Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Handout 1
SISTEM OVEKA
Istorija
Razvoj anatomije poeo je jo veoma davno kada su ispitivanja vrena na rtvovanim
ivotinjama. Istorijski razvoj anatomije protee se od Egipta, Kine, Indije, Grke i arapskih
zemalja. Tadanja anatomija je proizvod skoro stogodinjeg razvoja tehnologija za vizueliyaciju
struktura. Teorijske discipline biologije, molekularne biologije, endokrinologije itd., stvorile su
istorijske osnove koje uz pomo savremenih aparata, kao to su magnetna rezonanca i raunarska
tomografija, omoguavaju formiranje potpune predstave o skoro svim organima i tkivima.
Istorijski razvoj fiziologije je neto krai nego anatomija. Grki filozof Aristotel(384.-322.
g.p.e.) meu prvima je razmatrao nain funkcionisanja ovekovog tela. Smatrao je da je sedite
due u srcu. Najvei deo dananjeg znanja steen je tokom XX veka. Taj razvoj se i danas
nastavlja nesmanjenom brzinom i intenzitetom.
Ljudsko telo je zamrena i sloena mrea poveyanih sistema. Anatomija i fiziologija
predstavljaju dve naune grupe koje se bave prouavanjem strukture i funkcionisanja ljudskog
organizma i njegovih delova.
Anatomija je grana biologije u kojoj se poruava struktura tela ivih bia. Konkretno,
predstavlja poznavanje egzaktne forme, veliine, oblika i odnosa razliitih struktura ljudskog
tela.
ANATOMIJA
Anatomija se moe prouavati na dva naina:
1. sistemska anatomija kada se strukture posmatraju odvojeno od celine (kosti, miii,
krvni sudovi: arterije i vene, ivci, limfni sudovi,..)
2. regionalna anatomija organi i tkiva se prouavaju sa njihovim meusobnim odnosima
(anatomija grudnog koa, anatomija gornjih ekstremiteta, anatomija trbuha, anatomija
male karlice, anatomija donjih ekstremiteta, anatomija glave i vrata). Topografska
anatomija ima veliku primenu u hirurgiji.
Meutim, pored posmatranja golim okom vrlo vane informacije se dobijaju tek posmatranjem
pod mikroskopom. Upotreba mikroskopa usmerava postupak prouavanja i upozanavanja
ljudskog tela u 3 pravca:
1. citologija (cit, citio, cyte elija) prouavanje elija
2. embriologija prouavanje ljudskog organizma u njegovim stanjima nepotpune
razvijenosti, koja se smenjuju tokom unutarmaterinog razvoja, tj. od trenutka oplodnje
pa do osme nedelje trudnoe.
3. histologija (hist, histio tkivo) - prouavanje siunih delova koji sainjavaju delove
tkiva zrele jedinke.
Pored opisanih osnovnih oblasti u anatomiji postoje i druge pomone oblasti od kojih se izdvaja
patoloka anatomija (patho bolest) koja se bavi primenom osnovnih znanja iz anatomije na
opisivanje raznovrsnih patolokih stanja kroz koje organizam moe proi, ili prolazi tokom
bolesti ili povreda.
Anatomija se deli na sledee podoblasti:
1. osteologija prouavanje kotanog sistema, odnosno skeleta
2. sindezmologija prouavanje spojeva kostiju, odnosno zglobova
3. miologija prouavanje miia, a uz njih takoe i vezivnih tkiva koja su u stalnom
bliskom dodiru sa miinim tkivom
4. angiologija prouavanje sistema sudova, odnosno vaskularnog sistema koji obuhvata
srce, krvne sudove, limfne sudove
5. neurologija prouavanje nervnog sistema
6. splanhologija prouavanje sistema unutranjih organa, koji obuhvata dva podsistema:
podsistem grudnog koa i podsistem trbuno-karlinog predela.
Skeletni sistem
Skeletni sistem nam omoguava da stojimo , sedimo, trimo. Neke kosti
kao to su grudni ko i karlica tite unutranje organe. Skeletni sistem
ine: kosti, hrskavice koje idu uz njih, zglobovi i ligamenti.
Funkcije:
podupire telo
titi unutranje organe
omoguava funkcionisanje preko sistema poluga, tj. pokretanje
skeleta putem muskulature
proizvodi krvne elije
skladiti minerale.
Miini sistem
Miii pretvaraju energiju u pokret i ine 50% ukupne mase oveka.
Miini sistem ine: miii(skeletni i glatki) i tetive.
Funkcija:
-
pokree telo
odrava stav
proizvodi toplotu.
Nervni sistem
Nervni sistem prenosi informaciju telu ta da radi. ine ga: mozak,
kimena modina i 80 kilometara nervnih vlakana.
Funkcija:
-
Endokrini sistem
Endokrini sistem ine lezde sa unutranjim luenjem koje
proizvode hormone. To su: hipofiza, tiroidna i paratiroidna lezda,
nadbubrene lezde, pankreas, jajnici (kod ena) i testisi (kod
mukaraca).
Funkcije:
Cirkularni sistem
Cirkularni sistem transportuje krv po itavom organizmu. ine ga:
srce, krv, krvni sudovi (vene i arterije).
Funkcije:
Limfni sistem
Limfni sistem je odbrambeni sistem naeg organizma. ine ga:
limfa, limfni vorovi, limfni sudovi, limfne lezde- slezina,
grudna lezda i krajnici.
Funkcije:
Respiratorni sistem
Respiratorni sistem omoguava razmenu gasova (kiseonika i
ugljen-dioksida). ine ga: plua i pluni putevi, dunik (ili
traheja), bronhije bronhiole.
