Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
EKONOMSKI FAKULTET
MENADMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
Studenti:
Profesor:
sporazuma su slabo prilagoeni Internet svijetu, jer se intelektualno vlasnitvo moze kopirati i
distribuirati, sa malo ili nimalo trokova, i cista dobra i usluge mogu prei granice bez
carinskih pregleda.
Tree je pruanje javnih dobara globalno - ukljuujui smanjenje siromatva i odrivost
okolia. Ovo su sloeni i teki izazovi koji zahtijevaju ujedno saradnju i ogromnu koliinu
informacija. Moe li Internet uiniti ove zadatke vie ukljuivim i uinkovitijim?
Upravljanje internetom
Od svojih poetaka, Internet je bio drugaiji od mrea koje su prethodile poput telefona,
radija, televizije i kablovske. Osnovan je kao istraivacka mrea, izriito kao nekomercijalan,
prvih nekoliko decenija svog postojanja, a zamiljen kao radikalno decentralizovana mrea.
Kao rezultat toga, uraen je poput federacije mrea, ili poput republike korisnika. No,
pragmatina, slobodarska ideologija Internet osnivaa, je pod napadom od strane
komercijalnih i politikih interesa drugih aktera, uglavnom velikih korporacija i nacionalnih
drava. Rastua komercijalizacija korisnikih podataka, od strane privatnih poduzea, i
masovni nadzor od strane drave, ukljuujuci i mnoge vladare naviknute na veliku kontrolu
drave nad svojim graanima, postupno smanjuje povjerenje koje je Internet nekad uivao.
To je dovelo do bitno razliitih stajalita o tome kako upravljati Internetom. Sve vea
popularnost Interneta, poveava potrebu za upravljanjem njegovog rada, u cijelom svijetu.
Kao globalni resurs, zahtijeva neki stepen meunarodne koordinacije da bi funkcionisalo.
Protok informacija Internetom ima prekogranine posljedice, podiui i druga pitanja za
meunarodnu raspravu i diskusiju. Za rjeavanje ovih pitanja, UN-ovlatena Radna grupa za
upravljanje Internetom, definisala je Internet upravljanje kao "razvoj i primjenu od strane
vlada, privatnog sektora i civilnog drutva, u svojim ulogama, zajednikih naela, normi,
pravila, procedura u donoenju odluka i programa koji oblikuju evoluciju koritenja
Interneta".
Kako je Internet ureen?
Glavni atributi globalnog Interneta su: rasprostranjen, decentraliziran, flexibilan, vieslojan i
end-to-end. Znaajke Internet upravljanja razlikuju se od onih u telekomunikacijama, odlikuje
ih multilateralni sistem. Okvir upravljanja Internetom je znatno drugaiji nego u telekom
sektoru. Politika, pravni i regulatorni okvir za informacijsko-komunikacijske tehnologije
(IKT) se promjenio od poetka milenija. Tada se primarno radilo o tehnikoj i ekonomskoj
regulaciji, liberalizirane i konkurentne telekomunikacijske infrastrukture. Sada je mnogo
sloenije, mnogobrojne i slobodne mjeavine politika, zakona i uesnika koji imaju svoje
korijene u ustavu prava, kaznenog pravosua, te tehnike i ekonomske regulacije. Ovaj novi
okvir takoer ukljuuje nedravne aktere, nacionalne, regionalne pa ak i multilateralne
agente- svaki sa interesima irokog raspona i raznolikih aspekata, onoga to je postalo
poznato kao okvir za upravljanje Internetom.
Prevladavajui model upravljanja Internetom i dalje se razvija ukljuujui glavne
stakeholdere. Model multidioniara odraava ideju da se bolje politike i rezultati mogu
postii, ako su pogoeni dio konsultacijskog procesa politika. Takoer se odnosi na raspon
uesnika koji upravljaju i ureuju Internet. Izraz je postao popularan za upotrebu kao rezultat
UN-ovog Svjetskog summita o Informacijskom drutvu; koji je odran u dvije faze u 2003.
godini( eneva) i 2005. (Tunis).
Summit je potvrdio da "upravljanje Internetom obuhvata pitanja i tehnike i javne politike i
treba ukljuiti sve zainteresirane strane". Kao to je opisano u dnevnom redu, skupine
stakeholdera u ijem je interesu upravljanje Internetom, ukljuuje vlade privatne firme,
civilno drustvo, meuvladine i meunardone organizacije, akademske i tehnike zajednice.
