Jean Ziegler

IMPERIJ SRAMA

BIBLIOTEKA

IZVORI SUTRANJICE
Urednik
Damir Mikulii

Naslov izvornika
Jean Ziegler
L' EMPIRE DE LA HONTE
Kopirajto / Copyright Jean Ziegler, 2005.
iuj rajtoj rezervitaj / All Rights Reserved
Prava za hrvatsko izdanje IZVORI 2007.

Nakladnik
IZVORI

Lektura i korektura
Jasna Paunovi

Slog
Stanislav Vidmar
ISBN 978-953-203-278-9
C I P zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 631769

Tiskano u Hrvatskoj / Presita en Kroatio

Zagreb, oujak 2007.

Jean Ziegler

IMPERIJ
SRAMA
Preveo
Mihailo Niota

Zahvale
Olivier Btourn pomogao je nastanku ove knjige svojom erudicijom, svojim prijateljstvom i nuno potrebnim savjetima. Erica
Deuber Ziegler, Christophe Golay, Sally-Anne Way i Dominique
Ziegler itali su moj rukopis i pomogli mi svojim zapaanjima.
Arlette Sallin i Camille Marchaut uobliile su je.
Svima iskreno zahvaljujem.

SADRAJ

UVOD

9
PRVI DIO

1. P O G L A V L J E
2. POGLAVLJE
3. P O G L A V L J E
4. P O G L A V L J E
5. POGLAVLJE

OD PRAVA DO S R E E

Fantom slobode
Organizirana oskudica
Strukturalno nasilje
Agonija prava
Barbarstvo i njegovo zrcalo

DRUGI DIO

21
29
39
49
59

ORUJA M A S O V N O G UNITENJA

1. POGLAVLJE

Dug

67

2. P O G L A V L J E

Glad

97

TREI DIO

1. POGLAVLJE
2. P O G L A V L J E
3. POGLAVLJE

ETIOPIJA: ISCRPLJENOST I SOLIDARNOST

Alem Tsehaye
Zelena glad
Otpor

ETVRTI DIO

1. P O G L A V L J E
2. P O G L A V L J E
3. POGLAVLJE

127
137
149

BRAZIL: P U T E V I OSLOBOENJA

Lula
Programa Fome zero
Duh Salvadora Allendea

163
177
185

PETI DIO

1. POGLAVLJE
2. P O G L A V L J E
3. POGLAVLJE
4. P O G L A V L J E
5. POGLAVLJE
6. POGLAVLJE
7. P O G L A V L J E
8. POGLAVLJE

POGOVOR

REFEUDALIZACIJA SVIJETA

Kapitalistiki feudalni sustav

Nekanjenost
Unititi nepotenu konkurenciju ivota
Hobotnica iz Veveya
Unititi sindikate
Debele su krave besmrtne
Arogancija
S ljudskim pravima je dobro,
s tritem jo bolje

205
221
225
237
245
251
255

Poeti iznova

265

259

UVOD

Godine 1776. Benjamin Franklin imenovan je prvim veleposlanikom mlade Amerike republike u Francuskoj. Bilo mu je 70
godina. Franklin je doao u Pariz 21. prosinca iz Nantesa, nakon
dugog i pogibeljnog putovanja.
Veliki se znanstvenik smjestio u skromnoj kui u Passyu. Novinari i urednici vrlo su brzo poeli vrebati svaki njegov in i postupak. Tako je list La Gazette napisao: "Nitko ga ne oslovljava
gospodinom... svi mu se obraaju zovui ga jednostavno doktor
Franklin... kao to su to inili s Platonom ili Sokratom". Drugi je
rekao: "I Protej je uostalom bio samo ovjek. Benjamin Franklin
takoer... ali kakvi ljudi!1 " Voltaire, koji sa 84 godine praktiki
vie nije izlazio iz svoje kue, otiao je, ipak, do Kraljevske akademije gdje su ga sveano doekali i primili.
Zajedno s Thomasom Jeffersonom koautor Deklaracije o nezavisnosti Sjedinjenih Drava, potpisane 4. srpnja 1776. u Philadelphiji, Franklin je u revolucionarnim krugovima i knjievnim
salonima Pariza od poetka uivao golem ugled. to je govorila ta
deklaracija? Proitajmo ponovno njezin uvod.
1

Citirano prema H. W. Brands, u The First American. The Life and Times of Benjamin Franklin, NewYork, Anchor Books, Random House, 2002, stranica 258. Walter Isaacson, Benjamin Franklin. An American Life, New York, Simon and Schuster, 2004, naroito poglavlje "'Bon vivant' in Paris", stranica 350 i dalje.

"Drimo da su sljedee istine oite same po sebi: svi su ljudi

stvoreni kao jednaki; Stvoritelj im je dodijelio neotuiva prava,
od kojih su najvanija: pravo na ivot, pravo na slobodu, pravo
na sreu (...)."
"Upravo da bi osigurali uivanje tih prava, ljudi su sami sebi
dali vlade iji ugled postaje legitiman pristankom podanika (...)."
"Kada se neka vlada, ma kakav bio njezin sastav, udaljava od
tih ciljeva, narod ima pravo promijeniti je ili ukinuti te uspostaviti novu vladu, temeljei je na tim naelima i organizirajui je tako
da bude ia i sposobnija pruiti mu sigurnost i sreu.2"
Smjetena u srcu etvrti Saint-Germain, kavana Procope bila je
omiljeno mjesto mladih revolucionara. Upravo su ondje odravali
svoje sastanke i slavili svoje blagdane. Benjamin Franklin s vremena na vrijeme ondje je veerao, u drutvu lijepe gospode Brillon.
Jedne mu se veeri mladi 20-godinji odvjetnik, Georges Danton,
vrlo buno obratio: "Dananji svijet nije nita drugo nego nepravda
i bijeda. Gdje su sankcije? Vaa deklaracija nema nikakvih ni sudskih niti vojnikih moi da bi se mogla potovati..."
Franklin mu je odgovorio: "Pogreno! Iza te deklaracije stoji
znaajna mo, vjeita: mo srama (the power of shame)".
Rjenik Le Petit Robert definira sram kao: "Poniavajua sramota.
(...) To je uvstvo tuno, muno zbog svoje niskosti, zbog svoje
uvredljivosti ili zbog svojega ponienja pred drugima, zapravo
zbog pada ugleda u miljenju drugih (uvstvo sramote). (...) To je
uvstvo tjeskobe izraeno grinjom savjesti."
To uvstvo i ostale osjeaje to ih izaziva odlino poznaju gladni baira Pela Porco u Salavadoru Bahiji: "Pretio tirar la vergonha
de catar no lixo." ("Moram pobijediti sram da bih mogao kopati
po kantama za smee...").
2

U Charles Secrtan, Les Droits de l'humanit, Pariz, Felix Alcan, 1890. Originalni
izraz "pursuit of happiness" (slobodnije prevedeno:"pravo na traenje sree"), autor prevodi izrazom "droit au bonheur". Pravo na "traenje sree" prvi put spominje se u Deklaraciji o osnivanju drave Virginije, sastavljenoj dok je bjesnio rat za
nezavisnost. Ta je deklaracija mjesec dana prethodila Philadelphijskoj deklaraciji
kojoj je posluila kao model.

Ne uspije li pobijediti svoj sram, gladni ovjek umire.

U brazilskim se kolama dogaa da djeca padaju od onemoalosti zbog slabokrvnosti izazvane glau. A na gradilitima, velika
oskudica hrane vrlo esto tjera radnike u nesvjesticu. U sirotinjskim naseljima Azije, Afrike i Latinske Amerike, od Ujedinjenih
naroda srameljivo nazvanima "nezdravim nastambama", u kojima zapravo ivi 40 posto svjetskoga puanstva, takori otimaju majkama ak najmravije obiteljske obroke. Stanovnike mui
osjeaj manje vrijednosti.
Gladna bia koja lutaju ulicama velegradova june Azije i crne
Afrike takoer proganja sram.
uvstvo sramote zabranjuje nezaposlenome u dronjcima da
prodre u lijepe i bogate etvrti, gdje bi moda ipak naao neki
posao da bi hranio sebe i svoju obitelj. Sram ga spreava i da se
izlae pogledima prolaznika.
U favelama sjevernoga Brazila majke imaju obiaj da naveer na
vatri kuhaju vodu u loncu na ije su dno stavile kamenje. Pritom
svoju djecu, koja plau od gladi, uvjeravaju: "Veera e uskoro biti
gotova...", duboko se nadajui da e djeca u meuvremenu zaspati.
Moe li se uope izmjeriti sram to ga neka majka osjea pred svojom glau izmuenom djecom, zato to ih ne moe nahraniti?
Kao maloljetnik, Edmond Kaiser izmaknuo je agentima policije
u Vichyju i progonstvu. Kao istrani vojni sudac u vojsci generala
Leclerca otkrio je u Alzasu, zatim u Njemakoj, uas i stravu nacistikih logora. Pobjegavi u Lausanne, u vicarsku, utemeljio je
ondje meunarodnu organizaciju za pomo djeci, koju je nazvao
Zemlja ljudi (Terre des hommes"). Umro je u 82. godini ivota,
na pragu 3. tisuljea, u jednome sirotitu na jugu Indije.3
Edmond Kaiser pie: "Kada bismo otvorili kotao svijeta, zapomaganje iz njega zaprepastilo bi i nebo i zemlju. Jer ni zemlja ni
3

Onamo je otiao, kako mi je rekao kad smo zadnji put razgovarali, da bi "tjeio
maliane". "Vie nemam moi da bih mijenjao njihovo stanje", dodao je tada.

nebo, kao ni itko meu nama, nije uspio izmjeriti stvarnu strahovitu rasprostranjenost nesree djece niti teinu prava i moi koji
ih drobe"4.
Mnogi Zapadnjaci, duboko savjesni i savreno upoznati s patnjama gladnih Afrikanaca ili nezaposlenih Pakistanaca, vrlo teko
podnose svoju gotovo svakodnevnu sukrivnju zbog kanibalskog
poretka u svijetu. Oni osjeaju sram, povezan s osjeajem nemoi. Meu njima je, meutim, vrlo malo onih koji imaju hrabrosti
- kao na primjer Edmond Kaiser - da se uspravno suprotstave
tome stanju stvari. Da bi se umirila nemirna savjest, lake je pribjei opravdavajuim tumaenjima.
Tako se silno zadueni narodi Afrike rado nazivaju "lijenima",
"korumpiranima", "neodgovornima", to bi znailo da su nesposobni sagraditi vlastito, "autonomno" gospodarstvo. To su, dakle,
"roeni dunici" koji su nesposobni isplatiti dugove. A kada je rije o gladi, najee se kao njezin glavni uzrok spominje klima ...
iako se dobro zna da su klimatski uvjeti znatno tei na sjevernoj
polutci - gdje ljudi jedu normalno, ak i previe - nego na junoj
polutci - gdje umiru od pothranjenosti pa ak i od gladi.
Meutim, sram "stanuje" i kod gospodara, velikaa, vladara.
Oni savreno dobro poznaju posljedice svojih postupaka: za njih
nisu tajna razaranje obitelji, muke i patnje slabo plaenih radnika, oaj naroda bez stalnih prihoda.
Nekoliko injenica svjedoi o njihovim nevoljama. Tako, na
primjer, Daniel Vasella, vladar Novartisa, vicarskoga farmaceutskog diva, trenutno u Singapuru gradi Novartis Institute for
Tropical Deseases (NITD)5 (Novartis institut za tropske bolesti
- op. prev.), koji bi trebao proizvoditi, u ogranienim koliinama,
tablete protiv malarije, lijek koji e se u siromanim zemljama
prodavati po proizvodnoj cijeni. Gospodar Nestla, Peter Brabeck-Lemathe, svakome od svojih 275.000 zaposlenih, koji rade
4

Edmond Kaiser, Dossier Noir/Blanc, Lausanne, ditions Sentinelles, 1999.

O NITD-u, usporedi stranice 255 i 256.

u 86 zemalja, uruuje "bibliju" koju je sm napisao i kojom im

nalae da se prema narodima koje izrabljuju, vladaju ljudski i na
"blagotvoran nain"6.
Po Emmanuelu Kantu, osjeaj srama proizlazi iz neasnosti.
On izraava revolt prema ponaanju, situaciji, djelovanjima, te
nedostojnim, poniavajuim, sramotnim tenjama koje nisu u
skladu s "au da se bude ovjek". Da bi definirao sram u svim
njegovim znaenjima, Kant se slui dvjema rijeima koje su praktiki neprevodive na francuski: die Schande i die Scham. Sramim
se (Scham) zbog uvrede nanesene drugome i koja je, zbog te injenice, namijenjena mojoj asti to sam ovjek (Schande).7
Imperij srama ima kao obzor sram nametnut svakome ovjeku patnjom njegovih blinjih.
U noi 4. kolovoza 1789., zastupnici Nacionalne skuptine ukinuli
su feudalni sustav u Francuskoj. No, danas doivljavamo refeudalizaciju svijeta. Despotski se gospodari vraaju. Novi kapitalistiki
feudalizmi odsad pa nadalje u svojim rukama dre vlast kakvu nikada prije nisu imali nijedan car, nijedan kralj, nijedan papa.
Pet stotina najmonijih privatnih transkontinentalnih (multinacionalnih) kapitalistikih tvrtki u svijetu - u industriji, trgovini,
razliitim slubama, bankama - nadziralo je 2004. godine 52 posto
svjetskoga bruto proizvoda: tonije, vie od polovice svih bogatstava proizvedenih u godini dana na cijelome naem planetu.
Da, glad, bijeda, mrvljenje siromanih danas su straviniji
nego ikada prije.
A napadi 11. rujna 2001. na New Yok, i na Pentagon izazvali su
dramatino ubrzanje procesa refeudalizacije. Oni su bili dobrodoao povod novim silnicima i despotima da sebi prisvoje svijet.
6

Peter Brabeck-Lemanthe, Die grundlegenden Management- und Fhrungsprinzipien von Nestl, Vevey, 2003. Usporedi stranice 289 do 295.

Emmanuel Kant, Le conflit des facults u uvres philosophiques II. Les derniers crits, francusko izdanje pod vodstvom Ferdinanda Alquia, Pariz, Gallimard,
1986.

Da se, zapravo, bez dogovora o podjeli, doepaju izvora neophodnih za sreu ovjeanstva. Da razore demokraciju.
I posljednje su brane civilizacije u opasnosti da budu sruene. Meunarodno je pravo u agoniji. Organizacija Ujedinjenih
naroda i njezin glavni tajnik dovedeni su u lo poloaj i gotovo
osramoeni. Kozmokratsko barbarstvo napreduje divovskim koracima. Upravo iz te nove stvarnosti roena je ova knjiga.
Osjeaj srama jedan je od bitnih sastavnih dijelova morala. On je
nerazdvojan od svijesti o identitetu, koja je takoer sastavni dio
ljudskoga bia. Ako sam ranjen, ako sam gladan, ako - u svojemu
tijelu i u svojemu duhu - patim od ponienja zbog bijede, osjeam bol. Kao promatra patnje nametnute drugome ljudskom
biu, i ja osjeam, u svojoj savjesti, mali dio njegove boli koja u
meni budi samilost, izaziva brigu, a optereuje me i sramom. I
potie me na akciju.
Ja znam, intuitivno, ali i iskustvom svojega razuma, te zahtjevom svojega morala, da svaki ovjek ima pravo na rad, na hranu,
na zdravlje, na znanje, na slobodu i sreu.
Ako svijest o identitetu ivi u svakome ljudskom biu, dakle i u
kozmokratima, kako se dogaa da ti potonji provode tako ruilake akcije? Kako protumaiti da se oni s toliko cinizma, okrutnosti i lukavstva bore protiv osnovnih ljudskih tenji za sreom?
Oni su, zapravo, opsjednuti temeljnim proturjejem: biti ovjek, nita drugo nego ovjek, ili se obogatiti, dominirati tritima, provoditi svu mo i vlast, postati gospodarom. U ime gospodarskog rata, to ga sami stalno objavljuju svojim moguim
konkurentima, oni proglaavaju stanje pripravnosti. Uspostavljaju izvanredni reim koji ugroava zajedniki javni moral, i ukidaju, ponekad moda i teka srca, temeljna ljudska prava (koja su,
ipak, zajamena svim narodima na zemlji), moralna pravila (koja
su, meutim, potvrena u demokraciji), uobiajeni osjeaji (koji
se danas njeguju uglavnom unutar obitelji ili meu prijateljima).

Ako izraavam samilost, ako iskazujem solidarnost prema

drugome, moj e konkurent odmah iskoristiti tu moju slabost.
Unitit e me. Kao posljedica toga, protiv svoje volje, na svoju
veliku sramotu (makar potisnutu), ja sam prisiljen u svakome
trenutku dana ili noi, i bez obzira na to kolika bila ljudska cijena
koju treba platiti, boriti se za najveu moguu zaradu i zgrtati
novac, zapravo osigurati najveu koliinu novaca u najkraem
vremenu i uz najniu moguu cijenu.
Tzv. stalni gospodarski rat zahtijeva rtve, kao i svaki rat. No,
ovaj rat, ini se, programiran je tako da nikad ne zavri.
Mnoge teorije i ideologije o "looj robi" zamuuju savjest ljudi i
ena dobre volje na Zapadu. Zbog toga mnogi meu njima sadanji kanibalski poredak u svijetu dre nepromjenjivim. To ih vjerovanje spreava da sram, skriven i ukopan u najdubljoj intimi,
pretvore u akcije solidarnosti i pobune.
Pravi je zadatak, dakle, ponajprije sruiti te teorije.
Povijesna misija revolucionara, onako kako je odreuju "Bijesni" iz 1793., sastoji se u namjeri da se povede borba za drutvenu pravdu. Bitno je, za njih, probuditi potisnute srdbe, poticati
sklonost ka kolektivnom demokratskom otporu. Svijet opet valja
postaviti na noge, s visoko uzdignutom glavom. Treba smrviti
nevidljivu Ruku trita. Gospodarstvo nije prirodna pojava. Ono
je samo instrument koji je uputno staviti u slubu jedinstvenog
cilja: potrage za zajednikom sreom.
Pritisnut tekim osjeajem vlastite manje vrijednosti, svoje
nedostojnosti, otkrivajui kako ni glad niti dug nisu neizbjeni,
ovjek Treega svijeta, pogoen sramom, takoer moe probuditi svoju savjest i podii se. Patei zbog svoje sramote, gladan i
nezaposlen, ponieni ovjek omalovaava svoj sram toliko dugo
dok svoje stanje dri nepromjenjivim. U trenutku kada se raa i
podie nada, u trenutku kada tobonja zla kob otkriva svoje pukotine, on se pretvara u borca, pobunjenika, ustanika. rtva tada

postaje aktivnim sudionikom svoje sudbine. Ova knjiga eli pridonijeti pokretanju ba toga procesa.
Upravo su Benjamin Franklin i Thomas Jefferson prvi jasno
izrazili pravo ovjeka da traga za sreom. Prihvaen od "Bijesnih",
kako ih je nazvao Jacques Roux, taj je zahtjev postao glavni motor-pokreta Francuske revolucije. Za njih je ideja o individualnoj i kolektivnoj srei temelj politikoga projekta kojemu su eljeli hitnu i konkretnu primjenu.
Koje prepreke stoje danas na putu pravu ovjeka da traga za sreom? Kako ukloniti te prepreke? Kako osigurati slobodan put u
potrazi za zajednikom sreom? Ova knjiga pokuava odgovoriti
na ta pitanja.
Evo njezina plana.
U svjetskoj povijesti, ideja Francuska revolucija uinila je radikalan prijelom. Ona je politiki konkretizirala filozofske odredbe
tzv. oslobodilakoga racionalizma. Neki od njezinih glavnih sudionika, kao recimo "Bijesni", osvijetlili su obzor svih sadanjih i
buduih bitaka za svjetsku drutvenu pravdu. Rije im daje prvi
dio knjige, naslovljen "Od prava do sree". No, on opisuje i proces
sadanje refeudalizacije svijeta, to su ga pokrenula privatna transkontinentalna kapitalistika trgovaka drutva, poredak strukturalnoga nasilja koji ih tvori, te jo mutne snage koje se diu protiv
njih. Vaan je dio posveen upravo agoniji prava.
Drugi je dio posveen opem opisu odnosa uzroka i posljedica izmeu dugova i gladi, tih oruja za masovno unitenje to se
koriste protiv najslabijih ljudskih bia. Glad? Ona bi mogla biti
pobijeena u kratkome roku kad bi onima koji rukuju tim orujima bile nametnute neke mjere.
Izmuen kroninom glau i padom cijene jedinoga izvoznog
proizvoda koji on moe unoviti u devizama - kavom - etiopski
narod jako pati, ali se i organizira. Na drugome kraju svijeta, u
Brazilu, u tijeku je tiha revolucija: rtva takoer stalne neishra-

njenosti velikoga dijela svojega puanstva i ubitane zaduenosti,

ta je zemlja na putu da iskuje dosad nepoznate instrumente osloboenja. Trei i etvrti dio ove knjige posveujem tim nepoznatim iskustvima borbe ili otpora.
Privatne transkontinentalne tvrtke, vlasnice najjaih tehnologija, kapitala, laboratorija koje je ovjeanstvo dosad upoznalo,
kraljenica su toga nepravednoga i smrtonosnoga poretka. Peti
dio moje knjige osvjetljava najnoviju praksu njihova djelovanja.
Iz poznavanja te prakse raa se borba, iz borbe sloboda i materijalni uvjeti potrage za sreom. Ruenje svjetskoga kanibalskoga
poretka stvar je i posao naroda. Rgis Debray pie: "Zadaa je
intelektualca da iznese ono to jest. Njegova zadaa nije da zavede, nego da naorua".8 ujmo i Gracchusa Babeufa, koji je nakon
pukaranja na trgu Champ-de-Mars, u srpnju 1791., u svojemu
govoru rekao ovo:
"Izdajice, vi viete da treba izbjei graanski rat, da meu narodom ne treba vie raspirivati neslogu. A koji je graanski rat
odvratniji od onoga koji smjeta sve ubojice na jednu stranu, a
sve rtve, bez ikakve obrane, na drugu!... Neka se borba povede
na temelju famozne krilatice o jednakosti i vlasnitvu!... Neka narod srui sve prastare barbarske ustanove! Neka rat bogatih protiv siromanih prestane imati obiljeje potpune smjelosti s jedne
strane i potpunoga kukaviluka s druge. Da, ponavljam, sva su
zla dosegla svoj vrhunac, ona vie ne mogu biti gora. Ona se ne
mogu ni izbrisati, osim potpunim preokretom"9.
elim pridonijeti da se savjesti naoruaju za taj preokret.

Rgis Debray, Modeste contribution la clbration du dixime anniversaire, Pariz,

Maspero 1978.

Albert Soboul, Inventaire des manuscripts et imprims de Babeuf Pariz, Bibliothque

nationale, 1966. Usporedi i A Maillard, C Mazauric, E. Walter (ur), Textes choisis,
Pariz, Publications de la Sorbonne, 1995.

PRVI DIO
OD PRAVA DO SREE

1 . POGLAVLJE

Fantom slobode

U Parizu je u ljeto 1792. bila krajnja bijeda. U predgraima je

vladala glad. Kraljevska palaa Tuileries muila je matu gladnih.
Pronose se glasine. U kraljevske odaje bit e dopremljene planine
kruha, obilje hrane...
Tijekom noi izmeu 9. i 10. kolovoza, Gradska vijenica bila
je obasjana. Bilo je ivo. Stizali su zastupnici iz svih etvrti, iz svih
predgraa. Oni se meusobno savjetuju, pregovaraju i na koncu,
u zoru, proglaavaju Ustaniku komunu Pariza. Staro je Gradsko
vijee rasputeno.
Nacionalna je garda obezglavljena, njezin je glavni zapovjednik, Mandat, ubijen. Santerre preuzima njegovo mjesto.
Pobunjenici odluuju napasti palau Tuileries. Dvije kolone
ena i mukaraca, naoruanih pukama, pijucima, vilama, noevima, okruene "sankilotima" ("bezgaari", "golai", op. prev.),
kako su nazivani francuski revolucionari, upuuju se prema palai. Jedna dolazi iz predgraa Saint-Antoine, s desne obale rijeke
Seine, druga s lijeve obale.
vicarski najamnici, njih 171, brane palau. A ona je gotovo
prazna.10 vicarci e biti ubijeni, svi do jednoga.
Pljakai su dospjeli do punih riznica - pokustva, rublja, po10

U tom je trenutku Louis XVI. sa svojom obitelji pobjegao u konjunicu.

sua itd. - to su ih otkrili u palai i ispraznili ih. A kada su prvi

meu njima, s plijenom na leima, dospjeli do obala Seine, podruni su ih "milicionari" (narodni vojnici, op. prev.), veinom
jakobinci, uhitili i ubrzo ih objesili na stupove ulinih svjetiljki.
To znai da se pljaka, povreda privatnoga vlasnitva, makar ono
pripadalo i toliko omrznutome kralju, kanjava smru. A na tom
sluaju odravanja reda moe se sagledati sredinja vrijednost
koju posjeduje savjest nove klase u usponu, trgovake i protoindustrijske buroazije - apsolutno potovanje privatnoga vlasnitva. Time je ona uskoro prisvojila revoluciju.
A upravo su se protiv tih demokratskih buruja uskoro usmjerili "Bijesni", koje vodi sveenik Jacques Roux.
ujmo Jacquesa Rouxa: "Sloboda nije nita drugo nego varljivo privienje da jedna klasa ljudi moe nekanjeno izgladnjivati
drugu. I jednakost je varljiva i uplja ako bogata, pomou svojega
monopola primjenjuje pravo na ivot i smrt u odnosu na svojega
blinjega. I republika je varljiva prikaza ako se, iz dana u dan, primjenjuje kontrarevolucija, i to pomou cijena ivenih namirnica
koje tri etvrtine graana ne mogu platiti bez tekoga znoja."
I jo malo dalje:
"Trgovaka aristokracija, strasnija od plemenitake i sveenike aristokracije, igra okrutnu igru s ciljem da prigrabi pojedinane imetke i blago republike; mi jo ne znamo kakav e i kada biti
kraj toga guljenja, jer cijene robe rastu strahovito brzo, od jutra
do veeri. Graanski zastupnici, morate shvatiti kako je ve vrijeme da napokon zavri borba do smrti, koju sebinjak namee
radnitvu, toj najmarljivijoj klasi drutva."
Roux i dalje:
Zastupnici Montagne, koji se niste popeli od prvog do etvrtog kata kua ovoga revolucionarnog grada, bili biste ganuti
suzama i uzdasima mnotva ljudi bez kruha i bez odjee, koje su
burzovni zelenai u lihvarske svrhe sveli na ovo stanje tjeskobe i
nesree i to zato to su zakoni bili surovi prema siromasima, jer

su ih napravili i donijeli bogatai, a bogatae... O kakav bijes, kakav sram! Tko bi mogao vjerovati da su predstavnici francuskog
naroda koji su objavili rat vanjskim tiranima, bili toliko straljivi
da nisu zgazili one unutra11?"
emu nekome nepismenome slui proglaenje slobode tiska?
Gladnome ovjeku niemu ne slui pravo glasa. Onaj koji vidi
kako mu obitelj umire od bolesti, koja je posljedica bijede, nikada
se ne bavi i ne koristi se slobodama miljenja, okupljanja i organiziranoga djelovanja.
Bez drutvene pravde, republika ne vrijedi nita.
Saint-Just se odaziva: "Slobodu mogu uivati i provoditi samo
ljudi koji su zatieni od bijede."12.
Pravo na sreu prvo je meu ljudskim pravima. Saint-Juste jo
tvrdi: "Revolucija e se zaustaviti tek kada se dosegne savrenstvo
sree." 13
U Angoli postoji jedna jedina bolnica za opekline, bolnica Los
Queimados, u Luandi. Meutim, masovna uporaba napalma i
fosfornih bombi protiv civilnog puanstva, nazvanih "neprijateljskim", jer su bili povezani s Unitom, jednim od oruanih pokreta
koji se tijekom 18-godinjega graanskog rata borio protiv vladajue vlasti, imala je kao posljedicu veliki broj jako opeenih
Angolaca.
Los Queimados godinje moe prihvatiti prosjeno 780 djece
mlae od 10 godina. ak 40 posto njih umire odmah nakon dolaska u bolnicu, zbog veliine i ozbiljnosti njihovih opeklina.
Njihove su patnje esto tolike da je nemogue ak i previjati
njihove opekline odnosno promijeniti zavoje na njihovim ranama. A bez promjene zavoja njihove se rane i eventualne naknadne zaraze nastale iz njih, nezadrivo ire.
11

Jacques Roux, Manifeste des Enrags, predstavljen na Konvenciji 25. lipnja 1793.

12

Louis-Antoine de Saint-Juste, Euvres completes, iz Lire Saint-Just Michel Abensour, Paris, Gallimard, zbirka "Folio-Histoire" 2004.

13

Isto

Paracetamol, morfij, ali i relativno jeftine kirurke tehnike

glavni su "lijekovi" to se koriste protiv patnji i bolova izazvanih
opeklinama. No, u Angoli nedostaje tih lijekova i tehnika. Zato
je u posljednje tri godine vie od 500 djece umrlo u strahovitim
bolovima.14
Na svakome mjestu u svijetu transkontinentalne farmaceutske
tvrtke prilagoavaju svoje cijene lokalnoj gospodarskoj situaciji.
U crnoj Africi, meutim, veina zemalja raspolae samo jednim
tritem, i to vrlo skuenim: golema veina puanstva liena je
tzv. izvora opstanka. A farmaceutski trustovi vie ele svoje cijene
prilagoditi kupovnoj moi tankog autohtonog vladajueg sloja.
Tonije: vie vole prodati manje, ali skuplje.
Bez trita dostojnog toga imena i ne raspolaui nikakvom
mogunou kupnje, obitelji opeene djece oito nisu u mogunosti pribaviti nune lijekove. A kada je rije o dravi Angoli,
uzaludno je ekati njezinu podrku: ona je gotovo pred steajem.
Za golemu veinu od 4,8 milijarda ljudskih bia koja danas
ive u nekoj od 122 zemlje tzv. treeg svijeta, rijei koje je u Parizu
izgovorio Gracchus Babeuf 1791.15 odjekuju strahovito aktualno.
One, koji su, u okviru francuskoga revolucionarnog pokreta,
davali apsolutnu prednost borbi za svjetsku drutvenu pravdu
i pravo ovjeka na sreu, nazivali su "utopistima"16. Ti su ljudi
svi umrli mladi i to od nasilne smrti. Saint-Just i Babeuf bili su
giljotinirani. Saint-Justu je bilo 27 godina, Babeufu 37. Roux se
ubio noem, "zaklao se", kada je saznao da mu je Revolucionarni
sud izrekao smrtnu kaznu. Marat je ubijen. No, ako su giljotina i
no unitili njihova tijela, nisu ni naeli nadu u drutvenu pravdu
14

Douleurs sans frontirs, francuska nevladina organizacija, prua veliku pomo

bolnici Los Queimados.

15

Vidjeti stranicu 17.

16

Slubena je historiografija jako zanemarila akciju utopista. Za uenu i radikalnu kritiku te historiografije usporedi Olivier Btourn i Aglaia I. Hartig, Penser
l'histoire de la Rvolution franaise, Pariz, La Dcouverte, 1989.

svijeta, roenu iz njihove borbe. Njihov duh, dakle, i danas ivi u

svijesti milijuna ljudi, u obliku nove utopije.
Rije "utopija" dolazi iz viestoljetne dubine.
Kancelar Engleske, prijatelj Erazma i gospodar Renesanse,
Thomas More smaknut je obrubljivanjem glave 6. srpnja 1535.
Koji je njegov glavni zloin? Kao uvjereni kranin, objavio je
knjigu radikalne kritike neravnopravne i nepravedne Engleske
kralja Henrija VIII. Njezin je naslov: De optimo Republicae statu
de que Nova Insula Utopia17.
Prije njega Joachim de Flore i prvi franjevci, Giordano Bruno
i njegovi sljedbenici borili su se za pomireni ljudski rod pod vladavinom ius gentium i neotuivoga prava svih ljudi na sigurnost
njihove osobe, na sreu i na ivot18.
U sreditu svih propovijedi, svih knjiga, svih pouka koje su postavili Joachim de Flore, Giordano Bruno i Thomas More nalazi
se pravo ovjeka na sreu.
Upravo je tako, polazei od grke imenice topos (mjesto) i prefiksa U (prefiks negacije), More izmislio neologizam U-Topia. To
znai: Nepostojee mjesto. Ili preciznije: mjesto, svijet koji jo ne
postoji.
Utopija je elja za svim ostalim. Ona oznaava ono to nam nedostaje u naem kratkom ivotu na zemlji. Ona obuhvaa eljenu
pravdu. Ona izraava slobodu, solidarnost, sreu koja se dijeli, iji
dolazak i obrise anticipira ljudska svijest. Taj manjak, ta elja, ta
utopija najintimniji su izvor svake ljudske akcije u korist planetne
drutvene pravde. Bez te pravde, nikakva srea nije mogua ni za
koga od nas.
No, ako je utopija - zajedno sa sramom - najsnanija sila, ona je
takoer najtajanstvenija u povijesti. Kako ona djeluje?
17

Prvo izdanje, Louvain, 1516. Isporedi takoer Patrick de Laubier, La Loi naturelle,
le politique et la religion, Pariz, ditions Parole et Silence, 2004, stranica 31 i dalje.

18

Henri de Lubac, La Postrit spirituelle de Joachim de Flore, 2. svezak, Pariz, Le

Sycomore, 1979 i 1980.

Ernst Bloch odgovara: "(...) Najmanja elja koju nosimo u sebi

jest vana polazna toka. Neemo toliko patiti zbog vlastitih nedostataka ako nas neto u nama ne potie na to. Tonije: kada
ne bi bilo tih glasova koji nas, najdublje u nama, nastoje voditi
dalje od onoga to se tie samo naega tijela i svijeta oko nas. (...)
Takoer moemo osjetiti stvari na djeji nain i nadati se da e se
jednoga dana otvoriti zakljuana kutija koja skriva tajnu naega
porijekla... Ono to ovdje vidimo u akciji jest nedovrena prostrana masa samovoljnih tenji, nezadriva snaga elja, istinski duh
utopistike due na djelu19."
ovjek je u biti nedovreno bie20. Utopija stanuje u njegovu
najintimnijem biu. I dalje Bloch: "U trenutku smrti, svatko od nas
ima potrebu za jo mnogo vie ivljenja da bi zavrio svoj ivot21."
Taj viak ivota sigurno neemo imati na ovoj zemlji. to nam,
dakle, preostaje? Vratiti se utopiji. Ili, tonije, vratiti se elji svakoga
drugoga koji e se useliti u svakoga od onih to e doi nakon nas.
Bloch: "U trenutku nae agonije, elimo li mi to ili ne, trebamo
se predati - to znai predati nae 'ja' - drugima, preivjelima,
onima, a ima ih na milijarde, koji dolaze nakon nas, jer e oni, i
samo oni, moi zavriti na nedovreni ivot22."
Utopijom vlada paradoks: ona ravna bitnom politikom, drutvenom, intelektualnom praksom. Ona raa drutvene pokrete i
filozofska djela. Ona usmjerava bitke konkretnih pojedinaca. I,
istodobno, ona potvruje svoje postojanje tek na drugoj strani
vidokruga pojedinca o kojem je rije.
Jorge Luis Borges kae o tome paradoksu: "Utopija se vidi
samo unutarnjim okom."
A to je dvostruki paradoks: Borges je bio slijep. Njegov tekst
ima naslov: "...Sa iroko zatvorenim oima".
19

20

preveo sam iz originalnog izdanja Ernst Bloch, Geist der Utopie, Berlin, dititons
Cassierer, 1923.
U originalnom tekstu: "Das unvollendete Sein"

21

E. Bloch, Geist der Utopie, op. cit.

22

Isto

Utopija je unitavajua snaga, ali je nitko ne vidi. Ona je povijesna, jer stvara povijest. "Vrijeme je - kae Borges - tvar od koje
sam napravljen (...). Vrijeme je rijeka koja me nosi, ali ja jesam ta
rijeka23."
Henri Lefebvre objavio je svoju glasovitu knjigu Hegel, Marx, Nietzsche ili Kraljevstvo sjene, sredinom 1970-ih godina24. Jedan ga je
novinar Radio France upitao: "Ne bih vas htio vrijeati... ali kae
se da ste Vi utopist..." A Lefebvre je odgovorio: "Naprotiv... ukazujete mi ast... ja preuzimam, prihvaam tu kvalitetu... Oni koji
namjeravaju svoj pogled zaustaviti na vidokrugu i ograniavaju se
gledati samo ono to vide, oni koji prihvaaju pragmatizam i pokuavaju djelovati samo onim to imaju, nemaju nikakvih izgleda
da promijene svijet... Samo oni koji gledaju prema onome to se
ne vidi, koji gledaju dalje od vidokruga jesu realisti. Oni imaju
izgleda promijeniti svijet... A upravo je utopija na drugoj strani
vidokruga... Na analitiki razum tono zna ono to ne elimo,
ono to apsolutno valja promijeniti... No, ono to treba doi, to
mi elimo, jedan posve drukiji svijet, posve novi, pokazuje nam
samo na unutarnji pogled, dakle samo utopija u nama."
I jo dalje: "...Analitiki je razum kao eljezni okov oko vrata...
A utopija je kao stroj za razbijanje zidova25"
U Parizu, pred lanovima Komiteta za ope dobro, koji e biti
njegovi suci, Saint-Just je uzviknuo: "Prezirem prah od kojega
sam sastavljen i koji vam govori. Moe me se gnjaviti, progoniti
i uiniti da taj prah zauti. Meutim, ja izazivam i prkosim, ne
bojim se da e mi se moi oteti taj neovisni ivot to sam ga sebi
dao za stoljea i nebesa26."
23

Jorge Luis Borges, El Hacedor, u Obras completas, Buenos Aires, 1953.

24

Henri Lefebvre, Hegel, Marx, Nietzsche ou le Royaume de l'ombre, Pariz, Casterman, 1975.

25

Intervju to ga je emitirao Radio France Culture u petak, 21. svibnja 2004.

26

Louis-Antoine de Saint-Just, uvres compltes u izdanju koje su utemeljili Michel

Abensour i Anne Kupiec, op. cit.

Sutradan, 27. srpnja 1794., Sant-Just se popeo na giljotinu na

trgu Concorde (Trg Revolucije u to vrijeme), u Parizu, gdje mu je
odrubljena glava.
Teko je meu pobjednike heroje svrstati nositelje utopije.
Oni su prisniji i prijateljskiji s giljotinom i lomaom nego s pobjednikim skupovima i sa sutranjim danima koji pjevaju. No,
ipak! Bez njih bi svaka ljudskost, svaka nada ve odavno nestale
s naega planeta.

2 . POGLAVLJE

Organizirana oskudica

Danas su se u svijetu oblikovali i uvrstili novi feudalni sustavi,

beskonano jai, cininiji, suroviji i lukaviji od onih starih. To su
privatne transkontinentalne tvrtke u industriji, bankarstvu, uslunim slubama i trgovini. Ti novi silnici nemaju nikakve veze s
burzovnim zelenaima, spekulantima itom, trgovcima sudskim
papirima protiv kojih su se borili Jacques Roux, Saint-Just i Babeuf. Ta privatne transkontinentalne tvrtke provode svjetsku vlast.
Te nove feudalne velikae nazivam kozmokratima. Oni su gospodari carstva srama.
Razmotrimo svijet to su ga oni stvorili.
Dakako, ni glad niti zaduivanje nisu nove pojave u povijesti.
Oduvijek, jaki su slabe drali u ovisnosti pomou dugova. Naime, u feudalnome svijetu, obiljeenome i neplaenim radom,
gospodari su svoje kmetove drali u pokornosti upravo dugovima. Arhaini oblik poljoprivredne proizvodnje, koji je preivio
do naih dana, sustav "kupona", to ga prakticira ekvadorski,
paragvajski i gvatemalski latifundij, na isti nain podjarmljuje
seoskog radnika27.
27

Kako ne prima plau nego kupone, radnik ih zamjenjuje za robu iz trgovine koju
dri latifundist. Kako je kupona uvijek premalo da bi osigurali opskrbu njegove
obitelji, radnik je zaduen cijeloga ivota.

Glad, takoer, prati ovjeanstvo jo od njegove pojave na zemlji. Afrika neolitska drutva ivjela su takorei od skupljanja.
Njihovi su lanovi, naime, ivjeli od branja korijena, trava i divljih
voaka od jedne do druge kine sezone. Oni nisu poznavali ni poljoprivredu niti pripitomljavanje ivotinja, a bavili su se povremeno tek lovom na malu divlja. edomorstvo je bilo njihovo prvo
drutveno zanimanje. Na poetku svake suhe sezone (dugoga razdoblja od oko sedam mjeseci, u tijeku kojega nikakva berba nije
bila mogua i kada je divlja bila rijetka) ti su daleki preci brojali
usta koja je trebalo hraniti, kao i vrlo oskudne zalihe kojima su
raspolagali. Radi to tonije procjene stanja, roditelji su morali
uklanjati, dakle ubijati, odreeni broj svoje novoroene djece28.
U srcu golemoga djela Karla Marxa velika je zabrinjavajua
tema: definicija oskudice. Do svojega posljednjeg daha, Marx je
bio uvjeren da e ovjek u kraljevstvu neimatine ivjeti jo stoljeima. A ukleti par gospodara i roba nije bio jo ni blizu toga da
se raspadne.
Da bi protumaio to pitanje, Marx se slui izrazom "Der objektive Mangel" ("objektivna oskudica"). Taj izraz ocrtava situaciju
u kojoj su raspoloiva materijalna dobra na zemlji objektivno
nedostatna da bi zadovoljila sve neizbjene, elementarne potrebe ljudi29. Za Marxova ivota (kao i tijekom svih stoljea koja su
prethodila) tzv. objektivna oskudica u biti je vladala planetom,
to znai da su raspoloiva dobra na zemlji zaista bila nedostatna da bi zadovoljila ivotne potrebe ljudi30. Cijela se marksistika
teorija o podjeli rada, drutvenim klasama, o porijeklu drave, o
klasnoj borbi, zapravo, temelji na toj hipotezi o objektivnoj oskudici dobara.
Nakon Marxove smrti, meutim, a osobito tijekom druge polovice 20. stoljea, golema ostavtina industrijskih, tehnolokih
28

Vidjeti Roger Bastide, Anthropologie applique, Pariz, Payot, 1971.

29

U originalnom tekstu Mangel znai i stradanje, amputaciju, neuklonjiv nedostatak

Marx je ivio od 1818. do 1883.

30

i znanstvenih revolucija ubrzala je proizvodne snage. Danas se

planet gotovo rui pod teretom bogatstava.
Drukije reeno, edomorstvo, onakvo kakvo se provodi dan
za danom, nije vie posljedica nijedne nunosti.
Gospodari imperija srama namjerno izazivaju oskudicu. A
ona se pokorava logici maksimalizacije dobiti.
Cijena nekoga dobra ovisi o tome koliko ga je, koliko je rijetko na tritu. to nekoga dobra ima manje, to mu je cijena via.
Izobilje i jeftinoa stvaraju komar u glavama i osjeajima kozmokrata koji ulau nadljudske napore da bi se urotili protiv ljudskih nada u bolju budunost. Samo oskudica jami zaradu. Zato
je organizirajmo!
Kozmokrate osobito uasava i strai "besplatnost" koju namee priroda. Oni u njoj vide nepotenu, nepodnoljivu konkurenciju. Nametanje patenata ivim biima, biljkama i genetiki modificiranim ivotinjama, kao i privatizacija izvora vode trebali bi
okonati tu nepodnoljivu lakou. No, vratit emo se toj temi.
Organiziranje oskudice, manjka slubi, kapitala i dobara u tim
je uvjetima prvenstvena aktivnost gospodara imperija srama. No,
ta organizirana oskudica svake godine unitava ivote milijuna
ljudi, djece i ena u svijetu.
Danas se moe rei da je bijeda dosegla razinu straviniju nego
u bilo kojemu drugom razdoblju povijesti. To dokazuje i injenica da svake godine od neishranjenosti, od razliitih epidemija,
trovanja voda i ope nezdravosti umire vie od 10 milijuna djece
mlade od pet godina. Pedeset posto tih smrti dogaa se u est
najsiromanijih zemalja na planetu. A u 42 posto zemalja Juga
ivi 90 posto tih rtava31.
Ta djeca ne umiru zbog objektivne oskudice dobara ve zbog
nejednake raspodjele tih dobara. Dakle, zbog nametnutoga,
umjetnog manjka.
31

Robert E. Black, "Where and why are 10 millions children dying every year?", The
Lancet, posebno izdanje naslovljeno "The worlds forgotten children", London, 12.
srpnja 2003.

Od 14. do 18. lipnja 2004. u So Paulu, u Brazilu, zasjedala

je Konferencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD). Tom je prigodom ta organizacija slavila 40. obljetnicu
svojega osnivanja.32 Istodobno, to je bio i sveani oprotaj s dotadanjim glavnim tajnikom UNCTAD-a, Rubensom Ricuperom.
U dananjemu dvolinom i sumnjivom svijetu Ujedinjenih
naroda (UN) Recupero je poseban ovjek. Ima vrlo tanko, asketsko tijelo, blagi glas i topli pogled kojim otapa ledenjake. Opirui
se brazilskoj vojnoj diktaturi u svojoj mladosti, estoki protivnik
kozmokrata danas, odluan i nepokoran kranin, on je neka vrsta suvremenoga Jacquesa Rouxa.
Za 86 od ukupno 191 lanice UN-a, poljoprivredni su proizvodi sr njihovih izvoznih prihoda. Meutim, kupovna mo od
prodaje tih proizvoda danas je samo treina, pa i manje, od one
prije 40 godina, u vrijeme osnivanja UNCTAD-a.
Danas, naime, 122 zemlje tzv. Treega svijeta obuhvaaju 85
posto svjetskoga puanstva, ali je njihov udio u meunarodnoj
trgovini samo 25 posto.
Planet danas broji vie od 1,2 milijarde ljudskih bia koja ivotare u krajnjoj bijedi, s manje od jednoga dolara dnevno, dok
istodobno samo jedan posto najbogatijih itelja zarauje toliko
novca koliko i 57 posto najsiromanijih na zemlji.
Istodobno je 850 milijuna mladih ljudi nepismeno, a 325 milijuna djece kolskog uzrasta nema nikakvih izgleda da pohaa
neku kolu.
Bolesti koje su inae izljeive, prole su godine ubile 12 milijuna osoba, uglavnom u zemljama june polutke.
U trenutku osnivanja UNCTAD-a, ukupni je nagomilani vanj32

Osnovana 1964. na poticaj latinskoamerikih i arapskih ekonomista, meu kojima je bio i Argentinac Raoul Prebisch (koji je bio njezin prvi glavni tajnik), ta je
organizacija teila pomoi zemljama june hemisfere da ublae nejednakost normi razmjene kojih su bile (i jo su uvijek) rtve na svjetskom tritu. UNCTAD
je smjeten u Palai nacija u enevi. Njegovo godinje izdanje, Trade and Development Report, uiva ugled.

ski dug 122 zemlje Treega svijeta dosezao 54 milijarde dolara.

Danas on iznosi vie od 2000 milijarda.
Godine 2004., 152 milijuna novoroene djece nije imalo nunu i poeljnu teinu kod roenja, a polovica njih patila je od ozbiljnih potekoa u svojemu psihomotornom razvoju.
Godine 1970. udio 42 najsiromanije zemlje u svjetskoj trgovini bio je 1,7 posto. On je 2004. pao na samo 0,6 posto.
Prije 40 godina, 400 milijuna ljudi patilo je od stalne i kronine neishranjenosti. Danas je takvih ve 842 milijuna.
Od samoga poetka novoga tisuljea planet potresaju atentati
i katastrofe, jedan dogaaj straniji od drugoga. Od New Yorka do
Bagdada, od Kavkaza do Balija, od Gaze do Madrida, tisue ljudskih bia raznesene su, spaljene, desetak ih je tisua ozlijeeno.
U zemljama june hemisfere, kosturnice epidemija i gladi
pune se stalno sve brojnijim rtvama. Iskljuenje iz drutva i nezaposlenost haraju i Zapadom.
Novi kapitalistiki feudalizmi, s druge strane, ne prestaju napredovati. ROE (Return on Equity, povrat uloenog kapitala,
prim prev.) 500 najmonijih transkontinentalnih tvrtki svijeta od
2001. raste 15 posto godinje u SAD-u, 12 posto u Francuskoj.
Financijska sredstva tih tvrtki nadmauju, i to znatno, njihove
potrebe za ulaganjima: tako stopa samofinanciranja raste na 130
posto u Japanu, 115 posto u SAD-u i 110 posto u Njemakoj. to
ine u tim uvjetima novi feudalni gospodari? Oni na burzi masovno ponovno otkupljuju vlastite dionice. Zatim dioniarima
isplauju izvanredne dividende, a menederima daju astronomske nagrade33.
No, sve to nije nita! Obilni prihodi nastavljaju rasti.
Monopolizacija i multinacionalizacija temeljni su nositelji naina
kapitalistike proizvodnje. Mnogi povjesniari vjeruju kako su
33

20. srpnja 2004. Microsoft je objavio da e u razdoblju od 2004. do 2008. njegovi

dioniari dobiti 75 milijardi dolara dividendi.

procesi refeudalizacije, osamostaljenja kapitala, roenje svjetski

monih financijskih skupina, sposobnih da izazivaju ope zanimanje i normativne odluke drave, poeli ve usred francuskog
revolucionarnog procesa.
Zbog politike oportunosti, i to zato to je, suoen s pogibelji
izvana, nastojao osigurati nacionalno jedinstvo, Maximilien Robespierre iz prosvjetiteljske i normativne akcije Revolucije iskljuio je uznemiravanje privatnoga kapitala. Upravo su zato Jacques Roux, Gracchus Babeuf, Jean-Paul Marat - ali ne i Saint-Just
- estoko napali Robespierrea. Na koncu je narodno zastupnitvo
dalo za pravo potonjemu. A Roux, Marat, Babeuf svojim su ivotima platili svoje tvrdokorno protivljenje snagama novca.
U Nacionalnoj skuptini, u travnju 1793., Maximilien Robespierre izjavio je: "jednakost bogatstava jest tlapnja..." Na to su u
dvorani odahnuli spekulanti, novi bogatai, vjeti korisnici narodne bijede, koji su iz revolucionarnih potresa izvukli znatnu
novanu korist. Robespierre im je rekao: "Ne elim dirati u vae
riznice34."
Tom je izjavom, bez obzira na to kakve su mu bile namjere,
Robespierre otvorio put privatnom kapitalu prema svjetskoj prevlasti.
Danas 374 najvee transkontinentalne tvrtke s popisa uglednog Standard and Poor's imaju, zajedno i ukupno, 555 milijarda
dolara priuva. Ta se svota udvostruila od 1999. i nakon 2003.
poveala se za 11 posto. A najvee poduzee na svijetu, Microsoft,
na primjer, simbolino reeno, u svojim kovezima skriva riznicu
od 60 milijarda dolara. Od poetka 2004. ta se riznica redovito
poveava za milijardu dolara mjeseno...
Eric Le Boucher jednostavno tvrdi: "Multinacionalke sjede na
zamanim gomilama zlata (...) no vie ne znaju to initi s njima35."
34

Vidjeti Jean-Philippe Domecq, Robespierre, dernier temps, Pariz, Seuil, 1984.

35

U Le Monde, 6.rujna 2004.

Ljudima i enama dobre volje namee se, ini se, rjeenje zdravog razuma: zato se ne bi smanjile prodajne cijene proizvoda? To
bi, kao i neki drugi, bio nain da kozmokrati vrate ili nadoknade dio svojih nagomilanih zarada. Oni bi mogli takoer poveati
plae i nagrade ili otvarati nova radna mjesta. A zato uz to ne bi
uveli i socijalna ulaganja, osobito u zemljama june hemisfere?
Kozmokrati se, meutim, groze svake ideje o voluntaristikoj
intervenciji u slobodnu igru na tritu. I daleko od toga da se suoe s preraspodjelom, makar i ogranienom, svojih obilnih zarada,
oni nastavljaju ukidati po stotinjak tisua radnih mjesta, smanjivati plae, ograniavati socijalne trokove i izvoditi spajanja i preuzimanja na grbai najamnih radnika.
Globalizirani kapitalizam dosegao je stadij to ga ni Jacques
Roux, ni Saint-Just, ni Babeuf nisu ni mogli pretpostaviti: onaj
brzog i neprekidnog rasta, bez poveanja zaposlenosti i kupovne
moi potroaa.
Godine 2003. broj dolarskih milijunaa, u svim promatranim zemljama, popeo se na 7,7 milijuna ljudi. U odnosu na 2002., ta
brojka pokazuje poveanje od 8 posto. Drugim rijeima: u razdoblju od godinu dana pojavilo je 500.000 novih dolarskih milijunaa.
Amerika poslovna banka Merrill Lynch, pridruena savjetodavnom uredu Capgemini, svake godine prebrojava i popisuje broj "bogatih", odnosno osoba koje posjeduju vie od milijun
dolara istoga bogatstva. Iz toga proizlazi: ako bogati obitavaju
ponajprije u Sjevernoj Americi i Europi, njihov broj, ipak ubrzano raste i u Kini i Indiji. U ovoj potonjoj, njihov je broj u godinu
dana (od 2002. do 2003.) porastao za 12 posto, a u Kini ak za 22
posto36.
A u Africi? U veini zemalja toga kontinenta, to se ve zna,
akumulacija kapitala je slaba, prikupljanje poreza gotovo ne po36

Merrill Lynch i Capgemini, World Wealth Report, New York, 2004.

stoji, a javna su ulaganja slaba. Ipak, u godinu dana (od 2002.

do 2003.), broj dolarskih milijunaa u ovoj ili onoj od 52 afrike
drave poveao se za 15 posto. Danas ih je vie od 100.000. Tako
bogati Afrikanci danas, ukupno, imaju privatnu imovinu koja je
dosegla 600 milijarda dolara, prema 500 milijarda 2002.
U znatnoj veini zemalja toga kontinenta haraju glad i epidemije, djeca su bez kola dostojnih toga imena. Stalna i masovna
nezaposlenost unitava obitelji. Oito je, naime, da vrlo bogati
Afrikanci ne ulau, osim rijetkih iznimaka, u gospodarstvo zemalja iz kojih potjeu. Oni ulau svoj novac ondje gdje se moe
postii najvei dobitak. Bogati Marokanac, Beninac ili Zimbabveanac pekulirat e na Burzi u New Yorku ili na nekoj enevskoj
nekretnini te e kraljevski ismijati potrebu socijalnih ulaganja za
svoje sunarodnjake.
Meu gramzljivcima afrikih gospodarstava nalazi se veina
visokih dunosnika, ministara i ak predsjednika. Naime, spektakularno poveanje broja afrikih milijunaa (raunajui u dolarima), na listi Merrill Lynch/Capgemini, uvjerljivo se objanjava
korupcijom.
U enevi imam prijatelja, bivega privatnog bankara, koji je
postao upravitelj osobnih bogatstava. Pogotovu mnogo radi s
Marokom. Meu njegovim dugogodinjim klijentima nalazi se
osoba koja mu - ve vie od 20 godina - svake godine donosi oko
milijun dolara istoga novca iz jednoga ulaganja na Zapadu. Moj
je prijatelj ogoren tim stanjem stvari, ali i dalje nastavlja raditi
taj svoj posao. On je otac obitelji i posve mi je razumno rekao:
"Ako prekinem posao s tim klijentom, on zbog toga nee prestati
pljakati svoju zemlju... samo e promijeniti upravitelja."
Nagomilana privatna obiteljska imovina 7,7 milijuna dolarskih
milijunaa dosegla je 2003. godine 28.800 milijarda dolara. Kakva razlika u usporedbi s privatnim bogatstvima trgovaca i burzovnih pekulanata to ih je Jacques Roux obznanio na koncu 18.

stoljea! Za neto malo vie od dvjesto godina nejednakost uvjeta

poveala se do astronomskih razmjera. No, kao i u vrijeme "Bijesnih", nagomilavanje imovine bogatih ubija djecu siromanih. Za
njih sloboda i srea uglavnom ostaju prazne prie.
Od Manile do Karachija, od Nouakchotta do So Paula i Quita, u svim metropolama i velegradovima june hemisfere, ulicama lutaju stotine tisua djece bez obitelji i stalnoga boravita.
Pokuavaju preivjeti onako kako mogu: potkradajui mesnice
i trgovine, prodajui svoja tijela ili kradui za raun policajaca.
Neka su od te djece "avioni", kako ih nazivaju u favelama Rio de
Janeira: prenositelji kokaina za raun lokalnoga efa mafije.
Njihov ivot ne vrijedi ni lipe. Neke trgovake udruge plaaju
bezobzirnim policajcima da ih ubiju. A kriminalni klanovi tjeraju djevojice u prostituciju. Ponekad ih mue policajci sadisti,
iz istoga zadovoljstva. Vrlo malo tih "naputenih maloljetnica"
doivi punoljetnost.
Malen, njean, snanoga pogleda iza naoala s finim okvirom,
Helio Bocauvo, jo od poetka 1990-ih godina, nacionalni je heroj u Brazilu. Taj tuitelj federalne drave Rio de Janeiro uspio je
dovesti do povoljnoga kraja proces nazvan "pokolj u Candelariji". Naime, vojni su policajci zaklali i ustrijelili trinaestoro djece
s ulice koja su spavala pod portalom katedrale La Candelaria, u
sreditu Rio de Janeira. etiri od tih rtava bile su mlae od est
godina, a pet su bile djevojice.
Jedan se djeai uspio izvui i pobjei. Bocauvo ga je uspio
zatititi sklonivi ga u Europi (u Zrichu) kako bi ga sauvao u
ivotu da svjedoi na procesu.
To je bio dotad nevien sluaj: proces se odrao i doveden je
do kraja. Petorica policajaca, od kojih je jedan kapetan, osueni
su na dugogodinje kazne zatvora.
Drugo udo: unato mnogim prijetnjama i dva pokuaja ubojstva, neustraivi je tuitelj jo iv.
Ponovno sam ga sreo, u oujku 2002., u Domu udruga u ene-

vi, prigodom sastanka vijea Svjetske organizacije protiv muenja

(iji je jedan od stupova). Bocauvo mi je rekao: "Prole je godine
ubijeno vie od 4000 djece s ulica. Veinu su njih ubili policajci
(...) Te su brojke priopili suci za malodobne (...), ali broj rtava
zapravo je barem dvaput vei."
Gospodarska nerazvijenost djeluje na ljudska bia kao zatvor.
Ona ih, naime, zatvara u ivot bez nade.
Taj je zatvor trajan, bijeg iz njega je gotovo nemogu, patnja
je beskonana. Vrlo su rijetki oni koji uspijevaju prepiliti reetke.
U predgraima Fortaleze, Dhake, Tegucigalpe ili Karachija, matanje o boljem ivotu dobiva oblik neostvariva sna. Ljudsko je
dostojanstvo obina tlapnja. Sadanja je bol, zapravo vjeita bol.
Ona oito ne doputa nikakvu nadu.
Za ta bia, stvarnost drutva nerazvijene proizvodnje, koje bez
ikakve mogunosti obrane podnosi odluke kozmokrata, moe se
saeti u nekoliko injenica: pomanjkanje kola (i drutvene pokretljivosti), bolnica, medicinske skrbi (i zdravlja), redovite prehrane, plaenoga posla, sigurnosti, osobne samostalnosti.
"It's hell to be poor" ("Bijeda je pakao"), kae Charles Dickens37.

37

Charles Dickens, Les Aventures d'Oliver Twist, Pariz, Gallimard, 1973.

3. POGLAVLJE

Strukturalno nasilje

U imperiju srama, kojim vlada organizirana oskudica, rat vie

nije sporedna, on je stalna pojava. On vie nije patoloka ve normalna stvarnost. On vie nije posljedica nestanka razuma. On je
razlog postojanja samoga imperija.
Ja tu novu praksu nazivam strukturalnim nasiljem.
Dugo se u ljudskoj povijesti nasilje tretiralo kao patoloka pojava, tonije: kao estoko i ponovno ruenje davno ustrojenih i
moralnih normi koje tvore civilizirano drutvo. Max Horkheimer analizirao je tu patologiju. On je naziva "Pomrinom razuma" ("Die Verfinsterung der Vernunft"),38 to je naslov jednoga od
njegovih najpoznatijih ogleda.
No, povijest obiluje primjerima krajnjeg nasilja. Evo jednoga
od njih. Sto etrdeset godina prije nove ere, rimski vojskovoa
Scipion Emiliano, zvan Scipion Afriki, razbija otpor i posljednjih boraca Kartage. Njegovoj pobjedi prethodio je surovi rat bez
milosti, to se vodio doslovce na ulicama toga grada tvrave na
sjeveru Afrike, u dananjem Tunisu. Rimski je osvaja uao u taj
grad od 700.000 stanovnika i odluio je posve ga razoriti.
38

Napisano u egzilu, u Sjedinjenim Dravama, gdje je i objavljeno, prvo izdanje knjige

pojavilo se 1947. pod naslovom The Eclipse of Reason. Nakon povratka u Frankfurt
autor je preradio svoj tekst i on je objavljen pod naslovom Die Verfinsterung der Vernunft. Francusko izdanje njemake verzije objavio je Payot u Parizu, 1974.

Pritom su pobjegle stotine tisua graana. A deseci tisua su

pobijeni, zaklani.
Scipion je nedugo zatim preorao mjesto gdje je neko stajala
Kartaga. Po brazdama je prosuo sol.
Unitenje Kartage ilustrira ono to Horkheimer shvaa kao
pomrinu razuma (rimskoga, u ovome sluaju). Naime, svojim
povratkom u Rim, Scipion Afriki opet e postati subjekt ius gentium, pravnoga sustava koji strukturira imperij i njegove odnose
s drugim narodima.
Danas je, meutim, primjena krajnjega nasilja postala ak kulturni in. To nasilje vlada na majstorski nain, neprekidno. Ono
je, naime, takorei uobiajeni nain izraavanja - ideolokog,
vojnog, gospodarskog, politikog - kapitalistikih feudalnosti.
Ugraeno je, zapravo, u svjetski poredak.
Daleko od toga da je posljedica samo prolaznoga pomraenja,
ono proizvodi vlastitu kozmogoniju i vlastitu teoriju zakonitosti.
Ono uvodi originalni oblik planetarnoga kolektivnoga super ega
("nad-ja"). Ono je u sri organizacije meunarodnoga drutva.
Ono je strukturalno.
U odnosu na utemeljiteljske vrijednosti Lumires (Svjetlosti,
filozofski pokret u Europi s kraja 17. i u 18. stoljeu, nap. prev.),
ono svjedoi o oitome nazadovanju - i to, vjerojatno, nepovratnom.
Ono se jasno vidi na mravim tijelima kongoanskih seljaka,
u preplaenim oima bengalskih ena u potrazi za malo hrane
za svoje obitelji, kao i u poniavanju prosjaka koji lutaju po trgu
Candelaria, u Rio de Janeiru, kad im policajci dijele pljuske.
Jean-Paul Sartre sjajno je opisao skrivene mehanizme strukturalnoga nasilja koje se razvija u svijetu organizirane oskudice:
"U uzajamnosti preinaenoj oskudicom, onaj nam se drugi
ini kao protu-ovjek utoliko to se taj isti ovjek priinjava kao
radikalno Drugi. A to znai da je on za nas nositelj prijetnje smru. Ili, ako se hoe: mi uglavnom shvaamo njegove namjere - to

su one nae; njegova sredstva - mi imamo ista takva; dijalektiki

sklopovi njegovih djela; mi ih, meutim, shvaamo kao da su to
obiljeja neke druge vrste, naega demonskog dvojnika39."
Raskid uzajamnosti izaziva katastrofe.
I jo Sartre: "U stvarnosti, nasilje nije nuno djelo ili in [...]. U
mnogim procesima ono ne postoji kao in [...]. Ono nije ni potez
Prirode ili skrivena sposobnost djelovanja [...]. Ono je stalna neovjenost ljudskih ponaanja kao ugraena neobinost, ukratko, to znai da svatko vidi u svakome Drugoga i naelo Zla [...].
Takoer nije li nuno - kako bi ekonomija oskudice bila jednaka
nasilju - da bude pokolja i uhienja, kao vidljive uporabe sile [...].
Pritom je dovoljno da budu uspostavljeni odnosi proizvodnje i da
se provode u ozraju straha, uzajamne sumnje, i to od pojedinaca
koji su uvijek spremni vjerovati kako je onaj Drugi protu-ovjek,
koji pripada tuoj vrsti; drugim rijeima reeno, onaj se Drugi,
ma kakav bio, Drugima uvijek moe prikazati kao onaj koji je
poeo' [...]. To znai da je ta neobinost, kao negacija ovjeka od
ovjeka, naelo dijalektike razumljivosti40."
Strukturalno nasilje nije apstraktni pojam. Ono se iskazuje u
sustavu koncesija nad raspoloivim izvorima na Planetu.
Ralph Bunch, pomonik glavnoga tajnika UN-a od 1959. do
1971. i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1950., napisao je: "Da
bi dobio neki smisao za mnoge koji su dosad poznavali samo patnju i u vrijeme mira, kao i u vrijeme rata, mir se mora pretvoriti u
kruh ili riu, u stabilnu postojbinu, u zdravlje i obrazovanje, kao i
u ljudsko dostojanstvo i slobodu"41.
Na golemome bijelome zidu, to se nadnosi nad galerijom za
posjetitelje, na ulazu u dvoranu Vijea sigurnosti, na prvome katu
UN-ova nebodera u New Yorku visi ploa. Naopako okrenuta
39

Jean-Paul Sartre, Critique de la raison dialectique, Pariz, Gallimard, 1960, svezak 1,

stranica 208 i dalje.

