Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
SADRAJ:
1. DJEJI VRTI KAO DJEJA KUA?
2. OBILJEJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA
PREDKOLSKE DJECE?
3. TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAE U RADU S DJECOM PREDKOLSKE
DOBI?
4. RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU, PROGRAMIRANJU,
PRAENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA U DJEJEM
VRTIU?
5. POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA IVOTA U DJEJEM VRTIU?
6. KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOKOG RAZVOJA PERDKOLSKOG DJETETA?
(PSIHOFIZIKE OSOBINE DJETETA OD 1. DO 6. GODINE IVOTA)
7. NEODVOJIVOST NJEGE, ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA?
8. ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA, MATERIJALA I VREMENA ZA
DJEJE AKTIVNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVI?
9. RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI
ODGOJITELJA?
10. DJEJI PROJEKTI U ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA?
11. INTEGRACIJSKI PRISTUP UENJU U DJEJEM VRTIU?
12. DJELOVANJE ODGOJITELJA NA SOCIO -EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA?
13. PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDKOLSKOJ USTANOVI?
14. ULOGE I POSTUPCI ODGOJITELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE?
15. DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U PREDKOLSKOJ USTANOVI?
16. OSOBINE SUVREMENOG KVALITETNOGA ODGOJITELJA?
17. DIJETE I SLIKOVNICA?
18. DIJETE I LUTKA?
19. DIJETE, KREATIVNOST, ODGOJITELJ?
20. ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA / VRTIA I POSTUPCI
ODGOJITELJA I RODITELJA?
21. ULOGA ODGOJITELJA U PROVOENJU PROGRAMA PREDKOLE?
22. POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI?
23. AKTIVNOSTI IZRAAVANJA OSJEAJA I ULOGA ODGOJITELJA U TOME?
24. PARTNERSTVO ODGOJITELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE?
25. PARTNERSTVO ODGOJITELJA I LANOVA STRUNO RAZVOJNE
DJELATNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVI?
26. EKOLOKI ODGOJ U PREDKOLSKOJ USTANOVI ODGOJ ZA MIR I
TOLERANCIJU?
27. ISTRAIVAKE AKTIVNOSTI PREDKOLSKE DJECE?
28. PROMATRANJE I PRAENJE DJEJEG RAZVOJA U SVAKODNEVNIM
AKTIVNOSTIMA DJECE?
29. ODGOJITELJ REFLEKSIVNI PRAKTIAR ?
30. RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDKOLSKOG DJETETA?
31. POSJETI S DJECOM PREDKOLSKE DOBI?
32. ETNJE I IZLETI DJECE?
33. POSTUPCI ODGOJITELJA U RAZVOJU DJEJE KOMPETENCIJE?
34. ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMO U PREDKOLSKOJ USTANOVI?
1
komunikaciju, te odreuje skup moguih akcija djece, njihovu varijabilnost, a interakcijski odnos
djeteta prema okolini (razmjetaj prostora u kojem se djeca kreu, igrake, razliiti neoblikovani
materijali) stvaraju uvjete za razvoj odreenih kognitivnih struktura kod djece. Organizaciju
takvog modela vrtia treba uskladiti s potrebama djeteta. Organizacija poticajnog prostora
fizikog okruenja razvija djeju sigurnost, pozitivnu sliku o sebi i drugima, samostalnost,
inicijativu djeteta, motoriku, spoznaju o razliitim oblicima istraivanja i stvaranja, igranje itd.
Djetetov prostor treba organizirati tako da materijali u njemu:
- pruaju autentinu stvarnost autentina spoznaja o prirodnim putovima
- pruaju cjelovitu spoznaju autentinog svijeta
- omoguuju angairanje svih osjetila i uspostavljanje osjetnih funkcija
- aktiviraju sva osjetila motorikim iskustvom djeteta
- da u komunikaciji s materijalima dijete samo odreuje sadraj, tempo, vrijeme, opseg
naina uenja, ini proces uenja zanimljivim, prilazi mu s emocionalnim nabojem
- voeno znatieljom, dijete e postizati uspjehe u interakciji s materijalom,
otkrivajui svijet mogunosti i ogranienja, uvrivati e pozitivnu sliku o sebi.
Stalnost prostora i njegova rasporeda vani su za djetetov osjeaj sigurnosti. Meutim, to ne
iskljuuje unoenje novih predmeta u poznati prostor kao i upoznavanje drugih prostora u
objektu i oko njega. to su djeca starija, to je poeljnije mijenjati raspored kutia ili centara
aktivnosti, ili unositi nove, da bi se razbila vremenom nastala monotonija i osvjeio prostor u
kojemu djeca borave.
Zato djetetu treba stvarati situacije u kojima e moi aktivno djelovati, istraivati,
otkrivati, mijenjati, pretpostavljati, zamiljati i stvarati. Kreativan odgojitelj treba pronai
didaktike pedagoki neoblikovane materijale za djeje djelovanje. Pri tom je vano da
materijala ima u dovoljnoj koliini i da je funkcionalno rasporeen u djejem prostoru. Takav
stav odgojitelja pridonosi jaanju djeje inicijative, prirodne znatielje, slobode izraavanja i
stvaranja, autonomnosti i kompetentnosti, te ouvanju djetetove spontanosti.
Djeji vrti kao djeja kua treba biti mjesto radosnog ivljenja svih, mjesto druenja i igre,
mjesto gdje zajedno ue djeca i odrasli.
i odraslima. Kroz aktivnost treba poticati i razvoj kreativnosti i mate. Odgojitelj treba biti
spreman odgovoriti i na potrebe djece koja pokazuju neuobiajene interese i sposobnosti koje
prelaze uobiajene okvire prosjenog razvoja. U razvojno primjerenim programima odrasli
osigurava raznolikost materijala i aktivnosti, nude mogunost izbora sudjelovanja u manjoj grupi
ili samostalnu aktivnost. Djeci svih dobnih skupina treba osigurati stjecanje iskustva u vanjskom
prostoru.
Razvojno primjerena interakcija temelji se na znanju odraslih o dobno primjerenom ponaanju u
ravnotei sa svijeu odraslih o individualnim razlikama meu djecom. Odrasli reagira brzo i
izravno na djeje potrebe, elje i poruke te prilagoava svoje odgovore razliitim stilovima i
sposobnostima djece. Odrasli omoguuju djetetu uspjeno izvravanje zadataka osiguravanjem
podrke, usmjeravanjem panje, poticajnim pitanjima.
Djeca ue na pogrekama. Odrasli mogu ohrabriti dijete da pokua ponovo ili da pronae druge
mogunosti. Vano je osigurati djetetu osjeaj uspjeha.
Osnovni organizacijski oblik provoenja programa je djeji vrti. Strategije planiranje i
vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa u djejem vrtiu su:
- dugorono planiranje tim odgojitelja planira cijelu godinu (zajednika bitna
zadaa, projekti, i sl.), konkretizacija u orijentacijskom (tromjesenom) planu
sklopovi aktivnosti (teme), te razvojne zadae (po podrujima: motorika, socioemocionalni razvoj, spoznaja, komunikacija).
- kratkorono planiranje tjedno planiranje je karakterizacija aktivnosti (to) prema
sklopovima aktivnosti iz orijentacijskog plana, a u odnosu na postavljene zadae,
definira se nain realizacije aktivnosti (gdje, ime, kako).
- dnevni plan samo je nadopuna tjednog, poticajima za odreenu aktivnost ili sklop
aktivnosti, planirani poticaji navode se unaprijed, a dodaju se spontani poticaji za
spontano nastale aktivnosti djece. U biti, dnevni plan je vrednovanje efekta aktivnosti
na djecu (koliko je djece sudjelovalo u aktivnosti, specifinosti u ponaanju djece,
posebni doprinosi pojedinog djeteta). Vrednovanje ostvarivanja plana i programa
(tromjeseni plan i program); komentira se brojno stanje skupine, navode se
posljedice promjena u materijalnim, organizacijskim i drugim uvjetima, osvre se na
ostvarene aktivnosti i sadraje koji su za djecu bili posebno vrijedni i atraktivni,
navode se rezultati suradnje sa roditeljima, procjenjuju se postignua djece.
Vano je imati cjelovit uvid u djetetove specifinosti i razvojne karakteristike radi osiguravanja
uvjeta za optimalan razvoj djeteta. Smisao integracije je svakom djetetu omoguiti najpogodniji
program odgoja i obrazovanja vrsto povezan s roditeljima i djetetovim okruenjem.
Krajnji cilj ovakvog pristupa planiranju, programiranju, praenju i vrednovanju odgojnoobrazovnog procesa je osposobiti dijete, pomoi mu da samostalno gradi i stjee znanje.
Posebne potrebe se odnose na situaciju u kojoj pojedinac trpi odreeni nedostatak, odnosno ima
potrebe koje ne moe zadovoljiti bez aktivnog sudjelovanja drugih osoba strunjaka za
pojedino podruje rada s djecom koja imaju tekoe u ponaanju, prilagodbi, tjelesnom
funkcioniranju i sl. Posebne potrebe su privremene ili trajne vee neravnotee, zaostajanja ili
ubrzanja u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini, a mogu se izraavati kao
potencijalne, prolazne ili trajne.
Postoji nekoliko podjela potreba. Najopenitije klasifikacije su dali A.H. Maslow i W. Glasser,
predstavnici humanistike psihologije. Prema Maslowu temeljne ljudske potrebe su:
- fizioloke potrebe,
- potrebe za sigurnou, pripadanjem i ljubavlju,
- potrebe za samopotovanjem i potovanjem drugih, te
- potrebe za samoaktualizacijom.
On ukazuje da u hijerarhiji zadovoljavanja ljudskih potreba vlada odreeni red.
Glasser smatra da su sve ljudske potrebe jednako bitne, jer kada postanemo svjesni njihova
postojanja, nastojimo ih zadovoljiti. Prema njegovu modelu postoji pet potreba:
- potreba za preivljavanjem,
- potreba za pripadanjem,
- potreba za moi,
PSIHIKE
- potreba za slobodom i
POTREBE
- potreba za zabavom.
Osnovna uloga predkolskog odgoja je da pridonosi povoljnom, cjelovitom razvoju osobnosti
djeteta i kvaliteti njegova ivota. Za odgoj predkolskog djeteta bitne su spoznaje da je dijete
razliito bie od odraslog ovjeka i da je predkolsko doba temeljno razdoblje ovjekova razvoja
gdje se na specifian nain oituju i razvijaju osnovna obiljeja, fizike i psihike mogunosti.
Za to bolje razvijanje osobnosti djeteta, za odgoj je vana mogunost prepoznavanja i
osjetljivost na djetetove raznovrsne potrebe, a pravovremeno poduzimanje pravilnih radnji kao i
njegova slika o tome to dijete moe traje tijekom predkolskog perioda. Slika djetetovih
mogunosti i potreba vana je za programiranje, ostvarivanje i vrednovanje cjelovitih
kontinuiranih oblika odgoja, kojim se trebaju poticati sve njegove razvojne mogunosti.
Predkolsko dijete ima slijedee osnovne potrebe:
a. osnovne tjelesne potrebe, uvanje ivota i zdravlja (hrana, zrak, igra, boravak u
prirodi, . . .)
b. potreba za sigurnou, njenou, ljubavi roditelja i drugih osoba s kojima se
dijete susree
c. potreba za raznolikom stimulacijom koju omoguuje doivljajima i predmetima,
bogata i promjenjiva okolina
d. potreba uzajamne komunikacije (koju omoguuje osjetljivost i aktivan odnos
odraslog prema djetetu).
Uvaavajui cjelovitost razvoja i zbog povoljnog djelovanja u cjelovit razvoj djeteta u svakom se
izvanobiteljskom obliku predkolskog odgoja prigodom rjeavanja odreenih pitanja primjenjuju
naela:
- da je uvaavanje osnovnih tjelesnih potreba preduvjet razvoja u cjelini
- socio-emocionalne potrebe su istog znaenja kao i tjelesne, te je njihovo
zadovoljavanje preduvjet za spoznajni razvoj i obrnuto.
Potrebe su iste kod svih ljudi, bilo da su male bebe ili odrasli ljudi. Stoga se moe krenuti od
toga da je ve mala beba motivirana na neko ponaanje da bi zadovoljila svoje genetske potrebe.
U poetku su to one uglavnom za preivljavanjem, a kasnije vrlo brzo za pripadanjem i ljubavlju,
sigurnou, zabavom, slobodom i moi. Djeca neprestano ue i usvajaju ponaanja koja ih vode
do zadovoljavanja potreba. Kada potreba nije zadovoljena osjeamo, a tako i male bebe i dijete,
jaku bol, a kada je zadovoljena osjeamo zadovoljstvo. To je temelj na kojemu dijete ui.
10
12
13
14
istraivanja u drutvu druge djece koja e svakom pojedincu biti i dobro doli poticaj. Temelj
procesa njege, odgoja i obrazovanja djece u jaslicama je izmjena odgojnih postupaka odgojitelja.
Izbor aktivnosti, organizacija prostora i planiranje imaju smisla samo onda kada odgojitelj zna
pravilno postupati s djecom, kada zna pravilno, uvaavajui njihovu dob i situaciju, artikulirati
svoje postupke. Izraen je protokol koji predstavlja hipotezu on odgojitelju moe biti model
kako treba postupati, kako organizirati proces njege i odgoja djece u odgojnim skupinama.
Protokol je podijeljen u sedam cjelina.
U prvoj cjelini s naslovom "Primanje djece u jaslice" naglasak je da se institucija
prilagodi djetetu, a ne dijete njoj.
Druga cjelina odnosi se na jutarnje primanje djeteta u skupinu. To je est postupaka u
kojima je naglasak na ublaavanju rastanka djeteta od roditelja.
Trea je cjelina njege i hranjenja djeteta. To je najbolje razraena cjelina jer ini
osnovu odgojnog rada odgoj s djecom.
etvrta, peta, esta i sedma cjelina odnose se na organizaciju aktivnosti u kojima je
naglasak na postupcima odgojitelja u organizaciji zajednike aktivnosti djece i odgojitelja.
Odgojitelj pomou protokola moe procijeniti svoje postupke. Postupci odgojitelja u skladu s
intencijama programa trebali bi biti primjereni djeci i situaciji, trebali bi omoguiti djeci veu
slobodu u izboru aktivnosti, uloga odgojitelja je vrlo suptilna i trajna odgojitelj stalno bira
svoju ulogu i koja e to biti.Za uspostavljanje socio-emocionalne veze djeteta i odgojitelja
potreban je odreeni stupanj socijalne interakcije i stimulacije. Razvoj govornog izraza djece
ovisit e o uspjeno uspostavljenoj socio-emocionalnoj vezi i provoenju neverbalne i verbalne
komunikacije izmeu odgojitelja i djeteta. Pasivnost djeteta je najkarakteristiniji znak
odgojiteljeve neuspjenosti (rutinsko obavljanje aktivnosti u svakodnevnim ivotnim
situacijama).
Za razvoj govora odluujuu ulogu ima odrasla osoba odgojitelj, nedostatak poticaja,
komunikacije s odraslom osobom moe se oitovati u zaostajanju prijelaza neverbalne u
verbalnu komunikaciju. Komunikaciju u mlaim i srednjim jaslikim grupama uglavnom
uspostavlja odgojitelj jer se djeca rijetko obraaju njemu. U mlaim grupama to su uglavnom
neverbalne akcije djeteta upuene odgojitelju, i vane su reakcije odgojitelja na neverbalne i
verbalne iskaze djeteta jer pozitivne reakcije motiviraju dijete.
Socijalni odnosi meu djecom u treoj godini ivota u stalnim odgojnim grupama
mnogo su brojniji i sloeniji. Djeca najvie komuniciraju s odgojiteljem, zatim u aktivnosti malih
grupa, u paru i promatrano dijete samo sa sobom. Simbolika igra javlja se pri kraju
senzomotorikog razdoblja, u ovoj aktivnosti, i u ovoj djejoj dobi, najvanije je stvoriti djetetu
potrebu za govorom i treba brinuti o raznolikosti situacija. Prve manifestacije simbolike igre
najee su dogaaji neposrednog djetetovog iskustva. Vrijednost simbolike igre je i u tome to
dijete samo organizira aktivnosti, samo sebe stavlja u situaciju koja zahtjeva odreenu i
raznoliku upotrebu govora i samo odmjerava svoje snage i sposobnosti; najee imitira,
prerauje, rekonstruira aktivnosti njege i hranjenja. Govorna komunikacija nuna je i sastavni je
dio simbolikih igara.
U jaslicama, njegom se zadovoljavaju osnovne potrebe djeteta (bioloke i one za
sigurnou), a odgoj i obrazovanje predstavlja stimulaciju cjelovitog psihofizikog razvoja
djeteta.
Odgoj i njegu djece u jaslicama nije mogue promatrati bez odgoja i njege djece u
obiteljskom domu. Suradnja obitelji i institucije je nuna za postizanje optimalnih rezultata. U
prikupljanju podataka o djetetu ukljueni su roditelji, odgojitelji i drugi suradnici koji sudjeluju u
odgojno-obrazovnom procesu, te svi moraju suraivati, biti fleksibilni i otvoreni prema
potrebama djeteta Cijeli se proces njege i odgoja odvija u vanjskim i unutarnjim jaslikim
prostorima. To okruenje treba biti sigurno, uredno i primamljivo djeci koja su u sreditu
cjelovitog pristupa. U takvom jaslikom okruenju djeca e se slobodno kretati i istraivati,
16
17
10.
koliko je tema projekta obraena, je li postignut postavljeni cilj. Ali mora o uraenome
porazgovarati s djecom i doznati njihovu procjenu uspjenosti rada.
Rad na projektu je vrlo neuobiajen nain oblikovanja pedagokog procesa. On naruava
brojne ope-prihvaene spoznaje o odgojno-obrazovnoj praksi, posebno o ulozi odgojitelja.
Radei na projektu dijete ui kako uoavati probleme, kako traiti njihova rjeenja, kako
samostalno stjecati znanja i kako ta znanja primjenjivati u razliitim situacijama.
U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redoslijedom:
1. Odreivanje teme projekta: -kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se
bilo koji dogaaj ili situacija koji su pobudili djeju znatielju i interes. Tema
projekta mora biti vana djetetu.
2. Odreivanje cilja i zadataka projekta: -odgojitelj odreuje cilj, tj. ono to radom na
projektu djeca moraju postii. Dobro je unaprijed razraditi jo neke specifine
zadatke koje djeca mogu ostvariti, a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti,
vjetina i znanja.
3. Izrada plana projekta: -izrauje se u suradnji s djecom. Razgovorom ih se potie
na iznoenje to vie ideja o tome kako mogu istraiti postavljeni problem, to sve
mogu uiniti, tko im moe pomoi izvan vrtia. Ne izrauje se cjelokupni plan.
4. Provoenje projekta: -rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj
razliitih aktivnosti. Kljune dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je
planirati po danima, kao i nain biljeenja aktivnosti. Nastoji se ostvariti plan, ali
ga se stalno iri i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. Djeca mogu
prekinuti neku aktivnost kada to poele.
5. Vrednovanje postignua: -odgojitelj procjenjuje koliko je tema obraena i da li je
postignut postavljeni cilj. On mora o uraenome porazgovarati i s djecom, te
doznati i njihovu procjenu uspjenosti rada (to su nauili, koliko im je bilo
zanimljivo, to im je bilo najtee, itd.).
Radei na projektu djeca provode ove aktivnosti: sakupljaju, istrauju, promatraju, identificiraju,
klasificiraju, biljee, objanjavaju, vjebaju komunikacijske vjetine.
