Mauro Biglino - Biblija Nije Sveta Knjiga PDF

www.balkandownload.
org
MAURO BIGLINO
BIBLIJA
NIJE SVETA
KNJIGA
TELEdisk, 2015.
www.balkandownload.org
Naslov originala:
LA BIBBIA NON E UN LIBRO SACRO
Prijevod:
Denis Nadeni
______
1.
Zato knjiga nosi
ovaj naslov?
svojem uobiajenom znaenju Biblija oznaava Stari zavjet, a budui da

su ostale knjige poznate pod nazivom Evanelje ili Novi zavjet, u ovoj
knjizi Biblija e dakle, skraeno, oznaavati Stari zavjet.
Za znaenje pojma sveto pribjegao sam rjenicima talijanskog jezika:

sveto (Devoto-Oli) - ono to je povezano s boanskim prisustvom ili kultom
sveto (Garzanti) - koji se odnosi, koji pripada bogu/boanskom, koji se
odnosi na religiju
sveto (Zingarelli) - koje pripada boanstvu, koji sudjeluje u boanskoj moi
Ova, kao i moje ranije knjige, istiu kako boanstvo shvaeno u duhovnom
smislu nije prisutno u Starom zavjetu. Posebice:
- nema Boga
- nema oboavanja upuenog Bogu.
Prisutna je samo poslunost upuena pojedincu po imenu Jahve (Yahweh)
koji pripada grupi pod nazivom Elohim, biima od krvi i mesa koji nikad nisu
nazvani bogovima u duhovnom smislu. Propovjednik ne ostavlja mjesta sumnji,
ve jasno tvrdi da ovjek nema nita vie duu ili duh u odnosu na ivotinje te
kako nakon smrti ljudi i ivotinje odlaze na isto mjesto Prop , -20). Eto zato
naslov knjige kategoriki tvrdi da Biblija nije sveta knjiga. Ona to nije prema
opem znaenju rijei svet koju smo upravo definirali. Znaenja koja
subjektivno mnogi pridaju pojmu sveto ne mogu ovdje biti razmatrana jer u
komunikaciji treba uzimati u obzir vrijednosti i znaenja koja pojedini termini
slubeno imaju i koja su opeprihvaena, a ne samo ona subjektivna i osobna.
Inae slijedi potpuna nemogunost u komunikaciji i razumijevanju.
______
2.
Uvod: od Biblije do Pinokija
Sve vie ljudi me pita:
je li Biblija izmiljena?
akon mnogo godina provedenih na mjestu prevoditelja s masoretskog

hebrejskog, nakon objavljivanja sedamnaest knjiga Starog zavjeta za
Edizioni San Paolo 1 prevedenih s Hebrejske Biblije Stuttgartensia
(Lenjingradski kodeks), nakon objavljivanja tri knjige o Bibliji, tri godine
javnog djelovanja i vie od trideset tisua prodanih knjiga, objavljujem ovu
knjigu koju se ne osjeam nazvati knjigom, ve predavanjem na tipkovnici
umjesto za mikrofonom. Rije je o pregledu koji se dotie raznih tema s ciljem da
istakne temeljno pitanje koje se tie naeg odnosa s onom knjigom o kojoj si
postavljam sljedee pitanje: jesu li nam uvari znanja zaista ispriali ono to ona
sadri? Odgovor je za mene oigledan - apsolutno nisu.
Osim to nam nisu ispriali, ili su i puno dalje od toga te namjerno su i

bestidno izmislili ono ega u toj knjizi nema. To je i motiv zato sam knjizi dao
tako asertivan i prividno provokativan naslov. U ovome predavanju za
tipkovnicom nai ete i odgovore na kritike i zapaanja koje su predstavnici
razliitih i esto oprenih doktrina uputili na raun mojih hipoteza iz mojih
ranijih radova, a koji e biti citirani dalje u tekstu. Rije je o putu koji kree od
prvog retka Knjige Postanka pa sve do razmatranja, iako zasad samo u kratkim
crtama, o krajnjoj prevari - dakle, od Adama do Isusa. Radi se o prii koju su
posjednici tih znanja umjetno fabricirali koristei takozvane svete tekstove samo
kao izliku, kao poticaj kojim bi izrazili svoju konstrukciju.
Budui da je rije o izlaganju , sveo sam na minimum citate i bibliografske
navode kojih ima mnogo u mojim drugim knjigama. Bibliografija je dakle
esencijalna te sadri tekstove koji se odnose na navedene citate. S druge strane,
u ove tri godine javnog izlaganja mojeg rada, primijetio sam kako se
profesionalni kritiari ponaaju na neobian i nekoherentan nain. Ako uju ili
1
Vatikanska izdavaka kua op. prev. .
proitaju tvrdnju koja se slae s njihovim idejama, tada ne trae izvor i ne trae
da bude kontekstualizirana. Prihvaaju je takvom kako je izreena, bez da dalje
postavljaju pitanja, iako bi ta tvrdnja mogla biti glupost stoljea. Ako proitaju ili
uju hipotezu teoriju koja se ne slae s njihovim idejama ili ako ih jo gore
dovodi u pitanje, odmah trae izvore, uvode pojmove alegorije ili metafore,
opravdavaju sve kontekstualizacijom i sl.
Napiem li, na primjer, da je Jahve volio itavo ovjeanstvo neto to se
kosi s itavim Starim zavjetom kritiari ute, ali ako napiem da je Jahve
nareivao da se masakriraju ene, starci i djeca to se u vie navrata ponavlja u
tekstu i to se zaista dogaalo , odmah me pitaju gdje to pie, u koji je kontekst
umetnut taj dogaaj. Upozoravaju me i tvrde kako to mora biti shvaeno i
tumaeno u prenesenom znaenju ili metaforiki, umetnuto u povijesni i
kulturni kontekst u kojem se to dogodilo, da treba istraivati kako bi se dolo do
dubljeg, ezoterinog znaenja itd. Nikad mi nitko nije rekao da je prvi redak
Postanka u prenesenom znaenju, a upravo taj redak sadri tvrdnju koja nema
nikakve veze s onim to je nama preneseno - ne govori o stvaranju , ve o
neemu sasvim drugom vidi analizu iz prole knjige U Bibliji nema stvaranja).
Uglavnom, sutina ponaanja dogmatika jest sljedea: ono to im se svia
mogu doslovno tumaiti, tako kako jest, a ono to im se ne svia zaudno
zahtijeva produbljenu analizu i interpretacije razliite prirode. Ovo pisano
predavanje je dakle poput bujice iji tok tee zajedno s mislima koji ih prate, bez
izdvojenih tumaenja.
Nisam niti prenosio retke na hebrejskom kao to sam inio u prethodnim
knjigama i kao to u to initi ubudue, zato to sam odluio dati mjesta
slubenim prijevodima - onima koji nisu sporni - s posebnom panjom
posveenom prijevodima Talijanske biskupske konferencije CEI . Njima se
mora priznati kako sa sve vie objektivnosti potuju znaenja hebrejskog teksta,
takoer i u dijelovima koji se mogu initi neprikladnima ili ak tekima za nauk.
Pustio sam i mnogo mjesta tezama rabina koji prouavaju ove tekstove bez
uvjetovanja ultraortodoksnog integralizma ili nacionalizma cionizma , iji
dogmatizam ne dozvoljava sumnje ili razmiljanja koja mogu dovesti do
zakljuaka koji su drugaiji od onih koji su ve unaprijed odreeni. elim samo
pojasniti da kada citiram hebrejske filologe , mislim na one blogove i forume koji
su analizirali moje prethodne knjige. itatelj e moi slijediti ovu rijeku
podataka, uzimajui ih kao polaznu toku i poticaj kako bi nastavio osobno
6
produbljivanje i samostalno procijenio konzistentnost trebao bih rei
nekonzistentnost temelja te velike konstrukcije koja nam je stoljeima
predstavljana kao istinita.
Kao to uvijek govorim i piem, znam da ne posjedujem istinu; takoer znam
da mogu pogrijeiti - na greke nitko nije imun. Ipak, bez lane skromnosti,
svjestan sam da sam kroz desetljea razvio barem dovoljno znanja kako bih
mogao otkriti oite prevare drugih. Sedamnaest knjiga mojih prijevoda
objavljenih pri Edizioni San Paolo svjedoi tome u prilog. Sumnje i pitanja koja
padaju na pamet itatelju pravi su pharmakon koji potie samostalan proces
spoznaje, neovisan od bilo kakvih uvjetovanja.
Ovdje nastavljam dugi put zacrtan ovih godina - doslovno prevodim Bibliju s
hebrejskog i pokuavam to je jasnije mogue ispriati ono to pronalazim. Ako
je to to pronalazim bajka, kao to je to npr. Pinokio, ja pripovijedam Pinokija.
Mora meutim biti jasno da su tu bajku uveli i razradili redaktori hebrejske
Biblije.
______
3.
Je li Biblija pouzdana?
ao to sam ve napomenuo, zbog kratkoe upotrebljavam termin Biblija
mislei na Stari zavjet te odmah na poetku tvrdim kako je Stari zavjet
bio predmetom kolosalne prevare. Govorimo o prikrivanju i falsificiranju
koje je injeno stoljeima od strane onih koji su naumili koristiti te
zapise za ciljeve koji nemaju nikakve dodirne toke s duhovnou. Iako se izraz
duhovnost nairoko koristi, koristi se na varljiv ili barem, ako je netko djelovao
u dobroj vjeri, pogrean nain. O Starom zavjetu znamo ono to su nam monici
svakog vremena eljeli da znamo, od hebrejskih teologa koji su pokrenuli proces
monoteistikog uenja pa sve do sadanjih struktura koje se temelje na
teolokim i ideolokim sustavima miljenja koji su bez ikakvog temelja - samo je
manipulacija nad biblijskim tekstom omoguila njihovu definiciju i irenje.
Zapoet u s predstavljanjem stvarnosti koja nema nikakve veze s

prijevodima. Katolici moraju vjerovati u, tj. smatrati nadahnutim od takozvanog
biblijskog Boga,
starozavjetnih knjiga; u hebrejski kanon prihvaeno je samo
knjiga, zato to ne priznaju istinitim i nadahnutim od Boga neke knjige koje
krani prihvaaju: Tobiju, Juditu, Knjigu Mudrosti, Baruha, Propovjednika, Prvu
i Drugu knjigu o Makabejcima te neke dijelove Estere, Daniela 3, 24-90 te pogl.
13- . Biblije koje imamo uglavnom su ureene redigirane na osnovi izdanja
Biblia Hebraica Stuttgartensia, odnosno verziji za tisak lenjingradskog
masoretskog teksta (o svemu sam pisao u svoje dvije prethodne knjige).
Reformirana crkva, tj. protestantizam, priklanja se u sutini hebrejskom kanonu.
Kopti dre kanonskim, dakle nadahnutim istinom knjige koje Rimokatolici i
idovi ne prihvaaju, kao to su Knjiga proroka Enoha i Knjiga jubileja. Grka
pravoslavna crkva ne koristi kao osnovu lenjingradske Masoretske tekstove, ve
tekst sedamdesetorice, Septuagintu, tj. Bibliju napisanu na grkom jeziku u
Egiptu u . stoljeu pr. n. e. Ova Biblija ima oko tisuu razlika u odnosu na onu
masoretsku, pa i znatnih razlika u znaenju teksta koje ponekad mogu otkriti
prepravljanja neistine u tekstu koja su dodali masoreti. Ova verzija na grkom
inila je biblijski temelj oeva Crkve u prvim stoljeima, sve dok rimska Crkva
nije odluila uzeti idovski kanon kao osnovu. Rabini su, naprotiv, odbili
Septuagintu tvrdei kako su prihvatljive samo one knjige koje su vjerne Zakonu;
8
samo one knjige napisane u Palestini; samo one napisane na hebrejskome; samo
one napisane prije razdoblja Ezre (5. st. pr. n. e.).
Ali to nije sve: rodi li se pojedinac u Palestini na teritoriju Samaritanaca, bit
e mu reeno da se istina ne nalazi u masoretskim tekstovima, ve u
samaritanskoj Tori Petoknjiju koja se razlikuje od one masoretske u dvije
tisue varijanti. Peita, sirijska Biblija koju prihvaaju maroniti, nestorijanci,
jakobiti i melkiti razlikuje se takoer od masoretske Biblije.
Dakle, prije negoli uope stignemo do problema prijevoda, ve imamo mnogo
moguih Biblija te doznajemo da su sve one, sa svojim bezbrojnim varijantama,
proglaene neupitno istinitima od onih ljudi koji ive unutar tih tradicija. Ove
prve naznake bile bi same po sebi dovoljne da nam pojasne da Biblija u koju
moramo vjerovati ovisi od povijesnog razdoblja i mjesta u kojem smo roeni,
odnosno da ne postoji apsolut jer postoji uvijek netko koji odluuje umjesto
nas, pokazujui nam na dogmatian nain koja je zacrtana istina i gdje je
moemo nai.
Ali, situacija nije tako jednostavna. Najstariji biblijski tekstovi koje
posjedujemo su oni pronaeni u peinama Kumrana. Neki od njih potjeu iz .
stoljea pr. n. e. Izmeu Izaijine knjige pronaene u tim svicima i Izaijine knjige
koju su uredili masoreti ima vie od
varijanti, pa i itavih rijei koje se
nalaze u jednom, a ne u drugom tekstu i obrnuto.
______
4.
Neslaganja oko proroka Daniela i
jedanaest nestalih knjiga
kao da to nije dovoljno...
Razlika ima i unutar prihvaenih kanona o kojima smo maloprije govorili:
katolikom, idovskom, protestantskom, koptskom... Na primjer, za krane
je Daniel prorok i, krenuvi od njegovih proroanstava koja se smatraju
vjerodostojnima, esto se razrauju apokaliptina proroanstva na kojima su
mnogi propovjednici zaradili svoja bogatstva. idovi, naprotiv, ne smatraju
Daniela prorokom i njegova je knjiga uvrtena meu ketuvim, manje vane knjige
Starog zavjeta. Ali to nije sve - vrh rabinata iz SAD-a pie kako su njegova
proroanstva npr. proroanstvo o
godina bila plodom namjerne
manipulacije provedene kako bi se ispravili raniji tekstovi (feremija) koji su se
pokazali pogrenima.
Daniel se dakle:
- smatra prorokom za Rim
- ne smatra prorokom za Jeruzalem
- smatra ak preraivaem za dra Davida Wolpea (Senior rabbi Sinai
Temple Los Angeles)
Ovim zapaanjima, prema kojima bismo autora Danielove knjige mogli u

najmanju ruku nazvati intelektualno nedovoljno potenim, valja pridodati jo
neke objektivne elemente, oite pogreke ureivaa Biblije, koji se svakako ine
slabo informiranima:
- u Dn 4,30 govori se o Nabukodonozorovom ludilu, dok je umna
poremeenost pogodila njegova sina Nabonida
.-539. pr. n. e.) koji
je napustio tron i grad Babilon da bi se vjerojatno povukao u oazu
Tema dogaaj je ispripovijedan u jednom kumranskom dokumentu
koji je poznat kao Nabonidova molitva. ini se da je esenska zajednica
bolje informirana od takozvanog proroka),
- u Dn , pie kako je Baldasar bio Nabukodonozorov sin. Bio je
zapravo Nabonidov sin.
10
- u Dn , pie da je Baldasar ubijen za vrijeme osvajanja Babilona.
Kralj koji je te noi ubijen jest Nabonid, budui da je Baldasar ve
ranije ubijen u jednoj bitci izvan grada.
- u Dn , pie kako je nakon Baldasarove smrti Darije Medijac dobio
Babilonsko kraljevstvo, dok je zapravo perzijski kralj Kir osvojio grad,
a Darije ga je osvojio tek
godine pr.Kr., pobijedivi pobunjenika
koji je bio na vlasti pod imenom Nabukodonozor IV.
- u Dn , pripovijeda se o vienju koje je prorok imao u Babilonu.
Tekst kae: Bijah na obali velike rijeke Tigrisa , a poznato je da
Babilon na Eufratu (!).
Uz mistifikaciju brojeva i proroanstava, nepoznavanje povijesnih injenica i
zemljopisa esto istaknutih i u fusnotama, ak u katolikim Biblijama moram
primijetiti kako je autor te knjige vrlo slabo iskoristio boansko nadahnue.
Bolje je uinio idovski kanon koji je, mnogo opreznije, Danielovu knjigu
svrstao meu ketuvim, tj. meu manje vane knjige, gdje joj je zasigurno pravo
mjesto.
Sline pogreke pronalazimo i u lobiji, koja nije ni ukljuena u hebrejski
kanon:
- u Tob , pie kako se deportacija o kojoj se govori u tom odlomku
dogodila u vrijeme Enemesara almanasar ili Sargon II? , a koja se
zapravo dogodila u vrijeme Tiglata Pilesera III, koji je, kako pie u
Drugoj knjizi o Kraljevima 15,29, osvojio svu zemlju Neftalijevu i
deportirao stanovnitvo u Asiriju.
- u Tob ,
pie da se nakon almanasarove smrti na tron popeo
Sanherib, dok je to zapravo bio Sargon II. Sanherib je bio tek njegov
nasljednik.
Ovo su samo neki od primjera bezbrojnih nepodudarnosti i pogreaka koje
ete, kako to sam ve napisao, pronai istaknute ak i u fusnotama Biblija koje
svi imamo kod kue. Te propuste moemo, naravno, pripisati problemima u
pisanju o kojima u govoriti kasnije, ali ostaje injenica kako pouzdanost autora
ovih tekstova posebno Daniela koji ne samo da grijei ve i namjerno
manipulira sigurno nije primjerna, a Danielova knjiga je ipak uvrtena u
katoliki kanon i to ak meu velike proroke.
Oito je dakle da mi posjedujemo samo jednu od moguih Biblija. Kaem

jednu jer su mogue Biblije potencijalno brojnije nego to moemo zamisliti brojnije su od gore navedenih jer im se pridodaju sve one knjige koje su kroz
11
stoljea nestale, ali su ostale citirane u slubeno prihvaenoj Bibliji. Rije je o
tekstovima koje su stari autori poznavali i smatrali valjanima i pouzdanima, do
te mjere da su ih koristili kao izvore ili kao uputu za itatelje svojeg vremena.
Evo popisa jedanaest knjiga koje su slubeno nestale, ali su spomenute u

Bibliji. U zagradama su naznaeni odlomci u kojima su spomenuti:
- Knjiga Jahvinih ratova (Brojevi 21:14)
- Knjiga Jaerova ili Knjiga Pravednika Joua
: , Druga knjiga o
Samuelu 1:18)
- Solomonova djela ili Povijest Salomonova (Prva knjiga Kraljeva
11:41)
- Povijest vidioca Samuela (Prva knjiga Ljetopisa 29:29)
- Povijest proroka Natana (Prva knjiga Ljetopisa 29:29, Druga knjiga
Ljetopisa 9:29)
- Proroka knjiga ilonjanina Ahije (Druga knjiga Ljetopisa 9:29)
- Proroka besjeda vidioca Adona (Druga knjiga Ljetopisa 9:29)
- Povijest proroka emaje (Druga knjiga Ljetopisa 12:15)
- Knjiga o Jehuu ili Povijest Hannanijeva sina Jehua (Druga knjiga
Ljetopisa 20:34)
- Povijest Hozajeva ili Izreke vidjelaca (Druga knjiga Ljetopisa 33:19).
Pitamo se jesu li te knjige unitene ili su nam samo uinjene nedostupnima? I
zato?
Tko je intervenirao na njima kroz stoljea? Ne mislim samo na rimsku Crkvu,
nego u veoj mjeri na sveenike i teologe jeruzalemskog Hrama...
Zato su eliminirali te knjige uinivi ih nedostupnima? to su sadravale te
knjige toliko opasnog za uenja koja su monici tog vremena i svakog vremena
irili?
Jesu li bile isuvie eksplicitne u predstavljanju Jahve i njegovog naina
djelovanja? Bi li bile dovele u pitanje monoteistiku i muko-ovinistiku viziju
svijeta koju su se odluili razraditi i iriti?
Postoje hebrejski egzegeti koji i dan-danas interveniraju na masoretskoj

verziji i, ne potujui injenicu da se masoreti smatraju uvarima masore
tradicije , mijenjaju tekst, mijenjajui vokale u tekstu i dobivajui/uvodei tako
nova znaenja, u potpunosti drugaija od onih koje je masorah prenijela. Takvo
slobodno ponaanje potvruje injenicu da postoji mnogo tradicija i opravdava
naslov moje knjige - ti isti hebrejski egzegeti oito ne smatraju svetim Stari
12
zavjet, jer kada bi zaista tako bilo, ne bi im palo na pamet da ga mijenjaju: ono to
je sveto po svojoj je prirodi nedodirljivo .
Situacija je toliko problematina da je
. na Hebrew University u
Jeruzalemu izraena potreba da se pokua rekonstruirati Biblija koja bi bila
najblia mogua onoj izvornoj, za koju naravno nitko ne zna kakva je bila. Tako
je nastao Bible project koji e trajati dva stoljea; za
godina dobit emo
moda, biblijski tekst slian nekom hipotetskom, ali nepoznatom originalu.
Ima meutim jedan temeljni element koji e nam zauvijek ostati nepoznat vokalizacija biblijskih tekstova. Da pojasnimo: svi biblijski tekstovi pisani su
samo suglasnicima u nizu, bez ikakvog razmaka izmeu rijei. Zadatak masoreta
uvara izraelitske tradicije o kojima se govorilo ranije a iji se posao odvijao od
VI. do IX. stoljea nove ere dakle u relativno bliskom vremenu , sastojao se
upravo u tome da prepoznaju rijei u tim nizovima i umetnu samoglasnike kako
bi se mogli odrediti i prepoznati znaenja i sadraji. Biblija koju danas imamo
dobila je svoje konano znaenje nadahnuta Bogom? u vrijeme Karla Velikog.
Jedan od koordinatora Bible Projecta, prof. Alexandre Rofe, docent na Hebrew

University, potvrdio je u intervjuu za Corriere della Sera (kolovoz 2011.) da svaki
tekst koji je izdiktiran ih prepisan runo nije nikad ostao jednak onom ranijem.
Tekstovi iz
. g.pr.Kr. bili su poput preokrenutog ljevka: za svaku rije koja je
ulazila, izlazilo ih je mnogo. Ali dva i pol stoljea kasnije, dogodilo se obrnuto lijevak se preokrenuo i u Hramu je netko rekao: ovo je slubeni tekst . Otada su
sve knjige ispravljane i ako je neka knjiga previe odskakala, ne mogavi je
unititi, zakopali bi je. Tako se poelo razmiljati o Svetom pismu, ali bez da ga se
sauva. Kaste koje su drale kontrolu nad znanjem eliminirale bi sve to nije bilo
funkcionalno ili to se kosilo s monoteistikim naukom koji je morao biti
propagiran. Osnovna operacija bila je pokuaj prikrivanja, brisanja i/ili izmjene
svega to se kosilo s monoteistikom idejom koja se morala nametnuti. Ali ne
samo to...
Profesor Rafael Zer, biblist s Hebrew University iz Jeruzalema, tvrdi da kada
bi biblijski reci jasno ukazivali na mnoinu Elohima to je bilo neprihvatljivo za
monoteizam nametnut iz Jeruzalema a kojeg jo i danas podravaju mnogi
dogmatini egzegeti , biblijski redaktori trudili bi se te retke izmijeniti,
cenzurirati ih ili drugaije prepisivati. Takvih je friziranja bilo mnogo, tvrdi prof.
Zer.
13
Evo dva znakovita primjera. U Ponovljenom zakonu 32,43 u masoretskoj
tradiciji nalazimo verziju:
Kliite, o puci, s njegovim narodom, jer On e krv slugu svojih osvetiti,
okrenuti osvetu protiv svojih neprijatelja...
U Bibliji rukopisa iz Mrtvog mora koji su stariji od teoloko-ideoloke
intervencije masoreta nalazimo ovaj tekst (The Dead Sea Scrolls Bible, koje
prenosi i English Standard Version):
Rejoice with him, o heavens; / bow down to him, ali gods, / for he avenges
the blood of his children / and takes vengeance on his adversaries...
(Kliite zajedno s njime, o nebesa, / i neka mu se poklone svi Elohim / jer e
on osvetiti krv svojih sinova / i osvetiti se svojim dumanima... ).
Nebesa su postala narodi , a umjesto neka mu se poklone svi Elohim pie

za njegov narod . Na kraju njegovi sinovi , (tj. Elohim) izmijenjeno je sa
sluge .2
Kao to se jasno vidi, vjeto je izbaeno svako spominjanje oite mnoine
Elohima.
Drugu varijaciju nalazimo u Knjizi Postanka 14,18-22 kada se pripovijeda da
je Melkizedek, lokalni vladar za El Elyona, dao da se donese vino i kruh i
blagoslovio Abrahama. U tim su recima masoreti preutno spojili Elyona i Jahvea
i uinili su ga stvoriteljem , dok u kumranskom tekstu poznatom kao Apokrifu
Postanka (XXII, 14koji je mnogo stoljea stariji pie: Blagoslovljen bio
Abraham od El Elyona, gospodina neba i zemlje! I neka je blagoslovljen El Elyon
to ti u ruke preda one koji te mrze!
U citiranom pasusu nema nikakvog povezivanja Jahvea s Ekonom i Elyon nije
nigdje nazvan stvoriteljem . Rije je o jo jednom primjeru oitog lairanja
starijih tekstova izvrenog od strane nekoga tko je prepisivao uvjetovan
monoteistikim uenjem.
Znamo da su farizeji suprotno od saduceja vjerovali u ivot poslije smrti te,
kada su bili u mogunosti da interveniraju na tekstu, kradomice unijeli u tekst
tvrdnje koje su bile prikladne njihovom vjerovanju.
Na primjer, najstariji kodeksi iz Mudrih izreka u

,
sadre sljedeu
tvrdnju: Pravednik e ostati vrst u svojem integritetu . Farizeji su je zamijenili
2
Biblija Kranske sadanjosti prevodi s narodi , a ne s nebesa .
14
sa: Pravednik e ostati vrst u smrti 3, s ciljem da prenesu uvjerenje da
pravedan ovjek nee vidjeti kraja svojem ivotu, iako se to ini u suprotnosti s
onim to pie u Propovjedniku , i dalje u kojem se razoruujue jasno kae
da je sudbina ljudi i ivotinja ista, jer ovjek nema u sebi nita vie od ivotinje te
da se svojom smru oboje vraaju pod zemlju, iz koje i potjeu.
Naglaavam kako se tradicija esto citira kao garancija da je neto istinito i
kao nezaobilazni parametar. Primjeri poput ovog pojanjavaju nam kako je
tradicija sasvim siguran znak manipulacije. Upravo je tradicija ta koja mora
biti razmotrena, jer je manipulirala milju starih biblijskih autora koji nisu imali
teolokih ciljeva nego su samo htjeli prenijeti sjeanje na dogaaje vezane uz
utemeljenje svojeg naroda.
Ta su sjeanja kroz stoljea mijenjana i prekrivana najtetnijim moguim
slojevima nepostojeih tajnovitosti i pseudoduhovnih znaenja s kojima su
namjerno izmijenili njihovo izvorno znaenje jer se na njima ne bi moglo
sagraditi nikakav sistem moi. O najvanijem pitanju, tj. potrebi da Jahve postane
jedan jedini Bog, recimo zasad samo da u upravo o Elohimu pod imenom Jahve i
o njegovoj stvarnoj, konkretnoj i apsolutno ne-boanskoj figuri kasnije u knjizi
dati vie informacija koje e upotpuniti sliku o kojoj sam ve pisao u prethodno
spomenutim knjigama. Uzgred, podsjeam kako ga sama Biblija jasno i
nedvosmisleno naziva ish milchamah, odnosno ratnikom hrabrim (Izl 15,3)... I
nije uope udno to je Vatikan dao svojevrsnu direktivu biskupima i
sveenicima, pozivajui ih da izbjegavaju upotrebljavati ime Jahve nego da
koriste izraze poput Gospodin ili Vjeni . Znaju li moda i predobro tko je on
zapravo bio?
O navodnoj pouzdanosti Biblije ima jo mnogo toga za rei. Prema brojnim
znanstvenicima, poput profesora Kamala Salibija (American University of Beirut),
masoreti su radili na hebrejskom pisanom mnoga stoljea prije njih, na jeziku
kojeg nisu poznavali jer je njihov materinji bio aramejski. Jezine pogreke koje
su poinili bezbrojne su te su istaknute i u International Standard Bible
Enciclopedia
(http://www.mmsdata.blab-dev.com/7109_47_07..html),
monumentalnom djelu koje popisuje najrazliitije pogreke koje su pisari
poinili redigirajui tekstove. Neke od tih greaka u istoj su suprotnosti s onim
to naa kolektivna svijest ili podsvijest uzima zdravo za gotovo, a to je da su ti
radnici rijei uvijek najveu panju posvetili tome da prenesu takozvano
boansko nadahnue tekstova. Otkrivamo da nije bilo tako.
3
Zapravo, Pravednik e ostati vrst zauvijek u talijanskoj CEI 2008; Pravednik ima temelj vjeni , KS.
15
Prepisivai su esto grijeili, i to iz raznih razloga: zato to ne bi razumjeli ili
bi krivo razumjeli smisao teksta pa bi zbog toga krivo podijelili napisane rijei
napisane samo suglasnicima bez razmaka; grijeili su u itanju izvornih tekstova,
grijeili su pravei kopije, transkripcije, zamjenjujui slova. Grijeili su pri
diktiranju, grijeili su u prisjeanju sinonima, iz nehaja i neznanja, bavei se
sadrajima koje nisu poznavali.
Da zakljuimo, nisu sigurno bili primjer uinkovitosti i preciznosti, a nije ih
motivirala ni pomisao da prenose takozvanu Boju rije; najvjerojatnije nisu
uope razmiljali prepisujui.
Profesor Menachem Cohen (Bar-Ilan University, Tel Aviv) u svojih je

posljednjih trideset godina aktivnosti kao biblist prepoznao ak
pogreaka
i razliitih nepreciznosti. Ve spomenuti prof. Rafael Zer jasno je prepoznao u
ve spomenutom lanku iz Corriere della Sera) da znanstvenici ne mogu ignorirati
da su Bibliju uredili ljudi te da su se od prijelaza do prijelaza greke umnoavale.
to bismo mi rekli o nekom autoru ili samo o studentu koji, piui na svojem
jeziku, pogrijei toliko puta? to bismo mislili o njegovom radu? Koliko bismo
mu vjerovali? Koliko bismo ga potivali? Svatko od nas moe s lakoom
odgovoriti na to pitanje. A tu su jo bezbrojne i oite kontradikcije, na kojima se
zasad neemo zaustavljati jer zasluuju da se posebno njima pozabavim, to u i
uiniti u budunosti.
16
______
5.
Pria o Davidu i Golijatu:
kome vjerovati?
rouimo sada jedan dogaaj za koji znaju i oni koji nisu dobro upoznati s
Biblijom - priu o Davidu i Golijatu. U Prvoj knjizi o Samuelu, u
sedamnaestom poglavlju, pripovijeda se kako je mladi David sruio diva
Golijata jednim udarcem svoje prake i zatim ubio odsjekavi mu glavu
njegovim vlastitim maem. U . poglavlju Druge knjige o Samuelu pie obrnuto
- tamo itamo kako je Golijata ubio Elhanan, a ne David. I nije to sve - u prvoj
knjizi Ljetopisa pogl.
pie da je Elhanan ubio Lahmija, Golijatova brata, a ne
Golijata Gitejca. Ovo je samo jedan primjer nereda koji prireivai Biblije nisu
bili u stanju prepoznati, vjerojatno zato to su razliiti prepisivai prepisivali
razliite knjige te nisu uoili oita proturjeja. Pa ipak, ima onih koji smjelo tvrde
da je Biblija predivna jer ju je Bog nadahnuo te da zato ne grijei nikad. Radi li se
o naivnosti ili to moemo moda nazvati lukavou koja se temelji na sigurnosti
da vjernici ne itaju Bibliju nego se uglavnom zadovoljavaju tumaenjima
slubenih egzegeta? Svakako moramo istaknuti barem jedno: ako je Bog bio
nadahnjiva sadraja, pokazao se kasnije vrlo loim korektorom rukopisa jer
nikad kasnije nije provjerio to su prenijeli redaktori koje je on sam odabrao!
Kao da se prestao zanimati za zavrni proizvod nakon to je nadahnuo desetine
autora.
Pada mi na pamet direktor tvrtke koji je svojoj tajnici izdiktirao veoma vano
pismo za svoju djelatnost i djelatnost svojih zaposlenika a koji se zatim nimalo
ne brine da provjeri je li tajnica vjerno prenijela njegovu misao. U naem je
sluaju meutim pred nama puno gora situacija jer ako su vjerodostojne tvrdnje
teologije, o biblijskim bi istinama ovisio vjeni ivot ljudi, a ne samo sudbina
neke tvrtke.
Kako onda moemo zamisliti da se taj eventualni Bog kroz stoljea nije
nimalo pobrinuo da njegovo nadahnue bude jasno preneseno? Moramo
prihvatiti realnost: nije tako. Stotine je pisara prepisivalo rijei koje su esto u
potpunoj suprotnosti jedne s drugima, a u mnogim sluajevima intervencije u
tekstu donosile su nova znaenja, zbog izbora da se u tekstove unesu znaenja
17
drugaija od onih koje su ti tekstovi na poetku imali. itajui beskrajne analize i
diskusije o pojedinanim jezinim elementima teksta koje traju desetljeima, ako
ne i stoljeima, ini mi se da promatram lijenike koji prouavaju boju nokta na
palcu nekog pacijenta pa se ne slau je li svijetliji ili tamniji od normale, ne
vodei rauna kako je taj nokat na ovjeku preko kojeg je preao kamion s
prikolicom sa svim svojim kotaima.
Dakle, ovo je zbroj knjiga koje ine Bibliju:
- korpus radova za koje se ne zna ni kada su napisane ni tko ih je
napisao, bez razmaka izmeu rijei i bez samoglasnika koji naposljetku
odreuju znaenje;
- tekstovi koji su napisani, ponovno napisani, ispravljani, dopunjavani,
mijenjani;
- itava djela koja bi nestajala ili bila skrivana a kasnije pronaena,
preraena, prihvaena ili odbaena;
- knjige koje su nakon mnoga stoljea vokalizirane prema znaenju
koje su odredili teolozi i/ili ideolozi koji su djelovali prema
uvjerenjima i potrebama tog trenutka.
Neki primjeuju kako je vokalizacija izvrena prema tradiciji i to smatraju

