Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Likovi:
HASANAGINICA, oko 26 godina, lijepa, plava, bujne kose i tijela,
HASAN-AGA oko 30 godina, crn, snaan, visok,
MAJKA (Hasan-agina), oko 45 godina, sitnih oiju, blijeda lica, bigotna izraza,
BEG PINTOROVIC, oko 35 godina, visok, ponosit, prijek, utljiv,
MAJKA (bega Pintorovia i Hasanaginice), oko 50 godina,
AJKUNA (sestra Hasan-agina), oko 16 godina, lijepa, vilasta,
ABID, neto stariji od Bega, blagog, dobroudnog izraza, s ratnikim oiljkom na licu,
HASKO (Hasan-agin sluga), neodreenih godina, vidi se da je malo grbav,
PRVI SVAT,
DRUGI SVAT,
SVATOVSKI STARJEINA,
GUSLAR,
JENIJA (obikua),
VOJNICI,
DJECA: Starija kerka, 10 godina, tankovijesta, Stariji sin, oko 8 godina, Mlaa kerka i Mlai sin,
oko 6 godina, blizanci.
SCENA
Jedinstvena scena sa segmentima tako da je moguno naizmjenino, zapravo paralelno odvijanje
radnje:
Lijevo: Odaja u kuli bega Pintorovia na Klisu, a desno Odaja u kuli Hasan-age Arapovia u Zagvozdu, za
nijansu skromnije namjetena i drukije obojena. Minimalan inventar i samo najnunija scenografska
obiljeja. Da bi se potcrtala razlika, moe odaja bega Pintorovia, tj. lijeva polovica scene, biti vieg
nivoa za jedan stepenik.
Prva scena, Pred Hasan-aginim atorom, samo se privremeno uklapa u ovaj prostor odgovarajuim
dodatnim elementima koji se potom uklanjaju.
Svatovski put prema mogunostima scene.
Hasan-aga nije naumio da mu djeca ue jaziju, da budu kadije, ve junaci kako i on to je.
HASANAGINICA Uspravi se poto je s djecom sjedila na podu.
Moja djeca mogu s knjigom bit vei junaci nego babo im.
MAJKA Siknu. Nikad! Nikad, dok si ih ti izrodila... Junaci! Da ne bi Arapovia, trag bi vam se
zameo i toprak zatro na Krajini.
HASANAGINICA Znadem, majko, zato mene vaku dobiste, za uzdarje!
MAJKA Poe i zastade. Da ti je jezik krai, ivot bi ti dulji bio!
HASANAGINICA Oduljit e mi se s vami, kolik god bio.
MAJKA Eno vrata, a eno Klisa! Izdiri, oklen si i dola! (Za sebe). Nismo te traili, beli.
Djeca se uznemirie, privie uz majku.
HASANAGINICA Ne srdi se, majko, nisam naumila da te vrijeam. Samo da se spomene da si i ti
bila snaha.
MAJKA Znademo se ti i ja, od prvoga dana.
HASANAGINICA Zagrli djecu i podie glavu.
Htjela sam samo da i moj glas odjekne ovim odajama. Otkako sam dovedena, utim i zapreem se. I ja
sam oek, eljade, insan koliko i ostali.
MAJKA Poe. Ne vele ti ovdi puno insaniti! A jok!
HASANAGINICA Blago. Jera, majko? to sam ti naudila? Stavlja se medu ojeka i mene, sada
meu me i djecu, jera? Ovo je moja krv, moj evlad.
Nije mogla zaustaviti suzu.
MAJKA Poe. Nevjesta, uzmi se u pamet. Tvoje je da slua. Ako si i begovica, nisi za nebo svezala.
Tobe jarabi! Ovo je moj hal i ognjie, dok je mene, beli. I nemoj mi kalem i jaziju prid oi. Sina sam
izgubila, ha se tvojom jazijom obandijao i sablju odviko! Ne zbori! Ti si sevep! Ja ili ti ovdi! Ne zbori!
Sikter!
HASANAGINICA Hvala ti, majko. Hvala ti na tekim rijeima.
MAJKA Ne treba mi tvoja zahvala.
HASANAGINICA Majko, i ti ima ker. Otkako sam dovedena, sama sebe razgovaram i tjeim. Ni
ti ni tvoj sin niste ljudski koraknuli prema meni, samo oekujete da se ja pribliim vami. Ja to ne
mogu. Mogla sam nekad, mogla sam donekle, vi niste nidoklen. Ne mogu vie ni ja. oek sam.