U radu na projektima dolazi do izraaja naih temeljnih naela, a to su da se sa svakim
djetetom bez obzira na dob treba ponaati kao s razboritom osobom, te da je paljivim
promatranjem, razumijevanjem i interpretacijom djejih aktivnosti mogue otkriti to dijete zna,
umije i to ga interesira.
Ako je postignuto poticajno ozraje u skupini i u vrtiu, ako je djeci na raspolaganju velik izbor
materijala, aktivnosti i igara koje su im zanimljive, ako imaju mogunosti izbora prostora pa ak
i drugih odgojitelja i skupina, onda je mogu ovakav nain rada rad na projektu.
11.
Integracijski pristup uenju u djejem vrtiu (objedinjen, holistiki) treba skrbiti za sva
podruja razvoja i odgovarati prirodi uenja djeteta.
Uenje i razvoj predkolskog djeteta cjelovit su i objedinjen proces. Svaka aktivnost koja
potie jednu dimenziju uenja i razvoja utjee i na druge dimenzije, pa bi bilo neprimjereno
umjetno odvojiti podruja razvoja ili organizirati aktivnosti koje bi imale za cilj utjecati na
pojedino, izdvojeno podruje razvoja.
Zato se usprkos razliitosti modela koji naglaavaju vanost integriranja sastavnica
kurikuluma dri da kurikulum ne bi trebao biti dan kao unaprijed dostupan plan, ve je
odgojitelju i djeci dana mogunost da ga stvaraju i stalno razvijaju.
22
12.
Djetetu je potrebna ljubav odraslih. Voljeno dijete i samo e nauiti voljeti i pokazivati ljubav
drugima. Njean dodir po kosi, smijeak odobrenja, spremnost na razgovor, pomo u nevolji
samo su neki od znakova po kojima dijete moe zakljuiti da je voljeno. Bogatstvo i kvaliteta
odnosa uspostavljenih izmeu djece i odraslih ini temelje na kojima e dijete tijekom ivota
graditi odnose s drugim osobama.
Svojim ponaanjem, odgojitelj je djetetu, uz roditelja, prvi uitelj socijalnih odnosa. A
upravo u igri s djecom ono emocionalno sazrijeva, stjee prijatelje i ui se socijalizaciji. Za dijete
je vrti/jaslice nova sredina. Najee djetetove reakcije su poveana agresija ili pasivno
ponaanje. Potrebno je neko vrijeme da se dijete prilagodi. To je adaptacijsko razdoblje
razdoblje uspostavljanja socio-emocionalne veze s odgojiteljem. Odgojitelj treba pozitivno
utjecati na dijete i zadovoljiti osnovne potrebe i osigurati bogatu materijalnu sredinu, osigurati
mogunost interakcije s djecom i odraslima, osobito voditi rauna o osobinama kritinim za
pojedinu dob. Takoer je vana odgojiteljeva osjetljivost na djeje signale, na djeja ponaanja i
djeje reakcije. Sve tekoe koje dijete proivljava dolaskom u vrti utjeu na njegovo
ponaanje. Neka djeca su sklonija reakcijama na fiziolokom planu (ishrana, spavanje), a druga
reakcija u vanjskomu ponaanju (pla, agresija, pasivno ponaanje). O djetetovu temperamentu i
djetetu samom ovisi kako e se brzo prilagoditi. Stoga, odgojitelj je taj koga e dijete vidjeti u
pauzama izmeu dva plaa, njegovo nasmijeeno lice i zaigranu djecu, te osjetiti ugodnu i veselu
atmosferu koja se postie veselim djejim pjesmicama s kazeta, pjevanjem odgojitelja.
Uspostavljena socio-emocionalna veza s odgojiteljem polako prerasta u unutranju vezu
izmeu odgojitelja i djeteta, ona postaje manje fizika veza jer je djetetu dovoljno da zna da je
odgojitelj prisutan, te djetetovi socijalni odnosi postaju brojniji i uestaliji.
Djeca u treoj godini nemaju razvijene socijalne vjetine za sklapanje prijateljstva i
druenje s drugima. Ona su jo orijentirana sama na sebe. Stoga je uloga odgojitelja da razvija
bazine socijalne vjetine. Mnoga se djeca naue ophoditi i igrati s vrnjacima u vrtiu i bez
posebne odgojiteljeve pomoi, ali ima djece koja imaju problema u tome i koja trebaju
odgojitelja njegovu pomo. To su nova djeca, srameljiva. Uloga odgojitelja je da pomogne
djeci u razvijanju svojih socijalnih vjetina vezanih za prihvaanje svojih vrnjaka. I to na taj
nain da organizira prostor za igre i aktivnosti u manjim skupinama, da pomae u ukljuivanju
djeteta u kontakt i igru s drugom djecom, da djeca naue sama rjeavati meusobne konflikte.
Potrebno je poticati djecu na brinost, estitost, biti dosljedan u svojem ponaanju i unositi
humor u govor i obraanje s djecom. On potie razvoj djeje samostalnosti, hrabri dijete (ti to
moe, pokuaj jo jednom, ja u ti malo pomoi, . . .).
Time on prua djetetu kvalitetnu sredinu i razvija djetetovu pozitivnu sliku o sebi, a
svojim stavom stvara pozitivnu klimu u skupini, zdravo okruenje i ugodnu atmosferu. On sam
je osoba puna strpljenja, emocionalne topline, vedrine, njenosti, osjetljivosti i usmjerenosti na
druge dijete.
Odgojitelj treba imati na umu da djeca imaju posebne potrebe zbog svog uzrasta,
razvojne razine i svoje individualnosti. Djetinjstvo e biti kvalitetno ako bude ispunjeno
djetetovim pozitivnim emocijama vezanih za vlastitu osobnost.
Tri vrste poruka:
1. Pozitivne poruke za postupanje (npr. Ti si se zaista trudio, dobro si to
uinio) grade u djetetu osjeaj kompetentnosti.
24
13.
Integralna metoda je proces za koji je potrebno vrijeme i za koji nije dovoljno posjedovati
samo znanje i vjetine, ve je potrebno razvijati navike primjene tih znanja i vjetina u
svakodnevnom ivotu, polazei najprije od sebe. Primjena integralne metode u predkolskoj
ustanovi u radu s djecom predkolske dobi i njihovim radom zamiljena je kao proces, stalna
promjena koja ide "iznutra prema van". Orijentacija je na dobrobiti djeteta poticanjem socijalnog
i emocionalnog, te ukupnog razvoja djeteta. Cilj primjene je prevencija poremeaja u ponaanju i
osobnosti, bitno stvaranje optimalnog okruenja za ostvarivanje svih psihikih potreba djeteta.
Nastoji se ukljuiti roditelje i proiriti je na obiteljski kontekst.
Ova metoda zove se i razvojna, jer je dijete bie koje se neprestano razvija i mijenja.
Integralna metoda u sebi obuhvaa teoriju razvoja potreba, komunikacije i uenja, te nekoliko
cjelovitih metoda i tehnika rada.
Ova metoda ima humanistiki pristup uvaavanje i potivanje potreba. Ona omoguuje
uspjenu integraciju teorije i prakse. Uspjeh jami stalno educiranje i timski rad odgojitelja,
strunih suradnika i roditelja.
Zadovoljenje potreba odnosi se na organizaciju prostora i vremena, spontana kreativnost
se podrava. Odgojitelj mora posjedovati znanja o razvojnim karakteristikama i individualnim
karakteristikama. Cilj je razvoj pozitivne slike o sebi, kompetentnosti djelotvornih ponaanja,
socijalnih vjetina, prihvaanje razliitosti.
Integralna metoda je kompleksna jer se sastoji od nekoliko razliitih teorijskih
utemeljenja i metoda i tehnika rada s ljudima. Otvorena je, to se oituje u injenici da je
otvorena za mogunost selektivne ugradnje novih teorijskih saznanja. Fenomenoloka je, stoga
to je u fokusu svih postupaka, te se na nju gleda kao na fenomen koji ima misaonu, akcijsku i
25
emocionalnu komponentu. Grupna je jer se gotovo u potpunosti realizira preko grupnih oblika
rada. Procesi primjene integralne metode su strukturalni, komunikacijski i akcijski. Cilj
strukturalnih procesa je strukturiranje vrtike skupine kao okruenja u kojemu je omogueno
optimalno zadovoljavanje psiholokih potreba. Komunikacijski procesi vode uenju jezika iste
komunikacije i u tim procesima koriste se ja-poruke, aktivno sluanje, diskusija, imitacija,
identifikacija, rjeavanje konflikata bez poraenih.
Primjenom integralne metode u predkolskoj ustanovi predkolski odgoj pridonosi
povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova ivota.
14.
15.
Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne vee neravnotee, zaostajanja ili ubrzanja
u pojedinim aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece razliito manifestiraju.
Osnovna podjela: djeca s potencijalnim, prolaznim i trajnim posebnim potrebama. Osim
tekoa u razvoju u djecu s posebnim potrebama spadaju i darovita djeca.
Posebne potrebe imaju ona djeca u ijem se razvoju uoavaju:
-faktori rizika koji mogu dovesti do problema,
-privremeni ili trajni zastoj,
-nazadovanja,
-ubrzanja u nekom podruju razvoja ili u cjelina.
Djeca s posebnim potrebama ostvaruju pravo na primarne programe pod odgovarajuim
uvjetima i u redovnoj predkolskoj ustanovi. U struno ekipiranim ustanovama osiguravaju im se
posebni odgojni, terapeutski postupci, korektivna gimnastika i dr. Zahtijevaju dodatnu panju
odgojitelja (prepoznavanje prije svega) i pomo osposobljenih strunjaka: pedagoga, psihologa,
27
28
Potreba sa psiholokog stajalita je nedostatak neega o emu ovisi opa dobrobit ili neki
aspekt ope dobrobiti jedinke, odnosno stanje disfunkcije izazvane tim nedostatkom.
Kad koristimo pojam "djeca s posebnim potrebama" time definiramo djecu koja zbog
nekog hendikepa ne mogu u potpunosti ili uope zadovoljiti odreenu potrebu, a to u veoj ili
manjoj mjeri ima nepovoljan utjecaj na njihov razvoj. Za takvu djecu kaemo da imaju posebne
potrebe.
Individualni pristup svakom djetetu znai preventivno djelovanje, tj. sprjeavanje prerastanja
takvih pojava u smetnje. Moe imati svako dijete zbog prirodnih raskoraka izmeu djejih
potreba i mogunosti.
Odgojitelj se moe posvetiti djetetu s posebnim potrebama do one mjere do koje se ne
naruavaju odgovarajui uvjeti rada s cijelom skupinom. Na osnovu temeljitog poznavanja
karakteristika djeteta i njegovih sposobnosti potie dijete na aktivnost i razvija interes za
istraivanjem novog u okolini. Evidentira ponaanje djeteta i upoznaje roditelje sa situacijom u
skupini istiui pritom pozitivne uinke integracije.
U stvaranju preduvjeta za ukljuivanje djece s posebnim potrebama u svakodnevni ritam
djejeg vrtia potrebne su i neke promjene: - ureenje prostora mora biti prilagoeno djeci s
posebnim potrebama, arhitektonsko prilagoavanje prostora, nabava specifine opreme,
modificiranje postojeih programa i uvoenje sadraja rada s djetetom koje diktira vrsta i stupanj
razvojnih smetnji, te kadrovske promjene.
Vano je kod djece s posebnim potrebama izbjei etiketiranje, uoavati dobre osobine i
sposobnosti djeteta te ih poticati i hvaliti dijete.
Stvaralatvo djece s posebnim potrebama ogleda se u svim podrujima: likovnom,
glazbenom, govorno-scenskom, tjelesnom, . . . Te ima dvije znaajne zadae, a to su pouavanje
i komunikacija (socijalizacija, animacija, druenje) za ije se uspjeno djelovanje paljivo
odabiru sadraji, metode i naini rada i pomagala.
Prilagoavanje ritma dnevnih aktivnosti kroz tzv. "fleksibilnu" organizaciju odgojnoobrazovnog procesa, u kojem se potuje pravo djeteta na izbor pojedinih aktivnosti, izbor
vremena i naina odmora i jela, pravo na zajednike igre i povremene osame, prioritetna je
zadaa svakog vrtia i njegovih djelatnika.
U radu s djecom, pa tako i s djecom s posebnim potrebama, posebna pozornost se
posveuje razvoju djetetove pozitivne slike o sebi, razvoju samosvijesti, samopouzdanja i
samopotovanja u uvjetima za iskazivanje spontanosti i stvaralakih potencijala djeteta. Dijete je
vrijednost po sebi, ono ima pravo na osobnost i zadovoljavanje posebnih potreba.
Obiteljska sredina, odnosno predkolska ustanova svojim obiljejima moe djelovati
stimulirajue na razvoj djeteta ili spreavati djelovanje onih imbenika koji nepovoljno djeluju
na razvoj. Prostor vrtia daje djeci odreene poruke i zato je vano da se oprema sobe dnevnog
boravka i didaktika sredstva prilagoavaju djetetu s posebnim potrebama.
16.
razumije centralnu ulogu igre u djejem razvoju, podupire i potie cjelovit razvoj
djeteta.
3. Razina strategije poduavanja- uspjean odgojitelj inicira aktivnosti koje su
kreirane tako da jaaju djeje sposobnosti rezoniranja i rjeavanja problema, koristi
razliite metode kojima pomae djeci u otkrivanju i izraavanju svojih ideja o
onome to spoznaju, koristi razliite materijale, izaziva, stvara i podrava prigode za
uspjeh djece, primjereno se odnosi prema djeci s posebnim potrebama.
Posao odgojitelja je jako lijep, ali i vrlo odgovoran i zato je jako vano kako on obavlja taj
izuzetno asni i humani posao, i ako jo radi s ljubavlju uspjeh nee izostati.
SUVREMENA ULOGA ODGOJITELJA:
-
17.
DIJETE I SLIKOVNICA?
Slikovnica je, nema sumnje, prva knjiga koju dijete dobiva u ruke i dugo e mu biti
najdraa knjiga. No, nije za svu djecu svaka slikovnica zanimljiva i primjerena. Ona se treba
mijenjati s djetetovim odrastanjem, onako kako se mijenjaju djetetova znanja, sposobnosti i
interesi. Kako je slikovnica zapravo oslikana knjiga, upravo odnos teksta i ilustracije bit e vaan
kako dijete odrasta. Manjem djetetu trebaju slikovnice s vie slika i malo teksta jer ono stjee
informacije i ui gledajui slike i povezivajui ih s onim to vidi u okolini. Starijem
predkolskom djetetu tekst postaje sve vaniji, a ilustracije vie nemaju naglaenu informativnu
ulogu, ve ponajprije estetsku i doivljajnu. Slika vie ne pomae primarno shvaanju teksta ve
obogauje doivljaj.
Namijenjena je malom djetetu, te bi slikovnici trebalo dati prvo mjesto u izuavanju djeje
knjievnosti. Ako prevladava tekst nad likovnim djelom tada je to ilustrirana pria. No u
slikovnici je likovno bitnije od tekstualnoga. Slikovnicu ini serija slika koje u poetku imaju
funkciju reprezentacije poznate stvarnosti, a kasnije svladavanjem poruka iz verbalnog koda,
otkrivanje onoga to je u stvarnosti nedokuivo.
31
32
U starijoj predkolskoj dobi djecu zanimaju sloenije prie o ljudima i prirodi bliskih i
dalekih krajeva, basne i bajke.
Pri pokazivanju slikovnice odgojitelj treba biti vedar, oputen, pogleda usmjerenog prema
djeci, govoriti polako i razgovijetno, mora komentirati radnje i slike radi lakeg razumijevanja,
treba uvaavati djeje pokuaje komunikacije, te paralelnim aktivnostima omoguiti
razgledavanje slikovnica u manjoj skupini djece. Dijete ui govor govorei. Tijekom zajednikih
praktinih aktivnosti, koje odrasli prate govorom, dijete postupno razumijeva verbalne poruke i
ui se i samo izraavati u tom kodu. itanje ili prepriavanje literarnih djela je iznimno vano za
razvoj djejeg govora, ali i za razvoj mate, spoznaje i stvaralatva.
Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono to djeca znaju o itanju i pisanju prije nego ponu
samostalno itati i pisati. Istraivanja su pokazala da je razvoj vjetina rane pismenosti putem
iskustva itanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u uenju i itanju. Sustavno pouavanje
itanja poinje s obveznim kolovanjem, no da bi to pouavanje bilo uspjeno potrebno je
prethodno razviti cijeli niz preditalakih vjetina. A one se razvijaju od roenja, od trenutka
kada dijete slua glas odraslog i postupno rijei povezuje s odreenim znaenjem. Stoga se moe
rei da je itanje aktivnost koja treba poeti od prvih dana ivota djeteta.
Brojna su znanstvena istraivanja pokazala da je itanje djetetu od najranije dobi jednako
vano za njegov razvoj kao i briga o njegovim osnovnim potrebama (potrebi za hranom,
zdravljem, odmorom, igrom, sigurnou, ljubavlju). U svijetu su posebnu pozornost izazvali
rezultati istraivanja koji su pokazali da je mozak zdravog djeteta koje je bilo izloeno
odgovarajuim poticajima, znatno razvijeniji od mozga takoer zdravog djeteta, ali koje je bilo
zanemareno od okoline.
Postavlja se pitanje to je bolje, itati ili priati djetetu. Prianje je obino znatno ivlje od itanja
jer se mijenja intonacija glasa, a odrasli koji pria vie se usredotouje na iskazivanje svojih
osjeaja, pritom radi grimase, gestikulira, a sve to prianje ini zanimljivijim za dijete. I itanje
prie iz slikovnica ima svojih prednosti, jer se dijete lake koncentrira listajui slikovnicu,
povezujui slike i tekst s onim to mu se govori. Slike koje gleda dok odrasli ita pridonose
razumijevanju sadraja. Dakle, i itanje i prianje imaju svojih prednosti pa je najbolje
primijeniti oboje. Pritom je svakako vano to dijete vie voli, emu se vie veseli i u emu vie i
aktivnije sudjeluje.
itanje i prianje zahtijevaju i neka umijea. Treba stvoriti ugodnu atmosferu i dati
djetetu do znanja da je ono to e zajedno raditi odraslom vano. Dok se djetetu koncentrirano
ita valja iskljuiti sva ometanja i prekidanja sa strane jer ona mogu initi nervoznim i dijete i
odraslog. Valja prilagoditi glasnou, ne itati preglasno ili pretiho; ritam mora biti njean, bez
naglih, agresivnih promjena; stanke su dobrodole kako bi dijete imalo vremena za razmiljanje,
pamenje i preradu onoga to uje. Na pitanja koja dijete postavlja valja odgovoriti, najbolje je
ako se odgovori ugrade u sam nastavak prie. Slikovnicu valja drati tako da dijete moe pratiti
sadraj. Djeca esto trae da im se bezbroj puta ita ista pria, to svakako treba initi. Kad je
pria proitana ili ispriana valja potaknuti dijete na razgovor o njoj i druge raznovrsne
aktivnosti (prepriavanje, crtanje, igra lutkama, dramatizacija, ples i sl.). Dobro je da djeca
govore o svojim osjeajima vezanim uz priu, i ne valja ih siliti na puko prepriavanje radnje.
18.
DIJETE I LUTKA?
33
individualno zadovoljstvo koje im igra prua podijele s drugima. Jedna od specifinih vrijednosti
igre sa scenskom lutkom je da pridonosi intenzivnom doivljaju radosti nad vlastitim, ali i tuim
stvaralatvom. Djeca se meusobno potiu i inspiriraju da im igre budu bogate i raznovrsne.
