Alkej

Izvor: Wikipedia

Za ostala znaenja v. Alkej (razvrstavanje).

Alkej ili Alcej[1] (gr. , lat. Alcaeus; Mitilena, Lezb, oko 630. pne. Lezb, oko 580. pne.)
bio je starogrki liriar aristokratskoga podrijetla. Predstavnik je monodijske lirike (pjesme koje su
se pjevale uz pratnju lire). Pisao je politike, ali i ljubavne stihove (neke je posvetio Sapfi, u koju
je vjerojatno bio i zaljubljen).
Sadraj/
[sakrij/]

1 Pjesme

2 Citati

3 Djela

4 Poveznice

5 Izvori

Pjesme[uredi - ]
U deset knjiga pjesama eolskoga dijalekta nalazimo ljubavne pjesme, politike i ratne pjesme te
poasnice ili gozbene pjesme te himne; od svega toga sauvano je oko 150 fragmenata.
Najznaajnije su mu vinske popijevke i poasnice u kojima govori o politikim strastima, o
blagodatima vina koje lijei i koje smatra pravim prijateljem. U ljubavnim pjesmama oituje se
povezanost s narodnim motivima, a u nekima razotkriva svoju ljubav prema pjesnikinji Sapfi, s
kojom je vjerojatno i razmjenjivao pjesme.
Nazivaju ga majstorom stiha i forme, stihovi su mu muzikalni i odlikuju se bogatstvom metrike i
strofa, a njegova je strofa nazvana alkejskom strofom. Alkejska je strofa kompliciranija varijacija
dominantnog jampskog uzorka. Jedna se stanca sastoji od etiri stiha; prva su dva podijeljena u
dva dijela cezurom (stankom) nakon petog sloga. Sastoji se, dakle, od dva jedanaesterca, jednog
deveterca i jednog deseterca. Uzorak bi se grafiki mogao prikazati ovako pri emu je _ dugi
slog, , kratak, a : cezura.

_ _ , _ _ : _ , , _ , _
_ _ , _ _ : _ , , _ , _
_ _ , _ _ _ , _ _
_ , , _ , , _ , _ _

Po uzoru na nj radio je Horacije, a takoer i neki moderni pisci poput Foscola, Shelleyja i
Carduccija, a od hrvatskih pisaca Ivan Maurani i Ante Tresi Pavii.[1]

Citati[uredi - ]

Ne valja duu tjerati u alost, / Ta od alosti kakav e bit nam prid? / Oj Bakho, dajde vina
amo, / Tuzi je najbolji melem vino!

Boanska Sapfa, ljubica kosa ti je, / Med - smijeak; rad bih ti neto ti re, stid ne da

Sad opiti se valja, pa i silom / Da prije ko, jer nestade Mirsila

Djela[uredi - ]

Lai

Ljeto

Fragmenti nekih pjesama (engl. jezik)

Veina sauvanih pjesama (engl. jezik)

Poveznice[uredi - ]

Starogrka knjievnost

Sapfa

Izvori[uredi - ]
1.

Jump up to:1.0 1.1 Dalibor Brozovi, gl. ur.: Hrvatska enciklopedija, sv. 1. : A Bd, Zagreb : Leksikografski zavod
Miroslava Krlee, 1999., ISBN 953-6036-31-2, str. 156.

Alkej na Wikimedijinoj ostavi

Kategorije:
Roeni u 7. vijeku pne.

Umrli u 6. vijeku pne.

Starogrki pjesnici

Sappho
Izvor: Wikipedia

(Preusmjereno sa Sapfa)

Sapfa

Sappho, Safo, , , Sapph[uredi - ]

Slavna grka pjesnikinja je roena u Mitileni na ostrvu Lezbos koje je bilo kulturni centar 7. vijeka
pne. Roena je izmeu 630. pne. i612. pne. Pria se da je bila mala i tamna.
Sappho, ker Skamandera i Kleis, bila je udata (atika komedija kae za bogatog trgovca, ali to
nije provjereno), i imala je ker, takoer zvanu Kleis. Postala je veoma poznata u svoje vrijeme
po svojoj poeziji, toliko, da je grad Sirakuza (Italija) podigao njenu statuu da bi je poastvovao
kada ga je posjetila. Njena porodica je bila politiki aktivna, to joj je omoguilo da puno putuje.
Tokom svog ivota, bila je poznata i kao upravnica grke kole za djevojke. Najvjerovatnije je da
su objekat njene poezije bile njene uenice.
Bila je lirski pjesnik koji je razvio svoju posebnu metriku, poznatu kao safo-metar (sapphic meter),
i zasluna je za pomjeranje estetskog pokreta od klasinih tema grke mitologije ka temama
individualnog ljudskog iskustva. Epigram u Antologiji Palatina, dodjeljen Platonu, navodi je kao
desetu muzu.