MAJKA Poe. Ni jedne vie...
HASANAGINICA Ali, majko...
MAJKA Sikter!
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
BEG PINTOROVI Prebirui tespih. to jote naprdiva Horoje Sii Omianin?
ABID "...Jere nije pravo da se mi na susidstvu taremo s takih zlih ljudi, a znate da su estita gospoda
mletaka i car stambolski sve doslen bili u miru. I, ako je drago vaoj milosti, inite da nam ne uskau
na skelu Omiku, kako je bilo bjelodano, i da se vrate ukradeni konji ili glavom ili inom, i pokarajte
jih da tako ne ine, neka ne reste meu nami zlo, jere nije dobro, nego neka se ljubimo meu sobom
lipo kako no smo i doslen. I Bog vas uzdri u gospodstvu i da ete kruto katigati koji hoe
razmirje."
BEG PINTOROVI Bijesan. estiti car stambolski i svijetli dud mletaki ne ive vie u miru, moj
Horoje, nemojmo se oblagivati, ali mi vaemo krvave zalogaje i koulje krvave peremo! (eta).
Otpisi mu, Abide. Potovanomu i svake asti dostojnomu gospodinu providuru omikomu od mene
klikog sandak-bega Pintorovia i od sve Krajine i krajinskih vitezova veledrago pozdravljenje. Kako
razumih i uznah od mojijeh podlonika Poljiana, vi puate uskoke priko sebe na nau Krajinu i
reeni uskoci are, pale i robe. Moju upu su porobili i reeno robje doveli na vau skelu. Na
podlonik Smail je silom svezan i u brod unesen i, jote, est tovara blaga. To je svima znano. Kopje
se u vreu ne moe skriti. To nije rije gospodska ni dobru miru podoba, to mi oito znamo i
razumismo. Ako li neete dru-govaije, otpiite mi, molim vas, neka se i ja umijem vladati i braniti
svoje podlonike. A potom, molim vas, nemojte vi tvrdo razmirje zameat kada ga ve zamee estiti
car i svijetli dud. I Bog vas veseli.
10
11
MAJKA uti?
HASAN-AGA Lahko je onda bilo vojevati. Pusta mladost!
MAJKA Lahko je sada vladariti, kad su Arapovii uzidali kosti u ovu Krajinu. Mi - dan i nafaka, a oni
ivotuju gori na Klisu, kao da su s nebom svezali, tobe jarabi.
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
BEG PINTOROVI Arapovii stalno poteu to jednom pomogoe. Ja miljah da se oni bore za din,
a ne za kule, mal i prisoja.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
HASAN-AGA Svak potegne din kad mu treba tuda zobnica.
MAJKA Nije svaki kamen za begovsko prkno.
HASAN-AGA Otkako planu Kandija, ovdi nasta smutnja i morija, kauri se usilovali, pukaranje ne
prestaje.
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
Zateena scena.
BEG PINTOROVI Hasan-aga se o sebi zabavio, a ne vidi da se vaskolika Krajina potresa, da nas
kauri hoe sve potrti ako ne znademo vladariti, ako ne znademo izuvidit zajedniko dobro.
Pored Bega su Abid, guslar, kliski kadija veoma star, i nekoliko vojnika. Atmosfera veernjih sijela na kojima
se esto guslalo. Sluamo dio pjesme "enidba Kumali Mujage".
GUSLAR Priprosto obuen, gusle obine.
...Zgledaju se bezi u avliji:
"Vid'te age, jednog kopileta,
gdi nam ovu ujagmi divojku!"
Aga mui, ni mukaet nije.
Tu bi bezi kavgu zametnuli,
Al' ne smidu kavge zameati.
BEG PINTOROVI Nezadovoljan guslanjem, uzima gusle dri ih za vrh i seta. Ne valja ti avaz.
GUSLAR Nastavlja guslanje, tj. govorenje, bez gusala.
Tu bi bezi kavgu zametnuli,
Al' ne smidu kavge zameati,
sve gledaju Kumali Mujagu,
pedalj mu se sablje izvadio,
kraj njeg hoda dvanaest momaka,
svaki sablju svoju izvadio.
