Ateizam, humanizam, marksizam

U svijetu bez religije ne bi bilo kriarskih ratova, ne bi bilo inkvizicije, ne bi bilo antisemitskih pogroma
(pridolice bi odavno poele sklapati brakove s ostalima te ih ne bi bilo mogue razlikovati od domaeg
stanovnitva), ne bi bilo problema u Sjevernoj Irskoj (jer ne bi bilo oznake na temelju koje bi se mogla
praviti razlika izmeu dvije zajednice, kao ni odvojenih kola u kojima se djeca ue povijesno
utemeljenoj mrnji, jednostavno bi postojala jedna zajednica). Vrijeme je da stvari nazoveme pravim
imenom. Car je gol. Vrijeme je da prestanemo koristiti zaslaene eufemizme: nacionalisti, lojalisti,
komunisti, etnike grupe, kulture, civilizacije. Religija je rije koju traite. Religija je rije koju
se toliko licemjerno trudite izbjei.
Pogreno je oznaiti neke ljude kao neprijatelje koji zasluuju smrt zbog njihovog neslaganja u vezi
globalne politike. Ali proizvoditi sukobe na temelju neslaganja o izmiljenom svijetu kojeg nastanjuju
arkaneli, demoni i imaginarni prijatelji to je istodobno smijeno i tragino.
Richard Dawkins Vragov Kapelan
Richard Dawkins je osoba ije su ideje u velikoj mjeri utjecale na moj nain razmiljanja. To ne znai da
sam ateista zato to je on negdje napisao da bih trebao biti, kao to je vjernik teista jer je proitao u
vjerskoj itanci da mora vjerovati u boga. Mnoga moja razmiljanja su potvrena njegovim stajalitima i
stajalitima ostalih utjecajnih znanstvenika ateista. Npr. Ova stranica je postojala pod ovim imenom i
prije nego to sam proitao gornji navod Dawkinsa. I prije sam razmiljao da obian ovjek treba
uzviknuti Car je gol! Ali postavlja se pitanje zato javno istupati. Ateista moete biti i u svojoj kui.
Zato je potrebno gubiti toliko energije za neto to lii na Don Kihotovsku borbu protiv vjetrenjaa?
Slina pitanja su mi nekoliko puta upuena. Tada sam se zamislio jer sam elio shvatiti zato imam
potrebu govoriti o tome a ne samo drati to za sebe.
Knjiga koja me potakla da aktivno razmiljam o bogu s ateistike strane gledita je Malleus
Maleficarum, u hrvatskoj prevedena kao Malj koji ubija vjetice, a koju su napisali Jacob Sprenger i
Institoris po nalogu pape Inocenta VIII. Knjiga navodno nikada nije prihvaena od pape, ali se i uprkos
tome koristila kao prirunik u progonu vjetica. To je knjiga koja bi mogla imati naslov: Kako spaliti
vjeticu u 10 jednostavnih koraka, ili, I vi moete spaljivati ene, Nauite cinkati susjedu u samo 10
minuta... Mogao bih se ovako aliti u nedogled, ali to moda ne bi bilo umjeno so obzirom koliko je
nevinih ena mueno i spaljeno u ime Otkupitelja naeg, Gospodina Isusa Krista. Veoma sam osjetljiv
na nepravdu i zaista me dirnula nepravda i koju je inkvizicija provodila nad vjeticama... A naalost,
taj progon jo i sada traje samo u izmjenjenom obliku. Malleus Maleficarum je knjiga koja obiluje
iskrivljenim stajalitima, a po dananjim standardima bi smo te pisce svrstali u kategoriju slabije
obrazovanih. Knjiga je prepuna pogrenih pretpostavki a vjerujem i namjernih lagarija. Na Malleus
Maleficarum u se osvrnuti detaljnije neki drugi put... Ta knjiga je u meni izazvala toliki revolt, uenje
i gaenje da sam jednostavno ostao okiran to je ovjek sve u stanju uiniti u ime ljubavi kojom nas je
obdario Isus Krist. Isus, kroz kojeg se oituje ljubav boija, Isus koji je umro za nae grijehe, i koji
nas je svojom krvlju otkupio, i milost boija kojom smo spaeni... Isus, u ije ime su spaljene ene
samo zato to su bile ene, ili zato to je neko u njih upro prstom... Isus...
Isus u ije ime je takoer vren genocid nad junoamerikim indijancima i u ije ime je izvren
kulturocid i zatiranje tradicije koja nije kranska. Isus, ijim imenom su blagoslovljeni maevi
kriara kojim su izvreni nevjerovatni zloini.
Tko je taj Isus da si to moe dozvoliti, i tko su ti ljudi koji imaju pravo pozivati se na Isusa i time sprati
odgovornost sa sebe govorei to je volja boija? I tko moe ostati ravnoduan na tako neto? Ali i
pored tih zvjerstava nije to moda niti najvea tragedija, iako je nezahvalno govoriti i mjeriti to je

stranije, no moda je jo stranije to su ti ljudi ubijeni... to su itave kulture spaljene u ime onoga
koji ljubi i koji nudi ivot: Ja sam Put, Istina i ivot... Ali moda ipak NAJVEA tragedija je u tome
to mi iz toga nismo nita nauili, NAJVEA tragedija je u tome to nam te zloine preuuju oni koji bi
te zloine trebali osuditi, ime ujedno negiraju odgovornost onih prije njih a samim time snose dio
odgovornosti jer dozvoljavaju da se prenese uzrok zala koji su se dogodili u povijesti. Nisu ti zloini
uzrok mog ogorenog protivljenja crkvi i religiji. To je preuivanje i podravanje crkve tih zloina, i
iskrivljivanje istine da su to zloini uinjeni iz potrebe, da to nije tako kako to mi danas mislimo, da
crkva nije uestvovala u tome, da su svjetovni sudovi spaljivali vjetice a ne crkveni, da nas Isus voli
bez obzira to su ti zloini uinjeni u njegovo ime... Pardon, Njegove ime...
Dok teolozi govore o ateizmu, esto e izrei kako je ateizam uzrok Hitlerovih zloina, a pri tome e
izbjei spomenuti kriarske ratove, genocid u Junoj Americi (eventualno e usput spomenuti inkviziciju
jer je ta istina suvie oita da bi se potisnula, ali e i tada iznositi neistine). Povezat e Hitlera i ateizam,
ali tko moe rei da su Hitlerovi zloini vei od zloina crkve? Moda, ali samo moda, je Hitler ubio
brojano vie osoba, no to ne znai da je bio vie zao. To samo znai da je imao bolju tehniku nego to
je imala inkvizicija i kriari. Lake ete u jednom danu streljati jedan grad nego maem pokuati poklati
taj isti grad. No sa strojnicom u ruci niste vie surovi nego s maem. Neki bi vas nazvali i milosrdnim,
jer ete sa strojnicom uiniti neto to se u Americi zove Mercy shot, a maem to ne moete uiniti.
Moj revolt je potaknut opravdavanjem te nepravde koju je crkva inila, potiskivanjem te nepravde. Moj
revolt je izazvan time to nam slikovito govore: Ne, ne, grijeite... Isus je ljubav... Pa nemojte koristiti
mozak, on vam ne treba! To to znate, to nije istina, ono to vidite, to nije ba tako, ono to su vam rekli,
ah, to su vam lagali... Sluajte nas, je mi prenosimo uenja onih ije su ruke krvave, a maevi su spremni
za pokrtavanje.
Tada moj revolt biva jo izraeniji jer teolozi tako bahato vole rei kako su ateisti glupi, ogranieni,
nerazumni, slijepi pored zdravih oiju... ak i kad bi se teolozi (mislim na teologe po struci) branili kako
to nije njihovo miljenje, ostaje velika veina vjernika koja tako misli. A nije potrebno naglaavati da su
vjernici takvo miljenje pokupili u oblinjoj crkvi, ili iz tumaenja biblije:
Sve je isto istima; okaljanima pak i nevjernima nita isto, nego su im okaljani i razum i savjest.
Tit 1:15
...da se vjera vaa ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Bojoj.
1 Kor 2:5
Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.
1 Kor 3:19
Uistinu, besjeda o kriu ludost je onima koji propadaju, a nama spaenicima sila je Boja.
1 Kor 1:18
Razlog zato je potrebno biti aktivni ateista je i snaga crkve koja sve vie zadire u ovjekove slobode.
Zar nije dovoljno to se religija pouava u crkvi nego ju je potrebno proturati i u kole? Roditelji jo
uvijek imaju mogunost ne dati svoje dijete na vjeronauk, ali ako se ne odupremo tome, moda uskoro
neemo imati tu mogunost. Ukoliko pokuamo religiju izgurati iz kola tada bi smo se mogli suoiti s
optubama kako ugroavamo slobodu crkve, slobodu govora, slobodu na opredjeljenje... Pa zar u tom
sluaju ne bi neki hindus mogao traiti da hinduistiki sveenik bude prisutan na satu hinduizma? Zar
nije ugroavanje vjerskih sloboda onemoguavanje budistikog sveenika da odrava tjedne sate

budizma? No, s obzirom da demokracija nije boji izum krani se ne moraju pridravati demokratskih
mjerila. Uzurpirali su si pravo da samo oni smiju odravati nastavu u kolama a ostale tko ia.
Pogreno je misliti da je crkva pustila pipke samo u kole. Crkva je i na televiziji, crkva je u javnom
ivotu, crkva je u odreenoj mjeri i u politici. U Hrvatskoj je nedjeljom zabranjen rad i vjerujem da je u
tome veliku ulogu odigrala crkva. Crkva jednostavno nedjeljom treba ljude u crkvi kao to je trebala i
prije 2500 godina kada je izmislila da se bog odmarao sedmog dana. Sada pred izbore (17. 5. 2009,
izbori za gradonaelnika) crkva se oglasila savjetujui nas za koga glasati. Savjet crkve je nikako ne
glasati za komuniste i bive komuniste. Zar je to jedino mjerilo u politici? Moda si i vei lopov, ali
dobar si, nisi komunist! Istovremeno s pripremom izbora, dolo je do studentskih demonstracija (ili
bolje demonstracija) u kojima su studenti zauzeli fakultete traei besplatno obrazovanje za sve
studente. Crkva se nije oglasila povodom toga, da svojom mudrou savjetuje studente i ministre kako bi
iznali nain da svi budu zadovoljni. Odakle takvo selektivno djelovanje?
Protiv crkve bismo se trebali boriti kao i protiv puenja. Sigurno je da i duhan ima pozitivan uinak u
odreenim sluajevima, ali veinom izaziva rak. Sretni smo to nam crkva nije sudac, vrijeme
inkvizicije je prolo, jer kod crkve ste krivi dok se ne dokae suprotno. Na toj pretpostavci poiva
kranstvo. Moemo biti sretni to je Stephen Hawkin roen u nae vrijeme a ne u vrijeme inkvizicije.
Zamislite samo koliko je brilijantnih umova zanemareno, mueno, spaljeno ili na neki drugi nain
ubijeno zato to nisu bili 'normalni' I zato to su zbog svojih ogranienih mogunosti smatrani
'opsjednuti avolom'. U Pismu kranskoj naciji Sam Harris iznosi brutalne i zastraujue injenice i
razmiljanja o kojima mi naalost ne znamo mnogo:
--To jest, vi ne brinete o patnji izazvanoj polnim odnosom: vas brine polni odnos. Kao da ova injenica
treba dodatnu razradu, Reginald Finger, evangeliki lan CDC Savetodavnog Komiteta za provoenje
imunizacije, nedavno je objavio da bi se on suprotstavio HIV vakcini - tako osuujui milione
mukaraca i ena da nepotrebno umru od AIDS-a - jer bi takva vakcina ohrabrila predbrane polne
odnose inei ih manje riskantnim. To je jedna od mnogih taaka kad vaa religiozna verovanja postaju
uistinu smrtonosna.
Jedna od trajnih patologija ljudske kulture je namera da se podiu deca da se boje i demonizuju ostala
ljudska bia na temelju vere.
Milioni, moda stotine miliona muslimana bi radije umrlo nego li bi dopustili da vaa verzija samilosti
zakorai na Arabijsko poluostrvo.
Daleko vei broj ljudi dolazi u meusobni sukob jer definiu svoju moralnu zajednicu na osnovu
religijske pripadnosti: muslimani se priklanjaju muslimanima, protestanti protestantima, katolici
katolicima.
ak i naj naprednije vere daju preutnu podrku religijskim podelama u naem svetu.
Ateizam nam je potreban jer zagovara slobodu miljenja. Jo znaajnije, ateizam zagovara miljenje.
Temeljna ideja ateizma je da vam ne treba bog koji e razmiljati umesto vas, koji e se brinuti umesto
vas. Ne treba vam bog koji e vam biti vladar a kojem e te vi biti rob i sluga i kojem e te sluiti.
Ateizam je neverovanje u bogove. Suprotno od teizma to znai verovanje u boga. Za mene ateist
istovremeno znai skeptik, humanist i racionalista. Moda zato to je takvo moje iskustvo, ali mislim da
osoba ne moe biti istinski ateist ako nije racionalista, skeptik i humanist: Da bi osoba neverovala u
boga, mora imati potrebu racionalno objasniti svet, a to je ono to vera nije. Takoe, ta osoba mora
sumnjati u religijska objanjenja (samim tim to su neracionalna), to ga ini skeptikom, a humanist je

samim tim to je ovek u fokusu, vaniji je od nepostojeeg boga, i dobro i loe se pripisuje oveku a ne
bogu ili sotoni.
Suprotstavljanje zvaninim religijama je postojalo tokom prolosti u gotovo svim drutvima. Uvek je
ovek nalazio neloginosti u bogu i teio je objasniti svet oko sebe na racionalniji nain. Definicija
ateizma je doivljavala promene tokom prolosti i jo uvijek doivljava. Ciceron je prve hriane
nazivao ateistima jer nisu verovali u rimske bogove, (dodue, i danas postoje hrianski ateisti koji ne
veruju u boga, odnosno, smatraju da je bog mrtav, da je fiziki umro, ali i dalje slede Isusovo uenje),
dok danas, Sam Harris, jedan od vodeih ateista smatra da sam izraz ateist nema smisla i da bi smo
trebali uvesti drugi termin.
Moderni ateizam nije samo neverovanje u boga ili bogove. Ono je takoe i borba protiv organizovane
religije, borba za prava oveka da bude osloboen od uticaja religije na ivote onih koji ne prihvataju
religiju. No, ni tu ateisti, kao niti vernici, nisu sloni. Neki ateisti su ravnoduni prema religiji, neki su
aktivno protiv religije (implicitni i izriiti (eksplicitni) ateizam). Implicitni ateizam se definirao kao:
Sva deca su roena kao ateisti; nemaju predstavu o bogu. 1772. Baron dHolbach, dok se danas
interpretira kao odbacivanje teistikog verovanja bez svesnog odbacivanja. Izriiti ateizam je ono
kako definiemo moderne ateiste: Svesno odbacivanje boga. Moderni ateizam se sve ee karakterizira
i kao jaki ateizam i to zbog sve jaeg otpora prema religiji. Hriani, koji kritiku vere ne smatraju
slobodom govora nego napadom na svoju veru, smatraju da su ateisti postali fundamentalisti, ali to je
problem sa samim hrianima ije je miljenje da se u boga ne sumnja niti ga se preispituje. Izraziti
ateisti imaju potrebu rei Dosta! i to i ine, na legitiman, drutveno prihvatljiv nain.
Sebe karakteriem kao jakog, izrazitog ateistu (sedmica na Dawkinsovoj skali), ali i dalje ne elim i
smatram da nemam pravo nekome uskraivati ili zabranjivati veru u boga. Svako u okviru svoga doma,
u svojoj privatnosti neka veruje u ta god hoe (ukoliko to nema uticaja na drutvo). Na primer, danas
postoje ljudi koji veruju da je Hitler bio heroj i da je nacizam prihvatljiv u drutvenim okvirima, ali
njihovavera je javno neprihvatljiva jer je neosnovana, pogrena i opasna. Takav stav izraziti ateisti
imaju spram crkve. Dawkins, Sam Harris i Christopher Hitchens su ateisti koji javno govore kako je
religija zlo i da su mnoga zla tokom istorije uinjena u ime vere. Kao izraziti ateist se u mnogom slaem
s njima.
Ateizam stoga doivljava snane kritike. Izrazite ateiste se proglaava fundamentalistima, a ateiste
openito nemoralnima. Moral je teolozima jo uvek snano sredstvo pritiska (ne elim rei snani
argument jer je zavisnost morala od bogu odavno opovrgnuta). Modifikacija Eutiprove dileme je jo
uvijek aktualna, a glasi:
"Je li moral zapoveen od boga jer je moralan, ili je moralan jer je zapoveen od boga?"
Ali zato uopte pretpostavljati boga? Utvreno je da i impanze imaju svoje moralne vrednosti, a ako
imate kune ljubimce verovatno ste videli da i ivotinje mogu voleti. Zato ateist ne bi mogao?
Pretpostavka boanskog nam nije potrebna.
Druga pogrena predstava o ateistima je da je ateistiki ivot besmislen, samim tim to ateist ne prihvata
smislenost svemira, odnosno, ne prihvaa da je boanstvo isplaniralo svemir i ivot. No to ne znai da
ateist ne moe sebi i svome ivotu dati smisao. Da, ateist se odrie venog ivota, odnosno, ne prihvaa
ideju o venom ivotu, ali dok je na zemlji nai e smisao svog postojanja koji e ga voditi kroz ivot.
Ateist ima samo jednu priliku i eli je iskoristiti. Ako uludo protrai ivot, nema drugu priliku za
popravak.
Milion puta sam uo od religioznih osoba da smo mi, ateisti svesno odabrali da ne verujemo u
boanstva, bogove, itd.

Uveravam sve vas da nikada nisam bio vernik u boga, ak i kada sam bio inoktriniran okorelim i
kontroliranim ispiranjem mozga kranskih fundamentalista. I ne, nisam ateist iz protesta. Nisam
verovao budalastim bajkama iz biblije kada sam bio sedmogodinjak. Niti sam ikada pisao Deda Mrazu,
ili uskrnjem zeki, udovitu iz ormara ili zubi vili. Zar se oseate napadnutim zbog mojih komentara?
Dobro! To znai da sada razmiljate.
Nisam izabrao ateizam ali:

Izabrao sam delovati po njemu (ateizmu) i prestao sam biti posramljen zbog nedostatka vere.
Izabrao sam ne utati vie zbog religiozne veine.
Izabrao sam ne slediti ostatak stada u ivot bajki i nedokazivih strahova.
Izabrao sam biti realan koliko je to god mogue.
Izabrao sam biti ja... jer sam ateist.