MSM oznaka odraava razliite uesnike koji de facto ine slobodan okvir upravljanja
Internetom. Naprimjer, jedan od ovih stakeholdera je Internet Engineering Task Force,
slobodno udruenje ininjera koji su zadueni za Internet protokol. Drugi je ICANN, Internet
Corporation for Assigned Names and Numbers, Kalifornijska neprofitna korporacija, koja
obavlja odreene
tehnike funkcije na
Internetu-
kao to su upravljanje
root
Slika 1.Concerns that have fueled the debate on how the internet is
governed
upravljanja.
Poveana upotreba drutvenih medija i neometan pristup svim sadrajima, koji se
openito smatra pozitivnim za razvoj, moe se sukobiti sa lokalnim kulturalnim
normama i drutvenim praksama, navodei neke vlade da zagovaraju aktivniji pristup
upravljanja Internetom.
Kao rezultat toga, podrka za MSM nije jednoglasna. Napetost izmedu MSM i multilateralnog
modela (MLM), koji stavlja odgovornost upravljanja Internetom u ruke nacionalnih drava, se
dizala mnogo puta, nakon sto je Svjetski summit prihvatio MSM. Neke vlade brinu o predaji
suvereniteta, ili isticu nacionalnu nadleznost nad Internet aktivnostima unutar njihovih
granica. U septembru 2011. godine Kina, Ruska Federacija, Tadikistan i Uzbekistan,
zajedniki su podnjeli nacrt rezolucije Generalnoj skuptini UN-a, na Meunarodnom
kodeksu ponaanja, istiui svoju viziju upravljanja Internetom.
Promoteri MSM-a tvrde da dravna kontrola Interneta ne bi ostavila prostora spektru igraa,
trenutano ukljuenih u upravljanje Internetom, i mogao bi utrti put za suzbijanje privatnosti i
prava na slobodno izraavanje- recimo u ime nacionalne sigurnosti. tabela 1.
Bez provjere stanja dostupnog putem MSM-a zloupotreba se moe poveati. UN tvrdi da
prava, koja su vec zatiena, u stvarnom svijetu- pravo na privatnost i pravo na komunikaciju
( primanje i irenje informacija) - trebaju biti zatiena i u virtualnom svijetu.
U novije vrijeme, novi pristup oivljavanja multilateralnog modela, nastao je u pokuaju
lanstva
Iako se oekivalo da bi ovi problemi mogli biti spomenuti na ITU Plenipotentiary in Busan,
Republike Koreje, u 2014.god. nisu i ostaju nerijeeni.
Kljuna taka spoticanja za zemlje koje favoriziraju multilateralni pristup je nadzor SAD
vlade nad IANA (Internet Assigned Numbers Authority). MLM bi volio vidjeti tranziciju
IANA, na meuvladina tijela kao sto je ITU. MSM, narocito SAD, inzistiraju na daljnjoj
autonomiji ICANN i IANA. U martu 2014. god. Ministarstvo trgovine SAD, najavio je
postupak odricanja svog nadzora nad odreenim funkcijama koje obavlja IANA, na mnogo
iru zajednicu- ukratko IANA tranzicija, prvobitno planirana da e biti zavrena do septembra
2015.g. Kljuni uvjet IANA tranzicije je da nadzor tehnikih funkcija nee biti ustupljen
vladi ili skupinama vlade, ve zainteresiranim stranama, Internet zajednice.
Zastita Internet korisnika je na prvom mjestu
Nemogunost Internet stakeholdera da postignu konsenzus o buduim upravljakim
mehanizmima, mogla bi kotati puno. Odugovlaenje, neizvjesnost e vjerovatno uticati na
dugorono planiranje ulaganja privatnog sektora. Kanjenje u dogovoru oko novih protokola
i standarda, mogao bi usporiti tempo inovacija. Neki su ak govorili da je Internet u opasnosti
da bude podjeljen, tada bi svijet ostao sa nekoliko lokanih Interneta- Google CEO, Eric
Schmidt to naziva splitnet- unitenje najbitnijeg globalnog karaktera Interneta.