Doeka ga Vrani Ali-bee,
isprid njega na noge skoio...
BEG PINTOROVI Prekida. ta zbori, pjevau?
GUSLAR Ne da se zbuniti.
Doeka ga Vrani Ali-bee,
isprid njega na noge skoio,
kod sebe mu misto namistio...
BEG PINTOROVI Ljut. Stani, ne valja ti pjesma. Kako moe beg skakati na noge prid agom? Gdi to
ima? Evo kliskog kadije nek ree.
GUSLAR Ne ljuti se, bee. I to bude. Ja pivam kako sam uo i nauio. Ko je bio junak, pisma ga
ko junaka spominje, a ko nije bio junak, ja mu nisam kriv.
BEG PINTOROVI Ti si, pjevau, magarac, a jo vei ko te slua. (Ustaje)
GUSLAR Ne ljuti se, beg-efendija. Babo, rahmetli, vazda mi je zborio: Ko pravo gudi, gudalom ga
po glavi biju. Ali, fala Bogu da ima i gorih magaraca od mene.
BEG PINTOROVI Dodbroduno se osmjehnu. Moda i ne zbori krivo, pjevau, ali na mome
odaku knadi prema mome tabijatu.
GUSLAR Hou, beg-efendija.
BEG PINTOROVI ...I kajdu priokreni mome uhu.
12
GUSLAR Hou, bee... (Ponovo potee gusle): Oglasi se na namu divojka, lipa Zlata Vrani Alibega...
BEG PINTOROVI Ljut. Trsi! Abide, vodi ga oklen si ga i doveo! Abid izvodi Guslara.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
Ulazi Hasko.
HASKO Usplahiren. Gospodaru!
HASAN-AGA to si se preetverio, Hasko?
HASKO Gospodaru, kauri ponovo napadaju! Iva Dumnjanin s hajducima pojagmio stoku na Biokovi,
uhitio obane i goni u Primorje.
HASAN-AGA Polahko, Hasko. Nije im to prvina. Trkni do kule na Zadvarje, nek straa izuvidi put u
Donja Brehala i presretne hajduke prije nego ljegnu. Iva e u Brehala. Znademo se on i ja.
Pregonimo se evo etiri godinice i jo se ne zna ija je gornja. Ne zna se, ali e se unapridak znati.
Mrda prstima desnice, uzima sablju da se uvjeri koliko je zdrav.
HASKO Jo jedan haber, bee. (Smjeka se).
HASAN-AGA Govori!
HASKO Valija je naredio da Vrhgorac vratimo kaurima. Kulu od Norina i Vrhgorac.
HASAN-AGA Evo im od ake do lakta! I njima i valiji!
HASKO Zna da je to i svijetli sultan pritvrdio.
HASAN-AGA Odgovori stihom.
Bojiiu, boji li se koga?
Boga malo, a cara nimalo,
a vezira ko dorata svoga!
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
Ulaze vojnici s pukama i rasporeuju se po krajevima odaje. Tu su pukari, tobdije, trubljari, bubnjari i
ranarnici.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
HASKO Kauri juer napali Klis! Klis opkoljen sa svih strana!
HASAN-AGA Polahko, Hasko. Ako je vrijeme mrijet, nije kopat!
HASKO Kaem ti! Poljiani hite begu u pomo, hoemo li mi?
HASAN-AGA Odluno. Jednom pomogosmo, i ta bi? Kakav hair? Kakav sevap? Kakvo uzdarje?
Nek izgori! (Razmilja). Ko ti to kaza?
HASKO Poe. Ne znam.
HASAN-AGA Ako se beg ne obrani nije ni zasluio da ivi.
Ulazi Majka.
HASAN-AGA ivo. Majko! Majko!
MAJKA Isprepadana. Sine!
HASAN-AGA Majko!
MAJKA Pripade me!
HASAN-AGA Veseo... Vidi, prizdravio sam!
MAJKA Nek si mi iv i zdrav, sine. Dumani ti pod nogama bili.
HASAN-AGA Vidi desnica. Ista rahmetli-babina!
MAJKA Kud si vee naumio?
HASAN-AGA Ne znam, majko, ne znam kud udaram i kamo me moja premiljanja navode.
MAJKA Nek si mi iv i zdrav, sine.
HASAN-AGA Nisam, majko, ni iv ni zdrav.
MAJKA Ne grijei due.