garancijom istinitosti. Uzevi u obzir ciljeve te tradicije, koje sam naveo gore,
rekao bih kako je -naprotiv - upravo taj element opravdani motiv da tu
vokalizaciju smatramo malo vjerojatnom, upravo zato to je namijenjena da
prenese pojmove koji nisu pripadali prvim redaktorima Biblije, posve
slobodnima od bilo kakve religiozne ili teoloke misli. Monoteistika je teologija
umjetno umetnuta kasnije kroz stoljea i njoj su se prilagodili masoreti koji su
slijedili tu takozvanu tradiciju .
Kao dodatna potvrda nepouzdanosti ove takozvane tradicije podsjeam na
rijei profesora Zera o izmjenama koje su dodane s ciljem da se namjerno
prikrije mnoina Elohima navodnog Boga jedinoga iz tradicije) kako bi unijeli
monoteistiku ideologiju koja nije uope prisutna u starijim tekstovima.
Ne mogu ne istaknuti koliko arogancije ponekad ima u uredskim kritikama
koje ele diskreditirati neki izvor to donosi hipotezu drugaiju od prihvaene
istine. U tim sluajevima znanstvenik biva napadnut s ciljem da mu se uniti sav
kredibilitet na temelju stanovita da ako jedan izvor nije potkrijepljen, tada ni
teze koje donosi nisu ispravne. Ali, primijenimo li ovo pravilo na sve, kritiari bi
morali prihvatiti stvarnost - Biblija nema nijedan potkrijepljeni izvor.
18
O tom se tekstu ne zna nita: ni tko ga je napisao, ni kada, ni kako, ni s kojim
samoglasnicima... Znamo samo da imamo kopije kopija od kopija te da one nisu
nikad ostajale vjerne prijanjoj verziji. Original je nepoznat svima. Nakon ovih
premisa, ima li jo potrebe govoriti o prevari? I ima li smisla baviti se time?
Odgovor na oba pitanja je - da. Ponajprije zato to su iz Biblije preuzete
mnoge tvrdnje koje smatramo apsolutnim istinama - na njoj se temelje itave
teologije, nacionalistike ideologije, ezoterijska uenja, mistine struje i dr. Iz te
grupe tekstova, tako ureenih, dolaze konstrukcije duhovnih svjetova Bog,
aneli, demoni.,. koji pak, i to uvjereno tvrdim, u toj knjizi nisu prisutni, kao to
emo uskoro i vidjeti. Na toj su knjizi sagraene idologije koje politiki, kulturno,
socijalno i ljudski uvjetuju i velik dio moderne i suvremene povijesti.
Bezbrojne i matovite duhovnjake konstrukcije koje su se stoljeima

razvijale bile su, a i danas su esto u meusobnom sukobu ali se slau u
svojevrsnom manje-vie preutnom podravanju temeljne prevare kako Biblija
govori o Bogu i duhovnim svjetovima koji, kao i materijalni svijet, dolaze od
njega i ovise o njemu. Kranstvo i idovstvo su u mnogim gleditima vrlo
udaljeni, ali djelotvorno pridonose irenju te neistine po svijetu, iako s drugaijim
motivima i drugaijim ciljevima.
Osoba koja pripada idovskoj zajednici napisala mi je da su masoreti morali
jako utjecati na biblijske tekstove da bi im prekrili prvo znaenje koji je bilo
previe grubo i konkretno da bi bilo prihvatljivo. Toliko grubo i konkretno da je
predstavljalo izvor rizika, opasnost za njihov svijet. Ta mi je osoba ukazala na
injenicu da se radilo o ivotu ili smrti, i to ne samo o njihovom ivotu, ve o
ivotu itavog idovskog naroda. U stoljeima u kojima su masoreti djelovali (od
. do . st. izraelski je narod bio rairen du obala Sredozemnog mora i u
Europi, tj. na onim teritorijima gdje su se dvije religije kranstvo i islam borile
za prevlast nevienom koliinom nasilja i okrutnosti. Prolilo se na tisue litara
krvi u ime zajednikog Boga. U toj su situaciji idovski mudraci morali svoje
tekstove uiniti kompatibilnima s tim dvjema religijama, to su i uinili. Prikrili
su, barem jednim dijelom, grubu konkretnost tog teksta, uinivi ga tako
prihvatljivim i upotrebljivim pobjednikim teologijama koje su se poinjale
nametati. Ali i u stoljeima koja su slijedila radilo se na tome kako bi se odredila
prihvatljiva slaganja.
19
Rimska je crkva u srednjem vijeku imala pretenziju koju je esto i
ostvarivala) da odredi koje su prave biblijske istine a koje nisu te koje su istine
morale biti ispravljene ak i u samoj hebrejskoj misli. Vatikanski su monici
barem dijelom postigli svoje ciljeve, prijetei odmazdom onima to su
prakticirali idovstvo nesukladno idejama koje je Crkva smatrala ispravnim teorijska razrada koju su uinili rabini bila je predmetom analize i, kada je to bilo
neophodno, progona.
ak i u toj sociokulturnoj sredini i u toj povijesnoj situaciji ekstremne
opasnosti, sazrijele su i nametnule se one varijante iz reda duhovnosti kakve
danas poznajemo. Nastala su tako shvaanja koja se nakon temeljitog ispita
pokau onakvima kakva stvarno i jesu - proizvodima mate bez ikakvog temelja
u Bibliji. Teologija je naime posebna misaona forma - stvara ideju Boga, odreuje
mu mogue atribute i onda provodi stoljea diskutirajui o onome to je ona
sama zadala. Ona je u osnovi autoreferencijalna: budui da nema na
raspolaganju konkretan predmet studija jer Bog to ne moe biti, ne ini drugo
nego da prouava samu sebe i ono to sama razrauje.
Katoliki teolog Armin Kreiner pie da o Bogu nitko ne zna nita, oitost koju
nitko ne moe zanijekati vidi Bibliografiju . Miguel de Unamuno, otroumni
panjolski mislilac, bivi rektor Sveuilita u Salamanci, dao je relevantnu i
kratku analizu porijekla i motivacije teoloke misli napisavi: Teologija se raa
iz mate stavljene u slubu ivota koji eli biti besmrtan (O traginom osjeanju
ivota). Drugim rijeima, ovjek ne eli uti da se sve zavrava smru pa teologija
daje odgovor tako to utemeljuje ideju o Bogu koju kasnije sama razrauje.
Njegova je tvrdnja u suglasju sa sadanjim Dalaj Lamom koji govori kako se svaki
oblik religije raa s ciljem da odgovori majci svih tjeskoba - strahu od smrti.
Teolozi, ideolozi, samozvani ezoterini uitelji, mistici svih vrsta i porijekla

djelovali su stoljeima u svojevrsnoj suradnji - ponekad preutnom i
automatskom a ponekad i svjesnom suuesnitvu - u irenju iste poruke u
odnosu na Bibliju. Na taj nain, ono to je na poetku bila normalna pripovijest
konkretnih i povijesnih zbivanja koja su se ticala ovjeanstva - Elohima koji su
intervenirali genetskim inenjeringom o emu sam nairoko pisao u knjizi U
Bibliji nema stvaranja) i jednostranom odnosu izmeu jednog od njih Jahve i
onog naroda - pretvoreno je u dogmatski temelj jedne religiozne misli koji jo i
danas uvjetuje, direktno ili indirektno, vie od dvije milijarde ljudi.
20
Povrh razliitih sadrajnih aspekata o kojima u uskoro govoriti, velika,
kolosalna la koja je inteligentno razraena i proirena sve dok nije postala
duboko usaeno uvjerenje je sljedea: Biblija upotrebljava kriptini jezik pun
dubokih duhovnih, prikrivenih, misterioznih istina, koje su predstavljene u
alegorijskim i metaforinim oblicima, jezikom koji je esto inicijatski i koji
zahtijeva tumaenja i saznanja koja nisu dostupna svima. Prema toj umjetno
nametnutoj viziji, posao egzegeta sastoji se od dubokog poniranja u tekst u
potrazi za skrivenim i nedostupnim znaenjima, namijenjenih onima koji su ih u
stanju shvatiti, i koji si, a to nije sluajno, uzimaju za pravo da ih proiruju na
nain i u vrijeme koje odreuju oni sami. Godine prevoenja masoretskog
hebrejskog za Edizioni San Paolo potaknule su u meni dijametralno suprotno
uvjerenje.
Po mom miljenju, pravi posao egzegeta koji je slobodan od dogmatskih
uvjetovanja ne bi trebao biti traenje skrivenih znaenja ve upravo suprotno,
trebao bi oslobaati biblijski tekst od svih teolokih, ideolokih, ezoterikih i
spiritualistikih nadgradnji koje su umjetno stoljeima razraivane. To je, dakle,
moja radna hipoteza. Ponavljam kako se radi o hipotezi (dogmatske istine
ostavljam dogmaticima za koju traim ista prava koja imaju i drugi kljuevi
itanja Biblije, posebno zbog jedne oite injenice: nijedna od takozvanih
tradicija ne posjeduje istinu, budui da njihove meusobna neslaganja ostaju
otvorena i duboka te esto su nasilna i nepremostiva.
Sva tradicionalna uenja imaju zajedniku podlogu - razraena su s ciljem

da sakriju oitost teksta; esto neugodnu, nimalo duhovnu i dakle neprihvatljivu
za onoga koji za cilj ima kontrolu pojedinanih umova i itave zajednice.
Tekstualna stvarnost je tu pred naim oima, na povrini, i upravo je zato
prekrivena gustim zavjesama izmiljotina i verzija obogaenih maglovitim
tajnovitim dodacima. Sve je to uinjeno jer se prema onoj prii, kad bismo je
poznavali u njezinoj biti, ne bi moglo sagraditi nita - ni religije, ni
nacionalistike ideologije, ni sistemi moi.
21
______
6.
Biblija mora biti uzeta
za ono to jest,
jednu od mnogih knjiga koje je
napisalo ovjeanstvo
odine prevoenja uvrstile su me u ovome stavu.

Biblija je jedna od mnogih napisanih knjiga naroda iz prolosti. Jedna
od mnogih knjiga u kojoj su sadrani svi osnovni elementi ljudske
povijesti - elementi koji, kako emo uskoro rei, pripadaju pripovijestima
drugih naroda sa svih kontinenata. Biblija nije ni unicum, a jo manje izvor
odakle potjeu pripovijesti drugih naroda, kako su tvrdili neki ideolozi koji ele
znanje staviti u slubu vlastitih uvjerenja. Istina je upravo suprotna. Odatle i
potreba da se stvore odreene nadgradnje, kao i lano uvjerenje da Biblija sadri
skrivene metafizike istine i misterije koje spadaju u boansku sferu.
Nita od toga ne spada u Bibliju. Stari biblijski autori nisu govorili o Bogu ili
religiji ve su pripovijedali priu jezinim i kulturnim instrumentima koji su im
bili na raspolaganju. S obzirom na premise i nain na koji je Biblija nastala,
moramo neminovno napustiti svako oekivanje da emo iz nje izvui neke
neoborive istine, a jo manje one apsolutne istine koje odreuju uvjetovanje
savjesti od struktura moi ili samozvanih uitelja.
Kod Biblije moramo uzeti na znanje sljedee: moemo samo praviti se da...
Praviti se da su autori eljeli prepriati priu koja nas zanima zato to njeni
temeljni elementi, oni koji se tiu porijekla ovjeanstva, u osnovi odgovaraju
onome to nam pripovijedaju i drugi narodi. Ti dijelovi mogu i moraju biti
ispitani s velikim interesom jer sadre informacije koje se ne tiu samo izravnog
odnosa izmeu Jahve takozvani Bog i tog naroda - one se tiu itavog ljudskog
roda i nemaju u svojim osnovama nikakve teoloke implikacije.
To su oni dijelovi za koje prof. Robert Wexler (President and Irma and Lou
Cohen Distinguished Lecturer in Bible, University of Judaism, Los Angeles) kae da
se nisu dogodili u Palestini - nisu dakle originalni proizvod hebrejskih autora,
22
ve naroda koji su pisali bez religioznog uvjetovanja. Pravei se da moramo voditi
rauna o tvrdnjama koje se kose s dogmatizmom; docent Wexler pie da najvei
dio modernih biblista iz Rabbinical Assembly misli da Abraham uope nije
postojao; mnogima je upitno i postojanje samog Mojsija.
Slobodni od uvjetovanja o kojima sam govorio ranije, ovi znanstvenici
nemaju nikakvog problema napisati da, kada su se zbivali biblijski dogaaji s
Abrahamom i Mojsijem (ako su ovi postojali , idovski narod i jezik nisu niti
postojali. Ne znamo kojim su jezikom govorili: Abraham je ivio na podruju
Sumera, a Mojsije je, kako i sama Biblija tvrdi, bio Egipanin Izl ,
. Abraham
je vjerojatno govorio nekim oblikom akadskog jezika, a Mojsije vrlo vjerojatno
egipatskim svojeg vremena.
Valja podsjetiti da znanstvenici Roger i Messod Sabbah (iz rabinske obitelji),
analizirajui Targumim Bibliju pisanu na aramejskom dolaze do zakljuaka koji
su potpuno drugaiji od onih iz masoretske Biblije; zakljuci koji su vrlo
uznemirujui za posjednike ili iritelje tog uvjerenja. Pria koja proizlazi iz
Targumima u potpunosti izvre ono to mislimo da znamo o dogaajima
vezanima uz idovski narod. (op.cit. u Bibliografiji). Dovoljno je pomisliti da u
onim tekstovima (Izl 2,6pie da je Mojsije bio dijete yahuda, dok u
masoretskim tekstovima faraonovoj kerci koja pronalazi koaru s djetetom
stavljaju u usta rijei da je ono dijete bilo idovsko izraz yehud oznaavao je
odreenu sveeniku kastu koja je djelovala u vrijeme faraona Eknatona
(Akhenatona). Mojsije bi dakle bio jedan od njih).
Takoer prema brai Sabbah, termin yahud upotrijebljen je kasnije,
fabriciranjem koje je jednako matovito koliko i lano, da bi se stvorio mit o
Judinom plemenu. U Izl 5,3 sam Mojsije - takoer u Targumimu - tvrdi da ga je
poslao Elohim (takozvani Bog) yehudae mnoina od yahud), dok masoreti
ponovno piu da ga je faraonu poslao Elohim ivrjima idova .
Ima meutim neto to je mnogo vie uznemirujue, a proizlazi iz rada koji je

napravljen na aramejskoj Bibliji. Oni koji su izali iz Egipta bili bi iskljuivo
Egipani koji su pripadali trima kastama - bili su to visoka vojna klasa,
sveenika kasta i narodna masa - plebs. Dakle, nisu bili idovi koji, ini se, u tom
razdoblju nisu ni postojali kao odreeni etniki identitet, kao to potvruje i Lee
I. Levine prof. idovske povijesti na Hebrew University u Jeruzalemu) koji je
ukazao na to kako je taj identitet zapravo rezultat procesa koji se odvijao u
mnogo duem vremenskom razdoblju.
23
I opet su otvoreni rabinski umovi koji nisu uvjetovani tako oito izmiljenim
teologijama i ideologijama, ti koji otvoreno priznaju da u prihvaenim kanonima
ima mnogo potekoa u razumijevanju, potekoa koje su bile evidentne i kod
starih komentatora i koje su se protegle kroz stoljea bez da su se pronali
zadovoljavajui i opeprihvaeni zakljuci. Profesor Jacob Milgrom Prof.
Emeritus of Biblical Studies, University of California, Berkeley) dokazuje da su u
idovskoj misli postojale barem dvije struje koje su nosile dva razliita stava
prema principima i pravilima sadranima u Mojsijevom zakonu: minimalistika
struja koja tvrdi da je Jahve pruio samo opa naela zakona kojeg se narod
mora drati, i maksimalistika struja koja tvrdi da je Mojsiju na Sinaju dan
kompletan zakon sa svim detaljima. Isti profesor podsjea na potekoe u
razumijevanju raznih pravila koja su takva da zahtijevaju revno prouavanje da
bi se shvatila i tumaenja koja se ine vrlo udnima ako pomislimo da su dana
izravno od Boga. Za primjer donosi jedan midrash (Mid. Psalms 12:4; usp. BT
Hag. b u kojima je Mojsije stavljen u razgovor s Jahvom. Mojsije, ne shvaajui
znaenje nekih propisa, pita Jahvu na koji e nain stii do shvaanja pravog
znaenja tih zakona. Jahve daje zaista iznenaujui odgovor: Morate slijediti
veinu. Kad veina proglasi da je neka stvar ista, onda je ista, a kad je proglasi
neistom, onda je neista.
Nitko ne bi oekivao ovakvu uputu od Boga; od njega bismo oekivali jasna
pravila ponaanja, izmeu ostalog zato to znamo dobro da se veine esto
izmjenjuju i s njima nije mogue promijeniti smisao zakona za koje mnogi
ustraju u tome da ih smatraju boanskima i dakle neupitnima. Ali itava nam
Biblija jasno tumai da osoba po imenu Jahve, na nau sreu, nije bio Bog.
Dogmatisti imaju o emu razmiljati, zapravo moramo naalost upotrijebiti
kondicional) imali bi o emu razmiljati, jer znamo da dogmatici esto to
odbijaju. A ipak, elemenata za ozbiljno razmiljanje ima i potjeu ak iz kulturnih
ambijenata koje moemo smatrati iznad svake sumnje, kao to je to biblijska
arheologija kojom upravljaju idovski akademici s izraelskih sveuilita te radovi
onih dijelova rabinata koji prouavaju, produbljuju i proiruju znanja slobodna
od teolokih i ideoloko-nacionalistikih uvjetovanja koji su odredili razradu i
irenje viestoljetnih lai prezentiranih kao osnovane i neporecive istine. Iz ovih
slobodnih kulturnih krugova pristiu nam informacije proturjene vjerovanjima
koja su najvie prihvaena i najrasprostranjenija. Je li se ikad dogodilo osvajanje
Kanaanske zemlje od strane onih koji su slijedili Mojsija (ako je ovaj postojao) i
Jouu?
24
Suvremena izraelska arheologija dri da je epska pripovijest osvajanja
Jerihona najvjerojatnije samo bogoljubna bajka koja uope nije dokumentirana u
nalazima. Arheoloke su iskopine pokazale da u vrijeme takozvanog osvajanja
grad Jerihon nije uope imao zidine. I jo: jesu li uope postojala velika
kraljevstva Davida i Salomona? Prema arheolokim dokazima radilo se o dva
mala lokalna vladara koja su vladala neim to je malo vee od plemenskog
kraljevstva a na koje je kasnije nadograena legenda koju poznajemo, s ciljem da
se idovskom narodu prui neka vrst mita o utemeljenju koji bi se mogao
usporediti s drugim kraljevstvima mnogo vee i vie dokumentirane vanosti.
Kao to ponavljam na brojnim predavanjima, i ovi rabini tvrde da biblijski

Veliki potop nije bio univerzalan ve da se radilo o lokalnom dogaaju. Dovoljno
se prisjetiti da je Noa, im je stigao na kopno koje nije bilo potopljeno, uzeo velik
broj ivotinja kako bi prinio rtvu paljenicu za Elohime Post , ; malo kasnije
emo vidjeti tko su bili Elohim i zato su voljeli dim .
Uvijek sam se pitao: zar je spalio ivotinje oko kojih se toliko muio da ih
spasi nosei ih na arku? Nije li smijeno ak i pomisliti tako neto? Oito je da ih
je vani bilo napretek - onih koje nisu stradale od potopa koji je bio ogranien. I
opet su rabini ti koji istiu odsustvo bilo kakvih egipatskih dokumenata koji bi
posvjedoili o nekom veem prisustvu idova na tom teritoriju. Jo manje ima
svjedoanstava o nekom ropskom odnosu. to se ovog posljednjeg tie, istiem
jo jedan detalj: kada se spremaju da napuste Egipat, Jahve im nareuje da
zatrae da im Egipani predaju svo zlato koje je mogue Post
, . Zar je
vjerojatno da robovi mogu od svojih gospodara traiti tako neto, i to kada se
spremaju na odlazak? Apsolutno ne; smijeno je to i pomisliti. Osim toga, za
vrijeme boravka u pustinji, ti su ljudi esto alili za situacijom u kojoj su bili
ranije, doivljavajui je kao suprotnost onoj u kojoj ih je Moj sije prisiljavao da
ive. Oni su se alili zbog tekog stanja u kojem su se nalazili s Mojsijem,
ponavljajui kako im je prije bilo bolje, to je u suprotnosti s mitskom priom o
teko iskoritavanim robovima Izl
. Propovjednici koji tvrdoglavo inzistiraju
na tome da je Biblija nepogreiva zato to je nadahnuta od Boga, morat e to
preboljeti - uporno vode rat koji su ve izgubili.
Jasno je da mnogi vjernici, bili oni idovi ili krani, ne mogu prihvatiti da se
njihova uvjerenja tako propituju, ali istraivanja se nastavljaju i dokazi su sve
oitiji. To je sirova stvarnost, razotkrivena pria koja nam se ne mora sviati ali
koju neemo zato preuivati. Iako mnogi instinktivno vrlo burno reagiraju na
25
informacije koje polako izlaze na povrinu, ak i oni nepomirljivi dogmatici
morat e neizbjeno priznati povijesnu i konkretnu narav koja je u Bibliji oita.
Ono o emu govorim nije dakle nikakvo otkrie ve ponovna afirmacija

onoga to je ve jasno u Bibliji; dovoljno je samo ne prekrivati to zavjesom
tajanstvenosti. Ako elimo govoriti o otkriu i otkrivanju , moemo
upotrijebiti termin u njegovom najosnovnijem znaenju: otkrili smo neto to
je bilo prikriveno.
Upravo istraivanja koja vode slobodni ljudi odreuju put koji treba biti
prijeen u budunosti. Radi se o ljudima koji su iznad svake sumnje: izraelski
arheolozi, predavai povijesti na sveuilitima u Jeruzalemu i Tel Avivu, na
stotine rabina te alternativni istraivai koji nisu uvjetovani potrebom da brane
svoje pozicije i prihode...
Svi ovi vrlo korisni i vrijedni elementi nesigurnosti, sve ove nove povijesne i
znanstvene steevine doputaju mi da potvrdim ono to govorim ve godinama:
mi posjedujemo samo jednu od moguih Biblija ali, budui da nam je reeno da je
ta ona istinita i nadahnuta od Boga , pokuajmo barem shvatiti ono to nam ona
pripovijeda, oslobaajui je od onih mentalnih konceptualnih i religioznih
nadgradnji o kojima sam govorio.
Stare pripovijesti koje idovi dijele sa slinim pripovijestima drugih naroda
element su velikog interesa: da kraljevstva Davida i Salomona nisu postojala u
tako velianstvenom obliku kako je to ispriano - nas zapravo i ne zanima
previe. Zanimaju nas oni trenuci poetka, jer e se od njih morati krenuti da bi
se ponovno napisala povijest ovjeanstva koja je u svojoj vjerojatnoj izuzetnosti
neraskidivo zapletena s nastankom misli iz kojih su nastale velike religije i
ideoloki pokreti. Ovi potonji imaju potrebu da odre ivom svoju neodrivu
biblijsku viziju, i upravo su oni ti koji pokuavaju pruati otpor i blokirati
kulturnu revoluciju koja je na djelu.
U nastavku slijedi hipotetska rekonstrukcija kako se ovaj zaplet moe sloiti,
bilo kao svjestan in, bilo mehanizmima koji se gotovo automatski pokreu. S
time na umu, ova e se knjiga baviti temeljnim pitanjima, prije svega onim
pitanjima koja se tiu Boga. Govori li se u Bibliji o Bogu ili ne? Je li prisutan u tim
tekstovima?
Naglaavam da postojanje samog Boga nije tema moje knjige. Ja se bavim
Biblijom - ako tvrdim da Biblija ne govori o Bogu ne namjeravam tvrditi da Bog
26
ne postoji, ve samo da ta knjiga ne govori o njemu. Boje postojanje ne ovisi - ne
moe ovisiti - o jednoj knjizi. Bilo bi to dramatino, posebno kada se dozna na
koji se nain Biblija formirala kroz stoljea.
27
______
7.
Elohim, Jahve i nepodudaranja
u dogmama
elim izbjei nesuglasice, stoga naglaavam da se pojmovi istinitog i lanog

ne odnose na apsolutnu istinu - koja mi ne pripada i o kojoj ne govorim ve na ono to zaista sadri biblijski tekst i na ono to mu se lano
pripisuje. U godinama u kojima sam prevodio i objavljivao isplivale su
pred moje oi oite lai, izvrtanja, namjetene interpretacije, filoloka tumaenja
koja se namjerno podreuju zahtjevima doktrine, teologije ili ideologije. Ne
smijemo preutjeti da su gramatika pravila koja se primjenjuju na hebrejski
jezik iz Biblije odreena od gramatiara a posteriori te da oni o njima sada ivo
diskutiraju jer esto nisu meusobno suglasni o njihovim vlastitim
formulacijama i primjenama. O tome se mogu itati akademski radovi kao to su
oni prof. Garbinija ili une rasprave u kojima su sudjelovali James Washington
Watts, O. L. Barnes, Benjamin Willis Newton i dr. Prije njih, ve u . st., rabini kao
to su Akiva ben Jozef i Imael raspravljali su ak o funkciji i vanosti suglasnika
kao to je na primjer VAV, bez da su postigli ikakav dogovor.
Primjerna je Akivina interpretacija propisa u Levitskom zakoniku 21,9: Ako

ki kojeg sveenika oskvrne podavi se javnom bludnitvu, ona oca svoga skvrne,
pa se mora na vatri spaliti. Gotovo je banalno primijetiti da su sveenici imali
ene i djecu te da su u onom drutvu ija je znaajka bila apsolutna nejednakost
izmeu spolova koja je na snazi sve do danas, sa svom dramatinou u
ultraortodoksnim strujama, te ih osuuje velik dio idovske kulture za
eventualne prijestupe u biti bile kanjavane ene. U ovom sluaju, rav Akiva je
tvrdio da je upravo upotreba suglasnika u tom retku znaila da se kazna mora
izvravati i nad udanim enama, dok je Talmud ograniavao kaznu samo na
zaruene djevojke. Njegov protivnik, rav Imael, optuivao je Akivu da
suglasniku VAV pridaje znaenje koje je nazvao suvinim .
Rabin Joel Roth (Professor of Talmud and Jewish Law, Jewish Theological
Seminary, New York) podsjea da za rav Akivu svako slovo iz Tore nije imalo
samo lingvistiku vrijednost, zato to su stil te raspored slova sadravali i druga,
skrivena znaenja. Za rav Imaela, upravo suprotno, jezik Tore bio je iskljuivo
28
ljudski pa se zato njezin stil, gramatika, opa upotreba nisu trebali tumaiti kao
da su instrument koji prenosi neke skrivene boanske pojedinosti ili poruke.
Ovaj potonji nain razumijevanja teksta podudara se s tvrdnjama profesora
Jeffreyja H.Tigaya (Ellis Preofessor of Hebrew and Semitic Languages and
Literatures, University od Pennsylvania, Philadelpihia) oko toga da tekstovi Tore
nisu metaforini.
Kao to vidimo, moramo konstatirati sumnje, bezbrojne nedoumice i

neprekidne kontroverze unutar istog kulturnog kruga od kojeg bismo oekivali
izvjesnost i sigurnost. Slobodni mislioci shvaaju sve ovo kao neto izuzetno
pozitivno - tamo gdje postoje sumnja i suoavanje, dogmatska sigurnost smjesta
gubi barem za razumne ljude razlog svojeg postojanja, zato to gubi i svoje
temelje. Nasuprot nazadnjakom dogmatizmu, ta iva dijalektika svjedoi1.
Elohim, Jahve i nepodudaranja u dogmama postojanju i vitalnosti jednog
otvorenog svijeta i znanstvenika koji nije iskvaren dogmatizmom i koji se ve
stoljeima bavi tekstom o kojem govorimo.
Filoloke rasprave moraju biti promatrane u svjetlu neeg vrlo bitnog, a
gotovo nepoznatog i preuenog: kao to istie prof. Garbini (red. prof. Semitske
filologije na Sveuilitu La Sapienza, Rim te lan Accademie dei Lincei), masoreti
nisu radili na lingvistikoj ili gramatikoj osnovi te nisu, dakle, pisali vodei
rauna o unaprijed zadanim pravilima. Njihovi su temelji i ciljevi bili ideoloki,
zbog motiva koje smo ve naveli, a koji su mogli znaiti ivot ili smrt za idovski
narod.
to je dakle prikriveno izmiljotinama iz teologije, otajstva, ezoterije, mistike
i ak filologije? elite li saznati vie o odreenim specifinim temama, upuujem
na svoje prethodne knjige u kojima je sve analizirano u detalje i s recima na
hebrejskom, uz prijevode i komentare:
Knjiga koja e zauvijek promijeniti nae miljenje o Bibliji (2010.)
Bog izvanzemaljac iz Biblije (2011.)
U Bibliji nema stvaranja (2012.)
Na ovome predavanju za tipkovnicom iznijet u nekoliko jasnih i preciznih
tvrdnji, svjestan njihove vanosti.
29
l
______
8.
Biblija ne govori o Bogu
iblija nije religiozna knjiga. To javno tvrde idovski filolozi na
internetskim forumima i blogovima, ak i oni kojima je jasan cilj
suprotstaviti se irenju ovog mojeg kljua doslovnog itanja Biblije. Taj
klju dovodi u pitanje itav ideoloki i teoloki sustav o kojem
razgovaramo, a ja ga elim staviti uz bok tradicionalnim kljuevima itanja
Biblije. Svi oni pruaju itatelju poticaje na razmiljanje kako bi stvorio vlastite
ideje, slobodne od shema u koje je upleteno itavo biblijsko pitanje.
Biblija nam zapravo pripovijeda priu o odnosu jednog kolonizatora/vladara