40

Isto, stranice 221 i 222.

41

Tekst ugraviran u tlo Ujedinjenih naroda u New Yorku.

piramida pokazuje, u svojim dvjema gornjim i irim treinama,

svjetske jednogodinje vojne trokove, a u svojoj donjoj i uoj
treini, godinji troak za glavne socijalne i razvojne programe
UN-a. Ta je ploa postavljena 1. sijenja 2000. U meuvremenu, brojke su se promijenile, ali je svjetska proraunska struktura
ostala ista.
U biti, vrlo smo daleko od Bunchovih tenji.
Trokovi naoruanja svih drava u svijetu godine 2004. premaili
su 1000 milijarda dolara. Od tih trokova ak 47 posto otpada na
Sjedinjene Amerike Drave.
Da bi financirao ratno oruje, svijet je 2003. godine potroio
18 posto novca vie nego dvije godine prije42. Taj rast, kao i onaj
prethodne godine, ponajprije valja staviti na raun pet stalnih
lanica Vijea sigurnosti, a posebice Sjedinjenih Drava (SAD).
Prema tokholmskom meunarodnom institutu za istraivanje
mira (Stockholm International Peace Research Institute, SIPRI),
takvo bi se kretanje trebalo nastaviti barem do 2009.
Sadanji "svjetski rat protiv terorizma", to se vodi pod vodstvom
SAD-a, prua gotovo savrenu sliku strukturalnoga nasilja koje
ivi u poretku kozmokrata.
Divovsko raunalo namijenjeno za biljeenje trokova rata u
Iraku, koji svakoga dana rastu, postavila je na Times Squareu, na
Manhattanu, tvrtka Project Billboard. Smjeteno na raskriju 47.
ulice i Broadwaya, raunalo je ukljueno u srijedu 25. kolovoza
2004., kada je na svojemu monitoru pokazivalo da je potroena
svota od 134,5 milijarda dolara. Brojka raste, prosjeno, za 177
milijuna po danu, odnosno 7,4 milijuna po satu, odnosno 122.820
dolara po minuti. Samo rat u Iraku kota Sjedinjene Amerike
Drave 4,8 milijarda dolara mjeseno (obraunsko razdoblje od
rujna 2003. do rujna 2004.).
42

Izvjetaj koji je 9. lipnja 2004. objavio Stockholmski meunarodni institut za istraivanje mira (SIPRI)

Jo je Erazmo Roterdamski lansirao ovu zanimljivu misao: rat

ima svoju cijenu. Mir se moe kupiti. Drugim rijeima, ako bi
mu se, javno i tono, nametnula cijena, rat bi nestao s lica zemlje.
U svojoj Tualjki mira, on pie: "[...] ne raunam ovdje svote novaca koje teku od ruku do ruku opskrbljivaa vojski orujem i
njihovih zaposlenika, kao i meu rukama generala. Radei tone
raune svih tih trokova, ako vi ni u desetom pokuaju ne pristajete kupiti mir, ja u, preputen sudbini, patiti zbog toga to me
tjeraju odasvud43."
Protiv zloina to su ih poinili George W. Bush, Ariel Sharon
i Vladimir Putin (u Iraku, u Palestini i u eeniji) podiu se fanatine aice krvavih terorista. Dravnome se terorizmu suprotstavlja samo terorizam malih skupina. I ako njegove voe najee
potjeu iz imunih klasa Saudijske Arabije, Egipta i drugih drava, njegovi se "vojnici" uglavnom regrutiraju meu najbjednijim
stanovnicima iz shanty townsa u Karaiju, iz sirotinjskih naselja
u Casablanci ili iz opustoenih zaselaka na planinama Hindukua. Apsurdnost vojnih trokova bode oi: bijeda je, simbolino
reeno, plodna zemlja na kojoj klija terorizam malih skupina, a
ponienje, bijeda i neizvjesnost sutranjice velikoduno podupiru akciju kamikaza.
Jedan dio novaca uloenih u "svjetski rat protiv terorizma", uostalom, bio bi posve dostatan za iskorjenjivanje i najgorih nevolja
i bijeda koje mue gotovo otpisano stanovnitvo planeta. U svojemu godinjem izvjeu za 2004., Program Ujedinjenih naroda
za razvoj (UNDP) tako procjenjuje da bi godinji utroak od 80
milijarda dolara u razdoblju od deset godina mogao omoguiti
svim ljudskim biima pristup osnovnom obrazovanju, osnovnoj
zdravstvenoj skrbi, odgovarajuoj nunoj prehrani, pitkoj vodi i
zdravstvenoj infrastrukturi, a enama pristup ginekolokim i porodiljskim uslugama...
43

Erasmus von Rotterdam, Ausgewhlte Werke [1517], Mnchen, Hollborn, 1934.

No, "svjetski rat protiv terorizma" ini slijepima one koji ga

vode.
Taj rat nema jasno identificirane neprijatelje. On takoer nema
ni predvidljiv kraj. To je tisuljetni rat.
Malo prije nego to ga je, 30. sijenja 1948., ubio Naturam Godse,
Mahatma Gandhi bio se zadnji put obratio neizmjerno velikoj
masi ljudi. estoki sukobi i pokolji izmeu hindusa i muslimana
u Calcutti su upravo kotali ivota vie od 5000 osoba.
Svjetina je zahtijevala osvetu.
Tada joj je Gandhi odgovorio: "elite li se osvetiti? Oko za
oko? [...] Postupite tako i uskoro e cijelo ovjeanstvo biti slijepo
[...]."
Kozmokrati i njihovi pomonici u Bijeloj kui, u Pentagonu i u
CIA-i, ukratko, svi odgovorni za "svjetski rat protiv terorizma",
razvijaju ontoloku koncepciju zla. Oni sami utvruju, posve slobodno i otvoreno, koga sve smatraju teroristima. U njihovoj definiciji nema ni jednoga objektivnog elementa. Terorist je onaj kojega vladari (ameriki, izraelski, ruski itd.) obiljeavaju i nazivaju
takvim. Oni provode preventivni rat.
ujmo Donalda Rumsfelda, amerikoga ministra obrane (donedavnog, nap. prev.): "Moje je miljenje da smo mi u ratu, zapravo u svjetskome ratu protiv terora, a oni koji se time ne slau
veinom su teroristi44."
Umjesto naela Povelje UN-a, kolektivne sigurnosti, ljudskih
prava i meunarodnoga prava, kozmokrati vie vole svoju osobnost, to znai da daju prednost vlastitim interesima.
udesno licemjerstvo! Pretvarajui se da ratuju (bombardiraju, ubijaju i itd.) zato da bi, navodno, uspostavili pravdu i mir
u svijetu, slijede samo osobni, privatni interes. Svi, naime, znaju
da, kao prvi i bitni motivi, iza amerikih tzv. preventivnih ratova
44

Donald Rumsfeld, izjava Associated Pressu, 1. srpnja 2003.

stoje ili se skrivaju financijski interesi transkontinentalnih kapitalistikih trgovakih drutava.

Vratimo se amerikom napadu na Irak, pokrenutome u oujku 2003.
Podzemlje Mezopotamije sadri druge po veliini poznate
naftne zalihe u svijetu: one iznose oko 112 milijarda barela. A
jedan barel je 159 litara. Izmeu Kirkuka i Basre, irake zalihe doseu 18.000 milijarda litara nafte. Pritom naftni strunjaci vjeruju
kako se ondje nalaze jo neotkrivene goleme zalihe.
Prije 2003. Irak je iskoritavao 1821 naftni izvor. A raunajui
ukupno, nekih 800 izvora to se iskoritavaju na ozemlju SAD-a
daju otprilike isto toliko nafte koliko samo jedan iraki izvor.
No od prostranosti naftnih polja jo je vanije geoloko stanje
irake nafte. Na sjeveru kao i na jugu zemlje, nafta je prilino blizu
povrini. To znai da je dovoljno buiti zemlju do dubine od samo
nekoliko metara da bi izbilo crno zlato. I dok proizvodna cijena
jednog barela sirove nafte stoji 10 dolara u Teksasu, a 15 dolara u
Sjevernome moru, ona u Iraku jedva dosee jedan dolar...
Transkontinentalne tvrtke Halliburton, Kellogg and Root,
Chevron i Texaco odigrale su, dakako, odluujuu ulogu u pripremi amerikoga hold-up (oruane pljake, op. prev.) na irakim
naftnim poljima. Potpredsjednik Dick Cheney, on osobno, bio je
predsjednik Halliburtona, sadanja ministrica vanjskih poslova,
Condoleezza Rice, vodila je Chevron, isto kao i ministar obrane,
Donald Runsfeld. A predsjednik George W. Bush svoje znatno
osobno bogatstvo duguje teksakim naftaima.
New York Times od 29. listopada 2004. upoznao nas je s podatkom kako se u prvome polugoditu te godine ista dobit sedam
najveih amerikih naftnih tvrtki poveala u prosjeku za 43 posto.
Drugi primjer. Transkontinentalne tvrtke za proizvodnju i
prodaju ratnog oruja, isto kao i posebni kreditni fondovi za financiranje vojne elektronike (kao to je Carlyle Group), vjeto
se, dan za danom, koriste masovnim rastom vojnoga prorauna,

to se pravda "teroristikom prijetnjom". Istodobno, znatan broj

velikih televizijskih mrea u SAD-u, koje svakodnevno gledaju,
kako se procjenjuje, deseci milijuna ljudi pripada uglavnom proizvoaima oruja. NBC, na primjer, u vlasnitvu je diva General
Electric, jednoga od najveih svjetskih proizvoaa na podruju
vojne elektronike...
Tko se u tim uvjetima uope moe uditi tome to, odluno
skaui od male, obine, do dravne lai, "svjetski rat protiv terorizma" vrlo lako uspijeva u manipulaciji strahom, odbacivanju
drugoga, ksenofobiji i rasizmu?
Richard Labvire pie: "Ta je manipulacija tipina za totalitarne reime [...]. Beskonani rat protiv terorizma ne vodi samo
vojne operacije (na svim kontinentima), on tome dijelu svijeta
znatno pribliava i politiku koja je, zapravo, isti i obini apartheid45."
No, to rade kozmokrati kako bi zajednicu drava i narod
svijeta natjerali da prihvati njihovu strategiju? U temeljima je njihove akcije jednadba, koja se neumorno i beskonano ponavlja:
"potraga za mirom" = "rat protiv terorizma". A cijeli svijet eli mir,
stoga se, dakle, cijeli svijet priklanja zahtjevima to ih postavljaju
kozmokrati.
Ideoloki izvori toga totalitarnoga nasilja brojni su i razliiti.
Veliki rabin iz eneve, Marc Raphal Guedj, pratitelj pastora Alberta de Puryja, nabraja neke od njih: "Apsolutizirati neki govor
kako bi se zarobile savjesti, proglasiti neku zemlju svetom, stalno
nametati iskljuivost spasenja, predstavljati se superiornim biima, smatrati se zakonitim nasljednikom batine drugih ljudi, iz
razliitih tekstova izvlaiti dijelove koji propovijedaju sveti rat, te
jo mesijanizirati ljudske pothvate, sve su to potencijalni izvori
nasilja46."
U XIII. stoljeu, prije svake od svojih organiziranih akcija gra45

Richard Labvire, Les Coulisses de la terreur, Pariz, Grasset, 2003., stranica 232.

46

Usporedi Actes du sminaire de la fondation Racines et Sources, eneva 2004.

bea i pljake, voenih protiv jadnih i bijednih seljakih obitelji

u Poljskoj i Litvi, teutonski su se vitezovi molili dugo, snano i,
pogotovo, javno. Pritom su podsjeali - ponovimo rijei rabina
Guedja - na "iskljuivost spasenja".
"[...] Boja vojska u Bojoj kui, u Bojem kraljevstvu [...]. Mi smo
odgojeni za takvu misiju [borbu protiv islamistikoga terora] [...].
[Muslimani] nas mrze zato to smo kranska nacija [...]. Neprijatelj je tip koji se zove Sotona [...]. Moj je Bog vei od njihovoga
[...]. Ja znam da je moj Bog pravi Bog, a njihov je kumir."
Tko to kae?
No dobro, autor tih besmrtnih rijei jedan je od najprestinijih aktivnih generala amerikih oruanih snaga. To je jedna od
elitnih vojnih osoba, sluio je u specijalnim postrojbama Delta u
Somaliji. U lipnju 2003., predsjednik George W. Bush imenovao
ga je pomonikom ministra obrane, odgovornim za vojno obrazovanje. Njegovo je ime: general William "Jerry" Boykin47.
I kako se ne zgranuti nad onim slikama objavljenim u dnevnome listu International Herald Tribune, koje pokazuju predsjednika Georgea W. Busha i njegove glavne pomagae kako sklopljenih
ruku, zatvorenih oiju, nalakeni na prostrani stoluod mahagonija u Cabinet Roomu, prizivaju Boji blagoslov za uspjeno bombardiranje prenaseljenih gradova i naselja u Mezopotamiji i Afganistanu48?

47

William G. Boykin, u The Los Angeles Times, 16. listopada 2003.

48

Izmeu oujka 2003. i rujna 2004. amerike su snage ubile oko 100.000 Iraana,
veinom ena i djece. Usporedi dr. Lee Roberts i njegovi istraivai iz John Hopkins Bloomberg School of Public Health, "Mortality before and after 2003 invasion in Irak cluster sample survy", u The Lancet, svezak 364.

4. POGLAVLJE

Agonija prava

Kako protumaiti da tzv. preventivni rat bez kraja, stalna agresivnost, samovolja, strukturalno nasilje novih silnika i samodraca
vladaju bez zapreka? Danas se sruila veina granica meunarodnog prava. ak je i sama organizacija Ujedinjenih naroda (UN)
beivotna.
Prema lijepoj formuli Maximiliena Robespierrea, pravo je
stvoreno zato da organizira "suivot sloboda". Nesposobno da ispuni tu ulogu, meunarodno je pravo danas u agoniji. Zato je
dolo do toga ruenja?
Meunarodnom pravu glavna je svrha uljuditi i pripitomiti samovoljno nasilje monika. Ono izraava normativnu volju naroda. Povelja Ujedinjenih naroda poinje ovim rijeima: "Mi, ljudi
ujedinjenih naroda...").
No, kako se zna, Ujedinjeni narodi zapravo su organizacija drava. Kao, uostalom, i sve druge velike meunarodne organizacije, roene na njihovim rubovima. A posebice Svjetska trgovinska
organizacija, Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond itd.
Ukratko, meunarodno pravo angaira najprije, a dosad gotovo
iskljuivo, drave. Od ega je, zapravo, ono stvoreno?
Rije je ponajprije o ljudskim pravima. Proglasila ih je Opa

deklaracija Ujedinjenih naroda (UN) od 10. prosinca 1948. To

znai da tu deklaraciju mora prihvatiti svaka nova drava, koja
eli pristupiti UN-u. Ljudska su prava, dakle, teorijski obvezna.
Meutim, u biti, ona to u stvarnosti nisu, jer, u svjetskim razmjerima, ne postoji sud za ljudska prava49. Dodue, Komisija za ljudska prava, sastavljena od 53 drave koje je izabrala Opa skuptina (za mandat od tri godine, bdije nad potovanjem tih prava.
No, u sluaju povrede, njezino je jedino oruje: izglasavanje rezolucije s osudom toga ina.
Drugo ogranienje: napisana u tradiciji Amerike deklaracije
iz Philadelphije 1776. i one francuske iz 1789., Opa deklaracija
UN-a (kao i njezino tumaenje to su ga dali njezini glavni autori,
Eleonore Roosevelt i Ren Cassin) bavi se uglavnom graanskim
i politikim pravima (sloboda tiska, udruivanja, izraavanja,
vjerska sloboda itd.). Dodue, u svojemu lanku 25., Deklaracija
takoer spominje i nunost ostvarivanja stanovitoga broja ekonomskih i socijalnih prava (zatita materinstva, pravo na ishranu,
sigurnost u sluaju nezaposlenosti, udovitva, starosti, invalidnosti, pravo na stan, na medicinsku skrb i njegu, zatita djetinjstva
itd.). Meutim, hladni rat, zapoeo nakon dravnoga udara u Pragu 1948., zaledio je meunarodnu raspravu o ljudskim pravima i
postavio zapreku priznanju ak i ekonomskih i socijalnih prava.
Sve do raspada Sovjetskog Saveza, u kolovozu 1991., svaki je
trei ovjek u svijetu ivio pod komunistikim reimom. A komunistiki reimi nisu prihvaali, zapravo su odbijali, pluralistiku demokraciju, ope pravo glasa i primjenu javnih sloboda koje
ih ine. Oni su provodili sustav jedne partije kao predvodnice i
izraza narodne volje. Komunistiki su reimi davali apsolutnu
prednost socijalnome napretku svojih graana. Upravo su zato
poticali ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih ljudskih
prava, u odnosu na graanska i politika prava.
Komisija, zaduena da izradi Opu deklaraciju, prvi se put sa49

Postoji, dodue, Europski sud za ljudska prava, no njegova je nadlenost regionalna.

stala u proljee 1947. Ulazei u tu igru, veleposlanik Velike Britanije otro je rekao: "Mi elimo slobodne ljude, a ne dobro nahranjene robove!"
Veleposlanik Sovjetskog Saveza, inae Ukrajinac, odgovorio
mu je: "ak i slobodni ljudi mogu umrijeti od gladi."
Jo od samoga poetka hladnoga rata, rasprava gluhih, koja
se povremeno pretvarala u razmjenu psovki i uvreda, dakle, suprotstavila je dvije polovice svijeta. Zapad je optuivao komunistiki svijet da odbija graanska i politika prava kako bi sprijeio
uvoenje sloboda te uspon demokracije. A komunistike vlade,
sa svoje strane, zamjerale su Zapadnjacima da provode samo prividnu demokraciju odnosno poredak koji ima samo demokratski
vanjski izgled te da zanemaruju borbu za socijalnu pravdu.
Boutros Boutros-Ghali, glavni tajnik UN-a od 1992. do 1995.,
zamislio je konferenciju u Beu. Naime, dvije godine nakon raspada Sovjetskog Saveza, u austrijskoj je metropoli sazvao prvu
svjetsku konferenciju o ljudskim pravima. Zahvaljujui njegovoj
suptilnosti, energiji, dobro obavijetenoj upornosti, postignuta je
pomirba izmeu dvaju suprotstavljenih pogleda na ljudska prava.
Tako je Beka deklaracija (1993.) uspostavila ravnoteu izmeu
graanskih i politikih prava, s jedne, te socijalnih, ekonomskih i
kulturnih prava, s druge strane.
"Glasaki listi ne hrani gladnoga", napisao je u svoje vrijeme
Bertolt Brecht.
Bez ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, graanska i politika prava ostaju u velikoj mjeri nedjelatna. Meutim, nikakav
trajniji socijalni napredak nije mogu bez pojedinane, osobne
slobode, bez demokracije.
Sva se ljudska prava, odsad pa nadalje, smatraju univerzalnima, nedjeljivima i meuovisnima. Meu njima nema nikakve hijerarhije.
Opoj deklaraciji iz 1948. vremenom se pridruilo est velikih
sporazuma (protiv muenja; protiv diskriminacije ena; protiv

rasizma; za prava djece; za ekonomska, socijalna i kulturna prava;

za graanska i politika prava). Veina ih je drava ratificirala.
Nekim od tih sporazuma naknadno su dodani protokoli koji
ljudskim biima, koja se osjeaju povrijeenima i oteenima,
omoguuju da se izravno obrate povjerenstvu zaduenome za
pravilnu primjenu odreenog sporazuma. Takav je sluaj, na primjer, sa sporazumom protiv muenja: mueni pojedinac ili njegova obitelj mogu pred povjerenstvom zahtijevati odtetu.
Prolih je desetljea razliit broj drava potpisao mnotvo drugih sporazuma: protiv proizvodnje i izvoza protupjeakih mina,
protiv zagaivanja atmosfere i okolia, protiv biolokih i kemijskih
oruja, za zatitu podneblja, voda i bioloke raznovrsnosti, itd.
Meunarodni kazneni sud, sa svoje strane, proganja i sudi odgovorne za ratne zloine, za genocid i za zloine protiv ovjeanstva50.
Makar i neizravno, Vijee sigurnosti i Opa skuptina UN-a
stalno se bave meunarodnim pravom. Ni Povelja niti bilo tko
drugi nije ih ovlastio da to rade. Meutim, oni to ipak rade i njihove rezolucije utemeljuju obiajno pravo. Primjer: tzv. pravo na
mijeanje roeno je iz jedne rezolucije Vijea sigurnosti. Kada, na
primjer, neka vlada ozbiljno kri i naruava prava svojeg naroda
(ili neke manjine koja je sastavni dio toga naroda), tada meunarodna zajednica ima pravo intervencije, ak i obvezu zatite.
Iraki Kurdi duguju svoj opstanak jednoj takvoj rezoluciji51.
Od 1945. do danas Opa skuptina UN-a na taj je nain izglasala
vie od 700 vanih rezolucija, a Vijee sigurnosti njih vie od 130.
Uz meunarodno pravo u uem smislu, postoji i vrlo prostran
arsenal odredaba nazvan ljudskim pravima. Njegove temelje ine
50

Ratnim zloinom naziva se svaka teka povreda neke ili vie odredaba etiriju
sporazuma iz eneve (i njihovih dvaju dodatnih protokola) iz 1949.; a zloini protiv ovjeanstva definirani su prilino iscrpno u statutu Meunarodnog kaznenog
suda, potpisanom u Rimu 1998.

51

Rezolucija Vijea sigurnosti iz 1991. zabranila je vlastima u Bagdadu nadlijetanje

i svaku vojnu intervenciju sjeverno od 36. paralele.

etiri sporazuma, tzv. enevske konvencije iz 1949., te dva dodatna protokola (o postupcima prema ratnim zarobljenicima, o
pravima civila u vrijeme rata, o obavezama okupatorskih snaga, o
dunostima zaraenih u nedravnim sukobima itd.).
Ukratko reeno, s toke gledita tekstova i pogotovu pravne znanosti i sudbene prakse, meunarodno pravo u uem smislu rijei
i humanitarno meunarodno pravo razvijaju se stalno i brzo. No,
zato se onda suoavamo s ruenjem i gotovo unitenjem normativne odnosno pravne sposobnosti meunarodnoga prava?
Ponajprije, dakako, njime se mjere udvostrueni uinci globalizirane ekonomije podvrgnute diktaturi kozmokrata, koji su na
elu glavnih svjetskih privatnih transkontinentalnih tvrtki. Da bi
u to kraem vremenu iskoristili i poveali svoj kapital u najveoj
moguoj mjeri, novim feudalcima nisu potrebni ni drave niti UN.
Posve su im dovoljni Svjetska trgovinska organizacija, Europska
unija i Meunarodni monetarni fond: kozmokrati su ih pretvorili
u poslune provoditelje svojih strategija. Dakle, kao to ve rekoh,
glavni su subjekti meunarodnoga prava drave, te iste drave ije
se suverene moi, u okviru globalizirane ekonomije, tope poput
snijega na suncu. Posljedica je toga radikalni gubitak normativne
djelotvornosti statutarnog ili obiajnog meunarodnog prava.
Postoji jo jedan razlog agonije meunarodnoga prava pa onda
i UN-a. Njega je, meutim, znatno tee uoiti.
U njedrima amerikog dravnog aparata, glavnog oruanog potpornja kozmokrata svih nacionalnosti, dogodila se pretvorba.
Godine 1957., Henry Kissinger, 56. dravni tajnik Sjedinjenih
Drava, objavio je svoju doktorsku disertaciju pod naslovom: A
world restored: Metternich, Castlereagh and the problems of peace
1812-182252. U njoj on razvija i obrauje imperijalistiku teoriju
koju je primjenjivao od 1969. do 1975., dok je bio lan Nacionalnoga vijea sigurnosti, i od 1973. do 1977. kao dravni tajnik.
Njegova je sredinja teza bila: viestrana diplomacija stvara samo
52

Boston, izdanje Houghton Mifflin.

kaos. Strogo potovanje prava na samoopredjeljenje naroda i suvereniteta drava ne doputa da se jami mir. U razdoblju krize, samo
neka svjetska sila ima materijalne mogunosti i sposobnost da intervenira posvuda i brzo. Samo je ona sposobna nametnuti mir.
Henry Kissinger sigurno je jedan od najcininijih najamnika
imperija srama. Ipak, na konferenciji u Centru za strateke studije Instituta za visoke meunarodne studije, to je odrana 1999. u
prizemlju hotela President-Wilson, u enevi, on je na vrlo uvjerljiv nain ralanio krvavi sukob u Bosni. Sluajui ga, osjetio sam
kako u meni raste sumnja. to ako je u pravu?
Ukupno 21 mjesec, Srbi su bombardirali Sarajevo i drali ga
opkoljenim: 11.000 mrtvih, deseci tisua ranjenih, praktiki svi
civili. Meu njima bilo je i mnotvo djece. Pritom se pokazala potpuna nemo Ujedinjenih naroda i europskih drava da urazume
Miloevieve ubojice. I tako je bilo sve do dana kada je amerika
imperijalna sila odluila bombardirati srpske topnike smjetene
oko, simbolino reeno, jarka u kojemu je bilo Sarajevo, nametnuti sastanak u Daytonu, ukratko, silom smiriti Balkan.
Upravo se tada i ondje moglo vidjeti da Kissingerova teorija
nije posve apsurdna... jer je neuinkovitost viestrane diplomacije bola oi. Tijekom desetljea 1993-2003., svijetom su harala 43
rata tzv. niskoga intenziteta (s manje od 10.000 mrtvih godinje)..
UN nije sprijeio nijedan. Bilo kako bilo, Kissingerova imperijalna teorija postala je u SAD-u dominantnom ideologijom.
U Kissingerovu oitovanju jedna je hipoteza sama po sebi razumljiva: moralna snaga, volja za mirom, sposobnost drutvene
organizacije imperija vii su od svih drugih utjecaja. No, upravo
je ta hipoteza sustavno osuivana na neuspjeh i u opreci s djelovanjem amerikoga politiko-vojnoga aparata.
Theo Van Bowen, posebni izvjestitelj Komisije za ljudska prava o
muenju, uzeo je rije u srijedu 27. listopada 2004. na Opoj skuptini UN-a u New Yorku. U potpunoj tiini, u dvorani zahvaenoj

uasom, on je pomnjivo nabrojao metode muenja to ih okupatorska sila u Iraku i Afganistanu primjenjuje protiv ratnih zarobljenika ili ak samo obinih sumnjivaca: sprjeavanje spavanja
u dugome razdoblju; zatvaranje u kaveza u kojima zatvorenik ne
moe ni stajati uspravno, ni normalno sjesti niti se protegnuti;
prebacivanje zatvorenika u tajne zatvore ili u zemlje gdje se prema njima primjenjuju najgroznije metode sakaenja; silovanja i
seksualna poniavanja, psei ugrizi, itd.
Dana 18. rujna 2004., ameriki je predsjednik potpisao tajni
predsjedniki nalog koji odobrava stvaranje posebnih postrojbi
s pravom djelovanja zaobilazei sve nacionalne ili meunarodne zakone. Koja je zadaa tih postrojba? Uhititi, ispitivati, zatim
i likvidirati "teroriste", svugdje po svijetu. U svojoj knjizi Chain
of Command: From September 11 to Abu Ghuraib, bivi ugledni
reporter New York Timesa, Seymour Hersh, potanko iznosi primjere akcija tih postrojba53.
Jo udnije: ameriki predsjednik sad moe slobodno odluivati koji e od zatvorenika, to su ga uhitile amerike vlasti, uivati zatitu enevskih konvencija, njihovih dodatnih protokola i
opih naela ljudskoga prava, a koji e biti "legalno" predani samovolji njihovih tamniara.
A 7. lipnja 2004., Wall Street Journal objavio je glavne elemente
memoranduma od sto stranica, to su ga sastavili pravnici Pentagona. Taj je tekst ukazivao na to da svi vladini zaposlenici (vojnici, mornari, zrakoplovci, tajni agenti, uvari zatvora, itd.), koji
djeluju pod vlau predsjednika i u slubi nacionalne sigurnosti,
uivaju potpuni pravni imunitet. Nee biti gonjeni niti kanjeni
ak i ako ponize, povrijede, siluju, mue, iznakaze ili ak ubiju
zatvorenike.54
Konvencija UN-a protiv muenja ili enevske konvencije koje
53

Seymour M. Hersh, Chain of command: From September 11 to Abu Ghuraib, New

York, HarperCollins, 2004.

54

Memorandum je inicirao pravni savjetnik predsjednika, Alberto Gonzales. Od

20. sijenja 2005. Alberto Gonzales je ministar pravde.

su ratificirale Sjedinjene Drave? Tajni agenti, uvari zatvora, policajci i vojnici u slubi predsjednika SAD-a mogu ih ignorirati
bez ikakva rizika.
Obrazloenje pravnika Pentagona jest sljedee: svi zakoni i
konvencije Ujedinjenih naroda protiv muenja postaju nitetni
"zbog ustavne ovlasti, inherentne predsjednitvu, da djeluje u cilju
zatite amerikoga naroda" ("the inherent constitutional authority
to manage a military campaign to protect the American people").
I jo dalje: "Zabrana muenja skinuta je zbog ispitivanja to se
provode pod izravnim utjecajem glavnoga zapovjednika."
Ratni zloini to ih danas ine ameriki vladini slubenici u
koncentracijskim logorima afganistanske pustinje i u muilitima
Abu Ghuraiba u Bagdadu na sramotan nain ponitavaju tenju,
ukljuenu u svaku imperijalistiku teoriju, da imperijalna vlast
bude proglaena moralnom, kada se ve ti zloini osuuju. tiena
i ohrabrivana od te iste imperijalne vlasti, vlada Ariela Sharona na
najgori nain tlai etiri milijuna ljudskih bia u Palestini. A reim
Vladimira Putina, drugi veliki saveznik kozmokrata, ubija na desetke tisua eena. Naime, nakon 1995., ruski su okupatori ubili
180.000 civila, to je 17 posto svih stanovnika eenije.
No, kako se ponaaju novi feudalni silnici i politiko-vojni aparat
koji im slui da bi paralizirali djelovanje Ujedinjenih naroda?
Vlada u Washingtonu financira 26 posto redovitoga prorauna
za djelovanje UN-a, bitni dio posebnoga prorauna za operacije
odravanja mira (72.000 "plavih kaciga", aktivnih u 18 drava) i
veliki dio prorauna 22 specijalne organizacije. A kada je rije o
Svjetskome prehrambenom programu, koji je 2004. nahranio 91
milijun ljudi, Washington u njemu sudjeluje sa 60 posto, uglavnom dijelei prehrambene proizvode iz amerikih vikova.
Ve vie od etiri godine (od rujna 2000.) odraujem svoj
mandat posebnoga izvjestitelja Ujedinjenih naroda o pravu na
hranu. Taj me status ne ini ovisnim slubenikom. Naprotiv, on

mi jami imunitet i apsolutnu neovisnost u djelovanju.

Promatram kadrovski sustav. Utvrujem kako, praktiki, ni
jedan slubenik ili dunosnik iznad stupnja P-5, ma gdje bio u
prostranome i sloenome sustavu UN-a i bez obzira na naciju iz
koje potjee, ne dobiva ni najmanje promaknue bez izriitoga
jamstva Bijele kue.
Ovdje otvaram jednu zagradu: vlade zemalja Europske unije, a
osobito ona francuska, praktiki se ne bave, ili se bave vrlo nespretno, radom, obvezama i promaknuima svojih zemljaka i saveznika
u okviru sustava UN-a. To je tako, pa iako Francuska esto igra,
osobito u Vijeu sigurnosti i Opoj skuptini, ofanzivnu i neovisnu
ulogu, njezin je utjecaj u okviru aparata praktiki nitavan.
U suterenu Bijele kue, nasuprot tome, u jednome je uredu
okupljena posebna ekipa, sastavljena od visokih dunosnika i diplomata. Ona je zaduena pratiti karijeru te uinke i ponaanja
svakoga od glavnih voa UN i njegovih specijaliziranih organizacija55. Tko ne hoda ravno, ima malo izgleda da u tome sustavu
preivi. Prije ili poslije, bit e uklonjen ukazom ili e, simbolino
reeno, upasti u jamu koju je namjestila gore spomenuta elija
Bijele kue.
Uzmimo jedan primjer. Kosovo je danas meunarodni protektorat56. Nakon to su 2001. odobrili primjenu sile (posredstvom
NATO-a) protiv srpskih okupatora, Ujedinjeni narodi danas ondje primjenjuju jednu vrstu privremenog suvereniteta. Meutim,
vojne snage koje su ondje stacionirane, civilna uprava i proraunski izvori Kosova potjeu iz Europske unije.
Visokog predstavnika meunarodne zajednice u Pritini, koji
55

Ujedinjeni narodi poznaju tri grupe slubenika. U najdonjoj je kategoriji, Opem

servisu, sve tehniko osoblje (tajnici, vozai, uvari, strunjaci za odravanje itd.).
Kategorija Profesionalci ili "kadar"(ekonomisti, pravnici, znanstvenici itd.) podijeljena je na pet razreda, od P-1 do P-5. Sedamnaest pomonika glavnoga tajnika,
podtajnici, direktori razreda I i razreda II, kao i sam glavni tajnik, ine treu kategoriju. Nad njima, prije svih, bdije Bijela kua...

56

Za shvaanje korijena rata na Kosovu, vidi Wolfgang Petritch, Kosovo Kosova,

Klagenfurt, Wiesner, 2004.

istodobno zapovijeda meunarodnim vojnim snagama i civilnom administracijom, imenovalo je Vijee ministara Europske
unije. Njegov je izbor formalno potvrdio glavni tajnik UN-a Kofi
Annan.
Godine 2003., Nijemac Michael Steiner, bivi diplomatski savjetnik kancelara Schrdera, stigao je do kraja svojega mandata
visokoga predstavnika. Europska unija odluila je da ga naslijedi
Pierre Schori.
Schori je bio najintimniji prijatelj i pouzdanik Olofa Palmea.
Ministar suradnje i useljenitva, europski zastupnik, napokon i
vedski veleposlanik u UN-u u New Yorku, on je istodobno i jedan od najvjetijih i najpotovanijih diplomata u Europi.
To izaziva bijes suterenske elije Bijele kue!
Valja rei da je u svojoj mladosti Pierre Schori demonstrirao
- zajedno s Olofom Palmeom i s gotovo svim vedskim socijalistikim voama - protiv amerike agresije u Vijetnamu. elija
ga je obiljeila "antiamerikanizmom" pa je Bijela kua zahtijevala
hitno povlaenje njegove kandidature. Pritom je Kofi Annan etiri puta u kratkome vremenu primio Colina Powella...
Prijetnja je bila jasna i izriita: ako glavni tajnik potvrdi europski izbor, SAD e prekinuti svaki kontakt s visokim predstavnitvom u Pritini.
Kako se esto dogaa, Kofi Annan morao je popustiti ucjeni.
On je, naime, odbio potvrditi imenovanje Shorija.
Na prijedlog elije, Bijela kua bez milosti kanjava svaku kritiku
rata to se vodi protiv "terorizma", onoga to ja nazivam strukturalnim nasiljem ili protiv bilo kakve povrede meunarodnoga prava.
Upravo su zato, svedeni samo na svoje tzv. isto tehnike aktivnosti - borbu protiv epidemija, raspodjelu hrane, pomo u kolovanju siromane djece, itd. - Ujedinjeni narodi danas strahovito
oslabljeni.
U lipnju 2005. oni e proslaviti svoju 60. obljetnicu. Meutim,
moe se dogoditi da je nee dugo nadivjeti.

5. POGLAVLJE

Barbarstvo i njegovo zrcalo

Carstvu kozmokrata i njihovih pomonika danas se suprotstavlja terorizam Islamskoga dihada, Al-Qaide, alirskih Oruanih
islamistikih skupina (GIA), egipatske Game al Islamiye, Salafistikog propovjednog pokreta i drugih organizacija istoga tipa.
Ti su pokreti danas jedini stvarno djelotvorni protivnici - ponajprije na vojnome planu - strukturalnog nasilja to ga provode
kozmokrati i najamnici amerikih oruanih snaga.
Rgis Debray ovako saima to stanje: "Rije je o izboru izmeu
oajnoga carstva i nepodnoljivoga Srednjeg vijeka57."
Tu je nuna preciznost: sluim se pojmom "islamistiki" zato to
je on uao u dananje jezike i u arapskome svijetu i na Zapadu. Pritom je nepotrebno rei kako su fanatini pokolji djece, ena, ljudi,
kao i teokratska opsesija te protuidovski i protukranski rasizam
zapravo posve protivni muslimanskoj vjeri ili nauavanju Kurana.
Jo od pamtivijeka narodi se bune.
U prvome stoljeu nae ere, jedan je traki pastir, kojega su
zarobili Rimljani i pretvorili ga u gladijatora, uspio pobjei iz vojarne-zatvora u Capui u Kampaniji, zajedno sa 70 svojih drugova.
Spartak - a o njemu je rije - tada je robove u Rimskome carstvu
57

Rgis Debray, "Les tats unis d'Occident, tout va bien...", Marianne, Pariz, 14. lipnja 2004.

pozvao na pobunu. Na elu vie desetaka tisua pobunjenika potukao je redom vie rimskih armija. Spalio je mnoge latifundije,
oslobodio je robove koje je zatekao na svojemu putu i pokuao je
dospjeti do Sicilije. Meutim, godine 71., njegov se pobjedonosni
pohod razbio u sudaru s rimskim legijama koje je vodio Licinije
Kras blizu utvrenoga gradia Silar, u Lukaniji, na krajnjem jugu
Italije. Uhieni, Spartak i tisue njegovih boraca bili su razapeti
du cijele Via Appia.
A u jednoj jedinoj noi, u rujnu 1831., zidovi Varave bili su pokriveni plakatima, sve do ispod prozora kue feldmarala Paskevia, ruskoga krvnika u Poljskoj. Latininim i irilinim slovima bilo
je napisano: "Za nau i za vau slobodu". No, malo je vojnika ruske
okupatorske vojske razumjelo tu poruku. Ustanak je bio uguen u
krvi. (Trebalo je doekati 1989. godinu i mirnu pobjedu Solidarnosti pa da se rusko kolonijalno nasilje napokon okani Poljske).
Neto blie nama, od alirskog FLN-a do Fronte Farabundo Marti
u Salavadoru i do junoafrikoga ANC-a, od kamerunskoga UPC-a
do Sandinistike fronte u Nikaragvi, impresivan je popis oslobodilakih oruanih pokreta. Mnoge meu njima suzbili su njihovi neprijatelji. Drugi su bili pobjedniki, ali su se njihovi pripadnici vremenom, kada su jednom doli na vlast, survali u ponor korupcije ili
birokracije. Trei su se - poput eritrejskog EPLF-a (Eritrean People's
Liberation Front - Narodna fronta za osloboenje Eritreje) - suoili
sa stravinim skretanjima bonapartistikog tipa. Ipak, svi su oni na
vrlo jasan ili znatno diskretniji nain bili nosioci nade.
Svi pokreti koje sam upravo nabrojio, a na prvome mjestu revolucionari iz 1789. u Francuskoj, osjeali su se kao da imaju jedinstvenu sveopu misiju. Svi su, naime, bili uvjereni kako se ne
bore samo za osloboenje svoje zemlje i svojega naroda ve za
sreu i dostojanstvo svih ljudi. To znai da su se vrijednosti, koje
su nadahnjivale njihovo rtvovanje, ticale cijeloga ovjeanstva.
ujmo ponovno Robespierrea: "Francuzi, besmrtna vas slava
oekuje! No, morat ete je kupiti velikim trudom. Ne preostaje nam

vie nita nego da biramo izmeu najmrskijeg robovanja i savrene

slobode (...) Uz nau je sudbinu vezana ona svih naroda. Francuski
narod mora podnijeti tegobe svijeta i istodobno se obraniti od nasilnika koji ga mue (...) Neka se svi probude, neka se svi naoruaju! Neka se neprijatelji slobode vrate u svijet mraka! Neka se zvono,
koje je zvonilo na uzbunu u Parizu, uje posvuda58!"
U kolovozu 1942., Missak Manouchian naslijedio je Borisa
Holbana na elu skupine slobodnih strijelaca iz MOI-ja (Mouvement des ouvriers immigrs - Pokret useljenih radnika). Nacistiki su okupatori nalijepili po Parizu crveni plakat s likovima
nekih lanova te skupine i njihovim imenima. Kako su svi oni
bili stranoga porijekla, najvie armenskoga ili poljskoga, nacisti
su time pokuavali prevariti stanovnike kako je oruani otpor teroru djelo samo stranaca.
U studenome, neki je izdajnik, koji se uspio uvui meu te
useljenike, predao tu skupinu Gestapou. Manouchian i vie od
ezdeset njegovih drugova, mukaraca i ena bili su uhieni. Lica
njih 23 bila su na famoznome plakatu.
Nijemci su sve njih stravino muili, a zatim su ih strijeljali na
brdu Valrien, 21. veljae 1943.
U noi prije svojega smaknua, Manouchian je napisao svojoj
supruzi: "Ja ni najmanje ne mrzim njemaki narod."
A prije bitke kod Matanzasa, koja ga je stajala ivota, Jos Marti zabiljeio je u svojoj biljenici: "Patria es humanidad" ("Domovina je ovjeanstvo59").
Augusto Csar Sandino vodio je prvi narodni rat za nacionalno osloboenje Nikaragve. U sijenju 1934., posljednji je ameriki marinac napustio glavni grad Managuu. Na veer 22. veljae 1934., izlazei iz vladine palae, Sandino se uputio prema
katedrali, a pratio ga je Pedro Altamirano. Somozini su ih ubojice
58

Govor u Klubu jakobinaca, odran 9. kolovoza 1792. Vidjeti Jean-Philippe Domecq, Robespierre, derniers temps, op. cit.

59

L'Institut cubain du livre (Kubanski institut za knjigu, op. prev) u Havani objedinio je biljenice Josea Martija u 19 svezaka. IV tom objavljen je 1980.

priekali na raskru Vitoria. Smrtno ranjen, Sandino se sruio.

Altamirano se nagnuo nad njim. Tada je Sandino promrmljao:
"Htjeli smo svijetu donijeti svjetlo60."
Sjeam se jednoga dalekog dana oujka 1972. Nalazio sam se u
Santiagu de Chile. Bilo je to vrijeme ofanzive vijetnamskih revolucionara na 17. paraleli. Silazei jednoga jutra u predvorje hotela
"Crillon", gotovo sam se sudario s golemim plakatom to su ga
hotelski zaposlenici, oito, izradili tijekom noi. Velikim crvenim
slovima napisali su: "Ima li ljepega dokaza snage ljudskoga duha
od ove ofanzive?" Iako ubijani, "napalmizirani", bombardirani,
iako su njihova sela izgorjela, njihove bolnice razorene, a njihova
djeca obogaljena i unakaena, njihova zemlja napadnuta najsnanijom vojskom svijeta, vijetnamski su borci, ipak, nali hrabrosti
da prijeu u napad. Val oka to ga je izazvala ta njihova akcija preao je mnoga mora. Pogodio je savjest vie desetaka tisua
radnika na zapadnoj obali Pacifika. Potaknuo je, zapravo, njihovu
nadu i obnovio snagu nakon prolazne malodunosti to ih je bila
obuzela nakon prve sabotae ileanskih kamiondija (u sijenju
1972.) protiv demokratski izabrane vlade Salvadora Allendea.
A mogu li islamistiki pokreti potaknuti narode da mataju i
sanjaju ili barem da sanjare? Oito ne mogu.
to oni mogu ponuditi? ariju, odrezane ruke lopova, kamenovanje ena osumnjienih za preljub i brakolomstvo, svoenje
ena na status ispodljudskih bia, odbijanje demokracije, najgore
intelektualno, socijalno i duhovno nazadovanje.
Ve vie od 30 godina mueniki narod Palestine pati pod
iznimno okrutnom i cininom vojnom okupacijom. Tko su danas najdjelotvorniji palestinski borci protiv Sharonova kolonijalnog reima koji se temelji na dravnome terorizmu? To su ratnici
Hamasa i Islamskoga dihada, a rije je o ljudima (ak i enama)
koji bi, ako na kraju i pobijede, vievjersko i vieetniko palestinsko drutvo odveli u najgori fundamentalizam.
Od poetka prve ruske agresije, 1995. godine, kao to sam ve
60

La Pense vivante de Sandino: lettres, textes et correspondances predstavio je Jean

Ziegler, uvod je napisao Sergio Ramirez, Pariz, ditions La Brche, 1981.

rekao, ubojice Vladimira Putina poubijali su 17 posto stanovnika eenije. Ruski su vojnici, naime, posve nekanjeno, inili
najgroznije zloine: muenje zatvorenika sve do njihove smrti;
nasilna uhienja i nona pogubljenja; organizirali su jednostavni
"nestanak" mladih ljudi; temeljito pljakali obitelji koje su eljele
dobiti unakaena tijela svoje mrtve djece.
Tko su najdjelotvorniji protivnici Putinovih agenata? No dobro, to su vahabiti (jordanski, saudijski, turski, eenski) amila
Basajeva, zapovjednika pokreta Boiviki, borci koji borave na junim planinama.
Vahabiti kao osloboditelji? Kada bi se sluajno utvrdili u Groznome, eenski bi narod bio pod jarmom uasne teokracije.
A to rei o sjeanju to su ga u kolektivnome magrepskom
i afrikom pamenju ostavili Nabil Sahraoui, vie poznat kao
Mustafa Abu Ibrahim, Amara Saif, nazvan "Abderezak el Para", i
Abdelaziz Abbi, zvan "Okada el Para", trojica pokojnih efova Salafistikoga propovjednog pokreta? Prvi, roen 1966. u Konstantinu, bio je obrazovani teolog, opsjednut informatikom, a druga
dvojica krvoloni grubijani, dezerteri iz alirske vojske. Imena te
trojice zauvijek su povezana s ubojstvima, muenjima i pljakama to se pripisuju ovarima i seljacima s dviju strana Sahare.
Abdelaziz Al-Moukrin bio je ef Al-Qaide na Arapskome poluotoku. udnom sluajnou, ubijen je istoga dana kada i Nabil
Sahraoui, 18. lipnja 2004. Al-Moukrin je umro u otmjenoj etvrti
Ryada, a Sahraoui u umi u Kabiliji.
Hoe li Al-Moukrin ostati u pamenju kao arapski Che Guevara ili Patrice Lumumba? Sigurno nee! Njegova su jedina ostavtina kasete pune nejasnih fanatinih vjerskih propovijedi i jo
vie mrnje, te sva ona raznesena tijela, ostala na saudijskim plonicima nakon eksplozija miniranih kamiona i bomba domae
izrade, punjenih avlima.
Islamski terorizam pothranjuje strukturalno nasilje i stalni rat
koji su u temeljima imperija srama. On jaa logiku organizirane
oskudice. Na neki je nain ozakonjuje.

A imperij, sa svoje strane, koristi islamistiki teror na udesno

vjet nain. Trgovci orujem, kao i ideolozi preventivnoga rata,
izvlae iz toga sigurnu dobit.
"Dihadiste" i borce za svjetsku socijalnu pravdu oito razdvajaju svjetlosne godine. San dihada zapravo je san o razaranju i
unitenju, o osveti, ludosti i smrti. A san sinova i keri Jacquesa
Rouxa (ili Saint-Justa, Babeufa) jest utopija o slobodi i zajednikoj srei.
Bezumno nasilje dihadista zrcalo je barbarstva kozmokrata. Demokratski pokret jedini je u stanju pobijediti tu dvostruku ludost.
Autonomija savjesti najljepe je dostignue pokreta Lumires.
Okupljene i udruene, te su savjesti, u biti, sposobne stvoriti snaan val koji e moi nagrizati, ili tonije pomesti, imperij srama.
A oruja osloboenja naslijeena su od amerikih i francuskih revolucionara s kraja XVIII. stoljea: prava i slobode ovjeka
i ene, ope pravo glasa, provoenje vlasti preko izabranih predstavnika koji se uvijek mogu opozvati. Ta su oruja posve raspoloiva, na dohvatu ruke. Tkogod zamilja svijet u terminima
povratnosti i solidarnosti, mora ih dohvatiti to prije. "Naprijed
prema korijenima", kae Ernst Bloch61.
Pritom nas zaokuplja moralni imperativ. Emmanuel Kant definira ga ovako: "Djeluj u svakome trenutku samo po naelu za
koje bi - svojom vrstom voljom - elio da postane univerzalni
zakon62." Kant je, naime, sanjao o "svijetu posve druge biti" ("Eine
Welt von ganz anderer Art63"). A taj se svijet moe roditi iz pobune udruenih autonomnih savjesti.
Obnoviti odnosno uspostaviti suverenitet naroda i opet otvoriti put prema zajednikoj srei danas je najhitniji zadatak.
61

Ernst Bloch, Droit naturel et dignit humaine, Pariz, Payot, 1976.

62

Emmanuel Kant, Kritik der Vernunft, Gesamtausggabe, Preussische Akademie, 1902. svezak II, poglavlje IV (Critique de la raison pure, Pariz, Gallimard,
"Bibliothque de la Pliade", 1980.)

63

Isto

DRUGI DIO
ORUJA MASOVNOG
UNITENJA

1. P O G L A V L J E

Dug

Narodi siromanih zemalja ubijaju se radei da bi financirali razvoj bogatih zemalja. Jug financira Sjever, osobito vladajue, dominantne klase zemalja Sjevera. A najsnanije sredstvo dominacije Sjevera nad Jugom danas je isplata duga.
Tokovi kapitala Jug-Sjever znatno premauju tokove SjeverJug. Siromane zemlje isplauju godinje vladajuim klasama
bogatih zemalja znatno vie novca nego to ga dobivaju od njih
u obliku ulaganja, zajmova za suradnju, humanitarne pomoi ili
pomoi "za razvoj".
Godine 2003. javna pomo za razvoj, koju su industrijske zemlje Sjevera pruile zemljama tzv. Treeg svijeta, a rije je o ukupno 122 zemlje, dosegla je 54 milijarde dolara. Meutim, tijekom
te iste godine, potonje su zemlje bankarskim kozmokratima Sjevera prebacile ak 436 milijarda dolara na ime isplate odnosno
povratka duga. To je takoer izraz strukturalnog nasilja koje vlada dananjim svjetskim poretkom.
Da bi se narodi pokorili i podjarmili, nisu vie potrebni mitraljezi, napalm-bombe, oklopna kola. Njihov posao obavlja dug.
"Obljetnica 2000" jako je drutvo krana koji potjeu iz najrazliitijih europskih zemalja. Prigodom prijelaza u novo tisuljee,
ene i mukarci koji tvore to drutvo pokrenuli su javnu kampa-

nju iznimne djelotvornosti, kako bi zapadnjakoj savjesti posve

rasvijetlili zloine to su uinjeni u ime duga.
Za to drutvo, okovi to ih vjerovnici (Meunarodni monetarni fond i privatni bankari) nameu gladnim enama, ljudima i
djeci Afrike, June Azije, Kariba i Latinske Amerike, odgovaraju
zapravo uskraivanju suvereniteta.
Vrijeme dominacije duga u biti je, bez ikakva prijelaza, nastavak
kolonijalnoga doba. Suptilno nasilje duga samo je zamijenilo vidljivu brutalnost vlasti monih metropola. Jedan primjer. Na poetku 1980-ih godina, MMF je Brazilu nametnuo plan "strukturalnog
podeavanja", koji se pokazao iznimno strogim. Vlada je, naime,
morala drastino smanjiti svoje trokove. Zato je, meu ostalim,
prekinula nacionalnu kampanju cijepljenja protiv ospica. Vrlo brzo
nakon toga, tonije 1984., Brazilom je zavladala strahovita epidemija ospica. Umrli su tada deseci tisua necijepljene djece.
Ubio ih je dug.
"Obljetnica 2000" izraunao je da je, zbog duga, godine 2004.
svakih pet sekunda umrlo po jedno dijete mlae od 10 godina.64
Dug koristi dvjema kategorijama ljudi: kozmokratima (stranim
vjerovnicima) i lanovima domorodakih vladajuih klasa. Razmotrimo ponajprije sluaj vjerovnika.
Oni zemljama dunicama odreuju drakonske uvjete. Za zajmove koje su dobile, vlade Treega svijeta moraju plaati, u biti,
kamatne stope koje su pet do sedam puta vie od onih to obino
vrijede na financijskim tritima. No, kozmokrati nameu i druge uvjete: privatizaciju i prodaju strancima (tonije: upravo vjerovnicima) onih nekoliko rijetkih rentabilnih poduzea, rudnika,
javnih slubi (telekomunikacije itd.), pretjerane porezne olakice
transkontinentalnim tvrtkama, obveznu kupnju oruja za opremanje domae vojske, itd.
64

O nastanku i strategiji Jubileja 2000 vidjeti Konferenciju brazilskih biskupa (CBB),

A vida acima da divida, Rio de Janeiro, CBB, 2000.

Meutim, dug znatno koristi i dominantnim klasama u zemljama dunicama. Upravo zato mnoge vlade u junoj hemisferi zastupaju uglavnom samo interese uskoga sloja svojeg naroda, klasa koje su nazvane "compradores". to oznaava ta rije?
Uglavnom dvije vrste drutvenih tvorevina.
Prva vrsta: u vremenima kolonizacije, stranome su gospodaru trebali domorodaki pomonici. Zato im je davao povlastice,
povjeravao neke dunosti, izazivao u njima (suludi) osjeaj pripadnosti posebnoj klasi. Taj drutveni sloj veinom je mirno preivio odlazak kolonizatora i pretvorio se u novu vladajuu klasu
postkolonijalne drave.
Druga vrsta: veina drava june hemisfere danas je pod gospodarskom dominacijom stranoga financijskog kapitala i privatnih transkontinentalnih udruga. Strane sile zapoljavaju u tim
dravama lokalne direktore i kadrove koji dalje financiraju lokalne odvjetnike, novinare itd., koji pak plaaju i dre pod svojim
nadzorom (iako vrlo diskretno) najutjecajnije generale i efove
policije. Oni tvore drugu skupinu campradora.
Comprador je panjolska rije koja znai "kupac". "Kompradorska" buroazija zapravo je "kupljena" od novih feudalaca. Zato ona
brani interese potonjih, a ne interese naroda iz kojega je proizila.
Hosni Mubarak, "rais" (voa, nap. prev.) Egipta, predsjedava
vrlo nesavjesnom i korumpiranom reimu. Njegova unutarnja
kao i ona regionalna politika, u potpunosti su diktirane dekretima i interesima njegovih amerikih tutora. Pervez Muaraf (Mousharraf) kraljuje nad Pakistanom. Amerike ga tajne slube tite i
dre na vlasti. On gotovo svakoga dana dobiva naloge izravno iz
Washingtona. A to rei o latifundistikim klasama u Hondurasu
i Gvatemali, te o upravljakim klasama u Indoneziji i Bangladeu? Njihovi su interesi usko vezani s onima transkontinetalnih
kompanija koje su aktivne u tim zemljama. Oni se izruguju temeljnim, ivotnim potrebama svojih naroda.
U Sudanu, razliiti naftni konzorciji financijski izdravaju ra-

zliite dijelove vladajue "kompradorske" klase. Omar Bongo u

Gabonu i Sassou N'Guesso u Brazzavilleu sigurno ne bi ostali na
vlasti tako dugo bez novca, savjeta i zatite to im ih prua ELF,
interkontinentalna naftna tvrtka francuskoga podrijetla.
Kulturno otuenje elita nekih zemalja Treega svijeta, ipak,
jako iznenauje svojom dubinom.
Sjeam se jedne veeri u raskonoj vili Kwame Nkrumaha, u
etvrti Asokoro, u Abuji. Bio sam gost na veeri koju je priredio glavni direktor jednog od najvanijih ministarstava Savezne
Republike Nigerije. Podrijetlom pripadnik naroda Hausa, ovjek
je bio obrazovan, kulturan, simpatian i rjeit. Bio je vrlo blizak
predsjedniku Olusegunu Obasanju.
Glavni se direktor alio - vjerojatno s razlogom - na teinu
svojih radnih obveza. Odmah ga je prekinula supruga, takoer
roena u Kanou: "... Da, istina je, ti previe radi! No, sreom, mi
emo vrlo skoro otii u home leave." U biti, mislila je: za nekoliko
dana bit emo "kod nas, doma", u potpunome miru, na odmoru, u naem apartmanu na trgu Montagu Place, u srcu Londona.
Gospoa je bila neumorna kada se sjeala pogleda to ga ima sa
svojega londonskog balkona na mali trg i drvee na njemu, kao
i bogatih programa u kinima Sohoa, uzbuenja to ga osjea na
konjskim utrkama u Derbyju...
Home leave tipini je kolonijalni izraz, vie od jednoga stoljea
vrlo omiljen, u sredinama britanskih funkcionara Colonial Officea. Izraz je danas u uporabi kod nekih voa u Nigeriji.65 Marbella,
Algesiras, Cannes, rt Saint-Jacques povlatena su mjesta boravka
"kompradorskih" klasa Maroka, jedne od najsiromanijih i najkorumpiranijih zemalja june hemisfere. Neke od najluksuznijih
etvrti Miamija naseljene su gotovo iskljuivo obiteljima bogatih
poslovnih odvjetnika ili direktora stranih multinacionalnih kompanija, koje potjeu iz Kolumbije ili iz Ekvadora. A du Brickell
65

Ne radi se o narodu Hausa. Slinu situaciju doivio sam u jednom luksuznom

joruba stanu u Lagosu.

Baya "kompradorske" klase s Kariba imaju restorane, klubove i

barove koji pripadaju samo njima.
Trebalo bi uti neke razgovore gospoa iz velikih gvatemalskih
ili salvadorskih obitelji, kada govore o svojim indijanskim slugama
ili pastirima koji uvaju njihovu stoku na obali! Iz svake njihove
reenice izbija neizmjerno dubok prezir prema vlastitome narodu.
"Kompradorske" klase, koje su u svojim zemljama formalno
na vlasti, mentalno i ekonomski posve su ovisne o transkontinentalnim tvrtkama i stranim vladama. No, to ih ne spreava da dre
vatrene domoljubne govore, namijenjene iskljuivo njihovim sunarodnjacima.
Svjetska trgovinska organizacija (WTO) ima sjedite u enevi,
u Ulici Lausanne br. 157. Iz profesionalnih razloga, moram biti
nazoan na nekim njezinim sjednicama. Predstavnik Hondurasa ondje voli govoriti o "svetome pravu" hondurakog naroda na
izvozne kvote za hondurake banane. Istina je, meutim, da je
praktiki cijela proizvodnja banana u Hondurasu u rukama sjevernoamerike kompanije Chiquita (bivi United Fruit) i da veleposlanik najvjerojatnije ita tekst - vrlo nadahnuto, priznajem
- to mu ga je pripremio odjel za javne odnose njujorkog glavnog stoer te kompanije...
Honduras je jedna od najsiromanijih zemalja na svijetu: 77,3
posto njegova puanstva ivi u apsolutnome siromatvu.66 Eskadroni smrti u Tegucigalpi, glavnome gradu, i u San Pedro Suli,
industrijskome sjeditu, ubili su izmeu veljae 2003. i kolovoza
2004. vie od 700 djece skitnica.67
U okviru "kompradorskih" klasa, kasta profesionalnih asnika
igra openito vanu ulogu. Honduras prua jo jednu dobru sliku
za to. General Gustavo Alvarez, ef glavnoga stoera u 1980-im go66

Ekonomska komisija UN-a za Latinsku Ameriku i Karibe, Synthse - panorama

conomique de l'Amrique latine 2002-2003, Ciudad de Mexico, 2003.

67

Dokument francuskog odjela Amnesty International, Pariz, 6. rujna 2004. Usporedi Raphalle Bail, "En toute impunit, le Honduras liquide ses parias", u Le Monde diplomatique, listopad 2004.

dinama, primitivac i grubijan s brkovima, bio je u tome razdoblju,

prema izvorima demokratske oporbe, tajni ef bataljuna 316. Taj
se bataljun smatra odgovornim za ubojstvo oko 200 Honduraana
koji su se suprotstavili tome da SAD koristi njihovu zemlju kao "nosa aviona" protiv sandinistike Nikaragve. U to je vrijeme Alvarez
bio u uskome kontaktu s Johnom D. Negroponteom - nazvanim
"Prokonzul" - amerikim veleposlanikom u Tegucigalpi izmeu
1981. i 1985. Godine 1983. Reaganova administracija odlikovala je
generala Alvareza Legijom za zasluge zato to je "ohrabrivao demokraciju". A kada je ve rije o Johnu D. Negroponteu, on je u lipnju
2004. imenovan veleposlanikom u Bagdadu.
"Kompradorske" su klase na svojemu poloaju ve prilino dugo,
a njihov je domoljubni govor toliko agresivan da ih mnogi narodi
prihvaaju kao "prirodne vladare". Pritom im je, ipak, teko shvatiti i prihvatiti ulogu koju ti "vladari" igraju u odnosu na svoje
kozmokratske gospodare.
Za vladajue klase u zemljama kojima vladaju, dug ima mnoge
prednosti. Trebaju li vlade Meksika, Indonezije, Gvatemale, Demokratske Republike Konga, Bangladea, na primjer, poduzeti
gradnju infrastrukture, brana, putova, lukih objekata, zranih
luka? Trebaju li otvoriti barem najnuniji broj kola i bolnica?
Nude im se dva rjeenja. Ili e progresivnom poreznom stopom
poveati porezne prihode, ili e ugovoriti zajam s nekim konzorcijem stranih bankara.
Poveati bogataima poreze? Kakav uas!
Zaduiti se? Nita lake!
Velika veina vlada Treega svijeta, koje su pod potpunom dominacijom "kompradorskih" klasa, gotovo s tonou metronoma
bira drugo rjeenje. A strani bankari dotravaju na najmanji znak.
No, zaduivanje donosi domorodakim vladajuim klasama i
mnoge druge prednosti. Upravo se ponajprije one koriste ulaganjima u teke infrastrukturne objekte to se financiraju zajmovi-

ma. S tim stranim zajmovima drava, zapravo, ponajprije gradi

ceste za laki pristup njihovim latifundijama, sreuje luke kako
bi se olakao izvoz pamuka, kave i eera - ali ulae i u uspostavu
unutarnjih zrakoplovnih linija, te u gradnju vojarni i... zatvora.
Isplata duga (tonije: otplata kamata i rata zajmova), troi najvei
dio izvora zaduene zemlje. Nakon toga ne ostaje gotovo nita
za financiranje socijalnih ulaganja: javnih kola, javnih bolnica,
socijalnog osiguranja itd.
A kada zaprijeti nesposobnost isplate dugova, remen se jo jae
stie. Tada i vjerovnici postaju sve nasrtljiviji. Iz Washingtona
dolaze agenti MMF-a. Temeljito prouavaju gospodarsko stanje
u zemlji i piu letter of intent (tzv. pismo namjere). Vlada vrsto
pritisnute zemlje mora "slobodno" prihvatiti novo stezanje.
To znai da se moraju uvesti nova proraunska rezanja. Gdje
e se pritom rezati?
Nikako, dakako, u proraunu vojske, tajnih slubi ili policije. Te su ustanove bitne kao jamstvo sigurnosti stranih ulaganja.
Vojska, biri i policajci uvijek tite gramzljive kozmokrate i njihove pijune od prijetnji, ma otkud one dolazile. MMF nikada nee
dirati u porezni sustav. A neizravni nameti, ponajprije u potronji
- ne pogaaju li oni u prvome redu siromane? Meutim, progresivni porez na prihod (ili ak na imetak), kakva hereza! MMF
nije ondje da bi pomogao preraspodjeli nacionalnoga dohotka.
On je osnovan upravo zato da bi zatvorio slavinu i osigurao redovitu otplatu kamata duga.
Veliki broj zemalja june hemisfere otrovan je korupcijom.
Pritom je bitno da ministri, generali i visoki dunosnici Maroka,
Hondurasa, Bangladea, Kameruna, na primjer, odmah iz zajmova to ih strane banke uplauju njihovim dravnim blagajnama
prebacuju izvjesne svote novca na svoje osobne raune to ih
imaju kod enevskih privatnih bankara ili u velikim poslovnim
bankama Londona ili New Yorka.