Igre scenskom lutkom odiu djetetovom emocionalnou. Emocije mogu biti direktan izvor
motivacije za ove igre, ona pomou lutaka u igri izdvaja one oblike stvarnosti koji za njega imaju
vee emotivno znaenje. Dijete moe na lutku prenijeti svoju emotivnu uznemirenost, s njom
moe raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati. Igre scenskom lutkom mogu
pridonijeti emotivnom rastereenju djetetove konfliktne situacije. Ova igra socijalizira dijete,
utjee na razvoj pozitivnih crta osobnosti. Igre lutkama mogu utjecati i na irenje znanja djeteta
iz podruja prirode i drutvenog ivota; mogu pomoi djetetu pri usvajanju poetnih
matematikih pojmova, u prometnom i zdravstvenom odgoju i drugim odgojno-obrazovnim
podrujima.
Lutke moemo napraviti od razliitih prirodnih materijala. Najbolje su tikve, ali i druge
suhe plodine. Mogu se upotrijebiti etke, kutije, rukavice, drva, granje, metale i sl. Izradu mogu
potaknuti i djetetova likovna aktivnost, samo izrauje svoju lutku za igru. Najpogodnije scenske
lutke za igru djece su lutke na tapu, ginjol lutke, kazaline lutke sjene, lutke na prstima, plone
lutke, te marionete u najjednostavnijoj formi.
Odgojitelj mora stvoriti uvjete da bi se djeca mogla igrati lutkama. Motivira djecu na igru
razgovorom, lutkama, glazbom, plesom, zagonetkama ili potie djecu svojom igrom. Prikazuje
djeci mogunosti svake pojedine lutke, nenametljivo upozorava djecu na intonacijske i druge
promjene u glasovnoj karakterizaciji likova, kao i na ist, izraajan govor, te izaziva vedro
raspoloenje i elju za igrom.
U likovnom pogledu lutka je jezgrovita, stilizirana, poetina, itka, predstavlja odreeni
karakter takve lutke privlae djecu.
Lutka namijenjena igri predkolske djece ne smije biti preteka, ni prevelika, mora imati
jednostavne pokrete. Scenski prostor bi takoer trebao biti jednostavan, stiliziran, npr. lagan i
pokretan paravan prilagoen visini djece ili nekoliko paravana koji se mogu kombinirati.
Djeca postepeno u igri lutkama razvijaju smisao za uzajamnost, solidarnost, pravednost i
suradnju. Igre djece s lutkama snano angairaju dijete kako intelektualno tako i emotivno;
pridonose razvoju stvaralakih sposobnosti, a osobito razvoju govornog stvaralatva. U ovim
igrama otkriva se osobnost djeteta, dijete spontano i neposredno preko lutke izraava svoj
intimni doivljaj svijeta. Igre lutkama socijaliziraju djecu i mogu utjecati na razvoj pozitivnih
crta osobnosti.
19.
Moramo upoznati djeju duu i svijet da bi im mogli pomoi u razvoju kreativnosti. Kreativnost
je raanje nove ideje. Kreativna je igra, igra izmeu reda i kaosa, izlaenje iz rutine, naputanje
starih pravila, otkrivanje novih veza. Kreativnost podrazumijeva igranje i eksperimentiranje,
razaranje i promjenu, pokuaj i pogreku. Kreativnost je sredite nae individualnosti, ona je
snaga koja potie razvoj naega JA.
Djeca ive kreativno. Sve to ine, misle ili osjeaju je novo. Djeca eksperimentiraju sa
svime to im je na dohvatu, stalno stvaraju neto novo. Sva su djeca kreativna ako im mi to
dopustimo.
Obitelj je osnovni i prvi imbenik koji utjee na razvoj kreativnosti djece, zatim
predkolska ustanova, njena organizacija i odgojitelj kao mikroimbenik u njoj. Pravo na
razliitost je temeljno stajalite ovakvog pristupa. Ako polazimo od toga da je svako dijete
jedinstveno, neponovljivo i razliito od druge djece, onda je za pretpostaviti da je njegov nain
promatranja i doivljavanja svijeta i stvaralakog izraavanja takoer jedinstven i razliit.
Odgojitelj ga i treba tako doivljavati, respektirati ga i pomoi mu da se i dalje u tom smjeru i
smislu razvija. Uloga odgojitelja je da saslua dijete, da njeguje njegovu spontanost i stvara
okvire za njegova otkria. Za razvoj i jaanje kreativnosti potrebno je: odnos (odgojitelj-dijete,
odgojitelj-roditelj), sloboda, grupa (zajedniko ivljenje s drugom djecom), vrijeme rada,
razumijevanje, sigurnost, prostor, ponuda, materijali.
Stvaralaki se proces kod djece moe promatrati u tri etape:
1. U prvoj etapi dijete istrauje, promatra i prouava od ega je neto, kako izgleda, to se
moe raditi s tim predmetom ili materijalom.
2. U drugoj etapi dijete ovladava uobiajenom upotrebom ili nainom funkcioniranja tog
predmeta, materijala, pokreta, glasa, oblika, . . .
3. U treoj etapi dijete stvara neke nove kombinacije, pravila upotrebe, dopunjuje,
nadograuje i provjerava. U toj etapi je uloga odgojitelja od presudne vanosti jer
stvaranjem uvjeta i atmosfere u grupi koja e se prepoznati i koja e poticati takvo
djelovanje djece najvie pridonosimo razvoju stvaralatva.
Kako prepoznati kreativno dijete? Ono se voli igrati, izmiljati nove igre, neprestano
ispituje zato, izraava vlastite ideje, preuzima razborit rizik, vie voli raditi samo, o svemu to
ga okruuje pronalazi igrake, voli eksperimentirati, iskuava nove stvari, vidi nove situacije, ne
prilagoava se grupicama, nema predrasuda, vrlo brzo ui iz pogreaka, ima smisao za humor.
Razvoj kreativnih sposobnosti djeteta ohrabruje okruje koje mu prua osjeaj sigurnosti,
gdje dijete osjea samopouzdanje i temeljno povjerenje. Treba poticati djecu da se igraju
idejama, mislima, obinim rijeima, predmetima i da ih povezuju u nove, neobine kombinacije.
Djeca mnogo lake nego odrasli vide nove veze, namjene, kombinacije obinih predmeta.
Odgojitelj treba nai vremena da ispita temelje vlastite kreativnosti. Bavei se djecom
imamo priliku raditi stvari koje odrasli vie ne rade, a time iznova oivljavamo svoju kreativnost.
U vrtiu u kojemu se odgojitelj dobro osjea i djeca e se dobro razvijati. Vrti mora biti mjesto
kreativnog ivljenja, jer mnoga djeca nemaju druge prostore za igru.
Malu djecu moe se potaknuti da budu kreativna na nekoliko naina, moemo ih nauiti
procesu Brainstorminga (oluji mozgova), to je zabavna aktivnost koja ohrabruje djecu da se
usredotoe na komponentu razmiljanja proirujui svoje spoznajne mogunosti. Ta tehnika
razvija kreativnost. Drugi je nain aktivnost oputanja, djeca bi se trebala u to vrijeme zabavljati
koristei svoj kreativni sustav.
Kreativnost smatramo vrlo znaajnom komponentom darovitosti.
Odgojitelj treba biti kreativan i djetetu omoguiti kreativnost u svim podrujima razvoja
tijekom svih aktivnosti; autonoman odgojitelj daje slobodu djeci i podrku kao osnovu za razvoj
kreativnosti pojedinca (ne onemoguava, ne ometa i ne prekida djetetovu spontanu aktivnost ili
specifino izvoenje neke aktivnosti).
Djeca uivaju u kreativnosti i iz nje imaju svekoliku korist, ukljuujui:
-uenje da se dobro osjeaju sa samim sobom, da prihvate sebe bez obzira
36
to su drugaiji od drugih,
-uenje pronalaenja mnogo odgovora na jedan problem razvoj
divergentnog miljenja,
-razvoj individualnosti,
-razvoj novih sposobnosti i vjetina.
Opa usmjerenja za poticanje kreativnosti kod djece:
1. Kreirati klimu koja ohrabruje djecu da sebe doivljavaju kreativnima (ivjeti s
odreenom koliinom neurednosti),
2. proces je hitniji od rezultata (igra stvarana materijalima i idejama da bi moglo
provjeriti, odbaciti ili prihvatiti i tek onda shvatiti i stvarati),
3. ponuditi poticaje kad je potrebno, ali sa to manje intervencije (samostalno donoenje
odluka),
4. omoguiti veliku raznovrsnost materijala, ideja i dovoljno vremena za kreativne
aktivnosti,
5. napraviti aktivnosti toliko kreativno koliko je najvie mogue razvijati svoju
profesionalnu kreativnost opi stav odgojitelja: "Hajde, pokuaj to!", "Zato ne!".
Od kreativnosti odgojitelja ovisi i kreativnost djece. Svim je odgojiteljima potrebno kvalitetno
upoznavanje s teorijom i praksom odgoja i obrazovanja, to se najee stjee u obrazovnim
institucijama. Poslije toga slijedi etapa ovladavanja teorijom i praksom te je ona od velike
vanosti.
Kreativnost odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu oituje se u stvaranju takve mree
interakcijskih odnosa odgojitelja i djece te djece meu sobom, koja podrava kreativne izraze
svakog djeteta, koja doputa stanovitu slobodu i spontanost u izraavanju, koja priznaje i
podrava razliitost i individualnost svakog djeteta, koja stvara atmosferu meusobnog
povjerenja, tolerancije i uvaavanja. U kreativnog odgojitelja i djeca su kreativna.
20.
38
21.
Predkola je poseban oblik organizirane pripreme djece za polazak u osnovnu kolu. Dio je
odgojno-obrazovnog sustava namijenjena djeci u godini prije polaska u osnovnu kolu. Ona je
obvezna za svu djecu koja nisu obuhvaena temeljnim vrtikim programom. Tamo gdje postoji
vrti, on je obvezan organizirati predkolu i biti nositelj provedbe njezina programa.
Odgojitelj omoguava razvoj ukupne zrelosti djeteta za uspjeni polazak u prvi razred
osnovne kole usvajanje kulturno-higijenskih navika (oblaenje, obuvanje, odravanje osobne
higijene, . . .); shvaanje prostornih odnosa (lijevo desno, gore dolje, ispred iza) i
vremenskih odnosa (gledanje na sat, pojam juer danas sutra, . . .); sposobnost klasifikacije
(po klasama, hijerarhiji i sl.); razvrstavanja steenih znanja (npr. nadreeni i podreeni pojmovi).
Neka opa "psihika" priprema za kolu obuhvaa (uz navedeno) adekvatan stupanj
razvoja sposobnosti opaanja i promatranja, adekvatan stupanj razvoja govornih sposobnosti i
bogatstvo rjenika, poticanje djece na etanje po gradu i upoznavanje grada, kupovine u svrhu
razvoja orijentacije i socijalnih vjetina, te vjetina snalaenja u prometnim situacijama, radni
odgoj stvaranje radnih navika, njegovanje kulturnog ponaanja (za stolom, kulturno
pozdravljanje obraanje starijima i sl.). Rad s papirom i olovkom omoguuje poticanje likovnog
izraavanja, djetetova doivljaja svijeta, a potie i sposobnost kontrole i samokontrole djeteta, te
drutvena priprema djeteta za osnovnu kolu.
Ciljevi programa predkole jesu zadovoljavanje djetetovih aktualnih razvojnih potreba i
poticanje svih aspekata djetetova razvoja, utjecaj na djetetovu osobnost u smislu jaanja
pozitivne i realne slike o sebi, omoguavanja stjecanje iskustva o meusobnim razliitostima, te
upuivanje na osnovne moralne vrednote kulture i tradicije kojoj dijete pripada. Upoznavanje sa
osnovnim socijalnim vjetinama, te stjecanje osnovnih znanja, vjetina i navika potrebnih za
djetetov daljnji razvoj i uspjeno ukljuivanje u program prvog razreda osnovne kole.
Vrijeme provedbe programa predkole predvieno je od listopada do svibnja tijekom
kolske godine, u trajanju od 150 do 170 radnih sati.
39
40
22.
Raznoliki su pristupi i definicije darovitosti. U znanstvenom svijetu se koristi oko 140 razliitih
definicija ovog pojma. Meutim, govorei o darovitosti, veina ljudi pritom misli na izuzetne
sposobnosti, odnosno izuzetno razvijene potencijale, pa se darovitost moe odrediti kao sklop
uroenih osobina i sposobnosti koje osobi koja ih posjeduje omoguuju da u jednom ili vie
podruja aktivnosti dosljedno postie znaajno natprosjene rezultate.
Darovito predkolsko dijete je dijete s trajnim posebnim potrebama koje zahtijeva
dodatnu panju odgojitelja i pomo osposobljenih strunjaka (pedagoga, psihologa, defektologa,
te strunjaka za specifina podruja za koja dijete pokazuje veu sklonost i darovitost).
Znakovi nadarenosti kod predkolskog djeteta su: -vanjsko ponaanje- (znatielja,
postavljanje pitanja, lakoa izraavanja, bogat rjenik, razumijevanje i baratanje brojevima, rano
itanje, dobro pamenje, dobra memorija za melodije i sluanje uputstava. . .); -kvalitativne
razlike- (smislenija i kvalitetnija pitanja, kvalitetniji odgovori na pitanja, brzo usvajanje novih i
neobinih pojmova, uenje bez direktnog pouavanja, primjena prije steenog znanja u novim
situacijama, formuliranje plana i mijenjanje prema potrebama, organiziranje informacija,
metamemorija-svijest o vlastitim procesima pamenja).
Dakle, to su djeca koja neto rade prije, vie, bre, uspjenije, bolje, drugaije od veine
vrnjaka. Darovitost, onu produktivnu uvjetuju tri skupine osobina: sposobnost, osobine linosti,
kreativnost. Mjesto preklapanja ovih osobina tvori prostor u kojemu se iskazuje darovitost u
specifinim podrujima aktivnosti.
Nadprosjene sposobnosti mogu se prepoznavati u rjeavanju problema i testova
intelektualnih sposobnosti, pamenju i koliini znanja, brzini i kvaliteti prerada informacija,
kolskom uspjehu, koliini i kvaliteti ideja, originalnom nainu rjeavanja problema, uoavanju
socijalnih situacija, omiljenosti i popularnosti u grupi, raznim oblicima umjetnikog izraavanja,
tjelesnim sposobnostima.
Specifine koliine osobnosti manifestiraju se u velikoj motivaciji za rad. Daroviti: su
izrazito usmjereni cilju (ele rijeiti problem i u nepovoljnim uvjetima); imaju veliku radnu
energiju (ustraju na problemu bez umora); imaju
specifine interese (oduevljeni su
problemima, imaju interes u radu, entuzijazam, znatielju).
Kreativnost se oituje najvie u originalnosti rjeenja, neuobiajenim pitanjima i
odgovorima.
Darovitost zamijeenu kod djece bilo bi korisno u to ranijoj dobi sustavno poticati,
osiguravajui djeci irok opseg iskustva, te uvjete za razvoj vjetina, stavova, znanja, kojima e
upotpunjavati svoju osobnost i dalje razvijati darovitost.
Okolina darovitog djeteta mora osigurati zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta, a to su
potrebe za ljubavlju, sigurnou, novim iskustvom, postizanjem uspjeha, osjeajem odgovornosti
i nezavisnosti.
Odgojitelj u djejem vrtiu se brine i za zadovoljavanje specifinih potreba darovitog
djeteta. Specifine potrebe darovitog djeteta u odgojno-obrazovnom procesu su: -kontakt s
vrnjacima prema kronolokoj dobi nije ih poeljno
izdvajati od vrnjaka, ve ih nauiti suradnji s njima, nauiti ih da
cijene i manje uspjene, a zauzvrat e biti cijenjeni i prihvaeni;
-kontakti s vrnjacima prema intelektualnoj dobi zbog
stimulativnosti, zbog toga to se djeca meusobno potiu, i dobri su za
izbjegavanje osjeaja da je "drugaije".
Darovito dijete ima potrebu raditi u obogaenim i proirenim odgojno-obrazovnim programima.
Darovita djeca imaju potrebu biti neovisna u uenju. Darovita djeca sklona su prihvaanju
izazova sve do toke mogue pogreke. Darovita djeca imaju potrebu za irokim programom
kojim se potie cjelokupni razvoj djeteta.
41
23.
Ne izraeni osjeaji gomilaju se, te mogu biti izraeni eksplozivno, mogu se izraziti kroz tjelesne
simptome (glavobolja, tikovi, . . .), mogu se izraziti destruktivnim ponaanjem.
Pokazivanje osjeaja je neto normalno, prirodno i ljudski, te djecu treba potaknuti na
pokazivanje osjeaja ili razgovor o njima. Razgovor treba biti ohrabrujui, odgojitelj mora
ulijevati povjerenje. Iz empatije se razvija moralnost, a sva se djeca raaju sa sposobnou da
razviju moralno ponaanje.
Djeca se ue sluiti emocionalnim idejama kroz svakodnevna iskustva. Spontana im
komunikacija prua praksu u upotrebljavanju i sluenju rijeima koje su povezane s njihovim
motivacijama i osjeajima. Kada uju druge kako se slue rijeima za izraavanje emocija i ona
e sama to pokuati.
etiri su osnovne emocije: tuga, srea, ljutnja i strah, te je potrebno uiti djecu kako ih
prepoznati.
- Tuga - javlja se u vezi s gubitkom neega emu smo teili ili neega to smo cijenili,
posjedovali. To je mirna emocija iako je plakanje aktivni izraz tuge.
- Srea ili radost - su emocije pristupanja, aktivne emocije.
- Ljutnja - je emocija pristupanja, te je izaziva prepreka u postizanju nekog cilja.
- Strah - je emocija izbjegavanja, te joj je karakteristika bijeg od opasnosti u
situacijama opasnog objekta ili prijetnje; kljuni trenutak je nedostatak moi, to je
aktivna emocija.
Aktivnosti za izraavanje osjeaja su npr.:
- "Govorimo tijelom" - izraavanje emocija tijelom;
- "to napravi kad si ljut" - suoavanje s razliitim emocijama;
- "Kocka emocije" - pantomima, crtanje, slikanje, ogledala, glazbeni instrumenti;
- "arobni tapi" - poticanje djeca na iskazivanje sree.
Emocionalna inteligencija je zbirka preduvjeta pomou kojih kognitivna inteligencija moe vie
ili manje doi do izraaja. Poticanje djece na slobodno izraavanje emocija na razliite naine
pridonosi emocionalnoj stabilnosti, te boljem razumijevanju svojih i tuih emocija.
Postoje dva uma, emocionalni (stariji) i racionalni (noviji). U normalnim aktivnostima
ova dva uma su u ravnotei, no im emocionalni um postane jai od racionalnog ovjek je u
"vlasti" emocija.
24.
44
25.
Odgoj i obrazovanje u vrtiu treba biti dio jedinstvenog, dosljednog i sustavnog zajednikog
odgojnog i obrazovnog djelovanja lanova struno-razvojne djelatnosti i odgojitelja, a s ciljem
zadovoljavanja djetetovih potreba i stimulacije djetetova razvoja.
lanove struno-razvojne djelatnosti u predkolskoj ustanovi, odnosno djejem vrtiu,
ine: ravnatelj, pedagog, psiholog, via medicinska sestra, defektolozi raznih profila, socijalni
djelatnici i drugi vanjski suradnici. Zajedno s odgojiteljem i ravnateljem snose odgovornost za
kvalitetu procesa rada u vrtiu. Zajednikim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih
funkcija djejeg vrtia, od programiranja, praenja, ostvarivanja, ocjenjivanja postignutog,
strunog unapreivanja i usavravanja, do povezivanja obiteljskog odgoja s vrtikim.
