Odabrana Poglavlja Iz Matematike PDF

BAHRUDIN HRNJICA
MATEMATIKA
O DA B R A NA P O G L AV L JA
MATEMATIKA INDUKCIJA, FUNKCIJE, IZVODI
BIHA 1996, REPRINT 2010
2
MATEMATIKA ODABRANA POGLAVLJA
Bahrudin Hrnjica
www.bhrnjica.wordpress.com
3 Predgovor
Bahrudin Hrnjica
PREDGOVOR
nspirisan jednim skromnim iskustvom u prenoenju znanja mojim prijateljima i

kolegama na fakultetu, odluio sam da pokuam napisati ovaj tekst, u kojem sam
obradio na nestandardan nain neke teme iz podruja matematike, a koje se studiraju
na prvoj godini Mainskog fakulteta u Bihau. Gotovo sve knjige iz matematike tako
strogo obrauju teme kao to i sama matematika to zahtijeva. Pokuao sam sebi dati malo
slobode da na jedan nestandardan nain potenciram i obradim neke detalje koji povrno
gledajui ne zahtijevaju mnogo panje, a temelj su u stvaranju prave slike i rasuivanja u
matematici.
Mnogi studenti dobijaju komplekse i razne male traume kada ugledaju te silne teoreme,
te matematike simbole i zadatke. Koristio sam jedan, vie simboliki nain u rjeavanju
zadataka, a ne odstupajui od standarda rjeavanja. Na taj nain elio sam pribliiti i dati
vie hrabrosti studentima da se upuste u prouavanje te tako neophodne grane nauke i
objasniti sve te strogo definisane zakone kroz jednu vrstu humora sa puno simbolike, a
koji u biti ostaju tamo gdje su uvijek pripadali u matematici.
Protekli rat je uinio da mnogi studenti koji pohaaju I godinu nisu dolazili u dodir sa
mnogim stvarima iz matematike, koje se obrauju u srednjim kolama. Kada jedan takav
ratni srednjokolac poinje da susree sve te maloprije navedene stvari, pada u jednu
vrstu averzije prema matematici bez koje nikako ne moe da napreduje. Averzija i strah
od matematike u studentu ivi cijelo vrijeme i jednostavno ga koi. U takvom stanju
student postaje fobian na svaku novu informaciju. On tada trai druge putove spoznaje:
dri se strogih ablona ui napamet odreene teoreme i formule, jednostavno vodi jednu
ogorenu bitku s matematikom.
Prvo poglavlje koje se obrauje je matematika indukcija- vrlo jednostavna ali potpuno
imaginarna metoda rjeavanja problema. Ukoliko se ne razjasni u detalje, njeni opi
principi vrlo je teko spoznati. Poglavlje detaljno objanjava postupke, metode i korake
rjeavanja. Obrauje osnovne tipove zadataka koje rjeavamo matematikom indukcijom.
Drugo poglavlje govori o funkcijama jednom od osnovnih pojmova u matematici. Daje
detaljan pregled osnovnih elementarnih funkcija realne promjenjive u matematici, njene
osnovne teoreme, grafove, tokove. Poglavlje, takoer, daje osnovne teoreme vezane za
funkcije.
Tree poglavlje obrauje Izvode funkcija koji su vrlo vani za daljnje napredovanje u
matematici te su detaljno prikazani izvodu osnovnih funkcija i uraeno nekoliko
zanimljivih zadataka iz ovog poglavlja.
Prije nego to ponete itati prve stranice ovog teksta, neka mi ne zamjere svi oni koji
smatraju ovo neim to ne pripada ovoj temi. Moj jedini cilj je u tome da ovaj djeli
matematike bude lake shvatljiv svima onima koji zbog rata to nisu dobili.
Biha, Decembra 1996.
Bahrudin Hrnjica
4 Predgovor
Bahrudin Hrnjica
Sadraj
Predgovor ................................................................................... 3
Matematika indukcija ....................................... 6
1.1
Teorija o matematikoj indukciji ...................... 7
1.2
Primjer primjene matematike indukcije....... 10
1.3
Zadaci za praktinu primjenu matematike indkucije 13
1.4
Zadaci za samostalan rad uz povremeno gledanje rjeenja 27
1.5
Rjeenja zadataka za samostalan rad .............. 29
2.1
2.2
2.2.1
2.2.2
2.2.3
2.2.4
2.2.5
2.3
2.3.1
2.3.2
2.3.3
2.3.4
2.3.5
2.3.6
2.3.7
2.3.8
2.3.9
2.3.10
Funkcije .............................................................. 31
Pojam funkcije................................................... 32
funkcije jedne nezavisno promjenjive ........... 33
Nain izraavanja funkcije ................................... 34
Osobine funkcije .................................................... 35
Inverzina funkcija ................................................. 43
Sloena Funkcija .................................................. 45
Funkcija zadana u parametarskom obliku............ 46
Pregled osnovnih elementarnih funkcija....... 48
Neto iz historije ................................................... 48
Linearna funkcija (jednaina pravca)..................... 52
Kvadratna funkcija ............................................... 53
Kubna funkcija ..................................................... 54
Stepena funkcija .................................................... 54
Eksponencijalne funkcije ....................................... 55
Logaritamska funkcija .......................................... 56
Hiperbolne funkcije ............................................... 57
Trigonometrijske funkcije....................................... 60
Arkus funkcije...................................................... 60
3.1
3.1.1
3.1.2
3.2
3.3
3.3.1
3.3.2
3.3.3
3.3.4
3.3.5
3.3.6
3.4
3.5
3.6
3.6.1
3.6.2
3.6.3
Izvod funkcije.................................................... 63
Povijest izvoda .................................................. 64
Konstrukcija tangente ............................................ 64
Srednja i trenutna brzina ...................................... 67
Pojam IzvodA funkcije .................................... 68
Izvodi Elementarnih Funkcija ........................ 70
Izvod algebarskog zbira dvije funkcije .................... 73
Izvod prooizvoda i kolinika dvije funkcije ............ 74
Izvodi trigonometrijskih funkcija ........................... 78
Izvod inverzne funkcije .......................................... 80
Izvod hiperbolnih funkcija ..................................... 84
Tablice pravila i osnovnih izvoda ........................... 86
Diferencijal funkcije ......................................... 87
Geometrijska interpretacija direfencijala ....... 90
Izvod drugog i viih redova ............................ 94
Izvodi funkcija datih u parametarskom obliku ...... 98
Mehanika interpretacija drugog izvoda ................. 99
Diferencijali vieg reda .........................................100
5 Predgovor
Bahrudin Hrnjica
6 Matematika indukcija
Bahrudin Hrnjica
MATEMATIKA INDUKCIJA
1.1
Bahrudin Hrnjica
TEORIJA O MATEMATIKOJ INDUKCIJI
eki studenti i srednjokolci pri prvom susretu sa matematikom indukcijom

dobiju nekakav, nazvao bih induktivni otpor u modanoj zavojnici. Radi
smanjivanja i potpunog uklanjanja induktivnog otpora predlaem vam slijedee.
Zaboravite sve to ste znali, do sada, o Principu matematike indukcije!.

Kada ste obrisali i uklonili sve modane vijuge glede matematike indukcije, uvest u vas
u nju jednim drugim u biti istim putem. Prije nego to krenem u tu udesnu i
nevjerovatnu stvarnost ispriat u vam priu ko je kriv za to to nemate sna, i za sve
none more koje dobijate od matematike indukcije.
Sve je poelo ne tako davno, negdje blizu 20-tog stoljea, kada je L. Peano ljetovao oko
Venecije. U to doba dosta se govorilo o brojevima, posebno na gradskim trgovima i
pijacama. Ali Peana, kao matematara, nije zanimalo koliko ta kota, nego neto sasvim
drugo. On je razmiljao o tome kako sve te brojeve, koji su tako esto u razgovoru i
upotrebi, definie i zasnuje na matematikim osnovama, odnosno kako brojeve definisati
pomou jednog zatvorenog neproturijenog i konanog skupa aksioma.
Jednog dana tako je i bilo...
Definicija 1:
Skupom Prirodnih bojeva zovemo svaki skup N za ija ma

koja dva elementa i postoji odnos da slijedi poslije , i
koji zadovoljavaju slijedee aksiome.
Aksioma 1:
1 je prirodan broj.
( To je revolucionarno otkrie koje je mali korak za ljude sa trga, a
veliki za Peana)
Aksioma 2:
Svaki prirodan broj ima svoj slijedei broj .
Aksioma 3:
1. (Ili, jedan nije slijedei broj ni za koji prirodan broj)
Aksioma 4:
= a = b. Dva prirodna broja su jednaka ako su im

jednaki njihovi sljedei brojevi.
Napomena: Ova aksioma proizala je nakon napornog rada na njivi gdje je Peano
brao tek sazreli limun. I limun je ut, zar ne.
Bahrudin Hrnjica
Peta Peanova aksioma - poznata je pod nazivom Nona mora. Aksioma zbog koje vi ne
spavate, ne jedete, aksioma koja je frustrirala najvie studenata od svih Peanovih aksioma.
Njen trei naziv je u narodu poznat pod imenom AKSIOMA INDUKCIJE.
1. 1
Aksioma 5:
2. ako postoji prirodan broj , pa takoer i njegov

. Tada M sadri sve prirodne brojeve tj. M je
identian sa skupom prirodnih brojeva.
Neto nije jasno? Da to je Aksioma indukcije. ta, buni vas to to se spominju nekakvi
skupovi M i N. Pa lijepo sam vam rekao da zaboravite sve to ste znali o matematikoj
indukciji. Zadnja Peanova aksioma definie matematiku indukciju. Moda vam sad nita
nije jasno, ni matematika indukcija ni Peanovi aksiomi. Moda vam je jedino jasno zato
je limun ut. Tako sve poelo, mislim na none more i branje limuna. To je bio ovjek
koji je za sve kriv tj. definisao je matematiku indukciju. Rei u vam neto u povjerenju:
Tu priu sam i ja uo. Meni je bilo lake, a vama?
Peta Peanova aksioma ili Aksioma indukcije modificirana je u teoremu. No prije nego je
izloim proitajte slijedei primjer: Zamislite da ste u vinskom podrumu i morate
provjeriti kvalitet u 10 000 buradi. Jedino to vlasnik eli od vas jeste da ga trijezni
izvijestite da li je vino u svim buradima istog kvaliteta u roku od 15 minuta. Sada kada je
pred vama jedan gotovo nerjeiv problem, ne klonite duhom. S takvim i slinim
situacijama priskae u pomo 'nona mora', hou rei matematika indukcija. Nain na
koji bi rijeili ovakav problem sastoji se u sljedeem. Probajte prvih nekoliko buradi s
vinom. Uvjerite se da je vino istog kvaliteta. Sada 'uzmite' nasumice izabrano bure i
pretpostavite da je vino zadanog kvaliteta, moete te ga ak i probati. Tada ispitajte vino
u sljedeem buretu. Ako je ocjena ista kao kod pretpostavljenog bureta, moete otii
vlasniku i obavijestiti ga da ste rijeili problem odnosno da je vino istog kvaliteta. Vlasnik
e vam povjerovati jer poznaje princip matematike indukcija.
Napomena
Ni u kom sluaju nemojte popiti previe vina.
Ovo ne morate itati
U matematici postoje dva naina rasuivanja:

Deduktivno
Induktivno
Bahrudin Hrnjica
Deduktivni nain rasuivanja vodi do toga da morate probati vino u svim

buradima i onda tako pijani date izvjetaj vlasniku o kvalitetu vina u buradima.
Drugim rijeima dedukcija je nain rasuivanja u matematici koji se bazira na
tome da sve pojedine zakljuke dobijamo iz jednog opeg zakona.
Induktivni nain zakljuivanja, koji smo ve prezentirali u primjeru, vodi do
toga da pojedinanim zakljuivanjema dolazimo do jednog opeg zakljuka.
Ako se sada svo to vino i burad zamijeni sa prirodnim brojevima dobijamo: princip
matematike indukcije.
Definicija 2:
Ako neka tvrdnja (), koja zavisi od prirodnog broja ,

vrijedi za prvih nekoliko prirodnih brojeva, te ako iz
pretpostavke, da vrijedi za neki prirodni broj = tvrdnja
() vrijedi i za = + 1, pomenuta tvrdnja vrijedi za sve
prirodne brojeve odnosno za svaki prirodan broj .
1.2
Bahrudin Hrnjica
PRIMJER PRIMJENE MATEMATIKE INDUKCIJE
Za poetak rijeit emo jedan primjer. Sljedei primjer je najjednostavniji primjer koji se
rjeava pomou matematike indukcije. Doista, jednostavnijeg primjera nema. Primjer je
toliko jednostavan da ga ne moemo zvati zadatak.
Potrebno je provjeriti da li:
Primjer 1:
1 + 2 + 3 + + =
vrijedi za sve prirodne brojeve.
( + 1)
2
(1.1)
Dokaz:
Prije samog poetka vratite se na definiciju matamatike indukcije. Nakon to ste jo

jednom proitali definiciju, proitajte je jo jednom, i obratite panju na prvi dio reenice.
Definicija teoreme kae da svaku tvrdnju, bilo ona u obliku primjera, ili zadatka, teoreme
ili vinskog podruma potrebno je provjerili validnost tvrdnje za prvih nekoliko prirodnih
brojeva.
Uzmimo da je n=1.
Sada se deava sljedee (poto je = 1):
1=
1 (1 + 1)
2
vidimo da, ako izraunamo desnu stranu, dobijamo: 1 = 1.

To znai da poetna tvrdnja (1.1) vrijedi za prvi prirodan broj, to ne povlai da vrijedi
ako je = 2, u to se moramo uvjeriti.
Ako je = 2, primjer se svodi na:
2 (2 + 1)
1+2=
2
odnosno,
3 = 3.
Vidimo da je tvrdnja (1.1) tana i za n=2. Sada moemo prei na drugi korak jer nema
smisla provjeravati dalje pojedinano validnost tvrdnje primjera 1. Meutim, ako se radi
o vinskim buradima provjerava se najmanje prvih deset.
Poto ste savladali prvi korak predlaem da proitate ponovo definiciju matematike
indukcije i obratite panju na drugi dio reenice tj. 'ako iz pretpostavke da vrijedi za
n=k ...'.
Ovo znai da moramo izabrati neki prirodan broj , znai bilo koji. Poto je bilo koji, to
ne moemo rei da je primjerice 5, 15 ili 155. Samim tim mi se nismo ograniili na
odreeni.
Pretpostavimo da za bilo koji = vrijedi tvrdnja (1.1). Na matematikom jeziku
zadnja reenica izgleda sljedee:
10
1+2+3++ =
Bahrudin Hrnjica
( + 1)
2
(1.2)
Sada proitajte ponovo definiciju i panju stavite na zadnji dio reenice 'tvrdnja vrijedi
za = . To znai da moramo dokazati da tvrdnja vrijedi za = + 1 iz pretpostavke
(1.2). U stvari mi sebi neto pretpostavimo da bismo s tom pretpostavkom neto
dokazali. To je isto kada moramo pretpostaviti da e vino potei iz bureta prije nego
natoimo au, inae ne bi ni otvarali bure.
Ovo je najbitniji momenat procedure dokazivanja baziranog na matematikoj indukciji.
Trei dio najjednostavnije moemo rijeiti ako se pravimo da nita ne znamo.
Napiimo pretpostavku:
( + 1)
1+2+3++ =
(1.3)
2
U pretpostavku moramo ukljuiti sljedei broj broja tj. + 1 jer to definicija zahtjeva
od nas. Ako sada, poto nita ne znamo, imamo na umu da jednoj ekvivalentnosti (bilo
ona pretpostavljena ili ne) moemo dodati isti broj sa lijeve i desne strane i da ona i tada
ostaje nepromijenjena (identina), tada smo primjer dokazali. Kako?
Dakle dodajmo lijevoj i desnoj strani sljedei broj broja k. Broj koji je dodan je boldiran.
Dobijamo:
1 + 2 +3 + + + + =
( + 1)
++
2
lijeva strana
(1.4)
desna strana
Sada je potrebno lijevu i desnu stranu izmanipulisati tako da, gdje je god stajao broj k,
mora biti sljedei broj + . Jedino u takvom sluaju zadovolji emo definiciju (1.1),
odnosno onog tipa iz Italije.
Pogledajmo lijevu stranu izraza (1.4). Tamo je bio na posljednjem mjestu u jednakosti
(1.2), sada stoji + 1. Znai tu smo odradili posao. Na desnoj strani imamo:
=
( + 1)
++
2
Postupit emo kao da se nita ne deava i uradit emo sve ono to se moe uraditi na
tako oskudnoj desnoj strani. Sabraemo razlomak sa + 1. Imamo:
( + 1) + 2 ( + 1)
.
2
Izvlaenjem zajednikog lana + 1 u brojniku dobijamo sljedee:
=
1 + 2 +3 + + + + =
odnosno,
11
( + 1) ( + 2)
2
1 + 2 + 3 + + + + =
Bahrudin Hrnjica
( + 1) [( + 1) + 1]
2
(1.5)
Promatrajui desnu stranu uoavamo da, gdje je god bio broj i + 1 sada stoje
slijedei brojevi: + 1 i + 2 (odnosno ( + 1) + 1). A to znai da smo iz
pretpostavke dokazali da tvrdnja vrijedi za = + 1 prirodan broj.
Po posljednji put proitajte definiciju, a panju usmjerite prema zadnjoj odnosno drugoj
reenici: 'Tvrdnja vrijedi za svaki prirodan broj'.
Ako definicija kae tako onda budite sigurni da ste stvarno dokazali primjer 1. Ako ne
vjerujete u to, predlaem vam da odete na pusto ostrvo sa leperom papira i hrane, te
polahko krenite od 1. Ostatak ivota ete sigurno potroiti dokazujui tvrdnju
deduktivno, a moda ete dospjeti i do naslovnica svjetskih asopisa pod naslovom
'ovjek sa pustog ostrva izmilja toplu vodu'.
Ako ste shvatili prethodni primjer predlaem, vam da odete u podrum i probate vino u
11-tom buretu.
12
1.3
Bahrudin Hrnjica
ZADACI ZA PRAKTINU PRIMJENU MATEMATIKE