Vratimo se famoznom "pismu namjera". Kad zaprijeti nesolventnost, zemlja dunica prisiljena je (uglavnom od MMF-a) smanjiti trokove predviene u dravnome proraunu. Tko pati zbog
toga? Dakako, prije svih tzv. mali ljudi. Brazilski latifundist ili indonezijski general nee stradati zbog zatvaranja kola - njihova se
djeca koluju u srednjim kolama Francuske, vicarske ili SAD-a.
A to je sa zatvaranjem javnih bolnica? Oni se s time sprdaju: lanovi njihovih obitelji lijee se u kantonalnoj bolnici u enevi, u
amerikoj bolnici u Neuillyu, u klinikama Londona ili Miamija.
Teina duga pritie i optereuje siromane, samo njih.
Da bih protumaio vanjski oblik odnosno "lik" duga u zemljama
Juga, malo dalje iznosim nekoliko tablica. Posudio sam ih od Komiteta za ukidanje duga Treega svijeta (CADTM) (Comit pour
l'abolition de la dette du tiers-monde), nevladine organizacije belgijskoga podrijetla, koju je osnovao i sve je do danas odrava na
ivotu ric Toussaint. Profesor, matematiar, sindikalist, ric Toussaint prouava razvoj duga zemalja Juga tonou i strpljivou
benediktinca. Zahvaljujui njemu te mladiima i djevojkama koji
mu pomau, CADTM se danas namee kao prava protuvlast nasuprot ustanovama proizalima iz sporazuma u Breton Woodsu i
Parikoga kluba.68 Toussaint i njegova istraivaka ekipa dokazuju time svoj znatni pedagoki talent69.
Prouavajui tu dominaciju, otkriva se da bi bilo posve pogreno vjerovati kako dug gui samo vrlo siromane zemlje nerazvijenoga gospodarstva i vrlo mravih prihoda. Vanjskim dugom,
veim od 240 milijarda amerikih dolara, to je 52 posto njegova
nacionalno bruto proizvoda (NBP), Brazil je, na primjer, druga
najzaduenija zemlja june hemisfere. Inae, Brazil je 11. gos68

Osnovan 1956., Pariki klub okuplja predstavnike 19 zemalja najjaih vjerovnica.

Sjedite mu je u ministarstvu financija, u Bercyju

69

Usporedi ric Toussaint, La Finance contre les peuples, Bruxelles, izdanje CADTM, 2004. Vidjeti takoer tromjesenik CADTM-a, Les Autres Voix de la plante,
posebno broj 22 iz prvoga tromjeseja 2004, te pouni dosje La Dette du tier-monde, objavljen uz potporu Europske unije, Bruxelles, 2004.

podarska sila na svijetu. Njegovi zrakoplovi, njegovi automobili,

njegovi lijekovi na vrhu su svjetskih tehnolokih i znanstvenih
postignua. Mnoga se od njegovih javnih ili privatnih sveuilita ubrajaju meu najbolja na svijetu. Meutim, 44 milijuna od
ukupno 176 milijuna Brazilaca, ipak, ivi u stanju kronine pothranjenosti. Neishranjenost i glad svake godine ubijaju, izravno
ili neizravno, desetke tisua brazilske djece.
Vanjski dug Treega svijeta i zemalja bivega sovjetskog bloka
godine 2003.
Ukupni iznos duga
u milijardama
dolara

Kamate i obvezne
rate u 2003., u milijardama dolara

Latinska Amerika

790

134

Subsaharska Afrika

210

13

320

42

170

14

Istona Azija

510

78

Bivi sovjetski blok

400

62

Ukupno

2400

343

Srednji istok
i sjeverna Afrika
Juna Azija

Izvor: CADTM

Tko su vjerovnici toga duga?

Vanjski dug 2400 milijarda dolara

Viestrani udio
dug ustanovama kao
Breton Woods 70 itd
460 milijarda dolara
(19 posto)

70

Dvostrani udio dug

pojedinim dravama
640 milijarda dolara
(27 posto)

Privatni udio dug

bankama, trgovakim
kuama, transnacionalnim tvrtkama itd.
1300 milijarda dolara
(54 posto)

Institucije Breton Woodsa ine u prvom redu Svjetska banka i MMF. Breton Woods je mjesto u New Hampshireu (SAD) gdje su 1944. osnovane te institucije

Iako golema veina tih zemalja vrlo savjesno plaa nametnute

isplatne rate, njihovi vanjski dugovi ne prestaju rasti.
Razmotrimo brojke dvaju posljednjih desetljea:
Godine

Ukupni iznos duga

u milijardama
dolara

Godinja otplata
(kamate i rate duga)

1980.
1990.
1996.
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002/2003.

580
1420
2130
2190
2400
2430
2360
2330
2400

90
160
270
300
300
360
380
380
395

Izvor: CADTM

Kako protumaiti tu pojavu? Uzroci su brojni. Prvo: zemlje dunice najee su proizvoai sirovina, poglavito ratarskih. One
moraju uvoziti glavne industrijske proizvode (strojeve, teretnjake, lijekove, cement itd.) koji su im nuni. No, na svjetskome tritu, cijene industrijskih proizvoda porasle su tijekom posljednjih
20 godina vie nego esterostruko.71 A cijene ratarskih proizvoda
(pamuka, eera iz trske, araida, kakaoa, itd.), naprotiv, nisu prestale padati. Neke cijene, poput onih kave ili eera iz trske, padale su strmoglavo. Upravo zato, da bi redovito financirale otplatu
kamata svojih dugova i tako, dakle, izbjegle steaj i pogibeljno
stanje u kojemu bi se nale uvozei sve nune i bitne industrijske
proizvode, zemlje dunice moraju dogovarati nove zajmove.
Drugi razlog. Pusto ostavlja i pljakanje javnih blagajni zemalja Treega svijeta (i mnogih bivih sovjetskih drava), puzajua
korupcija, organizirano nepoteno obavljanje vlastitih obveza i
71

U stalnim dolarima

poslova, uz potpunu suradnju i pomo nekih privatnih vicarskih, amerikih, francuskih banaka. Privatno bogatstvo pokojnoga predsjednika i diktatora Zaira, danas Demokratske Republike Kongo, marala Josepha Desirea Mobutua, danas dosee
oko osam milijarda dolara. Taj se plijen skriva u nekim zapadnim
bankama. Godine 2004., vanjski je dug Demokratske Republike
Kongo, sa svoje strane, iznosio 13 milijarda dolara...
Haiti je najsiromanija zemlja Latinske Amerike i trea meu
najsiromanijima u svijetu.72 Za vrijeme svoje vladavine, koja je
trajala vie od 24 godine, klan Duvalier iz javnih je blagajna ukrao
i prebacio na privatne raune u zapadnim bankama ak 920 milijuna dolara. Vanjski dug Haitija danas gotovo dosee tu svotu.
Trei razlog. Transkontinentalne tvrtke iz agrosektora, meunarodne banke, kao i transkontinentalne uslune, industrijske i
trgovinske tvrtke nadziru danas iroke sektore gospodarstava zemalja june hemisfere. Znatna veina njih ostvaruje astronomske
dobiti. Najvei dio toga novca svake se godine prebacuje u sjedita tih kompanija u Europi, Sjevernoj Americi ili u Japanu. Samo
se mali dio tih prihoda opet ulae, u lokalnoj valuti, na mjestu
zarade.
Sporazumi to ih transkontinentalne tvrtke sklapaju s prihvatnom zemljom, najee predviaju "retransfer" dobiti u devizama. Primjer: jedna strana kompanija smjetena u Peruu zarauje
u solima (novana jedinica Perua, op. prev), ali odbija, dakako, u
svoje sredite prebaciti te sole. Njezin e ravnatelj ii nagovarati
sredinju banku u Limi. A na koncu e mu ona dati na raspolaganje dolare koji se slobodno mogu prebacivati.
etvrti razlog. Veina transkontinentalnih kompanija koje
djeluju u Treem svijetu koristi patente koje dri holding toga
drutva. Tako, na primjer, Perulac i Chiprodal, Nestlove tvrtke u
Peruu i ileu, ovise o Nestlovu holdingu, koji je upisan u listi trgovakih drutava u gradiu Cham, u kantonu Zug, u vicarskoj.
72

Ako se kao kriterij klasifikacije uzme dohodak po glavi stanovnika

Koritenje tih patenata naplauje se onim to se naziva tantijemi.

Kao i sve zarade tih drutava ti se tantijemi prebacuju u Europu,
u Japan, u Sjevernu Ameriku ili prema poreznim rajevima na Karibima, i to ne u lokalnoj valuti nego u devizama.
Na koncu, i zadnji razlog: drave (poduzea itd.) Treega svijeta ostaju za svjetsko trite kapitala dunici visokoga rizika. Posve
logino, velike zapadne banke nameu dunicima s Juga neusporedivo vie kamatne stope nego onima sa Sjevera. Te prekomjerno visoke kamate oito pridonose krvarenju kapitala od kojega
pate zemlje Juga.
Kao to ljudsko tijelo gubi svoju krv kao posljedicu agresije i tekoga ranjavanja, tako i zemlje june hemisfere osjeaju da je sr
njihova bia unitena bezobzirnom pljakom vjerovnika i njihovih pomagaa, klase compradora. Evo jednoga primjera to ga
smatram osobito slikovitim.
U 1970-im godinama, ukupni vanjski dug drava Latinske
Amerike bio je oko 60 milijarda dolara. A 1980., on je ve iznosio
240 milijarda. Deset godina poslije, ta se svota vie nego udvostruila: dosegla je 483 milijarde dolara. Godine 2001., vanjski
dug Latinske Amerike oscilirao je oko rekordnih 750 milijarda
dolara.73 Korijen toga duga lei u tome to se vjerovnicima prebacuje prosjeno 24 milijarde dolara godinje, i to ve 30 godina.
Ukratko reeno, tijekom tri desetljea, taj je kontinent za isplatu
duga svake godine morao rtvovati izmeu 30 i 35 posto dohotka
to ga ostvaruje izvozom svojih dobara i usluga. Tako je 2001.,
na primjer, svaki stanovnik Latinske Amerike (ukljuujui starce
i malu djecu) dugovao vjerovnicima sa Sjevera jo, u prosjeku,
2550 dolara.74
73

O korijenima i o rastu vanjskoga duga razliitih junoamerikih zemalja usporedi

Marcos Arruda, External Debt, prijevod Peter Lenny, London, Pluto Press i Transnational Institute, 2000.

74

Maurice Lemoine, Etat national et dveloppement, izlaganje na Meunarodnom susretu socijalista u Rio de Janeiru od 2. do 4. kolovoza 2001. Maurice Lemoine je pomonik glavnog urednika mjesenika Le Monde diplomatique.

U naelu, dobivanje nekoga zajma trebalo bi zemlji koja ga

trai omoguiti da ulae i, dakle, financira razvoj svojih vlastitih
infrastruktura i openito svojih proizvodnih snaga. Zahvaljujui tome razvoju, ona bi trebala isplaivati svoj dug. Meutim, na
tom putu ta se logika posve izopauje. Danas, naime, zemlje Treega svijeta plaaju sve vie kamate, zato samo djelomino isplauju svoj dug... te sve vie osiromauju.
Vanjski dug djeluje kao rak koji se ne lijei. On neprekidno raste. Neumoljivo. Taj rak spreava narode Treega svijeta da kadtad izau iz bijede. Naprotiv, vodi ih u agoniju.
to e se dogoditi ako neka zemlja odbije vratiti dug, odnosno
isplaivati kamate bankarima Sjevera ili MMF-u?
Ne postoji tzv. postupak steaja (to znai prestanak isplaivanja, itd.) za drave koje ne mogu plaati dugove. O tome je sluaju
meunarodno pravo posve nijemo. Meutim, u praksi, insolventna se zemlja tretira upravo kao neko privatno poduzee ili ak kao
pojedinac kojega mui potpuna ili djelomina nesolventnost.
Uzmimo jedan primjer. Prije gotovo dva desetljea, peruanska
vlada na elu s Alanom Garcijom, smatrajui kako joj katastrofalna financijska situacija u zemlji vie ne omoguava da u cjelini
isplauje obveze vanjskog duga, ugovorenog s ustanovama Breton Woodsa i sa stranim privatnim bankarima, odluila je plaati
samo do 30 posto njihove ukupne vrijednosti. Koje su bile posljedice te odluke?
Prvo su, na zahtjev njemakih vjerovnikih banaka, njemake
vlasti zaplijenile brod s peruanskom zastavom, nakrcan ribljim
branom, odmah nakon to je pristao u luci Hamburga. U to je
vrijeme Republika Peru imala vrlo kvalitetnu meunarodnu zrakoplovnu flotu. No, prvi peruanski zrakoplovi koji su se spustili u
New Yorku, u Madridu, u Londonu u danima nakon jednostrane
najave smanjenja otplate peruanskoga duga i kamata bili su takoer zaplijenjeni na zahtjev vjerovnika.

Ukratko: kako se ne moe zatvoriti u potpunu nezavisnost,

- te time prihvatiti odricanje od svake vrste meunarodne razmjene - danas nijedna zaduena zemlja Treega svijeta ne moe
prihvatiti put u namjernu insolventnost.
U veini od 122 drave june hemisfere postoji veliki nerazmjer izmeu proraunskih trokova namijenjenih socijalnim
slubama i onih kojima se isplauju dugovi. Evo nekoliko primjera:
Dio prorauna namijenjen temeljnim socijalnim slubama i
otplati dugova75
Zemlja
Kamerun
Obala Bjelokosti
Kenija
Zambija
Niger
Tanzanija
Nikaragva

Socijalne slube
4,0%
11,4%
12,6%
6,7%
20,4%
15,0%
9,2%

Otplata duga
36,0%
35,0%
40,0%
40,0%
33,0%
46,0%
14,1%

Pomanjkanje socijalnih slubi (i zapoljavanja) znai za obitelji

bijedu i ponienje. Moru zbog neizvjesne sutranjice ponekad
ublauju novani prilozi iseljenih sinova, keri ili jednoga od
roditelja. No, taj je izvor posve nedostatan za rjeenje toga problema. Danas je u svijetu jedan od 35 radnika ili radnica iseljenik- gastarbajter". Godine 1970. ti su iseljenici prebacivali kui
dvije milijarde dolara. A 1993. svota se popela na ak 93 milijarde
dolara.76 No, i to je posve nedostatno da bi se rijeio problem.
Pogoranje stanja socijalnih infrastruktura osobito je nepodnoljivo kada se razmatra sudbina desetaka milijuna djece trajno
75

Analiza pokriva razdoblje od 1992. do 1997. Izvor: CADTM

76

Svjetska organizacija za migracije (eneva), koja daje te brojke, razmatra samo slubene transfere (ostvarene putem bankarskih sustava, Western Uniona itd.).Ako se
uzmu u obzir neformalne transakcije (plaanje iz ruke u ruku itd.) svota se udvostruuje. Vidjeti takoer Brunson McKinley, "Make the best of the money that migrants send home", u International Herald Tribune, 12. kolovoza 2004.

iskljuenih iz kole. U 191 dravi, lanici Ujedinjenih naroda, 113

milijuna djece mlae od 15 godina nema pristupa koli. A 62 posto meu njima su djevojice.
Europljani vole svoje odmore provoditi, recimo, u Marakeu,
Agadiru, Tangeru ili Fesu. A u toj Kraljevini Maroku 42 posto
odraslih ne zna ni itati ni pisati. ak 32 posto djece izmeu 6 i
15 godina iskljueno je iz bilo kojega oblika kolovanja.
UNICEF je objavio ovaj raun77: ako bi se omoguio pristup
koli svoj djeci od 6 do 15 godina u cijelome svijetu, stajalo bi
to, raunajui sve drave kojih se to tie, oko dodatnih sedam
milijarda dolara godinje, i to u razdoblju od deset godina. Ta je
ukupna svota (70 milijardi) manja od one koju stanovnici SAD-a
troe godinje za kupnju kozmetikih proizvoda. Ili jo: godinja
svota od 7 miljarda je manja od svote koju u godini dana troe
Europljani (stanovnici 15 drava lanica Europske unije prije 1.
svibnja 2004.) na sladoled.
Republika i kanton eneva, divno je maleno podruje koje se prostire na dvjema obalama jezera, to ga vodom opskrbljuju rijeka
Rhne i, neto dalje, ledenjaci Alpa. Osnovan 1536., ovaj kanton
danas ima oko 400.000 stanovnika, koji potjeu iz 184 razliitih
nacionalnosti. Njegov teritorij velik je (ili malen) 247 etvornih
kilometara. Ja ondje ivim i ondje sam esto imao ugodne susrete. Nedavno sam, meutim, iskreno reeno, imao jedan vrlo
uznemirujui susret.
Bio je petak 7. svibnja 2004., potkraj popodneva. U prizemlju
vile Moynier direktor ureda za vezu izmeu UN-a i UNESCO-a,
Georges Malempr, slavio je svoj odlazak u mirovinu. Cvijee,
pozdravni govori, ljudska toplina...
Iza visokih staklenih prozorskih vrata, sjevernjak die crne valove na enevskom jezeru. Malempr je jako simpatian i hrabar
ovjek: itavih 40 godina on se potpuno bio posvetio razvoju i
77

UNICEF, La Situation des enfants dans le monde, New York, 2003.

promaknuu kolovanja djece u najsiromanijim zemljama. Gomila prijatelja dola je gotovo sa svih strana svijeta da bi ukazala poast Georgesu, njegovoj supruzi i njegovim kerima. Bivi
glavni direktor UNESCO-a, Federico Mayor, ivahniji nego ikada, odrao je govor pun njenosti. Belgijski veleposlanik Michel
Adam i njegova ena bili su takoer nazoni.
Malo postrance od okupljene gomile, opazio sam elegantnog
gospodina, mladog, kojega kao da je sve to zabavljalo. On, oito, ne
poznaje obiaje i navike enevskih plemena. Pristupio sam mu.
ovjek je Francuz, u etrdesetim godinama. Stigao je iz Washingtona prije nekoliko dana. Sa svojim nainom govora, odijevanja, kretanja u drutvu, ima sva svojstva velikoga tehnokrata.
Njegova obveza i dunost: zastupanje i tumaenje interesa MMFa u meunarodnim organizacijama u enevi.
Odmah me je obavijestio: "U biti, zanima me samo WTO.78"
A borba protiv epidemija koju vodi WHO79? Protiv gladi WFP80?
Borba ILO-a81 i njegova direktora, Juana Sommavije, da bi se nametnuli pristojni radni uvjeti? IOMI82 koji se bori za dobrobit iseljenika? Visoko povjerenstvo za ljudska prava koje se bori protiv
muenja? Sudbina izbjeglica koje brani Visoko povjerenstvo za
izbjeglice?
Ne pokazuje velik zanimanje za to, oito je. Prije svega ostalog,
za elegantnog plaenika najvaniji su privatizacija javnih dobara,
liberalizacija trita, slobodni protok kapitala i roba te patenti to
potjeu od transkontinentalnih tvrtki u okviru WTO-a.
Inteligentan, struan i briljantan u analizama, C. je, uz pomo
aice enevskoga bijelog vina, malo pomalo izgubio svoju vaingtonsku suzdranost. uo je prie o meni, a moda je ak preletio neku od mojih knjiga. Otkrili smo zajednikoga prijatelja
78

Svjetska trgovinska organizacija

79

Svjetska zdravstvena organizacija

80

Svjetski program za hranu

81

Meunarodna organizacija rada

82

Meunarodna organizacija za migracije

u betonskome bunkeru na broju 18181 H Street, Northwest, u

Washingtonu.
Iznenada je zastao i pogledao me bez simpatije. Digao je ruke
prema stropu, njegove smee oi izraavaju prigovor. Rekao mi
je otprilike: "Vidite... ovo to inite nije dobro... Svi ovi mladi ljudi, ove mlade djevojke koje vas sluaju, svi su puni oduevljenja,
zanosa. Oni bi eljeli moi promijeniti svijet... Ja ih razumijem...
Meutim, to je pogibeljno... osobito kad padaju u ruke ljudi koji
ne znaju nita o svjetskome gospodarstvu i njegovim silama...
Oni vam vjeruju... A to e poslije?"
Odgovorio sam mu s nekoliko ljubaznih primjedbi.
Tada se okrenuo prema otvorenim staklenim prozorskim vratima i jezeru. Na slabome veernjem svjetlu i pod mirisom mokroga lia, dodao je: "Zakoni trita postojani su, nepromjenjivi.
Nita... Niemu ne slui sanjati."
ovjek je bio posve iskren i dobronamjeran. Ja sam, meutim,
bio uasnut njegovim uvjerenjem. A osobito slijepom i gluhom
moi koju koristi, kao dio odreene ekipe, dakako, nad ivotom
stotina milijuna ljudi, djece i ena u Aziji, Africi i Junoj Americi.
MMF ne upravlja samo dugom, i to uz pomo pisama namjera, planova o strukturalnoj prilagodbi, refinanciranja, te financijskih moratorija i restrukturiranja. On je i jamac zarada stranih
pekulanata. Kako to rade, kako postupaju?
Uzmimo primjer Tajlanda. U srpnju 1997., strani su pekulanti napali nacionalnu valutu, baht, s nadom da e na toj slabanoj
valuti postii brzu i zamanu zaradu. Na to je Sredinja banka u
Bankgkoku posudila iz svojih rezervi stotine milijuna dolara i s
njima na bankarskome tritu kupovala bahte. Pokuala je spasiti
svoju valutu.
Uzaludan trud. Nakon tri tjedna borbe, iscrpljena, Sredinja
banka bacila je koplje u trnje i pozvala MMF u pomo. A potonji
je vladi nametnuo nove zajmove. Tim novim zajmovima Bankgkok je ponajprije morao isplatiti privatne pekulante. Tako ni-

jedan od stranih pekulanata ("morskih pasa" nekretnina ili igraa na burzi) nije u Tajlandu izgubio ni jedan cent.
MMF je, istodobno, prisilio vladu da zatvori stotine bolnica i
kola, da smanji svoje javne trokove, da obustavi popravak i obnovu putova te da poniti zajmove to su ih javne banke dodijelile
tajlandskim poduzetnicima.
Koji je rezultat toga? U razdoblju od dva mjeseca, stotine tisua Tajlandana i useljenih radnika izgubile su posao. Zatvorene su
tisue tvornica i pogona.
No pada na park Mon-Repos. Zadnji labudovi dostojanstveno se vraaju na obalu. Moj je plaenik nepokolebljiv: "Vratite se
danas u Tajland... gospodarstvo cvate!"
A patnje, a muke to ih ve devet godina podnose stotine tisua ljudskih bia?
C. ne odgovara. Umjesto njega, ja ipak mogu jasno izrei odgovor to ga on, bez sumnje, ima na jeziku: "Ljudska muka ne
moe se kvantificirati, ona nije predmet makroekonomske analize. Kako je nemjerljiva, ona za MMF ne postoji."
Prolazim pjeice preko parka, uronjenoga u duboku no, sve
do ceste za Lausanneu, uvjeren da e bitka biti duga, protiv neprijatelja koji je jai nego ikada. Stotinama milijuna ljudskih bia
najavljena su dugotrajna ponienja - ali i otpori.
I neka mi nitko ne kae da je ponitenje duga nemogue, jer bi,
navodno, ono cijeli svjetski bankarski sustav dovelo u smrtnu
opasnost! Svaki put kada neka zemlja, unitena svojim dugom,
pada (makar na kratko vrijeme) u rupu insolventnosti (kao Argentina 2002.), Wall Street Journal i Financial Times najavljuju
nam apokalipsu... ako se dovede u pitanje sustav koji je izazvao
katastrofu. Mogu li se ta javna oitovanja pripisati psiholokoj
nepostojanosti novinara?
Oito ne. Oni se samo pokoravaju vjetoj strategiji. Europski
televizijski gledatelji, ma koliko sami bili pasivni, svakoga se dana

suoavaju s uincima pustoenja to ih namee dug. Oni su ogoreni, uznemireni. Postavljaju pitanja. A kada je rije o ljudima,
enama i djeci Treega svijeta, svi oni pate, cijelim svojim biem,
od uinaka sustava. Treba, dakle, "ozakoniti" dug. Kako to postii? Uiniti ga "neizbjenim"... Odatle argument najamnika kapitala, ponavljan ad nauseam: "Tko god takne u dug, gura svjetsko
gospodarstvo u smrtnu opasnost."
Ralanimo malo tu tobonju neizbjenost. Dananji se neoliberalni gramzivci susreu s problemom s kojim se nisu morali
suoavati njihovi prethodnici u XIX. i u prvoj polovici XX. stoljea. Od vremena pobjednike kolonijalne vlasti, zapravo, rasistiki
argument bio je posve dovoljan: "Crnci su lijenine, oni razumiju
samo silu... Arapi su zaostali, nesposobni sami i za sebe organizirati moderno gospodarstvo... A to rei o Indijancima s Anda ili
iz gvatemalske ume? Divljaci koji imaju dobre izglede tek kada
se mi bavimo njihovom kavom." Meutim, danas se stanje promijenilo. Kibernetski prostor ujedinjuje svijet. Telekomunikacije
su se proirile po cijelome svijetu. One djeluju u realnome vremenu! Internet u jednom trenutku omoguuje pristup milijardama
informacija u svijetu. Osim toga, unato svim svojim loim stranama, televizija stalno prikazuje slike svijeta. A masovni turizam
navodi stotine milijuna bijelaca (i Japanaca) na seobu, dakako
privremenu, prema najegzotinijim krajevima na svijetu. Oni
se ondje suoavaju s bijedom, ponienjem, glau. U tim novim
uvjetima, rasizam vie nije djelatan. On, naime, nejednaku raspodjelu bogatstava i kapitala na Zemlji vie ne uspijeva nametnuti
narodima Sjevera kao normalnu i zakonitu.
Trebalo bi, dakle, pronai neto drugo. I upravo su zato gramzivci promaknuli teoriju o "prirodnim zakonima" koji navodno
vladaju tokovima kapitala. Meutim, ta tobonja teorija, koja
zakljuuje kako je nemogue posumnjati u sustav zaduivanja
zemalja Treega svijeta, ne moe izdrati ozbiljnu ralambu. Pogledajmo to poblie.

Uplate to su ih posljednjih deset godina ostvarile 122 zemlje

Treega svijeta na ime otplate svojih dugova dravama i bankama
zemalja Sjevera, porasle su na manje od dva posto ukupnoga nacionalnog dohotka zemalja vjerovnika.
U razdoblju od 2000. do 2002. estoka burzovna kriza uzdrmala je gotovo sve financijske ustanove, ruei naslijeene vrijednosti za vie stotina milijarda dolara. U te dvije godine veina vrijednosnih papira upisanih na burzi izgubila je do 65 posto
svoje vrijednosti. A za dionice visoke tehnologije, to kotiraju na
Nasdaqu, gubitak vrijednosti dosezao je i 80 posto. Na kraju, vrijednosti sruene na burzi u tom razdoblju bile su 70 puta vee od
ukupne vrijednosti vanjskoga duga 122 zemlje Treega svijeta.
Ipak, unato ogromnom rastopljenom kapitalu, burzovna
kriza 2000. do 2002. nije izazvala ruenje svjetskoga bankarskog
sustava: u prilino kratkom vremenskome razdoblju financijske
su se ustanove oporavile i vratile u prvotno stanje. Pritom, dakako, daleko od toga da u svoj hipotetski pad povue cijela gospodarstava, zaposlenost i utede bogatih naroda Sjevera, svjetski
je bankarski sustav savreno probavljao tu krizu. Nijedna zemlja
Sjevera nije se nala ni u kakvim tekoama, a da o svjetskom
gospodarstvu u cjelini i ne govorimo.
Zato onda ne pristupiti ponitenju duga?
Ako bezuvjetno, jednostrano i potpuno ukinue vanjskoga
duga siromanih zemalja ne bi razorilo - a to je posve sigurno
- nijedno zapadno gospodarstvo i ako ne bi izazvalo propast vjerovnikih banaka, ipak ne treba iskljuiti mogunost da bi ova ili
ona javna ili privatna ustanova, u Europi ili Americi, na primjer,
mogla pretrpjeti neke tete. One bi, meutim, ostale posve ograniene i, dakle, savreno prihvatljive za sustav u cjelini.
U svom tekstu "Bitni pogledi na izbor naih izaslanika za Nacionalnu skuptinu", objavljenom 1. listopada 1789., Jean-Paul
Marat pie: "to znai nekoliko kua to ih je narod opljakao u
jednome danu, prema prevarama i pronevjerama koje je cijela na-

cija trpjela 15 stoljea pod trima lozama naih kraljeva? to znae

nekoliko unitenih pojedinaca prema milijardu ljudi kojima su
kou derali poreznici, krvopije, javni rasipnici? [...] Pustimo sve
predrasude i pogledajmo."83
Da, ponovimo: isto i jednostavno ponitenje ukupnoga vanjskog
duga naroda Treega svijeta ne bi imalo, praktiki, nikakva utjecaja na gospodarstva industrijskih drava i na blagostanje njihovih itelja. Bogati bi ostali vrlo bogati, ali bi siromani ipak postali
malo manje siromani.
To je pitanje, oito, vrue: zato u tim uvjetima novi kapitalistiki feudalni sustavi i njihovi sluge iz ustanova Breton Woodsa
zahtijevaju uporno i tvrdo da i najmanja para najmanjega duga
bude plaena tono u trenutku nametnuta roka? Njihova pobuda
nema niega zajednikoga s bilo kakvom bankarskom racionalnou, ve ponajprije s logikom sustava dominacije i eksploatacije to ih oni nameu narodima svijeta.
Isplaivanje duga vidljiva je gesta prisege vjernosti.
Rob klekne na zemlju svaki put kad dobije MMF-ovo pismo
namjere ili program strukturalnoga prilagoavanja. Rob koji stoji
uspravno, meutim, ve je opasan rob, ak i kada mu teki i zahrali okovi sputavaju zglobove, vrat i, dakako, duu. Uzmimo
primjer Bolivije.
Kako zapravo pregovarati o iskljuivoj koristi stranih gospodara, o skandaloznim rudarskim ugovorima, o ustupanju amazonskog zemljita, o prodaji oruja, o privatizaciji javnih profitabilnih
poduzea po smijenim cijenama ili o poreznim povlasticama,
ako Bolivija ima najmanju financijsku autonomiju, najmanju
ekonomsku suverenost, najmanje politiko dostojanstvo?
U Venezueli, na Kubi, u jo nekoliko zemalja, a sutra, moda, u Argentini i Brazilu, gospodari svjetskoga financijskog ka83

Jean-Paul Marat, Textes choisis, uvod napisao Lucien Scheler, Pariz, ditions de
Minuit, 1945., stranice 97 i 98; "Observations essentielles" objavljene su u L'Ami du
peuple od 1. listopada 1789.

pitala sudaraju se s otporima. Meutim, svugdje drugdje imaju

slobodno polje djelovanja. Valja pokuati, dakle, pomou ekonomske blokade, sruiti kubansku vladu, sabotaom nacionalne
naftne kompanije PDSVA destabilizirati vlast predsjednika Huga
Chaveza Friasa u Caracasu, ozloglasiti i oklevetati predsjednika
Kirchnera u Argentini i stegnuti slavinu u Brazilu. Ukratko: valja
zadrati posve na dnu one koji jesu posve na dnu. Kozmokrati se
time slue. Od toga, naime, ovisi preivljavanje sustava i astronomske zarade koje ostvaruju.
A da bi olabavili omu duga, narodi Treega svijeta raspolau s tri
strateke mogunosti.
1. Voe socijalnih pokreta podinjenih naroda mogu stvarati saveze sa snanim pokretima solidarnosti sjeverne hemisfere, pogotovu s udrugom Obljetnica 2000., ija je energina akcija, osobito u Engleskoj i Njemakoj, prisilila neke vjerovnike skupine,
ak i MMF, na nekoliko ustupaka, makar i najmanjih. Tako je
roen i Nacrt strategije redukcije duga. O emu je rije?
Prije vie od 30 godina Ujedinjeni narodi razvili su ideju o
least developed countries (najmanje razvijene zemlje, engleska
kratica LDCs, prim. prev.). Stanovnici tih zemalja imaju najnii
dohodak. Inae, te zemlje odreuje skup sloenih kriterija. Prema njima, toj kategoriji pripada danas 49 zemalja (umjesto 27
koliko ih je bilo 1972., to je znak vremena). One imaju ukupno
650 milijuna stanovnika to je malo vie od 10 posto ukupnoga
stanovnitva globusa. Svih tih 49 zemalja raspolae s manje od 1
posto svjetskoga dohotka. Od tih zemalja, 35 ih je u Africi, devet
u Aziji, pet na Pacifiku i na Karibima.
Neke zemlje izlaze iz te kategorije LDCs, a neke druge ulaze u
nju. Primjer: zahvaljujui politici veega ulaganja i poljoprivrednih reforma, Bocvana je upravo napustila tu skupinu. A Senegal
je upravo uao u nju.
Kampanja Obljetnice 2000. temelji se na injenici da ukupni

vanjski dug tih 49 zemalja iznosi ak 124 posto njihovog nacionalnog bruto proizvoda (NBP).84 Te zemlje troe, dakle, znatno
vie novaca za isplatu svojih dugova nego za odravanje socijalnih
sluba: znatna veina njih usmjerava vie od 20 posto svojih godinjih proraunskih trokova na servisiranje duga.85 Osim toga,
od 1990., rast NBP-a svake od zemalja iz skupine LDC u prosjeku
je manji od 1 posto, za razliku od stope demografskoga rasta od
2,7 posto, to oito spreava svaku unutarnju akumulaciju kapitala, pogotovu svaku socijalnu politiku. Kao pijani brodovi, te se
zemlje udaljavaju u mraku i tonu u oceanu bijede.
Odgovarajui toj kampanji, Nacrt strategije redukcije duga poziva LDCs dunike, koji ele MMF-u podnijeti zahtjev za smanjenje svojih dugova, da se pridrue i predloe jedan ili vie planova
za ulaganje time uteenoga novca u vlastitoj zemlji. Taj sustav,
meutim, djeluje na vrlo nezadovoljavajui nain. S jedne strane,
on izaziva osjeaj ponienja u zemljama kojih se tie, jer MMF
postaje izravni gospodar planova nacionalnog razvoja. S druge
strane, MMF nikada ne odobrava neki projekt preustroja koji ne
bi bio u skladu s njegovom zamisli o nunosti "otvaranja trita"
ili s neizbjenosti "istine o cijenama". Ako, na primjer, zemlja
molitelj iskae namjeru da dio "osloboenog" novca iskoristi za
financiranje prehrambenih namirnica tzv. prve potrebe - da, ih
dakle, uini pristupanijima onima najsiromanijima - MMF e
to sigurno odbiti.
A ako se, naprotiv, zemlja molitelj zauzima za gradnju nove
autoceste izmeu zrane luke i glavnoga grada, MMF e to bez
ikakve sumnje prihvatiti i odmah kao redukciju duga dodijeliti
svotu koja odgovara cijeni gradnje autoceste.
Ukratko, jo mnogo toga treba uiniti da bi se ozbiljno napredovalo na tome putu.
84

Kampanja Jubileja 2000 (vidjeti osobito internetsku stranicu:

http://www.jubile2000uk.org).

85

Svjetska banka, Rapport 2000 sur le developpement dans le monde. Combattre la

pauvret, Pariz, ditions de la Banque mondiale, rujan 2000.

2. Revizija duga (audit)

Vlada neke prezaduene zemlje uvijek moe pribjei preispitivanju svakoga rauna, transakcije, ulaganja, kako su to inile i
njezine prethodnice u koritenju stranih zajmova. Taj su djelotvoran, ali sloen nain zamislili i pokrenuli brazilski ekonomisti.
Prva je revizija stranoga duga primijenjena godine 1932. u brazilskom parlamentu. Vlada je odbila isplatiti stranim bankama
sve svote koje su smatrane "ilegalnima". A takvima su se, zapravo,
smatrali svi dugovi nastali na temelju krivotvorenih dokumenata
ili previsokih rauna, iz korupcije ili iz bilo kakvoga oblika prijevare. Dug temeljen na lihvarskim kamatama takoer se smatrao
nitavnim i bezvrijednim.
Ta je operacija bila vrlo korisna za Brazil. No, vratit u se na to.
3. Stvaranje "kartela dunika".
Dug u sebi uvijek ukljuuje i odnos snaga. Bogata namee
svoju volju siromahu. Neplaanje kamata i bilo kojih dijelova
duga odmah se kanjava prema meunarodnome pravnom poretku, koji je, u cjelini, u slubi vjerovnika. Stvaranje homogene
fronte zemalja dunika mijenja, meutim, taj odnos snaga. Kao i
kada je rije o sindikalnim temama, kolektivni pregovori poveavaju pregovaraki manevarski prostor slabijega.
Oslanjajui se na umjenost brojnih ekonomista i bankarskih
strunjaka, osobito europskih, odgojenih i obrazovanih na socijalistikim idejama, izvrno vijee Socijalistike internacionale
stavilo je u pogon mehanizme kolektivnoga pregovaranja o smanjenju duga. Vratit u se i na to.
Tijekom zime 2003.-2004., Claus Peymann i Jutta Ferbers postavili su na scenu u berlinskom Kazalitu Brecht na Schiffsbauerdammu suvremenu i potresnu verziju drame Sveta Ivana klaonika.
Meike Droste u toj je predstavi odigrala zadivljujuu Svetu Ivanu.
Bio sam nazoan na premijeri.

Nakon to je Ivana pred pobjednikim gospodarima klaonica

u Chicagu i leevima ubijenih trajkaa izgovorila svoj zavrni govor, u kazalinoj dvorani odjeknula je prava grmljavina pljeska.
Ivana kae:
Gore i dolje dva su jezika,
Dvije mjere, dvije teine.
Ljudi imaju isto lice
Ali se vie ne prepoznaju
Oni koji su dolje
Zadravaju se dolje
A oni koji su, gore
Ostaju gore.
Ekonomska nerazvijenost zatvara svoje rtve u ivot bez nade,
jer njihov je zatvor trajan. One se osjeaju doivotno osuenima.
Bijeg se ini nemoguim: barikade bijede zaustavljaju sve izglede
za bolji ivot njih samih i, to je jo bolnije, njihove djece.
Oni koje Svjetska banka srameljivo naziva "beskrajno siromanima" ive s manje od jednoga dolara na dan, veina njih s
jo mnogo manje. Njih je danas vie od 1,8 milijarda. Njihov se
broj posljednjih gotovo deset godina poveao za 100 milijuna.86
Da bi ih se oslobodilo toga njihova zatvora, nuno je hitno i bezuvjetno ukidanje ukupnoga vanjskoga duga njihovih zemalja.
Evo to se zove "mrski dug".
Ruanda je mala seljaka republika koja uzgaja aj, kavu, eernu trsku i banane, ima 26.000 etvornih kilometara zelenkastih breuljaka i dubokih dolina. Lei u podruju Velikih Jezera,
u sredinjoj Africi, i neovisna je republika od 1960. Naseljava je
oko osam milijuna ljudi koji uglavnom pripadaju dvama narodi86

Izmeu 1990. i 1998. njihov se broj poveao sa 1,7 na 1,8 milijardi. Vidjeti Svjetsku banku, Global Economic Prospects and the Developing Countries, Washington,
2000.

ma - Hutu i Tutsi87. Ruanda granii s DR Kongom na zapadu, s

Tanzanijom na jugu i istoku, s Ugandom na sjeveru.
Od travnja do lipnja 1994., na breuljcima Ruande vojnici
regularnih trupa i pripadnici milicije interhamwe88 sustavno su
ubijali djecu, ene i mukarce naroda Tutsi, ali i tisue Hutua koji
su se suprotstavljali vladajuemu reimu. Neumorno krstarei
gradovima i selima zemlje, pozivajui se na paljivo sastavljene
popise, pod utjecajem mrnje koju je poticao tzv. Radio Tisuu
Breuljaka, ubojice su djelovali nou i danju, najradije velikim
noevima.
Ubojstvima su najee prethodila muenja. rtve se najee
bolo hladnom estinom, zduno. Pritom su ene i mlade djevojke
gotovo sustavno silovane prije nego to su ubijene.
A one obitelji iz naroda Tutsi koje su bjeale i traile spas u
samostanima, vjerskim kolama i crkvama, najee bi potkazali
i izruili Hutu sveenici i redovnice.
Noima i danima, tijekom tri mjeseca, rijekama Kagera i Nyabarongo plivale su odsjeene glave i udovi pogubljenih. Svjesnim
genocidom trebalo je iskorijeniti sva ljudska bia koja su pripadala manjinskome narodu Tutsi.
U to su vrijeme Ujedinjeni narodi drali u Ruandi kontingent
Plavih kaciga s vie od 1300 vojnika, sastavljen poglavito od Bangladeana, Ganaca, Senegalaca i Belgijanaca. Bio je pod zapovjednitvom kanadskoga generala Romea Dallairea i utvren u
vojnim logorima irom drave, zatienima bodljikavom icom.
U vrijeme pokolja, deseci tisua Tutsija zazivali su pomo Plavih kaciga, traei od njih da im omogue smjetaj u sigurnim
logorima. Meutim, asnici UN-a uporno su to odbijali. A takve
naredbe dolazile su iz New Yorka, iz Vijea sigurnosti, posredstvom tadanjega glavnog podtajnika za odravanje mira, Kofija
Annana.
87

Trea etnika skupina, Batve, ljudi koji ive u umama, vrlo je malobrojna.

88

Na jeziku banyarwanda, interhamwe znai "oni koji ubijaju zajedno"

A kada je genocid ve poeo, rezolucija Vijea sigurnosti br.

912 od 21. travnja 1994. smanjila je broj UN-ovih vojnika u Ruandi na polovicu.
Iako su, nasuprot bandama ubojica opskrbljenim kopljima,
tapovima s avlima i noevima, vojnici UN-a bili naoruani do
zuba, pasivno su promatrali pokolje, zadovoljavajui se time da
samo briljivo biljee sve te dogaaje i nain na koji su ljudi, ene
i djeca Tutsi slani u smrt, te da te biljeke proslijede u New York.
Ukratko, oni su se pokorili zloinakim naredbama.89
U samo stotinu dana masakrirano je tako izmeu osamsto tisua i milijun ena, dojenadi, djece, mladia, djevojaka i mukaraca Tutsija (ali i Hutua, na jugu). I to pred mirnim i ravnodunim oima Plavih kaciga Ujedinjenih naroda.
Od 1990. do 1994., glavni dobavljai oruja i zajmova Ruandi
bili su Francuska, Egipat, Juna Afrika, Belgija i Narodna Republika Kina. Za isporuke egipatskog oruja jamila je banka Crdit Lyonnais. Izravna financijska pomo dolazila je ponajvie iz
Francuske. A od 1993. do 1994., NR Kina isporuila je reimu u
Kigaliju 500.000 razliitih noeva. krinje pune noeva, plaene
francuskim zajmovima, stizale su kamionima iz Kampale i luke
Mombassa i kada je genocid ve bio poeo...
Ubojice, izvritelji genocida, konano su potueni nakon jaanja i napredovanje vojske Ruandske domoljubne fronte, koju
su stvorili mladi Tutsiji iz dijaspore u Ugandi. Kigali je osvojen u
srpnju 1994. Francuska je, meutim, preko Gome i Nord-Kivua,
nastavila isporuivati oruje zadnjim ostacima genocidnih jedinica, izbjeglih na istonoj obali jezera Kivu.
Francuska Franoisa Mitterranda odigrala je u Ruandi osobito
neasnu ulogu. Francuski su asnici podravali genocidnike i njihove politike voe, a kad je doao dan poraza, pomogli su im pri
bijegu. udi dranje Franoisa Mitterranda. Ugledni analitiari
89

Neke grinje savjesti pripadnika Plavih kaciga izale su na svjetlo dana prekasno: usporedi Romeo Dallaire, J'ai serr la main du diable, Toronto, Random House, 2003.

to tumae ovako. Hutu-diktatura predsjednika Habyarimane bila

je izrazito frankofonski reim; Ruandska nacionalna fronta, koja
se borila protiv njega, bila je znatnom veinom sastavljena od
sinova i keri izbjeglica Tutsija, roenih u Ugandi, dakle anglofonska. Upravo je u ime obrane frankofonije Franois Mitterrand
pruio bezrezervnu potporu genocidnim ubojicama.90 Uz ostalo,
francuskoga predsjednika spajale su i prijateljske veze s obitelji
pokojnoga ruandskoga Hutu-diktatora, Juvenala Habyarimane,
ija je smrt u zrakoplovnoj nesrei dolila ulje u vatru.
Nova je vlada naslijedila vanjski dug od neto malo vie od milijarde dolara. Dolazei na vlast u posve opustoenoj zemlji i drei kako nemaju nikakve moralne obveze isplatiti zajmove koji
su sluili za kupnju razliitih noeva kojima su se klale njihove
majke, braa i djeca, novi su vladari zahtijevali od vjerovnika da
obustave, odnosno ak i ponite, isplatu dugova. Meutim, voen Meunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom,
kartel vjerovnika konano je odbio sve mogue nagodbe, prijetei
blokadom ak i zajmova za suradnju te financijskom izolacijom
Ruande u svijetu.91
Tako su ruandski seljaci, siromani kao Job, kao i oni rijetki
koji su izbjegli genocid, danas ve iscrpljeni naporom da redovito, mjesec za mjesecom, stranim silama vraaju novac koji je
posluio za pokolje.
Izraz "mrski dug" skovao je ric Toussaint. Zatim ga je prihvatila i koristila veina nevladinih organizacija i socijalni pokreti
koji se bore za svjetsku socijalnu pravdu. Meutim - o kakva li
iznenaenja! - u proljee 2004. taj je izraz, na svoj raun i po
prvi put uope, prihvatila i jedna vjerovnika sila, i to ne ona
90

Vidjeti Colette Braeckman, "Rwanda, retour sur un gnocide", u Le Monde diplomatique, Pariz, oujak 2004. Patrick de Saint-Exupry, L'Inavouable. La France au
Rwanda, Pariz, Les Arnes, 2004.

91

Informacije o pregovorima koji su u toku izmeu vlade u Kigaliju i njezinih vjerovnika dugujem Valentini Rugwabiza, veleposlanici Ruande u Ujedinjenim narodima u enevi od studenoga 2002.

neznatna. Na konferenciji za tisak u Bagdadu, zastupnik koalicijskih snaga, Paul Bremer, govorio je o vanjskom dugu to ga
je nagomilao reim Saddama Husseina kao o "mrskome dugu".
Tim se izrazom na prvome mjestu obratio Francuskoj i Ruskoj
Federaciji, dvama glavnim vjerovnicima irakoga duga. Bremer
je toga dana zahtijevao ak ponitenje toga duga, jer je on, kako
je protumaio, ugovoren sa zloinakim reimom. On se, oito,
urio vratiti novi ameriki protektorat na kolosijek ekonomskog
profita...
Vrlo su ive rasprave u okviru Parikoga kluba, meu 19 zemalja vjerovnica.92 Godine 1980., iraka je vlada imala devizne
zalihe od 36 milijarda dolara. Meutim, desetogodinji rat voen
protiv Irana pretvorio je Irak u zemlju dunika. Njegov dug danas
dosee ak 120 milijarda dolara, od kojih se 60 milijarda duguje
zemljama regije, a ostatak zemljama koje ine Pariki klub. Pritom istome dugu valja dodati jo 350 milijarda dolara to ih zahtijevaju Saudijska Arabija i Kuvajt kao odtetu za invaziju 1990.
To je mrana hipokrizija kozmokrata i njihovih politikih sluga: oni odbijaju ponititi dug "nerentabilnih" puanstava, ali proglaavaju "mrskima" (dakle, nenaplativima) zajmove koji optereuju bogate zemlje koje ih nadziru vie ili manje izravno.
Po mome miljenju, "mrskim dugovima" valja smatrati sve
vanjske dugove zemalja Treega svijeta koji izazivaju gospodarsku nerazvijenost, svoenje puanstva na robove i unitavanje
ljudskih bia glau.

92

Za genezu i sastav Parikog kluba vidi stranicu 74.

2. POGLAVLJE

Glad

Smrt milijuna ljudskih bia zbog pothranjenosti i gladi prava je

sramota poetka treega tisuljea. To je apsurd i ljaga koju nijedan razlog ne moe opravdati, nijedna politika ozakoniti. Radi se
o zloinu protiv ovjeanstva koji se beskonano ponavlja.
Danas, kao to ve rekoh, svakih pet sekundi jedno dijete
mlae od deset godina umire od gladi ili od neke bolesti koja je
posljedica loe ishranjenosti. Tako je glad samo 2004. ubila vie
ljudskih bia nego svi ratovi zajedno to su se vodili tijekom te
iste godine.
Gdje smo danas u borbi protiv gladi? Posve je jasno da je gubimo. Godine 2001. jedno je dijete mlae od 10 godina umiralo od
gladi svakih sedam sekundi.93 Te iste godine bilo je 826 milijuna
osoba koje su zbog posljedica teke i kronine pothranjenosti postale invalidima. Danas je takvih invalida 841 milijun94. Izmeu
1995. i 2004. broj rtava kronine pothranjenosti poveao se za
28 milijuna osoba.
Glad je izravna posljedica duga, u mjeri u kojoj liava siromane zemlje njihove sposobnosti da ulau u fondove neophodne za
razvoj ratarskih i socijalnih infrastruktura te transporta i usluga.
93

FAO, State of Food Insecurity in the World, 2001. i 2004, Rim 2001. i 2004.

94

Isto

Glad izaziva teku patnju tijela, slabljenje motivacije i umnih

sposobnosti, iskljuenje iz aktivnoga ivota, drutvenu marginalizaciju, neizvjesnu sutranjicu, gubitak gospodarske autonomije.
Ona otvara put prema smrti.
Pothranjenost se definira manjkom unosa energije to je sadri hrana koju konzumira ovjek. Ona se izraava u kalorijama,
to je jedinica mjere za koliinu energije koju sagorijeva ljudsko
tijelo95.
Parametri su razliiti, ovisno o dobi. Dojenetu treba 300 kalorija dnevno. Dijete izmeu jedne i dvije godine zahtijeva 1000
kalorija na dan, a sa pet godina potrebno mu je 1600 kalorija. Da
bi svakodnevno obnavljali svoju ivotnu snagu, odraslima je nuno 2000 do 2700 kalorija, ovisno o podneblju podruja u kojemu
ive i o vrsti posla to ga obavljaju.
U svijetu, bez obzira na uzrok, svake godine umire oko 62 milijuna ljudi, to je jedan promil ovjeanstva. Godine 2003. od
gladi ili od bolesti koje su posljedica nedostatka svih potrebnih
sastojaka u hrani umrlo je 36 milijuna ljudi.
Glad je, dakle, glavni uzrok smrti na naemu planetu. A tu glad
proizvodi ljudska ruka. Tko god umire od gladi zapravo je ubijen.
A ubojica u tome sluaju nosi ime "dug".
FAO96 razlikuje "konjunkturnu" i "strukturalnu" glad. "Konjunkturna" glad posljedica je estokoga pada gospodarstva neke
zemlje ili nekog njegov dijela. A kada je rije o "strukturalnoj"
gladi, ona je izazvana nerazvijenou zemlje.
Evo jednoga primjera konjunkturne gladi. U srpnju 2004. Banglade je preplavio osobito snaan monsun. Pod vodom je bilo
vie od 70 posto te zemlje koja ima ukupno 116.000 etvornih
kilometara. Od 146 milijuna stanovnika te zemlje, njih tri milijuna otad je u opasnosti da umru od gladi. Banglade je, u biti,
veliko ue u obliku delte, sastavljeno od mnotva rijeka koje se
95

Za metode evaluacije usporedi Jean-Pierre Girard, L'Alimentation, eneva,

Goerg 1991.

96

Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu

ulijevaju u Bengalski zaljev. Sve te rijeke dolaze iz gorskih kosa

Himalaja (Butan, Ladak, Nepal). Kada zapue monsun, njihov je
rast estok, nepredvidjiv. Njihovi snani i visoki valovi upaju drvea i rue kue, unitavaju brane, pokrivaju zelenom muljevitom
vodom stotine tisua hektara obradive zemlje i pustoe obalne
dijelove gradova.
A u normalno vrijeme, ako se to moe rei, zbog manjka vitamina A u Bangladeu svake godine oslijepi oko 30.000 djece
mlade od deset godina. WHO procjenjuje da e se, kao posljedica
tih poplava, do kraja 2004. brojka najmanje upeterostruiti.
Strukturalna glad, kao i konjunkturna glad, izravna su posljedica duga. Kada se radi o strukturalnoj gladi, to je posve oito.
Odnosi uzronosti izmeu konjunkturne gladi i duga, meutim,
zahtijevaju tumaenje.
Vratimo se gladi u Bangladeu 2004. Dva glavna hidrografska
bazena kriva za poplave u srpnju jesu slivovi rijeka Bramaputre
i Gangesa. Dogodilo se da sam, na zahtjev Ujedinjenih naroda,
godine 2002. bio u posebnoj misiji u Bangladeu. Trebalo je detaljno utvrditi sredstva kojima bi se izbjegla ponavljanja katastrofa te vrste. U prostranome uredu ministra vodoprivrede u Dhaki
proveo sam sate i sate u prouavanju grafikona, statistikih podataka, projekata. Iz tog mi je prouavanja postalo jasno kako bi
suvremena tehnologija mogla bez veih problema pripitomiti sve
rijeke Bangladea. S tehnoloke strane, monsunskim poplavama
moglo bi se savreno zagospodariti97. No kako je Banglade jedna od najzaduenijih zemalja june Azije, ozbiljno manjka novca
kojim bi se rijeke obuzdale i sredio njihov tok.
Evo jednoga primjera onoga to FAO naziva strukturalnom glau.
Kad sam kasno naveer 4. veljae 2003. izlazio iz ureda predsjednika Republike Brazila, u Planaltu u Brasiliji, jedan mi je pla97

Dio tih mjera opisao sam u svojem izvjeu predstavljenom na 60. zasjedanju
Komisije UN-a za ljudska prava.
Vidjeti "Bangladesh", www.unhchr.ch/www.righttofood.org

vokosi i veseli gorostas zaprijeio put. Njegova je ivotna radost

zarazna. I, kao prijatelji iz davnih vremena, bacili smo se jedan
drugome u zagrljaj.
Inteligentan i vitalan, Joo Stdil unuk je tirolskih seljaka doseljenih u Santa Catarinu. Od devet nacionalnih voa Pokreta
seoskih radnika bez zemlje (MST)98, on je danas najutjecajniji.
Njegove su javne prepirke s predsjednikom Lulom i s ministrom
poljoprivrede postale legendarne.
"to radi sutra ujutro? - pitao me.
- Hvatam avion za Rio, a zatim za enevu.
- Ne dolazi u obzir! - kae Tirolac. - Sutra e ii u lixo99. Ako
ne ode, nee nikada nita shvatiti o ovoj vladi ni o onome to se
ovdje zbiva... Treba otii u zoru ... bez tvojeg slubenog vozila i
bez tvojih pratilaca iz UN-a... taksijem i posve sam."
Prespavao sam zoru. Probudio sam se tek kada je sunce ve
bilo visoko na nebu, brzo sam progutao kavu i uskoio u taksi. U
Braziliji je jutarnji promet pakleniji nego u Parizu. S pokrivenoga
i sivoga neba sputala se vruina. A kako je hotel Atlantica, u kojemu sam boravio, smjeten u zapadnoj etvrti, trebalo mi je vie
od dva sata da bih stigao do gradskoga smetlita, koje se nalazi na
istonom rubu glavnoga grada.
U Braziliji ivi vie od dva milijuna mukaraca, ena i djece.
Neprekinuti lanac kamiona dovozi itava 24 sata njihovo smee
na to smetlite. Na prostoru veem od tri etvorna kilometra uzdiu se prema nebu prave piramide nesnosno smrdljivoga smea.
Pristup tome smetlitu strogo je propisan. Metalna ograda pod
stalnim je nadzorom vojnih policajaca. Straari u tamno plavim
odorama naoruani su automatskim pukama i dugim tapovima
od crne gume.
Favela, u kojoj slubeno obitava oko 20.000 obitelji, prostire se
izmeu zadnjih nebodera i te ograde. Iza nje je ocean kartonskih
98

MST: Movimento dos trabalhadores rurais sem terra.

99

Lixo znai javno odlagalite

koliba, drvenih baraka i kuica pokrivenih valovitim limom... U

njima ivotare bjegunci od gladi, rtve latifundija i agroindustrijskih trustova koji monopoliziraju zemlju u Goiazu i s nje protjeruju napoliare, poljoprivredne nadniare i njihove obitelji.
Od onih koji ive u faveli, oko 600 mukaraca i mladih ljudi
svakoga dana dobiva kartu za pristup smetlitu. Prema kojim kriterijima? Ne uspijevam to saznati. Meutim, poznajui obiaje
vojne policije, nasluujem da u podjeli tih karata korupcija igra
vanu ulogu.
Bezbrojna djeca velikih crnih oiju, vesela premda oito pothranjena, tre uliicama sirotinjskoga naselja, izmeu otvorenih
kanalizacijskih jaraka, gladnih pasa i kartonskih koliba. Okruuju
taksi. Smijui se, pljeu rukama. Probijam taj krug i usmjeravam
se prema straarskoj postaji. Kapetan me eka na pragu. Smijei
mi se. Stdil mu je sino telefonirao.
- ekali smo vas ranije, rekao je.
U rukama majki, dojenadi su oi, usta i nos pokriveni ljubiastim muhama koje se neprekidno vrte. Sve je puno izmetina.
Rojevi muha neprekidno lete od hrpa izmeta i oiju dojenadi i
natrag.
U Brazilu, vojna policija obavlja zadatke to ih u Francuskoj
obavlja andarmerija. Ona je, zapravo, ovisna o guverneru svake drave-lanice federacije. Kapetan, star oko 30 godina, ponosno pokazuje svoje lice finih crta i ugljenasto crnih oiju mulata. Okretan je i struan. Meutim, loe skriva svoj prezir prema
"uljivcima" koji se stalno povlae oko straarske postaje i hine
kao da neto rade na blatnome terenu s one strane ograde.
Njegov je govor uljudan, savreno prilagoen pitanjima posjetitelja. No, moj ga posjet mui.
"Vi, u Europi, vi ste bogati! Vi spaljujete sve!... No dobro, mi
ne postupamo tako... mi smo siromana zemlja... Smetlite daje
posla nekima od ovih siromanih jadnika... Mi ne spaljujemo
nita... kad-tad sve moe posluiti. Iznenadit e vas to sve nai

faveladosi mogu uiniti s komadom drveta, s komadiem aluminija!... Karton se prodaje trgovcima na veliko... aluminijske kutije
i pivske boce stisnu se i prodaju... ae se takoer prodaju... Vjet
lixeiro moe zaraditi do pet reala dnevno100... Ostacima hrane,
povrem, voem i s otpacima ivotinja, oni hrane svoje svinje...
Lixo odrava ovu etvrt u ivotu." Pritom je irokim pokretom
ruke obuhvatio cijeli prostor koji razdvaja smetlite i daleke bijele
nebodere.
Vojna policija nikada ne ulazi u golem prostor s brdima smea. "Mi smo ovdje zato da bismo ujutro podijelili karte, da bismo
nadzirali ulaz u smetlite, pogotovu da bismo sprijeili da uu
djeca. To za njih nije zdravo."
Kapetan mi predstavlja bezubog dobriinu, krupnog i snanog, starog oko 60 godina, sa smeim kratkim kaputom i hlaama, uprljanim mau. ovjek se oslanja na taku. On je, naime,
jednonog. Slamnati eir neodreene boje pokriva mu glavu. Ten
mu je olovno blijed. Kapi znoja cure mu niz elo. Djeluje loe.
Pogled mu odaje mlitavost, zapravo slabost. Dri se i ponaa kao
ulizica. Odmah mi postaje antipatian.
"Evo, ovo vam je fetior...101 Gospodin je, inae, odgovoran za
lixeiros. On svakome ovjeku pokazuje gdje moe raditi... Za to je
potreban autoritet, znate! esti su metei..."
ovjek sa slamnatim eirom poziva dvojicu pistoleirosa, dvojicu crnaca koji mu, oito, slue kao tjelesna straa. Zajedno, kreemo putom koji vodi u planine. Na hod, jako usporen zbog tunog jednonogog koji teko napreduje oslonjen na taku, trajat e
otprilike dvadeset minuta, pod usijanim suncem.
Truli smrad prekida mi dah.
Cure mi litre znoja.
Zbog gotovo neprekidnoga dolaska i odlaska teretnjaka, put,
koji je, ipak, irok i obrubljen dvama jarcima za odvod vode, na100

Prema teaju iz veljae 2003. to bi bilo 1,5 eura.

101

U doba ropstva i do 1888. feitor je bio nadglednik robova na poljima eerne trske.
Danas termin odgovara poslovoi.

likuje planinskome potoku. Prepun je dubokih rupa. Teretnjaci

zastajkuju zbog pretovarenosti.
Oboruani dugim tapovima koji na kraju imaju eljezne kuke,
stari i mladi puu po hrpama smea. Oni najstariji na nogama
nose gumene crne izme. Glave im pokrivaju crvene kape sa titnikom, to su ih dijelili prodavai Coca-Cole na ulazu u smetlite.
takori debeli kao make tre meu golim nogama adolescenata.
Mnogi od tih mladih nalikuju kosturima i vie nemaju zuba. Na
nogama nose gumene sandale i esto se ozljeuju. Golim rukama razdvajaju pomijeane otpatke i slau ih na tono odreenim
mjestima. Neki brat, otac ili brati pomie naprijed teretna kola
koja vue magarac. To su plitka kola na dva kotaa s istroenim
gumama.
Teretna kola voze razliitu robu. Neka se gotovo rue pod teretom kartona i papira. Druga su pretovarena velikim metalnim
predmetima. Mnoga prevoze boce i komadie aa. Trgovaki posrednici ekaju kod izlaza, na niijoj zemlji, s one strane ograde.
Najvei broj tih kola prevozi hranu. Rije je o sivim plastinim kantama, u kojima "putuje" neka vrsta smrdljive kae. U tim
se kantama mijeaju brano, ria, povre kojemu je, uglavnom,
istekao rok trajanja, komadi mesa, riblje glave, kosti, a ponekad i
poneka leina zeca ili mia. Iz veine tih kanti die se nepodnoljiv smrad.
Gusti rojevi ljubiastih muha pokrivaju svaka od tih teretnih
kola. Njihov neprekidni ples izaziva muklo zujanje. Mnoge muhe
slijeu i na ve zaraene oi adolescenata ili na oguljene noge staraca.
Pitam feitora kome je namijenjen sadraj tih kola.
"To je za svinje", odgovorio mi je posve neuvjerljivo. Pruio
sam mu novanicu od deset reala.
"Ja nisam turist. Ja sam posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda
za pravo na ishranu... elim znati to se to ovdje zbiva", rekao sam
mu, smijeno sveanim glasom.

