MUSLIMANSKA KNJIEVNOST XX VIJEKA

(IXXV)

Alija Nametak

KNJIGA VIII

Urednik
ALIJA ISAKOVI
Glavni urednik
IVAN LOVRENOVI

IZABRANE PRIPOVIJETKE

Priredio
ENES DURAKOVI
Likovno oblikovanje
MEHMED ZAIMOVI

SVJETLOST SARAJEVO

NOVELE ALIJE NAMETKA

ILI POETIKA PODNOENJA SUDBINE

Alija Nametak pipada meduratnoj generaciji

muslimanskih novelista, ali je u knjilevnost stupio
poetkom trkdesetih godina. Roden u Mostaru 7.
ma#ta 1906, on jc, nakon za vrene gimnazije, produio kolovanje na jugoslavistici i romanistici u
Zagretlu. Naporedo sa slubom srednjokolskog
profesora, on je pisao proze isklju ivo iz muslimanskog ivota svoga zavi aja i Sarajeva i Bosne,
knjievnohistorijske lanke, a bavio se i urednikim poslom. Knjievna vezanost ovog pisca za
vlastiti svijet i nlegovu psihologiju, u kojoj se intimni porivi, stareni ki patrijarhalni mentalitet i
drutvena suvremenost novog doba dodiruju, sudaraju i spli u u egzistencijalna vorita, dola je
do izraaja u njegovim novelisti kim zbirkama
Bajram rtava (Zagreb, 1931) i Dobri Bonjani
(Zagreb, 1937), Za obraz (Zagreb, 1942), i kasnije
Trava zaboravka (Zagreb, 1966) Ramazanske pride
(Sarajevo, 1967), te Tuturuza i eh Meco (Zagreb,
1978).
Zbirka Bajram rtava izraz je Nametkove nostalgino-estetske intime kojom on atmosferiiki zaokruava i stvarala ki proima njene novele. Ved
uvodna novela Kmet navjeuje pievo shvatanje
ivota, kako u njegovim odsedenim lokalno-vre5

menskim relacijama tako i u njegovoj op oj datosti, koje je izraz tradicionalnog mentaliteta njegovih
junaka i njihov odnos prema suvremenim ivotnim
pojavnostima. Sa tim njihovim naziranjem i ponaanjem pisac se poistovje uje, preobraavaju i njihove ivotne trpnje i iskuenja u tihu albu nad
prolim vremenima i nad sudbinom koja ih je
snala, i ujedno uo avaju i ljudsku postojanost
koju ni ta promijenjena vremena nisu na ela. U isjeku drutveno politi kih odnosa nastalih godinom 1878. Nametak je prikazao duevnost kmeta
Ahmeta, koji svome agi Danki u, s kojim ga je
nevolja izjedna ila, nosi tre inu, te Danki ev ponos koji to, uspravnog stava, otklanja jer nije spao
na to da mu se milostinja dijeli. Te crte ponosa, i
skromnosti i poniznosti, ali moraine postojanosti,
ovaj pisac pripovjeda ki prati u meduratnom vremenu agrarne reforme bez ikakvog financijskog
obete enja zemljoposjednika, koja dovodi do
krupnih moralno-ekonomskih preobraaja i lomova u porodicama bivih aga i begova. Neke od
ovih povijesti, kao to je pripovijetka o Alajbegoviima ili niz novela o Durani ima, koje se realistikoestetski mogu podnijeti samo kada su predoavanje ivotnih slika, predstavljaju saete socijalno psiholoke povijesti ovog svijeta. Ako je, medutim, novela do kraja injeniki ogoljena, ona se izvrgava u reportau i udaljava od knjievnosti. A i
to se kod Nametka dogada, osobito kada pripovijeda o neposrednoj savremenosti jezikom intelektualca sociologa. A kada svoju prozu otopli priom junaka, u prvom licu, zaiskri u njoj moralna
estetika muslimanske tradicije ak i u pregaranju
zlo ina: Eto, samo kad bi ljudski likovi izgubili
vu je due, - prieljkuje s uzdahom ena iz fame
Golubinke, Asimaginica Baki a, - kad bi se u

svim ljudima ponovo rodila ljudska dua, onda bi

im se moglo red da su ljudi. a (S onu stranu).
All nije ovaj pisac samo kroni ar istroenog ivota biveg plemenitakog sloja, on je i ivotni suputnik i duevni istovjetnik mnotva malih, u sebe
i svoju sudbinu zatvorenih Ijudi. On pie o tekoama njihove meduratne suvremenosti, o ivotnoj
stvarnosti u stalnom sukobu sa tradicionalnim
mentalitetom, ali je osje ajno okrenut prolosti i
njenim vrijednostima. Tu je njegova umjetni ka
kontroverza u kojoj je sadran dramati an potencijal, utian moralnom nostalgijom kao nekom
vrstom katarse. Za ovog pisca je ve reeno da je
pjesnik staroga muslimanskog ivota, muslimanske obitelji i njenih patrijarhalnih, tradicijom utvrdenih odnosa, shva anja i obiaja. Izmedu dva
rata je, medutim, isticano, osobito u povodu njegove zbirke Dobri Bonjani, da je on pisac socijalnog
tona. U sutini ove dvije strane njegove stvarala ke osje ajnosti kao da su se pomirivale u njegovoj
prozi stvaraju i jednu historijsko-spiritualnu rezonancu sudbine muslimanskog svijeta, koju nasilno
rue zbivanja, obi aji i odnosi novog vremena.
Nova vremena su i u Nametkovim novelama zla
sudbina starog ugleda, bogatstva i mo i, tema poznata iz muslimanske knjievnosti austrougarskog
doba. U noveli Njegova osuda ta zla sudbina se,
pod utiskom skrnavljenja kule i imena, u Omeru
preobraava u moral koji nije mogude preivjeti.
To je poenta tragi ne povijesti Omerove i njegovih
predaka u njoj. S vje nom e se sramotom spominjati moje imea, odlu uje se Omer kad uje da mu
bivi kmet u njegovoj kuli svetogrdno proi jeva vino i kolje krm e u Muhamed-aginoj odaji, da bi je
zapalio iizgor o s njom. Neto hereditarno kao neista krv i zasluena kob pritiskuje, me utim, ovaj
7

ivotni konac glavnog junaka, a u isto vrijeme djeluje i ljudski tragi no, kao neto to on nije mogao
izbje i.. ak ni pisac ne ali za njim, ve ga posmatra bez agonalne pristrasnosti u ovom moralnom sueljenju, bez zaobilaienja grijeha prolosti,
posmatra s razumijevanjem ta ga je stiglo i to nije mogao, ni znao, mimoi i. To je bilo novo knjievno osje anje nispona drutvene historije Muslimana, konkretizirano, objektivno, ,suo eno 1 sa nelijepim, neljudskim, nepodobnim.
Nesnalaienje i propadanje pod plimom novih
ivotnih oblika Nametak nastavlja kao motiv muslimanske proze ranijeg razdoblja. Ali dok je bosanskomuslimanska proza iz austrougarskog perioda izraavala ivot Muslimana turskog vremena i
osobito iz vremena od prevrata 1878, novih vremenaa kako je to razlikovao Mulabdi , iznose i
povijesti o nesnalaenju, zaostajanju i propadanju
muslimanskog.svijeta, - meduratna je to prikazivanje nastavila. Govorila je o drugom svjetskom ratu
i vremenu poratnom u Dravi SHS, o propadanju
muslimanskih porodica i pojedinaca, o siromaenju i besku nitvu, o socijalnim neda ama urbanizacije, o lumpenproletarijatu, prostituciji, i to sa
provalom u dui junaka: nekad se bilo neto, danas nita. Ciklus o Durani ima, zapravo nacrt jednog socijalnog romana, najbolje izraava Nametkovo nastavljanje te muslimanske socijalne rapsodije. Tako je njegov junak Ibrahim Durani4 potomak osiromaene begovske porodice, svjestan da
e bez ijednog komadi a zemlje, koju bi mogao
zagrliti..., promijeati svojim prstima, uginuti
kao cvijet u Stoga su lanovi obitelji Durani, koja je preko nod ostala bez posjeda, prisiljeni da ne biraju sredstva radi svog odranja. Ali
materijalno propadanje prati i kolebljivost u odno8

su prema tradicionalnim na elima (Hasna u noveli

Izvan okvira) ili ak moralni pad pojedinih lanova, Nedrete, na primjer.
Drugi Nametkovi junaci, medutim, sadre u sebi dovoljno ivotne snage i prirodnog nagona da
ponovo uspostave privremeno poreme enu moralnu ravnoteu i nadu svoje mjesto u ivotu. Njegova junakinja Hasna (iz novele Preporuka), poslije
ivotnih iskuenja postaje radnica u fabrici duhana, prihvataju i to kao ivotno rjeenje, po emu
su Nametka ponekad svrstavali i medu pisce tzv.
socijalne literature. U kontekstu Nametkove proze
taj in, medutim, predstavlja ponovno nalaenje
starih, ranije odba enih, moralnih nazora, s kojima se Hasna suprotstavlja nemoralu op eg i bezostatnog iskori avanja, pradenog najsramnijim
ucjenama. Tako se pokazuje da, u svojoj osjedajnoj i moralnoj odanosti prolim vremenima muslimanskog ivota, Nametak ne ali za onim to je u
njima bilo negativno ili nedovoljno Ijudsko, ve
tali za pozitivnim moralnim i ivotnim vrijednostima, za estito u i linim potenjem, za ravnotetom eti kih nazora, za skladnim odnosima medu
ljudima i razumijevanjem tudih sudbina, za ivotnom sigurno u i povjerenjem u budu nost. I
osupnut je zajedno sa svojim junacima to je svega
toga preko no i nestalo, to su stari ivotni oblici
nasilno uniteni. Kao patrijarhalno-stareni ka moraino-estetska superstruktura izvija se iz nekih njegovih proza i jedna dublja li na tragika njegovih
junaka, kada, na primjer, Omer Alajbegovi (u noveli Njegova osuda), prodaje plemi ku kulu, simbol gospodstva i ugleda njegove porodice, svjestan
da svojim potomcima ne ostavlja nita od uspomene svojih starenika, ali ne mote podnijeti da novi
vlasnik vrijeda sjedanje na njih. Postoji u Namet9

kovim novelama ove vrste jedna humanizacija socijalno pritisnutih junaka, skrenutih sa ivotnog
puta, jedna poetizacija, koja ako nije trans bezumIja, jeste najeee neto kao san, neko matensko
razmekavanje stvarnosti, neka vizija za ne im lifepim, istim, kao urodena katarza. Ili se javlja vrst
moralni stay, ponos pojedinca, kao iz epskih vremena, ak dostojanstvo bijede, kod onih vrih,
realnih pojedinaca koji ne mogu matom nadoknaditi stvarnost ivota.
Slijedeei tako, s toplom evokativno u prema
prolim starenikim vremenima, unutranje prijelome i moraine postojanosti ii sputanja svojih junaka, ovaj pisac je, naroito u zbirci Dobri Bonjani, otkrivao arhetipske etnopsiholoke crte muslimanskog naroda, izraene u narodnim legendama
i praznovjerju, i tako jaao stilsko-emocionalnu
prelaznost realnog svijeta svoje proze prema svijetu bajoslovija. Trava zaboravka je, recimo, sva zasnovana na snovidenjima, koja se lelujavo uvla e
u ivot kao sudbina. Izmedu bajke i stvarnosti, pria je ovo o Salihu to stade na travu zaboravku izmedu dvije prividene djevojke i izgubi svijest gdje
se nalazi. All u njemu prevlada ona njena, tanahna, s dobrotom due Emina nad snanom i zdravom Sekanom, tono joj rukavi puni ruku, koulja puna njedara i bokovau. I okrenu ga za sobom
zauvijek. Ponekad je Nametku taj folklorni elemenat bio potreban radi alegorine aluzivnosti na po1itlke dogadaje meduratnog doba (Umetaljka i
Skoka iz usteka), all je openito folklorni motiv,
nanos ii sloj produbljavao psihologiju njegovih
junaka I matovitom prostodunoeu bojio njihov
duevni ivot. U noveli Ispod planinskih vrhova
nijema ljudeskara Mujo, za kojeg se vezala pria
da je sin obanice i umskog mededa, rastrgao je u
10

sladostrasnom bezumlju najkrupniju djevojku u

selu. Pa to je kraj gdje nie i ivi bajkau, uzvikuje
sudac u njoj. U Zaaranom ogledalu u Sekani ponovo bukne potisnuta strast prema Iliji Galoi pri
samom pogledu na ogledalo koje joj je poklonio.
Tako ove proze putem bajoslovnog magi nog motiva otkrivaju estoke nagone nekih Nametkovih
junaka, kod jednih animalno-bezumne, kod drugih bioloki teko savladive, iz ije je nepodobnosti mogu izlaz jedino u odluku o udaji ii enidbi
koja se, po silini unutarnje napetosti, donosi napreac, bez uea dubljeg i promiljenijeg osjeanja (San ovjeka Bojega). All je nesumnjivo da je
u toj odluci da se uda kod Sekane i da se oeni
kod Dervi-age itekako sudjelovao tradicionalni
islamski moral da se sprijei grijeh.
Od ovakve bezumne erotske strasti, kao najvitalnijeg nagonskog napona, ova oblast ivota Nametkovih junaka izraava se u nizu mekih nijansi
udnje i enje, i snatrenja kao zanosa nad spiritualnom i istom ijepotom enskoga tijela. Dok u
Fatimi u novel! Krik, duboka i produhovljena Ijubavna emocija izaziva polar strasti u kome ona izgara kao rtva vlast te sree, dok Hamida, u noveli
Napast, koji je nakon bearskog lakoumlja mladlh
dana dolvlo moralni preobraaj posredstvom
unutarnje spoznaje, lzbezumljuje Nedreta kao neodoljlva demonska napast, - u noveli Sunce krovopokriva Salih ugleda mladu enu kako se naga
suna u dvoritu, I pred njim se u opojnom zanosu
nad njenom ljepotom pokazuje itav njegov ivot
u slid nepotpunosti, banalnosti, prikraenosti i nesavrenstva, a u isto vrijeme se i tradicionalne
predstave grijenostl u njemu moralno proiavaju spoznajom o boanskom porijeklu savrenstva I
svrhovltosti te ljepote. Salihov doivljaj mlade na11

ge strankinje dat je u dijapazonu jednog psiholo

kog stanja kad se sanja otvorenih o iju, kada on
gleda a misli da sniva: od udenja kako se ne stidi,
preko prebacivanja sebi to je takvu gleda i molbe
Bogu da mu oprosti zbog toga grijeha, do vlastitog
pravdanja sa pozivanjem na Boga (Ta dao si mi
oi da njima gledam, a dao si i nju da i nju gledam. ), preko samosaaljenja zbog vlastite prikraenosti nad takvom Ijepotom, do pomisli da ga ta
ena namjerno zavodi, mu i, eli da ga ubije, i do
samosaznanja pa ja sam ve i ubijen. U fatalnom umiljaju da ga ta lens, znaju i za njegovo
divljenje, zove i mami k sebi, Salih u padq s krona
nalazi smrt pored nje, postaju i zrtva zagonetni#
sila u sebi, koje su magi no izokrenule do njegov
svijet, ivot i sudbinu.
Uoeno je u kritici s razlogom da se u pregledu
Nametkova pripovjeda kog stvaranja isti u novele
psiholoke analize i atmosfere sredine ili ovjekova unutarnjeg stanja, koje proima cijelu prozu
moralno-estetskim fluidom jednog osobenog mentaliteta. Druge novele mu se svode na anegdotu,
su izraz ograni ene socijalne tendencije (Pola
konjske snage, Preporuka), i u njima se osjea
sputanje i podredivanje estetske razine.
Nametak je u svojoj novelistici prvenstveno narativac, pripovjeda dogadaja. Osim u atmosferi kim i psiholokim pasaima, u njega nema posebnih opisa prirode, niti ima portreta li nosti. Nema
tzv. stati kih motiva, svi su dinami ki, kretanje prie u radnji, u vremenu. I ima Jedno biagp narastanje tenzije, psiholoke, sudoinske, ivotne, do zavretka toil je novelisti ki brz, ponekad neo ekivan, katkad anegdotalni obrt, izraen napre ac s
tenjom efekta.
12

U to rn svome pripovijedanju Nametak li i na

narodnog pripovjeda a, onog koji pripovijeda, a
ne onog koji opisuje. A zbog primata radnje, i stil
mu je preteno glagolski. Nema kod njega pridjevskog stila koji je karakteristika opisivanja. Taj stil
tee tako da se ima rrtisak da to dobar pripovjeda
neposredno pri a. I Say je u tre em licu, i pripovjeda kom relativu. Osim dijaloga, kojih nema puno,
koji su po svojoj prirodi u indikativu. tisku o Nametku kao narodskom pripovjeda u doprinose
uveliko narodne umotvorine, bajke, legende, prnznovjerice, narodne pjesme, izreke, za koje nije dovoljno reci da su vjeto interpolirane i ak funkcionalnb iskotltene u njegovim prozama. !er to je
Nametkov pripovjeda ki realan 'svijet u kome narodne uniotvorine stvarno live, u kome su one prirodan i organski dio, egzoti an samo za strance i
nemuslimane. One stoga nisu- u funkciji u. Nametkovim pripovijetkama, jer bi takvo neto bilo
vjeta ko, traeno. One su tu spontane kao i 2ivot,
koji je duhovno, estetski i psiholoki autenti an.
Na liniji toga autenti nog ivota i duha Nametkovih proza nalazi se i jezik ovog pripovjeda a. Za
meneje najljepi nag jezik -- jezik bosanskohercegova kih Muslimana, isticao je Krlea s nepogreivim osje anjem. Uzmite na prim jer Skendera
Kulenovi a, te Dervia Sui a, Meu Selimovi a,
pa Aliju Isakovi a iii Nametka ili Hamzu Humu
ako ho ete i one Muslimane koji se javljaju ranije, jog osamdesetih godina, moue misliti o tome
tko to ho e, ali ako se tome jeziku doda jo i talent, onda je to literatura srca. Rije i literatura
srca treba posebno istaknuti kao izraze stvarala ke iskrenosti, izvornosti i spontanosti. One uveliko
pripadaju i Nametku. A u toj sferi treba shvatati i
doivljavati i turcizme, koji su u Nametkovu jeziku
13

autentian izraz imanentnog muslimanskog ivota

i duha pisca i njegova svijeta. Oni su ispoljenje slavensko-islamskog bi a Bosanskih Muslimana. Oni
Nametkovu jeziku daju posebnu aromu, onu istu
kojom emanira i duh njegova svijeta u tradicionalnom knjievnom stvaranju Bosanskih Muslimana.
Turcizmima-imenicama se i kod Nametka dodaju
glagoli biti, initi kao i u alhamijado-literaturi,
dok su turcizmi-glagoli ina e tradicionalno manje
frekventni. I u Nametka su turcizmi preteno u
funkciji izraavanja emocionalnog raspoloenja i
duevnog stanja njegovih junaka, i u tome je njihov stilski zna aj. Ali oni u naem jeziku imaju i
civilizacijsko zna enje, dok su kod Muslimana zapravo nuan dio njihova izraza. Pri tome otpada
svaki prigovor turcizmima kao tudicama u naem
jeziku. Jer postavlja se pitanje da li su u naem jeziku prije 1463. uop e postojale nae narodne rifei kao adekvati za turcizme iz civilizacijske, drutvene, kulturne, duhovne oblasti. Ako nisu, zna i
da ni ti predmeti materijalne civilizacije i duhovne
kulture, zatim drutvene institucije - nisu postojali
u ivotu zate enog stanovnitva koje je primilo islam. Tako da su oni prirodno uli u nag jezik kao
jedan od njegovih civilizacijskih slojeva. Kod
Muslimana je to bilo jog bitnije i znaajnije, jerje
Orijent predstavljao povijesno-civilizacijsku komponentu njihova bia. Stoga su i turcizmi u Nametkovu najljepem naem jezikua izvoran, prirodan i adekvatan izraz muslimanskog pripovjedaa muslimanskog ivota kao literature srcao.
To u ee bosanskomuslimanskog bi a u duhu i
estetici Nametkove proze moe objasniti fenomen
ambivalentnog odnosa kriti ara, odnosno italaca
prema ovome piscu. Pregled kritike o Nametku na
liniji Balentovi -Frndi-Jeli to lijepo ilustrira.
-

14

All se mora istaknuti da se u interpretaciji ovoga

problema Jeli moda najvie pribliio fenomenu
recepcije Nametkove proze. Jer radi se zapravo o
horizontu oekivanja, odnosno o recepciji Nametka i njegova djela, u emu postoje razlike zavisno
od nacionalno-kulturnog i povjesno-duhovnog karaktera italake publike, odnosno samih kriti ara.
Muslimanski italac (i kritiar) doivljava Nametka kao svog pisca i njegovo djelo kao sliku i izraz
muslimanskog svijeta i ivota. Andri a, koga je
Jeli uzeo u poredenje, i njegovu sliku tog svijeta
odbija kao neizvornu, nedobronamjernu, lanu i
ak tendencioznu, a samog pisca kao ovjeka kome je taj svijet tud, zato optere en psihopatskim Iikovima i manijakalnim postupcima, stranim njegovu katoliko-evropskom duhu i senzibilitetu.
Hrvatski kritiar (i italac), na drugoj strani, posmatrajui Nametka u sklopu hrvatske knjievnosti, zamjera mu zbog folklorizma, kojim on ozna ava sve ono orijentalno-islamsko i bosansko-muslimansko koje je bitnost ovoga svijeta nasuprot
hrvatsko-katoli kom, prigovara mu zbog regionalnog prikazivanja samo ivota Bosanskih Muslimana, zbog nostalgine okrenutosti prema prolom,
zbog idilizma i idealizacije nekadanjeg muslimanskog svijeta, njegova patrijarhalnog mentaliteta i
islamske etike, to je zapravo hrvatskom itaocu, i
kritiaru, daleko i tude, to on ne razumije i emocionalno ne prihvata jer nije u duhovnom skladu sa
njegovim bi em, to je za njega romantiarski daleka egzotika, iako eli da Nametka promatra u
sklopu hrvatske knjievnosti. Stoga se Jel i6u Andri i Nametak i postavljaju objektivno kao antipodi, to je sasvim prirodno pronicanje, ali su daljnjoj redukciji isti odnos postavlja i izmedu hrvatskog kritiara i samog Nametka, zbog dva videnja
15

muslimanskog svijeta, koji je za hrvatski horizont

oekivanja sasvim ezoteri an i egzoti an po svojoj
osje ajnosti i etici, po nostalgiji za onim to je izgubljeno. Stoga napomene, ili ak primjedbe, da je
Nametak sentimentalno vezan za muslimanski svijet i njegovu prolost, da je njegova novelistika al
i uzdah za vremenima kojih vie nema, za vrlinama koje su obiljeje tih vremena, treba shvatati
kao konstatacije knjievne osobenosti ovog pisca.
Jer &mu prigovarati emocionalnom odnosu pisca
prema jednom ivotu, i to mu zamjerati sa pozicija
intelektualno-idejnog razbiranja, ili kroz optiku
jedne. druge nacionalne knjievnosti, druk ijeg
senzibiliteta i osje anja ljepote?Pa upravo to li no
nagnue stvarala kog duha i jeste estetska struktura ako je postala izraz.
To to je Nametak osje ajno vezan za stari patrijarhalni ivot ne iznenaduje onoga koji ima jasnu
i neposrednu recepciju toga svijeta i ivota, a koja
je uz to posljedica Nametkove pripovjeda ke umjetnosti. Jer kod takvog je itaoca ostvarena estetska komunikacija na relaciji djelo-receptor, odnos-no konzument. All a uduje intelektualno, racionalno rezonovanje nad onim njegovim novelama
koje imaju socijalno obiljeje kako u njima nema
otvorenog protesta i pobune, kao da je knjievno
djelo socijalna studija, a ne umjetni ki doivljaj.
Ono to se u Nametkovoj prozi ove vrste moe uoiti jeste put kojim su proli mnogi Nametkovi junaci, u prijelomnim i burnim vremenima, od materijalnog propadanja i moralnih klonu a do preobraaja. A taj preobraaj je bio mogu zahvaljuju i
upravo vrstim moralnim nazorima koji su naslijeeni iz prolosti. U tome se nalazi strukturni moral
Nametkove proze, ali umjetni ki izvoran, spontan,
estetski oplemenjen. Tu se etika preliva u estetiku.
,

16

i obratno, uzajamno. Ali je u ovom kompleksu estetski snanija inverzivna situacija kada se vrsti
karakter i ponos junaka, koji on nosi kao pozitivnu tradiciju starenika, javljaju, u promijenjenim
vremenima i drutvenoj situaciji, kao socijalnomoralni apsurd. Tako dolazimo do estetike Inverzije kao bitne simboli no-strukturne poctavke u
Nametkovim prozama, bile one erotske ili socijalne. A ona se ponekad otkriva iznenada, kao paradoks, sasvim u skladu sa novelisti kom formom
proznog kazivanja, i ini najdublju sutinu Nametkove poetike.
Poetiki se Nametak, vidjeli smo, ne mole porediti sa Andri em, ali se moe porediti sa svojim
prethodnicima, Mulabdi em, Osmanom-Azizom,
Sarajli em, u smislu pripovjeda ke razvojnosti
muslimanske socijalne proze, i jo vie, u oblasti
pripovjeda ke erotike, sa svojim savremenicima
Ahmedom Muradbegovidem, Hamzom Humom,
te sa Skenderom Kulenovidem, koji de shjediti Humu i Nametka i prethodne muslimanske pripovjeda e sudbina na razmedima svjetova i vremena. U
nevelikom ciklusu Nametkovih erotskih novela
moue se uo iti jedna linija u rasponu od lirske ustreptalosti do dramatike strasti. U noveli Podne
ulnost se pokazuje kao lirski impresionizam u naporedenju sa sli nim Huminim prozama u kojima
se manifestira prenapregnuta ulnost kao opsesija
ekspresionisti kog izraza, a i erotika je u njoj ednija nego kod Hume, ali obojica imaju misao o
prolaznosti. Ipak, kada se ita ova Nametkova novela misli se na Humin Grozdanin kikot, i po erotskom senzibilitetu, i po paru mladih junaka, i po
stilu, elipti nim re enicama, po slikama mladosti,
radosti i ljepote. Unoveli Sunce ta se poredbenost
sa Humom nastavlja. Humo se, medutim, od Na2 - A. Nametak: Trava zaboravka

17

metkova junaka razlikuje po tome to ne trai kao

on oprosta od Boga, zadivljen i zanemo ao pred
ljepotom ene. I kod Hume, kao i kod Nametka
postoji simbol sunca, sun.ce se smije, ali Nametak ovim simbolom svjetlosti ide u mistiku: junak
njegove novele postaje sunce koje e obasjati i
obujmiti enu, a onda nestati u njoj, sli no sufijskoj metafori o leptiru i svije i, ili kapljici i moru.
Ona e se rastopiti i bit e jedna kap, - kale Salih. - I ja u postati jedna kap, pa emo se oboje
did negdje i otii izvan toga. U Nametkovoj noveli Napast, najzad, ljubavna strast je data dramatino psiholoki, u dogadajnom i unutarnjem zbivanju, dok je Humina strast uvijek opsesija, ali data pojavno, manifestaciono, kliktavo lirski. Postoji
uz to i kod Nametka erotika plodnosti, sli na Humi i kasnijem Kulenovi u, u kojoj se sve daje dcmentima prirode, panerotski, u istim nepomu enim bojama i simbolima (San ovjeka Boijeg).
Neke erotske Nametkove proze vezuje sa sii nim Muradbegovl evim novelama ekspresionisti ka dramatika strasti. Kada je Muan u noveli Bojika neosnovano posumnjao da Aga nosi tude dijete, ona, dotada podredena i predana sudbini,
progovara muradbegovi evski estoko: 0, da
Bog do nisam ovaj as iva do ekala da me ovako
pita! Meni vie ni onako nema ivota kad ti i
trunku jednu sumnja u moj namus. - Ustala je i s
police dohvatila veliki no. Zakolji me! Halal ti
bila moja krv. Ja nemam vie rata ivjeti. Ali je u
toj dramatici lealo moralno nashjede predaka
kao svetinja u koju se nije smjelo posumnjati, a ne
psihoanaliti ka reakcija potisnute strasti. Stoga
mogu a refleksija o Aii kao tragi noj heroini, neobinoj u svojoj vjernosti muu i poslije njegove
smrti kao da se nita nije promijenilo, moe egzis,

18

tirati samo u dananjoj refleksiji, u promijenjenom

civilizacijsko-kulturnom ambijentu i velikom razmaku, i osobito u recepciji onoga koji ne poznaje
bosanskomuslimanski moral od starine. A uz tu
refleksiju vezuju se i tradicionalne nemuslimanske
predstave o muslimanskoj eni kao mu enici zatvorenoj iza muebaka.
Iza svega toga nalazi se nerazumijevanje muslimanskog svijeta i njegova stoi kog podnoenja
sudbine. Jer ta bi se u vezi sa takvom moralnom
postojano u koja prelazi u odricanje od ivota,
koja i od smrti pravi stalnost, moglo re i za one
ponosne i tvrdokorne Bosanske Muslimane koji,
kad je dola Austrija, vie nikad nisu izili iz kude
na sokak samo da ne vide mrskog vabu, ill za one
stare Muslimanke koje, kad je donesen zakon o zabrani zara, nikad nisu izile na ulicu? To je zapravo jedna vrsta reaktivne etike, vrstine tradicionalnog karaktera i uvjerenja, koju danas ne mogu razumjeti oni koji nisu ivjeli u tome vremenu, osobito oni koji su izvan muslimanskog kulturno-povijesnog kruga. I dok se u Aii, pored te moralno-dramati ne reakcije ogleda i snaga duhovne Ijubavi i beskrajne odanosti muu, Subhija u Nametkovoj pripovijeci Inoa velikoduno nadrasta sebe, mua i sredinu kada donosi odluku da ga oeni
drugom koja e mu roditi dijete i uiniti ga sretnim. A on, moralno tronut, osjeti kako u njemu iz
viru suze iz nekog izvora u dui kojemu nije znao
imena. A da ne govorimo o Ibiu u pripovijeci
Cjepar koji, ponosan, dostojanstven i poten, nije
prosio, a bio je ve prosjak, nije pruao ruku, ve
je strpljivo, naslonjen na kozu, ekao kraj Careve
uprije vjeruju i da e ga neko, starca, pozvati da
mu iscijepa drva. Stoga ti veliki i ponosni Nametkovi junaci i junakinje ostaju simboli ljudskog doz

19

stojanstva na onom prijelazu kad se etika pretapa

u estetiku istog srca, makar i u socijalnom paradoksu, ili u ponosu bez pokri a kao u pripovijeci
Kmet, u kojoj aga Danki odbija da od biveg
kmeta primi tre inu, koju doivljava kao sadaku.
Zato je daleko od istine teza da je Nametak prikazivao patrijarhalno-idili ni muslimanski ivot. Nametak takav ivot ne izraava u svojim prozama,
ve upravo suprotno. To je ivot na preprekama,
ali u kojem se moralno-duhovnom katarsom, psiholoki postupnom ill prelomnom, postie unutarnja ravnotea u duama junaka. Njegovi su junaci
osjeajni i prkosni, pokrni pred sudbinom i ponosni, odani i postojani, koji teturaju, posr u i padaju,
ali i ustaju, podnose i traju.
All Nametak u sudbinama svojih likova umjetniki sugerira oslobadanje od stvarnosnog i duhovnog pritiska i strepnje pristajanjem na posljedice, na iivot ma kakav bio, da bi se osjetilo olakanje, ravnotea i mir u dui i nastavila ljubav prema
najbliem (Bojika). Slobodu daj onima kojima
si je uzeo, i u dui e osjetiti oslobodenje. Osjetit
e raja, progovara glas u snu Dervi-agi (San ovjeka Bojega). Jer Nametkovo djelo je proeto postojanim moralom u doivljavanju ivota, i isto nja kom Flozofijom u njegovu osje anju, sve zavisno od prirode junaka koji se s njime nosi, da li
je on u ravnotei otpora prema ivotu ili u pomirenju sa iivotom u Boijem odredenju. Dervi Polovina se pet puta na dan penjao na munaru da javi
Ijudima neka se ne zanose suvie ovim prolaznim
svijetom, neka ostave za as svoje svagdanje poslove, neka umiju odredene dijelove tijela, pa kad
stanu u damiji jedan pored drugoga, pred Boga,
oprat de duu i biti isti i nevini kao istom rodena
djecaa (Otmjeni prosjak). Za nemuslimanskog di20

taoca to je egzotika, za muslimanskog to je duhovno povijesno odredenje imanentno njegovu bi u.

Ali i za jedne i za druge Nametkova novelistika
predstavlja muslimanski svijet malih ljudi, koji u
ivotnim nedadama i iskuenjima nalaze ravnoteu
i spokoj, ljepotu i radost unutar sebe, u skladu bia, vjere i sudbine. Svako iskakanje ovog pisca u
socijalni angaiman i drutvene uzro nosti remeti
estetsku harmoniju njegove proze, koja se preta e
izmedu bajke, sna i stvarnosti, izmedu predanja i
ivota, raspinje izmedu nagona i morala, nasilja i
dobro instva, i smiruje u pomirenju sa samim soborn. Neka je mir u njima, s vama i u meni! - to je
stvarala ka poruka Nametkova njegovim junacima, itaocima i samom sebi, to magi no rezonira
nakon itanja ovih novela, i zari kao tiha svjetlost
iz daljine u nama.
Muhsin RIZVI

21

TRAVA ZABORAVKA

TRAVA ZABORAVKA

Onda e tako zemlja biti sva ravna kao dlan.

Nee se znati ni za brda ni za doline. Ne e biti nigdje ni drveta ni travke. Tako e trajati etrdeset
godina iza kijametskog dana. A onda e uliti iz neba kia gusta kao mnija, i nakon nekog vremena
poet e nicati ljudi iz zemlje, goli kao od majke
rodeni. Tada te se po eti suditi ljudima, i bit e
postavljene mizn-terezije. Na e Alejhiselam biti
uz terezije, pa kad se bude sudilo muslimanima za
njihova djela, on e se za njih zauzimati. U jednu
e se tezulju metnuti zla djela, a u drugu dobra.
Onda e, bezbeli, pretegnuti zla djela, jer greni
smo ljudi, a na e Alejhiselam skinuti sa sebe
dube pa e ga metnuti u onu tezulju gdje su tVoja
dobra djela, ne bi li prevagnulo. A ako ni tada ne
pretegne, on e uprijeti prstom, ne bi li dobra djela
pretegla rdava.
Seljaci, seljanke, stariji ljudi i mladina, svi su
pozorno pratili kazivanje Emin-hodino, kad se
naglo vrata otvorie, a u sobu hrupi Salih Doklo.
Bio je blijed i nekako kao prestraan, a i zamoren,
sumoran. Pozdravi ih i sjede na ponu eni stolac.
Veeras je reda hodina kazivanja u Huskovi
na Zekovini, pa se okupilo Rotimljana sva sila,
najprije na komanje kukuruza, pa na sijelo i po25

torn na hodino kazivanje vjeronauka. Rotimlja nije onda imala mekteba, pa bi Rotimljani uzeli putuju eg hodu da im s jeseni i u zimu kazuje djeci
vjeronauk, a hoda bi nekoliko dana bio u jednoj
mahali, nekoliko u drugoj, tre oj, petoj, i obredao
bi sve kue u selu. Mlade bi hrlila za njim, jer se
uz njegovo kazivanje moe i pozabaviti sijelom, na
koje moda stariji ne bi dali da se ode. Naro ito
ako je kua ira, onda bi bilo dosta mladei, pa bi
zamolili hodu da im togod iz vjeronauka ispri a
odmah sprva no i, da bi oni mogli kasnije dulje sijeliti, razgovarati se, zabavljati, poigrati pa i zapjevati.
I Salih Doklo doao bi na ovakva sijela, iako je
svrio u Mostaru mekteb. Zapravo, njegov je otac
od s ojih bivih kmetova osvojio komadi zemlje
koju su oni uzurpirali dok je bio maloljetan, i poe isprtljavati na Rotimlju odavi se zemljoradnji,
a zimuju i u gradu. Na selu je provodio od Edreleza do Kasuma, a evo ima dvije-tri godine i ne silazi u Mostar. Proirio posjed da je prvi u Rotimlji,
zaseljaio se sasvim, ali opet dri se nekako podaIje od seljaka, premda su svi muslimani. Njegova
ena, pa nevjesta i jo neke ene poselja enih
napola poseljaenih aginskih ku a nazivaju one
seljanke koje ne pokrivaju lice i nose dugu bijelu
koulju kotulauama, a seljanke opet njih zovu
dimijauarna, jer nose dimije. Ina e se paze i
slaze i lijepo slau. I Salih tako ne dolazi na ova
seoska .sijela zbog vjeronauka, jer on zna i vie nego mnogi seoski hoda, ali, eto, momak je, hoe
progovoriti s kojom curom, makar i sa sela. Otac i
majka, rodeni gradani, Mostarci, ne bi mu nikad
dopustili da se oeni seljankom, osim moda kojom dimijauom, kakvih ima u svim dubravskim selima, ali Salih bacio oko upravo na Sekanu

26

Aliuia. Djevojka lijepa, vrsta, kao od brijega

odvaljena.
Bila je Sekana, kad joj je bilo petnaest godina,
slabana, tankovijasta, blijeda, ali jednog dana dodoe u selo ergai, i jedna je kotlarka nasvjetova.
Eto, veli joj, kad yam se krava oteli, uzmi svako jutro tele u naru je pa ga iznesi na gornji boj u
ku i. Radi tako godinu dana, a svako jutro popij
nate srca jednu su jemue, pa e vidjeti. Objaat e da deg' biti najkrnija cura u selu! I zbilja
je Sekana posluala ergaicu, a nakon godinu dana ve je itavo june iznosila na gornji boj kue.
Mogla e vre u ita uzeti i bez po muke baciti je na
konja. ^ ta je njoj bilo zametnuti se strnm sijena
i iznijeti je uvrh pojate, pod samo sijeme? Vre u
krumpira donijeti s njive ku i, na najveem trku
zaustaviti konja, za nju je bila igra ka. Da je nije
bilo stid, pozvala bi najjaeg momka da se s njim
porve, i vjerovatno bi ga oborila, ali opet, to bi bag
bio zazor i sramota. I nije bilo seljakog momka
da bi se mogao mjeriti s njome, samo je Salih
Doklo bio od jednake grade sazdan. Ono to reknu nai Ijudi - streva japija.
I Salih mislio na nju, kako bi to bilo da je uzme,
da se njome oeni, da izvadi uzorak djece kakva bi
trebalo da se radaju, a ne nekakvih grintavaca kakvih je puno selo. Nema nigdje momka da vidi da
je trk na nogam', irok u pleima. Gdje su onakvi
mladi i o kakvima pjeva stari Ishak uz gusle, na sijelima i svadbama? Izrodio se narod, pa bi trebalo
izvaditi novu rasu!
Govorio jednom materi, onako postidno, kad
mu je ona predbacivala to se ne eni kad mu je
ve dvadeset godina - govorio da bi se on oenio
ako bi oni, to jest otac i mati, privoljeli da uzme
Sekanu. Mati se snebila. Nije ona bila zadovoljna
27

to se posljednjih nekoliko godina ne sprtljaje zimi

u grad, a sad, kad bi se toliko povezala sa selom,
da joj i snaha bude prava seljanka, kotulaua,
izgubila bi svaku nadu da de se opet vratiti u svoju
kuu u Mostaru, u onaj ardak u koji je kao mld
dovedena, gdje je njega, svoga Saliha, uo i Lejlei-kadra rodila, pa ga odmila Kadrijom zvala.
- Ne govori o tom, sine, ni s kim vie! Ne d mi
Bog da Mujaga za to sazna!
- A ako ja, majko, samo nju ho u?
- Hajde, Bog ti dao svako dobro, ne budi takav!
Kao da je ona jedina cura na svijetu?! A zar si tako brzo zaboravio svoju Eminu?
- Ono je bilo pa prolo.
- Ne prolazi to tako, moj Kadrija. Koliko si ti
puta Emini otiao pod pender! I rije joj dao, pa
sad je, zar, ostaviti za htur jedne seljaka e.
- Bio sam ja njoj dao rije, ali ona nije u posljednje vrijeme za me manila. Ohladila je ona od
mene, pa sam i ja od nje. Svreno je medu nama.
- Hajde, sine, ne govori besposlen! Stotinu si
puta otiao odavlen sprva ve eri u Stolac, pa j
progovori s njom j ne progovori p sahata i do
zore se vrati na Rotimiju, pa prihvati za posao.
- Jesam, majko, i vie od stotine puta. I bivalo
je da ne mognem ni progovoriti s njom, a u putu
ostavi est sahata, ali je ona mene uvrijedila. Dva-tri posljednja puta nije mi htjela ni na prozor izii, a kamoli na vrata, da probesjedimo.
- Moj sinko, kao da cura nije mogla imati toliko
razloga da ne mogne sii i s tobom progovoriti!
Moda joj je i otac bio slab? A stari Alijaga Husi
ba je onakav ovjek kakav treba tvome ocu za razgovora, kad dode prijatelj prijatelju. I cura je lijepa kao upis. Prv gradanka. Vidala sam je i u Stocu, a i na Trijebnju, kad je dolazila u Hasanagia.
28

Ne ostavljaj je, sine, grehota ti je! Ne zna ti koliki

je grijeh ostaviti curu.
Ali Salih nije hajao za materin govor. Otac, stari
Mujaga, kao da nije nita znao o svemu. Sigurno
mu Mujaginica nije nita o tom govorila. Pa kad
god je bilo sijelo gdje se nadao nju vidjeti, iao je
odmah tamo sprva ve eri. I veeras, kad je i mekteb i sijelo u Huskovi a na Zekovini, on odmah,
tek to je veerao, bacio samo fermen preko ramena pa krenuo preko Ku ina na Zekovinu. Kad bi
mu neko svezao o i, mogao bi stii na Zekovinu za
deset minuta, da nigdje ne posrne na panj, ali se
veeras desilo udo s njim. Cim je uao u Kuine,
kao da se odnekle stvorila Emina pred njim.
Spreznuo je kao da je vidio ivo bide pred sobom,
a ono je bila sama pomisao na nju. Uselila mu se u
duu i prekoravala ga to ju je zaboravio, pa joj ne
dode. On joj govorio da je gotovo s njihovom ljubavi, jer joj je dolazio tri no i zaredom, a ona zna
koliki je to put - tri sata u Stolac i tri natrag - pa
mu ona i.tjede iza i. On nije budala, ne d se
on vui za ^ , s kao dijete. Ona mu iznosila isprike,
da joj je otac bio bolestan, da je ula kad bio on
bacio kameni u prozor, ali joj se otac nije dao
odmai, jer mu se prisnivalo da de se rastaviti s duom ako ispusti njezinu ruku iz svoje. Sad je ozdravio, pa to sad ne dode? Ona bi izala na avlinska vrata i mogli bi na sate govoriti. Govorila bi
mu o svojoj velikoj ljubavi, govorila bi mu kako de
sluati njegova oca i majku, kako de raditi u svojoj,
u njegovoj ku i kao rob za svoga voljenog Saliha.
I on se upravo po eo smekavati, poeo se topiti
led s njegova srca, kad se s druge strane Ku ina
pojavi Sekana. Bila je nasmijana, a dva reda zuba
bljeskala kroz mrak. Na putu joj stajao grme ak
graba, a ona ga jednim skokom presko ila pa do29

hvatila mladu jasenovu granu, zategla je i pustila

da se cijeli jasen stresao i sasuo lie pod njezine
noge.
Pitala ga je zato stoji, zato ne ide kamo je poao. Veeras je sijelo u Huskovia. On zna da je
ona tamo, pa ta eka? Km se kukuruz. Ima ga
itava gomila nasred sobe. Niko ne e smjeti uzeti
klip i baciti ga pred nju, jer bi ona uzela i zadila
njime bacaa po prsima ili po leima da bi ga proelo kao grom. Samo ako on baci pred nju klip,
uzela bi ga i okomala zrnje.
Rukavi puni ruku, koulja puna njedara i bokova zamicali pred njim, i on je poao ne gledaju i
kud je put kroza umu, nego posr ui preko grabova, kroz hrastov gutik, udaraju i na drijen, na divlju lozu.
- A mene e zbilja ostaviti? - javila se Emina i
kao snudena pola na drugi kraj Kuina. - Nije ti
sveta zadana rije ? Kamo ti zakletve? Pa dobro.
Idi svojim putem; ja ti elim svaku sretu. Ja u sjediti u oku za muepkom, ne u plakati, da ne bi
kadgod pomislio da si mi naao u inio ostavivi
me. Plest du sijede kose, udati se neu, ali mi ne e
zamjeriti ako budem uvijek mislila na te.
Ona je zlato. Kako ima plemenitu duu! mislio je Salih i poao za njom. Bila je slabana,
njena, prozirna kao mldinski dv k i na putu joj
nigdje nije drvo zasmelo. Prolazila je kroza nj i lelujavo leprala odmi ui, a Salih za njom.
- Stoj! Zar 6e me ostaviti? - za ulo se s druge
strane. - Nisi mi dao rije , nisi mi se zakleo, ali
sam uvijek iz tvojih o iju razumjela rije i da sam
ja tvoja sudbina. Uzet e me. Rodit u ti sina, ne
jednog, mnogo sinova koji de biti junaci kao Hrnjice. Pa kad na Bajram poe sa svim sinovima u
damiju, svi de se ljudi osvrtati za tobom i za tvo30

jom djecom, za naom djecom; svi de ti zavidjeti

na naem bogatstvu.
Okrenuo se i poao za Sekanom. Ona je svom
silinom sklanjala ispred sebe gusto iblje i drvee,
a on urio za njom spoti ui se sad o kamen, sad o
grm, sad o bus, a draa mu kaiala akire, dok mu
je fermen samo jednom rukavskom rupom visio o
ramenu.
- Onaj jagluk to sam ti ga lani dala nastoj ili izgubiti ili brzo poderati - govorila mu Emina kad
se on obazreo na samom izlazu iz Ku ina u Behramovu ogradu. - Ti nikad ne moe znati, ali si mogao barem osjetiti koliko je ljubavi u njemu utkano. Ja sam platno tkala i na te mislila. Na eref
ga raspinjala i na te mislila. Svaka tanka pamu na
nit, tanja nego paukova noga, prola je bezbroj puta kroz moje ruke, i ja sam tada samo na te mislila.
Svilu sam provlaila kroz iglene uice i mislila kako si se ti provukao kroz moju duu, kroza say moj
ivot. Probadala sam iglom platno i mislila kako je
moj ivot proet i protkan tvojim bi em, kao ovaj
jagluk svilom. A sad, emu e ti taj rubac? Kad si
zaboravio mene, kad ti ja vie nisam nita, baci rubac, poderi ga, izgubi ga! Zato da te rubac ikad
na me podsjeti, kad deg' ti s drugom ivjeti? Bit deg
moda sretniji, pa eto, ja ti elim da i bez mene bude sretan.
I njezino zrano bite prolazilo je na drugi kraj
ume, a on je ostavio Sekanu i jurio za Eminom
koliko je imao snage. A i ova ga je poela izdavati.
Poele mu se noge spoticati, pa onda klecati. Osjeao je vrtoglavicu, a u tijelu teak umor. Sjeo je. I
im je sjeo, odmah se i sjetio gdje je. Deset koraka
ulijevo eto ga na stublu, pa u Huskovia vinograd,
pa u bau, dvorite i u kuu.
31

Ustao je i zaas se naao medu eljadma na sijelu. Upravo je hoda dovravao pri u o nicanju ljudi i sudenju na Sudnji dan.
- ta je s tobom, Salihaga, po Bogu brate? - pita ga Ibro Huskovi. - Mi ti se nadali sprva no i, a
evo, sad de red pono .
- Mi tamam mislili da rasturamo sijelo - veli
Huso Beiri .
- Pa ja yam ne branim, mogu i ja odmah kui veli Salihaga.
- Neka, neka, ima i no i. Ne daj je, Boe, u bolesti provoditi! Vidjeli bi to bi se uduljila! - veli
domain.
- Nego, zbilja, to si tako kasno doao? I eto,
say si rapandan kao da te psetenje ambalo.
- Prodite me se, ljudi - preko volje odgovara
Salihaga. - Ve eras mi se dogodilo to nikad u ivotu.
- E? - svi znatieljno zinuli u njega.
- Ama, eto, poao sam na sijelo odmah iza akama, odmah s veere. I kako stupih u Kuine, ja
ne znam ta s mene bi. Vrho sam, evo, sve dosad
kroz Kudine kao konj po gumnu, i nikako ne mogoh naizvan. U p dana u p noi znam gdje je koje drvo, gdje plotovi, kuda vode putevi uzdu i poprijeko, ali no as ta je bilo od mene, ne znam.
Evo sam se say izderao i izgrebao. I Bog zna, svu
nod bih se okretao i vrtio po umi, da me umor ne
savlada, a na um mi pade pa rekoh: Vela havle,
nalet ejtana, i odmah sjedoh. I kako sjedoh, a ja
ovdje navrh Ku ina kod stuble.
- Aaa? - dude se seljaci i snebivaju. T da je istorn iz grada doao, pa samo jednom u danu proao kroz Kuine, mogao bi mime due no u proi,
a da ne zaluta. Nije to kakva uma, iako ima gorostasnih hrastova u njoj. Za manje od deset minu32

ta hoda doao bi joj s vrha do na dno, a u irinu je

nema vie od dvije do tri minute hoda. A Salih je
ve odavno u Rotimiji. Godine su prole kako su
se naselili ovdje, a kamo ti djetinjstvo i prva mladost, kad je samo ovdje ljetovao i po nekoliko puta na dan kroz Kuine prolazio!
- Nego, vjeruj se ti meni, Salihaga, to si ti stao
na travu zaboravku, pa si odmah izgubio svijest
gdje se nalazi - veli mu Emin-hoda.
- Doista je tako - vele i drugi te se razveze razgovor o travi zaboravki, koju nije niko vidio, ali
kad ovjek na nju nagazi, zaboravi gdje je i na kojem je kraju svijeta. I dim ovjek sjedne, odmah
dode k sebi i zna gdje je. Ali je muka to ovjek ne
moe da se odmah sjeti pa da sjedne.
Salih je bio utljiv i ostatak nodi koji je prosjedio s drutvom. Promatrao je Sekanu a mislio je o
Emini i uporedivao ih. Lijepa je i jedna i druga,
svaka na svoj nain. Ali dobrota, dobrota due
pretezala je daleko svu snagu i jakost Sekaninu. I
kad ih je, kao ono hoda to je u svojoj pri i kazivao o terezijama Posljednjega suda, postavio u tezulje svojih osje aja, pretegnula je ona njena,.tanana Emina. On je kao kriom upirao prstom u tezulju u kojoj je sjedila Sekana, ali ni to ni sva teina Sekanina ne mogae pretegnuti onu slabanu,
eteri nu Eminu.
- E, Salihaga - prenu ga iz misli Muhan Behram - Kad de se na vizetu?
- Do heftu, ako Bog da.
- Vjere mi, uzet de te - veli Ibro Salihi .
- Neka uzmu! ta im ja mogu!
- Pa i ne moraju uzeti ba njega - otklanja Muhan Behram. - Od pet-est stotina momaka odaberu sedamdeset - osamdeset.
3

A. Nametak: Trava zaboravka

33

it

- Da odaberu, vala, samo dva, i od ta dva jedan

bi bio Salihaga - veli s ponosom Hasan Pehli .
- Boga mi, ljudi, puno je sluiti tri godine ktivn. Nego da se oeniti, Salihaga, pa onda se
nade neki nain da se spasi od vojske.
- ta yam je naspjelo, ljudi? Nisam ja jog za enidbe.
U Sekani srce strecnu.
Prolo je davno pet sati mraka, i sijelo se poe
osipati. Kroz Ku ine podoe za Salihagom sve njegove komije sa enue i Oraja. Progovorili bi
tek pokoju, a najvie kako je Salih potroio etiri
sata hoda to oni prodoe za manje od etiri minute.
Kad se ujutro probudio daleko prije izlaska
sunca, siao je u izbu, gdje je Mujaga s Mujaginicom pio kahvu kraj odka. Zaiskao je od matere
kljue od velikog runog sanduka i izvadio nove
akire, fermen i traboloz -pas, pa onako ureden
kao na bajramsko jutro opet uao u izbu. Mati je i
njemu nalila findan, a Mujaga, koji nije puio, a
znao je da mu Salih pui, ustade pa iza grede izvadi zadimljenu duhankesu od pijev eve koe te mu
je dobaci:
- Eto, pa nemoj se vie skrivati. Kad znam da
pui, pui i preda mnom!
- A ti se kao za nekakvim poslom spremio,
Kadrija? Da nee u Mostar?
- Neu vala, majko. Idem, ako Bog da, u Stolac.
- Jesi li posluao majku svoju?
- A kad te ja, majko, nisam sluao?
- ta to vi neto mimo me govorite, kao da mene i nema?
34

- Cut e i ti. Haj' ti, sine, hairli ti bilo! Nego ti

- obratila se Mujagi - daj djetetu koju paru, nek
ima u tuem mjestu.
- Pa ima on vazda para za kahvu.
- Ama, prodi ga se, vjere ti! Daj to u utu!
- Stara, meni se ini, da demo se ja i ti red nazvati svekar i svekrva - i brada mu dre od nekakye dragosti, a suze se i nehotice kotrljaju niz obraze.
Pa kad je Salih pred veer preko Pobrda naiao
s mldm i svatovima, gruhnu puka i sve se Oraje uputi prema mladencima do na Hrae. A kad
su bili kroz Kuine, primae joj se Salihaga i apnu joj:
- Evo ovdje, ovdje si me za sobom okrenula. I
da sino ne stadoh na travu zaboravku, ne znam
ta bi bilo i kako bi se sve okrenulo.
- Kakvu travu zaboravku? Kako sam te ovdje
za sobom okrenula kad ovdje nisam nikad bila?
- Nita. Kazat du ti drugi put.
Ali joj nije nikad kazao.

35

NJEGOVA OSUDA

Kad se Omer vratio iz rata, zatekao je sve kako

je ostavio. Dva brata, oba preko ezdeset, nisu ni

ila u vojsku, nego ostali kod ku e. Trgovali u malom seoskom dudani u, koji je bio i trgovina ivotnim namirnicama, i kavana, i brijanica; nadgledali ono zemlje to je iza svega Alajbegovida imetka ostalo, i svadali se.
Stan Muhamedaga Alajbegovi bio je u turskoj
vojsci kapetan. U mirno doba dobivao je plau za
tndeset pandura koji su imali uvati granice njegova podruja od upada Crnogoraca, a drao svega
dvojicu. Kula mu bila na Brtaniku, pa se s nje vidjelo na sve strane koliko ni najbolji pjeak ne bi
mogao za dan pregaziti. On bio vladar u svemu tome, jer je sultan bio daleko, u krilu ena zmijolikih
tijela, daleko, gdje se ljube dva mora i prieljkuju
dva kopna, i nita ga se nije ticalo kako tamo u
Hercegovini, u onom izlomljenom i razbacanom
kru, sa pogdjegdje kojom akom zemlje i krpom
ume, u i m e nj e g o v o vlada Muhamedaga Alajbegovi.
Ne zna se ija je ta kula bila, premda ne bijae
vrlo stara. Dizala se na tri kata. Prizemlje svi zvali
izbom; tu nije niko stanovao, nego se ljeti nizao
duhan, a zimi, kad udare jugovine, slagao u snopi36

e i vezao. U velikoj ploi nad vratima uklesao zidar arapskim slovima i turskim jezikom da vlasnik
ne bi razumio:
Da znadem da je i jedna para koja je utroena
u zidanje s pravdom ste ena, uzeo bih eki pa bih
je svu prevrnuo i ne bih ostavio kamena na kamenu.
Otac Muhamedagin, Memiaga, malen i neugledan - aka jada - bio je kod Ali-pae Rizvanbegovida nadglednik konj i u velikom ugledu. Nije
ga bilo ko bi znao s njime uporedo pojahati. Pa
kad je postao kapetan nad pandurima u ovom kraju stolakoga kadiluka, uzeo tu kulu i naselio se u
njoj. Zimu bi zimovao u Mostaru, a dim Jurjevo,
on opet gore na Brtanik. Kad je umro, ostavio je
uve an imetak, mnoge kmetove i poloaj jedincu
svome.
Koliko je god on bio naprasit, sin ga dvaput
prestigao. Oenio se bogatom udovicom, pa kad
joj je doao prvi godinji prihod s imanja prvog joj
mua, medu ostalim i velik zemljani dup masla, a
ona, ne poznavaju i mu dud i kao da se pohvali da
je i ona bogata, rekla: Vidi kako valja i moje Bijelo Polje! (to je cijelo selo naslijedila od prvoga
mua), on gurnuo nogom up niza stepenice, i
maslo poteklo i rastopilo se - na Bojem suncu.
Eto, to je tvoje, rekao on zabacivi glavu nazad i
nagnuvi je malo na lijevo rame (a takvo dranje
glave naslijedili su i njegovi sinovi), i da mi nikad
vie nisi takvo to rekla!
Ona uutjela kao to su i sve ene onda morale
uutjeti muevima, i bez smijeha i bez pla a radala
mu djecu, kuhala jelo, natakala mu rakiju i pripaljivala lulu na dugom ibuku.
Radala se djeca, umirala, radala, i etvero ih se
poodgojilo. Samo bila jedna ki, a samo se jedan
37

sin blagom udi bacio na mater. Ahmetom ga zvali.

Rijetko se kad u Muhamedaginu slubenom
podruju dogodilo togod da bi morao uredovati.
Pa kad bi se togod i zbilo, on bi to presudio preko
koljena: ako je to usitno, nekoliko batina, a ako
je to krupnije, mutesarifu u Mostar.
Nikada on ne bi propustio zalaz sun ani, osim
uz Ramazan, da ga ne oseiri s findaniem rakije i vokom, kakva se kad zadesila. Sve dolje pod
njim kao na dlanu: i podVornice i kmetske ku e
(njegovi kmetovi urii stanovali pod tri slamna
krova, a bilo ih je osamdesetak glava, od kojih je
vazda neko morao biti pod kulom, da agirlici ne
uzmanjka vode), cijela Rotimlja, pa Stanovii,
Dubrave i dolje Neretva, i preko nje druga sela, i u
dnu dolje mali ak mora, kolik suzica. Nad svim
sunce kao bakreni kolut, pa zalijeva mlazovima
krvi kr i lomi se o njegove bridove. Gleda on to
tako ve trideset godina, i kad se u to vrijeme ne
zadesi kod ku e, ini mu se kao da je neto veliko
izgubio. A sve je to njemu poznato do najmanje
sitnice. U svemu tome kraju nema videnijeg ovjeka koga on ne bi poznavao, niti ima i najmanjeg
djeteta koje njega ne bi poznavalo. Stotinama djece on je kumovao i svako darovao dukatom, a desilo mu se da ga je kadgod zasvrbio dlan i ne bi se
smirio dok se na nekome ne bi iskalio. Malo je trebalo da ko skrivi, i ve bi zapamtio svoju krivnju.
Tako je on kmeta Marka uri a izdevetao kandijom zato to nije aginica imala vode da se okupa,
pa je morala propustiti molitvu, a Marko dotle
besposlen lekario na gumnu pod krukom. Od
jednog udarca zasjeklo mu se uho, pa se inio kao
agine ovce, kojima se u prolje e zumb komadi
38

uha da se mogu prepoznati medu ostalim kmetovskim ovcama.

I da je Marko bio kakvi su mu bili mladi uku ani, Muhamedaga bi se njihao na vjealima kad je
sultan iznajmljivao drugom caru ove dvije pokrajine na neizvjesno vrijeme uz malu najamninu.
Na njegovu se duu navalio bol, velik i teak
kao ona Vele, koja se ntkapila nad njegovu kulu,
i on, da je mogao, prekora io bi sva ta brda i stao
pred sultana i zamolio ga da ga zadri u svojoj milosti - da umre jedu i njegov kruh. Ali nije mogao ostaviti svoju kulu, od oca naslijedenu, one iroke podvornice, vinograde, kmete, koje mu vabo
nije oteo, nije mogao ostaviti svoj seir u zalazak
sunca, kad ga oivljava kapljica rakije i one arke
boje, prolivene po kru.
Nije prebolio gubitak. Tri godine kopnio je kao
snijeg na suncu i ne vodio brige ni o emu, i jednoga dana u zalazak sunca odbacio findan od sebe,
pruio se po ov joj koici i polagano, kao da je usnuo, umro a da niko od njegovih nije ni znao.
Ahmet, srednji brat, upravljao svime. Zet odvalio dobar dio imetka, a Omer ostalo gotovo upropastio.
Sve ono ludo to se s koljena na koljeno nasljeivalo u Alajbegovia kui, palo na Omera.
Ni Huso, najstariji, ni Ahmet nisu ga drali za
brata. Bilo neto divlje, priprosto u njemu. I majka
mu i otac bili si uni, pa i braa mu i sestra, a on
kao od brijega odvaljen. Kad je u Beu sluio aktivnu divili se njegovoj snazi i prodrljivosti. Bio
je truba, pa da dokae snagu daha i prsa, zatrubio
je i hornu raskinuo dahom. U toj je kumpaniji
sluio i jedan kmet s Brtanika, pa je on to poslije,
kad je doao ku i, i priao, kunu i se svaim da je
istina.
39

Zarana se u njega pokazivali znaci rasipnosti,

pa bi mu otac ponekad, gledaju i mu crte na dlanu, rekao: Ako ikada Alajbegovi a imetak spane
na nj, propast e. Bilo Omeru tri godine kad je
on umro.
Izrastao Omer brzo i divlje kao kakva divljaka.
Bio uvijek s obanima u brdu i divljina se njegova
samo pojaavala. Nikad nita nije uo osim sonog pastirskog rje nika.
A njegova bra a nisu voljela da se drui sa seljacima, premda su i oni sami bili napol seljaci, bar
sa svojim stalnim ivotom na selu i sa vrlo malim
prekidima u gradu preko zime. Znali su oni i da je
suha zemlja tvrda i da od motike ostanu na dlanovima uljevi, ali ono rodeno agovanje prije ilo im
da se mijeaju sa seljacima. A u emu oni nisu
imali razvijene sposobnosti, on ih u tom pretekao.
Oba su bila davno oenjena a ne imala djece. Niko
nije ni pomiljao da Omera oeni.
Doao jednom njegov otac u napast. Dvadeset
godina pirovalo u njegovoj krvi, bogat, istom imenovan kapetanom, nikakve vlasti nad sobom osim
mutesarifa u Mostaru i cara u Stambolu, pa zato
da ne kua odmah svoju vlast. Zovnuo kmeticu
Delfu na kulu. Izila ona savivi ruke na prsima.
Zakljuao on sobu, a ona, kad je vidjela kamo on
smjera, pala preda nj: Nemoj, lijepi aga, i ovog ti
i onog svijeta, poganiti svoje lijepo tursko tijelo o
poganu vlahnjetinu! Kao da me ko kljualom
vodom polio , pri ao on poslije, ja se zgadio sam
sebi, otiao odmah u Mostar i oenio se.
Znali su i njegovi sinovi, naravno poslije, za tu
oevu zgodicu i ponosni bili kako je on bio vrst i
ne podlegao asovitoj mhniti.
Samo Omer, kad mu se pruila prva prilika, a
bilo mu je tad dvadeset godina, ustrajao do kraja.
40

Leao on potkraj ljeta pod oskoruom, a naila

Mejra Salati a. Svratio on nju pod drvo i natresao
joj oskorua toliko da bi jedva i sm ponio.
- Pa u emu du ih ponijeti kui? - pitala ga.
- Skini dimije, pa u njima!
Bila ona bez oca i matere otkako je pa noge ustala, pa pala na vrat stricu. Premda joj je prigrabio
say imetak, koji je bio kolik i njegov, hranio ju je
gore nego bi i posljednjeg slugu da ga je imao. Za
najcrnje zime slao je u brda po drva, ne bi li se
smrzla ili je gladni vukovi razderali, a njoj nita.
Tukao je po glavi, pa ostala suluda i nerazvijena.
Tek negdje u osamnaestoj godini dobila neto prsa
i bokova.
Takvu je Omer svratio pod oskoruu. Skinula se
ona i poela sakupljati oskorue u dimije, a Omer
joj pomagao. Sve je to bilo u hladu i zaklonjeno visokim plotom.
Poslije ona posr ui i klonula dola ku i s dimijama punim oskorua i cerekaju i se.
I upravo je zbog te Mejre u Alajbegovi a kui
polo sve po zlu. Sve je njiva gonila njivu i vinograd prodirao vinograd, najprije da bi se to kakogod skrilo, a poslije plaajui uzdravanje.
tedjelo se, krparilo, vezao se jedva kraj s krajem, i od svega imetka ostale do potkraj rata dvije-tri njive, koje su bacale toliko da su se i tri kue
kolika je njihova mogle hljebiti, dva vinograda,
kmetovsko selite, du an i kula, ponos i ugled
Alajbegovia.
To je od svega Omer zatekao kad se vratio iz rata.
Zatekao je oba brata sijeda, malena, smeurana.
I njemu se saalilo na njih. Ja sam im sve te sjedine i brazgotine natjerao. Sad valja da sluam kao

rob.

41

Doekali ga oni kao da je s drugog svijeta doao. Pa kad su se nakon nekoliko dana njegova odmora jednom okupili navrh kule, u odakliji na sijelo, Ahmet poveo razgovor o Omerovoj enidbi,
najprije onako tiho izokola, dok je doao na glavno.
Krivo su mu, govorio on, uinili svi to ga nisu
za vremena enili, pa ne bi inio ono to je uinio.
Ali, ta je, tu je. Dijete je ve odraslo, dvadeset mu
je godina, plaeno je uzdravanje, nije se ostalo
sasvim bez imetka, pa mo i de se ivjeti, a ako bude po redu mrijeti, i njihovo e ostati njemu i njegovoj djeci, jer su i oni i ene im ostarjeli, a nemaju djece. Samo, eto, neka se sada dadne na posao,
neka upre koliko moe, da kua ne propane, da radi, pa da ostavi sve ovo djeci, kao to su i oni ovo
od oca naslijedili. On sluao i pristao na sve. Ni za
to se on nije brinuo oko enidbe. Ahmet otiao
nekamo u Bosnu i doveo mu enu.
ena je, dobra je , rekao on i vjenao se.
Kad u kojoj porodici kola podu strmo, onda krive ili ono dijete koje se istom rodilo ili mldu koja
se istom dovela u ku u. A ta je jadna Aia kriva
to je osamnaesta odnijela kmetove i donijela panjolsku groznicu, od koje je umrla kuna glava,
Ahmet.
Pa ipak su je svi s nepovjerenjem susretali od
prvoga dana. Nju - mu enicu. Jer otkako je na
svoje noge ustala i oima progledala vidjela je nesre u. U jednom jakom iseljeni kom naletu i njeni
roditelji iselili se u Tursku, nekamo u Makedoniju,
blizu bugarske granice. U balkanskom ratu doivjela je sve ratne strahote. Pobjegla, i nakon dugih
muka dola jo u gore.
Jetrve je nisu voljele. Ni kruh nije znala zamijesiti, pa joj se i zbog toga rugale. A zar je ona bila
42

rl

kriva to se nije mogla ni tomu nau iti potucaju i

se po svijetu. Govorile joj i da je luda. A zar bi bilo
i udo da je izgubila pamet gledajui bradata bugarskog vojnika kako stoji nogom na oevim joj
prsima i noem ga kolje araju i mu bradu krvlju.
Ona se i sada toga sjea, i ta joj slika ne moe nikada pobjei ispred oiju. Vidi kako je njegova sijeda brada izvezena crvenilom, a na dlake kao da
su se nanizali koralji. A tek smrt maj ina. Nakon
duga gnjeenja - bila je zbabna - istisli su iz nje
krvavo dijete, odrezali joj grudi i glavu. A ona je to
sve, nijema i suhih oiju, gledala izmeu nekakvih
kaca i ljesa ispod nastrenice na dvoritu.
I premda je ona u Alajbegovi a kui sve inila
da im se svidi (reklo bi se, ulagivala im se), da je
zavole, da je priznaju sebi ravnom, jer je po rodu
bila plemenitija od obje jetrve, one bile hladne
prema njoj. Samo ju je Ahmet, za kratkoga vijeka,
titio. Vidio u njoj teku mu enicu. Pa u ve er kad
bi svi poslije ve ere posjedali navrh kule u odakliji, a ona im pri ala koju zgodu iz svoga ropstva, u
njega bi suze niz lice grohtile. A kad panjolska
pritite sve, ona njega vie njegovala nego mu ena.
Nicali dolje na groblju novi grobovi, a on, kad
bi mu se malo u bolesti razgalilo, sjeo bi kraj prozora i gledao kako stiu svaki as nosila sa po dvojicom-trojicom ljudi u pratnji i kako cvatu humke
od ilovae.
- Ondje mene zakopajte pod onu divlju kruku
- govorio on, a Aia u pla .
- Brto dragi, ne govori tako! Dat de Bog, ozdravit e.
- Pusti, nevo, vidim ja sve. Naivio sam se, ali
mi je ao ovih to ostaju. Oti i e ovo, nevo, sve po
43

vragu. ao mi je tebe, jadnice. Ne e ti ptnje uzmanjkati kao ni dosad.

I odmah kad su se vratili s groblja, svadili se i
podijelili. Otiao Huso u grad. Imo ondje blizu eninstvo i ne vodio vie brige o Brtaniku. Omera
zapala, pored drugoga, i kula.
Polo sve strmo. Kud god se makni, za to god
prihvati, ne ide ruci.
A dolje kmetovi podigli ardake crijepom pokrivene, nabavili plugove, kr e okrajke i sve one haledine to ih nisu prije htjeli obradivati da agi, pa
makar i njima, manje bude. ene se, i vazda puka
pupa kao na Zasavici.
A Omer sa enom u kuli grize usne, i tek kad
dolje kod bivih kmetova vrisne puka, procijedi
kroza zube: 0 glavu ti pukla, dbgda!
On samo to moe i vie nita. Nastoji da radi
oko zemlje, ali ne umije. Godine izmi u, izmi e
sve komad po komad zemlje, a Omer samo pridobiva u kunoj eljadi. Ve ima i troje djece.
Naide koji seljak, musliman, ispred ku e, pa
kad ih vidi, tek uzdahne: Eh, to ete prositi, alosna yam majka, a sve s o eve pameti!
On je osje ao da bi neto morao u initi, da se
jednom makne naprijed, ali ne zna ta da uini. ini mu se da mu se kradu prihodi, da ih ne moe
nadzirati, jer je kula daleko od njiva i vinograda,
pa ide blie njima, kraj puta, gdje je nekad bila njihova trgovina i kafana. Kad je tu blizu njiva i vinograda, mislio je, bolje de ih uvati, bolje i raditi,
pa de i prihodi biti ve i. Iseljava se iz kule da se u
njoj legu slijepi mii i da duhovi lijeu oko nje.
Opada s kule buka, polije u ploe s krova i svaki
44

as neto na njoj propada. Propada kao bolesnik

preputen sam sebi.
A Nikola uri, bivi kmet Alajbegovi a, koji
se vratio iz Amerike i nakupovao sada po Brtaniku i Hodovu najbolje zemlje i bare, obilazi oko kule i omjera je.
Lako bi se dala popraviti, misli on. Skinuti krov,
izmijeniti neto drveta, upljine zaliti cementom,
obukati, a onda nanovo pokriti, ali ne kao dosad
ploom, nego crijepom. Bit de ona moja, ve da
ne budem iv! Pa onda crkavajte, turci, koliko
vas god ima odavde do Neretve, odakle se vidi
Alajbegovia kula! Ne zaboravljam ja rascijepljeno oevo uho dok sam iv ivotom. Skupo deg mi
to, Muhamedaga, platiti!
Zna on da je Omer zaplivao u banku i da mu
nad glavom visi ma . A Omer, kad vidi da ne moe
zaustaviti kola koja su pola strmo, i sam gura da
propanu dalje i dublje.
Dolazi Omer Nikoli, pa izokola po inje arati
kako bi mu za koji dan trebalo neto malo novaca,
dok mu ne dode enin miraz. (Umro toboe, u
Turskoj negdje neki enin mu rodak i ostavio golem imetak eni mu. Sve zlatne lire! Mo i e kupiti
pola Brtanika.) Smjeka se Nikola i nudi mu koliko god ho e, ali u jamstvo da poklopi kulu. Omeru
kao da no promijea srce.
- Kulu?
- Pa da, kulu. Zemlje ti neu. Hvala Bogu,
imam je dosta. A tebi kula ionako ne treba. ta de
ti, kad u njoj ne stanuje? Ti je ne me popraviti,
a onakva ti ne valja.
- ta ne valja, kopilane! - razmahnuo Omer na
nj akom - Alajbegovia kula, pa da ne valja!
- Polako, sebi ruke! Nije ti ovo turski vakat.
45

Povukao se Omer. Boljelo ga strano kad mu je

spomenuo kulu. Svu bi zecnlju radije dao u zalog
nego kulu.
Ali napokon, ta bi i bez zemlje? Sad mu je to
sve. Pa za ovo nekoliko godina nau io se i raditi o
njoj i zavolio je, sve ako i nema velikih prihoda.
Kula! Boe moj, kula: ta bih bez nje? Istina,
ona je gomila kamenja koja nita ne daje, nego se
samo na nju porez pla a, ali je neto vie nego
zemlja. Ona je pleme, snaga, mod. Pa kad stranac
upita ija je ono kula, svako mu odgovara: Alajbegovia. A sad da bi se reklo: uria... Ne daj Boe! Prije mi Bog dao smrt. Ili, ako neko pode od
Poitelja ili Hrasna prema Nevesinju, pa ako ne
zna puta, upu uju ga: Do Brtanika vazda gledaj
u Alajbegovi a kulu, a odande ti je lako, sve cestorn do Nevesinja. A sad da upuuju ljude na
uri a kulu. Ne, ne, ne!
Primicao se rok kad je trebalo isplatiti banku.
Komu da se obrati? Zar drugim seljacima muslimanima, koji su takoder bili kmetovi, a sad su
gori nego ikakav vlah? Zar da se ponizi pred
Mekiima, ili Huskiima, ili Memiima, da ih moli za novac? Ne, voli prodati jog koji komad zemlje, naeti koju njivu, pa se oduiti i poeti novim
ivotom i okaniti se svega raskoa u kojem je dosad ivio. (A say je njegov rasko bio u tome to je
mjesto ostupana je ma ili bungura jeo pirina, to
se malo bolje zamaivalo jelo u njegovoj ku i nego u drugim seljakim kuama, i to se po starom
obiaju triput na dan kahva pila.)
Sad se trebalo odre i svega i vjeno jesti ptiuu i
kukurzu, a pogdjekada, kao sve ano jelo, krumpir.
Doao opet Nikoli, ali tiho, krotko.
46

- Eto, komija si mi, pa bih ti neto rekao. Do

onoga enina miraza kasno u doi, a meni bi sada
trebalo neto novca, pa bih ti dao najbolju njivu u
zalog. Eno onu kupinja u, to granii upravo s
tobom.
- Ne treba mi zemlje, rekao sam ti ve jednom.
Prodaj mi kulu!
- Ama, dobar oje, ta de ti kula? to si na nju
zarznuo?
- Eto, nju hou. I dat du ti za nju dvadeset hiljada dinara.
On se ve davno propitao u banci koliko je
Omer duan, pa ve izraunao, da mu dade toliko
da se moe oduiti i da mu ostane neto novca.
- Jesi li ti pri sebi? Dvadeset hiljada! T drvo u
njoj vrijedi toliko. Ni pedeset da mi dade! Ni pedeset!
- Od volje ti. Ako ti je banka ode prodavati nee dobiti za nju ni pet.
Otiao Omer ku i, ali se nije mogao smiriti, nego izaao na njivu i tu legao. Bacio samo stari gunj
poda se i mislio.
Jo je on jednom tako no io na ovoj njivi, na
kupinjai, koja je bila njegova vlastita, mobina, kako se to rekne, a do njega je leao isti Nikola. Omer se posvadio s bra om, pa otiao na njivu, u mladi kukuruz, a i Nikola, koji se spremao u
Ameriku, bio na njivi, na kmetovtini.
Legli oni jedan kraj drugoga, izvalili se na leda i
gledaju u zvjezdano nebo. Kia je padala prije dva
dana, i kukuruz, koji se bio dotle zapreo od sue,
ivnuo i like mu dobilo opet zdravu boju.
- `uje li, uje? - pitao Nikola.
- ta?
- uje li kako cik kukuruz? Ono raste sada
iza kie, pa puckara u koljencima.
47

- Hajde ne luduj! Odakle e ti uti kako kukuruz raste? ^ uti pa spavaj!

