Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za filozofiju
Kolegij: Indijska filozofija I
Profesor: dr. sc. Goran Karda

Orijentalizam

Irena Krijan
Zagreb, rujan 2014.
U ovom seminaru u se baviti temom orijentalizma u interpretaciji Edwarda W. Saida.
Dotaknut u se njegove izravne veze sa Europom i ostatkom svijeta, meusobnog utjecaja te

pozitivnih i negativnih strana njihova odnosa. Said nam govori kako je sam taj naziv Orijent
za nas mjesto egzotike, a orijentalizam navodi kao europski proizvod. Dok Amerikanci
Orijent usko gledajui povezuju sa Dalekim istokom, Europljani imaju dugu tradiciju
orijentalizma, naina sporazumijevanja s Orijentom koji ima posebno mjestu u europskom
iskustvu. Orijent Europi nije samo susjed nego dalek izvor kolonijalizma, jezika i civilizacije.
Said nas uvodi u orijentalizam kroz misao da je Orijent stvorio ovjek kao zemljopisni i
kulturni identitet sa svojom povijeu razvoja. Ideje, kulture i povijesti ne mogu se promatrati
bez konfiguracije moi. Orijent nije stvoren iz puke mate ve u sistemu moi pa emo tako
odnos Orijenta i Okcidenta promatrati kao odnos moi koji su Europljani stvarali i gradili
kroz mnoga stoljea. Orijent o kojem Said govori igra ulogu kao znak euro-atlantske moi
nad samim Orijentom, a dalje kae i kako je Orijent kao sustav ideja koji opstaje sve do danas
vie od lai. ak i nae imaginitivno istraivanje orijentalnih tema puno razumijevanja sa
nae nadmone strane temelji se na izvoru europske svijesti. Teko je pretpostaviti da neki
Europljanin zainteresiran za Orijent njemu pristupa kao pojedinac, a ne Europljanin.
Orijentalizam nije puko politika tema gdje prevladava interes za moi niti rasprena zbirka
tekstova i radova o kulturi Orijenta. On e biti distribucija geopolitike svijesti u znanstvene,
ekonomske, socioloke, povijesne i filoloke tekstove, niz interesa koji se stvaraju i odravaju
pomou znanosti. Odreena volja da se razumije novi svijet, oblikovan razliitim vrstama
moi a ne samo politikom. Orijentalizam suoava ovjeka s pitanjem odnosa imperijalizma
i kulture tj. da imperijalizam upravlja cijelim znanstvenim podrujem, imaginacijom i
institucijama.
Said navodi kako se u knjizi bavi britanskim, francuskim i amerikim utjecajima jer su
prvenstveno ti bili u direktnom odnosu preko 1000 godina. Bilo koji orijentalizam svejedno
zadrava stanoviti autoritet Zapada nad Orijentom. Orijentalizam se zasniva na izvanjskosti
otkrivajui njega otkriva se Zapad. Ovdje se radi kljuno o reprezentacijama Orijenta, a ne
prirodnom prikazu Orijenta. Orijentalizam je vie odgovarao kulturi koja ga je stvorila nego
samom objektu, kojeg je opet stvorio Zapad. Postoji 200 vrsta Orijenta i nikad isti Orijent.
Pitanje je kako prouavati bez manipulativne perspektive. Said kritiki vri napad citirajui
jednog engleskog dravnika Balfoura kojeg uzima kao savren primjer tipinog odnosa
zapada, zapadnih dominantnih drava i zapadnog miljenja o onima tamo. Balfour se
postavlja kao da je Engleska zasluna za to to Egipat jest, kao da ih oni poznaju bolje od
samih Egipana i kao da Egipani trae da budu okupirani, emu se Said estoko
suprotstavlja. Balfourov govor je vaan kao retorika predstava jer preuzima na sebe uloge
2