10 mitova o ateizmu
Autor Gordon Freeman
Sam Harris, autor knjige "Kraj vjere: Religija, teror i budunost razuma" i "Pisma kranskoj naciji
www.car-je-gol.netau.net
Nekoliko anketa pokazuje da se za izraz "ateizam" veu izuzetne stigme u SAD-u, da biti ateist je
ogromna zapreka u politikoj karijeri (vie nego to je biti crnac, musliman ili homoseksualac). Po
nedavnoj anketi Newsweek-a, samo 37% amerikanaca bi glasovalo za predsjednikog kandidata ateista.
Ateisti se esto zamiljaju kao netolerantni, nemoralni, depresivni, neosetljivi na prirodne ljepote i
dogmatski zatvoreni prema dokazima nadnaravnog.
ak je i John Locke, jedan od velikih patrijarha Prosvetiteljstva vjerovao da ateizam "ne bi trebalo
nikako tolerisati" zato to, rekao je, "obeanja, ugovori i zakletve, koje povezuju ljudska drutva, ne
mogu se temeljiti na ateizmu."
To je izreeno pre vie od 300 godina, ali ini se da se danas u SAD-u malo toga promenilo.
Zapanjujuih 87% stanovnitva tvrdi da "nikada ne sumnja" u postojanje boga; manje od 10 %
identifikuje sebe kao ateista - a njihov ugled ini se neprimetnim.
Znajui da su ateisti esto meu najinteligentnijim i nauno obrazovanijim osobama u svakom drutvu
vano je objasniti mitove kako ne bi igrali vanu ulogu u naem govoru.
1. Ateisti veruju da ivot nema smisla.
Suprotno tome, religiozni ljudi esto brinu da je ivot besmislen i zamiljaju da ivot moe biti ispunjen
obeanjem vene sree nakon smrti. Ateisti su u potpunosti sigurni da je ivot dragocen. ivot je
ispunjen smislom time to se uistinu ivi. Veze s osobama koje volimo su tada ispunjene smislom; ne
trebaju trajati veno da bi bile smislene. Ateisti strah od besmisla smatraju... besmislom.
2. Ateizam je odgovoran za najvee zloine u ljudskoj povjesti.
Religiozne osobe esto tvrde da su zloini Hitlera, Staljina, Mao Tse Tunga i Pol Pota neminovno
proizvodi ateizma. Problem faizma i komunizma, meutim, nije u tome da su oni suvie kritiki spram
religije; problem je da su oni suvie slini religiji. Takvi reimi su u sri dogmatski i uopte uzvisuju kult

linosti koji se ne razlikuju od kultova koji slave religijskog heroja. Auschwitz, gulag i polja smrti nisu
primeri to se dogodi kada ljudska bia odbace religijske dogme; to su primeri politikih, rasnih i
nacionalistikih dogmi koje podivljaju. Ne postoji drutvo u ljudskoj istoriji koje je ikada patilo jer su
lanovi tog drutva postali suvie razumni.
3. Ateizam jer dogma.
Jevreji, hriani i muslimani tvrde da njihovi spisi toliko predviaju ljudske potrebe da su jedino mogli
biti napisani po uputstvima sveznajueg boanstva. Ateist je jednostavno osoba koja je razmotrila ovu
tvrdnju, proitala knjige i zakljuila da su takve tvrdnje besmislica. Osoba ne treba nita uzimati verom,
ili u drugu ruku biti dogmatik, da bi odbacila neopravdana religiozna verovanja. Kao to je istoriar
Stephen Henry Roberts (1901-71) rekao: "Smatram da smo oboje ateisti. Ja samo verujem u jednog boga
manje nego ti. Kada shvati zato odbacuje sve ostale mogue bogove, shvatie zato ja odbacujem
tvog."
4. Ateisti vjeruju da je sve u svemiru nastalo sluajno.
Niko ne zna zato je svemir nastao. Tanije, nije u potpunosti jasno da moemo govoriti o "poetku" ili
"postanku" svemira uopteno, jer se ta shvatanja zasnivaju na percepciji vremena, a ovde govorimo o
poreklu samog prostor-vremena.
Miljenje da ateisti veruju da je sve nastalo sluajno uobiajeno se koristi kao kritika Darwinove
evolucije. Kao to je Richard Dawkins objasnio u svojoj velianstvenoj knjizi "Iluzija o bogu", ovo
predstavlja krajnje nerazumevanje teorije evolucije. Iako ne znamo tano kako je Zemljina hemija
postala biologija, znamo da raznolikost i kompleksnost koju vidimo u ivom svetu nije proizvod same
sluajnosti. Evolucija je kombinacija sluajnih mutacija i prirodne selekcije. Darwin je uveo izraz
"prirodna selekcija" kao analogiju izrazu "vetaka selekcija" koju su izvodili odgajivai stoke. U oba
sluaja, selekcija deluje nenasumino na razvoj bilo koje vrste.
5. Ateizam nema nikakve veze s znanosti.
Iako je mogue biti naunik i verovati u boga - kao to je to sluaj kod nekih naunika - neupitno je da
nauno razmiljanje naruava, umesto da podrava religijsku veru. Uzimajui Ameriku populaciju kao
primer, veina anketa pokazuje da oko 90% populacije veruje u linog boga; dok 93% lanova
Nacionalne akademije Nauka ne veruje. Ovo sugerie da postoji nekoliko naina razmiljanja koji su
manje nalik religijskoj veri nego to je to nauka.
6. Ateisti su arogantni.
Kada znanstvenici ne znaju neto - kao to je, zato je nastao svemir ili kako se prva samo-replicirajua
molekula formirala - oni to priznaju. Pretvarati se da znate neto iako ne znate je duboka odgovornost u
nauci. Ipak, to je od ivotnog znaaja u religiji utemeljenoj na veri. Jedna od sutinskih ironija religijske
rasprave moe se pronai u uestalosti kojom vernici slave sebe zbog svoje poniznosti, dok tvrde da
poseduju znanje o kosmologiji, hemiji i biologiji koje ne poseduju naunici. Kada razmatraju pitanja o
prirodi svemira i naem mestu u njemu, ateisti pokuavaju izvui zakljuke iz nauke. To nije arogancija;
to je intelektualna iskrenost.
7. Ateisti su zatvoreni prema spiritualnim iskustvima
Ne postoji nita to spreava ateista da iskusi ljubav, zanos, oduevljenje i strahopotovanje; ateisti
mogu vrednovati ta iskustva i redovito im teiti. Ono to ateisti ne nameravaju initi je iznositi
neopravdane tvrdnje o prirodi stvarnosti na osnovu tih iskustava. Nema sumnje da su neki hriani

preokrenuli svoj ivot ka boljem itajui bibliju i molei se Isusu. ta to dokazuje? Pokazuje da
odreena panja i pravila ponaanja imaju znaajan uticaj na ljudski um. Pokazuju li pozitivna iskustva
hrianstva da je Isus jedini spasitelj ovjeanstva? Ni priblino - jer hindusi, budisti, muslimani, pa ak
i ateisti imaju redovno slina iskustva. Ne postoji hrianin na Zemlji koji moe tvrditi sa sigurnou da
je Isus ikada imao bradu, kao to ne moe biti siguran da je roen od device ili da je ustao iz mrtvih. To
jednostavno nisu iskustva koja mogu duhovno biti potkrepljena.
8. Ateisti veruju da ne postoji nita izvan ljudskog ivota i ljudskog razumevanja.
Ateisti su slobodni tvrditi da postoje ogranienja ljudskog razumijevanjana nain na koji vernici nisu.
Oigledno je da mi ne razumemo svemir u potpunosti: ali jo je oiglednije da biblija a ni kuran ne daju
najbolje objanjenje za to. Mi ne znamo postoji li razvijeni ivot negde u svemiru, ali mogao bi
postojati. Ako postoji, takva bia su mogla razviti razumevanje za prirodu koja neizmerno nadilaze nae.
Ateisti slobodno mogu iznositi takve mogunosti. Oni takoer slobodno mogu tvrditi da, ako
vanzemaljci postoje, da bi sadraj biblije i kurana bio jo manje dojmljiv nego ateistima ljudima. S
ateistike take gledita, svetske religije krajnje trivijaliziraju lepotu i neizmernost svemira. Nije
potrebno prihvatiti bilo ta u nedostatku dokaza da bi se dolo do takvog opaanja.
9. Ateisti ignoriu injenicu da su religije ogroman doprinos drutvu.
Oni koji naglaavaju dobre strane religije ini se nikada ne shvataju da te strane ne uspevaju prikazati
istinu religijske doktrine. To je razlog zato imamo izraze poput "poudne misli" i "samozavaravanje".
Postoji znatna razlika izmeu utene iluzije i istine.
U svakom sluaju, dobre strane religije mogu uistinu biti pobijene. U veini sluajeva, ini se da religija
daje ljudima loe razloge za dobrim ponaanjem, kada su u biti dobri razlozi dostupni. Zapitajte se, to je
moralnije, pomagati siromanima zbog njihove patnje, ili pomagati im jer mislite da tvorac svemira eli
da to inite, za to ete biti nagraeni, ili ete biti kanjeni ako to ne uinite?
10. Ateisti ne pruaju temelje moralnosti.
Ako osoba ne razume da je surovost pogrena, nee to otkriti itajui bibliju ili kuran - jer su i te knjige
prepune podravanja surovosti, ljudske i boanske. Moral ne primamo od religije. Odluujemo to je
dobro u naim dobrim knjigama potinjavajui se moralnim intuicijama (na odreenoj razini) usaenim
u nama koje su se razvijale tisuama godina razmiljanja o uzrocima ljudske sree.
Izgradili smo znaajan moralni napredak tokom godina, a to nismo uinili paljivijim itanjem biblije ili
kurana. Obe knjige opravdavaju ropstvo - dok svako civilizirano ljudsko bie prepoznaje ropstvo kao
odvratnost. togod je dobro u (religioznim) spisima - poput zlatnog pravila - moe se moralno
vrednovati bez uverenja da nam je to dostavljeno od strane kreatora svemira.
Slobodna volja = Greh
Bog nam je dao slobodnu volju kako bi smo mogli izabrati elimo li biti s bogom ili bez boga. Slobodnu
volju da izaberemo elimo li voleti boga ili ne, (jer nema ljubavi bez slobode i slobodne volje). To je
odgovor na pitanje: 'Zato bog nije stvorio ljude iskljuivo dobrima, odnosno bez mogunosti da budu
zli. Teolozi nas ue da, kada ovjek ne bi mogao izabrati zlo, tada ne bi mogao voleti boga, jer bi to
tada bila slijepa ljubav, odnosno ljubav bez osjeaja, kao da vas voli robot, a to bog ne eli. (Robot ne
moe izabrati zlo jer je programiran da voli, a po teolozima to onda nije ljubav). Tvrdim da Adam i Eva
nisu imali slobodnu volju jer nisu imali spoznaju o dobru i zlu, zato nisu ni mogli birati izmeu dobra i
zla. Zato smatram da nisu ni trebali biti kanjeni za svoj grijeh jer nisu znali da je to loe. Teolozi se
brane govorei da bez obzira sto Eva i Adam nisu znali to je zlo kanjeni su jer nisu posluali boga. Ali
i dalje se namee pitanje emu kazna ako nisu znali da je to loe? Kad ih je zmija iskuavala rekli su:
'bog nam je rekao da ne jedemo sa stabla jer emo umreti'. S obzirom da su bili prvi ljudi, nisu znali to

je smrt i da je to loe, (smrt je posljedica grijeha). Nisu znali da je ne sluati boga loe jer nisu znali to
zlo jeste. Kako su oni mogli izabrati zlo ako nisu znali to je zlo? Pitajte lava da li je zlo ubiti gazelu i
pojesti je. Lav u tome ne vidi nita loe, pa zar moemo onda optuiti lava za ubojstvo?
Postoje sluajevi lavova ljudodera. Dobro je postaviti pitanje zato ljudi ubijaju takve lavove. Prvo
treba rei da lav ne vidi razliku izmeu ljudi i gazela, za lava smo svi mi potencijalna hrana. Ako
smatramo da lav nije kriv ako ubije gazelu, onda bi smo isto trebali smatrati ako ubije i ovjeka. Ali,
ipak mislimo drugaije. Zato? Zato to se drimo ljudskog poimanja pravde. Takoer, kino vrijeme
smatramo loim nevremenom (neke ene su spaljene u vrijeme inkvizicije jer su prizivale kiu), a znamo
da je kia dobra za rast biljaka. Velika veina ljudi radije voli sunano vrijeme nego kino, ali i to je
samo ljudsko poimanje vremenskih prilika. Poar je lo... Barem to se ljudi tie. Ali poar obnavlja
umu. Pjesniki reeno, poar donosi novi ivot. Ali, poar je samo ljudsko poimanje loeg. Prirodu
smatramo surovom, ali priroda je jednostavno ravnoduna jer ne poznaje dobro i zlo. Ako se dogodi
nekakvo dobro, to je u mnogo sluajeva za nekoga loe. Ako neka vrsta ivotinja izumre, to za prirodu
nije ni dobro ni loe, to je jednostavno jedno izumiranje od mnogih. Za dinosaure je loe to su izumrli,
ali za sisavce koji su doli poslije njih to je dobro. Da dinosauri nisu izumrli, vjerovatno ne bih postojao
ja da ovo napiem niti vi da ovo proitate. Priroda nije surova, ravnoduna je. U prirodi je zlo jednako
to i dobro.
Primenimo ovu logiku na bibliju. Biblija nigdje ne spominje da su Adam i Eva znali da je zlo ne
posluati boga. Teolozi kau: znali su, to im je bog rekao, ali samo to. Tek kad su pojeli plod sa stabla
spoznaje moemo pretpostaviti da su postali svesni svoga grijeha. Zato moemo pretpostaviti? Zato to
nigdje ne itamo da su se pokajali za svoj grijeh. Prebacivali su odgovornost sa sebe na drugog ali to i
dalje ne znai da su to inili jer su postali svesni grijeha. To moe znaiti i da su se samo bojali boga i
njegove kazne. Ipak, pretpostaviemo da su spoznali grijeh jer biblija govori da su budui ljudi bili
svesni grijeha pa emo to pretpostaviti i za Adama i Evu.
Ovdje se nameu dva pitanja:
Je li greh to to su jeli sa drveta spoznaje, ili je greh to nisu posluali boga? Gledajui s nae ljudske
perspektive ne vidim zato je greh (zlo) jesti sa stabla spoznaje. Nije zlo znati razlikovati dobro i zlo. To
je ak i poeljno, jer znajui to je zlo, znaemo kako ga i izbei. Adam i Eva nisu znali to je zlo pa
mogu pretpostaviti da su ga povremeno i inili jer nisu znali kako ga izbjei. (Sada ne elim raspravljati
kako nisu mogli initi zlo jer zlo nije niti postojalo.) Adam i Eva su bili kao i priroda: ravnoduni, jer
nisu znali niti to je dobro. Kada je zmija iskuavala Adama i Evu, njihov odgovor je bio: 'Bog nam je
rekao da emo umreti ako jedemo sa stabla spoznaje.' zmija je odgovorila: 'Neete umreti, postaete kao
bog.' Nisu rekli: Ne, ne smemo jesti sa stabla spoznaje jer je to loe.
to je jo udnije zmija je govorila istinu! Adam i Eva nisu doneli smrt na zemlju jedui sa stabla
spoznaje, koje se zove jo i stablo ivota. Stablo ivota ne donosi smrt! Sagreili su jer nisu posluali
boga. To namee jo pitanja ali nas takoer vraa na prethodnu tvrdnju da Adam i Eva nisu krivi jer nisu
znali da je loe ne posluati boga. Kao to ni lav ne zna da je loe pojesti oveka (sa stanovita oveka,
ali ne sa stanovita lava!!!). Sledee pitanje koje se namee jeste:
Zato bog nije elio da Adam i Eva jedu sa stabla spoznaje?
Pri stvaranju bog je rekao: 'Hajde da napravimo oveka na nau sliku', ali ini se da ovek (Adam) nije
bio kao bog:
Nije imao spoznaju o dobru i zlu: Postanak 3:22
Zmija je rekla da e biti kao bogovi ako jedu sa stabla, to moe znaiti da Adam i Eva nisu bili kao
bogovi: Postanak 3:22
Ne moemo biti u potpunosti sigurni da su Adam i Eva imali veni ivot (nakon to je Adam sagreio
bog je postavio anela da uva drvo ivota rekavi:

"Evo, ovek postade kao jedan od nas - znajui dobro i zlo! Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla
ivota pa pojeo i ivio navijeke!"
Postanak 3:22
Razmiljajui o ovome moemo zakljuiti to su (to bi) Adam i Eva dobili jedenjem sa stabla spoznaje,
ali poto biblija nita ne govori o tome, moemo samo pretpostaviti je li tome zaista tako i bilo (treba
razluiti da grijeh i smrtnost nisu nastupili jer su jeli sa stabla nego jer nisu sluali boga. Da ih bog nije
kaznio zbog neposluha moda bismo sada bili besmrtni.
Pokazatelj da bog ne eli da budemo kao on, a to upuuje da je i s Adamom i Evom bilo isto tako, jeste
kula Babela. Da bi sprijeio stremljenje oveka ka njemu (njima) bog je pomeao jezike i time utemeljio
lingvistiku kao naunu disciplinu to je omoguilo zaposlenje nebrojenim ljudima.
Jahve ree. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poetak njihovih nastojanja. Sad
im nita nee biti neostvarivo to god naume izvesti. Hajde da siemo i jezik im pobrkamo, da jedan
drugome govora ne razume."
Postanak 11:6-7
Nema niti jednog stvora koji je slian bogu. Sotona koji je htio biti kao bog sruen je zajedno sa
anelima koji su mu se pridruili. Za sotonu se kae da se uzoholio. Zar je i on kanjen zbog svoje
slobodne volje? Slobodna volja nije sloboda ako ete zbog vaeg izbora biti kanjeni. Zamislite da idete
na izbore na kojima imate deset stranaka, ali ako glasate za sve osim jedne ii ete u zatvor. Biste li to
nazvali slobodom izbora?
Na kraju se namee zakljuak:
Bog nas nije stvorio na svoju sliku, nismo bili kao bog
nije nas stvorio sa slobodnom voljom: Ta milou ste spaeni po veri! I to ne po sebi! Boji je to dar!
Ne po delima, da se ne bi ko hvastao. Efeanima 2:8-9 (Sve zavisi od boga, a ne od nas. Bog odluuje
hoemo li biti spaseni.)
Ovo je pria razmotrena pod pretpostavkom da bog zaista postoji i da se sve to zaista tako i odigralo.
No, ima nekoliko detalja na koje pisac prie Postanka nije obraao panju pa bih to izneo s objektivnog
stajalita...
Kada je bog rekao Adamu da ne smije jesti sa stabla spoznaje, postojao je samo Adam:
Jahve, Bog, uzme ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrauje i uva. Jahve, Bog, zapovedi
oveku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan
u koji s njega okusi, zacelo e umreti!" I ree Jahve, Bog: "Nije dobro da ovek bude sam: nainit u
mu pomo kao to je on."
Postanak 2:15-18
Dalje nam pisac ne govori da je i Evi reeno isto to, iako nam stih Postanka 3:2-3 kae:
ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smemo jesti. Samo za plod stabla to je nasred vrta
rekao je Bog: `Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!`"
Naoko, ovdje nije nita udno. Vidimo da je Eva znala da ne sme jesti sa drveta spoznaje. Ali je li zaista
znala ili je samo pisac knjige Postanka to pretpostavio? Nigdje ne pie da joj je to iko rekao kao to je
bog rekao Adamu. Pokuavam zamisliti to bi bilo kada u Novom Zavetu ne bi pisalo da u jednom
trenutku Neverni Toma nije verovao da je Isus uskrsnuo, ili kada bi bio izostavljen deo kada je Isus
rekao Petru da e ga se odrei... Zar bi se onda podrazumevalo da je Isus rekao Petru da e ga se odrei?
Zar ne bi bilo zbunjujue da itamo da je Petar zatajio Isusa a da nismo proitali da mu je Isus to

navjestio? Zar ne bi bilo udno a moda i presudno za kranstvo da itamo da Neverni Toma nije
verovao da je Isus uskrsnuo kada ne bi pisalo da je kasnije poverovao jer je video Isusa? Da, bilo bi
udno. Malo je smijeno to tako malo vjernika ovu sitnicu sa Evom ne primjeti, ali niti me ne udi s
obzirom kako nam se biblijske prie propovjedaju... A i odrasli smo u patrijarhalnom drutvu pa smo
navikli da se ena u bibliji i religiji spominje samo kada treba lei s mukarcem i kada treba donijeti
nasljednika.
U tom stihu jo itamo da e Adam umrijeti u onaj dan u koji s njega okusi... Adam je poivio 930
godina.
Malo objanjenje:
U opisu stvaranja za dan se koristi izraz ym, to je izraz za dan od 24 sata, tako da nema razloga da se i
u ovom sluaju koristi neki drugi izraz za dan. ao mi je to ne razumijem hebrejski pa ne mogu itati
originalan izvor, ali volio bih znati zato Adam nije umro onda kada je sagrjeio (u onaj dan) nego je
sveukupno poivio 930 godina.
Drugi simpatian detalj je esti dan stvaranja.
I ree Bog: "Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar ribama morskim, pticama
nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima to puze po zemlji!" Na svoju sliku stvori Bog
ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i ree im: "Plodite se,
i mnoite, i napunite zemlju, i sebi je podloite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim ivim
stvorovima to puze po zemlji!" I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i
sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i
pticama u zraku i gmizavcima to puze po zemlji u kojima je dah ivota - neka je za hranu sve zeleno
bilje!" I bi tako. I vidje Bog sve to je uinio, i bijae veoma dobro. Tako bude veer, pa jutro - dan esti.
Postanak 1:26-31
...muko i ensko stvori ih... udno je to tek u Postanku 2:22 itamo da je bog stvorio enu:
Od rebra to ga je uzeo ovjeku napravi Jahve, Bog, enu pa je dovede ovjeku.
Ovu enu je bog nazvao Evom. No, tko je ena iz estog dana stvaranja? Lilit(h)?
Naime, o Lilit zaista malo toga znamo jer se ona u bibliji spominje jednom ili ak niti jednom, ovisno o
prijevodu koji itate. Tek je Izaija spominje:
Ondje e se sretat divlje make s hijenama, jarci e dozivati jedan drugoga; ondje e se odmarati Lilit
naav poivalite.
Izaija 34:14
Da li je ona prva Adamova ena? Radi li se tu o Lilit ili je pisac Postanka zabunom mislio na Evu?
Ovdje se moe primjetiti jo jedna zanimljivost. U estom danu stvaranja kada je bog stvorio muko i
ensko, rekao im je:
"Evo, dajem vam sve bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje
sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima to puze po
zemlji u kojima je dah ivota - neka je za hranu sve zeleno bilje!"
Nigdje upozorenja o stablu spoznaje, o tom simbolu grijeha, tom najvanijem drvetu u univerzumu...
Istina, to drvo je zasaeno kasnije... Ili je pria retrospektivna... Ili... Ili je to samo biblija koja je inae
protivrena i zato se moe tumaiti na stotinu naina ovisno o potrebi...
Govore nam da biblija nudi odgovore na sva pitanja koja mogu muiti ovjeka. Ja ipak mislim da
(p)ostavlja mnoga pitanja bez odgovora. Odgovore nudi onima koji su, uz duno potovanje, lijeni
razmiljati. Mnogi ljudi koji razmiljaju o (kranskom) bogu okreu se bibliji i trae potvrdu boga. To
je kao da pitate lopova je li on ukrao Va televizor i zadovoljite se njegovim odgovorom Ne! Zar ete
vjerovati osobi koja je (pretpostavimo) nekoliko puta osuivana, i koju ste vidjeli da krade Va

