Terra Sigilata:

Terra sigilata je naziv za finu rimsku keramiku, koja je naziv dobila jer esto moe
na dnu ili boku imati peat radionice (najpoznatiji peati su Fortis i . Ova vrsta
keramike je izrazito fina i ulatena, a nastaje pod utjecajem fine helinistike
keramike (npr. Resnik naena helinistika fina aa s reljefnim prikazom).
Prve radionice ovakve keramike se pojavljuju u kasnoj republici i ranom carstvu u
Arrezu, pa se jo nazivaju i aretinskom keramikom. Tjekom 1., 2. i 3. St. Radionice
se sele na podruja S Italije, J i I Galije (npr. Westendorf)
U kasnoj antici veina radionica je unitena u navalama Markomana i Kvarda, pa
se otvaraju radionice iji je cilj imitirat i kopirat terra sigilatu. Primjere takvih
radionica nam se nalaze u Viminaciumu, Pacatusu i u Africi (afrika keramika
nema peate).
Terra sigilata se najee ukrauje urezivanjem (moe biti i glatka), ili figuralnim
motivima, kao to su floralni motivi, no rjetki su cijeli nalazi.
Na naim podrujima terra sigilata dolazi kao import, a pronaeni su primjerci u
Sotinu, Sisku, Rt. Plavac, Boana,....
O terra sigilati su pisali: Igor Borzi, Jadri-Kuan, M. Ilki

KERAMIKE SVJETILJKE
U antici keramike svjetiljke su bile koritene od strane svih slojeva stanovnitva.
Sluile su za osvjetljavanje i privatnog prostora i javnog prostora. Mogle su
posluiti i kao votivni darovi boanstvima, a to dokazuju brojni nalazi u
hramovima kao to je hram posveen Augustu u Naroni gdje je pronaeno 200
razliitih svjetiljki, gdje su neke bile cijele, a neke su bile u ulomcima, a mogle su
se koristiti i prilikom pogrebnih obreda.
U 2. st. pr. Kr. u rimu, ali i na podruju cijele Italije bile su aktivne radionice koje
su po helenistikom uzoru izraivale keramike svjetiljke na kolu. S Vremenom se
uvodi nova tehnika izrade uz pomo dvodjelnih kalupa zahvaljujui ime zapoinje
razvoj rimskih svjetiljki. Italski proizvoai svjetiljka poinju sa proizvodnjom tzv.
klasinim rimskim reljefnim svjetiljkama s figuralnom dekoracijom na poveanom

disku i u veini sluajeva s volutama na nosu, a to poinje negdje izmeu kasnog

1.st.pr.Kr. do ranog 1. st. Svijetiljke s volutama se djele na one s volutama na obje
strane trokutastog nosa i na svjetiljke sa zaobljenim nosem. Proizvodnja tipa s
trokutastim nosem zapoinje oko 15.- 10. g.pr.Kr. S izradom su zapoele talijanske
radionice da bi se taj tip vrlo brzo trgovinom proirio po cijelom mediteranu.
Vrhunac dostiu sredinom 1. st., a krajem 1. st. opada njihova popularnost. Dok
proizvodnja svjetiljki s volutama zaobljenog nosa zapoinje neto kasnije od tipa s
trokutastim nosom. Njihova proizvodnja dosee vrhunac izmeu Tiberija i
flavijevskog vremena, ali se nakon druge polovice 2. st. vie ne proizvode.
Druga linija razvoja svjetiljki ide jednostvanijoj i funkcionalnijoj formi s krajnje
reduciranom dekoracijom tzv. firmalampe koje su dobile ime po igu proizvoaa
koji se nalazio na dnu svjetiljke. Firmalampe imaju tijelo koje je oblikovano kao
krnji stoac, rame je iroko s lanim drcima ( uicama), ravan disk odvojen je od
ramena jednim rebrom i uglavnom neukraen ili ukraen teatarskom maskom ili
glavom Erota. Dva su tipa: sa zatvorenim kanalom i sa otvorenim kanalom.
Proizvodnja te vrste svjetiljki je zapoela negdje oko 50.- te godine u dolini rijeke
Po. Taj tip svjetiljke prihvaaju radionice u sjevernim radionicama gdje
proizvodnja traje i u 4. st. Svjetiljke sa zatvorenim kanalom bile su u uporabi puno
krae, a proizvodile su se do poetka 2. st. Svjetiljke koje su izraivane tijekom 1.
st. dobre su kvalitete, a to se posebno odnosi na one proizvedene u doba Augusta i
Tiberija.
Prouavanje svjetiljki je iznimno vano za poznavanje trgovine i ekonomije,
odnosno organizacije keramike proizvodnje na podruju Rimskog carstva,
raznoliki prikazi na njima vano su svjedoanstvo o svim askpektima ondanjeg
ivota.
Prema Deonnu djelimo ih na temelju prikaza na:
1.) Mitoloke prikaze,
2.) Kultni motivi (rtve, rtvenik, oltari)
3.) Scene iz svakodnevnog ivota (iz amfiteatra, lova, ribolova, erotske scene)
4.) Mitoloki motivi prikazani religioznim i svjetovnim temama

