Prvi dio - TEMELJI ZNANOSTI

1. poglavlje UVOD: Povjest i problemi

1.) ODREENJE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

DEF.: (Furlan, 1992) Razvojna psihologija je psiholoka disciplina koja istrauje psihiki razvoj
ovjeka od poetka njegovog ivota (zaea) pa do kraja ivota (smrti).
n CILJEVI: Razvojni psiholozi prilikom istraivnja promjena u ponaanju upotrebljavljaju znanstvenu
metodologiju. Njihova istraivanja usredotoena su na dostizanje triju osnovna ciljeva:
1. Deskripcija: Opisati razvoj i dati razvojne norme, tj. opisati ponaanja i sposobnosti u svakom
periodu razvoja,
2. Objanjavanje: objasniti zato se ponaanja mijenjaju.
3. Predikcija: predvianje razvoja ponanaanja i po potrebi ga modificirati ili optimalizirati.
n DJEJA PSIHOLOGIJA: Djeja psihologija dio je razvojne psihologije, a bavi se istraivanjem i
prouavanjem djejeg psihikog razvoja (tj. od zaea do ukljuujui kolske dobi (11./13. god.)). Ustvari
svaka vrsta ponaanja svake dobne razine legitimni je predmet istraivanja za razvojnu psihologiju,
meutim veina razvojnih istraivanja bavila se djecom, i to iz 5 razloga:
1.) djetinstvo je period najbreg razvoja,
2.) iskustva u djetinstvu imaju posljedice za itav ivot,
3.) sloene proc. lake je razumjeti tijekom njihova nastajanja,
4.) poznavanje temeljnih procesa moe pomoi prilikom rjea-vanja problema u djetinstvu, i
5.) djeca su sama po sebi zanimljiva za istraivanje.
n Povjesno shvaanje razvoja: Nekada se smatralo da je ovjekova psiha uglavnom konstantna, tj. da se
ne mijenja tijekom ivota. Kasnije se opet smatralo da se ovjek psihiki razvija samo u djetinstvu, te da
djeja psihologija objanjava psihiki razvoj ne samo djeteta, ve i ovjeka uope. No, ubrzo se uvidjelo
da se ovjek psihiki razvija i u mladost (psihologija djetinstva i mladosti), u zreloj dobi, pa i u starosti
(gerontopsihologija), tj. kroz itav ivot.
w Odnos razvojne, pedagoke i socijalne psihologije: ovjekov psihiki razvoj i promjene ostvaruju se
ne samo biolokim rastom i sazrijevanjem, ve i njegovim odgojnim i obrazovnim formiranjem (
pedagoka) te njegovom socijalizacijom ( socijalna ).

2.) POVJEST RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

I. PREDZNANSTVENO RAZDOBLJE (do kraja 19. st.)
A) POVJESNI POGLED NA DJETINSTVO
Tijekom vremena pojam djetinstva znaajno se mijenjao.
a) PRVOBITNA ZAJEDNICA: djeca su bila sredstva za svrhe odraslih, pa su zato bila odgajana za
preivljavanje i pomaganje odraslima. Nije se poznavao ili priznavao individualni razvoj djece.
b) ANTIKA GRKA I RIM (600 pr.n.e - 400 god.): Antiki Grci i rimljani smatrali su da su djeca poput
svojine koja se moe razmjenjivati i troiti (infanticid, robovi, rtvovanje bogovima). Pogotovo enska
djeca koju su "drali" samo za reprodukcijske svrhe.
c) SREDNJI VIJEK - PREFORMACIONIZAM: Djeca su se smatra-la minijaturnim odraslim. Tijekom
srednjovijekovnog razdoblja crkva je pripomogla podizanju drutvene slike o djeci naglaavjui njihove
specifine kvalitete, tj. istou i nevinost. No, istovremeno je, doputajui samo religiozna objanjenja
ljudskog ponaanja, ometala znanstvena istraivanja za koja se obnovilo zanimanje tijekom renesanse.
d) RENESANSA (14. - 17. st.): briga za djecu se poveava. Otvaraju se npr. dobrohotne ustanove
(domovi za bolesnu, izgubljenu i neeljenu djecu). Galilej uvodi teoriju da je ljudsko tijelo pod utjecajem
fizikalnih i kemijskih zakona, pa da se zato i ljudsko ponaanje moe objasniti utjcajima tih zakona.
e) REFORMACIJA (16. st.): Puritanska sekta J. Calvina (1509-1564) koja je proizala iz reformacije
konstruirala je prvi opsean model djejeg razvoja. Taj model se temeljio na ideji djeje uroene zle
prirode i sklonosti prema grijehu. Prema tome je i odnos prema njima bio izrazito strog, jer njihovo
"spasenje u potpunosti ovisi o prvilnom odgoju" (prvi prirunici za odgoj, kao i "odgojne" knjige za
djecu).
f) RENE DESCARTES (1596 - 1650): raskrio je put za znanstveno istraivanje ljudskog ponaanja
predlaui dualistiki sustav (kartezijanski dualizam) u kojem ne-fiziki um upravlja mehanikim
funkcioniranjem fizikog tijela, jer se to shvaanje nije kosilo sa shvaanjima crkve. Poto tijelo
funkcionira prema mehanikim zakonima, ti zakoni se mogu objektivno istraivati.

B) PRVI TEORETIARI
ak i prije pojave psihologije kao zasebne discipline, tri su mislioca ponudila vane modele ljudskog
razvoja
1.) JOHN LOCKE (1632-1704) - Empirizam - temeljio je svoj pristup na strogoj okolinskoj teoriji prema
kojoj je um novoroenadi tabula rasa (prazna ploa) i cjeloukupna spoznaja stjee se iskljuivo kroz
iskustvo i uenje.
2.) JEAN-JACQUES ROUSSEAU ( 1712-1778) - Nativizam - predloio je nativistiki model prema

kojem se djetetovo ponaanje razvija na osnovi uroenih ideja i procesa. Djetetovo uroeno znanje sastoji
se iz stvari kao to su naela pravde, potenja i osjeaja savjesti, i naglaava njihovu uroenu dobrotu i
nevinost (plemeniti divljak).
3.) CHARLES DARWIN (1809-1882) - Evolucionizam - je razvio poznatu teoriju evolucije koja ima
dvije osnovne predpostavke:
a) pripadnici se meusobno razlikuju po svojim karakteristikama, i b) svaka vrsta proizvodi vie potomaka
nego to okolina moe podnjeti, to dovodi do natjecanja. Te dvije pretpostavke rezultiraju prirodnom
selekcijom, tj. samo oni najsposobniji pojedinci preive u borbi za opstanak, pa zato svoje bolje
karakteristike prenose na svoju djecu.
Ova teorija je potaknula Ernst HAECKLELA da formulira rekapi-tulacijsku teoriju prema kojoj
"ontogeneza rekapitulira filogene-zu", tj. razvoj pojedinca se odvija kroz stupnjeve koji su sukladni
razvoju cijele vrste. Darvin je svojim istraivanjem pokazao da ov-jek nije nikakvo nadprirodno bie, ve
je nastao tijekom evolucijs-kog procesa i samo je jedno od ivih bia.
Ovaj teorijski okvir predstavlja osnovu za dananji ETOLOKI pristup ljudkom razvoju smatrajui da
mnoga ljudska ponaanja imaju porijeklo u prolosti, kada su bila korisna za preivljavanje naih predaka.
Darvin je naglaavao interindividualne razlike, kao i utjecaj okoline (selekcijski) na evolucijski razvoj.
II. ZNANSTVENI PERIOD (od 1882 )
Znanstveni period razvojne psihologije poinje 1882. god. kad je Wilhelm PRAYER (1841 - 1897)
objavio knjigu "UM DJETETA" - koja je predstavljala prvi znanstveni dnevnik o djetetu i razvoju dijelova
uma djeteta (osjetila, volja, intelekt i sl.)
I. Generacija - PIONIRI DJEJE PSIHOLOGIJE
1.) G. Stanley HALL (1846-1924) - Znanstveno istraivanje zapo-elo je s upitnikim istraivanjem G.
Stanley Halla, koji je takoer predloio teoriju razvoja temeljenu na naelima evolucijske rekapi-tulacije.
Takoer je objavio udbenik o adolescenciji "ADOLES-CENCE" i openito se zalagao za popularizaciju
psihologije.
2.) Alfred BINET (1857 - 1911) - Konstruirao je zajedno s T. Simonom prvi test inteligencije (1905) radi
selekcije potencijalno uspjenih od mentalno retardirane djece. Naglaavao je znanstveni pristup u
psiholokim istraivanjima i koritenje eksprerimenta.

3.) James - Martin BALDWIN (1861 - 1934): Naglaavao je va-nost teorija u znanosti jer one
omoguuju interpretaciju podataka. Razvio je tzv. genetiku epistemologiju - tj. razvoj je progresivna
promjena koja nije samo kvantitativna ve i kvalitativna. Smatrao je da se intelektualni razvoj odvija u
fazama. Takoer je smatrao da su djeca aktivni sudionici svoga razvoja. Kao to vidimo, njegove je ideje
kasnije gotovo sve preuzeo J. PIAGET i razvio "svoju" genetiku epistemologiju.
4.) John B. WATSON (1878-1958) - doprinio je tome da je djeja psihologija postala prirodna znanost,
uvodei objektivne istraivake metode utemeljene ne opaljivim i mjerljivim ponaanjima. Njegova
bihevioristika teorija razvoja dri da je uvjetovani refleks osnovna jedinica razvoja i da su uglavnom
okolinski i iskustveni initelji odgovorni za promjene u ponaanju i razvoj pojecinca.

5.) Sigmund FREUD (1856-1939) - predloio je teoriju faza psihoseksualnog razvoja koja je izrasla iz
njegova klinikog rada u psihoanalizi. Moderni razvojni psiholozi njegovu teoriju ne prihvaaju, ali
njegov interakcionalistiki pristup i njegovo naglaavanje znaaja utjecaja ranih iskustva u djetinstvu na
ponaanje u kasnijem ivotu i danas su prihvaene pretpostavke, iako se znatno drugaije tumae.

II. Generacija - PIONIRI DJEJE PSIHOLOGIJE

1.) Arnold GESELL (1880-1961) - Njegova istraivanja obnovila su zanimanje za bioloko gledite
nudei dokaze da uroeni matu-racijski procesi objanjavaju razvojne promjene. Smatrao je da se sva
djeca razivijaju na identian nain, koji je bioloki utemeljen pa stoga univerzalan. Zbog toga je tvrdio da
vanjski poticaji nisu bitni za razvoj i da nije dobro ni korisno umjetno ubrzavati djeji razvoj.
* Njegova opservacijska istraivanja dala su i dobne norme ponaanja koje su bile korisne i
profesionalcima i roditeljima.
* Takoer je dao znaajne metodoloke doprinose: koristio kameru za snimanje djece; promatranje kroz
jednosmjerno staklo i sl.
2.) Heinz WERNER (1890 - 1964): Definirao je razvoj prema tzv. orogeninom naelu: razvoj je proces
diferencijacije iza koje slijedi hijerarhijska organizacija (nakon diferencijacije slijedi integracija ne viem
nivou - npr. djete na poetku pokree itavo tijelo, a kasnije sve diferencijranije moe kontrolirati pojedine
dijelove tijela.
3.) Jean PIAGET (1896-1980) - je do danas vjerojatno najutjecaj-niji razvojni teoretiar. Njegova
genetika epistemologija bavi se razumjevanjem oblika djeje spoznaje i kvalitativnim promjenama koje
ona prolazi tijekom razvoja. Razvio je tzv. "kliniku metodu" istraivanja koja se sastoji od
polustrukturiranog intervjua s pitanji-ma koja su oblikovana tako da ispituju djetetove naine rasuivanja.
4.) Lav VIGOTSKI (1896-1934) - je predloio sociokulturalni model ljudskog, posebice mentalnog
razvoja, koji odraava marksistiko vjerovanje u socijalnu i kulturalnu osnovu individualnog razvoja i u
vanost razmatranja razvoja iz povjesne perspektive.
3.) PROBLEMI RAZVOJNE PSIHOLOGIJE
Tri se problema esto pojavljuju u istraivanjima u razvojnoj psihologiji:
1.) to je to razvoj: Prema dananjem shvaanju to je slijed prog-resivnih, pravilnih i relativno trajnih
promjena u neurolokim i fizikim strukturama, misaonim procesima i ponaanju.
Razvojne promjene su jo i: - sustavne, - stabilne, - javljaju se unutar ivota pojedinca, - univerzalne su, povezane sa povea-njem dobi i iskustva.
2.) Problem prirode nasuprot odgoju: (nativizam-empirizam), tj. pitanje je li primarni izvor razvojnih
promjena a) uroeno nasljee (nativizam) ili b) okolinski i odgojni uvjeti, tj. uenje i iskustvo
(empirizam).
Prema dananjem shvaanju na razvoj utjeu kako bioloki tako i socijalni faktori, tj. faktori uenja,
no dalje se diskutira u kojoj mjeri i u kojem pogledu dominiraju jedni odnosno drugi faktori.
3.) Problem kontinuiteta nasuprot diskontinuiteta: Postoje ustvari dvije komponente: a) jedna se

odnosi na obrazac ili tijek razvoja, tj. je li razvoj tee glatko i stabilno, tako da se nove sposobnosti,
vjetine i znanja postupno nadodaju podjednakom brzinom, ili se razvoj odvija razliitim brzinama, gdje
se izmjenjuju faze brzog i faze sporog razvoja; i b) pitanje povezanosti razvoja, tj. da li se rana ponaanja
nadograuju jedna na drugo i tako stvaraju kasnija ponaanja, ili se pojedini oblici ponaanja pojavljuju
nezavisno od ve postojeih.
Odgovor na ovo pitanje ovisi o pristupu razvoju: ako se polazi od opaljivih ponaanja, onda je razvoj
diskontinuiran, a ako se polazi od uzroka razvoja, onda je on kontinuiran.
4.) Problem normativnog nasuprot idiografskom: odnosi se na usmjerenost istraivaa ili prema
slinostima i openitostima djejeg razvoja, ili na initelje koji proizvode individualne razlike meu
djecom, kao to su npr. kulturni utjecaji.
5.) Stabilnost osobina i ponaanja u vremenu: (rang poredak)
6.) Konzistentnost (dosljednost) ponaanja u vremenu: Pitanje je je li neko ponaanje stvarno izraz
osobine linosti ili posljedica trenutane situacije.
7.) Kakva je priroda djeteta:
a) Djete je: aktivno - pasivno ? (kao sudionik vlastitog razvoja)
b) Djete je: dobro -loe ?
8.) Relativna vanost razliitih razvojnih perioda: Pitanje je koji periodi imaju vei znaaj za ukupni
razvoj ovjeka, a koji manji (rana ili kasna iskustva), tj. postoje li odluujui kritini periodi.

N JO NEKI PROBLEMI RAZVOJNE PSIHOLOGIJE:

1.) Kulturalni relativizam - kulturalna univerzalnost

2.) Vanost drutvenih trendova
3.) Bazina (znanstvena) - primjenjena istraivanja
4.) Holizam (cjelina je vie od zbroja elemenata) - elementarizam
5.) Normalno izuzetno
2. poglavlje - METODE ISTRAIVANJA

* ZNANSTVENO ISTRAIVANJE
* METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA
* VRSTE/STRATEGIJE ISTRAIVANJA

* NACRTI RAZVOJNIH ISTRAIVANJA

* OSTALE ISTRAIVAKE TEHNIKE
* ETIKI PROBLEMI

1.) ZNANSTVENO ISTRAIVANJE

Znanstvena metoda se sastoji od skupa pravila koja istraivai koriste prilikom provoenja svojih
eksperimenata (sistematinost, objektivnost, kontrola, verifikacija i opreznost u generaliziranju)

Uloga teorija: DEF.: Teorija je skup tvrdnji kojim se sustavno objanjavaju injenice i zakoni. Pri tome,
zakon se definira kao "tvrdnja da su neke stvari, pojave pravilno povezane, tj. da u njihovoj strukturi ili
redosljedu postoji pravilnost". Znanstvene teorije imaju tri vane uloge u istraivakom procesu:

1. Pomau u organizaciji informacija koji su prikupljene znanstvenim istraivanjima,

2. slue za predvianje novih zakona, i
3. osnovica su postavljanja novih problema, hipoteza i istraivanja.
Objektivnost: Jedna od bitinh znaajka znanstvenog istraivanja je objektivnost, a to znai da je ono
usmjereno na spoznavanje stvari onakve kakve one jesu, neovisno o neijim subjektivnim eljama,
potrebama ili oekivanjima. To za djeju psihologiju znai:
a) ona moe prouavati samo opaljiva ponaanja i ona moraju biti mjerljiva, tj. mogu se kvantitativno
izraziti.
b) imbenici ili faktori za koje pretpostavljamo da imaju utjecaja na djeje ponaanje takoer se moraju
kvantitativno izraziti (npr. broj djece u razredu, broj brae i sestara i sl.)
2. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA
1.) METODA SUSTAVNOG OPAANJA (SAMO DESKRIPTIVNI PODACI):
a) Prema okruenju opaanja:
1. opaanje u prirodndim uvjetima (nemanipulirana okol.)
2. opaanje u laboratoriju (visoko manipulirana okolina)
b) Prema stupnju usmjerenosti i planiranosti:
1. Otvorene metode:
1.1. metoda dnevnika (nije uvijek sustavno i objektiv.)
1.2. metoda primjerka (stalno se biljei ba sve)
2. Zatvorene metode:
2.1. opaanje dogaaja (kad god da se pojava desi)
2.2. intervalno opaanje (da li se u odreenom intervalu pojavljuje pojava)
2.) METODA IZVJEIVANJA I SAMOIZVJEIVANJA:

Ovdje druge osobe daju izvjee o razvoju djeteta (roditelji, vr-njaci, prijetelji)
a) intervju: - strukturirani, nestrukturirani, kliniki intervju
b) testovi i upitnici: - papir/olovka, computer (nefleksibilni su)
c) projektivne tehnike:- interpretacija nestrukturiranih materijala

*
*
*

Ako se informacije dobibvaju od roditelja, treba uzeti u obzira da su one sistematski falsificirane (prepozitivne)
Kod intervjua djeteta treba uzeti u obzir karakteristike i spo-sobnosti odgovaranja djeteta te ne utjecati
na odgovore.
"Kliniki" intervju je koristio Piaget, pri emu tijek razgovora ovisi o odgovorima djeteta.

3.) STUDIJA SLUAJA:

Ovdje se prikupljaju podaci o jednoj osobi iz razliitih izvora, tj. detaljno se analizira neki posebno
intersantan sluaj. Ima mnogo deskripcije, podaci su retrospektivni i rad je mukotrpan.
3.) VRSTE/STRATEGIJE ISTRAIVANJA
Openito u psihologiji razlikujemo tri vrste istraivanja: deskriptivno, korelacijsko i eksperimentalno.
1.) DESKRIPTIVNO ISTRAIVANJE:
Sastoji se jednostavno od opaanja i evidentiranja mjerljivih podataka, i danas se prvenstveno
upotrebljava kao prvi korak u istraivanju podruja o kojemu vrlo malo znamo.
2.) KORELACIJSKO ISTRAIVANJE:
Korelacijska se istraivanja koriste za otkrivanje veza izmeu varijabli i za opis smjera i veliine te
povezanosti.
n DEF.: Varijabla je pri tome svaki initelj koji moe poprimiti razliite vrijednosti na nekoj dimenziji
(visina, teina, dob i sl.).
N DEF.: Korelacija je tvrdnja koja opisuje odnos, tj. smjer i veliinu sukladnosti u variranju dviju
varijabli. to se tie smjera razlikujemo: a) pozitivnu korelaciju (znak +): kad se obje varijable mijenjaju u
istom smjeru, i b) negativnu korelaciju (znak -): kad se dvije varijable mijenjaju u suprotnim smjerovima.
to se tie veliine, visoka korelacija znai da su varijable usko povezane. Korelacija se izraava
koeficijentom korelacije "r", i njegova vrijednost se kree izmeu +1,0 do -1,0. Korelacije se takoer
mogu prikazati grafiki dijagramom rasprenja.
n NPR.: Korelacija izmeu koliine gledanja TV-serije "Sesam street" i djeje sposobnosti itanja.
Naena je npr. korelacija r = +0,78. Meutim, interpretacija tog rezultata nije jednostavna, jer nije jasno
da li oni koji bolje itaju ba zato vie gledaju "Sesam street" ili oni koji vie gledaju "Sesam street" onda
bolje itaju. Dakle, nije jasno ta je uzrok, a ta posljedica.
Glavno ogranienje korelacijskog istraivanja lei znai u tome da se korelacija ne moe koristiti kao
pokazatelj uzronosti izmeu varijabli, tj. ne vidi se to je uzrok, a to posljedica. Ona pokazuje samo
stupanj i smjer povezanosti.

3.) EKSPERIMENTALNO ISTRAIVANJE

Eksperiment je znanstveno-istraivaki postupak kojim se u strogo kontroliranim i ponovljivim uvjetima
izaziva neka pojava radi njenog opaanja i/ili mjerenja. Osnovna karakteristika eksperimenta je sustavno
manipuliranje NZV i mjerenje u kojem stupnju je ta manipulacija utjecala na ZV (ponaanje).
Cilj eksperimenta: Prema tome, osnovi cilj eksperimenta je utvrivanje uzrono-posljedinih veza, tj.
provjeriti kako djeluje odreeni faktor ili varijala (nezavisna varijabla) na neki jasno definiran fenomen
(zavisna varijabla). Drugim rijeima, pokuava se maksimalizirati dio varijance mjerenja koji se moe
objasniti djelovanjem NZV, pri tome minimalizirati varijancu pogreke, a istodobno kontrolirati
sistematske relevantne faktore.
n VRSTE EKSPER.IMENTA (prema stupnju kontrole NSVF i NZV):
1. Laboratorijski eksp.: postupak se provodi u strogo kontroliranim uvjetima, gdje se pokuava
izolirati samo utjecaj NZV. Ti eksperimenti imaju veliki stupanj unutarnje valjanosti (tj. NSVF su
dobro kontrolirani i rezultati ZV su zaista posljedica djelovanja NZV), meutim vanjska valjanost
(tj. generabilnost ili primjenjljivost rezultata u prirodnim uvjetima) je mala. Rezultati se smatraju
ARTIFICIJALNIM.
2. Prirodni eksp.: - npr. naputena djeca - NZV je npr. usvajanje/neusvajanje te djece, a ZV je razvoj
djece. Ili npr. utjecaj rata ili drugih prirodnih promjena na djeji razvoj. Ti eksperimenti imaju slabu
unutarnju valjanost (zbog slabe kontrole NSVF), ali veliki stupanj vanjske valjanosti.
3. Eksperiment u prirodnim uvjetima: ovdje se fenomeni opaaju kad se oni prirodno dogode, a esto
i na mjestu na kojem se prirodno zbivaju. Unutarnja valjanost je takoer niska, a vanjska je visoka
(Upravo zbog blizine realnim uvjetima).
4. Eksper. s ukljuivnjem/iskljuivnjem NZV: Eksperimentalni nacrt u kojem se NZV nekoliko puta
sustavno uvodi i uklanja (ABAB nacrt). Osnovna pretpostavka je da ako stvarno postoji uzonoposljedina veza izmeu NZV i ZV, onda e svako uvoenje NZV uzrokovati identine promjene u
ZV. Glavna prednost je to to je potreban samo mali broj ispitanika (ak samo jedno dijete).
(NPR.: Ispitivanje kako prisutnost majke utjee na frekvenciju osmjeha djeteta. 1.) izmjeriti koliinu
djetetovih prirodnih osmjeha. 2.) U tzv. tretmanskoj fazi mjeri se broj osmjeha kad je majka prisutna
i kad je odsutna, pri emu se majka nekoliko puta pojavljuje, jer promjena u ZV kod prvog
pojavljivanja mogla bi biti posljedica sluaja. Dakle ponovljeno uvoenje slui kao kontrola.

4.) NACRTI RAZVOJNIH ISTRAIVANJA

Mnogi razvojni eksperimenti ispituju promjene u ponaanju djece do kojih dolazi sa porastom njihove
dobi.
1.) LONGITUDINALNI NACRT: Longitudinalna metoda ispituje ponaanje istih pojedinaca tijekom

nekog dueg vremenskog razdoblja. Ova metoda posebno je korisna za ispitivanje:

a) posljedica ranih iskustva na kasnije ponaanje (NPR.: utjee li primjena disciplinskih metoda na
dijete u ranom djetinstvu na njegovu upotrebu kazni kada samo postane roditelj.) i
b) stabilnost tog ponaanja (NPR.: ostaje li temperament stabilan tijelom ivota).

Problemi logitudinalnih istraivanja su:

a) osipanje ispitanika,
b) uinci opetovanog testiranja i
c) zastarijevanje mjernih instrumenata.
d) Takvo istraivanje je takoer i vrlo skupo.
2.) TRANSVERZALNI NACRT: Kod transverzalnog istraivanja istovremeno se prouavaju i usporeuju
djeca razliite dobi, kako bi se utvrdili uinci dobi na neki aspekt ponaanja. Ovdje je dakle sama dob
NZV.

n Prednosti: Zahtjeva znatno manje vremena i openito, iskljueni su gotovo svi problemi
longitudinalnog istraivnja.
n Nedostaci:
a) nije mogue ispitati utjecaje ranih iskustva i stabilnosti ponaanja, jer se ispituju razliiti pojedinci i
b) problem uinka kohorte: pod kohortom se smatraju svi pojedinci koji su istog godita. Problem
uinka kohorte sastoji se u tome, da su odreeni aspekti ljudskog ponaanja pod utjecajem
jedinstvenih dogaaja i uvjeta koje je doivljela odreena generacija, pa je zato teko razluiti to je
utjecaj dobi, a to tih jedinstvenih utjecaja.

3.) KROZ-SEKVENCIJALNI NACRT: Ovdje se kombiniraju nacrti longitudinalnog i transverzalnog

istraivanja. Eksperiment se zapoinje jednostavnim transverzalnim istraivanjem, u kojem se
istovremeno ispituju djeca razliite dobi. Zatim se te iste skupine ispituju jo nekoliko puta nakon
odreenih vremenskih intervala kako bi se dobio longitudinalni pogled na problem.
n Prednosti:
1. Dobivaju se dva podatka: Mogue je ispitati da li se ponaanje razlikuje kod ispitanika razliitih
dobnih skupina (transverzalna usporedba), a ujedno i je li to ponaanje stabilno u vremenu
(longitudinalna usporedba).
2. Mogue je efikasnije kontrolirati relevantne faktore. Ako se usporedbom rezultata dviju kohorti
(generacija) kada su oni iste dobi (jer je mlaa generacija dostigla onu dob u kojoj je ranije bila
ispitana starija generacija) ustanovi razlika u rezultatima, onda je to vjerojatno posljedica a) uinka
kohorte ili b) uinka opetovanog testiranja.
4.) MIKRORAZVOJNI NACRT: On se koristi za istraivnje razvojnih promjena u tijeku njihovog
odvijanja. Zato se istraivanje vri na djeci kod kojih se oekuje razvojna promjena i ona se u kratkom
vremenskom razdoblju vrlo esto ispituju (kako bi se "ulovila" prjomjena).

n Nedostatak:
a) moe biti prilino skup, i
b) opetovano mjerenje moe utjecati na rezultate.

5. OSTALE ISTRAIVAKE TEHNIKE

1. Meukulturalna istraivanja: Ovdje je NZV socio-kulturalno okruenje. Meukulturalna istraivanja
mogu razjasniti problem nativizma-empirizma, jer ako su neki razvojni procesi identini u svim
kulturama, onda se moe pretpostaviti da su oni kontrolirani biolokom faktorima. U suprotnom, oni su
vie pod utjecajem uenja i vanjskih faktora.
2. Komparativna istraivanja: Etolozi provode istraivanja na neljudskim vrstama radi prikupljanja
informacija koje su znaajne za razumjevanje ljudskog razvoja. Ta istraivanja ne provode se na ljudima
jer su neetika. Pitanje je meutim, je li ono to za ovjeka nije etiki, to jest za ivotinje, i to samo zato
to im je ovjek oduzeo pravo na svijest, bol, osjeaje, slobodu, sreu, ivot.
6. ETIKI PROBLEMI

Mogui rizici: Problem je u tome da istraivnja mogu imati i negativne posljedice za ispitanike. U
psiholokim istraivnjima manji je rizik fizikog ozljeivanja djeteta, ali zato postoji problem potencijalne
psiholoke tete. Djeca su pri tome posebno osjetljva jer svaki utjecaj igra ulogu u njihovom razvoju, a
nije niti poznato to sve i kako utjee na njih. (NPR.: kad djeca usljed eksperimentalne situacije
doivljavaju negativne emocije, poput neuspjeha, frustracije ili stresa - jer npr. ne mogu rijeiti postavljen
zadatak). Postoji naime, mogunost da djeca neke negativne emocije i dalje osjeaju nakon naputanja
eksperimenta.
Model donoenja odluke o (ne)provoenju eksperimenta:
Osnovni pristup po kojem se odluuje da li se neki eksperiment smije/ne smije provesti, je taj da se
pokuava ustanoviti njegova potencijalna korist i potencijalna teta. Ako je teta vea od koristi onda se
istraivanje ne provodi, u obrnutom sluaju on se provodi.

ZATITNE MJERE: Danas se rutinski upotrebljavaju odreene mjere sigurnosti.

1.) Provodi se strunjaka recenzija, tj. drugi znanstvenici procjenjuju vrijednost nekog eksperimenta,
2.) Pribavljanje obavjetajnog pristanka roditelja, uitelja i same djece koja sudjeluju u istraivanju. Djete
ima naravno pravo odbiti sudjelovanja u eksperimentu ili se u bilo kojem trenutku povui iz
istraivanja - bez obzira na miljenje roditelja.

3.) Uklanjanje svih eksperimentalno proizvedenih efekata putem dodatnih postupaka (npr. ako je dijete
doivjelo frustraciju radi nemogunosti rijeavanja nekog zadatka, na kraju mu treba omoguiti
uspjeh i time ukloniti frustraciju).
4.) Kratko obavjetavanje: informiranje djeteta o svrsi istraivanja i njegovoj ulogi u tome.
Drugi dio - TEORIJE RAZVOJA

4.
5.
6.
7.
8.

PSIHODINAMSKI pristup
MEHANOCISTIKI pristup
KOGNITIVISTKI pristup
ETOLOKI pristup
EKOLOKI pristup

DEF.: TEORIJA: Teorija je skup meusob-no povezanih tvrdnji o podacima, koji omoguuje
objanjenje, interpretaciju i predikciju ponaanja (Olds & Papalia, 1989).
Svaka se teorija osniva na injenicama, ona ih saima, integrira, objanjava i omoguu-je predikciju. U
svakoj znanosti su potrebne su i teorije i empirijski podaci:
* Teorija bez podataka je isto spekulira-nje, a
* Podaci bez teorija su neinterpretabilni.

TEORIJSKI SUSTAVI U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

1.) PSIHODINAMSKI PRISTUP

A) S. Freud: TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA
A) TRI RAZINE SVIJESTI: Freud je linost usporedio sa ledenom santom koja pliva na vodi. Podruje
svijesnoga odgovara onom dijelu koji viri iznad povrine i koji je samo desetina te ledene sante. Sve ono
to je ispod povrine (a to je najvei dio) odgovara nesvjesnom dijelu linosti.
Freud je smatrao da postoje tri razine svijesti:

1.)

SVIJESNO:
svijest
predstaTOPOGRAFIJA
vlja
najviu
LINOSTI
razinu linosti i
ukljuuje sve ono svjesno
to u odreenom
trenutku svjesno
doivljavamo.
No, to svjesno
podsvjesno
iskustvo samo je
malen
dio
mental-nog ivota
i predstavlja iskrivljenu
sliku nesvjesno
koja je nas-tala
kroz
procese
selekcio-niranja i
zatitnog
odabira-nja
sadraja
iz
unutarnjeg
i
vanjskog svijeta.
Osim toga, svijest
je krat-kotrajna,
prolazna i neprekidno se mijenja.

2.) PODSVIJESNO: - je onaj dio linosti koji u odreenom trenutku nije dostupan pamenju, ali koji to
moe postati u bilo kojem drugom asu. Zato se podsvjesno jo naziva i = dostupnim pamenjem.
3.) NESVIJESNO: - je najdublja razina ljudskoga uma, a obuhvaa tri stvari:
a) represirani sadraji: to su sve one ideje, misli, uspomene i pamenja koja su represirana odnosno
potisnuta iz svijesti u podsvijest i to direktnim dijelovanjem samih psihikih procesa,
b) nesvijesno znanje: obuhvaa i one informacije koje su nisu prole kroz nau svijest i koje nisu
nauene (vei dio), i
c) predverbalna iskustva: iskustva koja ne moemo verbalizirati.
Nesvijesno se manifestira u svakodnevnom ivotu u tom smislu da upravlja, usmjeruje i oblikuje
ljudsko ponaanje, a pojedinac na svijesnoj razini onda pokuava nai neka logina objanjenja za to
ponaanje (racionalizacija).
Takva koncepcija linosti bila je svojedobno revolucionarna jer je, opisujui ovjeka kao uglavnom
nesvijesnim biem, stajala ne samo u suprotnosti s tradicionalnim shvaanjem ovjeka kao autonom-nim,
svijesnim biem sa slobodnom voljom, ve se suprotstavljala i svakodnevnom, najoiglednijem doivljaju
kojeg ovijek ima samoga sebe.
Prema Freudu, ovjek je nesvjestan u tom smislu da njegovim mislima i aktivnostima vladaju psihike
energije (konkretno instinkti), a on nije svijestan tih utjecaja, ve pogreno smatra da djeluje autonomno,
prema (od svega) neovisnom i slobodnom odabiru. Meutim, upravo suprotno je sluaj. ovjek je zapravo

potpuno determinirano bie, dirigirano nesvijesnim impulsima. On nije svijestan svojih pravih motiva i
pravih razloga svojih akcija. Zato je velika zabluda svih ljudi kad sebe identificiraju samo s onim malim
svjesnim dijelom svoje linosti i smatraju sebe svijesnim, slobodnim stvorenjem.

Dubinska analiza: Kako su ovjekove misli i aktivnosti voene nesvijesnim, on ne moe sam istraivati
vlastitu prirodu. Naime, podruje nesvjesnog u linosti svakog pojednica je po svom opsegu i znaenju
golemo - u usporedbi sa oni malim podrujem koje doivljavamo svijesno. Zato mu je potrebna pomo
jedne druge osobe. Put takvog istraivanja je dubinska analiza.
Freud navodi osam situacija koje su pogodne za analizu podsvijesti ili nesvijesnog:
1.) ale, pogreke ili propusti,
2.) Podaci o tome to pojedinac kod drugih ljudi ne voli,
3.) Podaci o ivotu (prolosti, djetinstvu) pojedinca,
4.) Otpor koji pojedinac prua pojedinim temama,
5.) Slobodne asocijacije - klasina psihoanalitika tehnika,
6.) Snovi - kao "kraljevski put" analize,
7.) Umjetnika dijela i stvaralato - kao javni izraz neuroticizma
8.) Neurotiki simptomi - histerija, tjelesne tegobe, i sl.

B) STRUKTURA LINOSTI
Nakon 1920. Freud je proirio svoju koncepciju linosti te model triju razina svijesti zamijenio novim
modelom u kojem postoju tri strukture koje zajedno ine linost:

STRUKTURA:

NAEL
O:

a) ID - (lat. ono)
ugoda
b) EGO - (lat. ja)
realnos
c) SUPEREGO - t
(nad ja)
ideali

STRUKTURAL
NA
KONCEPCIJA
LINOSTI

Te tri strukture nisu neke zasebne strukture u linosti koje imaju svaka za sebe nezavisnu egzistenciju, ve
su to oznake za odreene psiholoke procese unutar linosti, tj. odreene snage koje djeluju.
Topografska i strukturalna koncepcija linosti mogu se spojiti, a zajednika shema izgleda ovako:

svjesno

podsvjesno

nesvjesno

Kao to se vidi iz slike, ID je u cijelosti uronjen i sadran u podruju nesvijesnog i on ini najvei dio tog
podruja. EGO i SUPEREGO prostiru se kroz sve tri razine svijesti. Najvei dio ega i superega smjeten
je u podruju podsvijesnog, a samo mali dio jednog i drugog ini svijest pojedinca kao to je mali dio
lociran u nesvijesnom. Iz toga se vidi da su ego i superego veim svojim dijelom izvan svijesti negoli u
svijesti.