Ajkuna unosi leden i pekir.
HASAN-AGA Perui ruke. Sjutra u u kreevo, na dumana, jeda e mi se to krupno uiniti.
MAJKA Nemoj majku ucviliti.
HASAN-AGA Sve mi na pamet izlazi da u kako junak poginuti.
MAJKA uvaj se, zenico moja, junakova majka prva zakuka.
13
HASAN-AGA Gleda vodu u ledenu, kao da goneta. Bit e kako je sueno, majko. Usnio sam: ko ja
brez glave na svojem alatu, a drugi preda mnom jau i umeu se mojom glavom, ute i umeu se
mojom glavom meu se, i ko svi u zelenijem haljinama. Jedan dobaci glavu meni, i ja se umeem
svojom glavom, i sve dalje jaemo, onda me oni okrue pored harema na Glogovcu i stanu se smijati.
Tu se probudim vas mokar. Pipnem, glava na ramenu. Kosa mokra. Ruka sva utrnula.
MAJKA Uzdaj se u Boga i majin blagoslov. Pomilova ga i zagrli.
HASAN-AGA I babo se uzdo, pa ode.
MAJKA Sueno, sine. Bog mu dao sreu i dennet.
HASAN-AGA Ne treba mi nita, majko. Ne pomae mi ni uzdanje, ni vjera, ni nevjera. Sve sam to
imo i sve mi je ostanulo pusto, skamenilo se prije vakta.
MAJKA Tobe jarabi! Neka ti Allah oprosti.
HASAN-AGA Tvoj sam sin, majko, nek tebi oprosti. Hasan-aga poe.
MAJKA Stanider!
Hasan-aga poe, odluan.
MAJKA Stani, kad ti kaem!
HASAN-AGA Sluo sam te u svemu, majko, kako je red i potenje, sve sam vjerovo da e me
naoposlen okrenuti.
MAJKA Zar nisam? Od zla sam te kutarisala, rz i obraz rodu sauvala... od tueg sramoenja...
Drugu ti ljubu begenisala. Umiljava se.
HASAN-AGA Neu ti dugo. Ne treba mi druga, majko. Znam to me eka i hou da se oslen sam
pogaam sa svojom sudbinom... Ono to mi je ovdi, ono to je u meni, ako je i od Boga, mnogo je!
MAJKA Kuda e?
HASAN-AGA U Zadvarje. Iva Dumnjanin je zajmio nau stoku na Biokovi.
MAJKA uvaj se, oinji vidu.
HASAN-AGA Nisu Arapovii ni doslen orali ni kopali nego brez prestanka vojevali i na sablji sebe i
svoju djecu hranili. Nikim se ne zamjenjujem glavom svojom, ali doklen e kamen na kamenu biti na
zadvarskoj Krajini, neu ni jednoga iva puat!
ODAJA U KULI BEGA PINTOROVIA
Vojnici ispaljuju puke. Zapravo, ne uju se pucnji, samo se vidi dim iz puaka. Jedan po jedan ispaljuju i
odlaze.
ODAJA U KULI HASAN-AGE ARAPOVIA
AJKUNA Ue buno. Majko, ula sam da je prose! Tek sada ugleda Hasan-agu i ostade zbunjena.
MAJKA Koga prose?
AJKUNA Pokaza diskretno na brata. Nju...!
MAJKA Ne zbori!
Ajkuna ne kaza ostalo.
MAJKA Ne izdra. Ko ti kaza?
AJKUNA
Hasko srio karavan iz Klisa, svi kazuju...
Hasan-aga zastade, ali ne ree nita.
MAJKA Nisu valjda toliko koptisali na naku puenicu!
AJKUNA Majko, prose je sa svih strana!
MAJKA Trsi!
AJKUNA Svega mi!
MAJKA Isprosit e nju njen soj, a ne ljustvo... Ako to nije samo objeda Pintorovia. Nije se ni heftu
okrenula u njih a ve je prose "sa svih strana".
AJKUNA Oiju mi, majko. Hasko kazuje kako su je prosili iz drugih kadiluka, a imoski kadija
vee kidiso, birden je uo da je stigla majci unatrage.
MAJKA Vie za sebe, ali da sin uje. Kidiso ko na solilo! Kadija je bio vru muterija jo dok je ona bila
curetak i dolazila s majkom u Imoski. to je tada ne uze?!