INDKUCIJE
Dokazati primjenom matematike indukcije da:
Zadatak 1:
(1.6)
1 + 3 + 5 + + (2 1) = 2
vrijedi za sve prirodne brojeve.
Dokaz:
im pogledamo zadatak primjetit emo da je lijeva strana zbir prvih neparnih brojeva
(desna strana je njihova vrijednost).
Ako je = 1 dobijamo,
1 = 12 , tj. 1 = 1
1 + 3 = 22 , tj. 4 = 4
Pretpostavimo da je za = tvrdnja (1.6) tana odnosno da je:
1 + 3 + 5 + + (2 1) = 2
(1.7)
Smatrajui da su prva dva koraka razumljiva problem predstavlja korak 3, odnosno da iz

pretpostavke (1.7), dokaemo da tvrdnja vrijedi i za = + 1, to definicija hoe rei,
da dokaemo da tvrdnja vrijedi i tada kada ubacimo u zbir i sljedei neparni broj od broja
2 1, odnosno 2 + 1. Lijevoj i desnoj strani dodajemo broj 2 + 1.
Moda se pitate: Zato ba 2 + 1? Zato nije neki drugi, ljepi broj?
Pa jednostavno zato to je limu ut, tj. poto definicija trai od nas, da stavimo u glavnu
ulogu broj + 1.
Kod postavljanja u glavnu ulogu broja + 1, morate ii na to da to jeftinije proete s
tim glumcem. Hou rei da morate biti to ljenji glede rjeavanja matematikih zadataka.
Broj 2 + 1 je sljedei broj od broja 2 1. Evo zato: Kada u broj 2 1, umjesto
stavimo sljedei broj tj. + 1 imamo:
2( + 1) 1 = 2 + 2 1 = 2 + 1
Pretpostavimo:
1 + 3 + 5 + + (2 1) + (2 + 1) = 2 + 2 + 1
(1.8)
Prije nekoliko godina, vjerojatno kroz neku maglu prisjeate se 8 razreda kada vam je
nastavnik govorio da je:
( + 1)2 = 2 + 2 + 1
13
Bahrudin Hrnjica
Zbog tog razloga desna strana jednakosti (1.8) poprima oblik:

= 2 + 2 + 1 = ( + 1)2
Ponovo ista situacija kao i u primjeru. Gdje je god stajao broj , sada stoji broj + 1.
Zakljuak se svodi na primjer. Po principu matematike indukcije na zadatak 1 je
dokazan.
Savjet
Kod bilo kojeg rjeavanja ovakvih tipova zadataka uvijek kod treeg koraka
idemo na to da kada dodamo neki broj dodajemo uvijek sljedei u nizu na
lijevoj strani (na strani gdje je suma). Tada vie posla sa lijevom stranom
nemamo, samo je (lijevu stranu jednakosti) vuemo za sobom i sreujemo desnu
stranu.
Vidjeli ste kako se neke sume dokazuju primjenom matematike indukcije. Meutim,
postoji mnogo tipova drugih zadataka koji se rjeavaju ovom metodom. Pokuau vam
objasniti kako se dijeljivost nekog broja moe dokazati ovom metodom (matematikom
indukcijom). Takoer, krenut emo od jednog primjera.
Dokazati da je
Primjer 2:
+
djeljivo sa 2 za sve prirodne brojeve.
(1.8)
Dokaz:
Ako ste zaboravili definiciju (postupak) matematike indukcije proitajte je.
Provjeravamo tvrdnju za prvih nekoliko prirodnih brojeva.
Za = 1, 31 + 1 = 4 = 2 2 , tj. 4 je djeljivo sa 2, odnosno simboliki zapisano:
((31 + 1) |4).
Za = 2, 32 + 1 = 10 = 5 2 , tj. 10 je djeljivo sa 2, odnosno simboliki zapisano:
((32 + 1) | 4).
Vidimo da na primjer vrijedi za prva dva prirodna broja.
Sad emo pretpostaviti da naa tvrdnja odnosno prosti primjer vrijedi za bilo koji broj k.
Ako smo to uinili tada nau pretpostavku moemo napisati na matematikom jeziku
kao:
3 + 1 = 2 , gdje je ( )
(1.9)
Za one kojim nije jasna zadnja jednakost neka ne itaju sljedei dio teksta. Ako je neki
prirodan boj djeljiv sa prirodnim brojem 2, tada je:
14
Bahrudin Hrnjica
=
2
drugim rijeima, to znai da kada podijelimo broj sa brojem 2 dobijemo neki prirodni
broj .
Ako zadnju jednakost pomnoimo sa 2 dobijamo:
= 2 ,
a to je isto kao kad smo napisali:
=
2
Pomou pretpostavke (1.9), trebamo dokazati da je:
(3+1 + 1 | 2)
Ponovo kao i svaki put kada radimo 3 korak pravimo se da nita ne znamo:
3+1 + 1 = 31 31 + 1
31 3 + 3 2 = 3[3 + 1] 2
Ako niste shvatili zadnje jednakosti tada uzmite teku iz prvog razreda srednje kole i
ponovite stepene, ako je niste zapalili. Vidimo da je izraz u zagradi isti kao i naa
pretpostavka pa je djeljiva sa 2, tj.
3[3 + 1] 2 = 3 2 2 = 2 (3 1)
Zadnja jednakost nam daje za pravo da zakljuimo kako je [3 + 1] djeljivosa 2, a
definicija da je primjer 2 tj. [3 + 1] djeljiv sa 2 za svaki prirodan broj n.
Ako niste sigurni u ovaj dokaz postupate kao i u prethodnom primjeru br. 1.
Zadatak 2:
Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi:

621 + 1
djeljivo sa 7 za sve prirodne brojeve.
(1.10)
Dokaz: Prvi korak napravimo na brzinu, jer jedino je to ovdje shvatljivo.

Za = 1,
6211 + 1 = 7
djeljivo sa 7
Za = 2,
6221 + 1 = 63 + 1 = 217 = 31 7
djeljivo sa 7.
Pretpostavimo da je Zadatak 2, za neki prirodan broj = ( > 0 ) djeljiv sa 7. To

znai slino kao i u primjeru da moemo pisati:
621 + 1 = 7 , gdje je ( )
Trei korak provodimo kao u primjeru 2:
15
(1.11)
Bahrudin Hrnjica
62(+1)1 + 1 = 62+21 + 1 = 62 621 + 1

= 36 621 + 36 35
= 36 (621 + 1) 35
Vidimo da je izraz u zagradi ona ista pretpostavka sa poetka primjera jednaina (1.10),
pa je ona djeljiva sa 7, a broj 35 je svakako djeljiv sa 7 pa cijeli izraz je djeljiv sa 7.
7 (36 5)
Vidimo da iz pretpostavke za = , broj 621 + 1 djeljiv sa 7, dokazali smo da je za
= + 1 takoer djeljivo sa 7 to znai da je izraz djeljiv za 7 za svaki prirodan broj.
Vidljivo je da smo dokazali neke primjere i zadatke pomou matematike indukcije dosta
jednostavno. Meutim, ostali zadaci (koji su dati) nisu nita zahtjevniji od ovih. Jedino je
problem u tome to idui zadaci zahtijevaju malo vie poznavanja elementarne
matematike. To je ona matematika koju ste radili u osnovnoj i srednjoj koli. Znai bez
straha i bilo kakvih averzija okrenite siljedei list i naii ete na najljepi zadataka u
matematikoj indukciji. Sljedei zadatak je bio MISS ljeta 1888 godine, njegove prve i
druge pratilje slijede iza njega.
Zadatak 3:
(1.12)
( + 1)(2 + 1)
12 + 22 + 32 +. . +2 =
6
Dokaz:
Za = 1,
12 =
Za = 2,
12 +22 =
1(1 + 1)(2 + 1) 6
= =6
6
6
2(2 + 1)(2 2 + 1) 30
=
=5
6
6
tano.
tano.
Pretpostavimo da zadatak 3 vrijedi za = , odnosno:

12 + 22 + 32 +. . + 2 =
( + 1)(2 + 1)
6
(1.13)
Poznato vam je da uvijek kod ovakvih zadataka u treem koraku uvijek dodajemo
objema stranama sljedei broj zadnjeg broja lijeve strane. S toga imamo:
12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) =
( + 1)(2 + 1)
+ ( + )
6
12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + )
( + 1)(2 + 1) + 6 ( + 1)2
=
6
16
Bahrudin Hrnjica
12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + )
( + 1)[(2 + 1) + 6 ( + 1)]
=
6
( + 1)[2 2 + + 6 + 6]
1 + 2 + 3 +. . + + ( + ) =
6
(
+
1)(
+
2)(2 + 3)
12 + 22 + 32 +. . + 2 + ( + ) =
6
2
(1.14)
U zadatku 1 smo diskutovali o sljedeem broju nepranih brojeva. Sljedei broj broja
2 + 1 je 2 + 3, jer je 2( + 1) + 1 = 2 + 3. Zadnja jednakost (1.14) znai da smo
iz pretpostavke (1.13) pretpostavili da tvrdnja vrijedi za = , dokazali da vrijedi i za
= + 1, pa zakljuujemo po matematikoj indukciji da Zadataka 1 vrijedi za sve
prirodne brojeve.
Do jednakosti (1.14) iz jednakosti (1.13) lahko smo doli iako se nekima ini da nije. Ove
sve k-ove koje vidite u zadnjim jednakostima, to je u stvari samo jedan , ali napisan u
drugim oblicima.
Ako bolje pogledate sve one transformacije vidjeete da se one sastoje samo u sabiranju
razlomaka, izvlaenju zajednikih mnoitelja i nekoliko dvica, trica i estica.

Zadatak 4:
( + 1) 2
13 +23 + 33 + + 3 = [
]
2
(1.15)
Dokaz:
2
Za = 1,
1(1 + 1)
23
1 =[
] =[ ] =1
2
2
Za = 2,
2(2 + 1)
63
1 +2 = [
] =[ ] =9
2
2
tano.
tano.
Pretpostavimo da zadatak 4 vrijedi za neki prirodan broj k, odnosno:

( + 1) 2
]
2
Korak 3 koji slijedi slian je kao i u zadatku 3, tj. dodajmo objema stranama ( + 1)3 pa
imamo:
13 +23 + 33 + + 3 = [
17
Bahrudin Hrnjica
2 ( + 1)2
+ ( + 1)3
4
( + 1)2 [ 2 + 4( + 1)]
13 +23 + 33 + + 3 + ( + 1)3 =
4
( + 1)( + 2) 2
3
3
3
3
3
1 +2 + 3 + + + ( + 1) = [
]
2
Vidimo da uz prepostavku za = , izraz vrijedi i za = + 1, tako i za svaki prirodan
broj.
13 +23 + 33 + + 3 + ( + 1)3 =

Zadatak 5:
1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1)
( + 1)( + 2)
=
3
(1.16)
Dokaz:
1 (1 + 1) (1 + 2) 1 2 3
=
=2
3
3
Za = 1,
12=
Za = 2,
12+23=
2 (2 + 1) (2 + 2) 2 3 4
=
=8
3
3
tano.
tano.
Pretpostavimo da jednakost vrijedi za neki = ,tj.

1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) =
( + 1)( + 2)
3
(1.17)
Sada kada smo napisali pretpostavku po ko zna koji put moramo dodati sljedei broj
broja ( + ), a to je ( + )( + ), pa imamo:
1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) + ( + 1) ( + 2)
( + 1)( + 2)
=
+ ( + 1) ( + 2)
3
( + 1)( + 2) + 3 ( + 1)( + 2)
3
( + 1)( + 2)( + 3)
1 2 + 1 2 + 1 2 + + ( + 1) + ( + 1) ( + 2) =
3
=
Vidimo da smo iz pretpostavke da vrijedi za = , dokazali da zadnja jednakost vrijedi i

za = + , to znai da vrijedi i za svaki prirodan broj .
18
Bahrudin Hrnjica
Ovo ne morate itati
Kada kaemovidimo da smo dokazali i za n=k+1 to znai u bukvalnom

smislu (razmiljanjem jednog prosjenog osnovca) da mi u stvari
pretpostavku uzmemo, malo je prevrnemo, odjenemo je u odjeu,
poeljamo je, kupimo joj nove cipele i od jedne pepeljuge postane
princeza. Znai mi tu u stvari nita ne dokazujemo u smislu dugotrajnih
sudskih procesa, svjedoenja, advokata, porote i slino. Samo dodamo
saberemo i izvuemo zajedniki lan i pretpostavka za udo postane
upravo ono to mi trebamo dobiti, a to je jednakost za n=k+1. udno,
zar ne?
Vidjeli smo miss, prvu i drugu pratilju ljeta 1888. Poslije te godine vie nisu bili u modi
zadaci takvog tipa. Vie se ilo na neko dijeljenje, a to je i period kada je bilo ratova i
nekih podjela.
Tako je 1892 tri zadatka o djeljivosti osvojila su 6 oskara. Za glavnu ulogu, za sporednu
ulogu, za najbolje statiste, dublere, nosae i kamermane.
Dokazati da za svaki prirodan broj :
Zadatak 6:
(1.18)
4 + 15 1
djeljivo sa 9.
Dokaz:
Za = 1,
Za = 2,
41 + 15 1 1 = 4 + 15 1 = 18
djeljivo sa 9.
42 + 15 2 1 = 8 + 30 1 = 45 = 9 5
djeljivo sa 9.
Pretpostavimo da je za = , izraz (1.18) djeljiv sa 9. To moemo pisati kao:

4 + 15 1 = 9 , gdje je ( )
Za n=k+1
4+1 + 15( + 1) 1 = 4 4 + 15 + 15 1
= 4 4 + + + 3
4+1 + 15( + 1) 1 = 4(4 + 15 1) 45 + 18
= 4 9 5 9 + 2 9 = 9 (4 5 + 2)
19
(1.19)
Bahrudin Hrnjica
Ponovo vidimo da koristei pretpostavku lako dokazujemo da nam izraz (1.18) djeljiv sa
9, za svaki prirodan broj. Sve to nam omoguuje matematika indukcija. Bez nje ne
bismo lahko dokazali ne samo ovaj zadatak ve i mnoge druge. Zato s pravom moramo
rei: Hvala ti, hvala draga naa indukcijo.
Zadatak 7:
(1.20)
34+2 + 1
djeljivo sa 10.
Dokaz:
Za = 1,
Za = 2,
341+2 + 1 = 36 + 1 = 729 + 1 = 800 = 10 80
djeljivo sa 10.
342+2 + 1 = 310 + 1 = 59049 + 1 = 59050

= 10 5905
djeljivo sa 10.

(1.21)
34+2 + 1 = 10 , gdje je ( )
Za n=k+1
34(+1)+2 + 1 = 34+4+2 + 1 = 34 34+2 + 81 80 =

= 81[34+4+2 + 1] 80 = 81 10 10 8
= 10 (81 8)
Vidimo da iz pretpostavke (1.21) za = lahko dokazujemo da (1.21) vrijedi za =

+ 1, odnosno da vrijedi za svaki prirodan broj.
Zadatak 8:
(1.22)
28+6 + 1
djeljivo sa 5.
Dokaz:
Za = 1,
281+6 + 1 = 214 + 1 = 16384 + 1 = 16385

= 5 3277
djeljivo sa 5.
Za = 2,
282+6 + 1 = 222 + 1 = 4194304 + 1 = 4194305

= 5 838861
djeljivo sa 5.

20
Bahrudin Hrnjica
28+6 + 1 = 5 , gdje je ( )
Za n=k+1
(1.23)
28(+1)+6 + 1 = 28+8+6 + 1 = 28 28+6 + 256 255

= 256[28+6 + 1] 255 = 5(256 51)
Jednostavnim dokazom, uz pomo pretpostavke, dokazali smo da izraz (1.22) vrijedi za

= + 1, pa nam zbog matematike indukcije vrijedi za svaki prirodan broj. Glavni
ablon ovog tipa zadataka (o djeljivosti ) je da kada se radi trei korak u eksponentu
ostavi onoliko koliko ima u pretpostavci, a viak se spusti kao mnoitelj. Taj mnoitelj
izvlaimo ispred zagrade dok u zagradi stavljamo samo ono to je u pretpostavci. Dakle
mi sebi natimamo pretpostavku, a sve ono to moramo oduzeti ili dokazati stavljamo
iza zagrade. Nije sluajno da sav viak uvijek bude djeljiv sa onim brojem za kojeg ga mi
provjeravamo.
Trei esti sluaj tipova zadataka koji se dokazuju matematikom indukcijom su
nejednakosti. One su jo jednostavnije, a sve se bazira na tome da ako je npr. 150 >
50, tada je i 200 > 50, odnosno 150 > 1.
Prije nego to preemo na zadatke uvedimo pojam Leme. Lema je pomona teorema.
Odnosno to je jedan mali podzadatak nekog zadatka. Ako rjeavamo neki zadatak i
doemo do jedne tvrdnje koju moramo posebno dokazivati, mi je definiemo kao lemu.
Zadatak 9:
Dokazati da za svaki prirodan broj , gdje je 5

vrijedi nejednakost:
2 > 2
(1.24)
Dokaz:
Poto ovaj zadatak dokazujemo pomou matematike indukcije onda se moramo drati
njenih postavki i redoslijeda. to znai da prvo moramo provjeriti da li ta nejednakost
vrijedi za prvih nekoliko prirodnih brojeva. Uslov zadatka ne kae da provjerimo od 5 pa
dalje.
Za = 5,
25 > 52
32 > 25
tano.
Za = 6,
26 > 62
64 > 36
tano.
Sada zastanimo na dokazu ovog zadatka i dokaimo jednu Lemu.