1.) ID (ONO)
n Ope: ID je najprimitivnija komponenta linosti koja je uroena i koja sadri sve ono to je psiholoko
kod pojedinca, a to je naslijeeno i prisutno ve pri roenju. To su uglavnom instinkti ili nagoni. Ta
komponenta je potpuno u podruju nesvijesnog, a ujedno je i najvea. ID je i osnovni izvor i rezervoar
cjelokupne psihike energije, tj. izvor energije za sve ostale psihike aktivnosti i procese. On opskrbljuje
ego i superego energijom. Svoju energiju ID pak dobiva transformiraui fiziku energiju u psihiku. EGO
i SUPEREGO se postepeno izgrauju iz ID-a.
n Naelo ugode: ID djeluje na primitivan nain iskljuivo prema naelu ugode. Naelo ugode znai da
ID eli odmah i sada zadovoljenje svojih zahtjeva. On ne poznaje nikakve zakone, pravila ili inhibicije, a
kako ne poznaje ak ni strah, on djeluje bez obzira na konsekvence svojih akcija bilo u odnosu na vlastito
odravanje ili odravanje drugih. Zbog toga ID je izvorite svega onog animalnog, impulzivnog,
iracionalnog i narcistikog kod ovjeka.

n Ugodu - Freud opisuje kao smanjenje napetosti koje je nastalo zbog porasta psihike energije koju
izaziva neki nagon. Da bi se ID oslobodio suvika energije i napetosti koju taj viak izaziva, on koristi:
1.) Refleksne akcije: - koje se osnivaju na funkcioniranju refleksnih putova u ivanom sustavu i one
neposredno smanjuju napetost.
2.) Primarni proces: - predstavlja psiholoku akciju u obliku stvaranja predodbi nekog eljenog objekta.
Primjeri funkcioniranja primarnog procesa i (pokuaja) ispunjavanja elja su: snovi, autistiko
miljenje, nezrelo, nelogino i djetinjasto miljenje voeno eljama i sl. Kod psihikih bolesnika tu
funkciju imaju halucinacije.
ID ne poznaje razliku izmeu realnosti i nerealnosti, stvarnosti i zamiljaja, subjektivnosti i objektivnosti,
tj. njegova jedina realnost su izmiljene predodbe. No, kako primarni proces ne moe reducirati napetost
(gladan ne postane sit ako si zamisli da jede), ID je nesposoban da zadovolji potrebe organizma i odri ga
na ivotu. Da bi se to postiglo, linost mora a) odgoditi primarni proces i b) razlikovati vanjski svijet od
fiktivnog svijeta vlastitih elja. Za jedno i drugo ID je nesposoban i zato se mora razviti jedna druga
struktura - a to je EGO.
2.) EGO
razvija se iz IDa tijekom 1. god. ivota.
sjedite je intelektualnih funkcija i intelekta i racionalan je.
n Funkcija EGA: Ego dakle predstavlja izvrni odrgan ili egzekutivu linosti jer on regulira sve putove
prema akciji. On mora uskladiti i zahtjeve IDA i zahtjeve realnosti i zahtjeve SUPEREGA. Da bi to
mogao, on mora: a) moi izdrati odreeni stupanj napetosti, b) imati odreenu jakost i integritet kako bi
izdrao stalni sukob izmeu sebinih i iracionalnih zahtijeva IDA, realnosti i SUPEREGA. Zbog toga
EGO mora neprestano troiti energiju na vlastito odravanje i izgradnju i reparaturu vlastitog integriteta.
n Naelo REALNOSTI: Ego ne funkcionira po primarnom naelu ugode, ve po naelu realnosti. Cilj je
naela realnosti da napetost stvorenu u organizmu porastom instinktivne aktivnosti ouva sve dok nije
naen onaj realan objekt koji e omoguiti realnu, a ne fiktivnu satisfakciju nekog nagona. On dakle ne
djeluje kroz primarni proces ispunjenja elja, ve kroz sekundarni proces.
n SEKUNDARNI proces: Sekundarni proces je zapravo kognitivni proces kojim se utvruju planovi,
programi i naini postupanja. To EGO ini pomou kognitivnih sposobnosti i vjetina, osobito miljenja.
Ali, to znai nametanje ogranienja funkcioniranju ida i odgaanje zadovoljavanja nagona.
n EGO kao sluga i kao gospodar IDA:
a) sluga - EGO je nastao iz IDA i on, kao i cijelokupna linost predstavnja dio IDA, pa tako i sva energija
kojom raspolae EGO proizlazi iz IDA. To je organizirani dio IDA iji je cilj zadovoljavanje IDA, a
ne frustiranje IDA, - pa se zato smatra slugom IDA.
b) gospodar - jer inhibira impulsivno djelovanje IDA i odluuje koje e instinkte zadovoljiti.
3.) SUPEREGO
N Ope: SUPEREGO se razvija najkasnije (izmeu 3. i 6. god), i predstavlja unutarnjeg reprezentanta
drutvenog morala i svjetonazora.
n Funkcija SUPEREGA: Superego je moralni uvar linosti i njegova glavna funkcija je da sudi to je
dobro, a to loe u ponaanju, pri emu drutvo odreuje to je to dobro, a to loe. Brine se dakle da je

ponaanje u skladu sa "moralnim", tj. drutvenim zahtjevima, dakle onima koji su tijekom socijalizaicije
usaeni u pojedinca.
n Razvoj SUPEREGA: Razvija se na taj nain da pojedinac prvo pod utjecajem roditelja, a kasnije pod
utjecajem ire okoline internalizira moralne norme, vrijednosti, stavove, etiku i sl., koje u tom
konkretnom drutvu vrijede (naziva se i socijalizacija). Taj proces internalizacije osniva se na uenju
putem nagraivanja (ego-ideal) i kanjavanja (savjest). Iz ovoga se vidi da se ovijek ne raa se
SUPEREGOM, tj. s moralnim ili etikim standardima, ve se oni formiraju naknadno, i to uenjem. (To
objanjava zato razliiti ljudi imaju razliite vrijednosti i norme, kao i openito meukulturalne razlike u
tom pogledu. Naime, SUPEREGO je upravo onakav kakvoga je formirala socijalna okolina pojedinca.)
n Dva dijela SUPEREGA:
1.) SAVIJEST: - nastaje pod utjecajem kazni (unutarnji reprezentant socijalnih zabrana i kazni); postie se
kroz evaluaciju postupaka, moralne zabrane, osjeaje krivnje i grijeha i regulira ponaanje u smislu
eliminacije nepoeljnih ponaanja. Ako Id uspije prevladati zahtjeve "savjesti", ego doivljava
anksioznost, krivnju i stid.
2.) EGO-IDEAL: - nastaje pod utjecajem nagrada i pohvala (unutarnji reprezentant socijalnih doputenja
i pohvala); regulira ponaanje tako da postavlja ciljeve i aspiracije koje kada su dostignute izazivaju u
pojedincu osjeaje ponosa i vlastite vrijednosti.
Superego je potpuno razvijen kad su razvijeni i savijest i ego-ideal pojedinca i kada moe uspjeno i
putpuno zamijeniti roditelje i regulirati i voditi ponaanje, tj. kad se razvije samokontrola ponaanja.
n Naelo IDEALA: Superego ne tei realnom, ve idealnom, i zbog toga se sukobljava i s IDOM i s
EGOM i s REALNOU.
n ODNOS TRIJU STRUKTURA: Kod normalnih ljudi izmeu IDa, EGA i SUPEREGA postoji
ravnotea, to znai da EGO moe uzadovoljiti zahtijeve ID, SUPEREGA i realnosti. No, ponekad EGO
ne uspijeva zadovoljiti pojedinu stranu, pa tako postoje tri vrste tijeskobe:

1. ANKSIOZNOST - kada EGO ne moe zadovoljiti potrebe ID-a

1. MORALNA tijeskoba - zahtijevi SUPEREGA su nezadovoljeni.
1. REALITETNA tijeskoba - EGO ne moe zadovoljiti potrebe realnosti.
U svim tim sluajevima EGO koristi OBRAMBENE MEHANIZME da bi tu tijeskobu nadvladao (meu
kojima je najpoeljnija SUBLIMACIJA = pretvaranje u drutveno prihvatljive aktivnosti).
C) DINAMIKA I PROCESI U LINOSTI
n LIBIDO = poseban oblik psihike energija, vezan uz instinkte ivota.
n INSTINKTI = uroeni tjelesni izvori ekscitacije organizma ili stanja neurofizioloke ekscitacije.
n ovjek kao energetski sustav: Za Freuda ovjek predstavlja jedan sloeni energetski sustav. Kako
organizam troi energiju za svoje funkcije, a raspolae samo ogranienom koliinom, on mora

funkcionirati po zakonu konzervacije energije (tediti energiju). Jedina razlika od stalih energetskih
sustava jest u formi energije kojom on raspolae. Taj poseban oblik energije je psihika energjia.
n Fizika i psihika energija: Fizika energija se stvara iz tjelesnih procesa i metabolizma, tj. hrane. Ona
se troi a) za sve tjelesne procese (rad srca, rad miia, disanje, probava itd.), ali transformirana u psihiku
energiju i b) za psihike procese kao miljenje, pamenje i percipiranje. Dakle, svaki rad treba drugu vrstu
energije. Fiziki rad treba fizioloku energiju, dok psihiki rad zahtijeva psihiku, a energija se moe
transformirati iz jednog oblika u drugi. Ta transformacija fizike u psihiku energiju dogaa se u IDU, i
to djelovanjem instinkata.
n Model reduciranja napetosti: Ako je djelovanje instinkata, tj. takvih unutarnjih izvora ekscitacije ili
instinkata jako, raspoloiva se energija brzo troi i zato organizam treba smanjiti to troenje energije
odnosno odstraniti djelovanje ekscitacije, tj. instinkatom uzrokovanu napetost. To se postie njihvom
zadovoljavanjem, barem privremeno.
Kako je sam ID nesposoban da se zadovolji, potrebne su strukture EGA i SUPEREGA. Cjelokupno
ponaanje ovjeka je, prema Freudovoj teoriji, uzrokovno instinktima i usmjereno na njihovo
zadovoljavanje. Freudova koncepcija linosti je dakle materijalistika i monistika.
n Instinkti - EROS i THANATOS:
ID je osnovno sjedite instinkata, pri emu svki ima:
1.) izvor - odgovarajui tjelesni proces ekscitacije,
2.) cilj - je odstranjivnje te ekscitacije,
3.) objekt - je objekt ekscitacije ili zadovoljenje potrebe,
4.) poriv - jaina instinkta (ili potrebe organizma).
Svaki instinkt ima svoju primarnu erogenu zonu, tj. dio tijela koji je osjetljivi na stimulaciju, a u kojima
je usredotoena libidalna ili seksualna energija organizma (mjesta gdje se spajaju koa i sluznica: oi, ui,
usta, usne, spolni organi, prsa i anus). Podraivanje tih zona izaziva seksualno zadovoljstvo, tj. smanjenje
instinktom uzrokovanu napetost.
Openito svi instinkti mogu se svrstati u dvije kategorije:
1. INSTINKTI IVOTA = EROS slue za odravanje pojedinca i vrste: glad, e, seks. Od
instinkata ivota najvaniji su seksualni nagoni koje podrauju razna tkiva tzv. erogene zone. Eros se
koristi posebnom vrstom energije tzv. LIBIDOM.
2.) INSTINKTI SMRTI = THANATOS agresivnost, (auto) destruk-tivne sile. Nemaju poseban oblik
energije poput libida. Tenju za smru Freud objanjava naelom konstantnosti, tj. tendencijom
vraanja u stabilno stanje kakvo postoji u neorganskom, tj. mrtvom svijetu.
D) PET FAZA RAZVOJA LINOSTI
n OPE: Razvoj linosti odvija se pod utjecajem razliitih iskustva iz ranog djetinstva i pod utjecajem
seksualne enerigije ili libida.
Psihoseksualni razvoj je razvoj seksualnog instinkta i on je genetiki determiniran i invarijantan.
Redoslijed razvojnih stadija je nepromjenjiv i neovisan o kulturi i vanjskim uvjetima (nativizam).
Preveliko ili premalo zadovoljavanje odreenih potreba vode do poremeaja u razvoju. Moe doi do
fiksacije, tj. zadravanja na odreenom stadiju razvoja, jer je pojedinac ili nezadovoljen, ili pak

nemotiviran da prijee u drugi stadij. Preveliko zadovoljavanje onemoguuje djetetu da stekne dovoljnu
kontrolu nad internim funkcijama i time podravaju djetetov osjeaj ovisnosti o drugima i inkompetencije.
Regresija - je vraanje na jedan raniji ili nii nivo u razvoju koji je pojediac ve proao. To se najee
dogaa kod jakih stresova, anksioz-nosti i sl. No, to je samo prolazna pojava.
FAZE razvoja: U svom razvoju linost prolazi kroz etri psihoseksualna stadija: oralni, analni, falusni
i genitalni, a postoji i period latencije. Prva tri stadija (predgenitalna) su najvanija i traju do otprilike 5.
godine, to znai da je linost pojedinca u toj dobi ve gotovo u potpunosti formirana. U svakom stadiju
razvoja drugi dio tijela ili druga erogena zona je aktivna i trai objekte ili aktivnosti koji mogu izazvati
ugodu.

1.) ORALNA FAZA (0 - 18 mj.):

n erogena zona: usta; izvori zadovoljstva su sisanje, grickanje, va-kanje, ljubljenje; dijete sve
stavlja u usta; ustima se ostvaruju i prvi socijalni
kontakti.
n Na osnovi takvih rudimentarnih zadovoljenja
dijete razvija osnov-no povjerenje ili nepovjerenje
u osobe i okolinu, te razvija veu ili manju
ovisnost ili neovisnost od te okoline, tj. djeca koja
u ovoj fazi doivljavaju premalo ili preveliko
zadovoljenje, postaju oralno-pasivne linosti u
odrasloj dobi (pasivne, nezrele i ovisne). Ako je
koliina podraivanja prevelika, dijete nije
motivirano da prijee u sljedeu fazu, tj. dolazi do
fiksacije.
n Regresije - na oralnu fazu oituju se u puenju,
pretjeranom jedenju, vakanju vakae i sl.

2.) ANALNA FAZA (18. mj. - 3. godine.):

n erogena zona: analna zona, tj. podruje anusa;
izvori zadovoljstva su: retencija ili isputanje
fekalija, tj. kontroliranje tog postupka.
n Ovdje dolazi do prvih konflikta sa okolinom.
Naime, iz higijen-skih razloga okolina zahtijeva
kontroliranje te aktivnosti (odlazak na WC), pa
tako pouava i trenira dijete da odgodi
neposredno zado-voljavanje i ugodu i da to
zadovoljene uskladi sa socijalnim zah-tjevima.
Taj trening i poduka zaeci su samokontrole i
vladanja sobom koju e pojedinac imati u svojoj
odrasloj dobi.
n Vaan je nain na koji roditelji naue dijete
higijenske navike:
a)
prestrogi
razvoj
ANALNORETENTIVNOG karaktera: dijete e imati
tendenciju zadravanja fekalija, a postat e krta,
suzdrana, tvrdoglava i izrazito uredna i ista
osoba.
b) preblagi - razvoj ANALNO-AGRESIVNOG
karaktera: nesreena, destruktivna, okrutna
osoba. U ljubavnim odnosima vrlo su posesivne
i shvaaju partnera kao objekt i svojinu.

3.) FALUSNA FAZA (3. god. - 5. ili 6. godine):

n erogena zona: seksualni organi; izvori
zadovoljstva su: stimulacija spolnih organa;
djeca se u toj fazi interesiraju za svoje spolne
organe, spolne razlike, za raanje djece i sl.
N To je kljuni period razvoja jer se ovdje
rjeava najvei konflikt u ivotu pojedinca, kod
djeaka Edipov kompleks, a kod djevojica
Elektrin kompleks. Uspjeno rjeavanje tog
konflikta
vodi
do
uspjenog
razvoja
SUPEREGA.
- a) EDIPOV KOMPLEKS (kod djeaka) = Majka
ili njena zamjena predstavlja objekt sinovljeve
ljubavi. On je eli seksulano posjedo-vati kako
je posjeduje njegov otac, tj. preuzeti ulogu svoga
oca u odnosu prema njoj. Pokuava je zavesti
pokazivanjem penisa. Zbog toga otac mu postaje
suparnik i glavni neprijatelj kojeg bi trebalo
ukloniti. Sin, je meutim nejasno svijestan
prednosti svoga oca i shvaa da on nee
tolerirati njegove elje u odnosu na majku, pa ga
se ponije bojati i mogunosti da e mu on
odsjei penis. Taj strah od gubitka penisa Freud
naziva "strah od kastracije". Zbog tog straha
djeak odustaje od svojih seksualnih elja i
incesta sa majkom.
n Rjeenje Edipov konflikt rjeava se oko 7. godine
na taj nain da djeak represira iz svijesti u
podsvijest ili nesvijesno svoje seksualne elje za
majkom i poinje se identificirati sa ocem (naziva se
ident-ifikacija s agresorom). Identifikaicja znai
preuzimanje karakteristika oca, njegovih stavova,
miljenja, vrijednosti, moral, seksualno ponaanje,
ali i njegove zablude, predrasude i sl. Takva introjekcija oeva ponaanja i obiljeja vodi do razvoja
SUPEREGA.
- b) ELEKTRIN KOMPLEKS (kod djevojica) =
Objekt prve ljubavi keri je naravno, takoer
majka. Meutim djevojice, sve isprepatene,
otkrivaju tragediju da za razliku od oca i brata,
eto, nemaju jadne penisa, taj vrijedni organ i da
su anatomski drukje. To kod njih uzrokuje
jednu uasnu "zavist zbog penisa", jer i one
naravno ele redovite seksualne odnose s
majkom (a eto, mala, sva jadna, nema bogati,
kurca). No, ujedno je majka i krivac za tu veliku

n Openito po Freudu postoje 4 VRSTI IDENTIFIKACIJA:

1.) Identifikacija sa agresorom identifikacija s ocem (djeaci) odnosno s majkom (djevojice).
Radi se o poistovjivanju s auto-ritetima i osobama na viem poloaju, radi izbijegavanja kazne.
2.) Narcistika identifikacija s onim osobama koje su sline nama samima; potie stvaranje
grupica i udruenja.
3.) Cilju usmjerena identifikacija s osobama koje smatramo us-pjenima kako bi i mi postigli
takve poeljne ciljeve.
4.) Identifikacija sa izgubljenim objektom kada izgubimo nekog u cilju zadravanja te osobe, mi
se identificiramo s njenim osobinama pri emu ih esto idealiziramo. Time zapravo pokuavamo
nadoknaditi gubitak.

4.) FAZA LATENCIJE (6. god. - 12. god., tj. do

puberteta):
nerogena zona: nema.
n U tom razdoblju libido je smanjen i sublimiran,
a to znai kanaliziran i usmjeren na neseksualne
aktivnosti. Tako se kod djece u tom razdoblju
razvijaju najrazliitiji interesi i aktivnosti kao to
su interes za knjige, znanosti, sportove, prijatelje i
sl.
n Izbjegava se suprotni spol; druenje samo s
vrnjacima istog spola.
n Taj period zauzima vrlo velik i znaajan dio
mladenake dobi i sigurno se ne moe zanemariti
kao to je to uinio Freud.

5.) GENITALNA FAZA (12. god. - smrti)

n erogena zona: seksualni organi;
zadovoljstva su: heterosek-sualni odnosi

izvori

n Sa poetkom puberteta dogaaju se mnoge

fizioloke i psiholoke promjene kod adolescenata.
Razvijaju se i sekundarne spolne karakterisktike.
n Libido se ponovo budi, a javlja i budi se i
seksualni nagon. Freud navodi da na poetku
puberteta postoji period homoseksualnosti. No, on
je samo prelazna faza i postepeno se ta spolna
energija i elje usmjeravaju prema vrnjacima
suprotnog spola. Poinje udvaranje i "hodanje".
Javlja se i elja za autoseksualnim zadovoljstvima.
n Konano se nalazi "pravi" partner s koji se
zasniva brana veza i osniva obitelj. Kad
pojedinac dospije do punog genitalnog razvoja,
onda je on po Freudu, ostvario pun razvoj svoje
linosti. Genitalni tip linosti je za psihoanalizu
idealan tip linosti. Obiljeja te linosti su:
socijalna zrelost, socijalno-seksualni odnosi i
odgovornost. Da bi pojedinac postigao pun
genitalni razvoj, mora se odrei pasivnosti, mora
nauiti raditi i zasluivati, mora aktivno rjeavati
probleme i sam osiguravati svoju egzistenciju.

E) TIPOVI LINOSTI S OBZIROM NA TOKU FIKSACIJE

Za svaki predgenitalni razvojni stadij postoji odreeni tip linosti. Ti tipovi se formiraju pod utjecajem
fiksiranosti na neki predgenitalni stadij.
1.) ORALNI TIP narcisoidne osobe, ljubomorne, zavidne, stalno trae od drugih, a nikada nisu
spremni davati, nepovjerljivi su prema drugima i nestrpljivi.
2.) ANALNI TIP opsjednuti kontrolom, moi i posjedovanjem; analna trijada: uredni, krti i
tvrdoglavi.
3.) FALUSNI TIP ovisno o spolu:
a) Mukarci - pretjerano dokazivanje svoje mukosti; ponekad impo-tentni zbog straha da nadmae
osobine agresora i da budu kanjeni.
b) ene - pretjerano identificirane sa enskom ulogom, pokuavaju zavesti mukarce oko sebe pri
emu kao negiraju seksualne namjere.
F) EMPIRIJSKA I ZNANSTVENA VALIDACIJA
A) POZITIVNE STANE:
1.) Freudova koncepcija je osloboena od raznih tradicionalnih idealistikih koncepcija poput due,
duhom i sl., ve predstavlja jedan monistiki materijalistiki sustav.
2.) Freudova teorija predstavalja prvu sveobuhvatnu teoriju linosti, koja sadri i dijagnosticiranje i
terapiju.
3.) Teorija je revolucionarna jer tumai ovjeka kao reaktivno bie uglavnom nesvijesno, uglavnom bez
slobodne volje, uglavnom determinirano unutarnjim, nesvijesnim snagama.
4.) Freud je razradio niz obrambenih mehanizama kojima EGO osigurava svoj integritet.
5.) Freud je kao prvi smatrao da je za razvoj bitna interakcija izmeu uroenih dispozicija i okoline te
mnogi razvojni psiholozi i danas prihvaaju taj interakcionistiki pristup kao i shvaanje da rana iskustva
u dijetinstvu imaju veliki utjecaj na ponaanja u kasnijem ivotu.
B) KRITIKA:
1.) Teorija ja izgraena na nevaljanim podacima: a) dobiveni su iz klinikog rada (intenzivna studija
sluaja), a ne eksperimentalnog, b) Radio je s malim, strogo selekcioniranim uzorkom klinike populacije,
tj. srednja klasa, ene, pacijentice. Podaci takoer nisu kvantificirani.
2.) Ima mnogo pojmova koji se ne mogu operaciono definirati i operacionalizirati, niti znanstveno
dokazati ni oboriti (npr. libido)
3.) Teorija ima postdiktivni karakter (opisje razvoj unatrag), a ne prediktivni (nema predikcije razvoja).
4.) Teorija izrazito naglaava instinkte (nasljee), a zanemaruje okolinu kao konstruktora linosti.
Pogotovo se zamjeruje zanemarivanje perioda latencije u kojem je dijete pod znaajnim utjecajem

okoline.
5.) Freud je smatrao da je teorija univerzalno-kulturalna meutim sva drutva nemaju isti ustroj obitelji,
6.) Feministice prigovaraju zavisti o penisu zapravo se radi o zavisti na poloaju u drutvu,
7.) SUPEREGO se ne razvija samo iz straha, ve i iz ljubavi koju dijete dobiva od roditelja i zbog toga se
identificira s njima,
8.) Cijelokupnu linost nije mogue objasniti samo preko libida.

B) E. H. Erikson: PSIHOSOCIJALNA TEORIJA RAZVOJA

A) UVOD
Eriksonova teorija naziva se EGO-psihologija, a osniva se na Freudovoj psihoanalitikoj koncepciji, ali
postoje znajne modifikacije Freudove teorije:

* Pridaje veu vanost EGU: Eriksonova psihologija naziva se EGO psihologija zato to Erikson
smatra da je za razvoj i dinamiku linosti zapravo najvaniji EGO. Dijete kod roenja ima ID, ali i
osnove EGA, i oni se razvijaju nezavisno jedno od drugoga. EGO se ne razvija iz ID-a ve oni imaju
paralelnu egizistenciju od samog poetka.

* Konflikti u EGU: Konflikti u EGU ne moraju proizlaziti iz njegova sukoba sa ID-om i SUPEREGOm, ve mogu biti uzrokovni inkompatibilnou ciljeva koji su njegovi vlastiti.

* Vanost OKOLINE: Erikson je pridao veu vanost okolinskim faktorima i socijalnim iskustvima u
formiranju linosti od Freuda.

* CIJELOIVOTNI RAZVOJ: Razvoj ne prestaje poetkom puberteta (kao to je smatrao Freud),

ve se odvija sve do kraja ivota i okolina utjee na nas itav ivot.

B) NAELO EPIGENEZE:
n Razvoj svake linosti prolazi kroz odreene faze. Ti su stadiji univerzalni i vrijede za sve ljude neovisno
u kakvoj okolini rastu i razvijaju se. Budui da su ti periodi genetiki determinirani svaki od njih se javlja
u sasvim odreeno i optimalno vrijeme.
n KRIZE: Svaki period vezan je uz odreenu vrstu krize koja predstavlja okretite u razvoju linosti.
Krize u pojedinim stadijima nastaju kao posljedica dvaju faktora: a) fizioloke maturacije organizma i b)
socijalnih zahtjeva koje okolina postavalja pojedincu. Konkretno, konflikti u linosti nastaju zbog
nesukladnih (suprotnih) iskustava koje pojedinac ima u odnosu prema svojoj okolini. Kontakt sa okolinom
moe za pojedinca biti zadovoljavajue iskustvo, ali i frustrirajue, a najee je i jedno i drugo, tj.
ambivalentno. Zbog toga se u djetetu razvijaju ambivalnentni ili konfliktni osjeaji prema razliitim
djelovima okoline.
n Svaka kriza moe se razrjeiti na pozitivan ili negativan nain odnosno uope ne rjeiti. Na koji nain
e se kriza rjeiti ovisi uglavanom o kontaktima i iskustvima koje imamo sa okolinom.

POZ.: Ako se kriza rjei na pozitivan nain onda e se u linosti pojaviti nove pozitivne
komponente, tzv. VRLINE, koje e olakati daljni razvoj. Kad se svi stadiji u razvoju linosti pojave u to
optimalno vrijeme i ako se rijee na pozitivan nain, tada linost postie svoj puni razvoj i svoju punu
zrelost. Takva linost je potpuno funkcionirajua. Meutim, uspjeno rjeenje koflikta u jednom periodu
ne garantira da e se i sljedea kriza uspjeno rjeiti (iako to pomae).

NEG.: Ako se kriza pak ne rijei (adekvatno) onda e linost razviti osobine koje su negativne
(nepovjerenje, sram, oajanje, i sl), koje oteavaju daljnji razvoj i koji je usporen i neadekvatan. Nerjeene
krize ne ostaju znai bez posljedica, ve se negativni efekti manifestiraju i u drugim fazama razvoja.

N OSAM KRIZA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA:

* KRIZA (0-1 god.)

= temeljno povjerenje - nepovjerenje

* KRIZA (1-3 god.)

= autonomija - sram i sumnja

* KRIZA (3-6 god.)

= inicijativa - krivnja

* KRIZA (6-12 god.) = produktivnost - inferiornost

* KRIZA (12-20 god.) = identitet - konfuzija uloga
* KRIZA (20-40 god.) = intimnost - izolaicja
* KRIZA (40-65 god.) = plodnost - stagnacija
* KRIZA (+ 65 god.) = integritet - oajanje

Svaki se stadij nastavlja na prethodni i zasniva se na rjeavanju i integriranju psihosocijalnih konflikata iz

prethodnog stadija.
2.) MEHANICISTIKE (BIHEVIORISTIKE) TEORIJE RAZVOJA

A) I. P. Pavlov:

KLASINO UVJETOVANJE

B) J.B. Watson:

BIHEVIORISTIKA PSIHOLOGIJA

C) S.F. Skinner: TEORIJA OPERANTNOG UVJETOVANJA

Teorije okoline i uenja osnivaju se na pretpostavci prema kojoj je veliki dio djejeg tipinog ponaanja
steen putem naela uvjetovanja i uenja. Odnosno, osnovni uzrok razvoja jest uenje, a isti zakoni uenja
oblikuju ponaanje tijekom cijelog ivota. Pretpostavka je dakle da je razvoj diskontinuiran. Ove teorije
razlikuju nauena ponaanja od ponaanja koja su privremena, neopaljiva ili temeljena samo na
biolokim procesima.
Mehanicistike teorije razvoja shvaaju ovjeka kao reaktivni mehanizam, kao stroja koji automatski
reagira na vanjske podraaje. Temeljna pretpostavka je da je ponaanje izravna posljedica odreenih
podraaja. Prema tome, da bi mogli predviati ponaanje neke osobe, psihologija mora otkriti podraaje
koji uzrokuju ta ponaanja.

A) PAVLOVLJEVA TEORIJA KLASINOG UVJETOVANJA

A.1.) UVOD:
n DEF.: "Klasino uvjetovanje je postupak kojim neki neutralan podraaj koji prirodno nema utjecaj
na neko ponaanje, poinje izazivati to ponaanje zbog stvaranja asocijacije sa podraajem koji uvijek,
prirodno i bezuvjetno izaziva to ponaanje".
n Povjest: Prva istraivanja u vezi s stjecanjem uvjetovanih reakcija proveo je Ivan Petrovi Pavlov
poetkom ovog stoljea.

Ispitivajui izluivanje sline kod pasa, on je sluajno opazio da psi poinju luiti slinu kad uju korake
laboranta koji ih je hranio, tj. na jedan podraaj koji inae nema nikakve veze sa uroenom reakcijom
luenja sline na okus i miris hrane. Pavlov je to nazvao PSIHIKA SEKRECIJA.
Otkrivajui znaaj povezivanja nekog podraaja i nekog bezuvjetnog odgovora, otkrivena je sluajno
paradigma uparivanja neutralnih i bezuvjetnih podraaja i postojanje uvjetovanih refleksa.
n Pavlov je u toku dugugodinjih pokusa ustanovio etri osnovne pojave uvjetovanih refleksa:
1.) UVJETOVANJE: - je stvaranje veze izmedu neutralnog podrazaja i bezuvjetne reakcije,
2.) DISKRIMINACIJA: - je razlikovanje dvaju podraaja,
3.) GENERALIZACIJA: - je sposobnost organizma da uvjetovanu reakciju generalizira na druge
situacije,
4.) GAENJE: - nestajanje uvjetovane reakcije

A.2.) PET OSNOVNIH POJMOVA KLASINOG UVJETOVANJA:

1.) BP - bezuvjetni podraaj: podraaj koji prirodnim putem na prirodan nain i bez ikakvih uvjeta
izaziva odreenu reakciju (npr. refeksi, refleksni lukovi). Podraajna vrijednost tog podraaja nije nauena
ve uroena.
2.) BO ili BR - bezuvjetni odgovor: svaki odgovor ili reakcija koja se prirodnim putem i bez uenja
pojavljuje uvijek onda kad se pojavljuje i BP. Odnos izmeu BP i BO moemo opisati kao uzrono
posljedini, pri emu je BP uzrok, a BO posljedica:
BP
uzrok

BO
posljedica

Ova veza BP BR je uroena veza. Bezuvjetni odgovor dalje nije pod kontrolom pojedinca, tj. ne moe ga
niti izazvati niti supresirati i nalazi se izvan svijesti .
3.) NP - neutralni podraaj: podraaj koji na prirodan nain i bez prethodnog uenja NE izaziva
nikakvu reakciju.
4.) UP - uvjetni podraaj: svaki onaj podraaj, koji je tijekom kondicioniranja stekao mogunost
izazivanja bezuvjetnog odgovora. Prije kondicioniranja bio je neutralan podraaj i nije izazivao neku
reakciju, ali nakon kondicioniranja, on ju izaziva. Uvjetni posraaj se tako zove jer njegova snaga ovisi o
tome da li je ili nije praen BP.
5.) UO ili UR - uvjetovana reakcija: svaki onaj odgovor koji je na kraju kondicioniranja doao pod
kontrolu nekog prije neutralnog, a sada uvjetovanog podraaja. UO se sada javlja i na pojavljivanje UP.

A.3.) STJECANJE UVJETOVANIH REAKCIJA

Postupak klasinog uvjetovanja ima sljedei oblik:

1.) Bezuvjetna reakcija (BR) je prirodna, uroena reakcija organizma na neki podraaj, tzv. bezuvjetni
podraaj (BP), npr. psi lue slinu na miris i okus hrane sto je ovdje znai BP.
2.) Da bi neka reakcija postala uvjetovana reakcija (UR), jedan inae neutralan podraaj (NP - npr. zvuk
zvona) redovito se uparuje sa BP (npr. hranom).
3.) Nakon odreenog broja uparivanja BP i neutralnog podraaja, dovoljan e biti samo taj zvuk da bi
dolo do BR. Tada je zapravo neutralan podraaj postao uvjetovan podraaj (UP), a ta reakcija vie nije
BR, ve uvjetovana reakcija (UR). To znai da je stvorena jedna nova veza izmedu podraaja i odgovora,
tj. UP UR i kondicioniranje je zavreno.
DEF.: Respondentno ponaanje: Kao sto vidimo postup-kom klasinog uvjetovanja se oblikuje tzv.
respondentno ponaanje. Respondentno ponaanje obuhvaa sve one oblike ponaanja koja se javljaju
kao odgovor (response) na neki poznati podraaj. Kod takvih vrsta ponaanja podraaj uvijek prethodi
reakciji pa se ono zato naziva respondentnim (npr. svi bezuvjetni refleksi kao refleks zjenice).

1. FAZA: Prije
uvjetovanja:

Uvjetni podraaj
(zvuk)
Bezuvjetni podraaj

(hrana)

nema reakcije
bezuvjetna
reakcija
(slinjenje)

2. FAZA: PROCES
uvjetovanja:

Uvjetni podraaj
(zvuk)+
Bezuvjetni podraaj

(hrana)

bezuvjetna
reakcija
(slinjenje)

3. FAZA: Nakon
uvjetovanja:

Uvjetni podraaj
(zvuk)

uvjetovana
reakcija
(slinjenje)

n Dakle nakon kondicioniranja se u repertoaru ponaanja organizma nalaze nove uvjetovane reakcije, tj.
dolo je do promjene ponaanja. To uenje je individualno uenje jer samo onaj koji je proao kroz
kondicioniranje mijenja repretoar ponaanja

A.4. FENOMENI VEZANI UZ KLASINO KONDICIONIRANJE

1.) FENOMEN POSTUPNOG STJECANJA UO
Kondicioniranje se ne deava u jednom trenutku, ve se dogaa postepeno, tj. ima svoji tijek. NP postaje
postepeno sve jai UP, tj. UR postaje sve jaa u funkciji uparivanja. Pri tome je naeno da tijek nije
linearan, ve postoje oscilacije.

KRIVULJA KONDICIONIRANJA
2.) FENOMEN EKSTINKCIJE ILI GAENJA UO
Gaenje je postpen nestanak UR uslijed ponovnog zadavanja UP ali bez istovremenog zadavanja BP.
Uvjetni odgovor postepeno slabi i konano nestaje. Ekstinkcija je glavni razlog za nestajanje uvjetovanih
reakcija.

 KRIVULJA GAENJA
3.) FENOMEN SPONTANOG OBNAVLJANJA
Jedan daljni fenomen je spontano obnavljanje uvjetovanog odgovora nakon to je on ustvari ugaen. No,
obnovljeni odgovori imaju manju amplitudu od originalnog UO i sa svakim sljedeim spontanim
obnavljanjem odgovor postaje sve slabiji i slabiji.
4.) FENOMEN GENERALIZACIJE UVJETNOG ODG.
Generalizacija je pojava da i podraaji slini UP mogu izazvati UR, iako nikad ranije nisu koriteni. UO je
genraliziran na itav niz podraaja slinih UP.

5.) DISKRIMINACIJA PODRAAJA

DEF.: Diskriminacija podraaja je nauena sposobnost razlikovanja koji podraaji jesu, akoji nisu
povezani sa bezuvjetnim podraajem (BP).
Uenje diskriminranja je suprotan proces generalizaciji. Naime, izraenost generalizacije moe se
mijenjati i kontrolirati treningom.
n Diskriminacija i eksperimentalne neuroze: Pavlov je dalje elio istraiti da li psi mogu razlikovati
kruga od elipse. Diferencijalnim potkrepljivanjem je kao prvo uspostavio razlikovanje kruga od elipse.
Zatim je poeo mijenjati oblik elipse i to tako da je ona sve vie imala nalik na krug. Kad je elipsa imala
omjer 9:8, tj. kad je gotov ve izgledala kao krug, desilo se neto novo. Kod pasa su se izgubili svi tragovi
prethdnog uenja diskriminiranja; psi su reagirali posve nasumce; dogodio se potpouni slom ponaanja:
psi su drhtali, urinirali, cviljeli i sl. Ta pojava se naziva EKSPERIMENTALNA NEUROZA, i to je bilo
prvi put da se neurotino ponaanje istraivalo u eksperimentu. Osnova te neuroze je nemogunost
razlikovanja podraaja, i onda nastaje konflikt. Konflikt izmeu tendencije reagiranja i tendencije
nereagiranja. Ovo objanjenje neuroze je temelj za tzv. konfliktnu teoriju neuroze.
6.) UVJETOVANJE VIEG REDA
Ovdje se radi o uparivanju jednog novog neutralnog podraaja sa ve stvorenim UP (umjesto sa BP) i
tako taj drugi NP postaje takoer UP i poinje izazivati UR.