televizor? Tako je i sa kranskim bogom. Zar emo vjerovati bibliji samo zato to u njoj pie da je rije
boja?
Komentari
Dejan Korceba
eleo bih da prokomentariem nekoliko mesta u ovom lanku. Vidim da je tekst pisan na hrvatskom
jeziku i prepoznajem da se poziva na rimokatolike teologe koji svoje uenje o praroditeljskom grehu, tj.
o grehu koji su uinili Adam i Eva, zasnivaju na uenju sv. Avgustina. Meutim, ja sam pravoslavni
teolog i verouitelj, postapsolvent na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Ukoliko vam
ne smeta, eleo bih da tekst prokomentariem sa stanovita pravoslavne teologije, a iz potovanja prema
vama (autoru i itaocima) piem latinicom.
Postoji nekoliko greaka u samom ovom tekstu, a postoje i razlike u tumaenju izmeu rimokatolike i
pravoslavne teologije. Odgovore na pitanja koja ste postavili u samom takstu moete pronai u
pravoslavnom bogoslovlju koje ne govori o kazni Boijoj.
Velika greka koja je nainjena jeste da su drvo ivota i drvo poznanja dobra i zla jedno te isto drvo. To
su dva potpuno razliita drveta. To se sasvim jasno vidi u Post. 2,9: ''I uini Gospod Bog, te nikoe iz
zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od ivota usred vrta, i drvo od znanja
dobra i zla.'' (prevog . Daniia na srpski jezik, mislim da u prevodu na hrvatski nema mnogo razlike).
Sasvim lepo ste na poetku teksta objasnili hriansko shvatanje stvaranja slobodnog oveka i dali tano
objanjenje zato je potrebna ta sloboda (ljubav bez slobode nije ljubav). E, tu sad dolazi razlika izmeu
pravoslavne i rimokatolike teologije. Rimokatolika teologije sledujui sv. Avgustinu govori da je Bog
stvorio ta dva drveta da bi iskuavao Adama i Evu, tj. da bi se uverio da li e ga oni posluati ili ne.
Kada su oni odluili da ne posluaju Boga, On ih kanjava isterivanjem iz raja i oni postaju smrtni. Smrt
je prema tome kazna Boija za prestup Njegove zapovesti. Meutim, pravoslavna teologija istie
slobodu izbora Adama i Eve i govori da su ta dva drveta stvorena da bi oni mogli da izraze svoju
slobodu: ako jedu plod sa drveta ivota time govore Bogu da ele ivot koji im je namenio u raju, ali ako
jedu plod sa drveta poznanja dobra i zla time biraju da se odvoje od Boga jer direktno kre Njegovu
zapovest. Dakle, nije Bog kaznio Adama i Evu ve im je samo dao ono to su izabrali: da odu od Njega.
Smrt po uenju pravoslavne vere nije kazna Boija ve samo posledica slobodnog izbora Adame i Eve.
Naime, sve to je stvoreno i sve to ima svoj poetak nuno ima i svoj kraj. Jedino ono to je bespoetno
jeste i besmrtno, a to je samo Bog. Stoga sva ostala bia koja je Bog stvorio zavise od Njega, ne zato to
On tako eli, ve zato to je to osobina njihove stvorene prirode. Sv. Jovan Damaskin je govorio i da su
aneli besmrtni ne po svojoj prirodi ve po blagodati, tj. ive dok su u zajednici sa onim koji je jedini
besmrtan sam po sebi, a to je onaj koji je jedini vean i bespoetan, nestvoren, a to je Bog. Sva ostala
bia je Bog stvorio i ona moraju biti u zajednici sa njim, ako ele da ive, ne zato to je Bog tako hteo,
ve samo zato to niko ne moe da bude vean sam po sebi ako je jednom stvoren (sve to je stvoreno iz
nebia, moe i da se vrati u nebie, ako se odvoji od izvora svog postojanja, a to je onaj koji ga je
stvorio, Bog). To je jedini razlog iz kojeg Bog nije mogao da dozvoli sotoni da vlada svetom umesto
Njega: sve bi prestalo da postoji istog trena kad bi se to desilo. Zato Adam i Eva umiru, nema veze sa
kaznom, ve sa njihovim izborom: smrt je posledica odvajanja od Boga kao izvora ivota. Po uenju
nekih pravoslavnih svetih otaca Adam i Eva bi trebalo da jedu i plod sa drveta poznanja dobra i zla, ali
ne odmah, ve kasnije, kad uzrastu.
Sad dolazimo i do druge razlike u uenju rimokatolike i pravoslavne teologije, a to je da rimokatolika
teologija govori kako je svet stvoren savren, da su Adam i Eva stvoreni savreni i bezgreni.
Pravoslavna govori da su oni stvoreni kao deca u duhovnom smislu i da je tek trebalo da se usavre i da
postanu bezgreni u zajednici sa Bogom. Oni su u samom poetku izabrali pogrean put, zloupotrebili su

slobodu koju im je Bog dao i umesto da slobodno postanu savreni i besmrtni, oni su izabrali da se
odvoje od Boga i stoga su poeli da umiru. Stoga ste u pravu kad kaete da nije greh u jedenju ploda,
ve u neposluanju. Greh Adame i Eve se sastoji u tome to su izabrali da sluaju zmiju, avola, a ne
Boga. Zmija im nije mogla dati savrenstvo i besmrtnost, a Bog jeste.
Adam i Eva nisu mogli znati ta je dobro a ta zlo, to je tano, i ba zato se drvo i zove drvo poznanja
dobra i zla, jer tek kada su okusili sa njega, uinili su prvo zlo i tada su shvatili ta je dobro, a ta zlo.
Sveto pismo nam govori da su osetili stid od svoje golotinje, tako da ne moramo pretpostavljati da su
postali svesni svog greha, jer je oigledno da su osetili griu savesti. Tano je da se nisu odmah pokajali,
nego su krivicu prebacivali sa jednog na drugog. Postali su jednaki Bogu ne onako kako je trebalo, nisu
se niti usavrili, niti postali besmrtni, ve su i oni shvatili da se sloboda moe i zloupotrebiti, da se ne
mora initi samo dobro, ve i zlo, a Bog je otpoetka znao da je to mogue. Poto se nisu pokajali, Bog
im nije dao da priu drvetu ivota i postanu besmrtni tako greni i nesavreni. Adam i Eva je trebalo da
postanu jednaki Bogu ali tako to e biti u zajednici sa Njim i postepeno uzrastati i usavravati se, a ne
na nain na koji ih je nagovorila zmija (isti sluaj je i sa Vavilonskom kulom, nije problem u dostizanju
Boga, ve u nainu na koji se to ini: bogopotovanjem ili bogoborstvom). Zmija je lagala i izvrtala rei
Boije. Bog je rekao: ''Slobodno jedite sa svakog drveta...'' a zmija pita: ''da li je tano da ne smete jesti
sa svakog drveta?'' Izgleda isto na prvi pogled ali ako paljivo pogledamo, zmija je potpuno izvrnula rei
Boije.
Citirali ste stihove poslanice Efescima sv. apostola Pavla. Ali sveti apostol Jakov u svojoj poslanici
govori: ''No neko e rei: ti ima vjeru, a ja imam dela. Pokai mi veru tvoju bez djela tvojih, a ja u tebi
pokazati vjeru moju iz djela mojih.... Vjera bez djela je mrtva vjera..'' (Jakov 2,18 i dalje) Ako nas je
Bog spasio svojom milou zbog ega se ovde insistira na na naim delima? Odgovor je svakako u
reima koje pravoslavni sveti oci esto ponavljaju: Bog bez nas nita nee, mi bez Njega nita ne
moemo!
Nedoslednosti u Svetom Pismu ne postoje, postoji samo nepoznavanje, neznanje ili pogreno tumaenje.
Adam i Eva su stvoreni 6. dana, prvo Adam, a potom Eva. U 1. glavi postanja se govori o stvaranju
sveta u est dana i o stvaranju oveka, mukog i enskog (Adama i Eve, ne neke Lilit), a u 2. glavi se
detaljnije objanjava kako je to Bog stvorio oveka tog 6. dana, Adama i Evu od njega, gde ih je
nastanio, i tada se govori o drvetima u vrtu kojima se detaljnije objanjava prva glava. Dakle nije u
pitanju nedoslednost niti protivrenost, ve se prvo govori o stvaranju uopte a posle se detaljnije
opisuju neki detalji stvaranja koji su najvaniji.
Bog je Adamu dao zapovest da ne jede plod sa drveta poznanja jer je Adam bio odgovoran za ceo svet,
on je bio gospodar sveta, a Eva njegov drug. Da je samo Eva pojela plod, a da Adam nije, samo bi Eva
snosila posledice, ali poto je i Adam to uinio ceo svet trpi posledice. Adam je gospodar i vladar sveta,
Eva je njegov drug, sauestvuje u tome zajedno sa njim, zato i kae zmiji da je NJIMA Bog rekao da ne
jedu plod. Rekao je samo Adamu, ali Eva uestvuje u svemu zajedno sa njim. Nalazi se u slavi dok je u
raju sa Adamom, ali trpi i ponienje zajedno sa Adamom kad on izlazi iz raja. Da je samo Adam pojeo
plod, a Eva da nije opet bi zajedno izali iz raja. Adam je odgovoran njemu je predata zapovest, ali Eva
zna da e i ona trpeti sve posledice kao i Adam, zato i govori u mnoini zmiji.
Starozovatna re jom ne znai smo dan od 24 sata ve je to jako zanimljiva re koja ima puno znaenja.
Osnovno znaenje joj jeste dan od 24 sata ali isto tako moe da znai i minut, mesec, godina,
milenijum... Na drugom mestu u svetom pismu pie da je u Boga jedan dan kao hiljadu godina, a hiljadu
godina kao jedan dan. Stoga su neki sveti oci tumaili da Adam nije doiveo hiljditu godinu, to je za
Boga jedan dan, a drugi su tumaili da je Adam tada zaista umro u duhovnom smislu, jer je prestao da se
usavrava, odvojio se od Boga, poeo ja da propada, stari i umire. Ovo drugo je mnogo zastupljenije
tumaenje, jer Adam je zaista i umro tada za jedan nain postojanja, iako nije umro u potpunosti, ba
kao to i ovek kada umre, ne umire mu dua. Kaemo da je ovek umro iako mu je dua nastavila da

postoji na neki nain, ba kao to kaemo da je i Adam umro kad je okusio plod sa tod drveta, iako je
nastavio da preivljava jo 930 godina, ali taj ivot nije ni blizu onog koji je imao u raju, ba kao to ni
ivot due nakon smrti tela nije potpun dok se ne sjedini ponovo sa svojim telom prilikom sveopteg
vaskrsenja koje e uslediti po drugom dolasku Hristovom, koji nas je ponovo sjedinio sa Bogom. Hristos
je uinio ono to je jo Adam trebalo da uini u raju, a nije. Zato Hrista zovemo Novim Adamom.
Svi odgovori se zaista i nalaze u Svetom Pismu, samo treba znati itati. ovek ne treba da bude toliko
gord i sujetan i da misli da moe u potpunosti razumeti Boga i njegovu premudrost, a pogotovo ne moe
sebi da dopusti da zna neto bolje ili vie od Boga. ovek moe puno da naui od Boga i da dobije od
Njega ukoliko to eli, ali nikad ne moe da postane bolji od Njega ni jednak sa Njim odbacujui ga. To
su pokuali Adam i Eva, a u zakljuku Vaeg teksta vidim isti poziv na bogobornost i savrenstvo bez
Boga i mimo Njega. To nije mogue ne zbog toga to Bog to nee, ve zato to mi to ne moemo.
Ponedjeljak 26 Listopad 2009, 13:47
Odgovori
Gordon Freeman
Zahvaljuem na ovako opirnom komentaru. To je ujedno i razlog zato odgovaram na komentar sa
zakanjenjem. elio sam prouiti sve pojedinosti koje ste iznijeli u svom komentaru. elio bih odmah na
poetku istai kako sam svjestan da biblija govori da se drvo ivota i drvo spoznaje dva razliita drveta.
ao mi je to u mom tekstu ta razlika nije jasno navedena. (Knjiga Postanka 2:9)
U vaem komentaru se jasno vidi na koji nain boja pravda djeluje (barem kada su ene u pitanju). Po
modernoj teologiji bog je milosrdan ali i pravedan, no vi ste u svom komentaru napisali tono kako ta
pravda izgleda u praksi. Eva je prognana iz raja zajedno s Adamom, iako ste se sloili sa mnom da bog
Evi nije rekao da ne smije jesti s drveta spoznaje. Odmah ste pretpostavili da je Adam dovoljno vrst
autoritet da govori u ime boga. Ipak, skrenuo bih fokus s tog detalja na neto drugo to ste napisali, a to
je da bi Eva bila prognana iz raja zajedno s Adamom ak i da nije jela plod sa stabla spoznaje, a da bi
Adam ostao u raju da je samo Eva jela a da Adam nije. Ovo ste objasnili time da je Adam gospodar a
Eva njegov drug (odnosno njegova druica). Ipak, pokuavam si ovo predstaviti ovako: u modernom
zakonu, hoe li dijete odgovarati za ono to uini njegov otac, ili e otac odgovarati za ono to uini
njegovo dijete? Vjerujem da bi se svi krani sloili s vama da ljudske zakone ne moemo usporeivati s
bojima, ali ovime hou rei da je upravo taj "boji" zakon suvie ljudski... Ili bolje reeno, suvie
muki. Znam da vi niti ne moete drugaije vjerovati jer takav je boji zakon. Ta vidimo da smo svi krivi
jer je Adam sagrijeio, vidjeli smo na primjeru Novog Zavjeta da je Isus kanjen za ono to nije
napravio. Razapet je za nae grijehe, a ne svoje... Na taj nain se izvrava boja pravda. No, je li to
zaista pravda?
Sada bih se osvrnuo na izraz jom, ili yom. Obojica smo u pravu kada kaemo da jom oznaava razdoblje
od 12/24 sata, ili nedefinirano/neogranieno razdoblje. To znai da se izraz jom moe interpretirati na
nekoliko naina, iz tog razloga imamo one koji vjeruju da je bog stvorio zemlju za 6 dana, i imamo one
koji vjeruju da je zemlja i sve na njoj nastalo kroz 6 eona/razdoblja. Obje ove tvrdnje su teoloke, s
razlikom da je druga tvrdnja, koju koriste kreacionisti i zagovornici Inteligentnog Dizajna, blia
znanstvenom gleditu. No, ja bih se i pored vaeg komentara drao prve interpretacije koja kae da je
jom Postanku razdoblje od 24 sata. Ponovo kaem, zaista mi je ao to ne poznajem hebrejski jezik da
bih se sam mogao uvjeriti, ali po onome to sam istraivao, sve upuuje da je po bibliji Zemlja stvorena
u est dana. Veina izvora koje sam prouavao tvrdi da izraz jom sagledavamo u kontekstu. to nam
kontekst govori u knjizi Postanka? Govori da imamo jutro i vee, dan i no:
Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva no. Tako bude veer, pa jutro - dan prvi.
Postanak 1:5
Ono to vama ide u prilog, jeste detalj da su sunce i mjesec stvoreni tek etvrtog dana, tako da dani

mogu biti interpretirani drugaije. No, ja bih ovo prije okarakterizirao kao nesmotrenost pisca nego neko
injenino stanje. Razlog zato ovo smatram grekom je taj to pisac biblije kae da to svjetlo u stihu 1:5
zovemo dan a nedostatak tog svjetla zovemo no, to apsolutno nije tono. Samo svjetlost kojem je izvor
sunce zovemo dan, i samo nedostatak svjetla kojem je izvor sunce nazivamo no. Svjetlost svijee ne
nazivamo dan, i nedostatak svjetla u mom zatvorenom ormaru ne nazivamo no. No, moda se ovdje
opet radi o loem prijevodu, ali bog je to trebao imati na umu kada je pomijeao ljudima jezike.
(Zanimljivo je kako se i ovdje radi o kazni ovjeka jer je stremio ka bogu, kao i u sluaju Eve i Adama).
Spominjali ste i kaznu boju. Rekli ste da smrt nije posljedica kazne, nego jednostavno odvojenosti od
boga.
Iako se ne spominje da je ovjek kanjen smru, ipak moemo rei da su Eva i Adam kanjeni zbog
svog djela. Proitajmo dio gdje im se bog obraa, Postanak 3:14-19
Ali ako se drimo vae interpretacije, da smrt nije kazna. Je li to razlog zato je bog postavio ma i
kerubine da uvaju drvo ivota? Zamislimo da su Eva i Adam uspjeli ubrati i jesti plodove s drveta
ivota, znai li to da bi smo danas i bez prisustva boga mogli biti besmrtni? Znai li to da u stvari samo
to drvo ini razliku izmeu ivota i smrti, ili bi smo i pored konzumiranja ploda bili smrtni jer nismo s
bogom?
Da se dotaknem savrenosti prvih ljudi i svijeta. Rekli ste kako su oni stvoreni nesavreni i tek su trebali
postati bezgreni. Zanima me u tom sluaju, zato na kraju svakog dana stvaranja stoji: "I vidje bog da je
dobro." Kako je bog mogao rei da je neto dobro a nije savreno? Zato bi bog uope stvorio neto
nesavreno? I zato su uope Eva i Adam kanjeni za svoj grijeh ako su bili nesavreni? (Vi uzmite u
obzir da se ne radi o kazni nego o slobodnom izboru). Zar im bog nije mogao progledati kroz prste i
uzeti u obzir da su jo "djeca", nedorasli, te ublaiti kaznu? Moda je bogohulno ovjeje zakone
nazivati boljima od bojih, ali u ovjejem zakonu za propuste djeteta odgovara njegov roditelj
(najee otac) upravo iz razloga to dijete nije u potpunosti svjesno to je dobro a to loe. Mnogo je
primjera u bibliji gdje bi smo mogli rei da, usporeujui s ovjejim zakonima, da su ovjeji zakoni
pravedniji i milosrdniji. Istina, i ovjek ima smrtnu kaznu, ali zanimljivo je kako se smrtna kazna
najee provodi u zemljama s veinskim religioznim stanovnitvom (primjer Amerike). Pravoslavna
teologija bi trebala objasniti, s obzirom da grijeh ne interpretira kao kaznu, zato bog Evu i Adama nije
"izveo na pravi put", s obzirom da nisu u potpunosti mogli biti svjesni ozbiljnosti svog izbora?
Katolika i protestantska teologija kristalno jasno objanjavaju odakle potjee smrt (ovjek je sagrijeio,
te je grijehom smrt ula u cijeli svemir), time objanjavaju smrt ivotinja kao posljedicu ovjejeg
grijeha. Volio bih uti pravoslavnu verziju uzroka smrti ivotinja. Umiru li ivotinje zbog udaljenosti od
boga? U tom sluaju traim objanjenje zato su ivotinje udaljene od boga. Ako je to zbog ovjekovog
grijeha, onda bi to bio jo jedan primjer savrene "boje" pravde. Moda su ivotinje bile smrtne i prije
pada (to bi moda bilo pravoslavno objanjenje), ali onda opet dolazimo do toga da savreni bog nije
stvorio savreni svijet (pravoslavna teologija), to nas dovodi do pitanja: zato bog nije stvorio savreni
svijet, a mogao je? Ne bih se sloio s vama da su Eva i Adam uinili prvo zlo kada su okusili plod sa
stabla spoznaje. Ako su bili nesavreni, tada su sigurno inili loe stvari, jer zlo se moe initi i ako se
nema svijest o zlu. Naprotiv, tada je zlo jo tee izbjei i lake ga je initi!
Vi se ne slaete sa mnom kada kaem da je biblija kontradiktorna i da esto pobija samu sebe. Tvrdite da
"Svi odgovori se zaista i nalaze u Svetom Pismu, samo treba znati itati." Opet ovdje moemo krivnju
prebaciti na boga jer je pomjeao jezike, ali to bi ste vi ipak smatrali bogohulnim.Mnogo je mjesta u
bibliji gdje se biblija suprotstavlja samoj sebi, ali ja u istai meni najzanimljivije.
U mnogim mjestima u bibliji itamo kako bogu nita nije nemogue: Postanak 18:14, Job 42:1-2,
Jeremija 32:17, itd. U Marku 6:5 i Mateju 13:58 itamo kako Isus nije mogao uiniti uda. udno za
boga, mislio sam da je bogu sve mogue (Marko 10:27, Matej 19:26). udno je kako se bog nije mogao
suprotstaviti obinim eljeznim kolima, (Sucima 1:19).