Zautjeli. Tiina. Ni daka vjetra, ni cigloga pokreta lista.
- Osjea li ovaj miris? - pitao Nikola.
- Kakav miris? Nita. Samo smrad od dubreta
to je razbacano po njivi, pa se sad rascvalo na kii.
- Ne, ovjee boji! Ovo zemlja iza kie mirie.
Nadojila se vode pa se sad raskvasala i dui njen
miris.
- Moe biti. to jednom mirie drugom smrdi.
Da spavamo.
Uutjeli i zamalo zahrkali.
Lei Omer i sada, nakon vie od dvadeset godina, i sje a se itava razgovora. Kako se sve promijenilo! I sada, bag kao i onda, hladovina iza kie.
Sva zemlja drhti od nekog umora tekog. I mirie
mirisom zdrava puna ka djeteta. Cuje sad Omer i
kako kukuruz cik. Raste.
Kako on sada voli tu zemlju! Sada, poto ju je
desetak puta preorao i uskopao, istrijebio iz nje
svaki kamen i s kraja na kraj nasuo je dubretom
od one jedne krave. Nema grude zemlje koju on
nije imao u svojim rukama. Njiva je strma i svake
godine voda odroni zemlju i snese je na dno njive,
a on je s proljea opet nosi i nasipa po vrhu.
ao je njemu i kule, ali mora se od neega rastati, da spasi obraz i da mu sve ne rasprodaju za
dug.
Mora se spasiti obraz i potenje. Oduiti se, pa
onda po eti uredno ivjeti.
Obuzela ga studen, i on se vratio ku i. Zaspao, a
ujutro rano otiao Nikoli:
- Hajdemo, Nikola, u Stolac. Ja ti prodadoh.
- I ja kupih.
48

Razglasilo se to brzo svukud. Pa gdje god se sastanu dva muslimana seljaka, makar neko bili i
Alajbegovia kmetovi, a ono samo to im suze ne
polijeu. Ne bi njima ao bilo da se makar ta prodaje, ali se radi o Alajbegovi a kuli, o kuli koja je
na tri kata, koja se vidi dokle oko moe dose i i
koja je via i od crkvenog zvonika, pa sad, eto, da
se zove uri a kula. I onda udare u proklinjanje:
- Ej, dabogda mu zemlja kosti izme ala, ta uradi! to zavi say kraj u crno! to slomi svoj Hercegovini krila!
- Hej, rahmetli Muhamedaga, to ga rodi onakva, nestalo mu traga, dabogda! Bolje bi bilo da si
kamen rodio nego njega.
Pa tek kad uri poe popravljati kulu, prezidivati je i dotjerivati izvana i iznutra, ljudi samo kripe zubima, a gdje koji ne moe da otrpi nego zaplae iz svega glasa:
- Hej, grdna rano!
uri se eni. Sleglo se vlakog uha, kako
reknu muslimani, kao na Sudnjem danu. Puka
puci ne d da odui. A Nikola prosuo novac pa
selo pliva u vinu. Izveo svate na kulu, pa gusla
gusla u Muhamedaginoj sobi. A Nikola uzme au
vina pa je prolije na mjesto gdje je Muhamedaga
sjedio: Deder, Muhamedaga, deder i ti jednu!
Nemoj se stidjeti!
Svatovi hihou i vrite, a Nikola ide u obor po
svinje i nosi ga na kulu.
- E, Muhamedaga, nisi ni ti mislio da e u tvoju
kuu doi ikad zlatni papak. Nisi dao ni nama
da ih gojimo, da ti ne bi opoganili tursku zemlju.
4 A. Nametak: Trava zaboravka

49

Pa okreui se opet Muhamedaginu mjestu, povaljuje kezme, kolje ga, a krv trapa po zidu i po
podu, gdje je Muhamedaga klanjao okre ui se
abi.
Stariji svatovi ostavljaju kulu. Ne svida se to njima, iako ni oni nisu voljeli svoga biveg agu. Prolaze neki ispred Omerove ku e i govore o torn, ne s
namjerom da ih on uje, a on ih iz dvorita uje.
uje ih jer, po seoskom obi aju, govore i u svagdanjoj zgodi toliko glasno kao da se s nekim nadvikuju.
- Nije mu ono valjalo, da prolijeva vino i da kolje krme gore u Muhamedaginoj odaji - kae
Martin Peri .
- I ja velim. Ono nije ljudski. Dao Bog da mu
izdobri, ali nee. Jer je Muhamedaga bio i ovjek,
ako je bio i naprasit.
Oko Omera sve se okrenulo. Svu no nije mogao oka stisnuti od enina pla a. Njoj je kula
spram mrtvom glavom, makar da je u njoj samo
malo proivjela. A kako je tek njemu! I sad, kad
uje da su oskvrnuli ono mjesto sveto gdje je njegov otac cijeloga vijeka molio, njemu je sve crno
pred oima.
A ta da radi sada? Ne moe vratiti kule. Prolo
je ve pola godine kako ju je prodao. A i dime bi je
vratio? Gdje su toliki novci? Pa to! Ne moe ni
ovo dopustiti. Ne moe dopustiti da se vjeno vrijeda ono mjesto, njemu najdrae i najsvetije. Mora
se to sve unititi. Ubiti Nikolu, pa makar odmah
iao na vjeala. Ali to? Ako njega ubije, ostat de
kula drugima. uriima. I na vjenu sramotu i
sprdnju potomstvu pri at de se da je to bila nekad
Alajbegovi a kula, koju je prodao Omer. S vje nom de se sramotom spominjati moje ime.
50

Uniao u sobu, koja je neko bila duan. Od neprodatih stvari na polici je bila kutija lagumskog
baruta. Uzeo ju je, a onda se obazreo p sobi. 2ena mu istom zaspala, a troje djece povaljalo se po
podu jedno do drugoga. Sagnuo se da ih poljubi,
ali se odmah odmakao kao da je gubav. Ne, ne
smiju ih se dotai ovakva usta.
Istrao je i iz pojate uzeo naramak slame. Pourio prema kuli.
Obaao je sa svake strane. U jednom uglu bila
duboka rupa, koju su zaboravili zaliti cementom.
Spustio u nju kutiju, zatiskao je slamom, a onda u
duljini od dvadesetak koraka nasuo slame.
Gore se u kuli orgijalo.
Nikola vritao:
- Deder, Muhamedaga, deder ovaj zalogaj. I
tvoj bi ga imenjak svetac u slast pojeo. Deder ovu
au! Nema ovakva vina ni u denetu.
Omer krinu zubima i zapali ibicu. Primaknuo
je slami.
Gmizao plamen, a Omer okrenuo prema andarskoj stanici. Najednom se okrenuo: Ne, nije
jo kasno. Potrao prema kuli i prislonio se uza
zid.

51

KOLIKO OVJEKU TREBA?

Idemo krevitim putem ja i Alija Hubani s Rotimlje na Bunu. On goni na magaretu dvije vre e
penice u mlin, noit e u mlinici i ranom e zorom na Rotimiju. Dva mu je sata puta donde, a
dva natrag, i za trud e dobiti petnaest dinara. I zadovoljan je torn zaradom. I iao bi svaki dan tako
- kad bi bilo posla. Svaka se dlaica smije na njemu i zadovoljan je, ini mi se, kao onaj siromaak
iz narodne pride to je jedini rekao nekom nezadovoljnom i bolesnom caru da je zadovoljan kad je
car traio koulju od zadovoljna ovjeka da je
obue pa da ozdravi. Taj ovjek nije imao ni koulje. A tako ni Alija, jer se ne moe zvati kouljom
ono poderana platna kroz koje se vide runjava
prsa kao od bronce salivena i ilava ramena i miice sa vrstim tetivama. A takve su mu i platnene
gae, i pas, i fes. I opanci isprije ani - da izmjeri,
pretegle bi zakrpe.
Sunce je pred zalazom i po kru s rijetkim raslinstvom rasipa rasko boja. Zrak topao i miran,
proziran dokle oko dosee, do abulje, Prenja i
Velei, koji se lijepo vide s Kvanja, s puta kojim
mi idemo, a magare usitnilo pred nama pa baca
nogu za nogom. Jarebice prelijeu u golemim jatima s Huma na Kvanj i padaju u njive, iskrene u
52

krtom kru. Rijetki dub9vi i okratki grm ute

skvrena lia i ekaju kiu koje ve dugo nema, a
i kad pane, edna je zemlja eljno popije i ivot zamalo opet proklju a, kao s jeseni kad se malo novca prospe u selo, da se ono, poto novca brzo nestane, opet smiri i pone tavoriti u jedinoj nadi da
e opet jesen do i, samo, ne daj Boe, da ljetina izda!
Moj ada, velim, zadovoljan je, ali se i on umije
pojadati, no opet brzo kao da se pokaje za svoje
jadanje. Eto, mi tako putem razgovaramo. Sredovjean je ovjek - bit e mu oko etrdeset i pet godina. Kad sam ja prvi put iao na selo, jo u povit-,
ku, on me u naru ju nosio. I poslije uvijek, osim za
vrijeme rata, kad smo prtljali na Rotimiju, dolazio
je u Mostar, spremao prtljagu za selo, iao s kiridijama i pred nas na Bunu svodio konje. A dok
smo bili ljeti na selu, naao se vijek blizu ku e da
bude na usluzi: donijeti vode s Rotima, drva nasjei u Kotanici i dotjerati nam. Tako i sada, evo,
goni nau penicu u mlin, a i ja sam poao ranije s
njim da mi bude obinije do Bune, pa onda u vlak
prema Sarajevu.
I priamo o emu bilo. 0 ljetini, najprije, jer
sam ovaj put bio samo tri ela na selu, pa se nisam
imao kad s njime ni upitati, a evo se ve vraam.
Kae, ljetina je bila dobra. Imao je pet tovara
bijeloga ita, a tako isto i kukuruza e imati. Bit e
i groa neto, a duhan ko zna kako e se platiti.
Tako mi onda kiti o preklanjskoj ljetini. Grode je
otjerao u Nevesinje, trampio ga za je am (kilo za
kilo, ne raunajui dva dana dangube) i dotjerao
kui dva tovara jema. Za sto kila duhana dobio je
tisuu i dvjesta dinara. Od toga je otkupni ured
odbio odmah porez za idu u godinu, a njemu je
ostalo da kupi jo tovar jema i malo botane za
53

preobuke. Dakle, sva je njegova ljetina trinaest tovara ita. Od toga e biti malo i hodi, a i kad se
krava oteli, bude joj koji dan pokoja aka brana.
Ostalo, tovar ita svaki mjesec njemu i njegovoj
porodici, eni i etvorma djece. Ima desetak koza,
pa se nade koja kramka masla da se zaini ptiira.
- Tako - veli - da je samo barem jedno sto dinara na mjesec, da se ovjek moe malo bolje obui, a moglo bi se, Boga mi, i malo smoka vie imati.
Ovako, znam da sam iv kad vi isprtljate na Rotimlju pa me zaustavite na ruak ili veeru. Ali
opet, hvala Bogu, dobro je. A koliko ti ima pla e?
- pita me.
Ne umijem lagati, a nemam se ime pohvaliti.
Ni pokuditi.
- Tisuu i sedam stotina...
- Sigurno na mjesec!
- J.
- Ih, brate, koje su to pare! - I rauna da on za
say svoj rad preko cijele godine ne dobije koliko je
jedna moja mjese na plaa. A to mu je za itavu
godinu.
Gleda on u me i kao udi se otkud u mene vie
sijedih nego u njega, a tolike pare primam mjeseno. I to kakve pare: niti ih moe obiti krupa
niti im nauditi sua - kako o njima narod veli.
- A koliko pla kune kirije? - pita me on.
- Pet stotina.
- Jalah, jalah - i uava se on, i to mu je mnogo vee nego svota od tisuu i sedam stotina dinara, koju on nije nikada vidio u svojim rukama. -A
u nas moe ku u iz temelja na initi za te pare. Izlomi sobom kamena, omlati nekoliko snopova rai
za krov, usijeci u ogradi grede i prulje, i eto ti kua. Samo plati majstoru to e zidati, i kupi jedna
54

vrata i malo penderi a! ta e, u gradu ti je sve

za pare.
- Sve, Alija, od soli do bibera.
I mislimo obojica o torn. Na asfaltu nita ne raste, samo sa ovjek umori idu i njime, i , ako porani, moe na i na njemu ponegdje izbljuvani trag
kakva pijanca. Nema na asfaltu ni ita, ni trave, ni
drva. Po njemu ne pasu krave i ovce, da ti dadnu
mlijeka, po njemu samo ure prolaznici. Na njemu
ne kljuaju bistra vrela, nego ispod njegove tvrde
kore tee voda koja se pla a.
Da, grad je takav.
- Jest, moj adau, opet je dobro, samo da je
kadgod nekoliko hiljadica po vrhu, da se ovjek
malo pokrpi, pa bi bilo bolje.
- E, bezbeli - potvrduje on i misli: Meni bi bilo dosta, osim ovoga to godina donese, nekoliko
stotina. Ali u mene je preobuka od botane, a sukno mi endrua (tako mu seljaci zovu enu) otka, a
u njega, eh, eh. Ko zna poto mu je i ona besposlica oko vrata.
On tako, a ja se mislima prenio u dom i s prozora gledam krovove ku a na ono malo ravni uz MiIjacku. Svaki krov ima svoje brige. Tako pod onim
od eternita, koji se protegao u duljinu i irinu da
pod sobom uva desetak soba, ivi ovjek sa enom i djetetom. Bogat je, i ena mu je lijepa i mlada, i imaju draesno dijete. Ali dijete ezne i kopni
i nestaje ga, jer osje a da ga ne miluju kao prije.
Majka se esto pogledom zanese nekud i suze joj
proviru i prospu se niz lice na prsa, pa ih hvata
dlanima i jeca i blijedi. A otac je mrk. Mlad je,
zdrav i bogat, njegov je ovaj golemi krov, ali ne toliko bogat da bi mogao davati onoliko koliko ona
druga trai da mu razmijeni ljubav. Trebalo bi njemu toliko toga rtvovati da zadovolji oni drugu, a
55

on toga nema, i mrzovoljan je, toliko mrzovoljan

da to ne moe skriti ni od svoje ene, kako je to
obiaj barem kod boljeg drutva.
A kako li je tek nezadovoljan onaj u dalekoj
metropoli koji je moan da obara vlade, podie revolucije, a nekad mu si una elja dode pred zatvorena vrata.
Da, imenjae, niko nije sasvim zadovoljan.
Moda si ti jo ponajvie. Sobom si iskr io ledinu i
zasadio dvije motike loze i nekoliko kazana smokava. Ima djecu i sluaju te. Ima enu i odana ti
je. Prebacivao si u svoje vrijeme svakog baca a u
selu. Niko te nije mogao presko iti. Vjeruj mi, tvoje je zadovoljstvo ve e nego onoga za koga veli ti
Njemu je Bog dao svata; on ima i ptiijeg mlijeka. Ti si jedini pravi ovjek jer hrani ljude. Da ti
jednom rekne: Dosta je ovoga, ovako neu vie, i ne pusti zrno ita u grad, ne dadne grudu
sira ni izmeaja masla, ne dadne duhana Otkupnom uredu nego ga sobom proda, grad bi se sruio, grada bi nestalo, jer po tvrdim cestama ne raste nita. Tebi najmanje treba i zato si najzadovoljniji.
On slua i potvrduje, ali mu vidim na licu da ne
vjeruje da je on ta sila koja dri tvrdi grad, grad od
visokih kua, hapsana, andara, straara, finanaca
i vojnika s pukama i bodeima. On zna za grad
kad ga pozovu u nj da plati globu ili odlei u zatvoru, to mu se omakne koza u zabran, zna kad
mora odnijeti duhan i predati ga za onoliko koliko
oni hoe, zna za takav grad i boji ga se. Njegovo je
konano miljenje o tom: Radim od zore do mraka na selu, muim se gore nego ikakva ivina, jer
ivinu ja poalim, a mene ne poali niko. I napola
sam go. A u gradu ne mora se ni ustati rano, ako
se i radi, radi se sjedei, i ovjek je odjeven kao
56

cvijet. I sit. Pa kako da sam ja jai od onog drugog

i da ja uvam i drim grad, kad ja ne mogu riikada,
kad bih elio, dobaviti iz grada nekoga da mi to
pomogne, a oni iz grada, kad im se prohtije, poalju po me i zbave me da odgovaram to mi se koza
otisnula u zabran ili to sam puio ekiju.
Sjednemo uz put da se malo odmorimo. Kad bi
on prislukivao mojim mislima duo bi: Dugo e
ivjeti, Alija. I itava deg' ivota eljeti malo bolju
rubeninu, ali e biti i s takvom kakva je na tebi
zadovoljniji od mene. to ovjek veu stvar eli,
znai da ne umije biti zadovoljan onim to ima, i
uvijek mu se ini da malo ima. Malo je to to ti eli. Ali tebi i ne treba mnogo jer si bogat, jer si zadovoljan. Malena je tvoja elja, adau, ali ti je potenje veliko. Pa kad umre, ne e ti djeca staviti nikakva nadgrobnog znaka, ali e u selu ivjeti o tebi
spornen: Ovu je kruku nakalemio Alija Hubani .
Onaj je vinograd on sobom zasadio. Niko se jedno
vrijeme nije mogao baciti kamena kao on... Kad
ja umrem, moda de mi podi i togod biljega na
grob i na njemu napisati: Ovdje lei tijelo... sina... a dui njegovoj neka Allah uini raj vje nim
naseljem. Prolaznie, sjeti se nitavila zemaljskog i
vjenosti Boje! Spomeni umrlog po njegovim dobrim djelima i nazovi mu dui rahmet... Nad groborn onoga iz goleme ku e to je eternitom pokrivena bit de golema piramida od crnoga granita s
urezanim zlatnim slovima, koja de govoriti o zaslugama pokojnikovim i velikoj tuzi njegove ene, koju je tako svjesno varao, i njegova djeteta koje je
zapostavljao i zaboravljao.
A kad oni iz viih klasa budu umirali, sazivat de
se alobne sjednice na kojima de se govoriti o nenadoknadivom gubitku, o praznini koja je ostala
za njima, ulice de se zvati njihovim imenima, za57

hvalno de im potomstvo od dobrovoljnih priloga

podi i spomenike u mnogim i mnogim gradovima
i naseljima.
Mislim tako, i nigdje jedne mjere op eg zadovoljstva.
ta misli, Alija, koliko ovjeku treba da bude
zadovoljan?
Dva metra zemlje. Kad se oprui, onda je sasvim zadovoljan.

KIA

U Salih-hode danas su seljaci u pdvrnici. J11 se kukuruz. Petnaest teaka pomi e se uz blagi
uspon podvornice u kojoj tu i tamo ima koja velika gomila kamenja obrasla divljom lozom i krobutinom, ogru mlade kukuruze koji su prorasli
mimo koljeno, ali ih je sua uhvatila pa im se like
ve od ranoga jutra zpred . Nou malo povrate
duu, ali ima nekoliko dana kako nema vie ni rose.
Kopai rade od zvijezde do zvijezde na mobu
svome hodi, koji i sam kopa kao i svaki teak. Samo njega ne zovu drugi seljani na mobu, jer ipak
kakav je da je, hoda je, pa mu treba odavati ast i
ne zvati ga na teki posao. Ali nije da on ne bi kome drugom pomogao. Toga nema. I njegovi sinovi
rade kod drugih na mobu, a ako ustreba, i na nadnicu.
Salih-hoda i nije pravi hoda koji godine i godine ui u medresi, zamota oko fesa bijelu ahmediju i onda u i djecu u mektebu, klanja u damiji i
kupa mrtve mukarce. On je uio malo vie nego
njegovi suseljani, pa ga prozvae hodom. Selo
obi no ima drugog hodu koji zimi dri vjersku
nastavu u mektebu, a ]jeti, kad djeca izictu sa stokom na pau, ide i on za njima, i kako kojeg uhvati
58

59

tako ga odmah i pita iz vjeronauka to im je zimus

predavao. On nosi i bijelu ahmediju, klanja u damiji i kupa mrtvace, .a hodinica ene. Stanuje u
zgradi uz damiju, koja slui i kao mekteb, a seljam ga plaaju variakom ita po ku i, runom vune,
sa malo mrsa i tovari kom drva godinje. Ako mu
poneki ni to ne da, hoda je strpljiv, a ako sasvim
presue prihodi, hoda trai drugo selo. Onda Kuline ostanu bez hode, kao i ljetos, ali im za nevolju dadne ruku i njihov Salih-hoda; samo, ako ko
umre, on nee da kupa mejite, nego treba i i u drugo selo po drugog hodu.
Zato je Salih-hoda i najpriznatija osoba u selu.
Kad njegovi seljani rade u njega, kao ovo danas,
na mobu, rade kao da je na Wen, pa ih ne moe
dostii, a kamoli presti i.
- Allahu umiljeni, ba je pripeklo! - kae Salkan Beiri i tare rukavom znoj sa ela, a koulja
od beza pripila mu se uz mokra leda.
- Jah. Pravo je udo da jo ima ita zeleno dokle oko dopire.
- Ovdje se, na moju duu, kukuruz dobro dri.
Ako Bog da pa porosi kia, bit e ovdje lijepa zimnica.
- Ovaj je kukuruz napredan kakvih ih ima. Moe se odmah zai sa srpom pa ga poeti kravama.
Da rijeku kroz njivu navrati, ne bi bilo fajde.
- Izgorjelo, jah!
- A i ne izgorjelo, kakva svijeta ima na zemlji!
- Da otpoinemo, ljudi - vide Salih-hoda. Evo, nevjesta nosi ru ak. Hajdemo pod oskoruu!
Ostavie motike i sjedoe u hlad. Pun ban hladne vode zaas se isprazni kad ga dohvatie petnaestera edna usta.
- Ostavite, ljudi, vodu! Ne ete mo i ruati!
60

- Ne boj se ti, Salih-hoda! Nama ne treba zapisivati od nejela.

Salih-hodina nevjesta prostrije bo u i na nju
stavi starinski karavan, pun ovrit pr . Kraj njega
spusti kablicu mla enice. Zaas udarie drvene kaike grabiti masne zalogaje, a kad nestade s pure
masla, polie je mlaenicom. Salkeina se kaika
rascijepi i drak joj se prelomi.
- Prekldat demo se - kae Ibro pago i dodade
mu svoju kaiku. Svi su utjeli i gledali u svagdanju teaku hranu koje je brzo nestajalo, a od koje
malo kad ljepu vide na svojim skromnim soframa.
Dok su ruali, nevjesta je otila na vrelo i donijela ban vode.
- Bog zna, bra o, nije dugo do kie. Voda je ko
led ledeni!
- Boe s hairom!
Oprali su ruke i polijegali u hlad. Mlai su odmah zahrkali, a Salih-hoda i njegova dva-tri
vrnjaka zapalie lule.
- Ja mislim, ima mjesec dana kako nije pala kia.
- Vie, vie. Boe mi oprosti, ini mi se, ne znam
ni kako je kad kia pada.
- Ah, lijepo, brate, kad pane ona istiha, pa kvasi, kvasi, a zemlja zamirie ko dua, eh.
- I muhe se nekakve uestile, pa kolju ko bijesne. Odmah krv otvore.
- Prilika je kii.
- Grijean je svijet. Da nije djece i staraca duturuma, da Bog na njih ne pogleda, sve bi skapalo: i
insan, i hajvan, i travka, sve, sve. Dobro je da nam
ikako ikad pane.
- Neki dan kazuju u kahvi kako je nekakav doao iz Bosne, pa tamo od sue, kae, ispucala zem61

lja da se ne smije niko nou uputiti kroza selo.

Moe, kae, propasti itav ovjek, koje su pukotine i po putu i po njivama.
- Kau ljudi, a muno je vjerovati, nekakav seljak tamo u Slavoniji iziao na njivu, kao ovo mi
danas, da kopa, a sunce prieglo i njemu dodijalo,
pa on dohvati puku te je okreni na sunce i opali...
- Uh, uh, neuzu bilah - dude se svi i zgranjavaju se.
- ... I kako on opali, a ono prirasti za zemlju,
ko da je niknulo iz nje, pa se sad s mjesta ne moe
pomai.
- Aman jrabi, kako to moe biti!
- Eh, Boje davanje! Neki dan to kazuje nekakav stranac u Muana u kahvi. Veli, svijet se na nj
kupi ko na kakvo udo, a i jest udo da ne moe
biti vee.
- Moe svata biti - veli Salih-hoda. - Ko je
vidio na sunce pucati! Zar mi znamo kada zgrijeimo, i zar znamo ho emo li za to biti kanjeni oVdje
ili na ahiretu. Ah, malo nas Bog kanjava koliko
grijeimo. Eto, Salko Palata za dvije godine posadio krumpire u vrtlu, pa Bog podaj i sua uniti da
ni sjemena ne izvadi. Tako on i proljetos iznio na
njivu desetak kila krumpira izrezanih da ih posadi,
pa mu neto zdurni u glavu, pogledaj u sunce, kao
da je ono h, Bog, pa mu zaprijeti rukom: E
nede, veli, ove godine prevariti, ako si lani i
preklani, pa s krumpirom u lonac.
- Nema vie onih starih vremena - kae Ale
Handar. - Sada niti se radi ko je Bog zapovjedio,
niti se pjeva k je Bog zapovjedio, niti se igra...
Eto, sve se izvrnulo, pa i Bog, Boe mi oprosti, ko
da veli: E neu ni ja sada vama kao dosad. Zaboravili ste na me, pa du i ja na vas.
62

- Nemoj, Ale - veli mu Salih-hoda. - I prije je

bilo i sua i zlih ljudi, a i danas ima dobra svijeta.
Ima ga, da bi ga na ljutu ranu privijao.
Sunce se primicalo vrhu neba. Sjene se kratile, a
motikama presje ena trava po dananjem kopu
ve je davno privehnula. Od zapada podigla se
tanka maglica, a ispod nje zalahorio vjetri .
- Dajte, ljudi, da zaponemo! Hora je. ini mi
se da nedemo dugo. Pokisnut demo.
- Eh, da hoemo! Boe, s hairom! Ja ne bih alio pokisnuti, samo da ona natopi lijepo.
Digli su se i opet zali u red. Zvonila je motika
kad bi udarila u kamen, zgrena leda kao napeti
lukovi naginjala se nad mlade stabljike, u kojima
je ivot tinjao. Talk ga je osjeao kao smrtni hropac u ovjeka kad mu dua dode u podgrlac. Ali se
dua moe i povratiti, makar se inilo da de i ostaviti suho i ispadeno tijelo.
Zalepra pod prstima vjetra upredeno kukuruzovo lie, a iz tanke plaviaste magle sa zapada
izdvojie se bjelkasti oblaci, koji nahrupie nad
Kuline. I dok prijedoe nekoliko sela, natustie se
i posivjee, a svjetlica ih propara s kraja na kraj,
dokle oko vidi. Nejasna tutnjava zamnije odnekud, ne zna da li je iz prekritog neba ili iz zemlje... Ne razabire dolazi li ti do uha ili je osjea
kako ti iz zemlje raste u noge i savija se u srce, pa
nisi naistu je li to strah od groma ili od grda,
je ustreptala nada radi sre e to je donosi plodna
kia.
- Pohitite, ljudi, samo to nije udarila! - vide
Tale Jamak, dok sjajna motika zvoni o suhu zemlju, prevre je i sitni ostavljajui udolice medu prorijedenim kukuruzima.
63

- Brao, da ostavimo posao pa da pohitimo kuama. Valja duhan unositi pod krov, pa kad ga
smjestite, a vi se vratite da uinamo - nudi Salih-hoda poslenike, ali oni kau da e im ih kuna
eljad i sama od sebe unijeti.
- Ne bih bio rad, ne dao Bog, da iko zbog mene
bude na teti ni koliko muha moe na krilu ponijeti.
- Hvala ti ko rodenom ocu!
I pognuti nad zemljom pomicali se Salih-hodinoj ku i, motike zvonile, ogrtale kukuruze, mrvile
zemlju, izvrtale ile od pirike i sretve koja je davila
njihovu glavnu hranu, a znoj udario na svaku poru
njihova tijela i kapao po istoj zemlji koju su i njihovi oevi i djedovi zalijevali.
- Na me pade jedna kap.
- I na me.
- Evo i na me - javljaju se teaci ispravljajuFi
povijena tijela i otiru i kaiprstom oroeno elo.
- Dosta je, brao, hajdemo u kuu - zove hoda
mobu.
- Razmitit e ovo - vele neki ne ostavljaju i posla.
- Nee. Sad e ona udariti. Gledaj kako se zaolujalo od Hrguda!
- Samo da Bog dadne da prode bez grada!
- Boga mi, uje se iza Kota nice huka. Prilika je
da ga onamo ima.
Munja je proparala nebo i trijesak se razlijegao
selom.
- Subhanellezi jusebbihurradu bi hamdihi... poeo je hoda potravi uz podvornicu, a za njim
nagrnue teaci. Neki nemadoe kad ni motike ponijeti. Nema straha bez Bojeg straha!
64

Krupne kapi u estae. Natiskoe svi na uzana

kuna vrata, ali dok se svi izue, zadnjima se leda
skvasie.
- Samo nek ona s hairom natopi, pa ja ne alim
ni vie pokisnuti!
Po kamenim ploama krova po ee zvoniti zrna
grada. Lica se otegoe i o i pomutie. Hoda izbaci izvrnut sadak nasred avlije i zaokuisa. Opet
grom propara nebo i obori se u jablan usred sela,
kao da potrese itavo selo. Drhtavim glasom hoda dovri ezan i utr a u sobu. Sve se naikalo na
dva prozoria i gleda. I onih rijetkih zrna grada
nestade, a poe jednolina kia. Ueeni krov zaas se zasiti i strehe po ee kapati najprije prljavim kapnicama, a onda se izbistrie. Svjetlice prestae tkati nebom i nestade one zloslutne huke od
Hrguda i hladnog vjetra koji je sigurno dolazio
kroz grad.
- Samo da nije gdje u kojem selu omlatio ljetinu - misle s brigom svi. U onog je ki udata u
Dabricu, onome je nevjesta ispod Crnugovca, pa
ako budu prijatelji postradali od grada, reda e biti odvojiti im koji zalogaj od svoje sirotinje. A kome je danas do davanja?
Kukuruz je raspleo zelene bajrake i poudno
srkao kapi, koje su se niz ljebasto li e slijevale u
suha usta zemljina, iz kojih je izbijalo do maloprije drhtanje edna samrtnika. Zapara i zadah mokrih tijela napunili su sobu, ali je oni nisu utjeli,
jer je izvana dolazio svjei miris poroena tla, a do
njihovih uiju dopirao slabaan um od kvasanja
suhe isitnjene zemlje, koju su zakuhavale nebeske
vode onako kako su oni svi eljeli da bude, polako, polako. Jer, ne daj Boe, da udari pljusak, odnio bi usitnjenu zemlju niza strme njive i ostavio
gole litice bez ivota. Da potraja grad, pobio bi
5

A. Nametak: Trava zaboravka

65

svaku travku, svaku biljku, i sad bi iskaiano kukuruzovo li e visilo, a stabljike bi strile bespomo no kao ljudi kojima su odsjeene ruke.
Puni osje aja zadovoljstva jednako su gledali
njive pod kuom i sve one do nakraj sela, koje su
utjeene mirovale, a ispod krovova im se sputali
plaviasti dimovi i savijali se k zemlji.
- Dajte, ljudi, smjestite se lijepo. Ne tiskajte se
u prozore, runo vam je - riutka Salih-hoda mobu, ali se poslenici ne miu, nego zure u svoje njive i u nebo, iz kojega rosi.
- Bujrumte, evo i uine - ali njima se ao odmai od prozora, iako rijetko vide ovakvu zahiru na
svojoj redovno suhotnoj sofri.
Izlaze, peru ruke i sjedaju, a Salkan Beiri uzeo
motiku i udario jednom u neojaren kukuruz.
- Dva je prsta nakvasilo. U novom kopu sigurno je natopilo itavu podlanicu.
ute i jedu i svaki as pogledaju na njivu ili oslukuju da nije moda prestala, premahnula, a ovo
bi bilo premalo, jer je zemlja oednjela, ispucala,
umrtvila se.
Kia je padala i nade su rasle. Penica i jeam
izdali, osobito ozimi, jer su ih zimunje vode izjele,
ali Bog je pogledao na sirote Kulinjane, pa de barem kukuruz roditi. Moda de se i oni prevehli povratiti, a duhan de sigurno diknuti uvis. Jo ako
mu cijena posko i, bit de barem desetak svadba u
Kulinama, a jo smo i mi jaki, misle seljani, pa de,
Bog da, o Petrovu zacvr ati dvadesetak golih ako
gosta i zakripat de i nove i stare beike.
Slatki zalogaji slije u niz grlo, a tiha kia zalijeva nade u srcima, i ona rastu, pune se i trepere.
- Ako Bog da pa se uzme to para za grode i
duhan, valjat e mi eniti Selima - kae stari Du66

ran Koldo. - On de uskoro iz vojske, pa nek se dijete smiri i nek se ima oko koga savijati.
- Bit de jo svadba, bit de, jah. to ja znam,
sprema se sedam-osam momaka jesenas pred kadiju - kae Beiri .
- ta velimo, ljudi, da ovo iza uine dovrimo
podvornice? teta je da ostane naopako.
- Neete, vala - kae Salih-hoda. - Dok kahvu
popijemo, pa svak svojoj kui. Ne gonim vas, nego
svak treba svojoj eljadi. A mi demo ovo, inalah,
koji dan dovriti.
Jog' svi nisu ni ruke oprali, a Husika Behram
uletje kao bez due:
- udne nesre e, po Bogu bra o!
- ta je, kazuj!
- Kad ono prvo vrijeme pue, ovdje gluho bilo,
ubilo Mujkana Salihia i Sekanu. Sjedili oni u
Huminama i uvali ovce, kad ono posred njih.
- Aman jarabi!
- Uh, uh...
- Je li ba na mrtvo ili ih je samo malo dohvatilo ?
- Kao umur su.
- Uuvaj nas, Boe, od nevidbvn i nendn.
- A to demo sad, kad nemamo hode? Ko de
vi! - poinje se Sa-Mujkanpti?Eovse
1ih-hoda srditi na njih. - Za sitnicu se s hodom
zainatite i ne dadnete mu to ste se pogodili, pa
ode traiti glavi selmeta.
ute seljani i osjeaju se krivima.
- Jesmo, Salih-hoda, krivi, nema fajde zboriti,
ama sad je nevolja, pa se nema to razmiljati. Ovo
nije za ekanja, bit de reda tebi zapregnuti rukave i
okupati ga, a do jeseni te zr da i mi nademo neto
hode.
s*

67

- Ko? Je li ja da kupam? - I Sa1ih-hoda se say

stresao. - Ja znam da e svak umrijeti i da to i mene eka, ali mrtvaca dirati . . . ne . . . ne . . .
- Nema tu nekanja! Dunost ti je kao najuevnijem medu nama.
- Danas je svakako kasno. Sunce se ve kloni
zapadu, a nema nikoga ko bi Sekanu okupao. Neka stoji do ujutro, pa demo vidjeti.
- E pa tmm?
Razide se moba. Ode svako svojoj ku i, raaloen smru Mujkana i Sekane. Dvoje sirotana voljelo se od djetinjstva, i kad je lani Mujkan odsluio vojsku, nainio je neto kuice i prekrio je
raevim krovom, pa se odmah sprva jeseni oenio.
I milovali se njih dvoje, kao to se miluje sirotinja
koja ne zna da ima i boljeg ivota. Bili su nerazdvojni i Sekana je trebala kroz koji dan poviti edo.
Sa1ih-hoda se zagrnuo gunjcem i izaao u podvornicu. Ponio je motiku. Zakopao je u dananjem
kopu, i ve je za itavu motiku nakvasilo. U neojarenom kukuruzu navlailo za podlanicu. Mokro
hladno lie kvasilo ga pri prolazu. A smokvova
grana zape mu za fes i sa irokih listova izli za vrat
vodu. Strese se i obazre na planinu. Bila je sva u
magli.
- Samo da se ne uhvati kora na Velei i ne puhne ispod nje sjever, - pobono je zaelio hoda, i
dua mu se napunila zadovoljstva s ovog obilnog
dananjeg berieta, ali ga onda opet obuzela tuga
zbog Mujkana i Sekane.
Pozvao je sina i u sam mrak poslao ga u Lokve i
Aladinie da trai gdje bilo hdu i h6du radi
mrtvaca.
- Reci im, moj je troak, samo se ne vraaj bez
njih !
68

- Sijeda - zvao je enu. - Noas se nee zaspati

od muha. Kia ih je utjerala unutra. Evo ti nekoliko listova krobutine, pa ih poprskaj jomuom.
Napravio je snopi od loza i objesio ga o strop
u sobi. Miris bijelih cvjetova i jomua navukli su
muhe medu prude i lie, pa je Salih-hoda oprezno navukao rairenu vreu na snop, podvezao je i
skinuo sa snopiem zajedno, pa bacio u dvorite i
izgazio.
- Moi e se rahat spavati.
Iza veere svladao ga umor, ali se otimao ekajui da klanja jaciju. Sina jo nije bilo, ali se on nije brinuo. Do i e. Ako ne dode noas, doi e
ujutro.
Klanjao je i legao. Zaas je kripalo iz soba jednolino hrkanje. Sva se eljad smirila. Umor ih pokosio, a kapanje streha uljuljalo.
Ali bojazan da ne prestane uskoro kia, da ne
puhne sjever s Velei, koji bi osuio i opekao zemlju pa bi bila kao ploa, odvijala je u Salih-hodi
snove o gazanju po studenoj vodi i poplavama, i
on se budio i oslukivao tihi romon sa streha i istakanje lijeba u veliki bakreni kazan. Svaki put mu
raspoloenje raslo i nije mu se dalo da odmah zaspi, nego bi prislukivao, i inilo mu se da kroz
prozori uje pucketanje kukuruznih trska, koje
naglo rastu od ove tople ljetne kie, pa im se koljenca proteu kao to se dremovan mladoenja
protee i zglobovi mu pucketaju kad hoe da zakli =
ja novi ivot.
S klepetom pijevevih krila u zoru i jasnim kukurijekanjem ou se bahat iz mahale. Nasrnu tornjak i uzdie graju, a kad poznade eljade iz kom69

iluka, povue se i savi pod strehu, gundajudi na

samog sebe to je poremetio svoj jutarnji drijem.
- Hodinice, hodinice - zvala je curica lupajudi na kudna vrata.
- Ko je, ta hode?
- Ja sam. Poslala me mati da odmah dode. Treba joj neto.
I Salih-hodina ena poznala je po glasu ko zoye i zato zove, pa se zaas die i navue dimije.
- Kud de zr8m? - razbudi se Salih-hoda n,lezinim spremanjem.
- Zove me Beirevica. - Sagnuvi se nada nj
proapta, da ne uju djeca u drugoj sobi i da se ne
razbude: - Bezb li rd. - I urno izade.
I njemu se razbi san. Ustade i primae se prozoru. Podie ekmu. Svjei jutarnji zrak zapljusnu ga
da say nasrhnu. Prigrne se gunjcem, skide ibuk s
police i napuni lulu u duhan-kesi. Niko nije siao
u kudu da rasprede zapretanu eravu na ognjitu, da ispee Sijedom kahvu i pripali lulu. Izvadi iz
tehare kremen i trud i udari akmakom dok uhvati
iskru. Povue dim i dva, zakalja se, i dok otkalja
jutarnje kaljanje i oisti drijelo, razbistri mu se
pred oima. Dovri lulu i napuni drugu, pa kad
oejfi prvo svitanje, podie se i sade na podvornicu.
Kia je prestala i obilna se rosa iskrila na svakom peru kukuruza, na svakoj travci. Prestraeni
zec skoi s gomile na kojoj se cijedio od noanje
kie to je svu nod lila nad selom, a u Humu zapirlitae jarebice: pit-tint, dit tint.
to mi ovo nema Sijede, to se ne vraa? misli Salih-hoda zagrdu i rukave, jer je ved vrijeme
umivanju za jutarnju molitvu. A ta li je s Avdom? Je li naao hodu? - Zagleda se prema
Lokvama i kao da oslukivae dolazak sinov. Bo-

70

e jedini, to ti je ovaj svijet! Jedno se rada, drugo

umire, jedno se veseli, drugo pla e i jadie. Da,
jedno se rada, a ju er je dvoje umrlo. Nije bogme
dvoje, nego troje. Sekana je bila teka. I eto, troje
nas je u selu manje, a samo se jedno rada. - Pa
zade okom po selu i vidje da se prevario u brojenju.
Pamti od djetinjstva koliko je bilo kuda, a sad ih
ima dvaput vie. Sad njegova mahala ima vie djece nego prije itavo selo. Ima vie i zemlje, njiva,
ali je ume manje. Pamti on u Hrau osam golemih dubova, gdje je mogao sve s jednog na drugi
prijei da ne shodi na zemlju, a sad nema ni ibljike dubove, nego kr i sitna kukrica. Pa koliko je
otilo Kulinjana u grad! Odselili se i rade u tvornicama. Jedni se pate ovdje na zemlji, drugi u gradu,
i sve tako do Boje volje, kao ovo ju er Mujkan i
Sekana.
Dohvati iza ku nih vrata ibrik, nato i u nj iz burila vode i uze abdest na avliji. Po ee se dizati i
djeca. Dok on klanja sabah, ve mu je Hatuna ispekla kahvu.
- A gdje je ovo mati?
- Doi de - odgovara on mirno, i djeca vie ne
pitaju, nego svako odlazi za svojim poslom.
Doao je Avdo i doveo Musli-efendiju izmia
i njegovu enu ak iz Aladinia. Opremili su
mrtvace i selo se iskupilo. Jedni su zorom otili na
groblje i iskopali grobove u miljevini. Iz grobova
je izvadeno vie kamenja nego zemlje. Pred grobljem su se poredali i klanjali mrtvacima denazu.
- Kakva znate ovoga ovjeka? - pitao je Musli-efendija seljake.
- Dobar, Allah rahmet ejle!
- Da mu halalimo!
- Halal olsun!
71

I prihvatili su opet za nosila. Pustili su mrtvace

kraj iskopanih grobova.
- ini mi se da su plitki - kae Musli-efendija.
- Nee iz njih ute i, koliki su da su. Da si ih ti
kopao, ostavio bi ih plie - kae Mea Huskovi . Otpale su mi ruke kopaju i. Vie sam lomio sjekirom miljevinu nego lopatom i motikom.
- Dobro, dobro, to se obrecuje na me - veli
Muslija - nisam ti nita duan ostao, ako nisi ti
meni - prigovara i njemu i jo mnogim Kulinjanima koji mu ostae duni hodarinu, pa on morade
ii u Aladinie. Ne bi im ni sad doao da ga je ko
drugi pozvao, ali nije htio itetiti hater Salih-hodi.
S groblja se razidoe svako na svoj kraj. Salih-hoda pozva svoje mahaljane da se uvrate k njemu. Sjeli su u ardak i cura je iznijela velik ibrik
kahve.
- Dode li vam mati? - pita pomalo i zabrinuto
Salih-hoda.
- Istom sad. Eno je malo legla da se odmori.
Plaho se, kae, umorila.
- Eh, od ta de se umoriti? T nije ona radala!
A ta je rodila Beirevica?
- Muko. Ama nije ona sama rodila. Do sahat
iza nje rodila Mahmutovica ker, a iza nje mlada
Mujkanovica sina od naramka.
- Hla-hla - udi se Salih-hoda. - Eh, ljudi,
ovo nisam nikad duo. Tri jetrve, pa sve tri da za jedan dan rode. E, ovo je ba udnovato!
- A to ti je udnovato? - kori ga Musli-efendija. - Kad je bila jesenas Mujkanova svadba, najela
se braa bureka i halve, pa eto ti...
- Znam ja da je to Boje davanje, ali ko de im u
kui raditi kad su sve tri rodulje?
72

- E, bogme, pomo i de komiluk. Danas neko iz

ove ku e, sutra iz one, a i one se nee izleavati.
Dva-tri dana, pa na noge.
- E daj nam, Hatuna, razmuti erbe! Rodaci su
mi, pa je red...

Ude Mujkan, stidljivo, pozdravi ih i stade kraj

vrata, kao da je kakav krivac.
- E nema fajde, Mujkane, vrijedan si - kae
Musli-efendija. - Prvo, pa muko!
- Eto, jah, ta e... Nego ja doao da zovnem
da se djeci imena nadiju.
- To moe i Salih-hoda.
- Ne, ne. Ti si danas dvoje otpremio na onaj
svijet - veli Salih-hoda, - pa je red da ovome troma otvori vrata u ivot i da im dade lijepa imena.
- Peke, ne branim. - I pode s Mujkanom, koji je
skakao s kamena na kamen i vjeto se prebacivao
preko stbla. inilo mu se da mu podrastaju krila,
pa e poletjeti, ali onda se najednom snudio.
Trebat e togod dati hodi. Doao je iz treeg
sela. Nije dodue radi njegova sina, ali, eto. Da je
to Salih-hoda, ne bi trebalo nita, jer je iz naeg
sela i jer nije pravi hoda, nego seljak kao i mi, a
ove druge hode koji nemaju zemlje nego se potucaju od sela do sela, ne bi ni imali od ega ivjeti
da im ne ispane ovako.
A on ima samo dvije banke i nema to manje
hodi dati. Ostat e prazne ruke.
Ali se brzo utjeio: Ko je juer ujutru mogao
misliti da de se ovakva kia izliti i oivjeti zemlju.
Pa sad sve klija, pupa, raste. Tako e i on danas
ostati prazne ruke kad dadne hodi posljednje dvije banke, ali e mu ostati puno srce, i on bi, da ga
nije stid od kune eljadi, pomilovao enu, poljubio sina i zagrlio ovu toplu vlanu zemlju.
73

KMET

tvrd, zna za patnje, a ni veselje ni alost mu ne ravnaju brazde po e1u. Mi se u kru radamo i kad
mremo, pod kr lijeemo. Svi mi govorimo: nema
jadnijeg ivota na svijetu od naega, a niko ne ostavlja ova brda tako blizu nebu.
Moj otac bio slobodan seljak, a to je onda rijetko bivalo. Ovo malo to imamo bilo Boje pa nae.
Otac se jednom zaduio do grla. Dvije hiljade groa. I upravo za toliko svu zemlju prodao, a sm sebe unajmio u kmetstvo. I svi mi bili kmetovi.
Dok je otac bio jo slobodan, rodile mu se tri
keri. Udario svijet na nj:
- Oeni se, bolan, na enu; ova ti samo enskadiju rada. Ostat de ti imetak tudinu.
I, Boga mi, natjerali oca, pa de on jednoga dana
materi:
- Stara - velioj on - otidi sutra u hra e, pa
kad dode Kuna ^ afrina, zaprosi je za me i podaj
joj amanet!
A moja mati, Bog joj duu pomilovao, ni pet ni
est nego njemu:
- Nee za mene ive druga u nau ku u !
Bilo je to prvi put da ga nije htjela posluati otkako su po eli so i hijeb zajedno jesti. On je gurnuo od sebe. Ona uutjela; ta de, pa se opet savila
njemu pod noge. Bog dao pa bila tada zbabna. I
ona ba niti je Kunu isprosila, a ni on o tom govorio. Pri maklo vrijeme rodaja, a ona bila u brdu za
ovcama. Jednoga dana pred zalazak sunca, upravo
kad je ovce sjavljivala, osjeti da raa. Dijete pani
na tle. Ograda, nigdje nikoga. Nita otro da djetetu pupak uree. A ona izvuci usukan konac iz kose, podvei pupak, nasloni ga na kamen, a drugim
otrim udri odozgo i presijeci ga, pa onda dijete
zamotaj u rubac s glave. I to joj nije bilo dosta, nego nakupi naramak drva, sjavi ovce, optjeraj ih
,

Nije mi se dalo u na ardak, pa sam doao Ahmetu da preno im. U ardaku su zidovi hladni, pa
bi trebalo cijelu sedmicu bez prestanka loiti da bi
se moglo u njemu stanovati. Na visini je ovo selo.
A onda, i neobiaj je samu ovjeku.
Osam je sati. Vatra u odaku plamti. Vani je snijeg, a u sobi smo Ahmet i ja. U drugoj njegovoj
zgradi, preko dvorita, eljad mu je i krava pod
jednim krovom, u prizemnici kojoj je pod kao i
ovaj nabijen ilova om. Sigurno ve spavaju. Jedan
mu je sin oenjen i lei sa enom u istoj sobi u kojoj, medu ta etiri zida, lei jo pet dua. A Ahmet
sjedi sa mnom i pria. Razvezao mu se jezik, pa
najprije po eo o lovu, a onda prelazi na drugo.
Za mene je prostrto kraj odka. Leaj je od dasaka, na njima slama i preko nje gunj, a gunj je i
pokriva . Kad zakunjam, treba mi se samo na leaj
prevrnuti. Spavanje mi nije ni nakraj pameti.
Ahmet pria, a ja siuam.
Tebi je udno da se moe u ovom kru ivjeti,
gdje ne vidi nita dokle ti oko dopire nego kamen, go kamen. Izmeu kamenja vidi bus trave,
ovdje - ondje ovcu ili kozu, negdje nekoliko dubova, krpicu zemlje i nita vise, nita vie. Pa i ovjek
je ovdje kao iz kamena izrastao kamen. Okot,
74

75

oko Ku ina, pa preko etenita i Doklinih vrtlina

do kue.
- Evo ti, stari, sina - rekla mi ocu kad je dola.
- Vjerujem, na moju duu.
Ona mu ga dodala, a on zaplakao kao maleno
dijete:
- E, neka te, Vranjevka - bila ona iz Vranjevi a
- a sad se ne bih na te oenio da mi daju carevu
sultaniju.
Rodio se bio tada Osman, te on umrije za ovoga
rata. Spomenulo se, ne povratilo se!
Poslije, kad god bih neto o tom mislio, udio
bih se ocu: kako se mogao srditi na mater to je
ona ensku djecu radala. T to mu je bilo u silu
Boga govoriti. Kako bi meni, na priliku, mogao biti drai Meho ili Alija ili Mustafa nego to je'Zejna. Svi su mi kao prsti na jednoj ruci: udri po jednom, boli, udri po drugom, boli. A svi ne misle o
tom ovako. Nekako svi gledaju na ensko kao na
tude eljade u kui. A ne zna ovjek od kojeg moe vie dobra vidjeti.
Pa onda, meni nije moglo le i u pamet kako
dre da je muko dijete starije od najuglednije starice. Kad naide muko, ma ko to bio, ene, ako sjede, diu se na noge ispred njega. Pa ako i zbabna
ena naide, diu se ispred nje. Vele: Moebit je u
njoj muko. udno je to meni vazda bilo. Ja sam
bio kmet, a moja, ili svakom drugom njegova, ena
jo jednom kmetica. Kmetica agina i moja robinja.
Istina, na selu je od ve e potrebe radi zemlje muko, ali je meni vazda ensko bilo nekako drae.
Ono se uda, ode iz ku e, pa moda i za slobodna
seljaka. A onda, ensko je, brate, upravo kao zemlja. Plodovito, brate, milo i ljubokrvno.
Postali mi kmeti. Ja se rodio za novog stanja.
Kmetsko dijete. Bili smo kmetovi, ali ne valja due
76

gubiti, kao da i nismo bili. Aga Danki iz Blagaja,

koji je od nas kupio zemlju a nas ukmetio, nije nikad doao u nas. Otjerali bismo mu u jesen onu
tre inu prihoda to ga je Bog dao, a on vjerovao
vazda.
I tako to bilo uvijek. Za etrdeset godina ja sam
mu vazda na tri-etiri konja stjerao ono ita, malo
masla, jaja, koju koko, a on me ne bi doekao kao
kmeta nego kao svog brata i uvijek mi, kad bih se
vraao kui, neto eljadima poslao. Malo za ovog
nesretnog rata bijae naopako polo. Digoe mene
jedno vrijeme u vojsku, a ostario sam bio i onda,
pa njivu uzorae enskadija. A je li ena plug uzela
u ruke, nema tu sre e. Nije nju Bog stvorio za teka posla. Sre om, mene brzo vratie. Bijah u Slavoniji, a srce pu e za ovom golotinjom.
Zato li je ovo, Boe jedini? ta je ovo, kakva je
ovo slast u ovoj zemlji, pa je ne moemo ostaviti, a
kad je ostavimo, ne moemo je zaboraviti? A puste
one ravnice onamo pukle kao more, zemlja crna,
pa ispod pluga kao da se mast cijedi, i ima je, brate, ima, pa je se pola ne moe uraditi. A ovdje, ona
aka to je ima, uradena je da ni dlanom ne bi mogao neuradeno pokriti, slomi se rade i i nikad da
ti rodi ni ono najnunije, nego ti je reda na rad, u
tud svijet, da mogu ovi kod ku e ivjeti. Najsretniji si kad si zaradio da ti moe biti brana do novoga i malo platna za preobuke, a na drugo i ne misli, niti ti srce za tim hlepi. Pa onda, zdrav si, ena
ti mlada, ako je mlada, vrsta, dvoje-troje bucmaste djece prpa ti se u luini, biju se od ale, igraju, a
u tebi se srce iri, iri i kao da e sada kroz prsa izletjeti.
I tako dan gonio dan. Ja radio zemlju, ona radala onih desetak tovara ita, a ja tre inu vazda gonio. Mislio sam katkad je li ovo pravo: da ja radim
77

a da nosim drugom, koji mi nije ni rod ni pomozibog. Ali kad bih se sjetio kako je dolo do toga da
ja nosim tre inu, onda bih rekao: E, pa pravo je.
Ko zna ta bi bilo od oca da mu se nije onda
Danki u nevolji naao. Mislio sam i kako je tih
dvije hiljade groa ve valjda i s kamatama plaeno, ali nisam mogao drukije. Zakon je bio tu koji
je govorio: jedna tre ina prihoda zemljovlasniku,
a dvije zemljoradniku. Dobro. Drugi moda nije o
torn ni mislilo. Kod drugih su bili druk iji povodi
kmetstva, a ja sam vazda mislio o svom sluaju.
Ako je moj otac bio kmet staromu Danki u, zar
ja moram biti mladomu? Je li to pravo? On nikad
nije doao ni da vidi gdje je ta zemlja, a ja sam je
svake godine triput premetnuo preko ruku. Kia ju
je snosila niza strminu, a ja je u vreama na vratu
iznosio i nasipao po vrhu njive. Nije bilo stope
zemlje na koju nije za ovih pedeset godina to sam
na njoj motikom mahao kanula kap znoja. Moga
znoja.
Pa eto, svejedno to sam ja tako buntovno i zaonda protivzakonito mislio, kad je dolo novo stanje, nisam prestao biti kmet. Moja je dua ve
kmetstvo obiknula. Drugi su palili ardake aginske, ruili kule, pirovali na zgaritu negdanje
aginske mo i, a ja sam, kad je pao prvi plod, potjerao agi tre inu prihoda.
Svi drugi seljaci podigli se na me, kamenovati
me htjeli, a ja ostao pri svom. I djeca se moja meni
protivila, a ja stajao kao kamen na kamenu. Stalan. vrst. Digli se na me svi, a ja natovario na etvero konja penicu pa potjerao u Blagaj.
S kamenjem i sohama podigli se na me. ta du?
mislim se ja. Zato da ja nosim agi tre inu, a drugi
niko ne e? A i meni se i mome ivotu prijete. Ali
moram, moram. Govori neto u meni: Moda je
78

Danki u nastupio onakav as kakav je ocu bio

kad je prodavao zemlju u kmetstvo. On sigurno
nema ove godine ni zrna ita u hambaru, a i on je
ovjek. Reda je jesti.
Pa neka. Neka mi glava pane ovdje na putu, ali
ja du ovo, to je pravo, otjerati.
Presreli me seljaci. Svi su me oni voljeli, i svi
smo braa, a sve selo jedna porodica, ali ovdje su
im oi plamtjele, a sohe se u rukama vijale kao teke prijetnje.
- Kuda e?
- U Blagaj.
- Komu goni ito?
- U mlinicu.
- Dobro - vele oni meni - ali se pazi da ne ode
na drugu stranu. Da nisi jadan, ne goni agi, jer ne
bi vie ni cigloga asa stariji bio. Ne damo mi da
nae ito ide iz naega sela. Cuvaj se! - zaprijetili
mi slono.
I meni na um padalo kako smo mi svi ovdje na
selu bili braa. I kakvo je nae djetinjstvo bilo?!
Majke bi nam dale komadi hljeba i malo sira u
drvenom anku za ruak i uinu, i mi bi se uputili
u brda s ovcama. Nisu nam davali drugoga suda
nego drven, da ne bi muzli ovce i varili mlijeko, a
mi bismo se dosjetili pa naloili vatru i u njoj zagrijavali kamenie, pa ih drvenim maicama bacali u anak pun jomue, vadili ih i opet bacali u
vatru, da se zagriju, a vru e bacali u mlijeko, i tako
bi zamalo u drvenom anku provrelo mlijeko i mi
se astili.
Pa i momatvo nae bilo bratstvo. Ako je momak iz drugoga sela uvrijedio kojeg od nas, svi mi
kao jedan udri na nj. Vazda smo bili jedno, a sada,
vidim ja, ne gale se oni, ubit de me.
79

Nema fajde due gubiti, malo me i strah, ali

opet, kad ja na neto ustanem, prije e me prelomiti nego saviti.
Doao ja u Blagaj. Okrenuo pravo aginoj ku i.
Pokucao zvekirom na vratima. Iziao aga, suh, zelen, upalih oiju. Vidjelo se na njemu da je odavno
blagoslov ostavio tu kuu. All svejedno ohol, visok, uspravan.
- to si doao?
- Evo, aga, ja dotjerao to je Bog dao i godina
donijela.
Nekakav drhat mi uao u grlo, a noge se podsjekle. On upro oi u me i ree me, probada svega.
- Goni, fukaro, nisam ja gladan! Nisam spao na
to da mi se milostinja dijeli. Goni, ui jedna gladna i pogana? Ti da meni dade etiri tovara ouljina, a drugi nijedan da mi ne dotjera ni zrna od sto
tovara! 1 sad du ja tebe mekinjama kupiti, rdo jedna. Zna li ti ko sam ja ?!
Bale mu se suu iz usta do tla, a crnog od o iju
nestalo, i samo bijelo, podliveno krvlju, koluta se
tamo-amo. Noge mu klecaju, a prsa se nadiu, i
gola krupna rebra, a u njima neto hropi kao kad
se zakolje mlado june.
I ja otiao u mlinicu, samlio ito i vratio se ku i.
A gore na granici naeg sela sve na nogama: muko, ensko. Naoruano kocem i kamenom.
- Znao sam ja, ljudi - dere se Luka Pavlovi iz
svega grla - da on nee goniti agi ita.T nije niko
lud svoju muku davati drugomu. Evo vidite da je
bio u mlinici.
Ja utim i svoju mislim.
Pa eto, mislim je i danas. A ta de biti s njim?
Od njega je sve oteto i niko mu nije dao ni aku ita, ni aku zemlje da je sam obrauje. A i on je

ovjek. Mora i on ivjeti ill ga je trebalo ubiti odmah kad je ostao go, da ne skapava kao pas.
ovjek je on, brate moj, ovjek. Boli i njega kad
ga ko udari, a milo mu je kad ga ko pomiluje. A ne
valja da umire polako, dlaku po dlaku. Nije to
ljudski. Zar misli da je meni slatko ovo to sad jedem, kad znam da ima ovjek koji nije ni danas, ni
juer, ni prekju er jeo? Ko ne misli o ovome, njemu je u slast svaki zalogaj koji jede...
Dni se ve, i mi se spremamo za lov. Ahmet je
izvrstan lovac (i lagan, premda mu je blizu sedamdeset godina), ali je sino, priajui o svome stanju, pao u sjetu, pa se bojim da de biti mnogo beskorisnih hitaca. Druk ije, kad naleti zec ispred
njega, puca i ne moe fliti, ali ranjena zeca uvijek
zakolje da se ne mui.

80
6 - A. Nametak: Trava zaboravka

81

AHMETOV MEDVJED

- Pa ko ubi medvjeda? - pitam ja, spremaju i

se da opet nekud maknem kad vru ina premahne,

- Bog zna otkad nije bilo medvjeda u naem selu, a i onaj to je zalutao prije etrdesetak godina
ostavio je kosti u Rotimlji, a koa mu vidjela mnoga mjesta i ko zna iju sobu ukrasila - govorio
nam je Salihaga Doklo dok smo sjedili na gomili, nakon podnevnog spavanja, i dok su stariji pili
crnu kahvu.
Ta naa gomila ili sofa nastala je od sabiranja
mnogobrojnog miljevog kamenja po njivama, a i
od poruenih nekih jednosobnih ku ica, koje su
bile nepotrebne kad je kupljeno ovo imanjce, pa se
na vrhu njezinu uhvatio sloj zemlje i na toj zemlji
porasla fina trava, kao engleska. Na gomili su iznikle dvije goleme smokve: termenja a i hadrulja,
i daju debeo hlad, a izmedu njih leti pogled prema
Hum inama, preko kojih, od morske strane, pue
svakog ljetnog dana od podne do pred ve er provijenca. Prema jugu je Pobrde s crkvom, pa Kotanica i dalje u dubini Hrgud nad Stocem. Na istoku je preko polja Gorica s mektebom i damijom, a dalje iza brd Vele, gola i playa, dok se u
ponekoj uvali na vrhu i usred ljeta ljeska snijeg. Sa
sjevera strmi i goli Hum, ali do njega je zelenilo:
vinogradi, njive, ograde i prave pravcate ume, ne
po veliini obraslog prostora nego po veli ini hrastova, jasenova i kljenova.
82

da potraim kakve divlj i, sm ili s Ahmetom, a,

zna se, Pta jedva eka da ide, iako je od vruin,
od mnogog skakanja po lovu, od umora toliko
smrala da bi na njoj ivoj mogao prou avati anatomiju pasjeg kostura.
- A ko e drugi nego tvoj Ahmet - kae Salihaga.
- Stoga se meni toliko tuca, kad me esto spominjete.
Okrenusm se, a ono Jamakovi upravo izlazi iz
Hnskovia avlije i nakon dva koraka eto ga pravo
medu nas. Sjede, a mati ga ponudi findanom kahve. Popio je, buno srui, vruu mrku tekuinu.
Piita se protezala i; premda je bila na lancu i svezana za granu od hadrulje, izvratila se na leda i valja se po zemlji, gamiui tako na ledima prema
Ahmetu i skikutajui od dragosti to ga opet danas
vidi.
- Bit de lova - kae Salihaga.
- Ovo ne vara - veli Ahmet. - Ako i ne bude lovine, bit de pukaranja.
- Pa kud demo danas?
- Jutros sam bio neto u Dretelju u Palate, pa
kad sam se vra ao preko Doklinih Dugih njiva,
prhnu ispred mene jato jarebica... Ama pogolemo.
A i zec se vi onuda po gomilama.
- Jest, jest, u mene je obrstio kupus u vrtu vie
Sutulije - kae Salihaga.
Spremamo se i idemo Ahmet je preda mnom i
nosi puku. Proli smo kroz Ku ine, pa preko enue i Oraja na Fatniki brijeg, a onda na Sutuliju. Usput pitam Ahmeta kad je posljednji put ubio
vuka, jer sam drao da nema divljai u naim kra-jevima koju nije ubijao.
6

83

- Bit e ti moda zaudo, a1i nisam nikad.

- Pa zar ih ne bude nikad u Rotimlji? Ni preko
zime?
- Bude njih, da ta! Ali udna je to stvar. Nema
sretnije ivine od vuka. ta sam ga i ta puta vidio,
ak i blizu kua. Dolazio je jednom za velike zime
na Oraje. S prozora sam ga vidio, a bio je gladan,
trbuh mu za leda prionuo. Neko bijae izbacio trulu tikvu na ulicu, a on je raskide, pa usput odvali
komad i nekako ga kao preko volje prodrije, pa
ode svojim putem.
- A to ne puca. na njega?
- Nisam imao puke. Kad god sam imao puku
u ruci, nisam ga vidio, niti je na me udario i kad je
hajka bila, a jesam li zimi kada bez puke, eto nje
ga na najljepi puani tir.
- udnovato.
- Ba udnovato. Eto, lovim ja blizu sedamdeset godina, a nikad nisam okrenuo puke na vuka.
A vidao sam ih svakakvih i na svakakav na in. Vidio sam jednom, uhvatio kozu, pa je nije zaklao,
nego je zubima stisnuo za kou na vratu i ona jadnica tri uporedo s njim, a on je goni i udara reporn kao biem. Viem ja za njima: ua, eha, a on
nita ne pometa, nego je otjera... Vidao sam opet
kako je ovcu zabacio sebi na leda, pa je nosi bez
ikakve muke, dre i je zubima za vrat, zavrativi
malo glavu da mu se ne spuze niz leda... A moda
si i ti primijetio u konja na zadnjoj nozi kao iskinut komad mesa, pa poslije zarastao, i konj nekad
epa, a nekad mu nije nita, ako mu vuk nije izvalio vei komad buta. I ono je vuk nagrizao, pa bilo
kao drijebe, bilo kao ohme, a nekad bogme i odraslo konje.
- Salihaga neto danas re e da je nekad i medvjed dolazio na Rotimlju i da si ga ti ubio.
,

84

- To ste ono sigurno o meni govorili kad sam ja

doao.
- Jesmo.
- Jah, jesam, ubio sam medvjeda, ali je to, Boga
mi, davno bilo. Ima etrdeset godina, ako nema i
vie.
- Pa gdje ga ubi i kako?
- Evo ba ovdje. Na svojoj njivi. Ovdje je bio
golem dub nasred njive. Moglo se od njega svakog
ljeta skresati pola linj ka... Jednog dana ovdje u
mene na njivi ugaen kukuruz, a sila klipova izlomljeno i izgrieno. Otiao ja pred veer na Rdat da natoim vode, pa priam i pitam to bi to
moglo biti, jer stope su bile kao ljudske, a pokraj
njih druge, manje, upravo kao da su hodali ovjek
i dijete. I drugi se teaci tue, a neki stariji vele da
je to sigurno bio medvjed. Kakav medvjed? vele
jedni. Niko ne pamti da je kad medvjed doao na
Rotimlju. Drugi opet vele da ga je glad natjerala,
pa je siao iz Biine ili ak s Velei ovamo gdje se
sije, jer da je to medvjed koji ne napada stoku nego jede vonu i itnu hranu. Ja kaem da du ga noas ekati s pukom, ali me drugi odvra aju, jer da
je medvjed opasna zvjerka. Ja velim da u ga s duba izgledati, ali me oni jednako razbijaju od nakane, jer da se medvjed penje i na drvo.
Ja se ipak odluim i kaem komijama svoju odluku. Oni me savjetuju da za svaki sluaj ponesem
na dub i sjekiru, jer je ovakve ivotinje teko ubiti,
a ranjene se razjare, pa bi ovjek zaas zaglavio.
Da me odvrate od nakane, pri ali mi o nekom lovcu koji je godinama ubijao medvjede, ali ne pukom nego nekakvim zavijenim noem. Taj lovac,
kad bi poao u umu, natakao bi na lijevu ruku nekakav kao oklop od gvoda, a na nj omotao krpetina, pa kad bi se susreo s medvjedom i ovaj se is85

pravio da se s ovjekom rve, lovac bi ga razdraio

rukom, sakrivaju i desnicu s noem za le a, a kad
bi medvjed skoio put njega i razjapljenim ustima
uhvatio mu lijevu ruku, lovac bi ga desnom i noem ubo u trbuh i rasporio ga do grudi. Tako bi
medvjed pao, ,a lovac mu onda skinuo kou. Tako
je bilo nekoliko puta, dok nije jednom njega medvjed zaskoio i uhvatio ga za desnu ruku, pa ga
oborio i izgrizao, i nije ga pustio dok mu se nije
uinilo da j e ovjek mrtav. Kad je ovjek kasnije
doao sebi, jedva se odvukao do kue i lijeio se
na godine dok nije ozdravio, samo je ostao do
smrti gluh. Pa kad bi gdjegod u drutvu sijelio i
kad bi oekivali da i on rekne koju rije , on bi kao
iz sna pogledao po drutvu i rekao: A? Je li medvjed? Ljuto zvijere.
Svejedno to su oni i to ispriali, ja ne odustadoh, nego odem Hafizovi u i zamolim ga da mi
dadne puku. Bila je u njega dvanaestica, valjala je
muke glave. to god sam u ivotu uzimao puaka
u ruku, nije bila nikakva kao njegova.
Zar ni moja nije bolja? pitao sam ga, malo
uvrijeden u dubini svoje djetinje due.
Dobra je i ova, nema joj se ta prigovoriti, ali
je Hafizovi a puka bila neto posebno... Elem,
da ti ne duljim, dade mi ovjek puku i nekoliko
fieka, a ja metnuh u fieke po est dramaluka, pa
uzevi i sjekiru izverem se odmah sprva ve eri na
dub.
ekam ja tako, ekam, a, Bog dao, mjeseina
kao dan. Najednom vidim dolje na Doklinim Dugim njivama dva medvjeda: zapravo, bila je to golema meka i malo me e. Okrenem puku i nanianim, ali daleko, ima blizu sto koraka. Nema fajde
pucati, samo du ih otjerati. A meni je i do njihove
koe. Najednom ih nestade; ne vidjeh od granja
86

ta bi s njih. Onda, eto ih kroz plot do moje njive,

pa hop-cup u kukuruz. Kako unidoe kroz plot,
me ka odmah odvali jedan klip i poe ga guliti i
jesti. Onda joj, zar, ona kosa to nikne izme u
zrnja i na vrhu klipa ini per in, zade medu zube,
pa se meka prope na zadnje noge i poe pandama prednjih nogu akati zube. Kako se bijae
prema meni okrenula, opruim puku prema njoj i
opalim odjednom iz obje cijevi. Vrisnu puka kao
nebesko vrijeme, razdrije se meka da se sve potrese i suknu prema plamenu iz puke, a onda se srui
pod dub. Ono mee provrtje se oko nje pa nagnu
bjeati.
Htjedoh otvoriti puku, ali iskrivim obje igle.
Zaboravio ih ipkom povratiti, jer to je bila starinska puka, igle nisu odmah iskakivale same naizvan, nakon pucnja. Me ka lei pod dubom, a ja ne
smijem da sa em. Sve mislim, ona se pritajila pa
eka dok sadem da skoi na me. Usijeem jednu
granu, pa je bacim na nju, a ona nita. Bacim onda
i sjekiru na nju, a ona lei kako lei. Spem ja potorn niz dub, pa nagnem bjeati uz njivu, jer jo ne
vjerujem da je gotova, kad se gore uvrh njive dere
brat mi Osman: Ahmete, brate, jesi li iv? Citavo je selo ulo pucanj, samo brat poletio. Eeee, ne
rekne se uzalud: Nema ljeta bez Jurjeva danka, a
ni brata ne rode ' ga majka.
Ostavio sam medvjeda tu preko no i, a sutradan
nahrupilo itavo selo da vidi udo nevideno. Kad
sam ga sadro, bilo mu je u koi tmm jedanaest
pedlj svrh njuke do nadno repa. Dramaluci su
mu proli upravo kroza srce, ali opet koliko je bio
tvrd, svi su ostali pod koom na ledima. Nijedan
nije probio kou i na ledima, pa skroz proao kroz
medvjeda.
87

Hafizovi poslije oblijetao oko mene da koe ne

prodajem, nego da je on uzme, a da ja traim ta
hou, ali ja nisam dao. Onda neki lovci govorili da
u biti kanjen to sam ga ubio, jer da je to biljevni
medvjed, a nije mesar, pa da se ovakvi ne smiju
ubijati, ali ja mu kou odnio u Stolac u kotarsko
poglavarstvo i dobio deset forinti nagrade. Pa i za
kou sam uze lijepih para. A ve da i ne govorimo o lova koj slavi i hvali. Ne bi mi ga, ini mi se,
niko mogao zlatom premjeriti, koliko mi je bio vrijedan onaj medvjed...
Nego, u nas ostade prazna torba zbog naeg pri anja. Mi se ovako zasjedimo i nastavimo pri ati
kao ene, mjesto da hodamo i da togod ulovimo.
Ja sam ulovio pri u od tebe, a ako ne nosimo
nikakve lovine ku i, nije nam nafake u njoj.

88

STEAK

Ahmet je iao za mnom i nosio lovinu u arpelju. Prelazili smo urno preko njiva i ograda i ne
oekujui da umorni psi podignu zeca ili jato jarebica, samo da se to prije kod Carske ume do epamo hlada. Bilo je oko ruanih doba i sunce je
pripicalo, makar da su prve jesenje kie poprskale
zemlju. Prije dva dana naiao je i jak pljusak, ali se
sunce jo ne da Stjerati za Hrgud, nego istom iza
Kotanice ustaje, pa se oko podneva visoko uzdigne, i ovjek, ako se nae tada na izvanu, le ima
suncu okrenut, jo gazi po glavi svoje sjene.
Navrh Poljana zasa ena je borova uma, Carska, kako je narod zove, a s ovu stranu brijega,
gdje mi doprijesmo umorni do nje, ima patarenska
nekropola. Lei tu dvadesetak Dobrih Bonjana s
velikim kamenim ste cima bez natpisa, nijemim i
zagonetnim, kao to je i davna vjera njihova. Jedan je izduben kao korito i pun prekju eranje kinice. Ahmet zadrava pse da ne opogane vodu dok
se nas dva ne napijemo, a onda se sputamo u
hlad pod bor, iz kojega smola curi i mirie. Psi halapljivo lo u vodu i lijeu u hlad, da ui kao parni stroj kad se stavlja u pogon. Ahmet izvlai ibuk
iza vrata ispod koulje i ustanovljava s nedunom
psovkom alosnu injenicu da je putem lulu izgu89

bio. Duhankesa je puna, ima u tehari i kremena, i

trda, i akmak, ali lule nema. Nema ni cigaretnog
papira, a ni u mene u torbi nikakvih novina, jer bi
on i u taj papir smotao. Prebrali smo se i ustanovili
da je u mom novaniku samo lova ka karta od papira, a u nju se ne isplati zaviti cigaretu. Nagadali
smo gdje ju je mogao izgubiti. Posljednji je put
puio kod Cetenita i onda ibuk zatakao za vrat.
Prelazili smo preko plotova, provla ili se ispod
grabova, pa mora da je negdje zapela za granu i
sletjela sa ibuka. Ali koliko god je bio alostan
kad je ustanovio da nema lule, sad se razveselio na
neku sretnu misao. Izvadio je no i u ledini iskruio komad zemlje, gdje je mogla i djeja aka stati,
a onda izdaljega, ukoso, do dna te jamice protjerao neki prut, pa ga izvadio i mjesto njega uvukao
ibuk. Nasuo je pola ake duhana, iskresao vatre i
navalio raspaljen trd na duhan. S pohlepom je
prilegao, nalaktivi se na desnu stranu, i teglio dimove.
- Nisam ni na ovakvu lulu puio, ali nije runo.
- Bogme se ti dobro smisli!
- Da je kakvo dobro, ne bi meni na um palo.
Kad je duhan izgorio, istrugao je noem pepeo i
nasuo duhan nanovo.
- Kako koja godina, sve manje lovine, Ahmete!
- Jah, isije e se krupna uma, a sitnu koze, trag
im se zameo, unitie!
- Pa to se ne sadi nova?
- Ko je vidio da se uma sadi? Nju Bog da. Nikne drvo, pa uzraste, pa eto.
- A vidi, Ahmete, u ovom kraju nije nikad bilo
borova, pa kako ova lijepo poraste, a mlada je od
tebe.
- E, to je drugo. Kad mi prije usijeci drvo u svojoj ogradi, a umar nas javi u Kotar, te zatvor, te

90

globe. Najposlije nas natjerae da ovdje sadimo

borove. Tovarima se donijelo sadnica, a mi koji
smo bili osueni na globu, da ne platimo u parama, morali smo saditi mlade bori e. A ta im nismo radili da se ne prime: rezali im ile, krivo ih
sadili, zasijecali im koru, pa nita! Svaki se primi.
Kad je na nekome carska dova, udno je udo!
- Pa to ne biste sad po onim pustilanima sadili
kad vidite kako je ova lijepa kao lijepa djevojka?
Evo ste je i prorijedili, pa opet u njoj ima i hlada i
grade...

- Nema ko da nas natjera!

Svukud okolo kr, sitne njive ogradene kamenim zidovima ukupljenim s njih, ponegdje vinogradi u prisoju, ili smokva, pa dalje nekoliko starih
voravih dubova, pa opet kr, njivice, vrtli i, gomile ku a slamnatih ili kamenih krovova i vedro nebo nad krajinom. Miris borove smole uvla i se
kroz nozdrve, umor sklapa o i, a kroz grane mrkih
borova huji s Velei vjetar, koji se dolje u selu i ne
uti. Psi su prestali dahtati, poklopili se uima i ni
makac. Samo pokatkad, kao kroza san, trzne se
Pto i kao da zarei.
- Sanja o lovu - rekne Ahmet. A i on se uutio,
izvukao ibuk iz nove, nepe ene lule, oslonio se na
ste ak i gleda niz ledinu blagoga nagiba put ku a
u Trijebnju.
- A ovaj ste ak iz kojega smo se napili vode, to
je itava pri a.

- Eh?

Volio sam da uti, da se predam milovanju vjetra i mirisu borove smole i posljednjom kiom oprane zemlje, ali on, kad ve nije puio, htio je da
mu danas ne dangube usta, iako nije bio velik govordija.