Hasan-aga stoji zamiljen.
14
HASAN-AGA Prie korak. Majko, mnim, lasno je init dobro, al ga nije lasno luit od zla.
MAJKA to to zbori, sine?
HASAN-AGA Zborim to moram, majko.
AJKUNA Asli jo nije ljubu pregorio!
MAJKA Ne turkesaj poganim jezikom!
HASAN-AGA Mii se iz odaje!
AJKUNA Prkosno. Svati e njezini i ovuda u Imoski. Bit e to zgoaj!
Majka odmahnu rukom prijekorno. Ajkuna, ne okreui odmah lea, pobjee iz odaje.
MAJKA E da se hoe rana zamiriti, da ne bude majci toliko nujan i da poe kuli na Zadvarje
vesela srca. Ako dumani doznaju kolik si bolnik, kulu e ti sorit i veselje svezat.
HASAN-AGA Majko, idem, ne marim dvore ni tiinu. Tamo sam rahat kako soko u letu.
MAJKA Ne zalijei se preve u Latinluk, tamo.
HASAN-AGA Hou, majko, hou ii makar neu doi, to se kae i to se u pjesmi spominje. Ja sam
Arapovia soja. Moemo li caru devap dati, vazda?
MAJKA Moemo, sine.
HASAN-AGA Jesam li se ja na babu metno?
MAJKA Jesi, sine.
HASAN-AGA Ima li nas puno vakih majko, kad udari sila i morija?
MAJKA uvaj se, zenico moja!
HASAN-AGA Dosta sam hala vidio i mala ujagmio. Krajina nikog sauvala nije, nee ni mene, beli.
MAJKA to zbori, dijete moje!
HASAN-AGA Kad mi prozbore misli, grmljavina nebeska treba da ih ustavi!
MAJKA Saulii se. sine! Ne valja se uznositi; Bog sve vidi i uje.
HASAN-AGA Preve se saulisavam, majko. Krv mije oteala od muke i mirovanja. Teko je vako,
majko, sve e biti hela!
MAJKA uvaj mi se, sine, zenico moja! Mnogo ih je koji bi se tvojoj nesrei obveselili.
HASAN-AGA Zar se vee ne vesele! Zar kolo ne igraju oko moje kule! Majku mojijeh sirotica u
svatove vabe, u lonicu namamljuju!... Bezi i kadije!
MAJKA Neu o njoj ni jedne! Neu njeno ime da se prozbori u naem domu i rodu Arapovia!...
Dok je mene, potlje - kako te volja! uje li?
HASAN-AGA Sprva si je voljela!
MAJKA Voljela sam je, ali ona mene - nikad!
HASAN-AGA Jera?
MAJKA Nije nas begenisala.
HASAN-AGA Jera?
MAJKA Nije dola s voljom, morebit.
HASAN-AGA Zamiljen. U nas je, u ovi as, sve morebit.
MAJKA "Morebit" je bilo od prvog dana. (Blago) Samo je tebi Krajina bila prea od svijeh hala i
belaja.
HASAN-AGA Dvoumim se, dvoumim se. Moglo se drukije, morebit.
MAJKA Nita se s njome nije moglo.
HASAN-AGA Stegnu pesnicu. Moglo se sve napravo natjerat.
MAJKA E, huda muka glavo! Lanje je konju rep iupati nego njojzi nahuditi. Svakad uti, svakog
slua, ali ostaje svoja, studena, i uznosita, ko i brat to joj je... Nije ona za vaku kuu.
Nahrupise djeca na vrata. Ljube u ruke Majku, zatim oca.
STARIJI SIN Babo, evo nas!
MLAI SIN Gonili smo janjad do osoja!
STARIJI SIN Vidio sam zmiju, crnokrug, ovoliki! (iri ruke) Pruio se koliko je put irok - glava u
jednom duvaru, a rep u drugome! Ja je oinem kamenom, a ona poleti.
Ajkuna je ula odmah poslije djece. Stoji kod vrata.
AJKUNA Zmija, nee izdobriti!