Koliko god da su pravoslavna i katolika teologija drugaije, jedno im je zajedniko, a to je da obe (uz
mnotvo ostalih) omalovaavaju oveka i smatraju ga beznaajnim, i svako uzvisivanje oveka, odnosno
i najmanje dostojanstvo oveka nazivaju grenim i bogohulnim. Da nije bilo tako degradirajue religije,
do sada bi smo naseljavali druge planete.
Organizirane grupe u Hrvatskoj su Sekularna udruga Protagora i Koalicija za Sekularizam iji su ciljevi
promoviranje sekularizma i humanizma. No iako po svojoj ideji sadre dodirne toke s ateizmom to nisu
u potpunosti ateistike udruge. Osim toga, ateizam u Hrvatskoj, ili moda bolje reeno na internet
prostoru u Hrvatskoj se svodi na pojedinane blogove i pojedine lanke odreenih medija. Ali ima jo
jedan medij koji pie o ateizmu. To je crkva. Moda je upravo to razlog zbog kojeg humanisti i ateisti
nisu udrueni i ne postoji organiziraniji pokret, jer je suvie jak pritisak crkve spram ateista. Tako na
internet prostoru Hrvatske moemo itati kako je ateizam grijeh, nemoral, sotonizam... To kod vjernika i
onih koji su poeli sumnjati u svoju vjeru (i vjeru openito) izaziva gaenje i strah. (grijeh je odvratnost
bogu tako da slobodno koristim izraz gaenje). Jo ako se prisjetimo kako je prola kampanja enske
mree Hrvatske sa sloganom Bez boga Bez gospodara koja je sramno ugaena, onda je jasno kakvo
je nae drutvo. Kod onih koji sumnjaju u svoju vjeru takvo miljenje o ateizmu postupanje prema
ateistima ih 'vraa na pravi put vjere'. Takvo miljenje i kod ateista stvara nelagodu, usput i povratno
gaenje spram crkve i ljutnju. Jedini otpor takvom miljenju daje nekoliko blogera i forumaa koji su
aktivni na internetu. Da bi ste pronali prave i objektivne informacije o ateizmu i ateistima potrebno je
istraivati izvan Hrvatske, to opet predstavlja potekou onima koji ne razumiju engleski ili neki drugi
strani jezik. Takvo je stanje i sa pisanom literaturom. Neke najpoznatije knjige je mogue pronai u
bibliotekama, poput knjiga Richarda Dawkinsa 'Iluzija o bogu' i 'Vragov kapelan' ali teko je pronai
'Ancestor's tale' ili 'River out of eden'. 'Pismo kranskoj naciji' Sama Harrisa moete pronai, ali za
njegovu knjigu 'Kraj vjere' potrebno je dobro se namuiti ukoliko je elite proitati na hrvatskom jeziku
(nisam siguran postoji li uope ta knjiga na hrvatskom). Tek nakon detaljnijeg istraivanja na internetu,
ukljuujui veinom stranice na engleskom jeziku, mogue je vidjeti realno stanje na vjersko-ateistikoj
sceni. Moe se rei da je ta scena veoma aktivna. Debate u kojima uestvuju vodei ateisti, poput
Richarda Dawkinsa, sama Harrisa, Daniela Denneta, Christophera Hitchensa i ostalih govori o vanosti
ateizma u modernom drutvu. Ima li hrvatska osobu koja je spremna istupiti u ime ateizma? Svi smo mi
uli za Josipa Bozania, Don. ivka Kustia, Kaunka, Zlatka Sudca koji vode kolumne, TV emisije,
snimaju CD-ove i slino, ali ja osobno ne znam niti za jednu osobu s hrvatske medijske scene koje
istupa u ime ateizma. Za sada je internet jedini medij na koji ateisti iz Hrvatske imaju pristup, i jedina
ohrabrujua injenica jeste da je internet sve prisutniji u Hrvatskoj. Pogrean zakljuak koji se namee
jeste taj da nema potrebe za ateizmom, a to bi u izvjesnom smislu i mogla biti istina, jer ako ljudi neto
ne trae, onda za tim nema ni potrebe. To je osnovni zakon trita. Ali, je li zaista tako? S jedne strane
imamo katoliku crkvu (i druge crkve), vjerske obiaje, evangelike kampove, skupove i seminare, dok
s druge strane imamo homoseksualizam i Gay Pride, astrologiju, praznovjerje, Big brother... Red
Carpet... (uz duno potovanje, homoseksualizam je samo igrom sluaja svrstan u isti ko sa ostalim
pojavnostima. Dijelim duboko potovanje prema homoseksualcima). I dok se za trivijalnosti poput
astrologije i praznovjerja ne moramo boriti (one, iako je crkva protiv toga, idu ruku pod ruku s
religijskim vjerovanjem), sloboda homo-seksualnog opredjeljenja je ono zato se moramo zalagati.
Svejedno je hoe li to biti pod zastavom ateizma, humanizma ili neeg treeg, svaki lan naeg drutva
mora imati slobodu miljenja i izbora, a to nam crkva ne daje (iako je to propisano bojim zakonom).
Sve je vie i sve je raznovrsnijih crkava u Hrvatskoj: Protestantska, Adventistika, Baptistika,
Evangelika, Pentakostalna, Jehovini Svjedoci i mnoge druge crkve matovitih naziva (ovo su samo
kranske)... Sve se to nalazi na ovakvom malom prostoru u Hrvatskoj. Ne elim rei kako je to loe
imati toliko crkava na izbor, ali gdje je ateist? (Treba imati i na umu da to je vie vjerskih organizacija,
vie je onih koji uzimaju novac od drave a ne moraju plaati porez). Mnoge od crkava koje sam naveo
su veoma aktivne. Misionari iz Amerike, Nizozemske, Irske, su samo neki koji dolaze na ljetne kampove
s ciljem irenja evanelja. Ali ponavljam, gdje je tu ateist? I dok se u svijetu vode posjeene debate
izmedu ateista i teologa, kod nas je pojam ateist jos uvijek egzotian. Izjasniti se kao ateist jednako je

kao izjasniti se kao gay. Podrku ete dobiti samo od malobrojnih istomiljenika dok e Vas ostali
gledati u krajnjem sluaju udno.
Objektivno gledajui, jedan ateist nema razloga aktivno djelovati, jer razgovarati o neemu to ne
postoji, ulagati svoje vrijeme, potencijal i moda materijalna sredstva u neto imaginarno je gubitak.
Kao to je besmisleno moliti se Ozirisu ili raspravljati o Hadovoj moralnosti i Zeusovoj pravdi, tako je
besmisleno opravdavati (ili isticati) Jahveove zloine i moliti mu se. Vie emo koristi imati ako sa
svojom djecom razmotrimo pouke Ezopovih basni. Ipak, sasvim drugaiji zakljuak se namee ako se
malo promisli o tome. Koliko drava novca uloi u sveenike koji predaju vjeronauk, teoloke fakultete,
porezne olakice, donacije i slino. okira me misao kada bi smo ta sredstva ulagali u recimo, udrugu
iji se lanov bave mlaenjem prazne slame. (zaista teko je zamisliti neto to bi bilo tako beskorisno
kao religija). Bilo bi mnogo korisnije ta sredstva uloiti u zdravstvo, obrazovanje, sport i zabavu i slino.
Bilo bi korisnije kada bi sveenici, popovi, pastori, biskupi i kardinali radili u tvornicana i radionama
nego priali o osobi koja je ivjela prije 2000 godina i o duhu koji ivi na nebu.
Jedini znaajan dogaaj koji je privukao panju jeste postavljanje natpisa na ZET-ov tramvaj: "Bez boga
- bez gospodara". U velikoj mjeri crkva je sama uzrokovala irenje tog slogana u Hrvatskoj, jer mnogi
koji ne ive u Zagrebu vjerovatno nikada ne bi uli za njega. Ipak, tono se znalo to se eljelo postii
zabranom 'reklamiranja' tog slogana, jer vrijeanje osjeaja vjernika nije razlog uklanjanja tog slogana.
Jer, ako bi moje osjeaje vrijeao slogan 'S bogom, s gospodarom', tada bih ozbiljno trebao razmisliti o
svojim osjeajima. Iskreno, ja bih se na takav slogan nasmijao, jer bi mi smijeno bilo zamisliti da
izmiljen duh gospodari mojim ivotom. To ne bi vrijealo moje osjeaje i mislim da ni vjernicima ne
treba vrijeati osjeaje ako neko javno govori da nema, ili misli da nema boga. I dok vjernici istiu da
takav slogan vrijea njihova osjeanja, zar ne bi bilo demokratski pomisliti da stav crkve spram gay
populacije vrijea osjeanja homoseksualnih osoba? Sve upuuje da su odnosi poremeeni i da imamo
duple standarde. Da bi smo to izbjegli potrebno istupiti u ime ateizma i ne dozvoliti da veina bude u
pravu samo zato to je veina.
U lanku Ateizam i ostvarivanje opeg dobra u Glasu Koncila, dr. Josip Sabol kae kako "Sama rije
ateizam danas se jedva upotrebljava u javnom ivotu. Nju izbjegavaju ak i oni koji se priznaju
ateistima te se radije deklariraju agnosticima. Taj potez moemo razumjeti kao znak da se borbeni
ateizam vie ne smatra suvremenim ili aktualnim, nakon to je dravno propagirani marksistiki ateizam
doivio slom."
S ovom tvrdnjom se zaista ne mogu sloiti, i shvaam je kao negiranje, odnosno, razvodnjavanje
ateizma. Tvrdnja da se ak niti ateisti deklariraju radije agnosticima implicira da ateisti nisu sigurni u to
to su te da vjerovatno nemaju niti razloga bit ateisti, odnosno nevjerovati u boga.
Prije ovog navoda, u istom tom lanku, dr.Sabol iznosi svoje vienje ateizma:
"Ako je jo prije pedesetak godina bila religija - pa i kranska vjera - predmet znanstvenih istraivanja
sa svrhom da se otkriju negativne posljedice religije za ovjeka i drutvo, onda konstatiramo da je dolo
i ovdje do promjene. Danas se znanstveno istrauje u kojoj mjeri ateizam i ateistiki nain ivota utjeu
na razvoj ovjeka pojedinca i na cijelo drutvo. Na osnovi ve poznatih spoznanja moe se zakljuiti da
ateizam - u zajednitvu s njemu srodnim nihilizmom i imoralizmom naeg vremena - treba smatrati
simptomom duhovno-kulturnog nazatka naeg vremena. Konkretno reeno: ateizam - vie praktini nego
teoretski - znai ozbiljnu zapreku za potpuniji i svestraniji razvoj dananje civilizacije u smislu
kransko-humanistikih ideala."
Ono u emu je dr. Sabol pogrijeio jeste, u krajnjem sluaju udna logika razmatranja problema.
Pogreno je zakljuio da ateizam treba smatrati kao ozbiljnu zapreku za potpuniji i svestraniji razvoj
samo iz razloga to je teizam smatran takvim u komunizmu. On ide logikom: Ako su nas pljuvali,
pljuvaemo mi sada njih jer su sada drugaije okolnosti i mi to moemo, umjesto da razmilja: promjene
koje su nastupile otvaraju nam mogunost da pokaemo kako vjera nije onakva kakvom su je smatrali.
Volio bih vidjeti koje su to ve poznate spoznaje na osnovu kojih se moe zakljuiti a je ateizam nazadan
i da znai ozbiljnu zapreku za razvoj... I dok se vjernici i teolozi smatraju napadnutima sa svih strana od
ateista, te da su njihove vjerske slobode i prava ugroeni, s druge strane ne biraju rijei kojima e,
hajdemo ublaiti, okarakterizirati ateizam.

Ovo bih shvatio kao pokuaj iskrivljivanja prave slike o ateistima. Zaista, u Hrvatskoj je malo osoba
koje djeluju u ime ateizma, ali u svijetu je sasvim drugaija slika. Ateizam postoji, ateizam je stvaran i to
nije nita greno, prljavo ili nemoralno, jer ateizam promie prave ljudske vrijednosti. U ateizmu nije
jedina vrijednost duh na nebu nego ovjek. Naglasak je stavljen na ovjeka a ne na nebeske stanovnike
koji ive samo u naoj mati. Ateizam je posveen ovjeku i njegovom ivotu, a ne duhovima i smrti.
Zato ateizam nije nita nehumano niti nemoralno, jer za razliku od crkve posveen je stvarnosti.
Opovrgavanje biblije - Znanstvene injenice u bibliji
Autor Gordon Freeman

Ove znanstveno utemeljene

biblijske istine su prikupljene
na internetu. U razmatranju
sam koristio bibliju na
hrvatskom jeziku, ali da bi se u
potpunosti shvatile odreene
tvrdnje naveo sam engleske
prijevode uz hrvatske gdje je to
bilo potrebno. Nisam siguran
da teoloka objanjenja
predstavljaju zvanino
miljenje, no na nekoliko
mjesta sam naiao na slina
objanjenja te sam se ponaao
kao da su zvanina. Postoji
mogunost da se neki stihovi
ne podudaraju, kao na primjer
propovjednik Jona gdje je engleski izvor navodio stih 2:6, dok je moj izvor navodio da se radi o stihu
2:7. U svojim razmatranjima uvijek proitam nekoliko stihova prije i nakon odreenog primjera te takav
pristup savjetujem kako bi se dobila potpunija slika.
1.
Svako muko meu vama, kroz vaa pokoljenja, kad mu se navri osam dana, neka bude obrezano.
Postanak 17:12
Evo to kau o tome na stranici inplainsite.org: (prevedeno)
Zato se obrezivanje treba initi osmog dana? Medicina je otkrila da je osmi dan jedini dan u itavom
ivotu novoroeneta da je prothrombin iznad 100%
Zar je to sve? To je argument? Zar emo nekome iskopati oko samo zato to je medicina dokazala da
osoba s jednim oko moe nesmetano ivjeti? Zar je to jedini argument koji govori u prilog obrezivanja?
Dodue, u knjizi Ni jedna bolest spominju se istraivanja kako ene obrezanih mueva oboljevaju manje
od raka grlia maternice. Nisam siguran koliko se tim istraivanjima moe verovati niti sam naao
potvrdu, ali ak i da je to tako, isti, a verujem i bolji uinak moete ostvariti koritenjem kondoma.
Dalje, niko ne spominje bol i ok koje dete proivljava dok mu se odseca koa penisa. Jeste li gledali
kako se to radi? U moderna vremena se detetu veu noge i ruke kako se ne bi otimalo (pristojnije reeno,
kako ne bi ometalo proceduru ili neto slino), uzme se metalni alat te se koica obree otrim noem.
Ne znam kako se to radilo u davna vremena kada medicina nije bila toliko razvijena. Pitam se koliko je

dece moralo platiti ivotom dok nisu ustanovili da je najbezbednije obrezivati osmog dana? Bilo bi
poteno uz ovaj stih navesti i da su idovi takoer verovali da su do osmog dana novoroenad bila u
opasnosti da ih ne uzme Lilit, demonska vetica (to je krajnje apsurdno i znanstveno neutemeljeno.) Ali
to se ne navodi. Takoer se ne navodi niti stih u nastavku, Postanak 17:14:
Muko koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekrio moj Savez."
Zar je netko spominjao ekumenu? Ljudska prava, jednakost? Religija spaja ljude, zar ne?
2.
Jer je ivot ivoga bia u krvi.
Levitski zakon 17:11
Teolozi vole istai kako je ovaj stih napisan prije 3000 godina. Znanstveno je utemeljeno da ako izgubite
krv izgubit ete ivot. Teolozi istiu da se prije do 120 ljudima putala krv od ega su mnogi umirali. Za
to nemam argument jer nisam istraivao tu medicinsku praksu, no za biblijski stih koji kae da je krv
vana za ivot mogu rei da nije nita revolucionarno. Biblijski pisci ne bi pogrijeili niti da su rekli da
je zrak koji udiemo bitan za ivot. Dovoljno je da mozak ostane nekoliko minuta bez zraka i da
bespovratno pone propadati. ak ni kad bi u bibliji pisalo da su srce i bubrezi, jetra i plua vitalni za
ivot to ne bih smatrao nikakvim argumentom za postojanje boga niti da je biblija po neemu posebna.
Pa i Egipani su davno pre starozavetnog vremena balzamirali unutranje organe jer su ih smatrali
vanima za odranje ivota. Tvrditi da je biblija po neemu posebna jer u sebi sadri stih u kojem tvrdi
da je krv bitna za odranje ivota smatram samo oajnikim pokuajima da se vernici uvere da je biblija
boja objava, (ovaj stih ionako nevernicima nije neki argument koji bi ih uverio da bog postoji). Nije
ni udo da da biblija tvrdi da je ivot u krvi s obzirom na silna krvoprolia i masakre koje su izraelci
vrili nad ostalim narodima.
3.
Zar si ikad zapovedio jutru, zar si kazao zori mesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve
bezbonike strese; da je pretvori u glinu peatnu i oboji je k`o kakvu haljinu.
Job 38:12-14
Da bismo shvatili ono to nas teolozi ele uveriti moramo zaviriti u engleski prijevod jer ima vie
smisla.
God Himself says: "Have you commanded the morning since your days; and caused the dayspring to
know his place; that it might take hold of the ends of the earth, that the wicked might be shaken out of
it? It [the earth] is turned as clay to the seal; and they stand as a garment."
Job 38:12, 14, (written 3500 years ago)
Evo kako teolozi objanjavaju ovaj stih:
Moderna znanost je zakljuila da vrtnja Zemlje oko svoje osi uzrokuje izlazak i zalazak sunca. Prikaz
zemljane posude koja se vrti na lonarskom kolu jeste precizna analaogija zemljane rotacije.
S obzirom da je zemlja zakrivljena, ta su rubovi zemlje to se na engleskom jeziku moe tumaiti i kao
krajevi Zemlje(ends of the Earth)? A to se tie okretanja Zemlje oko svoje osi ili sunca evo to kae
povijest:

Smatrati da se zemlja okree oko sunca je pogreno isto kao i tvrdnja da Isusa nije rodila djevica.
--Kardinal Bellarmine, 1615. godine tokom suenja Galileu-Povijest pokazuje da ljudi u bibliji nisu nali nita to bi makar i podsjealo na dananje tvrdnje teologa.
Da, vrtnja zemlje oko svoje osi podsjea na vrtnju posude na linarskom kolu, ali pretpostavljam da ovaj
stih, kao i itavo poglavlje, govori o sili boga i njegovoj snazi i moi, jer se u itavom poglavlju navodi
to sve bog moe initi i kako te stvari ne moe niko osim njega.
Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i ree: Tko je taj koji rijeima bezumnim zamrauje boanski
promisao?
Job 38:1-2
Zna li tko joj je mjere odredio.
Job 38:5
Tko joj postavi kamen ugaoni
Job 38:6
Zar su ti vrata smrti pokazali.
Job 38:17
Zar si prostranstvo zemlje uoio? Govori, ako ti je znano sve to.
Job 38:18
Ovdje se govori o tome to je sve bog u mogunosti uiniti, tako da on moe ak i zemlju okrenuti kako
bi mogao kazniti grijene. Da skratim priu, u ovom stihu ne vidim nita znanstveno, kao niti u
sljedeem primjeru o vjetru:
4.
Kad htjede vjetru odredit teinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Job 28:25
U ovom stihu teolozi vide potvrdu da zrak ima masu, te vole tvrditi da je biblija utvrdila prije nego to
su znanstvenici to ustanovili.
Zanimljivo je pogledati to kau ostali prijevodi biblije, recimo srpski i engleski prijevodi:
Kad davae vetru teinu, i merae vodu merom,
To establish a weight for the wind, And apportion the waters by measure.
Zanimljivo u ovim prijevodima (iako ih nema puno) jeste to to se nigdje ne spominje rije zrak. Da,
moemo pretpostaviti da je starozavjetni pisac pod rjeju vjetar zapravo mislio zrak, ali ako emo
tvrdnje iznositi na osnovu pretpostavki onda nam i pria o Joni i velikoj ribi ima smisla, i est dana
stvaranja nam ima apsolutno znanstvenu osnovu kao i uskrsnue. U znanosti postoje pretpostavke, ali
znanstvene pretpostavke se istrauju i sprovode se rigorozna testiranja, no u knjievnosti nije tako.
Pjesnika sloboda se ne dovodi u pitanje a verujem da je svako uo za onu poznatu: to je pesnik hteo
rei? Detinjasto je raspravljati je li pesnik mislio zrak kada je napisao vetar ili nije. Ipak, po
konstrukciji stihova mislim da je pisac mislio na vetar...