dva naroda pod mi i oni. Uzima upravo Egipat jer je Egipat bio znak pobjede britanskog
imperijalizma i znanja. Lord Cromer, engleski predstavnik 1907. godine tretiran je kao netko
tko je stvorio Egipat. U svom eseju njegova je podreena rasa ekvivalent Balfourovim
Orijentalcima. Cromer u svojim esejima potpuno odbija Egipatski nacionalizam tvrdei kako
bi cilj trebao biti pribliavanje kozmopolitizmu. Jednostavno, podreene rase nemaju u sebi
znanje to je dobro za njih, um im je povran, ne znaju to je za to, svi su isti. Oni su
ljudska materija kojom se upravlja.
Svuda se trebala istaknuti injenica da orijentalac ivi u drugaijem, svojem svijetu s vlastitim
nacionalnim, kulturnim i epistemolokim granicama i naelima unutarnjeg sklada, no ono to
se dogaa jest da jasnou i identitet ne daje njihov vlastiti napor nego napor Zapada koji je
sam sebi identificirao Orijent. Dvije odlike kulturnog odnosa tako se spajaju, bitno je to to se
znanje o Orijentu, izraslo iz pozicije sile, ostvaruje u njemu samom.
Orijentalizam osnauje znanje da Europa vlada jednim velikim dijelom Zemljine povrine i ta
injenica zauzvrat jaa orijentalizam. Razdoblje napretka institucija i sadraja orijentalizma
napreduje proporcionalno s europskim irenjem. U Europi je postojao golem korpus literature
o Orijentu naslijeene od Europe. Ono to se zbiva kroz 18. i 19. stoljee svojevrsna je
orijentalna renesansa, nova svijest o Orijentu koji see od Kine do Mediterana. Kako se
orijentalizam moe opisati kao povijesna pojava, nain miljenja, suvremeni problemi i
materijalna stvarnost? Za Cromera, sjedite moi je na Zapadu i iz njega se prema Istoku iri
golem sveobuhvatan mehanizam to podupire centralnu vlast koja pak njime vlada. Vlast
mora biti centrirana, to je klasina metoda imperijalizma. Orijent mora ui u suverenitet od
Istoka do Zapada u kojem vlada hijerarhijski odnos. Glavno pitanje koje je orijentalizam
postavio jest moe li se egzistencija ovjeanstva podijeliti na nas i vas, a da pritom nema
sukoba i neprijateljstva.
Strogo uzevi, orijentalizam je uena znanstvena disciplina. Podruje prouavanja moe se
promijeniti i u najtradicionalnijim disciplinama poput povijesti ili teologije, stoga inzistiranje
znanstvenika da je podruje prouavanja jednostavno definirano nije plauzibilno, specifino i
u pitanju orijentalizma iz vie razloga. Odnos prema Orijentu openito se kolebao izmeu
zapadnog prijezira prema poznatome i njegova grozniava zanosa prema novome, odnosno
straha od novog. Orijent je za Zapad uvijek predstavljao opasnost, a u njemu su vidjeli neke
nove inaice starih ve vienih pojava koje treba sprijeiti.
Said rabi orijentalizam kao generiki naziv za zapadni pristup Orijentu, disciplina pomou
koje se sustavno pristupalo kao predmetu znanosti, otkria i prakse. Ali osim toga, rabi tu rije
3

i kao skup snova, slika i vokabulara dostupnih svakome tko je pokuao govoriti o podruju
istono od crte razdjelnice. Ta dva aspekta su podudarna i Europa bi koristei ih mogla
nemetaforiki napredovati prema Orijentu. Samo arapski i islamski orijent suoili su Europu s
nerjeivim izazovom na politikoj, intelektualno i ekonomskoj razini. Dobar dio povijesti
orijentalizam je u sebi nosio biljeg problematinog europskog stajalita prema islamu. Islam
je na mnogo naina bio stvarna provokacija. Vojno se dokazao, umjetniki oponaao
kranstvo, dovezao se na judeo-helenistiku tradiciju i sve islamske zemlje susjedne su
biblijskim, a jezici su istog skupa semitskog. Orijent je bio islamski orijent, Azijski
plimni val. Azija je za Zapad nekad znaila nijemu daljinu i tuost, a islam je bio militantni
neprijatelj kranstvu. Da bi se nadile te razlike Orijent se prvo trebao upoznati, zatim
osvojiti i posjedovati, a onda su ga znanstvenici trebali iznova stvoriti i urediti. De Lassepsov
kanal pretvorio je Orijent iz egzotike i otpornog neprijatelja u susretljivog partnera. Glavna
ideja je u tome to sada nisu postojala dva svijeta nego samo jedan svijet na svijet.
Veliki problem predstavlja to to se iz tekstualnog, posrednikog odnosa Zapad Orijent
prelo na praktino djelovanje. Iako je orijentalizam bio sloen i od iskrenih istraivaa vidno
zainteresiranih za npr. arapsko pjesnitvo, njihovo obuhvaanje individualne osobe preslikali
su na itav narod i zatim na itavo podruje, njihovo jedno zapaanje pretvorilo se u politiku.
Ideja gospodar-rob praktino je ovjekovjeena.
Orijentalac e biti prije svega orijentalac, zatim ljudsko bie, a zatim opet orijentalac.
Moderna orijentalistika stajalita su preplavila tisak i javno mnijenje to je utjecaj SAD-a.
Arapi se, na primjer, zamiljaju kako jau na devama, teroristikog izgleda, kukastog kosa,
kao podmitljivi razvratnici ije je nezaslueno bogatstvo uvreda za pravu civilizaciju.
Suvremeni intelektualac moe od orijentalizma nauiti kako, s jedne strane, realistino
ograniiti ili uveati djelokrug zahtjeva svoje discipline i, s druge strane, nauiti shvatiti da se
u ovjekovu temelju raaju, rastu, bujaju i izopauju tekstovi, vizije, metode i discipline.
Istraivati orijentalizam znai i predloiti intelektualna sredstva kojima bi se rijeili
metodoloki problemi to ih povijest, da tako kaemo, otkrila u svojem predmetu prouavanja
Orijentu.
Moderni orijentalizam potjee iz sekularnih elemenata europske kulture 18. stoljea. irenje
Orijenta na istok rasplinulo je biblijski okvir pod kojim je bio. Nadalje, shvaanjem povijesti
radikalnije, Europa se eli bolje spoznati time to se kulturno i vremenski usporeuje, a
objektivni odnosi sagledavaju. Suosjeanje je malo umanjilo osjeaj sebstva i centrizma, a
4