91

-Nekad davno, Bog zna koliko stotina godina

ima otada, ivjela je neka ena Dbra, koja nije bila ena samo svome doma inu nego i svakome ko
bi se svra ao u njegovu ku u kad ga nije bilo doma. A bila je lijepa kao upis, i ko bi joj se jednom
svratio, traio je i bez potrebe da ga opet put naneie na dareljivu ku u. Uhvati je ovjek u nevjeri i
onog drugog ubi, a ona pade preda nj na koljena,
da prieka dok mu ne rekne rije . On je volio pa
joj i tu molbu primio. A ona nije nita htjela od
njega nego da joj stavi na grob izduben biljeg. Poto ju je ubio, zakopao je i naredio klesaru da isklee velik ste ak, koliko je velika njegova alost
za Dbr m. Eto, to je ovaj ovdje ste ak, iz kojega
smo vode pili. I iva i mrtva gasila e putniku namjerniku. Jah, ene, ene. Ko nema ene ne zna
to je uivanje, ko nema djece ne zna to je slast, a
ko nema ni ene ni djece ne zna ta su brige.
- Nego, Bog zna je li ovo ovako bag i bilo. To se
pri a iz davnina, a ima druga stvar s ovim istim
ste kom, a nije se davno desila. Eno vidi onu kulu ondje? Ono je Hasanagi a kula. Na inio ju je
neki Ibrahim Hasanagi ima jedno osamdeset godina. A imao je on i brata Mehmedagu; oba su bili
dobri, pravi ljudi. U njihovoj ku i nije nikad sama
kuna eljad s'edala za sofru. Bilo je uvijek tu koje
tude eljade. ^ tedjeli su od sebe, a troili su na
druge. Puno je re i, ali udali su stotinu sirotih cura
o svom troku, da ti za drugo ne kazujem. Ondje
kraj njihove kule bilo je movarno tle, i Ibrahimaga se dosjeti da bi tu moglo biti vrelo, koje negdje
na drugu stranu oduuje, pa ne moe ondje da
provrije kako treba. Nabavi majstore iz Dubrava i
mnoge teake, te kopaj danas, kopaj sutra, dok
jednog dana ne udari jako vrelo vode. Napravie
drvene cijevi i izvedoe vrelo da s visoka pada, ali
92

se dolje pod njim stvori kaljua, pa se od blata ne

moe vodi pristupiti. Onda Ibrahimaga naredi jednoga dana, te se upree dvanaest volova i dodoe
pravo ovamo. Mnogi svijet dode pomo i, dok se
die ovaj ste ak na okrugle klade, te hajd, potegni,
povuci, pokreni, na jedvane jade svukoe ste ak
pod novu esmu.
- Ali, ne lezi vrae! Istoga dana razbolje se Ibrahimaga. Te boluj danas, te boluj sutra, te se on
nbolova godinu dana. ivi muenik! ta je ko govorio, on radio, ali koristi nikakve. Najposlije poao mu brat Mehmedaga nekakvu uvenu hodi
da mu ogleda u itabu. Hoda, im je otvorio ditab, kae: Tvoj je brat uzeo neto vakufsko. Nego
neka odmah ostavi tu vakufsku stvar na ono mjesto odakle ju je uzeo, jer de druk ije od Boga smrt
iskati, a On mu je ne e dati. Vrati se on i kae to
bratu. udi se Ibrahimaga. Nije on nikad tude ni
zaelio, a kamoli uzeo. I pogotovu vakufsko. Kad
je nekad davno i upao divljaku kruku iz vakufske njive kraj bunske uprije, oprao joj je dobro ile u Buni, da ne bi na njima ponio m mrvicu vakufske zemlje. A sad, da je uzeo neto vakufsko i
da to ostavi odakle je uzeo! Mislio je nekoliko dana, dok se ne sjeti da je uzeo ovaj ste ak. Naredi
odmah da se pod vrelo izdube drveno korito, a steak da se vrati ovamo. Upregoe dva vola u jaram,
podmetnue pod ste ak klade, a volovi potekoe
trkom uza stranu . . .
- Jesu li pjevaju i, Ahmete?
On se uvrijedio i zautio.
Moj prijatelj Krznarevi od srca se nasmijao
kad sam mu ovo pri ao.
- Ako i nije istina, ali je dobro smiljeno.
93

- Oprosti, ali ja ovdje nita nisam izmislio. Ahmet Jamakovi jo je iv, pa ako te ne mrzi oti i na
Rotimlju, potrai ga i proetajte do Carske ume,
pa de ti on pokazati i ste ak i ispriati pri u od ri,lei do rijei kako ti je ja kaem.
- Ne mislim da nije ta no pripovjedeno. Ja sam
za tu priu duo davno prije tebe, i to ne od Ahmeta
nego od svoga oca.
- A od koga ju je on uo?
- Ni od koga. On ju je sam izmislio.
- ?I
- Da. Kao muzejski konzervator iao je po ovoj
naoj zemlji, gdje jo uvijek dobroduan narod
vi. U Trijebnju je vidio prije vie od pedeset godina seljaka kako lomi krasan steak s ornamentima
da bi ga uzidao u kuu. Iako je mogao da pozove
andare u pomo, on je volio proturiti jednu ovakvu pripovijest i njom je bolje o uvao ste ke nego
da je kraj njih ostao andar uei. I ne samo tu.
Koliko je on posijao pri a o starim gradovima, kulama, zidinama...
- A ono o Dobri?
- To natovari Ahmetu na duu.

94

I ZASVIRATI I ZA PAS ZADJETI

Zbogom ostaj, lijep teferi u,

dok ja odem i opet se vratim.

Uvijek sam se pitao dok sam bio srednjokolac

zato kolska godina po inje u rujnu, kad je tako
divno na selu. Ako ferije mogu trajati samo dva
mjeseca, zato to ne bi bili kolovoz i rujan, makar
se i u vrelom srpnju moralo i i u kolu. Ali i poslije, na sveuilitu, kad su ferije bile i itav rujan,
meni se nije ilo sa sela. Kud god pode, grode s
trsova zove te i nudi ti se. Pa ako utrgne grozd i iz
tudeg vinograda, zna da ti je unaprijed oproteno,
jer e i ti njemu oprostiti ako neviden prode kroz
tvoj vinograd i ubere grozd. Vidi li ga pak, ponudit deg ga i sam i nee mu dati da prode dok ne
okusi barem grozdi.
Pa onda smokve. Tenice, termenja e, hdrulje,
crnice, mrgulje, pa tek dvoljetke. Bila je sua i
udarila je prva jesenja kia, a kora na zelenoj
smokvi izbricala i kaplja joj meda visi iz cvijeta.
Pa oskorue, zdrv vote - kako bi rekao Ahmet, drijeni, kupine, mladi kukuruzi, pe eni na eravici, sve te Boje blagodati ostaviti i ii u grad, u
tjeskobu, u one smrdljive ulice kroz koje svaki as
projuri auto i digne prainu, u kolu gdje te na
glavnim vratima zapahne neki odvratan zadah da
ti se smu i kad dode sa sela, iz irine.
95

I napokon, kako da ostavi lov?! Ono u kolovozu, ako si kad pukarnuo, to je bilo mimo zakona,
jer se ne smije pucati ni na zeca ni na jarebicu, nego samo na divlje golubove. Pa ako je i pala koja
rtvica od pu anog hica, trebalo ju je kradom donijeti kui, da ne bi kogod saznao i prijavio, a onda, ode puka, ode lova ka karta!
Sad se istom po ele i kie otiskivati, pa se i rose
nalazi izjutra, da ti opanci promo e dok prijede
preko polja. Sad ker e odmah nade zeca i hora ti
je pucati, pa ako se i ne ubije, ovjek se izdovolji u
pukaranju i ne osanisv se hode i besposlen.
Pa sve to, zar, ostaviti? Svu tu irinu, svu ljepotu
i slast, i zatvoriti se u grad, u ku u, u sobu? Ali,
mora se. Kad dode vrijeme, valja ljetinu pokupiti
pa se spremati ku i, u Mostar. Jo nam i posljednju ve er dode Salihaga na sijelo i ispria, kao da
iz knjige ita, kakvu pri u; dode nam i Ahmet, pa
ako ne na sijelo, a ono rano zrbm da mene isprati
do iza Rotimlje, ne bismo li usput to oborili, da
prazne torbe ne idem u Mostar.
Ja bih taj dan podranio i dok su drugi smotavali
posteljinu u bale i denjkove, a ljetinu, skupljenu u
vre ama i sepetima, tovarili na konje i na magarad, ja sam s Ahmetom okrenuo kud oni ne e ii i
obiao jo one krajeve i okrajke gdje je jo najvjerojatnije da e biti zec ili jarebica.
I tako bismo se mi nali navrh Kvanja: ja s Ahmetom, obavivi lov po Humu, a moji idu i putem
to pjee to na jahalicama, a za njima karavana
konja i magaradi.
Iza jedne izbo ine Kvanja ukazao bi se komadi
Neretve kod sela Bune i pusto Bike polje, s malim
trakom zelenila kud Neretva protje e. Tu bismo se
oprostili s Ahmetom, koji bi me zvao da se kadgod

i zimi navratim, i sa alo u se okrenuo pa zagrabio natrag.

A onda bi se poslije duga pjea enja niz Kvanj i
kroz Hodbinu sjelo na Bunu u fijaker ili bi se prevezlo u ladi preko Neretve, pa eljeznicom ku i,
dok bi prtljagu i ljetinu potjerali cestom Alija Hubani, Maina ili koji drugi.
A kad si uao u visokim zidom ogradenu avliju,
koja je drukije duga i iroka, osjetio si se kao u
klopci. Trava narasla i prekrila lijepu kaldrmu,
cvijee nekako podivljalo, stakla na prozorima pomuena, a svukud praina i pau ina. Sve te neto
gui, sve te davi, i htio bi da bjei, ali nema kud.
Doao si prije prtljage, pa ti je reda pri ekati dok i
ona dode, da pomogne rastovrati, unositi u ostavu kukuruze, suhe smokve, grodeni ili smokvov
pekmez, penicu.
A dok prtljaga dode, sat-dva iza nas, treba podijeliti po komiluku i rodbini, ako je bilo sree u lovu, da i oni znaju kako to mi radimo na selu idui za pasjom pameti. Pa kad i to dode i prode i
malo se trkne na Neretvu da se na brzinu okupa
jer se ve ne moe dugo ostati u vodi, makar da je
zrak ugodan, ak jo i veoma topao onda jog ostane dosta vremena da se ovjek dosaduje, da ne
zna ta bi s vremenom, koje bi na selu proveo u lovu ili barem u hodanju.
Htio bi irine, da ti se oko ne spotie o krive zidove koji te odasvud okruuju. I onda se popne
na munaru, pa ti pogled plovi po starim sivim kamenim krovovima jednokatnih ku a, proaranih
novim, crvenim, od crijepa, s uskim dvoritima, s
maljunim ba ama u kojima se krile murve sa ve
opalim liem i ipci. I onda brza Neretva, modrozelena, da joj i na dubini od deset metara vidi pijesak na dnu, i njeni divni vitki mostovi i kamenite

96

A. Nametak: Trava zaboravka

97

munare kao uzdignute ruke koje ho e da dotaknu

modro nebo. I empresi kraj njih, visoki i glomazni, s proraslim suhim granama, i jablani i platane
na etalitu.
Pada mrak i tjeskoba ti se uvlai u srce. Ovdje je
veer dulja nego na selu, pa ima sit da se naeka
dok mujezin zovne na jaciju. A na selu i ne dode
tako rano. Ili si na Rotimu da nato i burila vode i
dotjera ih ku i, ili jo eka negdje na eki, nee li
izii iz okrajka zeko na oguljen komadi njive da
se provalja i obrani od komaraca i druge ivine.
Prode ti tako neosjetno vrijeme, pucao ti ili ne pucao, i kad si ve pod krovom, istom to si ve erao,
a ve je vrijeme jacije, a potom i spavanja.
Legao si u postelju koja je meka i udobnija nego na selu, jer se ne moe na selo nositi toliko posteljine, i umoran si zaspao, a onda ti na san izlazi
Ahmet, pa Pta, pa zec koji tri prema tebi, kako
se samo moe poeljeti, a ti si ve prinio puku
desnom obrazu i cilja, cilja, i potee, ali nikako
horoz da omakne, kao da je prikovan - i zec protrkuje.
Onda si doao medu jato jarebica koje se diu s
velikom bukom, nanianio si pukom i uhvatio si u
nian etiri, kao da su na koncu, a horoz se na puci samo vrti kao ru ka na khvenom mlinu i nikako nee da udari o iglu, da bi se razlijegao prasak i
sama pokosila arene ptice, koje i ezavaju na
obzorju.
Probudio si se, ali kao u kakvoj tudini. Nije ti
na jastuk palo sunce koje se diglo iza Kotanice,
nego odnekud dopire blijedo svjetlo. Streha ku na
spustila se duboko nad dvorite, da kie, kad po
jugu padaju, ne udaraju u prozore. Preko dvorita
- staja, a do nje susjedna ku a, apkovina, pa njihove crte koje se sijeku u nekom nepravilnom et98

verokutu, uokviruju samo komadi neba, koje ti se

ini, makar kako bilo plavetno, nekako maleno, siromano i dolazi ti da vrisne:
Natrag na selo, natrag u prirodu!

7.

99

I I NI VII 11 Q

NAPAST

Proivio je on pet godina u odricanju i jednoga

dana dode mu napast u obliku djevojke.
Ali neto o njemu. Stara porodica, begovi pod
fermanom sultanovim, a jedan je izdanak, vjerovatno posljednji, on, Hamid. Prije njega rodilo se
u Bajlozovoj ku i est sinova i nijedan se ne podgojio, a kad se on rodio, sve izvalilo u nj oi kao u
kap vode na dlanu. I kad su ljudi estitali ocu po
starom obi aju: Neka ti je hairli, pa onda iv,
otac im odgovorio: Neka je vala iv, pa... (ne
dorekao: makar bio i nesre a).
Njegov otac i majka bili dobri, sveti Ijudi, to se
rekne: samo da je vie ljudi na zemlji. I kad se Hamidu jo jedna sestra rodila, izgubio majku. Otila
ona da pomete jedan kutak u raju i da rastvori rajska vrata muu koji ju je samo dva dana preivio.
On nije nita znao o svemu. Bijae dijete. Neku
staru strinu zvao je majkom, a rodene se nije ni
sjeao.
U sre i dani lete kao misli i tek to se svane, ini
se, ve se i smrkava. A ni godine se ne opaaju.
Odmiu i bjee i samo behar po kosama staraca
sjea ih negdanje mladosti. Skrb nad njim uzeo
ujak, dobar i plemenit ovjek, na ranu bi ga previjao. I poten imetak se Hamidov mnoio, i pa103

metan Hamid odgojen, pa je dika i ponos ne samo ujaku nego i mahali ktoz koju prolazi. Sestra
mu se ve udala, on izvaden iz malodobnosti, i jednoga dana grom pu e u sve.
U na grad dode jedno garavo cigan e Sofia.
Pjesma joj je lijepa kao i ona, pa u kafani gdje ona
pjeva uvijek puno. Prate je etiri violine. Pa kad
zapjeva koju sevdalinku a izvrnutom akom udara
u def ili defom o goli lakat, nastane pravi lom bijesno vriskanje starih i mladih, neoenjenih i svezanih. A u def, kad s njim proeta izmedu gostiju
ljubazno im se smijee i, pra pada kao pljeva. Pa
starac Ibrahim-efendija, sijed kao ovca, stao kraj
baene ograde ljet ^ je pa ona pjeva vani izvadio neku plavu banku, pa joj dobacio preko ograde
Deder onu: Kun'ga, majko...
Ona se zvonko nasmijala i, da mu eif bude na
mjestu, zapjevala:
Kun' ga, majko, i ja u ga kleti,
ali ekaj, ja u zapo eti.
Tamnica mu moja njedra bila,
a sindiri moje bijele ruke.

Ona je jog pjevala, a starac bjeao, mau i rukama oko glave, kao da goni davla koji mu je um pomutio.
Hamid je bio tada zdrav, mlad i bogat, a ona zapalila okom i glasom dvadeset njegovih ljeta, i on
je ivio. Vjekovi i godine slagali novac u teke
hrastove krinje, a no i troile. I potroile. Zemlja
se prodavala. I prodala. Onda je on, negdanji beg
pod fermanom sultanovim, otvorio kafanu, radio i
troio, a stanovao kod sestre.
Svijet okretao od njega glavu. Dugo, dugo, ko
zna koliko godina.
104

Jedne no i za vrijeme zelenoga kadera, kad su

ljudske glave i po gradovima bile jeftinije, Hamid
se vraao u sitne sate ku i. Zapravo i nisu bili sitni
sati, jer je ve truba budila vojnike u svim logorima naega grada. Iz jedne pokrajne ulice isko ili
nepoznati ljudi, zgrabili Hamida i dok mu je jedan zaepljavao usta, drugi su mu prebirali depove. Tek kad se on okrenuo prema elektri nom
svjetlu, oni se zabezeknuli prepoznali su svoga
redovnog druga s akamluka. Nasmijali se i ispriali mu se zbog straha to su mu ga pripravili.
Lako su me mogli i zadaviti, mislio on urei se
kui. Pa ta bih onda? Zar da pijan pred Boga izadem? I neist, Boe, ne ist? Pa na Sudnji dan, kad
svi goli izademo pred Gospoda Boga da nam sudi
posljednji sud, da mene vikne: Hamide, sine
Omerov, poloi djela svoja na tereziju Pravde! A
ja drui predao u jednu zdjelicu Dobro, u drugu
Zlo to sam ga za ivota poinio, i zdjelica s _dobrim djelima odskoila visoko gore kao da je u
njoj pljeva, a zlo preteglo, i zdjelica samo to ne
dotie tl. A otac i majka gledaju me i crvene se.
Oni su u hladu mirisna oblaka, a mene pe e sunce,
koje se spustilo na jednu milju blizine zemlji. Allahu moj, oprosti mi! jauknuo Hamid u svjee jutro i pourio se kui.
Kod kue mu sestra ve ustala i ispekla kahvu.
On proao mimo nju, a onda se vratio, zagrlio je i
zaplakao kao malo dijete:
- Oprosti mi! Koliko sam te puta namu io i uvrijedio! Nikada vie ne u ono raditi.
I ona zaplakala. Rekao joj da mu ugrije vode,
da se okupa. inilo mu se da iza tople vode i sapuna ostaje tijelo kao u novoroden eta, a dua bijela
i ista kao snijeg ujutro, dok jog' nije nijedna noga
ljudska stala na nj. A kad se okupao i presvukao,
,

105

mujezin je pozivao pravovjerne na jutarnju molitvu. Uputio se Hamid prema damiji. On na damijska vrata, a preda nj Mula Mustafa Oruevi.
Da se sunce rodilo sa zapada, ne bi se vie zaudio
nego kad Hamida vidje da ide u damiju. T sino
je pijan bio kao uskija i , bezobraznik jedan, njegovu ker zadirkivao i pitao bi li pola za nj. A
sad, eto, dozvao se i doao u damiju. 0 Gospode, Ti si svemo an i najmilostiviji milosnik, rekao
je on i uniao u damiju, odmahnuvi neodredeno
rukom, a za njim i Hamid.
I otada je Hamid drugi ovjek. Predao se samo
Bogu. Ide putem koji vodi k Njemu.
Mula Mustafa Oru evi, hoda te damije, upravo ga zavolio. Jedna ovca iz njegova ionako malena i prorijedena stada vratila se kad je on bio izgubio svaku nadu u njen povratak. Hamid gdjekada zamijeni i mujezina, a glas mu je ugodan, treba
ga u toplu ve er posluati pa osjetiti kako neto
blaeno ovjeka golica na dnu srca. A kad se moli
Bogu, say se zanese i uroni u molitvu, nita oko sebe niti uje niti vidi.
Tako je on proivio pet godina u istoi i pobonosti, kadli mu jednoga dana dode napast u liku
mlade djevojke.
Ne bijae ona lijepa. Ne mora ena ni biti lijepa
da je ovjek zavoli.
Mjesec se mijenjao dvjesta puta od njezina rodenja. Bijae njena porodica nekad bogata, ali,
kao i ostalo sve nae, umirala je polako kao veernja rmen. Ve kao djevojica od petnaest godina
bijae izvikana. T, u naem gradu djevojke koje
mrak zate e izvan ku e i nisu vie djevojke. A ona
nije marila to se o njoj govori, pa ni uza sve o eve
prijetnje nije htjela promijeniti ivot. I kad joj otac
umrije, ona tek onda dobi slobodu. Tako je ona
106

jedne ve eri govorila s Hamidom. On je nije gotovo ni poznavao. Jer kad je on ivot provodio na
svoju, ona je bila dijete, a kad se on poeo u se povlaiti, nita svjetsko nije vie ni vidio. Te ve eri
on se ranije vra ao iz kafane. Ona je stajala pred
kuom. Mimo obiaj javio joj se, kao stari momak
nabacio se nekom alom i otiao ku i. Ali se brzo
vratio i poveo s njom razgovor. Pitao je kako sada
ive otkako joj je otac umro, a ona sitno drobila i
avrljala kao vrap i : T, Bog se brine i za ptice, a
kamoli ne bi za ijude. Dok je ona govorila, njega
prolazili srsi, a jedan mii na uglu donje eljusti
pod uhom neprestano podrhtavao. Ona kao da je
osje ala neki znojni dah to je strujao od njega,
brzo se ugnula, savivi se u strtiiku, a to je njega jo
vie zagolicalo.
Kad se od nje udaljio, udario se dlanom u elo:
Pa ta je meni? Jesam li ja lud? T ja sam star i
sijed. Preko etrdeset mi je godina. Blie pedeset
nego etrdeset. A sad da mi mota mozgom ovo dijete. Ne valja, ne l
I on utonuo u molitvu i rad.
Ali napast nije bjeala. Ona njega nije voljela.
Htjela je da se samo njime igra. Kao sita maka s
miem. Nije joj potreban za jelo, nego se nasladuje
njegovim cviljenjem, kad mu pande zarije u ivo
meso. Tako i ona, Nedreta, pomalo ga gnje i i puta ga, ali ne daleko.
I jednoga dana, poto se dugo od njega skrivala,
ude u njegovu kafanu. On je zadrhtao, poblijedio i
sjeo na stolicu. Neko je iz jednog du ana naru ivao kahvu: Hamide, veliku, ali on nije uo nego
je piljio u nju. Ona se udaljivala kao neko udno
prividenje ne rekavi mu ni rije i.
Muila ga je okrutno. Kad nje nije bilo pred
njim, a on o njoj mislio, korio bi sam sebe:
107

Pa jesam li dijete? U to sam se zagledao? ta

me kod nje zanijelo? Nita u nje nema lijepo, nita.
Pa i ono to je kod nje lijepo htio je sebi omrznuti :
Ni to nije lijepo bag zato to je kod nje.
Gdjekada je bio miran i uredno vrio posao. Pogdjeko bi ga zapitao:
Ma, ta je tebi, Hamide? Ne uje kad ko naruuje kahvu. Ja onomade vikao veliku, pa ekaj,
ekaj, a tebe nikad.
Pusti ti Hamida dobacio bi drugi ima on
jednu to ga voli, pa mu sama na noge dolazi. Ne
moe da eka do veeri, da joj on dode.
Crvene i se kao dijete, on bjeao i koria sebe:
Zar sam dotle spao da i drugi moju sramotu
pri aju? Ovo ne valja! S ovim valja kidati.
Vazda bi on tako rekao i vazda, kad bi je vidio,
strepio bi i drhtao.
Jednoga dana kad je groe zrilo po odrinama,
u avlijama i ba ama naega grada, a sunce blijetilo po sivim krovovima njegovih ku a, dola ona
u kafanu da se igra. Ma ke i mia. Zrak je bio sparan, a krv se gruala u ilama.
Pa ta ho e? - rekao on. to me vie mudig? Ako deg poi za me, red! Poslat u prosce radi
obiaja do matere ti. Ako nee, a ti me se okani!
Ne mui me! Nestalo je njegove hrabrosti s kojom je to naduak rekao. Ta ja sam tako slab.. .
i.. . izmuen i zamalo da nije zaplakao.
Ona se nasmijala i otila njiu i strkom kao vitak jarbol, a to je njemu pamet zanosilo. Istr ao je
na vrata i zagledao se za njom dok nije zala, ne
mare i vie za ovaj svijet.
108

Ah, ta du od ivota svoga? jadikovao on.

to me ovo dijete zanese, pa da ne znam vie ni
za to na svijetu nego za nju.
I koliko god se trudio da ne misli na nju, iskakao mu pred o i njezin stas. Dogadalo se da bi
pronio kahvu mimo du an u koji je naruena, a
onima koji su na veresiju pili za jednu bi kahvu
naarao i po nekoliko crta. Pa kad bi se na
prvog obraunavao s dunicima, bilo je bruke i
pokora.
Ljudi moji, oprostite ispri avao bi se nisam ja esto bio pri sebi kad sam pisao.
Malo si ti kada pri sebi dobacivao bi mu kogod vie ozbiljno nego u ali otkad se zagleda u
onu enku. Dozovi se ve pameti, bolan, t brada
ti je ve procvjetala. Pre e ti je misliti na onaj svijet nego na ene.
I kad nju ne bi vidio za pet -est dana, on je ve
drugi ovjek. Rdi, trijezan je. Ali je ona kao kakav stari grijeh koji se ne zaboravlja, nego se vraa
u svijest u nekom izvjesnom vremenu. Pokae se,
blijesne i nestane ga, a u dui ostane samo tegoba i
bol. Ona obi no ne govori mnogo. Samo se nasmije, uvije se pa ode i ostavi njega zanesena.
Mula Mustafi Oru eviu veoma teko kako se
Hamid odmetnu od damije. Ta ionako ih je malo
koji je pohadaju, a eto sad ni Hamid ne dolazi. ta
mu je, to on ne zna, samo mu je ao. Ve ima p
godine kako nije prekora io damijskoga praga. I
on pode jednom u kafanu Hamidovu.
Ljetno je prijepodne. Gostiju nije bilo. Hamid
je istio kahveno sude i mislio o njoj. Ju er, kad je
proao ispred njene ku e, pjevae ona:
Kad sarhoi iz mejhane produ,
svaki nosi ruku na saruku,
a moj, majko, ruku na srdacu...
109

I sjeajui se toga, jauknuo kao ranjen ris: Ah

majko, to du od ivota svoga!
I nemo an sjeo za sto i podlaktio se. Uniao
Mula Mustafa. Naruio kahvu, sjeo u kut pa pije
odbijajui na ibuk dimove guste i plave.
- Hodi, danum, ovamo da te neto upitam, ako
ti nije mrsko.
- Evo me. - Pristupio Hamid krotko i nekako
bojaljivo sjeo preda nj, kao da je on sudac koji je
vlasnik i ljudskih ivota.
- ta je tebi, Hamide, pa te nema u damiju?
Eto prije, kad si bio onakav, niko nije ni o ekivao od tebe da dolazi. Ali sada? Bio si mi odraao kao ro eno dijete. Nekako bjei, pa bih rad
znati zato?
- Neu od tebe kriti ni trun jednu, jer si ti meni
kao otac. Samo, tako ti Boga, da ovo to du ti rei,
ne ode dalje od nas.
- Priaj !
- Eto ova... zna je... Nedreta... - skanjivao se
on.
- Znam, pa ta?
- ta du ti duljiti? ovjek kao ovjek, zagleda se
u jedno ensko, pa tako i ja. Ali da sam se ja u nju
zagledao, Boe sa uvaj, samo eto, kad mi je na oima, mene svega obuzme nekakav drhat, svega me
znoj oblije, ja gorim say kao vatra. Gorim, efendija, i izgorjet de mi i tijelo i dua ako ovako potraje.
Kad mi je na oima, ja ne znam za ovaj svijet, a
kad je nema, pa i nema nita. Da se ho e udati, da
je avo nosi, j za vlaha, j za tur ina, samo da
je moje oi ne gledaju. Jer, jer, kad je gledam, ja
ne znam vie ni za ta na svijetu. Ona je nekakva
napast koja me progoni i koja de me prije vremena
u grob stjerati. Uzalud je gonim. Kad je ovdje, ona
se samo ejtanski smije, a ja zaepim ui da je ne
110

ujem. Ona dolazi preda me, uvije tijelom, a ja

sam odmah lud, nasmije se i odlazi. Ja padam na
koljena, sti em o i i vi em: Bjei, npasti!
I dok Mula Mustafa zamiljen odbija dimove
guste i plave, Hamid umoran sputa glavu na sto i
ape:
- Npast, npast.

111

IZVAN OKVIRA

Hans Mller iao za poslom ulicama zamrloga

grada i nije putem zastajkivao. Bio je zastupnik
beke firme Ferrum, A. G., koja je uvozila plugove i sitniju eljeznu robu. No, mislio je, ba
se radi ova tri trgovca koji uzmu tako neznatne koli ine robe nije ni isplatilo svra ati u ovo mjesto,
gdje je pjesma zaplaena, gdje nema ivosti i gdje
se tako malo trgovine napravi. Ali kad je ve tu,
treba da se svrati svojim starim muterijama, da se
cjenka, kako to on ve zna, da popije u duanima
nekoliko crnih kahva, i nave er da se s tim ljudima
proeta od jednoga mjesta zabave do drugoga. Ne
voli on bag' ta mjesta, ne to bi alio potroiti na vino i pjeva ice, nego on naprosto trpi ako se pjevaica upinje da pjeva a ne moe, pa nemo glasa
prikriva defom i reskim klepetom mjedenih kolutia na njemu.
A od njega se zahtijeva da nakon posla od nekoliko stotina ilinga sjedi s ljudima cijelu no , da pije cijelu nod, da pria cijelu no . Tako bi on rado u
to vrijeme htio nevidljivo se priuljati kakvoj muslimanski u haremu. (Tu ima muslimana, to on zna,
jer je njegov jedan kupac musliman koji umije da
pije i koji ga svaki put, kad on dode iz Be a, u dan
napije kahve, a u nod mu pokae itavu razonodu
112

ovoga malog svijeta od sjenovitih ba a, gdje se

akamlui uz rakiju i komadi kakve vo ke, do zadnjeg lokala, gdje violine ski e kao iibani gladni
psi, gdje def ne daje glasa ivota, nego je kao bubanj na stratitu, i gdje se nizak strop sloio ljudima na tjeme, pa u dimu od cigareta trae ljudi ivotne likove koje u danu, na ulici i u domu, ne susreu, a koji im trebaju jer su im ta matanja dio ivota. A da harema ima, to je on itao u romanima i
putopisima, harema sa vrelim i tri etvrtine golim
enama koje samo ekaju mukarca da u njegovu
zagrljaju ieznu i ishlape, pa od toga ostane ovjeku samo uspomena, i ostane uvjeren da je to zaista doivljaj bio, a ne san, jer se ovjek probudi u
torn haremu, a ena mu iskliznula kao riba.) Taj
harem i tu orijentalku on bi htio, jer sve te njegove
Fanny, sve Irme, sve Rose svagdanje su ene, koje
namue ovjeka cijelu nod, da ujutro osje a bol u
krstima i nemo , a ona, Fanny, provla i mu jo
uvijek prste kroz kosu (dok je on jo imao plavu
gustu svilastu kosu), jezikom mu liska uho i mekanim miicama stee ga oko vrata. A njegov musliman nee nikako da mu pokae jedan harem, koji
bi on tako rado pogledao i doivio jedan haremski
roman, sve ako bi ga kakav brkati musliman, do
zuba naoruan i krvni kog pogleda, rasjekao noem. Svaki bi njegov komadi mesa tad vikao: Ne
alim; bio sam u haremu i doivio roman.
Sunce je klizilo tiho i sjene na zemlji bile su male. Ulicama su lagano prolazile seljanke gone i
pred sobom na magarcima kvrgave cjepke drva
(tovarbanka), plele su arape, prolaze i pokraj
crkve kleknule bi i pomolile se Bogu (blag je Svevinji i milostiv, i poslat de im danas kupca, da se
ne namue ekajui na ovom suncu), pa de se onda
vratiti tihe i mime u brda, dva sata od grada, sasut
8 - A. Nametak: Trava zaboravka

113

e u kipuu vodu pregrt kukuruzna brana i nastavit e ivjeti. Nad njima lete aeroplani, prave
osmice, sputaju se do nad same krovove, da se
opet uzdignu do visine gdje se pri injaju kao leptiri. Gleda Hans to, i muno mu je. Dolje, na zemlji,
ivi ovaj narod kao i onda kad je prvi put obukao
koulju, i ne die glave nada se niti gleda oko sebe
kako kraj njega proklizi Dodge, i mora udisati tu
prainu i hraniti se kukuruznom kaom.
Uspinje se sunce polagano, sjene bojaljivo bjee s puta, a Hansa bocka znoj i svrbi dva dana nebrijana brada. A ne moe on da kou povjeri tek
kome. Nedostajalo mu je komadi a njegove Evrope. Osvrtao se nee li gdjegod opaziti pozla eno
staklo.
Aeroplan se sputao nad same krovove, tako da
bi Hans i nehotice bjeao pod kapije i strehe. I oni
besposleni trgov ii (kojih bi cijeli dnevni utrak
jedva dostajao za pristojan ivot) odlagali novine i
privirivali na vrata, kunu i buni propeler koji im
ne da mira i pilote koji se nadviruju u ogradena
dvorita da gledaju ene.
I Hasna je izila iz brijanice i gledala smionog
avijatiara. Znala ga je ona i znala je da se radi nje
izlae opasnosti da se zaplete u snop telegrafskih
ica i polomi krila. Mahala mu je rukom, a on joj
izbacio lopticu koja se razvila u padobran i i pala
pred nju. Hans se sagnuo i galantno sve predao
Hasni.
- Zar ne da je vama poslat?
- 0, da, hvala.
Hans je gledao u nju i procjenjivao je znalaki.
Say taj sklad savijenih linija, sva svjeina koe, sjaj
kose i o iju, sva ljepota pokreta bila je vjekovna
batina rasa i naroda to prodoe ovom zemljom i
ostavie je na tijelu ove zemlje i na ljudima koji ni114

knue i uzrastoe na njenu tlu. Prodoe svi ti narodi, a ostade dua sunca, Ijubavi i vina.
Za taj siuni padobran bilo je privezano pismo.
I dok je ona itaia, Hans je gledao nju i brijanicu
pred kojom je stajala. Ba je to on traio. On e se
rado prepustiti ovoj eni da ga brije, pa makar mu
uredaj salona i ne odgovara. Stupio je unutra, i
zbor pomo nica zapljusnuo ga pozdravima.
Sjeo je u stolicu i ekao torturu. Sve je to za njega bila muka i vjeno je udio za nekom mirnom
zemljom, gdje ne bi morao svaki dan radi drugih, a
ne radi sebe, brijati se, ra eljavati kosu, dok ju je
je goniti uz gla-imao,psrednglvtai
vu, kako se kada drugima svida, vje no stezati vrat
i zbijati noge u cipele koje moraju biti male i imati
svaki as drugi oblik. Roden medu visokim kuerinama s uskim betoniranim dvoritima, eznuo je
za sun anom morskom obalom, za sitnim pijeskom u kojem bi se g prpao kao dijete, kad mu se
to u djetinjstvu nije dalo, eznuo je za suncem kojemu bi mogao izloiti cijelo tijelo, a ne samo lice i
ake.
Hasna je bila pomonica i njoj je bila povjerena
glava ovoga rijetkog gosta.
- Da gospodinu utarem sapunicu etkom ili rukom?
- Kako vi volite.
- Ja nemam ovdje svoje volje. Kako gospodin
eli?
- Isto kao i vi.
Trljala mu je bradu rukom i smijuckala se. Vidio je on taj osmijeh u ogledalu.
- Bogme, gospodin ima gustu bradu. - Otrla je
ruku od sapunice i pokazala mu pocrvenjele prste.
- To je kosa s tjemena sala u bradu.
s

115

Smijuckala mu se dok ga je brijala, umivala i

utirala mu kremu u lice.
- Zna li gospodica i manikirati? - Zna. - Hvala
Bogu - odahnuo je Hans. Moi e se jo zadrati
uz ovu lijepu enku. Ako smije pitati, odakle je
gospodin? Zato ne bi smjela? On je iz Bea. Njoj
prelijee ispred oiju nekoliko metara filma, raskoni dvorovi, teatri, toalete, valcer. Otmjena gospoda, lijepi asnici, dame u haljinama salivenim
uz tijelo, iroki raskoni kreveti, sve kraj ega je
ona u ivotu prola a nita doivjela. Jedan kratak
uzdah i opet posao: skra ivanje nokata, ienje,
ocakljivanje.
- A ono pismo, ako nisam odvie indiskretan?
- Jedan deko koji me mnogo voli.
- Vi njega?
- I tako i tako.
- ta je po asti? - pitao je odlu nim glasom,
kao da nije sluajni prolaznik nego njen zatitnik.
- Potporunik.
- I samo to?
- Da, ali ne e valjda samo na tome ostati.
- Imate pravo. Skidat e zvijezde s neba i prikopavati ih na epoletuke, ali ako pode za suncem da ga objesi o vrat, oprit e prste.
- A ko je sunce?
- Pa vi, gospodice, za milog Boga! Vi. Oprostite,
ali ja yam se ne mogu iuditi. Vi i potporunik!
General je za vas. Ah, ta general? Vi imate glavu
kojoj nedostaje samo kraljevski dijadem.
Pred malom vitkom frizerkom to lijevom rukom dri njegov dlan (osje a ona nevidljivi plamen to joj pali jagodice na prstima) a desnom
nervozno brusi nokte, klize filmske slike dvorova s
parketiranim salonima, livriranih sluga to se diskretno izgube kad vitez ljubi dami ruku i poljubac
116

mu se penje usnama njenim, parkova s egzotinim

biljem i tamnim zakucima, u kojima su klupe za
dvoje, a mekane se hvoje kao duga ra eljana kosa spustile do zemlje, da tite zaljubljene od izvjedljivih pogleda. Jedan dan takva ivota trebalo bi za
nju, pa ako ga..preivi, da se u danima najcrnje bijede sje a njega i da od uspomene ivi, a kada i ne
bi taj dan preivjela, ne bi zaalila za ivotom.
Jer, napokon, zar je i to ivot? Onih dana od kojih poinje pamtiti prestao je ivot u njenoj porodici. Ve deset godina svaki dan sve je crnje. Ona
je bila jo dijete, pravo pravcato dijete od sedam
godina, kad je Nedreta poela ivjeti bludno. Otac
je kaljao i bacao krv, majka se inatila sa susjedama, brat, koji je za vrijeme rata hohtaplirao u Peti, sada dri plesne ta ejeve (da novac od toga prolumpuje s nemoguim enama koje u i plesati a
njihova tijela nisu za to jer vjekovi nisu izdjelavali
njihove crte i pokrete), a baba, prastara ena kojoj
se brada sastavila s nosom, koja vjeno uti i sjedi
kraj prozora s reetkama mislei na Boga, jedina
pravo shvaa ovaj veliki prevrat. Sve to se imalo
izgubilo se. Sve to je ostalo prodalo se, jer svi goyore: mora se ivjeti. Otac umire (njoj je tada bilo
deset godina i Nedreta je poela sve kasnije dolaziti), majka krade, jer se mora ivjeti, pa kad izade
iz zatvora opet krade, jer se mora ivjeti. Brat bani jer nije ni za kakav rad stvoren, psuje sve ovo,
ali za Petom (mora da mu je ondje bilo dobro,
jer, kako su pri ali, a ona se toga ne sjea, slao je
novaca i kui, a tamo je umio ziv,leti onako kako je
u kinu), a baba, godine i godi-onapslijegd
ne svezana za jedno mjesto, uti, a kad progovori,
rijei joj padaju kao sudbina: Sve de ovo proi i mi
demo ostati. Vje ni smo mi ovdje i nas ne moe nita zbrisati.
117

Pa i ona, Hasna, ve je od prvih dana kad je stupila u ivot osjetila svu njegovu gor inu. Kao pti e
rano ispalo iz gnijezda pala je u ivot i prebijala se
svaki dan o kamenje koje je njenim putem cvalo.
Poela je utiranjem sapunice u bradu muterija, a
sad ve manikira i ondulira dame. Mui nju esto i
zadah iz usta kakva ike koji pilji u nju s otromboljenom donjom usnom, a ruke mu dr u i padaju u
njezino krilo. Njena su bedra oja ala i sva dre
od dodira mukareva, ali je njoj ipak teko to
ba ovi koji zaudaraju bijelim lukom uvijek trae
da ih ona, haremska rua, njeguje.
Razgovaraju oni tiho i povjerljivo. Nije to za
nju. Ona je rodena da vlada i zapovijeda, a ne da
isti prljave nokte ili da se neemu nada od jedne
zvijezde na epoletuki, koja moe jednom da spane s neba kao meteor, samo to onda ne ide u kakav muzej nego u mrtva nicu.
On nije kralj ni uglja, ni gvoda, ni petroleja, nije ni grof, ali ima toliko novaca da oni mogu negdje ivjeti na moru u jednoj lijepoj viii, mogu gledati valove to padaju jedan na drugi kao umorne
vjede, a po njima mjese ina pliva, i glazba.
Ona se plai da to nije za nju; to je prevelika
srea, o kojoj ne smije ni sanjati. Vrte se suze u
njenim oim Nije to za nju. Ona to mora pregorjeti. Ona mora i popodne, i sutra, i prekosutra i dalje uvijek, dok njeno lice i tijelo bude svjee, sjediti
na ovoj klupiici i istiti runjave mesarske ruke,
osjeati pritisak njihov na svome tijelu, da bi mogla u subotu sa zaradom zaredati po du anima i donijeti ono sitnica ku i, jer napokon ivjeti se mora,
a nju je zapalo da hrani etvera usta. Otac je iskaljao plua, Nedreta je ishlapila, a majka i baba trebale su kruh, svagdanji. Da, i brata je trebalo paziti, jer je on sve troio izvan ku e, sa enama, i pi118

jan je doma dolazio, i plakao nad sobom kao nad

mrtvacem. (Nema on snage da se otrese toga ivota, i sve mu je to preglupo, to polako ljudsko kasanje po ovoj zemlji bez drumova, a kad se probudi i
rastrijezni, ipak trai da jede. Vidi ona, njega je
stid to jede s tudih ruku, a njegove su umrtvljene i
jo nisu za rad.) Dolo je to njoj vrh glave, ali ne
moe ona ostaviti ta kola kojima se vozi njena porodica da odu bestraga. Ona njena baba to govori
kao sudbina mora jo da ivi i da preivi ovu bolest to se uuljala u tu porodicu, mora da kae ivotnu mudrost ovima koji dolaze. Ona se sada samo smjeka, a imat e kada rei.
- Kako su vas maloprije zovnuli kad ste bili vani?
- Hasna.
- Hasna! Tako su nam imena sli na. Samo mali
poreme aj slova. Hans i Hasna. ta to zna i?
- Pogodite!
- Kladio bih se da je neto s ljepotom vezano.
- No, nije daleko.
- Dakle, mala - rekao joj je pri polasku, ja u
jog ve eras biti ovdje, a sutra putujem na more.
Ona je sjela i mislila o moru koje je gledala na
razglednicama (komad dva dinara), a on se pred
vratima zaustavio i ogledavao se jog unutra.
- to ne, lijepa je ona muslimanka? - doapnuo
mu gazda pri izlasku. - Mi je zovemo: haremska
rua.
- Um Gottes... muslimanka, harem...
Gledao je Hans zbunjeno i kora ao zamiljen.
Ipak, te ene... Nda. ta bi ovjek rekao. Kratke je
kose, nije tri- etvrt gola, ne unitava pogledima
mukarca i svagdanja je ena.
119

Ila je ona o podne kui i sunce je slapovima

vreline padalo na kue s tekim kamenim plo ama
i cijedilo se s krovova.
A tamo s Hansom. More, natkriven amac, a
oni na puini i miluje ih povjetarac. On lei u njenu krilu, a ona ga gladi po licu. Pjeva joj tiho pjesmu o ljubavi, i galebovi klik u i laste presijecaju
plavi prostor.
Nije on prvi mukarac koji je uao u njen ivot.
Ona je ve prela esnaesto prolje e i sokovi su
previrali u njenu tijelu, i ula je od Nedrete da to
nije nita strano, da se to svakako mora jednom
desiti, to prije to bolje, i da je svejedno koji je to
mukarac, samo ako ima novca. Ljubavi da nema i
ivot je okrutan. Govorila je kako treba iskoristiti
trenutak. Na trjtu enstva najbolje stoje muslimanke. Ta se roba sada potrauje najvie. Cijene
su vanredne. Svi oni kojima je muslimanka bila
pria sada je mogu dobiti, samo ako dobro kesom
trehnu. Pa to ako neko zaudara saransakom. Nekoliko se minuta lako strpi, a onda ima novac.
Odbaciti nemir savjesti, iskoristiti as. Tako je govorila Nedreta, i Hasna je malo od svega razumjela tada, a sada saznaje zna enje tih rije i, sada poto je Nedreta umrla pa na njeno tijelo spalo da
zarauje za ostatke jedne porodice.
Da ljubavi nema i da je ivot okrutan, to je ona
iskusila, ali se ipak boji svakog mukarca. Ona je
tako mala, vidi to Hasna i sama, i djetinjasta je, a
ve udi za nekim smirenjem, daleko od ove lai,
od ovih pogleda mirkavih o iju, od ovih lica s otromobljenim usnama s kojih bale teku te joj se ini
da se te bale lijepe po njoj, i gadi joj se.
Sunce pali i cesta je duga i prana. Gola brda
zatvaraju nebo koje je malo i plavo. Cezne ona za
irinom, beskrajem i odmorom, kad se moe povje120

riti ladici i vjetru, da joj puzi uz golo tijelo i da

ovaj lijepi Hans, plavih o iju i mekanih prsta, lei
na njenu krilu.
Vrata su krinula i dvorite je bilo usko i zaraslo
travom. Soba je bila mala, strop kao da se spustio
na tjeme. Na podu je bio ilim i lealo se na njemu. Na njemu se u no spavalo i ujutro bi krsta
boljela od tvrda leaja. Legla je Hasna na pod i nije sjedala za siniju, gdje su svi iz jedne zdjele jeli.
Brat je jeo i psovao (zar je to jelo, ta nemogu a kaa od svakakve zeleni, bez mesa), majka je jela i
gundala da nije ni to zasluio, jer je i to Hasna zaradila, a on neka se stidi, i bolje bi mu bilo da ga
nema. Baba je utjela i vakala jedini zalogaj. Njoj
je dovoljno i to. Ona ve ivi od uspomena i misli
na budunost ovo dvoje unu adi to joj je ostalo.
Nema vie nieg: sve je razgrabljeno, sve uniteno,
samo je ovaj krov nad glavom njen i ona ne e nikako da ga proda. Ona ho e da ga namre ovoj djeici to ne znaju ta rade, to trae irine i to su tudini na svome.
To mi je jelo psuje on. Uzet du kakvu Maarku ill vabicu, pa da i vi barem jednom u ivotu reknete da ste jeli kao ljudi.
Nesreo, i tim se jo prijeti. Izdiri iz ku e!
Nikad se nije u nau ku u dovela druga nego muslimanka.
A je li se, majko, ikad iz nae ku e udala djevojka za vlaha?
Dijete, to zbori? Gdje bi to? Pa to se ne moe nikad desiti. Oni se ne mogu ni vjenati i ivjeli
bi u vjenom bludu.
Pa ipak si ti troila novac od bluda, jer nije
Nedreta zaradivala druk ije nego tijelom. Ti si to
znala, pa joj nisi ni spo itnula. Hranila si se tim
novcem i gradila se sveticom.
121

- Nesreti e, da si proklet! Hrfi.m ti bilo mlijeko

to si ga sisao! - I pokazala mu crne grudi s pomodrelim ilama. - Prokleto ti mlijeko to si ga iz
njih sisao! Ti majci svojoj to kae? 0, da sam kamen devet mjeseci nosila pod srcem...
- Da si i kamen nosila, nosila bi ga radi svoje
tjelesne razonode.
- 0, to doivjeh ovaj as - plakala je ena. Mala je bila i oborila je glavu na grudi, koje su joj bile
crne s plavim voravim ilama.
- Idem i ne dolazim vam vie. Dosta mi je ovog
doma. Nek se jejine u njemu legu! I nije vie za
ljude.
- Idi, ne doao vie! - siktala je majka.
- Idi, ali dodi opet, jer te ovaj dom eka. Bez tebe je ova kua pusta i nije vie dom - govorila je
baba, a rije i su ostale u zraku i zarile se u svaki
kut.
Zalupio je vratima i soba je bila kao razbijena
aa.
A Hasna je mislila samo o onom to je majka
rekla. Nikad se u nau kuu nije dovela druga nego muslimanka i nikad nije naa k i otila za drugoga. Gdje bi to? Pa to je neprekidan blud.
Prolo je kroz njen ivot nekoliko mukaraca,
ali to ona nije drala ni im zlim. Tijelo je to trailo
kao i jelo i noni odmor. A teko se osje ati kao
progonjena zvijer koja nema nigdje mira i koja
odasvukud o ekuje prasak da se sloi na zemlju i
ocaklene joj o i. Pa kad bi se ostavilo ovo sadanje,
ovaj rijetki dodir s mukarcem nasamo, i kad bi
pola da trai irinu i more, koje joj jedini Hans
moe dati, onda biti stalno zvijer i strahovati od
udarca. A svi ti Ijudi koji bi je tada psovali i proklinjali ne bi imali nita protiv nje kad bi ona izmijenila prsten s nekim drugim mukarcem i kad bi
122

im se imena zabiljeila na papiru u debelom spisku kod kadije i kraj njih se potpisali svjedoci.
Tri ene u sobi. Jedna je nemono leala i guio
ju je dom. Jedna je sjedila uza siniju i glava joj je
pala na grudi, i plakala je za neim to sama sebi
nije mogla oznaiti. Jedna je gledala kroz prozor u
bau, u obnemoglo bilje i modro nebo, koje je bilo vedro i bez ivota.
Kako je to sve malo i usko, mislila je Hasna i
eznula za irinom. Odmoriti jednom o i u irini i
plavome. Jednom lekariti u pletenoj stolici s mekanim jastucima. Jednom pruiti ruke niz tijelo, a
na njima nema nikakva nakita to sapinje i da je tijelo jednom u svili.
U brdima mir. Kamenje sivo i trava je u njemu
uta. Nebo se spustilo na brdo i potonulo u grad i
teko je kao le. Samo u dubini sredinom grada
rasp evana rijeka lomi se o kamenje i bjei iz grada. Cuje je Hasna i razumije njezin poziv: dolje,
dolje, daleko iz ove spone gdje me ljudi uoglavie
kao ivotinju. Sveli su u me kanale i moje se tijelo
blati. Ne idem kud sam prije ila, i prosjekoe mi
put kud je njima zgodnije. Uzalud udaram na betonirane obale u koje me kao knjigu ukori ie. Samo se pjenim od jada i kad osnaim u proljee,
kad okopni u planinama snijeg i panu kie, samo
onda uspijem provaliti nasip i pomilovati svoje
stare pe ine. Razvedoe mi vodu na bentove, pa
me zaularenu bacaju s visina da im okreem eljezne vitlove i drvene lopate. 0, bojim se da me
ovako ne sapnu kroz cio moj tok od izvora do ua. Sad sam samo ovud kroz grad utegnuta i bjeim dolje, opoganjena gradom, da me kljenovi, cipoli i svalovi oiste kraj mora, da me u njemu nestane.
123

Pa i ja moram s njom. I mene grad opogani. Od

rodenja i povoja do smrti i bijelih efina uvijek
stegnuta, uvijek kako drugi ho e. Uzak je i ograden moj put i uvijek e udaram o ogradu. irine
jednom, irine, da me u njoj nestane kao rijeke u
moru. Dalje, dalje od ovoga.
I cijelo popodne dok je radila i ventilator razgonio ustajali zrak, cijelo popodne dok je brijala nakaze malih glava s velikim podvoljcima i salom na
zatioku (ona je nejedanput opazila kako im podrhtavaju mii i na licu i kako im oi tonu), cijelo je
popodne ona ula samo rijeku to hiti da ostavi
grad gdje je svi blate, a ona je nemona.
I cijelu veer dok se etala ula je samo njega
koji joj je danas aptao da je njena glava da dijadem nosi, a ne da se nasloni na rame na kojem ima
samo jedna zvijezda. On nije nikakav kralj, ali ima
sredstava da joj ispravi put kojim ide, da joj otrijebi kamenje s puta o koje je ona stucala toliko puta
noge i krvarila ih.
Jean, zvala je ona u sebi.
Jean, mislila je ona, izlae sebe opasnosti da
se zaplete u ice, da se razbije o minare kakve damije i da ode gore zvijezdama kojih mnogo ima.
Jean me voli i Jean ima zlatno srce.
A Hans me hoe da spasi. Hans ima zlato.
etao se Hans i traio je nju. Naiao je na nju.
Klanja se i moli da bi pristupio. Doputa mu.
Ona i tako treba nekoga ko bi bio uz nju. On je tijesno uz nju i ape. Sta ona ho e? Nije dijete za
bonbone, nije glupa da joj laska... Pametna je i lijepa i zato da propane tu. Ona je dijamant, ali samo negdje u dijamantskim poljima, a dijamant je
vrijedan kad je osloboden iz blata i kad blista u
svijetu. Ona je tu u blatu. Nju gledaju sve te male
mirkave o i kao skupu voku. Njihove su debele
124

usne otromboljene, i kad ide ulicom, njima pote e

voda jednako kao kad pred sobom vide prenu ribu, s majonezoin, a okolo narezane krike limuna.
Da popiju po jednu. Ona ne brani i ulaze u bau. Sjenovit je kut i svjetlo je daleko. Griska ona
zalogaj i polako pije.
Mora ona iz ovoga mjesta i i, jer to nije za nju.
Je li ona ikada ila u kino? No, pa valjda je mogla
vidjeti da su sve ene koje drutvo vode i vladaju
njima njezina tipa. Ona de, kad izade odavde, zablistati kao zvijezda (ali ne ona jedna zvijezda, na
epoletuki).
- Ipak je Jean dobar - branila ga je ona. - Ima
zlatno srce.
- ta mu to koristi? Ako je od pravog zlata, izvadit e mu ga. U ovjeku se zlato ne cijeni nego
na ovjeku.
Ovo nije svijet. Kad ona izade iz ovoga kamenog okvira, ona e tek vidjeti dio svijeta, a treba
mnogo vremena da se vidi say. ta je njen grad
prema svijetu?! Njegove ku e, ako se tako smiju
nazvati, pritisle su na zemlji onoliko prostora koliko bi vrh igle pritisnuo na ljudskoj koi.
A njih eka njegov Mercedes to bez potresa klizi cestom i svaki as je dalje od mrtvila. Samo kad
prijedu vrhove brda, koja su medu se stjerala grad,
njoj e biti kao da je sve nevolje ostavila za sobom.
Ona je sluala Ciganku to je pjevala o ljubavi i
zlatu, i sluala je Hansa koji je govorio o novom
rodenju. Daleko odavde, u ivot, u slobodu. A
pjesma je kapala na srce:
Srebra ima, zlata ima,
sve to eli, svega,
samo ono za im udi,
toga vie nema...
125

I zavlaila joj se u svaki kut due. Ali za im ona

udi? Ba za torn irinom, za slobodom, do koje
moe zlatnim putem do i. A ta poslije da udi
kad jednom izade iza reetaka, kojima je jo uvijek
rastavljena od svijeta? Zar za ovim gradom i salovratim nakazama koje mora brijati i istiti im krvave mesarske nokte? Ili za kuotn, gdje se strop navalio na tjeme, pa dua u ma i misli su teke?
Vino je zalo u svaki kut tijela i sve su stvari
imale prisjenak. Svaki je zvuk imao prizvuk koji se
kroz uho ulijevao u duu i govorio mnogo uvjerljivije od ikakva glasa. A sve je zvalo naprijed, u slobodu, i svaki je prizvuk o slobodi govorio uvjerljivo i nije doputao da se sumnja.
- Hans, podimo! Ja nemam vie nikoga nego tebe, vratara ovoga zatvora. Ti otvara vrata i ja izlazim. Skidam sa sebe sve to mi je dosad znailo ivot i idem, Hans, idem, daleko, gdje nema okvira
koji sputava duu.
Ili su, i njoj se inilo kao da se voze iznad zemlje, jer nigdje ne osjea potresa. Savijala se esta
usjeena u kamen, grad je propadao sve dublje i
zvijezde su kapale.
Duboko je pod njima ostao grad. Iza njih se dizala praina, i kad se okrenula, vidjela je grad kao
zguvanu krpu i svjetiljke su se trnule.
A s druge strane brda jurila je cesta strma i vijugava kao gorski potok.
- Stisni oi i sluaj kako zemlja pjeva suncu to
se rada!
Prestalo je drhtanje motora i oni su, naslonjeni
jedno na drugo, sluali dah zemlje. Budil se ona
iza sna i protezala kamene ruke u nebo. Kleale su
kamene gromade i pruale ruke ukrtenih prsta.
Probijalo se sunce kroz izlomljeni kr i krvarilo ga,
126

i dolje u dnu dolina bile su lokve mraka. Hlad se

zavlaio u jazbine.
- Cujem kako zemlja pjeva. Moli ona za kiom,
da bi se zaodjela travom to je sada poutjela. Moli za kiom da bi se osvjeilo tlo za sjeme to je popadalo medu raspucano kamenje. Treba i nama kia, da sapere na trag, da iskida sve puteve to vode u grad. Idimo dalje, Hans, idimo, jer jo je blizu
grad!
- A sad gledaj! Spone padaju i mi se bliimo ivotu!
Za njima je ostajala zapraena cesta. Ostavljali
su zdesna i slijeva male njive, gdje su etelice ele
ito i pjavale pjesmu o jemu, da im ne bude sudeno jesti ga kod ku e, nego u novom domu, s dragim svojim. Ostavljali su kosce to su kosili strme
okrajke i pjevali o skoroj enidbi. Ostavljali su umarke to su se kao preplaene ptice uurili u
kakvu prisoju i like im sijedi, a u granju se raspjevao cvrak i vriti za jaim suncem, da mu raspuknu leda, da se ponovo sam iz sebe rodi. Cvr i
cvrak i jarebice plamenih repova prelije u u osoje
da ukaju kaduljino sjeme i da hladuju pod draom, a da im pijevac s kamena ne prekida pjev:
pit-tirit, pit-tirit, zasla ujui im turo crno zrnje.
- Kako je to sve malo! Tu se jo ore drvenim lemeima. Tu pasu mrave koze. Tu se pele goje u
konicama oblijepljenim balegom. Pa zar je za te
grad kojemu je okolica tako siromana? Iz kamena
ne raste nita.
- Ipak se ja bojim, i meni je teko. Ne znam, ali
mi je strano. Hans, ja se tako bojim nepoznate tudine.
- No, no, ne boj se. Pa ja sam uza te. Ja. Ti meni
vjeruje sve. Je li?
127

- 0 da, vjerujem, Hans, vjerujem. All ja sam

kao ptica to je dugo bila u krleci i zaboravila letjeti, pa tumara i prebija se o zidove, a nigdje grane
da na nju stane.
- Ja sam tu, Hasna, i nasloni se na me.
- Da i ja drim volan ovdje, vie ove provalije
to je kao zmijin rep u gru?
- Ne bih se bojao ni pada dolje, samo bih alio
tebe, jer ti bi bila mrtva prije nego bi se rodila. Mi
idemo u susret tvome ivotu, tvome drugom rodenju.
- Meni je tako dobro, Hans, i ja vjerujem tvojim
oima, ali se bojim nepoznatoga to je jo pred nama. Gledaj, Hans, dolje u dnu provalije one rairene ruke! Zar ne, one zovu nas?
- Dijete! Tebi se to ini. Ja ne smijem gledati,
ali valjda je to kakva neobi na kamena figura. Ne
misli na smrt prije nego pone ivjeti. Dakle, sad
nam ostaje samo jo jedan mall uspon. Stisni o i!
Jesi li stisnula? No dobro. Jedan, dva, tri. Sad gledaj !
Stali su i bili zagrljeni.
Pred njenim o ima razlio se beskraj koji je uguio svaku rije, samo je srce tuklo i irom otvorene
oi upijale su boje.
Gledala je ona onu daleku crtu to dijeli dva blijeda plavetnila. I to pogled blii vie k sebi, plavet
jaa. Utkivaju se u tu osnovu na razboju dimenzija
vje nosti sve tamnije i jade boje. Sve tamnija i iv]ja potka utkana je u to tkanje, da pred obalom,
pod brdom kojemu su na vrhu njih dvoje zagrljeni,
re postanu zelene i mrke, a medu njima srebrne
ice sve tanje i tanje, kao da se pribliuju beskraju.
Njena je ruka traila njegova ramena i drhtala je, a
desna je uvala srce. On je gledao kroz pramenje
njene kose, to ju je vjetar mrsio, daleki mall otok.

Lice je njeno bilo rumeno i pogled veseo kao u

djeteta koje dobije veliku lutku, ve u nego joj se
za blagdan nadalo, a ta lutka daje i glas (djeca ga
razumiju i sate i sate se razgovaraju), zna da sjedi
i, kad legne, zatvori o i.
Opralo je more njene oi i kroz njih je ulo u
duu. U njemu se utapa sve to ju je vezalo za ostavljeno.
Dolje uza samo more na klisurama bill su dvorci sa irokim stubovima do vode.
- Ona mala vila to je potonula u emprese sada je naa.
Vozili su se k njoj i postajala je vea. A kad su
preli prag, zbor posluge pozdravljao je i klanjao
se duboko.
- Ovo je na salon, ovo je naa soba za no , ovo
je naa terasa, a to pred tobom, to je tvoje more.
- I tvoje, Hans.
- Ti si jedino moje. Ti si bekraj ljepote, Hasna.
U tebi u potopiti sva lutanja, sva traenja, i ja ne
traim vie nita, jer sam naao tebe.
Zagrljeni, dane i dane gledali su more koje se
bljeskalo na suncu, kad je bilo mirno. Gledali su
ga oslobodena glaine i zapjenjena, kao to su zapjenjeni atovi, zatvoreni cijele zime u ahare, da u
proljee, kad se prvi put odrijee s jasala, ska u u
kovitlac, propinju se usapunjene koe, sti ui
dem u zubima, dok im s gubice polije u krpe pjene. Gledali su ga i uz grmljavinu i blijeske groma,
dok se slap vjetra ruio s brda i rvao se s njim i bacao ga o hridine.
Prelijetale su iznad njih ptice crnih krila to su
nosile dan u prolost. Radale su se ptice bijelih
krila to su padale u njihovu sobu, zavla ei se u

128
9 A. Nametak: Trava zaboravka

129

svaki kut, i javljale prestanak no i, a milovanja nije nestajalo.

- Hans - rekla mu je ona poto su ve trideset
puta bijele ptice panule po njihovoj postelji. Hans, ja sve mislim, da ti mene vie ne voli.
- Zar sam to od tebe zasluio?
- Ja ne znam, ali mi se ini da je tebi ve ao to
sam uza te. Ti me vie ne grli onako kao prije, ti
me ne miluje. Ja sam ti na teret. Reci mi, Hans, je
li tako ili se ja varam.
- Pa da, duo, ti se vara. Pa to je prirodna pojava da sve nije onako kako je bilo prvi dan. Zaista
onako jeste i dalje, i bit de uvijek, ali ti to gleda
drukije.
Sluala ga je i bojala se gledati mu u oi, jer joj
se inilo da de vidjeti u njima odraz ne ega drugog
nego je ono to on govori, a ega se ona boji.
Posljednjih dana on je esto zamiljen, izlazi nekud i ostavlja je samu. Ona gleda more i slua galebove i laste, dok sunce miluje smokve tamnozelene kore i irokog lia i dok se provlai kroz pruv
odrina do nabijenih grozdova to de propjevati u
krvi. Izlae ona tijelo suncu i uje kako duboko u
zemlji tue jedno veliko srce.
Katkad se zaleti misao i preko one crte to je
pred njom ravna, i preko one druge, za njenim leima, to je izlomljena i poleti daleko u prolost.
I njoj se ini da de ovoga skoro nestati da de se
morati vratiti onom prijanjem ivotu. Od osam do
dvanaest radit de, onda ku i do dva popodne, pa
opet na rad do sedam. (Ljeti sat kasnije.) etat e
ona korzom, po i de katkad u kino, moda de susresti i Jeana. Da, zbilja, ta on sad radi bez nje?
Jean, zvala ga je ona. Trebala ga je da mu se
povjeri, da mu se izjada i da ga zamoli za oprost.
Jean ima dobro srce i Jean de njoj oprostiti.
130

Jean, zove ga ona.0 mislima esto, jer osje a

da se ve ne moe Hansu povjeriti. S Hansom se
neto dogodilo. Sigurno je samo to da hldni prema njoj.
Prelo je jednom preko njenih usana nekoliko
razbacanih rijei, koje je on logiki poredao i saznao da ona pita: Je li konac ovom ivotu?
Stisnula se jednom tako kraj njega i provlaila
mu tanke prste kroz rijetku kosu. Mirisao je on zavlaene kovraste dlaice pod njenom mikom i irio nozdrve, pa mu je teko bilo kad je palo njeno
pitanje. Palo je kao teak kamen u mali basen i talasala se voda, pa se ne da smiriti.
On je odmah zasuo rije ima da nee prestati
njegova ljubav, da je njegova ljubav vje na, da se
on nije u nju zaljubio odmah, prije nego ju je poveo iz njenog mjesta: ljubav je dola potom i ona
raste iz dana u dan. Ali... on je poeo natucati rijei, isputati ih i prebacivati, pa je ona ipak razumjela da dolazi kraj ovom ovdje ivotu. On nije kralj
ni uglja, ni eljeza, ni petroleja, nego samo putnik
jedne eljezarske industrije, s pristojnom pla om,
a pritednju su ve potroili, i kad se navri etrdeseti dan, oni e morati ostaviti ovaj dom i poi daije. Ne e biti ovakva obilja, ali de ipak biti mnogo
bolje nego je bilo prije.
Ona ve nije provlaila prste kroz njegovu kosu
niti je on ljubio finu njenu miku. utjeli su jedno
pokraj drugoga i mislili.
Ipak su sve jednake. Sve. Sve. to moe jedna
pruiti moe i druga. I svaka Fanny, i Marie i Rose, sve su one kao i ova mala Hasnija to moe da
unese dosta srca u ljubakanje. Ali i elementarno
ljubi. Nema one prefinjenosti i blaziranosti, nego
se primitivno daje. On ju je, eto, pozvao da ide s
njim, jer se ovdje nee dugo moi ostati, ali bi ipak
9'

131

volio kad bi ona otklonila. On je zadovoljan to je

doivio da je u njegov ivot unila jedna haremska
rua, sretan je da ga nije kakav brkati musliman
zaklao, i sad bi najbolje bilo kad bi se polo dalje,
jer poduzee nee putnika koji zanemaruje dunost.
Ne vratiti se vie onamo odakle je dola bijae
joj jedina elja. Ali je osjeala da bi bila samo
prtljaga na daljem njegovu putu; sve ako bi se toj
prtljazi i iskazivala panja i cijenila se ona ne
znam kako, bez nje je putovanje ugodnije. A kad
je to putovanje itav jedan ivot, onda ona zaista
ne eli da se toliko bdi nad njom.
Bez rije i i bez poljupca ostavio ju je i izaao u
grad. Ostala je ona u sobi, koja joj je bila pusta i
umrtvljena. Izala je na verandu i sjela u naslonja
pod veliki areni suncobran. Od ovo malo dana
spao je broj na manje nego je broj prsta na jednoj
ruci.
Gledala je more i daleku srebrnu crtu, i dua joj
je ostala prazna. More je zapljuskivalo stepenice
pod verandom, ali njoj nije znailo onu vjenu
pjesmu ivota to ju je sate i sate sluala svakog
dana.
Propeler je sjekao zrak i daleki fijuk njegov sjeae je da je bio ipak u prolosti ovjek koji ju je
zaista ljubio. Jean, Jean, mislila je ona na njega,
dozivala ga i ogledavala se za aeroplanom koji je
tumarao nad klisurama i dvorcima.
Jean, Jean! On me uvijek voli i njemu u se
vratiti. Zar ne, ono sada Jean leti i trai mene? On
plae zrakom i ujem rije i: Otkada si tuda ena,
izgubila si srce.
Nisam, Jean, ne. Srce i sada imam. Srce je tvoje, Jean.
132

Zvuk propelera bivao je jai, pribliavao se naglo.

Trai me, trai. To je Jean. To je moja zvijezda,
ali ne ona s epoletuke, nego zvijezda u ovom duevnom mraku.
Osjetila je da je prohujao kao grom kraj nje, okrenuo se i zamaknuo za klisuru.
Jean, kriknula je, naslonila se na ogradu i zaplakala.

133

HAMIDOVA KAFANA

Hamidova kafana ili , kako je kod nas svijet zove, k illy a, sklonite je za bive ljude. Duge jelove
klupe okolo, u vrhu khveod k, nizak strop, a
okolo na stropu visi nekoliko karpuza, grozdova i
ipaka, ako bi kakvu bolesniku na um palo zimi
ovakva voa, da se nade, jer to razgali posljednje
asove ovjeku, kad mu se dua sprema u neznane
krajeve bez povratka. Hamid to naroito dri da
moe uiniti djelo milosrda. Bar ovim sitnicama, veli on, kad mi se net dade da posluim blinjemu svome, dok imadoh im, mislei time na
ono vrijeme prije nego Sofka zapjeva u ljetnoj bai naega grada, a njena pjesma bi pla zatvorenih
ena to duge no i ekahu mueve, i bi bolest vinograda naih prije filoksere i propast naih njiva
prije agrarne reforme.
Nekad su skakali konobari na Hamidov mig, a
sada on oslukuje ne e li odakle uti:
- Hamide, veliku!
- Hamide, sarajku!
- Hamide, jednu u troje! - da prepozna svakoga po glasu, da onome pravi tanju, a drugome jau
kahvu, i da im ih kredom po direcima biljei.
Smirene su njegove crte. Ni traga od one buke i
veselja, kada zarada bijae bolja i svugdje obilatosti.
134

Ba u ovo doba godine, uz trganje, kada seljaci

potjeraju karavanu konja i magaradi, natovarenih
kljkom, on bi izaao iz kafane, ostavio say posao
pa uzeo veliko ogledalo i stavio ga pred magare
nasred ulice. A tad bi nastala oajna dernjava i revanje, smijeh besposlenjaka i psovka trgaa.
Pa dodoe godine i izorae mu brazde po licu,
umrije Nedreta i nie pamuasta kosa. Sad Hamid
ostavi obijest i vrati se opet Bogu milostivom.
Unide Hamid u svoju kafanu jo za zvijezda, pa
zvatri u kahveodaku, pomete i ispee prvu kahvu sebi. Zna on koja de muterija prva viknuti, koji
li de starac prvi doi i sjesti. I eka ih. Ako gazda
Jovo prvi ne vikne: Hamide, veliku! i ako Memiaga Handa ne unide prvi, nije posao poslom.
Tako je to ovu posljednju godinu-dvije.
I prije su oni vanjski naru ivali kahvu od Hamida, ali ima dvije-tri godine kako po cijeli dan sjede
kod njega ljudi koji drugdje ne ulaze. Ne ulaze
drugdje ljudi, jer se odmah od njih trai da neto
narue, a Hamid to od njih nikada ne trai. Zna on
da ne bi imali ime platiti, a nekamo moraju izai,
jer j e teko gledati u prazne zidove gdje je visilo
oruje, pozlaeno i u srmi, jer se ne moe sjediti u
sobama golim, gdje nekad bijahu ilte i bileki ilimi, a po seijama serdade i kadifeni jastuci. Sve
je to izneseno, i nad svim je telal vikao: Trista dinara, prvi, drugi, hoe 1' iko vie... i tre i put,
dok se srce paralo i suze pekle u oima koje su to
motrile iz prikrajka. A svaki je predmet odnosio
pokoju uspomenu i donosio- kesicu brana, grumen soli i tovar drva, kojih je nestanak zna io ponovo izginue kakve uspomene iz ku e.
Kako kod jednoga, tako i kod svih njih.
Tako unide prvi Memiaga Handa i prode uvrh kafane kraj kahveodaka. Usrpljen je say i lice
135

mu je okoto. Odijelo koje je na njemu pucalo od

pretiline, sada je kao na tapima. Nekada je on u
ovo doba godine bio u Ortiu, razapeo ador, a
trgai zali niz vinograd da beru u sepete i snose u
msnice kod adora. Meka promijea kroz grozdove i ikne mast gust. Jalovica dvizica vrti se na
ranju, kora joj zarudjela i miris kaklji nozdrve
to sru irom mirise zemljina roda pod vrelim
suncem. Sa Zimalja dodu drva i mrs, s Blata sijeno
i, neka ti je hvala, Boe veliki, ovjek s mirom eka
zimu.
Ulazi za njim hadi Vejsilaga Haznadarevi i
sjeda do njega. Utonule su mu o i, ne bi ih izvadio
kukom od kantara. Davno je to bilo kad je on jahao arapske atove i uticao prvi na trkama. Sjedi
sad i zagleda se u kut. Nepomi an je i oi je upiljio
u daljinu, gleda sebe na doratu gdje kao krilat leti
Sofi hadinskoj, a svijet se iskupio kao na Sudnjem danu. Prvi za njim ostao za pet konja, a zadnjemu se i zna roina. Pa hadi Vejsilaga ljubi dorata u oi, a dorat se jrd.mi, pa samo to ne progovori. A sad je sam u pustoj kuerini i dvije unuke idu u tvornicu i hrane djeda, to je na Meki devu u kurban mjesto ovna zaklao.
Ulaze i sjedaju do njih: Sulejmanbeg Defterdarevi, pa Uzeiraga Oru , pa Muhamedaga Zambak, pa ih se zamalo napuni kafana. Ako koji ne
dode, ostane mu prazno mjesto, neobi no je bez
njega, ali se ne govori o tome. Ne govori se ni o
em. Tiina je kao u naputenom groblju. Potegnu
se ibuci i naspe se u lule smrdljike. Nekad se puio duhan ut kao dukat, miriljiv i pitak, a sada
kakav najjeftiniji zapane.
Zadimi se iz desetak lula i naobla i se strop niske kafane. Pa ljudi trae u neobi nim likovima
prolost i ive od uspomena.
136

Sjede oni sate i sate i ute. Tek ako kraj kafane

prode sprovod i sazna se ko je mrtvac, progovori
se o njemu i zaeli mu se boja milost i mir. Progovori se koja i o starosti mrtva evoj.
- Od mene je bio dvije godine stariji.
- Moj je vrnjak.
- ' Od mene je deset godina mlai, pa vidi!
- E, ne probire smrt po starosti...
Zaute, dok de neko u po glasa:
- Da se moe kGpiti smrt, mnogi bi je kupio.
Kad se podne primakne, po nu se pridizati i
odilaziti svako svojoj ku i.
Sutra smo itav dan stariji, misli svaki od
njih.
A nekada dan postara ovjeka vie nego godina.
Kako danas, tako sutra, kako sutra, tako i dalje
dolazit de oni dok jednoga po jednoga ne odnesu
na ramenima Ijudi dobra srca, spuste ih u zemlju i
po daskama naspu kamen i zemlju.
I njima ne bi toliko bilo neobino kad jednoga
dana ne bi zatekli Memiagu Handa a, da je umro; umro - Allah rahmet ejle, koliko im bi zaudo
kad jednoga dana upade u Hamidovu kafanu
Prnjat. Otkud mlad ovjek da dode medu starce?
Otkud bivi kmet medu bive age? A oni bi htjeli
da je on jo uvijek kmet i ne mogu se pomiriti s injenicom da nije kmet, jer oni sebe osje aju agama, pa makar i nemali niega.
Svima bi nelagodno kao da im je na glavu sjeo,
svi se promekoljie i nastavie - utjeti. Ali Prnjat
nastavi pitati.
Sa svakim lijepo. Sjedne pokraj Memiage Handada, naru i crnu udvoje, pa pije i pripitkuje ga
kako ivi i ta radi.
137

ekam smrt odgovara Memiaga, i njegov

glas bi kao kad kamen bune u vodu.
Dolazi Prnjat svakoga dana, naru uje kahvu udvoje i sa svakim naizmjenice pije. Voli razgovor, a
svi oni vole utnju, jer u njoj su potpuno mirni i u
njoj mogu da oive prolost. Ne osladi usta govorei o medu, ali kad misli o onome to se nekad
zbilo, doivi jog i bezbroj puta prolost, makar i
bez one jaine. Doivi je i proivi naas, ali i to ti
je esto dosta da imadne snage za natavak ivotarenja.
Dolazi Prnjat svakog dana, ali je danas uzvjerenih oiju i povodi se u hodu.
Naruuje jaku kahvu. Jog s vrata ponizno se sagiba i ispri ava:
Oprostite mi, drage moje age i begovi, ja sam
malo... eto vidite... ovo nesretno vino... ne uzmite
za zlo.
Sjeda kraj Omerbega ahinbegovi a, pije s njim
kahvu i razgovara. Pri a da se sada bavi p elarenjem. Ima desetak ulita i pokraj njih sjedi itave
sate. Gleda ih i promatra njihov ivot i rad. Zanimijive su one. Rade i neumorne su u poslu. Ali
je najzgodnije kod njih to izbace izme u sebe one
koje ne rade i koje su nesposobne za rad. Ako p ela ima jedno okrnjeno krilo, ili joj je otpala noga,
ili je to malo zgnjei, izbaena je iz drutva. Druge je pele ubiju, jer nije za ivot. A to god nije
sposobno za ivot i za rad, to treba ubiti, unititi,
izbaciti iz ivota.
Bore sa utih saruka, to su nekad svileni bili a
sada su izgubili sjaj, i bore na elu stiskaju se i
gre se pesnice.
Zar nismo ubijeni? Zar nam se mogla desiti gora nesre a od ove, da nas u ivotu veseli jedino misao da ima i smrt? Pa zar ne bi trebalo blagosloviti
-

138

ruku koja bi nam zabola no u srce iz kojega bi iscurila krv i u tijelo uvela smrt?
Zato, zato je on doao? Zar je trebalo to? Zato de ovaj vjetar, ovaj vihor to mrsi otkose, pokoene zamahom otre kose, to prekide ivot zelene
trave do novog ljeta?
Neugodno je ljudima, slabi su i ute.
A Omerbeg ahinbegovi , visok i uspravan kao
bor, sa osamdeset ljeta za sobom i ivom slikom
budunosti pred sobom, u koju on vjeruje kao u
Boga jedinog, gr i ake.
Njemu je od svih ovdje najtee. Sestra mu Nura, dvije godine mla a, prikovana je uz jedno
mjesto i sjedi kraj prozora.
Sesiri mu umro, a sestrina unuka, Nedreta, nakon lutanja i jada, nakon strme i trnovite ulice, namrla mla oj sestri, Hasniji, ulicu kruh, stican svakodnevnim ponienjima. I ve je proao mjesec
dana kako ju je odveo neki vabo, neznano kuda,
pa se istom sada saznalo da je ivjela s njime kraj
mora, ali da se sprema oluja na torn moru i da de
njega nestati za talasima. ta de biti od nje? Gledat
de je svi s preziranjem i odbaciti je iz drutva. Ona
nije za ljudsko drutvo, kao to nije ni p ela krnjega krila za ulite, samo to nju ljudi ne e ubiti, nego de je ubijati iz dana u dan pogledima punim
prezira. I unuk njegove sestre Ibrahim, o ajan zog
sestrina bijega, luta grobljima i razgovara s kamenjem na grobovima.
Zaboravio je on sve svoje jade pri jadima ove
porodice to ivot svoj dobi u krilu njegove sestre.
A ni njegova bol nije malena. Unuk je njegov ezdeset metara pod zemljom, i kad god mina dolje u
rudniku oglasi da je razbijen zid crnine to je mnogima zlato a mnogima crni kruh, u njemu premre
srce: da nije dolo ono najgore. Jer to je slika nje139

gova sina to ga raznese granata na obali tude rijeke, u tudem ratu, gdje svi bie pobijedeni, to je
hranitelj etvero crvi a to de jednom biti ljudi, to
je potporanj njegov to de ga poloiti u grob kad
bude volja Boja.
Sjeda Prnjat kraj njega i potka uje mu findan
kahve crne kao to je sve njegovo crno sada, ali on
ipak kroz to crnilo vidi daleku rmen to je kao
zora. I to svjetlo iz daljine, to je jedino to ga dri
uspravnim i u to su mu oi uprte.
Pa kako si mi, Omerbee mojr
- iv sam i preivjet du svoju smrt. Hvala Bogu,
dumana imam dosta, a to de re i da jog neto znaim.
Dre na njemu svaka dla ica i u oima mu plamen sijeva. Lica se oko njega razvedruju i ljudi se
pomiu i premjetaju s bedre na bedru gledaju i
plamen to mu izbija iz rijei.
Neka si zdrav, milom Bogu hvala! Dok je
ovakvih ku ia i odakovi a, znat demo da smo ivi. A, Boga ti, Omer-bee, ta se ono govori za onu
ker od sestri a ti, za onu Hasniju? Vele da je hoe
onaj vabo da ostavi u tuem mjestu. ta de od nje
biti sada? Ho e li iko od njezinih po nju i i?
Uspravilo se osamdeset godina na noge, zanjihalo kao ljetorst od zanovijeti o prvom jesenjem
vjetru.
Pomutilo se neto duboko u njegovoj nutrini i
on vidi samo dva ustraena oka to blesavo zure u
njega.
Cuti on u srcu kande zabodene duboko, pa ruju ga i krvare svega. Brizga krv na sve strane i on
gubi svijest. Say se pretvorio u jednu vrstu aku
sa snagom koju je Bog raskono darovao. Sve ono
na to mu je ao ostalo i sve ono to mu je krivdu
uinilo uilo je pred njim prestraeno.
140

Pao je udarac kao grom.