5.
koji putovi u dom svjetla vode...
Job 38:19
ovjek modernog doba je tek nedavno otkrio da svetlo (elektromagnetsko zraenje) ima put, koje
ukljuuje kretanje od 186.000 milja u sekundi. (priblino 300.000 km u sekundi).
Nisam siguran koji teolog i na osnovu ega iznosi ove tvrdnje. Pomislio sam da hrvatski prevod biblije
nije dobar, te sam pogledao u engleski prevod koji kae:
"Where is the way where light dwells?"
Job 38:19
Jo uvek se pitam gde se u ovom stihu navodi da svetlo ima svoj put, kretanje ili bilo to slino. Koju
znanstvenu injenicu ovaj stih govori? Stih govori o tome da postoje putovi do svetla, pitanje: koji
putovi vode gde svetlo prebiva? Ne koji su putovi svetla, ili kamo svetlo putuje?
6.
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tue spremita vidio?
Job 38:22
Teolozi ovo objanjavaju na ovaj nain:
Tek otkriem mikroskopa ovjek je otkrio da je svaka pojedina pahulja jedinstvena simetrina riznica.
God says: "Have you entered into the treasures of the snow?
Job 38:22
Nakon to sam nekoliko puta proitao navedene stihove i dalje nisam uspio zamisliti da ovi stihovi
govore o pahuljama kao pojedinim objektima. Pokuavam u ovom stihu vidjeti pahulje s lepezastim
krakovima u svoj njihovoj ljepoti ali nisam uspio.
7.
Zar na zapovijed tvoju munje lijeu i tebi zar se odazivlju: `Evo nas`?
Job 38:35
(written 3,500 years ago. God Himself speaking): "Can you send lightnings, that they may go and say
unto you, Here we are?"
Job 38:35
Tumaenje teologa:
Biblija ovdje iznosi znanstveno smijenu tvrdnju da svijetlo moe biti poslano i da se predstavlja
govorom. Ali jeste li znali da radio valovi mogu putovati brzinom svjetlosti? Zato moete voditi
razgovor s nekim na drugom kraju svijeta. Znanost to nije otkrila do 1864. godine kada je Britanski

znanstvenik James Clerk Maxwell pretpostavio da su elektrini i svjetlosni valovi dvije forme iste
stvari.
Mislim da su se teolozi i ovdje malo zanijeli, ali bih se sloio s njima kada kau da biblija ovdje iznosi
smijenu tvrdnju. Mislim da bi ovdje bilo dovoljno rei da Jahve nije jedini bog koji alje alje munje.
Istu sliku imamo kod Zeusa ili Thora ili boga Peruna. Uz to Jahve se smatrao stvoriteljem svega tako da
nije ni malo udno to su idovi smatrali da moe slati munje koje govore, kao to se moe predstaviti
kao grm koji gori ali ne sagorijeva (ali ovu sitnicu teolozi nisu naveli kao znanstveno potvrenu
biblijsku istinu). Mislim da je napredak ipak ostvaren. Teolozi su smislili barem kakvo-takvo objanjenje
za munje koje govore, dok za zmiju koja govori jo uvijek ekamo...
8.
ptice nebeske i ribe morske, i to god prolazi stazama morskim.
Psalam 8:8
to biblija podrazumijeva pod stazama morskim, pitamo se mi zajedno s teolozima. Teolozi stazama
morskim smatraju morske struje te spominju oca oeanografije Matthew-a Maury-ja koji je otkrio morske
struje 1850 tih godina. ak tovie, Maury je tokom bolesti bio nadahnut ovim stihom iz biblije nakon
ega je napisao svoju knjigu koja se i danas koristi na fakultetima. Na ovo zaista nemam nekakav
konkretan komentar. Maury je mogao biti inspiriran ovim religioznim tekstom, ali ipak dvojim da je
biblijski pisac mislio ba na struje, jer kao to moemo itati nekoliko redaka prije, Psalam 8:4 koji
kae:
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde to ih uvrsti.
Zvijezde to ih uvrsti... Stih koji se kosi s onim to nam teolozi ele rei o irenju svemira.
9.
Tko je akom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem?...
Izaija 40:12
Ovaj stih teolozi tumae na nain da je bog izmjerio koliinu vode na Zemlji, dovoljno za nae potrebe.
Teolozi istiu da je znanost utvrdila da, kada bi na zemlji mora bila 3 metra dublja, da bi voda
apsorbirala sav ugljik dioksid i ivot na Zemlji bi nestao. Ne bih dublje analizirao ovaj stih je po svemu
sudei stih zaista govori da je bog izmjerio more. Napomenuo bih ipak jednu sitnicu. Ovdje se, za
razliku od knjige Postanka ne govori da dobro to to je bog izmjerio vodu, niti se u knjizi postanka
govori da je bog to uinio (ako ivot na zemlji ne bi bio mogu da je voda 3 metra dublja onda je to
moda vana injenica da bi bila zanemarena u postanku). Slijedei tu logiku onda dolazimo do
zakljuka da je bog imao vie posla nakon velikog potopa: ne samo da je trebalo povui vodu kojom je
preplavio Zemlju, nego je trebalo povratiti i sav ugljik dioksid. No, o tome biblija nita ne govori. ak i
kada ne bismo svo ovo uzeli u obzir, ostaje pitanje treba li ovom stihu zaista pridavati toliko panje? (Je
li bog zaista more i nebesa mjerio pedljem?) Zanimljivo je ovaj stih usporediti sa stihom Izaija 33:22
(15) koji kae da se vojska nebeska ne moe prebrojati. Opet se primjeuje sukob izraza mjeriti i
brojati. ini se da se po stihu 33:22 objekti na nebu ne mogu prebrojati, ali se nebo moe izmjeriti. Volio
bih uti teoloko objanjenje.
Svrha i smisao

Autor Gordon Freeman

ovjek je jedino bie u nama poznatom svemiru koje trai smisao i koje uope ima sposobnost traiti ga.
ovjek taj smisao najee i nalazi. Ili... Najee vjeruje da ga je naao. Postoji li univerzalni smisao
ljudskog postojanja, ili je taj smisao svojstven pojedincu? Postoji li uope smisao ili je smisao samo
proizvod naeg razuma ili proizvod nedostatka istoga?
Odmah na poetku vano je naglasiti da treba odvojiti smisao od svrhe.
Smisao ne postoji. Ultimativni smisao ne postoji, jer smisao je svojstven samo ovjeku i uvjetovan je
postojanjem ovjeka. Kao to ne postoji dobro i zlo. Smisao je samo proizvod ljudskih tenji da opravda
svoje postojanje. Kada bi smo postavljali pitanje: 'to je smisao?' i kada bi smo na odgovor opet
postavili isto pitanje i tako u nedogled, doli bi smo do toke kada nae pitanje ostaje bez odgovora. Koji
je smisao ljudskog postojanja? Kada bi smo kao odgovor pretpostavili boga, opet bi smo doli do toke
kada bi nae pitanje ostalo bez zadovoljavajueg odgovora.
No to vai za ultimativni smisao. Onaj osobni smisao koji ovjek daje sebi za razliku od ultimativnog
smisla ne postavlja pitanje nakon odgovora jer svaki osobni smisao u veini sluajeva zavrava smru.
Taj smisao nije nedostian poput ultimativnog smisla jer osobni se smisao moe ispuniti tokom
ovjekovog ivota. Osobni smisao je brinuti se o siroadi, o siromanima, biti dobar roditelj, uivati u
ivotu, bogatstvu itd. Potekoa osobnog smisla je u tome to se gotovo ne razlikuje od svrhe, koja je
svojstvena ivotinjama, predmetima i pojavama. Svrha je ono iskonsko, sirovo... I to je ono to ovjeka
plai.
S evolucijske strane, ivot ima svrhu. Svrha jedne pele jeste da se brine o matici ija je svrha donijeti
potomstvo i odrati koloniju, osigurati dovoljno jedinki ija je svrha stvoriti nove kolonije u svrhu
produenja vrste. Ima li to smisla? Pele ne idu u raj tako da njihov smisao nije ivjeti kako bi osigurali
vjeni ivot s bogom. One ive i umiru. Postojanje pela se vrti u krug: ivjeti, osigurati potomstvo,
umrijeti. I tako jedinka za jedinkom. Ima li smisla vrtiti se u krug i ponavljati jedan proces milijardama
puta? Nema smisla. Zamislite va ivot koji se sastoji od ustajanja, odlaska na posao, spavanja,
ustajanja, odlaska na posao... Upravo je takvo ponaanje razlog zato ovjek trai smisao. Ali takav ivot
za vas ima svrhu: otii na posao, zaraditi novac kako bi ste mogli prehraniti svoju obitelj, priutiti se
neka zadovoljstva itd. Takav ivot i za pelu ima svrhu: opstanak vrste. Ima li opstanak vrste smisla? Da
preformuliram: ima li opstanak vrste ultimativnog smisla? Opstanak vrste nema smisla ako e jednog
dana svijeta nestati. Ako e sunce prestati sjati, i ivot na zemlji e zbog toga izumrijeti, ako e se
svemir saeti opet u jednu toku, ili e se nezaustavljivo proiriti dok se ne raspline... emu trud jedne
pele? Nema smisla, ali ima svrhu. Pela ispunjava svoju osnovnu svrhu. Svrha ne trai smisao. Svrha
ne trai da ima ultimativni odgovor kao to to smisao zahtjeva.
Svrha je za razliku od smisla svojstvena predmetima. Svrha obue je da nam titi stopala od hladnoe i
povreda, svrha telefona jeste da nam omogui kontaktiranje osoba koje elimo kontaktirati. Svrha
automobila jeste da nam omogui transport na odreeno mjesto...
Svrha sata je da pokazuje vrijeme. Pitanje 'koja je svrha pokazivanja vremena' je suvino, jer se vie ne
odnosi na sat nego na pokazivanje vremena. Moe se postaviti pitanje 'koji je smisao pokazivanja
vremena', ali odgovor povlai za sobom sljedee pitanje 'koji je smisao...'. Svrha automobile jeste da nas
odveze na odreeno mjesto. Pitanje koja je svrha odlaska na odreeno mjesto se ne odnosi vie na
automobil jer je automobil ve ispunio svoju svrhu.
ivot lijepo funkcionira ako uklopimo svrhu u njega, jer svrha moe postojati, ali i ne mora. Kamen
moe imati svrhu, ali i ne mora. Kamen moemo iskoristiti za svoje potrebe i dati mu svrhu, ali i moe
stojati u svom prostoru i nikada ne posluiti niemu. Suvino je pitati ima li kamen smisao. Suvino je

pitati sve dok ne upletemo boga, jer uplitanjem boga, upleli smo smisao u svijet i napravili pomutnju.
Postavlja se pitanje: Koji je problem postojanja smisla?
Problem je u tome to ovjek vrlo esto nije sposoban sam sebi dati smisao. ovjek treba vou koji e
mu rei smisao postojanja, jer ovjek sam nema hrabrosti to uiniti. Smisao dolazi sa svijeu i to je
prokletstvo koje svijest donosi. Svijest nam je omoguila neto predivno: da spoznamo sebe, ali time
smo spoznali i svoju nevanost u svemiru. Ta spoznaja je donijela potragu za ultimativnim smislom koji
ne postoji. A ako neto ne postoji, ovjek e to izmisliti. Kada je ovjek spoznao da je samo zrno pijeska
koje nosi vjetar, morao je prevariti svoj um i kreirati raj umjesto nitavila. Problem je u tome to je
ovjek tada svoj ivot posvetio smrti. Smisao mnogih je ivjeti za smrt, ime su svoj ivot totalno
zanemarili. ovjek se posvetio ultimativnom smislu koji ne postoji, i apsolutno je zanemario svoj osobni
smisao, jer ultimativni smisao negira osobni. ovjek se ne moe pomiriti sa svojom ulogom u svemiru
pa je sebe uzdigao do bia vrijednom bogu koji e mu dati smisao. Teolozi kao argument uvijek
pretpostavljaju ultimativni smisao negirajui osobni. U emu je smisao uivati u ivotu, ako emo
jednog dana umrijeti? Da smo i najbogatiji, u smrt odlazimo kao najvei siromasi, bez iega.
Ispraznost nad ispraznou, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost!
Propovjednik 1:2
Vjernici kojima se ovo konstantno propovijeda uskraeno je pravo na osobni smisao. Ukraden im je
osobni smisao. Ono to im ostaje je smrt, a osoba bez osobnog smisla odlazi u smrt sa strahom. Osim...
ako ne prihvati ultimativni smisao. Ali problem kod ultimativnog smisla je to on ne postoji. On se ne
odnosi na nas u ovom ivotu te je stoga samo iluzija. A ovjek moe ivjeti u iluziji i u tome jeste
problem.
Osobni smisao nije iluzija, ali problem kod osobnog smisla jeste u tome to ne daje nikakvu nadu,
nikakvu iluziju u neto vie. Zato religija negira osobni smisao, vrlo esto pretpostavljajui ga kao
grijeh. Ako se ovjek posveti osobnim uicima, to je grijeh. Ako se posveti bogatstvu, to je grijeh.
Religija negira osobni smisao tvrdei da ako nemate ultimativni smisao, tada ste sebina osoba, anarhist,
bezvrijedni ste jer vam ivot ne vodi niemu. To nije istina, jer sa osobnim smislom ovjek ivi svoj
ivot u punini jer je svjestan da je ovaj ivot sve to ima, i da ima samo jednu priliku da ga iskoristi
najbolje to moe. To je pokretaka snaga osobnog smisla. To omoguuje ovjeku da ivi sretan ivot.
Ali mnogi ga ne ive, a razlog je taj to to je osobni smisao teko prihvatiti. ovjek uvijek tei neem
viem. Nije zadovoljan malim stvarima, i zato tei ultimativnom smislu. Ali jednom kada shvatimo da je
taj ultimativni smisao nedostian jer je iluzija, moemo prihvatiti osobni misao. Moemo sebi dati
osobni smisao. ovjek treba samo razbiti tu iluziju da mu treba voa koji e mu dati smisao. Treba
strgati te okove sa sebe i ne dati nikome da odluuje umjesto njega i iskoristiti ono malo slobodne volje
koja mu je na raspolaganju. ovjek samo ne smije dozvoliti da to malo zrnce slobode prepusti nekom
drugom.
[iz pisma F. Engelsa J. Blohu, 21-22. septembra 1890. godine]
_________________
PROLETERI SVIH ZEMALJA , UJEDINIMO SE !!!
Vladimir Ilji Lenjin: TRI IZVORA I TRI SASTAVNA DELA MARKSIZMA
2008 mart 25
by crvenainicijativa
irom civilizovanog sveta uenja Marksa pobuuju najvee neprijateljstvo i mrnju celokupne
buroaske nauke (i zvanine i liberalne), koja tretira marksizam kao vrstu pogubne sekte. I nikakav
drugaiji stav i ne treba oekivati, jer ne moe biti nepristrasne drutvene nauke u drutvu baziranom
na klasnoj borbi. Na jedan ili drugi nain, sva zvanina i liberalna nauka brani nadniko ropstvo, dok je
marksizam objavio nemilosrdan rat nadnikom ropstvu. Oekivati da nauka bude nepristrasna u takvom

drutvu je glupavo i naivno koliko i oekivati nepristrasnost od radnika po pitanju poveanja radnikih
nadnica na raun smanjenja profita na kapital.
Ali to nije sve. Istorija filozofije i istorija drutvenih nauka pokazuju sa savrenom jasnoom da nema
nieg nalik sektatvu u marksizmu, u smislu ograniene, okamenjene doktrine, doktrine koja je
skrenula sa puta razvoja svetske civilizacije. Naprotiv, Marksov genij se sastoji upravo u injenici da je
on dao odgovore na pitanje koja su ve okupirala najistaknutije umove oveanstva. Njegova uenja su
proizala kao direktan i neposredan nastavak uenja najveih predstavnika filozofije, politike
ekonomije i socijalizma.
Marksistika doktrina je svemona jer je istinita. Ona je celovita i harmonina, i daje ljudima integralnu
koncepciju sveta koja je nespojiva sa bilo kojim oblikom sujeverja, reakcije, ili odbrane buroaskog
ugnjetavanja. Ona je legitimni naslednik najboljeg to je oveanstvo dalo u devetnaestom veku, u
obliku nemake filozofije, engleske politike ekonomije i francuskog socijalizma.
Sa ova tri izvora marksizma, koji su u isto vreme i njegovi sastavni delovi, ukratko emo se pozabaviti.
I
Filozofija marksizma je materijalizam. Tokom savremene istorije Evrope, posebno krajem osamnaestog
veka u Francuskoj, koja je bila poprite odluujue bitke protiv svake vrste srednjevekovnog ubreta,
protiv feudalnih institucija i ideja, materijalizam se pokazao jedinom filozofijom koja je konzistentna,
tana u svim svojim uenjima prirodne nauke i neprijateljska prema sujeverju, i slinom. Neprijatelji
demokratije su stoga pokuali na svaki nain da obore, potkopaju i oklevetaju materijalizam, i
zagovarali razliite forme idealizma, koji uvek, na ovaj ili onaj nain, zavri u odbrani ili podrci
religije.
Marks i Engels su oduvek najodlunije branili filozofski materijalizam i stalno iznova objanjavali
duboku greku u svakoj devijaciji od ove osnove. Njihovi pogledi su najjasnije i u potpunosti izloeni u
radovima Engelsa, Ludvig Fojerbah i Anti-Diring, koji kao i Manifest komunistike partije, jeste
prirunik svakog klasno-svesnog radnika. Ali Marks se nije zaustavio na materijalizmu osamnaestog
veka; on je unapredio filozofiju. On ju je obogatio akvizicijom nemake klasine filozofije, posebno
Hegelovog sistema, koji ga je zauzvrat vratio materijalizmu Fojerbaha. Najvanije dobijeno znanje je
dijalektika, tj. doktrina razvoja u svojim najpunijim i najdubljim oblicima, slobodna jednostranosti
doktrina relativnosti ljudskog znanja, koja nam daje odraz materije koja se veno razvija. Najnovija
otkria prirodnih nauka radijum, elektroni, transmutacija elemenata osobito su potvrdili Marksov
dijalektiki materijalizam, uprkos uenjima buoaskih filozofa sa njihovim novim vraanjima starom i
trulom idealizmu.
Produbljivanje i razvoj filozofskog materijalizma, Marks je zavrio, proirivi znanje o prirodi na znanje
o ljudskom drutvu. Marksov istorijski materijalizam je jedno od najveih dostignua naune misli.
Haos i arbitrarnost koje su pre toga vladale pogledima na istoriju i politiku izrodile su veoma celovitu i
harmoninu naunu teoriju, koja objanjava kako se, kao posledica rasta proizvodnih snaga, iz jednog
sistema drutvenog ivota razvija drugi, vii kako kapitalizam, na primer, izrasta iz feudalizma.
Kao to ljudsko znanje reflektuje prirodu (tj. materiju koja se razvija), koja postoji nezavisno od njega,
tako ovekovo drutveno znanje (tj. razliiti pogledi i doktrine filozofske, religiozne, politike itd.)
reflektuje ekonomski sistem u drutvu. Politike institucije su nadgradnja ekonomske baze. Vidimo, na
primer, da razliite politike forme modernih evropskih drava slue da uvrste vladavnu buroazije nad
proletarijatom.

Marksova filozofija je zreo filozofski materijalizam, koji je dao oveanstvu, posebno radnikoj klasi,
mone instrumente znanja.
II
Shvativi da je ekonomski sistem temelj na kome je podignuta politika nadgradnja, Marks je navie
panje posvetio prouavanju ekonomskog sistema. Marksovo glavno delo, Kapital, posveeno je
prouavanju ekonomskog sistema modernog, tj. kapitalistikog, drutva. Klasina politika ekonomija,
pre Marksa, razvila se u Engleskoj najrazvijenijoj od kapitalistikih zemalja. Adam Smit i Dejvid
Rikardo, njihovim istraivanjima ekonomskog sistema,postavili su temelje radne teorije vrednosti.
Marks je nastavio njihov rad. On je strogo dokazao i konzistentno razvio ovu teoriju. On je pokazao da
je vrednost svake robe odreena koliinom drutveno poterbnog radnog vremena utroenog na njenu
proizvodnju.
Gde su buroaski ekonomisti videli odnose stvari (razmena jedne robe za drugu), Marks je otkrio odnos
izmeu ljudi. Razmena roba je izraavala vezu kojom su individualni proizvoai vezani putem trita.
Novac oznaava da ova veza postaje sve jaa i jaa, neraskidivo vezujui ceo ekonomski ivot
individualnih proizvoaa u jednu celinu. Kapital oznaava dalji razvoj ove veze: ljudski rad postaje
roba. Nadniar prodaje radnu snagu vlasniku zemlje, fabrika i sredstava za rad. Radnik jedan deo radnog
dana koristi za trokove sopstevnog izdravanja i izdravanja svoje porodice (nadnicu), dok drugi deo
dana radnik radi bez nadoknade, stvarajui viak vrednosti za kapitalistu, izvor profita, izvor bogatstva
kapitalistike klase.
Doktrina vika vrednosti je stub Marksove ekonomske teorije.
Kapital, stvoren radom radnika, pritiska radnika unitavajui sitne zanatlije i stvarajui armiju
nezaposlenih. U industriji, pobeda masovne prozivodnje je odjednom oigledna, ali isti fenomen vidimo
i u poljoprivredi: superiornost velikih kapitalistikih poljoprivrenih poseda se poveava, primena
mainerije raste, seljaka ekonomija pada u zamku novca-kapitala, klizi i tone u propast, pod teretom
svoje nazadne tehnologije. U poljoprivredi, pad sitnosopstvenike proizvodnje poprima drugaije oblike,
ali je sam pad nesporna injenica.
Unitavajui sitnu proizvodnju, kapital dovodi do poveanja produktivnosti rada i stvaranja
monopolskog poloaja za asocijacije krupnih kapitalista. Sama proizvodnja postaje sve vie i vie
drutvena stotine hiljada i milioni radnika postaju povezani meusobno u sistematski ekonomski
organizam ali proizvod kolektivnog rada prisvaja aica kapitalista. Anarhija proizvodnje raste, a sa
njom i krize, kao i furiozna borba za trita i nesigurnost egzistencije masa populacije.
Poveavajui zavisnost radnika od kapitala, kapitalistiki sistem stvara ogromnu snagu ujedinjenog rada.
Marks je pratio razvoj kapitalizma od prvih zaetaka robne proizvodnje, od proste razmene, do njenih
najviih oblika, masovne proizvodnje.
I iskustvo svih kapitalistikih zemalja, starih i novih, jasno demonstrira istinitost marksistike doktrine
sve veem broju radnika svake godine.
Kapitalizam je trijumfovao irom sveta, ali ovaj trijumf je samo uvertira za trijumf rada nad kapitalom.
III
Kada je sruen feudalizam, i kada se slobodno kapitalistiko drutvo pojavilo na Bojoj zemlji, odmah
je postalo jasno da je ova sloboda znaila novi sistem ugnjetavanja i eksploatacije radnika. Razliite
socijalistike doktrine su odmah poele da shvataju i protestuju protiv ovog ugnjetavanja. Ali rani

socijalizam je bio utopijski socijalizam. On je kritikovao kapitalistiko drutvo, prezirao ga i proklinjao,

