suenje u Sarajevu teroristima-kriarima, koje su
organizirali f r a Franjo Schlafhauser, f r a Ivan ondri, f r a Valerijan Voloder, f r a
Nenad Duji i f r a Ante Kozina, sve lica iz provincije, pod starjeinstvom spomenutih
franjevaca Bosne Srebrene. 5410 Z a r nije porazan sluaj, da je u tim teroristikim
akcijama uestvovao i jedan provincijal, dr. fra Petar Grabi, koji je sa drugovimafranjevcima poao tako daleko da se u jednoj tvornici izvri pomou eksploziva diverzija, ne bi li unio nemir u redove zagrebakih radnika. Strahovite su fizionomije
ovih zloinaca u fratarskim mantijama, kao to su f r a Alberto Buki, f r a M a t e j Vodanovi, gvardijan zagrebakog samostana M a j k e Boje Lurdske, f r a Serafin Raji, fra
Josip Viskovi i f r a Leonard Baji. Svi su oni bili dirigirani spolja, od neprijateljski
raspoloenih sila prema Jugoslaviji, a veza je bio meu n j i m a fratarski emigrant f r a
Jozo Mikuli, koji ih je snabdjevao iz Italije s eksplozivom, kao i sa skicama propovijedi u kojima se napadale narodne vlasti i uznemirivao svijet, plaei ga skorim ratom
i spoljnom intervencijom u korist klerofaizma i itave ustake i neustake reakcije. 541 " 1
A propaganda ove reakcije sluila se istim sredstvima kao to je to injeno i u vrijeme
N D H . Fra Raji je izjavio, s time u vezi, ne zaobilazei toliko puta u ovoj knjizi pok a z a n u istinu: M i f r a t r i v r i l i smo p r o p a g a n d u na d v a n a i n a : p r e k o p r o p o v i j e d i i
p r e k o l j u d i , s k o j i m a bismo d o l a z i l i u k o n t a k t . 5 i l e T a k o j e i o p e t p r o p o v j e d a o n i c a p o -

stala, kao to je i bila, ilegalna politika tribina, i crkva zloupotrebljavana od nesavjesnih sveenika i neprijatelja krvlju steene slobode u izrazite politike akcije. 541f
541
b Sa zvaninog p r i j e p i s a I z j a v e s t a r j e i n s t v a f r a n j e v a k e
p r e d a n e p r e d s j e d n i k u vlade NR Bosne i Hercegovine m a j a 1945.
541
c Borba 25. X I I . 1945.
541
d Vjesnik 29. V I I . 1947.
Vjesnik 31. V I I . 1947.
541
f Slobodni dom 3. V. 1944.

provincije

Bosne

Srebrene,

Pa i kako bi to uinili, recimo nadbiskup Stepinac i jedan od potpisnika one

franjevake obrane f r a dr. Krunoslav Misilo, slavitelj Pavelia i ustakog ministra
Makanca i nosilac ustakog odlikovanja reda za zasluge I. stupnja, (iju smo optubenu motivaciju naprijed, u poetku ovog poglavlja donijeli), jer, oni bi prije sviju
imali da optue sami sebe i sebe prereetaju. Meutim, ne samo da to nisu uinili,
nego jo i obmanjuju narodne vlasti svojim obranama!
Zato i obrana provincijala Bosne Srebrene zvui neiskreno i izvjetaeno,
polto su je brojna nova nedjela sinova svetoga F r a n j e jo vie demantirala, ne santo
u Bosni i Hercegovini, nego posvuda g d j e se nalaze njihovi samostani. Pa opet, unato
propagandi, koja je raspirivana naroito od emigrantskih izdajnika kao i njihovih zatitnika, oko Vatikana kao i medu reakcijama s obje strane Oceana, ipak nastupa
izvjesno otrenjavanje kod svih onih koji uviaju ne samo potrebu prilagoavanja,
nego iskrenog i istinskog vraanja k dunostima evanelja i svoga naroda. Osjetilo se
ovakvo razvedravanje upravo prilikom spomenutog Pastirskog pisma, kad je lijep
broj sveenika otklonio u raznim dijecezama da narodu ita ovu provokatorsku poslanicu episkopata, ispunjenu neistinama i ponovnim obmanama. Poeljeti je da se
oko Msgra Rittiga okupe svi oni koji mogu da proslijede nauan je Strossmayera,
Rakoga, Ucellinija i drugog broja pravih narodnih sveenika koji su umjeli da spoje
svoje dunosti prema crkvi s onima prema narodu.
Na pragu novih, svijetlih dana poslije osloboenja zazraio je lik jednog
skromnog franjevca, ija su osjeanja i misli dostojne da pretskau poboljanja koja
svi napaeni jugoslavenski narodi oekuju i od strane istinskih tumaa evanelja, a
to e rei na naem narodnom jeziku, ujedno i najveih tekovina narodno-oslobodilake borbe, bratstva i jedinstva, ljubavi i sloge meu jugoslavenskim narodima.
Takav je f r a Ivan Tomasovi, koji zacijelo nije osamljen medu svojom subraom.
Sve to od reda utvruju i jo vie osvjetljuju mnogobrojni procesi, koje su
povele narodne vlasti protiv sveenika i redovnika, nezadovoljnih sa osloboenom
Jugoslavijom i oaloenih za izgubljenom N D H , produujui da rade protiv tekovina
narodno-oslobodilake borbe. Od n a j m a n j i h i najneznaajnijih franjevaca pa sve do
nadbiskupa Stepinca, kad je oktobra 1946. skinuta definitivno maska jedne lai i
obmane koja je zavarala svijet s isfantaziranim mistifikacijama da su u pitanju vjera,
crkva, kranski moral. Sve je to palo u vodu pred neoborivim dokazima jedne strahovite istine, kojoj strani svijet tek postepeno moe da povjeruje, toliko je ta istina
daleko savremenom civilizovanom ovjeku.
Meutim, ni provincijali, ni ostale crkvene vlasti nisu posluale Msgra Rittiga
kad je preporuio jo s osloboene teritorije sveenicima i predstavnicima crkve, s neo s l o b o e n e t e r i t o r i j e , d a e p r a v a z a d a a c r k v e b i t i , d a uzme v e l i k o r e e t o i t e m e l j i t o
proisti sveenike redove od k r v a v i h ustaa, jer to z a h t i j e v a B o j a p r a v d a , crkveni
kancm i cio n a r o d k o j i n i k a d a n e e d o z v o l i t i , d a s e t a k o v i s v e e n i c i v r a t e u B o j e
crkve.542

Fra Ivan Tomasovi pozdravljajui narodne oslobodioce u Kninu, poslije

rijei srpskog sveenika popa Ratka Jelia, ogromne mase H r v a t a i Srba mogle su
da uju prave predstavnike dviju kranskih crkava. F r a Ivan Tomasovi ukazao je
542

N a r o d n i list 21. X. 1945.

na j e d n u injenicu, koja je bila jasna masi od est h i l j a d a Srba i H r v a t a , koji su se

poslije dugog vremena nali sjedinjeni pod svojim trobojkama sa petokrakom zvijezdom, koja im odsada ima da bude zvijezdom predvodnicom n j i h o v o j boljoj zajednikoj budunosti. I na tom zboru dominirala je osnovna misao velike pobjede, ne
samo nad okupatorima i njihovim slugama, nego i nad separatistikim optereenjima
zgaene brae. Osjealo se da je Narodno-oslobodilaki pokret- izborio najveu tekovinu kroz n a j strahoviti j a stradanja i krvave rtve: bratstvo i jedinstvo slobodoljubivih
jugoslavenskih naroda.
Fra Ivan Tomasovi bio je vjeran tuma ovih velikih nacionalnih ideja, koje
i samo evanelje potvruje.
G o v o r i l o s e d a j e sve u N O P - u p r o t u n a r o d n o , n e z a k o n i t o i n e a s n o . A l i
s u oni b i l i u l a i , a K O P j e bio u i s t i n i . O n i l a s c i s u o t i l i i p r o p a l i , a K a r o d n o - o s l o b o d i l a k a v o j s k a j e d o l a kao p o b j e d n i k i o s v e t n i k . S t v a r a l a s e
s m u t n j a i z m e u S r b a i H r v a t a k o j i s u s t e n j a l i pod n e p r i j a t e l j s k i m t e r o r o m .
A l i u s p r k o s t o m e na s e j e n a r o d p r o b u d i o . K j e g o v u j e s v i j e s t p r o b u d i l a K o m u n i s t i k a p a r t i j a , k o j a j e u z e l a n a sebe o d g o v o r n o s t . G o v o r i l o s e d a j e K o m u n i s t i k a p a r t i j a protiv v j e r e i sveenstva. To je la. I m a m j e s t a i sveenic i m a i v j e r i . S n a o m v o j s k o m je dolo i h r v a t s k o i srpsko sveenstvo, da
obnovi tradicije i obiaje jednih i drugih.5*3

Rodoljubive i slobodoumne misli f r a Ivana Tomasovia izgovorene na nekadanjem popritu bratoubilake m r n j e i razdora, uzbudile su veliki b r o j prisutnog svijeta, koji je osjetio da te misli i rijei dolaze iz dubina due i srca ovjeka
iz naroda, koji je pravo razumio zapovijesti zakona evanelja, kao i ljubavi i odanosti prema svome narodu. Budunost e pokazati, da li e budue katoliko sveenstvo u katolikim i vjerskim mjeovitim krajevima poi tragom propovjednika bratske ljubavi i jedinstva, kakvi su nesumnjivo Msgr. Rittig i f r a Tomasovi i njihovi
sveenici istomiljenici, ili tragom mranog, uskogrudnog netolerantnog klerofaizma
Poslanice i Pastirskog pisma njihova episkopata.
V r i j e m e proteklo od 8. m a j a 1945. jo ne pokazuje utjene znakove, da je
to sveenstvo shvatilo poziv i historijsku misiju svojih velikana iz X I X . stoljea
biskupa Strossmay.era, F r a n j e Rakoga, ili onih iz X X . stoljea biskupa Uccellinija,
don J u r j a Biankinija, don Frana Ivanievia, Msgra Rittiga ili f r a Tomasovia.

543

Knin je proslavio svoje osloboenje. Slobodna D a l m a c i j a 19. X I I . 1944.

Pismo kotorskog biskupa Frana Uccellini-Tice profesoru dru Viktoru Novaku

u vezi s njegovim lankom u Politici 4. II. 1935. trosmajerovi odnosi prema srpskoj
crkvi i njenim pretstavnicima, koji je prof. Novak napisao povodom poslanice nadbiskupa Bauera protiv sudjelovanja katolike djece pri svetosavskim sveanostima.

Lopud, 17. 11. 1935

Veleueni

gospodine!

Odgovaram na va bratski list 8 tek. mj., im ste me osobito poastili i zaduili. Ja bih rado i pregledao va rad o slov. bogosluju kod Hrvata, kad ga budete
dovrili; ali me oi nemilo izdavaju. Ve sam u 89 godini ivota. Va lanak o Strosmajeru u Politici sasma je toan i vrlo je zgodan. Strosmajer koliko je bio oduevljen
rodoljub, toliko je bio duboki bogoslovac. Ono to ste izjavili glede vas pri svrsi (tj.
pri kraju lanka o. p.) ne e biti nekomu milo; (tj. nadbiskupu Baueru, o. p.) ali ste
vrlo dobro uinili na ljutu ranu, ljutu travu, pa i ja vam iz dna due kliem; Bog
vas poivio!
Dakle, ako dragi Bog dade, da se vidimo i da se malo porazgovorimo ovoga
ljeta na Lopudu: Promissio boni viri obligatio.
Uccellini-Tice,

biskup.

