Nepovratno Si Otila U Polja

Nepovratno si otila u polja.

Na veki nek je sveto Ime Tvoje.
Opet su zalaska crvena koplja
Pruzila k meni otrice svoje.
Samo Tvoje od zlata svirale
Tog crnog dana usnama u tai.
Ako su molitve u nepovrat pale,
Da skrhan zaspim u polje u zai.
Ti e proi u zlatnoj porfiriNo ja oi otvoriti neu.
U svetu sna daj mi da se smirim,
Da ljubim put obasjan i sreu
O, iupaj duu punu more!
Sa svetima upokoji mene.
Ti to rukom svojom bez promene
Nepomino dri kopno i more

Ti U Polja, Bez Povratka, Ode

Ti u polja, bez povratka, ode.
I nek sveto bude Ime Tvoje!
Uperivi u mene svoj bode,
crvenkoplja od zalaska stoje.
Frule zlatne ja u samo Tvoje
na dan crni usnama se tai.
Ako molbe odzvonie svoje
Ja u, snuden, u polju san nai.
Ti e proi u zlatnoj porfiri
al ne meni oi da otkriva.
Nek me ovaj sanjivi svet smiri,
Obasjanu stazu da celivam
O, iupaj duu s rom bora!
Upokoji sa svecima mene,
Ti to dri i kopno i mora
nenim dlanom ruke prefinjene!

Sneno Vino

I opet te u vinu gledam,

Oseam strah pred tvojom slikom,
Tvoj osmeh opet blesnu edan
U kosi tekoj, zmijolikoj.
Oboren tavnim mlazevima,
Uzdiem opet, bez ljubavi,
Nestali san o celovima,
O meavi to tebe slavi.
Divnim se smehom smeje meni,
U ai vije slino zmiji,
Nad tvojim krznom skupocenim
arlija vetri golubiji.
Kako, kad iva kaplja pljusne,
Ne videt sebe u toj peni?
Ne setiti se tvoje usne
Na mojim nazad zabaenim?

esen Pozna
Jesen pozna. Nebo se otvorilo,
po umama promaja tiine.
Na obali, rusalka oborila
bolnu glavu, tu da otpoine.
Svoje pruge magla nisko nosi,
ko potka su u traku sada.
Po zelenoj i dugakoj kosi,
uz utanje, uto lie pada.
Kroz daleke proplanke dok bjei,
mjesec uka i vidi sve vie
zapletena u zelenoj mrei,
niti spava ona, niti die.
Mir bez daha arolijom sine.
Neizreciv bol se smiri njen.
A na svijet se, skovan od svjeine,
to izlio zvonko-plavi tren.

Devojka Iz Spoleta
Struk ti je vitak, ko crkvene svee.
Pogled ko sablja kad bljetavo krene.

Ne alim, devojko, sastanka sree

Pusti, ko reca, na lomau mene!
Sreu ne zahtevam. Ni ruke nene.
Zar da te povredim nenou grubom?
Samo, ko umetnik, gledam kroz vree
Dok bere cvetove i pijem ljubav!
Mimo, sve mimo, maestralko, idi,
Suncem umivena Marijo! Dozvoli
Oku da anela nad tobom vidi,
Srcu od bola da najslaeg boli!
U lokne crne ti uplie redom
Skupi dijamant od stihova tajnih.
Bacam u zaljubljeno srce edno
U izvor tavni tih oiju sjajnih