Omerbeg se oborio ni ice na tle, kao da je sam
udaren najteim udarcem, savio lice medu dlane i
stresao se. Protegnuo se uz priguen jek, i tijelo mu
se smirilo.

141

OTRGNUT CVIJET

Teko je to palo njemu na srce. Teko i preteko. 0 svemu je mogao misliti, ali o tome nije. Da
jedna Durani ka ode s jednim vabom, to on nije
mogao razumjeti, ali kad se ve dogodilo, njega je
to bacilo iz duevne uravnoteenosti.
Kad se polovicom rata, sa osamnaest godina, s
ljepotom i dotjerano u gospodiia iz porodice
to za sobom ima dva vijeka tradicija o junacima
koji su ginuli na svim bojitima turskoga carstva, a
najposlije s hajducima i hercegovakim ustanicima, naao u Peti, zakucao je u njemu svaki damar. Novo je bilo sve, i nita kao u onom kru to
za njim ostade. I vitko njegovo tijelo, i iroka ramena, i lice njeno i djetinjasto, i odora konjani kog asnika koju je obukao a da nije imao pravo
na nju (im je uzet u vojsku, nestalo ga iz vojni kih
spiskova i on je vaerio na svoju u Peti i rekvirirao u selima hranu, davao nekakve papiri e sa
slubenim pe atima, a u Peti za hranu dobivao
prave pravcate novice, i to ga je na kraju ljeta devetstoosamnaeste dovelo pred vjeala, a jedna ga
ena spasila), sve je to bilo dovoljno da bude zanimijiv za ene, koje su se jagmile za njim, a on
ponosno prolazio petanskim salonima. I kad nestade svega toga, on se nade jednoga zimskog jutra
142

u svom okamenjenom gradu, punom munara vitih,

a na kolodvoru ga zapljusnu bura to se ruila s
brda golih u kotlinu. I bi mu tako da bi zaplakao.
Pa tako on dvanaest godina prolazi ulicama
svoga grada, gdje zna svako lice, gdje je dogadaj
kad dode mali cirkus ili se neko oeni i gdje novinski izvjestitelj pie frazeologijom pedesetih godina
prologa stolje a o tome kako je njegova sestra,
nekad, dok se jog nisu birale kraljice ljepote, opjevana ljepotica Okamenjenog grada, nastradala,
sre om lako, padnuvi u kuhinji.
I kamo da se makne iz ove prokletine? I kako
da ostane u kui golih zidova, gdje sve podsje a
na bivi ivot i na to da si nekad znaio neto, a
danas nita. I gdje je otac bolovao i umro o ekujui oivljenje onih papira koji su zamijenili rodne
njive iskrene u krtom kru. (Agrarne bonove
zvao je bolovima, bolovali oni za svojim digericama, dabogda.) I gdje se majka razboljela od
kleptomanije, te je policija uvijek uredovala ako je
neega nestalo u susjedstvu. I gdje se Nedreta odala bludu, da bi izdravala ovu porodicu. I odakle,
evo, sad nestade Hasnije, koja ode s onim vabom
daleko, kau, nekamo na more.
I to kad u, dode mu najtei as ivota.
Sjeti se svade kod ku e onoga dana kad im no
sakri Hasniju, janje umiljato. Znao je on za Nedretin ivot, znao je da ivi od svoga tijela, da tijelom
svojim uzdrava porodicu, da se tijelo brzo izderalo i ona ode jednoga dana da se ne vrati, znao je za
ljubav Hasnijinu za Jeana, ali je to drao nedunim ubijanjem vremena dvoje deri adi, kako ih je
on zvao, ali da e jednoga dana nje nestati ba
ovako, da e oti i ona koju je od tri godine ostavio
kad je iao u vojsku da nade poslije zlatno dijete,
koju je njihao u naru ju i zvao je princezom, da de
143

otii s ovjekom koga ne poznaje, u svijet neznano

kuda zaboljelo ga.
I cijelo ovo malo mjesto gledalo za njim dok je
prolazio ulicama sa na ikanim duanima, gdje su
besposleni bakali askali i razgovarali o vanom
dogadaju da je Hasnije nestalo, da je otila sa vaborn. (Pomisli, bolan, muslimanka sa vabom! Jesi
li to ikad uo? Pa kako demo se ikakvu dobru
nadati? Dobro nam Bog ita daje! Da nas sve uniti, da nas prevrne i saee, drugom se ne bismo
smjeli nadati. I one nesretne no i, jesi li uo da se
zemlja potresla?) Tako govore oni i psuju ga za ledima to je to dopustio. to landhani i besposlen
se skita okolo, da mu sestra radi i uzdrava onoliko ngrlje? On ui besposlen svijet plesati za male
pare. A gdje je za nag svijet ples? Zar mu je do toga? Radi osam sati kao ivina u rudokopu, ezdeset metara pod zemljom, i mjesto da otpone kako
Bog zapovijeda, on istom to se umije od uglja, tri
kao lud da plee. A ta ima od toga? Mjesto u svojoj sobi s jelovim podom, on se bojaljivo kree po
parketu, da se ne klizne ili da ne stane kome na
nogu, gled se u ogledalima koja su od stropa do
poda (da moe u njima vidjeti svu svoju bijedu), i
vidi u njima svoje odijelo od gruba sukna i cipele
sa zakrpljenim donovima, i boji se da to i drugi ne
opaze. I kad je umoran od plesa, sjeda u fotelje i
gladi rukom olinjali barunasti nasion i ape u
uho svojoj najblioj koliko je voli, da ga jog vie
zaboli ona praznina njegove sobe kad dode ku i, i
ona crnina u rudniku kad se zametne svrdlom da
bui naslage ugljena ili lopatom da razbijene gromade baca u vagonete, a uljevi bubre na dlanovima i koljena dr u.
Zar je za taj svijet, za te radnike i radnice iz duhanske tvornice, za slukinje pies? Zar nije mogao
144

nai neko poteno zanimanje? TA mogao je biti inovnik! Svrio je neto kole, dovoljno da zauzme
mjesto za stolom i na prvog plau. A on se, jadnik,
nada neemu od onih obveznica za koje nikad nede novac primiti i kojih praznina nikad ne moe
mirisati toplim kruhom, ni maslom, ni vunom, ni
ugojenim ovcama to su dolazile sa selita.
Tako oni njega grde.
A on oborene glave ide okolo i vraa se kui i
uti. Da ide po nju, sunulo mu jednom u glavu.
Kako? Zato? Da je spasi, jer je uo da ju je onaj
vabo nakon etrdeset dana ostavio i otplovio daleko, a ona se pritijesnila uz jednog zemljaka, uz
njihova prvog susjeda, Marinkova Lazu. 0 Bole,
udne sramote! Majka Marinkova donosila s rijeke u burilima vodu njima, kad nije bilo u gradu
svukud vodovoda, a oni je uzdravali i dali joj sobu u predaharluku. I tu se Marinko rodio i odgojio u Durani a ku i, kao dijete sluavkino, a sada,
eto, njegov sin, sin sluge Marinka i vodarice Delfe,
ivi s njegovom sestrom!
Dolje u dvoritu karanfil se rascvao i obvenuo.
Gleda ga on s prozora i divi se njegovoj arkoj boji, i misli na divne usne svoje sestre, koju sada
mrcvari sin njihova sluge.
Zemlja se pridigla suncu i izdie u zagrljaju mu.
Usko lie karanfila oklepilo se i latice su njegova
cvijeta kao usne Hasnijine. I on ne moe sada o
drugom da misli.
Hasnija, mala moja sestro, kolikog li ponienja za te da si slukinja sluge svoga, da ve deset
dana pati s njim. Pati, sigurno, jer ti mora, ovjee, biti patnja sluati onoga kome si nekada zapovijedao.
Klepet halke na dvorinim vratima probudi ga
iz misli. Siao je i otvorio vrata.
10 - A. Nametak: Trava zaboravka

145

- Da ti je zdravo glava, Omerbeg je umro.

Cuo je samo te rije i, ali nije opazio ko ih je izgovorio.
No, jog i to, mislio je. Ve deset dana kako
lei ni iv ni mrtav. Nije umro nego se rodio!
A upravo taj Omerbeg ahinbegovi , brat njegove bake, umro je zbog Hasnije. Ne moe podnijeti
kako ga javno obruka, u kafani u po bijela dana,
pripit ovjek koga se to sve nije nita ticalo. Uvrijedi grdnom rijei Hasniju, napade na obraz itava
plemena, i Omerbegu pade kap od uzrujanja.
Sada valja tamo ii, valja mrtvaca zakopati prije
mraka. A je li mu unuk kod kue ili je moda u rudokopu? Ima li se dime ukopati? Valja grobara
platiti, rublje, daske, hodu. Ko e smoi tolike
novice? Sam nisam bez novaca, ali ho e li to dotedi ?
Vraao se od vrt preko dvorita. I crvenilo
rascvalog karanfila prikovalo mu pogled za saksije
s obamrlim cvije em. Priao je velikom busu karanfila i ubrao jedan cvijet.
Izaao je u odaju, nato io u matrafu vode i postavio u nju karanfil. Poao je prema prozoru da je
tamo stavi. Kraj prozora je bila stara Nura-hanuma i tiho zrno po zrno merdana proputala kroz
prste mislei na Allaha, koji ne zaboravlja svoje
robove to ga slavom i zahvalno u spominju. I
on, koji je toliko puta, pun prkosa, rekao: Na emu ti zahvaljuje Bogu kad te zguvao u loptu?
sad zastade zaprepaten pred ovim licem naboranim. Spusti matrafu na prozor i pride baki. Pogleda ga ona milo, pogledom o iju koje su nekad bile
modre kao nebeske dubine, pogleda ga kao da je
onoliki kao kad je istom propuzao po podu prostrtu ilimima (onda podovi nisu bili goli), pogleda ga i die ruku da ga pogladi po glavi.

- Ibrahime, duo.
- Neno, ta bi ti?
- to mi nita ne kaete? to utite, ima deset
dana, kao u glavu ubijeni? ta se dogodilo? ta je
s Hasnijom?
Baba, koja je dosad bila krta na rijeima, zasula pitanjima na koja je bilo teko odgovoriti.
- Neno, nije o Hasniji. Nego daida. Mi smo o
njemu dosad utjeli.
- Omer? ta je s njim? Da nije...?
- Jest, neno, danas.
- A ja moram jo ivjeti.
I prolazilo je to sve ispred njenih o iju koje ostadoe suhe. I njihovo djetinjstvo, i Omerbegova
enidba, i udaja njena. Svatovi oni i onaj rasko.
Puke one i utrke arapskih konja i vriska pomamnih binjedija. I ruho: od ilim i duek sve do
drvenih kaika, natovarenih na karavanu konja.
Gdje je to sve? Zar se ba mole ovako propasti? I
onaj njegov unuk duboko pod zemljom i njena
unuka to ode i ostavi svoj dom pod sramotom.
Nita tvrde od ovjeka!
- Pa hajde, duo, njima! Budi im pri ruci!

Ljudi se natiskivali oko nosila, izmjenjivali se

pod mrtvacem, a on je zadubljen rezao svoje srce i
svaki komadi ogledao sa svake strane. On ve trei put ide ovamo. Prema groblju. Najprije je pratio
oca, pa Nedretu, a sada, evo, starca sjedobradog.
Eto tako, veli se meni, ostani ovdje na svojemu,
medu svojima. A ta ja mogu tu? Ovaj me vijek istjerao iz ljudske koe. ta da radim? Zar da ivim
od sestre koja de pod kao i Nedreta? Zapravo, pola je ve. Ili od pouavanja u plesu? Da drugujem
s ljudima koji zaudaraju bijelim lukom i rakijom?

146
^U^

147

A ipak, ipak, kad sm sebe dobro pogledam, vidim

da je za me mjesto gdje drugdje. U ugladenom svijetu. I uvijek to prokletstvo: ovjek mora ostati na
svome, boriti se u svome posjedu za svoj posjed. A
ta ja imam kad sam bez zemlje? 0, da mi je samo

jednu njivu, jednu krpu zemlje nazvati svojom, zagrliti je, promijeati svojim prstima. A jesu li sada
moji prsti za to?
Da, zemlja. Zemlja. Osjea se veliina ove rijei,
ali smo svi mi zaboravili njezin veliki sadraj, to
je prolo vie vremena otkako smo je ostavili i poli ivjeti drugim ivotom.
ta smo mi svi? ta smo bez zemlje? Onaj cvijet
to sam ga danas otrgnuo i stavio u matrafu. Bit
e u njoj dva dana, pa e bez zemlje uginuti. Od
same se vode ne mole ivjeti. I bit e izbaen u
bau na gomilu smea i propast e kao da ga nije
nikada ni bilo. ta su te obveznice, ti bonovi kojih
imam cijele hrpe? Nije to njiva crna i masna to
mirie peninom pogaom, nije to ograda to mirie sirom i kajmakom. Panir je to, voda je to koja
te, kao to cvijet osvjeuje dva dana, dri na ivotu
da bude posljednje pokoljenje, da ostane bez
ploda i da ti kameni grad bude grob.
Povorka je stigla na groblje i Ijudi su spustili
mrtvaca kraj groba koji jo nije bio dovren. Uza
sam zapadni zid bio je grob do groba s jednakim
balucima.
Priao je njima i gledao ih. Svi su bili jednaki i
na svima isti broj.
- Vidi - priao mu hoda - sve je to od kuge
pomrlo. Evo svugdje, na svakom baluku, pie
1226. To je bilo u ono vrijeme kad se mnogo ratovalo. To ti iznosi, po ovom sadanjem ra unanju,
godinu 1811. A tada su se mijeale na istoku velike
vojske i donijele nam odnekud s istoka kugu. Tre148

inu nas je pokosila. Pa opet, evo nas ima! Ne damo se mi unititi tako. Dosta je i gorih kuga preko
nas prelo, pa smo ih prekuili. to nije za ivot, to
i umre pa volji Boga velikoga.
Kako to oni misle da smo svako zlo dobili s istoka? A sunce nam svako jutro dolazi s istoka. A
naa vjera nam dode s istoka! A zar nam vabo nije doao sa sjevera i sa zapada?
Gledao je on u ovo pismo to ide s desna na lijevo, i kako ga je prije dvadeset godina ostavio, da
ga se nikad ne prihvati, zaboravio je svako slovo.
A hoda je dalje tumaio:
- Evo, ovdje ti je ukundjed. Ovdje njegov brat.
Oba su iste godine umrli. Evo: hadi Smailaga Durani-zade. To e rei: Durani, kako se i sada zovete. A neka zna da mi se svida ta rije - Durani.
Durat demo i naduravati se sa zlom, pa demo ga i
pobijediti. Hoemo, ako Bog da.
I polako je spustio glavu na prsa i pogled upro
u zemlju, koja je ivot iz sebe obeavala, a Ibrahim
je i nehotice pogledao u nebo pri rije ima koje su
znaile borbu i zabacivale klonulost to se ve
odavna uvukla u njegov svaki dram tijela.
I kad je grob bio dogotovljen, spustie starca,
zamotana bijelim platnom, u grob. Nad novom
humkom ostao je samo hoda, a svijet se razide.
I Ibrahim pole kui u kojoj je sve bilo mirno i
nita nije odavalo ivota. Sjeo je kraj prozora i gledao u karanfil koji mu sad nije bio samo cvijet nego znamen itava jednog sloja ljudi to ivotare da
ih zamalo nestane.
Sparna se nod spustila niz brda i zaista u svaki
kut. Nebom su procvale male zvijezde, tople kao
mala sunca. I nemo.
149

- Kuga. Da. 1811. Sve se tamo zarazi i izginu i

prepolovi se narod. Pa jog nas ima. Duramo. A da
li demo jo mo i izdurati? Osnaiti se?
Teka nod padala mu na one kapke i oni se
sklapali od umora.
I proao je dan i no, i opet dan, a on ostao nijem i nemo an, s jednim pitanjem: ta i kamo sad?
I s jednim odgovorom: nita i nikamo. A nemo
njegova bila slina nemoi kornjae koju je jednom od obijesti izvrnuo na leda, pa se muila na
golom kamenu, i kad se nakon toga do nekoliko
dana navratio, naao je samo kotani oklop.
Karanfil se ve oklepio i cvijet mu se zbrkao.
Pomirisao ga: nita. Bacio ga na nepometeno
dvorite.
Pala je kia, teka, saprala krovove i zidove, ulice i sokak, i kanali su hu ili od nabrekla ivota.
Ukazalo se nebo, bistro i rastegnuto s brda na
brdo. Oprane zvijezde isklijale nebom.
Pono je bila prola, a njemu san ne ide na oi.
Nod ga zove ispod krova.
Obukao se i iziao na ulicu. Sve je pusto i mirno, samo dolje rijeka zapjenjena kao pomaman at,
pokriven sivom abaijom, njiti i propinje se.
Tanak kao sjena prolazio je ulicama zaspala
grada. Male kue, s napupenim zidovima, kao
preplaene ptice zbile se jedna uz drugu. Za tim je
zidovima skriven ivot svih najbjednijih to na
Bajram mogu djecu u jeftino odjelo ili u tanku
basmu obui, gdje je meso na siniji rijedak gost i
gdje i kruha esto nestane, a djeca zapite zgr ena
po kutovima soba u kojima se vlaga penje do stropa, djeca s podbuhlim o ima, rascvalih krofula,
tankih cijepaca, a izvitih koljena i ote enih trbuha.
150

Kue su to vjeno zbabnih ena i djevojaka to zru

i pezrijevaju a udati se ne mogu, jer nemaju muu
ta donijeti osim djevi anstvo i primitivan stid.
Ogradena je svaka ku a visokim zidom da niko izvana ne vidi kako se unutra umire.
Iziao je iz gomile kamenja i stupio u red kua
to su rasle uspravno.
U ovoj stanuje direktor Rebid. ovjek ga mora
moliti kao Gospoda Boga da ga primi za obina
radnika u rudokopu. I i i e ovjek tada ezdeset
metara pod zemlju, i radit e kao marvin e, i bit de
sretan s kruhom i pirin anom kaom.
U ovoj stanuje Mami . Koliko je ovdje djevojaka moralo najprije do i da bude poslije toga, na
njegovu preporuku, primljeno u tvornicu duhana!
U ovoj ivi roj djece. Bit de to jednom janji ari
to de raditi protiv svijeta iz kojega su nikli. Ve ih
zarana tome u e.
I ide dalje cestom, pored eljezni ke pruge. Sve
ku a, pa irok vrt s hladnjakom i vodoskocima, s
likovima golih ena, od kojih one u feredama okre u glave, snebivaju i se.
A Hasnija? ta je sada s njom? ukoilo se
pred njim pitanje. Mora on po nju. Mora je spasiti. Ne smije se asa jednog odugovla iti. Vratiti se
mora. Ne smije ona biti bludnica koja de iz jednoga zagrljaja padati u drugi.
Stanica je bila pred njim i dalje nije znao kud.
Krj grada. Ali kojim smjerom da poe dalje, da je
trai? A ostavit je ne moe, to je jedino sigurnb u
svemu tome. Po i de prvim vlakom koji dode. I
svakoga de pitati:
- Vidje li gdje moju Hasniju, janje umiljato? Pita li me, je li, kakva je ona? Lijepa je kao sunce
151

arko, kao divlje more, kao vedro nebo, kao bistar

potok. Kosa je njena crna kao naa pono , oi joj
duboke kao nai ponori, usne joj kao neko naa
krv dok smo bili ivi i mladi, a tijelo je njeno kao
mlada selvija. Vidje li gdje, strande, enu takvu?
A ako mu niko ne znadne kazati, umrijet de od
jada za svojom sestrom malenom.
Pitali su vlakovi, rojile se nebom perjanice iskara, a on je mislio o njoj.
Dojurio je red osvijetljenih prozora, zakripjelo
eljezo.
Primaknuo se. Nije vjerovao vie nego i snu.
Da, to je ona. Preplaeno se skutrila u kutu vagona.
Hasnija!
Trgla se.
Hasnija, izidi! Dola si.
Ne, ne, idem dalje.
Ma kamo? Pa kod ku e si.
Nemam ja vie kue.
Hasnija, ne bulazni. Izi i, da idemo ku i.
Ne mogu, brate, Boga mi. Ja vie nemam kue. Ja vie nemam svoga mjesta. Ja sam samo vjetar.
Hasnija, majka te eka, nena naa i na dom,
koji je pust bez tebe.
Izila je.
Na dom. Gomila kamenja. Naa majka, na
najvei neprijatelj to nas rodi u nevrijeme. Naa
nena grumen zemlje. A mi? ta smo mi? Lutke
to ih povlae neke nevidljive sile na koniima
kamo i kako one hoe.
Ili su zagrljeni niz cestu. Rmen se prolila neborn i srce je njegovo tuklo. Toliko je toga naviralo
152

njemu na usta, ali su ga udarci srca guili, i on je

samo aptao o srei koja e doi.
Kad su zatvorili za sobom dvorina vrata, sunce
je izronilo iz brda i prelilo se po osvjeenoj zemlji,
a saksije pune procvalih karanfiia prosipale miris s
crvenih latica.

153

SUSRET

Jesen dozrijevala i s njom gro e na odrinama.

Jablanovo li e to drhti na najmanjem vjetru kida
se i zasipa jrke medu ba icama u malom polju,
stisnutu u vje ni sivi kamen. Sinona kia to je iz
prepuna lijeba rigala na ulicu, oistila je jrke i
potoke, u kojima se bila uhvatila zelena sluzava
kadifa, ablja lonica. Nebo je bilo oprano i vedro,
a krevi smionih oblika zadirali su otrim vrcima
u modrinu. Sunce je jo ljetno i bez umora eta
pred svjetska vrata, a nikako da dode jednom i
pred vrata Ibrahima Durani a, koji, iako nije za
reetkama, osje a lance na rukama, progon za petama i ubode u itavo tijelo.
Teko je njemu, tee nego ikomu njegovu, otkako se zametlo sjeme Durani a. Kad se obazre u jueranjicu, vidi samo jad i emer, obenavljene starce, utu ene mueve i usplahirenu mladost zbog gubitka onoga to pokoljenjima bjee uporite. Nestade zemlje radi koje se njegovi stari bie, gotovo
bez prekida, i bez umora, na sve etiri strane svijeta. Oduzee je zakonima i uredbama, a stari su govorili da je otee hajdu ki, a zatim, malo-pomalo,
vidi on to istom sada, po ee se ti starci i muevi i
mladi i usrpljivati, jer dode glad i neimatina i
prodade se to se prodati dalo, samo ostae krovo154

vi nad posrebrnjenim glavama, kao grobnice za ivota nainjene da u se prime, kad bude trebalo, ispijene ivote.
Tako on dane i dane, kad izade iz doma, da to
sve u svojoj kui ne gleda, osjea zadah triju leeva to ih ostavi u onome gluhom domu s malim reetkastim prozorima i krovom od kamenih plo a.
Tri lea, tri pokoljenja. Baba, koja uporno vjeruje
u Boga i da de zaista jednom do i konac zlu, da e
ona to jo doivjeti, iako joj je osamdesetak godina uzoralo lice i savilo tijelo u gudalo, i koja nikad
ni uzdahom nije zaeljela tude; majka, koja nije
zapamtila nikakva dobra osim iz pri a, i koja je osjetila gorak ivot kad je zakopala mua, a ker poslala i nehote da prodaje tijelo svoje krhko i mlijeno da bi se njime uzdravala porodica, a kad i
to tijelo pode ocu, ona svojom rukom posee za tudim; i sestra, mala i umiljata kao janje, koja proivje za kratak as roman koji joj zareza zrele crte
na djejem licu. Pode on i ostavi tri ove karijatide
da uvaju teak krov starog o inskog doma, pa zade u polje izvan grada, zaustavi se na po puta, i
promatra kako dr e trepetljikin list kad drugo ragde i ne osje a gibanje zraka. Pa gleda to i gleda, i
slua vodu kako neravnim jarkom plazi i razlijeva
se u dnu bae medu zelen. Do eka on i zvijezde, i
zavali se usred djeteline, gleda ih kako ni u i cvatu, kako ih je sve vie pod onom gore njegova je
mladost, njegov ivot, osamnaest godina, ene i
sjaj pa doeka kako ih nestaje do posljednje, kad
se kr zakrvavi i sunce se zaputi komadi em njegova neba. Prode on i kroz grad i vidi bez duga gledanja i ono to drugi ne mogu da opaze. Vidi on
ovjeka koji je ostavio kod ku e gladnu enu i na
ulici i bosu i odrpanu djecu, i poao da im za onu
tananu nadnicu kupi pregrt brana, aku rie i
155

licu ulja, pa je saznao pred krmom da ta nadnica

i nije nadnica, da su u branu peni ne mekinje,
da aka rie ne moe zasititi onolika otvorena zjala
i lica ulja ne moe to sve zamastiti toliko da zalogaj ne davi, i od jada je zapio onaj sitni i pred
krmom pao bljujui pirit, dok su prolaznici glasno psovali: Pijanica, propalica! I ovakvima se
daje prilika da poteno zarade, a oni svu nadnicu
propiju. Sramota! Vidi on i prosjaka koji prvi put
izlazi na ulicu i nespretno stoji na uglu ne pruajui ruke, jer je u torn poslu nov. Prolaznici misle da
se to starac umorio i unuo ukraj puta, pa de, kad
se odmori, podi ku i, a on zna da je to starcu
spram mrtvom glavom i od nekog djetinjskog nesnalaenja ne umije pruiti dike da zaite, jer ju je
donedavna pruao samo da njome udijeli. I samo
te i takve slike on vidi, pa pobrza iz ulica gdje se
prolaznici gurkaju u urbi i spotiu jedni o druge, i
zade u samotan drvored, u ba u kafane, gdje ljeto
daje priliku da u sjeni odrina ovjek zaroni u duu
svoju.
A toga se dana on iznenadio i zaudio, iako je
ve mislio da se ne moe niemu zauditi niti iim
iznenaditi. U jednom kutu ba e, jog sjenatu, iako
sjena svaki as biva tanja, vidi on druga svog iz dana koje je ubrjao u ivot, jer ovo sada samo je
mrcvarenje ovjek mrtav nezakopan vidje Lajoa, poznanika i prijatelja iz Pete, kad su prskali
avovi na vojnikoj stezi, a oni zagrabili objema
rukama u pune vojni ke blagajne kao obi ni vojnici preobu eni u oficirske odore.
Zagledali su se netremice. Lajo je ustao, rairio
ruke i, krkljajui neto u grlu, zagrlio prijatelja ne
putajui ga za dug as iz ruku. Kao da je to san u
koji ne vjeruje, pustio ga malo, promjerio jo jednom, i opet zagrljaj i poljubac. Sada uzajamni!
156

Ti? Otkud ti? Ma jesi li to ti, Lajou?

Sigurno, kao to vidi. Malo sam se udebljao,
zar ne? A ti? ini mi se kao isposnik. No, zna,
mnogo si se manje promijenio od mene. Vitak si,
mrav, mladolik. Ali pazi! ta ja to vidim? Jesu li
se to proarale sljepoo ice?
Gorak osmijeh i neodreen pokret rukom bi odgovor.
Trinaest je godina prolo od posljednjeg naeg videnja. Odakle da ponemo?
Pusti to, Lajo, sjedi da te malo vidim. eljan
sam Evrope, madarske Evrope. Da te se nagledam,
pa demo onda zboriti. Ili, pravije, ti zbori, ja du te
sluati. Ja sam i tako gotovo zaboravio tvoj jezik. I
muno se, kako vidi, izraavam. Ve trinaest godina nemadoh prilike da ga ujem i njime zborim.
Uostalom, pazi! Ah, nita vano; htjedoh te upozoriti na picla koji nas slua, ali nije toliko inteligentan ni da moj jezik razumije, a kamoli tvoj.
Dakle, da ujem.
Pa, kod mene nije bilo kakvih promjena. Ja
zapravo nemam nijednoga dana iza ondanjih za
koji bih mogao rei da je bio pun dogadaja, da ga
je bilo vrijedno ili mogu e zapamtiti. Neto sam
imao u ruci; zna, ja sam od one posljednje rekvizicije poslao sve ocu, i kad smo izali iz zatvora
kao mu enici, ja sam to sve nena eto naao. Time
sam zapo eo veliki posao. Imam sredene papirnice u Peti, amerikanska skladita, prodavaonice na
veliko. Lijep posao: no, moe ovjek sebi priutiti
malo odmora i putovanja. Posao i s njim imetak
koti se da me upravo strah dokle de tako, jer se tomu nisam nadao. Ne da se potroiti, pa eto. Tako,
sad zna sve. Pobjegao sam malo od posla. Sad ja
sluam, a ti zbori.
157

On je nervozno svijao cigaretu, zataknuo je u cigarnik, pripalio i otpo eo nekako tiho, kao da to
sam sebi zbori, a ne Lajou, koji ga irokih usta
slua.
Nita se u mene nije desilo. Ili, moda bi bilo
pravije da sam rekao: toliko se toga u nas svih desilo, toliko mnogo da je teko iskazati. Tu, na sto
koraka od nas, jednog hladnog jutra ja sam izbaen na stanici, i ekam a nema vlaka koji bi doao
po me. Doao sam i ostao tu, nepomian, bez posla, bez volje, bez smisla da bih poeo to se u normalnim prilikama zove rad. - Tako sam po injao
kojeta raditi, ali bez uspjeha. Zapravo, spo etka,
to i nije bilo nita. Otac je jo bio iv, malo utedevine brzo se potroilo. Dobilo se nekakvih obligacija za kmetovske zemlje, koje su se prodavale ak
i u osminu nominale. I toga je brzo nestalo. A ta
bi se s tom sitnicom i zapo injalo? Oni koji su to
uloili u kakvo poduze e brzo su propali, jer treba
se roditi trgovcem i imati barem jednu-dvije generacije trgovaca pa da se zna trgovati. A mi smo
imali za sobom generacije posjednika, koji su, po
potrebi, uzimali oruje u ruke i ili u rat na pljakae koji su krali ovce i koze po naim panjacima
i ogradama i palili ku e naih pitomih seljaka na
granicama ove ojadene zemlje. Potroilo se to sitnia brzo, i onda se iznosile iz ku a uspomene na
prodaju. Zna li ti ta je to prodati uspomenu, prodati svetinju da se utia glad? Ne, ti to ne zna, ali
bolno je to. Prodavao se najprije nakit, pa staro
oruje, pa ilimi, pa se napokon nalo ljudi koji su
kupovali nae stare listine, sultanske fermane i vezirske bujruldije, a mi smo i to prodavali.
Samo da ti ovo ispri am. Bijae neki beg Turaj.
li Imena mu se ne sjedam, a ne znam zna li mu ga
iko. Svi su ga zvali samo Beg. I jednog dana pro158

dade i on snop nekakvih zaaenih papira, smotanih u trube i previjenih, dobi nekoliko stotinjarki
pa se zapi. Zapi se i propi sve to za jednu nod i ne
opi se nikako. A besposlenjaci neki koji su s njim
pili cijelu nod, kad ve bi sve potroeno, stadoe ga
zvati: Bje! Lopovi jedni, hulje! Zar moje vino
piti, pa sad tako na me?! veli on ljudima, a jedan
e od njih: Kakav si ti beg, po emu si beg? Gdje
ti je ferman? I on se siromah smre, i izade iz
drutva, a dje urlija za njim zalaja: Bje, bje! I
dva-tri dana bjeao je ispred progonitelja kao sumahnit, pa onda skoi u rijeku i tako pobjee zavazda.
Prodalo se sve. I ono to se zove djevi ansko
potenje poelo se pomalo iznositi na pazar. Ti
zna kolika je to rije ovdje. To u velikom svijetu
ne znai nita, a kod nas je znailo najvie, sve.
I u kui u kojoj sam se ja rodio bilo je toga. Dalje da ti ne priam.
Sjedili su nijemi, zadubljeni u misli, koje su vezale prl i danas, samo se misao nije zalijetala u
sutra. Lajo ga je gledao pun bole ive suuti. Gledau je to veliko, vitko dijete, koje je bilo obijesno i
poduzetno u doba dovravanja rata, a koje sada sa
trideset godina ne zna ta da radi. Eto, on bi ga, za
ljubav onih lijepih dana, zajedni ki provedenih,
poveo opet na Dunav, ali kako da mu to ponudi.
Nekad su zajedni ki krali on to otvoreno sebi
priznaje i nije se jedan drugoga stidio, jer je svako onda krao do ta je mogao do i, a sada bi on
odbio poziv prijatelja u grad na velikoj rijeci, jer bi
to bila neka milostinja, a ovaj se jo nije nau io
primati je. Moda bi u dui katkad i poelio, a to
ne bi smio niko vidjeti ni znati za to (kao to se nekad nosilo ito iz bogatih ku a u siromake i ostav-
ljalo za dvorinim vratima, da ne vidi siromah ko
159

mu je donio, niti da ko vidi putem komu se nosi, a

svrha je postignuta, jer je gladnome data prilika da
osjeti ugodnost sitosti, a bez ponienja, kao kad bi
mu se dalo pred svijetom, pred svjedokom).
- No, pa kako, kako? Ja ne razumijem kako se
to moe ivjeti tako. Treba jesti, odijevati se; treba... Ti si, eto, odjeven, gotovo kicoki, na koi ti
se vidi da si lijepo hranjen, ali od ega prihod, zarada...?
- Od ega, od ega? Hm... tja... - i slegnuo je
ramenima, zagledavi se neodredeno u modri, oprani kr.
- Oprosti, moda je ovo nezgodno to te pitam!
Znam da je teak odgovor, ali prijatelj sam ti, to
zna, pa me zanima i pomogao bih ti. iv ovjek
jesti mora, a niko ne da tek onako. Svako trai novac. Znam da si ti mogao dane i dane piti crnu kafu, ne spavati po nekoliko nodi kad smo se bojali
da su nam goni i za petama, ali danas, kad si tu,
reci mi ako moe, ako ovo ne zadire previe u tvoju intimu.
- Bolje da ti ne govorim. Svaki put zatekao sam
kod kude ve eru; svaki put imao sam ru ak, a esto se jela ni dotaknuo nisam. U domu nas je etvero. Tri ene i ja. Tri ene: baka, mati, sestra Hasnija. Jedna od druge trideset i pet godina starija.
Hranimo se li em. Nije to li e ni od pinata ni
od kakve druge biljke, nego obl,igacije, obligacije,
la. Pie stotina, zna i trideset. Ceka p godine i
odree kupone, a treba ih mnogo imati pa da neto dobije. Odree dakle kupone i ima malo novaca, toliko da ne umre, a jo manje da ivi. Oni
koji su te arene papire prodali kad su ih primili,
ako se nisu preselili u neizvjesnost, sada izvjesno
ive kao smetljari, maltari, podvornici, a moda
160

pogdjekoji od njih i kao pisari Po kojekakvim uredima.

Ja sluajno imam tih papira neto vie da se moe ivotariti, a mogao bih ih i za jednu nod probaniti. Ali, mislim, bivaju svako po godine manji i tanji. (Zemlja se ne mijenja; ona je ostala jednaka,
samo, malo vie natovarena, pa je zadihana i umorna.) Bivaju tanji i manji, nekoliko godina pa ih nesta. A ako ih mi to od njih ivimo preivimo, koliko demo jo ivjeti i od ega onda?
- uje, ti to tako udno zbori. Ja ne znam, ali
ti bi mogao pisati, ini mi se, nekako, no, kako bih
rekao, neto za velike svjetske novine, neku ljudsku reportau, o ljudima za ljude koji hode da misle. Ne znam da li si me razumio. Neku umjetni ku
reportau, tako neto...
- Ah, pusti - odmahnuo je objema rukama
umorno - gdje bih ja to. Uostalom, ko pametan to
ita? ta su novine? Stupci golicavih lascivnosti
slinavih sentimentalnosti. Zar danas istinu redi?
Eto, obazri se po ovoj ba i! Vidi onog ovjeuljka u aketu i onu dvojicu dugonja u narodnoj nonji. Onaj mali nijednom od onih nije ni do sise, ali
zato s grdnim novcem, s kudama u prijestonici, s
ljetnikovcem na moru, s akcijama u tekstilnim
tvornicama, to se zna, a to se ne zna... Taj novac
i sve to nije mu od plade, dakle je jednostavno krada. Od toga novca dade katkada narodu koji ga bira za poslanika koji vagon kukuruza. Ljudi mu se
klanjaju, mole ga za intervenciju, usluni su do
krajnjih granica ljudske servilnosti prema modnijemu, a pazi ga kako je malen i smijean, mali, maljuni pendek... A da si maloprije naiao kroz
grad, vidio bi ovjeka vezana lancima, s ovjom
koom preko ramena, za njim policaj, a za njima
opori djece i znatieljnika, besposlen svijet - pa
I I A. Nametak: Trava zaboravka

161

ta da radi; ide ta cirkuska druba, a ovjek s ovjom koom preko ramena zaustavi se na svakom
raskru i vie: Narode, ja sam ovog ovna ukro.
Ako ne vikne dovoljno glasno, onda ga gurne zakon pod rebro: Vi i glasnije! I on vide to ga
grlo nosi, a narod daje komentare: Ukrao Huskovi u Palate ovna, zaklao ga, meso sasjekao u kotao, svario i kod ku e s djecom pojeo, pa policija
na vrata (znaju oni njega!). Nisu zatekli nita osim
kourine i kou. Sad, eno, kou pokazuje. Zar
ne, kazna kao u srednjem vijeku, a samo zato to
je usitno ukrao. The, sve u svemu, po najboljoj
dnevnoj cijeni ezdeset. A onaj tamo, kad ode u
Pariz, u Moulin Rougeu prolumpa za nod koliko
dobije pla e za po godine. Ali on nije ukrao, jer se
radi o velikim, neobi no velikim svotama koje dobije za ajak iz tvornica u kojima je njegov kapital
uloen. Kao ministar jednoga resora prodaje ga
vojsci, odnosno drugom resoru. Pa to da se pie, je
li? I ko to da tiska? Gdje su te novine?
- Evo ti adresa. Jam im ti za svaku takvu refleksiju dobar honorar da de te iznenaditi.
- Honoraru bih se zaista prije iznenadio nego
zatvoru, pendreku i ostalim uvarima i zatitnicima pravde. Ne, dragi moj, ja to neu. Misli li da
bi se to komu svidjelo? Onoj masi to podrava
novine dnevno ih kupujui, da nade neto u njima
da na se ne misli, da zaboravi svakidanjicu? Ne,
ne!
- Daj se ti lati toga posla! Jedan si od sto hiljada koji su ostali bez posla, ali ne propusti to! Moda de ti tih stotinu hiljada mrijuckati i pomrijeti
skoro, to se popraviti ne da. Danas nije vrijeme
sentimentalno. Nema filantropa koji bi ih htjeli
spasiti. Da su gdje u Nigeriji, moda bi se naao
kakav bogati Uncle Sam da im poalje kinina i
162

pastora, da ih spasi od groznice i duevne bijede i

smrti. Ali ja tebi mogu pomoi i neu da vjerujem
da e me odbiti. Uostalom, ne razumijem da se
odbija za jelo smok, kad se od tih obligacija ima
samo kruh. Dakle, ja imam veza. Zastupnik sam
jedne tvornice papira, najve e kod nas. Veina tiskara gdje se tiskaju najvei dnevnici nabavlja preko mene papir. Samo jedna rije , i ti si dopisnik
kojeg hoe lista kod nas. Naravno, ne dopisnik
jednoga malog mjesta, nego dopisnik jedne pokrajine, jednoga golemog skupa ljudi, itava naroda.
Samo tako i u to rn duhu.
- Da ti pravo kaem, jo se nikako ne mogu
odueviti time, ali ako uspijem da to vidim i osjetim to bi zanimalo i druge osim mene, napisat du i
poslat u na te, a ti onda daj kome hoe, i neka jezik dotjera ko ga zna dobro, jer evo vidi kako desto zapnem kad ho u da se izrazim, a katkad mi i
ne ide nikako. Ja o ovim stvarima mnogo mislim,
malo govorim, a nikad ne piem. Pogotovu gdje toliko vremena nisam govorio ni pisao madarski.
Davno li bjee ono nae provodenje na Dunavu.
- Davno, davno ...
I zanesoe se mislima u kraj i vrijeme preranoga
sazrijevanja i svoje miadosti. Misli su bile nekad
glasne, pa aptave i nijeme, dok je mrak praio s
istoka i plvio nebo prema zapadu, gutaju i crven,
plavet i napokon bljedo u nebeskoga zapada nad
golim krem.

,,.

163

LJUDI IZ KRA

On nikad nije trkarao za vijestima, jer ta se tide kojeg bilo itaa velikoga madarskog dnevnika
da se slukinja ta i ta otrovala lizolom jer se osjetila bremenitom a ljubavnik je ostavio, kad toga
imaju napretek i kod kue. To ne bi bilo zanimljivo ni onda da je ta slukinja lan neke stare begovske porodice, jer i to je ve obina stvar. A kako se
njegov kolega osje ao sretnim kad je mogao
svome listi u takvo to dojaviti bilo dopisom bilo,
u veoma vanim slu ajevima (ubojstvo, samoubojstvo), telefonom! Kako li je bio oajan kad se za
ljetnih dana sve stia pod sunanom tegobom, pa
niko ni da umre (on bi odmah pisao: ugledni gradanin... potovana starica... sirotinjska majka...
velianstven sprovod... ucviljenoj porodici...), ni
da se pobije, ni da se utopi u rijeci, i sve je tiho,
mirno kao mrtvac na odru, a on nema ta da javi,
iako mora svakoga dana odaslati listu, po pismenom ugovoru, barem tri vijesti, pa tako pie o potrebi popravka Wilsonove ulice, o polijevanju Masarykova etalita (t imena dola su i do sela) i o
ienju kanala.
Nije htio namjerno ni gledati po svijetu, a ipak
je vidio vie nego to su drugi vidjeli. Da je to to
je vidao rekao kada drugima oko sebe, oni bi se

164

nasmijali i rekli bi mu da je preosjetljiv. Iskrsavalo

je to preda nj netraeno i nenametljivo. Biljeio je
vie za sebe, jer je bio gotovo i zaboravio da je obrekao Lajou pisati pokoju vijest. Tek katkad bi
poslao koju refleksiju, umornu pri u, kakav lirski
odsjeak. Ali svega vrlo malo za cijelu zimu. I sve
je bilo tiskano. A Lajo ga bodrio.
Tako je jednom pisao, prvih oujakih dana, o
Jeanu. Bio je to hrabar pilot. Izvodio je najsmionije akrobacije svojim avionom, kao to mu je i djed
bio vanredan konjanik te je zadivljavao pae koji
bi provodili vojske na ustanike i iaustavljali se radi odmora u Polju. Kad mu je u jednom arkanju
na granici ubijen pod njim konj, vratolomno je
brzo i vjeto s njega skoio da ga konj ne pritisne.
Tako je Jean (drugovi su ga tako zvali, jer je svaki
imao po jedno ime osim rodenoga), kad mu se pokvario avion na visini od osam, stotina metara, izmanevrirao sputanje bez ikakvih zlih posljedica
po sebe i po pratioca (osim to je odgovarao za upropateni avion). Nije imao namjeru da javlja da
se jedan avion skrhao (toga bude svugdje esto),
nego da uporedi djeda na konju i unuka u avionu,
vjeto upravljanu.
Proljee propjeva u ovjeku i u prirodi, i jednoga dana dode glas da su se seljaci pobili s financima u Vujim vlakama i da je jedan financ m;tav.
Vuje vlake! Sje a se on njih dobro. Brlo je jo
pred rat kad je kao djeak iao s ocem u selo da vidi kako im napreduju ovce. Put je vodio kroz Vuje vlake, a seljaci im rekli da treba tuda i i ili kad
dobro Mani ili dobrano prije zalaska sunca, jer se
vuci tada provlae iz planine k rijeci da ugase ed i
usput da u Polju to zagriznu. Jedni idu iz planine,
a drugi u planinu, i svi istim uskim puteljom prorezanim kroz kr kao procijep. Dva konja pod tova165

rom ne mogu tuda uporedo pro i, a kamene litice

u visini samo to se ne sastaju, te se vidi jedva
vrpca plavog neba, kad je vedro, a zimi, kad se namrai, strah je ovjeka i danju pro i.
To bi neto bilo, ride i pode. Znao je da su to
krijumari koji tuda prolaze kao i vukovi da pronesu svoj plijen iz Donjeg polja u Gornje, gdje e
ga prodati Gornjaima, a ovi de ga onda pronijeti
u blinja sela, pa ak i preko planine. Dostizao je i
prestizao seljake koji su vodili za sobom konje bez
tereta. Drva su prodali u gradu i sad se vraaju kuama sa svojim brigama. (Dobio esnaest, a brizga
loja dvanaest; botana po osam, a treba je najmanje za jednu preobuku tri, to je dvadeset i etiri, i
onamo dvanaest, heee, trideset i est, a on dobio
samo esnaest. Treba jo dvadeset. To je jo dvaput u grad sa dva konja, a za to treba etiri dana.)
A onda se sjetio da ne treba uriti. Nije daleko, a
istom je pola dana. Pa moe gdje u Gornjem polju
noiti. Zaboravio je ve kad je noio pod samim
nebom i gunjem. Sjeo je kraj puta i odmarao se.
Naiao je drvar, odrpan kao strailo za ptice u bostanu.
- Da uzjaem, Ramo?
- Umorni su mi konji - promrmlja seljak i ne
osvrui se na nj.
- Dat du ti dva.
Strignule mu ui kao u zeca.
- Odmah?
- Evo. - I zajahala su oba. Htio je da sa seljakom povede razgovor, ali je znao da je on nepovjerijiv prema svakom dotjeranu eljadetu. (Sad je i
on istom opazio da je poao u selo bez ikakve pripreme.)
- Umlatili ga, a?

- Eeeh.

166

- S duhanom poli?
Slegnuo je ramenima kao da je htio rei: Nita
prirodnije od toga. Ko drukije i da ide uz Vlake
osim verceri i vuci po no i i drvari za vida, kada
se vraaju iz grada? Jahali su uporedo. Ponudio
je seljaku kutiju da savije cigaretu.
- Kako se ivi?
- Dan za dan, dok i smrt za vrat.
- Vazda u drva, a?
- Jo malo, pa de i njih nestati. Sad ih sijeemo
uvrh planine. Za dvije-tri godine sje i demo ih s
onu stranu, a onda de trebati tri dana dok se stjeraju u grad. U nas kod ku e samo se loe treskotine i
po kru upamo kadulju, pa time vatru loimo.
- Sigurno puite samo ekiju?
- Vala, ako si i preobu en financ, ne u ti re i
nego kakono i jest. Ako smo i seljaci, nismo pali
na glavu da za prstovet duhana u papiru plaamo
koliko se ovim Donjepoljcima plaa u Otkupnom
uredu za kilo. Mi ga kupujemo po dvadeset, pa
kad ga prokrhamo u Gornje polje, ili nam ga oni
izbace, ve vrijedi dvaput toliko, po to ga prodajemo planitacima, a oni ga dalje nose i pronose. Najednom se zaustavio u pri anju, kao da sebi
predbacuje: Jesam li budala? Sve mu kazah, a
Bog zna ko je i ta je . - A to ti ide gore? Da nisi
sudac? Rekoe jutros, kad sam poao u grad, da
ekaju nekakvu komisiju.
- Nisam ja u torn poslu. Prahnulo mi da izadem
malo gore. I prije sam izlazio s ocem, pa i djed mi
je izlazio, i pradjed i ukundjed. Gore u Zlomuica
- Pa ti si, onda, Durani .
- Jesam.
- Pa to e sad a gore?
...

167

Eto, kaem ti, na um mi palo da obidem malo

gore, iako ja ondje nemam nita svoje.
U njih lei onaj financ to je ranjen, a onaj
jadnik u Vlakama. eka komisiju. Strahota u njih i'
pogledati. Kraj puta lei nauzna , rascijepljene
glave, a svukud okolo poprskala krv. Mora da je
sino prigustilo obojima. Jer je i iza vercera ostao
krvav trag do pod selo. Zapuca sino oko ponoi
kao da so baca na vatru.
Bude li toga esto?
- Pa i nije. Kad se ovako to oglasi, onda i financi bolje uvaju kasarne, a i verceri promijene
neko vrijeme put. Nevolja je to jedna. Onako
zdrav, mlad, pa eto sad gotov. A moda ima enu i
koje dijete? Jad, pa eto ti! Zivjeti i oni moraju, a i
mi. A u ovakvim stvarima stradamo opet mi i oni.
Kaem mi, ali ja bag o tome nisam nikad radio.
Seljaci iz Donjeg polja, gdje samo o duhanu rade,
prebace ga nama, osim ono to predadu Otkupnom uredu, a mi dalje drugima. Zaradimo togod i
mi i oni, a i financi slubu vre. Uhvate koga, gdjegod pripucaju za kim, moda koga i rane, i ubiju,
pa eto i pokojem se od njih smrkne. A svega toga
ne bi trebalo medu ljudima...
Bi li se imalo gdje gore no iti?
Pa lako je za to ako nisi izbirljiv. Gdjegod u
pojati po slami gunj baciti, a drugim se pokriti, pa
ko carska majka...
Bi li me ti primio na konak?
Bih, pa kako ti bude. A sad demo malo sjahati. Strmenito je ovud, pa kad bude i ivina, grjehota ju je muiti.
Sjahali su i sprva malo geguckali dok su otegli
noge, preuljane o drvene stranice samara. Kroza
drijelo Vujih vlaka vjetar je s planine bridio. Konji su uznemireno strigli uima im su unili u kla168

nac. Tu je dan uvijek kratak, jer se sunce rijetko

nadviri nad dubinu.
Eto, jo malo, pa demo izbiti do onoga
mrtvog. Evo za ovom prvom okukom. Ha, eno
dvojice andara na kamenu. Cekaju sigurno komisiju. A pod kamenom je on, siromah.
Doli su i nazvali Boga andarima, koji su bili
ukrueni i utljivi.
Jeste li se obazirali ide li kakva skupina ljudi,
komisija?
Nema nikog za nama dokle oko zahvata.
ini mi se, morat demo ovdje no iti.
Pa kad se ovo svri, izadite malo gore. Dobro
mi doli kad god naidete.
Hvala, doi demo moda i veeras, ako kojom
sre om izbije komisija.
Obazirali su se na leg koji je raskora en leao
ukraj puta, pa zajahali konje i poli dalje.
Kao kad se putuje dugim tunelom, u kojem dim
gui putnika, pa se izade iz njega i otvaraju se svi
prozori na vagonu, tako i Ibrahim Durani osjeti
neko razvedravanje u dui kad ugleda pred sobom
polje. iroko i ravno, makar gdjegdje i izbijao tvrd
kamen usred njive ili livade, a nasuprot klancu
blag uspon planine, gole, kamenite, samo na najviim vrhovima sa neto bukava, ono mu obli toplotom i njeno u svu nutrinu. Na ustalasanim mjestima kue sitne i uurene pojate i torovi. Bojaljiv dim nad gdjekojim krovom.
Eto, k meni demo. Smrkava se. Valjat de to
zaloiti pa pod gunj.
Ja bih volio gdje na izvanu da izbaci malo
slame i jedan gunj.
Rano je jog za spavanje na izvanu. A ovo je
kao u planini. Ako ti ba ho e, onda du i ja noiti
kraj tebe.
169

Prolijetala su djeca kraj njih, zagledavala se u

stranca i bjeala.
- Je li vam matereina doma? - upitao je djecu
kad je doao u dvorite i svezao konje.
- Jest - odvratilo najstarije.
- Kai joj da sam joj rekao neka poloi konjima
i rleka mi poalje anak mlijeka i dvije kaike na
guvno. I hljeba. A ti iznesi tri gunja!
Na guvnu su veerali kruha i mlijeka. Crna kruha i tvrda. Ni ivot tu nije bolji od kruha, od takva
kruha.
- Kako je s mlijekom u tebe? Ima li ga dosta.
- Varenike koliko Bog dadne, ml anice koliko
domaica hoe.
- Ti sve na alu okree - nasmijeio mu se Ibrahim.
- A da to bi jadni ovjek?
- Hoemo li ovdje i lei?
- Hoemo. Daj, Sajo, gunjeve.
Namjestili se na slami, po kojoj je gostu bio baen gunj, a drugim se pokrio do vrata. Veliki pas
tornjak smotao se nie njih, pokrivi repom gubicu, poto je dobro onjuio gosta.
- ta misli, Ramo, ho e li sutra osvanuti lijep
dan?
Ali je seljak ve spavao. Uostalom, moda on i
nije Ramo, misli Ibrahim, ali je ovdje svaki drugi ovjek Ramo. A on je gledao nebo.
Zvijezde, sestrice drage, zvijezde, gledam vas i
miran sam gledaju i dubinu neba i va sjaj. Svaki
ovjek ima svoju zvijezdu na nebu i duu u tijelu. I
kad se zagleda u koju zvijezdu, pa ako pogodi da
je to ona prava, ona njegova, onda mu dui otjenja njegovo tijelo, i ona mora odletjeti i utopiti se
u zvijezdi. Ima okrutnih ljudi, a njihove su zvijezde one krvave. Njih nema mnogo, ali su sve krup170

ne. Ima umnih ljudi i zlatnih zvijezda, a zvijezde

onih nevinih bistre sit, one najsi unije blijede nebeske pjege, onaj bezbroj posijan na nebu iznad
mene i iznad svakoga ko gleda u nebo. Zvijezde
marnih ruku. Da, ona najsitnija, ono zrnace bisera zvijezda je ovoga ovjeka kraj mene to lei.
Zvijezde, sestrice drage...
- Bogme si spavao da ne moe bolje. Doli i
andari iza velikih jacija, i pa ad se uzlajala, a ti
kako si legao, onako i zaspao, pa spava li spava.
Tako ga Ramo ujutro die da se okrijepi mlijekom.
- Je li komisija dola?
- Jest. Ojutros de onoga financa u grad, a oni
li u selo. Sjatilo se ojutros jog nekih andara osim
nae patrole.
- Pa i ja du k njima da vidim to su pronali.
- Zajedno demo. Oni su u Zlomuica.
Zlomuice imaju osim svojih ku a i staja jo
jednu visoku zgradu, kulu, to im je pripala iza rata. Durani a kula. Nije ga to nimalo potreslo. Pregorio ju je davno. Covjek se u nesrei tjei da nije
sam. A s njim sauestvuje sto hiljada. U kulu se
navraaju obi no gospoda: komisije, ovako kojom
zgodom, lije nici kad urezuju ospice, geometar
kad dijeli dva pedlja zemlje etvorici bra e.
Komisija je sjedila u ardaku, a on ne pode odmah gore, nego sjede na kamene stepenice koje
svana vode na prvi kat. iroko dvorite bilo je poprnjeno. Stara baba uila kraj tora i isputala koze, muzu i ih na vratnicama, prome ui im divu
medu noge i poteu i za sise.
- Rke, vuk te zaklao, zar nisi mogla priekati proklinjala je baba kozu, kupe i brabonjke s mlije171

ka. - Prrs bara, na, na - baba ih proputala jednu

po jednu trcnuvi od svake iz sisa po dva-tri pjenuava mlaza jomue.
Do tora je bila via kua, i dim se provlaio
kroz krov od raene slame. Tamo je snaha tucala
jaja u tavu za gospodu u ardaku. I dola mu misao na sliku po kojoj je on uio jezike dok je iao u
gimnaziju: Dans la cuisine la jeune villageoise prepare le dejeuner. Sur le seuil de la porte la grand'
m ere est assise. Elle tient son petit -fils sur ses genoux. Le petit caresse un mouton blanc. ber den
Steg, der ber den Bach fhrt, geht ein Mdchen.
In der linken Hand hlt sie einen Strauss von Veilchen. Za babu, naravno. I neke lastavice prve gnijezdo pod krovom ku e, kojoj bi ovdje rekli dvorac. I djed trijebi gusjenice s trenje koja je u evatu, a djeca, s neizbjenim vijencima od li a na zlatokosim glavicama, igraju kolo. A nad svim tim
bojim blagoslovom pjeva eva u zraku.
Baba je pomuzla i posljednju kozu, a curica od
dvanaestak godina otjerala ih iz dvorita putem u
planinu. Jedno dijete od pet-est godina, zavezana
ela nekakvom krpetinom (uop e, ovdje su sva
djeca imala ili voruge na glavi ili razbijeno pa povezano elo), uvlailo se u kokoinjac da izvadi jaja. Snaha je pronijela kajganu u ardak.
Malo nakon jela sili su u dvorite i snijeli ranjenog financa, blijeda i povezana da su mu same
oi virile.
- Strano je bilo - aptom je govorio. - Nisu to
bili ljudi nego divovi. Dvadeset ih je bilo, ako nije
vie, a nas samo dva. Jadni moj drug! Nosili su pune vre e. A kad smo ih pozvali da stanu, ni obazirali se nisu. A kad je on opalio iz puke, onda su i
oni osuli iz revolvera kao roj p ela. I umakli ovamo u selo.
172

- Pa gdje su ti andari? - razgoropadi se sudac.

- Zar nisu nikog sumnjiva nali u selu?
Ali ni andari nisu sjedili skrtenih ruku; pornolie se iza ugla gone i gomilu seljaka, koji su pridravali jednoga ranjenog u nogu.
- Jednoga smo pravog nali. Krv je tekla putem
do pod selo, pa je morao biti u selu, jer nije imao
kada otii u planinu. A ni ovi nisu isti. Svi de se
oni u zatvoru iskazati.
Za njima su povirivali drugi seljaci to su ostavili posao toga dana, da vide kako de se to sve svriti, i bojaljivo stupali u dvorite, dre i se zida. A
ranjenik zvjerao o ima po skupu, ibajui biem
svojih pogleda po uniformama i odijelima koja nisu kao u njega: bijela koulja, modre vunene akire, crvene dokoljenice, zeleni pas i fes sa arenom
mahramom i sve kao namjerno izderano, sa zakrpom na zakrpi.
- Deder ti nama reci ko je bio s tobom? - pita
sudac.
- Ljudi.
- Koji su to ljudi?
- Vi ste kole svrili pa sve znate.
- Daj ti nama, dobar oj e, njih kai, pa de i tebi lake biti.
- Mene ste ljeh uhvatili, a prije ete mi duu izvaditi nego ime ijednog od njih prijede preko mojih zuba.
- E pa kad je tako, nema se to ekati. Treba i i.
Namjestie ga na konja. Bio je to Ramin konj, a
na sebi je nosio Ramina ranjena brata.
I Ramo je sino onako zaspao odmah kad je
legao, kao da nita ne zna, misli Durani , pridruujui se golemom skupu koji je kretao u grad. A
sigurno ima i njegovo neto ondje, kod one krvi i
krvavog trupla u Vlakama. I kad pr e juer onu173

da, i ne pogleda le niti se promijeni u licu, kao da

prode kraj krepane ui.
- E, tako danas idem daba u grad - tui mu se
Ramo, a sve se u dui boji da i njega ne zadre koji
dan u zatvoru. Da sam barem na onog konja natovario drva, da izbijem dananji troak. A ovako de
biti reda otkinuti od onog ju eranjeg. I Bog zna,
ostat de tamo sigurno godinu, to mu ne fali, a meni
je reda raditi i za svoju i za njegovu ku u.
A ranjenik se gri na konju i mrti se, drei se
za jabuku na sedlu, dok na drugom konju financ
kunja zavijene glave kao novoro ene.
A do tri mjeseca, kad je izlijeio nogu u bolnici i
osuden na godinu strogog zatvora (nije nikog odao
od svog drutva), iao je s drugim kanjenicima pilati drva. Jednog dana vidje ga Durani kako se izmaknuo od posla (pilao je drva u podrumu neke
dravne ustanove) i priao podrumskom prozoru
iznutra, a Ramo ui vani, u uzanu vrtu kraj ulice,
zapalio cigaretu pa je pui i dodaje kroz prozor
hapeniku, koji je s poudom udie i brie opet dodaje Rami, da ga straar ne opazi, a Ramo je tek
mete na as sebi u usta, pa kad uhvati straereve
oi, opet je dodaje bratu koji mu ape:
- Smiju li sada zasjesti u Vlakama? Pronosi li
se?
- He, he - smjeka se Ramo - dok god ga oni
plaaju po etiri, a on se moe prodavati po etrdeset, pronosit de se vazda. Pa da i zaspu Vlake
kamenom, prokopao bi svijet sebi drugi put.

174

PREPORUKA

Hasnija nije jog ni znala teinu rije i prevrat

kad je on prevrnuo ivot u o evoj joj kui, i svima
koje su grani ile s njom, i onima sve dalje, dokle
ne bi ljudska noga ni za petnaest dana dokora ala.
Ona je ula obijesne oslobodene kmetove koji su
polazili s pazara i kroz mahalu propijevali:
Prometle se ljive u roga e,
a Behrami age u kopae...
ula je a nije razumjela ni rije i. Bila je tada jog
djetece, a bila je dijete i kad bi nekoliko godina
poslije izala za avlijska vrata idok je vani bura
cviljela kroz telegrafske ice i dizala pijesak od kojega bi oi pokrvavile, obijesno govorila za enama koje su se umorne vra ale iz duhanske tvornice:
Idu ene iz fabrike,
crvene se ko paprike.

Ali je dolo vrijeme i saznala je za znaenje prije izgovaranih rije i i stidjela se svoje djetinje obijesti, koja je bila samo obijest sita djeteta to ne
zna koliko treba mahova tijelom, a esto i ponienja da dijete ne zacvili sa gladi. Kad je dola nestaica u kuu i s njom svakojake nesre e, ona je
pola u brijanicu da radom nahrani etvera usta.
175

Jednoga je dana u njoj ena (eljna da proivi koji

ugodan asak daleko od teke svakidanjice) prevladala radnicu koja je morala sapuniti brade niz
koje su curile pohotljive bale i glaati nokte na rukama koje su se znojile u njezinima, pa s prvim
strancem koji joj se svidio krenu na more. A kad
nedugo zatim nestade u njega sredstava za idili an
ivot, ona, koja nikad, otkada je znala neto htjeti,
nije htjela da bude nekome na teret, vrati se u rodno mjesto. I povu e se u svoju ku u. Raditi u brija nici nije vie htjela. Bolio bi je svaki krivi pogled ovoga udnoga malogradskoga svijeta to
prezirno gleda djevojku koja je doivlela mukarca
i to se divi mukarcu koji doivi mnogo ena. Da
veze ipke i da za sedam dana rada od zvijezde do
zvijezde dobije najmanju nov anicu i skoru kratkovidnost, to nije htjela, jer za to ne bi mogla dobiti ni kruha bez smoka, koliko je trebalo njezinu
zdravu i skladnu tijelu. Nije htjela ni da prolazi
kroz muke ruke kao roba da bi se time izdravala,
jer je sad osjetila da je takav ivot njenu sestru Nedretu kroz trnje ponienj doveo do ranog groba.
A zima je blizu i porodica trai vie nego za arkoga ljeta i jeftine jeseni, kad je dovoljno i onih nekoliko kupona od beglu kih obveznica to ih je
brat Ibrahim ljubomorno uvao.
U kui nije htjela da pita koga: ni bbu koja
kao okamenjena sjedi vje no na jednom mjestu, ni
majku koja mora biti u kui za zakljuanim dvorinim vratima, jer je to jedini nain da je sprijee u
kleptomaniji, a brata sada nije mogla pitati kad je
u zatvoru. On se, na svoju nesre u, sluajno sastao
sa starim poznanikom Madarom, dopisivao se s
njim, preko njega zapravo slao neke reportae u
madarske novine, i to ga je dovelo do sobe sa
skromnim namjetajem, duge etiri, a iroke dva
176

metra, s jednim prozorom pri stropu, na kojem su

vrste unakrsne eljezne ipke. Mislio je da ima
neke novinarsko-knjievne sposobnosti, a bio je
nesposoban da smiljeno odgovara na unakrsna
pitanja, pa sad tu mora da eka na glavnu raspravu, a onda ko zna kamo de s njim i da li de se moi
opravdati zbog svoga pisanja o ljudima koji sa malo ili nimalo truda imaj u mnogo vie nego oni kojima su u ivotu vedri dani rijetki, a kosti im pucaju
od umora.
I njemu treba togod p'oslati u zatvor, jer onome
koji je uvijek jeo za stolom sa tri- etiri osobe teko
se priu iti na jelo koje se pripravlja na metrike
cente. A onda, svega pomalo nestaje u ku i, jer se
novac od kupon drugoga polugodita gotovo iscrpio.
Prvi je snijeg na planinama pao i prvi je studeni
sjevernjak procvilio kroz tijesne ulice gradske i zavukao se pod mravu kou, prilijepljenu na rebra.
Subota je, predveer. Radnice su prolazile iz duhanske tvornice, svra ale se u du an i kupovale robu, i kad je trgovac vidio da im jog ostaje novaca
na dlanu, onda im je silom gurao lijepe jeftine derdane i rupce i rudenjake, koje mogu i na dva-tri
puta platiti, i tople arape. Sve je to Hasnija gledala s prozora i sjetila se djetinjstva i bezbrinih ludorija, gledaju i ove djevojke i ene to im je vjetar natjerao krv u lice. Idu ene iz fabrike, crvene
se k paprike. 0 kad bih ja mogla dobiti posla u
fabrici! Ali i tamo esto otputaju na desetke radnica, jer nema uvijek posla, ili rade pfeko dan, pa
se u subotu dobije na dlan tanka zarada.
U ponedjeljak bilo ih je vie nego obi no. I dalje svaki dan bivalo ih vie, jer su seljaci dogonili
duhan na otkup. Odlu ila se i Hasnija da pode, ne
bi li je primili. Snana je, u ruke se uzda, mo i de
12 A. Nametak: Trava zaboravka

177

izdrati. Obukla je materinu feredu, da se poznanici ne osvr u za njom. Vie od godine nije iz ku e
izlazila, a prije, dok je radila u brijanici, nije se
pokrivala.
Pred kancelarijom ekalo jog dosta ena. Radnici se vrzli hodnikom, prolazili preko mnogih stepenica, a iz susjednih se zgrada duo tropot strojeva
koji su rezali duhan, punili cigarete, odbrajali ih u
kutije, ili su rezali daske za sanduke u koje e se
slagati kutije. Ulazile su u sobu i neke se dulje zadravale, a neke odmah otputane ili primane. Izlazi uplakana ena, mrava i bremenita: Kau mi,
nije za mene da radim naporne poslove, nego da
se odmaram jer sam u blagoslovenom stanju. Bog
njih ovako blagoslovio! On mi u retu, a kod ku e
troje gladne djece, ne zatekla ja, da Bog da, nijedno ivo, ili ja iva do kue ne dola...
I tako se ekaonica prazni. Iz kancelarije za primanje radnog osoblja izlaze snane ene, koje odmah upuuju na rad, a one slabije vra aju kui.
Ulazi Hasnija i skida feredu. inovnik i lijenik
koji primaju radnice gledaju je s udivljenjem. Lijenik, kao da kupuje kravu, opipava joj miice.
Sposobna za rad. Uzima je za nogu, iskuava
vrsto u lista i stegna.
Zar i to mora biti? pita ona, a sili se da bude
hladnokrvna i nee da porumeni.
J, treba znati da li moete izdrati osam sati
stoje i uz klupu i prebiru i duhanske listove. Kaljete li kad?
Ne, ne sjeam se. Nisam obra ala panju.
Skinite koulju!
Posluala je. Lijenik je prislonio uho na leda i
oslukivao drhtaje prestraena srca. Sad ovdje, kao
i prije u brijanici, osje ala se kao srna medu psi178

ma i lovcima koji su je okruili i uperili u nju plamena drijela puaka.