REGISTAR IMENA
A d a j i L u k a 690, 695
A d i j a Boidar 169
Afsenek 1060
A g a t o n 481, 492, 308, 510, 517,
876, 915
Akamovi A n t u n 153, 154, 157,
225, 276, 422, 545, 566571,
583, 618, 624, 688, 689700,
704, 733, 790, 812, 885, 904,
948, 969974, 1038, 1041, 1043,
1046, 1078, 1086
Ala J a k o v 678
A l a j b e g o v i 889, 1050, 1051,
1052
Alaupovi A n t e 730, 731, 885
Alaupovi M a r k o 885
Alaupovi T u g o m i r 79, 132, 273
A l e k s a n d a r II (papa) 257
A l f i r e v i A n t e 36, 57, 61, 62, 63,
65, 366, 596, 1035
Alo Sergio 343
A m a n d a . s. 827
A m a n d e E w a l d 379
A n d e r l i Vilko 692
Andraec A l f o n s 770
Andraee Dionizije 690, 692, 695,
820

A r i s t o f a n 38
Barbali F r a n 108, 110, 111, 113,
A r n o l d Vlasta 837, 842
123, 263, 358, 367, 372374
A r p i n a t i 364, 365
B a r b a r i M l a d e n 676
Artukovi A n d r i j a 547, 550, 621, B a r b a r i Stipe 814
679, 820, 912, 921, 932, 948, Barea Ivo 709
986
Bari S t j e p a n 145, 292
Asani I v a n 971, 972
Barii J a k o v 963
Ascalesi 340
Barii R a f o 963
Astalo Josip 674, 763
Barii Stipe 815, 818, 963, 987
Akerc Dolorosa 832
Barii 659
A t h e m s 32
Barle J a n k o 314
A u e r L j u d e v i t 433, 434
Bartolomasi A n g e l o 112, 113, 119,
A u r e l i j a . s. 828
121123, 340, 372
Basariek u r o 250
Bastianini Giuseppe 664, 960,
Babi 724, 737, 866
962
Babin M a r t i n 775

Bach A l e k s a n d a r 88, 257, 934

Badoglio Pietro 338
B a j i L e o n a r d 1098
Baernreither J. M. 30
Bakari V l a d i m i r 1085
Bakoti L u j o 107, 108, 288
Bakotin J e r k o 709
Baki S t j e p a n 227, 414, 620,
621, 1089
Bakula A n t e 709, 913
Bakula P e t a r 660
A n d r e s I v a n 101
Balen Josip 701, S72
A n d r i A n d r i j a 839, 863
Balievi M a r k o 780
A n d r i Josip 290, 528, 927, 938, Bali Karlo 900
Balti Viktor 671, 673
10061010, 1052
Balokovi g. 871
A n d r i Jozo 95
Bandi B r a n k o 727
A n e l i n o v i G r g a 132
Bandi D r a g o 728
A n e l k o v i M. 441
Bani Stanko 70
A n i A n t e 42, 65
Banko T o m a 1090
A n i ime 674
B a r a c F r a n 70, 78, 79, 127, 128,
Anti P e t a r 678, 773
221
Antonescu 875, 1038
A r a m b a i n J. 268
A r a t a A n t o n 623, 629

Bara Dominik 774, 936, 936

B a r a d a Milio 42, 576, 931

Bai P e t a r 664
Bai Salih 1046
Batui K r u n o s l a v 791
Bauer A n t e 7, 13, 23, 26, 27,
3739, 41, 64, 7173, 7779,
91, 9396, 98, 100102, 107,
132, 152154, 168, 169, 172,
173, 179, 180, 183, 185, 191,
193, 197, 200, 201, 234, 267.
273, 304, 309, 366368, 375,
413423, 425, 426, 438440,
461463, 471475, 490, 594,
796, 801, 833, 949, 994, 1002
Bebler Ale 892
Becker I v a n 735, 758
Bedrica G a b r o 664, 665
Begi (Vilko?) 712
Beli O. 664
B e l o b r a j d i 925
Beluhan Eugen 715, 716, 721,
729
Beluhan M i l a n 588, 841
Benedikt X V . 4547, 49, 51, 52,
58, 64, 108, 113, 122, 124, 128,

137, 151, 153, 165, 167, 261, Bhm M a r i o 743

736, 743, 757, 784, 785, 790,
263265, 319321, 323, 324, B o j a n i S t j e p a n 871
820, 825, 846, 852, 857, 912,
367, 369, 1014, 1015, 1022
Bombelles M a r k o 485
941, 953, 966, 976, 977, 987,
Bene E d u a r d 518
B o n i f a c i j e V I I I 329, 330
995, 1004, 1009
Benita . s. 829
Borgoncini Duca 273
Budanovi L a j o 513
Benko Izidor 36
Bori N i k o l a 828, 1089
Budimir M a r k o 680
Benkovi A m b r o z i j e 1096
Boris (Koburg) 875
Budin I v a n 1090, 1091
Benkovi J a k o v 870
Borko 509
Budisavljevi S r a n 531
Benzo 656
Buerov A. K. vidi Glava R.
Borkovi (Josip?) 701
B u j a n o v i Jole 770, 771, 871
Borkovi M a r t i n 993
Berberovi H i l m i j 685
B u j a G a p a r 664
Bortas F r a n j o 871
Berchtold L e o p o l d 22
Bukatko G a b r o 979
Bortnar Josip 1075
Berkovi P e t a r 780
Buki Alberto 1098
Bosco I v a n 1003
B e r n i n g 353, 391
Bukeg Vilim 94, 132
B e r v a l d i Josip 42, 507509, 517 Bokovi M a t o 673
Bulat E d o 937, 950, 954, 1051
B o n j a k N i k o l a 730, 861
Bestie M i j o 861
Bulat S t j e p a n 781
Boi M i l a n 477, 478
Belagi H a m d i j a 634
Buli F r a n o 42, 46, 262, 264.
Bonar A n t u n 1096
Bezina I v a n 673
Biankini J u r a j 42, 50, 115118, B r a d a r i Stanko 669, 679
507509, 517
B r a j i i Rudolf 930, 994
131, 261, 1100
Bul j an A n t u n 556 '
Bralo Boidar 556, 560, 688, 731 B u l j a n L a d i s l a v 729
Biazziotti 275
742, 790, 861, 888, 892, 982, B u l j a n N i k o l a 912
Bidovec F e r d i n a n d 365
992, 1000
Bidan D a f e r 1046
Buljevi B e r n a r d 664
B r a n i m i r knez 520, 916
Bili B r a n i m i r 831
Bunti D i d a k 3436, 70, 131.
Brai 1049
Bili Pako 952
240, 657, 660, 682, 815, 819, 820
Bilobrk M i r k o 673
Brekalo Z v o n k o 648, 649, 650,
Buonaiuti Ernesto 1014
Bilobrk V l a d o 678, 679
Buratovi A n e l k o 1096
682, 718, 719, 777
Bilogrivi N i k o l a 717719
Brger J u l i j e 776
B r e c e l j 1072
Biniki F r a n 46, 64, 241, 242, B r e n n a P a u l o 321, 322, 373
Buri B o n a v e n t u r a 1002, 1003
Buri J u r a j 1096
Bressan 385
243, 305, 937, 939, 940, 941
Buri M a t o 591. 864
Brekovi J o r d a n 998
Birt B r a n k o 775
Buri Viktor 435, 481, 565, 572,
Brievac D a n i e l 963
Biskupovi A n t e 774
629, 645, 767, 941, 948, 960.
Bismarck Oto 135, 137, 139, 317, Brkan Ivo 677, .678
1046
Brkaev 241
398
Burti ime .679
Brki M a r i j a n 674
Bittner L u d w i g 21
Butorac Josip 930
Broz J o s i p - T i t o 655, 793, 974,
Bjelokosi I v a n 774
Butorac
P a v a o 481484, 504,
1085,
1088,
1089
Bjelopetrovi Milica 684
B r u m a t 1093
Bruno G i o r d a n o 334
Brusi Ivica 958
Bubalo J a n k o 1097
Blaevi G r g a 720
Bubalo L u j o 240
Blaevi J a k o v 1054
B u b a n j M a r t i n 768, 769
Blum L e o n 919
Bubi iro 678
Bocak V a l e n t i n 771, 871
Buble (Vinko) 709. 1096
Bckman J o s i p 771
B u c o n j i A n t e 724, 730
Boduli Mia 42, 269, 270
B u c o n j i Paskal 963
B o g d a n Ivo 528, 644, 845, 1038,
Buin J o v o 65
1043, 10461048, 1057
Buko I v a n 980
Bogi A t a n a s i j e 633
Bu A n t e 709
Bogi D o r d e 641, 642
Bogojevi D u a n 643
Budak Mile 489, 493, 503, 537,
Bogunovi M a r i j a 651
538, 547, 550, 559, 576, 591
Bogutovac S t j e p a n 871
593, 595, 602605, 607609,
Bohaevski K. vidi imrak
616, 619, 623, 692, 696, 730,

Blakovi P e t a r 556
Blakovi V l a d i m i r 596, 994,
1034

514, 583, 1046, 1078

Buturovi I v a n 776
Buzuk Miroslav 670, 771
Bzik M i j o 478, 531538, 540
C a g n i 110, 111, 262
Calles 245
C a n e v a r a 331
Canki P a v a o 1044, 10451047
C a p r a r a 961
Carducci Giuseppe 127, 324
Carev Jozo 774
Carevi Josip 303, 323, 424. 440,
562
Cari J u r a j 74, 96, 127
Carlyle T o m a s 19
Carnelutti 485, 487

Casaneguo Emilio 1075

C a s e r t a n o R a f a e l o 1027
Casolito Bartolomeo 592
C a s t a g n o l a S t e f a n o 330, 331
C a t t a n i 949
Cavour Camillo 80, 137, 324, 330.
334, 545
C e c e l j a Vilim 576, 857860, 865.
1010, 1056, 1057
Cek S t j e p a n 1090, 1091
Cemovi M a r k o 440, 478
Cenki J u r a j 92, 9597
Cepuder 1077
C e r j a k N i k o l a 101
Cerkovnik F r a n e 1077
Cerovac A n k a 1017
Cerovski I v a n 182, 186
Cherubini Francesco 99, 108, 118,
129, 132, 267
Chevalier Ulisse 1004
C h o t e k - H o h e n b e r g 38
Churchill W i n s t o n 1031, 1072
Ciano Galeazzo 485488, 505,
506, 531, 535, 540, 542
Cicak V l a d i m i r 310, 311
Cicero 661
Cico N a t a l i j a 832
Cievola Agostino 670
C i h l a r - N e h a j e v M i l u t i n 11
Cikojevi A n t e 238
C i n c a r - M a r k o v i 501, 532
C i p p i c o - P r e t n e r 944
C l a m - M a r t i n i t z 48, 50, 59, 70
Cola N. 339
Colas 33

alui M a r k o 657
arnojevi A r s e n i j e 979
Cavlek A l e k s a n d a r 1096
avlovi Oton 999
ekada edomil (Ins. i Liber
pseud.) 631633, 636, 803, 804.
808, 838, 843, 922, 923
ekada M i l i v o j 729
ekada S m i l j a n 948
elak D a n e 659, 676, 871
elik D r a g u t i n 556
e r m e l j L a v o 109, 110, 113, 115,
121, 122, 357365, 370, 382,
385, 386, 389, 392
ernegoj 353
ii Augustin 42, 378, 418, 476
478, 945, 985
i n g r i j a P e r o 65
ok I v a n 382
o k l j a d M a r a 713
olakovi L a z a r 684
olakovi R o d o l j u b 655, 1097
ondi I v a n 1098
ondi M a r k o 722
op F r a n j o 1017
ovi u r o 726
ubeli Z l a t a 990
ubrani J e r k o 768
ubrilovi Branko 531
ubrilovi Vasa 40
ui M i j o 674
u j a k Vid 1094
ule P e t a r 623, 889, 895, 903,
963969, 978, 980, 1046
ulina Cv. 650, 871
urin F r a n j o 769

Constantini Celso 119, 357

Coppola Francesco 333
Crevatto 114
epuli Avelin 850
Crnica A n t e 148, 1009, 1011
Ciri I r i n e j 168, 169
Crnkovi J o s i p 1052, 1054, 1059 Ciril i M e t o d i j e 75, 103, 119, 256,
C r n o g o r a c L j u b o 651
pas.
Cronia A r t u r o 257
Cirkovi K. Stevan 163, 165167
C v e k a n P a k a l 820
Coric D i d a k 658, 659
C v e t a n F r a n j o 1052
ori M a r k o 688
Cvetkovi D r a g i a 444, 484, 487, Corkovi P e t a r 240
494, 496, 499, 501, 503, 515, orovi V l a d i m i r 3134
518, 522, 527, 529532, 541, osi A l o j z i j e 654
'585, 596, 1007
osi E f r e m 816
C v i r n I v a n 1017
osi F r a n j o 781
Cvirn Kristina 1017
uk J u r a j 509, 1093
Cvitanovi A n t e 667, 668
uka J a k o v 42, 164
Czernin O t o k a r 49, 50, 59
ulum Karlo 1094
Czock 398, 399
urci A n t u n 963

uri Danica 831

urinovi 783
uri L a u r e n c i j a S26831
uri Vladislav 671
Dabi Risto 652
D a b i n a N i k o l a 726
D a m j a n o v i D a m j a n 820, 1019
D a n i l o I v a n 262
D ' A n n u n z i o Gabriele 99,