Nova upravljaka struktura Interneta treba tano odraavati pluralnost i raznoliku prirodu
Internet aktera, i biti dovoljno flexibilna da se prilagodi brzom i stalnom razvoju. MSM model
se razvija i ovo je jedna od njegovih velikih prednosti. Meutim, treba voditi rauna da se
osigura potovanje principa dobrog upravljanja, (ukljuujui transparentnost, odgovornost,
inkluzivnosti reprezentativnost); osigurati smislen dijalog meu akterima; osnaiti aktere za
uinkovito sudjelovanje u grupama; i sprijeiti specijalne interese. Prema nedavnom
istraivanju, sprovedenom u 24 zemlje, MSM je takoer poeljan model upravljanja krajnjih
korisnika. (Slika 2.)
proizvodi i usluge sve vie digitalizuju. Firme pomijeraju podatke preko granica kako bi
kontrolisali i koordinisali svoje internacionalne operacije, odravali lanac isporuke efikasnim i
upravljali ljudskim resursima, proizvodnjom i prodajom. Podaci mogu varirati od linih
informacija o zaposlenim i kupcima do proizvoakih i tehniih podataka. Sve vea upotreba
cloud raunarstva i interneta stvari e poveati potrebu za slobodnijim tokovima podataka.
U anketi firmi iz SAD-a, napravljenoj 2012. godine, veliki udio firmi je izjavilo da su
lokalizacija podataka i privatnost postale velike prepreke za trgovinu.
Mnoge od ovih firmi posluju globalno i imaju poslovne modele koji zavise od slobodnog
pristupa podacima o njihovim korisnicma. Kontrast preferencijama industrije za slobodnim
Slika 3. A majority of respondents agree that their online data and personal
information should be physically stored on a secure server in their own country
Barijere protoku podataka mogu uticati na trgovinu vie nego poveanje tarifa; mogu
sprijeiti firme da uu ili ponu sa poslovanjem u nekom sektoru, dok tarife samo postavljaju
dodatni troak na poslovanje koji moe biti apsorbiran od strane firme ili prenesen na kupce.
Meugranini protok podataka, koji je osnova internacionalne trgovine predstavlja znaajan
procenat protoka podataka (16-25% u SAD-u, 13-16% u EU). Meugranini protok podataka
e se vjerovatno poveati sa poveanom upotrebom cloud raunarstva koje se oslanja na
podatke koji idu naprijed-nazad dok korisnici skidaju i update-uju informacije direktno na ove
servere. Barijere protoku podataka e natjerati firme da premjeste zadatke i operacije,
promijene svoju informacionu tehnlogiju (IT), zaposle novog dobavljaa ili prestanu sa
pruanjem usluga korisnicima. Ove barijere negativno utiu na dva najvanija poslovna
trenda koja su uvjetovana internetom: fragmentacija proizvodnje na globalne lance vrijednosti
i kreacija offshore servisnih centara poput poslovno-procesnih centara u Indiji ili Filipinima.
Slika 4. Changes in GDP, investment, and exports due to regulatory restrictions on data
flows
Argumenti za ukidanje svih barijera nisu toliko jasni koliko argument za ukidanje barijera
samo na meugranini protok podataka. Dravne regulative koje utiu na postavljanje servera
podataka unutar zemlje ili da sprijei dijeljenje informacija preko granica moe doi od
istinske brie za privatnost i sigurnost graana. Zemlje mogu vjerovati da nareivanjem
lokalizacije podataka ili zahtjeva o privatnosti mogu bolje zatititi podatke u njihovoj zemlji,
ali nije uvijek jasno da li su ti podaci sigurniji u lokalnom serveru ili serveru u stranoj zemlji.
Nadalje, lokalizacija moe ugroziti napredak novih tehnologija koje zavise od neometanog
preotoka podataka - poput interneta stvari, big data i cloud raunarstva. Postavljanjem
barijera zemlje mogu povjerovati da mogu ohrabriti domae kompanije koje su u
podatkovnom sektoru ili cloudu. Ovakve politike su sline strategijama supstitucije uvoza,
koje u praksi nemaju dobar rezultat. Nadalje, barijere ne bi trebale tretirati firme drugaije u
zavisnosti od toga odakle su vlasnici, budui da to dovodi do smanjenja konkurencije i
usporava digitalno prihvatanje u ostatku ekonomije.