Struni suradnici se moraju usmjeriti na poslove istraivanja odgojne prakse, te zajedno s
odgojiteljem uvoditi inovacije u praksu, tako podiui kvalitetu rada i zajednikog ivljenja
djece i odraslih u djejem vrtiu.
Vano je da odgojitelj i lanovi struno-razvojne djelatnosti u opem programiranju i
vrednovanju ostvarenih programa odgoja imaju cjelovitu sliku osnovnih razvojnih potreba i
mogunosti djeteta predkolske dobi.
Svaki od lanova struno razvojne djelatnosti ima svoju ulogu u razvijanju partnerskog
odnosa s odgojiteljem:
*Ravnatelj: -potie timski pristup svih segmenata rada vrtia,
-organizira struno usavravanje izvan ustanove,
-potie strune djelatnike na ukljuivanje u sve oblike strunog
usavravanja,
-osigurava uvjete za materijalno opremanje skupina,
-osigurava sredstva za to funkcionalnije praenje i
dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa, itd.
*Pedagog: -pomae i surauje s odgojiteljima u unapreivanju
funkcionalnosti dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa,
-doprinosi zaivljavanju integrativnosti u odgojno-obrazovnom
procesu (povezanost potreba, prava, podruja razvoja djeteta i
funkcionalno prostorno i materijalno okruenje),
-povezuje struno usavravanje odgojitelja s unapreivanjem
odgojno-obrazovne prakse i suradnjom s roditeljima, itd.
*Psiholog: -doprinosi kvalitetnijem planiranju razvojnih zadaa u
odgojnim skupinama,
-potie timski pristup u planiranju, provedbi i valorizaciji
odgojno-obrazovnog procesa,
-prua podrku odgojiteljima u zadovoljavanju prava i potreba
djeteta s posebnim potrebama, itd.
*Defektolog: -pomae odgojitelju u procjeni aktualnih potreba djece s
posebnim potrebama,
-pomae odgojitelju u usklaivanju prostorno-materijalnih
uvjeta i specifinih potreba djeteta s tekoama u razvoju,
-pomae i surauje s odgojiteljem u kreiranju
individualiziranih zadaa za pojedino dijete, itd.
*Zdravstveni voditelj: -doprinosi prepoznavanju temeljnih biolokih potreba
djeteta, a u suradnji s odgojiteljima poduzima akcije
45
46
26.
Ekoloki odgoj, kao namjerni utjecaj na razvoj ekoloke svijesti pojedinca, s jedne strane je
usmjeren na razvijanje pozitivnih i humanih stavova i ponaanja prema okoliu, a s druge strane
na ispravljanje ve usvojenih pogrenih gledita, postupaka i akcija koje dijete stjee i razvija
pod utjecajem nenamjernih odgojnih imbenika.
Stoga je cilj ekolokog odgoja pridonijeti razvoju pojedinca koji je svjestan ovisnosti
ovjeka i okolia, razvoju populacije koja brine o okoliu i ne zanemaruje njegove probleme,
koja ima znanja, stavove, motivaciju i vjetine da individualno i u zajednitvu djeluje u cilju
rjeavanja postojeih problema i prevencije novih. Da bi se to postiglo, ekoloki odgoj mora
zapoeti u najranijoj dobi djetetova ivota i trajati cijeli ivot. Cilj ekolokog odgoja je
razumijevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti, te izgradnja stavova i pozitivnog
odnosa prema okoliu u praksi, u akciji i u ivljenju.
Zadatak ekolokog odgoja na razini stjecanja znanja je pruiti djeci i mladima temeljna
znanja o problemima okolia (o tome kako oni nastaju, kako se mogu rijeiti, koja je uloga
strunjaka, a koja svih drugih ljudi u prevenciji ugroavanja i u zatiti okolia). Zadatak
ekolokog odgoja na razini stjecanja vjetina je razvijati vjetine prepoznavanja, spreavanja i
ispravljanja zlouporabe okolia; te stjecati praktino iskustvo u rjeavanju problema.
Meutim, postavlja se pitanje kako maloj djeci pribliiti razumijevanje potreba naeg
okolia. Oni trebaju konkretna iskustva, te je prevladavanje tog problema mogue samo ako se
problematici okolia pristupi vie sa stajalita odgoja nego samo sa stajalita stjecanja znanja.
Naglasak treba staviti na stjecanje izravnog iskustva "iskustva iz prve ruke", te na samostalno i
spontano otkrivanje svijeta koji poinje u prirodnoj znatielji, nastavlja se na djejim akcijama i
zavrava "AHA!" doivljajem. Stoga se uenje mora temeljiti na istraivanju i temeljitom znanju
o problematici, poticanju emocionalnog pristupa problematici, kolektivnom traganju za
strategijama rjeavanja problema.
Samo ekoloki osvijetena okolina ugradit e u dijete ekoloko razmiljanje. Djeca
mnogo ue oponaanjem odraslih, stoga poruke koje im upuujemo moraju biti promiljene i
usmjerene na razvoj ekoloke svijesti. Predkolska institucija i odgojitelji postavljaju i
osiguravaju odreeni kontinuitet u razvoju ekoloke osjetljivosti, i to polazei od razvojnih
mogunosti i stvarnih ekolokih iskustava djeteta. Ekoloka dimenzija odgoja jedna je od
aktualnih i bitnih karakteristika suvremene humanistiko-razvojne koncepcije predkolskog
odgoja.
Ekoloki odgoj nastoji integrirati razvijanje ekoloke osjetljivosti i komunikacije djece i
odraslih, pozitivno emocionalno ozraje, aktivno istraivanje i rjeavanje djeci bliskih ekolokih
problema.
Ekoloki odgoj poinje jo u obitelji, te zajedno s djecom treba esto boraviti u prirodi,
uoavajui s djecom njenu ljepotu, diviti se, brinuti se o biljkama i ivotinjama u vlastitom domu
i izvan njega.
Ovisno o dobi djece nudi nam se mogunost da kroz slikovnicu, igru ili kroz projekt
istraujemo. Isto tako i igraka kao vjerni pratilac djetetova odrastanja moe nositi ekoloku
poruku. Tako se na tritu pojavio velik broj igraaka kojima je cilj da osim zabave prue i
obavijest o okoliu i djelotvornom nainu njegova ouvanja, npr. eko memory, razna lota i
drutvene igre s pravilima.
Sadraji ekolokog odgoja se strukturiraju ovisno o dobi djece. Kada se radi o mlaoj
djeci, naglasak je na razvijanju vjetina ouvanja okolia u svakodnevnom i djeci bliskom
okruenju. Ekoloki pojmovi najlake se, s obzirom na razvojne osobine i potrebe djece
predkolske dobi, ovladavaju izravnim iskustvom, tj. istraivanjem i ispitivanjem okolia, kao i
putem svih moguih naina izraavanja onoga to se u tim procesima doivjelo i iskusilo.
47
situaciji da slua i prati poruke drugog. Odgoj za mir ukljuuje razvijanje solidarnosti s razliitim
skupinama i pojedincima.
U radu treba primjenjivati metode koje e kod djeteta poticati i razvijati znanje o sebi,
tjelesne i intelektualne mogunosti, vlastiti identitet i osjetljivost za potrebe drugih ljudi. Ovako
se pokreu i cjelokupni kreativni kapaciteti djece i ona individualno ili u skupinama izgrauju
novi pogled.
Krajnji cilj i domet izgradnje kulture mira i tolerancije je djelovanje pojedinca u cilju
humanizacije meuljudskih odnosa. Zadatak je svih da se zalau za unutranji mir (ukljuivanje
u skupinu, prihvaanje drugih); mir s drugima (prijateljstvo, solidarnost); mir s prirodom.
Danas se pojam ekoloki odgoj zamjenjuje pojmom odgoj za odrivi razvoj, kako bi se
naglasila meuovisnost ovjeka i prirode, odnosno pristup prema kojem je cilj postizanje
ravnotee u kojoj se moe razvijati svaki ovjek, ali i globalna zajednica.
Temeljni postulat odgoja za odrivi razvoj, pa tako i ekolokog odgoja i odgoja za mir i
toleranciju je: ivjeti u skladu s prirodom, ljudima i samim sobom. Zato nam je potreban
odgoj i obrazovanje koji promiu vrijednosti mira, tolerancije, nenasilja, demokracije i zatite
ljudskih prava.
27.
Dijete poinje s istraivanjem od prvih dana svog postojanja, a na to ga potie motivacija iznutra,
intrizina motivacija. Potrebno mu je osigurati stimulativnu sredinu (prostor i raznovrsne
elemente). Angairajui osjetila opipa, okusa, sluha, vida i njuha dijete poinje prikupljati
podatke o svijetu u kojem ivi. Rani istraivaki doivljaji i aktivnosti dovode do prve
selektivnosti na osnovi osjeaja ugode i traenja da se ono ponovi i produi.
Dijete se razvija, mijenja i ui, prije svega u djelovanju u interakciji s okolinom.
Intenzivno istraivanje okoline i to baratanje, isprobavanje, istraivanje predmeta i materijala dio
je istraivakih svojstava koja djeca spontano iskazuju. Motivacija za istraivanjem potie iz
djeteta i iz njegove okoline. Stoga je potrebno djeci osigurati stimulativnu sredinu, prostor i
raznovrsne materijale izmeu kojih svako dijete moe birati i nai ono to je u skladu s njegovim
aktualnim potrebama i mogunostima.
U istraivakim aktivnostima predkolske djece moe se govoriti o vie razina djejeg rjeavanja
problema:
1.razina Rukovanjem predmetima- proizlazi iz uspostavljanja odnosa izmeu sebe, tj.
vlastitih dijelova tijela i predmeta rukovanja (predmet treba dohvatiti, odloiti na veu ili manju
udaljenost, uloiti vie ili manje snage da se stisne, rairi, potrga, zguva i sl.). Dijete manipulira
predmetima, prouava od ega je neto, kako izgleda, to se s njim moe raditi.
2.razina -Djelovanjem predmeta na predmet- dijete dopunjuje i multiplicira snage i
mogunosti vlastitih dijelova tijela koristei neke predmete kao dodatne instrumente; ostvaruje
se neto to nije unaprijed zamiljeno tijekom aktivnosti, te problemi nuno mijenjaju znaaj i
smjer. Dijete ovladava uobiajenom upotrebom ili nainom funkcioniranja predmeta, te dijete
stvara neke nove kombinacije i pravila upotrebe, stvara neto novo, drugaije, kreativno.
3.razina -Postavljanjem predmeta u meuodnose- grupiranje, klasifikacija po nekom
dostupnom kriteriju (veliko-malo, tanko-debelo, skladno-neskladno, ...); djeje postavljanje
predmeta u meuodnose, djelovanje predmeta na predmet i izbor pogodnog predmeta za
djelovanje dovode do nastajanja i uoavanja problema i njihovog rjeavanja. Dijete ui o
svojstvima predmeta, o odnosima, uzrocima i posljedicama.
49
51
28.
29.
Djeji vrti je postao mjesto ivljenja, igre i uenja predkolske djece. Stvarne promjene e se
dogoditi kada odgojitelj promijeni svoju implicitnu pedagogiju ili teoriju o akciji, tj. kada
postane refleksivni praktiar. Smatra se i da nije dovoljna samo refleksija o svojoj praksi s
odgojiteljima iz svoje ustanove nego i rasprava s odgojiteljima iz drugih ustanova.
Odgojitelj ima slobodu u planiranju programa i ostvarivanju neposrednog odgojnoobrazovnog rada. Zbog toga je uloga odgojitelja u realizaciji programa od odluujueg znaenja.
Da bi odgojitelj mogao biti refleksivni praktiar potrebna mu je pomo u procesu
promatranja i analiziranja svojih postupaka i osvjeivanja svojih pogreaka. Njegov stav,
oekivanja i predvianja o mogunostima uenja i razvoja djece u odgojnim skupinama
predstavlja njegovu pedagogiju koja ima utjecaj na razvoj, odgoj i obrazovanje djece. Uska
povezanost s praksom navike, rutine i razliiti dogaaji ometaju odgojitelja i onemoguavaju ga
u stvaranju pravilne slike o svom radu. U tome mu pomae pedagog - pomaga i to na nain da
identificira nesklad izmeu odgojiteljevih namjera, stavova i rijei i same realizacije u odgojnoobrazovnom procesu.
Odgojitelj refleksivni praktiar stalno vri samoevaluaciju svoga rada, na osnovi ega
donosi nove prijedloge za aktivnosti. Refleksivni praktiar istrauje svoju praksu, tj. izgrauje
postupke kojima provjerava teorijske hipoteze, potvruje ih ili odbacuje, te postavlja nove.
Refleksivni praktiar mijenja raspored osnovnog namjetaja u svojoj sobi dnevnog
boravka i planira aktivnosti na temelju paljivog praenja, promatranja i procjenjivanja interesa
djece i njihovih mogunosti,te na osnovi njihovih prijedloga. Prijedloge koje daju djeca ili ideje
koje smisli odgojitelj treba shvatiti kao hipoteze koje e se provjeravati u praksi, bez straha od
pogreke. Pogreke su zapravo potrebne i one su dobra prilika za razmiljanje i refleksiju o tome
zato odreeni prijedlozi pretoeni u aktivnosti ne funkcioniraju u praksi i to je tome uzrok.
Djeje reakcije na odgojiteljeve akcije mjerilo su njihova razumijevanja i odgovor su
kakva je odgojna implicitna pedagogija. Zbog toga se pokuava osposobiti odgojitelja da sebe
zamisli u ulozi djeteta, te da sa tog gledita shvati i interpretira svoje postupke i akciju.
53
54
30.
31.
Posjeti s djecom predkolske dobi su vani zbog burnog djejeg razvoja i mijenjanja, pa su
mogui i razliiti pristupi djeteta istom djeliu okoline, razliita uvstvena reagiranja, iskustva i
naini prerade i istraivanja.
Potrebe djeteta za bogaenjem, upoznavanjem novoga i istraivanjem nije mogue
zadovoljiti samo u roditeljskom domu i u predkolskoj ustanovi. Stoga se organiziraju posjeti
djece raznim mjestima u okolini. Potreba kretanja, tjelesnog razvoja i boravka na zraku trai
izlazak u vanjski prostor.
Razliite ivotne zajednice u svijetu prirode i drutva mogue je upoznati u njihovom
prirodnom okruenju s dinamikom odnosa i zbivanja, koji nastaju u danim uvjetima, a koji su
vani za spoznajno-doivljajne odnose. Djeca ostvaruju interakciju s okolinom to se odraava
na njihov spoznajni, emocionalni i socijalni, te kulturoloki razvoj. Dijete akumulira iskustva
koja e se obogaivati preradama i ekspresijom u razliitim vidovima. Broj posjeta koje
organizira predkolska ustanova ovisi o dostupnosti glede dobi djece, materijalnim uvjetima,
ukupnoj odgojno-obrazovnoj vrijednosti, raspoloivu vremenu ustanove s obzirom na udaljenost
objekta koji ele posjetiti i mogunostima zatite djece prilikom posjeta.
Djeca moraju vie puta posjeivati isto mjesto. Takvi su posjeti vani zbog djejeg
burnog razvoja i mijenjanja, pa su mogui razliiti pristupi djeteta, razliita uvstvena reagiranja,
iskustva i naini izraavanja.
S djecom predkolske dobi posjeujemo prirodne znamenitosti, parkove, livade, polja,
ume, farme, seoska dvorita, ribnjake, obale rijeka, mora, vrtove, vonjake, botanike i zooloke
vrtove, povrtnjake, kupalita. Dalje posjeujemo trnice, trgovine, zdravstvene ustanove,
ljekarne, pote, banke, zdravstvene i redarstvene postaje, knjinice, proizvodne objekte,
kazalita, turistike i portske objekte, . . .
Izbor sadraja moe provesti ustanova u cjelini, ali i odgojitelj na temelju svoje prosudbe
o dostupnoj i optimalnoj vrijednosti onoga to e se posjetiti.
Uvodni stupanj pripreme je odabir mjesta koje e se posjetiti. Odgojitelj mora biti
posredno (razni usmeni i pismeni izvori) i neposredno (izravni uvid) obavijeten o mjestu
posjeta, te o tome obavijestiti osoblje. Potreban je i izbor optimalnog vremena za posjet, te
razgovor s roditeljima.
Odgojitelj moe organizirati sakupljanje mapa, podataka s opisnim tekstovima, slikovnim
elementima, audio i video kazetama, stihovima, pjesmicama i dr., to bi moglo dopunski
posluiti u raznovrsnim preradama i izraavanjima. Dobro je rei kakav se odnos od njih prema
djeci oekuje, osobito prema djejoj radoznalosti, no naravno nije mogue predvidjeti to e ih
djeca pitati. Odgojitelj e po potrebi pojednostavniti odgovore prilagoavajui ih stvarnim
djejim mogunostima poimanja. Treba se dogovoriti to e se djeci demonstrirati i to bi oni
mogli sami iskuati manipuliranjem i pokretanjem. Takoer nije isto posjeuju li djeca mjesto
prvi put ili su ve tu bila ili je to posjet u nizu istovrsnih. Ako su djeca umorna ili zasiena posjet
nee imati uinka. A ako su djeca jo uvijek intenzivno angairana preradom iskustva u koja je
57
ukljuen prethodni posjet, ne bi trebalo forsirati novi. Moe se jedino ponoviti posjet istom
segmentu kako bi djeca potvrdila i proirila opseg prerade.
Dragocjeno je ako se ostvaruje niz posjeta kojima se iskustva povezuju: npr. nakon
posjeta zdravstvenoj ustanovi posjetiti ljekarnu, pa biljnu ljekarnu; nakon posjeta zoolokom vrtu
ili lovakom muzeju posjetiti trgovinu ptica. Posjet likovnom izlobenom prostoru mora se
dopuniti i obogatiti susretom s likovnim umjetnikom (kiparom, slikarom) po mogunosti u
njihovom radnom ambijentu.
Djeci prilikom posjeta treba osigurati da opaaju ono to je cilj posjeta ali i sve drugo to
ih zanima. Treba se prilagoditi djejem interesu, zajedno istraivati, uditi se, obraati im
pozornost na bitne stvari, te ih poticati da postavljaju pitanja o onome to ih zanima
kompetentnim osobama, te da sami objanjavaju i zakljuuju. Omoguiti djeci da i aktivno
sudjeluju npr. neka na potanskom alteru zatrai tiskanicu, neka osjeti teinu kacige vatrogasca
ili palice policajca ili alatke u vrtu uz nadzor odgovornih osoba.
U tijek pripreme, kao i sam odlazak do destinacije posjeta, pripada i podsjeanje na
ponaanje putem, kao i pri ulasku i susretu s osobljem koje e se zatei na mjestu posjeta.
Odgojitelj treba primjerom ukazati na primjereno ponaanje u odreenoj situaciji, govorno pratiti
situacije i obrazloiti ponaanje prema prometnim pravilima.
Posjet djece okolini dobra su prilika za razvijanje prometne kulture i u situacijama kad
grupa eta pjeice i kada se koristi neko vozilo.
Prerada doivljaja slijedi koji dan nakon posjeta kad se slegnu dojmovi. Javljaju se
razlike u preradi koje proizlaze iz injenice to su razliita djeca razliito osjetljiva prema
doivljenim detaljima. Djeja mata mnogo toga dopuni i izmjeni te tako dijete prilagodi svom
spoznajnom iskustvenom sklopu. Najomiljeniji su posjeti tamo gdje rade njihovi roditelji.
Posjet omoguuje upoznavanje to rade ljudi, njihovo upoznavanje, stavove, sredstva
rada, radnu okolinu. To moe biti motivacija za glazbeno, likovno, govorno i tjelesno
izraavanje.
32.