klasifikacija je izmijenila gledite mi krani i oni ostali. to je vie Europa zadirala u

Orijent, to se orijentalizmu vie vjerovalo, ali Said napominje kako je orijentalizam samo i
jedino metoda rekonstrukcije i ponavljanja. Moderni je orijentalizam za razliku od
pretkolonijalne svijesti utjelovio sustavnu disciplinu akumulacije ljudskih bia i teritorija te
znanja.
Sacyevo ime vee se za poetak modernog orijentalizma jer je njegov rad upregnuo struku u
sustavno prouavanje cjelokupnog korpusa tekstova, u pedagoku praksu, u

odravanje

znanstvene tradicije i ostvario vanu vezu orijentalnog znanstva i javne politike. Sacyevo
pisanje bilo je kao govor, obraao se direktno i smatrao kako se sve moe uiniti jasnim i
razumnim bez obzira na teinu zadae i nejasnou teme. Vojvoda de Broglie rekao je da je
Sacy pomirio znanstveni rad s vjerouiteljem. Zbog mnotva koje Orijent posjeduje, Sacy je
prenosio znanje sistematino, sueno ali snano prenosei Orijent uenicima. Kada je
Napoleon opunomoio Institute de France za stvaranje opeg pregleda stanja, Sacy je bio
jedan od odabranih za pisanje jer je bio specijalist i povijesno ustrojen generalizator. Vanost
Povijesnog pregleda za orijentalizam u tome je to esteriorizira oblik orijentalistikog znanja i
njegove osobine. Za Sacya, znanje je znailo grau uiniti vidljivom, a cilj pregleda bio je
konstruirati vrstu benthamovskog panoptikona. Znanstvena je disciplina tehnologija moi.
Rezultat pristupa je bio stvaranje grae o Orijentu kojeg ni sami orijentalci nisu imali. Sacy je
takoer sve morao napraviti sam, pa Said kae kako je Sacy stvorio znanstveno podruje.
Sacy je smatrao kako je arapska kultura knjievnosti i pjesnitva posve tua i Europljanu
vieg civilizacijskog stupnja zbog ega je imao ideju da se Orijent mora prikazati nizom
reprezentativnih fragmenata s objanjenjima, biljekama i usporednih fragmenata.
Hrestomatija i Sacyeve antologije uinile su Orijent bliim no to je to napravio Sueski kanal.
Orijentalizam je sebe ustrojio kao sustav za prikupljanje orijentalne grae i njezino irenje u
obliku specijaliziranog znanja, koje je prilagoavao Zapadu kodificiranjem, klasifikacijama,
primjercima, gramatikama, asopisima, prijevodima, komentarima, itd. Sredinom 19. stoljea
Orijent je postao karijera, kako je Disraeli, britanski premijer, rekao.
Ogranieno poimanje Istoka i Zapada, razliiti stupnjevi projicirane inferiornosti i snage,
raspon uinjenoga, vrste karakteristinih osobina pripisanih Orijentu, sve je to svjedoilo da je
imaginativna i zemljopisna podjela izmeu Istoka i Zapada namjerna i da je poivjela kroz
mnoga stoljea. Znanstvene discipline, kao i djela najekscentrinijeg umjetnika, ograniene su
i ravnaju se prema drutvu, kulturnim tradicijama, svjetskim okolnostima i stabilizirajuim
5