Lema 1:
Za svaki > 2 izraz 2 > 2 + 1
21
(1.25)
Bahrudin Hrnjica
Dokaz:
Za = 3,
32 > 2 3 + 1
9> 6+1
tano.
Za = 4,
42 > 2 4 + 1
16 > 8 + 1
tano.
Neka je za neki = , > 2, vrijedi:

2 > 2 + 1
( + 1)2 > 2( + 1) + 1
2 + 2l + 1 > 2 + 2 + 1
Za = + 1 imamo:
(1.26)
2 + 2l + 1 > 2 + 2 + 1
2 > 2 + 2 + 1 2l 1
2 > 2
(1.26a)
Zadnja nejednakost koju smo dobili je oigledna. Jer je > 2 pa svaki kvadrat je vei od
dva. Ako sada tu trivijalnu nejednakost stavimo kao prvu i krenemo unazad, doi emo
do nejednakosti (1.26a), to znai da je nejednakost tana. Ovo nam daje za pravo da
kaemo da po principu matematike indukcije Lema 1 je tana za sve prirodne brojeve
vee od 2. Lemu 1 moemo koristiti kao dokazni materijal za svaki sadanji i budui
zadatak.
Nastavimo rjeavanje zadatka 9. Ostao nam je trei korak pa sada imamo:
Za n=k+1
2+1 > ( + 1)2

2 2 > 2 + 2k + 1
Maloprije smo dokazali da je:

2 > 2 + 1 (Lema 1)
Ako sada lijevoj i desnoj strani (Leme 1) dodamo broj 2 imamo:
2 2 > 2 2
Pa je:
odnosno
2 2 > 2 2 > 2 + 2k + 1
2+1 > ( + 1)2
Vidimo da smo i ne znajui dokazali da je iz pretpostavke za = nejednakost vrijedi za

= + 1, to nam je potrebno i dovoljno da kaemo da nejednakost vrijedi za svaki
prirodan broj.
22
Bahrudin Hrnjica
Ako neko itajui ovo rjeenje zadatka 9, nije shvatio posljednje nejednakosti, predlaem
da proita mali uvod o dokazivanju nejednakosti i obrati panju na injenicu da ako je
npr: 150>50 tada je 200>50 odnosno 150 >1.
Zadatak 10:
Dokazati da za svaki prirodan broj vei ili jednak

od 5 vrijedi nejednakost:
(1.27)
2 > 5, ( 5)
Dokaz:
Za = 5,
25 > 5 5
32 > 25
tano.
Za = 6,
26 > 5 6
64 > 30
tano.
Pretpostavimo da je za neki n=k , ( 5) vrijedi:

2 > 5
(1.28)
Koristei ovu pretpostavku (1.30), te koristei nejednakost da je 2 > 5, to je oigledno

jer je: 5, dobijamo trei korak odnosno dokazujemo trei korak, a samim tim i
zadatak 11.
2 > 5
Dakle,
2 > 5 oigledna nejednakost kada je k > 2
Sabiranjem gornjih nejednakosti imamo:
2 + 2 > 5 + 5
Odnosno sreivanjem:
2+1 > 5( + 1)
Zadnjim izrazom da nejednakost vrijedi i za = + 1. Zadnje nejednakosti daju nam

zakljuiti ako imamo na umu matematiku indukciju da izraz (1.28) vrijedi za svaki
prirodan broj 5.
Dokazati da za svaki prirodan broj 2 vrijedi
nejednakost:
Zadatak 11:
1+
Dokaz:
Za = 2,
1
2
1
3
1+
+ +
1
2
23
> 2
(1.29)
>
(1.30)
Bahrudin Hrnjica
Za prvi prirodan broj za koji treba dokazati da vrijedi nejednakost (1.29) imamo izraz
(1.29). Kod deduktivnog naina dokazivanja nejednakosti (kojeg emo sada primijeniti)
trebamo iz polazne nejednakosti (1.29) nizom matematikih dozvoljenih operacija doi
do trivijalne nejednakosti koju lako primjeujemo ak i kad te brojeve zamijenimo sa
krukama i jabukama. Pokuajmo to sa nejednakosti (1.30):
1+
1
2
2 + 1
Sabiranjem
lijeve
strane:
Pomnoimo cijelu nejednakost sa 2.
> 2
> 2
2 + 1 > 2
Imamo
2 > 1
odnosno:
Sada smo doli do jedne trivijalno oigledne nejednakosti, gdje u svak doba dana i noi
znamo daje 2 > 1, to znai da je izraz (1.32) taan za = 2.
Za = 3,
1+
1
2
1
3
> 3
(1.31)
Istim postupkom kao i za = 2 imamo:

1+
1
2
1
3
> 3
Sabiranjem lijeve strane imamo:

2 3 + 2 + 3
2 3
> 3
Mnoenjem sa 2 3 imamo:
6 + 2 + 3 > 3 6
6 + 2 + 3 > 3 2
6 + 3 > 2 2
Kvadriranjem cijele nejednaine:

6 + 218 + 3 > 4 2
29 2 > 8 9
62 > 1
U svako doba dana i noi mi znamo da nam je 62 pozitivno i uvijek vee od bilo kojeg
negativnog broja, to znai da je izraz (1.33) taan.
24
Bahrudin Hrnjica
Pretpostavimo da je za neki = izraz (1.33) taan, tj:

1+
1
2
1
3
+ +
>
(1.32)
Na tako pretpostavljenu nejednakost dodajmo + 1-vi lan. Imamo:

1+
1
2
1
3
+ +
1
+ 1
> +
1
+ 1
(1.33)
Dokaimo sada da je:

+
1
+ 1
> + 1
Ostavljanjem samo na lijevoj strani a ostatak prebacimo na desnu imamo:

> + 1
1
+ 1
>
Pa je:
+11
+ 1
+ 1
Mnoenjem sa + 1 imamo:
+ 1 >
Kvadriranjem cijele nejednakosti imamo:

( + 1) >
2 + > 2
Odnosno:
>0
to vrijedi za svaki prirodan broj pa i polazna nejednakost. Ako sada ovu dokazanu
nejednakost primjenimo na (1.35) imamo:
1+
Odnosno:
1
2
1
3
1+
+ +
1
1
3
1
+ 1
+ +
> +
1
+ 1
1
+ 1
> + 1
> + 1
Pa zakljuujemo da smo preko pretpostavke (1.33) doli do zakljuka da (1.31) vrijedi za

svaki prirodan broj. Vidjeli smo kako se rjeavaju nejednaine preko matematike
indukcije. U biti sve se svodi na pomenutu nejednakost ako je 150 > 50 tada je i 200 >
50 tj. 150 > 1.
25
Bahrudin Hrnjica
Ovo ne morate itati
Zakljuivanje zovemo izvoenje jednog stava iz jednog ili vie drugih

stavova. Indukcija je kako smo rekli, zakljuivanje kojim se iz konanog
broja posebnih stavova izvodi opi stav koji se odnosi na sve sluajeve. Ili
krae, indukcija je zakljuivanje od posebnog ka opem. Ovakav metod
zakljuivanja zovemo empirijski ili nepotpun metod.
Ovdje se zavrava naa pria o matematikoj indukciji, kao i sa iscrpnim i pomalo rekao
bih dosadnim ponavljanjem. Ali neki kai da je ponavljanje majka znanja. U narednih
nekoliko stranica ostavljani su zadaci u kojima se spominje matematika indukcija (to je
ono to smo na poetku definisali) za samostalan rad uz povremeno gledanje rjeenja.
Preporuuje se gledanje na kraju uraenog zadatka da se provjeri njegova tanost.
26
1.4
Bahrudin Hrnjica
ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD UZ POVREMENO

GLEDANJE RJEENJA

(1)
(2)
(3)
( + 1)(2 + 7)
6
(42 + 15 + 17)
2 3 + 3 5 + 4 7 + + ( + 1) (2 + 1) =
6
2
(4 + 15 1)
1 3 + 3 4 + 5 5 + + (2 1) ( + 2) =
6
1 3 + 2 4 + 3 5 + + ( + 2) =
(4)
23 + 43 + 63 + + (2)3 = 22 ( + 1)2
(5)
1 2 + 2 5 + 3 8 + + (3 1) = 2 ( + 1)
(6)
1 4 + 2 7 + 3 10 + + (3 + 1) = ( + 1)2
(7)
(8)
(9)
(10)
(11)
(12)
(13)
1 2 3 + 2 3 4 + 3 4 5 + + ( + 1) ( + 2)
1
= ( + 1)( + 2)( + 3)
4
( + 1)
12 22 +32 42 + + (1)1 2 = (1)1
2
1 2
3
+2
+ 2 + 3 + + = 2
2 2
2
2
2
1 2
1
3(3 1) 2
+ 2 + 3 + + =
3 3
3
3
4 3
1
1
1
1
+
+
+ +
=
13 35 57
(2 1)(2 + 1) 2 + 1
1 1
1
1
1
+ 2 + 3 + + = 1
2 2
2
2
2
( + 1)(2 + 1)
12 + 22 + 32 + + 2 =
6
Dokazati matematikom indukcijom djeljivost sljedeih brojeva:

(14) 3 + 11
sa
6 ( = 1,2,3, )
(15) 3 + 20
sa
48 ( = 2,4,6, )
(16) 5 53 + 4
sa
120( = 3,4,5, )
(17) 72 42
sa
33( = 1,2,3, )
27
Bahrudin Hrnjica
(18) 52+3 + 3+3 2
sa
19( = 1,2,3, )
(19) 10 + 18 28
sa
27( = 1,2,3, )
(20) 9+1 8 9
sa
16( = 1,2,3, )
(21) 32+1 8 9
sa
64( = 1,2,3, )
(22) 4 6 + 5 4
sa
25( = 1,2,3, )
(23) 62 + 19 21
sa
17( = 1,2,3, )
Dokazati nejednakosti:
(1 + 1 )(1 + 2 ) (1 + ) > 1 + (1 + 2 + + ), za > 0 ( =
(24)
1,2, , ) 2
(25)
=1
(26)
(27)
2 1
1
,
2
3 + 1
>0
(1 + ) > 1 + , 1 < < 1 2 ,

+1
+ 1 < , 3
(28) Dokazati da je zbir kubova tri uzastopna prirodna broja djeljiv sa 9.

(29) ( + ) = cos() + (),
(30) Dokazati da ni za jedan prirodan broj , broj ! nije djeljiv sa brojem 2 .
28
1.5
Bahrudin Hrnjica
RJEENJA ZADATAKA ZA SAMOSTALAN RAD
Kod 3-eg koraka dodavajui lijevoj i desnoj strain ( + 1)( + 2), te sabirajui desnu
(1)
(2)
(+1)[22 +4+9+18]
(+1)(2+7)+6(+1)(+3)
(+1)(+2)(2+9)
stranu imamo:
=
=
, a to
6
6
6
je i trebalo dokazati.
Kod treeg koraka imamo: Neka je za = zadatak 2 taan. Dodavajui lijevoj i desnoj
strani ( + 1)(2 + 3) desna strana izgleda na sljedei nain:
(42 +15+17)+(6+2)(2+3)
6
43 +42 +232 +23+36+36
6
43 +152 +17+122 +42+36

=
6
(+1)[42 +8+4+15+15+17]
(+1)[4(+1)2 +15(+1)+17]
,a
to je i trebalo dokazati.
Dodavajui u treem korku lijevoj i desnoj strain broj (2 + 1)( + 3) desna strana dobija
(3)
oblik:
43 +42 +23+18+18
6
(+1)[42 +8+4+15+151]
6
(+1)[4(+1)2 +15(+1)1]
, a to je i trebalo dokazati.
(4)
(5)
(6)
(7)
(8)
Dodavajui u treem koraku lijevoj i desnoj strani [2( + 1)]3 , desna strana poslije
kubiranja i mnoenja poprima oblik: 2(4 + 3 + 53 + 52 + 82 + 8 + 4 + 4) =
2( + 1)(3 + 2 + 42 + 4 + 4 + 4) = 2( + 1)( + 1)(2 + 4 + 4) =
2( + 1)2 ( + 2)2 , a to je i trebalo dokazati.
Dodavanjem lijevoj i desnoj strani ( + 1)(3( + 1) 1) u treem koraku desna strana
poprima oblik: 3 + 42 + 5 + 2 = 3 + 2 + 32 + 3 + 2 + 2 = ( + 1)(2 +
+ 2 + 2) = ( + 1)2 ( + 2), to je i trebalo dokazati.
Dodavanjem ( + 1)(3( + 1) + 1) lijevoj i desnoj strani, te poslije naznaenih operacija
desna strana poprima oblik: 3 + 2 + 42 + 4 + 4 + 4 = ( + 1)(2 + 4 + 4) =
( + 1)( + 2)2 , a to je i trebalo dokazati.
1
Dodavanjem ( + 1)( + 2)( + 3) lijevoj i desnoj strani imamo: 4 ( + 1)( +
1
2)( + 3) + ( + 1)( + 2)( + 3) = 4 ( + 1)( + 2)( + 3)( + 4), a to je i

trebalo dokazati.
Provjerimo tvrdnju za prvih nekoliko brojeva:
Za = 1, imamo 1 = 1.
Za = 2, imamo 2 = 2.
Pretpostavimo da zadatak vrijedi za = , tj. 12 22 + 32 (1)1 2 =
(+1)
(1)1
.
2
Dodajmo pretpostavci broj (1) ( + 1)2 , pa imamo: 12 22 + 32 (1)1 2 +
(+1)
+
2
(+1)[(1)1 +(1) 2+(1) 2]
(1) ( + 1)2 = (1)1
(1) ( + 1)2 =
(+1)(+2)
= (1)
.
2
1
Lako se dokazuje da je (1) + (1) 2 = (1) , jer ako je paran tada je

(1)1 = 1, pa je + 2 = = (1) . A ako je kojim sluajem neparan
(1)1 = 1, pa je 2 = = (1) , a to je i trebalo dokazati.
2
29
Bahrudin Hrnjica
+1
(9)
Kada u treem koraku dodamo lijevoj i desnoj strani 2+1 , imamo: 2
(10)
U treem koraku dodajui lijevoj i desnoj strani 3+1 , imamo:
2 +2
+1
[2 2 2+1 ]
=2
+3
,
2+1
a to je i trebalo dokazati.
+1
33+1 96+4+4
43+1
+2
+1
+ 2+1
2
33+1 322
43+1
3(3+1 1)2(+1)
,
43+1
30
33 32
43
+1
+ 3+1 =
=2
31 Funkcije
FUNKCIJE
31
Bahrudin Hrnjica
32 Funkcije
2.1
Bahrudin Hrnjica
POJAM FUNKCIJE
im ujemo rije funkcije odmah pomislimo na razna mjesta koja nas ekaju kad
zavrimo fakultet. Bit emo neki inenjeri bili diplomirani ili ne, ali funkcije nas ekaju,
odnosno neko radno mjesto na kome emo obavljati neke poslove, gdje emo za uzvrat
dobijati platu. Bilo kako bilo, funkcija nam je neophodna da bi egzistirali, da bi smo
postojali. Samim dobijanjem funkcije postajemo funkcioneri. itav ovozemaljski svijet
sastoji se iz bezbroj funkcija, nekih procesa razmjenjivanja, uzimanja, oslobaanja,
davanja itd. U stvari funkcija je neki proces pri kojem se neto odvija-dogaa i pri kome
postoji jedan ili vie odreenih pravila dogaanja, pa bili oni ak i sluajni (tada govorimo
sluajnim procesima). Sve te ivotne funkcije dosta su sline pojmu funkcije koju definie
matematika. U stvari nema ni jedne ak i najjednostavnije teoreme u matematici, a da se
ne moe primjeniti u stvarnom ivotu.
Kada posmatramo neki proces zapaziemo da se neke od veliina koje uestvuju u tom
procesu mijenjaju uzimaju razliite vrijednosti, dok druge imaju konstantnu vrijednost.
Primjera za to ima bezbroj. Npr.
Kada stojimo pored tanda voa. Primjetiemo da svaka kila jabuke dobija jednu te istu
sumu novaca od 2 DM (demokratske marke to bi rekao jedan moj prijatelj). Odnosno
svaka kila kruaka 3 DM ili groa 5 DM. Kada se povea masa jabuka i ostalog voa
povea se i njihova cijena. U ovom sluaju imamo proporcionalno poveanje cijene voa
sa njegovom masom.
Nadalje posmatrajmo jednu totalno glupu situaciju u kojoj elimo da naduvamo staklenu
flau. Duvanjem dovodimo zrak u flau, ali volumen flae ostaje isti, samo smo
promjenili temparaturu vazduha i pritisak u staklenoj flai. Ovo je jedan primjer kada se
dvije veliine mijenjaju dok je trea konstantna. Primjera ima bezbroj no mi emo
zakljuak dati iz ova dva sutinska primjera.
Vidimo da postoje veliine koje se mijenjaju, i koje ostaju konstantne pa emo definisati
sljedee:
Definicija 2.1.
Veliina koja pod datim uslovima moe poprimiti razliite

brojne vrijednosti zovemo promijenjivom veliinom. Veliina
koja se u datim uslovima ne mjenja ve uvijek stoji na istoj
brojnoj vrijednosti zovemo stalnom ili konstantnom veliinom.
Skup svih brojnih vrijednosti date promjenjive veliine zovemo oblast promjene te
promjenjive. Konstante koje nikako ne mjenjaju svoju vrijednost zovemo apsolutne
konstante. Npr. = 3,14154. . ..- Ludolfov broj, gravitaciona konstanta = 9,81 itd.
Meutim, u cilju opih formulacija i mogunosti dobijanja zakljuaka, dobro je i te
kontantne veliine posmatrati kao specijalne sluajeve promjenjivih veliina. To je
pogotovo korisno kod dokazivanja raznih teorema koje su povezane sa konstantnim
veliinama.
32
33 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
2.2 FUNKCIJE JEDNE NEZAVISNO PROMJENJIVE

Definiimo dva skupa i , tako da je element skupa , a element skupa ,
drugim rijeima i . Preslikavanje skupa () na () definisano je
zakonom korespodencije gdje svakom () odgovara jedan element ().
Element koji pripada () zvaemo argument ili nezavisno promjenjiva. Element
koji pripada () zvaemo zavisno promjenjiva ili funkcija.
Definicija 2.2.
Funcija jedne nezavisno promjenjive (jednog argumenta)

zovemo preslikavanje skupa () (vrijednosti argumenata) na skup
() vrijednosti promjenjive po jednom odreenom fiksnom zakonu
korespodencije (dodjeljivanja).
Pravilo pridruivanja oznaavaemo sa , , , tako da se funkcija moe simboliki

napisati:
() ili = () (itaj je jednako ef od )
() ili = () (itaj je jednako fi od )
Definicija 2.2 je smisao simbolike = (). Znai svakom elementu , odgovara
jedan element . Definicija 2.2 takoer nam daje smijernice za definisanje funkcije.
Pa tako da bi funkciju definisali potrebno je definisati:
1. Skup vrijednosti elementata .
2. Zakon dodjeljivanja ili korespodencije
3. Skup vrijednosti funkcije = ().
Skup () vrijednosti koji moe primiti argument zovemo jo i oblast definisanosti ili
domena funkcije = (). Skup () zovemo skupom vrijednosti ili kodomena
funkcije. Ako je na primjer tj. = pripada domeni funkcije (), tada ()
pripada kodomeni funkcije odnosno () . Jo se kae da predstavlja sliku
elementa u skupu . Ako postoji tada () nema smisla.
Takoer se moe desiti sa = i = imamo istu vrijednost funcije
odnosno vrijedi da je:
() = ()
Ovo znai da dvije razliite vrijednosti argumenata iz domene preslikavaju se i jednu te
istu taku kodomene. Ovaj sluaj moemo pokazati na jednom jednostavnom primjeru.
Primjer 1.
Ako imamo funkciju = , tada za = i = imamo istu

vrijednost funkcije () = () = .
33
34 Funkcije
2.2.1
Bahrudin Hrnjica
NAIN IZRAAVANJA FUNKCIJE
Matematiki izraziti funkciju znai nai odreenu uzajamnu korespodenciju izmeu dva
skupa. Naini na koji se funkcija zadaje ili izraava vie je praktino pitanje nego
sutinsko. Funkciju moemo zadati grafiki, tablino i analitiki.
Grafiki nain predstavljanja funkcije sastoji se iz geometrijske prezentacije jedne
funkcije u koordinatnom sistemu, gdje svaki ureeni par brojeva (, ), gdje je
argument, a - zavisno promjenjiva funkcija, zamiljamo kao par koordinata take u
koordinatnom sistemu u ravni . Skup svih takvih taaka u ravni ije su apcise
vrijednosti argumenata , a ordinate odgovarajue vrijednosti funkcije zovemo grafik
funkcije.
Grafik na vidan nain prikazuje ponaanje funkcije tj. njenu monotonost, maksimalnu i
minimalnu vrijednost, vrijednosti argument, nul take funkcije, odnosno sve osobine koje
su sastavni dio funkcije. Zato se u drugim naukama Fizici, Biologiji, Psihologiji i dr.
izrauju slini grafici i dijagrami gdje se prati tok nekog procesa (pokusa) i grafiki
prikazuju osobine tog procesa. Jedan od primjera je dijagram momenta savijanja proste
grede. Iz dijagrama moemo primjetiti kako se mjenja moment savijanja du grede od
poetne take do krajnje take .
Slika 2.1 Dijagram momenta savijanja grede
Sa slike vidimo da je najvei ili maksimalni momenat u taki koja se nalazi na sredini,
odnosno na mjestu gdje djeluje skoncentrisano optereenje . Na slici takoer uoavamo
da je izraen dijagam u funkciji duine grede odnosno matematiki reeno = ().
Tabelarni nain zadavanja funkcije imamo u sluaju kada izvjesnim vrijednostima
argumenata 1 , 2 , pridruujemo zavisno promjenjive 1 , 2 , 3 , , a da pri tom
neznamo ili nas ne zanima nain pridruivanja . Tablini nain predstavljanja esto
koristimo u prirodnim i tehnikim naukama, u eksperimentalnim istraivanjim i sl. Na
osnovu eksperimenta dolazimo do ureenih parova (, ). Ovi parovi se tabelarno
prikazuju na sljedei nain:
34
35 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Tabela 2.1 Tabearni prikaz funkcije
= ()
...
...
Analitiki nain zadavanje funkcije sastoji se u tome da zakon preslikavanja damo

matematikim izrazom ili formulom. Domenu funkcije zadane u analitikom obliku
odreujemo iz samog izraza, odnosno pronalazimo skup svih moguih rjeenja za koje je
izraz ima slisla.
Primjer 2.
Funkcija = + + ima domenu svih realnih brojeva

simboliki zapisano : , jer je izraz (formula) + +
definisan za sve realne brojeve.
Primjer 3.
Funkcija = ima domenu svih poziotivnih realnih brojeva

manjih ili jednako od 5 simboliki zapisano : (, ).
Funkcija =
nain:
ima domenu koja se izraunava na sljedei
Primjer 4.
> i
|| > i
Na osnovu gornjih izraza domena je definisana za:
: ( )(, +)
2.2.2
OSOBINE FUNKCIJE
Ako dvije ili vie funkcija imaju istu domenu tada se mogu posmatrati zbir, razlika
proizvod i kolinik funkcija, odnosno mogu se posmatrati odreene algebarske operacije
meu funkcijama. Imamo:
() = 1 () + 2 ()
() = 1 () + 2 () + + ()
() = 1 () 2 ()
() = 1 () 2 ()
() = 1 () 2 () ()
35
36 Funkcije
() =
Bahrudin Hrnjica
1 ()
, () 0
2 () 2
2.2.2.1 Jednakost dviju funkcija