Ne, gospodice, niste vi za rad u tvornici.
A zato, molim lijepo? I ve osjeti suze u
grlu.
Vaa plua ne mogu podnijeti napor ovakva
rada kao to je ienje smolastih duhanskih listova, slaganje i odabiranje to die neprimjetnu prainu koja nagriza plua. Ruke su vam vrste, noge
takoder mogu izdrati dugo stajanje, ali za prsa,
ako i dobra sada, postoji opasnost lakog oboljenja.
Uostalom, milostivice...
Nisam ja nikakva milostivica. Ja sam radnica i
hou da budem radnica.
No, no gotovo je tepao inovnik kraj lijenika ja nisam nita runo rekao. Grehota je da vi
tekim radom unitavate svoje zdravlje. A zarada
se moe na i i lakim poslom.
Kakvim, na primjer? prkosno je rekla oblaei koulju.
Zato veliko naprezanje, a mala zarada, kad vi
moete imati sve ugodnosti, tako re i, bez imalo
truda.
Ali, eto, ja hou da radim. I nije mi ivotni cilj
lekarenje i uitak o kojemu vi sa puno ara a malo duhovitosti govorite... Nego, molirn vas, gospodine doktore, mogu li ja na svoju odgovornost biti
primljena na rad?
Ne moete. Ja ne mogu uzeti na duu taj grijeh da vas ovaj rad surva u bolest i moda, u smrt.
A da li vi svaku radnicu tako savjesno pregledate?
Lijenik se smjekao, ne znajui da li da zavri
ovaj razgovor, koji bi on produio da nema tre ega, nepoeljnog, koji odgovara katkad i nepitano:
,

iz'

179

- Zavisi od toga da li je osoba koja se pregleda

vrijedna svake panje.
- A zar ima radnica koje ne zasluuju svaku
panju?
- Kako se uzme. Mi sortiramo duhan u est
vrsta; prva je najskuplja. Ni sa svakim se duhanom ne postupa jednako, a kamoli bi sa svakim
ovjekom.
- Vidim ja da nije bojazan za moja plu a ono
to mi prije i ulazak u ovu tvornicu, nego neto
drugo.
- Inteligentni ste i pravo razumijete, a eto, kao
da neete da se pametno vladate.
- Ako yam je to na to smjerate pametno vladanje, onda mi zaista nije tu mjesta. Zbogom.
- Do videnja - rekao je inovnik, a lijenik, postiden, proapta Zbogom!
- Dobro su te kroz ruke propustili - do ekale je
radnice to su ekale da produ kroz iste ruke. Ostala si u sobi koliko drugih pet.
- I nisu me primili - prodrhtala joj suza kroz
grlo.
- ta se pravi kao svetica? Zaradila si za po sofa to ne bi u tvornici za petnaest dana.
- Ne grijei due, eno!
- Kakva dua? ta? Kad iza takve ulizanice dodem ja, ovakva orava i ospiava, ne e me ni pogledati.
- Nisam ja, eno, drgo moja, kriva, to me Bog
ovakvu stvorio, pa mi ljudi ne e da dadu posla, da
ga sa deset svojih prsta radim, nego trae moje krilo i prsa, oko njihovih se, dabogda, nespomenica
ovila! - I suze joj provree u nuglacu i potekoe
niz obraze. One to su ekale poalie je, a jedna
joj se starica pridrui i sa mnogo suuti svede je
drhtavu niza stepenice.
180

- Dijete moje, ako ba na drugoj strani ne moe nai posla, nego ti je ovo jedino mjesto, otidi
Ahmet -efendiji Bliskavcu; on je prijatelj s upraviteljem tvornice. Neka mu on jednu rije rekne, vjeru,l mi, primit e te odmah u posao i mimo lijenika, i nee te drati kao sezonsku radnicu, nego kao
stalnu.
- Gdje on stanuje?
- U Branjevini; odmah mu je kua kako se ude
s glavne ulice. Imaju dvoja vrata u ku i. Unidi na
prva. Tu je njegova soba.
- Hvala ti, eno, Bog ti platio, a i ja, kad mognem, oduit u ti se.
- Nita, drago, ja bih svakom pomogla.
0 kako je teko do kruha doi, uzdahne idu i
Bliskavcu. Nije mogla pravo shvatiti odakle je on
tako utjecajna osoba.
Odavno ga je poznavala.
Njegova je soba bila ukusno namjetena, samo
gotovo polumrana zbog oleandra pod prozorom.
Pisai sto s telefonom, mali ajni sto u jednom uglu sa tri fotelje naokolo, uz jedan zid otoman, presvuen lanenim platnom, a kraj vrata umivaonik.
Uinila joj se soba na prvi mah kao lijenika ordinacija. Jak, rumen, neto prosijed gospodin zakovrenih brkova sjedio za stolom i listao novine.
- Izvolite, hanumice, sjedite. Koja vas je srea
donijela k meni?
- Srea, kad yam dode ovako nesretno stvorenje, kojemu ne daju da poteno zaradi, to se rekne, koricu kruha?
- Kako to? Kakav vi to posao traite?
- A gdje se danas jo moe na i posla osim, bar
u sezoni, u tvornici duhana? Jutros sam bila ondje,
181

ali me ne htjedoe primiti, jer su mi toboe plu a

sklona oboljenju zbog loa zraka u radionicama za
odabiranje lia. Makar sam ja govorila da me prime na moju odgovornost, ne htjedoe. Jedna me
starica uputi k vama, jer vi imate velik utjecaj na
gospodina upravitelja tvornice, pa sam dola i lijepo vas molirn da me preporuite da bi me primio.
- Hou, drage volje. Dajte, sjedite, nije hitnja, a
ja u to sve telefonom udesiti. Ho ete li aj ili kahvu? Neto toplo da se zgrijete?
- Hvala. Zgrijali su me danas uvredama, pa mi
vatra i sad posipa lice.
- A ko to, moliin vas, ko vas je vrijedao?
- Tamo jedan inovnik koji je htio na svaki nain da ja zaradujem drukije novac. Pa i lijenik je
nianio na to, ako je i bio pristojniji. A kad sam se
s pregleda vratila u ekaonicu, tu su me druge ene doekale gorim pogrdama nego kakvu bludnicu.
- Ah, bezobraznici jedni! Oprostite mi za ovaj
izraz, zar tako oni zloupotrebljavaju svoju slubu?
No, to de zapamtiti. Dajte, raskomotite se, mourn
vas! Skinite feredu!
Uze ibicu i zapali piritnja u. Plamen je obavio
limenu posudu u kojoj brzo proklju a voda. Zamalo se miris aja rasprostrije sobom. Kora od jabuke mirisala sagorijevaju i na pei.
Nije potrebno bilo, Ahmet - efendija. Niste se
trebali truditi.
- I da je to vie, ja bih se potrudio. Hoete l i
malo ruma?
- Hvala, ja du malo limuna.
Pili su polagano. I oekivali su ta de se po aju
zapoeti.
- ta yam je taj inovnik rekao?
-

182

- Pa rekao mi je da nije za mene teki posao koji daje malu zaradu, jer ja mogu imati sve ugodnosti bez imalo truda. Nekako je tako, otprilike,
bio govor, a znaenje sam odmah shvatila, jer, na
alost, nisam vie dijete.
- Vi ste slatko i draesno dijete.
Ona je naglo ustala.
- I vi ste poeli?
- Ah, ne. Ja to samo izri em sud iskrenog divljenja, i nemojte me, molim vas, krivo razumjeti. Za
dokaz, evo, odmah sam voljan da vas preporu im.
Oprostite to zaboravih vae ime. Kako rekoste da
se zovete?
- Oprostite vi meni, jer ja yam ga zbog vaeg
preljubaznog doeka ne rekoh pri dolasku. Ja sam
Hasnija Durani eva.
- Hasnija?
- Da, Hasnija Durani eva.
- Ne mogu da se snadem. - I ruka koju je prinio slualici pade mu na sto. - Vi, vi? Pred godinu
i p nestalo vas, odonda vas nisam vidio, i sad najednom u feredi.
- Bio je to itav roman.
- Vjerujem. Ja vas nisam prepoznao. A sad zbilja vidim na licu one vae crte, samo su sada zrelije. I bolje yam stoje.
- A ja sam vas odmah prepoznala, ako i niste
onako... izbrijani kao prije godinu i po. - Nasmjehnula se.
- Da, nije bilo vas u brijanici, pa nemam razloga da ee tamo zalazim. A zbilja, kad ste se vratili ovamo?
- Ja sam malo dana bila izvan grada, na moru, a
onda sam se uvukla u dom na sirotinjski kao spu
u kuu, i tu tavorim s majkom i bbm. Brat je u
zatvoru.
183

- Da, zbilja, neki dan uo sam kako govore o

njemu.
- Je li, zaboga, opasno za nj?
- Tako, tako. Ali budite bez brige! Ako budete
dobri meni, ja du se zauzeti na odlinu mjestu, i bit
e osloboden.
Uzdahnula je.
- Danas, kao nikad dosad, poalila sam i to se
sviam ljudima i to sam uope ensko. ta ho ete
zaboga od mene? - Priguivani vrisak htio joj je
prodrijeti prsa.
- Ne, ne. Ta nita. Eto, nita ne u. to ste dudnovati! Nita. Ja tako. Meni se to samo otelo.
- Idem. Oprostite to sam yam smetala.
- Ama, ne, zaboga. Ne budite dijete! Dopustite
da se malo porazgovaramo. Eto, vidite kako je to
smijeno. Sjedimo tu neko vrijeme, a ja ne mogu
nikako da se sjetim ni ko ste, ni da yam iskaem
duno potovanje. Eto, sjedite ovamo kraj mene
na otoman, kao da sam yam otac! Pa otprilike
imam toliko godina da bih mogao i biti. Evo vidite, poeo sam i sijedjeti. Tako. - I jog je kojeta govorio ne znajui ni sam ta bi htio rei, a elei da
je zadri, zaustavi, jer moda de mu ipak uspjeti
to nije nikom uspjelo koji je radi nje dolazio u
paravalovu brijanicu.
- Da, sjest du, ali samo zato to ste rekli da ete
sa mnom biti kao roeni otac. Vidite. Ja traim
ovjeka s kojim bih se mogla porazgovarati, a ne
ljubavnika. Ja traim rda od kojega bih se mogla
umoriti, da bih mogla misliti na njegovu vrijednost, a ne da je rad koji se trai od ljepih ena samo skupo raskora ivanje. I uinit ete mi golemu
uslugu ako me preporu ite da radim u tvornici za
petnaest dinara na dan, veu nego kad biste mi nali ne znam kako bogata ljubavnika...
184

- Zbilja, ako vas ne vrije a, recite mi neto o

onom udnom strancu s kojim odoste davno, pred
godinu i po.
- Dojadila mi amotinja u kui, u gradu, u
ovom svijetu koji me okruuje. Doao je Hans koji
je obeavao vie nego je dao, kako to valjda vazda
u takvim obe anjima biva. Vie da odem nekud
nego zbog njegovih obe anja otila sam i proivjela nekoliko bijelih dana. Uvrijedila sam ovjeka
koji me voli i koga sam ostavila zato to je morao
ivjeti u ovoj sredini, koja mi je onda uasno teka
bila. Pola sam s drugim, ali sam ljubav ponijela i
sauvala za prvoga, koga sada ne u da pogledam
samo zato da samu sebe patim. Ho u da trpim
zbog uvrede, to sam mu je nanijela poavi za tudincem namjernikom... Previe pri am, a dola
sam traiti preporuku za posao.
- Preporuka je ve tu. Vi samo priajte.
- Eto, gotovo je. Bila jedna neugodnost, a sad
nastala druga. Zakucala nestaica na vrata. Kad se
brat oslobodi, bit de drukije u kui.
itava pri a nije na nj uinila nikakav dojam,
on je samo elio nastaviti ondje gdje je Hans prestao, i dok je ona govorila, on je samo o torn mislio. Njegove su drhtave ruke traile njezine ruke i
stegna, kako je i lije nik jutros istraivao njezinu
izdrljivost. Ona je sjedila kao kamen. Najednom
je raspuila haljinu i poela se svlaiti. Bio je uzbuden, nije znao kako da protumai tu njezinu
promjenu. Legla je na otoman.
- Izvolite! Ako bag i to mora biti da bih dobila
vau vrijednu preporuku za posao, onda ne branim. Sarno alirn to ne ete doivjeti to o ekujete.
Na ovom otomanu lei daska. Ili, ako hoete da
me zagrlite, vidjet ete da ete osjetiti pod prstima
mrzli kamen.
185

Gledao ju je razrogaenih oiju, a onda zaustavio zapo eto raskop avanje. Prihvatio je za telefon.
- Halo, tvornicu duhana molim.
- Halo, gospodina direktora molim.
- Halo, jesi li ti to, Huso? Ovdje Ahmet. Molim
te, primi jednu radnicu medu stalne. Zabiljei, zove se Hasnija Durani . Halo, da, Durani . Jest,
njegova sestra. Da, ali ta se to tebe tide? On za
svoje odgovara, a ona mora da izdrava cijelu porodicu. Uposli je tamo u pakovanju cigareta. Neka
lijepi vinjete ili tako to slino. Ne, ne, halo, ne,
stari greni e. Nije to ti misli. ^ hvala ti! Zdravo!
Ona je jog leala.
- Obucite se, uredio sam. Moete po i.
,

186

I DOBRI I ZLI BONJANI

DOBRI BONJANIN

Kao djeca, za rata, bili smo susjedi, a kasnije,

kad mu se otac s bojita vrati, nakon kratka neuspjela trgovanja u gradu, odoe na selo, na djedovinu. Otada ga nisam vidao, a ljetos me put nanese
kraj oeve mu ku e. Ushit i veselje u oca mu i majke, i sestara, koje su bile mnogo mlade od nas kad
ni mi nismo bili odrasli kao sad - a on je sjedio po
strani pod smokvom, slgao ubrane smokve u sepet, da ih malo kasnije preda kolaru za odvoz na
stanicu.
- Kako si, Hajrudine?
- Dobro - odgovorio mi je suhim glasom, ne diui pogleda s posla. Zaudio sam se, a otac mu
odmahne rukom, u znak da ga ne pitam nita. I
kradom uprije prstom u elo.
- Hajdemo na ardak - zovnu me Velibeg.
Udosmo. Iako poseljaen, sauvao je neto davnanjeg begovskog porijekla u pokretima, redu,
istoi. Ku a nije zaostajala za kojom bilo boljom
gradskom ku om. Zbog ljetne vru ine dignut je
bio ilim s poda, a kroz otvorene prozore dolazila
je hladovina s rijeke. Davnanji njihov ljetnikovac
sad je pretvoren u stalno obitavalite, a on, beg, iako ni sublizu bogat kao nekad posavski begovi,
sad je tek na svojoj zemlji, koje nema mnogo,
189

nego tek toliko koliko je potrebno da donese za

skroman seljaki ivot. Medu prozorima bio je
uokviren ferman sultana Mustafe Drugog, koji je
potvrdivao Hajrudinovu pradjedu bogate timare u
okolini Budima, pa su pri bijegu otuda spasili samo taj pergamenat i vrste ispupene jabuice na
licu i kose oi neke prababe Madarice.
Priali smo dugo i bili po aeni gospodski. Dode rije i o Hajrudinu.
Boga mi, bojim se da ne pomahnita. Zna,
brate, nije nikad materina mu kua bila bez sumahnita eljadeta. A on ti je nekakav udnovat.
Radi u dan kao cry, u veer do neko doba no i zadubi se u razmiljanje i sve se boji da ne dode kakva propast zbog svjetskog nemorala. ini mu se da
ima previe ena, da se slabo udaju djevojke, pa se
brine kao da ih on sve mora uzdravati. Na najkraoj ljetnoj no i ustaje u ranu zoru, pet puta dnevno klanja, u damiju prvi ude a posljednji iz nje
izade. Nikad ga niko nije uo da je to opsovao.
Stidi se u ensko pogledati. Ne znam ta e od njega biti!
Tjeio sam ga kako sam znao. Prevezli smo razgovor na ugodnije, i kad sam se lijepo odmorio,
podoh oprostivi se s ukuanima, koji me ispratie
do dvorinih vrata.
Izaoh na uzak put, ograden kamenim zidovima s obje strane da bi jedva natovaren konj mogao
njime pro i. Vozio sam bicikl pored sebe dok ne
izadem na cestu. Bilo je medu Gospojinama, za
naje eg sunca i najopasnijih zmija. Sunce je eglo duhan u malim ba icama, smokve uz plotove i
groe u prisojima. Miris plodnog ljeta dizao se s
vrue zemlje.
Najednom uanj iza leda, i on se nade kraj mene. Hajrudin, s oima koje su bjeale s predmeta
190

na predmet, mrav kao isposnici s bizantijskih ikona, progovori nekakvim prestraenim piskutljivim
glasom:
Ja... ovaj... bilo bi korisno... ovaj... kad bi

se...

Kao da su mi mravi pomiljeli uz hrbat, sleden

stadoh. Nigdje nikog; valjda svk sada spava oko
podneva. Ne e me valjda napasti; napokon, i nije
lud, samo mu se malo dirnulo u pamet, kako se
ono rekne.
... Kad bi se moglo znati... kad de ena roditi
muko... a kada ensko...
Zau en, nijem od uzbudenja, sluao sam ta
govori ispretrgano, ne mogavi odmah shvatiti.
Malo kao da se uslobodi i po e povezanije govori-

ti:

Ja sam mnogo o tome razmiljao i vjerujem da

du to za dvije-tri godine ta no saznati. A od koje bi
to bilo vanosti, moj brate! Ba sada kad je enskinje ovako nemoralno, a ko zna kakvo de jo kasnije biti.
Pusti to, Hajrudine? to ti to na um pada?
Ja sam ve neto otkrio. Zapravo, na neki mi
je nain otkriveno. Ja to kod ivotinja znam. I to
ta no, pouzdano. Ja naleem dvije kokoi i pod
jednu stavim jaja iz kojih de se izle i muki pilii,
a pod drugu enski. I nema iznimke: kad odrastu,
vide se za jednom kvo kom pijevci, a za drugom
same kokoi.
Pa, kako si to saznao? Uza sve sunce hladovina mi se hvatala leda zbog neobi na susreta i blizine s ovim ovjekom kome su o i prestraeno
zvjerale okolo.
Bilo mi je otkriveno da imaju dvije vrsta jaja:
tubasta i duguljasta. Probirao sam ih i razdvajao,
pa sam kasnije saznao da se iz duguljastih legu
191

enske, a iz kra ih, tubastih, muki. Sad sam u to

siguran kao to u te gledam.
Moda bi me po elo takvo pri anje i zanimati
da je bjlo od koga drugoga i na ugodnijem mjestu,
ali on, kao da se bojao da du ute i, drao me
vrsto za miicu.
- A onda sam poeo promatrati druge ivotinje.
Na priliku krave. Ja sada znam ta de mi koja krava oteliti. A i to mi je bilo objanjeno. Ima satova
u dvadeset i etiri sata u kojima se zainju muka
bi a, a ima ih za enska. Ja to sad znam za ivotinje, i kad hou, na primjer, da mi krava oteli ensko tele, ja znam kad joj treba pripustiti bika. A tako isto kad ho u da bude muko tele...
- Otkud ti takve misli...?
Djevac, kojemu je stid natjerao rumenilo u lice,
sprva je aptao, da kasnije podigne glas kao da nekom dalekom pri a preko rijeke:
- Nije da se hvalim, ali ja nisam zao ovjek. to
pamtim, nisam nikad propustio nm z. Nisam nikad je i be sastavio. Ja esto saznam i druge stvari
prije drugog svijeta. Jednoga petka doao sam ranije u damiju i sjeo u prvi red, a kraj mene je on
sjeo. Sijed i bradat starac u zelenoj dubi. Nismo
nita govorili, a kad se klanjalo i svijet izaao iz
damije, re e mi on: Umro ti je Omer Buzaljko.
To mi je bio dobar prijatelj. Bi mi ga ao. Podoh iz
damije. Obazreh se, a starca nema u damiji. Pitam ljude pred damijom jesu li ga vidjeli kud je
otiao. Koga? pitaju me. Onoga bradatog starca u zelenoj dubi. Kakva starca? Onoga to
je kraj mene klanjao u prvom redu. Nikakav
starac nije kraj tebe klanjao, vele mi oni. Ali on
mi je rekao da je Omer Buzaljko umro! Oni se
snebivahu. Pote e neko Omerovoj ku i, a on zbilja
umro.
192

Kosa mi se nadizala, a on nastavio:

Adern pejgamber stvoren je u jedno vrijeme
dana, i to je muki dio dana. Iza toga je stvorena
Hava, i to je bilo u enski dio dana. Eto, to je ono
to bih ja htio ta no da saznam: koji su satovi u
danu muki, a koji enski. To je, naravno, za onaj
prvi zahvat u kojem bude oplodnja, a za kasnije je
sastanke svejedno u koje doba budu. Ja to ve
znam za ivotinje, ali mi jo nije javljeno za ljude.
A ja vjerujem da de i to meni biti otkriveno, najdalje za dvije-tri godine. A kolika bi to sre a bila za
nas. Pomisli, moj brate, koliko ih je sada neudatih,
koliko bludnica, koliko grijenica...! A kad bi se
moglo unaprijed znati kad de se roditi muko, onda... - i suze mu potekoe niz lice.
Dopratio me do ceste. Trnci su me prolazili,
bljedo a obasula, a u uima zvonilo. Ne osvru i
se, gotovo sam se otrgao iz njegovih ruku, sko io
na bicikl i pojurio bijelom cestom prema dalekom
gradu.

13 - A. Nametak: Trava zaboravka

193

DOBRI

Ovo i nije dobro vrijeme, pa vi ne moete ni

shvatiti da je kada bilo Dbrih. Tako nam je pri ao Alijaga Karabeg, starac koji za etrdeset godina nije silazio s Uzari a u Mostar. Kad je doao
iza prevrata prvi put u Mostar, imao je tree zube
i, kako je kazivao, vie od stotinu i deset godina. A
bio je u tijelu jo vrst i svje, pam enja pouzdana,
pa se mi, djeca, kupili oko njega da nam pri a togod iz starog vremena, kad bi doao mojoj strini
na sijelo.
Kad nekoliko dana pred okupaciju Bosne i Hercegovine usplamtjela svjetina pogubi muftiju Karabega to ne dade svoj pristanak da se odupre narod ulasku Austrije, ode Alijaga iz Mostara u selo
Uzari e gdje ostade punih etrdeset godina. Tek
kad se ^ vabi u leda pogledalo, sde on jednog dana u Mostar, ali ne nade vie nijednog vrnjaka, a i
onih koji su bill po tridestak i etrdeset godina
mladi od njega bilo je malo. Grad se izmijenio, ljudi se izmijenili, obi aji postali druk iji, i njemu bilo upravo ao to je remetio svoj ustaljeni seoski
ivot. I njegovu kulu na Uzari ima zapljuskivao je
val novog vremena, ali je on za itavih etrdeset
godina drao u svijesti Mostar s niskim ku ama
kamenih krovova, pun hoda i hadija, pun ahme194

dija, akira, duba, silaha i malih puaka za silahima. Nije zatekao ni onog susretanja i potovanja
starijih kakvo je bilo u njegovo vrijeme. Zato je
najvolio sijeliti sa starijim enama, koje su i u vabino vrijeme ivjele povu eno, uvajui kuni
prag, i nastavile porodi ni ivot onako kako su ga
naslijedile od svojih matera iz sultanovih vremena.
Tako se on rbdao s mojom strinom i ee joj
dolazio na sijelo, a mi djeca okupljali se oko njega
i pobono ga sluali.
Eto, djeco moja, u ovom istom sokaku, pamtim dobro, a bio sam tada mom uljak, ivio je neki
Mehmed Hindo. Bio je malo ovjek na svoju ruku.
I onda su za nj govorili da je mahnit, a ja bih prije
rekao da je bio Dobri. A evo ut ete ta je s njim
bilo. Njihova je ku a bila stara aginska, imali su lijepih zemalja i kmetova, bili su jedni po jedni, ali
on nije nikada htio jesti od onoga to su kmetovi
donosili i to smo mi svi zvali hak on je zvao
nehakom, jer, biva, nije pravo to oni rade a
drugi jedu plodove njihova rada. Nije nita radio
ni kakva zanata u io, a trebalo je ivjeti. I on je naao najbolje da obilazi hodinske ku e, gdje su mu
svake ve eri uo i petka pripremali zvrk pite: bureka, sirnice, kumpira e ili kakve druge, i on bi to
pokupio i nosio ku i pa s time heftu ivio. Znalo
se desetak ku a gdje bi na vratima on uoi petka
kucnuo halkom, dok mu se ne iznese njegov tin.
To su bile hodinske ku e, bilo to mualima bilo
muderisa. Tako je on dolazio i u Karabega i kucnuo uveer uoi petka na vrata.
I meni se nekad ini da je bio lud, kad se sjetim
nekih njegovih ina, a opet je imao neto to su
imali samo Dbri.
Nikad on ne bi preao korakom preko stare
uprije, nego bi, doav blizu nje, skinuo kapu s
13

195

glave, metnuo je pod pazuho pa pretrao u najveem trku preko uprije. Niko ne pamti da je kada
korakom preao preko nje. Kad bi gasitali zato
tri preko uprije, on bi odgovorio: Sta ja znam
koga ona eka da se pod njim srui!
Bila je ovdje gdje i sada na dnu vaega sokaka,
jedna esma, pa bi svijet to io vodu u dugume i ibrike i nosio ku i. Doao tako on jednu veer, a na
vodi Mula Smail Rdi. I on iao na vodu, kao i
Hindo. Nag ti Mehmed najednom skine gunjac s
plea pa po e udarati njime Radia. Radiu dojadi
pa izlije vodu iz duguma i poe mlatiti Hindu dugumom da je sve zvonilo. U neko doba dotui
Hindi, pa e se razadrijeti na one koji su se okupili
da seire svadu dvojice mahnitih: ta nas ne rastavite, pasji sinovi? Zar ne vidite da e poginuti od
moga gunjca!
Eto takav je bio u nekim stvarima, ali sada ujte
ta u vam re i o njemu, a Bog zna, istina je kao
to mene sada gledate.
Sijelili mi jednom uo i petka u rahmetli muftijina oca. Bilo nas je sedam-osam, to rodbine, to iz
komiluka. Kucnu halka na vratima. Ja kao najmladi skoih da vidim ko je. T zna ko je , veli
mi amida. Mahniti Hindo. Iznesi mu ono to su
mu enske spremile!. Ja se odmah svratih strini i
zaiskah burek, pa s njim preko avlije, do vrata. Otvorih vrata, a pred njima stoji Mehmed Hindo.
Prije nego mu mogoh dodati ono po to sam mislio da je doao, otpoe on tihim glasom: Nisam
ja, Alija, doao danas po pitu. Nego, iv bio, selam
e amidi, neka mi sutra dode na denazu. Ja se
okamenih, a njega nestade kao da u zemlju propade. Vratih se i kazah to mi je rekao. Tuhf, re e
amida i domalo po e opet razgovor o emu smo i
prije govorili. Meni ne ide s uma kako e ovjek
196

zvati svijet na svoju denazu. U neko doba dode i

komija nam Muslibegovi , pa kae kako je dolazio Hindo, kao to i obino dolazi uo i petka, ali
da nije htio uzeti nita, nego ga pozvao na denazu. Amida mu ree da je tako i u nas dolazio. Neko ree: Hajde, Boga ti, mahnit ovjek. Ko zna
ta mu se prisnilo! Neko veli: Nije rdav ovjek;
ko zna, moda mu se pokazao nekakav iret da e
zbilja noas umrijeti. Ja ne mogoh otrpjeti nego
odoh jo u dvije-tri ku e, gdje je on imao obiaj tako dolaziti, u Kajteza, Faladi a, u Dabi a, i on
svukud dolazio, nigdje nije nita htio primiti, a sve
zazivao svijet na svoju denazu. Vratim se i kaem
im. Svima zaudo.
Duga zimska nod, sijelilo se do neko doba noi
uz lojanicu i svak svojoj kui. Mene zaustavi amida da ostanem na konaku. Legao sam i zaspao,
ali nisam svu no napravo utvrdio. U neko doba
unide amida u sobu gdje sam ja spavao pa me
probudi.
- Ustani, Alija, obuj se pa hajde u Donju mahalu, do Hindine kue, i vidi ta je s Mehmedom!
Obuem se bre-bolje, obujem postole pa pohitim preko Tepe, kroz Kujundiluk, pa preko stare
uprije na Ogradu i u Donju mahalu. Taman ja
nadno vaega sokaka, kad odonud ehaga erki.
Jo je mrak i u njega zapaljen fenjer.
- Kud si poao u ovo doba? - pita me kad me
prepoznade.
- Poslao me amida da vidim ta je s Mehmedom Hindom - i kaem mu sve s kraja na kraj.
- Allah rahmet ejle! I meni je doao iza pono i i
zovnuo me da mu uim Jasin. Ja ga sokolio da
se ne prepada, da se njemu neto prisnilo, a on
jednako da idem s njim kui mu i da ponesem
Kur'an. Sjedio sam sve dosad s njim, uio mu, a
197

on kao da zaspa. Okrenuo sam ga prema Kibli i

pokrio ga arafom.
Svaka se dlaka na meni najeila kad god bih pomislio o njemu dok sam se vra ao kui. Ja pred nau dami,lu, a svijet se iskuplja na sabah. Kaem
im da je umro Hindo, a oni svi kao jedan: Dbri,
Allah rahmet ejle!
I, djeco moja, to u vam priati. Hindina je kua bila ondje pod Humom, kuda sada eljeznica
prolazi, pa je sada nema. Od ku e do Sivri-hadi-Hasan-damije sve je svijet bio pritisnuo da se
igla s neba otisnula, ne bi na zemlju pala. Takve
denaze Mostar ne pamti.
Stara je u nas rije : Ne moe ovjeka uznati
dok ne pojede s njim tovar soli. Pa i tako se dogodi, kad se itav vijek druimo s nekim, ne ste emo pravi sud o njemu. Vie je od pedeset godina
Mehmed Hindo bio svijetu th f insan da ne reknemo mahnitv, a on se pred samu smrt pokazao
onim to je bio itava ivota: Dobri.

198

EJH JUJO

Ili su zbilja bili golemi zato to su takvi bili

zato to sam ja bio mali, ali mi i sada lebde pred
o ima njihovi krupni likovi u urkovima i latama,
s velikim bijelim ahmedijama i kao snijeg bijelim
bradama.
Posjedali bi po seijama u muftijinoj sobi, njih
desetak, a najmladi je zabacio za se sedamdesetu,
pa bi govorili nekim so nim i zvonkim turskim
perzijskim stihovima, podsje ajui se vremena kad
je Grad bio sjedite uleme, u enjak i pjesnik,
kad su oni bili djeca, i ponekad bi sumorno uzdahnuli to Grad ostaje bez svojih atributa.
Bio sam malen, sasvim malen, za zemlju prirastao. Jedva sam se vidio od stola u muftijinoj sobi,
jedinog predmeta koji je govorio da je to ured u
kojemu se svravaju slubeni vjerski poslovi, ali u
koji bi doli kadgod ovi divni starci, bijelih brada,
bijelih ahmedija, s dugim ibucima, na koje bi puili blagajski ba enjak, iskrian na mravlju nogu, da uz dim cigarete ili lule i uz kahvu osvjee
uspomene na stara vremena, koja svi ve iz navike
nazivamo dobrim.
Kako su svu naobrazbu sticali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, tako bi u hrvatski govor
umijeali itavu bujicu orijentalnog rje nikog bla199

ga da ih pravo nisam ni razumio, ali sam osje ao

ljepotu njihova kazivanja, onih starih udesnih
vremena i njihove due. Ja sam vjerovao u ljepotu
njihovih dua i u njihovu dobrotu, pa kad bi ko
kasnije i govorio to nepodobno o njima, ako ih
nisam mogao obraniti od napadaja, ja sam u dnu
due vjerovao da nedostojni govore o njima nedostojno, da im rue ugled u oima mlaih, samo da
bi ovi poli stranputicom.
Imen bih im se moda mogao i sjetiti, ali lica
svih sada mi se ine jednaka, gotovo potpuno ista.
Bijele i bjelje brade, neduge i valovite, brci iznad
usana podrezani, a sa strane oputeni i s bradom
izmijeani. U nekog tek neto poutjeli od dima.
Lica izbrazdana, ali nrli, svijetla, ela naborana,
a ahmedije bijele, samo s malim, sitnim razlikama
u nainu smotavanja finog pamu nog platna oko
fesa. Svako odijelo jednako skrojeno, do pod vrat
zakop ani prsluci, pa preko njih hike, a po ovima
lte ili rkovi. Svi u jednakim irokim alvarama,
u svih bijele vunene arape, pa mestve, a ifte ostavljene pred muftijinom sobom. '
Eto, takve ih pamtim, a i sad, poslije dvadeset i
vie godina, prisjetim se kakve zgode o kojoj su
priali i ja je na svoj nain shvatio i zapamtio. Priali su, naravno, najvie o svojim prethodnicima, o
ulemi Grada, kad je nje bilo dosta, a nije hitjela za
slubama i pla ama, jer su svi bili dobro stoje i
gradani, posjednici, age i begovi. Pa i medu ovima
koje sam ja zapamtio bilo je neovisnih koji su imali dosta vremena za esta razmiljanja i rijetke razgovore, ako i nisu bill bogatai. Nisu bili ni sirotinja koja trai i prima kakvu bilo slubu. Nisu to
bili sve enici koji provode povu en ivot u kurijama ili samostanskim sobama, nego ljudi ivota,
koji su ponekad, svrivi i najvie vjersko obrazo200

vanje, otvarali du ane i prodavali robu, da ne bi

morali ivjeti od prodavanja znanja, koje su radije
dijelili ne trae i nagrade. Bivali su i zemljoposjednici, koji su ili povremeno u svoja sela, da vide
i da nadgledaj to se radi na njivama, u vinogradima, na livadama. Oni su se mijeali u vrevu svakidanjeg ivota kao i njihovi sugradani bez njihove naobrazbe, ali su svagda umjeli sa uvati dostojanstvo neovisna uenjaka, pa bili u slubama
ivjeli kao obini vjerski obrazovani gradani.
Moda to i nisam iz njihova drutva uo, ali sve
mi um leti da je to zbilja bilo njihovo kazivanje o
ejh-Juji. Da, taj ejh Jujo. Za njega sam saznao
prvog Ramazana u kojemu sam i ja nekoliko dana
kao dijete dobrovoljno postio.
Obino bi se ilo u damiju Tabaicu da se iza
tre e dnevne molitve slua itanje Kur'ana. Onda
je to bilo u Ijetu. Ispod samog damijskog poda tee Radobolja i hladovinom osvjeuje od posta
umorne, gladne i edne vjernike.
Ali uoi samog Bajrama ide se u ari a damiju,
i kad se pokloni hatma hair-sahibiji Ibrahimagi ari u, svako ko zna itati u Kur'anu dograbi
jedan svezak i sjede i skrtenih nogu, njiu i se cijelim gornjim tijelom, poluglasno ili punim glasom
ita tekst Kur'ana, pa se uje samo neko zujanje u
damiji kao kad se roj p ela objesi o granu, i onda
se pokloni hatma pred duu ejh-Juji. On je pokopan u groblju koje je cesta odijelila od damijskog
groblja, u turbetu od est kamenih stupova jednostavnih kapitela, s elipti nom nezavrenom kupolom, koje mu podie u prvoj poli prolog stolje a
hercegova ki vezir Ali-paa Rizvanbegovi -Sto evi.

201

O njegovoj u enosti saznadoh kasnije iz knjiga,

ali ono to sam u djetinjstvu o njemu sluao osta
mi kao ugodna svojina duevnog ivota, plemenito
saznanje o jednom velikom, umnom ovjeku kojega znani potuju, a i neuki, koji su makar kad to o
njemu u1i, dunom se panjom obaziru na njegov
skromni mauzolej plemenitih linija. Cak i djeca,
kojoj se ne d uiti, idu za etrdeset jutara pred
Edrelez na njegov grob i prije izlaska sunca itaju
poglavlje Kur'ana Jasin, da im se otvori vidik
pred duhovnim oima.
I u njegovo vrijeme bilo je obijesne mladine, koja bi se grubo naalila ak i s ovakvim uenjakom
ije je znanje i carski Stambol, izvor u enjak, cijenio. Pred damijom je, po obiaju, bilo uvijek
nsil na kojima se nose mrtvaci od ku e do groblja, i teneir na kojima se kupaju umrli. Bilo je
uvijek ljudi koji su zazirali od ovih potreptina posljednjeg ovjekova puta od ku e do damije i daije do groblja, ali je bilo i pustopane mladei to
je slobodno lijegala na teneir, koji je obino stajao u jednom uglu damijskog dvorita i na kojem
se okupalo na stotine mrtvih od raznih bolesti. Bilo je i takvih koji bi od obijesti legli na nosila, dok
bi ih drugi pokrili ohom i podigli na ramena pa
nosili po damijskom dvoritu.
Tako se jedna skupina ovakve mladei skupila u
dvoritu ari a damije i zabavljala se i ondje gdje
nije mjesto za zabave. Opazili su izdaleka ejh-Juju, a onda nekom na um padne i predloi drutvu
da se s njim naale. Pozvat e ga da klanja denazu, obavi sprovodni obreti, jednome od njih koji
e lei na nosila. I zbilja, jedan lee na nosila koja
oni podigoe na mejta. Drugi zadoe na ulicu i
pozvae Sejh -Juju u damijsko dvorite.
202

- Da nam, efendijo, klanja denazu naem drugu, evo ovdje - govorili su oni.
- Dobro, dobro - veli im ejh Jujo. - A kakvu
hoete da klanjam denazu? Zivom ili mrtvom?
- Kako to, efendija, ivom ili mrtvom? Ko je vidio ivom obavljati ukopni obred?
- Nita, nita. Ja samo pitam.
- Naravno, mrtvom.
Stao je ispred svih pred mejta na kojem su bila
nosila, le ima okrenut njima, a oni se za njim poredali, podgurkuju i se i priguuju i smijeh da ne
provali. On im se onda, po obi aju, okrenuo samo
napol licem i pitao ih:
- Kakva znate ovog ovjeka?
- Dobar, Allah rahmet ejle - odgovorili su supreui jedva smijeh.
- Da mu halalimo!
- Halal olsun!
Onda je ejh Jujo najavio da poinje pogrebni
obred odraslog mukarca, i nije se vie okretao
dok nije obavio molitvu, a onda je poao iz dvorita. Sad su svi oni praskali od smijeha kako su hodu prevarili, i ekali da im drug skoi s nosil. Poeli su ga zvati, ali se on nije ni odazivao ni micao.
Podigli su ohu s njega, a on ukoen, mrtav.
Tako su kazivali o ejh-Juji, a sam Bog zna pravu istinu. Jesam li to uo od njih, stare uleme koja
se skupljala kadikad u muftijinoj sobi, ili od nekih
drugih staraca koji su vjerovali u ejh-Jujini! vidovitost, ne bih se smio zakleti, ali ovo sam sluao vie puta od ljudi koji su znali kakva je neko uenjaka imao Grad.
U nekoj evropskoj zemlji vladao je neki dka.
Neu govoriti o njegovoj vladavini ni o njegovoj
203

dravi, jer nisam ni od njih uo ime toga dukta, te

zemlje, a ni ime vladara, koga u samo diikm zvali u svom kazivanju. Imao je jednog sina, i ovaj ga
je po njegovoj smrti imao naslijediti, ali se onda
pojavi jo jedan nasljednik, koji je tvrdio da je nezakoniti sin dukin i da mu pripada pola dukta kojim je vladao njegov otac. Prvi je sin poricao pravo
samozvancu, a ovaj je opet bio uporan u svom traenju. Koliko su god suci htjeli biti pravedni i po
Bojem i po ljudskom pravu presudili ovaj slu aj,
nisu znali po emu de ustanoviti je li ovaj zbilja sin
starog duke. Svi pravnici u Evropi bavili se ovim
sluajem i ostajali nemo ni kao pred nedoku ivom
zagonetkom.
Dvorjanici mladog duke neto su znali o tome
da je stari duka bio od tog posla, da je mogao
imati i nezakonite djece, ali je bilo sumnjivo to se
trailac javio tek po smrti ovjeka za koga je tvrdio
da mu je otac. I mladi duka, koji nije bio bahat i
slavohlepan, volio bi dati i vie od pole svoga dukta kome god nego da se u njegovim oima unizi
uspomena na oca, na plemenita ovjeka, kakav mu
se uvijek inio. A vrijednost ovjeka, oca, strano
bi pala u njegovim o ima da se kako bilo dokae
da je bio od tog posla.
Kad u Evropi ne nadoe odgovora zaku astom
pitanju po emu bi se dokazalo je li varalica ovaj
ovjek koji trai naslje e bez ikakva prava na nj ili
je zaista dukin sin, a onda bi po zakonima toga dukata imao pravo nasljedstva, sjetie se Istoka i istone mudrosti, koja nekada za as rijei i ono to
se ini tako zaku asto da se nikad ne bi moglo razmrsiti. A kako je mladi duka bio u dobru s turskom carevinom, obrati se diplomatskim putem vijeu turskih uenjaka da oni stvar presude po zakonima isto nih mudraca.
204

Je li onda bila i u Stambolu oskudica u uenim

ljudima ili je moda sudbina htjela da se na Grad
proslavi, teko je to sada, nakon vie od dvjesta
godina, dokazivati; tek, dogodilo se da je vijee
uenjaka odluilo obavijestiti vezira za vanjske poslove da ni oni ne mogu spora rijeiti pa neka jave
mlaom duki njihov odgovor - da se nije takvo pitanje na Istoku pojavljivalo niti ga je ko od njih
nalazio i u io u moru knjiga pisanih zdesna nalijevo.
Onda je nekom starcu izmedu njih palo na um
da ima jedan ovjek komu su nudili u Stambolu visok poloaj kad je u carskom gradu svrio nauke,
ali je on volio u svome rodnom gradu biti muftija
nego u Stambolu, gradu careva i caru gradova, postati vremenom i ejh-ul-islam. I rekao im je, kad
su se udili to nee da ostane u Stambolu, za koji
su se svi otimali, i vojnici, i u enjaci, i trgovci i
rentijeri: Da nije ljubavi za domovinu, opstjeli
bi oni kreviti krajevi. Jedan starac iz vije a uenjaka sjetio se ejh-Juje i rekao da se obrate njemu, pa ako ni on ne znadne, onda zagonetka nema
odgonetke.
Neki oholi u enjaci protivili se da se pita jedan
provincijski hoda (t, da je to vrijedio, ve bi bio
u Stambolu!), ali su ga drugi poznavali i osobno,
kad je uio u Stambolu, ili samo po uvenju, dok
su nekima od njih dopirale do ruku i njegove fetve
- decizije, pa prihvatie prijedlog da se sastavi pitanje i da se odmah poalje po najbremu tataru u
Mostar.
Onda je brza pota ila na konjima i nosio ju je
tatar na najboljem konju, a za njim je jahao takoder konjanik - surdija, koji bi puhao u rog i biem gonio svog i tatareva konja, pa gdje bi ga stizao, tu bi ga biem udario, i konja i tatara. U odre-

205

denim razmacima bile su menzilhne, gdje bi ostavljali umorne konje a zajahivali odmorne, i dalje
jurili nose i najvie puta samo jedno vano pismo.
I tatar je dojurio s Istoka na Zapad, u Bosnu, a
onda od Sarajeva na jug, u Mostar. Raspitivao se
za ejh-Jujinu ku u, pa kad ju je naao, rekoe mu
da ga nema kod ku e, da je. otiao u Vrapie na
da de se istoga dana vratiti. On neka se imanje,l
odmori i prieka.
Tatar se samo raspitao gdje su Vrap ii, a onda,
ne obazirui se na gostoljubive ponude, zajahao
vilena ata i okrenuo putem kojim je doao.
Kod Zalika vidio je da mu u susret ide pjeke jedan hoda, pa pomisli da bi to moda mogao biti
onaj radi koga je on ak iz Stambola doao ovamo.
Zaustavio je konja i isto njaki kieno upitao ima
li sreu govoriti s ponosom uen aka, morem znanja i ovlekom punim vrlina, sa ^ ejh-Jujom.
Skromni ovjek re e da je on Boji rob, siromaan ako ga Bog ne pomiluje svojim oprostom, glavom Mustafa Ejjubovi, zvani ejh-Jujo...
Tatar je skoio s konja i uz znakove najdubljeg
potovanja izvadio iz njedara savijeni papir, svezan preko sredine crvenom vrpcom, prinio ga ustima i onda predao u enjaku, koji je unuo kraj
grobljanskog zida, odrijeio vrpcu i proitao pitanje. Onda se zamislio, ali ne to ne bi odmah mogao odgovoriti, nego zbog alosnog stanja da su u
Stambolu ve izumrli uenjaci kojima ne bi bio nikakav problem odgovoriti na ovakvo pitanje, i da
je tamo nauka spala na tako tanke grane te moraju
ve u zabaenu provinciju slati na rjeenje ovakvih
stvari. Onda je iz pasa izvadio divit i na poledini
istog pisma napisao:
Raskopat de se grob u koji je zakopan duka i
e se jedna njegova kost, moda rebro s li-izvadt
206

jeve strane prsa, iznad srca, zatim oprati i staviti u

posudu s istom vodom. Iza toga de se iz lijeve ruke onoga ovjeka koji tvrdi da je dukin sin izvaditi
kap krvi i kanuti na onu vodu, nad kost. Ako mu
bude zaista sin, krv de potonuti i prionuti za kost,
a ako mu ne bude dijete, njegova de se krv razliti
po povrini vode.
Mirno je zatim zatvorio divit i stavio ga za pas,
pa pruio smotano pismo tataru i krenuo u Grad,
dok su tatar i surudija pritezali kolane na konjima, udom se udei kako ovo sve ovako ukratko
bi radi ega su oni, ne ispadaju i gotovo iz sedla,
proveli petnaest dana na putu iz Stambola do
ejh-Jujina grada.

207

SAN COVJEKA BOJEGA

Derviaga Osmanovi sanjao raj

sa svim njegovim duljinama i irinama,
sa svim njegovim raskoima:
dakonijama, vrtovima i hurijama.
Ogroman je raj.
Tako je Derviaga uvijek mislio o raju i razgovarao se s Bogom, a radio sve da mu se ne zamjeri,
da jednom, kad strese sa sebe prah zemaljski, ste e
taj raj. I mlad se oenio, jer se bojao da ga strast
ne povede neprirodnim putem.

Rujansko popodne lealo u granama kao razgoli ena djevojka na dueku kad u mislima miluje
mukarca. Sjedio on u svom vinogradu iznad Radobolje u Ili ima. Pjenila se Radobolja i vrtjelo
mlinsko kamenje da se klopot duo po svim humcima, zasadenim lozom i smokvama. Sjedio on pod
smokvom tenicom kojoj su plodovi izbricali bili i
med im kapao kroz rascvale cvjetove. Sunce tri
koplja nad ovnicom i ri sive krovove Grada.
Zrak se uutio zasi en nekom vrelo om, pa niti romori niti govori. Sve kao zamrlo. Samo dolje na
Radobolji kmetica Anda Smiljania pere rublje i
mlati pratlja om i pjeva, a koulja joj se raspu ila
pa se dojke tresu i taru kao kad se oblaci pred kiu
pobiju. Gleda djev evih dvadeset godina odozgo.
Oi kao da e iskoiti, a plameni liu uz obraze. I
kao da su mu sad krila na pleima nikla, pa da ih
treba samo rasklopiti i poletjeti, sko io na noge i
potrao niz vinograd, a onda se kao u zemiji zaboden kolac zaustavio:
208

Derviu, alosna ti majka nikad ne bila! A dehenem? Zar za jedan tren, za jednu kap, osamdeset godina u vatri? A svaki je dan tamo kao ovdje
godina. Vra am ti se, o Gospode, vra am i oprosti
mi - pokajao se on i vratio pod tenicu.
A Anda dolje mlatila pratlja om i pjevala:
Evo dana, evo milovanja,
eto nodi za aikovanja.

I dojke joj se tresle i bradavicama rumenim kao

vinje probole koulju na dva mjesta. A dojke su
njene bile pune i bijele.
Derviaga drhtao, a od nekakva bijesa koji ga je
raspinjao suze mu potekle i zaustavile se na briima. Skoio je na noge i riknuo:
- Arifeee!
- Eto me, ta je - odazvao se od mlina glas, zaletio se u svaku uvalu i strostruko se rasplinuo.
- Odmah da si amo doao!
Odozdo iza mlina penjao se uz vinograd momuljak.
- ta je, to si me zvao?
- Sedlaj dogata!
- A kamo deg?
- Ja neu nikamo. Nego, ti deg dogu pojahati pa
hajde u grad, vrcem u hode Bubi a. Zakucaj halkom na vratima, pa kad izade Omer-efendija, pozdravi ga i reci mu da sam te ja poslao da mi zaprosi njegovu ker.
- Da ti zaprosim...
- uti! Tvoje je da slua. On de ti je dati, jer
smo sojevi i, Ti s njom odmah u fijaker, pa ovamo. A kad bude na Musali, svrati se po kadiju,
nek i on dode da nas vjena.
- Zaboga, brate, ta govori?
14 A. Nametak: Trava zaboravka

209

- uti, velim ti, edepsuze. Ko je vidio odgovarati starijem bratu? Hajde, trkom! Jer, vjere mi u kojoj sam, ako ne dode do jacije s njom, tebi demo
je vjenati. Hajde!
Arif odjahao, a domalo iza toga, dok je sunce
krvarilo vrhove Velei, cestom se digao pramen
praine, tanak kao dim iz lule, i zamaknuo za Kljajinu mehanu.
Derviaga ekao pod tenicom. Sunce ve zalo.
Andina pjesma davno ve zamukla. Samo je Radobolja klokinjala veru i se kroz kamenje, i u njegovoj je glavi umilo.
A kakva je ta Bubi eva Naza? mislio on.
Zato je ba nju zaprosio? Eto, otac joj je hoda,
uen, pametan i razborit ovjek, pa je valjda takva
i ona. A lijepa? Svakako. I ta je ljepota? Je li to tijelo, sm tijelo? Mlad ovjek samo na to misli. A
ta godine u ine od ljepote? Pa ipak, mora biti lijepa. Dva su joj brata kao dvije zlatne jabuke, a i
ona je mlada sestra, to se jo nije sakrila pa izade
i na sokak, lijepa je kao upis. Pa i ona je. I mlada
je. Istom da je valjda u petnaestu zagazila. A
momci polomie njezina vrata ne bi li je vidjeli. I
pjesme kolaju po gradu o njoj.
Tek kad je crveni nestalo na nebu, on siao do
Radobolje, umio se i uniao u kulu. Sve je bilo na
nogama, sve nekud tr karalo zbunjeno i mkom
kao da je mrtvac u kui. A kad se o ula zvrka kola
fijakerskih, njemu srce zatuklo, snano, ubrzano.
Da li je vodi? pomislio, a onda se nasmjehnuo:
Pa da je ne vodi, vra ao bi se sam na konju.
Iziao je s majkom na avliju, a putem ili Arif i
Naza, za njima kadija. Tek kad se vidjelo da se
Arif sam ne vra a, skleptale se neke djevojke iz
susjedstva, zgledale se i zapjevale:
Dobro doli, gospodo svatovi...
210

Derviaga stajao na avlijskim vratima. Otvorio

je jedno krilo, prislonio se uz vratnice, podigao
desnu ruku i dohvatio njome drugo krilo. Ispod
ruke prola Naza - znak da de pod njegovom rukom uvijek biti. Spustio ruku i pozdravio se s kadijom.
- To u tebe bi da niko ne zna. Dabogda bilo
sretno!
- Amin.
Unili u kulu. S mlde skinuli feredu i uveli je
u ardak. Ona oborila glavu, prila kadiji, poljubila ga u ruku, a onda se izmicala natrake do u medvrta, skrtenih ruku. Kadija izvadio neke papire i zailjio trskov kalem.
- Eh, Nazo, je li sila ili mila volja?
Nije znala ta da rekne. Zar mila volja? Zar ona
uop e ima svoju volju? Je li ta ona ikad uradila
po svojoj volji? Zar se mogla nadati da bi ipak
moda nekad mogla izabrati nekog mukarca i zavoljeti ga? Pa da, svejedno je. Danas ili poslije.
Jednom mora biti. Ovaj ili koji drugi.
- Mila volja - proaptala ona.
- Sad du te pitati, a ti pazi dobro. Pristaje li da
uzme' za svoga halla i zakonitog doma ina ovog
ovdje Derviagu?
- Pristajem.
- Pristaje li?
- Pristajem - glas je padao da se jedva duo.
- Pristaje li?
- Pristajem.
- A ti, Derviaga, uzima li Nazu za enu?
- Uzimam.
Jo je dvaput ponavljao pitanje i dvaput je odgovor jasan i vrst pokazao odlunost mladoenjinu.
ia

211

- Pa u koliko e, Nazo, da te vjen amo za Derviagu?

- Kako to, efendijo, u koliko?
- Pa zna, obiaj je da djevojka rekne, kad se
vjenava, u koliko novaca eli da bude vjen ana.
Jer, ako bi dolo, ne daj Boe, do rastave braka,
treba mid da taj novac - dadne eni, osim njene i
djetinje opskrbe, ako se rastavi od njega zbabna.
Rumen stida nju oblio kad je ula rije o tome.
Jo nije bila ni lonica, a ve se spominje dijete. A
ta je to novac? emu novac? Je li on samo za to
da se za nj nakit kupuje, kad sve ostalo donose
kmetovi?
- Ja ne znam nita, efendija. Ne daj Boe da do
toga dode! Prije mi Bog dao smrt.
- Pa radi obi aja reci nekoliko, a ja se uzdam u
Boga da do rastave ne e nikad ni do i.
Dervi rstao i inilo mu se kao da mu neto
prsa puni, kao da de sada prsnuti: Kako je ona
pametna i kako pametno zbori! Pa kako je lijepa!
- dobacivao joj on kradomice poglede.
emu bi mi novac? - pitala se ona. Nikad
ga u ivotu nisam imala. emu bi mi sluio? Kako
su mi se prsa po ela iriti, nisam izala na ulicu.
Nita nikad nisam kupila. Sve je otac donosio. Sad
de on donositi. On. Domain kuni. Derviaga.
Ali ipak, mora se neto re i. Obiaj je. Pa neka bude. Sve se ovo zbilo kao u kakvoj prii iz hiljadu i
jedne noi.
- Hiljadu i jedan gro - dobacila ona i malo se
nasmjehnula.
Kadija zabiljeio, a onda im proitao sve to je
zapisao i pozvao ih da se potpiu. Derviaga pritisnuo na luu namreni muhur na papir. Naza
prstom nacrnila. Svjedoci su potpisali i kadija
kleknuo na koljena, ruke digao prema prsima i
212

u io poglavlje iz Kur'ana: Imetak i djeca nakit su

ovozemnog ivota. Vjen anje bilo gotovo, mladu
odveli u odaju, a mukadija ostala u ardaku, razgovarajui i pijui kahvu. A kad je nastala jacija,
ustali svi, klan,lali, pa onda mladoenju sveli u derdek Nazi.

I njih dvoje ivjelo mirno. 2ivot njihov bio kao

dga koja se pruila s brda na brdo i vezala rodenje i smrt. Nikad joj nije davao znaka da je voli.
Bavio se svojim dnevnim poslom, svojim du aniem - da mu se mjesto zna u ariji - mlinovima i
vinogradima u Iliima, a njoj prepustio ku u i, poslije, djecu. O i ne gledaj, a djecu mi gledaj! govorio on. Volim da ih nemam nego da ih svakakve imam. Nikad joj nije doputao da ga poljubi
gdje drugdje nego u ruku, a ni on se ne blaznio
oko nje. Volio ju je. Silno. Od prvog videnja. I sve
bogatstvo ovoga svijeta nije mu vrijedilo koliko jedan dan ivota s njom. I ne bi mu bilo teko cio ivot robovati za jednu no ivota s njom.
Pa ni svoje rodeno dijete nikad on nije pogledao dok nije moglo samo dopuzati do njega i sjesti
mu na krilo. A djeca se nizala jedno za drugim, i
svake druge godine po jedno se nalo. Nju pomalo
bivalo i stid radati pri odrasloj dieci, jer su i najstariji sin i ki bili zreli za brak, ali se ona nije pitala. Rodilo se ve osam sinova i tri keri, a oni jo
uvijek mladi.
A djeca rastu i htjela bi pomalo ispod roditeljskog krova. Hatidi prolo petnaest godina. Zna
or<a da joj se i mati u tim godinama udala, ako nije
ak i Murata rodila. Ve se momci zagledaju u nju.
Nije ono staro vrijeme kad se djevojka udavala za
onog koga joj otac dosudi. Probirala svaka po

213

srcu. Pa nestalo i muebaka i prozora, a i ferede

se prorijedile.
Derviaga se srdi. Ko je to vidio da djevojke goYore s momkom? Pa ako je ko prema njoj zaprosi,
dat e mu je. Kad je roditelj stao na put srei svoga djeteta? A ne e je ni on svakom dati. T, otac
je. Pa gdje bi rodeno dijete u propast bacao. ta
smeta njemu to Nazu nije vidio prije nego to se s
njom vjenao? Pa nikad ih ni dlaka na glavi nije
zaboljela.
I da se ko vrza oko Hatide nego nekakav
Krenda. Nekakav mladunac to nosi hla e. Proklet bio i ko ih je izmislio. Ne moe se u njima ni
klanjati.
Pa kad bi poao kojem susjedu na sijelo, zakljuavao ker u odaju gdje su na prozorima bili demiri kao ruke debeli. Volim da je mrtva nego da ode
za onog hojratina.
Jedne ve eri dok je snijeg praminjao, kad se on
vra ao sa sijela od susjeda, nekakav se ar u njemu
rasplamtio. Onakav kao one ve eri kad se oenio.
Mlada srca uniao eni u sobu. De i bili prostrti po podu. U pe i praskala grabovina.
Raspasivao se i slagao odijelo na seiji vie glave. Legao u duek i dohvatio suhe smokve i grodice. A Naza dolje udno sobe, okrenuta licem abi a
mislima Bogu, klanjala i molila Allaha.
Sklanjala je i poela se raspremati.
Rata si prostrla dva dueka, stata?
Pa hou li i ja spavati?
A zar ne bi, bona ne bila smjela sa mnom?
Idi, davle! Zar nikad se smiriti?
Hajde, ne budali! Smotaj svoj duek i jorgan,
pa lezi kraj mene. Toplije de nam biti.
I ona je pokorno prila njemu.
,

214

Musliman mora da se okupa poslije zajedni ke

postelje sa enom. Say da se okupa. I usta kojima
je ljubio treba da ispere. I nos kojim je kou ensku mirisao treba da ispere. I ona mora, sva. I naunice izvaditi, da ni one rupice ne bi ostale suhe.
Sve treba o istiti da ne bi na tijelu ostalo ni toliko suha koliko moe rt od igle pritisnuti. Tako
veli Ilmihal. A dnup, neokupan poslije najraskonije raskoi, donosi nesre u sebi i onima s, kojima dolazi u dodir.
Ujutro se Derviaga okupao i onda otiao u duan. Hladno je bilo, a on raspalio u mangalu ugljena, iznio ga pred du an da ga vjetar raspiri i zaee, pa ga onda unio. Sjeo Derviaga na seiju, metnuo preda se mangalu, plavi jezi ci zalizuju mu ruke. Noge je nadnio nad eravu. Pregrnuo se urkom, postavljenim lisi inom, i zagrijava se, a o ni
kapci, kao olovom nabijeni, padaju sami od sebe i
sklapaju se. Neki zeleni i modri kolutovi prelije u
ispred o iju, i on osje a da se nekamo die, die,
daleko, ni sam ne poima kamo.
I vidi: pomaljaju se neke sun ane livade i hladovite bake, i potok neki. Cuje neku nadnaravnu
glazbu, pjevanje neko. Osje a da to nikad ne bi ostavio. To je raj. A onaj potok, to je Keyser, i onaj
koji ga se jednom napije, nikad vie ne oedni, ne
mari za zemljom.
I on prilazi vodi i pije je, pije, i ini mu se da nikad ne bi odmaknuo usta od nje. Ali eno na stablima mu se osmjehuju hurme i smokve, i on prilazi,
jede ih i osjea neku slast koja ho e gotovo da ga
zagui, i ini mu se da se nikad ne bi od tog jela
odmaknuo, ali, eno, u onom hladu lei hurija i eka njega, Bojeg ugodnika. I on joj prilazi, a to je
njegova Naza, onakva miriljava i prozirna kao
215

prve no i. Glas iz dubine. On uje, ali ne vidi ko

govori:
- Derviu! Zadovoljan sam toborn. Narodio si
porodicu. Ljude si rodio. Eto, vidio si kakav je raj.
Ne treba ti mnogo pa da bude stanovnik njegov.
Slobodu daj onima kojima si je uzeo, i u dui e
osjetiti oslobodenje. Osjetit deg raj!
On strepi i pliva svemirom. I pada. ini mu se:
rastapa se. Prelije u ispred oiju zeleni i modri kolutovi. Nestaje rajskih boja. Nestaje glazbe rajske.
Zamire ona, ali neki bliski glasovi, njemu poznati,
uju se oko njega. Piska i pla. Rasklapa oi i vidi
djecu. Jedanaestoro ih.
- Djeco moja!
- Hvala Bogu, babo, kad si nam iv.
I piriaju mu kako su ga nali gdje say pomodrio
spava i hropi u duanu, pa ga unijeli na ilimu u
sobu. I lijenik dolazio i rekao kako se mogao lako
plinom zaguiti da se nije na vrijeme dolo u duan.
- Djeco moja, djeco moja, to me ne ostaviste
da umrem? Hodite da vas izgrlim i izljubim. Hodi
i ti, stara. I ti mene poljubi, evo, pred svom djecom, gdje god hoe. I u obraze, i u usta i svakud.
A kad se djeca razila vide i da im je otac dobro, zovnuo on Nazu.
- ta je? - pitala ona s drhtajem u glasu.
- Cuje, eto - govorio joj on tiho, prekrstivi
noge i savijaju i cigaretu - ako ona bag hoe za
onog Kr endu, pa neka ide, sretno joj bilo.
- Tako, Bog ti dao i iz neba i iz zemlje - sjala
ona od radosti i otrala keri, a ostavila njega da
sanja o raju, kako je golem,
ogroman sa svim svojim duljinama i irinama,
sa svim svojim raskoima,
dakonijama, vrtovima i hurijama.
Ogroman je raj.

216

BOJI KA

Najprije je bila velika ljubav, a iza nje dolo veliko razoaranje i strah. Mehmed-efendijina Aia
godine je i godine aikovala s Muanom Bojom, i
to je ve prelo i u pjesrnu, koja je uz behar leprala kroz vratni ke bae i sokake i s beharom se trusila u aice bistre rakije, to je mutila o i i um
drutvancu mladi a koji ve eto etvrtu godinu nerazdvojno akamlu e, a onda ide svaki svojoj na
vrata ili pod prozor. Tu onda pri aju mnogo, bez
kraja, o svojoj ljubavi kakvom nikad niko nikog
nije ljubio kao to svaki od njih voli svoju odabranicu. Prestoje tako po pola ljetne no i, a i zimi ne
osjeaju led ni snijeg, koji kripi pod nogama, pa
im se oenjene sijeidije, koji idu sa enama i djecorn na sijelo i sa sijela, dude kako mogu toliko
stajati na jednom mjestu po svakakvu nevremenu
- i ta imaju vie jedno drugom re i.
- Kakav je ono hodica bio ovdje na mojim vratima? - pitao je Muan Aiu kad je te proljetne noi doao i dugo je ekao da izade.
- Ovo su bbina vrata, a nisu tvoja! A ja sam
djevojka, pa mi je slobodno s kim ho u razgovarati - odgovorila Aia prkosno, premda nije osje ala
onako kako je govorila.
217

- Nije to tako, curo moja! Ako je ovo tvoga babe ku a, ova su vrata moja i tvoja! Ako ja samo ujem da se ko primakao s ove strane njima, prosjat
de sunce kroza nj i skratit du ga za itavu glavu, da
je do neba narastao.
- Vidi kakav si! Malo ti je to pije, pa bi jog i
Ijude bio, a i ne misli da bi u tamnicu dopao, ja,
ne daj Boe, i na vjaala otiao.
- Eto vidi, bona, da me voli, kad veli Ne daj
Boe! A ja znam da ti ne bi ni za koga pola da ja
i tamnice dopanem, ve bi ekala dok ne bih izaao iz nje. Da ja umrem, ti se ne bi nikad ni udala.
- De, Boga ti, ne govori nekakve besposlice i
tamnice i smrt! Ja ti samo kaem, otac te ne begenie. Ne voli to pije, to si kavgadija, pa, kae
neko jutro materi, a ja sluam iz druge sobe:
Udat du je za hodu. Mati mu veli: Pa nije mahane ni Muhamedu, a on kae: Jok, nije ono
Muhamed, ono je Mue.
- E, ba mi hvala punici kad me brani, a nadoi
de i on. Kao da mi je i on bio bolji dok je bio
mlad? Znamo mi i njegovo. Sluao sam ja kako je
on od kue iz Posavine donosio rakiju u medresu,
pa muderis uo za to, te istraga, pretres po sobama, a on bre-bolje prolij vodu iz testije, pa u testiju rakiju, kao da je dj voda, a u nju kitu cvijea, i tako spasi glavu.
- Nije bogme moj babo bio taki, ne do Bog!
- Eto nije. Ja ne znam nita. Ja ovo izmislio, iz
prsta isisao.
- Sad se opet srdi na me.
- A ta je tebi briga za me. Tebi de babo nai
hodu.
- Nemoj, iv bio, Muane! Nemoj biti takav! Pa
ti zna da ja... Samo, eto, da se dozove, da bude
kako treba, moda bi i babo...
218

- Sve de doi s vremenom. I brada, i uta svilena ahmedija. Moda du i ja biti barutovac kao i
tvoj babo... A hoe li na Jurjevo na Trivodu?
- Bezbeli. Bit de nas dosta iz naeg sokaka.
- Voli l i me,
me Aga?
vazda pita?
- Pa zna...
- To ho u vazda da ujem. To mi je najdrae. A
ako opet dode onaj hodica na vrata?
- Ja du mu izai...
- Ah !
- ... i kazati mu da se ovuda ne vrza.
- Aferin?!
- A ti?
- Neta?
- Okanit deg se, je li de, tih besposlica. Ja ne
smijem preko bbine volje.
- Gonde moje!
- Hajde, duo, ku i. Zora e red, a mi jo ovdje.
- Da zna zora to je milovanje, ne b' svanula za
tri godinice.
- Ured de i otac ustati da ide u damiju na sabah. Sramota je da me zatee na vratima.
- Dobro, janje! Dovale.
- Ej sahatile.
I on je poao uz sokak i zapjevao iz punog srca:
0 djevojko, ne kuni me mlada,
proi u se vina i rakije,
pit u tvoje suze iz o iju,
suze piti, licem mezetiti...

a ona je ve osjeala nevidljive suze koje de joj

sre om vlaiti o i i kako joj se lice ari od vrelih
poljubaca koji de doi.

219

Na Jurjevo na Trivodi on ju je potegao. Nije

vie imala kud, i pola je s njim njegovoj kui. Sutra su otili kadiji. Mehmed-efendija razljutio se na
Aiu. Nije htio za nju ni uti. Kanita-hanuma polako je stvar zagladivala, smirivala, i Mehmed-efendija jedva pristao da se Aii poalje njezino
djevojako ruho. Ali ni za nju ni za Muu, koga su
sada u ariji Muhamedagom zvali, nije htio da
zna.
Bilo je to samo kratko vrijeme, pa je ve nakon
desetak dana raspitivao enu zna li kako ive, da
se ne pate, kako je Aia i ta radi onaj njezin.
To je bio dobar znak, i njih dvoje sutra uveer banue Mehmed-efendiji na sijelo. Muan je pristupio smjerno puncu i punici, poljubio ih u ruku, a
Aia stidljivo gledala po kui, kao da je prvi put u
neijem tudem domu.
Bojo je bio terzija. Jutrom je silazio u ariju,
sjedio na efenku, io gunjice i akire, a naveer
zatvarao radionicu i s punim zembiljem iao uz
Kovae i kroz irokac na Vratnik svojoj ku i. Nije
vie svraao usput u krmu, nego kao ku enik iao
pravo ku i, gdje ga je Aia oekivala.
Iza skromne ve ere sa mnogo njena razgovora
uzeo bi iglu i konac pa io sad fermen, sad akire,
jer nije dbvoljno to se na duanu uradi. Htio je
svakako da imadne jo koju kuicu radi kirije, a ni
duan nije jo bio njegov, i trebalo mu je zapregnuti rukave da ga za godinu-dvije isplati.
esto bi Aii, koja bi ga ogrlila, pripijaju i se
uza nj povjerljvo, zapjevuio, otimaju i se milovanju: U terzije tanka igla - tanja ve era, a ona bi
mu stavljala dlan na usta, da ne govori tako, jer je
ona zadovoljna, ni im se ne pate, i imaju vie nego
im je i dovoljno.
220

Nije rado iao ni puncu na sijelo, jer se time samo dangubi, a nije se veselio ni da mu kogod dode, upravo zbog toga, a nipoto zbog troka. On to
ne bi niim odao, nego bi se ak pokazao i raspoloen. Dola bi mu esto sestra Hafa, udata za
Hrvu, i povela troje sitne djece, osim onog to joj
se istom pod srcem z edilo. Djeca bi pospala na
sijelu, pa bi nastao pravi pla dok bi se razbudila
kad se trebalo vratiti ku i. Hrvo bi uzeo srednje u
naru je, Hafa-hanuma najmlade, a najstarije od
est godina, bunovno iza sna, drhture i, uhvatilo
bi se materi za skut i skakutalo kraj nje. esto bi
Bojo rekao eni, vra aju i se sa sijela od punca
od Hrve:
- Hvala Bogu kad nema nikakve cvrke oko nas.
Kud ho emo i kad hoemo : samo obu u na noge,
a ti jo feredu na glavu, pa serbez. A koja je kod
njih glavobolja!
Tako je on govorio tri godine, a onda mu neto
dolo iznenada, pa se zapitao: Hafa ima etvero
pa je raspoloenija od mene. Manje ima i zacijelo
da tee ivi, ali je veselija. ta njoj bude kad se nagne nad dijete da ga poelja ili mu haljinicu popravi, pa joj se lice razvedri? Tako se on sam pitao, vra aju i se s Aiom od Hafe sa sijela.
Sjeli su kod ku e na seiju. Ona je zapalila svjetiljku, rasplela pletenice i spremala se da legne, a
on savijao cigaretu, prikresavao i poeo odbijati
dimove kraj prozora, kojemu je ekmu podigao.
Gledao je njeno Aiu, ali bio i sumoran.
Bjla je jo ljepa, mnogo ljepa nego djevojkom,
ali je on osjetio da im neto oboma nedostaje.
Nijedno nema onog raspoloenja kao Hrvo i
Hafa, kada im se djeca pobockaju i kad ono najmanje protepa prvi put koju novu rije . A kad se
srdi na samog sebe to je razbio findan ili to je
221

Aia prevrnula punu pepeonicu po ilimu, ini mu

se da mu to nanosi vedu bol nego Hrvi kad mu je
najmlada k i prevrnula kavonos pun ulbeeera i
razbila ga.
- Hoe li ti red lijegati?
- Evo dok popuim.
Ona je proaptala ajetel-kursiju, legla i navukla
na se jorgan.
- Aia!
- E?
- ta ti veli, kako bi bilo da i mi imamo punu
beiku, pa...
- Ako Bog dadne, imat demo. Mladi smo; ima
vremena.
- A bi li ti voljela da imamo?
- J ta bih nego voljela. Ali eto, nemamo.
- Da ti ta ne radi da ne bude? - briga mu
drhtala u glasu.
- Ne radim, bogami. Niti ta radim da bude ni
da ne bude.
- Ama, eto, oboje ho emo da bude, a nikako
nema, pa ja mislio da ti to ne spre ava. Nisam ti
to nikad nita htio re i. I ja sam vazda volio to jo
nemamo, to smo serbesniji i kod ku e i prohodati,
ali mi neto ve eras dode kao iz gore. Cini mi se
da ga imam, ne bi mi ga mogao niko ni zlatom premjeriti.
- Ako nam bude sudeno da ga imadnemo, imat
demo ga pa sve kad bismo radili da ga ne imadnemo.
I oekivali su iza toga znakove njezine trudnoe, sanjarili o golom gostu koji de do i, u velikom
povjerenju aptali jedno drugom: Sad je ovolicno, pokazujui nokat s malog prsta, ili: Nije nego ovoliko, pokazuju i itavu jagodicu od palca,
222

ali im se redovno uvijek razbijala nada, iz koje je

opet rasla vjera da nee ostati suha grana.
- Ne mora to biti odmah, ni prve ni pete godine, kae mi danas mati. Eno, veli, Be arevke, pa
rodila tmm nakon sedam godina prvo dijete, i
juer, opet nakon sedam godina drugo. Ono starije
prispjelo u posao, a mlade se istom nalo.
- E, kad bih ja znao da demo ga imati nakon sedam godina...
- Pa Kresinica rodila dvanaest godina iza udaje.
Ali je on sumnjao da de ga ikad imati, kad ga
dosad nemaju. uo je neku veer kako ena budalastog Vejsila u sam mrak kune djecu, a dvanaestoro ih ima, da joj barem jedno ho e do sabaha umrijeti, jer ih ne mote ni suhim kruhom nahraniti, i
on se zgranjavao kako se mote eljeti smrt svom
djetetu, koje je jog i zdravo.
- Mati kae da je govorila s ocem o ovom nakm, pa on rekao da ja idem doktoru da vidi je li
sve u redu.
- ta da gleda? - zabezeknuo se on i o i mu se
zakrvavile pri pomisli da bi neki drugi mukarac
mogao gledati njegovu enu i dirati ono to je samo njemu posve eno.
- Pa da me pregleda da nemam kakva urkluka.
- I to ti moe govoriti?
- Ne zna kako mi je. Stid me o tom i misliti, ali
sve bih, oi moje, za te uinila da se razvedri, da
bude onaj prijanji.
- Nikad! Pa kad ga ne bismo imali, to nede raditi.
- Kau, ima i jedna enska doktorica kola je od
tih stvari.
- Ne, ni ensko. Ne mogu ja dopustiti.
223

den

A da doktor tebe pregleda?

ta oni znaju o tome? Nita.
Pa onda se nemoj gristi! Nemoj da si mi snui mraan!

Otili su nakon mnogo oklijevanja doktorici.

Bio je u ekaonici nestrpljiv, kao da na eravi sjedi, dok je lijenica u ordinaciji pretraivala Aiu,
planu i rumenu od stida.
- Kae da sam potpuno zdrava. Uh, kako moe
onako biti bezobrazna! Veli, izbacila bih ih, biv
djecu, kao iz topa.
Kad se tog predve erja vraao ku i, prvi put poto se oenio, svratio se u gostionicu. Popio je tri
velike, i ve je nalio duu. To mu je, dok je bio momak, jedva dostajalo da mu se odrijei jezik, a sad
ga uhvatilo. Bio se za ovih deset godina odu io, a
danas je osjetio potrebu da se opije kao ivotinja,
da zaboravi sve to se toga dana zbilo.
A zbilo se mnogo toga.
Odmah nakon ru ka na efenku odluio se da
ode lijeniku. Kazao mu je to ga boli. Pitao je lijenik najprije za tenu, a Bojo mu raskazao sve od
poetka, i da je bila kod doktorice, i ta je ova rekla. Lijenik onda nastavio s ispitivanjem kao da je
strogi sudac s kijametskog dana. On pri ao od enidbe, a lije nik pitao od poetka, od one prve
miadosti, kad je kao obijestan drijebac pretrkivao
kradom preko Miljacke u erhane na Hisetima.
Kako se nekad, dok je imao oca, iskradao iz ku e i
dolazio u zoru, a kad mu je umro otac i nestalo
stege, kako se dogaalo i da noi ondje. Kako se
jednom razbolio, ali ga stid bilo ikome kazati, dok
ga nisu muke osvojile i povjerio se majstoru kod
224

koga je bio na zanatu, a on ga uputio berberu, koji

ga je lijeio vodom od varenog majdonosa.
Lijenik je klimao glavom i na kraju slegnuo ramenima:
- Kakva vremena idu, a kakva je ve sada mlade pokvarena, bolje ih je nemati nego imati.
- - Biva, neu ih imati? Nikad?
- Ako ti ena rodi ikad, znaj dobro da nije tvoje.
Bez pia je iao pijan iz ordinacije, ranije zatvorio du an i poao kui. Ali se onda usput sjetio da
je prije enidbe imao jednu razbibrigu, i svratio se
u gostionicu.
Izdaleka je opazio pred ku nim vratima nekog
mukarca kako podie mandal, koji odzvanja i odjekuje po itavoj mahali, a kad se primaknuo, 'duo
je njezin glas. to je to? Ona razgovara s tudinom!
- Koga trai? ta ho e u nevrijeme na mojim
vratima?
- Porez! Triput dolazim a tebe nikad kod ku e.
- Ja imam svoj du an. to me ne trai, pasji sine, u duanu? Odmi i, dok te nisam rasporio!
- Pazi se ti, nemoj da me smeta u slubenoj...
Ali prije nego je dovrio to je htio re i Bojo je
spustio na nj aku i prostro ga pred vrata, a onda
hrupio u avliju, gdje je Aia drhtala od straha.
- ta uradi, za Boga miloga! Mogu te u zatvor
za to.
- Zatvor je nita. A ta ti uradi! S tudim mukim
razgovarati, a?
- On je zvao. Nisam ja.
- Ko zna da nisi ba ti zvala. Veli da je triput
dolazio, a ja za to nita ne znam. to mi nisi nikad
rekla da je dolazio, nego me onako rezlll pred
15 - A. Nametak: Trava zaboravka

225

svijetom, kao da sam ja fukara, pa nemam da platim porez?

- Bogme, ja nisam nikad bila kod ku e kad je
on dolazio, osim ovo danas. Ja sam mu i danas govorila da on ide u du an, a on veli da mora uni i
da popie stvari. Ja sam se otimala da ne provali u
avliju dok ti ne dode.
Svaka njezina rije opravdanja njega je srdila i
vrijedala: Poao je teturaju i preko avlije. Aia se
zabezeknula, prestraila se, jer se od toga davno
odu ila, jo otkako se udala. A onda zaplakala.
- ta je sad? to cmizdri? Ako sam malo glasnije progovorio, nisam se s tobom svadao, a ni bio
te, vala. A da sam te i ubio, imao bih rata. S tudim
mukarcem govoriti!
Pri kraju je spustio glas, u kojem je bio trunak i
blagosti, ali4je od toga susreta ispucalo ono duevno tkivo koje se tkalo i prepletalo ovih deset godina braka osim onih ranijih godina aikovanja.
Ujutro, pri kahvi, ona mu je povjerljivo rekla da
joj je ima nekoliko dana zastalo i moglo bi biti,
ako Bog da, da je nosea, a on, na vijest koja bi
mu dotad donijela najljepe treperenje due od ushi enja, iznenaden zastao, otro je premjerio, spreman i da je ubije, na mrtvo, ako imadne povoda da
ita posumnja.
- Kako?! ije je?
- Ko je iji?
- Pa to to veli! Valjda dijete!
- Boje, pa tvoje i moje.
- Vraje i tvoje, a moje nije! Kazuj, s kim si...?
- Muane, za milog Boga, zar e me svakakvom drati?
- Ubit u te, ali tu sramotu ne u doivjeti. Zar
za mene iva druge traiti da ti dadu ono to ja ne
mogu?
,

- Ko je rekao da ti ne moe?
- Ja znam. Ali neka zna, istinu e mi kazati,
u kidisati i tebi i sebi.
- Kakvu ho e istinu, ako Boga zna?
- Jesi li imala ruku i s kakvim drugim osim mene? - polako je cijedio rije po rije.
- 0, da Bog da nisam ovaj as iva doekala da
me ovako pita! Meni vie ni onako nema ivota,
kad ti i trunku jednu sumnja u moj nms. - Ustala je i s police dohvatila veliki no. - Zakolji me!
Halal ti bila moja krv! Ja nemam vie rata ivjeti.
Bojo je uzeo no, ali ga pokolebala njezina odlunost. Da je ta bilo, ne bi ga onako netremice
gledala. Ali odakle njoj sad to stanje kad je lijenik rekao da on nee nikad imati djece?
Ko je mogao to biti? Da nije onaj od poreza,
koji je triput dolazio? Ko zna da on nije prije ulazio, a moda je i sino htio u i, ali on uto doao iz
arije. Ili je moda ve i bio u kui, pa se onda
iuljao iz avlije, a ona ga toboe upu ivala da ide u
ariju, na duan Boji, da tamo trai porez.
A moda se i lije nik prevario? Moda zbilja nije presahnula u njemu plodnost, kao to mu nije
propala ni mladi ka snaga?
Zbunio se, odbacio no i naglo otiao u ariju.
Na podne mu je, kao i obino, dijete iz komiluka donijelo ruak. Nije ga ni dirnuo. Otkrio je kapak s meteriza i otpuhnuo:
- ta mi alje varene kola ie kad zna da ih ne
volim! - I dijete odnijelo meterize ku i.
Pred veer je zatvorio du an i poao kui. Premiljao je o svemu jueranjem i dananjem, i na
sve to nije mogao samo rukom odmahnuti. Htio je
stvar izvesti na istac. Ako je ono tude, jer lijenik
veli da nije moglo biti njegovo, onda on mora tu
sramotu oprati. Nije dovoljno samo pustiti enu,

226
is

227

pa da ona u svoje matere rodi i da se dijete zove

njegovim imenom, a ko zna ko mu je otac. On ne
moe dopustiti da mu se neko naruga kako mora
eni i djetetu davati nafaku, na to e ga kadija
osuditi, a on je uvjeren da nije otac djetetu.
Ali ona njezina najprije saaljiva blagost u o ima, pa onda odlunost u tvrdnji, koju dodue nije
htjela rijeima rei, jer bi se valjda ve time smatrala oskvrnutom, ulijevala mu nadu da de moda
drugi i trei lijenik koji e ga pregledati prona i
da je njegova mukost ivotvorna, a da se onaj jueranji lijenik prevario. Biv to kod njih. Osude
ovjeka na smrt i ak reknu koliko de jo ivjeti, a
on ozdravi i poslije jo dvadeset godina gazi po
zemlji i svoje lije nike otprati do groba.
Pred gostionicom zamirisala mu janjetina s ranja i svratio se. Ve ga je ekala i deca na stolu i
on ju je brzo suhnuo, a onda je dola druga, pa trea, i on ju je polako pijuckao, va ui zarudjelu
koru s pleke ili izvlaei na akalici sitne komadie mozga iz glavue, pa ih onda oblizivao.
utio je bavei se sam sobom. Kao da su neke
tanane koprene padale na svijest, a onda sve neke
deblje i grublje, osje ao je nekakav duevni drijeme.
Prolo je davno vrijeme u koje je za ovih desetak godina dolazio iz arije kui. Sad je ve Aia
zabrinuta to ga nema. Moda plae? Osjea se
usamljenom uz mua koga gubi. A izgubit de ga
sasvim. On vie ne vjeruje u se. On zna da ni ovih
deset godina nije bio mukarac.
A ona je prava enka. I sad ona ima dijete. Ili de
ga imati. Moda istom do osam mjeseci, ali de dodi. Oh, kako bi on sada razvalio tu krvavu utrobu,
raskidao taj ivot koji sigurno nije od njegove krvi,
228

ali koji ona nosi pod onim srcem, za koje je uvijek

govorila da za svog Boju kuca.
Navlaila mu se krv na oi, mrak mu obuhvatao
svijest, nemo tijelo, i jedva se dovukao do kue. S
mkbm je otvorio vrata i uvukao se u sobu. Aia je
leala budna. Dugo je ekala i plakala.
- I veeras kao i sino ?
- Moe mi se, hoe mi se - govorio je i ne znajui ta govori. (Ujutro se zaklinjao Aii da on te
rijei nije govorio, nego je valjda ona sanjala.)
- Ostavio me samu da skapam. Malo. li mi je samoj po itav dan, pa si me i uveer poeo ostavljati.
- Nisi ti sama. tene je u tebi.
Ona je ciknula da se i na sokak moglo uti.
- Cm ti obraz, da bi li! Ja veeras istom to sam
iva ostala, a ti meni tako. Nisam do vrt mogla
doi, da zovnem koje dijete iz komiluka da poruim po mater...
- A to de ti mati? ta ti je bilo?
- Ono to i dosad, samo mnogo puno. I zakasnilo nekoliko dana, pa se ja bila ponadala...
- Da nisi ta sobom kvarila?
- Nisam. Ali eto, dragom Bogu hvala, kad ima i
ovo, kad me ne e smatrati onakvom kakav mi niko nije ni u rodu bio!
Prije nego je mogao shvatiti ta bi mu drae bilo: ili ovo to se sad dogodilo ili da je ranije ona
mogla postati majkom njegova djeteta, svalio se
neraspremljen na duek i zahrkao.
Sutradan je ve smirenije s njom razgovarao.
Malo se stidio zbog onih rije i kojih se kao kroz
maglu sje ao, neke nije htio nikako priznati, a onda odluno rekao:
229

ena mora sluati, nema tu ta! Ako ja podviknem, tvoje je da uti. Kad zaradi ena, moe
biti i bijena. To erijat doputa.
- Ako demo o bitki govoriti, pusti me odmah!
Da odmah idemo pred kadiju!
- Znam ja da bi ti to htjela, pa se onda prije pola godine za drugoga udati. I da drugi miluje ono
to sam ja. Nema toga. Da ja i umrem, ti se ne bi
nikad vie udala. Ja bih te i u snu i na javi progonio.
Ona je sa strahom sluala njegove rije i koje su
zvonile u sobi. I osjetila je da je sve onako kako on
govori.
Jo dok je bila djevojkom nije se smjela ni sanjati s drugim mukarcima osim s Bojom. On je
bio gospodar njezina sna kao i jave i matanja na
javi. A otkako se udala za nj, nije drugih uop e ni
vidala, kao da i ne postoje. Vidala je samo oca, zaovina mua i Boju, ali je samo on bio mukarac, a
daleko je bilo od nje i da pomisli da bi se neko medu njih dvoje mogao umijeati.