imenom Jahve i vie grupa ljudi koje je uz veliki trud pretvorio u narod stvorivi
im identitet. Dio Biblije koji nam pripovijeda povijesno gledano najstarije
dogaaje koje su biblijski redaktori uzeli iz mnogo starijih sumersko-akadskih
pripovijesti u osnovi je kronika koja opisuje korijene ovjeanstva i stvaranje
jedne posebne etnike grupe. Pria koja slijedi govori o jednom narodu koji je
sklopio odnos/savez s jednim od Elohima, onoga kojeg poznajemo pod imenom
Jahve.
Daleko od toga da je Jahve bio duhovni, trascendentni Bog i Stvoritelj - bio je
bie od krvi i mesa te je pripadao grupi kolonizatora/vladara/uvara koje Biblija
poznaje pod imenom Elohim. elim naglasiti da kada u Bibliji nalazimo izraz
Bog u jednini , u hebrejskom tekstu imamo rije Elohim u mnoini , a kada u
Bibliji naiemo na izraz Gospodin ili Vjeni , na hebrejskome imamo Jahve
ve sam spomenuo da, ne sluajno, Rimska crkva namjerava izbaciti to ime iz
upotrebe).
Valja dodati da se ime Jahve (Yahweh) u biblijskim zbivanjima prvi put
pojavljuje kada hebrejski jezik nije jo ni postojao. Ime je zapisano tek mnoga
stoljea nakon to je izgovoreno oko tri stoljea, u najboljem sluaju i to samo
suglasnicima. Na kraju, ime YHWH dobit e samoglasnike nakon jo
godina.
Biblija nam pripovijeda o odnosu izmeu te osobe i jednog naroda koji mu je
dodijeljen u Ponovljenom zakonu
, i dalje gdje se kae da je Elyon dijelio
30
batinu narodima i odreivao mee.4 Biblijski redak (Pnz 32,9) nam ne govori
da je Jahve izabrao narod, kako nam se obino govori, ve da ga je dopao onaj
narod i, sudei prema onome to mu je dodijeljeno, on nije ni bio meu
najvanijim i najutjecajnijim Elohimima.
Kao jo jedan dokaz tome u prilog, citiram prijevod iz teksta u izdanju Jewish
Publication Society koji, u odnosu na narod koji mu je dodijeljen donosi doslovno:
naao ga je zemlji pustinjskoj / u praznoj jezivoj pustoi 5 Ovdje je naao svoj
udio, cheleq, izgubljen u pustinji. Verzija koju su uredili sami idovski prevoditelji
ne ostavlja nikakve sumnje: ono to je Jahve dobio od Elyona nije bio vaan udio.
Elyon je hebrejski izraz koji se u Bibliji prevodi s Vinji ili Svevinji , ali
doslovno bi znaio Onaj koji stoji iznad , te se osim toga upotrebljavao i za
gornje dijelove nekog naseljenog mjesta J
, ili za sobu koja se nalazila
iznad drugih (Ez 41,7). Upotreba apsolutnog superlativa (lAltissimo u
talijanskom jeziku, op. pr.) ini nam se dakle kao teoloko forsiranje. Elyon je bio
zapovjednik te je kao takav odreivao granice izmeu naroda dodjeljujui
teritorije raznim nacijama.
Odmah pada na pamet Platonov dijalog izmeu Kritije i Timeja, kada pie da
su theoi bogovi dobili to su eljeli nakon jedne raspodjele, naselili su svoja
podruja i pazili na svoje tienike i posjede poput pastira koji paze na svoje
stado. Platon takoer istie da su theoi bili rasporeeni na razliita mjesta. Isto to
nalazimo i u biblijskoj knjizi Ponovljenog zakona od , nadalje. Primjeujemo
ak i izuzetno preklapanje s likom dobrog pastira kojeg pronalazimo u
Psalmima.
Ima i jedna zanimljivost: dok se kod Kritije govori o suradnji izmeu theosa, u
Bibliji se izriito naglaava da je Jahve sve napravio sam, bez pomoi drugih
Elohima Pnz ,
. Budui da je Jahve bio ratnik hrabri (Izl 15,3) vjerojatno
nije bio voljan tolerirati uplitanja u svoje odluke ili se moda njegove namjere ni
nisu mogle izrei a kamoli prihvatiti.
Ovo je oito za one koji itaju tekst otvorena uma; a opet znamo da
monoteistike teologije i ideologije moraju tvrditi da su Elyon i Jahve dva imena
kojima se naziva Bog, ba kao i plural Elohim. Pokuavajui pratiti monoteiste na
njihovom putu i itajui retke, u Pnz , - otkrivamo neto to u najmanju
Kad je Vinji batinu dijelio narodima,/ kad je razmjetao sinove ovjeje,/ odredi im mee po broju Bojih
sinova:/ tad Jahvu njegov narod zapade,/Jakov bi njegova batina. , KS, Pnz 32,8-9..
5 Kranska sadanjost prevodi: U zemlji stepskoj on ga je naao,/ u pustinjskoj jezivoj pustoi.
4
31
ruku moemo nazvati zanimljivim: prema doktrini, Bog pod imenom Elyon
odreuje i dijeli teritorije i nacije, pa opet taj isti Bog (ali pod imenom Jahve)
dodjeljuje sam sebi jedan mali i nebitni dio tih nacija. Ukratko, prema doktrini,
ovaj Bog stvara svo ovjeanstvo ali se onda odluuje baviti samo jednim
njegovim dijelom. Kad bi sve stalo na ovome, mogli bismo se i praviti da
prihvaamo pomisao da se ovaj Bog koji je jako udan i nimalo univerzalan u
svojim izborima) iz razloga koje ne znamo zanimao za neke ljude izgubljene u
pustinji te se, u svojoj tajnovitosti i nedokuivosti, odluio prestati zanimati za
druge ljude. Je li u tom sluaju on jo uvijek Bog svih ljudi? Odgovor je oit, ali
elim jo malo slijediti ovo nevjerojatno teoloko/ideoloko stanovite doktrine
koja potuje tradiciju .
Nastavljamo u skladu s monoteistikom logikom i zakljuujemo da je itava
biblijska pria u osnovi apsurdna pripovijest kojoj je teko nai ravnu: tzv. Bog
(pod imenom Jahve) sklapa privilegirani savez s onim narodom te ga, uz stalna
krvoprolia, koristi kao topovsko meso za osvajanje teritorija koje si on sam
(pod imenom Elyon) nije dodijelio onda kad je odreivao granice nacija.
Slijedei teologiju, imali bismo dakle sljedeu neprihvatljivu udnovatost: u

prvo je vrijeme onaj Bog (Elyon) podijelio zemlju, dodijelio je sam sebi jedan
narod i teritorij te zatim kao Jahve krenuo u okrutan osvajaki pohod drugih
teritorija koje si kao Elyon nije dodijelio. I da bi to uinio, kao to emo vidjeti
u nastavku, nije oklijevao da istrijebi itave narode ija je jedina krivnja bila to
su prebivali na onim teritorijima koja im je on sam (kao Elyon) namijenio a koja
su ga (kao Jahvu) zanimala.
Nije li udan taj navodni Bog, jedan, svemogui i sveznajui? Nije li apsolutno
nerazumljivo takvo ponaanje? Ne ini li se, barem, pomalo neuravnoteen ili,
bolje rei, patoloki? Zar si nije, kao sveznajui, mogao ranije uzeti sve, bez da
prisiljava svoje da masakriraju stotine tisua nevinih kako bi okupirao teritorij
koji si je zaboravio sam dodijeliti?
Ako je to bio univerzalni Bog, zato je tjerao ljude da se bore, prisilivi ih da se
uprljaju tisuama ubojstava, istrebljenjima, nasiljem prema mukarcima i enama
kojima je sam dodijelio one zemlje i koje je kasnije odluio osvojiti prolijevajui
krv? Zar si nije mogao sam dodijeliti i ove druge, budui da ih u monoteistikoj
viziji svijeta nije morao ni sa kime dijeliti?
Mudraci e - po apsurdnoj logici po kojoj doslovno prihvaaju ono to im se
svia a pokrivaju ono to im se ne svia - rei da su u tim recima prisutne
32
alegorije, metafore, mistine ili ezoterine vrijednosti. Ja vie volim praviti se
da... su nam biblijski autori ispriali normalne dogodovtine kolonizatora koji
su si razdijelili teritorij i poslije se borili da proire svoje sfere utjecaja. Moje
praviti se da... ne zahtijeva posebne kljueve itanja te ima jednu prednost:
apsolutno je koherentno sa itavom biblijskom priom i priama drugih naroda.
Vidjet emo, neto kasnije, kakav je bio poseban koncept ubojstva kod Jahve, ali
nadasve, shvatit emo da on nije stvorio nita - ni nebo, ni zemlju, ni ljude.
Oslobodimo li se dogmatizma, itava nam se pria ini jasnom - Elyon nije

nikakav umno bolesni Bog ve vladar carstva Elohima te kao takav dijeli nacije.
Jahvi, jednom od Elohima, pripadne jedan narod i teritorij koji ga ne
zadovoljavaju pa pokrene itav niz akcija s ciljem da osvoji bolju zemlju te
proiri svoj posjed i teritorijalnu mo - ponaa se upravo kao najobiniji
kolonizator i vladar. Monoteistika nepodudaranja, koja su ve sama po sebi
oita, pronalaze novi razvoj u sljedeem odlomku Pnz ,
, a samo sljepilo na
koje se dogmatici dobrovoljno osuuju onemoguuje im da uvide ta
nepodudaranja u svoj njihovoj oiglednosti. Redak sam ve citirao, ali vrijedi
zaustaviti se na njemu zbog vanosti koju ima u negiranju navodnog biblijskog
jednobotva. U njemu pie: Jahve sam vodi taj narod, nema s njim tueg Ela.
Napominjem da je El jednina od Elohim i pitam: koji je drugi El/Elohim mogao
biti s njim ako prema monoteistima Elyon/Jahve/Elohim neprijeporno znae
jedinog Boga? Koji smisao ima taj redak ako ne istaknuti da je Elohim po imenu
Jahve uinio sve sam, bez pomoi svojih kolega, iako je, prema biblijskom autoru,
oito mogao zatraiti njihovu pomo u vezi ljudi izgubljenih u pustoi pustinje?
Vraam se sada predavanju na tipkovnici da podsjetim da je Jahhve
(Yahweh) ime kojim se predstavio Mojsiju. Za Abrahama je bio El-Shaddai: El
(jednina od Elohim), odnosno Uzvieni s planine , kako prevodi Howard
Avruhm Addison (profesor asistent na Temple Universityju u Philadelphiji) koji,
kako se ini, ne vodi rauna o originalnoj vrijednosti korijena SHD ili SHDD koji
sadre pojmove nasilja i unitenja.
Dva razliita imena i neki elementi koje neu ovdje analizirati doputaju nam
ak da se zapitamo radi li se o istoj osobi. Ali, elim pretpostaviti da jest i
primjeujem da, kao to licem u lice razgovara s Mojsijem, tako se predstavlja i
Abrahamu, kao najnormalniji ovjek koji jede, pije, hoda, umara se, biva
zapraen pijeskom, mora se odmoriti, oprati i dr. Post
. Ista se stvar dogaa i
sa Gideonom Suci : Jahve se i njemu predstavlja kao dvonoac od krvi i mesa,
ali zanimljiv aspekt tog sluaja je da ga Gideon ne prepoznaje i trai dokaz
33
njegova identiteta. U tom odlomku nalazimo ak glagol u kojem Jahve sjedne i
eka Gideonov povratak, koji se udaljio da uzme hranu s kojom e napraviti tu
provjeru koja mu je trebala. Kada se vratio kui, odloi meso i kruh na jednu
stijenu pa prolije juhu po njima. Jahvin oficir isprui instrument slian malom
tapu te sve pretvori u prah: to je bio dokaz njihovog identiteta, i, kao to se
moe primijetiti, radilo se o dokazu koji je tehnoloki i mehaniki, po niemu
duhovan, udotvoran ili metafiziki.
S druge strane, sama nam hebrejska filologija pie da su sva takozvana uda
opisana u Bibliji samo tehnoloke operacije koje su izazivale uenje prisutnih
pogledajte po tom pitanju idovske forume na internetu . Nema tu nieg
nadnaravnog, kao to se dobro razabire u takozvanom Ilijinom udu: u tom su
sluaju kemija i toplinska energija stvorile eljeni efekt.
Ovaj odlomak o Gideonu, sadran u Knjizi o Sucima, kao i susret Abrahama s
Jahvom i dva malakima Post
i Mojsija s takozvanim goruim grmom Izl ,
jasno nam pokazuje da se Jahve esto kretao u pratnji jednog ili vie oficira,
spremnih izvritelja njegovih naredbi. To je sasvim u skladu s vojnom
hijerarhijom koja je predviala ak i taborita poput onih koje je vidio Jakov u
Post
, a koje je komentirao i Rashi de Troyes, jedan od najveih idovskih
egzegeta koji je (u tom odlomku) prepoznao prisustvo malakima svrstanih u
dvije ete, u obranu granice koja se nalazila otprilike u dananjoj Transjordaniji
(op. cit. u Bibliografiji).
Kao svaki zapovjednik, Jahve je uz sebe vodio pratitelje kako bi uinili
djelotvornim njegove naredbe. Osobno imam potekoa zamisliti da Bog koji je
svemogu mora imati takve potrebe. Osoba koju poznajemo pod imenom Jahve
niti je bio niti jest Bog, ve jedan od Elohima. On to sam tvrdi svaki put kada se
predstavlja i odreuje kao Elohim iskljuivo onog naroda, a ne drugih.
Formula Elohim Izraelov redovito se ponavlja i svjedoi stalnu potrebu da

se da precizna potvrda, poput osobnog dokumenta ante litteram. Jahve je svaki
put imao potrebu da podsjeti da je on Elohim koji je pozvao Abrahama iz Sumera
i doveo ga da se bori u Kanaan, da je on bio onaj koji je prestravio Izaka s
igrokazom o lanom rtvovanju sina da vidi dokle see Izakova vjernost da je
bio Bog trebao ju je ve znati i bez takve predstave. Zar Bog ne ita srce
ovjekovo? Ali shvatili smo ve da Jahve nije bio Bog . On je dakle bio Elohim
jednog naroda, nije imao naslov da vlada drugima. Druge je samo istrebljivao (ili
ih pokuavao istrijebiti kada bi zauzeli teritorije koji su njega interesirali. Bio je
34
dakle jedan Elohim (mnoina kao to bismo za Lorenza Velianstvenog rekli da
je bio jedan de Medici mnoina .
Elohim je inilo mnotvo pojedinaca koji su radili pod zapovjednitvom

Elyona, termin koji, kako smo ve rekli, znai Onaj koji stoji iznad, gornji , a koji
se u Bibliji prevodi sa Svevinji 6. Pod njegovim zapovjednitvom, u vrijeme
Pelega Post ,
svijet je podijeljen na namjesnitva Pnz , .
Na ovom mjestu nalazimo aroban primjer biblijske konkretnosti, a
istovremeno imamo i svjedoanstvo o izmjenama, ili bolje rei, prepravljanjima
koje su uinili masoreti s ciljem da proire jednu preciznu ideologiju sagraenu
na teolokoj osnovi - jo jedan dokaz da religija trai da se vjeruje u jednu od
moguih Biblija. Ova dva poglavlja se, iako pripadaju razliitim knjigama,
nadovezuju na predivan nain: u Knjizi Postanka pie da je u vrijeme Pelega
podijeljen svijet Peleg se ba zato tako i zove - korijen PLG oznaava diobu , a u
Ponovljenom zakonu autori se prisjeaju da je podjelu uinio Elyon nakon to je
prebrojio Izraleove sinove. Krajnji cilj ove tvrdnje lako je uvidjeti - veliati narod
Izraela - ali se to ini bez logike i, to je najvanije, odmah opovrgava. Zemlja nije
dodijeljena njima, ve Elohimima ili njihovim predstavnicima, vjesnicima,
uvarima - malakimima o kojima emo govoriti neto kasnije.
Tvrdi se da je u toj prilici Jahvi dodijeljen onaj narod kojeg je on naao
izgubljenog u pustinji. Dakle, broj sinova Izraela nije imao nikakve vanosti u toj
specifinoj teritorijalnoj podjeli. Namjerna prevara masoreta vidljiva je kada
pogledamo starije kodekse koji su manje manipulirani i ideologizirani (npr.
Septuaginta) u kojima je jasno napisano da je podjelu s odgovarajuim
dodjelama uinio Elyon prema broju takozvanih anela, tj. Malahima - uvara koji su bili pod zapovjednitvom Elohima, a ne prema broju sinova Izraela. Ta je
varijanta potvrena i u Kumranskim spisima, kako je istaknuo N. P. Lemche
(Ancient Israel. A New History oflsraelite Society, Sheffield Academic Press 1988.):
Mojsijeva pjesma u Ponovljenom zakonu (32,8-9) u jednom kumranskom
fragmentu proglaava: kad je Elyon dao nacijama njihovo nasljedstvo/ kada je
podijelio sinove ovjeje,/ odredio je granice naroda prema broju sinova
Elohima,/ i udio Gospodnji bijae Jakov,/ Izrael je nasljedstvo koje mu pripalo.
elim usput istaknuti da masoreti smatrani uvarima tradicije nisu
potovali starije spise na kojima su radili, mijenjajui tekst u funkciji poruka koje
su se morale iriti u njihovo vrijeme. Zapitajmo se onda: koliko tradicija postoji?
Na talijanskom Altissimo , op. prev.
35
Kojima trebamo vjerovati? Kako moe biti svet tekst kojeg su mijenjali svi koji
su se osjeali i osjeaju slobodnima intervenirati na njemu, nijeui ak
vjerodostojnost starijih verzija?
Vraajui se na zadano, pitam se: kako ne pomisliti na sumersko-akadske
prie, u kojima se pria o trenutku kada je mo sputena s neba na zemlju?
Prepriava li Biblija ovdje isti dogaaj? Pripovijeda li nam o vremenu u kojem je
veliki ef podijelio zapovjednitvo svojim predstavnicima koji su ivjeli na naem
planetu? Ne smije nam promaknuti jedan zanimljiv dio: biblijski izraz Elyon
donosi u biti isto znaenje izraza Anu koji je prisutan na ploicama s klinastim
pismom. I jedni i drugi upuuju na pojam biti visoko , biti gore , biti iznad (slog
An bio je piktografski predstavljan kao zvijezda). Ukazuju li ta dva imena na
gospodara carstva?
Normalne zapovjedne srukture pretpostavljaju da vrhovni zapovjednik
osobno odluuje o raspodjeli vlasti. itajui Bibliju, moemo shvatiti kako je u
onom sluaju Jahvi dodijeljeno neto samo relativno vano, svakako manje
vano negoli ono to su dobili njegovi kolege koji su vladali velikim
civilizacijama kao to su Egipat, Mezopotamija, dolina Inda, Srednja Amerika,
Juna Amerika i dr.
U slobodnom toku misli, jedna zanimljivost dovodi me do druge. Obiaj da se

imenu osobe doda njezina osobna zadaa/ posao ili imenu novoroeneta
podsjetnik na neki vaan dogaaj, pomae nam da shvatimo ono to nam
naalost Biblija ne pripovijeda u detalje. Na primjer, Elyon/Anu znai funkciju
zapovjednika, onoga koji je ivio daleko od planete Zemlje. Prema ploici s
klinastim pismom NBC11108 (koju sam donio i analizirao u knjizi U Bibliji nema
stvaranja), on je imao nebesko boravite na kojem nije rasla vegetacija. Nije teko
pretpostaviti da je imao potrebu da doe na Zemlju vie nego jednom da upozna
situaciju te zatim operativno i funkcionalno uredi hijerarhiju svojeg carstva na
planetu.
U petom poglavlju Knjige Postanka nailazimo na jako zanimljiv pokazatelj:
jedan se izravni potomak Adama i Eve o kojima emo govoriti kasnije zove
Jared, ime iji korijen dolazi od iarad, to znai sputanje . Pitamo se dakle, nije li
moda u Jaredovo vrijeme dolo do nekog sputanja na Zemlju, toliko znaajnog
da je ostalo fiksirano u imenu tog patrijarha? Tko se spustio u tom periodu?
Moda ba gospodar carstva? Sigurno je da se neto vrlo vano dogodilo upravo
za Jaredovu obitelj: njegov sin Henok Enoh u istom je poglavlju upamen kao
36
patrijarh koji je hodio naprijed i nazad s Elohimima i koji je dakle s njima imao
poseban odnos.
Henokova knjiga, jedna od biblijskih knjiga koju rimokatolici ne priznaju ali
koja je kanonska za Kopte, pokazuje kako je Henok letei odveden na brojna
putovanja u tijeku kojih je dosegao i boravite vrhovnog zapovjednika, te kako
su mu prenijeta posebna uenja sa svih podruja znanja.
Ono sputanje, kojeg se prisjeamo u Jaredovom imenu, bilo je zaista

posebno i morao mu je uslijediti odlazak u koji je bio upleten i sam Henok Biblija nam kae da je taj patrijarh otiao s Elohimima i nije vie bio vien Post
,
. Ponavljajui misao koju sam izrazio ve ranije, napominjem da nam sve
mogue Biblije, ukljuujui i one koje su proglaene nevjerojatnima,
pripovijedaju prie koje, viene u njihovoj konkretnosti, sainjavaju koherentan
mozaik, iako bez obilja podataka, bez dokumenata i povezanosti u ekspoziciji. Na
nau alost, ovu potrebu nisu imali mnogobrojni biblijski autori, tako da nikada
neemo saznati jesu li brojni komadii koji nedostaju nekada bili prisutni u
spisima. Jesu li stoljeima nestajali zato to je njihov sadraj bio previe
eksplicitan pa bi onemoguili pokuaje za stvaranjem sustava moi koje
poznajemo? I gdje je, primjerice, jedanaest knjiga koje sam spomenuo ranije?
Ali, prijeimo sada na neka temeljna pitanja.
37
______
9.
Tko su bili Elohim
od kojih su nam napravili Boga?
Koje su karakteristike imali
i kako su djelovali?
onovimo i implementirajmo s novim elementima temeljne znaajke koje
su nairoko dokumentirane u citiranim knjigama i na koje upuujem za
daljnje itanje. elim precizirati da ne prevodim termin Elohim , zato to
nitko ne zna to je znaio. Dogmatici naravno nemaju sumnji, za njih znai
Bog, ali ova rije u pluralu biva prevoena na sve mogue naine zbog stvarnog
neznanja koje je okruuje. Smatram zato da ju je najkorektnije navesti u
njezinom originalnom obliku ili je, u krajnjoj liniji, zamijeniti nekim izrazom tipa
oni tamo . Nemogunost da joj damo toan i siguran prijevod rije Elohim dijeli
sa rjeju Jahve, koja takoer ima nepoznato znaenje te se onda prevodi na
razliite naine, ukljuujui i mogunost da je shvatimo i kao obian uzvik On
je! . Tako pie ve spomenuti rabin Howard Avruhm Addison tvrdei da se,
prema nekim biblistima, radilo o uzviku kojim bi klicali kada bi ga vidjeli kako
dolazi.
Otvorenost znanstvenika koje citiramo podsjea nas opet na ona matovita i

bezbrojna mistina domiljanja oko
imena tobonjeg Boga. Zovem ih
matovitima bez uvredljive nakane, ve samo da ih stavim u odnos s injenicom
da ima
razliito elaborirana imena koja navodno imaju i magina svojstva, a
realnost je da ne znamo niti znaenje onog prvog. Ne znamo na kojem je jeziku to
ime izgovoreno, ne znamo s kojim samoglasnicima, ne znamo je li uistinu bilo
formirano od suglasnika kojima je kasnije transkribirano... ali sa sigurnou
znamo da Mojsijev narod nije bio prvi koji je to ime uo i upoznao.
Epigrafija Srednjeg istoka biljei da su okolni narodi poznavali to ime mnogo
prije negoli se pojavio narod koji je uzeo izraelitski identitet. Nacije Srednjeg
istoka u . tisuljeu pr.Kr. znale su da na tom teritoriju vlada osoba imenom
YHW ili YW ili YWH te da je imao ak i druicu koju su poznavali pod imenom
38
Ashera a koju su idovi iz kolonije Elefantina u Egiptu jo mnogo stoljea kasnije
nazivali Anat-Yahwu.
Recimo na ovom mjestu da su rat za kontrolu nad sadrajem Biblije dobile
struje idovske misli vezane prvo uz babilonsku, a zatim uz ahemenidsku
kulturu. Da se nametnulo idovstvo egipatskog kalupa i tradicije imali bismo
moda Bibliju kojoj bi bilo normalno da je Jahve imao i druicu.
Doista, ve smo govorili da je iitavanje Targumima dovelo brau Sabbah do

potpuno drugaije biblijske prie, koja je neraskidivo povezana s Egiptom.
Prema ovim znanstvenicima iz rabinske obitelji , ovo bi bila jo jedna od
moguih Biblija, potpuno drugaija od one koju smatramo temeljem tolikih
duhovnih istina.
Spomenuli smo kako idovi nisu bili prvi koji su poznavali Jahvu, ali su bili
od njega izabrani, ili, bolje rei izgraeni i ustrojeni kao narod, kako bi pokuali
osvajanje jednog teritorija koji ga je zanimao vie od onog koji mu je dodijeljen.
On ih je dakle uzeo, preoblikovao i uinio da uzmu na sebe idovski identitet
kroz dugotrajan proces evolucije i asimilacije koja je zahvatila Semite, ne-Semite,
nomade i polunomade, stanovnike Kanaana i druge koji su tamo emigrirali, kao
to pie Lee I. Levine (Professor of Jewish History, Hebrew University, Jeruzalem).
S obzirom na osobe kojima se bavimo, recimo sljedee:
- biblijski Elohimi nisu bili jedan Bog kao to dvije tisue godina tvrdi
teologija, ve mnogo individua od krvi i mesa. Njihova je mnoina
nepogreivo istaknuta u brojnim odlomcima Starog zavjeta Izl , i
dalje, Izl 15,3 i dalje, Izj 18,11 i dalje, Pnz 6,14 i dalje, Pnz 13,7 i dalje,
Pnz , i dalje, Jr ,
. Imali su ak i tabore u graninim zonama
koje su uvali svojim etama Post 32,1 i dalje). Da su imali vojne
tabore bilo je poznato starim autorima koji ih izriito spominju i u
kumranskim spisima kao to je Q 1 14i 8, u kojem se tvrdi: (...) oni
su aeni u svim taborima Elohima duboko potovani od ljudske
skuptine ... .
- Elohimi su ivjeli toliko dugo da su ih ljudi smatrali besmrtnima, iako
to nisu bili. U svojim ranijim radovima citirao sam odlomke iz Biblije u
kojima se jasno vidi da Elohimi tj. teoloki Bog umiru kao i svi ljudi
(Psalam 82). Tradicionalna egzegeza ovog odlomka je ogledni primjer
sluganstva dogmatizmu. Filologija u slubi teologije tvrdi da je termin
Elohim nesumnjivo poseban oblik mnoine koji zapravo oznaava
39
jedninu - Boga vratit emo se na to jer je to zapravo temelj itavog
dogmatskog sustava . Psalam
je za pristae tradicionalne doktrine
pravi problem jer se u njemu izraz Elohim ne moe podvesti pod
jedninu: zamjenice, pridjevi, i to je najvanije, deset glagola u mnoini
to onemoguuju. To moraju priznati i najtvri pobornici jednine. Da bi
preli tu prepreku, oni tvrde da u tom odlomku Elohim ne znai Bog ,
ve Suci . Neu se ovdje uputati u sutinu stvari jer sam to ve uinio
u knjigama koje sam naveo, ali dodajmo ono to o tome pie jedan
znanstvenik koji sigurno ne moe biti optuen da potkrepljuje bizarne
teze: prof. Mike Heiser (Accademic Editor of Logos Bible Software. M.A.
and Ph.D. in Hebrew Bible and Semitic Languages at the University of
Wisconsin-Madison in 2004. M.A. in Ancient History from the University
of Pennsylvania).
Heiser na svojem sajtu pie: Briefly, the Elohim of Yahweh s council (Psa 82)
are divine beings, not human rulers. This is most obvious from the parallel
passage in Psalm 89:5-8. In Psalm 82:1 the plural Elohim are called sons of ther
Most High in verse 6. Obviously, this means they are sons of the God of Israel
since in biblical theology Yahweh is Most High (Psa 83:18). In Psalm 89
Yahweh s sons are called bene Elohim. These bene Elohim are quite obviously
not human since their assembly or council is explicitly said to be in the
clouds/heavens not on earth. The content of Psalm 82 also easily demonstrates
these are divine beings, not humans, since the plural Elohim, of Psalm 82 are
being judged for their corrupt administration of the nations. The Hebrew Bible
never asserts that human rulers, Jew or Gentile, are in charge of the nations.
Moreover, contrary to popular and scholary assumption, no passage in the
Hebrew Bible calls the human Elohim. 7
Heiser utvruje neke oite injenice - Elohim nisu ljudi; radi se o biima koja
su bitno razliiti od Adama8; ive mnogo due od Adama le-olam, tj. dugog
trajanja u prolosti i budunosti ), ali dijele s njima smrtnu prirodu. Prema
znanstveniku, skuptina o kojoj govori Psalam
nije se ni odrala na Zemlji.
7 Ukratko, Elohimi Jahvinog vijea Ps

boanska su bia, a ne ljudski vladari. To je najoitije iz Ps 89: 5-8. U
Psalmu : . plural Elohim naziva se sinovi Svevinjega u stihu . Oito, to znai da su sinovi Boga Izraela , jer
u biblijskoj teologiji Jahve je Svevinji Ps , 18). U Psalmu 89 Jahvini sinovi nazivaju se bene Elohim. Ti bene
Elohim posve oito nisu ljudi jer se izrijekom kae da je njihovo vijee u oblacima / na nebu, a ne na zemlji.
Sadraj Psalma
takoer lako dokazuje da su to boanska bia, a ne ljudi, od mnoine Elohim, od Psalma 82,
gdje su sueni zbog svoje korumpirane uprave nad narodima. Hebrejska biblija nikad ne tvrdi da su ljudski
vladari, idovi ili pogani, zadueni da upravljaju narodima. tovie, u suprotnosti i s popularnim i sa znanstvenim
pretpostavkama, nema retka u hebrejskoj Bibliji gdje se ovjek naziva Elohimom.
8 Adama = ljudi (op. prev.).
40
Kao dodatnu potvrdu upuujem itatelje koji ele znati vie na knjigu I
manoscritti di Qumran (UTET, Torino 1974.) u kojoj znanstvenik Luigi Moraldi
istrauje fragmente papirusa zajednice Esena te istie ak razne frakcije Elohima
na toj skuptini.
Biblija ima precizne termine za suce: felilim (Izl 21,22) i shofetim, to je ne
sluajno idovski naslov Knjige o Sucima: nikada ih ne mijea s Elohimima.
- Elohimi su putovali letjelicama koje su nazivane ruach, kavod, merkavah, a

kojima su posveene pomnjive i detaljne analize u brojnim poglavljima mojih
prethodnih knjiga. Kavod se obino prevodi kao Slava Jahvina , ali usput
podsjeamo da pripovijest iz Knjige Izlaska otkriva da se Slava Jahvina mogla
vidjeti samo po narudbi; ubila bi nekoga tko bi se naao ispred nje; ubila bi
nekoga tko bi se naao u blizini dok je prolazila; mogla se promatrati odostraga
nakon to bi prola i moglo se spasiti od njenih smrtnih uinaka jednostavno
sakrivi se iza stijena koje su, dakle, kontrolirale ono to sam Bog nije mogao
kontrolirati (Izl 33).
Profesor Jeff A. Benner (utemeljitelj Ancient Hebrew Research Center te autor
Ancient Hebrew Lexicon of Bible), stavljajui u odnos priu iz Knjige Izlaska sa
Psalmima 3 i 24 te poglavlje 29. iz Knjige o Jobu, kavod opisuje kao teak stroj
koji je sluio kao oruje za napad i obranu. Prezbiterijanski sveenik, otac Barry
Downing kranski ministar, teolog, fiziar, specijaliziran u odnosima izmeu
znanosti i religije , ovjek vjere koji obavlja svoju slubu, pie bez zavlaenja da
je je mojsijevska religija plod susreta onih ljudi s NLO-om kojim je upravljala
inteligencija nezemaljskog porijekla. O tezama teologa prof. Armina Kreinera
govorit u kasnije. U idovskoj, kranskoj i reformiranoj kranskoj sredini ima
dakle otvorenih umova koji su si sposobni postaviti pitanja i odgovoriti na njih
hipotezama koje ne zahtijevaju kategoriju misterije na temama kod kojih
teologija ne zna dati odgovor.
- U Bibliji, Elohimi se nikad ne smatraju bogovima : ljudi su ih potovali
i podreivali im se iskljuivo zbog njihove velike moi, koju im je
omoguavala tehnologija kojom su raspolagali i koja je ljudima
ulijevala strah. Ljudi su ih se bojali zbog njihove okrutnosti, o emu
Biblija nepogreivo svjedoi. Jahve, zvan Ratnik , bez skrupula je
nareivao prava istrebljenja nenaoruanih ljudi, vodei operacije koje
bismo danas nedvosmisleno mogli nazvati etnikim ienjem vidi
Knjige ljetopisa, Samuela, Kraljeve itd.)
41
- Elohimi se nikad nisu bavili religijom u modernom smislu rijei,
duhovnou, zagrobnim ivotom. Imali su za osnovni cilj odrediti
strukturu moi podijeljene na razliitim teritorijima na kojima su se
kasnije razvile civilizacije i s tim su se ciljem kretali u potrazi za
zemljama i ljudima koji e im sluiti Pnz , i dalje .
- Elohimi su bili osobe koje su poznavale zakone prirode i svemira te su