108,

110, 119, 123, 266, 357

D a n o n 648
D a n t e Alighieri 41, 649, 825
D ' A o s t a 1025
Darei N. 871
Davidovi J o v a n 687
Davidovi L j u b a 167, 232
Deanovi B o g d a n 697
D e b e l j a k I g n a c i j e 770
D e d i j e r V l a d i m i r 523, 685
D e f a r M i l a n 871
Deli Niko 770
Deila F r a n c a 114
Delia T o r r e 125
D e l a m a r i 141
Delnikov M. J. 912
De M a r t i n i 1064
Demetrovi J u r a j 163, 183, 184
Desnica U r o 484
Devi J u r a j 857
Deeli I v a n 766
Deeli Velimir 136, 292
D ' H e r b i g n i M i h a e l 64, 1015
Didovi M i r k o 871
Didovi F r a n j o 1090
Digovi P e r o 962, 1025
Dini Mihailo 798
Di tefani 347
Dlustu M i l e n a 832
Dobrei N i k o l a 871
D o b r i l a J u r a j 12
D o b r o v o l j a c M i l a n 365, 366,
1030
Dodi P a v a o 689, 690
Dodig S e r a f i n 1094
Donevi 864
Donkovi A n t e 101, 103, 124, 179,
180, 182, 194, 200
Dorei N i k o l a 1019
D o s e d j e l L a v 684
Dositije, mitrop. 454
Doen 694

D r a g a n o v i Krunoslav 396, 400,

405, 601, 629, 656, 724, 790,
798, 803, 892, 929931, 936,
1026, 1027
Dragievi Berto 658, 667, 668,
871

Faulbacher 999
Felici Ettore 944
Felicinovi Jozo 767
Fereni Karlo 968
F e r r a r i 371
Filip Cecilija 831
D r a g i Boko 726
Filipovi A . X V
D r a g i Sretenko 639, 640
Filipovi F r a n o 866
D r a g i l a u r o 839
Filipovi V j e k o s l a v 645651,
Drakovi M i l o r a d 185, 186, 191,
682, 718, 861
197
Filipi S t j e p a n 593
Fiorensoli 566
Drinkovi M a t e 134
F l a m m a r i o n Camille 209
D r l j i Rastislav 817
F l a p p I v a n 258, 259
D r o f e n i k J o s i p 141 142
Flodin S t j e p a n 917919, 921
D u d i D r a g o j l o 655
924
D u j i N e n a d 1098
F o g a r o Luigi 372, 373, 382, 389,
Duki Izaka 831
390
D u j m o v i Josip 681, 694
D u j m u i A n t o 963
Foreti Bruno 290
D u j m u i D r a g a n 963
F o r j a n F l o r e n c i j e 710
D u k l j a n i n p o p 661, 874
Fosco A n t u n 1006
Dulibi Boo 45
Fostacz J a d v i g a 824
D u m a n d i Jozo 547, 679, 820
Forstner A n t u n 8
D u m b o v i J a n k o 1096
Franceti J u r e 658, 727, 734, 738,
D u m i S t j e p a n 825, 829, 830
814, 815, 823, 839, 844, 848,
D u r m a n M l a d e n 726, 727
852, 860, 866, 881, 904, 971,
Dvornik M a t i j a 260, 261, 380
981, 990, 1018, 1957
F r a n c o Francesco 313, 314
F r a n j o - F e r d i n a n d 4, 20, 24, 30,
D a j a M i r o s l a v 534, 1097
3638, 46, 49, 55, 477
Debi Jozo 814
F r a n j o - J o s i p 10, 22, 25, 33, 37,
47, 173, 209, 380, 451, 480, 989
a r m a t i August 927
F r a n k Ivica 71, 264
D i v o j e A n t u n 534
F r a n k Josip 4, 16, 34, 71, 580,
o r e v i O s l o j a 682
924
u r i A n t e 725727, 861
D u r i K. 169
F r a n k o p a n Krsto 116
Eckert Rudolf 46
Egelsar 960, 961
E h r l i c h L a m b e r t 1062, 1063, 1077
Eliker 688
E n d l i c h e r I v a n 27
Ere G r g o 679
Esih K a r l o 1090
Esih P a v a o 591
Eterovi J e r k o 870
E t t i n g e r M i j o 790, 835, 1097
E u g e n Savo j ski 577, 403
Evetovi I v a n 136
Fabek T o m o 771, 772, 871
Fa j f a r T o n e 1063
F a l a t a r A. 871

F r a n k o v i Silvije 675
F r i m e l A n t e 1010
Frkovi Ivica 547, 550, 712, 770.
814, 941, 968, 987, 988, 995
F r u a Atilio 357
Frop F r a n k o 595
Frop N i k o l a 595
Fuchs Josip 728
Fulgosi Vicko 1085

G a b r i S t j e p a n 761
G a g a r i n 120
G a g l i a r d i M a n k o 264
G a h s A l e k s a n d a r 414
G a j L j u d e v i t 518, 1082
G a j i V l a d i m i r 642
Galei J. 871

G a l i F. 169
Gali L j u b o m i r 70
G a l i m b e r t i Luigi 258
G a n z a A. 871
G a n z a Bartol 1052
G a r i b a l d i Giuseppe 325, 545
G a r i Jozo 74, 572, 686688,
694, 700, 738, 743, 948, 1038,
1041, 1043, 1046, 1047, 1086
G a s p a r r i Pietro 97, 107, 124,
128, 151154, 168, 263, 326,
327, 334, 351
G a v r a n i Oto 430, 781
G a v r a n o v i Berislav 29
Gavrilovi M i h a j l o 107
Gavrilovi N e n a d 775
G a y d a Virginio 500
Gebizon 661, 907909
Gec M a r i j a n 728
Gecina M a r t i n 766
Geli T o m i s l a v 963
G e m e l l i 362, 363
Germogen, mitrop. 1044, 1093
G i a n n i n i Pasquale 112
Gigli 346
Giolitti G i o v a n n i 123125
G i o v a n n i n i 949
Glasnovi M a r j a n 371
G l a v a P e t a r 553, 665, 666, 673,
773, 777, 951
G l a v a R a d o s l a v 530, 576, 592,
596, 624, 625, 679, 702, 785,
820, 926, 1038, 1044, 1045,
1047, 1048
Glaar M a t i j a 767
Gleise von H o r s t e n a u 556, 830,
925
Gliboti I v a n 669, 673
Gligi 804
G l o j n a r i M i r k o 487
G l u m a c D u a n 419
Gmaz A n d r i j a 1017
Gnidovec I v a n 767
Gbbels Josef
500, 751,
1018, 1020, 1048, 1085
Golenko D r a g u t i n 702
G o r a n i F r a n o 962, 1025
G o r i a n H e n r i k 1078
G r r i n g H e r m a n 1020
Gore K o r n e l i j e 694, 695
G o r t a n V l a d i m i r 365, 366
Gosar A n d r e j 136
Govedi Josip 950

756,

Goya Francisco 641

Haramustek IX
G r a b i P e t a r 292, 706, 1046, 1098 H a r a p i n J. 930, 931
G r a b o v a c Jozo 42
H a r t m a n n 57
G r a c i j a od M u l a 1004
H a u l i k J u r a j X, 6, 7, 88, 1013
G r a n i Sreko 659
H e f e r 778
Grazioli Emilio 1060, 1063
H e f f l e r Ferdo 156
G r a b o v a c Karlo 673
Heger Vilko 9991001
Grebenarovi Bono 671, 673, 818, H e i m e r l M i l a n 11
963
H e l m H a n s 823, 999
Gregi A n e l k o 697699
H e r a k Rudolf 1090
Gregori Simon 783
H e r c e g Rudolf 305
Gregorec S. 1093
H e r e n d a 767
Gregori D a n i l o 532
H e r m a n n Castimir 655, 656, 861,
Gregori P a j a 522
862, 871
Grge P e t a r 297, 308, 420, 901, H e r m a n F r a n j o 629
Hetzendorf von K o n r a d 33
902, 930, 931, 938940
G r g u r V I I 285, 580, 610, 660, Hinkovi H i n k o 19
H i t r e c T e o d o r 101, 861, 871
977, 1026
H
i t l e r Adolf 309, 390, 396, 466,
G r g u r X I I I 569, 570
486, 500, 503, 507, 508, 518,
G r g u r e v Ivo 773, 952
522, 528, 529, 533, 535537,
G r g u r Ninski 256, 451, 949, 1003
541, 542, 547, 549, 550, 568
G r i m m Karlo 926
571, 583, 585, 587, 592, 602,
Grivec F r a n 168, 169, 174
606, 637, 638, 667, 712, 720,
Grizogono Prvislav 268, 946
721, 730, 733, 739, 740, 742,
Grkovi N i k o 42
751, 755, 757, 769, 772, 774,
G r u d e n Josip 51
782, 810, 812, 819, 835, 844,
G r u j i i K a r l o 883
847, 848, 853, 882, 896, 901,
Gubec M a t i j a 848, 866
910,
912, 914, 915, 971, 975,
G u b e r i n a A n t e 281, 284, 289, 304
997, 1012, 1014, 1016, 1020
G u b e r i n a Ivo 853, 871, 869
1024, 1060, 1064, 1069, 1084
Gubi Bosiljko 676
H
l
o n d August 391
Gubi Ciro 773
H o f m a n n A n t o n i n 948
G u d e l j M a r t i n 678, 773
H o h n j e c Josip 136, 137, 236, 237
G u j i E u g e n 682, 683
H r m a n n Kota 31
Gulina P a v l e 1054, 1059
Gunevi J o s i p 292, 296, 544, H o r t y Miklos 875, 898
H o r v a t A l e k s a n d a r 71
583, 854, 897
H o r v a t B e r n a r d i n a 823
Guti Bla 647, 654
H o r v a t Josip, 50, 54, 131, 231,
Guti Viktor 608611, 616, 618,
232, 235
619, 646, 654, 687, 688, 705,
Hori
S t j e p a n 769
717719, 731, 736, 738, 741.
Host V e n t u r i 347, 359
743, 744, 756, 888, 981
H r a n i l o v i J o v a n 42
Gvozdanovi Pavle 775
H r a n i l o v i 870
H r a s t e M a t e 871
Habertok S t j e p a n 100
H r e n D r a g u t i n 1004, 1005, 1021
H a b i j a n o v i S t j e p a n 871
H r e n i H a d r i j a n 710
H a d i M a t i j a 736, 741
H r i p k o 639
Haeckel Ernest 57

Igli Veronika 832

Ili Mihailo 440
Ilovaa Boris 652
Imbriinovi L u k a 657
Innitzer 999
Inocent IV 257
Irgoli M i j o 790
Ivak I g n a c i j e 710
Ivaki P a v l e 1010
I v a n IV 509
I v a n V I I I 257, 977, 1038
I v a n X 256, 257, 977
I v a n R a v e n j a n i n 491, 517
Ivani C v i j e t a 831
Ivani Momilo 143
Ivani Boo 721
Ivanii P. 566
Ivankovi N i k o l a 569, 679
Ivanisevic F r a n o 112, 118, 120,
169, 174176, 234, 264, 265
268, 272, 273, 277, 278, 450
452, 463, 1100
Ivankovi Ciril 659, 679
I v a n k o v i L e o p o l d 1049, 1054
I v a n o v i N i k o 1096
Iveli A n t e 42, 96
Ivekovi M l a d e n 522, 655, 1093
Ivi M i l a n 290, 935, 936

H r s t i I v a n 666, 668670, 861

864

J a n j i V o j i s l a v 147, 165, 167,

234, 273, 274, 276, 437, 453,
797

H a i l o M a t o 556
H a i r o v i Redep 741
H a l a m a F r a n j o 339
H a m o v i Z d r a v k o 656, 657
Haneli T e r e z i j a 827