B) J.B. WATSON: BIHEVIORIZAM

B.1.) KLASINI BIHEVIORIZAM - osnovali su ameriki psiholozi J. B. WATSON (1878-1958) i sur.

poetkom 20. stoljea u tenji da stvore jednu objektivnu psihologiju, tj. psihologiju koja bi imala karakter
znanosti.
1913. Watson je objavio lanak u kojem kritizira staru "introspektivnu" psihologiju koja se bavila
"stanjima svijesti" sluei se uglavnom metodom introspekcije. Watson je takvu psihologiju potupno
disklasificirao, proklamirajui njen predmet i njenu osnovnu metodu istraivanja neznanstvnima, jer se
osniva samo na objektivno neopaljivim subjektivnim doivljajima, i takva psihologija se ne moe se
smatrati znanou.
B.2.) MODEL PRAZNOG ORGANIZMA: Ta se psihologija naziva praznog organizma, jer ne
ukljuuje u sistem organizmike varijable (kao to su - emocija, nagon, kognicije, oekivanja, motivacije,
miljenja, uvianja i sl.) kojima bi prizala utjecaj na ponaanje. U tom modelu nema ak niti fiziolokih
varijabli. Kao to vidimo klasini biheviorizam je iskljuivo zainteresiran za ono to se dogaa na
periferiji organizma, i nita ga ne zanima sve ono to se zbiva u centralnom ivanom sustavu (CNS).
B.3.) OPA SHEMA - klasinog biheviorizma je dakle:

S R
Zato se ponekad naziva "psihologija podraaja i reakcije". Iz te sheme proizlazi da je odnos izmeu
stimulusa i reakcije direktno uzrono-posljedian (S = uzrok, a R = posljedica), to dalje znai da je
ponaanje iskljuivo funkcija podraaja koji djeluju na organizam. Stimulusi su NZV, a odgovori ZV i
nema nikakvih organizmikih meuvarijabli koje utjeu na ponaanje.
OSNOVNA PRETPOSTAVKA - klasinog biheviorizma je da su S R veze jednoznane veze, to
znai da svaki pojedini S-stimulus predstavlja uzrok za smo jednu specifinu R-reakciju
B.4.) CILJ: Prema klasinom biheviorizmu, cilj psihologije je objanjavanje, predvianje i kontrola
ponaanja. Kako je ponaanje funkcija podraaja, znanstveno-istraivaki rad u treba biti usmjeren na
otkrivanje koji stimulusi izazivanju koja ponaanja, tj. otkrivanje veza S R. Naime, kad bi psihologija
utvrdila sve postojee veze S R, tj. kad bi se za svaki pojedini S-stimulus otkrila odgovarajua Rreakcija, onda je ona ustvari objasnila cijelokupno ponaanje i time postigla svoj konaan cilj.
To bi dalje omoguilo egzaktno predvianje ponaanja jer znajui koji S izaziva koji R mogua je
kontrola ponaanja. Zadavajui odreeni podraaj koji je uzrok nekog specifinog ponaanja mogue je
izazvati, tj. kontrolirati to ponaanje. Poznavajui uzrok, kontroliramo posljedice.
B.5.) BIHEVIORIZAM I EMOCIJE: Watson smatra da postoje tri uroene emocije (strah, bijes i
ljubav), a ostale emocionalne reakcije se ue. Na dijeci je istraivao i dobio da su dva straha uroena: a)
jaki zvuci i b) naglo isputanje, a svi ostali su kasnije naueni. klasinim uvjetovanjem. Bijes se uroeno
javlja na sputavanje pokreta. Ljubav se automatski javlja kada se djecu gladi, kallja, mazi, tapa i njie te
je osjeaju prema svima koji to ine.
n 1924. je proveden uveni eksperiment sa malim Albertom. Watson i asistentica Rayner Albertu davali
su Albertu bijelog mia da se s njime igra. Albert je pri tome pokazivao znakove zadovoljstva. Kasnije,
kada bi Albert ugledao mia, oni su glasno udarili u gong te se Albert poeo bojati im bi ugledao mia.

n Jonsonova je radila sa Peterom koji se prirodno bojao svih dlakavih objekata te je eksperimentalno
primjenila protuuvjeotvanje straha: kada bi Peter vidio dlakavu ivotinju davali bi mu hranu te je na taj
nain asociirao ugodne emocije s dlakavim biima i strah se ugasio. Isti efekti se mogu postii na taj nain
da se klijentu objekt straha postepeno pribliava.
B.6.) BIHEVIOR TERAPIJA: Na tim nalazima se temelji bihevior terapija (modifikacija ponaanja),
koja se primjenjuje u tretmanu alkoholizma i drugih ovisnosti, kod strahova te kod eneureze (eneureza je
nekontrolirano mokrenje). Eneureza se lijei negativnim potkrepljenjem: na pokriva na koji dijete mokri
postavljen je alarm koji zazvoni na dodir s tekuinom probudivi dijete tako da ono naui povezati osjeaj
punog mjehura sa buenjem.

nnnnnn ZAKLJUAK: Poto osnovna shema S R ne stoji, ta idealno objektivna psihologija klasinog
biheviorizma ne moe zadovoljiti zadatak znanosti, jer ne omoguuje predvianje i kontroliranje
ponaanja. Zato je ta klasina shema biheviorizma odbaena i nadopunjena organizmikim varijablama.
C) S.F. Skinner: TEORIJA OPERANTNOG UVJETOVANJA

C.1. UVOD
Ameriki psiholog B. F. SKINNER (1904-1990), klaini biheviorist kao i Watson, proirio je
Thorndikeova istraivanja i objavljujui knjigu "The behavior of Organizms" predstavio teoriju o
operantnom uvjetovanju. Danas se njegova teorija smatra jednom od najbolje formuliranom, no on je tek
70-tih godina postao najpoznatiji psiholog uenja.
SKINNER je ustanovio da je veina ponaanja ljudi (pogotovo socijalna ponaanja) operantnog tipa, tj.
ponaanja koje se javljaju spontano, naizgled neovisno o nekim prethodnim podraajima. To ponaanje se
zato naziva "operantnim" jer organizam tom vrstom ponaanja slobodno operira u okolini, tj. kontrolira
i mijenja ju. Npr. kada traimo hranu, drutvo i sl. Ono se takoer se naziva i " instrumentalnim"
ponaanjem jer predstavlja "instrument" za dolaenja do odreenih ciljeva. No, iako na prvi pogled
izgleda da to ponaanje nije pod utjecajem okoline, niti ono nije ustvari "slobodno", ve je pod kontrolom
posljedica koja se zbivaju nakon ponaanja. To znai da te posljedice utjeu i modificiraju tendenciju ili
vjerojatnost pojavljivanja tog operantnog akta u istoj ili slinoj situaciji.
Analiza ponaanja jedan je oblik teorije uenja. Temelji se na Skinnerovu razgranienju izmeu
respondentnih i operantnih ponaanja. Prema ovom shvaanju pretpostavlja se da na djecu djeluju 4 tipa
uvjetovanja i uenja:
1.) Habituacija (i odvikavanje),
2.) Respondentno uvjetovanja,
3.) Operantno uvjetovanje i
4.) Diskriminacijsko uenje.
Privikavanje i respondentno uvjetovanje pod kontrolom su podraaja. Nasuprot tome, operantno
uvjetovanje i diskriminacijsko uenje pod kontrolom su svojih posljedica. Posljedice koje poveavaju

vjerojatnost pojavljivanja nekog ponaanja nazivaju se potkrepljenja, a one koje smanjuju vjerojatnost
pojavljivanja ponaanja zovu se kazne.
C.2.) KONDICIONIRANJE I POTKREPLJENJE
n DEF: Potkrepljiva je svaki dogaaj koji mijenja vjerojatnost pojavljivnja nekog odgovora.
Temeljna pretpostavka operantnog uvjetovanja je da organizam tei uspostaviti ugodno stanje, a izbjei ili
eliminirati neugodno stanje. Instrumentalno uvjetovanje je ustvari uenje koje je to ponaanje koje vodi do
tih ugodnih odnosno neugodnih stanja i zato je ono od poetka potpuno vezano uz potkrepljenje odnosno
kazne. Ovdje je znai prisutna selekcija jednog ponaanja iz cjelokupnog repertoara moguih odgovora.

C.3.) PRVA NZV: VRSTE POTKREPLJIVAA

C.3.1.) POTKREPLJENJE I KAZNA:
Nakon operantnog ponaanja moe slijediti potkrepljenje ili kazna. I jedno i drugo omoguuje
modifikaciju ponaanja.
Ako elimo poveati frekveciju nekog poeljnog ponaanja, treba ili zadati pozitivno potkrepljenje ili
ukloniti negativno. Najee je lake, a u svakom sluaju humanije dati pozitivno potkrepljenje.
Ako pak elimo smanjiti frekvenciju nekog nepoeljnog ponaanja, tada treba ili zadati nagativno ili
ukloniti pozitivno potkrepljenje.

POTKREPLJEN
JE

KAZNA

POZITIVN
O

uspostavljanje
ugodnog stanja
+

uspostavljanje
neugodnog
stanja
-

NEGATIV
NO

eliminacija
neugodnog stanja
+

eliminacija
ugodnog stanja
-

1.) POTKREPLJENJE: Potkrepljenje openito uvijek ima pozitivne posljedice za organizam i zato
poveava vjerojatnost pojavljivanja potkrepljenog odgovora. Razlikujemo:
a) POZITIVNO (primjenjeno): Radi se o davanju neega to je za organizam pozitivno (kola, toplina,
novac, i sl.). Ovdje se ui ponaanje za nagradu.
b) NEGATIVNO (uklonjeno): Radi se davanju ugode kroz uklanjanje nekog neugodnog stanja
(uklanjanje boli, smrada, straha, ali i oblaenje kaputa kad nam je hladno i sl.). Ovdje se trenira
spaavanje ili izbjegavanje neugode, tj.: a) ili se kroz operantni akt organizam spasi od neugodnog
stanja kad se ono ve pojavilo (dobro ponaanje u zatovoru), ili b) se kroz njega ope izbjegne dolazak
u neugodnu situaciju (voziti 30 km/h zbog radara).
2.) KAZNA (averzna posljedica): Kazna openito uvijek ima negativne posljedice za organizam i
smanjuje vjero-jatnost javljanja odgovora. to se tie kazni ovdje treba imati na umu da kazna zbog svojih
negativnih posljedica nije podjednako dobro sredstvo za modifikciju ponaanja kao potkrepljenje. Treba
dalje posebno napomenuti da kanjavanje nikada! ne smije biti samo sebi svrha, kao niti put za
smanjivanje vlastite frustracije. Primjena kazne je opravdana samo u izuzetnim situacijama (ivotne
opasnosti) i samo ako su sve ostale mogunosti iscrpljene.
A) POZITIVNA (primjenjena): nakon ponaanja sljedi neto neugodno (npr. elektrini ok i drugi
ekstremni (bolni) podraaji. I ovdje se trenira izbjegavanje neugodnih posljedica.
B) NEGATINVNA (uklonjena): nakon ponaanja slijedi uklanjanje neeg ugodnog (poto si istukao malu
sestru sada nema gledanja TV). Pozitivna strana ovakvog postupka jest, da negativne strane kazni ne
dolaze toliko do izraaja.
C.3.2.) PRIMARNI/SEKUNDARNI POTKREPLJIVAI
Slino kao i kod klasinog uvjetovanja i kod operantnog postoji uvjetovanje vieg reda:
A) PRIMARNI: Primarni potkrepljivai ili nagrade su
vezane uz fizioloke funkcije organizma pa zato imaju
inherentnu mo pojaavanja ili smanjivanja nekog
instrumentalnog akta. Njihovu potkrepljivaku ulogu
ne treba nauiti i oni prirodno utjeu na ponaanje
(hrana, voda, kisik, bol..). Meutim efikasnost
primarnih potkrepljivaa ovisi o trenutanom stanju
organizma. Naj veu snagu potkrepljivanja imaju ako
se pojave kad je organizam upravo u stanju deprivacije
te stvari.

B) SEKUNDARNI (kondicionirani): Sekundarni

potkrepljivai su objekti ili situacije (npr. novac, panja, i
sl.) koji su prirodno neutralni i u poetku nemaju
nagradni karakter. Oni tek kroz proces uparivanja sa
primarnim potkrepljivaima postaju djelotvorni za
modifikaciju ponaanja. Radi se dakle o individualnom
uenju na bazi klasinog kondicioniranja pa zato oni kod
jednog pojedinca mogu imati ogromnu mo kontroliranja
ponaanja, a kod drugoga nemaju moda nikakvu.

C.4.) DRUGA NZV: RASPORED POTKREPLJIVANJA

a) KONTINUIRANO - potkrepljenje slijedi iza svakog operantnog ponaanja (nedostaci: brzo gaenje i
neekonominost)
b) POVREMENO (intermitentno) - potkrepljenje slijedi samo ponekad.
Vremenska distribuiranost potkrepljivanja ima znaajan utjecaj na brzinu uspostavljanja operantnog
uvjetovanog odgovora.
*
Ako elimo brzo uspostaviti neki operantan odgovor treba provoditi konstantno potkrepljivnje.
*
Ako je vanije da se nauen odgovor odri due vrijeme, onda treba provesti povremeno ili
intermitentno potkrepljivanje. Ali postavlja se pitanje ZATO je to tako.

Postoje etri
mogua
rasporeda
povremenog
potkrepljivanja:

a) vremenski
raspored (intervalni)

b) frekveciski
raspored (omjerni)

1)
PRAVILAN
nain:

npr. svakih 5 min, bez

obzira na ponaanje
organizma (neefikasno)

npr. svaki 1.,10. ili sl. OPO, bez obzira na protok

vemena

2) NEPRAVILAN
nain:

potkrepljenje se daje
nesistematski rasporeeno
u vremenu

potkrepljuju se sluajno
samo neki OP-O.
(najefikasije)

C.4.) KRATKA USPOREDBA KLASINOG I OPERANTNOG UVJETOVANJA

KLASINO

OPERANTNO

oblikuje se respondentno ponaanje

oblikuje se operantno ponaanje

aktivnost je je nevoljna
reakcija:inae neutralni podraaj
izaziva automatsku reakciju

posljedice voljnog ponaanja dovode

do smanjenja/porasta vjerojatnosti
pojavljivanja tog ponaanja

UI SE: veza izmedu dva podraaja

(NP-BP)

UI SE: ponaanje i posljedica (R C)

potkrepljenje se javlja prije

ponaanja

potkrepljenje se javlja poslije

ponaanja

potkrepljenje ne ovisi o onome koji

ui

potkrepljenje ovisi o ponaanju osobe

koja ui

potkrepljiva je BP=situacijski
specifian (samo u ba toj situaciji)

potkrepljivai su transakcijski: isti

potkrepljiva moe potkrijepiti
mnotvo razliitih ponaanja(npr.
novac)

3.) KOGNITIVISTIKE TEORIJE RAZVOJA

1.) E. Tolman: KOGNITIVNA TEORIJA UENJA
2.) A. Bandura:

TEORIJA SOCIJALNOG UENJA

3.) J. Piaget:

TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA

4.)

MODELI OBRADE INFORMACIJA

5.)

PRISTUP TESTIRANJA INTELIGENCIJE

6.)

SOCIJALNI MODELI SPOZNAJE

OPE: Kognitivistiko - razvojni pristup ljudskom razovju temelji se na uvjerenju da su kognitivne

sposobnosti osnovne i da one rukovode djejim ponaanjem. Pritom se pojam kognicija odnosi na vie
mentalne procese pomou kojih ljudi pokuavaju shvatiti i prilagoditi sebi svijet u kojem ive. Tu najee
ubrajamo: miljenje, rasuivanje, uenje i rjeavnje problema.
Drugim rijeima, pretpostavlja se da nain na koji razmiljamo i znanje koje imamo rukovodi naim
ponaanjem. Klju za razumjevanje djejeg razvoja i ponaanja lei prema tome u razumjevanju naina na
koji je strukturirano njihovo znanje u odreenom trenutku i kako se ono mijenja tijekom rasta.
Kognitivistiko razvojni pristup obuhvaa odreeni broj srodnih teorija i vrsta istraivanja.
Suvremeni kognitivno-razvojno teoretiari zastupaju interakcionistiki pristup, tj. ljudsko ponaanje i
ovjekov razvoj su odreeni kako biolokim tako i okolinskim faktorima.

A.) E. TOLMANOVA TEORIJA UENJA

A.1.) UVOD: Tolmanova teorija je REPREZENTACIONA - MEDIJACIONA teorija: znakovi
podraaja dovode do kognitivnih oekivanja koji posreduju samo ponaanje. Tolmanova teorija uenja
predstavlja svojevrsnu sintezu izmeu bihevioristikih i kognitivistikih teorija uenja. On se sam smatrao
bihevioristom, ali su mu ortodoksni objektivisti prigovarali zbog koritenja mentalistikih pojmova kao:
kognicija, oekivanje, hipoteze i sl.
A.2.) DEF.: UENJE: Za Tolmana je sve uenje jaanje jednog znak - getalt - oekivanja na raun
ostalih. Osnovni razlog zbog kojeg dolazi do takvog jaanja je potvrivanje oekivanja ako se
odreenim djelovanjem potvrdi neko oekivanje to jea taj znak - getalt - oekivanje u odnosu na druge,
ako se oekivanje ne potvrdi, ono slabi i nestaje. Kognitivni procesi su prema Tolmanu ti koji
determiniraju ponaanje.
Najvanija je znaajka kognitivnog uenja da ono rezultira opim znanjem. Takvo se znanje dobro
primjenjuje ne samo na situacije u kojima se odvijalo uenje, ve i na irok raspon slinih situacija.
A.3.) ZNAAJ POTKREPLJENJA: Tolman odbacuje Thorndikeov zakon efekta, tj. smatra da za uenje
nije potrebno potkrepljenje. Potkrepljenje je ustvari bitno za djelovanje. To znai Thorndikeov zakon
efekta je zapravo zakon djelovanja, a ne uenja.

Za stvaranje oekivanja je vana frekvencija, svjeina, i motivacija - i to dovodi do jaanja znak - getalt oekivanja (ili slabljenja).
U Tolmanovom sistemu potvrivanje oekivanja dakle ima funkciju potkrepljenja, to je sasvim drugaije
od koncepcije Thorndikea ili Hulla. Tolmanova teorija uope nije hedonistika. Motivacija (uzrokovana
zahtijevom) bitna je samo za dijelovanje, ali ne i za uenje.
A.4.) LATENTNO UENJE
Tolman razlikuje uenje djelovanja i samo izvoenje nauenog, tj. akcije. Uenje se odnosi na kogniciju,
tj. na stvaranje oekivanja znak - oznaeno, no do djelatnosti dolazi tek kada postoji zahtijev. Zahtijevi
(prema Pejak, 1981) selektivno mobiliziraju odgovarajua oekivanja i hipoteze. Samo motivirano bie
obraa panju na odgovarajue podraaje.
n EXP.: Tolman je izveo klasini eksperiment s latentnim uenjem. Upotrijebio je tri gladnih skupina
takora koji su imali po jednom dnevno pokuaj prolaenja kroz labirint.
1) GRUPA 1: Prva, kontrolna grupa kontinuirano je potkrepljivana, tj. ivotinje su na cilju uvijek
nalazile hranu. Dozvoljavano im je da u ciljnoj kutiji jedu tri minute.
2) GRUPA 2: Druga grupa prvih est dana nije nalazila hranu u kutiji na cilju. ivotinje su zatvarane
dvije minute u ciljnoj kutiji, zatim stavljene u drugi kavez gdje su nakon 1 h dobivale hranu. Od sedmog
dana su potkrepljivane isto kao i kontrolna grupa, tj. poeli su na cilju nalaziti hranu.
3) GRUPA 3: ivotinje tree grupe su nakon 2 dana bez potkrepljenja na cilju, od 3. pa na dalje poele
na cilju nalaziti hranu.

REZULTAT: Kad potkrepljenja nije bilo, ivotinje iz grupa 2 i 3 nisu pokazivale nikakve znakove
uenja, ali ve prvog dana po poetku potkrepljenja pokazale su ogroman napredak. Kad je uvedeno
potkrepljenje dolazi do dramatinog pada broja pogreaka. Broj greaka smanjuje je za 50% da bi ve
drugi dan bila dostignuta kontrolna grupa. Labirint je bio nauen ali se to nije ispoljavalo.
B) Albert Bandura: TEORIJA SOCIJALNOG UENJA
Glavni zaetnik i glasnogovornik teorije socijalnog uenja, je Albert Bandura. On je svoju teoriju nazvao
socijalna kognitivna teorija.

B.1. POTREBA ZA NOVOM TEORIJOM UENJA

Iako velikoj panji koja je bila posveena procesu uenja, opsena teorija socijalnog uenja relativno se
kasno razvila. Postojei principi uenja izvedeni su uglavnom iz istraivanja izoliranih, jednostavnih
odgovora koji po prirodi nisu ni socijalni ni razvojni, u kojima su ispitanici esto bile ivotinje.
Eksperimenti su bili ogranieni na klasino i operantno kondicioniranje odgovora, a cilj tih istraivanja
bio je redukcionistiki, tj. da se kompleksno socijalno ponaanje svede na odgovarajui principe
jednostavnog uenja prije nego da se pronau novi principi koji bi na adekvatan nain obuhvatili
kompleksne socijalne fenomene.
Opa pretpostavka okolinskih teorija je da su socijalni odgovori naueni metodom sukcesivne
aproksimacije putem diferencijalnog potkrepljivanja (Skinner, 1953.). Meutim, ta koncepcija se kritizira
iz etri razloga:

(1) Djeca katkada stjeu nova ponaanja jednostavno gledajui kako ih izvodi netko drugi.
(2) Djeca katkada postanu vie ili manje sklona izvoenju ponaanje nakon to su vidjela kako su drugi
doivjeli potkrepljujui ili kanjavajue posljedice za to ponaanje.

(3) Smatra se da se ovom metodom nikada nebi nauili mnogi socijalni odgovori, pogotovo ako se radi o
ponaanjima koja nemaju nekog pouzdanog podraaja koji bi ta ponaanja izazvao,

(4) U sluajevima kad se i zna da neki podraaji mogu izazvati ponaanje koje je slino eljenom
ponaanju, ustanovljeno je da je proces uenja znatno bri ako postoje socijalni modeli koje ispitanik
moe oponaati.
B.2. KARAKTERISTIKE BANDURINIH PRETPOSTAVKI
Za razliku od drugih teorija (npr. S-R) ova koncepcija nije klasino bihevioristika, ve
neobihevioristika. Zato? Bihevioristika je zato, jer Bandura vjeruje da su procesi uenja i interakcija sa
okolinom odgovorni za velik dio djejeg razvoja. Meutim, ne samo izvanjska potkrepljenja, nego i
unutarnji procesi su bitni (posredni, medijacijski). Teite dakle je na uenju u interakciji sa socijalnom
okolinom, ali nisu izuzeti unutranji medijacijski procesi, ve se priznaje postojanje i utjecaj
organizmikih varijabli na ponaanje (zato je neobihevioristika). Bandura ustvari kritizira bihevioristiko
shvaanje prirode ovjeka kao previe mehaniko. ovjek se shvaa previe pasivno, kao da je u
potpunosti determiniran snagama koji izvana djeluju na njega.
Teorija socijalnog uenja daje dakle veu vanost kognitivnim imbenicima nego to to ine strogo
okolinski pristupi (ali ne iskljuivu). Bandura smatra da se uenje po modelu temelji na kognitivnim
procesima opaanja, panje i pamenja. Konkretno, opaza stvara kognitivne reprezentacije ponaanja
drugih ljudi i predvia da e isto ili slino ponaanje dovesti do istih posljedica koje je proivio model.
B.3. DEF.: UENJE PO MODELU: je proces stjecanja novih oblika ponaanja i modifikacija starih koji
se zasniva na opaanju dviju stvari:

(1) ponaanja drugih osoba (modela), i

(2) posljedica koje takvo ponaanje moe izazvati.

Osnovna postavka ove teorije jest dakle, da se "uenje opaanjem odvija kada se ponaanje opazaa
mijenja kao rezultat opaanja ponaanja modela (i posljedica tog ponanja)".
Uenje posljedica tueg ponaanja je kljuna stvar naime, tradicionalno uenje tj. uenje na osnovi
vlastitih pokuaja i pogreaka je zamijenjeno uenjem posljedica ponaanja osobe koja se promatra.
Uenje je po modelu ima tri karakteristike: ono je

(a) bez vlastitih pokuaja,

(b) bez direktnog potkrepljenja ili kanjavanja i
(c) odvija se na simbolikom planu.
B.4. VRSTE UENJA
S obzirom na vrstu posljedica mogua su dva ishoda modeliranja:

a) IMITACIJA, koja moe tono kopirati opaeno ponaanje ili ga apstrahirati u opem obliku, a javlja
se kad je model bio potkrepljen. Imitacija se mora uvijek biti tona kopija onoga to je bilo opaeno,
ve moe samo slijediti openiti oblik ponaanja modela (= selektivna imitacija).

b) INHIBICIJA ODGOVORA (protuimitacija): drugi mogui ishod modeliranja, dogaa se kad imitacija
opaenog ponaanja postaje manje vjerojatna - obino zato to je model primio kaznu za to ponaanje
(npr. kad uitelj javno disciplinira neposluno dijete kako bi dao primjer).

B.5. KOMPONENTNI PROCESI KOJI RUKOVODE UENJEM PO MODELU:

Bandura (kao i Tolman) razlikuje uenja ponaanja od izvoenja toga ponaanja i on vjeruje da uenje
opaanjem ukljuuje etri odvojena procesa:

1. Procesi panje, pojedinac opaa, promatra objekt i njegovo ponaanje (osnovni uvjet)
2. Procesi pamenja, pamti se ono to je opaeno.
3. Procesi izvoenja, moraju postojati korespondirajue mogunosti, kapaciteti kod opazaa.
4. Motivacijski procesi, motivaciona osnova (da se izvede to ponaanje)
Prve dvije etape predstavljaju proces stjecanja, tj. uenja modeliranog odgovora, a posljedne dvije
izvoenje modeliranog ponaanja.
Ovdje vidimo zato Bandura svoju teoriju naziva socijalno-kognitivnom teorijom. Naime, uenje je
determinirano opaevaim kognitivnim procesima panje i pamenja i odvija se na simbolikom planu,
dok je izvoenje ponaanja pod kontrolom opaevaih izvedbenih i motivacijskih procesa.
AD1. Opaanje modela ponaanja

Procesi opaanja modela i panje koju dijete posveti modelu ovise o mnogim faktorima izmeu kojih su
najvaniji:

(1) ZNAAJKE MODELA: Koristi se termin funkcionalna vrijednost ponaanja tj. znaenje koje
model ima za subjekta ili privlanost modela. Dijete e imitirati onaj model koj posjeduje
karakteristike koje dijete dri privlanim ili poeljnim, npr.: talent, inteligencija, snaga, dobar izgled,
popularnost, ili neka slinost modela sa osobama prema kojima postoji privlanost ili socijalna
zavisnost.

(2) STUPANJE POBUENOSTI DJETETA i

(3) DJETETOVA OEKIVANJA.
Samo opaanje modela ne mora dovesti do uenja tj. do promjena u ponaanju. Vani su tragovi pamenja
koji se stvaraju i koji ostaju.
AD2. Pamenje opaenog (kodiranje)
Procesi pamenja odreuju koliko dobro e dijete pohraniti, zadrati i kasnije se dosjetiti modeliranih
ponaanja. Pamenje se moe odvijati na predodbenom planu ili/i na simbolikom planu. Smatra se da je
djelotvornije verbalno i simboliko kodiranje sekvenci ponaanja, i to zato jer se radi o sloenim oblicima
ponaanja, tj. sekvencama socijalnih uloga. Neefikasno ih je pamtiti na predodbenom planu.
Procesi pamenja ovise o djetetovoj upotrebi strategija pamenja kao to su organizacija i ponavljanje
informacija i njegovom opem kognitivnom razvoju (inteligenciji).

AD3. Kapacitet izvoenja modeliranog ponaanja

Da bi se moglo ponoviti opaeno ponaanje pojedinac mora u svom repertoaru imati kapacitete za
izvoenje toga ponaanja, tj. da koordinira te sekvence i uskladi ih sa simbolikom reprezentacijom (ono
to je zapameno). Ti kapaciteti odreuju koliko dobro dijete moe reproducirati ponaajne modela (ne
moemo imitirati pticu).
Za izvoenje ponaanja posebnu vanost imaju procesi samoregulacije i simboliki procesi. Analize su
pokazale da se u poetku moe opaziti samo gruba aproksimacija modeliranog ponaanja, a kasnije
imitirano ponaanje postaje sve slinije originalnom. Radi se o procesu uenja bez ponavljanja. Ui se
pomou kodiranja ponaanja koje se odmah ne realizira ve u nekim odreenim uvjetima.
AD4. Motivacioni procesi, potkrepljenja:
Motivacijski procesi odreuju da li i kada e dijete izvesti modelirano ponaanje. Teorije potkrepljivanja
tvrde da bez izravnog potkrepljenja subjekta nema uenja, no Bandura smatra da se uenje dakako moe
dogoditi i bez izravnog potkrepljenja subjekta. Osoba moe kodirati neko ponaanje, a koje e
reproducirati tek kasnije kada e postojati neke potrebe, tj. neka motivaciona osnova.
Potkrepljenje moe dakle biti:

1. Indirektno: kad se model potkrepljuje (a ne i opaza)

2. Direktno: kad se dijete potkrepljuje
Kod uenja po modelu od kljunog je znaaja kakve posljedice proivljava model usljed izvedenog
ponaanja, jer te posljedice djeluju kao posredno potkrepljivanje odnosno posredna kazna samog opazaa
(vikarijsko potkrepljenje odnosno kazna). Drugim rijeima, opaza nije izravno potkrepljen odnosno
kanjen, tj. ne ui metodom vlastite koe, ve koristi tue iskustvo. Radi se o uenju bez pokuaja, bez
direktnog potkrepljenja.

B.6. DODATNE POSTAVKE BANDURINOG MODELA

n POSTAVKA RECIPRONOG DETERMINIZMA
Bandura naziva svoj model ljudskog razvoja recipronim determinizmom. Reciproni je zato jer se ljudski
razvoj uvijek zbiva u sloenoj interakciji triju elemenata, pri emu svaki element utjee na sve druge
elemente:

(1) znaajke OSOBE (P - person)

(2) njezino PONAANJE
(3) OKOLINA

(B - behavior)

(E - envirnoment).

n Utjecaj osobe (P): Dijeteove kognitivne sposobnosti, njegove tjelesne znaajke, njegova linost,
stavovi, uvjerenja i sl. utjeu:

* (P B) na ponaanje djeteta i
* (P E) gdje i s kim e to ponaanje izvoditi.
n Utjecaj ponaanja (B): Dijeteovo ponaanje:

* (B P) utjee na osjeaje o sebi i stavove i uvjerenja djeteta

* (B E) izaziva reakciju okoline
n Utjecaj okoline (E): Okolina, tj. djetetova obitelj, prijatelji i druge socijalno vane osobe, ali i fizike
karakteristike okoline:

* (E P) utjee na dijete jer mnoga djeja znanja, stavovi i uvjerenja o svijetu, razvoj njegove linosti
rezultat su informacija koje dijete dobiva iz tih vanjskih izvora,

* (E B) odreuju ponaanje djeteta, tako da se modelira neko ponaanje, potrepljuje i kanjava

ponaanje, objanjava i razgovara kako i to initi.
B.7. SLINOSTI I RAZLIKE IZMEU DRUGIH KOGNITIVNIH TEORIJA I TEORIJE
SOCIJALNOG UENJA
n SLINOSTI

(1) Znaaj kognitivne domene: I jedan i drugi pristup razlikuje uenje ponaanja od izvedbe toga
ponaanja, pri emu su za uenje odluujui kognitinvi procesi.

(2) Interakcionistiki pristup: I jedan i drugi pristup dri da se uenje odvija u interakciji osobe i
okoline: ljudsko ponaanje i ovjekov razvoj su odreeni kako biolokim tako i okolinskim
faktorima (pri emu Piaget naglaava bioloke, a Bandura okolinske imbenike).
n RAZLIKE
Veina radova i teorija u podruju razvojne psihologije polazi od razliitih formi teorija razvojnih faza. Te
teorije se razlikuju od teorije socijalnog uenja u nekoliko toaka:

1. Teorije razvojnih faza kau da socijalno ponaanje dijeteta prolazi kroz ontogenetski predodreeni
slijed razvojnih faza.
Teorija socijalnog uenja pretpostavlja da su socijalni poticaji kljuni u objanjavanju razvojnih
procesa.

1. Teorije razvojnih faza smatraju da je slijed razvojnih promjena razvoj genetiki programiranih
dispozicija.

Teorija socijalnog uenja pretpostavlja da je slijed razvojnih promjena funkcija potkrepljenja i

drugih varijabli uenja.

1. Teorije razvojih faza openito naglaavaju intraindividualni varijabilitet u ponaanju tijekom vremena
(promjene kod istog pojedinca), a umanjuju interindividualne razlike (razlike meu pojedincima).
Teorija socijalnog uenja pak naglaava interindividualni varijabilitet u ponaanju to je (prema
Banduri) loginije s obzirom na razlike u iskustvu glede vrste i rasporeda potkrepljenja, izloenosti
vrlo razliitim socijalnim modelima, razliitog spola, intelektualnog nivoa, socioekonomskog statusa
te etnikih i (sub)kulturalnih razlika.
B.8. PRIMJENA TEORIJE
Spoznaje dobivene istraivanjima socijalnog uenja primjenjuju se npr. na podruju klinike u
terapeutske svrhe (Npr. djeca koja imaju fobiju od pasa dijete promatra ponaanje modela: kavez s psom
model postepeno prilazi kavezu, igra se s psom).
nnnnnnn ZAKLJUAK
Teorija socijalnog uenja smatra se izrazito znaajnom za razvojnu psihologiju. Prema Banduri to je ak
dominantan model uenja u socijalnom razvoju. Proces uenja po modelu se smatra vrlo djelotvornim, jer
se ui na temelju tuih pokuaja i pogreaka i kroz taj proces mogu se stjecati neki novi, vrlo sloeni
oblici ponaanja. Npr. usvajanje socijalno prihvatljivih ponaanja, uenje jezika (lingvistikih stilova), pa
sve do uenja emocionalnih odgovora i sloenih kognitivnih i motorikih aktivnosti.
C) J. PIAGET: TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA
C.1.) UVOD
Na Piagetov pristup prouavanju spoznajnog razvoja utjecala je njegova naobrazba, u filozofiji i biologiji.
Filozofska naobrazba potaknula ga je da trai odgovore na pitanja o porijeklu i prirodi spoznaje.
Tako je razvio tzv. genetiku epistemologiju = koja se bavi razvojem spoznaje kod djece. Spoznaja se
odnosi na znanje, tj. sredina ideja na kojoj se temelji ova teorija jest to da je djeje ponaanje odraz
strukture i organizacije njihova znanja i inteligencije.
Bioloka naobrazba navela ga je da pridaje vanost maturacijskim porcesima te da inteligenciju vidi kao
organizaciju, budui da se znanje integrira u kognitivne strukture, ali i kao adaptaciju, budui da se dijete
prilagoava okolini. Inteligencija je proces ne neto to dijete ima, ve neto to dijete ini.
C.2.) KONSTRUKTI KOGNITIVNOG RAZVOJA
Prema Piagetovoj teoriji razvoj se moe opisati pomou uroenih funkcija i kognitivnih struktura:
1.) KOGNITIVNE STRUKTURE/SHEME: - su osnovni strukturalni elementi inteligencije (= sheme).
DEF.: To su mentalne strukture koje ljudi konstruiraju da bi pomou njih reprezentirali,
organizirali i interpretirali svoja iskustva, te na njih mogli reagirati (meusobno povezani sustavi
znanja koji su u temelju inteligentnog ponaanja i njime upravljaju).
Priroda i organizacija tih shema je ono to definira djetetovu inteligenciju u bilo kojem trenutku. S

razvojem te strukture postaju progresivno sve sloenije i razraenije.

N TRI VRSTE KOGNITIVNIH SHEMA:

(1) od 1. - 1,5. god: BIHEVIORALNE (senzomotorne) = Uvjebani i uopeni sklopovi ponaanja

pomou kojih dijete djeluje i razaznaje svijet oko sebe.
Razvijaju se iz refleksa (npr. "shema sisanja", "shema hvatanja"). Bihevioralne sheme nastaju kroz
fizike akte koja djeca vre nad objektima (gledanje, hvatanje, baca-nje). Razumijevanje svijeta se
odvija kroz fizike akte koje dijete vri prema okolini. Dakle, ne postoji mental-na reprezentacija
svijeta, ve se stvari predstavljaju kroz akte koji se na njima vre (npr. boicu djete ne moe mentalno
reprezentirati, ve je predstavlja kao sklop koji se sie).

(1) od 2. - 6. god: SIMBOLIKE = mentalno predstavljanje iskustva koritenjem oznaka koje ih

zamjenjuju. Sposobnost odgoene imitacije. Objekti se zamejnjuju rijeima. Javlja se poetkom 2.
godine

(2) od 7. god na dalje: OPERACIONE = Radi se o internali-ziranim akcijama nad objektima svojih
misli (manipu-lacija i transformacija informacija). Mogue su operacije reverzibilnosti (npr.
sastavljanja komadia razbijene vaze).
N FLEKSIBILNOST KOGNITIVNIH SHEMA: Kognitivne sheme su fleksibilne u dvostrukom
smislu:

(1) Shema nije kruti odnos izmeu predmeta i aktivnosti, tj. aktivnost se moe prilagoditi razliitim
predmetima (npr. dijete ne pokazuje potpuno isto ponaanje sa svakom loptom s kojom se sretne)

(2) Sheme se mijenjaju tijekom vremena: Sa vjebom shema neke aktivnosti postaje sve razraenija i
efikasnija.

2.) UROENE FUNKCIJE: Kod roenja dijete raspolae a) uroenim dispozicijama (refleksi) i b) tzv.
funkcionalnim invarijantima = uroeni principi kognitivnog funkcioniranja koji se ne mijenjaju tokom
ivota. Ta naela imaju bioloku osnovu i Piaget ih je preuzeo iz biologije, a to su:

(1) ORGANIZACIJA - prirodna tencencija da se nae kogni-tivne shemate integriraju (organiziraju) u

sve sloenije konzistentne kognitivne strukture. Nova znanja se integriraju u meusobno povezane
spoznajne strukture

(2) ADAPTACIJA - uintokovita prilagodba okolinskim uvjetima. Prema Piagetu inteligencija je

ovjeku glavno sredstvo za prilagodbu i zbiva se pomou dva komplementarna procesa:

* ASIMILACIJA = Interpretacija novih iskustava na osnovi postojeih spoznajnih struktura

(postojeeg znanja), tj. prilagodba okoline postojeim kognitivnim shemama s ciljem njenog
razumijevanja: ukljuuje mentalno ili fiziko djelovanje na okolinu. (NPR.: Fantastina igra:
gumica je auto)

* AKOMODACIJA = Prilagodba, usklaivanje, kognitivne sheme nekom novom iskustvu ili

aspektu okoline (najei oblijk je imitacija).

(3) EKVILIBRACIJA samoregulirajui proces uspostavljanja ravnotee izmeu kognitivnih struktura

i okoline kao i izmeu razliitih struktura. Piaget je naveo ekvilibraciju kao krajnje objanjenje
nekoliko razvojnih aspekata:

* Ekvilibracija je pokreta kognitivnog razvoja: Prema Piagetu kognitivni sustav uvijek tei
postizanju i odranju stanja ravnotee, jer je ravnotea odlika prilagoenog ponaanja.
Neravnotea ili disekvilibrij nastaje kada postoji nesklad izmeu znanja i iskustva, tj. radi se o
kognitivnom sukobu. Taj sukob je za osobu neugodno stanje, to potie na adaptaciju i
organizaciju i tako dovodi do kognitivnog razvoja i prelaska iz faze u fazu.

* Ekvilibracija je odgovorna za organizaciju razvoja

* Ekvilibracija objanjava smjer razvoja: injenica je da se razvoj uvijek odvija u uzlaznom
smjeru, tj. organizam postaje funkcionalno sve efikasniji. Nerazumijevanje ne moe uzrokovati
regresiju, jer se ono time ne rijeava, ve se nuno pretvara u razumijevanje. Novo uspostavljena
ravnotea je ravnotea na vioj razini.
Zahvaljujui tim procesima dolazi do razvojnih promjena, tj. kognitivni razvoj potaknut neranoteom,
odvija se kroz bezbroj pokuaja asimilacije i akomodacije.
N POKRETAI KOGNITIVNOG RAZVOJA
Piaget je odredio etri opa initelja koji pridonose kognitivnoj promjeni.

(1) Bioloko sazrijevanje (maturacija): Svako uenje i razvoj zahtijeva odreeni materijal kako bi se ono
moglo desiti. Sa isto biolokom maturacijom materijal, tj. ljudski organizam postie sve vie
stupnjeve zrelosti i time postaju mogui vii procesi uenja i razvoja. Istovremeno djetetova
trenutana maturacijska razina postavlja gornji limit razvoja. Zato neke vrste razvoja su nemogue
dok sazrijevanje nije dovoljno napredovalo. Zato Piaget smatra da nije dobro izlagati dijete potpuno
novom i nepoznatom materijalu budui da ono nee moi provesti ni asimilaciju ni akomodaciju.

(2) Iskustvo: Piaget takoer naglaava iskustvo djeteta sa okolinom pri emu razlikuje dvije vrste
iskustva: a) fiziko (sa neivim objektima i b) socijalno (interakcija sa drugim ljudima i ivotinjama).