Pa i kad je kratko nakon toga Boju prekinula rakija, ona je osjeala u svakom uglu ku e nazonost
Bojinu. Nije se htjela ocu vratiti niti je ikoga primala u kuu osim mater i zaovu. Iznosila je svako
jutro kahvu u mangali na kameriju, stavila bi na
pervaz dva findana, svoj i Bojin, sjela skromno
kraj mangale na pod, dok je Bojino mjesto bilo
prazno na minderu, pila kahvu, a onda oprala oba
findana: i svoj i Bojin, vje no netaknut.
Veerom bi pravila onakvo jelo kakvo je Bojo
volio, jer je on samo veeravao kod ku e, uvajui
se da ne bi za ivu glavu pomislila o jelima koja on
nije podnosio. Kad joj je jednom mati poslala ve230

eru, otkrila je meterize, i kad je vidjela da su

unutra vareni kola ii, vratila ih je nenaete, premda joj to bijae najdrae jelo dok je bila djevojka.
Pred ve er bi ga oslukivala da dode iz arije, i
makar da je znala da mu ve ni kost s kosti nije zajedno, ne bi zakljuavala avlijska vrata dok ne bi
prolo njegovo vrijeme.
U noi se nije bojala hrsuza. Mislila je: ko je taj
ko smije udariti na Bojinu ku u dok je on u njoj!
A on je zaista u njoj, u svakom njezinom kut, u
svakoj stvarici.
Kad joj je jednom mati rekla da ga je dosta oalila, vie nego je vrijedio (ne bilo mu stoga tee na
onom svijetu!), da bi se sad trebala udati, a mlada
je jo, zdrava, ima muterija, Aia se zabezeknula
kako se to moe govoriti u Bojinoj kui.
- Pa dobro! A ta de on?
- Ko on?
- Bojo! Kako bih se ja udala pokraj njega?
- Dijete moje! Tebi, bogme, kao da se, ne daj
Boe, u pamet krenulo. Bojo je umro. Ti e jo
poivjeti i rahat jo moe biti. Ti si se istom rodila.
Ali je ona samo na trenutke shva ala da Boje
nema, kad se morala brinuti o naplaivanju kirija
ku nih i duanskih, kad je morala slati porez, a
onda ga opet osjetila uza se, nekad blaga kao blag
dan, a nekad stroga kao da mu gromovi udaraju iz
oiju, kad se tu, u ni,,govoj ku i, govori o drugom
mukarcu.
Pa i kad je mater oplakala nije htjela da joj samohran otac prije e u ku u niti da se ona, jedinic a, vrati ocu. I otac je brzo za materom otiao na
Bakije, kamo su prije dvadeset godina odnijeli Bo23 1

ju, a ona je sveudilj ivjela po navikama iz onih

deset godina velike ljubavi i velikoga stradanja.
Kad joj je zaovina neku ve er htjela prije akama zaklju ati avlijska vrata, dok je ona neto bolesna leala kraj prozora, sko ila je kao najzdravija:
- Nije jog proao vakat kad on dolazi.
- To si ti, daidinice, htjela redi: kad je rahmetli
daida dolazio iz arije.
- Ah, vilice jedna! Kao da daidinica ne zna
ta govori! - I, tromo se spustila na duek.
Mandal je zamlatio na vratima!
- Poteci brzo, vidi ko je!
Curica je potrala preko avlije i razabrala ko je
na sokaku.
- Nekakav od poreza. Kae, nije odavno porez
pladen, pa hode da unide, da pravi popis.
Aia je prestravljeno gledala:
- Goni ga, goni! Zna li on ili je zaboravio ta
mu je onda bilo? Zna li taj nesretnik da on sada
dolazi? Goni ga!
Dok je curica u nedoumici gledala as u nju as
u dvorite, Aia se stropotala. Jedna je ruka pokazivala prema dvorinim vratima, a sa zapjenjenih
usta otkidale se posljednje rije i:
- Eto njega!

232

INO A

- Tako ti Boga, nemoj to raditi - kroz pla je

molila Subhija mua, koji je i nodas doao kasno
kudi i opet pijan, makar da nije podnosio pide.
- Ne zaklinji me Bogom! Stoput sam ti govorio,
seljakao nijedna, nije Bog krumpir da ga vazda u
ustima dri.
- Znam ja to, ali ti za Boga ne zna, kad se ne
uva ovoga to je zabranio, nego svaki dan pije.
- Ja pijem da se razgovorim. Da tugu razbijem.
- Pa time bih te zaklela, kad u Boga ne vjeruje? Da ti reknem: iva ti ja, nemoj piti! ti bi silom pio, ne bi li me as prije nestalo. Da te zaklinjem mladou, ostario si, sad de ti etrdeset. Da
te zaklinjem djecom, jadni smo kad ih nemamo,
kad nam ih Bog nije dao.
- Ah, ne spominji mi djece! Zato ja i pijem to
ih nemam. A kako u ih imati kad si stara.
- Nije Bog htio da ih imamo.
- Bog. Opet ona: Bog. Ama, da te ubio, ne spominji ga vazda! Da ti nisi mazga, Bog bi ti dao djecu po meni.
Ona je zaplakala, skupljena u uglu sobe, a on se
izvalio na minder i othukivao, mu en podrigivanjem od kisela vina i stara mesa to ga je u krmi
cijelu nod vakao.
233

Tako on, Fejzo Bisi , financijski preglednik - fiianca, kako seljaci reknu - svaku no , kad pijan
dode, prekorava enu zbog njezine jalovosti. Ona
se raspla e, on je izgrdi, ona njega kumi i preklinje
da se prode pi a, on njoj predbaci besplodnost i
starost, legnu i zaspe nekad tuni oboje, nekad ona
pogruena, a on razjaren, i sutra nastave isti ivot.
On ode na slubu, dode na ruak, pa opet ode i
dode na veeru.
Kad na veeru dode trijezan, sve je dobro, jer
onda ne govori, ne prigovara eni, samo je zamiljen, zabrinut, sjaden, ali ako je uveer kakva zabava kojeg mahalskog drutva i kad njega zapane da
bude na blagajni, da nadgleda naplate ulaznica
priloga, onda se, gledaju i razgoli ene djevojke,
pies mladei, sluaju i pjesmu i obijest, raalosti
nad samim sobom. On mlad, u najboljoj snazi, sa
trideset i pet godina mladosti, a zna, kad dode kui, zate i de enu koja ga je mogla roditi a koja mu
je nesretnim i nespretnim slu ajem postala enom.
Odsluivi vojsku javio se u finance, i odmah ga
primili. Iao je svaku drugu ili tre u no u slubu
po planinama izmedu Kreeva i Fojnice uvati
umske prijelaze, kuda prolaze krijum ari s duhanom iz Hercegovine. On i jo koji financ u ophodnji zasjeli bi u razmaku od nekoliko stotina metara
i oekivali. Nekad bi uhvatili pune torbe duhana i
pohvatali krijum are, nekad bi im sam duhan dopao ruku, nekad su i pucali i ranjavali bjegunce, a
nekad strahovali i za svoje 2ivote, jer bi esto itave ete krijum ara prolazile kao u ratu s prethodnicom i odstupnicom, i tada im financi nisu smjeli
nita, nego bi se pritajili da ne budu opaeni.
234

Ali jedne ve eri, dok je Fejzo uvao jedan opasan prijelaz a drug mu bio udaljen koju stotinu
metara, naila je u sam sumrak obanica Subhija
Ophodaeva i tjerala pred sobom kravu i etiri-pet
ovaca. Duboko prekrivena lica, da su joj samo oi
i nos iz arenog rupca virili, skromno je ila gledaju i preda se. U po glasa nazvala je Boga financu i
tiho prola kraj njega.
- Curo - dozva je on.
Ona je zastala n s okre u i se.
- to mi, curo, nazivlje Pomoz Bog! kad
^ m musliman? to mi ne rekne Selam alej ? s
- A ko e znati ta si, kad ti je ta apka na glavi.
- Jesi li se umorila?
- Pomalo, a ti?
- Ja vala nisam. Evo, odmaram se odavno ovdje.
Ona je pola za kravom.
- Kud hiti?
- Mrai se. Vrijeme je ku i.
- Stani malo!
- A to du ti?
On je priao i uhvatio je za ruku.
- Pusti me! Nije to slobodno!
- Meni je noas sve slobodno.
Pustio je puku i dohvatio je i drugom rukom
kao klijetima. Ona je oslobodila jednu ruku i
pljusnula ga po nosu, da mu je krv udarila. Zakrvavljenih o iju i zapjenjenih usta nasrnuo je na
nju iznova. Jedan kratak vrisak, prekinut njegovom snanom akom po ustima joj, zaletio se pod
homare i zamrsio se u gustim kronjama.
Kad je dola ku i, bio je uveliko mrak. Da to
ne primijete bra a, nevjeste i mati, jela je kao i
svagda, samo su joj zalogaji zastajali. Umorna brada i nevjeste, koji su jedva ekali jaciju da polijeu,
235

nisu nita primjeivali, ali maj inu oku nije izmakla njezina pritajena uznemirenost.
Ustali su iza sofre, oprali ruke i izvalili se kraj
ognjita, otimlju i se drijemeu ljetne no i.
- Vala, kratka nod ko u koze rep. Dok se spusti
na postelju, ini mi se, nisam estito ni utvrdio, a
ono zora.
- A, Boe mi oprosti - kae mla i brat - kao za
inat ljeti najdulje od akama do jacije.
- Sad de i jacija odmah. Jesi li ti klanjala akam,
Subhija?
Ona zaplaka. Bra a se zgledae. ta je ovo sad?
Ona pobona Subhija, koja je strpljivo podnosila
dugo djevi anstvo, sad plae. Mimo obiaj na selu,
gdje djevojka rijetko do eka dvadesetu godinu i
gdje se svakoja uda, ona je ostala usidjelica. Nije
bila ni runa ni slaba. I gore su se poudale. Sad joj
je preko etrdeset godina, podigla je svu njihovu i
muku i ensku djecu na noge, radila oko nevjesta
kad bi rodile - a radale su sve preko godine - i nikad se ni na to nije pojadila i sve mirno podnosila, a sad pla e. I to nekako alovito da ih jeza poduze.
- ta ti je, Subhija?
Ona se samo guila u suzama, sklup ana u uglu
kue, lica medu rukama, da se od slabog plamsaja
vatre s ognjita nita nije vidjelo osim podrhtavanja ramena od uzrujanosti.
- Iziite vi! - zapovjedi im majka.
A kad je ostala sama sa Subhijom, ogrlila ju je
sestrinski, jer joj je i bila vie kao sestra nego kao
majka. Rano se iidala, a Subhija joj prvo dijete,
koje se ne udade i ostarje, na alost majci, u roditeljskoj kui. Jadno je ensko koje ne rodi makar i
mrtvo dijete, jadila ja majka, a Subhija je skrueno
i pobono o ekivala sudenika, ne trae i u kolima,
236

mobama i sijelima. Nije da se ne bi ona udala, ali

nije mania za drutvo, a momci je kao udnu djevojku izbjegavali, i ostala zrela i prezrela djevojka.
- Majci deg ti svojoj redi ta ti je.
- Ne mogu klanjati.
- A to?
- Nisam ista.
- Pa prekju er si se kupala.
- Jesam, ama sam sada obraz okaljala.
- Ne dao mi Bog!
- Dao je.
- A ko je, jadnice moja?
- Ne znam ni ja. Nekakav financ.
Starica se smrti.
- to se nisi branila? to nisi vikala?
- Gledaj! I sad me bridi po miicama kao da mi
klijetima
meso kidao. Gledaj vrat! I sad mi gori
je
kao da ga je eravom posuo.
- Modrice - othuknu stara. - Hajde ti u svoju
sobu.
Subhija tromo ustade i pode. Zastade kod matere, a plamen joj zasja u o ima:
- Ali sam i ja njega uredila. Tako sam ga akom
po oima i po nosu dohvatila, da vie nisam nita
osim krvi vidjela.
- Hajde ti! Smiri se! Sve e biti dobro, ako Bog
da. Muane, Omere!
Udoe sinovi i u jedan glas upitae:
- ta veli?
- Nekakav joj financ na obraz udario.
- Pasji sin, to de to platiti! I to jog ve eras.
- ta si smislio?
- Hajdemo, Omere!
- Pa traiti ga. Nije daleko. Na prijevoju. Ceka
duhandije.
- Dajte nam sjekire!
237

Nevjesta ude sa sjekirama. Zaas obue o panke

koje su malo prije izuli i dohvatie sjekire. Zene i
djeca ostadoe prestraeni kraj ognjita.
- Muane - apnuo je Omer. - Gledaj da ne
dadne glasa kad ga udari, ako na te nabasa, a ja
u ve gledati kako du, ako bude moja sre a pa mi
pod ruku dode.
- Ako bude vlah, dobro i opet, ali ako je tur in
- Da je on ne znam kakav turin, da je iz Medine, krvi bih mu se napio za ovo.
- Da se -mi malo zdogovorimo! Ako bude turin, da ga oenimo Subhijom!
- Kako moe to govoriti, ako Boga...
- A to? Sjedi malo da se razmislimo. Evo da ga
nademo i ubijemo, pa ta onda? Mi se iskalili, ama
onda dode istraga. Zar misli da ne bi pronali ko
ga je ubio? Pa ti sud nas u zatvor. ta misli koliko? Ja mislim najmanje po desetak godina. Pa sijedih brada doi iz Zenice, a dotle, djeca nejaka, zapustiti zemlju, mal isprodavati, ku a se rasku iti.
- Dobro, Muane, ali ako ne bude naa vjera?
N e moe je po erijatu uzeti, a niti bi je mi dali.
Osta cm obraz na kui, a njemu nita. Malo zatvora, ja nimalo.
- Ja bih mu, vala, u krv zagazio da nikad vie
sunca ne bih vidio.
Na prijevoju zaustavio ih financ:
- Hej vi, jeste li to poli umu obarati?
- Nismo, ne. Znamo mi kakav je red. Kad nam
treba uma, znamo mi gdje je umska uprava.
- Ja ta traite?
- Sestra nam se izgubila. Kako je otila jutros za
hajvanom, nije jo ku i dola. Hajvan doao, a nje
nema.
...

238

- Davno je ovuda prola u selo jedna djevojka s

kravom i nekoliko ovaca.
- To je ona. A ta je to tebi po nosu i po licu?
- Nije nita. ta mi je?
- Pa eto, na mjeseini se vidi kao na danu, say
si krvav.
- To su moje stvari. Odmi ite se odavde. Ja
vrim slubu.
- Ne odmakoh, vjere mi - veli Omer. - To nisu
tvoje stvari, nego i tvoje i nae.
- Odmi ite se, u ime zakona! Pucat u.
Muan priskoi, strgnu mu puku s ramena i
uperi je na nj. Omer podie sjekiru.
- Ako e se prekrstiti, krsti se, da ti bude makar malo po tvom zakonu, jer ti nemamo kad popa
dovoditi da te ispovjedi.
- Po Bogu, Ijudi, ne krstite me bez nevolje! Ja
sam musliman. Meni je ime Fejzo.
- Nisi ti ni ovjek a kamoli musliman! Da si ti
ovjek, zar bi ti napadao na djevojku samu? I jo
ti, koji si, na priliku, jedan slubenik koji treba da
uva red?
- Ama, o emu, ljudi, govorite?
- Priznaj! - I podnio mu Muan puku pod
grlo.
- Nemojte, ljudi, nemojte me ubiti! Jesam, ali se
kajem.
- Nije to samo tako. Ta se stvar ne pere kajanjem. Glavom se plaa osramo en obraz.
- Aman! Ne ubijte me, pa radite ta ho ete.
- Mora se vjenati s njom.
- Pristajem.
I svadba se obavila. Tajom, kao da je krada. Ali
nije nikad bilo povjerenja medu urama i zetom,
239

nikad vie one ljubavi izmedu matere i keri, izmedu zaove i nevjesta. Uvijek im kao neka tjeskoba
dolazila kad bi se nali zajedno, i nikad razgovor
nije bio iskren i srda an. Svima im oblakalo kad
je Bisi premjeten malo podalje od Ophodaeva
sela.
Subhija, koja je nenadano ula u brak, nastojala
je da se priljubi novom ivotu, ali je brzo opazila
da je na teret Bisi u, koji se njome oenio samo zato da se ne bi oenio zemljom. A kad ju je podrobno razmotrio, vidio je da je ona prezrela djevojka,
da ga je gotovo mogla roditi i da je svoju mladost
uz nju pokopao. Ali se bojao uvrijediti je zbog brade joj. Jednom mu preletjelo umom da ima neka
ustanova rastave braka, a zatim mu se odmah prisnilo kako ga njezina bra a dre za ruke, a upljik
od puke pod samom mu jabukom na grlu.
U asovima kad joj je kao mu prilazio, osje ala
se ona preblaenom i raskono ga darivala dugo
suzdravanim treperenjem djevoja ke due, ali kako nije bilo nikakvih znakova da e ona postati
materom, njega obuzimala amotinja, osje ao se
uz nju samim i besplodnim i zebao od pomisli da
de tako uvijek ostati, da de uzalud starjeti uza staru
enu.
Subhija se navikla na novi ivot. Nije bilo vie
skakanja za ovcama i kravama na pai, nije brala
granje po umi, nije plijevila kukuruza. Iako iz
imu nije seoske ku e, osjetila je da je sad dola u
neko gospodskije stanje. Bili su redovni prihodi.
Svakog prvog u mjesecu dolazila je pla a i sve se
kupovalo, ali njoj se to inilo bolje nego ono u
maj inoj ku i. Nije radila teretne poslove, a pomalo joj i godilo to joj je porastao ugled medu seljankama. T ona je gospoda, inovnika ena.

I onda, svega ima: i kahve, i e era i pirin a.

Kad je, dok je bila djevojka, okusila pirina? Od
Bajrama do Bajrama! A sad svega ima.
I teko joj bilo pomisliti da se vrati na onaj stari
nain ivota. Da uva krave i ovce, da im upa travu i muze ih, da bere suhad po umi. Ne daj Boe
da je Fejzo pusti! Da se rastave, pa da moradne
materi i bra i na selo?
I udeavala je sve svoje dranje da mu se to vie svidi, da mu omili, da on osjeti da je ona dom
radi kojega se treba brinuti i raditi.
On se u munoj slubi po planinama umarao,
dolazio ku i, prospavao i opet iao u slubu. Samo
to sad nije iao na odmor u kasarnu, nego ku i, a
sad mu nije pripremala hranu kuharica koja spada
gotovo u inventar svake kasarne, nego doma a kuharica, koja nekad za nevolju moe posluiti i kao
ena. Pa kad bi pogledao i druge ene i djevojke
po selu, vidio bi da ni one nisu ljepe od njegove.
Sve su one izmorene tekim poslovima, poljskim i
ku nim, a ene jo i estim radanjem, pa se u tridesetoj godini dine starijima od njegove Subhije, koju dri miran ivot i neradanje. I navikavao se na
taj ivot kao na neto to mora biti, to je kao i
sluba, koja se vri dok se moe izdrati i dok se
ne ode u mirovinu.
A zatim je premjeten u grad, u kojemu se oboje
teko snalazilo. Gotovo je petnaest godina po selima sluio i nije ni traio bolje. Stariji ga se sjetili i
pomakli ga. A onda je doao novi posao. Nije bilo
vie munog straarenja po vjetrometinama i ekanja krijumara. Sad je iao slubeno na zabave,
plesove, koncerte, ajanke. Vidio je jedan potpuno
novi svijet. I osjetio je da se ponovo raa. Zapravo, da je ve roden, i ne tako davno kao njegova
ena, koja je tako razli na od ovih dekoltiranih i

240
16

A. Nametak: Trava zaboravka

241

utegnutih dama, kojima se ispod tijesne, uz tijelo

pripijene haljine naziru svi oblici tijela kakvo on
nije nikad osjetio uza se.
Blagajnici na ulazu u te vesele dvorane, pune ivota, astili ga da bi vidio manje prihoda nego to
ga je bilo. A on je pio ne bi li zaboravio da e, kad
iz te dvorane dode ku i, zate i staru enu, koju je
ve davno trebalo otpisati.
Subhija se prestraila kad je prvi put doao pijan. Nenavikla u pobonoj roditeljskoj ku i na
takve ispade, ona je preplakala itavu nod, a onda
se navikavala i svaki put ga molila i zaklinjala da
se okani pi a.
No jednom je tajom otila za njim da vidi ta to
biva s njim. Prislonjena s ulice na prozor gledala je
parove kako obilaze dvoranu u pomamnom plesu.
Utrnule su joj noge stoje i cijelu zimsku no na
ulici i gedaju i to nije razumjela. A onda je vidjela da i on plee. S nekakvom curicom koja mu se
vragolasto smijeila i unosila mu kutrave kose u
lice obilazio je cijelu dvoranu. A onda su izali na
ulicu. Vodio ju je ispod ruke tijesno se priljubivi
ipao je snijeg pod
uz nju. Ona ih je slijedila. kr
njezinim nogama, a on se nije obazirao. Ona mu
pamet zanijela, pa ne uje nita, mislila je Subhija. Uzavrelo je u njoj, ali nije smjela nita. On je
dopratio kutravku do vrata, a ona se opratala i
pruala ruke koje je on ljubio. Onda su jo govorili, aptali, i on je uao u vrata, a ona je posrui
dola do kue. Jedva se svukla i pala po postelji.
Plakala je nad sobom, plakala je za njim.
Sve, sve bih mu mogla oprostiti, ali ne mo,g u
ga vidjeti s drugom, i to jo ovako nepoteno. Sto
pije, neka ga voda nosi. Eto Boga, eto njega! Ali
to onamo njih trai? To mu i Bog, ako hoe,
moe oprostiti, ali ja ne mogu i neu.
242

Pa to, mislila je, on de i dalje onakve traiti

i s njima mladost provoditi, a mene zanemariti. ta
ja tu mogu? Da se brai potuim? Dosta je njima i
njihova munog teakog ivota. A on de sad, kad
je u ovo udario, samo na onamo njih troiti, a
mene de pustiti i od gladi da umrem. On de sad sve
razasipati, i zaradu, i mladost i zdravlje. 0, da hode Bog dati pa da umre! Da ga ne bude vie! Da se
oprui, uko i!
I ve ga je vidjela ispruena u postelji, sputenih
onih kapaka, otvorenih usta, uko enih ruku i nogu s pomodrelim noktima, a lijepo njegovani zavrnuti brii tuno mu objeeni niz poutjele obraze.
Ne! kriknula je. Ne, ne daj Bole! Ne sluaj
mene budalu i nesretnicu! Nek mi je iv i zdrav, pa
makar i druge traio. On je ipak moj, makar malo,
makar sasvim malo.
I plakala je tiho. A on je doao i zatekao je budnu.
- Jo ne spava?
- Ne spava mi se.
- Da te ta ne boli?
0, dobar je on, moj zlatni, vidi kako se on za
me brine, strahuje radi mene, da me ta ne boli.
- Boli me, ali nema mi lijeka, dok ti ne znadne
za kuu. A ja znam, i nisam tome kriva, Bog mi je
svjedok, da nema nita to bi te vuklo kui.
- Hajde, to drobi! Lezi pa spavaj!
0 nesretnik jedan, ja skapavam nad njim,
mrem da se ne upropasti, da se ne uniti, a on meni veli da drobim!
- Ne drobim ja. Ja znam ta govorim, ali ti ne
zna ta radi. Zato uzalud svoju mladost, svoju
snagu prosipa kojekuda? to se ne oeni? to ne
16

243

dovede mladu djevojku, da se ima oko ta savijati, pa e ti i kua omiljeti.

- Ti, ti to meni.
- Da, ja. Nego ta!
- A ta e biti od tebe?
- Pa i ja ostajem. Ja sam tvoja ena. Ali tebi treba i mati tvoje djece. Ti nju nadi, i svi demo zajedno ivjeti.
- Subhija moja! - i u glasu mu zadrhta suza.
- Zlatni moj!
- Nee tebi biti krivo? - bojazan je treptila u pitanju.
- Nee. Ako je nisi naao, ja u ti je traiti. Ja
u joj sve svoje to imam dati. Ja u i kadiju moliti,
ako bi iznalazio kakve zapreke da vas vjena, jer ja
to hou vie nego ti. Vi se nita ne trebate brinuti.
Ja u oko djece. Ja to umijem. Ja sam i Muanovu
i Omerovu djecu svu na noge digla. Odmah u
stan sklopiti i pelenice i povoje nastaviti tkati. Samo ti, oi moje, ja ne traim da polovicu bude
moj. Nek si say njezin, a moj makar samo malko,
malacno. Makar samo katkad.
I zagrlili su se, a njemu su izvirale suze iz nekog
izvora u dui kojemu nije znao imena, dok ga je
ona njeno milovala stara kim prstima po irokim
ramenima, ne znaju i da li da zaplae od priguena bola to ga preputa drugoj, ili od radosti to ga
vraa domu.

244

PODERANO VIME

Rabija je tjerala kravicu kraj eljezni ke pruge.

Bila ju je izvela malo u zbran, u Hum, ali je stari
Osman, umar, opazi i potjera iz gaja. On tako &Iva taj gaji, s mukom odnjegovan u kru, uva ga
bolje nego da mu je rodeno dijete. Za rata natjera
vojna uprava crnogorske zarobljenike da u kru
zasade emprese i borove, da kao zarobljenici ne
bi besposleni jeli carski kruh. Iako je bilo suno
ljeto, kao i obi no svako hercegovako ljeto, primie se borii i empresi, jer su ih zarobljenici morali zalijevati, i sad se uhvatila zelena krpa na sivom kru, a medu empresima i za najsueg ljeta
trava se zeleni kao u . Stari Osman ljubomorno
uva mlado drvee, i kad nade odlomijenu granu,
say se razgnjevi na drznika, i ne toliko to je to
dravna uma, nego to je dirana ta nevinost umska. Travu on pomalo anje i sui, pa ima preko cijele zime sijena svojoj kravi, ali ni nju nikad ne
uvodi u gaj. A sad, eto, to dijete, ta curica da utjera kravu, kao da je nema gdje drugdje pasti. Neka
je goni u Bike, to je staro ispaite gradsko. Ipak
ne ree ni rune rije i Rabiji, nego je blago prekori
i isprati do nadno Huma, do eljeznike pruge.
Rabija je bila etvrta ki u oca i majke, a sad je
u majke jedina. Zareda smrt po izgladnjeloj ku i, i
245

iznesoe dobri ljudi iz ku e etiri mrtvaca za manje od etiri godine, i etiri puta unesoe dobru ve eru, zbog starog obi aja da se donese ru ak ili veera u kuu gdje mrtvac lei ili je istom iz nje iznesen, da eljad koja se zabave oko mrtvaca pa im
nije do spremanja ru ka, togod zaloe, jer se svakakav moe razgovoriti osim gladnoga. Ali i ta etiri puta kad se moglo dobro najesti s izobilne sofre, Rabija nije nita okusila, jer je svaki put nestajalo iz ku e po jedne drage osobe, a u srcu ostajala
bol, koja nije davala teka izgladnjelom elucu. I
tako su ostale njih dvije same: ona i majka joj, a
od svega negdanjeg imanja ku a u kojoj su stanovali i kravica koju su muzli.
Imale su krov nad glavom. Iako se nekad brojilo u toj kui etiri-pet soba, one su imale samo jednu kola je imala namjetaj, a mogla se zimi dobro
zagrijati. Na ostalima se nije nita diralo. Ako se
staklo razbilo, tako je i ostavljeno, jer zato da se i
popravlja kad se u toj sobi ne stanuje. Ponekad,
kada zastudi, a u ku i nema drva, odvali se koja
daska od poda ili stropa iz takve sobe, i njih se
dvije mogu zagrijati.
Preko uzanog dvorita nalazi se stajica, a nad
njom sijenica, ali bez sijena. To je njihova najve a
briga. Jer ljeti dobre susjede daju spirine, a poneto se moe i trave u upati kravi, kraj Neretve po
peinama, gdje se izlijevaju kanali, ili kraj eljeznike pruge, kraj plotova, pa se kiipi i li e od platana to izotpada sprva jeseni, ali je zima muna, a
sijeno skupo.
Dogodi se katkada da Rabija dobro proda kakav vez ili plet i onda se kupi sijeno, ali to rijetko
biva. Covjek mole nekako sebe i utjeiti kad je gladan, razgovoriti se, da de se najesti za sat, pola dana ili za dan, ali kako e Rabija kravi dokazati da
246

nema sijena ni spirina iz susjedstva, pa neka se

strpi. Nema toga. A onda, i kad bi mogla krava
predaniti ili dva dana biti bez hrane, kakva je korist od nje, kad joj je, ako danas ne jede, sutra
prazno vime. A to njezino vime jedino je njihovo
uzdanje, jer de Rabija iz njega iscijediti etiri-pet
litara mlijeka, pa neto prodati kao vareniku (obravi prethodno s nje kajmak), neto kao kiselinu
ml enicu, i eto njoj i materi joj svega od soli
do bibera.
Rabija je svaki dan izmiljala gdje da napase
kravu. Gradskom cestom nita ne raste. Nie grada, u Biu, ipak ima neto trave, iako je praljiva
od velikog kolskog prometa, ali tamo seljaci ne daju. Iako su prije tamo gradske krave tjerane na pau, sada to seljaci ne doputaju. Gradani su tuili
seljake sudu, jer je to davnanje njihovo pravo, i
sud im je dao pravo da ondje napasaju svoju stoku, ali gdje su ti gradski obani koji bi mogli izdrati kad navali grd od seoskih obuljaka. Zvali
su i andare u pomo , pa dok su oni s obanima,
dotle i mogu krave pasti, ali dim se udalje, nastane
zvizga i fijuk kamenica iz pra aka iza plotova, pa
najprije nagnu krave u bijeg, a za njima i obani.
Pokuala je jednom Rabija da sama pri uva svoju
kravicu u Biu, odmah nie malte, ali ni njoj jednoj ne dadoe da napase svoju hraniteljku.
Sad je, eto, i umar Osman tjera s Huma. ta joj
preostaje, misli ona u svojoj djetinjoj glavici. I stoji dre i kravu za priuzu. Kraj eljezni ke pruge
puti uzan, a odijeljeni jedno od drugoga ogradom
od starih tra nica. Izme u kamenia nasutih po
pruzi, po nasipu izmedu pragova ima nekakve trave. Nije onako zelena i ista kao u Humu, ali opet
je trava. Najvie je stoklase i slatkovine, a toga ba
njezina Rumava najvoli. Osobito slatkovine, koja
247

je puna mlijeera, pa kad je se Rumava najede,

ujutro joj vime puca od mlijeka. Po nasipu je
mnotvo mrlja, neke smole kaplju s vlakova, pepeo se prosipa, koji put i iva vatra, koja zahvati i
osuenu travu, pa naini i teke tete, ali e valjda
njezina Rumava, koja nije izbirljiva, htjeti i ovakve
trave. Priveza je za eljeznu ogradu, ispod koje se
provue i poe upati slatkovinu. Baci jednu aku
pred Rumavu. Krava je vlanom njukom najprije
onjui, a onda pojede. Ne osta ni jedan list.
0 Boe, zahvalno pomisli Rabija i dade se
brzo na upanje. uvar pruge u ovom dijelu nije
bag najmarljiviji ovjek i rijetko kada trijebi nasip
od trave. Zaas naupa itav naramak slatkovine i
stoklase, a i Rumava je valjano vakala. Bokovi joj
zabreknue.
Prode jedan vlak. Zaas prode i drugi u drugom
smjeru. Ona opet prijede preko ograde i poe upati travu. Ukaza se pred njom lijepa budu nost.
Evo, za as se Rumava najede, jo joj mogu itavu
vre u za noas naupati, a ako Bog dadne, mogla
bi se svaki dan jedna vre a trave nasuiti, pa eto zimus i sijena. Napunila je vre u i sjela na nju, pa
uzela ru ni rad. Rumava je mirno legla i poela
preivati.

Smokva iz Temimove ba e prevjesila se preko

zida na put kraj pruge, a ona sjedi u hladu i veze.
U etrnaestoj je godini. Njezine vrnjakinje idu u
kolu i ue, a ona mora raditi i uzdravati i sebe i
majku. Jer njena je mati stara, pedeset joj je godina i slabo ta moe raditi. Tka za druge prosto
platno, ali ni tome vie nije vjeta kao to je djevojkom bila. Isplakala je oi za muem i kerima. I
sad esto, kad joj je bez ili erea na stnu, ona tka
248

jedno vrijeme, a onda stane kao okamenjena. Pomakne brdo, napravi zijev i zamahne unjkom, pa
se ukoi i zagleda u daljinu. Vidi sebe u mladosti,
vidi se udatu, mua, djecu; a sada je gotovo sama,
s jednom jedinom enskom glavom u ku i, s djevojicom kojoj djetinjstvo prode u tegobi, a valja
da e joj tako biti i djevojatvo.
I ruka joj polako klone i zijev se na tkalu sklapa, a glava joj na bodilo pada. Rabija je esto zatee tako zanesenu i na tkalu pretrgane mnoge pamune ice.
Da, Rabijine mnoge vrnjakinje idu u kolu,
imaju u kui svega, i ptiijeg mlijeka ako ushtiju, a ona je sretna sa suhim kruhom i sa saznanjem
da u kotlu ima mlijeka koje e joj donijeti i sutra
ruak.
Hoe li se kadgod mo i udati? Njezine vrnjakinje i o tome misle pa izranije skupljaju ruho, a ona
mora say svoj ru ni rad prodati. Ponekad neto i
po narudbi napravi, ali se njezin rad ne cijeni
mnogo, jer ne umije osobito lijepo vesti. Ona to i
sama osje a, jer su joj prsti grubi od upanja trave,
od ueta kojim vee kravu za rogove, pa kad se
Rumava trza, njoj dlani ispucaju i sve je bridi, a
kad iza toga uzme iglu u ruke, i ne primjeuje je
odebljala koa na njezinim prstima. Ona mora i ispod krave okidati, i mlijeko izmesti, i drva nacijepati, pa uveer od umora jedva do eka ono siromane ve erice i jaciju. Ni s majkom nema kad da
progovori. I nema ta. Majka samo vidi je li krava
sita, pogleda u divu i primijeti je li prst vie
manje jomue; prera una je najprije u dinare, pa
onda u brano, so, pirina, drva ili eer, i othukne.
Ali ipak majka primjeuje da joj dijete raste.
Cetrnaesta je godina Rabiji nabila pod kou vrsto
249

meso, a juno joj sunce darovalo rano djevojatvo.

Majka bi je skrila, zatvorila u kuu, ali ko de onda
kravu hraniteljku uvati? Zar da izgube i to posljednje ivo bide koje im hranu nami e? Ona bi to
osjetila kao i gubitak jednoga ku nog lana. Da je
prodaju, da dva-tri mjeseca od njezine smrti preive, ali onda od ega dalje da ive? Da se Rabija
uda za kakva vrijedna mladi a koga bi u kudu dovela, pa da i ona s njima proivi dokle se bude Bogu svidjelo da je grenu podri na grenoj zemlji!
A ko bi htio Rabiju? Niti je kakva ljepotica niti ta
ima. Zar e se ko obazreti na ovo kuerine kao miraz?
Sunce se popelo blizu p neba, i ona se die. I
Rumava. Najprije treba si i k Neretvi da je napoji,
a onda ku i. Mati je sigurno ukiseljenu ve erinu i
jutrinu prodala, i bit e ruak. Moda i togod kuhano.
Smota ru ni rad i natovari na rame vre u. Vez
uze pod pazuho, a Rumava pode sama za njom.
Vlak je maloprije proao i ne treba je voditi na priuzi, jer se nema od ega prestraiti. Ali mora daleko zaobi i na ekrk, da moe si i k rijeci, pa onda
ku i. Na ekrku je i tranga, a pred uvarskom kuicom Pero trangar. Ko bi pamtio kako se zove.
Po zanimanju mu se nadije i prezime. Sjedi on tu
danima i ustaje na pet minuta pred svaki vlak i
sputa trangu. Kasno u no i ode kui i rano ujutro dode. Danju, kad je razmak izmedu vlakova vei, malko prilegne pod smokvom i zadrijema.
Ona prode preko pruge i uputi se k vodi.
Spusti, curo, tu travu! to deg je nositi dolje
pa opet iznositi ovamo?
Mogu. Ne smeta kao da sebi kae Rabija,
pa je spusti kraj Perine uvarske ku ice.
250

Side k rijeci i zagazi u vodu. Po e se umivati, a

Rumava piti vodu to je tu u kraju preko pijeska
uborila a dalje se modrila u dubinama kraj velikih peina.
Pero je obje promatrao. On ima dvije krave, ali
obje ne vrijede koliko Rumava. I nao ita je i mlijena. Dlaka se na njoj prelijeva. A tek djevojka!
Eheee. Istom je nadola. Jo je, to ono reknu,
greno dijete, ali bi mogla dati ruku. Ima on
kod ku e enu, ali kao da je i nema, kad logom lei, pa je ivi mu enik. I ona i on. Pet godina boluje, a ne moe da umre. Da bar ho e jednom umrijeti, pa da se on drugom eni, ali ona niti mre niti
de ozdraviti. Niti mu moe ru ka napraviti niti mu
moe enom biti. Za ru ak bi on jo nekako i providio, ali mu ena treba.
I on je tu uza trangu vezan kao pas i nikud se
ne moe maknuti. Pa ni ova ku ica nije mnogo vea od pasje. Jedva kvadratni metar povrine da se
u nju skloni od nevremena. ivot kraj njega bu i i
tee, a on se nikud ni maknuti ne smije. Prolaze
vlakovi, a on stoji. Vidi on u njima svijet, mueve i
ene, ljubavnike i nasmijana im lica, esto i zagrljaj, a on nema oko ega ruke oviti.
Prolaze seljanke. Idu bose ili u opancima, pa se
tu nie trange spuste k Neretvi da operu noge i
obuku tanke arape i cipele. Zagrnu suknju visoko
i peru rumene listove i obla koljena, a on ih odozgo eljno promatra i say se kida od uzrujanosti.
One ostavljaju kod njega opanke i vunene arape,
pa kad naidu iz grada, sjednu kraj njegove ku ice,
izuvaju cipele i obuvaju opanke ili idu do sela bose, a on samo pljuva ku prodire i ne smije nikad
251

da otpo ne, jer nikad ne dode jedna ili dvije, nego

po itava hrpa.
Ispod ku ice rijekom prema izvoru njezinu putuju ribe sprva prolje a na mrijest, i on ih vidi kako jatomice jure uz vodu i utrkuju se, kako se na
skakalima prebacuju preko slapi a kako se nekad
na mjese ini zasrebri voda od njihovih sljubljenih
ljusaka, a bjelkasti im se trbusi savijaju u ljubavnom gru.
Sve kraj njega ivi, sve uiva u ljubavi, a on je
samac uza ivu enu.
to ne bih sad? misli Pero. Prometa nema ni
cestom, a ni vlak ne e pro i za sat. Ku e su daleko. Sve spava. Podne je.
Rabija je ila uz peine. Dola je do vre e. Sagnula se.
A to ti je to u vre i?
Trava.
Gdje si je naupala?
Tamo, malo dalje, po nasipu.
Ah, vidi...
.. Slabo se isti nasip, pa sam za as ovo na upala govorila je kao mu se htjela pohvaliti.
A ko ti je dopustio?
Niko. to mi ima ko dopustiti!
Ehe, curo moja, ne moe to tako. Ono je moje.
Pa ta smeta to sam ja malo o istila nasip!
Ne traim da mi se za to ita plati.
Oho, vidi ti nje! Cud() ne trai da ti jog i orden pripnu.
Ona se sagnula da uzme vre u.
Ostavi! To je moje. Imam i ja kravu.
Ali ja sam ovo u upala.
Jesi, samo si moje upala.
Nemoj se aliti pogledala ga je blago i s osmijehom, ali je u dubini o iju bilo malo straha.
252

Moda on ipak ozbiljno misli oduzeti joj travu? Ili

se samo ali, makar i ozbiljna lica?
Nemam kad da se alim. Istresaj travu, ili u ti
i vreu oduzeti!
Ona ga je bojaljivo gledala. Zar toliki njen trud
da bude uzaludan? Moda de i kravi trbuh rasporiti i povaditi svu onu travu to ju je danas s nasipa
za nju na upala? I ta bi od one lijepe zamisli od
maloprije, kako e imati cijeloga ljeta kravi trave,
a moda i za zimu sijena!
...Uostalom... zapo eo je on mekanim glasom ti moe imati koliko god ho e kravi trave,
ali treba da me neto poslua.
ta?
E... ne moe se to tako odjednom re i. Pusti
tu travu sada, a kravu pomakni preko pruge pod
smokvu, pa u ti neto re i.
Posluala ga je. Krava se smjestila pod smokvu i
nastavila preivanje. Polako su joj se bale cijedile
kao svileni konci, a oko njih se motale sitne muice.
Rabija je pristupila Peri.
Kai mi kako du ja doi do te trave.
Sjedi ovdje kraj mene.
Mogu ja i stajati.
Nemoj. Evo ovdje na klupu u ku ici. Ja u biti
na pragu.
Bojaljivo je ula. Moda e biti neke bolje trave nego to je ona s pruge, mislila je.
Sva ova trava to raste po nasipu, moja je. Ali
ja du ti dopustiti da je upa koliko god ho e, samo deg i ti meni...
... ta?
Uskoio je u kuicu i zalupio vrata.

253

Podne. Sun ana tegoba pritisla kraj i sve miruje,

samo dolje voda ide, jer mora, k moru, i vlakovi,
jer ih red vonje sili, iz mjesta u mjesto. Iz trangareve se kuice vrisak ne uje daleko i nema ko da
ga uje.
Rumava uje dragi glas i nadigla ui. Ne vidi
Rabije, ali je uje negdje. Dola je na prugu i okree se. Potri uz prugu.
S druge strane dolazi vlak. Strojovoda se say okree k rijeci da ga s nje umije daak vjetra. Rumava osje a da za njom juri gvozdena neman, a ne
umije se skloniti. Okre e se u kovitlac i juri sad na
nju. Strojovoda je opaa i koi kad je ve kasno.
Vlak se zaustavlja, a ispod lokomotive izvlae
krvavu kau. Iz poderanog vimena mlijeko kvasi
crnu prainu.
Zato nisi spustio trangu? dere se vlakovoa na Peru, koji je kao bez due dotrao. ta bi
da se ta gore dogodilo? Iskliznu e ili prevrtanje
vagona?
Pa... pa... ranije je vlak doao.
Nije istina. Na sekundu je taan. Nego si ti u
straari spavao.
Prozori su na ikani prestraenim glavama. Lica su blijedjela gledaju i krv i prosuta crijeva i vraala se s prozora.
Pero je kao izgubljen gledao preda se.
Rabija se izvukla iz ku ice. Trala je i posrtala.
Ugledala je rastrganu kravu i zastala. Uhvatila je
omaglica. ula je samo:
Zna li barem, nesre o, ija je krava? Imat de
plati.
Pomislila je: ... Sigurno globu. Rumave nema,
i jo globa...! ta je od mene bilo!
Opustjeli su prozori vlaka. uo se glas: Krenite jednom! Ona se okrenula da bjei. Na kraju
254

vlaka zastala. Komu da bjeim? Ku i? S dime?

Bez krave. Sama? Da sam barem onakva kakva
sam bila jutros!
Prola je iza vlaka do brda, a onda se uvukla
pod vagon. Glavu je naslonila na tranicu a noge
potkupila. Jo troji kotai imaju da prijedu.
Vlakovo a je rekao: Polazak!
Pero je predavao drugome uvaru dunost.
Istraga de brzo biti pa e se moda i skoro dokazati njegova nedunost. S novim je uvarem posjedio do kasne veeri. A onda je poao k Neretvi.
Sjeo je na peinu.
Glavatice se vraaju s mrijesta i smirene putuju
niz vodu. Na mjeseini se pokoja zasko i i mlatne
repom po vodi.
Ribari dijele lovinu.
Danas i on ostavlja mjesto.
Velika teta!
A vele da je lijenika komisija nala da je
ona... vjetar raznosi rije i pa Pero sve ne uje.
Ih, jest?
Sigurno.
... Barem etiri godine Zenice.
Ja bih mu ue oko vrata!
Peru stee jka pa ne moe da die.
Da ide ku i, da se ispava, odmori.
Ne moe mu san na oi. Samo vidi krv, krv i
krv. Najprije njezina, pa kravlja, pa opet njezina.
I kakvo je smirenje ku a? I ena bez ene.
Poao je uz rijeku.
Sjeo je na peinu. Voda je tekla brzo i dubina
joj je bila mrka. Ili je moda voda mirovala, a peina je sjekla kao kijun broda. 0, kako se to brzo
putuje. I daleko. Negdje gdje nema progona. To
255

on putuje sam i ostavlja za sobom prolost. Kad bi

barem mogao na i zaborav i smiriti se u njemu.
Dosad je kraj njega sve ilo, a on kraj trange
sam stajao kao u zemlju zaboden kolac. Sad sve
kraj njega stoji, a on ide, juri.
Koga on to vidi da kraj njega ide? Ona je. Rabija. I blago mu se smijei, kao da kae: Pa ta je
ovo malo trave s nasipa? I dodaje mu je i nimalo
je ne ali. ak je vesela i vide joj se svi zubi. Dri
je, meni vie ne treba. On se say prua niz mahovinom obraslu pe inu.

- to ga ne izvue?
- Neka davo nosi svoje. Sad barem znam na emu sam. U tebe jedna glavatica vie, a u mene jedan povraz manje. Vrijeme je kui.

- Tebi je jedna vie. Hajdemo zabaciti jog po

jednom, pa da i ja imadnem pet!
- Ba je dosta i umoran sam.
- Ja du jo jednom baciti ribi a.
- Neemo moi ponijeti...
Zrakom je ve zazvidao povraz, i ribi, nataknut na golemu udicu, prevrtao se vodom i ljeskao
se prema mjese ini.
- Ja odoh...
- ekaj! Uhvatilo je.
- Zar od prve?
Mlat se savijao.
- Pomozi mi! Ovo jo nisam vidio.
- Da nije kit?
Navijao je povraz na kota i privlaio lovinu
kraju.
- Cudo, ne drma, kao da je drvo.
Privukli su ga do kraja. Kukom su ga primakli
obali.
- ovjek! Utopnik!
- U uniformi.
- Pero trangar, na moju duu!
Uzeo je no i presjekao povraz.
256

17 A. Nametak: Trava zaboravka

257

POLA KONJSKE SILE

Meho Voloder izaao jutros rano da pregleda

kakvo je nebo. Bilo je vedro, a sitne zvijezde
drhturile. Mraz se caklio po lokvama, ali je bilo u
njima i vode. Pretrao je preko dvorita u pojatu i
iz jasala ispred krava sabrao pregrt-dvije ogrizina
pa ih stavio pred magare da ih otue zubima. to
iza drugih domaih ivotinja ostane, strpljivo magare, ne izabiraju i, dokraj i. Pretra opet preko
dvorita i lee u log. Povrati mu se malo toplina pa
zaspa, a kad se nakon sat-dva trznu iza sna, u jednom kraju ognjita vatra plamsala, a na sredini se
pod saksijom pekla kukuruza.
- Da nisam zakasnio, sijeda?
- Nisi, ne! Dok se ispee kukurtiiza, zaloi malo,
pa hajd' onda s pomo i bojom.
Ispravio se Meho u postelji, prekrstio nogu preko noge, dohvatio ibuk i napunio lulu, pa navalio
ugljen erave. Dim je bjeao prema otvorenom ognjitu i odku. On se pogladi po prosijedoj bradi,
prodrpa se po njedrima i ispusti jedno jah.
- ta ti je, ta jahe?
- Nita, sijeda! Eto, na um mi pade dananji
ovaj put, a Bog zna, bit de vjetra i studeni. I daj ti
sada da ja idem etiri sahata hoda. Sve ti daba,
ali de mi vjetar isuiti duhan. Glavu bih dao da de
258

ga na vagi nai pet kila manje nego ga ima sada

ovdje.
- Zamotani su denjci dobro, a bilo je i jugovine
preko glave, pa je navukao dosta.
- Svejedno de ga isuiti dok dodem do Otkupnog ureda.
Bili su gotovo sami. Jedan im sin, djearac, spavao, nevjesta otila da pomuze kravu, a stariji sin
otiao jo sprva jeseni u grad, ako i ne da zaradi
togod, a ono da su barem jedna usta man je kod
kue. Ljeto je bilo suno, pa je sve izdalo. Zita da
Bog d da dotee do Jurjeva, a duhana su imali
jedva ezdeset kila. Gro e je bilo dobro rodilo,
ali je zato nipodato, pa su jedan tovar svarili u
pekmez.
Ispuivi jednu lulu prislonio je ibuk uza zid
kraj odaka, pa ustao i u dnu sobe na kamenoj
ploi, koja se drukije zove banjica i slui da se na
njoj kupaju po potrebi, oprao se savjesno i obrisao
maramom, i zatim pobono po eo molitvu, da istovremeno zapo ne premiljati koliko de se duhan
isuiti do grada, u koji de razred oti i, koliko de
mu se za porez odbiti a koliko za onaj tovar kukuruza to ga je proljetos kao predujam dobio, pa
onda, ako dobije ita novaca to se nema ni za to
obustaviti, hoe li moi podmiriti ono najpotrebnije. ena hoe botane za ga e i koulju, njemu trebaju opanci, i nevjesti de trebati togod za porodaj,
a trebalo bi malo kahve, e era i pirina. Sve se to
s molitvom mijealo, a na kraju vidio da nee dotedi novaca, pa, i ne znajui kako, zavri molitvu i
othuknu:
- Boe, ti oblakaj!
Nevjesta je ve donijela u kotlu jomuu, spustila verige da se to prije mlijeko uzvari i otpretala
kukuruzu. Odvalila je komad i izdrobila ga u su,
17

259

otresaju i prstima kad bi za njih prionula vrela

mrva.
Meho je jednako otpuhivao.
- Ni pod starost mi ne daju dahnuti, nego da po
ovom vremenu ja idem s duhanom!
- Kakva starost? A to pristaje za mnom!
- Hajde, ne drobeljaj, nego mi zalij tu kukuruzu
varenikom, da srknem pa da idem. A ti, nevjesta,
osamari magare i svei mrvu slame da mu imam
to poloiti.
Valjano je izjeo drobu i po eo oblaiti suknene
alvare i demadan. Preko vunenog pasa stegao iroki silah, a na noge u vunenim arapama i nazuvcima isprijeane opanke.
- Bogme e , bbo, biti danas studeni - javila
mu se bojaljivo nevjesta. - Da ponese struku?
- A znam, dijete, da bi danas bilo ljepe sjediti
uz ognjite, ali reda je ii.
- Ba kao da ti se ne ide - veli mu ena. - A zar
je bilo u slast Ibrahimu jesenas oti i od nevjeste,
pa je morao, da bi zaradio koju paru?
- Lako je tebi, sijeda, govoriti. Toplo je ognjite,
pa e ubrzo proi dan, kunjajui kraj vatre.
- Nikad yam nije pravo. ensko se iskida od
posla, i vi ne vidite. Kad bi koraao za mnom danas, dalje bi doao nego e doi idui za magaretorn.
Zautjeli su. Polako je ustao, uprtio torbu, prebacio struku preko sebe i zakora io u dvorite. Nevjesta je iznijela denjkove duhana, izvela magare
iz pojate i pomogla mu natovariti.
- E, pa sa sreom ti bilo - ispratila ga iz dvorita, ogradena suhozidom, otvorivi letve njemu i
magaretu, koje je drhturilo.
- Da Bog da!
260

Rano jutro stezalo mrzlim zagrljajem. Struja

zraka koja je prebirala prstima po zategnutim teIegrafskim icama zujila je sitno i jednolino. Iz
seoskih mahala izbijali na put skupovi seljaka
pojedinci s natovarenim konjima i magaradima.
Danas je vga, i svi oni nose duhan, a u srcu zebnju i nadanje da e procjenitelj biti dobar ovjek i
da de znati ocijeniti devet mjeseci rada i truda dok
se dobije ovaj miriljavi dukat koji puta plavias te dimove i razgoni brige i nevolje. Svaki od njih
godine i godine razmilja idu i na vagu kako je
duhan kao i dijete i kako se vodi o njemu ve a briga nego o djetetu. Zaklija se sjeme i dri se u vlanoj krpi u silahu kraj tijela da od tjelesne topline
pusti klice. Pa se posije u rasadnik, gdje su zemlja
i dubre na reeto prosijani. Pokrije se slamnim pokrovicem, da se zemlja ne smrzne. Kad poodraste,
presaduje se u bake ili njive, sve u redove, po odredenom razmaku, pa se, ako je suno, zalijeva, a
onda plijevi i okopava dok poodraste. Podabire se
lie, nie se na kanafe, sui i uva da se ne omrvi,
da list ostane itav. To je sve jog u redu, ako se prije ne navrati tu a ili mu cry ne podgrize korijen. A
kad je ve suh, ekaju se jesenje jugovine, da omei list, da se demeti po sedam-osam listova u ru icu, a ove onda u denjkove spremne za vaganje.
Svakom od njih u mislima brzo prole say posao
oko njega, ali je dugih devet mjeseci kao i eni koja od prvog dana trudno e strahuje kakav e biti
porodaj.
Stizali su seljaci Mehu i njegovo magare, pola
konja, koje je sitno prebiralo nogama, pod tovarikom, koji je zapravo samo jedna konjska strana.
Stizali su ga, progovarali pokoju rije s njim i prestizali ga, jer njegova kenjica nije mogla brie ii.
Meho se ve prilino navikao na zimu, koja je po261

malo i poputala, kako je slabano, prozeblo sunce

obasjavalo golo grmlje kraj ceste to se malo dalje
svijala u otre vijuge, a grad se ukazao tamo uvrh
polja, daleko dva sata p3ea enja. On nije bio nikada velik sanjar - zaelio bi nekad malo vie para
da zaodije eljad i da kupi malo kahve i eera ali sad mu se mata razigrala, da mu je da ima krila pa da s one prve okuke preleti do grada i do Otkupnog ureda, da ne mora ovaj dugi put prevaliti i
izmuiti sebe i ovo sitno ztuknb ivine koje on
cijeni i voli kao i koje kuno eljade. Ta kenjica
okotila se ima petnaest godina i do nazad dvije godine zimi ju je uvodio u kuu, gdje je kraj vatre
imala svoje mjesto, a u drugom kutu do nje krava i
pred njima jasle, dok se kod ognjita smjetavao
on sa enom i djecom, koja su se radala tu gdje su
i ivotinje tavorile i umirala da se od desetero njih
othrani petero, dva sina i tri keri, koje su se ve
udomile. I tek sad, kad se stariji sin oenio, premjetene su krave i kenja u pojatu, za sina dozidana sobica uz ovu glavnu prostoriju, jasle poruene,
a u kutu postavljena kamena plo a, koju su prozvali banjicom.
Ta sitna ivotinjica koja neumorno bacaka noge
i ostavlja za sobom dalek put, prenosi esto terete
za nj i njegovu kuu, i on je voli kao i svako dobro
eljade od kojega moe vidjeti neku korist. On ne
bi ni rodeno dijete volio koje nije od posla i koje
za kuu neto ne privreduje! Za ovih dvanaestak
godina kako joj je napravio samar, on ne moe
proraunati koliko je ona prevalila puta, koliko li
robe prenijela. Ako treba i i u drva, povede se ona
i ponese sjekira i jake ruke, pa toplina zagrijava
kuu i pee miriljavi jari ni hljeb. Kad se vre ito
na guvnu, za to se uzmu u naru konji, ona ga
prenese svega u hambar. Ona ga u mlinicu nosi, iz
262

mlinice donosi; s njom se na vodu ide. Hiljade i

hitjade dana on s njom ide, tovari je i rastovara,
samari je i rasamaruje. A say je troak pregrt najgore peni ne slame ili ogrizina koje preostanu od
krave. Sve on to misli i nee je, m kad mu se ne
znam kako uri, udariti tapom ili ipkom da bi je
potaknuo na ivlji hod. Ona pametno ide, samo
kad o uti huku automobila, prestrai se, glavu savije medu prednje noge, a zadnjima se bacaka, kao
da bi odbila tu napast koju pokre e velik broj parova plahovitih konja.
A ova mala magarica jednom mu je velik novac
zaradila. Bila mu se okotila, a on s njom i njezinim
puletom od petnaest dana otiao na Bunu u mlinicu. Malo je sjeo pred Debinu kafanu, da se odmori u hladovini kraj hu ne Bune i velikog mosta
preko nje. Upravo je smotavao cigaretu obziru i se
da odakle ne izbije koji financ, kad se kraj njega
zaustavi auto. Niti ga je duo kako ide niti kako stade. Vidje samo pramen praine putem. Za volanom je sjedio debeljko. Na mu seljak odmah kae
gospodin, jer ne nosi suknene hlae i opanke, a
na glavi mu je eir. Iz auta je iskoila curica, kao
pritka tanka, a na njoj haljine zategle. Pritr ala je
prema njegovu puletu i uzela ga u naruje. On je
nije razumio ta govori, samo je osje ao da se ona
oduevljava tom sitnom ivotinjicom velikih uiju
vie nego svima za stolom koji su taj dan radili od
zvijezda i sad se tu sklonili u hladnjak pred kafanom od sunca.
- Meho, hoe gospodica da kupi pule od tebe kae mu uitelj, koji je tu doao da prieka potu.
- Ne bih ga dao ni za hiljadu dinara.
Uitelj je preveo njegove rije i.
- Evo, dat de ti hiljadu dinara.
263

- Kako u, po Bogu si brat, rastaviti ga od matere? Istom mu je petnaest dana. Grijeh je to do po-

p.

Uitelj se opet sporazumijevao sa strancima.

- Nabavit de oni njemu bocu i gumenu sisu, pa
de ga othraniti mlijekom. Nemaj ti brige!
U njemu se borila neimatina i ljubav za blinjega, a on je svoju kenju smatrao svojim blinjim, jer
je povazdan njegov nerazdvojan drug, a za hladnih noi i noiva s njom pod jednim krovom. A
onda hiljadu dinara! Ih, koliko je to! To se ne moe odmah ni sra unati. Koliko je to botane, koliko
je pari opanaka, koliko kukuruza!
- Hou li pristati u tvoje ime? Ne budi budala,
kad su ovako vru e muterije!
- Rekao sam da ga ne bih dao ni za hiljadu dinara, pa ne u slagati ni po koje pare, a sram me
zaiskati vie i dinar.
Dobio je hiljadarku u komadu i aku sitnia.
Ona curica zagrlila pule, sjela s njim u auto, gospodin za volan, i auta je nestalo. Samo je zarevala kenja, drutvo se ismijavalo gospodskoj besposlici i zadovoljno naru ili svi po crnu kahvu zbog
dobra pazara. Neko je dobacio: Eh, gdje ne bi
ovdje moja kenja s puletom! Oboje bih dao za trei dio tih para, a Meho samo utio. U kenje je
razbreklo vime, pa ju je morao koji put i pomusti,
a bre je zaboravila svoje mlado nego je Meho uspio potroiti novac.
I jutros mu je na um palo to pule, kad je svrh
Gubavice ugledao Bunu i most preko nje. Pribliavao se prvoj okuci, a cesta je ve bila strma. O utio je prestraenu trubu automobila koji je jurnuo
prema njemu niza strminu. Gospodin sijedih zalistaka i elava tjemena, s kojega je pao eir, sjedio
je za volanom, a kraj njega je bila usplahirena dje264

vojka. Vidio je jo izdaleka etiri usplahirena oka i

ona dva staklena na autu koja su ljeskala prema
njemu. Svom je snagom teglio prema sebi magare,
koje je uporno stajalo na cesti i zadnjim trupom
omahivalo iz sve snage i udaralo kopitima. Djevojka je vritala i vitlala rukama, a gospodin je namjerno okrenuo na magare. Oborio ga je i povukao niz cestu. Ular pu e i Meho se izvrati udarivi
zatiokom o kolobran. Auto je jog vukao okrvavljeno magare, koje mu je usporilo vonju i zaustavilo
ga pred hrpom tucanika za nasipanje ceste.
Bol za gubitkom drage ivotinjice i strah za upropateni duhan, koji je morao danas predati na
vagu, pridonijeli su da je na as zaboravio svoj zatiljak, iz kojega je pomalo curila stara ka krv. Osjetio je da ima batinu u ruci, i samo od sebe neto
je navrlo u srcu da tu batinu mora otreskati onome
elavcu u glavu. Mogao je skrenuti u kraj, a on je
naro ito, vidio je to Meho, navio auto prema magaretu i zahvatio ga po trbusima i tovaru duhana,
njegove neiskazane devetomjese ne muke i truda.
Magare je izdisalo izmedu dvojih kota a, elavac
je izaao iz auta i pritrao s druge strane onoj eni.
Ona je u nesvijesti leala zavaljena na sjedalu. Meho je ve podigao tap nad glavu, ali ga je odmah i
odbacio, kad je vidio strah u starevim oima i zabrinutost i smetenost nad onesvijetenom enom.
elavac je krio ruke u nemo i :
- Doktora, lije nika!
- Samo kad se navru ospice, dode, a ima do
njega dva sata hoda. Odmi i se! - viknuo je grubo
i otkinuo vrata auta. Izvukao ju je i povalio na ravan.
- Prehladit de se...
265

Meho ga je pogledao prezirno, nagnuo se nad

onesvijetenu, raskop ao joj ogrta pod vratom i
cipele izuo.
- Ako si joj otac iii djed, odrijei joj svitnjak i
puceta to joj dah sapinju.
Dok se elavac brinuo oko toga, Meho je izmrvio list duhana u sitnu prainu i stavio joj jedan
prstovet pod nos. Ona je pri udahu povukla u se i
kihnula. Rastvorila je oi.
- Dokica dragi, ta je ovo od mene bilo?
- Nita, duo, sve je sad dobro. - Pomagao joj
je ustati, a ona se sama sredivala sklonivi se za
auto.
Doko se nagnuo preko kolobrana na okuci. Bila
je strmina i kr.
- No, lijepo bismo se proveli da nas ne zaustavi
ono magare.
Meho, koji je onako razdraen poao s batinom
put ovjeka to mu je unitio duhan i magare, i koji se stiao vidjevi ensko u nevolji, sad se sasvim
izgubio. Prola ga je i ona prva srdba, i nije mo;ao nastupiti onako muki kako je bio poao. Vidio je napokon da u autu nije nikakva sirotinja,
nego neki gospodin, valjda moan i ugledan, a seIjakovo nije da se s gospodom svada. Vazda de izvui tanji kraj. Sve troje su sad bili pred kolobranom i gledali dolje u hune rijeke i na sjeveru u
grad, sklijeten medu suro kamenje. Okukastom
cestom silazili su seljaci, s konjima i magaradima,
natovarenim duhanom. Vjetar se s Velei stiao, ali
se jo uvijek osje ao na licu.
Prekinuo je utnju Doko.
- Kako se zove ovo mjesto?
- Gubavica, gospodine, Gubavica. Ovo je pod
nama Hodbina, ono Buna, ono dolje Blagaj, a s
ovu stranu Malo polje.
266

- Malo polje? - zaudio se Doko. A onda u

mislima nastavio: To li je ono slavno mjesto gdje
je ugledao, kako se ono obino rekne, svjetlo dana
Doko Balaban, valjda negdje u staji medu kravama. I onda osnovna kola u Blagaju; svaki dan po
dva sata pjea enja; ako potucanje po Sarajevu,
Beogradu, studiranje, Monopolska uprava, enidba s vezom, rat, Francuska i opet Glavna monopolska uprava. Koliko je puta za Slubeni ki list
morao napisati Doko Balaban, Jovanov, mjesto
rodenja Malo polje, opina Blagaj, kotar Mostar,
okruje Mostar... a da nikad nije ni pomislio
gdje li je to Malo polje i ko ima od Balabana u njemu, kako li ive. I sad su mu stavili u dunost da
izvidi poslovanje procjenitelja duhana s obzirom
na albe seljaka zbog prejeftino odmjerenih cijena
duhanu iz ovih buntovnih sela, koja su zato buntovna to trae makar priblino pravo. Osjetio je
da je prebrzo zaboravio svoje porijeklo, a njegov
sin ve je gospodi i kao iz prve francuske ku e. I
sad Se njemu nije svidjela kuhinja ve tre i dan
kontrole u Otkupnom uredu, pa je sino otiao na
more da veera svjee morske ribe, a da mu ne bi
bilo neobi no na konaku, poveo je ovu sluajnu
po2napicu, koja se umije vladati sasvim pristojno
u primorskim mondenim mjestima kao i u svom
malom, kamenjem uokvireriom gradu.
- Kako bismo mogli dobiti kakav auto? Zna,
meni se uri, jer de ve poeti vaga, a ja sam tamo
doao od Monopola.
Meho se najprije iznenadio, a onda i obradovao
to je pomogao tako velikom gospodinu, koji mu
je makar i tetu napravio, ali de mu barem sada u
Otkupnom uredu vjerovati kad kae da mu je nastradao duhan putem i da je, eto, sam gospodin od
Monopola bio prisutan.
267

- Bogme ne znam. Evo ide jo nekih seljaka, pa

moemo po njima poru iti da poalju auto. Moe
se koji sluajno na i i na Buni, a ako ne bude, neka dode koji iz Mostara. Do i de on hitro kao ita.
- Znam, doi de auto hitro, ali ne e nikakav pjeak sti i u Mostar prije dva sata.
- A ta mu moe? Sti i de kad stigne.
- Imamo li se bar gdje skloniti da to popijemo?
- Evo dolje, podno okuka, ima kafana, pa vi
hajte tamo, a ja du ostati; moram ovaj va auto i
ovo moje sirotinje uvati.
- Neu ni ja. Olgice, unidi u auto i zamotaj se,
duice; sva dr e.
Naila je skupina seljaka. Zaustavila se i upustila s Mehom u razgovor. alili su njegovu neda u i
s podsmijehom govorili o gospodskoj nesredi. Meho im je pristupio blie i doapnuo da je ono gospodin od Monopola. Njihova su se lica ukrutila i
pribliili su se jedan uz drugog kao pili i uz kvo ku kad se jastreb uzmota nad ba om i ku om.
- Hajd, junaci, ko de pohitjeti do Otkupnog ureda, da mi se poalje jedan auto i jedan mehani ar.
- Ja du - javi se jedno okoto visoko mom e. Pripazite mi vi konja - obratio se seljacima koji su
s njim dotle doli.
Pratili su ga kako pre acima skrauje put, a seljaci su s konjima krenuli cestom.
- A ta du ja, gospodine, sa svojim duhanom?
Danas sam ga i ja morao predati na vagu, a sad nemam ta.
- Ne brigaj se! Ja du ve u Otkupnom uredu redi da sam ti ja upropastio duhan. Ja du za te i porez platiti, a evo tebi i za duhan koliko je pravo. Otvorio je lisnicu i izvadio iz r}je banknote. Meho
je sa strahopotovanjem gledao u one lijepe slike
na novanicama koje su bile glatke i neprevijene,
268

kao da su sad ispod ekida. Dao mu je dvadeset

stotinjarki.
- Je li dosta?
- Jest, gospodine, Bog ti platio! Da hode, Bog
do, procijeniti, da se plati i drugim seljacima duhan ovako.
- A ovo ti je za magare. - I ododao mu dvije hiljadarke. - Ho e li moi ovakvo kupiti?
- Mogao bih kupiti i konja za ovolike pare. Puno je ovo para za jedno magare, ali ja bih volio da
nije ovako zaglavilo nego ove dvije hiljadarke. Nu,
ta demo? Sudeno mu, zar, da od toga pogine.
Covjek se pomiri i kad mu jedinac umre. Svakakav
se moe razgovoriti osim gladan. Nego, iv bio,
gospodine, zapii ti gdjegod, radi Otkupnog ureda,
da mene ne bi poslije potezali po sudovima: Ja
sam Meho Voloder, Osmanov, iz Pijesaka.
- Dobro, dobro; dodi ti koji dan u Otkupni
ured, pa e dobiti potvrdu da je plaen porez. Jesi
li uzimao to predujma?
- Tovar kukuruza.
- I to e biti plaeno.
Sunce je obasjalo svom zimskom toplinom kr i
sitni goli grm me tr kamenjem. Meho je unuo i
uvezivao u rogalj od rupca iroke nov anice, poto
ih je pobono isprevijao, a Doko je s nestrpljenjem
pogledao ho e li se pomoliti kakav auto, iako je vidio da je vrlo rano da bi mu se mogao nadati. Izvadio je iz rune torbe okolade s ljenicima.
- Duice, poslui se! Sad de do i auto, pa emo
brzo krenuti s ovoga mjesta.
Da bi ubio vrijeme, upustio se u razgovor s Mehorn.
- Kako se moe ivjeti u ovom kru?
- Pa nekako i moe, kad se mora. Nije ova zemlja rdava da nema rdavih ljudi. Ima se oko ega i
269

raditi, samo kad bi se rad platio. ivimo malo uljuenije od stoke. Eto, ovo jadno magare to je pod
autom, hranilo se ljeti koprivom i po okrajcima
travom, a zimi akom ouljina i ogrizina, dignutih
ispred krave. A i mi tako. Zadovoljni smo kad ima
kukuruza. Ako jo ima mlijeka ili koja kap pekmeza, to je onda bajram. Peni no i jemeno jedemo
dva-tri mjeseca u godini, a mesom se omrsimo samo kad je trganje gro a. To nam je sve to proivimo. A istinu valja re i, onda nam i car moe zavidjeti. Groa izobilja, pa. jo hljeba i mesa, eh...
A, ovaj, s oprotenjem, je li ti ta gospojica u autu
unuka iii nevjesta?
- Prijateijica.
- Jaaah. Prijateijica. Lijepo je imati i u nevolji
prijatelja i prijateljica, a i u dobru, da se s nama
vesele... Eto, na moju duu, nekakva auta od Mostara. Ne moe biti da je onaj mladi ovako brzo
prispio.
Uprli su paljiv pogled i pratili auto do pod
okuke. Za nekoliko asaka zaustavio se pod okukom. Iskoio je iz njega krupan ovjek u konom
kaputu, a za njim lije nik s torbom, mehani ar, ofer i onaj seoski mladi to je poao po auto.
- Nita, malenkost, malo straha, ali druk ije nikakve tete. Niste se vi trebali uriti, gospodine direktore. A to je i gospodin doktor. 0, hvala na panji. Nije bilo potrebno.
Mehaniar je pristupio automobilu, a Meho je
priao seljan etu:
- Kud prije ode, po Bogu si brat? I rata li se
vrati?
- Ih, moj brate, da zna koja je to ljepota; evo,
kao strijela... - i razmahuje rukom da pokae brzinu i ushienje.
- Pa morat deg opet pjeke i i.
270

- Teto! Nek sam se jednom u ivotu i u autu

provozikao.
- Pa i nije u autu bilo kakva kvara. Nestalo benzina i zatajila konica.
Napunili su rezervoar, izvukli magare ispod to&
kova, zaokrenuli pomo ni auto i sjeli.
- E, zbogom, Meho! Hvala ti! Ti si mi jutros
spasio ivot.
- Zbogom, gospodine, hvala i tebi! Nemoj me
zaboraviti! Ja sam Meho Voloder, Osmanov, iz Pijesaka.
- Neu, Meho, evo i tebi ovo papira, pa kad doe u Otkupni ured, pokai ovo, a oni e ti dati potvrdu da ti je plaen porez i kukuruz od predujma.
- Hvala ti. Sretan ti put!
I Olgica je stidno provirila iz auta.
- Hvala ti, Meho! A kako je tvoja rana na zatioku? Mogao ju je vspodin doktor poviti.
- Mogao je, ali ne treba. Ne mrijem, gospoice,
da mi se zove doktor. Pro i de ovo. Zbogom.
Auta pooe. Meho ih je pratio pogledom do
iza okuka.
- Bilo je jo mjesta u njima. Mogae i ti s njima
sjesti.
- Mogoh, ali me ne pozvae - re e mladi Mehi.
- Nego, deder da spasimo to se spasiti moe.
Skinuli su samar i denjkove duhana.
- Nije sve upropateno, a moi de se i u luli puiti.
- ta demo s magaretom?
- Uklonit demo ga s puta.
- D ga bacimo pod okuku?
Meho poutje, a onda ga uze za prednje noge i
podie. Prebacie ga preko kolobrana. Goleme o i
staklenih zjenica pogledae Mehu.
271

Samar du skloniti u stranu, pa kad se vrati iz

grada, natovari i ponesi mi ga ku i. A ja du ponijeti duhan. teta je da propane.
Pazi, da te financi
Nee! Imam ja ovo od financa nad financima.
Zametnuo se tovarom i poao kui. Svrh ceste
obazreo se na kolobran preko kojega je maloprije
prebacio pola konjske sile. I nastavio put sa onoliko novaca koliko ih nikada nije imao, a ipak s tegobom u srcu.

SASVIM ROMANTI NA PRI A

...