ih prenosili samo vjernim sljedbenicima, pokreui tako kaste
kraljeva/vladara/sveenika, takozvanih posveenika, inicijata u
znanje. To je znanje, meutim, bilo iskljuivo znanstveno, konkretno,
materijalno, korisno za svakodnevnicu njihovih vladavina ili za njihove
specifine potrebe svemirskih putnika. Nieg slinog s navodnim
znanjima iz duhovnosti koja su razraivana u procesu skrivanja na
koje ukazujemo.
Jahve nije bio jedini i trascendentni Bog , bio je samo jedan od njih - onaj
kojem je dodijeljen zadatak da vlada na definiranom teritoriju. Ali zapravo, niti u
to ne moemo biti sigurni - on si je mogao i autonomno dodijeliti mo na nekom
teritoriju i nekom narodu kojeg mu nitko nije dodijelio. Kada analiziramo
strategiju koju je primijenio da osvoji tu famoznu Obeanu zemlju, na vidjelo
dolazi sva panja koju je uloio da ne pobudi panju svojih kolega/rivala koji su
bili puno moniji od njega i koji su vladali okolnim zemljama kao to su Egipat i
Mezopotamija. On je bio svjestan situacije i doslovno opsjednut strahom da ga
njegovi ne napuste i ponu slijediti druge Elohime. Zato im je stalno prijetio
smru i izdajice ubijao bez milosti dva citata za sve: Pnz , i dalje, Br , i
dalje).
Naevi temu njihove smrtnosti, ve smo ranije govorili o pitanju mnoine
koje sainjava jezgru pitanja koje se moe saeti ovako:
- ako izraz Elohim oznaava jedinog, trascendentnog Boga, stvoritelja
neba i zemlje, Biblija ima teoloku i doktrinalnu vrijednost; ako Elohim
oznaava mnoinu pojedinaca, vladara i kolonizatora, Biblija nam pria
jednu potpuno drugaiju priu. To je i razlog zato doslovno itanje
Biblije koje vodim i pokazujem izaziva tolike reakcije. U posljednje
dvije godine idovska filologija priznala je da je serija prividno
apsurdnih i neprihvatljivih tvrdnji oduvijek bila prisutna u hebrejskoj
kulturi te da se one oduvijek nalaze u njihovim izvorima, u raznim
verzijama Talmuda ili Midrashima (izvanbiblijski tekstovi koji u osnovi
42
sadre egzegezu voenu kroz stoljea od strane izraelitske misli o
Starom zavjetu).
Paljivo itanje i prijevod Biblije s hebrejskog otkriva da se zapravo nalaze
jo uvijek tamo, pred naim oima; moramo samo otkriti pokrove koji su na njih
lukavo postavljeni. Ove oite biblijske istine tiu se temeljnih aspekata doktrine i
odnose se na takozvani duhovni svijet: anele, kerubine, Sotonu, uda i dr.
Pravo pitanje, motiv spora izmeu dogmatskih pozicija i slobodne misli, tie
se dakle Elohima. U stvarnosti dananjice u kojoj su tiskani mediji i internet u
interakciji, korisno je uputiti itatelja na YouTube gdje se nalazi kratki
videozapis u kojem analiziram neke aspekte ove teme (s korisnim primjerima)
da bi se bolje razumjelo o emu govorimo. Videozapis se zove Elohim e il plurale
di astrazione (Elohim i apstraktna mnoina) i pokazuje kako biblijski kontekst sam
od sebe rjeava gramatika pitanja nametnuta od monoteistikih doktrina koje
imaju dogmatsku potrebu da potvrde Boju jedinstvenost. Kao dodatni dokaz
spomenut u prof. R. V. Fossera (Cumberland University, Lebanon) za kojega nema
dvojbi da je nedokazivo da se rije Elohim upotrebljavala kao mnoina izvrsnosti.
Elohim je hebrejska rije ali njezin je ekvivalent postojao i izvan tog naroda,
gdje je u pluralu nedvojbeno znaio mnoinu osoba. Kada je ta rije uvedena u
izraelsku religiju, s njom je doao njezin oblik u mnoini te je primijenjen za
jedinog pravog Boga, ali nije primijenjen kao naznaka velianstvenosti ili
trojstva. Znamo da gramatika, sintaktika i lingvistika pravila nisu bila
nasljedstvo masoreta, ve su razraena u kasnijim stoljeima od strane filologa
koji su vrili istraivanja na onoj verziji biblijskog teksta. Naalost, biblijska je
filologija mnoga stoljea bila samo povlastica teologa koji su formulirali i
primijenili - a posteriori - filoloka funkcionalna pravila prema doktrinalnom
kljuu tumaenja Biblije.
Kada smo ovo utvrdili, istrait u sljedei aspekt. Za obrazloiti mnoinu

termina, teolozi monoteisti uvode neke elemente i govore da, tamo gdje se
njegova mnoina ne moe zanijekati, Elohim ne znai Bog nego se odnosi na
zakonodavce/suce/ministre . Ova tvrdnja je tako prozirna i predstavlja dodatnu
snanu potvrdu mnoine onih individua. U naoj su kulturi zakonodavna, sudska
i izvrna funkcija posve odvojene, a razdvajanje ovlasti jedna je od garancija
demokratskog poretka. U prolosti su te tri funkcije bile objednjene u figuri
vladara - kralja, cara, kako god ga nazvali - koji ju je izvravao bilo izravno bilo
preko izvritelja koje je sam odreivao. Elohimi, moni kolonizatori, bili su
43
tipian primjer takve koncentracije moi. Vladali su despotski - Jahve je jedan od
oitijih i dramatinijih primjera - i njihovo je vladanje obuhvaalo sve
spomenute funkcije.
Oito je dakle svima da su Elohimi bili istovremeno:
- zakonodavci (diktirali su zakone i norme s potpunom autonomijom u
odluivanju ;
- vladari i ministri koji su se bavili svim aspektima moi primjenjivali
zakone, izravno ili preko svojih delegata kao to su Jetro, Moj sije i dr.
- suci provjeravali su potivanje zakona, odreivali kazne, izvravali i
naplaivali - ili inili da se izvre i naplate - kazne i globe.)
To meutim ne implicira injenicu da su oni bili posebno evoluirani ljudi kao to monoteistiki teolozi/ideolozi moraju tvrditi - ve upravo suprotno.
Biblija koju imamo kod kue prua nam jasne elemente koji su korisni u
definiranju jasnih distinkcija.
Pogledajmo neke od njih:
1. Elohimi su napravili Adame9 (Post 1). Pitamo se: da su Elohimi bili
normalni ljudi , zar bi bilo potrebno precizirati neto tako banalno? Ne
bi li bilo smijeno tvrditi tako neto i pridati tome najveu vanost u
prii? Jasno je da nam Biblija ne eli rei da su nas napravili
zakonodavci/suci/ministri koji bi opet, bili ljudi , ve neki drugi .
2. Elohimi su opili s ljudskim kerima (Post 6). Da su to bili normalni

ljudi, zakonodavci-suci-ministri, zar bi bilo potrebno ponovno istaknuti
takvu banalnost? S kime bi normalni ljudi trebali opiti? I jo, zato su
ta seksualna openja dala jednu novu grupu, ghiborrim, tj. mjeance
koji su, ne sluajno, definirani monim, slavnim ljudima ? Podsjetimo
da su, u povijesti ovjeanstva, osnivai velikih civilizacija uvijek bili
nazivani polubogovima, tj. potomcima ljudi i jednog pripadnika onih
koji su doli svisoka. Od Gilgamea do Eneje, od prvih egipatskih
vladara do japanske dinastije i dr. Svatko moe pronai brojne
primjere.
3. Elohimi umiru kao i svi Adami Psalam
. O ovome smo ve
govorili, ali dodajmo jo jednu opasku koja se temelji na zdravom
Adam nije bio samo prvi ovjek, nego ime jedne itave ljudske rase, pa autor upotrebljava taj izraz umjesto
ljudi , to e i biti objanjeno kasnije u knjizi (op. prev.).
9
44
razumu: da su to bili normalni ljudi, zakonodavci/suci/ministri, bi li
bilo potrebno podsjeati na tako neto?
4. Jahve se neprestano bojao da se njegov narod ne okrene drugim

Elohimima (vidi bezbrojne odlomke iz svih dijelova Biblije). Pitamo se:
zato se pravi Bog toliko bojao obinih zakonodavaca, sudaca,
ministara, toliko beskrajno slabijih od njega? Strah ga je toliko
zasljepljivao da je okrutno ubijao one koji bi ga naputali kako bi
odlazili sluiti drugim... ljudima? Zar su idovi koji su imali stalan,
svakodnevan odnos s njim bili toliko glupi da napuste pravog
svemonog Boga zbog zakonodavaca, sudaca ili ministara, normalnih
ljudi koji su imali samo lokalnu i odreenu mo? ini se gotovo
nemoguim formulirati takvu teoriju; toliko je smijena i - dodao bih uvredljiva prema onim ljudima koji bi u tom sluaju bili nesposobni
razaznati i odabrati izmeu univerzalnog Boga i obinih ljudi.
5. Biblija jasno kae da je narod mogao odabrati izmeu Jahve i drugih

Elohima Joua , i mnogi drugi odlomci . Branitelji doktrine tvrde
da se u tim sluajevima radilo o poganskim boanstvima, koje su
predstavljali idolima. Ali ja se pitam: zar su idovi onog vremena,
nakon to su barem od Abrahama nadalje imali svakodnevan,
izravan, stalan, osoban odnos s Jahvom, onim koji se predstavlja kao
Jedini Bog, iv i djelatan u povijesti , bili toliko nesposobni i glupi da
su vie voljeli hrpice kamenja ili drvene ploice, mrtve idole bez ivota?
Nije li razlika bila preoita?
Dogmatici koji su prisiljeni to tvrditi nisu ni svjesni da tako vrijeaju ne samo

ljudsku pamet i zdrav razum, nego i sam idovski narod i njegove pretke.
Nemogue je i pomisliti takvo to; takvo bi ponaanje bilo nerazumljivo i
nerazumno i kada bih pripadao tom narodu drao bih se duboko uvrijeenim
kada bi se inteligencija mojih predaka tako diskreditirala.
Skloniji sam misliti da je u to staro doba narod, slobodan od teolokih dogmi
koje uvjetuju mnoge dananje umove, jako dobro znao u kakvoj situaciji ivi.
Njegovo ponaanje u biblijskoj prii pokazuje upravo da je taj narod dobro znao
da:
1. Elohimi nisu bili normalni ljudi koji su pokrivali slube
zakonodavaca, sudaca i ministara , a jo su manje bili bezopasni i
smijeni idoli.
45
2. U svojim funkcijama i moima, Elohimi su imali iste povlastice i
znaajke kao i Jahve, jer su pripadali istoj osnovnoj grupi .
3. Jahve je bio samo jedan od njih i samo jedna od moguih opcija.
Drugi su Elohimi za njega bili konkretni, opasni i ak pogibeljni rivali. I ini

se da je taj koncept postojao jo i u vrijeme Pavla iz Tarza na ijim se teorijskim
zasadama u principu temelji kranska doktrina. Analizu moete pronai u knjizi
Uskrsnue Reinkarnacija). U Prvoj poslanici Korinanima , - kae doslovno:
Jer sve kad bi i bilo takozvanih theosa ili na nebu ili na zemlji - kao to ima mnogo
theosa i mnogo gospodara, nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i
jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. Tvrdnja je jasna: za ovog
Izraelita iz Benjaminova plemena bilo je mnogo theosa za idove je postojalo
mnogo Elohima), a za vjernike nove vjere, Bog kojem su se obraali bio je samo
jedan ba kao to su se idovi morali obraati samo Jahvi . Elohima je dakle bilo
mnogo, bili su kolonizatori pa su, kao takvi, imali potrebu da definiraju pravila,
norme i zakone za narode kojima su vladali.
Ova je potreba bila jo izraenija kod Jahve koji je upravljao narodom koji de
facto nije ni postojao: morao ga je izgraditi. Podsjeam na tvrdnje profesora
Wexlera i Levinea o nepostojanju izraelitskog identiteta te moda i samog
hebrejskog jezika u vremenu u kojem je Mojsije radio za Jahvu. Jahve je morao
izgraditi narod koji nije postojao, dati mu identitet te iz njega dobiti borbeni
ustroj s kojim e pokuati osvajanje teritorija kojeg mi poznajemo kao Obeanu
zemlju. Napominjem odmah da mu potpuno osvajanje nije nikad uspjelo suvremena izraelska arheologija sve vie otkriva koliko je bila mitologizirana
itava epopeja okupacije kanaanske zemlje te nastanak Davidovog i
Salomonovog kraljevstva, ije je stvarno stanje bilo mnogo inferiornije od
matovitih teolokih i ideolokih rekonstrukcija.
Jahve je dakle morao izgraditi sve to nije postojalo: narod i vojsku.

Zato je morao razraditi i dati seriju pravila koja su zajedno poznata kao 613
mitzvot. Ona ine jezgru Judaizma:
su mitzvot aseh, uinit e , tj. zapovijedi
izraene u pozitivnom obliku koje nareuju odreeno djelo;
su mitzvot lo
taaseh, nee uiniti tj. zapovijedi izraene u negativnom obliku koje
zabranjuju odreeno djelo.
Mi ponajvie znamo za Deset zapovijedi, one koje ine osnovu moralnog
kodeksa ponaanja prema takozvanom blinjem, iako emo vidjeti da ni to nije
tako. Profesor Ben Zion Bergman (Professor Emeritus of rabbinic Literature,
46
University of Judaism, Los Angeles istie da kod ta dva popisa Izl
i Pnz
u
nekim tokama postoje razlike. Osim toga, tvrdi da zapovijedi izreene u Bibliji
odraavaju promjene do kojih je dolo kroz stoljea i etiko poimanje naroda
koji ih je formulirao. Nemamo pred sobom, dakle, etiki sistem koji je apsolutan i
nepromjenjiv, ve izraen moralni relativizam iji se sadraji mijenjaju s
promjenom civilnih, socijalnih i kulturnih uvjeta.
Doe nam da kaemo da se biblijski Bog prilagoava vremenu i situacijama.
Vidjet emo uskoro koliko je to istinito i znaajno. Ali prije nego prijeemo na
stvaran sadraj Zapovijedi i ciljeve koji su posve vezani za onu situaciju i onaj
trenutak zbog kojih su te zapovijedi formulirane, moram naznaiti da se u Knjizi
Izlaska , nalazi jasna izjava u kojoj Jahve izriito kae da su zapovijedi na
kojima je temeljio savez s Mojsijem i narodom sljedee:
- uvaj se da ne pravi saveza sa stanovnicima zemlje u koju ide ...
- Nego poruite njihove rtvenike, oborite njihove stupove, poupajte
im aere!
- ... da ne bi uzimao njihove djevojke za ene svojim sinovima
- Ne pravi sebi livenih bogova!
- Dri Blagdan beskvasnih kruhova u mjesecu abibu.
- Svako prvoroene materinjega krila meni pripada. A sve
prvoroence od svojih sinova otkupljuj.
- est dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba
oranja ili u vrijeme etve.
- Svetkuj Blagdan sedmica - prvine penine etve - i Blagdan berbe na
prekretu godine.
- Triput na godinu neka se svi mukarci pojave pred Gospodinom
Jahvom, Bogom Izraelovim.
- Od rtve koju mi namjenjuje ne prinosi krvi ni sa im ukvasanim; niti
ostavljaj rtve prinesene na blagdan Pashe da prenoi do jutra.
- U kuu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje
zemlje.
- Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.
Paralelnu analizu dvaju popisa napravio sam u knjizi Knjiga koja e zauvijek
promijeniti nae ideje o Bibliji, tako da ovdje donosim neka nova specifina
razmiljanja.
47
Zapovijed o predavanju prvoroenaca bila je Analizirana za njihovu
upotrebu u rtvovanjima: Jahve bi si ih dao predati kada bi imali osam dana tono kao i ivotinje Izl , -29) - i elio je da budu spaljeni za njega, kao to i
sam tvrdi u Ezekielu 20,25 i dalje. Ovo je jedan od odlomaka u kojima Talijanska
biskupska konferencija (CEI) pokazuje hrabrost da ispravno prenese idovski
glagol:
...jer nisu vrili mojih zakona i jer prezree moje uredbe i jer subote moje
oskvrnjivahu i oi upirahu u kumire svojih otaca. I zato im dadoh uredbe koje ne
bijahu dobre, zakone koji usmruju: da se oskvrnjuju svojim prinosima,
provodei kroz oganj svoju prvoroenad. Htjedoh tako da ih zastraim, neka
znaju da sam ja Jahve... 10
Provodei kroz oganj svako njihovo prvoroene je surovo znaenje, toliko
potresno i neprihvatljivo za doktrinu da je u tradicionalnim Biblijama esto
prikriveno i zamijenjeno izrazom posvetiti , koji nema nikakve veze s
doslovnou biblijskog teksta te, iznad svega, ciljem samog ina. Cilj proizvodnje
tog dima, proizvedenog izgaranjem loja spremljenog prema preciznim uputama
koje su opisane u Levitskom zakoniku 3,3-5, detaljno su analizirane u mojim
ranijim radovima, uz lijeniku studiju koja dokumentira neurofizioloku
funkciju u inu mirisanja onog dima koji je smirivao Elohime. Na to se neu
vie vraati ali ne mogu ne istaknuti odreene injenice: narodi raznih
kontinenata priaju nam o istoj udnoj potrebi koju su takozvana boanstva
svugdje pokazivala.
ak i u djelima koja nam se s ove toke gledita ine jako daleka i
nesumnjiva, nailazimo na potvrde. U Ilijadi (Knjige I, II, IV, VI, VIII, XXII, XXIII) i
Odiseji (Knjige III, VII, IX, XII, XIII, XVII, XIX), na primjer, bogovi bi traili da im
se pripreme i spale odreeni dijelovi ivotinjskog mesa i loja, ba kao to je to
inio Jahve i njegovi kolege Elohimi. Mirisali su taj dim da bi se opustili, pie
jasno Biblija, ali to naravno nije prihvaeno od doktrine. Zato filologija u njenoj
slubi pokuava na svaki nain negirati da hebrejski termin nichoach ima to
znaenje, ali to znaenje je jasno, jednoznano, a i jedino znaenje koje se moe
nai u hebrejskim rjenicima ureenim od hebrejskih znanstvenika.
Ako se, kako nam se eli rei, radi o alegoriji, moramo priznati da su biblijski
autori i Homer ili autori tekstova koji su Homeru pripisani izabrali, zaudno,
10
Hrvatski prijevod je (KS), provodei kroz oganj svoju prvoroenad .
48
upravo isto knjievno sredstvo, istu alegoriju sa istim sadrajem koji si
odgovaraju i u biti! Mnogo je neposrednije i manje matovito misliti da se, u oba
sluaja, radi o pripovijestima koje govore o konkretnim i dobro poznatim
situacijama. Dobro razumijem da za vjernike ostaje neprihvatljiva ideja o Bogu
za kojeg se vjeruje da se smiruje spaljenom mau, ali onda se vraamo na one
lijenike koji pametuju nad bojom nokta...
I dok filolozi kirurki koriste pincete i skalpele kako bi ponovno afirmirali

svoja ideoloka stanovita, postavio bih nekoliko pitanja. Ako je onaj dim - kako
se tvrdi - trebao simbolizirati uzdizanje duha koji ezne da se zdrui s Bogom...
- je li bilo potrebno proizvesti prave hekatomske grobnice ivih bia?
- zar je bilo potrebno uzrokovati tolike patnje?
- nije li se moglo tome pristupiti palei drva ili slamu?
- ako se ba moralo upotrebljavati ivotinjski element, ne bi li bilo
dovoljno spaliti ovju vunu umesto da se ubijaju jaganjci?
- zato je Elohim navodni jedini Bog volio Abelove jaganjce, a ne i
Kajinove biljke? Zar nisu bili u stanju svejedno shvatiti njihove jednake
namjere? Zar nije svaki od njih nudio ono ime je raspolagao?
- zato si je Jahve davao spaljivati loj to omotava drobinu, sav loj to
je oko drobine; oba bubrega i loj to je na njima i na slabinama; pa
privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi (Lev 3,3-5)?
- zato su Elohimi eljeli samo tu mast, a ne drugu?
- zato je taj loj bio toliko vrijedan da je Jahve zapovijedio smrt za sve
koje bi uhvatili da ga koriste za sebe (Lev 7,25)?
Problem je u tome to je taj loj pripadao i ljudskoj mladunadi, za koje je on
odredio da mu se predaju kada bi imali osam dana, a naravno, ne moemo
zamisliti da ih je osobno podizao nakon to ih je ukrao njihovim majkama (Izl
22,27-29).
Ljudske su rtve potrajale barem do
. g. pr. n. e., kada ih je reforma kralja
Joije zamijenila jaganjcima, pokuavajui izbrisati sjeanje na to vidi studije
prof. Giovannija Garbinija u Bibliografiji . Dobro znamo da je praksa rtvovanja
ljudi bila rairena kod svih naroda na planetu. Svi nam govore o boanstvima
koja su izriito traila ovaj okrutan i neljudski in ponude bogovima .
Judejo-kranska kultura se prema toj stvarnosti ponaa na dva naina: smatra
apsolutno realnima te barbarskima i poganskima obrede koje su izvravali drugi
narodi, a ita u metaforikom ili alegorijskom kljuu sve ljudske rtve jasno
citirane u Bibliji koje je Jahve izriito traio. Kroz stoljea se ak pokuavalo, i jo
49
se pokuava, zanijekati oitu povijesnu stvarnost. Pokualo se proiriti uvjerenje
da je ta barbarska praksa ekskluzivna praksa pogana . Da se radi o barbarstvu
bilo je oito, ali prakticirao ju je i Jahvin narod na njegov izravan zahtjev i, kako
znamo, nije ga bilo mogue izbjei. Vjerojatno, kada su se izmijenili razlozi zbog
koje ju je Jahve naredio - a koju on sam tumai u Ez , i dalje - zapovijed je
ublaena i zamijenjena otkupninom u novcu koja se uostalom pokazala vrlo
korisnom i za kastu koja je vodila rauna o njenom ubiranju. Prijelaz s ubojstva
na plaanje protuvrijednosti u novcu jedna je od mnogih situacija u kojima se
oituje postupni razvoj morala i obiaja kroz vrijeme o emu pie spomenuti
prof. Ben Zion Bergman , to je odredilo izmjene i inovacije u zapovijedima. I
ovdje uzmimo na znanje da su zapovijedi koje je dao navodni Bog imale
relativnu vrijednost i bile su izmjenjive, kao to se vidjelo u midrashu u kojem
Jahve potvruje da se uini kako odlui veina.
Unaprijed u napisati neto to e biti jo jasnije nakon to ispitamo Deset

zapovijedi: velikim sustavima koji se temelje na Starom zavjetu valja odati
priznanje to su uspjeli izgraditi pozitivan etiki kodeks uprkos a ne
zahvaljujui onome to pie u onoj knjizi. I taj je aspekt sudjelovao u izgradnji
duhovne strukture, ali je, barem na ovom polju, donio pozitivne vrijednosti.
Jahvino amoralno da ne kaemo nemoralno ponaanje pronalazi svoj prvi
primjer u potovanju norme koja kae: Ne uzimaj djevojke iz mjesta za ene
sinovima Izraelovim .
50
______
10.
Deset zapovijedi:
nepodudarnosti izmeu
Jahve i Mojsija
namo iz Biblije da je Mojsije, ogluujui se na tu zapovijed, imao enu
Midjanku te da je uzeo i jednu enu Kuanku, tj. Etiopljanku. idovstvo se
prenosi preko majke pa moramo priznati da Mojsijeva djeca nisu bila
idovi, ak i ako povjerujemo da je on to bio. Slijedei tu misao, idovi ne
bi bili ni Efrajim i Manae, praoci dva plemena jer im je majka bila Egipanka
Asenata, Potifarova ki Post
,
i druica njihovog oca Josipa. Ali ovo je
samo kuriozitet jer, kao to smo vidjeli, u Mojsijevo vrijeme taj narod nije ni
postojao pa je jo manje postojao u Josipovo vrijeme koji je ivio nekoliko
stoljea prije njega. A to rei o Ruti, prabaci kralja Davida? Bila je Moapka, kao i
njezin sin Obed, Jiajev otac i Davidov djed.
Ali vratimo se na Mojsijeve supruge ne-idovke. Aron nije mogao ne

primijetiti protuslovlje: voa naroda je prvi prekrio jednu od temeljnih
zapovijedi, upravo od onih za koje je Jahve izriito rekao da ine temelj njegova
Saveza. U Knjizi Brojeva , i dalje, biblijski autor pie da su Aron i njegova
sestra Mirjam takozvana proroica : rogoborili protiv Mojsija zbog ene
Kuanke kojom se oenio; jer bijae uzeo za enu jednu Kuanku. Kada je
saznao za ovu pritubu - s kojom se ne moemo ne slagati, uime bar malo
osjeaja pravde - Jahve je pozvao trojku u ator sastanka, siao sa svojih leteih
kola, stao na ulaz svojeg atora i, obrativi se Aronu i Mirjam, utvrdio da Mojsije
ima povlaten poloaj zato jer ima izravan odnos s njim te ih je tvrdo ukorio to
su runo govorili o njegovom ljubimcu. Redak kae da je uskipio gnjevom
zbog njih i otiao na svojim leteem kolima, ali da je ostavio znak svojeg gnjeva:
Mirjam je (i samo Mirjam trenutno pogoena nekom neidentificiranom boleu
koe.
Da ponovimo:
- Jahve (Bog?) daje zapovijedi koje on sam naziva temeljnima;
- njegov najvii predstavnik i pomonik ih prvi kri;
51
- takozvani najvii sveenik Aron, sa sestrom-proroicom Mirjam,
poteno ukazuju na neprihvatljivu kontradikciju;
- umjesto da pozove Mojsija na red, Jahve se srdi na one koji su na to
ukazali i - nepravda u nepravdi - od para koji se tuio kanjava samo
enu.
Kratka zanimljivost: patologija koe koja je pogodila Mirjam obino se naziva

gubom, ali podsjea na posljedice nekog oruja koje je Jahve upotrijebio u barem
tri situacije. U Ponovljenom zakonu , , Knjizi Izlaska , i Joui , , Jahve
upotrebljava neku napravu ili vie naprava? koju naziva tzirah . rod jednine,
skupna imenica i koja ostavlja teke posljedice na koi. Izraz je u jednini ali
obino se prevodi sa ose, strljenovi , kako bi podsjetilo na posljedice uboda na
koi. Rjenici Brown-Driver-Briggs i Gesenius (navedeni u Bibliografiji) donose
pojmove rana , iscrpljenost , probuiti i pogoditi .
itanje konteksta, na koju upuujem itatelje koji to ele, ini smijenim

samu pomisao da se potvrdi ta hipoteza. Kako bi ose mogle selektivno pogoditi
samo neprijatelje i uiniti ih neopasnima pa ih staviti u ruke Izraelcima? Jasno je
da se radilo o neemu to je moglo biti usmjeravano selektivno prema koi
neprijatelja, izazivajui ak i teke posljedice. Tko zna je li se precizniji opis
tziraha mogao pronai u jednoj od onih jedanaest knjiga to slubeno nedostaju,
na primjer u Knjizi Jahvinih ratova? Je li ona knjiga bila moda previe eksplicitna
u opisivanju sustava koje je koristio u borbi pa je zato nedostupna?
Uza sve to - koji god je sustav upotrijebljen - samo je Mirjam ostala
pogoena. Vrlo je udan osjeaj za pravdu te osobe koju nam ele predstaviti kao
sveznajueg Boga, pravednog u prosudbi ljudi. Rekli bismo radije da, bez ikakve
sumnje, sada kao i u ono vrijeme, onaj koji ima mo uvijek se uzdie iznad
zakona. Nita se nije promijenilo; bilo je tako i kada je navodni Bog bio na Zemlji
i raspravljao s ljudima sa eljom da ga posluaju, iako izmeu tisuu proturjeja.
Bilo tko moe sam zakljuiti o amoralnosti ili nemoralnosti te osobe (Jahve)
koju se eli predstaviti kao Boga, vrhovnog zakonodavca koji e pravedno
odluivati o nama na kraju vremena. Ako mi je dozvoljena ala, rekao bih: Bog
nas oslobodio!
Na svu sreu Jahve nije Bog, inae bi na ivot, a naroito naa zahtijevana
vjenost, bili stvarno u loim rukama. idovska znanstvenica Lia bat Adam, koja
se je bavila dogaajima iz Knjige Izlaska, ovako definira Jahvinu osobnost:
52
Agresivan, opor, uljiv, nehuman, ekskluzivist, zahtjevan, okrutan, ljubomoran,
nemilostiv, djetinjast, neumoljiv, naivan, netolerantan, nepristupaan, naprasit,
razdraljiv, nabusit, preosjetljiv, cjepidlaka, predvidljiv, kanjavatelj, represivan,
krut, mudar, beutan, tiranin, uasan, osvetoljubiv ... (djelo citirano u
Bibliografiji). Ne mogu nego izraziti, a posteriori, svo moje razumijevanje za
Mojsija kojemu ivot nije bio lak: s jedne je strane trebao zadovoljiti zahtjeve i
naredbe ovog lika, a s druge morao je uvjeriti grupu nomada i polunomada da je
najbolji izbor za njih staviti se u slubu nekog takvog.
Jo se mnogo toga moe dobiti iz analize Deset zapovijedi koje je doktrina

izabrala kao temelj izgradnje svog etikog kodeksa. Te zapovijedi svi poznajemo
(Izl 20, Pnz 5):
Ja sam Gospodin, Bog tvoj: nee imati drugih bogova osim mene
Ne spominji imena Boga uzalud
Sjeti se da svetkuje dan subotnji
Potuj oca svoga i majku
Ne ubij
Ne uini preljuba (Primijeti: nemoj initi neista djela naknadni je izum)
Ne ukradi
Ne svjedoi lano na blinjega svoga
Ne poeli stvari blinjega svoga
Da preciziramo: prva je zapovijed prikladno preraena od tradicije tako da

se slae s monoteistikim pogledom na svijet i na hebrejskom zvui drugaije
(Pnz 5,6-7). Verzija koja je stigla do nas je: Ja sam Gospodin, Bog tvoj: nee
imati drugih bogova osim mene , dok biblijski tekst ide ovako: Ja sam
Yeh(o)wah, Elohim tvoj koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva,
nemoj imati drugih Elohima osim mene. Iskazuje se ovdje jedna situacija koja se
esto ponavlja: svaki put kada se Jahve predstavljao, imao je potrebu da
formalizira svoj kurikulum; morao je podsjetiti svoje zasluge prema tom narodu
koji ga nije smio pomijeati s njegovim kolegama/rivalima. Ve bi ovaj odlomak
bio dovoljan da shvatimo kako je Jahve bio jako dobro svjestan postojanja
drugih Elohima i mogunosti da bude naputen od svojeg naroda za nekoga od
njih. Aspekt koji ovdje elim istaknuti tie se sljedeeg: ove zapovijedi nisu
nikakav etiki kodeks ponaanja napravljen za ovjeanstvo, ve norme izdane da
bi se odrao suivot unutar vojnog tabora koji je Mojsije napravio u Sinajskoj
pustinji.
53
Tabora u kojem je on drao one ljude moda bismo trebali rei segregirao
kako bi izgradio narod koji dotad nije postojao. Tako je dobio dovoljno borbene
spremnosti za osvajanje zemlje kojom je naumio vladati po svaku cijenu, ak i po
cijenu mnogo prolivene krvi. Jedan od naina na koji je zadrao za sebe te ljude
bio je tako to im je zaplijenio zlato i sve vrijedne metale. Naime, samo s njima
mogli su imati pristup vodi i panjacima koji su pripadali ljudima koji su tamo
ivjeli a ne njima. Bez robe za razmjenu koja ih je inila samostalnim u
selidbama, ti su jadnici ovisili o Mojsiju i Jahvi. O tome sam ve pisao u knjizi U
Bibliji nema stvaranja, pa ovdje neu duiti.
Vraajui se na Deset zapovijedi, dobro je odmah na poetku pojasniti da su

teologije koje su tim Zapovijedima zavladale namjerno proirile zamisao koja je
eufemistiki govorei pogrena, iako bih najrae za nju rekao da je ista la.
Kada se u hebrejskim recima definira identitet ili tipologija onih s kojima se u
odnosu ne smije poiniti zabranjeno djelo, koristi se izraz resh ayn, to bi znailo
prijatelj , drug , lan istog drutva , sunarodnjak . Ali - kao i za svaki drugi
klju iitavanja u ovoj i drugim mojim knjigama - pravo se znaenje iitava iz
konteksta i dogaaja, puno vie nego iz filoloke kirurgije. Sva nam biblijska
naracija nesumnjivo dokazuje da je proireni koncept blinjeg plod naknadne
razrade. Jo je dalje ono uvjerenje da se Jahve u tom odlomku odnosio na sav
ljudski rod. Te su naredbe i zabrane vrijedile samo unutar naroda, unutar one
grupe nomada i polunomada koje je Mojsije pokuavao pretvoriti u narod koji bi
potovao pravila normalnog suivota.
Nije postojao nikakav blinji , u dananjem smislu rijei, o kojem se trebalo

brinuti ili potovati. Samo izmeu sebe nisu se smjeli ubijati, izmeu sebe
nisu smjeli krasti stvari ili ivotinje, izmeu sebe nisu smjeli uzimati ene koje
su se tada smatrale malo vie od privatnog vlasnitva mukaraca , izmeu sebe
nisu smjeli lihvariti i dr. U odnosu na druge bilo je dozvoljeno i ak poticano,
tamo gdje nije bilo i eksplicitno nareivano.
Pogledajmo kao primjer zapovijed koja se odnosi na neto to ima primarnu

vanost, rekao bih to je temelj svakog suivota, a to je potovanje tueg ivota,
izreeno u jasnoj i prividno nedvosmislenoj naredbi Ne ubij . Napisao sam
prividno nedvosmislenoj jer, u potpunome slaganju s onim to ja istiem, rabin
Dovid Bendory (Rabbinic Director of JPFO, Jews for the Preservation of Firearms
Ownership) istaknuo je greku u prijevodu. Pie, vrlo korektno, da izraz tirtzach
ne znai generiko Ne ubij , ve preciznije Nemoj umoriti , Nemoj razbojniki
ubiti , odnosno ubiti jednu osobu s namjerom i predumiljajem. Rabin pie da
54
postoji veliki jaz izmeu ubiti i umoriti te tvrdi da su zbog ove zbrke u
prijevodu idovi i krani mueni grinjom savjesti zbog ubijanja poinjenog u
ratu, zbog nesrea ili u samoobrani. Kao izravna posljedica ove pogreke u
prijevodu, Bendory si postavlja ak pitanje koliko se ivota izgubilo zbog glupog
(sic!) pacifizma koji je onemoguio normalnu obranu samih ivota koja bi bila
pravedno pruena pred zlom.
Naravno, ne moramo se slagati s ovom posljednjom reenicom, ali ono to je

vrijedi razumjeti jest da pravilan prijevod te zapovijedi upuuje na neto drugo.
Da je ta zapovijed imala univerzalnu vrijednost koja joj je pridana kada su
monoteisti poeli kontrolirati Bibliju, Jahve bi bio prvi koji nije potovao
zapovijed. Gotovo da se ne broje mrtvi neprijatelji pobijeni prema njegovim
eksplicitnim naredbama, ali valja rei da je on inio isto i unutar grupe. Bilo je
dovoljno pokazivati znakove neslaganja ili obratiti se drugim Elohimima i biti
ubijen bez milosti. Pozivam da proitate ak i samo ove odlomke da biste
razumjeli o emu govorim: Knjiga Izlaska 32, Knjiga Brojeva 11, Knjiga Brojeva
14, Knjiga Brojeva 25...
Jahvina sklonost ratu (ish milchamach, ratnik ) dokumentirana je u brojnim
odlomcima u kojima se opisuje ubijanje ljudi koje je on naredio i/ili odobrio
svojima, okrutnou kakvu prepoznajemo kod malo suvremenih diktatora.
Zapovijed da se ne ubija - kao i ostale zapovijedi - vrijedila je samo unutar grupe.
Umorstvo, kraa, razbojstvo, otmica ili silovanje ene koja je pripadala drugom
mukarcu unutar grupe, npr. nekome iz susjednog atora uzrokovali bi opasne
reakcije, beskrajna osveivanja, svae izmeu klanova, djela koja bi se teko
mogla kontrolirati. Jahve si nije mogao dozvoliti da anarhija i provoenje osobne
pravde vlada u atorskom logoru u pustinji. Bilo je to previe riskantno za cilj
koji je imao, a to je oblikovati zajedniki duh neophodan za zajedniko
djelovanje i boriti se s potrebnim uvjerenjem. Zapovijedi su dakle bile interna
pravila izdana s preciznim ciljem: ustanoviti red. Izvan te grupe bilo je sve
dozvoljeno, ak i sugerirano, poticano ili ak izriito nareeno, ukljuujui i
najsramotnija i najodvratnija djela. Pogledajte, pored tolikih moguih primjera,
ove odlomke:
Ponovljeni zakon 2,33-35:
Ali Jahve, Bog Elohim na, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove
sinove i sav njegov narod. Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom
udarismo sve gradove s ljudima, enama i djecom, nita ne tedei, izuzev stoke,
koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova to smo ih osvojili.
55
Joua , -25:
Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su
ih gonili, i kada svi padoe od maa, vratie se Izraelci u Aj i sasjekoe maem sve
to bjee u njemu. Bilo je dvanaest tisua onih koji su izginuli toga dana, ljudi i
ena - sav Aj.
Knjiga o Sucima, 21,10-12:

Zato zajednica posla onamo dvanaest tisua hrabrih ljudi i zapovjedi im: Idite i
posijecite otrim maem stanovnike Jabea u Gileadu, zajedno sa enama i
djecom. Evo to ete uiniti: izruit ete prokletstvu sve mukarce i sve ene to
su dijelile postelju s ovjekom, ali ete sauvati ivot djevicama. Tako i uinie. I
nali su meu stanovnicima Jabea u Gileadu etiri stotine mladih djevojaka koje
nisu dijelile postelje s ovjekom i doveli su ih u tabor u ilu, koji je u Kanaanu.
Prva knjiga o Samuelu 15,3
Sada idi i udari na Amaleka, izvri herem , kleto unitenje, na njemu i na svemu
to posjeduje; ne tedi ga, pobij mukarce i ene, djecu i dojenad, goveda i ovce,
deve i magarce!
Na kraju, proitajte itavo deseto poglavlje iz Joue u kojem se prepriava

osvajanje june Palestine na nain koji bismo danas nazvali etnikim ienjem.
Stanovnici Makede, Libne, Lakia, Gezera, Eglona, Hebrona i Debira poklani su
nakon to je osvajanje ve bilo zavreno i nije bilo potrebe za ubijanjem u bici.
Redak 40 je nedvosmislen:
Tako je Joua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, efelu i Visoje - i sve
njihove kraljeve. Ne ostavi preivjelih, ve izrui kletom unitenju sve to je
disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog (Elohim) Izraelov.
On je dakle nareivao istrebljenja koja nisu tedjela ni ene ni starce ni djecu.
Ponavljam, nije bilo nikakvog blinjeg , u dananjem smislu, o kojem se trebalo
brinuti ili ga potovati.
Moramo prihvatiti oito: Jahve je bio jedan od Elohima i krvolono se borio da

proiri svoj teritorij. Unitavao je bez milosti nesretnike iji je jedini grijeh bio taj
to ive na onim mjestima koja su zanimala njega, pa su onda morali biti
eliminirani da ostave mjesta za naseljavanje njegovih. Danas bismo, s naim
moralnim principima, smatrali apsolutno neprihvatljivim astiti, moliti i voljeti
jedno takvo bie. U stvarnosti ne trebamo to ni initi jer nas on to nije ni pitao;
56
on nije univerzalni Bog, nije bio i nije Bog svih. ovjeanstvo u opem smislu nije
ga zanimalo. On je bio vladar jednog naroda te je djelovao za njih i samo za njih;
s njima se svaao i s njima se odnosio, iako na naine koji bi nam danas bili
neprihvatljivi.
Odreene zapovijedi i norme imale su smisla u onom kontekstu, s onim
mnotvom ljudi koje je moralo biti militarizirano ili, kako kae idovska
znanstvenica Lia bat Adam, trebalo je biti formirano i modelirano u svojevrsnom
logoru za paravojnu obuku , to je zapravo bio tabor u pustinji opisan u Knjizi
Izlaska. U svjetlu injenica i povijesti, velika je greka te uzrok niza
paradoksalnih dogaaja karakteristinih po nasilnosti i besmislenosti to to je
Biblija umjetno prilagoena drugim vjerovanjima, s nakanama u potpunosti
odvojenim od prvotnog cilja zbog kojega je pisana i prenoena. Poznavanje
mogue istine trebalo bi smiriti duhove te bi se Biblija trebala poeti smatrati
onim to jest: vie ili manje istinita pria o jednom narodu i njegovom vladaru.
Dakle pria nad kojom je besmisleno da se ovjeanstvo dijeli.
Vraajui se na zapovijedi, istiem da je Jahve morao misliti na sve - morao je

ak ureivati ponaanje ljudi vezano za izvravanje fiziolokih funkcija, o kojima
je smatrao da mora intervenirati da izbjegne neugodne situacije. Dolazimo tako
na zanimljivost o mitzvotu, intervenciju koju sigurno nitko ne bi oekivao od
duhovnog Boga. Da izbjegne smetnju sebi Jahve daje ovu uputu (Pnz 23,13 i
dalje):
Imaj izvan tabora mjesto gdje e ii napolje. Sa svojom opremom nosi i
lopaticu: njome e, kad ide napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neist.
Ta Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te titi i da ti predaje neprijatelje
(...) , te nastavlja tumaei da ta norma slui kako bi se izbjeglo da on vidi
njihovu neist. Ukratko, kada je hodao taborom, Bog nije htio nagaziti na izmet ili
udahnuti smrad.
Od zabrane umorstva, naredbi da se poine beutna klanja pa sve do panje

za tjelesne izluevine, pratimo normativni put koji ne ostavlja mjesta sumnji - o
konkretnosti Jahvinih namjera i njegovih osobnih potreba. Osim ako netko ne
eli rei da su sve ovo samo metafore ili alegorije. Ali u tom sluaju mjesto za
Bibliju bilo bi samo jedno, ono za stari papir, jer bilo bi djelo luaka predstaviti
svojeg Boga metaforama koje ga ine jednim od najneprihvatljivijih likova u
itavoj ljudskoj povijesti.
57
To defacto tvrde pobornici duhovne teze koji sa svojim uvjerenjima ne ine
drugo nego rue vjerodostojnost Biblije a da nisu toga svjesni. Tvrdoglavi su u
irenju izmiljene istine da ne shvaaju da eventualni Bog koji postoji za ljude
od vjere nema potrebe da mu knjiga bude potkrepa, pogotovo ne knjiga kao to
je Stari zavjet koja, kada bolje pogledamo, o Bogu ne govori nikad. Ja naprotiv
drim da Biblija nije djelo luaka te da mora biti poznavana i izuavana jer,
ponajvie u dijelovima koji govore o poecima, sadri informacije koje su vane
za ponovno pisanje povijesti ovjeanstva, na kojoj e prije ili kasnije
znanstvenici morati poraditi.
Meu mnogim sumnjama koje obasipaju moje izuavanje imam i jednu
sigurnost: povijest koja nam je ispriana je u najboljoj hipotezi pogrena, dok je
u najgoroj i najtunijoj hipotezi namjerno lana, izmiljena i odravana takvom
da nam prikrije istinu i gradi teoloke i ideoloke sustave moi, koji bi se sruili
odmah kad bi ovjeanstvo znalo. To, evo, proizlazi iz itanja Biblije u odnosu na
one individue koji su pretvoreni u bogove . To je glavni izum na koji sam mislio
kada sam ranije napisao da se graditelji ideologija nisu samo ograniili na to da
nam ne ispriaju to je napisano nego su otili puno dalje: unijeli su unutra ono
ega nema.
58
______
11.
Jo o Jahvi, navodnom Bogu
staknuo sam da nam Biblija predstavlja Jahvu kao jednu od manje vanih
osoba unutar grupe Elohima kojem je zato bilo dodijeljeno podruje od male
vanosti, tako beznaajno s demografske toke gledita da je pokuao
proiriti svoju utjecajnu sferu pomou vojnih osvajanja, to mu je, usput
reeno, uspjelo samo u manjoj mjeri. Ponovno potvrujem - kao to sam ve
rekao kada sam analizirao Pnz 32,8 i dalje - koliko je neobranjiva teza po kojoj je
Jahve sam odabrao onaj narod. Sva bi Biblija u tom sluaju bila luda pripovijest
o tome kako je jedan isto toliko ludi Bog izabrao za sebe samo jedan narod i
potom zapoeo krvavo osvajanje drugih naroda koje nije izabrao. Uskoro emo
vidjeti to Biblija kae o izboru, ali prije moramo istraiti jednu zanimljivost koja
se tie upravo poetka.
Malo skeptinije itanje poglavlja 4 i 5 Knjige Postanka navodi nas na

pomisao da Jahve nije imao nikakve veze s pravljenjem Adama i Eve. Nakon
svima poznatog dogaaja vezanog za prva dva sina, Kajina i Abela, Adam je, u
dobi od 130 godina, postao otac etu kojemu se u dobi od 105 godina rodi sin
Eno. Biblija nam govori (4,26) da se tek u Enoevo vrijeme poelo zazivati ime
Jahvino , dakle ak 235 godina nakon to su Elohimi napravili Adama. Znai,
Adam, Eva, Kajin, Abel i et nisu se obraali Jahvi ve drugim Elohimima.
Biblijski su autori stavili Jahvino ime li usta Evi u 4,1 - dogodilo se to

vjerojatno kada je teologija jeruzalemskih sveenika poela pretvarati Jahvu u
jedinog Boga, postavljajui tako temelje monoteizmu. Radi se najvjerojatnije o
jednoj od mnogih intervencija kojoj je bio cilj slaviti veliinu onog Elohima
pridajui mu povlastice koje ne odgovaraju liku koji biblijski tekst vrlo jasno
opisuje. Da Jahve nije sudjelovao u intervenciji u kojoj su napravljeni Adam i Eva
sugerira unutarnja logika same Biblije.
Praroditelji te posebne rase napravljeni su od onih koje bismo danas nazvali
biomolekularnim inenjerima , dok je Jahve bio ish milchamach (Izl, 15,3) tj.
ovjek rata, ratnik . itav Stari zavjet biljei kako se u osnovi on samo borio te
zasigurno nije imao potrebne kompetencije da se bavi biomedicinom ili
59
genetikom pogledaj analize iz mojih prolih knjiga . Kako mi je napisala jedna
osoba iz idovske zajednice u Rimu, Jahve je mogao biti mladi sin jednog od
efova i trebao je prikupiti iskustvo dokazujui za to je sposoban. Kao potvrdu
tome donosim ugaritski zapis kojeg je citirao prof. Garbini (vidi Bibliografiju) u
kojem jedan El (jednina od Elohim) tvrdi: Ime mojeg sina je Yaw (VI AB, IV,
13-14). Znala je to, dakle, i ugaritska kultura.
Ne moramo se onda uditi to se Jahve osim to nije stvorio ni nebo ni
zemlju u povijesti adamita pojavio tek u neko drugo vrijeme, tako to je
najvjerojatnije te ljude i pustinjski teritorij dobio od Elyona (vladara Elohima,
Pnz 32,8) u vrijeme Pelega, kada je - kako kae Biblija
,
- izvrena
razdioba zemlje.
Stari kodeks grke Biblije Septuaginta) jako dobro opisuje pojam podjele;
koristi, naime, rije diamerizo to oznauje upravo in kojim se dijeli i
rasporeuje . Biblija nema nikakav problem spomenuti da su drugi Elohimi imali
druge zemlje i druge narode. Na primjer, u Knjizi o Sucima 11,24 Jiftah razgovara
s kraljem Amonaca i kae mu: Zar ne posjeduje sve to je tvoj bog Kemo bio
oteo starim posjednicima? Tako i sve ono to je Jahve, na Bog, oteo starim
posjednicima, mi sada posjedujemo!
Nije potreban nikakav komentar, redak je vrlo jasan: za Jiftaha i za biblijskog
pisca Elohim imenom Kemo nije nepokretan idol ve Jahvin kolega/protivnik.
Kemo i Jahve su oito postavljeni na isti plan, imaju istu mo da dijele zemlju,
nijedan od dvojice nije proglaen superiornijim - jednaki su.
Vraajui se na praoca Adama kaem da, ako bi bila tona pretpostavka po
kojoj Jahve nije sudjelovao u njegovoj proizvodnji , mogli bismo rei da je
navodni teoloki Bog dobio ve spremnog Adama, proizvedenog od njegovih
kolega. Ali prijeimo sada na izbor naroda.
U poglavljima 10 i 11 Knjige Postanka navedene su sve genealogije Noinih
potomaka, i odmah vidimo da su imena velikih naroda iz prolosti Bliskog i
Srednjeg istoka izvan kontrole navodnog Boga: Egipat, Asirsko kraljevstvo,
Babilonsko kraljevstvo... Ali, pogledamo li idove to otkrivamo? emu, koji je u
Post , nazvan praocem svih Evera idova rodio se sin Arpakad, njemu
elah, a elahu - Ever, praotac idova, po kojem se idovi Hebreji tako i zovu.
Everu uz druge sinove i keri su se rodili Peleg i Joktan, a Pelegu uz druge
sinove i keri Serug. Serugu se uz druge sinove i keri rodio Nakor, Nakoru
uz druge sinove i keri Terah. Terahu su se rodili Abraham, Nakor i Haran.
60
U ovom se trenutku u priu umijeao Jahve, koji je izabrao Abrahama. Znai,
samo jednu od tisua idovskih obitelji, Everovih potomaka. ak ni Abrahamov
otac ni dvojica brae nisu uli u Jahvinu zonu utjecaja. U biti, biblijski je tekst
jasan: Jahvi je moda dodijeljena ili je sam izabrao samo jednu od stotina
hebrejskih (everskih ) obitelji koje nisu nikad ni ule za njega jer su njima
vladali drugi Elohimi, kao to Biblija pie ak i za samu Abrahamovu obitelj J,
24,2 i dalje).
Zapravo, mnoge obitelji Moapci, Edomiti, Amaleani, Madijaniti i dr.) koje su
potjecale od Evera ili ak od samog Abrahama u kasnije e vrijeme naalost uti
za Jahvu jer e postati rtve masakra koje je on naredio da se taj teritorij
oslobodi njihove prisutnosti. Sjeam se to je tvrdio prof. Lee I. Levine (Professor
of Jewish History, Hebrew University, Jeruzalem): izraelski je identitet plod dugog
procesa evolucije i asimilacije koja je ukljuila Semite, ne-Semite, nomade i
polunomade, stanovnike grada Kanaana i druge koji su u njega doselili.
Uzevi sve ovo u obzir i pretpostavivi da, kao to tvrde brojni rabini,
Abraham nije nikad postojao, pitam se: kome se to Jahve obratio na poetku? I
jo: tko su bili oni koje je izveo iz Egipta uz Mojsijevu pomo? S Biblijom moramo
ba praviti se da... itati radove rabina slobodnih od dogmatizma, teologije i
ideologije zaista je prosvjetljujue.
61
______
12.
Druga hipotetska duhovna bia:
aneli, divovi, Sotona
i letei strojevi
iblija nam pripovijeda i o mnotvu drugih pojava drugaijih od Adama,

individua koje su poznate pod razliitim imenima i grupirane u
hijerarhije. Ovisno o ulogama koje su imale i tjelesne tipologije, u Bibliji
su nazivane i generikim, kao i osobnim imenima.
Navest emo neke od njih:

- Nefili (divovi, poznati i kao Refaim, Anaquim, F.mim, Zamzummim),
Malakim, Shedim (za grupe).
- Baal, Baal-Zafon, Baal-Zebub, Baal-Peor, Milkom, Melkart, Nibhaz,
Tartan, Adramelek i Anamelek (za osobna imena).
Te su grupe i pojedinci poznati i u drugim kulturama pod imenima:
- ANUNNAKI, IGIGI, IGIGU, DINGIR, IRSIRRA, ILU i ILANU u Sumeru i
Akadu,
- Neteru i Shamshu-hor za Egipane;
- Viracocha i Quetzalcoatl u srednje i junoamerikim kulturama;
- Tuata de Danann i Asi u jednom dijelu sjeverne Europe i u
germanskoj tradiciji;
- Deve u hinduskoj kulturi itd.
Ove podudarnosti potvruju ono to smo ve rekli: Biblija nije unicum u

povijesti ovjeanstva ve jedna od mnogih knjiga koje nam govore o zgodama
onih tamo , bia koja su vrlo vjerojatno dola odnekud na Zemlju i vodila
operacije tipine za kolonizatore bilo kojeg vremena. Ad absurdum, trebali bismo
rei da su najpouzdaniji dijelovi Biblije upravo oni koje dijeli s ostatkom
ovjeanstva, posebno sa sumersko-akadskim priama. Ti dijelovi nisu
uvjetovani teolokom tradicijom - za razliku od ostatka gdje su znaenja i ciljevi
krivo protumaeni.
62
Meu gore citiranim grupama, govorit emo o divovskim biima, Nefilima
(Nephilim koji su imali est prstiju na svakoj ruci. Biblija govori o njima
potpuno normalno, pripovijedajui kako su se borili u redovima Filistejaca i bili
protiv Jahve i njegovog naroda (2Sam 21). U svojim sam prethodnim knjigama
tome posvetio iru analizu, uz hipotezu o njihovom porijeklu. Ali, postoje dvije
kategorije koje zasluuju da ih se posebno spomene. Malakim, takozvani aneli ,
bili su osobe od krvi i mesa, esto i vrlo opasni ako bi susreli ovjeka. Imali su
potrebu da jedu, spavaju, da se odmaraju i peru. Mogli su ak biti napadnuti i
morali su se braniti. Pripadali su srednjim stupnjevima hijerarhije i sluili su kao
vjesnici i uvari. Vjerojatno su odgovarali onima koje su na sumersko-akadskom
zvali IGIGI, IGIGU. Nisu u sebi imali nieg duhovnog, za razliku od onoga to nam
pripovijedaju doktrina i tradicija.
Vidjeli smo da su neki od njih konstantno pratili Jahvu kao oficiri te su ak
imali logore. ak i za malakime hebrejska je filologija potvrdila moje hipoteze da
je taj termin oznaavao svakog tko je izvravao neki zadatak - dakle konkretne
pojedince, ne duhovna bia koje je teologija razradila kroz vrijeme. Krila im je
dala tek u 4. ili . stoljeu.
Govorei o konkretnosti i potencijalnoj opasnosti malakima podsjetimo da se
u prvim stoljeima Crkve na sastancima na kojima bi nazoila i ova bia, enama
preporualo da budu prekrivene velom. Don Piero Gramaglia o tome pie:
Potreba da ene pokrivaju glavu mogla je biti motivirana i strahom da
pobuuju poudu kod anela, koji su se lako uzbuivali gledajui nevine
djevojke otkrivene glave. (...)
Egzeget Annie Jaubert se nadovezuje na neke tekstove iz Kumranskih spisa

gdje se tvrdi da su aneli prisutni zajedno s vjernicima u grupi te da zajednica
ulazi s njima u kontakt za vrijeme slube, pa se trebalo pobrinuti da se izbjegne
svako seksualno mijeanje. (Tertulliano, De virginibus velandis, Ed. Borla, uredio
don Pierangelo Gramaglia, docent Patrologije, biblijskog hebrejskog i grkog na
Facolta Teologica dell Italia Settentrionale a Torino). U traktatu o Berakot
Blagoslovi uostalom pie: enska kosa predstavlja seksualno uzbuenje
(Annie Jaubert, Le voile des femmese, u New Testament Studies, Cambridge,
University Press).
Odjek ove mjere opreza nalazi se moda i u Prvoj poslanici Korinanima
apostola Pavla. U 11. poglavlju itamo da ene moraju nositi na glavi znak vlasti
63
podreenosti zbog anela, a ne zbog potovanja prema Bogu. Tjelesnost tih
bia i velika slinost s obinim ljudima dokumentirana je i u Poslanici Hebrejima
(Heb 13,2) tamo gdje se sljedbenike nove kranske vjere podsjea da ne
zaborave na praksu gostoljubivosti jer: Gostoljublja ne zaboravljajte: njime
neki, i ne znajui, ugostie anele! Apostol eli podsjetiti svoje itatelje da su
stranci koji su ponekad traili gostoprimstvo pripadali grupi vladajuih te je bilo
dobro ne riskirati tjerajui ih.
Ne mogu dovriti odlomak o malakimima bez da citiram princa palih anela Sotonu ili Lucifera, kako vam je drae. U knjizi Bog izvanzemaljac iz Biblije itavo
je poglavlje posveeno dokumentiranju njegova nepostojanja u Starom zavjetu.
Izraz Sotona Satan nije oznaavao Princa demona, ve obinu funkciju koju su
najrazliitiji ljudi privremeno preuzimali, ponekad po preciznoj Jahvinoj
naredbi. Bila je to tipina funkcija prijavitelja, javnog tuitelja koji je djelovao kao
suparnik i nita vie. Nieg vezanog za demonska bia, koji su kasniji duhovnjaki
izum. I ovo je jedna od mnogih istina koju su kao oitu priznali hebrejski filolozi.
Drugu kategoriju navodnih duhovnih bia predstavljaju kerubini kojima sam

zbog specifinosti teme posvetio itava poglavlja u svojim prethodnim
radovima. Ne samo da nisu bili aneoska bia; za razliku od malakima, kerubini
nisu bili ni iva bia ve mehaniki predmeti ili strojevi koji su se mogli svesti
pod dvije kategorije razliitog izgleda i funkcija. Oni koje je opisao Ezekiel bili su
letei strojevi koje Stari zavjet jako dobro opisuje: njihovo kretanje koje je moglo
biti autonomno ili u kombinaciji s Jahvinim prijevoznim sredstvom (kavod, ruach,
merkavach). Druga kategorija koja upuuje na kerubine je Zavjetni koveg.
Rezimirajui ono to sam nairoko objasnio i dokumentirao u spomenutim
knjigama, moemo rei da:
- kerubini imaju gorue otrice/krugove koji rotiraju vrlo brzo;
- kada se ne kreu autonomno mogu moraju? biti prenoeni na
kolima koja su sagraena za njih prema preciznom projektu;
- imaju kotae koji se mogu kretati u svim pravcima bez da se kerubini
okreu;
- imaju centralni dio koji rotira ili se vrti poput turbine; mogu se kretati
cik-cak, kretnjama poput onih koje su opisane u modernim opisima
neidentificiranih leteih objekata;
- imaju plosnatu osnovicu na koju se mogu spustiti;
- u akciji podsjeaju na razliite figure ivotinja;
64
- kada su povezani na Jahvina kola, pod njima ima mjesto unutar kojeg
moe proi barem jedan ovjek i izvriti neke radnje;
- imaju dijelove koji ih pokrivaju i tite kada su zatvoreni, a kada su
otvoreni slue za letenje;
- u kretanju proizvode zvuk koji se uje izdaleka, a koji se uje i kada su
zaklonjeni zidinama;
- u kretanju ih prati sve to se manifestira kod mehanike naprave s
pogonskim sustavom karakteristinim za tehnologiju koja je moda i
superiornija od nae: zagluujui zvuk, emisija energije, svijetli krugovi
koji okruuju objekt;
- radi se o sredstvu na koje se Elohim naslanja, sjedi, boravi, sjedi kao
to se sjedi na konju te leti vrei spretne i brze kretnje;
kreu se spojeni s glavnim vozilom Elohima ali i neovisno od njega,
kretnjama koje su opisane u Ezekielu 10,9 i dalje.
Jedna od potvrda mehaninosti kerubina nalazi se u analizi filologa Luigija
Moraldija (I manoscritti di Qumran, UTET, Torino) na tekstu 4QS140 Fragment
B . On istie neke vrlo jasne elemente: kada tekstovi govore o boanskom
povjetarcu odnose se na zvuk koji prati Jahvina kola; kada se kae da kerubini
blagoslivljaju , govori se to prema modelu iz Targuma Jonatana prema kojem taj
izraz znai da su kerubini proizvodili zvukove , odnosno buku poput onih koje
je opisao Ezekiel. Kada bi kerubini stali, zvuk bi nestao.
Druga
tipologija,
kerubini
Zavjetnog
kovega
pripadali
su
radio-komunikacijskom sustavu. Meu njima je bilo i prenosivih instrumenata
kao to je to efod biblijski izraz koji se ne prevodi ali o kojem sam nairoko pisao
u knjizi U Bibliji nema stvaranja). Efod je omoguavao komunikaciju na daljinu
kada bi se nalazili daleko od glavnog instrumenta, odnosno Zavjetnog kovega.
To se primjerice dogaa Davidu Sam
koji, kada se u bici nae u nezgodnoj
situaciji, trai da mu zadueni za to donese efod, i tek kada ga ima na
raspolaganju moe kontaktirati Jahvu te ga pitati za upute.
Zato izraz kerubini upuuje na dvije kategorije koje su tako razliite, bilo
strukturom bilo funkcijom? Zato to se korijen KRV primjenjuje na sve to na
neki nain podsjea na in pokrivanja. Letei strojevi imali su krila, koja bi
zatvarajui se pokrivala vozilo, dok su oni sa Zavjetnog kovega takoer
pokrivali jer su se nalazili iznad poklopca. Ovdje ve spomenuta hebrejska
filologija potvruje sljedee: pie da su kroz Talmud idovi oduvijek znali da su
kerubini bili roboti koriteni za zatitu Zavjetnog kovega i zatitu njegovog
65
vrijednog, vrlo opasnog sadraja. Zavjetni koveg je zapravo bio instrument
napravljen prema preciznom tehnikom modelu kojeg je Mojsiju dao izravno
Jahve. Koristio se kao komunikacijsko sredstvo i kao oruje. Samo ga je iskusno
osoblje smjelo dodirivati i njime rukovati; koveg je bio opasan - tko god ga je
dodirnuo bez odgovarajuih mjera opreza umro bi trenutno, kao pogoen
gromom (1Sam 6 i 2Sam 6). Ovom su tehnologijom raspolagali Elohimi i oni koje
bismo mogli nazvati njihovim oficirima, malakimima.
66
______
13.
Kada Abraham otkriva da se Bog
umara, zaprlja, ogladni...
avrit u ovaj dio knjige jednom priom iz Knjige Postanka,
i . Pria
na zanimljiv nain spaja razne aspekte koji su obiljeavali ove individue,
donosei zanimljivu i neoekivanu slinost izmeu Jahve i malakima.
Odlomak o kojem govorim biljei da su bili najnormalniji dvonoci od krvi
i mesa ali da su bili sposobni koristiti tehnologije koje su bile ne samo napredne
ve i opasne, ak i po njih same.
Pria poinje s Abrahamom koji usred dana sjedi uivajui u hladu svojeg
atora, kad ugleda tri anashima kako dolaze iz daljine (tri anashima znai tri
mukarca; anashim je plural od ish, termin kojim se oznaava mukarac .
Abraham shvaa odmah da ona tri anashima nisu obini ljudi ve su iz grupe
vladajuih te uoi i posebno fiziko stanje u kojem se nalaze - ine mu se
prljavim, zapraenim, gladnim, ednim i umornim. Odmah ih poziva da stanu
kod njega da se odmore i okrijepe te im pripremi vodu da si operu noge. Upravo
taj, tako konkretan in, navodi nas da pomislimo da su doli pjeke te da su imali
potrebu osvjeiti taj dio tijela, posebno zagrijan i zapraen od suhog terena.
Poziva ih zatim da se raskomote u hladu stabla i odredi da se pripremi hrana nareuje slugi da pripremi meso koje je sam odabrao, zatrai od supruge Sare da
zamijesi pogau od finoga brana i sve to ponudi uz kiselo i svjee mlijeko. U .
retku eka nas iznenaenje: otkrivamo da je jedan od tri umorna i pranjava
anashima upravo Jahve, prema teologiji Bog osobno. Zakljuujemo dakle da Bog
hoda, umara se, prlja se, mora si oprati noge, jede, pije, odmara se u hladu...
upravo kao i mi.
Nije sluajno da ga Biblija naziva ishom, mukarcem, kao to nije sluajno da

ga biblijski pisci nisu nikad smatrali Bogom u znaenju koje teologija daje tom
izrazu. Definicije pojma ovjek koje imamo u rjenicima kau otprilike ovako:
sisavac uspravnog dranja, razvijenih govornih sposobnosti, jako razvijenog
mozga, koji je sposoban rijeima prenijeti steena iskustva i znanja. Jahve kojeg
Biblija definira ish milchamach, ovjek rata , lan je trojke koja, zajedno s jo dva
anashima, ima upravo te karakteristike. Poput njega, te su znaajke imali i
njegovi kolege Elohim koji su bili toliko slini Adamima da su mogli seksualno
67
opiti s njihovim enama i imati potomstvo Post
koje je bilo toliko slino
ljudskom da je s njime dijelilo i njegovu smrtnost Ps
. Ali o Adamima u
govoriti u sljedeem poglavlju. Vratimo se sad na nau priu u kojoj nas eka
iznenaenje.
Onaj anashim za kojeg smo shvatili da je Jahve, ostaje razgovarati s

Abrahamom dok preostala dvojica odlaze u svoju misiju: idu u Sodomu da
upozore Lota, patrijarhovog neaka, to e se uskoro dogoditi. U bitkama, ili
bolje rei pravim teritorijalnim ratovima koje su Elohimi vodili, gradovi Sodoma,
Gomora, Adma, Cebojim i Soar mijenjali su saveznitvo, pa je odlueno da ih
sravne sa zemljom, poevi upravo od Sodome i Gomore. Usput kaem da u Post
pie da je Abraham sudjelovao u tim ratovima borei se za Jahvu, a bili su u to
upleteni i kraljevi Sumera (Shinar , to je vrlo vana veza izmeu dva svijeta.
Lot je bio Abrahamov neak i pripadao je u Jahvinom savezu kojeg je tih pet
gradova upravo naputalo - iz tog e razloga dan kasnije biti napadnuti i
uniteni. Bilo je dakle nuno da se vjerni Lot odmah udalji iz svoje kue i spasi sa
svom svojom obitelji. Dva anashima imala su zadatak da ga upozore. Naputaju
zato Jahvu i Abrahama u atoru i kreu. im su krenuli, preuzeli su na sebe ulogu
vjesnika te ih Biblija od tog trenutka zove malakimima (Post 19,1) upravo zato
to su to i bili, nositelji vijesti. Podsjeamo da se izraz malakim prevodi s aneli
te kako su tom teolokom definicijom dobili nepostojee karakteristike
duhovnih bia. Nastavak prie pokazat e nam jo vie kolika je to izmiljotina
egzegeta.
Nastavljaju s hodom i stiu do zidina grada; prepoznati su ve izdaleka prepoznaje ih Lot i prepoznaju ih drugi starci koji su bili uz njega. Abrahamov
neak ih puta u kuu, nudi im hranu i okrjepu: dano nam je na znanje da su
takozvani aneli veerali s Lotom nakon to su ruali s Abrahamom. Drugi
stanovnici grada koji su vidjeli njihov dolazak pretpostavljaju motiv njihova
dolaska redak
i ele ih uhvatiti. Lot ih brani, nudei im zauzvrat ak svoje
keri djevice, ali napadai ne ele uti. Svjedoimo sceni ija je konkretnost
razoruavajua, toliko je jasna i nedvosmislena: Lot pokuava zaustaviti
napadae i tada dva malakima koji su u kui ovdje su opet nazvani anashim,
19,10-11)
...prue ruke van, povukoe Lota k sebi u kuu i zatvore vrata; a ljude pred
vratima, mlade i stare, zablijete tako da nisu mogli nai vrata.
Ova bia - toliko tjelesna da ih je masa mogla i napasti - izbjegla su hvatanje
koristei jedan tehnoloki izum. Nema tu nieg nadnaravnog. Usput, sjeam se
68
hebrejskih filologa koji su komentirali moje tumaenje Ilijinog kemijskog uda
ovako: Sva su biblijska uda tehnoloke prirode , slaui se sa mnom da se nije
dogodilo nita nadnaravno.
Sljedee jutro, dva malakima doslovno odvuku Lota i njegovu obitelj. Ubrzo
se dogodi ono to su Elohimi ve odluili: gradovi bivaju uniteni od vatre koja je
dola s neba. Reci - preciziraju da su u tom sluaju uniteni gradovi i sva
dolina sa stanovnicima i vegetacijom. Dim se dizao sa zemlje kao iz pei.
to se dogodilo? Kakav su sustav upotrijebili?