Feitor se otvoreno ruga mojoj misiji. Meutim, ipak je prilino

osjetljiv prema novanici to sam mu je dao. "Naa djeca gladuju,
razumijete li", kae mi kao da se ispriava. Taj mlohavi, krljavi
ovjek, u pratnji dvojice pistoleirosa kao tjelesne strae, napokon
e mi postati gotovo simpatian.
Nemilosrdna i kronina pothranjenost postupno unitava ljudsko tijelo. Ona ga slabi i liava ivotne snage. Zatim ga obara i
najmanja bolest. Pritom je osjeaj nedostatka hrane stalan.
Meutim, najstranije patnje, izazvane pothranjenou, jesu
tjeskoba i ponienost. Gladan ovjek vodi stalnu i beznadnu bitku za svoje dostojanstvo. Da, glad izaziva sram. Otac ne uspijeva
nahraniti svoju obitelj. Majka ostaje praznih ruku pred gladnim
djetetom koje plae.
No za noi, dan za danom, glad smanjuje snagu otpora odrasloga mladog ovjeka. On e doivjeti dan kada vie nee moi
lutati ulicama, pretraivati kante za smee, prosjaiti ili posvetiti se onim malim prigodnim ili sluajnim poslovima koji mu
omoguuju da kupi barem pola kilograma manioke, kilogram
rie, ime bi hranio i uzdravao - dakako, uvijek osrednje - svoju
obitelj. Tjeskoba ga nagriza. Hoda u dronjcima, s izlizanim sandalama, grozniava pogleda. U pogledima ostalih prolaznika vidi
kako ga odbacuju. Najee su njegovi najblii, kao i on sm, svedeni na to da jedu otpatke iz kanti za smee u restoranima ili u
bogatakim kuama.
Maria do Carmo Soares de Freitas, sociologinja, i njezini suradnici s Federalnoga sveuilita u Bahiji (drava u Brazilu) proveli su dugotrajnu anketu u etvrti Pela Porco grada Salvadora s
ciljem da utvrde kako sami izgladnjeli doivljavaju svoje stanje.
S Alagadosima, Pela Porco jedan je od najsiromanijih bairosa102
sjeverne metropole, stare prijestolnice luzitanskog potkraljevstva
Brazila. Ondje pustoe korupcija i policijska samovolja, nasilje
102

Bairo znai etvrt

oruanih banda, endemina nezaposlenost, potpuno pomanjkanje kolske, socijalne i zdravstvene infrastrukture, nesigurna
obitavalita. Ondje ivi oko 9000 obitelji. Os textos dos famintos
naslov je knjige, koja jo nije objavljena, a u kojoj je cijela ekipa
prihvatila govor gladnih103.
Da bi otjerali vraga u obliku srama, rtve kronine pothranjenosti slue se izrazima kao to je ovaj: "A fome vem de fora do
corpo" ("Glad dolazi izvan tijela"). Glad je agresor, ivotinja koja
me napada. Ne mogu nita uiniti. Ja nisam odgovoran za svoje stanje. Ne trebam se sramiti dronjaka koje nosim, suza moje
djece, mojega vlastitoga tijela koje je postalo nemono i nejako,
nemogunosti da prehranim svoju obitelj.
Oni koji su svedeni na to da se hrane otpacima iz kanti za smee u sreditu grada ili u luksuznim hotelima uz plae s bijelim
pijeskom Itapoa, kau: "Preciso tirar a vergonha de catar no lixo,
porque pior roubar" ("Moram pobijediti sram zbog prekopavanje po otpacima, jer krasti bilo bi jo gore").
Mnogi upitani mukarci i ene glad nazivaju "a coisa" ("stvar").
"A coisa bater na porta" ("Stvar lupa na moja vrata"). Izbaciti glad
izvan svojega tijela, smatrati se rtvom agresije, osjeati se ranjenim od vrlo snanoga protivnika - toliko je obrana nunih protiv
srama.
Neki kau i ovo: "Sentem-se perseguidos, ou pela policia ou pela
fame" ("Osjeam se progonjenim, bilo od policije, bilo od gladi"),
ili jo: "A fome e sempre um sofrimento que fere o corpo" ("Glad je
uvijek bol koja ranjava tijelo"). Zvijer me napada, to mogu uiniti? Nita ili ne ba neku veliku stvar. "Porque ela mais de que eu"
("Zato to je ona jaa od mene").
Rijei "perseguidos pela fome" ("muen glau") uju se u gotovo u svim odgovorima.
Neke od upitanih osoba, poglavito meu djevojkama i mla103

Dostupno kao fotokopija na Institutu javnoga zdravlja Federalnog sveuilita

Bahije.

diima, bune se protiv te zvijeri. One ele odgovoriti na napad,

oduprijeti se. "A persa tem ser forte, tem que fazer qualquer negocio; no ter vergonha, no ter medo; pdir a um e a outro, bulir
no lixo, tem uns que at rouba, assalta, bole nas croisas dos outros;
no pode ficar esperando as coisas cair do ceu; tem que ter muita f
pra ficar com fora, se levantar e andar, andar..." ("Treba biti jak,
treba odgovoriti, uiniti neto; ne treba se sramiti niti se straiti;
treba zatraiti pomo odnekud; treba kopati po smeu. Neki idu
ak do toga da kradu, da napadaju druge, da uzimaju tue. Ne
treba ekati da stvari padnu s neba. Treba imati mnogo vjere kako
se ovjek ne bi prepustio gubitku snage, treba se dii, ii naprijed,
ii naprijed...")
Serija osobito umjesnih pitanja to su ih postavili Maria do
Carmo i ostali anketari odnosi se na "la fome nocturna" ("nonu
glad"). Gotovo sve anketirane osobe, svake dobi i oba spola, imaju
nona privienja, kompenzacijske snove u kojima im se javljaju
stolovi pokriveni istim stolnjacima, prepuni voa, mesa i kolaa.
Te halucinacije ublauju fiziku oskudicu, teku tjeskobu i bol.
Jedna anketirana mlada ena odgovara: "No tempo da noite,
quando as crianas choram ou a violencia assusta ainda mais, so
produzidas insoia e vises" ("Nou, kada djeca plau i kada bijesni nasilje [policijsko i ono naoruanih banda], dolaze nesanica i
privienja").
Suoen s drutvom koje ga iskljuuje i liava ga hrane, gladan
se ovjek vee uz svoje fantazije. One mu vraaju njegovo makar
nestvarno dostojanstvo slobodne osobe.
Dvije milijarde osoba pate od onoga to Ujedinjeni narodi nazivaju hidden hunger, nevidljiva glad ili, drukije reeno, loa ishranjenost. Ona se definira kao nedostatak nunih sastojaka u hrani
(oligominerala, vitamina). Upravo ti nedostaci izazivaju bolesti
koje su esto smrtonosne.
Calampasi iz Lime, favelasi iz So Paula ili odvratna sirotinjska

naselja smoky mountains u Manili mjesta su zaraza. U smoky mountains, gdje ivi pola milijuna osoba, zrak je pun truloga smrada. takori grizu lica novoroenadi. U tim barakama i kolibama
od lima, ene, djeca i mukarci pune svoje eluce otpacima hrane pokupljenima na planinama smea. Unesene kalorije, dakle,
ponekad mogu biti dostatne. No sastav te hrane izaziva opasne
posljedice.
Neko dijete, koje se nalazi u stanju kronine loe ishranjenosti,
moe takvom hranom taiti svoju glad pa ipak umirati od bolesti
izazvane manjkom oligominerala.
U 122 zemlje Treega svijeta, gdje ivi, ponovno podsjeam
na to, gotovo 80 posto puanstva planeta Zemlje, veliki manjak
oligominerala izaziva prave hekatombe104.
Meu najeim i najrairenijim bolestima, izazvanima tim
manjkovima, ponajprije je kwashiorkor ("crveni djeak", maligna
neishranjenost, prim prev.), osobito u crnoj Africi, zatim anemija, rahitis, sljepoa. Adolescenti koji su rtve kwashiorkor imaju
nadut trbuh, kosu koja postaje ria, uti ten. Gube zube. Oni koji
su stalno lieni nune koliine vitamina A postaju slijepi. Rahitis,
pak, spreava normalan razvoj kostiju djece.
A kada je rije o anemiji, ona napada krvni sustav i rtvu liava
energije i moi koncentracije.
Uzmimo novi primjer. Prema izvjeu Svjetske banke od oujka
2003., ak 15,1 posto palestinske djece mlae od deset godina,
koja ive u Cisjordaniji (tzv. Zapadnoj obali, prim, prev.) i u Pojasu Gaze, ozbiljno je i kronino loe hranjeno.
Razaranje palestinskih ratarskih podruja te blokada svih gradova i svih sela u Palestini, to je provodi izraelska okupatorska
vojska, sruili su od poetka druge Intifade, od rujna 2000., palestinski nacionalni bruto proizvod za vie od 42 posto.
104

UNICEF i Svjetska banka, Vitamin and Mineral Deficiency. A Global Assessment

Report, New York, eneva, 2004.

U kolama UNRWA, u Khan Younesu, Rafahu i Beit Hanunu, esto se dogaa da uenici i uenice padaju od izgladnjelosti,
gube svijest zbog anemije.105
A kao posljedica djeje loe hranjenosti, tisue palestinske dojenadi pogaaju neizljeiva modana oteenja.
Ralanimo s malo vie pojedinosti tete izazvane manjkom oligominerala.106
Nedostatak eljeza najei je uzrok nevidljive gladi. eljezo je,
naime, prijeko potrebno u stvaranju krvi. Njegovo pomanjkanje
izaziva anemiju (slabokrvnost) koja se osobito odraava velikim
manjkom hemoglobina. injenica je: 1,3 milijarde osoba irom
svijeta pati od anemije. Meu njima, oko 800 milijuna pogoeno
je vrstom anemije koja potjee upravo od pomanjkanja eljeza. A
anemija snano remeti rad obrambenog sustava.
Postoje, dakako, i dobroudnije vrste anemije No, i one u razliitim razmjerima smanjuju radnu i reprodukcijsku sposobnost
onih koji pate od njih. Anemijom koja je posljedica pomanjkanja
eljeza, pogoeno je u zemljama Juga na ovaj ili onaj nain oko 50
posto ena i 20 posto mukaraca.
U ishrani djece od est do 24 mjeseca eljezo je bitno. Njegov
nedostatak ugroava normalno stvaranje i razvoj modanih neurona. U 49 najsiromanijih zemalja, to je sluaj sa 30 posto novoroenadi. Ona e patiti od mentalnih manjkavosti cijeli svoj
ivot.
Zbog ozbiljnoga nedostatka eljeza, svake godine umire za vrijeme trudnoe oko 600.000 ena. Oko 20 posto svih majki koje
umiru pri poroaju rtve su posljedica pomanjkanja eljeza.
Drugi je bitni sastavni dio mikrohrane" vitamin A. Meu
UNRWA (United Nations Relief and Work Agency), organizacija Ujedinjenih naroda koja od 1948. osigurava pomo (u prvom redu kolsku i zdravstvenu) za
etiri milijuna palestinskih izbjeglica koji ive u pet zemalja Srednjeg istoka.
106 UNICEF i Svjetska banka, zajedniki izvjetaj, Vitamin and Mineral Deficiency. A
Global Assessment Report, op.cit.
105

siromanim klasama koje ive na junoj hemisferi pomanjkanje

vitamina A glavni je uzrok sljepoe. Tonije: svake etiri minute jedna osoba gubi vid zbog nedostatka vitamina A. Istodobno,
oko 40 milijuna djece mlae od pet godina pati od nedostatka
vitamina A, a svake godine vid gubi njih 13 milijuna.
WHO je ustanovio kategoriju rizine populacije", populaciju
koja pati od nekih bolesti (kao to su, na primjer, infekcije gastrointestinalnih organa ili dinih putova) koje su, makar i neizravno,
posljedice pomanjkanja vitamina A. Tu populaciju inilo je 2004.
godine oko 800 milijuna ljudi107.
I jod je prijeko potreban za ravnoteu ljudskoga tijela. A ena,
mukaraca i djece, koji pate od pomanjkanja joda, ima po svijetu
vie od milijarde. Oni najvie ive na seoskim podrujima planeta, a jodiranje kuhinjske soli najee poduzimaju, najmanje ve
jedno desetljee, ponajprije vlasti u gradskim sredinama. U tijelu
majke (a onda i fetusa) nedostatak joda izaziva teka oteenja.
Godine 2003. s neizljeivim mentalnim oteenjima roeno je
gotovo 18 milijuna djece.
to rei o vitaminu B? Tkogod ga iz svoje svakodnevne hrane
ne crpi u dovoljnim koliinama, bit e rtva opake bolesti beriberi, bia koji polako razara ivani sustav.
A dugotrajni manjak vitamina C izaziva skorbut.
Folna kiselina bitna je za ene rodilje i njihovu novoroenad.
UN procjenjuje da se svake godine rodi 200.000 djece osuene na
trajnu invalidnost zbog manjka te "mikrohrane". Manjak folne kiseline odgovoran je u zemljama Treeg svijeta i za jednu od deset
smrti od kardiovaskularnih bolesti.
U veini sluajeva, loa ishranjenost uzrokovana je mjeavinom razliitih pomanjkanja oligominerala i/ili avitaminoza.
Dijete roeno u kuerku sertoa u Pernambucu, na rubu nekog velikoga feudalnog posjeda, od oca koji je boia frio i majke
nadniarke, ima sve izglede da pati od nedostatka joda, eljeza
107

Isto

i razliitih vrsta vitamina. Zapravo, vie od polovice osoba koje

pate od pomanjkanja mikrosastojaka hrane, rtve su istodobnog
nedostatka vie takvih tvari.
Smrt stotina tisua pothranjenih majki za vrijeme poroaja,
raanje milijuna djece s mentalnim oteenjima, gubitak radne
sposobnosti desetaka milijuna mukaraca, teko optereuju ta
drutva. To vie to e te ene i ti mukarci, pogoeni avitaminozom jo od djetinjstva, prenijeti tu "lou krv" i svojim izravnim
potomcima, koji se, inae, ve raaju pogoeni anemijom i mnogim drugim prokletstvima kao i posljedicama loe ishranjenosti.
Loa ishranjenost mogla bi se, meutim, ukloniti s povrine
Zemlje brzo, bez velikih tehnikih problema i pretjeranih novanih trokova. Bilo bi dovoljno da se na hranu, na ivene namirnice to se koriste u Treemu svijetu, primijene isti propisi kao na
Zapadu. U enevi, na temelju vaeih zakona, sol koju kupujem
obogaena je jodom. Anemija, kao posljedica manjka eljeza, na
Zapadu je praktiki nestala. Sva zakonodavstva to se u industrijskim zemljama odnose na hranu, sadre vrlo stroge propise o obveznom sadraju oligominerala. Takvi propisi ne postoje, osim
iznimno ponegdje, u zemljama june hemisfere.
Da, osloboditi milijarde ljudskih bia patnje zbog nevidljive
gladi ne bi zahtijevalo nikakvu veliku tekou. Osim ako nije rije o financijskom problemu. I to zato to je kupovna mo veine
rtava jednaka nitici. A njihove vlade esto nemaju mogunosti
- ali, openito reeno, ni volje - da oligomineralima, eljezom,
jodom itd., obogate hranu proizvedenu u svojoj zemlji ili uvezenu
iz inozemstva. Meunarodnim organizacijama manjkaju sredstva
kojima bi pokrenule programe za iskorjenjivanje loe ishranjenosti u svjetskim razmjerima108.
Od godine 2003. u enevi djeluje jedna zaklada vicarskog prava, Global Alliance for Improved Nutrition (GAIN), kojoj je cilj dodavanjem mikrohrane ojaati hranu stanovnitva zemalja Treega svijeta. Njezina je internetska adresa:
www.gainhealth.org
108

Pothranjenost i loa ishranjenost igraju odluujuu ulogu u procvatu zaraznih bolesti koje se, prema WHO-u, ne razvijaju izravno iz kategorije hunger-related diseases (bolesti koje prate glad).
Tijelo izmueno glau ne moe, naime, pruiti otpor zarazama, jer su mu obrambene snage manjkave. Zato i najmanji napad
najmanjega virusa izaziva smrt.
Tako je, na primjer, stravian razvoj tuberkuloze u Aziji i Africi najveim dijelom izravna posljedica irenja pothranjenosti i
loe ishranjenosti.
Ista se stvar moe tvrditi i za strahovito irenje side u crnoj
Africi. Danas u cijelome svijetu od te vrlo opake bolesti boluje
36 milijuna ljudskih bia, od kojih ak 24 milijuna ive upravo u
crnoj Africi. Afriki mukarci, ene i djeca zaraeni virusom side
u znatnoj su veini lieni nune tzv. triterapije. Manjka im, naime,
novca.109 Istina je, dodue, da je sida rezultat zaraze HlV-om, a
ne manjka kalorija ili nedostatka vitamina. Ona napada i pogaa i dobro ishranjene ljude, jednako kao i one izgladnjele. Ipak
je, meutim, istina da kronina pothranjenost pogoduje irenju
te pandemije. A upravo u crnoj Africi pothranjena su i zaraena
tijela bez imuniteta.
U povratku s putovanja po junoj Africi, Peter Piot, ravnatelj UNAIDS-a, specijalizirane organizacije Ujedinjenih naroda za svjetsku borbu protiv side110, pie: "Bio sam u Malaviju i
sreo sam skupinu ena zaraenih HlV-om. Kao to inim uvijek kada sam suoen s ljudima pogoenim sidom ili s drugim
drutvenim skupinama, pitao sam ih to im kao pomo najvie
treba. Njihov je odgovor bio jasan i jedinstven: hrana. Nisu tra109

U Lesotu je polovicu radne snage u poljoprivredi unitila sida. U Zambiji i Zimbabveu svake godine umiru od side tisue proizvoaa kukuruza. U Ugandi sida
ubija godinje desetine tisua seljaka i njihovih ena. Drava i preivjele obitelji
slamaju se pak pod financijskim i socijalnim teretom to ga stvaraju stotine tisua
djece siroadi.

110

Njezino je sjedite u enevi

ile njegu, lijekove protiv svoje bolesti, oslobaanje od stigme.

Traile su hranu")111.
Evo kratkoga opisa ivota Virginije Marambe, mlade ene koja
ivi u mjestu Muzarabani, u provinciji Mashonaland, u Zimbabveu. Njezin suprug, Andrew, umro je 2003., upravo od posljedica
side, ne ostavljajui, oito, nikakvo nasljee (bio je ratarski radnik). Virginia Maramba ima dvoje malodobne djece. Ona pokuava nai posao, makar i nestalan, kao nadniarka na nekoj od
velikih farmi koje pripadaju bijelcima.
Kako ne nalazi posao, ona skuplja korijenje, razliite trave u
umama uz rubove velikih imanja i od svega toga radi juhu za
djecu. Njezini su susjedi takoer siromani kao ona.
Stalna pothranjenost, koja mui tijelo i duu Virginije i njezine
djece, nije posljedica nekog njezinog nemara. Mlada ena radi, i
to teko. Potkraj 2003., uspjela si je osigurati komadi zemlje. Na
njemu uzgaja kukuruz i grah, mrkvu, manioku i slatki krumpir.
Meutim, kie su neredovite i nesigurne. Virginia nema novca
da bi kupila hranu za svoje blago, uglavnom perad. Godine 2004.
ona e pobrati samo 20 kilograma kukuruza, to je jedva dovoljno da bi tek mjesec dana prehranila svoju obitelj112. Virginia je
gladna, njezino se pothranjeno tijelo ne moe oduprijeti zarazi.
Ona e ubrzo krenuti na put prema smrti.
U meunarodnim raspravama o gladi, sveprisutna je rije "sudbina." Godine 1974., tri godine nakon stjecanja svoje neovisnosti,
Banglade je doivio jednu od najgorih katastrofa u svojoj povijesti: poplave rijeka Gangesa i Brahmaputre izazvale su glad koja
je odnijela etiri milijuna ivota. Henry Kissinger tada je uveo
pojam basket case, to hoe rei: neke su zemlje toliko beznadno
111

Peter Piot, u The First Line of Defense. Why Food and Nutrition Matter in the Fight
Against HIV/AIDS, u izdanju Svjetskog programa za hranu (WFP), Rim 2004.

112

Za priu o Virginiji Marambo vidjeti The First Line of Defense, .op. cit.

zaustavljene na dnu "koare", zapravo ponora, da u njih ne moe

ui nikakva nada. Klimatski, topografski uvjeti, koji su njihova
obiljeja, ine glad velikoga dijela njihova puanstva zauvijek neizbjenom i spreavaju svaki ekonomski razvoj. Njihovi su stanovnici osueni ivjeti ivot meunarodnih prosjaka i pun tjeskobe113. Oni su osueni zauvijek.
Je li prihvatljivo Kissingerovo mrano proroanstvo? Postoje li
stvarno zemlje koje su zauvijek blokirane "na dnu koare"? Promotrimo taj pojam "sudbine".
Svake godine WFP objavljuje svoj World Hunger Map (zemljovidna karta o gladi na Zemlji, koja bi trebala biti izvjeena u
svim kolama u Europi). Razliite boje koje obiljeavaju razliite
zemlje oznaavaju postotak ljudi koji su stalno i teko pothranjeni. Tamno smea boja oznaava prosjenu stopu pothranjenosti
veu od 35 posto puanstva. Ta boja pokriva prostrana podruja
Afrike i Azije, kao i neke zemlje na Karibima. Nakon 2001., jedna
od tri zemlje koje se stalno nalaze na elu tog groznog popisa jest
Mongolija.
Mongolija je, inae, krasna zemlja, sastavljena od stepa, pustinja, planina i tundra, smjetena u srcu Azije. Pokriva 1,5 milijun
etvornih kilometara i naseljava je samo 2,4 milijuna ljudi, veinom Mongoli, ali ima i Kozaka i Burata. Vie od 50 posto stanovnika su nomadi.
Ljeto ondje traje samo dva i pol mjeseca, od polovice lipnja
do poetka rujna. Nakon toga dolaze jesen i zima. Ve od konca
listopada, temperature padaju na minus 20 stupnjeva Celzijevih.
U prosincu one padaju ak na minus 50 stupnjeva. A tijekom 250
dana u godini, mongolsko je nebo blijedo plavo i prozirno. Sunce
hladno blijeti.
Graniei se sa Sibirom, Kinom i Kazahstanom, ta je zemlja
toliko lijepa da oduzima dah. Na sjeveru je tajga. Na zapadu, vrhovi Altaja. Na dubokome jugu, prevladavaju dine, pjeani na113

Christopher Hitchens, The Trial of Henry Kissinger, London, Verso, 2001., str. 50

nosi i stjenovite visoravni, brisani snanim vjetrovima iz pustinje

Gobi. U sreditu i na istoku, kao beskonani valovi, pruaju se
breuljci i obronci pokriveni gustom travom.
Jedna jedina asfaltirana cesta, duga 600 kilometara, povezuje
Ulan Bator, glavni grad, sa Selengom, gradom koji se nalazi na
granici sa Sibirom. eljeznika pruga presijeca zemlju od juga
do sjevera: to je jedan krak famozna Transsibirske eljeznice, koji
spaja Peking sa Sankt Peterburgom.
Na raskrima putova prepunih rupa, koji presijecaju stepe,
uzdiu se hrpe kamenja nad kojima se vije nebeski plava zastava,
to je boja amanskih vjernika - ali i tibetanskoga budizma. Na
temelju prastaroga amanskog obiaja, strani se putnik poziva da
tri puta obie mali breuljak i da na nj baci tri kamena pokupljena iz najblie okolice.
Ljeti stepom stalno pue lagani svje lahor. Od listopada nebom haraju snani vjetrovi. Od studenoga do oujka zemljom
hue snjeni vihori, esto zatrpavajui ljude i ivotinje.
Ljeti, prava eksplozija ivota. Uglavnom se slave vjenanja. U
svim amagima114 prireuju se konjske utrke i natjecanja u hrva-

nju, streljatvu, akrobacijama. Nalikujui dugoslonim potihim

i melodinim jadikovkama, tada se zrakom razlijeu mongolske
pjesme.
Mongoli su obdareni vrlo starim i ivim kolektivnim pamenjem. Posvuda su simboli njihove prolosti. Dakle, od konca XII.
do poetka XV. stoljea, oni su vladali najprostranijim carstvom
to ga je ovjeanstvo ikada upoznalo. Ono se prostiralo od Maarske do dananje Indonezije i obuhvaalo je, praktiki, cijeli
azijski kontinent (osim Japana)115. Utemeljitelj toga carstva bio je
Dingis-kan, koji je umro 1227. Njegovo ime znai "sveopi car".
114

Amag danas oznaava "provinciju". Originalno, termin je obiljeavao "klan", "podruje jednoga klana". Republika Mongolija ima danas 21 amag. Svaki je podijeljen u sume. Amag Dundgobi ima, na primjer, 17 sumova (distrikta)

115

Godine 1225. u Japanu se nije uspjela iskrcati ni mongolska vojska od 140.000

konjanika koje su prevozili korejski brodovi.

Njegov unuk, Kublaj-kan, napustio je prijestolnicu Karakorum i

osnovao Peking.
ivei u svojemu geru - to je neka vrsta okrugloga atora, zatienoga od hladnoe i vjetrova nepropusnim pustenim pokrivaima napravljenima od ovjega runa - Mongoli raspolau stonim fondom veim od 30 milijuna grla, to ga ine: koze (koje
daju vrijednu kamirsku vunu to se izvozi u Kinu), ovce (svih
pasmina), krave (izgladnjele), dvogrbe deve (to ih zovu "brodovi Gobija") i pogotovu rasni konji, brzi, zdepasti i pleati, velike
ljepote i iznimno brza galopa.
Kobilje mlijeko, konjsko meso i votka destilirana iz itarica
uvezenih iz Rusije, to je najdraa hrana i pie Mongola.
Ma koliko moe izgledati privlano zbog bogate tisuljetne
tradicije, gostoljubivosti i uzajamne pomoi to ih uporno njeguje, nomadsko je drutvo krajnje ranjivo. Godine 1999. i 2002.,
zime znatno otrije nego inae, praene katastrofalnim suama i
invazijama skakavaca, ubile su gotovo 10 milijuna ivotinja116.
Na listi WFP-a Mongolija je upisana sa srednjom stopom kronine i teke pothranjenosti od 43 posto. Pritom se danas 70 posto ivenih namirnica uvozi iz Kine, June Koreje i Rusije.
Oko 40 posto stanovnika ivi ispod praga krajnjega siromatva. Taj je sloj prisiljen ivjeti s manje od 22.000 tugrika mjeseno
(jedan ameriki dolar vrijedi 1100 tugrika117). Pritom, prema vladinim procjenama, ivotni minimum nuan za preivljavanje u
Ulan Batoru iznosi ak 30.000 tugrika mjeseno.
U glavnome gradu ivi vie od polovice puanstva, a 30 posto
njih ivi tu manje od pet godina. Oni su zapravo pobjegli od prirodnih katastrofa i od gladi u stepama.
Smrtnost djece jedna je od najviih na svijetu: od 1000 roene,
godine 2003. umrlo je 58 djece.
A siromanima se stanje ne prestaje pogoravati.
116

Osobito hladnu zimu koju slijedi suno ljeto Mongoli nazivaju dzud

117

Teaj iz kolovoza 2004.

Bavljenje poljoprivredom krajnje je teko, jer su ljeta prekratka

da bi se sve moglo na vrijeme zasaditi i zatim pobrati ljetina. Navodnjavanje je nemogue na tri etvrtine povrina, i to zbog velike nestaice vode. Zbog toga Mongolija praktiki uvozi svu hranu, osim mesa i mlijeka. Pritom cijene kineskih i ruskih uvoznih
proizvoda neprekidno rastu. Tijekom mog boravka u toj zemlji,
u kolovozu 2004., cijene ivenih namirnica - ita, krumpira, itd.
- uvezenih iz Rusije porasle su prosjeno za 22 posto...
Od 1921. do 1991., Mongolija je ivjela pod strogom sovjetskom palicom koja joj je dijelila packe. Formalno neovisna, ali
u biti satelit SSSR-a, ta je zemlja podnosila pravo muenje: koncentracijske logore, svemoni KGB, neprekidne napade na tradicionalno drutvo i obiaje. Tako su, na primjer, Staljinovi biri
u tijeku kampanje zvane "protiv ateizma" godine 1936. ubili ak
30.000 budistikih lama i monaha.
Meutim, u svojoj nutrini, mongolsko se drutvo tome uporno odupiralo. Plemena su ostala praktiki nedirnuta. Solidarnost
je temelj njihova opstanka: u stepama, zimi, kada temperatura
pada ak na minus 50 stupnjeva, ili tijekom vrlo sunih ljeta, kada
silno manjka vode, nitko ne bi mogao preivjeti ako ne bi bilo
meusobnog pomaganja itelja gera u stepama ili u oronulim etvrtima glavnoga grada.
Ta je solidarnost sveprisutna. Njome mongolsko drutvo die.
Dvokatna kua, nasuprot koje stojim, ima oronule ute zidove.
Nalazi se na rubu neograenog i neobraenog zemljita, zapravo na niijoj zemlji, u dalekome junom predgrau Ulan Batora,
u podnoju prvih breuljaka bez drvea, gdje prolazi put prema
Dundgobiju. Malo stubite vodi do eljeznih vrata.
Molim da mi se prevede mongolski natpis koji krasi dio vanjskoga zida: "Gradski centar za utvrivanje adresa djece".
Na susret dogovoren na moju molbu dolazi vrst i zbijen ovjek od pedesetak godina, graanskoga dranja, iznenaen i

uznemiren. To je pukovnik Bayarbiyamba, ravnatelj toga centra.

Prate ga ena srednjih godina, odjevena u bijelu trenirku, lijenica Enkhmaa, i mladi policijski inspektor u plavoj odori. Sunce
je ve visoko na nebu. Vjetar lagano njie grane jedinoga stabla
pred kuom.
Letno je jutro je, ali je ve vruina, vie od 30 stupnjeva.
Policijski pukovnik, ravnatelj centra za zbrinjavanje naputene
djece? Na trenutak oklijevam popeti se malim stubitem. Meutim, eljezna su vrata otvorena... ujem cvrkutanje djece.
U svakoj drugoj zemlji na svijetu pogled na policajca u nakinurenoj, plavoj odori natjerao bi me da petama dam vjetra.
Odmah bih pomislio kako je rije o makarama organiziranima
za strane posjetitelje. U Mongoliji je, meutim, sve drukije. Dravna policija otkriva djeake i djevojice u dubokim tunelima za
grijanje, prisiljava ih da iziu na povrinu, pobire ih pod veama
ili kolnim ulazima i dovodi ih ovamo... I policija je odgojena za
solidarnost koja ujedinjuje sve Mongole. To je ta dravna policija
koja prua utoite, tueve, zahode, najpotrebniju odjeu te hranu i skrb toj djeci iz tunela koja bi, bez nje, bila veinom osuena
na polako umiranje. Ta policija zatim nastoji identificirati roditelje ili pronai bilo kojega lana obitelji kako bi djetetu osigurala
nadzor i skrb. No, te su potrage obino uzaludne.
Sva djeca, njih 132, djeaci i djevojice svih uzrasta, koja su
smjetena ovdje, upravo ruaju iz metalnih posuda. Obrok je obilan, sastavljen od kuhane janjetine i krumpira.
ak 80 posto djece koja stiu ovamo ozlijeeno je ili bolesno.
Veina su od njih "djeca iz tunela". U trenutku dolaska gotovo su
svi ozbiljno pothranjeni; zdravstveni problemi kojima su najee pogoeni jesu bolesti koe i eluca.
Ulan Bator sagraen je prije pedeset godina, prema uzorima iz
sovjetske arhitekture iz toga vremena. Golema tvornica na pogon
ugljenom, to ga obilato sadri okolna tundra, proizvodi elektrinu struju i toplinu za cijeli grad. Da bi se osiguralo kolektivno gri-

janje, cijevi prolaze gotovo beskonanim tunelima prokopanima

ispod ulica: na taj su nain vrelom vodom opskrbljeni radijatori
u stanovima.
A upravo u te tunele skrivaju se svake godine ve od kraja rujna najsiromaniji meu siromanima i, osobito, naputena djeca. Ona izlaze na vidjelo u svibnju i ponovno nestaju u rujnu.
Gradska ih policija trai i, kad ih pronae, vodi ih u jedan od tih
centara.
Spustio sam se metalnim ljestvama u jedan od tih tunela. Bio
je prepun izmeta i svakakvoga smea. Vidio sam i prave kolonije
takora. Smrad je bio nesnosan.
Veina te djece rtve su obiteljskog nasilja. Godine 2004. u gradu je bilo nezaposleno 47 posto aktivnoga stanovnitva. U tim
uvjetima, votka sije pusto. Oaj takoer. Djeca su rtve ozljeda,
seksualnog nasilja i prisile. I zato bjee, nou, da bi se sakrila u
tunelima. Danju prekopavaju po kantama za smee i kutijama za
otpatke.
Koliko ih ima u Ulan Batoru?
"Oko etiri tisue", odgovara mi pukovnik Bayarbyamba.
"Najmanje deset tisua", dri Prasanne da Silva, amerikanizirani mladi Indijanac koji vodi akcije World Visiona u Mongoliji.
World Vision je amerika nevladina organizacija (NVO) prezbiterijanskoga porijekla, koja ima godinji proraun vei od milijardu dolara, to ga s 59 posto financiraju pojedinani donatori.
World Vision pomae nekima od 39 prihvatnih centara glavnoga
grada za djecu s ulice.
Pozvan sam na doruak s djecom. Kraj mene, djevojica od
oko deset godina hrani maloga mravoga djeaka od 18 mjeseci.
On lakomo guta male komade janjetine to mu ih je djevojica
sitno narezala. ini se vrlo zadovoljnim.
Dulgun je mladi od 14 godina. Zbog velike vruine, on nosi
samo kratke hlae. Na leima su mu tragovi udaraca. S obje strane kraljenice ima velike crvene modrice.

Drugom, mlaem djeaku gotovo je cijelo lice pokriveno krastama.

Neka nas djeca gledaju sa simpatijom. Druga pokazuju strah.
Ipak, sva ta djeca dolaze nam, malo pomalo, pruiti ruku.
Djevojica od 12 godina, po imenu Zaya, koja nosi pidamu
na cvjetie, bila je toliko pothranjena da je skrenula umom. Isputa kratke nerazumljive krikove. Njezin pogled otkriva bol i
ludilo. A da bi se nekamo premjestila, mora je nositi jedna mala
prijateljica.
Nakon obroka, djeca se polako diu i stvaraju krug. Zatim se
hvataju za ruke i pjevaju: "Hvala kuharu!" Scena kao da izravno dolazi iz neke Brechtove drame. Zatim slijede druge pjesme.
Zayu, koja ne moe stajati na nogama, njeno stavljaju u sredinu
kruga.
Molim da mi dopuste da malo dulje razgovaram s djecom.
Prevodit e mi Bat Choimpong, ef socijalnih slubi glavnoga
grada.
Djeje su prie svakidanje, to su uobiajeni opisi propasti i
bijede, poniavanja djece, kao svuda po svijetu.
Sondor je dijete od sedam godina, velikih i blagih smeih oiju. Oiljci mu prugasto araju podlaktice i obraze. Sklanjajui
se od nekadanjih batina, u centru je ve dva mjeseca. Volio bi,
kae, pokuati se po danu ukljuiti u neku kolu. Prema onome
to kae, oba su njegova roditelja u zatvoru.
Tuguldur kae da ima 15 godina. Ve tri godine luta ulicama,
tonije, tunelima. Njegovi su roditelji morali prodati svoj ger jer
nisu mogli isplatiti veliki dug. Oni praktiki takoer ive u tunelima i na ulici. Tuguldur ni ne zna gdje su.
Biamba je krhak djeak bijele, gotovo prozirne koe, 12 mu je
godina. Dolazi iz amaga Umgobi, na jugu. Siroe je. Kada mu je
bilo est godina njegovi su roditelji umrli. Prihvatila ga je baka
u Ulan Batoru. No, kratko nakon toga i ona je umrla. I tada je
Biamba otiao u tunele. U njima je ivio pet godina, do prologa

svibnja. Kada sam odlazio, djeai se objesio za moj kratki kaput, vjerojatno oekujui nekakav izraz obiteljske njenosti koju
nikada nije osjetio.
Lijepa, tuna, u izblijedjeloj nebeski plavoj haljini i s bijelim
sandalama na nogama, inorov je djevojka od 15 godina. Unitena oajem i votkom, njezina ju je majka napustila. A njezin ju
je nezaposleni otac pokuao zlostavljati. Ona se tada prikljuila
djeci u tunelima.
U utorak 17. kolovoza 2004. sjeo sam nasuprot general-majora
Pureva Dashe, direktora vladine Agencije za borbu protiv katastrofa, u visokoj sivoj kui u Ulici partizana br. 6 u Ulan Batoru118.
General-major ponosno istie svoja sovjetska i mongolska odlija, privrena na tamno zelenoj odori. Ima naoale s elinim
okvirima, crnu kosu oianu u obliku etke. To je ovjek srednje
visine, prepun energije i nabijen nasmijeenom i podrugljivom
ironijom, toliko svojstvenom Mongolima.
On je istodobno i doktor znanosti. Njegov pomonik, Uijin
Odkhuu, takoer je general-major i ima akademsko obrazovanje.
Male je visine, potovan od svojega efa i vrlo znatieljan u susretu s posjetiteljima koji dolaze izdaleka.
Na moju molbu Dash nabraja sve nedae s kojima se mora
boriti.
Njegova su prva nona mora vatre u stepama koje tijekom ljetnih mjeseci pustoe stotine tisua hektara, ali i vatre u umama.
Tajgom, tom sjevernjakom umom koja se preko Sibira prua
do Sjevernoga pola, pokriveno je 8,3 posto Mongolije. Tajga je
najvea neprekinuta umska cjelina na svijetu. A vatre u stepi i u
umama u znatnoj su mjeri potaknute velikom suom koja se nakon kraja 1990-ih godina sve vie pogorava. Potkraj 1980-ih godina kie su donosile godinje prosjeno 200 milimetara vode, no
nakon velikih sua 1999. i pogotovu 2003. kie su znatno rjee. A
118

Slubeno ime: National Disaster Management Agency.

Dash pritom nema na raspolaganju ni helikoptere niti kanadere

da bi se borio protiv vatre, evakuirao obitelji i spasio stoku.
Njegova su druga mora epidemije koje napadaju koze, konje,
janjad, deve - ali i ljude. No, najvei je neprijatelj ivotinja slinavka. Ona je 2002. i 2003. uzela stotine tisua grla. A veterinarske
su usluge manjkave: nema cjepiva, antiparazitskih lijekova, vitamina. Jedino je rjeenje ubiti i spaliti zaraene ivotinje - i tako
izazvati konanu propast nomadskih obitelji.
Kada je rije o epidemijama koje napadaju ljude, general-majora mui sablast kuge. Buhe koje prenose bolest najradije borave
u dlaci svizaca. A uz antilope i divlje magarce, svisci su divlja
koju Mongoli osobito vole. Oni daju salo, a njihova je dlaka traena na tritu.
Boriti se protiv kuge prilino je teko. General-major mora se
zadovoljiti time da putem radija vie puta poziva lovce: "Ostavite
ubijenu ivotinju da odstoji. Na njezinu ohlaenome tijelu buhe
ugibaju same."
Druga briga: poput Damoklova maa iznad Mongolije visi epidemija SARS-a (Severe acute respiratory Syndrom, prim. prev.),
dola iz Kine. A ovdje, neku pomo nudi samo doktor Robert
Hagan, profinjeni i energini Danac koji zastupa Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) u Mongoliji. Zahvaljujui njemu,
Mongolija je odnedavna ukljuena u sustav strogoga nadzora nad
epidemijom, to ga je na cijelome azijskom kontinentu pokrenula
agencija UN-a.
Snjene oluje poinju u listopadu, kao to smo ve rekli, a ponekad ve i potkraj rujna. One gutaju obitelji i ivotinje. Generalmajor smatra da bi hitno trebalo uzeti zajmove kako bi se sagradila zimska sklonita za stoku. Nju bi inae tijekom osam zimskih
mjeseci trebalo hraniti sijenom. No pri invaziji skakavaca 2003.
unitene su stotine tisua hektara livada. A zatim su ivotinjice
prodrle ljetnu travu sa stepa pa uzgajivai stoke nisu mogli prikupiti zalihe sijena.

Da bi se stada spasila, trebalo bi sada kamionima dopremiti

tisue tona sijena iz Sibira...
Godine 2003. vicarska Direkcija tehnike suradnje za razvoj,
zajedno s ruskom Agencijom za pomo, organizirala je kolonu
kamiona koji su, preavi vie od 3000 kilometara, dovezli hranu i
sijeno u nekoliko desetaka tisua gera, opkoljenih snijegom. Meutim, za 2004. nedostajalo je novca.
Pitam: "to ete uiniti?"
General-major die oi prema nebu. "Nadati se... nadati se da
e zima biti blaga i milostiva."
U Mongoliji je zima blaga kad temperatura ne pada ispod minus 30 stupnjeva Celzija.
General-majorova Agencija sprema zalihe uvezenih itarica
kako bi preduhitrila glad. Meutim, ona ne moe praviti zalihe
vode. Nedostaje i ureaja i zajmova. Tako, dakle, sua iscrpljuje
sve rezerve vode.
Nekoliko dana nakon posjeta general-majoru Purevu Dashu
naao sam se daleko na jugu, u podruju Gobija. Grad Mandalgobi osnovan je 1942. Grozan betonski blok sovjetskoga stila zaklanja urede guvernera, koji se zove Janchovdoporjin Adiya. Taj
krupni ovjek vesele udi vlada amagom Dundgobi, regijom od
76.000 etvornih kilometara, gdje skitniki, poput pravih nomada, ivi oko 51.000 ljudi.
No, u tome amagu, neupotrebljivo je 90 posto tradicionalnih
bunara, dubokih najmanje 50 metara. Trebalo bi iskopati znatno
dublje bunare, ali nedostaje strojeva za buenje i elektrinih crpki. Ljeti se ljudi vraaju barama i rijekama. No, pritom je sve vie
umrlih od proljeva, osobito meu malom djecom.
Je li Mongolija basket case, prema kriterijima Henryja Kissingera? Moe li tajanstvena "sudbina" objasniti stradanja mongolske
djece?
Oito ne. Ta stradanja imaju svoje ime: dug.

On se, naime, 2004. popeo na 1,8 milijarda dolara. Ta brojka

gotovo je jednaka nacionalnom bruto proizvodu, to znai vrijednosti svega proizvedenoga u Mongoliji tijekom jedne godine.
Mongolija je priklijetena. Sve to je ugroava, sve velike nevolje koje doivljava mogle bi biti izbjegnute uz pomo odgovarajue tehnologije. Ta tehnologija postoji na tritima Zapada. No,
ona stoji mnogo novca.
A praktiki sav novac kojim Mongolija raspolae troi se za
otplatu duga.

TREI DIO
ETIOPIJA:
ISCRPLJENOST I SOLIDARNOST

1. POGLAVLJE

Alem Tsehaye

Na visoravni Tigre stalno pue vjetar. Nebo je prozrano. Ujutro,

nekoliko bijelih oblaka lagano putuje prema zapadu, u smjeru
uma u Sudanu. Toplo je. Sunevo je svjetlo zasljepljujue bljetavo, premda je njegov kolut nekako siv. Na kraju smo suhe sezone,
posljednjih dana veljae u ovoj godini, 2004.
Tigre se prostire na visini izmeu 2000 i 2500 metara. Rije je
o pranjavoj zemlji koja se prua u nedogled, a koju ve tisuljeima obrauju ene i mukarci finih crta lica, tamnih smeih oiju,
vitkih tijela, tamne koe. Ljudi su mravi, otvrdnuli od posla.
Sredinom IV. stoljea nae ere, redovnici koji su doli iz Aleksandrije polako su se penjali rijekom Nil i dospijevali do izvora njegova ogranka, Modroga Nila u Etiopiji. Tonije: postupno
su svladavali prvi rijeni slap, zatim drugi, i tako dalje do jezera Tana, iz kojega izvire ta najvea afrika rijeka. Na umskim
obroncima Gondara, u zemlji Amhara, na visoravnima Tigrea,
oni su propovijedali Evanelje. Gotovo u istome razdoblju doli
su i drugi propovjednici koji su govorili junoarapskim jezicima
i palestinskim aramejskim jezikom. To su, zapravo, bili obraeni
idovi, tzv. konvertiti, trgovci i pomorci, kojima je domovina na
zapadnim obalama Crvenoga mora. Danas, u nekim kranskim
zajednicama, pogotovu u samostanima koji pripadaju Etiopskoj

pravoslavnoj crkvi u regiji Addigrat, moe se uti kako se govori

starosirijskim jezikom, kao to se takoer moe biti svjedokom
obiaja naslijeenih od starodrevnih idovskih zajednica.
Nakon pada vojne diktature marala Haile Mariam Mengistua,
kojega su podravali njegovi ruski pomagai, i, u svibnju 1991.,
ulaska u Addis Abebu pobjednikih gerilaca TPLF-a119, Etiopija
je federacija sastavljena od devet regionalnih drava. Svaka od
njih ima vlastitu vladu i parlament, kao i svoj proraun, svoje regionalne zakone i, osobito, svoju birokraciju.
Uz nekoliko iznimaka, granice tih regionalnih drava poklapaju se s onima iz vremena pradjedovskih civilizacija, kao to se jo
koriste i jezici i kulture to su se tisuljeima irili po zemljama
Abesinije. Teritorij dananje Etiopije vei je od milijun etvornih
kilometara, a nastanjuje ga nastanjuje vie od 71 milijun ljudi.
A Tigre je najsjevernija regionalna drava. Na njezinu istoku,
visoravni se okomito sputaju u neku vrstu divovskoga jarka, to
ga strunjaci zovu Veliki afriki rasjed. On se, poput dugog oiljka,
protee praktiki du cijele istone Afrike, zapravo od junih obala
Crvenoga mora sve do jezera Nyassa, u dalekome Malaviju.
Depresija Danakil, koja se prua du cijeloga sjevera Etiopije (i
koju neki nazivaju Danakilskom pustinjom), blizu granice s Eritrejom, jedna je od najpustijih, najjadnijih krajeva svijeta. Smjetena je na 100 metara ispod razine mora. Okamenjena stabla,
rudnici soli, kamenje raspuklo od vruine, nekoliko suhih vlati
trave, nomadski logori tu i tamo, zasljepljujua svjetlost danju,
tjeskobni mrak nou nekoliko bunara, vrlo malo oaza, nebo bijelo od zagrijanosti svih dvanaest mjeseci. Gotovo nikad nema kie
dostojne toga imena.
Tim Mjeseevim krajolikom krstare Afari, nomadski narod
gonia deva i trgovaca solju na veliko.
Od dana naega dolaska, na velikoj cesti koja po visoravnima
na sjeveru Etiopije povezuje Mekele s Adigratom, sreli smo i mi119

TPLF: Tigrean People's Liberation Front (Narodna fronta osloboenja Tigrea).

moili se s dvije karavane sa soli. Svaku od njih ini izmeu 30

i 50 jednogrbih deva, od kojih je svaka natovarena sa stotinjak
kilograma soli iz mineraliziranih jezera Danakila, a sloena je
u tamno sive ploe. Deve idu svojim gegavim hodom, jedna iza
druge, prelazei tisue kilometara, do trnica Addis Abebe - a
ponekad jo i dalje prema jugu, ak do nizina Kaffe.
Mladi Afari, s pomno tetoviranom koom, nasmijeenih oiju i suhih tijela, zvidei tre du karavane. Oboruani velikim
tapom, nastoje odgurnuti deve prema rubu ceste. Uzaludni
trud! Krasne ivotinje, pretovarene, ravnodune i ponosite, posve ignoriraju Afare. I nae se vozilo, prilagoeno za sve terene,
mora sklanjati uz rub ceste. Karavana deva, svojim tisuljetnim
ritmom, presijeca nam put.
Tigre je, u biti, suha, opora, stjenovita visoravan. Meutim, na
svojemu se krajnjem zapadu blago sputa prema poljima banana i
kukuruza, umama i suptropskim vrtovima. Ondje Tigre granii
sa Sudanom. Na tome je prostoru zemlja raskono plodna. Tu u
izobilju rastu rajice, luk i sirak. Svugdje su naokolo voke, osobito stabla narani. A mangova stabla daju plodove izvanredne
kvalitete.
Regionalna vlada Mekelea nastoji nagovoriti i poticati seljake
i njihove obitelji da se s prenaseljenih visoravni presele u nizine
sa suptropskom vegetacijom. I nita nije razumnije od toga! U
tijeku dvije godine, javne e vlasti pomoi useljeniku da raskri
umu, da posadi biljke i sagradi kuu. Istodobno e njegova obitelj i dalje uivati - kao u prolosti - na svojoj zemlji, na svojemu
izvornome posjedu. Ako se nakon dvije godine pokus u nizinama pokae uspjenim, ovjek e s visoravni preseliti i svoju obitelj. Ako premjetanje ne uspije, seljak izvidnik vratit e se kui.
Pustolovina e biti zavrena.
Ali, narod Tigrea kao da prati nekakvo pradjedovsko prokletstvo. Na zapadnim i suptropskim podrujima bijesne epidemije.
Usprkos svim profilaktinim naporima, to ih ulau javne vlasti,

radnike desetkuju malarija, bilharzija i uta groznica. A osobito

je opasan parazit tripanosom. Prenosi ga muha ce-ce. Uvlai se u
mozak i izaziva smrt.
Ipak, elja Tigreanaca za ivotom toliko je snana da, usprkos
svim tim nevoljama, sve vie obitelji naputa kamene kue i seli
se prema zapadu.
Na krevitoj visoravni sredinjeg Tigrea postoje mnoge peinske crkve, isklesane u stijenama. Samo u distriktu Gueralta ima ih,
na primjer, 120. Posjetili smo onu nazvanu Abreha i Atsebha, koju
popularno zovu i Debra Negast ("Crkva kraljeva"). Nosi svoje ime
po dvojici brae koji su, obojica, kraljevali kozmopolitskom dravom Aksoum, naprednom i snanom, na poetku IV. stoljea.
Taj je krajolik udesne ljepote. U podnoju strme hridi od crvenoga pjeenjaka jedno selo cijelo u kamenu drijema u sjeni
golemih sikomora. iljci najblie planine bizarnih oblika zatvaraju obzorje. A divovsko se stubite od crvenoga granita, sa stubama izglodanim od vjetra, penje k utvrenim ulaznim vratima
i tunelu koji vodi u unutranjost hridine. Visoki svod pokriva i
titi tri oltara, posveena arhanelima Gabrielu i Mihailu te Svetoj Djevici. Taj svod nose stupovi prilino zagorjeli od votanica i
svijea, isklesani izravno u stijeni.
Alem Tsehaye Adane, ratna udovica u 50-im godinama120, ivi
nekoliko stotina metara od utvrenih ulaznih vrata. Njezin suprug, Simon Neguesse, mladi borac Narodne fronte za osloboenje Tigrea, izgorio je u nekome rovu na zapadu zemlje, neodreenoga dana potkraj 1980-ih godina, kao rtva napalma baenoga
iz jednog sovjetskoga bombardera.
Ona je mrava i dri se posve uspravno. Nosi haljinu od sivoga
pamuka, sandale i pojas od arene tkanine. Tamno plave tetovirane are u tankim crtama pokrivaju njezino elo, rubove oiju,
nadlanice Ona je sigurna u sebe, rado se smije, puna je ivota.
Primila nas je u drugom dvoritu svoje kamene kue. Oblinja li120

U Etiopiji je oekivana ivotna dob za ene 42 godine.

tica, desno od monumentalnoga stubita, titi od vjetra, koji pue

gotovo neprekidno, i od pijeska to ga on stalno nosi, nekoliko
stabala punih banana, bunar i kokoinjac.
Zato u drugome dvoritu? Zato to upravo to dvorite uva
ponos Aleme Tsehaye: zahode!
Odmah nakon to smo rano ujutro zrakoplovom "fokker"
kompanije Ethiopian Airlines stigli iz Addis Abebe u Mekele,
Abadi Zemu Gebru, potpredsjednik regionalne vlade Tigrea, i
Teklewoini Asefa, izvrni ravnatelj REST-a (Relief Society of Tigray - Udruga za pomo Tigreu), ukrcali su nas u terenske automobile. Vozei se vrlo neravnim stazama, krenuli smo prema
istoku, prema crvenim hridima Gueralte.
Ja sam u misiji UN-a. Stoga je posve legitimno da mi regionalna vlada i REST ele ponajprije omoguiti susrete s primjernim
graanima. I tako sam dospio do Aleme Tsehaye Adane.
REST je osnovan na samome poetku oruanoga ustanka, 1978.
godine, i to zato da bi se zauzeo za pomo ratnim invalidima, kao
i za opskrbu osloboenih sela hranom. Ta se organizacija trebala
baviti i prijevozom tekih ranjenika u Kassalu (u Sudanu) ili ak do
Port-Sudana, na obali Crvenoga mora, gdje su, zahvaljujui prilozima solidarnosti prispjelima iz Europe, vedski, norveki, francuski, talijanski i vicarski lijenici 24 sata neprekidno operirali djevojke i mladie, mlade borce s fronte, tijela punih rana od rapnela,
izreetanih eksplozivnim mecima, opeenih napalmom. Kirurzi su
operirali i ene i djecu iz sela zapaljenih bombarderima "antonov".
REST je danas glavna udruga od javnoga interesa za meusobnu
pomo u Tigreu. Upravo je ona financirala ugradnju zahoda na
ograenome posjedu Aleme Tsehaye.
Tu su Abadi Zemu Gebru i Teklevoini Asefa su sjedili ondje: od
uda. S vie od 60 godina, oni su, naime, zauujue vitki i okretni. Obojica su posve elavi i ubrajaju se meu rijetke preivjele
osnivae Fronte. Oni su upoznali praume Sudana, preivjeli su
dugo razdoblje tzv. okupljanja snaga, zatim beskonane pohode

preko planina, napokon i stravine uline borbe u gradovima na

visoravni.
Abadi Zemu Gebru nosi debele naoale za kratkovidnost. elavu lubanju okruuje mu vijenac bijele kose. Desni rukav njegova kratkog kaputa prazan je i lepra na lahoru. Ima ve vie od 20
godina kako mu je komad ruske granate rastrgao rame. Prijetila
mu je gangrena. Meutim, uz pomo jo jednoga druga, njegov
prijatelj Teklevoini brzo je sterilizirao no nad vatrom od drveta.
Nakon toga odsjekao mu je komadie mesa i koe, ostatke miia
i tetiva, presjekao kosti te amputirao ruku u visini ramena. I to
sve bez ikakve anestezije.
Tigreanci ine samo 7 posto ukupnoga puanstva Etiopije.
Meutim, upravo su oni 1991. sruili tiranina. Oni i danas dominiraju gotovo u svim strukturama vlasti. Kako to oni rade?
Marksistikoga podrijetla, postavi u meuvremenu (zbog
iste politike oportunosti) saveznikom Amerikanaca, TPLF je
odluio investirati u institucije. Tako da danas u svakoj od vlada
devet regionalnih drava, koje tvore Federalnu Republiku Etiopiju, Tigreanci aktivno surauju bilo kao ministri, bilo kao, to
je ee, tajni savjetnici. Na federalnoj razini, TPLF od 1991. - a
tako e sigurno biti i za dulje razdoblje u budunosti - u svojim
rukama dri kljune poloaje: premijera, vicepremijera zaduenoga za gospodarski razvoj, ministra vanjskih poslova, kao i zapovjednika najvanijih jedinica oruanih snaga te efova sigurnosnih slubi.
Abadi Zemu Gebru ugodan je pratilac na putovanju, ivahan,
jednostavan i skroman, vian alama, ak i na svoj raun. Uvjereni marksist, ali i duboko zadojen tisuljetnom kulturom jednakosti i antihijerarhinosti to vlada na tim visoravnima, ne koristi
se jezikom ume. "Meles? Jeste li ga sreli?... Jo niste? I ne trebate
ga! Mi smo ovdje svi Melesi, ja sam takoer Meles121." I prasne u
smijeh...
121

Meles Zenauoui je nekadanjji glavni tajnik TPLF-a i aktualni premijer

Dvorite uskoro preplavljuje mnotvo nasmijane djece, znatieljnih momaka i djevojaka ispitivakih i ozbiljnih pogleda. Jedan
vrlo mali djeak odjeven u kratku majicu, gole zadnjice, ponosno se njie u rukama Aleme Tsehaye. Ta udovica ima estoro
djece, izmeu 18 i 25 godina, i troje unuadi, meu kojima je i
veseli djeak kojega dri u rukama. Imena sve djece (od onoga
najmlaega do najstarijega) svjedoe o snanome utjecaju to ga
na tu obitelj imaju sveenici crkve Debra Negasta, koja takorei visi nad tim selom: Gebremariam, Amanuel, Shenun Negesse,
Yoseph, Tsiduk, Zasbia, Kushed.
Oito je, zahodi nikada nisu koriteni. Sastoje se od maloga
prostora sa septikom jamom, ograenoga betonom i pokrivenoga krovom s probuenim rupama. Kao dostojanstveni spomenik,
oni svjedoe o tome da je ta obitelj potpuno prihvatila strategije
razvoja koje je donio REST.
Pod vjetrom, koji neprekidno pue, Alem Tsehaye rado odgovara na naa pitanja. Sada shvaam zato su nas ta dvojica bivih boraca, koji su postali lanovi centralnoga komiteta Fronte i
rukovoditelji regionalne drave, ponajprije doveli u to dvorite,
pod visokim sikomorama. Ova se godina, 2004., cijeni kao godina "dobrih etvi". A to znai da e u Tigreu, od ukupno 3,5 milijuna stanovnika te regionalne drave, samo njih milijun ovisiti o
meunarodnoj pomoi u hrani, koja dolazi preko luke Djibouti.
Alem Tsehaye hrani svoj svijet. Meu 82 obitelji u selu, od kojih je
12 pod odgovornou samih ena, njezina je sigurno najnaprednija.. .ako se uope smije izgovoriti ta rije koja je na vjetrovitim
visoravnima Tigrea prilino neprilina.
Mjereno mjerilom katastrofa, koje ve stoljeima ugroavaju
Etiopiju, 2004. se, dakle, cijeni kao "dobra" godina. U cijeloj zemlji samo 7,2 milijuna osoba duguje svoje preivljavanje pomoi
u hrani.
Meutim, kao to se zna, Etiopija je u zoni monsuna. A oni

su sve neredovitiji. Razdoblja gladi se pribliavaju: ona napadaju

ritmom koji je sve bri.
Godine 1973. na visoravnima su od gladi i ei umrli milijuni
ljudskih bia. Godine 1984. broj rtava jo je dosezao stotine tisua. Otada su se, istina je, poboljali mehanizmi upozorenja na
opasnosti. U Ulici Lausanne, u enevi, jedna organizacija, malo
poznata, ali s velikom odgovornou, predvia orkane, sue, oluje: to je Svjetska meteoroloka organizacija. Njezini podruni
ogranci pripadaju UN-u. Zahvaljujui njoj, reagiranje na terenu
danas je znatno djelotvornije, znatno bre nego 1973. ili 1984.
No, bilo to ili kako bilo, u veljai 2004. promatra je u Etiopiji suoen s apsurdnim stanjem. U 18 proizvodnih zona u zemlji
prevladava itarica. Meutim, stotine tisua tona poglavito tefa
(vrsta itarice), kukuruza i ita istrunu, zbog nedostatka transportnih sredstava i cestovne infrastrukture. Uz to, potpuno je
poremeena struktura cijena, u velikoj mjeri odreena trgovcima pekulantima. Trokovi proizvodnje tone kukuruza doseu,
na primjer, u prosjeku, ak 70 dolara. A u trenutku kad obilazim
tu regiju, seljaci dobivaju, u prosjeku, 23 dolara za tonu. Svjetski
program za hranu (WFP), sa svoje strane, financira do visine od
140 dolara, u prosjeku, prijevoz jedne tone kukuruza od luke u
Djiboutiju do mjesta njegove raspodjele.
Da bi se nahranilo 7,2 milijuna izgladnjelih, lienih hrane tijekom godinu dana, bilo bi nuno osigurati 900.000 tona itarica.
WFP je 15. oujka 2004. objavio hitan meunarodni poziv dravama de deblokiraju 100 milijuna dolara kako bi se u Etiopiji
kupilo ak 300.000 tona sirka, ita i kukuruza.
Taj je poziv ostao praktiki bez odjeka122. A to znai da su de122

Sjedinjene Drave daleko najvie doprinose WFP-u: ak 60 posto svih itarica podijeljenih 2004. u Etiopiji, potjecalo je iz amerikih vikova. Oni se uglavnom sastoje od genetski modificiranih proizvoda. No, Sjedinjene Drave ne doputaju da
se financira kupovanje na licu mjesta. I to zato to su seljaci love, Kanzasa, Indiane
takoer birai! A njihovi poljoprivredni trustovi koji prodaju njihovo ito, imaju u
Washingtonu snane lobije. Za njih, svaka je glad blagoslov: zahvaljujui federalnim
subvencijama, vlada kupuje viak proizvoda po cijeni zlata i alje ga u Etiopiju.

seci tisua tona etiopskoga sirka, kukuruza, ita nastavili i dalje

trunuti na suncu, nekoliko stotina kilometara od sela u kojima su
ljudi skapavali od gladi.
Od sjevera do juga, od istoka do zapada prostrane Etiopije, malarija, tuberkuloza, trbuni tifus i uta groznica redovito izazivaju
stravina pustoenja.
"Agenti razvoja", koji su u ovome sluaju lokalni slubenici regionalnih vlada, dijele tablete protiv malarije u nedovoljnim koliinama. Tuberkuloza je, pak, izravna posljedica pothranjenosti.
A irenje trbunog tifusa tumai se, najblae reeno, zagaenjem
rijeka i zaraenim barama iz kojih ed gase ivotinje i ljudi koji
nemaju bunara s pitkom vodom.
Praktiki, svaki od ograenih posjeda u selu pogodila je malarija. Osim kod Aleme. Blistavih oiju, ona mi je rekla: "Nikoga
nisam izgubila... ni jedno jedino dijete." U njezinim se rukama
unui i dalje buno njie.
U veljai poinje korizma. Ona prethodi pravoslavnom Uskrsu. Taj raskoni blagdan dominira u cijelome ivotnom ciklusu
krana u Etiopiji. Naime, pravoslavni krani ine polovicu puanstva, a druga su polovica muslimani. U tijeku karizme seljaci
poste. A to je u zemlji kronine pothranjenosti pravi paradoks.
Ipak, u malim krmama veih sela u kojima se zaustavljamo, redovito se nude dva menija - onaj uobiajeni (sastavljen od savijae od tefa s umakom i mesom, s piletinom ili jajima) i onaj drugi,
ispisan debljim slovima, kako bi se upozorilo na moralnu obvezu
zbog korizme, koji se naziva Meni za post. Taj meni za post iskljuuje svaki ivotinjski proizvod. Praktiki, svi gosti Tigreanci,
koje smo sreli na rogoini tih krmi, izabrali su onaj drugi meni.
Etiopija ivi po lunrnom kalendaru. Godine 2004., korizma je
trajala 55 dana, od 16. veljae do 14. travnja.
A tijekom korizme na tronocima, na raskrijima putova i staza postavljene su metalne kutije obojene ivim bojama - utom,

zelenom, crvenom. Postavljene da ganu krane, zastraivane nesigurnim spasom njihovih dua, te kutije prikupljaju priloge za
korizmu.
Koliko je bira Alem stavila u neku od njih123? Ona odbija odgovoriti na to pitanje. No, iz njezina sam glasnog smijeha shvatio
da ona nee nasjesti na varku popova.
Dana 26. veljae 2004.: na ulazu Sveuilita u Addis Abebi svi su
dugo bili pretraivani. Razlog je "teroristika prijetnja". Kupujem
Ethiopian Herald. Zapanjila me vijest na prvoj stranici. Raunajui od toga dana, WFP e za 30 posto smanjiti dnevne obroke
to se dijele u izbjeglikim logorima na etiopskom tlu. U njima
ami 126.000 izbjeglica podrijetlom iz Sudana, Eritreje, Somalije. Novi dnevni obrok iznosit e 1500 kalorija po osobi. Rije
je o obroku koji je s ove strane granice o kojoj UN govori kao o
granici gladi124.
Samo se po sebi razumije da e se nove norme koje su nametnute u logorima primijeniti na ukupnu prehrambenu pomo
UN-a Etiopiji.
Kako protumaiti to surovo smanjenje? WFP je, u veljai 2004.,
uputio novi poziv donatorima: od nuna 142 milijuna dolara, stiglo je samo 37 milijuna. Odgovor glavnih zapadnih zemalja glasi:
moramo dati prednost politici jaanja sigurnosti naspram terorizma.
Opsesija sigurnosti, kao posljedica "rata protiv terorizma", odvraa veinu drava lanica UN-a od borbe protiv bijede. Fondovi tako presahnjuju. Zbog manjka financijskih sredstava, UN vie
ne uspijeva potiskivati glad u Etiopiji.

123

Bir je etiopski novac

124

WHO smatra prehrambenim minimumom za odrasloga ovjeka 1500 kalorija

dnevno.

2 . POGLAVLJE

Zelena glad

Gotovo svaka od devet regionalnih drava Etiopije etniki je homogena: to znai da svaku od njih nastanjuje samo jedan narod
(zanemarimo pritom nekoliko neznatnih manjina). Samo je jedna od njih iznimka: to je SNNPR (Southern Nations, Nationalities and Peoples Region). Ona, naime, okuplja ak 45 narodnih
skupina i plemena, od kojih je pet najveih gotovo podjednako
utjecajno.
Ta se drava nalazi na krajnjem jugu etiopske federacije, na
plodnoj zemlji, gdje vlada suptropsko podneblje, blizu granica s
Kenijom i Sudanom. Obuhvaa vie od 100.000 etvornih kilometara i u njoj ivi gotovo 14 milijuna stanovnika. Njezin je glavni grad Awasa, trgovite od lima proarano s nekoliko betonskih
kua. A na oblinjem jezeru, opkoljenome poljima pamuka bijelih cvjetova, zrcali se nova damija, obojena zeleno, dar vahabita
iz Saudijske Arabije...
Zrak je teak. Prijeti nevrijeme. Zrak ispunjava miris peenog
kukuruza. Du cijeloga puta ene pokuavaju prodati vree drvenog ugljena.
Poligamija je na jugu opa pojava.
U srcu regionalne drave SNNPR, osobito oko Awase i njezina jezera, prostire se zemlja Sidamosa. Taj narod uzgajivaa kave

broji ukupno oko 3,5 milijuna pripadnika. A ta je zemlja udesno

plodna.
Bjorn Ljungqvist tvrdoglavi je luteran. Srednjega stasa, zbijen,
vragolastih oiju, aljiv, bujne kestenjaste kose, jasna pogleda, pun
energije. Jedan je od onih Skandinavaca koji su svoj ivot posvetili borbi protiv stradavanja djece. Njegova supruga, Tanzanijka,
lijenica, poklonila mu je troje djece. Ve 30 godina Ljungqvist
praktiki nije napustio Afriku. Danas je on nacionalni koordinator UNICEF-a za Etiopiju.
Sa 53 godine, koliko danas ima, nakupio je golemo iskustvo. No,
posve je uzaludno pokuati pokrenuti s njim politiku raspravu.
Ba ga briga! Prigodom jednoga od mojih riskantnih putovanja
u jednome od dva zrakoplova tipa "fokker" Ethiopian Airlinesa,
usred snanoga nevremena, pitao sam ga: "Kako vidi dananji svijet? Kamo ide Etiopija? Odakle potjee tvoje opredjeljenje?" Zrakoplov se neugodno tresao i moram priznati da sam umirao od
straha. Meutim, Bjorn je bio miran kao stijena. Pritom je otvoreno pokazivao kako ne razumije nita od mojih pitanja i pogotovu
strah to sam ga pokazivao toga trenutka. "Moja motivacija? Moji
su me roditelji, jo u najranijoj mladosti nauili onome to je pravedno i to je nedopustivo.(...) Valja potovati ljude." Odgovor mi
se uinio vrlo openitim, ali nisam dalje inzistirao. Odmah nakon
toga, Bjorn me pogledao ravno u oi: "You have to help these kids...
don't you?" ("Treba pomoi ovoj djeici... zar ne?")
Oito, drue Bjorn!
Upravo je Bjorn Ljungqvist, u lipnju 2003., osnovao centar za
prehranu Yirga Alem, u distriktu Dale, u regionalnoj dravi Sidamo. Pojavio sam se pred eljeznim ulaznim vratima toga doma
jednoga ranoga jutra u veljai 2004. Prethodne godine zatvoreno
je vie desetaka takvih centara.
U praini, ene i mukarci sjede na svojim savijenim nogama,
to je tradicionalni poloaj naroda na jugu. Nesnosno je sparno.
Psi tre meu njima. Svaka ena i svaki mukarac dri u ruka-

ma malo stvorenje na rubu ivota. Muhe opsjedaju velike, irom

otvorene umorne oi te djece to su kost i koa. Odrasli tjeraju te
muhe sporim pokretima ruku.
Ruke i noge te djece nalikuju igicama. Izgledaju grozniavo.
Neka od njih pokrivena su dronjcima. Iz te hrpe prnja povremeno se zauje poneki hropac.
Bagremi i eukaliptusi bacaju sjenu na pregrijani trg. Lijenik
Endal Negessau glavni je i odgovorni ef toga doma. Eteferahu
Alemayehul, njegova glavna bolniarka, lijepa crnoputa ena, povremeno otvara vrata na eljeznoj ogradi. Poziva neku novu obitelj da ue. U tri velika atora na raspolaganju su poljski kreveti i
velike hasure.
Marta Shallama, 30-godinjakinja, ima troje vrlo neishranjene
i jedno zdravo dijete. Svi su zgreni oko jednoga kreveta u prvome atoru. Njihova su imena: Belynesh Kayemo, Kafita Kayemo,
Mamush i Mengeshe.
Osim onom zdravom djetetu, njima se dvaput na dan dijeli
velika alica "terapeutskoga mlijeka". To su pie stvorili i izradili
Bjorn i njegovi kolege. Ono sadri proteine, lipide, vitamine (A,
D, E, C, B1, B2), ali i mjeavinu mineralnih soli.
Rije je, u stvari, o prahu od bezmasnog mlijeka. Ta se vrsta
hrane, koja se prireuje za krajnje hitne sluajeve, prenosi u aluminijskim vreicama. Znanstveno joj ime glasi "terapeutsko mlijeko F-1000 B-O-Nutriset". Pomijeana s vrelom vodom, ona se
daje na usta. S dvije litre vode dobivaju se 2,4 litre toga "terapeutskoga mlijeka". Sadraj vreice mora se popiti najkasnije tri sata
nakon njezina otvaranja.
Vratiti u ivot djecu koja su na pragu smrti od gladi prilino
je sloena operacija: nuan je, naime, stalni medicinski nadzor.
Djeca esto dolaze u taj centar s gnojnim irevima na usnama, s
tekim bolestima respiratornog trakta ili u dubokoj komi. U tim
sluajevima ona ne mogu piti mlijeko. Zato im se najprije iglom
ubrizga neki okrepljujui vitaminski pripravak.