Sappho je pisala preteno ljubavnu poeziju, ali su pjesme sauvane samo djelimino, osim jedne
jedine cijele pjesme, Himne Afroditi. Sudei po njenoj reputaciji u antikom svijetu, s obzirom da
su samo fragmenti njenog rada preivjeli, izgubivi njen rad, svijet je izgubio veliko blago.
Neke od njenih pjesama su upuene enama, odakle se razvila njena reputacija lezbejke.
Rije lezbejka je izvedena od imena ostrva Lezbos sa kojeg je potekla.
Zbog homoseksualnog sadraja i otvorene erotinosti, njen rad je bio u nemislosti kranske
crkve, to je i razlog to najvei dio njenog rada nije preivio, dijelom zbog toga to nije kopiran,
dijelom to je namjenski unitavan.
Dok je u nae doba ovaj sadraj dobro poznat, u antiko doba i Srednjem vijeku, ona je bila
poznatija prema tome to se (sudei po legendi) bacila s litice zbog neuzvraene ljubavi prema
mladom mornaru zvanom Faun (Phaon). Ova legenda pripisuje se Ovidiju i Lukijanu iz Starog
Rima, i sigurno nije kranska prepravka. Nije neobino za znaajne linosti grke historije da su
razliiti izvori pisali o njima. Znaajno je spomenuti da je njen pratilac zvan "Penis, iz grada
mukaraca". U svakom sluaju, kako se Miel Fuko i mnogi drugi autori slau, drevno grko
drutvo nije smatralo da je itav pol, muki ili enski, potpuno hetero- ili homoseksualno
orijentisan. to se tie historije, Sappho je dolazila iz plemenite porodice, udala se i imala je bar
jednu ker, bila je izgnana u Sirakuzu iz politikih razloga, vratila se 581. godine prije nae ere i
umrla je kao starica.

Sappho u knjievnosti[uredi - ]

Sappho, Gustav Klimt.

Filozof Maksimus iz Tira (druga polovina II. vijeka nae ere), pie da je Sappho bila "mala i
tamna" i da su njena prijateljstva sa njenim enskim prijateljima bila slina Sokratovim: ta je
drugo ljubav lezbejske ene nego Sokratovo umijee ljubavi? ini se da su oni vodili ljubav,
svako na svoj sopstveni nain, ona prema enama, on prema mukarcima. Kau da su oboje
voljeli mnoge i bili zarobljeni stvarima koje su bile lijepe. to su Alkibijad, armides i Fedrus bili
njemu, Girina, Atis i Anaktorija bile su Lezbejkama.

Platon je Sappho nazivao desetom muzom i smrtnom muzom.

Elijan Klaudije je napisao u "Odabranim poglavljima historije" ( ) da
je Platon Sappho nazivao mudrom.
Grki pjesnik, Odisej Elitis (20. vijek, sa Lezbosa) joj se divi u svom djelu "Mikra Epsilon": .. Takvo
bie, istovremeno osjetljivo i hrabro, ne sree se esto u ivotu. Mala, crna djevojka se dokazala
kao jednako sposobna da zarobi ruin cvijet, izvede poj slavuja i kae "Volim te", ne bi li ispunila
planetu osjeanjima.
Horacije u svojim Odama pie da je poezija Sappho vrijedna svetog oboavanja.
Lord Byron pie sljedee stihove o njoj u djelu Childe Harold:
I naprijed vien brijeg, nezaboravan,
ljubavnika pribjeite i lezbejke grob.
Crna Sappho! Zar stihovi besmrtni ne mogoe da sauvaju
te grudi napojene tako besmrtnom vatrom?
Charles Baudelaire pie o Sappho u svojoj poemi Lezbos (Cvijee zla - Les
Fleurs du Mal).