Funkcije:
Digestivni sistem
Digestivni sistem hranu pretvara u energiju procesom varenja.
ine ga: pljuvane lezde, jednjak, eludac, creva (debelo, tanko,
pravo crevo), jetra, una kesa i pankreas.
Funkcije:
Urinarni sistem
Urinarni sistem preiava krv i regulie koliinu vode u telu. ine
ga: bubrezi, mokrana beika i uretra.
Funkcije:
Reproduktivni sistem
Reproduktivni sistem se deli na muki i
enski. Reproduktivni organi omoguavaju
produenje vrste.
Muki reproduktivni sistem ine: testisi i
semeni kanali, bulbo-uretralne lezde,
prostata i penis.
enski reproduktivni sistem ine: materica,
jajnici i jajovodi, vagina.
Funkcije:
Fiziologija
Fiziologija posmatra ljudsko telo kao organizam na vie nivoa koji meusobno komuniciraju i
formiraju celinu ovejeg tela. Prethodno je pomenuta organizacija u anatomskom smislu, a
sada se navodi organizacija od najprostojeg ka najsloenijem je u fiziolokom:
1. Hemijske materije dele se na organske i neorganske. Neorganske materije su voda,
kiseonik, ugljen-dioksid i minerali (Fe, Ca, Na). Organske materije su znaajno sloenije,
ali uvek sadre ugljenik i vodonik. U ovu grupu spadaju ugljeni hidrati, masti, proteini i
nukleinske kiseline.
2. Organele male strukture u unutranjosti elije u kojima se sprovodi jedna ili vie
elijskih funkcija (jedro, mitohondrije, lizozomi, Goldijev aparat itd).
3. elije osnovne ive jedinice ovekovog i svih ivih organizama. Struktura i funkcije su
im raznovrsne, ali imaju brojne zajednike osobine. Poznavanje osnovnih osobina
predstavlja temelj razumevanja anatomije i fiziologije.
4. Tkiva grupe elija sa istom strukturom. Ljudski organizam grade etiri osnovne vrste
tkiva: epitelno, vezivno, miino i nervno.
5. Organi jedinice precizno ureenih tkiva organizovane radi obavljanja specifinih
funkcija. Grade ih najmanje dve, a najee sve etiri vrste osnovnih tkiva.
6. Sistemi organa grupe organa klasifikovanih kao jedinstveni zbog toga to poseduju
zajedniku funkciju ili ak grupu zajednikih funkcija.
7. Organizam iva jedinka koja se moe sastojati iz samo jedne elije (jednoelijski
organizmi) ili skupa meusobno povezanih sistema organa.
Akcenat u fiziolokim prouavanjima je na mehanizmima odvijanja procesa u organizmu.
Fiziologija daje uzrono-posledine povezanosti izmeu nadraaja (ili pokretaa) i krajnjih
proizvoda u ivom organizmu.
Posebna nauka patofiziologija bavi se prouavanjem naina na koji se fizioloki procesi menjaju
u uslovima bolesti ili povreda.
Homeostaza izraz koji u velikoj meri obuhvata cilj i sutinu struktura i funkcija koje se
odvijaju u oveijem organizmu. Homeostaza predstavlja postojanje i odravanje relativno
konstntne sredine unutar organizma. Od ivotnog znaaja je za organizam, a usled njenog
prekomernog i dugotrajnog poremeaja (odsustva) nastupa smrt elija.
Koordinisan rad svih nivoa organizacije u organizmu sprovodi se na jedna od dva naina
negativnom ili pozitivnom povratnom spregom.
Negativnom povratnom spregom su kontrolisani svi sistemi u organizmu. Negativna znai da
se smanjuje ili ponitava svako odstupanje od normalnih vrednosti. Ona ne spreava varijacije,
ali ih odrava u normalnim granicama. Primer negativne povratne sprege je odravanje krvnog
pritiska.
Pozitivna povratna sprega se retko sree kod zdravih ljudi. Pozitivno znai da kada doe do
odstupanja od normalnih vrednosti, sistem odgovara poveanjem odstupanja. Tako se esto
stvara ciklus zatvorenog kruga (circulus vitiosus) koji odvodi daleko od homeostaze i u nekim
sluajevima rezultuje smru.
Osnovni pojmovi iz anatomije
Ravni
U anatomskim posmatranjima se ovekovo telo postavlja u uspravan, stojei poloaj sa rukama
pored tela i dlanovima okrenutim ka napred. Posmatra se postavlja u taj poloaj kada definie
sledee ravni:
- koronalna ravan (frontalna ravan) vertikalna ravan koja spaja levu i desnu stranu tela; ova
ravan deli telo (ali i svaki njegov deo tj.
organ) na dve strane (ili dva pravca): stranu
ispred nas ili anteriornu i stranu iza nas ili
posteriornu
- medijalna ravan (lateralna ravan)
vertikalna ravan koja spaja take ispred tela
sa takama iza tela (npr. pupak i grudnu kost
sa kimom); ova ravan deli telo (ali i svaki
njegov deo tj. organ) na levu i desnu stranu.
Posebna medijalna ravan je ona koja sadri
osu simetrije tela i naziva se medio-sagitalna
ravan (prikazana na slici).
- transverzalna ravan (aksijalna ravan)
jedina horizontalna ravan u ovom sistemu i
10
deli telo (ali i svaki njegov deo tj. organ) na gornji ili dorzalni i donji ili ventralni deo.
Pravci (smerovi)
Poto su uvedeni pojmovi osnovnih ravni, mogu
se objasniti i pravci koji se opisuju u odnosu na
te ravni:
-
11