15
16
BEG PINTOROVI Poe. Hasanagin tabijat! Ne spominji mi Hasan-agu! Jo sluam rijei kojima nas
sramoti: "Ne ekaj me u dvoru b'jelomu, ni u dvoru, ni u momu rodu!"... Kakvu rodu? Hojratin! Agica
Arapovi, dolo, nadolica! ...Oevi su im do juer skakali za kozama po Biokovi. Kad si dola za
Hasan-agu, brau si im uila knjizi i kalemu. Nisu znali ta je elif! Nisu znali gdi je aba!
HASANAGINICA Kad su vam onda valjali, niste to zborili.
BEG PINTOROVI Valjali nam! Daje Klis pao kaurinu, ni njihovo se ne bi odralo! Ni jedno
muslimansko uho ne bi ostanulo na Krajini! (Gleda kroz prozor) Granica je pobodena ovom sabljom, a
ne carskim fermanom! ...Pritisko bi Latin sve do Mostara! Mi smo glava na Krajini, a ne Arapovii!
Carska kruna je na Klis pobodena, a ne na agin dolaf u Zadvarju, i ne na carsku stolicu u Stambolu.
Kaurska adaha naslonila je glavu na na potiljak! Njen dah se iri priko naeg obraza! Ovdi je serhat i
morija! Ali mi smo tu da ne dadnemo ono to smo pritisli! I mi ovdi na Klisu vaemo krvave
zalogaje, ee no oni na Zadvarju. Uskoci nam u orbu zaviruju, samo to ne lijeu s
nami u postelju. Osilio se kaurin. Moe mu se, hoe mu se. Ide da nas dombosa!
HASANAGINICA to se silom otme, silom e se preoteti. Dali ste mene Arapoviima, bolje rei
trampili za svoju sreu, ali se niste usreili, mene ste unesreili. ivu zakopali! Tako e i s Krajinom
biti, kadli - tadli.
BEG PINTOROVI Sestro; dosta zbora! Svati dolaze! Otri suze! Pokai se ija si!
HASANAGINICA Ali, brate! Posluaj moju rije, osluni moje srce, pogledaj moje lice, pipni moj
damar!...
BEG PINTOROVI Mu! Suze otri! Uspravi se! Svi e te gledati s etvere oi. Mnogi e
dojahati, samo da potlje moe priati kakvoj je mladi svatovao... Trsi omrdu medu oima! Gori glavu!
Dri se kako da ti je babo iv! Od svijeh nas djece, tebe je najvolio! Pokai da si babina, kako sina te
volio... A ja sam mu za sprdnju sluio. Spominje li se toga? (Beg se prvi i jedini put osmjehnu) Zato
me i posla u medresu, lahka mu zemlja, mjesto da mi namah sablju pripae, da ne dangubim tarui
tvrde tahte carigradske! Udari se po sablji.
Ue Majka. Hasanaginica se obradova.
HASANAGINICA Majko!
MAJKA Ne plai, erce! Grihota je plakati.
HASANAGINICA to u?
MAJKA Na nami je da sve podnesemo. Posluaj brata, kako bi i babu svoga posluala. Dok govori
povremeno ini tek primjetne defektne kretnje glavom ustranu.
HASANAGINICA Pokuava da bol podnese uspravno. Majko, bojim se da neu bit kadra, bojim se
da neu podnijeti kad budem prolazila mimo doma i djeice. Sve to sam imala u sebi zapretano,
otkako si me rodila i podigla, sada mi kri snagu i tjera na protivljenje. Pokazuje srce kao da ga
raskriva.
MAJKA Ganuta. Izduraj, dijete moje, na nami je da sve izduramo.
HASANAGINICA Kako to zbori, majko, ko da ti se avaz izmijenio?
MAJKA Izdri, erce, ne okaljaj nam obraz! Nek babina hair-dova vazda uza te bude.
HASANAGINICA Ne mogu, majko.
MAJKA Moe, erce.
HASANAGINICA Ne mogu, majko.
MAJKA Moe, sreo moja.
HASANAGINICA Ne mogu, majko.
MAJKA Mora, erce moja.
HASANAGINICA Oh, majko, to li sam zgrijeila Bogu i ljudima.
MAJKA. iv stvor sve moe.
HASANAGINICA Brate, (hrli mu u zagrljaj), brate moj roeni!
BEG PINTOROVI Na tebi je da to uini.
HASANAGINICA Zato na meni? Jesam li ja ukleta? Imam djecu, hou da me djeca ne izgube.