58
djeci slobodnije hodanje, ali ne izdvajanje iz grupe niti veliko zaostajanje. Preporuuje se da su s
djecom mlae predkolske dobi na etnji dva odgojitelja.
Na etnjama odgojitelj s djecom promatra sve pojave u biljnom i ivotinjskom svijetu.
Odlazak u etnju djeci je radostan doivljaj. O doivljajima, igrama i svojim zapaanjima na
etnjama djeca razgovaraju s odgojiteljima. Neke doivljaje izraavaju u raznovrsnim
aktivnostima, npr. crteima, opisima, postavljanju zagonetki, igrama oponaanja i slino.
Prve etnje mlae predkolske djece organiziraju se tek poto su se djeca meusobno
upoznala. Ve u mlaoj predkolskoj dobi djeca usvajaju osnovna pravila hodanja: kretanje u
grupi, pravila hodanja ulicom, te usvajaju da na rubu pjeake staze, prije prelaska ulice,
obavezno stanu i priekaju odgojitelje i ostalu djecu, ta da svi zajedno prelazimo ulicu.
etnje starije predkolske djece ne smiju biti dulje od 30 minuta, srednje 20 minuta, a
mlae predkolske djece od 10 do 15 minuta. Za vrijeme etnje djeca mogu razgovarati, ali ne
mogu vikati i buiti.
Osim pedagokog karaktera etnja ima i rekreativno-zabavni karakter. Za vrijeme etnje
djeca imaju mnogo mogunosti samostalnog pronalaenja objekta i pojava za promatranje, igru,
eksperimentiranje i provjeravanje, te tako utvruju i proiruju steena iskustva.
Izleti u predkolsko doba su oblici odgojno-obrazovnog rada u kojima djeca izvan sobe
dnevnog boravka upoznaju prirodu, okolinu, rad ljudi, promet, kulturno-povijesne spomenike i
sl. Imaju pedagoko opravdanje i vrijednost. Odgojitelj odreuje odgojno-obrazovne zadatke
izleta u skladu s planom i programom odgojno-obrazovnog rada u djejem vrtiu i konkretnim
planom rada svoje odgojne skupine.
Pri izboru mjesta za izlet uzimaju se u obzir dobne mogunosti djece u skupini, uvjeti
djejeg vrtia, trajanje izleta, mogunost prijevoza i sl. U djejim vrtiima izleti se organiziraju
kao poludnevni (u trajanju od nekoliko sati) ili kao cjelodnevni.
Za izlet je potrebno neposredno pripremiti djecu. Izleti u neposrednu okolicu prirode
provode se sa srednjom i starijom predkolskom djecom. Mlaa predkolska djeca u pravilu ne
sudjeluju u izletima ostalih grupa u djejem vrtiu. Preporuljivo je da se izleti organiziraju po
mogunosti u svako godinje doba na ista mjesta kako bi djeca doivjela kontinuitet promatranih
pojava ili promjena.
Priprema za izlet ima nekoliko etapa:
1. etapa organizacijske pripreme za izlet vri odgojitelj,
2. etapa priprema djece i roditelja,
3. etapa izvoenje izleta,
4. etapa koritenje doivljaja izleta u odgojno-obrazovnom radu.
Odgovornost za pripremu i izvoenje nosi odgojitelj. On planira mjesto i vrijeme izleta i
odreuje njegovu odgojno-obrazovnu vrijednost i zadatke. Odgojitelj zna zato je izlet
predvien ba u to vrijeme i na tom mjestu, zna to e djeca tamo vidjeti i kako e se
doivljaji kasnije uklapati u odgojno-obrazovni proces. Zbog toga odgojitelj prethodno
upoznaje mjesto predvieno za izlet. Ako je izlet cjelodnevni odgojitelj mora predvidjeti
mjesto gdje e djeca ruati i mjesto gdje e se djeca poslije ruka odmoriti.
Potrebno je upoznati teren za igru, i to treba ponijeti s obzirom na teren. Odgojitelj
predvia to e sve djeca promatrati i to mogu skupiti ovisno o godinjem dobu. Sve te detalje
mora odgojitelj poznavati da bi mogao dobro planirati izvoenje izleta, pripremiti se za
rukovoenje promatranjem i za objanjavanja potrebna za vrijeme takvih boravaka u prirodi.
U sluaju runog ili kiovitog vremena izlet treba odgoditi. U praksi je djejih vrtia
uobiajeno da na izlete od nekoliko sati odlazi zajedno nekoliko skupina djece. Za predkolsku
djecu pogodnija su putovanja autobusom, jer olakavaju dolazak na odredite i manje zamaraju
djecu.
Za odlazak djece na cjelodnevne izlete potrebno je pripremiti roditelje. Na roditeljskom
sastanku potrebno je roditeljima objasniti pedagoku vrijednost izleta i njegovu potrebu. Na
izlete odlazi nekoliko odgojitelja iz ustanove, a mogu se pozvati i roditelji.
59
Djecu takoer treba pripremiti. Odgojitelj ih upoznaje kamo e ii i to e tamo vidjeti. Treba ih
upozoriti na ponaanje na javnim mjestima i u prijevoznim sredstvima. Priprema stvara vedro
raspoloenje kod djece to pozitivno utjee na razvoj i govor djeteta.
Kada su stigli na cilj, odgojitelj doputa djeci da se najprije odmore i snau u novom
prostoru i u nepoznatoj prirodnoj sredini. Tek nakon kraeg odmora ispunjenog vedrom igrom,
odlaze promatrati predviene objekte ili pojave. Za vrijeme promatranja na izletu odgojitelj
postavlja djeci pitanja, usporeuje pojave, izvodi jednostavne zakljuke i potie djecu na
miljenje. Nakon zavrenih promatranja slijedi odmor i slobodne igre, u koje e se povremeno
ukljuivati i odgojitelji.
S povratkom kui ili u djeji vrti izlet nije zavren. U djejem vrtiu nastavljaju se
promatranja doneenih predmeta i razgovara se o onome to su djeca vidjela i doivjela. Nakon
stanovitog vremena ti se dojmovi i iskustva sreuju i proiruju na zanimanjima ili projektima. U
nekim aktivnostima djeca izraavaju doivljaj izleta slikom, modeliranjem, kretanjem ili
verbalnim opisivanjem.
Izleti u predkolsko doba remete svakodnevni ustaljeni dnevni red, raspored dana i ivota
djece u vrtiu, ali je vrijednost steenih iskustava nezamjenjiva bilo kojim zornim sredstvom. U
predkolsko doba nije potrebno suvie izleta, ali ni bez njih ne moe djeji vrti potpuno ostvariti
zadatke programa odgojno-obrazovnog rada.
33.
kopiraju i oponaaju odrasle osobe koje ih okruuju. Uvaavana djeca e uzvratiti uvaavanjem,
paena djeca e skrbiti za druge, a djeca neoteena integriteta e uvati tui integritet.
Odgojitelji, pa tako i druge djetetu vane osobe moraju djetetu dati do znanja da je
vrijedno onakvo kakvo jest, te moraju "vidjeti" i potvrivati dijete. To su dva osnovna
potkrepljenja za razvoj djeje samosvijesti. Zdrav i razvijen osjeaj samosvijesti dovodi dijete do
zadovoljstva samim sobom i do smirenosti u odnosu na samoga sebe. Dijete s visokim stupnjem
samosvijesti na neuspjeh nee reagirati dramatino doivljavajui itav svoj identitet kao
neuspjeh. Samosvjesno dijete ima visok stupanj samopotovanja. Odgojitelj treba odgajati djecu
s naglaskom na osobnu odgovornost (odgovornost za vlastiti ivot) jer e tako djeca razviti visok
stupanj drutvene odgovornosti (odgovornost jednih prema drugima).
Interakcija izmeu odraslih i djece uzajaman je proces uenja u kojem je stupanj ravnopravnog
dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. Kako bi podrao razvoj djeje
kompetencije, odgojitelj omoguava djeci postavljanje granica. Za zdrav i harmonian razvoj
potrebno je i da odrasli jasno i precizno postave svoje granice. Osobnim jezikom moemo
izraziti nae osjeaje, reakcije i potrebe, te time odrediti nae granice. To je prvi jezik kojim
djeca poinju govoriti, a da bi ga razvilo nuni su mu odrasli.
Poput svih umijea i socijalna se poboljavaju praksom. Vjerojatno e djeca poboljati
svoje socijalno umijee budu li imala prilike vjebati iroki raspon socijalnih ponaanja. Mnoga
se vana socijalna umijea lake steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom mjeovite dobi.
Grupe s djecom mjeovite dobi potencijalno znae obogaenu vrtiku zajednicu u kojoj
se djeci prua vei broj prilika za pruanje i primanje pomoi, bez obzira na to jesu li mlai ili
stariji lanovi grupe. Djeca najee ostaju s istim odgojiteljem najmanje dvije godine, a uz to tu
je i dodatna prednost ireg dobnog raspona nego u tradicionalnim grupama.
Osim toga, istraivanja pokazuju da su djeca vie izloena izolaciji od strane svojih
vrnjaka u grupama s djecom mjeovite dobi, nego u grupama iste dobi. Djeca koja imaju
problema u odnosima s vrnjacima esto ostvaruju i odravaju kontakte s mlaom ili starijom
djecom.
Postoje mnogobrojni dokazi da je interakcija s mlaom djecom jedan od najdjelotvornijih
naina da djeca koja su povuena i koja nemaju samopouzdanja socijalno sazriju. Isto se mora
istaknuti da mijeanje djece rane dobi ne osigurava automatski ostvarivanje potencijalne
blagodati. Puno toga ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najveoj moguoj mjeri
iskoristi potencijalne prednosti.
Vanost interakcije u grupama s djecom mijeane dobi ne odrie vanost interakcije
izmeu djece iste dobi. Ono to se naui o odnosima s drugim ljudima u grupama s djecom
mijeane dobi, razlikuje se od onoga to se ui u grupama iste dobi, te jedno i drugo na svoj
nain pridonosi djetetovu razvoju.
Sukobi su neizbjeni izmeu lanova bilo koje stvarno suradnike skupine djece; ne bi ih
se trebalo, a vjerojatno ih se i ne moe, potpuno eliminirati. Spontane i neizbjene tekoe
socijalizacije, koje se javljaju kad se djeca igraju i rade zajedno, dovode odgojitelje u idealan
poloaj u kojemu mogu unaprijediti djeji socijalni razvoj. Premda je intervencija u takvim
situacijama vaan dio uloge odgojitelja, ee intervencije nisu nune i poeljne.
Optimalna intervencija odgojitelja potie socijalnu kompetenciju. Naelo optimalne
intervencije moe se izraziti na slijedei nain: intervencija odgojitelja ne bi smjela biti tako
esta da djeca malo kad dobiju priliku sama rjeavati svoje probleme, ali dovoljno esta, kako
nijedno dijete ne bi postalo rtvom negativnog zaaranog kruga.
Postizanje optimalne razine intervencije zahtijeva da odgojitelj poznaje svakog pojedinca unutar
grupe i stalno prati napredak svakog djeteta. Promiljene odluke o tome kad se drati po strani i
dopustiti da se stvari razvijaju same od sebe ili kad se umijeati, ovise o pozornom promatranju
interakcija, kao i osjetljivosti na kulturalne norme i vrijednosti koje bi mogle utjecati na
djetetove interaktivne stilove.
61
34.
Djeji je svijet prostor nesluenih mogunosti. Da bi dijete razumjelo svijet oko sebe ono ga
mora iskusiti i upravo tu lei zadatak odraslih, a taj je - omoguiti djetetu da iskusi taj svijet.
Treba ga nauiti kako ui u svijet sree, prijateljstva, zdrave slobode, odgovornosti,
samostalnosti i uspjeha.
esto ponaanja odgojitelja, roditelja i drugih odraslih koji ele pomoi djeci uope nisu
djelotvorna. Ono to odrasli nazivaju pomo, esto je njeno prikriveni pokuaj navoenja djece
da postupe onako kako roditelji, odgojitelji ili savjetnici misle da je najbolje.
Najea nedjelotvorna ponaanja koja odrasli koriste kada pokuavaju pomoi su:
zanovijetanje, propovijedanje, prijetnja, usporeivanje, vikanje, kritiziranje, batine, kanjavanje
ili optuivanje. Jedan od razloga zato se tako ponaamo prama djeci jest taj, to su takvi
prisiljavajui postupci ponekad djelotvorni, ali samo na kratko vrijeme. Takvi postupci najee
62
63
35.
sebi uz jasno naglaavanje spremnosti pruanja sigurnosti djetetu, zatite i pomoi kada mu je
potrebna.
Odgojitelj djeci daje to vie moguih informacija o ljetovanju ili zimovanju; pria im
sve to zna o odmaralitu, o gradu ili mjestu boravka, o ljudima, o moru, o planinama i sl.
Zajedno s djecom planira to e raditi, to e ponijeti, kako e to izgledati, broji dane do polaska
na kalendaru, skuplja materijale i igrake, razgovara o tome to im je sve potrebno i zato.
Po dolasku, djeca se smjetaju po sobama, upuuje ih se na ostale prostorije koje e
koristiti. Odgojitelj informira djecu o kunom redu i rasporedu dana, te im skree pozornost na
odrasle u odmaralitu koji brinu o njima. Svako jutro odgojitelj dogovara s djecom to e taj dan
raditi, pita ih to bi oni eljeli, te se zajedno s njima priprema za aktivnosti.
Ljetovanja i zimovanja mogu biti korisna ako su dobro organizirane aktivnosti u
zatvorenom i otvorenom prostoru. U izabranim sadrajima trebaju sudjelovati sva djeca, a
sadraji moraju biti veseli i dinamini. Sve aktivnosti podreene su razonodi, zabavi i djejem
odmoru, ali istodobno te aktivnosti moraju biti takve da djeca mogu neto nauiti, njegovati
inicijativu drugih, razvijati kreativnost, samopouzdanje i samostalnost.
-LJETOVANJECilj ljetovanje je da se djeca organizirano odmore, osobito aktivnim odmaranjem u
prirodi, i tako unaprijede razvoj svog organizma.
U izboru sadraja i aktivnosti moramo se rukovoditi konkretnim uvjetima ivota i rada u
ljetovalitu, ali i potrebama, interesima i eljama djece. Planirane sadraje i aktivnosti treba
organizirati tako da u njima sudjeluju sva djeca. Ako se ljetovanje provodi na moru, uz jezero ili
rijeku, dio sadraja aktivnosti treba biti vezan uz vodu, a dio uz otvorene sportske povrine u
prirodi. Realizacija predvienih aktivnosti i sadraja treba biti podreena zajednikoj razonodi
djece, njihovom odmoru, ali i njihovom obrazovanju.
Sadraji i aktivnosti na ljetovanju vezane su uz organiziranje i provoenje aktivnosti na
sportskim terenima, zelenim povrinama, u prirodi, uz vodu i u vodi. Razlikujemo sljedee
sadraje i aktivnosti koje se mogu provoditi na ljetovanju:
- aktivnosti na otvorenim sportskim povrinama: prirodni oblici kretanja, pokretne
igre, rekreativne aktivnosti, natjecanja;
- aktivnosti u prirodi: prirodni oblici kretanja u prirodi, igre uz koritenje prirodnih
prepreka i terena, "orijentacijsko" pjeaenje, etnje, izleti;
- aktivnosti uz vodu i u vodi: prirodni oblici kretanja u vodi, igre u vodi, obuka
neplivaa.
-ZIMOVANJECilj zimovanja je da se djeca odmore, osobito aktivnim odmorom u povoljnim klimatskim
uvjetima to pozitivno utjee na unapreivanje njihova zdravlja i na poboljanje cjelokupnog
organizma.
Prednosti organizacijskog zimovanja su viestruke: boravak djece u posebno povoljnim
klimatskim uvjetima, mogunost bavljenja i onim tjelesnim aktivnostima za koje mnoga djeca u
mjestu stanovanja nemaju uvjete, provoenje veeg dijela vremena na istom, svjeem zraku (to
pridonosi unapreivanju zdravlja), boravak u krugu svojih vrnjaka i pod istim krovom to djeci
omoguuje spoznavanje i doivljavanje prave vrijednosti ivota u kolektivu. Na zimovanju djeca
mogu mnogo saznati, savladati i nauiti to kasnije mogu primijeniti u svakodnevnom ivotu.
Kao sadraji zimovanja dolaze u obzir ove tjelesne aktivnosti:
- na otvorenom prostoru: prirodni oblici kretanja, sanjkanje na ravnom i niz brijeg,
igre na snijegu, aktivnosti na ledu bez klizaljki, klizanje na ledu, hodanje na skijama,
skijanje, snjeno gradilite, etnje, izleti, natjecanja;
- u zatvorenom prostoru: elementarne igre, tjelesne aktivnosti uz glazbu, djeji plesovi,
kvizovi znanja, likovno izraavanje crtanjem, slikanjem ili modeliranjem,
65
36.
ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD ODGOJITELJA U
UVJETIMA DOBNO MJEOVITE DJEJE SKUPINE?
Vrti je mjesto i oblik zajednikog ivljenja djece, odgojitelja i roditelja. Dijete spontano bira
vrstu i duljinu trajanja svojih aktivnosti, partnera ili vie njih koji e sudjelovati s njim u
aktivnosti. Pri tom u njegov izbor mogu ui vrnjaci, ali i djeca koja nisu iste dobi, odnosno
mlai ili stariji prijatelji. U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji, dijete ima priliku sebe
doivljavati u razliitim odnosima, tj. isprobavati razliite uloge s ljudima raznih dobi.
Grupe iste dobi se openito smatraju standardnim nainom formiranja grupa, ali to nije
jedini nain. Grupiranje djece tako da se obuhvati to vei raspon godita vraa nas u dane kola
s jednim razredom i vie narataja. Takav ustroj ima stanovite prednosti za djeji socijalni i
intelektualni razvoj, posebno u ranom djetinjstvu. Openito je u mjeovitoj djejoj skupini
razlika djece u godinama izmeu dvije i tri godine.
Istraivanja su pokazala da su djeca manje izloena izolaciji od strane svojih vrnjaka u
grupama s djecom mjeovite dobi, nego u grupama iste dobi. Postoje i mnogobrojni dokazi da je
interakcija s mlaom djecom jedan od najdjelotvornijih naina da se djeci pomogne da socijalno
sazru. Prigode za takvu interakciju dostupne su iskljuivo u mjeovitim djejim skupinama.
Za djecu koja imaju manje probleme s disciplinom, ako se oni ne rijee na vrijeme mogu
se namnoiti i premetnuti u negativni zatvoreni krug. Dijete koje ima probleme s disciplinom ili
66
ponaanjem esto je od svojih vrnjaka odbaen pa tako biva odsjeen od druenja i socijalno
povratnih informacija nunih za trajni razvitak socijalnih umijea. Skrbnost, vodstvo, suradniki
rad i jo neka druga socijalna umijea dolaze vie do izraaja u mjeovitim djejim skupinama.
U svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji, dijete ima priliku sebe doivljavati u razliitim
odnosima, odnosno isprobavati razliite uloge s raznim dobnim ljudima. Tako djeca razliite
starosti izmjenjuju svoja iskustva; mlai ue od starijih, a stariji pouavajui svoje mlae
prijatelje organiziraju svoje znanje i potvruju kompetenciju.
Intelektualni razvoj, koji je prisutan u meusobnoj interakciji djece razliite dobi, dobro
se oituje razvojem zajednikih projekata. Kroz njih se moe pratiti kako ideje jednog djeteta
potiu na akciju i otvaraju put misaonim tokovima drugog djeteta, odnosno kako se poetni iskaz
iri, obogauje, pojanjava i na kraju prihvaa od itave grupe koja u njemu sudjeluje.