Hrvatovi Hrvatko 7
H u l j i Stanko 708
H u s J a n 708

J a b l a n o v i I v a n 492
J a b l a n o v i T o m i s l a v 813, 814
J a c o n a G a e t a n o 960
J a g i A n t e 1001
J g e r I v a n 861, 866
J a g o d a r M i j o 871
J a g u n i E m a n u e l a 831
Jakovi K a r o l i n a 1075
Jaki G r g u r 398
Jaki 168, 169, 171
J a m b r e k o v i S t j e p a n 594, 595,
680, 833, 910, 990
J a m b r o i Krsto 808
J a n k o v L a z a r 649
J a n k o v i D r a g o m i r 248
J a n k o v i M i l a n 641
J a n k o v i V e l m a r 920
J a n u i J u r i s l a v 12, 15
J a n j i Savo 682

J a v o r n i k Ivo 1096
J e d r e t i Kuzma 1''

J e g l i A n t u n 26, 27, 38, 41, 45,

5053, 57, 58, 63, 64, 74, 96,
127, 128, 154, 155, 168, 169,
171 173, 234, 273, 275, 370,
861, 939, 1060
J e l a v i A n t e 678
J e l a v i Bono 679
Jeleni J u l i j a n 42
J e l e n i Krsto 774
Jeli A n d r i j a 667, 675
Jelii Vitomir 1097
Jeli L u k a 42
Jeli M a r i n k o 675
Jeli Ratko 1099
Jemeri I v a n 476
J e n k o August 27
J e r c l Ivo 671
J e r e c M i r k o 766, 857
J e r k o v i R a d e 775
Jerkovi Zvonko 661
Jesih ( L j u d e v i t ? ) 290
J e v r e i n o v 64

Kai-Mioi A n d r i j a
1009

418,

419,

K a d i j i Stanko 774
Kalaevi 757
K a l a j J a n k o 629
K a l a j d i Josip 820
K a l a n A n d r e j 51
Kailay B e n j a m i n 3, 5, 29
Kalnoky Gustav 258
K a l o e r a M a r k o 196, 197, 199,
200

K a m a r i D r a g o 657
K a m b e r D r a g u t i n 516, 517, 742
745, 750757, 963, 964, 989
K a n c i j a n V j e k o s l a v 1090
K a n c i l i j a K l a r e n c i j a 831
Kanoti Mihovil 770
Kaovica M i r k o 673
Kapi M i r k o 826
Kapralovi S t o j a n 642
Kapulica M a t e 673
Karaorevi
Aleksandar
79,
108, 124, 134, 141, 154, 235,
J e v t i B o g o l j u b 425, 426, 431,
415417, 439, 464, 557, 560,
447
775, 937, 940, 976, 989
Jei A d a l b e r t 871
K a r a o r e v i P a v l e 425, 426,
Josif, mitrop. 609, 619, 633, 638
434, 438. 485, 486, 488, 493,
J o v a n o v i Arso 665
495, 497, 501, 503
J o v a n o v i M. J o v a n 286, 287, K a r a o r e v i P e t a r I 801
K a r a o r e v i P e t a r II 433. 434,
447
878
J o v a n o v i M i l i v o j e 157
Jovanovi Ljuba

79,

164.

187,

Karadole P i j o 871
K a r a m a n A n t o n 984
J o v a n o v i Vasa 454
Kari A. 953
K a r d e l j E d v a r d 655, 892, 1062
Jozo, f r a 704
Kargain V l a d i m i r 757, 760
J u k i F r a n o 239, 817
K a r i n Karlo 560
J u k i Graciela 831
Karlin A n d r e j 112, 113, 119,
J u r e n o v i (Lujo?) 664
120, 124, 369
J u r i Makso 679
Karlo
H a b s b u r g 47. 55. 58, 71
J u r e t i Augustin 112, 413, 437,
Karmini
Jozo 900
629
Kasche von 541, 772. 994, 1051
J u r i e v A n t e 708
Katalini R a d o s l a v 42, 169, 174
J u r i e v D i o n i z i j e 625628, 631, K a t a l i n i J e r e t o v R i k a r d 81, 1004
827, 829, 831, 862, 872
Kati Lovro 256, 257, 930932,
J u r i e v Ivo 708
936
J u r i A n e l k o 924
Kaurinovi Josip 720, 721, 1058,
191197, 557

J u r i M i j o 771, 856, 861

Jurini F r a n j o 354
Jurii 727
J u n g w i r t F r a n j o 776
J u r k o v i I g n a c i j e 1046
Jurkovi J u l i j a n 963

1072
K a v a n j i n J e r o l i m 518
K a v r a n Boidar 728
Kaoti Augustin 1004
Keki Kazimir 696
Kenninck F r a n j o 199

Kerdi Ivo 1001

K h u e n - H e d e r v a r y D r a g u t i n 3, 5,
7, 16, 192, 207, 208, 444
Kidri Boris 892, 1062, 1079,
1080
Kikelj 1064
Kilendar P a v a o 729
Kisi M i h o 425 ,
Klapi Josip 871 .
Klari A n t e 654, 683
Klari B r a n k o 927
Klekl J o s i p 136, 137, 237, 238
Klemeni A l f o n s 1074, 1075
Klement X I 569
Klement X I V 8
Klobi F r a n j o 769
Knez M a r t a 832
Knezovi Oton 36, 660, 661, 662,
679, 744, 1002
K n i e w a l d D r a g u t i n 263, 270, 930,
931
Koblar 314, 315
Kocbek E d v a r d 312315, 459,
892, 1062, 1072
Kockovi Josip 1096
Koi S t j e p a n 1001
Kolar I v a n J. 26
Kolarek N i k o l a 574
Kolb Boris 810, 811
Kolb Kamilo 133, 190, 820
K o l e d n j a k Kvirin 1054
K o l j a n i Milo 761
Kollar J . I X
Komnenovi M i r k o 139
K o n j e v o d M a r k o 730
Konstantinovi M i h a i l o 531
Kopunovi A n u n c i j a t a 832
Koprivevi Josip 924
Kora Vitomir 94, 132, 133
Kordi M i r k o 768
Koreni S t j e p a n 16
Koritnik R i k a r d 89
Koroec A n t o n 45, 48, 49, 50, 59.
69, 70, 79, 81, 128, 131, 133
135, 139, 140, 163, 167169.
172174, 193, 232, 247, 251.
271, 272, 274, 431, 438, 440.
444, 446, 454, 459, 460, 465,
497, 501, 502, 515, 532, 1060
Kosanovi Steva 683
Kosier D r a g a n 727
Kostreni L u k a 127, 324
Kostreni M a r k o 169, 174. 175.
438

Koak V l a d i m i r 845, 896, 1048

1051
Kouta V l a t k o 965
Kouti August 487, 488, 489,
530, 541
Kotogu Slavko 652
Kovaevi G o r a n . 879, 1083
Kovaevi L j u b a 33
Kovaevi N i k o l a 670
Kovaevi P e t a r 641
Kozina A n t e 1098
Koul J u l i j e 675, 679
K r a j a i N i k o l a 861, 862
Kralik F r a n j o 584, 585, 610, 611,
614, 833, 837, 843, 844
K r a l j Augustin 764
K r a l j M a r i c a 765
K r a l j e v i A n e o 963
K r a n j c M i r k o 1071
K r a n j e c M a t i j a 766
K r a n j e v i S t j e p a n 214
K r a p a c I v a n 215, 812
Kraus Fr. 212
Krek J a n e z
293

45, 46, 48, 7881,

Krek M i h o 431, 532, 1065, 1070,

1072
Kreki B o g d a n 423
Kreimir P e t a r IV 256, 562
Krili I v a n 728
Kristan E d b i n 142
Krivoi S t j e p a n 808
Krizmani J u r a j 996
K r i a j P e t a r 1076, 1077
K r i a n a c Boica 671
Kriani J u r a j 174, 1082, 1088
K r i z m a n A n d r e j 1071
Krlea M i r o s l a v 468, 919
K r n j e v i J u r a j 457, 489, 490, 501
K r o f l i n D u r o 770
K r p i - M o i l a r 219
K r s t e l j I v a n 183186, 191, 197
Krsti V e r a 822
K r n j a v i Izidor 34
K r u l j a c M a t o 925
K r u n o V. 1097
Krani Krsto 333, 673
Krinik A n t o n 870
Kuera 817
Kumani S t j e p a n 766
K u h a r I v a n 767
K u j u n d i 290
Kukani A. 112, 119

Lipovac Zvonko 650, 718, 781

. Lisak Erih 789, 790, 820, 845,
892895, 934, 944, 954, 1000,
1021, 1049, 1053, 1058
Lisica C i p r i j a n 673
L i v a j u i M a r k o 676
Lobkowicz A n t o a n e t a 895
Lobkowicz E r w i n 789, 881, 886,
889, 890, 892895, 904, 931,
997, 999,
1000, 1001, 1021,
1035

Kukina E u g e n 1002
K u k o l j a D r a g u t i n 759
Kulenovi D a f e r 634
Kulenovi Osman 547
Kulmer Miroslav 10
Kulovec F r a n 515, 531533
Kului S t j e p a n 871
K u m a n u d i Kota 444
K u n d s m a n n 727
K u r a n M i l a n 1090
Kurelac F . I X
Kuej R a d o 157, 160163, 269
Kutlea Perica 671
Kvas K. 871
Kvaternik Eugen st. 4, 463, 841,
848, 866, 938
Kvarneki Eugen ml. 647, 783
Kvaternik P e t a r 543, 737, 990

Loinik A n a 1017
L o n a r P a v a o 306, 310, 607, 883,
1085
L o n a r Slobodan 675, 679
Lonari A n t e 767, 790
Lonari J o s i p 95, 138, 190, 218,
298, 299, 300, 414, 848, 938
Lorkovi Bla 621
Lorkovi I v a n 227
Lorkovi M l a d e n 607, 789, 857,

L a c h m a n n 1070
Lackovi M a r i n k o 894, 997, 1051,
889, 892, 904, 905, 925, 931
1052
L a h Josip 495, 622, 777, 904, Lovri Bruno 398, 399
Lovri (Venceslav?) 664
1069
Loyola Ignacije 7
La F o n t a i n e 390
Luburi M a k s 649, 659, 677, 731,
L a g i n j a M a t k o 46
769, 830
Lali D r a g u t i n 849
Lui F r a n j o 679
L a n g Josip 251
Lanovi M i h a j l o 163, 164. 167, L u e g e r K a r l o 6
Lueti M i l a n 562, 737
273
Luka, kapucin 261
L a p Benediktina 824
La P i a n a Giorgio 325, 326, 335, L u k a K a r l o 775
Lukas Filip 482, 934937, 1051
582
Luketi J o s i p 103, 179, 189
Lasi Dionizije 626
Luki 987
Latri Filip 798
Lukini E d o 141
L a t u n d i j a M a t o 687
Lukovi N i k o 42, 482. 1096
L a u r e n t F. 8
L u t e r M a r t i n 57
L a v X 491, 493
L a v X I I I 9, 10, 119, 170, 257, Luti M l a d e n 674
258, 260. 276, 443, 440,
450452, 491. 883, 1013
Laziki I v a n 871
Ledochowski V l a d i m i r 47,
417, 886
Ledochowski 398, 1015
L e d i t J. 64
L e g a n Jelisava 832
Leiber 895

444,
L j e v a r Bosiljko 1096
L j o t i D i m i t r i j e 501
329. L j u b i b r a t i Savo 444
L j u b i i ( F r a n j o ? ) 682

Lenek I g n a c i j e 1067, 1078

L e n d i Ivo 534. 535
Leopold K a r l o 1001
Lesni (Stjepan?) 190
Liguori Alfonso 590, 740, 906

Machiavelli N i k o l a 545, 906

M a B o r i v o j e 671
Maek V l a d i m i r 33, 230. 252, 303.
304, 306, 308. 309. 311, 423.
427431, 434, 438, 445, 447.
46.3, 471476. 478, 479, 484
.506. 511. 513515, 517, 518.
522. 527532. 538. 539, 541.