sanjao o njegovom unitenju, sanjario o boljem redu i trudio se da ubedi bogate u nemoralnost
eksploatacije.
Kako bilo, utopijski socijalizam nije mogao da ukae na pravo reenje. On nije mogao da objasni sutinu
nadnikog ropstva u kapitalizmu, niti da otkrije zakone njegovog razvoja, niti da ukae na drutvenu
snagu koja je sposobna da postane stvaraoc novog drutva. U meuvremenu, olujne revolucije koje su
svuda u Evropi, a posebno u Francuskoj, pratile pad feudalizma, pad kmetstva, sve vie i vie su
otkrivale borbu klasa kao osnovu i pokretaku snagu celokupnog razvoja.
Ni jedna pobeda politike slobode nad feudalnom klasom nije dobijena drugaije nego oajnikim
otporom. Ni jedna kapitalistika zemlja nije evoluirala na manje ili vie slobodnoj i demokratskoj bazi,
osim kroz borbu na ivot i smrt izmeu razliitih klasa kapitalistikog drutva.
Genij Marksa se sastoji u injenici da je on bio sposoban pre svih da iz ovoga izvue, i konzistentno
primeni ono to nas svetska istorija ui. Ovaj zakljuak je doktrina klasne borbe.
Ljudi su oduvek bili i uvek e biti glupe rtve obmane i samoobmane u politici sve dok ne shvate
interese neke klase iza svih moralnih, religioznih i socijalnih fraza, deklaracija i obeanja. Pristalice
reformi i poboljanja e uvek biti prevareni od strane zatitnika starog poretka sve dok ne shvate da se
svaka stara institucija, koliko god varvarskom i trulom izgledala, odrava snagama nekih vladajuih
klasa. A ima samo jedan nain slamanja otpora ovih klasa, a to je pronalaenje, u svakom drutvu koje
nas okruuje, prosvetljenje i organizovanje snaga koje mogu i zahvaljujui njihovom socijalnom
poloaju, moraju da konstituiu silu sposobnu da zbrie stari poredak i stvori novi.
Marksov istorijski materijalizam je sam pokazao proletarijatu put iz duhovnog ropstva u kome su sve
ugnjetene klase do sada amile. Marksova ekonomska teorija je sama objasnila pravi poloaj
proletarijata u optem sistemu kapitalizma.
Nezavisne organizacije proletarijata se mnoe irom sveta, od Amerike i Japana do vedske i June
Afrike. Proletarijat postaje prosveen i obrazovan vodei svoju klasnu borbu; on se smeje predrasudama
buroaskog drutva; on zbija svoje redove sve blie i ui da meri svoj uspeh; on elii svoje snage i
nezadrivo raste.
Na svetu danas postoje dva osnovna pravca u Filozofiji. prvi jo jak i veoma uticajan je pravac
objanjenja postanka sveta i svega to se dogadja na svetu na religiozan nain. Usled teorije darvinizma i
ostalih naunih objanjenja Profesori danasnjice ga neprihvataju jer bi im se vecina studenata smejali pa
su vise pristalice ideje Kreatora tj vise intelegencije obino dole iz dubine svemira.
Nebih da ulazim u razloge zato zapadni filozofi i mislioci nigde nepominju ideju dijalektickog
materijalizma ali meni bas lezi takvo objanjenje bez obzira na sijaset manjkavosti.
Materija sama po sebi ima teznju da se grupise i da kaem ivi u visim oblicima organizovanja. 80%
vode u nasem telu je sigurno visi oblik postojanja te vode nego recimo vode u nekoj bari.
Osobina same materije je takva da u visim oblicima organizovanja da bi sacuvala takve slozene oblike je
neophodno da se ostvari veza uz pomo elektromagnetizma.
Covek ima svoje veoma slozeno elektromagnetno polje koje zraci u prostor ( ljudska aura) i prima
zracenje iz prostora.
Ako bi imali dovoljno snaan kompjuter koji bi registrovao sve elektromagnetna promene npr. ljudskog
mozga mogli bi za vecita vremena da memorisemo i kasnije rekonstruisemo taj isti mozak.
Hou da kaem da je ljudska aura tj zracenje ljuskog tela mogue do nekog stepena detektovati i doneti
neke zakljucke na osnovu tog magnetizma.
Po nasem svatanju zivota je nemogue postojanje svesti u usijanim metalima. te temperature prosto
unistavaju organski pojam zivota.

Da li je mogue da zemljino jezgro koje je sastavljeno uglavnom od usijanih metala u tecnom stanju i
posle biliona godina nije usled inercija i pritisaka zauzelo staticko stanje u dinamickom kretanju sa
tanim i predvidivim ponasanjima usled razlicite gravitacije sunca i meseca na razlicitim putanjama
zamlje oko sunca ili je mogue da po principima dijalektickog materijalizma u tom svetu ogromnih
temperatura i pritisaka dodje do organizovanja materije na nain koji omoguuje svest.
Podloge za tako neto moemo nai u teorijama termoparova gde se javljaju male potencijalne razlike
napona na krajevima metalnih provodnika razlicitih metala reda desetina milivolta. U sluaju usijanih
metala iako su male potencijalne razlike mogu izazvati ogromne struje usled zanemarljivih orpornosti
mase metala i samim tim doi do elektricnih kola sa izuzetno jakim strujama koje izizivaju
elektromagnetna zracenja. Celo jezgro je sigurno prozeto sa nebrojano mnogo ovakvih kola koje
stvaraju impulse i moda mogunost postojanja svesti. U sluaju svesti javljalo bi se elektromagnetno
zracenje u prostoru i oko zemlje koje bi bilo razlicito od predvidivog zracenja usijane mase stalozene i
formirane tokom bilona godina.
Bas se i to desava sa magnetizmom zemlje koje eta i pomera se na svoj sopstveni nain.
Po teoriji dialektickog materijalizma je mogue da se ovako neto desi a i po panteistickog svatanja
sveta koje je potisnuto hrianskom religijom je prisutnost boga svuda oko nas u prirodi tj bog je
priroda, priroda je bog je intuitivni oseajni ose
MARKS I MATEMATIKA
Pria o oveku i njegovoj misli, o svetu i istini, moe da pone bilo gde i bilo kada. I ma na koji
nain ak. Na primer matematiki. Jo i danas po zabitim peinama tu i tamo po svetu stoje
najverovatnije matematiki zapisi praistorijskog oveka. Nekoliko uspravnih crta na zidu pa poprenom
precrtane, kao kakvim zbirom. Isto onako kako i danas igrai tablia obeleavaju table. U staroj Grkoj
ve, ako ne ba uvek po papirusu ili pergamentu, ljudi su crtali bar po pesku, itave trouglove ve,
krugove i njihove preseke, uzajamne odnose. A izraavali su se u celini reima: kvadrat nad
hipotenuzom jednak je zbiru kvadrata nad katetama na primer. Dosetka da se uvek te iste reenice
mogu i skraeno zapisivati ve je sama po sebi bila korak napred. Pov jed pr os i vis znailo je,
na primer, da je povrina trougla jednaka polovini proizvoda osnovice i visine. Tek sa Vijetom i konano
Dekartom uvedena je oznaka
, koja nikakav novi broj nije, niti nekakav pojedinani odnos, nego
jedino opta skraenica za ono to se i ranije znalo. Taj nain skraivanja, meutim, ipak je bio ogroman
uslov, itave jednaine bilo je mogue saeto i pregledno pisati (c2 = a2 + b2 je sada samo najprostiji
primer), te sa njima dalje operisati bez toga bi diferencijalni i integralni raun bio nemogu. itav
pojam o promeni (o razlici) jedne iste promenljive veliine za dve razliite (po volji uzete) vrednosti
nezavisno promenljive ako je sama ona zavisno promenljiva, na primer bilo je mogue obeleiti
prosto slovom , ita se: delta. To vie nije nikakav odreeni odnos, kamoli neki poseban zakon, to je
prosto oznaka po dogovoru. Tei li interval posmatranja nezavisne veliine nuli, pod tim i tim uslovima
itd. itav pojam o svim okolnostima i sama razlika zavisne veliine prirodno tei nuli, tj. promena,
prirataj je beskonano mali: d, opet po dogovoru. Na primer x, ili db, prirataj neke veliine x, ili
beskonano mali prirataj veliine b, ita se: delta iks, ili diferencijal be, itd. O samom ma i optem
raunu tu vie tu jo! nema ni pomena, kamoli o nekom brojnom iznosu, ovo je tek samo jezik,
matematiki jezik umesto ovog ili onog odreenog, ne samo jednonacionalnog, nego i davno ve sasvim
neprikladnog.
Gotovo ceo XX vek nove ere, onaj u kome je ovekova noga prvi put kroila na Mesec a ovek sam
slobodno lebdeo u vasioni kruei oko Zemlje, ceo taj vek obeleila je, s druge strane, jedna takoe
zanimljiva ne toliko pojava koliko tek samo uslov za svaku pojavu, jedna opta atmosfera zapravo. Kao
da je svaka pria o oveku, njegovoj misli, patnji, borbi i istoriji, kao da je morala da pone ba od 1918,
1934. ili 1941, zavisno od toga u kojoj zemlji se pria, u R, u K ili nekoj drugoj. Svakom oveku
najbolnija je sopstvena rana, sasvim prirodno, i svaka ljudska rana, rtva i pobeda dostojna je najdubljeg
potovanja, pogotovu ona kada u meteu i ratu krvari ceo narod, ali ta udna atmosfera kao da je, ne

retko i ne samo u jednoj zemlji, ak i nain prie odreivala. Sve savremeno ljudsko znanje i umee kao
da je bar u zametku, bar po ideji i predlogu, moralo da potekne od Marksa, i kao da se sva pria morala
da svede ba na marksizam. I to se manje znalo ta je to uopte marksizam i koje su mu granice ili bar
osnovna teorijska, ne ideoloka, obeleja, atmosfera se oseala sve ubedljivije, prelazei svaku granicu
koju je taj veliki mislilac XIX veka, po kolskoj diplomi pravnik, po doktoratu filozof, po ivotnom delu
ekonomista, po javnom delovanju pisac Manifesta Komunistike partije, koju je sam Marks uopte
mogao i da zamisli. Tako na primer, 1-III-1982. pojavio se u novinama sledei oglas: tu i tu, i to ne bilo
gde, nego na Narodnom univerzitetu ba, u toliko i toliko sati organizovae se javni razgovor pod
naslovom: Aktuelnost Marksovih matematikih rukopisa. Nema sumnje, Marks je bio ovek velike radne
energije i irokog kruga zanimanja. Takav ovek ak i kada je matematiku u asovima odmora ili
znatielje uio osnovne pojmove iz diferencijalnog rauna zapravo, po definiciji i tabline sluajeve
samo uio je to temeljno, pravei tu i tamo sopstvene beleke. Obelodanjivati, meutim, i
komentarisati te ake beleke u stvari, pa jo s nekakvim pretenzijama u situaciji kad ni sam Marks u
svom trotomnom Kapitalu, obimnijem od Biblije na primer za 25% ili od Rata i mira za 40%, kad od
matematike nije primenio nita vie od procentnog rauna, greh je svojevrsni prema Marksu i nasilje nad
njegovom misli. Ceo napor, ceo cirkus zapravo, bio je u tome da se ti rukopisi prikau kao aktuelnost.
Velika sala, red nad redom stolica, bila je na katedri i kod katedre sveano opremljena mikrofonima. Za
tu priliku pridodati niz stolova bio je zastrt ojom. Na njima vaza sa cveem. Iza njih crvena somotska
zavesa povuena ustranu. Tabla svee obrisana takoe presijava. Kreda nova. as matematike mogao je
da pone. I uvaeni naunici, ne tek tako naunici nego sa fakulteta i instituta tog i tog, uvaeno su
glumili nauku, sve sami ekonomisti priali su sa zanosom o Marksovom doprinosu matematici. Marks je
u tom i tom pismu Engelsu pomenuo i matematiku, te je tom prilikom ukazao na odreene tekoe, tj.
mogunosti. Marks je sabirao i delio, kritikujui Hegelovu dijalektiku i granini prelaz matematiara na
diferencijal, te je, u nameri da to tanije izrauna, u jednom pismu Engelsu pomenuo da bi se morao
uzeti to vei broj uzoraka. A danas svi znamo da je integral beskonani zbir beskonano malih, te je
Marks bio na dobrome putu, itd. Jer danas su matematika statistika i linearno programiranje i te kako
sastavni delovi nauke o ekonomiji, itd. Pa je l' ima ko ta da pita? I die se jedan pokrupniji ovek tamo
negde iz devetog, desetog reda, s mukom se die i s mukom poe: Njemu ipak nije jasno, svaka ast
inae, ali neto je i on itao, pa zna da je u celoj Marksovoj teoriji osnovni pojam vrednost, tj. viak
vrednosti. Sve se oko toga vrti, jer iz vika vrednosti izvlai se profit, eksploatacija itd. Pa mu nije jasno,
taj viak vrednosti kako se rauna. Pitanje: Da li ga je Marks ba izraunao i kojim putem, moe li se to
uopte? I na to kratko i jasno pitanje, ni odgovor nije mogao da bude drugaiji. I on je bio kratak: Da,
poeo je doktor Taj i Taj, sveana kravata, sveano odelo, pa i dranje sigurno i sveano Marks je
to tano dao, ve plus delta ve rekao je doslovce. Viak vrednosti je, dakle, delta ve zakljuio je
i nije ni trepnuo. Nije se ni krede maio, ta arobna formula ostala je da sveano lebdi negde u vazduhu.
Debeljko zinuo. A ipak je odgovor jasan, tu je zbilja sve jasno, tu svaki razgovor prestaje. Profesorima
uostalom vie i nije do razgovora. as matematike je zavren. Aplauz i laku no!
U takvim prilikama, meutim, u atmosferi koja se uvek iznova kao sama od sebe i ni iz ega stvara,
teko je istinskoj misli da se artikulie, svaki pokuaj kritikog razmiljanja lii na pokuaj razganjanja
vetra kapom. Marksizam kao ukupnost ljudske misli i htenja, sve do svakodnevne politike i moda tek
tu, ipak je imao pretenziju da se i najue filozofski zasnuje, u tom smislu ontoloki ak. Iako se ta
pretenzija nekako naknadno pojavila i ne u krugu njegovog najueg zanimanja, kao da je tim vie imala
potrebu da na tu u stvari isto filozofsku problematiku stavi taku, raspravljajui uvek na isti nain i bez
stvarnog razumevanja o beskonanom kretanju materije koja je vena. Te u stvari samo opisne aksiome
o materiji, koje su dobrim delom pronaene tek u rukopisnoj zaostavtini Engelsa, trebalo je da budu
sie i ispravni rezultat sve ljudske filozofske misli o prirodi, te kada se jednom kae da je materija
beskonana, time je sve kazano. Lenjin je tome dodao i onu definiciju po kojoj je materija objektivna
realnost, i time je zdravorazumski sistem filozofije bio zaokruen, onaj koji nije vie samo kritika
Hegelove ili kakve druge filozofije, nego koji i sam treba da bude filozofija. Taj tzv. dijalektiki
materijalizam, skraeno i popularno dijamat, bio je onaj filozofsko-ontoloki osnov marksizma koji je
odigrao znaajnu pozitivnu ulogu u politici i koji nju, tu ulogu, jo uvek nastoji da igra u svakodnevnoj
ideologiji. Tim tee je samosvojnoj i pravoj, tj. ne ba svakodnevnoj misli, onoj koja svaku ljudsku i

ovozemaljsku podelu i granicu nastoji bar filozofski da pree, tim tee joj je da se snae. Ako je
materija, dabome, i vena i, sasvim tano, nestvoriva i beskonana, zato je ona takva i ta je u stvari, ta
znai to beskonana? Kako to da ona uopte postoji, ta znai to sama od sebe? itav taj prostor, istinski
prostor filozofije zapravo, o tome kako shvatiti ili kako bar doiveti te aksiome o bogomateriji u stvari,
itav taj prostor dijalektiki materijalizam ostavlja praznim, a svakodnevna marksistika ideologija ak
ga i negira. Pisac ovih redova osetio je neodoljivu elju i najintimniju potrebu da u taj prostor prodre i
ona pitanja o materiji odgonetne. Budui da izvorna filozofska dela, filozofa koji su kao takvi ve
izdrali probu istorije, uglavnom nije poznavao, i budui da je dijalektiki materijalizam i inae trebalo
da bude krajnji rezultat sve te istorije, rezultat koji pisca, meutim, nije zadovoljavao, krenuo je on
samostalno u avaturu. Tako je jo pre gotovo deset godina nastao roman u stvari, filozofski roman
dodue, pod naslovom Esej o Bogu ili o relativnosti i simetriji povodom deda Jovine smrti. U kolskoj
klupi pisca filozofija nije zanimala, ta dosadna pria o negdanjim ljudskim glupostima i besmislenostima
idealizma, u situaciji kada je napokon ipak sve ispravno reeno, ne mnogo zanimljivo dodue ali tano.
Zato je i svoj spis zamislio u obliku romana: intimno raiavanje onoga to je umnim glavama odavno
jasno i gde su one ve stavile taku. Napokon je i pisac bio zadovoljan. Onih est sedam aksioma o
materiji uspeo je da svede na tri: o relativnosti u stvari, o simetriji i o njihovoj sintezi, sintezi koja je
ostavljala dodue dalje nedovrenosti i nova pitanja postavljala, koja je (zar ba?) pokazivala da (zaista
zar?) nema osnovnih aksioma. Ali pisac je ipak bio zadovoljan: doiveo je slutnju kao odgonetku u koju
je mogao da veruje kao to drugi veruju u boga, slutnju, dakle, kao odgovor na pitanje kako to da Svet
nikako i nizato nije stvoren i da nita dalje ne znai (a da ipak postoji). A onda je sa uasom primetio da
u celom Eseju nigde nije definisao materiju. To to nije imao potrebu da je definie doiveo je kao
neoprostiv nedostatak. Naknadno se opredelio za definiciju da je materija nosilac mogunosti, definiciju
koja i nije tako loa kad bi, to jest, definicija materije uopte imala smisla, definiciju koju na neto
drugaiji nain daje na primer i Bloh. Tek docnije je pisac ondanjeg Eseja i sadanje Filozofije shvatio
da nijedna definicija materije ne moe imati smisla, da istinskoj filozofiji ona u stvari i nije potrebna,
ba kao ni definicija ideje uostalom. To ipak ne znai da bi pisac u nekom ponovljenom izdanju Eseja
izostavio definiciju materije. Ne! Iako bi Esej tu i tamo zbilja poneto popravio, izvesna mesta u stvari
samo ponegde stilski omekao jer se u meuvremenu i filozofski obrazovao, proitao tota i od
originalnog filozofskog blaga koje se nakupilo kroz istoriju definiciju materije ipak bi ostavio. Jedan
roman, jedno umetniko delo, jedna filozofija upravo, neponovljiv je to i jedinstven in ba kao trenutak
ivota koji ipak, to lepe, to savrenije, to obuhvatnije, to istinitije, kako-tako traje. Pisano slovo je
samo pisani znak svega toga. Kada se taj znak konano stavi, doivljaj je gotov. Naknadni doivljaji ma
i istoga dela samo su novo umetniko, novo filozofsko delo. Stoga naknadne ispravke imaju smisla
samo ako se s ranijim delom poistoveuju, ako mu pomau da ono samo sebe jo bolje artikulie. Pisac
bi, dakle, ostavio definiciju materije, samo bi je u skladu upravo sa Esejom, potonjom definicijom
vakuuma na primer, preinaio. Ovako: materija je jedino dodue jedini nain postojanja mogunosti.
Danas, sve u svemu, pisac ne osea kao nedostatak to to ovde, u Filozofiji i verovanju, nije definisao
materiju. Naprotiv, smatra to kvalitetom dela i kvalitetom filozofije. Materija je, meutim, upravo
definisana ovde, u pogovoru. Ipak. I to ne samo iz umetnikih i stvaralakih razloga s obzirom na Esej,
ve i s obzirom na praktine posledice. Ako se, naime, po svaku cenu insistira na idealizmu i
materijalizmu, na podeli to jest, toj i ba takvoj k tome, pisac sebe smatra materijalistom.
U opisanim prilikama, u opisanoj atmosferi meutim, nije uvek dovoljno biti prosto materijalista, ne
retko je potrebno po svaku cenu biti marksista, ne bi li se tek tako sauvala i poslednja nada da se
rukopis ipak objavi. I pisac sebe nikako ne smatra anarholiberalom i kontrarevolucionarom,
revizionistom ili neprijateljem socijalizma, ve upravo marksistom. Ako je tano, naime, ono to je
Lenjin napisao da je marksistiko uenje mono zato to je istinito i ako to treba da vai ne samo u
okvirima i kao kritika ondanjeg kapitalizma, nego i uopte i zauvek onda je i ovo delo, Filozofija i
verovanje, marksistiko, jer je istinito. Dodue, istina nema samo jedno lice, pa se esto i ne zna koje je
ono pravo, ali o tome koje je pravo i koje je jedino odluuju drugi. Pisac uverava da e svaku odluku i
svaku ocenu o tome istinski ceniti i potovati. Svaku, koja se tie dela i moda drugaijeg sagledavanja
istine toga dela. Svaku, osim one koja dira u namere samoga pisca. Iako se pisac usudio da ospori
valjanost Lenjinove definicije materije, filozofsku valjanost a ne politiku i prosvetiteljsku, iako se

usudio da upravo preokrene jedanaestu Marksovu tezu o Fojerbahu, mada je drugu uzeo ak i za moto,
iako se usudio da ospori ispravnost Engelsovog pristupa filozofiji, pieve namere su ipak, i ak upravo
zbog toga, iskljuivo intelektualne, krajnje korektne i pretoene su u delo krajnje savesno. Iako je
napisao ni kapitalizam, ni socijalizam, pisac nije protiv socijalizma. Ako socijalizam znai slobodu i
opti napredak, kako bi mogao da bude protiv slobode i napretka?! Pisac je samo napisao da uz uslov
tolerancije oveku nee trebati, da mu nee smetati ni (onakav) kapitalizam, ni (ovakav) socijalizam.
Pisac se samo nada, ako tu nadu uopte sme da iskae, da e ljudi koji odgovorno vode te odgovorne
poslove koji se skraeno nazivaju politikom, da e razumeti njegovu dodue samo teorijsku misao: da
politika koja istinski tei da prevazie blokove i blokovsku podelu sveta i da uini jo jedan korak u
napretku (samoupravnog) drutva, da ta politika, ba zato to je samoupravna, ne moe da bude,
dabome, nita drugo nego socijalizam, niti treba da je, po svoj prilici, neto drugo nego parlamentarni
socijalizam. Ne privatna svojina (i odluka) nad monim sredstvima za proizvodnju kao na Zapadu, ne ni
politiki monopol jedne mone organizacije kao na Istoku. Jer niko nije u posedu jedne jedine i
poslednje istine, svaki ovek treba da kae svoju istinu, u to je pisac duboko uveren. U ime tog uverenja
spreman je ak i mnogo toga u sopstvenim redovima da se kao zablude odrekne, potujui
disciplinovano ma i argumenat prinude ako ne nekakav bolji. Jednoga se pisac ipak nikada ne moe
odrei: da se krompir moe ljutiti i na drugi nain, da pogreno ili ispravno oljuten krompir zavisi od
okolnosti i da te okolnosti ine svi ljudi. Svi, utali oni ili verovali, verovali u Boga ili u Materiju ili
ponajpre u sebe same.
U Beogradu, 06. 11. 1984.
(Sam kraj FILOZOFIJE I VEROVANJA,
koji inae nosi naslov POGOVOR)
Kroz socijalizam do rata
Vraanje na poetak
aj miliona ljudi iz tog vremena o prisutnosti vece svesti oko i u zemljinoj lopti.
Bilo bi vrlo interensantno malo vise posvetiti paznju ovom fenomenu zemljinog magnetizma i proiriti
nasa znanja i filozofiju van zemlja se stvorila u toku od sedam dana a eva od adamovog rebra