Pozitivni efekti zajednikog druenja djece u mjeovitim skupinama primjeuju se i na
planu njihovog socijalnog razvoja. Mlaa djeca osjeaju se zatienima, odnosno rado prihvaaju
skrb svojih starijih prijatelja, s kojima se inae vole druiti, a koja se moe prepoznati ve u
vrijeme prilagoavanja novog djeteta na vrti, pa do svakodnevnih, sitnih postupaka u igri i u
radu. Starija djeca se vole brinuti o mlaoj, igrajui pri tom razne zatitnike uloge i razvijajui
osjeaj strpljivosti i odgovornosti. Jedni i drugi pri tom doivljavaju prirodnost bivanja s
drugima.
Stoga, moda nije sluajnost da dokazi ukazuju na to da e socijalni razvoj biti ubrzan u
grupama s djecom razliite dobi u odnosu na one iste dobi. Grupe djece mjeovite dobi
osiguravaju takvoj djeci socijalne i akademske izazove koji su mu potrebni da bi se uklopilo u
ivot svoje odgojne skupine. One potencijalno znae obogaenu vrtiku zajednicu u kojoj se
djeci prua vei broj prilika da pruaju i primaju pomo, bez obzira na to jesu li mlai ili stariji
lanovi grupe. Jedna od prednosti mjeovitih skupina je i ta da djeca najee ostaju s istim
odgojiteljem nekoliko godina, to pogoduje razvoju zajednitva.
Poput svih umijea, i socijalna se poboljavaju praksom. Vjerojatno e djeca pospjeiti
svoju socijalnu umjenost budu li imala prilike uvjebati iroki raspon socijalnih ponaanja.
Mnoga se vana socijalna umijea lake steknu i prakticiraju u kontekstu grupa s djecom
mjeovitom dobi.
Socijalna umijea i dispozicije, kao to su pruanje pomoi, osiguravanje vodstva,
suradniki rad, te iskazivanje altruizma (nesebinosti, ljubavi prema drugima) moraju se
prakticirati i iskusiti tijekom cijelog djetinjstva.
Intelektualni i socijalni razvoj ubrzani su u grupama s djecom mjeovite dobi. Mijeanje
djece razliite dobi ne osigurava automatski da e se potencijalne blagodati i ostvariti. Puno toga
ovisi o spremnosti i sposobnosti odgojitelja da u najveoj moguoj mjeri iskoristi potencijalne
prednosti. Odgojitelj mora stvoriti povoljne uvjete u kojima e se moi odvijati interakcija djece
mjeovite dobi, ali i iste dobi, npr.:
- organizirati skupinu koja e svojim polaznicima pruiti razliite mogunosti za
doivljaje i igru, druenje i uenje;
- realizirati prostornu i vremensku organizaciju aktivnosti prema potrebama i
interesima djece;
- paljivo promatrati uestale aktivnosti, koje su djeca u odreenim prostorima sama
inicirala, kako bi im mogli pomoi u realizaciji njihove ideje;
- rekonstruirati prostor u pravcu stvaranja igrovnih, odnosno interesnih kutia s
mogunou njihovog polifunkcionalnog koritenja uz nabavu potrebnih materijala,
koji prate djeja zanimanja.
Sloen je odgojiteljev zadatak, ali i velik izazov, osmisliti i ostvariti vrtiko okruenje koje e
svojim funkcionalnim prostornim oblikovanjem, fleksibilnim vremenom i dobrom ponudom
materijala omoguiti djetetu, i to svakom pojedincu, izbor aktivnosti koja je primjerena njegovim
aktualnim razvojnim potrebama, odnosno interesu.
67
37.
POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM
PRIJELAZU DJETETA IZ JASLICA U DJEJI VRTI?
Kod prijelaza djeteta iz jaslica u vrti esto dolazi do promjene odgojitelja kao i sobe dnevnog
boravka. Ako su u jaslicama zaposlene medicinske sestre, bilo bi dobro organizirati da u
jaslicama rade medicinska sestra i odgojitelj. Prilikom prelaska u vrti odgojitelj s njima ostaje i
dalje pa se tako djeci olakava prelazak.
Prelazak djeteta iz djejih jaslica u djeji vrti u treoj godini ivota moe izazvati stres, a
posebno za djecu koja imaju ogranieno iskustvo. Kada djeca prelaze iz jednog programa u drugi
ili iz jedne u drugu skupinu unutar programa uvijek je potrebna prilagodba. Meutim, jaina
stresa i vrijeme potrebno za uspjenu prilagodbu moe se jednostavno odraditi ako odgojitelji
planiraju i rade zajedno na uvoenju ugodnih prelazaka.
Da se osiguraju uspjeni prijelazi valja odravati komunikaciju i suradnju izmeu osoblja
razliitih programa. Prijelazi djece mogu biti olakani ako odgojitelj u jednom programu kao to
je jasliki rade zajedno s odgojiteljima gdje e djeca ii u djeji vrti. Posjeti mogu biti
dogovoreni za djecu i roditelje. Odgojitelji mogu posjetiti skupine jedni drugih, te pribiljeiti
slinosti i razlike na koje e djecu pripremiti.
Takva suradnja je dobro dola odgojitelju u iju skupinu e se dijete ukljuiti jer e takvo
dijete biti bolje pripremljeno i manje preplaeno. Odgojitelj od kojeg dijete dolazi takoer ima
koristi od odravanja strunih kontakata i od spoznaje da je ispunio svoju profesionalnu zadau
jer je udovoljio razvojnim potrebama djece o kojoj skrbi.
Pripremati dijete za prijelaz u drugi program ili odgojnu skupinu nije dobro ovakvim primjerima:
- slijedee godine e biti u djejem vrtiu i nee ti se dopustiti da to radi,
- bolje ti je da to sada naui jer e to morati znati kada pone ii u stariju skupinu,
- u vrtiu e se morati koristiti aom kao veliki djeak.
Naalost ove poruke mogu biti jedina priprema koju djeca dobiju pred velikim ivotnim
promjenama. Dvoznana upozorenja u nepoznatim situacijama samo rezultiraju poveanom
uznemirenou u odnosu na promjenu.
Primjereniji pristup je omoguiti djeci iskustva iz prve ruke, prvenstveno posjeujui
novu vrtiku prostoriju ili zgradu i upoznavanjem odgojitelja. Djetetu treba osigurati vrijeme za
razgovor o vlastitim osjeajima i nazonost osjetljive odrasle osobe koja e ih sluati i pripremiti
za uzbuenje i pozitivne promjene koje su prirodni dio odrastanja.
Cilj priprema djece za prelazak iz jaslica u vrti je:
- bezbolna separacija i bolja adaptacija;
- upoznavanje djeteta s novim prostorom i odgojiteljem, te stjecanje povjerenja;
- osigurati programski kontinuitet i omoguiti razvoj primjerenog kurikuluma za sve
dobne skupine.
68
38.
Za sve te zadatke najvanija odgojna mjesta su obitelj i izvanobiteljske odgojnoobrazovne ustanove. Posebno se ukazuje na nezamjenjivost obiteljskog vjerskog odgoja kojim se
neprestano razvija osjeaj vjere i njezina praksa, jer obitelj je pozitivno okruenje u kojem se
ugodno boravi i gdje odrasli svojim primjerom privlae najmlae, a vjera se izraava osjeajima
i djelima.
Velik broj djece zbrinut u vrtiima nema osnovna vjerska iskustva, jer vjerski ivot iz njihove
obitelji jest ieznuo. U pedagokom pristupu ovom projektu, polazi se od razmiljanja o
poloaju i situaciji djece koji bi se mogao iskazati simbolikom krugova. Dijete ivi u krugu svoje
obitelji i svoje skupine u vrtiu. U krugu svoje vjerske zajednice i krugu svoga svijeta (zaviaja,
domovine), a sve u krugu vremena koje se zove godina. Dijete ivi u krugovima prostora i
vremena koji se proimaju s krugom liturgijske godine, te se tako povezuje pojam vjere sa
ivotom. Npr. od 10-12 mjeseca otkrivat e se svijet jeseni i adventa s blagdanom Boia, od 5-7
mjeseca bit e sigurno tema slika stvaranja koja obuhvaa zemlju, nebo, . . .
39.
Pod stresom se obino podrazumijeva intenzivan i nenadan dogaaj koji nadmauje sposobnost
djeteta za sueljavanje sa sjeanjima i osjeajima koje takav dogaaj izaziva. Stres je unutranje
stanje ili doivljaj, a stresor ili izvor stresa su vanjski dogaaji.
Stres kod ovjeka moe se odrediti kao sklop emocionalnih, tjelesnih i ponaajnih
reakcija do kojih dolazi kad se neki dogaaj procjenjuje uznemirujuim. Stres moe biti
jednostavan i sloen, akutan ili kronian. Na njega imaju utjecaj i karakteristike osobnosti,
znanja, karakteristika okoline u kojoj se dogaaj zbio ili u kojoj osoba boravi. Stres kod djeteta
moe biti uvjetovan traumatskim dogaajem, odgojitelj prvenstveno treba sprijeiti pogoranje
stanja i smjesta zvati strunjake da provedu psiholoku kriznu intervenciju, te je zato bitno
prepoznati znakove stresa. Dijete pod stresom se manje ukljuuje u aktivnosti koje mu inae
priinjavaju zadovoljstvo ne bi li izbjeglo mogue zastraujue situacije. Kod male djece e
najvjerojatnije doi do regresije na raniju razvojnu fazu. Kod djece se esto javlja poremeaj
prisjeanja, iskrivljavanja elemenata ili sadraja traumatskog dogaaja.
Dnevne rutine pomau djetetu da se osjea sigurnije i pridonosi osjeaju da ono nadzire
situaciju. Mjeovite skupine su vrlo pogodne jer djeca pod stresom esto biraju mlau djecu kako
bi njihov socijalni poloaj bio vii. Odgojitelj treba priati s djetetom o njegovom strahu, o
strahovima i iskustvima drugih ljudi, te zajedno pronalaziti igrake i slike zastraujueg objekta i
o njemu razgovarati u pozitivnom svjetlu. Dobro je s djecom izmiljati i dovravati prie na
drugaiji nain, igrati se i izmjenjivati uloge, igrati se pantomime s djecom, glumiti strah,
izmiljati strane pokrete, uiti relaksaciju i vjebe disanja.
Tehnike oputanja i samosmirivanja meu najvanijim su psiholokim vjetinama koje
dijete moe nauiti, te djeluju kao lijek za odreene stresne situacije.
Posttraumatski stresni dogaaj kod djece slii onima kod odraslih. Razliiti su naini na
koji djeca koja su doivjela traumu ponovno proivljavaju dramatina iskustva. Djeca pokazuju
izuzetnu uznemirenost i strah na podraaj koji izravno ili neizravno podsjea na traumu. Za
razliku od odraslih osoba djeca, naroito mlaa, ne mogu jasno i toliko ivo opisati ono to im se
dogodilo jer koriste jednostavne verbalne iskaze, no moe se puno zakljuiti iz njihovih crtea ili
prilikom dramatizacijske igre. Umjetnost katkada pomae djeci da progovore o stvarima o
kojima se inae ne bi usudili priati.
70
Traumatska iskustva mogu kod djeteta obnoviti stare "prerasnute" strahove, pojaavati
postojee aktualne strahove, te izazivati nove i specifine strahove od "stvari" koje ga podsjeaju
na traumatski dogaaj.
Ako je strah uzeo maha i postao pravi problem potrebno je potraiti strunu pomo. No, esto je
teko razluiti to je zapravo prava trauma. Kod neke djece traumu je mogao izazvati neki
izoliran dogaaj, primjerice situacija u kojoj su bili svjedocima nasilja, gubitka doma u poaru,
poplavi ili potresu, smrt lana obitelji ili boravak u bolnici. Meutim, veina psihologa i
psihijatra sloit e se da je djeci koja su izloena seksualnom ili tjelesnom zlostavljanju potrebna
profesionalna pomo. Dugorone posljedice trauma i stresa mogu se ublaiti ako se djetetu
pomo prui neposredno nakon stresnog ili traumatskog dogaaja. Ako dijete govori o onome to
se dogodilo u poetku e se uznemiriti, no dugorono e mu to pomoi jer e se tako ublaiti
posljedice stresa. Dobro je da dijete o stresu pria ak iako se ini mirnim, jer njegova izvanjska
smirenost moe prikrivati unutarnju buru.
Odrasli bi trebali pomoi djetetu prepoznati tjelesne znakove koji ukazuju na potitenost
(napetost u vratu, ramenima, rukama, trupu ili nogama) i provoditi s njim vjebe oputanja. Te
vjebe su osobito vane ako se dijete tui na stres, napetost ili bolove jer se na taj nain
proizvode biokemijske tvari potrebne za emocionalno ozdravljenje.
Na posljedice stresnog doivljaja utjeu neki osnovni elementi, a to su: osobine
pojedinca, osobine samog dogaaja, procjena vanosti i znaenja dogaaja, procjena mogunosti
utjecaja na dogaaje, te nain suoavanja.
Svaka osoba razvija i posjeduje mehanizme za suoavanje sa stresom. Tako razlikujemo
vitalne mehanizme (automatski su i univerzalni, to je opa reakcija ljudskog organizma na stres)
i vlastite mehanizme (oni su osobni, a dijelimo ih na aktivne i pasivne, a ukljuuju reakcije na
emocionalnom, kognitivnom, tjelesnom i socijalnom planu ponaanja). Aktivan nain noenja sa
stresom pokazuje bolje rezultate od pasivnog. Aktivni nain pomae oslobaanju energije
napetosti iz tijela i smanjuje rizik bolesti.
Odgojitelj u svom svakodnevnom radu s djecom ima priliku i potrebu da na najprikladniji
nain utjee na ublaivanje stresa i njegovih loih posljedica za dijete. Prije samog postupka
pomoi treba napraviti slijedee: prikupiti podatke o traumatskom dogaaju, utvrditi simptome i
utvrditi pridruene smetnje. Djetetu treba pruiti podrku potvrujui kako su njegovi osjeaji
opravdani, kako ima pravo osjeati se tuno, ljuto ili uplaeno.
Odgojitelj treba osigurati okruenje u kojem vlada pozitivna emocionalna klima, gdje se
dijete osjea sigurno, zatieno, prihvaeno, voljeno i slobodno izraava emocije i interese.
Ublaavajui stres u djece odgojitelj pridonosi povoljnim uvjetima za razvoj djeteta, omoguuje
zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i uva djetetov ivot i zdravlje, te zadovoljava potrebe
za sigurnou, njenou i ljubavlju.
40.
Blagdani pobuuju u nama osjeaj pripadnosti povijesti, tradiciji, vjeri i jeziku. Svaki blagdan
ima svoj smisao i poruku. Obogaujui tim porukama svakodnevno djetetovo iskustvo u djejim
skupinama i u obitelji pridonijet emo kvalitetnom odrastanju djeteta. Emocionalno znaenje
blagdana smatramo temeljnim i vrlo je vano da se osnovna poruka zadri. Blagdani i slavlja dio
su kulture i predaje batine naroda kojem pripadamo. Ljudi slave od svojih poetaka: dogaaje,
Boga, prirodu, pobjede, slavne meu sobom. Slavi se u ratu i miru. Slavi se u obiteljskom domu,
na ulici, u ustanovama, uilitima, vrtiima, vojarnama, crkvama, . . . Slave djeca, odrasli i
71
starci. Razlog za slavlje nalaze ak i tuni i bolesni. Slavi se na svim dijelovima Zemljine kugle.
Ljudi u slavljima vide bijeg od svakidanjih nezadovoljstava, bijeg od svakodnevice, . . .
Izvori slavlja su potrebe za sigurnou, ljubavlju i pripadanjem. Zadovoljavajui potrebu
za pripadanjem i ljubavlju, dijete kao i odrastao ovjek trai svoje mjesto u obitelji, u skupini
druge djece ili odraslih, u kraju u kojem ivi, u svojoj domovini, naciji, kulturi, civilizaciji.
Nain na koji se slavi i posebnosti u tim nainima dio su onoga to zovemo "korijenima" ili
pripadanju. Oni se ponavljaju i prenose s narataja na narataj i ine dio obiteljskog, nacionalnog
ili civilizacijskog pamenja povijesti i nasljea.
Kad neto slavi ovjek se eli osjeati prihvaenim, eli primati i davati izraze ljubavi i
odanosti. To ostvaruje dijelei radost s drugima, izmjenjujui estitke, darove, sudjelujui s
drugima u slavlju. Svrha je biti u blizini drugih, biti s nekim koga volimo, tko nam je slian, tko
nam je privren. Ako su zadovoljene potrebe za sigurnou, ljubavlju i pripadanju, bude li dijete
aktivno u blagdanskim dogaanjima i bude li imalo ugodne osjeaje u vezi s tim, ono e se
osjeati vrijednim zbog panje drugih, a njegova slika o sebi i drugima bit e pozitivna.
Pozitivno samo poimanje nuno je za zdrav rast i razvoj djetetove linosti. Potreba za slavljem je
u svima nama.
Ugodni osjeaji koji e dijete dobiti iz blagdanskih zbivanja mogu biti trenutni i trajni.
Trenutni dobici odnose se na osjeaje radosti i uzbuenja, na oputanje. U trenutcima slavlja
dijete je drukije odjeveno i ureeno, s drukijim mislima i osjeajima prema sebi i drugima.
Trajni dobitak je pamenje ugodnih osjeaja, onoga to im je prethodilo i onoga to ih je pratilo.
Blagdanski osjeaji se pojavljuju prije slavlja, dok se blagdan iekuje i priprema,
pojavljuju se u trenutku nekog zbivanja ili blagdanskog rituala, te traju i nakon slavlja. Radost
roditelji osjeaju i iskazuju estitajui djetetu, ljubei ga i smijui se, a kad slavlje proe, sretni
se sjeaju djetetova iznenaenja i sree kada je otvorilo dar. Osjeaji radosti i veselja najei su
osjeaji blagdanskih dana, te ugode vezane za jelo, ples i pjesmu.
Proslave i blagdanska slavlja moraju biti takvi da dijete slobodno doivljava i iskazuje autentine
osjeaje, da iskazuje ljutnju ako je osjea, da bude tuno, radosno, te da se pritom ne osjea
krivim i ne bude iskljuen iz blagdanskih zbivanja. Djetetu valja dopustiti da trai ljubav, panju,
brigu i darove. Osjeaje za vrijeme slavlja i osjeaje prema drugima dok slave ili daruju, ovjek
nosi iz djetinjstva. To utjee na njegove odluke to slaviti, kako i kada. Dijete svoje aktivnosti
povezuje uz vrijeme: u vrti se ne ide nedjeljom, ljeto je vrijeme kad se ide na more, Boi je
vrijeme kada se dobivaju darovi i kiti bor. to su konkretnija zbivanja i djetetova aktivnost u
njima to e ono lake spoznati i pamtiti proticanje vremena.
Svaki dogaaj ima poetak, trajanje i kraj. Blagdane i slavlja ine rituali, aktivnosti,
razgovori i stvaralatvo. Ti elementi blagdana i slavlja mogu se nazvati zbivanjima. Blagdanska
glazba moe biti klasina, narodna, crkvena, glazba koju izvode djeca ili druga glazba. Glazba je
karakteristina za pojedine krajeve, a moe se izvoditi sviranjem, pjevanjem ili samo sluati.
Naini slavlja su u svakoj obitelji jedinstveni i posebni. Obiteljsku povijest ine dobri i
loi ljudi, poznati i one za koje se malo ulo, dobra i loa djela, uspjesi i neuspjesi, dobici i
gubici, obiteljske poruke i izreke mogu biti odgojne, duhovne, opominjujue, utjene i vie toga
istodobno. Obiteljska poruka koju pamtimo, osim to odreuje neke nae nakane i oblikuje nae
stavove, odreuje i nau pripadnost narodu, kulturi i obitelji.