Dok god barijere postoje, zemlje u razvoju koje uestvuju na globalnom tritu trebaju uiniti
sve da ne ostanu iskljuene iz tokova zbog slabih ili nepostojeih regulativa. Minimalne
potrebe su usvajanje regulative o zatiti podataka kako multinacionalne kompanije ne bi
izbjegavale tu zemlju zbog straha od nesigurnosti i vjere u pravilno upravljanje njihovim
podacima. EU dozvoljava da personalni podaci napuste njene granice ako zemlje u koje se
podaci prenose imaju adekvatnu zatitu za njih. Australija dozvoljava da podaci napuste
granice samo u one zemlje koje su na slinom nivou zatite privatnosti. Meutim, ove
regulative e nastaviti da evoluiraju, i zemlje morajuju konstantno usvajati i navikavati se na
te promjene kako bi uticale na nepredvidivost i trokove usklaivanja za kompanije.
Prepoznavanjem vanosti meugraninog protoka podataka, mnoge zemlje su se sloile o
osnovnim principima kako bi koordinirale regulative iz oblasti zatite podataka kao to je
sluaj sa dokumentima poput: Privacy Guidelines and Declaration on Cross-Border Data
Flows by the Organisation of Economic Co-operation and Development (OECD) i Privacy
Framework of the Asia-Pacifi c Economic Cooperation (APEC).
Ostali napori su fokusirani na to da kompanije koje prenose podatke preko granica imaju
rigorozne interne politike kako bi osigurale privatnost i zatitu podataka. U nedostatku
internacionalne koordinacije o pravilima privatnosti, druga rjeenja su esto traena i koja se
oslanjaju na interne politike kompanija kako bi se zatitila privatnost, poput Obavezujuih
pravila za kompanije - EU i Prekograninih pravila privatnosti - APEC (Azija). Ovi
programi pomau protoku podataka u principu, ali implicitno oteavaju poslovanje veini
manjih i srednjih preduzea, a pogoduju velikim korporacijama.
njihovo intelektualno vlasnitvo. Ali postojanje razliitih IPR reima i mnogih IPR
registracija u razliitim zemljama, stvara probleme firmama koje prodaju na globalnim
tritima. Firme moraju traiti prepoznavanje i jaanje u svakoj jurisdikciji. Slino tome, ako
firma eli koristiti IPR koji ne posjeduje, da proizvede digitalno dobro ili uslugu, mora
aplicirati za licence u svakoj zemlji u kojoj eli prodavati. I dok postoje meunarodni
sporazumi koji garantuju priznanje i izvrenje u zemljama lanicama, svaka jurisdikcija ima
razliita pravila i zahtjeve, ovisno od vrste IPR-a. Upravljanje ovim IPR reimima je
zbunjujue i stvara ogromne administrativne trokove za firme. Ovi trokovi mogu ak
sprijeiti firme da ulaze na nova trita. Firme koje djeluju na globalnom tritu suoavaju se
sa ogromnim trokovima da apliciraju i koriste IPR-ove preko granice. Npr, kako bi se zatitio
IPR, odvojena patent aplikacija je potrebna u svakoj zemlji gdje se zatita trai. Patent
aplikacija koja je vaea u EU kota najmanje pet puta vie od alikacije u SAD-u. 26. Rasuta
priroda IPR reima moe izazvati dodatne komplikacije za firme kada trebaju identificirati
vlasnike prava i izgraditi novi poslovni model. Dakle, firma koja nudi digitalno dobro ili
uslugu preko interneta, treba aplicirati za licencu autorskih prava, patent, ili zatitni znak na
svakom tritu koje posluuje, a zatim mora biti spremna primijeniti to pod svakim dravnim
reimom. Kompleksnost i trokovi ovoga mogu obeshrabriti nove uesnike na tritu. Samo
vee firme e moi iznijeti ove trokove i ubrati koristi interneta. Drave bi trebale olaakati
firmama zatitu njihovih prava intelektualnog vlasnitva, stimuliui tako vie inovacija i
kreativnih sektora. Proces regulacije apliciranja za licencu intelektualnog vlasnitva bi takoer
trebao biti harmoniziran i dinaminiji. Sporazum kooperacije patenata omoguava firmama da
ubiljee aplikaciju za meunarodni patent, ali ovo samo stvara standardiziranu aplikaciju za
firmu koja i dallje mora biti predana dravnim vlastima. Bilo bi bolje ii korak dalje. Npr, pod
madridskim protokolom svjetske organizacije intelektualnog vlasnitva, firme trebaju samo
registrovati svoj zatitni znak u bilo kojoj zemlji potpisnici i bie zatien u svim zemljama
lanicama. Sino tome, trebalo bi biti lake firmama da dobiju licence za odreene IPR-e
koji e im omoguiti da djeluju globalno. Dostupnost online sistema licenciranja za prava na
intelektualno vlasnitvo mogu smanjiti administrativni teret firmi. Dravni IPR reimi bi se
trebali proiriti izvan zakona koji definiu i tite intelektualno vlasnitvo(IP). Drave trebaju
iru strategiju javnog IP sektora koji razmatra kako police i regulacije u prezu, obrazovanju,
nauci, tehnologiji i industrijske police ne mogu samo olakati firmama da zatite svoje IPR-e,
nego i takoer pomoi da stimuliu inovaciju i kreativne sektore, kao i koristiti javnom
interesu. Dostupnost online sistema licenciranja za IPR-e moe smanjiti administrativni teret
firmama. Takav online sistem licenciranja zahtijeva meunarodnu koordinaciju i sporazum
izmeu mnogih zemalja. Drave mogu takoer dopustiti koncept pravednog koritenja u
regulacijama intelektualnog vlasnitva, koji doputa pojedincu ili firmi da koristi IPR u svrhe
kao to su istraivanje ili obrazovanje, novinarstvo i knjievne aktivnosti.