(3) Samoaktivnost djeteta: Dijete je aktivni sudionik svoga razvoja. Ta aktivnost se prvenstveno oituje
u procesima asimilacije i akomodacije.

(4) Ekvilibracija: je samoregulacija uspostavljanja ekvilibrija, tj. ravnotee. Ekvilibracija ima tri
funkcije: a) predstavlja pokreta razvoja, b) njegov je glavni organizator i c) osigurava uzlazni smjer
razvoja.
n PIAGETOV KONSTRUKCIONIZAM
Iz svega dosad navedenoga vidi se da kognitivni razvoj nije neto pasivno to se djetetu deava, ve je to
jedan aktivni proces.
Djeca aktivno konstruiraju svoje razumijevanje svijeta, u tom smislu da oni uzimaju neku informaciju iz
okoline i oblikuju je, savijaju ili izobliuju je sve dok se ne moe lako smjestiti u njihovu spoznajnu
organizaciju (to je asimilacija). Ako se ta informacija pak ne moe asimilirati, onda djeca ili ignoriraju tu

informaciju ili mijenjanju svoju spoznajnu orgnizaciju tako dugo dok asimilacija postane mogua.
Djeca se raaju s potencijalom za formiranje/razumijevanje koncepata, ali ti se koncepti nee shvatiti bez
interakcije s okolinom, pomou koje dijete stvara svoju sliku svijeta oko sebi.

C. 3.) ETRI PERIODA KOGNITIVNOG RAZVOJA

J. Piaget poeo je raditi kao psiholog pri standardizaciji testova inteligencje kod Bineta, i uoio je da djeca
iste dobi prave sline pogreke u istim zadacima. Iz toga je zakljuio da djeca iste dobi imaju neki
karakteristian nain razmiljanja, i da postoje kvalitative razlike u nainu razmiljnanja na razliitim
stupnjevima razvoja. Iz toga je zakljuio da je kognitivni razvoj diskontinuiran.
Istraivanjem kognitivnog funkcioniranja djece razliite dobi Piaget je ustanovio postojanje etri razliitih
razvojnih perioda. Svaki period predstavlja kvalitativno razliit oblik kognitivnog funkcioniranja, i svaki
period ima svojstvene kognitivne strukture.
Razvoj je za Piageta neprestana reorganizacija znanja u nove i sve sloenije kognitivne
strukture/sheme, to omoguuju sve efikasnije funkcioniranje djeteta u problemnim situacijama.
Ekvilibracija je poticaj ili uzrok kognitivnog razvoja, a on se odvija kroz iskustvo djeteta sa okolinom i
procese asimilacije i akomodacije. Razvijajui se djeca stvaraju sve sloenije, kvalitetativno razliite
strukture koje im postupono omoguavaju bolje razumijevanje svijeta. Kognitivnim razvojem vode
funkcionalne invarijate, a predmet razvoja su kognitivne sheme.
Sva djeca postepeno prolaze kroz te stupnjeve kognitivnog razvoja i to istim redosljedom. Te faze su:

1.) SENZOMOTORNI
PERIOD

2.) PREDOPERACIJSKI
PERIOD

(0. do 2. godine)

(2.-7.godina)

3.) PERIOD
KONKRETNIH
OPERACIJA

4.) PERIOD
FORMALNIH
OPERACIJA

(7.-12.godina)

(>12. Godina)

Oblik inteligencije u
kojem
je
znanje
temeljeno na tjelesnoj
interakciji s ljudima i
objektima.
Dijete spoznaje svijet
kroz izravno djelovanje.
To djelovanje odraava
se u senzomorotikim
shemama.

Oblik inteligencije u kojem

simboli i mentalne akcije
poinju zmjenjivati objekte
i vanjsko ponaanje.
Dijete moe spoznati svijet
pomou
predoavanja,
umjesto
izravnim
djelovanjem.
No,
predoavanje je ogranieno
centracijom
i
egocentrizmom.

Oblik inteligencije u kojem

mentalne
operacije
omoguavaju
logiko
rjeavanje problema s
konkretnim objektima.

Oblik inteligencije u kojem

mentalne operacije vieg
stupnja
omoguavaju
logiko
rezoniranje
u
odnosu na apstraktne i
hipotetike dogaaje, a ne
samo konkretne objekte.
(Piaget je kasnije zakljuio
da veina ljudi ne dolaze u
4. Fazu!)

1.) SENZOMOTORNI PERIOD (0. - 24. mj.)

Naziva se "senzo"+"motornim" jer djeca u ovom poetnom periodu svijet spoznaju na temelju osjetnih
podataka (senzo), kao i motornih (re)akcija (motor). Djeja spoznaja razvija se u okviru bihevioralnih
shema, a razvoj se odvija pomou procesa asimilacije i akomodacije.
Dojenetove sheme na poetku su refleksi, a ukljuuju dvije stvari: a) OBJEKT i b) REAKCIJU na taj
objekt. Oni se postupno kombiniraju u vee, fleksibilnije jedinice ponaanja (u bihevioralne shemate).
Znanje o svijetu je ogranieno na tjelesnu interakciju s ljudima i objektima.
1.) FAZA REFLEKSNE AKTIVNOSTI (0.-1.mjesec)
* repertoar novoroenetova ponaanja ogranien je na jednostavne, bioloki determinirane reflekse. Ta
ponaanja se shvaaju kao automatski odgovori na okolinske podraaje.
* dijete uvjebava reflekse (npr. sisanje i hvatanje)
* razvoj se odvija usmjeravanjem tih refleksnih ponaanja na sve vei broj predmeta i dogaaja
(postupkom asimilacije). Takoer se ona i mijenjaju s novim iskustvima (postupkom akomodacije).
2.) FAZA PRIMARNIH CIRKULARNIH REAKCIJA (1.-4.)
* Faza razvoja shema:
* Razvijaju se bihevioralne sheme (postaju sve savrenije) i njihova koordinacija (poetno neovisne
sheme se usklauju u vee cjeline).
* Takoer sheme poinju ukljuivati razliite osjetne kanale (vid, sluh, dodir i sl. NPR.: dijete uje
zvuk, okree se prema njemu te vidi izvor i konano ga prima i barata njime (dodir).)
* cirkularne reakcije su usmjerene na vlastito tijelo (kod dranja igrake vie se zanima za pokrete
prstiju nego za samu igraku).
3.) FAZA SEKUNDARNIH CIRKULARNIH REAKCIJA (4.-8.)
* Faza postupaka otkrivanja:
* Cirkularne reakcije su sada vie usmjerene na same objekte
* Dijete otkriva postupke za reproduciranje zanimljivih dogaaja (to onda do nedogleda ini i uiva u
tome
* Magina uzronost = vjerovanje da neka uinkovita uzrona aktiv-nost moe proizvesti bilo koji

eljeni ishod, ak i kad ne postoji fiziki dodir izmeu uzroka i posljedice.

4.) FAZA KOORDINACIJE SEKUNDARNIH SHEMA (8.-12.)
* Faza namjernog ponaanja
* Javljaju se prva intencionalna (namjerna) ponaanja. Dijete prvo opaa eljeni cilj, a zatim razmilja
kako ga ostvariti.
* Namjerno ponaanje ukljuuje razlikovanje sredstva od cilja. Dijete mora biti sposobno upotrijebiti
jednu shemu kao sredstvo (npr. gurnuti jastuk) koje e ga dovesti do neke druge sheme koja je cilj ili
svrha (igrati se).
* Piaget govori o ovoj fazi kao o prvom stvarnom inteligentnom obrascu ponaanja.
5.) FAZA TERCIJARNIH CIRKULARNIH REAKCIJA
(12.-18. mj.)
* Faza novosti i istraivanja
* Dejete poinje smiljeno i sustavno varirati ponaanje da bi se proizveli novi uinci i istraila svojstva
objekata.
* Dijete moe otkriti potpuno nova rjeenja pomou aktivnog procesa pokuaja i pogreaka (ispituje se
jedno za drugim ponaanjem).
* Dijete ovdje eksperimentiranje na nov nain i to iz istog zadovoljstva na eksperimentiranju (npr. baca
stalno licu na pod radi eksperimentiranja kako to izgleda i uiva u postignutim efektima). To je bitno
jer na taj nain ono ui o svijetu oko sebe.
6.) FAZA MENTALNE REPREZENTACIJE (18.-24. mj.)
* Poinju se razvijati simbolike shemate, pa se zato prvi puta pojavljuje sposobnost predoavanja i
simbolikog miljenja. Dijete sada poinje biti sposobno misliti i planirati aktivnosti iznutra, a ne kroz
vanjsko djelovanje.
* Problemi se poinju rjeavati mentalno to zamijenjuje procese pokuaja i pogreaka.
* Stadij u razvoju permanentnosti objekta.
N POJAM O STALNOSTI PREDMETA:
Izraz stalnost predmeta odnosi se na spoznaju da perdmeti postoje neovisno o naem zapaanju (npr. da
predmet postoji i nakon to ga vie nevidimo, dodirujemo). To je glavno postignue senzomotorikog
razvoja. Razvoj permanentnosti vrlo je postupan:
PRIBLI
NA
DOB

PONAANJE TRAENJA
(nakon nestanka objekta iz vida)

0.-4.
mj.

nema vizualnog ni manualnog traenja

4.-8.
mj.

trai djeomino skriveni objekt (ali - ako

predmet dri u ruci, a ruka i predmet se
zajedno prekriju - zbunjeno vadi prazne ruke
i udi se).

8.-12.
mj.

trai potpuno skriveni objekt, ali se javlja "A,

a ne B" pogreka, tj. objekt se trai na onoj
strani gdje je i prije naen, umjesto da se
usmjeri prema posljednjem mjestu gdje je
skriven.

12.-18.
mj.

trai objekt nakon vidljivog premjetanja,

nema "A, a ne B" pogreke, ali samo ako
ono vidi premjetanje

od 18.
mj.

trai objekt nakon nevidljivog premjetanja

prva permanentnost objekata

n OBJANJENJE AB POGREKE: Neki autori smatraju da je kljuno sazrijevanje mozga. Podruja

cerebralnog corteksa bitna su za operacije pamenja. To podrue je takoer bitno za inhibiciju ponaanja,
a inhibicija je bitna za uspeno izvoenje zadatka. Dijete se, naime, mora oduprijeti tenji da potrai
objekt na mjestu A. Takoer se pokazalo da oteenje tih podruja vode do smanjene uspjenosti
rjeavanja AB zadatka.
n NOVIJA ISTRAIVANJA SU POKAZALA SLJEDEE:

(1) Razvoj permanentnosti nije tako spor kako ga je Piaget tumaio.

(2) Piaget je prenaglasio motoriko ponaanje ne samo metodo-loki, ve i teorijski. Prema njegovoj
teoriji djeca ue o svijetu uglavnom izravno djelujui na njega - dohvaanjem predmeta, baratanjem
njima i sl. No, danas se smatra da je perceptivno uenje takoer bitno.
N NA KRAJU SENZOMOTORNOG PERIODA DJECA STJEU (ILI SU SAVLADALA):

* konstantnost objekta - imenovanje objekata u njihovoj odsutnosti

* sposobnost odgoene imitacije - oponaanje modlela opaanog ranije
* simbolika igra - jedna stvar predstavlja neku drugu
* pojava crtanja - jedna do simbolikih funkcija
* orijentacija: osjeaj prostora i osnovni osjeaj za vrijeme (znanje da dogaaji slijede jedan iza
drugog).

* osnovne temelje znanja o povezanosti akcija i posljedica,

2.) PREDOPERACIJSKI PERIOD (2.- 7.godina)

Ovdje se stvaraju simbolike sheme (= mentalne reprezentacije objekata i akcija), tj. djeca stjeu
mogunost predoavanja. To im dalje omoguuje rjeavanje problema na mentanom planu, a ne putem
pokuaja i pogreaka.
Miljenje je semilogiko (semi = pola) jer djeca ne mogu logiki manipulirati i transformirati mentalne
reprezentacije.
Predoperacijsko miljenje je ogranieno s nekoliko aspekata:
2.1.) OGRANIENJA PREDOPERACIJSKE MISLI:

(1) EGOCENTRIZAM - Dijete je u predoperacijskom razdoblju prevazilo egocentrizam na

senzomotornoj razini, ali sada je ono egocentrino na predodbenoj razini. Dijeca imaju vrlo
ograniene sposobnosti predoavanja psihikog iskustva drugih. Teko se moe otrgnuti od vlastitog
gledita. Smatra da svi dijele njegov pogled na svijet (to se izraava u egocentrinom govoru).

(2) CENTRACIJA - Dijete je sklono usmjeriti se samo na jedan aspekt problema u odreenom trenutku.
Radi se o perceptivno pristranom obliku reagiranja. Najee se ispituje zadacima konzervacije.
Centracija je osnovni razlog zato djeca ne uspijevaju u zadacima konzervacije: jer su centrirani.

(3) ARTIFICIJELIZAM - vjerovanje da su sve objekte napravili ljudi, tj.da je sve produkt ljudskog
stvaralatva (npr. no su napravili ljudi da bi mogli spavati).

(4) REALIZAM - vjerovanje da neki psihiki fenomeni imaju stvarnu materijalnu formu (npr. snovi su
stvarni dogaaji oko nas dok spavamo; 5.-6.godina; snovi su iz glave, ali se odvijaju izvan nas)

(5) ANIMIZAM - pripisivanje osobina ivih objekata neivim stvarima; tek oko 12. godine djeca shvaaju
razliku ivo-neivo. a) Najprije se misli da su sve stvari svjesne i ive; b) zatim - nisu sve stvari ive,
ali mogu postati sjedite svih psihikih procesa (ako udarimo zid - to ga boli), c) ive su sve stvari
koje se kreu (rijeka, auto, vjetar); d) ive su sve stvari koje se kreu, a za koje ne poznaje uzrok
kretanja (oblaci, mjesec).

(6) TRANSDUKTIVNO ZAKLJUIVANJE - je zakljuivanje s jednog pojedinanog na drugo

pojedinano te se ne razmatraju opa naela koja povezuju pojedinane dogaaje (npr: Svako popodne
spava, a jedan put ne zakljuak: danas nema popodneva).

(7) INKLUZIJA KLASA - djeca ne razumiju odnos nadreenog i podreenog, tj. klasa i podklasa
No, kasnija su istraivanja pokazala da je Piaget neto podcijenio kognitivne mogunosti djece u ovom
periodu, naime:

(1) Djeca razumiju funkcionalne odnose, tj. uzrono - posljedine odnose iako esto ne znaju to je
uzrok, a to posljedica

(2) Imaju sposobnost razumijevanja kvalitativnog identiteta kvaliteta se ne mijenja sa promjenom neke
vanjske karakteristike. Dakle, stvari se sutinski ne mijenjaju s pormjenom izgleda.

(3) Razlikuju realnost i privid (crveni auti prekriven s plavom folijom i dalje je crveni.)

2.2.) PIAGET RAZLIKUJE DVIJE PODFAZE:

(1) PREDKONCEPTUALNI period (2.-4. godine): Tu se razvijaju prvi djetetovi pojmovi (koncepti),
ali oni su jo primitivni. To je takoer period intenzivnog razovoja govora, to dalje omoguuje laku
komunikaciju i uenje u okolini.

(2) INTUITIVNI period (4.-7. godina): Djeca u ovoj fazi vie pogaaju o realnosti nego to racionalno
zakljuuju. Miljenje jo nije logiko (ne mogu rijeiti zadatke zakljuivanja, klasificiranja sve do 7.
godine). Izmeu 2. - 5. god. ne mogu nita klasificirati; 5. - 7. god. klasifikacija je nekonzistentna
(npr. nekad po boji, nekad po obliku).

2.3.) POSTIGNUA PREDOPERACIJSKE MISLI:

(1) RAZLIKOVANJE POJAVNOSTI OD STVARNOSTI - Sposobnost razlikovanja izmeu izgleda

predmeta i onog to oni stvarno jesu. Razumijevanje te razlike ukljuuje sposobnost tone prosudbe i
pojavnosti i stvarnosti kada se to dvoje razlikuje.

(2) POGRENJA UVJERENJA - Shvaanje da ljudi mogu imati pogrena uvjerenja, tj. da vjeruju u
neto to ne odgovara stvarnom stanju stvari. To zahtijeva shvaanje da su vjerovanja misaone
predodbe koje ne moraju odgovarati stvarnost

(3) KVALITATIVNI IDENTITET - Spoznaja o tome da se kvalitativna priroda neega ne mijenja

promjenom u vanjskom izgledu te stvari.

(4) KVANTITATIVNI IDENTITET (KONZERVACIJA) spoznaja da koliina ostaje jednaka bez

obzira na vanjski izgled. Pojmovi centracije i konzervacije su usko povezani. Tako se dijete u
zadacima konzervacije centrira na odreenu karakteristiku (duina reda kuglica) i stoga zaboravlja
konzervirati neku drugu (broj kuglica). Ima nekoliko vrsti konzervacija:

* konzervacija TEKUINE
* konzervacija MASE
* konzervacija BROJA
* konzervacija PROSTORA I VREMENA (tek u 9. - 10. god.)
* VODORAVNA RASLOJENOST - pojava da se konzervacija ne javlja u istoj dobi za sve
kvantitativne aspekte objekta (npr. koliina i broj prije volumena). Po Piagetu se sposobnost
konzervacije ne moe nauiti ukoliko dijete nije maturacijski zrelo tj. na prijelazu faza (No, neka
istraivanja su pokazala da se konzervacija ipak moe nauiti).

2.4. NAELA BROJENJA: Daljnja istraivanja pokazala su da mala djeca ve imaju neki pojam o

broju: GELMAN & GALLISTOVA naela brojanja (1978).

(1) NAELO JEDAN NAPREMA JEDAN - svakom objektu se pripisuje samo jedan broj.
(2) NAELO STABILOG POREDKA (ORDINALANO) - imena brojeva uvijek idu istim
redosljedom

(3) KARDINALNO NAELO - zadani broj pri brojanju predstavlja ukupni broj izbrojanih elemenata
(4) APSTRAKCIJSKO NAELO - sva naela brojenja se mogu primjeniti na bilo koji skup objekata
(5) NAELO IRELEVANTNOSTI POREDKA - elementa bilo kojeg skupa mogu se izbrojati bilo
kojim redosljedom
Ta naela primjenjuju djeca ve od 3. godine

3.) PERIOD KONKRETNIH OPERACIJA (7.-12. g.)

Ovdje se dalje razvijaju operacione kognitivne sheme ili operacije = razliiti oblici mentalnih
internaliziranih akcija kojima se mogu vriti logike manipulacije i transformacije simbola. Meutim te
operacije se mogu primjenjivati samo na konkretni materijal.
U ovom periodu djeca poinju misliti sustavno i logino. To je omogueno zbog decentracije u miljenju.
Miljenje je postalo reverzibilno.
3.1.) POSTIGNUA PERIODA KONKRETNIH OPERACIJA:

(1) LOGIKU KLASA = shvaanje da ovisno o svojstvima objekti mogu pripadati razliitim klasama, a to
je mogue jer je miljenje vie decentrirano. Rjeavaju zadatke inkluzije klasa.

(2) LOGIKU RELACIJE = predoperaciona djeca nisu mogla poredati tapice po veliini, ali u ovom
razdoblju djeca mogu rjeavati zadatke serijalizacije.

(3) LOGIKI PRINCIP TRANZITIVNOSTI (a>b, b>c onda je a>c) = djeca mogu na osnovi dvaju
objekata zakljuivati o treem.

(4) PRINCIP KONZERVACIJE = shvaaju da se kvantitativna svojstva objkata ne mijenjaju s

promjenom izgleda. Prilikom isptivanja konzervacije redovito se trae i objanjenja i djeca obrazlau
svoje odgovora na tri naina:

I.

OBJANJENJE REVERZIBILNOU - ako opet prelije vodu iz iroke u usku au, biti e
isto.

II.

NAELO IDENTITETA - ista voda u obje ae

III.

NAELO KOMPENZACIJE - ova aa je ua pa zato izgleda vie (to je najvii stupanj

obrazloenja).

4.) PEROD FORMALNIH OPERACIJA (>12 godina)

* Osnovno ogranienje faze konkretnih operacije bilo je u tome da su se mentalne operacije mogle
primjenjivati samo na konkretne sadraje. No, u periodu formalnih operacija zakoni logike mogu se
primjenjivati i na apstraktne sadraje. Ovdje postaje vanija forma miljenja od sadraja.

* Mogu se takoer vriti operacije drugog stupnja, tj. operacije nad operacijama.
* Miljenje je hipotetiki - deduktivno (oblik rjeavanja problema kojem je svojstvena sposobnost
stvaranja i provjere hipoteza i izvoenja logikih zakljuaka na temelju rezultata provjere).

* Miljenje na razini formalnih operacija visi o SADRAJU kojem mislimo, tj. javlja se na podruju
gdje su ljudi obrazovani i tamo gdje su eksperti (rjeavaju na taj nain zadatke koji su povezani s
njihovom strukom), a ovisi i o situaciji (neemo ba uvijek formalno -logiki misliti).

n DVA POTPERIODA: Postoje dva podtperioda koja dovode do faze formalnog miljenja:

(1) III - A stadij (11, 12 - 14, 15 god.) - mogue je postavljati hipoteze

(2) III - B stadij (14,15 god. nadalje) - mogue je sustavno testiranje hipoteza
n Istraivae je zanimalo KADA zapravo nastupa taj period i da li uope svi dou do njega: - po nekim
istraivanjima samo 50% ljudi doe u fazu formalnih operacija (od kojih su 25% ljudi normalne
inteligencije, 75% visoko inteligentnih ljudi).
C. 4.) DVA ASPEKTA RAZVOJA
Dvije su glavne teme Piagetova pristupa razvoju:

(1) Progresivna decentracija = Razvoj je prema Piagetu proces progresivne decentracije. Djetetov ivot
poinje u stanju dubokog egocentrizma, tj. dijete doslovno ne moe razlikovati sebe od okolnog
svijeta. Egocentrizam se najjae oituje u nepostojanju stalnosti predmeta. Za malu bebu, predmeti
postoje samo ako moe na njih djelovati, inae ne. Jedan od glavnih razvojnih zadataka je postupna
decentracija, tj. razvjianje svijesnosti razlike izmeu sebe i svijeta to znai sve realistinije
doivljavanje sebe i svijeta.

(2) Nepromjenjivost = Svijet u kojem ivimo se neprestano, iz trenutka u trenutak, mijenja. Piaget
smatra da je jedan vaan razvojni zadatak shvaanje to u toj stalnoj promjeni ostaje konstantno. Prvi
spoznajni aspekt nepromjenjivosti je stalnost predmeta spoznaja o tome da je postojanje predmeta
nepromjenjivo bez obzira na promjene u naem perceptivnom iskustvu (shvaanje kvalitativnog
identiteta).
C.5.) EVALUACIJA PIAGETOVE TEORIJE

Pitanje univerzalnosti teorije: Piaget je davao malo vanosti kulturi, a smatrao je da je razvoj
izrazito pod utjecajem maturacijskih faktora. No, pokazalo se da Piagetova teorija nije kulturalno
univerzalna (djeca iz sjedilake kulture su prije usvojila principe konzervacije).

Znaaj za znanost: Piagetova teorija najvea je teorija razvoja; potaknula je velik broj istraivanja i
po tome je posebno dobra teorija.

Piaget i obrazovanje: Piagetova teorija je rezultirala obrazovnim naelima koja se danas koriste.

N NEDOSTACI

* Piaget je dao premalo znaaja utjecajima okoline.

* Potcjenjuje se mogunost djece u nekim razdobljima.
* Neki pojmovi nisu operaciono definirani.
* Teorija stadija je dovedena u pitanje vodoravnom raslojenou.
* Faza formalnih operacija ne odvija se pod utjecajem maturacije, ve je rezultat interesa pojedinca i
njegovih aktivnosti.

D) NEOPIAGETOVSKE teorije
Openito - prihvaa se koncepcija razvojnih faza.

* P. ARCIN - uvodi 5. fazu koja dolazi nakon faze formalnih operacija, a zove se faza uvianja
problema (razlikovanje problema i utvrivanje njihove vanosti)

* KRAMER,PASCAL, LEONE: 5.stadij = postformalno miljenje (stvaranje teza i antiteza o

problemu te shvaanje da postoji vie rjeenja)

* Lav VIGOTSKI: vea se vanost pridaje kulturi i okolini. Po Piagetu, razvoj ide iznutra prema
van, a prema L. Vigotskom izvana prema unutra. Kod njega je vaan pojam internalizacija
(uenje od okoline) i najvanija je interakcija, tj. odnos izmeu odraslih i djece.
Takoer uvodi pojam = podruje priblinog razvoja - nije vaan samo aktualni nivo uratka u
zadacima, ve je vano i ono to dijete moe savladati uz pomo (dijete je u tom sluaju na viem
stupnju razvoja te ima potencijala za rjeavanje teih zadataka). To konkretno znai ako dijete
prilikom odreivanja kognitivnog razvoja da pogrean odgovor ne treba odmah ii dalje, ve treba
djetetu objasniti tono rjeenje te ako ono to objanjenje shvaa nalazi se na toj spoznajnoj
razini.)

PREDOPERACIONI PERIOD

KONKRETNE OPERACIJE

perceptivna orijentacija

konceptualna orijentacija

centriranost

decentriranost

statiki fokus (stanja)

dinamiki fokus (procesi)

ireverzibilnost

reverzibilnost

empirijska orijentacija

logika orijentacija

E) PRISTUP OBRADE INFORMACIJA

1.) PRIRODA PRISTUPA

Perspektiva obrade informacija glavni je suvremeni pristup prouavanju kognitivnog razvoja. Istraivai
obrade informacija pokuavaju opisati kognitivne procese u podlozi kognitivnih izvedbi, oblike obrade
informacija koji se dogaaju izmeu podraaja i odgovora. Pritom se oslanjaju na suvremenu raunalnu
znanost., kao i na opa shvaanja ljudske inteligencije, te specifine jezike i metode kojih oblikuju i
provjeravaju sveoje teorije.
Modeli obrade informacija konceptualiziraju spoznaju kao trodjelni sustav slian raunalu.
1. DIO: Podraaji iz vanjskog svijeta koji ine ulaz (input),
2. DIO: mentalni procesi koji djeluju na te informacije, i
3. DIO: ponaanja razliite vrste kao izlaz tog sustava (output).
n Usporedba sa Piagetom: Poput Piagetove teorije, teorije obrade informacija pripadaju skupini
kognitivno razvojnih pristupa. Usto, kao i Piaget, naglaavajui pravila i strukture u pozadini, istraivai
obrade informacija prouavaju i mnoge Piagetove pojmove, a neki od tih istraivaa (neopiagetovci)
predloili su teorije stupnjeva koji su povezani sa Piagetovim stupnjevima . Veina tih teoretiara ne
govori o irokim i opim stupnjevima koje navodi Piaget.
Njihovi su modeli usko podruni zato to ele da budu toniji, potpuniji i provjerljiviji od Piagetovih.

2.) PAMENJE U RANOM DJETINSTVU

Djeca se mogu sjeati od roenja. Habituacija, klasino uvjetovanje i operantno uvjetovanje mogui su
ve u novoroenadi. S razvojem se produava vrijeme zadravanja pojedinih sadraja, ako i koliina i

sloenost materijala koji se moe zadrati.

* Pamenje prepoznavanjem: Istraivanja habituacije i uvjetovanja govore o pamenju

prepoznavanjem.

* Pamenje dosjeanjem: Pamenje dosjeanjem vjerojatno se pojavljuje krajem prve godine

ivota, ali novija istraivfanja upuuju na to da se i taj oblik pamenja vjerojatno javlja ranije.
Djetetova sposobnost traenja skrivenih predmeta navodi na takav zakljuak, a oponaanje
modela iz prolosti takoer govori u prilog toj pretpostavci.

3.) PAMENJE U STARIJE DJECE

Veina istraivanja pamenja u razdoblju nakon ranog djetinjstva usmjerena je na prouavanje dosjeanja.,
koje se u funkciji dobi poboljava.
Ponuena su - 3 OPA OBJANJENJA TOG POBOLJANJA:

9. jedan od uzroka poboljanju vidi se u razvoju mnemotehnikih strategija, kao to su ponavljanje i

organizacija. Openito govorei. tendencija upetrebe strategija, sloenost strategija i vjetine kojom se
strategoje provode poveavaju se sa dobi. Naglasak na strategijema odraava vanu temu u okviru
pristupa obrade informacija: postojanje ogranienja u pristupu obrade informacija i potrebu da se
razviju tehnike (poput mnemotehnikih strategija) u svrhu svladavanja tih ogranienja.

10.

drugi pristup naglaava vanost djeje metamemorije koja ukljuuje znanje o pamenju openito,
te posebnu spoznaju o vlastitom pamenju. Obje vrste pamenja poboljavaju se s dobi. Premda su
pokuaji povezivanja zapamenog i metamemorije bili neuspjeni, noviji podaci govore o tome da
poveano znanje o vlastitom pamenju poboljava izvedbu. Prouavanje metamemorije povezano je s
drugom kljunom temom u okviru pristupa obrade informacija - s potrebom za izvrnom kontrolom pri
odabiru i usklaivanju kognitivnih akrivnosti.

11.

trei pristup naglaava ulogu opeg sustava znanja u pamenju. Istraivanja o konstruktivnom
pamenju pokazuju kako pamenje esto ukljuuje zakljuivanje i konstrukciju koji nadilaze doslovne
ulazne podatke. Starija djeca sklonija su baviti se konstruktivnom obradom od mlae. Ona takoer
imaju vee podruno znanje od mlae djece, i taj initelj moe znatno pridonijeti poboljanju njihova
pamenja.

Naposlijetku, jedna strana kognitivnog razvoja usko povezana s pamenjem je pojava skriptova ili znanja
o uobiajenoj strukturi svakodnevnih dogaaja. Istraivanja o odnosu djece i roditelja upuuju na to da
razgovori s roditeljima pridonose razvoju razliitih vrsta pamenja, ukljuujui skriptova i autobiografsko
pamenje.

4.) PREDOAVANJE I RJEAVANJE PROBLEMA

Poput pamenja, djeje predoavanje i rjeavanje problema znatno napreduje tijekom djetinjstva. Tri

aspekta razvoja:

12.

Razvoj shema: Vaan vid razvoja je oblikovanje shema ili predoavanje tipine strukture
poznatih iskustava. Iz dodatak shema dogaaja ( skriptova) sheme pria i sheme prizora najee su
prouavane sheme u djetinjstvu. Sheme se pojavljuju rano u ivotu i s razvojem se poveava njihova
sloenost. jednom kad se ustroje, one utjeu na procese obrade informacija i na reagiranje na okolinu.

13.

Razvoj pravila: Razvoj pravila drugi je initelj koji doprinosu razvojnim promjenama. Djetetovo
razumjevanje razliitih pojmova moe se oblikovati pomou mentalnih pravila koja upravljaju
odgovaranjem. Rjeavanje problema sa vagom dosljedno slijedi jedno od 4 glavna pravila, a sloenost i
prikladnost pravila poveava se s dobi.

14.

Pamenje i rjeavanje problema: Trei initelj koji doprinosi rjeavanju problema je prostor
kratkotrajne pohrane. Rjeenja mnogih problema zahtjevaju sposobnost kombiniranja rezultata vie
kognitivnih operacija. To je mogue samo ako djeca imaju dovoljno prostora za pohranu kako bi se
prisjetila prethodnih rezultata dok izvode nove operacije. Starija djeca imaju vei prostor za pohranu od
mlae djece stoga mogu izvoditi sloenije oblike rasuivanja i rjeavanja problema. Suvremeni podaci
upuuju na to da se poveanje prostora za pohranu pojavljuje zbog poveanja operacijske
uinkovitosti. Operacijska uinkovitost pak ovosi i o biolokom sazrijevanju kao i o uvjebanosti pri
izvoenju operacija

5.) KOLSKE SPOSOBNOSTI

* RAUNANJE Istraivanja u aritmetici pokazala su da djeca razvijaju razliite strategije pri

rjeavanju aritmetikih problema te da najee istodobno rabe vie strategija.S dobi, postupno se sve
vie rabe uinkovitije strategije (kao to je dozivanje) a unutar svake dobne skupine dobri uenici rabe
naprednije strategije i vjetiji su u primjeni strategija od slabijih uenika.

* ITANJE: Istraivanja itanja pokazuju da su temeljni kognitivni procesi opisani u pristupu obrade
informacija vani i za itanje. Strategije (kao praenje razumjevanja), ope znanje (kao to su sheme
pria), i kratkorono pamenje doprinose itanju s razumjevanjem. Takoer je vana i fonoloka
svijest, uvid u to da slova odgovaraju glasovima i sposobnost prevoenja slova u glasove.

6.) KOGNITIVNE PROMJENE

1.) OPA NAELA: Teoretiari obrade informacija postavili su nekoliko opih naela za teoriju
kognitivne promjene:

15.

da se teorije promjene moraju oslanjati na solidno znanje o razliitim razvojnim fazama

16.

da je djetetovo trenutano znanje vana odrednica moguih vrsta promjena

17.

da razvoj ima mnoge odrednice i stoga teorija promjene mora obuhvatiti brojne posebne
mehanizme.

Meu metodama za prouavanje kognitivnih promjena istraivai obrade informacija najee rabe
raunalne prligoavajue simulacije i mikrogenetika prouavanja.
2.) MEHANIZMI PROMJENE: Tri su mehanizma vana za odvijanje kognitivnih promjena:

18.

enkodiranje - Razvojno napredovanje u enkodiranju omoguava napredak u rasuivanju.

19.

automatizam - Automatizacija oslobaa prostor za druge kognitivne aktivnosti.

20.

tvorba strategija - Tvorba strategije moe pomoi u nadilaenju ogranienja sustava za obradu
informacija.

Ta tri mehanizma esto djeluju zajedno. Primjerice, automatizacija doputa djeci da se upuste u
enkodiranje novih informacija, to moe dovesti do stvaranja novih strategija.
F) PRISTUP TESTIRANJA INTELIGENCIJE

* Priroda testova inteligencije

* Kontroverze u prouavanju inteligencije
* Iskustvo i inteligencija
* Alternative za inteligenciju

1.) PRIRODA TESTOVA INTELIGENCIJE

Binetov pristup: Testiranje inteligencije ili psihometrijski pristup inteligenciji donekle se

razlikuje od Piagetovskog pristupa i pristupa obradi informacija. Svrha je testova inteligencije da mjere
individualne razlike u intelektualnim sposobnostima. Takvi su testovi izvorno nastali zbog praktinih
razloga i uvijek su imali praktinu primjenu, npr. razvrstavanje uenika u koli. Takva mogunost
praktine primjene pridonijela je trajnim raspravama o njima.

Evaluacija testova: Testovi inteligencije moraju biti pouzdani i valjani. Oni imaju
zadovoljavajuu pouzadanost no mnogo je tee utvrditi da li oni zaista na pravilan nain mjere
inteligenciju. Djeji testovi inteligencije povezani su s mjerama kolskog uinka, vanim vanjskim
kriterijem inteligencije u djetinjstvu. Odnos nije uvijek savren. tovie, usmjerenost veine testova
inteligencije na kolske sposobnosti moe znaiti da oni nisu uvijek dobra mjera drugih vrsta inteligencije.

2.) KONTROVERZE U PROUAVANJU INTELIGENCIJE

21.

USTROJ - Ustroj je jedno od glavnih pitanja u prouavanju inteligencije. Psihometriari izvode

zakljuke o ustroju inteligencije na temelju obrazaca koeficijenata korelacije u razliitim mjerama
inteligencije. Rezultati faktorske analize takvih korelacija podravaju postavku o opoj inteligenciji
koja utjee na razinu izvedbe u mnogim zadacima. No ti nalazi govore i u prilog pretpostavke o
posebnim sposobnostima koji doprinose izvedbi u pojedinoj vrsti zadataka. U tim su israivanjima
utvrene i razvojne promjene u strukturi inteligencije tijekom djetinjstva. S djetetovim razvojem ,
kognitivne sposobnosti postaju sve diferenciranije, a senzomoriko funkcioniranje zamjenjuje se
apstraktnijim simbolikim vjetinama.

22.

STABILNOST: Pitanje stabilnosti kvocjenta inteligencije drugo je vano pitanje psihometrijskog

pristupa inteligenciji. Longitudinalna istraivanja pokazuju nisku povezanost izmeu kvocjenta
inteligencije u ranoj dobi s onim u kasnijem djetinjstvu. Taj oiti diskontinuitet u razvoju obino se
pripisuje razlikama u sadraju inteligencije u najranijem i kasnijem djetinjstvu. Noviji podaci upuuju
na to da je reagiranje na novost mogua veza izmeu ranog i kasnijeg djetinjstva. Poslije dojenake
dobi , inteligencije pojedinog uzrasta vie mousobno koreliraju. Te korelacije nisu savrene, a katkad
dolazi i do bitnih promjena.

23.

PORIJEKLO INDIVIDUALNIH RAZLIKA: Tree klasino pitanje psihometrijskog pristupa

tie se porijekla individualnih razlika. Tu se istiu tri metodoloka pristupa:

- istraivanje obitelji

- istraivanje usvojene djece

- istraivanja blizanaca

Sve tri metode govore u prilog znaajnog genetskog pristupa individualnim razlikama u inteligenciji,
no sva tri pristupa istiu i vanost okolinskih initelja. Procjene nasljednosti inteligencije govore da je
50 do 60 % varijacija meu ljudima genetskog porijekla.

