DEMANOV PROLAZ 3, 10000 ZAGREB, CROATIA

tel: +385 1 4847 856; tel./fax: +385 1 4854 424

e-mail: eurokaz @eurokaz.hr
web: www.eurokaz.hr
MB: 1433415
OIB: 90735878191
IBAN: HR4523600001101522345 Zagrebaka banka
26. oujka 2015.
Vijee za kazalinu djelatnost
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport
Ilica 25 / I
10000 Zagreb
Predmet: alba na rezultate poziva za predlaganje Programa javnih potreba u kulturi Grada
Zagreba za 2015.

Potovani,
Potaknuti slubenom informacijom o raspodjeli programskih sredstava za 2015. godinu, a
kojom je Eurokazu dodijeljeno 300.000 kuna (odnosno 50% manje od prologodinje sume, a
upravo je za taj isti iznos bila smanjena i dotacija za 2014.) moe se zakljuiti da postoji
gotovo lakonska numerika zakonomjernost u sustavnom unitavanju Eurokaza koje od
2011. godine provodi Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport.
Tim perpetuiranjem arobne brojke 300.000, moe se sa sigurnou pretpostaviti: sljedee
e se godine Eurokaz privesti neumitnome kraju (300.000 300.000 = 0).
Sistem je poznat: malo po malo do nimalo.
A injenice govore da je prije samo etiri godine, 2010., Eurokaz imao gradska proraunska
sredstva od 1.400.000 kuna i da je te godine Eurokaz bio jedini festival u Hrvatskoj koji je
dobio europsku operativnu potporu s maksimalnim brojem bodova te je ocijenjen kao
festival koji je dosegao najvii stupanj regionalne vanosti, kao i reputaciju jednog od
najzanimljivijih dogaaja na polju izvedbenih umjetnosti u Europi. Takoer je, kao
koprodukcijski partner, ocijenjen kao snaan brand koji podie oekivanja i privlai
profesionalce iz drugih zemalja na suradnju (citirano iz dokumenta evaluacije Izvrne
agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu - EACEA).
Tako osnaen, Eurokaz je te sretne 2010. godine, uz redovito izdanje festivala, producirao jo
i est vlastitih produkcija i koprodukcija, stvarajui mjeseni repertoar u dvorani Gorgona u
1

lijepoj namjeri da tu dvoranu, netom nakon otvaranja nove zgrade MSU-a, afirmira kao
prostor ozbiljnosti suvremene scenske umjetnosti.
Ali, evo, ba od tada poinje njegovo financijsko strmoglavo kotrljanje koje traje do danas, a,
kako rekosmo, hoe-nee, skonat e nespoznatljivom silom gradske kulturne birokracije
sljedee godine.
Primjer smanjenja dotacije 2011., nakon sveobuhvatne programske aktivnosti Eurokaza
2010., upuuje na injenicu da financijska degradacija Eurokaza zasigurno nije motivirana
nekim evaluacijskim procedurama, jer, uostalom, odluivanju o kulturi nikad nije bilo
presudno niti znanje, niti inteligentno prepoznavanje, niti vanjsko priznavanje, pa tako nema
niti volje da se o padu ili porastu kvalitete programa saetije i sustavnije sudi.
Dakle, kao ironizirajue mahnitanjebagatelnog kombiniranja (ne bismo eljeli vjerovati u
politike implikacije toga mahnitanja) treba prihvatiti da se za u svim segmentima uspjenog
programa 2010, utvruje nagli pad dotacije 2011. od 400.000 kuna! Sljedee dvije godine
pokazuju nova smanjenja, da bi 2014. sredstva bila smanjena za dodatnih 30%, dakle, u
godini kada se Eurokaz transformira u produkcijsku kuu, valjda kao kazna to je vodstvo
festivala odluilo da umjesto u skupa gostovanja, u teror ravnoduno vanih informacija
(kako bi rekao Sloterdijk) proraunska sredstva radije investira u proizvodnju, ponajprije
dostojanstva, na domaoj sceni.1
Taj i takav Eurokaz, koji Grad Zagreb spominje na prvom mjestu kada se treba pohvaliti
visoko kvalitetnim kulturnim autentinostima, ujedno je i referentni europski, pa usudimo se
rei i univerzalni, topos kada se radi o inicijalnom prepoznavanju relevantnih umjetnika i
pravaca novog kazalita. Uz to, Eurokaz, gotovo jedini u Hrvatskoj, u svom programskom
konceptu sustavno nosi interes za kazaline umjetnike ne-europskih kultura.
Od festivala koji je prvih godina trajao i do tri tjedna s preko dvadesetak razliitih predstava,
zadnjih je festivalskih godina Eurokazov program, zahvaljujui smanjenju sredstava, vie
negoprepolovljen. Usprkos tome, zadrao je visoki programsko-estetski profil i europski
smjerodatan prostor.
Eurokaz je oduvijek i po samom svom ustroju u otklonu od konjunkturnih modela
umjetnikog banaliziranja - poevi od autorskog, a time i rizinog, pristupa festivalskoj
1