Djeca meu svoje vrnjake donose iskustva i sadraje obiteljskih slavlja. Dijete ima
potrebu iz obitelji donijeti samo priu o proslavi, dok neko drugo dijete eli elemente obiteljskog
slavlja prenijeti i u vrti. Ima djece koja u vrtiu imaju potrebu slijediti kompletne naine slavlja
nauene u obitelji. Dijete ima potrebu svoje osjeaje prenositi iz obitelji na skupinu vrnjaka u
vrtiu. Voli se pohvaliti obiteljskim dobitkom, proslaviti sa svojim prijateljima roenje brata ili
sestre, svoj roendan, podijeliti s njima radost Boia, Uskrsa, podijeliti i alost zbog gubitka
voljene ivotinje, strah od neugode ili boli.
Dijete u vrti donosi iz obitelji predmete od kojih se ne eli odvajati, koje eli pokazivati
drugima ili podijeliti s njima mogunost njihova koritenja. Ono donosi i svoju neprospavanu
72
no, svoj san, svoje navike, svoje znanje o tome to smije, a to ne smije, to je dobro, lijepo,
rizino, loe, . . . Svako dijete s onim to jest i s onim to donosi iz obitelji utjee na druge kao
to i drugi utjeu na njega: podrkom, poticajem, odbijanjem i ignoriranjem.
Veina vjerskih blagdana svetkuje se u mnogim obiteljima i svetkovanje je meu
vrnjacima zbog toga aktualnost za gotovo svakog lana skupine.
Da bi se djeca prije, za vrijeme i nakon slavlja ugodno osjeala i odrasla osoba mora
iskazivati svoje veselje, radost, zadovoljstvo i ugodu. Budui da djeca o njoj donekle ovise, ona
mora biti sudionik slavlja koje zna i eli zatiti dijete kada mu je potrebno, koji daje doputenje
za slobodno iskazivanje osjeaja. Odrasla osoba potie izraze naklanosti, razumijevanja,
suosjeanja i podrke.
U ivotu postoje propisana opa i poznata pravila o tome kako se treba ponaati. Ta pravila
odreuju slijed zbivanja, vrstu ponaanja i ponavljanje ponaanja. Propisana su obiajem i ine
ritual koji pripada odreenom kraju, obitelji ili skupini ljudi. Rituali su dio obiaja, a obiaji su
predajom i ponavljanjem utvreni oblici ponaanja i djelovanja. Pravila i elementi rituala se
slijede i potuju, a njihovo mijenjanje veinom izaziva zbunjenost, poglavito u malog djeteta.
Oni su ukorijenjeni u obiajima obitelji, kraja ili skupine. Blagdanski rituali imaju duboki smisao
i emocionalno znaenje. U njima svi sudjeluju, prihvaaju ih i obnavljaju uz nuan dio slavlja. U
njemu se gotovo sve zna unaprijed, uzajaman je i ponovljiv u svom veem dijelu. Obuhvaaju
krae ili dulje razdoblje. U aktivnostima prije slavlja, tijekom slavlja ili nakon njega moe
sudjelovati svako dijete.
Kada dijete u ranom djetinjstvu stvara, ono se igra i zaokupljeno je samo procesom
stvaranja, zaboravlja na vrijeme i dogaaje u svojoj okolini. Smisao njegova stvaralatva je igra i
izraavanje. Njemu nije vano da postigne rezultat.
Naini na koje se pripremamo za slavlje i na koje slavimo nisu odreeni samo tradicijom,
kulturom, obiajima, materijalnim mogunostima, . . . Nae stvaralako bie pridaje blagdanskim
trenutcima i neto osobno i jedinstveno, ono ime je svaki Boi, svaki roendan poseban i
neponovljiv. Odgojitelji koji nisu optereeni pripremama jela, pospremanjem i ienjem u
danima slavlja dominantno su orijentirani na osobno i djeje stvaralatvo. Odgojitelji su duni u
vrtiu stvoriti blagdansko ozraje.
-VRSTE PROSLAVAImamo mnogo blagdana i trenutaka tijekom godine koje slavimo. Neki od tih trenutaka
zajedniki su mnogim ljudima i zemljama. Neki su vani samo manjem broju ljudi i vezani su za
neki kraj ili podneblje, a neki su posve osobni i dogaaju se zbog jednog ovjeka.
Blagdane i proslave s obzirom na karakter i cilj slavlja dijelimo na est skupina:
1. vjerski blagdani i slavlja:
- blagdani boinog doba su: blagdan sv. Nikole, blagdan sv. Lucije, Badnjak i Boi,
- blagdani uskrsnog doba su: Uskrs,
- blagdani ljetnog doba su: Velika Gospa,
- blagdani jesenskog doba su: Svi Sveti i Duni dan,
- lokalne svetkovine: sv. Duje u Splitu itd.
2. narodna i civilizacijska slavlja: obnavljaju se i uobiajena su pojedinom narodu,
utemeljena u nekim kulturolokim vrijednostima ili dogaajima:
- pokladna veselja (karneval),
- majin dan,
- Valentinovo,
- Novogodinja slavlja.
3. obiteljske i prijateljske proslave u povodu dobrih dogaaja: odvijaju se u obitelji, meu
prijateljima ili u djejoj skupini. One su dio obiteljske ili prijateljske tradicije:
- proslave roendana,
73
4. spontana slavlja:
- nemaju unaprijed odreeno vrijeme, mjesto, slijed ili sadraj. Izazvana su osjeajima
to nam se taj dan ili tog trenutka dogodilo. Dijete moe izazvati svoju radost zbog
prvog kestena, prvog peenog kukuruza u jesen, zbog neije naklonosti, zbog nekog
tajnog uspjeha.
5. slavlja prirode: su meunarodni praznici:
- Dan planeta zemlje,
- Tjedan hrane,
- Dan kruha,
- Prvi dan godinjeg doba.
6. domoljubna slavlja: su nacionalni praznici i proslave:
- Dan dravnosti,
- Dan domovinske zahvalnosti,
- Narodna slavlja, praznici, godine povijesnih dogaaja.
41.
Igru moemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofiziku djelatnost iji sadraj i
forme kretanja omoguuju samoizraavanje djeteta i pruaju mu zadovoljstvo. To je osnovna
djelatnost djece, ivotna potreba djeteta i njegova uroena osobina. Igra je dobrovoljna,
svrsishodna, cilj i svrha tj. smisao samoj sebi, razvojna, reproduktivna, dijete samo odreuje
pravila, fiktivna, prostorno i vremenski izdvojena.
Dijete predkolske dobi ima potrebu za igrom, jer je igra njegova prirodna, osnovna
ivotna aktivnost i ona osigurava zdravo djetetovo djetinjstvo. Igrajui se dijete stjee znanja i
ui ponaanja. Igrom dijete u velikoj mjeri razvija intelektualne sposobnosti.
Dijete u igri dolazi u razliite socijalne kontakte, igra ga socijalizira, ono kroz igru
upoznaje, otkriva, ona potie na govornu komunikaciju, a sloboda u igranju prua djetetu
posebne uitke koji ga ue samostalnosti i osiguravaju mu doivljaj zadovoljstva vlastite
aktivnosti, budui da igra nema ciljeve kojima slui i nema neuspjeha, jer ona ciljeve i smisao
ima u samoj sebi.
Upravo u igri, dijete emocionalno sazrijeva, stjee prijatelje, razvije matu, znatielju i
stvaralatvo. Ona potie na pozitivne osobine djeteta, smanjuje nezadovoljstvo, rastereuje ga i
ispunjava mu elje. U igri dijete je sretno. Osim mentalnih, dijete u igri, razvija i tjelesne
sposobnosti. Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih biolokih potreba. U igri ono skakue,
hvata, gura, povlai se, penje, . . . Igra je dinamina i odmor je za dijete i to je razlog da je djeci
potrebno kretanje i esta promjena aktivnosti.
Cjelokupna igrovna raznolikost djetinjstva najee se u literaturi razvrstava u tri
kategorije: funkcionalna igra, simbolika igra i igra s pravilima.
-Funkcionalna igra- je igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju (motorikim,
osjetilnim, perceptivnim). S jedne strane dijete ispituje svoje funkcije, a s druge osobitosti
objekta. To su senzomotorike aktivnosti, igre s predmetima i materijalima, pokretne igre uz
koritenje rekvizita, te igre glasovima, slogovima i rijeima.
74
-Simbolika igra- je organizirana igra u kojoj se igrai prenose u neke odreene situacije,
odreena lica, pojave ili stvari pomou rijei, pokreta, kretanja ili zvukova. Definicija simbolike
igre pokazuje da se predkolsko dijete u toj vrsti igre identificira s nekom drugom osobom ili
pojavom. Veliku ulogu u razvoju apstraktnog miljenja imaju simbolike igre u kojima dijete
proivljava svijet odraslih stvarajui razne zamiljene situacije. Sve je izmiljeno, ali ipak vezano
za iskustvo koje dijete ima iz realnog svijeta. to je dijete manje treba mu vie igraaka koje
mogu zamijeniti stvarne predmete u igri to slinijih realnom predmetu. S razvojem apstraktnog
miljenja sve su izraenije matovite igre bez igraaka koje zamjenjuju konkretne predmete (npr.
dijete ini pokret kao da hrani lutku, a u ruci nema nita).
U svakodnevnoj igri djeca esto trae dramatizaciju, igraju se predstava u svim
oblicima. Najee su oni sami kostimirani glumci ili glumci posrednici (nosioci raznih vrsta
lutaka). Dramatizacija u svim oblicima pomae razvoju izraavanja i pridonosi stvaralatvu
djece. One je i oblik igre u kojoj se zadovoljava njihova potreba za drutvom druge djece ili da
iskau svoje probleme indirektno, esto preko posrednika: lutke, maske ili igrake.
Igre obitelji esto pokazuju odnose i stavove u obitelji, izmeu njezinih lanova ili prema
djeci. Djeca oponaaju svoje roditelje, odgojitelje ili druge osobe, i u tom oponaanju otkrivaju
tekoe i probleme situacija kojima su zaokupljena. Praenjem odreenih situacija u igri moe se
pomoi djetetu ako se osjeti potreba.
-Igre s pravilima- dijete zatjee u ve gotovim oblicima i ovladava njima kao elementom
kulture, ali sudjeluje i u stvaranju novih. To su igre senzomotorikim kombinacijama ili
intelektualnim kombinacijama u kojima se pojedinci natjeu. Za njih Piaget kae da se rijetko
javljaju u dobi od 4. do 7. godine i da uglavnom pripadaju razdoblju od 7. do 11. godine, a
zadravaju se tijekom cijelog ivota. U igrama s pravilima dijete ostvaruje aktivnost kroz
potivanje pravila. Tri su vrste igara s pravilima:
- igre u kojima pravila nastaju tijekom same igre,
- igre koje se odvijaju prema nekim pravilima koja su unaprijed dana i ugraena u
samu strukturu igre,
- igre s pravilima koje su izmislili odrasli da bi dijete neto uvjebalo, za stjecanje
znanja i vjetina.
Sutton-Smith istie da su igrake u prvoj godini ivota djeteta orue pomou kojeg dijete ui
motorike, manualne i manipulativne odnose s predmetima. Krajem druge godine veina
igraaka, koje dijete koristi u igri, jesu simboliki supstituti realnih predmeta, a istodobno su i
posrednici kulture. S obzirom na ograniene sposobnosti djeteta ove dobi (ograniene u smislu
mogunosti udaljavanja od realnog) potrebni su mu supstituti koji zadravaju i perceptivnu i
funkcionalnu slinost s realnim predmetima. Realistine igrake u ovoj dobi omoguavaju da
igra bude matovitija. Promjene se dogaaju u etvrtoj godini kada je postignut odreen razvoj
simbolike sposobnosti djece i sada igrake supstituti imaju neto drugaiju i sloeniju funkciju
u igri. One sada samo pomau u provoenju ili realizaciji prethodne zamisli igre. Zato tek sada
djeca mogu koristiti razliite predmete i razliite aktivnosti kao zamjene za realne, ponekad ak
tako razliite da odrasli vrlo teko moe otkriti njihovo igrovno znaenje. Tek u ovoj dobi
igrake mogu biti vrlo stilizirane i matovite.
Sa zdravstvenog aspekta igra je sredstvo za postizanje psihikog zdravlja i terapija.
Pomou igre nam je omogueno spoznavanje raznih situacija i negativnih pojava na prirodan i
jednostavan nain. Treba istaknuti da postoje raznovrsne igre, ali nema svaka isto terapijsko
znaenje. Takvo znaenje imaju samo one igre u kojima dominiraju metasignali, u koje se
predkolska djeca snano uivljavaju tako da zaboravljaju sve oko sebe i koje ih potpuno
okupiraju. Igra je jedno od vrlo uinkovitih odgojnih sredstava koja ima stanovit utjecaj u
formiranju osobina djeteta i socijalizaciji djeteta. U igri se dijete susree ili sukobljava sa nizom
situacija, poevi od uvaavanja suigraa, pa do odnosa prema odgojitelju. Takve raznolike
situacije omoguuju odgojitelju da igrom korigira negativne osobine djeteta, da ih usmjerava u
pozitivnom smjeru, ali i da utjee na razvoj smjelosti, samoinicijativnosti, samopouzdanja i
75
kooperativnosti. Igra, kao metoda rada, ima mnoge kooperativne prednosti pred drugim oblicima
i metodama rada, posebno kod utjecaja na razvoj djece. Igra snano budi i razvija sve psihike i
tjelesne sposobnosti i time pridonosi oblikovanju i prepoznatljivosti osobina.
Igra pomae svakom djetetu da se afirmira meu drugom djecom, omoguuje mu
iskazivanje sposobnosti, sklonosti, pozitivne i negativne doivljaje, spretnosti, snalaljivosti u
odreenim situacijama i itav niz drugih karakteristika. Igrom dijete ui o okolini i ljudskim
odnosima, te igrom dijete moe rjeavati sukobe (ono se suoava, prerauje i polako nadvladava
strah i nelagodu).
Dananji uvjeti rasta i razvoja djeteta ogranieni su ivotnim prostorom za igru i kretanje
(skueni prostor, sve manje zelenih i slobodnih povrna). Djeca se sve ranije susreu s
kompjutorima. Danas se sve vie zapostavljaju igre pijeskom, vodom i zemljom, ponekad zbog
njihove zagaenosti i prljavtine, a ponekad i zbog toga to se smatra da takva igra nije potrebna
jer su djetetu na raspolaganju razliite druge igrake.
Pozitivan stav odraslih prema vanosti djeje igre rezultirat e njihovom brigom za nju. A
briga se ogleda u stvaranju uvjeta za igru (igrake, razni materijali, prostor, vrijeme, suigrai) i
spremnosti sudjelovanja u njoj. Da bi dijete raslo sretno i zadovoljno, da bi moglo razvijati svoje
potencijale, potrebna je kvalitetna sredina, bogatstvo i kvaliteta odnosa uspostavljenih izmeu
djece i odraslih.
42.
Timski rad je fenomen suvremenog svijeta koji ima svoju evoluciju i sigurne teorijske spoznaje
na osnovi kojih se moe s velikom sigurnou ustvrditi da timski rad u odgoju i obrazovanju ima
iznimno znaajne pedagoke prednosti jer sloenost poslova prelazi sposobnosti jednog ovjeka.
Timski rad omoguuje efikasniju i racionalniju organizaciju rada, bolje rezultate rada
predkolske ustanove, pridonosi humanizaciji odnosa u kolektivu i osigurava objektivnije
kriterije i mjerila za vrednovanje postignutih rezultata. Timski rad odgojitelja vrijedan je jer
omoguuje percepciju vlastitog i tueg rada, spoznaju o tome to kolege rade, misle i osjeaju, te
usporeuju sa osobnim projekcijama. Odgojitelje motivira angairanje u zajednikim
programskim interesima, to vodi iskljuivo ka uspjehu.
Osnovne pretpostavke za uspjean timski rad su pozitivni interpersonalni odnosi lanova
tima. O tome se treba posebno voditi rauna pri formiranju samog tima. Pored interpersonalnih
odnosa nuno je imati na umu struni sastav tima koji mora biti primjeren radnom zadatku.
Praksa je pokazala da su rezultati tima bolji ako je sastavljen od manjeg broja lanova. Osnovna
obiljeja rada u malim skupinama su: dijalog i diskusija, razmjena ideja, intenzivna skupna
interakcija i sl. Osim toga u malim skupinama postoje daleko vee mogunosti za meusobno
zbliavanje izmeu odgojitelja.
Timski rad je takav oblik organizacije u kojoj odgojitelji tijesno surauju i koordiniraju
svoje napore da bi koristei svoje strune i pedagoke kvalitete, interese i individualne
mogunosti, zajedniki i organizirano planirali, izvodili i procjenjivali odgojno-obrazovni rad
koji odgovara potrebama i mogunostima djece. Pri timskom radu bolje se uoavaju sposobnosti
i mogunosti odgojitelja kao i njihov rad, vie se mogu iskoristiti njihove jake "strane" i
kvalitete, a smanjiti slabosti i to kombiniranjem i suradnji u radu drugih odgojitelja.
Organizacija i planiranje rada jednog tima ukljuuje pitanja vezana za ciljeve koje tim
eli postii (npr. kako ih postii, kada, gdje, kako podijeliti dunosti, tko je odgovoran za
pojedine odluke). Vrlo vaan moment je i definiranje termina zajednikih susreta i diskusija, te
angairanje strunog tima u zajednikom planiranju obrazovne strategije. Na taj se nain gradi
odgovornost svakog odgojitelja za vlastitu praksu, odgovornost vrtia, pa i ire sredine.
76
77
43.
AKCIJSKO ISTRAIVANJE ODGOJITELJA U
FUNKCIJI UNAPREIVANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG
PROCESA U SKUPINI
Koncepcija akcijskog istraivanja potjee od Lewina, socijalnog psihologa koji je ovu
teoriju razvio i godinama je primjenjivao u drutvenim eksperimentima i SAD-u. Kasnije su
akcijska istraivanja koritena u razliite svrhe i na razliite naine. Osnovna znaajka njegovog
modela akcijskog istraivanja jest istraivanje kao penjanje stepenicama u kojemu je svaka
stepenica sainjena od planiranja, akcije i evaluacije rezultata akcije. U praksi proces poinje
time to se procijeni da je potrebno ili poeljno uvesti neka poboljanja ili neke promjene.
Akcijski pristup istraivanju je izravno, participacijsko i suradniko promatranje i
mijenjanje odgojne prakse, s namjerom stvaranja uvjeta tj. okruenja koje e voditi emancipaciji,
a ne manipulaciji djece i odgojitelja. Istraujui odgojno-obrazovnu praksu putem akcijskih
istraivanja stvaraju se nove ideje i postavke za nove teorije.
Akcijsko istraivanje jest temeljna odrednica gradnje humanistiki usmjerenog
kurikuluma i mijenjanja odgojno-obrazovne prakse. Jedan od ciljeva akcijskog istraivanja
trebao bi biti transformacija profesionalne kulture odgojitelja u novu kakvoom viu razinu, koja
e omoguavati i podravati razvoj reflektivno odgojno-obrazovne prakse u predkolskim
ustanovama. S takvog se stajalita izlau mnoge znaajke humanistiki usmjerenog kurikuluma.
Posebice se istie:
- usmjerenost na dijete i interakciju meu vrnjacima,
- usmjerenost na razvoj samostalnosti, slobode i autonomije djeteta,
- razvoj kreativnosti,
- razvoj suradnje s roditeljima,
- vanost institucijskog konteksta,
- razvoj praktine kompetencije odgojitelja i razvoj odgojitelja kao refleksivnog
praktiara.