Kad se jednom vrate u ivot, kada jednom napuste taj centar,

ta e djeca neko vrijeme morati nastaviti primati tu ljekovitu hranu. No, to zatim?
UNICEF preporua, svugdje i uvijek, dojenje. No u tropskim
nizinama Sidama prsa veine ena koje pate od gladi suha su kao
kamen. I same stalno i teko pothranjene, one su nesposobne
proizvoditi mlijeko, nuno za ishranu svojih beba.
S namjerom da pomognu bolniarima i bolniarkama te sanitarnim posrednicima i osobito lijenicima bosih nogu (najee
kubanskoga podrijetla) da odre na ivotu djecu izalu iz doma
za prehranu, Bjorn Ljungqvist i njegovi kolege napisali su i objavili zanimljiv prirunik. Naslov mu je: The Management of Severe, Acute Malnutrition, a Manual for Ethiopia. Na 160 stranica
taj prirunik nudi mnotvo crtea i gotovo beskonano mnogo
praktinih savjeta o tome kako stvarati zalihe onih vreica s mlijenim prahom, kako nadzirati teinu beba, osigurati kunu higijenu, boriti se protiv glavnih bolesti to ih izaziva pothranjenost,
protiv dehidracije izazvane proljevom, hipoglikemije itd. Taj je
prirunik preveden na sve glavne lokalne jezike. Meutim, njegovo irenje koi veliki problem: vrlo malo majki zna itati!
Obitelji ostaju u domu prosjeno osam dana. No, djeca pogoena tekim bolestima (tuberkuloza itd.), borave tu oito mnogo
dulje.
Tri atora odgovaraju trima fazama lijeenja. Djeca i odrasli
prelaze iz prvoga u drugi i trei, dobivaju nunu skrb to im, na
kraju ciklusa, omoguava da napuste ta mjesta s oporavljenim organizmom i metabolizmom. Terapeutska ishrana, koju su razvili
Ljungqvist i njegovi suradnici, ini prava uda: u Yirga Alemu,
na primjer, od lipnja 2003. primljene su stotine djece i odraslih.
Samo 10 posto njih nije moglo biti spaeno.
U atoru broj tri borave pacijenti koji su vrlo blizu odlasku
iz centra. A kada napuste dom, dobit e vreice s terapeutskim
mlijenim prahom to bi im trebalo omoguiti da se zdravi su-

oe s tjednima to dolaze. Pritom e im deurna bolniarka dati

zadnje savjete.
Etaferahu, bolniarka toploga smijeka, bori se protiv endemine nevolje: majke preesto dolaze u dom s istom djecom koja
su ponovno ozbiljno pothranjena. Bolniarka ih tada pita: "Zato
djeci niste redovito davali mlijeko kao to smo vam rekli?" Posramljena, ena odgovara: "Dala sam vreicu svojemu muu." Ona
dobro zna da e je bolniarka zbog toga grditi. Upravo zato, s
uzdahom, dodaje: "Bog e mi dati jo djece...ali imam samo jednoga mua."
Bjorn je pronaao pravi izraz da bi opisao apsurdno stanje u
kojemu sada ive Marta Shallama, njezina djeca i tisue drugih
seljakih obitelji u Sidamou. Svi su oni, kae, rtve "zelene gladi".
Svuda oko atora centra za ishranu Yirga Alem priroda je raskona. Crveni i plavi cvjetovi bugenvilije blistaju kroz gusto vatreno-crveno granje. Lie bagremova takoer je sjajno zeleno.
Nigdje ni traga sui. Zemlja je crvena i masna, plodna. Divlja trava raste do visine ovjeka. Staze su obrubljene cvjetnim grmljem,
stablima narani i banana. Nekoliko stotina metara od Yirga Alema jedna rijeka valja tamnosmeu vodu. Njezina je snaga tolika
da od obala upa komade zemlje, ponegdje i cijele stijene. Okolne
trnice, sve do onih u Ziwyju i Hosanni, pa i znatno dalje prema
sjeveru, pune su plodova jama, sirka, graha, lee, smokava..
Prve noi nakon naega dolaska na atore je palo nekoliko gustih kapi kie.
Odakle onda u Sidamu tolika glad, pothranjenost do onemoalosti te smrt?
Odgovor ima samo nekoliko rijei: krivo je katastrofalno i
grubo ruenje svjetskih cijena kave.
Regija zvana Kaffa, susjedna onoj u kojoj je Sidamo, koja se
nalazi na suptropskim podrujima tzv. Jugozapada, kolijevka je
kave. Uostalom, upravo je regija Kaffa dala svoje ime tom smeem zrnju (osim u Etiopiji, gdje se "kava" zove buna).

Od davnina, kava igra u drutvenome ivotu abesinskih naroda glavnu ulogu: "sveanost kave" njeguje se u gotovo svim domovima. Ona je ponajprije obred doeka gostiju, gostoprimstva.
Ona zatim igra ulogu egzorcizma, tjeranja zlih duhova: "sveanost kave" titi kuu od zle kobi.
Gospodarica kue drobi to zrnje, zatim ga pri u maloj metalnoj posudi. Ta je posuda srebrna u imunijim kuama, a eljezna
kod siromanih. Postavljena je na nogare iznad razgorenoga ara.
S ugljenom je pomijean tamjan. Tako se prostorijom iri ugodan
miris...
Kava se onda ulijeva u posudu od peene gline. Zatim se pusti
da provri tri puta. Napokon se slui u malim alicama, od kojih
se prva nudi stranome gostu.
Obred se odvija u tiini, sveano, a svi se potezi izvode diskretnom elegancijom. Uzvanik mora popiti tri alice, jednu za
drugom. To zahtijeva tradicija. Ako se ona narui, prokletstvo e
pasti i na gosta i njegovu obitelj, ali i na kuu domaina.
Kava je glavni izvozni proizvod Etiopljana. Uz ivotinjske koe
i neto agruma, ona je jedino dobro koje Etiopiji omoguava da
vjeruje kako moe pribaviti neto deviza. Upravo je zato ondje
rado zovu "smee zlato". Meutim, od 2000. godine, na svjetskim
je tritima stanje s kavom katastrofalno: proizvoake cijene doslovno su se sunovratile. U oujku 2004., na primjer, te su cijene
bile nie nego ikad u zadnjih sto godina.
A kako se dobro zna da je u Etiopiji vie od 95 posto kave proizvod malih seljaka, koji rade sa svojim obiteljima, posljedice su
predvidive.
Oxfam125 je izraunao kako je u tri godine (od 2000. do 2003.)
proizvoaka cijena jednoga kilograma kave u zrnu pala s tri dolara na 86 centa126. Ministar financija u Addis Abebi smatra kako
125

Oxford Committee for Famine Relief.

126

Radi se o "farm gate prices", o cijenama to ih trgovci plaaju na vratima farme

je nakon toga kraha ta zemlja izgubila u izvozu 830 milijuna dolara127. I upravo je 2004. znatna veina seljaka, tradicionalno vezanih
uz proizvodnju kave, odbila obaviti berbu, i to zato to prodaja vie
nije pokrivala (bila je ak daleko od toga) ni trokove proizvodnje.
Nekoliko brojki: godine 1990., skupina zemalja proizvoaa
kave izvezla je zrnja za ukupno 11 milijardi dolara. Iste godine,
potroai u cijelome svijetu na kavu su potroili oko 30 milijardi
dolara. A 2004., prihodi proizvoaa od izvoza kave pali su na 5,5
milijardi dolara. No, na koncu toga lanca, potroai su za svoju
kavu potroili 70 milijardi dolara128...
Danas je irom svijeta vie od 25 milijuna proizvoaa kave. Veina
njih mali su ili srednji proizvoai koji rade na malim obiteljskim
posjedima od jednoga do pet hektara. Golema veina, tonije 70
posto svjetske proizvodnje, kave potjee sa zemljita manjih od deset hektara. Godine 2003. svi su ti seljaci, ukupno, proizveli oko 119
milijuna vrea kave (a jedna vrea sadri 60 kilograma zrnja).
Svjetsko trite kave oduvijek je obiljeeno tim velikim promjenama cijene pri kupnji od lokalnih proizvoaa. Sreom,
iznimno su rijetke katastrofe kao ova to je proizvoai kave proivljavaju u dananje vrijeme. Tijekom desetljea, od 1980. do
1990., srednja je cijena kave, prema podacima International Coffee Organization (ICO), bila oko 1,2 dolara za funtu zrnja kave
kupljenu od lokalnih proizvoaa. Danas je ta cijena pala na manje od 50 centi.
Pritom 94 posto kave naputa zemlje proizvoae u obliku "zelenog zrnja", zrnja koje jo nije preno pa e se operacija prenja
127

Svotu je izrekao ministar poljoprivrede za vrijeme moje misije u Etiopiji, u

oujku 2003. Usporedi Country-Mission Report Ethiopia, www.unhchr.ch /
www.righttofood.org

128

Brojke ovdje citirane potjeu iz nekoga od triju sljedeih izvora: G. de Boeck, Caf
commerce. La bourse ou la vie, Wavre, Belgija, Magasin du Monde-Oxfam, prosinca
2002; Une tasse de caf au got d'injustice, Oxfam international, rujan 2002; Stefano Ponte, The Late Revolution? Winners and Losers in the Restructuring of Global
Coffee Marketing Chain, CDR Working Paper, lipanj 2001., Center for Development Research, Kopenhagen.

obaviti izvan zemlje proizvoaa. Svjetskim tritem, naime, dominira aica transkontinentalnih tvrtki, to ih Noam Chomsky
naziva "divovskim besmrtnicima". One zapravo odluuju o ivotu
i o smrti desetaka milijuna seljakih obitelji u vie od 70 zemalja, od Brazila do Vijetnama, od Hondurasa do Etiopije. Prvi je
meu tim "divovskim besmrtnicima" poljoprivredno-prehrambeni trust Nestl129.
Broj gospodara svjetskog trita kave ne prestaje se smanjivati.
Nemilosrdan rat izaziva meu njima bijes, oni najmoniji praktiki gutaju one najmanje. Godine 2004. pet najsnanijih gospodara zovu se: Nestl, Sara Lee, Procter and Gamble, Tchibo i Kraft
(vlasnitvo Philipa Morrisa). Svi zajedno, prole su godine kupili
vie od 44 posto svjetske proizvodnje sirove kave svih vrsta. Uza
sve ostalo, ti gospodari gotovo posve dominiraju nad prenjem,
mljevenjem i prodajom kave.
U europskim supermarketima potroa je suoen s ponudom
vrlo razliitih marki topive, mljevene ili kave u zrnu. Meutim,
glavne i najpoznatije meu njima pripadaju, zapravo, jednoj od
onih pet transkontinentalnih kompanija. Maxwell i Jacobs pripadaju Kraftu; Nescaf i Nespresso su Nestlovi; Procter and
Gamble posjeduju marku Folgers; Sara Lee vlasnica je Douwe
Egbertsa. Div Tchibo prodaje marke Tchibo i Eduscho.
I dok glad, pothranjenost, amebe i tuberkuloza haraju meu
djecom Marte Shallam, razliiti poslovi i ista zarada gospodara
kave doivljavaju pravu eksploziju. Tako se zarada Sare Lee godine
2000. poveala za 17 posto (te su godine proizvoake cijene kave
poele jako padati). Zarada Nestla, na primjer, poveala se za 26
posto. Godina 2000. bila je za Tchiboa najunosnija godina u cijeloj
njegovoj povijesti: njegova se ista zarada poveale za 47 posto.
Tijekom vie od 30 godina, trite je kave nadziralo i sreivalo
drutvo nazvano International Coffee Agreement (ICA). Zahva129

Usporedi stranice 237-244.

ljujui njemu, glavne drave proizvoai i divovi agroindustrije

vjerovali su da e seljacima, proizvoaima kave, biti osigurane
relativno stabilne cijene. No, osim manevara pekulanata, ponajprije u Chicagu, glavni krivci stalnih kolebanja cijena bile su i
klimatske nesigurnosti (obilne etve na nekome kontinentu jedne, a katastrofalne idue godine), pustoi to su ih izazivale neke
bolesti grmlja, kao i mnotvo drugih razloga. Jedino je rjeenje:
umjetno reguliranje cijena. No, kako to postii?
ICA je zemljama proizvoaima nametnula stroge izvozne
kvote. Nadahnue za to dala joj je metoda koju je primjenjivala
Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC). Te su izvozne kvote jamile vrlo ograniene promjene cijena, izmeu 1,20 i 1,40
dolara za funtu sirove kave.
Transkontinentalne kompanije kave su, meutim, godine
1989. likvidirale ICA-u. Zato, iz kojih razloga? Oxfam prua odgovor.
Kavu proizvode seljaci koji su veinom siromani, ali ive u
zemljama znatne geostrateke vanosti. Dok je trajala bipolarnost
na svijetu, ili, tonije, dok su se na sueljavala dva proturjena
ekonomska i politika sustava, trebalo je po svaku cijenu sprijeiti da milijuni obitelji uzgajivaa kave podlegnu iskuenju da
glasuju za komuniste ili da im ak i pristupe. Kozmokrati su, zapravo, proivljavali kao pravi komar stalnu prijetnju da bi mogli
doivjeti kako se Brazil, Kolumbija, Salvador ili Ruanda pridruuju sovjetskom bloku. Stoga je umjetna stabilizacija kupovne
cijene kod proizvoaa, pomou sloenih mehanizama ICA-e,
trebala ukloniti tu prijetnju. Meutim, godine 1989. zapadne su
se granice sovjetskoga carstva sruile. Uskoro se poeo raspadati
i sam Sovjetski Savez. U tim uvjetima, ICA vie nije bila ni od
kakve koristi. Upravo otada svjetskim tritem kave vlada pravo
najjaega. A to znai vlasti pet najmonijih transkontinentalnih
kompanija.

Awasa je glavni grad Sidama. U tome su gradu godine 2000.

seljaci prodavali svoje vree od 60 kilograma zrna kave, zvane
arabica, po cijeni od 670 bira. No, 2004. ta je cijena pala na 150
bira.
U toj je regiji 2,8 milijuna obitelji ivjelo iskljuivo od kave. I
tako se Sidamo razvijao sve do 2000.: ni ubojita sua 1973. niti
ona 1984. nisu ga pogodile. Meutim, danas zarade od kave ne
pokrivaju, ni priblino, trokove proizvodnje. Brati rukom jedno
po jedno zrno kave - koja sazrijeva u ritmu to ga namee priroda - zahtijeva znatnu spretnost, energiju i prilino znanje. No, taj
posao danas vie nije odgovarajue plaen.
Ne zaraujui vie nita, seljake obitelji vie nisu u mogunosti na lokalnome tritu kupovati ak ni hranu, koja je nuna
da bi preivjeli, kao ni ulje za kuhanje i peenje, lijekove, sol,
odjeu itd.
Posljedice na kolovanje djece takoer su katastrofalne, kada
se zna da slanje djeteta u kolu samo jedno polugodite stoji obitelj 20 bira: ni udbenici, niti kolska odora nisu besplatni. Upravo se zato kole danas sve vie prazne.
Uz ostalo, sve vie seljaka prodaje svoje kue i odlazi u gradove. Meutim, oni ni ondje ne nalaze redovit posao koji bi bio dostojno plaen. Stoga glavni izvori zarade tih razorenih seljakih
obitelji uskoro postaju prostitucija i prosjaenje. Mnoge te obitelji
na koncu e unititi bijeda.
Hans Joehr direktor je odjela "Poljoprivreda" u tvrtki Nestl.
Bolje nego mnogi drugi, on vidi nevolju pritiska na uzgajivae
kave. Izraava i aljenje zbog toga. No, on to zlo pripisuje "globalnim snagama trita".
Odnosi li se to i na pekulacije njegove tvrtke Nestl (i ostalih
slinih kompanija) s cijenama kava arabica i robusta? Joehr, navodno, nikada nije uo da se o tome govori. Ne, on inzistira: to su
objektivne snage koje, bez iijeg znanja, potresaju trita. Ljudi,
pojedinci, nemaju u tome nikakva udjela.

No, Hans Joehr suosjea s tim rtvama i elio bi im pomoi.

Njegov je prijedlog posve jasan: od 25 milijuna obitelji proizvoaa kave, koliko ih ukupno danas ima u svijetu, najmanje 10
milijuna "treba prihvatiti da nestane". Rije je o tome, tako smo
shvatili, da se trite "ozdravi".
Joehr savjetuje suvinim ljudima i njihovim enama "nestanak".
Da, nestanak130.

130

Hans Joehr, citiran u Bernard Herold, "Nestl:Initiative zur Nachhaltigkeit", u

Kaffee fertig? Wie die Kaffeekrise die Kleinbauern in den Ruin treibt, u izdanju La
Dclaration de Berne, ONG, Zrich, 2003.

3 . POGLAVLJE

Otpor

U Etiopiji nitko nije vlasnik svoje zemlje. Prema tradiciji, rije je

samo o "uivanju zemlje" o njenom koritenju. Nisu iznimka ni
redovnici u svojim utvrdama na vrhovima planina, kao ni laiki
sveenici, koji su golemom veinom oevi obitelji, nose duge tapove s bakrenim krievima te bijele turbane na glavi. Oni obrauju svoje komadie zemlje pod istim neumoljivim suncem, pod
istim stalnim vjetrom kao i njihovi upljani.
U nekim podrujima, osobito u Vollou i u Tigreu, vlada danas
ini bojaljiv korak prema privatizaciji ratarskih povrina: organizira "certifikaciju" zemlje, odnosno popisivanje korisnika zemlje, zapisnik pod pritiskom Svjetske banke.
Odbijanje vlade da uvede privatno vlasnitvo diktirano je povijeu. Jo iz davnih mranih vremena i sve do svrgavanja zadnjega
cara, jednoga jutra u rujnu 1974., Etiopija je ivjela pod surovim feudalnim reimom. Veinom amharskog podrijetla, aristokracija je
bila, zajedno sa samostanima i vladikama, gotovo iskljuiv vlasnik
obradive zemlje, uma, vodenih tokova i panjaka.
Amharski "rasovi" (prinevi), vlastelini i sveenici uzimali su131
131

Vidjeti Alan Hobben, Land Tenures among the Amhara of Ethiopia, Chicago, University of Chicago Press, 1973; Mesfin Wolde Miriam, Rural Vulnerability to Famine in Ethiopia, 1958-1977., Vikas Publishing House, u suradnji s l'Universit
d'Addis Abeba, 1984.

unaprijed dio etve seljaka - ovisno o regiji, radilo se i do dvije

treine ita za osobnu upotrebu i trgovinu. Uzimanje toga predujma unitavalo je proizvoae, no oni su time opskrbljivali feudalne klase sredstvima koja su omoguila razvoj udesne etiopske
slikarske, arhitektonske i knjievne kulture. A u vrijeme carstva,
praktiki, svi su seljaci bili napoliari.
To sjeanje na ruralni feudalizam i njegove prelevmane, jo
duboko ivi u kolektivnoj svijesti. Revolucija iz 1974., to ju je
prilino brzo prisvojila vojna klika koju je vodio pukovnik Haile
Mariam Mengistu, pozivajui se na marksizam, nacionalizirala je
sve obradivo zemljite. Meutim, Narodna fronta za osloboenje Tigrea, koja je u svibnju 1991. pobijedila sjeverno od Addis
Abebe posljednje vojne postrojbe vjerne Mengistuu, zadrala je
kolektivno vlasnitvo zemlje.
Belay Ejigu ministar je poljoprivrede. On je krupan ovjek, veseo i
gromoglasan. Uz alicu ritualne kave, ve smo vie od jednoga sata
raspravljali mirno o mnotvu problema s kojima je suoena poljoprivredna proizvodnja u Etiopiji. Mene prate dvojica suradnika,
strunjaka za poljoprivredna pitanja. U trenutku kad sam naeo
pitanje o privatnome vlasnitvu nad zemljom, ministar je skoio
iz fotelje te udario iznenada po stolu. Viknuo je: "Nikada! ujete
li? Nikada neemo predati zemlju pekulantima!" Ministrovo se
obrazloenje moe obraniti: za seljake koji stalno ive na rubu gladi, bilo bi veliko iskuenje prodati parcelu zemlje koju obrauju
recimo, prvom somalskom ili jemenskom trgovcu koji naie...
Inae, 82 posto Etiopljana ivi u krajnjoj bijedi132. A 50 posto djece mlae od pet godina nenormalno je niske tjelesne teine (pothranjeno, prema kriterijima UNICEF-a). Godine 2003. pothranjenost je bila uzrokom 58 posto svih smrti djece do pet godina.
Izmeu 1997. i 2000. smrtnost djece poveala se za 25 posto.
132

To znai s manje od jednoga dolara dnevno (Svjetska banka, Country Assistance

Strategy for Ethiopia, Washington, 2003.)

Etiopljani konzumiraju najmanje kalorija na cijelome afrikom kontinentu: dnevno prosjeno po 1750 na svakoga odraslog.
Ozbiljan je i manjak joda, eljeza i vitamina A133.
Takoer, 69 posto svih Etiopljana nema stalnoga pristupa istoj pitkoj vodi. A u selima takvih je 76 posto. Vidio sam djecu
u Sidamu kako bez ikakva zazora piju iz rijeke mutnu ustajalu
vodu, u kojoj su se valjali bikovi ili mokrile svinje. Na visoravnima u sreditu i na sjeveru zemlje milijuni ena i djevojaka gotovo
svakodnevno prohodaju po deset ili vie kilometara da bi stigle
do nekoga potoka ili bunara kako bi donijele kui teka vedra
napunjena vodom134.
Dva milijuna Etiopljana zaraeno je virusom side, to je, u odnosu na broj stanovnika, jedna od najviih stopa u svijetu, iza Indije i June Afrike.
A oekivana duina ivota, raunajui i ene i mukarce, je
45,7 godina. Samo 2,9 posto puanstva doivljava 65 godina.
Nepismeno je ak 40,3 posto svih Etiopljana starijih od 15 godina. A samo 12 posto stanovnika ima pristup medicinskoj skrbi.
ene i djevojke, esto zanosne ljepote, silno pate od okrutne
seksualne i drutvene diskriminacije. Praktiki se u svim etnikim skupinama djevojke udaju dok jo nisu ni spolno zrele. Prvi
se seksualni odnos esto poklapa s pojavom prve menstruacije.
Tako vrlo mlade djevojke postaju majke ve u 12., 14. ili 15. godini. A kada napune 25 godina, donijele su na svijet ve osmero do
desetero djece...
Etiopska je ena trostruko iskoritavana: u kui, na polju i seksualno. Djevojka od 15 godina, na primjer, prisilno udana, nikada, dakako, nee stei potpuno kolsko obrazovanje. Nikada
nee doivjeti pravo djevojatvo (adolescenciju) koje bi joj dopustilo da slobodno sklapa prijateljstva, da otkriva svijet, da razvi133

FAO/WFP, Corps and Food Supply Assessment Ethiopia, Rim, 2004.

134

Feinstein International Famine Center, Risk and Vulnerability in Ethiopia,

New York, 2003.

je samosvojnu linost. Iz oeve kue u kojoj, zajedno s majkom

i sestrama, obavlja najtee domainske poslove, ona e izravno
prijei na prisilni rad to joj ga namee suprug.
U istonim dijelovima zemlje, u kojima su plemena porijeklom
iz Somalije, UNICEF je proveo anketu: pojas nevinosti nametnut
je ovdje u 70 posto djevojaka. Drugdje dominira obrezivanje.
Najveu i najstariju bolnicu za ene i djecu koji pate od fistula,
vrste gnojnih ireva, osnovala je, prije vie od 30 godina, jedna
ena, etiopska lijenica, kojoj su pomagale britanske ene u Addis
Abebi. Ta je bolnica danas uzor za cijeli "crni kontinent", u kojemu se ene, koje pate od te bolesti, broje na milijune.
Fistula je poniavajue i vrlo bolno zlo: kako je vagina trudne
djevojke u dobi od 12 do 14 godina vrlo uska, poroaj izaziva poderotinu izmeu rektuma i vagine. I tada vie ne mogu biti pod
nadzorom ni izbacivanje stolice niti mokrenje.
Uasne posljedice diskriminacije ena u Etiopiji, sramotne za
svaku kulturu, oite su i na ulicama velikih gradova: prema UNICEF-u, samo je u glavnome gradu 60.000 naputene djece. Ta
organizacija procjenjuje da po cijeloj zemlji luta vie od 300.000
maloljetnih. Njihova su sudbina prosjaenje, sida, bezbrojna zlostavljanja, prerana smrt.
Sa svih strana bijednici dolaze u glavni grad. Addis Abeba je
pravi dvor uda, fascinantno zrcalo cijele zemlje. Neumorno, danju i nou, povorke bijednika silaze do podnoja ugasloga vulkana. Kamioni tu istovaruju cijele obitelji u dronjcima, stigle iz daljine. Nitko ni priblino ne zna broj stanovnika glavnoga grada.
Gradonaelnik je u oujku 2004. spominjao "vjerojatni" broj od
pet milijuna.
Godine 1892. car Menelik II. ustoliio se u podnoju ugasloga vulkana, u selu Addis Abeba. Dotad su se carski dvori (ali i
kraljevski dvori razliitih etnikih skupina koje su se ujedinile u
carstvo) stalno selili. Meu mnogim politikim, vojnim i gospodarskim uzrocima toga stalnoga seljenja jedan je bio osobito jak:

budui da je svaki dvor bio sastavljen od tisua dostojanstvenika,

njihovih roditelja i roaka, vojnika i pisara, vrlo brzo je nestajalo
drva za grijanje i kuhanje. Zato se trebalo seliti.
Zahvaljujui svojim stranim savjetnicima, Menelik je u Australiji otkrio vrstu drveta koje je raslo izvanredno brzo: eukaliptus. Odmah je uvezao njegovo sjeme. Tako je bio rijeen problem
brzoga poumljavanja, brze obnove drva nunoga za gradnju i
kuhanje hrane. Addis Abeba je postala stalni glavni grad.
Danas je Addis Abeba zadnje utoite umiruih. Podnoje
kratera pokriva more zahralog lima kao dugotrajno nasljee sirotinjskih naselja. Po neobraenoj i neograenoj zemlji, izmeu
limenih kueraka i vesele i bune djece lutaju stada izgladnjelih
zebua.
Vie se ni ne broje prosjaci koji ne dobivaju nikakvu socijalnu
pomo. Plonike glavnoga grada nastanjuju mrave ene, koje
nose gotovo dehidriranu djecu, mukarci u dronjcima, iznakaenih lica. Pri crvenom svjetlu nasru na strana vozila. Ta arena
i gunajua svjetina ispunjava i prostrana dvorita, gusto poumljena eukaliptusima, to okruuju tri velike katedrale, te stubita i avenije koje vode k njima.
Ni gradska uprava niti sredinja vlada nemaju sredstava da
uine bilo to. Samo milostinja prolaznika ublaava na trenutak
agoniju prosjaka.
Zbog njegova poloaja, u samom sreditu etiopskoga glavnoga
grada izbijaju izvori tople vode. Voda iz njih odvodi se cijevima
do javnoga kupalinog kompleksa. Uz iznimke trgovaca mercatoa (prostrane trnice na breuljku, koja je zadrala svoje talijansko ime), viih asnika, dravnih slubenika i stranih diplomata,
stanovnici Addis Abebe hodaju odjeveni vrlo bijedno, u veoma
istroenim sandalama ili posve bosi. Mnogi su u dronjcima. Pothranjeni, esto invalidni ili slijepi, starci se vuku ulicama oslanjajui se na tap. Prolaz javnog autobusa pravo je udo: klimavo
vozilo odmah zauzima gomila koja ga esto eka satima, na kii.

Na grebenima planina visokih i vie od 3000 metara, to okruuju stari krater, rastu eukaliptusi. Za vrijeme kine sezone, ovo
podruje visoravni zvane Centar neviene je ljepote: teki se
oblaci vuku iznad okolnih brda, nasuprot blistavome sjaju raznovrsnoga cvijea i masne zemlje boje hre, iz koje se die lagana
izmaglica. Zrak je ispunjen najrazliitijim mirisima. A u trenutku kada pone snano grmjeti i munje paraju nebo, najavljujui
novi pljusak, prolaznici i prosjaci naglo bjee, smijui se, prema
skrovitima, nazvanima "sretni zakloni", bezbrojnim krmama/
bordelima na rubovima ulica.
Oko 19 sati dan se povlai. Polako se sputa suton. U parku
katedrale Svetoga ora odjekuje crkveno zvono. Masa prosjaka pokree se, valja se, kao kad mirnu vodu pokrene iznenadni
vjetar. Prosjaci, praeni djecom, naglo se diu, kreu preko monumentalnog stubita prema vratima katedrale. Zatim tiho kliu,
du stupova, ispod visokoga svoda. Iz tisua grla die se mrmor,
molitva. Etiopljani, ma koliko bili siromani i ponieni, bia su
velikoga dostojanstva, zapanjujue skromnosti i obzirnosti. Kada
molitva zavri - a ona traje po dva ili tri sata, ovisno o povodu
- pred glavnim oltarom postavlja se red sveenika.
To su stari dostojanstvenici, njegovane brade, u dugim mantijama od crne svile i cipelama sa zlatnim vezenim ukrasima. Meu
njima, vide se i mladi akoni napeta pogleda. Zvono ponovno
zvoni: sveenici podiu dvostruki koptski kri do visine oiju. Nakon toga, dostojanstvenom gestom, sveenici pruaju desnu ruku
naprijed, s kriem okrenutim prema puku. Ne izgovaraju nijednu
rije. Njihovi se pogledi gube negdje iznad svjetine, u polutami katedrale. Nekoliko svijea daje tek nesigurno svjetlo. Svjetina prolazi
pokraj njih. Svatko, jedan za drugim, ljubi kri. Zatim, doavi do
zadnjega sveenika, svatko polae u srebrni pladanj najvei dio od
onih nekoliko novia, isproenih tijekom dana.
No je ovladala katedralom. Troe se posljednje svijee. Umornim koracima odlaze posljednji prosjaci, oni najstariji. Dolaze

uvari i lupaju po mramornim ploicama tapovima okovanim

avliima, kako bi ubrzali odlazak tih koji zaostaju. Nakon toga,
uz suhi tropot, teka vrata hrama zatvaraju se, zasun se sputa
za no. Vani opet poinje kia. Starci, siroad, cijele obitelji spremaju se za spavanje. U blatu, magli, na hladnoi. Skupine uljive
djece, u prnjama, lijepe se uza zid crkvene ograde i zatim polako
tonu u san. Neka od njih te e noi umrijeti;
Sua i ostale klimatske katastrofe, erozija obradivog zemljita,
njegova iscrpljenost - prirodne su pojave. No glad to nije. Zato
je ipak ima? Etiopska poljoprivreda spada meu najmanje produktivne na svijetu. Putovao sam tjednima putovima sjevera i
juga. Tijekom sedam sati vonje izmeu Addis Abebe i Awasa nisam vidio ni jedan jedini traktor. Suvremene tehnologije gotovo
uope nema na visoravnima, ali ni u ravnicama. Plug je esto jo
na drvenom drau. Vueni dvama oito umornim volovima, to
ih seljaci iznajmljuju jedni drugima, ti plugovi moraju po pet ili
est puta proi kao kamen tvrdom zemljom, kako bi je prekopali
i osposobili da prihvati sjeme.
Gnojivo je rijetko. Trebalo bi ga, naime, kupiti od drave, po
cijenama na svjetskome tritu. Vrlo malo seljaka ima taj novac.
Zemljite se zato iscrpljuje u kratkom vremenu. Svaka nova sua
unitava sve tanji sloj zemlje crnice...
Jean-Claude Esmieu, energini ef misije Europske unije (EU)
u Addis Abebi, tumai mi: od obitelji koje su preivjele uasnu
glad 1984., najvei broj nije se ni do danas vratio na razinu (socijalnu, gospodarsku) i svoje proizvodne mogunosti iz vremena
prije te katastrofe.
Osim nekoliko vojnih putova u Tigreu i asfaltne ceste Addis
Abeba-Awasa, cestovne infrastrukture gotovo i nema. U prosjeku,
sela su od najbliih kolnih putova udaljena gotovo 10 kilometara.
U mnogim regijama pravi je podvig stii do najblie trnice.
Etiopija je vodovodni spremnik istone Afrike. Osim vrlo poznatoga Plavog Nila, ondje ima svoje izvore jo 12 vanih rijeka.

Godine 2003., Belay Ejigu i njegovi genijalni poljoprivredni inenjeri bili su ak obeali da e navodniti 4000 hektara zemlje.
Uspjeli su navodniti tek etvrtinu, 1000 hektara. Zato? Zbog
manjka novca. No zato, istina je, seljaci s nepovjerenjem gledaju
na te planove o navodnjavanju, o gradnji retencija i kanala. Oni
privlae muhe ce-ce. "Kanali nam donose smrt", rekao mi je jedan seljak u Addigratu.
Ukratko, etiopska poljoprivreda osigurava ivot privremeno i
nesigurno. Prema brojkama to mi ih je dao Jean-Claude Esmieu, koji ve 30 godina odluno i sposobno rukovodi izaslanstvom
EU-a u Africi, godine 2004. gotovo 50 posto etiopskih seljakih
gospodarstava nije bilo sposobno za preivljavanje.
No, usprkos tome spletu nesretnih okolnosti, etiopsko je drutvo
uspravno. Odlunost, volja za preivljavanjem te dostojanstvo,
to ih iskazuju i mnoge seljanke i seljaci koje sam susreo, duboko
su me se dojmili. Koja je tajna te izdrljivosti?
To je gusta mrea udruga koja navodnjava drutvo. Postoje tisue
njih, razliitih: udruge susjedstva, koje okupljaju svoje lanove oko
famoznog obreda kave; udruge meusobne gospodarske pomoi,
okupljene oko razliitih obrta; vjerske udruge posveene nekome
posebnome svecu (kranskome ili muslimanskome); udruga lovaca koji vie naginju tajnom drutvu nego graanskom zakoniku;
udruga seljaka koji zajedno obavljaju odreene poslove; drutva
javne koristi koja osiguravaju dobar rad javnih slubi (skupljanje i
odvoz smea) u nekome kebeleu (gradskoj etvrti), itd.
Pritom su posebno vane tri vrste udruga. Njih se susree gotovo svugdje: idir, ikub i deba.
Idir je pogrebna udruga. U drutvenome ivotu i u kolektivnoj
svijesti smrt zauzima sredinje mjesto. Ona je snano ritualizirana. Pogrebi su veliki trenutak u drutvenome ivotu onih koji ive.
Obitelj koja gubi nekog svog, obavezna je pozvati na obred bdijenja, to e trajati sedam dana, svu bliu i daljnju rodbinu, susjede,

pokojnikove kolege s posla. Isti e se sveani obred, s istim uzvanicima, ponoviti nakon 40 dana, a zatim i godinu dana poslije.
Oaloenoj obitelji ta masovna nazonost znai utjehu i olakanje. Ljudi su suzdrani i zaokupljeni mislima. Okruuju preivjelu rodbinu i govore joj tihim glasom. Za vrijeme sedam dana
i sedam noi prostoriju ispunjava stalno i prigueno mrmljanje.
Pogreb je, meutim, skup. Istina je, dodue, da su kranske grobnice vrlo jednostavne. Muslimanski grobovi takoer. No, zato obiteljske proraune teko optereuju beskonani obroci koje treba
ponuditi tjeiteljima. Idir, zapravo, igra ulogu tedionice za sluaj
smrti. Mukarci i ene, naime, ulau u nj za cijelo vrijeme svog
aktivnog ivota, jo od mladosti, kako bi u trenutku smrti nekoga
bliskoga mogli dobiti novac potreban za pogrebne trokove.
Godine 2003., nakon to su kie pale gotovo normalno, gospodarski je ivot obnovljen. A poetkom oujka 2004. bio sam
svjedokom dviju pogrebnih sveanosti u regiji Gueralta. Obje su
okupile po vie tisua osoba, a opratalo se od pokojnika odavno mrtvih i pokopanih: s jednim nakon 10 godina, s drugim ak
nakon 12 godina. Zato se toliko kasnilo? Zato to su prethodne
godine bile obiljeene tekom nestaicom pa uplate nisu dosegle
potrebnu razinu. Blagajne idira bile su prazne pa se obredi oprotaja nisu mogli odrati.
Ikub je vrsta udruge koja igra ulogu banke. Kako u seoskim
podrujima i nema pravih bankarskih ustanova (kao ni banaka
za razvoj, ni ratarskih kredita, niti ijedne ustanove u slubi seljaka), u selima i u kebelima pustoe lihvari.
Ikub je, zapravo, mrea mikrozajmova. Ondje se posuuje
skromna svota novaca kako bi se moglo kupiti dvije ili tri kokoi,
magarac, sjeme, opeke za kuu... Europski i ameriki strunjaci
PNUD-a zadivljeni su: dunici redovito plaaju dugove, usprkos
bijedi i svim drugim nevoljama. Dunici najee isplauju kamate i glavnicu duga tono odreenoga dana i sata.
Andreas Eshente, filozof po profesiji, proveo je polovicu svog

ivota u progonstvu u SAD-u. Vrlo ivahan, ni najmanje ne krtari u kritikama prema vladi. Danas je on rektor sveuilita u Addis Abebi. Osim ovoga u glavnome gradu, iji su rektorat i pravni fakultet smjeteni u staroj palai Haila Selasija, Etiopija ima
jo sedam regionalnih sveuilita. Ukupni broj studenata dosee
60.000. Samo su 16 posto njih djevojke. A samo sveuilite u Addis Abebi okuplja 12.000 studenata.
Andreas Eshente uspostavio je domiljat sustav. Studenti sami
financiraju svoje studije (ukljuujui i trokove prehrane i stanovanja), pomou zajma to ga daje sveuilite. Svi uivatelji toga
zajma obvezuju se da e u prvih sedam godina svog profesionalnog ivota, vratiti najmanje 42 posto trokova studiranja. Taj sustav djeluje savreno. Gotovo i nema kanjenja u plaanju. I to
zato to je vjernost danoj rijei jedno od najizrazitijih obiljeja
etiopske civilizacije. Upravo zato Etiopljanke i Etiopljani briljivo
plaaju svoje dugove.
Ikub, kao i idir, postoje jo iz davnih vremena. I sve dosad nijedna karika te mree mikrozajmova jo nije propala (barem prema
onome to znaju strunjaci UNDP-a koji su mi priali o njoj).
Deba je udruga koja najvie nalikuje nekome sindikatu ili cehovskoj organizaciji. Uzgajivai kave, radnici preraivai koe, ili
neki trei, zajedno brane svoje staleke interese protiv dravnih
slubenika, pekulanata i trgovaca.
Sve te udruge, ma koliki bio broj njihovih lanova ili ma kakvi
bili drutveni ciljevi kojima tee, vode skuptine u kojima svi "efovi obitelji" uivaju ista prava. Ako je neka skupina jako rairena
- kao to je to, na primjer, s drutvom za javne koristi u kebeli
Addis Abebe, Dire Dawe, Harara ili nekog drugog vanog grada
- onda se povremeno sastaju izaslanici skuptine koji donose odluke, potvruju raune i planiraju budue aktivnosti. Tajnu trajnosti i djelotvornosti, kako psiholokih tako i socijalnih, svih tih
mrea i skupina meusobne pomoi ine temeljna demokracija i
stroga drutvena solidarnost.

Iako su djelovanjem trgovake logike mamljene na zlo, svugdje u Treemu svijetu velike kulture predaka pruaju ljudima dragocjenu zalihu osjeaja. Kolektivno pamenje, rairene strukture
srodstva, osebujne kozmogonije, viestruke obveze solidarnosti
meu biima uvruju koherentnost i samosvijest drutava na
Jugu. To dokazuje etiopski sluaj. Ipak, usprkos svojoj izvanrednoj vitalnosti, svojemu otporu, svojoj hrabrosti, etiopski je narod
danas na rubu svojih snaga.
Dunika oma je na putu da ga polako ugui.
Godine 2004. isplata duga stajala je etiopsku dravu 149 milijuna dolara: to je vie nego godinji trokovi u godinu dana za
svu zdravstvenu skrb na nacionalnoj, provincijskoj ili opinskoj
razini. To znai da je 12 posto nacionalnog bruto proizvoda utroeno za isplatu samo kamata duga. Istodobno, samo je 6 posto
nacionalnog proizvoda uloeno u tov stoke, u navodnjavanje, u
poljoprivrednu mehanizaciju ili komercijalizaciju ratarskih proizvoda.
A kada e biti barem malo sree za etiopski narod? U svakome
sluaju, nee je biti jo toliko dugo koliko e trajati dug.

ETVRTI DIO
BRAZIL:
PUTOVI OSLOBOENJA

1. POGLAVLJE

Lula

U Brazilu je upravo u tijeku demokratska, antikapitalistika i

mirna revolucija. O njezinu ishodu ovisi ne samo sudbina jednoga naroda od 180 milijuna dua ve i sudbina jednoga cijeloga
kontinenta. ire, ta e revolucija odrediti i budunost svjetskoga
demokratskog, narodnog i antikapitalistikog pokreta.
Kao i veina nacija Latinske Amerike, Brazil pati od pljake
to je provode privatne transkontinentalne tvrtke. Njegov vanjski
dug, koji je vei od 235 milijardi dolara, ini 52 posto nacionalnog
bruto proizvoda. Vie od polovice nacionalnoga bogatstva zemlje
(industrija, trgovina, rudnici, obradiva zemlja, putovi, brane) pripada gospodarima sa Sjevera.
U Europi je ta revolucija gotovo nepoznata. I njezin je ishod
neizvjestan.
Valja se sjetiti sredinje scene drame Bertolta Brechta ivot
Galilejev. Dogaa se 22. lipnja 1633. u Rimu: toga se dana Galilej
suoava sa sudom Inkvizicije i s kardinalom Bellarminom. U to
vrijeme, u palai ambasadora Firentinske Republike, Andrea Sarti, uenik i sljedbenik, Federzoni, radnik, i Virginia, ki, raspravljaju o dogaajima. Prepuni su divljenja prema Galileju, njihovu
heroju koji, vjeruju, mijenja tijek povijesti, donosei svijetu jarko
svjetlo znanosti. Uskoro se na pragu pojavljuje Galilej. Umoran

je, napola slijep. Oduevljenju nazonih on suprotstavlja ovu parolu: "Nesretna je zemlja kojoj su potrebni heroji.135"
Brecht, oito, ima pravo. Nema sumnje da izmeu pojedinaca i cijeloga naroda, izmeu nekih subjektivnih elja i kolektivne
svijesti vlada neka tajanstvena dijalektika. U spletu nekih okolnosti ta dijalektika moe utjecati na tijek dogaaja.
Bez Luiza Incija Lule da Silve, bez njegovog intimnog puta,
njegove obiteljske povijesti, njegove osobne patnje i, napokon,
njegove upornosti - sadanji brazilski revolucionarni proces ne
bi dobio smjer kojim se kree danas. I upravo zato ovo poglavlje
istrauje prije svega Lulin glas i sudbinu136.
Ovih mjeseci junoga ljeta, na visoravnima Goisa izbijaju rijetke oluje. Nebo se naglo pokriva gustim tamnim oblacima. Nekoliko trenutaka poslije, crni se nebeski svod otvara. Opi potop.
Crvena zemlja putova i vrtova pretvara se uskoro u gusto blato u
koje upadaju noge prolaznika. Meutim, grmljavina i munje traju
kratko. Ubrzo se pozlaeno popodnevno svjetlo vraa na bakreni krov katedrale. Ono obasjava lokvice i barice ispred Planalta,
predsjednike palae, te ini da zablijete crne luksuzne limuzine
koje klize avenijama.
Crveno se sunce sputa iza betonskih i staklenih silueta. U
Brasiliji ljeti no pada ve u 19 sati. U prostranom uredu predsjednika Republike, gdje se crvene pruge probijaju kroz lamele
zastora, razgovor traje ve vie od dva sata. Luiz Incio Lula da
Silva govori o svom djetinjstvu i mladosti, koji su bili obiljeeni
oskudicom i glau.
Pleat, blistavih oiju, esto ironian, s pozornou upire pogled u posjetitelje. Njegovo izbrazdano lice pokriveno je sivom
bradom. Njegov je glas topao. Svojom obogaljenom lijevom ru135

Originalni tekst: "Nein, unglcklich das Land, das Helden ntig hat" u Bertolt Brecht, Das Leben des Galilei, Frankfurt na Majni, Suhrkamp Verlag, 1978, stranica
532 (Gesammelte Stcke)

136

Ovdje se oslanjam uglavnom na vlastite zabiljeke, koje nisu napravljene za vrijeme razgovora s Lulom, ali veinom su nastale istoga dana.

kom - nedostaje mu jedan prst - irokim pokretima podcrtava

ovu ili onu od rijei koje je upravo izgovorio i koje mu se ine
osobito vanima. Njegov je karakter sastavljen ponajprije od odlunosti i njenosti. Vrlo simpatian ovjek.
U Brazilu 2 posto vlasnika posjeduje 43 posto obradive zemlje.
Veliki je dio te zemlje na ugaru ili se koristi na nepravilan nain:
prema podacima Nacionalnoga instituta za kolonizaciju i agrarnu reformu (INCRA), oko 90 milijuna hektara oranica uope se
ne obrauje. Arhaina latifundija, naslijeena jo iz kolonijalnih
vremena, koegzistira s modernom ratarskom obradom zemlje
(i uzgojem stoke), koja raspolae znatnim kapitalom i uinkovitom mehanizacijom. Znatnim brojem tih, vrlo velikih, posjeda
upravljaju i rukovode privatne transkontinentalne tvrtke, najee amerikoga, japanskoga ili europskoga podrijetla.
Meutim, istovremeno dok je Brazil danas jedan od najvanijih izvoznika itarica (npr. soje, itd.) u svijetu, deseci milijuna
njegovih stanovnika ozbiljno su i stalno pothranjeni.
Lula je roen 1945. u gradiu Caetesu, u distriktu Garanhus, u
federalnoj dravi Pernambuco. Kao i milijuni drugih obitelji koje
naseljuju suhu zemlju Nordestea (Sjeveroistoka), njegovi su roditelji ivjeli u stalnoj ekonomskoj nesigurnosti, obraujui komadi
zemlje, stanujui u kolibi i iznajmljujui svoju radnu snagu latifundistima iz svojeg mjesta, obino prigodom etve eerne trske.
Aristide Incio da Silva i njegova ena Euridice Ferreira de
Melo, zvana dona Lindu, imali su osmero djece. Lula je bio posljednji.
Juer kao i danas, u Pernambucu, 27 obitelji nadzire 25 milijuna hektara crvene zemlje. Znatna veina tih obitelji potjee
izravno od starih robovlasnikih i feudalnih klanova koji su svoja
prava vlasnitva i titule vlasnika nad tim posjedima dobili iz ruku
portugalskih kraljeva u XVI. i XVII. stoljeu. Drava ima ukupno
80 milijuna hektara obradive zemlje. A za oranice na kojima se

uzgaja eerna trska, kao i za enghenose (mlinove za eer), veliki

vlasnici, latifundisti, monopoliziraju najplodnija zemljita.
Zeleni ocean eerne trske poinje na manje od 50 kilometara
od Recifea. Crvena, masna i plodna zemlja, na kojoj raste trska,
narodno je prokletstvo. Ona poput eljeznoga obrua okruuje
sela i gradie u unutranjosti. A uzgoj eerne trske onemoguava uzgoj drugih prehrambenih proizvoda. Stoga se u Pernambucu uvozi vie od 85 posto svakodnevnih prehrambenih namirnica. Smrtnost djece meu najviima je u svijetu (bliska onoj u
Haitiju)137. Stotine tisua djece invalidi su ve od najranije dobi. A
manjak proteina spreava i normalni razvoj modanih stanica.
Istodobno, latifundisti ive raskono u svojim palaama u Recifeu, ljeti u njihovim fazendasima iz snova, kako se nazivaju stanovi s pogledom na more od Ipaneme do Rio de Janeira , ili pak
u Aveniji Foch u Parizu.
U Brazilu je na popisu 4,8 milijuna zemljoradnika "bezemljaa". Mnogi od njih stalno na cesti, ti ljudi iznajmljuju svoju radnu
snagu kao radnici migranti, esto i nemaju stalno boravite. Drugi obitavaju u selima, ruralnim gradiima, gdje ive na rubovima
velikih posjeda, u kolibama. U tom sluaju, imaju pristup barem
nekim socijalnim slubama.
Sredinji i sjeveroistoni dio Brazila posebno su bliski i prisni
sa simbolinim likom zvanim boia frio. Ujutro svakoga dana u
tjednu radnici bezemljai masovno dolaze na pranjavi trg nekoga od bliih gradia. Feitoresi, poslovoe latifundista, dolaze
izabrati meu njima one koje e, na jedan dan ili jedan tjedan,
zaposliti na tono odreenome poslu na nekome od posjeda u toj
regiji. Prije nego to ve u praskozorje napusti svoj kuerak da bi
se uputio na trg gdje se obavlja to novaenje, ena takvog boia frio
priprema mu obrok tamnog graha, rie i nekoliko krumpira. Ako
ga feitor unajmi, onda taj, obino jednodnevni, nadniar mora
137

Danas je smrtnost djece gotovo jednaka onoj 1945., godine Lulina roenja: godine
2003. na tisuu novoroenih, 127 djece umrlo je prije svojega petog roendana.

raditi kao "vol" (boia). A bude li odbijen, provest e cijeli svoj dan
ekajui, ekajui na trgu, u sjeni sekvoje, ekajui i dalje... U oba
e sluaja jesti "hladno" (frio).
Lulin otac bio je boia frio.
Luli je bilo tek pet godina kada je njegov otac, posve svladan
oajem, napustio obitelj. Pobjegao je u Santos, grad s velikom lukom na Atlantiku, u dravi So Paulo. Neki njegov susjed, koji je
imao tranzistor, obavijestio ga je da luke vlasti trae nosae koji
bi vree s kavom tovarili na brodove te da obeavaju kako e za
taj posao plaa biti redovita.
Latifundija je prodrljiva ivotinja. Godine 1952. Lula je bio
zdepasti djeai od sedam godina, kovrave crne kose sjetna pogleda. Pistoleirosi (revolverai, prim prev.) jednog velikoga posjednika prisilili su donu Lindu da im proda kolibicu i svoj komadi
zemlje zasaen maniokom i nekoliko malih stabala banana. Koja
je bila cijena? Sto reala, to je u to vrijeme bilo jednako dananjim
50 eura. Nakon toga, dona Lindu uinila je ono to su prije nje, tijekom proteklih dvaju stoljea uinile stotine tisua majki obitelji
nordestinas: sa svojom je djecom krenula prema jugu, u potrazi
za suprugom.
Pau de ara nazivaju se ljudi u dronjcima koji putuju bez novca, kojima je sve bogatstvo uturica s vodom i nekoliko pogaa
manioke i koji putuju tako da se objese za platformu kamiona to
odlaze prema jugu.
Od unutranjosti Pernambuca do obale So Paula putovanje
traje 13 dana. Pau de ara, u prijevodu, znai "papigina panda".
Kao prave papige, putnici se zakvae za vree s istim eerom
ih za debla tropskog drveta to ih prevozi vozilo... Kao s cijenom
prijevoza, vozai kamiona zadovoljavaju se uglavnom s jednom
ili s nekoliko boca cachaa ili neto reala. A za vrijeme nonih
zaustavljanja i stajanja, kao i vozai, putnici pau de ara spavaju na
zemlji blizu kamiona, omotani pokrivaima.
Stigavi u predgrae Santosa, Lula i Jos Ferreira da Silva, nje-

gov najstariji brat, krenuli su u potragu za ocem. Lutali su sirotinjskim naseljima i dokovima te se raspitivali kod lukih radnika. Na koncu su otkrili oevo prebivalite: doekala ih je mlada
ena s dvoje male djece. Aristide Incio da Silva okrenuo je novu
stranicu ivota i osnovao novu obitelj. Stoga je odluno odbio
svaki kontakt s Lulom, donom Linduom i s drugim lanovima
svoje bive obitelji.
U ivotopisu to ga je posvetio njemu, Frei Betto pie: "Lula
otad vie nikad i nikome nije govorio o toj svojoj rani138."
Godine 1956. dona Lindu i njezina djeca smjestili su se u dvije
mrane sobama iza jednoga bara, u prljavoj etvrti So Paula. Pijanci i stanari koriste se istim jedinim zahodima.
Lula pria: "Bio sam sretno dijete. Moja me majka jako voljela.
Bila mi je sve. Kako nas je uspjela sve prehraniti i osigurati nam
da preivimo? Ne znam!139"
Dona Lindu tada je danju i nou radila kao velja.
Samo dva sjeanja svjedoe o drutvenome ponienju kojemu
je bio podvrgnut mladi Lula. Prvo: "U kui nismo imali stolaca
koje bismo posjetiteljima ponudili da sjednu." Drugo: "Kada mi
je bilo 14 godina, jedan prijatelj ponudio mi je prvu kartu za kino.
No nisu mi dopustili da uem. Nisam bio odjeven dovoljno dobro.140"
Bijeda je sveprisutna. Iscrpljene kroninom pothranjenou,
dvije su njegove sestre umrle ak od beznaajnih upala.
S navrenih 12 godina, Lula je u jednoj bojadisaonici zaradio
svoju prvu plau. Morao je prati i glaati odjeu, obaviti isporuku. Kasnije je radio kao potrko u nekom uredu u sreditu grada. Kad je imao 14 godina, dogodilo se udo. Zahvaljujui svom
starijem bratu, Josu Franciscu, pomonom radniku u tvornici
u So Bernardu do Campu, industrijskom gradiu u dravi So
138

Frei Betto, Lula, um operario na presidencia, So Paulo, Casa Amarela, 2003.

139

Isto

140

Isto

Paulo, Lula se domogao radnog mjesta egrta u metalurkoj tvornici. Radio je od 7 sati ujutro do 19 sati naveer. Svakoga dana,
osim nedjelje.
Godine 1964., kada mu je bilo 19 godina, postao je tokar u
jednoj od tvornica industrijskoga kompleksa Industria Villares u
gradiu So Bernardo do Campo. Jednoga dana, kada je zamjenjivao kolegu na stroju za rezanje aluminijskih limova, stroj se
pokvario: Luli je u njemu ostao mali prst lijeve ruke.
Bilo je to vrijeme vojne diktature141. A ona je bila potpuno u
slubi velikih stranih multinacionalnih kompanija i lokalnih financijskih i latifundistikih oligarhija. Generali su surovo odbijali sve zahtjeve za reviziju plaa. Bijeda irokih slojeva naroda
produbljivala se.
Redali su se divlji trajkovi. Nisu imali vrsta politika vodstva,
jer je, zapravo, sve sindikalne i demokratske organizacije unitila
tajna policija. A Lula je sudjelovao u akcijama mirnog otpora i u
trajkovima.
U to su se vrijeme jasno iskazale njegove iznimne organizacijske sposobnosti. Njegova visoka inteligencija i izvanredna ivotna snaga nametnule su ga kao prirodnog vou metalurkih radnika, ponajprije u Industriji Villares, a zatim i u svim tvornicama
u gradiu So Bernardo do Campo. Proet dubokim osjeajem
pravednosti, Lula se stalno drao prve crte borbe.
Na to su poslodavci odgovorili zatvaranjem pogona. Ubrzo lien svakog prihoda, Lula je ivio u stranoj bijedi. U tom
se razdoblju zbio drugi dogaaj, o kojemu je Lula uvijek odbijao
govoriti. Tu je dramu spomenuo u nekoliko rijei pred Freijom
Bettom samo jednom i nikada vie.
Lula je tada, naime, imao mladu suprugu. Ona je bila u drugome stanju, u osmom mjesecu, nosila je njihovo prvo dijete. No,
uhvatila je neku infekciju. Temperatura je opasno rasla. Buncala
je cijelu no, bila je u stranim mukama. U ranu zoru, uz pomo
141

Trajala je od 1964. do 1985.

druga iz tajnoga sindikata, Lula je odveo suprugu u javnu bolnicu

So Bernarda do Campo. Deurni je lijenik zahtijevao novani
polog. Ni Lula ni njegov kolega nisu imali novca. Lijenik je odbio primiti teku bolesnicu. ena i dijete koje je nosila ubrzo su
umrli u bolnikom hodniku.
U to je vrijeme nadbiskup So Paula, kardinal Paulo Evaristo Arns, javno i uspjeno titio sveenike, radnike i sindikaliste. Arns je osnovao pokret koji je imao odluni utjecaj na Lulu
i njegove suradnike: Pastoral Operaria. Ta se organizacija bavila
opismenjavanjem te strunim, intelektualnim i duhovnim obrazovanjem radnika, ponajprije onih pau de ara, useljenika iz Nordestea, koji su pobjegli u velegradsko podruje So Paula.
A popodne 13. oujka 1979., na stadionu Vila Euclides u gradiu So Bernardo do Campo, ujedinilo se u trajku vie od 80.000
metalurkih radnika. Prema propisima u vrijeme diktature, taj je
trajk bio ilegalan. trajkai su pomno sluali svoje voe, meu
kojima je bio i mladi 24-godinji bradonja, Luiz Incio Lula da
Silva. Svi su oekivali da e se svakoga trena pojaviti udarne postrojbe federalne policije te da e tako biti svjedoci uhienja njihovih voa.
Tada se jedan slab i krhak ovjek, u bijeloj sveenikoj halji,
posve elave glave, pribliio kamionu ija je platforma sluila kao
govornica. Don Claudio Hummes, biskup So Bernarda, blagim
je glasom rekao (a njegove su se rijei ponavljale od reda do reda,
u cijeloj skupini, sve do kraja velikoga stadiona): "Crkva podrava trajk, jer ga smatra pravednim i miroljubivim. Ona se nada da
ete svi vi ostati ujedinjeni oko vaih slobodno izabranih voa...
Nisam ovdje da bih vam rekao to radnici trebaju odluiti, ve
zato da bih podrao vrijednosti Evanelja koje branite... Svojom
nazonou ovdje elim i da se izbjegne da vae obitelji pate od
negativnih posljedica ovoga trajka142."
142

Frei Betto, Lula..., op. cit. stranica 48.

Time je diktaturi, koja je uporno naglaavala kako podrava

katolike vrijednosti, onemoguio da kriminalizira taj trajk.
A u sijenju 1980., prigodom tajnoga sastanka organizacije Pastoral Operaria, jedan se iznimni ovjek pojavio na Lulinu putu:
Cario Alberto Libano Christo. U vjeri: Frei Betto. Roen u Belo
Horizonteu 1944., Frei Betto, dominikanski sveenik, jedan je od
glavnih teologa osloboenja Latinske Amerike. Krhkoga stasa,
nosei debele naoale, vragolastih oiju, obdaren je jetkim humorom i eljeznom voljom. Frei Betto iste je generacije kao Lula.
Ta su dva ovjeka postali prijatelji od svojeg prvog susreta.
Frei Betto je tada upravo bio iziao iz zatvora. Za narodni
pokret iz kojeg potjee i Lula, on je iva legenda. A da bi se to
shvatilo, nuno je podsjetiti se burne povijesti Brazila u zadnjoj
etvrtini XX. stoljea.
U Rio de Janeiru, u vrijeme vojne diktature, krvnici tajnih
slubi zrakoplovstva djelovali su u hangarima zrane baze SantosDumont, u sreditu grada. Oni pak iz mornarikih slubi muili
su svoje rtve u suterenu glavnog taba Mornarice, u prostranoj
bijeloj osmerokatnoj novogradnji, nekoliko stotina metara od
trga Praa Quince i od dvorana, u kojima se izvodila nastava na
Sveuilitu Candido Mendes.
Svake su noi vojni komandosi, opskrbljeni popisima imena
sumnjivih osoba, kruili odjeveni u civilnoj odjei po etvrtima
Flamengo, Botafogo, Copacabana te po naizgled beskonanim
bijednim predgraima tzv. Zona norte, ondje gdje su kuice podignute na stupovima, u favelama i radnikim etvrtima.
Otpor diktaturi bio je aktivan sve od ua Amazone do urugvajske granice. Veina oporbenih studenata, sveenika, profesora
i sindikalaca - mukaraca i ena - borila se u okviru dviju razliitih organizacija. To su bile: Akcija nacionalnog osloboenja, koju
je vodio Carlos Marighella143, divni mulat neukrotive hrabrosti, i
143

Cristiane Nova i Jorge Nvoa, Carlos Marighella, o homen por trs do mito, So
Paolo, Izdanja Dravnog sveuilita So Paula (UNESP), 1999.

Var-Palmars (Vanguardia Revolucionaria-Palmars)144. Obje su

organizacije vodile gradsku gerilu, osobito na Jugu, uronjene u
ljudske oceane megapolisa So Paulo, Belo Horizonte, Porto Alegre i Rio de Janeiro. Njihovi su gubici bili golemi.
Ve 1969., tajna se policija u So Paulu uspjela uvui u eliju Akcije nacionalnog osloboenja. Tada je jedan mladi, lan te
elije, izloen silnom muenju, otkrio mjesto i vrijeme sastanka
to ga je sazvao Marighella. Tako je 4. studenoga naveer, u jednoj periferijskoj etvrti, 80 agenata DOPS-a (Odjela za politiki i
drutveni poredak, tajne slube federalne policije), sa strojnicama
u rukama, postavilo zasjedu. Carlos Marighella i dvojica njegovih
pomonika ubijeni su na ploniku.
U mreu potpore Marighellinim borbenim skupinama u sredinjoj "velegradskoj" zoni So Paula bila su ukljuena etvorica
dominikanskih sveenika: Tito, Lorendo, Yvo i Betto. Dan nakon
Marighelline smrti, kuu dominikanskih oeva, smjetenoj u etvrti Perdice, u So Paulu, zaposjeli su agenti DOPS-a. etvorica
su sveenika bila uhiena, uasno muena i osuena na dugogodinji zatvor.
Tito je doivio osobito bolnu sudbinu. Ubrzo nakon uhienja
dominikanaca, u Rio de Janeiru borci gerile oteli su veleposlanika
vicarske. Pregovarali su i dogovorili njegovo osloboenje pod
uvjetom da drava oslobodi stanovit broj politikih uhienika,
meu kojima i Tita. Tako su Tito i ostali zatvorenici s liste odmah
otpremljeni na Kubu. Odande se Tito pridruio Kui dominikanaca u Parizu. Ondje je mogao uivati miran ivot, ali on nikako
nije mogao zaboraviti slike strahote to ih je doivio u zatvoru
Tiradentes u So Paulu. Muili su ga teki snovi. Napustio je Pariz
i otiao u Lyon. No, opsjednut tim sjeanjima, ubio se145.
144

Palmars je ime jednoga slavnoga quilomba, uglednog na sjeveru Brazila, zapravo

republike pobunjenih robova koja se, u XVIII. stoljeu, itavih 70 godina odupirala portugalskoj kolonijalnoj vojsci.