Uzimanje informacija za ocjenu: informacije kao input
distribuirati. Oni vae za globalno javno dobro. Informacije o utjecaju vremena na planinske
vode pomau ljudima da se pripreme za poplave ili etvu pola kontinenta dalje. Nove
tehnologije ine lakim za sakupiti i analizirati ove informacije. Ali ko e to platiti? I mogu li
se zemlje sloiti da ih dijele sa svojim komijama, uzvodnim i nizvodnim?
Ove aktivnosti mogu profitirati mnogo na osnovu bogatog i brzog odgovora. Jo jedan nain
finansiranja ukljuuje investiranje u velike infrastrukturne sisteme ili podrku vladinim
politikama. Pravovremene informacije mogu utjecati na bolje odluivanje o sistemskom
dizajnu i operacijama u poljima irokog spektra, od siromatva preko potronje vode do
isporuke usluga.
Fokus na rezultatima i uenju moe promijeniti poticaje prema traenju informacija. Dakle,
klju za uinkovitost tehnologije je, jo jednom, u analognom svijetu u institucijskim
strukturama i podsticajima koji podiu feedback i uenje. Mnoge privatne kompanije i neke
razvojne agencije kao to je razvojna organizacija BRAC, bazirana u Bangladeu, ve imaju
kulture da ovo uradwe. Za druge, promjena kulture e biti izazov. Tradicionalne i
netradicionalne agencije eksperimentiraju sa nainima na koje treba da uine svoje firme
agilnijima nainima koji jo nisu isprobani i nose rizik, kao i mogunosti. Jedan pristup se
Za tropske kukuruze u Africi, prinosi su obino jedini peti po potencijalu i za druge etve i
mjesta u tranzicijskom svijetu, prinosi rijetko premauju 80% POTENCIJALA. 33. Mnogi
faktori su odgovorni za ovaj slabi uinak, ali manjak informacija o tehnikama, vremenskim
prognozama i tritima je dio ove praznine. Tradicionalne agencije poljoprivrednog irenja
su pokuale ispuniti tu informacijsku prazninu, ali ovisili su o osobnim posjetama farmi i
printanom materijalu. Agentima za proirenje se uglavnom dodjeljuje zadatak da slue
nemogue veliki vroj farmera rairenih preko cijele zemlje, tako da informacije teku presporo
i ne ukljuuju prilagoene informacije bazirane na sezonskim i dnevnim vremenskim
prognozama. Pilot programi poinju izvlaiti potencijal iz ICT-ova da smanje trokove i
poveaju domet pokuaja proirenja. Neke inicijative u Indiji pokazuju mjeovite rezultate.
32. Program koji je slao glasovne savjete farmerima se malo koristio i nije imao uticaja.
Drugo, usmjeren prema farmerima koji rade s pamukom, program ih je usmjerio prema manje
opasnim pesticidima i vrijednijim usjevima. Program koji je imao dodatak agenata
opremljenih pametnim telefonom u kontaktu sa ekspertima poboljao je svjesnost farmera o
uslugama proirenja, ali uticaj na prihode nije izmjeren. U Peruu, meutim, paljivi
eksperiment je pokazao da je provizija trine informacije preko mobilnih telefona poveala
prodajne cijene farmera za 13% i poveala uee opstanka farmera na tritima. 35. Efekti su
bili posebno oznaeni za kratkotrajne ciljeve i za poljoprivrednike koji su se plaili rizika.