Ovakav pristup kurikulumu i odgojnoj praksi u prvi plan stavlja znanje (kako), a ne znanje (to),
tj. ne stavlja u prvi plan programske sadraje nego se prvenstveno usmjerava na dijete i promatra
ga kao konstruktivnog stvaratelja svog opeg razvoja i odgoja s potrebom zadovoljavanja
osnovnih razvojnih potreba i interesa. Akcijsko istraivanje je put istodobnog prouavanja i
mijenjanja pedagoke prakse.
Temeljna znaajka akcijskog istraivanja je zajedniko istraivanje odgojno-obrazovne
prakse svih djelatnika u ustanovi i istraivaa. Akcijsko istraivanje integrira proces
transformacije i generiranja teorije. Drugim rijeima, istraiva-teoretiar moe imati svoju
teoriju koju eli primijeniti u praksi, ali se u procesu akcijskog istraivanja ta teorijska stajalita
uvijek dorauju.
1. Obiljeje kvalitativnog metodolokog pristupa - (do 70-tih koristio se kvantitativni, tj.
klasini metodoloki pristup, koji se postupno pokazuje nedovoljnim u prouavanju ovjeka u
kontekstu njegova djelovanja). Kvalitativni pristup ima jedno bitno obiljeje, a to je traganje za
problemom (ne iskljuuje kvantitativne pokazatelje). Ovdje se izravno ulazi u situacijsko polje
dogaaja koje se eli istraiti u trenutku i u mjestu njihova odvijanja, tj. u potpuno prirodnim
uvjetima. Primjenjuje se tzv. sudjelujue promatranje. Ova metodologija obvezatno ukljuuje:
- intenzivno i dugotrajno participiranje istraivaa u praksi,
- paljivo snimanje onog to se dogaa i istodobno biljeenje, te prikupljanje drugih
relevantnih podataka (audio-snimke, audio-video-snimke i dr.),
78
44.
Sukob je pojam koji oznaava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponaanja
i uvstva. Rije je o vrlo estoj univerzalnoj pojavi koja se oituje unutar samog ovjeka ili
izmeu dvoje ili vie ljudi. Sukob nije sam po sebi destruktivan i negativan, on moe dovesti do
boljeg sagledavanja problema i poticanja novih uspjenijih rjeenja. Uz poznavanje uzroka
sukoba, za njihovo efikasnije rjeavanje znaajna je spoznaja i neposredno iskustvo da konflikt
sam po sebi nije destruktivan i negativan. On moe dovesti do boljeg sagledavanja problema i
poticanja novih, uspjenijih rjeenja. Te konflikte nazivamo konstruktivnim konfliktima.
Konstruktivno rjeavanje konflikta predstavlja aktivan odnos prema problemu u kome e svaki
sudionik voditi rauna kako o svojim potrebama i eljama tako i o potrebama i eljama druge
strane. Konflikt e se smanjiti ako se panja usmjeri na problem, a ne na sudionike. Nerazrijeeni
sukob na individualnom planu moe dovesti do dugotrajne frustriranosti koja moe varirati od
osjeaja tjeskobe, nelagode, zabrinutosti, preko gubitka samopouzdanja i samopotovanja, do
neurotskih i psihosomatskih poremeaja. Na interpersonalnom planu u pravilu dolazi do
eskalacije sukoba. Naime, on je, iako pritajen, stalno prisutan, kako bi se prvom prilikom, makar
se radilo i o bezazlenom povodu, ponovo razbuktao.
Razliiti naini sueljavanja s konfliktnim situacijama predstavljaju poseban aspekt
socijalnih vjetina, odnosno nauenih oblika ponaanja. Uenje ovih vjetina i razvijanje
apriornog stava prema konfliktu kao neemu dobrom ili loem zapoinje ve u najranijem
djetinjstvu.
Vjetina konstruktivnog i nenasilnog rjeavanja sukoba temelji se na usvajanju i
meusobnom integriranju veeg broja specifinih socijalnih vjetina. To su istinsko sluanje,
oitovanje umjesto potiskivanja vlastitih osjeaja, jasno izraavanje elja i potreba, razmatranje
najrazliitijih mogunosti rjeavanja odreenog sukoba, vjetina pregovaranja i dr. Djeca naue i
koriste ove vjetine kad su norme u njihovom okruenju pohvala i suradnja, a ne kritika i
natjecanje. Stoga je vano da to prihvate i odgojitelji i roditelji, te da preuzmu odgovornost za
80
svoj udio u oblikovanju djetetova okruenja i razvoja. to vie odrasli potiu djecu na koritenje
tih vjetina i rjeavanje vlastitih problema to e djeca biti ee u prilici ovladati vjetinama
potrebnima za kreativno rjeavanje sukoba.
Sukob e se smanjiti ako se panja usmjeri na problem, a ne na sudionike; ako postoji
smirivanje izraenih emocija i smanjivanje percipirane prijetnje; ako su djeca bila prijatelji prije
sukoba; te ako djeca znaju kako treba rjeavati sukob ili ako imaju nekoga tko e im u tome
pomoi.
Da bi smanjili broj konfliktnih situacija meu djecom u skupini, poeljno je da odgojitelj
zajedno s djecom postavi pravila ponaanja (npr. Priekaj dok jedno dijete dovri to govori,
prije nego to pone govoriti. Ako te netko ili neto naljuti, reci to otvoreno.).
Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponaanja. Pravila trebaju biti
postavljena na pozitivan nain, tako da djetetu kazuju to da radi, a ne to da ne radi. Dobro je
pravila napisati na veliki list papira koji e sluiti kao podsjetnik.
Osnovni koraci za rjeavanje sukoba:
1.korak to se dogodilo? - saznajemo u emu je problem;
2.korak to eli? - saznajemo elju;
3.korak to bi ti s tim radio? - saznajemo koja potreba nije zadovoljena;
4.korak to si napravio? to bi napravio? - pronalazimo izbor, a ako dijete ne uspije
pronai izbor, valja ponuditi svoje ideje, svoj izbor, ali traiti djetetov pristanak;
5.korak Procjena ponaanja koja bi napravio - samovrednovanje izbora:
6.korak Kaemo svoju ideju uz pristanak djeteta.
Odrasla osoba vodi dijete zadovoljavanju potreba tako da ono samo rjeava problem. Pitanjima
ga potie da samo smisli to initi, a da ne ovisi o drugima i o situaciji. Takav pristup ui dijete
da na ivot ovisi o nama samima i o tome to emo initi. Prvo razgovaramo samo s djetetom
koje osjea problem i pouavamo ga kako e samo zadovoljiti potrebe. Nakon toga razgovora
dobivamo jasan uvid u to koje postupke dijete koristi za rjeavanje sukoba, odnosno kojim ga
oblicima ponaanja trebamo pouiti. Pouavamo ga da kae onome tko ga ugroava. Dok dijete
pouavamo takvoj komunikaciji, u kojoj ono jasno kae to ga smeta, to ne prihvaa, te to i
kako eli vano je da i mi komuniciramo jasno govorei djeci. Lutka vodi se moe koristiti i za
rjeavanje sukoba. To je lutka pomou koje odrasli i djeca mogu upoznati tjelesne i psiholoke
potrebe koje imaju, saznati kako ih zadovoljavaju, te to e se dogoditi ako ih ne zadovolje ili
ako ih zadovolje ugroavajui drugu osobu. Sukobe s djecom u drugoj i treoj godini ivota ne
rjeavamo pomou lutke. Kada doe do vie problematinih situacija odgojitelj treba zamrznuti
trenutak, skupiti svu djecu na tepih i rijeiti jedan problem s djetetom pred svima.
Nenasilno rjeavanje sukoba segment je ireg pristupa socijalizaciji djeteta kao
prosocijalne osobe. Ono obuhvaa irok raspon sadraja, od onih vezanih uz odnose meu
pojedincima i grupama u neposrednoj okolini djeteta, odnosno u svakodnevnim situacijama u
obitelji i vrtiu, upoznavanje ljudskih prava i sloboda, pa do meunarodnog razumijevanja i
suradnje.
Odgojitelji trebaju u odgoj djece uvesti obrazovanje za nenasilno rjeavanje sukoba.
Djeca trebaju usvojiti pretpostavke, da se u sukob ue i iz njega izae bez koritenja sile.
Odgojitelji trebaju djeci pruiti pomo pri rjeavanju konflikta, tako da se novi narataji
tijekom primarne socijalizacije ue suradnji umjesto natjecanju; uvaavanje drugoga umjesto
doivljavanja sebe kao jedinog panje vrijednog subjekta; srei s drugima umjesto srei na raun
drugih. Odgojitelji trebaju osposobiti djecu da sukobe rjeavaju sami, nenasilno!
81
45.
46.
Agresija je drutveno neprihvatljivo ponaanje s namjerom nanoenja tete osobi ili imovini. Ta
definicija uvijek sadri drutvenu procjenu motiva pojedinca i ocjenu prikladnosti postupaka
konkretnoj situaciji.
Agresija se moe odrediti kao svaka reakcija (fizika ili verbalna) izvedena s namjerom
da se nekome nanese teta ili povreda bilo koje vrste (tjelesne ili emocionalne) bez obzira je li
namjera do kraja ostvarena. esto je prisutna u djejem ivotu kad dijete trai panju.
Agresivnost se pojavljuje vrlo rano u razvoju djeteta i moe se uoiti ve u dobi od
dvanaest mjeseci. Ta djeca najee takvim svojim ponaanjem dobivaju pozornost odraslih ili
83
neku prednost i povlasticu. U dobi od dvije godine poinju se uoavati razlike u razini
agresivnosti izmeu djeaka i djevojica. Pri tome je agresivnost djeaka uestalija i stabilnija.
U dobi od etiri godine osobna agresivnost se ve stabilizirala kao osobina linosti.
Upravo zato je neobino vano da se ona pravodobno prepozna i da reakcija na nju bude
promiljena i adekvatna. Uloga odgojitelja u radu s djecom i roditeljima nezamjenjiva je.
Agresija moe biti verbalna (zadirkivanje, prijetnja, nazivanje pogrdnim imenima, i sl.);
tjelesna tj. instrumentalna (udaranje, grienje, radi pribavljanja neega); ili neprijateljska
(agresija namijenjena nanoenju boli ili tete).
.
Uobiajeno je razlikovati verbalnu agresiju (vikanje, tuakanje, psovanje, vrijeanje) od
fizike (udaranje, upanje, tunjava, premlaivanje).
- Agresija moe biti namjerna (neprijateljska), odnosno neposredno uzrokovana
izvanjskom uznemirujuom situacijom. Ona se esto naziva i neprijateljskom (npr.
otimanje autia drugom djetetu, povlaenje za kosu, tuakanje). Radi se o otvorenom
neprijateljskom ponaanju, kojim dijete nastoji ostvariti neku dobit za sebe na tetu
druge osobe, predmeta ili ivotinje.
- Nenamjerna agresija uzrokovana je unutranjom napetou. Radi se o nesvjesnom
destruktivnom ponaanju, koje odrava djetetove neugodne i intenzivne osjeaje
(strah, tuga, radost, ljutitost).
- Autoagresija ili samopovreivanje, ije su najuobiajenije forme u predkolskoj
dobi: grienje noktiju, upanje kose i lupanje glavom o podlogu ili zid, takoer je
jedno od agresivnih ponaanja.
- Potisnuta agresivnost se okree prema unutra (progutan odgovor, progutana uvreda
ili psovka), umjesto prema vanjskom oitovanju kroz ponaanje. Jak strah od kazne.
- Pasivna agresivnost (odbija hranu, spavanje).
Kao uzroci agresije u literaturi se navode bioloki, socijalni i kognitivni uzroci.
Budui da je tijekom ivotnog vijeka agresija vrlo stabilna osobina, ona se esto tumai
biolokim injenicama. Tako se agresivnost povezuje s razinom hormona testosterona u krvi, s
"tekim" temperamentom u djetinjstvu i s evolucijskim procesima koji su na djelu u odnosima
dominacije.
Na agresiju djeluju i socijalni faktori meu kojima se najee spominju principi
socijalnog uenja i to potkrepljivanje, kazna i uenje opaanjem. U obitelji agresivne djece
vladaju odnosi prisile, to znai da lanovi obitelji upravljaju jedni drugima pomou razliitih
oblika agresivnog ponaanja. Gledanje nasilja na televiziji takoer poveava vjerojatnost djejih
agresivnih postupaka, i to pomou izravnog oponaanja nasilnog ponaanja. Spolne razlike u
agresivnosti objanjavaju se injenicom da djeaci za takva ponaanja oekuju manje
neodobravanja te da ih ne brinu mogue pokude.
ini se da agresivna djeca imaju stanovite tekoe u kognitivnom podruju, primjerice u
moralnom rasuivanju i empatiji. Takva djeca teko tumae socijalne znakove i esto pripisuju
neprijateljske namjere drugoj djeci.
Za kontroliranje djeje agresivnosti odgojitelji i drugi strunjaci upotrebljavaju razliite
metode.
* Oni zamjenjuju negativne izjave, poput prijetnji i naredbi, pozitivnima te ue verbalno
poticati djeje prosocijalno ponaanje. Dosljedno primjenjuju kazne, koje ne ukljuuju tjelesno
nasilje, onda kada je nuno odrati disciplinu.
* Odgojitelj smanjuje agresiju i usmjeravanjem na kognitivne procese koji su u agresivne
djece vjerojatno drugaiji od onih u neagresivne djece. Odgojitelj poduava djecu promatranju
stvari s gledita drugog djeteta i uivljavanju u njegove emocionalne reakcije. Time se ljutnja
postepeno zamjenjuje empatijom to dovodi do smanjenja ili spreavanja agresije.
* Odgojitelj poduava djecu tehnikama rjeavanja problema. Tim postupkom djeca ue
da u problemskim situacijama prvo domisle i provjere razliite strategije rjeavanja problema i
da ga zatim rjeavaju po unaprijed nainjenom planu.
84
85
agresivni modeli ponaanja nisu prihvatljivi i poeljni (djeca u pravilu, slijede odgojiteljevo
ponaanje kao model, odnosa prema agresivnom ponaanju vrnjaka).
-Vano je zadrati kontrolu nad samim sobom, a tako i nad situacijom. Naime, agresivno
ponaanje je najee i pokazatelj gubitka kontrole kod djeteta, te je vano da odrasli zadre
kontrolu i mir.
-U sluaju gubitka kontrole i odgojiteljeva agresivnog odgovora na djetetovo ponaanje,
krug agresivnosti se nastavlja, odnosno pojaava i zapoinje agresivni stil komunikacije s
djetetom kojim se samo utvruje ovaj nepoeljan oblik ponaanja.
-Svi postupci i metode trebaju biti nezastraujue za dijete i imati jasnu strukturu i
pravilo. Pri tome je vano na vrijeme prepoznati znakove razvoja agresije, te po mogunosti
djelovati preventivno kako u odgojnoj skupini, tako i s pojedinim djetetom.
Posebnu pozornost treba posvetiti upoznavanju i kontroli osjeaja, kao temeljnog koraka
u smanjivanju i sprjeavanju agresivnosti. Za to su najdjelotvornije igre i aktivnosti koje se
odnose na:
- prepoznavanje osjeaja (verbaliziranje od strane odgojitelja, vana je iskrenost i
adekvatnost),
- uenje pozitivnih naina iskazivanja osjeaja,
- uenje samokontrole.
47.
neugodno se osjea kada glasno mora neto izrei, tada odgovara kratko sa "da",
"ne", "ne znam", ili uope ne odgovara,
- zna sjediti osamljeno i "buljiti" u prazno, besciljno lutati ili biti na mjestu udaljenom
od drugih,
- kada se igra, odabire mirnu i sigurnu aktivnost, koja ne zahtjeva kontakt s drugima,
- trai malo za sebe u smislu zadovoljavanja vlastitih potreba,
- kontrolira izraavanje osjeaja, reducira iskaze ili prikriva stvarni osjeaj (npr.
blijedim osmjehom se moe i ljutiti i iskazivati veliku radost).
Dijete kojemu je povueno ponaanje postalo uobiajen odgovor na zbivanja u djejem vrtiu:
- ne moe zadovoljiti svoju potrebu za pripadanjem i prihvaenosti, za ljubavlju, za
zabavom i moi,
- ne stjee sliku o sebi kao o osobi koja uspjeno kontaktira s drugima,
- ne moe provjeriti vlastite pretpostavke o svijetu i ljudima,
- nema priliku stjecati socijalna iskustva i uiti iz zajednikih akcija,
- ne ui rjeavati socijalne probleme niti sukobe,
- ne koristi tipine vrtike poticaje za osobni rast i razvoj.
-Odnos odgojitelja prema povuenom djetetuKroz interakciju s djetetom:
- vrlo paljiv pristup, odgojitelj govori vrlo malo, ali zato slua,
- promatra, prihvaa dijete uz tolerantan stav,
- daje fizike izraze ljubavi, ali i potie nezavisnost, samostalnost i razvoj osjeaja
uspjenosti,
- ukljuivanje povuenog djeteta u igrama u kojima sudjeluje manji broj djece,
- provoenje oputajuih aktivnosti, relaksirajui dijete, uvoenje fantazija (ako je
dijete starije dobi), te provoenje igara koje potiu razvoj pojma o sebi.
Kroz organizaciju prostora i aktivnosti:
- roditeljima djeteta predlae da prvih dana svoje dijete dovode u vrijeme kada je u
skupini najmanje djece,
- organizira prostor tako da je u njemu uvijek mogua barem jedna usamljena
aktivnost,
- odrava raspored namjetaja i predmeta kao na poetku.
Kroz predmete, sredstva i materijale:
- pronalazi nain da dijete samo, ili uz njegovu pomo, pregleda i dobro upozna sve
to je u sobi kako bi pronaao elemente koji su mu od prije poznati (to bi mogao biti
most za kontakt s drugima),
- nastoji u skupini uvijek imati neto ega je mnogo (dovoljno za svu djecu) ili neto
posebno privlano to pobuuje zanimanje koje nadilazi rezerviranost,
- bojaljivom djetetu nudi materijale u igri s kojima nije mogue napraviti greku (i to
po potrebi i naglaava).
Kroz poeljne odgojiteljeve poruke i poticaje:
- trudi se biti i sam drutven i vedar u kontaktu, ne samo s povuenim djetetom nego i
prema drugima (dijete prati kakav je ne samo prema njemu, nego i prema drugima),
- ne radi nita umjesto njega i ne govori umjesto njega drugoj djeci ili odraslima. Puta
dijete da to uini svojim ritmom i nainom, ako ne uini ili ne kae to odmah, treba
mu dati priliku da to uini ili kae kada ono bude spremno,
- govori djetetu o prednostima suradnje i zajednike igre, npr. tako s nekim neto
radimo, on nam moe pomoi,
- diskretno nagrauje dijete za svaki i najmanji pokuaj komunikacije s drugima
(smijekom, tihom pohvalom),
- kada dijete ne moe samo, slui mu kao dodatak "tap" i taj odnos ne naputa on,
nego s radou doputa da ga dijete samo odbaci.
87
48.
49.
PRAVA DJETETA?
Cilj: izgraivanje osobe koja potuje ljudska prava; koja titi svoja prava i prava drugoga; bori se
protiv bilo kojeg oblika nasilja i zalae se za mirno rjeavanje sukoba; te se kao odgovorni
graanin zalae za demokratsko drutvo temeljeno na jednakosti, pravdi i slobodi.
Zadaci:
1. Stjecanje osnovnih znanja o sebi i drugima (njihovim slinostima i
razlikama), o ivoj i neivoj prirodi, o supostojanju ive i neive prirode.
89
91