Pronalazak radioaktivnog pijeska na teritoriju Sinaja i sumersko-akadske
prie koje govore o bitkama koje su vodili njihovi lokalni monici njihovi
Elohimi omoguili bi nam da zamislimo atomsku eksploziju. elim ipak ostati
vjeran biblijskom tekstu, na kojeg se ograniavam za ovu analizu koja i ovako
prua zanimljive elemente, toliko konkretne da ih egzegeza moda namjerno
ignorira.
Napravit u malu povijesno-geografsku digresiju: dogaaj o kojem govorimo
moemo smjestiti izmeu . i . st. pr.Kr.; u to se razdoblje smjetaju dogaaji
vezani uz Abrahama i njegovu obitelj. U suprotnosti s tradicijom, moderna
arheologija koja analizira biblijski opis dogaaja, mjesto gdje se nalazio Abraham
i vrijeme kretanja dvaju malakima tei smjestiti u Sodomu i Gomoru du
jordanske doline, sjeverno od Mrtvog mora. Na desnoj obali nalazio se i Jerihon.
Na tom se teritoriju dogodila i Elisejeva zgoda ispriana u Drugoj knjizi o
kraljevima oko
. g. pr.Kr. : u . poglavlju itamo da je na onome mjestu
teritorij besplodan i voda nije dobra. Kada bi lokalizacija odgovarala, mogli bi
istaknuti da su se i tisuu godina nakon dogaaja koji je unitio Sodomu i
Gomoru, na onom teritoriju jo osjeale dramatine posljedice intervencije
Elohima. Sigurnija je tvrdnja iz Knjige mudrosti. U 10,6- itamo da na teritoriju
Pentapolisa raste bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva . Uzmemo li u obzir da je
Knjiga mudrosti napisana u . st. pr.Kr., moramo potvrditi ono to Biblija govori ni nakon 1700godina od dogaaja, onaj teren nije povratio nazad svoju
normalnu plodnost. U Pnz 32,32 nalazimo jednu zanimljivu usporedbu: da bi se
nekoga ocrnilo u verbalnom napadu, bilo bi mu reeno da mu je groe otrovno
poput vina iz Sodome i Gomore. Prorok Sefanija (7. st. pr.Kr.) opisuje taj teritorij:
polje obraslo koprivom, hrpa soli, pusto dovijeka Sef , . Istiem da u
poznatoj povijesti nijedan obini poar na nekom teritoriju nije nikad ostavio
posljedice koje su ovdje opisane. Ba suprotno, poznato je da poari ine teren
69
plodnim, a nakon nekoliko godina on postaje plodniji nego prije - svatko moe
donijeti vlastite zakljuke o tome to se dogodilo u toj dolini.
U zakljuku moram istaknuti da su biblijski Elohimi i malakimi samo bia od

krvi i mesa koja jedu, piju, hodaju, prljaju se, umaraju se, moraju se prati, odmarati
te na kraju i umrijeti poput ljudi. Onaj koji ih eli smatrati Bogom i anelima
slobodan je to initi, ali uz uvjet da zaboravi ono to Biblija o njima govori ili pak
prekrije znaenje teksta dodajui mu znaenje koje nema - ono to su inile i
razne tradicije . Meutim, cilj ove knjige i drugih, ve objavljenih jest pokuati
skinuti te pokrove i velove tajnovitosti koji su baeni nad Bibliju kroz stoljea da
sakriju ono to nije bilo prihvatljivo a nije ni danas za razne doktrine.
70
______
14.
Kako moe na ovakvim
temeljima nastati religija?
svojim ranijim radovima ilustrirao sam fenomen poznat pod nazivom
Kargo Kult, pokazujui kako je nakon Drugog svjetskog rata pred oima
antropologa nastao kulturni i vjerski sustav uzrokovan susretom
primitivnih naroda pacifikih otoka s vojnim avionima SAD-a i njihovim
pilotima. elim sada prikazati razvoj jedne takve situacije: inteligentnog
programiranja i iskoritavanja situacije u svoju korist - kao to se i dogodilo u
Bibliji.
Kao i obino, pravimo se... da sam (namjerno ili pod prisilom) stigao na neki
planet ili nepoznati teritorij na svojem planetu. Znam da u najvjerojatnije
morati ostati ovdje do kraja svojeg ivota. Stigao sam, barem jednim manjim
dijelom, zajedno s tehnologijom svoje civilizacije i s tom u ogranienom
opremom morati rijeiti materijalne probleme koji mi se nameu te preivjeti.
Planet/teritorij na koji sam stigao naseljen je kulturama koje su manje razvijene
od moje pa ja ispadam daleko superiorniji, bilo sredstvima bilo znanjem: inim
se mudrim, monim, stranim, s velikim znanjem koje se njima ini gotovo
arobno. U nekim situacijama pokazat u se ak sposobnim predvidjeti pomrine
Sunca i Mjeseca, praviti se da sam ih ja uzrokovao a zatim blokirati nesretne
posljedice vrativi sve kao prije. Sve to stavit e me u poziciju nesumnjive i
nedostine nadreenosti - one tipine nadreenosti koje znanje ima nad
neznanjem.
Kao kolonizator, pretpostavimo da sam tvrdi materijalist i ne vjerujem ni u
ta, te da mi je glavni i jedini cilj provesti ostatak svojeg ivota na najudobniji
mogui nain. Kako bih to bolje proivio godine koje mi preostaju, imam
potrebu prikupljati materijalna dobra da mogu njima raspolagati kada i koliko
hou. Zato e moj cilj biti
posjedovati mnogo i
znati da to mogu
posjedovati zauvijek: biblijskim rjenikom reeno le-olam, za dugo vrijeme ,
barem za trajanja mojeg ivota koji je sasvim sluajno puno dui od ivota
autohtonih stanovnika mjesta na koje sam stigao. Zahvaljujui toj posebnosti
71
pustit u domoroce da vjeruju da sam vjean: sami e se uvjeriti u to jer oni e
umirati, a ja ostajem.
Raspoloivost i materijalna dobra na planetu/teritoriju nuno su ograniena,
zato, kako bih postigao svoj cilj, moram uiniti dvije stvari: pronai suradnike te,
u budunosti, smanjiti broj potencijalnih rivala u borbi za bogatstva i izvore
energije koji mi trebaju za proizvodnju onog to mi treba da poveam svoju mo.
Uspostavit u dakle privilegirani odnos s jako malim brojem paljivo biranih
ljudi. Mogao bih ak izvriti neke biomedicinske zahvate na nekima od njih kako
bi postali receptivniji odnosno sposobniji da razumiju i izvravaju naredbe.
Njima u postupno prenijeti dio svojeg znanja, postupnost e diktirati potreba da
uspostavim sve blii odnos. Dat u im i odreenu autonomiju u odluivanju.
S uskim najuim brojem njih odnos e biti otvoren, jasan i eksplicitan - tj.
znat e istinu , dijelit e moje ciljeve i uivati u privilegijama, iako u manjoj mjeri
od mene. Te u zvati iniciranima . Za drugi cilj, sprijeiti i smanjiti mogue rivale
koji e nezaobilazno doi s vremenom, ja i moji uski suradnici djelovat emo
snano, da bismo kasnije preli na suptilnije i efikasnije sustave: utjecat emo na
kulturne znaajke te grupe, dakle na umove podreenih. Moji e suuesnici biti
svjesni toga i dobro nagraeni bogatstvom i moi koje u im omoguiti u
razliitoj mjeri te razmjerno zalaganju i rezultatima. Poslije e sami dodatno
razraditi sadraje i sagraditi teorijski sklop koji e se dalje razvijati, posebno
kada mene vie ne bude. Koristit e ga da sebi u korist odravaju sustav moi crkve - organiziran u hijerarhije unutar kojih se napreduje odlukama donesenim
s vrha.
Na taj e nain s vremenom nastati niz konvencija koje e morati prelaziti s
generacije na generaciju. Moji e suradnici i njihovi nasljednici ak i u mojem
odsustvu razraivati i iriti vjerovanje - niz istina koje e imati potvrdu u tome
to su potekle od superiornog bia, za kojeg sam im pustio vjerovati da sam u
kontaktu i odakle ekskluzivnim putem dolazi mo. Taj corpus doktrina sadravat
e upute i znanja s ijem da usmjeri umove i znanja podreenih/vjernika prema
ciljevima koji nisu u sukobu s ciljevima malobrojnih odabranih.
Podanici/vjernici morat e misliti da ivot ima cilj i znaenje koji su drugaiji i
vaniji od preivljavanja i materijalnog blagostanja. Zato e se nauavati da se
posjedovanje materijalnih dobara ne smije smatrati ciljem nego samo
sredstvom; tvrdit e se da materijalna dobra vezuju i uvjetuju ovjeka,
onemoguujui mu postizanje njegova pravog cilja - postizanje nekog ne
pretjerano identificiranog duhovnog ostvarenja, koje je trascendentno i
72
ne-materijalno . Taj e cilj biti namjerno postavljen nejasno, prvenstveno zbog
nemogunosti da ga se precizno definira nitko ne zna nita , ali i zbog ari i
privlanosti koju tajnovitost ima u umovima domorodaca koji su izvan znanja.
Obeavat e se nagrade i prijetiti kaznama, bit e nasilja, ali i saaljenja te

razumijevanja. Izmjenjivat e se ponaanja koja e zbunjivati i plaiti,
pojaavajui tako u podanicima/vjernicima osjeaj potpune ovisnosti u odnosu
na nepredvidljivost odluka donesenih na vrhu. Nauavat e se da treba raditi na
samome sebi kako bi se stekla sposobnost da se odvoji od robovanja
materijalnom, zbog uzvienijeg cilja - zato to to eli vie bie ili vii zakon (koji
su naravno izmiljeni , od kojih sve dolazi i o kojima sve ovisi. Patnja, bol koja se
mirno prihvaa i koja je sveta , namjerno odricanje, odvajanje od neega i duh
rtvovanja bit e putevi kojima e se stizati do pravog cilja - duhovno ostvarenog
bia. Taj se cilj ne moe nuno postii u ovom ivotu i zato nije provjerljiv od
veine. Izmislit e se mjesto ih situacija u kojima e proces dosei svoj
zavretak te e pravilno ponaanje biti nagraeno: rajem, nirvanom, nekim
ne-svijetom, neim to nije odredljivo u prostoru, ali je pozitivno i privlano pravedna, zavrna, vjena i beskonana nagrada za odricanja i dobre izbore
koje su uinjeni ovdje.
Dok e se veina ljudi prilagoditi tko vie, tko manje i u razliitom stupnju i
slijediti zacrtan put, manjina koja ima pravo znanje i koja svjesno surauje u
irenju te iluzije, uivat e ovdje i sada u svim prednostima jedinih dobara koje
smatraju stvarnima - materijalnima - koje e im predavati posluni i uvjereni
podanici/ vjernici. Bogatstvo e se zgrtati dobrovoljnim donacijama, ali i
dodatnim prevarama koje emo lanano razraditi ja i moji sveenici tako u ih
nazvati . Autonomno stvoreno uvjerenje onemoguit e da se vide ak i ona oita
protuslovlja u naoj teoriji - protuslovlja e neprimjetno proi ili emo ih
objasniti kao nespoznatljivu tajnu.
Eliminirat emo ili uutkati na razne naine sve nepomirljive koji bi mogli
praviti probleme za nau istinu koja e biti pretvorena u nedodirljivu dogmu.
Fizika eliminacija, izrugivanje, klevetanje, unitavanje i upropatavanje ne samo
drugih ideja, ve i ljudi koji e ih se usuditi izraziti bit e izvreno svim
sredstvima koje e nam civilizacija dati na raspolaganje: od lomaa do medija.
Jedna od pozitivnih i vrlo korisnih posljedica bit e sljedea: mnogi e
podanici/vjernici prirodno i spontano postati nai suradnici jer e se uvjeriti u
istinu doktrine te e postati njezini nositelji i iritelji. Radit e za nau stvar bez
73
da uope trae nekakvu nagradu za to ovdje i sada, oekujui je na drugom
svijetu. Pojavit e se i ljudi koji e biti sigurni da su vidjeli posljednje stvari: bit
e veliani i smatrani svjedocima istine. Svi e suraivati u apsolutno dobroj
vjeri i svojem osobnom izboru.
Eto, to bih ja napravio kad bih se naao u onakvoj situaciji i imao one ciljeve.
Kao i obino, ja koji sam samo hladni, bezosjeajni, estoki materijalist, pravio
sam se da... ali ako pogledam oko sebe, u prolost i u sadanjost, imam dojam da
se osnivai religija a posebno judeo-kranske religije uope nisu pravili.
Ali, time se ne bavim. Vratimo se na Bibliju da pokaemo da osim to se ne
bavi Bogom, ne govori ni o kreaciji stvaranju ovjeka, a ni o Istonom grijehu.
Sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
74
______
15.
Od ne-stvaranja do Kria:
Adam i Eva nisu izrodili
ovjeanstvo
knjizi U Bibliji nema stvaranja analizirao sam prvo poglavlje Knjige

Postanka da dokumentiram kako nikad ne govori o stvaranju, jo manje
o stvaranju iz niega, niti u prvome retku, onaj kojeg tradicionalna
doktrina prevodi izrazom kojeg svi znamo: U poetku stvori Bog nebo i
zemlju (...) .
Odmah u rei da ovo nije znaenje na hebrejskom jeziku. Prije nego
nastavim s kratkim sadrajem te prie, elim neto raistiti: ja ne znam kako je
nastao svemir, ne znam je li ga stvorio neki Bog u jednom trenutku, je li bio Big
Bang ili je ispravnije govoriti o strunama kao to ini znanost posljednjih godina.
Ne znam to je bilo na poetku - ne znam je li uope ispravno govoriti o poetku.
To je moda samo potreba koju nam diktira na neurofizioloki sustav koji si
mora predstaviti stvari prema njemu razumljivim modelima.
Kao to je svima jasno, nitko zapravo ne zna kako je roen svemir. Za

vjernike, on je proizvod nesumnjivo boanske kreacije, dok znanost razrauje
doktrine i hipoteze koje se mijenjaju s vremenom i razvijaju skupa s novim
znanjima iz fizike i astrofizike. Neu prosuivati nijednu od te dvije pozicije, nisu
u mojoj nadlenosti. U tom neznanju i iekivanju sigurnih odgovora ograniit u
se na to da kaem da Biblija ne govori o stvaranju te da se uope ne bavi tim
dogaajem. Gotovo bih rekao da ni Elohimi o tome nisu znali nita, izmeu
ostalog zato jer nisu bili i nisu Bog to je i oito ako proitamo Stari zavjet , ve
samo grupa koja si je razdijelila svijet i koja je dola iz nekog mjesta koje ne
poznajem i neu ni hipotizirati, budui da Biblija o njemu ne govori.
Odluio sam ipak umetnuti jednu ploicu pisanu klinastim pismom (NBC
11.108) koju su prevela etiri akademika sumerologa. U njoj se kae, da kada
nisu bili na Zemlji, sumersko-akadski ANUNNA (tj. biblijski Elohimi) imali su
nebesko boravite koje je bilo bez vegetacije. Kada su doli ovamo izabrali su
mjesto boravka i od tog trenutka zapravo poinje Knjiga Postanka. Pripovijest
75
koju su Elohimi sami morali prenijeti takozvanim kraljevima/sveenicima koje
su si birali kao predstavnike i kojima su dali dio moi, kao u hipotezi koju sam
ranije iznio.
Skratit u ovdje gotovo
stranica analize iz svoje prethodne knjige na koju
upuujem za sva daljnja prouavanja tekstova, ukljuujui i filoloku
dokumentaciju) kako bih rekao da Elohimi ( Bog nisu stvorili nita. Hebrejski
glagol bara nikad nema znaenje stvoriti , u nijednom kontekstu gdje je
upotrijebljen u Starom zavjetu. Zapravo znai intervenirati kako bi se
promijenila neka situacija zbog vlastitih potreba. Meu raznim znaenjima
navest u: odrezati , oblikovati , odvojiti i ak udebljati . U suprotnosti od
onog to tvrde razni propovjednici, glagol bara se nalazi u reenicama koje esto
nemaju kao subjekt rije Bog .
Elohimi su na odabranom mjestu napravili sve one operacije koje svaki

kolonizator mora uiniti kako bi preivio na novom teritoriju. Knjiga Postanka
nam pripovijeda da su najprije stvorili rezervu vode velikom hidraulikom
utvrdom, a zatim meliorirali teritorij ispod nje koristei ga za probni uzgoj
jestivih itarica i uzgoj ivotinja za prehranu. Upozorio sam ve na brojne
nepodudarnosti u Bibliji. Ako govorimo o sedam dana stvaranja istaknuo bih
jedan oiti detalj, takoer poradi raznih usporeivanja koja proizlaze iz njega i o
kojem u vie govoriti u buduim radovima. U Post , Bog Elohim kae: Neka
bude svjetlost! i zatim rastavi svjetlost od tame te nazove svjetlost dan a tamu
no prvi dan . U Post ,
drugi dan Biblija nam pria o pravljenju
hidraulike utvrde koja se u Bibliji zove istim imenom koje se i danas koristi npr.
za veliku Asuansku branu - raquia. Rije nema nieg zajednikog s rjeju svod
koja je vjeto uvedena kako bi se prekrila sirova i istovremeno prelijepa
konkretnost pripovijesti.
U Post 1,11 navodni Bog nareuje zemlji da proklija zelenilom trei dan .
Tek u recima 14etvrti dan Bog stavlja na nebo sunce i mjesec kako bi
odvojio svjetlost od tame, dan od noi... Ali, zar se to nije dogodilo ve prvog
dana? Kako je mogao razlikovati dan od noi prije postojanja Sunca i Mjeseca?
Kako su biljke iz treeg dana mogle klijati i rasti bez sunevog svjetla koje je
dolo tek sutradan? Petoga dana stiu ivotinje i napokon, esti se dan pojavljuje
pria o takozvanom stvaranju Adama, o kojoj u uskoro govoriti.
Nepodudaranja su oita, ali ako izostavimo eventualne pogreke prepisivaa,

moemo proitati da su Elohimi napravili i pokrenuli pravu instalaciju koja je
76
trebala biti zapovjednito i laboratorij za proizvodnju hrane koja im je bila
potrebna, jer su bili od krvi i mesa.
Odgodit u za neki budui rad analizu pitanja rasvjete i upravljaa vremenom
u tom laboratoriju i prijei odmah na analizu proizvodnje Adama i Eve.
Nisam sluajno upotrijebio izraz proizvodnja : kao to se u Bibliji ne govori o

stvaranju neba i zemlje, jednako je oito da se ne govori ni o stvaranju ovjeka.
Iznijet u na poetku jasnu i nedvojbenu premisu: biblijski tekst sadri sintezu o
vie operacija genetskog inenjeringa.
ak su i ovu prividno zaprepaujuu tvrdnju ve potvrdili hebrejski filolozi,

koji tvrde kako je idovima oduvijek bilo jasno da se u tim tekstovima govori o
biomolekularnim intervencijama koje su provedene nad genetskim nasljeem
hominida koristei DNA Elohima. Zapravo, potpuna istina je da hebrejska
filologija tvrdi da genetski inenjeri nisu bili Elohim ve Rofim, lijenici koji su
pripadali samom idovskom narodu. Taj su podatak hebrejski filolozi dobili iz
talmudske literature. Biblija ne govori nikad o Rofimima (spominje samo
Refaime koji nisu nikad vezani uz proizvodnju ovjeka , i bez ikakve sumnje
Elohimima daje oinstvo nad tim biomolekularnim eksperimentima.
Naglaavam dakle da se Talmud i hebrejska Biblija ne slau oko ovog

aspekta, ali to je pitanje koje me se ne tie i u koje ne ulazim, jer je zadatak za
izraelsku egzegezu pokuati pomiriti ova dva stava. U svojim se radovima bavim
onime to pie u biblijskim tekstovima i ono to me zanima jest istaknuti - ak i
zapostavljajui kontradikcije koje filolozi sami istiu u tekstovima iz tradicije ovu nesumnjivu injenicu: u dalekoj je prolosti na Zemlji netko vrio operacije
genetskog inenjeringa da ubrza proces evolucije hominida, stvarajui tako vrstu
koja je u raznim aspektima kompatibilna s njenim takozvanim stvoriteljima.
U svojim prethodnim knjigama posvetio sam itava poglavlja analizima
svakog retka u kojima su ove operacije opisane. Ovdje u samo ukratko ponoviti
dogaaj koji je od nas Homo sapiensa i Homo sapiens sapiensa) napravio genetski
modificirane organizme.
U ovoj se knjizi posebno bavim genetskom intervencijom koja je proizvela
Adama i Evu, jer se time posebno bavi Stari zavjet. Dat u naznaku onoga to
emo uskoro vidjeti: Adam i Eva nisu praroditelji ovjeanstva, ve posebne
grupe, napravljene napose zato kako bi radile u eksperimentalnom laboratoriju
77
Elohima, koji se zvao gan-eden. Gan-eden, ono to mi poznajemo kao Raj
zemaljski zapravo znai ograeni i zatieni vrt stavljen u eden .
Zainteresirane za dulju verziju upuujem na svoje ranije knjige, a evo
ukratko to se dogodilo: Elohimi odluuju napraviti Adama koristei svoj tzelem,
izraz koji doslovno znai ono neto materijalno to sadri sliku . Rije dolazi od
korijena tzalam sjei i u sebi sadri preciznu indikaciju da je isjeen van (Post
1,26-27). Taj tzelem umetnut je u afar koji se ve nalazio na Zemlji, tj DNA
hominida (Post 2,6). Adami sadre, dakle, dio genetskog nasljea Elohima te su
zaista napravljeni na njegovu sliku.
Biblija nas informira jo o neemu: u poetku su napravili samo mukarca te
posebne grupe. U Post , pie da je Adama mukarca postavio u edenski vrt
da ga obrauje i uva , to nas navodi da zakljuimo da nije napravljen u
gan-edenu ve negdje drugdje. U izboru radnika koji e raditi za njih odabran je
mukarac, prikladniji zbog tjelesne grae. Ima zanimljivost koja nas moe
nasmijati ali ukazuje na odnos i ciljeve tih kolonizatora/vladara za koje bismo
trebali vjerovati da su jedini Bog: tek nakon nekog vremena Elohimi su - u svojoj
dobroti - primijetili da za tog mukarca drutvo i pomo ivotinja nisu dovoljni
pa su mu odluili dati druicu koju poznajemo pod imenom Eva Post ,
.
Kako su to uinili?
U ovom se trenutku u prii pojavljuje tzela koja se tradicionalno prevodi sa
rebro i to je onaj dio Adama koji su Elohim uzeli za napraviti Evu (Post
2,21-22). Objasnimo: tzelem je dio genetskog nasljea Elohima, tzela je anatomski
element koji imaju Adami, ono to po tradiciji prevodimo kao rebro . Radi
boljeg razumijevanja, naglaavam da se tzela pojavljuje vie puta u Bibliji i znai
boni dio (Izl 25,12; Izl 26,20; 1Kr 6,5; 1Kr 6,15; 1Kr 7,3; Ez 41,5 Ez41,26).
U prii o pravljenju Eve, Biblija kae da je Elohim Jahve uzeo od mukarca

jedan od bonih dijelova , a ne boni dio ili polovicu rebra. Nalazimo se pred
uzimanjem neega to nije bolje identificirano, uzeto iz ne predobro
identificirane bone strane. Biblijski tekst Post ,
tvrdi da je prije negoli je
to uinio, Jahve bacio Adama u dubok san ; na kraju doznajemo da je Jahve
nakon uzimanja uzorka mjesto zatvorio mesom .
Pria je jasna: Elohim su anestezirali mukog Adama, intervenirali na
njegovom boku, uzeli neto, zaili rez i s onim uzorkom napravili enu. Sva ova
djela, izvrena u nizu, podsjeaju na grubu operaciju koja je zahtijevala operaciju
78
i ivanje. Prema ovim podacima, drim da tzela moe znaiti boni zakrivljeni
dio , odnosno karlini greben (crista iliaca) ili moda rebro, iz kojih se i danas
uzimaju matine stanice - polivalentne i prikladne za kloniranje - malom
operacijom koja ipak zahtijeva lokalnu ili opu anesteziju.
Kad bi se opis ove intervencije naao u popularno-znanstvenom asopisu

nitko ne bi imao sumnji o njegovom sadraju i znaenju. Problem je taj to ga
pronalazimo u Bibliji, pa nas potreba da se podrava dogma prisiljava da
tvrdimo da je ovo alegorija. Jo jednom tradicija pokuava prekriti eksplicitno
znaenje teksta. Ja bih ovaj dogaaj umetnuo u onaj veliki realistini mozaik koji
nastaje pred oima itatelja koji je, kada je slobodan od uvjetovanja i otvorenog
uma, sposoban shvatiti i neoekivano. Elohimi odluuju sebi napraviti radnika
obdarenog inteligencijom i sposobnostima koje su potrebne da radi u bliskom
kontaktu s njima u onoj specifinoj situaciji. Takoer ne moemo biti sigurni je li
se operacija obavila u onome to teologija zove rajem zemaljskim , gan-edenu.
Ponavljam ono to pie u Post , : Jahve, Bog, uzme ovjeka i postavi ga u
edenski vrt da ga obrauje i uva. Jasno itamo da ga uzme i da ga postavi u
mjesto za koje pretpostavljamo da je drugo od onog odakle ga je uzeo, inae
reenica ne bi imala smisla. ini se dakle da nije tamo napravljen, dok je Eva, s
druge strane, napravljena kasnije, moda i u gan-edenu.
Kako ne mogu obraditi temu u njezinoj cjelini, elim samo istaknuti da se ve

oko 200.
godina ranije Elohim zapoeli eksperimente s hibridima na
Zemlji, iz ega su nastali Homo sapiensi. Ova datacija naslanja se na hipoteze
genetiara koji u to razdoblje smjetaju nastanak one koju sami nazivaju
mitohondrijska Eva , enka od koje dolaze svi mitohondriji koji se nalaze u
stanicama Homo sapiensa i koji se prenose samo preko enskih jajaca, jer su
preveliki da bi bili sadrani u mukim spermatozoidima.
U iroj slici evolucije koja je dovela do ovjeka kakvog poznajemo, Elohimi su

pruili specifian doprinos, vrei genetske intervencije s ciljem da znaajno
ubrzaju proces koji je od primata doveo do nas. Dovoljno je pomisliti kako su
neki nai roaci - impanze ili gorile - evolutivno manje-vie nepokretni -4
milijuna godina, dok je Homo sapiens naglo, brzo i to je najvanije izuzetno
grabio naprijed. Biblija nam daje potvrdu o posljedicama tih viestrukih
eksperimenata, a Talmud potvruje postojanje ovih znanja u prolim
tisuljeima.
79
______
16.
to kae znanost
o karici koja nedostaje?
straiva dr. Pietro Buffa molekularni biolog, Research Associate, Kings
College, London u retrospektivnoj analizi teorija koje se tiu ljudske
evolucije, istie nekoliko zanimljivih podataka koje u ovdje saeti ali koje i
preporuujem za itanje:
http://www.scienzaconoscenza.it/articolo/che-cos-e-il-neo-darwinismo.php
U potpunom sukobu s doktrinom i kreacionizmom - koji uostalom doivljava

svojevrsni anakroni preporod u nekim strujama religiozne misli - Darwin je
maknuo ovjeka s njegovog pijedestala i stavio ga pred racionalne tragove
njegovog biolokog identiteta. Valja rei da darvinistika teorija koja nesumnjivo
sadri u sebi mnoge nerazjanjene ili proturjene elemente te ostavlja nejasnim
mnoge aspekte evolucije, zahtijeva revizije i daljnja istraivanja.
Istraivaka podruja kao to su genomika, molekularna biologija,

bioinformatika i paleoantropologija imaju danas vanu ulogu u davanju potpore
i obogaivanju evolucionizma novim saznanjima, potiui istraivaki rad
znanstvenika u novim smjerovima. Darwinova teorija je, dakle, polako ostavila
mjesto multidisciplinarnom programu istraivanja znanom kao neodarvinizam.
Neodarvinizam je danas najvjerodostojnija bio-evolucionistika teorija u
meunarodnoj akademskoj znanosti te je ak Katolika crkva redefinirala svoje
pozicije o evolutivnim procesima ivota, pribliivi svoja teoloka uenja
najrecentnijim znanstvenim otkriima. S druge strane, kao to sam ve
spomenuo, mnoge protestantske crkve nastavljaju svoju oajniku
anti-evolucionistiku borbu, u korist sve manje odrive hipoteze kreacionizma,
bez koje e propasti ideja o nepogreivosti Svetog pisma.
Moram primijetiti apsurd da je navodna nepogreivost Biblije pridana
lairanim biblijskim sadrajima, poduprtima od doktrine koja ih je i izmislila.
Tvrdi se da je postojalo stvaranje jer tako kae Biblija. Ali Biblija nikad ne govori
o stvaranju i njena navodna nepogreivost trebala bi biti pridana pravom
80
sadraju, a to je upravo onaj o kojem govorimo: od ne-stvaranja do genetskog
inenjeringa.
Doktor Buffa podsjea da je teolog profesor Waltke izgubio katedru jer je

tvrdio da je dio podataka koji govori u korist bioloke evolucije neoboriv te da
e, ako nastavi negirati realnost, Protestantsku crkvu uiniti udnom grupom
koja je nesposobna komunicirati sa svijetom.
Teorija evolucije nije naravno osloboena kritike, a najvaniji prigovor je taj
da dokumentacija fosila nije potpuna: nedostaju mnoge karike, lanac je
nepotpun, nisu dokumentirani svi prijelazi, a te brojne prijelazne forme nisu
nikad pronaene, ukljuujui i one koje bi potvrdile prijelaz od primata do
ovjeka. Ali klasini darvinizam koji je uvijek teorizirao postupnu evoluciju ivih
bia prevazien je u akademskoj znanosti te danas ivi samo u
pseudoznanstvenom diskursu, u narodnoj kulturi i u antievolucijskim kritikama
nestrunih ljudi.
Fosilna dokumentacija zapravo pokazuje da ive vrste tee ouvanju i

nemijenjanju svojih karakteristika za vrlo duga vremenska razdoblja (zastoji),
da bi se zatim naglo promijenile, pod pritiskom odgovarajuih evolucijskih
pokretaa koji djeluju u kombinaciji s prirodnom selekcijom (na koju je ukazao
Darwin . Promjene koje dovode do oblikovanja novih vrsta obino su naglaene i
brze; prijelazni su oblici osueni na relativno kratko postojanje pa ih je zato tee
pronai u fosilnoj dokumentaciji.
Kako se ovo slae s biblijskim tekstom i intervencijama Elohima? Kako