Osobito interesantan program jer je to tutorijal, tzw how to video pristup koji se mogao
primijeniti u podrujima izvan poljoprivrede je DigitalGreen (primjer 2.). Ambicioznije,
kretanje prema preciznoj poljoprivredi drobi velike podatke da bi omoguio poljoprivredni
savjet. U svom najveem kapitalnom intenzitetu, instrumentirani traktor skuplje georeferentne
podatke na uvjetima terena i zdravlja biljaka. Ovi podaci su kombinirani sa podacima o
vremenu i uneseni u komopjuterski model rasta biljaka. Model zatim radi kroz traktor, fino
podeavajui aplikaciju ubriva i pesticida dok prelazi polje. Ograniavajui prekomjernu
upotrebu ubriva, vode i pesticida, precizna poljoprivreda moe unaprijediti ekologiju
poveavajui istovremeno i zaradu farme. Priutiviji pristupi su potrebni za svijet u razvoju.
Pojavni primjer je sistem podravanja odluka za rinu poljoprivredu u Kolumbiji koju razvija
nacionalna asocijacija rie sa podrkom od meunarodnog centra za tropska istraivanja.
Prinosi kolumbijske rie padaju sa poveanom promjenljivou klime koja ini nevaeim
tradicionalna pravila o vremenu sadnje, bazirana na kalendaru. Sistem podrke odluka spojio
je historijske podatke o klimi i etvi sa trenutnim vremenskim prognozama, kako bi
savjetovao farmere o optimalnim odlukama o sadnji. U ranijoj aplikaciji, model je tano
predvidio da e usjevi propasti zbog sue i obavijestio je farmere da ne troe vrijeme i novac
na sadnju. Donatorska sredstva (ukljuujui NGO sredstva) i tehnike upute su bile vane u
komisija eminentnih osoba u svom izvjetaju iz 2013. godine, ime je zapoeta diskusija o
razvojnoj agendi poslije 2015. godine.
Digital Green How to video prirunici za poljoprivredu i zdravlje ( Primjer 2.)
Digital Green koristi video kamere, projektore koji rade pomou baterija i internet da donesu
informacije do seljaka u Indiji i Africi. To funkcionie na sljedei nain: Lokalni ljudi snimaju
lokalne farmere koji demonstriraju korisne poljoprivredne tehnike ili zdravstvenu praksu. Ovo
ukljuuje pripremu sjemena, poveanje prinosa mlijeka kod stoke, oralna rehidracijska
terapija za djecu koja pate od proljeva. Video klipovi se postave na internet. Onda lokalni
ljudi preuzmu, pokau i objasne sezonski prikladne videoklipove okupljenoj zajednici.
Premisa je da video klipovi raeni kod kue prenesu tehnike detalje tehnike i da to urade sa
kredibilitetom susjeda koji govori poznatim dijalektom.
Sistem automatski prati koji videoklipovi imaju najvie anse da budu promptno usvojeni,
tako da je nadgledanje integralni element operacija, a ne teretni dodatak. Rana samoprocjena
je prijavila 90 postotno smanjenje trokova po adaptaciji. Randomizirana kontrolisana proba
pokazala je da je 16% farmera koji su izloeni Digital Greenu zabiljeilo rast prinosa, sistem
uzgajanja rie uz utedu vode, naspram 10% u kontrolisanoj grupi. Program, u pogonu od
2008 godine, je dostigao 660.000 ljudi u 7,645 sela, do aprila 2015. godine.
potrebe, a kamoli za globalne. ( Karta 2.) Dodatnih 4000-5000 stanica je potrebno samo u
Africi.
Dio problema je nedostatak novca i kapaciteta da se stanice izgrade i odravaju. Drugi dio je
injenica da mnogi dravni hidrometeoroloki zavodi ne ele slobodno plasirati podatke na
globalnom nivou, i odluuju se na prodaju takvih podataka za skromne prihode. Ovo nije
sluaj samo u Africi ve i u mnogim evropskim dravama. Jo jednom, tehnologija nam
omoguava da skupimo i analiziramo podatke od globalnog znaaja. Uz pomo satelita mogu
se prikupiti podaci na nain na koji je bilo nezamislivo doi do njih. U tome naravno postoji
finansijski faktor, jer da bi se koristile tehnologije potrebno je izdvojiti novac. Ali to je tek
poetak, jer postoji potreba da stvori elja za dijeljenjem informacija kao i kapacitet da se one
koriste.