3.) ISKUSTVO I INTELIGENCIJA

Pitanja iskustva i inteligencije mogu se prouavati na dva naina:

a) ispitivanjem uinaka prirodnih varijacija u djejem iskustvu i
b) eksperimentalnim zahvatima koji mjenjaju djeju okolinu.

w Prirodna uskraenosti: Istraivanja u uvjetima prirodno nastale uskraenosti (npr. odgoj u sirotitima)
prva su upozorila psihologe na vanost ranog iskustva. Takva istraivanja pokazuju negativne uinke
osiromaene okoline, ali povoljne uinke poboljanja okoline.
w Doprinos obitelji: Daljnja istraivanja otkrila su znaajne, premda ne i tako snane uinke normalne

varijacije u iskustvu u obiteljskoj sredini. Takva istraivanja (u kojima se obino primjenjuje HOME
upitnik) govore o tome kako djetetov intelektualni razvoj potiu roditelji koji reagiraju na djetetove
potrebe, koji s njim razgovaraju na prikladan nain i koji stvaraju openito poticajnu i raznoliku okolinu u
kojoj djete moe slobodno istraivati. Poseban pristup prouavanju obiteljske okoline
Zajoncov model konfluencije, pokuava povezati djetetovu inteligen-ciju s intelektualnom razinom doma.
Do danas provjera tog modela nije dala jednoznane rezultate.
w Doprinosi kole: kole, kao i obitelj mogu djelovati na djetetov intelektualni razvoj. Meukulturalna
istraivanja pokazuju da kolovanje potie mnoge kognitivne vjetine, ukljuujui pamenje,
razvrstavanje i meta kogniciju.
Istraivanje unutar kultura pokazuju da su vani i koliina i kakvoa kolovanja.
w Eksperimentalne intervencije: Eksperimentalna istraivanja uglav-nom su bila usmjerena prema djeci
koja su imala vee izglede na kolski neuspjeh. Razliiti intervencijski programi pokazali su da imaju
povoljne uinke na djetetov razvoj. Neposredni uinci vei su nego dugoroni, a uinci na kolsko
postignue openito su vei nego oni na inteligenciju. Programi koji su izazvali najvie promjena u
djetetovoj okolini imali su openito najvie utjecaja.
w Rasa i inteligencija: U prosjeku afroamerika djeca postiu slabije rezultate u testovima inteligencije
od bijele djece. Pozivajui se na openito visok stupanj nasljednosti inteligencije, Jensen je pretpostavio
da do te razlike dovode genetski initelji. No mnogi se razvojni psiholozi ne slau s njim. Protuargumenti
se odnose na neprikladnost primjene unutarrasnih indeksa nasljednosti na meurasne razlike te na
povoljan utjecaj meurasnog usvojenja na inteligenciju afroamerike djece.
4.) ALTERNATIVE ZA INTELIGENCIJU

Nezadovoljstvo tradicionalnim pristupom inteligenciji odraava se u 4 nova pristupa:

24.

Vigotski i kasniji sovjetski psiholozi istiu vanost onoga to djeca mogu uiniti uz odgovarajuu
pomo odraslih. Razlikovanje izmeu onog to djeca mogu uiniti sama i onog to mogu uiniti uz
tuu pomo naziva se podrujem priblinog razvoja. Djeca se mogu razlikovati u podrujima
priblinog razvoja premda postiu iste rezultate na standardiziranim testovima inteligencije. Svaka
prikladna pomo od strane odrasle osobe ili kompetentnog vrnjaka moe dovesti do novih oblika
intelektualne kompetencije.

25.

26.

Sternbergova triarhina teorija sastoji se iz tri podteorije:

Komponentna podteorija pokuava utvrditi mentalne pro-cese ili komponente koji se nalaze u
podlozi inteligentnog ponaanja

Kontekstualna podteorija odnosi se na prilagodbu izazovima okoline

Iskustvena podteorija odnosi se na one vrste zadataka koji su prikladni za utvrivanje

inteligencije, s naglaskom na zadacima koji zahtjevaju reagiranje na novost i zadatke koji
ukljuuju automatizam kognitivnih vjetina.
Gardnerova teorija viestruke inteligencije ukljuuje vie vrsta inteligencijekoje nisu

obuhvaene psihometrijkim pristupom. Na temelju raznovrsnih izvora podataka Gardner dri da postoji
6 razmjerno nezavisnih vrsta inteligencije: 1.) jezina, 2.) prostorna, 3.) logiko-matematika, 4.)
glazbena, 5.) tjelesno-kibernetika i 6.) osobna.

27.

Etoloki pristup inteligenciji naglaava sadraje vane za etoloku teoriju openito. Meu
istaknutim pitanjima kojima se bavi etoloki pristup jesu a) evolucijska povijest inteligencije, b)
bioloki temelj inteligentnog ponaanja i c) metodoloka vanost prouavanja inteligencije u prirodnim
uvjetima.

4.) ETOLOKI PRISTUP

w Ope: Etologija istrauje ljudski i ivotinjski razvoj sa evolucijskog gledita. Utemeljena je na
evolucijskim naelima koje je prvi preloio Charles Darvin. Etolozi vjeruju da ponaanja imaju
neposredne i evolucijske odrednice. Ove znanstvenike prvenstveno zanimaju uroena ponaanja i oni
pokuavaju objasniti sloene oblike reagiranja u smislu njihove vrijednosti za opstanak vrste.

K. LORENZ I N. TINBERGEN, dvojica osnivaa etologije, identificirali su etri znaajke uroenog

ponaanja. Ono je:
1.) univerzalno,
2.) stereotipno,

3.) ne zahtjeva uenje i

4.) pod minimalnim je utjecajem okoline.
Etolozi su opisali kako sloeni nizovi uroenih reakcija (obrasci uobiajenog ponaanja) mogu biti
potaknuti podraajima u okolini i kako uroeni mehanizmi poput utiskivanja, utjeu na proces uenja.

SOCIOBIOLOGIJA predstavlja nov pokuaj objanjenja socijalnog ponaanja u smislu evolucijskog

modela prema kojem opstanak gena nadmauje bilo koji drugi cilj. Vjeruje se da ovaj mehanizam
uglavnom izraava u kulturalnim i socijalnim strukturama.
Ljudska etologija nije se pojavila sve do nedavno jer se evolucij-ski procesi nisu inili nunim za
objanjenje sloenih ljudskih ponaanja. Kao rezultat Bowlby-jevih istraivana procesa privrenosti,
mnogi se aspekti djejeg razvoja danas istrauju s etolokog gledita.
5. EKOLOKI PRISTUP
Uvod: Ekoloki pristup je oivio psiholog Urie Bronfenbrenner objavljujui model razvoja, poznat kao
"teorija ekolokih sustava" koja prvenstveno analizira odnose izmeu djeteta i okoline.
Osnovna pretpostavka: Razvoj se odvija u kontekstu, tj. unutar ire socijalne i kulturalne okoline, i taj
razvojni kontekst utjee na tijek razvoja. No i dijete utjee na okolinu, pa tako se smatra da i dijete i
okolina na transakcijski nain neprekidno utjeu jedno na drugo.

Dijete: Dijete je prema ovom modelu lan jednog irokog i kompleksnog sustava, i aktivni sudionik
vlastitog razvoja, pri emu su od posebnog znaaja tzv. razvojno poticajne osobine djeteta. To su osbine
koje utjeu na okolinu da se odnosi na odreen nain prema djetetu, kao npr.: tjelesni izgled, intelektualne
sposobnosti i osobine linosti.
Okolina: Okolina se shvaa kao niz meusobno povezanih slojeva ili podsustava koji reciprono utjeu
jedan na drugi. Promjena u jednom podsustavu mijenja i sve ostale podsustave, tj. sustav u cijelini. Neki
od tih slojeva su blie djetetu i utjeu na njegov razvoj neposredno, dok su drugi udaljeniji i utjeu na
razvoj posredno.

1. sloj: MIKROSUSTAV: To je djetetu najblii podsustav s kojim je u dnevnom direktnom kontaktu, i koji
neposredno djeluje na razvoj djeteta. Mikrosustav nije konstantan ve se mijenja kako dijete raste. U
mikrosustav ubrajamo:
a) osobe (obitelj, prijatelji) i interakcije sa tim osobama,
b) fizike karakteristike okoline (veliina djetetove kue, oprema igralita i vrtia) i dr.
c) Objekti (vrsta i broj igraaka)
d) Aktivnosti djeteta u mikrosustavu (igranje, crtanje, itanje, razgovori, i sl.)

2. sloj: MEZOSUSTAV: Sustav ODNOSA meu elementima mik-rosustava. Povoljnije je kad su ti

elementi mikrosustava meu-sobno usko povezani i djeluju u istom smjeru , jer e djetetov razvoj imati
jasnu i dosljednu podrku. (npr. odnosi meu lanovima obitelji, izmeu nastavnika i roditelja, i dr.)
3. sloj:EGZOSUSTAV: Posredna okolina - utjee na dijete i na mikrosustav, ali dijete u njoj ne sudjeluje.
(npr. lokalna vlast, kolsko vijee, mjesto zaposlenja roditelja, i dr.)
4. sloj:MAKROSUSTAV: Kultura i subkultura u kojoj dijete ivi. Utjee posredno kroz svoje norme,
vrijenosti, stavove, tradicionalne obiaje, i sl. U pravilu je stabilniji od drugih podsustava, ali i on se moe
mijenjati kako se mijenja drutvo.
ZAKLJUAK

Suvremene teorije, iako sline sa teorijama Locka, Rousseau-a, i Darwina razlikuju se od njihovih u
nekoliko bitnih elemenata:
1.) Uravnoteenost: Dananja gledita su mnogo manje ekstremna. Svaka teorija prihvaa mnoge i drugih
modela. Vjerojatno e se sa porastom znanja i shvaanja o djejem razvoju, preklapanje meu
teorijama sve vie poveavati.
2.) Sloenost: Psiholozi su shvatili da su uzroci ponaanja brojni i da su mehanizmi putem kojih oni
djeluju zamrteni i meusobno povezani. Tako se danas vie ne pokuava ljudski razvoj opisati
pomou nekoliko naela ili procesa, ve suvremena teorijska objanjenja iskazuju sve veu sloenost.
3.) Empirijski podaci: Suvremeni modeli se temelje na velikom broju znanstvenih podataka, i oni se
neprekidno mjenjaju i ravidiraju u skladu s dodatnim opaanjima i eksperimentalinim podacima.

Trei dio - BIOLOKI I TJELESNI RAZVOJ

1. poglavlje - GENETIKA:
BIOLOKI KONTEKST RAZVOJA

28.
29.
30.
31.

Mehanizmi nasljeivanja
Genetski poremeaji
Geni i ponaanje
Vrijeme djelovanja gena i meudjelovnje gena i okoline

1.) MEHANIZMI NASLJEIVANJA

32.

GENOTIP = cjelokupni genetski materijal koji nasljeujemo od naih roditelja i predaka

(zbroj svih nasljednih gena)
33.
FENOTIP = zbroj morfolokih i fiziolokih svojstava nekog organizma. On je ovisan o
genotipu, ali i o djelovanju okolinskih faktora: fenotip = genotip modifikacija
34.
DNA = Organska makromolekula koja nosi genetske informacije i gradi tzv. kromosome.
Sastoji se od dva komplementarna polinukleotidna lanca koji su spiralno zavijeni oko
zamiljene sredinje osi tako da molekula DNA izgleda poput dvostruke spirale.
35.
NUKLEOTID = strukturalna jedinica DNA - graena od tri molekula: ecera,
dezoksiriboze i ili a) purinske baze (A, G) ili b) pirimidinske baze (T, C). Komplementarne
baze su: A - T i G - C.
36.
GEN = Jedinica nasljea, odsjeak DNA na kromosomu koji djeluje kao odreena
funkcionalna jedinica. Jedan gen ne mora uvijek biti odgovoran samo za jedno svojstvo nego
moe biti odgovoran za vie njih. Vrijedi i obrnuto - vie gena moe biti odgovorno za samo
jedno svojstvo. Razlikujemo a) strukturalne i b) regulacijske gene.
STRUKTURALNI GENI = upravljaju proteinbiosintezom
REGULACIJSKI GENI = reguliraju brzinu i vrijeme aktivnosti struk-turalnih gena, po potrebi
potiui ili potiskujui njihovu aktivnost.
37.
MITOZA = dioba tjelesnih stanica (somatskih), sastoji se od etri glavne faze: profaza,
metafaza, anafaza i telofaze, a rezultira dvijema identinim stanicama u kojima ima 2x23
diploidan br. kromosoma.
38.
MEJOZA = razmnoavanje spolnih stanica (gameta). Mejoza proizvodi etri razliite
spolne stanice u kojima ima po 23 kromosoma (haploidan br.) u svakoj stanici. Ove stanice
slue kao kalup za proizvodnju trilijuna identinih stanica procesom mitoze. Mejoza je proces

koji omoguuje mnogobrojne promjene i kombinacije nasljea Pri tome nastaju genetiki
razliite rasplodne stanice i to u prvom redu zbog rastavljanja homolognih kromosoma.
Mogui broj razliitih gameta iznosi: 2n, pri emu je n = broju kromosoma. Kod ovjeka to
znai da postoje 223 = 8 338 608 genetiki razliitih gameta. Kako se pri oplodnji sve
kombinacije mukih gameta mogu spajati sa svim kombinacijama enskih, ve samo zbog
toga moe nastati ogromna varijabilnost potomaka.
39.
CROSSING OVER = pojava izmjeme dijelova kromatida izmeu dva homologna
kromosoma. Time geni prelaze s jednog kromosoma na drugi. Znaajan je jer doprinosi
genetikoj raznolikosti spolnih stanica (gameta).
RAZVOJ = Razvoj u kontekstu genetike moemo opisati kao proces kojim se genotip postepeno
manifestira u fenotipu.
Na razvoj poinje od naeg genotipa. Svaka stanica jedinke ima 23 kromosoma od majke, a 23
od oca. Geni prenose nasljedne informacije s jedne generacije na drugu. Oni takoer upravljaju
razmnoavanjem stanica i proizvodnjom bjelanevina tijekom cijelog ivota.
n MENDELOVI ZAKONI: Mendelova istraivanja s biljkama graka dovela su do prve
znanstvene teorije nasljeivanja temeljene na konceptima dominantnih i recesivnih gena.
Dominantno svojstvo je ono koje se u fenotipu uvijek manifestira. Recesivna svojstva se takoer
mogu izraziti u fenotipu, ali samo ako su oba gena recesivna (recesivni homozigot).
1.) ZAKON UNIFORMNOSTI F1 generacije: kriaju li se homozigotni roditelji, svi potomci F 1 su
jednaki.
2.) ZAKON SEGREGACIJE (cijepanja): Svojstva u F 2 generaciji su u sasvim odreenim
omjerima: 3 : 1 (u korist dominantonog oblika); ili 1 : 2 : 1 (kod intermedijarnog krianja)
3.) ZAKON NEZAVISNOSTI: kada se kriaju jedinke s vie svojstava pojedina svojstva se
nasljeuju nezavisno.
Njegova naela segregacije i nezavisnog odabira danas su openito prihvaena premda su
danas dopunjena s nekoliko vanih izuzetaka:
a) jedna osobina moe biti pod utjecajem vie od jednog gena,
b) geni mogu biti nepotpuno dominantni ili nepotpuno recesivni,
c) okolina moe utjecati na znaajke fenotipa i
d) geni s istog kromosoma ne moraju se odabirati nezavisno.
ZAKLJUAK: Premda je vano razumjeti odreenu vezu izmeu gena i osobina, pojedinci se
sastoje od mnogih osobina koje su u meudjelovanju. Zato moramo obratiti panju i na posebne
kombinacije osobina koje mogu proizvesti neoekivane razultate.
2.) GENETSKI POREMEAJI
A) NASLJEDNI POREMEAJI: Neki se poremeaji prenose genetski kao i svaka druga
osobina, u skladu s Mendelovim zakonima. Poreme-aji mogu biti vezani uz somatske i spolne
kromosome.
1.) GENI NA SOMATSKIM KROMOSOMIMA:
1.) DOMINANTNE osobine: rijei poremeaji poto su bolesti esto lethalne prije nego to
osoba ima priliku prenjeti to svojstvo na dijete.
nHuntingtonova koreja uzrokovana je dominantnim genom koji se pokazuje kod svih
nositelja. (Ona se javlja izmeu 30. i 40. godine, a sastoji se u tome da ivani sustav naglo
poinje propadati, to rezultira nekontroliranim pokretima miia i poremeenom funkcijom
mozga. Bolest zavrava smru.);

n Hiperkolesterolemija jako poveana razina kolesterola;

n Retinoblastum tumor oka
2.) RECESIVNE osobine: uzrkovane su recesivnim genima, i dolaze samo onda do izraaja
ako je osoba recesivni homozigot (a to je sluaj samo ako oba roditelja nose barem jedan
recesivni gen. Ti poremeaji su mnogo ei poto osobe ne znaju da su nosioci bolesti.
Vjerojatnost oboljenja iznoi 25 %, vjetojatnost ne nositi taj gen iznosi 25 %, a 50 % da je
osoba nosioc gena.
nTay-Sachsova bolest = zbog nedostatka enzima koji razgrauje masti u mozgovnim
stanicama uzrokuje progresivno propadanje mozga.
n Fenilketonurija = bolest metabolizma. Tijelo ne proizvodi enzim koji razgrauje
aminokiselinu fenilalanin. Kao rezultat toga u krvi se nakupljaju abnormalne koliine te tvari i
oteuju mozgovne stanice koje su u razvoju, to moe rezultirati mentalnom retardacijom.
Ako se unoenje fenilalanina putem hrane tijekom prvih nekoliko godina ivota izbjegava,
dijete se moe sasvim normalno razviti.
To jasno ukazuje kako geni ne odreuju u potpunosti sudbinu nekog pojedinca, ve
genetski utjecaj moe biti modificiran ili eliminiran utjcajem okoline.
n Anemija srpastih stanica = Crene krvne stanice poprimaju srpasti oblik i nisu uinkovite
u prijenosu kisika u tjelesne stanice.
2.) GENI NA SPOLNIM KROMOSOMIMA: (spolno vezani recesivni poremeaji). Poto su
najee recesivni i vezani uz X kromosom, najee se manifestira kod mukaraca (jer je Y
kromosom daleko skromniji nosioc gentskih informacija).
n Hemofilija = krv se ne moe zgruiti - opasnost kod krvarenja
n Sindrom krhkog x kromosoma = najei uzrok mentalne retardacije kod mukaraca
n Duchenova miina distrofija = progresivno propadanje miia
B) STRUKTURALNA OTEENJA KROMOSOMA: Druge genetske bolesti, poput Downova
sindroma nisu nasljeene, ve su uzrokovane strukturalnim defektima kromosoma koji se mogu
pojaviti kod jednog roditelja tijekom mejoze.
1.) ABNORMALNOSTI AUTOSOMA
N Downov sindrom = (trisomija 21. kromosoma): obiljeja su specifian fiziki izgled
(mongoloidan), mentalna retardacija (ali ne nuno velika), imaju ugodan temperament. esto
imaju probleme sa srcem i drugim organima, usljed ega ne doive dugu starost.
Ovdje je bitna dob majke: iznad 35. god. povean je rizik, ali i oeva dob moe utjecati, ako
otac radi u okolini sa teratogenim imbenicima.
n Pla make (Chri du chat) = na 15. par kromosoma nedostaje material: mentalna
retardacija, nekontroliranost, rana smrt
n Wilmov tumor = na 11. kromosomu nema materijala
n Trisomija D = 3 kromosoma na 13. paru; mentalna retardacija
2.) ABNORMALNOSTI SPOLNIH KROMOSOMA
A) KOD ENA:
N Turnerov sindrom (X0) = ima samo 1 X kromosom, dakle samo 45 kromosoma. Osobe
su fenotipski ene; ima niski rast, slabe spolne karakteristike, sterilnost. Verbalne
sposobnosti su normalne; slabije spacijalne sposobnosti; u 20 % sluajeva snien je IQ.
n Sindrom trostrukog X ("super ena = XXX") = Fenotip je enski, ali: oteen je verbalni
faktor, slabo kratkorono pamenje.
B) KOD MUKARACA:
N Klinfelterov sindrom (XXY) = fenotipski mukarac, ali malo feminiziran: jae grudi, iri
bokovi, vie masnog tkiva. Dosta su visoki; odreeni dio je mentalno retardiran.

n "Super mukarac" (XYY) = vrlo visoki i maskulizirani; kasnije poinju govoriti, imaju
probleme u uenju; u prosjeku su ee mentalno retardirani od normalnih.
Kod oba poremeaja smatra se da su skloni antisocijalnom ponaanju - ima ih vie u
zatvoru (to je posljedica smanjenog IQ - pa se njih vie ulovi).
3.) GENI I PONAANJE
n Bihevioralna genetika: To je interdisciplinarno podruje koje pokuava utvrditi da li se
individualne razlike meu ljudima mogu objasniti genetskim razlikama. Drugim rijeima,
pokuava se rijeiti staro pitanje empirizma - nativizma: je su li razilike uzrokovane nasljeem ili
okolinom/uenjem.

Taj odnos izmeu

genotipa i fenostipa
izraava se pomou
tzv.
INDEKSA
HEREDITETA (NASLJEDNOSTI)
=
proporcija varijan-ce
u nekoj osobini koja
se moe pripisati
genetskoj varijanci u
pro-uavanom
uzorku. Drugim rijeima, on nam pokazuje
stupanj u kojem se
razlike u fenotipu
mogu
objasniti
razlikama u genotipu.

Indeks nasljednosti se kree: od 0 = sve razlike su okolinskog porijekla

do 1 =sve razlike su genetskog porijekla.
Indeks herediteta se rauna na temelju korelacija razliitih vrsti srodnika, te podataka iz
istraivanja usvojene djece i blizanaca.
NPR.: Procjena indeksa herediteta za inteligencijiu iznosi 0.5 - 0.6. To znai da 50 - 60 %
varijacija u ljudskoj inteligenciji proizlazi iz razliitosti gena. Ostali dio varijance se moe objasniti
okolinskim faktorima.
No, taj indeks predstavlja vrlo grubu procjenu i ovisi o uzorku na kojem je odreen, tj. nije
univerzalan za sve.
n Metode istraivanja: Psiholozi su, da bi istraili utjecaj nasljea na ponaanje, upotrebljavali
etri istraivake tehike:
* OBITELJSKE STUDIJE: Roditelji - dijete, a i braa - sestre imaju 50 % zajednikih gena.
Baka/djeb - unuci: 25 %, bratii 12,5 %. Ispituju se slinosti u fenotipu.
* STUDIJE BLIZANACA - Kod jednojajanih blizanaca: 100 % isti genetski materijal; kod
dvojajanih 50 %. Usporeuju se korelacije npr. u inteligenciji kod parova identinih blizanaca
(r = 0.86) sa kore-lacijama dvojajanih (r = 0. 53).
* STUDIJE USVOJENJA - a) Istrauje se slinost meu jedno-jajanim blizancima koji su
razdvojeni i odrastaju u razliitim okolinama. One osobine koje su kod njih slinije nego to je
to sluaj kod dvojajanih koji su odrasli kod svojih roditelja, oigledno su genetski usko
kanalizirane. b) Npr. kod inteligencije: odreuju se korelacije IQ-a izmeu biolokih roditelja i
djece, kao i korelacije IQ-a usvojitelja i djece. Vea slinost sa usvojiteljima govorila bi u
prilog okolinskog znaaja za razvoj inteligencije.
n Utjecaj gena na psiholoke znaajke: Dokazi potvrju da geni igraju znaajnu ulogu,
posebice u tri podruja: a) odreenim psihijatri-jskim poremeajima (shizofrenija), b) inteligencije
(50 -60 %) i c) linosti (50 %). Najuvjerljiviji rezultat je da su identini blizanci odrasli u razliitim
okolinama sliniji od dvojajanih blizanca odraslih zajedno:
korelacije za "sve spsobnosti" r = 0.74 (jednojaj.), a r = 0.54 (dvojaj.)
korelacije za osobine linosti: r = 0.52 (jednojaj.), a r = 0.25 (dvojaj.)
Istovremeno, istraivanja su pokazala da okolina takoer utuee na ta ponaanja. ak se i
identini blizanci koji imaju potpuno isto genetsko ustrojstvo, mogu razlikovati u tome hoe li
razviti mentani poremeaj, te razlikovati se u inteligenciji i u linosti. Bihevioralno-genetika
istraiva-nja pokazala su da razlike u tome kako blizanci (i drugi) doivljavaju istu okolinu utjee
na neke od tih osobina vie nego na druge.
4.) VRIJEME DJELOVANJA GENA I MEUDJELOVANJE GENA I OKOLINE
n Promjena djelovanja gena i razvojni tempo: ovjekov tjelesni razvoj, a moda i drugi
aspekti razvoja, karakteriziraju brzi periodi i zastoji koji su rezultat aktivacije odreenih gena u
odreenim razdobljima. Obrazac po koje se odvija ta aktivacija - poznat kao razvojni tempo usklaeniji je za jednojajaena blizance, to upuuje na genetski utjecaj. Usprkos tome i okolina
takoer ima svoju ulogu.
n Modeli odnosa nasljea i okoline: Razliiti modeli bave se pitanjem kako geni i okolina
meusobno djelujui utjeu na ponaanje.
1.) Model RASPONA REAKCIJE: Gottesaman je predloio model postavljanja granica prema

kojem geni odreuju raspon reakcije (=okvir mogueg razvoja), a okolina odreuje do kojeg
stupnja unutar tog raspona reakcije e se osobina koano razviti.

2.) MODEL BIRANJA KUTIA (niche picking): Scarrova i McCatrne-yeva predloile su drugi
model prema kojem je djeje ponaanje pod utjecajem triju odnosa izmeu genotipa i
okoline:
PASIVNOG - kada okolinu uglavnom stvaraju drugi (roditelji).
POTICAJNOG - dijete svojim ponaanjem potie odreene reakcije drugih (vesela beba potie pozitivno ponaanje okoline)
AKTIVNOG - kada dijete aktivno bira kutie - djeca trae okolinu koja odgovara njegovom
genotipu (knjinica, sportsko igralite i al.) i na taj nain potie njegov razvoj.
3.) Model KANALIZIRANOSTI: Smatra se da razliite osobine imaju razliiti stupanj
kanaliziranosti: to je vei utjecaj biolokih faktora, to je vea i kanaliziranost razvoja u
dreenom smjeru. to je manja ta bioloka determiniranost, to je kanaliziranost manja i
okolinski utjecaji mogu vie utjecati.
NPR: osobina visine: visoko je kanalizirana i najvie ovisi o genotipu, a okolinski utjecaj je
samo minimalan.
Kanaliziranost nije itav ivot konstantna.

ZAKLJUAK: Meusobna djelovanja gena i okoline sloena su jer npr. intelektualna aktivnost
ovisi o prikladnom funkcioniranju nekoliko stotina gena, a mogu postati jo
sloenija nakon otkria koja nagovjetavaju kako se organizacija gena na DNA
molekuli s vremenom moe promjeniti. Takoer vrijedi da gnetika ne moe dati
konane odgovore jer se genetiki procesi uvijek odvijaju u kontekstu
okoline.2. poglavlje - PRENATALNI RAZVOJ
1.) TRI FAZE PRENATALNOG RAZVOJA (0. - 9. mj.)
ZAEE: Prenatalni razvoj zapoinje zaeem, oplodnjom ili fertilizacijom, u kojemu se
spermij i jajace stope u jednu stanicu koja se naziva zigota.
Spermij nosi u akrosomskoj kapi enzime akrozin za razgradnju Corone radijate jajne stanice.
Glava spermija uz pomo tog enzima prodre kroz membranu i poinje bubriti. Nakon prodora
prvog spermija zona pellucida se zadeblja te onemoguuje ulazak ostalim spermijima, tj.
sprijeava poliploidiju. U jajnoj stanici udruuju se jezgra jajaca sa 23 kromosoma i jezgra
spermija sa takoer 23 kromosoma u zajedniku jezgru koja ima potpuni broj kromosoma (2n
=46), i time je oplodnja gotova. Nastao je novi ivot, novi ovjek, koji ima sve predicpozicije da
se razvije u potpunog ovjeka, "ivot svijestan samoga sebe".
Novonastala zigota podvostruuje svoje kromosome i priprema se za prvu mitotinu diobu.
1.) RAZDOBLJE ZIGOTE (GERMINALNI PERIOD): (0-2. tj.)

n FAZA BRAZDANJA: Zigota putuje kroz jajovod pri emu se provode brojne mitoze. Od
oplodnje do dvostaninog oblika potrebno je oko 30 sati. Nako 72 sati zigota se pretvorila u
zametni mjehuri = blastocitu.
Blastocita se sastoji od:
a) vanjskog sloja stanica = trofoblasta (potporne struk-ture) i
b) unutarnjeg sloja = embrioblasta (embrio).
n IMPLATACIJA: estog dana nakon oplodnje stanice zigote postanu ljepljive i privrste se za
stijenku stranjeg dijela maternice, gdje poinje implantacija. Implantacija traje oko tjedan dana
i za to vrijeme zigota stvara putove kojima prodire u sluznicu stijenke maternice, omoguujui si
time pristup hranjivim tvarima iz majine krvi. Na kraju implantacije (2 tjedna nakon oplodnje)
zigota je potpuno ukopana u stijenku maternice.
2. RAZDOBLJE - EMBRIJA: (3. do 8. tjedna):
Razdoblje embrija zapoinje kada zavrava implantacija. Sada kada je postala embrij poinje
faza gastrulacije:
n GASTRULACIJA: Stanice embrioblasta se poredaju u tri sloja:
1. vanjski = EKTODERM s, senz. organi i koa
2. srednji = MEZODERM miii, kosti, krvoilni sustav, endokrini sustav, mokrani i
reproduktivni sustav
3. unutarnji = ENDODERM probavni organi, jetra, plua, lijezde
n ORGANOGENEZA: Zatim se stanina masa brzo se diferencira u razliite organe i strukture,
tj. poinje organogeneza. Tijekom ovih 6 tjedana, nakupina stanica nalik na plod duda
preobraava se u sloen i diferenciran organizam koji ima srce, bubrege, oi, ui, ivani sustav
i mozak.
Dovravaju se i potporne strukture koje su potrebne za zatitu i rast a) AMNIONSKA VREA,
b) POSTELJICA i
c) PUPANA VRPCA.
4.
TJED
AN

embrij je jedna cijevica duine 2.5 mm

24. dana poinje kucati srce
razvijaju se pojedina mozg. podruja
sada ve okolina poinje utjecati na
razvoj

5.
TJED
AN

tijelo se samo malo mijenja, ali se zato

glava i mozak naglo razvijaju
pojavljuju se oi, ui
formiraju se gornji i donji udovi

6.
TJED
AN

glava i mozak dalje brzo rastu

udovi se diferenciraju (lakat, prsti, ake)

7.
TJED
AN

udovi se dalje naglo razvijaju

formira se lena modina

8.
TJED
AN

embrij je dugaak 3 cm, teak: 15g

95 % svih organa je formirano i embrij
ima karakteristino ljudska obiljeja
stvorene su sve vanjske i unutarnje
strukture

4.) RAZDOBLJE FETUSA: (2. mj. - roenja) Rast fetusa mnogo je sporiji negoli rast embrija.
Najvaniji zadaci fetusa su daljnji razvoj ve oblikovanih organskih struktura, te porast teine i
veliine. Dijete se u tom razdoblju mora toliko razviti da nakon roenja samostalno moe
obavljati osnovne fizioloke funkcije - disanje, probava odstranjivanje otpada metabolizma i
reagiranje na razliite podraaje iz okoline.

3.
MJES
EC

nastaju prvi rudimentarni elementi lica

glava u odnosu na ostali dio jo uvijek
dominira
oni kapci se zatvore
sada poinje androgenizacija muih
fetusa, i mogue je ustanoviti spol
fetusa
prva kretanja: pomicanje tijela, prsti i
gutanje

4.
MJES
EC

oi i ui se pomiu prema naprijed

pojavljuju se prvi pokreti sisanja i
majka poinje osijeati pokrete fetusa
pojavljuju se nokti i kosa poinje rasti
fetus takoer postaje osjetljiv na svjetlo
dugaak je 14 cm; teina: 200g

5.
MJES
EC

razvile su se sve ivane stanice mozga

fetus poinje reagirati na zvuk (uje)
fetus moe plivati u amnionskoj vodi
razlikuju se stanja budnosti i sna
itavo tijelo pokriva posebna kose
(LANGO), koja se kasnije gubi
duina: 19 cm; teina: 450g

6.
MJES
EC

tijelo i dalje raste

6./7. mj.: mozak je ve dovoljno
razvijen da organizam moe: a)
regulirati temperaturu, b) gutati, c)
djelomino regulirati disanje. Zato
postoje anse da fetus preivi ako se
sada rodi.
problem: nema plua i krvne ile su
vrlo slabe

7.
MJES
EC

ansa da preivi je vea (teina: 1000g)

8.
MJES
EC

razvijaju se mozgovne stanice (jesti

proteine)
majina antitijela prelaze na dijete i
tite dijete do 6. mjeseca dok se ne
razvije njegov imunoloi sustav

9.
MJES
EC

S devet mjeseci nakon zaea normalni

fetus je spreman suoiti se s vanjskim
svijetom.

w Prvo ponaanje: U treem mjesecu zapoinje i pona-anje. Fetus pomie tijelo i prste te
poinje gutati
w Sazrijevanje: Fetus raste prema sve veoj samostal-nosti, ali nije sposoban preivjeti prije
otprlike 23 do 24 tjedna fetalne dobi, uglavnom zbog toga to pluni mjehurii ne mogu prenijeti
kisik u krv. Kako fetus sazrijeva, plua postaju sve sposobnija za obavljnje ove funkcije, probavni
sustav postaje sposoban iz hrane iskoritavati hranjive tvari, a pojavljuje se i masno tkivo koje
omoguuje izolaciju koja je vana za kontrolu tjelesne temperature.
w Obrambeni sustav: Tijekom posljednjih mjeseci prenatalnog razvoja fetus uzima od majke
antitijela, kako bi se u prvim mjesecima nakon roenja zatitio od infekcije.
n PRENATALNA ANDROGENIZACIJA - Tijekom fetalnog razvoja za sve sisavce vrijedi pravilo
da su gonade i reproduktivni sustav isti kod svakog fetusa, kao i stukture iz kojih e se razviti
genitalije.
Spol fetusa odreuje spermij oca, donosei u 23. par kromosoma ili X (enski) ili Y (muki)
kromosom, tj. enski spol = XX, a muki = XY. Spolni kromosomi odreuju vrstu spolnih lijezda
(gonada) koje e se razviti tijekom embrionalnog razvoja. Vrsta spolnih lijezda dalje odreuje
vrstu spolnih hormona koji e se iz njih izluivati, a time i daljnje razlike u razvoju primarnih
spolnih karakteristika mukih i enskih fetusa, tj. spolnu diferencijaciju.
OSNOVNI SPOL I ANDROGENIZACIJA: Genetiki su zapravo svi pretprogramirani da se
razviju u ene, tj. osnovni spol je enski. Da bi se razvio ovjek mukog spola, nuna je u
kritinom razvoju prenatalnog razvoja (3. i 4. mj. trudnoe) prisutnost testosterona, koji
promjeni osnovni (enski) program i omogui razvoj mukih osobina, genitalija i odreenih
dijelova mozga. Taj proces se jo naziva prenatalna androgenizacija. Usljed odsustva
testosterona razvija se enski fetus i kod XY kombinacije.
Razlike u razvoju mozga: Osim u glavnim reproduktivnim karakteristikama, dolazi do razlika u
grai pojedinih dijelova mozga.
- Uzroci razlika: To tih razlika dolazi, jer testosteron nije vezan za alfa-pritein pa moe ui u
stanice mozga i izazvati njigovu masku-linizaciju. Za razliku od toga estorgeni jesu vezani za
alfa-protein, i on ih sprijeava da uu u mozgovne stanice, to bi naime takoer rezultiralo
maskulinizacijom mozga.
N LJUDSKI MOZAK
1.) GRAA MOZGA
Mozak djeluje putem komunikacijskim mrea koje obuhva-aju milijarde ivanih stanica i
nekoliko stotina tisua milijardi veza meu njima. Informacije putuju kroz ivane stanice u obliku
elektrinih signala, koje primaju ulazni izdanci dendriti, a dalje ih prenose izlazni izdanci aksoni.
Neurotransmiteri omoguuju prijelaz informacija preko sinapsi.
Mozak ima 3 glavna dijela - a) modano deblo, b) srednji mozak i c) veliki mozak. Psihologe
najvie zanima kora velikog mozga koja upravlja mozgovnim funkcijama vie razine. Neka
podruja kore velikog mozga specijalizirana su za odreene funkcije ukljuujui vidne, slune i
dodirne osjete.
2.) RAZVOJ S:
ivani sustav se kod kraljenjaka razvija iz ektodermalnog sloja embrioblasta i to od 3. tjedna
embrionalnog razvoja (prema predavanjima fiizioloka I.). Ektodermalne stanice se multipliciraju
i tvore tzv. neuralnu ili medularnu plou, iz koje se dalje razvija neuralna cijev. 5. tjedan:
stanice neuralne cijevi se diferencijraju u neuroblaste i glijablaste. Neuroblasti su apolarne

stanice iz kojih se onda razvijaju unipolarne (izdanak je akson, a dendriti se razvijaju kasnije). Iz
prednjeg dijela neuralne cijevi se konano razvija 5 modanih mjehuria (telen -, dien-, mezen-,
meten-, i myelencefali-ki mjehurii) iz kojih se razvijaju razliiti dijelovi S. Ostali dio neuralne
cijevi je osnova KM.
Razvoj mozga fetusa obuhvaa 3 faze:
40.
stvaranje stanica (proliferacija) - 8. - 16. tj. gestacijske dobi razvoj je najburniji (stvara
se 250 000 ivanih stanica u minuti!!), no, ivane stanice se stvaraju do 28 tj. i nakon
roenja nema vie nastanka novih stanica.
41.
seobu stanica (migracija) - cortex se razvija iznutra prema van, tj. stnice se stvaraju u
sredini i putuju prema periferiji (ne zna se ta tim procesima upravlja). Migracija zavrava u 7.
mj trudnoe
42.
formiranje aksona i dendrita (diferencijacija) - prvo se formiraju aksoni a kasnije
dendriti.
43.
elaboraciju stanica (povezivanje) - stanice se povezuju, tj. stvaraju se sinapse
Razvoj ivanog sustava nije zavren pri roenju, ve se sazrijevanje nastavlja: 1) Nastavlja se
MIJELENIZACIJA vla-kana (npr. asocijativnih podruja sve do puberteta);
2) stvara se sve vei broj NOVIH VEZA meu iv, st.;
3) Pojedini slojevi korteksa pri roenju nisu potpuno razvi-jeni, pa se poveava debljina itavog
corteksa i pojedinih slojeva. 4) Povea se i veliina stanica te struktura i duljina aksona i
dendrita.
Prilikom roenja mozak tei 25 % teine odraslog, a tijelo 5 % odrasle osobe. Do 3. god ima ve
80 % odraslog. Kao prvo se razvijaju primarna i sekundanrna podruja (dodir, vid i sluh), a
asocijativna podruja se razvijaju najkasnije.
Dakle, nakon otprilike 28 tjedana trudnoe vie se ne stvaraju nove ivane stanice ali se
njihova elaboracija nastavlja jo godinama. ivane stanice, kao i sinapse, stvaraju se u
prekomjernom broju, a zatim se uklanjaju. Proces njihova otklanjanja traje sve do adolescencije.
Iskustvo takoer ima odreenu ulogu u tome na taj nain to utjee na to koje e ivane stanice
i sinapse odumrijeti.
3.) SPECIJALIZACIJA MOZGOVNIH POLUTKI
Lijeva i desna polutka mozga u odreenoj su mjeri specijalizirane. Postojei podaci upuuju na
to da je ve kod roenja lijeva strana mozga pripljemena za upravljanje jezinim
funkcioniranjem, a desna za upravljanje spacijalnim i matematikim funkcioniranjem. Meutim
pod odreenim okolnostima jedna modana polutka moe preuzeti funkciju druge.