pomiriti nova znanstvena znanja s injenicom da se ovjek doima proizvodom
genetikih intervencija? Moemo to posebno vidjeti u odnosu na organ koji nas
identificira, odreujui nau specifinost - mozak. Dr. Buffa istie da su dimenzije
mozga i njegova sofisticiranost narasli od 440 cm3 Australopithecusa africanusa
sve do 1230 cm3 Homo sapiensa. U analizi njegovog rada istaknuo bih element
koji je po mojem miljenju najvaniji, budui da ukazuje na izravnu moguu vezu
s onim to itamo u Bibliji. Istraivai Howard Hughes Medical Institutea iz
Chicaga objavili su rezultate jedne studije u kojoj se tvrdi da je izvanredna
evolucija koju je doivio ljudski mozak rezultat izvanrednog dogaaja .
Buffa primjeuje: Ne radi se o poboljanju neega to je bilo prije, ve o
radikalnom zaokretu u ljudskoj biologiji iji uzrok valja traiti unutar naeg DNA.
Oblikovanje mozga u ovjeku voeno je od razliitih gena, ali ima jedna mala
sekvenca od jedva 118 baza unutar kromosoma 20 za koju znamo da ima
81
odreujuu ulogu za vrijeme embrionalnog razvoja i koja proizvodi veliku
migraciju neurona neophodnu za oblikovanje mozga koji je zaista ljudski.
Usporeujui tu regiju s istom regijom drugih primata biolozi su
.
godine primijetili da imaju pred sobom jedno od genomskih polja u kojem se
dogodio najvei broj mutacija u ovjeku ikad. Kod viih primata majmuna ta je
regija siromana promjenama ako se usporedi s onima starijih kraljenjaka, to
je dokaz da se veliki broj mutacija dogodio samo kod hominida koji su u vrlo
kratko vrijeme aktivirali jedan vrlo vaan molekularni mehanizam, za kojeg
danas znamo da je temeljan za razvoj mozga.
Ta mala sekvenca nazvana je Human Accelerated Region 1 (HAR1) te je
katalogizirana kao prva od serije genomskih regija koje su specifino ljudske i
odluujue u evolutivnom procesu antropogeneze. Ovo pie i dokumentira,
citirajui izvore, molekularni biolog u knjizi na koju upuujem zainteresiranog
itatelja. Ovo dokumentira i dr. Katherine S. Pollard u Le Scienze, kolovoz
2009.). Dr. Buffa mi je, osim toga, u privatnom razgovoru rekao da ima mnogo
HAR zona te da su to sekvence u kojima je naa vrsta zaudno doivjela veliku
koliinu mutacija u odnosu na majmune. Ovo to sam prenio predmet je knjige
naslova Adam na kojoj dr. Buffa trenutno radi i koja u trenutku tiskanja ove
knjige nije dostupna. itatelj e je moi lako pronai kasnije.
Nalazimo se dakle pred biomolekularnim karakteristikama koje su specifine

za nau vrstu, koje nas ine drugaijima od primata i koje nam dozvoljavaju da
smatramo prihvatljivom teze iz Biblije i Talmuda po kojima smo produkt
genetskih promjena koje je netko uinio prije vie tisua godina. Te su promjene
omoguile razvoj mozga i stvaranje jedne vrste ivih bia koja su genetski
inenjeri upotrijebili za svoje ciljeve.
Darvinijanski evolucionizam nije i ne moe se smatrati nedodirljivom

dogmom, a jo manje kreacionizam koji nema temelja ni u Bibliji, ve se bazira
na teolokoj izmiljotini za koju je Sveto pismo uzeto kao izgovor. Darvinizam
zahtijeva stalne provjere i osobno sam sve uvjereniji da su biblijski poticaji
toliko zanimljivi koliko se je spremno priznati da nisu ni unicum kao to je
judeo-kranska kultura eljela da vjerujemo. Narodi svih kontinenata - Azije,
sjeverne Europe, juga Afrike, Amerika - pripovijedaju nam istu priu, onu o
sinovima zvijezda koji su doli ovamo, napravili ovjeka, prenijeli mu neka
svoja znanja, zapoeli civilizaciju itd.
82
Biblija nije nita vie nego jedan od mnogih tekstova koji u osnovi donosi isti
sadraj, istu priu o naem poetku. Kada se slubena kultura oslobodi teolokih
konstrukcija bez temelja u tekstu i kada pripovijesti koje su ostavljene ranijem
ovjeanstvu prestane smatrati mitovima i bajkama, napravit e vaan korak
naprijed na putu saznanja. Na sreu, u stalnom je porastu broj slubenih
istraivaa koji su u stanju preispitati hipoteze i pronai odgovore na pitanja na
koja tradicionalna znanost koja je ponekad dogmatina koliko i religija ne zna
pruiti uvjerljiva i ispravna objanjenja.
Vratimo se sad na Adama i Evu da pokaemo kako je teoloka misao
djelovala, u potpunosti izopaivi tekst. Ne samo da njih dvoje nisu stvoreni, ve
uope nisu praroditelji ovjeanstva. Iskrivljenje je omoguila injenica da
vjernici uglavnom ne itaju Bibliju, koja je jasna i u ovome to slijedi.
Pria o Kajinu i Abelu je poznata svima. U prijanjim sam radovima objasnio

zato su Elohimi cijenili Abelovu rtvu a nisu Kajinovu, pa u ovdje
dokumentirati samo tvrdnju vezanu za Adama i Evu. Nakon to je ubio Abela
Post , Kajin nije kanjen ve samo udaljen. U onoj je neprilici uzviknuo: Tko
me god nae moe me ubiti , ali tko je mogao biti taj tko god kad su osim njega
na Zemlji postojali samo Adam i Eva? A biblijska se pria nastavlja govorei nam
da je Kajin naao enu, dobio sina, sagradio grad... Za koga se gradi grad ako
nema drugih?
Oito je da je izvan onog obiteljskog klana Zemlja bila napuena drugim
ljudima - bilo je drugih ljudi i, dodao bih, Kajin je imao razloga bojati ih se.
Njegova je obitelj bila integrirana i civilizirana u izravnom kontaktu s
Elohimima, za koje su radili u gan-edenu. Uivao je dakle u stupnju civilizacije
koji je sigurno bio vii u odnosu na one koji nisu imali njegovu sreu da budu
izabrani ivjeti u onom privilegiranom mjestu. Da nas spuste padobranom, same,
u neko pleme na Papui Novoj Gvineji gdje i sada ive kao u doba neolitika, bismo
li bili samo nemirni ili terorizirani? Tako se morao osjeati Kajin kada se naao
sam izmeu ljudi koji su u odnosu na njega sigurno bili barbari .
Kada sam ranije govorio o podjeli Zemlje na utjecajne zone, ukazao sam na to
da su najtvri dogmatici i tradicionalisti esto prisiljeni izmiljati tumaenja koja
su u sukobu sa zdravim razumom. Ni ova pria nije izuzetak. Tradicionalisti
tvrde da su ljudi koje je Kajin pronaao kada je potjeran takoer bili sinovi i
keri Adama i Eve. Biblija zaista kae da je par imao i drugih potomaka, ali samo
nakon to je Kajin potjeran. Ako bismo trebali smatrati istinitom doktrinalnu
83
tezu, morali bismo vjerovati da se Kajin bojao da e biti ubijen od svoje mlae
brae ih sestara koji su se ve nalazili izvan grupe i koji su ga, budui da su
roeni nakon njega, nuno morali poznavati.
Ali, to nije sve: neslaganja koja izviru u pokuaju da se prui objanjenje koje
e podravati ideju da su Adam i Eva praroditelji ovjeanstva ne staju ovdje.
Kajinovo udaljavanje posljedica je zloina, a njegova reakcija na kaznu vrlo je
bolna i doivljena kao neto vrlo ozbiljno. Pitamo se onda: ako su Kajinovi braa
i sestre ve bili vani, to su poinili? Zar su i oni kanjeni za neto o emu Biblija
ne govori? Jesu li dobrovoljno otili? Ako su ve bili vani, zato bi se trebao bojati
susreta s njma? Ukratko, tumaenje koje nam daje tradicija ne moe proi niti
najpovrnije ispitivanje koje se temelji na biblijskom tekstu - nisu potrebni ni
posebni prijevodi. Adam i Eva nisu dakle bili praroditelji ovjeanstva, ve
vjerojatni praroditelji posebne etnike skupine.
Ovo predavanje za tipkovncom dozvoljava mi da otvorim malu ali

zanimljivu digresiju te pozivam paljivog itatelja da dobro proita Post ,
kako bi utvrdio da, kako smo ve ranije rekli, Kajin i Abel nisu nikad upoznali
Jahvu. Jahvino se ime pojavljuje tek u vrijeme Enoa, Adamovog unuka, odnosno
kada je Abel ve bio mrtav a Kajin ve odavno bio udaljen iz onog plemenskog
klana te u meuvremenu dobio brojno potomstvo.
Na kojem je jeziku izgovoreno ono ime o kojem ne znamo apsolutno nita?

Kojim su jezikom govorili?
Jedino u to moemo biti sigurni je da se nije radilo o hebrejskome, koji se
pojavio nekoliko tisuljea kasnije.
Slijede jo i pitanja:
- kojem su se od drugih Elohima obraali lanovi onog obiteljskog
klana prije negoli su poeli zazivati ime Jahvino , takozvanog jedinog
Boga? Drugim rijeima, kako se redak
slae s recima i ?
- tko je napravio nered u tom tekstu?
- jedan od mnogih rasijanih prepisivaa koji je unio retke
i
na
pogreno mjesto ili masoreti uvari tradicije ) koji - u elji da svugdje
uvedu svojega Jahvu - nisu ni primijetili da su ga spomenuli na
ponekom mjestu previe?
Podsjeam na ono to sam ranije rekao o razlozima brojnih i kolosalnih
pogreaka koje su prisutne u biblijskom tekstu. Ali, vratimo se jo malo na Jahvu.
Je li Jahve sudjelovao u pravljenju Adama? Pratei redak
ponavljam svoju
84
hipotezu da Jahve (navodni Bog) nije imao nikakva posla s operacijom genetskog
inenjeringa koja je proizvela tu grupu mukaraca i ena, nazvanih u bibliji
generikim imenima Adam i Chawwah.
Ako itamo Bibliju Septuagintu napisanu na grkom u . st. pr.Kr. pronai

emo nain govora koji je drugaiji - to nemalo pobuuje nau radoznalost. U
tekstu se tvrdi da je Eno mislio, smatrao (elpizen) zazivati, nazvati (epicaleistai)
- Jahvino ime . idovski masoretski tekst, koji je moderniji, generiki kae da se
poelo zazivati ime Jahvino.
Ako je Eno smatrao , tj. mislio zvati ili uvesti ono ime, pitanje koje smo si
ranije postavili je legitimno. Treba li dodati da apel da se potuje tradicija u
potpunosti gubi smisao ako pretpostavimo da je tradicija zamiljena upravo s
jasnim ciljem da se sakrije istina. Potvrujui jo jednom da su mogue biblije
zaista mnoge, zatvaram ovu zagradu i vraam se na temu.
Ba kao za evolucijska i genetika pitanja, tako i s arheoloke i antropoloke
toke gledita nailazimo na injenice koje slubena znanost ne tumai. itamo
svugdje da se sumerska civilizacija pojavljuje na povijesnoj pozornici ve bitno
formirana, socijalno organizirana, obdarena pismom, kulturom, tehnologijom,
tehnikim sposobnostima na podruju gradnje, poljoprivrednih, matematikih i
astronomskih znanja...
Kao i za evoluciju Homo sapiensa, i kod Sumerana imamo jedan element ili
kariku koja nedostaje: odakle su doli? Gdje, kako i kada su dobili ona znanja s
kojima su se tako brzo afirmirali? Tko je mogao posjedovati ta znanja? Sigurno
ne oni barbari kojih se Kajin bojao. Upravo suprotno, rekli bismo da su upravo
Kajin i njegovo brojno potomstvo bili nositelji znanja koja moemo modernim
rjenikom nazvati multidisciplinarnim. U . poglavlju Knjige Postanka itamo
da je Kajin nakon to je zaeo Henoka postao graditelj gradova, a dobro znamo
da to nije bila djelatnost koja se mogla improvizirati. Zahtijevala je, kao to
zahtijeva i danas, manualnu spretnost i teorijsko-praktinu kulturu, sposobnost
koja obuhvaa razna podruja.
Biblijska naracija nas izvjetava o drugim elementima koji mogu poduprijeti
hipotezu o porijeklu sumerske civilizacije: pokoljenje adamitske obitelji
posjedovalo je i znanja iz podruja koja su neoekivana. Meu Kajinovim
potomcima pronalazimo Jabala, koji je postao praocem onih to pod atorima
ive sa stokom . Moemo ga dakle zamisliti kao onog koji je pokrenuo
85
organizirano uzgajanje stoke po pravilima nomadskog ivota. Vidjeli smo ranije
da je Kajin bio graditelj, pa dakle u istom obiteljskom klanu biljeimo prisustvo
znanja korisnih za razliite tipologije drutvenih i ekonomskih organizacija, od
one nomadske do one sjedilake koja zahtijeva kompleksnu i razraenu
socijalnu strukturu, s administrativnim sustavom koji je vie ili manje sloen,
ovisno o veliini mjesta i broju stanovnika. itamo dalje da je Jubal, Jabalov brat
bio praotac svih koji sviraju na liru i sviralu - imamo dakle svjedoanstvo o
nekom obliku umjetnike djelatnosti koja se odvija na instrumentima i ija je
realizacija mogua smo uz znanja koja se ne ue tako lako. Izrada donekle
sloenih glazbenih instrumenata nije sigurno sposobnost koju moemo pridati
instinktivnom daru takozvanih primitivnih ljudi.
Jo je manje instinktivna sposobnost obraivanja metala. Treba znati
analizirati znaajke teritorija, iskopati, proistiti, ukalupiti, skovati, oblikovati i
dr. To su sve kompleksni procesi koji zahtijevaju nemala teorijska znanja i
manualne sposobnosti. One su takoer prisutne u plemenskom klanu koji
potjee od Adama i Eve. Tubal-Kajin bio je praotac onih koji kuju bakar i
eljezo . Moemo dakle pripisati njemu usvajanje i irenje za to potrebne
tehnologije. Primjeujem da se u dva spomenuta imena, Jabal i Jubal, ponavlja
isti korijen YBL koji u sebi sadri pojam voenja - govorimo dakle o dvije osobe
koje su irile ta znanja vodei druge prema znanju i njegovoj primjeni. Ime
Tubal se takoer poziva na isti korijen, a njegovo pribrajanje rijei qayin
objanjava se ovako: korijen qayin znai kova . Tubal-Kajin (Tubal-Qayin) bi
dakle znailo onaj koji je vodio, pokrenuo, pratio, prenio djelatnost vaenja i
obrade metala.
Nalazimo se pred zanimljivom situacijom, obiljeenom zanimljivim
znaajkama koje u pokuati saeti ovako:
- akademska znanost istie naglu pojavu sumerske civilizacije
- u Bibliji nalazimo priu o jednom plemenskom klanu koji postaje
brojnim narodom
- taj narod posjeduje znanja raspodijeljena u raznim poljima koja
karakteriziraju ljudsku civiilizaciju
- ovaj narod je nastao iz jedne ili vie intervencija genetskog
inenjeringa izvrenog od strane osoba koje su posjedovale znanje i
tehnologije koje su bile nezamislive za ono vrijeme
- taj je narod dugo vremena ivio s tim biima u situaciji koja je
apsolutno privilegirana u raznim aspektima
86
- taj je narod bio poduen od svojih oblikovatelja upravo zato da bude
sposoban imati izravan odnos koji e se temeljiti na kognitivnim
sposobnostima nunim za suradnju koja je Elohimima trebala.
Nakon ovih premisa, je li tako nerealno pomisliti da Sumerani nisu bili nita
drugo nego izravni potomci te specijalne rase koju su Elohim namjerno stvorili?
To bi objasnilo njihov nagli i dosad nerazjanjeni dolazak na povijesnu scenu.
Ako je postojao, Abraham bi lako mogao imati sumersko porijeklo budui da je
njegova zemlja porijekla sumerski teritorij te je u njemu, uostalom, ostala ivjeti
i obitelj iz koje potjee, ne slijedei Jahvu.
I ovdje, kao i ranije, nema potrebe da se daju posebni prijevodi ili izvravaju
specifine filoloke analize - zbroj tekstualnih, povijesnih i kulturnih elemenata
omoguuje nam da formuliramo ovu hipotezu ili da barem postavimo pitanje.
Tom e se hipotezom, nadam se, eljeti baviti znanstvenici jer je, kao i u sluaju
genetskog inenjeringa, u stanju pruiti mogue odgovore koje zasad nemamo.
Ta se hipoteza temelji na laikom itanju knjige koja, barem u svojim temeljnim
dijelovima, ini se sadri upute za put prema znanju i moda realistinu
rekonstrukciju povijesti ovjeanstva.
Dobro shvaam da je zapadna kultura uvjetovana stoljeima religiozne misli
koja je afirmirala pogrenu viziju Biblije i da je ta vizija uzrokovala pojavu nekih
navodnih vjerovanja koja se teko daju sruiti - takozvanu tradiciju koja se jo
danas predstavlja kao sveta i nedodirljiva istina. Zasad samo ponavljam temeljni
koncept koji nam Biblija dozvoljava formulirati, a to je da od Adama i Eve nije
poteklo ovjeanstvo.
Ova spoznaja ima teke implikacije u razvoju religiozne misli koja je dovela
do Novog zavjeta. Ali o njemu emo govoriti kasnije, nakon to istraimo
dogaaje u takozvanom Raju zemaljskom - gan-edenu, vjerojatnom
zapovjednitvu i laboratoriju Elohima. Biblijski gan-eden bio je ograen i zatien
vrt (garden as enclosure, kao to prevodi B.D.B., Hebrew and English Lexicon),
postavljen u eden, u kojem su Elohimi uzgajali svaku vrstu biljaka. Izraz gan
odgovara iranskom pairidaeza, na koji se nadovezuje grki paradeisos kojim je
atenski povjesniar Ksenofont nazivao ograene vrtove babilonskih kraljeva. Od
grkog paradeisos dolaze latinski paradisum, talijanski paradiso, engleski paradise.
Znaenje ostaje uvijek isto, tj. mjesto omeeno prirodnom ili umjetnom ogradom
koja ga titi. Gan-eden je vjerojatno bio neka vrsta eksperimentalnog vrta u
kojem su se uzgajale jestive biljke. Samo zbog kratkoe neu ovdje navoditi
87
otkria paleobotaniara o neshvatljivoj brzini kojom su se neke vrste itarica i
vinove loze pojavile na terenu izmeu Azerbajdana i Iraka (zainteresirane
upuujem na svoje ranije knjige .
Ovdje me zanima samo istaknuti jedan zaista poticajni paralelizam - govorit

u o homerskim tekstovima koje sam ve citirao, jer sam u ovim godinama
izgradio uvjerenje da se u antikim pripovijedanjima izraenim u bilo kojoj
knjievnoj formi nalazi talog istine i da su njihove prie esto nositelji
elemenata koji se pozivaju jedni na druge i meusobno potvruju. U . pjevanju
Odiseje opisan je udni Alkinojev vrt. Alkinoj je bio kralj Feaana koji je potjecao
izravno od Posejdona, boga mora, Gospodina voda, grke inaice
sumersko-akadskog Enkija. Ako paljivo itamo grki tekst primijetit emo da se
radi o vrlo posebnom mjestu. Od stiha
nadalje pria se da se izvan njegovog
boravita nalazio megas orkatos, veliki vrt od etiri iugera zemlje malo vie od
.
m , zatien ogradom erkos) koja ga je u potpunosti okruivala. Tu su
se uzgajala stabla razliitih vrsta kruke, nara, jabuke, smokve, masline i dr.).
Ono to je najvanije, pie da su njihovi plodovi zrili tijekom itave godine,
keimatos thereus, tj. zimi i ljeti. U tekstu pie:
Kruka za krukom zori, za jabukom jabuka zori, / jedan za drugim grozd i

jedna za drugom smokva. / Tu je Alkinoja kralja plodorodni zasaen vonjak /
jedni se grozdovi sue a prisoju na mjestu ravnu / -dio je vonjaka to- a grozdove
trgaju druge / neke tijete ve, a sprijed su nezreli grozdi / koji se trijebe tek, a
neki se poinju crnjet. / na kraj vonjaka toga u redu su gredice pune / povra
svakojakog, to njima vazda se kite. 11
Pored vrta bila su dva izvora koja su davala vodu za navodnjavanje i za ljude.
Svi ovi graevni i proizvodni elementi u homerskom su tekstu nazvani aglaa dom,
odnosno lijepi darovi Theosa, grkim inaicama za Elohime, Ilanue, Anunne...
Spomenuti opis podsjea me na staklenik gdje se kontroliranim, prisilnim
uzgojem moe postii i kontinuirana proizvodnja. Vrt u kojem su se
primjenjivale napredne tehnike, svojevrsni eksperimentalni teren u kojem se
uzgajalo svata, ba kao u ganedenu. Pitam se jesu li Anunna-Elohim-Theoi
uzgojne tehnike nosili sa sobom na razna mjesta na koja bi se smjestili ili bi
instalirali svoje tienike, potomke, mjeance kao to su to bili Alkinej, Gilgame i
biblijski Ghibborim roeni od mukih Elohima i adamitskih ena Post ?
11
Hrvatski prijevod: Homer, Odiseja, Nakladni zavod matice Hrvatske, str. 109. Preveo Tomo Mareti.
88
Pitam se jesu li homerska pjevanja iskljuivo pjesnika djela? Kako ne
primijetiti i druga udna podudaranja izmeu biblijskih pria i Homerovih djela?
U Ilijadi, u 13. pjevanju, Theos Posejdon se preruava u vraa Kalhanta i

potie Grke na borbu, ali Mali Oilejev Ajant otkriva prevaru. Kada Posejdon
odlazi (stihovi 70-72) on tvrdi da to nije bio Kalhant i da ga je jasno prepoznao
po nogama i njihovim otiscima:
Nije ti Kalhas to pogaa u ptice i vra / jer kret bojih nogu prepoznadoh i
golijeni / lako te zakljuuje tvrdnjom: jer lako je bogove poznat. 12
Ba kao u Bibliji, ta su bia slina ljudima ali posjeduju tjelesne karakteristike

po kojima ih se moe lako prepoznati sjeate li se Abrahamova susreta sa tri
anashima?)
Jo se jedna strahovita zanimljivost nalazi u
. knjizi
- 420). Hefest,
onaj od bogova koji se bavio preradom metala, bio je hrom te su ga uvijek
pratile dvije slukinje o kojima se istiu neke znaajke koje iznenauju:
...slukinje se uz njega svog gospodara / zlatne uurbaju tad, na djevojke
naline ive / pamet imadu one u dui, snagu imadu / i glas, a djela radit od
bogova umiju vjenih. 13
Homer pie da su imale pamet i glas u dui prsima , da su imale zlaan

izgled, tj. kou koja je morala imati zlatni odbljesak i, to najvie zauuje, da su
u potpunosti liile na ive djevojke! Osim u Hefestovom sluaju, nikada se u
homerskim poemama nije nita preciziralo za druge sluavke, a mnogo su se
puta pojavljivale u tekstu. Zakljuio bih ovu digresiju o homerskim poemama
podsjeajui na ono to sam napisao ranije: Theoi su bili bia koja nam se ine
grkom inaicom bia kao to su bili Elohim, Ilanu i Alunna.
Ve spomenuti Miguel de Unamuno pie da je izraz theos zapravo bio

pridjev, izreena znaajka onih bia te da je samo kasnije - pod utjecajem
racionalistike misli - dodavanjem lana pretvorena u imenicu. U
sumersko-akadskim priama, te u antikim priama uope, esto se govori o
uvarima i promatraima kada se odnosi na ona bia koja su dola s neba: U
12
13
Hrvatski prijevod: Homer, Ilijada, Matica hrvatska, Zagreb,

Hrvatski prijevod: Homer, Ilijada, Matica hrvatska, Zagreb,
89
., str.
., str.
. Preveo Tomo Mareti

. Preveo Tomo Mareti
grkom jeziku glagol theaomai oznaava upravo in promatranja, a rije theoria
znai grupu pojedinaca koji promatraju.
Je li Theoi, proitan kao pridjev, upuivao dakle na kategoriju bia koja su
promatrala, kontrolirala i vladala nad dodijeljenim im narodima, kao to pie u
Platonovom dijalogu Kritija? Imamo li i ovdje poveznicu sa uvarima koji su doli
s neba? Heraklit Efeanin tvrdio je: Tko neoekivano ne oekuje, nee to
neoekivano nikada ni pronai .
Jo uvijek se pravimo da su nam narodi raznih kontinenata priali prie o

onima tamo i moda emo otkriti zanimljive stvari. Praviti se ne kota nita, a
moglo bi nam donijeti rezultate u poznavanju nae povijesti ili barem natjerati
nas da razmislimo o onome to nam je uvijek ispriano kao znanstvena,
povijesna, knjievna ili religiozna istina u koju trebamo vjerovati. U iekivanju
saznanja nastavimo prouavati; ponekad se u meni javi misao - koja nije
izuzetno privlana i koju neu skrivati, uz sve njene teke implikacije - da ima
vie istine u Homerovim spjevovima nego u teolokim knjigama. U homerskim
poemama se govori o narodima i konkretnim pojedincima, u teolokim knjigama
o biu ija bit i znaajke nastaju u umovima onih koji piu o njemu. Ve sam
istaknuo kako je prof. Armin Kreiner, katoliki teolog i docent o kojem u
govoriti kasnije, tono napisao da o Bogu ne znamo nita.
Nastavit u govorei o drugom temeljnom aspektu teoloke misli: istonom
grijehu.
U prijanjim sam knjigama ve istraio oita nepodudaranja u Bibliji koja se

tiu dvaju stabala stablo ivota i stablo spoznaje dobra i zla u njihovom
poloaju u vrtu te u pometnji oko konzumacije voa. Saet u biblijsku priu i
ponoviti zanimljivost: Elohimi su na poetku proizveli samo mukarca kako bi ga
upotrijebili za rad u gan-edenu; ena je napravljena kasnije, oito zato jer nisu
smatrali potrebnim imati u svojem centru grupu koja e se autonomno
razmnoavati. Ali pria o napasti koja ima za glavnog lika zmiju, zapravo je pria
o sukobima meu zapovjednicima u tom laboratoriju i teritoriju.
Sumersko-akadski autori, neoptereeni teologijom, nisu imali problema ispriati
nam priu o svai izmeu dva brata koja su dijelila mo - Enkiju i Enlilu.
Pria iz Knjige Postanka o kojoj govorimo zapravo je adaptacija u idovskom

kljuu prie koja je mnogo starija ve sam citirao to o tome pie prof. Wexler sa
American Jewish University). Biblijski su autori vjerojatno prikazali u liku zmije
90
(Enki) neprijatelja zapovjednika (Enlil . Prvi je bio odgovoran za bioloku
medicinu te je bio pravi otac Adama, onaj koji ga je napravio te ga na neki nain
i volio budui da je bio njegov. Enlil je promatrao Adama s vee distance;
smatrao ga je samo radnikom kojem je trebalo dopustiti ono najmanje mogue.
Ve smo vidjeli kako mu je milostivo doputena ena, ali za Enlila se par nije
trebao razmnoavati - u gan-edenu nije trebalo biti demografskog razvoja.
U ovom bi trenutku bilo korisno ukratko ponoviti dogaaje. Potvrujem da
se, na nau alost, biblijski redaktori nisu potrudili razjasniti neke vrlo vane
aspekte. Kada itamo odlomke iz Knjige Postanka koji govore o stvaranju
ovjeka , ; , ; , ; ,
, ukazuju nam se oite neloginosti s kojima
moemo samo pokuati nainiti hipotetinu rekonstrukciju dogaaja:
- Elohimi su stvorili Homo sapiensa, mukarce i ene sa sposobnou i
pozivom da se mnoe;
- Elohimi su uzeli jednog Adama samo mukarca jedne posebne
grupe) i stavili ga u gan-eden sa zadatkom da tamo radi i uva taj
teritorij;
- budui da su tamo bili samo mukarci, nisu se mogli razmnoaqvati
podsjeam da je izraz Adam vjerojatno znaio mnoinu te da se
vjerojatno radilo o grupi/tipologiji, a ne o jednom pojedincu);
- nakon to su u gan-eden stavili sve vrste ivotinja, Elohimi primjeuju
da drutvo ivotinja nije dovoljno za mukarca te mu odluuju dovesti i
enu;
- za razliku od mukarca, ne stavljaju je u gan-eden uzevi je s nekog
drugog mjesta, ve je prave tamo, koristei neto to su izvadili iz
mukarca vidi poglavlje Tehnologija Elohima i Adam u knjizi U
Bibliji nema stvaranja).
Odavdje je oito da razmnoavanje zacijelo nije bio primarni cilj za onu

posebnu grupu. Ukljuivanje ene dogodilo se samo zbog potrebe koja je
drugaija od one reprodukcijske, inae bije oito bili predvidjeli od samog
poetka. Vjerojatno su, zbog naina kako je ena napravljena, bili ak i sterilni tako se ini kada itamo da su Adam i Chawwah Eva napravili svoje prvo
dijete, Kajina. Biblija kae da su ga napravili uz pomo jednog Elohima, kojeg
biblijski redaktori identificiraju s Jahvom (Post 4,1).
Zar sami ne bi uspjeli?
Je li to in koji nisu trebali napraviti prema zabrani zapovjednika gan-edena, a
koji im je omoguio jedan Elohim - njegov protivnik? Uvodimo ovdje motiv
91
sukoba meu razliitim efovima Elohim i zmija o tome kako tretirati onu
specifinu grupu Adama, dopustiti joj autonomni razvoj ili ne.
Jedan od Elohima (zmija iz Biblije, sumersko-akadski Enki? odlui im dati

autonomiju te im su njih dvoje upoznali tu svoju mogunost, preplaili su je se.
Shvatili su vanost poinjenog djela i sakrili se. Naglaavam da pojam
upoznavanja sadran u Bibliji nema isto znaenje koje ima u modernoj kulturi.
Biblijsko upoznavanje znai in konkretnog iskustva, dirnuti rukom , rekli bi.
Oni su dakle u tom trenutku dobili mogunost da konkretno iskuse dobre i loe
aspekte novonastale situacije.
Na jednom skupu koji se
. odrao u Veneciji, prof. Amos Luzzato
istaknuo je da se hebrejski izraz koji oznaava zlo u onom odlomku Knjige
Postanka jasno odnosi na fiziopatologiju ljudskog tijela. Ne tie se etike, nema
veze sa znanjem o tome to je dobro a to pogreno, ve s materijalnim,
konkretnim iskustvom posljedica nastalih u novoj situaciji.
Adam i Eva postaju svjesni toga i ine neto vrlo znaajno Post , :
pokrivaju svoje spolne organe te se oboje skrivaju pred Elohimom. Kao to je
oito, ovaj se ne bi uznemirio da ih je vidio gole - bili su takvi otkad su
napravljeni. Ali zanimljivost je upravo ova; Adam i Eva se ne skrivaju jedan od
drugog, ve se zajedno skrivaju od Elohima. Ne ele da zapovjednik otkrije da oni
sada iskustveno znaju . Elohimi shvaaju to se dogodilo i razumiju da gube
kontrolu nad njima te izjavljuju (Post 3,22): Adam je postao kao jedan od nas i
odmah imaju potrebu da onemogue paru da pristupi Stablu ivota, jer da se to
dogodilo Adam bi mogao ivjeti jednako dugo kao i Elohimi.
Treba odmah rei da se ne radi o vjenosti, ve o ivotu protegnutom

le-olam, tj. u dugo vrijeme ; to zapravo znai hebrejski izraz - pojam vjenosti
ne pripada Bibliji nego je naknadni izum. Elohimi su ivjeli jako dugo ali nisu bili
vjeni; u prijanjim sam radovima analizirao retke npr. Ps
u kojima biblijski
autori jasno tvrde da Elohimi umiru jednako kao i Adami.
to je to moglo biti Stablo ivota? Kako su ga mogli koristiti nakon to su ve
isprobali stablo spoznaje? Nemojmo zaboraviti da je mjesto u kojem su se
nalazili bio teritorij/laboratorij u kojem se radilo na DNK ivih vrsta. DNK se
nalazi u jezgri stanica - kako je kultura koja za to nije znala mogla prikazati DNK?
Koja je slika mogla biti prikladnija od slike stabla o kojem ovisi ivot? I gdje je
mogla biti smjetena ta slikovna i knjievna figura ako ne u centru vrta u
92
kojem se djelovalo na najvanije elemente ivota za eksperimente korisne
Elohimima?
Mogue je da je najvaniji dio strukture zaista bio u centru tog mjesta
zatvorenog i zatienog ogradom - radilo bi se o praktinom i stratekom izboru
koji je lako razumljiv. Nemojmo zaboraviti da su se ta bia dugo vremena borila
meu sobom koristei svoja veoma destruktivna oruja, pa su mjesta u kojima su
se obavljale strateke aktivnosti morala biti smjetena na posebno zatiene
lokacije sjetimo se to se kasnije dogodilo Sodomi i Gomori .
Stablo ivota predstavljalo je dakle mogunost da se djeluje na DNK s ciljem

da se produi ivot. Tvrdei ovo ne otkrivam sigurno nita novo - suvremena
znanost ini to isto na raznim stranama svijeta. Eksperimenti s ciljem djelovanja
na genetsko nasljee kako bi produljili ivot sve su intenzivniji. Da su to inili i
tada potencijalno je dokumentirano jednom hipotezom u prijevodu Post 6,3,
prof. Kamala S. Salibija (American University, Beirut). U tradicionalnoj verziji
Elohim Jahve kae: Nee moj duh u ovjeku ostati dovijeka jer on je samo meso i
njegovi dani bit e stotinu dvadeset godina 14 Prof. Salibi kae da je ovaj prijevod
iskrivljen zbog vokalizacije masoreta koji su prekrili pravo znaenje onih rijei ne znamo je li to bilo namjerno ili zato to nisu shvatili sadraj retka. Prof. Salibi
je, prema starijim semitskim korijenima, za taj redak izvukao sljedee znaenje:
Ja vie neu oplemenjivati Adame sa svojom tekuinom sjemenom , oni su
meso i njihov e ivot biti
godina. Ovdje ne donosim filoloku analizu,
itatelj moe konzultirati naslov citiran u Bibliografiji.
Istiem da ovaj prijevod ima tu prednost da je u potpunosti koherentan s

ostatkom 6. poglavlja, posebno s tvrdnjom iznesenom u recima 1 i 2 u kojima se
otkriva da su muki Elohimi smatrali privlanima enske Adame i da su ih
uzimali za druice koliko su htjeli, zajedno pravei djecu. Biblija tvrdi da je, izvan
svake sumnje, sjemena tekuina Elohima zaista izlijevana u enke Adama. Ovo,
ini se potvruje, prijevod profesora Salibija. Njegovo itanje sadri jo jednu
zanimljivu koherentnost s biblijskim tekstom: usporedimo li duljinu ivota
takozvanih patrijarha, primjeuje se neto to ne moemo zanijekati. Prije
odluke Elohima koju je primijetio Salibi, ivot Adamovog potomstva dosezao je i
do 800godina; nakon odluke Elohima da vie nee izlijevati svoje sjeme
vidimo da se duljina ivota postupno i nezaustavljivo spustila. To je oito u
biblijskoj prii, koju preporuam da s panjom proitate sve do Abrahama, koji je
U KS pie: Nee moj duh u ovjeku ostati dovijeka; ovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset
godina . Op. prev.
14
93
ivio samo
godina, i Mojsija koji je ivio samo
podsjeam da se ja uvijek
pravim da su postojali . Dakle, DNK Elohima garantirala je ivot le-olam, jako
produen u vremenu.
Ono to je glavni Elohim morao i elio sprijeiti jest da, sada kad su uz pomo
rivala otkrili mogunost da se razmnoavaju, genetski modificirani Adam i
Chawwah takoer imaju i mogunost da ive dugo poput Elohima, zahvaljujui
onim genetskim postupcima. Zato odluuje da ih udalji: nee ih ubiti, bila su to
iva bia koja su radila za njega, ali vie nije smio riskirati. Ali, zar je mogue da
DNK koja je uvijek ista u svojim biokemijskim komponentama, moe proizvesti
ivotni vijek koji moe bit toliko razliit?
Odgovor je - da, a potvrda nam se nalazi pred nosom. Stvarnost ivota na
Zemlji je ovakva:
- prosjean ivot leptira je oko
dana
- prosjean ivot kornjae je
godina (bar 43.800 dana).
Na ovom planetu ima ivih bia kornjae iji ivot traje
puta vie
nego drugih (leptira). Ako znamo da u 10 sati imamo oko 20 generacija
bakterija, odnos se poveava na vrtoglavih .
puta. Pitam se zato pred ovim
neospornim dokazom ima mudraca koji svisoka gledaju na duljine ivota
biblijskih patrijarha govorei za njih da su alegorije ili metafore.
Zato ima mudraca koji se s jednakom bahatou smiju podacima koje su