Pregled dotacija Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport (2009-2015):

2009. god. - 1.500.000,00 kuna
2010. god. - 1.300.000,00 + 100.000,00 kuna (Program gostovanja i koprodukcija s MSU)
2011. god. - 975.000,00 kuna + 35.000 kuna (EU projekt Focus on Art & Science in Performing Arts)
2012. god. - 900.000 kuna + 50.000 kuna (EU projekt Terra Nova);
2013. god. 900.000 kuna
2014. god. 600.000 kuna
2015. god. 300.000 kuna

selekciji koja se nikada nije oslanjala na dovoenje svjetskih kazalinih hitova, ve na

otkrivanje i prezentiranje autentinih, beskompromisnih, ali i estetiki odgovornih
izvedbenih umjetnika - pa sve do okretanja produkcijskoj djelatnosti gdje eli stvarati
jednako tako hrabre i nekonvencionalne projekte koji stoje usuprot, danas dominantnom
modelu, teatra novca i zabave.
Upravo zato, mnogo vie od srednjostrujakih kazalita, manifestacija i festivala kojima
komercijalna uspjenost mora biti jedno od osnovnih mjerila, Eurokaz ovisi, i treba ovisiti, o
proraunskim sredstvima gradskih i dravnih institucija koje bi djelovale iz pozicije
prosvijeene vertikalne ozbiljnosti i odgovornosti za doprinos inovaciji, kako na nivou
budunosti scenskog jezika tako i na nivou semantikih dosega.
Mala digresija: kulturna vertikala politike toliko je prepoznatljiva koliko priznaje pravo
kreativnoj nesigurnosti da se probija prema vrhu te vertikale, a da na njenom donjem kraju
pripitomljava kulturne industrije.
Tek u socijalnom aspektu, u civilizacijskom prostoru, prostoru podatnijem od kulturnog,
moemo govoriti ne o vertikali nego o piramidi gdje su te kulturne industrije i njene
operativne funkcije njezina irina, a kreativnost njezin strmoglavi iljak. Ali to su ve pitanja
dvosjekle vizije kulture s kojom se u Hrvatskoj, zemlji niske kulturne frekventnosti, ali
civilizacijske uurbanosti, malo tko bavi.
Gradska dotacija za 2015. godinu zacrtava nam najniu razinu financiranja, razinu koja je
ispod svakeprovedbene pristojnosti. Postavlja se pitanje zato?
Da podsjetimo: uz smanjena sredstva Eurokaz 2014. godine, uz ostale aktivnosti (radionice,
rezidencijalne programe) ostvaruje dva ambiciozna projekta visokih estetskih i produkcijskih
standarda koji nisu niti formatima niti elaboracijom uobiajeni na nezavisnoj sceni. Jedan od
njih, predstava Pomutnje, nastala u koprodukciji s ADU i Dominom, imala je svoju premijeru
u New Yorku u prestinom Abrons Arts Centeru, nakon toga zagrebakim izvedbama
inaugurira novu kazalinu scenu ADU, a u meuvremenu je pozvana na sedam inozemnih
festivala od Leipziga do Bukureta. Druga predstava, praizvedba teksta Plaidoyer po piknji,
raena za Gorgonu, afirmira potpuno zanemareni i od institucija skandalozno preuivani
dramski opus Milka Valenta.
Posljednje etiri godine Grad je Eurokazu davao tono onoliko koliko je pragmatino
procjenjivao da je dovoljno da nas se ne izazove na glasno nezadovoljstvo, a crta strateke
mudrosti i ravnotee nije nikad prelaena niti s jedne, niti s druge strane - sve do sada.
Mi u Eurokazu tu zastalost na braniku te crte, i njezino neprelaenje, opravdavali smo na
razliite ne ba lagodne naine. Pristajali smo na uvaavanje vanjskih recesivnih faktora, ali
smo iz godine u godinu vjerovali da se ideja novog modela, ekonomski i estetiki zaotrenije,
a u dostojanstvu prohodnije scenske proizvodnje mora sama pojaviti kao praktini ulog
kulture i nalog drutvene ne-ideoloke emancipacije.