546, 585, 587, 592, 596, 641,

791, 792, 810, 848, 853, 909,
928, 1007, 1041, 1050, 1058
M a e r e c J u r a j 506, 841, 900
M a g a l d i G h e r a r d o 962
M a g a L j u b o 768
M a g d i M i l i v o j e 1083
M a g l i o n e L u i g i 580, 888892,

M a r g o t t i Carlo 339, 385387,

390, 1032, 1092, 1093
Marii 1050
M a r i D u k a 64, 677, 871, 1054,
1055
M a r i j a n o v i M a r k o 696
M a r i n k o v i V o j i s l a v 185, 186,
191, 197, 413
M a r j a n o v i D r a g u t i n 757
M a r j a n o v i M i l a n 4, 11, 71, 207
M a r k o Krievanin 89, 1007
M a r k o v i Boa 534
M a r k o v i I v a n 762, 812
M a r k o v i J u r i c a 759
M a r k o v i L a z a 162, 163, 167
M a r k o v i Z v o n i m i r 281, 855
M a r k o v i 659
M a r o j e v i J u r o 653
Maroi A n t e 1096
Mari u r o 490, 491, 493
M a r t i G r g a 239, 418, 419, 988,
1084

895, 898, 904, 905, 962

M a h n i A n t u n 15, 37, 45, 46,
5356, 58, 61, 6365, 71, 80,
109, 110, 111, 119, 124, 132,
151, 152, 213, 241, 262, 270,
289, 291293, 395, 396, 400,
408, 476, 555, 937, 939, 941,
945, 975
M a j d a k V l a d i m i r 1032
M a j i A n d r i j a 679, 724, 725
M a j n a r i M l a d e n 1054
M a j s t o r o v i I v a n 484
M a j s t o r o v i ? M i r o s l a v = (Filipovi Vjekoslav) 648, 649, 777,
871
M a r t i n a c J o s i p 772
M a r t i n a c Pako 675, 780
M a j s t o r o v i Sreko 711
M a r t i n i Modesto 706, 820,
M a k a n e c J u l i j e 817, 1027,
1046, 1048, 1054
1030-32, 1045, 1099
M a r t i n i 643
Maksimovi Boa 231, 232
M a r t i n o v i D o b r i l a 647
M a l a l a n F r a n j o 1091
M
a r t i n o v i (Tomislav?) 757
M a l b a a A n t e 30
M a r u n V j e k o s l a v 42
Male T o m o 672
Marui Josip 41, 73, 365
Malovec J a k o b 1072
Masucci Giuseppe 903, 980
M a l o v r h F r a n c 1071, 1072
M a s a r y k T o m a 3, 11, 229, 512,
M a m e l l i 535
518
M a m i (Ignacij?) 734
M a n d a r i Filip 769, 774
M a n d i Dominik 42
M a n d i M a t k o 42
M a n d i N i k o l a 36, 145, 813
815, 981, 983, 1032, 1037, 1038,
10441047, 1057
M a n d r u z z a t o 364, 365
M a n o j l o v i Kota 536
M a n z a 1074
M a r a k o v i L j u b o m i r 930, 931
M a r c h e t t i Salveggiani 409
M a r c o n e Giuseppe 569, 570, 582.
607, 623, 783, 784, 788, 836,
840, 841, 875, 889, 894, 903
909, 944, 946, 950, 966968,
980, 999, 1027
Mareli Josip 41, 259, 260
M a r e t i T o m o 932
M a r g e t i M a m e r t o 1054

Merz I v a n 290, 292, 585, 834,

840, 925, 926
Mesi M a t i j a 12, 932
Mesner M i r k o 640
Mesner-Spori A. 155
Messine 341
Metrovi I v a n 801
Metiko 654
Mickiewicz A d a m 383
M i f k a Spiridion 942
M i j a k o v i A n t e 775
Mihajlovi
Draa
878,
1049,
1050, 1057, 1071
M i h a l i I v a n 759, 760
M i h a l o v i A n t u n 71, 77
M i h a l j e v i M a r k o 983
M i h a l j e v i 822
Mihi Desimir 713, 714
Mihovilovi Ivo (M. I.) 371, 376.
378, 386
M i k a c I v a n 213
M i k a n I v a n 870, 546, 576, 579,
790

Mikec L j u b o 772
Mikuli A n t e 871
Mikuli Josip 871, 1098
Miku M e t o d 1094, 1095
M i l a n o v i Boo 1093, 1094
M i l a n o v i - L i t r e Stanko 666. 667.
669, 670. 673, 679, 871
M i l a n o v i Sime 1090
M i l e t a J e r o l i m 572, 664, 708,
709, 948, 950, 960, 961, 1046.
1085, 1086
Mileti I v a n 728, 729
Mai N i k o l a 771
Milievi (Ivan?) 724
M a i n a Z d r a v k o 871
Milievi N i k o l a 682
M a t i j e v i Miroslav 635, 649
Mili D a n e 644
M a t k o v i Ivica 649
Mili J o s i p 1090
M a t o A. G. 19, 941
Mili P a v a o 774
M a t t e o t i 327
Mili Vicko 259, 363
M a v e c J a k o b 1072
Milinovi L u k a 640
M a u r a n i I v a n 1082
M a u r a n i V l a d i m i r 932
Milinovi Sime 260, 347
M a u r a n i Zelimir 457
Milinovi Zvonko 769
M e d i J u s t i n 505, 506, 871
Milia o r e 648, 784
Medovi Celestin 42
Milkovi J a k a 966
M e d v e d P e t a r 761
Milo D a n e 679
Medveak M a t i j a 1096
Milo L j u b o 649
M e d v i d B e r n a r d i n 664, 665
Milo Z v o n i m i r 365
Menciger S t j e p a n 89, 91, 197
Miloevi A n t u n 42, 74, 482
Mercedes . s. 825
Milpevi Boo 42, 96, 97
M e r r y del V a l 22, 37, 165, 261, M i n d e r o v i edomir 655
268, 328, 380, 443, 892
Mini M i l a d i n 682

Minossi 344
Mintas Vladimir 1051
Minzoni 327
Mio Borivoj 963
Misilo Krunoslav
818,
1043,
1044, 1046, 1047, 1097, 1099
Mistrangello 326
Mieti Roko 424, 425
Mii Alojzije 34, 39, 41, 572,
630, 636638, 903, 948, 962
964, 1080
Mii Zivojin 79
Mikina Dragica 782
Mikina Pavlek 305, 782, 919
Mikov Andjeo 42
Mikulin Mile 454
Miora Ante 42
Mitrovi Aco 871
Mitrovi Joso 652
Mla Kreimir 927
Mladenovi Antun 676
Monik Vinko 945
Modesti Mario 353, 376
Modri Ivo 709
Mogu Mato 610, 768, 803
Mommsen Teodor 324
Montani Veeslav 683, 684, 722
Montini 891, 892
Moravac Pino 948
Morel Rafael 336
Moretti 328
Morosini L. 956

341346, 350353, 359,

366, 369, 370, 374, 380,
390, 395, 409, 410, 463,
485488, 503, 507, 508,
533, 535, 536, 540, 542,
549, 550, 570, 574, 581,
592, 602, 637, 667, 710,
742, 757, 772, 789, 796,
812, 819, 837, 841, 847,
893, 896, 901, 905, 910,
915, 943, 971, 997, 1012,
10251027, 1066, 1084,
1092, 1093
Mustapi Mato 591
Muica 382

364,
389,
464,
522,
547,
585,
740,
810,
853,
914,
1021,
1090,

Nagi Franjo 271

Naki Filip 259
Naletili Stjepan 673
Natkov Stipe 774
Natlaen Marko 28, 1060, 1064
Nazor Vladimir 655, 879, 1083
1085
Nedi Marko 585
Nedi Martin 239, 817
Nedi Milan 603, 855, 878, 976
Nemec Bogomil 376
Nemec Julije 42
Nestorovi D, B. 397, 398
Neumann Mihajlina 382
Nevisti Ivan 7, 428, 429, 430
Nevisti Franjo 679, 820
Moscatello Niko 273, 433, 450 Nevisti Josipa 831
Nei Dragutin 413, 416, 828,
452
930
Moscatello Toma 1096
Moskovljevi Milo 142
Niedzielski Felix 586, 588, 719,
Mokov 1058
836, 840, 845, 846, 850, 851,
Mousset Albert 30
1056
Mravak Josip Dinko 914
Nikola (Petrovi) 125
Mrdjen Vjekoslav 562
Nikoli Antun 114
Mrkobrad Vaso 727
Nikoli Ivan 912
Mrnavi Tomko 418, 4V9, 1009 Niki Ivan 760, 766, 870
Mrvi Nikola 641
Nini Momilo 79, 117. 167,
Muckermann Friedrich 309
234, 236, 237, 273, 413
Mufti Ismet 800, 988,
Nodilo Natko 344, 345
Mufti Omer 743
Novak Alojzije 711
Mller Josip 417, 426, 518, 861, Novak Viktor 8, 10, 11, 16, 18,
866, 910, 914, 925, 926, 1001
20, 75, 207, 444, 861, 941
Munzani Pietro 370372'
Novak part. 1072
Musa Trpimir 675
Novak Msgr. 1093
Mussolini Arnaldo 335
Novosel Mato 42
Mussolini Benito 123, 124, 126, Noini Milka 656
127, 168, 243, 286, 32133S, Nui J. 871

Nui Mato 964

Nui Petar 766
Nuk Vilim 830, 947
Njaradi Dionizije 73, 386, 387,
419, 425, 495, 975
Ogni 767
Ognjanov Stjepan 1097
Opalin Dragutin 591
Orlando Tadeo 1073, 1074
Orli Josip 761, 762
Orlovi Ferdo 871
Orani Ante 538540
Orani Ivan 290, 297, 845
848, 850, 914
Ostoji Ljubica 725
Ostoji Mladen 725
Ostoji Tomislav 1097
Oto (Habsburg) 1067
Ozana bi. (Crnogorka) 1004
Paar Ludwig 258
Pacelli Eugenio 47, 309, 332,
343, 346, 348, 433438, 444,
467, 555, 966
Pachanek 958
Paji Kazimir 1090, 1091
Paji Petar 1022
Pa j tier Petronije 871
Palffy Moritz 21, 22, 25, 26, 32
Palunko Vicko 85
Paljug Mato 614, 775, 861, 871
Pandi Kreo 659
Pari Zore 774
Passetto Luka 374, 377, 378
Pastori 769
Paali Jako 136
Pai Nikola 79, 135, 139, 163.
167, 193. 232, 273, 276
Paulin 673
Paulii Josip 1090
Paulus 870
Paveli Ante 33, 145, 230, 287,
294, 305, 504506, 508, 511,
513, 517, 518, 527, 528, 531
541, 543-550, 552, 554, 556-561,
565, 567, 568, 572, 574581,
583, 586593, 597, 602, 609,
613, 614, 616, 621,. 627, 634,
637, 641, 645, 646, 655, 657,
658, 660, 661, 662, 663, 665,
670, 671, 676, 680, 688, 690,
691, 692, 703, 704, 709, 710,

711, 720, 721, 724, 727, 730,

731, 733, 735740, 742745,
751, 754, 757, 764, 768, 772
775, 778, 779, 789791, 794,
795, 799, 801803, 808813,
816, 818, 819, 822, 823, 827,
831835, 839, 842, 844, 852
856, 858860, 862, 863, 867,
869, 870, 872, 874878, 880,
882890, 892, 896, 899, 900,
903, 905, 906, 908, 910913,
918, 922, 924, 926930, 932
934, 936938, 940943, 946
948, 950, 961, 963, 965, 967
969, 971978, 980983, 985,
988990, 992, 994, 995, 997
1003, 1012, 1018, 1025, 1027,
10301033, 10351037, 1044,
1046, 1047, 1050, 1051, 1054
105S, 1065, 1066, 1071, 1081
1084, 1086, 1099
Paveli M i j o 1003
Paveli M i l a n 917
Pavi I v a n 1090, 1091
P a v i M a t i j a 849
Pavkovi 829
Pavlek T i b u r c i j e 1054
Pavlic P e t a r 142
Pavlinovi M i h o v i o 12
P a v l o v V l a d o 673
Pavlovi J. R a d . 313
Pavo f r a 827

P e r n a r A n k a 491
P e r n a r I v a n 487, 490, 491, 493
Perovi B o n i f a c i j e 626, 925, 926,
1046

P a v u n i S t j e p a n 772, 790, 994

Pazina M a r k i c a 671
P a z m a n Josip 71
Pederzolli T r i f o n e 363, 367
P e j i Sava 692