5.) Groteske i karikature (najee se radi o crncima i pigmejcima)

6.) Sadraji iz knjievnosti, rijetkost
7.) povijesni motivi, rijetkost
8.) ivotinje
9.) ivotinje koje obavljaju ljudske poslove
10.) Vegetabilni motivi
11.) Razni predmeti, Nebeska tijela, Geometrijski ornamenti
Kri i drugi kranski motivi javljaju se od kraja 3. st., ali neki od simbola
pripadaju rimskom poganskom repertoaru, npr golubica s maslinovom granicom
ili pastir s ovcom. Na podruju Italije se pojavljuje gospodarska kriza krajem 2. st.,
to je utjecalo na sjeveroitalske radionice. Opada kvaliteta radionice izvozi se
manje, a istodobno raste i broj velikih radionica u raznim provincijama kao to je
Panonija, Cipar i Grka, dok u 4. st. trite osvajaju sjevernoafrike radionice.
O Lucernama su pisali

Staklo:
Staklo je umjetna tvorevina, radi se od smjese Kvarcnog pjesaka, Soda i Vapno.
Staklo se proizvodi slobodnim puhanjem, puhanjem u kalupe ili preanjem.
Dodavanjem metalnih oksida staklo se moe i obojati (3. I 4. St. Koriste se oksidi
kobalta-plavo, eljeza-crveno, bakra-zeleno).
Proizvodnja stakla poinje sa Keltima (narukvice od kobaltno plavog staklakeltsko latensko razdoblje) u 2.st.pr.Kr. Tehnike proizvodnje rimskog stakla dolaze
sa bliskog istoka, sa podruja Sirije, Palestine, Egipta, i onda se iri na podruje
Italije u 1. I 2. St. U 3. St. Postoje radionice i u Galiji i u Panoniji. Na naim
podrujima moemo na veinom staklo talijanskih radionica koji su uvezeni
preko Akvileje, no na podruju Zadra je specifina situacija jer moemo na staklo
i Talijanskih i blisko istonih i galskih i panonskih radionica. Takvo bogatstvo
materijala je iznimno rijetko.