utjecajima poput kola, knjinica i vlade, ni ueno ni imaginativno pismo nikada nije
slobodno, nego je ogranieno predodbama i predrasudama. Podruje poput orijentalizma ima
kumulativan i korporativan identitet, jak to se tie spona tradicionalnog uenja, s javnim
ustanovama i anrovski odreenom literaturom. Orijentalizam je sam po sebi proizvod
odreenih politikih sila i djelovanja i kola interpretacije koja sluajno ini Orijent. Za
svakog Europljanina tijekom 20. stoljea orijentalizam je bio takav sustav istina koje to nisu,
zbog ega je svaki, kada bi to o Orijentu rekao, bio rasist i etnocentrist. Sama nazonost
znanstvenog podruja kao to je orijentalizam, s nepostojeim ekvivalentom na samom
Orijentu, sugerira relativnu snagu odnos Orijenta i Okcidenta. Tijekom politikog i vojnog
vrhunca od 8. do 16. stoljea vladao je Istok Zapadom. Od tada pa do sada, vladao je Zapad.
Sad se ini da se lagano snage prebacuju na Istok, iako u drugom obliku. U raspravama o
Orijentu on je posve odsutan dok se samo slua o orijentalistu. Iz takvih i slinih teza i
odnosa potjee ope gledite o Orijentu kao geografskom prostoru koji treba kultivirati, obrati
i zatititi. U 20. Stoljeu od orijentalnog se eksperta vie ne trai samo razumijevanje nego se
Orijent mora natjerati da iskazuje zapadnjake vrijednosti, orijentalist postaje oblikovatelj
povijesti Orijenta. Maurice Barres, anti-semti i francuski urnalist, predlagao je da se Aziju
cijepi protiv njezine vlastite bolesti, da se orijentalce okcidentira.
U razdoblju izmeu kasnog 19. i 20. st. dolo je do pomaka u orijentalizmu, ukljuujui i
pomak u prioritetima. Vie se ne moe nedvojbeno rei kako je europska prevlast nad
Orijentom prirodna stvar niti se pretpostavlja kako Orijent treba zapadno prosvijetljenje. Gibb
govori kako Zapad sada treba prouavati Orijent kako bi se unijela svjeina duha u sterilnu
specijalizaciju. Ako Orijent ovdje poprima obrise uloge partnera, razlog je ili taj da je Orijent
postao vei izazov ili je Europa u kulturnoj krizi.
Said se osvre na stanje teme o islamu u orijentalizmu. Orijentalisti koji se bave islamom
nikad ne vide svoje odbijanje islama ni kao korisno ni kao stajalite koje implicira bolje
razumijevanje njihove vlastite kulture. Said vjeruje kako se prije moe rei da njihovo
odbijanje islama naprosto pojaava njihov osjeaj o nadmoi europske kulture. Takve su
tendencije auto-ugraene kroz istraivanje Orijenta u 19. Stoljeu. Pritom se i sam islam i
podruje islama promatrao iz perspektive biblijskog podruja. Smatralo se da su apstrakcije
to nudi orijentalizam u primjeru islamske civilizacije dobile novu vrijednost, budui da se
pretpostavljalo kako je islam djelovao onako kako su to orijentalisti rekli, pretpostavljalo se i
da moderni islam nee bti nita vie od nanovo potvrene verzije starog islama. Poloaj
islama je retrogresivan, a islamski orijentalist kroz svoju studiju izraava naprosto otpor
Orijenta prilagodbi.
6