145

Dvije knjige svjedoe o toj sudbini: Les pierres crieront, napisana od dominikanaca
na temelju biljeaka to ih je ostavio Tito; Frei Betto, Les frres de Tito, Pariz, ditions du Cerb, 1984.

Istodobno, Frei Betto danas vrsto sjedi u palai Planalto, u

Brasiliji, u uredu odmah preko puta onoga efa drave.
Paradoks. Predsjednik drave, koja pokriva vie od polovice junoamerikog kontinenta i ima gospodarstvo po snazi 11. na svijetu, ne priznaje nijedan svoj politiki uzor!
Na moje pitanje, Lula je prasnuo u smijeh: "Moje politiko porijeklo? No dobro, ne sjeam se niega. Volim se moliti. Volim
itati ono to pie Sveti Franjo Asiki... Prije jela u zraku nacrtam
znak kria. Znate, nekada sam esto bio gladan... Prvoga svibnja
nikada ne proputam misu Do Trabalhador u crkvi Matriz u So
Bernardu do Campu... Volim vidjeti kako sveenik podie kale
i hostiju iznad glava zastupnika u parlamentu te uti njegove rijei: '... ovo vino i ovaj kruh plodovi su muke i rada ljudi'... A to se
tie politikih teorija, treba pitati Marca Aurelija!"
Lula mi pogledom pokazuje svog savjetnika za meunarodne
poslove, koji sjedi u fotelji preko puta nas. Okrutno dodaje: "Nai
sjajni intelektualci poznaju sve te teorije beskonano bolje nego ja!"
Marksist visokoga leta, bivi profesor na Sveuilitu Paris-Vincennes, Marco Aurelio dri se mudro i suzdrano u priuvi...
Zato je osnovana Partija radnika (PT) na samome poetku
80-ih godina? Lula ima ovaj neobian odgovor: "Zato to tijekom
cijele nae povijesti radnici nikada nisu glasovali za radnike... U
dui seljaka i radnika, strahovite su predrasude koile svaku zajedniku autonomnu akciju." U knjizi objavljenoj 2002. Lula tumai: "os preconceitos de classe embutidos nos caraes e mentes
dos proprios trabalhadores, induzido a no acreditar en sua capacidade de se assumir como sujeito historico." (".... klasne predrasude, u zasjedi u srcima i duama samih radnika, nametnule su
nam ozbiljnu sumnju u nau sposobnost da se ponaamo kao subjekti povijesti.")146
146

Usporedi "O perigo occulto das vanguardas intelectuais" (Skrivena opasnost koja
se iri od avangardnih intelektualaca) u Candido Mendes, Lula,a opao mais que
o voto, Rio de Janeiro, Garamond, 2002., stranica 211 i dalje.

Radnici iz podinjenih klasa ine vie od 80 posto brazilskoga

stanovnitva. Meutim, tijekom stoljea, oni su u sebi ukorijenili predrasude koje su im, na njihov raun, nametnule vladajue
klase: oni su, naime, iskreno povjerovali da su nesposobni vladati
sami sobom.
To je razdoblje danas zavreno: 27. listopada 2002. Luiz Incio
Lula da Silva izabran je za predsjednika Federativne Republike
Brazila s vie od 52 milijuna glasova. A to je apsolutno najvei
broj glasova to ih je ikada dobio neki brazilski predsjednik147.
PT nije stranka nego fronta. Tvore ga drutveni pokreti, skupine intelektualaca, sindikati, temeljne organizacije svih vrsta i rodova - skupine ena, regionalne udruge, ak vjerski pokreti, itd.
Nad vrstim demokratskim razvojem unutarnjega dijaloga bdije
vaan strateg: to je bivi zapovjednik gerile Jos Dirceu... Godine 2004. Jos Dirceu je okolnim putem postao Ministro da Casa
Civil, to u brazilskome sustavu odgovara poloaju predsjednika
vlade u Francuskoj. Tog legendarnog gerilskog vou bila je uhitila politika policija, a zatim je bio razmijenjen za veleposlanika
SAD-a u Brazilu, kojega su bili oteli gerilci. Na Kubi je bio podvrgnut estetskoj operaciji. Opskrbljen novim identitetom i novim
izgledom, vratio se u Brazil i ponovno preuzeo vodstvo oruane
borbe u unutranjosti federalne drave So Paulo...
U PT-u se prepoznaju svi glavni pokreti, proizali iz civilnoga
drutva, a roeni iz otpora diktaturi i lanim neoliberalnim reimima koji su je slijedili: CUT (Jedinstvena centrala radnika),
MST (Pokret seljaka bez zemlje), ANAMPOS (Nacionalna veza
narodnih pokreta), kao i mnogi drugi pokreti koji, zajedno, okupljaju na desetke milijuna pristaa. Samo CUT, na primjer, ukljuuje vie od 20 milijuna radnika i zaposlenika.
Lula slijedi realizam Nordestina: "Mi smo u vladi, a ne na vlasti",
147

To je i najvei broj glasova to ih je dobio neki demokratski izabrani predsjednik

nakon Ronalda Reagana, koji je za svoj drugi mandat dobio jo vie glasova. No
SAD imaju i vie stanovnika, od Brazila

rekao mi je. "Da bi se temeljito promijenile drutvene strukture

neke zemlje, nisu dovoljni ni predsjednik niti parlament. Nuan
je narod." Iz toga proizlazi: pobjeda nad unutarnjom oligarhijom
i stranim krvopijama ovisi o mobilizaciji i odlunosti drutvenih,
narodnih i demokratskih pokreta.
A evo kako je Luiz Incio Lula da Silva izbjegao smrt.
U petak 18. travnja 1980., u noi, otiao je u bolnicu Assuncia
de So Bernardo do Campo, u drutvu s Airtonom Soaresom, da
bi posjetio dvojicu drugova ranjenih tijekom napada policije na
stalni ured sindikata.
Lula je znao da je pod stalnim policijskim nadzorom i oekivao je da e danas-sutra biti uhien. Otprativi ga do njegova
prebivalita, rano ujutro u 2.30 sati, Airton mu je predloio da se
sakrije u prtljaniku svojeg starog Alfa Romea i da ga on odveze
do tajnoga skrovita u jednome gradu u unutranjosti federalne
drave So Paulo.
Lula je to odbio i vratio se svojemu domu. U maloj dvoetanoj
kui, u kojoj je stanovao sa svojom drugom suprugom Marisom
i s njihovim dvjema malodobnim kerima, te su noi spavali na
podu salona i Frei Betto i sindikalac Geraldo Sigueira.
Frei Betto pria: "uo sam buku tipinu za policijska vozila koja
su naglo zakoila pred kuom (...). Policijski agenti uzviknuli su
Lulino ime. Trkom sam se stubama popeo na kat i pokucao na vrata spavae sobe: 'Lula, ljudi su tu!' A vani su policajci vikali: 'Senhor
Luiz Incio! Senhor Luiz Incio! Lei de Segurana Nacional!'"
"Teko se probudivi iz sna, Lula je otvorio vrata svoje sobe i
rekao mi da se ne brinem i ne bavim tim vikanjem agenata. Dona
Marisa, naprotiv, inzistirala je da se on digne i odjene. Siao sam.
Kroz prozor u prizemlju vidio sam estero ljudi u civilu naoruanih strojnicama. Uporno su stajali ispred ulaznih vrata. Ponovno
sam se popeo na kat i rekao Luli: 'Sii i zahtijevaj od tih ljudi da ti
pokau svoje policijske iskaznice?'

"Lula je siao i otvorio vrata. Policajci su mu pokazali svoje

iskaznice. Lula se oprostio sa suprugom i prijateljima. Izlazei,
rekao je: 'Olhem, cabea fria... Sluajte, uvajte hladnu glavu, brinite o mojoj obitelji. Sada je najvanije ii do kraja u ovoj borbi'.
Zatim je izaao148."
Tijekom te noi u cijelome industrijskom pojasu So Paula
uhiene su stotine sindikalaca, mukaraca i ena. Agenti su pritom, meutim, poinili krupnu pogreku: nisu uhitili ni Betta ni
Geralda. Nisu prekinuli ni telefon u Lulinoj kui. Tako su, odmah
nakon to su policijska vozila nestala ispred kue, dvojica prijatelja uzbunili kardinala Arnsa i biskupa Hummesa, koji su smjesta
obavijestili strani tisak. Amnesty International proglasio je Lulu
zatvorenikom mjeseca. I ve u svibnju, diktatura je morala popustiti: Lula je bio osloboen149.
Prvo to je uinio kad se vratio kui bilo je da je otvorio dva
kaveza s pticama zatoenima u salonu. S velikim zadovoljstvom
promatrao je kanarince kako izlijeu kroz prozore150.
A naveer 4. veljae 2003., sjedei preko puta predsjednika u
njegovu prostranom kabinetu palae Planalto, u crvenim foteljama, podsjetio sam ga na te dogaaje. "Oni su me doli traiti
nou", priao mi je predsjednik Lula. "Oni", to su bili ljudi policijskog povjerenika Romea Tume, jednoga od najopasnijih agenata
vojne diktature. "Kakvo sam olakanje osjetio", dodao je smijeei
se. Nisam razumio: muenje, najgora ponienja, zar nije to bila
zla kob politikih zatvorenika? "Da, da, osjetio sam olakanje", inzistira Lula, "nisam naime mislio da u biti uhien, bio sam uvjeren da e me ubiti, kao mnoge nae drugove, eskadroni smrti."

148

Frei Betto, Lula ..., op. cit., stranica 61 i dalje

149

Godine 1980. vojni ga je sud osudio na tri i pol godine zatvora zbog "subverzije",
no tu kaznu nije nikad izdravao, zahvaljujui mobilizaciji naroda.

150

Frei Betto, Lula..., op. cit. stranica 64.

2. POGLAVLJE

Programa Fome zero

U trenutku ulaska Lule u predsjedniku palau Planalto, 1. sijenja 2003., drutvena i gospodarska situacija brazilskoga naroda
bila je katastrofalna: samo je 53 milijuna osoba (od ukupno vie
od 184 milijuna stanovnika Brazila) ivjelo iznad ivotnog minimuma. Pritom je 80 milijuna bilo posve nesposobno osigurati
sebi svakoga dana najmanje 1900 kalorija hrane, to je minimalna koliina prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije
(WHO). A 119 milijuna ljudi ivjelo je s dohotkom manjim od
100 dolara mjeseno.
Uz Junu Afriku, Brazil je danas jo uvijek zemlja s najveom
nejednakou na svijetu151.
U sirotinjskim se naseljima tiskaju rtve seoskog masovnog
iseljavanja sa sela, to je plod pogubne strukture vlasnitva nad
zemljom. Ta se naselja uvlae u gradske meuprostore i okruuju velegradove.152 Glad pustoi meu njihovim stanovnicima. U
malim gradovima i u selima, gdje ivi 42 posto puanstva, sljepoa zbog manjka vitamina A, slabokrvnost, smrtonosni proljevi
kao posljedica otrovane vode, odnose svake godine stotine tisua
rtava - osobito meu djecom.
151

UNDP, Rapport sur le dveloppement, New York, 2003.

152

Candido Mendes, Lula... ,op. cit. poglavlje "Os irmaos siameseso latifundio improdutivo e a especulaao financeira", stranica 209 i dalje

Oko 12 milijuna ljudi, to je oko 6,5 posto svih stanovnika Brazila ivi u skrovitima od lima ili kartona. A 40 posto Brazilaca
ivi bez tekue vode, bez odgovarajuih nakapnica za kinicu153.
Brazil je jedan od najveih izvoznika poljoprivrednih proizvoda na svijetu. Meutim, taj je izvoz gotovo u cijelosti pod nadzorom agroindustrijskih tvrtki, veinom u rukama stranog kapitala.
U teoriji, zemlja je sama sebi dovoljna s prehrambene toke gledita, ali u stvarnosti milijuni ljudi, djece i ena pate od kronine
pothranjenosti i od bolesti uzrokovanih glau.
Koliko je zaista takvih? Savezna vlada govori o 22 milijuna ozbiljno (i stalno) pothranjenih osoba. Meutim, neovisno ispitivanje koje su 2002. proveli istraivai to ih je angairao PT, utvrdilo je da ima ukupno 44 milijuna gladnih Brazilaca. A dom Mauro
Morelli, biskup u Caxiasu, u dravi Rio de Janeiro, i predsjednik
Vijea za sigurnost prehrane, procjenjuje broj rtava stalne i ozbiljne pothranjenosti na 53 milijuna. Tu su brojku kao slubenu
prihvatile udruga Pastoral de la Criana i Nacionalna konferencija sveenika.
Uz pothranjenost, i loa struktura ishrane pogaa radnike
migrante i njihove obitelji, pretjerano eksploatirane napoliare,
obitelji svih malih vlasnika te masovni, areni i anonimni narod
iz favela velegradova Centra i Juga. Prema UNICEF-u (2003.),
10,5 posto brazilske djece mlae od 10 godina ima za svoju dob
premalu visinu. Kae se da pate od "stunted growth". Manjak vitamina A, eljeza, joda, ima stravine posljedice: djeca u koli esto
iznenada padaju od iznemoglosti te se najee ne mogu dovoljno koncentrirati toliko dugo koliko je to potrebno. U tim uvjetima, njihova je sposobnost uenja bliska nitici. A kada je rije o
odraslima, mladiima, oni su esto preslabi da bi radili na zemlji
ili da bi redovito i stalno obavljali neki plaen posao, pa makar i
skroman.
153

Usporedi izvjee Brsil 2004 Miloona Kotharija, posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o pravu na stanovanje, eneva, ONUG, (Office des Nations unies a
Gneve.) 2004.

Iza sredinjega eljeznikog kolodvora u Rio de Janeiru - kao i u

drugim gradovima Juga i Centra - odnedavna postoji narodni restoran Bethino, po imenu Herberta de Souze, nazvanoga Bethino,
pokretaa prve nacionalne kampanje protiv gladi, godine 1982.
Taj restoran financira drava i vodi ga jedno privatno poduzee.
Zgrada ima dva kata, a na svakom od njih je dvorana ivih boja
s udobnim pokustvom. Doek to ga gostima prireuju konobarice, sve odjevene u plavo, pun je simpatije i topao. Nekoliko evangelikih propovjednika vue se po ulaznoj prostoriji, blizu blagajni.
Odjeveni u bijele koulje, oni upuuju blage osmijehe ljudima koji
ekaju u redu... i koji ih, kako se ini, posve ignoriraju.
Za jedan real na dan (50 amerikih centi), jedna osoba ondje moe dobiti izdaan obrok u tri zdjelice. Restoran je otvoren
pet dana u tjednu. Svaki gost moe doi jedanput dnevno. A svoj
obrok mora pojesti na licu mjesta.
U dugim redovima to se na ploniku stvaraju ve u ranu zoru,
zapazio sam i ene srednje dobi koje jedva mogu hodati, sive koe
i rijetke kose. Neka djeca imaju napuhnute trbuhe, od kwashiorkora ili od glista. Gotovo su svima zubi u vrlo loem stanju. A
nisu rijetki ni ljudi bolesno tamne koe, boginjavi, ija visina ne
prelazi metar i pol...
Ako je stanje uasno u brojnim favelama Rija, ono nije nita
bolje u Recifeu. Socijalne slube u prefekturi (gradskoj upravi)
Recifea imaju na popisu oko 10.000 menores carentes, djece koju
su napustile njihove obitelji i koja pokuavaju preivjeti na ulici.
Gradska uprava ponekad im dijeli odjeu i, tri puta tjedno, obrok
juhe. Od 2003. gradonaelnik je slubenik kojega je postavio PT,
inae bivi nastavnik, sposoban, ogoren, topao, ali bez znatnih
ovlasti.
S prozora njegova ureda vidi se rijeka Capiri koja polagano tee
prema moru. Favele se proteu uz nju. "Polovica naega puanstva ivi u krajnjoj nesigurnosti, bez stalnoga posla, bez dovoljno

hrane, bez pristojnog stana... Obitelji esto razaraju nezaposlenost i glad... Mnogo je pretuene, seksualno zlostavljane djece.
Ona bjee od kue. Lutaju ulicama, a noima najee spavaju
blizu crkava. Ovdje, u Recifeu, ima ih najmanje 50.000, djeaka i
djevojica. Najmlai nemaju ni tri godine. A oni najstariji rade,
ali ponekad, nikada stalno", rekao mi je gradonaelnik.
Deseci milijuna Brazilaca nemaju stalnog i sigurnog posla. Dan
za danom, no za no, pokuavaju preivjeti obavljajui tzv. biscate, male sluajne poslove: prodaju led na plaama u danima
jakoga sunca, prikupljaju i preprodaju prazne konzerve od piva
koje nalaze odbaene po parkovima i na gradskim plonicima,
skupljaju stari papir, uvaju automobile pred luksuznim restoranima, prodaju na cesti cigarete na komad i, ono najpogibeljnije,
obavljaju sitne usluge gospodarima kokaina i heroina.
Meutim, ak i oni koji imaju redovitu i relativno sigurnu plau esto pate od gladi. Brazilske vladajue klase, naime, uivaju u
umjetnosti pretjeranog izrabljivanja radnika. A potonji praktiki
podnose svaku vrstu ponienja. Pokorno. Ukupno ih ima na milijune. I na mjesto jednog pobunjenika, njih deset pripravno je
zauzeti njegovo mjesto.
Energina gradonaelnica So Paula, Marta Suplicy154, procjenjuje da u faveli ivi etiri milijuna stanovnika toga velegrada. A
to je oko 25 posto cijelog gradskog puanstva. Policija vrlo rijetko
ulazi u te etvrti. Javne su ustanove ondje nazone vrlo rijetko.
Higijena je u njima esto grozna. Vidio sam obitelji sa 12 lanova
koje ive u jednoj jedinoj prostoriji. Tu mjeavinu esto prate seksualno zlostavljanje djece, brano nasilje i mnoge bolesti.
Istodobno, vie od 80 posto obitelji koje ive u seoskim sredinama nemaju normalan i dostatan pristup vodi za pie koja bi
odgovarala kriterijima WHO-a. U gradskim sredinama u istom
je poloaju 10 posto obitelji.
154

Na tom poloaju od 2000. do 2004.

Meutim, pothranjenost i loa ishranjenost pogaaju brazilski

narod vrlo razliito od regije do regije. Najsiromanije su federalne drave Maranho i Bahia. U njima je 2003., 17,9 posto djece
mlae od 10 godina postalo invalidima zbog kronine pothranjenosti. U dravama Juga je bolje: ondje je 5,1 posto njih u takvom
stanju.
A krajnja bijeda i glad imaju i svoju boju.
Naime, tijekom posljednjega popisa stanovnitva 45 posto
Brazilaca izjasnilo se kao "Afro-Brazilci" ili kao "Crnci". A ti crnci dvaput su brojniji od bijelaca u kategoriji "krajnje siromanih"
(prihod po odraslome manji je od jednoga dolara dnevno).
Meu nepismenima, broj crnaca dva i pol puta nadmauje
broj bijelaca. Statistika plaa otkriva strahovitu rasnu diskriminaciju: godine 2003. crnci su imali redovitu plau koja je u prosjeku
iznosila tek 42 posto prosjenoga dohotka bijelaca.
Druga diskriminacija pogaa ene, a posebice crne ene. Plae
ena bez obzira na boju koe openito su 37 posto nie (brojke
iz 2003.) od plaa mukaraca. No prosjene plae crnih ena ne
prelaze 60 posto prosjene plae svih ena.
Latifundistika struktura dananjega Brazila izravno je nasljee
luzitanskog podkraljevstva i robovskoga reima koji je prevladavao tijekom 350 godina. Portugalski kralj imao je obiaj svojim
fidalgosima, udvoricama, generalima i biskupima darovati capitaneriase.
Naime, tijekom cijeloga XVI. i dobrim dijelom XVII. stoljea,
samo su se obale potkontinenta ucrtavale na zemljopisnim kartama. Iza njih prostirala se terra incognita. Kralj je odanima dijelio
odreeni dio obala. Vjernom je podaniku mogla pripasti pak sva
zemlja u unutranjosti koju je mogao osvojiti, zapravo zaposjesti
i pokoriti. Upravo su ti dijelovi osvojene zemlje nazvani capitanerias, to u slobodnome prijevodu znai "kapetanije".
U knjizi Geopolitika gladi, Josu de Castro pie: "Polovica Bra-

zilaca ne spava zato to pati od gladi. Druga polovica takoer ne

spava, jer strahuje od onih koji pate od gladi155."
Strategija koju je Lula upravo poeo primjenjivati s ciljem da
konano pobijedi sramotnu bijedu naroda i znatno smanji aroganciju bogatih i monih, nazvana je Programa Fome zero. Ona
je jezgra cjelokupne politike koju vodi PT. Ona je bit i antikapitalistike, narodne i demokratske revolucije koja je upravo u tijeku
u Brazilu.
Rije fome ("glad") u ovom se sluaju koristi u svojemu najirem smislu. Rije je o tome da se utae sve gladi koje ive u
ovjeku - ponajprije, dakako, glad za hranom, ali takoer i glad
za znanjem, zdravljem, radom, obiteljskim ivotom, slobodom,
dostojanstvom. Namijenjena da jednu za drugom razbije strukture tlaenja, strategija nazvana Programa Fome zero treba stvoriti materijalne uvjete za osloboenje tijela i due ovjeka. Tek e
slobodan ovjek slobodno odluiti kako e koristiti svoju slobodu. U sreditu toga programa je individualna (i kolektivna) odgovornost. rtva postaje aktivni sudionik. Siromaan je ovjek
kova svojega vlastitoga osloboenja.
Program sadri 41 neposrednu mjeru. U njegovo je ostvarenje
ukljueno 20 ministarstava. Te mjere proizlaze iz triju razliitih
kategorija:
strukturalne politike za borbu protiv gladi;
specifine politike za borbu protiv gladi;
lokalne politike za borbu protiv gladi.
Strukturalnim je politikama cilj da znatno smanje prehrambenu ranjivost najsiromanijih obitelji omoguujui im da do
odgovarajue hrane dou vlastitim sredstvima. Te strukturalne
politike podrazumijevaju porast najmanjih nadnica; poveanje
ponude slobodnih radnih mjesta i smanjenje sezonskog rada;
uspostavu agencija za dodjelu solidarnih mini-zajmova; jaanje
agrarne reforme; univerzalizaciju socijalne skrbi; proirenje bolsa
155

Josu de Castro, Gopolitique de la faim, prijevod na francuski, Pariz, Seuil, 1952.

escola i renda minima za siromane obitelji; potporu obiteljskoj

poljoprivredi.
Specifinim je politikama cilj da najugroenijim osobama zajame brzi pristup hrani. Te se mjere, naime, moraju provesti to
bre kako bi se pomoglo onima koji nemaju nikakvih mogunosti da sebi pribave odgovarajuu hranu. Te specifine politike
podrazumijevaju jo ujednaavanje opih prehrambenih karata
(cartao de alimentaao) i prehrambenih kupona (Programa cupon de alimentaao); raspodjelu koara za kuanice (cestas basicas
emergenciais); stvaranje zaliha hrane; nadzor sigurnosti i kakvoe
hrane; reformu Programa za prehranu radnika (PAT - Programa de alimentaao du trabalhador); borbu protiv pothranjenosti
majki i djece; irenje naela odgoja za pravilnu prehranu; poboljanje kvalitete kolskih obroka (merenda escolar).
Lokalnim je politikama cilj da program Fome zero prilagode
razliitim nainima ivota u selima, u malim gradovima i u velegradovima. Te politike ukljuuju potporu obiteljskome ratarstvu, pogotovu proizvodnji usmjerenoj obiteljskoj prehrambenoj
samodostatnosti u selima; organizaciju mjesnih trnica i poboljanje razmjene izmeu proizvoaa i potroaa unutar iste regije,
osobito u malim gradovima; osnivanje narodnih restorana, skladita hrane te decentralizaciju mjesta za razmjenu prehrambenih
proizvoda u metropolama.
Taj se program poeo provoditi u veljai 2003. u Piauu, sjeveroistonoj federalnoj dravi, koja granii s Maranhom, Bahiom,
Parom i Pernambucom. Meutim, na poetku drugoga polugodita 2004., samo se 140.000 obitelji koristilo jednom ili s vie mjera
iz Programa Fome zero. Zasad je to, dakle, neuspjeh. Zato?
Da bi postao stvarnost, Programa Fome zero hitno treba stotine milijuna dolara javnih ulaganja. No, u Brasiliji blagajne su
prazne. Kamate i otplata velikoga duga praktiki gutaju sav raspoloivi novac.

3 . POGLAVLJE

Duh Salvadora Allendea

Danas u Brazilu nije, kao u Ruandi, rije o isplati trokova za maete koje su uvezli tzv. genocidnici, ve o astronomskim dugovima to su ih Eximbanka, Meunarodni monetarni fond (MMF) te
europske, japanske i sjevernoamerike privatne banke nametnule
vojnim diktatorima i nesavjesnim predsjednicima. A to je zato to
su brazilski diktatori, zapravo, ne samo ukinuli javne slobode i muili demokrate, ve su zemlju liili njezinih bogatstava i financirali
faraonske projekte, podvrgavajui se tako samo novanim interesima svojih sjevernoamerikih tutora. A kada je rije o predsjednicima, koji su slijedili jedan drugoga nakon diktature, oni su (veina
njih) bili skloni korupciji156 i privatizirali veinu unosnih javnih
poduzea u korist pekulantskog stranog kapitala.
To je, dakle, danas grozan dug to ga predsjednik Lula, uvjeren
je, mora danas isplatiti.
Marcos Arruda brazilski je pandan rica Toussainta. Ve desetljeima on posveuje svoju udesnu energiju, istananu erudiciju
i istraivaku inteligenciju borbi protiv omi to ih stvara dug157.
156

Jedna iznimka: Fernando Henrique Cardoso odluno se borio protiv korupcije.

157

Vidjeti,meu ostalim, njegovu analizu krize 1999. u Eternal Debt. Brazil and the
International Financial Crisis, London, Pluto Press, 2000.

Nakon to je proveo godine progonstva u enevi (poto je i obiteljski vezan uz vicarsku, za kanton Ticino), Marcos Arruda nije
samo estoki kritiar politike zaduivanja njegove zemlje ve jednako i europskih i amerikih bankarskih stratega, odgovornih za
bijeg privatnog kapitala iz Brazila.
Godine 2002. - zadnje godine predsjedanja Fernanda Henriquea Cardosa - kamate vanjskog duga iznosile su 9,5 posto
nacionalnoga bruto proizvoda. Ta je svota bila pet puta vea od
ukupne svote to su je brazilska federalna drava i sve drave lanice te federacije uloile u kolstvo i zdravstvo158.
I za godinu 1999. Arruda je iznio brojke. U proraunu federalne drave servisiranje duga teilo je pet puta vie nego troak za
javno zdravstvo, devet puta vie nego za nacionalno obrazovanje
i ak 69 puta vie nego za Nacionalni institut za naseljavanje i
agrarnu reformu INCRA159.
Danas je vanjski dug (javni i privatni zajedno) dosegao vie od
235 milijardi dolara. On je na drugome mjestu svih vanjskih dugova zemalja Treega svijeta. Jednak je prihodima koje je Brazil
izvukao od izvoza u posljednje etiri godine. Time e i Programa
Fome zero ostati mrtvo slovo na papiru, tako dugo dok sadanja
brazilska vlada ne uspije nametnuti moratorij - ako treba i unilateralni - na isplatu duga.
Kako se dolo do svega toga?
U trenutku dravnoga udara (u travnju 1964.) vanjski dug Brazila iznosio je 2,5 milijardi dolara. Na kraju vladavine generala, 21
godinu kasnije, on je dosegao vie od 100 milijardi dolara. Zato?
Za vrijeme 21-godinje vladavine vojnih reima izmeu 1964.
i 1985. dominirale su dvije strategije: ona "nacionalne sigurnosti"
i ona "cjelovitoga razvoja". Uspostavljen je irok sustav nadzora,
represije, lova na demokrate. A to je zahtijevalo zamana ulaganja. No, nita nije bilo previe skupo da bi se uspostavila i uvr158

Marcos Arruda, neobjavljena studija, Rio de Janeiro, 2004.

159

INCRA je zaduena za koritenje novih terena i agrarnu reformu

stila "nacionalna sigurnost". Eximbanka160, velike privatne banke,

a kasnije i MMF, financirali su, posudivi milijarde dolara, nuna
sredstva za njezino odranje i razvoj.
Znatno poveanje, ponovno naoruavanje, reorganizacija i
modernizacija mornarice, zrakoplovnih snaga i suhozemne vojske vladajue diktature progutali su jo nekoliko desetaka milijardi dolara sjevernoamerikih javnih i privatnih zajmova, uvijek uz
doputenje Eximbanke, privatnih banaka ili MMF-a.
Strategija "cjelovitoga razvoja" sa svoje je strane, gradnjom cestovnih mrea i gradova za useljenike, nastojala "otvoriti" manje
naseljena podruja Brazila. Prva rtva: amazonska uma, najvee
tropsko umsko podruje svijeta. Cijeli amazonski bazen obuhvaa gotovo est milijuna etvornih kilometara.
Tijekom 21 godine, koliko je trajala vojna diktatura, uniteno je
i spaljeno vie od milijun etvornih kilometara uma. ak 90 posto
tako iskrenoga zemljita predano je transkontinentalnim agroindustrijskim tvrtkama i uzgojivaima stoke. Na spaljenim povrinama, sjevernoameriki agroindustrijski trustovi i transkontinentalne stoarske kompanije osnovali su goleme plantae soje, penice i
drugih itarica, te panjake za brojna stada goveda.
Pritom su, kao polurobovska radna snaga, stotine tisua boia
frio i seoskih radnika bezemljaa premjetene s neplodnih federalnih drava Sjevera i Sjeveroistoka prema agroindustrijskim
kompleksima Amazonije, Pare, Acre i Rondnije.
Sve te gradnje cesta i novih gradova, sva ta krenja praume,
ta progonstva i premjetanja radnika i njihovih obitelji, sve nove
infrastrukturne graevine, kao i sve hidroelektrane i divovske
brane, podignute na rijekama financirane su, razumije se, stranim zajmovima. Pritom je dug jo rastao zbog krajnje povoljnih
uvjeta to ih je drava morala odobravati transkontinentalnim
kompanijama za prijenos zaraenih deviza, za koncesije, za porezne privilegije, itd.
160

Javna banka Sjedinjenih Drava, posveena financiranju izvoza.

Potkraj 1979. Sjedinjene su Drave naglo poveale svoje kamatne stope. Brazil je utonuo u krizu. Da bi mogao financirati
isplatu kamata i glavnicu duga, vojni reim ugovorio je nove zajmove u inozemstvu, uglavnom kod sjevernoamerikih privatnih
banaka - najvie i ponajprije kod Citibank.
No, time nita nije postignuto. Izmeu 1979. i 1985., generali
su, u ime isplate duga, utroili 21 milijardu dolara vie od svote
koju su dobili kao nove zajmove.
Civilni predsjednik koji nije bio izabran, ali ga je imenovao
parlament, kojim je dominirala ARENA (politika stranka koju
su osnovali vojnici), naslijedio je 1985. posljednjega generala-diktatora, bivega efa tajnih slubi Figueireda. Jos Sarney naredio
je da se privremeno obustavi isplata godinjih kamata duga.
Poslije su predsjednici koji su se redali ponovno ukljuili pakleni stroj: posuditi da bi se vratilo, i to u uvjetima sve pogubnijima za Brazil.
Pritom je vraenih 27 milijardi dolara potjecalo iz Javnoga trezora u Brasiliji.
Za vrijeme svog drugog mandata predsjednik Fernando Henrique Cardoso vodio je politiku vrlo visokih kamatnih stopa. Njegov je cilj bio posve razumljiv i legitiman: trebalo je privui to
vie kapitala. Meutim, te su stope bile najvie na svijetu: u stanovitim trenucima, one su dosezale vrtoglave visine. Ta je politika
imala pogubne posljedice za domae gospodarstvo.
Nijedan srednji industrijalac, obrtnik ili trgovac, stanovnik
Brazila, nije mogao sebi priutiti bankarski zajam kako bi razvio
svoju tvrtku i otvorio nova radna mjesta. Svi oni ije su tvrtke
(ili nekretnine, itd.) ve bile optereene zajmovima, morali su
smanjiti svoju djelatnost, srediti svoje tvrtke i otpustiti zaposlene
i radnike.
A politika visokih kamatnih stopa imala je i drugu opaku posljedicu: ona je pogodovala financijskim pekulacijama. Nacionalni i strani pekulanti na svjetskome su tritu ugovarali osob-

ne zajmove s kamatnim stopama od 10 ili 12 posto, a zatim su

kupovali vrijednosne papire brazilskoga javnog duga, naplaujui astronomske stope. ak i uz obvezu posuivaa da dogovori
stanovito osiguranje za sluaj da postane nesposoban za isplatu
duga, posao je bio "zlatan".
Danas brazilski vanjski dug ima kao protivnu stranu te slabunjave djeake koji imaju gliste u trbuhu i koji su iskljueni iz kolskoga sustava, lieni obiteljskoga ivota, oajni i bez budunosti.
"Eu tenho cola porque no tenho vida". ("Imam maz" [to je droga koju mrcaju djeca da bi zaboravila na glad] "zato to nemam
ivota") To mi je rekla jedna djevojica s ulica na stubama prema
djevojakom domu u samostanu Carmo, u Recifeu.
Suoen s katastrofalnom situacijom brazilskoga gospodarstva,
MMF je poetkom 2002. dopustio Brazilu ono to je u isto vrijeme odbio Argentini: posudbu nazvanu bail out ("izlaz iz krize").
To je bio divovski zajam, najvii to ga je ikada u svojoj povijesti
MMF odobrio nekoj zemlji. Iznosio je, naime, ukupno 30 milijardi dolara. MMF je imao dva razloga to je tako postupio.
Suoeni s brzim i dramatinim pogoranjem gospodarske situacije u Brazilu, bankari Wall Streeta strahovali su za sudbinu
svojih zajmova. Nisu li se kozmokrati time nali pred opasnou da izgube veliki dio svojih ulaganja u agrobiznis, industriju,
u razliite slube i na lokalno financijsko trite? Zato su izvrili
pritisak na MMF.
Sjeam se jednoga popodneva okupanoga suncem i prepunoga
cvrkuta ptica poredanih na hrastovima u parku vile Barton u enevi. U velikoj dvorani za sastanke, iznad bar-cafa Sveuilinoga instituta za meunarodne studije, zavravao je visokostruni
seminar. Anna Krueger, pomonica glavnoga direktora MMF-a,
upravo je iznijela svoje ideje o buduem ponaanju MMF-a prema tzv. failed states, dravama koje ne plaaju dugove. U dvorani,
njezino je izlaganje pratila gomila studentica i studenata, profeso-

ra, analitiara financijskih drutava, lokalnih privatnih bankara,

direktora Nacionalne banke i visokih dunosnika UN-a.
Anna Krueger zdepasta je ena, prosjene elegancije, ali govora koji okrepljuje, visoko obrazovana, izravna. Ona nije otvoreno antipatina. Biva profesorica na Sveuilitu Stanford, glavna
ekonomistica Svjetske banke za vrijeme predsjedanja Ronalda
Reagana, ona danas u MMF-u vedri i oblai. Njezina je neupuenost u svakodnevni ivot ljudi neizmjerno duboka. Ali je njezina vjetina vladanja meunarodnim financijskim mehanizmima
impresivna.
Uz Jeane Kirkpatrick, drugu preivjelu iz Reagan ove ere, i uz
Condoleezzu Rice, Krueger je danas najsnanija ena desnoga
krila Republikanske stranke. George W. Bush redovito se savjetuje s njom.
Nakon zavretka izlaganja, gospoa Krueger je poeljela proetati parkom. U sivom kostimu, s cipelama bez peta, crnim naoalama na oima, obojenom kosom rasutom od vjetra, krupnim
se koracima uputila prema jezeru. Pratila ju je mala skupina bankara i ljudi iz UN-a. Ja sam hodao u treemu redu, ali sam bez
muke uo njihov razgovor.
Oito zbunjen onim to je upravo uo, jedan ju je enevski
bankar gotovo stidljivo upitao kako je MMF mogao odobriti zajam od 30 milijardi dolara zemlji koja je gotovo u steaju. Odgovor ge Krueger odjeknuo je kao pucanj: "Heavy Wall Street
presure161."
Drugi razlog koji je ohrabrio MMF da Brazilu dodijeli taj izvanredni zajam znatno je suptilniji.
Brazil tradicionalno ima snaan javni sektor, koji je openito
unosan. Sve industrijske aktivnosti to potjeu iz tzv. stratekih
sektora - nafta, elektrina struja, rudnici, telekomunikacije, itd.
- u vlasnitvu su drave: to je nasljee korporacijske diktature
161

"Snaan pritisak bankara Wall Streeta"

Getulija Vargasa, koji je savreno potivao vojnu diktaturu. No,

posve privren naelima neoliberalizma, Cardoso je prekinuo s
tom politikom, privatizirajui veliki broj dravnih tvrtki i udruga
- osobito tijekom svojega drugoga mandata.
Pri pokretanju te politike ubrzane privatizacije, u depovima
senatora, zastupnika i ministara (ili drugih posrednika) tajnovito
su nestale milijarde dolara. Od 2001. politika privatizacije suoila
se najednom s pojaanim narodnim otporom. Kadrovi, zaposlenici i radnici Petrobasa, na primjer, suprotstavili su se trajkom i
s vie legalnih akcija tome da njihova poduzea budu stavljena na
licitaciju.
Tada su se gospodari transkontinentalnih kompanija i ostali
predatori osjetili jako nezadovoljnima. Nije li prijetilo da im izmaknu izabrani komadi? Cardoso je tada odbio igrati tu igru. Bio
je, dakle, pravi trenutak da mu se oita lekcija: "Odbaci li proces
privatizacije, primijenit emo i na tebe argentinski postupak162."
Zajam bail out bio je, dakle, vezan uz obvezu da se nastave
privatizacije.
Predsjedniki izbori trebali su se odrati u listopadu 2002.
Brazil je moderna drava, koja raspolae institutima za pouzdana istraivanja. Tijekom zadnjih mjeseci june zime 2002. krivulje i brojke, to su ih objavljivali ti instituti, poele su svjedoiti
o znatnoj promjeni javnoga mijenja. Neoliberalni kandidat Jos
Serra, bivi ministar zdravstva i predvieni Cardosin nasljednik,
prema istraivanjima, brzo je gubio poene. Istodobno, ubrzano
okupljajui oko sebe cijele sektore visoke industrije, financija i veinski dio srednjih klasa, k tome jo i narodne slojeve, Luiz Incio
Lula de Silva nije prestajao privlaiti glasae oko svojega imena.
A od kolovoza njegov je uspon postao munjevit.
U Washingtonu su poele zavijati alarmne sirene. Panika je
bila i u Zrichu, Londonu, Frankfurtu, Parizu i New Yorku.
162

Podsjetimo: u isto je vrijeme u istoj situaciji, MMF odbio Argentini svaki novi
kredit.

I to s razlogom. Stajalite PT-a i njegova voe bilo je ve 20

godina nepromijenjeno: dug treba ukinuti. Dakako, ako je mogue meunarodnim pregovorima, ali ako je nuno, onda to treba
uiniti unilateralnim i voluntaristikim aktom.
Jo od svojega prvog objavljivanja 1979., program PT-a sadri krajnje jasne i neumoljive analize i stajalita o tetama duga i
nunosti da se odbiju plaanja koja su s njim povezana. Za PT,
nikakav izlaz iz bijede nije mogu bez ukidanja duga.
Kao i Salvador Allende, Lula je bio uporan i odluan kandidat
na vie predsjednikih izbora. Godine 1989. izgubio je vrlo tijesno protiv Fernanda Collora de Mella. etiri godine poslije prvi
se put suelio s Fernandom Henriqueom Cardosom. Doivio je
bolan poraz: Cardoso je bio izabran ve u prvome krugu. Nakon
etiri godine scenarij je donekle izmijenjen: Cardoso se borio za
svoj ponovni izbor, za drugi predsjedniki mandat, i Lula mu je
oteao ivot. U drugome krugu, Cardoso je ipak pobijedio.
No, izbornu bitku 2002., protiv Josa Serre, Lula je dobio s najveom dosad znanom veinom.
Prigodom svake od svojih predsjednikih kampanja Lula je u
sredite svojega programa stavio ukidanje duga kao i stvaranje
kartela dunika. Ta je ideja niknula u krilu Socijalistike internacionale (SI). Do svoje smrti, u rujnu 1992., Willy Brandt, predsjednik SI-a od 1976., bio je njezin energini zagovornik. Stvoriti
frontu zemalja dunika inilo mu se, zapravo, apsolutnom nunou. I to zato to jedna zaduena zemlja sama - ak i tako snana kao to je, ipak, Brazil - ne moe uiniti nita ni protiv MMF-a
niti protiv udruenih privatnih vjerovnika. Pregovori nuno moraju biti kolektivni. Da bi se razbili okovi, trebalo je ostvariti savez
robova. Oma se moe olabaviti samo zajednikom akcijom.
PT slubeno je postao lanom Socijalistike internacionale tek
na kongresu SI-a u So Paulu u listopadu 2003. Meutim, ve
se dva desetljea tkaju bliske veze izmeu SI-a i PT-a. I to osobito zahvaljujui neumornome radu dvojice sjajnih i netipinih

brazilskih rukovodilaca: senatoru PT-a iz So Paula, Eduardu Suplicyju, i trockistikom voi francusko-argentinskoga podrijetla,
Luisu Favreu, savjetniku vodstva te stranke za meunarodnu politiku.
Prigodom jednoga razgovora s ricom Toussaintom, znatno
prije svojega izbora, Lula mu je rekao: "Mislimo da nijedna zemlja Treega svijeta nije u stanju isplatiti dug. Mislimo takoer
da sve vlade Treega svijeta koje odlue nastaviti vraati vanjski
dug, vode svjesno svoje narode u ponor. Zapravo, politika razvoja
zemalja Treega svijeta i isplata duga potpuno su nespojivi. Stoga
mi podravamo ideju da valja odmah obustaviti isplatu duga."
Zato?
Lula odgovara: "Novcem od neisplate duga, moemo osnovati
fond za razvoj, namijenjen financiranju istraivanja i razvoja tehnologija, obrazovanja, zdravlja, agrarne reforme, dakle politike
napretka za cjelokupni Trei svijet. Taj bi fond bio pod nadzorom same drave, posredstvom ustanove koju bi trebalo stvoriti
i koja bi obuhvaala Nacionalni kongres (parlament), sindikalne
pokrete, politike stranke. Svi bi oni sastavili komisiju koja bi se
bavila upravnim poslovima toga fonda."
Kako se usprotiviti protivniku? Kako pregovarati?
Lula kae: "Valja stvoriti frontu zemalja dunica koja e se
suprotstaviti zemljama vjerovnicama. Nuno je udruiti zemlje
Treega svijeta da bi konano svaka vlada shvatila kako su njezini
problemi istoznani onima vlada ostalih zemalja Treega svijeta.
Nijedna zemlja nee moi sama pronai rjeenje za svoje zaduenje... Jednako je tako vano da se rasprava o vanjskome dugu ne
vodi izmeu vlade i bankara, ve izmeu vlade i vlade. Problem
duga valja takoer pretvoriti u politiko pitanje. Pritom ne valja
raspravljati samo o problemu duga (kao takvoga), ve o nunosti da se uspostavi novi meunarodni gospodarski poredak. Nije
vie mogue da nastavimo prodavati sirovine u bescjenje i istodobno kupovati gotove proizvode po cijeni zlata, takorei."

I jo Lula: "Ovaj skup mjera moe se oivotvoriti samo politikom akcijom. A politika akcija, to je, u biti, pritisak drutvenih
pokreta. Valja, dakle, pitanje duga pretvoriti u posao kojega e se
dohvatiti narod163."
Do kolovoza 2002. Lula nikada nije promijenio svoje stajalite
o toj temi.
Omiljeno je oruje gospodara duga ucjena. U tome su oni izvrsni.
U srpnju 2002. PT je poeo s pokusom. Wall Street Journal poeo
je objavljivati lanke u rafalima, uzbunjujui meunarodne vjerovnike predvianjem sigurne pobjede socijalista Lule.
Izgubiti milijarde dolara u jednoj jedinoj izbornoj noi? To je
apsolutni uas za sve normalno ustrojene bankare. Zato su tada
strunjaci Breton Woodsa i ameriki think tanks te analitiari velikih kua tzv. tradersa glavnih svjetskih burza, na zidu najblie
budunosti nacrtali apokalipsu brazilskog "izostanka".
"Izostanak" (default na engleskom, (dfaut na francuskom,
prim, prev.) struni je termin koji oznaava unilateralnu obustavu isplate duga nekoga dunika. U nacionalnim zakonodavstvima drava postoje zakoni koji u stanovitim uvjetima doputaju
neplaanje onima koji proglaavaju steaj. Na meunarodnom
planu, meutim, nema nijednoga takvoga ili slinoga propisa.
Kotrljajua vatra prijetnji poveavala je snagu kako su tekli
dramatini dani kolovoza. Na svim financijskim tokama u svijetu brazilska je valuta real napadnuta te je izgubila znatan dio
svoje vrijednosti.
Ucjena je bila kristalno jasna: ako je brazilski narod opsjednut
zlokobnom idejom da izabere Lulu, onda e se real posve sruiti i
Brazil e biti prognan na sm rub zajednice naroda. Svi e se strani ulagai povui s njegova tla. Nastupit e najcrnja bijeda.
Srednje su klase podvrgnute posebnom postupku: "strunjaci"
163

Luiz Incio Lula de Silva u ric Toussaint, La Finance contre les peuples, op. cit.,
stranica 399.

su im tumaili da e upravo one biti prve likvidirane. Reeno im

je kako e se u gospodarstvu koje se rui, u vrlo kratkome vremenu, pridruiti najbjednijem proletarijatu u favelama. Rede Globo,
najvea i najutjecajnija nacionalna televizijska mrea, prenosila
je, zajedno s drugima, ta apokaliptina predvianja nadahnuta
iz Washingtona. Znatan broj utjecajnih novina i desniarskih radio-postaja ubrzali su mu korake. Ponajprije O Globo, Gazzeta
Mercantil i Estado de So Paulo.
PT i sve narodne snage, iju je nadu taj pokret utjelovljivao,
morali su reagirati.
Potkraj kolovoza vodstvo PT-a uputilo je pismo MMF-u, uvjeravajui ga da e njegov kandidat, bude li izabran, strogo potovati sve financijske obveze to ih je preuzeo predsjednik Fernando
Henrique Cardoso164.
Lula je pobijedio u drugome krugu predsjednikih izbora, 27.
listopada 2002.
Odmah je objavio kako je sklon neovisnosti Sredinje banke i
najavio namjeru da na njezino elo imenuje najreakcionarnijeg
bankara u dravi, Henriquea de Camposa Meirelessa. A u Brazilu
taj je ovjek bio (i jo je uvijek) jednoduno omraen.
Meu svim privatnim svjetskim bankama koje su, pokoljenjima provodile sustavnu pljaku Brazila, kljunu su ulogu odigrale Citygroup, o kojoj ovisi Citibank, najvea banka na svijetu, te
Fleet Boston Bank. A pritom je upravo Meireless bio predsjednik
Fleet Boston Banke, druge vjerovnike banke (nakon Citibanke)
brazilskoga duga. To to ga je Lula imenovao, oito je odgovaralo
stratekome razlogu: trebalo je hitno smiriti uznemirenost Wall
Streeta.
U Brazilu je ministarstvo gospodarstva i financija kljuno ministarstvo vlade. Voditelj toga resora uiva iroke nadlenosti i
odluujui utjecaj u skupini svojih kolega. Cardoso je taj poloaj
bio povjerio ekonomistu meunarodnoga ugleda, bivem rav164

Pismo je potpuno preutjelo pitanje obnove privatizacije.

natelju MMF-a, Pedru Malnu. Lula je na taj poloaj imenovao

trockistikoga lijenika po imenu Antonio Palocci. Pritom je
sivom eminencijom toga ministarstva postao Luis Favre, sjajan
intelektualac. A poloaj ministra za promet i veze, drugi kljuni
poloaj u vladi, doao je takoer u ruke jednoga od voa etvrte
internacionale, po imenu Gushiken.
Ako postoji neki izraz koji me uvijek uzbunjivao, onda je to "povjerenje trita". Naime, da ga svjetski financijski kapital ne bi napao, bacio na koljena, neki narod treba - svojim gospodarskim
ponaanjem - zaraditi "povjerenje trita". No, kako se moe zasluiti to "povjerenje"? Vrlo jednostavno, tako da se tijelo, dua
i duh podine diktatu kozmokrata. Upravo pod tim uvjetom i
samo pod tim uvjetom, gospodari imperija srama prihvaaju suradnju sa sirotinjskim narodima.
U Latinskoj Americi, sjena Salvadora Allendea salijee kolektivne matarije. Njegov duh luta i po predsjednikoj palai u Brasiliji.
Naime, nacionalizacijom rudnika bakra (meu kojima i najveega povrinskoga rudnika na svijetu, zvanoga Chuquicamata),
primjenom veine od 110 prijedloga za drutvenu reformu, to
ih je promicalo Narodno jedinstvo, kao i uvoenjem poreza transkontinentalnim tvrtkama, Salvador Allende jo je potkraj 1970.
izazvao srdbu kozmokrata165.
U najdubljoj je tajnosti u Washingtonu osnovan Komitet etrdesetorice. Pod predsjedanjem Greena, predsjednika-glavnog direktora u to vrijeme najvee transkontinentalne tvrtke na svijetu,
Meunarodne kompanije telefona i telegrafa (ITT), taj je komitet
okupljao 40 najvanijih stranih tvrtki aktivnih u ileu. Osim rudarskih trustova Anaconda i Kennecott, u njemu su djelovali i
mnogi drugi trustovi, u tom trenutku najmoniji u svijetu.
Od kraja 1970., podran od Nixona, Kissingera i CIA-e, taj je
165

Predsjednika Allendea Kongres je postavio u studenome 1970.

komitet organizirao sustavnu gospodarsku i financijsku sabotau

vlade Narodnog jedinstva.
Dana 11. rujna 1973., predsjedniku palau Moneda, u srcu
Santiaga, napali su bombarderi i oklopna vozila ileanskih vojnih snaga, teledirigiranih iz Pentagona. U 14.30 sati, u svojemu
predsjednikom uredu na drugom katu palae, Salvador Allende
umro je pogoen metkom u glavu. Nakon toga uspostavljena je
krvava diktatura. Nad ile se spustio mrak diktature.
Salvador Allende i njegovo Narodno jedinstvo nisu uspjeli
osvojiti "povjerenje trita".
Sporazum potpisan 2002. s MMF-om za vrijeme Cardosova predsjedanja obvezivao je Brazil da ispuni proraunski superavit od najmanje 3,75 posto. No, to je to "superavit"? Najjednostavnije reeno, to je viak nad predvienim trokovima dravnoga prorauna.
Taj je superavit, oito, jamstvo da e drava dunik moi tijekom odreene proraunske godine ispuniti svoje obveze glede
plaanja duga.
A Palocci je ve od prve godine svojega ministriranja navijestio da e ne samo potovati obveze to su ih prihvatili Cardoso
i Malan ve i da e - svojim slobodnim izborom - superavit za
2003. podii na 4,25 posto.
Oito se nije moglo uiniti nita bolje da bi se ponovno steklo
"povjerenje trita".
Kamo ide, dakle, mirna i utljiva revolucija u Brazilu? Odgovor e dati ishod bitke za ukidanje duga. A ta bitka tek dolazi.
Prva etapa koju valja prijei na tome putu jest provedba neke
revizije rauna (audit). Ideja je jednostavna: parlament zemlje
dunice zahtijeva pravo da ispita podrijetlo svojeg duga, da ralani njegov sastav i da konano kae koji su od zajmova ugovoreni zakonito i transparentno, a koji su plod nabijanja previsokih
rauna, prevarantskih transakcija, krivotvorenih dokumenata,
ukratko - lopovtine. Napuhavanje duga u interesu je, dakle, i ko-

rumpiranih nacionalnih voa, koji ugovaraju zajmove, i stranih

vjerovnika koji sve to prihvaaju. Korumpirani nacionalni voa
ini to zato to dobiva svoj postotak ugovorenog zajma, a bankar
vjerovnik, odnosno kreditor, zato to e dobiti vie kamate.
Pogledajmo primjer onoga to se zbivalo pod vojnom diktaturom.
Ljude u zelenim i sivim odorama postavili su na vlast u Brasiliji
upravo CIA. i Pentagon. Meutim, dunosnici Amerike blagajne
i bankari Wall Streeta imali su vrlo loe miljenje o intelektualnim kvalitetama generala. Zato su im nametnuli Delfima Netoa.
Oboruan irokim nadlenostima, Delfim Neto postao je najmlai (a vjerojatno jedan od najmonijih) ministar gospodarstva
i financija to ih je Brazil ikada imao. Doveo je sa sobom ekipu
sposobnih ekonomista, od kojih su gotovo svi obrazovani u SAD.
Cinini, ambiciozni i pohlepni, oni su doli srediti brazilsko gospodarstvo.
S neto malo vie od 30 godina u trenutku imenovanja, s debelim naoalama za kratkovidnost koje osvjetljavaju lice bucmasta
djeteta, Delfim je bio osoba posve atipina u tmurnome svijetu
vojnika. Gojazan i veseljak, volio je tople noi i blijeda jutra vruih
kabarea Copacabane i Leblona. Sjajne inteligencije, on se poput
kameleona znao prilagoditi stajalitima razliitih diktatora, ali i
kozmokrata. Nije iskazivao nikakvu osobnu politiku ambiciju,
vodio ga je instinkt dobrog igraa. Kao veliki uivatelj, gnuao se
vojne ideologije.
Teoriju "nacionalne sigurnosti" drao je istim "prokletstvom".
No, esto ju je, ipak, znao sveano prizivati, zapravo uvijek kada
je generalima podnosio neki od svojih megaprojekata: transamazonske ceste, poveanje i proirenje brane hidroelektrane Igua^u,
eksploataciju rudnika Carajs, divovska luka postrojenja u Santosu, pokretanje velike povezane mree telekomunikacija, uspostava platformi i nasipa za off-shore istraivanje nafte ispred obale
u Guanabari, itd.

Generali su te ugovore uvijek potpisivali s oduevljenjem. A

Svjetska banka potvrivala je "izvedivost" tih projekata te su stoga strani zajmodavci davali predujmove od milijardi dolara nunih za njihovu provedbu.
U tim financijskim igrama Netova se ekipa vjeto sluila napuhanim raunima.
Mnogi generali, njihovi roditelji ili njihovi saveznici imali su
(i imaju jo uvijek) tekue raune u Zrichu, Londonu ili enevi. Oni najvjetiji bili su (i jo su uvijek) na elu off-shore tvrtki
registriranih u poreznim rajevima, na Karibima, u Jerseyu ili u
Lihtentajnu.
Tijekom 22 godine strani su zajmodavci izravno na te raune
prelijevali astronomske svote novaca, uplaene zbog napuhanih
rauna ili tajnih provizija.
Roen iz dubokog proimanja triju kultura - europske, afrike
i indijanske - Brazil je oduvijek laboratorij ideja i zadivljujuih
drutvenih pokusa. I upravo on je bio taj koji je prvi uveo institut
audita. Godine 1932. prvim se od njih bavio Parlament. Pritom je
otkrio mnotvo nepravilnosti, ogromne posudbe dobivene i dodijeljene na temelju krivotvorenih dokumenata te vjetih nepravilnosti uinjenih pri sastavljanju ugovora. Vlada iz tog vremena
odbila je uvaiti dio duga jasno obiljeen igom prijevare. Dobila
je sluaj: strani su se bankari "dragovoljno" odrekli onih dijelova
svojih potraivanja koji su poivali na lanim temeljima.
A pitanje revizije ponovno se nalo u sreditu rasprava u Ustavotvornoj skuptini sredinom 80-ih godina. Rasprava je bila estoka, ne samo meu zastupnicima nego - i pogotovu - u javnosti.
lanak 48. Ustava iz 1988., naime, daje Kongresu nadlenost da
pokrene reviziju vanjskoga duga.
Ta je revizija jedan od najupornijih zahtjeva PT-a. Godine
2000., Jos Dirceu, tada voa stranke u Kongresu, uveo je zakonski dekret br. 645-A. Evo njegova izlaganja o razlozima toga
uvoenja: "Razliiti dugovi, vanjski, unutarnji, javni i privatni,

ak ako se i razlikuju po svojoj uporabi i po svojemu znaenju,

zajedno su, za drutvo u cjelini, znatno optereenje obvezama
ije su posljedice razliite naravi. 1) poveanje vanjske ranjivosti
i gospodarske ovisnosti zemlje; 2) rast svota koje treba vratiti u
stranim valutama (danas koliko i sutra), to ometa razvoj mladoga narataja; [...] 4) gubitak suverenosti i pokoravanje meunarodnim strategijama financijskoga kapitala i hegemonistikoj
velesili; 5) rtvovanje malog ovjeka bez zatite, koji se nije koristio pogodnostima iz razdoblja kada su se ti dugovi dogovarali i
kojega sada pritie teret isplate duga. [...] Sadanji nacrt zakona
tei uspostavi demokratskog mehanizma redovitog narodnog savjetovanja o onome to valja uiniti u pitanjima koja, bez ikakve
sumnje, utjeu izravno i neizravno na ivot naega naroda."
Brazil ima jedno od najsnanijih i najinventivnijih graanskih
drutava na svijetu. Tzv. inovatorski drutveni pokreti, od MST-a
do pokreta za narodno sudjelovanje u donoenju prorauna, od
pokreta za emancipaciju Afro-Brazilaca do enskih pokreta, ne
prestaju se iriti i postajati sve utjecajnijima. Uz podrku Jedinstvene centrale radnika (CUT), MST-a, PT-a i temeljnih kranskih zajednica, pokret zvan Jubilej-Jug pokrenuo je godine 2000.
iroko narodno savjetovanje o dugu. U glasanju je sudjelovalo
vie od est milijuna graanki i graana. Njih 91 posto izjasnilo
se za reviziju.
Tehniki, taj audit ne stvara velike probleme. Meunarodne, ali
i brazilske revizorske tvrtke (kao to su, na primjer, Price Waterhouse, Attag, Ernst and Young, itd.), provjeravaju godinje raune velikih transkontinentalnih kompanija, temeljito pregledavaju
stotine tisua ugovora, ponavljaju milijune raunskih operacija,
ralanjuju bezbroj financijskih sklopova.
Dakako, taj posao moe stajati skupo. No, u sluaju brazilskoga javnog vanjskog duga, iznos, njegov doprinos bit e znaajan.
Do ovoga asa, Lula nije smogao hrabrosti pokrenuti reviziju.
A u okviru svih protukapitalistikih pokreta irom svijeta raste

strana sumnja. Nee li Lula izgubiti vlast nad dvostrukom strategijom?

Superavit od 4,25 posto otjerao je duh Salvadora Allendea iz
Planalta.
Kozmokrati ostavljaju Brazil na miru. Barem zasad. No Programa Fome zero jo se ne pokree. Tisue brazilske djece i dalje
umire od pothranjenosti, loe ishranjenosti i gladi.
Ima razloga za to. Nedostaje novaca. Bez velikoga smanjenja
duga Programa Fome zero nee zaivjeti - rekao sam ve to.
A ric Toussaint i Marcos Arruda izrekli su konanu osudu
Paloccijeve strategije i tolerancije na koju ona nailazi kod Lule.
U PT-u raste ljutnja. Izbaeni su senatori, federalni zastupnici
zato to su javno napali Paloccijevu politiku.
U utorak 2. oujka 2004., u hotelu Ambassador u Bernu doivio
sam neto zbunjujue: protestantska organizacija za meusobnu
pomo Pain pour le prochain (Kruh sutranji) kao i neke druge
nevladine organizacije objavila je svoje programe za meusobnu
pomo u korist zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike.
Meu pozvanim govornicima bili smo Frei Betto i ja osobno.
Bio sam presretan to ponovno vidim Freija Betta. iv, blag
i miroljubiv, mesijanski usmjeren, kao uvijek. Nekoliko trenutaka nakon doruka pozvao me je na stranu. Ozbiljna i zabrinuta
izgleda, tihim glasom mi je rekao: "Sve ide loe... ljudi vie ne razumiju nita... Ti poznaje Lulu. On te jako cijeni... Zato mu reci:
Palocci mora odustati od toga prokletoga superavita i krenuti u
reviziju... Mora se suoiti s MMF-om, ak mu se i usprotiviti...
Ljudi su gladni... ne mogu vie ekati... kraj ove godine zadnja je
granica... ljudi su na kraju izdrljivosti."
Malo Je ljudi prema kojima osjeam takvo divljenje i naklonost to bi se mogle usporediti s onima na koje me nadahnjuje
Frei Betto. Ni muenje ni zatvor ni progonstvo nisu uspjeli naruiti njegovu osjeajnost.

No tamo, u Bernu, toga utorka 2. oujka 2004., bio sam zaprepaten: kako je Frei Betto mogao i pomisliti da bi bilo koja rije s
moje strane mogla ita promijeniti u brazilskoj politici? ak mi
se i sama takva pomisao inila posve apsurdnom. To vie to je
ured Freija Betta pokraj ureda predsjednika. Njih se dvojica viaju i razgovaraju gotovo svakoga dana.
O, koliko je dakle bio dubok nemir Freija Betta kad mi je postavio toliko nerealan zahtjev!
No, bitka oko duga tek se treba dogoditi. Da, njezin e ishod
odluiti o sudbini mirne, tihe revolucije koja se sada odvija u Brazilu.
Meutim, ishod je nesiguran. U tome kontekstu, da bi u Brazilu mogla biti dobivena bitka protiv gladi i za ukidanje duga,
odluujua je meunarodna solidarnost naroda - osobito onih
u Europi. Jedan od ciljeva ove knjige jest pridonijeti da se mobilizira ta solidarnost.

PETI DIO
REFEUDALIZACIJA SVIJETA

1. POGLAVLJE

Kapitalistike feudalnosti

Dug i glad, glad i dug ine smrtonosni krug, oito bez izlaza. Tko
ga je stvorio? Tko iz njega izvlai astronomske dobiti? to ga i
dalje odrava?
Kapitalistiki feudalni sustav.
Pohlepnici, pekulanti i prepredeni lopovi, koje su razotkrili
jo davno Jacques Roux, Jean-Paul Marat i Sant-Just, danas su se
vratili. Ubojita ruka monopolista, koju je bio privremeno otklonio Gracchus Babeuf (u Francuskoj revoluciji, prim. prev.), iznova tue i lupa.
Tako mi, zapravo, svjedoimo procesu refeudalizacije svijeta.
A ta nova feudalna snaga i vlast je u liku privatnih transkontinentalnih tvrtki.
Podsjetimo: 500 najveih transkontinentalnih kapitalistikih
tvrtki danas nadzire 52 posto bruto proizvoda svijeta, a ak 58
posto tih tvrtki potjee iz SAD-a. Sve zajedno, one zapoljavaju
samo 1,8 posto svjetske radne snage. Tih 500 tvrtki nadzire najvea bogatstva 133 najsiromanije zemlje svijeta166.
Kao uvari najrazvijenijih tehnolokih, elektronikih i znanstvenih znanja, nadzirui glavne laboratorije i svjetske istraiva166

UNCTAD ima na popisu 85.000 multinacionalnih tvrtki; svaka je od njih aktivna

u najmanje pet zemalja u isto vrijeme.

ke centre, transkontinentalne kompanije upravljaju cijelim procesom materijalnoga razvoja uvjeta u kojima ljudi ive. Pritom
su neprijeporna dobra to ih one donose onima koji sebi mogu
priutiti njihove proizvode i usluge. Meutim, privatni nadzor to
ga one primjenjuju nad proizvodnjom i znanstvenim otkriima,
to su, prirodno, namijenjeni zajednikome dobru, ima uasne
posljedice.
I to stoga to je jedini motor tih novih feudalaca zgrtanje privatnih dobiti, najviih moguih u vrlo kratkome vremenu, neprekidno irenje njihove moi te uklanjanje svih drutvenih zapreka
koje se suprotstavljaju njihovim rjeenjima.
Meu bitnim uzrocima stalnoga poveanja vanjskoga duga zemalja june hemisfere jest to to se sva dobit ili burzovna zarada to ih
transkontinentalne kompanije ostvaruju u zemljama koje ih prihvaaju, prebacuje, u devizama, u sredinjice tih kompanija.
Tome se dodaje i sustav tantijema (royalties). Uzmimo primjer
Nestl. Kao i veina transkontinentalnih kompanija, Nestl je organiziran u profit centers, relativno neovisnih jednih od drugih.
Svih 511 tvornica Nestl diljem svijeta koriste se patentima koji
pripadaju matinoj kui ili, preciznije, holdingu. Ti patenti moraju biti naplaeni.
Pogledajmo Brazil. Nestl ondje ostvaruje kolosalnu dobit. Dio
te zarade, zapravo njezin okrajak, ponovno se ulae u njegovih 25
tvornica i lokalnih tvrtki u toj zemlji. Drugi dio slui za financiranje irenja i osvajanja novoga lokalnog trita, na primjer hrane
za domae ivotinje. Meutim, najvei dio zaraenoga novca odlazi u Vevey, u glavni stoer Nestla.
To krvarenje financira Brazilska banka. Naime, Nestl u svoju sredinjicu, oito, ne prebacuje reale, taj novac bez stalne razmjenske vrijednosti, ve dolare (ili drugu "vrstu" valutu). To
znai, dakle, da devizne priuve sredinje banke drave domaina transkontinentalne tvrtke omoguuju prebacivanje zarada

ostvarenih u lokalnoj moneti ili u vrstim devizama. Potonje odmah prelaze Atlantik, oteavajui tako upravljanje vanjskim dugom prihvatne drave.
Posao tee glatko: relativna vanost Europe u lisnici Nestla
sve je manja. Godine 1994. europske su zarade iznosile 45 posto svih poslova te vicarske kompanije, a 2004. samo 33 posto.
Pobjedonosno osvajanje uvijek novih trita obavlja se u Aziji,
Africi i Latinskoj Americi.
Dakako, posve je jasno da novi prinevi iz svojih poslova izvlae pozamane osobne zarade. Joseph Ackermann, gospodar
najvee europske banke, Deutsche Bank, zarauje 11 milijuna
eura godinje. Njegov kolega, koji rukovodi J. P. Morgan Chase
Manhattan Bank, ubire tri puta veu svotu. Vladajui princ farmaceutske tvrtke Novartis, Daniel Vasella, dodjeljuje sebi godinju plau od 18 milijuna eura. I njegov kolega, Peter Brabeck, iz
Nestla, trpa u dep otprilike isto toliko. A predsjednik United
Bank of Switzerland (UBS), najvei manipulator privatnim bogatstvima na svijetu, Marcel Ospel iz Basela, pobire skromnu godinju plau od 12 milijuna eura167.
Kao i njihovi prethodnici feudalci prije 1789., ovi novi prinevi ive takorei besplatno: dvorci, mondenske sveanosti, gozbe,
putovanja - sve to ide na teret zlatne kreditne kartice koju pokriva tvrtka, bez obzira na to koliko iznosile ukupno potroene
svote. Jedina razlika: sveane konje i koije zamijenili su privatni
zrakoplovi i limuzine...
Jean-Paul Marat u svoje je vrijeme rekao: "Dobar je princ najplemenitije djelo Stvoritelja, najistije kada se eli ukazati ast
ljudskoj prirodi i predstaviti se boanskim. Meutim, za jednoga
dobrog princa, koliko je izroda na zemlji!168"
Da bi se shvatili planetarni razmjeri dominacije, pogledajmo
primjer agroprehrambenih trustova. Godine 2004., deset tran167

Ukljuujui opcije i akcije.