Prema nekim autorima centri proizvodnje su se nalazili i na naim podrujima u

Saloni, i moda Zadru (nemoe se rei sa sigurnou, ali zbog velike koliine
unikatnih primjeraka-preko 50, i prisutnosti stakla sa igom radionica koje se
nalaze iskljuivo na podruju zadra, mnogi smatraju da se u Zadru i li okoliciAenona, mogla nalziti radionica).
Oblici staklenih predmeta su balzamari, vrevi, boce s dugim vratom, zvonolike
boce, manje posude (koritene u kozmetici i farmaciji), boce s dugim vratom da se
sprijei hlapljenje, boce s kapaljkama (sluila za doziranje manje koliine
tekuine), staklene urne, u antici su rijetki nalazi staklenih prozora, kapaljka, jako
male boice koritene za parfeme, otrov, a moda kao amuleti- neki kao privjesci,
boce rijetkih oblika- boca u obliku ribe (izraena kalupom)- istoni mediteran,
zdjele millefiori , boce u obliku datulje, ljudske glave, eera -moda kultne
svrhe.
Od staklenih predmeta moemo nai i tkz. Fondo d oro, to jest predmete od stakla
koji imaju dvije stjenke na dnu i izmeu stjenki s eradi dekoracije stavlja zlatni
listii koji se onda pomou topline ljepe na stjenku. Postupak izrade potjee iz
helenistikog Egipta, a trajao je neprekidno do 3.st. Ipak, helenistika pozlaena
stakla nisu istovremena onima koja su se izraivala u Rimu i zapadnim
provincijama u 3.st. i 4.st. Uobiajeno miljenje je da je Rim bio najvee, ako ne i
jedino mjesto izrade tih predmeta. Osim u Rimu pozlaena stakla pronaena su u
malome broju i u Austriji, Bugarskoj, Francuskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj.
Pozlaena staklena dna s prizorima u pravilu se, premda ne bezizmno, pronalaze u
grobnom okruenju.
Veinom su to vjerojatno bile posude iz kojih se pilo u svearskim prigodama, ako
ve ne svakodnevno. Nakon sluajnog ili namjernog ritualnog lomljenja, njihova
su se dna prilagala u grobove li ih obiljeavala izvana. Ti listii najee prikazuju
neke motive ili ljudske likove. Fondo d oro se poinje javljati tek u 3. st. i esto se
nalaze prikazi sa motivima kranskog karaktera ( Cambi pie o nalazima fonda d
ora iz Solina s prikazima Mojsija i Jone). Najpoznatiji primjer fonda d ora s naih
prostora potjee iz trbinaca kod akova, prvo pozlaeno staklo na trbincama je
pronaeno 1965.g., prikazuje mukarca i enu, te se datira u 3. Ili 4. St. Drugi
primjerak je naen 35 god. kasnije, takoer prikazuje brani par i datira u 4. I 5. St.

O staklu su pisali: Ivo Fadi, Berislav

Geme:
Geme su umeci od poludragog ili dragog kamenja, vrlo esto ukraeni urezivanjem
(intaglio). Kameje su umeci (od poludragog ili dragog kamenja) koji su reljefno
ukraeni(cameo). Rije je najee o minijaturnim dimanzijama u prosjeku 1,5 x
2cm.
Geme i kameje sluile su kao ukrasno ili peetno prstenje ili kao elementi i
privjesci ogrlica. Ikonografski su vrlo raznovrsne i bogate, a izrauju se
kontiunirano dugi niz stoljea. Od prikaza mogu se javiti likovi boanstava,
mitoloke figure, portreti careva, drugi portreti, gladijatori, ratnici, dvoboji, erotski
prikazi, ivotinje itd. Geme nisu samo koritene kao nakit ve i kao peatnjaci za
obiljeavanje dokumenata. Najvei broj gema otkriven je u Saloni (nekoliko tisua
primjeraka).
Antiki izvori: Plinije Stariji, Marcijal, Kvintilijan, Ciceron.
Suvremeni autori: Bruna Nardeli, Ilki, Cambi, katalog don Frane Bulia

Nakit:
Nakit od stakla nije ba raznovrsno, najvie ima staklenih perli, staklenih ukosnica
i prstenja. Narukvice od stakla i gagata jako su rasprostranjene. Za tipologiju
kasnorimskih narukvica vana su dva rada. Prvi je objavljen 1988. (Spaer 1988) i u
njemu je tipologija narukvica nainjenu na temelju nalaza s Bliskoga istoka. Druga
tipologija izraena je prema narukvicama iz Belgije i objavljena je 2004. (Cosyns
2004). Razlika je izmeu tih dviju tipologija u tome to se prva temelji na
ukraavanju, a druga na presjeku narukvica i tehnologiji izrade, dok se ukrasi
koriste za odreivanje podtipova.
I dalje ostaju potekoe vezane za precizno datiranje narukvica i rasprostiranje
pojedinih tipova na iremu europskom prostoru. Oito je da postoje velike
regionalne razlike. Nije jasno ni gdje su se proizvodile narukvice, pa se
pretpostavlja da su postojali putujui staklari barem na uemu podruju u Belgiji.

U prvome stoljeu po. Kr. rimsko se staklo u Panoniji, kao i u istonoalpskome

podruju, nabavljalo uglavnom iz Akvileje, a od drugoga se stoljea predmeti
vezani za svakodnevnu upotrebu izrauju djelomino i u lokalnim radionicama.
Takve lokalne radionice poznate su u Noriku (Celeia) i u Panoniji (Poetovio).