Tu smo ideju pourivali i aurirali, ali smo za nju vrebali quorum.

Vi ste sada tu crtu preli i na nama je da vas izazovemo da ruenje te ravnotee (koja,
naravno, nije mogla trajati vjeno) objasnite.
Organizacije u Europi koje su sa slinim smjerovima zapoinjale paralelno, ili ak kasnije, od
Eurokaza, danas imaju svoj prostor razvojne pameti i uredne organiziranosti.
I sama sam vodila jedan takov pogon u korist jedne promourne kulturne politike
Kampnagel u Hamburgu. Trebam li ukazivati na europske primjere, nije li dovoljno osvrnuti
se na susjedstvo.
Lakonskim potezom vae kulturne nesnalaljivosti, priputeni smo najgoroj od svih smrti:
polaganom truljenju s pogledom strave na uklopljenost u serijski niz kolektivnih umiranja, i
to zato to se ne elimo prepustiti kulturalnom shematizmu, to ne pristajemo uivati u
etabliranom, lagodnom statusu quo, ve predlaemo svrsishodnije, energetski propulzivnije,
Europi primjerenije i ekonomski uravnoteenije produkcijske modele.
Va potez sramotnih iznosa, rekli smo to i prole godine kad smo jedno otvoreno pismo
adresirali, kobajagi financijski nestanoj, ministrici kulture, ciniki nas tjera van drutvene
uraunjivosti, oslobaa nas drutvenih obaveza u troenju tih iznosa, nagovaranas na
privatni smjer naih interesa. Mudrujte kolikogod hoete, samo budite posluni kao da je
vaa kulturna formula preuzeta od Bismarcka.
Mi dodijeljeni nam novac nemamo snage vratiti, a vi nam taj novac nemate snage niti
uskratiti niti ga uiniti smislenim.
Ili pristojnije govorei, odbacujui mrak prethodnih redaka:
uvaavajui ozbiljnost recesijskih mjera, odbijamo povjerovati da Gradski ured za
obrazovanje, kulturu i sport, ne samo da nema sluha za promjenu smjera Eurokazova
festivalskog novca koji je dosad odlazio na sve skuplja gostovanja, a sada bi trebao koristiti
ozbiljnijem ojaavanju zagrebake inovativne i nezavisne izvedbene scene stvaranjem
europskih produkcijskih i logistikih uvjeta za rad, ve i da, rezanjem dotacije, zaista eli
onemoguiti Eurokaz u ostvarivanju njegova drugog vanog stratekog cilja: vraanje
sramotno programski zaputene multimedijalne dvorane Gorgona (pri MSU) njezinoj
izvornoj izvedbenoj namjeni i kreiranje novog, ivog mjesta drutvene i kulturne ponude
Grada kroz mjeseni repertoar i organizaciju diskurzivnih popratnih programa (razgovori s
publikom, radionice, simpoziji, predavanja-performansi itd.).
Ovi posljednji reci bolje zvue, ali kapacitet neuralgije i zebnje ostaje bismarkovski isti.
S potovanjem,
Gordana Vnuk,
umjetnika voditeljica Eurokaza