168

Jean-Paul Marat, De l'amour de la domination, u Textes choisis, op. cit., stranica 1.

skontinentalnih tvrtki, meu kojima su Aventis, Monsanto, Pioneer, Syngenta, itd., nadziralo je vie od treine svjetskoga trita
sjemena. To je trite 2003. vrijedilo 23 milijarde dolara169.
Pogledajmo sada trite pesticida: ono tei oko 28 milijardi
dolara godinje. No, sa 80 posto toga trita vlada sedam transkontinentalnih kompanija (meu kojima su ponovno Aventis,
Monsanto, Pioneer, Syngenta, itd.).
Banglade je najgue naseljena drava Azije, sa 146 milijuna
stanovnika koji ive na podruju veliine 110.000 etvornih kilometara. Iz te zemlje uvam izvanrednu uspomenu: svugdje gdje
sam se kretao - nou i danju - u Dhaki, u Chittagongu, du rijeka
Brahmaputre i Gangesa, u selima ili na poljima, svugdje i svakoga
trenutka, bio sam okruen gomilom ljudi od kojih su gotovo svi
bili ljupki, nasmijeeni, esto ak vrlo lijepi. No, pritom valja znati
da je Banglade trea zemlja na svijetu po siromatvu, prema Human Development Indexu UNDP-a.
Ta se zemlja nalazi u osobito gruboj i surovoj tropskoj i suptropskoj zoni: u razdobljima monsuna, dvaput godinje, 60 posto
zemljita u toj dravi nalazi se pod vodom. Zemlju ini plodnom
mulj, koji tisuama kilometara prenose etiri velike rijeke to se
sputaju s Himalaja. No, nametnici svih vrsta, koje se razvijaju u
toj stalno vrlo vlanoj klimi, redovito unitavaju znatan dio etve
kukuruza, itarica, prosa.
O ivotu i o smrti milijuna Bengalaca odluuje, dakle, cijena
pesticida. Upravo kapitalistiki feudalni sustav, to smo ga spomenuli neto prije, naime, odreuju godinje vrste cijene pesticida prodanih Bengalcima. A one to ine na temelju naela najvee dobiti. I to bez ikakva javnog nadzora.
No, ono to je istina za Banglade, vrijedi i za Indiju. U listopadu 2004., revija Frontline objavila je intervju s indijskim ministrom poljoprivrede Raghuveerom Reddyjem. On je pritom
rekao da je u Andri Pradeshu, jednoj od glavnih drava lanica
169

John Madeley, Le Commerce de la faim, Pariz, ditions de l'Atelier, 2003.

indijske unije, u razdoblju od 1998. do 2004. samoubojstvo poinilo vie od 3000 seljaka, prezaduenih kod lokalnih filijala transkontinentalnih kompanija koje im prodaju sjeme i pesticide.
Pogledajmo sada trgovce itaricama koji nadziru svjetske tokove prodaje, osiguranje, silose i, oito, Burzu poljoprivrednih
sirovina u Chicagu. Tu je takoer mo odluivanja i raspolaganja
dobrima jako koncentrirana: u svjetskoj trgovini itaricama dominira 30 tvrtki.
Od 52 drave na afrikome kontinentu i na njegovim otocima, samo 15 njih poznaju prehrambenu samodovoljnost. Ostalih
37 mora se obraati svjetskome tritu za pomo kako bi moglo
ishraniti svoje puanstvo. To se dogaa i u vrijeme "normalnih"
etvi, kada nikakav rat, nikakva sua, nikakav napad skakavaca
ili neka druga prirodna nevolja (moda ak izazvana ljudskom
rukom) ne haraju zemljom. Manjak hrane u tim dravama posljedica je injenice da njihova etva objektivno nije dostatna da
bi se preivjelo razdoblja kad nestaju zalihe iz prole etve, s razdobljem nove berbe. To razdoblje nestaice je razliite duljine u
razliitim zemljama i u razliitim godinama berbe.
U Zambiji je kukuruz nacionalno jelo. Zambijci ga jedu ujutro, u podne i naveer. Kao kau, kao pogau, kao peeno zrnje
ili kao juhu. A da bi se prehranila tijekom cijele godine, Zambija
se esto mora obraati svjetskome tritu. Meutim, vlada u Lusaki raspolae sa skromnim financijskim sredstvima. Zato, ako
su cijene itarica, to ih nameu kozmokrati, previsoke, onda
vlada jednostavno nee moi uvesti nuan broj vrea kukuruza
te e tisue Zambijaca umrijeti od gladi, kao to se to dogodilo
2001. i 2002.
U L'Ami du peuple (Prijatelj naroda) Jean-Paul Marat objavio je
26. srpnja 1790. glasoviti tekst s naslovom "Prava sredstva da bi
narod bio sretan i slobodan". Ondje pie: "Prvi udarac to ga prinevi nanose slobodi nije da drsko pogaze zakone nego da uine

da se oni zaborave... Da bi lancima prikovali narode, oni poinju

time to ih uspavljuju170."
Svaka od velikih transkontinentalnih kapitalistikih tvrtki ima
svoje ministarstvo propagande iji je slubeni naziv Department
of Corporate Communication": njegova je zadaa da oblikuje,
iri, brani, tumai, velia i ozakonjuje vienje stvari to ga prinevi ele nametnuti javnome miljenju.
Jo prije vie od dva stoljea Jean-Paul Marat opisuje djelovanja onovremenih arlatana i gurua publiciteta i odnosa s javnou: "Miljenje se temelji na neznanju, a neznanje krajnje podupire despotizam [...] Malo ljudi ima zdrave ideje o stvarima. Veina
ih se hvata samo za rijei. Nisu li Rimljani dodijelili Cezaru, pod
titulom cara, prava koja su mu odbili dati dok je bio kralj? [...]
Prevareni rijeima, ljudi se ne zgraaju nad najgadnijim i najbestidnijim stvarima, koje su ukraene lijepim imenima, ve se uasavaju i gnuaju ak i najhvalevrednijih stvari, koje su ozloglaene
time to su im dodijeljena grozna imena. Takoer je uobiajena
smicalica kabineta da zavode narode izvrui smisao rijei171."
Kao posebnome izvjestitelju Ujedinjenih naroda o pravu na
ishranu, ponekad mi se dogaa da raspravljam s novim feudalcima moi. Sueljeni sa slabostima ili ak s katastrofalnim posljedicama nekih odluka, gospodari najee pribjegavaju arobnome
dokazu: "nedostatak komunikacije".
Strategije lobiranja, infiltriranja i manipuliranja, usmjerene
prema vladama, parlamentima, medijima i javnome mijenju, to
ih razvijaju nove feudalne vlasti, izvanredno su vjete i - naalost!
- djelotvorne. One bi izazvale zavist i kod nekadanjih vojvoda,
grofova i markiza koje je jo Marat optuivao.
Svaka transkontinentalna kapitalistika kompanija razvija ne
samo svoje ministarstvo propagande nego i svoje vlastite pijunske i protupijunske slube, kao i vlastite ekipe izvritelja. Te su
170

Jean-Paul Marat, u Textes choisis, op. cit., stranica 6 i dalje.

171

Isto

tajne slube aktivne na svih est kontinenata. One se uvlae ne

samo u glavne stoere konkurentskih kozmokrata ve i u mnoge
nacionalne vlade, kao i u veinu velikih meunarodnih organizacija, vladinih i nevladinih.
Jedna od prvih stvari koje sam nauio takorei sutradan nakon
mojega imenovanja u Ujedinjenim narodima bila je velika sumnja u sustave komunikacija to povezuju Visoko povjerenstvo za
prava ovjeka, koje je smjeteno u enevi, sa sredinjicom UN-a
u New Yorku. Kad valja razmotriti neke stvari i poslove koji zahtijevaju ak i najmanju povjerljivost, ozbiljno se i vrsto savjetuje da se ne koriste telefoni u Palai Wilson ili elektronska pota. Preporuuju se pisma pisana rukom koja prenosi dostavlja.
Tako sam, recimo, postupio tijekom dva mjeseca 2002., kada sam
pripremao odgovor na optube to ih je amerika misija uputila protiv mene u sluaju genetski modificiranih organizama. No,
vratit u se jo na taj sluaj.
Bivi visoki i odgovorni dunosnik operativnog odjela amerike Sredinje obavjetajne agencije (CIA), Robert Baer, priznaje
svoje divljenje prema djelotvornosti i sposobnosti te prema materijalnim sredstvima to ih u svojim akcijama koriste protuobavjetajne i obavjetajne slube velikih transkontinentalnih kapitalistikih kompanija172. Neke od tih kompanija osobito su vjete u
uvlaenju u birokracije velikih specijaliziranih organizacija UN-a.
Evo jednoga primjera. WHO (Svjetska zdravstvena organizacija)
propisuje smjernice, izglasava odluke i sklapa okvirne sporazume koji izravno djeluju na aktivnosti (dakle i na zarade) mnogih kemijskih, bioloko-inenjerskih, farmaceutskih, duhanskih
i drugih privatnih transkontinentalnih tvrtki. WHO organizira
u Treem svijetu kampanje cijepljenja protiv poliomijelitisa, ute
groznice, malarije, hepatitisa, bolesti koje pogaaju stotine milijuna ljudi. A te kampanje znae, zapravo, i divovske financijske
uloge.
172

Robert Baer, La Chute de la CIA, Pariz, Gallimard, zbirka "Folio", 2003.

WHO odrava na desetke istraivakih centara i laboratorija

irom svijeta. Ulae i stotine milijuna dolara u svoj program zatite od side. Na nerazvijenom Jugu, uza sve ostalo, aktivno podupire obrazovanje lijenika i bolniarki. Jo i vie, WHO razvija
i snanu normativnu aktivnost, odbacujui ili prihvaajui nove
lijekove, borei se za koritenje generikih lijekova, ali i radei
na ogranienju intelektualne zatite (odnosno skraenju vremena trajanja patenata) kada je rije o lijekovima vanima za stanovnitvo Treega svijeta. Ukratko, junaka djela WHO-a imaju
znaajne financijske odraze.
elo WHO-a zauzela je 2000. jedna posve iznimna ena: Gro
Harlem Brundtland, biva norveka premijerka koja je i sama lijenica. Vrlo brzo imenovala je istraivaku komisiju, sastavljenu
od meunarodnih strunjaka visoke razine, pod predsjedanjem
profesora Thomasa Zeltnera. Toj je komisiji bila obveza da iz aparata WHO-a protjera slubenike koje su ubacili tvorniari cigareta. Komisija je napokon provela temeljitu istku. I tek kada je
ta istka bila okonana, Brundtland je prihvatila otvaranje pregovora s transnacionalnim kompanijama za cigarete o novome
okvirnom sporazumu o duhanu.
Evo i drugoga primjera o uvlaenju u WHO. Najvie je tijelo te
organizacije Opa skuptina zdravlja. Ona se svakoga ljeta sastaje
u enevi. Meutim, WHO je meudravna organizacija. To znai da su izaslanstva koja ine Skuptinu formalno izaslanstva drava. Stoga je posve logino da neki prinevi farmaceutike svake
godine potroe cijele riznice domiljatosti i znatne svote novaca
da bi utjecali na diplomate i dunosnike koji ine izaslanstva. I
gotovo uvijek uspijevaju u tome.
Tako su, dakle, odluke Ope skuptine zdravlja esto plod poslunosti i poputanja volji novih feudalnih vlasti, a samo uzgredno potreba naroda kojih se tiu.
Godine 2001. skupina skandinavskih drava (i drava Tree-

ga svijeta) podnijela je prijedlog da, od toga trenutka, svaki lan

svakoga izaslanstva mora prije poetka rasprava o neemu, objelodaniti svoje eventualne sukobe interesa. Ili jasnije reeno: svoje
odnose ovisnosti to ga veu iz ovu ili onu farmaceutsku kompaniju. U noi koja je prethodila glasovanju, izmeu razliitih hotela na lijevoj obali, gdje su prebivali izaslanici, kolale su rune
torbe pune gotovoga novca. Sutradan ujutro, odmah nakon otvorenja zasjedanja, rije je zatrailo izaslanstvo Sjedinjenih Drava.
Amerikancima je podneseni prijedlog znaio neprihvatljiv napad
na suverenitet drava.
Skandinavski prijedlog odbaen je velikom veinom glasova.
Bacimo sada pogled na protuobavjetajne slube. Nove su feudalne vlasti, u biti, snane samozatitne birokracije. U ratu to
se vodi u globaliziranoj kapitalistikoj dungli glavno je orue
kozmokrata iznenaenje: apsolutna je nunost sprijeiti neprijatelja - to znai njegove pijune - da sazna planove napada to se
upravo prireuju. U samim transkontinentalnim kompanijama
snane su unutarnje protupijunske slube. Gary Rivlin opisuje
njihove metode. Zaposlenici tvrtki City-group i Dow Chemicals
pod stalnim su sustavnim nadzorom, ak i u njihovim privatnim
aktivnostima. A u Microsoftu i Oracleu, dvjema najsnanijim
transkontinentalnim tvrtkama za elektroniku, posve rutinskim
mjerama smatraju se telefonsko prislukivanje i stalni nadzor nad
raunalnim diskovima.173
Pogledajmo sada pijunau. Ona je u pozadini svih javnih ponuda za kupnju to se podnose Burzi, svih preuzimanja ili svih
spajanja koja donose dobit. Osvajanje novih trita, uinkovito
korumpiranje neke dotad tvrdokorne vlade, podmiivanje strunjaka neke specijalizirane organizacije UN-a (ili Europske unije)
zahtijeva suptilno, strpljivo i znalako prethodno obavjetavanje.
Bez svoje pijunske slube, novi feudalni gospodar ostaje slijep. I,
dakako, ranjiv.
173

Gary Rivlin, u New York Republic, New York, travanj 2003.

Ma kakve bile strategije infiltracije, pijunae i protupijunae,

to ih pokreu novi silnici, pokreta njihovih akcija ostaje isti: postii najveu dobit u najkraem vremenu, bez obzira na ljudsku
cijenu. ista pohlepa, imperijalizam praznine, "svrha bez svrhe"
("Der Zwecklose Zweck"), kako je govorio Emmanuel Kant.
Uzmimo primjer kozmokrata u farmaceutici: oni e pristupiti razvoju ovoga ili onoga lijeka tek kada im njihove marketinke
slube identificiraju zainteresiranu klijentelu koja ga moe kupiti.
Denis von der Weid, predsjednik Antenne, jedne od najhrabrijih nevladinih organizacija koje se bore za pravo na zdravlje, a
ije je sjedite u enevi, kae: "Velika je teta to malarija ne hara
u New Yorku!"
WHO se slui izrazom "neglected diseases" (zanemarene bolesti) da bi oznaio bolesti koje farmaceutski trustovi zanemaruju.
A takvih je mnogo i one svake godine ubijaju (ili ine invalidima)
desetke milijuna osoba. Za borbu protiv njih nema, meutim, ni
jednoga lijeka (osim nekih vrlo starih i malo uinkovitih).
Arborviroza (vrsta ute groznice) virusna je zaraza. Ona godinje napadne oko 50 milijuna osoba. Silno zarazna, ona prije
svega hara po junoj hemisferi. Njezini su simptomi slini onima
malarije, a takoer je prenose komarci. WHO procjenjuje da su
njome barem jednom u ivotu zaraene oko dvije milijarde ljudi.
Njezini prvi simptomi nalikuju onima vrlo jake gripe, s temperaturom koja prelazi 40 C. esto je smrtonosna, pogotovu kod
pothranjene djece i ena.
Ta je epidemija dosad ustanovljena u stotinjak zemalja, osobito
u crnoj Africi i u jugoistonoj Aziji (ali i u Brazilu, gdje je ta nevolja pustoila prije deset godina). Meutim, istraivanja s ciljem da
se pokrene borba za suzbijanje te arborviroze, ostala su u zaetku.
Tko god u Brazilu, u Indoneziji, u Namibiji bude zaraen tim virusom, mora se protiv njega boriti posve sam, uz pomo vlastitih
obrambenih snaga, a najee umire, nakon stranih patnji.

Kozmokrati su zanemarili i istraivanja koja bi dovela do nekoga uistinu uinkovitog lijeka za borbu protiv bolesti spavanja.
Ta bolest, naime, silno hara po podrujima tropske klime, meu
neishranjenim puanstvom, lienim nunih zdravstvenih slubi.
Da bi se lijeile druge virusne i zarazne bolesti, neki su uinkoviti lijekovi dostupni, dodue, ali po cijenama po kojima ih siromasi u zemljama Treega svijeta ne mogu kupiti. Tako je 2003. od
malarije ili tuberkuloze umrlo 14 milijuna ljudi, najee djece. A
ak je 92 posto njih u nekoj od 122 zemlje za koje se kae da su u
"razvoju".
Suprotnost je zapanjujua. Farmaceutske tvrtke svake godine
poplavljuju sjevernoamerika i europska trita novim lijekovima, svaki put sve sofisticiranijima. No, ti lijekovi najee se podudaraju u indikacijama na savreno sainjenim popisima. Oni
se razlikuju samo po boji tableta, po obliku ambalae i po imenu.
Tako bezbroj lijekova obeava da e popraviti i najmanji poremeaj u bijelim i dobro ishranjenim tijelima. Meutim, posjet bilo
kojoj enevskoj ili parikoj ljekarni nedvosmisleno otkriva besmislenost te situacije. Posljednja, i u ovome trenutku najprofitnija generacija tih lijekova stvorena je kao life style drugs (sredstva
protiv starenja, protiv pada libida, protiv bora, itd.).
Dajem zadnju objavljenu statistiku WHO-a: izmeu 1975. i
2000., u cijelome svijetu, nadlene su nacionalne vlasti odobrile komercijalizaciju 1393 nova lijeka, od kojih je samo njih 16
namijenjeno borbi protiv ove ili one iz skupine "zanemarenih
bolesti". Izvjee WHO-a (eneva 2004.) izvlai iz tih podataka
jednostavan zakljuak. Citiram: "U farmaceutskim sluajevima,
regulativna je uloga trita neuinkovita da bi mogla odgovoriti
potrebama. Stoga e biti neophodne normativne mjere."
No, novim je silnicima to mrsko i stoga se oni tome protive.
Stanje je, meutim, ponekad znatno sloenije. I to zato to se
u nekim transkontinentalnim tvrtkama Vrag i Dobri Bog uputaju u podmukle borbe: jedan dio uprave igra ulogu branitelja

uljudnoga ponaanja, a onaj se drugi brutalno bori za postizanje

najveih dobiti. Evo jednoga primjera.
Novartis, iji je glavni stoer u Baselu, podsjetimo se, druga je
najmonija farmaceutska kompanija na svijetu174. Njegov je vrhovni ef dinamini i brbljavi lijenik pedesetih godina, podrijetlom iz Fribourga i katolike vjere, ljubitelj lijepih automobila,
Daniel Vasella. A taj Vasella ima prijatelja, Klausa Leisingera.
Profesor sociologije razvoja na Sveuilitu u Baselu, Leisinger
uiva dokazani znanstveni ugled. On takoer uiva, i to posve s
pravom, puno povjerenje glavnih nevladinih organizacija za solidarnost s narodima Treega svijeta. A nakon to je pune etiri godine bio jedan od direktora farmaceutskoga diva zvanoga
Ciba-Geigy, odgovoran za sredinju i istonu Afriku, Leisinger
dobro poznaje iskustvo farmaceutskih trustova.
I upravo je s Klausom Leisingerom godine 1990. Daniel Vasella osnovao zakladu Novartis za odrivi razvoj. Leisinger je njezin
predsjednik.
Leisinger ivi, zapravo, stalno izmeu dva aviona. Skaui iz
Manile u Johannesburg, iz Kostarike u Peking, on organizira seminare o odrivom razvoju, kao i tzv. corporate governance, namijenjene Norvatisovim regionalnim i lokalnim menederima175.
Uspio je takoer, meu kriterije na temelju kojih se donose odluke o promaknuu menedera, ubaciti i ovaj: "u zemlji svojega djelovanja davati prednost unapreenju odrivoga razvoja". Ukratko,
svjetsko djelovanje zaklade Novartis dostojno je potovanja.
Ona je dala svoju potporu dvojici istraivaa svjetskoga ugleda,
inae umirovljenicima Novartisa: Paulu Herrlingu i Alexu Matteru. Ta su dvojica istraivaa 2002. u Singapuru osnovala Novartis
Institute for Tropical Deseases (NITD). Danas u laboratorijima
174

U 2004. ista dobit poveala se na vie od est milijardi dolara, to odgovara rastu
od oko 15 posto godinje. Isto se odnosi i na promet koji je 2004. vrijedio vie od
28 milijardi. A vie od 40 posto te svote ostvaren je u SAD-u.

175

Klaus M. Leisinger, Unternehmensethik, GlobaleVerantwortung und modernes Management, Mnchen, Verglag C. H. Beck, 1997.

toga instituta radi 75 istraivaa i 30 studenata. A trokove njegova djelovanja dijele Novartis i singapurska vlada.
Matter i Herrling pokuavaju pronai lijek za borbu protiv arborviroze i novih, prilino otpornih bacila tuberkuloze. Popis obveza predvia dva glavna uvjeta. Prvo, novi lijekovi moraju biti u
tabletama, ali u obliku koji e im omoguiti da i u toploj i vlanoj
tropskoj klimi dugo sauvaju svoju uinkovitost. Drugo, prodajna cijena tih novih lijekova ne bi smjela biti via od jednoga dolara po danu lijeenja.
Cilj je da se do 2008. dovedu do stupnja klinikoga testiranja
dva lijeka i da se stave pacijentima na raspolaganje do 2013.
Bernard Pcoul vodi jednu nevladinu organizaciju, blisku Lijenicima bez granica, koja se zove Initiative for Drugs for Neglected Diseases (Inicijativa za lijekove za zanemarene bolesti). On
sebi postavlja mnotvo pitanja. to bi mogla biti Vasellina motivacija? U biti, moda e neke od najsiromanijih zemalja na
planetu jednoga dana doivjeti gospodarski uzlet. Na primjer,
afrike drave otona Demokratska Republika So Tom et Principe ili pak Ekvatorska Gvineja, koje su jo prije pet godina bile
pod-proleterske nacije, sada su na putu da zadobiju veu kupovnu mo, zahvaljujui velikim koliinama nafte izvrsne kvalitete,
koja je otkrivena u njihovim teritorijalnim vodama. Opskrbljujui, dakle, siromane zemlje vanim lijekovima po proizvodnoj
cijeni, Novartis se kladi na budunost. Kada se te zemlje priblie
gospodarskome blagostanju, Novartis e ve biti na licu mjesta...
I Pcoul zakljuuje: kakvi god da bili Vasellini motivi, ta potpora
od 120 milijuna dolara u pet godina, pruena Herrlingu i Matteru, svakako je pozitivna176.
No, imaju li Leisingerova zaklada i institut Mattera i Herrlinga
bilo kakav utjecaj na strategije odreivanja cijena, na komercijalizaciju i Novartisove veze? Jesu li mogunosti izbora kozmokrata
pomalo iskrivljene prijateljstvom s trojicom filantropa?
176

Bernard Pecoul, kako ga citira Birgit Voigt u Kampf gegen vergessene Krankenheiten", Neue Zuercher Zeitung am Sonntag, Zrich, 4. srpnja 2004.

U svojim mladim godinama, Vasella je bio asistent na Institutu

za patologiju Medicinskoga fakulteta u Bernu. Poznajem neke od
njegovih starih kolega, koji su do danas odrali s njim prijateljske
veze. Oni ga opisuju kao ovjeka rastrganog proturjejima. Njegov duevni "motor", koji zrai i siguran je u sebe, proivljavao je
u stvari, trajnu dramu.
Vasella je uvjeren u svoju misiju. Rukovodei farmaceutskom
tvrtkom po snazi drugom na svijetu, on proizvodi lijekove vrlo
visoke kvalitete. Zar Novartisovi laboratoriji u Baselu, u Alzasu i
u SAD ne stvaraju lijekove koji svake godine spaavaju milijune
ivota, ublauju patnju, olakavaju ivot ljudi? Otkrivati spojeve
koji su u osnovi tih lijekova te proizvesti, prodati i uiniti te lijekove dostupnima, to je sveta obveza.
Istodobno se, meutim, mora preivjeti - u borbi protiv La
Rochea, Aventisa, Pfizera. A svjetsko trite onih koji mogu plaati pretjerano visoke cijene lijekova nije neogranieno.
Neprijatelji su okrutni. Meu kozmokratima ne dijele se darovi. To je, zapravo, rat koji se vodi svakoga trenutka. Rat dungle.
to, dakle, uiniti?
ele li preivjeti na mjestima to ih zauzimaju, kozmokrati
moraju biti okrutni, cinini i nesmiljeni. Udaljiti se od presvetoga
naela postizanja najveih zarada u ime osobnoga humanizma
bilo bi jednako profesionalnom samoubojstvu.
Tu su dvojbu doivjeli mnogi kozmokrati. Evo sluaja Petera Brabecka, vlasnika tvrtke Nestl.
U Etiopiji je 7,2 milijuna mukaraca, ena i djece smrtno ugroeno glau. Glavni je izvozni proizvod Etiopije, kao to sam ve
rekao, kava. Taj izvor najvei dio svojih deviza isporuuje dravi.
No, ve tri godine, i to sam ve rekao, cijene plaene proizvoaima ubrzano padaju. Upravo zato, seljake se obitelji, na milijune
njih, raspadaju ili bjee u sirotinjska naselja razliitih gradova,
lutaju cestama, umirui polako.

Treba li Brabeck etiopskim proizvoaima plaati pristojnu cijenu za zrnje kave to ga kupuje od njih, ako mu svjetsko trite
doputa da to isto zrnje dobije po smijeno niskim cijenama? Treba li se, dakle, Brabeck odrei naela postizanja najvee zarade
koja je u temelju svjetske snage i moi Nestla ... te time riskirati
da ga njegovi konkurenti i protivnici, kao to su Archer Daniels
Midland, Unilever ili Cargill, izbace s trita kave?
Jo jedan primjer. Josef Ackerman predsjednik je uprave Deutsche Bank, najsnanije europske banke. On je, inae, katolik
podrijetlom iz Luzerna, u vicarskoj. Posve je svjestan pustoi to
ih u Africi, Latinskoj Americi i Aziji izaziva oma dugova, s kojom, inae, i on vrlo vjeto rukuje. Ako bi jednostrano odustao
od svojih potraivanja, podrao bi opstanak desetaka milijuna
ljudskih bia. No, istodobno, znatno bi oslabio poloaj Deutsche Bank na svjetskome tritu kapitala. Tko bi se u tome sluaju okoristio? Njegovi najgori neprijatelji, Crdit suisse Group i
predsjednik uprave banke J. P. Morgan Chase Manhattan.
U poretku globaliziranoga kapitalizma, koji se razvija i napreduje zahvaljujui gladi i dugovima, izbor je ogranien. Ili se kozmokrat ponaa kao ljudsko bie koje je solidarno s drugim ljudskim biima ... ali se pritom njegov imperij rui. Ili alje k vragu
svako saaljenje odnosno samilost te se ponaa kao krvoloni i
cinini gramzivac... i pritom se poveavaju njegova ulaganja, njegove se dobiti uspinju do neba, a pod njegovim nogama kopaju
se grobnice.
Nema mnogo drugih izbora. Gledajui, naime, ugodne osobne koristi i zarade to ih ti prinevi izvlae iz svojeg djelovanja,
jasno je da ih slabo privlai onaj drugi izbor - put prema samilosti
i izlasku iz igre.

2. POGLAVLJE

Nekanjenost

Kozmokrati prolaze gotovo potpuno nekanjeni. O tome svjedoi

i primjer koji slijedi, ali on takoer pokazuje to bi narodi svijeta
mogli postii mobilizacijom.
Agrokemijska transkontinentalna kompanija Union Carbide
razvijala je svoju najveu tvornicu u junoj Aziji u gradu Bhopalu, nedaleko New Delhija. Union Carbide gotovo je ekskluzivno
vladao tritem pesticida u Indiji.
Ujutro 3. prosinca 1984., u toj je tvornici neoekivano procurio
jedan plin. Odmah se stvorio golem oblak od 27 tona plina koji
je omotao grad. Rije je o vrlo otrovnome plinu, to ga strunjaci
nazivaju metilizocijanat. U jednom je danu u Bhopalu umrlo vie
od 8000 mukaraca, ena i djece.
U tjednima, mjesecima, godinama to su slijedili, taj je otrov
bio vrlo uinkovit: polako ali sigurno, u idue tri godine umrlo je
jo 20.000 ljudi. A broj slijepih i obogaljenih, kao i tekih i kroninih bolesnika popeo se do danas na vie od 100.000.
Ono to slijedi moe se oitati kao tipini popis intriga i lai
to su ih lansirali kozmokrati kako bi skinuli sa sebe odgovornost
prema populacijama koje unitavaju..
Prva bitka: Union Carbide uspio je u tome da se suenje u
povodu zahtjeva za naknadu teta i odteta to su ih podnijele
obitelji rtava pokrene na jednom indijskom sudu.

Union Carbide amerika je kompanija. Prema vaeim zakonima, to bi se suenje trebalo odrati u mjestu koje je stalno sjedite matine kompanije. Meutim, pod izlikom da je indijska
drava imala svoje udjele u vlasnitvu tvornice u Bhopalu, odvjetnici Union Carbidea uspjeli su premjestiti mjesto procesa.
Rezultat? Izvansudbenu nagodba izmeu tvtke i obitelji rtava, zakljuena 1989., dovela je do isplate svote od 470 milijuna
dolara kao naknadu tete odnosno odtetu. No, voen na temelju
amerikog pravosua, taj bi isti proces stajao kompaniju Union
Carbide za tete i kamate, bez ikakve sumnje, mnoge milijarde
dolara.
Raspodjela tih 470 milijuna dolara obiteljima rtava povjerena
je sredinjoj vladi u New Delhiju. No razliiti su dunosnici stavili u svoje depove dobar dio te svote.
U isto vrijeme, Indija podrava snane drutvene pokrete te
vrlo aktivno, pametno, odluno graansko drutvo. Razliite su
udruge napale izvansudbenu nagodbu. Zahtijevale su da Warren
Anderson, predsjednik-glavni direktor Union Carbidea, bude
izruen Indiji i da mu tu bude sueno zbog ubojstva bez predumiljaja. No, tijekom cijelog toga vremena, metilizocijanat nastavio je ubijati. Raala su se zakrljala djeca. U meuvremenu,
oslijepili su deseci tisua odraslih.
Udruge koje su okupile obitelji rtava, podrane odvjetnicima proizilim iz graanskoga drutva, poele su ispitivati kako
je uprava Union Carbida dotad upravljalo tvornicom u Bhopalu.
Prvo otkrie: otpad (u velikoj koliini i otrovan) nije bio uklonjen prema indijskim zakonima ve je jednostavno zatrpavan zemljom nedaleko od tvornice, na prostranome terenu od 35 hektara. Otpadom su, zapravo, napunjene cisterne koje su zakopane
u zemlju. U meuvremenu, cisterne su poinjale curiti. Union
Carbide je to zanijekao.
Taj je otrovni otpad sadravao opasne otrove, prije svega ivu.
A iva je stvorila otrovni sloj.

Tada su se stanovnici te regije poalili. Zatim su se albe namnoile: zagaena je bila i voda iz slavina ili ona izvuena iz bunara! Ta je voda, uglavnom, bila uzrokom bolesti i roenja nakazne djece! Konano je nadzor nad terenom uspostavila drava
Madhya Pradesh, u kojoj je uglavnom i smjeteno to odlagalite
otpada. Nije se, meutim, dogodilo nita drugo dobro.
Jedna od najpostojanijih strategija nadzora to je novi feudalni
gospodari primjenjuju posvuda po svijetu, a osobito u zemljama
june hemisfere, jest korupcija. Ministri, suci, dunosnici i regionalni ili lokalni politiari loe su plaeni. Neki dar to ga diskretno predaje neki kozmokratov posrednik, moe pomoi da se
neka stvar sredi.
Danas albe to ih podnose korisnici zagaene vode u Madhya
Pradeshu, nailaze na betonski zid. Nita se ne dogaa. No, iva
nastavlja i dalje ubijati, obogaljivati.
Godine 1999., rtve su pozvale u pomo Greenpeace International. Ta je organizacija pokrenula temeljito znanstveno istraivanje. Uskoro je objavila rezultate. Izvjee je, uz ostalo, otkrilo
vrlo visoku koncentraciju ive i drugih vrlo otrovnih kemikalija
u podzemnim vodama.
Razliite su se udruge tada odluile za napad na sudovima.
Meutim, pouene neuspjehom 1989., one se ovaj put nisu obratile indijskim sudovima ve pravosuu u New Yorku. I tako su,
dakle, ba u SAD-u napale transkontinentalnu tvrtku Dow Chemical, koja je, 2001., preuzela Union Carbide. (Upravo je Dow
Chemical proizvodio napalm koji je tijekom rata u Vijetnamu i
ratova u Afganistanu i Iraku baen na patnike narode. A zbog
svojih bliskih veza s Pentagonom, Dow Chemical raspolae velikim utjecajem na politiku, financije i, dakako, sudstvo SAD-a).
Njujorki je sudac je na kraju odbio rtve Bhopala. Njegov je
kljuni argument bio kako ne moe ui u sr te teme, jer se njegova presuda, ako bi moda i bila povoljna za tuitelje, ne bi mogla
provesti u zemlji udaljenoj 8000 kilometara...

rtve Bhopala podnijele su albu.

Na to je ameriki prizivni sud donio presudu koja zasluuje
da je na trenutak razmotrimo. U njoj se moe proitati, zapravo,
da ako bi indijska vlada priznala eventualno suenje u New Yorku
kao izvrno, onda bi se prvostepeni sudac ponovno morao uhvatiti u kotac s tim dosjeom.
U sijenju 2004., sastalo se u Bombayu (danas slubeno Mumbai, prim, prev.), prigodom IV. Svjetskoga socijalnog foruma, vie
od 100.000 osoba koje su dole s pet kontinenata i koje su zastupale blizu 10.000 drutvenih pokreta, sindikata, udruga, crkava,
itd., dakle zastupnici svjetskog civilnog drutva. Meu temama
Foruma bili su i obeteenje rtvama Bhopala i borba protiv arogancije Dow Chemicala.
Sredinja vlada u New Delhiju i vlada drave Madhya Pradesh
ipak su popustile. One su New Yorku priopile da e eventualnu
ameriku presudu prihvatiti kao izvrnu na indijskom tlu.
U trenutku kada piem ovu knjigu, sluaj je ponovno u rukama njujorkoga suca. A Herv Kempf, koji je svojim otroumnim analizama snano utjecao da se Europa temeljito upozna s
borbom preivjelih i stradalnikih obitelji Bhopala, tim povodom
pie: "Ako sudac [njujorki] prenese odgovornost na Dow Chemical, ta bi njegova odluka mogla imati vanu posljedicu: ona bi,
naime, znaila da zagaenja to su ih multinacionalke izazvale u
zemljama Juga, nee vie ostati nekanjena177."

177

Herv Kempf, u Le Monde, 26. lipnja 2004.

3. P O G L A V L J E

Unititi nepotenu
konkurenciju ivota

Ria koja se cijepi genom neke druge biljne ili ak ivotinjske vrste (npr. rajice, krumpira, koze ili jarca, itd.) moe razviti klasove
koji su otporniji prema klimatskim promjenama, klasove koji e
rasti na neplodnoj zemlji ili koji e proizvoditi vie zrnja, napokon
klasove koji se mogu razvijati bez pesticida. To genetski modificirano raslinje proizvodi hranu ije uinke na ljudski organizam
na srednji i dugi rok jo nitko ne poznaje. Stoga je nuno potreban krajnji oprez. Bolest Kreutzfeld-Jacob, koju popularno zovu
"bolest ludih krava", moe nas na to stalno podsjeati i poticati.
Genetska modifikacija neke biljke plod je umetanja stranih gena
u odreenu vrstu... premda se gotovo nita ne zna o radu i djelovanju genoma. Transgenska je biljka, meutim za kozmokrate izvor
astronomskih prihoda. I to zato to je zatiena patentom. Ako seljak proizvoa, koristei se genetski modificiranim sjemenom, na
temelju berbe protekle godine, kupuje sjeme za dolazeu godinu, on
treba platiti transkontinentalnoj tvrtki koja je vlasnica patenta. Ako
kupuje modificirano sjeme, koje se nakon etve ne smije koristiti
za bilo kakvu daljnju reprodukciju (to je patent zvan Terminator),
mora kupovati novo sjeme svake godine, kod iste kompanije178.
178

Robert Ali Brac de la Perrire i Frank Seuret, Graines suspectes, Plantes transgniques: une menace pour les moins nantis, Pariz, ditions de l'Atelier, zbirka
"Enjeux Plante", 2002.

Otkrie i irenje genetski modificiranih organizama ostvaruje

stari san kapitalista. A to je: ukloniti nepotenu konkurenciju ivota. Naime, priroda i ivot vie puta besplatno proizvode biljke,
ljude, hranu, zrak, vodu, svjetlost. Za kapitalista je to neprihvatljivo. S njegovog gledita, ne bi smjelo biti besplatnih javnih dobara,
u strogom smislu toga pojma. Ta besplatnost njega uasava.
Moj djed po majci i svi moji preci po toj liniji bili su seljaci u
Bangertenu, malome vicarskom selu na visoravnima oko Berna, smjetenome izmeu planina Jure i Alpa. Bio sam jo posve
malen kada sam vidio svojega djeda kako, uz pomo svoje ene,
moje majke i svojih slugu s farme kosi i vri ito, zatim puni vree
i vozi ih u mlin teretnim dvokolicama (koje su mi se, tada, inile
goleme). Svakoga kolovoza, na sprenim visoravnima bernskoga
polja on je pripremao sjeme za zimu. A za kozmokrate iz Monsanta taj nain danas, jednostavno reeno, izaziva teku moru.
Danas 60 posto aktivnoga puanstva na Zemlji ine seljaci.
Kako ih uvjeriti da je njihov spas u prihvaanju patentiranog i
genetski modificiranog sjemenja?
Najsporniji dokaz kojemu pribjegavaju novi silnici jest tvrdnja
kako su genetski modificirani organizmi (GMO) apsolutno najbolje oruje protiv gladi. Tkogod eli prekinuti pokolj to ga izaziva
glad trebao bi se okrenuti genetskoj manipulaciji biljaka (krava,
koza, ovaca i kokoi), tvrde oni. Protuistina je vrlo velika, ali joj svakodnevno u svim zemljama svijeta, uz pomo milijardi dolara, kozmokratska ministarstva propagande zadaju smrtonosne udarce.
Podsjeam: Izvjee o prehrambenoj nesigurnosti u svijetu FAOa, objavljeno 2003., dokazuje uz pomo brojki kako bi svjetska poljoprivreda, u sadanjem stanju razvoja svojih proizvodnih snaga,
mogla bez problema (a pogotovu bez GMO-a), hraniti 12 milijardi
ljudskih bia. "Bez problema" u ovom kontekstu znai dati svakome odraslom ovjeku svakoga dana jedan obrok od 2700 kalorija.
A danas na svijetu nema vie od 6,2 milijarde ljudskih bia.
Genetski modificirane biljke, kako sam ve rekao, zatiene su

patentima. Upravo ih to ini privlanima. Monsanto naplauje

godinje milijune dolara pristojbi. Njegovi efovi progone pritom
svoje dunike izvanredno agresivno.
Jedan od takvih sporova, onaj iji je akter bio Percy Schmeiser,
nedavno je privukao posebnu pozornost.
Schmeiser je kanadski poljoprivrednik, star 73 godine, koji sa
svojom obitelji ivi u gradiu Bruno, u pokrajini Saskatchewan. S
tankim naoalama s elinim okvirom na oima, sijede briljivo
poeljane kose, nosi smee odijelo i crvenu kravatu. Greenpeace
ga prati na informativnoj turneji po Europi. enevska etapa dogodila se poetkom lipnja 2004.
Schmeiser nije ni bijesan niti oajan. On pria. Godine 1998.,
odvjetnici Monsanto-Canade zahtijevaju od njega da toj tvrtki
plati visoku svotu novca zbog "krijumarskog" koritenja genetski modificiranog sjemenja uljane repice, koje je tvrtka patentirala. Rije je o odteti od 400.000 dolara. Ni vie, ni manje!
Schmeiser to odbija.
Odvjetnici su, kao odgovor, odmah podnijeli tubu zbog "krivotvorenja patentne svjedodbe". Schmeisera, naime, optuuju da
je bez dozvole prodao uljanu repicu vrste zvane Roundup Ready.
Tome je soju genetski modificirane uljane repice bitno svojstvo
da je otporan na herbicid Roundup... herbicid to ga takoer proizvodi Monsanto!
Opunomoenici Monsantoa pobjedniki pokazuju popis nekoliko nasada modificirane uljane repice, to su ih prostorno locirali nakon nonih posjeta poljima. Schmeiser ne nijee da je
na njegovu polju niknulo nekoliko mladica transgenske uljane
repice. Tvrdi, meutim, da je sjeme donio vjetar. Sedam njegovih
susjeda koristi sjeme modificirane uljane repice... A Schmeiser, sa
svoje strane, tvrdi da je rtva zagaivanja.
Prvostupanjski sudac nema rjeenja. Schmeiser ne bi smio koristiti patentirano sjeme, bez obzira na koji se nain ono nalo na
njegovu polju.

No, Schmeiser je toan, astan i savjestan ovjek, pravi kanadski seljak. On je sam otkrio, znatno prije nego uhode tvrtke,
postojanje tih sjemenki. Kako? Na kraju njegova polja, zapravo
na rubu jednoga jarka, neke su stabljike uljane repice pruile nevjerojatan otpor kada je po svojem polju razasuo herbicid marke
Roundup.
Nakon prvoga suenja, Schmeisera je uhvatio strah. On, naime, nije bogat. Kako platiti odtete i kamate, na to je osuen?
"Nisam imao novca, prijetio mi je steaj. elio sam spasiti svoju
obitelj i svoju farmu", izjavio je.
Uputio je, dakle, priziv sudu.
Nakon est godina otezanja parnice (i uz silne trokove za odvjetnike), 21. svibnja 2004. sluaj je doao pred Vrhovni sud. A
on je s pet protiv etiri glasa osudio Schmeisera. Monsanto je trijumfirao.
Schmeiser kae: "Ve 50 godina ubirem na svojim poljima zrnje za sjeme to ga sijem sljedee godine... Ni jedan pravi poljoprivrednik ne bi nikada trebao izgubiti pravo da ponovno zasije
svoja zrna ita... A to je sjeme plod tisuugodinjega odravanja i
selekcije seljaka cijeloga svijeta... Sud, dakle, blagoslivlja gubitak
jednoga osnovnoga i drevnoga prava."
Prigodom njegova putovanja u enevu, Schmeisera je pratio
Tom Wiley, poljoprivrednik iz SAD. Kao i tisue njegovih sjevernoamerikih kolega, Wiley trpi podvale i podmetanja, ucjene i
napade Monsantovih odvjetnika.
Dopustite mi sada jedno osobno sjeanje.
Svake godine 16. listopada odrava se World Food Day (Svjetski dan hrane), to su ga proglasili Ujedinjeni narodi.179 Od rujna 2000., trenutka mojega imenovanja za posebnoga izvjestitelja
UN-a za pravo na prehranu, svake godine na taj dan odravam
konferenciju za novinare akreditirane u Palai naroda u enevi.
179

Na taj je dan 1945. osnovan FAO

Tako je bilo i 16. listopada 2002.

Te 2002. godine glad je harala irokim podrujima june Afrike. U Malaviju, u Zambiji, na sjeveru Junoafrike Republike, u
Bocvani, u Lesotu, u nekim podrujima Zimbabvea i Angole etva itarica, osobito kukuruza, bila je katastrofalna. Sua je pustoila. U Angoli, tome su se pridruile i kobne posljedice graanskoga rata. Ukratko, skora smrt ugroavala je vie od 14 milijuna
djece i odraslih.
Svjetski program za hranu (WFP) dijelio je u stradalim podrujima desetke tisua tona hrane, najvie kukuruza. Veliki dio
toga kukuruza darovala je vlada SAD-a. No, radilo se, bez iznimke, o genetski modificiranom zrnju.
Meutim, 12. listopada 2002. predsjednik Republike Zambije izazvao je skandal: usprkos dramatino tekoj prehrambenoj
situaciji u kojoj je bio veliki dio zambijskoga puanstva, odbio
je primiti ameriki kukuruz. Javno je, naime, proglasio da je
to "poisoned food", dakle "otrovna hrana", i zahtijevao je od WFPa da odmah prekine njezinu distribuciju.
Na kraju moje konferencije za tisak jedna me je afrika novinarka upitala to mislim o izjavi zambijskoga predsjednika. Reagirao sam oprezno, na posve vicarski nain. Naime, odgovorio sam:
"Meunarodna znanstvena zajednica podijeljena je kada je rije o
opasnostima to ih genetski modificirani organizmi predstavljaju
za javno zdravlje. Neki znanstvenici vide opasnost u potronji hibridne hrane. Ja nisam ni biolog niti lijenik. Ne mogu se, dakle,
izjasniti o tome sporu. No, ipak, tvrdim da Europska unija primjenjuje naelo opreza i zabranjuje slobodnu trgovinu genetski modificiranih proizvoda (ona prihvaa samo hibridnu soju kao hranu
za stoku). Europska unija nalazi se u otvorenome sukobu s vladom
u Washingtonu. A ova je potonja, uostalom, pravnim ustanovama
Svjetske trgovinske organizacije podnijela albu odnosno tubu
protiv Europske unije... Ako predsjednik Jacques Chirac i kancelar
Gerhard Schrder imaju pravo sumnjati u nekodljivost genetski

modificirane hrane, onda isto pravo mora imati i predsjednik Zambije. Stoga smatram posve legitimnim afriko odbijanje."
To sam svoje miljenje ponovio i pred mikrofonima uglednih
medijskih postaja BBC i Radio France Internationale.
Nekoliko dana kasnije krenuo sam za Banglade. U salonu
British Airwaysa na aerodromu Heathrow, u Londonu, moja
suradnica Dutima Bhagwandin na svojemu je prijenosnom raunalu dobila hitnu poruku od visokog povjerenika za ljudska
prava Sergia Vieire de Mella. Molio me da odmah stupim u vezu
s njim. Poruka je dolazila iz New Yorka. Pritom mi je Sergio dao
broj svog amerikog mobitela.
Zrakoplov je uzletio. im sam stigao u Dhaku, 15 sati kasnije,
pokuavao sam dobiti visokoga povjerenika. Meutim, izmeu
Dhake i New Yorka vrlo je teko uspostaviti vezu. Napokon sam
na telefonu ipak zauo Sergiov topli glas. Uinio mi se prezauzetim: "Amerikanci ele tvoj skalp."
Ameriki napad na moju nejaku osobu pokrenut je dva puta.
U enevi, Kevin E. Moley, vlasnik jedne transkontinentalne farmaceutske tvrtke sa sjeditem u Arizoni i istodobno trenutni
ameriki veleposlanik u europskom sjeditu Ujedinjenih naroda,
posjetio je visokoga povjerenika u palai Wilson. Tada je Moley
rekao: "Ziegler je prekoraio nadlenosti svog mandata. On nije
nadlean za izjanjavanje o GMO-u. Treba ga opozvati."
Dva dana kasnije, ameriki veleposlanik u UN u New Yorku
podnio je isti zahtjev Kofiju Annanu.
Sergio Vieira de Mello i Kofi Annan reagirali su na isti nain:
"Svaki posebni izvjestitelj posve je slobodan i neovisan u svojim
procjenama. A ako prelazi svoje nadlenosti, onda je dunost Povjerenstva za ljudska prava ili Ope skuptine da ga pozove na red...
Ako imate zamjerki prema Ziegleru, uputite mu ih izravno."
Karioka do vrha noktiju, Sergio Vieiro de Mello jedan je od
najsimpatinijih ljudi koje sam ikada upoznao180. Sin brazilskoga
180

Kariokama se nazivaju roeni u Rio de Janeiru.

diplomata, kojega je opozvala vojna diktatura, u svibnju 1968. bio

je student na Sorbonni. Kao aktivnog sudionika studentske pobune, policija ga je uhitila, a zatim je prognan.
Upravo je tada doao u enevu.
Studirajui na Institutu za visoke meunarodne studije, zaraivao je za ivot obavljajui male poslove za Visoko povjerenstvo
UN-a za izbjeglice. Upravo se ondje susreo s Kofijem Annanom,
koji se nalazio u istome poloaju kao i on. Upravo se u tome razdoblju rodilo i nae prijateljstvo.
Poslije je Sergio postao jedan od najutjecajnijih i najvoljenijih
rukovoditelja UN-a: glavni podtajnik zaduen za Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), predstavnik glavnoga
tajnika na Kosovu, zatim u Istonom Timoru, napokon visoki
povjerenik za ljudska prava... a da pritom nije izgubio ni trunku
ljudske topline ni svojeg opredjeljenja.
Kako se radilo o spaavanju ljudskih bia, borbi za pravdu, taj
se uvijek nasmijeeni Karioka u tren oka pretvarao u nemilosrdnog, tvrdog, vjetog i beskompromisnog borca.
S jo dvadeset i dvoje svojih suradnica i suradnika Sergio je
poginuo pri eksploziji kamiona samoubojice, 19. kolovoza 2003.,
u hotelu Canal u Bagdadu. Tom je prigodom ozlijeeno jo oko
200 ljudi. Odgovornost za taj atentat preuzeo je Abu Mussab al
Zarkaui, suradnik Osame bin Ladena. No, do danas, jo nitko
nije uhien zbog toga ubojstva.
Sergio je pokopan i danas lei u podnoju istonoga zida na
groblju u Ulici kraljeva, u enevi, pokraj Jorgea Luisa Borgesa - i
u susjedstvu Jeana Calvina.
A poetkom studenoga 2002., Sergio se vratio iz New Yorka, istodobno kad i ja iz Bangladea. Nazvao me je: "Je li Moley stupio u
vezu s tobom?" Ne, ameriki veleposlanik nije mi uputio nikakav
znak da me eli uti ili vidjeti.
"No, obeao mi je da e to uiniti... telefoniraj mu", rekao mi je.

Tri sam puta nazvao ameriku tvravu u Chambsyju, na cesti

prema Pregnyju. Bez uspjeha. Moley je odbio prihvatiti moj poziv.
Sergio se jako naljutio. Sm se dohvatio telefona i nazvao Moleya.
Napokon je dogovoren sastanak s Amerikancima na neutralnome terenu, u baru Serpent kod ulaza XIV. Palae naroda. Taj se
bar protee kao zmija du staklenih vrata i prozora koji omoguavaju divan pogled na park, na paunove, na jezero po kojem se
prelijevaju boje i, u daljini, na vrhove Mont Blanca.
Mali ia, sive upave kose, odjeven u tamno odijelo s plavim
prugama, u bijeloj koulji i sa srebrnastom kravatom, zbunjena
izgleda, pruio mi je mlitavu ruku... i odmah nestao. To je bio
Moley. Ostavio me je samoga nasuprot dvojice ljudina uznemirujuega izgleda koji su se, obojica, predstavili kao "diplomati".
Jedan je bio impresivan i buan mjeanac, burna temperamenta, a drugi bijelac neodreenih godina, bez ivota i blijed. Odmah
su me poeli napadati: "You are anti-American... You have a hidden agenda... Your reputation is terrible... You should quit this jobGo back to your University." ("Vi ste antiamerikanac... Vi provodite subverzivni plan... Va je ugled stravian... Morate napustiti
ovaj posao... Vratite se na svoje sveuilite!")
Doao sam na taj sastanak sa svojim dosjeima pod rukom,
oekujui razumnu raspravu. A naao sam se licem u lice s dvojicom uliara.
Zaprepastila me vulgarnost te dvojice.
Kada je proao prvi trenutak preneraenosti, odluio sam reagirati.
No, taj mi je sukob teko pao.
Moj mandat posebnog izvjestitelja trebao je biti obnovljen za
novo razdoblje od tri godine, i to u proljee 2003., za vrijeme 59.
sjednice Povjerenstva za prava ovjeka. Znao sam koju mo imaju Amerikanci. Ako stvarno primijene sva sredstva, mogu sruiti
bilo koga u sustavu Ujedinjenih naroda.

U kafiu Sveuilinoga instituta za prouavanje razvoja o tome

sam se ozbiljno savjetovao s dvojicom svojih pomonika i dobrih
prijatelja, Sally-Anne Way i Christophom Golayjem. Toga smo
dana odluili da sve stavimo na kocku, pa kud puklo da puklo.
Najvanijima su nam se inili genetski modificirani organizmi
(GMO) i posljedice koje su oni mogli imati na afrike seljake.
Odluili smo da emo uporno braniti svoje stajalite o transgenskom sjemenju, ak i po cijenu da izgubimo mandat.
Odluna se bitka vodila 11. studenoga 2002. na Glavnoj skuptini u New Yorku. Ameriki veleposlanik, Sichan Siv, estoko me
napao ovim rijeima: "Pozvali ste vlade da izazovu glad svojih naroda hrabrei ih da odbiju jedinu hranu koja im je danas dostupna... Iskoristili ste svoj poloaj da ocrnite hranu koju je ameriki
narod ponudio da bi se sprijeilo irenje gladi i time ste hrabrili
vlade da odbiju tu hranu svojim izgladnjelim graanima... Pokazujui da istodobno ignorirate znanost i stalnu politiku Ujedinjenih naroda, odgovorni ste za dovoenje milijuna ljudskih bia u
ozbiljnu opasnost.. Gospodine Ziegler, poteze slijede posljedice,
a vai mogu izazvati smrt ljudskih bia181.")
Meutim, usprkos napadu Sichana Siva, moje je izvjee Opa
skuptina prihvatila i potvrdila snanom veinom. est mjeseci
poslije, Povjerenstvo za prava ovjeka obnovilo je moj mandat s
51 glasom, samo jednim protiv (SAD) i jednim suzdranim (Australija).
itateljice i itatelji, kojima nisu dobro poznate prijevare i intrige kozmokrata, mogu se uditi neobinome ratu to su ga protiv
mene vodili ameriki diplomati.
Volim svoje zanimanje, posao posebnog izvjestitelja osobito
je uzbudljiv. No, moj je utjecaj prilino skroman, toga sam po181

Intervencija ambasadora objavljena je u priopenju slube misije SAD-a pri UN-u

u New Yorku te dostavljena svim delegacijama Ope skuptine. Citiram tekst prema tom priopenju. Usporedi United States Mission to the United Nations, Pressrelease, br. 189, 2002.

sve svjestan. Kako u tim uvjetima moni State Department i jo

monija CIA mogu ulagati toliku tvrdoglavu upornost da bi me
nadzirali i suprotstavljali se onome to inim?
Za vrijeme svoje intervencije 11. studenoga 2002. elegantni veleposlanik Sichan Siv vjerojatno ni jednoga trenutka nije vjerovao
besmislicama to ih je izrekao na moj raun. Taj apsurdni tekst
pripremile su mu slube njegove misije. A on ga je itao gromkim
glasom, upuujui mi iznad naoala poglede koji su trebali biti
okrutni. Komedija je bila jadna. No, zato taj napad?
Ulog u sukobu oko GMO golem je. Ameriki agroindustrijski divovi izloeni su najveim tekoama da bi izvan SAD nametnuli svoje sjemenje i hibridne proizvode. U velikome broju
zemalja, osobito afrikih i latinoamerikih, oni su pripravni na
sve samo kako bi zaobili zabranu irenja genetski modificiranog
sjemenja.
U prvome je redu meu njima Monsanto, koji u Bijeloj kui
ima znatan utjecaj. Otvaranje svjetskih trita genetski modificiranom sjemenju (i proizvodima) njegov je prvi cilj. Monsanto
je, zapravo, prva GMO tvrtka u svijetu: od 70 milijuna hektara
zemlje u svijetu, zasijane GMO-om, 90 posto obraeno je upravo
njegovim sjemenjem.
Kako je zavrila bitka kozmokrata i njihovih amerikih diplomatskih lakeja, s jedne, te efa drave Zambije i njegovih saveznika u
UN-u, s druge strane? Oit je Monsantov cilj da ameriku pomo
u hrani iskoristi za prodor u zemlje koje zabranjuju transgensko
sjeme.
U Zambiji, Svjetski program ishrane (WFP) morao je odstupiti pred podjelom amerikih genetski modificiranih vikova. Prije
podjele, WFP je kukuruz morao samljeti. I upravo je taj mljeveni
kukuruz, konano, spasio Zambijce od gladi. Drugim rijeima:
Monsanto je doivio neuspjeh. Ne dobivajui vie zrno ve brano, zambijski seljaci nisu mogli iz podijeljene hrane uzeti zrnje

koje bi idue godine koristili kao sjeme. U Zambiju, dakle, nije

moglo prodrijeti sjemenje genetski modificiranog kukuruza.
No, Monsanto ne odustaje.
Od 21. do 23. lipnja 2004., njegovi su "strunjaci" organizirali
u Ouagadougouu, glavnome gradu Burkine Faso, konferenciju
na kojoj su sudjelovali efovi drava Mali, Burkine Faso, Nigera
i Gane, kao i 300 ministara i visokih dunosnika svih zemalja iz
afrike tzv. Sahelske zone. Tema: uvoenje biotehnologije u poljoprivredu Zapadne Afrike.
U Ouagadougou je iz SAD-a prebaeno stotinjak znanstvenika, uvjerenih (i/ili obilno plaenih) zagovornika transgenskog
sjemena. I ministrica poljoprivrede SAD, Ann Venneman, ukljuila se u to putovanje. Pojavivi se na divovskome ekranu na otvorenju toga skupa, ona se afrikim efovima drava, ministrima
i odgovornim dunosnicima obratila ovom bunovnom izjavom:
"Propustili ste zelenu i industrijsku revoluciju, sada nikako ne biste smjeli propustiti revoluciju gena...182"
Kakav je bio odjek toga poziva to ga je uputila Ann Venneman? Samo je Burkina Faso obeala da e svoje trite otvoriti
transgenskom sjemenju. Meutim, valja znati da je predsjednik
te drave, Blaise Campaore, osoba koja se sjajno zna ubaciti u
meunarodne financijske krugove. Njegov prethodnik, Thomas
Sankara, koji je to odbijao, bio je ubijen.
No, bilo to da se dogodi, strategije dominacije novih silnika i
samodraca gotovo su uvijek pobjednike. Privremeni neuspjeh
ruvoditelja Monsanta u pokuaju da prodru i pokore zemlje Afrike u ovome je trenutku samo iznimka koja potvruje pravilo.

182

Prema izvjetajima Catherine Morand, promatraice Swissaida na konferenciji u

Ouagadougou. Usporedi Tribune de Genve, eneva, 3. i 4. srpnja 2004. Prethodna konferencija, organizirana na prijedlog sahelskih drava, odrana je 2003. u
Sacramentu, u Sjedinjenim Dravama.

Post scriptum
Patenti za ive organizme nisu povlastica agro-tvrtki. Gospodari
svjetske farmaceutike postupaju na isti nain.
Evo jednog primjera koji je u kolovozu 2004. uzbudio javnost
u vicarskoj. Dojenad koja pati od ozbiljnih tekoa disanja tradicionalno se lijei plinom koji se zove Stickoxid i kojega ima
u prirodi. Takvo lijeenje stoji oko 100 eura i traje etiri do pet
dana. Taj plin ima brzi i zadovoljavajui ljekovit uinak. U vicarskoj je godinje oko 150 novoroenadi kojoj se ivot spaava
zahvaljujui tome lijeenju.
Od 2004., ekskluzivni patent za taj plin ima transkontinentalna tvrtka njemakoga podrijetla Inotherapeutics. Plin je komercijaliziran pod imenom Inomax. Inomax je otada, dakle, lijek
zatien europskim patentom. Nijedan pedijatar nema vie pravo
propisati prirodni plin. A u pedijatrijskim klinikama u vicarskoj
lijeenje dojenadi koja pati od tekoa disanja sada stoji prosjeno 20.000 eura...183

183

Usporedi Die Sonntagszeitung, Zrich, 29. kolovoza 2004; Der Blick, Zrich,
28. kolovoza 2004.

4. POGLAVLJE

Hobotnica iz Veveya

Nestl je najsnanija transkontinentalna tvrtka na podruju hrane i vode. Osnovana 1843., njezino se glavno sjedite nalazi na
obali Lemanskog (enevskog) jezera, u mjestu Vevey, u vicarskoj. Godine 2003., ukupna vrijednost svih njezinih poslova premaila je 65,4 milijarde dolara, a njezina je ista zarada dosegla
4,6 milijardi dolara. Njezina burzovna kapitalizacija iznosi 107
milijardi dolara. Nestl ima 511 tvornica u 86 zemalja, a u njemu
je stalno zaposleno vie od 275.000 ljudi oba spola, gotovo svih
nacionalnosti na svijetu. Nadzire vie od 8000 robnih marki u
podrujima vode i ljudske i ivotinjske hrane184. Ona je danas na
27. mjestu meu najveim tvrtkama na svijetu.
Moje me misli vraaju tri desetljea unatrag. Engleski su istraitelji tada otkrili kako je majino mlijeko imalo neizmjerno povoljnije uinke na rast i razvoj novoroene djece nego mlijeko iz
Nestlova praka. Nevladina organizacija Oxfam objavila je rezultate istraivanja i pritom je izvukla sljedei zakljuak: poticati ene
cijeloga svijeta - i pogotovu one Treega svijeta - da se odreknu
dojenja u zamjenu za kupovanje proizvoda Nestl izravan je udarac
zdravlju, blagostanju, fizikome i psihikome razvoju dojenadi.
184

Za detalje izvjetaja o upravljanju Nestlom u 2003. usporedi asopis Bilanz,

Zrich, broj za srpanj 2004.