:
: 11359
ta Je Filozofija?
: 10-03-2007, 15:40:49
U stvarnom svijetu, u kome se nalazi mnogo postojeeg i bezbroj pojava, a i mi sami smo dio tog
mnotva, esto se deava da neto smatramo realnim i postojeim i poslije shvatimo da je lano i
nerealno, ali isto tako neto zamiljamo nepostojeim i lanim, no poslije izvjesnog vremena postaje
nam jasno da je istinito i da u stvarnom svijetu ima mnogo uticaja i svojih karakteristika.
Dakle, mi koji, htjeli mi to ili ne, po svojoj prirodi ispitujemo i istraujemo sve to se nalazi oko nas, te
uzroke njegovog postojanja, treba da razlikujemo stvarno postojee (u filozofskoj terminologiji - istine)
od imaginarnog postojeeg (smatranja i imaginarnosti).
Osim ovog prirodnog i uroenog istraivanja radi zadovoljavanja ivotnih potreba, u svakoj nauci, ako
elimo da dokamo odreenu karakteristiku neeg postojeeg, najprije treba da dokaemo da to neto

zaista i postoji. Jedna serija umnih argumenta koja ostvaruje spomenute ciljeve i iji rezultati
predstavljaju dokazivanje realnog postojanja stvari i shvatanja uzroka njihovog postojanja, te kvaliteta i
stepena tog postojanja, naziva se filozofijom.
Metodologija i rezultati istraivanja drugih nauka nisu ovakve vrste. U drugim naukama postojanje
jednog ili vie predmeta se pretpostavlja, a potom se istrauju i objanjavaju njihovi uticaji i
karakteristike. Nijedna od njih ne kae da taj i taj predmet postoji niti kako se to postojanje ostvaruje,
nego samo pokazuje karakteristike i predikate pretpostavljenog predmeta, a dokazivanje postojanja tog
predmeta i nain njegova ostvarenja preputa drugim (ula i filozofski argumenti).
Ovo to smo rekli moglo bi se saeti i u nekoliko narednih reenica:
Upravo kao to mi u shvatanju karakteristika i predikata subjekata ponekad grijeimo ili smo sumnjiavi
- npr. kaemo da ta i ta sinteza nema odreeni ukus, u sluaju kada ga ona zaista ima ili obratno ponekad grijeimo i u tome da li odreeni subjekti postoji ili ne postoje - npr. kaemo duh u stvarnom
svijetu ne postoji ili ansa u stvarnom svijetu ne postoji. Dakle, jasno je da u prethodna dva primjera
metod istraivanja nije isti zato to prvo treba dokazati ili pretpostaviti postojanje neega, a poslije se
baviti dokazivanjem njegovih karakteristika i predikata.
Da, mi esto nakon to shvatimo karakteristike i predikate subjekta pomou naunog istraivanja,
shvatamo i kako se ostvaruje njegovo postojanje i za koji je uzrok vezano; npr. u fizici nalazimo dokaz
da je proton dio materije koji se okree oko svoje ose, te onda kaemo - dakle, kruno kretanje postoji.
Jasno je da smo prethodno govorili o dva suda, a ne o jednom, jer prvi - proton je dio materije koji se
okree oko svoje ose - treba fiziki argument ili nauno iskustvo, a drugi - kruno kretanje postoji - je
zasnovan na prvom sudu, a ne na direktnom argumentu ili iskustvu.
Iz ovog je jasno da je, upravo kao to sve nauke u dokazivanju svog istraivanja imaju potrebu i
zasnivaju se na filozofiji, i filozofija takoer u nekim svojim pitanjima zasnovana na odreenim
naunim pitanjima, ZNAI KORISTI SE NJIHOVIM REZULTATIMA I APSTRAHIRA
FILOZOFSKA PITANJA.
Iz prethodnog se mogu donijeti sljedei zakljuci:
Taka 1
S obzirom na to da su filozofska i nauna istraivanja dvije potpuno razliite vrste, u filozofiji se nee
diskutovati o naunim pitanjima. Svako filozofsko istraivanje (materijalno ili nematerijalno) se bitno
razlikuje od naunog i ima poseban metod koji govori o postojanju ili nepostojanju i otuda je jasna
neosnovanost onoga to govore filozofi dijalektikog meterijalizma.
Ovi filozofi kau da je metafizika zasnovana samo na jednoj seriji umnih premisa i bezdokaznih prostih
imaginacija, dok je na metod zasnovan na dananjoj nauci - koja koristi ula i iskustva i svakodnevno iz
svoje tvornice daje hiljade suvenira i poklona, to je dokaz njene tanosti - i u principu se i on temelji
samo na ulima i iskustvu i u svom istraivanju ne vidi nijedan znak koji bi ukazivao na nematerijalni
svijet. Kae se da je metafizika zapala u orsokak koji zaustavlja istraivanja i rastvara naune
aktivnosti, ali naa nauka, poto je zasnovana na nauci, napreduje zajedno sa napretkom nauke. Ako
obratimo veu panju na prethodne rijei sami moemo shvatiti kakav bi odgovor slijedio, no on e, s
Boijom pomoi, kroz naredne dijelove i tekstove biti jo jasniji.
Ovi filozofi treba da znaju da je u principu filozofsko istraivanje odvojeno od naunog i da je njihov
dijalektiki materijalizam - kao to je ve reeno - zasjeo pokraj stvarne nauke i koristi njene produkte,
koji su, naposlijetku, zasnovani na filozofskom istraivanju. No, pitanje je koja od ove dvije filozofije

potrebne premise pronalazi na ispravan nain. U prethodnim rijeima, navedenim od ovih filozofa, ne
moemo pronai niti jedno nauno pitanje iz oblasti fizike ili matematike, ili pak obratno - u knjigama iz
ovih oblasti ne moemo vidjeti reenicu poput ovih njihovih.
Uzrok tome to se metafizika, poput drugih nauka, ne mijenja stalno je to to se filozofija bavi
aksionima i uvijek dolazi do stabilnih i vrstih rezultata, dok se druge nauke bave pretpostavkama koje
se mijenjaju sa razvojem i napretkom iskustva. Dokaz tome je to da se tamo gdje filozofija preuzima
svoje premise iz iskustvenih nauka i ona sama, poput tih nauka mijenja sa promjenama pretpostavki.
Zanimljivo je da nam ovi filozofi rijei - dijalektiki materijalizam se usavrava sa usavravanjem nauke
- prodaju kao stabilan i nepromjenljiv pogled (koji oni pak smatraju zapalim u orsokak).
Taka 2
Na osnovu onog to je reeno o vezi filozofije sa drugim naukama moe se zakljuiti i ovo:
- Nauci je u principu za dokazivanje postojanja subjekata potrebna filozofija.
- Razlika izmeu filozofskih i naunih gledita je u tome da su filozofska gledita apsolutna i
univerzalna, a nauna uslovljena i partikularna; naime, nauno istraivanje dokazuje ili opovrgava samo
materijalno postojanje. Poto svaka nauka istrauje samo svoje predmete, u sluaju da je njen predmet
materijalan, opovrgavanje i potvrivanje neega od strane te nauke ne izlazi iz okvira materije i ona
nema pravo da govori o nematerijalnom, bilo to pozitivno bilo negativno. Nasuprot tome, filozofska
gledita su apsolutna i nisu ograniena na partikularno postojee. Dakle, mogue je da jedna nauka neto
dokae, ali da se filozofija time ne zadovoljava, ili da prva izrazi svoje miljenje negirajui neto, a da
filozofija ne obraa panju na to negiranje.
Primjer br. 1: Pomou eksperimenata u medicini dokazano je da se npr. za vrijeme miljenja u mozgu
stvara posebno stanje, koje naunici nazivaju percepcijom. To znai da eksperiment otkriva materijalnu
pojavu, ali na pitanje da li uporedo s njom postoji i neto drugo nematerijalno, dotini eksperiment ne
moe dati odgovor i ostaje utjeti. ak ako to nematerijalno postoji, nauno istraivanje ga ne moe
dokazati zato to svaka premisa moe dati samo onaj rezultat koji je istog kvaliteta (filozofski, nauni i
sl.).
U principu, u iskustvenim naukama materija i postojanje znae isto i ekvivalentni su jedno drugom, te je
onda i negiranje postojanja ekvivalentno negiranju materije. No, poto je filozofski nazor iri, onda kada
nauno istraivanje negira postojanje neega i filozofija se time ne zadovolji, ona e sama nastaviti dalje
istraivanje.
Primjer br. 2: Matematika kae da je u algebarskoj jednaini, koja na svoje dvije strane sadri ili
pozitivne ili negativne brojeve, mogue pozitivan broj s jedne strane uzeti, promijeniti mu predznak i
prebaciti ga na drugu stranu ili obratno. Ovo je argumentirano i svakako tano. Filozofija ovo prihvata
ali ne u znaenju mijenjanja postojanja u nepostojanje nego u znaenju izvlaenja rezultata iz premisa
koji su iste vrste (negativne premise daju negativne rezultate, pozitivne premise daju pozitivne rezultate
i sl.). Da bismo vezu izmeu filozofije i iskustvenih nauka bolje shvatili navodimo jedan obian primjer:
Pretpostavimo da jedna domaica uzme ceker i krene na pijacu da kupi zelen. Usput sretne prijateljicu
koja se vraa s pijace i koja je upita kuda ide. Ova joj odgovori: Idem na pijacu da kupim voa.
Prijateljica kae: Nemoj ii, na pijaci nema nita. Njene rijei znae da na pijaci nema nikakvog voa i
ova prva, kada druga kae - nema nita - rije nita shvata kao voe. Naravno, njene rijei ne znae da
na pijaci nema niega, npr. sapuna, deterdenta i slinih potreptina, osim voa.

Ili pretpostavimo da elite kupiti mantil. Ako prodava kae: Nema nita, to znai nema mantila, ali
se kupac ne suprotstavlja prodavau govorei: Ali imate arape i drugu odjeu. Zato se ne
suprotstavlja? Zato to je za njega nita i mantil isto. Ali za nekoga ko ima univerzalni cilj, rijei - nema
nita - imaju iroko znaenje i kada bi se neko takav naao kod spomenutog prodavaa rekao bi mu da
lae.
Iz ovih primjera se moe zakljuiti da se pomou jedne pozitivne ili negativne naune teorije ne moe
negirati jedna pozitivna ili negativna filozofska teorija.
Take 3
Kao to je reeno, filozofsko istraivanje je istraivanje koje se bavi dokazivanjem postojanja ili
nepostojanja stvari. Ako pretpostavimo nekoga na koga filozofsko istraivanje nema uticaj (znai,
nekoga ko ne moe pomou filozofije stii do potpuno sigurnog znanja), on bi bio nazvan sofistom ili
idealistom, te suprotstavljen filozofu. Dakle, kola koja govori o postojanju ili nepostojanju stvari,
prema prvoj podjeli, dijeli se na dvije grupe - filozofija i sofizam (realizam i idealizam), a isto tako
filozofska kola na osnovu dokazivanja i nedokazivanja nematerijalnosti se dijeli na dva dijela materijalizam i metafiziku. I materijalistika kola se na osnovu oslanjanja ili na statinu ili na
dinaminu logiku dijeli na metafiziki i dijalektiki meterijalizlam. Svaka od prethodnih kola se opet,
zbog razlika u miljenju koje se pojavljuju meu njihovim sljedbenicima, dijeli na druge kole. No, ove
podjele imaju znaaj samo s aspekta historije filozofije, dok one za nekoga ko istrauje i iji je ideal
samo razlikovanje istine od neistine i razluivanje tanog od lanog nemaju puno vanosti.
Karl Marx (1/2)
Karl Heinrich Marx (Karl Marks; Trier, Njemaka 5. maj 1818. - London, 14. mart 1883.), njemaki
filozof.
Karl Heinrich Marx bio je uticajan njemaki filozof, politiki ekonomist, te revolucionar, organizator
"Meunarodne udruge radnika".
U svojim razmiljanjima dotie iroku lepezu pitanja, no najpoznatiji je po svojoj analizi historije u
terminima borbe klasa, saetoj u poznatoj uvodnoj misli uvodnika u Komunistikom manifestu:
"Historija svih do sada postojeih drutava je historija borbe klasa."
Sadraj:
1. Marxov dijalektiki metod
2. Marxovo poimanje historije i drutva
3. Humanizam i opeljudska emancipacija u djelu Karla Marxa
4. Sloboda tampe i Marxovi stavovi
5. Relevantni lanci
6. Vanjski linkovi
Ovom lanku je potrebna jezika standardizacija, preureivanje ili reorganizacija.Pogledajte kako
poboljati lanak, kliknite na link i doradite lanak vodei rauna o standardima Wikipedije.
Karl Heinrich Marx

roen:

5. maj 1818.
Trier, Njemaka
preminuo: 14. mart 1883.
London, Engleska
1. Marxov dijalektiki metod
Dijalektika je pojam preuzet od starih Grka, koji su svom izvornom odreenju, znai da se kroz
proturjenosti stajalita, dvaju ili vie sugovornika, dolazi do objektivne istine. Grci u razvili sistem
naivne, zdravorazumske dijalektike, iji je rodonaelnik Heralit i Panta rei, sve tee, ovaj ivot je
vjena vatra, koja se s mjerom pali, i s mjerom gasi. Ali, Grci su dijalektiku, osobito Sokrat, poimali
kroz proturjeje suprostavljenih pojmova, i ona je prevashodno bila pojmovno-teoretski, a ne povjesnozbiljski definirana.
Hegel e dijalektici, nastojati u svom dijalektikom metodu, dati zbiljsko-povjesno znaenje. Ali, on
samu povjest, materijalistiku zbilju, koristi kao sredstvo da bi dokazao kretanje duha, u onom to
predstavlja neto spiritualno i odreuje postojei svijet socijalnog ivota. Hegel je dijalektiku poimao
kao permanentni razvoj duhovne supstancije, pa iz tih razloga kaemo da je njegov pristup povjesti
drutva, drave, ovjeka, spiritualistikog karaktera, mada je duh supstanciji davao primat, ona je kod
njega osobito u poimanju povjesti drave i drutva materijalistiki obojena. Fundamentalna paradigma
njegove dijalektike je dijalektika trijada, koja se odvija kroz logike pojmove: teze, antiteze i sinteze.
Na bazi ove trijade moe se u potpunosti shvatiti naa spoznaja, gnoseologija, kretanje cjelokupne
povjesti, kao i razvoj prirode. Cjelokupna povjest, nije nita drugo nego razvoj duhovne supstracije, koja
se operacionalizira ponovno kroz trijadu: subjektivni duh, objektivni duh, i apsolutni duh. Sfera
objektivnog duha je utemeljena na: obiajnosti, moralu i dravi. Sfera apsolutnog duha na: filozofiji,
religiji kao apsolutnim spoznajama svijeta i kraju historije. Kod Hegela, kada je rije o dijalektici, rije
je o ideoloko-filozofskoj konstrukciji.
Ono to je vrijedno u ovoj konstrukciji jeste dijalektiki metod, dijalektike logike kategorije, koje
preuzima Marx i daje im zbiljsko, materijalistiko odreenje. Cjelokupnu povjest drutva ovjeka,
njegovu spoznaju, Marx sagledava kroz prizmu naina proizvodnje date epohe. Prema njemu ideje nisu
supstracija i fundament postojeeg svijeta, ivota, ve je materijalni ivot, tak koji odreuje duhovni,
politiki, dravni, pravni i svijet injenica. Kod njega je dijalektika, historija sama po sebi, kao historija
klasnih materijalistikih borbi, sukob materijalnih interesa, iz ovog sukoba se raaju ideje, oblici
drutvene svijesti, politike grane i institucije. S pravom moemo rei da je mrxistika dijaletkika
materijalistika. Na ovaj nain Marxovo uenje definiramo kao povjesni materijalizam, a njegov
dijalektiki metod kao dijalektiki materijalizam.
Nastavljai Marxovog djela, ovaj njegov dijalektiki materijalizam su vulgarizirali. Da materijalna
proizvodnja, direktno bez stvaralakog posredovanja ovjeka, mehaniki odreuje oblike drutvene
svijesti, politike i pravne institucije. Kada imamo ovo stajalite u okviru marxizma, da materijalna
proizvodnja direktno, mehaniki odreuje odlike drutvene svijesti, politike i pravne institucije, onda
ovo stajalite definiramo kao VULGARNI MARXIZAM, vulgarni materijalizam. Tipini predstavnici
vulgarnog marxizma su bili: Karl Kaucki, Berntajn, Rener i dr.

Usljed nedostatka vremena i prostora Marxu nije polo za rukom da na jednom mjestu sistematski izloi
povratan uticaj oblika drutvene svijesti, pravnih i politikih institucija, na materijalistiku bazu drutva.
Iako se u njegovom opisu vidi koliko kultura, oblici drutvene svijesti, religija, ideologij, knjievnost,
umjetnos nisu samo puki, mehaniki izrazi date zbilje, nego proizvodi i rezultat slobodne, stvaralake
kreativnosti ovjeka, i da imaju, itekako povratno znaenje, uticaj na dinamiku statiku socijalne baze
drutva.
Marx je bio oduevljen grkom umjetnou, osobito epikom jednog Homera, dramom jednog
Shakespearea, te je uvijek naglaavao koliko velika stvalaka umjetnost, nadilazi svoje vrijeme i da
izraava materijalnu supstancu tog vremena. Ako ga nadilazi, ona ima svoje vlastite imanentne zakone,
nedostiive ideale, ka kojima konkretan ovjek tei.
Samo nam jedan vulgarni marxist, moe objanjenjem jednog umjetnikog djela dati, ako djelo vezuje
direktno za materijalnu proizvodnju vremena, kada je ono nastalo.
2. Marxovo poimanje historije i drutva
On nije povjest posmatrao kao jednu vrstu voluntarizma, samotoka, ve je historijske determinante
posmatrao kroz objektivne nunosti klasne borbe, potinjenih i vladajuih. Ovaj klasni supstrat
determinira historijsko kretanje, koje je uvijek kretanje ka viem, ka progresu. Marx, kada je rije o
poimanju historije, od Hegela preuzima jedno dominantno naelo, da je stepen historijskog progresa,
uvijek proporcionalan sa stupnjem razvoja ljudske slobode i opeljudske emancipacije. Mada preuzima
ovo naelo od Hegela, on se s njim razilazi u jednom njegovu, drugom odreenju, jer Hegel polazi od
paradigme, kada se kroz povjesni proces konstruira drava, historijski proces je zavren, to je kraj
historije, jer je ostvaren najvii stepen slobode.
Hegel polazi od fundamentalne paradigme; Ondje gdje je drava, a ona je rezultanta historijskog
procesa, tu se realizira i najvii stepen slobode ovjeka, drava se manifestira kao druga strana, ili
drugi oblik ljudske slobode.
Marx polazi od pretpostavke: Ondje gdje je drava, tu je vlast, mo, ona je negacija slobode
ovjeka. Jer drava je klasna tvorevina, a ondje gdje je vladavina, drava, tu je na djelu politiko
otuenje, nesloboda, ropstvo, podanitvo ovjeka kao takvog.
Marx cjelokupnu historija, izuzev prvobitne zajednice, sagledava kao historija klasnih borbi, gdje vodi i
razjanjenje ovog klasnog antagonizma, u konstituciji jednog drutva - socijalizma, njegova diktatura
proleterijata, kao prijelaznog oblika ka komunizmu.
To je poimanje historije, pa kosekventno tome i drutva, Marx e najbolje izraziti u svom jednom pismu
upuenom 50-ih godina 19.st. svom prijatelju Vajdmajeru, u kome kae da njemu ne pripada zasluga da
sam otkrivanja drutvenih klasa, klase su prije njega otkrili historiari, u doba restauracije Tijer i Menje.
Ono to njemu pripada, i to je otkrio jeste injenica da postojanje klasa vezano za odreeni nain
materijalne proizvodnje, da klasna borba vodi diktaturi ploreterijata, i da diktatura proleterijata
predstavlja samo prijelazni oblik ka besklasnom drutvu.
Ovo njegovo stajalite o historije, i drutvu, koje treba doi, u sebi sadri dosta onog problemskopolitikog, utopijskog, iako je pretendiralo da bude objektivno, znanstveno. U ovom stajalitu, ima,
osobito u poimanju povjesti, njenom razrjeenju, njenom kraju, dosta toga Mesijanskog, jer je ovdje
proleterijatu data uloga Mesije, Spasitelja, koji treba razrijeiti sa kostitucijom socijalizma sve probleme,
ne samo date epohe, nego cjelokupne povjesti ovjeanstva. Ova programska, politika organizacija
Marxa, koja je bila oficijelno usvojena na kongresu Prve internacionale 1864.g., u sebi sadri jednu
vrstu politike teologije.