Zadane su funkcije 1 = 1 (), 2 = 2 () koje se definisane na skupovima 1 , 2 , i
1 , 2 . Za dvije funkcije kaemo da su jednake ako je:
1. 1 , 2 definiu istu domenu,
2. 1 , 2 imaju istu kodomenu,
3. 1 () = 2 () imaju iste funkcije.
Parne i neparne funkcije
Funkcija () je parna ako za vrijednosti argumenata koji su suprotni brojevi
Definicija 3.
njihove vrijednosti su jednake, odnosno ako je:
() = ()
Funkcija () je neparna ako za vrijednosti argumenata koji su suprotni

Definicija 4.
brojevi njihove vrijednosti su takoer suprotne, odnosno ako je:

() = ()
2.2.2.2 Geometrijska interpretacija parnosti i neparnosti funkcije

Iz definicije parne funkcije proizilazi da ako je taka (, ()) pripada grafiku
fuhnkcije, tada i taka (, ()), takoer pripada grafu. Poto su take i
simetrine u odnosu na to je i graf funkcije simetrian u odnosu na .
Slika 2.2 Grafika interpretacija parne (lijevo) i neparne (desno) funkcije
36
37 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Analogno (Slika 2.2) iz definicije neparne funkcije uoavamo da ako je taka (, ())
pripada grafiku funkcije, tada i taka (, ()), takoer pripada grafiku funkcije.
Poto su take simtrine i odnosu na ishodite koordinatnog sistema, zakljuujemo
da je neparna funkcija centralno simetrina u koordinatnom poetku.
Iz geometrijske interpretacije proizilazi da pri konstrukciji grafa parne i neparne funkcije
dovoljno je da prvu konstruiemo za pozitivne brojeve dok emo ostatak konstruisati
simetrino osi , a drugu na pozitivnom dijelu ose, a ostatak centralno simetrino taki
ishodita koordinatnog sistem.
Funkcija () koja nije ni parna ni neparna jednostavno zovemo ni parna
Definicija 5. ni neparna funkcija.
Primjer 5.
Funkcija = , gdje je k- cijeli broj, ,|| - su parne

funkcije.
Primjer 6.
Funkcija = + , gdje je k- cijeli broj, , - su neparne

funkcije.
||
2.2.2.3 Periodinost funkcije

Funkcija () se naziva periodinom ako postoji jedan realan pozitivan broj
Definicija 6.
, takav da su vrijednosti funkcije () u takama + jednake, tj. da za

svako vai () = ( + ), pri emu se najmanji pozitivan broj zove
primitivni period ili krae periodom funkcije f().
Ako , domeni funkcije f() tada svaki broj oblika + , gdje je =

0, 1, 2, . .. takoer pripada oblasti definisanosti, i pri emu je () = ( ).
Ovo se lako dokazje jer ako krenemo od poetne definicije imamo: () = ( ) =
(( ) ) = = ( + ). Iz gornjeg lako zakljuujemo da take ,
2, , , + , + 2, iz domene funkcije preslikavaju se u jednu taku ()
skupa odnosno kodomene funkcije (). Takoer zakljuujemo da e se grafik
periodine funkcije biti sastavljen od lukova koji se ponavljaju na svakom od segmenata
[a + kT, a + (k + 1)T], gdje je = 0, 1, 2, . Prema tome ako je funkcija
peroodina dovoljno je analizirati istu na osnovnom segment [0, ], a ostalom dijelu
domene se periodinost ponavlja.
Primjer 7.
Trigonometrijske funkcije , su periodine funkcije sa

periodom = , a funkcije , sa periodom = ,
tj.
(( + )) = ( + ) = , pa je = =
37
38 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Funkcija () = {} = [] je periodina funkcija s

periodom = , jer je:
Primjer 8.
{ + } = + [ + ] = [] = {}
I uope kada imamo:
{ + } = {}
Ovo ne morate itati
Periodinost funkcije moe se zadati i samo n anekom segmentu[, +

]. Tako da u primjeru 7 funkciju = ograniavamo samo na

segment [0, ], a ispitivanje funkcije = na [ , ].
Periodinost je pojava vrlo esta u prirodi odnosno u svakodnevnom ivotu .
Periodinost pojave Sunca, poslije 24 sata, kao i openito kretanje planeta itd.
2.2.2.4 Ograniene i neograniene funkcije
Funkcija () je ograniena u svojoj Domeni (oblasti definisanosti)
ako je skup K odnosno skup njenih vrijednosti (Kodomena) ograniena.
Definicija 7. Drugim rijeima ako postoji takva dva broja i da je za sve
vrijednosti x vrijedi () , gdje su i realni
brojevi.
Geometrijska interpretacija Definicije 7 je takva sa se cijeli grafik funkcije nalazi u dijelu
ravni koja je ograniena sa pravcima = i = .
38
39 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Slika 2.3 Funkcija sin 2, ograniena je pravim = 1 i = 1
Za ograniene funkcije jednog argumenta vai sljedea teorema.

Teorema
2.1.
Dokaz:
Primjer 9.
Ako je funkcija () ograniena na skupu x , tada postoji

pozitivan broj takav da je () odnosno |()| .
Ako uzmemo da je broj = {, } tj. ||
tada je |()| odnosno |()| . Vai i obrnuto.
Funkcija = ograniena je za = 1, tada imamo |sin | 1,
kao i to da je |cos | 1. Ovo pak znai da grafik funkcije sin i cos lee
unutar trake koju ine pravci y=1 i y=-1. Vidi sliku 2.4.
Napomena: Ogranienost funkcije moe biti i samo s jedne strane odnosno sa gornje ili
donje strane.Drugim rijeima postoji broj takav da je () -ogranienost sa
donje strane i takav da je () ogranienost s gornje strane.
Primjer 10.
Funkcija = ograniena sa donje strane jer je 0 () = 2 .
Primjer 11.
Funkcija = ograniena sa gornje strane jer je 0 () = 2 .
Kaemo da funkcija nije ograniena u koliko ne postoji realni broj M takav da je ()

.
39
40 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Slika 2.4 Ogranienost sin cos , funkcija pravim = 1 i = 1
2.2.2.5 Monotonost funkcije

Za funkciju () kaemo da je neopadajua na skupu ako za
Definicija 8. dva razliita argumenta i iz domene vrijedi
( ) ( )
Funkcija se zove streogo rastua ili rastua ako je za > ( ) > ( )
Za funkciju () kaemo da je nerastua na skupu ako zadva

Definicija 9. razliita argumenta i iz domene vrijedi ( )
( )
Funkcija se zove strogo opadajua ili opadajua ako je za > ( ) < ( )
Ako je funkcija = () neopadajua tada za neke elemente domene 1 i 2 vrijedi (1 ) =
(2 ). Uoimo li segment [1 , 2 ] tada je 1 < < 2 , odnosno (1 ) = () =

(2 ). U ovom sluaju funkciju zovemo konstantnom na segmentu [1 , 2 ]. Iz
izloenog moemo zakljuiti da svaka rastua funkcija ujedno je i neopadajua, a dok
svaka neopadajua funkcija nije uvijek rastua. Slinu logiku moemo primjeniti i za
opadajuu i nerastuu funkciju.
Definicija 10.
Monotona funkcija na nekom intervalu ( , ) domene funkcije

zove se funkcija koja je ili neopadajua ili nerastua.
Funkcija je strogo monotona ako je ili opadajua ili rastua.

40
41 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Primjeri monotonosti funkcije:

Primjer 12.
Funkcija = za ( > 1), () = log za ( > 1) i () = 5

predstavljaju primjere strogo monotono rastuih funkcija
Primjer 13.
Funkcija = je strogo monotona, a rastua je u intervalima
( 2 + 2, 2 + 2) , = 0, 1, . ..
2.2.2.6 Neprekidnost funkcije
Definicija 11.
Ako je funkcija () definisana u nekoj taki odnosno ako je

za imamo ( ) i ako sa proizvoljno malim brojem
> definiemo okolinu take + takoer dobijamo
proizvoljno malu okolinu funkcije ( + ) takva funkcija
je neprekidna u taki .
Funkcija je neprekidna na segmentu [, ] ako je neprekirdna u svakoj taki segmenta

[, ]. Svaki grafik neprekidne funkcije je neprekidna kriva.
Primjeri neprekidnih funkcija.
Slika 2.5 Primjeri neprekidnih funkcija
41
42 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Primjeri prekidnih funkcija.
Slika 2.6 Primjeri prekidnih funkcija
Definicija 12.
Funkcija ( ) je prekidna u taki ako je ( ) .
Funkcija = 2 je prekidna za 0 = 0jer nepostoji = . Funkcija = nije
0
neprekidna jer ima prekid u taki 0 = 0.
esto se iz funkcije koja je zadana anaitikim putem lako nalazi prekid u koliko postoji.
To je ona taka za koju vrijednost argumenta funkcija nema smisla. Primjer funkcije =
1
.
2
2.2.2.7 Ekstremi funkcije
Neka je funkcija () definisana u intervalu (, ) i neka je < 0 < . Ako za sve iz
okoline take 0 vrijedni: () > (0 ) () < (0 ) tada funkcija () ima u
taki 0 maksimum (sl.2.7 lijevo) odnosno minimum (sl. 2.7. desno). Drugim rijeima
njena ordinata u taki 0 je vea odnosno manja od ordinata taaka okoline take 0 .
Maksimum i minimu se zajedno zovu ekstremne vrijednosti funkcije.
Slika 2.7 Primjeri funkcija i njihove ekstremne vrijednosti
U taki 0 funkcija () ima maksimum tj. za < 0 () < (0 ) . I zadnjih

izraza vidimo da je lijevo od take 0 funkcija raste, a desno od date take funkcija opada.
42
43 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Analogno zakljuujemo i kada je 0 minimum funkcije (), samo u suprotnim stranama

Vidi sliku 2.7. Iz ovoga vidimo da svaki ekstrem razdvaja intervale monotonosti funkcije.
2.2.2.8 Asimptote funkcije
Definicija 13.
Prava ija udaljenost od take na grafu funkcije () tei nuli

kada taka funkcije tei u beskonanost.
Kako je reeno asimptote su prave linije, pa stoga imaju jednainu pravca = + . Zavisno
od vrijednosti argumenata a i b dijelimo ih na : horizontalne, vertikalne i kose asimptote.
Primjer 14.
Hiperbola = dodiruje koordinatne ose u beskonanim
takama. Kaemo da funkcija = ima jednu horizontalnu i

jednu vertikalnu asimptotu. Slika 2.8.
Slika 2.8 Graf hiperbole na kojoj su prikazane asimptote koje su ujedno

ose koordinatnog sistema
2.2.3
INVERZINA FUNKCIJA
Posmatrajmo funkciju jedne nezavisno promjenjive kojoj je skup vrijednosti . Skup

neka bude skup vrijednosti funkcije, odnosno skup predstavlja sliku skupa . Na
osnovu definicije funkcije svakom elementu skupa odgovara jedinstven broj =
() . Da bi se mogla definisati inverzna funkcija potrebno je da se posmatra
bijektivno preslikavanje u kojem svaki element iz domene propada jedan i samo jedan
element iz kodomene i obrnuto. Na osnovu toga moemo definisati inverznu funkciju.
Definicija 14.
Ako svakoj vrijednosti funkcije = () iz skupa odgovara

jedan i samo jedan element iz skupa , pri kojoj je definisana
jednoznana korespodencija = () tada govorimo o
43
44 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
inverznoj funkciji u odnosu na funkciju ().

Za inverznu funkciju oblast definisanosti ili domenu inverzne funkcije ini kodomena
ili skup , a vrijednosti inverzne funkcije skup . Funkcije = () i = 1 ()
zovemo uzajamno inverzne funkcije. Preslikavanje vrijednosti posredstvom
pravila dolazimo do funkcije = (), dok preslikavanje vrijednosti = ()
posredstvom pravila 1. To znai da je:
1 (()) = , a ( 1 ()) =
(2.1)
Za funkciju = 3 2 inverzna funkcija je =

Primjer 15.
3 2, a 1 () =
1 (()) =
+2
(32)+2
3
+2
3
, pa je () =
. Ove funkcije su uzajamno inverzne, jer je
= , ( 1 ()) = 3
+2
3
2 = .
Primjer 16.
Za funkciju = 3 inverzna funkcija je = 3.
Primjer 17.
Za funkciju = 2 imamo da je domena (, ), a dok je

(0, ). To znai da je uspostavljeno jednoznano preslikavanj sa
. Meutim, ako potraimo inverznu funkciju uoiemo da za svako
dobijemo dvije razliite vrijednosti , to znai da ova funkcija kao i
svaka funkcja = 2 nema inverznu funkciju jer je = 2.
Inverznu funkciju = 2 moramo odvojeno posmatrati na
poluintervalima (, 0] i [0, +).
Slika 2.9 Grafika interpretacija inverzne funkcije
Vana osobina meusobno inverznih funkcija jeste da su im grafici simetrini u odnosu

na pravac = . Dokaz ove tvrdnje lako sprovodimo. Ako taka (, )pripada grafiku
funkcije = (), odnosno = 1 (), tada taka (, ) pripada grafiku funkcije
= 1 (). Dokaimo jo da su take i simetrine u odnosu na pravac = .
44
45 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Ako je grafik funkcije = , tj. grafik sijee I i III kvadrant na dva jednaka dijela
imamo da je:
= =
(katete su im jednake)
=
Kada oduzmemo prvi i trei izraz imamo:
=
=

(2.2)
Zadnji izraz daje na da zakljuimo da je - simetrala ugla , a poto su =

zakljuujemo ujedno da je jednakokraki trougao pa simetrala ugla jednakokrakog
trougla polovi stranicu , tj. je simetrala dui . Zakljuivanjem da su take i
simetrine u odnosu na pravac . Poto su i bilo koje take zakljuujemo da su i
grafici funkcije i njene inverzne funkcije simetrini u odnosu na pravac = .
Definicija 14.
Ako svakoj vrijednosti funkcije = () iz skupa odgovara

jedan i samo jedan element iz skupa , pri kojoj je definisana
jednoznana korespodencija = () tada govorimo o
inverznoj funkciji u odnosu na funkciju ().
Slika 2.10 Poloaj funkcije i njene inverzne komponente na grafu
2.2.4
SLOENA FUNKCIJA
Sloenu funkciju moemo posmatrati kao proces vie preslikavanja gdje je kodomena
prvog domena drugog preslikavanja i td.
Ako pretpostavimo da imamo dvije funkcije = () i = () tada funkcija =
() znai preslikavanje skupa na skup koji je skup vrijednosti odnosno domena
45
46 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
funkcije (). Na cijeli skup nemora pripadati oblast definisanosti funkcije ().
Vrijednost argumenta , za koji je = () pripada oblasti definisanosti funkcije =
(), formira skup 1 koji je dio skupa .
Definicija 15.
Funkcija sa znakom korespodencije = (()) iju domenu

ini skup onih vrijednosti argumenata za koji je = ()
pripada oblasti domeni funkcije = (), zovemo sloenomn
funkcijom od preko meuargumenta .
Zato simbol = (()) znai (kao to je reeno) dva oreslikavanja i ima

smisla ako = () domena funkcije = (). Ako = () ne pripada domeni
funkcije = (), tada simbol = (()) nema smisla i ne definie sloenu funkciju.
Analogno moemo definisati sloenu funkciju sa tri ili vie konanih preslikavanja i
meuargumenata.
Sloena funkcija sa dva meuargumenta bile bi sljedee funkcije: =
(), = (), = ().
Primjer 18.
Ako je = ((())) ima smisla ostvareno je preslikavanje
i definisana sloena funkcija y sa argumentom .
Svaka slena funkcija moe se razbiti na lanac uzastopnih preslikavanja. Zato se sloena
funkcija zove jo i posredna funkcija.
Primjer 19.
Zadan je lanac preslikavanja definisan sljedeim zakonom

korespodencije: = () = ln , = () = 2.
Funkcija definisana sa = () definisana je za sve realne brojeve