Neka me imaju ovakvu. Neka me samo imaju. elim da svoju samou u babinom domu poklonim
mislima o djeci. Eto, odvojio si me od djece, iupao si me od Hasan-age, - Hasan-aga me
17
18
II SVAT Morebit, i kadiji se hiti. Ve je jednom nogom navego grebju a jo nije enska outio!
Hasanaginica u feredi i jenija (obikua) uz nju. Tek su se sada pojavile kad su svatovi malo odniakli
scenom.
II SVAT Umalo mlada ne izgubi duvak, prije vakta i takata!
I SVAT Konj je pod njom posrno, nee na dobro iza!
II SVAT Jok, kenjino! Duvak joj je predugaak. Poruila je taki duvak od mladoenje da ne vidi kako
e do njega doi.
I SVAT Sve zna, kuga te morila!
II SVAT Tako je htjela, kenjino! Kad bude agi mimo dvore, da ne vidi svoju djecu.
I SVAT Ili da djeca nju ne vide i poznadu.
PRED HASAN-AGINOM ODAJOM
Djeca igraju "bakve", stare igre koja je slina hokeju na travi. Djeca su sada obuena vie kao obanad
to ini izvjestan kontrast prema izgledu kakav su imala ranije, s majkom. Kad neko od njih postigne
pogodak "palom" (tapom), svi to poprate grajom i veselim klicanjem. Tako zadugo ne primjeuju svatove.
Starija kerka uzima beiku u naprtnjau i svi tre prema svatovima. Djeca su se sasvim pribliila
svatovima, gledaju ih kako prolaze, ali jo ne poznaju majku, ponovo se pribliavaju svatovima, gledaju
mladu (majku), vidi se da je poznaju ali ute.
DJECA Svrati nam se, majko...
Hasanaginica gleda preda se. Veo nas sprijeava da vidimo kako joj je.
JENIJA Ustavite!
DJECA Svrati nam se, majko, da mi tebi uinati damo.
Hasanaginica se uznemiri. Stari svat zastade. Niko nita ne govori. Podalje, stoji Hasan-aga.
Stari svat hoe da krene.
II SVAT Jenija ustavi svatove.
I SVAT Mlada je zastala.
II SVAT Neto e biti, krupno.
I SVAT Rekoh da je AUah take obiljeio.
II SVAT Obiljeio je tebe.
I SVAT Nisam nita runo mislio. Mudiza!
HASANAGINICA
Ustavi, starjeino, bratimim te. Ustavi, da darujem svoju djecu. Starjeina se koleba, gleda svatove,
pogleda Hasan-agu, djecu... Hasanaginica uzima od jendije pripremljene darove...
II SVAT Ako sada mlada otkrije lice - nije vie mlada!
I SVAT Otkrit e!
II SVAT Ako snimi duvak, konac ti je naemu sva-tovanju!
I SVAT Skinut e! Eno!
Hasanaginica se lagahno otkri, prvo prie sinovima, ljubi ih uzdrano, daruje ih nazukama zlatom izvezenim,
grli kerke i poklanja im haljine, zatim prilazi djetetu u beici, ljubi ga i daruje zaveljajem u boi. Hasanaga to gleda ne mijenjajui izraz.
II SVAT Ako Hasan-aga progovori, gotovo je!
I SVAT to je gotovo?
II SVAT Hasanaginica nije vie njegova. Nije red da prozbori tuoj eni, osim ako je prostak.
I SVAT Prozborit e.
II SVAT Onda je sve gotovo.
HASAN-AGA
Neoekivano.
Hod'te amo, djeco! (Na njegov glas, Hasanaginica se uspravi i pogleda ga; na njegov glas djeca su se
okrenula ocu, kao da e poi, ostavljajui majku) Hod'te amo, moje sirotice. Vaa majka nee se
smilovati na vas.
I SVAT Rekoh ti da je prostak. Hojrat!
II SVAT uti, tebi nije od Boga dano da to razumije. Tee je biti oek neg biti Bog!
19
HASAN-AGA
Nee se na vas smilovati vaa majka. Pogledajte je! Pogledajte njeno oholo lice i pusto srce! Djeco
moja!...
Hasanaginica jo jednom pogleda Hasan-agu, snano je oinuta njegovim rijeima, gleda redom potiljke
svoje djece, koja odlaze, hoe da se okrene prema svatovima, ne uspijeva, pada mrtva.
ZAVJESA
20