Marx je drutvo podijelio na dvije velike grupe: drutvenu bazu i drutvenu nadgradnju.
Pod drutvenom bazom, on podrazumijeva nain proizvodnje, materijalnog ivota, ovaj nain
proizvodnje materijalnog ivota je sastavljen od proizvodnih snaga i produkcijskih odnosa. Proizvodne
snage su sredstva proizvodnje i ovjeka, kao temeljna proizvodna snaga drutva. Produkcijski odnosi, su
oni odnosi, u koje ljudi stupaju nuno, nezavisno od volje, u odnose proizvodnje. Ovi su odnosi
determinirani samim vlasnikim odnosima. Kada je rije o vlasnikim odnosima prema Marxu, onaj koji
je vlasnik sredstava za proizvodnju, u materijalnoj produkciji i reprodukciji ivota, on je vladajui
subjekt drutva, drave, prava, te je njegova svijest, valadajua svijest date epohe.
Pod drutvenom nadgradnjom, Marx podrazumijeva dravnu, pravnu, politiku sferu, kao i oblike
drutvene svijesti. Pod oblicima drutvene svijesti podrazumijevamo religiju, ideologiju, znanost,
razliite sadraje, forme umjetnosti, itd.
Marx je uoio dualizam izmeu graanskog drutva i same drave, a taj se dualizam prelama kroz samu
egzistenciju individua, pa je individue u graanskom drutvu on definirao kao HOMO DUPLEX, tj.
kroz individuu se prelamaju javna i privatna sfera.
Privatna sfera je utemeljena na egoistikom interesu koji odreuje individualno ponaanje pojedinca.
Javna sfera, tj. politika i drava su utemeljeni na opem interesu. Ovaj opi interes je apstraktan i on u
potpunosti ne izraava interese i potrebe konkretnih individua. Kada je rije o individualnosti, javna,
politika sfera ne polazi od konkretnog individualizma, ve od apstraktnog, pa je rije o ovjeku kao
apstraktnom graaninu. Ovaj pojam apstraktnog graanina, kao navodno slobodnog, Marx nastoji
objasniti kroz samu sferu produkcijskih odnosa gdje je, prema njemu, ovjek slobodan u dvostrukom
smislu rijei, slobodan od sredstava za proizvodnju i slobodan da svoju radnu snagu na tritu prodaje
kome hoe. Prema Marxu, ovdje je rije o formalnoj, lanoj slobodi jer da bi ovjek ivio, da bi
reproducirao svakodnevno svoju bioloku ili kulturnu egzistenciju, ovjek nuno mora prodavati svoju
radnu snagu na tritu. Prema njemu, ovjek moe biti istinski slobodan stvaratelj, kreativac, tek ako
nadvlada ovu ekonomsku nunost koja iskljuuje pojam i in slobode.
Stoga, on analizira i sam kapitalistiki nain proizvodnje koji prema njemu stvara realne pretpostavke
istinske slobode ovjeka i njegove emancipacije i dolazi do fundamentalnog zakljuka da je graansko
drutvo sa svojim nainom proizvodnje u totalnoj proturijenosti, te Marx spoznaje fundamentalni zakon
samog graanskog naina proizvodnje, a to je da imamo na djelu sve vie procese podrutvljavanja
procesa proizvodnje, a nain prisvajanja novostvorene vrijednosti je prevashodno privatnog karaktera.
Drugi Marxov temeljni zakon po emu je i danas aktuelan, je ZAKON O VIKU VRIJEDNOSTI, na
kojem poiva cjelokupan kapitalistiki sistem. Do ovog zakona je doao putem, analize strukture i
funkcija kapitala, kao drutvenog odnosa. Tako kada je rije o strukturi kapitala, onda ga Marx dijeli na
dva dijela:
1. Stalni, nepromijenjivi ili sterilni kapital - rije je o sredstvima za proizvodnju i sirovinama;
2. Promjenjivi kapital, ozbiljen u radnoj snazi kao roba. Kapitalista na tritu nalazi i jedan i drugi
kapital, plaa ih i organizira proces proizvodnje.
U novostvorenoj vrijednosti, kada je proces proizvodnje zavren, ovaj sterilni ili nepromjenjivi kapital
prenosi samo jedan dio svoje vlastite vrijednosti, a ne stvara novu vrijednost. Novu vrijednost stvara
promjenjivi kapital, radna snaga kao roba.
Marx otkriva jednu specifinost, koja je do tada bila nepoznata u historije politekonomskih doktrina, tj.
da je radna snaga takva vrsta robe, ako radnik, npr. radi 8 sati, on za 4 sata sa svojim drutveno

priznatim radom moe stvoriti dio novostvorene vrijednosti koja e mu osigurati bioloku i kulturnu
reprodukciju, njega i njegove obitelji, pa se postavlja fundamentalno pitanje. Radnik radi 8 sati, za 4 sata
je osigurao svoju egzistenciju, to je sa ostala 4 sata. Prema njemu je to viak vrijednosti koje prisvaja
kapitalist, pa na ovom viku poiva cjelokupan kapitalistiki sistem, kako njegova baza tako i njegova
nadgradnja.
Trei zakon koji je Marx nastojao objasniti kao znanstvenik, a znanost je pokazala da je
pseudoznanstvenik je ZAKON O TENDENCIJSKOM PADU PROSJENE PROFITNE STOPE. Ako
kapitalist sa razvojem nauke i tehnike sve vie ulae u tehniko znanstveni proces proizvodnje, a prema
njemu sterilni kapital ne stvara novu vrijednost, dakle profit, onda se postavlja fundamentalno pitanje,
zato konstantno kapital ulae u nauku i njenu tehniku primjenu, upravo iz tih razloga da bi se uveao
profit to je pokazala savremena praksa graanskog svijeta, jer razvojem znanosti i tehnike primjene u
proizvodnom procesu dominantno znaenje ima tehnika, a sve manje radna snaga kao takva. Npr.danas
u zapadnoj Evropi u novostvorenoj vrijednosti nauka i tehnika uestvuje sa 95%, a radna snaga sa 5%.
Marx je posmatrao ovaj tendencijski pad prosjene profitne stope kao jednu vrstu samotoka vlastitog
kretanja kapitala, ka svom vlastitom unitenju, ka jednom kaosu koji e sam od sebe stvoriti jedno novo
drutvo - socijalizam, odnosno komunizam. On ovdje pada u jednu vrstu proturjeja. S jedne strane
govori da sam kapital odnos svojim imanentnim razvojem vodi ka unitenju, a s druge strane on polazi
od mesijanske uloge i zadae radnike klase koja je po svojoj prirodi svjesni stvaralaki subjekt, koja e
kroz misao i in socijalisike revolucije sruiti kapitalizam i stvoriti novo drutvo.
On je cjelokupnu problematiku graanskog svijeta, koji je nezavisno od bilo ega u odnosu na
predhodne drutveno-ekonomske formacije, bio najprogresivniji svijet, koji je stvorio pretpostavke za
nesmetani razvoj nauke i tehnike do interkontinentalnih razmjera. Marx je smatrao da sa bogatstvom i
emancipatorskom ulogom tog graanskog svijeta na uveano bogatstvo, sve vie raste njegova bijeda
radnitva, to je pogreno, pa je on u kategoriji te ope bijede vidio i pretpostavku same socijalne
revolucije.
Meutim, niko nije bolje na znanstvenom nivou objasnio strukturu kapitalodnosa graanskog drutva,
pod uvjetom ako zanemarimo njegovu politiko-proletersku opciju, kao Karl Marx. On je spoznao
zakon akumulacije, centralizacije kapitala, teoriju vika vrijednosti, prostu i proirenu produkciju. Zatim
u drugoj polovini 19.st. uoio je dvije fundamentalne tendencije graanskog svijeta koje e u 20.st.
postati opa zakonitost kapitalistikog naina proizvodnje. U klasinom kapitalodnosu sve do prve
polovine 19.st. u jednoj linosti, u linosti kapitaliste, imali smo da je on bio istovremeno vlasnik
sredstava za proizvodnju i da je organizirao proizvodni proces. U drugoj polovini 19.st. kada tehnika kao
primjenjena znanost postaje odnos produkcije i reprodukcije kapitala, ove funkcije vlasnitva i
upravljanja kapitalom se razdvajaju u proizvodni proces upravljanja kapitalistikim nainom
proizvodnje ulaze strunjaci razliitih profila i oni predstavljaju jednu novu proizvodno organsku
strukturu koja je dominantna u proizvodnom procesu, a definiramo je kao vladavinu tehnike strukture.
Sada je na djelu tehnika, humanistika inteligencija iz svih oblasti naunih sredstava koja ima
dominantno znaenje ne samo u proizvodnom procesu, ve i u drutvu kao cjelini.
Ovdje je rije o fundamentalnoj preinaci drutvenog odnosa, jer kapitalist kao vlastnik sredstava za
proizvodnju nije vie dominantna ekonomska snaga, a to nam govori da se sukcesivno i mijenja
socijalna struktura graanskog drutva kao takvog, to e nam u potpunosti pokazati socijalistika
struktura kapitalistikih odnosa u 20.st. U socijalnoj strukturi drutva vite nisu na djelu, dvije
antagonistike klase, tj.buruji i proleteri, ve je drutvo utemeljeno na socijalnoj stratifikaciji, osobito
na vladavini srednjeg sloja, na dominaciji ove tehno-strukture koja upravlja proizvodnim procesom.
Drugu tendenciju, koju je Marx uoio a koja e u 20.st. postati opim zakonom funkcioniranja i
reprodukcije kapitala jeste sve manje znaenje funkcija proizvodnog, a sve vea funkcija financijskog

kapitala gdje se ostvaruje viak vrijednosti - profit kroz pekulativni kapital putem malverzacije
porodaje dionica na meunarodnim burzama, gdje novac koti novacN-N
3. Humanizam i opeljudska emancipacija u djelu Karla Marxa
Marx polazi od jednog filozofsko-ontolokog stajalita da sve institucije graanskog drutva, drava,
pravo kao i oblici drutvene svijesti, ideologija religija, moral, knjievnost, umjetnost, usljed totalnog
otuenja se u graanskom drutvu manifestiraju kao samostalni entiteti, subjektiviteti, kao neka vrsta
utvara, gdje se zaboravlja njihovo socioloko, klasno porijeklo ovih institucija, oblika drutvene svijesti,
pa oni umjesto da budu sredstva u rukama individua, ove institucije i oblici drutvene svijesti se nameu
kao neka vrsta novih gospodara. Prema njemu drava, pravo, religija, nisu nita drugo nego oblici
vladavine vladajue klase. Ondje gdje postoji graansko drutvo prema Marxu, tu je na djelu negacija
humanizma koja se ostvaruje kroz totalno otuenje. Marx je prevashodno fenomen otuenja razmatrao u
ekonomskoj sferi graanskog drutva, pa je spoznao korijenje i klju razrijeenja, otuenja kroz
razotuenje cjelokupnog graanskog svijeta.
On u prvoj glavi, prvog toma Kapitala, u poglavlju FETIIZAM ROBE, analizira ekonomsku osnovu
otuenja graanskog svijeta. Roba posjeduje upotrebnu i prometnu vrijednost. Upotrebna vrijednost
robe je odreena njenom kvalitetom, a prometna kvantitetom. Da bi se jedna stvar iz proizvodnog
procesa manifestirala kao roba, odlazi na trite, a zakoni trita vladaju nezavisno o subjektivne volje
ljudi. Proizveo ih je ovjek gdje uloena koliina manuelnog i intelektualnog rada. Taj rad je bitna
odlika ovjekove prirode kao drutvenog bia. Kad roba odlazi na trite putem imanentnih zakona
trita, mi ne znamo to se s tom robom deava, ona dobija magina, fetika obiljeja, postaje novom
mistinom fetiistikom snagom. Umjesto da mi njom vladamo, jer je dio naeg bia, mi smo je
proizveli, te robe zapravo vladaju nama kao nova boanstva. U toj vladavini one se odvajaju od svojih
korjena, od porjekla te istupaju kao samostalne, otuene, ostvarene sile. Kao to je ovdje sluaj sa
robom, tako je sluaj i sa pravom, dravom, ideologijom, drugim oblicima drutvene svijesti, to su sve
tvorevine koje imaju socioloko-antropoloki korjen, ali zahvaljujui kapitalodnosu, jednom kada su
stvorene one zadobijaju samostalnu mo i postaju jedna nova vrsta vladaoca nad ljudima i narodnostima.
Kad obrazlae fenomen otuenja onda Marx uoava da je na prvom mjestu ovjek otuen od svoje
vlastite biti. Njegova bit je rad manuelni i intelektualni, koji je odpremeen u robama. Kada je otuena
ovjekova bit od samog ovjeka, onda je na djelu podjeljenost izmeu ljudske esencije i egzistencije.
Ako je ovjek otuen od svoje biti, onda je prvo otuen od sredstava za proizvodnju, od proizvoda
svoga rada, zatim od drugog ovjeka i na kraju cjelokupnog graanskog svijeta koji je ovjek stvorio,
otuen je od drugog ovjeka. Ovo otuenje se prema Marxu moe prevladati kroz misao i in
socijalistike revolucije. Kod njega pojavu socijalistike revolucije daje iroke mogunosti, da se ona ne
moe samo reducirati na politiku revoluciju nego da kapitalodnos moe svojom vlastitom
socijalistikom revolucijom prijei u jedno novo stanje socijalizam, odnosno komunizam.
Marx socijalizam definira kao diktaturu proleterijata, a to nije nita drugo nego radnika klasa,
organizirana na stepen drave. Diktatura proleterijata predstavlja prijelazni oblik ka jednom viem
stupnju socijal-komunistike zajednice, ve je slobodan razvoj pojedinca osloboen svake dunosti, biti
uvjet i pretpostavka slobode socijalne zajednice. Ova slobodna zajednica socijalistikih proizvoaa
predstavlja novi humanizam- kao drutveni naturalizam- kao realizirani humanizam. Kada je rije o
odnosu humanizma-naturalizma, onda to podrazumijeva harmonian odnos, saradnju ovjeka sa
prirodom i s drugim ovjekom sa samom socijalnom zajednicom. Cjelokupna dosadanja povjest je bila
utemeljena na socijalistikoj i politikoj moi, na eksploataciji prirode, jer ovjekova mo nad prirodom
se istovremeno projicirala kao i mo nad drugim ovjekom, jer ovjek je i prirodno bie te Marx smatra
da e ovaj novi komunistiki humanizam kao dovreni naturalizam predstavljati onaj drutveni socijalni
protest gdje e ovjek, dokinuti sve oblike otuenja, postojee institucije i oblike drutvene svijesti,
staviti pod svoju plansku strukturu, slobodnu kontrolu kao oblike vlastite socijalistike moi. Dakako

ovo je jedna vrsta utopije to ne znai da nekada nee biti realizirana, jer otkako postoji pisana historija,
ljudi su, poevi od Platona, sanjali o slobodi ovjeka, o njegovom drugom stanju, gdje e kako Marx
kae ovjek biti korjen za drugog ovjeka.
4. Sloboda tampe i Marxovi stavovi
Prioritetna naela novinarske profesije su istina I potivanje privatnosti, potivanje zakona, odgovorno
ponaanje i slino. Meutim minuli rat u Bosni I Hercegovini predstavlja primjer negacije I istine I
slobode pa time I etike kako u primjeru potpunog krenja elementarnih prava ljudi (na primjer - prava na
ivot) tako I u pogledu krenja slobode I nepotivanja istine. U decenijama raspada bive Jugoslavije
njeno novinarstvo nije bilo bez pravila a novinari bez znanja. No oni su napustili naela I prihvatili
nalog vlasti a umjesto etike profesije nemoral reima kao svoj moral. ak su se ogluili I o Marksovu
etiku novinarstva koju su znali jer je ona bila, kao sastavnica vladajue ideologije dijelom njihovog
obrazovanja, a ta gledita nisu nevana. Neka Marksova stajalita su tako od velike vanosti, a njihova
aktualnost je vidljiva I danas, jedan I po vijek nakon to su izreene.
Kada je Karl Marks jo davne 1842. godine javno kritizirao cenzuru tampe on je time upozorio na
opasnost od posezanja u slobodu tampe I naznaio potrebu kritikog odnosa prema zakonima koje
donosi vlast u cilju ograniavanja slobode, izricanja istine. Naime on je ukazao na to da zakoni koji se
donose ne smiju biti od kritike razuma. Marks je upozorio da se u zakonu o cenzuri prepoznaje
namjera vlasti da bude jedini kriterij istine. On je otro osudio zakone (zakon o cenzuri) koji za svoj
glavni kriterij nemju in kao takav ve nakanu initelja. Istovremeno Marks je upozorio I na injenicu
da cenzura svojim prisustvom osigurava otpor prema sebi. U tom kontekstu on je naglasio: Budui da
se duh svakog pojedinog naroda izraava u njegovoj tampi to e u tampi biti prisutne ne samo njegove
vrline nego I njegovi nedostaci. Ustvari, Marks je osporavajui nepravine dravne zakone (poput ovog
o cenzuri) ocijenio neprihvatljivim nadreenu poziciju vlasti koja vidi samu sebe. Zato I jeste zabranu
slobode tampe okarakterizirao kao odraz ovjekove nezrelosti.
Osam osnovnih Marksovih stavova o slobodi tampe koji se I danas ine aktualnim su:

neprihvatljivost cenzure
tampa kao svestran izraz duha jednog naroda
sloboda tampe kao uvjet korekcije drutvenog stanja
zakon o slobodi (nezavisnosti) tampe kao nunost
znaaj kritike slobodne tampe za razvoj drutva
kritika vlastodrstva kao interes slobode tampe
utnja tampe - izdaja poziva
naglaena prava birokracije I policije - suprotnost slobodi tampe

U osnovi Marksovih poticaja za promiljanje znaaja slobode tampe bilo je zakonodavstvo pruskih
vlasti koje su zavele cenzuru I moe se rei da je upravo to iniciralo njegov angaman u cjelovitom
sagledavanju tako vanog odnosa drave prema tampi te funkcija tampe u drutvu, posebno kritikog
odnosa prema pitanju zakonske regulative. Treba dalje rei da je njegov akcenat na kritici I potcrtavanju
nezadovoljstva postojeim poticajan I aktualan I danas kada ustavi veine drava garantiraju pravo na
informiranost I slobodu izraavanja jer su odstupanja evidentna. U funkciji eksplikacije snage I
dalekosenosti njegove recepcije slobode stoje i dva Marxova stava koja se tiu slobode tampe I
zakonske regulative a u primjeru tako davnih njegovih reakcija na konkretne akcije Pruskih vlasti. Loa
je samo ona tampa koja se ostvaruje u ambijentu ograniene slobode a ona tampa koja se ostvaruje u
ambijentu slobode dobra je bez obzira na njene mogue ili stvarne nedostatke. Nedostatke tampe treba
promatrati sa stajalita njenog razvoja I razvoja uope. (Marks)

Kada se Marks 1848.g u povodu nacrta zakona o tampi koji je bio ponuen Pruskom parlamentu na
usvajanje suprotstavio pokuajima ograniavanjima slobode tampe on se zapravo zaloio za pravo da se
javno I argumentirano kritizira aktualna vlast. S druge strane on se suprotstavio kontroli vlasti kako bi se
zaprijeila mogunost da tampa predstavlja slubeno glasilo vlasti I time osigura samovolja dravnih
inovnika. Ovo pitanje ni do danas razrjeeno. Ono se postavlja kao problem uklanjanja granica slobode
tampe permanentno tokom proteklog vijeka. Ako se tome doda kakvu su praksu donosili ratovi I krize,
totalitarizam-faizam, vojne diktature, komunizam, onda je sasvim uputno priznati Marksu ne samo
snagu misli I intelektualne kurai, ve prije svega intelektualnu moralnost, u smislu njegova stava prema
novinrskoj profesiji I u tom smislu teorijski doprinos poimanju slobode tampe. Marks se nigdje u svom
cjelokupnom djelu nije zaloio za ogranienje slobode tampe pa ni u socijalizmu, komunizmu za iju se
revoluciju teorijski i praktino angairao. Naprotiv, smatrao je da je u svakom drutvu pa i u socijalizmu
nedopustivo ograniavanje slobode tampe, odnosno da je mo razumskih zakona kao kritika razuma
nezaobilazna u razvoju drutva u cjelini, I tampe posebno.