(, +). Ovaj interval obrazuje domenu funkcije = (). Meutim sve
vrijednosti ove frunkcije funkcije tj. svi elementi kodomene ne pripadaju domeni funkcije
sljedee u lancu odnosno funkciji = (). Domeni funkcije = () pripadae
samo vrijednosti iz intervala [2, +), jer samo za te vrijednosti definisana je funkcija
= (). Zbog toga podruje definisanosti sloene funkcije bie samo vrijednosti za
koje ova funkcija ima smisla odnosno poluinterval [2, +).
2.2.5
FUNKCIJA ZADANA U PARAMETARSKOM OBLIKU
Ako imamo skup funkcija = () i = (), koje su definisane na skupu . Neka je

za funkciju = () definisana inverzna funkcija = 1 (), tada je: =
( 1 ()) = (). Ovo znai da gornji skup funkcija (), (), definie kao
funkciju od sa zakonom korespodencije: = ( 1 ()) = ().
Neka je sada = () i = (). U ovom sluaju emo kazati da je funkcija = ()
data u parametarskom obliku . Argument zovemo parametrom a postupak prelaska sa
46
47 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
parametarskog oblika na klasini oblik = ( 1 ()) = () zovemo eliminacijom

parametra. Iz zadnjeg zakljuujemo da je za svako vrijedi: (()) = () = .
Kada prelazimo sa funkcije = () na parametarski oblik = () i = ()
kaemo da smo parametrizirali funkciju = ().
Ako su nam zadani parametarski oblici funkcije = sin i =
cos , eliminacijom parametara imamo:
Primjer 20.
2 2
+
= sin2 + cos 2 = 1
2 2
2 2
+
=1
2 2
Imamo jednaine = cos 3 i = sin3 gdje je 0 2.
Eliminacijom parametara imamo:
3
Primjer 20.
= cos , 2 = sin
2
Kvadriranjem i sabiranjem jednaina imamo:
3 + 3 = 1
Zadnja jednaina koju smo dobili predstavlja jednainu astroide.
47
48 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
2.3 PREGLED OSNOVNIH ELEMENTARNIH FUNKCIJA

2.3.1
NETO IZ HISTORIJE
Poznavanje osnovnh elementarnih funkcija je neophodno u daljnjem studiranju

Matematike. Cijela Matermatika uvijek je povezana sa funkcijama zadanim kako u
analitikom tako i grafikom (zadana preko grafa funkcije) obliku. Ve smo vidjeli kako
se funkcija moe zadati i svaki od naina njenog zadavanja je jednako vaav. Kada
funkciju elimo da spoznamo mi je sebi nacrtamo, jer lake je neto shvatiti kada nam je
prikazano u obliku crtea. Prije nego se upoznamo sa elementarnim funkcijama
objasnimo pojmove preko kojih se zadaju funkcije, posebno kada je u pitanju grafiki
prikaz funkcija. Saku funkciju koju elimo da grafiki prikaemo postavljamo jdan bilo
pravougli ili polarni koordinatni sistem. Ovi sistemi na omoguavaju da analitiki zadanu
funkciju pretvorimo u grafiki oblik. Meutim nije sve bilo tako jednostavno kao to
izgleda. Da li grijeimo kada postavimo koordinatni sistem i svakom paru realnih brojeva
pridruujemo odgovarajue take na brojevnom pravcu apcise ili ordinate? Moda ima
vie taaka na pravcu nego brojeva i obrnuto?. Za takva i druga slina pitanja pobrinuli su
se Deskart, Dedekind i Kantor, tri matematiara.
Kantor je prvi dokazao da je skup realnihp brojeva neprebrojiv. To znai da skup realnih
brojeva broji vie elemenata nego to ima skup prirodnih brojeva. To se moe shvatiti da
su realni brojevi neprekidni te da ih ima koliko i taaka na pravcu. Meutim iako se na
prvi pogled ne moe vidjeti skup raconalnih brojeva je isti kao i skup cijeli odnosno ova
dva skupa su jednaka, odnosno ima ih onliko koliko i prirodnih brojeva. Bez obzira na to
da izmeu svaka dva racionalne broja i moemo nai broj koji se nalazi izmeu njih
odnosno < < ipak racionalni brojevi se ne poklapaju sa takama na jednom
pravcu. Jednstavan dokaz ove teze je da dijagonala kvadrata stranice 1. Znamo da je tada
duina dijagonela po Pitagorinoj teoremu 2 . Vidimo da ovaj broj ne pripada skupu
racionalnih brojeva, ali se ipak moe nacrtati na pravoj. Donja slika prkazuje kako
odrediti taku 2. U koliko brojevnom pravcu definiemo duz duine 1, te nad krajnjom
taki konstruiemo pod uglom od 900 takoer drugu du duine 1, tada du koja spaja
poetnu taku prve dui i krajnju taku druge dui ima duinu 2, koju onda lako
prenosimo na brojevni pravac.
Slika 2.11 Konstrukcija broja 2,
Dedekind je zasluan po tome to je definisao realne brojeve preko racionalnih brojeva.

Poznata je njegova definicija realnih brojeva preko rezova skupa racionalnih brojeva.
48
49 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Dekart je zasluan zbog toga to je formulirao principe analitike geometrije. Ono se

sastoji u odreivanju poloaja jedne take u ravni ili prostoru pomou sistema brojeva
koji su nazvani koordinate taaka- Time je prouavanje geometrijskoh likova svedeno na
prouavanje brojeva. Dekartov koordinatni sistem u ravni upravo se definie na jednoj
funkciji (korespodenciji) skupa taaka u ravni i realnih brojeva. Kantorovom
formulacijom neprebrojivosti realnih brojeva, te identinosti skupa realnih brojeva sa
skupom R ureenih parova realnih brojeva a samim tim i skupom ureenih parova sa
jednom i samo jednom takom u ravni, na potpun nain je formulisana itava analitika
geometrija i svi koordinatni sistemi.
2.3.1.1 Pravougli Dekartov koordinatni sistem
Jo emo rei da je Dekartov pravougli koordinatni sistem tvore dvije okomite usmjerene
prave i koje se sjeku u taki . Svakoj taki u ravni pripada ureen par
realnih brojeva na brojevnim pravcima i i to (1 , 1 ) i obrnuto svkom paru
ureenih brojeva (1 , 1 ) odgovara jedna i samo jedna taka M u ravni . Ureen par
(1 , 1 ) zovemo jo i koordinata take .
Slika 2.12 Pravougli koordinatni sistem
2.3.1.2 Polarni koordinatni sistema

Vidjeli smo da se Dekartov pravougli koordinatni sistem dozvoljava odreivanje poloaja
take pomou sistema od dvije koordinate. Mogu se pronai i drugi sistemi pomou kojih se
uspostavlja korespodencija izmeu take i para koordinata (brojeva). To je sluaj polarnih
koordinata u ravni. Ako u pravouglom koordinatnom sistemu posmatramo taku koja ima
koordinate (1 , 1 ), lako moemo vidjeti da e ona jednoznano biti odreena i ako du
= iz koordinatnog poetka zarotiramo za ugao . Vrijednost i jednoznano odreuju

poloaj take , tj. ima polarne koordinate (, ). Vrijednost zove se polarni ugao take
, a radijus vektor. Znai jednom ureenom paru brojeva (, ) odgovara jedna i samo jedna
49
50 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
taka u ravni . Meutim jednoj taki u ravni moe odgovarati beskonano mnogo parova
(, ).
Iz tog razloga pretpostavicemo da imamo odnosno da nam je poznato jedno partikularno
rjeenje (0 , 0 ).
Slika 2.13 Polarni koordinatni sistem
Zbog periodinosti uglova pored poetnog rjeenja imamo i ostala rjeenje u obliku
(0 , 0 + 2), gdje je = 0, 1, 2, .
Konverzija polarnih koordinata u pravougle moemo izvriti na sljedei nain:
0 = 2 + 2 , odnosno 0 = cos ili sin tj.

0
cos 0 = 0 = 2 + 2
= cos 0 , = sin 0
Iz zadnjih relacija lako moemo iz jednog sist ema prei u gdrugi.
Ovo su dva najee koritena koordinatna sistema, mada postoje i drugi sistemi u
prostoru preko kojih se prikazuju grafici funkcija dvije promjenjive, a zovemo ih
pravougli prostorni, cilindrini te sferni koordinatni sistem.
50
51 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
2.3.1.3 Klasifikacija funkcija

Klasifikacija funkcija se vri prema operacijama koje se pojavljuju u funkciji. Racionalne
operacije su raunske operacije: oduzimanje, sabiranje, djeljenje, mnoenje i stepenovanje
cijelim brojevima.
Iracionelne operacije su operacije korjenovanja i stepenovanja razlomaka. Algebarske
operacije zovemo zajedno racionalnim i iracionalnim operacijama. Sve operacije koje nisu
algebarske zovemo transcedentnim. Racionalni izrazi su izrazi u kojima se pojavljuju
7
+
racionalne operacije nrp. 52 8 + 3, + , ( 2 2)/( 2 23 ). Racionalni izrazi
mogu biti: cijeli i razlomljeni. Racionalni izrazi koji ne sadre djeljenje opim brojevima
7
zovemo cijeli. Npr. 5 2 8 + 2 + 3.
Racionalni izraz koji sadri djeljenje opim brojevima zovemo razlomljenim. Npr.
3+2
2+3
+1
+2
Racionalne izraze oblika () = + 1 1 + + 1 + 0 , gdje je 0 0

zovemo polinom n-tog stepena, sa jednom promjenjivom . Koeficijenti ne zavise od
, a je prirodan broj.
Racionalne funkcije su one funkcije u kojima se zavisno promjenjiva varijabla dobija kada
se argument podvrgne konanom broju racionalnih operacija i realnih konstanti. Opi
oblik racionalne funkcije: = + 1 1 + + 1 + 0 , gdje je 0 0.
Zavisno od broja dobijamo:
Za = 1 linearna funkcija
Za = 2 kvadratna funkcija (parabola)
Za = 3 kubna funkcija (kubna parabola)
Itd.
Sve racionalne funkcije su najjednostavnije funkcije matematike analize. Algebarske
funkcije su one funkcije u kojima su zastupljeni algearski izrazi. U ove funkcije spadaju
sve racionalne i iracionalne funkcije kao najei oblik inverznih racionalnih funkcija.
Primjer 21.
Primjeri algebarskih funkcija: () = , =
(+2+3)
(13)
Sve funkcije koje nisu algebarske zovemo transcedentne funkcije. Osnovne

transcedentne funkcije su: trigonometrijske, eksponencijalne, hiperbolne, i njihove
inverzne funkcije odnosno arkus funkcije. Naziv transcedentne dobile su po tome to
defenisanje ovih funkcija prevazilazi snage algebre ili lat. Algebrae vires transcendit,
odnosno nisu algebarske operacije primjenjene u konano mnogo puta.
51
52 Funkcije
2.3.2
Bahrudin Hrnjica
LINEARNA FUNKCIJA (JEDNAINA PRAVCA)
Opi oblik linearne funkcije dobija se za n=1, odnosno: = 1 + 0 .
Slika 2.14 Grafik linearne funkcije
Pretpostavimo da imamo jedan pravac u koordinatnom sistemu te dvije take A i B, koje

imaju koordinate ( , ) i ( , ) respektivno i koje pripadaju pravoj . Sa slike
2.14 jasno se vidi da je:
= =
= =
(2.3)
Takoer lako se uoava da je 0 ~ pa je 0 = = . Iz
slijedi da je = = .
Pretpostavimo da je taka (, )pripada pravoj tada je:
= tj. =
(2.4)

=
( )

Zadnja jednakosto izraza (2.4) zovemo jednaina prave, a zbog poetne formulacije

jednainu prave moemo pisati i kao = + gdje je = ( ). Broj
zovemo koeficijent smjera prave. On je jednak tangensu ugla tp ga prava zaklapa sa

pozitivnim dijelom ose . Broj l je odsjeak na osi to ga pravi prava . Iz jednakosti
2.4 zakljuujemo da nam je za prikaz linearne funkcije u grafikom obliku potrebno bar
dvije take, a Aksioma 1 Euklidove geometrije jedinstvenost te prave.
52
53 Funkcije
2.3.3
Bahrudin Hrnjica
KVADRATNA FUNKCIJA
Graf kvadratne funkcije zove se i parabola. Kvadratna kao i linearna funkcija definisana
je na cijelom intervalu realnih brojeva. Kvadratna funkcija uvijek posjeduje jednu
ekstremnu vrijednost koja razdvaja dva intervala u kome je funkcija rastua odnosno
opadajua.
Slika 2.15 Razliiti grafici kvadratne funkcije
Kada je 1 = 0 i 0 = 0 dobijamo isto kvadratnu funkciju. Ta funkcija je parna pa je

simetrina u odnosu na osu. Za 1 < 0 funkcija posjeduje maksimum u taki (0,0), a
za 1 > 0 posjeduje minimum u istoj taki (sl. 2.15). Funkcija ija kvadratna jednaina
ima konjugovano kompleksne korijene ne sijee x-osu (sl. 2.15), pa je na itavom
intervalu pozitivna ili negativna, zavisno od kvadratnog slobodnog koeficijenta.
53
54 Funkcije
2.3.4
Bahrudin Hrnjica
KUBNA FUNKCIJA
Graf kubne funkcije zovem jo i kubna parabola. Definisana je na cijelom intervalu

realnih brojeva. ista kubna parabola dobije se za 2 = 1 = 0 = 0. Ta funkcija je
naparna pa je centralno-simetrina u odnosu na koordinatni poetak.
Slika 2.16 Razliiti grafici kvadratne funkcije
Na itavom intervalu je strogo rastua u odnosno opadajua zavisno od kubnog

koeficijenta polinoma 3 .Nema ekstremnih vrijednosti. Postoji samo taka infleksije iz
koje funkcija prelazi iz konkavnosti u konveksnost.
2.3.5
STEPENA FUNKCIJA
Stepena funkcija je funkcija oblika = , gdje je .

Ako je racionalan broj, tada je ovo algebarska funkcija inae je transcedentna, kao to
smo pokazali ranije. isto kvadratna i kubna funkcija spadaju takoer u stepene funkcije.
Ako se upustimo u ope razmatranje stepene funkcije zakljuujemo da moemo
definisanti razne oblike stepene funkcije pri odreenim uslovima. Drugim rijeima za
razliite vrijednosti stepena dobijamo i razliite vrste stepene funkcije. Domena
stepena funkcije zavisi od vrijednosti stepena pa tako imamo:
Za funkcija je definisana za (0, +)
Za 0 funkcija moe ali i nemora biti definisana za neke vrijednosti stepena .
Kada je = , tj. kada je pozitivan racionalni broj tada je funkcija definisana za

(, +), a ako je = 2 + 1 i za = 2, graf funkcije je simetrian u odnosu na y
osu tj. funkcija je parna.
54
55 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
A ako je = 2 + 1 graf funkcije je osnosimetrian u odnosu na koordinatni poetak pa

je funkcija neparna.
Ako pak je = 2, tada za neparno funkcija je definisana samo za (0, +).
Ako je 0 pri emu je iracionalan broj funkcija je definisana samo za 0
Sve posljednje reeno vai i za < 0, s tim to stepena funkcija nije definisana za =
1
0, jer tada funkciju ne moemo napisati u obliku to za = 0 nije definsan izraz.
Ako stepena funkcija ima inverznu funkciju zada ona takoer stepena inverzna funkcija
1
odnosno () = , 1 () = , 1 () = .
Objasnimo nakratko ponaanje stepene funkcije za razliite vrijednosti .
1. Kada je = > 0 funkcija je rastua u intervalu (0, +), grafik krive prolazi
kroz take (0,0) i (1,1). Grafici ovih funkcija podjeljeni su u dvije klase u
odnosu na pravac = .
2. Kada je = < 1, te kada je > 1, krivu () = zovemo kao to smo ve
spomenuli parabola.
1
3. Kada je = < 0, tada moemo uzeti smjenu = , > 0pa je = .

Ove krive opadaju u intervalu (0, +). Kada raste tada 0 i obrnuto. i
ose su u ovom sluaju asymptote krivih. Krive prolaze kroz taku (1,1). Glavni
1
predstavnik ovih krivih je hiperbola = , gdje se krive grupiu u dvije familije
za > 1 i < 1, dok u taki (1,1) funkcija nije definisana.
Grafici stepene funkcije zovemo jo i politropnim krivim linijama.
2.3.6
EKSPONENCIJALNE FUNKCIJE
Svaki oblik funkcije = , gdje je zovemo eksponencijalna funkcija. Ako je <
0 tada vrijednosti argumenata mogu biti samo oblika = , gdje je - neparan broj.
Kada je za istu vrijednost broja , iracionalan broj i oblika = , gdje je paran

broj, tada funkcija nije definisana.
Zbog ovih uslova eksponencijalna funkcija posmatra se samo kada je > 0. Ako je taj
uslov ispunjen tada funkcija = ima uvijek pozitivnu vrijednost, to znai da se
nalazi iznad -ose. Da li eksponencijalna finkcija srtrogo rastua ili opadajua zavisi od
broja .
55
56 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Slika 2.17 Grafik eksponencijalnih funkcija
Kada je > 1 tada je funkcija strogo rastua na cijelom intervalu .

Kada je 0 < < 1 tada je funkcija na cijelom interval opadajua. Eksponencijalna
funkcija za obe vrijednosti broja ima za horizontalnu asimptotu osu x.
Kada je = 1 tada je funkcija konstantna = 1. Grafiki prikaz eksponencijlne
funkcije drugije zovemo eksponencijlne krive.
2.3.7
LOGARITAMSKA FUNKCIJA
Iz samog naziva zakljuujemo da bi logaritamska funkcija bila svaka funkcija oblika =

log . Iz definicije logaritamske operacije moemo zakljuiti da je logaritamska funkcija
inverzna funkcija eeksponencijalne funkcije = . Da bi egzistirala logaritamska
funkcija mora postojati njena inverzna funkcija odnosno mora biti: 0 < 1. Za prikaz
grafa logaritamske funkcije posluiemo se osobinom inverzne funkcije.
56
57 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Slika 2.18 Grafik eksponencijalne funkcije i njene inverzne

logaritmaske funkcije log , za razliitu vrijednost . Strelica
pokazuje eksponencijalnu i njenu inverznu logaritmamsku krivu

Kada grafik eksponencijalne funkcije okrenemo oko prave = za 1800 dobijamo
grafik logaritamske funkcije. Iz grafika funkcije zapaamo da je logaritamska funkcija
definisana samo za pozitivne vrijednosti argumenta . Svaka logaritamska funkcija sijee
osu u taki = 1. Za > 1 logaritamska funkcija je strogo rastuca, inae je
opadajua u intervalu (0 < < 1). Za = 1 logaritamska funkcija prelazi u konstantu
= 1. Za oba sluaja logaritamske funkcije postoji jedna zajednika asimptota = 0,
odnosno za logaritamsku funkciju y osa predstavlja ujedno i asimptotu.
2.3.8
HIPERBOLNE FUNKCIJE
Posmatrajmo polu zbir i polu razliku dviju eksponencijalnih funkcija: 1 =

2 =
+
2
. Njihove grafike lako moemo dobiti ako saberemo odnosno oduzmemo
grafike eksponencijalnih funkcije

Ispitajmo parnost ovih funkcija:
+
1 () =
= 1 ()
2

2 () =
=
= 2 ()
2
2
Vidimo da je 1 () parna funkcija dok je 2 ()- neparna funkcija.
57
(2.5)
58 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
Slika 2.19 Grafik hiperbolnih funkcija
Ako umjesto prouzvoljnog broja stavimo Eulerov broj tada smo dobili tzv.
Hiperbolne funkcije.
sinh =
cosh =
+
2
sinus hiperbolni
cosinus hiperbolni
(2.6)
Analogno trigonometrijskim funkcijama imamo korespodentne tangens i kotangens

hiperbolne funkcije:
sinh
tanh = cosh tangens hiperbolni

ctanh =
cosh
sinh
kotangens hiperbolni
(2.7)
Grafici ovih funkcija vidimo na gornjoj slici. Iz samog grafika moe se uoiti da je
strogo rastua, a rastua u intervalu (0, ), a opadajua u (, 0). Ve smo
pokazali da je sinh neparna, a cosh parna funkcija, pa iz tog zakljuujemo po
osobinama zbira i razlike funkcija da je tanh i tcgh neparne funkcije, odnosno
rastua odnosno opadajua funkcija respektivno.
Moemo takoer kazati da se hiperbolne funkcije slino ponaaju kao i trigonometrijske,
bar kad govorimo oko same definicije funkcija. Za hiperbolnu funkcijuslino kao i za
trigonometrijsku moemo dokazati sljedeu teoremu.
58
59 Funkcije
Bahrudin Hrnjica
cosh2 sinh2 = 1
cosh2 + sinh2 = cosh 2
2 sinh cosh = sinh 2
Teorema 2.2.
tanh 2 =
2 tanh
1 + tanh2
cosh2 =
cosh 2 + 1
2
sinh2 =
cosh 2 1
2
sinh( + ) = sinh cosh + sinh cosh

cosh( + ) = cosh cosh + sinh sinh
tanh( + ) =
tanh + tanh
1 + tanh tanh
Zbog jednostavnosti dokaza, italac moe ali i ne mora dokazati

nedokazane dijelove teoreme.
Dokaz
sinh( + ) =

+
2
2 + 2
Napomena
2=
2 2
2
= sinh cosh + sinh cosh .
Iz zadnja tri svojstva lako dolazimo do relacija za dvostruke

vrijednosti argumenata kada se stavi da je = .
59
60 Funkcije
2.3.9
Bahrudin Hrnjica
TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE
Jo iz srednje kole poznate su nam trigonometrijske funkcije. Znaajna osobina ovih

funkcija je njihova periodinost. Iz adicionih teorema se moe vidjeti da je periodinost
sinusne i kosinusne funkcije 2, a tangens i arkustangens . Takoer, lako se moe
dokazati da je kosinusna funkcija parna a sinusna neparna, odnosno tangens i kotangens
su neparne funkcija. Sve ove osobine su vidljive iz grafa funckije.
Slika 2.20 Grafik trigonometrijskih funkcija
Sa grafika se vidi da su trigonometrijske funkcije ograniene funkcije. Sinusna funkcija je
monotono rastua na intervalu od ( 2 + 2, 2 + 2), a monotono opadajua na
intervalu ( 2 + 2, 2 + 2). Kosinus funkcija je strogo opadajua na intervalu

(2, + 2). A monotona rastua na intervalu ( + 2, 2 + 2).
Tangens funkcija je strogo rastua na cijelom intervalu, a kotangens opadajua. Tangens i
kotangesn funkcije imaju asimptote u takama ( 2 + ), odnosno respektivno.