Lousi Massignon, iako roeni katolik, nastojao je u potpunosti razumjeti islam i sukob islama
s idovstvom i kranstvom. Massignon je, meutim, svejedno pogreno razumio islam prvo
jer ga je branio od Zapada i od vlastite ortodoksnosti, drugo jer je ostao pri generalizaciji
semitsko, europsko, orijentalno, itd. Nije tumaio tu vjeru, na kraju, nita vie od prosjenog
muslimana. Islam je bio temeljno pogreno predstavljen na Zapadu, ali je pravo pitanje
moe li se ita ispravno predstaviti i nisu li reprezentacije prvo ugraene u jezik, a zatim u
kulturu, institucije i politiki ambijent.
Nakon drugog svjetskog rata i nakon svakog arapsko-izraelskog rata musliman je postao
figura u kulturi, znanosti, politikoj i ekonomskoj strategiji SAD-a. Drugim rijeima, teite
vie nije u Engleskoj i Francuskoj, ve se prebacuje u SAD. Poslije 1973. Arapin se posvuda
pojavljuje kao neto vrlo prijetee. Karikature koje pokazuju arapskog eika pored benzinske
crpke pojavljivale su se dosljedno. Ti su Arapi, duhovito, bilo Semiti. Negativne konotacije
semitskih idova planski su prebaene na Arape jer oni su svi bili isti. Arapin se sada vidi
kao raskolnik Zapada i Izraela. Povijest Arapa biti e orijentalistika i cionistika tradicija.
Prednacistiki idov je nestao, a nastali su junaki idov i zla sjena Arap. Na filmu, Arapi su
beskompromisni antagonisti. itava pria vezana je zapravo za dihad i strah od zavladavanja
svijetom. Jedan kratki tekst iz amerikih novina nam sve kratko i jasno govori:
Muslimanska religija, zvana islam, poinje u 7. Stoljeu. Zaeo ju je bogati biznismen iz
Arabije, zvan Muhamed. Tvrdio je da je prorok. Naao je sljedbenike meu drugim Arapima.
Rekao je da su odabrani da vladaju svijetom.
Takve misli podupirali su akademski graani, ak i potpuno neadekvatni, koji su recimo
ignorirali opejasne injenice poput kljune strateke vanosti Srednjeg istoka. Po zavretku
2. svjetskog rata Orijent je smjesta preao u ruke SAD-a kao politiko i ekonomsko pitanje. U
druteno-znanstvenom poretku stvari, barem po pitanju SAD-a, jezini studij je puko sredstvo
za ostvarenje viih ciljeva, svakako ne za itanje knjievnih tekstova. Radno orue
poliekonomskih strunjaka.
Sustav ideolokih fikcija orijentalizam ima svoje ozbiljne implikacije. SAD poprilino
ulae u Srednji Istok. Ako u meuvremenu Arapi, muslimani ili trei i etvrti svijet, nakon
svega, krenu neoekivanim putem, neemo se iznenaditi da nam orijentalist kae kako to
samo potvruje nepopravljivost orijentalca i stoga dokazuje da im se ne moe vjerovati.
Metodoloke pogreke orijentalizma ne mogu se braniti iskazom kako se radi o zapadnjacima
pa oni ne mogu osjetiti Orijent niti iskazom kako je stvarni svijet doista drugaiji od
orijentalistikog prikaza. Zanimljivo je, zapravo, to to se orijentalizam proirio na sam
7

Orijent. Arapski svijet danas je intelektualni, politiki i kulturni satelit SAD-a. Sveuilita u
arapskom svijetu slijede kolonijalne uredbe: stotine uenika u razredima, potplaen i izraen
kadar, politiki sastanci, itd. Arapski studenti u brojanoj nadmoi odlaze studirati u SAD.
Orijentalizam zainteresiranom Arapu omoguuje da koristi zapadnjako kolovanje kako bi
ovladao vlastitim narodom . Paradoks je da Arapin vidi sebe kao hollywoodskog Arapina.
Danas je teko izbjei tipizirano i dualno prouavanje dvije vrste. Problem je postii da
prouavanje odgovara iskustvu i da ga na neki nain oblikuje iskustvo, koje e prouavanje
moda rasvijetliti ili promijeniti. U svakom sluaju mora se izbjegavati orijentalizacija
Orijenta. Said smatra kako se dovoljno poduzelo u humanistikim znanostima kako bi se
suvremena znanstvenika opremilo uvidima, metodama i idejama koje ga mogu osloboditi
rasnih, ideolokih i imperijalistikih stereotipa one vrste to ih je pruao orijentalizam tijekom
svoje povijesne prevlasti. Ako znanje orijentalizma ima ikakav smisao, onda je on u tome da
je ono podsjetnik na zavodljivu degradaciju znanja, bilo kojeg. Sada moda vie nego prije.
Oni se ne mogu predstavljati, njih se mora predstavljati.

Karl Marx

Bibliografija:
Edward W. Said, Orijentalizam, Konzor, 1999., Zagreb
Daniel Martin Varisco, Prikazivanje i predstavljanje
Orijentalizma, Reading Orientalism: Said
and the Unsaid, Universty of Washington Press, 2007.
8