P i j o XI 64, 257, 273, 281289,

292, 293, 299, 303, 317, .320
335, 337, 338, 341344, 346.
348, 351, 353, 358, 359, 362,
366369, 373, .374, 384, 386,
390392, 409, 413, 416, 420,
421, 424, 427, 433, 444, 463,
464, 467, 475, 482, 574, 660,
778, 852, 853, 886. 902, 909.
920. 966. 993, 1022, 1027,
1029, 1090
P i j o X I I 332, 345347, 490, P r i b r a m A l f r e d 21
492, 494, 498, 507, 569, 574 P r i m o r a c F r a n o 679
576. 580583, 601, 623, 660, P r i m o r a c Vilim 819
788, 789, 827. 839, 853, 858, Princip Gavrilo 35, 40, 477
865, 882, 886888, 893895, P r n j a t o v i V o j i s l a v 782, 783
898, 899, 905, 906, 908910, P r o d a n o v i J a a 205
913, 943, 954, 966, 970, 975 P r o h a s k a D r a g u t i n 96
977, 980, 1003, 1014, 1015, 1036 Protenik M a t i j a 770
Pilepi A n t u n 55, 235, 289296, Proti S t o j a n 79, 108, 127, 128.
300, 302305, 315, 316
132

Pellegrinetti
Ermenegildo
190,
194, 225, 236, 321, 366, 380,
416, 437, 440, 449, 461464,
493, 506, 853, 901, 949. 983,
1010
P e m A n t u n 861
Penavi I g n a c i j e 675
Peni J a n k o 574, 613, 614, 861,
871, 873881, 883, 990
Perevi P e t a r 822. 855, 864
Peri A d a m 871
Peri Josip V. 42
Peri M a r j a n 731
Peri P e t a r 659, 963
Peri Sreko 651, 671, 682
Peri Stijepo 900

Peko D r a g i c a 985, 986,

P e t a n J a n k o 1096
P e t a n j e k D r a g u t i n 924926
Peterlin Ernest 1078
Petitti di Roreto 109
Petkovi P e t a r 740, 741
Petli M a t i j a 947
P e t r a k L e t i c i j a 831
P e t r a n o v i D r a g a n 546
P e t r a n o v i gen. 770
P e t r a n o v i Spiridion 979
Petri I v a n 547, 884
Petri Niko 85, 8691, 100, 101,
196
P e t r i v a Miroslav 670
Petrovi J u r e 774
Petrovi Leo 948
Petrovi f r a 572
P f l f Otto 415
P i f f l 39
P i j o IX 6, 257, 258, 320. 321,
330, 336, 417, 511, 544, 553,
580, 602. 723, 1013
P i j o X 6, 17, 22, 23, 37, 45, 46,
51, 63, 107, 257, 260, 261, 276,
281. 286, 321, 323, 332, 380,
414, 443, 444, 450452, 602,
892

Perkoi N i k o l a 861
Perkovi Augustin 674
Perkovi Kao 42
Perkovi M i r k o 42
Pilipovi N a k o 679
Pinerola 339
Pipini F r a n j o 762, 770
Pizani 339
Pizzardo Giuseppe 281285, 287.
289, 312, 557
P l a t o n ep. 450, -454, 687
Plee 885
Podbukovek I g n a c i j e 773
P o g l a j e n S t j e p a n 517, 518, 521.
910, 924, 925
P o l j a k Josip 673
P o l o n i j o B e r n a r d o 1006, 1007.
1009
Posilovi Josip 7, 214, 215
Poli M a t i j a 790
Popovi V a s i l j 29
Popovi V e l j a 425, 557
Popovi V l a j k o 640, 686
P o p p Filip 169, 502, 503.

1044.

1049
Posavec Kerubin 711
Potiorek Oskar 33
Potonik Josip 666, 667, 673
P o t o n j a k F r a n k o 16, 23
P r a g a Giuseppe 257
Praski M i h a j l o 422
Prcela T e o f a n i j a 831
P r e b e g V l a d i m i r 70, 71, 75
P r e p u n i M a r i j a n 871
P r e r a d o v i P e t a r 19, 69, 640
P r e r a d o v i V a s i l i j e 729
Preeren A n t o n 417, 895
P r g o m e t S t j e p a n 729, 730
Pribievi A d a m 447
Pribievi Svetozar 70, 131, 139.
205, 227, 232. 476

Protulipac Ivo 235, 236, 290

297, 302304, 315, 417, 420,
585, 834, 845, 926
P r p i 925
Prvi S t j e p a n 767
P u c e l j I v a n 28
Puk Mirko 547, 548, 606, 616,
621, 656, 692, 795799, 801,
802, 857, 873, 963, 976978
P u k l j a k Rudolf 808
Pulii Vicko 93, 370
Puni O t i l i j a 831
Pui M i h o 546, 572, 948, 950,
960, 1085, 1086
Putia Vido 717, 963
Quinci G i o v a n n i 114, 115
Raki F r a n j o , akademik 7, 8, 12,
96, 207, 256, 257, 319, 347, 348,
438, 593, 833, 900, 931, 932,
988, 1099, 1100
Raki F r a n j o , up. mitrovaki
763
R a d e S t j e p a n 689, 690
Radievi Lovro 413, 416, 417,
826, 884, 1089
Radi A n t e 5, 9, 206, 211, 212,
214, 215, 476
Radi I g n a c i j e 110, 111
Radi Krsto 669
Radi Pavle 232, 234
R a d i S t j e p a n 5, 76, 80, 81, 88,
100, 127, 131, 205222, 226
260, 264, 276, 277, 294, 325,
423, 428430, 437, 438, 472,
473, 476, 485, 490494, 522,
530, 542; 764, 791, 801, 866,
901, 902, 932, 975, 995
Radiev M a r i n 927
Radmilovj Jerko 65,5
R a d o j i M l a d e n 832
Radoni' A n d r i j a 1091
Radosavjjevi Jovo 643
Radossi R. 1091
Rado Mirko 674
Radoevi L u c i j a 824
Radovanovi L j u b a 142
R a d u n i M i l j e n k o 304
Rajevi G r g u r 259, 260
R a j i Blako 136
R a j i D o r e 645, 646
R a j i E m a n u e l 660

R a j i I v a n 731
R a j i Josip 674
R a j i S e r a f i n 1098
Raki F r a n e 665, 666, 679
Rakoci S t j e p a n 1096
R a m l j a k S t j e p a n 588
R a m p o l l a M a r i a n o 17, 276,
Ramak T o n k a 1018
R a n t a a A n t o n 1062
Rapotec 1031
R a t t i Achille 319322, 348
Rauch Levin 4
Rauch P a v a o 54
R a v n i k a r V l a d i m i r 50
Razum M i h a e l 770
Re B e r n a r d i n i Salvator 592
Reberski J o s i p 489, 490
R e d e l j e v i Krunoslava 831
R e d n a r 647
Reed Douglas 1091
Reif L u j z a 832
R e j e c I v a n 353
Renduli Bono 871
Resener E r v i n 1066, 1070
Resman F r a n j o 1096
Rei Vito 42, -267
Rei 608
Ribar I v a n 145, 441
Ribari Boo 768
Ribnikar I v a n a 832
R i d j a n o v i 1043, 1044
Rieger Vilko 845
R i h a r F r a n j o 1062, 1094
Risti J o v a n 398
Ristovi 249
Ritter 22
Rittig Svetozar 42, 70. 95, 96,
107, 152, 153, 221, 263, 265,
427, 1037, 10811085, 1087
1089, 10951099
Rob, knji. 1071
Roca S t j e p a n 234
Rodi R a f a e l 250, 401, 437, 1009
Rogi G r g o 679
Rogoi Roko 419, 708
R o g u l j a P e t a r 46, 64, 80
Romac A n t e 673
R o m a c R a f a e l 679
Romi A n t e 717
Ronac Ranko 678
Roosevelt F r a n k l i n Delano 325
Ronge M a x 48

Rosi Josip

669

R o r m a n Joe 1077
Rottiglieri

114

Rovski J a n k o 957
Roze I l i j a 730
Roi F e r d o 826, 938
Roman G r e g o r
893,

1031,

271,

1057,

708,

878,

10601075.

1078, 1094
Rubi 1047
Ruggero 1068, 1069
R u k a v i n a J u c o 941, 1047, 1057
R k n e r 767
R u n je K a r m e l a 832
R u p n i k L a v 878, 1031, 1057, 1065
1069, 1072
Rus Joe 892
Rusan L e o p o l d 780, 781
Ruspini I v a n 164, 166, 174, 272
Ruac S t j e p a n 215
Ruinovi N i k o l a 789, 889, 890
892, 904, 905
R u t a r 382
Ruinski A l o j z i j e 675
Rybaf O t o k a r 50
S a b l j a k A. 567
Sachs V l a d i m i r 71, 264
Sadikovi M u h a m e d 720
Sadovi V a l i j a 143
Sain Izidor 356, 357, 359, 367
Saka S t j e p a n 508, 509, 511, 517,
518, 883, 910
Salis Seewis F r a n j o 397, 495, 576.
580, 581, 605,

700, 828, 830,

980, 1023
Salvatorelli Luigi 105, 324,' 326,
334
Salvemini G a e t a n o 325328, 332,
3349, 340, 341, 345, 346, 582
Santin A n t o n i o 339, 358367
Sankovi D a v o r i n 836
Santucci 326
Srglia A l b e r t o 1075
Sardi E m a n u e l e 505
Sarkoti S t j e p a n 480, 817, 1082
Sarto Giuseppe 17
Sava sv. 417419, 507, 1008,
1009
Scatolini M. 709
Scepticky A n d r i j a 980
Schenk A n t u n 925

Schierici 1090, 1091

Schindelr A d a l b e r t 197
Schlafhauser F r a n j o 1098
Scholz S i d o n i j e 638645, 715,
762, 775, 777
Schrder Clemens 545
Schreder 633
Schuster 339, 340, 343, 348
Scorza Carlo 326
Sedej F r a n 339, 353, 368370,
372381, 385
Seigerschmied M a t i j a 15, 427
Seilasi H a i l e 343
Seitz A l e k s a n d a r 869
Selak J o s i p 775
Sele 870

Soldo T u g o m i r 675, 679

Sokol B e r n a r d i n 542
Solovjev A l e k s a n d a r 482
Solovjev V l a d i m i r 120
Sonnino Sidney 125, 319, 331
Sopijanec Lela 1058
Soa Josip 1090
Spaho Fehim 556
Spaho M e h m e d 460
S p a l a j k o v i Miroslav 127
Spechel A. 564
Spellmann 892, 896, 906, 997
1026, 1027, 1031
Spevec S t j e p a n 347
Spini V j e k o s l a v 42, 50, 115,
131, 259, 262

Senki F e r d i n a n d 1090
Sesar P e t a r 676
Severovi T o m o 790, 792, 862
Sforza Carlo 21, 23, 45, 121, 123,
125, 126, 319321, 330, 346,
365
Siaj S t j e p a n 674
Silvas 36
Simeon ep. 454, 455
Simi Sima 38, 48, 77, 108, 238,
273, 415, 416, 436, 440, 444,
446449
Simovi D u a n 522, 533, 541, 790
Sincero 1014
Sinkovi M a t o 678, 773
Sirievi Slavko 724
Sirotti G i o v a n n i 376, 377, 380,

Spoleto A i m o n e 574, 661, 943,

381, 382, 384, 385

karpa Vicko 42, 116
Skerlec I v a n 36
Skerli J o v a n 19
Skobe I g n a c i j 1074
Skoko Miroslav 679
S k u p n j a k N i k o l a 820
Skvre 425

Stanovnik

Slami A n t u n 413, 414

Slaviek S t j e p a n 925
Slijepevi P e r o 10
Slikovi Viktor 659, 818
Slomek M a t i j a 402
Smerdel T o n 1051
Smiiklas T a d i j a 16, 932
Smodlaka Josip 50, 259, 273,
274
S m o l j a n B r u n o 680
Soldin 870

1003
Srbik H e i n r i c h 21
Srebrni Josip 270, 323, 440, 445,
472, 481, 564, 565, 583, 589,
889, 955960, 1046, 1080,
1096
Sremec N a d a 655
Srki M i l a n 557