2.3.10 ARKUS FUNKCIJE
Funkcije inverzna trigonometrijskim i hiperbolnim jednim imenom zovem arkus funkcije.
2.3.10.1 Inverzne hiperbolne funkcije
Funkcije , , , zovemo inverznim hiperbolnim
funkcijama funkcija sinh , cosh , tanh , respektivno. POsmatrajmo
inverznu funkciju funkcije = , dobijamo = , Ova funkcija je rastua
na cijelom interval realnih brojeva. Iz sam edefinicije imamo:
60
61 Funkcije
= =
Bahrudin Hrnjica
2 =
1
1
2 = =
2 + 2 = 1
Rjeavanjem jednine po imamo:
= ln( + 2 + 1)
(2.8)
U rjeenju smo uzeli samo pozitivnu vrijednost, jer drugo

rjeenje otpada.
Iz zadnjih izraza vidimo da je:
= ln( + 2 + 1)
(2.9)
Ova funkcija raste na poluintervalu [1, ). Sa grafa se vidi da za ove vrijednosti

argumenta funkcija dobija vrijednosti na [0, ).
Analogno moemo doi do izraza za :
= ln( 2 1)
(2.10)
Iz zadnjeg izraza jasno se vidi da domena funkcije mora biti 1, to smo ve rekli.
Funkcija je monotono opadajua na intervalu (, 0), a monotono rastua na
intervalu (0, ). Zbog inverznosti funkcije zakljuujemo da e ova funkcija
biti monotono opadajua na dijelu (, 0),kada je u izrazu znak -, a rastua kada je u
izrazu znak +, na istom intrevalu argumenta.
....
61
62 Funkcije
62
Bahrudin Hrnjica
63 Izvod funkcije
IZVOD FUNKCIJE
63
Bahrudin Hrnjica
64 Izvod funkcije
3.1
Bahrudin Hrnjica
POVIJEST IZVODA
Kad ne bi bilo izvoda (derivacije) svi nai snovi vezani za uspjeh u polju matematike bili
bi lako ostvarivi. Matematika bi se bavila samo elementarnim stvarima. Doista,
matematika bi se svela na elementarnu matematiku. Kau da padom jabuke na
Newtonovu glavu sve je krenulo drugaije. Ta nesretna jabuka okrenula je Newtona tada
ka spoznaji osnovnih zakona dinamike i gravitacije. Newton je za dokaz svojih zakona,
povrh siromanih eksperimenata koje je izvodio, za svoje zakone morao nai matematiki
aparat da ih dokae. Otkriem diferencijalnog i integralnog rauna Newton je dokazao
svoje zakone, a nama obinim smrtnicima studentima ostavio jabuke i diferencijalni
raun za posvetu. Mnogi filozofi se spore o tome koliko je jabuka palo na Newtonovu
glavu. Veliki dio njih zagovara tezu da je nemogue da padom samo jedne jabuke
opravdava injenicu Newtonovog djela. Po njihovom miljenju smatra se da je na
Newtonovu glavu palo bar desetak jabuka i to krupnijih koje rastu na vrhu drveta, u
malom vremenskom intervalu . Kad ne bi bilo izvoda, itav ovozemaljski razvoj
tehnike i tehnologije sigurno bi bio na stepenu razvoja u Newtonovo doba. Moemo s
pravom rei da smo imali sree. Da nema izvoda sigurno ne bi bilo ni kompjutera, ni
video igrica ni flipera. Povrh svih munina koje nam zadaje izvod, ipak neka samo
postoje kompjuteri i ostalo uz njih, a za izvode emo lako rekao je neko iz mase.
POJMOVI PREKO KOJIH SE DEFINIE IZVOD
Da bismo definisali izvod neke funkcije moramo objasniti neke sporedne stvari koje
okruuju izvod, a to su:
Tangenta i konstrukcija tangente
Srednja i trenutna brzina
3.1.1
KONSTRUKCIJA TANGENTE
Definicija tangente u elementarnoj geometriji, koja se radi u osnovnoj koli, definie

tangentu kao jednu pravu koja ima samo jednu zajedniku taku sa krunicom. Meutim,
ima tu neto. Tano je da se radi o jednoj taki i tano je da se radi o pravoj. Meutim,
kada pogledamo iz drugog ugla stvari odnosno sliku 3.1, vidimo kako jedna prava sijee
64
65 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
parabolu samo u jednoj taki, ali ova prava nije tangenta date parabole u toj taki. Prava
tangenta u toj taki je prava koja je normalna na pravu i prolazi takom .
Slika 3.1 Poloaj krive, sjeice i tangente
Da bi smo doli do valjane definicije tangente uoimo sliku i sve to je na njoj nacrtano.
Slika 3.2 sadri jednu krivu , dvije take , 1 te pravu koja spaja ove take. Vidimo da
prava (1 ) sijee krivu u obliku krike lubenice te emo je nazvati sjeica . Kada
hoemo da odsjeemo to manji komad lubenice odnosno krive, mi emo postupiti tako
da taku _1pomjeramo prema taki preko ruba lubenice odnosno krive. Ako se taka
1 , krijui se, pribliava taki krika lubenice e se sve vie smanjivati.
Slika 3.2 Sjeica
Sjeica e se mijenjati u odnosu na poetni poloaj, i kad taka 1 tei taki , tei
jednom graninom poloaju. Granini poloaj sjeice upravo e biti tangenta, tj.
lubenica e ostati itava.
65
66 Izvod funkcije
Definicija 3.1.
Bahrudin Hrnjica
Tangenta krive u datoj taki zove se granini poloaj sjeice

= ( ) kada taka ove krive tei po krivoj ka taki .
Ako se napravimo Englezi i elimo da ne odsjeemo lubenicu tj. da nam taka 1 tei
taki koeficijent smjera krive u taki jednak je koeficijentu smjera tangente krive u toj
taki. Sve prethodno reeno kaimo na jednom drugom (matematikom) jeziku.
Posmatrajmo sliku, tamo emo vidjeti krivu slinu proloj krivoj i koordinatni sistem
0. Ova kriva koju vidimo je grafik neprekidne funkcije = (). U gornjem dijelu
smo kazali da je kojeficijent smjera sjeice koja prolazi takama 1 koje imaju
koordinate (, ), a 1 ( + , + ). Koordinate take 1 lako se prepoznaju ako
znamo da je = 1 odnosno = 1 , to se sa slike moe vidjeti. Nadalje,
znamo da je koeficijent smjera dat izrazom:
( + ) ()
=
=
(4.1)
Slika 3.3 Sjeica
Dakle koeficijent smjera tangente krive = () u taki (, ) jednak je graninoj
vrijednosti kolinika prirataja funkcije i prirataja argumenta (nezavisno

promjenjive ) kad on tei nuli.
Kao i u Poglavlju I (Matematika indukcija) mi definiemo neke sporedne pojmove,
nesvjesno dolazimo do onoga emu ovdje teimo da definiemo to je prvi izvod
funkcije. Zadnja tvrdnja koju smo napisali izraz 2.1 zovemo prvi izvod funkcije () ili
66
67 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
krae izvod funkcije (), a kojeg obiljeavamo sa = () (itaj prim jednako

prim od ). Dakle prvim izvodom funkcije zovemo:
( + ) ()
= lim
= () =
0
0
lim
(4.2)
Na ovaj nain smo definisali ta je koeficijent smjera krive u taki, odnosno koeficijent
smjera tangente u taki, a istovremeno smo se upoznali sa osnovnom metodom
odreivanja koeficijenta smjera tangente u datoj taki krive, odnosno vidjeli smo
jednostavni postupak konstruisanja tangente.
3.1.2
SREDNJA I TRENUTNA BRZINA
Iz fizike nam je dosta stvari jasno kada spomenemo srednju i trenutnu brzin. Kada smo
sluali predavanja iz fizike profesori su nam objanjavali da je srednja brzina kolinik
prirataja puta i vremenskog intervala 1 2 = tj. prirataja vremena za koje je
tijelo prelo put , odnosno:
=
(4.3)
Znamo da je zakon puta skoro uvijek povezan sa vremenom , pa je = (). Ako

posmatramo prirataj puta koji je tijelo prelo za moemo napisati kao =
( + ) (), pa nam je srednja brzina jednaka:
() =
( + ) ()
=
(4.4)
S gornjim izrazom uvijek se moe izraunati neka srednja brzina koje se u toku nekog
vremenskog intervala promijenila vie puta. Meutim, ako posmatramo vremenski
interval to manji promjene brzine za dati vremenski interval e biti sve manje. Kada
pustimo da 0 srednja brzina e postati trenutna:
( + ) ()
= lim
0
0
() = lim
(4.5)
Trenutna brzina (brzina u trenutku t odnosno ( + )0 je granina vrijednost

srednje brzine u vremenskom intervalu (, + ) kad ( + ). Drugim rijeima:
(4.6)
0
I ovdje vidimo da je trenutna brzina kretnja izvod duine puta po vremenu. Na ovaj
nain (preko srednje i trenutne brzine) je Newton definisao izvod funkcije pa se ak
moe rei da je orginalna definicija izvoda upravo definisana preko srednje odnosno
() = lim
67
68 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
trenutne brzine. Moemo s pravom kazati: Izvod je brzina promjene duine puta po
vremenu.
3.2 POJAM IZVODA FUNKCIJE
Namjernim raspravljanjem o tangenti i srednjoj i trenutnoj brzini odnosno koeficijentu

smjera tangente doli smo do pojma izvoda:
(4.7)
= ()
Kao i kod definisanja trenutne brzine, u koliko je poznat zakon puta = (), do pojma
izvoda moemo doi bilo kakvim izraunavanjem brzine promjene neke veliine u toku
vremena ako je poznat zakon ovisnosti te veliine od vremena.
Definicija
3.2.
Izvod funkcije = () po argumentu je granina vrijednost

kolinika prirataja funkcije i prirataja argumenta kad prirataj
tei nuli, tj.
( + ) ()
= lim
= lim
= ( )
0
Kada govorimo o izvodima esto se spominje rije od 3 slova - diferenciranje.

Diferenciranje nije nita drugo do granini proces kojim se dolazi do izvoda y' funkcije .
Za funkciju = () koja ima izvod u taki kaemo da je diferencijabilna u toj taki.
Kada kaemo da je funkcija direfencijabilna na nekom intervalu (, ) to znai da je ista
diferencijabilna u svakoj taki intervala.
Vidjeli smo i prije nego smo definisali izvod da ona (kako je na poetku reeno) ima
veliku primjenu. Kada krenemo od geometrijske interpretacije izvoda do mehanike,
preko fizike i td, sve do kompjutera video-igrica i flipera.
Razmotrimo jednu vanu osobinu izvoda funkcije, a to je diferencijabilnost i
neprekidnost. Prije nego smo interpretirali izvod, pretpostavljali smo da nam funkcija
mora biti neprekidna. Neprekidnost i diferencijabilnost tvore sljedeu teoremu:
Teorema
3.1.
Dokaz:
Ako funkcija = () definisana na intervalu (, ) ima izvod u

taki koja pripada tom intervalu odnosno (, ), (odnosno
diferencijabilna je u datoj taki), tada je ona i neprekidna.
Pretpostavka teoreme je da je funkcija diferencijabilna u taki tj.
postoji lim . Ako nam je 0, tada moemo pisati:

0
Sada imamo, ako primijenimo granini proces na zadnji izraz:
lim = lim
lim = 0
0
0 0
Dakle, kada 0, tada 0. To znai da diferencijabilna funkcija
68
69 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
= () je istovremeno i neprekidna u datoj taki.

Ovo je jedan od najvanijih teorema koji se tie Izvoda funkcije. Jednostavno bez ovog
teorema ne bi smo mogli tako jednostavno etati podrujem izvoda. Gotovo kod
svakog zadatka koji se tie izvoda neke funkcije koristi se ovaj teorem.
Ako bi se pitali da li vai obrnut teorem, tj. da li je funkcija diferencijabilna ako je
neprekidna, odgovor na ovo pitanje bio bi NE. Prije nego dokaemo ovaj teorem
proitajte sljedeu napomenu.
Napomena 3.1.
U matematici postoje dokazi za neke teoreme koje sprovodimo na taj

nain da naemo bar jedan primjer koji opovrgava datu teoremu.
Jednostavno pokazujui na jednom primjeru kontradiktornost teoreme mi
je samim tim i dokazujemo.
Teorema 3.2.
Da li vai obrnut teorem prethodne Teoreme 2.1.

Ovaj teorem emo dokazati navoenjem samo jednog primjera koji
govori o tome da obrat ne vai. Posmatrajmo funkciju = ||. Ta
funkcija je neprekidna na itavom intervalu realnih brojeva. Graf
funkcije daje je na slici 2.3. Sa slike se moe vidjeti da je lim = 1a
Dokaz:
lim
+0
= 1. Iz zadnjih izraza vidimo da je granina vrijednost
kolinika za lijevu i desnu graninu vrijednost po argumentu

razliita, to znai da derivacija funkcije = || u taki (0,0) nema
jedinstven izvod. Drugim rijeima funkcija = () u taki (0,0) nije
diferencijabilna. Dokaz teoreme je zavren.
Slika 3.4 Grafik funkcije = ||.
69
70 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Na osnovu prethodne dvije teoreme zakljuujemo: svaka diferencijabilna funkcija
ujedno je i neprekidna, dok svaka neprekidna funkcija nije uvijek i

diferencijabilna. Pojam diferencijabilnosti je ui pojam od pojma neprekidnosti.
3.3 IZVODI ELEMENTARNIH FUNKCIJA

Sada emo u obliku teorema izraunati izvode nekih elementarnih funkcija, koje se, pri
rjeavanju sloenih zadataka koriste kao konani izrazi. Za rjeavanje izvoda elementarnih
funkcija pretpostavljamo da su funkcije neprekidne i diferencijabilne tj. samo
diferencijabilne. Pri dokazivanju ovih teorema nauiemo neke fore i fazone
dirferenciranja koje emo kasnije u rjeavanju zadataka koristiti.
Teorema 3.3.
Izvod konstante je jednak nuli. () =

Pretpostavimo da nam je zadana funkcija = , gdje za svaki
argument odnosno nezavisnu promjenjivu vrijednost funkcije je =
() = . Izraunajmo prirataje:
= 1 = = 0
= 1 =
Dokaz:
Izraunajmo kolinik i graninu vrijednost prirataja shodno definiciji
izvoda:
0
lim
= lim
=0
0
0
Napomena 3.2.
Ako pri rjeavanju zadataka glede izvoda dobijete da je izvod u nekoj

taki jednak nuli, tada nuno neimplicira da je funkcija konstantna.
Kasnije e se pokazati da je to ekstremna vrijednost funkcije ili neka
druga specijalna taka.
Teorema 3.4.
Izvod funkcije = gdje je prirodan broj, tada je : =

.
Izraunajmo prirataje:
= 1 =
Dokaz:
1 = +
= 1 = ( + )
70
71 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Po binomnoj formuli razdvajamo izraz ( + ) pa imamo:
= + ( ) (1) + + (
) 1 + ( )
1
= ( ) (1) + + (
) 1 + ( )
1
1
Ako zadnji izraz podjelimo sa imamo:
= ( ) (1) + + (
) 2 + ( ) 1
1
Kad 0 imamo izvod:
= lim ( ) (1) + + lim (

) 2
0
0 1
0 1
+ lim ( ) 1
0
Izraunavanjem graninih vrijednosti pojedinih sabiraka imamo, da e
prvi lan ostati isti dok e ostali biti jednaki nuli. Pa na kraju imamo:
= lim
= 1
0
= lim
Ako sad teoremu generaliziramo, tj. ako je neki realni broj imamo
analogno:
= 1
0
Generalizirana teorema se nee dokazivati.
= lim
Teorema 3.5.
Izvod = , jednak je = ( ) =
= 1 =
1 = +
Dokaz:
= 1 = sin( + ) sin
= 2 sin
+
+
cos
2
2
2 +
cos
2
2
Zadnje dvije jednakosti dobijaju se iz trigonometrijskih jednakosti zbira
= 2 sin
71
72 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
i razlike uglova odnosno:
+
cos
2
2
+
cos cos = 2 sin
sin
2
2
sin sin = 2 sin
Sada imamo:
2 +
2 sin 2 cos
2
=
Potraimo li graninu vrijednost gornjeg izraza imamo:
sin
2 cos 2 +
= lim
= lim
0
0
2
2
Kad samo razmotrili graninu vrijednost, uoili som da je lim
sin
1. Ovo nam je poznato iz poglavlja o graninim vrijednostima

funkcija. S toga imamo:
= cos
Teorema 3.6.
Izvod = , jednak je = ( ) =
= 1 =
1 = +
= 1 = cos( + ) sin
= 2 sin
Dokaz:
+
+
sin
2
2
= 2 sin
2 +
sin
2
2
Sada imamo, po trigonometrijskim teoremama (vidi prethodnu

teoremu):
2 +
2 sin 2 sin
2
=
Potraimo li graninu vrijednost gornjeg izraza imamo:
72
73 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
sin 2
2 +
= lim
= lim
sin
0
0
2
2
Kad samo razmotrili graninu vrijednost, uoili smo da je lim
sin
1. Ovo nam je poznato iz poglavlja o graninim vrijednostima

funkcija. S toga imamo:
= sin
Sada emo upoznati jedan fazon (teoremu), koji se esto koristi kod izraunavanja
izvoda.
3.3.1
IZVOD ALGEBARSKOG ZBIRA DVIJE FUNKCIJE

Izvod algebarskog zbira dviju ili vie funkcija koje su
diferencijabilne jednak je algebarskom zbiru izvoda ovih
funkcija.
Teorema 3.7.
Drugaije reeno ako je = + + , gdje je = (), =

() i = (), tada je:
= ( + + ) = + +
Odredimo prirataje . Kada nezavisno promjenjiva varijabla
dobije prirataj , tada e automatski i funkcije , , dobiti
prirataje , , respektivno, jer svaka od tih funkcija je zavisna
od argumenta i oni e teiti nuli u 0, v 0 w 0, zato to
prirataj argumenta tei nuli ( 0), pa je prirataj ukupne funkcije:
= ( + ) + (v + ) + ( + ) ( + + )
Dokaz:
Odnosno dijeljenjem sa x imamo:

+ +
=
Izraunavanjem granine vrijednosti kolinika, te znajui da je zbir

limesa jednak limesu zbira imamo:
+ +
= = lim
0
0
= lim
73
74 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
+ lim
+ lim
0
0
0
= lim
a to nije nita drugo do:
= +
Slika 3.5 Grafiki prikaz zbira izvoda
Grafiku interpretaciju ovog dokaza moemo vidjeti na slici 3.5.