Posavina i kraj devetnaestoga stolje a. Uitelj,

nazovimo ga Hasanom, sluio je u provinciji prvu
godinu.
S visokim fesom vinjeve boje na glavi, visoka
ukruenog ovratnika koji mu je podupirao vilicu, s
crnom kravatom i zlatnom iglom u njoj, tamna
odijela sa otro izraenim prugama hla a, uvijek
istih i usjajenih cipela, iako je mjesto slubovanja
bilo blizu Save, zafitiljenih brkova u znak muke
ijepote, on je ulijevao potovanje ariji, osobito
muslimanima, jer je bio prvi musliman uitelj u
Prnjavoru otkako je austrijska vlast tu otvorila osnovnu kolu.
Pokrajinsko gnijezdo sa nekoliko uli nih fenjera na raskr ima, potonulo u gustu tamu, zimi obavijeno maglama da se sunce tek pred podne uspijevalo probiti, ako se dan zvao vedrim, a ako je bilo
oblano, onda su kie zakuhale blato na onome to
se nazivalo ulicama. Tek kad bi snijeg pao i mraz
stegao, bilo je neto istije i veselije.
Roditelji su enili sinove i udavali k eri odabirui im prilike. All su mldi i aikovali i odabirali
sami sebi bra ne drugove, nekad i nakon dugog
aikovanja, ali bez ikakvih sastanaka, osim na ri272

I 8 A. Nametak: Trava zaboravka

273

jetkim svadbama ili jo rjedim teferi ima, a i tada

pod strogom straom matera, strina i tetaka.
I Hasan, uitelj, jedva se uspio pribliiti Esmi.
Dvorita su bila ogra ena tarabama, vrata zakljuana, pa je i on, kao i drugi momci, stajao na ulici
a djevojka u dvoritu. I razgovarali su. Bio je to od
Adama i Eve neprekinuti razgovor, koji se nee nikada dovriti, koji se nikad strogo ne pamti, pun
sitnih svakodnevnih ogovaranja i velikih planova
za budunost.
Razgovaralo se obino jedom u sedmici, u petak
poslijepodne, dok bi oevi u to vrijeme bili u kafanama, ba ama ili na njivama, jer je Prnjavor bio
ni selo ni grad, kakva su u ono vrijeme najve im
dijelom bila kotarska mjesta. A kad bi se utvrdilo
da je momak ozbiljan muterija djevojci, kad je
jedno drugome prilika, doputalo se da dode i u
druge dane, pa i uveer, ali uvijek jednako, i da ga
djevojin otac, kad se vraa iz damije ili krme,
ne zate e na vratima.
Aikujui s Esmom vie od godine dana, uspio
ju je i nauiti itanju i pisanju. Nakon ste enog
povjerenja u nj dopustila mu je da joj petak za petkom prebacuje preko taraba slovo po slovo na papiru, pa je prije isteka godine ve itala njegova
ljubavna pisma, koja joj je slao po jednom kolskom djetetu, a onda se osmjelila te ona njemu otpisala. Iako su slova bila raznih veli ina, rijei vezane i cijepane, on je i u torn pismu vidio njezin
savrenstvo. U njemu je sazrijevala odluka da se
oeni Esmom, da na jesen poalje prijatelja, kadiju
u toj kasabi, da je zaprosi za nj od oca joj, a stigli
su mu i prije glasovi da prosac ne e biti odbijen.
Hasan je ve gledao svoj budui uspon: od pomonog u itelja po poloenom ispitu postaje definitivni, pa kroz jedan decenij, a ako bude sree i
274

prije, upravitelj kole, pa onda dolazi ve e mjesto

slubovanja, postaje moda i kolski nadzornik i
s mirovinom se uspon zavrava.
Bilo je u Hasanu krajike krvi, pa koliko god bi
htio da bude ugladen, da ne dadne povoda kakvim
bilo primjedbama starjeina, ponekad bi ona buntovnika krajinika krv, koja se esto opirala i sultanu da je morao slati kojekakve Omer -pae Latase da je upokori, proklju ala u njemu i pokvarila
sve to je dotad sagradio.
kolski upravitelj Nikola Anti, porijeklorn seljak kao i Hasan, koji to nije htio priznati, nego se
nazivao gradaninom iako je njegov rodni grad bio
samo jedno gnijezdo na litici, ali ipak grad s tradicijom od pet-est stolje a taj upravitelj slagao
se u koli s uiteljem, i nije bilo prilika da Hasan
osjeti da je Nikola upravitelj. A red bijae strog.
Uitelj je morao prvi pozdraviti upravitelja, kolski upravitelj suca i kotarskog predstojnika, svi zajedno okrunika, ako je kad zabasao u njihovo
gnijezdo. Na to se pazilo, jer druk ije ne bi smjelo
biti. A da bi kad doao poglavar zemlje, tomu se
nisu smjeli nadati.
I upravo onoga petka koji je Hasan bio odredio
da najavi Esmi pronju, Nikola je bio mrzovoljan
kad je prolaze i sokakom, u kojemu su avlinska
vrata s jedne strane procvala momcima a s druge
djevojkama, vidio Hasana kako raspoloen razgovara s Esmom. Nije u itelj primijetio upravitelja,
koji je ekao da ga on prvi pozdravi. Nikola ga je
pozdravio ali nije mogao otrpjeti da ga ne pozove
na red:
Kolega, vaa je dunost da vi mene prvi pozdravite.
U Hasanu je uzavrela krajini ka krv, zacrvenjele mu se ui i protiv volje, progutao je pljuvaku, i
18

275

ne podiui glas, ali s oitom proraunatou, da

bi ga i Esma ula, odvrati:
- Kolega, ja u doekati da ete vi mene prvi
pozdravljati.
Nikola se osupnuo, nije ga shvatio, proao je
mimo njega, a u Hasana je drhtao zafitiljeni brk.
- to si mu ono rekao? - pitala je Esma.
- On je u slubi stariji od mene deset godina, i
ja ne mogu kao uitelj doivjeti da on mene prvi
pozdravi. Ali, kad jednog dana postanem profesor,
on e morati prvi mene pozdravljati.
- Pa zar ima jog neto vie da se ui? Zar nisi
sve nauio?
- Ne, nisam. Uit u uiteljsku akademiju u Beu i bit u profesor.
- U Beu? - presenetila se ona. Bee, to je zvualo kao neto strano daleko, emu nema kraja,
odakle nema povratka.
- Da. U Beu.
- Nemoj, dragi. Zato da bude profesor kad
moe lijepo ivjeti kao u itelj. U naem mjestu nikakav aga ne ivi kao ti, a malo koji beg da ima
tvoje prihode.
On se osmjehnuo. Dakle, raspitivali su se o
mojim prihodima.
- Ne radi se o prihodima. 0 asti se radi. A ti,
Esma, ti se ne boj! Ja te neu zaboraviti u dalekom
mjestu. Pisat demo jedno drugom, i bit e nam kao
da se razgovaramo ovako na vratima.
Ona se snudila i uzdisala. Tjeio ju je:
- Ne boj se, draga! Ne smije se ovjek zadovoljiti sitnim poloajem. Ja sam moda i mislio ostati
dovijeka uitelj, ali mi je onaj seljak probudio zapretanu ambiciju iz da kih dana, i neka zna da u
odrati rije.
276

Ona ga nije ba sasvim razumijevala, samo je

znala da e je ostaviti, a na koliko vremena, to nije
smjela pitati.
- Tebi e u tudem mjestu biti lijepo, osobito
kad se nade medu vabicama. Zaboravit e svoju Esmu, kojoj si obe avao... - stid je bilo spomenuti : svadbu .. .
- Dajem ti rije da u misliti na te i na nauku,
da ispite to prije svrim i svratim se po te, pa da
idemo u vee mjesto, u veu kolu, jer ja onda ne u sluiti po manjim mjestima. Moje mjesto slubovanja bit e Sarajevo, Mostar, Banja Luka ili
Tuzla. Ti nee biti onda uiteljeva ena nego profesorova.
Napunilo ju je to nekim ponosom, ali bi ona vie voljela da bude u iteljeva ena jesenas nego dogodine profesorova.
- Da, lijepo je to, ali to znai biti bez tebe moda i itavu godinu... - bojazan joj je zatreperila u
glasu.
- Ne e biti bez mene. Moja e i tvoja pisma
tkati izmedu Be a i Prnjavora. A svakog Eu ljeta
doi na dva mjeseca.
- Kako svakog ijeta? Zar e to trajati vie od
jedne godine?
Bojao se razbiti joj iluziju o brzom braku. Proaptao je:
- Draga moja! To uenje traje, na alost, tri godine. Ali - nastojao joj je uguiti zaprepatenje poloaj u drutvu i plaa nadoknadit e moj trud i
tvoje ekanje.
Zatujeli su oboje.
- Dobro, ja ti vjerujem. Ja u te ekati da du sijede plesti. A ti? Ho e li zaista do i po me kad
svri kole? Da te ne primami kakva tudinka?
277

Nema potrebe da te uvjeravam. Ti i sama vjeruje u moju odlu nost i zadanu rije . Hoe li da
ti dam amanet, biljeg?
Ne, meni je najve i amanet tvoja rije , dragi.
ui, ja u te ekati.
Dosad sam te samo volio, a sad te volim i cijenim zbog tvoje vjere u me i zbog tvoje odlu nosti.
Idem kui i odmah u napisati molbu na vladu, da
me uputi na dalje studije.
I molba je otila i bila povoljnb rijeena. Prole
su ferije, prolo je jo desetak petaka, a plima rijei o snovima budu eg ivota, kako je to uvijek bivalo kod svih zaljubljenika svijeta, pljutala je
kroz zatvorena dvorina vrata.
Doao je i dan rastanka, i fijaker je ekao da odveze mladi a ufitiljenih brkova, oko koga su se
okupili svi mjetanski fesovi, goli i sa arenim i bijelim turbanima. I dok su mu ispred itaonice koju
je on osnovao mahali rukama, iza muebaka gledala su ga dva oka koja su se silom suzdravala da
ne puste suze, a ruka je klonjivala mau i rupcem
kao zastavom kojom se pozdravlja vojskovoda na
polasku na bojno polje. A kadija mu drao pozdravni govor, u kojem je veli ao njegove zasluge
za budenje ovog u malog mjestanca u kojemu je
ova itaonica zublja to ju je on zapalio da rastjera
tamu i... kako se ve govorilo u slinim zgodama.
Vrati nam se, Hasan-efendija, sa jo ve im
svjedobama iz carskog Be a, a mi demo te raskriljenih ruku do ekati.
Zamaknuo je fijaker cestom koju je prva jesenja
kia zamijesila u kau.
Prolazili su dani, pusti, sumorni. Bivalo je i do-
sad da ga nije vidjela sedmicu, pa iako jo nije
278

prolo ni pet dana, ona je ve mislila da je vrijeme

da joj dode od njega pismo. Ona je njemu ve napisala pun arak i samo eka od njega adresu da
mu gotovo pismo poalje.
Petak je doao i tjeskoba joj je obuzela srce. Po
avlinskim se vratima kao zreli grozdovi okitili
momci, a ona ih gledala s ardaka i zavidjela onim
djevojkama to sad u vlanoj jesenjskoj izmaglici
zebui sluaju one prie, vje no prepri avane,
vjeno uzbu ujue a nikad do kraja ispriane.
Pismo nije dolazilo, a ona je svejednako dopisivala i novi veliki arak punila pismenima, koja su
sad bila i lijepa i ujedna ena a sadraj tuan.
to te pustih, dragi, da sad eznem za tobom,
da ldim? Jesi li zdrav? Zacijelo nisi, jer da si
zdrav, ti bi meni pisao. Ne bi dopustio da za ovoliko vremena ne znam za te...
I on zaista nije dopustio. im je naao stan, odmah joj je pisao kartu sa nekoliko rije i, kratkih
dojmova o Be u i putovanju, i s adresom. I s vruom eljom da mu odmah pie.
Ali pismo nije dolo do nje. Da moda ona nije
bila lijepa, da joj moda otac nije bio za malo
mjesto i njegove pojmove bogat ovjek, pokucao
bi listonoa na njezina vrata i predao kartu. Otac
je znao da ona aikuje s u iteljem i smatrao je da
je to dobra partija, bolja nego ikakva posjedm ka
u mjestu, pa je preko ene dao i pristanak k eri.
Volio bi da se Hasan-efendija i oenio njegovom
k erkom, prema onom starom pravilu da smjesti
svoju brigu pod tudi krov, ali kad ve mora i i na
dalje kolovanje, a i Esma je zapravo jo dijete, nije prezrela djevojka, Hasan-efendija e za tri godine biti jo bolja partija, kakvoj bi se teko moglo
nadati.
^

279

I listonoa je, po dogovoru, pronio pismo mimo

Esmina vrata i odnio ga kadiji, a kadija mu je dao
srebrnu forintu.
I Be je ekao njezino pismo. Bar tako se inilo
uitelju Hasanu, sada Hasanu - studentu matematike i fizike, koji je mislio da je njezino pismo najvanije od svih pisama koja u Be dovezu vlakovi
sa svih strana svijeta.
A pisma nije bilo. Napisao joj je opirno pismo,
o cijelom putu, ta je gdje vidio i doivio, o Beu,
koji je velik, strano velik, i za sve, osim za njega,
veseo, jer on jog nije od nje pismo dobio.
I opet je listonoa odnio pismo kadiji, i opet je
sja na srebrna forinta osvijetlila njegov dep.
Cekala je Esma listonou koji joj nikad u ivotu
nije pisma donio, ali ga nije do ekala. Ona bi prela preko toga to nema od njega pisma, kad bi mu
znala adresu. Ali adrese nema.
I pisala je nove arke i izlijevala na njih bojazan,
i strah, i sumnje, i brige, i svoj jad djevojaki.
I zima je dola, a njoj nema pisma. Ona je zanijemjela od bola, a kadija se u svojoj sam koj sobi
cereka nad pismima koja mu stiu, punim straha
da joj se nije ta dogodilo, da joj ne prijei otac da
se s njim dopisuje, da nije bolesna, da se nije... ali
se nije usudio dopisati... udala.
Za dugih zimskih noi poe se pri ati u itaonici pri a kako se Hasan-efendija, na u itelj, odmentuo od nas. Nikom ne pie, potpuno nas zaboravio.
Moda nee vie ni do i u Prnjavor?
Moda se ne e vie ni vra ati u Bosnu?
On se, vjerojatno, zaljubio u kakvu vabicu.
On se oenio vabicom.
280

Oenio se nekom bogatom vabicom, k erkom

nekog tvorni ara.
Pa za njega niko i nije bio privla an osim ko je
bogat.
Nije on gledao ni estitost ni ljepotu, nego bogatstvo.
I ljudi su donosili iz itaonice svojim ku ama
prie o uitelju koji nije ni otiao da dolje ui, nego da se oeni u tudem svijetu. Takav ti je na svijet. Nita mu svoje nije dobro, nego trai tuck, pa
makar i stoput gore.
I pride se prepri avale, rasle, bujale, ene ih prenosile kerima, a ove Esmi, koja im odmah nije
htjela vjerovati, ali i prije nego to je mogla i pomisliti da im treba povjerovati, sumnja zbog njegove utnje pretvorila se u vrsto uvjerenje da je to
istina i u jog vru odluku da de se i ona udati i
dokazati mu da on nije jedini momak na svijetu.
I kadija ju je zaprosio od oca. Otac rekao eni, a
ova oprezno k eri. Esma se malo stresla pri pomisli na kadijinu rijetku bradicu, ali nije dugo oklijevala. Dala je pristanak, i svadba je obavljena.
Pisma koja mu je pisala i koja mu nije mogla
poslati palila je s tugom i na asove sa sladostrau, kao da mu se sveti to ju je tako brzo zaboravio
i bacio se u zagrljaj neke vabi etine. Pa i nije za
njega estita Bosanka.
Brzo iza svadbe doao je i premjetaj. Esma je iz
ravnice dola u gradi kroz koji je tekla velika i
buna rijeka, stijenjena brdima i ogoljenim planinama. U cijelom njezinu biu carevala tjeskoba,
pa koliko god je eljela da zaboravi onog nevjernika, on se pojavljivao i gdje ga nije oekivala.
Pa i kad je osjetila prve pokrete djeteta kojemu de
postati majka, ona je pomislila na nj, a nije na kadiju kao oca.
281

I molila se Bogu da joj oprosti zbog grenih

misli, sluila odano mua, ali pravog veselja nije
nikad pokazivala. Tuga joj se odraavala uvijek na
licu i nekakva zanesenost, neprisebnost.
Malo vie veselja odrazilo se na njezinu licu kad
je sina rodila.
Kadijinu ocu bilo ime Hasan, a kako je ve davno umro, htio je sinu nadjenuti oevo ime. No Esma se protivila. Ona krotka Esma koja ga je u svemu posluno slijedila, sad se oduprla da ga je zaudilo, pa je, sjetivi se zato joj je to ime mrsko,
pristao da ona izabere ime.
Dola joj je mati s oblaajem i darovima, voze i
se dva cijela dana od ku e do keri i zeta. Bila je s
njom i najmlada joj ki Ifeta.
Iz daleka kraja, u novoj sredini, bez esta dopisivanja u minuloj godini, sjedile bi i priale nadugo i nairoko o svemu.
Ifeta, kojoj je bilo istom dvanaest godina pa se
nije pokrivala ni zarom ni feredom, ispri a jednom, ostavi sama s Esmom, da se vratio u itelj
Hasan-efendija, da se strano iznenadio to se ona
udala, da ui i ispite polae, i da se nije oenio.
Esma se zanijela da pane, zavrtoglavilo joj se,
oslonila se na zid, zaplakala i, kad je outjela da
joj majka ide, zanijemjela.
Majka je odmah vidjela promjenu na njoj. Pogledala je Ifetu. Pitala ju je oima. Ifeta je oborila
oi.
Mati je pogladila Esmu:
Keri, nae je podnositi. Kad nekom ni ah
prijede preko glave, u ku dam a to ostane tako do
smrti, makar se ne znam ta dogodilo. U hojrat se
i putaju ene, a u ku dam a to nikad ne biva. Tebi
je Bog dao sina, ima i ovjeka komu si duna bi282

ti pokorna, i ivi! Sudeno je tako, i ne moe biti

drukije.
Ispriala joj je i za listonoinu izdaju i da tu njezin efendija nije bio ba kako treba, ali...
A kad su nakon mjesec dana otile mati i Ifeta,
uvjerene da se Esma primirila i shvatila da se treba
pokoriti ivotu, jedne no i kad je kadija nagovijestio novo milovanje, krotka enica pretvorila se u
bijesnu vuicu koja mu je o itovala svu njegovu
podlost i svu svoju neizmjernu mrnju, i kao avet,
raspletenih kosa, u dugoj bijeloj koulji, poletjela
iz sobe, kroz dvorite i ba u, ispod koje je huala
nadola rijeka, i bacila se u nju.
Glas je brzo dopro i u Prnjavor, a odatle je odletio u Be.
Bure i oluje potresle su jedno srce, koje je voljelo ni vie ni manje nego to su i drugi smrtnici voljeli, i koje je po elo malo-pomalo opratati djevojci koja se lakoumno udala i svojom smr u okajala svoju lakoumnost. Sad, kad vie nije imao kome pisati, a njezina pisma dok je bio u Beu nije
nikad ni itao, samo su mu knjige i fizi ke sprave
bile drutvo. Profesori mu se udili i divili. Govorili su: Bonjak je obino lijen. Voli piti i druk ije
uivati. A kad se oda nauci, a takvi su sasvim rijetki, onda nema ni u tome mjere. Vie u i i eksperimentira nego kakav German. Od ovog de Turina
neto biti.

Nizale se godine, ispiti i uspjesi. Dolo je do

diplome i profesorske titule. Vladin stipendist nije
morao moliti slubu. Bilo mu je odredeno mjesto
profesora na erijatskoj suda koj koli.
283

Kad ga je naelnik o tome izvijestio, on nije

umio ni rijei progovoriti.
Samo je jednom drugu iz mla ih dana rekao:
Postavie me u kolu gdje se kadije leg. I ba
mene, kojemu je jedan kadija otrovao ivot!
Volio je nauku, oduevljeno je i s uspjehom
predavao, a mrzio je dake zbog onoga to e biti
kad zavre kolovanje.
U zbornicu je ulazio samo kad je morao. Odmor
izmedu sati nastave provodio je u hodnicima
dvoritu kole.
Doivio je da ga prvi pozdravi Nikola Anti, ali
se nije obradovao njegovu pozdravu. OdzdraVio
je, slegnuo ramenima i s muklim uzdahom sjetio
se svoje nagle odluke koja mu je, istina, donijela
profesorski naslov i poloaj u drutvu, ali mu je
stvorila pusto u nabujalom srcu.
Ni kolege izvan hodinskih krugova nije volio:
Onaj mu je bio neuredno odjeven, drugi tvrdica,
trei zaguljeni trezvenjak koji je bjeao i od ae
piva, i svaki je imao svoju sudbinu koju je vukao
kao spu ku u, a sve su te sudbine bile takve da
mu nisu mogle ulijevati potovanje.
On je iao uvijek izbrijan, ufitiljenih brkova, uglaan, s cvijetom u zapu ku, s nakalufljenini fesom, s naoarima od kojih se s desne strane ptotezao zlatan lan i do za uho. S tamnim politiranim
tapom, pozlaena drka; koji mu nije trebao jer je
imao zdrave noge, on je odmjereno hodao od ku e
do kole, od kole do restorana, od restorana
pa opet, zimi ranije a ljeti kasnije, u kafan% gdje
bi sjeo kraj prozora i naruio vri crnog vina, koje
bi pijuckao dva-tri sata, ne progovorivi ni s kim ni
rijei.
Kad bi se mrak spustio, skinuo bi fes s glave i
postavio ga na stol, spustio naoari i mirkao bez

njih, pa kad bi odsjedio dio noi, opet se spremio i

krenuo na veeru, pa kui, gdje bi sjedio u nenaloenoj sobi i zaspao pri otvorenu prozoru.
Godine prolazile, a navike ostajale iste: etnja,
tap, nao ari sa zlatnim lan iem, vino u vru na
stolu kraj prozora, ne bi li ga vidio koji hoda i
prokleo. Navike su bile iste, samo se s godinama
poneto izmijenile: etnje bile kra e, tap ve i i nije bio znak elegancije nego pomalo i potreba, staklo na naoarima malo deblje, a stakleni bokal ii
od tri dece smjenjivali jedan drugi, dok im ne bi
zaboravio broj.
Ako bi ko sjeo za njegov sto, po eo bi mu priu
o nesavjesnom kadiji koji mu je oteo djevojku, pa
bi pri torn i otplakao.
Pa ako i ne bi niko sjeo za sto, on bi i opet priao svoje jade zamiljenom subesjedniku. Bile su
to pri e nekad opirne, iski ene, s pojedinostima
od prvog susreta njegova s Esmom, a nekad je poinjao iz sredine, nekad s kraja, kad je uo vijest
da je skonala skokom u nabujalu rijeku. Pri ao je
nekad bez izgovorenih rije i, nekad bi podigao
glas da su se osvrtali oni koji su sjedili za susjednim stolovima.
A kad je dola duboka starost, samac u namjetenoj sobi, u zimi koja je zubato grizla, ne mijenjajui navike, zaspao bi kraj otvorena prozora.
I sanjao bi o Esmi, ali ne o onoj raspjevanoj djevojci s kojom je on aikovao u posavskom gradi u,
punom zelenila i behara, nego o onoj koja je vie
voljela smrt u hladnoj vodi nego udoban ivot uz
ovjeka koji joj je tako teko slagao i razruio sreu.
285

284

Te noi opet ga je zvala sebi, i on se podigao.

Obuhvatio ju je kao nikad prije i poao s njom.
Dovela ga je do svoje bra ne postelje u koju su zajedno legli.
Ujutro ga je gazdarica zatekla smrznuta za sobnim vratima.

LAOKOON

Svrio se rat. Prole su teke godine gladi, boletina i svih vrsta oskudice. Makar bili i djeca, osjeali smo tegobu starijih koji nam nisu mogli nita
priskrbiti to bi nam za budunost ostavilo sliku
djetinjstva ljepeg od onoga koje smo proivotarili. Iako nikad nismo sjeli za sofru za kojom ne bismo dobili kruha, pa bio to komadi koliko cigar-papir, ipak smo znali da ima mnogo, mnogo naih
vrnjaka koji ga dane i tjedne nisu oksili. I danas,
nakon gotovo trideset godina, lebdi mi pred o ima
slika jedne seljan ice zelena lica, nabuhla trbuha,
a nogu tankih kao makaroni. A onda panjolska, od koje se umiralo hrpimice! U naem gradu
sa osamnaest tisu a stanovnika jednoga su dana
bila trideset i etiri pogreba. Vie je pokosila ratnim nedaama iznureno gradanstvo naega grada
nego to je poginulo na svim bojitima naih gradana, na daleko poznatih vjetaka u izvlaenju iz
mar-kumpanija.
Ali i to bilo pa prolo. Ljudi govorili: Spomenulo se, ne povratilo se! ali se povratilo malo nakon dvadeset godina, jer se mnogo spominjalo. A
kako se i ne bi spominjalo, kad je malo koja kua
ostala potedena od smrti kojega lana bilo negdje
na bojitu, bilo u bolnici, bilo kod kue od iznurenosti i briga.
286

287

Grad je leprao u zastavama, a ljudi nosili kokarde. Gotovo da je svako imao i puku, pa je prasak odlijegao o sive kreve Huma, Planinice i Podvelei. Narodna garda krstarila gradom, a sainjavali je uglavnom mladi i koji su se izvlaili od vojske dok je rat trajao, i poneki koji su izlazili iz zatvora u kojima su kao sumnjivi gradani tavorili dane.
Osveta je carevala, i za razbijene du ane sada su
razbijane glave, a za oplja kana imanja pojedinaca obespravljen je itav jedan narod. Psovka i rakija vladale obezumljenom mladei, pa se stariji ljudi ustru avali iza mraka izlaziti iz ku a.
Opstjee damije. U Jahja-esfel damiji moj je
otac bio imam, a ja mujezin. Ne znam je li stari
Muhamedaga Krpo, mujezin te damije prije mene, bio jo na ivotu, ali znam da tada nije dolazio,
makar da mu se prije nije moglo oteti da ne klanja
u damiji kojoj je rat odvukao demtlije na razne
fronte. I on je poslao svojih pet sinova caru, da mu
se samo tri vrate nakon rata, i to jedan kao teki
invalid.
Bio sam tada u drugom razredu gimnazije i u
povijesti u io trojanski rat i sveenika Laokoona
koji je odvra ao Trojance da ne uvuku u grad
drvenoga konja, jer da se u tome krije neka podvala Grka, ali je bila volja bogova da Troja i Trojanci
nastradaju, pa su poslali iz mora dvije ogromne
zmijurine, koje su zadavile Laokoona i njegova
dva sina kada su bogu Apolonu prinosili rtve u
njegovu hramu.
Koliko tekst legende jo me vie zanosila slika
onog veli anstvenog kipa koji su iskopali u Rimu
iz zemlje za velikog Preporoda. Ona bol o eva kad ne moe da spasi djecu koju su splele zmije
kao i njeg - koja se izraava u licu okrenutu nebu,
288

odakle vapi za pomo bogova, toliko je djelovala

na me, djeaka, da mi je i na san izlazila.
Dolazili smo pred damiju otac i ja s bratom,
dok su se drugi ljudi urili ku ama da ih mrak ne
zatee na ulici. A kad bi sumrak poeo gutati bjelinu dana, ja bih se popeo na munaricu, jer naa
damija nije imala zidane munare, pa bih sa toga
ozidanog podija, do kojega se penjalo uz desetak
stepenica, zvao kao Preradovi ev mujezin prolaznike, ali mi se niko ne odazivae. Otac bi jo prije
otkljuao damiju i sjeo pred mihrab, do njega
brat mi, a ja bih slabanim glasiem zvao ljude na
molitvu, na spas, vikao im da je Allah najvei i da
nema drugog Boga osim njega, ali su mi slabo vjerovali, jer se starijima koji su donijeli s fronte ita
ve kosti u mjeini nije izlazilo iz ku a koje su tako
dugo eljkovali, a mladi su bili u gostionicama i
pili prismaui u psovke, ili su se kao gardijci vozali u onim starim vojni kim Puchovim automobilima po okolnim selima, toboe da stavljaju red, a
kamo su dolazili, tamo je nered nicao.
I tako sam jedne ve eri pozivao eznom ljude
na molitvu, kad ulicom ispod munarice protutnja
kamion pun gardijaca. Znam da je medu njima bilo i muslimana, ali su oni koji bi trebali uutjeti
kad uju ezan, najvie pjevali i derali se, da i ja samog sebe nisam mogao uti, a kamoli da me uju
oni susjedi damije kojima sam slao poziv. Tridesetak koraka nanie, upravo kod ku e Luke Kulaa, vrisnu puka iz kamiona, pa mi prereza na as
glas. Voza zaustavi kamion, a iz kabine izade neki
im starjeina i izrui ih za pucanje po gradu, pa
nastavie odmah vonju, a i ja dovrih poziv.
Udoh u damiju i poe se molitva. Otac je bio u
mihrabu, a nas dva brata za njim. Dvije petrolejke
slabano su drhturile sa zida kraj mihraba, a kroz
-

19 - A. Nametak: Trava zaboravka

289

dva prozora osvajao je brzi mrak rne zimske no i.

Neretva je ispod damijskog harema bijesno umila. Gledaju i oca pred sobom a ute i brata kraj
sebe, sjetih se sve enika Laokoona i njegovih sinova. I mimo volju da pratim tekst molitve koliko
sam ga razumijevao, odvukoe me misli u Troju do
Laokoona i njegovih sinova, do mora iz kojega se
izvla e dvije gadne zmijurine koje dave starca sa
sinovima, i ja se nehote obazreh na prozore da
nee iz njih isplaziti zmije koje e ns, oca, mene i
brata, zadaviti sada kad kao posljednji vjernici u
Bojem hramu obavljamo molitvu. Jer moda je
njegova volja da i nas nestane, kad sve prione za
druk iji ivot, za pohlepno srkanje slasti i strasti,
za provodenje i uitak.
Sagnuli smo se, ispravili i onda licem pali zemlji. Stisnuo sam o i i bojao se progledati, jer sam
bio uvjeren da sad one zmije polaze iz mihraba i
da nas obvijaju i sklup avaju. Osjetio sam jezu po
svem tijelu kao da mi je neto hladno i ljigavo dotaklo kou.
Ali nije bilo nita. Samo su se dva slapa mraka
to ila kroz damijske prozore i mijeala se s plamsanjem dviju svjetiljaka, osvajaju i uglove i onaj
prostor do vrata.
I na kraju sam molio djetinjski, iskreno i vru e
Boga da ne dopusti da mi budemo posljednji vjernici, da nas ne udave zmije bezvjerstva novoga
vremena, nego neka gane ljudska srca, pa da se
opet damije okite svojim najljepim ukrasom, ljudima, vjernicima, koji de na tren ostaviti ovosvjetske poslove i as-dva posvetiti Bogu.
A kad smo doli ku i i sjeli za skromnu ve eru,
otac ispri a kako je upravo u onom asu dok sam
ja okuisao i kad je pukla puka pomislio da je zalutalo zrno pogodilo mene.
290

Prolo je dvanaest godina kako nisam vidio rodnu ku u ni Jahja-esfel damiju. A kad sam doao
ku i, otac je ve godinu dana bio pod zemljom.
Nestalo je onih koji su traili utjehe u damiji.
Mlado, veselo pokoljenje prevorilo je Jahja-esfel
damiju u plesnu dvoranu.
Kad sam jednog nedjeljnog popodneva naiao
kraj nje, orio se iz nje radostan smijeh. Provirio
sam kroz otvorena vrata. Mali orkestar smjeten
pred mihrabom udarao je taktove vrlo iva plesa u
kojemu su stranjice dole do vidnog izraaja, a
plesa i se gurali u prepunoj dvorani. Nikad nije
bila tako puna dok je bila damija, pa ni onda kad
je Hafiz Vejsel-efendija, neprispodobivi tenor izvrsna sluha, uz Ramazan klanjao teraviju zamjenjuju i moga oca.

19

291

S PUTA

Prelazimo iz vlaka u vlak na Humu: ja i sedam

ena. Nisam nikakav poligam, ali toliko ih se nano uza me: jedna, ivotna mi suputnica, dvije, potomstvo njezino i moje, dvije moje rodice i dvije
starije ene: majka i sestra moga zemljaka i prijatelja Hamze u Podgorici. S robom koju nosimo sa
sobom u daleki kraj zauzeli smo itav jedan odjeljak. Hamzima mati raspremila se i sjela skrtenih
nogu na sjedalo kao kod ku e. Kako joj je sedamdeset godina, strpljivo podnosi daske tre ega razreda od Mostara do Trebinja. Udovica je, ima sedam sinova i dvije k eri, a jedno srce koje za sve
jednako kuca, pa bi htjela da su svi dobri, da su svi
uz nju, a to ne moe biti. Tri rade na djedovini o
zemiji, jedan se uz Aneksiju odselio u Tursku, a
trojica su inovnici - moderni ergai. Razapnu
sad ovdje ergu, pa i ne zgriju se na jednom mjestu, a ve je moraju prenijeti drugamo. Sluba ih
zove, pa su ostavili o evinu koja jedva trojicu hrani. Ne moe majka da ih okupi oko sebe, pa ide k
njima, od jednoga do drugog, i tako je ovaj put
moja suputnica, ,ler ja i Hamza sluimo u jednom
mjestu.
Vlak se kree i tutnji kroz kr sa sitnom ikarom.
Promi emo kraj torova iz kojih su isputene koze
292

na pau, kraj maljunih vrtlova iz kojih je iznesena

skromna ljetina pa su kao prazne zdjele. Na jednoj
gomili stoji lovac s dvocijevkom preko ramena i
zecom u ruci. Na stanicama tiska se svijet oko etvrtog razreda, u nedjeljnom ruhu, radi crkve.
U na je odjeljak jog na Humu uniao sredovjean ovjek. S fesom na glavi. Plavih oiju. Odmah
smo se upoznali i za zdravlje upitali. On putuje iz
Zelenike preko Huma u Trebinje, kui. Bio je na
manevrima, sluio rezervu u Boki Kotorskoj petnaest dana pa se vra a.
- A dva sina imam u vojsci - kae nam. - Ali,
eto, red je taki.
- Sigurno si od artiljerije? - pitam ga.
- Jesam. Pokazivali nam nove sisteme topova. Pa onda s nekom superiornou nad nama civilima doda: - Kao da mi stari vojnici to ne znamo
sami od sebe. Moj brate, to sam ti ja u svjetskom
ratu bio tobdija!
Srem, unide i andar u odjeljak. Pogleda moju legitimaciju, a zapodjenu razgovor s mojim slu ajnim susretnikom, rezervistom, s kojim se poznaje dobro, jer obojica ive u Trebinju.
- Pa kako bi na manevrima?
- Izvrsno! Ali to smo mi stari trebali i i kad mi
ionako znamo? - s ponosom se kuca po prsima. Ti zna Omanovi a jo za vrijeme Austrije. Nije te
mete bilo koju on ne bi pogodio. To je udo jedno.
- A kako si ti gadao?
- Ko? Je li ja? Hm. - Kao s negodovanjem pita,
hotei ve tonom svoga upita pokazati da ni on ne
zaostaje nita u gadanju za Omanovi em, i da je
pitanje bilo suvino.
- Pita gos'n pukovnik narednika koji stoji pred
nama rezervistima: Kai ti meni ovo: Neprijateljska vojska udaljena je od nas trista metara. Kamo
293

bi ti gadao? Pravo u nju, gos'n pukovni e! A

ne! veli on. Kako bi ti gadao? pita mene. Ja
bih gadao, gos'n pukovni e, na pola razmaka izmedu neprijatelja i nae baterije. Bravo, veli
on meni i potapa me po ramenima.
- Pa i jest tako - priznaje i andar. T i on bi tako odgovorio da mu je stavljeno to pitanje.
- A to smo bili oduevljeni! I onda, pukovnik
je izvrstan ovjek, sila jedna. Kae Omanovi , kad
su manevri zavreni, gos'n pukovniku: Samo da
nam je rat, vidjeli bi oni to smo mi. Dao Bog,
gos'n pukovni e, da kroz petnaest dana zarati! A
gos'n pukovnik smije se i klepe ga po ple ima.
- Ne d Bog, sine - ape stara Hasanaginica,
Hamzina majka, to kraj mene sjedi i pui cigaretu. Ne d Bog dragi. Kakav rat! Nije lijepo o njemu ni govoriti.
A ja sam sjedio i mislio. On ima dva sina u vojsci i sam oduevljeno pri a o ratu, i znao bi kako
je najbolje topom pucati da to vie neprijatelja rani. I ubije. A ko su ti njegovi neprijatelji? Seljaci
koji siju riu, mue se i u tegobi provode ivot, zanatlije i sitni trgovci koji jedva zarade koliko je dovoljno da voze ivot. A ko je on i njegovi koji de se
boriti rame uz rame? ime de postati neprijatelji
njegovih neprijatelja? Samo kad su jedni prema
drugima s pukom, mitraljezom, bombom ili bajonetom u ruci? On je cipelar, onaj to bi do njega
stajao stolar, pa zemijoradnik, pa brija i bakal. A
ta su jedni drugima u mini? Bra a u radu, u poslovanju, u mud da se ovaj ivot u ini snoljivim.
Staje vlak i silazimo. Prelazimi u automobil. I
sad demo u brda. Nekad granica dviju drava, u
ratu dvaju naroda, dvaju neprijatelja. Kr, goli kr,
bez ikare i bez ita. Na dnu jedne podine skroman mauzolej. Prolazio sam ovuda ve nekoliko
294

puta i znam ta je gdje bivalo, pa priam sluaima

u automobilu, da bih im odvratio panju od eluanih bolesti.
- Niz ovu su livadu jedne zore navalili Crnogorci, a ovdje se bili sakrili Austrijanci, pa ih iz mainskih puaka sve pobili. Nije ostalo nijednog, ni da
odnese glas. Bilo ih je vie od dvjesta.
- Jadne im njihove majke - ap e sa puno su uti Hasanaginica - koje su to doekale od svoje djece!
- Pa, Crnogorke su - kae ofer - nisu turkinje.
- Ah, sinko, ne grijei due! Majke su i one.
I peli smo se sve vie i vie, a meni se misli vrzle
oko ove dvije opreke: oko oca koji ima dva sina u
vojsci, sam slui rezervu i ubijao bi ljude koji mu
nikakva zla ne dine, i oko majke koja strahuje za
ivote svojih sedam sinova, da ih kakvo zlo ne bi
snalo, i koja ali majke dvjesta poginulih ljudi,
rodenih u narodu koji je bio s onu stranu nae granice, jer je tako bila povijesna neminovnost donijela. Oni su nam, eto, bili neprijatelji u ratu, dok
smo i jedni i drugi u miru provodili mukotrpan ivot u ovome tako krtom kru. I nije taj problem:
odnos oca i majke prema ratu. To su razne due sa
vie ili manje duevnosti.
ivotinja i ovjek.

295

S ONU STRANU

Imam nekoliko poznanika koji su preivjeli strijeljanje i vratili se u ivot da ni sami ne znaju kako. Pri ali su mi o okolnostima pod kojima su bili
sudeni, a to je uvijek bivala smrt skupljene gomile koju je druga gomila sudila i osudila. I svi su
pored njih bili mrtvi, odjednom ili nakon patnja, a
oni su udnim sluajem ostali ivi.
Tako mi je i ona kazivala, vie od dvadeset godina nakon onog dana kad je nad njom izvrena kazna - bacanja u jamu. Nesretni kr i jedna od njegovih geofizi kih karakteristika, duboke i jo dubIje jame, gdje se i prije dogadalo da se kogod,
obino obanin, iz neopreznosti otisne i usmrti, bijahu grobnice mnogih nesretnika.
I ona, koja je imala umrijeti 15. lipnja 1942. jo
hoda po zemlji, tijela zdrava i due zdrave, ali o iju pomu enih. Sjedili smo i ona mi sve kazivala, ni
datum nije zaboravila, ni sate kad se to zbilo i kako se zbilo. Kazivala je oiju suhih, ne putajui
suza, a vjerujem da su joj uspomene srce razdirale.
Sve to mi je pripovijedala uo sam i od drugih
nekih mjetana koje je sudbina potedjela od
skupne smrti, ali me zanimalo kako ona to kazuje.
Oni koji su dalje bili i po uvenju prenosili, kitili
su to pri anje i dodavali njenim rije ima svoje, pa
296

je to bilo nekako literarnije. Po ponekom uzdahu dok je kazivala svoj jad osjetio sam da je boli i
da sve opet proivljava, i bijah odustao od biljeenja. Molio sam je da mi ne kazuje, to sam, rekoh,
ve uo i od drugih kojima je kazivala, ali se ona
nije nimalo sustezala da i meni ponovi.
Govorila sam ja to ta i ta puta. I za rata i iza
rata, dok su se jo zlo inci etali na slobodi. I niko
im nita. Tek kad jedan od njih politi ki postrada,
onda ih pozvae na sudenje i zatvorie, ali ne oduzee ivot ni jednome koji je drugima oduzimao ivote. A i zar bi ta pomoglo onima kojih vie nema? Pomoglo bi samo ivima kad bi i oni i svi drugi promijenili due i u ljudski lik nastanili ljudsku
duu. Eto, samo kad bi ljudski likovi izgubili vuje
due, kad bi se u svim ljudima ponovo rodila ljudska dua, onda bi im se moglo rei da su ljudi.
Ljubinje je bilo sa svih strana utvrdeno. Svugdje
talijanske strae. Ni ptica nije mogla uletjeti da je
ne opaze.
Bilo je to drugo prolje e otkako je rat nastao.
Mjesec juni. Nismo se ni gladu napatili, jer je bilo
ita; a mi smo imali i mlin. Ktitpili ga u Zagrebu.
Jednog dana dode Talijan, vojnik, na vrata:
- Sinjora! I i. Bambini i sinjore u auto. Muki i
mladi na nogama u Stolac. Do i etnici.
- Bjei, nos' te davo! - kaem ja, a on se smije.
Bogme, ode dosta svijeta. Mnogi su muki i prije otili u Stolac, a sad ode sve listom. Pode i
Asim ali se odmah vrati.
- ^ to si se vraao? - pitam ga ja. - I ja bih odmah ili najkasnije veeras.
Sulejman i Enver kau:
- Nee nam nita. Nikakvo im zlo nismo inili,
nego samo dobro. Krili smo ih od ustaa, davali
im zarove.
297

Malo se kao primirismo, ali nam dode haber kako su etnici uhvatili Murata Bbra na putu u
Stolac, u Badrlja ama, iva ga ra eprljili i sto oka
kamena na nj naslagali. Eto u kakvim je mukama
umro, a bio je momak kao grad.
H su Talijani otili, po ee nas etnici pljakati. Digoe nam kazan. Mlin nam digoe.
Pitam Asima: ta uradi, kukav e?
Vidi i on da je pogrijeio, pa de samo: Trebali
smo ii.
Vidjesmo ta de s nama biti.
im veer, a mi zatvorimo kapke na prozorima.
Jednu ve er sluamo kako se pod prozorom
zdogovaraju. Ilija Peri ui ih kako de nas pobiti.
Povedite ih i recite im da ih vodite da ih ne bi
partizani pobili. A kad bude sve gotovo, ispalite tri
puke !
Tako osvanu 15. juna 1942. Oko devet sati prije
podne odvedoe Asima, Sulejmana i Envera.
Pred podne poslah po erima ruak u zatvor.
Nisu htjeli primiti ni hrane ni duhana da im predaju. Cak su mi er Izetu bili. Idu one kudi, a sve
vrite.
Ja podne klanjam, a ne znam ta u im.
Cetnici zali od ku e do kue, pa kiipe sve ene
i djecu da idu. Kau da demo u Stolac.
Prizajmie nas.
to se ne nakitite? vikali su nam.
Ostavie samu hadinicu Serdaruu, i Emu, i
Musemu i Husaginicu.
Potjerali su nas dva kilometra cestom prema
Stocu. Gonili su nas Miroslav paravalo, Vlado
Turanjanin, Cetko Toholj, Dugan Kosti , Pero Toholj, Miroslav Kosti i Mio orovi . Te sam zapamtila.
298

Kad smo dotle doli rekoe nam: Posjedajte tu

dok vam nademo mjesto! a neki od njih odoe u
desno od ceste.
Stade vriska dece. Deca su znala da su tu jame,
kad s gonila krave na pau.
Vratie se i oni i potjerae nas tamo s ceste. Deca vrite: Moja mmo, kud demo 'vmo? Ovuda
se ne ide u Stolac. Ovuda se ide jamama.
Kaem deci: U ite od Jasina do prvog Mubina, ali decu ne moe nita utjeiti. Ja uim i posrem po kamenju i kroza umu. Bile nas trideset i
dvije, to ene, to cure, to enska deca.
Dovedoe nas do jame. Na jednoj strani moglo
se i sii u jamu, a onde de su oni bacali bilo je kao
odsjeeno. Nekako u onoj guvi mene i ne opazie
kad sam se odvojila od njih i s druge strane spuzla
u jamu. Nada mnom je bio natkriljen golem kamen, a i nekakvo je drvo raslo iz raspukline u kamenu. Cure su i same skakale u jamu, bojedi se da
im oni ne udare na obraz. Na kamenu sjedim skamenjena, suze mi se skamenile na lieu, i gledam
kako kraj mene propadaju ene i deca, kako tupo
udaraju o kamenje, a odozdo, iz dubine, uje se
vrisak i stenjanje, jauk i urlik, a iznad svega uje se
jasno uenje Kur'ana koje duu potresa.
Opazim prema sebi, u jednom kraju, kako se
duurila Hadira Ztiistro, a u isti as poznadoh
Fatimu Jusufage Baki a kako propada u jamu, a
za njom pada i moja der. Pogledah gore nad jamu, kad se neki Peut nadviruje nad jamom. Ugleda mene kako sam se sklonila. Eno one Asimove
kako se sakrila.
Pukoe tri puke i ne ue ga ta re e. Nestade
ih. Mi se ne miemo, a ni njih gore nad jamom ne
ujemo. utimo nas dvije, ja i Hadira, a ozdo se
izvije poneki uzdah, pa hropac, a iznad svega
299

Kur'an, iz kojega u i neka ena na say glas i tjei i

hrabri i sebe i one oko sebe koji su ostali ivi.
One su dolje u mrklom mraku, a i nad otvor jame poe se sputati tama... Govorim s Hadirom,
koja se pripila uza me: Kuda emo? Dijete je
skamenjeno i kao izbezumljeno, a u to se pomoli
Fatima Baki a iz jame. Ona nije pala na kamen
nego na ljudska tijela, pa se nije izubijala. Uspuzala je uz liticu, ko zna kolika je dubina, moda kao
najveda munara, izgrebla je lice i ruke, a haljine je
sve izderala.
Nad jamom se ve davno nije niko duo.
Kad smo izili, mrak je bio. Bile smo bose i
poderane. Krenule smo umom. Posrtale smo po
kru i ranjavale noge, ali nismo nita osjedale. U
daljini bi se ponekad ukazala cesta prema nama,
ali mi nismo smjele izbiti na nju.
Nod je bila gluha i stravi na, a mi kao izbezumljene. Povratile smo se s drugoga svijeta, iz groba,
a bile smo ive.
Na egulji smo izile na cestu. Krenule smo
niza stranu, prema Stocu. Sad smo ved bile prevalile preko pola puta.
Na Bokulji prele smo preko ba . Dobro se
sjedam, iscvali krumpiri.
Doekala nas talijanska straa. Htjeli su i pucati, jer smo bile kao aveti.
Glas, koji je bio zanijemio u meni, najednom mi
se otvorio. Pm.em, crkoh pomau i.
Bilo je tu s Talijanima i etnika.
Kemo da smo izile iz jame u koju smo bile
baene.
Ko vas je bacao? pitaju etnici.
etnici.
Pa de je bio Ilija Peri?
On ih je sve i uio kako de raditi.
300

Oni se pokunjili.
S prozora ku e gledaju nas ojk i ena. Muslimansko je ime na njima. Ali da nas upitae treba li
nam ta, da nam vode ponudie, da nam dadoe
da ta obujemo na noge ama ba nita. Pisv
nema nad naijem.
Pustie nas da idemo u Stolac.
Sa zrm smo dole u grad. I odmah su nas vidjeli.
Eno Asimaginice Baki a ujem jednu enu
s prozora.
Zaas se okupi svijet oko nas. Mi samo pla emo, ne umijemo se ni sakriti. Uvedoe nas u jednu
kuu.
Uzdigoe se Sto ani. Prijavie Talijanima ta se
dogodilo u Ljubinju.
Kasnije izbie Enver i Sulejman. U samim ga icama.
Njih su naveer poveli na drugu stranu Ljubinja, kad se pode prema Trebinju. Doveli su ih do
jame Dedue. Bio je s njima i moj Asim.
I njih su vodili oni isti koji su nas prije toga pobacali u jamu. Pitali su moga Asima:
Kome de dati haljine sa sebe?
Dau ih alvarici. Dao sam mu i proljetos tovar ita da mu ne samru eljad od gladi.
Kad su ih poveli iz zatvora, ponijeli su bocu pirita.
ojka su mi mu ili. Rezali su s njega iva meso,
a onda ga polili piritom, zapalili i u jamu bacili.
Envera i Sulejmana nisu palili nego ih samo
gurnuli gole u jamu. Ta jama nije, kazivali su nam,
duboka previe, a kad su bili na dnu ugledali su na
drugoj strani da se neto svjetluca. Ili su tamo, a
ono se ugledalo nebo. Bio je to drugi izlaz iz jame,
301

ali zatrpan zemljom. Kopali su golim akama dok

nisu prorovali rupu i izvukli se..
Krenuli su i njih dvojica odmah prema Stocu, a
na sebi su imali samo kratke ga ice.
Sutradan nas pokupie Talijani na kamione da
idemo opet u Ljubinje. Bilo je jo nekakva svijeta,
ponijeli su i konopa, a nama je bilo kao da nas ponovo ho e baciti u jamu.
Dovele smo ih do jame. Tu su sputali na konopcima i ljude, a izvlaili su ozdo leine. Izvukoe ivu samo Mtiintu tiistro. Sve ostale bile su
mrtve, izlomijene, izobli ene.
Vadili su ih iz Golubinke i slagali jednu na drugu kao cjepanice, a kad je svih dvadeset i osam izvueno, pokrie ih granjem.
Nas odvedoe u Ljubinje, a bilo je s nama i Ljubinjaca i Stoana.
Dovukoe na kamionima mrtvace u grad, zakopae ih u jednu jamu, bez denaze i bez ita, nas
vratie u Stolac, a s nama podoe hadinica Serdarua, Erna i Musema i Husaginica.
Ostale smo jedno vrijeme u Stocu, a onda dodosmo u Sarajevo.
Enver i Sulejman po ee u iti. Niko ih nije dizao ni u kakvu vojsku. Ja ivjela, evo kako me vidi, kao izbezumljena. Kad neko jednom umre pa
oivi, a mi smo zaista, kad smo ba ene u jamu, bile
ve kao umrtvljene, ostane ovako bez pameti. I
Enver i Sulejman tako su isto bili kao da sjena gazi
po zemlji, niti su vie imali kakva radovanja ni zabave kao to se drugi mladi i zabavljaju. Nekad
bismo sate i sate zajedno sjedili, utjeli i duhom bili odsutni.
Odnese davo Talijane. Dode etrdeset i peta,
odnese i vabe. Prolje e, behar i partizani dodoe
zajedno u Sarajevo.
302

Odmah prvi dan Sulejmana uzeli u vojsku. I nikad se vie ne u za nj. Meni se sve ini da je
mrtav. Tako mi se ini, ako je nekom sudeno da
neto ne preivi, on mora i umrijeti u onom vremenu. Njemu je, zar, sudeno bilo da pogine u ratu, pa
kad nije poginuo kad je baen u jamu, morala se
izvriti sudbina da pogine negdje na fronti, da iv
ne doeka kraj rata.
A mi smo svi bili osudeni da izginemo. Zar sam
ja iva ako hodam po ovoj zemlji, a bila sam ve
jednom s onu stranu ivota?
I odsutna pogleda ponovo je poela pri ati iz
sredine zbivanja, pa se vratila na poetak, a na
kraju je nastavila:
A moda je i iv? Moda je napravo iv, a
moda ovako kao i ja? Misli da je iv, a on otiao
na drugu stranu.

303

CJEPAR

Stari Ibri nije prosio, a bio je ve prosjak. Kao

da jo moe pilati i cijepati bukove ili grabove
cjeplje, nosio je svakodnevno u lijevoj ruci pilu, a
na desnom ramenu preko sjekire kozu, ali je ve
nekoliko godina kako nema snage da prestrue gotovo ni slabovinu, a kamoli jedro drvo. Ali je on
imao ponosa i nije htio pruiti ruku i iskati milostinju, nego bi unuo kraj Careve uprije, naslonio
se na kozu i strpljivo ekao zimsko sunce da mu
tkrvi zamrzle i1e. ekao je on i koga da ga pozove da mu iscijepa kola bukovine, ali kad bi se i
pogodio s kupcem i pokuao da se nasadi na utrnule noge, svaki kupac kola drva ostavljao ga je i
odmah traio drugoga, jer niko nije imao povjerenja u njegove mrave ruke, kljocave noge i ko atu giavu, na kojoj je bila zategnuta u kasta koa s
prorijetkom sijedom bradom.
Poznavao sam ga jo dok mu nije bila iezla
svaka snaga. Ktiipio sam kola bukovine i obazirao
se za kakvim bilo cjeparom, ali ga nije bilo kao za
inat. Dok je seljak istovarao kola, on se polako
sputao niza strmu ulicu s altom na ramenu. Popri ekao je dok je seljak ubacio i posljednju cjeplju u dvorite.
- Ho emo li ovo pretrati, efendija? - upitao je
polako, nenametljivo.

- Trebalo bi. Koliko e traiti?

- Lahko demo. Ne emo se uti.
- To je najgora pogodba. Kai ti meni ta trai,
pa da vidim...
Pogodili smo se, a on se prihvatio posla. Rezao
je vjeto, ali i posustavao brzo. Ve su tu bile gomile godina. Kad mu je iznesen ruak, a potom kahva, pa kad je jo i zapalio, razmahao se i nastavio
cijepati, ali svojski i prijateljski, bez prijevare, kao
da sebi radi. Potom je iscijepana drva sloio s velikom panjom, kao da je to kakva skupocjena roba
u dudanskim policama.
Kad sam mu platio, zadovoljan njegovim radom, rekoh mu da se navrati kad misli da de mi
nestati drva i da je red nova kupovati.
I tako je on tri li, etiri li godine cijepao u mene
drva, a onda ga jednom ne bi na vrijeme. Nestalo
u drvarnici, ama ni za otpale.
Nadem kola drva i potjeram ku i. Ibria nema
niotkud. Nije druge, uzmem dvojicu cjepara koji
zaas izrezae i iscijepae. Dodem u drvarnicu da
vidim kako rade, a oni samo nadvoje-natroje rascijepe pa bacaju, toboe slau.
- Krupno je. Ne valja tako.
- Ne moe sitnije. Ne u ja cijepati svoje nokte osijeca se jedan, a drugi prihvada:
- Sitno bre gori, pa nije dureno kao kad se
ovako cijepa.
Odmahnem rukom, jer znam da me ni onako ne
bi posluali.
Do nekoliko dana dode stari Ibri, ali jo mraviji i bljei nego to je bio.
- ta je s tobom, Ibrie, po Bogu brate!
- Ne pitaj me, ei'endija, slab sam bio, a k be arina, pa niko posluiti. Ali opet, fala Bogu, kad

304

20 A. Nametak: Trava zaboravka

305

sam ja na noge ustao, pa de se neto i zaraditi. Ne

daj mi, Boe, ruku pruiti!
Pogleda drva i zavrtje glavom.
- Kakvi su ovo hel i radili? Ovo je k ni sebi
ni drugome. Kako e im Bog dobro dati, kad ga
oni drugom ne e1e. A naplatili su, bezbeli?
- Sigurno!
- Cm im obraz! Kako bi bilo da ja opet ovo iscijepam? Svako se ovo drvo moe na troje j na
etvero razbiti. Pa kako su sloili!
- Ako nema drugog posla, a ti cijepaj.
Najprije je oborio kamaru pa onda po eo cijepati po svom tabijtu, kao da pravi taslake za nanule. Ali, opazio sam za ono kratko vrijeme to
sam ga gledao da nema vie snage zamahivati sjekirom koliko je trebalo. Jednom mu se sjekira iskrenu i zamalo ne posijee sve prste na lijevoj ruci.
Kad sam doao na podne ku i, on jo nije ni pola posla svrio.
- Ibrie, ako ne moe, hajde ti ku i, pa dodi
drugi put!
- Mogu ja, efendija, k mladi mladi . Samo
sam se neto zamislio bio, pa me to prevari i zadangubih.
- A o emu si to mislio, Ibrie?
- A nita, bresposlice.
- Deder da ujem.
- A eto... ama nita...
- Pa kai mi, majka mu stara - i potkuih mu
kutiju.
Kvrgavim prstima savi podebelu cigaretu, pa
kad odbi dim i dva, otpo e kao da sam sebi kazuje:
- Ja sam ti, efendija, od Ljubukog, ako deg pravo, iz Studenaca. Ako si kad uo, tu moe i pirina
biti, tako je tamo zemija dobra, samo je klete nema
306

dosta. U mog oca bila dva dunuma, a bilo nas petero: tri sestre, brat i ja. Otac i mati pomrli, sestre
se poudale i odnijele neto prtenine i rubenine, a
nas dvoje na dva dunuma. A u komije nam prvoga, Mate Paina, Bog dao isto tako i u zemlji i u
eljadi. Ostala dva brata na dva dunuma, pa Cvitan odmah u Ameriku, a Jure ostani na starini. Neki dan, dok sam shodio u ariju, govorio jedan
Ljubuak u kahvi kako se Cvitan nakon trideset i
vie godina vratio ku i iz Amerike, pa sad kupuje
zemlju. Pa to kazuje kako hoe i bratovo da kupi,
a brat bi i prodao, ali u gruntovnici zapisan i ja.
Sad, to kazuje onaj Ljubuak - a i ne zna da o meni govori - ho e brat da ga (to, biv, mene) proglasi mrtvim, pa da proda. Ja se uutio, ne prokazujem se. A i nisam se nikad ni kazao ko sam ni oklen sam. I rat doo i proo, a ja radio svoj posao.
Nisam s policijom nikakva posla imao. Nemam nikakve isprave ni ageta, a sva arija zna Ibria.
Bratu se nikad nisam javljao.
- A to, ako Boga zna?
- Pisati ne znam, a i da znam, ta bih mu pisao?
Ako je dobro, hvala Bogu, a ako i nije, i tako mu
hvala; a ja mu nemam oklen pomo i. Ali ovo me
od neki dan pobrka, pa ne znam kud udaram. Hode me, eto, iva zakopati. Ho e da reknu da me nema, da sam ve zemija i da se moje proda. A ja to
ne dam. Ali ta du! Da se sad kaem ko sam, niko
mi ne e vjerovati. Vie je od trideset godina kako
sam otiao od ku e kao golobrad mom uljak. A
sad sam grumen zemlje. Da odem ku i, niko me
poznati ne e, ni brat rodeni.
- Pa vjerovat de ti. Zna ta si ostavio i gdje si
ostavio. Kad ode u svoje selo i kae koga sve
zna, ko je onda bio iv, koja je ija bila njiva, svi
de ti vjerovati. To i sud priznaje.
zo

307

- A moe li se onda onaj moj dunum prodati?

- Ne mole, ako ti ne e.
- Ja neu nikad. Ja bih da se ono nikad ne mogne prodati, nego da vazda bude u naoj kui, pa
neka sad bere to Bog dadne, a iza njega njegova
djeca i unu ad.
- I to se mote urediti.
Uputio sam ga kako e to uvakufiti i pomogao
mu da ode nakon vie od trideset godina ku i.
Kad se vratio u najljepem to je imao, iskrpljenu i istu, say preporo en kazivao mi kako je onaj
dunum uvakufio, kako e brat to zemlje raditi i davati svakog Ramazana dvije oke zejtina za kandilje
na ljubukoj damiji. Brat se zaudio kad ga je vidio, a drago mu bilo to je iv, i odustao da proda
onaj svoj dunum.
- A ja u, ako Bog da, odraditi za ono to si mi
dao da dodem do kue.
- Lako demo za to, Ibrie. Ne prekidaj se ti!
Iza toga jo je dva-tri puta dolazio i cjepukao
kao mrav, da mi ga je ao bilo iz dna due, ali milostinje nije htio. Htio je da zaradi svoj kruh.
Ne mogoh ga vie gledati kako se nemoan pati,
pa pozvah dva snana cjepara, a njemu dadoh funkciju da ih nadzire, da im pokazuje kako ja hou
da bude iscijepano, sloeno i uredeno.
Kod Careve uprije sjedio je obino i ekao da
ko kupi kola drva i da se ponudi da iscijepa. Upozorio sam nekoliko prijatelja na njega, i oni su mu
svaki put dali poneto, ali ne da on cijepa, nego da
e on to novca to od njih dobije odraditi dok se
malo oporavi, osnai.
Ponekad bih ga vidio kako o i hrani toplim somunima to ih pekar prodaje na drugom kraju
mosta i kupio bih mu jedan, a on bi se nekako zasramio:

- Nemoj, efendija, nisam ja mht sadci.

Imam ja svoje ruke i svoj ilk; ja u, ako Bog da,
zaraditi.
- Ja ti to i ne dajem kao sadaku. Gdje bih ja to
tebi? Ti si vkif jedan. Samo k mislim, lijepi somuni, topli, a i ko zuba nema, ne e se s njima namuiti. A ti e ovo, ako Bog da, odraditi kad se
malo oporavi.
I tako je on primao milostinju ne pruaju i ruke
i ne ciganei kao drugi, ali je zato esto ostao i
gladan i kao stijena leden.
Posljednji put vidio sam ga prologa Ramazana.
Iza iftara poao sam u ari,lu. Na uglu kod Careve
uprije sjedio je na kozi, ali nekakav spadnut,
kao prazna vre a. Svjetlo kandilja s Careve damije umivalo mu je blijedo lice i srebrnu bradu.
- Ibrie, kako si? Jesi li mogao iftariti?
Nije odgovarao.
- Bi li ta mogao pojesti? Hoe li kahvu jednu?
Hoe li zadimiti?
Nema glasa. Sagnuh se. Ibria nije bilo medu ivima. Ljudi su sigurno prolazili kraj njega ure i
se svojim ku ama ili pri,lateljima na iftar, a on se,
nijem od danjeg posta i no nog gladovanja, osvrtao za njima ne dajui glasa. Ljudi su prolazili
kraj njega, urili se i ne osvrtali se na nj. Ulice su
zaas zanijemjele, sumra ak se spustio na zemlju, s
tabije se oglasio top, kad su i kandilji planuli, a on
ostao sam sa svojom gladi. Ali mu je dua bila puna, to sada, dok sjaj stotina arulja obasjava njegovo lice, u njegovu malom mjestu mirkaju tri
kandilja na munari, tri kandilja s njegovim zejtinom, i itavo mjestance s Bojim imenom pristupa
skromnoj veeri, dok e ovdje sada jedni podrigivati od preobilne sofre, a on prazne utrobe i ista
srca, ohladen, a itava je ivota radio da bude dru-

308
309

gima toplo, poi u prosekturu bolnice, pa onda u

ilovau na Bakijama, bez pratnje, bez suza i govora, bez nadgrobnog biljega, da u predsoblju vje nosti eka da stupi pred Vje no Svjetlo.

PRAVDA ZA SVE

Proljetno jutro bilo i Muhsinzade Abdulah-paa

sjedio na oku kraj prozora, u vezirskom dvoru u
Travniku, i napajao o i milinom krajolika: blagim
breuljcima, obraslim grmljem i vokama u beharu, kroz koje se promaljali otri drveni krovovi siromanih kuica i bogatakih dvorova, nad ijim
je stanovnicima predata njemu vlast, koju on sa
mnogo dobre volje, sluaju i glas srca i razuma,
provodi evo ve sedam godina. I gleda jo strmine
Vlaia, koje de se uskoro ozelenjeti i po njima se
razi i stada i pastiri. I slua rijeku kako burno tee, studena i mutna od snijega koji je poeo u prisojama kopnjeti, i gleda kako okre e vitlove mlinova koji ne prestaju kloparati, jer se neprestano
sipa iz koa ito, a brano grne u hambar. I slua
kako vrijedne zanatlije ve ranim jutrom diu epenke, otvaraju du ane, namjetaju izra enu robu
i sjedaju da novu izraduju. Slua on kako eki
kucka, slua ranu vrevu u ariji, i drago mu silno i
neobi no, jer je sve bilo drukije kad je on godine
1720. doao u ovaj daleki kraj, iz divnih pala a s
Bospora, odakle je za nekakav silni grijeh kanjen
bosanskim vezirstvom, a gdje se on, eto, snaao i
zavolio ovaj narod, u kojemu se on dodue i rodio,
a1i iji je jezik zaboravio s duga izbivanja iz zem310

311

lje, da ga je poeo nanovo u iti kad je nakon vie

od etrdeset godina doao u ovu zemlju. Tudim je
jezikom govorio, tudinski mislio, te mu je i sada
trebao tuma ako je htio da mu bude sve potpuno
jasno. U ovoj je zemlji napravio red nakon cijelog
niza vezira koji su se godinje ovamo slali i koje je
ovaj kraj gonio, jer se nisu mogli sprijateljiti ni s
ljudima ni s krajem.
Dobar je ovaj narod, misli vezir, dobar da
ne moe boljega nadaleko na i. Dobar je i dobroduan, samo treba prema njemu biti dobar, a ne
kao Uzun, Ibrahim i Mustafa, koji, sva trojica zajedno, ne upravljahu ni godinu dana. Pa ni Numan, ni Osman, ni Topal nisu vie nego po godinu
upravljali. Bili su sigurno nasilnici, a ovaj e svijet
sve prije otrpjeti nego nasilje. Bilo je i nasilnika
koji su i po nekoliko godina vladali, ali bi i njih
jednoga dana nestalo. Jednoga ubie u po bijela
dana nasred arije, a ja se mogu etati koliko hou ne samo kroz grad nego i kroz najzabaenije selo i bez svite i bez ikakva oruja.
I vezir, razdragan probudenom krajinom i mislima, veselo trlja prosijedu bradu, a onda mu se najednom elo namriti i srce ustrepi. Njegov sin
Dafer, komu je bilo dvanaest godina kada je ovamo doao, udomaio se toliko da je neprestano u
drutvu mlade bek adi, s kojom se daje na hodanje po sokacima, u aikovanje i akamlu enje.
Opazio je on to ima godina, ali, eto, makar da je
uredio cijelu jednu zemlju, udobrovoljio jedan narod, ne moe u svojoj kui sve u red da dovede.
Kaznio bi on sina da mu nije jedinac, koji se rodi
poto on pokopa troje djece u Carigradu. Ovdje
Dafer, blijedo i tanano dvanaestogodinje dijete,
protee se i rairi da je bio, kako ovi njegovi zemljaci reknu, kao od brijega odvaljen, pametna lica i
312

vitekog dranja da oi s njega ne skine kad jae

na velikom jagrzu koji se pod njim mmi i jrdmi.
Pa opametit e se i on. Doi e godine, do i e
i pamet, misli vezir i udara dlanom o dlan, a sluga ulazi i priprema sve to je potrebno da vezir izide u ariju dolje, do arijske damije, pa e tu
malo porazgovarati s nekim te nekim, prohodat de
kroz ulice sa svojom svitom, a moda se i uvratiti
kojem begu u konak, pa onda malo kroz pazar, jer
seljaci sidu i dotjeraju svoje proizvode petkom, a
onda usput klanjaju i dumu u damiji, a kr ani
svakako nemaju tu svojih bogomolja pa samo pazaruju. A kad bude podne, oti i e u damiju, klanjati, Bogu se moliti i zahvaliti to mu je dao moi
i znanja da napravi u ovom lijepom kraju mir i
red.
Kad je vezir sa svitom prolazio preko arije, iz
jedne ulice istra preda nj ena, mlada i lijepa, otkrita lira, s djetecetom od malo dana u naru ju.
Zaustavi vezira i zaplaka, a kroz pla joj navalie
rijei :
- Aman, pao, evo ti dijete. Moje je, ja sam mu
mati, all je od tvoga srca...
Abdulah-paa obrati se jednom pratiocu, koji
mu prevede rijei zaplakane ene.
- Zeno, smiri se, ne grijei due - odgovori joj
paa preko tuma a - ja nisam od takva posla.
- Ja i ne velim da je tvoje, ali jest tvoga sina.
Daferovo je, pa je i tvoje.
- Zeno, pokrij lice, a onda pridi i kazuj redom.
Ono ega se bojao, i suvie bolno izbi, pa se pod
njim posijekoe noge, zadrhta, a pratnja mu pritra i pomoe mu da sjedne pod lipu na stolicu.
313

Svijet koji mu je i dosad, u drukijim zgodama,

prilazio pride mu i sada i zamalo se skupi cijela
gomila. Pogleda paa blago enu, a ona mu po e
pri ati, ne susteu i se nimalo, da se ona prologa
ljeta, kad se vra ala nave er s esme s punim dugumima vode, srela s njegovim sinom koji se vra ao sam s jednoga akamluka, pokraj ljivika, gdje
je ograda bila najslabija, pa kako je on bio jai, a
ona nije smjela dati od sebe glasa zbog sramote a i
da o uva dobar glas sinu naega vezira, koji je narodu i otac i majka, uza sve otimanje postala je
majka. Koji je bio strah od sirotice starice - majke,
kojoj ipak nije mogla sakriti sramotu, koja je bila
bojazan od komiluka, od svijeta, da je morala i i
na selo, daleko od grada osam sahata, da ondje rodi dijete! I sad, kad se ve nita sakriti ne da, daje
dijete djedu i moli ga za uto ite, trai za se praydu.
Paa je oborene glave sluao rije i mlade usplahirene ene i iz naglasaka i preduivanja razumijevao ih prije nego mu ih je tuma prevodio.
- Dozovite Dafera! Ti mi, Selime, odgovara
svojim ivotom ako mu dopusti da izmakne. - Paa upro prstom u visoka, kotunjava kavza.
Svijet koji je uo ispovijed eninu, i onaj koji je
svaki as pridolazio, zaustavio je dah i gleda starog pau koji oborene glave sjedi i sijedi. Mirno je
sve, samo dijete u naruju mlade ene pusti piskut]jiv glas, na to se poblijedjelo paino lice trzne.
- Mehmedbee - obrati se paa mladom junaku
s dubokom usjeklinom od sablje na visokom elu
- hajde, dijete, do kadije i zamoli ga da i on dode
ovamo, ako moe, odmah.
Doao je Dafer. Vidio je enu s djetetom u naruju, kao munja zablijetio mu je pred duhom as
pijanstva i uitka za koji je bio i zaboravio do, evo,
31 4

sada. Iznenadio se, izgubio, da naas opet dobije

prisebnost i poljubi o evu desnicu.
- Ahmedbee - nareduje paa jednom pratiocu
- pojai konja pa hajde u Varoluk. Reci popu Luki, neka odmah iza podneva dode s narodom ovamo pred damiju, a onda podi u Gu iju Goru fra
Marijanu, neka sakupi puka to vie moe, pa neka s njim pohiti ovamo.
- Danas je ionako sve ivo dolo na pazar. Moda ne bi ni trebalo i i po narod? - bojaljivo primijeti jedan arilija, ali ga presije e prijekoran
pain pogled. A kako ga paa pogleda, doma i ga
po ee ruiti: - Budalau jedan, ta upada u rije
kad paa govori. Da si to za vrijeme kojeg drugog
pae zucnuo, bio bi barem u falake vezan i potkovan.
- Bujrunuz, hakim-efendi - sko i paa prema
kadiji, koji se za udio ovolikom skupu, da je zaboravio i pozdraviti pau.
Kad je kadija sjeo pored vezira i zapitao ga za
uzrok ovoga skupljanja svijeta, re e mu Abdulah-paa:
- Sad deg sve uti, pa onda sudi!
- Eh, Dafere, jedini moj sine, je li istina da si ti
otac onome djetetu?
- Da, o e dragi, ali ja se kajem za svoje djelo.
- Lijepo je to da priznaje, a Bogu se moli da
primi tvoje pokajanje. Dakle, kadi-efendi, presudi
po Bojem zakonu!
- Paa hazretleri - ap e kadija veziru, on je
tvoj sin...
- Jest - kae paa mrgode i se - ali je ovjek
kao i drugi ljudi, a zakon je za sve jednak.
- Onda se po erijatu mora pogubiti, ako je oenjen, a ako je momak, mora mu se udariti stotinu
batina...
315

- Huuu... - odlijee gomilom potmuo apat.

- Dobro, on je momak. Dakle, udrit de mu se
javno, ovdje nasred arije, stotinu batina, i to jo
danas, odmah iza dume, dok se iskupe seljaci i iz
okolnih sela, neka vide i uvjere se da paa ne tedi
ni rodenog sina jedinca ako pogazi zakon. Ni ovi
to su u gradu, neka se ne razilaze. Ako nisu ponijeli ruak, dat de im se da ne gladuju dok to sve
bude. A ti - okrene se Daferu - prohodaj do podne po gradu, a na podne da se nademo ovdje u
damiji.
Mladoga je paia oblio znoj kad je na odlasku
poljubio oevu ruku i sam, praen samo znatieljnim oima mnotva, uputio se kroz mahale. Gledao je pitome ba e i surovi kr Vlai a, zahuktalu
rijeku i zaustavljeno vrijeme na bedemima grada.
Upijao je u duu svaki divni izgled sa zebnjom pri
pomisli da on to moda ne e nikad vie ivim o ima gledati i vidjeti, jer izdrati stotinu udaraca, biem ispletenim od volovske ile moe samo kamen, a on je ovjek, bjeloputan i njean koliko
god golem i zdrav. Pa i kad bi podnio te grozne
udarce, zar bi mu bilo vie mjesta u ovom kraju,
medu ovim svijetom.
Pobje i! sunu mu u glavu misao. Ne! Zar
jo jednu sramotu ocu naprtiti?
Naiao je kraj esme i napio se vode.
Divna je i nema je pod nebom ovakve. A moda du brzo zauvijek ugasiti e u? Ona je ovdje nalila vode u dugume, ovuda je ila, a ja odonud, ovdje, kraj ovih smo se taraba sreli. Da, sad su nove,
popravljene.
ta de biti od djeteta? Boe moj, kakva njega
sudbina eka! Vje ni progoni, pogrde, kao da je
ono emu krivo!
316

S visine, preko ljivika, zagledao se u grad, koji

se umiven vedrim danom i toplim suncem smijeio, dok su mujezini s munara dozivali pobone.
Na dvije munare dva su mujezina u jedan mah zauila, i on se stresao sjetivi se da ovdje svijet vjeruje da de skoro biti u mjestu mrtvac, ako istovremeno dva mujezina zau e. Smirio se i poao prema damiji, gdje je na adrvanu uzeo abdest, a onda uniao unutra.
Bio je miran i molio Boga, ne da mu oprosti, ne
ni za oca svoga ni za majku, ni za dijete svoje ni
njegovu majku, nego da mu dade snage da podnese te beskrajne udarce hrabro, da ne pisne i ne jaukne, da se zadive gledaoci kad bude krv curila iz
raspukle koe, a on stisnutih zuba brojio udarce.
Hoda je u molitvi glasno, jasno i razgovijetno
recitirao Kur'an:
- Hvala Allahu, Gospodaru svjetova...
I on, koji je morao i uiti a ne samo pustahijati
se s vrnjacima, razumijevao je arapski tekst i za
sebe ga prevodio, i misli mu se rojile i natjecale se
koja de bre proletjeti kroza svijest i minuti ispred
duhovnog oka. Gdje su ti svjetovi i dokle oni dopiru? Zar ima neto vie osim ove nae zemlje, naega svijeta, na kojemu se moe zadovoljno ivjeti? A sad ti tvoj rodeni otac prekida radost i alje
te kroz krvnikove ruke u podzemlje ili, ako ipak
ostane ivot, u vje nu sramotu. 0 da je nekako nevidljivo izbjei iz ovoga svijeta u neki drugi, gdje
su blai zakoni za prijestupe, gdje moda ovako
neto i nije prijestup i grijeh!
A to bi on uradio s nekim, ko bi obeastio njegovu sestricu Mislidihanu? Bi li njemu dopustio
da se izvu e ispod odgovornosti ili bi ga, kao razjaren ris, unitio prije suda? Da, taj drugi, zamiljeni mukarac koji se ni na koji nain nije mogao
317

uvui u vezirski konak, bio bi posjeen, a on misli

da su i ibe teka, grozna kazna, ispod kojih se
moda ipak moe iv izvu i.
A hoda je nastavio:
- Sveop em dobro initelju, milostivom...
0, smiluj mi se, Allahu, daj da sad, ovaj as
umrem, da ovdje u damiji, pri molitvi izdahnem,
samo da ne bude te sramotne kazne!
A zar si ti tako dobar, tako plemenit ovjek, da
kod Boga stekne takav stupanj savrenstva, da te
sebi uzme izravno s molitve kad si mu se pokajanjem pribliio? Samo se oni najbolji, izuzetni, ne
diu ivi s molitve, nego, kad panu licem k zemlji,
i ostanu tako.
0 oe moj! A ti koji si vladarev namjesnik u
ovoj pokrajini, ho e li ti biti milostivi dobro initelj u ljudskoj veli ini? Milostiv si narodu, dobroinitelj si i znanu i neznanu, a ho e li danas biti
milostiv svome sinu i izmijeniti odluku?
- Gospodaru Sudnjega dana...
Danas je meni Sudnji dan. Pred svim narodom
koji dolazi i koji e do i, a i ovoga to je u gradu
ima previe, moj de otac suditi meni, a izvrit de se
javno ponienje njegova sina jedinog da bi se zadovoljila pravda.
A zar sam ja kriv? ta ja znam ta sam bez svijesti, pijan, uradio? Zar je ovjek odgovoran za
ono to ini kad ga mahnitost svlada?
I zato je otac pitao kadiju kakva je kazna za
bludnika? Zar me nije mogao odmah posje i, odjednom, da se ne patim, ni ja, ni on gledaju i me?
Svoga jedinca! On ne e nita da sudi na svoju ruku, jer nije sudac nego vezir. Kadijino je da izrekne presudu, a vezirov de je ovjek izvriti.
Da mi je sad onu iz pri e kapu koja ovjeka ini
nevidljivim, pa da se izvuem iz ovoga svijeta i od318

lutam nekamo u praumu, mech.' medvjede da me

rastrgaju, a da me ovaj svijet ne gleda kako de me
bievi rastrgati.
Da, taj bi ! Nainjen od bikovskog spolovila cijepat e moju kou, kao to... I pravo de biti, ali,
Gospode moj, opet ti se molirn, daj mi smrt prije
kazne, daj mi smrt prije sramote!
- Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo. Naputi nas na pravi put...
Samo to, samo to! Pravi put! Ovaj jog kratki
as ivota daj da budem na pravom putu, pa u
imati nade da bar tamo ne u previe ispatati.
Misao mu zastade. Pratio je samo rije i iz
Kur'ana i nije im dodavao nita svoje. Otvorio mu
se pred duhovnim o ima nepregledan prostor, neomeden, bez poetka i bez kraja, sjajan i bljetav, i
mir se razli po njegovoj nutrini.
I duga se molitva jedva jednom svri. Svijet izgrnu pred damiju, gdje nade mnotvo, izilo iz
drugih damija, silo sa sela, da vidi udo nevieno, gdje se pravda vri nad gospodinom, i to vezirovim sinom, sinom onoga koji ovom zemljom upravlja, pa i neograni eno vlada, jer je car daleko, u
Stambolu. Iz konaka Teftereminovi a, su elice
damiji, uje se pla. To je Daferova mati dola,
mimo znanja svoga mua, da vidi sina, koji moe
tu i duu ispustiti a da ga kukavna majka i ne vidi.
Za muepcima o i en, na tarabama djeca pilje u
gomilu mirnu i sve anu, usred koje, oborene glave,
stoji Dafer.
Pod lipom sjedio Abdulah-paa, pokraj njega
kadija, a do njih odli nici, i svi sa zebnjom o ekuju poetak. Predloili bi oni pai da se naini prijevara, da se uzme stotinu raenih slamki i njima odjednom udari krivac, ali znaju da on to ne bi dopustio. Nagovorili su jedino Arnauta koji de uda319

rati batine, da ne udara silovito, jer je za prijanjih

vezira gotovo izgubio ljudski lik skra ujui za glavu nepokorne ljude ili im bacaju i gajtan preko
vrata, a za vrijeme Abdulah-paino gotovo je zabo
ravio svoj zanat, pa de se iskaliti za sve to mu je
izmaklo.
Nasred arije razmakoe kavazi svijet, a Dafer
stupi na osloboden prostor. Arnaut mu stre dolamu, fermen i koulju. On pokorno kleknu. Na toplom suncu ukazae se bjeloputa jedra leda. U uima mu brujilo, ali nije znao je li to od krvi koja je
navalila u glavu ili je svijet aputao neto, moda
ale i ovu bijelu kou koja de sada ispucati i poprskati se krvlju.
Kadija dade znak i poee padati udarci, ali Abdulah-paa mahne rukom da se obustave.
- ta ga tedi? Neka su udarci jednaki kao i
svakom drugom zlo incu !
Nastavi se udaranje. e e i okrutnije. Do etrdesetog udarca Dafer ne odade niim da je od bia velik bol, a tada prvi put posrnu i doeka se na
lakat.
- Aman, aman - vriti mu s prozora majka koja
je ve sebi dopustila da joj tudin uje glas - aman!
On uti kao mramor, a volovska ila pada po bijeloj koi, po kojoj skau poilice kao pritke na
muepcima i s pedesetim udarcem pu e koa i krv
procuri. Tada Dafer i drugi put posrnu i oduprije
se na oba lakta.
Dotra fra Marijan sa nekoliko otresitijih Dolaana i Guegoraca:
- Molim ti se, carev namjesni e, pomiluj ga!
- Srce ga moje miluje, ali ga zakon jo bije, i ja
sam ovdje da pazim radi li se po zakonu.
Pade jog pet udaraca, a pop Luka dode do page:

- Aman, pao, careva ti hljeba, ne daj ga; ubit

de ga krvnik!
- Srce mi ga ne da, a zakon ga trai ...
Palo je jo deset udaraca uz ve i amor, koji je
pomalo rastao do glasnog negodovanja, kad pritrae plemi i, age i begovi, painu skutu:
- Aman, pao, i otac i majka, reci neka se odgodi ostatak neko vrijeme!
- Ni on nije uitak polovio ni odgadao.
Pade jo petnaest udaraca, Dafer istom jeknu:
- Vode...
Prinesoe mu ibrik i podigoe ga, a krv iz rascvalih leda sali se niz akire. Cu maj in pla, koji
prepozna u rasplakanoj hiljadi, i ne moe zadrati
suzu koja se otite niz obraz i zadra u otroj bori
usta. Silna e palila mu utrobu, a on popi samo
nekoliko kapi. Ostalo mu se proli po prsima i on
kleknu, ali ne moe ostati na samim koijenima, nego pade i na lakte obih ruku. Okrenu se prema
ocu:
- Ode, oprosti
- Bbg neka ti oprosti, dijete mole.
ZaCedali su jo preostali udarci, a njegov je pogled bludio preko gomile, koja je plakala i urlikaIa, na prozor i muepke, iza kojih se uo majin jauk.
- Majko...
Dotr ala je bosonoga ena s djetetom u naru ju.
- Aman, pao, daj mi ga iva djetetu njegovu!
On je okrenuo glavu, vidio svoje dijete, podigao
se prema njemu i majci mu i proaptao:
- Dijete moje jedino...
Posljednji udarci pali su po mrtvu tijelu.
...