Naa skupina solidarnosti s narodima Treega svijeta, u Bernu,

prihvatila je engleske brojke i objavila svoju brouru s naslovom:
Nestl ubija bebe. No, Nestl nas je odmah tuio sudu... i mi smo
proces izgubili, lako i nasilno185. Naa je broura bila zabranjena i
zaplijenjena, naa kampanja o toj temi zaustavljena i jo smo morali platiti znatne svote za sudske trokove i odtetu te kamate.
Izvan vicarske, meutim, taj se pokret razvijao.
Godine 1979. je 150 nevladinih organizacija osnovalo IBFAN
(International Baby Food Action Network, Meunarodna akcijska mrea za djeju hranu). Njezin cilj: boriti se svugdje u svijetu
protiv trgovake strategije i trgovinskih veza Nestla. Te iste godine dvije od najvanijih specijaliziranih organizacija Ujedinjenih naroda, WHO i UNICEF, sazvale su svjetsku konferenciju o
"prehrani dojenadi". One su slubeno prihvatile glavne zahtjeve
nevladinih organizacija.
A u SAD-u je 30 organizacija, nastalih iz graanskoga drutva i crkava, osnovalo International Nestl Boycott Committee
(Meunarodni odbor za bojkot Nestla), pozivajui potroae da
bojkotiraju sve glavne proizvode Nestla (dakle, ne samo mlijeko
u prahu za dojenad). Akcija je masovno prihvaena u Engleskoj,
vedskoj i Njemakoj.
Opa skuptina WHO, koja se redovito sastaje svake godine,
u svibnju 1981. sastala se na izvanrednoj sjednici u enevi. Tom
je prigodom izglasala meunarodni kodeks za komercijalizaciju
proizvoda za dojenad, pozivajui da se zamijene majinim mlijekom. Za to su glasale sve zemlje lanice, s iznimkom SAD-a.
Vrlo precizno, taj kodeks posebno zabranjuje svaku vrstu reklamiranja i poticanja majki da mlijekom u prahu zamijene dojenje.
Kodeks je javnom uputom prihvatilo Povjerenstvo Europske unije, danas EU-a (u to vrijeme: Europska ekonomska zajednica), te
veliki broj nacionalnih zakonodavstava, osobito u Europi.
185

O procesu vidi Rodolphe A. Strahm, Exportinteressen gegen Muttermilch, Der

toedliche Forschritt durch Babynahrung, Arbeitsgruppe Dritte Welt, Hamburg, Rowohlt, 1976.

Godine 1984. taj je meunarodni kodeks potpisao i Nestl.

Tada je meunarodni pokret prekinuo bojkot. Ako se, meutim,
moe vjerovati kritikama toga pokreta, u Africi, Aziji, Latinskoj
Americi, ta je kompanija nastavila iriti svoju agresivnu strategiju
promicanja zamjenske hrane.
Na elu Nestla danas je jedan Austrijanac 6.0-ih godina, podrijetlom iz Villacha (Koruka), Peter Brabeck-Lemathe. To je topao i
sposoban ovjek. Potvreni alpinist, stalno opaljene koe, uvijek
pokazuje rijetku energiju. Sjajne inteligencije, elegantni zavodnik, zna se pokazati kao blizak ljudima. Uvijek se ponaa blago, s
ljubaznim smijekom. Zovu ga Kanonik.
Brabeck je desetljeima bio prokonzul Nestla u Junoj Americi. Poliglot, oenjen ileankom, dobro poznaje veinu tajni razliitih oligarhija juno od Rio Branca. To je bilo vrijeme kada, u
dogovoru s CIA-om, multinacionalne tvrtke nisu oklijevale destabilizirati rijetke naprednjake vlade na tome kontinentu, poglavito u ileu186.
U ljetu 2002., Svjetska zdravstvena skuptina prihvatila je drugi
kodeks naslovljen Svjetska strategija prehrane dojeneta i maloga
djeteta. Njegov lanak 44. definira odgovornosti i posebne obveze
proizvoaa i distributera hrane za malu djecu i dojenad.
Taj se novi kodeks (ije podruje primjene obuhvaa sve zamjene majina mlijeka) primjenjuje u svim dravama i vrijedi
za sva poduzea. Vana toka: poduzea se moraju prilagoditi i
ravnati se prema tome kodeksu i odlukama koje e biti naknadno
prihvaene, bez obzira na to kakvo je stajalite pojedinih drava. Naime, posve je jasno da se nijedna prehrambena tvrtka vie
nee moi zaklanjati (osobito u junoj Aziji i u crnoj Africi) iza
nedjelovanja lokalne vlade (nedjelovanja to ga neki kozmokrati
186

Multinational Corporations and United States Foreign Policy. Hearings before the
Committee on Foreign Relations US Senate, 39-th. Congress, Washington, US Printing Office, 1973. svezak 2.

nastoje odravati korupcijom) kako bi se zaobili meunarodni

propisi.
Kakvo je, dakle, stanje danas? Ono je uasno za siromahe, osobito za njihovu dojenad.
UNICEF procjenjuje da zbog unoenja u eludac mlijeka u
prahu pomijeanoga s nezdravom vodom ili primijenjenoga u
neodgovarajuim boicama s dudom, svakoga dana umire 4000
dojenadi. Kada bi se ta djeica hranila na prsima, preivjela bi.
Neke studije ostvarene u Zapadnoj Africi i Sredinjoj Americi
posve otkrivaju metode kojima se koriste neke transkontinentalne kompanije da bi promicale svoje proizvode187. Na golemim
zidnim plakatima na raskrima gradova u Togu, Beninu, Burkini Fasu vide se crne ene s djecom u rukama. "Za dobro tvojega
djeteta, daj mu mlijeko u prahu", ita se na tim plakatima. esto
se u pozadini smjeka neko bijelo lice, sugerirajui kako sve bijele
majke hrane svoje potomke mlijekom u prahu.
Vodei rauna o ugledu to ga u crnoj Africi uivaju naini
ishrane bijelih (i o povjerenju to se iskazuje njihovim proizvodima), mogao bih se okladiti da e mnoge savreno zdrave afrike
ene, potaknute tom vrstom molbe, prekinuti dojenje svojih beba
da bi s ono malo novca to ih jo imaju, kupile na tritu nekoliko
lica mlijenoga praha.
Vrlo je malo ena iz sirotinjskih naselja, naime, koje bi mogle
platiti cijelu kutiju.
Taj se prah zatim mijea s vodom. No u 80 posto sluajeva
voda je zagaena.
Upravo zato ne samo da se beba nee okoristiti imunitetnim
svojstvima majina mlijeka i da nee dobiti nune koliine mlijeka, ve e ubrzo biti pogoena opakim proljevom koji u mnogo
sluajeva vodi u smrt.
Neka su ispitivanja, obavljena u Africi i u Latinskoj Americi,
otkrila da su u nekim prilikama, ne ba rijetkima, lijenici, bolni187

Usporedi British Medical Journal od 18. sijenja 2003. o afrikim studijama; Nacionalni komitet za UNICEF u Italiji, o istraivanjima u Sredinjoj Americi.

ari i bolniarke u bolnicama ili u ambulantama radili zajedno s

agentima nekih tvorniara, proizvoaa mlijeka u prahu. Koji je
rezultat? U mnogim bolnicama bebe su ve od roenja hranili na
boice s dudom.
U nekim se afrikim rodilitima te boice dijele besplatno.
Kada se majka sa svojim novoroenetom vraa kui, dobiva, takoer besplatno, jednu ili dvije kutije s mlijekom u prahu. Nakon
toga, naglo, podjela se prekida.
U takvim je prilikama vie nemogue poeti svoje dijete hraniti na prsima. Majka vie nema mlijeka. Uspaniena, ona posuuje
novac, prikuplja nekoliko centi... i ulazi u pakleni krug kupovanja
na tritu, pod otvorenim nebom, nekoliko punih lica praha...
koji e otopiti u zagaenoj vodi iz bunara ili iz lokve iza ograde.
Dakako, u meuvremenu se dobro shvatilo, pogotovu u bitki
koju UNICEF, WHO i mnogi pokreti civilnoga drutva vode protiv strategija marketinga i povezanosti tvorniara mlijeka u prahu,
da je bitan problem pristupa istoj pitkoj vodi. Naime, iz boica s
dudom u kojima majka priprema mlijeko u prahu pomijeano s
vodom, upravo je voda ta koja ubija, a ne mlijeni prah.
Evo sada jedne opaske o vodi.
Svugdje na svijetu pitka voda postaje rijetkost. Jedan ovjek od
njih troje prisiljen je piti zagaenu vodu. Svakoga dana umire 9000
djece mlae od deset godina, zato jer je pilo nezdravu vodu.
Od etiri milijarde sluajeva proljeva, zabiljeenih svake godine
u svijetu, 2,2 milijuna su smrtonosni. Time su osobito pogoena
djeca i dojenad. A proljev je samo jedna od brojnih bolesti to ih
izaziva voda loe kvalitete: druge su trahom, bilharijaza, kolera, tifusna groznica, dizenterija, hepatitis i movarna groznica. Znatnome broju tih bolesti uzrok su patogeni organizmi u vodi (mikrobi,
virusi i crvi). Prema WHO-u, u zemljama u razvoju ak se 80 posto
bolesti i vie od treine smrti pripisuju potronji zatrovane vode.
Prema Riccardu Petrelli i WHO-u, treina svjetskoga puan-

stva jo uvijek nema pristupa zdravoj vodi po prihvatljivoj cijeni,

a polovica svjetskog puanstva nema pristupa lijeenju.188 Bez
mogunosti da redovito dolazi do nekodljive vode u podsaharskoj je Africi oko 285 milijuna ljudi, u junoj Aziji u istoj je situaciji 248 milijuna, kao i 398 milijuna u istonoj Aziji, 180 milijuna
u jugoistonoj Aziji i na Pacifiku, 92 milijuna u Latinskoj Americi
i na Karibima te 67 milijuna u arapskim zemljama.
I to su, razumije se, oni najbjedniji koji najtee pate od manjka
iste vode.
Cisjordaniju je, to se zna, zaposjela izraelska vojska jo od
1967. A 2004., okupatorske su snage preusmjerile prema Izraelu
ili njegovim naseljima tokove ak 85 posto vode (rijeka i izvora)
iz toga podruja. Stoga deseci tisua palestinskih obitelji moraju
kupovati vodu, nunu za svakodnevnu potronju, po pretjerano
visokim cijenama, od izraelskih privatnih tvrtki koje je kamionima dopremaju u gradove i sela na okupiranim podrujima.
U razliitim zemljama vrlo je razliit pristup pitkoj vodi. U
Junoj Africi, na primjer, 600.000 bijelih zemljoposjednika potroilo je 2003., za navodnjavanje, 60 posto izvora u zemlji, dok 15
milijuna crnaca, istodobno, nije imalo izravni pristup pitkoj vodi.
Najsiromanija kuanstva u Indiji troe gotovo 25 posto svojih
prihoda za dobavu vode. U Peruu, brojni stanovnici Lime, koji
nemaju prikljuak na gradski vodovod, kupuju vodu koja je esto i zagaena, od privatnih dobavljaa i plaaju je ak tri dolara
po prostornom metru. Meutim, u bogatakim etvrtima Lime
bogati ne troe vie od 30 centi po prostornom metru vode koju
obrauje i dijeli gradska vodovodna mrea189.
Drei da Nestl ne potuje ni Meunarodni kodeks za komercijalizaciju proizvoda za dojenad iz 1981. niti novi kodeks iz 2002.,
188

Riccardo Petrella, Le Manifeste de l'eau, Lausanne, ditions Page Deux, 1999. Usporedi takoer Guy Le Moigne i Pierre Frdric Tnire-Buchot, "De l'eau pour
demain", posebni broj Revue franaise de goconomie, zima 1997/1998.

189

Riccardo Petrella, op. cit. stranica 44 i dalje.

Meunarodni komitet za bojkot Nestla obnovio je svoj posao

u SAD-u. U Europi je takoer u tijeku vie akcija, kako svjedoi
Italija.
Ta zemlja razvija osobito ivo i odluno civilno drutvo koje
pokazuje impresivne sposobnosti djelovanja i organiziranosti. Na
velikim plakatima, izlijepljenima pred supermarketima svih velikih gradova, izloena je cijela paleta Nestlovih proizvoda. Svaki
je proizvod istaknut prema kategoriji kojoj pripada. Evo nekih
primjera s te liste.
Dolciari190: Perugina, Baci, KitKat, Smarties, After Eight, Polo,
Fruit Jory, Ore Liete, Galak, Emozini.
Dolci da forno191: Motta, Alemagna, Tartufone Motta.
Caff : Nesquik, Nescaf, Orzoro.
Pasta, Condimenti192: Maggi, Buitoni, Belle Napoli, La Rasagnole.
Zatim slijede marke sljedeih prehrambenih kategorija: duboko zamrznuti proizvodi, sladoledi, hrana za dojenad, mlijeni
proizvodi, itd.
Saveznik velikog broja razliitih pokreta, Talijanski nacionalni
komitet UNICEF-a poziva na bojkot svih tih proizvoda.
Na zidovima najvanijih gradova u Italiji u ljeto 2004. bio je
izlijepljen jedan drugi tekst. Citiram ga:
"Vi rigraziamo per questo gesto concreto di solidarieta, anche a
nome di tutti quei bambini sacrificati ogni anno sullaltare del profito, di poche imprese dai comportamenti eticamente inacceptabili
e scandalosi193." (Zahvaljujemo vam na toj konkretnoj gesti solidarnosti [bojkot], u ime sve djece to ih svake godine na oltaru
zarade rtvuje nekoliko malobrojnih poduzea, neprihvatljiva i
skandalozna ponaanja).
190

Dolciari su "slatki proizvodi"

191

Dolci daforno: keksi

192

Pasta, Condimenti: tjestenina, zaini (prim.prev)

193

Tekst se pojavio u Nigrizia, asopisu kombonijana, Verona, lipanj 2004.

Tko je to napisao? Opasni ljeviari? Stranka komunistike obnove sjajnoga, velikodunoga i neumornoga Sandra Bertinottija?
Ne.
Autori toga teksta jesu katoliki misionari u bijelim odorama,
kombonijani194.

194

Kombonijani su najvaniji talijanski misionarski red. Vie od stoljea prisutni su

u desecima zemalja Afrike, Azije, Latinske Amerike. Matica im je u Veroni.

5. P O G L A V L J E

Unititi sindikate

"to uiniti protiv prijevara lopova i zlikovaca?", pita Jacques

Roux. Njegov je odgovor: "Okupiti se195."
Sindikalna sloboda jedna je od najljepih tekovina Francuske
revolucije. Kao i veina velikih transkontinentalnih tvrtki, Nestl
se loe prilagoava tome, ma to tvrdili u toj tvrtki.
Brabeck je autor tvrtkine biblije koju 275.000 zaposlenih u
Nestlu irom svijeta mora proitati i razmiljati o njoj. Ona se
zove: Temeljna naela rukovoenja i upravljanja Nestlom196. Autor se poziva na nju, kao i na prvi i glavni izvor svojega nadahnua, a to je Henri Nestl, njemaki ljekarnik koji se doselio u Vevey
1862. Dirnut pothranjenou i bijedom djece u susjednome Vandonu, on je, pria se, razvio udesni proizvod, "mlijeno brano
Henri Nestl".
Prema Brabeckovim tvrdnjama, 275.000 zaposlenika najdragocjenije je blago Nestla. A u Nestlu, svatko je odgovoran za
svoja djela.
Nestl djeluje u 86 zemalja, a razliite tvrtke u razliitim zemljama (i u svakoj od tih tvrtki razliite podrunice) rade gotovo
samostalno. No, ipak, biblija iz Veveya mora voditi sve poslovoe, kao to Betlehemska zvijezda vodi Sveta Tri Kralja...
195

Jacques Roux, Manifeste des Enrags, op. cit.

196

Die grundlegenden Management-und Fhrungsprinzipien von Nestl, op. cit.

Evo koje nune kvalitete mora imati svaki mukarac i ena

Nestla: hrabrost; sposobnost uenja, poticanja svojih kolega,
priopavanje svojih namjera; stvaranje poticajnoga radnog okruenja; sposobnost da se sve stvari shvaaju u svojoj sveukupnosti;
vjernost; prihvaanje nunih promjena i sposobnost da se upravlja tim promjenama; meunarodno iskustvo; fiziko i mentalno
zdravlje.
No, Nestl prije svega eli da mukarci i ene koji rade za neku
od njegovih tvrtki budu osjetljivi prema kulturama cijeloga svijeta, pogotovu prema "onima naroda za koje rade", pie Brabeck,
noen svojim ushitom i zanosom.
Sa svoje pak strane, III. svjetski socijalni forum, odran u Porto
Alegreu u sijenju 2003., donio je odluku koju je potvrdio i Svjetski socijalni forum u Bombayu (danas Mumbaiju, prim, prev.), u
sijenju 2004.: borci za svjetsku socijalnu pravdu pozvani su da
stalno nadziru strategije i praktino djelovanje transkontinentalnih kompanija iji su glavni stoeri u zemljama njihova porijekla.
Tako je u vicarskoj stvorena skupina koju podravaju Greenpeace i neke druge nevladine organizacije, a koja u cijelome svijetu
nadzire financijsko, industrijsko, trgovinsko i politiko djelovanje
svih onih koji su, zajedniki, nazvani "hobotnicom iz Veveya". Ta
je skupina organizirala forum upravo u Veveyu, u subotu 12. lipnja 2004. Njegov je naslov bio: "Pruiti otpor imperiju Nestl.197"
Prigodom toga foruma, sindikalci koji su doli iz cijeloga svijeta, a koji svi rade u nekoj tvornici Nestla, u svojim su izvjeima
iznijeli vrlo potresne injenice.
Uvijek kada se u nekoj od tih proizvodnih jedinica organizira sindikalna jezgra te pokree akcija s odreenim zahtjevima ili
prijeti trajkom, sindikalci koji rade u tome poduzeu izloeni su
zastraujuim prijetnjama, fiziki su napadani, a nekad ih policija
ili paravojna milicija ak i ubija. Kolumbijski sindikalist Carlos
197

Usporedi ATTAC, Rsister l'empire Nestl, predgovor Susan George, Lausanne,

ditions ATTAC, 2004. (ATTAC - Association pour la Taxation des Transactions
pour l'Aide aux Citoyens, prim, prev.)

Olaya, na primjer, ispriao je svoje iskustvo, koje po mnogim pojedinostima podsjea na ono to su doivjeli Eca Olaer Feraren,
iz Mindanaoa, ili Franklin Frederick iz Brazila.
U Kolumbiji je sedam lanova Sinaltrainala (sindikata agroprehrane, osnovanoga poetkom 1980-ih godina) koji su radili u
tvornicama Nestla ubijeno u okolnostima koje su do danas ostale nejasne. Dakako, Nestl niim nije izravno umijean u ta ubojstva, ali kako su ondje dobro poznata njegova ipak vrlo agresivna
stajalita prema svim socijalnim organizacijama koje postoje u
tim tvornicama, Carlos Olaya nije oklijevao ukljuiti u taj spor
tvrtkinu odgovornost za opu klimu koja okruuje ta nasilja198.
Pri kraju godine 2001. direktor Comestibles La Rosa199, jedne
od podrunica Nestla u Kolumbiji, zaprijetio je da e otpustiti
namjetenike koji su lanovi Sinaltrainala. U Cicolacu, drugoj kolumbijskoj podrunici, Nestl je uspio unititi kolektivni ugovor,
povoljan za vie od 400 zaposlenih radnika, otpustivi njih 96 i
raskinuvi sporazum s jo 58 njih. U studenome 2002. otputeno
je 13 radnika samo zato to su bili lanovi sindikata.
Prema ICFTU (Meunarodna konfederacija slobodnih sindikata), godine 1998. u tvrtki Tedaram, podzakupniku Nestla u
Tajlandu, 15 je radnika osnovalo sindikat da bi kolektivno branilo
svoja prava. To je bio prvi takav sluaj otkad se Nestl usadio u
toj azijskoj zemlji. Zbog straha da se taj primjerni sluaj ne pone
iriti, nije trebalo dugo ekati Brabeckovu reakciju. Prema tvrdnjama sindikalista, sredinja uprava Nestla u Veveyu zaprijetilo
je Tedaramu da e smanjiti svoja ulaganja ako 22 zaposlenika ne
budu suspendirana na neodreeno vrijeme. Meu ta 22 zaposlenika, prema istim izvorima, bilo je i onih 15 radnika koji su bili
osnivali sindikat. Ravnateljstvo Tedarama odmah ih je otpustilo.
Na Filipinima, sindikat Pamantik-KMU izvijestio je o slinim
postupcima prema predstavnicima zaposlenih. Prema daljnjim
198

Vidjeti Felipe Rodriguez i Barbara Rimml, "Nestl in Kolumbien", u Widerspruch,

br. 47, Zrich, 2004.

199

Od 1984. Nestl posjeduje 100 posto dionica Comestible s La Rosa Columbia.

tvrdnjama tih sindikalista, Nestl nije oklijevao otpustiti 67 zaposlenika iz tvornice u Cabuyaonu. Prikazana kao dio plana restrukturiranja, ta je mjera imala za cilj, kau sindikalisti, da se
znatno smanje plae i socijalna prava to su ih uivali zaposlenici
te proizvodne jedinice i da ih se tako svrsta u isti red s onima,
znatno manje povoljnima, iz tvornice Cagayan.
Jedno od svjedoenja koja najvie otkrivaju jest ono Franklina
Fredericka, lana Jedinstvenoga sredita radnika (CUT) u Brazilu. U toj zemlji, Nestl svojim proizvodima nastoji zadovoljiti
ogranieno trite, koje je ipak solidno u smislu kupovne moi,
pogotovu najviih klasa i oligarhije.
Kao vlasnik prostranih farmi na sjeveru i u sreditu zemlje,
Nestl je ak utjelovljenje poljoprivrednoga modela usmjerenoga
uglavnom prema izvozu.
Dakle, taj agroizvozni model, kojega je Nestl jedan od zaetnika i pokretaa, oznaava smrtnu presudu maloga i srednjega
obiteljskoga seljakoga gospodarstva - to znai i prehrambenoga suvereniteta zemlje. Ne raunajui pritom da tako ekstenzivna poljoprivreda, usmjerena na izvoz, unitava okoli. U svojoj
knjiici "Naela voenja poslova" gospodar Veveya ipak na prvo
mjesto svojih zanimanja - jednako kao i zdravu ishranu za sve
- stavlja zatitu okolia! To odluno dokazuje: svojim oportunistikom intuicijom Brabeck nikada ne grijei! Nije li Nestl-Brazil danas jedan od glavnih ulagaa u program Fome zero predsjednika Lule?
udesna dvostruka igra!
Kada bi Brabeck zaista iskreno elio malo ublaiti patnju 44
milijuna Brazilaca koji pate od ozbiljne i stalne pothranjenosti,
ve bi odavno spustio cijenu 839 prehrambenih proizvoda koje
prodaje u brazilskim supermarketima.
vicarski novinar Jean-Claude Pclet ralanjuje brazilsku strategiju vevejske hobotnice. Njezina je vodilja maksimalizacija zarade. A Brazil ima prilino zamren sustav formiranja malopro-

dajnih cijena, to ga je uspostavilo Vijee gospodarske obrane200.

Beneficirane mare za prehrambene proizvode podvrgnute su
kontroli. To nije sluaj s hranom namijenjenom domaim ivotinjama. Zato Brabeck odnedavna ulae znatna financijska sredstva u istraivanje, proizvodnju i prodaju brojnih vrsta hrane za
kune ljubimce. I Jean-Claude Pclet zakljuuje: "Najdinaminije
podruje nije vie ljudska hrana nego ona za kune ljubimce201."
Da bi oslabio sindikate, Brabeck pribjegava radikalnim metodama i u Europi, osobito u Francuskoj.
Tako je 2002. odluio "isisati", kako se to kae, pogon za proizvodnju smrznutih proizvoda, smjeten u Beauvaisu. Pokrenut je
plan za restrukturiranje. Kako izvjeuje L'Humanit, cilj toga plana
bio je ukloniti "bolesne namjetenike, kao i one poznate po prilino
tvrdom karakteru". Na toj su listi, dakako, prije svih bila sedmorica
izaslanika CGT-a (Ope konfederacije rada, prim prev.). Jedan od
otputenih radnika pria: "Bilo je to jedne srijede oko 13 sati, upravo sam bio zavrio svoj radni dan. Moje je ime, kao i obino, bilo na
istaknutome popisu onih koji e raditi sutradan. No, tada me je pozvao direktor. Rekao mi je kako nije nuno da doem sutra, kako
e mi platiti za dva mjeseca unaprijed. Zamislite, tako postupati
nakon 21 godine slube..." Ta su se gruba otputanja mogla izbjei
da su se proirile povlastice za one koji ele otii u prijevremenu
mirovinu. Uprava je, dakle, odluila da se, kratko i jasno, rijei tih
ljudi. Kada su stigla rjeenja o otkazima, prekid rada koji je slijedio,
dakle trajk, prihvatilo je 70 posto zaposlenih. No uprava je odgovorila tako to je polovicu trajkaa odmah otpustila.
"Kad je 5. listopada organiziran prosvjed ispred tvornice i u
gradu", pria sindikalist, "na njemu je bilo 150 osoba, to nije loe,
uzmu li se u obzir pritisci direktora koji je prijetio da e se trajka200

Godine 2004. Brabeck je doao u otvoreni sukob s Vijeem gospodarske obrane: ono je zabranilo Nestlu da preuzme brazilsku proizvodnju okolade Gatoto
(3000 zaposlenih), jer bi u tom sluaju Nestl postigao dominaciju, 54 posto brazilskog nacionalnog trita okolade.

201

Jean-Claude Peclet, u Le Temps, eneva, 6. veljae 2004.

i nai na popisu otputenih... A 17. listopada nae je izaslanstvo

ispred sjedita Nestl France u Noisielu (u departmanu Seine-etMarne) sudjelovalo u manifestaciji svih zaposlenih iz ugroenih
sjedita."
"Nestl se osjea jakim, stoga ak i ne potuje propise", tumai
Maryse Treton, radnica. "Sada emo pokrenuti dvije pravne akcije: ponitavanje plana o restrukturiranju, iji se propisi nisu potovali, i zahtjev da se na posao vrate svi zaposlenici koji su dobili
otkaz bez valjanoga razloga."
"Po poduzeu sada krui peticija protiv otputanja. A prije nego
je potpiu, zaposlenici gledaju lijevo i desno", sa stanovitim aljenjem tvrdi Jocelyne Onsime, zastupnica lanova CGT-a. "Neki
kau da e ih, ako potpiu, optuiti da mijenjaju boju. Vlada, dakle,
strah. Oito je da nema vie solidarnosti meu zaposlenima."
"Teko je stvarati frontu protiv Nestla", potvruje sindikalist
Jol Deliens. "Kao sindikalist, time se izlaete batinama. U upravi
tvrtke zlostavljaju nas, dijele nam stroge opomene i zbog najmanjeg razloga, hukaju zaposlenike protiv nas. Stoga smo prisiljeni
sastajati se tajno, izvan tvrtke, i to subotom. Nestl ne voli CGT,
to je sigurno202."
S oitom namjerom da se to vie smanje trokovi za plae zaposlenima, prihvaa se rizik da vlastite proizvode izrauju robovi i
politiki zatvorenici. Tako, na primjer, Jennifer Zeng (35 godina),
lanica organizacije Falun Gong koju je prognala totalitarna vlast
u Pekingu, trenutano izbjeglica u Australiji, potvruje kako je i
pod prisilom izraivala male zeeve od plavoga baruna, zapravo
maskote Nesquika, za vrijeme onih 12 mjeseci zatvora to ih je
provela u logoru prisilnoga rada u Laogaiju 1999.
Tu je optubu, razumije se, uprava u Veveyu opovrgnula i odbacila, ali je ipak priznala da je naruila 110.000 tih zeia od vlasnika jedne kineske tvornice igraaka, ije je englesko ime MiQi
Toys Company.
202

Usporedi ATTAC, Rsister l'empire Nestl, op. cit.

6 . POGLAVLJE

Debele su krave besmrtne

Dakako, posve je razumljivo da su dioniari Petera Brabecka zadovoljni. Evo kratke pregledne tablice Nestlovih zarada i razvoja
njegovih dionica na burzi nakon 1992.
1992

1993

1994

1995

1996 1997

1998

1999 2000 2001

ista dobit u
milijardama
dolara

1,82

1,95

2,21

2,09

2,44

2,84

2,85

3,19

3,91

4,5

Ukupna svota
podijeljenih
dividendi u
milijardama
eura

1,38

1,55

1,57

1,428

1,56

1,81

1,768

1,76

1,85

1,7

Vrijednost
dionica u
vicarskim
francima

114

128

124

127

143

218

299

291

378

354

Serija debelih krava ini se beskonanom. Dana 27. veljae

2003., uprava je objavila pobjedonosno priopenje za tisak najavljujui novi rast dobiti: za 13,2 posto u odnosu na budetsku
godinu 2000. (doseui svotu viu od prorauna francuskoga
ministarstva poljoprivrede za istu tu godinu ili 59 posto ukupne
izravne pomoi koju su primili svi francuski seljaci u ime zajednike agrarne politike203).
203

Sve brojke mogu se vidjeti na internetskoj stranici Nestla: www.nestle.com

Meutim, vicarsko zakonodavstvo jedno je od najpogodnijih kada je rije o brizi za diskreciju to nadahnjuje kozmokrate.
Zahvaljujui tradiciji i volji svoje vladajue oligarhije, vicarska
Konfederacija zemlja je tajni. Dokaz je tome i injenica da nijedna kompanija i tvrtka, registrirana u vicarskoj, ne mora otkriti
javnosti listu svojih dioniara. Stoga je u tim uvjetima nemogue
upoznati korisnike boanske koare koju daruje Nestl.
Ti uspjesi izazivaju divljenje, i ja to kaem bez ikakve ironije.
Kako to Nestl postie?
Od lokalnih se direktora uvijek zahtijeva da, bez obzira na ljudski troak, jo vie smanje proizvodnu cijenu svojih proizvoda.
Upravo se zato sindikalni otpor suzbija s tolikom estinom, i na
junoj hemisferi, to smo ve vidjeli, ali i u Europi, kako pokazuje
pokuaj Nestl-Waters-France da upotrijebi silu protiv radnika
skupine Eaux Perrier-Vittel 2004.
Jo jedan razlog strahovite eksplozije dobiti: Brabeck je u dungli svjetskih trita iskuani borac za cijene poljoprivrednih sirovina. On vrlo dobro vae svjetske teajeve kako bi smanjio svoje
trokove, a da pritom ta smanjenja ne utjeu na prodajne cijene
potroaima. Primjer: u Etiopiji, uzgajivai kave bili su svjedoci
kako su se prodajne cijene njihova zrnja smanjile za dvije treine
u manje od pet godina. U istom razdoblju, meutim, cijena alice
kave u enevskim bistroima udvostruila se.
Privatizacija javnih vodovodnih mrea u cijelome svijetu, ali
pogotovu u zaduenim zemljama Treega svijeta, drugi je izvor
izvanrednih dobiti to ih ostvaruje hobotnica iz Veveya204. Ve
1990. godine, 51 milijun osoba irom svijeta ovisio je o privatnim
tvrtkama za opskrbu vodom. Otada je privatizacija uinila divovske korake. U sve veem broju zemalja zaduene lokalne zajednice prodaju svoje izvore i mree za opskrbu vodom privatnim
drutvima. Osobito Nestlu.
204

Deset transkontinentalnih kompanija dijeli 90 posto privatnih mrea za opskrbu

pitkom vodom. Nestl je najmonija meu njima.

Uzmimo primjer Bolivije. Pod pritiskom Svjetske banke205,

vlada je javnu mreu vodoopskrbe prodala privatnim tvrtkama.
A one su pourile najaviti stopostotni rast cijena vode, to je za
veliki broj Bolivijaca znailo da e im pitka voda biti skuplja nego
hrana206.
Odobravanje monopola nad vodom privatnim koncesionarima
imat e kao oitu posljedicu injenicu da, makar potjecala iz zajednikih zdenaca, obini ljudi ubudue nee moi dolaziti do vode
bez dozvole, te da e seljaci i mali poljoprivrednici biti prisiljeni
kupiti dozvolu kako bi koristili ak i kinicu sa svojih imanja.
Bolivijci - i osobito indijansko puanstvo koje okuplja i vodi
Evo Morales - nisu nasjeli tome zahtjevu.
Vlada je proglasila ratni zakon. Meutim, suoena s narodnim otporom, morala je odstupiti i opozvati zakon o privatizaciji.
(Najea je pobuna bila u Cochabambi. U tome je gradu, naime,
amerika transkontinentalna tvrtka Bechtel upravo bila kupila
koncesiju za koritenje pitke vode207.)
Ve sam rekao: Nestl nije gospodar samo najprostranijih privatnih vodovodnih mrea ve i vode u bocama. Uzmimo primjer
Pakistana.
Prije nekoliko godina u toj zemlji pokrenuta je kampanja u
tisku. Nestl tvrdi kako nema nikakve veze s tim. Ta "kampanja
prevencije" predstavljala se kao borba protiv nezdravosti i opasnosti to prijete od vode iz javnih vodovoda velikih gradova kao
to su Karachi, Multan, Lahore, Islamabad i Rawalpindi. Pritom
je ta voda posve odgovarala normama WHO-a.
205

Vidjeti Gil Yaron, The Final Frontier: a Working Paper on the Big 10 Global Water
Corporations and the Privatization and Corporatization of the Worlds Last Public
Resource, Toronto, Polaris Institute, 2000.

206

Maude Barlow, "Desperate Bolivians fought street battles, the world bank must
realize water is a basic human right", u Globe and Mail, Toronto, 9. svibnja 2000.

207

Vidjeti Michael Acreman, "Principles of water management for people and environment", u Water and Population Dynamics: Case Studies and Policy Implications,
u izdanju American Association for the Advancement of Science, Washington,
1998., stranica 38.

Uskoro je Nestl u Pakistanu lansirao svoju vodu u bocama.

Njegovi su marketinki gurui toj spasonosnoj vodi dali frapantno
ime: Pure life (isti ivot208).
Stabilno trite, pravedna raspodjela dobara za sve, pravedne cijene i pristojno plaanje ljudskoga rada, to su neka od otrcanih
Brabeckovih "Naela rukovoenja i gospodarenja". to se dogaa
s tim lijepim naelima kada se primjenjuje "prisila trita"?
Ve smo se podsjetili katastrofe u Sidamu, u Etiopiji, gdje ve
pet godina stotine tisua seljakih obitelji jako pate od smanjenja
kupovnih cijena kave, zbog meunarodnih pekulacija agroindustrijskih trustova s proizvodnim cijenama.
U Bjelokosnoj Obali i u Brazilu kozmokrati agroindustrije
upravo niskim kupovnim cijenama snano pritiu proizvoae
kakaa. Ta nasilna ruenja cijena pustoe i razaraju itava podruja na tri kontinenta.
Kozmokrat iz Veveya zaokupljen je, meutim, drugim brigama.
Maksimalizacija dobiti - naelo koje je posve tiho ulo u bibliju
koju je pisao svojom rukom - zahtijeva postupke koje kanonikova ista dua ne odobrava. Svjetski sporazumi izmeu proizvoaa i kupaca (kave, aja, kakaa i drugih poljoprivrednih sirovina)
sklopljeni su za vrijeme hladnoga rata s ciljem da se sprijee vrlo
otri padovi cijena - koji uvijek pogoduju bacanju proizvoaa u
ruke komunista. Danas Svjetska trgovinska organizacija (WTO)
ukida te sporazume jedan za drugim.
Kanonik je, uostalom, oduevljeni pristaa metoda WTO-a209.

208

Godine 2004. Pure life je drao 50 posto pakistanskog trita

209

Usporediti Peter Brabeck, "Hier schreibt der Chef: Ungerechte Zustnde", u

Bilanz, Zrich, veljaa 2004.

7. POGLAVLJE

Arogancija

Suoeni s dravom i njezinim zakonima, posvuda u svijetu, novi

silnici iskazuju hladnu aroganciju.
U industrijskim zemljama na Sjeveru, oni ucjenjuju premjetanjem. Da bi sebi osigurali najvii mogui udio u dobiti, prijete
sindikatima i vladama da e se preseliti nekamo drugamo.
Uzmimo primjer Siemensa.
Siemens je nazoan na mnogim poljima djelovanja - u medicinskoj tehnologiji, transportu, telekomunikacijama, energetici,
telefoniji, itd. Do srpnja 2004. njegov glavni gospodar, Heinrich
von Pieren, vladao je nad 417.000 namjetenika, rasutih irom
svijeta210. Godine 2003. vrijednost Siemensovih poslova dosezala
je 74,2 milijarde eura, a njegova ista dobit iznosila je 2,4 milijarde eura.
Njemaka, etvrta gospodarska sila u svijetu i prva u Europi,
prva je uvela radni tjedan od 35 sati. No, ta se mjera nije sviala
kozmokratima iz Mnchena. Oni su zahtijevali ponovnu uspostavu radnoga tjedna od 40 sati.
U etvrtak, 24. lipnja 2004., Siemens je postigao pobjedu: taj
svjetski metalurki trust potpisao je dva sporazuma sa sindikatom IG-Metall, prisiljavajui radnike, zaposlenike i sve njema210

Von Pieren je odstupio u srpnju 2004. u korist Klausa Kleinfelda.

ke kadrove da rade po 40 sati tjedno - i da, dakle, "dragovoljno"

odustanu od 35 satnoga radnoga tjedna, prihvaajui tako i znatno smanjenje svojih satnica.
Kako su se stvari odvijale? Poetkom 2004., kozmokrati su
zahtijevali drastino smanjenje trokova za plae u tvornicama
u Njemakoj. Podravajui svoj zahtjev, Siemens je zaprijetio da
e, kao prvo, 5000 radnih mjesta premjestiti u Kinu i u Istonu
Europu.
Von Pieren je iznio jo neke izriite prijetnje.
Taj trust zapoljava u Njemakoj 170.000 osoba, to je 41 posto
ukupnoga osoblja koje radi u Siemensu irom svijeta. Meutim,
njemaki dio poslova Siemensa iznosi samo 23 posto ukupnoga
poslovanja. Tada su kozmokrati u Mnchenu najavili ove brojke: ako se ne dobije parnica, njemaki dio zaposlenih u okviru
ukupnoga broja u svijetu past e sa 41 na 23 posto, to bi znailo
zatvaranje 74.000 radnih mjesta na njemakome tlu.
No, 18. lipnja 2004., na poziv IG-Metalla 25.000 radnika izilo
je na ulice, da bi prosvjedovalo protiv cinizma i ucjene kozmokrata. A kancelar Gerhard Schrder osudio je kao "antipatriotske" najavljene planove za premjetanje.
Uzaludni trud! Kozmokrati su uspjeli baciti sindikate na koljena i oni e morati potpisati dva sporazuma. Prvi je, zapravo,
okvirni sporazum o buduim socijalnim pregovorima. On ipak
predvia i Siemensovu obvezu da "sauva i razvije zapoljavanje,
nadmetanje i inovativnost". Siemens, dakle, obeava.
Drugi je sporazum lokalne vanosti i odnosi se na zapoljavanje u mjestima proizvodnje mobitela i beinih telefona u Bochoitu i Kamp-Linfortu, u pokrajini Rajna-Vestfalija. Siemens odustaje od hitnog prebacivanja 2000 radnih mjesta u Maarsku i
jami njihov ostanak u tima dvama mjestima barem u idue dvije
godine.
Kao uzvrat za ta dva sporazuma, sindikat IG-Metall prihvaa
uvoenje radnog tjedna od 40 sati, bez poveanja plaa. Uz to,

ukinuti su i dodaci za godinji odmor i Boi i zamijenjeni tzv.

premijom za zasluge.
Ucjena se isplatila: trokovi za plae u Siemensu odmah su
smanjeni za 30 posto.
Spominjui dvije tvornice u Rajna-Vestfaliji, glasnogovornik
glavnoga stoera u Mnchenu pritom e rei, sa stanovitom dozom cinizma: "... ta su dva mjesta odsad isto toliko konkurentna
kao ona u Maarskoj, zaepili smo sve upljine produktivnosti211."
Ucjena s premjetanjem osobito je uinkovita, jer se primjenjuje na sektoru koje - zbog slijeda tehnolokih i elektronikih
revolucija ovih zadnjih godina - zapoljava sve manje ljudi.
Tako je izmeu 2001. i 2003. Siemens irom svijeta ve bio
ukinuo 30.000 radnih mjesta.
A tenja za njihovim ukidanjem opa je i svjetska. Ona nadahnjuje strategije djelovanja svih transkontinentalnih tvrtki.
Rubens Ricupero, glavni tajnik Konferencije Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD), svake godine objavljuje World
Investment Report (Svjetsko izvjee o ulaganjima u svijetu212). Iz
njega proizlazi da je 1993. stotinu najjaih transkontinentalnih
konglomerata na svijetu prodalo robe, usluga itd. u vrijednosti
od 3335 milijardi dolara (i u to je vrijeme zapoljavalo i plaalo
11,869.000 namjetenika), a da je godine 2000. vrijednost prodaje
stotinu najveih konglomerata (njihov se sastav djelomino promijenio) porasla na 4797 milijardi dolara (dok se broj njihovih
namjetenika popeo na 14,257.000).
Drugim rijeima, u sedam godina stotinu najjaih transkontinentalnih tvrtki povealo je svoju prodaju za 44 posto, dok se
zaposleno osoblje povealo za samo 21 posto.
A godine 2004. Siemensovu su strategiju u Njemakoj oponaali Opel i Volkswagen. S uspjehom.
211

Adrien Tricorne, "Pour viter les dlocalisations, IG_Metall accepte que Siemens
abandonne les 35 heures", Le Monde, 26. lipnja 2004.

212

World Investment Report, izdanje UNCTAD-a, Palaa nacija, eneva. Citiram izdanje iz 2002.,

Meutim, i drugi, manje moni gospodari transkontinentalnih tvrtki pribjegavaju slinim metodama. Jedan primjer.
Ronal SA proizvodi blizu Saint-Avolda, u Moselleu aluminijske naplatke za kotae. Ta tvornica pripada tvrtki Ronal AG, iji
se glavni stoer nalazi u Hrkingenu, u kantonu Soleure, u vicarskoj, a pod nadzorom je dviju snanih privatnih banaka u Bernu.
Ronal AG, naime, u svojemu vlasnitvu ima tvornicu u Donjoj
leskoj, koja zapoljava 1000 radnika, i druge tvornice u Poljskoj
i ekoj.
Uprava toga drutva naredila je 15. svibnja 2004. tajnu selidbu
40 proizvodnih modela prema istoku. A 8. lipnja 2004., Ronal SA
objavio je prestanak isplaivanja. Svim su zaposlenicima pokazana vrata. Kao opravdanje, uprava je navela "gospodarske potekoe".
Radnici su reagirali. Uputili su poziv Ralphu Blindaueru, jednom od najuglednijih odvjetnika za radno pravo. Blindauer je
podnio kaznenu tubu protiv rukovodilaca tvrtke Ronal SA za
"prikazivanje lane bilance". Pritom tumai: "To je steaj organiziran od A do kako bi se izbjeglo plaanje i najmanje odtete213",
to Ronal SA oito porie. Tako svi trokovi padaju na teret francuske drave, a stotine obitelji otputenih radnika gurnute su u
strepnju.
Danas poslovi Ronala SA na Istoku napreduju i cvatu.

213

Ralf Blindauer, u Tribune de Genve, 2. srpnja 2004.

8 . POGLAVLJE

S ljudskim pravima je dobro,

s tritem jo bolje

Drei da ih ne moe dovesti u red, a to znai potovanje naela Povelje, Kofi Annan odluio je s kozmokratima pregovarati
o kompromisu. Stoga je izradio Global Compact, opi, globalni
ugovor, zakljuen izmeu Ujedinjenih naroda i glavnih transkontinentalnih kapitalistikih tvrtki.
Svoje prijedloge objelodanio je upravo 31. sijenja 1999., na
Gospodarskom forumu u Davosu. Taj forum okuplja svake godine 1000 rukovoditelja i direktora, dakle gospodara, najsnanijih transkontinentalnih tvrtki. Da bi netko bio primljen u "Klub
1000" (to je njegov slubeni naziv) mora upravljati nekim transkontinentalnim bankarskim, industrijskim ili uslunim imperijem, ija vrijednost godinjih poslova prijelazi milijardu dolara.
Globalni ugovor sadri devet naela. U slubenome dokumentu, to su ga sastavile slube glavnoga tajnika, svako od tih naela
ima posebno tumaenje.
Naela 1. i 2. obrauju ljudska prava: ["Potpisnici se obvezuju]
potovati i poticati ljudska prava u djelokrugu svojega utjecaja
[...] kako bi se uvjerili da njihove tvrtke nisu sukrivci bilo koje
povrede prava ovjeka."
Naela od 3. do 6. odnose se na trite rada: ["Tvrtke se obvezuju] potovati slobodu udruivanja i stvarno priznati kolek-

tivno pravo zaposlenika na pregovaranje [...] ukloniti svaki oblik

prisilnoga i robovskoga rada [...] ukinuti rad djece [...] ukloniti
nejednakost u zapoljavanju i u radu."
Na zatitu okolia i prirode upuuju naela od 7. do 9.: "[Tvrtke potpisnice obeavaju da e se] oprezno upustiti u sve akcije
koje bi mogle izmijeniti prirodni okoli [...] potaknuti uspostavu
vee odgovornosti prema okoliu i prirodi [...] podupirati otkrivanje i irenje tehnologija koje olakavaju zatitu okolia."
U tzv. kongresnom bunkeru u srcu maloga vicarskoga grada
Davosa, u kojem se odrava Forum, u tome ledenome sijenju
1999., Kofi Annan zahtijevao je, dakle, od novih feudalnih vlasti
"da prihvate i pokrenu214" taj Globalni ugovor. Pritom su se predatori digli na noge i pljeskom itavih pet minuta pozdravljali
Kofija Annana. Njegov su ugovor prihvatili jednoglasno.
U lipnju 1999. u Palai naroda, u enevi, odrala se Druga
svjetska konferencija o borbi protiv siromatva, uz nazonost izaslanika 170 zemalja i vie od 500 nevladinih organizacija. Kofi
Annan podnio je "platformu" nazvanu "Bolji svijet za sve", koju
su supotpisali Svjetska banka, MMF i OECD (Organizacija za
ekonomsku suradnju i razvoj). Ta "platforma" nadopunjuje Globalni ugovor.
Meutim, Globalni ugovor i njegov dodatak za nove su feudalce kao blagoslovljeni kruh. Ni glavno tajnitvo UN-a kao niti
ijedna druga ustanova nemaju ni najmanjega nadzora nad praktinom primjenom naela uz koja pristaju preko transkontinentalnih kompanija koje su ih odobrile. Gospodari samo potpisuju
- i time je igra odigrana!
Za njih, taj potpis vrijedi zlata. Kada je rije o javnim odnosima i o "slici", dobitak je fantastian. Kofi Annan im je, zapravo, utedio desetke milijuna dolara trokova za publicitet. Svaka
tvrtka potpisnica odsad ima pravo svoje pristupanje Globalnome
ugovoru prikazati na svim svojim prospektima, javnim dokumentima itd. te takoer prisvojiti znak UN-a.
214

Originalni tekst na engleskom mnogo je zahtjevniji: "to embrace and to enhance".

A 13. travnja 2001., glavni tajnik i njegovi bliski suradnici bili

su u Zrichu gosti vicarske vlade i vicarske ekonomije, krovne
organizacije najvanijih vicarskih transkontinentalnih drutava. Pred sobom imam sliku agencije Reuters iz lista Die Berner
Zeitung, koja pokazuje nasmijanoga Lukasa Muehlemanna kako
stie ruku zamiljenome Kofiju Annanu215. Muehlemann je u
to vrijeme bio vrhovni ef mone novarske ustanove Crdit suisse-First-Boston. On je jedan od velikaa s arhipelaga milijardera. Muehlemann je, u biti, sretan ovjek: zahvaljujui brzome
pokretu nalivpera pod Globalnim ugovorom, njegova se banka
otada moe hvastati primjernom vjernou najsvetijim naelima
ljudske zajednice.
Isto to vrijedi i za Goerana Lindahla, svojedobnoga vlasnika
prve metalurgijske transkontinentalne tvrtke na svijetu, ABB;
za Marcela Ospela, predsjednika United Bank of Switzerland; za
Daniela Vasellu, princa Novartisa; za predsjednika-glavnoga direktora Royal Dutch Sheila; za predsjednika Nikea; za onoga iz
Deutsche Bank; za one iz automobilskih divova Mitsubishi, Nissan, Daimler, Chrysler, Toyota.
Crdit suisse dugo je pod svojim zaklonom titio najvei dio
plijena pokojnoga diktatora Josepha Desirea Mobutua, svotu
koja nadmauje etiri milijarde dolara. Ta se banka proslavila i
u prolosti, svojom aktivnom i upornom potporom rasistikome
reimu June Afrike, recikliranjem milijuna narkodolara podrijetlom iz Kolumbije, kao i mnogim drugim operacijama, koliko
sonima, toliko i etiki gnusnima. I danas ona slovi kao jedna od
najmonijih banaka na svijetu.
United Bank of Switzerland (UBS), druga potpisnica Globalnoga ugovora, redovita je tema razgovora i prigovora zbog svojega pasivnog doprinosa bijegu kapitala iz zemalja Treega svijeta.
Veliki dio zarade, koju je takorei zaplijenio nigerijski predsjednik, general Sani Abacha, koji je umro 1998., naao se na raunima to ih vodi UBS.
215

Die Berner Zeitung, Bern, 14. travnja 2001.

A Nike su amerike nevladine organizacije optuile da u junoj Aziji njegovu sportsku obuu proizvode jako eksploatirana
djeca.
Veliki zaetnik i pokreta Globalnoga ugovora, veanin Goeran Lindahl, sa svoje strane odrava izvrsne osobne odnose s
tzv. crvenim nababima u Kini, krvnicima Pekinkoga proljea,
kao i s generalima iz Ankare. Usprkos estokome protivljenju
sindikata, seljaka, nevladinih organizacija, njegova tvrtka ABB u
Kini i u Turskoj gradi faraonske brane, to izaziva nasilno preseljenje (a esto i unitenje) stotina tisua obitelji. ABB pomae
i u gradnji megabrane nazvane "Tri drijela" na rijeci Yangtze.
Njezino je sveano otvorenje predvieno u 2009. Toga e datuma dva milijuna kineskih seljaka izgubiti svoju zemlju. Rije je o
posvemanjem nasilju nad njihovim pravima, bez odgovarajue
novane naknade. Oni e se morati povui u prljava sirotinjska
naselja angaja, Pekinga i Cantona.
Prema podacima Amnesty Internationala, izazivajui njezino
nekontrolirano zagaivanje, tvrtka Royal Dutch Shell Company
unitava deltu rijeke Niger i rui gospodarstvo naroda Ogoni. Ta
je tvrtka, uz ostalo, bila i jedan od najvrih financijskih oslonaca vojnih diktatura u Nigeriji216.
Istodobno, Mitsubishi, Toyota i Nissan, zapravo njihovi predsjednici i glavni direktori, jedan za drugim, zbog "ekonomskih
razloga" zatvarali su desetke radnikih kantina, tvornikih bolnica i kola u Japanu i irom svijeta.
A 24. lipnja 2004., u glavnome sjeditu Ujedinjenih naroda u New
Yorku, pod predsjedanjem Kofija Annana, sastali su se zastupnici
glavnih transkontinentalnih tvrtki potpisnica Globalnoga ugovora. Cilj je bio razmotriti bilancu prolih pet godina.
216

Ta se naftna kompanija spominje u svakom izvjetaju Amnesty Internationala. Usporedi Amnesty International anne 2000, izvjee objavljeno u Londonu
30. svibnja 2001.

Pod pritiskom nevladinih organizacija, tom je prigodom Kofi

Annan podnio prijedlog u obliku pitanja: ne bi li bilo uputno
osnovati meunarodni mehanizam monitoringa, tijelo za nadzor,
zadueno da provjerava i ovjerava potuju li, i u kojoj mjeri, potpisnici Globalnoga ugovora svoje potpise.
Uas i drhtavica! Javni nadzor? Instrument podloan provjeri?
Nemojte ni pomisliti na tako neto!
Prijedlog je jednoglasno odbijen.
Kozmokrati vole ljudska prava samo toliko koliko ona ne sputavaju stroj kojim se izrabljuju narodi.

POGOVOR

Poeti iznova

Emmanuel Kant nije sudjelovao u Francuskoj revoluciji. On ak

nikada nije ni napustio svoj rodni Knigsberg. No za njega je, ipak,
ta revolucija bila ivo utjelovljenje i konkretna primjena ideja Svjetlosti. Ona je oznaila odluni korak prema emancipaciji ovjeka.
Kako je bio pruski visoki slubenik, koji je ivio u autokratskome reimu pod budnim okom kraljevskih bira, Kant je, svojom javnom i privatnom obranom Francuske revolucije i njezinih aktivnih sudionika, prihvatio znatne osobne rizike.
Od srpnja 1789. redovito je iz Pariza dobivao L'Ami du peuple
(Prijatelj naroda, nap. prev.) i nekoliko glavnih revolucionarnih
novina. One su stizale potom, redovito, na oigled birima.
Svakoga je dana ruao u gostionici i ti su rukovi, to ih je dijelio s prijateljima, uskoro postali mjesto okupljanja simpatizera
Revolucije na pruskom tlu. Kant je ondje svakoga dana komentirao dogaaje u Parizu, esto s izrazitim oduevljenjem. Nakon
nekoga vremena otkrilo se da se i on, kao i veina gostiju, nalazio
na "crnome popisu", na listi neprijatelja Friedricha II., koju su esto objavljivali agenti tajne policije217.
Kantu je bilo 70 godina kada je Robespierre pokrenuo Teror.
Tada je u gostionici nazdravio Nepodmitljivcu. Arhivi pruske
217

Manfred Geier, Kant's Welt, Izdanje Rowohlt, Reinbek, 2004.

policije uvaju trag toga dogaaja. Popevi se na stolac (Kant je

bio "visok" samo 1,52 metra), podigao je svoju au punu rajnskog vina i uzviknuo: "uvajmo se sumnjiavosti prema ideji
buroaske revolucije! Eksplozije neudorednosti ne smiju nas
uznemiriti."
U svoje je vrijeme Knigsberg (danas Kaliningrad) bio provincijska metropola s oko 50.000 itelja, koji su uglavnom ivjeli
od svoje luke na Sjevernome moru. Ona je okupljala vrlo areni
mozaik naroda: Litvance, Estonce, Latvijce, Poljake, Ruse, jaku
idovsku zajednicu, nizozemske i engleske trgovce, hugenote
prebjegle iz Francuske i menonite koji su doli iz Nizozemske u
XVI. stoljeu218. Lieni politikih prava i pristojnih prihoda, mnogi su od tih ljudi ivjeli u krajnjoj nesigurnosti. Ogoren socijalnom nepravdom, Kant je u Francuskoj revoluciji vidio obeanje
osloboenja bijednika.
O povijesnom znaenju Francuske revolucije Emmanuel Kant
pisao je 1798.: "Jedna takva pojava, pravo udo, u povijesti svijeta
nikada se nee zaboraviti, jer je u dubini ljudske prirode otkrila
mogunost moralnoga napretka u to ni jedan ovjek do danas
nije posumnjao. ak ako eljeni cilj i nije bio postignut [...] oni
prvi sati slobode ne gube nita od svoje vrijednosti. I to zato to
je taj dogaaj pregolem, presnano umijean u interese ovjeanstva i ima toliko velik utjecaj na sve dijelove svijeta, a da ga se
narodi, u drugim okolnostima, ne bi sjeali i ne bi bili voeni na
to da taj pokus ponu iznova219."
Poeti iznova. Da, poeti iznova!
Iz Francuske revolucije roen je dugi hod k politikoj demokraciji. Ona je pratila industrijsku revoluciju i irenje kolonijalizma.
A nacionalne drave u njoj su ojaane.
218

O socijalnom sastavu stanovnitva Knigsberga u Kantovo vrijeme usporedi

Manfred Kuehn, Kant eine Biographie, Mnchen, Verlag C.H.Beck, 2004.

219

Emmanuel Kant, "Le conflict des facults", u uvres philosophiques, II, Les
derniers crits, sous la direction de Fernand Aliqui, Pariz, Gallimard, zbirka
"Bibliothque de la Pliade", 1986.

U XX. stoljeu, Liga naroda, a zatim Ujedinjeni narodi pokuali su osigurati sveopi mir. Tako je Deklaracija o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948. preuzela gotovo doslovce neke formulacije Deklaracije iz 1789.
Potkraj XX. i poetkom XXI. stoljea ostvareni su odnosno
dovreni jo neki drugi napretci. Politika demokracija uvrena je u Europi, ali i u nekim zemljama june hemisfere. Dekolonizacija je postigla znaajan napredak. Proglaena je jednakost
svih kultura na zemlji. Znatno je smanjena diskriminacija ena.
U vie podruja svijeta proizvodne su se snage udesno razvile...
I to sada?
Svi smo mi podvrgnuti najstravinijoj najezdi koju jo prije
pet godina nitko nije mogao ni zamisliti.
Toj najezdi ne moe se suprotstaviti ni jedna nacionalna drava, ni jedna nadnacionalna organizacija, ni jedan demokratski
pokret.
Gospodari ekonomskoga rata skrojili su prema odreenim
normama cijeli Planet. Oni napadaju drave i njihovu zakonitu
vlast, osporavaju narodni suverenitet, potkopavaju demokraciju,
pustoe prirodu i unitavaju ovjeka i njegove slobode.
Radikalno poriu pravo ovjeka u potrazi za sreom.
Ni jedna normalno sastavljena opozicija - ni dravna ni sindikalna - nije u stanju suprotstaviti se njihovoj svemoi. Na ulicama New Delhija tisue ena i djece, koje je oslijepio bolni oblak
Bhopala, prose milostinju od prolaznika. Istodobno su gospodari
Dow Chemicala zabarikadirani u svojim neboderima u Midlandu, u Michiganu.
Saint-Just kae: "Izmeu naroda i njegovih neprijatelja nema niega zajednikoga, niega osim maa." To je ma koji razdvaja i
ree... Pravo na sreu, na dostojanstvo, na ishranu, na slobodu
- to su bitne sastavnice ljudskoga bia. One ovjeka ine ovjekom. U tome smislu, Kant ima izraz koji je teko prevediv: "Das

einzige ursprngliche, dem Menschen Kra seiner Menschheit zustehende Recht" (otprilike: "pravo na jedinstveni ivot, utemeljiteljski, pripada svakome ovjeku samim time to je ovjek").
Vie pjesniki, Saint-Just tvrdi istu stvar:
"Neovisnost i jednakost
Moraju vladati ovjekom, djetetom prirode,
Usmjerenome svojim istim biem
Vrlini i slobodi220."
To je jedini sadraj povijesti: ovjek. A oni koji, kao novi feudalci, gospodari imperija srama, njihovi generali, njihovi propagandisti i njihovi sluge, hvale i reklamiraju svemo trita, nijeu
civilizacijske norme roene u Svjetlosti.
Mudra izreka Wolofa (najbrojnijega crnakog naroda u Senegalu, prim prev.), roena na uu rijeke Senegal, vrlo kratko saima moju misao: "Nit nit ay garab am" ("ovjek je ovjeku lijek").
ovjek postoji, stvara se, mnoi se samo uz pomo drugih
ljudi. Nema ovjeka bez drutva, bez povijesti - i bez samilosti.
Odnosi uzajamnosti, dopunjavanja i solidarnosti bitni su sastavni dijelovi ljudskoga bia.
to uiniti protiv cinizma kozmokrata, razularenoga nasilja
njihovih bira, prezira prema pravu na potragu za sreom? Valja
posluati Kanta i revoluciju poeti iznova. I to zato to je izmeu
planetne socijalne pravde i feudalne vlasti, ma kakva ona bila, rat
stalna pojava, a proturjenost vrlo radikalna.
ovjenost, dakako, nikad nee pobijediti smrt, kao ni samou,
oaj ili bilo koju od mnogih patnji to obiljeavaju ljudski ivot.
Meutim, koliko patnje stvara sam ovjek!
Sluaj roenja jo je tajnovitiji od smrti. Zato sam roen u
Europi? Bijelac? Dobro ishranjen? Obdaren pravima? S obeanjem o slobodnom ivotu, relativno samostalnome i zatienome od stradanja? Zato se to dogaa meni, a ne, recimo, rudaru
220

Louis-Antoine de Saint-Just, uvres compltes, op. cit. stranica 10

iz Kolumbije, cabaclu iz Pernambuca, bengalskoj eni iz Chittagonga, lica deformiranoga kiselinama?

Prije nego zavri godina u kojoj piem ovu knjigu, u stranim
mukama, od gladi ili od posljedica bolesti koje su uz nju vezane,
umrijet e ukupno 36 milijuna ljudskih bia. A zbog manjka lijekova, razliite epidemije koje je medicina ve odavno pobijedila,
muit e druge desetke milijuna osoba. Istodobno e zbog zagaene vode stradati devet milijuna djece mlae od deset godina.
Nezdravo stanovanje, takori, oajanje, neistoa uinit e nepodnoljivim ivot milijuna majki obitelji, od smokey mountainsa u Manili do calampasa u Limi, od sirotinjskih naselja u Dhaki
do favelasa Baixade u Rio de Janeiru.
Stalna nezaposlenost i tjeskoba koju izaziva neizvjesna sutranjica sruit e dostojanstvo stotina tisua otaca obitelji od Ulan
Batora do Soweta.
Zato njima i zato ne meni?
Svaka od tih rtava mogla bi mi biti ena, sin, majka, prijatelj,
dakle bia koja ine moj ivot i koje volim.
Deseci milijuna tih poubijanih i osakaenih bia, svake su godine rtve onoga to Babeuf naziva "surovim zakonima".
Pritom me nita, osim moda sluajnost roenja, ne razlikuje
od tih razapetih bia.
Marat je napisao: "Miljenje se temelji na neznanju, a neznanje
ide na ruku tiraniji221."
Informirati, uiniti prozirnim postupke gospodara, to je prva
i bitna zadaa svakoga intelektualca. Krvopije se kao kuge boje
dnevnoga svjetla.
Jo Marat: "Ljubav meu ljudima temelj je ljubavi prema pravdi, jer se ideja o pravednome ne razvija manje osjeajima nego
razumom."
Otkriti i opisati svakodnevni ivot djece u tunelima Ulan Ba221

Jean-Paul Marat, Textes choisis, op. cit. stranica 21

tora, patnje i bitke brazilskih cabaclosa, bengalskih ratara napoliara ili udovica na Tigrisu znai poduprijeti kod itatelja buenje
osjeaja pravde. Iz toga e se buenja, moda, jednoga dana roditi i pobuna savjesti u zemljama Sjevera.
Na prostranome nogometnom stadionu u mjestu Vila Euclides, na poziv sindikata metalurga iz So Bernarda, okupilo se popodne 13. oujka 1979. godine 80.000 trajkaa. To sam spomenuo u poglavlju to sam ga posvetio Brazilu. Na tmurnome nebu,
u niskome letu, sa zaglunom bukom i vrtoglavom brzinom, vie
su puta prolazili i vraali se crni helikopteri vojne policije. Oito
su pokuavali zastraiti okupljenu svjetinu.
Kiilo je.
Lula je stajao na otvorenoj prikolici jednoga zaustavljenoga
kamiona, na tratini usred stadiona. Oko njega, u zbijenim redovima, okupili su se trajkai, njihove ene i njihova djeca. Svi su
oni stajali uporno, bez obzira na kiu koja im je lijepila odjeu uz
kou. Bili su vrlo pozorni, vrlo ozbiljni, vrlo napeti...
Agenti politike policije maknuli su sve zvunike.
Frei Betto pria: "Lula je drao govor. Oni koji su mu bili blizu i sluali njegov glas okretali su se i u zboru ponavljali njegove rijei onima koji su stajali iza njih. I tako redom, svaki je red
nazonih sluao, okretao se i ponavljao u zboru za one iza sebe
rijei koje je uo. I to se nastavljalo sve do najudaljenijega reda
na prostranom stadionu."
Ja nisam sindikalni voa niti voa nekakvoga oslobodilakog pokreta, ve samo intelektualac ogranienih mogunosti utjecaja.
No, moja knjiga postavlja dijagnozu.
Ruenje kanibalskoga poretka u svijetu posao je naroda. Rat
za planetarnu socijalnu pravdu tek e doi.
Od ega e se sastojati pobjede? I porazi? Kakav e biti ishod
te posljednje bitke? Danas jo nitko ne zna odgovore.
Ipak, u meni ivi jedno uvjerenje.

Sve te bitke koje e tek doi nosit e u sebi snaan odjek poziva to ga je uputio Gracchus Babeuf, voa urote Jednakih, kada je
sav okrvavljen doveden na gubilite, gdje mu je 27. svibnja 1797.
na giljotini odrubljena glava..222: "[...] Neka se pokrene borba na
temelju glasovitoga poglavlja o jednakosti i o vlasnitvu! Neka
narod srui sve stare barbarske ustanove! Neka rat bogataa protiv siromaha prestane u sebi nositi znaaj potpune drskosti s jedne strane i potpune kukavnosti s druge! [...] Da, ponavljam, sva
su njihova zla prevrila mjeru, oni ne mogu vie care vati. A mogu
se popraviti samo potpunim preokretom [...]".
"Pogledajmo drutveni cilj. Pogledajmo zajedniku sreu i
nakon tisuu godina ponimo mijenjati okrutne zakone223."

IZVORI, Trnjanska 64, 10000 ZAGREB,

Tel.: 01/ 611-2576; 611-7714; Tel/Fax.: 01/ 611-2576
e-pota: izvori@izvori.com www.izvori.com
NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NAIH IZDANJA
222

Urota Jednakih uguena je, Babeufa i njegove preivjele suradnike Direktorij je

osudio na smrt. Babeuf je 16. svibnja pokuao samoubojstvo.

223

Gracchus Babeuf, Manuscripts et imprims, op. cit.