545, 549, 550, 552554, 556,

564, 575, 576, 578, 586, 589,
590, 593, 594, 597, 601604,
606, 609, 611, 622, 624, 628,
630, 631, 636, 637, 639, 640,
643645, 650, 666, 667, 678,
679, 695, 699701, 703, 704,
706, 710, 713, 724, 725, 733,
737, 734, 756, 757, 776, 779,
780, 787791, 794, 798, 801,
808, 809, 811, 818, 820, 825
827, 830, 833, 834, 837, 840,
844, 845, 850, 852, 854, 857,
858, 860862, 864, 866, 867,
869, 871873, 875, 878, 881
883, 886898, 904906, 909,
910, 912, 922, 923, 925, 930,
934, 938, 941, 942, 944, 946
948. 954, 963, 966970, 975,
977, 978, 980, 987, 9891006,
10081012, 1016, 1018, 1020,
10231030, 10321036, 1038,
1041, 10441059, 1065, 1066,
1078, 1080, 1081, 1089, 1099
Stepinac M a t i j a 476, 917, 919,
1051

Stadler Josip 4, 6, 26, 29, 31, 32,

34, 38, 41, 55, 58, 62, 65, 71,
74, 210212,

408,

416,

420,

424, 462, 478, 489, 557, 682,

813, 815, 861,

887, 924, 941,

963965, 988, 989

Staii M i h a e l a 827, 830
Stani R a f a e l a 832
1072

Starevi A n t u n 4, 5, 16, 19, 132,

206, 242, 249, 250, 303, 325,
413, 475, 476, 507, 566, 604,
739, 772, 795, 796, 801, 813,
841, 924, 930, 937, 938, 939,
942, 1010
Starevi M a t o 498
Starevi Mile ml. 931, 934
Stai M a r i j a n 673
Steed W i c k h a m 319, 330
Stefanovi J o v o 576
Stegel S t j e p a n 1091
Stepinac A l o j z i j e 7, 298, 300
302, 306, 307, 309, 414423,
426, 427, 430, 434436, 438,
439, 461, 463, 465, 471, 474,
475, 480, 481, 484, 487, 490,
491, 493-500, 503, 504, 543

Stilinovi M a r i j a n 648, 652

Stipeti L a v 770
S t j e p a n m a d . k r a l j 576
S t o j a d i n o v i M i l a n 431, 435, 436,
438, 447, 449, 450, 452, 453,
456458
S t o j a d i n o v i L j u b a 205
Stojkovi 452
Stoos P a v a o 91
Strle F r a n c 1074
Strossmayer J o s i p X, 68, 12,
15, 16, 18, 30, 41, 96, 103, 118,
120, 126, 131, 139, 153, 174,
175, 207211, 255, 257, 258,
260, 277, 295, 305, 319, 330,
331, 347, 348, 397399, 40S,
419, 427, 438, 443, 507, 566,
593, 733, 812, 817, 833, 885,
900, 930, 932, 969, 971, 974,
988, 1082, 1083, 1088, 1099,
1100
Sturzo Luigi 122, 125, 284, 322,
326, 327, 338, 343
Suboti N i k o 455
Sui A l o j z i j e 702
Sudar Josip 650

Sudi Ivan 871

Sumi Ivo 679
upilo Frano 16, 17
Suak Slavko 679
Sui Lovro 547, 731, 739
Sui Miroslav 566, 570
Svai Petar 521, 666, 811
abali Frano 403
abalja Ivan 871
abalja Pavao 985, 1052
Sabi Donatila 831
Sabi ema 832
Sabi Hasan 671
Sabi Nikola 865, 866
ajatovi D a n e 572
ali Ivan 789, 790, 820, 845,
892895, 934, 944, 954, 1000,
1027, 1049, 1051, 1054, 1055
Salovac Ivan 762
Sapi Stanko 685
Sari Boo 825
ari Ivan 9, 10, 20, 32, 33, 38,
41, 71, 74, 95, 154, 212, 239,
249, 250, 273, 275, 281, 288,
289, 297, 301, 303, 306, 307,
386, 387, 416, 424, 440, 445,
472, 474481, 487, 490, 504
507, 522, 554561, 566, 572,
582, 583, 585, 587, 595, 601,
611, 636, 638, 682, 687, 689,
710, 730736, 741743, 751,
757, 803, 808, 812, 813, 815,
816, 836, 845, 852854, 861,
878, 887, 888, 892, 902, 948,
963966, 968, 971, 974, 981
989, 991, 1009, 1014, 1019,
1020, 1038, 1041, 1043, 1046,
1047, 1080, 1081, 1086
ari Kruno 687
aa Mile 726
akovi L a u r e n c i j a 828830
avora Joef 1077, 1078
uri Josip 871
edy Slavko 776
egvi Kerubin 19, 120, 131, 133,
136, 249, 396, 482, 483, 508,
845, 937, 941943, 1032, 1083
eparovi Domina 831
eparovi T o m a 42
eper F r a n j o 808
eper Josip 776, 828
epi Dragovan 370

euna Milan 671

ilov Pavle 664, 665
ilovi Josip 801
imeki Josip 1055
imi Velimir 673
imi Vjekoslav 652, 861, 1010
imlea Boo 671
imuni M a t e 773
imunovi Dinko 662
ipui Velisava 831
inkar Anton 1071, 1072
ipi Bonifacije 790
ire Ambrozije 776
imrak J a n k o 69, 70, 75, 78, 79,
131133, 135, 136, 300, 430,
463, 503, 528, 612, 629, 645,
700, 701, 703, 704, 775, 790,
808, 845, 890, 891, 975981,
1038, 1041, 1043, 10461048,
1057, 1058, 1080, 1085
irola Boidar 930, 931
ii Ferdo 7, 48, 58, 65, 7073,
75, 78, 257, 262, 347, 348, 507
509, 932, 988
kabi M a t e 114
karica Gabriela 832
karica M a t e 42
kerbec M a t i j a 1071
korja Izidor 496, 502
krbec A l o j z i j e 10651067
kreblin Ivan 832, 833
krinjar F r a n j o 790
krinjar Salezije 710
krivani M. 46
krobo 675
midt 867
ojat Josip 505
pehar F r a n j o 957, 958
pes Ivka 589
porer Ladislav 769
Starnberger F r a n j o 776, 849
tambuk A n d r o 1096
Staucer Slavko 999, 1001
Stengel F r a n j o 1090
tifani Sreko 1093
trk A n d r i j a 259
tula Milan 644
Subai I v a n 487, 495, 530, 531
Sufflay Milan 739
ulenta Dominiko 679
uperina Aleksandar 355, 356

uteri Ivan 20, 33, 45, 46,

4851, 59
utej J u r a j 478
vabi H a s a n 556
Svata P i j o 1054
Sverer Rudolf 885
Tabatzky Joef 358
T a d i Stipe 722
T a k a T e o b a l d 869
T a r t a g l i a Oskar 32, 41
T a r z i l a . s. 827
Taveli Nikola 474, 490492,
494, 507, 819, 909, 9911011
Tekli M. 871
Tetki Kaimir 871
Tii Ante 767
T i j a n Pavao 845
Timko Bazilije 979
Tisserant Eugenije 623, 629, 890,
892
T i t t m a n n 894
Tittoni Tomaso
Tisza Koloman 65, 258, 347
Tiszo Jozef 528, 529, 875
Tkalec K a l a f a n t i j e 770
Tkali Iva 260
Tkali Vladimir 693
Tkalec Zvonko 648
T o j i Nikola 721
T o n i Miroslav 1097
T o m a c D r a g u t i n 97, 100, 169,
182
Tomas I l i j a 679, 711, 714, 715
717
T o m a s I v a n 715
T o l j 692
Tomasovi I v a n 1099, 1100
Tomaevi K a t a r i n a 744
Tomaevi S t j e p a n 811, 871
Tomaevi 760
Tomai Dinko 6
Tomai L j u b o m i r 285, 349
Tomai Nikola 463
Tomai T o m a 626
Tomislav, k r a l j 221, 222, 224,
256, 520, 661
T o n d i n i Cesare 399, 400
Topalovi M . X V
Topi Mirko 668, 731
T o r b a r Josip 489

T r e s i - P a v i i A n t e 937
T r i n a e s t i D i n k o 348
Troicki Sergije 440
T r u m a n H a r r y 1072
T r u m b i A n t e 127, 128, 134,

Vigevani 992, 993

Vukovi F r a n j o 791
Vigilans (pseud.) 368, 369, 375, Vukovi I v a n 667, 1094
Vukovi Pile 1096'
385
Vukovi Roko 42, 45, 65
V i g n j e v i B r a n k o 26
Vuksan P e t a r 641
Viktor E m a n u e l II 578
Vuki R a d o 658
143, 145, 232, 555, 937
Viktor E m a n u e l I I I 121, 325,
Vukui I v a n 673
T u m p i M i j o 930
574, 577, 582, 858, 905
Vuletin Dani 775
T u r i n a Oskar 960
V i l d e r Veeslav 236
V u r d e l j a 685
T v r t k o k r a l j 1004, 1007, 1008
V i l f a n J o s i p 350
T y r s M i r o s l a v 9, 157, 518, 1026
Violoni I l i j a 684, 871
W a g n e r V j e k o s l a v 397, 399, 400,
V i r a g F r a n j o 969
U b e r s b e r g e r H a n s 21
401, 437
Virchow 135
U c c e l l i n i - T i c e F r a n o 41, 74, 162,
W a r d W i l f r i d 331
Viskovi J o s i p 1098
260, 305, 419, 481483, 504,
W e b e r H i n k o 769
V i n j i c a S e r a f i n 679
964, 1096, 1099
Weiss A n t e 839, 871
Vitas M a r k o 641
U d o v i F r a n j o 670, 1096
Weiss R i k a r d 963
Viviani M a r i j a n 1091
U j i Josip 270, 271, 413, 437,
W e r n e r I v a n 849, 881, 994, 997
V i z j a k 1070
572, 784, 787, 945947, 1033,
W
e r n t z 886
Vlimen J. 199
1042
W
e s e m a y e r 541
V o d a n o v i M a t e j 1098
U j e v i iro 669
W i l s o n W o o d r o w 4749, 54, 69
V o j n o v i Ivo 69
U j e v i M a t e 845
Voki A n t e 924, 925, 985, 987, W o l l m a n n E d u a r d 729
U l a g a T o m a 946
W u r s t e r A n t u n 892, 895
988
U m b e r t o , k r a l j 578
U n a m u n o M i g u e l 313
Volkonsky A l e k s a n d a r 64
Z a g o r a c S t j e p a n 98, 100
U r b a n V I I I 257
V o l t a i r e F f a n f o i s 252
Z a j e I v a n 207
Voloder V a l e r i j a 1098
U s t r a B r a n k o 671
Zaninovi Sibe 406408
Vorak A n e l k o 73
Ueninik Ale 5154, 56, 65
Zatezalo P e t a r 696
Vorak N i k o l a 331
U v a n o v i D a n i e l 990
Zdeslav, knez 521, 916, 977
V r a g o v i Steva 1018
Vrani A n t u n 871
Vrani M i l a n 763
Vraz Stanko 1082
V r b i A n t o 813
V r d o l j a k J u r o 659, 679, 716
V r d o l j a k R u d o 679
930, 931
V r e b a c F r a n j o 682
V a n n u t e l l i Vicenzo 326, 329
V r h o v a c M a k s i m i l i j a n 889
V a r n a v a , p a t r . i61, 419, 440, 448,
Vueti Ivo 775
453, 455457, 463
V a s i l j J e r k o 657
Vueti Stipe 757, 790, 857, 861,
V a s i l j Stanko 679
862, 864, 927, 987, 1056
V a s i l j e v i M i j o 652
Vui V. 871
Vego A n t e 679
Vukovi N i k o l a 762
Vego F r a n e 679
V u j a s i n o v i T o d o r 655
Velimirovi N i k o l a j 419
V u j e v i M a r t i n 1096
Venko A l o j z i j e 729
V u j i c a A n t e 678
Venosta Visconti Emilio 330
V u j i c a Stanko 927
V e s l a j M i r k o 42
V u j n o v i I v a n 644
Vesni M i l e n k o 132, 135, 139
V
u j n o v i M a r i j a n 964
Vezili M e t o d 680
Vukeli Joso 861, 862, 867, 870
Viculin J o r d a n 926

V a j s Josip 276
Valdi M i r k o 927
Valeni F r a n j o 365
V a l j a k J o s i p 867
V a n i n o Miroslav 508, 518, 910,

Vidovi V a l e r i j a 1054
Vidui S t j e p a n 99, 101, 103,
124, 179,' 180, 182