Neka je = 1 () + 2 (). Na slici 2.5 vidimo da je koeficijent smjera tangente krive y
jednak zbiru koeficijenata smjerova 1 () i 2 () u taki .
Fazon zbira je dosta pogodan kad rjeavamo zadatke. Meutim, mnogo bolji fazon od
kazanog je fazon proizvoda dviju funkcija.
3.3.2
IZVOD PROOIZVODA I KOLINIKA DVIJE FUNKCIJE
Teorema 3.8.
Izvod proizvoda dviju diferencijabilnih funkcija = , gdje su

= () i = () jednak je: = ( ) = + .
Odredimo prvo prirataj tj. prirataj i preko prirataja , jer
funkcije i direktno zavise od . Kada 0 tada e i u
0, v 0 . Zbog toga imamo:
Dokaz:
= ( + ) (v + ) ( )
Odnosno djeljenjem sa x imamo:
74
75 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
=
+
+
Izraunavanjem granine vrijednosti kolinika, te znajui da je

proizvod limesa jednak limesu proizvoda imamo:
= lim
0
+ lim
+
0
Proof. a to nije nita drugo do:

= +
Zadnjim izrazom smo dokazali teoremu.
I ova teorema moe biti generalizirana na sljedei nain:
Generalizacija prethodne teoreme. Neka je
= =
=
tada je:
Teorema 3.9.
= ( ) = + + +
=
=
=
Dokaz ove teoreme uradiemo matematikom indukcijom.

Dokaz:
Neka je = 1 tada se naa teorema svodi na jednu funkciju. Meutim, mi uvijek
moemo to smatrati kao dvije funkcije gdje je druga funkcija konstanta i to 2 = 1. Sada
imamo:
Po Teoremi 2.5 imamo:
= 1 = 1 1 = 1 2 .
= (1 2 ) = 1 2 + 1 2
75
76 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Poto je 2 = 1, to je 2 = 0, pa je = 1 . to je i trebalo dokazati.

Neka je = 2 . Za ovu vrijednost broja naa teorema je ve dokazana, odnosno svodi
se na prethodnu.
Pretpostavimo da je teorema 3.5 tana za = , tj. da je:
(2.1)
= ( ) =
=1
=1
=1
Potraimo derivaciju za = + 1. Primjenjujui prethodnu teoremu oko proizvoda

dvije funkcije imamo:
= (1 2 +1 ) = [(1 2 )(+1 )] = ( +1 )
=1
= ( ) +1 + ( ) +1
=1
+1
=1
= ( ) = +1
=1
+1
=1
=1
+1
+ +1 ( )
=1
)]
+1
+1
+1
= ( ) = 1 + 2 + + + +1
=1
=1
1
=1
2
+1
=1
+1
=1
+1
+1
= ( ) =
=1
=1
=1
Zadnji izraz nam pokazuje da teorema vrijedi za = + 1, pa nam po principu

matematike indukcije vrijedi za sve prirodne brojeve.
Teorema
3.10.
Ako je zadan kolinik dviju funkcija koje su diferencijabilne
odnosno: = , gdje je = () i = () gdje je .

Izvod kolinika definisan je izrazom:
76
77 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica

= ( ) =
Uzmimo prirataje , i koji dobijaju funkcije () i

(), (), argument dobije prirataj .
Zbog toga imamo:
=
( + )
(v + )
Odnosno sreivanjem imamo:

=

(v + )
Djeljenjem sa imamo:
Dokaz:
u
=
(v + )
Izraunavanjem granine vrijednosti kolinika, te znajui da je
kolinika limesa jednak limesu kolinika imamo:
u
( )
= lim
= lim
=
0
0 (v + )
2
Savaladali smo nekoliko krucijalnih pravila za izraunavanje izvoda. Sada smo u stanju
kompleksnije izvode raunati.
77
78 Izvod funkcije
3.3.3
Bahrudin Hrnjica
IZVODI TRIGONOMETRIJSKIH FUNKCIJA
Teorema
3.11.
Izvod funkcije = jednak je . Tj.
= () =
Po definiciji tangensa znamo da je: = = . Ako ovako

definisanu trigonometrijsku funkciju podvrgnemo sa prethodnom
teoremom kolinika imamo:
Dokaz:
sin cos cos sin ( sin )

1
= (
) =
=
cos
cos2
cos2
Pa je naa teorema dokazana.
Teorema
3.12.
Izvod funkcije = jednak je . tj.
= () =
Po definiciji tangensa znamo da je: = = . Ako ovako

definisanu trigonometrijsku funkciju podvrgnemo sa prethodnom
teoremom kolinika imamo:
Dokaz:
= (
cos sin sin cos cos )

1
) =
=
2
sin
sin
sin2
Ovim je naa teorema dokazana..

Teorema
3.13.
Dokaz:
Izvod logaritamske funkcije = jednak je tj.
= ( ) =
Na samom poetku dokaza potrebno je kazati da ovo vrijedi ukoliko
su zadovoljena sljedea ogranienja: > 0, 1, > 1. Izraunajmo
prirataj funkcije = log .
+
= log ( + ) log =
= log (1 + )
Dijeljenjem sa imamo:
=
log (1 + )

78
79 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Kada izraz napiemo u obliku imamo:
1

=
log (1 + ) = log (1 + )

Stavimo li da nam je = , tada imamo da ako 0 .

Kada 0 moemo pisati:
1

= lim (1 + ) = lim (1 + ) =
0
0
Ove transformacije i graninu vrijednost odradili smo u poglavlju o

graninim vrijednostima funkcije. Moemo pisati:
1
= log
0
moemo pisati:
= lim
Kako je log = ln
= (log ) =
Za specijalni sluaj kada je = imamo:
1 1

= =
79
80 Izvod funkcije
3.3.4
Bahrudin Hrnjica
IZVOD INVERZNE FUNKCIJE
Ako funkcija () ima izvod = () i ako je = ()

inverzna funkcija date funkcije tada je:
Teorema
3.14.
() =
()
Umjesto dokaza daemo grafiku interpretaciju, odnosno geometrijsko objanjenje

teoreme. Pretpostavimo da imamo (Slika 2.6) grafik funkcije = () i taku koja ima
koordinate (, ()), u kojoj je povuena tangenta .
Slika 3.6 Inverzna funkcija
Tangenta ima koeficijent smjera odnosno gradi sa pozitivnim dijelom ose ugao
, dok sa osom gradi ugao . Poznato je po definiciji izvoda funkcije da je:
= () =
Grafik funkcije = () je istovremeno grafik inverzne pomenute funkcije = ()
gdje je sada nezavisno promjenjiva, i diferenciranje izvreno po . Ako tako
posmatramo funkciju = (), zakljuujemo da je:
= () =
Ako se bolje zagledamo u sliku 3.6, zakljuiemo da su uglovi i suplementni uglovi,
tj. zbir dotinih uglova iznosi 900 . Na osnovu toga i trigonometrijskih transformacija
zakljuujemo da moemo pisati:
= (900 ) = =
80
81 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
odnosno
=
ili
Na ovaj jednostavan nain dobijamo vrlo vanu vezu izmeu dviju inverznih funkcija.
Ova veza omoguuje nam jedan cijeli spektar fazona koje emo koristiti u narednim
teoremama i zadacima. Znai kad god znamo izvod neke funkcije lako nalazimo izvod
njene inverzne funkcije (svakako, ako ono postoji).
=
Inverzna funkcija obraena je u poglavlju o funkcijama, tako da su prethodni koraci u

grafikom dokazu teoreme poznati.
Slika 3.7 Inverzna funkcija
Ako se grafik inverzne funkcije preslikava simetrino u odnosu na pravu = (vidi sliku
3.7,) dobija se kriva ija tangenta u taki gradi sa osom takoer ugao koji se
moe jednostavno provjeriti kada se primijeni osobine simetrinosti krivih.
Teorema
3.15.
Izvod eksponencijalne funkcije = za > iznosi

tj.
= ( ) =
Dokaz:
Zadatak emo rijeiti pomou prethodne teoreme. Ako namjerno

stavimo = log , mi smo tada dobili funkciju gdje je, nezavisno
promjenjiva a zavisno promjenjiva. Potraimo inverznu funkciju te
funkcije. Imamo:
81
82 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
= log
Ako se napravimo Englezi i rijeimo ovu logaritamsku jednainu po
imamo:
=
Ako pogledamo izraz vidimo da smo dobili inverznu funkciju od
funkcije
= log
Poto znamo iz prethodne teoreme da je:
= (log ) =
Primijenivi to na nau teoremu imamo:

=
(log ) =
1
1
=
log (1) log
Rjeavajui dvojni razlomak, te znajui da je: log = ln imamo:

= ln
Poto je: = imamo:
= ( ) = ln
Specijalno za = imamo = ( ) = = .
Teorema
3.16.
Izvod funkcija = , = , = i =
iznose respektivno:
,
,
,
, odnosno:
+ +
1.
2. =
82
83 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
3. = +
4. = +
Za dokaz ove teoreme sluimo se inverznom funkcijom. Poznavajui

izvode inverznih funkcija lako dolazimo do izvoda njihovih inverznih
varijanti.
1.)
1
1
1
1
=
=
=
sin cos 1 sin2

Kako je sin = , jer je = sin sada imamo:
= ( sin ) =
= ( sin ) =
1 [sin( sin )]2
1
1 2
Na kraju:
= ( sin ) =
1
1 2
2.)
Dokaz:
1
1
1
1
=
=
=
sin 1 cos 2
Kako je cos = , jer je = cos sada imamo:
= ( cos ) =
= ( cos ) =
1
1 [cos( cos )]2
1
1 2
Na kraju:
= ( cos ) =
1
1 2
3.)
= ( tg ) =
1
1
1
2
=
=
cos
=
tg
1 + 2
Kada uvrstimo smjenu ctg = tj. = imamo:

= ( ) =
83
1
1 + 2
84 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
4.)
= ( ctg ) =
1
1
1
2
=
=
ctg
1 + 2
Kada uvrstimo smjenu tg = tj. = imamo:

= ( ) =
1
1 + 2
3.3.5
IZVOD HIPERBOLNIH FUNKCIJA

Izvodi hiperbolnih funkcija glase:
1. =
2. =
3. =
Teorema
3.17.
4. =
Obzirom da je po definiciji hiperbolna funkcija:

=
2
+
=
2
1
=

1
=

Dokaz:
Izvode funkcija dobijalmo neposrednim deriviranjem ve poznate

funkcije .
1.)

= (
) = ( ) (
) =
(
)
2
2
2
2
2
+
=
=
2
Ovdje je koritena derivacija sloene funkcije koju jo nismo upoznali.
Sloena funkcija detaljno je opisana u nekoj od narednih stranica.
84
85 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
2.)
+

= (
) =( ) +(
) =
+ (
)
2
2
2
2
2

=
=
2
3.)

1
= (
) =(
)
=

2
2
4.)

1
= (
) =(
)
=

2
2
U dokazu zadnje dvije funkcije koristili smo jednakost hiperbolnih

funkcija: 2 2 = 1
To su bili izvodi u obliku teorema za odreene elementarne funkcije. U narednom
rjeavanju, bilo teorema bilo zadataka, smatrae se da su prethodne teoreme poznate i
nee se dodatno dokazivati.
Pregled izvoda elementarnih funkcija:
85
86 Izvod funkcije
3.3.6
Bahrudin Hrnjica
TABLICE PRAVILA I OSNOVNIH IZVODA

Tabela: 3.1 Tablica osnovnih postupaka raunanja izvoda
IZRAZ
IZVOD
NAPOMENA
( ())
(())
( () + ())
() + ()
(()())
()() + ()()
Proizvod izvoda.
()
(
)
()
()() ()()
2 ()
Kolinik izvoda, gdje je () 0
Izvod konstante i funkcije.

Zbir izvoda.
Tabela: 3.2: Pregled izvoda elementarnih funkcija

FUNKCIJA
IZVOD
( )
( )
1
( )
()
1
2
1
2
1
ln
1
ln
(sin )
cos
(cos )
sin
(log
(ln )
(tg )
( tg )
( sin )
( cos )
1
cos2
1
sin2
1
1 2
1
( )
1 2
1
1 + 2
1
1 + 2

( )
( tg )
( ctg )
( )
( )
1
2
1
2
86
NAPOMENA
87 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
3.4 DIFERENCIJAL FUNKCIJE

Koliko god je rije diferenciranje slina rijei diferencijal toliko je i sam proces
diferenciranja slian raunanju diferencijala funkcije. U stvari drugi naziv za izvod
(diferenciranje) dobilo je naziv upravo od diferencijala. Neposredna posljedica
diferencijala je diferenciranje. Povrh svega to je reeno treba strogo razlikovati ta dva
pojma.
Pretpostavimo da nam je data funkcija = () i da ona ima izvod u taki . Moemo
pisati:
= lim
Uzimajui u obzir pojam beskonano male veliine vidimo da nam je razlika izmeu i
beskonano mala, kad 0. Tu beskonano malu veliinu oznaimo sa .
Moemo pisati da je:

=
(4.1)
Mnoei jednakost gornji izraz sa 0 imamo:

=
(4.2)
Poznato je da zavisi od , a se ne mijenja kad 0 pa imamo:

= +
(4.3)
Zadnji izraz izraava prirataj funkcije . Vidimo da je taj prirataj jednak zbiru
= + . Kad 0 tada tei nuli bre nego jer je = 0,

dok se sabirak = zove glavni dio prirataja funkcije. Druga vana osobina
izraza = je da je linearan po . Preko zadnjih relacija doli smo da pojma
diferencijala.
Definicija 3.2:
Diferencijal funkcije = () zove se proizvod izvoda

= () funkcije i prirataja nezavisno promjenjive:

ili
()
Prethodnu definiciju moemo kazati i tako da je diferencijal funkcije glavni dio prirataja
te funkcije. Oznaavamo ga sa ili ().
Ako namjerno uzmemo funkciju = i potraimo diferencijal dobiemo = 1
odnosno = . Kada stavimo umjesto varijablu imamo da je = . Sada
87
88 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
dolazimo do zakljuka da je diferencijal nezavisno promjenjive jednak njegovom

prirataju. Zato diferencijal = ili = () pa je:
= ili = () ili
()
= ()
Zadnje jednakosti dokazuju nam neposrednu posljedicu izraunavanja diferencijala

funkcije sa diferenciranjem. Moemo zakljuiti:
Definicija 3.3:
Izvod funkcije predstavlja kolinik diferencijala

funkcije i diferencijala nezavisno promjenjive
odnosno izvod funkcije predstavlja diferencijalni
kolinik funkcije.
Zbog zadnje definicije u mnogim literaturama ne samo matematikim nego i drugim

tehnikim nalazimo upravo ovako definisani izvod funkcije, odnosno nalazimo upotrebu
simbola za izvod funkcije, tj.