2.) UINCI TRUDNOE NA MAJKU

n ANATOMSKE PROMJENE: Maternica raste, a kada dijete naraste gotovo svi unutarnji organi
su stisnuti i disanje je oteano.
n FIZIOLOKE PROMJENE: Menstruacija je zbog PGTH sprijeena, te izostaju i uobiajene
ciklike varijacije u razini hormona. Umijesto tobga se razina progeterona i esrogena tijekom
trudnoe postepeno poveava. To moe dovesti do munine.
n PSHIKE PROMJENE: Psihologija trudnica vrlo je sloena. Psiholoko stanje ovisi o tome da li
se dijete "desilo" ili je ono stvarno eljeno. Razlikujemo tri faze:

1.) PRVO TROMJESJEJE: Budua majka se

adaptira na trudnou. Mijenjaju se faze
zabrinutosti i zadovoljstva. ene sada imaju
smanjenu seksualnu motivaciju, "zanemaruju"
pomalo mueve i drue se vie sa
prijateljicama.

2.) DRUGO TROMJESJEJE: Raspoloenje se

poboljava. Poinje osijeati pokrete fetusa.
ene se pitaju kako e im dijete izgledati i
openito se razvija svijest da je to dijete neto
to nisu one same, ve jedan zaseban entitet.
Odnos sa muem se opet poboljava, poto
postaje svijesna da je "on" taj koji e se brinuti
o njoj i djetetu, i zbog toga se vie "trudi" da
uspostavi harmonian odnos.

3.) TREE TROMJESJEJE: Trudnica se

priprema na porod. Razmilja o konkretnim
pripremama za prihvat budueg novoroeneta
(kreveti, koara, i sl.) Pojavljuju se lani
trudovi zbog uzbuenja. (kod 10 - 15 %
mukaraca takoer se javljaju simptomi
trudnoe zbog suivljavanja se suprugom).

2.) TERATOLOGIJA
n POVIJEST: Teratologija je znanstveno podruje koje se bavi istraivanjem initelja koji
ometaju normalan prenatalni razvoj (= teratogena). Novo podruje psihoteratologije
usredotoeno je na posljedice koje teratogeni imaju na ponaanje.Te posljedijce ne moraju
uvijek biti vidljive u trenutku roenja, Meutim, procjenjiva-njem ponaanja mogu se otkriti
posljedice teratogena ak i onda kada ne postoje nikakve fizike posljedice.
n 6 NAELA DJELOVANJA TERATOGENA:
* - uinak teratogena ovisi o genetskoj strukturi izloenog organizma
* - uinak ovisi o vremenu kada teratogen djeluje
* - uinak moe biti jedinstven za odreeni teratogen
* - posljedice teratogena mogu biti vrlo teka oteenja, pa ak i smrt
* - teratogeni dolaze do fetusa na razliite naine
* - posljedice teratogena poveavaju se sa stupnjem izloenosti.
n PRIRODNE OPASNOSTI: Postoje brojne prirodne opasnosti za zdravlje embrija i fetusa.
a) INFEKTIVNE BOLESTI - kao to su: rubeola, herpes, sifilis i AIDS ,mogu prouzroiti teka
oteenja.
b) PREHRANA: Za normalan rast fetusa vani su i initelji prehrane, pa je loa prehrana takoer
tetna. Konane posljedice slabe prehrane u fetalnoj dobi djelomice ovise o prehrani nakon
roenja, kao i o razini podraivanja u okolini.
c) MAJIN STRES I ISKUSTVA: Iako postoji snana sumnja da majin stres i iskustva tijekom
trudnoe mogu tetno utjecati na fetus podaci o tome jo uvijek su na neki nain uzgredni.
d) DOB RODITELJA: Za razliku od toga , za dob roditelja dokazano je da utjee na rizinost
glede normalnog razvoja fetusa. S porastom dobi roditelja raste opasnost od Downova
sindroma i ahondroplazije (nakon 35. god.). U prosjeku maloljetne majke imaju veu
vjerojatnost preranog roenja i raanja dijece s malom poroajnom teinom nego ene koje
su u optimalnoj dobi za raanje. No,razlozi zbog kojih je tako mogu imati vie veze sa
socioekonomskim initeljima nego sa majinom dobi.
n "CIVILIZACIJSKE" OPASNOSTI: Ne samo prirodne opasnosti, nego i izloenost razliitim
drogama i kemijskim tvarima iz okoline mogu biti tetni za embrio i fetus u razvoju.
1.) ULINE DROGE: Uline droge, premda su ilegalne, tijekom perioda od tri desetljea
postale su sve dostupnije i mogu imati vrlo negativne posljedice na fetus. Djeca ije su
majke ovisne o drogi mogu se takoer roditi ovisna o drogi i vjerojatno e imati brojne
razvojne probleme.
2.) LIJEKOVI: Lijekovi isto tako mogu biti tetni, kao to je to bio sluaj s talidomidom.
3.) KOFEIN, NIKOTIN I ALKOHOL: Neke kemijske tvari toliko su uobiajene u naem
svakodnevnom ivotu da o njima uope ne razmiljamo kao o drogama. Primjeri za to su
kofein, nikotin i alkohol. to se tie utjecaja konzumiranja kofeina za vrijeme trudnoe, ne
postoje nikakvi vrsti zakljuci. S nikotinom i alkoholom je drugaije. Rezultati ispitivanja
redovito pokazuju da puenje tetno utjee na rast fetusa i da poveava rizik od preranog
poroda i komplikacije pri porodu. Konzumiranje alkohola moe dovesti do raznih tjelesnih i
intelektualnih nedostataka, ukljuujui i fetalni alkoholni sindrom.
4.) KEMIJA U OKOLINI: Izloenost tetnim kemijskim tvarima moe se takoer dogoditi i putem
unoenja industrijskih kemijskih nusproizvoda, bilo kroz hranu koju jedemo ili kroz zrak koji
udiemo. Dokazano je da iva i olovo imaju snano teratogeno djelovanje, a izgleda da su
poliklorirani bifenili takoer tetni.

3.) PREVENCIJA, OTKRIVANJE I LIJEENJE UROENIH POREMEAJA

n PREVENCIJA: U podrazumijevanju prenatalnih oboljenja i mogunosti njihova
dijagnosticiranja i izljeenja dramatino smo napredovali. U nekim je sluajevima najkorisniji
pristup spreavanje, vjerojatno putem genetskog savjetovanja.
n OTKRIVANJE poremeaja: Za vrijeme trudnoe, dijagnostiki postupci slue nam kao prozor
kroz koji moemo promatrati prenatalni razvoj, koji nam je jo prije svega nekoliko desetljea bio
gotovo potpuno nepoznat.
a) Ultrazvukom moemo otkriti poremeaje rasta, poput abnormalnog rasta glave.
b) Amniocentozom i c) analizom uzoraka korionskih resica dobivamo fetalne stanice koje se
zatim mogu analizirati. Tom analizom mogu se otkriti kromosomski nedostatci i nekoliko
genetskih problema, kao i neke druge bolesti. Utvrivanje poremeaja provedeno je ak i na
embrijima u epruveti.
n LIJEENJE: Kada se problemi otkriju, lijeenje se katkada moe poduzeti ak i za vrijeme
kad je fetus jo u maternici.
a) Jedna je mogunost medicinska terapija, kao u sluaju kada postoji neka kemijska
neravnotea.
b) Druga su mogunost kirurki zahvati.
c) Na pomolu (horizontu) je i mogunost terapije gena.

3. poglavlje - ROENJE I NOVOROENAKA DOB

44.
45.
46.
47.
48.

Roenje i prvi trenuci

Poroajni rizici
Fiziki razvoj
Ljudski mozak
Organizirano novoroene

1.) ROENJE I "PRVI TRENUCI"

Roenje nastupa 38 tj. nakon oplodnje (266 dana - odnos-no 40 tj. od posljednje
menstruacije).
Prije kraja trudnoe fetus se - s glavom prema dolje - smjeta na dno maternice prema izlazu iz
vagine. Taj novi poloaj smanjuje pritisak na dijafragmu majke i njeno disanje postane lake (to
doivljava kao olakanje). Na kraju trudnoe vrat maternice postaje vrlo podraljiv, a dijete sve
vie pritie glavom. Taj mehaniki podraaj izaziva iv-ani refleks, koji preko hipotlamusa
potie luenje hormona OKSITOCINA iz neurohiopize. Oksitocin dopremljen krvlju izaziva
ritmike kontrakcije miia matrenice. Sam porod zapoinje tim pravilnim stezanjem miia
maternice (trudovima) i prolazi kroz tri faze.
n TRI FAZE PORODA:
1. FAZA: irenje (dilatacija) glia maternice do cca 10 cm - takoer dolazi do pucanja
vodenjaka (traje: 6- 24 sati)
2. FAZA: Poraanje dijeteta - Miii maternice i trbuni miii steu se i istiskuju dijete kroz grlo
maternice i rodnicu tj. poroajni kanal (pritisak na grli kao 30 kg. Ako dijete nije
okrenuto glavom prema dolje mora se provesti carski rez. (Porod traje razliito dugo: u
veini prvorotkinja oko 9. sati (1 sat traje istiskivanje)).
3. FAZA: Izbacivanje posteljice - 10 - 45 min. nakon roenja dijeteta ljuti se posteljica iz
stijenke maternice i izbacuju se potporne strukture (uz gubitak hormona).
N PRVI TRENUCI "VANI":
Kao prvo se prekine pupana vrpca i dijete se okrene na glavu (radi izbacivanja amnionske
tekuine iz plua.
Usljed toga dijete ne dobiva vie kisika od majke, razina CO 2 znaajno poraste to podrauje
respiracijsko sredite (u produenoj modini).
Tada dijete prvi puta snano udahne atmosferski zrak to zavibrira njihove glasnice i to se uje
kao prvi pla. To sve se mora desiti u roku od 2 - 5 min. Dakle, prvi pla dijeteta nije nikakav
znak njegovog razoarenja sa svijetom, ve samo znak da je ono poelo disati.
Nako izdranog poroajnog napora dijete zaspi i spava jedan itav dan. Zatim e se probuditi,
i to e biti prvo buenje u njegovu ivotu.

2.) POROANI RIZICI I OPASNOSTI

Veina poroaja odvija se normalno, a tehnoloka dostignu-a pomau nam u poboljanju
ishoda onih kod kojih nije tako.
n KOMPLIKACIJE KOD SAMOG PORODA:
* Dijete nije okrenuto na glavu tada se mora provesti carski rez.
* Ponekad se dijete mora pomou taxuma, tj. klijeta mora izvui. Tada se moe ozlijediti

mozak, naroito motorna podruja.

Dijete tijekom poroda moe ostati bez kisika (anoksija). To se deava jer: a) pupana vrpca
se omotala oko vrata, ili b) ako se ona prekine prerano.

A) FIZIKA UGROENOST DJETETA:

n Novoroene mora ovladati sa nekoliko funkcija:
* DISANJEM - dijete se okrene na glavu kako bi iz plua izbacio amnionsku tekuinu . Ako od
prekida pupane vrpce ne udahne u roku od 2 - 5 min. nastupa anoksija. Mogue su dvije
vrste problema: a) HIPOKSIJA = smanjen dotok kisika ili ak b) ANOKSIJA = prestanak
dotoka kisika. Ako stanje anoksije due potraje, dijete pir porodu umire ("mrvoroene").
Blae i kratkotrajnije hipoksije mogu za posljedicu imati kasnije tekoe djece u uenju,
probleme u ponaenju, poremeaje u motorici i tekoe u koncentraciji.
* USPOSTAVLJANJE KRVOTOKA - krvotok se pri prvom udahu preusmjerava prema pluima
radi njegove oksigenizacije (zatvaranjem privremenog prolaza). U lijevoj pretklijetki poveava
se dotok krvi i ovdje raste krvni tlak. Tlak se stabilizira nakon 10 dana
* REGULACIJA TEMPERATURE - Temperatra u uterusu je kao u tropama (37 C), te je
vanjska okolina relativno hladna za novoroene. Po roenju mu temperatura pada i nakon
roenja mora ga se toplo omotati jer 8 - 10 h ono jo nije u stanju samostalno se ugrijati.
* PROIAVANJE CRIJEVA - mekonijum ostaci progutane anionske tekuine treba izbaciti.
Nakon toga dijete poinje jesti. Nema kontrole nad sfinkterima.
* UZIMANJEM HRANE - Prvo djetetovo hranjenje - sisanje maji-nog mlijeka - temelji se na
uroenom refleksu. Novoroene moe bez problema probavljati maino mlijeko (te su
aktivniji i ivahniji). Novoroene jede svaka dva sata, a krajem 1. mjeseca 6 puta dnevno.
* IZBACIVANJEM OTPADA SVOG METABOLIZMA - mora ovladati urinacijom i defekacijom, pri
emu nema nikakvu kontrolu nad tim procesima.
* IMUNOLOKI SUSTAV - antitijela se tijekom trudnoe prenose pupanom vrpcom, a po
roenju dojenjem (majino mljijeko smatra se prirodnim cijepivom).
* NEZRELOST JETRE - moe rezultirati fiziolokom uticom, koja se lijei osvijetljavanjem
fluorescentnim svijetlom.
N PROBLEM NISKE POROAJNE TEINE (> 2500 g): Tek roena djeca u prosjeku su teka
oko 3000g i dugaka 50 cm. Djeca niske poroajne teine imaju vie tekoa u fizikom
prilagoavanju na ivot izvan majine utrobe.
Djetetova poroajna teina moe biti niska iz dva razloga:
* - prerano - roena djeca (nedonoad = prematurusi) lagana su zbog toga to su se rodila
prije zavretka normalnog razdoblja trudnoe.
* - djeca koja su mala za gestacijku dob (SGA djeca) - ne samo da imaju nisku poroajnu
teinu, nego su mala ak i ze svoju gestacijsku dob zbog toga to je njihov rast u utrobi bio
usporen.
Obje skupine djece pokazuju razlike u odnosu na djecu nor-malne poroajne teine. Te razlike
mogu potrajati nekoliko godina. no do rane kolske dobi razlike mogu nestati, barem kada se
radi o prerano roenoj djeci.

n TESTIRANJE NOVOROENADI: Odmah nakon roenja potrebno je ustanoviti u kakvom

fizikom stanju je dijete. Testovi se upotrebljavaju kako bi se provjerilo postoje li kod djece kakvi
poremeaji i je li novoroene vitalnim funkci-jama poput: a) disanje, b) samostalna cirukulacija
krvi, i c) razvijenost refleksa (S). Postupci procjenjivanja obuhvaa-ju:

1.) APGAR procjenjivanje - koristi se odmah nakon roenja (10 min kasnije) za ispitivanje
vitalnosti djeteta koje. Primjena je vrlo proirena i jednostavna. Ukljuuje ispiti-vanje 5
aspekata:
* A = apperance - izgled i boja koe
* P = pulse - kucanje srca (100 - 140 udara/min.)
* G = grimase - refleksna podraljivost
* A = activitiy - aktivnost
* R = respiration - disanje
Za svaku kategoriju dijete moe dobiti rezultat od 0 - 2, to znai da moe ukupno dobiti 10
bodova: 7 - 10 bo-dova = zdravo dijete; 5 - 7 = potrebna pomo; < 5 = kri-tino stanje. 6 %
djece ima APGAR nii od 5.
2.) PRECHTLOV test - koji znaajkama koje se ispituju APGAR testom pridodaje i vei broj
neurolokih funkcija (budnost, sponatani pokreti i sl.)
3.) BRAZELTONOVA Ljestvica za procjenjivanje ponaanja novoroenadi koja je najopsenija
(kako reagira na okolinu i ljude, kako ulazu i interakciju, fizioloka reakcija na stres,
habituacija, koliko je iritabilno).
Nijedan pokazatelj rizinosti nije sam za sebe naroito dobar prediktor kasnije inteligencije ili
linosti. ini se da je najbolji prediktor razvojnih problema ukupan broj rizinih initelja. Osim
toga, ishod rizno roenog djeteta ovisi i o kvaliteti njegova odnosa s roditeljima, kakvoi ranog
podraivanja i socioekonomskom statusu u obitelji.
2.) RIZINE KARAKTERISTIKE MAJKE I OBITELJI: Oko 85 % rizika i razvojnih problema
moe se pripisati onome to se dogaa za vrijeme prenatalnog razdoblja. Jedan faktor rizinosti
su znaajke majke i obitelji. Izgleda da je naroito vano dobiva li majka prenatalnu lijeniku
skrb.
n BABY BLUES = POSTNATALNA DEPRESIJA - nakon poroda psihiko stanje majke se moe
znatno pogorati. Naime, gubitkom posteljice takoer znatno se smanjuje koliina estrogena i
progestrona u krvi. Taj pad razine hormona uzrokuje privremeno stanje depresije.
2.) FIZIKI RAZVOJ
PORAST VELIINE: Novoroene je dugako u prosjeku 50 cm, sa 4 mj. 60 cm, sa 8 mj.
68 cm, sa 12. mj 75 cm. Tijekom djetinjstva neprekidno se raste, ali se taj rast ne odvija
jednakom brzinom. Brzina rasta najvea je u prenatalnom razdoblju, vrlo velika u 1. god (15
cm), a zatim ostaje konstantna od puberteta ( 6-7 cm godinje), da bi se u adolescenciji jo
jednom naglo poveala, a ubrzo nakon toga zaustavila. Dakako, brzina rasta znaajno se
razlikuje kod razliite djece, kao to se razlikuje njihova konana tjelesna visina. Utvrivanje
starosti kostiju jedan je od naina na koji se moe razlikovati dijete koje e u odrasloj dobi biti
niskog rasta od djeteta koje sporo sazrijeva.
PORAST TEINE: Novoroene dobiva 30 g dnevno na teini tako da sa 5. mj udvostrui
poroajnu teinu (6-7 kg), a sa 12 mj. teina se utrostruila (10 kg).

PROMJENE U TJELESNIM PROPORCIJAMA I GRAI:

Razliiti djelovi tijela razvijaju se razliitom brzinom pri emu je smjer cefalokaudalni. Tjelesni
organi takoer se razlikuju po brzini sazrijevanja. Primjerice, mozak se razvija vrlo rano i

proliferacija mozg. stanica je gotova sa 28 tjedana prena-talnog razvoja. U 2. mjesecu

trudnoe glava zauzima polovi-nu tijela, sa 5 mjeseci trudnoe 1/3 ini glava, novoroenetu
20 %, a odraslom ovjeku samo 10 % ukupnog volumena tijela.
3.) ORGANIZIRANO NOVOROENE
Aktivnost novoroenadi nije sluajna i bez svrhe, nego je organizirana u 1.) stanja, 2.) ritmove,
3.) reflekse i 4.) uroe-no organizirana ponaanja.
1.) EST STANJA BUDNOSTI: Razine budnosti novoroen-eta obino se svrstavaju u est
stanja, a to su:
1.) Duboko spavanje (33% vremena dana)
2.) Lagano spavanje (REM - 33%)
3.) Drijemanje (8%)
4.) Neaktivna budnost (10% - optimalno vrijeme za uenje i interakciju s drugima)
5.) Aktivna budnost (11%)
6.) Plakanje (5% - neki autori razlikuju gladni, ljuti i bolni pla)
Prema tome novoroene provodi oko 70 % vremena ( 18 sati) spavajui, a samo 30 %
budno.
Nekoliko aspekata ovih stanja mijenjaju se s uzrastom, to nam prua podatke o ranom
razvoju. NPR.:
1.) Novoroene moe iz jedne faze prijei u bilo drugu fazu, a nakon 3. mjeseca ove faze se
izmjenjuju pravilno. Tako novoroene iz stanja budnosti redovito ulazi u REM spavanje. No, sa
3. mjeseca ono prvo ulazi u n-REM fazu.
2.) Takoer i stanja budnosti s dobi postaju sve vie meu-sobno odvojena (to prema nekim
autorima prua podatke o sazrijevanju moga.).
3.) Vremenska raspodjela stanja spavanja takoer se mije-nja: Fetus koji ima 25. tj. gestacijske
dobi, gotovo iskljuivo se nalazi u stanju aktivnog (REM) spavanja. Novoroene u REM
spavanju provodi 50 % vremena, i tek izmeu 3.-5. god. uspostavlja se ritam REM i n-REM
spavanja kao i kod odraslih (tj. 20 : 80).
Teorija autostimulacije (Roffwarg i sur. 1966): Pretpostav-ljaju da djeca nemaju dovoljno
stimulacije tijekom budnog stanja te im je potrebna autostimulacija tijekom sna (REM - kao
"unutranji motor"). U prilog govori podatak da djeca koja su vie budna provode manje vremena
u REM spavanju.
Iako su stanja budnosti prvenstveno odreena unutarnjim initeljima, vanjsko podraivanje
takoer moe utjecati na njih. Vrijedi takoer i obrnuto - djetetova reakcija na podrai-vanje ovisi
o stanju u kojem se ono nalazi.
2.) BIOLOKI RITMOVI: Stanja budnosti pojavljuju se u ritmikim ciklusima: temeljni ciklus
odmaranja i aktivnosti usklaen je s duim ciklusom spavanja - budnosti. Dijete se s dobi
postupno prilagoava 24-satnom ciklusu svijetlosti i tame. U dobi od 12 - 16 tjedana obrazac
nonog spavanja i dnevne budnosti prilino jasno je uspostavljen.
Ritmovi novoroeneta su uglavnom bioloki determnirani, no, i okolinski faktori igraju ulogu:
Novoroenad koja je za vrijeme boravka u rodilitu u sobe zajedno sa svojim majkama ranije
poinju razlikovati dana od noi, a takoer provode vie vremena u mirnom spavanju, a manje u
plau.
3.) PONAANJE NOVOROENETA:

a) REFLEKSI: - DEF: su sekretorne ili motorne reakcije, nastale tako da se uzbuenje iz nekog
receptora nasljem odreenim putem proirilo do efektora (preko refleksnog luka). Prema tome,
refleksi su nenaueni, uroeni oblici reagiranja na podraaje.
Imaju 3 karakteristike:
1) Osnivaju se na nasljeem odreenim neuronskim putovima
2) Centri refleksa se gotovo isljuivo nalaze u subkortikalnoj razini
3) Oni su stereotipni, karakteristini za itavu vrstu i vie/manje nepromjenjivi.
Refleksi moraju postojati u odreenoj ivotnoj dobi, i njihova prisutnost/odsutnost ukazuje na
razvijenost ivanog susta-va.
Postoje dvije snovne skupine refleksa:
1.) ADAPTIVNI refleksi
1) samo kod novoroenadi: refleks traenja ustama (nestaje s 3-4 mj.), refleks sisanja
(nest. 9 mj.),
2) Ostaju itav ivot: refleks treptanja, refleks zjenice
3) Zaostatak evolucije: palmarni refleks (nest. 3-4 mj.), refleks hodanja (do 2-4 mj.), refleks
plivanja (do 6. mj.)
2.) PRIMITIVNI refleksi:
1) Morov refleks (do 3-5 mj.)
2) Toniki vratni refleks (do 4. mj.)
Refleksi koji bi trebali nestati tijekom 1. godine, tj. njihov razvojni tijek pruaju nam vane
podatke o funkcioniranju CNS-a.
b) UROENO ORGANIZIRANA PONAANJA:
1.) GLEDANJE - u mraku irom otvara oi i pokree ih
2.) SISANJE - je izrazito usklaena radnja, i ma 5 funkcija:
a) dolazi do hrane,
b) sredstvo za istraivanje svijeta,
c) prva aktivnost koju prilagoava okolinskim uvjetima,
d) stvara se privrenost izmeu dijeteta i majke
e) titi dijete od boli ili pretjeranog podraivanja
3.) PLAKANJE - ima dvije funkcije:
1.) pokazuje funkcioniranje CNS-a (krik make)
2.) pla je regulator socijalnih odnosa
Ta ponaanja postoje ve kod roenja, ali ih, za razliku od refleksa, nije lako pripisati tono
odreenom podraaju. Oni su primjer gotovih ponaanja koje dijete ima na raspolaga-nju za
istraivanje i upravljanje fizikim i socijalnim aspekti-ma svijeta.
n Iznenadna smrt novoroenati ("smrt u koljevci"; SIDS): nije rjietak u SAD, godinje umire
10 000 djece. Uzrok nije poznat, javlja se kod djece izmeu 2. i 4. mj., rijetko kod djece starije od
6 mj. ee se javlja u zimi i kod djeaka. Pretpostavlja se da postoji povezanost sa nezrelou
dinog sustava i pulsa.
n Poremeaj "nemogunosti napredovanja" - Simptomi su nedovoljan rast, ali on nije
uzrokovan nikakvim organskim poremeajima. Objanjenje: psihoanalitiati kau da zlostavljena
djeca ne rastu jer su kao mali zatieniji (analogno anoreksiji kada djevojice ne jedu da bi to

manje sliile eni).

4. poglavlje - PERIOD DOJENETA

1.) ZAKONI RAZVOJA . . .
2.) OSNOVNE KARAKTERISTIKE . . .
3.) MOTORIKI RAZVOJ
1.) MOTORIKI RAZVOJ U DOJENAKOJ DOBI
a) Naela i slijed motorikog razvoja: Motoriki razvoj moe se podijeliti u dvije ope
kategorije:
1. pokretljivost i razvoj tjelesnog dranja, i
2. hvatanje (motorika ruke).
Razvoj oba podruja motorike odvija se u proksimodistalnom (tj. nad dijelovima tijela koji se
nalaze blie sredini tijela kontrola se stjee prije nego nad udaljenijim dijelovima) i
cefalokaudalnom (od glave prema stopalima) smjeru.
b) Uloga sazrijavanja i iskustva u pojavljivanju motorikih vjetina: Individualne razlike u
pojavljivanju nekih motorikih dogaaja, jednako kao i unici vjebanja, pruaju nam dokaze da
motoriki razvoj nije vrsto genetiki programiran. Ipak, budui da je motoriki razvoj
univerzalan i da se razvojne prekretnice pojavljuju unutar malog dobnog raspona, vjerojatno
postoji snana genetska komponenta. Genetiki initelji jednim dijelom djeluju na taj nain to
odreuju nau bioloku grau, koja predstavlja ogranienja na to kako se razvijamo.
c) Psiholoke posljedice motorikog razvoja: Dijete stjee osjeaj moi (nad svojim tijelom),
jednako kao i znanje o okolini, ukljuujui i znanje o prostornim odnosima, udaljnostima i visini.
2.) MOTORIKI RAZVOJ NAKON DOJENAKE DOBI:
Motoriki razvoj nakon dojenake dobi sastoji se od sve vee usklaenosti temeljnih pokreta,
koji obuhvaaju pokrete kretanja, pokrete baratanja predmetima i pokrete odravanja ravnotee.
Te vjetine razvijaju se u tri faze:
1.) poetna - samo osnovni i nekoordinirani pokreti,
2.) prijelazna - bolji pokreti; jo ne ine povezanu cjelinu,
3.) zrela faza - svi dijelovi su povezani u skladnu radnju.
Usavravanje motoriki vjetina u velikoj mjeri ovisi o razvoju miia i ivanih vlakana koja
njima upravljaju, ali i osjetne i perceptivne sposobnosti su bitne.
INITELJI KOJI UTJEU NA RAST I SAZRIJEVANJE - Na rast i sazrijevanje utjeu brojni
initelji.
a) Nasljee
b) Prehrana
c) Vjebanje
Genetsko je naslijee svakako vano, ali okolinski initelji kao to su prehrana, tjelesno
vjebanje, drutveni sloj , bolesti, zlostavljanje i psihika trauma takoer imaju ulogu u tome.
Neke od ovih varijabli okoline, poput bolje prehrane, tijekom dvadesetog stoljea u mnogim su

razvijenim zemljama pospjeile brzinu rasta.

. . . sve ostalo u skripti

etvrti dio - PERCEPCIJA I GOVOR

1. poglavlje - RAZVOJ OSJETILA I PERCEPCIJE

49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.

Teorije o razvoju osjetila i percepcije

Dodir i bol, okus i miris, kretanje i ravnotea
Sluh
Vid
Intermodalna percepcija
Razvoj panje
Percepcija i djelovanje

1.) TEORIJE O RAZVOJU OSJETILA I PERCEPCIJE

1.) EMPIRISTIKE TEORIJE: Teorije o utjecaju okoline i uenja naglaavaju ulogu iskustva u
perceptivnom razvoju. Prema ovom stajalitu, razvoj se dogaa kako djeca, putem iskustva, ue
iz odvojenih ulaznih osjetnih podataka stvarati sve detaljnije i sloenije percepcije. ini se da
iskustvo djeluje na pojedinane osjetne stanice i na veze meu tim stanicama.
2.) NATIVISTIKE TEORIJE = etoloki pristup: Etolozi stavljaju manji naglasak na iskustvo i
vjeruju da ak i sasvim mala djeca osjetne podatke percipiraju cjelovito, a ne kao odvojene
komadie osjetnih podataka iz razliitih osjetila. Razvoj se prema njima sastoji u poveanju
osjetljivosti na strukturu ulaznih informacija, kao i na to koja se svojstva mijenjaju , a koja ostaju
nepromjenjena.
3.) KOGNITIVISTIKI TEORIJE: Konano, kognitivistiki pristup istie utjecaj znanja na
percepciju. Piaget je vjerovao da je nain na koji dijete percipira svijet odreen stupnjem njegova
razvoja, a pristup obrade informacija usmjeren je na nain na koji se ulazni podaci
preobraavaju za vrijeme dok ih mozak obrauje.
2.) DODIR I BOL, MIRIS I OKUS, KRETANJE I RAVNOTEA
Osjeti dodira i boli, mirisa i okusa, te tjelesne ravnotee i kretanja (vestibularna osjetljivost)
dobro su razvijeni ve u trenutku roenja.
1.) DODIR I BOL: ak je i fetus osjetljiv na dodir, a ta se osjetljivost jo vie poveava tijekom
prvih dana ivota. Dodir je vaan sastavni dio nekoliko refleksa koji slue lakoj prilagodbi
novoroenadi. Osim toga, on ima i vanu socijalnu ulogu. Nadalje, sasvim mala djeca dodirom
istrauju svoju okolinu.
2.) MIRIS I OKUS: Novoroenad je takoer osjetljiva na mirise i okuse. Ona vie vole ugodne
nego neugodne mirise i sposobna su razlikovati iris majina tijela od mirisa drugih ena. Osim
toga, djeca siu snanije kad dobivaju slau tekuinu, a nju konzumiraju i u veoj koliini. svega
dva sata nakon roenja djecamogu razlikovatine samo okus slatkog, nego i okuse kiselog,
gorkog i slanog.
3.) VESTIBULARNA OSJETLJIVOST: Novoroena djeca osjetljiva su na vestibularno

podraivanje, te reagiraju kako i na poloaj tako i na kretanje tijela. Meutim kada se vestibularni
i vidni znakom meusobno neusklaeni, ak su i djeca starije dojenake dobi sklona osloniti se
na vid.

3.) SLUH
w Prenatalni period: Najmanje nekoliko mjeseci prije roenja fetus moe uti. No ini se da su
novoroena djeca manje osjetljiva na zvuk nego odrasli ljudi. Meutim djetetova osjetljivost na
zvukove visokih frekvencija ve je u prvoj godini ivota jednako dobra kao i u odraslih.
w Dojenad: Djeca dojenake dobi mogu razlikovati zvukove na temelju intenziteta, frekvencije i
trajanja. Od osobite su vanosti ona razlikovanja koja su znaajna za percepciju govora. ak i
novoroenad zamjeuje razlike u trajanju i brzini promjene intenziteta zvuka, a djeca dojenake
dobi najveu panju poklanjaju zvukovima ija frekvencija spada u raspon frekvencija ljudskog
glasa.
w Lokalizacija izvora zvuka: Djetetova sposobnost lokaliziranja izvora zvuka postoji ve kod
roenja, ali se zatim neto smanjuje, da bi se u dobi od 4 mjeseca ponovo pojavila i to u znatno
djelotvornijem obliku. Tijekom prvih 18 mjeseci ivota ta sposobnost postaje sve preciznija.

4.) VID
Novoroenad moe vidjeti, iako otrina vida ne dosegne razinu one u odraslih osoba sve do
12-tog mjeseca ivota. Periferni vid, zapaanje boja i trodimenzionalni vid postoje ve u
najranijim mjesecima ivota.
w Vidni uzorak i kontrasti: Odmah od roenja djeca pokazuju zanimanje za vidne kontraste
koji postoje na rubovima izmeu svjetlosti i tame. Jedno je objanjenje ovog zanimanja da djeca
imaju uroeni program rada prema kojem se uputaju u one aktivnosti koje podrauju vidno
podruje u njihovom mozgu.
w Percepcija ljudskog lica: U dobi od priblino 2 - 3 mjeseca, djecu sve vie poinju zanimati
organizirani vidni podraaji i ljudska lica, a ne vie toliko detalji i vidni kontrasti. Nakon tog
uzrasta djetetu su posebno zanimljiva unutarnja obiljeja lica, posebno oi.
w Percepcija predmeta: Tijekom prvih 6 mjeseci ivota djeca postaju prilino osjetljiva za
znaajke predmeta. Sposobna su uvidjeti da isti predmet moe izgledati razliito to se vidi u
njihovoj sposobnosti odravanja konstantnosti veliine, oblika, svjetline i boje predmeta.
Konstantnost percepcije izlazi iz injenice da brojna obiljeja predmeta ostaju nepromjenjena,
iako se nae gledite mijenja. Neto kasnije djeca razumiju neto vie o suptilnoj postojanosti
koja se naziva invarijantnost vieg reda.Neki podaci pokazuju da ta starija djeca stvaraju vidne
kategorije u koje se mogu svrstati slini predmeti.
w to predmeti ine: U prvih 6 mjeseci ivota djeca takoer spoznaju to predmeti mogu initi.
ini se da znaju poneto o tome kakve je preinake mogue uiniti s krutim predmetima ,a kakve
sa savitljivima. Osim toga sposobna su protumaiti bioloko kretanje toaka svjetla. Meutim ini
se da djeca ne shvaaju da predmet koji je djelomino skriven od njihova pogleda cjelovit i
neprekinut, sve dok ne vide da se on kree.
w Poloaj predmeta u prostoru: Istraivanja o tome na koji nain djeca procjenjuju poloaj
predmeta u prostoru upuuju na nekoliko vanih naela. Djeca postaju osjetljiva na nekoliko
vrsta znakova za odreivanje udaljenosti predmeta, pri emu prvi postaju djelotvorni kinetiki
znakovi, zatim binokularni te naposlijetku statini monokularni znakovi. Iako djeca od 2-3
mjeseca zamjeuju dubinu na ureaju koji se naziva umjetni ponor, njihov se strah od dubine

razvije tek kada neue puzati. Tijekom prvih 6 mjeseci ivota djeca organiziraju prostor i
predmete u njemu u odnosu na vlastito tijelo. Tek kasnije mogu uptrebljavati znakove koji
postoje u vidnom polju. To razvojno postignue omoguuje im da shvate kako predmeti
zauzimaju stabilno mjesto u prostoru, koje je nezavisno od njihove vlastite aktivnosti.

4.) INTERMODALNA PERCEPCIJA

Veina naih perceptivnih doivljaja obuhvaa nekoliko osjetnih modaliteta prije negoli samo
jedan od njih. Psihologe je zanimalo na koji nain djeca dolaze do saznanja da ti perceptivni
znakovi idu zajedno. Istraujui to pitanje usredotiili su se na istraivake odnose i na misaone
predodbe.
w Istraivaki intermodalni odnosi: Istraivaki intermodalni odnosi postoje u trenutku
roenja, ali se kroz iskustvo prilagoavaju. ini se da u prvih 6 mjeseci ivota djeca imaju
tekoa u stvaranju iste misaone predodbe na temelju podataka iz razliitih osjetnih podruja.
Meutim postoje prihvatljivi dokazi da u drugoj polovici prve godina ivota, djeca razviju misaone
predodbe koje spajaju dodir i vid, kao i sluh i vid. ini se da ve u trenutku roenja postoje
pripremljeni odnosi izmeu razliitih perceptivnih podruja, ali da iskustvo ima vanu ulogu u
njihovu usklaivanju i daljnjem razraivanju.

5.) RAZVOJ PANJE

w Panja u najranijem djetinstvu: Ve u trenutku roenja neki podraaji pobuuju zanimanje ili
orjentacijski refleksk od novoroeneta, dok drugi dovode do odbacivanja ili obrambenog
refleksa. Jo uvijek nismo sigurni to upravlja djetetovom panjom. Prema jednom modelu,
djeca u poetku obraaju panju na podraajne sklopove koji sadre uzorke i obrise, zatim na
one koji su u neskladu s njihovim znanjem, a naposlijetku na dogaaje za ije je razumijevanje
potrebno uloiti kognitivni napor.
w Selektivna panja u starije djece: Starija djeca imaju bolju selektivnu panju. S dobi dolazi
do openite promjene u upravljanju panjom. Panjom najprije upravljaju vanjskim podraaji a
tijekom vremena dolazi do sve vea samokontrole. 4 vana aspekta panje koja se razvijaju s
dobi su kontrola, prilagodljivost, planiranost i strategije.
6.) PERCEPCIJA I DJELOVANJE
w Najranije djetinstvo: Percepcija i djelovanje meusobno su ve isprepleteni ve u dojenakoj
dobi. Kod novoroenadi refleksi utjeu na njihovu vidnu percepciju. Orue za traenje vidnih
podraaja u okolini postoji ve u trenutku roenja. Oito je da djeca dojenake dobi ,
pretraujui rubove jakog kontrasta, upotrebljavaju to orue da bi sama sebe podraivala.
Osim toga djeca razvijaju oekivanja dogaaja koji se pravilno pojavljuju, to im omoguuje
preuzimanje odreenog stupnja kontrole nad vlastitim postupcima.
w Sustavi djelovanja u starije djece: Kako djeca postaju spretnija, poinju upotrebljavati i
druge sustave djelovanja, kako bi njima utjecala na svoje perceptivno iskustvo. Dohvaanje
predmeta rukom, kojim upravlja vid, kao i samostalno kretanje, bitno mijenjaju mogunosti
kojima djeca mogu utjecati na vlastito iskustvo. Njihovo upravljanje pokretima vlastitog tijela u
prostoru znatno doprinosi razumjevanju stabilnosti prostora ,ali moe zahtjevati novo uenje.