Maneton egipatski sveenik iz . st. pr.Kr. i Beros babilonski sveenik i
astronom, 4.- . st. pr.Kr. donijeli za ivotne vjekove starih gospodara svijeta? S
prosjekom od .
godina, ivoti tih starih bia bili su (samo)
puta dui od
ljudskog ivota. Nita, usporedimo li ih s .
ili
.
puta iz gore
spomenutih primjera. eli li se tvrditi da je razlika u duljini ivota izmeu tih
bia i ljudi
puta mit i bajka, to bismo trebali rei za razliku izmeu
kornjaa i leptira .
puta ili kornjae i bakterija
.
puta ? to bi
trebali rei leptiri ili bakterije kad bi im netko ispriao da na istom planetu
postoje bia iji je ivot .
ili ak .
puta dui od njihovog iako imaju isti
temeljni strukturalni element, DNK? Bi li se smijali, poput naih mudraca ?
Moemo li s apsolutnom sigurnou iskljuiti da su oni o kojima su govorila dva
antika sveenika dolazili sa svjetova gdje je ta duljina ivota bila normalna? I
ako je DNK tih bia izvanzemaljski , tu u odnosu na ljudski, hipoteza je jo
vjerojatnija. Je li ivot Jahve, jednog od Elohima bio toliko dug? Ne moemo to
tvrditi, ali niti uvjerljivo pobiti.
94
Dr. Buffa mi o tome pie: Postoje organizmi koji iskazuju potpuno drugaije
poluvrijeme eliminacije bioloki poluivot , iako imaju istu polinukleotidnu
strukturu DNK. Struktura je jednaka u kemijskom smislu , ali je bioloka
informacija potrebna da se razvije organizam, odri na ivotu i obavi
reprodukcija bitno drugaija i tek su je u posljednje vrijeme genetiari poeli
dekodirati.
ovjek je i u ovome udan ; postoje specifini geni koji mogu produljiti
trajanje njegovog ivota jer su usko povezani s kontrolom procesa starenja
mnogi djeluju u prevenciji skraivanja telomera). Kad bismo pretpostavili da su
razvijeni izvanzemaljci znali manipulirati/dodati/aktivirati posebna podruja
ljudske DNK, mogli bismo pomisliti da je to i ostvarivo i ovjek je produljio ivot
razliitim organizmima, genetskim intervencijama), dok, kad bi se temeljila na
prirodnim evolutivnim procesima, bila bi neobjanjiva. Danas ovjek otkriva da
mnogi geni imaju direktnu ulogu u starenju dok mnogi drugi imaju indirektnu
(...).
U svjetlu ovoga, mislim da bi um slobodan od dogmatizama (bili oni
religiozni ili znanstveni mogao mirne due prihvatiti da je ovo prema
neosporno zemaljskim injenicama koje su u premisi ovog razmiljanja barem
teorijski mogue te da ne bi bilo dobro odbaciti hipoteze koje nam se ne sviaju,
nego trebamo biti otvorena uma. Evo dakle, prema dokazima iz biblijskog teksta,
to se moglo dogoditi u gan-edenu:
- Elohimi su napravili Adama koji nije praotac ovjeanstva negdje na
Zemlji i stavili ga u svoj centar/laboratorij;
- nakon nekog vremena proizveli su mu enu;
- Elohimi genetiari su, zanemarivi naredbe nadreenih, dali paru
mogunost da se razmnoava;
- zapovjednici, bojei se da par ne doe do genetskih praksi koje bi im
omoguile i dugotrajan ivot, udaljili su par iz tog zatienog mjesta.
Nakon ovog ponavljanja, moramo postaviti pitanje:
95
______
17.
Gdje se smjestio
i u emu se konkretizirao
Istoni grijeh?
dgovor se ini oit: nije poinjen nikakav grijeh.

Adam i Eva su jednostavno iskuali novu situaciju koju su im namijenili
oni Elohimi koji su u Bibliji prikazani kao zmija. Dobili su mogunost da
otkriju i koriste prirodnu, uroenu funkciju ljudskog bia od koje su
vanije samo potreba za hranom i za preivljavanjem.
Protjerivanje iz gan-edena nije bila nikakva osuda koju bi ovjeanstvo

moralo nositi na sebi kao ig. Radilo se o klasinoj sententia post eventum,
odnosno o primanju na znanje i primjeni posljedica nakon jedne slobodno
donesene odluke. Adam i Eva nisu bili osueni da postanu smrtni zbog one
odluke - oni su to ve bili, ba kao i Elohimi. Podsjeam da sama Biblija stavlja
Elohimima u usta rijei da su Adami postali kao i oni Post ,
, dakle onaj in
ne samo da nije unio tako dramatian i negativan element kao to je smrt, ve je
podignuo Adame na razinu Elohima. ak da je to podrazumijevalo razlikovanje
dobra i zla, Elohimi su mogli samo biti zadovoljni moralnim rastom svojih
stvorova. Zapravo, pitam se kako to da se sami nisu sjetili neeg tako pozitivnog i
korisnog za suivot? Zar primarni Boji cilj nije trebao biti poticanje moralnog
razvoja svojih stvorova? Ili bolje, zar im nije trebao usaditi ono znanje od prvog
trenutka? Nije li razlikovanje dobra i zla nuan uvjet za odgovoran i slobodan
izbor? Dakle, Elohimi ( Bog ) trebali su to promicati.
Nailazimo, naprotiv, na potpuno drugaiju reakciju: uope nisu sretni
moralnim rastom svojih podreenih - Elohimi su vrlo zabrinuti, to vide kao
opasnost, negativni element, predznak komplikacija i posljedica koje svakako
valja izbjei. Ali, shvaamo dobro da se ne radi o tome: inom jedenja jabuke ne
rastu nae etike norme ve nae stjecanje materijalnih potencijala, to dio
Elohima nije bio spreman dozvoliti i prihvatiti. Radnici Adamiti stjecah su
nezavisnost koja je postajala opasna...
96
Ukratko, uzmimo na znanje injenicu da se navodni Bog preplaio svojeg
stvora: boji se njegova daljnjeg rasta i boji se da e dostii njegovu duljinu ivota.
Neslaganja teoloke vizije i .drugih duhovnjakih vizija s biblijskim tekstom
postaju sve oitija i neodrivija. Govori nam se da je u onoj situaciji Bog uinio
sve da Adam ne stekne vjeni ivot, a kasnije nas se poduava da je ivot vjeni
ostvarenje Bojeg obeanja. Zar nam Bog, prema teologiji, ne obeaje upravo to?
U Bibliji dakle pie da se od samog poetka navodni teoloki Bog boji da si ovjek
ne osigura ivot dug koliko i njegov. Ne radi li se o nepodudaranju divovskih
razmjera? O proturjeju bez ikakve logike?
Zapravo i jest upravo to, kakve su i mnoge istine koje Bogu pridaju
judeo-kranska teologija i njene poslune keri, ezoterke i gnostike struje one koje su ga same izmislile polazei od Biblije i tjerajui je da govori ono to
nikad ne kae. Elohimi nisu stvorili ovjeka na nain na koji ele da vjerujemo u
to; Adam i Eva nisu praroditelji ovjeanstva; Elohimi se nisu nikad bojali da e
Adam dohvatiti neki nepostojei vjeni ivot kojeg nisu posjedovali ni oni sami;
njihov je ivot svakako bio dug, ali se takoer zavravao smru, ba kao i na.
Adam je udaljen iz gan-edena jer je od jednog trenutka mogao predstavljati
stvarnu opasnost ili barem praviti probleme u upravljanju, posebno ako bi, uz
pomo onih Elohima koji su bili vie vezani uz njega, dobio pristup
laboratorijskim djelatnostima, koje su morale ostati rezervirane iskljuivo za
vladajuu rasu. Nije, dakle, bilo nikakvog istonog grijeha.
Ideju istonog grijeha uveo je Aurelije Augustin

.-430.) koji je, u polemici
s Pelagijevim teorijama o porijeklu zla, uveo teoriju izvornog, prvobitnog
grijeha . Prije njega nije bilo crkvenih otaca koji su govorili o ideji istonog
grijeha. Osim toga, ako ve govorimo o krivici, moramo uzeti na znanje da njene
posljedice ne mogu uprljati itavo ovjeanstvo jer Adam i Eva nisu njegovi
praroditelji. Ali, ako istoni grijeh ne postoji ih barem nije uprljao ovjeanstvo,
je li imalo smisla da neki Bog poalje svojeg sina da ga izmasakriraju i ubiju
kako bi oslobodio ovjeanstvo od grijeha koji ne postoji?
I pitamo se jo: koji ga je od mnogih Elohima poslao?

Sigurno ne Jahve, jer znamo da su Jahvu kroz stoljea vidjeli mnogi. Isus za
svog oca kae da ga nitko nije vidio Iv, , ; Iv ,
. Zar se Isus nije sjeao
ovog detalja ili je mislio na drugog oca ? Tko je dakle El u ije ime je Mariju
posjetio Gabriel (El je jednina od Elohim, Gavri-El znai Elov moni ovjek )
97
te je ona ostala trudna iako nije imala odnos s mukarcem? Vidi i: U Bibliji nema
stvaranja)
Je li to moda onaj isti El kojeg Isus zaziva na kriu kada uzvikne El, El lem
sabachtan (Mt 27,46) ili Elo, Elo lam sabactan (Mk 15,34)?
ini se da prouavanja prof. Garbinija La Sapienza, Rim dokumentiraju
kako su tim uzvikom biblijski redaktori vjeto manipulirali, zamijenivi
aramejsku rije sa idovskom. Tako je u smirenu rezignaciju pretvoreno neto
to je inae trebalo biti ljutit uzvik protiv nepravde koja mu se dogaala na kriu.
Je li taj uzvik bio usmjeren protiv nekog Ela koji nije ispotovao dogovor?
Kada bi tako bilo, prevara u tekstu, takozvana potena prevara (pia frode)
od crkvenih otaca bila bi prisutna od poetka do kraja, dakle od ne-stvaranja u
Knjizi Postanka 1,1 do posljednjih Isusovih rijei na kriu. Ali ovo je ve neka
druga pria; vratimo se na Stari zavjet.
Ako istoni grijeh ne postoji, svejedno bi se moglo rei da je ovjek umrljan
grijesima koje svakodnevno ini ne potujui Boje zapovijedi. Ipak, utvrdili smo
da se u Bibliji ne govori o Bogu, ve o lokalnom kolonizatoru/vladaru koji je
izdao zapovijedi to vrijede samo za narod koji mu je bio dodijeljen i za kojeg se
trebao brinuti. U njegovim rijeima nema nieg univerzalnog. Zapravo, vidjeli
smo da ta pravila nisu esto bila jasna niti onima koji su ih dobili izravno od
njega. Povijesni, socijalni i kulturni relativizam normi koje je zadao Elohim toliko
je oit da rabin Benjamin Edidin Scolnic Temple Beth Skalom, Hamden,
Connecticut, Instructor of Bible, Jewish Theological Seminary, New York pie da
tumaenje i adaptacija onog teksta jesu neophodna potreba za svaku generaciju.
Takoer tvrdi da je, kada egzegeti pronau greke ili proturjeja, njihov zadatak
ponovno urediti i harmonizirati tekstove.
Kao to smo vidjeli samo u kratkim naznakama, greaka i proturjeja ima
toliko da nam se ini neprihvatljivim tvrditi da je Biblija produkt izravnog
boanskog nadahnua, iako ima onih koji tvrde da je Biblija predivna i ne grijei
nikad jer potjee od Boga.
Ukratko, Jahve nije govorio samo jednome i za sve, ve samo za one ljude
koje je iskoristio da orujem osvoji neke teritorije koji mu efovi nisu dodijelili.
Sve ono to je proizalo kao duhovna istina, produkt je ljudske razrade onih koji
su na toj knjizi gradili sustave moi i teoloke ideoloke strukture s ciljevima koji
su isto zemaljski. Ponavljam da o Bogu i duhovnim svjetovima ne znam nita pa
98
imam dovoljno zdravog razuma da o njima i ne govorim. Ograniavam se na to
da tvrdim da ni Biblija ne govori o njima.
Ono to sam izvukao iz prijevoda je pria koja s oitim realizmom upuuje na
bia koja su dola iz nekog drugog mjesta - nebeskog boravita koje je bilo bez
vegetacije , kako se tvrdi na ploici NBC .
pisanoj klinastim pismom - te su
se ponaala kao svaki drugi kolonizator. Pitanje je sloeno; akademski teolozi
razmatraju taj problem s velikom ozbiljnou. Na ovome mjestu neu ponavljati
ono o emu sam ve pisao u ranijim knjigama o izjavama jezuita i drugih
crkvenih ljudi u odnosu na izvanzemaljce. Citirat u ipak, jo jednom, Armina
Kreinera (docenta teologije pri Katholisch - Theologischen Fakultt der
Ludwig-maximilians-Universitat iz Minhena) koji ukazuje na neka pitanja na koja
Crkva i posebno kristologija ne mogu izbjei dati odgovor:
1. ako ne smijemo govoriti o izvanzemaljcima jer ih ne poznajemo, pa
ih zato ne moemo imati kao predmet prouavanja, onda moramo
prestati govoriti o Bogu, jer ni o njemu ne znamo nita pa ga ne
moemo prouavati;
2. Kristovi svjedoci nisu pozvaniji i provjerljiviji od navodnih svjedoka
susreta s izvanzemaljcima;
3. U teologiji, Kristov in spasenja definiran je jednim i univerzalnim ,
tj. dogodio se samo jednom u odnosu na ovjeanstvo i vrijedi zauvijek.
Kreiner pie da se u vrijeme kada je definirana ova doktrina jo smatralo da

je Zemlja centar svemira i da je ovjek jedino inteligentno bie napravljeno na
sliku Boju. Ali, ako postoje druga bia, pitamo se:
- prije negoli je doao na Zemlju, je li Krist iao na druge planete?
- jesu li i stanovnici drugih planeta poinili istoni grijeh?
- ako jesu, je li se Krist i tamo dao ubiti?
- to ako netko negdje u budunosti poini istoni grijeh?
U tom smislu, Kreiner tvrdi da se ova pitanja vie ne mogu izbjegavati.
Crkvena hijerarhija i branitelji tradicionalnih teolokih, ezoteriko-inicijatskih,
ideolokih teza morat e otvoriti svoje umove za nove izazove jer dogmatska
tvrava graena u ovih dvije tisue godina mora biti potpuno preispitana.
99
______
18.
Je li lano ono to nam je
reeno o Bibliji?
ao to uvijek govorim na predavanjima, ja se pravim da biblijski autori

nisu izmiljali bajke, ve da su se potrudili da zapiu dogaaje iz starih
vremena. Zato, nakon godina prevoenja s masoretskog hebrejskog,
slobodnog uma, ove mi se tvrdnje ine dovoljno utemeljenima:
- Biblija nije religiozna knjiga;
- Biblija ne govori o Bogu - pria nam o povijesti Elohima i dogaajima
vezanim uz savez koji je jedan od njih (Jahve) sklopio s jednim
narodom;
- Biblija ne govori o stvaranju - od prvog retka pripovijeda o
aktivnostima Elohima koji su si uredili i organizirali ivot na Zemlji;
- Biblija ne govori o stvaranju ovjeka kao inu boanske svemoi donosi nam opise genetskog inenjeringa Homo sapiens, Adam i Eva,
Noa);
- Adam i Eva nisu praroditelji ovjeanstva;
- Jahve, navodni Bog, nije prisustvovao pravljenju Adama; stabla u
gan-edenu nisu se odnosila na spoznaju dobra i zla i ivot vjeni;
- nije istina da su Adam i Eva poinili takozvani istoni grijeh;
- nije istina da se Jahve bavio ovjeanstvom u cjelini;
- nije istina da Biblija govori o anelima kao duhovnim biima;
kerubine nam opisuje kao robote (da upotrijebimo termine koje koristi
hebrejska filologija koja oduvijek zna ovu istinu kroz Talmud);
- nije istina da Biblija govori o Sotoni/Luciferu kao princu demona;
- nije istina da Biblija opisuje uda kao nadnaravna djela;
- nije istina da su idovi i hebrejski jezik postojali u vrijeme Abrahama
moda nije postojao niti Abraham , a vrlo je vjerojatno da nisu
postojali ni u vrijeme Mojsija;
- nije istina da je Jahve dao zakon koji vrijedi za svo ovjeanstvo;
- nije istina da je Isus Krist Jahvu smatrao svojim ocem.
Ovo nisu apsolutne istine ve zakljuci koji proizlaze iz teksta. U zakljuku,

onaj koji tei da otkrije istinu o Bogu i duhovnim svjetovima, neka je trai negdje
drugdje.
100
Ove i druge neprihvatljive sadraje utvrdio sam kroz godine rada na Bibliji;
te sadraje dokumentiram u svojim knjigama. Ove su sadraje idovi masoreti
vjerojatno eljeli ili moda - morali prikriti da njihov narod ne bude zbrisan s lica
zemlje. To se dogaalo od . do . stoljea. U narednim je stoljeima misticizam
raznih struja dodatno prekrivao gustom maglom te neprihvatljive i opasne
istine. Kakav je bio povijesni trenutak, mogu ih i razumjeti. Ali, u . stoljeu
kulturni i socijalni uvjeti duboko su se promijenili - oni koji znaju imaju dunost
progovoriti. Vidio sam sa zadovoljstvom da - ak i u odnosu na moje ranije knjige
- neki to poinju i initi, govorei ak i o vrlo sloenim temama. Put je zacrtan; ne
preostaje drugo nego nastaviti s prouavanjem i potrebnim provjerama.
101
______
Kratice
Post - Knjiga Postanka
Izl - Knjiga Izlaska
Lev - Levitski zakonik
Br - Knjiga Brojeva
Pnz - Ponovljeni zakon
J - Joua
Suci - Knjiga o Sucima
Rut - Ruta
1Sam - Prva knjiga o Samuelu
2Sam - Druga knjiga o Samuelu
1Kr - Prva knjiga o kraljevima
2Kr - Druga knjiga o kraljevima
1Ljet - Prva knjiga Ljetopisa
2Ljet - Druga knjiga Ljetopisa
Ps - Psalmi
Prop - Propovjednik
Jr - Jeremija
Ez - Ezekiel
Dn - Daniel
Sef - Sefanija
Mudr - Knjiga Mudrosti
Mt - Evanelje po Mateju
Mk - Evanelje po Marku
Iv - Evanelje po Ivanu
Heb - Poslanica Hebrejima
102
______
Najvanija bibliografija
(Razni autori), Sejer Torah Nevijm u-Ketuvim, The British and Foreign Bible
Society, London.
Bat Adam, L ESODO ovvero contrabbando di know-how dalle Piramidi a
Gerusalemme, Robin Edizioni, Roma 2010.
Benner, J. A., The Ancient Hebrew Language and Alphabet, Virtualbookworm,
Publishing Ine., College Station (TX, USA) 2004.
Benner, J. A., Ancient Hebrew Lexicon of the Bible, Virtulabookworm,
Publishing Ine., College Station (TX, USA) 2005.
Blumenthal, J. - Liss, J. L. (uredili) ETZ HAYIM, Jewish Publication Society,
New York 2005.
Brown, F. - Driver S. - Briggs, C., The Brown-Driver-Briggs He brew and English
Lexicon, Hendrikson Publishers, Peabody Massachussetts (USA) 2005.
Caffiero, M., Legami pericolosi, Einaudi, Torino 2012.
Clark M. Rabbi, Ethimologal Dictionarp of Biblical Hebrew, Feldheim
Publishers, Jerusalem 1999.
Deiana, G. - Spreafico, A., Guida allo studio dellebraico biblico, Urbaniana
University Press e Societa Biblica Britannica & Forestiera, Roma 1997.
Downing, Barry, The Bible and the Flying Saucers, J.P Lippincott, Philadelphia
(USA), 1968; Berkeley Pub Group (Mm), reprint 1998.
Downing, B. H., La Bibbia e i disehi volanti, Ed. Cerchio della Luna, 2012.
Garbini G. - Durand O., Introduzione alle lingue semitiche, Paideia Editrice,
Brescia 1994.
Garbini G., Note di lessicografia ebraica, Paideia Editrice, Brescia 1998.
Garbini G Mito e storia nella Bibbia, Paideia Editrice, Brescia 2003.
Genesius W., Hebrew and Chaldee Lexicon to the Old Testament Scriptures,
Boston 1844.
Kreiner, A., Gesu, gli UFO egli alieni, Queriniana, Brescia 2012.
Marrs J., Our occulted history, HarperCollins Publishers, New York 2013.
Pettinato G., (ur) La saga di Gilgamesh, Rusconi, Milano 1992.
Pettinato G., Sumeri, Rusconi, Milano 1994.
Pettinato G., La scrittura celeste, Mondadori, Milano, 1999.
Pettinato G., Mitologia sumerica, UTET, Torino 2001.
Pettinato G., I re di Sumer I, Paideia, Brescia 2003.
Pettinato G., Mitologia Assiro Bablilonese, UTET, Torino 2005.
103
De Troyes R., Commento alla Genesi, Marietti 1820., Genova 1999.
Sabbah M., Sabbah R., I segreti dellEsodo, Marco Troppa Editore, Milano 2008.
Salibi K. S., The Bible camefrom Arabia, London, 1985.
Salibi K. S., The Arabia Bible revisited, Cadmus Press 8c Cadmus Press Co. Ltd,
Beirut 2008.
Sand S., Linvenzione delpopolo ebraico, Rizzoli, Milano 2010.
http://www.corriere.it/cultura/libri/ll_agosto__26/battistini-riscrivere-la-bibbi
a_0d5efbee-cfe8-lle0-8b29-ded5cf627aec.shtml
htp://www.biblegateway.com/passage/?search=Giosue%20248cversion=CEI
104
______
Mauro Biglino
auro Biglino Torino,
. talijanski je esejist, istraiva povijesti
religija i prevoditelj sa starog hebrejskog. Radio je kao prevoditelj sa
starog hebrejskog jezika za vatikansku izdavaku kuu Edizioni San
Paolo. Za njih je, iz masoretskih tekstova, preveo sedamnaest izvornih
knjiga Biblije: dvanaest objavljenih u knjizi Manji proroci, a ostatak u Pet
Meghillota. Suradnja je zavrena izgubio je posao u
sata nakon to je
.
objavio Knjigu koja e promijeniti vae miljenje o Bibliji.
Otada objavljuje knjige u kojima iznosi na vidjelo iznenaujua otkria u
analizi takozvanih svetih tekstova koja su uvijek bila izostavljana.
Djela:
- Cinque Meghillot: traduzione interlineare italiana, in: P. Beretta (Ed.),
Cinque Meghillot: Rut, Cantico dei cantici, Qoelet, Lamentazioni, Ester: ...,
San Paolo, 2008, ISBN 9788821563010
- Chiesa Romana Cattolica e Massoneria, Uno Editori, 2009, ISBN
9788897623151
- Resurrezione reincarnazione, Uno Editori, 2009, ISBN 9788897623175
- I profeti minori: traduzione interlineare italiana, in: P. Beretta (Ed.), I
profeti minori = [Sefer Tere aarj: libro dei dodiri profeti, Edizioni San
Paolo, 2010, ISBN 9788821566479
- Il libro che cambiera per sempre le nostre idee sulla Bibbia, Uno Editori,
2010 - ISBN 9788897623106
- Il Dio alieno della Bibbia, Uno Editori, 2011, ISBN 9788897623076
- Non c Creazione nella Bibbia, Uno Editori, 2012, ISBN 9788897623557
- La Bibbia non e un libro sacro, Uno Editori, 2013, ISBN
9788897623755
105
106

Mauro Biglino - Biblija Nije Sveta Knjiga PDF

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Mauro Biglino - Biblija Nije Sveta Knjiga PDF

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

www.balkandownload.

svojem uobiajenom znaenju Biblija oznaava Stari zavjet, a budui da

Za znaenje pojma sveto pribjegao sam rjenicima talijanskog jezika:

akon mnogo godina provedenih na mjestu prevoditelja s masoretskog

Osim to nam nisu ispriali, ili su i puno dalje od toga te namjerno su i

Vatikanska izdavaka kua op. prev. .

Zapoet u s predstavljanjem stvarnosti koja nema nikakve veze s

Ovim zapaanjima, prema kojima bismo autora Danielove knjige mogli u

Oito je dakle da mi posjedujemo samo jednu od moguih Biblija. Kaem

Evo popisa jedanaest knjiga koje su slubeno nestale, ali su spomenute u

Postoje hebrejski egzegeti koji i dan-danas interveniraju na masoretskoj

Jedan od koordinatora Bible Projecta, prof. Alexandre Rofe, docent na Hebrew

Nebesa su postala narodi , a umjesto neka mu se poklone svi Elohim pie

Na primjer, najstariji kodeksi iz Mudrih izreka u

Biblija Kranske sadanjosti prevodi s narodi , a ne s nebesa .

Profesor Menachem Cohen (Bar-Ilan University, Tel Aviv) u svojih je

Neki primjeuju kako je vokalizacija izvrena prema tradiciji i to smatraju

Bezbrojne i matovite duhovnjake konstrukcije koje su se stoljeima

Teolozi, ideolozi, samozvani ezoterini uitelji, mistici svih vrsta i porijekla

Sva tradicionalna uenja imaju zajedniku podlogu - razraena su s ciljem

odine prevoenja uvrstile su me u ovome stavu.

Ima meutim neto to je mnogo vie uznemirujue, a proizlazi iz rada koji je

Kao to ponavljam na brojnim predavanjima, i ovi rabini tvrde da biblijski

Ono o emu govorim nije dakle nikakvo otkrie ve ponovna afirmacija

elim izbjei nesuglasice, stoga naglaavam da se pojmovi istinitog i lanog

Primjerna je Akivina interpretacija propisa u Levitskom zakoniku 21,9: Ako

Kao to vidimo, moramo konstatirati sumnje, bezbrojne nedoumice i

Biblija nam zapravo pripovijeda priu o odnosu jednog kolonizatora/vladara

Slijedei teologiju, imali bismo dakle sljedeu neprihvatljivu udnovatost: u

Oslobodimo li se dogmatizma, itava nam se pria ini jasnom - Elyon nije

Formula Elohim Izraelov redovito se ponavlja i svjedoi stalnu potrebu da

Elohim je inilo mnotvo pojedinaca koji su radili pod zapovjednitvom

Na talijanskom Altissimo , op. prev.

U slobodnom toku misli, jedna zanimljivost dovodi me do druge. Obiaj da se

Ono sputanje, kojeg se prisjeamo u Jaredovom imenu, bilo je zaista

Otvorenost znanstvenika koje citiramo podsjea nas opet na ona matovita i

Doista, ve smo govorili da je iitavanje Targumima dovelo brau Sabbah do

7 Ukratko, Elohimi Jahvinog vijea Ps

- Elohimi su putovali letjelicama koje su nazivane ruach, kavod, merkavah, a

- Elohimi su bili osobe koje su poznavale zakone prirode i svemira te su

Kada smo ovo utvrdili, istrait u sljedei aspekt. Za obrazloiti mnoinu

2. Elohimi su opili s ljudskim kerima (Post 6). Da su to bili normalni

4. Jahve se neprestano bojao da se njegov narod ne okrene drugim

5. Biblija jasno kae da je narod mogao odabrati izmeu Jahve i drugih

Dogmatici koji su prisiljeni to tvrditi nisu ni svjesni da tako vrijeaju ne samo

Drugi su Elohimi za njega bili konkretni, opasni i ak pogibeljni rivali. I ini

Jahve je dakle morao izgraditi sve to nije postojalo: narod i vojsku.

Hrvatski prijevod je (KS), provodei kroz oganj svoju prvoroenad .

I dok filolozi kirurki koriste pincete i skalpele kako bi ponovno afirmirali

Unaprijed u napisati neto to e biti jo jasnije nakon to ispitamo Deset

Ali vratimo se na Mojsijeve supruge ne-idovke. Aron nije mogao ne

Kratka zanimljivost: patologija koe koja je pogodila Mirjam obino se naziva

itanje konteksta, na koju upuujem itatelje koji to ele, ini smijenim

Jo se mnogo toga moe dobiti iz analize Deset zapovijedi koje je doktrina

Da preciziramo: prva je zapovijed prikladno preraena od tradicije tako da

Vraajui se na Deset zapovijedi, dobro je odmah na poetku pojasniti da su

Nije postojao nikakav blinji , u dananjem smislu rijei, o kojem se trebalo

Pogledajmo kao primjer zapovijed koja se odnosi na neto to ima primarnu

Naravno, ne moramo se slagati s ovom posljednjom reenicom, ali ono to je

Knjiga o Sucima, 21,10-12:

Na kraju, proitajte itavo deseto poglavlje iz Joue u kojem se prepriava

Moramo prihvatiti oito: Jahve je bio jedan od Elohima i krvolono se borio da

Vraajui se na zapovijedi, istiem da je Jahve morao misliti na sve - morao je