Budunost globalne saradnje u razvoju
Koja je uloga razvojnih agenata i meunarodnih organizacija u svijetu? Odgovor se sastoji iz
tri dijela: u koncentrisanom naporu u najsiromanijim zemljama; u katalizatorskom
upumpavanju ideja, podranih novcem; i u voenju globalnih kolektivnih akcija. Podatkovna i
tehnoloka revolucija dolaze na vrijeme da premoste prazninu izmeu resursa i ambicije
pojaavajui uticaj akcije i ukljuujui vie ljudi u formulaciju i izvedbu planova. Meutim,
kako bi sve ovo radilo, razvojni agenti moraju napasti politika ogranienja. Sa novim
tehnologijama razvojne agencije mogu postati efikasnije, koristei brzu povratnu vezu kako bi
poboljali svoj rad kroz pokuaj i greku i koristei otvorene evaluacije da usklade
menadment performansi sa uenjem. Ovi pristupi ne dolaze lako u organizacijama koje
naglaavaju troenje iznad rezultata, koje imaju oteavajue strukture odgovornosti i ne ue iz
svojih poraza. Ako se tradicionalne agencije ne mogu prilagoditi, neki od njihovih poslovanja
mogu biti preuzeti od strane novajlija.
Ove usluge imaju fiksne trokove postavljanja i sakupljanja podataka, ali mogu imati gotovo
nikakve trokove za distribuciju prikupljenh podataka. Privatni sektor e teiti ka tome da ne
pruaju ove usluge ili da ih cijene na nivou koji ne moe koristiti ljudima kojima ti podaci
zaista trebaju. Donatori mogu ponuditi sredstva i strunost da pomognu pokrenuti ove usluge.
Oni mogu, naprimjer, podrati sakupljanje kritinih podataka i kreaciju iroko primjenljivih
open-source softvera. Postoji istinska potreba za koordinacijom. DFID studija pronala je 70
nepovezanih pilota za zadravstvene misije u Ugandi, i preko 1800 aplikacija na globalnom
nivou. Postoji jo jedan razlog za involviranost razvojinh agenata: pomo pri obraanju
organima vlasti u vezi problema koji oteavaju inovacije ili da podre komplementarne
investicije u izgradnji kapaciteta. Zbog toga, napredak zahtijeva kombinaciju informacionih
sistema, investicija u infrastrukturi i investicija koje se odnose na lobiranje za izmjenu
zakona.
Konano, vanjski agenti i meunardone organizacije mogu ohrabriti otkljuavanje postojeih
podataka. Otvoreni podaci mogu biti snaan alat, ali vrlo esto drutveno korisni podaci se
dri ispod radara. I privatni i javni sektor su krivci za ovaj sluaj. U nekim rijenim tokovima
koji prolaze kroz vie drava, te drave ne dijele podatke izmeu sebe i na taj nain oteavaju
planiranje u sluaju poplava. Osnovni podaci o siromatvu takoer nisu dovoljno
transparentni. U sub-saharskoj regiji skoro da nema uvida u izvore prihoda za stanovnitvo,
stepen obrazovanja i zdravstvene uslove. U istonoj Aziji i Pacifiku postoje podaci samo za
20% stanovnitva. Privatni telekomi ljubomorno uvaju podatke o uzorcima telefonskih
poziva koji su korisni za planiranje transporta i analize siromatva. Donatori i razvojne
agencije mogu katalizirati potencijal za otvorene podatke na vie naina. Oni mogu raditi sa
partnerima kako bi poboljali dostupnost podataka. Osnova bi bila da sve podrane aktivnosti
skupljaju otvorene podatke kao zadanu opciju, osim ako se kri privatnost. Podrka za
zdravstvene i obrazovne sisteme treba osigurati da ovi sistemi prate i objavljuju podatke o
performansama dok uvaju povjerljivost podataka. Ovo takoer vrijedi za javno-privatna
partenrstva, koja trenutno ne objavljuju podatke o svojim performansama i koji mogu koristiti
Transparentne
Inicijative.
Neke
agencije
izvjetavaju
finansijskim