Sredstva kojima dijete djeluje na svijet nastavljaju se razvijeti i u kolskoj dobi. Ona nam esto
otkrivaju kognitivne i perceptivne strategije koje djeca u odreenoj dobi upotrebljavaju. Djeca u
sve veoj mjeri upotrebljavaju povratne informacije, kako bi se prilagodila promjenjivim
perceptivno-motorikim okolnostima.
2. poglavlje - RAZVOJ GOVORA

56.
57.
58.
59.
60.

Teorije govornog razvoja

Predverbalno razdoblje
Semantika
Gramatika
Pragmatika

1. TEORIJE GOVORNOG RAZVOJA

Do 1960. godine, vodea teorija govornog razvoja bila je Skinnerovo tumaenje uvjetovanja i
uenja. Otada se razvijaju dodatni modeli, i to u sklopu triju glavnih tradicija.
61.
PSIHOLINGVISTIKI PRISTUP: Evolucijska teorija predstavljena je Chomskyevom
psiholingvistikom teorijom. ovaj model dri da su objanjenja naelima uenja nedovoljna da
bi se protumaio govorni razvoj. Naprotiv, psiholingvisti tvrde da se govor usvaja pomou
uroenog sredstva za usvajanje jezika koji transformira povrinsku strukturu jezika u
unutranju dubinsku strukturu koju djete prirodno razumije. Ovaj pretpostavljeni mozgovni
mehanizam reagira samo na strukturu govora, a ne i na znaenje, tako da je uenje jezika u
biti nezavisno od djetetova kognitivnog razvoja.
62.
KOGNITIVNI PRISTUP - Kognitivisti dre da djetetovo rano znanje i pojmovi imaju
vanu ulogu u razvoju govora. Teoretiari Piagetove tradicije pokuali su povezati napredak
sposobnosti u senzomotorikoj i ranoj predoperacijskoj fazi s pripadajuim jezinim
vjetinama. Drugi pak dre da kada djeca uju govor, analiziraju ga prema sadraju, prije
nego izdvajaju njegovu gramatiku strukturu. Istraivai koji pripadaju tradiciji obrade
informacija razvili su kompjuterske programe koji pokuavaju odrediti lingvistika pravila i
jezine procese koji bi bili potrebni djetetu da usvoji jezik bez pomoi korektivnih povratnih
informacija.
63.
EMPIRISTIKI PRISTUP - Objanjenja utjecaja okoline i uenja naglaavaju socijalni
kontekst u kojem dolazi do uenja govora. Teorije utemeljene na naelima uenja dre da
okolina moe djetetu pruiti iskustva nuna za usvajanje jezika i da naela socijalnog uenja
igraju ulogu u ovom procesu.
64.
FUNKCIONALISTIKI PRISTUP - Funkcionalisti tvrde da je djeja primarna motivacija
pri usvajanju govora doi do sredstva komunikacije. Roditelji pospjeuju ovaj proces
davanjem sustava jezine podrke, kroz koji djeca usvajaju specifine jezine elemente kao
djelove igara ili pjesmica.
2. PREDVERBALNO RAZDOBLJE
Vanost preverbalnog razdoblja u razvoju govora bila je predmetom zanimanja i teoretiara koji
zagovaraju tezu o diskontinuitetu, prema kojoj preverbalne sposobnosti nisu u vezi s kasnijim
jezikom, i teoretiara koji zagovaraju stajalite kontinuoranog razvoja, prema kojem govorni
razvoj izrasta iz ranije neverbalne komunikacije.
w Percepcija govora: Istraivanje rane percepcije govora pokazala su da su djeca roena s
kategorijalnom percepcijom mnogih govornih kontrasta, ukljuujui i neke koji se ne javljaju u
njihovom vlastitom jeziku. Izloenost specifinim kontrastima vlastitog jezika izotrava njihovu

sposobnost razlikovanja ovih kontrasta, dok se sposobnost razlikovanja drugih esto gubi. Djeca
preferiraju govor (posebno majin) u odnosu na druge zvukove, a osobito vole podizanje i
sputanje intonacije koje rabe odrasli kada govore s djecom.
w Rani glasovi: Prvi glasovi novoroenadi su pla i fizioloki zvukovi. Gukanje se javlja s
otprilike 2 mjeseca. Ponavljano slogovanje poinje sa 6mjeseci i ukljuuje vrlo razliite glasove.
Potkraj prve godine slogovanje postaje po glasovima i intonaciji sve vie nalik govoru.
w Geste i neverbalne reakcije: Geste imaju brojne problematine funkcije u djece ;
predverbalne geste u poetku imaju oblik zahtjeva i referencijalne komunikacije, dok je kasnija
funkcija simbolika i one slue oznaavanju predmeta, dogaaja i osobina. Obiljeja ranih gesti
podravaju kognitivistiko stajalite da su gestovna i vokalna komunikacija utemeljene na
napretku u kognitivnom razvoju.
Djeje prve rijei roditelji obino ne prepoznaju kao takve. Prve rijei postupno zamjenjuju
slogovanje, geste i druge neverbalne oblike komunikacije. Ovi dokazi, ini se, podupiru sve
zastupljenije stajalite da je predverbalno razdoblje vano za razvoj kasnijeg jezika.
3. SEMANTIKA
Istraivanje semantikog razvoja odnosi se na to kako djeca usvajaju rijei i njihova znaenja.
Veina semantikih istraivanja male djece odnosi se na to kako djeca stvaraju i imenuju
kategorije objekata.
w Rani leksiki razvoj: Ispoetka djeca sporo usvajaju rijei. No kada njihov rijenik dosegne
oko 50 rijei koje mogu izgovoriti, rijenik poinje rasti iznimno brzo - eksplozija imenovanja.
Razumjevanje rijei obino prethodi njihovoj produkciji, te i djeca i odrasli razumiju puno vie
rijei nego to ih govore. Imenice ine veinu djetetova ranog rjenika, no ve rano postoji
razlika meu djecom u omjeru koritenih imenica, vjerojatno uvjetovana initeljima poput
socijalnog sloja, spola i redosljeda roenja.
Djeje jezine pogreke pomau u objanjavanju njihova procesa uenja. Prekomjerno
proirivanje, uobiajena pogreka, javlja se iz 2 razloga : katkad djeca ne razumiju pojam, a
katkad im nedostaje rije da bi izrazili pojam.
Preuske kategorije pojmova greka je manje uobiajena u produkciji rijei iako se esto javlja u
razumjevanju. Djeca katkad ispunjavanju praznina u svom rjeniku stvarajui nove rijei.
w MODELI SEMANTIKOG RAZVOJA:
65.
KOMPONENTNI MODELI - dre da se kategorije objekata stvaraju obiljeje po obiljeje,
temeljem funkcionalnih osobina objekata (model srne funkcije) ili temeljem fizikih osobina
objekata (hipoteza semantikog obiljeja)
66.
TEORIJA PROTOTIPOVA - dri da djeca stvaraju ope modele u odnosu na koje
usporeuju nove nove primjere. Prema ovoj teoriji, objekti mogu biti klasificirani na
superordinalnoj razini, osnovnoj razini i subordinalnoj razini. Pojmovi na osnovnoj razini
najlaki su za uenje i obino su prve semantike kategorije koje se oblikuju. Predloeno je
nekoliko modela koji tumae kako djeca usvajaju nazive objekata tako brzo.
67.
TEORIJA KONTRASTA - temelji se na dvije ideje: djeca pretpostavljaju da nove rijei
imaju razliito znaenje od onih rijei koje ve poznaju i usvajaju opeprihvaena znaenja.
Model meusobne iskljuivosti dri da djeca vjeruju da objekti mogu imati samo jedno ime.
Djeje uenje naziva kategorija potpomognuto je roditeljskim modelira-njem, bilo izravnim, bilo
onim koje se dogaa u svakodnevnim interakcijama. Dio uenja naziva javlja se u kontekstu
scenarija, ili svakodnevnih rutina, pri emu praznine slue kao struktura za uenje kategorija
objekata.

4. GRAMATIKA
Gramatika je prouavanje pravila ustroja jezika. Ova pravila ukljuuju elemente poput poretka
rijei ( sintaksa) , sklanjanja i sprezanja, te naglaavanja (intonacije).
w Razvoj gramatike: Razvoj se gramatike moe vidjeti u djejem govoru, kako on napreduje u
duljini i sloenosti. ak i u razdoblju jedne rijei, od 12. do 24. mjeseca, funkcije djejih izraza
snano napreduju, poput koritenja holofraza. Djeji izrazi od dvije rijei, koji se javljaju pri kraju
druge godine, esto ukljuuju pravila izgraena oko pojedinih rijei - npr. kombiniranjem izraza
nema s razliitim imenicama. Kako reenice postaju dulje, javlja se tzv. telegrafski govor.
Kada djeca u poetku naue pravila slanjanja i sprezanja, ona prekomjerno poopava-ju njihovu
uporabu, vjerojatno stoga to ne razumiju da, npr. svaki glagol ima samo jedan oblik za preterit.
w MEHANIZMI USVAJANJA GRAMATIKE: Predloena su mnoga objanjenja usvajanja
gramatike. Jedno ukljuuje uroene klase oblika.
a) Klase oblika: Psiholingvisti tvrde da su klase oblika utemeljene na strukturi govora , dok
kognitivni psiholozi vjeruju da se one temelje na semantikim pojmovima. Semantiku
interpretaciju podupiru nalazi iz razdoblja prvog spajanja rijei, iako strukturalno znanje
postaje sve vanije kako djete raste.
b) Strategije: Alternativa uroenom znanju su uroene lingvistike strategije. Iz istraivanja
mnogih jezika izluena su naela operacija o usvajanju jezika koja su dokazana opaanjem i
eksperimentalnim istraivanjima uenja jezika u djece.
c) Majinski jezik: Utjecaji iz okoline na razvoj gramatike takoer su istraivani. I odrasli i starija
djeca koriste majinski govor kada govore s djecom. Pokuaji da se koritenje tog
pojednostavljenog stila govora dovede u vezu s napretkom u usvajanju jezika nisu postigli
jeznoznaan uspjeh.
d) Oponaanje moe poprimiti nekoliko oblika. ini se da su za usvajanje jezika najvaniji oblici
proireno, odgoeno i selektivno opnaanje koji nekoj djeci slue za uvoenje novih
gramatikih konstrukcija.
e) Drugi faktor iz okoline je povratna informacija. Iako roditelji rijetko reagiraju na djeje
negramatike izraze neodobravanjem, oni obino proiruju i preinauju te izriaje ili pak
postavljaju pojanjavajua pitanja. Pokazalo se ad takve reakcije imaju odreenu vrijednost
za usvajanje jezika kod djece.
f) Pokazalo se da i podupiranje razliitih vrsta izrazito utjee na rani razvoj jezika.
5. PRAGMATIKA
w Ope: Pragmatika je prouavanje uporabe jezika u socijalnom kontekstu. Temelji se na
funkcionalistikom stajalitu da su djeca motivirana usvojiti jezik kako bi uinkovitije
komunicirala. Uinkovite komunikacijske sposobnosti ukljuuju usvajanje vjetine govornika i
vjetine sluatelja.
w Govorni akti: Djeca ispoetka komuniciraju plaem, gestama itd.
Usvajanjem jezika ona svojim neverbalnim komunikacijskim vjetinama dodaju i govorne akte.
Takoer ue razumjevanje govornih akata drugih ljudi.
w Razgovor: Sposobnost uinkovitog komuniciranja ukljuuje uenje pravila razgovora.
Naizmjeninost je jedno od prvih pravila razgovora koje djeca usvajaju. Druga pravila, poput
pravila odgovaranja na ono to je oito, tea su za nauiti i ne pojavljuju se u djece dok ona
malo ne narastu. ini se da uporaba scenarija kao tema za razgovor pomae djeci u usvajanju
pravila razgovora i njegova osmiljavanja.
w Socijalna referencija: Socijalna referencijalna komunikacija javlja se kada govornik alje
poruku koju sluatelj razumije. Uinkovita komunikacija ove vrste ukljuuje vjetine govornika,
poput prilagoavanja poruke zahtjevima sluatelja, poput prepoznavanja komunikacije u situaciji
kada su poruke nejednoznane.

Peti dio - SOCIJALNI RAZVOJ I RAZVOJ LINOSTI

1. poglavlje - RANI SOCIJALNI I EMOCIONALNI RAZVOJ

68.
69.
70.
71.
72.

Teorije ranog socijalnog razvoja

Uzajamna regulacija djece i skrbnika
Temperament
Privrenosti
Utjecaj obitelji

1.) TEORIJE RANOG SOCIJALNOG RAZVOJA

Rani se socijalni razvoj razlikuje od kasnijih socijalnih interakcija po tome to djeca imaju manje
socijalnih odnosa, ti odnosi esto imaju dugorono znaenje i djeca ih oblikuju vrlo lako.
Transakcijska priroda socijalnih interakcija uinila je socijalni razvoj izazovnim za istraivae.
73.
ETOLOZI tvrde da je evolucija osigurala mnoge reakcije nune za djetetovo
preivljavanje. Djeca su programirana za ponaanja koja majku dre u blizini i potiu je da im
prue odgovarajuu njegu. Majka je takoer bioloki pripremljena za oitavanje djetetovih
signala i reagiranje na njih. Privrenost majke i djeteta polazi ih tih uroenih ponaanja.
74.
TEORIJE SOCIJALNOG UENJA priklanjaju se manje biolokim tumaenjima. One
pretpostavljaju da reakcije privrenosti majke i djeteta proizlaze iz kombinacije procesa
pozitivnih i negativnih potkrepljenja, pri emu i dijete i skrbnik osiguravaju posljedice za
ponaanje onoga drugoga.
75.
KOGNITIVNA objanjenja ranog socijalnog razvoja dre da je kognitivni razvoj temelj na
kojem se gradi socijalni razvoj. Neki psiholozi smatraju da djeja socijalna ponaanja
odraavaju njihovu socijalnu kogniciju i da djeca i majke razvijaju oekivanja ili unutranje
radne modele koji se odnose na ponaanja onog drugog. Teoretiari Vigotskijeve tradicije
dre da tijekom procesa voenog sudjelovanja roditelji i drugi pomau djetetu u stjecanju
socijalnih vjetina i znanja.
2.) UZAJAMNA REGULACIJA DJECE I SKRBNIKA
Privrenost izmeu majke i djeteta poinje s roenjem i ovisi o komunikaciji.
w Plakanje: Na poetku, dijete za komunikaciju koristi pla. No, uskoro se pojavljuju drugi
elementi afektivnog sustava. Majka i dijete uzajamno reagiraju svoja ponaanja afektivnim
ekspresijama i prepoznavanjem afektivnih ekspresija onoga drugoga.
w Razvoj i izravanje emocija: Djeca poinju izraavati relativno jednostavne emocije izrazom
lica unutar prva dva mjeseca, dok se izraavanje emocija koje zahtjevaju vii stupanj kognitivnog
razvoja javlja kasnije. Djeca poinju razlikovati facijalne ekspresije unutar prvih 6 mjeseci
ivota. No, njihovo razumjevanje tih ekspresija nije vidljivo do druge polovice prve godine, a tek
pred kraj prve godine ovo razumijevanje koriste za upravljanje vlastitim ponaanjem.
w Interakcija licem u lice: Mikroanaliza je tehnika koritena i istraiva-njima interakcije licem u
lice, koja je najuobiajenija interakcija tijekom prva 3 - 4 mjeseca. Ova su istraivanja pokazala
kako djeca variraju iz stanja panje u stanje nepanje, tako majke usklauju vlastita ponaanja s
tim ciklusima. Te se interakcije postupno razvijaju u obrazac naizmjeninih reakcija, koji je
moda najraniji oblik konverzacije. Eksperimentalno mjenjanje majinog prirodnog ponaanja
prema djetetu dovodi do njegovih negativnih reakcija, to upuuje na to da se sustav majka dijete razvija u odnos koji je ugodan za oba sudionika.

3.) TEMPERAMENT
w Odreenje temperamenta: Temperament se odnosi na djetetov ukupni stil reagiranja. ne
postoji jedinstvena definicija temperamenta , no mnogi istraivai dre da je temperament
genetski uvjetovan, stabilan i vidljiv zarana.
n Vrste temperamenta: Razni istraivaikoriste razliite pristupe izuavanju temperamenta.
NYLS projekt je utemeljen na longitudinalnom istraivanju, osmiljen s ciljem da se utvrde rani
korelati kasnijih socijalnih i emocionalnih tekoa. Na temelju intervjua s roditeljima , u okviru
ovoga pristupa utvrena su 3 tipa temperamenta :
A) lako dijete = pravilni biol. ritmovi, pozitivno raspoloeno, lako se prilagoava novim
situacijama,
b) teko dijete = nepravilni biol. ritmovi, esto plae, loe se adaptira na nove uviete,
c) suzdrano dijete = slabo se prilagoava novim uvijetima, manje su aktivna, sklona
povlaenju pred nepoznatim ljudima i situacijama,
Pristup je meutim kritiziran zbog pretjeranog oslanjanja na izjave roditelja.
Plominov - EAS model: ima snanu bioloku orjentaciju. Definira temperament kao djetetovu:
a) Emocionalnost, b) Aktivnost i c) Socijabilnost.
Roth bartova tvrdi da temperament odraava djetetovu reaktivnost (emocionalnost) i
samoregulaciju ( sposobnost kontrole emocionalnosti).
n Temperament i socijalne interakcije: Pretpostavlja se da tempera-ment utjee na odnos
majka - dijete i na privrenost preko stupnja podudaranosti - stupnja u kojem postoji
podudaranje izmeu djetetovih temperimentalnih osobina i fizike i socijalne okoline.
n Temperament i problemi ponaanja: Pretpostavlja se da je tempe-rament u vezi s
djetetovim kasnijim problemima u ponaanju. Pokazalo se da su djeca klasificirana kao teka,
rizina u pogledu kasnijih poremeaja u ponaanju , iako mehanizam te veze ostaje nejasan.
Bojaljiva djeca mogu pokazati ranu temperamentalnu crtu, zakoenost, kaja je vidljiva i u
njihovim bihevioralnim interakcijama i u fiziolokim raekcijama na stresne situacije.
4.) PRIVRENOSTI
Privrenost izmeu djeteta i skrbnika odvija se u 3 FAZE:
76.
od roenja do 2. mjeseca starosti djeca socijalno reagiraju gotovo prema svakome.
77.
od 2. do 7. mjeseca djeca izravno socijalno reagiraju uglavnom na lanove obitelji i
razvijaju jedinstveni afektivni komunikacijski sustav sa skrbnikom.
78.
od 6. do 8. mjeseca razvija se jasna privrenost. Dijete se boji nepoznatih osoba,
prosvjeduje zbog odvajanja od majke i koristi majku kao izvor utjehe i sigurnosti.
Javljanje privrenosti povezano je s pojavom dvije druge razvojne prekretnice: pojavom straha
kao glavne emocije i pojavom sposobnosti puzanja.
n PROCJENA PRIVRENOSTI: Najupotrebljivija metoda za procjenu privrenosti jest
Ainsworthov postupak ispitivanja u nepoznatoj situaciji. Tom se metodom dolo do 3
uobiajena obrasca djejeg reagiranja:
* obrazac A ili anksiozno- izbjegavajui
* obrazac B ili sigurno privren

* obrazac C ili anksiozno-opirui

Veina djece pokazuje ponaanje obrasca B, no udio djece varira u raznim kulturama, oito
odraavajui razliite stavove u odgoju djece.
ini se da kvaliteta privrenosti izmeu djeteta i skrbnika proizlazi ponajprije iz skrbnikove
osjetljivosti. Majke koje su osjetljive na signale svoje djece i koje prilagoavaju svoje ponaanje
tako da se ono poklapa s ponaanjem djece, ee razvijaju odnos sigurne privrenosti. Majina
sjeanja iz njezina djetinjstva, kao i djetetov temperament, takoer igraju ulogu.
n ODREDNICE PRIVRENOSTI: Pokazalo se da omjer klasifikacija varira u raznim dravama i
kulturama. ove razlike vjerojatno odraavaju razliite stavove i vrijednosti u odnosu na odgojne
postupke prema djeci. Sigurna privrenost prema majci ima nekoliko pozitivnih uinaka na djetov
razvoj. Djeca obrasca B, na primjer, pokazuju veu kognitivnu i socijalnu kompetentnost od
djece koja su manje sigurno privrena.

5.) UTJECAJ OBITELJI

Obitelj je najvanije okruenje u kojem dolazi do ranog socijalnog razvoja
n Promjena amerike obitelji: Tradicionalna se obitelj dramatino promjenila u posljednih
nekoliko desetljea. Psiholozi su zainteresirani za te promjene, budui da njihovim ispitivanjem
mogu vrednovati prijanje zakljuke u vezi s ljudskim razvojem, kao i zbog tog jer one ukljuuju
vana socijalna pitanja.
n Stilovi roditeljstva: Niz razultata istraivanja upuuje na to da je djeje socijalno ponaanje
pod utjecajem roditeljskog stila odgoja. Dimenzije roditeljske topline i nadzora dajku 4 opa stila
roditeljstva. Djeca autoritativnih, ravnodunih ili popustljivih roditelja esto pokazuje socijalne i
ponaajne probleme. Autoritativni roditelji imaju najnezavisniju i socijalno najkompetentniju
djecu.
n Uloga oca: Djeca mogu razviti snaan odnos privrenosti s oevima, to, ini se ,ovisi o
oevoj osjetljivosti. Meutim ,ek i sigurna privrenost izmeu djeteta i oca, nije tako snana kao
odnos izmeu djeteta i majke.
n Uloga djedova i baka: Djedovi i bake openito su najukljueniji u djetetov ivot ako je rije o
obitelji s jednim roditeljem. U pubertetu djeaci postaju bliskiji sa svojim djedovima i bakama,
dok se djevojice od njih udaljuju.
n Radne majke: Prilino nov initelj u ranom socijalnom razvoju jest injenica da sve vie majki
radi. U nekim je istraivanjima utvreno da majke i djeca koja pohaaju jaslice imaju slabili
odnos privrenosti, no znaenje i vanost tih nalaza zasad nisu sasvim jasni.
n Roditelji zlostavljai: Zlostavljanje djece moe tetiti djetetovu kogni-tivnom i socijalnom
razvoju. Djeca su privrena majkama zlostavljaima, no taj odnos privrenosti nije siguran.
Djeca majki koja imaju preko-mjerno stimulirajui stil skrbi pokazuju A obrazac privrenosti, a
djeca nedovoljno stimulirajuih majki pokazuju obrazac C. Dva su dodatna obrasca zamjeena
kod zlostavljane djece: A-C obrazac i obrazac D ili neorjentirana i neorganizirana djeca.
2. poglavlje - RAZVOJ POJMA O SEBI

79.
80.
81.
82.

Teorije pojma o sebi

Znanje o sebi
Samovrednovanje
Samoregulacija

1.) TEORIJE POJMA O SEBI

Sustav pojma o sebi moe se razdjeliti u 3 sastavnice:
83. ZNANJE O SEBI
84. SAMOVREDNOVANJE
85. SAMOREGULACIJA
1.) KOGNITIVNO-razvojni teoretiari su ponudili nekoliko modela koji tumae razvoj pojma o
sebi. Na temelju intervjua s djecom, Selman je predloio model od 5 stupnjeva koji ide od toga
da dijete ne moe razlikovati tjelesno i psiholoko ja ,a zavrava u razdoblju adolescencije, pri
emu adolescent vjeruje da neki aspekti ja ostaju nesvjesni i nespoznatljivi. Teoretiari koji
zastupaju stajalite obrade informacija vide pojam sebe kao dio veeg sustava pamenja. Oni
smatraju da djeca oblikuju sheme o sebi koje koriste da bi organizirali informacije koje se
odnose na pojam o sebi i koje utjeu na to kako ona percipiraju svijet oko sebe i komuniciraju s
njim.
2.) U okrilju TEORIJE UENJA razvijena su 2 modela pojma o sebi, a oba je razvio Bandura.
Prosudbe o samouinkovitosti netone su u ranom djetinjstvu, no postupno se poboljavaju uz
pomo 4 procesa:
86.
verbalnih uputa roditelja i drugih odraslih
87.
doivljaja uspjeha i neuspjeha
88.
opaanja relavantnih modela
89.
zamjeivanja unutranjih tjelesnih reakcija
Prosudbe o samouinkovitosti imaju vaan utjecaj na djeje ponaanje.
Pretpostavlja se da se samoregulacija javlja kada djeca internaliziraju standarde do kojih su
dola vanjskim procesima. Tada ona koriste samovrednovanje kako bi svoje ponaanje uskladila
s tim standardima.
3.) ETOLOZI su se najmanje bavili sustavom pojma o sebi, no ipak neki od njih ukazuju na to da
odgoj u kojem su roditelji osjetljivi na znakove djece i sigurna privrenost mogu pospjeiti djeji
razvoj pojma o sebi.
2.) ZNANJE O SEBI
w OTKRIVANJE SEBE U DJETINSTVU: Djetetovo znanje o sebi sigurno napreduje tijekom
djetinjstva. Za sada se jo ne zna raa li se dijete s bilo kakvim uroenim razumjevanjem sebe.
Perceptivni procesi, kao oni koji ukljuuju neonatalno oponaanje i ranu percepciju prostora,
vjerojatno igraju vanu ulogu u ranom razvoju pojma o sebi. Tijekom druge polovice prve
godine djeca pokazuju svijest o mogunosti osobnog djelovanja, manipulirajui igrakama i
drugim stvarima u svojoj okolini. Ova svijest o mogunosti osobnog djelovanja prerasta u
motivaciju za vjetinom pri emu djeca poinju sudjelovati u razliitim aktivnostima naprosto
zbog njih samih.
w SAMOPREPOZNAVANJE: Pri kraju druge godine djeca poinju prepoz-navati sami sebe.
Istraivanja s zrcalima, videotrakama, fotografijama upuuju na to da se pouzdano
samoprepoznavanje javlja oko druge godine ivota. Razvoj samoprepoznavanja nije povezan sa
iskustvom sa zrcalima. Istraivanja sa zlostavljanom djecom upuuju nato da je ovaj razvoj pod
utjecajem odnosa privrenosti djeteta i skrbnika.
Porastu svijesti o sebi pridruen je i porast svijesti o drugima. Za djecu koja pokazuju znake
samoprepoznavanja vjerojatnije je da e se ukljuiti u igru usklaenog oponaanja i da e
pomoi nekome tko pokazuje znakove stresa.
w RAZVOJNE PROMJENE U SAMOOPISU: Znanje o sebi kod starije djece istraivano je
uglavnom na temelju njihovih samoopisa. Samoopisi predkolske djece odraavaju

predoperacijsko miljenje i obino ukljuuje opise objektivnih sada-i-ovdje obiljeja. U srednjem

djetinjstvu, dijete se u fazi konkretnih operacija usmjerava u veem stupnju na neopazive
osobine, poput emocija, i na pripadnost razliitim kategori-jama. Sposobnost formalnih operacija
adolescenata dovodi do apstraktnijih i hipotetinih samoopisa, koji se esto odnose na stavove,
osobine linosti i osobna uvjerenja, a katkad ukljuuje suprotne atribute.
3.) SAMOVREDNOVANJE
Miljenja koja djeca stvaraju o sebi ine njihovo samopotovanje. Smatra se da samopotovanje
ima kognitivnu i afektivnu komponentu.
w Mjerenje samopotovanja: Istraivai su se uglavnom usmjerili na kognitivnu, te se
samopotovanje obino mjeri upitnicima. Vrtika djeca imaju relativno visoko samopotovanje i
ono ostaje stabilno do adolescencije. U dobi od oko 12 g. u djece se zamjeuje pad
samopotovanja, to je pripisano promjenama koje prate adolescenciju, ukljuujui i poveanu
svjesnost o sebi.
w KOLSKI POJAM O SEBI: Vaan dio samopotovanja je osjeaj kompetentnosti. kolski
pojam o sebi, kojega predstavlja percepcija vlastite kompetentnosti u koli, bio je
istraivaima posebno zanimljiv. kolski pojam o sebi je kod vrtike djece visok, no on jako
opada u osnovnokolskoj dobi. Tijekom ovog razdoblja, kolski pojam o sebi nii je kod
djevojica nego kod djeaka.
On je pod utjecajem povratne informacije vezane za neuspjeh. Povratna informacija koja vodi
tome da djeca neuspjeh pripisuju nedovoljno uloenom naporu, ima malog uinka na njihovu
kasniju motivaciju. No, povratna informacija koja vodi do toga da djeca neuspjeh pripiu
nedovoljnim sposobnostima moe sniziti njihova oekivanja uspjeha u toj mjeri da su takva djeca
na kraju neuspjena i na lakim zadacima - to je pojava koju nazivamo nauena bespomonost.
Djevojice u srednjem djetinjstvu pokazuju izraeniju nauenu bespomonost od djeaka,
djelomino zbog toga to djeaci i djevojice dobivaju od uitelja razliite povratne informacije.
Oblik nauene bespomonosti koji prizlazi iz izloenosti ponavljanoj kritici usanovljen je ve kod
estogodinjaka.
w Razvoj kolskog pojma o sebi: Kako djeca polaze prve razrede kole sve vie koriste
socijalnu komparaciju u razvijanju kolskog pojma o sebi. Ovaj proces moe objasniti opi pad
kolske slike o sebi, jer mnoga djeca moraju sniziti procjene vlastitih sposobnosti kada se
usporede s drugom djecom. Roditeljski stilovi interakcije (posebno oeva) takoer utjeu na
djeji kolski pojam o sebi.
kolski pojam o sebi utjee na djeje kolsko postignue. Dobra slika o sebi pojaava
motivaciju i uspjeh, dok ih loa slika umanjuje, ak i kod djece ija loa slika netono odraava
njihove visoke kolske sposobnosti.

4.) SAMOREGULACIJA
w POJAVLJIVANJE SAMOKONTROLE: Razvoj samoregulacije je glavno postignue koje
pretstavlja preokret od vanjske kontrole ka unutranjoj regulaciji. Tijekom prve godine ivota
samoregulacije praktiki nema. Tijekom druge godine, djeje je voljno ponaanje uglavnom pod
kontrolom okoline, a tijekom tree godine dio se te kontrole postupno prebacuje na djete, u
obliku samoupravljenog govora i na kraju samoupravljenih misli. Nakon tree godine strategije
samokontrole postaju sve sloenije i brojnije.
w ULOGA PRIVATNOG GOVORA: Verbalnu samoregulaciju temeljito su istraivali ruski
psiholozi. Lav Vigotski je istraivao djeji privatni govor, zakljuivi da djeca tijekom socijalnih
interakcija i zajednikog rjeavanja problema s roditeljima, usvajaju njihov regulirajui govor i
internaliziraju ga kao misli. A. Luria je uinke govora na djeje zapoinjanje i inhibirano

ponaanje. Tvrdio je da djeca u dobi od oko 5 g. mogu kontrolirati vlastito ponaanje, koristei
internalizirani, samoupravljeni govor.
w ODUPIRANJE ISKUENJU: Istraivanja odolijevanja iskuenju prouavaju uobiajenu
situaciju u kojoj se djeca moraju suzdrati od zabranjenog ponaanja. Koristei tehniku
zabranjene igrake, istraivai su ustanovili da je sposobnost odupiranja iskuenju pod
utjecajem brojnih initelja, ukljuujui i koritenje odgovarajuih reenica upuenih sebi,
modeliranje, te navoenje dobrog razloga ili razvijanje strategije za suzdravanje od
zabranjenog ina.
w ODGODA ZADOVOLJENJA: Istraivanja odegode zadovoljenja istrauju djeju sposobnost
da odustanu od manje neposredne nagrade kako bi kasnije dobili veu. initelji koji utjeu na
duljinu vremena ekanja su reenice upuene sebi (samoupute) i razliite metode odvraanja
panje od iskuavajue, neposredno dostupne nagrade. Djeje razumjevanje uinkovitih
strategija odgode poveava se s dobi. Sposobnost odgode zadovoljenja tijekom predkolskog
razdoblja povezana je s roditeljskim procjenama kognitivnih i socijalnih sposobnosti, te
sposobnosti suoavanja kod njihovih adolescenata.
3. poglavlje - MORALNI RAZVOJ

* Teorije moralnog razvoja

* Moralno rasuivanje
* Prosocijalno ponaanje
* Agresija
UVOD
OSNOVNI POJMOVI:
90. MORAL = skup pravila, naela, principa koja omoguuju razlikovanje dobrog i loeg te ponaanje u
skladu s time. Moralna pravila tite dobrobit pojedinaca i osiguravaju ostvarenje ljudskih prava (npr.
ne ubiti, ne krasti). Univerzalna su, tj kulturno/ideoloki neovisna.
91. DRUTVENE NORME = dogovorena pravila koja upravljaju svakodnevnim postupcima i odravaju
red u drutvu (npr. ekanje u redu, preputanje sjedala starijem) Ovise o konkretnom drutvu.
92. MORALNO RASUIVANJE = razmiljanje o vlastitim i tuim postupcima u kontekstu morala.
w MORALNA ZRELOST = Moralno zrele osobe su internalizi-rale moralna pravila i sposobne su
pridravati ih se prema svojoj savjesti, tj. i onda kada ne postoji neka vanjska opasnost, tj. bez vanjskih
sankcija. Drugim rijeima, zrela moralnost nije regulirana izvana (nagrade i kazne), ve je savijest
regulator.
Moralno zrelo ponaanje ima 4 elementa:
1.) Sposobnost prepoznavanja situacije moralne dileme
2.) Moralno rasuavanje i odluka
3.) Uzimaju se u obzir razliiti situacijski uvjeti oni ili govore u prilog i protiv moralnog ponaanja.
4.) Bihevioralni aspekt provoenje moralne odluke u djelo

1.) TEORIJE MORALNOG RAZVOJA

w PSIHOLOGIJSKA ISTRAIVANJA MORALA - ispituju 3 aspekta moralnosti:

1.) AFEKTIVNI (emocionalni) - moralni osjeaji, grinja savijest: prouavaju se pomou projektivnih
nedovrenih pria. Predpostavka je da e osoba u priu projicirati svoje osjeaje.
2.) KOGNITIVNI (spoznaja) - kako moralno rasuujemo: ispituje se postavljajui osobu u situaciju
moralne dileme.
Inae: Smatra se da je kognitivni razvoj pretpostavka za moralni razvoj. Moral se razvija kroz
faze i u pojedinim fazama e pojedinac o svim moralnim pitanjima rezoni-rati na identian nain.
3.) BIHEVIORALNI - moralno ponaanje: a) osobe se postavljaju situacije kunje da mogu prevariti, a
da misle da nee biti otkriveni i b) koriste se takoer nedovrene prie.
Veina psiholokih istraivanja nastoji odgovoriti na dva pitanja:
1.) Problem empirizma - nativizma: Jesu li moralna uvjerenja i ponaanja uroena i nepredvidljiva, ili
nastaju kroz drutvo i kroz osobno iskustvo, i
2.) Univerzalnost moralnih pravila: Imaju li moralna pravila univerzalan oblik ili su proizvoljna i stoga
razliita od kulture do kulture.

1.) KOGNITIVISTIKO-RAZVOJNI MODELI: ovdje se uglav-nom istrauje moralno rasuivanje i

pripadnici smatraju da moralni razvoj ovisi o kognitivnom razvoju. Moral se razvija kroz nekoliko faza te
da ga obiljeava situacijska dosljednost (= slaganje izmeu moralnih uvjerenja i postupaka u svim
situacijama u odreenoj fazi).
1.) PIAGET: Piaget je predloio etverofazni model razvoja:
1. FAZA (2.-4. god.) = PREDMORALNI PERIOD - djeca ne shvaaju to je to moralnost i ne razumiju
zato se valja drati pravila. Igre npr. nemaju ni pravila ni cilj.
2. FAZA (5.-7. god.) = HETERONOMNA MORALNOST ili MORALNI REALIZAM - Ovdje djeca
poinju slijediti pravila. Zbog specifinog naina razmiljanja djeca se vrlo kruto pridravaju tih
pravila jer su ona dana od vieg autoriteta pa zato apsolutna. Pravila za njih imaju objektivnu realnost,
pa se ova faza naziva fazom moralnog realizma.
a) objektivna odgovornost, tj. djeca svoje moralne procjene temelje uglavnom na objektivnim
(fizikim) posljedicama nekog postupka, i b) bezuvjetna pravda, tj. nakon svakog krenja pravila
nuno slijedi kazna (ukrade kola sljedei dan e izgubiti loptu ili sl.)
3. FAZA (8.-11. god.) = AUTONOMNI MORAL ili MORALNI RELATIVIZAM - faza moralnog
relativizma, gdje djeca pravilima pristupaju mnogo fleksibilnije jer shvaaju da je moral relativan
(arbitraran), tj. neto dogovoreno, a ne apsolutno. Moralnost nekog ponaanja sada procjenjuju s
obzirom na razne situacijske i subjektivne initelje (poput namjere pojedinca). Djeca dakle prestaju
vjerovati u bezuvjet-nu pravdu. Kako se vie se drue sa vrnjacima proiruje im se perspektiva, a
istodobno postepeno naputaju egoentrian nain miljenja.
4. FAZA (11. god. na dalje) = ZAVRNA FAZA - Pretpostavka dostizanja ovog stupnja jest razvijesnost
formalno - logikog miljenja i prevazilaenje egocentinosti. Djeca tada mogu stvarati nova pravila i
poinju iriti svoje moralno rasuivanje s osobnog na drutveni i politiki plan.
2.) KOHLBERG: Kohlbergov model predlae tri razine moralnog rasuivanja:
1.) PRETKONVENCIONALNA,
2.) KONVENCIONALNA,
3.) POSTKONVENCIONALNA,
a svaka se dalje dijeli na dvije podfaze koje slijede jedna drugu. Svaka od tih est faza sastoji se od dvije
komponente: drutvene i moralne. One predstavljaju drutvene i bioloke utjecaje.
n Faktor moralnog razvoja: Prijelaz iz faze u fazu dogaa se kad dijete doivi misaoni sukob. To se

dogaa kad djeca zajedno s drugima sudjeluju u donoenju odluka i pritom razmijenjuju miljenja o
moralnim pitanjima. Zbog suprotstavljenih gledita tj. kad dijete vie ne moe vie vladati novim
inforacijama u okviru postojeeg pogleda na svijet, ona taj misaoni sukob razrijee promjenom naina
miljenja, tj. prelaskom na viu fazu rasuivanja.
n Slinosti izmeu Kohlberga i Piageta:
1.) svaka faza je zasebna cjelina, 2.) prijelaz iz faze u fazu: a) tee uvijek istim redom, b) kad dijete nove
informacije vie ne moe svrstati u postojeu kognitivnu sturukturu, 3.) model je primjenjiv u svim
kulturama.
Kohlbergova teorija usmjerena je na rasuivanje o pravdi jer ono, smatra Kohlberg, najvie odraava
strukturirane osobine pojedinih faza.
n Razlike izmeu Kohlberga i Piageta:
1.) Prihvbaanje odluka kod djece nije zbog potovanja autoriteta, ve zbog straha od kazne
2.) Moralni razvoj ne zavrava oko 11. - 13. god. ve traje cijelu adolescenciju i tijekom odrasle dobi i
postoji 6, a ne samo 4 faza.
3. CAROL GILLIGAN (1982) - Zbog Kohlbergove pristranosti kod odabira ispitanika (samo djeaci) C.
GILLIGAN je razvila teoriju moralnosti za ene. Prema njoj mukarci i ene razliito gledaju na
moralnost zbog razliitog odgoja. Naime, ene su vie odgajane da budu njene, skrbnike (tj. prema
aspektu brige), a mukarci da budu aktivniji i da budu uspjeni (tj. prema pravom aspektu morala).
Kod ena postoje 3 faze razvoja morala:
* BRIGA ZA SEBE
* BRIGA ZA DRUGE
* RAVNOTEA - briga za sebe i za druge
Prema Gilliganovoj - mukarci i ene se ne razlikuju po stupnju moralnog rezoniranja, ve po kvaliteti, tj.
po aspektima moralnosti.
n LOE: istraivanja su meutim pokazala da nema spolnih razlika u moralnosti kod djece.
2.) TEORIJE SOCIJALNOG UENJA: Za razliku od kognitivista - ovi teoretiari smatraju da su
moralno rasuivanje i moralno ponaanje odvojeni procesi na koje utjeu razliiti faktori. Zbog toga oni
ne oekivaju situacijsku dosljednost u djejem moralnom ponaanju ili podudarnost izmeu znanja i
ponaanja.
Oni naglaavaju utjecaj okoline na moralni razvoj i najvie se bave moralnim ponaanjem. Najvaniji
predstavnik je A. Bandura. Prema teoriji socijalnog uenja, glavne odrednice djejeg moralnog ponaanja
su pricipi - a) nagrade (poveava vjer. moralnog ponaanja) i b) kazne (smanjuje vjer. pona.), tj.
potkrepljenje, te c) uenje opaanjem i d) samoregulacija ponaanja. Tijekom razvoja djeca internaliziraju
razliita potkrepljenja i procese opaanja i ue ih upotrebljavati za upravljanje vlastitim ponaanjem.
SLINOSTI I RAZLIKE KOGNITIVNIH TEORIJA I BANDURE
Moralno rasuivanje se kod Piageta javlja kao integrirana cjelina, i ovdje postoji nepromjenjivi redosljed
faza moralnog razvoja. Osoba ne moe nauiti odreenu vrstu moralnog rasuivanja, bez da prethodno
proe prethodnu razinu. Iz toga slijedi, da modeliranje moralnih standarda koji su previe razliiti od
trenutanog stupnja moralnog razvoja, ne moe biti uspjeno jer se ti standardi ne mogu prihvatiti.
n Slinosti:

(1) Ako gledamo aspekt kognitivnig razvoja. Kod Piageta je kognitivan razvoj bitan preduvjet moralnog
rasuivanja, a kod Bandure on takoer govori o korespondentnim vjetinama, tj. kognitivnim
kapacitetima za moralni razvoj. Govori o apstraktnom modeliranju, koj nije mogue bez kognitivne
strane.

(2) Ako gledamo znaaj okoline: Kod Piageta je u moralnom razvoju takoer bitno socijalno iskustvo, a
pogotovo interakcija s vrnjacima. Jedna izrazito kognitivna teorija ukljuuje dakle neke okolinske
aspekte. Bandurina teorija pak ukljuuje unutarnje, posrednike, kognitivne procese.

3.) ETOLOKA TEORIJA: Etolozi pokuavaju moralni razvoj objasniti pomou evolucijskih naela.
1.) ALTRUIZAM: Jedno podruje njihovog interesa je tzv. altruis-tiki paradoks. Sociobiolozi tvrde da su
ljudi genetiki pretprogramirani da pomau drugima jer - postoji potreba za preivljavanje gena, a ne
pojedinca. To se odigurava putem procesa "odabira srodnika" i "recipronog altruizma" (koji poveavaju
vjer. uzvratne pomoi).
2.) AGRESIJA: Etologe takoer zanima kako pomou agresivnosti nastaje ljestvica moi koja smanjuje
broj sukoba u grupi. Na temelju Belskyjeva modela moe se oekivati da e se u djece razviti razliite
strategije za nastavak vrste ovisno o okolini u kojoj su rasla. Zatitnika okolina pomae u razvoju
zanimanja za odnose sa drugim ljudima, brak, djecu i prosocijalno ponaanje.
Odrastajui u nestabilnom okruenju, djeca e vjerojatno postati oportunisti, usmjerena na sebe i
antisocijalna.
2.) MORALNO RASUIVANJE
1.) Evaluacija PIAGETOVA MODELA
n DOBRO: Rezultati istraivanja uglavnom potvruju Piagetove zamisli:
a) djeca zaista vjeruju u bezuvjetnu pravdu; b) postoji povezanost izmeu nivoa kognitivnog i moralnog
funkcioniranja, i c) hipoteza o vanosti uloga vrnjaka se pokazala tonom.
n LOE: Ali istodobno pokazalo se da je Piaget potcjenjivao moralno rasuivanje mlae djece. To
potcjenjivanje posljedica je metodo-lokih nedostataka: On je u svojim priamo prvo opisivao namjere
aktera, a kasnije uinak akcije, pa su djeca jednostavno zaboravila namjere i usredotoila se na posljedice
akcije. Ako se u njegovim klasinim moralnim dilemama vie istaknu namjere lika, tu informaciju mogu
ak i predkolci upotrijebiti pri moralnoj procjeni.
Djeca dalje razlikuju krenje drutvenih i moralnih normi: Krenje moralnih normi shvaaju ozbiljnije i
kanjvaju. Krenje drutvenih normi samo ismijavaju.
Piaget nije bio u pravu smtrajui da roditelji koe moralni razvoj. Pokazalo se da oni dapae pospjeuju
moralni razvoj. LEON (1984) je pokazao da je moralno rezoniranje roditelja i njihove djece vrlo slino.
2.) Evaluacija KOHLBERGOVA MODELA:
n DOBRO: 1) Eksperimentalne provjere Kohlbergovamodela potvruju njegovu (i Piagetovu) postavku
da su neke kognitivne sposobnosti i sposobnosti uivljavanja u tue iskustvo preduvjeti za razvoj
moralnog rasuivanjama (ali ne i jedini dovoljan uvijet).
2) Empirijski podaci u skladu su i s Kohlbergovim gleditem o tome da je moralno rasuivanje dosljedno
u razliitim situacijama (60 % dosljednost unutar iste faze) kao i 3) da se djeji moralni razvoj odvija kroz
faze s unaprijed odreenim redosljedom.
4) Razgovori sa osobama na viem nivou moralnog rezoniranja stvarno vode do razvojnog pomaka, i to
najee za jednu fazu. Eksperimenti potvruju Kohlbergovo uvjerenje da svaka faza pretstavlja
reorganizaciju koja proizlazi iz spoznajnog sukoba.
n LOE:
1) Univerzalnost modela nije u potpunosti potvrena. Premda meukulturalna istraivanja pokazuju
slinosti moralnog razvoja u razliitim drutvima, postoje kulture koje Kohlbergov model ne vrijedi (npr.
u Kini).
2) Neki istraivai dovode u pitanje i primjenjivost tog modela na ene i mukarce. Kohlbgerg je za
ispitanike imao samo djeake i uzet je samo pravi aspekt moralnosti, a ne uzima se aspekt brige i ljubavi
prema nekome (to je vie karakteristika ena). Zato kritiari smatraju da je to teorija moralnog

rezoniranja kod mukaraca.

3.) OSTALI OBLICI MORALNOG RASUIVANJA:
n Pravda prilikom dijeljenja: Djeja raspodjela nagrade slijedi predvidljiv obrazac: poevi od 1) usmjerenosti na sebe (do 4 g.), preko
2) jednakosti (5 i 6 g.) do
3) pravednosti (od 7 g.).
No, nain podjele nagrade odreuju i neke situacijske varijable (vie e dati kojima vie treba, koja su
ljubazna i sl.).
n Pravda kazne: Djeje rasuivanje o odreivanju kazne vrlo je slino onom u odraslih: Je li uinjena
teta? Ako jest, ja li dotina osoba odgovorna za to? Ako jest, treba li je kazniti?
4.) DRUTVENI UTJECAJI:
n Druenje s vrnacima: Prouavanja drutvenih utjecaja na moralno rasuivanje potvruju da druenje
s vrnjacima , osobito u situacijama moralnog sukoba, potie moralni razvoj.
n Modeliranje: Istraivai su uspjeli postii i nazadovanje djejeg moralnog rasuivanja pomou tehnika
modeliranja te izravnog i posrednog potkrepljenja. No, za sad se na zne koliko takve promjene traju.
n Roditeljski disciplinarni postupci: Roditeljski nain kanjava-nja je sljedei initelj koji utjee na
moralno rasuivanje i na djeje usvajanje moralnih pravila. Postoje tri skupine roditeljskih kazni:
1) Pokazivanje moi - naredbe, prijetnje, tjelesna sila
2) Uskraivnje ljubavi - verbalno neodobravanje, manje njenosti
3) Indukcija - objanjavajui razgovori o ne-moralnosti postupaka.
Pokazalo se da su djeca kojima roditelji objanjavaju moralna pravila na najviem stupnju moralnog
razvoja. No, djeje prihva-anje pravila ovisi o njihovoj sposobnost obrade informacija sadranih u kazni,
zajedno s emocionalnom reakcijom na kaznu (npr. razumijevanje i empatija poveavaju vjerojatnost
usvajanja nekog pravila).
5.) ODNOS moralnog ponaanja i rasuivanja:
U prouavanju moralnog razvoja glavno pitanje tie se odnosa izmeu moralnog rasuivanja i moralnog
ponaanja. Kohlberg tvrdi da bi oni trebali biti usko povezani, ali ta postavka nije u potpunosti potvrena.
1.) Utvreno je da svi ponekad varaju, no, osobe na vioj moralnoj razini to ine rijee, to govori da je na
viim razinama nesklad izmeu ponaanja i rezoniranja manji.
2.) Takoer je naeno da kad se radi o hipotetskim problemima ili prilikom procjenjivanja tueg
ponaanja, ljudi rezoniraju na vioj razini, no kad se radi i praktinim, pogotovo o nekim osobnim
problemima, e . . . onda razina moralnog rasuivajna opada (npr. tue ponaanje procjenjujemo sa razine
socijalnog ugovora - 5. stupanj, a vlastito sa razine individualne svrhe - 2. stupanj)
3.) PROSOCIJALNO PONAANJE
n ODREENJE prosocijalnog ponaanja: Prosocijalno ponaanje ukljuuje dijeljenje s drugima,
suradnju i poma-ganje..
n DOBNE I SPOLE RAZLIKE u prosocijalnom ponaanju:
ak i sasvim mala djeca pokazuju neke oblike prosocijalnog ponaanja. S dobi raste uestalost
prosocijalnih ponaanja, premda ne pravocrtno. Tipini eksperimentalni postupci katkada preuveliavaju
razlike izmeu mlae i starije djece u djeljenju od mlae. Premda su prema procjenama uitelja i vrnjaka
djevojice openito altruistinije od djeaka, razlike u stvarnom ponaanju djeaka i djevojica su
neznatne.
N FAKTORI PROSOCIJALNOG PONAANJA:
* KOGNITIVNE I EMOCIONALNE odrednice: Na prosocijalno ponaanje utjeu kognitivni i
emocionalni initelji:

AD1. Razina djejeg moralnog rasuivanja, mjerena odgovorima na prosocijalne dileme, u niskoj je
pozitivnoj korelaciji s altruistinim ponaanjem.
AD2. Uivljavanje ili empatija pak, u tui fiziki, drutveni i emocionalni poloaj u umjereno je visokoj
pozitivnoj korelaciji s altruistinim djelima. Empatija se razvija postupno tijekom djetinjstva i vjeruje
se da je rezultat nasljednih procesa i socijalizacije. Osobito vanima se ine roditeljske odgojne
metode. Ovisno o tome kako se mjeri, empatija moe biti u niskoj ili visokoj korelaciji s altruistinim
ponaanjem.
* DRUTVENE I OBITELJSKE odrednice: Dva okolinska initelja izrazito utjeu na prosocijalno
ponaanje. a) Sustavno provoeno potkrepljivanje jaa altruizam, bilo u laboratoriju bilo u koli.
Potkrepljivanje djeluje i u prirodnim uvjetima gdje vrnjaci i roditelji esto pokazuju odobravanje za
altruistine postupke. b) Modeliranje moe pojaati prosocijalne reakcije u laboratorijskim uvjetima.
Takoer je utvreno da televizijske emisije s prosocijalnim sadrajem takoer jaaju djeji altruizam.

4.) AGRESIJA
n ODREENJE agresije: DEF.: "Agresija je drutveno neprihvatljivo ponaanje koje je potaknuto
namjerom nanoenja tete ljudima ili imovini." Ta definicija uvijek sadri drutvenu procjenu motiva
pojedinca i ocjenu prikladnosti postupka konkretnoj situaciji.
Postoji nekoliko vrsti agresija:
1.) Fizika - verbalna
2.) Instrumenatalna (za postizanje cijlja) - neprijateljska (os-vetnika). Agresija se obino mjeri izravnim
opaanjem ili procjenama vrnjaka.
n 1.) DOBNE RAZLIKE: U predkolskoj dobi uglavnom prevladava tjelesna i instrumentalna agresija.
Od kolske dobi nadalje ea je verbalna i osvetnika agresija. Takoer kod kolske djece agresivnost
raste s dobi.
2.) SPOLNE RAZLIKE: Mladii su agresivniji od djevojaka. Muka agersija prema djeacima je
uglavnom tjelesna, dok prema djevoicama agresije gotovo i nema. Kod djevojaka u mladenakoj dobi
osobito je izraena verbalna agresija, ponajvie prema djevojkama.
n FAKTORI AGRESTIVNOSTI:
* BIOLOKE odrednice: Budui da je tijekom ivotnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina, ona se
esto tumai biolokim initeljima. Tako se agresija povezuje:
a) s razinom hormona testosterona u krvi,
b) s tekim temperamentom u djetinjstvu i
c) Agresija takoer ima prema etolozima i evoucijski zna-aj jer se pomou nje razvija tzv. hijerarhija
nadmoi koja smanjuje koliinu agresije u grupi.
* DRUTVENE I OKOLINSKE odrednice: Utvreno je meutim da na agresiju djeluju i socijalni
faktori meu kojima se najee spominju principi socijalnog uenja i to a) potkrepljivanje, b) kazna i
c) uenje opaanjem.
U obiteljima agresivne djece vladaju odnosi prisile, to znai da lanovi obitelji upravljaju jedni drugima
pomou razliitih oblika agresivnog ponaanja. Gledanje nasilja na TV takoer poveava vjerojatnost
djejih agresivnih postupaka i to pomou izravnog oponaanja nasilnog ponaanja, poveanjem ukupne
koliine agresije ili jaanjem djeje tolerancije tue agresije.
* KOGNITIVNIH odrednice: ini se da agresivna djeca imaju stanovite tekoe u kognitivnom

podruju primjerice u moralnom rasuivanju i empatiji. Takva djeca teko tumae socijalne znakove i
drugoj djeci esto pripisuju neprijateljske namjere.
n KONTROLA agresije: Za kontroliranje djeje agresije upotrebljavane su razliite metode. Tehnike
utemeljene na princi-pima katarze nisu se pokazale djelotvornima. S druge strane, poduavanje roditelja
uinkovitijim nainima ophoenja s djecom bilo je vrlo uspjeno, isto kao i kognitivni pristupi usmjereni
na mijenjanje djejih uvjerenja i stavova o nasilju meu ljudima.

4. poglavlje - RAZVOJ SPOLNIH ULOGA I RAZLIKE MEU SPOLOVIMA

93.
Teorije o razvoju spolnih uloga
94.
Spolno tipiziranje i nastanak razlika meu spolovima
95.
Razumijevanje spolnih uloga i stereotipa
96.
Obiteljski utjecaji na razvoj spolnih uloga
97.
Uobiajene razlike meu spolovima
98.
Bioloki utjecaji na razvoj spolnih uloga
99.
Androginost

1.) TEORIJE O RAZVOJU SPOLNIH ULOGA

Iz bioloke analize spolnih uloga proizlazi da su genetske razlike i razlike u tjelesnoj grai
najvjerojatniji uzrok razliitog postupanja mukaraca i ena. Suvremene teorije, tzv. biosocijalni
modeli pridaju podjednaku vanost biolokim i socijalizacijskim procesima
1.) ETOLOKI PRISTUP - smatra da razlike meu spolovima i razvoj spolnih uloga odreuju
evolucijski i bioloki procesi. Uroeni procesi takoer upravljaju i veinom ostalih ponaanja
vezanih za spolnu ulogu (npr. njegovateljsko ponaanje ena prema djeci; istraivateljsko
ponaanje mukaraca).
- Biosocijalni modeli - dalje smatra da proces spolne diferncijacije pokreu bioloki elementi, tj.
geni i hormoni, dok ga okolinski faktori odravaju i dovravaju.
2.) KOGNITIVISTIKO RAZVOJNI MODELI: Naglaavaju djetetovo znanje o spolu i spolnim
ulogama i na to kako se to znanje pretvara u spolno tipizirana ponaanja.
a) MODEL RAZVOJNIH FAZA: Djeje shvaanje spolne uloge se razvija kroz tri faze:
100.
SPOLNI IDENTITET (ja sam muko/ensko)
101.
SPOLNA STABILNOST, I (ja u biti muko/ensko cijeli ivot)
102.
SPOLNA DOSLJEDNOST (ostat u muko/ensko i ako izgledam kao ensko/muko)
Kao i u ostalim faznim modelima, i ovdje se tvrdi da se faze izmjenjuju unaprijed odreenim
redosljedom i da se javljaju u svim kulturama.
b) MODELI OBRADE INFORMACIJA: temelji se na pojmovima a) spolna shema i b) spolni
scenarij.
Spolna shema je kognitivno predoavanje spola koje djeci pomae u organizaciji podataka
vezanih uz spol i u zakljuivanju o razliitim pitanjima glede spola. Model spolnih shema i model
razvojnih faza predviaju da su u djece nee javiti spolno tipizirana ponaanja doj ne dosegnu
prikladan stupanj spoznajnog razvoja. Nasuprot tome, prema modelu spolnog scenarija, naueni

spolni scenariji slue kao model za ponaanje to zauzvrat pomae nastanku spolnih shema.
3.) TEORIJE O UTJECAJU OKOLINE I UENJA: - gledaju na ponaanja vezana uz spolnu
ulogu kao na jo jednu skupinu drutvenih ponaanja koja se stjeu i zadravaju principima
uenja: potkrepljivanjem, modeliranjem i samoregulacijom. Prema tom gleditu, razlike meu
spolovima nisu neizbjeive i mogu se mijenjati ovisno o okolinskim uvjetima.
2.) SPOLNO TIPIZIRANJE I NASTANAK RAZLIKA MEU SPOLOVIMA
w Rano spolno tipiziranje: Spolno tipiziranje je temelj razvoja spolnih uloga. Ono je jedva
primjetno u tek roene djece i u djece do druge godine ivota. Predkolska djeca starija od dvije
godine, meutim pokazuju elju za igrakama i aktivnostima koje se tradicionalno veu uz
odreeni spol. Djeaci imaju ue interese od djevojica koje se ee ukljuuju i u aktivnosti
suprotnog spola. U tom razdoblju poinje razdvajanje spolova i prilino je izraeno tijekom
cijelog djetinjstva.

w RAZLIKE U POSTUPANJU s djevojicama i djeacima:

Postupanje s djetetom od roenja je odreeno njegovim spolom. Novoroenad je odmah
izloena tradicionalnom razlikovanju to ga odreuje kultura, a roditelji i drugi odrasli postupaju s
djeacima i djevojicama na stereotipne naine. U predkolskom razdoblju razlike u
postupanju s djecom razliitog spola postaju sve izraenije. Roditelji djeci daju igrake i potiu ih
na postupke koji odgovaraju djetetovu spolu. Odgajatelji u jaslicama i vrtiima, te vrnjaci,
odobravaju i neodobravaju postupke koji odgovaraju djetetovu spolu. Djevojicama se doputa
vei raspon ponaanja, dok se djeacim aprigovara kad odstupe od mnogo ue odreene
muke uloge.
w MODELIRANJE: Spolno tipiziranje postie se i modeliranjem. Labora-torijska istraivanja
pokazuju da djeca vie panje obraaju na model istog spola i ee oponaaju njegove
postupke. No i ovdje se u djevojica opaa oponaanje postupaka mukog modela. U
svakodnev-nom ivotu veina djece ima mnogo modela tradicionalnih spolnih uloga. Televizijske
emisije i reklame te karikature u novinama takoer prikazuju ljude na spolno stereotipan nain.
w OEVI i spolno tipiziranje: Oevi se vie od majki brinu o odravanju tradicionalnih spolnih
uloga u djece. Oevi s izraenijim spolnim stereotipima imaju djecu koja ranije naue razlikovati
spolove.
3.) RAZUMIJEVANJE SPOLNIH ULOGA I STEREO-TIPA
w SVIJEST O SPOLNIM ULOGAMA: Spoznajna pitanja u razvoju spolnih uloga ukljuuje
djeju svijest o spolu i spolnim ulogama, odnos izmeu znanja o spolnim ulogama i pojave
spolno tipiziranih oznaka.
Svijest o spolnim ulogama ukljuuje znanja o vlastitom spolu, ali znanja o osobinama spolnih
uloga i oekivanjima drugih ljudi. Istanana svijest o spolu razvija se kroz 3 faze:
103. spolni identitet (oko 3-e godine)
104. spolna nepromjenjivost (oko 4-te godine)
105. spolna dosljednost (oko 5-te godine)
Pojam stalnosti spola povezan je s Piagetovim pojmom konzervacijskih sposobnosti.
W SVIJEST O SPOLU I POJAVA SPOLNO TIPIZIRANIH PONAA-NJA: Znanje o spolnim
ulogama ukljuuje svijest o pojmovima muko i ensko te kulturalno odreene stereotipe. Djeca

obino oko druge godine razumiju temeljne pojmove muko i ensko. Svrstavanje igraaka na
muke i enske zapoinje obino oko tree godine, a svijest o spolno tipiziranim osobinama
linosti javlja se oko pete godine. Odrastanjem djeca sve vie uviaju da spolne uloge odreuju
drutvo i zahvaljujui tome njihova uvjerenja o krenju spolnih uloga postaju manje kruta.
Prema kognitivistiko-razvojnoj teoriji rezliiti oblici poznavanja spolnih uloga prethode
odgovarajuim spolno tipiziranim postupcima. Istraivanja uglavnom nisu potvrdila takvo gledite
premda je u nekoliko studija utvrena povezanost izmeu shvaanja spolnih uloga i nekih
vidova spolno tipiziranog ponaanja.
w UINCI spolno tipiziranih oznaka: Pridavanje spolnih oznaka utjee na djeje ponaanje.
Kad postoji miljenje da su neke aktivnosti ili predmeti prikladni za odreeni spol, djeca pokazuju
sklonost aktivnostima koje odgovaraju vlastitom spolu, a izbjegavaju one prikladne za suprotan
spol. Osim toga djeca su uspjenija u aktivnostima koje odgovaraju vlastitom spolu nego u onim
rezerviranim za suprotan spol.
4.) OBITELJSKI UTJECAJI NA RAZVOJ SPOLNIH ULOGA
Obitelj je najutjecajnije socijalno okruje u kojem nastaje spolno tipiziranje. Razliite
karakteristike obitelji utjeu na stjecanje znanja o spolnim ulogama i na spolno tipizirano
ponaanje.
w SOCIOEKONOMSKI STATUS: Djeca iz obitelji vieg socioekonom-skog poloaja obino
imaju manje spolnih stereotipa u ponaanju i uvjerenjima. To se najbolje vidi u starije djece i
adolescenata.
w SAMOHRANI RODITELJI: Djeca iz obitelji s jednim roditeljem, obino s majkom, uglavnom
imaju manje izraene spolne stereotipe od djece iz tradicionalnih obitelji sa oba roditelja. To je
vjerojatno zbog odsutnosti oca ili zbog toga to jedan roditelj modelira postupke oba spola.
Djeca majki zaposlenih izvan kue takoer imaju manje spolnih stereotipa od djece majki koja su
kod kue. To je osobito vidljivo u djeaka i mlae djece, a sve manje vidljivo kako djeca
odrastaju.
w RODITELJSKA UVJERENJA: I konano, roditeljska uvjerenja i pona-anja povezana s
spolom utjeu na stjecanje spolnih stereotipa u djece. Najjai dokaz za to je slinost izmeu
roditeljskih i djejih uvjerenja.
5. Razvoj u kontekstu - ODRASTANJE U OBITELJI S JEDNIM RODITELJEM
Djeaci u pravilu nepovoljnije reagiraju na razvod od djevojica. Javljaju se poremeaji u
ponaanju kao agresija i neposluh, to moe trajati i nekoliko godina nakon razvoda braka. U
kuanstvima gdje nema oca, djeaci obino pokazuju manje mukih spolno tipiziranih ponaanja
i uvjerenja. Ako u obitelji postoji jo jedano mukarac (npr. stariji brat) tekoe su obino rijee.
Uinci razvoda na djevojice nisu tako jasni, no one ne reagiraju tako nepovoljno kao djeaci.
Emocionalno uzbuenje zbog razvoda nestaje tijekom prve dvije godine, a problemi u ponaanju
se javljaju tijekom adolescencije. Djevojke znaju imati potekoe u ophoenju s mladiima svoje
dobi, postaju stidljive i povuene ili pak pretjerano "nametljive".
Ponovni brak esto pojaa probleme, naroito kod djevojica.
Dugoroni uinci ne moraju biti negativni. Mnoga djeca dobro se prilagode novoj obiteljskoj
situaciji. Za sada jo ne znamo sve povoljne initelje, no ini se da najpovoljniji utjecaj imaju: a)
predvidljiva i strukturirana okolina, b) svakodnevna rutina u kui i koli te c) emocionalna
podrka.

6. UOBIAJENE RAZLIKE MEU SPOLOVIMA

Razlike meu spolovima u spoznajnom i drutvenom podruju postoje i nakon ranog djetinstva.
1. KOGNITIVNE RAZLIKE:
1.1.) Jezine i verbalne sposobnosti: U spoznajnom podruju djevojice su uspjenije od
djeaka u stjecanju jezika i openito u verbalnim sposobnostima premda te razlike nestaju
tijekom adolescencije. Takve razlike vjerojatno su uzrokovane zajednikim djelovanjem
biolokih faktora i majinim eim verbalnim ophoenjem s keri.
1.2.) Numerike sposobnosti: Premda u srednjem djetinstvu djevoji-ce poinju ranije brojiti i
bolje raunaju, tijekom adolescencije djeaci postaju bolji u matematici, osobito u
matematikom rasuivanju. Pretpostavlja se da su za to odgo-vorni i bioloki i socijalizacijski
initelji.
1.3.) Sposobnosti prostornog predoavanja: Djeaci su uspjeniji od djevojica u zadacima
prostornog predoavanja i ta se razlika u funkciji dobi poveava. Ona se ne moe u
potpunosti objasniti ni biolokim niti socijalizacijskim initeljima.
1.4.) Sloeni kognitivni procesi: Uoene su i razlike meu spolovima u sloenim kognitivnim
procesima poput pamenja, no mogue je da oni naprosto odraavaju razlike u verbalnim i
numerikim sposobnostima.

2.) DRUTVENE RAZLIKE I RAZLIKE U OSOBINAMA LINOSTI

2.1.) Aktivnost i istraivanje: U podruju drutvenih i osobnih razlika djeaci su tjelesno
aktivniji, treba im vie prostora i vie se igraju grubih igara od djevojica. Djeaci dojenake
dobi ee istrauju predmete dodirujui ih i kad su sami; djevojice iste dobi ee istrauju
predmete pogledom te kad za to dobiju podrku i ohrabrenje. Uzroci tome mogu biti bioloki,
ali i odogoj. Majke se ophode sa sinovima tako da potiu njihovu samostalnost i nezavisnost,
dok ini su u djevojica vie potiu bliskost s drugim ljudima.
2.2.) Drutveni utjecaj: Drutveni utjecaj djeaka esto se sastoji od pretnji i upotrebe tjelesne
sile, dok djevojice ee odabiru nagovaranje i rasuivanje.
2.3.) Prosocijalno ponaanje: Djevojice se openito opisuju altruis-tinijima, spremnijima na
pomaganje i suradnju, premda je utvreno malo razlika izmeu djeaka i djevojica u njihovu
stvarnom ponaanju.
2.4.) Agresija: Tijekom djetinstva djeaci su skloniji tjelesnoj agresiji od djevojica, no ta razlika
smanjuje se s odrastanjem. Kasnije se, meutim, pojavljuju drugi oblici agresije.

7. BIOLOKI UTJECAJI NA RAZVOJ SPOLNIH ULOGA

Mukarci i ene razlikuju se kad je rije o funkciji razmnoavanja i ta se osobina naziva spolni
dimorfizam. Proces tijekom kojeg nastaju te razlike naziva se spolna diferencijacija.
1. GENETSKI UTJECAJ:
1.1.) Spolni kromosomi: Stanice ljudskog tijela imaju 46 kromosoma, ukljuujui i dva spolna
kromosoma. ene imaju dva ista spolna kromosoma, koji se oznauju slovom X (46,XX), dok
mukarci imaju jedan X i jedan Y spolni kromosom (46,XY). Spolni kromosomi u embriju utjeu
na razvoj testisa odnosno janjika.
1.2.) Kromosomske anomalije: Kromosomske anomalije dovode do nepravilnog rasporeda

spolnih kromosoma. Primjeri takvih anomalija su Turnerov sindrom (X0), Klinefelterov sindrom
(XXY) i Sindrom 47,XYY.
1.3.) Osobine povezane sa spolom: Osobine koje prenose geni koji se nalaze samo na
spolnim kromosomima (obino na X kromosomu) nazivaju se osobinama povezanim sa spolom
ili s X kromosomom. Obino se nasljeuju recesivno i esto su opasne. Osobine s X
kromosomom uvijek se nalaze u mukaraca kod kojih Y kromosom ne uspijeva sprijeiti
djelovanje problematinog recesivnog gena.
1.4.) Spolno ograniene osobine: Spolno ograniene osobine prenose geni koji se ne nalaze u
spolnim kromosomima, ali su za njihovu pojavu potrebni muki ili enski spolni hormoni.
2. HORMONALNI UTJECAJI
Glavni hormoni fetusa su androgeni u djeaka te estrogeni i progesteron u djevoica. Izluivanje
androgena (testosterona) iz testisa potrebno je da bi se embrij razvio kao muko. Androgeni
hormoni utjeu i na organizaciju mozga fetusa.
2.1.) HORMONALNE ANOMALIJE: Hormonalne anomalije koje se javljaju u ljudi ocrtavaju
ulogu hormona u ponaanjima vezanim uz odreeni spol.
1.) Kongenitalna adrenalna hiperlazija nastaje zbog pretjeranog luenja androgena tijekom
trudnoe. ene s tom anomalijom ostaju maskulizirane (velike spolne organe i muke osobine
linosti) ak i kad su podvrgnute tretmanu. Mukarci s kongeni-talnom adrenalnom hiprelazijom
samo su malo vie maskuli-zirani od normalnih mukaraca.
2.) Neosjetljivost na androgene - odnosi se na genetski utemeljenu nesposobnost tjelesnih
stanica da reagiraju na androgene. Testisi XY fetusa luiti e androgene, ali nee doi Mukarci
s tom anomalijom su feminizirani.
3. MOZGOVNA LATERALIZACIJA
Mozgovna lateralizacija je specijalizacija funkcija mozgovnih polutki (hemisfera). Svaka od njih
upravlja i prima podraaje sa suprotne strane tijela. Desna polutka uglavnom upravlja
numerikim i spacijalnim sposobnostima, dok je lijeva vie ukljuena u verbalne sposobnosti.
ini se da mukarci imaju vie lateraliziran mozak od ena, tj. da njihova lijeva i desna polutka
funkcioniraju mnogo neovisnije jedna o drugoj nego to je to sluaj kod ena. Takva razlika
meu spolovima moe biti povezana s razlikama u postignuu na verbalnim zadacima i
zadacima prostornog predoavanja.

8. ANDROGINOST
Prouavanja tipino "mukih" i "enskih" osobina linosti utvrdila su postojanje dva sklopa
osobina:
- Muka spolna uloga ukljuuje uglavnom ono to bi se moglo nazvati instrumentalnim
osobinama, kao npr.: nezavisnost, ambicioznost i samopouzdanje.
- ensku spolnu ulogu najvie karakteriziraju ekspresivne osobine poput suosjeanja,
osjetljivosti i topline.
U psihologiji se prjije smatralo da takvi sklopovi osobina predstavljaju suprotne krajeve
kontinuuma, i da je najbolje ako osoba prihvati onaj sklop osobina koji odgovara njezinu spolu.
Suvremeni izazov takvim gleditima temelji se na pojmu androginosti. Prema njemu muke i
enske osobine nisu suprotni krajevi jedne dimenzije, ve su to dvije odvojene dimenzije. Prema
tome, osoba moe imati osobine obiju dimenzija. I to je najvanije smatra se da su androgini

pojedinci psiholoki najzdraviji, tj. oni s mjeavinom poeljnih osobina iz mukog i enskog
sklopa osobina. Prednost je valika fleksibilnost i prilagodljivost zbog irokog raspona ponaanja
koje moe upotrijebiti u razliitim sutuacijama.
5. poglavlje - ODNOSI S VRNJACIMA
106. Teorije o odnosima s vrnjacima
107. Uobiajeni odnosi s vrnjacima
108. Prijateljstvo
109. Omiljenost i tekoe u odnosima s vrnjacima
110. Obitelj i vrnjaci

1.) TEORIJE ODNOSIMA S VRNJACIMA

*
*

KOGNITIVISTIKE TEORIJE
111.
Piaget
112.
Kohlberg
113.
L. Vigotski
TEORIJE OKOLINE I UENJA
ETOLOKE TEORIJE

2.) UOBIAJENI ODNOSI MEU VRNJACIMA

Odnose meu vrnjacima determiniraju tri faktora: a) dob djece, b) osobine djeteta i c) situacijski
imbenici.
1.) PROMJENE U FUNKCIJI DOBI - Najoiglednija razvojna promjena u odnosima s vrnjacima jest
poveanje koliine vremena koje dijete provodi s drugom djecom. Tako u dobi od 1-2 god. vrijeme koje se
provodi s vrnjacima iznosi 30%. a sa 10-11 god. ona iznosi 60%. S druge strane vrijeme koje se
provodi s roditeljima opada sa 55% (1. i 2. god.), na samo 10% (10-11 god.)
* DOJENAKA DOB
* PREDKOLSKO RAZDOBLJE
* SREDNJE DJETINSTVO I ADOLESCENCIJA
2.) OSOBINE DJETETA
I. TEMPERAMENT
II. KOGNITIVNI INITELJI
* POVEZANOST IZMEU KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI I ODNOSA S VRNJACIMA
Opi zakjluak je da postoji pozitivna korelacija izmeu kognitivnog razvoja i razvijenosti odnosa s
vrnjacima.
Oito je zapravo da nain djejeg razmiljanja o vrnjaci-ma (tj. razni aspekti socijalne kognicije) ima
utjecaj na ponaanje prema njima. Bitni su: sposobost uivljavanja u tui poloaj (decentralizacija),
empatija, moralno rasu-ivanje, sposobnost pravilne interpretacije namjere i ponaanja drugih, vjetine
potrebne za rjeavanje drutvenih problema te komunikacijske vjetine. No, korelacija nije visoka i
kognitivni razvoj samo je jedan od faktora koji odreuje odnos s vrnjacima.
* PROMJENE U FUNKCIJI DOBI - Openito govorei, napredak u spoznajnom i drutvenom podruju
tee vrlo slino: od jednostavnih, ogranienih i neprikladnih reak-cija k sve sloenijim i sve bolje
prilagoenim akcijama. Postepeno dolazi do decentracije, a takoer se i djeja igra sve vie razvija od

usmjerenosti na objekte prema usmjerenosti prema vrnjacima i postaje sve vie simbolina.

* UTJECAJ PODUAVANJA - Uglavnom se pokazalo da poduavanje odreenim kognitivnim

vjetinama u odreenoj mjeri utjee na ponaanje s vrnacima. Npr. poduavanje u empatiji dovodi do
smanjenja agresije i jaanja elje za pomaganjem i suradnjom. Poduavanje djece vjetinama rjeavanja
drutvenih problema vodi poboljanju prosocijalnog ponaanja i openito boljoj socijalnoj prilagodbi.
3.) SITUACIJSKI FAKTORI
* PROSTOR - Na druenje utjee veliina prostora kao i broj djece koja se nalaze u tom prostoru.
Skuen prostor podie razinu pobuenosti i uzrokuje nelagodu. Ona se najee pretvara u agresiju, to
dalje razultira negativnim interakcijama.
* OSTALE MOGUNOSTI OKOLINE - Takoer i broj i vrsta igraaka utjeu na interakciju. Kod male
djece prisutnost igraaka olakava druenje. No, mali broj igraaka moe i poveati stupanj inteakcije
zato to takva okolina djetetu nije posebno zanimljiva. Vrsta igraaka takoer igra ulogu. Tako e
knjige i "solo" igre vie poticati samostalne ili usporedne igre, dok e lutke i sl. poticati na suradnike i
dramske igre.
* POZNATOST
* VELIINA GRUPE

PERIODIZACIJA OVJEKOVA
PSIHIKOG RAZVOJA

PRIBLINO TRAJANJE

RAZDOBLJE OVJEKOVA
PSIHIKOG RAZVOJA

od zaea - roenja (38 tjedana 266

dana)

1.) PRENATALNO RAZDOBLJE

od roenja, tj. 0. - 1. mjeseca

2.) NOVOROENE

od 1. mj. - 18. mj.

3.) DOJENE

18. mj. do kraja 3. god.

4.) RANO DJETINSTVO (razdoblje

malog djeteta - toddler hood)

4. god. - 6./7. god.

5.) PREDKOLSKA DOB

6./7. god. do 12.god

6.) KOLSKA DOB (srednje djetinstvo)

12. - 15. godine

7.) PUBERTET

15. - 20. godine

8.) ADOLESCENCIJA

20. - 40 godine

9.) RANA ODRASLA DOB

40. - 65. godine

10.) SREDNJA (zrela) ODRASLA DOB

> 65. godine

11.) KASNA ZRELA DOB (starost)