Zdziechowski M. 20, 941

Zec B o n a v e n t u r a 505, 506
Z e l e n b a b a D u a n 652
Z e n i Luisa 348
Zeni Pietro 114
Z e r b i n i 952
Ziherl B . X I I I
Z i m m e r m a n n St j. 9313, 936
Z i m o n j i mitrop. 741
Z j a i A n d r i j a 708
Zloui L j u d e v i t 677, 1097
Z n i d a r i L. 836, 850
Zoli C o r r a d o 682, 889
Z o r e I v a n 895
Zorii Al. 769
Zovko M a r k o 711, 712
Zovko Z d r a v k o 675
Zrimek E r n a

1076

Zrinski P e t a r 116
Z r n o A n t e 679, 680, 871

Vukievi V e l j a 248

Z u b a c Z d e n k o 675

Vuki Slavko 1018

Zubi Silvestar 662, 663,. 691,

Vukojevi Bosiljko 730

742

Z a n k o D u a n 297, 595, 680, 83 i ,

Z u r u n i 36
Zvizdovi 818
850, 990
Z v o n i m i r , k r a l j 511, 520, 521, Z e l j k a . s. 828
562, 574, 576578, 580, 583, e r j a v Gregor 163
660, 661, 916, 917, 951, 1026
Zilie E d u a r d 1009, 1097
a g a r A l o j z i j e 1096
Z a n i M i l o v a n 543, 547, 550, 606,
616

Zivkovi P e t a r 425
Zugi M a r k o 671
Zupani Branimir 505, 724, 725
Zupec 1064
Zuri A n t e 1096

Zivanovi L j u b i c a 698

Zuek F r a n j o 775

Zivkovi A n d r i j a 929, 930, 936

uel 12

Zivkovi I l i j a 696

Zvaek L j u d e v i t 354

ERRATA CORRIGE
Strana 1. U naslovu treba zamijeniti rtva u etva. T a k o isto i u svim ivim naslovima
na neparnim stranicama od str. 3. do 41.
Strana 16, 15. red odozgo: svijeli treba da bude svijetli
Strana 37, red 6. odozdo: etive treba da bude itave
Strana 64, red 4. odozdo: XX treba da bude XVI11
Strana 73, red 11 odozgo: prematraa treba da bude promatraa
Strana 102, red 7. odozgo: pomau treba da bude pomae
Strana 103, red 11. odozgo: akilejskog treba da bude akvilejskog
Strana 131, red 10. odozgo: bla treba da bude bila
Strana 135, red 8. odozgo: pruga treba da bude grupa
Strana 137, red 15. odozgo: prilogodititreba da bude prilagoditi
Strana 138, red. 5. odozgo: na k r a j u reenice treba dodati znak navoda.
Strana 141, red 14. odozgo: peltronistikih treba da bude poltronistikih
Strana 142, red 14. odozgo: Kleka treba da bude Kreka
Strana 159, red 15. odozgo: T r e b a izostaviti prve tri rijei: koju drugu vjeru i staviti ih
u 17. red iste strane.
Strana 180, red 26. treba itav izostaviti i umjesto n j e g a dodati: Nadbiskup se brani da ga
nitko ne e moi prekoriti da je bio prenagao ili prestrog
Strana 180, red 17. odozdo: ali treba izostaviti
Strana 186, red 3. odozgo: podopiru treba da bude podupiru
Strana 273, red 20. odozdo: Borgongioni treba da bude Borgoncini
Strana 288, red 11. odozdo: stanka t r e b a da bude stranka
Strana 300, red 11. odozdo: tomu treba da bude tonu
Strana 310, red 5. odozdo: Standensstaat. treba da bude Standesstaat
Strana 321, red 12. odozgo: talijnski t r e b a da bude talijanski
Strana 332, red 19. odozdo: Pija X. t r e b a da bude Pija XI.
Strana 336, red 9. odozdo: Giovant t r e b a da bude Giovent
Strana 341, red 6. odozgo: odgovara t r e b a da bude odgovoran
Strana 344, red 20. odozdo: mo treba da bude emo
Strana 350, red 8. odozdo: priznalo treba da bude priznato
Strana 361, red 15. odozgo: denacijalizirajui treba da bude denacionalizirajui
Strana 362, red 21. odozdo: dostojala treba da bude dost a jala
Strana 370, red 14. odozgo: Osservartore treba da bude Osservatore
Strana 372, red 19. odozgo: Bartolomanija treba da bude BartoUmasija
Strana 373, red 17. odozdo: Berna t r e b a d a bude Brenna
Strana 377, red 14. odozgo: Passetti t r e b a da bude Passetto
Strana 382, red 19. odozgo: Siroti treba da bude Sirotti
Strana 383, red 20. odozgo: Slonaca t r e b a da bude Slovenaca
Strana 389, red 9. odozgo: Fogar treba da bude Fogaro
Strana 390, red 13. odozdo: Piju treba da bude Pija
Strana 415, red 12. odozdo: koji treba da bude koje
Strana 421, red 11. odozdo: poduenim treba da bude podvuenim
Strana 422, red 19. odozgo: shvatih treba da bude shvatio
Strana 427, red 14. odozgo: dolo je sukoba treba da bude dolo je do sukoba
Strana 457, red 9. odozgo: za primljeni treba da bude za skuptinski primljeni
Strana 462, red 1. odozdo: XX treba da bude XVIII
Strana 468, red 11. odozgo: neutralni treba da bude neustraivi

Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana

472, red 13. odozgo: vodju treba da bude vodje

506, red 10. odozdo: Dalamciji treba da bude Dalmaciji
506, red 18. odozdo: dopisninku treba da bude dopisniku
508, red 2. odozgo: godini treba da bude godina
512, r e d 1. odozgo: Massarykova treba da bude Masarykova
517, r e d 25. odozdo: Petar P o g l a j e n treba da bude Pater P o g l a j e n
521, red 10. odozgo: korekture o ovim treba da bude korekture ovim
531, red 6. odozgo: Izgleda da su ipak treba da bude Izgleda da su to ipak
531, red 9. odozdo: smatranai t r e b a da bude smatrani
537, r e d 4. odozgo: naconalsocijalizam treba da bude nacionalsocijalizam
544, red 18. odozgo: katedrdali t r e b a da bude katedrali
545, red I I . odozdo: Di t r e b a da bude Die
558, red 7. odozdo: izvazvah t r e b a da bude izazvale
558, red 18. odozdo: Vodi ti eba da bude Voli
559, red 9. odozdo: zoboravio t r e b a da bude zaboravio
560, red 20. odozgo: krvavih godina treba da bude krvave godine
575, r e d 21. odozgo: sincti treba da bude sancti
607, red 24. odozgo: Josipa L o n a r a treba da bude Pavla L o n a r a
623. red 1. odozdo: XX. treba da bude XVIII.
627, red 1. odozdo: protunarnom treba da bude protunarodnom
628, red 14. odozgo: XX. treba da bude XVIII.
638, red 9. odozdo: klorafiistika treba da bude klerofaistika
647, red 5. odozdo: Jovanovia treba da bude Stevanovia
652, r e d 12. odozdo: udjelovanjatreba da bude sudjelovanja
653, r e d 20. odozgo: Prirje treba da bude Prije
655, red 12. odozdo: XX treba da bude XVIII
660, red 10. odozgo: razoruavanje treba da bude razoruavanje
666, red 12. odozgo: nadbiskup treba da bude nadbiskupi
678, red 11. odozgo: morao treba da bude mogao
679, red 6. odozdo: Dante t r e b a da bude Ante
699, ed 1!. odozgo: mjerovadnih t r e b a da bude mjerodavnih
708, red 23. odozgo: Zajia t r e b a da bude Zjaia
714, red 19. odozgo: Klepeca t r e b a da bude Klepaca
719, redovi 2027 p r i p a d a j u u b i l j e k u 248.
728, red 1. odozgo: kokorski t r e b a da bude kotorski
736, red 10. odozdo: zabludnika treba da bude razbludnika
753, red 15. odozdo: do treba da bude to
776, red 3. odozdo: ranim treba da bude raznim
787, red 2. odozdo: znaio treba da bude znailo
789, red 12. odozdo: Primanje treba da bude Priznanje
789, red 23. odozdo: naprotiv t r e b a da bude naprosto
790. red 22. odozdo: Juraj M i k a n treba da bude Ivan Mikan
799, red 18. odozdo: svoji treba da bude svojih
802, red 7. odozdo: ured treba da bude Ured
804, red 21. odozgo: odjaha t r e b a da bude odhaja
830, red 19. odozdo: i za treba da bude i zar
836, r e d 1. odozgo: indentificiraju treba da bude identificiraju
840, red 5. odozdo: XVII t r e b a da bude XVI
847, r e d 19. odozgo: struji treba da bude struje
853, red 1. odozdo: convegn t r e b a da bude convegni
863, red 4. odozgo: 1918. treba da bude 1938.
871, red 8. odozgo: SI. R u k a v i n a treba da bude St. R u k a v i n a
871, red 17. odozgo: B. H i t r e c treba da bude T. H i t r e c
878, red 17. odozdo: jednistva treba da bude jedinstva
885, red 11. odozdo: najustakji treba da bude najustakiji
886, red 14. odozgo: nihovih t r e b a da bude njihovih
892. red 34 odozgo: kako je u lome govorio treba da bude kako se o tome govori
896, red 12. odozgo: iskontruirano treba da bude iskonstruirano
900, red 3. odozdo: prijmu t r e b a d a bude prijemu
901, red 22. odozdo: osjeaju t r e b a da bude osjeanju
902, red 5. odozgo: srdanou t r e b a da bude srdanou
910, red 10. odozgo: Petar t r e b a da bude Pater
921, r e d 26 odozgo: XIX. treba da bude XVII.
922, red 9. odozgo: dovoljnu t r e b a da bude dovoljno
929, r e d 13. odozgo: obavijeten ja treba da bude obavjetenja

Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana
Strana

931, red 16. odozdo: spremni t r e b a da bude spremi

941, red 14. odozgo: 20. listopada treba da bude 20. listopada 1929.
942, red 10. odozgo: wieder af stan denen treba da bude wieder auf standenen
990, red 19. odozgo: pontifikalibus treba da bude pontificalibus
996, red 4. odozgo: komples t r e b a da bude kompleks
998, red 9. odozgo: openito t r e b a da bude opinsko
1000, r e d 3. odozdo: koje treba koju
1004, red 16. odozdo: T a v e l i e t v e treba Tavelieve
1007, red 4. odozgo: Polonjo t r e b a da bude Polonijo
1014, red 2. odozgo: Pontificum treba da bude Pontificium
1014, red 18. odozdo: Redeptoris treba da bude Redemptoris
1019, red 6. odozgo: jugoslavnskih treba da bude jugoslavenskih
1019, red 9. odozgo: Deutim t r e b a da bude Meutim
1021. red 9. odozdo: instiktivno treba da bude instinktivno
1030 red 17. odozdo: hipokritski treba da bude hipokritske
1030. red 14. odozdo: biv treba da bude bio
1054, red 1. odozgo: i suenje t r e b a da bude i Suenje
1061, red 7. odozgo: Giornale d'ltalija treba da bude Giornale d'Italia
1062, red 1. odozgo: Ranta t r e b a da bude Ranta'sa
1065, red 1. odozdo: krbac t r e b a d a bude kerbec
1067, red 15. odozdo: krbec t r e b a da bude kerbec
1087, red 8. odozgo: D. Rittig treba da bude Msgr. Rittig
1097,
red
20.
odozgo:
kao
o
treba
da
bude
kao "sto
1099: itav pasus prvih est r e d a k a treba staviti pri dnu stranice iza etvrtog reda

odozdo.
Inae ima p o j e d i n i h pravopisnih n e d o s l j e d n o s t i , pa se ee i z m j e n j u j u Pio i P i j o , M a k a
i Maeka ili Koroca i Koroeca to treba u j e d n a i t i . Sitnije grijeke ispravit e lako dobrohotni
italac.

NAPOMENA:
U toku t a m p a n j a moga d j e l a izala
(1948), koja d a j e n a j s u g e s t i v n i j u sliku strahota,
p o j e d i n i h sveenika. Ovom se k n j i g o m znatno
g l a v l j a , Teror i katolienje, sa svjedoanstvima

je k n j i g a dra Nikole Nikolia Jasenovaki logor

k o j i m a su bile izloene rtve u logoru i od strane
d o p u n j a d o k u m e n t a c i j a moga p r e t p o s l j e d n j e g pop r v o g a reda.

Za izdavaa: Dr. Viktor Novak

Tisak Nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb
Naklada 4000
Cijena Din 455'