320
21 - A. Nametak: Trava zaboravka

321

- Dugo demo mi, fra Marijane, ekati svoju slobodu, dok Turin ovako potuje pravo i dok je
pravica svakome jednaka - kae potiho pop Luka
na kraju varoi oprataju i se sa fra Marijanom.
A on, gledajui u taku pred sobom, zadubljen
u misli koje ga spopanu kad doivljava neto izvanredno, ponavlja samo:
- Dugo, dugo . . .

- I ja u valjda opet do i da prije smrti vidim sinov grob.

I gledali su jo dugo u dijete, koje je istom mirkalo u svijet, izneseno ispod rodnoga krova mnogo
prije nego to je obi aj...

Zatraio je paa da se dovede njegova nevjen ana snaha i donese njezino i njegova sina dijete njemu u konak. On je naredio da se sve poprtlja, poslao tatara u Stambol s molbom da ga premjeste u
kakav bilo dalek kraj, pokopao je sina sve ano,
podijelio sirotinji somune i naredio sinu baluke
za grob.
Dola je ena i donijela dijete. Bila je lijepa.
Zdrava i jedra. Paa ju je omjerio, a onda se zagledao u dijete. Sve je na njemu bilo Daferovo, sve.
I onaj osmijeh, koji je proricao golemu strast, i oi
goleme i crne.
- A kako mu je ime?
- Jad... U sramoti noeno, u strahu rodeno,
sprva ivota ostalo siro e, kako drukije i da ga zovem?
- Ono je Daferovo, pa neka se i zove Dafer,
kad mu je ve otac umro. Daj ga meni, da imam
nekoga od svoga srca, ili hajde i ti sa mnom, kud
mi pukne put...
- Ja imam ovdje majku, ali du je ostaviti da dijete iznesem odavde, iz ovoga mjesta.
- Ti si pratvi junak. Tako treba.
- Ali kad je se zaelim, ja du se opet morati vratiti u ovaj kraj da je vidim.
322

zi

323

OTMJENI PROSJAK

Sjedio sam na terasi kafane Central. Ljetna je

sparina i rijetki prolaznici tiskali se uza zidove, da
ne pane na njih arka sun ana zraka. Oni su zakopani, kako se i pristoji ljudima koji se slue ulicama gradskog sredita, imaju tvrde ovratnike i zategnute kravate, a cipele im uske i duge kao pti ji
kljunovi. Bilo ih je i s bijelim rukavicama, a one su
pekle kao cipele upaljene uljeve, ali ta da gradanin ne podnese da bi bio elegantniji, da bi na se
svratio panju, osobito ako je jo seljak porijeklom, prva generacija nove gradanske porodice to
zazire od opanka i od hla a od doma eg sukna.
Asfalt, koji su neumorno prali, za as se suio, samo s jednog kraja, u sjeni hotela Centrala, latio se kao povrina rijeke u kojoj se ogledaj obalske pe ine ili drve e. I tako sam se zanio u misli
kako bi sada bilo lijepo sjediti kraj Jasenice, duboke za dva ljudska skoka i iroke za dobar troskok,
na mekanoj travi, nad koju su se nagnule grane
smokava petrova a, kojima se kroz cvat pomalja
ukoena kap meda. Pa izuven spustiti noge u vodu, koja se mlako vu e kao i lijeni valovi kroz nju,
a samo joj ponekad daak vjetra uzbiba povrinu
njeno i treperavo kao kad se hvata kora na mlijeku u kojem je uvarena ria.
324

- Gore glavu! - probudi me iz sanjarenja krepak glas pjesnikov.

- Da si mi zdrav, pjesnie!
- I ti da si mi veseo! Neto mi se ini snuden.
- Sjedi kod mene, ili prema meni, ako ti nee
udarati sunce u o i.
- Pjesnikom me zovu. A to znai, medu nama
reeno - spustio je glas - da ja ne mogu sjediti
gdje se plaa za jednu kafu koliko ja platim za pet
u periferijskim kafanicama, gdje mi je i mjesto.
- Pa kad ja zovem, onda si, makar i u kafani,
moj gost.
- Danas primam ast, iako ba po svojoj garderobi ne bih mogao tu sjediti. Ali, nismo se dugo vidjeli. Daj mi pri aj o emu si tako mislio, u to si
se bio onako udubio?
- Besposlica. Zamiljao sam se kraj jedne rijeke
u nas. ak sam gledao u njoj i ribe, a ovaj jadni
mun u pivskom buretu, koji zimi ami u takozvanom zimskom vrtu, zamjenjivao mi je golema stabla smokava nad vodom.
- Priznajem, bujna mata, kad ti asfalt mole
predstavljati rijeku. Bojim se, bit e mi konkurent.
- Nostalgija, prijatelju! U ovo doba, kad ne
odem u svoj rodni kraj, i u ranu jesen, kad bera i
udu u vinograde i kerovi u gajeve, a ja s pukom
ekam na kakvu prolazu ili raskr u, prazna mi je
itava zima i itavo prolje e. Kad odem dolje, dotaknem se rodnog tla i udahnem onoga naega seoskog zraka, osjetim da mi se povrati snaga, koja
mi dostaje do slijede eg ljeta. I sjetim se onog udovita iz mitologije koje je Herkul ubijao, kako je
dobivalo uvijek novu snagu kad bi dotaknulo zemIju, pa ga najposlije Herkul morao izdi i da bi ga
rastavio od zemlje, i tako mu je uspjelo zadaviti
325

ga. Uostalom, nisam ba siguran je li to bio Herkul

ko drugi i koga je ubijao. Nije li se ovaj ubijeni
zvao Antej, sin Zemljin? Samo mi lebdi pred o ima slika toga bi a: nogama lepra po zraku, ne
mote dotaknuti zemlju iz koje mu je dolazila snaga, i zbog toga je jadno...
Dole su kahve i srkali smo ih, mislei svaki
svoje misli. On je istom doao iz Br koga, sigurno
na dan-dva, moda de tiskati tanku zbir icu njenih pjesama, koje de onda s tekom mukom i sa
mnogo ponienja prodavati ljudima koji ih nee,
ako ih i kupe, ni prorezati a kamoli proitati. A hode li ko osjetiti onu ustreptalu duu, koja nekad
ape a nekad grmi rijeima to u ustima obi nih
smrtnika imaju svagdanje, gradansko zna enje?
- Molim te, malo vatre!
- Oprosti, evo i cigareta. Ja se neto zanio, pa
zaboravih i da te ponudim.
- Tvoja ne bi davala onaj uitak kao ova moja...
- Jer je rdavija?
- Ne, jer je ovo posljednja.
- Za nju si mogao dobiti toliko dima da bi ti,
kad dvije sprig, ostala jo posljednja.
- Ovo je u mene jedan obi aj koji je imao jo
samo stari mujezin br anski, Dervi Polovina. Kako je on umro, taj obiaj samo ja odravam.
- Da ujemo.
- Kad sam u najgorem stanju, kad nemam novca za kutiju cigareta, takvih kakve eto i ti pui, kupim najbolju cigaretu, ali samo jednu, jer mi ne ostane ni za pola druge, i onda je polako, na tenne,
kako Turin kae, ispijam. Ona mi intenzivnije zamrai vid nego p duzine drugih. A kad nemam ni
toliko, ja se strpim, nisam kao Dervi Polovina.
Uostalom, moja je manifestacija neimanja sitnija,
326

drukija, neuoljiva, a i moja funkcija u drutvu

nepotrebna, pa nema onda ni smisla da dajem znaka da sam jo medu ljudima. - Prizvuk gor ine treperio mu je u glasu.
- Ne, nemoj tako. Pjesnici su svjetlo u tami,
harmonija u ljudskoj vrevi... Nego, daj mi ispri aj
o tom udaku etvrtini.
- Polovina se zvao, a bio je ovjek i pol. Bio je
mujezin u damiji koja stoji na uu Brke u Savu,
lijepa i zvu na glasa, istan ana sluha da bi se i
drugi a ne samo muslimani zaustavljali kad bi on
okuisao. To je uostalom bilo sve to je imao, pored
neto ku ice s jednom prostorijom, u kojoj je bila i
soba i kuhinja. A plaa njegova, zna se ve kakva
je bila. Da je primao mjese no koliko mu je vakuf
pla ao godinje, mogao bi pristojno kao bear u
svojoj ku ici ivjeti. Da se rodio u drugom kojem
narodu, da je kolovao glas, moda ne bi bio drugi
Caruso, ali bi, za jedan stupanj nii, i opet bio
svjetski pjeva . Ovako je bio samo jednostavni
mujezin u provinciji, koji se pet puta na dan penjao uz osamdeset i etiri stepenice munare i
skladno dozivao prolaznike, koji su onda jo vjerovali da ima Bog, i poneki se svraali na molitvu u
damiju.
All jednoga dana zadrhtao mu glas. Kao kad se
grlo osui, pa se vidi samo micanje usana a zvuka
nikako nema, dva-tri puta izilo mu usred ezna
nekakvo itanje, i on jedva dokraj io. U damiji
je bio nekako posramljen zbog ovoga to se njegovu zvonkom glasu :',Jgodilo. Kad je demat iziao
iz damije, on se jedva izvukao na sofe i s mukom
preklju ao vrata.
- Derviaga, ta ti ono bi? - pitao ga stari Edhemovi .
- Ne znam - jedva je aptao.
327

- Da te ta ne boli?
On nije odgovarao. Edhemovi ga je pogledao
paljivije i, makar da je suton pao na zemlju, vidio
mu na licu da ovjek gladuje. Izvadio je kesu, razvezao je i dao mu forint.
- ta je ovo? Ja nisam...
- Proui mi materi Jasin.
I ovjek otiao ku i na veeru. Te ve eri Dervi
Polovina opet onim svojim obi nim zvonkim glasom dozivao vjerne, da pred Allahom panu licem
k zemlji, a glas mu se razlijegao do na onu stranu
Save, do Gunje. Na izlasku iz damije, kad se suoio s Edhemoviem, inilo mu se da je prestao biti
onaj prijanji moralni ovjek koji ivi od pajskromnijeg redovnog prihoda to grani i s glau,
da je zapravo primio milostinju, da je prosjak. I ta
ga pomisao strano mu ila, iako on nije tek tako ni
za ta primio novac. On je Edhemovi evoj materi
prouio za duu Jasin, ipak je dakle zaradio novac, makar da je dobio mnogo, mnogo vie nego se
za takav trud darivaju hode.
Kad se stari Edhemovi raspitao u Vakufskom
povjerenitvu kolika je pla a mujezinu, za udio se
i zaprepastio:
- Pa ja se ne bih za one pare onoliko puta popeo uz munaru i s nje siao i bez okuisanja.
- Vjerujemo ti - rekli su mu u vakufu - ali ova
damija nema imetka, i ovo je najvie .6 *o mu se
moe dati.
Dervi Polovina i dalje se penjao uz munaru,
okuisao, vrio revno svoju dunost, dok jednog dna ne dode revizija iz vakufske uprave iz Sarajeva.
Dozvae ga u vakuf.
- Dodi ti nama u Sarajevo! U nas se brli mujezini, pa emo tebe postaviti u Carevu damiju. A
imat de plau pet puta ve u...
328

- Iiih! - uzdahnu on. - Kau da je Sarajevo lijepo, da se svijet tamo nosi kao cvijet svaki dan, a ja
se samo na Bajram zaodijem kako treba i uvam
ono sirotinje.
- Preobu i demo mi tebe, pa e mo i u najljepe drutvo...
- Nemam ja tamo nikog poznata.
- Pa upoznat e se.
- Kau da je veliko Sarajevo.
- Koliko dvadeset ovih kasaba.
- Pa ne moe biti da nemate tamo boljih mujezina?
- Ima ih dosta, ali ti bi doista bio prvi.
- Ne mogu ja, brao, ostaviti ovo mjesto. Fala
vama koji mene zovete, ali ja volim ovdje.
- De nam barem kai zato voli?
- Eto, ja volim, kad ba velite da mi glas valja,
da me i oni prijeko uju kad ovdje okuiem, i neka
vide kakvi su mujezini ovamo nakraj Bosne, pa
nek misle kakvi tek moraju biti u Sarajevu, koje je
kolik dvadeset Br kih.
Clanovi Vakufskog povjerenstva i revizori iz Sarajeva zgledali se. Poslije, kad je on otiao, gledali
su da mu iz kakve bilo stavke prora una pove aju
plau, ali niodakle nita.
- Nema fajde, ljudi, pomo i mu se mora. Moramo mu izmedu sebe redovno skupiti pa mu dati.
- Lijepo, koliko god reknete, ja pristajem - kae
stari Edhemovi - samo, ja sam vidio na njemu da
on ima ponosa, da on nije prosjak, a ovo je neka
vrsta milostinje.
- Neemo mu davati kao milostinju. On je u
dvadeset i etiri sahata zaposlen jedan sahat kao
mujezin. Neka nam ta bilo radi u onom ostalom
vremenu, pa da mu plaamo rad.
329

- Nije on ni za kakva posla. Ne bi bio ni za to

da ui djecu u mektebu. Neka nam u dokolici u i
mrtvima pred duu, a sebi da ouva duu, pa demo
biti zadovoljni i mi i on.
I na torn ostalo. Svaki ga sutradan naponase pozvao i rekao mu da mu togod prou i pred duu
neko ocu, neko materi, neko djedu ili nni, i da se
navrati kad bude gotov.
Tako je Dervi Polovina sjedio na sofama pred
damijom, s Kur'anom u rukama, i spominjao
mrtve, a onda bi zaredao ispred du ana Hadimehmedagi a, Hadiselimovi a, Edhemovi a, KuUkalida i jo nekolicine drugih koji su ga darivali.
Jednoga je dana zaredao od du ana do duana i
svitna im rekao:
- Ne moe ovo ovako. Vi imate vazda posla u
du anu, pa kad ja dodem, esto me i ne opazite u
ovome mom izlizanom odijelu. Kad ve hoete da
mi pomognete, neka vas Allah nagradi iz svoje
bol--hazne, ja du vam, samo kad dodem u teko
stanje, do i u duan u svojoj bajramskoj opravi,
pa mi onda dajte to vam od srca pode. Neka znate, kad vam dodem u najboljem to imam, onda
sam u najteem stanju, pa...
I tako je on, kad bi plau potroio, kad bi zadnji
ru ak pojeo i bez veere legao, pa kad bi sutra osjetio drhat i napuklost u grlu, doao ku i, umio se,
obukao koulju od beza sa svilenim rukavima, ohane alvare, dubu i svilenu utu ahmediju, pa se
proetao kroz ariju jednom i drugi put, a kad bi
se vra ao prema damiji, istr avali su iz du ana
preda nj njegovi zatitnici i kriom mu tutkali u
depove krune i forinte, i on bi se uputio pravo kudi, presvukao se opet u svagdanje ruho, penjao se
na munaru da javi ljudima neka se ne zanose suvi330

e ovim prolaznim svijetom, neka ostave za as svoje svagdanje poslove, neka umiju odredene dijelove tijela, pa kad stanu u damiji jedan pored drugoga, pred Boga, oprat de duu i biti isti i nevini
kao istom rodena djeca...

331

ISPOD PLANINSKIH VRHOVA

Izila sudska komisija da izvidi dogadaj. Orunici ve nali zlo inca i spu ena lancima doveli ga
do mjesta gdje je rtva leala uz potok, medu
mravim vrbama i polomljenim jablanovima. Ruke
mu bile pomodrile, a o i pokrvavile. Cijelo se selo
natislo da vidi udo nevideno. Napasnik je uhvatio na osami najljepu seosku djevojku, koja je
umrla u njegovim rukama. I sad je on u lancima, a
komisija razgleda mjesto i ispituje prisutne, kojih
je i previe tu a da ne bi smetali lakem poslovanju.
Mujo je gorostas tijelom, golemih uda, kao da je
skovan od bukovih balvana, malene glave na jaku
vratu, niska runjava ela, ra upane kose u koju
nikad nije ealj ulazio. O ima crnim ispod kutravih golemih obrva sijevne pokatkad kao zvijer. Rida brada i kosmata prsa i ruke prikazuju ga prije
urodenikom neprohodnih kreva i bukovih uma
nego uljudenih sela.
Selo je graknulo na nj da ga, onako vezana, raznese na komade, jer on je unitio najljepu, najkrupniju i najzdraviju djevojku, Merku, koja raskrvavljena i izgriena lei sada pod jednom vrbom
kraj potoka. Le je po eo truhnuti jer nekoliko dana tu lei, dok se pronaao Mujo, na koga su sum-

njali svi seljaci, a po njima i orunici. Mujo je napastovao i druge djevojke, koje su ga izbjegavale
zbog njegova porijekla, a kad je Merku uhvatio,
morala je nastradati.
Kako je to bilo Mujo? Kai nam i priznaj pa
e ti lake biti.
Mu... mu... mmm... dopiralo je iz njegovih
grudi mumljanje stanovnika dubokih umskih provalija i neprolaznih jazbina.
Mladi sudac, na poetku prakse, zgrozio se i pogledao ga, pa osjetio jezu uz lea, kao da je na
umskoj istini ispao pred nj medvjed. A ovaj je
ovdje u odijelu koje je satkala ljudska ruka!
Hoe li nam ita priznati obratio mu se
opet, ne pogledavi ga.
Mu... mu... mmm... ulo se muklo mumljanje kao i prije.
Dakle? obrati se sudac lije niku, koji je ve
obavio svoje i prao ruke.
Lijenik je kazivao u zapisnik mnotvo stru nih
izraza, koji su imali da reknu: Neko je nasilno obljubio Merku. Ali taj Neko nije bio sadist koji bi
uivao u muenju rtve, nego primitivac u kojemu
se vjekovna elementarna snaga nataloila i provalila u torn asu, te je rtvi pregrizao grkljan i dojke.
Nokti su na vie mjesta ogrebli kou i zarili se u
meso. Smrt je nastupila nakon groznih muka, to
se vidi i po krvi koja je ostala na vie mjesta zgruana medu vrbama.
Kako se smrkavalo, poli su svi u selo. rtvu su
ponijeli da je sutra sahrane. Komisija e noiti u
selu i rano po i u grad. Mujo u lancima izmedu
etvorice orunika iao naprijed.
Nakon ve ere nastao u skupu razgovor o dogadaju. Sudac se zanimao da od seljaka sazna ko je

332
333

Mujo, kad ve od njega samoga nije mogao nita

saznati.
- On je oban bio svjetski - kae selo.
- Napastovao je djevojke.
- Nije nikad ni s kim govorio. Nijem je.
- Ne zna ta je novac. Nije napla ivao uvanje
stoke, osim to bi, kad bi ogladnio, posisao na pai
koju kravu i u seljaka ije je krave uvao pojeo komad prosenice ili anak kukuruzne kae.
- Mi smo ga od svoje sirotinje odijevali, a obue nije nikad htio.
- Najvie puta i odijelo bi zbacio sa sebe, a mi
bismo ga gotovo silom natjerali, radi enske eljadi, da pokrije sramotu.
- Kad smo jednom obrnili od njega jednu djevojku, zagrlio je bukvu i drmao njome kao medvjed kad otresa kruke.
- On ne izbacuje nita iz usta. Bacite mu aku
ljiva u usta, on samelje jednako i kotice kao i
pljuhvu...
I redale se pri e o njemu, a sudac sve bojaljvije
pogledao je li dobro svezan.
- Ko je on? Je li ovdje roden?
- Odavno je u naem selu - kau mladi.
- Kad smo se vratili iz rata, zatekli smo ga ovdje
kao momka - vele stariji.
- A kako se zove?
- Mi ga zovemo Mujom, a Bog zna grijeimo li
to ga zovemo ovim imenom. Prije bi mu pristajalo
ime medo.
- Odakle je doao?
Mlai nisu znali. Najvie njih bilo je u ratu kad
se on okojasio u selu, a samo bi stari Ramo mogao
o njemu neto vie znati.
I dozvali su njega, a on se najprije ne kao, jer
nije htio da hoda po sudovima, da ga zaklinju na
334

iskaze, ali mu je ipak godilo sjediti s gospodom, pa

je mectu njih doao i u neko doba otpo eo pri u:
Tamo podalje, u petom, estom li selu, u Be a
Tanovi a nestalo djevojke. Nestalo je, pa je nema
te nema. Cuvala jednoga dana krave, pa krave dotrkale u pola dana ku i, a Fate obanice nema.
Nadiglo se selo da je trai, pa nigdje ni traga. I sraunalo da je u Golubiju jamu pala ili je kakva zvijer raskinula negdje u dubini ume, gdje ljudska
noga ne dolazi. Tri puna mjeseca tako prola i ve
svijet zaboravio Fatu. Jednoga dana Meho Fazlagi poao u lov, te zaao u neke haluge, pa u neke
peine, po kojima je mahovina zarasla, kad iz jedne peine uje jeanje: Ah, h ... Momku se kosa
nadigla na glavi, nije ala, u takoj dubini umskoj,
gdje ljudska noga malokad do e, pa ljudski glas.
Uinilo mu se da mu se prikazuje. Nu , bio on vr'o
momak, pa se ne htjede vratiti sramotan u selo, nego pode do pe ine iz koje je dopirao ljudski glas i
vidje ensko eljade gdje lei na mahovini. Poznade Fatu i vidje da je u medvjedem brlogu, pa se
vrati u selo, a putem zasijecae noem bukve da bi
znao put. Nade jog trojicu drugova u selu, pa s njima do one iste pe ine. Fata ne mogae na noge.
Bijae gotovo i glas i pamet izgubila, ali im ipak ispria da ju je medvjed ugrabio kad je stoku pasla,
da ju je donio ovamo u pe inu i da je postala njegova ena. Hrani je umskim krukama i donosi
joj ulita puna meda i pela. No, veli po Bogu
brao, spaavajte me! Iznesoe je oni medu soborn i skrie se blizu peine da ekaju medvjeda. U
neko doba dode i on - nosi ulite. Utra u pe inu,
pa kad ne na e svoje ene, istra s onim ulitem na
peinu, obazre se na sve strane i riknu. Cetiri prija335

telja zapale na nj iz puaka, a on se srui kao klada. Sadrijee mu kou, a u njoj, svrh njuke do u
dno repa, sedamnaest pedlji. Usijeku nosila, prostru na njih svoje struke i medvjedu kou, poloe
Fatu na nju, pa hajd u selo.
Kasnije ona enskinju pri ala kako je ostala s
medvjedom samdruga, kako ju je milovao i tabane
joj lizao, pa joj na njima koa otanala i dugo vremena nije mogla na noge ustati.
Dan po dan dok prihma vrijeme i da se porodi.
Radala je sedam el i ne bi se rastavila s edom
da ne donesoe veliki no bjelosapac Zuka bajraktara, izvukoe ga iz korica i niza nj joj kanue nekoliko kapi vode, pa kad ih popi, Bog dade, otpade od nje dijete, ali dijete od naramka, rutavo kao
medvjed.
Sakrie to udo od svijeta, a dijete odraste kao
divlje. Prozvae ga Mujo, a kad se opasa snagom,
odagnae ga iz svog sela. Mati mu se udade u trete
selo, a njega ne htjede niko primiti. ivio je sa stokom, nijem i divlji, pa je takav doao u nae selo
za ovoga posljednjega rata - spomenuo se, ne povratio se!

I nastavi se sijelo i prie:

U jezeru pod vrhom planine ivi zmaj, pa
kad no u izleti, kreu varnice iz njega, i gdje pane
na zemlju, sve oko sebe spri.
U bukovoj umi, vie seoskih ispaa, sastaju se
vile i kolo vode.
Na velikom guvnu vjetice vode dogovore ije
de srce pojesti, koga li de umoriti.
Kod raskr a podno sela pokopan je jpnak koji
se borio u jednoj bitki, i kad mu je dumanin glavu
posjekao, on nije dao da mu pane na zemlju, nego
ju je uzeo pod pazuho, i takav svezao dumanina,
doveo ga do seoskog raskr a i tu se svalio s konja.
Zakopali su tu i njega i dumanina mu, koga su
svezana zatekli i tu pogubili ...
I to je no vie rasla, nicale sve ivlje pri e o
vukodlacima i nakazama, a kad je vrijeme bilo razlasku, nikud smo eljde nije smjelo.
Ostali su u jednoj kui sudac i lijenik, dva
orunika i Mujo. Svima je prostrta slama, a po njoj
novi gunjevi. Nasred sobe ognjite sa ivom vatrom, pa ni ona ne moe da spusti one dlake koje
su nasrhle od nepojamnog straha no nih planinskih pri a. Samo je Mujo udno sobe ulan en drijemao.
- ta vi mislite, kolega, o ovom Muji? iji je
on? - pitao je sudac lijenika, koji je ve legao i
namaknuo na se gunj. - Medvjedov?
- Bajka! On je nezakoniti sin Mehe Fazlagia i
Fate Tanovi a, koji su pri om o medvjedu uspjeno zatakali svoje seksualno zastranjenje u ovom
patrijarhalnom kraju. Medvjedov? Bajka. - I ve
je zahrkao.

Cijeli se skup pretvori u jedno uho da upija rijei Ramine, a trnci prolaze kroza svako tijelo. Siuni prasak cerova ugljena na ognjitu, koji drugda ne bi ni primijetili, sad ih sve potrese, a nono
rzanje i stresanje konja u staji doara im dolazak
medvjeda koji hoe da spasi svoje dijete izmedu
Ijudi.
- Kakva Ii je to iegenda i kako svijet moe u nju
vjerovati? - pita se sudac. - Gdje bi to moglo biti?! Medvjed i ena. Njihovo dijete. Pa to je kraj
gdje nie i ivi bajka!
336

rj

22 - A. Nametak: Trava zaboravka

337

Bajka, razgovarao se sam sa sobom sudac.

Bajka. Sad je kraj kolovoza, a mi smo ovdje ukraj
vatre, dok bismo dolje rastvarali prozore i teko
bismo zaspali u toplim krevetima.
Orunici su zaspali, poto su lanac kojim su
utegli Muju zavezali za jednu gredu na stropu.
Njih nije mogao da pita, a nije mu ni san mogao
na oi.
Zaista je to sve izmiljotina. I taj medvjed i
njegovo dijete. To je nesretnik. Siro e neko, moda od straha ili ega drugog zanijemjelo, tu eno
po glavi, ostalo i ludo, i dali ga da ide sa stokom,
ne da je uva, nego ne bi li ga koja umska zvijer
unitila. A i u njemu se budila mukaraka elja,
kako su godine dolazile; ene bjeale od njega, to
mu je jaalo strast, i on ovu nesretnicu ugrabio i iskidao. Sasvim razumljivo.
Je li, Mujo, kako si to ti? poveo sudac s njim
razgovor.
Mu... mu...mmm...
Jesi li ti zato nju gonio to su te sve ene izbjegavale?
Mu... muuu...
Uvidjevi da nee razumjeti nijedne rije i iz njegova mumljanja, zapo e ga pitati to isto mimikom.
Mujo se podigao na koljena, rairio ih, a onda
uobluio svezane ruke, sagnuo se do nad samu
zemlju, dokle mu je lanac doputao, i stao stenjati,
gristi lanac i svoju ruku, iz koje briznu krv. Njegove pokrete pratio je sudac s uasom, vjeruju i da
su oni ponavljanje samo onoga to se dogodilo
pred koji dan s Merkom. A kad iza stenjanja i
mumljanja izbi vrisak i urlik, sko ie iza sna orunici, bunovno gledaju i as Muju as suca, koji je
bio uvjeren da gleda svezana medvjeda onakva
kakva cigani vode po vaarima, samo to u ovoga
338

nije kolut u nosu, nego su mu prednje ape vezane

lancem.
Izveli su ga i svezali u staji, a jedan je orunik
ostao pred vratima.
Kad su se ujutro probudili, opazili su u suca bijele sljepoo ice i prvi snijeg na planinskim vrhovima.

zz

339

PODNE

Okrenusmo gradu leda i nakon naporna hoda

dodosmo u na stari ardak na ljetnikovac. Oslobodismo se svih muka kad posjedasmo po se ijama, a Fata, ki naega sijedog susjeda, donese
nam crnu kahvu. Ne zbore i ni rijei, poslui nas
sve. I ono najmlade, to mlae bijae od nje. A
njoj bijae istom esnaest prolje a. Poslije dode
njen otac, stari Jusuf, i zapovre sa starijima razgovor.
Sjeo sam na prozor. Dolje na podvornici kukuruz iikao. Vjetar me miluje s Velei. Miluje i njega i otresa mu pelud s crvenkastih klasova i sije ga
po raznobojnoj svilici klipova. Kroz redove jablanova mili voda. Sunce je pije i biva sve manja, dok
je nestane dolje u afrinu Naklu. Na bari pod jasenom lekari kosac i kuck eki em po kosi. Otri je. Polijegali ostali kosci po ledini. Svaki metnuo torbu pod glavu, rupcem pokrio lice da ga
muha ne smeta. Na gumnima se vre ito. Okre u
se konji, taru kopitama klasove, sagibaju glave s
asa na as da do h ate koji klas, ali ih odmah ljeskov prut vra a zbilji. Svako je zrno skupocjeno.
Gro e zri u vinogradu i sit kosovac pjeva.
Duhan razastro li e, sunce pije i zri. Zale djevojke pa mu krope klasove. Pogdjekoji ostave za
sjemena. I pjevaju.
343

U Humu jarebice ukaju sjeme od kadulje, a jedan se jareb ispeo na kamen i drai me: pit -tirit,
pit -tirit.
Hou da uzmem puku, da mu se pribliim do
plota i da ga pogledam niz pu anu cijev, ali se
predomiljam. Ne u nikog krvlju da pozdravljam.
Ljeto vlada krajinom, a sunce nad svim.
Fata; k i moga susjeda, prila i pita me:
- Kako ti se svida?
- Sve je dobfo, a ti najbolja, sve je lijepo, a ti
najljepa.
- Umijem ja i zloasta biti, i runa.
ene mogu biti zle, ali rune nikako.
Krv joj je podbila lice.
ta vi to tamo prl ate? - pitao njen otac.
- Nita. Pri am o bijelom zecu.
- Da ne bude crh. Pazi se! - rekao mi on. Kao
da me poznavao.
Lijepa je one bila. I bijela. Jo lani, kad smo
prvi put ljetovali ovdje, vidio sam je i nekako djetinjski zavolio. Jednog jutra, kad se ona opratala
od djetinjstva i kupala na umskom izvoru, a ja je
skriven gledao, rodilo se u meni neko posebno
uvstvo. Htio Sam da poput srednjovjekovnog viteza kleim pred njom i ljubim joj ruku. I moj prvi
pokus potpuno je propao. Nisam kleknuo na ko]jena, nego sjeo kraj nje, nisam joj ruku poljubio,
nego usta i divljaki joj obuhvatio petnaest proljea u vrsti zagrljaj. To je bilo mojih osamnaest godina.
I nakon deset mjeseci opet se vidimo. Oha je jog
enskost joj svijetli iz oiju. Lice joj je ma-Ijepa.
lo blijedo. Tijelo puno krvi. I bez malja je. Ja to
volim, a ne mogu joj nita pred starijima. Zovem je
dolje, pod murvu, a ona se neka.
344

- tjera nas otac. - Ne upli ite se u

- Idite
na razgovor i ne smetajte nas!
Sali smo i sjeli na sofu. To je gomila kamenja,
pokupljena s njive i iz bake, poravnana, pa se na
njoj uhvatio sloj zemlje i nikle dvije smokve, koje
su se ve razrasle, a iz susjedove avlije nadnijela se
golema murva murgulja.
- Kada ete nas opet ostaviti? - pita ona.
- Pa istom smo doli - velim ja. - Zar bi eljela
da nas se as prije rijei?
- Nije to, nego da znam koliko du biti sretna proaptala ona.
- 0, ako de ti sre a tako dugo trajati, mala moja, koliko demo mi biti ovdje, onda de s prvim
hladnim danima pasti studen na duu tvoju.
- Molit u Boga da grode polako zri, da ljeto
traje jog dugo, dugo, da ne odete vi.
- Pa kad oni i odu, ostat du ja, mala moja, a ja
znam da je tebi lako za sve. Ti mene eli. Reci.
- Da, tebe rekla ona.
I oborila pogled.
I moj je pogled ostavio njene o i i iao nanize.
- Fato, pa ti goji ptice u kavezu.
- Gdje? - snebiva se ona.
- A ta rade dva goluba bijela?
Poloio sam ruke na njena prsa, kao to sve enici stavljaju ruke na svetu knjigu.
- Pusti me, vidjet de nas ko.
- Tue li se golubi na sudbinu svoju? Nije bilo
ruku koje bi ih gladile. Nije bilo daha koji bi ih
grijao kad im je trebalo topline. Nekad im je i prevrue bilo od tvoga srca, a nije bilo na njima hlada
od moje kose.
- Pusti me - aptala je, a oi joj se sklapale od
sre e.
^ ^

345

 Sunce nas grije i kroz granje. Izi imo iz hlada,

neka nas spali! Ostat e od nas aka pepela, iz njega emo se opet roditi kao feniks-ptica, mala moja.
Mi smo sretni! Ljeto vlada krajinom, sunce nad
svim.
Nije bila ona seljanka. Otac joj se ovamo doselio iz grada na svoju djedovinu. I imao nju. Rodila
mu se kad je ve posijedio, a bez majke ostala kad
je prestala biti dijete. Lijepo su ivjeli, a ku a im
bila kraj nae. I to nam je jedino drutvo bilo na
selu.
A nas dvoje uvijek jedno s drugim. Nekako
vrnjaci ili bar bliih godina, a sve ono drugo
daleko pred nama ili iza nas i nije spadalo u nae
drutvo. Ako se ilo kpiti trije a u umi, nas smo
dvoje ili; ako se upala slatkovina u kukuruzu,
opet smo mi tamo bili. Ako se ilo po vodu, natovarili bismo burila na magare i potjerali ga pred
sobom do vrela. A vrelo je bilo nedaleko od ku e,
na polju, bez ikakva zaklona, i sve se dobro vidjelo
s naega ardaka. Ja sam najvolio i i u trije e i
vazda sam pitao je li ga nestalo. Kradomice sam
ga bacao bez potrebe na vatru, da ga as prije nestane.
I onda u umi mi smo bili djeca. Ona bi brala
drenjine, a ja sam kupio treskotine od starih posjeenih dubova. Sluaii bismo kako kosovac fi uka i
kako una kljuca koru na starom dubu. I jeli bismo sone drenjine koje su nam opijale usta, pa
smo se morali mrgoditi.
Jednom zarnalo nisam uzeo zmiju i strpao u vreu u koju sam sakupljao trije e. Pod jednim drijenom leala ona savijena, i meni se uinilo da je to
346

komad debele dubove kore. Uzeo sam je u ruku,

ali kao da sam mraz dotakao. Zmija se pruila.
Vrisnuli smo oboje. Ja sam uzeo ipku da je ubijem, a Fata mi je branila:
Nemoj je biti, nije ni ona tebe ujela.
Zmija, neka ogavna, kratka i debela, crnokrug
zvana, polako se valjala i primicala gomilici kamenja.
Ova je opasna kae ona. Kad lijena zmija
ujede, ne preblj se. Znam ja, kad jednom ujede
zmija Hatidu Besarinu, sva ote e. I po rukama i
po nogama iskoie joj crni koluti kao to su koluti
u crnokruga. I umrije jadnica.
Neko nam se pribliavao.
Otac kae ona.
ta vas stoji vriska? pita on i strogo nas gleda. Sumnjiv sam mu. Boji se moje krvi to mi je
podbila lice i zalila mi bijelo u o ima.
Zmija, bbo, veliki crnokrug.
Pa gdje je?
Zavukla se u onu gomilu.
On uze debelu batinu i njome obarao kamenje.
Zmija leala nepokretna, troma. On uzeo tanku
drenovu ipku, oinuo je jednom po glavi, ona se
prevrnula i strano se motala. Jo dva-tri udarca
batinom i u zmije je samo kusasti rep podrhtavao.
Zadjelao je klin, probo zmijinu glavu i prikovao je
za zemlju.
Nee, Ije, vie nikoga kae starac zadovoljno. Idite ku i veli nama.
Nismo nakupili drva kaem ja.
Nemojte ni kupiti po ovoj vru ini! U umi je
vr e u ljetu nego izvan nje. Drvo se zagrije tumaio on. A i zmija ima sad mnogo. I najopasnije su medu Gospojinama.
Pokoravamo se i idemo pred njim.
347

Izlazimo iz ume, a provijenca nas zapljuskuje

svjeinom.
Nas dvoje pjevamo. Starac zadovoljan i lice mu
vedro.
Vidim neku maglu iznad nas i ujem zuku. Kaem njemu.
- Pele se rojile - veli on.
Uzimam aku zemlje, bacam je visoko i pele se
sputaju na trenjevu granu u naem vinogradu.
- Sad demo ih uhvatiti - veli on. - Priekaj ti
mene dok donesem ulite, a ti, Fato, naberi ljubiee.
Ostao sam i gledao kako su se pele objesile o
granu kao zrio grozd. Eio i njega, nosi staro ulite.
Trljamo ga iznutra li em od ljubice, a on ape:
- U kuu, majka, na domak, majka, u kuu,
majka...
I otre se od skupa uta, duga p ela 1 unide u
ulite, a sve navrvjee za njom.
Drim ulite na rukama, a pele se penjt# po meni i kaklju me.
- Ujest de me.
- Nee, ne boj se, samo se nemoj braniti.
- kaklju me.
- Strpi se! Nek zna kako je kad se neko kaklje. - Smjeka se on. Starac.
Sve su unile, a on prihvatio ulite i ponio ga
naoj kui, stavio ga u zavjetrinu i pokrio tekom
ploom.
- Kasno se rojilo, izvan vremena, ali moe biti
lijepa jesen, pa de na vrijesku sakupiti hrane. A i ja
du ti dati jedno ulite, pa zametni uljanik. Malo se
kome dade u p elama. Samo sretne ljude vole peele i mnoe se kod njih.
348

Donosi mi jog jedno ulite, i ja mu se zahvaljujem, a on me gladi po kosi kao dijete i miluje. On.
Starac.
Polijegali svi na podne. Sunce pritislo. Priroda
nekako umrtvljena pa ni makac.
Nas dvoje idemo da upamo slatkovinu u kukuruzu. Ponijeli smo i no, jer u jednom kraju njive
ima bostanluk, a karpuze zrele i drob im kao krv.
Na susjed osobito ih njegovao. Kad nije bilo
kie, on dogonio vodu s vrela i zalijevao ih, a one
pruile vrijee s golemim plodovima. Kuckam
prstom po njima. Koja zazvoni jasno, zrela je. Berem i kriam jednu, pa krie izlaem suncu.
- Ugrijat de se - kae ona.
- Nee. Ovako se rashladuju kad su vru e, a nema vode da se u njoj rashlade.
Griska ona dilumi e i udi se kako su se na suncu rashladili.
Nagnula se prema meni, i duboki otvor na koulji pao, a oni golubovi kao da klepu krilima, ho e
da polete i da panu meni na dlane. Uzimam dilum
karpuze i bacam im. Ona se sva stresa.
- ta to radi? - kao da me kori.
- Hranim pti e da mi ne ogladne.
Nju golica zalogaj i hoe da ga vadi, a ja lijevom rukom hvatam obje njene, a desnom idem
prema njedrima.
- E, pa kad voli da su gladni, ja u ga izvaditi.
- Nemoj ti, ja du - kao da moli ona.
Jaka je ona. Mogla bi istrgnuti ruke iz moje, ali
se pravi kao da ne moe i uvija se. Moja mala vragolanka.
349

A dilum se topi u njedrima. Ja se topim uz nju i

ona uza me. A nas sve ee ono sunce, toplo i arko. Podne.
Kia je padala i oprala sve. Sve umiveno. I groe. Jagode na grozdovima kao ehrbr i bistre,
vide se pice u njima. uljamo se unutra da nas ko
ne vidi. Malo je sad loze. Pomire stara, a mlada jo
ne rada. tedi se. To je uz duhan sad jedini prihod.
Ali mi jo ne razumijemo brige starijih, koji cijene
svaki grozd, svaku jagodu. Ulazimo tajom na klanac. Svako spava sad na podne, i ne bojimo se nikog. Idemo i kuamo od svakog trsa pokoju jagodu i, ako nam se svidi, beremo. Sve snosimo pod
veliku smokvu crnicu. I one poele zoriti. Kora im
se rumeni.
Gro e slatko, a mietin upravo Ora grlo od
preobilja slasti.
Mi sjedimo jedno prema drugome. Na vlanoj
smo zemlji i nita nema pod nama. Ali se mi ne
obaziremo. Najprije smo ubrali nekoliko smokvovih listova i na njih poredali grozdove. ap emo
neto jedno drugome i sre a nas gui.
itav grozd bacam joj u njedra.
- Nek mi golubovi ukaju, nek nisu gladni.
Ona se ne brani, a zaareni joj pogled luta gore.
Najednom priguen cik, i ona se sa strahom za me
hvata.
- ta je? - pitarr. ja.
- Neto me ujelo za prsa.
Vadi grozd iz njedara, a pela se savija u
smrtnom gru. alac je zaboden nad bradavicu lijeve dojke koju jo niko nije podojio. Pela samo
jednom ubode aocem i umre.
350

Dr em pred golim njedrima i kuam izvaditi

alac. Ruke drhte i prsti se spliu. Napokon mi uspijeva.
Uzimam tri kami ka i svakim potarem ubodeno
mjesto i bacam joj ga preko glave.
Berem tri vrste trave i svakom potarem ubodeno
mjesto. Kau i vjeruju da to pomae.
A onda padam na njena prsa i isisavam p elin
otrov. Ona dre sva i mi ne znamo ta radimo.
Naveer doao njen otac na sijelo. Donio groa u rupcu. U vinogradu mi nismo sve mogli pojesti, pa ga ostavili pod smokvom.
- Neko mi je danas pokrao vinograd - kae on
- ali se stope dobro poznaju i sutra demo gledati
ko je.
Ja se zaario i jagode mi staju u grlu.
Nou je kia padala i stope se izbrisale. Spaeni
smo.
Donekoliko se vraamo sa sela u grad. Lete dani kao na vjetru li e.
- Jo demo malo zajedno biti, mala moja - velim joj ja.
Uzdie ona i boji se onih deset mjeseci to de ih
sama na selu provesti.
- Dok smo ovdje, da smo bar to vie zajedno.
Hajdemo na vodu!
Tovarimo burila na magare i tjeramo ga pred
sobom. Ne uri nam se. Vode ionako ima dosta
kod ku e, ali mi eto tako, samo da nismo starijima
na oima.
Zahvatamo drvenom posudom vodu i nalijevamo u burila. Puna su, a nma se ne uri. Gledamo
kozli e kako su klekli na koljena i iz jrka nie vrela piju vodu. Diu glave i otresaju malim svilenim
351

bradicama. Sunce stalo navrh neba i miruje krajina.

- I ko zna kad demo vise ovako? - veli ona. - I
hoemo li vie ikada?
- Sretni smo bili, mala moja, i sebini. Davali
smo milovanje jedno drugom, a i drugi eznu za
naim milovanjima i tijelima. Ko zna ko de tebe
grliti, mala moja, a koje li du ja?
- Ne govori, ne daji mi pelin poslije ovo nekoliko medenih sedmica! Kad ne bude tebe, sklopit du
i i u sanjama du te milovati.
o
Tovarimo burila i konopcima ih uteemo na samaru. Moje se ruke zaple u i neprestano bjee u
svoj zakion, kao ptica kad je nevrijeme goni u gnijezdo.
- Hm, hm - usiljen kaalj iza nas. To je njen
otac. Mi oborenih glava idemo ku i.

- Pa dosta smo i bili sretni - veli ona ispra ajui me. - T , da je ovako uvijek, dosadilo bi nam, i
to vie ne bi bilo pravo zadovoljstvo.
- Deset du te mjeseci eljeti i onda u te jo vie
voljeti, mala moja.
Moji su odmakli preda mnom, a ja se pratam s
njom.
- Pa da mi njeguje golubove, mala moja. Neka
im je perje uvijek bijelo.
- Bojim se da ne umru od gladi.
Ostavljam je sa samim jednim poljupcem u samoi. Cuvat de moje pele i sjeat e se mene.
Odmiem i osvrem se. Naa ku a sa zatvorenim prozorskim kapcima gleda za nama i ali nas.
ini mi se, najvie mene.
Sunce poklopilo krajinu. Podne.

- Pa ti veli, nije jo vrijeme da se on eni - veli

starac ocu.
- Kakva enidba? Istom dijete progledalo o ima.
- Eh - uzdahnu on.
Ja sm sluam iza zida kako se oni razgovaraju
pod ardakom. Istom malo sjene na ledini gdje oni
sjede.
Pue i odbijaju dimove, dr u im ruke s findanima punim kahve. Teko je to.
I sve je ve u suho uneseno. I trganje gro a
prolo, i kukuruz obran i okomian. Mi se spremamo u grad. Sve je natovareno na konje i otilo prije u grad. Pratamo se sa susjedom i 'njegovom
kerkom. U njenim oima nekakvo svjetlo.
352

23 - A. Nametak: Trava zaboravka

353

SUNCE

Prolomilo se sljeme na Dizdaria kui pod silnim teretom plo e. Sasulo se neto krova u ku u,
ali nikom nije falila ni dlaka s glave. Potedjelo ih,
pa eto, stari Memiaga dijelio i kapom i akom za
sre u u nesre i, a dok se ku a ne pokrije crijepom,
odveo eljad na selo. Dao klju Salih-majstoru
Hujduru, pa eto njega, eto ku e, neka preda klju i
uredenu ku u, a na dlan de primiti koliko je pravo.
Salih omjerao, ra unao i prvoga dana popeo se
na krov da skida teku plo u.
Vidio je on sa sljemena ustalasano kameno more hiljadama takvih ku a kao to je i ova, s koje
on treba da skine kameni oklop i da joj natakne
crvenu kapu od crijepa, kakva je kod onih ku a
to se diu u pravac, tamo gdje su nekada bile njive. Vidio je stare raspukle zidove, iskrivijene i
sklone padu, a mjesto kojih se diu novi i uspravni. Eto, Salih je mlad, istom je u tridesetoj, ali je
njemu ao toga starog to iz dana u dan gine i ustupa mjesto novome. On bi htio da ovo staro uvijek ovako ostane, pa makar se nekako i krpilo.
Ove su mu stare ku e ugodnije, s malim prozorima
na ulicu a velikim na dvorite i ba u, sa visoko
ogradenim dvoritem svaka je bila kao osamljena,
kao mala drava, u kojoj je mu bio vladar, a osta-

li sluali i pokoravali se. Visok je zid svakog dijelio

od susjeda niko se nije htio mijeati u tude poslove malen je prozor gledao na ulicu, jer je eljad okrenula svu panju na kuni red, a malo se
obraalo vanjskom, zajedni kom. ao je njemu to
to tako gine iz dana u dan, pa su crveni krovovi
ei (on obiava re i da su to crvene, otrovne gljive), to se rue zidovi izmedu susjeda i to se na
starim ku ama probijaju iroki i visoki prozori na
ulicu.
Tako je eto i ova susjedova ku a pod plan,
jer inovnik koji je doao odnekle daleko iz vapske zemlje, nije htio useliti to se nije preuredila.
Ostalo je ipak dvorite po starom. Po zidovima i
oko cijelog dvorita razapete odrine, pa se kroz lie smjehlj teki grozdovi, a sunce se eta preko
njihovih jagoda i gled se u njima. U dnu smokva
sa irokim liem i ipci s crvenim plodovima i velika murva, koja je prekrila pola bae. Stari Hamzi, kad je izdavao ku u strancu, nije htio poremetiti red u dvoritu. Neka stoji kako stoji, a ako im
se ne svida, uplje im ispod neba, pa neka trae. I
inovnik, s mladom enom, za kojom su se svi okretali napasaju i na njoj oi da su im niz bradu bale curile, saeo ramenima i uselio se.
Tako sad Salih ne zna zato se popeo na krov,
jer dolje u dvoritu susjedovu na stolici za sunanje lei gola ena. Ljubi joj sunce mladost na bijeloj koi. Lei ona zaklopljenih o iju i s prebaenom nogom preko noge.
Kako je nije stid? zaletjelo se Salihu u mozak i pritajeno legao po krovu, pa ni da bi dahnuo.
Moebit misli da je niko ne vidi, pa onako naslobodno legla nasred dvorita medu odrine. A Bole,
zato li ona ono onako radi? Ta, pocrnjet e, grom

354
23'

355

je ubio, pa ne bi onda ovjek ni glavu okrenuo na

nju.
Rdi njena koa, jer sunce pakleno pe e. Salih
osjea kao da e mu sad mozak provreti, a ne moe da se digne. Oi se izbuljile, kipti znoj iz njega.
Ona se okree na poivaljci, pa je sunce zapljuskuje sa svake strane.
Ona sigurno nije nijednom rodila dok joj je
onakvo tijelo. Pa one dojke, malene i rumene. Zato joj, Boe, dade sve lijepo, da bude mimo druge
ene, pa e se uzoholiti? Je li ba ena ili je rajska
hurija? ena je ona, pa da, kakva hurija! Grenik
sam ja, teki grenik, to ovako gledam tudu enu.
A i ona bi se mogla sakriti. Kako je nije stid! A to
da je bude stid? Kad joj je Bog dao onakvo tijelo,
trebala bi gola da ide ulicom i da ljudi padaju na
zemlju kuda ona prolazi, kao to se pred Bogom
nice pada. Boe, oprosti mi, ja sam grenik. Ne, nisam grenik. Zato bih bio? T, dao si mi o i da
njima gledam, a dao si nju da i nju gledam.
Ona se mazala nekakvom ma u, to je on dobro
vidio, sva se namazala i na suncu se prelijevala
kao zmija. Zabacila ruke za glavu, kosa joj se raspustila i grudi iskoile, pa njegov pogled klizi s
jednoga rumenog vrha na drugi i veze nevidljive
antene.
Zato je meni nisi, Boe, dao? Zar ja znam
kakva je ona s kojom ja ve etiri godine ivim i
koja mi nosi tre e dijete ve sedmi mjesec? Nijednom je nisam golu vidio. I svaku sam no kao i
prvu utrnuo svjetlo kad sam joj iao u duek, i samo sam znao da je ensko, a nikad je nisam vidio
kako sada vidim ovu tudu enu.
Kako sam ja svezan bio, Boe! A Ti si me svezao. Ili, ne Ti, to su me drugi svezali. O i su mi
svezali da ne vidim kud prolazim. Ja nisam u svoje
356

ene nikada vidio nita osim lice i dojke, ali kad je

ve rodila i po ela hraniti djecu, pa i tada su ve
bile crne i objeene kao jalovi oblaci. A ova je ena ovdje moda i vidjela mene, ali se ne stidi svoje
golotinje. Pa i zato bi se stidjela?
On ve ne vidi nita. Neka prozirna magla treperi nad itavim krajem. Dan je kao da je posuden
iz pakla. Sunce stalo da pjeva podnevnu pjesmu.
Tiho. Pjeva svakom ovjeku na uho, da je svako
uje na svoj nain. Salihu grmi u uima kao to nije nikad u ivotu. Lomi se u njemu i kida sve.
Izmedu njega i ove ene koju on sada vidi prvi
put, dolazi mukarac. Pozdravlja enu. Ljubi se s
njom, a onda prilazi dolje smokvi u dnu dvorita i
bere irok list. Ona se smije i mirka, a on ga polako polae na nju.
Salih se sputa polako s krova kao ma ka. Vrti
mu se u glavi i povodi se u hodu. Ide ku i a da nije
ni jedne plo e skinuo s krova. Tetura kao nikad.
Prema njemu ide ena u feredi. Jedno se dijete
dri ferede, drugo je u naruju, a trete je na putu
da postane mu enik. Pa to je njegova ena.
- Pa gdje si bio, za mila Boga? Ja mislila da ti se
nije to, ne daj Boe, dogodilo.
- Dogodilo mi se, eno, dogodilo - dahnuo on
tek da neto rekne.
- A to, alosna mi majka? Da se nisi ugruhao?
ta ti je?
- Nita, ta bi mi bilo. Ovako ja... vidi... drago
mi se naaliti
Vidjela mu je u o ima nekakav plamen.
- Da ti nije...
- uti!
Unili u kuu. Stara, malena, naslonjena na druge, pa opet kao i sve druge osamljena. Tri klju a,
krov nad glavom, dvorite s odrinama i ipcima,
...

357

smokva i murva, to je ova ku a, a takva je i svaka s

kraja na kraj grada. U svakoj ku i samo jedna porodica i mir.
Prostrla ona da se jede. Uzeo on zalogaj, vakao
ga kao prebijenih vilica i blehnuo neodredeno.
- Zakljuaj dvorina vrata da ko ne bi doao!
Bez pogovora.
- Lezi djecu, neka spavaju.
I djeca kao da su razumjela, pa se umrtvila u sobi.
- Prostri duek na dvorite!
- Da ti ne bude vru e? - usudila se ona proaptati.
-.Zar u ti ja dvaput govoriti?
to se ovo s njim dogodilo, Bole umiljeni? Nikad nije ovakav bio, a ve smo etiri godine zajedno. Kuku meni nesretnici! apnula ona prostiru i
duek i po njemu bijelu, svilom proaranu plahtu.
- Svuci se - rekao on oporo i ne gledaju i je.
ta mu je sad na um palo, Bog mu pomogao, u
po dana?
- Sramota je, ovje e, dan je...
- ta je tebi, eno, danas? Nikad mi nisi pogovarala nego danas. Svuci se(
Ni oklijevati nije smjela.
- I koulju?
- Da,
Okrenuo se prema njoj. Na dueku je leala njegova ena.
Je li to ena ili je to nekada bila ena? zaletjelo se njemu u mozak. Poao mu pogled od bosih,
ispucalih peta, pa preko mravih nogu s oetom
koom na trbuhu u visokom stupnju trudno e. Pa
onda te dojke, crne, s pomodrelim ilama i duge
kao u koze. Pa lice puno irokih mrlja koje e ona
358

nositi sve dok se ne rijei bremena. I kosa crna, i

duga i kutrava.
- Zabaci ruke za glavu!
- Nogu preko noge!
Opljunuo je, zaletio se stisnutih aka na nju. Ne
miui se do ekala je udarac. Jedan pa drugi.
Kleknuo je kraj nje. Uzeo joj glavu medu ruke, zagledao se u o i, koje su bile pune straha i neizrecive blagosti. Zagledao se svojim izbuljenim i zakrvavljenim o ima u nju, primaknuo se njenim ustima, poljubio ih i zaplakao, a suze mu potekle po
njenu vratu i prsima kao nabujao potok.
Zato, zato? aptao je on grizui je i udaraakama, a zatim je po eo mahnito ljubiti, kao
da je za godinu nije vidio. Ona je leala ne daju i
od sebe glasa.
- Zato ti nisi kao ona? - prostenjao on.
- Koja ona? - usudila se ona jednom.
- Ona, hurija. Tijelo je u nje kakvo ja nikad nisam vidio. Ona je hurija. Onakve e biti u denetu
nagrada. Ono su vje ite djevice. A ti, kujo jedna.
Da si mi barem jednog sina rodila, nego ku rv e. I
to je sigurno, to ga nosi, roba za bordel.
Drhtala je. On je udarao, ljubio i plakao.
ta je on to vidio? Koga je on vidio? On je bolestan. Mozak mu je progorio.
- Da nisi bolestan? Ho e li da ti prostrem da
legne, da se malo odmori? Moebit da si danas
mnogo radio, a sunce estoko, pa da ti nije to naudilo?
- Ah, pusti to! Zdrav sam ja, kuku meni nesretniku! Zdrav sam j:t. Zar misli da me bole o i? Ta
vidim ja da si ti gad mrcini. Ti se ne zna ni namazati kao ona, pa joj je koa kao u djeteta pod pazuhom kad se istom rodi. I mirie, pa ovjeku zavije
mozgom, ti smrade najzadnji!
359

- to sada cmizdri? Jog i to. Ionako mi je svega

preko glave, pa jo i tvoje suze. Ulazi unutra da te
sunce ne vidi!
Dan je gonio dan, no je gonila nod, a on je sate
i sate leao na krovu i gledao kako ena rdi na
suncu kao grozd.
Zato me ona izaziva? Ona zna sigurno da ja
danima leim ovdje na krovu, i mjesto da skidam
plou i pokrivam crijepom, leim i gledam njena
proljea na ovoj koi koja dobiva boju mladog meda. Ona me vidi i okre e se sva meni. Ona i kad ita knjigu prokida listove i kroz rupu me gleda. Zato se ona sva meni okre e? Mogla bi se i skriti da
joj se hoe. Ali ona naro ito uiva to mene ovdje
sunce sui kao razlijepljenu smokvu na ljesi i to ja
ve i nisam ovjek nego grana suha i bez ivota.
Ona hoe mene da ubije. Pa ja sam ve i ubijen. Ja
sam leina. Zaboravio sam i kuu, i enu i djecu.
Zar je ono ena? Meso je ono staro i smrdljivo.
Ovo je ena to lei preda mnom kao to se lei
pred svojim muem.
Zato ona prebacuje ovako lijevu nogu preko
desne i zabacuje ruke za glavu? Ona miri na me i
namiguje mi. Je li ona hurija ili vrag? Ili oboje?
Ona ho e da me nestane, da se rastopim na suncu,
pa da idem odmah u raj gdje du zate i ovakvu huriju. Ne ovakvu. Ja hou ba ovu. Samo ovu koju
sam dobro vidio.
Sunce na zenitu, pa neujni slap rastaljena zlata
pada na krajinu i svaka se zraka razbija o kamen i
prska u bezbroj kapi. A on se ve sputa niz krov
prema eni plaze i kao guter, cm i suh. Glava mu
je nanie i ostaci krvi slili se u nju, pa mu umi i
grmi u uima. Pred o ima sama magla i ena.
360

Moda me ona zove dok sam jo na zemlji, da

ovdje uivamo kao u raju? Jer ko zna i ima li taj
raj. I za koga je on? Ovdje treba iskoristiti sve. Zove me ona. Mami me. Moda. Ali ona ima i onoga
to joj svaki dan dolazi o podne. Ona njega ne e,
jer svaki dan stavlja na nju lie i skriva mi krajeve
neba. Moje je nebo crno. Ona mene ho e makar
da sam ve sjena. I ona je sjena. Zemaljska sjena
rajske hurije. Ali ja i sjenu volim na zemlji nego
huriju u nepoznatom. To tamo je nepoznato. Ovo
ja mogu dohvatiti. Evo odavde s krova sam ve
kod nje. Samo pruiti ruku.
Sunce ja hou, ovo sunce to sam ga pun. Da li
sam ja sunce? Pa da. I ovaj se krov poda mnom zagrijao od mene. I sunce se ono na nebu zagrijalo
od mene, jer ni u njemu nema toliko vatre koliko u
meni. Ona crni na meni ve dane i dane i postala
je kao zreo med, kad p ele padaju na vrijesak. Ja
nju grijem odavde s krova.
Ona de se rastopiti i bit de jedna kap. I ja u postati jedna kap, pa demo se oboje di i negdje i otii izvan svega. Jo sam sunce, ali ne u vie biti
sunce. Bit du ovjek. I ona je sada hurija, ali de biti
samo ena. I spojit demo se pa demo biti dvije kapi. I jedna .de kap biti od mene, druga od nje. Bit
demo jedno. Sad k njoj. Jo se malo spusti, pa korak-dva, i ve smo jedno. Evo, ve mi je pod rukom.... jedan... dva... je...
Ona je vrisnula i skoila prema njemu. Jo je
jednom otvorio o i:
ena... hurija... sunce... e...
Krv mu je zakrkljala u grlu.

361

BIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
LITERATURA

BIOGRAFIJA

Alija Nametak je roden 6. III 1906. godine u Mostaru.

Mekteb, osnovnu kolu i klasi nu gimnaziju zavrio u Mostaru, a studij knjievnosti i srpskohrvatskog jezika u Zagrebu.
Od 1929. godine ivi u Sarajevu i do 1945. godine radi kao
srednjokolski profesor na gimnaziji, uiteljskoj i srednjoj tehnikoj koli. 1934/35. predavao u Pogorici, a jedno vrijeme je
bio lektor i intendant u Narodnom pozoritu u Sarajevu (za
vrijeme rata Hrvatsko dravno kazalite).
Od 1954. godine radi kao saradnik u Institutu za prou avanje folklora u Sarajevu, potom je bibliotekar u Muzi koj akademiji u Sarajevu sve do odlaska u mirovinu 1973. godine.
Pripovjeda Alija Nametak bavio se intenzivno i folkloristi kim istraivanjima.
Umro je u Sarajevu 8. VI 1987. godine.

BIBLIOGRAFIJA
a Izvorna

1. BAJRAM RTAVA. Crtice, pripovijesti, novele. Matica

hrvatska, Zagreb 1931.
2. DOBRI BONJANI. Novele. Matica hrvatska, Zagreb
1937.

3. RAMAZANSKE PRI E. Sarajevo, 1941; 2. izd. Sarajevo, 1944; 3. izd. Starjeinstvo Islamske vjerske
zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i
Sloveniju, 1967.
4. ZA OBRAZ. Novele. Matica hrvatska, Zagreb, 1942.
5. OMER ZA NACVAMA. Puki igrokaz iz seoskog ivota u
Bosni s pjevanjem u tri ina. Sarajevo, 1942; 2. izd.
1943; 3. izd. Sarajevo, 1969.

365

6. MLADI U PRIRODI. Lova ke pride i druge omladinske

prie. Sarajevo, 1943.
7. DAN I SUNCIr. Novele. Vlastita naklada, Sarajevo
1944.
8. ABDULAH-PAA U KASABI. Komedija u tri ina. Sarajevo 1945.
9. TRAVA ZABORAVKA. Z n a n j e, Zagreb, 1966.
10.IZABRANA DJELA, u: Ahmed Muradbegovi -Ante Dean - Jaka Kuan - Alija Nametak. Z o r a ; M a t i c a
hrvatska, Zagreb 1969 (Pet stolje a hrvatske knjievnosti, knj. 108).
11.TUTURUZA I EH MECO. Matica hrvatska, Zagreb
1978.
b - Priredena
12. NASRUDIN-HODA. Njegove ale i dosjetke. Mostar,
1928; 1930, 1942.
13. MUSA AZIM ATI . Hrvatski muslimanski
kalendar, Mostar 1930.
14.SALIH EF. GAEVI : Mevlud. Sarajevo, 1935; 1936;
1944.
15. NARODNE JUNA KE MUSLIMANSKE PJESME. Sarajevo, 1937; 1938; 1941; 1943.
16. MUSLIMANSKE PRIPOVIESTI IZ BOSNE. Tisak i naklada Hrvatske dravne tiskare Zagreb, podrunica
Sarajevo, Naklada knjiare Hadi Ahmed Kujundi ,
Sarajevo 1944.
17. MUSLIMANSKE E]`ISKE PJESME. Zbirka narodnih
ljubavnih pjesama. Hrvatska dravna tiskara Zagreb, Podrunica Sarajevo, 1944.
18. BIBLIOGRAFIJA folklorne grade u deset godita BEHARA s indeksom motiva. Institut za prou avanje
folklora, Sarajevo 1957.
19. JUNACKE NARODNE PJESME BOSANSKO-HERCEGOVA KIH MUSLIMANA. Vlastita naklada, Sarajevo 1967.
20. OD BEIKE DO MOTIKE. Narodne Iirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegova kih Muslimana. Vlastita
naklada, Sarajevo, 1970.
366

LITERATURA
1. BAJRAKTAREVI , Fehim: Bibliografija folklorne grade
u closet godita Behara (s indeksom motiva). Sarajevo
1957, str. 1-136. Prilozi za knjievnost, jezik, istorijy i folklor, 1962, XXVIII/1-2, 112-114.
2. BALENTOVIf`., Ivan: Alija Nametak. Maruli [Zagreb],
XXI/1988, 2, 163-165.
3. BLI, Smail: Kultura Bonjaka - muslimanska kompoApnta. Bee, 1973.
4. BEJTI, Alija: Muslimanske enske pjesme. Priredio Alija Nametak. Sarajevo 1944. Novi Behar, XVI/1944, 16,
259.
5. DELORKO, Olinko: Alija Nametak: Bajram rtava.
Knjievni ivot, I/1932, 3, 44.
6. FRNDI, Nasko: Ziva slika muslimanskog svijeta. [Alija
Nametak]. R e p u b l i k a [Zagreb], XXII I/ 1967, br. 7-8.
7. GLAVA, Radoslav Andrija: Bajram rtava [Alije Nametka]. Hrvatska prosvjeta, [Zagreb], XIX/1932, 6,
138-139.
8. - Dobri Bonjani [Alije Nametka]. Hrvatska prosvjeta, XXIV/1937, 9-10, 441-443.
9. HADIJAHI , Muhamed: Alija Nametak: Gaeviev
Mevlud. Novi Behar, IX/1935-36, 9-13, 164-165.
10. HUKOVI Muhamed: Alhamijado knjievnost i njeni
stvaraoci. Svjetlost, Sarajevo 1986.
11. ISAKOVI, Alija: Neminovnosti. Batina, kritike, jezik,
intervjui. Univerzal, Tuzla, 1987.
12.JELI , Dubravko: Ahja Nametak stvarnost i legenda.
Predgovor, u: Alija Nametak: Trava zaboravka. Znanje,
Zagreb, 1966.
13.- [Predgovor], u: Ahmed Muradbegovi - Ante Dean Jaka Kuan - Alija Nametak: Izabrana djela. Zora;
Matica hrvatska, Zagreb, 1969, str. 317-328.
14.JEI , Slavko: Hrvatska knjievnost od po etaka do danas. 1100-1941. Zagreb 1941; - 2. izd. Zagreb 1944.
15.JUR I, Vladimir: Knjiga Nametkovih novela. Obzor,
LXXVII/1937, br. 264.
16.- Pripovjeda Alija Nametak. Narodna uzdanica, XI/
1943, str. 83-90.

367

17. KABALKI, Raida: Stilske karakteristike poslijeratnih

novela Alije Nametka. Filozofski fakultet, Zagreb,
1990 (magistarski rad).
18.KIKI, Hasan: Literarna fizionomija dananjeg Sarajevz.
Knjievnik, I 11 /1930, 10, 472-475.
19.LEOVAC, Slavko: Svetlo i tamno. (Pregled knjievnosti
Bosne i Hercegovine od 1918 - 1956). S v j e t l o s t, Sarajevo,
1957.

20. LEI , Josip: Meduratna bosanskohercegovaka drama.

Pozorite [Tuzla], XXX /1988, 5-6, str. 503-506.
21. MAJTIN, Zlatko: Alija Nametak: Dobri Bonjania. (Redovno izdanje Matice hrvatske). Omladina, XXI/
1937 -38, 5-6, 217-218.
22. MAItAfCVI, Ljubomir: Pripovjedaki rad Alije Nametka. Napredak [kalendar], 1944, str. 85-89.
23. MAI , Branko: Alija Nametak: Bajram rtava. Novele, redovno izdanje Matice hrvatske, Zagreb za 1931. Novosti, XXVI /1932, 31, 11.
24. MEDENICA, Radoslav: Alija Nametak: Jedna narodna
pjesma o poetku bune na dahije godine 1804. P r i l o z i
prou avanju narodne poezije, - 1/1934, 2, 281 482.
25. - Studije o Atlagiima, Alija Nametak: Atlagi i u poviiQsti
i narodnoj tradiciji. Zbornik za narodni ivot i obi aje Junih Slavena, [Zagreb], VII/1968, knj. 25.
26. MENARI, Ivica: Jedna knjiga bosanskih novela (Alija
Nametak: Dobri Bonjani. Crtice, pripovijesti, novele.
dovito izdanje Matice hrvatAke, Zagreb 1937). Hrvatska
revija, XI/1938, 7, 378-379.
27. M. 0.: Dobri Bonjani Alije Nametka. P u t o k a z [Zagreb],
1I/1938, 6, 167-168.
28. MURGI , Boidar: Tri knjige o hrvatskoj zem/ji. (Alija
Nametak: Dobri Bonjani.J... L i k i H r v a t, 1/1937, 7-8,
7-8.

29. NAMETAK, Alija: Ispovijest jednog naeg pisca. Alija

Nametak o sebi i svojim knjigama. J u t a r n j i list,
XX /1931, 7152, 7.
30.- Dokle je poznat knjievnik. Novi Behar, X VI I / 1945,

32. RAMI , Rizo: Tri generacije knjievnika Muslimana. Putokaz [Zagreb] 1/1937, 1, 20-25; 2, 42-49; - B u d n a B o s na, Svjetlost, Sarajevo, 1966, str. 191-206; - Pivot [Tematski broj], XXVI /1977, 5, 511-519.
33. - Muslimani knjievnici u novom vremenu. Hrvatski
dnevnik, V/1940, 1369, 12; - Hrvatski list, 1940, br.
220.

34. SALKOVI, Omer: Svijet Nametkove proze. (Alija Nametak: Trava zaboravka, Zagreb, 1966). pivot, XVI/
1967, 11-12, 127-129.

35. SIMEON, Rikard: (Knjievni prikaziJ. Savremenik,

XXVII /1938, 5, 482-486.
36. SMAILOVI, Ismet: Nova leksikografska studija. (Alija
Nametak: Rukopisni tursko-hrvatsko-srpski rje nici). Jezik, XVII /1969-1970, 1, 23-28.
37. AHINOVI EKREMOV, Munir: Dananja generacija
pionira muslimanske knjievnosti. I s l a m s k i s v i j e t [Sarajevo], 1933, 22, 15.

38. IM IK, Antun: Hrvatska narodna muslimanska poezija.

Narodne juna ke muslimanske pjesme. Sabrao i izdao Alija Nametak. Sarajevo, 1938. Hrvatska revija, XII/
1939, 2, 94-95.

39. UJEVI , Mate: Hrvatska knjievnost. Pregled hrvatskih

pisaca i knjiga. Zagreb, 1932.
40. - Nove edicije Hrvatske matice. Bajram rlava g. Alije Nametka. [...] Hrvatska straa, IV/1932, 12, 4.
41. VAUPOTI , Miroslav: Prikazivalci bosanske vasi. Hasan
Kiki , Novak Simi , Alija Nametak: Nepoznata Bosna.
Partizanska knjiga, Ljubljana, 1973.
42.ANKO, D[uan]: Alija Nametak: Dobri Bonjania. Redovno izdanje Matice hrvatske za 1937.) Hrvatska
smotra, VI/1938, 7-8, 410-411.
43. UNI , Ismet: Alija Nametak: Dori Bonjani, Novele,
pride i crtice. Novi Behar, XI/1937 -38, 13-16, 253-254.
Priredio:
x
Mustafa E1.iAN

3, 46-47.
31. PERO, Vilim: Alija Nametak: Dobri Bonjani. Redovno izdanje Matice hrvatske za 1937. [godinu]. Hrvatska
straa, X/1938, 60, 4-5.
368

24 - A. Nar. k: Tnva zaboravra

369

NAPOMENA

Izbor novela Alije Nametka sainjen je prema knjizi TRAVA ZABORAVKA (Znanje, Zagreb, 1966.). Prirediva je u
ovom izdanju izostavio nekolike anegdotalno zasnovane fraze
koje ne dosiu vrijednost ostalih Nametkovih novela.
Knjiga je priredena prema runom primjerku autora i njegovoj uputi da se oblici tko i netko zamijene sa ko i neko, a
kavana sa kafana.
Prirediva

za

371

SADRAJ

Muhsin Rizvi : Novele Alije Nametka ili poetika podnoenja sudbine

TRAVA ZABORAVKA
Trava zaboravka
Njegova osuda
Koliko ovjeku treba?
Kia
Kmet
Ahmetov medvjed
Steak
I zasvirati i za pas zadjeti

5
25
36
52
59
74
82
89
95

DURANI I
Napast
Izvan okvira
Hamidova kafana
Otrgnut cvijet
Susret
Ljudi iz kra
Prooruka

I DOBRI I ZLI BONJANI

Dobri bonjanin
Dobri
ejh Jujo
San ovjeka bojega
Boji ka
Inoa
Poderano vime
Pola konjske sile
Sasvim romanti na pria
Laokoon
S puta
4
S onu stranu

03
12
34
42
54
64
75
189
194

199
208
217
233
245
258
273
287
292
296

Cjepar
Pravda za sve
Otmjeni prosjak
Ispod planinskih vrhova

304
311
324
332

PODNE I SUNCE
Podne
.
Sunce
M. eman: Biografija, bibliografija, literatura
Napomena

343
354
365
371

Alija Nametak
TRAVA ZABORAVKA
Izdava
IZDAVACKO PREDUZE E SVJETLOST SARAJEVO
Direktor

SAVO ZIROJEVI
Za izdavaa

GAVRILO GRAHOVAC
Tehniki urednik
MURIZ REDOVI
Korektor
TOMISLAV OBRADOVI
Slajdove za ovitak snimio
KEMAL HADI
tampa
PREDUZE E TAMPARIJA OSLOBODENJE SARAJEVO
Za tampariju
PETAR SKERT
tampano u 5000 primjeraka 1991.
ISBN 86-01-01979-X
86-01-01987-0

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Sarajevo

886.1/.2-32
NAMETAK, Alija
Trava zaboravka : izabrane pripovijetke / Alija Nametak. Sarajevo : Svjetlost, 1991. - 371 str. ; 21 cm. - (Muslimanska
knjievnost XX vijeka : (I -XXV) ; knj. 8)
Novele Alije Nametka ili poetika podnoenja sudbine / Muhsin
Rizvi : str. 5-21. - Bio-bibliografski podaci o autoru / priredio
Mustafa eman: str. 365-369.
ISBN 86-01-01979-X. - ISBN 86 -0 1-01987-0
Na osnovu miljenja Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i
fiziku kulturu SRBiH br. 02. 413. 45 a od 19. 3. 1991. godine na
ovaj proizvod obraunava se porez iz tarifnog br. 8 taka I alineja
I I. i 12. Ta ri fe osnovnog poreza na promet (SI. list SFRJ br. 4/51)
na koji se primjenjuje posebna povlatena poreska stopa.