=
= lim
0
Razmotrimo jo jednom jednakost 4.3:

= +
kako je: = , moemo pisati:
= d + d
Kad 0 tada = 0. Kada usporedimo beskonano male vrijednosti i
d, te uz raniju pretpostavku 0 imamo:
+
=
= 1+
Poto je d 0 tada e 0, pa ostaje samo 1 kad d 0.
Iz zadnjih izraza zakljuujemo da je prirataj funkcije jednak diferencijalu funkcije za
dovoljno malo . Relacija 1 vrlo je znaajna u praksi kada se umjesto prirataja

uzima diferencijal koji je ponekad jednostavnije izraunati od prirataja. Diferencijal
uvijek moemo uiniti dovoljno tanim da nam bude jednak prirataju.
Uradimo jedan primjer i uvjerimo se u gornje kazano.
Primjer 3.1:
Izraunati bez digitrona koliko iznosi ,
88
89 Izvod funkcije
Dokaz:
Bahrudin Hrnjica
Poiemo od funkcije = . Od ranije znamo da je =

1
+ , a dok je diferencijal d = . Na osnovu
prethodni izraza moemo pisati:
1
odnosno
1
+
+
Ako stavimo da je = 4, pa je onda logino = 0,6 , vrlo

jednosavno dobijamo da je:
1
0,6 = 2,15
4
Greka koja je napravljena oviom radnjom reda je 102. Meutim mi
nju (greku) moemo smanjiti po volji.
4,6 = 2 +
89
90 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
3.5 GEOMETRIJSKA INTERPRETACIJA DIREFENCIJALA

Grafika interpretacija diferencijala fnkcije nam omoguuje, kao prvo da slikovito
shvatimo diferencijal, a drugo da shvatimo posljedie geometrijkog diferencijala.U tom
pogledu uoimo na slici 2.8 dio grafa funkcije koja jediferencijabilna i na kome se nalaze
take ,1 , i .
Slika 3.8 Geometrijska interpretacija diferencijala
Ako konstruiemo du
, tako da je
|| , tada je
= , a
= . Ako
povuemo tangentu u taki i njen presijek sa ordinatom take 1 oznaimo sa .
|| tada je = , a ugao = 900 . Iz tog razloga
Nadalje, poto je
zakljuujemo da je pravougli. Ako se sjetimo definicijala trigonometrijskih
funkcija imamo:
=
,
A to nije nita drugo do izvod u taki = () = . Jednaina tangente koja

sadri take i a ije koordinate su (, ), ( + , + ) imamo:
+ = ( + )
(4.4)
Izraz 4.4 predstavlja jednainu prave kroz dvije take, pa transformaciju dalje moemo
pisati:
= ()
pa ako je 0, moemo pisati:
d = ()d
90
91 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Pa moemo zakljuiti na osnovu prethodnog: Diferencijal funkcije predstavlja prirataj

ordinate tangente u taki u taki na grafu funkcije = ()koji odgovara prirataju
argumenta , tj.
= d.
Greku koju na ovaj nain inimo tj. kada kaemo da je = d data je na slici, a to je
du
1 . Du
1 uvijek moemo uiniti malom koliko god elimo, jer ona zavisi
samo od toga koliko je blizu priao nuli.
Preko diferencijala doli smo do druge oznake izvoda funkcije, a to je = d ili

()
() =
d
Do obje relacije prvi je doao Leibnitz, pa je i po njemu dobila naziv Leibnitzova oznaka
izvoda. Razmotrimo jo jednom kako je dolo do toga. Krenuo je od definicije
diferencijala tj. d = ()d, dijeljenjem sa d 0 imamo: d = (). Izvod funkcije

predstavlja kolinik diferencijala funkcije i diferencijala argumenta. Sada moemo lako da
dokaemo teoremu o izvodu inverzne funkcije date prethodno.
Dokaz:
Teoreme 3.14
Neka imamo dvije funkcije = () i = () koje su meusobno

inverzne. Neka je jo funkcija strogo monotona. Diferencijal
izraunavamo na sljedei nain:
= ()
dijeljenjem sa imamo:
1
()
Desnu stranu moemo shvatiti kao Leibnitzovu formu izvoda funkcije
po argumentu , odnosno:
1
Dokaz teoreme zavren.
Teorema
3.18.
()
= ()
Izvod sloene funkcije. Ako imamo sloenu funkciju () =

(()), gje je (()) sa argumentom (), unutranja funkcije
() sa argumentom , tada imamo da je:
() = (())() ()
91
92 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Prirataj funkcije () moemo pisati: = 1 tj. 1 = + ,

pa imamo:
( + ) () = [( + ) ()]
Iz prethodnih izlaganja prirataj funkcije moemo pisati kao:
() = [( + )] () + ()
gdje 0, kad 0. Djeljenjem sa imamo:
Dokaz:
()
()
()
= [()]
+
Ako pustimo da 0 imamo:

()
()
()
= lim [()]
+ lim
0
0
0
lim
= [()]()
A to je i trebalo dokazati.
Zadnjom teoremom smo dobili postupak a izraunavanje izvoda sloene funkcije. Iz
izloenog vidimo da se postupak sastoji od toga da prvo deriviramo funkciju F(()) po
argumentu (), pa zatim dati argument (), po njegovom argumentu . Ovo pravilo
(Teorema 2.18) moe se generalizirati na sljedei nain.
Ako imamo sloenu funkciju () = ( ( ( () ))),
gdje svaka funkcija (+ ( () ) =
, ima izvod po
argumentu + ( () ), tada je:
Teorema
3.19.
() = ( ( ( () ))) ( ( () )) ()
Direktni dokaz neemo provoditi, a on se najlake moe
sprovesti matematikom indukcijom.
Primjer 3.2:
Nai izvod funkcije =
92
93 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Ovu funkciju moemo shvatiti kao sloenu, te se funkcija moe

rastaviti na nekoliko elementarnih funkcija ije smo izvode izraunali
1
prethodno. Funkcija se sastoji od funkcije = , gdje je = , =
1 + 4 , tj = ((())). Primjenimo li teoremu na ovako
definisanu funkciju imamo:
= ()()()
1
1
() = ( ) = (1 ) = 2
1
1
1
() = () = ( 2 ) =
2
2
() = ( 4 ) = 4 3
Rjeenje:
Na osnovu gornjih izraza imamo:

1 1
1
1
= 2
4 3 =
4 3
2
4
2
() 1 +
=
1
2 3
1 + 4 1 + 4
Kada racionaliziramo nazivnik imamo:

=
2 3 1 + 4
(1 + 4 )2
Na osnovu teoreme 3.18 i primjera 3.1 moemo razumjeti kako smo

doli do dokaza izvoda hiperbolnih funkcija.
93
94 Izvod funkcije
3.6
Bahrudin Hrnjica
IZVOD DRUGOG I VIIH REDOVA
Ako diferenciranjem funkcije = (), dobijemo ponovo funkciju () = () te

ako je ona diferencijabilna i nekoj taki prvi izvod funkcije () odnosno ()
zovemo drugi izvod funkcije (), a obiljeavamo ga sa ().
Krae, drugi izvod je prvi izvod prvog izvoda tj. izvod od izvoda funkcije.
[()] = () =
Ako funkcija () ima izvod za vrijednost argumenta koji pripada nekom skupu, tada
se ovaj izvod zove izvod treeg reda ili trei izvod i oznaava sa:
[()] = () =
Krae trei izvod je izvod od drugog izvoda funkcije. Poto je drugi izvod izvod od
prvog izvoda, tada je trei izvod od izvoda prvog reda.
Na osnovu izloenog induktivno moemo definisati izvod.
Izvodom -tog reda (-ti izvod) funkcije () je izvod od 1
Definicija 3.4:
izvoda funkcije ().
Za oznaavanje izvoda koriste se simboli. Za izvod prvog, drugog, treeg oznaka je:
, , . Za izvode etvrtog i viih izvoda: () , () , , () .. Leibnitzova forma
2
izvoda oznaavamo sa: , 2 , ..., .

Primjer 3.3
Rjeenje:
Nai 4-ti izvod funkcije = .

Kako znamo da je 4-ti izvod jednak izvodu treeg izvoda, a trei
izvodu drugog izvoda, a drugi izvod prvog izvoda, sukcesivno
raunamo izvod izvoda na sljedei nain.
= (3 4 ) = 3 4 3 = 12 3
= (12 3 ) = 12 3 2 = 36 2
= (36 2 ) = 36 2 1 = 72
() = (72) = 72
Dakle 4-ti izvod funkcije = 3 4 iznosi () = 72.
Razmotrimo sada postupak izvoda viih redova sloenih funkcija, te definiimo ope
pravilo izvoda vieg reda sloene funkcije.
Teorema 3.20
Ako definiemo sloenu funkciju () = (()) i

ako funkcija F(f(x)) i f(x) imaju konane izvode
drugogo reda tada sloena funkcija () ima izvod
drugog reda jednak:
94
95 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
2 () 2 () 2 2 ()
=
(
) +
2
2

Kao i u primjeru pronai emo prvo prvi izvod sloene funkcije:
() = (()) ()
Dokaz:
Ako sada primijenimo teoremu o produktu izvoda te teoremu o izvodu

sloene funkcije imamo:
2 ()
() =
= (()) () () + ()())
2
2 ()
()
=
= (())( ())2 + ()()
2
2 ()
2
2 2
()
=
=
( ) +
2
(())2
2
Ako su funkcije tri puta diferencijabilne, tada je sloena funkcija
() = (()) takoer tri puta diferencijabilna pa je trei izvod
funkcije:
()
3 ()
=
3
3
3
2 2 2 2
(
)
+
2
+
(())3
2 2 2 2
3
+
3
3
3
2 2 3
=
( ) +3 2
+
(())3
2 3
=
Ako generaliziramo teoremu, dolazimo do opeg zakona po kojem raunamo n-ti izvod
sloene funkcije pod pretpostavkom da parcijalne funkcije imaju n-ti izvod. Do tog
zakona doao je Leibnitz pa se po njemu zove Leibnitzova formula.
Posmatrajmo proizvod dviju funkcija: () = ()().
Prvi izvod funkcije () = ()() + ()().
Ponovnim diferenciranjem drugi izvod iznosi: () = + 2 +
Ponovnim diferenciranjem imamo trei izvod: () = + 3 + 3 +
Moda vas desna strana izvoda funkcije podsjea na Newtonow binomni obrazac.
Zakljuujemo sljedee:
() () = ( ) () + ( ) (1) + + ( ) ()
0
95
(4.5)
96 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
gdje su ( ) = 1, . . . , binomni koeficijenti Newtonovog obrazca. Zadnju formulu
moemo dokazati matematikom indukcijom.

Iz prvog, drugog i treeg izvoda vidimo da je formula tana za prvih nekoliko prvih
brojeva. Pretpostavimo da vrijedi za = > 0 tj. da vrijedi:
() () = ( ) () + ( ) (1) + + ( ) ()
0
1
(4.6)
Naimo k+1 izvod funkcije imamo:
(+1) () = (( ) () + ( ) (1) + + ( ) () )
0
1
Po teoremi o proizvodi izvoda funkcije imamo:
(+1) () = ( ) (+1) + ( ) () + ( ) () + ( ) (1) +

0
0
1
1
(+1)
()
+ ( )
+ ( )
+1
+1
Poto je ( ) = (
) te ( ) = (
), te ako zajednike lanove izvuemo ispred
+1
0
0
zagrade imamo:
(+1) () = ( ) (+1) + () (( ) + ( )) + (1) (( ) + ( )) +

0
0
1
1
2
+ 1 (+1)
) + ( )) () + (
)
+1
1
+ ((
+1
Iz jednakosti binomnih koeficijenata ( ) + (
)=(
) imamo:
+1
+1
(+1) () = (
+ 1 (+1)
+ 1 (+1)
)
+ ( ) () + + (
)
+1
0
1
Kako smo dokazali da formula vrijedi za prvih nekoliko prirodnih brojeva, te iz

pretpostavke 3.6 da vrijedi za neki = > 0 , dokazali da vrijedi i za = + 1, to na
osnovu matematike indukcije zakljuujemo da tvrdnja vrijedi za sve prirodne brojeve.
Primjer 3.3.
Rjeenje:
Nai n-ti izvod funkcije =

Ako uvedemo smjenu 2 = (), = (), prema Leibnitzovoj
formuli imamo:
96
97 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
() () = ( )() 2 + 2( )(1) +
( 1)( 2)
0
6
( )(2)
Vidimo da poslije treeg lana binomnog obrazca boivamo nule pa
zakljuujemo da je:
() () = 2 + 2 1 + ( 1) 2
jer je:
( ) =
= ( ) = 2
()
( ) =
( )
Pomou Leibnizove formule nai trei izvod funkcije

Primjer 3.4.
() = ^
Ako uvedemo smjenu ln = (), 2 = (), prema Leibnitzovoj
formuli imamo:
1
1
2
() = ln , () = , () = 2 , () = 3
() = 2 , () = 2, () = 2, () = 0
Rjeenje:
Po Leibnitzovoj formuli imamo:

() = + 3 + 3 +
2
1
2
= 0 + 3 3 2 2 + 3 2
() =
97
98 Izvod funkcije
3.6.1
Bahrudin Hrnjica
IZVODI FUNKCIJA DATIH U PARAMETARSKOM OBLIKU
Ako je funkcija = (), = () imaju izvode

drugog reda, tada funkcija () definisana preko
skupa datih funkcija ima drugi izvod koji je jednak:
Teorema 3.21
() =
() () ()()
()
Kako smo rekli u prethodnoj teoremi izvod funkcije date u

parametarskom obliku iznosi: = ()
()
= () =
()
Iz zadnje relacije dolazimo do drugogo izvoda:
Rjeenje:
()
(
)
()
= () = =
=
()3
()3
Do zadnje relacije doli smo koritenjem teoreme za derivaciju

kolinika funkcija. Zaista, vidimo da je:
() () ()()
()
=
=
()3
Primjer 3.5.
Nai drugi izvod funkcije date u parametarskom obliku =

, = ( < < ).
98
99 Izvod funkcije
Bahrudin Hrnjica
Primjenjujui teoremu o prvom izvodu imamo: = .

Drugi izvod izraunavamo prema zadnjoj teoremi:
2
(cos 2 + sin2 )
= 2 = =
=
3
3 sin3
= 2 3
sin
Rjeenje:
Napomena: esto se derivacije parametarskih funkcija, odnosno

funkcija koje zavise od vremena, oznaavaju sa takom notacijom. Pa
kada se hoe da napie prvi izvod funkcije = () , pie se = ().
Analogno drugi izvod: = ().
Zbog ove notacije teoremu 3.21 moemo pisati i kao:

=

3.6.2
( )
MEHANIKA INTERPRETACIJA DRUGOG IZVODA
Kazali smo da nam mehanika interpretacija prvog izvoda oznaava brzinu kretanja neke
take tj. = (), gdje je () = zakon puta. Uoavamo da nam je brzina ,
takoer funkcija vremena . Ako izraunamo drugi izvod puta po vremenu dobiemo
brzinu promjene brzine take ili krae ubrzanje. Dakle ako mjerimo promjenu brzine
imamo: = = ().
Ubrzanje take je drugi izvod puta po vremenu. Sve ovo naravno vrijedi za pravolinijsko
kretanje take, dok, uope za bilo koje kretanje, krivolinijsko ili drugo ono oznaava smo
jednu koponenu kretanja-tangencijalnu komponentu.
Primjer 3.6.
Ako je zakon puta dat izrazom = + + , potrebno je

nai brzinu i ubrzanje.
Rjeenje:
Brzina take = = 10 + 6.
Ubrzanje take =
= 2 = 10.
99
100 Izvod funkcije

3.6.3
Bahrudin Hrnjica
DIFERENCIJALI VIEG REDA
Kako smo prije definisali diferencijal funkcije = () iznosi = (). Kada

definiemo diferencijal vieg reda, smatramo da je konstantna veliina. Takva osobina
za govori nam da je diferencijal drugogo reda () = 2 .
Openito diferencijal n-tog reda definie se preko diferencijala n-1 reda odnosno:
= (1 )
Poto je = () tada je: 2 = () = ( ()) = (), pa imamo

diferencijal drugogo reda:
2 = () 2
Ako generaliziramo defirencijal n-tog reda, imamo:
= () ()
Definicija 3.5
Diferencijal n-tog reda jednak je proizvodu n-tog izvoda

funkcije = () i n-tog stepena diferencijala argumenta.
Posljedica 3.1
Definicija 2.3 definie Leibnitzovu oznaku n-tog izvoda:

= () ()

Poznavanjem izvoda sloene funkcije i generalizacije teoreme o izvodu sloene funkcije

(Leibnitzove formule) dolazimo do diferencijala drugog i viih redova sloene funkcije.
100

Odabrana Poglavlja Iz Matematike PDF

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Odabrana Poglavlja Iz Matematike PDF

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

BAHRUDIN HRNJICA

BIHA 1996, REPRINT 2010

nspirisan jednim skromnim iskustvom u prenoenju znanja mojim prijateljima i

Biha, Decembra 1996.

TEORIJA O MATEMATIKOJ INDUKCIJI

eki studenti i srednjokolci pri prvom susretu sa matematikom indukcijom

Zaboravite sve to ste znali, do sada, o Principu matematike indukcije!.

Skupom Prirodnih bojeva zovemo svaki skup N za ija ma

Svaki prirodan broj ima svoj slijedei broj .

1. (Ili, jedan nije slijedei broj ni za koji prirodan broj)

= a = b. Dva prirodna broja su jednaka ako su im

2. ako postoji prirodan broj , pa takoer i njegov

Ni u kom sluaju nemojte popiti previe vina.

Ovo ne morate itati

U matematici postoje dva naina rasuivanja:

Deduktivni nain rasuivanja vodi do toga da morate probati vino u svim

Ako neka tvrdnja (), koja zavisi od prirodnog broja ,

PRIMJER PRIMJENE MATEMATIKE INDUKCIJE

Prije samog poetka vratite se na definiciju matamatike indukcije. Nakon to ste jo

vidimo da, ako izraunamo desnu stranu, dobijamo: 1 = 1.

ZADACI ZA PRAKTINU PRIMJENU MATEMATIKE

Smatrajui da su prva dva koraka razumljiva problem predstavlja korak 3, odnosno da iz

Zbog tog razloga desna strana jednakosti (1.8) poprima oblik:

Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi:

Dokaz: Prvi korak napravimo na brzinu, jer jedino je to ovdje shvatljivo.

Pretpostavimo da je Zadatak 2, za neki prirodan broj = ( > 0 ) djeljiv sa 7. To

62(+1)1 + 1 = 62+21 + 1 = 62 621 + 1

Pretpostavimo da zadatak 3 vrijedi za = , odnosno:

Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi:

Pretpostavimo da zadatak 4 vrijedi za neki prirodan broj k, odnosno:

Dokazati da za svaki prirodan broj vrijedi:

Pretpostavimo da jednakost vrijedi za neki = ,tj.

Vidimo da smo iz pretpostavke da vrijedi za = , dokazali da zadnja jednakost vrijedi i

Ovo ne morate itati

Kada kaemovidimo da smo dokazali i za n=k+1 to znai u bukvalnom

Pretpostavimo da je za = , izraz (1.18) djeljiv sa 9. To moemo pisati kao:

341+2 + 1 = 36 + 1 = 729 + 1 = 800 = 10 80

342+2 + 1 = 310 + 1 = 59049 + 1 = 59050

Pretpostavimo da je za = , izraz (1.20) djeljiv sa 10. To moemo pisati kao:

34(+1)+2 + 1 = 34+4+2 + 1 = 34 34+2 + 81 80 =

Vidimo da iz pretpostavke (1.21) za = lahko dokazujemo da (1.21) vrijedi za =

281+6 + 1 = 214 + 1 = 16384 + 1 = 16385

282+6 + 1 = 222 + 1 = 4194304 + 1 = 4194305

Pretpostavimo da je za = , izraz (1.22) djeljiv sa 5. To moemo pisati kao:

28(+1)+6 + 1 = 28+8+6 + 1 = 28 28+6 + 256 255

Jednostavnim dokazom, uz pomo pretpostavke, dokazali smo da izraz (1.22) vrijedi za

Dokazati da za svaki prirodan broj , gdje je 5

Sada zastanimo na dokazu ovog zadatka i dokaimo jednu Lemu.

Za svaki > 2 izraz 2 > 2 + 1

Neka je za neki = , > 2, vrijedi:

2+1 > ( + 1)2

Maloprije smo dokazali da je:

Vidimo da smo i ne znajui dokazali da je iz pretpostavke za = nejednakost vrijedi za

Dokazati da za svaki prirodan broj vei ili jednak

Pretpostavimo da je za neki n=k , ( 5) vrijedi:

Koristei ovu pretpostavku (1.30), te koristei nejednakost da je 2 > 5, to je oigledno

Zadnjim izrazom da nejednakost vrijedi i za = + 1. Zadnje nejednakosti daju nam

Istim postupkom kao i za = 2 imamo:

Sabiranjem lijeve strane imamo:

Kvadriranjem cijele nejednaine:

Pretpostavimo da je za neki = izraz (1.33) taan, tj:

Na tako pretpostavljenu nejednakost dodajmo + 1-vi lan. Imamo:

Dokaimo sada da je: