Atif Purivatra - Zivot I Djelo

Fadil ADEMOVI
VRIJEME USPRAVLJANJA
BO[NJAKA
Atif Purivatra - ìvot i djelo
Sarajevo, 2002.
Redakcioni odbor
Fadil Ademovi}, Sabira Hadòvi} (predsjednik), Safet Halilovi},
Avdo Sofradìja, Arif Tanovi}, Arif Zuli} i Jusuf @iga
VRIJEME nacionalnog uspravljanja Bo{njaka, u dugom historijskom

razdoblju, obiljeeno je, uz ostalo, i pojavom mnogih istaknutih li~nosti
zaslunih po vlastitom doprinosu razli~itim podru~jima ljudskog
stvrala{tva u slubi i za dobro, kako bo{nja~kog naroda, tako i cijele Bosne
i Hercegovine, time i za dobro svih naroda i gra|ana zajedni~ke domovine.
êsto djeluju}i u veoma nepovoljnim dru{tvenim uvjetima, podnose}i
rtve i po cijenu velikih odricanja, uz to izloeni najraznorodnijim
pritiscima, oni su ustrajno i kontinuirano utkivali svoj osobni prilog ne
samo nacionalnoj samobitnosti Muslimana kao Bo{njaka nego i ukupnom
razvitku i progresu na{e sredine. Svakom od njih ponaosob mogla bi se i
trebala posvetiti monografska studija ili sli~na knjiga kao {to je ova o
Atifu Purivatri.
Redakcioni odbor, koji je formirao VKBI, izraava jedinstveno
uvjerenje da su neophodna smi{ljena i organizovana nastojanja kojim bi
se sa~uvale sve vrijednosti potvr|ene u dru{tveno-historijskim prilikama
i u vremenu njihova bitisanja i zna~enja u bo{nja~kom narodu. Na{a
kulturna i naj{ira javnost treba biti potpunije upoznata sa svim onim
li~nostima i njihovim vremenom osvjedo~enim dostignu}ima koje je
nuno otrgnuti od zaborava i sa~uvati za budu}a pokoljenja.
U tom smislu Redakcioni odbor dijeli uvjerenje da ovo djelo, koje je
sa~inio dr. Fadil Ademovi}, treba da bude tek prvo u novoj ediciji
posve}enoj znamenitim li~nostima, njihovom ivotu i djelu. Znamo da
to ne}e biti lahko i jednostavno. To predstavlja poduhvat koji moe biti
postepeno realizovan na dugoro~noj osnovi i uz sjedinjene napore svih
bo{nja~kih dru{tveno-kulturnih institucija.
Vrijeme uspravljanja Bo{njaka
U sklopu takve orijentacije valja posmatrati i ovu knjigu posve}enu

ivotu i djelu Atifa Purivatre. Rije~ je o li~nosti koja je - po na{em
dubokom uvjerenju - ostavila snaan trag u na~noistraiva~koj djelatnosti
i u dru{tvenom angaovanju u Bosni i Hercegovini, napose u radu VKBIja. Od osnivanja Vije}a on je najprije bio generalni sekretar, a potom kroz
dugi niz godina i predsjednik. Njemu i njegovu djelu je poklonjena ova
knjiga.Oduuju}i svoj dug prema Atifu Purivatri putem ove monografije,
Vije}e u svojstvu izdava~a, zajedno sa Redakcionim odborom, stavlja ovo
djelo na uvid i ocjenu na{e naj{ire javnosti i ukupnog bosanskohercegova~kog ~itateljstva. Pri tome oni izraavaju nadu i uvjerenje da
je to, u isto vrijeme, nagovje{taj narednih novih naslova u nizu srodnih
koje }e biti posve}ene bo{nja~kim pregaocima u okviru edicije
Vrijeme uspravljanja Bo{njaka.
Redakcioni odbor
Iskaz o namjerama
RIJE^ NA POÊTKU
Najprije o povodu.
Na poetku istraivakog rada, jo prije koncipiranja djela, morao sam
se odrediti naspram formalnoga i stvarnog povoda za objavljivanje knjige.
U sutini toga povoda i njegovog odreenja nalazi se odgonetka osnovnog
pristupa ukupnom poslu, a nije bez uticaja ni na cjelinu tematske strukture
i usmjerenosti glavnine sadraja koji se nude itaocima.
U traganju za odgovorom na to pitanje krenuo sam od poznate injenice
prema kojoj je ovjek, openito, pregradio vrijeme da bi olakao svoj
hod kroz ivot. Uinio je to da bi mogao obiljeiti i pamtiti prolost. U
neprekidnom ljudskom trajanju on tim pregraivanjem vremenski
odreuje datume i dogaaje, te svoju i ulogu linosti u njima. Tako nalazi
vlastito mjesto u nezaustavljivom kretanju ljudskog drutva. U taj
beskrajni vremenski lanac zbivanja i ovjekovog trajanja uvrtene su i
naznaene, skoro svakodnevno, raznovrsne godinjice. Meu mnogima
je i ova to se navrava 11. septembra 2002. - prva godinjica od smrti
Atifa Purivatre.
Svaku od njih, openito, nerazdvojno i u stopu, takorei, prate
evokacije i prisjeanja. U njihovim okvirima su i preispitivanja preenog
puta i proteklog vremena. S tim u vezi je bilansiranje i svoenje
svakovrsnih rauna - linih, kolektivnih, historijskih. Te godinjice su u
konkretnom sluaju i potreba da se, u odsjaju plemenitog lika i ukupne
Atifove linosti, sagleda ovovremena aktuelnost ne samo njegova djela
ve i svega to je pregalaki radio, ime se predano bavio, kako je
postupao na poslu, ljudski s ljudima i prema ljudima. One ukazuju i na
neophodnost da se u tim prilikama osvrnemo na prolost, skoranju i onu
dublju, na smisao njegovih poruka iskazanih o toj prolosti, ali i njihov
eho u sadanjosti. Ne, dakako, iz samozadovoljstva, nego iz prijeke nude
%
da budemo u prisnom saveznitvu sa budunou. Onom neposredno

predstojeom, ali i dalekom, u daljoj perspektivi. Tako bismo, saobrazno
Atifovom uinku, vidjeli i odmjeravali ta smo uinili i gdje smo danas.
Da li smo kao intelektualci oduili svoj dug prema zemlji i narodu i koliko
smo spremni za vrijeme to je pred nama?
Svaka od tih godinjica, isto tako, nosi svoj snaan peat, a vrijeme
naknadno odreuje mjeru njegove vrijednosti. Tu vrijednost i tu mjeru,
u Atifovom primjeru, vrijeme kao najmeritorniji sudija, evo, definira i u
ovom momentu - izdanjem knjige Vrijeme uspravljanja Bonjaka - ivot
i djelo Atifa Purivatre.
U povodu i osnovi njene pojave zbog toga ne moe biti ni smrt, makar
i kao naa stvarna sudbina, pa ni njena godinjica. Ako bi te odrednice
bile u temelju ovog izdavakog poduhvata, onda bi - saglasno takvom
povodu - posthumna knjiga posveena Atifu Purivatri robovala
nekrolatriji, a prilozi u njoj prigodniarstvu. Listajui njene stranice,
italac se moe uvjeriti da ukorieni sadraji ni u kom sluaju ne znae
posmrtno slovo jednom ovjeku kao to je Atif Purivatra, a pogotovo
njegovom trajuem djelu. Oni nadrastaju i smrt i prvu njenu godinjicu.
Prevazilaze one granice to su njima odreene. Otimaju se od tih
odrednica i streme ka sutinski posve drugaijim konotacijama. ive svoje
ustrajavanje gotovo samostalno i nepobitno kao historijske injenice.
Knjiga je, uistinu, rije o ovjeku i njegovu djelu u ivotu i vremenu.
Radi svega toga njeno izdanje, prije svega i iznad svega, predstavlja
podmirivanje naeg duga prema ovom osebujnom stvaraocu i njegovom
ivotnom djelu. Bitne odrednice Atifova habitusa utvrene su njegovim
pregalatvom na povijesnim koordinatama povratka identiteta bosanskohercegovake dravnosti i nacionalne afirmacije Muslimana (Bonjaka).
Te vrijednosti su i danas od viestruke naune i teorijsko-praktine
vanosti. One su primjerene savremenim uvjetima drutvenog bitisanja.
Na taj nain je dug prema Atifu, u isto vrijeme, i dug prema historiji
bonjakog naroda te borbi za dravnu samostalnost i multietniki
demokratski razvoj Bosne i Hercegovine. Ta dva duga Atifovih
savremenika, na linom fonu i u globalnom smislu, istovjetna su i
podudarna. S tim u neposrednoj saglasnosti su i upotrebne vrijednosti
knjige. One seu i prema akademskoj i prema najiroj javnoj drutvenokulturnoj potrebi. Njena namjena je podjednako relevantna za naune
istraivae. Pogotovo to je na njenim stranicama sakupljena i obraena
historijski i znanstveno upotrebljiva graa sa precizno naznaenim
&
pouzdanim izvorima. Ona moe inspirativno da podstie posebno mlae

istraivae, ljude koji su dobrano zainteresovani za izuavanje prolosti
svoje zemlje i njenih naroda. Utoliko prije i tim vie kada se prihvate
temeljitijeg prouavanja opsene dokumentarne i druge grae koja je
ostala iza ovoga bosanskohercegovakog intelektualnog pregaoca. Isto
tako, moe se oekivati da ovo djelo postane korisno tivo i za sve ili
pretenu veinu bonjakih intelektualaca, a kao poduka i pouka moe
sluiti i za mlae generacije. I najira javnost e se u njegovim sadrajima
suoiti sa kvalifikovanim tumaenjem bonjakog nacionalnog identiteta
i bosanskog patriotizma.
U tom sluaju e, istovremeno, biti potvrena oekivanja i autora i
izdavaa da je ovo prva, ali ne i posljednja knjiga na tragu Atifovih
naunih preokupacija i istraivake prakse. Pod uvjetom da se na toj
osnovi zainteresuju mlai istraivai, ona ne iskljuuje, nego podrazumijeva jo i druge naslove posveene Bosni i Bonjacima, kako u
prolosti, tako i u sadanjosti. Ta djela e, nije nerealno, zasigurno biti
nainjena serioznije, sa irim i dubljim pristupom. Mene kao prvog autora
prve takve knjige neizmjerno raduje i sama pomisao i nagovjetaj takve
zainteresovanosti i aktivistikog nezaborava i odnosa. Tim vie ukoliko
buduim istraivaima i stvaraocima ona bude od pomoi u tome
njihovom plemenitom naporu i nastojanju. Pogotovo ako im pomogne
kao jedno od izvorita ili kao eventualni putokaz ka drugim, potpunijim
i jo nedosegnutim historijskim saznanjima.
Utoliko prije to ovo djelo, osim na mojim istraivanjima, poiva i na
radovima o Atifu Purivatri iz pera istaknutih novinara, publicista,
naunika, kulturnih i javnih radnika, intelektualnih stvaralaca. Uz svaki
od tih radova, pored imena autora, naznaeni su pouzdani izvori, dio
historiografske literature, nazivi listova i asopisa, te datumi njihova
objavljivanja. Bez tih priloga u ovoj knjizi se ne bi mogla sadrajno
osvijetliti neka bitna saznanja o Atifu i njegovu djelu, niti bi se djelo
moglo nainiti u ovom obliku. Otuda i autor i itaoci duguju trajnu
zahvalnost njihovim piscima, znanstvenim i javnim poslenicima.
Moda i zbog toga ovo djelo po osnovnoj koncepciji, tematskoj
strukturi, sadrajnoj svrstanosti, karakteru, pa i bogatstvu, predstavlja
relativno rijetku pojavu u savremenoj izdavakoj produkciji Bosne i
Hercegovine. Kod nas nisu esta i uobiajena izdanja sa ovakvom
namjenom. Pogotovo sa stanovitim sadrajnim specifinostima i nekim
bitnim obiljejima koja ona nose. Najvei broj od onih naslova to su u
'
javnom opticaju ostao je na nivou i u okvirima sabranih ili izabranih

radova linosti kojima su posveeni. Pojedina izdanja su nastala u slinim
prilikama i posthumnim povodima. Ona donose, uglavnom, komemorativne priloge, esto autorski dobrano izbruene, a potiu od sudionika
okrenutih prema onima kojih vie nema meu ivima. Javnost je, takoer,
suoena i s drugim publikacijama koje su posveene jubilarnim
godinjicama ivih velikana naune misli i drutvene prakse u naoj
sredini.
Za razliku od takvih naslova, posve je drugaiji pristup ovoj knjizi od
poetka do kraja. Ona je nainjena u uvjerenju da se, po karakteru
obraenih i uvrtenih priloga, a posebno po poimanju povoda za njenu
pripremu, znatno razlikuje od slinih tvorevina objavljenih u minulim
godinama na istoj ili priblino istovjetnoj osnovi u nas.
Polazei od tih postulata, trudio sam se da nainim takvu knjigu koja
e po nekim sutinskim svojstvima predstavljati i svojevrsnu hroniku
drutvenih zbivanja krajem 60-tih i u toku 70-tih godina XX stoljea. Ta
hronika je u neposrednom odnosu sa Atifovim osnovnim i ivotnim
opredjeljenjem. Povijesno izvorite toga opredjeljenja je u povratku i
ouvanju identiteta dravnosti Bosne i Hercegovine, te naunoistraivaka
djelatnost Atifa Purivatre u historijskim procesima ostvarivanja
nacionalnih atributa Muslimana (Bonjaka) u spomenutom periodu.
Podastirui pred itaocima njegova intelektualna pregnua, ali i line
nevolje, ova knjiga je po neemu nesvakidanja za ovdanje prilike.
Neobina je ne samo prema broju, usmjerenosti i karakteru uvrtenih
priloga nego i po onome to dodatno odailje od sebe i to je jedna od
njenih specifinosti. Ona, naime, pokuava da rasvjetljava ukupna
politika, duhovno-kulturna i druga obiljeja ivota na junoslavenskom
prostoru u toku XX stoljea koje je bilo teko i neizvjesno u pogledu
opstanka Bonjaka. Takva njena obiljeja, zacijelo, ne iskljuuju ve
pretpostavljaju i mogunost onih odlika koje ovu knjigu i u optici najireg
itateljstva, dobrim dijelom, mogu prikazati kao historijsko-dokumentarnu monografiju. Imajui i to u vidu, stvarao sam ovu knjigu sa eljom da
ona pobudi najire mogue interesovanje u domaoj javnosti.
Takvo uvjerenje dijeli i Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca kao
izdava.
Za sve one to su zainteresovani za ovakvo tivo, ponaosob i zajedno,
ali i za mnoge izvan tih populacija, na stranicama to slijede, sami za
sebe, predoeni su podsticajni sadraji. Oni nisu nainjeni i uvrteni ni

zbog smrti ni zbog njene godinjice. Kao proizvod ivota na bosanskohercegovakom podneblju knjiga upuuje na trajne odrednice Atifovog
djela koje traje i u vremenu o kojem i sami svjedoimo. To djelo je, bez
ikakve sumnje, poloilo najvaniji ispit u vremenu u kojem je nastajalo i
pred vremenom u kojem danas egzistiramo. Opstalo je, prvenstveno,
blagodarei Atifovom ivotu ispunjenom dosljednou na onim ivotnim
orijentirima koji iskazuju njegovo ve spomenuto glavno usmjerenje.
Smrt je mogla da prekrati, u fizikom smislu, njegovo uspravno dranje
i koraanje, ali nije mogla da nam uskrati angaovanu, razboritu i aktuelnu
- pisanu i govornu - rije naunika, dobroga, dragog i savremenog ovjeka,
drutveno-kulturnog i intelektualnog poslenika. I u ovoj knjizi te poruke
uputila nam je linost koja je ivjela po rijetkom moralnom principu:
nije gotovo nita traila a davala je cijelog sebe. Svu svoju ljudsku energiju
Atif je stavio u slubu jednome jedinom cilju: za dobro svoje zemlje
Bosne i Hercegovine, svoga bonjakog, ali i svih drugih naroda i graana
koji ive u zajednikoj domovini.
Na toj liniji knjiga govori i o moralnim principima po kojima je on
djelovao i kao univerzitetski profesor i kao nauni radnik. inio je sve
da jednom bude bolje ljudima i njihovim vrijednostima to su u njima
samima. Njegov ivot u naoj svijesti, napose u svijesti ljudi koji su ga
poblie poznavali, ocrtava lik nesebinog trudbenika, ustrajnoga i
neumornog radnika, neprestano osoavanog plemenitim unutranjim
podsticajima. On nikada nije bio kabinetski, da ne kaemo utogljeni
inovnik koji stoji postrani od borbe za tokove uzdizanja ljudske
svakodnevnice. On je uestvovao u tom ivotu intenzivno i bez ostatka.
Nalazio se na svakome onom mjestu gdje su zahtijevani samoprijegor,
konstruktivna akcija i konkretno djelo.
Ba tim djelom je, evo, nadrastao i smrt i njenu godinjicu produavajui svoje trajanje s nama, opstojanje i ivo prisustvo meu nama.
Odgovarajui sadraji situiraju ga kao jednog od utemeljivaa Vijea
Kongresa bonjakih intelektualaca. Najprije kao njegovoga generalnog
sekretara, a zatim tokom vie godina i kao predsjednika. Ne samo na tim
funkcijama ve i dugo prije toga bio je svjedokom osporavanja Muslimana
(Bonjaka) u nacionalnom smislu. Odupirao se marginalizaciji koju su
prema Bonjacima kao Muslimanima na ovim prostorima provodili
velikosrpski i velikohrvatski nacionalovinisti, s njima i protagonisti ideja
velikodravlja na raun Bosne i Hercegovine. Morao je pri tome
odupiranju biti jai i od vlastitih linih bolova. Ti bolovi su, u atmosferi

dramatinih previranja u drutvu, usko povezani sa mukotrpnim sticanjem

i razvojem afirmacije muslimanskoga (bonjakog) nacionalnog bia. Bio
bi, zacijelo, poteen od mnogih trauma da nije ivio stvaralaki i
riskantno. Znao je da bez riskiranja i rizika nema dostojanstvenoga i
hrabrog stvaranja. Kao to ni stvaranja, kako je davno reeno, ne moe
biti bez riskantnog ivljenja.
U svjetlosti njegove prirode i karaktera Atif se u knjizi posmatra i na
drugim drutvenim podrujima njegova angaovanja i samopotvrivanja.
Osim u naunoistraivakoj praksi i spisateljskom radu, on je ovdje
predstavljen i u politikim polemikama koje je vodio za ivota. Zasebno
poglavlje prikazuje ga i kao jednog od vodeih promotora muslimanskoga
nacionalnog imena. U ukupnosti tematske strukture predstavljen je njegov
doprinos na polju pedagokog rada te u irokim prostorima drutvenokulturnog ivota Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Djelo Atifa Purivatre
se ne moe razdvojiti od njega kao od batinika multietnike, demokratske
budunosti Bosne i Hercegovine. Svi ovi i drugi sadraji bili bi nepotpuni
bez njegove uloge spiritus movensa Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca. Nita manje nisu znaajna, u tome svojstvu, njegova
shvatanja savremene uloge bonjakih intelektualaca. Obraene su i
njegove druge aktivnosti (popisi stanovnitva 1971. i 1991. godine), a
zanimljiva su i njegova odluna suprotstavljanja zlu i zloinu, te svesrdno
angaovanje na meunarodnom planu.
Ako prelistate ovu knjigu, neete odoljeti izazovu da je proitate.
Dr. Fadil ADEMOVI
Umjesto predgovora
U OKRILJU PREPORODNIH PREGNU]A

Atif Purivatra je bio ovjek za koga se kae da je ljudina. Ljudina u
svakom pogledu. Bez njega nita vie meu nama nee biti opet isto kao
to je bilo s njim.
Atif Purivatra je stupio u javni ivot u drugoj polovini ezdesetih
godina minulog stoljea, upravo u vrijeme poetka drugoga bonjakog
kulturnog i nacionalnog preporoda kojem je dao ogroman osobni
doprinos, kao lan Komisije za meunacionalne odnose pri CKSKBiH i
CKSK Jugoslavije 1967.-1972. godine. Kljuni dogaaj u tom periodu
bio je popis stanovnitva u proljee 1971. U njegovim naelnim ili
teorijskim i operativnim pripremama centralno mjesto zauzimalo je
pitanje nacionalne identifikacije Bonjaka, odnosno Muslimana kao
statistike kategorije. Osnovne politike dileme u tom pogledu razrijeene
su na XVII sjednici CKSKBiH, u februaru 1968. godine, u ijim se
zakljucima izriito kae da historija i dananja socijalistika praksa
potvruju da su Muslimani poseban narod. Ovom odlukom ozakonjena
je politika samobitnost i ravnopravnost Bonjaka, pod tada legitimnim
muslimanskim imenom. Tu ravnopravnost je trebalo potvrditi na
predstojeem popisu stanovnitva. Ovakav nacionalno-politiki kurs u
pogledu Muslimana (Bonjaka) naiao je na brojne otpore, nerazumijevanja i strahove, ak i meu samim Bonjacima. Atif Purivatra se hrabro
upustio u borbi za prevladavanje tih otpora i frustracija, ne samo u Bosni
i Hercegovini nego na nivou cijele drave, tj. Jugoslavije. On je sa pozicije
lana republike i savezne komisije za meunacionalne odnose razvio
veliku mobilizatorsku politiku i didaktiku aktivnost. Meu ostalim, tada
je skupa sa rahmetli Kasimom Suljeviem napisao i objavio posebnu
propagandnu brouru namijenjenu Bonjacima (Muslimanima), ali i
drugima, kao uputstvo za popis. Kao to je poznato na popisu se vie od
!
1.700.000 Bonjaka izjasnilo u skladu sa popisnom kategorijom kao

Muslimani, to je inilo 8,4% ukupnog stanovnitva Jugoslavije, i
predstavljao njenu treu naciju po brojnosti. To je, meu ostalim,
postignuto dokazanom upornou, odlunou i samoprijegorom Atifa
Purivatre, koji se u svom radu na bonjakoj nacionalnoj afirmaciji nije
osvrtao na brojne prijetnje i provokacije kojima je tada, a i kasnije, bio
izloen.
Bez obzira na rezultate popisa, mnogi su priznavanje Bonjaka
(Muslimana) kao naroda smatrali tek jednim trenutnim i u datim
okolnostima politiki oportunim rjeenjem. Bonjaci su priznati u
politikoj ravni, ali im je istovremeno poricana svaka druga samoidentifikacija, kao povijesna i kulturna sadrina njihovog etniciteta i nacionaliteta.
Krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih intenzivirana su razmiljanja
o povijesnoj sudbini i karakteru bonjakog bia. Tokom tih godina sve
vei broj bonjakih intelektualaca, bez obzira na sva politika
ogranienja, glasno razmilja i pie o povijesnoj sudbini svoga naroda, u
nastojanjima da sebi i drugima objasni ko su i ta su Muslimani, odnosno
Bonjaci.
Uz sav svoj veliki praktino-politiki angaman, Atif Purivatra nije
nimalo zaostajao za ovim bonjakim preporodnim pregnuima. To su
upravo godine njegovoga najplodnijeg naunog rada i stvaralatva.
On je krajem 1968. godine objavio Nacrt za bibliografiju o osnovama
i tendencijama narodnosne identifikacije Muslimana, koju je obradio
skupa sa Muhamedom Hadijahiem. Ova bibliografija je ve u vrijeme
kada se pojavila ukazala na obimnost i zamanost posla koji moraju
obaviti istraivai historije, etnologije, knjievnosti i demografije
Bonjaka. Tadanja je historijska kritika ocijenila da se iz ove bibliografije
zapaa da tokom ezdesetih godina raste broj radova posveenih
nacionalnosti Bonjaka. To je bilo vrijeme razvijanja uslova da se obradi
nacionalnog fenomena Muslimana, kako se tada govorilo, pristupi
historijski objektivno i nauno. Uz veliku istraivaku upornost, hrabrost
i znanje, poelo je postepeno skidanje svih ideolokih naslaga,
tendencioznih iskrivljavanja, neistina i poluistina koje su se nagomilale
u dotadanjim radovima o nacionalnosti i historiji Bonjaka. Atif Purivatra
se odmah ukljuio u taj proces svojom prvom knjigom Nacionalni i
politiki razvitak Muslimana, objavljenom 1969. godine. Autor je u ovoj
knjizi veoma akribino obradio tri kruga problema: 1) Muslimanska
(bonjaka) komponenta u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku; (2)
"
Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana i

(3) Politiki razvoj Muslimana u Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata.
On je u svim ovim analizama i razmatranjima doao i do danas veoma
aktuelnog, odnosno dalekosenog zakljuka da se nacija mora potivati
kao historijska kategorija koja, uz odsustvo ovinizma, zaista predstavlja
momenat emancipacije individualnosti jednog naroda, ali ne moe biti
cilj po sebi, smisao drutvenog kretanja ili kriterij progresa. On u tom
kontekstu posmatra i nacionalnu identifikciju Bonjaka kao sastavni dio
procesa njihove ljudske emancipacije, ravnopravno sa drugim narodima
Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Savremena kritika je ocijenila da se
ovom knjigom Atif Purivatra predstavio kao vrlo korektan i kolovan
historiar istraiva.
Ovu ocjenu Purivatra je u cijelosti potvrdio svojim temeljnim djelom,
monografijom Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom
ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, prvi put objavljenom 1974.
godine.
Ova je monografija u svakom pogledu monumentalno djelo i
predstavlja prvi i do danas neprevazieni cjelovit napor da se politiki
put JMO nauno rekonstruira na osnovu obimne i raznovrsne historijske
grae. To obilje nove i do tada nepoznate i nekoritene historijske grae
predstavlja prvu i osnovnu vrijednost Purivatrine studije. Istraivaki
napor Atifa Purivatre dobija posebno na znaaju kada se zna injenica
da je arhiva JMO izgubljena, te da je za rekonstruiranje njene historije
trebalo slijediti esto posredne izvore razliitog porijekla i znaaja, kritiki
ih cijeniti, a zatim sklopiti u mozaik jednog doba i njegovih ljudskih
sudbina i mentaliteta. Sve sloene istraivake i literarne probleme koje
je takva situacija nametala autor je uspio rijeiti, pa se slobodno moe
rei da njegova monografija u svakom pogledu predstavlja izuzetno
znaajnu studiju cijele novije bosanske, pa i ex-jugoslavenske historijske
nauke.
Atif Purivatra je bio izuzetno komunikativna linost sa velikim
osjeanjem mjere, pravde i pravinosti u meuljudskim odnosima. Ove
svoje osobine ugradio je u velike organizacione sposobnosti koje je
posjedavao. Te sposobnosti koje je iskalio na brojnim javnim funkcijama
i dunostima koje je tokom ivota obavljao do kraja je razvio i iskazao u
Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca koje je vodio proteklih osam
godina.
#
U godinama raspada komunistikog sistema i disolucije Jugoslavije

javlja se trei bonjaki nacionalni preporod, iji je cilj bio konano
osloboenje Bonjaka i njihovo kulturno-politiko institucionaliziranje.
To vrijeme Bonjaci su doekali kao vjerovatno jedini narod u Evropi
bez ikakvih vlastitih nacionalnih institucija, ako se izuzme Islamska
zajednica ije je djelovanje bilo ogranieno na isto vjersku sferu javnog
ivota. Tokom 1990. godine dolazi do obnove bonjakih institucija, prije
svega u oblasti politikoga i kulturnog ivota. Kada je poetkom oktobra
1990. godine obnovljen rad KDM Preporod, danas BZK Preporod, Atif
je bio meu njegovim obnoviteljima i najaktivnijim lanovima.
Agresija i rat protiv Bosne i Hercegovine i Bonjaka nametnuli su
potrebu objedinjavanja svih bonjakih intelektualnih potencijala, pa je
krajem decembra 1992. godine odran Kongres bosansko-muslimanskih
(bonjakih) intelektualaca, na kojem je konstituirano njegovo Vijee,
kao globalni bonjaki nacionalni projekt, na ijem je ostvarivanju Atif
Purivatra od poetka portvovano radio i kojem se u cijelosti posvetio, i
dao mu neizbrisiv peat. On je prvi generalni sekretar, a zatim kao njegov
predsjednik veoma razgranao djelatnost VKBI-ja. Zahvaljujui prije svega
njegovom pregalatvu i inicijativi te razvijenom osjeanju politikog
trenutka Bosne i Bonjaka, Vijee je razvilo vrlo sadrajnu aktivnost u
oblasti kulture, obrazovanja, politike i ekonomije na principima
demokratije, ljudskih sloboda i prava i politikog pluralizma. Na toj
osnovi je djelovala Tribina VKBI-ja koju je Purivatra pokrenuo,
organizirao i do smrti neumorno vodio. Prva tribina odrana je jo 4.
septembra, hladne i gladne 1993. na temu enevskih dokumenata i
njihovih implikacija, a posljednja, 405. po redu, kada se razgovaralo o
aktuelnom politikom trenutku BiH i njenim perspektivama. Za proteklih
osam godina Atif je kao njen agilni organizator i voditelj uspio dovesti
na tribinu kao predavae i sagovornike brojne nae i strane profesore
univerziteta, politiare od karijere, strane ambasadore i diplomate i
openito javne, naune i kulturne radnike, umjetnike i mnoge druge. Atif
Purivatra je istovremeno u okviru Vijea razvio snanu izdavaku
djelatnost. Do sada je objavljeno vie od 180 razliitih naslova u okviru
edicija Tribina, Arabeska, Posebna i Prigodna izdanja.
Gdje god je za ivota radio i djelovao, Atif je podsticao i pomagao
razvitak mladih i novih kadrova, prije svega u oblasti nauke. On je u tom
smislu kolske 1995/96. ustanovio u okviru Vijea Fond Muhsina Rizvia
za pomaganje i promociju studenata bosanskoga jezika i bonjake
$
knjievnosti i izgradnju naunog podmlatka u toj oblasti. Fond je do sada

dodijelio studentima ukupno 54 jednogodinje stipendije. Istovremeno,
osamnaest postdiplomaca dobilo je finansijsku pomo za izradu
magistarskih radova i doktorskih disertacija. Fond je prole godine
nagradio devet studenata za najbolje temate iz oblasti bosanskoga jezika
i knjievnosti, sa svih filozofskih fakulteta i pedagokih akademija u Bosni
i Hercegovini. Vijee je 2000. godine Purivatrinim zalaganjem izdalo
publikaciju Ko je ko u Bonjaka, ime je iniciran i pokrenut proces obnove
bosanskohercegovake leksikografije i enciklopedistike.
Atif je bio odmjeren i plemenit, a prije svega mudar ovjek koji je
osjeao i poznavao nau sredinu, posebno Sarajevo. Kao obdaren i mudar
ovjek, on je i po svom prirodnom istinktu, ali i po obrazovanju i
intelektualno-politikom iskustvu, znao da naa sredina teko prihvata,
ili bolje rei ne prihvata akademizam. On je odatle bio vrlo pragmatian
ovjek koji je uvijek djelovao sa saznanjem da je stvarni ivot za veinu
ljudi stalni kompromis izmeu idealnoga i moguega. Kao obrazovan
ovjek, Atif je razmiljao akademski, ali je djelovao i radio narodski.
Bio je pravi narodni ovjek, omiljen kod svih. Sticao se utisak da poznaje
cijelo Sarajevo. Bezbroj puta i na bezbroj naina nesebino je i
portvovano pomagao i obinom bosanskom puku, bez razlike na vjeru,
da rijei neku svoju trenutnu ili ivotnu sirotinjsku muku.
Negdje je nekad reeno da smrt ne trpi duge predgovore. Atif je otiao
naglo, bez ikakvog predgovora. Cijeloga ivota neumorno je radio i
neustraivo iao naprijed, a onome koji ide put se skrauje.
Svi koji su saraivali i druili se sa Atifom znaju da je bio jednostavan,
a prije svega dobar ovjek. Kao dobar ovjek mnogima je od nas nastojao
pomoi da postanemo bolji.
Hvala mu!
U Sarajevu 13. IX 2001.
Dr. Mustafa IMAMOVI
%
I.
NAU^NOISTRA@IVA^KA DJELATNOST
ATIFA PURIVATRE U HISTORIJSKIM PROCESIMA
AFIRMACIJE SAMOBITNOSTI MUSLIMANSKE
(BO[NJA^KE) NACIJE
Dr. Fadil ADEMOVI
NAU^NIK NA NIVOU SVOGA VREMENA

Atif Purivatra je stvorio jedinstven nauni opus. On se tim opusom
svrstao u povijest drutvene misli u Bosni i Hercegovini. U tom sklopu
je - kako je u nekrologu napisao dr. Safet Halilovi - njegov znanstveni i
aktivistiki doprinos u oblikovanju moderne nacionalne samosvijesti
Muslimana (Bonjaka). Ta svijest je duboko utemeljena u posebnostima
njihovih univerzalnih vrijednosti moderne civilizacije. A sve je to postigao
u iznimno tekim povijesnim okolnostima. Zato e njegov ovozemni trag
ostati neizbrisiv u pamenju i uticaju na generacije koje dolaze.
Bavio se izuavanjem teorije i prakse politikih partija i nacionalnim
pitanjem. Prije toga otpoeo je njegov ivotni put 1928. godine u Sarajevu
gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu te Pravni fakultet. Zvanje magistra
politikih nauka stekao je 1965., a doktora politikih nauka 1972. godine
na Fakultetu politikih nauka u Beogradu, pod mentorstvom prof. dr.
Dragoslava Jankovia. U komisiji za odbranu doktorske disertacije bili
su jo prof. dr. Najdan Pai i prof. dr. Miroslav orevi.
U periodu od 1945. do 1965. godine radio je u organima Dravne
uprave kao vii savjetnik drugoga platnog razreda - kako sam kae u svojoj
biografiji. Za docenta na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu izabran
je 1965. godine. Na predmetu Politike partije i organizacije utemeljio
je ovu naunu disciplinu na Sarajevskom univerzitetu i u Bosni i
Hercegovini. Tokom 1972. izabran je u zvanje vanrednoga, a 1976. u
zvanje redovnog profesora. Za dekana Fakulteta politikih nauka u
Sarajevu biran je 1977. i na toj funkciji je ostao do 1979. godine.
Poseban segment u opsenom naunom opusu prof. dr. Atifa Purivatre
odnosi se na politoloku analizu nacionalnog pitanja. Kao kritiki
istraiva i vrstan poznavalac politike historije i geneze nacionalnih
odnosa na balkanskom prostoru i ire, kako u periodu izmeu dva svjetska

rata, tako i nakon Drugoga svjetskog rata, snagom i umijeem istaknutoga,

bolje reeno vrhunskog eksperta, on je pokazao da muslimansko politiko
pitanje nije pitanje novog vremena. Njegovi mnogobrojni objavljeni
radovi su i na politikom polju djelovanja znaili prekretnicu u
nacionalnom priznanju Muslimana. Vrio je seriozno i marljivo
istraivanje velikog broja dokumenata, posebno onih kojima je KPJ - SKJ
formalno osiguravao jednakost naroda u Jugoslaviji. Pritom je doao do
zakljuka da nijedna strateka odluka od 1939. pa do sedamdesetih godina
XX stoljea nije mogla zaobii muslimansko pitanje. U tome okviru je,
izmeu ostalog, iznaen klju argumentacije za samobitnost Muslimana
u novijoj povijesti. Ovi njegovi radovi su zbog svoje aktuelnosti i naune
utemeljenosti izazvali ozbiljan interes brojnih aktera i dosta iroke
inozemne naune i politike javnosti. Zbog tolikog interesovanja izmeu
sedamdesetih i devedesetih godina prevoeni su na engleski, francuski,
njemaki, italijanski, arapski, ruski i jo neke jezike.
U naoj politikoj znanosti, ija je sredinja tema nacionalno pitanje i
nacionalni odnosi, posebna je zasluga prof. dr. Atifa Purivatre u nastojanju
da se znanstvenim metodama razlue pojmovi nacionalno i nacionalistiko. To i zbog toga to je u razdoblju izmeu 70-tih i 90-tih godina XX
stoljea razumijevanje i tumaenje nacionalnog pitanja i nacionalne
emancipacije bosanskih Muslimana oznaeno i tretirano kao nacionalizam.
Za knjigu Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) u
politikom ivotu Kraljevine SHS (tri izdanja) prof. Purivatra je 1974.
godine dobio nagradu Izdavakog preduzea Svjetlost u Sarajevu za
najbolje nauno djelo te bosanskohercegovaku nagradu za nauku Veselin
Maslea za 1976. godinu.
U toj knjizi prof. Purivatra, istraujui ulogu JMO-a i njene aktivnosti
kao glavnog faktora politikog organizovanja bosanskohercegovakih
Muslimana, dolazi do zakljuka da bez njenog izuavanja nije mogue
dati naunu analizu politikog ivota u Bosni i Hercegovini, pa i ire,
izmeu dva svjetska rata. JMO nastaje 1919. godine kao politika
organizacija ogromne veine Muslimana koji se grupiu i zbijaju pod
spoljnim pritiscima i u okolnostima praktine neravnopravnosti i
ugroenosti. Tako je JMO, zalaui se za autonomiju Bosne i Hercegovine, postala reprezent muslimanskog stanovnitva nasuprot dosta
intenzivnoj aktivnosti muslimanskih intelektualaca demokrata, nacionalno
opredijeljenih Srba, odnosno nasuprot aktivnosti prohrvatskih grupa u

bonjakom korpusu.
Prof. Purivatra je bio organizator i glavni autor priloga o Muslimanima
u Opoj enciklopediji Jugoslavije (drugo izdanje). To mu je posluilo
kao osnova za knjigu (u koautorstvu sa Muhamedom Hadijahiem) ABC
Muslimana 1990. godine.
Kao jedan od kljunih saradnika na Institutu za drutvena istraivanja
pri Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, on je bio nosilac vie naunih
projekata, od kojih je najznaajniji Nacionalnost Muslimana.
U koautorstvu sa dr. Mustafom Imamoviem i dr. Rusmirom
Mahmutehajiem, on je 1991. godine objavio knjigu Muslimani i
bonjatvo. Prije toga, takoer u koautorstvu sa drugim naunicima,
knjigu Rjeavanje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji.
U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu prof. Purivatra
objavljuje u asopisu Pravna misao (br.5-8/1992.) studiju Ekonomski
aspekt genocida nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u
Jugoslaviji (1918-1941). Potom je, u koautorstvu sa dr. Mustafom
Imamoviem i dr. Kemalom Hreljom, napisao i objavio knjigu Ekonomski
genocid nad bosanskim Muslimanima (Sarajevo, 1992). U tom djelu se
razmatraju smisao i sutina agrarne reforme u Jugoslaviji sa njenim
viestrukim tetnim posljedicama za Muslimane-Bonjake. S tim u vezi
ukazuje i na iri problem neravnopravnog poloaja Muslimana u
Kraljevini Jugoslaviji. Navedeni su, pritom, karakteristini primjeri
takvog stanja, zatim znaaj agrarnog pitanja za Muslimane, pripreme za
agrarnu reformu i nezakonito zaposjedanje kmetskih selita i begluka,
provoenje i rezultati te bitne antimuslimanske karakteristike agrarne
reforme. Piui o tome, na osnovu izvora razliite provenijencije, prof.
Purivatra je doao do egzaktnih pokazatelja po kojima je, na osnovu
dugoronoga plana ekonomskog upropaivanja Muslimana, jedan od
ciljeva agrarne reforme bilo ope unitavanje muslimanskoga nacionalnog
korpusa. Taj cilj je imao genocidni karakter. Sutina nije bila razotkrivena
u Bosni i Hercegovini tokom 50 godina. Stoga su istraivanja koja je
proveo prof. Purivatra, a koja su publicirana zajedno sa ispitivanjima koja
su vrili prof. Mustafa Imamovi i prof. Kemal Hrelja, prvi put u naoj
drutvenoj stvarnosti ukazala na dugorono nastojanje velikonacionalnih
srpskih koncepcija da razore ekonomski subjektivitet BonjakaMuslimana. Raunali su da e na taj nain osigurati njihovo ekonomsko
i politiko unitenje. Zbog toga je zakljuak koji izvode autori ovog
!
istraivanja ukazao da je rije o najteem obliku destrukcije koji je u

meunarodnome krivinom pravu poznat pod imenom genocid. Praktino
gledano, ovaj dugi proces razvlaivanja i unitavanja zemljinog posjeda
autentinih vlasnika zemlje i njihova pauperizacija predstavljaju uvod u
pokuaj usmjeren ka njihovom faktikom i fizikom istrebljenju u
Drugome svjetskom ratu, pa konano agresijom i genocidom poinjenim
od 1992. do 1995. godine.
Prof. Purivatra je sa svojim referatima i saopenjima uestvovao na
mnogim domaim i meunarodnim znanstvenim skupovima, seminarima
i okruglim stolovima te savjetovanjima na temu etnikih i drugih
politikolokih pitanja - u Velikoj Britaniji, Poljskoj, Sjedinjenim
Amerikim Dravama i jo nekim zemljama, te na skupovima odranim
u organizaciji Ujedinjenih nacija iz iste problematike.
U najiroj javnosti na prostorima bive SFRJ, kao i u bosanskohercegovakim medijima, on se u minulih tridesetak godina oglaavao
desecima svojih izjava, intervjua i razgovora. Tome valja dodati veliki
broj predavanja i drugih javnih istupanja kojima je obiljeio sve vanije
drutveno-povijesne situacije kroz koje su prolazili nae drutvo i
muslimanski narod. I u vrijeme agresije izvrene na suverenu i nezavisnu
dravu Bosnu i Hercegovinu on je sa svojom porodicom boravio u
opkoljenom Sarajevu, zajedno sa ostalim sugraanima i braniteljima
zemlje. Svojim boravkom u grotlu ratnog pakla i nesebinim angaovanjem on je sa drugim intelektualcima visoko uzdizao duhovnu vertikalu
odlunog otpora zlu, nasilju i destrukciji. Takvim svojim djelovanjem,
kao i ukupnim angaovanjem kroz vie minulih desetljea, pokazao je
kako se moe biti i ostati na nivou svoga vremena u svojstvu predanog
pregaoca, naunog radnika i istaknutoga patriote.
Svojim rezultatima u naunom radu i istraivakoj praksi te vlastitim
idejama nesebino je podstakao mnoge, naroito mlae, na istraivanje
politike historije, a naroito nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Rijetki su nauni radnici u zemlji i inozemstvu koji se bave bosanskohercegovakom historijom, posebno nacionalnim pitanjem, a da se ne
koriste naunim radovima dr. Purivatre. Po tome je on jedan od najee
citiranih autora sa bosanskohercegovakih i irih prostora.
"
Akademik Arif TANOVI
SVOJIM ISTRA@IVANJEM POPUNIO JE PRAZNINU

U NAU^NOJ LITERATURI
Sa zadovljstvom sam primio vijest da je knjiga Atifa Purivatre JMO u
politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca doivjela jo jedno
izdanje. To je, mislim, tree po redu. Mogao bih rei da se to i oekivalo,
jer se ve dugo osjeala potreba za tim djelom. To je posebno bilo vidno
u toku i poslije zavretka ovoga agresivnog rata, kada je osjetno porastao
interes za historiografsku i socioloku literaturu, naroito onu koja se
odnosi na Bosnu i bonjaki narod u sloenim povijesnim odnosima na
Balkanu.
Monografija profesora Purivatre tretira jedan veoma znaajan period
iz zajednike prolosti junoslavenskih naroda, vrijeme prve decenije
postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i u tom periodu formiranje
i djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije, tj. od 1919. do
1929. (estojanuarske diktature). Autor ali to nije obradio i drugi period do poetka Drugoga svjetskog rata, sloma Kraljevine Jugoslavije i
kraja JMO-a. Meutim, osnovna karakteristika, historijska uloga,
programska orijentacija i praktina borba iskazani su i u ovoj prvoj
polovini njenoga ivotnog puta. Autor je pregledno pokazao i analizirao
sve faze razvoja, bitne probleme, konfliktne situacije i brojne kontroverze,
saveznitva u dravotvornoj poziciji, koaliranje u opoziciji, razilaenje
tzv. lijeve i desne struje u stranci, tj. naprednjaka i konzervativaca i njihovo
ujedinjavanje kad su u pitanju bitni interesi bonjakog naroda.
Ovo se izdanje pojavljuje na 80. godinjicu od formiranja JMO-a, to
je upriliio Bosanski kulturni centar, na emu mu treba odati priznanje.
Knjiga se pojavila prije etvrt vijeka i nije nita izgubila, nego je moda
dobila na aktuelnosti i na vanosti. Vrijeme je potvrdilo potrebu
poznavanja drutvene historije i politikog organizovanja, jer neki
#
drutveni procesi djeluju i sada kao i prije osamdeset godina, razumije

se u drukijim okolnostima i sa drukijim odnosom snaga u zemlji i u
svijetu. Naime, odreene historijske silnice i drutveno-politiki trendovi
prepoznatljivi su u novovjekovnoj historiji ovih prostora, to je imperativ
istraivati, a emu je Purivatra dao svoj znaajan prilog.
Svoje istraivanje Atif Purivatra poeo je u vrijeme koje nije bilo
osobito naklonjeno pokretanju pitanja o nacionalnosti Muslimana.
Paradoksalno, otpor je dolazio od suprotstavljenih pozicija buroaske i
socijalistike ideologije, zapravo od nacionalistike interpretacije historije
i kvazimarksistike, kominternovske dogmatike u tretiranju nacionalnog
pitanja Muslimana. Buroaska, kako se nazivala graanska historiografija
na junoslavenskom prostoru, bitno je ideoloki obojena i opredijeljena
duhom nacionalizma i velikodravlja. Ona ne priznaje ni Bosnu ni
Muslimane kao nacionalni i politiki subjektivitet. Uza sve nijanse, Bosna
je tretirana kao srpska ili hrvatska, a Muslimani kao Srbi ili Hrvati.
Falsifikovanje historije ideoloki se opravdavalo zamagljivanjem i
zaobilaenjem injenica, impozicijom mitoloke svijesti nasuprot
istinskoj naunoj spoznaji, koja se uvijek marginalizira i u nacionalnom
duhu reintepretira. S druge strane, dogmatski staljinistiko-boljeviki
marksizam, pojednostavljeno i tvrdo, Muslimane vidi samo kao vjersku
skupinu, u najboljem sluaju kao etniku zajednicu, a nikako kao posebnu
naciju i, opet paradoksalno, svako insistiranje na nacionalnosti
Muslimana, mada im se porie nacionalnost, smatra se nacionalistikim,
dakle, sumnjivim i remetilakim poslom u srpsko-hrvatskim odnosima
u jugoslavenskoj dravi.
U takvoj duhovnoj atmosferi Purivatra se prihvata temeljnoga naunog
posla - istraivanja. Istini za volju, nije sam. I drugi na tome rade. On
objavljuje najprije knjigu o nacionalnome i politikom razvitku
Muslimana 1964. godine, da bi se zatim usredsredio na ovo glavno djelo,
koje e se pojaviti deset godina kasnije - JMO u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje e tri godine kasnije doivjeti
i drugo izdanje. Kao naunik on je procijenio da je formiranje JMO-a u
vremenu stvaranja drave Srba, Hrvata i Slovenaca od bitnog znaaja za
nacionalnu i politiku orijentaciju bosanskohercegovakih Muslimana i
muslimana uope u novoj dravi. Bilo je prolo tursko doba kao i
austrougarsko vrijeme. Nastale su prilike bez pokrovitelja. Muslimani
su preputeni sami sebi, bez zatite, nepriznati kao politiki i dravotvorni
faktor, a sumnjieni za grijehove turskih osvajaa i smetnju u nacionalnom

razgranienju susjeda.
Purivatra je veoma seriozno i, takorei, u svim detaljima istraio
drutvene prilike tzv. prevrata 1918. pa sve do estojanuarske diktature
1929. godine. Prve tri godine, od 1918. do 1921., po uvidima ovog
istraivaa, spadaju meu najtee u historiji junoslavenskih Muslimana.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ve u svom imenu nije priznavala
nacionalnost Makedonaca, Crnogoraca, Muslimana-Bonjaka i drugih
narodnosti (Albanaca, Maara itd.). Dinastija Karaorevia i velikosrpska buroaska elita ujedinjenje je shvatila i praktikovala kao
prisajedinjenje i podreenje svih drugih Srbiji, kao kasnije proglaenoj
Jugoslaviji. Muslimani su se nali izvan zakona i zatite drave, preputeni
teroru svake vrste, ubistvima, pljakama, silovanjima, pokrtavanju.
Atavistike mitske predrasude, osvete za Kosovo i za tursku vladavinu i
sve etiristoljetne grijehove iskaljivane su nad nedunim mirnim
komijama, prije svega, nad imunim vlasnicima zemlje i uglednicima u
narodu. Vlast je tolerisala nezakonito oduzimanje zemlje i slobodno
djelovanje hajduije, koje je poprimilo oblike pustoenja naselja i masakra
stanovnitva. Dovedena je u pitanje bioloka i duhovna egzistencija
cijelog naroda, naroito u pograninim krajevima istone Bosne i
Hercegovine i zapadne Krajine.
Purivatra je pokazao da je izvren ekonomski genocid nad Muslimanima. Putem tzv. agrarne reforme izveden je smiljeno i planski kao oblik
izvlaenja i pretvorbe vlasnitva u korist Srba, to Muslimane dovodi u
podreen poloaj. Osiromaeni ekonomski, nepriznati politiki i kulturno,
izloeni svirepom nasilju i beskrupuloznom poniavanju dovedeni su u
poloaj graana drugog reda, da ne bi bili politiki subjekt ni samostalni
drutveni faktor u konstituciji nove drave. U takvoj situaciji nesigurnosti
i neizvjesnosti nastaje spontano okupljanje i udruivanje MuslimanaBonjaka sa svrhom odbrane fizikog opstanka, kao i duhovnoga i
kulturnog identiteta. Nosioci tog organizovanja su intelektualci i vii
drutveni slojevi podrani od srednjih, bolje rei, i svih drutvenih slojeva.
Politiki cilj u poetku je samoodbrana egzistencije, vjere i asti, imetka,
obraza i obiaja i zatita od strane drave i zakona kao i svim drugim
graanima u dravi, koju su inae dobrom voljom prihvatili.
Od raznih udruenja, grupa i stranaka u februaru 1919. godine
formirana je jedinstvena stranka Jugoslavenska muslimanska organizacija,
koja e za sve vrijeme izmeu dva svjetska rata biti autentini i legitimni
%
zastupnik interesa muslimanskoga, tj. bonjakog naroda u Bosni i

Hercegovini, sa snanim uticajem meu Muslimanima na prostorima
cijele drave. No izvorno, JMO je regionalna bosanskohercegovaka
stranka i jedina te vrste u politikom ivotu tadanje Jugoslavije. Iako
po imenu jugoslavenska, ona e trajno ostati bonjaka i bosanska u
jugoslavenskim okvirima. U literaturi i politikim komentarima ovoj se
stranci prebacivalo da je puno lavirala, paktirala i bila kontradiktorna
u stavovima i politikoj orijentaciji. Meutim, nije to ba tako. U svojoj
programskoj orijentaciji i strategiji veine u stranci, glavni pravac
politikog djelovanja ostao je sutinski isti, a taktiki potezi bili su vezani
za odreeni odnos politikih snaga i shvatanja interesa bonjakog naroda
i Bosne. U stranci su, razumije se, postojale razne struje, razliite pozicije
koje su dovele do rascjepa na JMO i JMNO (Jugoslavenska muslimanska
narodna organizacija), kao i frakcijske nesuglasice sve do kraja. Purivatra
sve to detaljno opisuje i razlae pokazujui dominantnost osnovne matice
na elu sa nesumnjivim politikim liderom dr. Mehmedom Spahom. Ne
ulazei ovom prilikom u itav splet i koloplet politikih odnosa u tadanjoj
dravi, moe se rei da je JMO bila openarodna stranka bosanskohercegovakih Muslimana i da je bila izraz ivotnih interesa i oblik
politikog organizovanja kao i duhovnoga i kulturnog identiteta
bonjakog naroda. Nijedna druga ideoloka i politika platforma nije
mogla odigrati takvu ulogu. Sve druge stranke bile su nacionalne, a
socijaldemokratija slaba.
JMO je osnovana na konfesionalnoj osnovi, kao i sve stranke u to
vrijeme, jer je nacionalni i vjerski predznak bio neodvojiv. Konfesionalno
se organizujemo, stoji u programskim izjavama, jer narod nije svjestan
plemenskog imena (Srba, Hrvata i Slovenaca), ali smo ustupili mjesto
objema nacionalnim strujama i to simpatino pozdravljamo zbliavanje
prema jugoslavenstvu. Ovo je karakteristian programski i praktinopolitiki stav JMO-a. Jugoslavenstvo je dravna i nadnacionalna
orijentacija, oblik neutralisanja napetosti i zbliavanja plemena, tj. nacija
Srba, Hrvata i Slovenaca ostavljajui Muslimanima pravo da budu i tamo
i amo a prije svega svoji.
Time se ublaava i trend opredjeljivanja Muslimana kao Srba ili
Hrvata, to se tolerie ali bez pritiska, ostavljajui to obrazovanju,
kulturnom radu i budunosti. Nacionalizovanje Muslimana, istie se,
ne treba da bude stvar dnevne politike, a rad u tom pravcu treba da se
temelji na snoljivosti i obazrivosti, pomirljivosti i evoluciji, protiv
&
svake tjesnogrudnosti i strastvenosti, naroito protiv nasilnosti i u

narivanju kojega plemenskog imena. Tako JMO relativizira plemenskonacionalno opredjeljivanje, a sutinski afirmie posebnost narodnoga a
time i nacionalnog identiteta Muslimana-Bonjaka. Muslimanski narod
je dio jugoslavenskog troimenog naroda, ali poseban, kao to su i drugi
narodi, pa trae priznanja razlika i punu ravnopravnost sa drugima. ak
JMO insistira da se narodnost odlui od religije, to je sluaj i u
potpuno jedinstvenom narodu, a kamoli u narodu gdje je vie religija.
Na tom pitanju narodnosnoga i vjerskog karaktera stranke dolo je i do
spomenutog rascjepa stranke na JMO i JMNO. JMO ostaje bitno
graanska stranka, koja se bori za ljudska prava i graanske slobode, za
vjerski, kulturni i nacionalni identitet.
U programu i djelovanju JMO-a trajno su prisutna ivotna pitanja
bonjakog naroda, prije svega lina i imovinska sigurnost, nadoknada
tete od agrarne reforme i nezakonitog prisvajanja, zatita vakufske
imovine i vjerska i prosvjetna pitanja. Tako posmatrano, ona je vrlo
pragmatina stranka, naizgled bez dalekovide ideoloke i politike vizije.
Meutim, iz njene borbe za unutranje dravno ureenje zemlje u cjelini
vide se glavni principi u politikoj orijentaciji koji afirmiu bosanske
Muslimane kao zrelo profiliran politiki narod sa jasnim politikim
ciljevima. To je u prvom redu konstantni zahtjev za autonomiju Bosne i
Hercegovine u okviru zajednike drave. Dravotvornost je usmjerena
prema cjelovitosti historijskog prostora u kome su nastanjeni Muslimani
BiH i cjelovitosti zajednike drave Srba, Hrvata i Slovenaca.
Kompaktnost i odreena samouprava BiH u historijskim granicama
zahtjev je od koga se ne odustaje i pod cijenu da se podri doneseni
centralistiki Vidovdanski ustav, i dobije tzv. turski paragraf o
administrativnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Kada se taj zahtjev
iznevjerava, JMO prelazi u opoziciju sa republikancima i federalistima,
vodei rauna da se ne nae u izolovanosti, a time bez mogunosti borbe
za cjelovitost Bosne i Bonjaka.
Vrijedno je zapaziti, to se vidi i iz nalaza Atifa Purivatre, da JMO
autonomiju BiH nikad ne zamilja kao samo muslimansku, tj. bonjaku,
nego uvijek kao zajedniku svih Bosanaca - Muslimana, Srba, Hrvata i
ostalih. Ona insistira na vjerskoj, kulturnoj i politikoj ravnopravnosti i
meusobnoj slozi. Izbjegava konfrontacije, a na napade i optube za
separatizam ili podvajanje, za odvajanja Muslimana od Srba i Hrvata,
njeni prvaci odgovaraju uglavnom principijelno, legalistiki, dosta
'
uzdrano, bez izliva mrnje i ovinizma. To, pored ostalog, govori i o

njihovoj realnoj snazi. Politiari iz JMO-a istovremeno se borei za
interese svoga naroda, bore se i za svoje privilegije i karijeru. A drutvene
okolnosti su stalno djelovale na vezivanje irih drutvenih slojeva uz svoju
politiku elitu. Obraanje vlastitom narodu, s druge strane, uzdie narodnu
i politiku samosvijest koja jo nije jasno profilirana u smislu moderne
nacionalne svijesti, mada to jeste implicitno sadrano u zahtjevima za
autonomiju, dravotvornost i posebnost kulturnog identiteta. Upravo to
samostalno politiko organizovanje Muslimana kao posebnog naroda
predmet je najotrijeg osporavanja nacionalistikih stranaka sa tezom:
to e posebna stranka kad nisu poseban narod, nego vjerska skupina,
odnosno Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti? JMO se tim pritiscima
uspjeno odupirala sve naglaenijom demokratskom i graanskom
politikom orijentacijom.
Istraivanje koje je obavio prof. dr. Atif Purivatra dovelo ga je do
nesumnjivog zakljuka da je formiranje i djelovanje JMO-a bilo od
historijskog znaaja za opstanak i razvoj bonjakog naroda, za
utemeljenje njegove narodne i nacionalne svijesti i demokratsku
civilizacijsku orijentaciju. Bez izuavanja uloge JMO-a u tadanjem
politikom ivotu ne moe se nauno objasniti ni politiki ivot u BiH i
tadanjoj jugoslavenskoj dravi. Ovo istraivanje je popunilo jednu
prazninu u naunoj literaturi, jer prije toga nije bio dovoljno istraivan
politiki ivot Muslimana ili je, najee, ideoloki interpretiran. Moe
se primijetiti da je u ovom zgusnutom vremenu dola do izraaja svijest
o povijesnoj samobitnosti Bonjaka i njihova vitalnost u uslovima ozbiljne
ugroenosti. Takoer se da primijetiti kako su ovu kriznu situaciju
doekali nepripremljeni, kao to e biti sluaj i sa kasnijim iskuenjima,
pa i u ovom posljednjem agresivnom ratu.
Autor ove knjige ve je dobio nauna priznanja. Treba odati priznanja
i izdavau ovoga treeg izdanja - Bosanskome kulturnom centru.
(Rije na promociji treeg izdanja knjige
Jugoslavenska muslimanska organizacija u
politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca od 1918. do 1929., Bosanski
kulturni centar, Sarajevo, 13. maja 1999.)
!
Akademik Ljubomir BERBEROVI
AUTENTI^NO NAU^NO DJELO

Veoma sam zahvalan autoru i izdavau na pozivu da sudjelujem u
promociji knjige prof. dr. Atifa Purivatre JMO u politikom ivotu
Kraljevine SHS. Smatram au to mi se prua prilika da o toj knjizi
kaem nekoliko rijei. Dakako, od mene se i ne oekuju strogo analitiki
prikazi i sudovi. Moje itanje ove knjige je impresionistiko. Rezultiralo
je opim dojmovima ali sam u te svoje dojmove duboko uvjeren. Fokus
prof. Purivatre u cjelini je posveen jednoj velikoj temi koja se najbolje
moe nazvati po naslovu njegove knjige koja je prethodila ovoj koju danas
promoviemo. To je knjiga Nacionalni i politiki razvitak Muslimana.
Sredite ili sr ove problematike je posebnost Muslimana, odnosno
Bonjaka, a time istovremeno i neizbjeno posebnost Bosne i Hercegovine
kao geopolitikog entiteta. O vjeitoj vanosti i aktuelnosti ova dva
povezana kompleksa ne treba troiti rijei. To je dio sudbonosne mree
identiteta i posebnosti u Bosni i Hercegovini, mree koja ini identitet
posebno Bosne i Hercegovine. Djelo prof. Purivatre odluujui je doprinos
transformaciji ove velike vrele teme i njenih kljunih pitanja, predmet
objektivnog naunog istraivanja. Cjelokupna nauka ima jedinsvene
metodoloke principe. Zakoni istraivakog postupka vae za cjelokupnu
znanost. Ova injenica nije automatski vidljiva u svakom pojedinom
sluaju, ali se dobra, relevantna, prava nauka moe raspoznati. Bez obzira
na disciplinu kojoj pripada, to vrijedi podjednako i za drutvene i za
prirodne, tzv. egzaktne nauke. Jedina mogua i realna podjela nauke jeste
na pravnu i naunu. Prva osobina, prvi kvalitet, prva diferencijalna
osobina prave nauke jeste svijest o vlastitoj nedovrenosti. Nauni rezultat
nikad nije konaan, definitivan, jedan zauvijek. Nema te teme, toga
naslova, toga zadatka koji se moe ispuniti ili, kako se kae, istraiti do
dna. Svaki je problem beskrajno djeljiv, beskrajno dubok. Definitivna
!
rjeenja ne mogu da se odnose na naune probleme. I kada autor ove

knjige u napomeni za III izdanje govori o svojoj neostvarenoj namjeri da
protegne svoja istraivanja na drugi istorijski period, on zapravo iskazuje
tezu o optoj prirodi nauke, koja je nikad dovreni posao. Druga osobina
prave nauke je pouzdanost tih njenih ma koliko nesavrenih i nedefinitivnih rezultata. Prije svega po tome to postavlja dobra i nova pitanja, te
imperativno zahtijeva daljnja i dublja istraivanja iste problematike.
Knjiga prof. Purivatre, koju danas promoviemo, logino proizlazi iz
pitanja direktno iz knjige Politiki i nacionalni razvitak Muslimana istog
autora. To je jo jedno markantno opte svjedoanstvo pripadanja knjige
kojom se danas bavimo, onoj pravoj nauci; pored toga, pisana je jezikom
dosljedne faktografije i oslonjena na vrste, potpuno vrijedne izvore ovim
injenicama. Nema mnogo autentinih naunih djela koja su proizvela
tako znaajan uticaj u drutveno-politikom ivotu svoje sredine kao to
je to sluaj sa knjigama prof. Purivatre, pa i s knjigom JMO u politikom
ivotu Kraljevine SHS. Tree izdanje ove knjige, kojoj se openito priznaje
akribija i strogo nauni karakter, samo po sebi svjedoi o njenim trajnim
vrijednostima. Bolja recenzija ili, tanije, ocjena knjizi prof. Purivatre
ne moe se dati ni potvrditi. Dvadesetpeta godinjica njenog prvog izlaska
u javnosti moe se oznaiti kao znaajan kulturno-istorijski jubilej, a
sadanja promocija treeg izdanja knjige JMO u politikom ivotu
Kraljevine SHS, kao skromno ali dostojno obiljeje toga jubileja.
(Rije na promociji u Sarajevu, 13. V 1999.)
Fra Luka MARKEI
DJELO ZASNOVANO NA HISTORIJSKOJ METODI I

ZNANSTVENOJ ANALIZI
Knjiga dr. Atifa Purivatre Jugoslavenska muslimanska organizacija
u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (skraeno: JMO
i Kraljevina SHS), u izdanju Bosanskoga kulturnog centra, tree izdanje,
Sarajevo 1999., spada sigurno u izabrana djela o politikom organiziranju
Muslimana, odnosno Bonjaka BiH, i ona kao takva svjedoi takoer o
posebnosti njihova nacionalnog bia u prvoj polovici 20. stoljea. Drago
mi je i zahvalan sam da, poto sam sa zadovoljstvom proitao ovu knjigu,
mogu kazati da sam iz nje nauio neto vano i novo, te vjerujem da se
to dogaa sa svakim ozbiljnim itateljem ove vrijedne knjige. Veliko
zanimanje za nju potvruje i ve tree izdanje ove knjige, koja je inae
doktorska dizertacija dr. Purivatre, to je rijedak sluaj s takvim
znanstvenim radovima (prijanja izdanja 1974. i 1977.).
Vrijednost i aktualnost ove knjige pokazuje ve izbor same teme i
njezin sadraj - djelovanje JMO-a u periodu 1918.-1929. Knjiga, naime,
govori o osnivanju, ustroju i politikom radu jedne muslimanske politike
partije, i to u razdoblju stvaranja nove drave kao Kraljevine Srba, Hrvata
i Slovenaca, koja e se kasnije nazivati Jugoslavijom, to nagovjetava
ve tada sam naziv te politike stranke kao jugoslavenske organizacije.
Razdoblje je to nove drave na jugoslavenskom podruju, njezinih prvih
10 godina, koje su vrlo vane i za razumijevanje svega to se dogodilo
kasnije s tom dravom, od njezina poetnog izgraivanja, preko
vieputnog mijenjanja imena i ureenja do samog raspada te drave u
ovo nae vrijeme. To dobro osjea i pisac kada u ovom treem izdanju
kae da je htio nastaviti naunoistraivaki rad o razvoju i djelovanju
JMO-a u periodu 1929.-1941. kako bi se mogla dobiti nauna ocjena
cjelokupne njezine djelatnosti, te da nije ni odustao od te namjere,
!!
premda taj posao sada preporuuje mladima (str. 3). Koliko je to vano,
dr. Purivatra potvruje ovim rijema: JMO kao politika stranka
bosanskohercegovakih Muslimana karakterie injenica da je ona bila
jedina politika stranka u monarhistikoj Jugoslaviji koja je po svom
postanku i djelovanju bila regionalno bosanska, ograniavajui se uz to
samo na muslimanski dio stanovnitva BiH. Tako je, ustvari, JMO bila
politika stranka bosanskohercegovakih Muslimana, koji su u
drutvenom, politikom, kulturnom i nacionalnom ivotu inili posebnu
grupaciju (str. 5).
Prema miljenju dr. Purivatre radi se, dakle, o poecima formiranja
jedne politike stranke u bivoj dravi Srba, Hrvata i Slovenaca, koja
pokazuje postojanje posebne grupacije ljudi, sa svojim posebnim
drutvenim, politikim, kulturnim i nacionalnim ivotom, koja nije
pokrivena imenom i ustavnom konstitucijom te drave, to ve pokazuje
njezin unutarnji nesklad i opasnost razdora. Zato dobro te drave kao i
dobro te politike grupacije ljudi, koje on naziva Muslimanima (velikim
slovom) ili Bonjacima, trai da i oni budu politiki subjekt u toj dravi,
ne samo po imenu svoje politike stranke nego i da stvarno postoje u
ustavnoj konstituciji i cjelokupnom drutveno-politikom ivotu nove
drave. Dr. Purivatra upravo to prikazuje i dokazuje u ovoj svojoj
doktorskoj dizertaciji. Po mome miljenju, vrlo uspjeno. Moja bi
primjedba bila samo u tome da JMO, ustvari, nije bila samo politika
stranka Muslimana, nego i politiki pokret. Radi se, naime, o poecima
politikog organiziranja Muslimana kojim se eli ujediniti sve Muslimane
u jednom narodnom biu i s jednim ciljem njegova odranja i razvoja,
bez unutarnje diferencijacije, to je po definiciji u naravi politikih partija
(pars-partija = dio). Isto tako, nedovoljno je u toj politikoj ideologiji
razlikovanje vjerskoga od politikog u ivotu ovjeka i naroda, kao i
vjerske zajednice i politikog drutva ili naroda u dravi. Meutim, tako
je bilo tada i s politikim organiziranjem drugih naroda, npr. Narodna
radikalna stranka je to bila kod Srba i Hrvatska seljaka stranka kod
Hrvata. Ali moe se ipak kazati da je JMO bila prije svega graanski
pokret, slino kao i tadanji graanski pokreti kod drugih naroda u
novoosnovanoj dravi. Dakle, glavno opredjeljenje JMO-a je bilo formiranje Muslimana kao jednog nacionalnog korpusa, te kao poetak
raanja nacije u modernom politikom smislu. Gosp. Mehmed Spaho,
voa JMO-a, i reis Demaludin auevi, poglavar Islamske zajednice,
znali su napraviti takoer dobar odnos izmeu graanskoga i vjerskog,
!"
tako da je taj pokret ostao u sebi umjeren i uravnoteen u svom

nacionalnom i konfesionalnom ivotu, unutar sebe i prema drugim
nacijama i vjerama u novostvorenoj dravi Kraljevini SHS.
Pozitivna kvaliteta ove knjige je takoer primjena same znanstvene
metode u obradi izabrane teme - JMO u razdoblju 1918.-1929. Gradivo
je, naime, obraeno u kombinaciji po kronologiji dogaaja i po posebnim
temama, kako i sam autor kae: U metodolokom pogledu primijenjena
je kombinacija obrade materijala po kronologiji dogaaja i problemska
obrada nekih pitanja. U prvih osam glava ovoga rada materija je obraena
kronoloki i iz metodolokih razloga nisu date potpunije ocjene svih
dogaaja i politike JMO-a, koja ima sve karakteristike graanske politike
stranke... U posljednje etiri glave i u zakljuku na kraju knjige problemski
je data ocjena cjelokupne politike JMO-a... Pri tome, pored historijskog
pristupa, stalno je voeno rauna o socioloko-politikolokom aspektu
politike organizacije Muslimana i nacionalnog fenomena Muslimana,
svojevrsnog sa stanovita marksistikog uenja o naciji (str. 8-9).
to je, dakle, pisac htio rei ovom knjigom, i to njezinim treim
izdanjem? Po mome miljenju, vie vanih stvari.
Prvo, iznijeti to vjernije poetak povijesti JMO-a kao jedne
muslimanske politike partije koja je kao politiki pokret okupila
uglavnom sve Muslimane, odnosno Bonjake u BiH, kojim se eli izraziti
jasnije njihov posebni nacionalni i politiki identitet u dravi Kraljevini
SHS (str. 407).
Drugo, prikazati kako je JMO graanska politika partija, slina ili
ista politikim partijama drugih naroda u toj dravi, te u tom smislu nova
stranka, nastala pod posebnim prilikama u kojima su se nali Muslimani
poslije ujedinjenja 1918. godine (str. 407).
Tree, pokazati razvoj autonomne politike svijesti kod Muslimana,
odnosno Bonjaka u BiH, koja je dodue usko povezana s vjerskom
pripadnou islamu, ali JMO nema izuzetnu dimenziju - pa ni vjersku koja ne bi bila u veoj ili manjoj mjeri karakteristina za gotovo sve
graanske politike stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (str.
409).
itatelj se, proitavi studiozno ovu knjigu, moe lako sloiti s dr.
Purivatrom koji na kraju ovoga svoga djela kategoriki tvrdi: Postojanje
i djelovanje JMO-a nesumnjivo je imalo odreeni historijski smisao. JMO
je doprinijela zatiti, pa i u ouvanju egzistencije Muslimana. Prema
njemu, JMO je, zastupajui objektivno jednu graansko-demokratsku
!#
tendenciju, bila posebno zasluna za nacionalno konstituisanje i

zatitu integriteta Muslimana (str. 412).
Treim izdavanjem ove knjige u ovom vremenu, nakon tekih stradanja
svih ljudi i naroda, a posebno Muslimana-Bonjaka, dr. Atif Purivatra
ovim svojim prikazom politike stranke JMO eli sigurno pokazati
primjer takvoga politikog djelovanja koje koristi prije svega njima,
Muslimanima-Bonjacima, a potom i svima drugim ljudima i narodima
ove nam zajednike domovine i drave BiH. Zato je ova knjiga dobro
dola svima onima koji vole dobru knjigu, znaju iz nje uiti sebe i steeno
znanje predavati drugima, da bude na opu dobrobit. Ona je doista
vrijedna nae pozornosti, studioznog itanja i predavanja njezinih poruka
drugima.
Velika hvala dr. Atifu Purivatri za sav trud i ljubav s kojima je pisao
ovu knjigu kao svoju oprotajnu oporuku sadanjim i buduim
generacijama ne samo Muslimana-Bonjaka nego i svih drugih ljudi i
naroda koji ele ivjeti zajedniki, slobodno i mirno u Bosni i
Hercegovini.
(Rije na promociji u Sarajevu, 13.V 1999.)
Dr. Jusuf IGA
KAPITALNO VA@NA KNJIGA

U izdanju BKC-a izala je kapitalno vana knjiga JMO u politikom
ivotu Kraljevine SHS autora prof. dr. Atifa Purivatre. Rije je, ustvari, o
reprintu. Naime, ova knjiga je prvi put ugledala svjetlo dana ve prilino
daleke 1974., potom 1977., pa evo i 1999. godine. Svaki put, reklo bi se,
u nekim sudbinski vanim vremenima za ovo podruje i njegove ljude.
Zapravo, inom svoje pojavnosti knjiga prestaje biti samo autorovo
djelo. Ona prerasta u neku vrstu pulsirajueg izloga koji nas se, naprosto,
!$
tie. ak i onda kada to ne bismo eljeli. Ili kako to ne bismo eljeli.

Naravno, u aksiolokom smislu, knjige niti su bile niti e ikad postati
iste. Neke odve brzo zgasnu u svojoj efemernosti a druge, opet, nastave
da traju, nameui se u svojoj izazovnosti generacijama koje dolaze.
Knjigu prof. dr. Atifa Purivatre JMO u politikom ivotu Kraljevine
SHS valja, bez sumnje, uvrstiti u ovu drugu kategoriju. Ona je, naprosto,
ve sa svojim prvim publikovanjem postala nezaobilaznim tivom za
svakoga ko se iole kompetentno poelio baviti prouavanjem politike
historije bonjakog naroda dvadesetih godina XX stoljea. A rijetko je
koji narod u novijoj povijesti imao nezahvalniju politiku, pa i ire
pojmljenu ambijentalnost za artikuliranje svoga nacionalnog bia. Sve
do pred pojavu ove knjige, tj. do sedamdesetih godina XX stoljea,
uskraivano mu je ak i elementarno pravo na postojanje, odnosno na
ime, a kamoli na neku nacionalnu infrastrukturu kao to su: matica,
akademija, univerzitet i slino. A to tek kazati o karakteru historijskog
pa i svakoga drugog predstavljanja tog naroda koga su, uglavnom,
producirali drugi, tj. nebonjaci? Dakako, to u povijesnom smislu ne
amnestira gluhou samih Bonjaka. Ali to je ve tema za sebe. Najkrae
reeno, predstavljanje Bonjaka najee je bilo simplificirano a nerijetko
i namjerno pogreno.
Dio tih manifestacija otklonila je knjiga dr. Atifa Purivatre o kojoj je
ovdje rije. Ali valja na slian nain pokriti sadrajnost ivota Bonjaka
u vremenu prije i poslije apostrofiranoga u ovoj knjizi.
U formalnom smislu Purivatrina knjiga ima, uz uvodne, zakljune i
bibliografske akcentacije, jo 12 poglavlja, i to: Preduslovi formiranja
JMO-a; JMO do ulaska u vladu Nikole Paia; JMO u opozicionom
bloku; Uee JMO-a u Davidovievoj vladi i bloku narodnog sporazuma
i seljake demokratije; JMO u vladama Velje Vukievia; JMO i
estojanuarska diktatura; Program JMO-a i njegovo ostvarivanje u
praksi; Organizovanost JMO-a i oblici aktivnosti; Socijalna struktura
Muslimana i JMO-a; JMO i nacionalnost Muslimana.
Ve iz letiminog pregleda naslova poglavlja ove knjige dade se
zakljuiti sa kolikom ozbiljnou i sistematinou je profesor Purivatra
priao istraivanju ovoga pitanja. Umjesto bilo kakvog zakljuka
aksioloke naravi, dovoljno je navesti rijei iz autorovih napomena
povodom treeg izdanja ove knjige:
Kao dugoroniji, strateki zadatak ostaje naunoistraivaki rad na
utvrivanju stvarnog stanja i potpunije naune istine o politikom poloaju
!%
i ulozi Bonjaka u historiji BiH. Zato je neophodan hitan angaman i

sistematski rad koji e se moi koristiti za sadanjost ali jo vanije za
budunost demokratske BiH i Bonjaka koji su u savremenim uslovima
nezamjenjiv faktor stabilizacije razvoja Bosne i Hercegovine i njezinih
graana i naroda prema savremenim kriterijima u Evropi i svijetu.
Ne samo zbog obimnosti ve i karaktera sadrajnosti ovu knjigu nije
mogue, u recenzentno-promotivnom smislu, primjereno predstaviti
osvrtima ove naravi. Nju, naprosto, valja iitati, pogotovo kad je rije o
Bonjacima, te za njih neophodnom izvlaenju konsekvenci iz
historijskog iskustva koje imaju. A ono je vie nego indikativno.
Naime, dok itamo ovu knjigu, neodoljivo nam se namee utisak da
autor svjedoi o ovovremenosti, tj. da je rije o devedesetim, a ne o
dvadesetim godinama XX stoljea. Bezmalo, sva kljuna pitanja i
problemi za bonjaki narod su ostali isti, od zabrinutosti za sudbinu
Bosne i Hercegovine, kao domovine, preko opstanka tog naroda i njegove
kulture, vjere i tradicije ivota, koje su stoljeima njedrili na ovim
prostorima, pa do problema unutarnje ili, kako se drugaije kae,
subjektivne naravi.
Valjalo bi odati priznanje Bosanskome kulturnom centru, kao relativno
mladoj izdavakoj kui koja se, ne samo kroz reprint ove izuzetno vane
knjige nego i itavu seriju drugih znaajnijih publikacija, nametnula
javnosti kao ozbiljna knjiko-producentska ustanova. Ovo je za sada
jedina izdavaka kua koja je, u istinskom profesionalnom maniru, tj.
kroz reprint izdanje ove knjige, reagirala na 80-godinjicu formiranja
Jugoslavenske muslimanske organizacije (1919.), jedne od prvih
politikih partija u smislu modernoga politikog organiziranja na ovim
prostorima. Do sada se, naalost, niko drugi nije pozabavio obiljeavanjem ove znaajne godinjice vezane za politiku historiju Bosne i
bonjakog naroda.
Valjda i to, samo po sebi, neto govori.
(Rije na promociji u Sarajevu, 13.V 1999.)
!&
Dr. Mustafa IMAMOVI
IZUZETNO ZNAÂJNO DJELO U NOVIJOJ

HISTORIJSKOJ NAUCI
Ovdje je ve reeno da je ova knjiga prvi put objavljena prije 25 godina,
1974. godine. Tom prilikom sam napisao opiran osvrt na ovu knjigu koji
je objavljen u Prilozima Instituta za historiju te u biti slobodan da
proitam dva-tri kraa pasusa iz ovog osvrta ne ulazei u sadrinu knjige.
Politiki ivot Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od njenog proglaenja
1. decembra 1918. do uvoenja estojanuarske dikatature 1929. godine
moe se najbolje sagledati i rekonstruirati kroz djelatnosti graanskih
politikih stranaka. Krhka graanska demokratija u Kraljevini SHS,
roena u uslovima opte krize buroaskog sistema, izazvane Prvim
svjetskim ratom i uzrocima Oktobarske revolucije, razdirana je brojnim
socijalnim i nacionalnim suprotnostima kojima je nova drava od poetka
bila optereena. Nastojanja Dvora i vrhova srpske buroazije da u
novostvorenoj dravnoj zajednici osiguraju svoju politiku i ekonomsku
hegemoniju te potreba svih nacionalnih buroazija da se prilagode novim
okvirima politikog ivota i pravilima igre koju je on nametao nuno su
izazivali razliite otpore i vodili jednome, u velikoj mjeri, novome
stranakom prestrukturiranju i organiziranju.
Na toj osnovi ve u prvim mjesecima poslije ujedinjenja, restrukturiranoj od vie starih, stvoren je novi broj potpuno novih graanskih
politikih stranaka i grupa. Njihova historija, bar kada je rije o onim
najvanijim nacionalnim strankama, predstavlja, praktino, historiju
politikog ivota jugoslavenske buroaske drave u vrijeme njenog
parlamentarnog reima ili, neki kau, kvaziparlamentarnoga. Naa
poslijeratna historijska nauka nije, naalost, jo ni blizu monografski
istraila i obradila historiju ovih stranaka, ak ni onih najveih i politiki
najutjecajnijih. Oskudan fond o historiji graanske politike u Kraljevini
!'
SHS uvean je krajem 1974. godine jednom znaajnom monografijom o

mjestu i ulozi Jugoslavenske muslimanske organizacije u politikom
ivotu Kraljevine SHS od 1918. do 1929. godine, iji je autor dr. Atif
Purivatra, profesor FPN-a u Sarajevu. U nedostatku novog istraivanja i
studija dugo vremena smo o politikom ivotu u Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca, a posebno pojedinim graanskim strankama koje su u njemu
aktivno uestvovale, davane esto jednostrane i paualne historijske
ocjene. To je ve istakao i prof. akademik Tanovi u svom izlaganju.
Vjerovatno da nijedna od tih stranaka nije tako jednostavno i jednostrano
ocjenjivana kao Jugoslavenska muslimanska organizacija. Monografija
Atifa Purivatre predstavlja prvi cjelovit napor da se politiki kult ove
stranke nauno rekonstruira na osnovu obimne i raznovrsne historijske
grae. To obilje nove i dosad nepoznate, nekoriene historijske grae
predstavlja prvu i osnovnu vrijednost Purivatrine studije, bez obzira na
to da li e neko izvesti zakljuak da sav taj materijal potvruje ranije
ocjene ili ih u veoj ili manjoj mjeri revidira. Istraivaki napor Atifa
Purivatre dobija poseban znaaj kada se zna da je arhiva Jugoslavenske
muslimanske organizacije izgubljena, te da je za rekonstruiranje njene
historije trebalo slijediti esto posebne izvore razliitog porijekla i znaaja,
kritiki ih cijeniti i znati sklopiti u mozaik jednog doba, sudbina i ljudskog
mentaliteta u njemu. Sve sloene istraivake i literarne probleme koje
je takva situacija nametala Atif Purivatra je uspio rijeiti, pa se slobodno
moe rei da njegova studija u svakom pogledu predstavlja izuzetno
znaajno djelo u novijoj bosanskoj i tada jugoslavenskoj historijskoj
nauci.
O samom sadraju monografije neu ovdje govoriti, o tome je bilo
rijei. Dozvolite mi samo da, na kraju, kaem da je, uz prikaz historijata
puta i razvitka Jugoslavenske muslimanske organizacije, prof. Purivatra
u posebnom poglavlju obradio stav JMO-a prema nacionalnosti
Muslimana. Ova analiza pokazuje da vostvo Jugoslavenske muslimanske organizacije nije imalo jasan stav u pitanju nacionalnosti Muslimana,
mada se borilo da ouva njihovu cjelinu i posebnost u odnosu i na Srbe i
na Hrvate. U itavom ovom kompleksu u vostvu JMO-a, mora se
konstatirati, nije nikada dolo do nekoga jasnog i odlunog koncepta, a
tako ni posebnost Muslimana nikada nije uspjela podii na nivo
nacionalnog pitanja. Tek krajem 30-tih godina komunistiki pokret je
uspio to pitanje da digne na taj nivo, naroito u toku NOB-a i kasnije, o
emu je opirno pisao rahmetli dr. Kasim Suljevi u svojoj studiji O
"
nacionalnom pitanju Muslimana i radnikom pokretu, pa su, u neku ruku,

te dvije knjige korelativne, mada je Suljevieva knjiga nastala dosta
kasnije. I, na kraju, Purtivatrina knjiga namee jedan opti zakljuak - da
je rije o politikoj historiji Muslimana poslije 1878. Kako je Purivatra
utvrdio, Jugoslavenska muslimanska organizacija je potpuno nova
stranka, izmeu nje i muslimanskih stranaka koje su djelovale u doba
austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini ne postoji kontinuitet. Ako
se sada ide dalje, pa uporede djelatnosti Jugoslavenske muslimanske
organizacije sa djelatnou muslimanskih stranaka prije Prvoga svjetskog
rata, onda se vidi da su i jedni i drugi samo u dva razliita vremena imali
da rjeavaju gotovo iste probleme vezane za ivot muslimanskog
stanovnitva. Ne namee li to zakljuak da se politiki razvitak Muslimana
kretao u dva udvojena kruga unutar kojih su se rjeavala ista pitanja. Stvari
koje su do Prvoga svjetskog rata, na neki nain, ve bile rijeene morale
su se iznova rjeavati u okviru jugoslavenske buroaske drave, to je
razvitak muslimanskog graanstva, ve itave zajednice, u izvjesnom
smislu, 1918. vratilo na poetak. U izvjesnom smislu mi smo danas, pred
treim ili na neki nain etvrtim ciklusom kada je rije o nacionalnom
pitanju i poloaju, danas ve pod pravim etnikim imenom Bonjaka i u
tome vidim znaaj i veliku potrebu da se pojavi ovo reprint tree izdanje,
jer faktiki ona dva izdanja iz sredine sedamdestih godina su davno i
nedostupna javnosti, zaboravljena, a Bosanski kulturni centar je, mogu
rei, uinio jedan pravi izdavaki potez ovim reprintom studije Atifa
Purivatre. A ja sam pokuao neto da kaem o pojedinim historijskim
okolnostima u kojima je nastalo ovo znaajno djelo Atifa Purivatre.
(Rije na promociji, 13.V 1999.)
"
Dr. Safet HALILOVI
@IVOTNI PUT ISPUNJEN PODMETANJIMA I

STRADANJIMA
U svome znanstvenom radu, pored niza politoloko-sociolokih i
historijskih tema, prof. dr. Atif Purivatra primarno se bavio izuavanjem
teorije i prakse politikih stranaka, savremenih politikih sistema i
nacionalnog pitanja. Utemeljitelj je na Sarajevskom univerzitetu naune
discipline u okviru koje je 1965. godine zapoeo sistematsko nauno
izuavanje politikih stranaka. O tome je napisao i odgovarajui prirunik
Politike partije i organizacije. Imao sam ast da na ovom nastavnom
predmetu budem asistent profesora Purivatre od 1975. godine do 1982.
godine. Tada je zapoela moja saradnja s njim i moje uenje od njega,
to je na odreen nain trajalo sve do dana njegove smrti.
Profesor Purivatra je objavio vie knjiga i oko 70 naunih i strunih
radova. Za svoju knjigu Nacionalni i politiki razvitak Muslimana dobio
je 1971. godine estoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Moglo bi se rei
da ova njegova knjiga predstavlja jedan od pionirskih naunih radova u
modernoj politologiji posveenoj ovoj temi.
Knjigu Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine SHS, iako prvi put objavljena prije 27 godina, doivjela je
svoje tree neizmijenjeno izdanje 1999. Ona i danas djeluje na itaoce
kao da je nastala ovih dana. Zato ne udi to ozbiljna nauna kritika smatra
da ovo djelo, uz knjigu dr. Mustafe Imamovia Pravni poloaj i
unutranjopolitiki razvitak BiH od 1878. do 1914., spada jo i danas
meu dvije najznaajnije studije iz oblasti politikog organizovanja i
politikih stranaka u Bosni i Hercegovini. Inae, radovi profesora dr. Atifa
Purivatre spadaju u najitaniju i najvie citiranu literaturu iz politikoloke
oblasti sa naih prostora, kako u zemlji, tako i u inozemstvu.
"
Ali ivotni put profesora Purivatre, iako iznimno plodotvoran i sav u

funkciji nauke, istine, humanizma, nije tako pravolinijski, bez drama i
svakovrsnih patnji. Prije bi se moglo rei da je bio pun iskuenja,
podmetanja i istinskog stradalnitva. Naime, nakon objavljene knjige
sedamdesetih godina Nacionalni i politiki razvitak Muslimana i
nesebinog profesorskog angamana u popisu stanovnitva 1971. godine,
to je bila svojevrsna afirmacija muslimanske nacionalne samobitnosti
kao jednake drugima u BiH i SFRJ - slijedila su sumnjienja i takva
politika hajka na profesora Purivatru i njegovu porodicu da to u
potpunosti mogu shvatiti samo oni koji su sline hajke iz tih olovnih
vremena sami osjetili na svojoj koi. Nakon toga, u ciklinim periodima,
uslijedili su redovni ataci na profesora Purivatru onih ideologa i njihovih
kortea koji su povampirenim nacionalizmom devedesetih godina razorili
federativnu Jugoslaviju i inaugurirali zloin i genocid kao sredstvo
politike na ovim prostorima. Nekim od projektanata i provoditelja tih
nakaznih projekata zapoelo je suenje u Haagu ali su njihovi projekti
nama ostali da se s njima borimo na due staze.
Profesor Purivatra je doivio i to da ga satrapi ovih metara
ovinistikog zla 1982. godine poalju u penziju, u njegovoj 54. godini
ivota kada je, ustvari, bio u zenitu svoje intelektualne snage i naune
zrelosti. Sve je to uinjeno na takav morbidan nain da je profesor
Purivatra bio lien mogunosti da praktino uputi bilo kakav glas
prosvjeda javnosti o uinjenoj nepravdi.
Ali profesor Purivatra je stoiki podnio sudbinu i nastavio dostojanstveno da ide kroz ivot. Bez gorine, kao da se sve to deavalo nekome
drugom, nastavio je, kao i do tada, da svima sa kojima je dolazio u dodir
ini samo dobro. Pomagao je prijateljima i poznanicima, zapoljavao
svoje bive studente i molio sve druge (a mnoge je znao i ranije zaduio
dobrim djelima) da to isto ine. Jednako se odnosio prema svim ljudima
bilo koje nacije, vjere, kulture, dobi. Za sve je imao lijepu rije, savjet,
utjehu, ohrabrenje, konkretno, svu pomo koju je mogao da osigura.
Po odlasku u mirovinu ostavlja neizbrisiv trag svojim neumornim
angamanom u okviru Bonjake zajednice kulture Preporod, Vijea
Kongresa bonjakih intelektualaca te u nizu drugih intelektulnih
asocijacija.
Sve vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad
Bonjacima u periodu od 1992. do 1995. godine sa cjelokupnom
porodicom boravio je u opsjednutom Sarajevu. Kao generalni sekretar
"!
Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca od njegovog osnivanja 1992.

godine, a od 1995. godine kao njegov predsjednik, profesor Purivatra je
dao nemjerljiv doprinos na planu priznavanja, odbrane i afirmacije Bosne
i Hercegovine kao drave ravnopravnih naroda i graana. Pri tome je
uvijek djelovao na crti dostojanstva, meusobnog razumijevanja,
demokratije i ljudske dobrote. Zato je bilo mogue da u ovom periodu
VKBI sa neumornim profesorom do danas odri preko etiri stotine
tribina, izda vie desetaka knjiga i drugih publikacija, realizuje bezbroj
inicijativa i akcija. Uz takve, rijetko viene organizatorske sposobnosti,
intelektualnu kompetentnost i moralni integritet te ranija objavljena
kapitalna znanstvena djela, on je svojom osobom postao svojevrsna
institucija koja hoda. Ili, kako je to ovih dana konstatovano, jedan od
najistaknutijih bosanskohercegovakih inetelektualaca u nekoliko
posljednjih decenija. Iznad svega je bio dobri ovjek, humanist i osoba
oko koje smo se svi mogli okupiti i u ijem je plemenitom srcu bilo mjesta
za sve nas.
(Iz rijei na komemoraciji, 13. IX 2001.)
Dr. Atif PURIVATRA
NU@NOST NAU^NOG ISTRA@IVANJA PRILIKA I

ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI
U povodu treeg izdanja knjige JMO u politikom ivotu Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca napomenuo sam elju da se nastavi naunoistraivaki rad na izuavanju i djelovanju Jugoslavenske muslimanske
organizacije u periodu 1929.-1941. godine, kao i potrebu da to uradi neko
od mlaih naunika istraivaa. To i dalje ostaje na dugoroan strateki,
nauni, istraivaki rad koji je neminovan za sadanjost i budunost
demokratske Bosne i Hercegovine i posebno Bonjaka, koji su svojim
""
biem i ivljenjem naroito u savremenim uslovima pokazali i dokazali

da su nezamjenjiv faktor stabilizacije i budunosti Bosne i Hercegovine
i njezinih graana i naroda prema sadanjim kriterijima i buduim
odnosima u Evropi i svijetu.
Na nunost naunog istraivanja prilika i odnosa u Bosni i Hercegovini
obavezuje nas, prvo, nedovoljna istraenost sloenih odnosa u BiH u
razliitim drutveno-politikim prilikama u toku dvadesetog vijeka. I,
drugo, sve vei interes za bosanskohercegovaku, po mnogo emu
znaajnu i specifinu drutveno-ekonomsku, politiku, kulturnu, vjersku
i drugu problematiku, naunika i javnih djelatnika u BiH i, posebno, u
svijetu. Moe se slobodno rei da se Bosna i Hercegovina, naroito u
posljednje vrijeme, sve vie istie kao bosansko udo u mnogim
aspektima drutvenog ivota, koje moe posluiti Evropi i svijetu kao
vrijedna pouka u ostvarivanju novih drutvenih pluralnih zajednica i
drava u kojima treba da budu potpuno potivana osnovna, temeljna
ljudska prava garantovana meunarodnim konvencijama.
Nama, graanima i narodima Bosne i Hercegovine, kao i ire u Evropi
i svijetu, potrebna je nauna istina o cjelokupnim drutvenim odnosima.
To je jedan od bitnih uslova za demokratsku pluralistiku dravnu
zajednicu kakva je Bosna i Hercegovina, najstarija, specifina, a moda
i jedina u svijetu ovako vienacionalna, multikulturna, multivjerska
zajednica njenih graana i naroda. Bosna i Hercegovina je milenijski takva
zajednica i ona, kao takva, moe opstojati u sadanjim i buduim
demokratskim odnosima sa punim potivanjem i ostvarivanjem ljudskih
prava u Evropi i svijetu. Zato je, izmeu ostalog, obaveza naunika i
istraivaa da javnosti prezentiraju injenice i istinu o naoj historiji i
sadanjim odnosima kao osnovnom iniocu stvaranja, razumijevanja i
tolerancije meu graanima i narodima u savremenoj demokratskoj
drutvenoj i dravnoj zajednici.
Zato ovo spominjem ba prilikom promoviranja treeg izdanja knjige
Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca. Prvo, to je to djelo, prema optoj ocjeni,
svestrano pripremano po osnovnim naelima naunog istraivanja i
obraivanja, uz koritenje pristupane, izvorne arhivske grae. Takav rad
jedino doprinosi svestranijem pokuaju saznavanja potpune istine o
historiji spomenutog perioda. Drugo, to su prethodna dva izdanja ovog
djela, iako su po sadraju i konkretnim injenicama novi pristup
izuavanju i obradi historije datog perioda, opteprihvaeni od istraivaa,
"#
naunika, publicista i drugih javnih radnika. Prema nepotpunoj evidenciji,

preko stotinu ih je koristilo podatke i stavove navedene u knjizi, koja je,
kao to je poznato, dobila dvije znaajne nagrade - za najbolje nauno
djelo u 1974. godini IP Svjetlost i bosanskohercegovaku nagradu za
nauku Veselin Maslea za 1976. godinu.
Tree, to se u izmijenjenim drutveno-politikim okolnostima
ustanovilo da takvo nauno djelo nedostaje za daljnje prouavanje
spomenutog perioda i da nedostaje kao dopunska literatura u kolskom
obrazovnom sistemu, posebno na fakultetima drutvenih nauka. Za to
postoji opravdan interes, osobito na postdiplomskim studijima. I etvrto,
to postoji iri interes, naroito kod Bonjaka, i za taj period nae
zajednike historije, osobito nacionalnoga i politikog razvitka.
I na kraju, dananja promocija ovog izdanja knjige Jugoslavenska
muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, pored naune vrijednosti, ima i obrazovni i edukativni znaaj
u naim, a moe se slobodno rei i ire, u savremenim politikim i
nacionalnim odnosima. To iz razloga to se u posljednje vrijeme sve vie
plasiraju, a i pokuavaju primijeniti razne propagandne, zlonamjerne i
nacionalistike teze o nemogunosti zajednikog ivota, razvijenoj i
neugasivoj mrnji, o fundamentalizmu, o neravnopravnosti pojedinih
naroda, o nepostojanju bonjake nacije i po nekima je pitanje da li e
postojati za 50 godina, o Srbima islamske vjeroispovijesti, Hrvatima
islamske vjere, o izmiljenoj muslimanskoj bonjakoj naciji, o secesiji,
prisajedinjenju dijelova Bosne i Hercegovine Republici Srbiji (odnosno
SRJ) i Republici Hrvatskoj i slino.
Zato je, da ponovim, zadatak i obaveza naunika, istraivaa i javnih
radnika da se maksimalno angairaju na istraivanju, naunoj obradi i
praktinim aktivnostima u pisanju i plasiranju nae savremene historije.
I u tom smislu danas predstavljeno djelo je ilustrativan i inspirativan
primjer.
Moje zadovoljstvo nije samo to sam napravio ovo djelo, jer ono samo
po sebi govori. Moje je zadovoljstvo to sam bio meu prvima koji su
stvarali uslove i omoguili da dobijemo kadrove koji nastavljaju ovu
naunu djelatnost.
I zaista, na kraju, srdano zahvaljujem dananjim promotorima,
naunicima: akademiku Arifu Tanoviu, akademiku Ljubomiru
Berberoviu, prof. fra Luki Markeiu, prof. dr. Mustafi Imamoviu, prof.
dr. Safetu Haliloviu, prof. dr. Jusufu igi.
"$
Takoer zahvaljujem kolektivu Bosanskoga kulturnog centra u

Sarajevu i svim njegovim lanovima angaovanim na izdavanju ove
knjige. Osobitu zahvalnost izraavam i svima vama prisutnim na ovoj
promociji, a posebno sredstvima informiranja.
U Sarajevu 13. maja 1999.
PRILOG UTVR\IVANJU POTPUNIJE

NAU^NE ISTINE
(Napomena autora uz tre}e izdanje)
Oekivao sam, elio, nastojao i pokuavao da nastavim naunoistraivaki rad na izuavanju razvoja i djelovanja Jugoslavenske
muslimanske organizacije u periodu od 1929. do 1941. godine kako bi
se mogla dobiti nauna ocjena cjelokupne njene djelatnosti. Meutim,
ispostavilo se da je elja jedno, a stvarnost drugo. Jo nisam odustao od
te namjere. Volio bih, meutim, da se neko od mlaih naunih kadrova
prihvati toga ozbiljnog, za Bosnu i Hercegovinu i za Bonjake i njihovu
politiku historiju, po mome miljenju, veoma znaajnog projekta. Tim
prije to su Bonjaci u najnovijoj bosanskohercegovakoj politikoj
realnosti veoma znaajan faktor. Od njihovog politikog organiziranja i
djelovanja zavisi ne samo budunost Bonjaka nego i drugih naroda i
cjelokupne, nezavisne, demokratske, multietnike i meunarodno priznate
drave Bosne i Hercegovine kao ravnopravnog faktora u okviru
savremene Evropske unije. Zadatak je, prema tome, mlaih naunih
kadrova u Bosni i Hercegovini, u prvom redu Bonjaka, da istrae, proue
i nauno, teorijski obrade ovu bosanskohercegovaku stvarnost
spomenutog perioda, i kasnije. Na taj nain treba da se, prvenstveno sa
politolokoga i sociolokog aspekta, ukae na doprinos teoriji i praksi
politikog organiziranja i djelovanja. Upravo u pristupnim napomenama
knjige Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1919.-1929. (izdanje 1974. i 1977.)
"%
ukazao sam na neke bitne karakteristike politikog organiziranja

bosanskih Muslimana, kao i neophodnu potrebu potpunije naune obrade
ovog fenomena vanog za historiju i politiki ivot u Bosni i Hercegovini.
Meutim, od tada je prolo vie od dvadeset i pet godina a na tome se
malo ili gotovo nita nije uradilo. Upravo zbog toga ponavljam ovu
potrebu. injenica je, meutim, da je publikovan prilian broj radova o
nacionalnoj i posebno knjievno-kulturnoj tematici Bonjaka, bilo
direktnih ili indirektnih. Svakako, to doprinosi objektivizaciji i politike
i nacionalne tematike.
Dakle, dugoroniji strateki zadatak ostaje naunoistraivaki rad na
utvrivanju stvarnog stanja i potpunije naune istine o politikom poloaju
i ulozi Bonjaka u historiji Bosne i Hercegovine. Zato je neophodan hitan
angaman i sistematski rad koji e se moi koristiti za sadanjost, ali jo
vanije za budunost demokratske Bosne i Hercegovine i Bonjaka koji
su u savremenim uslovima nezamjenjiv faktor stabilizacije i razvoja
Bosne i Hercegovine i njezinih graana i naroda prema savremenim
kriterijima u Evropi i svijetu.
Siguran sam da e se to uskoro i ostvariti s obzirom na sve vei interes
meu studentima, a i u iroj javnosti, za politiko organizovanje i
djelovanje u Bosni i Hercegovini, osobito Bonjaka, o emu je, kao to
je konstatovano, do sada vrlo malo istraivano i obraivano a jo manje
objavljeno. Potvrda za takav interes je, izmeu ostalog, i objavljivanje
reprint, odnosno treeg izdanja ove knjige nakon vie od etvrtine vijeka,
i to u radikalno izmijenjenim drutveno-politikim prilikama i odnosima
u poreenju sa okolnostima u kojima je djelo pisano. Ova injenica, pored
nagrada koje su mi svojevremeno dodijeljene za ovu monografiju, upuuje
na ocjenu naune vrijednosti djela. Za pojavljivanje u javnosti i ovog
treeg izdanja najvea zasluga pripada sve veem interesiranju naunih
istraivaa i javnosti za historiju Bosne i Hercegovine i Bonjaka. Takav
interes je izrazito razvijen kod mlaih generacija Bonjaka, a i ire
Bosanaca, jer je upoznavanje vlastite historije i njena nauna, istinita
valorizcija bitan edukativni uslov njene sretnije sadanjosti i budunosti.
To je uoio i Bosanski kulturni centar u Sarajevu i obezbijedio potrebne
uslove za tampanje i objavljivanje ovog izdanja, te time obiljeio 80
godina formiranja Jugoslavenske muslimanske organizacije. Duboko sam
uvjeren da e ovaj potez Bosanskoga kulturnog centra biti zapaen i
ocijenjen u iroj javnosti i kritikoj misli, naroito od strane strunih,
"&
naunih, kulturnih, javnih i drugih djelatnika, na emu im se unaprijed

svima zahvaljujem.
(Dr. Atif PURIVATRA, Napomena uz tree izdanje
knjige JMO u politikom ivotu Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, 16. II 1999.)
Dr. Fadil ADEMOVI
POLITI^KI ARGUMENTOVANO
I ZNANSTVENO UTEMELJENO
(Zajedni~ki prilog Kasima Suljevi}a i Atifa Purivatre sagledavanju

nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini)
Znanstveni opus dr. Atifa Purivatre bitno je odreen sistematinou
i cjelovitou kritike razliitih politikih i teorijskih posredovanja
drutveno-historijskog procesa oblikovanja osobenoga muslimanskog
nacionaliteta. Taj je opus osoben i po energinom zalaganju za kreativno
promiljanje onih autentinih elaboracija Marksa, Engelsa i Lenjina, a
naroito plodotvornog prakticiranja Titovih vizija u uslovima socijalistikog samoupravljanja. Muslimanski nacionalitet nije u domenu
budunosti, nego tadanjosti koja se u teorijskom smislu tumaila kao
konkretno dijalektiko zasnivanje i ostvarivanje kreativne interakcije
klasnoga i nacionalnog unutar historijskog procesa revolucionarne
transformacije jugoslavenskog socijalistikog drutva u slobodnu
samoupravnu asocijaciju slobodnih proizvoaa i slobodnih naroda i
narodnosti.1
1
France Cengle, Pregled, Sarajevo, LXXVI, 1986., br. 1
"'
U tome je Purivatra bio na pozicijama srodnim originalnome

znanstvenom opusu dr. Kasima Suljevia. Bila je to priprema za
predstojee usredsreenje analize na glavna obiljeja i oblike konkretizacije takvoga teorijskog poimanja u jugoslavenskim i, osobito, u
bosanskohercegovakim drutveno-historijskim i aktuelnim okvirima.
Njihovo interesovanje za konkretne aspekte aktuelnog stanja u sferi
nacionalnog eklatantno se manifestuju na stranicama broure koju France
Cengle karakterizira znanstvenom teorijsko-politikom analizom koju
su dali dr. Kasim Suljevi i dr. Atif Purivatra. Ta publikacija je objavljena
neposredno pred etvrti poslijeratni popis stanovnitva SFRJ pod
naslovom Nacionalni aspekt popisa stanovnitva u 1971. godini. Broura
se pojavila u februaru te godine u Sarajevu, u izdanju Komisije za
meunacionalne odnose i meurepubliku saradnju Predsjednitva
Republike konferencije SSRN-a Bosne i Hercegovine. Dubina zadiranja,
irina obuhvata, preciznost pristupa nacionalnom fenomenu toga njihovog
interesovanja dokumentovane su i u julu 1971. godine u zborniku
Nacionalni odnosi danas. Prilog sagledavanju nacionalnih odnosa u
Bosni i Hercegovini, u izdanju Zavoda za izdavanje udbenika u Sarajevu.
Zbornik su sainili Kasim Suljevi i M. Petrovi, a u njegovim okvirima
su obuhvaeni, uz radove Atifa Purivatre, jo i prilozi E. Kardelja, B.
Mikulia, H. Pozderca, F. Koula, M. Rianovia, S. Jankovia, J.
Karaia, M. Hadijahia, V. Maksimovia i N. Babia.
U analizi kategorijalnog ustrojstva popisa stanovnitva Kasim
Suljevi i Atif Purivatra istrajavaju na provoenju politike nacionalnog
samoopredjeljivanja Muslimana. Politiki argumentovano i znanstveno
utemeljeno, oni plediraju da se u svemu konano napusti nekada
rasprostranjena praksa dirigovanog opredjeljivanja Muslimana kao
Srba, Hrvata, Jugoslavena, neopredijeljenih itd. Spomenutom
publikacijom i zbornikom oni svoje savremenike ponovo suoavaju sa
sagledavanjem nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini sukladno
fundamentalnim politiko-historijskim dokumentima i novom spoznajom
aktuelnih stanja i procesa. Dokazuju nunost eliminacije raskoraka
izmeu ustavnih principa i realnih drutveno-politikih odnosa. S tim
u skladu ukazuju i na neophodnost eliminacije razlika u oznaavanju
pojedinih naroda i njihovih dijelova. Podsjeaju, u isto vrijeme, na
neloginost i neodrivost svojedobno razliitog tretmana Muslimana u
#
Ustavu FNRJ, gdje nisu spomenuti kao narod, i u Ustavu NR Bosne i

Hercegovine, u kome su priznati kao jedan od tri ravnopravna naroda
Bosne i Hercegovine.
Svim tim te ukupnim djelom Atifa Purivatre i Kasima Suljevia
konano su razbijane predrasude i svakojake sumnje u mogunost
teorijsko-znanstvenog miljenja nacionalnog identiteta i teorijskoznanstvenog elaboriranja socijalne i nacionalne emancipacije Muslimana.
Na taj nain su razbijani i svi pokuaji kako negiranja nacionalne
posebnosti i subjektiviteta Muslimana, tako i negiranja historijskog
subjektiviteta i integriteta Bosne i Hercegovine kao jedinstvene
multinacionalne zajednice utemeljene na naelima AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.
***
P R I K A Z I - K R I T I K E - O S V RT I
Studijski projekt: STAV MUSLIMANA BOSNE I

HERCEGOVINE U POGLEDU
NACIONALNOG OPREDJELJENJA
(Nacrt za bibliografiju, obradili dr. Muhamed Hadìjahi} i

dr. Atif Purivatra, Sarajevo, 1968., str. 85, litografirano,
izdao Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi~kih nauka)
Uz obilniju literaturu o muslimanskom nacionalnom pitanju kod nas,
kao to su to u novije vrijeme pisali dr. imi, dr. Purivatra, a ije djelo
ve ima drugo izdanje, izdato je i gorenavedeno djelo navedenih autora,
i to kako se vidi iz samoga naslova samo bibliografsko. Kako autori
navode u Uvodnim napomenama, to je prvi pokuaj da se sabere sva
literatura o naim Muslimanima, a sva pitanja u vezi s njihovim ivotom,
povijeu, knjievnou, religijom itd. Kako se vidi iz pregleda tematike
na koncu djela, autori su nastojali da prikupe sav materijal o tim pitanjima,
a sredili su grau u ezdeset raznih rubrika. Dosta je spomenuti samo
#
neke da se vidi kako je graa rasporeena, kao npr.: Muslimani openito,

Naziv Musliman, Statistiki podaci o Muslimanima, Etnogeneza
Muslimana za stare Jugoslavije, Fizike i psihike osobine Muslimana,
Politike organizacije Muslimana, Muslimani i NOR, Odnos vjere i
narodnosti kod Muslimana, Pokuaji stvaranja bonjake nacionalne
ideologije, Muslimansko nacionalno opredjeljivanje u hrvatskom smislu,
Teza o Muslimanima kao anacionalnom elementu, Teze o Muslimanima
kao Turcima.
Kako se vidi iz tematike djela, premda djelo ima samo bibliografski
karakter, ipak je ovaj pokuaj pobudio interes ne samo kod nas nego i u
inozemstvu, te je prvo izdanje rasprodano, oekuje se doskora i drugo
izdanje.
(Dobri pastir, svezak I-IV, godina
XIX-XX, Sarajevo, 1970.)
R.D.
JEDNA BIBLIOGRAFIJA - ZNAÂJAN DOPRINOS

HISTORIJI
U izdanju Instituta za drutvena istraivanja Fakulteta politikih nauka
u Sarajevu izaao je decembra 1968. godine Nacrt za bibliografiju o
osnovima i tendencijama narodnosne identifikacije Muslimana, koji su
obradili Muhamed Hadijahi i Atif Purivatra. Ova bibliografija je
izraena u okviru studijskog projekta Stav Muslimana Bosne i
Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljena, na ijem ostvarenju
radi vie stalnih i spoljnih saradnika Instituta za drutvena istraivanja u
Sarajevu.
Autori Bibliografije izvrili su jedan izvanredno obiman i teak posao.
Bibliografija obuhvata punih 700 bibliografskih jedinica. Sama
Bibliografija postavljena je ire od studijskog projekta u okviru koga je
raena. Bibliografija obuhvata osnove i tendencije narodnosne
identifikacije Muslimana, a ne samo stav prema nacionalnom
opredjeljenju. Ve sama obimnost Bibliografije ukazuje na zamanost
#
posla koji moraju obaviti istraivai historije i nacionalnog fenomena

Muslimana.
U Bibliografiju su uvrteni samo radovi koji se odnose na Muslimane
u Bosni i Hercegovini, dok Muslimani Novopazarskog sandaka, Crne
Gore i ostale slovensko-muslimanske skupine na Balkanu (Pomaci,
Torbei i dr.) nisu obuhvaeni. Kako istiu u predgovoru, autori su se u
sastavljanju Bibliografije drali nekoliko kriterija. Prije svega,
Bibliografija ne obuhvata kompletan nacionalni fenomen Bosne i
Hercegovine. Radovi o nacionalnom pitanju u BiH registrovani su samo
ako dotiu nacionalni fenomen Muslimana. Autori su se dalje trudili da
to je vie mogue uspostave granicu izmeu radova koji se odnose na
nacionalni fenomen i isto politikih rasprava. Ovi drugi su u Bibliografiju
unoeni samo ukoliko raspravljaju i nacionalno pitanje Muslimana. Uz
ove kriterije, autori su se drali i principa da nastoje registrovati sve ono
to ima makar i malu dokumentacionu vrijednost. Tako su registrovani i
radovi koji su u muslimanskoj sredini proli gotovo nezapaeno, mada
im se izvan ove sredine pridavala izvjesna vanost. To je sluaj, naprimjer,
sa spisateljskom i politikom djelatnou Mehmeda Spahia iz Mostara
ili beogradskog hode Sulejmana Faladia.
Cijela Bibliografija ili, kako autori skromno kau, Nacrt za
bibliografiju, podijeljena je u dva dijela: 1) Etnike, historijske, socijalne,
demografske i druge osnove narodnosne identifikacije, sa 127 bibliografskih jedinica, i 2) Tendencije narodnosne identifikacije Muslimana, sa
573 registrovana rada. Prvi dio obuhvata osnovnu knjievnost o
Muslimanima i faktorima njihovoga etnikog formiranja, historijskoga i
demografskog razvitka i sl. Drugi, vaniji dio Bibliografije, daje jedan
obiman pregled vrlo razliitih pogleda na nacionalni fenomen Muslimana.
U Bibliografiji su autori izradili vrlo iscrpan Registar prema tematici,
koji veoma olakava njezino koritenje. Koliko je ovaj registar razraen
i sveobuhvatan, pokazuje i injenica da sadri punih 60 tematskih
odrednica. Bibliografske jedinice su navedene abecednim redom po
prezimenima autora, odnosno po inicijalima i pseudonimima. Jedan manji
broj inicijala i pseudonima autori su razrijeili. Uz neke bibliografske
jedinice gdje iz naslova lanka nije jasno o emu se govori date su kratke
napomene.
ovjek koji jeziki relativno poznaje historiju Muslimana Bosne i
Hercegovine, a pogotovo ko se prvi put susree sa ovim problemom ostaje
iznenaen obimom literarne produkcije o ovom pitanju. Mada se o
#!
nacionalnim pitanjima pisalo jo od druge polovine 19. vijeka gotovo

neprekidno do danas, ipak se mogu zapaziti periodi u kojima se vie
pisalo. Takvi periodi su sedamdesete godine 19. vijeka, posljednja
decenija 19. i poetak 20. vijeka, zatim po ujedinjenju 1918., to jest ranih
dvadesetih godina i, na kraju, 1939.-1940. godina. To znai da je interes
za nacionalni fenomen Muslimana uvijek rastao kada se postavljalo i
zaotravalo pitanje Bosne i Hercegovine, odnosno kada su se javljale
pretenzije na ove pokrajine. Tako se pred povlaenje Turske u okolnim
zemljama koje su imale aspiracije na Bosnu i Hercegovinu nacionalni
fenomen Muslimana prikazivao onako kako odgovara tim tenjama. Na
prijelomu dva vijeka intenziviraju se rasprave o dravopravnom poloaju
i daljoj sudbini Bosne i Hercegovine, pa se i nacionalnost Muslimana
prikazuje u skladu sa teritorijalnim eljama i tenjama pojedinih drava
i buroazije. Isti je sluaj i poetkom dvadesetih godina, po ujedinjenju,
u sukobima interesa i pretenzija srpske i hrvatske buroazije. Na kraju,
1939.-1940. godine, po sporazumu Cvetkovi-Maek, ponovo se stvaraju
planovi o podjeli Bosne, pa se pokree i muslimansko pitanje i pokret za
autonomiju Bosne i Hercegovine.
U tim radovima iznoeni su najrazliitiji pogledi na nacionalni fenomen
Muslimana. Zajednika karakteristika tih shvatanja je da su uglavnom
nastala izvan muslimanske sredine, pa ak i onda kada su ih iznosili sami
muslimanski intelektualci. Ovi pogledi su izraz elja i tendencija koje
nisu imale oslonca u irokim slojevima Muslimana. Pristup problemu
Muslimana u tim radovima bio je ne samo nenauan nego i izrazito
tendenciozan. Nerijetko se susreu u njima i nacionalistika i ovinistika
shvatanja.
Bibliografija koja je pred nama pokazuje da nacionalni fenomen
Muslimana nije ranije nauno obraivan. Praktino, u cijeloj Bibliografiji
od 700 naslova ne moe se nai nijedan rad monografskog karaktera, a
vrlo je malo i kraih rasprava koje nacionalnom fenomenu Muslimana
pristupaju odgovorno, nauno i kritiki.
Meutim, iz Bibliografije se zapaa da od poetka ezdesetih godina
raste broj radova posveenih nacionalnom fenomenu Muslimana. Prvi
put se ovom pitanju pristupa sistematski, nauno i odgovorno. Moe se
rei da danas potpuno sazrijevaju uslovi da se nacionalni fenomen
Muslimana obradi historijski objektivno i nauno. To e biti sloen
zadatak. Treba dosta vremena, istraivake upornosti i znanja da se skinu
sve ideoloke naslage, tendenciozna iskrivljavanja, neistine i poluistine
#"
koje su se nagomilale u dosadanjim radovima o nacionalnosti i historiji

Muslimana. Ovaj proces je ve poeo, a naunom rasvjetljavanju i
objanjavanju nacionalnosti Muslimana sigurno e dati znaajan doprinos
studijski rad koji se ostvaruje u okviru Instituta za drutvena istraivanja.
Na to ukazuje i ova obimna i savjesno uraena Bibliografija. Svima koji
pristupaju istraivanju historije Muslimana ova je bibliografija koristan
i neophodan prirunik u radu.
(Pregled, god. LIX, 1969., broj 9)
Mustafa IMAMOVI
NACIONALNI I POLITI^KI RAZVITAK MUSLIMANA

(Svjetlost, Sarajevo, 1969.)
Ovo je ve druga knjiga (uz knjigu Salema eria Muslimani
srpskohrvatskog jezika, Svjetlost, Sarajevo, 1969. godine) u kojoj se tretira
etniki status Muslimana. To je sasvim dovoljno da ospori donedavno
vaeu tvrdnju da je svako raspravljanje nacionalnog fenomena
bosanskohercegovakih Muslimana tabu tema. A da je ona to bila, moe
se reljefno ilustrovati obiljem sinonima koji su se u usputnim
razmatranjima meunacionalnih odnosa koristili: etnika grupacija,
etnika zajednica, etnika cjelina, posebna cjelina, muslimanska
zajednica, narodna grupa, muslimanski narod, kulturno-etnika
zajednica, etnija (!) i, napokon, nacija. Jedva da je bilo kome
potrebno dokazivati kako je plodna invencija mnogih autora u
konstruisanju primjerenog imena Muslimanima vie rezultat nastojanja
da se pokae ta sve oni nisu, a ne ta jesu. Jer, Purivatra jo u poetku
ispravno primjeuje kako je istorija u jugoslovenskom podruju, napose
u Bosni i Hercegovini, tom pojmu dala mnoge nove elemente koji u nae
vrijeme ak i potiskuju i mijenjaju njegov izvorni smisao i znaenje.
Oni, pak, koji u prvi plan stavljaju raspru oko imena, gotovo redovno
previaju egzistiranje socijalne grupe koja se odrava (i podrava)
##
drutvenim razvitkom u nas, nezavisno od toga da li smo je i kako

lingvistiki i socijalno iskazali.
Za djelo Atifa Purivatre moglo bi se rei da je dokumentovana istorija
transformacije malog m (u smislu vjerske zajednice) u veliko M (u
smislu koji nadilazi vjerske, odnosno konfesionalne granice). Istovremeno, to znai presjek socijalnih protivurjenosti uope, a posebno u sferi
meunacionalnih odnosa. Upravo zato to znae krajnju taku socijalnog
preobraaja na crti etnike evolucije, Muslimani su relativno precizan
indikator dosega stvaralake primjene marksistike teorije nacije i
socijalistike (samoupravne) prakse u konstituisanju i razvitku socijalne
dinamike meunacionalnih odnosa.
Knjiga je podijeljena u tri relativno zavisne cjeline. One odraavaju
genezu nacionalnog i politikog razvitka Muslimana u presjeku vorinih
problema koji se isprepliu, sa razliitim akcentima, kroz cijelu knjigu.
Sa stajalita interesovanja italaca, potujui princip od manifestnog ka
latentnom, od povrinskog ka dubljem, od aktuelnog ka onom to je blia
i dalja prolost - autor je s razlogom ovako precizno sadrinski odredio
spomenuta poglavlja: I. Muslimanska komponenta u jugoslovenskom
nacionalnom mozaiku; II. Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana; III. Politiki razvoj muslimana u staroj
Jugoslaviji.
Kritiki se suoavajui sa razliitim pokuajima rjeenja etnikog i
politikog statusa Muslimana, autor suvie cijeni te pokuaje kad ih naziva
teorijskim, liavajui taj pojam navodnih znakova. Zar se, naprimjer, u
ozbiljnoj naunoj studiji moe dodijeliti atribut teorijske teze stavovima
kao to su: bosanskohercegovaki Muslimani su nacionalno svjesni Srbi
ili Hrvati; ili oni su Srbi i Hrvati, ali samo bez svijesti o tome; ili: oni su
nacionalno Bonjaci, tavie, oni su uope bez nacionalne pripadnosti
- anacionalni, klerikalno nastrojeni, Turci i slino?
U bivoj Jugoslaviji Muslimani - kako primjeuje autor - nisu bili
tretirani kao subjekt u nacionalnim odnosima, nego kao objekt na koji
polau pravo srpska i hrvatska buroazija, pa se zbog toga i insistiralo
jedino na njihovom nacionalnom opredjeljivanju za jednu ili drugu stranu,
a ne na samoopredjeljenju onako kako se osjeaju, odnosno da se prizna
ono to stvarno jesu (str.12). Takva socijalna situacija izvanredno je
pogodovala politikom meetarenju jednako vladajuih i opozicionih
graanskih politikih stranaka sa liderima muslimanskih graanskih
politikih stranaka. Autor se, pored ostalog, kritiki osvre na sve
#$
teorijske pokuaje koji u svojoj viziji nacionalnog pitanja Muslimana

vide sve intenzivniju njihovu asimilaciju u srpsku, odnosno hrvatsku
nacionalnu grupu. Teko je ostati ravnodunim bilo kom humanisti kad
se iznueni proces denacionalizacije eli nauno zasnovati, kulturno
motivirati i moralno opravdati. Sa uzvisina savremene nauke ti se pokuaji
ne bi mogli jednostavno smjestiti u arsenal dobronamjernih naunih
zabluda.
Purivatri polazi za rukom da ne samo pokae nego i dokae kako tako
inspirisani teorijski pristupi pripadaju prolosti ali, naalost, praksa koja
nalazi impuls u njima i dalje, ponekad nesmetano, traje. Dovoljno je
ilustrativan primjer Enciklopedije Jugoslavije i nekih drugih izdanja
Leksikografskog zavoda u Zagrebu. Ta toliko znaajna i visoko ocijenjena
publikacija u svom alfabetaru uope nema pojam Muslimana i, uz to,
ona ignorie sveukupno kulturno nasljee nastalo pod izravnim ili
posrednim utjecajem islamske civilizacije. Mi se, naime, ponosimo onim
to su nai sunarodnici stvorili na latinskom, grkom, njemakom,
maarskom i drugim jezicima kranskog Zapada i Istoka, ali ne vidim
zato bismo se stidjeli onog to su nai sunarodnici stvorili na orijentalnim
jezicima, u orijentalno-islamskom kulturnom krugu.
Koristei se rezultatima popisa stanovnitva koji je obavljen u dva
navrata poslije Drugog svjetskog rata, Purivatra statistiki pokazuje
ponaanje Muslimana kad im se ponudi nekoliko vjetakih alternativa:
Srbin, Hrvat, Jugosloven - neopredijeljen... Otpor ljudi prema pokuajima
opredjeljivanja upravo zadivljujue potvruje da je narod, kad god je
u (ne)prilici da se iskazuje u biu u kome nije, veoma jedinstven da iskae,
makar na negativan nain, ono to jest. Otuda toliki broj neopredijeljenih (za Srbe i Hrvate), odnosno opredijeljenih (za sebe, za Muslimane).
Pri tome je vano naglasiti da se autor, u skladu sa svojom temeljnom
koncepcijom, zalae za to da nijednom Muslimanu niko ne moe naturiti
muslimanstvo, a da oni koji su sami sebi naturili neko drugo
(nacionalno) opredjeljenje treba tek da se preispitaju da li su udovoljavali
svojim intimnim tenjama ili su, pak, brinuli o vlastitom socijalnom i
politikom statusu. Bilo bi nedopustivo previdjeti da su se javni i kulturni
radnici iz redova Muslimana mogli afirmisati jedino uz pretpostavku
nacionalnog opredjeljenja, pa je na taj nain i njihovo kulturno
stvaralatvo uokvirivano u domen hrvatske, odnosno srpske kulture (str.
36).
#%
U konktekstu socijalnog poloaja Muslimana prije rata, zatim u

kontekstu njihovog neodreenog etnikog tretmana po kojem je, u krajnjoj
liniji, prolost Muslimana maltene nespoznatljiva, a budunost neizvjesna
- njihovo znatnije participiranje u jugoslavenstvu samo je izraz realnih
tenji da ustuknu pred bilo kakvim nacionalnim oblikovanjem koje nije
autohtono, svoje. Oprezan prema svemu to nije ispitano, Purivatra
nalazi da je jugoslovenstvo takvog karaktera, da je ono u procesu, pa
jo uvijek nije u dovoljnoj mjeri teorijski objanjeno (37). On prihvaa
Kardeljevu misao po kojoj se u nas sve vie produbljuje socijalistika
svijest i osjeanje jugoslovenstva, koje nastaje na osnovi zakonitih
drutveno-ekonomskih tendencija koje vode ka viim oblicima
meunarodne saradnje i ujedinjavanja i koji e u budunosti obuhvatati
sve ire nacionalne oblasti i sve vei broj drutveno-ekonomskih funkcija
(str. 38).
U drugom dijelu knjige autor analizom sadraja relevantnih partijskih
dokumenata pokazuje kako je Komunistika partija Jugoslavije upravo
prva sagledala (1938. god.) specifinost nacionalnog razvitka bosanskohercegovakih Muslimana. Njenu povijesnu zaslugu ne umanjuje ni
injenica da je tu specifinost razliito interpretirala, ni za trenutak je,
dakako, ne dovodei u pitanje - barem u teoriji.
Uostalom, adaptacija ovog stava uzrokovana je sloenou nacionalnog pitanja na tlu Jugoslavije u cjelini, a ne samo spram Muslimana. U
izvanjskom utjecaju (Kominterna) utvren je jedan od snanih razloga
ishoda u pristupu nacionalnom pitanju.
Stav KPJ o autonomiji Bosne i Hercegovine sadran je u Treem
otvorenom pismu... bosanskohercegovake studentske omladine kojim
se ona obraa javnosti povodom sporazuma Cvetkovi-Maek. Mora
biti jasno - pie izmeu ostalog u tom pismu - da e svaka podjela Bosne
i Hercegovine predstavljati i jednu nepravdu nanesenu Muslimanima koji
oduvijek ine posebnu cjelinu... Samo u autonomnoj Bosni i Hercegovini
ni Drina ni Una nee nas dijeliti od brae s obe strane, a zadovoljnoj
Bosni i Hercegovini bie tada blie i Beograd i Zagreb (str. 53).
Prisjetimo li se onoga to se desilo izmeu dva rata i u ratu, nije nam
teko otkriti proroanski smisao ovih rijei iz kojih je, barem politiki,
preuzeta sadanja formula rjeenja bosanskohercegovakog nacionalnog
kompleksa. Elastinost politike Komunistike partije koja je bila u skladu
sa marksistikim idejnim postavkama, sadrana je i u uputstvu
Pokrajinskog komiteta SKOJ-a (31. mart 1944.) u kojem pie i ovo:
#&
Raunajui na specifinost u razvoju Muslimana i diferencijaciju koja

se kod njih poela vriti, mi moramo radi to breg i lakeg okupljanja i
osvjeavanja te omladine stvarati muslimanske organizacije koje e u
svom nazivu nositi izvjesno muslimansko obiljeje. (str. 82)
Izuzetno je znaajno istai da je u svim pozivima muslimanskim
masama na aktivno sudjelovanje u revoluciji naglaavana njihova
nacionalna sloboda i ravnopravnost zajedno sa bosanskim Srbima i
Hrvatima u zajednikoj i nedjeljivoj Bosni i Hercegovini u okviru
jugoslovenske demokratske dravne zajednice svih naroda i narodnosti.
Za razliku od Edvarda Kardelja, koji je jo 1938. godine pisao da
Muslimani sainjavaju posebnu etniku grupu, Veselin Maslea - i pored
minuciozne analize - stoji na stanovitu da se oni ne mogu smatrati
posebnim etnikim subjektom. Ovom talentovanom marksistikom
teoretiaru dijelom je promakao utjecaj konfesionalnog momenta kao
diferencirajueg inioca na etnikom planu u Bosni i Hercegovini, i to
ne samo kod Muslimana nego i kod Srba i Hrvata.
Nije, razumije se, nebitno to je jedan od plenuma CKSKBiH (februar
1968. god.) reafirmisao etniki individualitet Muslimana. To je utoliko
politiki znaajnije to se time nije sankcionisala postojea praksa, nego
podstakla afirmacija jednog principa koji pobjeuje u svim sferama
drutvenog ivota. Teorijska misao ne moe jednostavno izrasti na takvoj
praksi, nego se za njeno oblikovanje tek uspostavljaju socijalni, politiki
i psiholoki uslovi.
Bilo je, ini nam se, dovoljno osnova da Purivatra ukae na dvije
temeljne premise.
a) Zato to su se stavili u odbranu drutvene formacije (feudalne) koja
je osuena da nestane sa socijalno-istorijske scene, Muslimani su u
vrijeme prodiranja mlade buroazije ostali hibrid u nacionalnom pogledu.
b) Ta istorijska ansa ponovila se u izmijenjenim socijalnim uslovima
u onoj mjeri u kojoj, s jedne strane, vrimo afirmaciju srpske, odnosno
hrvatske individualnosti na tlu Bosne i Hercegovine i, s druge strane,
naciju tretiramo kao jedan od politikih subjekata samoupravnog
socijalistikog drutva.
Tree poglavlje, u kojem se tretira formiranje Jugoslavenske
muslimanske organizacije i njen razvoj (do 1922. god.), vjerovatno je
najvrednije, barem iz dva razloga: ono je do sada najmanje obraivano i
Purivatri je uspjelo da egzaktnou vrsnog istoriara odabere one
#'
momente koji su od krucijalnog znaaja za otkrivanje socijalno-istorijskih

determinanti.
Istiui jugoslovenstvo kao kohezivni princip, Jugoslovenska
muslimanska organizacija je nastojala da uspori, ako ne i eliminira
opredjeljivanje Muslimana bilo u smjeru srpske ili hrvatske etnike
posebnosti. Muslimani su se organizovali na vjerskoj osnovi jer su ih na
to iznova podsticali socijalno-politiki uslovi, a ne religijski motivi u svom
izvornom znaenju. Autor je ubjedljivo pokazao kako muslimanska
politika organizacija izdvaja muslimansko radnitvo da bi onemoguila
stvaranje jedinstvenog radnikog pokreta. Klasni interes njegovog vodstva
uvijek se probijao kroz sve vjerske i nacionalne odrednice. Komparativnom analizom i drugih muslimanskih partija u odnosu spram bitnih
drutveno-politikih pitanja (posebno agrarnog) Purivatra je uspjenom
analizom pokazao ono to im je svima zajedniko: prvo na odtetu zbog
smanjenog ugnjetavanja! To je klasna granica koja je sprijeila sve
politike stranke (izuzev KPJ) da se zalau za provoenje ope, radikalne
i potpune agrarne reforme. To je plastino pokazano upravo na primjeru
Jugoslavenske muslimanske organizacije kao politikog zatitnika
interesa muslimanskih feudalaca.
Djelo Atifa Purivatre vie je istorijska rasprava politikog nego
nacionalnog razvitka Muslimana. Njegovu vrijednost vidim upravo u
ograniavanju teme. Tek nakon prethodnih monografija iz ekonomske i
kulturne povijesti Bosne, zatim etnolokih studija i socioloke analize
nacionalnog fenomena na ovom tlu, mogue je oekivati studiju koja e
biti potpuniji odgovor na pitanje o nacionalnom razvitku naroda Bosne i
Hercegovine i posebno Muslimana. Zato u ovom djelu vidim nezaobilazan
i znaajan korak u dospijevanju do jednog sintetikog rezultata koji
prevazilazi mogunosti ma koliko vrijednog i talentovanog pojedinca.
(Nae teme, Zagreb, god. XIV/1970., broj 2 (134)
Esad IMI
$
RASPRAVE I ^LANCI ATIFA PURIVATRE

(Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana,
Svjetlost, Sarajevo, 1969.)
Kada je Savez komunista Jugoslavije, u svojoj stalnoj revolucionarnoj
i stvaralakoj praksi, prvi u naoj historiji uvaio injenicu nacionalne
posebnosti Muslimana, stvoreni su uslovi za nauno i kritiko ispitivanje
prolosti ovog naroda. Jedan od pionira ovih ispitivanja je Atif Purivatra,
docent Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, koji je posebnu panju
posvetio istraivanju odluujueg doprinosa koji je u afirmaciji
muslimanskog naroda dala KPJ kao nosilac borbe za nacionalno
osloboenje i nacionalnu ravnopravnost svih naroda Jugoslavije.
Knjiga koja je nedavno izala u izdanju sarajevske Svjetlosti, o
nacionalnom i politikom razvitku Muslimana, sadri rasprave i lanke
koje je Atif Purivatra objavio u raznim naim asopisima. Sakupljene
sada u jednoj knjizi, ove zanimljive rasprave postaju dostupne i irem
krugu italaca koji ne prate strunu periodiku.
Sve rasprave u knjizi su prema svom sadraju podijeljene u tri ue
tematske cjeline: 1) Muslimanska komponenta u jugoslavenskom
nacionalnom mozaiku; 2) Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana; 3) Politiki razvoj Muslimana u staroj
Jugoslaviji.
U prvom dijelu Atif Purivatra je izvrio kritiku buroaskih koncepcija
o nacionalnom opredjeljenju Muslimana. Istovremeno pisac je izvrio
i temeljitu kritiku stavova prema Muslimanima i njihovom kulturnom
naslijeu, u nekim naim publikacijama, npr. u Enciklopediji Jugoslavije,
u knjizi Narodi Jugoslavije (izd. SANU, Beograd, 1965.), ili u ABC injenice o Jugoslaviji itd. U ovim publikacijama negirana je nacionalnost
Muslimana i potpuno preueno njihovo kulturno naslijee. Na slinim
pozicijama u odnosu na Muslimane stoji i savremena srpska i hrvatska
graanska historiografija. U tom smislu Purivatra je izvrio kritiku nekih
najnovijih radova Milenka S. Filipovia, Ivana Muia, dr. Frane Frania,
dr. Dominika Mandia, Veeslava Holjevca i dr. Ovim piscima su poznate
$
injenice da se najvei dio Muslimana nije nikada izjasnio niti danas eli
da se izjasni u smislu nacionalne pripadnosti srpstvu ili hrvatstvu, ali to
im ne smeta da proizvoljno svojataju Muslimane pripisujui im
nacionalnu orijentaciju koju oni nikad nisu imali.
Atif Purivatra je pokazao da sve ove teorije predstavljaju obrazac
buroaskih ideologija koje nacionalnu svijest uzimaju kao vrhovni domet
progresa, vrlinu duha i zrelost nekog naroda. Ovim shvatanjima autor
suprotstavlja injenicu da je nacija historijski nastala drutvena kategorija
u periodu industrijske podjele rada i kao takva ona je prolazno obiljeje
u procesu razvitka naroda, odnosno prolazni oblik povezanosti ljudi na
putu ljudske emancipacije. Nacija se mora potovati kao historijska,
kategorija koja, uz odsustvo ovinizma, zaista predstavlja momenat
emancipacije individualnosti jednog naroda, ali ne moe biti cilj po sebi,
smisao drutvenog kretanja, ili kriterij progresa. U tom smislu su
demokratski razvitak u naoj zemlji i ostvarenje nacionalne ravnopravnosti na samoupravnoj osnovi donijeli uvaavanje nacionalne posebnosti
Muslimana u procesu njihove ljudske emancipacije, ravnopravno sa
drugim narodima Jugoslavije.
Vjerovatno da dvije rasprave koje su ukljuene u knjigu - KPJ i
nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini (1919-1946) i Stav KPJ prema
nacionalnom pitanju Muslimana u toku NOR-a - predstavljaju do sada
najznaajniji doprinos ispitivanju politike KPJ prema nacionalnom pitanju
u Bosni i Hercegovini. Poznato je da su o nacionalnom pitanju unutar
KPJ voene dugogodinje diskusije. Neto zbog razvitka naeg radnikog
pokreta, a jo vie zbog mijeanja Kominterne, KPJ sve do 1935. godine
nije uspjela formulirati politiku prema nacionalnom pitanju koja bi
odgovarala tenjama i potrebama jugoslavenskih naroda. Tek u vrijeme
antifaistike borbe i narodnog fronta KPJ je dola do saznanja da je
historijski zadatak radnike klase da preuzme neposrednu odgovornost
za rjeenje nacionalnog pitanja, i da komunisti moraju zato postati vodea
snaga nacionalnih pokreta svakoga jugoslavenskog naroda. Istovremeno,
u uslovima prijetnje meunarodnoga faistikog imperijalizma, KPJ
izraava zajedniku ivotnu potrebu svih jugoslavenskih naroda da
pojedinane interese nacionalnog osloboenja i razvitka ostvaruju u
okviru ve postojee zajednike drave.
Borei se da ovu opu politiku primijeni na nain koji najvie odgovara
konkretnim uslovima razvitka pojedinih jugoslavenskih nacija i krajeva,
KPJ je prva sagledala specifinost nacionalnog razvitka bosansko$
hercegovakih Muslimana i u svojim dokumentima ukazivala na njihovu

nacionalnu posebnost, negirajui tako tvrdnje srpske i hrvatske buroazije
da su Muslimani Srbi, odnosno Hrvati, ali da zbog vjerskog uticaja i
nedovoljne kulturne uzdignutosti nisu svjesni svoga navodnog nacionalnog imena. KPJ je uoila injenicu da je osobeni ekonomski, politiki,
socijalni, kulturni i obrazovni razvitak omoguio Muslimanima da
sauvaju svoju narodnu individualnost uprkos svim pritiscima i
neravnopravnom tretmanu, posebno u staroj Jugoslaviji.
Prvi dokument u kome se KPJ obraa Muslimanima kao posebnoj
nacionalnoj grupi potie iz decembra 1938. godine. Partija se obratila
bh. Muslimanima izbornim proglasom Studenti Muslimani Beogradskog
univerziteta svojoj brai, u kome se govori o muslimanskoj zajednici,
ali ne kao o vjerskoj, nego jednoj narodnoj grupi. U Treem otvorenom
pismu bh. studentske omladine, povodom sporazuma Cvetkovi-Maek,
istie se zahtjev za autonomijom Bosne i Hercegovine jer se, izmeu
ostalog, njenom podjelom nanosi i nepravda Muslimanima koji oduvijek
ine posebnu cjelinu. Rezolucija Pete pokrajinske konferencije KPJ za
BiH (juli 1940.) istie da su se muslimanske radne mase oduvijek
osjeale kao etnika grupa itd.
Teorijske osnove za nacionalni status i tretman Muslimana date prije
rata nale su svoju adekvatnu primjenu u toku NOB-a. U svim proglasima
i dokumentima KPJ, SKOJ-a, ZAVNOBiH-a i drugih organizacija
Muslimani su tretirani kao posebnost, ravnopravni sa druga dva naroda
u Bosni i Hercegovini, to jest sa Srbima i Hrvatima. Atif Purivatra je
vrlo akribino i uspjeno sakupio i obradio cjelokupnu dokumentaciju.
Pisac je raspravljao i o manjim teorijskim radovima o Muslimanima,
koliko ih je u toku rata bilo (Maslea, R. olakovi). Ova istraivanja
Atifa Purivatre stvarno predstavljaju krupan doprinos rasvjetljavanju
politike KPJ prema nacionalnom pitanju u konkretnim uslovima Bosne i
Hercegovine, kada je svojom dosljednom politikom nacionalne
ravnopravnosti Partija uspjela nasovno pridobiti Muslimane za NOP.
Ako izuzmemo period NOR-a i poslijeratni razvoj, postoje tri epohe
u razvitku Muslimana. To su period turske vladavine, austrougarske
okupacije i stare Jugoslavije. Moe se rei da je razvitak Muslimana u
sva tri ova perioda slabo istraen. Izuzetak donekle ini turski period, o
kome je neto vie pisano. I period austrougarske vladavine i stare
Jugoslavije vrlo su malo obraivani. Politiki i nacionalni razvitak
Muslimana u tim razdobljima spominjan je samo uzgred i najee
$!
jednostrano i povrno. Atif Purivatra je i u ovu oblast unio neto vie

svjetla istraivanjem muslimanske graanske politike izmeu dva rata,
posebno u periodu parlamentarnog reima, do 1929. godine. Iz te oblasti
objavljene su dvije due rasprave: Formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen razvoj do 1922. god... i Politike partije prema
agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. godine.
Ovom knjigom historijskih rasprava Atif Purivatra se predstavio kao
korektan i kolovan historiar istraiva. Knjigu ini posebno zanimljivom
injenica da se bavi jednom temom koja u posljednje vrijeme privlai
panju ire domae i strane javnosti.
(Gledita, god. X, 1969., broj 12)
Mustafa IMAMOVI
UZ TRE]E IZDANJE JEDNE KNJIGE

Knjiga Atifa Purivatre Nacionalni i politiki razvitak Muslimana
doivljava ve t r e e izdanje2. Bez obzira na tira ovog i prethodna
dva izdanja, ta injenica govori sama za sebe i, gotovo, da joj nije potreban
poseban komentar. Svi oni koji pomnije prate izdavaku djelatnost
istoriografskog karaktera ne vide u ovoj pojavi obiljeja nekakvog
buma, kao mogueg paradoksa potroake psihologije ili zapadnoevropskog publicityja. Rije je o jednom drutveno-historijskom
fenomenu, ija je pozadina daleko od svake efemernosti.
U nekim zemljama, sa mnogo veom tradicijom nego to je naa,
bosanskohercegovaka ili jugoslavenska, (Francuskoj, npr.), nije rijedak
sluaj da se o pojedinim pitanjima i problemima koji su u ii
interesovanja u javnosti pojave knjige ili radovi koji na publicistiki ili
nauni nain pokuavaju da ih obrade.
$"
Atif Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Mislimana, Sarajevo, Svjetlost, 1972. 278.
str.
Atif Purivatra je, ve relativno due vremena, zaokupljen naunom

obradom pitanja koja su vezana za bosanskohercegovake Muslimane.
Iz te problematike on je odbranio i doktorsku disertaciju.
Pred nama je, slobodnije reeno, kola od vie objavljenih radova koji
su sintetizirani u tri povea lanka i rasprave. To je nastavak prakse
izdavake kue Svjetlost koja je odluila da radove naih eminentnih
historiara, publicirane u jednom vremenskom r a s p o n u , u vie
r a z n i h asopisa, objavi u j e d n o j knjizi. Ne dovodei u pitanje
opravdanost i svrsishodnost ove i ovakve prakse, moe se naelno
postaviti pitanje da li se uvijek, i u potpunosti, moe (a trebalo bi da bude
tako) ostvariti cjelovitost obrade problema koji se pojavljuje na stranicama
takvih radova.
***
Prilozi koji su uli u ovu knjigu tretiraju jednu od komponenata nae
novije bosanskohercegovake historije ija je uloga mnogo, mnogo ee
preuivana, krivo tumaena nego to joj se i p o k u a l o odrediti mjesto
i izrei pravi znaaj. Donedavno (do tri decenije unazad) tretman
muslimanske komponente u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku
ovisio je u punoj mjeri od p o s e b n i h interesa, a bio je u potpunosti
lien naunog prilaza i ocjene injenica. O uvaavanju osjeanja i
miljenja onih o kojima je rije (Muslimana samih), da se i ne govori.
Iz tog aspekta Purivatrin opus, odnosno ova knjiga, i ima onaj poseban
znaaj, bez obzira na neke prisutne manjkavosti koje proizlaze iz
objavljenih tekstova.
S obzirom da je ova knjiga sastavljena iz t r i dijela (o kompoziciji
neto kasnije), to emo u ovom prikazu i potovati taj redoslijed.
U odjeljku koji je naslovio: O nekim koncepcijama o nacionalnom
opredjeljenju Muslimana (str. 9-30) Purivatra prua vrlo iscrpnu,
takorei, po reprezentativnom principu skalu raznih i dijametralnih
stanovita, kako onih koja afirmiraju proces nacionalnog opredjeljivanja
bosanskohercegovakih Muslimana, tako i onih koja ga uope ne priznaju.
italac nakon upoznavanja sa konfrontiranim miljenjima i ocjenama
dolazi do spoznaje, odnosno ubjeenja o historijskoj opravdanosti
formulacija ije je krajnje ishodite - afirmacija p o s e b n o s t i
bosanskohercegovakih Muslimana. Meutim, treba isto tako rei da
paljivo itanje teksta, dokaznog postupka, otkriva u izvjesnoj mjeri
$#
odsustvo terminoloke preienosti pojmova, bolje rei, dosljednosti u

izboru kvalifikativa - nacionalnog, ili bar autorovih o b j a n j e n j a . S
jedne strane, uoljivo je identificiranje pojmova etnikog i nacionalnog, (str. 10. i 14. biljeka 6. - etnika posebnost u nacionalnom pogledu),
a s druge strane primjetno je prisustvo c i t i r a n i h stanovitva koja
itaoce ostavljaju u, faktiki nepostojeoj, dilemi. Muslimani Bosne i
Hercegovine se, nedvojbeno, karakteriziraju kao posebna etnika grupa
ili zajednica (za potonji termin odluuje se A. Purivatra - str. 58), ali
se, istovremeno, itaoci upoznaju da Muslimani u Jugoslaviji nisu nacija
(Kardelj - str. 25) ili da Muslimani po svojoj strukturi nisu imali dovoljno
mjesta za graansku i radniku klasu, koje bi jedino mogle biti nosilac
(nosioci) nacionalnog pokreta i borbe protiv feudalizma (str. 27).
Navoenje l i n i h miljenja pro et contra - kao na str. 28- u biti ne
doprinosi sagledavanju sutine naunog problema. Metodoloki je jedino
ispravno praenje objektivnoga historijskog p r o c e s a , provoenje
naune analize historijskog f a k t i c i t e t a u svim pojavnim oblicima i
donoenje naune nezavisnosti i objektivne - ocjene (u ovom sluaju o
bosanskohercegovakim Muslimanima, i to kroz sve faze njihovog
razvoja).
- Jedna od veoma interesantnih opaski autora je ona o ulozi i mjestu
arije (biljeka 3. str. 10). Polazei od pretpostavke da izrazi
muslimanska graanska klasa ili muslimanska buruazija nisu u
potpunosti adekvatni, autor dolazi do zakljuka da u bosanskim uslovima,
kompleksu drutvenih odnosa (Muslimana), terminoloki najbolje
odgovara izraz arija. Ne potcjenjujui nijednog trenutka ulogu t e i
t a k v e arije, uvaavajui s v e specifinosti drutveno-ekonomskog
razvoja Muslimana Bosne i Hercegovine, jedna (socioloka) analiza bi,
neka bude dozvoljeno pretpostaviti, vjerovatno pokazala, da je tremin
arije kao inioca ipak isuvie neodreen, amorfan, te da ni po svojoj
objektivnoj ulozi nije bio u tolikoj mjeri presudan da bi potpuno istisnuo
druge, mogue termine;
- na str. 19. potkrala se tamparska greka, jer se ne radi o . Balenu,
nego Belanu;
- kada se govori o muslimanskim narodnim pjesmama (str. 20),
njihovom publicitetu u inostranstvu, onda je u tekstu ili u biljekama
trebalo navesti edicije ili neke radove, poto se vani o njima pie
srazmjerno koliko i o drugim narodnim pjesmama. Ovako neargumentirane tvrdnje dobivaju, nenamjerno, prizvuk isforsirane odbrane.
$$
Atif Purivatra je potpuno ispravno podvrgnuo kritici stav Ivana Muia

prema bosanskohercegovakim Muslimanima i njegovu zabrinutost za
njihovu sudbinu, ali je pogrijeio u odbacivanju distinkcije koju ispoljava
Mui, kritikujui pokuaje identificiranja hrvatstva i katolianstva.
Ustvari, to i nije nikakvo Muievo otkrie. O neodrivosti te
identifikacije uputno je konsultovati ocjene koje se odnose na Svehrvatski katoliki kongres (septembar 1900. godine). Mirjana Gross je pisala
o pokuajima nadbiskupa Josipa tadlera (inae prve violine
spomenutog kongresa), da se Hrvatska katolika udruga izbori u borbi
sa Hrvatskom narodnom zajednicom za taj tretman3. Viktor Novak je u
svom poznatom djelu Magnum Crimen napisao: Bilo je sasvim dosljedno
i u duhu govornika (grof Kulmer, starofeudalni konzervativac)... ja kao
Hrvat identificiram katolitvo s hrvatstvom... samo u katolikoj vjeri lei
mogue ostvarenje naroda hrvatskoga...) na kongresu, nadbiskupa
Stadlera, da je ovaj svehrvatski katoliki kongres identificirao
katolicizam s hrvatstvom, te da je ...klerikalni program za xx vijek
izazvao otpor svega iole naprednijeg svijeta u Hrvatskoj4.
Nije beznaajno navesti i stavove jedne od najaktivnijih politikih
linosti prve decenije postojanja Kraljevine SHS - Stjepana Radia.
Ostajui ovdje samo pri konstataciji o njegovim poznatim, oscilirajuim
stavovima, naveo bih da je, u vrlo karakteristinom govoru u Kraiu
28. septembra 1924. godine, obarajui se na politiku klerikalnih
biskupskih krugova, rekao da su svojim pismom (radi se o poslanici
episkopata u Dakovu) iz redova hrvatskog naroda iskljuili oko 800
tisua muslimanskih Hrvata od kojih eststo pedeset tisua ivi u Bosni i
Hercegovini.
Ovdje treba istai sljedee: 1) ispravnost distingviranja hrvatstva i
katolianstva i 2) pravilnost uoavanja t e n d e n c i j a da se iza ovakve
destinkcije kriju ponekad (kao to ilustriraju sluajevi S. Radia, Muia
i Frania) providni pokuaji da se stvara manevarski prostor za tretiranje
Muslimana kao hrvata islamske vjeroispovijesti.
Tekst pod naslovom Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom
pitanju Muslimana (1919-1946) - str. 43 do 132 - ima odreen znaaj,
prije svega zbog toga to u sebi sadrava pokuaj da c j e l o v i t i j e da
pregled stavova KPJ o nacionalnom pitanju, posebno u odnosu na BiH i
nacionalnost bosanskohercegovakih Muslimana. Treba istai da je u vezi
3
4
Historijski zbornik, XIX-XX, Zagreb, 1966-1967. str. 9-68

Magnum Crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, Nakladni zavod Hrvatske,
1948, str. 10
$%
sa ovom preoblematikom do sada objavljeno vie radova, ali je ona

nedovoljno prouavana i nauno (I. T.) obraena (str. 43). Motivi autora
su jo opravdaniji kada se zna da kvantitativna historiografska ravnotea
izmeu buroaske i marksistike historiografije nee biti uskoro
ostvarena. Zbog toga je obaveza za kvalitativnim izravnavanjem,
takorei, vapijua. Znaaj pristupa pitanju naune obrade nacionalnog
razvitka bosanskohercegovaih Muslimana sa aspekta KPJ ispoljava se
u injenici da je ona (tj. KPJ) upravo prva sagledala (...) a svojim
dokumentima razmatrala i ukazivala na njihovu etniku posebnost,
polazei od toga da Muslimani nisu ni Hrvati ni Srbi (str. 44). Stavovi
Prvog (kongresa ujedinjenja) i Drugog kongresa KPJ, kao i prve dvije
zemaljske konferencije jasno su ukazivali na prisutnost neshvatanja
nacionalnog pitanja u cjelini. Odreena promjena kursa u tretiranju ovog
problema ispoljena je ve na Treoj zemaljskoj konferenciji (Beograd,
januara 1924.), ija se rezolucija moe smatrati kao program KPJ u
nacionalnom pitanju. Analiza materijala sa kongresa partije, njenih
konferencija, odluka rukovodstva Kominterne navode na zakljuak o
sporom, ali dosljednom transformiranju shvatanja uloge i sutine
nacionalnog pitanja u Jugoslaviji, te da je u redovima KPJ postupno
preovladavala marksistika koncepcija tretmana.
S obzirom na saznanja da su se unutar KPJ dosta dugo lomila kolja
u vezi sa naelnim stanovitima oko nacionalnog pitanja, ne iznenauje
mnogo injenica da se KPJ tek sredinom etvrtog desetljea poinje da
zanima i pitanjem Bosne i Hercegovine. Nije prolo ni nekoliko godina,
a KPJ je ve jasno i nedvosmisleno uoavala i isticala znaaj pravilnog
rjeavanja nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovni. Od kapitalne je
vanosti uoiti i potcrtati historijski znaaj stava KPJ prema narodima
Bosne i Hercegovine koji se ispoljavaju u vezi sa sudbonosnim
dogaajima kako u zemlji (sporazum iz 1939. godine), tako i Evropi
(poetak svjetskog rata). Za Purivatru je ocjena KPJ izraena u Treem
otvorenom pismu bosanskohercegovake omladine od 1. XII 1939. alfa
i omega praenja daljnjih stanovita KPJ u afirmaciji nacionalne
ravnopravnosti u BiH, naroito p o s e b n o s t i Muslimana BiH. Ona se
potvruje u gotovo svakom sljedeem dokumentu.
italac (bilo da je rije o amateru ili istraivau po profesiji) iz stranice
u stranicu postaje svjestan injenica: 1) jasnosti i dosljednosti stavova
KPJ, naroito u godinama pred Drugi svjetski rat, te u toku rata i
revolucije, u izraavanju p o s e b n o s t i Muslimana BiH i 2) terminolo$&
ke neodreenosti u definiranju njihovog subjekta. Zasluga autora ove

knjige je prvenstveno u tome to je i iroj i naunoj javnosti prezentirao
proces sazrijavanja stavova jedinoga organizovanog faktora u novijoj
historiji naih naroda - KPJ. Taj proces je tekao uporedo sa procesom
sazrijevanja nacionanog bia bh. Muslimana i koji se kao takav, logikom
drutveno-politikih odnosa, pojavio i i s t r a j a o upravo kao jedna od
komponenata opih kretanja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a
posebno u Bosni i Hercegovni.
Smatram da je autor jednom analizom trebalo da vie panje posveti,
i u ovako koncipiranom radu, objanjenju pojave koja je dugo vremena
bila prisutna u ocjenama KPJ - nejasnoama pojmova koji su se odnosili
na Muslimane BiH. Treba rei da je u razmatranju ove problematike
primaran p r o c e s nacionalne afirmacije bh. Muslimana i da se stavovi
KPJ o tom procesu javljaju a posteriori. Osnovna greka sviju onih koji
su sebi dozvoljavali da donose sudove o objektivnim historijskim
procesima, kakav je nesumnjivo sluaj i sa Muslimanima BiH, jeste u
tome to su svoje sudove donosili na nain da nisu uvaavali i slijedili
drutveno-ekonomsku s t v a r n o s t , donosei objektivan sud o njenim
slojevitim tokovima, nego su eljeli da, prema svojim vizijama i, zato
ne rei, eljama stvaraju s u b j e k t i v n u sliku i ocjenu. Muslimani BiH
prolazili su u novijoj historiji neumitno kroz sve faze razvoja svoga
nacionalnog individualiteta, neovisno od bilo ijih elja i planova,
ostvarujui svoju posebnost. Svijest o tome u glavama mnogih, i njihovoj
pisanoj rijei suoavana sa izvjesnim posljednjim mislima ili hipotekama
prolosti, sukobljava se sa negatorstvom, oponiranjem i neshvatanjem,
esto se prelamajui sa suprotnim stremljenjima. Otud i ona formalna
neodreenost ili dubioznost. U tom sluaju, ponavljam ve ranije
istaknutu postavku, bilo bi izlino ono osjeanje da se autor povodio za
simplificiranjem.
Na osnovu obilja koriene i prezentirane historijske grae (dokumenata KPJ, SKOJ-a, vojnih jedinica, proglasa povodom Prvoga i Drugog
zasjedanja AVNOJ-a, ZAVNOBiH-a, raznih broura i napisa naih
istaknutih publicista, te osobito govora druga Tita) autor je mogao, a treba
rei u tome potpuno i uspio, da pravilno tretira, odgovarajue politike
trenutke naroda Bosne i Hercegovine, jasno, nedvosmisleno i dosljedno
operirajui sa etnikom posebnou i individualitetom bh. Muslimana i
na eksplicitan nain razraunavajui se sa buroasko-malograanskim i
nacionalistikim stanovitima o Bosni i Hercegovini.
$'
U pogledu korienja dokumenata Purivatru je ona sutinska

nedvosmislenost izvora ponekad ponijela tako da je propustio priliku da
istakne, skrene panju itaocu ili mu objasni one nijanse koje ukazuju na
objektivan proces r a z v o j a te individualnosti, koja je svoj vrhunac
ostvarila u proimanju nacionalnim osjeanjima muslimanskog
stanovnitva BiH. Takvih citata ima vie. Jadan od tih, pored spomenutih
dijelova tekstova E. Kardelja - Spreransa ili Vladimira Jokanovia, jeste
onaj iz zapisnika sa Pete zemaljske konferencije KPJ u kome je
naglaeno da Muslimani nisu formirana nacija, ali (su) etnika
grupa (povukao A. P. - str. 57). Jo reprezentativniji su oni koji se
odnose na tekstove Rodoljuba olakovia, koji je, kao rijetko ko, kroz
sve faze nae revolucije i poslijeratne izgradnje principijelno zauzimao
pravilna stanovita. Istini za volju, Purivatra primjeuje da se samo na
prvi pogled (T. I.) olakovievi stavovi mogu dvojako tumaiti kad je
rije o nacionalnom opredjeljenju Muslimana (str. 123). olakovieve
ocjene bi mogle sluiti kao indikatori stavova i ocjena koje je imala i
ispoljavala KPJ. Individualitetu Muslimana ona nije prilazila i definirala
ga kao neto statino, ve zavreno, nego kao ivi organizam koji ima
svoje dijalektike faze razvoja i koje treba podvrgnuti ocjenama. Unutar
KPJ se uoilo i shvatilo da je tom organizmu p o t r e b n o dati vremena
i pruiti mu sve m o g u n o s t i (drutveno-ekonomske, politike i
kulturne) da se u totalu osjeti i izrazi kao n a c i o n a l i t e t . U takvom
kontekstu bi trebalo tumaiti i shvatiti olakovievu ocjenu (aprila 1945.)
prema kojoj se Muslimani jo nisu svi (T. I.) nacionalno opredijelili i
koja ne odraava sumnju u p e r s p e k t i v u da e Muslimani imati
najire mogunosti za svoj ekonomski, politiki i kulturni razvitak
(podvukao A. P.) i potpunu slobodu svog nacionalnog opredjeljivanja
(T. I.) - str. 122. ini mi se da citat sa iste stranice, vie nego ijedan drugi,
pokazuje kako se i nauno i ispravno politiki moe i treba odnositi prema
ovom problemu - da bude otkrivena historijska istina i odbaena bilo
kakva dvosmislenost - jer se u njoj konstatira p o s e b n o s t , a dijalektiki
implicira n a c i o n a l n o s t sa evidentnim naglaskom njenog proseca5.
5
%
Muslimani BiH, kao posebna (A.P.) u svojoj ogromnoj veini nacionalno jo

neopredijeljena (T.I.) slovenska etnika grupa, (A.P.) ravnopravni sa Srbima i Hrvatima
moi e tek ... da se slobodno razvijaju i nacionalno opredjeljuju (T.I.). Niko im nee
naturati nacionalno ime, nikakve politike konjunkture ni politike kombinacije, na raun
ovog ili onog kruga politikanata nee moi imati uticaja na njihov prirodan razvitak ka
nacionalnom opredjeljenju. (T.I.) - Izabrani govori i lanci, Sarajevo, Svjetlost, 1960,
str. 127-128., kod A. Purivatre str. 122
Uporedba stavova i ocjena ispoljavanih u toku NOR-a i revolucije, sa

tendencijama usmjerenim ka nacionalnom opredjeljivanju Muslimana
poslije rata (1961. godine - prilikom popisa stanovnitva) ili svojevrstan
nihilizam ispoljen u Programu SKJ (april 1958.) u kome se bh.
Muslimani uope ne spominju, pa ni u poglavlju posveenom odnosima
meu narodima Jugoslavije (str 127. ove knjige), samo su jedna potvrda
vie tezi o primarnosti procesa sarzijevanja n a c i o n a l n e svijesti
Muslimana, te o aposteriornosti i iskustva te ocjena o tom procesu.
Svakako udaljavanje od nauno-historijskoga, materijalistikog i
dijalektikog kriterija vrednovanja drutvenih pojava vodi ka iskljuivom
(ekskluzivnom) politiziranju a ovo, pak, ne moe raunati na dodirne take
sa naunim postavkama. Zlonamjerno mijeanje neprihvatljivih stanovita
sa stvaralakim naporima politike SKJ u pogledu nacionalnosti,
narodnosti i manjina imalo je za posljedicu prisustvo elemenata politike
prizemnih udaraca, nenaunih i, u svakom pogledu, tetnih komentara
o tzv. dekretiranju muslimanske nacije.
***
Trei po redu prilog Politiki razvoj Muslimana u staroj Jugoslaviji
prostorno zauzima vie od polovine teksta knjige (135 od ukupno 267
strana) i hronoloki prethodni dijelovima knjige svrstanim u dio I. i II.
To je jedan isti historiografski prilog koji se u formalnom smislu sastoji
od dva, u sadrajnom pogledu prilino koherentna dijela, jer je tzv.
muslimanska komponenta obrade pitanja dominirajua. U prvom je
obraeno formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) i
njen razvoj od 1922. godine, a u drugom stav politikih partija prema
agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno nakon ujedinjenja.
Potrebu obrade pojave JMO-a i prve godine njene aktivnosti Purivatra
je nalazio prije svega u spoznaji da o toj stranici ne postoji nijedan
kompleksniji rad i da se do sada u napisanim tekstovima izvorna graa
vrlo malo koristila (str. 132). Autor je polazei od analize opeg poloaja
Muslimana u novostvorenoj dravi pratio, s jedne strane, s v e inioce
koji su uticali na njihov drutveno-ekonomski ivot (reperkusije agrarne
reforme, formiranje i djelatnost novog dravnog aparata itd.) a, s druge
strane, sve one pokuaje koji su od novembra 1918. godine bili usmjereni
ka politikom organiziranju bh. Muslimana. Na stranicama ovog rada
provedeno je komplementarno istraivanje i programskih osnova i akcione
%
djelatnosti u nizu konkretnih sluajeva; kako onih od opeg znaaja oko Privremenog narodnog predstavnitva, Konstituante, donoenja
ustava, te odnosa prema vladi, tako i onih obinih, svakodnevnih. To
je i omoguilo donoenje brojnih i interesantnih zakljuaka za relativno
kratak period razvoja JMO-a (ferbuar 1919. - mart 1922. godine), iz kojih
se vidi daje to bila najjaa i najbolje organizirana politika stranka u BiH;
da je okupljala skoro sve muslimansko stanovnitvo bez obzira na
socijalne razlike; da zbog tekog socijalno-ekonomskoga, kulturnog i
politikog poloaja rukovodstvo JMO-a nije moralo ulagati naroite
napore za razvitak stranke i pridobijanje glasaa, da je sastav tog
rukovodstva bio toliko heterogen, da je vrlo esto, u praktikim akcijama,
dolazio do izraaja mentalitet i psihologija sitne buroazije, koja je
sklona da se sporazumijeva i pogaa sa svakim od koga moe izvui bilo
kakve, pa makar i vrlo sitne i privremene koristi.
Malo je neobina injenica da se u jednoj knjizi viekratno ponavljaju
citati. U svakom sluaju, to je kod Purivatre rezultiralo iz metoda
stvaranja ove knjige - objedinjavanja vie radova. Autor je pokuao da
vodi o tome rauna (kao u biljeci 92, str. 247), ali se negdje to moglo
izbjei, ili uobiajenim nainom oznaiti: - rezultati izbora za
Ustavotvornu skuptinu 1920., strane 182. i 243;
- dijelovi citata koji se odnose na ostavku dr. Spahe i dr. Karamehmedovia - strana 200. i 251. - Meu ovim uslovima... do... dadne pravina
naknada;
- dijelovi teksta Envera Redia - strana 24/25. i 167.;
- navoenje teksta E. Kardelja - Speransa, str. 25. i 118.
U ovom, treem izdanju izbjegnute su neke greke koje su se nalazile
u prvom izdanju (nedostajala je npr. biljeka 18, a izvor u citatu biljeka
25. bio je pogreno odtampan), ali neke su se ponovo provukle: - to
se tie citiranog teksta na strani 164. (biljeka 85) moe se samo posredno
zakljuiti iz koga je izvora koriten (vidjeti izvor za biljeku 86, str.165);
- na str. 210. stoji da je Glavna zemaljska skuptina odrana 15. jula
1922., umjesto 15. juna iste godine. Iz teksta Purivatrine knjige na strani
165 vidi se taan datum odravanja Skuptine, kao i iz samog izvora
biljeke 205, str. 210.
- Drugi po redu izbori u Kraljevini SHS nisu bili 8., nego 18. marta
1923. godine - str. 214.
U drugom dijelu treeg priloga (Politike partije prema agrarnoj

reformi u Bosni i Hercegovni neposredno poslije 1918. godine) Purivatra
je, kao to se iz naslova vidi, pokuao da obradi jedno od nezaobilaznih
pitanja drutvene stvarnosti dravnosti drave stvorene 1. decembra 1918.,
a posebno Bosne i Hercegovine. Nauna opravdanost opredjeljenja za
obradu jednog takvog pitanja nalazi se u tome to ono za seljako
stanovnitvo, koje je procentualno bilo uvijek brojano dominantno, nije
prestajalo da bude aktuelno kroz jedan veoma dug period kako prije, tako
i poslije naznaenog perioda. Pored dosta raznovrsne literature o agrarnom
pitanju i agrarnoj reformi i nakon ovog rada, baziranog na arhivskoj grai,
koji je pruio i nova saznanja (npr. o neosnovanosti tvrdnji o iznosu
odtete za zemlju), ostala je, za bolje razumijevanje pitanja koja proizilaze
iz ove problematike, nauno neotkrivena i neobjanjena itava skala
podataka. Razlog za to je nedostatak relevantnih izvora. Ako se apostrofira
ekonomsko-drutvena, vjersko-nacionalna, i napose politika komponenta
agrarne reforme, onda e se u potpunosti shvatiti specifina teina onog
to je u vezi s njom nauno obraeno ili neobjanjeno.
Purivatrine analize i ocjene su od posebnog znaaja zbog stalno
prisutnog ugla prilaza agrarnom pitanju u Bosni i Hercegovini, koji
podrazumijevaju i vjerski i nacionalni aspekt. Interesantnost tretirane
problematike proizilazi i iz aspekta obrade stavova graanskih politikih
partija. Njihova kvalifikacija, u odnosu na agrarnu reformu, izvrena je
iskljuivo iz praktinih razloga.
Ne nalazei za nuno da potcrtavam korektno objanjene stavove bilo
koje od navedenih graanskih partija, smatram za potrebno da se neznatno
zadrim na pasusu sa str. 261, u kome se kae: Hrvatska teaka stranka
i Hrvatska puka stranka, a kasnije HRSS, odnosno HSS, gotovo su uvijek
vodile rauna da u vezi sa politikim problemima u BiH ne zauzimaju
stavove kojima bi odbijali Muslimane, u prvom redu politiko vodstvo
JMO-a. Njima je bio cilj da onemogue uticaj beogradskih graanskih
partija na Muslimane, odnosno JMO i da je veu uz Zagreb, kako bi im
to posluilo kao jedan vaan dokaz da je BiH hrvatska, a ne srpska.
Iznesena teza je n a j v e i m dijelom tana, izuzev posljednjeg pasusa
koji je u prilinoj mjeri uproen i ne odgovara historijskoj istini. Inae
u gotovo svim historiografskim radovima buroaskog porijekla (drugih
koji nauno i objektivno obrauju taj aspekt djelatnosti H(R)SS-a do
Radieve smrti, takorei, nema) ne uoava se r a z v o j n a linija
programske i praktine djelatnosti najvee stranke hrvatskog naroda. I
%!
zbog toga se ne naznauje s u t i n s k a razlika stavova lidera stranke,

svih faktora koji proizlaze iz njenog djelovanja: Hrvatskoga narodnog
zastupstva, Hrvatskoga seljakog kluba, Glavnog odbora stranke itd.
Rezultante pisane i izgovorene rijei, sutina djelatnosti za period od prvih
dana konkretne aktivnosti H(R)SS-a u Bosni i Hercegovni i u Kraljevini
SHS, pa do zavoenja reima diktature, bile su pridobiti Muslimane BiH
za anticentralistiki front, a ne samo da bi im to posluilo kao jedan
vaan dokaz da je BiH hrvatska a ne srpska. Deviza S. Radia, stranke
i pokreta, u naznaenom periodu nije bila Bosna je hrvatska, to se
nikako ne moe rei za djelatnost Hrvatske puke seljake stranke, tj. do
1918., ili Hrvatske seljake stranke od 1929. do 1941. No, to je mogue
ovdje i zasad samo dodirnuti, a ne i dokazivati.
***
Knjiga Atifa Purivatre Nacionalni i politiki razvitak Muslimana
postigla je svoj cilj. Ona, u pravom smislu rijei, ispunjava prazninu koja
se itetako osjeala u naoj historiografiji.
Karakter knjige (mozaik od tri rada sa i s t o r o d n o m problematikom
koja je tretirana iz tri r a z l i i t a aspekta, a koji je, pak, lien vremenskog
redoslijeda) imao je za posljedicu, ponegdje i pokatkad, prisustvo
isprekidanosti kontinuiteta eksplikacije.
Miljenja sam da bi drugaiji k o m p o z i c i j s k i raspored spomenutih radova itaocima direktno i neposredno obezbijedio prijeko potrebnu
neprekidnost autorove misli. Odreenije reeno, trebalo je neizostavno
trei dio knjige Politiki razvoj Muslimana u staroj Jugoslaviji da bude
stavljen na poetak kao prvi dio, a drugi dio Savez komunista Jugoslavije
prema nacionalnom pitanju Muslimana da ostane kao takav, a stvarni
prvi dio Muslimanska komponenta u jugoslavenskom nacionalnom
mozaiku da se prebaci na kraj kao trei dio - naroito zbog sadrine
drugoga i treeg pododjeljka. Mislim da je nepotrebno isuvie naglaavati
nunost potivanja vremenskog redoslijeda u historijskim radovima koje
bi posebno u ovom sluaju bilo od viestruke koristi.
Vie je nego uoljivo da su rezultati istraivakih napora Atifa
Purivatre, i nauno i politiki, tani i ispravni. Zbog toga bi, eventualnim
prestrukturiranjem, autorov nauni prosede vie dobio na jasnoi i
ubjedljivosti: dosljednijim potivanjem logikog slijeda p r o c e s a
sazrijevanja nacionalne misli kod bosanskohercegovakih Musli%"
mana bio bi na taj nain do kraja proveden. Tim vie to je taj proces
permanentno pokazivao, i u nae vrijeme d o k a z i v a o , svoju unutarnju
logiku koju, gledajui i u retrospektivi i u perspektivi, vie nije mogao
niko ni sputati niti ga usmjeriti u nekome drugom pravcu koji bi bio
suprotan eljama, htijenjima i osjeanjima samih Muslimana.
(Pregled, Sarajevo, LXIII, 4, 1973.)
Dr. Tomislav IEK
PRVI CJELOVITI NAPOR

(Dr. Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska
organizacija u politi~kom ìvotu Kraljevine Srba, Hrvata
i Slovenaca, Sarajevo, 1974., str. 658)
Politiki ivot Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od njenog
proglaenja 1. decembra 1918. do uvoenja estojanuarske diktature 1929.
godine moe se najbolje sagledati i rekonstruirati kroz djelatnost
graanskih politikih stranaka. Krhka graanska demokratija u Kraljevini
SHS, roena u uslovima ope krize buroaskoga politikog sistema
izazvane Prvim svjetskim ratom i uticajima Oktobarske revolucije,
razdirana je brojnim socijalnim i nacionalnim suprotnostima kojima je
nova drava od poetka bila optereena. Nastojanje dvora i vrhova srpske
buroazije da u novostvorenoj dravnoj zajednici osiguraju svoju politiku
i ekonomsku hegemoniju te potreba svih nacionalnih buroazija da se
prilagode novim okvirima politikog ivota i pravilima igre koja je on
nametao nuno su izazvali razliite otpore i vodili jednome, u velikoj
mjeri, novom stranakom prestrukturiranju i organiziranju. Na toj osnovi,
ve u prvim mjesecima poslije ujedinjenja, prestrukturirano je vie starih
i stvoren vei broj potpuno novih graanskih politikih stranaka i grupa.
Njihova historija, bar kada je rije o onim najvanijim nacionalnim
strankama, predstavlja praktino historiju politikog ivota jugoslavenske
buroaske drave u vrijeme njenoga parlamentarnog reima. Naa
%#
poslijeratna historijska nauka nije, naalost, jo ni blizu monografski

istraila i obradila historiju ovih stranaka, ak ni onih najveih i politiki
najuticajnijih. Oskudan fond o historiji graanske politike u Kraljevini
SHS uvean je krajem 1974. godine jednom znaajnom monografijom o
mjestu i ulozi Jugoslavenske muslimanske organizacije u politikom
ivotu Kraljevine SHS od 1918. do 1929. godine, iji je autor dr. Atif
Purivatra, profesor Fakulteta politikih nauka u Sarajevu.
U nedostatku novih istraivanja i studija, dugo vremena su o
politikom ivotu Kraljevine SHS, a posebno pojedinim graanskim
strankama koje su u njemu aktivno uestvovale, davane esto jednostrane
i paualne historijske ocjene. Vjerovatno da nijedna od tih stranaka nije
tako jednostavno i jednostrano ocjenjivana kao Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO). Monografija Atifa Purivatre predstavlja prvi
cjeloviti napor da se politiki put ove stranke nauno rekonstruira na
osnovu obimne i raznovrsne historijske grae. To obilje nove i dosad
nepoznate i nekoriene historijske grae predstavlja prvu i osnovnu
vrijednost Purivatrine studije, bez obzira na to da li e neko izvesti
zakljuak da sav taj meterijal potvruje ranije ocjene ili ih u veoj i manjoj
mjeri revidira. Istraivaki napor A. Purivatre dobija posebno na znaaju
kada se zna da je arhiva JMO-a izgubljena, te da je za rekonstruiranje
njene historije trebalo slijediti esto posredne izvore razliitog porijekla
i znaaja, kritiki ih cijeniti i zatim sklopiti u mozaik jednog doba i
ljudskih sudbina i mentaliteta u njemu. Sve sloene istraivake i literarne
probleme koje je takva situacija nametala A. Purivatra je uspio rijeiti,
pa se slobodno moe rei da njegova studija u svakom pogledu predstavlja
izuzetno znaajno djelo u novijoj bosanskoj i jugoslavenskoj historijskoj
nauci.
Studija A. Purivatre sastoji se praktino iz dva dijela, mada ih autor
nije formalno u knjizi razdvojio. Prvi dio (Glava I-VIII) obrauje uslove
nastanka i dalju konkretnu politiku djelatnost JMO-a do uvoenja
estojanuarske diktature. U drugom dijelu (Glava IX-XII) autor je po svim
pravilima moderne politoloke analize obradio program JMO-a, oblik
njenog organiziranja i aktivnosti na terenu, socijalnu strukturu njenog
lanstva i njen stav u pitanju nacionalnosti bh. Muslimana. Knjiga je
potpuno opremljena naunom aparaturom, zakljukom, iscrpnim spiskom
izvora i literature, i imenskim registrom, pa je s te strane za budue
istraivae veoma korisna i upotrebljiva.
%$
U politikom razvitku JMO-a autor razlikuje dvije etape. Prva je od

osnivanja stranke, sredinom februara 1919. do 31. marta 1922. kada je
povodom donoenja zakona o podjeli zemlje na oblasti dolo do rascjepa
u vostvu JMO-a. Drugo razdoblje poinje od aprila 1922. i traje do
proglaenja estojanuarske diktature kada je zabranjena djelatnost
politikih stranaka, pa prema tome i Jugoslavenske muslimanske
organizacije. Prema miljenju autora, zabrana JMO-a ne znai da je ta
stranka prestala stvarno postojati ali bi se oblicima njenog djelovanja u
razdoblju od 1929. do 1941. moglo konkretno govoriti tek nakon daljnjih
istraivanja.
Jugoslavenska muslimanska organizacija proistekla je iz opih
socijalnih i politikih okolnosti u kojima su se bh. Muslimani kao cjelina
nali nakon ujedinjenja 1918., poto su se ranije muslimanske stranke
ugasile poetkom Prvoga svjetskog rata. Na povezivanje i okupljanje
muslimanskih graanskih politiara u prvim mjesecima poslije ujedinjenja
bitno su uticala tri inioca: masovni napadi na ivote i imovinu
muslimanskog stanovnitva gotovo u itavoj Bosni i Hercegovini; agrarni
interesi muslimanskih zemljoposjednika i neadekvatna zastupljenost
Muslimana u strukturi organa vlasti formiranih u Bosni i Hercegovini
neposredno poslije ujedinjenja. Za poloaj Muslimana neposredno po
ujedinjenju karakterstina je njihova opa, lina i imovinska nesigurnost
uslijed razliitih osveta i ikaniranja koja su nad njima esto vrili i
organi vlasti. Jedan znatan dio buroaske tampe otvoreno je sijao mrnju
i nepovjerenje prema Muslimanima, pripisujui im antidravne tenje i
raspoloenja. O svemu tome Purivatra je prikupio ogromnu grau, pa su
njegova izlaganja o poloaju i progonima Muslimana dokumentirana u
svakom pogledu. U takvoj situaciji dolazi do okupljanja muslimanskih
politiara i stvaranja paralelnih organizacija u Tuzli, Sarajevu i Banjoj
Luci, a pokreu se i dva lista - Jednakost i Vrijeme, koji u javnosti
zastupaju muslimanske interese. Na programima tih grupa i lista Vrijeme
ubrzo se organizira vie srezova u BiH. Do ujedinjenja tih organizacija
dolo je na Skuptini u Sarajevu od 14. do 17. februara 1919. Tu je
osnovana jedinstvena politika stranka bosanskohercegovakih
Muslimana pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija,
usvojen njen program i Statut i izabran Centralni odbor od 31 lana.
U prvim mjesecima politikog ivota nove drave, ije je sredite bilo
Privremeno narodno predstavnitvo, JMO je imala veoma skuen prostor
za djelovanje. Glavni odbor Narodnog vijea SHS-a za BiH delegirao je
%%
11 Muslimana u PMP, od kojih je JMO samo dvojicu (dr. Mehmeda Spahu

i Dr. Halida Hrasnicu) priznala za svoje predstavnike. Ostali su pripadali
grupi Muslimana demokrata okupljenih oko lista Jednakost. U svoje
najvanije neposredne zadatke u ovom periodu JMO je ubrajala postizanje
line i imovinske sigurnosti Muslimana, te zatitu njihovih agrarnih
interesa i vjersko-prosvjetnu autonomije. Jedan od kljunih politikih
zahtjeva JMO-a bilo je pitanje proirenja organizacije meu Muslimanima
izvan Bosne i Hercegovine, to su tadanji vladajui krugovi svim
raspoloivim sredstvima onemoguavali. U pitanju unutranjega dravnog
ureenja (sloena ili unitarna drava), koje je predstavljalo osnovni
ustavni i politiki problem Kraljevine SHS, JMO je zauzela oprezno i
oportunistiko dranje, koje e ostati dominantna karakteristika njenog
djelovanja do 1929. pa i kasnije. Po svojoj tenji da ouva cjelinu i
autonomiju BiH kao osnovni okvir svoga politikog uticaja i arbitriranja
JMO se pribliava tadanjim federalistikim strankama u jugoslavenskoj
buroaskoj dravi. S druge strane, vostvo JMO-a je dralo da svoje
ekonomske i druge zahtjeve ne moe ostvariti u opoziciji nego uz oslonac
i saradnju, a eventualno i fuziju sa onim strankama koje imaju pristae
i u Srbiji, koje rade oko izgradnje dravnog jedinstva. Odatle je JMO u
svom djelovanju taktizirala zavisno od konstelacije politikih odnosa i
esto u praksi odstupala od proklamiranih naela.
Prvu politiku provjeru za JMO predstavljali su izbori za Ustavotvornu
skuptinu 28. novembra 1920. godine. Na izborima je JMO postigla
izuzetan uspjeh, dobivi 110.895 glasova, to je donijelo 24 mandata u
Konstituanti, i prvo mjesto meu bh. strankama. Izbori su pokazali da su
praktino gotovo svi muslimanski birai glasali za JMO. Ova kompaktnost muslimanskog birakog tijela uz JMO dola je do izraaja i na svim
kasnijim parlamentarnim izborima u Kraljevini SHS 1923, 1925. i 1927.,
mada u broju osvojenih mandata uspjeh iz izbora za Konstituantu nije
vie nikada ostvaren. Mada je uivalo podrku irokih slojeva muslimanskog stanovnitva, vostvo JMO-a nije nikad formiralo program akcije
koji bi iao na stvarno poboljanje socijalnih i kulturnih prilika tog
stanovnitva. U dosadanjoj literaturi vezanost najveeg dijela
muslimanskog birakog tijela uz JMO obino je tumaena tako to su
navodno nazadnjake hode i begovi zbog svojih klasnih interesa
raspirivali vjersku mrnju meu neukim i zaostalim muslimanskim
stanovnitvom. Sada je A. Purivatra svojim istraivanjem pokazao da je
upravo bilo suprotno. Netrpeljivost prema Muslimanima i bezobzirno
%&
ugroavanje njihove egzistencije, pod parolom koja im je esto u jednom

dijelu tadanje tampe nabacivana Turci u Aziju, bili su osnovni inioci
okupljanja muslimanskog stanovnitva oko JMO-a. Uspjeh JMO-a na
izborima za Konstituantu je upravo tako tumaen u politiki zrelijem
dijelu tadanje javnosti.
JMO se u Ustavotvornoj skuptini nala pred alternativom: ostati u
opoziciji ili saraivati sa radikalsko-demokratskom koalicionom vladom.
Poslaniki klub JMO-a odluio se za drugu alternativu, koja je otvarala
put prema vlasti i ostvarenju neposrednih stranakih i klasnih ciljeva.
Sporazumom sa Vladom Nikole Paia, marta 1921., JMO se obavezala
da e glasati za vladin nacrt ustava. Istovremeno JMO je dobila dva resora
u vladi (industrija i trgovina i narodno zdravlje), a u Zemaljskoj vladi za
BiH etiri, naelnika mjesta. U sporazumu sa vladom JMO je traila
pored toga, da se u ustavu ouva cjelina BiH (to je dijelom i unijeto u
lan 135. Vidovdanskog ustava), da se Muslimanima prui efikasna zatita
od progona, da se prui materijalna pomo muslimanskim vjerskoprosvjetnim i vakufskim ustanovama te da vlada rijei pitanje naknade
za oduzeta kmetovska selita i begluke zemlje. Veinu ovih zahtjeva
vlada nakon izglasavanja ustava nije ispunila, to je bilo stalan izvor
neslaganja u vostvu JMO-a pred koje se postavljala dilema - demisionirati ili dalje saraivati sa vladom koja ne izvrava preuzete obaveze. To
pitanje se posebno zaotrilo kada je u Skuptini dolo na red pretresanje
nacrta zakona o podjeli zemlje na oblasti. Poslaniki klub JMO-a se
podijelio na desniare, koji su bili za nastavljanje saradnje sa vladom,
i ljeviare koji su traili prekid saradnje. Ljeviare je vodio dr. M.
Spaho, koji je 1. februara 1922. podnio ostavku na poloaj ministra za
industriju i trgovinu. Desniari, koji su u Poslanikom klubu JMO-a
imali veinu (13 od 24) nastavili su saradnju sa vladom i odmah popunili
ministarsko mjesto u vladi. Neslaganje iz Poslanikog kluba prenijelo se
na Centralni odbor stranke, pa je marta 1922. dolo do konanog rascjepa
u JMO-u. U Centralnom odboru i na Skuptini stranke desniari su
ostali u manjini, pa su napustili JMO. Ovi disidenti su odmah, uz svesrdnu
podrku vlade, osnovali novu stranku pod nazivom Jugoslavenska
muslimanska narodna organizacija (JMNO).
Na skuptinske izbore 18. marta 1923. izale su tako dvije muslimanske stranke: JMO, koju je vodio dr. M. Spaho, i JMNO pod vostvo
muftije Ibrahima Maglajlia. Mada je uivala podrku organa vlasti na
terenu, disidentska JMNO je na ovim izborima pretrpjela potpuni poraz.
%'
Dok je JMO dobila 112.228 glasova koji su joj donijeli 18 mandata, dotle
je JMNO dobila svega 10.226 glasova, pa je ostala bez ijednog mjesta u
Skuptini, te se kao organizirana politika stranka odmah ugasila.
Sve do 1927. godine JMO je bila u opoziciji, izuzev kratkotrajnog
uestvovanja u Davidovievoj vladi od 27. jula do 6. novembra 1924. U
opoziciji je JMO ulazila u razliite blokove i kombinacije, to je u knjizi
A. Purivatre temeljito rekonstruirano i analizirano. Karakteristino je za
ovo razdoblje da se uslovi djelovanja JMO-a nisu bitno izmijenili u
odnosu na vrijeme stvaranja ove stranke. Lina i imovinska sigurnost
Muslimana se poboljala nakon Vidovdanskog ustava i opeg smirenja
prilika, ali pljake, ubistva i ikaniranja pojedinaca praktino nisu
prestajala, posebno u pojedinim dijelovima BiH i Sandaka. Vjerski
pritisak na Muslimane, posebno u vojsci, bio je i dalje prisutan, esto u
veoma otrim vidovima. Sumnje u Muslimane kao antidravne
elemente i u JMO kao autonomaku i kemalistiku stranku stalno su
u odreenim formama podgrijavane. itava ova situacija koja je u
Purivatrinoj studiji veoma plastino naslikana na osnovu iroke i
raznovrsne grae, koja ne ostavlja sumnju u autentinost prikazanoga
politikog, socijalnog i duhovnog miljea meuratne muslimanske sredine,
namee brojna daljnja pitanja iz historije Muslimana. Sav taj milje je
posebno indikativan pri posmatranju i analiziranju itave jedne generacije
muslimanskih intelektualaca i javnih radnika koji su se formirali u
uslovima 20- tih godina. To je, meutim, ve stvar daljnjih istraivanja.
Posljednje dvije godine parlamentarnog ivota u Kraljevini SHS JMO
je provela u vladi, poto je 17. aprila 1927. skupa sa Demokratskom
strankom ula u vladu Velje Vukievia. Voa JMO-a dr. M. Spaho
preuzeo je u toj vladi resor trgovine i snadbijevanja. Zamreni politiki
odnosi tog vremena te tok prvih oblasnih i opinskih izbora u kraljevini
SHS i parlamentarnih izbora 1927. iscrpno su prikazani u studiji A.
Purivatre. Nakon krvoprolia u Skuptini JMO je ula, mada sa velikim
oprezom, u vladu Antona Koroeca, posljednju parlamentarnu vladu
prije proglaenja estojanuarske diktature. Po miljenju A. Purivatre, JMO
se odluila da uestvuje u Koroevoj vladi iz straha od amputacije
preanskih krajeva iz sastava Kraljevine SHS, o emu se tada dosta
govorilo. JMO je bila apsolutno protiv amputacije, poto bi u tom sluaju
dolo do podjele BiH, ime bi i Muslimani bili razdvojeni u dvije drave.
Tragika ove perspektive po bosankohercegovake Muslimane uticala je
na vostvo JMO-a da ue u Koroevu vladu. Politiko osmatranje u
&
Beogradu i vezu sa srbijanskim graanskim politiarima nakon

proglaenja diktature Spaho je odravao preko dr. efkije Behmena, koji
je upravo u tom cilju otvorio advokatsku kancelariju u Beogradu. Prije
petomajskih izbora 1935. Spaho je u dva maha otvoreno istupio protiv
diktature. Prvi put nakon oktroiranja ustava, pred novembaraske izbore
1931. kada je dao zajedniku izjavu sa voama etiri druge graanske
stranke (A. Stanojeviem, LJ. Davidoviem, J. Jovanoviem, A.
Korocem) da novi ustav ne omoguava izraavanje prave narodne volje
na predstojeim izborima te da njihove partije nee na njih izai. U januaru
1933., nakon objavljivanja tzv. Zagrebakih te Koroevih punktacija,
Spaho je izaao sa svojim punktacijama u kojima se centralistiko
dravno ureenje otro napada i zahtijeva ureenje drave po
ravnopravnim politiko-historijskim jedinicama.
Rezultate do kojih je doao pratei historijski razvitak JMO-a Purivatra
je u drugom dijelu knjige nastojao provjeriti politikolokom analizom
programa, oblika organizacije i formi konkretnog djelovanja i socijalnog
sastava ove stranke. Nasuprot dosadanjim paualnim ocjenama o JMOu kao vjerskoj ili ak klerikalnoj politikoj stranci, Purivatrina
istraivanja pokazuju da vjerski inilac u JMO-u nije imao nikakvu
izuzetnu dimenziju koja nije bila prisutna u djelatnosti drugih buroaskih
stranaka u Kraljevini SHS. Tano je da je JMO nastojala da u vakufskim
odborima i ostalim vjersko-prosvjetnim institucijama Islamske zajednice
osigura svoj uticaj, pa je odatle poklanjala znatnu panju vakufskim
izborima, skuptinama kulturnih drutava itd. Meutim, i ostale graanske
stranke su se trudile da u slinim institucijama osiguraju svoj politiki
uticaj. U pogledu stranake organizacije moe se rei da je JMO u odnosu
na veinu ostalih graanskih stranaka u Kraljevini SHS imala vei stepen
organizacije i unutranje povezanosti. Opi je zakljuak da JMO u svojoj
organizaciji, programu, taktici i strategiji te odnosu prema biraima spada
u red graanskih stranaka u kojoj ni vjerski ni feudalni inioci koji su
joj obino dosad pripisivani nemaju neki izuzetan znaaj. Oni se u
djelatnosti JMO-a javljaju samo kao izraz osobenosti poloaja Muslimana
i jednoga manjeg dijela njihove socijalne strukture. Voe i aktivisti stranke
bili su gotovo iskljuivo laici. Mada je JMO posveivala dosta panje
ekonomskim interesima bivih muslimanskih veleposjednika, u njoj je
ipak dominantnu ulogu imao graanski, neto modernizirani arijski
element.
&
U posebnom poglavlju Purivatra je obradio stav JMO-a prema

nacionalnosti Muslimana. Ova analiza pokazuje da vostvo JMO-a nije
imalo jasan stav u pitanju nacionalnosti Muslimana, mada se borilo da
ouva njihovu cjelinu i posebnost u odnosu i na Srbe i na Hrvate. U
itavom ovom kompleksu vostvo JMO-a nikad nije dolo do nekoga
jasnog i odlunog koncepta, pa tako ni posebnost Muslimana nije nikad
uspjela podii na nivo nacionalnog pitanja.
Purivatrina knjiga namee jedan opi zakljuak kada je rije o
politikoj historiji Muslimana poslije 1878. godine. Kako je Purivatra
utvrdio, JMO je potpuno nova stranka i izmeu nje i muslimanskih
stranaka koje su djelovale u doba austrougarske uprave u Bosni i
Hercegovini ne postoji kontinuitet. Ako se sada ide dalje, pa uporedi
djelatnost JMO-a sa djelatnou muslimanskih stranaka prije Prvoga
svjetskog rata, onda se vidi da su i jedni i drugi, samo u dva razliita
vremena, imali da rjeavaju gotovo iste probleme vezane za ivot
muslimanskog stanovnitva. Ne namee li to zakljuak da se politiki
razvitak Muslimana kretao u dva odvojena kruga unutar kojih su se
rjeavala ista pitanja. Stvari koje su do Prvog svjetskog rata na odreeni
nain ve bile rijeene, morale su se iznova rjeavati u okviru
jugoslavenske buroaske drave, to je razvitak muslimanskog
graanstva, pa i itave zajednice u izvjesnom smislu vratilo 1918. na
poetak. Ovakav zakljuak koji se ovdje samo nabacuje morao bi se
naravno potvrditi daljnjim istraivanjima.
(Prilozi, Institut za istoriju, godina XI-XII,
br. 11-12, Sarajevo, 1975/1976.)
Dr. Mustafa IMAMOVI
&
IZVANREDNA MONOGRAFIJA
Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija
u politi~kom ìvotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
Sarajevo, 1974., 658 str.
Sarajevska izdavaka kua Svjetlost objavila je obimnu monografiju
dr. Atifa Purivatre o djelatnosti politike organizacije Muslimana Bosne
i Hercegovine od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do
proglaenja estojanuarske diktature 1929. godine. Time je zaokruena
jedna etapa toga ve due vrijeme u naoj historiografiji prisutnoga
historiara, koji se posvetio svestranom izuavanju preteno politike
prolosti Muslimana BiH izmeu dva rata.
U osam (od ukupno dvanaest ravnomjerno rasporeenih) glava knjige
Purivatra je pomno pratio postanak, razvoj i djelatnost stranke kojoj su
se priklonili gotovo svi bh. Muslimani. Monografijom o JMO-u dat je
prvi obol sveobuhvatnijem upoznavanju meuratne politike historije
naroda Bosne i Hercegovine, jer do danas, naalost, nije publicirano slino
djelo o djelatnosti bilo koje druge graanske politike stranke u Bosni i
Hercegovini: Narodne radikalne, Hrvatske seljake stranke, Saveza
zemljoradnika. Aktivnost Jugoslavenske muslimanske organizacije i
ranije je privlaila pozornost publicista, politiara i naunika, ali nitko
do A. Purivatre nije dao ni cjelovit ni kritiki prikaz njene djelatnosti.
Upravo u tome krije se jedan od odgovora zato narodi Bosne i
Hercegovine nemaju do dana dananjega historiju o sebi samima. Zbog
toga pojava te knjige dobiva tim vie na znaenjuj, jer bi bez nje bilo,
takorei, nemogue objektivno analizirati drutveno-politiku stvarnost
Bosne i Hercegovine izmeu dva rata, a time ne bismo mogli pretendirati
ni na historiju naroda i narodnosti Jugoslavije do 1941. godine.
To to je osnovno obiljeje monografije dominantnost politikog
aspekta nije nimalo sluajno. U politikoj praksi pretnog broja stranaka,
od osnivanja Kraljevine SHS, prelamali su se svi ostali vidovi njihove
djelatnosti. Iz toga proizlazi da, u biti, nije rije o osobenosti iskljuivo
&!
bh. Muslimana. Njihov sluaj je samo prilog vie tezi da je, i u mnogo
irim razmjerama (ne samo balkanskim, ni jugoslavenskim, nego
evropskim), politika sfera ivota apsorbirala ostale - ekonomsku,
drutvenu i kulturnu - da je bila odluujua. Meutim, Purivatra nije
dozvolio da podlegne opasnoj zamci koja se krila u samome istraivakom
postupku: da ostane pri povrini, da se zadovolji praenjem stavova i
odluka vostva. Istini za volju, u centru su istraivaeve panje vostvo
stranke i njegove transmisije: Centrali odbor, Radni odbor ili Poslaniki
klub. Ali, potpunost toga postupka izvedena je do kraja tako to je
djelatnost vostva JMO-a praena po vertikali, odozgo prema dolje, i
obratno. Autor je, na sebi svojstven nain, prevaziao onu jednostranost
koja je obiljeavala ne ba brojne buroaske, odnosno nematerijalistike
radove predratnog perioda, a odnosili su se na tu problematiku. Uzgred
reeno, Purivatra je u posljednje etiri glave knjige (IX-XII) programske
osnove, organiziranost, socijalnu strukturu JMO-a i nacionalitet
Muslimana BiH razmatrao posebno u kontekstu djelatnosti stranke.
Izoliran tretman tih kapitalnih problema imao je odreene reperkusije na
poimanje karaktera i ocjene djelatnosti JMO-a, u pojedinostima i cjelini,
koje su izloene u prvih osam glava.
Od pristupnih do zakljunih napomena na 655 stranica teksta ove
knjige izloen je do danas najpotpunije i najcjelovitije jedan izuzetno
znaajan period politikog ivota Muslimana BiH. Nakon konciznog
upoznavanja sa preduslovima formiranja JMO-a, autor neposredno uvodi
itaoca u svojevrsni mehanizam proturjenoga politikog ivota
Kraljevine SHS, odnosno kompliciranih drutveno-ekonomskih i,
nadasve, politikih odnosa u Bosni i Hercegovini. A. Purivatra je, pratei
JMO u svim fazama njene aktivnosti, potpuno uspio da itaocima prui
obilje podataka o minornosti i teini poloaja muslimanskog stanovnitva.
Polazei od klasnih pozicija njihovog politikog vostva i mase koja ga
je slijedila, u svoj njenoj punoi osjea se besperspektivnost izlaza iz
pozicije u kojoj su se nalazili jedni i drugi, zbog puta i naina za koje se
odluilo to vostvo, odnosno podrke koju je pretean broj Muslimana
viekratno pruao vostvu prilikom brojnih izbora. Tretirajui tu stranku
kao jednu od spona mehanizma buroaske demokratije, autor je pokuao
dati pravu dimenziju i mjesto tom vostvu, toj masi, stranci u cjelini.
I pored korienja obilja literature kao sigurnog polazita u nastojanju
da otkrije neotkriveno, objasni neobjanjeno - sve na osnovu temeljito
prouene arhivske grae, uz upotrebu ne samo tampe provenijencije
&"
JMO-a ili nekih drugih muslimanskih grupacija nego i onih koji su bili
na istom stajalitu, kao i na suprotnom - pojedina mjesta na prvih etiri
stotine stranica knjige trenutano izazivaju dvoumljenje u pogledu
iskoritenih citata. Ne uputajui se u ocjenjivanje i izricanje svojih
sudova, nego ostajui pri pretpostavkama prethodnika ili na nivou
podataka, pogotovo onih koji su stranakog porijekla (iz novina), dobiva
se utisak da autor tu i tamo prenebregava nivo ili stepen preocesa kao
element koji sam po sebi odreuje prave valere jedne pojave ili dogaaja.
Moda je u tom pogledu kao tipian primjer tretman uloge vjerskog
faktora u politici JMO-a. Primjetna je tendencija autora da u datom
vremenskom periodu (neposredno nakon rata i u godinama koje slijede)
vjerski element ocjenjuje istoznano kada govori o sva tri naroda Bosne
i Hercegovine (Muslimanima, Srbima i Hrvatima). Nediskutabilna je
injenica o ulozi i uticaju pravoslavlja, katolianstva i islama na proces
konstituiranja nacionalne svijesti Srba, Hrvata i Muslimana. Ono to bi
se moglo konstatirati u vezi sa tekstom A. Purivatre jeste primjetna
tendencija da intenzitet ispoljavanja vjerskih osjeaja kod bh. Muslimana
od vremena formiranja Jugoslavenske muslimanske organizacije objasni
poticajima izvana, prije svega krajnjom netolerantnou provladinih ili
proradikalnih struja svih nivoa, a najvie onih sa podruja Bosne i
Hercegovine, poimence dr. M. Srkia, dr. V. Andria i ostalih njihovih
trabanata. Ne treba niukoliko potcjenjivati nijedan od pobrojanih inilaca,
pogotovo zadnje namjere prvaka bh. radikala, ali se ipak ne bi mogla,
podvlaim, s obzirom na historijski trenutak, s jedne strane, izjednaavati
uloga vjerskog faktora u srpskoj, hrvatskoj, odnosno ublaavati
manipuliranje vostva JMO-a tim faktorom u muslimanskoj sredini, s
druge strane. Ta opaska ne ide ni u kom sluaju za nekim prevaloriziranjem uloge i znaaja vjerskog faktora u spomenutim sredinama, nego
eli da ukae na intenzitet i dimenzije te komponente u muslimanskoj
sredini kao mediju u kojem je ona (nakon 1918. godine), s obzirom na
izvjesnu retardaciju procesa unutar nje, imala neto istaknutiji znaaj.
Tim vie to od pravilne ocjene uloge i znaaja vjerskog faktora kod
muslimanskog stanovnitva Bosne i Hercegovine tog vremena ovisi i
poimanje sutine djelatnosti JMO-a, odnosno problema i tekoa sa
kojima su se Muslimani sueljavali u neravnopravnoj borbi sa
velikosrpskim hegemonistikim reimom. Ovako, potcrtavanje identinosti uloge konfesije kod Srba, Hrvata i Muslimana u prvim godinama ivota
Kraljevine SHS i isticanjem defanzivnog karaktera islama u djelatnosti
&#
vrhova JMO-a samo se indirektno prenebregavaju mnogobrojne prepreke

koje su Muslimani kao cjelina morali savladati u toku procesa nacionalne
identifikacije, odnosno priznanja nacionalnog subjektiviteta. U toj, moglo
bi se rei, prvoj fazi borbe muslimansko stanovnitvo BiH sueljavalo
se sa opom zaostalou i potpunom ovisnou od krajnjeg ishoda
tadanje aktivnosti vostva JMO-a, a koje nijednog trenutka nije moglo
svoje uskoklasne interese da identificira sa eljama i potrebama naroda
kome se nametnulo. Naprotiv, vodea garnitura muslimanskih politiara,
predvoena dr. M. Spahom, izvanredno je uspjeno kombinirala parole
za poboljanje tekih drutveno-ekonomskih i politikih uvjeta ivota
Muslimana sa pozivom na odbranu islama. A. Purivatra ne jednom negira
optube bosanskih radikala da su uspjesi JMO-a ostvareni na toj platformi,
ali i ne negira da su agitatori JMO-a u agitaciji i propagandi prilikom
izbora operirali sa vjerskim osjeajima pristaa stranke. S tim u vezi je i
druga primjedba. Brojni i detaljni podaci razliite provenijencije o
drutveno-ekonomskom, politikom i kulturnom te vjerskom poloaju
bh. Muslimana, koje navodi A. Purivatra, impresivni su, ne bi bilo
pretjerano rei - zapanjujui. Bez obzira je li JMO u opoziciji ili u vladama
N. Paia, odnosno V. Vukievia, oit je neravnopravan poloaj
muslimanskog ivlja. ikaniranje, ubistva, paljevine i drugi razni oblici
podjarmljivanja svojevrstan su dokaz i optuba reima hegemonije i
neravnopravnosti u Kraljevini SHS. A. Purivatra je, to treba posebno
istai, na brojnim primjerima uvjerljivo pokazao svu onu upornost napora,
raznovrsnost i razraenost metoda i srpskih i hrvatskih krugova
usmjerenih na zastraivanje, egzistencijalno ugroavanje Muslimana sa
jednim jedinim ciljem da se dokae njihova pripadnost ili srpskoj ili
hrvatskoj naciji, odnosno da se zatre sve ono to je upuivalo na njihovu
posebnost. Sve je to za vodee ljude JMO-a (manje u vrijeme ne dugog
participiranja u vlasti) bio i te kakav povod za napade, optube, kritike,
interpelacije na ine vlasti svih nivoa. Sluei se oprobanim metodima
jalovog pseudoparlamentarizma, i vostvo JMO-a, poput ostalih
graanskih stranaka toga vremena, sticalo je znaajne poene u pridobijanju
ne samo naklonosti i simpatija negoi stalne, otvorene podrke ogromnog
broja bh. Muslimana. Vie je to nego evidentno prilikom skuptinskih,
oblasnih ili opinskih izbora. JMO je na tim izborima okupila ne samo
veinu glasova Muslimana nego je izlazila kao brojno najjaa politika
grupacija u BiH. Aktivnou agitatora, lokalnih prvaka ili poslanika u
predizbornim akcijama i postizbornoj djelatnosti, najee se eksponira&$
jui kao zagovornik ravnopravnosti sa ostalim dijelovima stanovnitva,

vostvo i stranka u cjelini poprimali su (kao i u drugim strankama i
sedinama) oreol borca za poboljanje vrlo tekoga opeg stanja mase koja
ih je slijedila.
Ostajui u praenju djelatnosti stranke na nivou eksplikacije, bogato
garnirajui tekst navodima prvoga i drugog reda, autor je u prvih osam
glava knjige ponekad ostavljao itaoca u dilemi o pravom karakteru
djelatnosti vostva stranke. Tim vie su ruiasti tonovi bili uoljiviji
to je mnoge dogaaje, koje je pomno pratio, dokumentirao podacima iz
glasila, kao to je reeno, razne provenijencije - i hrvatske i srpske.
Nerijetko ostajui na nivou dokumentarnoga, prenosei ocjene iz
stranakog organa Pravde, a ne iznosei svoje sudove i ocjene, ostavio
je utisak nedovoljne kritinosti prema tom vostvu. ini se da na to treba
ukazati jer, generalno uzevi, to se ne bi moglo apsolutno tvrditi, tim prije
to je Purivatra u ovom dijelu knjige u ocjenama graanskih patija (tu i
tamo vostva JMO-a) na marksistikim pozicijama. Pogotovo se to
sasvim lako i lijepo uvia u devetoj i desetoj glavi knjige. Tu je dola do
punog izraaja osobina A. Purivatre kao savremenog historiara koji sa
materijalistikih pozicija sudi o prolom vremenu. itanjem teksta tih
dviju glava gubi se najvei broj dilema koje se paljivom itaocu nameu
s vremena na vrijeme u prvih osam glava. Ostaje utisak da se nakon to
smo apsolvirali djelatnost stranke u cjelini (do 1920. - str. 5-437) naknadno
upoznajemo sa programom stranke, njegovim ostvarenjem u praksi,
organizovanou JMO-a i oblicima njene aktivnosti (str. 438-513). Bez
obzira to skok sa hronolokog na problemski metod izlaganja, koji je
izveo A. Purivatra, nije ni prvi ni posljednji u izlaganju sline materije,
dozvoljavam sebi slobodu da iz toga primjera izvuem neke zakljuke.
Po mome skromnom sudu, bar kada je rije o programu, ne bi se moglo
tolerirati njegovo razmatranje na kraju rada. Ako ni zbog ega drugoga,
onda zbog izbjegavanja izvjesnih nejasnoa ispoljenih u prvom dijelu
knjige, posebno o pravom karakteru vostva JMO-a. Kad ve programu
nije dato mjesto u razmatranju djelatnosti stranke u ocjeni njegovog
(ne)sprovoenja, onda bi mu mjesto svakako bilo na poetku, a ne, kao
ovdje, na kraju knjige. Izdvojen tretman socijalne stukture Muslimana i
Jugoslavenske muslimanske organizacije nije toliko uoljiv, ali i u ovom
sluaju bi bilo bolje da je ta materija dola prije razmatranja djelatnosti
stranke. U tom sluaju bi sav onaj opotrunitet vostva i njegovo olako
naputanje izvjesnih programskih osnova ili upornost lanstva u slijepom
&%
podravanju toga istog vostva bili razumljiviji. Izdvojeno razmatranje

JMO-a i naacionalnosti Muslimana smatram da je, i po mjestu i po nainu,
opravdano, jer logino proizilazi iz izloene materije.
Te primjedbe metodoloke prirode nemaju pretenzija na bilo kakvu
iskljuivost. Date su iz vlastite projekcije na pitanja i probleme koje je
autor iznio u knjizi. Krajnji rezultat bio bi, zacijelo, istovjetan da je autor
pristupio obradi problema na drugi nain. Jedino bi, pretpostaviti je, bile
izbjegnute faktiki npostojee sumnje u ocjenu karaktera vostva JMOa i, uope, mjesta i uloge te stranke u drutveno-ekonomskom i politikom
ivotu Kraljevine SHS. Tako bi, mislim, ona mjesta na kojima Purivatra
govori o vjerskim osjeajima muslimanskog stanovnitva kao o neemu
to nije vie u tom vremenu neodvojivo od njihovog ivota, nego spolja
izazvano ili, u najmanju ruku, neto s ime se manipulira protiv JMO-a i
njenog vostva, bila manje nesuglasna sa njegovom tanom ocjenom da
je to vostvo poklanjalo dosta panje vjerskom osjeanju Muslimana i
da je taj moment (...) bio prilino znaajan za okupljanje muslimanskih
masa u jednu politiku stranku (443). To pitanje ne treba ni potcjenjivati
ni precjenjivati. I u jednome i u drugom sluaju udaljavali bismo se od
historijske istine, a time u krajnjoj liniji, ponavljam, umanjili veliinu i
znaaj prepreka koje su Muslimani Bosne i Hercegovine morali da rijee
u procesu prevladavanja vjerskih natruha na putu do afirmiranja svoje
posebnosti i nacionaliteta. U namjeri da pokae i dokae taj izuzetno vaan
proces, Purivatra je na trenutke pravio contradictio in adjecto, kao u
pasusu na spomenutoj stranici (443) kada je napisao: Naglaeno isticanje
vjerskih prava i zahtjeva u programu JMO-a u najveoj mjeri je posljedica
elje i nastojanja muslimanske arije za obezbjeenjem uticaja na
muslimanske mase i u tom smislu izraz politikog meetarenja sa vjerskim
osjeanjima koja su u to vrijeme bila dominantna. Mislim da je glavni
uzrok primjedbama, koje su vie formalnog znaaja, taj to se autor
svjesno opredijelio za takav metodoloki postupak koji je, sa svoje strane,
uvjetovao da nisu uvijek date potpunije ocjene svih dogaaja i politike
(str. 10). Logina posljedica takvog opredjeljenja bila je da je tek u
posljednje itiri glave i u zakljuku na kraju knjige data ocjena
cjelokupne politike JMO-a (str. 11 - kurz. T. I.). Zbog karaktera
primjedaba u pogledu tretmana vjerskog faktora u djelatnosti JMO-a
smatram da treba ukazati na konstataciju A. Purivatre da je jedino
opemuslimansko pitanje iz programa JMO-a koje je potpunije
realizirano bilo zatita vjerskih prava i ocjenu da je religija u konkretnim
&&
bosanskohercegovakim prilikama i nacionalnim odnosima imala

funkciju ouvanja i razvijanja nacionalnog subjektiviteta bh. Muslimana.
(str. 450). Dosljednost u metodolokom postupku da se ne daju potpunije
ocjene uslovila je autorov stav prema korienju tampe, nezaobilaznog
izvora u istraivanju djelatnosti graanskih stranaka uope, pa i JMO-a.
Potpunost istraivakog postupka u praenju niza i vanijih i manje vanih
dogaaja ispoljavala se ne samo u navoenju podataka nego i sudova
koji su, zbog njihovoga partijskog karaktera, najee i partijski intonirani
(Samouprava, Srpska rije, Tribina, Hrvatska sloga, Veernja pota, Dom
ili Pravda).
Primjedbe metodolokog karaktera, ako i imaju tendenciju da tretiranoj
problematici dodaju izvjesnu nedovoljno jasno izraenu dimenziju,
niukoliko ne utiu na krajnji pozitivan sud o djelu o kojemu je rije.
Jugoslavenska, posebno bh. historiografija dobila je knjigom dr. A.
Purivatre izvanrednu monografiju o Jugoslavenskoj muslimanskoj
organizaciji, stranci koja je u drutveno-politikom razvitku Muslimana
BiH odigrala itekako znaajnu ulogu. Zbog obilja grae najrazliitije
provenijencije, minuciozne obrade svih iole vanijih pitanja iz njene
djelatnosti do 1929. godine, i naroito ocjena prezentiranih u posljednje
etiri glave, ta e knjiga predstavljati jedan od nezaobilaznih elemenata
jo nenapisane historije naroda Bosne i Hercegovine. A. Purivatra je na
nauno ubjedljiv nain uspio da itaocu predoi svu teinu poloaja
muslimanskih masa u dravi stvorenoj 1. decembra 1918. godine, koje
su bile prinuene da sa ostalim narodima podnose centralistiki i
hegemonistiki reim nametnut od jugoslavenske, a prije svega srpske
buroazije, da kritikom analizom (ne)realizacije programa JMO-a
demistificira njenu ulogu u procesu drutveno-politike emancipacije bh.
Muslimana, i prikae koliki je ogroman jaz bio izmeu programskih
osnova stranke i djelatnosti na zadovoljenju egzistencijalnih potreba
muslimanskog stanovnitva. Konana ocjena vostva te male partije,
koje je kreiralo politiku i davalo osnovno obiljeje djelatnosti u cjelini je
neduskutabilna. Ono je bilo, zbog sticaja niza okolnosti, politiki
reprezentant bh. Muslimana, ali je to je vie mogue ostvarivalo svoje
uskoklasne interese na raun svojih brojnih pristaa. Od posebnog je
znaaja ukazivanje dr. Purivatre na krakter jugoslavenstva stranke i na
sve posljedice lavirajue politike u tom pogledu. Autor je, to treba istai,
pokazao da je u JMO-u, kao i u krilu ostalih njenih partnera, odnosno
suparnikih stranaka, parmanentno voena politika trenutanih interesa,
&'
i to onih koje je nametalo vostvo. Ono najbitnije to je proizalo iz toga

rada jeste saznanje da je djelatnost vostva JMO-a imalo za posljedicu
produavanje ope, tj. drutveno-politike, nacionalne i kulturne
zaostalosti, kao i izoliranosti muslimanskog stanovnitva BiH. Akcentirao
bih ovom prilikom nacionalnost Muslimana i faktor njihove izoliranosti.
Jer, i pomisao da je JMO, okupljajui Muslimane Bosne i Hercegovine,
izvrila u osnovi izvjesnu pozitivnu ulogu, obezvrijeena je Purivatrinom
objektivnom historijskom analizom koja ukazuje na fakat da je JMO,
vrei koncentraciju Muslimana BiH na svojoj ideolokoj i akcionoj
platformi, usporavala klasno emancipovanje i punije angaovanje radnih
slojeva te zajednice izvan i protiv ondanje vladajue politike (str. 588).
Sve to pokazuje i potvruje da su mnoge predrasude i zablude u pogledu
prave uloge JMO-a u procesu drutveno-politikog razvitka Muslimana
razobliene, ime su, nesumnjivo, stvoreni uslovi da se bolje i lake
spoznaju i najnovije pojave procesa kroz koje su prolazili i prolaze
Muslimani Bosne i Hercegovine, u zajednitvu sa ostalim narodima, ne
samo u naoj uoj domovini nego i ire, u Jugoslaviji.
(asopis za suvremenu povijest,
Zagreb, br. 3 (19), god. VII, 1975.)
Dr. Tomislav IEK
IZ POVIJESTI ZA BUDU]NOST
Upravo na dvadesetpetogodinjicu prvog izlaska ove knjige (1974.)
Bosanski kulturni centar iz Sarajeva je izdao reprint izdanje JMO u
politikom ivotu Kraljevine SHS dr. Atifa Purivatre, naglaavajui kako
se ova zanimljiva knjiga pojavljuje uvijek u nekim prijelomnim
vremenima ne samo za Bonjake nego i cjelinu Bosne (kao to je bila
74. pa 77. kad je drugi put izala). Iako bi se reklo da je ovo izdanje
puko preslikavanje na papir neega to je davno ve reeno, ozbiljan e
italac i istraiva zamijetiti njenu nezamjenjivost u traganju za
odgovorima na bitna pitanja historije Bonjaka u dvadesetim godinama
burnog stoljea. A Bonjaci se ba i ne mogu pohvaliti dobrim politikim
'
i ire shvaenim ambijentom za artikuliranje svoga nacionalnog bia. Sve

do sedamdesetih godina (i pojave knjige) uskraivano im je pravo na
postojanje, etabliranje i samom imenu (u emu je meu najaktivnijim
bio ba profesor Purivatra uestvujui u objelodanjivanju imena
Muslimana 1971. godine i borei se da se ono izrazi u stvarnom ivotu,
sve do konanog ustanovljenja povijesnog imena Bonjak), a da se ne
govori o nekakvoj postojanoj, kontinuiranoj nacionalnoj infrastrukturi.
U tom smislu Bonjake su predstavljali, opisivali i pokazivali uglavnom
nebonjaci (i u pravilu iskrivljeno), to svakako ne eskulpira samo
Bonjake, ma kojega imena i provenijencije, u irem drutvenom
kontekstu, bili. Zato e ova knjiga otkloniti jedan dio mistifikacija i
simplificiranja onoga to se danas imenuje Bonjakom i njegovom
politikom historijom.
Prelamajui JMO kroz njegov nastanak, te posebno djelovanje u
politikom svakodnevlju Kraljevine SHS, autor kroz dvanaest poglavlja
knjigu zakljuuje temom JMO i nacionalnost Muslimana, naglaavajui
kako je, i pored odreujueg vjerskog faktora u okupljanju Muslimana u
Spahinu stranku, bio prisutan i njen latentan nacionalno-svjesni karakter,
mada se ona u tome smislu nee decidnije profilirati ni do kraja svoga
djelovanja (1941.). I autor ali to nije imao vremena, i pored elje da
nauno obradi i period rada JMO-a od 1929. do 1941. godine to, kako
kae, ostavlja u amanet mlaim istraivaima koji se ve interesiraju za
ove i sline politiko-historijske teme Bosne i njenih naroda, Bonjaka
posebno: Kao dugoroniji, strateki zadatak ostaje naunoistraivaki
rad na utvrivanju stvarnog stanja i potpunije naune istine o politikom
poloaju i ulozi Bonjaka u historiji BiH. Zato je neophodan hitan
angaman i sistematski rad koji e se moi koristiti za sadanjost ali, jo
vanije, za budunost demokratske BiH i Bonjaka koji su u savremenim
uslovima nezamjenjiv faktor stabilizacije razvoja BiH i njenih graana i
naroda prema savremenim kriterijima u Evropi i svijetu...
Naunici e sigurno jo govoriti o ovoj knjizi, a meni ostaje
napomenuti kako se Bosanski kulturni centar i ovom knjigom potvrdio
kao profiliran i ustrajan izdava, posebno, rekao bih, obiljeen
(pozitivno) temama iz svog imena, ime se drugi ne mogu ba pohvaliti.
(Osloboenje, 18. V 1999.)
Ramo KOLAR
'
Plodna spisateljska aktivnost
U [IROKOJ UPOTREBI I ÊSTO CITIRANI RADOVI

Poznati su, esto prevoeni i ivo prisutni u irokoj upotrebi, radovi
prof. Purivatre u sferi politike historije i, naroito, nacionalnih odnosa
u Bosni i Hercegovini. On je ve dugo jedan od najee citiranih autora
i naunih radnika na ovom podneblju. Takva je njegova knjiga Nacionalni
i politiki razvitak Muslimana (tri izdanja - 1969, 1970. i 1972.). U knjizi
ABC Muslimana (1990), u koautorstvu sa dr. Muhamedom Hadijahiem,
dr. Purivatra daje opirno enciklopedijsko odreenje bosanskih
Muslimana i 1034 bibliografske jedinice o Muslimanima, sa razraenim
tematskim registrom. Ovo je saeti prvi tekst i bibliografija radova o
bosanskim Muslimanima koji, pored naunoga, ima i edukativni karakter.
U publikaciji Nacionalni aspekt stanovnitva 1971. godine dr. Purivatra
je sa dr. Kasimom Suljeviem ukazao na sutinu i znaaj popisa
stanovnitva analizirajui dotadanje poslijeratne popise (1948, 1953. i
1961.).
Nacionalni odnosi danas naslov je knjige u kojoj Purivatra prezentira
svoje istraivanje na temu Stav KPJ prema nacionalnom pitanju u Bosni
i Hercegovini (do stvaranja Republike BiH). O ovoj problematici u knjizi
Osobenosti nacije i razvoj meunacionalnih odnosa u Jugoslaviji (1971)
Purivatra je objavio rad Nacionalnost bosanskohercegovakih Muslimana,
dok je u knjizi Nations and nationalities of Yugoslavia (1974) prezentirao
tekst On the National Phenomenom of the Moslem of Bosnia Herzegovina. Dr. Purivatra u opirnom i dokumentovanom radu AVNOJ
i nacionalna afirmacija Muslimana, objavljenom u knjizi AVNOJ i
savremenost (1984) detaljno analizira ukupnu politiku SKJ prema
Muslimanima naroito sa politiko-pravnoga i ustavnog stanovita
nacionalne afirmacije Muslimana. Nauno koristan i originalan je
Purivatrin rad pod naslovom Moa Pijade o Bosni i Hercegovini u
jugoslavenskoj federaciji publikovan u knjizi Federalizam u zakonodavstvu nove Jugoslavije (1985).
'
Jedno od Purivatrinih djela je Muslimani i Bonjatvo (1991).

Ekonomski genocid nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u
Jugoslaviji (1918-1941), (1993), te Nacionalni aspekt popisa stanovnitva
(1971) bili su i ostali nazaobilazni pri naunoj obradi spomenutih
disciplina. Gotovo da nema naunika u zemlji i inozemstvu koji se bave,
naroito bh. problematikom, posebno nacionalnom, a da se ne koriste
naunim radovima dr. Purivatre. Njegovi radovi su, pored ostalog, bili
svojevrsna nauna osnova u dravnopravnom i politikom uvaavanju i
afirmaciji nacionalnog identiteta bosanskih Muslimana. Veoma je
znaajna njegova zasluga da je Jugoslavenski leksikografski zavod u
Zagrebu prvi put u naoj historiji u Opoj enciklopediji (Zagreb, 1979)
uvrstio opirnu natuknicu Musliman (knj. 5, str. 622-633) kao i u
Hrvatskoj enciklopediji amerikih etnikih grupa (Harvard University
1980, str. 184-186), te u djelu Muslim Peoples - A World ethnographic,
Survey, iji je urednik Richard Vick, London 1978, str. 111-115, kao i u
poznatom djelu Hugh Seton-Watsona: Nacije i drave, Zagreb 1980, str.
147-148, a poznati svjetski naunici, kao npr. Jargoslav Kreji, Vitezslav
Walimosky, Peter Sugar, Stevan I. Burg, Robert J. Donia, William G.
Lockwood, Dennison I. Russinov, Yuone Lockwood, Petere Truidli,
Wolfgang Hopken i drugi, razrauju naune postavke dr. Purivatre o
Muslimanima kao nacionalnoj zajednici u Bosni i Hercegovini, odnosno
Jugoslaviji. U tom je segmentu naune djelatnosti, moe se kazati,
nemjerljiv doprinos dr. Purivatre. Meu ostalim svjetskim naunicima
koji uvaavaju naunu djelatnost dr. Purivatre karakteristian je opsean
rad Nijemca Wolfganga koji dr. Purivatru titulira retorom spiritusom
priznanja muslimanske nacije. Purivatrini radovi su u zemlji i inozemstvu
veoma povoljno ocijenjeni i bili su podsticaj mnogim naunicima da se
ozbiljnije posvete prouavanju i istraivanju pojedinih segmenata
spomenute problematike.
'!
SPISAK VA@NIJIH NAU^NO-STRU^NIH RADOVA

1. NACIONALNI I POLITIKI RAZVITAK MUSLIMANA, Sarajevo 1969.
2. JUGOSLAVENSKA MUSLIMANSKA ORGANIZACIJA U POLITIKOM
IVOTU KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA, Sarajevo, 1977.
3. ABC MUSLIMANA, Sarajevo, 1990.
4. MUSLIMANI I BONJATVO, Sarajevo 1991.
5. EKONOMSKI GENOCID NAD MUSLIMANIMA POD VIDOM AGRARNE
REFORME U JUGOSLAVIJI (1918-1941) Ekonomski genocid, Sarajevo 1992.
(Isti tekst je u neto skraenoj verziji objavljen u: Genocid u Republici Bosni i
Hercegovini 1992., Pravna misao br. 5-8, Sarajevo, 1992.)
6. RILOG PROUAVANJU KONCEPCIJE O NACIONALNOM OPREDJELJIVANJU BOSANSKOHERCEGOVAKIH MUSLIMANA, Pregled, oktobar,
1964.
7. NACIONALNOST I OPREDJELJENJE, NAPOMENE O TRETIRANJU
BOSANSKOHERCEGOVAKIH MUSLIMANA U PREGLEDU HISTORIJE
SKJ, Odjek, 1. IX 1964.
8. TRI PITANJA IZ POLITIKOG IVOTA BiH (DISKUSIJA O PREGLEDU
HISTORIJE KPJ) Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, god. I, br. 1.
Sarajevo, 1965.
9. SAVEZ KOMUNISTA JUGOSLAVIJE I NACIONALNO PITANJE U BOSNI I
HERCEGOVINI (1919-1946), Pregled, br. 3, 1968.
10. INJENICE O PREUTKIVANJU INJENICA, Odjek, 15. I 1968., str 15
(Osvrt na zastranjivanje u publikaciji ABC - injenice o velikoj Jugoslaviji)
11. PUT DO RAVNOPRAVNOSTI, Osloboenje 10-14 11. 1968.
12. NACIONALNI I POLITIKI RAZVOJ MUSLIMANA. Svjetlost, Sarajevo,
1969. (Drugo izdanje 1970.)
13. NACIONALNE KONCEPCIJE JUGOSLAVENSKE MUSLIMANSKE ORGANIZACIJE, Jugoslavenski historijski asopis, 1969/4.
14. MUSLIMANI JUE I DANAS. ISTORIJSKE I KULTURNE OSNOVE
NARODNOSNOG INDIVIDUALITETA, Borba, Reflektor, 15. septembra
1969.
15. MUSLIMANI KAO ETNIKI I KAO VJERSKI POJAM, Borba, Reflektor, 15.
septembra 1969.
16. POLITIKA REZONANSA VELIKOG I MALOG M, Borba, Reflektor, 15.
septembra 1969.
17. OKO 7 ODSTO STANOVNIKA JUGOSLAVIJE, Borba, Reflektor, 15.
septembra 1969. (statistika Muslimana poslije osloboenja)
18. MUSLIMANI VERAJ IN DANAS, Delo, Ljubljana, 20. septembar 1969.
19. DISKUSIJA NA SIMPOZIJU O JEZIKOJ TOLERANCIJI. Prilozi nastavi
srpskohrvatskog jezika i knjievnosti, Banja Luka, god. II, 1969/70., br. 4.
'"
20. NACIONALNOST MUSLIMANA I ZEMALJSKA KONFERENCIJA KPJ,

referat na znanstvenom skupu u povodu 30-godininjice V. zemaljske konferencije KPJ, Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb, 22.-23.
listopada 1970.
21. NACIONALNOST MUSLIMANA I V. ZEMALJSKA KONFERENCIJA KPJ,
Politiki spektar, Sarajevo, III/1971., br. 10
22. ETNIKA POSEBNOST MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE, Odjek,
Sarajevo, 1969.
23. STAV KOMUNISTIKE PARTIJE JUGOSLAVIJE PREMA NACIONALNOM
PITANJU MUSLIMANA U TOKU NARODNOOSLOBODILAKOG RATA,
Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, god. IV/1968., 4.
24. FORMIRANJE JUGOSLAVENSKE MUSLIMANSKE ORGANIZACIJE I
NJEN RAZVOJ DO 1922. GODINE. Istorija XX veka - Zbornik radova IX,
Institut drutvenih nauka - Odjeljenje za istorijske nauke, Beograd, 1968.
25. POLITIKE PARTIJE PREMA AGRARNOJ REFORMI U BOSNI I HERCEGOVINI NEPOSREDNO POSLIJE 1918. GODINE, Prilozi, Institut za istoriju
radnikog pokreta, Sarajevo, god III/1967., 3
26. NACIONALNOST BOSANSKOHERCEGOVAKIH MUSLIMANA - u knjizi
OSOBENOSTI NACIJE I RAZVOJ MEUNACIONALNIH ODNOSA U
JUGOSLAVIJI, Politika uprava, DSNO, Beograd, 1971., Vojna tamparija,
Split
27. NACIONALNI ASPEKT POPISA STANOVNITVA U 1971. GODINI,
Sarajevo, 1971.
28. NACIONALNOST BOSANSKOHERCEGOVAKIH MUSLIMANA, Osobenosti nacije i razvoj meunarodnih odnosa u Jugoslaviji, Beograd, 1971.
29. ON THE NATIONAL PHENOMEN OF THE MOSLEMS OF BOSNIA &
HERZEGOVINA, Nations and nationalites of Yugoslavia, Beograd 1974., str.
303-327 (Isti tekst je objavljen i u asopisu Socialist thought and practice, br.
12. 1974.)
30. UBER DAS NATIONALE PHENOMEN OF THE MOSLEMS OF BOSNIA &
HERZEGOVINA; Nations and nationalites of Yugoslavia, Beograd 1974., str.
303-327 (Isti tekst je objavljen i u asopisu; Socialist thought and practice, br.
12, 1974.)
31. ACERCA DEL FENOMENO NACIONAL DE LOS MUSLMANES DE
BOSNIA & HERZEGOVINA, Questiones actuales del socialismo, br. 12, 1974.
32. LE PHENOMENE NATIONAL DES MUSULMANS DE BOSNIE - HERZEGOVIN, Questions actuelles du socialism, 12, 1974.
33. O NACIONALNOM FENOMENU BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA, Socijalistika misao i praksa, br. 12, 1974. (tekst objavljen na ruskom i
arapskom jeziku)
34. NACIONALNI ODNOSI I SAMOPUPRAVNO ZAJEDNITVO, Marksistiko
obrazovanje i akciono djelovanje Saveza komunista , Sarajevo, 1974.
'#
35. TITO S , CONTRIBUTION TO THE THEORY AND PRACTICE OF THE

NATIONAL QUESTIONS, Socialist Thought and Practice, br. 2. Beograd 1979.
(Isti tekst je objavljen i na njemakom jeziku)
36. STAV KOMUNISTIKE PARTIJE PREMA NACIONALNOM PITANJU U
BOSNI I HERCEGOVINI ( Do stvaranja Republike Bosne i Hercegovine)
37. AVNOJ I NACIONALNA AFIRMACIJA MUSLIMANA, AVNOJ I SAVREMENOST, Sarajevo, 1984.
38. MOA PIJADE O BOSNI I HERCEGOVINI U JUGOSLAVENSKOJ FEDERACIJI, Federalizam i zakonodavstvo nove Jugoslavije, Zagreb, 1985.
39. PRILOG O MUSLIMANIMA U OPOJ ENCIKOPEDIJI, JLZ, 5, Zagreb,
1979.
40. O NACIONALNOM FENOMENU MUSLIMANA, Pregled, Sarajevo, br. 10,
1974., 1019-1027
41. PRILOG IZUAVANJU ZAJEDNITVA KAO REVOLUCIONARNOG
KVALITETA SAMOUPRAVNOG DRUTVA, u knjizi Zajednitvo i nacionalni
odnosi u Bosni i Hercegovini, Studijski centar Gradske konferencije SKBiH,
Sarajevo, 1973., 17-25
42. PRILOG SAGLEDAVANJU TITOVOG DOPRINOSA TEORIJI I PRAKSI
NACIONALNOG PITANJA, Marksisitike sveske, FPN Sarajevo, br. 1-4,
1977., 119-136.
43. STAVOVI NACIONALNIH MANJINA PREMA STVARANJU JUGOSLAVENSKE DRAVE, Zbornik stvaranja jugoslavenske drave 1918., Institut za
savremenu istoriju, IRO Narodna knjiga, Beograd, 1983., 471-474
44. RJEAVANJE NACIONALNOG PITANJA U JUGOSLAVIJI, Narodna armija,
Beograd, 1975., 5-32
45. A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF TOGETHERNESS AS A REVOLUTIONARY QUALITY OF THE SOCIAETY OF SELF - menagment,
Pregled, International series, Sarajevo, year 1975, No3
46. MUSLIMANSKA KOMPONENTA U JUGOSLAVENSKOM NACIONALNOM MOZAIKU, Od predrasuda do realnosti, O nekim koncepcijama o
nacionalnom opredjeljivanju Muslimana, Osloboenje, feljton, 13. VIII - 19.
VIII 1969.
47. KREATIVNOST KPJ - SKJ O PRIMJENI MARKSISTIKO-LENJINISTIKIH PRINCIPA, Opredjeljenja, god X/1979., br.12
48. O DEMOKRATSKOM CENTRALIZMU I DELEGATSKOM SISTEMU U
DEMOKRATSKOM PLURALIZMU SAMUPRAVNIH INTERESA, Opredjeljenja, Sarajevo, god. X/1979., br. 1
49. PRIRODA PARTIJSKE SVIJESTI, PREGLED, Sarajevo, br. 6, 1979., 689-699
50. O SOCIJALISTIKOJ SAMOUPRAVNOJ DEMOKRATIJI, Pregled, Sarajevo,
br. 11-12, novembar-decembar, 1977., 1343-1353
51. PRINCIPI IZGRADNJE I FUNCIONISANJA SAVEZA KOMUNISTA
JUGOSLAVIJE, Opredjeljenja, Sarajevo, XI /1980., br. 2
52. METOD RADA - Bitna komponenta revolucionarnosti SKJ
'$
53. Metod rada u SKJ, SC GKSKBiH, Sarajevo, 1976.

54. MUSLIMANI NACIONALNA STVARNOST, Preporod, Sarajevo, br. 5/492, IIII, 1991.
55. PRILOG IZUAVANJU ZAJEDNITVA KAO REVOLUCIONARNOG
KVALITETA SAMOUPRAVNOG DRUTVA, u knjizi Zajednitvo i nacionalni
odnosi u Bosni i Hercegovini, Studijski centar Gradske konferencije SKBiH,
Sarajevo, 1973.
56. DELEGATSKI SISTEM I NACIONALNA RAVNOPRAVNOST, u knjizi
DELEGATSKI SISTEM U SAMOUPRAVNOM DRUTVU, Savremene
politike teme 8, Sarajevo, 1973.
57. NACIONALNI ODNOSI I SAMOUPRAVNO ZAJEDNITVO (u koautorstvu
sa dr. Nijazom Durakoviem), u knjizi MARKSISTIKO OBRAZOVANJE I
AKCIONO DJELOVANJE SAVEZA KOMUNISTA, Studijski centar
GKSKBiH, Sarajevo, separat 12, Sarajevo, 1974.
'%
'&
''

Predstavljanje javnosti treeg izdanja knjige Atifa Purivatre JMO u politikom ivotu
Kraljevine SHS: promotori slijeva dr. Jusuf iga, dr. Safet Halilovi, fra Luka Markei,
akademik Ljubomir Berberovi, akademik Arif Tanovi, dr. Mustafa Imamovi i autor
Purivatra
Naslovna strana jednog od tri izdanja


II.
DRAMA POVRATKA I OÛVANJA IDENTITETA:

BOSANSKE DR@AVNOSTI I NACIONALNIH
ATRIBUTA MUSLIMANA (BO[NJAKA)
Fadil ADEMOVI
VRIJEME BOSANSKOG I BO[NJA^KOG

USPRAVLJANJA
HISTORIJSKI ISKORAK IZ PROVINCIJE

U POZADINI: I PREMA VANI I UNUTRA
Svoj zenit u intelektualnome, naunom i politikom angaovanju Atif
Purivatra je oznaio u onim godinama koje su podudarne sa dubokim
mijenama u historijskom biu Bosne i Hercegovine. Bila su to vremena
u kojima on dosee, takorei, vrhunac svoje naunoistraivake prakse i
javne djelatnosti na znanstvenom planu. Njegovo intelektualno prisustvo
obiljeeno je i u drutveno-kulturnom ivotu Sarajeva i Republike. To je
razdoblje s kraja 60-tih i tokom 70-tih godina XX stoljea.
S poletom svojstvenim stvaralakoj znatielji, u naponu snage usto,
on je ve do tada, ali i u tom vremenu, obuzet izuavanjem i oblikovanjem
rezultata dugotrajnih ispitivanja nauno relevantnih injenica iz prolosti
svoje zemlje i muslimanskog naroda. Strasno se upustio u odgonetanje
Bosne kao drave i Muslimana kao naroda kroz historiju, najdublju i onu
savremenu. Do znanstveno bitnih saznanja o tim istinama dospijevao je
ispod debelih naslaga najraznovrsnijih krivotvorenja i mistifikacija u
aktuelnoj historiografiji. Moda te njegove preokupacije, s rezultatima
to su ih pratili, spadaju u najplodnije godine ukupnog dometa u naunom
stvaralatvu ovog pregaoca i drutvenoj misli nae sredine.
Neto dui od jednog desetljea, taj period, isto tako, iskazuje iva
povijesna previranja svjedoei o velikim promjenama na tlu Bosne i
Hercegovine. Osnovne i glavne karakteristike mijena u tom razdoblju su
u sticanju identiteta ove republike i prema vani i unutra. Oznaeno je to
#
zavretkom jednoga i poetkom drugog historijskog razdoblja lanstva

Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji. Za svagda je isticalo
ono vrijeme u kojem je Republika svoje interese podreivala ouvanju
mira u federalnoj kui - pie Hamza Baki6 . Otpoinjala je epoha
ofanzivnijeg iskazivanja i odlune odbrane vlastitih interesa Bosne i
Hercegovine.
U to vrijeme drastino su porasle ekonomske posljedice dotadanje
politike aktivnosti zasnovane na prilagoavanju vlastitih najirim opim
zahtjevima i interesima. Bosna i Hercegovina nije vie mogla, niti je htjela,
opstajati na postulatima onog ponaanja ije su okvire odreivale tri
jugoslavenske velesile - kako ih naziva Hamza Baki - Srbija, Hrvatska
i Slovenija. Ona vie nije mogla biti objektom politike voenim u
atmosferi provincije u pozadini. U ekonomskoj politici se moralo krenuti
od injenice da osnovu privrede Bosne i Hercegovine ini sirovinska baza.
To se moglo, u odreenim okolnostima, smatrati i stanovitom prednou.
Na irokim prostorima otpoelo je, i pored toga, poduzimanje opsenih
mjera kojima se - ne zapostavljajui razvoj sirovinskih kapaciteta ubrzano stvara vlastita preraivaka industrija. Ona bi se oslanjala ne
samo na sirovinsku bazu ve i na vlastite kadrove sposobne da organizuju
i vode takvu industriju i da obezbijede uee stranog kapitala u njenoj
izgradnji. Takva orijentacija u ekonomskoj sferi diktirana je potrebom
da se dosegne optimalnija privredna struktura koja e davati vei dohodak,
obezbjeivati veu zaposlenost i omoguavati razmjetaj kapaciteta i u
onim podrujima koja u okviru Republike tada nisu imala gotovo nikakve
industrije. U toj politici oslanjanja na vlastite snage ljudi na najodgovornijim funkcijama u Bosni i Hercegovini ukazivali su, uporno i istrajno, na
potrebu da se u Federaciji izmijeni politika cijena koja je ovu republiku
dugo drala u neravnopravnom poloaju. Zahtijevali su, u isto vrijeme,
da se za Bosnu i Hercegovinu obezbijedi ravnopravniji tretman u
raspodjeli sredstava iz Fonda za nerazvijene republike i pokrajinu Kosovo.
Uporedo s tim forsirani procesi masovnog obrazovanja, otvoreni nakon
Drugoga svjetskog rata, obiljeeni su uoljivim dostignuima u nauci,
kulturi i privredi. Napredak je nesporan i na drugim podrujima - izgradnji
modernih saobraajnica, kola, zdravstvenih i sportskih objekata itd.
U tim mijenama je isticao, isto tako, i rok trajanja dotadanjoj
rukovodeoj dravno-politikoj garnituri.
6
$
Osloboenje, Vrijeme bosanskog zrenja, 10. IV 1995.
Sainjavali su je uro Pucar, Radoljub olakovi, Avdo Humo,

Ugljea Danilovi, Paaga Mandi, Nikola Cvijeti i jo jedan broj
kadrova izraslih prije Drugoga svjetskog rata ili u toku NOB-a. Bili su to
sve ljudi institucije. Znalo se da su predratni politiki zatvorenici i ratni
komandanti. Oni su, meutim, postali zatoenici zateenog stanja.
Umjesto njih na dravni, politiki vrh Bosne i Hercegovine uspela se nova
generacija. Ona je posjedovala dovoljno politikog iskustva, fizike i
intelektualne kondicije za posao politiara: Rato Dugonji, Demal
Bijedi, Hamdija Pozderac, Branko Mikuli, Dragutin Braco Kosovac, i
jo nekoliko funkcionera koji nisu imali harizmu legendarnih revolucionara i elnih linosti dotadanje rukovodee formacije, ali su bili od
nesporno velikog ugleda. Oni su od poetka proeti tenjom za
demokratskim inovacijama kojima bi Bosna i Hercegovina uinila korak
blie ka svom identitetu. Iznad svega i prije svega za snanijim privrednim
iskorakom. Njena privredna snaga je bila preduvjet izrastanja i ulaska
Republike meu vanije inioce ondanjih odnosa i njihovog ustrojstva
u Federaciji. Privredni razvoj toga podruja, osim toga, nalazio se u
korelaciji sa uticajem u saveznoj dravi: da bi osnaila svoj uticaj u zemlji
morala je privredno ojaati. A da bi mogla biti ravnopravna u politikim
dijalozima na federalnom nivou BiH je, navodi Hamza Baki, morala
rijeiti najmanje bar dva osnovna pitanja. Prvo je nacionalno izjanjavanje
Muslimana (Bonjaka), pripadnika autohtonog bh. naroda koji je u
pogledu ostvarivanja nacionalnih prava dran u neravnopravnom poloaju
od svretka Drugoga svjetskog rata do 1963. godine. Do pred kraj prve
polovine 60-tih godina od pripadnika toga naroda se trailo da pri
popisima stanovnitva i u drugim prilikama odaberu jednu od historijski
priznatih nacija - Srba, Hrvata - ili da se izjasne kao Jugoslaveni, pa i
neopredijeljeni. Partija je na taj nain odstupala od svojih stavova o
muslimanskom nacionalnom identitetu i iznevjerila vlastite otprije rata i
u NOB-u uspostavljene i prihvaene principe nacionalnih odnosa. Sada
je poela da prevazilazi i mijenja tu svoju politiku i radikalnije naputa
kurs neravnopravnosti Muslimana kao nacije. Drugo osnovno pitanje koje
se moralo rijeiti u Bosni i Hercegovini ticalo se ustavnog odreenja
dravne, bosanskohercegovake pripadnosti domicilnih Srba i Hrvata te
pripadnika drugih naroda i etnikih grupa koje u njoj ive. Oba ova pitanja
imaju svoju prethistoriju, o kojoj je neophodno progovoriti i u neposrednoj
vezi sa uinjenim snanim iskorakom Bosne i Hercegovine u tom periodu
iznutra i na jugoslavenskom planu.
%
Na tim stratekim pravcima drutveno-ekonomskoga i politikog

razvitka tadanje komunistiko rukovodstvo postupno je uvrivalo
bosanskohercegovaku dravnost, afirmiralo njene povijesne postulate i
izborilo se za nacionalnu samobitnost Muslimana. Voen svojim naunim
preokupacijama i unutranjim potrebama, Atif nije mogao ostati postrani
od takvih opredjeljenja. Kao da je slutio da e se ta opredjeljenja, sa
slomom komunizma, pokazati u svoj svojoj veliini kao najplodniji dio
bh. dravne povijesti u novijem vremenu. Pri tome nije mario to je, pod
teretom razliitih udaraca zbog takvog stava i elje da doprinese tim
historijskim procesima, doivljavao da mu katkad okrenu lea i oni to
su mu, u odreenim prilikama, aplaudirali.
PERIOD RENESANSE MUSLIMANA

Nacionalno pitanje i poloaj Muslimana u sutini je naunih
opservacija Atifa Purivatre. Mnogo prije poetka njegovih istraivanja
vladajui stav prema Muslimanima kao posebnom etnikom subjektivitetu dr. Muhamed Hadijahi pripisuje u zaslugu Komunistikoj partiji
Jugoslavije. Ona je, naime, u sluaju bosanskih Muslimana, osloboena
od nacionalistikih predrasuda, pokazala vanredni smisao da pronikne
u sutinu nacionalnih odnosa... Priznanje Muslimana kao posebnoga
etnikog individualiteta nailo je na djelotvornu primjenu naroito u praksi
narodnooslobodilakog rata. U obimnoj partijskoj dokumentaciji iz
vremena rata Muslimani se obligatno tretiraju kao jedna od tri narodnosne
skupine u Bosni i Hercegovini - Srbi, Hrvati i Muslimani7.
Na kulturnu i politiku legitimaciju (bonjake) nacije na intelektualnom planu 70-tih, 80-tih i 90-tih godina znaajno je uticao veliki broj
komunistikih intelektualaca. Bez njihovog djelovanja, bez konkretnoga
politikog rada komunista Muslimana, bez istrajavanja na nacionalitetu
sve to se desilo 1992. godine ne bi bilo mogue. Bez Isakovia, Rizvia,
Purivatre, Imamovia i rada mnogih drugih8 koji su odravali taj
7
8
&
Dr. M. Hadijahi, Od tradicije do identiteta, Svjetlost, Sarajevo, 1974., str 246 i 247
U vie navrata, istupajui u javnosti, Atif Purivatra je ukazivao i na Demila arca,
generalpukovnika i Sarajliju, koji je vrio visoke politike i vojne funkcije, kao na
intelektualca koji se borio za afirmaciju nacionalnog identiteta Muslimana, to je, inae,
manje poznato u domaoj javnosti.
nacionalni identitet stvari bi krenule drugaijim tokom. Zato su aktuelne

prie mi i oni, komunisti i mi besmislene9.
O Bonjacima kao Muslimanima u kontekstu Titove antifaistike
politike i NOP-a pisao je dr. Mustafa Imamovi. Da nije bilo te politike,
Muslimani bi koincidentnim naporom ustaa i etnika bili ve 1941.1945. uniteni ili u najboljem sluaju svedeni na sasvim marginalan
demografski faktor. Osim toga, samo je u uslovima Titove politike
samoupravljanja i nesvrstanosti, ma ta se danas pod tim podrazumijevalo,
bila mogua nacionalno-politika afirmacija Bonjaka, koja je od kraja
ezdesetih godina ostvarena pod njihovim tadanjim etniko-vjerskim
imenom bosanski Muslimani10.
Druga je stvar je li izbor imena Muslimani najbolje rjeenje - pie
dr. Ivo Banac11. Bez obzira na to, ostaje injenica da su u Titovoj
Jugoslaviji od 1963. godine pa nadalje bosanskohercegovaki Muslimani
dobili status nacije.
Kraj 60-tih i poetak 70-tih godina period kroz koji prolaze Muslimani
Avdo Humo naziva periodom renesane. Osloboeni ekonomskih i
politikih pritisaka, oni se nalaze u jednom velikom usponu u stvaranju
moderne radnike klase, inteligencije i kulture. Masa intelektualaca,
knjievnika, naunika regrutuje se iz njihovih redova. Taj stari
bosanskohercegovaki urbani element tek je u socijalizmu dobio uslove
da ispolji svoje mogunosti i da stvara u savremenim uslovima svoju
kulturu i nesmetano gradi svoje nacionalno bie. Na tom putu ima
prepreka i smetnji12.
Blagodarei takvim promjenama, u Ustavu iz 1963. godine Bosna i
Hercegovina je konstituirana kao zajednica Srba, Hrvata i Muslimana.
To znai da su Muslimani tada i ustavno priznati pod nacionalnim imenom
Muslimani, premda su i nadalje u drutvenoj praksi, iz raznih razloga,
osporavani u svojim nacionalnim pravima. Kao to je ve reeno, kljunu
uloga u toj promjeni odigrali su Josip Broz Tito i Savez komunista, s
njima, dakako, i spomenuta nova ekipa bh. rukovodilaca. Na ustavnim
promjenama je, s druge strane, otvoren proces zasnivanja nove klime i
novih odnosa unutar Federacije. Ona je utemeljena i na progresu
postignutom u ekonomskom i drugim sferama ivota, a naroito na
9
10
11
12
air Filandra, Dani, br. 64, 8. XII 1997.

Dr. Mustafa Imamovi, Svijet, Sarajevo, br. 85, 14. XII 1997
Dr. Ivo Banac, Cijena Bosne, Sarajevo, 1996., str .112
Avdo Humo, Pregled, Sarajevo, april 1970., str. 454.
'
zahtjevima za veu samostalnost republika u odnosu prema Federaciji u

raspolaganju dohotkom. Zasnovana je i na afirmaciji Muslimana kao
nacije. U tom sklopu je uspostavljeno nacionalno izjanjavanje
Muslimana u popisu stanovnitva 1971. godine. Na tom popisu 1961.
godine u rubriku Musliman upisalo se 26,5 posto, a deset godina kasnije
39,5 posto stanovnitva.
Vladajua politika i ukupno stanje u drutvu su, nesumnjivo,
istovremeno olakavali realizaciju naunoistraivakih preokupacija Atifa
Purivatre. On je, u tim drutvenim procesima, stekao mnogo ire prostore
za svoju javnu naunu djelatnost na podruju nacionalnih odnosa i
afirmacije Muslimana kao nacije. Svojim izuavanjima i nauno
fundiranom argumentacijom u tim povijesnim okolnostima doprinosio
je poimanju i irenju smisla, sutine i znaenja konanoga zvaninog
priznanja samobitnosti muslimanske nacije. Iza sebe je do tada ve imao
bogatu naunoistraivaku praksu i zavidne prve, poetne rezultate kojima
je zaeta njegova plodna nauna djelatnost. Ve 1969. godine pojavila se
u Atifovom autorstvu prva knjiga Nacionalni i politiki razvitak
Muslimana, koja e ubrzo doivjeti jo dva izdanja 1970. i 1972. godine.
Tu knjigu dr. Safet Halilovi, koji je docnije bio asistent profesora
Purivatre, smatra jednim od pionirskih naunih radova posveenih ovoj
temi u modernoj politologiji. O istoj temi Purivatra objavljuje rasprave,
studije i lanke u listovima i asopisima. Domalo (1974.) pojavit e se i
druga njegova knjiga Jugoslavenska muslimanska organizacija u
politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.-1929. Ona
e, iste godine, dobiti nagradu Izdavakog preduzea Svjetlost u Sarajevu
kao najbolje nauno djelo u 1974. godini.
U bogatoj istraivakoj praksi on je iz prolosti spoznao bitne injenice
o tome kako, kada su i zato Bonjaci preimenovani u Muslimane.
Izuavajui razvoj i djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije
izmeu dva svjetska rata, on je dobro znao kakav je bio poloaj
Muslimana u Kraljevini SHS. U toj dravi (od 1929. godine Kraljevini
Jugoslaviji) Muslimani nisu priznavani kao narod. Oni su svojatani,
nacionalizirani, podvrgavani asimilacijama i politikim uticajima dviju
susjednih zemalja - Srbije i Hrvatske. Istraio je i kada je ukinut njihov
nacionalni identitet. Analizirao je obilje dokumenata iz prijeratnog, ali i
iz vremena NOB-a i shvatio kako su se u ratnom periodu KPJ, Tito i
NOP (Narodnosolobodilaki pokret) odnosili prema Muslimanima kao

narodu ravnopravnom sa Srbima, Hrvatima i svima drugima na prostorima

Jugoslavije u Drugome svjetskom ratu. I on i Kasim Suljevi, koji su
zdrueni srodnim naunim preokupacijama, spoznali su i kakav je poloaj
muslimanskog naroda u socijalistikoj Jugoslaviji, naroito u periodu od
1945. do 1963. godine.13 To je period u NOB-u priznatoga i uspostavljenog, pa neposredno iza rata ukinutoga i ponovno vraenoga njihovog
nacionalnog identiteta tek 1963. godine. Prozreli su sve velikonacionalne
i velikodravne teorije koje iz dalje i blie prolosti govore o porijeklu
i imenu Muslimana, o njihovoj historijskoj krivici, o viedecenijskim
pretenzijama Srbije i Hrvatske prema teritoriju Bosne i Hercegovine te
aspiracijama ka nacionaliziranju Muslimana u Srbe ili Hrvate.
ÎJA JE BOSNA I HERCEGOVINA?

NISU NAM POTREBNI STARATELJI I DU[EBRI@NICI
Poput mree to se plete oko Muslimana ispreplitale su se i politike
igre na liniji preispitivanja ideja i realnosti bh. dravnosti. Kao po pravilu,
ili historijskim zakonitostima, iskazuje se korelacija izmeu teritorijalnih
aspiracija prema Bosni i Hercegovini i dovoenja Muslimana pod znak
pitanja. Nanovo je, sa borbom za nacionalnu samobitnost muslimanskog
naroda, oivjela atmosfera osporavanja Bosne i Hercegovine kao
samostalne dravne zajednice u okviru jugoslavenske federacije. Ponovo
su podgrijavane pretenzije ka njenom teritoriju ili prisvajanju pojedinih
njenih podruja. Uz nastavljene procese afirmacije nacionalnog identiteta
Muslimana, ali i njihova nipodatavanja, otvoreno je i pitanje zasnovanosti dokazivanja ideje bosanske dravnosti. Halim Mulaibrahimovi pie
da su komunisti spasili ideju i realnost bosanske drave koja se u raznim
carstvima klatila skoro pet stotina godina. Tito je uvaio bosansku
argumentaciju o drutvenome i dravno-pravnom kontinuitetu Bosne i
Hercegovine i ovoj republici dao jednakopravan status u jugoslavenskoj
federaciji14.
13
14
Na toj liniji s njima su, svakako, jo neki drugi istaknuti muslimanski intelektualci,
primjerice, dr. Muhamed Filipovi i drugi. O svakom od njih mogla bi se napisati po
jedna knjiga poput ove, posveene ivotu i djelu Atifa Purivatre.
Halim Mulaibrahimovi, Bosanska srednjovjekovna drava i savremenost, Zenica, 1996.

Kako su negirani nacionalni atributi Muslimana, tako je osporavana i

dravnost BiH. Poelo je od opovrgavanja ravnopravnosti republika i
naroda. Mnogi nisu shvatili, ili nisu htjeli da razumiju, da u knjigu zvanu
Bosna i Hercegovina treba duboko proniknuti, veoma paljivo i temeljito
je iitati od prve do posljednje stranice. Ta republika i njena burna
prolost, esto i vrlo tragina, umnogome opredjeljuju mnoge specifinosti
koje su njezinu poziciju u jugoslavenskoj federativnoj zajednici inile
nadasve sloenom pa i enigmatinom. Pogotovo za one to su neskloni
odgonetanju povijesnog identiteta i hronike njezine tadanjosti.
Utoliko vie je to dolo do izraaja u vrijeme temperamentnih i ustrih
rasprava o ustavnoj reformi u zemlji. U okviru tih rasprava najistaknutiji
funkcioneri Republike zalagali su se za samostalnost i dravnost, kako
su govorili, na osnovama vlasti radnike klase, samoupravljanja i
ravnopravnosti svih naroda i narodnosti koji u njoj ive. Po mnogo emu
su oni na taj nain iskazivali ope raspoloenje da je Bosna i Hercegovina
drava svih naroda i narodnosti koji ive u njoj.
Isticanje, pri tome, klasnoga, samoupravnog karaktera te dravnosti
kao sutinskog, ustvari, primarnog pitanja, u sutini je znailo suzbijanje
tendencija ka jaanju dravnih funkcija i uloge centralnih organa dravne
vlasti u Beogradu. Zato je naglaavano da etatizam nije alternativa takvom
razvoju, ve njegova negacija. To znai da e se na tome pravcu razvoja
sve vie smanjivati uloga i mo drave u onim funkcijama koje e
Republika, kao drava, imati u tim uslovima. Na toj liniji su i Branko
Mikuli i Hamdija Pozderac branili takvu koncepciju republike
dravnosti. Rijeenost za takvu koncepciju isticana je u gotovo svakome
javnom istupu, na svakom skupu i u svakom pisanom tekstu na tu temu.
Otpremane su i poruke prema kojima je svaka druga varijanta republike
kao drave neprihvatljiva za narode i narodnosti u Bosni i Hercegovini.
Pri svemu je esto ostajalo nedoreeno ko su oni koji nude drugaije
koncepte pa i neprihvatljive varijante. Da su postojala i neka druga
raspoloenja, ili prieljkivanja, da se Bosna i Hercegovina ne konstituira
iskljuivo na tome principu, pokazale su teorije i ona shvatanja po kojima
ta republika za neke od njezinih naroda nije matina drava. U odgovoru
na te drugaije koncepte i prieljkivanja uzvraano je da e unutranji
razvitak BiH i odnosa u njoj potisnuti sa politike pozornice, i unutar i
izvan Republike, one snage iji su interesi suprotni interesima bh. naroda.
U svojoj nemoi te snage se ujedinjuju i trae savez i sa slinim snagama
izvan Jugoslavije, postaju njihovi posluni najamnici i lankopisci.

Njihova krv je neista, i misao otrovna, rekao je Branko Mikuli jednom

prilikom. Nasreu, pripadnici svih naroda i narodnosti, dodaje on, znaju
kakvim stazama takvi koraaju, poznato im je koga su takvi nekada vodili
i gdje su ih doveli.
Ljudi koji su u to vrijeme vodili politiku Bosne i Hercegovine
istrajavali su na nacionalnoj samobitnosti Muslimana i dravnosti
Republike.
Utoliko vie i utoliko prije se moralo rijeiti i drugo pitanje u sklopu
historijskog iskoraka Republike na jugoslavenskom planu i unutar nje.
To pitanje se ticalo ustavnog odreenja dravne, to znai bh. pripadnosti
domicilnih Srba i Hrvata, te pripadnika drugih naroda i etnikih grupa
koje u njoj ive. To je, takoer, predstavljalo ustavno-politiku reformu
u kojoj nee biti nesporazuma, ili e ih biti neuporedivo manje nego do
tada, oko toga kako Republika treba da se konstituira kao suverena drava.
Objanjavajui neophodnost takvog koncepta daljnjeg razvoja Bosne i
Hercegovine, Branko Mikuli je rekao da su sve dotadanje rasprave
izrazile ope raspoloenje da je Bosna i Hercegovina drava svih naroda
i narodnosti koji ive u njoj. Iz toga osnovnog odnosa proistiu rjeenja
svih drugih, pa i rjeenja nacionalnog pitanja Muslimana. Zato je za
Muslimane, Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini bila i ostala neprihvatljiva
formula o republici kao nacionalnoj dravi15.
Na tome pravcu u karakteristike nove garniture politikih funkcionera
Bosne i Hercegovine Hamza Baki pripisuje i ustavni amandman XVIII
iz 1972. godine. U njemu je dato ustavno odreenje bh. Srba i Hrvata. U
tome amandmanu nalazi se karakteristian politiki rukopis nove
generacije bosanskohercegovakih politiara, pie Baki. Tamo je,
naime, definirano da je BiH socijalistika, demokratska drava i
socijalistika samoupravna demokratska zajednica ljudi i graana, naroda
Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba i Hrvata, pripadnika drugih
naroda, narodnosti i etnikih grupa koje u njoj ive. U toj formulaciji,
naoko neutralnoj, s obzirom na ondanje politike prilike, Baki nalazi
znaenje koje se u njoj iskazuje, ali i neto to se moglo itati izmeu
redaka: drava bh. Srba nije Srbija. Drava bh. Hrvata nije Hrvatska.
Njihova drava je Bosna i Hercegovina. On smatra da je to korak dalje i
od poznatih zavnobihovskih definicija zemlje Bosne i Hercegovine - i
srpska, i hrvatska, i muslimanska. Na pitanje ija je Bosna i Hercegovina
15
Branko Mikuli, govor u Trebinju, prema NIN-u, 7.1.1971.
!
prvi put je odgovorila autohtona politika snaga, iza koje su stajali graani,
jer je ostavljala uinak u razvoju, pie Hamza Baki u spomenutom
lanku. Osjeaj postojanja perspektive i samopouzdanja, to je na njemu
izraslo, osnovna su politika znaajka 70-tih godina u BiH. Samo tako
su se mogli zaustaviti pokuaji duhovne i politike kolonizacije Republike
koji su ili preko Matice srpske i Matice hrvatske16.
U rukovodeoj politikoj ekipi koja je u tim godinama vodila Bosnu i
Hercegovinu Baki nalazi ljude razliitoga individualnog politikog stila.
Mikulia opisuje kao ovjeka izuzetne sistematinosti i naoko hladnoga
i racionalnog. Pozderac je bio drugaiji. On je jedan od malobrojnih
politiara koji u akciju idu bez garda. Protivnici su to iskoristili u
odluujuem trenutku. S malo vie lukavstva i malo manje iskrenosti i
povjerenja Pozderac nije morao pasti na prvoj liniji odbrane one
formulacije odnosa u federaciji o kojoj je ve bilo rijei.
Na svim tim osnovama izrasla su i ovrsnula krila snane politike
struje na kojoj je nainjen visoki uzlet Branka Mikulia, Hamdije
Pozderca i drugih iz te nove republike rukovodee garniture. Ona je prvi
put dovela Bosnu i Hercegovinu da u okvirima jugoslavenske federacije
moe voditi ravnopravan dijalog.
Zbog svoje iskrenosti i otvorenosti, zbog govora bez dlake na jeziku,
to bi se reklo u narodu, Hamdija e tek krajem 80-tih godina biti izloen
otvorenim udarima i s lijevoga i s desnog boka. Do tada e, uz sve ostalo,
zajedno sa istovjetno i svrstanim opredijeljenim snagama u Republici
povesti estoku politiku bitku i dovesti je do pobjedonosnog zavretka
na liniji afirmacije nacionalnog identiteta Muslimana.
U poetnoj fazi bitke Saveza komunista za samobitnost muslimanske
nacije Hamdija Pozderac e manje, a Atif Purivatra mnogo vie, biti
izloen ustrim kritikama i estokim napadima. Pozderca su privremeno
zatitile visoke politike i dravne funkcije. One su ga, zakratko, drale
pod kiobranom i sauvale od onih politikih ujdurmi i urota koje je
Atif doivljavao u izobilju.
Hamdija se, osim toga, borio i za drugaije odnose unutar federacije,
branio je ustavnu i privrednu reformu. U isto vrijeme zduno se isticao i
u sferi nacionalnog pitanja, napose u borbi za afirmaciju muslimanske
nacije. Hamdijinim protivnicima iz pritaje u tome vremenu preostajala
je jedina mogunost da zapamte njegova otvorena istupanja, u kojima
16
"
H. Baki, Osloboenje, 10.4.1995.
nije brenovao nikoga ko je bio na pozicijama suprotnim tim programskopolitikim usmjerenjima. Mnogobrojni su njegovi govori u odbrani
samobitnosti Muslimana pred razliitim auditorijima u zemlji i Bosni i
Hercegovini od svojatanja i duebrinitva. Kao predsjednik Skuptine
Bosne i Hercegovine on je, odluno i bez ostatka, primjerice, govorio:
To to su nacije povezane ne daje za pravo ni pojedincima da svojataju
pojedina podruja, da se prema pojedinim krajevima i pojedinim nacijama
odnose paternalistiki. Nisu nam potrebni staratelji i duebrinici. Oito
je da zbog toga, u interesu nekavog mira, ne treba da utimo, jer bi svako
zatakavanje samo nanosilo tetu i favorizovalo egoistine interese, to
bi oteavalo zajedniku borbu za samoupravni socijalizam i jugoslavensku zajednicu ravnopravnih naroda i narodnosti. (NIN, 7.1.1971.)
Razgovarajui u jednom studentskom domu u Sarajevu sa studentima
Sarajevskog univerziteta, Pozderac je nastavio borbu za identitet
muslimanske nacije. estoko se okomio na protagoniste one teze po kojoj
Muslimani nisu nacija, nego pripadnici vjerske skupine na bazi islama.
Nepojmljivo je to neki govore i piu kako je muslimanski identitet
istovetan sa pripadnou islamskoj veroispovesti, izjavio je on i zapitao:
Zato niko ne identifikuje srpsku nacionalnost sa pravoslavnom verom,
hrvatsku nacionalnost sa katolikom verom itd. Nacionalna posebnost je
jedno, a sasvim drugo verska pripadnost. (NIN, 28.III. 1971.)
Iz citata se moe vidjeti da NIN (i ostala beogradska tampa) u to
vrijeme jo ekaviziraju rijei bh. funkcionera. Ne prenose ih izvorno, kako
su izgovorene. Ali aktuelnost nacionalnog pitanja uope, a Muslimana
posebno, nije bila stvar samo tekue politike publicistike i urnalistike
ve duboke naune analize. I Atif je ukazivao da ta pitanja nisu ni
akademska, ni politika, ni privatni domen neke ma kakve grupe, pa ni
nauke iskljuivo. Nauka, naravno, ne odluuje konano o svim tim
pitanjima. U istraivanjima, spisateljskoj i javnoj djelatnosti naunika,
kao to su, pored ostalih, bili Atif Purivatra, Kasim Suljevi i jo neki
ondanji naunici, ona mora stei pravo da utie na njihovo rjeavanje,
unosei elemente objektivne istine, historijskog saznanja i kritike misli
u one krugove koji su pozvani da izraavaju svoju misao i odluuju u
politici.
***
#
PRIJELOMNA VREMENA
Ve 1969. godine Mikuli, Dema i jo jedan broj ljudi u koje i ja
spadam bez mnogo truda uvjerili smo Tita da se mora uvaiti postojanje
muslimanske nacije. Bilo je to dvije godine pred popis stanovnitva.
Trebalo je u te dvije godine stvoriti ambijent u kojem e se ljudi potpuno
slobodno i bez straha izjanjavati kao Muslimani. Ja sam vodio taj vrlo
teak posao. Trebalo je najprije obraditi dotadanji partijski vrh u Bosni,
u kojem je bilo normalno da Muslimani kao nacija ne postoje... Ali, hajde
sad ubijedi Muslimane da su Muslimani! Sa Islamskom zajednicom sam
imao teke, mune razgovore. Reisu-l-ulema Kemura me je paljivo
sasluao i na kraju kazao da se on slae, ali da unutar Islamske zajednice
postoje i struje koje nisu za uspostavljanje muslimanske nacije i koje
smatraju da je najvanije da postoje vjerske slobode. Kakvi su tek
problemi bili sa muslimanskom inteligencijom. Bilo je, meutim,
muslimanskih intelektualaca koji su shvatili znaaj tog pitanja i koji su
pomogli da se komunistika inicijativa objasni muslimanskom narodu.
Takvi su bili Hamdija emerli, Muhamed Hadijahi, Atif Purivatra...
(Slobodna Bosna, 22. III 1996.)
Hasan GRAPANOVI
HAMDIJA POZDERAC I PRIZNANJE

MUSLIMANSKE NACIJE
(Svjedo~enje Atifa Purivatre)
U okviru angairanja Hamdije Pozderca u oblasti meunacionalnih
odnosa, naroito na priznavanju muslimanske nacije u bivoj SFRJ, dr.
Atif Purivatra posebno istie 1971. godinu. Te godine odran je popis
stanovnitva na kojem su se Muslimani prvi put u ondanjoj Jugoslaviji
mogli izjasniti kao nacija. Hamdija je tada bio sekretar Izvrnog komiteta
CKSKBiH i, po opem uvjerenju, njegov doprinos u tome bio je veliki.
$
Stavovi SK u vezi sa nacionalnim subjektivitetom Muslimana bili

su utvreni zakljucima 17. sjednice Centralnog komiteta SKBiH i
Hamdija se dosta trudio na njihovoj realizaciji. Kao pripadnik tog naroda
i teoretiar bio je svjestan da je to izjanjavanje puno znaajnije od samog
popisa. Jer, u ranijim popisima Muslimani su najprije bili samo
neopredijeljeni, a kasnije su postali etnika skupina. Te 1971.
Muslimani su - uz Srbe, Hrvate, Slovence, Crnogorce i Makedonce postali esti narod u SFRJ i to je imalo historijski znaaj, rekao je
Purivatra.
Da bi se Muslimani na tome popisu doista izjanjavali kao narod, bila
je potrebna velika aktivnost na terenu. U to vrijeme Purivatra je bio
predsjednik Komisije Republike konferencije Socijalistikog saveza za
meunacionalne i meuvjerske poslove. Predsjednik RK u to vrijeme bio
je Todo Kurtovi.
Na je zadatak bio da doprinesemo u objanjavanju tadanje politike
i poduzmemo odreene mjere da se taj popis izvri na to bolji nain,
kako bi se ljudi izjasnili onim to jesu. Kad je dolo do izvjesnog
nerazumijevanja, pa i otpora, Hamdija je, na brojnim tribinama i u
medijima, na autoritativan nain otklanjao nedoumice i raskrinkavao one
koji su unosili smutnju, veli na sugovornik.
U cilju potpunijeg informiranja naroda Atif Purivatra i rahmetli Kasim
Suljevi napisali su brouru o nacionalnom pitanju i popisu stanovnitva.
Po Purivatrinim rijeima, sve je to doprinijelo velikom procentu
izjanjavanja o pripadnosti muslimanskom narodu.
Srpski i hrvatski nacionalisti, koji su oduvijek radili u korist tete za
Bosnu i Hercegovinu, a naroito na remeenju suivota na ovim
prostorima, osporavali su Muslimane kao naciju, kao i one muslimanske
politiare koji su se borili da se ta nacija prizna. Hamdija je bio prvi na
udaru, ali ne i jedini. Pokazat e se da oni to Hamdiji nikad nee zaboraviti
i da e samo ekati priliku da se s njim obraunaju, tvrdi Purivatra.
Meu onim to su ginuli ili prirodnim smru umirali, pojedini i na
misteriozan nain, bili su i najistaknutiji muslimanski naunici,
intelektualci i politiari. Demal Bijedi 1977. a Hamdija Pozderac 1987.,
zatim Kasim Suljevi, Avdo Humo, Salem eri, Kasim Prohi i jo neki,
te oni koji su jo ivi, traili su da Muslimani, koji su u narodnooslobodilakoj borbi protiv faizma od 1941. do 1945. bili ravnopravan
narod, u miru uu i u najvii dravni akt.
%
Kad je pripreman prvi jugoslavenski ustav, koji je usvojen 1946.,

Milovan ilas se usprotivio da Muslimani budu priznati kao narod,
smatrajui da je to teorijsko pitanje i da je dovoljno to je BiH priznata
kao federalna jedinica. Tito je smatrao da Muslimane treba pustiti da se
izjasne onim to jesu i da svako ima pravo da se iskae kako se osjea,
podvukao je Atif Purivatra.
Na Fakultetu politikih nauka, gdje je bio predava, Hamdija Pozderac
je pomagao onim naunim radnicima koji su izuavali meunacionalne
odnose i u tom sklopu muslimanski nacionalni identitet.
Samostalno i u tandemu sa Brankom Mikuliem forsirao je sve ono
to pridonosi jedinstvu i jednakopravnosti svih naroda u BiH, a zatim
bh. ugledu i ravnopravnosti u jugoslavenskim okvirima. U tome pogledu
Hamdija je imao punu podrku Tode Kurtovia, koji je u svojim knjigama
uvaavao nacionalnu posebnost Muslimana.
Na pitanje kako tumai napade na Hamdiju upravo na FPN-u, Purivatra
kae:
Napadao ga je Vojislav eelj, i to se uklapalo u planove srpskih
nacionalista. eelj je poslije pokazao, a pokazuje i danas - ko je i ta je.
to se tie sluaja Brane Miljua, tu se radi o podvali. Hamdija je
potpisao recenziju za Miljuevu knjigu - na povjerenje. Poslije se
ispostavilo da je ta knjiga plagijat. Hamdijini neprijatelji jedva su doekali
da i to iskoriste protiv njega.
Jedan od stupova Bosne i Hercegovine su Bonjaci i njihovi prvaci.
Njihovo smjenjivanje i uklanjanje uvijek je ostavljalo posljedice,
sistematski je korieno i uklapalo se u smiljene planove za ostvarivanje
velikosrpske i velikohrvatske politike. I obraun sa Hamdijom Pozdercem
dio je toga antibosanskog koncepta. Godinama su nacionalisti nastojali
da to vie iznutra oslabe BiH kako bi je lake podijelili. Kad u tome
nisu uspjeli aferama, ekonomskim slabljenjem, unoenjem razdora u
rukovodstvu, razoruavanjem Teritorijalne odbrane BiH te ruenjem
najistaknutijih kadrova, izvrili su oruanu agresiju. Bosna je, ipak,
opstala, rekao je dr. Atif Purivatra.
Purivatra kae da, kako vie vrijeme odmie, a naroito poslije svega
to nam se desilo od 1992. do 1996., sve je jasnije da je doprinos Hamdije
Pozderca bonjakom narodu i BiH u cjelini ogroman i da njegovo djelo
treba nauno valorizirati.
Razgovarao: uro Kozar
( Dnevni avaz, 22. X 1997.)
&
HAMDIJA NIJE BIO SAM

Rad na kulturnom osvjeivanju i iznalaenju kulturnih uporita u
naoj svijesti je vrlo znaajan za nae sazrijevanje kao naroda. Krajem
60-tih godina XX stoljea deavaju se znaajni historijski trenuci za
samobitnost Muslimana (Bonjaka) u Bosni i Hercegovini i njihovoj
budunosti. Ustavom iz 1974. godine Bosna i Hercegovina je priznata,
kao to je time postala i meunarodno nezavisna i na osnovu toga je
primljena u Ujedinjene nacije. Sve je to taj Ustav iz 1974. godine
garantirao. Naime, prije toga u Sarajevu je djelovala jedna grupa naunih,
kulturnih i politikih autoriteta u pripremi za popis 1971. godine, kada je
Muslimanima konano bila priznata nacionalnost, kada je to skinuto s
dnevnog reda, to je trebalo potkrijepiti odreenim elementima: politike,
povijesne, kulturne, jezike, vjerske te pravno-dravne prirode. Prof. Atif
Purivatra radi na ovome politikom povijesnom pitanju, okuplja ekipe
koje osvjetljavaju politiki i povijesni razvoj Muslimana. Alija Isakovi,
Mak Dizdar, Midhat Begi, Muhsin Rizvi radili su na knjievnojezikom podruju, profesor emerli na pravnom aspektu, Husein ozo
na vjerskom, tu je i Muhamed Filipovi. Na elu im je ipak bio jedan
politiar - Hamdija Pozderac. On je koordinirao s tim timovima, to je
poznato. Bile su itave skupine muslimanskih intelektualaca krajem 60tih i poetkom 70-tih godina. One su pripremile odreene materijale,
odreene knjige, da se nauno dokae da Muslimani imaju sve uvjete
kao i drugi da budu nacija. Upravo na osnovu toga popisom iz 1971.
Muslimanima se prvi put omoguilo da se nacionalno izjasne, dodue ne
kao Bonjaci, nego kao Muslimani. Na nacionalni identitet je priznat i
unesen u Ustav.
(Behar, Zagreb, V-VI, br. 18, 1995.)
Dr. Smail BALI
'

III.
NA POPRI[TU BORBE ZA NACIONALNU

SAMOBITNOST MUSLIMANA:
POLITI^KE POLEMIKE ATIFA PURIVATRE
Dr. Fadil ADEMOVI
MIJE[ANJA SPOLJA I IMPORTOVANI

NACIONALIZAM
I na irem planu, u jugoslavenskim razmjerama, krajem 60-tih i tokom
70-tih godina XX stoljea voene su ustre rasprave o tome ta je nacija
u politikom samoupravnom sistemu, kakav je odnos izmeu nacije i
drave, nacije i vjere. Potonje u vezi sa relacijama izmeu nacije i vjere
po pravilu je situirano sa Muslimanima i njihovom nacijom. Njihova
nacionalnost je nosila onu hipoteku kvaziteorija i ekspanzionistikih
tendencija po kojima su oni vjerska skupina zasnovana na islamu, a ne
nacija. Zanimljivo je da takvo poistovjeivanje nije injeno izmeu
pravoslavlja i srpske niti katolianstva sa hrvatskom nacijom. Uz
donoenje ustavnih amandmana, razbuktavala se i diskusija o nacionalnim
odnosima u Jugoslaviji, pa i o nacionalizmu. Organizovani su i okrugli
stolovi o tome zato je odjednom dolo do aktiviranja nacionalnog
fenomena. Vrena je otvorena i neposredna razmjena miljenja. Najea
je tema bio nacionalizam i njegova prisutnost na bosanskohercegovakom
tlu. U tim godinama su Bosna i Hercegovina i njena elna dravna i
politika rukovodstva veoma otro reagovali na svaku pojavu nacionalizma. Na udaru ustre kritike bili su i postupci pojedinaca ili institucija
iza kojih su se mogli uoiti nacionalistike pobude ili tendencije.
Nacionalizam i ovinizam su svugdje osuivani politiki, pa i zakonski krivino.
U naoj republici - rekao je jednom prilikom Dragutin Braco
Kosovac - stotinama godina ive izmijeani Srbi, Muslimani i Hrvati,
koji su jedinstvo skupo platili u prolosti. Bratstvo i jedinstvo je uslov
naeg opstanka. Zbog toga mi na svaki pokuaj koji bi mogao da vodi
razbijanju toga jedinstva moramo biti vrlo osjetljivi. Zbog toga na svaku
akciju koja bi mogla slabiti Republiku iznutra moramo najenerginije
!
reagovati, bez obzira sa koje strane ona dolazi i kakav joj je obim i
sadrina.
Bosni i Hercegovini i njenim elnicima se u to vrijeme esto
prigovaralo kako previe podiu politiku temperaturu u borbi protiv
ovinizma i nacionalizma. Izlagani su i kritikama da su suvie otri prema
tim pojavama. Mi znamo da to radimo upravo zbog toga to smo uvjereni
da nacionalizam i ovinizam imaju klasne historijske korijene i interese,
pa tu temperaturu diemo do mjere da svaki vid nacionalizma na njoj
izgori.
Ta rezonovanja nisu bila rezultat samo dogovorenih stavova, ve
su proisticala iz saznanja da je takav odnos prema ovinizmu i
nacionalizmu zakon opstanka ne samo svakog naroda ili narodnosti
pojedinano ve i svih skupa. Nacionalizam i ovinizam doivljavao je
i doivljavae osudu radnih ljudi i komunista u BiH bez obzira gdje se i
u kojim oblicima javljao. Ali, isto tako, bilo je i bie osueno i sve ono
to se na toj liniji javlja i u drugim sredinama i to se nekada eli
prokrijumariti i provercovati na nae podruje, jer se negativno odraava
na odnose meu narodima u ovoj republici. (NIN, 1.VIII 1971.)
Tim je atributima tumaeno i sve ono to se na toj liniji javljalo u
drugim sredinama i to se eljelo importovati na bh. podruje. Import te
vrste unosio je smutnju u odnose meu narodima u Republici. Oita je
bila rijeenost vladajue politike i zvaninih dravnih organa da se u
korijenu sasijee svaki vid nacionalizma. I to podjednako. Ne samo onaj
koji se javlja na vlastitom terenu ve i onaj to se pokuava importovati
iz drugih sredina. U tom sasijecanju se znalo i prenagliti: pri ukazivanju
i sankcioniranju konkretnih nosilaca nacionalizma u jednoj sredini gotovo
po pravilu traena je, esto po svaku cijenu, ravnotea tih pojava i u
drugim nacionalnim korpusima. Pri svemu tome je, ono to je bitno, uvijek
irena osnovna poruka nacionalistima, unitaristima i ovinistima: vrijeme
tutorstva nad BiH i njenim narodima je davno minulo.
Kad raspravljamo o ovim pitanjima kae Hamdija Pozderac
uvijek je prisutno u naim osjeanjima i svijesti da ne damo da nam se
drugi mijeaju spolja.
"
ATIFOVO NESLAGANJE SA ]IMI]EM

U sklopu tih rasprava otvoreno je, ko zna koji put, i pitanje Muslimana:
jesu li oni nacija ili vjera? Jednu od tih rasprava podstakao je i dr. Esad
imi, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Uinio je
to izjavom obznanjenom na Sarajevskoj televiziji u emisiji posveenoj
neposredno predstojeem popisu stanovnitva 1971. godine. Njegova
razmiljanja o nekim aspektima nacionalne problematike privukla su
veliku pozornost najire javnosti u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.17 Popis
stanovnitva je u svakom drutvu veoma ozbiljan socijalni zahvat - rekao
je imi. U BiH on privlai posebnu panju upravo iz aspekta
meunacionalnih odnosa.
Kad smo usvojili to kao mogunost da ovjek individualno iskae
svoju nacionalnu pripadnost, ja sam samo jedan od onih javnih radnika
koji je vrsto stao na stanovite da bi u popisu stanovnitva trebalo pruiti
mogunost, izmeu ostalog, za dva modaliteta: jedan modalitet odnosi
se na Muslimane kao etniki, odnosno nacionalni kvalitet, i drugi
modalitet, koji sam ja sugerirao jeste Jugoslaven, ne u nacionalnom
smislu, nego kao indikator prevladanih, dokinutih nacionalnih osjeanja
na individualnom nivou...
imi je Muslimane i njihovo suoavanje sa nacionalnim modalitetom
oznaio kao - enigmu u svakom sluaju.
Ja mislim da bi se za Muslimane moglo rei da nisu ono to su htjeli
biti, niti su ono to su drugi oekivali da e biti. Jednostavno, oni su u
ovom socijalnom trenutku jedan nacionalni hibrid, i ja bih kao sociolog
mogao kategoriki rei da nisu nacija, ali da e, ako se socijalni procesi
budu ovako razvijali, ako se bude insistiralo na nacionalnoj afirmaciji
Srba i Hrvata u BiH - u to ne sumnjam - Muslimani poprimiti crte jednog
kvaliteta nacionalne zajednice. Za njih bi se moglo rei u obliku jedne
metafore da su Muslimani dio jedne velike slavenske rijeke, jedan njen
rukavac, koji je dovoljno velik da bi ispario i dovoljno mali da ne bi postao
jezero. 18 Ukratko, Muslimani su u neku ruku indikator moda, inae,
17
18
Esad imi je dao intervju novinaru Sarajevske televizije Milanu Mitiu u okviru emisije
Mozaik emitovane 21.I 1971. godine.
Tu metaforu, kae imi, duguje Mei Selimoviu i njegovom djelu Dervi i smrt.
#
nacionalne situacije kod nas, jer bi se za njih ukratko moglo rei da su

zadocnili da bi bili narod, a da su preuranili da bi bili nacija.
Novinar je pitao svoga sagovornika kako e se on upisati u popisu
stanovnitva u rubrici nacionalnost? imi je odgovorio: Mogao bih
vam na to kategoriki odgovoriti da u se pisati kao to sam se pisao
stalno otkako se pie u popisima - Hrvat. Meutim, da ne bi bilo
nesporazuma, ja u morati da kaem ukratko historijat. Naime, kad je
bila situacija 1945. godine da se prvi put suoim s jednom vjetakom
dilemom: da li sam Srbin ili Hrvat, kada nisam mogao nita tree biti, ja
sam izabrao Hrvat, a moj je brat izabrao Srbin. Ja nalazim da nacije nisu
koulje i da se ne mogu mijenjati od popisa do popisa stanovnitva. Ja
nalazim razumijevanje za participiranje u muslimanskome nacionalnom
modalitetu kod svih onih koji su se pisali do sada neopredijeljeni. Ne
vidim tu niega nekonsekventnog. Meutim, kad je rije o Muslimanima
koji su se iskazivali kao Srbi i Hrvati, bilo bi dobro da oni preispitaju to
vlastito stanovite, pa da vide da li su - kada su se tako pisali - udovoljavali
nekome drugom ili sebi. Ako su udovoljavali sebi, nema razloga da i
dalje na tom ne insistiraju, ukoliko su ozbiljni ljudi. No, tu ima
nesporazuma i kad je rije o imenu Musliman. Ja mislim da i pojmovi,
kao to itava povijest pokazuje, biljee svoju metamorfozu i u tom smislu
ako je musliman od juer imao iskljuivo religijski sadraj, danas moe
da ima i ove nacionalne elemente...19
Atif Purivatra se u to vrijeme svesrdno angaovao na pripremama za
popis stanovnitva. Kratko vrijeme prije toga on je iza sebe ve imao
svoju prvu, u naunoj javnosti veoma zapaenu knjigu Nacionalni i
politiki razvitak Muslimana. Na liniji svojih postavki u toj knjizi o
nacionalnoj samobitnosti Muslimana, on je u najiroj politikoj kampanji
objanjavao kako svako treba da se pri popisu izjasni saglasno svom
osjeanju nacionalne pripadnosti. Posebno je kod muslimanskog
stanovnitva valjalo razbijati nagomilane strahove od iskazivanja
pripadnosti muslimanskoj naciji. Sve suprotne teze i teorije kojima je
zahtijevano izjanjavanje i upisivanje Jugoslaven, ili nastavak stare
prakse opredjeljivanja za Srbe ili Hrvate, unosile su velike zabune i
pometnju meu pripadnicima muslimanskog naroda. Meu njima je i tada
bilo zagovaranja onog pribjeita u jugoslavenstvo kao pokria za ono
to u dotadanjim popisima nisu mogli biti.
19
$
Ono to je imi smatrao i izrekao zabiljeio je NIN 7.II 1971.
Godinu dana ranije dr. Esad imi je, prikazujui prvu Atifovu knjigu
u zagrebakim Naim temama (god. XIV, 1970., br. 2/134), dao pozitivnu
ocjenu toga djela. ak i paljivijem posmatrau tadanjih kretanja na bh.
drutvenoj sceni moglo je izgledati da su Atif, s obzirom na svoju
spomenutu knjigu, i Esad imi u tome svom prikazu Atifove knjige na srodnim ak i istovjetnim pozicijama. Poput Atifa u knjizi i imi je
u tome svom prikazu na slian nain ocijenio pojavu po kojoj se u prvi
plan stavlja rasprava oko imena Muslimani. Okarakterizirao je to kao
previanje egzistencije socijalne grupe koja se odrava (i podrava)
drutvenim razvitkom u nas nezavisno od toga da li smo je i kako
Teko je ostati ravnodunim - pisao je u imi u tom prikazu - bilo
kom humanisti kad se iznueni proces denacionalizacije (nacionalno
opredjeljivanje Muslimana za Srbe ili Hrvate - op.a.) eli nauno
zasnovati, kulturno motivirati i moralno opravdati. Sa uzvisina savremene
nauke ti se pokuaji ne bi mogli jednostavno smjestiti u arsenal
dobronamjernih naunih zabluda. imi je tada nedopustivim ocjenjivao
i ona previanja prema kojima su se javni i kulturni radnici iz redova
Muslimana mogli afirmirati jedino uz pretpostavku nacionalnog
opredjeljenja.
I stav prema jugoslavenstvu je liio na istovjetnost gledanja ove dvojice
naunih radnika, Purivatre i imia. Atif je u svojoj knjizi kritiki i
neodrivim ocjenjivao zahtjeve za izjanjavanje Muslimana i njihovo
upisivanje kao Jugoslaven. imi je u svom prikazu Atifove knjige u
spomenutom zagrebakom asopisu napisao da je znatnije participiranje
Muslimana u jugoslavenstvu samo izraz realnih tenji da oni ustuknu
pred bilo kakvim nacionalnim oblikovanjem koje nije autohtono,
svoje20.
Ali, nije bilo tako. imievo istupanje na Sarajevskoj televiziji, u
razgovoru sa novinarom Milanom Mitiem u emisiji Mozaik (21. I 1971.),
otkrilo je bitne razlike meu njima i njihovim shvatanjima. Atifu su bila
neprihvatljiva tom prilikom iskazana imieva gledanja na nacionalno
pitanje Muslimana - enigma, nisu ono to su htjeli biti, oni su
nacionalni hibrid, da nisu nacija, predlaui da se u popisu stanovnitva
Muslimanima prui mogunost za drugi modalitet - Jugoslaven, ne u
20
U te stavove dr. Esada imia italac moe da se uvjeri u njegovom prikazu Atifova djela.
Taj prikaz u cjelini se objavljuje u ovoj knjizi pod naslovom Prikazi Kritike Osvrti.
%
nacionalnom smislu, dodue, nego kao indikator dokinutih nacionalnih

osjeanja na individualnom nivou...
Atif je dobro znao da na irem drutvenom planu takva shvatanja, koja
nisu bila samo imieva, unose previranja i stvaraju nejasnoe. Zbunjuju
ljude. On je samostalno i u koautorstvu sa Kasimom Suljeviem pisao
lanke i studije o tome zato je vano da se ljudi koji se tako osjeaju
nacionalno upiu kao Muslimani. Oni su se u javnosti iskazali i sa
znanstvenom teorijsko-politikom analizom u publikaciji Nacionalni
aspekt popisa stanovitva u 1971. godini. Osnovne postavke te analize
suprotstavljene su shvatanjima koja je na televiziji iskazivao dr. Esad
imi. Zato je i imievo istupanje u emisiji Mozaik sarajevskog TV
studija nailo na Atifovu kritiku. U to vrijeme on je imao funkciju
predsjednika Komisije za meunacionalne odnose i meurepubliku
saradnju SSRN-a BiH. Na sjednici Izvrnog odbora te politike
organizacije on je iznio gledite da su imievi stavovi o Muslimanima
suprotni politici Saveza komunista u oblasti nacionalnih odnosa. Suprotni
su i enjenici da su Muslimani kao nacija davno postali ivotna injenica.
Ta Atifova ocjena kazana imievim rijeima iz spomenutog prikaza
znai egzistenciju socijalne grupe koja se odrava (i podrava)
drutvenim razvitkom u nas nezavisno od toga da li smo je i kako
Ta ivotna injenica, rekao je Atif, postoji bez obzira na to ta i kako
ele pojedinci ili skupine izvan BiH. Atifovo istupanje na toj sjednici
interpretiralo je Osloboenje. Evo kako je na stranicama toga lista
zabiljeeno Atifovo neslaganje sa Esadom imiem.21
Nakon to je ukazao kako je neophodno da budemo osjetljiviji prema
svim pitanjima o nacionalnim odnosima i posebno prema propustima,
Purivatra je rekao da je jedan od najozbiljnijih propusta Sarajevske
televizije 20. I 1971. godine kada je emitovan razgovor sa prof.
Filozofskog fakulteta u Sarajevu dr. Esadom imiem, kojom prilikom
su iskazani stavovi koji su u suprotnosti sa politikom SK-a i SSRN-a o
muslimanskoj nacionalnoj individualnosti i nacionalnoj afirmaciji
Muslimana. U emisiji je tvreno da su Muslimani u suoenju sa
nacionalnim modalitetom - enigma, zatim da Muslimani nisu ono to
su htjeli biti, niti su ono to su drugi oekivali da e biti, zatim kategoriki
da Muslimani nisu nacija, jer su zadocnjeli da bi bili narod, a preuranili
da bi bili nacija. Tom prilikom je ukazano na mogunost da e Muslimani
21
&
Osloboenje, 30.I.1971.
poprimiti crte jednog kvaliteta nacionalne zajednice u zavisnosti od

nacionalne efirmacije Srba i Hrvata. Zatim je iznesen stav po kome je
razumljivo participiranje u muslimanskom nacionalnom modalitetu kod
svih onih koji su se do sada pisali neopredijeljeni, dok bi svi oni koji su
se izjasnili kao Srbi i Hrvati trebalo da preispitaju vlastito stanovite pa
da vide da li su - kada su se tako pisali - udovoljavali drugima ili sebi; pa
ako su udovoljavali sebi, nema razloga da i dalje na tome istraju ukoliko
su ozbiljni ljudi.
Purivatra je za ove stavove rekao da predstavljaju direktno
suprotstavljanje partijskoj politici u oblasti nacionalnih odnosa, bez obzira
na motive odgovornih linosti Televizije Sarajevo u emitovanju ove
emisije. Zato je i razumljivo to je taj dio Mozaika - prema njegovim
rijeima - naiao na brojna reagovanja televizijskih gledalaca i politike
javnosti.22
I drugi uesnici sjednice podrali su takav stav i on je na kraju usvojen
kao stav Izvrnog odbora SSRN-a BiH. Neki su zatraili da na politiku
odgovornost budu pozvani ljudi sa televizije koji omoguavaju i
dozvoljavaju ovakve javne istupe kao to su imievi.23
Atif u toj prilici nije polemizirao s imievim gledanjem na
Muslimane Makedonije i njihovu nacionalnu pripadnost. Naime, u
spomenutom intervjuu novinar je pitao imia kako gleda na drugaiji
stav Centralnog komiteta Saveza komunista Makedonije o pitanju
Muslimana u SR Makedoniji. Muslimani koji ive u Makedoniji su
Makedonci - podsjetio je imia novinar i pitao ta moe da kae o
tome.
22
23
Ibid.
Desetak godina kasnije, tanije poetkom 1982. godine, dr. Esad imi je objavio knjigu
Politika kao sudbina. On se u toj knjizi osvrnuo i na tu politiku kritiku svojih stavova iz
1971. godine. Te kritike je oznaio nekorektnim i protumaio ih kao promaaj koji je
posluio kao poetak estokog politikog obraunavanja sa mnom. Atifovu kritiku
objanjavao je kao krivu interpretaciju, iza koje je uslijedio jedan otar politiki napad
od strane predsjednika Komisije za meunacionalne odnose i meurepubliku saradnju
SSRN-a BiH Atifa Purivatre, docenta Fakulteta politikih nauka u Sarajevu.
Predoavajui svoje vienje toga sukoba na javnoj sceni, on nije pokuao da opovrgne
tvrdnju po kojoj njegovo istupanje na televiziji u trenutku historijskog preokreta u tretmanu
muslimanskog nacionalnog pitanja nije unijelo stanovitu zabunu i pometnju meu
pripadnicima muslimanskog naroda koji je optereen otprije nagomilanim strahovima od
iskazivanja svoje pripadnosti muslimanskoj naciji. U toj svojoj knjizi nije se osvrtao na
citirane i druge ocjene date u asopisu Nae teme kojom prilikom je dijelio i pozitivno
ocjenjivao neke osnovne naune i politike poglede Atifa Purivatre u knjizi Nacionalni i
politiki razvitak Muslimana. (Vidjeti: dr. Esad imi, Politika kao sudbina, str. 70-78).
'
imi je rekao da bi bilo normalno da Muslimani, ili bilo koji drugi,

koji ive u Makedoniji, koji govore makedonski jezik, koji usvajaju
makedonsku kulturu, koji su urasli u jedan socijalni ambijent koji je
imanentno makedonski nacionalno impregniran, da oni budu Makedonci.
imi, i pored toga, nije propustio da kae kako je on za to da se prui
sloboda svakom ovjeku da se u okviru postojeih modaliteta, ak i krei
ih, opredijeli onako kako se stvarno osjea.
POLEMIKA NA RELACIJI PURIVATRA - SKOPLJE

Zbog prioriteta predstojeeg popisa i bitke za jednakopravni poloaj i
ravnopravnost bh. Muslimana sa drugim narodima Atif nije stigao da
polemizira sa imiem o njegovim stavovima iskazanim o makedonskim
Muslimanima. U to vrijeme je, zapravo, intervencija Socijalistikog
saveza BiH u jednom drugom pravcu, a povodom iste teme, izazvala
intenzivnu politiku polemiku. Polemika je voena izmeu dva republika
centra - Skoplja i Sarajeva, njihovih dnevnih novina - Nove Makedonije
i Osloboenja, ali posredstvom direktnog sudjelovanja Atifa Purivatre.
lanak Nove Makedonije o Muslimanima, objavljen u tom listu 24.
decembra 1970. godine, Purivatra je nazvao - neodgovornim pisanjem.
U tom lanku, koji je Atif podvrgnuo kritici, tvrdi se da u Makedoniji
ne postoji nacionalna razlika izmeu Makedonaca i Muslimana. Rije
je, kako se kae, o Makedoncima pravoslavne i Makedoncima muhamedanske vjeroispovijesti. Makedonski Muslimani, poziva se taj dnevnik
ne samo na najnovija ve i starija istraivanja, vode porijeklo od poznatih
makedonskih plemena, kakva su Brsjaci, Mijaci i drugi. Odatle vode
porijeklo i mnogi Makedonci pravoslavne vjere. Muslimanska grupa
integralno je sauvala narodnu tradiciju, koja je ugraena u kulturno i
nacionalno bie makedonske nacije. Dokazuje se, jednom rijeju, da
muslimani u Makedoniji nisu poseban narod, nego ba Makedonci.
Nauni pledoaje, pie u Novoj Makedoniji, za makedonski karakter
muslimana u SR Makedoniji, koji govore makedonski i ija je kulturna
tradicija dio ope makedonske kulturne tradicije, ne znai negiranje
zakljuaka o nacionalnoj posebnosti bosanskohercegovakih Muslimana.
Meu Muslimanima u BiH, od kojih se povei broj tokom posljednjeg
!
popisa i u drugim prilikama iskazivao kao nacionalno neopredijeljen, jako

se razvila nacionalna svijest tokom posljednjih godina. Meutim, tezi da
muslimane u Makedoniji treba smatrati dijelom muslimanske nacionalnosti skopski list se energino protivi i kae da muslimani u Makedoniji,
koji su slavenskog porijekla, nemaju nikakvu narodnosnu i etniku vezu
sa Muslimanima u BiH. Veza Makedonaca-muslimana sa Muslimanima
u BiH je isto kao i veza sa, naprimjer, Slovencima, Hrvatima ili Srbima
sa kojima ive u istoj federativnoj dravi. Kae se i to da teza o
muslimanima u SR Makedoniji slavenskog porijekla, kao dijela mlade
muslimanske nacije, skriva i neposrednu opasnost povampirenja jednoga
starog hegemonizma prema makedonskoj naciji, njenoj historiji i kulturi
za koju smo mogli da vjerujemo da je bar u dananjoj Jugoslaviji odavno
zakopana.
Ova gledita, saopena na stranicama Nove Makedonije, ne razlikuju
se mnogo od stavova politikih rukovodstava te republike saopavanih
ranije. Jo polovinom septembra 1970. godine Sekretarijat CKSK
Makedonije zauzeo je sljedei politiki stav o nacionalnosti makedonskih
muslimana: Historijski i nauno je sasvim jasno da su muslimani
slavenskog porijekla koji ive u Makedoniji a govore makedonski jezik
nita drugo do Makedonci.
PORUKE ATIFU PURIVATRI IZ MAKEDONIJE

Na sjednici Izvrnog odbora SSRN-a Makedonije poetkom oktobra
1970. godine reeno je, izmeu ostalog, da nema niega neobinog u tome
to postoje Makedonci dviju vjeroispovijesti pravoslavne i muhamedanske. Nekih drugih kao, naprimjer, Albanaca, koji ive u Makedoniji
ima sa tri vjeroispovijesti: muhamedanskom, katolikom i pravoslavnom, pa se bez obzira na to svi izjanjavaju kao Albanci.
U isto vrijeme, Angel emerski, predsjednik CKSK Makedonije je,
pred politikim aktivom Debra, rekao o makedonskim muslimanima ...
da su ljudi koji su se, zbog raznih okolnosti, nazivali sad ovako, sad onako.
To nije sluajno. Nacionalna svijest kod njih nije bila na takvom nivou,
pa su se oni ponaali ba tako. To su ljudi koji su poslije balkanskih ratova
bili potiskivani jednom politikom, naroito oni koji su bili blii turskom
!
elementu, a takoer i u naem kasnijem razvoju. Ne treba da nam smeta

ako neko sebe naziva Makedoncem-muslimanom, a drugi makedonskim
Turinom ili Albancem, pa ak i ako mijenja ova opredjeljenja. elimo
da slobodna volja svakog pojedinca doe do izraaja. Na ovom naem
podruju ljudi se osjeaju potisnuti. U njihovoj svijesti lomi se ono izmeu
vjeroispovijesti i osjeanja ta su. Oni nisu na visokom idejnom i
prosvjetnom nivou i takvo lomljenje je kod njih prirodno.
Na stavove Izvrnog odbora SSRN-a, Nove Makedonije i Angela
emerskog nadovezao se i dr. Slavko Miloslavlevski. On je u svojstvu
sekretara CKSK Makedonije tih dana primio predstavnike debarskoresavskog kraja, u zapadnoj Makedoniji, koji je naseljen makedonskim
muslimanima. Tom prilikom predstavnici toga kraja, kako je saopeno u
javnosti, izrazili su bezrezervnu podrku stavovima Sekretarijata
Centralnog komiteta SK Makedonije o tome da stanovnitvo toga kraja
predstavlja integralni dio makedonske nacije. U tom razgovoru je reeno
kako je saopio Biro CKSK Makedonije za informacije da vjerska
osjeanja, vjerska pripadnost i vjeroispovijest nemaju nikakve veze sa
nacionalnom pripadnou, i da zbog toga sve pokuaje da se na toj osnovi
vre pritisci treba na vrijeme suzbiti. Inicijative koje potiu od
Makedonaca-muslimana da se u cjelini integriraju sa matinom,
makedonskom nacijom, prihvatilo je cijelo makedonsko drutvo, navodi
se u saopenju za javnost.
U razgovorima je reeno kako je neophodno da se u toku predstojeeg
popisa obezbijedi atmosfera slobodnoga nacionalnog opredjeljenja24 .
[TA JE ATIF PURIVATRA OSPORAVAO IZ SARAJEVA

Na sve ove vijesti, a naroito na pisanje Nove Makedonije povodom
njezinoga citiranog lanka, Atif Purivatra je promptno uzvratio. On je
svoj stav obznanio na sjednici Izvrnog odbora SSRN-a BiH. Svako
nesmotreno i neodgovorno raspravljanje izvan Bosne i Hercegovine o
prilikama u BiH, kao i nae o prilikama u drugim republikama, samo
stvara tekoe progresivnim snagama unutar svake republike u borbi za
24
!
Prema NIN-u, 7.II 1971.
samoupravni socijalistiki razvoj. Zato mislim da se moe konstatovati

da je neodgovorno pisanje Nove Makedonije koje se odnosi na BiH i bh.
Muslimane. Tim prije to mi u BiH imamo puno povjerenje u progresivne
snage u svim republikama, pa i u SR Makedoniji, da e sva aktuelna
pitanja u svojim sredinama rijeiti na najbolji mogui nain u skladu sa
opim progresivnim kretanjima u naoj vienacionalnoj samoupravnoj
zajednici. Mi u Bosni i Hercegovini nismo eljeli niti smo dozvolili bilo
kakve rasprave o unutranjim pitanjima i problemima pojedinih republika,
pa prema tome ni o pitanjima u SR Makedoniji. Ali, takoer, ne elimo
da se i sa strane bilo ko mijea u isto naa pitanja unutranjeg razvoja i
odnosa u BiH, a naroito objavljivanjem netanih tvrdnji i podataka.
Atifov stav su podrali i svi drugi politiki funkcioneri okupljeni u
Izvrnom odboru SSRN-a BiH. Samo dva dana kasnije, meutim, stigao
je odgovor iz Skoplja na Atifovo istupanje. Nesporazum - tako tvrdi
Nova Makedonija u lanku pod istim naslovom. U tom prilogu se istie
da je redakcija Nove Makedonije iznenaena istupanjem Atifa Purivatre.
On je - kako pie skopski dnevnik - pogreno interpretirao lanak
Najslobodnije nacionalno opredjeljenje, objavljen u skopskom listu 24.
decembra 1970. i na osnovu toga donosio i odgovarajue zakljuke.
Naime, u spomenutom lanku se povodom predstojeeg popisa
stanovnitva - pie skopski list - jasno i nedvosmisleno zastupa stanovite
o slobodnom nacionalnom opredjeljenju, odnosno da svaki pripadnik
svake nacije i narodnosti slobodno iskae svoju pripadnost prema
vlastitom uvjerenju i bez bilo kakvog pritiska sa strane. U lanku je bilo
iznijeto i miljenje da bi bilo krajnje tetno i politiki neispravno ako se,
prije svega, ne potuju konkretne prilike u svakoj republici i pokrajini u
naoj zemlji. U tome kontekstu bilo je ukazano na to da ne postoji povod
niti osnova da se muslimani u SR Makedoniji koji govore makedonski
jezik i koji su po nacionalnom opredjeljenju Makedonci, prema
vjeroispovijesti muhamedanci, poistovjeuju sa drugim nacionalnim
grupama.
!!
POKU[AJI OSPORAVANJA I UNO[ENJA SUMNJI

Smatramo - pie Nova Makedonija - da je posrijedi nesporazum i ne
bismo eljeli da drugaije tumaimo istupanje druga Purivatre, jer
vjerujemo da i on, kao i mi, vrsto stoji na stanovitu da bi svaki narod i
narodnost trebalo da se slobodno i bez bilo kakvih pritisaka izjanjava o
vlastitoj nacionalnoj pripadnosti. Taj princip u Makedoniji se potuje
dosljedno i ne postoji osnova za bilo kakvu sumnju o tobonjim
namjerama za mijeanje u poslove drugih republika - zakljuuje list.
Nije nesporazum - odgovora sarajevsko Osloboenje dva-tri dana
kasnije. Sa nekoliko citata ovaj list obavjetava svoje itaoce o sadraju
posljednjeg i podsjea na osnovne teze prvog teksta iz skopskih novina
na koji se odnosi kritika Atifa Purivatre.
Ali, kau iz Osloboenja, svemu tome nedostaje jedna sitnica: ne
govori se ko i kada je tvrdio da su muslimani SR Makedonije isto to i
Muslimani iz Bosne i Hercegovine i u emu se ogleda hegemonizam
mlade muslimanske nacije prema muslimanima u SR Makedoniji.
Sarajevski list istie da bez toga ova teza predstavlja optubu ali bez
argumenata.
Sticao se utisak iz ove polemike da su i u Sarajevu i u Skoplju, u naelu,
saglasni, prvo, da su za slobodno nacionalno opredjeljenje i, drugo, da
valja potovati konkretne prilike u svakoj republici i pokrajini, da niko
izvan jedne republike ne treba da raspravlja njena unutranja pitanja, da
treba imati povjerenja, da se ne treba mijeati... Izgleda, isto tako, da neke
interpretacije nisu sasvim tane. Naprimjer, reeno je da Nova Makedonija
nije govorila o hegemonizmu mlade muslimanske nacije, kako se tvrdilo
u Osloboenju. Osloboenje eliminira kao razlog spora tvrdnju da su
muslimani u SRM isto to i Muslimani u Bosni i Hercegovini, tanije
pita: ko je i kada tvrdio tako neto?
Na osnovu svega itaocu je bilo teko da prodre do stvarnih uzroka
spora. Meutim, spomenuti tekst Osloboenja sadri, na kraju, dio u kome
treba potraiti odgovor. Taj dio otkriva da je Atif potpuno u pravu. On je
u duem vremenu pomno pratio kako se u tampi drugih sredina tretira
pitanje Muslimana. Tu je, tek sada, spomenut jedan intervju koji je Novoj
Makedoniji ranije dala dr. Galaba Palikrueva i u kome, pored ostalog,
!"
pie i sljedee: Najbrojnija i najvea islamizirana slovenska grupa na

Balkanu ivi u Jugoslaviji u SR Bosni i Hercegovini. O etnikoj
pripadnosti ove grupe jo se vode diskusije. Za sada jo n e d o s t a j u
nauni radovi koji bi sa stanovita etnoloke nauke potkrijepili ili negirali
tezu o etnikoj posebnosti ove grupe. Osloboenje, nakon svega,
zakljuuje da nije posrijedi nesporazum, ve neto drugaije posmatranje
i tumaenje nacionalne stvarnosti kod nas u Bosni i Hercegovini.
Ipak je, dakle, poelo na stranicama Nove Makedonije. Utisak je,
dodue, da nije rije toliko (pa ni uope) o lanku Najslobodnije
nacionalno opredjeljivanje koji je spomenut na sjednici u Sarajevu, nego
o ranije objavljenom intervjuu dr. Galabe Palikrueve. Tu je - u
navedenom fragmentu - sadrana sumnja u nacionalni identitet bosanskih
Muslimana. A Atif je energino osporavao bilo kakve sumnje i
argumentovano pobijao bilo iju tendenciju namjernog zaobilaenja
predoene argumentacije o nacionalnoj samobitnosti Muslimana u BiH.
Paljiviji posmatra politikih prilika mogao je zapaziti neto prije
ovog spora u dnevnim novinama od 22. decembra 1970. godine
informaciju sa sjednice Komisije iji je predsjednik bio Atif Purivatra.
Na toj sjednici odluno su osueni pokuaji osporavanja nacionalnog
statusa Muslimana, kao i bilo kakve rezerve prema injenici da su
Muslimani ve davno formiran starosjedilaki narod Bosne i Hercegovine.
Pored nekoliko drugih asopisa i listova, spominje se u vezi s tim i Nova
Makdonija. Konkretno (pie NIN) na toj sjednici je reeno i sljedee: u
sklopu ovih istupa karakteristina su razmiljanja o islamizaciji slovenskih
grupa na Balkanu, od kojih najvea ivi u Bosni i Hercegovini, da ne
postoje nauni radovi o etnikoj posebnosti Muslimana itd., to naravno
nije tano.
Ta razmiljanja ne daju slinu logiku i za pripadnike ostalih naroda i
narodnosti. Mada tom prilikom intervju Galabe Palikrueve nije
spomenut, gotovo je izvjesno da se ovaj stav odnosi i na gledita sadrana
u tom tekstu.
!#
SA PORASTOM PRETENZIJA PREMA BOSNI I

HERCEGOVINI UVIJEK JE RASLO I SVOJATANJE
MUSLIMANA
U to vrijeme voene su u Hrvatskoj ustre rasprave i polemike i o
Muslimanima. Vjeeslav Holjevac je u svojoj knjizi Hrvati izvan
domovine nekoliko godina ranije napisao, pored ostalog, da iseljavanja
Hrvata islamske vjeroispovijesti iz BiH zasluuju posebna istraivanja,
jer po brojnosti i opsegu predstavljaju jednu od najznaajnijih pojava.
Ta tvrdnja je izazvala unu raspravu. Joco Marjanovi, tadanji lan
Predsjednitva CKSKBiH, nije se sloio sa njom. Holjevac negira
nacionalnu individualnost Muslimana i tretira ih kao Hrvate islamske
vjeroispovijesti iz BiH, rekao je Marjanovi. Zamjerke Holjevcu zbog
tvrdnje da su iseljenici u Turskoj bili Hrvati islamske vjeroispovijesti
uputio je i dr. Mladen Friganovi, prof. Prirodno-matematikog fakulteta
u Zagrebu. Rije su u tim raspravama uzimali i drugi nauni radnici. Jedni
su osporavali, a drugi opovrgavali osporavanja o nacionalnom identitetu
Muslimana. Jedni su traili tolerantno potovanje istine o postojanju
Hrvata i Srba islamske vjeroispovijesti. Zbog ovakvih gledita Branko
Mikuli je jo tada odgovorio svima onima koji e - mnogo godina kasnije
- poput Franje Tumana, tvrditi da su Muslimani Titov proizvod, odnosno
Titova nacija i komunistika tvorevina. Jasno je rekao da je pripadnost
Muslimana i za komuniste i za graane Bosne i Hercegovine skinuta sa
dnevnog reda i u Ustavu i u politikim dokumentima. Za nas su
Muslimani narod ravnopravan sa svim drugim narodima u Bosni i
Hercegovini i s drugim narodima u Jugoslaviji. Prema tome, ako neko
trai diskusiju o tome pitanju, onda on praktino trai diskusiju o
ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije. A to je skinuto s dnevnog
reda. Onaj ko trai takvu diskusiju taj, znai, trai s nama otvorenu bitku.
Mikuli je, potom, upozorio nacionaliste i oviniste svih boja da
komunisti Jugoslavije nisu poloili oruje.
Dok su pojedini nauni radnici insistirali na makedonskoj nacionalnosti
muslimanske grupe koja tamo ivi, dotle su se pojedinci u Beogradu i
Zagrebu upinjali da dokau postojanje Hrvata i Srba islamske vjeroispo-
!$
vijesti. Atif se javno suprotstavljao i onima iz Beograda i onima iz

Zagreba. Neumorno je dokazivao samosvojnost bosanskih Muslimana
kao moderne nacije. Insistirati dalje na tezi nacionalnog opredjeljivanja
za Srbe ili Hrvate znailo je dovoditi u pitanje naelo nacionalne
ravnopravnosti koje polazi od priznanja individualnosti svakog naroda pisao je i akademik Enver Redi.25
ovjek koji jeziki relativno poznaje historiju Muslimana BiH, a
pogotovo ko se prvi put susree sa ovim problemom, ostaje iznenaen
obimom literarne produkcije o ovom pitanju. Mada se o nacionalnim
pitanjima pisalo jo od druge polovine XIX vijeka gotovo neprekidno do
danas, ipak se mogu zapaziti periodi u kojima se vie pisalo ... To znai
da je interes za nacionalni fenomen Muslimana uvijek rastao kada se
postavljalo i zaotravalo pitanje Bosne i Hercegovine, odnosno kada su
se javljale pretenzije na ove pokrajine 26.
NIN O ZNANSTVENIKU KOJI ZBUNJUJE GRA\ANE

Bio je kao magistar u zvanju docenta na Fakultetu politikih nauka u
Sarajevu kada ga je beogradski NIN (23. I 1972.) javno upozorio da je
preglasan i napadan sa isticanjem Muslimana kao nacije. Desilo se to
u onome politikom trenutku Bosne i Hercegovine kada je poveden otar
politiki dijalog. Jedan od njih je bio obraun sa tzv. nacionalistikim
ekscesima. U brojne druge primjere tih ekscesa nenadano je ubrojan i Atif Purivatra.
Reeno je da mnoge partijske organizacije Sarajeva stavljaju na
dnevni red magistra Atifa Purivatru. Tada je Atif bio i rukovodilac
Centra za marksistiko obrazovanje Gradske konferencije Saveza
komunista u Sarajevu. Njegovo iznoenje na dnevni red ne znai, kako
je ublaeno reeno, napad na njega. Nazvan je istaknutim ideologom
muslimanske nacije. Atifov tadanji poloaj je katalizirala injenica da
je Savez komunista BiH ve imao formiran stav prema muslimanskom
nacionalnom pitanju. Muslimane kao naciju - rekao je u to vrijeme
Branko Mikuli - nije izmislio Centralni komitet. Iz toga bi se mogao
25
26
Pregled, Sarajevo, aprila 1970.

Mustafa Imamovi, Pregled, Sarajevo, septembar, 1969.
!%
izvui zakljuak da ih, shodno tome, nije izmislio ni Atif Purivatra.

Njihova nacija je dugo prije toga bila ivotna realnost i historijska
injenica.
Pa ipak, po Atifu su pljutale kritike. Novinar Ivica Bodnaruk je u
spomenutom magazinu napisao da su ocjene mnogih sarajevskih
komunista, a te ocjene su ule i u zakljuke nekih osnovnih organizacija,
istakle ozbiljan znak pitanja nad naunoistraivakom praksom i javnom
djelatnolu ovog znanstvenika. Svi oni to su iznosili te ocjene i pisali
zakljuke dobro su znali za Atifovo dugogodinje izuavanje problema
vezanih za Muslimane kao naciju. Iz te naune sfere je odbranio
magistarski rad. Na tu temu je prijavio i doktorsku disertaciju. Zbunjivao
je mnoge, kako je reeno, graane svojim aktivnostima naroito prilikom
proljetonjeg popisa stanovniva (1971. godine - op.a.) Zamjereno mu
je to je bio toliko revnostan, iskljuiv i agresivan tako da je zbunjivao
mnoge graane koji su imali neto drukije stanovite o svom nacionalnom opredjeljenju. Zasmetao je onim pojedincima koji su i dalje htjeli
da istrajavaju na svom opredjeljenju - Srbin, Hrvat ili Jugoslaven. Meu
njima su i oni koji su sa manje averzije posmatrali svoje susjede koji su
se eventualno izjanjavali kao Jugoslaveni.
lanak je ilustrovan portretom i potpisom ispod njega: Na udaru
kritike: A. Purivatra. Diskusije unutar partijskih organizacija donosile
su nove optube. Neko se iz velike organizacije Saveza komunista sa
Koeva prisjetio i skoranjih drugih Atifovih grijehova: jo ranije je, vele,
iz naunih razloga, voleo da vri nacionalna prebrojavanja. Onaj ko to
ini ne moe ostati u Savezu komunista. Tako je - kako pie NIN decidirano postavljeno pitanje njegovog opstanka na elu Centra za
marksistiko obrazovanje.
Atif nije uzvraao na te i mnoge druge kritike, pa i iskonstruirane
politike optube. Stoiki je nosio, tiho i bez roptanja, teret svojih naunih
usmjerenja bez ostatka upravljenih ka afirmaciji nacionalnog identiteta
Muslimana. To svoje usmjerenje nikada nije napustio ni iznevjerio.
Njegovi radovi, objavljeni u tampi i asopisima te tampani u
knjigama i publikacijama, posluili su mnogo puta kao polemiki izazovi
mnogim jugoslavenskim znanstvenicima. Te polemike, napose napadi kao
to je uinjeno u NIN-u i drugim listovima, u odreenim vremenskim
periodima ostavile su ozbiljna traga na Atifov znanstveni aktivitet.
Dobro je znano: Atif je imao brojne politike protivnike i neprijatelje.
Nisu ga podnosili nacionalisti. Neuporedivo ih je vie u onim nacionalnim
!&
korpusima u kojima se permanentno javljalo odluno protivljenje

postojanju muslimanske nacije. Njegov glavni grijeh je to je stalno isticao
da Muslimani nisu ni Srbi ni Hrvati, nego starosjedilaki autohtoni narod
poput svih drugih na ovim prostorima koje, zajedno s njima, dijele kao
svoju domovinu. Mnogo neistomiljenika rojilo se i prema njegovom
poimanju Bosne i Hercegovine kao viestoljetne samostalne drave.
Imao je, nesporno, protivnika i neistomiljenika i meu kolegama
univerzitetskim profesorima. Pojedinci su govorili i pisali da je prijek
i opasan.
NESPORAZUMI I OBJA[NJENJA
Veliko M i malo m
Dugo vremena od priznanja nacionalnog identiteta Muslimana nije
bio rijedak sluaj da je pojam Musliman u etnikom smislu pisan malim
slovom m. Htjeli su bar time dati do znanja da Muslimanima Bosne i
Hercegovine ne priznaju etniki individualitet. Takav stav proizlazi iz
shvatanja da su Muslimani samo vjerska grupa, a u tom se sluaju po
pravopisnim pravilima upotrebljava malo slovo m.
Tako se, naprimjer, polovinom 1969. godine u publikaciji Instituta za
historiju radnikog pokreta u Sarajevu o historijskim pretpostavkama
Republike Bosne i Hercegovine (Prilozi br. 4) u nekim radovima pojam
Musliman za bosanskohercegovake Muslimane pie malim slovom.
Takav stav je bio u sutoj suprotnosti sa ustavnim naelima i pravopisnim
pravilima. To se deavalo i u pojedinim prilozima objavljenim u
sarajevskom Odjeku (br. 13-14 od 1969.), pa u beogradskom ilustrovanom
listu Front (br. 27 od 4.VII 1969.). Ovo bi izgledalo nekako slino kao
kad bi neki, iz ovih ili onih razloga, lino ne priznavajui pojedinom
narodu njegov nacionalni individualitet, traio da se naziv toga naroda,
zato jer ga taj pojedinac ne priznaje narodom, pie - malim slovom.
Sigurno je da ovdje nije u pitanju pravopisno pravilo. Ovdje je u
pitanju, u krajnjoj konsekvenci, neprincipijelan stav, pa nije udno to je
poneki pojedinac imao ovakva ili onakva shvatanja, ali su se i pojedine
redakcije javnih glasila blagonaklono odnosile prema ovakvim politiki
nakaradnim i nauno neutemeljenim stavovima. Postavljalo se pitanje
!'
da li bi i koja redakcija mogla dozvoliti da se Srbi, Hrvati, Crnogorci,

Albanci itd. piu malim poetnim slovom, bez obzira na to to se naao
kakav pojedinac i imao svoja izdvojena shvatanja koja bi ila za
negiranjem nacionalne individualnosti pojedinih naroda.
I predsjednik Centralnog komiteta SKBiH Cvijetin Mijatovi izjavio
je da nije mala stvar i nije svejedno da li se Musliman pie velikim ili
malim slovom. Nas u Bosni i Hercegovini vrijea - nastavlja on - kad
vidimo uporno primjenjivanje malog m. To je podsjealo i na
velikosrpsko i velikohrvatsko svojatanje Muslimana. Ovdje se radi o
jednom prevashodno politikom pitanju. Pisanjem malog m nee se
izmijeniti realnost postojanja muslimanskog naroda, ali bi podrka
njihovim stavovima, koji u tadanjem vremenu nisu daleko od
ovinistikih namjera, morala izostati.
Protiv te podrke ustao je i Atif Purivatra.
MUSLIMANI ILI - muslimani...

(Povodom teksta Nemar ili namera objavljenoga u
Borbi 3. februara 1987.)
U tekstu Nemar ili namera, autora Ismeta Koana, povodom sjednice
Komisije za idejni rad CKSK Makedonije, na kojoj se raspravljalo o
idejno-politikim pitanjima razvoja historigrafije i zadacima komunista
na tome planu - apostrofirana je diskusija dr. Orde Ivanovskog, historiara
i tada direktora Instituta za nacionalnu istoriju SR Makedonije. U prilogu
se iznose takve konstatacije koje ne mogu izdrati nauno-teorijsku kritiku
niti su, pak, u skladu sa programskom orijentacijom i politikom SKJ.
Tako u tekstu stoji: Izmeu istoriografa iz SR Makedonije i SAP
Kosova postoje nesuglasice oko tretiranja, odnosno porekla Makedonaca
- Muslimana. Govorei o tom problemu, dr. Orde Ivanovski kae kako je
poznato da u Gori (SAP Kosovo) ima devet sela za koja se u Makedoniji
smatra da pripadaju makedonskom etnikumu. Kao argument navodi
injenicu da oni govore makedonskim jezikom. Smatra da su oni doiveli
nepravdu koja je poela sa Osmanlijama u 16. i 17. stoleu i da, ustvari,
predstavljaju prvi otpor u ouvanju makedonskog identiteta. Navodi da
je tada jedna desetina naroda bila islamizirana, a kad su u Makedoniji
"
pokuali da tu istorijsku nepravdu isprave, poelo je manipulisanje u

smislu da su oni Muslimani, odnosno Albanci, ili Turci. Makedonski
istoriografi se sudaraju sa kolegama iz BiH zbog njihove teze da postoji
muslimanska nacija i da sve to je muslimansko u Jugoslaviji pripada
ba toj bosanskohercegovakoj naciji, to vodi naruavanju bratstva i
jedinstva.
U vezi sa citiranim tekstom Atif je odgovorio u Borbi 11.2.1987. da
je nuna preciznost i jasnoa dr. Orde Ivanovskog u nekoliko pitanja.
Otkud u novije vreme sintagma MAKEDONAC-MUSLIMAN kad
u naoj nacionalnoj stvarnosti postoji i makedonska i muslimanska nacija.
Ako, pak, misli na Makedonce islamske veroispovesti, zato se u javnosti
ne koriste sline sintagme i za druge kao, naprimer, MAKEDONACPRAVOSLAVAC, MAKEDONAC-JEVREJIN, MAKEDONAC-KATOLIK?
Zato se iz pojedinih nacionalnih sredina Goranci (Gorani) svojataju
i sa njima manipulie, ne potujui njihovo ustavno pravo na nacionalnu
samobitnost i ravnopravnost?
Da li je u historijskom razvoju naih naroda prihvatanje religijskih
uverenja znailo u isti mah nanoenje nepravde tim narodima?
Da li se ispravljanje historijske nepravde moe initi mimo i protiv
volje naroda o kome je re? Koliko mi je poznato, ispravljanje historijske
nepravde u novije vreme se vri od strane Bugara prema Makedoncima,
Turcima, Romima i drugima u Bugarskoj.
ta znai izjava dr. Ivanovskog da se makedonski historiografi
sudaraju i sa kolegama iz BiH zbog njihove teze da postoji muslimanska
nacija? U vezi sa tim da li za dr. Ivanovskog postoje u SFRJ Muslimani
kao nacija ravnopravna sa ostalim narodima?
Koji su to historiografi u BiH koji po dr. Ivanovskom tvrde da sve
to je muslimansko u Jugoslaviji pripada ba toj bosanskohercegovakoj
naciji? Kakva je to bosanskohercegovaka nacija? Historiografska je
injenica da su Muslimani u SFRJ jedna od est jugoslovenskih nacija i
da njeni pripadnici, kao i pripadnici ostalih naih naroda, ive i rade na
celoj teritoriji Jugoslavije, pa i ire u inostranstvu i da nisu iskljuivo
vezani za SRBiH.
Iz teksta u Borbi ne vidi se da li je bilo reagovanja na istupanje dr.
Ivanovskog niti kakvi su bili stavovi lanova Komisije i Komisije kao
celine. Osim toga, s obzirom na sloenost i vanost tematike o kojoj je
"
bilo rei, nuna su pojanjenja dr. Ivanovskog, kao i puna odgovornost

za ovakva istupanja u javnosti.
Hvala na ustupljenom prostoru. (Borba, 11. II 1987.)
Dr. Atif Purivatra
Pavla Goranina 14
Sarajevo
PURIVATRINA PITANJA
MUSLIMANI. - U Borbi se pismom javio sarajevski profesor dr. Atif
Purivatra i, odgovarajui drugu Ordu Ivanovskom, makedonskom
povjesniaru, postavio nekoliko pitanja.
Otkud u novije vrijeme sintagma Makedonac-musliman, kad u naoj
nacionalnoj stvarnosti postoji i makedonska i muslimanska nacija. Ako,
pak, misli na Makedonce islamske vjeroispovijesti, zato se u javnosti
ne koriste sline sintagme i za druge kao, naprimjer, Makedonacpravoslavni, Makedonac-jevrejin, Makedonac-katolik itd?
Zato se iz pojedinih nacionalnih sredina Goranci (Gorani) svojataju
i sa njima manipulie ne potujui njihovo ustavno pravo na nacionalnu
samobitnost i ravnopravnost?
Da li je historijskom razvoju naih naroda prihvatanje religijskih
uvjerenja znailo u isti mah nanoenje nepravde tim narodima?
Da li se ispravljanje historijske nepravde moe initi mimo volje
naroda o kome je rije? Koliko mi je poznato, ispravljanje historijske
nepravde u novije vrijeme se vri od strane Bugara prema Makedoncima, Turcima, Romima i drugim u Bugarskoj?
ta znai izjava dr. Ivanovskog da se makedonski historiografi
sudaraju i sa kolegama iz BiH zbog njihove teze da postoji muslimanska
nacija? U vezi sa tim, da li za dr. Ivanovskog postoje u SFRJ Muslimani
kao nacija ravnopravna sa ostalim narodima?
Koji su to historiografi u BiH koji po dr. Ivanovskom tvrde da sve
to je muslimansko u Jugoslaviji, pripada ba toj bosanskohercegovakoj
naciji? Historiografska je injenica da su Muslimani u SFRJ jedna od
est jugoslavenskih nacija i da njeni pripadnici, kao i pripadnici ostalih
"
naih naroda ive i rade na cijeloj teritoriji Jugoslavije, pa i ire u

inostranstvu, i da nisu iskljuivo vezani za SRBiH.
Ako dr. Ivanovski odgovori, objavit emo i to.
(Danas, Zagreb, br. 261, 17. II 1987.)
ODGOVOR I - JO[ JEDNO PITANJE

ODGOVOR. Predsjednivo Republike zajednice kulturno-naunih
manifestacija Makedonaca-muslimana na nedavnoj sjednici u Makedonskom Brodu raspravljalo je o djelovanju Makedonaca-muslimana u
posljednje vrijeme. Zakljueno je da se u nekim sredinama javljaju
utjecaji sa strane na osnovu muslimanskog fundamentalizma, koji se
postavljaju kao zatitnici islamske religije. Predsjednitvo je konstatiralo
da se to ini drsko i svjesno, iz politikih razloga, koji idu na ruku
albanskim nacionalistima i separatistima, islamskim duebrinicima i
drugim reakcionarnim snagama koje kod nas zloupotrebljavaju vjerske
slobode.
Takoer je zakljueno da su stavovi dr. Atifa Purivatre, objavljeni u
Borbi 11. veljae pod naslovom Muslimani ili muslimani, idejno-politiki
neprihvatljivi.
Oekivalo se da se kae i zato. Purivatrina pitanja bila su jasna i
zasluuju i takav odgovor.
(Danas, Zagreb, god. VI, br. 263, 3. III 1987.)
ZABILJE[KA IZ ATIFOVE OSTAV[TINE

Atif Purivatra je, oigledno, htio da jo dublje sagleda poloaj
Muslimana u Makedoniji. Uz svoje reagovanje u Borbi na zvanina
gledanja Makedonije na taj njihov poloaj, te pitanje i odgovor dat na
stranicama magazina Danas u Zagrebu, on je nainio sljedeu zabiljeku:
"!
Ocijeniti da li i gdje u dosadanjim radovima dodati odnos prema

Muslimanima u SR Makedoniji - posebno o najnovijoj sistematskoj akciji
i procesu asimilacije kroz raznorazne oblike djelovanja (KUD,
savjetovanja, statistika itd.) da se oni prikau Makedoncima (Makedoncimuslimani). Asocijacije na stavove Bugarske i njene politike asimilacije
Makedonaca i Turaka prikazujui ih kao Bugare, posebno Bugare
islamske vjeroispovijesti - muslimane predijevajui im imena u bugarska.
4.5.1985.
Vid. - Fascikle o Muslimanima u SR Makedoniji
- Posebno o Muslimanima u SAP Kosovo
- Pokuaj asimilacije, korienje i manipulisanje
Muslimanima u borbi protiv albanskog
nacionalizma itd. 19.6.87.
Mladen Olja~a: ATIF JE HAMDIJIN

PRVOGOVORNIK I TUMA^
U odnosu na NIN-ovu karakteristiku linosti Atifa Purivatre kao
istaknutog ideologa muslimanske nacije beogradska Duga je iskoraila
daleko ispred svoga urnalistikog suparnika u Beogradu. Duga je u broju
396, od 29. IV do 12. V 1989. godine, objavila opsean razgovor sa
knjievnikom Mladenom Oljaom, inae privrenikom sinekura ispod
okrilja one iste vlasti koju e kasnije izvrgnuti neprincipijelnim i
neosnovanim napadima zbog navodnoga muslimanskog nacionalizma.
Na liniji, kako kae, nagle afirmacije muslimanske nacije poetkom
70-tih godina, on najprije izlae poruzi Hamdiju Pozderca. Naziva ga
moj drug Hamdija Pozderac, jo iz Bihaa kada smo 1942. godine
osnovali USAOJ (Ujedinjeni savez antifaistike omladine Jugoslavije).
Atifa Purivatru naziva prvogovornikom Hamdijinim. Kae da se taj
njegov drug, kao sekretar Centralnog komiteta, poetkom 1971. godine,
uoi popisa stanovniva, pojavio na televiziji. Pripisao je Pozdercu
navodnu tezu koju je iznio da je on najpre musliman, pa tek onda
komunista. Oljaa to irokogrudo shvata: U redu kae on - rodio
se kao musliman, ali on to nije birao, to svoje roenje. Meutim, da bude
""
komunista je iskljuivo njegov, vrlo svjestan in. Ne kae Mladen da

mu smeta to su Muslimani uope priznati kao nacija, iako ga je ta
injenica zatekla. Taj svoj stav Hamdija nije sluajno izrekao - kae
Oljaa. Hamdija je bio jedan od najveih protagonista brze i beskompromisne afirmacije Muslimana. im prije, to bolje. Ako moe preko noi,
utoliko bolje - pria Mladen reporteru Duge Ivanu Miladinoviu. To je,
kako kae, bio taj prvi period nacionalne afirmacije Muslimana. Pa
je Hamdija u tom smislu, uz sve to mu se mora pripisati u zasluge, inio
i one nekakve iskljuive, uske, krute, netrpeljive, zagriene poteze.
Po Oljainoj periodizacji u stvaranju muslimanske nacije, drugi period je karakteristian po pojavi Hamdijinih prvogovornika i vrhovnih
tumaa. A ti provogovornici su, ko bi drugi, dr. Atif Purivatra, dr. Arif
Tanovi i, pomalo, Demal Bijedi. Tako on prikazuje punjenje ae
muslimanske nacionalne afirmacije. I dok se aa punila sve je bilo u
redu - kae Oljaa. Onda nastupa period - vrijeme kada je poela da se
preliva aa. To je ve, po Oljai, postajao blagi nacionalizam. U tome
blagom nacionalizmu Oljau su proganjale baba-roge: To je ve moglo
da se nazove ugroavanjem drugih.
A taj drugi to je ugroen ko e biti nego ba on - Oljaa. ivei dugo
u Sarajevu, ispod krova Centralnog komiteta kao sinekurist, njemu je
odjednom postalo vidno prieljkivanje da i oni, drugi odu. Gdje da odu?
Pa u Beograd. Jer on vie naginje Beogradu nego Zagrebu, ta e nam tu.
Taj pie ekavski, ta e on tu?
Navodno je postavljeno pitanje otkud ekavski u njegovom predgovoru
za Skerliev tekst. Istovremeno, zagrebaka varijanta se doputala, veli
Oljaa, a ekavski nije, jer je zagrebaka varijanta bliska ijekavskom
izgovoru koji je inae u nas u zvaninoj upotrebi kao jezik sredine.
Moda i pod optereenjem vlastite savjesti zbog neasnog govorenja
o bosanskohercegovakoj sredini, u kojoj je, kad je doao iz Beograda,
nakon velikih tamonjih neprijatnosti, bio primljen kao najroeniji,
Mladen nije posve siguran: Tako su se deavale neke stvari koje je teko
dokazati, ali koje su se oseale i oseaju se.
A ono to je on oseao prenosilo se na kadrovsku politiku prema
kojoj je ispoljavao nezajaljive ambicije. Paljivo se, kobajagi, pratilo
ko na koju stranu naginje. U zavisnosti od toga izbjegavao se pri
postavljanju na neku eljenu funkciju, uredniko mesto, prilikom dodela
nagrada. Mladenu je bilo malo funkcija koje je imao - od poslanikog
mandata preko lanstva u Centralnom komitetu do predsjednika Komisije
"#
za kulturu. Htio je navie po svaku cijenu. Ali mu ne daju. Valjda zbog

brze i beskompromisne afirmacije Muslimana. Kae da je bilo mogue
ak i dokazati da se dva udruuju protiv treega. Tako se, po Oljai,
naruava proklamovana politika nacionalne ravnopravnosti, jedinstva,
bratstva, u praksi se to brani umesto da se ispravlja. Krivi su mu
prvogovornici i tumai Hamdijini: Atif, Arif i Demal.
Mladenu Oljai je za sve to kriva afirmacija muslimanske nacije. Ako
je i od Mladena - previe je. (Duga, br. 396, 29. IV do 12. VI 1989.)
MORALNE PRONEVJERE U JAVNOSTI

Neosnovana klevetanja, pa i ordinarne lai, plasirane su u pojedinim
glasilima na adresu Atifa Purivatre. Beogradskim, zagrebakim, ali i
sarajevskim. Tako u Bosanskim pogledima izvjesni Mehmed Halaevi
pie, a glavni i odgovorni urednik Tihomir Loza objavljuje krai tekst
pod naslovom Atif Purivatra je bio batina. Halaevi taj svoj napad na
Atifovu linost dovodi u vezu sa popisom stanovnitva 1991. godine.
udi se to ta novina na temu popisa nije spomenula navodnog prof. dr.
Atifa Purivatru, samozvanog strunjaka za demografske probleme i
muslimanstvo. Iz rijei koje slijede izvire mrnja, a nikako elja da autor
dadne prilog demografskim problemima i muslimanstvu. Prvo
karakterizira Atifa vajnim borcem za Muslimane, zatim kae da je bio
i ostao sluga onih koji nikada nisu eljeli, niti ele dobro muslimanskom
narodu. Halaevi za sebe kae: Ja jesam Musliman i trenutno me
bonjatvo ne interesuje, te dodaje da se na ovim popisima mora
konano vidjeti koliko Muslimana ima. Autor se, kae, kao Musliman
stidi to me u din i u naciju utjeruje jedan nadriintelektualac, udba,
isljednik, dakle, ovjek koji je za svog vakta kroz ake propustio na
desetine onih koji su drugaije mislili. Znajui kakav je, moe ovjek
pomisliti da e opet tui one to su muslimani, a nee da su Muslimani.
udno je da je list kao Bosanski pogledi mogao donositi izmiljotine
i toliki izliv mrnje prema bilo kome, pa i prema Atifu. I ko je taj
Purivatra? Jedna kreautura od ovjeka veliine omanjeg buna, na sve, a
ponajvie na runo pae lii, pa tek onda na ovjeka. Takav nikakav tukao
je na Golom otoku neduni narod i bio jedan od najistaknutijih isljednika
"$
tamo. Poslije se pokazao kao dobar i za svoje sunarodnike. Oni koji su

na sebi osjetili njegovu aku, dok je okolo skako pokuavajui da te udari
po licu, i danas se sjeaju zajapurenog i zapjenuenog antimuslimana,
to je satima tjero ljude da priznaju da su Mladi muslimani. Jo se poslije
istakao po denunciranju, cinkarenju i otkucavanju... E, takav je sad uzeo
moj narod u svoje ruke. Kako se samo Alija Izetbegovi mogao takvim
okruiti. ujem i znam da Alija nije jedini, da ih ima jo gorih i od Atifa.
Jadni Muslimani, a i svi drugi koje Atif predvodi, a oni to doputaju.
(Bosanski pogledi, nedjeljni privatni list, br. 5, Sarajevo, 4. IV 1991.)
Tako je zborio Mehmed Halaevi iz Tuzle na stranicama kratkoizlazeih Bosanskih pogleda. Priskrbio je sebi pravo da svojata i ali
Muslimane kao narod i da ga okrene protiv Atifa, a da njega ocrni
najpogrdnijim izrazima kao mrzitelja Muslimana. Atif je protestovao
kratkim odgovorom urednivu za neosnovane klevete i lai pripisane
mojoj linosti. U istom odgovoru on se osvrnuo i na prilog u tome listu
Nastavlja se sukob Atifa i Alije. Demantujui iskazane lai ispunjene
mrnjom prema njemu, Atif je zaprijetio da e kod nadlenog redovnog
suda traiti satisfakciju na nain to u tuiti i Vas kao glavnoga i
odgovornog urednika zahtijevajui odgovarajuu krivinu odgovornost,
zatim naknadu tete koju sam pretrpio i trpim, te objavljivanje presude u
Bosanskim pogledima gdje su objavljeni inkriminisani tekstovi sa
klevetama i laima. (Sarajevo, 5. IV 1991.)
Atif, u principu, nije raspravljao s onima do ijeg miljenja ne dri.
I Nai dani su neposredno pred ratnu kataklizmu napadali Atifa.
Objavili su lanak Agresivnost, neznanje, prevrtljivost?! sa potpisom
Nenada Filipovia. (Nai dani, Sarajevo, br. 998, 20. VII 1990.) U tome
tekstu je autor naveo kako se rahmetli Hadijahi alio njemu (Nenadu)
da je njegovo djelo okljatrila jedna cenzorska komisija koju su sainjavali
Hamdija Pozderac, Joco Marjanovi, Branislav urev i Atif Purivatra.
Atif je energino demantovao tu tvrdnju, koja je, kako pie, netana.
Ni u kojoj formi nisam sudjelovao u recenziranju niti u radu cenzorske
komisije koju je fabulirajui uveo Nenad. To se jednostavno moe utvrditi
uvidom u knjigu Od tradicije do identiteta, geneza nacionalnog pitanja
bosanskih Muslimana (Svjetlost, Sarajevo, 1974.) o kojoj je rije. Pitanje
Nenada Filipovia, uprkos bavljenju vanom temom, ostaje bez bilo kakve
vanosti i ne zasluuje panju. Njegova namjera nije rasvjetljivanje teme,
a emu i kome to slui nije nepoznato. (A. Purivatra, Nai dani, br. 1001,
31. VIII 1990.)
"%
Iste godine, 25. decembra, Nai dani su objavili jo jedan tekst pod
naslovom Purivatra protiv Izetbegovia. U tome nepotpisanom prilogu
Atif je pronaao da su napravljene sljedee moralne pronevjere: (1) I
moji i Izetbegovievi stavovi su, sasvim zlonamjerno, stavljeni u funkciju
spletkarenja protiv Izetbegovia; (2) pisac teksta, oito, ne vjeruje u
odrivost svoje konstrukcije, pa stoga ne potpisuje lanak; (3) o pitanju
negiranja Muslimana piscu, nedvojbeno, nije stalo mimo linog interesa
pa zato, kako to pokazuje njegov tekst, sve tvrdnje dovodi u vlastitu,
sasvim suenu optiku; i (4) pisac toga teksta u svom stilu uzima vrijeanje
protivnika kao dokaz svoje imaginacije, pa se na taj nain otkriva uprkos
anonimnosti. Ako se taj junak eli otkriti javnosti, onda mu poruujem
da u s njim javno raspravljati o onome to on ne zna o Muslimanima.
To neu initi zbog njega, budui da je za njega suvian svaki govor koji
ne otkucava zlatnim sahatom ili lanim nadama koje mu ulivaju i koje
on uliva drugima. Vrlo mi je, nadalje, drago da se prepoznao u dijelu
mog intervjua u Ogledalu.
(Odgovor na tekst Zlatni sahat protiv srca,
Nai dani, 25. XII 1990.)
BOSANSKI ILI BO[NJA^KI JEZIK

(Polemika sa akademikom Daliborom Brozovi}em)
Na simpoziju pod naslovom Bosna i Bonjaci, sredinom 1990. godine,
istupao je i jedan od ideologa HDZ-a, inae jeziki znalac i Bosanac po
roenju, hrvatski akademik Dalibor Brozovi. On je, pri tome, ponajbolje
iskazao za im tei politika onih snaga koje su te godine dole na vlast u
Hrvatskoj. On kae da Hrvatska priznaje Bosnu i Hercegovinu kao
suverenu i ravnopravnu republiku, njezine granice i integritet, ne pomilja
na njezinu podjelu i na uzimanje zapadne Hercegovine. Ali moram rei:
bez Hrvatske je Bosna zatvorena konzerva, a Hrvatska bez Bosne je suha
kifla, dodaje Brozovi. I svakome je jasno da jednima bez drugih nema
dobrog objeda! Za dvije zemlje postoji neto to je odreeno geografijom,
svialo se to nekom li ne. Bosni je Hrvatska ono to joj nije ni jedna
zemlja na kugli zemaljskoj. I Hrvatskoj je Bosna to joj nije ni jedna
"&
zemlja na kugli zemaljskoj: ovo nije upereno protiv treeg. To su samo

materijalne istine. (Dr. Stipe uvar, Muslimani: afirmacija i osporavanja,
Osloboenje, 7. II 1992.)
Dok akademik, toboe, porie namjeru hrvatskih posezanja za
zapadnom Hercegovinom, Bosnu stavlja u vjeni hrvatski zagrljaj. Tako
taj akademik porie i postojanje bosanskoga jezika. Atif Purivatra je stupio
s njim u politiku polemiku. U hronolokom prikazu toka te polemike
valja rei da je najprije ovaj roeni Sarajlija akademik Dalibor Brozovi
25. III 2000. godine dao intervju listu Hrvatska rije.
U mnotvu drugih postavljenih pitanja jedno se ticalo naziva jezika
Bonjaka-Muslimana. Je li rije o bonjakome ili bosanskom jeziku?
- pitao je u ime urednitva novinar Zlatko Tuli. Akademik je odgovorio:
Svaki narod ima pravo nazvati svoj jezik kako hoe. Mi Hrvati smo
posljednji koji bi to pravo nekom nijekali, budui je nama, kao malo
komu, upravo to pravo nijekano, i to u dugom razdoblju. Ako Bonjacimuslimani ele jezik zvati bosanskim to je njihovo pravo kao to je nae
pravo da jezik bonjakoga naroda zovemo bonjakim zato to se gotovo
svaki jezik nekog naroda zove po imenu toga naroda. Tako je francuski
jezik Francuza, panjolski panjolaca, poljski Poljaka. Dakle, bonjaki
je jezik Bonjaka. Kada se jezik naziva bosanskim, onda dobiva konotacije
primjerice vicarskoga, a takav jezik ne postoji kao to nije postojao ni
jugoslavenski jezik. Nazivajui jezik Bonjaka bosanskim eli se postii
odreeni politiki rezultat, i to je raun bez krmara. Hrvati nikad nee
pristati da to bude slubeni jezik drave Bosne i Hercegovine.
Hrvatska rije: Ipak, termin bosanski jezik prihvaen je u svijetu.
Zato?
Objanjenje je vrlo jednostavno. Ako u ovom dijelu svijeta uini
neto to se ne svia Bonjacima, odmah nastane galama u svim
islamskim zemljama i u Arapskoj ligi. Ako, pak, neto slino snae Srbe,
onda galame Francuzi, Englezi, Rusi. Kada su Hrvati u pitanju, svi ute.
I stoga bonjaki i srpski prohtjevi dobivaju bolji odaziv nego nai.
Meutim, ono to je stvoreno osamostaljivanjem drave Hrvatske vie
nikada neemo izgubiti. Procesi takve pirode odvijaju se polako, ali kreu
se u nau korist.
Hrvatska rije: Profesor dr. Atif Purivatra, predsjednik VKBI-ja,
nedavno je izjavio da je genocid kada se bosanski jezik naziva bonjakim.
Moete li komentirati tu izjavu?
"'
Mogu. Gospodinu Purivatri mogu poruiti da je vei genocid zvati

bonjaki jezik bosanskim. (Hrvatska rije, 25. III 2000.)
Tako je, ko zna koji put, mudrost jednog akademika zapala u procijep
vlastite kontradikcije. Najprije Bosnu i Hercegovinu ne spori kao
suverenu i ravnopravnu republiku, njezine granice i integritet. ak, kae,
ne pomilja na njezinu podjelu ili na uzimanje zapadne Hercegovine.
Da bi odmah zatim Hrvatsku uinio nemoguom bez Bosne a Bosnu bez
Hrvatske. Hrvatsku je bez Bosne nazvao suhom kiflom a Bosnu bez
Hrvatske zatvorenom konzervom - jednima bez drugih nema dobrog
objeda.
U blato sline kontradikcije zaglibio se i u vezi sa bosanskim jezikom.
Opet najprije ne spori pravo svakom narodu da svoj jezik naziva kako
hoe. Hrvatima je to pravo nijekano kao malo komu... i to u dugom
razdoblju. Onda to isto pravo nijee Bonjacima. Uzima sebi za pravo
da kae: Nae je pravo da jezik bonjakog naroda zovemo po imenu
toga naroda.. Akademik ne trepnu nijeui pravo jednom narodu, u ovom
sluaju bonjakom, da svoj jezik naziva onako kako hoe.
Prof. dr. Atif Purivatra nije ostao duan akademiku Brozoviu.
Svoj polemiki odgovor otpremio je urednivu onog istog lista koji je
intervju sa akademikom Brozoviem objavio pod naslovom preko cijele
strane - Tvrdnja Atifa Purivatre da je genocid nazvati bosanski jezik
bonjakim besmislena je: Vei je genocid kada se bonjakom jeziku
priiva naziv bosanski. Purivatrin odgovor je ta novina donijela u rubrici
Priaonica - polemike sa naslovom: Atif Purivatra reagirao je na intervju
Dalibora Brozovia iz prolog broja naeg lista: bonjaki intelektualac
tvrdi da hrvatski akademik govori potcjenjivaki o bosanskom jeziku!
Evo ta je i kako je profesor Purivatra odgovorio akademiku Brozoviu,
a onda ta je taj list objavio od toga odgovora.
Purivatra pie: Zalaui se da svaki narod ima pravo nazvati svoj
jezik kako hoe, ukljuujii i pravo Bonjaka da svoj jezik zovu
bosanskim, gospodin Brozovi, u svome tekstu, sam sebe demantira
osporavajui legitimnost upotrebe naziva bosanski jezik. On takvu
praksu smatra veim genocidom. Brozovi, dodatno, prijeti kako Hrvati
nikada nee prihvatiti nominaciju bosanskoga jezika kao slubenog jezika
drave Bosne i Hercegovine. Valjalo bi upitati gospodina Brozovia tko
i kada je takvo to traio od Hrvata, kada se zna da je ak Ustavom
utvrena upotreba i bosanskoga, i hrvatskog, i srpskog jezika, kao
slubenih jezika drave Bosne i Hercegovine? Na pitanje zato je svijet
#
pristao na nominaciju bosanskog jezika, Brozovi odgovara da je to stoga

to ako uini neto to ne odgovara Bonjacima odmah nastane galama
u islamskim zemljama te da se slino dogaa i sa Srbima koji imaju
inozemne zatitnike. Jedino su, po gospodinu Brozoviu, u tom smislu
hendikepirani Hrvati.
Akademika Brozovia, ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav
Krlea u Zagrebu, glavnog urednika Hrvatske enciklopedije, lana
Europske akademije znanosti i jezikoslovca, treba podsjetiti da je u Opoj
enciklopediji JLZ (1979.) konstatirano da je naziv bosanski jezik
ukorijenjen kao naziv za maternji jezik Bonjaka, da su oni svoj jezik
nazivali bosanskim i da je u austrougarskom razdoblju to bio i slubeni
naziv za jezik kojim je govorilo stanovnitvo u Bosni i Hercegovini sve do 4. listopada 1907. godine. Bonjaci su se i u popisu stanovnitva
1991. godine opredijelili za nazivanje svoga maternjeg jezika bosanskim.
Zato se postavlja pitanje tko ima pravo negirati vjekovno postojanje
bosanskoga jezika i zloupotrebljavati ga u politike svrhe, te izmiljati i
odreivati nepostojee nazive? Pogotovo, smiju li to initi linosti s
veoma zvunim titulama, kao akademik Dalibor Brozovi? Inae, to se
moe tumaiti kao svjesno krenje osnovnih ljudskih prava i svojevrsni
nacionalistiki postupak.
Treba naglasiti da su Bonjaci uvaavali i uvaavaju nacionalne
karakteristike svih naroda i da se nikada i niim nisu mijeali u njihovu
samobitnost i nacionalna prava. Zato s punim pravom trae da se tako
postupa i prema njima jer im sigurno ne treba niije paternalistiko
ponaanje - koje u naim suvremenim, demokratskim, odnosima sadava
i svojevrsnu programiranu genocidnu politiku koje se pojedinci, naalost,
jo uvijek ne mogu osloboditi. U tom smislu je istaknut i nedobronamjeran
uredniki naslov iz opirnog intervjua akademika Brozovia, u kome on
vrlo kratko, bez argumenata i potcjenjivaki, iznosi svoje miljenje o
bosanskome jeziku.
A evo ta je profesor Purivatra u integralnom obliku napisao Hrvatskoj
rijei:
- U povodu iznesenih tvrdnji u intervjuu akademika Dalibora
Brozovia u Vaem tjedniku od 25. oujka 2000. godine (str. 8. i 9.), pod
naslovom Tvrdnja Atifa Purivatre da je genocid nazvati bosanski jezik
bonjakim besmislena je: vei je genocid kada se bonjakom jeziku
priiva naziv bosanski, molim Vas da objavite moje slijedee reagiranje.
#
Zalaui se da svaki narod ima pravo nazvati svoj jezik kako hoe
ukljuujui i pravo Bonjaka da svoj jezik zovu bosanskim, gospodin
Brozovi, u svome tekstu, sebe demantira osporavajui legitimnost
upotrebe naziva bosanski jezik. On to smatra veim genocidom od
naturanja Bonjacima imena bonjaki umjesto bosanski jezik od strane
nebonjaka.
Brozovi, dodatno, prijeti kako Hrvati nikada nee prihvatiti
nominaciju bosanskog jezika kao slubenog jezika drave Bosne i
Hercegovine. Valjalo bi upitati gospodina Brozovia: a ko i kada je tako
ta traio od Hrvata, kada se zna da je ak Ustavom utvrena upotreba i
bosanskoga, i hrvatskog, i srpskog jezika kao slubenih jezika drave
Bosne i Hercegovine?
Na pitanje zato je svijet pristao na nominaciju bosanskoga jezika,
Brozovi odgovara da je to stoga to ako uini neto to ne odgovara
Bonjacima, odmah nastane galama u islamskim zemljama, te da se slino
deava i sa Srbima koji imaju strane zatitnike. Jedino su, prema
gospodinu Brozoviu, u tom smislu hendikepirani Hrvati.
Akademika Brozovia, ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav
Krlea u Zagrebu, glavnog urednika Hrvatske enciklopedije, lana
Evropske akademije znanosti i jezikoslovca treba podsjetiti da je u Opoj
#
enciklopediji JLZ (1979.) konstatovano da je naziv za bosanski jezik

ukorijenjen za maternji jezik Bonjaka, da su svoj jezik nazivali
bosanskim i da je on u austrougarskom razdoblju bio i slubeni naziv za
jezik kojim je govorilo stanovnitvo u Bosni i Hercegovini sve do 4.
oktobra 1907. godine. Bonjaci su i u popisu stanovnitva 1991. godine
bosanski jezik iskazali kao svoj maternji jezik. Zato se postavlja pitanje:
ko ima pravo negirati vjekovno postojanje bosanskoga jezika i
zloupotrebljavati ga u politike svrhe, te izmiljati i odreivati nepostojee
nazive? Da li to smiju pogotovo linosti sa veoma zvunim titulama, to
ih ima akademik Dalibor Brozovi? Inae, to se moe tumaiti kao svjesno
krenje osnovnih ljudskih prava i svojevrsni nacionalistiki postupak.
Treba naglasiti da su Bonjaci uvaavali i uvaavaju nacionalne
karakteristike svih naroda i da niim i nikada nisu nita inili da se
mijeaju u njihovu samobitnost i nacionalna prava. Zato sa punim pravom
se trai da se tako postupa i prema Bonjacima kojima sigurno ne treba
niije paternalistiko ponaanje koje u naim savremenim demokratskim
odnosima sadri i svojevrsnu programiranu genocidnu politiku koje se
pojedinci ne mogu, naalost, jo uvijek osloboditi.
U tom smislu je iskoriten i istaknut nedobronamjeran uredniki naslov
iz opirnog intevjua akademika Brozovia, u kome on vrlo kratko, bez
argumenata, potcjenjivaki iznosi svoje miljenje o bosanskome jeziku.
(Hrvatska rije, br. 295, 1. IV 2000., str. 1-16)
U tu je polemiku uskoilo i sarajevsko Osloboenje tekstom svoje
urednice Edine Kamenice. Ona je 2. IV 2000. godine ispod nadnaslova
Lingvistike polemike u balkanskoj krmi objavila prilog I raun bez
krmara - kojim jezikom govore Bonjaci: bosanskim ili bonjakim. ta
je taj list tada objavio iz polemike Brozovia i Purivatre.
- Da li je jezik Bonjaka bonjaki ili bosanski - jedno je od pitanja
koje je posljednji broj Hrvatske rijei postavio svome sagovorniku
Daliboru Brozoviu, direktoru Leksikografskog zavoda u Zagrebu,
glavnom uredniku Hrvatske enciklopdije, lanu Europske i Makedonske
akademije znanosti, jezikoslovcu.
Ako Bonjaci-Muslimani ele svoj jezik zvati bosanskim, to je
njihovo pravo, ustvrdio je gospodin Brozovi i dodao: Kao to je i nae
pravo da jezik bonjakog naroda zovemo bonjakim zato to se gotovo
svaki jezik nekog naroda zove po imenu toga naroda. Tako je francuski
jezik Francuza, panjolski panjolaca, poljski Poljaka. Dakle, zakljuuje
Brozovi, bonjaki je jezik Bonjaka...
#!
Na molbu novinara da komentarie nedavnu izjavu prof. dr. Atifa

Purivatre, predsjednika VKBI-ja, da je genocid kada se bosanski jezik
naziva bonjakim, Brozovi kae: Gospodinu Purivatri mogu poruiti
da je vei genocid zvati bonjai jezik bosanskim.
Kako ovu poruku komentarie prof. dr. Atif Purivatra?
Prvo bih akademika Brozovia podsjetio da je u Opoj enciklopediji
JLZ (1979.) konstatovano da je naziv za bosanski jezik ukorijenjen za
maternji jezik Bonjaka, da su oni svoj jezik nazivali bosanskim i da je u
austrougarskom razdoblju to bio i slubeni naziv za jezik kojim je govorilo
stanovnitvo u Bosni i Hercegovini, sve do 4. oktobra 1907. godine...
Direktora Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea dalje podsjeam da
su Bonjaci i u popisu stanovnitva 1991. godine bosanski jezik iskazali
kao svoj maternji jezik. O kakvom je, onda, tu genocidu rije? Ako i
jeste, ko ga vri i nad kim?
Podsjeamo prof. Purivatru da je akademik Brozovi naglasio da
svaki narod ima pravo nazvati svoj jezik kako hoe, pa i Bonjaci.
Gospodin Brozovi to kae, a u nastavku samog sebe demantira
osporavajui legitimnost upotrebe naziva bosanski jezik. Zato se meni
ovdje i postavlja osnovno pitanje: ko uope ima pravo negirati vjekovno
postojanje bosanskog jezika, te izmiljati i odreivati nepostojee nazive?
Da li to pogotovo smiju linosti sa veoma zvunim priznanjima kao to
je, recimo, akademik Dalibor Brozovi? Ili je i to mogue tumaiti kao
svjesno krenje osnovnih ljudskih prava i svojevrsni nacionalistiki
postupak, istie prof. Purivatra.
Akademik Brozovi je u Hrvatskoj rijei rekao i to da se nazivanjem
jezika Bonjaka bosanskim eli postii odreeni politiki rezultat. To
je, prema njemu, raun bez krmara: Hrvati nikada nee pristati da to
bude slubeni jezik drave BiH, upozorio je Brozovi.
Valjalo bi upitati gospodina Brozovia, kae nam prof. Purivatra, a
ko je i kada tako ta i traio od Hrvata kada se zna da je ak Ustavom
utvrena upotreba i bosanskoga, i hrvatskog, i srpskog jezika, kao
slubenih jezika drave Bosne i Hercegovine. Pazite, akademika pitaju:
zato je svijet pristao na nominaciju bosanskog jezika. On objanjava da
je to stoga to ako uini neto to ne odgovara Bonjacima, odmah
nastane galama u svim islamskim zemljama i u Arapskoj ligi, te da se
slino deava i sa Srbima koji imaju strane zatitnike, Francuze, Engleze,
Ruse. Kada su Hrvati u pitanju, svi ute, tvrdi akademik. A ja se pitam,
ko ovdje pravi raun bez krmara, i ko ovu priliku, moda i zato to sa
#"
novim predsjednikom i vie nema nikakvu drugu, zloupotrebljava u

politike svrhe?
U Hrvatskoj rijei se, inae, napominje da bi Dalibor Brozovi jo
ove godine mogao da postane lanom ANUBiH-a.
(Edina KAMENICA, Osloboenje, 2. IV 2000.)
##
OSPORAVANJE BO[NJACIMA BOSANSKOGA JEZIKA

ZNAÎ NEGIRANJE BO[NJA^KOGA NARODA
Osporavanje bosanskoga jezika ne ini se zbog jezika kao lingvistike
realnosti, ve zbog bonjakoga naroda kao historijske realnosti. Tim
osporavanjem se, ustvari, negira njegov identitet - upozoravao je
Purivatra. Oduzeti bonjakome narodu njegov bosanski jezik znai liiti
ga onoga osnovnog to ga ini narodom, osporiti mu pravo na postojanje,
negirati mu vjekovnu utemeljenost. Identitet toga naroda vezati
jednostrano za islam znai njegovo proglaavanje religioznom grupom
unutar nekoga junoslavenskog naroda. Bonjaci i njihov narod imaju
jezik zato to su ga oduvijek imali i to nije ni od koga pozajmljen.
MANJKA VAM ZNANJE IZ LINGVISTIKE

(Otvoreno pismo Miloradu Dodiku)
Meu mnogima koji osporavaju bosanski jezik naao se i Milorad
Dodik, profesionalni politiar iz Republike Srpske. Atif je taj jezik branio.
Javno osporavanje toga jezika od strane ovoga biveg premijera u tom
bh. entitetu Atif Purivatra je nazvao tendencioznim razmiljanjem
Milorada Dodika o jeziku kojim govore Bonjaci. U svojstvu
predsjednika VKBI-ja on mu je uputio otvoreno pismo opovrgnuvi
njegove neutemeljene tvrdnje o tome jeziku.
Ne dopada vam se ime bosanski i odluno, ali neznalaki tvrdite da
Bonjaci nemaju pravo svom jeziku dati prefiks bosanski. Dalje
nastavljate i piete: da dodavanje jeziku teritorijalnog obiljeja predstavlja
politiki in. Pa, Boe dragi, svako dijete u osnovnoj koli zna da gotovo
svi jezici u svijetu nose teritorijalno obiljeje - ime po nazivu teritorija:
engleski, francuski, panjolski, grki jezik. Naziv bosanskoga jezika je
nastao s pojavom drave Bosne koju spominje i Porfirogenit.
Prvo da kaemo da bosanskom jeziku takvo ime nisu dali samo
Bonjaci. Takvim imenom su se sluili franjevaki, bosanski i
#$
izvanbosanski pisci, pisci starije bonjake knjievnosti koji su pisali na

naem i na orijentalnim jezicima, pa i graani koji su ivjeli na teritoriji
Srbije. Tako itamo u knjizi Staro Uice u zapisima autora ivana iria
(Titovo Uice, Narodna biblioteka, 1985.) u prilogu pod naslovom Srbija
engleskog putnika A. Aribalda Patona koji pie: Sam vojvoda je govorio
turski, ali uobiajeni jezik ovdje je bosanski (str. 34), a na pitanje da li
svet razume turski ili arapski dobio je odgovor da samo nekoliko aga
zna turski, a ostali ne govore nita osim bosanski. Pisac misli da su rekli
da se i u Sarajevu propoved dri na bosanskom jeziku.
Naziv bosanski ima dugu prolost. U najstarijem razdoblju povijesti
ovih krajeva taj se naziv moe susresti. Tako ve Konstantin Filozof,
Jeronim Megiser, Kotorski Kotar spominje bosanski jezik. Neto kasnije
Stjepan Margeti, Filip Latri, Andrija Kai Mioi, Antun Reljkovi,
Jakov Mikalja, Alberto Fortis (prvi zabiljeio baladu Hasanaginica) zovu
Udbenik iz 1890. godine
#%
jezik bosanskim imenom, a Bartol Kai kae da bosanski jezik upie

(1640.). Osim toga, 1631. godine objavljen je Tursko-bosanski rjenik
autora Muhameda Hevaije Uskufija. Isto tako, u knjizi Raun - za prvu i
drugu kolsku godinu naglaava se da je prevedena s latinskog na bosanski
jezik, preveo franjevac misnik i uitelj gramatike Ambroz Mati (Ambrox
Mathich) u Osijeku 1827. godine.
Pisci bonjake knjievnosti: Beir ef. Visoak, Sulejman Tabakovi,
Abdul-Vehab Ilhamija, Salih Gaovi, Omer Humo i mnogi drugi redovito
zovu jezik bosanskim imenom, pie Purivatra i nastavlja:
Gospodine Dodik, vidimo da niste ni znali ni uli da je 1890. godine
izala Gramatika bosanskoga jezika i bila u upotrebi u kolama skoro tri
decenije.
Prema tome, sasvim je normalno da Bonjaci nastave tako nazivati
svoj jezik i nema im niko sa strane to pravo uskraivati. To je njihovo
pravo kao i pravo Srba i Hrvata da svoj jezik nazovu srpskim i hrvatskim
- izriit je Atif Purivatra.
I na kraju, kao poruka svim dobronamjernim, ali i svim dodicima, a
ima ih mnogo, i desno i lijevo, da su Bonjaci-Muslimani sauvali i
ouvali maternju rije kao zjenicu oka - stoji, izmeu ostalog, u Atifovom
otvorenom pismu Miloradu Dodiku.
O ljepoti bosanskoga jezika najljepi sud je izrekla Isidora Sekuli
davne 1941. godine doekujui bosanskohercegovake pisce u Beogradu
rijeima: Bosanski jezik i knjievnost, to je jedna ogromna livada koja se
gui od rasta, cvea i mirisa. Livada ostaje blizu, zemlju krasi i preliva,
u zemlju otresa seme - podsjea Purivatra Milorada Dodika.
(Osloboenje, 8. VI 2001.)
#&
SUHA KIFLA, ZATVORENA KONZERVA I

NENARAVNI PEREC
(Bosna bez Hrvatske je zatvorena konzerva, a Hrvatska
bez Bosne suha kifla, po akademiku Brozovi}u, a
nenaravni perec, po Franji Tu|manu)
Zla volja prema Muslimanima kod hrvatskih nacionalista, onih na
vlasti od prvih viestranakih izbora, dola je viekratno do izraaja i u
istupanjima dr. Franje Tumana. On je javno eksplicirao ciljeve politike
koju vodi i namjerava voditi prema Bosni i Hercegovini. To e rei, prema
njenom opstanku. To je uinio i u novogodinjem razgovoru s glavnim
urednicima, komentatorima i novinarima hrvatskih medija. (Slobodna
Dalmacija, 31. XII 1991., 1. i 2. I 1992.)
Suhu kiflu akademik Dalibor Brozovi je identifikovao sa
Hrvatskom bez Bosne i Hercegovine. Kao to je po ovom akademiku i
Bosna bez Hrvatske - zatvorena konzerva. Sline komparacije jedne
drave (Hrvatske) bez druge drave (Bosne i Hercegovine) inio je i dr.
Franjo Tuman. On je Hrvatsku bez Bosne i Hercegovine smatrao
nenaravnim perecom. Ono to nismo uspjeli u lanjskim pregovorima
(Tuman i Miloevi u Karaorevu 1991., op.a.) - govorio je Tuman ostvarilo bi se na vrhuncu krize, a spremnost za razgranienje znaila bi
da moda nije neizbjean rat u Bosni i Hercegovini. Moda je mogue
postii sporazum kao i 1939. godine, kada je BiH podijeljena izmeu
Srbije i Hrvatske, s tim to je mislio da bi ovonji dogovor o tome bio
jo povoljniji za Hrvatsku. Srbija bi dobila svoje na ovoj strani Drine,
a ujedno bi se Hrvatskoj prikljuilo njezine (!?) krajeve, jer je sadanji
hrvatski perec nenaravan. Kako ete sutra Hrvatima u BiH postaviti
granice prema Hrvatskoj kod Imotskoga ili carinu kod Dubrovnika i
ostaviti ih izvan Hrvatske? U hrvatskom je interesu da se taj problem
rijei na naravan nain kako je bila rijeena Banovina. Pri tome bi mogao
ostati dio zemljice Bosne gdje bi Muslimani imali veinu i ta drava
Bosna bi mogla biti tampon izmeu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno
nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina.
Za Tumana je Bosna i Hercegovina kolonijalna tvorevina. On sniva
o tome da je izmeu sebe podijele Srbija i Hrvatska. Svoju veliko#'
dunost ispoljio je ko zna koji put prema Muslimanima: oni bi dobili

neki svoj bantustan. U tome je sutina ukupne hadezeovske podrke
suverenitetu Bosne i Hercegovine. Taj suverenitet je znaio podjelu ove
drave po tumanovskim i miloevievskim receptima. Od Tumana
potie najizrazitije i najdirektnije negiranje Muslimana kao nacije. On
sebi kao historiaru priskrbljuje i teoretiara nacionalnog pitanja:
Povijesne okolnosti su bile takve da se dogodilo da i u jednoj
marksistikoj zemlji vjera bude proglaena nacijom... (a) da bi se bilo
nacijom, treba bitnih odrednica - i jezik i teritorijalna pripadnost i
povijesna sudbina itd. U tom pogledu nema dvojbe to je pretean dio
Muslimana.
Ono to za njega nema dvojbe, drugim rijeima, znai ono to e rei
Vjesnik: Smatramo da su Muslimani dio hrvatskoga nacionalnog
korpusa. (Intervju F. Tumana Vjesniku, Zagreb, 25. II 1990).
Ve je mnogo puta potvreno postojanje dogovora o podjeli Bosne i
Hercegovine izmeu Beograda i Zagreba. Jedan od onih koji je bio upuen
u ta hrvatsko-srpska doaptavanja bio je i Draen Budia, predsjednik
HSLS-a u Hrvatskoj: Tvrdim, upravo se dovrava veliki dogovor Srba i
Hrvata po kome se problem bive Jugoslavije moe rijeiti samo hrvatskosrpskim dogovorom o podjeli Bosne i Hercegovine. Podjela po kojoj bi
lavovski dio izmeu sebe prigrabile Hrvatska i Srbija, dok bi se
Bonjacima-muslimanima dala neka mala zemljica Bosna.
Od te podjele Tuman nije zazirao uprkos Budiinim, ali i tvrdnjama
vojnih stratega, upozorenjima da to dovodi Srbe pred vrata Zagreba, i
to e biti katastrofalna situacija sa nesagledivim posljedicama za
budunost Hrvatske. Ne treba zaboraviti - velika Srbija nije samo san,
nego i narastajua gruba realnost nije vie san o izlasku na Jadran i dolasku
Rusa na toplo more. Oni su ve tu kod Zadra.
I neaktivnost Hrvatske vojske u sluaju bihakog depa dovoena
je u kontekst dogovora u Karaorevu. Vojska Hrvatske je bila pasivna i
kada su se Srbi uvjerili da nema straha od udara s lea, krenuli su svim
raspoloivim potencijalima na bihaki dep.
Moram kazati da je Hrvatska, na jednoj strani, u tim odsudnim
trenucima bila pasivna a na drugoj je neto inila u pomaganju Armije
Bosne i Hercegovine- izjavio je Budia i dodao: Ne shvatam zato takve
dvolinosti.
I ratite u Livanjskom polju pokazalo je snagu HVO-a, ali i oiglednu
namjeru da se zaokrui i oslobodi samo onaj dio teritorije BiH za koji se
$
unaprijed smatralo i tvrdilo da je - hrvatski. To je potvrdila i izjava

generala Rosa, zapovjednika Zdruenog stoera Armije BiH i HVO-a, u
TV emisiji Hrvatske televizije, da se HVO nee boriti za one teritorije
koje se ne smatraju interesnim sferama hrvatskog naroda. (Sarajevo
Times, Sarajevo, januar/sijeanj, 1995.)
S tim i takvim, eto, gledanjima dr. Franje Tumana, predsjednika
Republike Hrvatske, stupio je u otar politiki okraj Atif Purivatra. Evo
ta je on i povodom ega poruio Franji Tumanu.
TU\MANOV PRELUDIJ ZA PODJELU

BOSNE I HERCEGOVINE
Ponukan povodom koji je, mogue je, u cijeloj ovoj prii ne samo
prva nego i najinteresantnija karika, zagrebaki tjednik Globus objavljuje
dio razgovora to ga je novinar Darko Hudelist vodio s dr. Franjom
Tumanom. Bh. Bonjaci-Muslimani bili su, naravno, jedna od tema. Sam
autor e poslije primijetiti da je glavna Tumanova misao bila da se on
ve 1994. zalagao za podjelu BiH i pripajanje jednog njezinog dijela
Hrvatskoj.
Prof. dr. Atif Purivatra, prvi ovjek Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca, a od bh. znanstvenika, bez sumnje, najupueniji u to kako
se razvijalo nacionalno bie Bonjaka-Muslimana, prvo pravi ograde,
moralne prirode, s obzirom na bolest predsjednika Tumana.
Moda i nije moralno polemizirati s nekim ko se bori za svoj ivot.
I kod dr. Purivatre preovladava uvjerenje da je moral, ipak, varljiva
kategorija. O emu, konano, svjedoi i sam razlog naeg intervjua. No,
s obzirom na to da je dr. Tuman u spomenutom razgovoru samo ponovio
vlastite stavove, poznate svima koji pred njima nisu htjeli da zatvaraju
oi i ui, da li je onda danas uope vano osvrtati se na njih? I prof.
Purivatra se slae da je, od svega to je ovom prilikom dr. Tuman iznio
(a o emu je Osloboenje izvijestilo 20. novembra), jedino ekskluzivno
da se navodno s odlukom Komunistike partije o priznavanju Muslimana
kao posebne nacije nisu sloili ni Homeini ni Gadafi.
Ali, prvi put ujem za tako neto, tvrdi prof. Purivatra, koji je inae,
i lino i profesionalno, pozamaan dio svoga ivota preokupiran ovom
$
materijom (razvojem muslimanskoga nacionalnog pitanja) i koji je zbog

toga, barem prelistao sve o tome napisano a njemu dostupno, ne samo na
podruju ex-Jugoslavije.
O emu se, onda, radi?
Ignoriranje ~injenica - politi~ka podvala

O tipinom potklipljavanju ili podvali, ne samo domaoj nego, kada
ste ve naveli ovaj primjer s Homeinijem i Gadafijem, i inozemnoj
javnosti. To je metod po kojem je bitno da se perina istrese kroz prozor,
a ti, ako moe, kupi perje. Dokazuj da nije tako.
Ustvari, naglaava dr. Purivatra, vrlo je simptomatino da dr. Tuman
(na nain koji nimalo ne ostavlja dileme da je on i uvjeren u apsolutnu
utemeljenost naune neminovnosti podjele Bosne) govori upravo da, kada
se mnogi utrkuju, i izvana i iznutra, da pojaaju pritiske na bh. vlast. Ne
bi li i ona poklekla, pa i sama pristala na rasparanu BiH.
Blago je rei da je neozbiljno od ovjeka koji je ne samo predsjednik
susjedne, prijateljske drave nego je i historiar, da iznosi ovakve ocjene,
a da pri tome ignorira injenice, upozorava dr. Purivatra. I kao primjer
navodi Tumanovo, po vlastitom priznanju, nepromijenjeno gledite da
su Bosanci oko 80 posto bili Hrvati, ali ih je religija naknadno izdvojila
iz hrvatskog korpusa.
Kada je to bilo? Kako ih je religija naknadno mogla izdvojiti kada je
ona u Bosni bila i katolika, i pravoslavna, i islamska? Moda dr.Tuman
nije uo za dr. Tomislava Ieka, koji je takoer historiar i koji tvrdi i
iznosi pritom argumente, o emu se moe uvjeriti svako onaj ko otvori
neku njegovu knjigu, da se Hrvati u BiH nacionalno formiraju u Kraljevini
Jugoslaviji. Dakle, izmeu dva svjetska rata. To gledite, kako su, eto,
postojali u Bosni Hrvati i Srbi, pa su se od njih izdvojili nekakvi pripadnici
islama, svakom nauniku, pa i ovjeku koji se naukom ne bavi, ali nije
ni neznalica, moe biti samo smijeno, kae dr. Purivatra, i naglaava
da je onaj ko se osjea Hrvatom samo Hrvat: Nema Hrvata-muslimana,
nema Hrvata-pravoslavaca. Nema Hrvata-adventista. ta bi sada znailo
da mi kaemo: Hrvati su Bonjaci. Ili, Hrvati su Srbi.
$
Dr. Tuman tvrdi da Bosne i Hercegovine nije ni bilo do komunizma,

te da ni u bivoj (staroj) Jugoslaviji nije postojala. Dodue, na drugom
mjestu, a u istom razgovoru, on govori o Bosni kakva je bila u turskim
i austrijskim vremenima.
U Ustavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine, tzv.
Vidovdanskom ustavu, na insistiranje JMO-a usvojen je stav (lan 135
tzv. turski paragraf, op.a.) po kome BiH nee biti dijeljena na pojedine
regione, nego e ostati onakva kakva je dotad postojala. Bilo je tako sve
do 1929. godine, do estojanuarske diktature i uvoenja banovina. Dakle,
od Kulina bana, pa do naih dana, kako je to ve uobiajeno rei,
kontinuitet bosanske dravnosti je samo jednom (1929.), prekinut. Ali,
tada ne samo da nije bilo Bosne nego nije bilo ni Hrvatske. Postojala je
savska, dravska, zetska banovina itd. ak ni Srbije nije bilo, izuzev u
tom smislu. I sve je tako do sporazuma Cvetkovi-Maek, koji definitivno
nikad nije ni zaivio u punoj mjeri. A 1941. godine, u Zagrebu, na Petoj
zemaljskoj konferenciji, svi prisutni intelektualci podrali su stav to ga
je tom prilikom iznio Mujo Pai, predstavnik Pokrajinskog komiteta KPJ
za Bosnu i Hercegovinu, da je Bosna i Hercegovina cjelina u okviru
jugoslavenske zajednice, te da su Muslimani poseban nacionalni subjekt,
kae dr. Purivatra.
Tumanov je stav i to kako je uoi Drugoga svjetskog rata za
koncepciju podjele Bosne bila sva mislea Hrvatska i Srbija.
ak je, ba u to vrijeme, postojao i pokret bh. inteligencije, i u
Beogradu i u Zagrebu, kojem nije pripadala samo ta inteligencija, o
autonomiji Bosne u odnosu na sporazum Cvetkovi-Maek, odnosno
pokret za njenu samostalnost, kao posebne federalne jedinice. Recimo,
Miro Popara u pismu bratu Veljki, 17. novembra 1939. godine, nakon
pada Poljske, pie iz Beograda i naglaava da je pitanje autonomije BiH
jedno od najvanijih pitanja u itavom problemu rata ili mira za
Jugoslaviju. I bez obzira na ovo, prema Popari, argumentacija za
autonomiju BiH je vrlo jaka: Srbi i Hrvati ne mogu podijeliti BiH a da
ta podjela ne bude kamen smutnje u budunosti izmeu njih. Muslimani,
koji nisu ni Srbi ni Hrvati, nego neto posebno, bili bi razbijeni i izloeni
pritisku sa svake strane, pisao je Popara. Dakle, ni ta tvrdnja dr. Tumana
nije tana, istie prof. Purivatra.
$!
Pet baklji - {est baklji

Na sagovornik ne spori (ko bi to razuman radio) da su se o Bosni i
Hercegovini u raznim periodima vodile razne rasprave: U nekim od njih,
recimo, pred ZAVNOBiH i pred AVNOJ, bilo je i stavova da BiH treba
da bude autonomna jedinica u sastavu Hrvatske ili Srbije. Preovladalo
je, a tu je Tito bio odluujui, da je BiH federalna jedinica, ravnopravna
sa ostalim... Nadam se da dr. Tuman ne spada u one koji brkaju priu o
pet baklji zapaljenih na AVNOJ-u. One oznaavaju pet nacija. Ali,
AVNOJ je donio odluku i o est republika. Pet je na nacionalnoj osnovi
(Makedonija, Slovenija, Srbija, Hrvatska i Crna Gora), a esta je BiH
kao zajednica tri ravnopravna naroda. Muslimani se tada jo nisu
nacionalno priznavali, premda su se izdvojili, i zajedno sa Srbima i
Hrvatima, inili posebnu republiku. Naravno, nimalo ne sumnjam da dr.
Tuman dobro zna da se ve vie od sto godina Muslimani nastoje
privoljeti da budu neto to nisu. S tim je u vezi i pitanje kada su oni,
odnosno Bonjaci, priznati kao nacionalni subjektivitet... injenica je da
su u popisu 48. godine bili u rubrici nacionalno neopredijeljeni, da su
i 1953. kao Jugoslaveni opet prinueni da zvanino budu neopredijeljeni.
Ali, 1963. u grbu SFRJ je est baklji. esta je bila posljedica toga da se,
dvije godine ranije, pod pritiskom izvjesnih demokratskih strujanja, dolo
do Muslimana kao etnike pripadnosti. Poznato je, uostalom, da je na
Drugom plenumu CKSKJ, oktobra 1959. godine, Tito zauzeo stav kako
Muslimane treba pustiti da budu ono to jesu i da iskau to to jesu.
Poznato je i to da je 1971. godine u popisu stanovnitva njima bio priznat
nacionalni identitet.
@elje ne pi{u historiju

Dr. Purivatra smatra da su osnovne teze dr. Tumana o nepostojanju
Bosne kao politike zajednice i o nepostojanju Muslimana kao
nacionalnih subjekata nadasve znak da je i hrvatskom predsjedniku pri
srcu to da je Bosna dio Hrvatske. Ili, u najmanju ruku, da je Federacija
$"
BiH dio Hrvatske. Historija se, sreom, ne kroji prema naim eljama,
pa makar to bile i elje jednog predsjednika, istie sagovornik.
Primjeujemo da dr. Tuman ocjenjuje kako bi podjelom Bosne granice
Hrvatske ojaale. On je, precizirao je novinaru zagrebakog tjednika,
to govorio i 1968. godine.
Na koje granice je mislio? Koliko se sjeam, u SFRJ tada nije bilo
granica. Uostalom, ograuje se dr. Purivatra, moda sve to to je Globus objavio dr. Tuman i nije rekao?! Moda su mu to stavili u usta? Jer,
na sastancima s naim politiarima iz dravnog vrha on se izjanjava kao
potovalac Federacije i meunarodno priznate BiH. To kod njega i
Amerikanci jako cijene. Kao i to to on jo moe da ukropi jastrebove.
A nisu sigurni da li bi to mogao i njegov nasljednik, tvrdi prof. dr. Atif
Purivatra.
(Razgovarala: Edina Kamenica,
Osloboenje, 25. XI 1996.)
NEOSNOVANO PROTIVLJENJE
Imao je, nesporno, protivnika i u okrilju svoga bonjakog naroda.
Meu njima su i pristalice podjela na nacionalnoj osnovi, opredjeljivanja
u Srbe ili Hrvate, pojedini ekstremni nosioci ideja suprotstavljenih
zajednikom ivotu na tlu Bosne i Hecegovine.
Nasuprot tome je ukupni habitus Atifa Purivatre. Taj njegov habitus
je sainjen iz dva bitna sadraja: prvo, bitke za afirmaciju muslimanske
(bonjake) nacije i, drugo, za ouvanje i demokratski razvoj Bosne i
Hercegovine. To mu je od poetka stvaralo mnogobrojne protivnike, pa i
neprijatelje. Svi oni su, uglavnom, ponajvie poticali iz redova
nacionalista i zastupnika velikodravnih ideja na raun Bosne i
Hercegovine i svojatanja Muslimana na osnovama velikonacionalnih
aspiracija od strane Srbije i Hrvatske. Dumani su se rojili i u redovima
Bonjaka. Prije svih oni prosrpski ili prohrvatski ustrojeni, skloni
nacionaliziranju muslimanskog stanovnitva u Srbe, odnosno Hrvate.
Treba rei da se najvei broj onih to su se pod pritiskom prije
$#
opredjeljivali, im je prispio u poziciju da se slobodno izjasni, vraao se

u svoj korpus i upisivao svoje nacionalno ime Musliman.
Bilo je podosta i takvih, meutim, to su se suprotstavljali tom
povratku. U Atifu su pojedinci nalazili glavnog krivca za tako otvorenu
demokratsku mogunost. O tome povratku ili svrstavanju Muslimana u
vlastitu naciju oni su imali drugaije miljenje i od Atifa i od zvanine
politike u Bosni i Hercegovini. Neki od njih su pojam nacionalne
opredijeljenosti i vjerske pripadnosti u bosanskim uslovima doivljavali
kao izmren, ofucan i otrcan, da i najvea fukara poinje da pita: ta je
odgovor na pitanje ko smo i zato smo to to jesmo, a nismo ono to
jesmo, da bismo bili ono to nismo i to nikada neemo, jer ne moemo
postati, a to je narod kao fantastini izum komunistiko-islamskih teologa
a la Atif Purivatra, u bonjakom prijevodu dr. Dekil od Bosne. Vrijeme
isljednika purivatria i imama dounika i uhoda naalost jo traje i
mobilizira propast Bosne... Dakle, dravotvorni narod drave Bosne u
njenim granicama jeste jedan narod Bonjaka podijeljen na tri svjetske,
a ne srpsko-hrvatske-turske vjere. Nurija Agi iz Teslia, Bosanski
pogledi, br. 6, 11. IV 1991.
POTURANJA MATE PARÎNKA:

ZLOUPOTREBA ATIFA PROTIV ATIFA
U Hrvatskom slovu (24. IX 1999.) oglasio se Mato Parinko prilogom
I Muslimani su Hrvati. Na kraju drugog milenija Parinko svojata
Muslimane, a mnoge njihove knjievnike i pjesnike svrstava u hrvatsku
knjievnost. Na tom pravcu e zloupotrijebiti i Atifa Purivatru. Njemu
e pripisati stav po kojem se posebnost Muslimana Bosne i Hercegovine
stvorila na naslijeenoj osnovi, a naslijee je hrvatsko. Dr. Purivatra
nikada nigdje to nije rekao ni napisao a na tako ta ni pomiljao.
Parinko to pokuava da izvede vjeto, posredstvom jednoga drugog
autora iz Kanade. Rad dr. Asafa Durakovia Mjesto muslimana u hrvatskoj
narodnoj zajednici Parinko naziva knjiicom, iz koje citira: Moe se
svakako prihvatiti stav Atifa Purivatre da je islamizacija stvorila
definitivnu posebnost muslimana Bosne i Hercegovine. Ta se posebnost,
meutim, stvorila na jednoj naslijeenoj osnovi, a naslijee je hrvatsko.
$$
O tome svjedoi jezik, koji je sauvan u ekskluzivnoj strukturi

muslimanske porodice, kao i mnogi dodatci iz narodnog naslijea, kako
lirskih, tako i epsko-lirskih pjesama, pa i narodnih epova iz muslimanskog
ciklusa...
Stvaranje vlastite nacionalnosti bh. Muslimana i dr. Durakovi iz
Toronta i taj Parinko nazivaju viim stupnjem igre kojom se oni
odvajaju od matinoga hrvatskog naroda... i ugroava njihovo hrvatsko
podrijetlo. Svoje shvatanje muslimanske nacije Parinko pokuava vjeto
iskazati kroz pero dr. Asafa Durakovia iz Kanade.
Zato se on priklanja citatu iz spomenutog rada toga Durakovia. Ne
komentira ga dodue, osim to na kraju citata kae: Sapienti sat, to e
rei - pametnomu dosta. A to to je pametnomu dosta tie se ba
nacionalnog identiteta Muslimana koji su tim viim stupnjevima igre
odvojeni od matinoga hrvatskog naroda. Evo ta stoji u citatu kojim
Parinko potvruje vlastito uvjerenje. Stvaranje vlastite nacionalnosti
muslimana tek je jedan vii stupanj u igri oko potpunog odvajanja
muslimana Bosne i Hercegovine od matinoga hrvatskog naroda...
Pozadina te politike je usmjerena na slabljenje Hrvatske, a putem
potpunog odvajanja muslimana hrvatskog podrijetla od naroda kome
povijesno pripadaju... Poistovjeivanje vjere i narodnosti treba se
energino suzbijati unutar hrvatskog naroda katolike vjere, koje je
donijelo dosta zla hrvatskome narodu.
to je Parinku milo - to mu se i snilo. Asaf nije jedini kojim bi on
mogao potkrijepiti svoje snove o hrvatskom podrijetlu muslimana.
Drugi put bi mogao i sam sebe da citira kako bi sebe, a ne pametne
uvjeravao u ono to drutvena stvarnost nikada nije potvrdila: da je mogao
za sebe rei Sapienti sat, znao bi da je muslimanski narod autohton,
svoj na svome, starosjedilaki narod podjednako kao to je to i hrvatski
ili srpski narod. Dok to ne shvati, nosit e muslimansku samobitnost kao
kolac u vlastitom grlu.
$%
U HAP[ENJU ZAOBILAZE PURIVATRU

Iste godine kada Karadi dolazi u Beograd (1983.) u Sarajevu se sudi
muslimanskim nacionalistima. osi i srpski akademici okupljeni u
Odboru za slobodu misli protestuju zbog zatvaranja Alije Izetbegovia i
njegove grupe. U Klubu knjievnika, odakle su godinama prije toga
odailjana upozorenja da se vlast u Bosni i Hercegovini nedovoljno
energino obraunava sa muslimanskim nacionalistima, Dobrica osi i
drutvo su nezadovoljni.
Bosanci misle da e nas prevariti, uhapsili su bezazlenu grupicu hoda
i pjesnika, a ne prave kapitalce, Pozderca, Purivatru, Tanovia - kazao
je jedan od srbijanskih intelektualaca.
INFLACIJA ZLE VOLJE

ZAGREBA^KOG POVJESNIÂRA
Napadi na Purivatru stizali su i od pojedinih pripadnika iz redova
njegovog naroda.
Magazin Valter, pod urednikom rukom Envera auevia, objavio
je Atifov portret u svojoj rubrici na cijeloj strani pod naslovom WANTED.
Bio je to pregrt primitivizma i prizemnosti, politikog neukusa i besmisla.
Atif se, prema tom magazinu, trai zato to Tunji F. nikada nije oprostio
to je ljepi, pametniji i bolje govori engleski. Kae se jo da je karijeru
poeo kao udba i batina i estitim ljudima skako s ormara u stomak.
Atif se trai i zato jer nije iskoristio ansu za vrijeme direktorovanja
sina mu Mire P. da na TVBiH zamijeni M. P. kalju. I tako redom: da je
okupio udbako-kosovski lobi, jer toliko mrzi Tunju F. da bi mu
najradije zapalio eir, zato to e svima priati da mu je ovo napakovao
Tunjo F. a dopisivao Nijaz D. itd. Atif nije uzvraao na tako niske udarce.
Smatrao je kako je ispod njegovog dostojanstva odgovarati na iste
gluposti. I budalatine - pogotovo.
$&
I Vojislav eelj se mnogo puta ustremio na Atifa. Optuuje ga kao

muslimanskog nacionalistu i fundamentalistu. Na suenju e rei da je u
Sarajevu (zbog ovinizma) jo u gimnaziji, u tekstovima Atifa Purivatre
prepoznao fundamentalizam. Kad je taj ultranacionalista konkurisao za
asistenta na Pravnom fakultetu, nije bio primljen. Tadanji dekan dr. Fuad
Muhi, kao otar polemiar, na leima je nosio cijelu srbijansku tampu
koja u njemu i Atifu otkriva muslimanske nacionaliste i fundamentaliste. U Knjievnoj rei eelj napada Atifa Purivatru i Hasana Suia,
uz tezu da su prikriveni fundamentalisti koji su se Gadafiju prodali za
petro dolar. Atifa je eelj napadao i u mnogim drugim prilikama.
I povjesniar Ante kegro je svoje pero otrio na Atifu Purivatri. On
u Hrvatskom slovu (10. III 2000.) osporava bilo kakve naune vrijednosti
u djelima historiara bonjakog porijekla.
Posljednje godine prolog i tekue desetljee urodili su pravom
renesansom politikih, kulturnih, gospodarskih i drugih institucija u Bosni
i Hercegovini kod sva tri konstitutivna naroda, posebice kod najbrojnijeg
i financijski najmonijeg bonjako-muslimanskog, kae kegro i, ne
bez ironije i sarkazma, nastavlja: Unato manje-vie represivnim
gospodarskim tijekovima u Bosni i Hercegovini, pojedine su znanstvene
discipline, poglavito historiografija te nacionalna knjievnost, doivjele
zavidan procvat. Tako smo svjedoci prave inflacije povijesnih, nerijetko
i pseudohistorijskih i kvaziknjievnih djela, pa i pravih politikopropagandnih ostvarenja. Tu prije svega mislim na pojedina ostvarenja dr.
Envera Imamovia, dr. Mustafe Imamovia, dr. Kemala Hrelje, dr. Atifa
Purivatre, Demaludina Alia, dr. Ibrahima Tepia, dr. Ibrahima
Buatlije.
Ni kod jednoga od ovih bonjakih stvaralaca dotini povjesniar nije
mogao pronai nikakve vrijednosti. Sve ih nipodatava. On u spomenutom
intervjuu kae ta su ti autori pisali. Tako Mustafa Imamovi, Hrelja i
Purivatra piu o Ekonomskom genocidu nad Bosanskim muslimanima,
Enver Imamovi o kontinuitetu Bonjaka-muslimana od velike egejske
seobe iz XII st. prije Krista do danas, D. Ali o devetnaest stoljea
Bosne i historiji i kulturi Bosne od VI stoljea do 1900. godine itd.
Kao znanstveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu
Ante kegro, inae rodom iz Bugojna, ni jednom jedinom rijeju ne kae
zbog ega su nabrojana i mnoga druga djela imenovanih Bonjaka u sferi
inflacije povijesnih, psudohistorijskih i kvaziknjievnih djela, pa i pravih
politikopropagandnih ostvarenja. Niim ne argumentuje ni tvrdnju
$'
prema kojoj pojedini bosanski povjesniari tiskaju i po vie

propagandno-hukakih djela koje financiraju meunarodne institucije.
Na taj nain je kegru zadesila sudbina koju je i sam opisao kao korist
ciljeva oprenih ne samo znanosti i kulturi nego opim tekovinama
civiliziranog svijeta.
ZNAKOVI JEDNAKOSTI GDJE IM NIJE MJESTO

Nije se Atif osvrtao na onu vrstu kritika na svoju adresu to su
zlonamjerne i neargumentovane. Nije ih smatrao vrijednim bilo kakve
svoje reakcije. Na mnoge druge, meutim, nije utio. Nije, primjerice,
mogao ostati duan ni na kolumnu dr. Slave Kukia (Osloboenje, 14.
III 2001.). Taj autor je u rubrici Lini stav iznio stanovite tvrdnje o
bonjakim intelektualcima: Iz bonjakoga intelektualnog kruga,
okupljenog oko VKBI-ja, i danas znade sijevnuti varnica nacionalistikog
praska (...) Iz njegovih odaja servirana je teza o Bonjacima kao
temeljnom narodu ove zemlje, te Srbima i Hrvatima kao nacionalnim
manjinama koje se imaju zadovoljiti istim statusom kakav u Srbiji i
Hrvatskoj uivaju njihovi suplemenici. Bardovi iz tog miljea od slinih
teza ne prezaju ni danas.
Te tvrdnje su upuivale na Bonjake intelektualce sklone hegemonizmu. Time se objanjava i opravdava ponaanje politikih vrhuki druga
dva naroda. Atif je to okarakterisao providnom i vrlo neodgovornom
igrom. Zato je, uzvraajui sveuilinom profesoru Kukiu, zahtijevao
od njega da argumentira svoje tvrdnje i da kae gdje, kada i ko je to
izjavljivao.
Istina je da smo mi ponosni to smo kao narod, ne suplemenici, dali
najvei obol ouvanju drave Bosne i Hercegovine kao jedine nae
domovine, koja bi po nekima bila davno pokopana, odgovorio je
Purivatra tom autoru.
Inae, da podsjetimo, Kongres bosansko-muslimanskih (bonjakih)
intelektualaca odran je u vrijeme najee agresije na Bosnu i
Hercegovinu - 22. XII 1992. godine. Bio je jasno opredijeljen za dravu
Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku zajednicu ravnopravnih naroda i
graana, to je iskazano i u kongresnoj rezoluciji. Svojim djelovanjem, i
%
na 379 tribina, odravanih redovito od 1993. godine, i svojom

publicistikom aktivnou VKBI je potvrdio teze kongresnih opredjeljenja. Ni na jednoj tribini niti u naim izdanjima (188 knjiga i
publikacija) te brojnim saopenjima nije bilo ni primisli neke nacionalistike ideje ili elje da se drugi narod omalovai i obezvrijede njegovi
interesi. Takoer, u viegodinjoj intenzivnoj saradnji sa Srpskim
graanskim vijeem, Hrvatskim narodnim vijeem i Krugom 99, VKBI
je, kao nestranaka organizacija, istrajavao u zahtjevu za ostvarivanje
konstitutivnosti svih naroda u Bosni i Hercegovini. Za odluku Ustavnog
suda BiH o tome, kao to je poznato javnosti, glasali su - pored
meunarodnih sudija - jedino predstavnici sudija Bonjaka. Ta se odluka
Ustavnog suda BiH poinje sada realizirati kao obaveza u oba entiteta.
Poznato je da je tadanji predsjedavajui Predsjednitva BiH gospodin
Alija Izetbegovi, lan VKBI-ja, jedini iz Predsjednitva kao ovlatena
osoba pokrenuo inicijativu pred Ustavnim sudom BiH za donoenje
odluke o konstitutivnosti svih naroda na cijelom podruju drave Bosne
i Hercegovine.
Tako je Atif Purivatra, ne bjeei od politikih polemika i reagovanja,
i tom prilikom stavljao do znanja da su bonjaki intelektualci u VKBIju u svom djelovanju dosljedni u naporima za ostvarivanje ljudskih prava,
a time i ravnopravnosti naroda. Pri tome nije mogao a da sveuilinog
profesora Kukia ne uputi da varnice nacionalistikog praska potrai
na drugim mjestima, te da ne stavlja znak jednakosti tamo gdje mu nije
mjesto. (Liljan, 19.-26. III 2001.)
***
Protiv Atifa je bilo raireno i pogromako pisanje, sa raznih strana, iz
razliitih pobuda i sredina i u vie tampanih medija. Na njega su se,
katkad, okomili neovjeni i bezumni prilozi, koji izazivaju beznae,
duhovnu odvratnost, pa i fiziko gaenje. U njima nema elementarnog
osjeanja ljudskog dostojanstva i bilo kakvoga intelektualnog sadraja.
Izlagan je mnogo puta linu javnosti i nazivan pogrdnim imenima. Na
takvo pisanje Atif je gledao kao na relikt anahrone prolosti. Drao je da
je to izraz primitivne i frustrirane svijesti. Ona predstavlja, u osnovi,
kulturni skandal i blasfemiju najgore vrste, kako za one kulturne,
drutvene i javne radnike to se spominju u tim pisanijama, tako i za
novine koje to tampaju. Bio je vie sklon da upozori na veliku moralnu,
%
ali i drugu, zakonsku, odgovornost urednitava i urednika koji objavljuju

takve sadraje.
Pri tome je bio svjestan da u demokratskim prilikama, dakako, niko
nije nedodirljiv niti sakrosanktan. Ali je imao na umu da e istinsku mjeru
i valorizaciju svaije djelatnosti i djela, pa i njegovih, najbolje prosuditi
vrijeme lieno dnevnih strasti, predrasuda i linih fobija. Trajnost i dubina
javnog traga koji neki radnik ostavlja u kulturi, nauci i historijskom
pamenju svoga naroda i vremena nadrastaju pisanje koje je poziv na
lin i izraz primitivne i frustrirane svijesti.
%
IV.
ATIF PURIVATRA KAO JEDAN OD VODE]IH

PROMOTORA MUSLIMANSKOGA
NACIONALNOG IMENA 1971. GODINE
%!
%"
KAKO JE IZABRANO PRVO

NACIONALNO IME - MUSLIMANI
U Ljiljanu je novembra 1995. objavljen razgovor Medine Delali sa
Francom Molanom, koji je svojevremeno bio lan Komisije za
meunacionalne odnose Centralnog komiteta Saveza komunista
Jugoslavije. Ta komisija je, 26 godina prije tampanja ovoga razgovora
(1969.), izabrala Bonjacima prvo nacionalno ime - Muslimani. Komisiju
je, kae Molan, tada vodila Vida Tomi. Znalo se da u praksi jo nije
bio zaivio nacionalni identitet i da je bilo krenja ustavom zagarantovanih
prava na nacionalno opredjeljivanje Muslimana.
Ko prvi postavlja pitanje nacionalnog izjanjavanja neopredijeljenih?
- pitala je Medina Delali.
Molan: Inicijativa dolazi iz Bosne i Hercegovine, od lanova Komisije
iz te republike. To su Osman Karabegovi, Avdo Humo, Atif Purivatra.
Bosna i Hercegovina je tada bila najhomogenija republika, ali smo znali
da bi bila poprite krvavih sukoba ako bi dolo do meunacionalnih
trvenja. Zbog toga smo ocijenili da je pravilan pristup meunacionalnim
odnosima u Bosni i Hercegovini veoma vaan.
Je li se tih godina javno govorilo da bi Bosna mogla biti prostor
krvavih sukoba?
Molan: Na sastancima Komisije za meunacionalne odnose - sasvim
otvoreno.
Na koji nain su ponueni prijedlozi za nacionalno ime tadanjih
neopredijeljenih?
Molan: Najprije se razmiljalo da se, to se tie svih graana Bosne
i Hercegovine, uvede termin Bonjaci. Ova ideja nije prola jer se znalo
da bi Srbi i Hrvati odbili da se nazovu Bonjacima, pa bi Bonjaci bili
samo oni koji su se tada izjanjavali kao neopredijeljeni. Zatim smo rekli:
%#
poto se radi o ljudima koji nisu ni Srbi ni Hrvati, nego se osjeaju kao
posebna nacija, i ti ljudi su islamske vjere, rjeenje bi moglo biti ime
Musliman sa velikim M. Tendencije su bile da ne bude nikakvog
povezivanja sa religijom i da se ak kao Muslimani izjanjavaju svi oni
graani koji se tako osjeaju, bez obzira na njihovu vjeroispovijest.
Koji su bili argumenti da se Muslimani tretiraju kao posebna nacija?
Molan: Poseban nain ivota, specifini obiaji, kultura. Imali su
svoju historiju, porijeklom su bogumili koji su, da bi preivjeli lomove
historije, prihvatili islam. Dolazili smo u Bosnu i Hercegovinu i, saglasno
sa ljudima iz Bosne, dogovorili da se prihvata nacionalno ime Musliman.
urili smo jer smo ovo trebali rijeiti do planiranog popisa stanovnitva
1971. godine.
Je li bilo prigovora na to ime iz Bosne i Hercegovine ili iz neke druge
republike?
Molan: Prigovora je bilo iz Makedonije. Makedonci su postavili
pitanje: ta ako se muslimani vjernici u Makedoniji, kojih je bilo 200.000,
nacionalno ponu izjanjavati kao Muslimani, a ne kao Makedonci. Ili
smo na teren oko Mavrova, gdje ive Goranci i Torbei, makedonski
muslimani i na osnovu istraivanja na terenu zakljuili da e se na popisu
stanovnitva oni nacionalno izjasniti kao Makedonci, a ne kao Muslimani.
Tako je rijeen problem, jer su naa istraivanja pokazala da su strahovi
Makedonije neopravdani.
(Razgovarala: Medina DELALI, Ljiljan, 29. XI 1995., br. 150)
%$
Atif Purivatra o povijesnom entitetu

Bosne i Hercegovine
BOSNA NIJE RAZGRA\ENA AVLIJA

KNJIEVNA REVIJA: U svjetskoj znanstvenoj literaturi - posebno
onoj na njemakom, engleskom i francuskom jeziku - kada se govori
o Bosni i Hercegovini, Muslimanima i nacionalnom pitanju u
Jugoslaviji, Vae ime se sa najveim znanstvenim dignitetom i
potovanjem, vie no ijedno drugo, spominje. Da od Bosne poemo,
od toga naega sredita koje je ujedno i jedini put da se do njega doe.
Koji je to povijesni entitet Bosne?
PURIVATRA: Povijesni entitet Bosne, dakle. To je pravo i najkrupnije
pitanje na koje ni priblino nismo odgovorili - sva stoljea, svi nai preci
zahtijevaju, oni su nam kao mora, trae da se na to pitanje bar priblino
odgovori. Odgovoriti na to pitanje znailo bi prethodno napraviti sve
historijske, literarne, jezike, likovne, socijalno-politike, filozofske,
moralno-obiajne projekte, leksikone, udbenike, razna druga pomagala...
koja bi iskoristila praksa maksimalno, dakle, film, televizija, pozorite,
kole na svim nivoima... jednom rijeju, da sve to bogatstvo tradicionalnih
vrijednosti pone intenzivnije da ivi, da savremenici budu dostojni
batinici tih neospornih vrijednosti. Naravno, to nasljeivanje ne ide tako
kako ide nasljeivanje materijalnih vrednota - duhovne vrednote treba
istraivati, intenzivno prouavati i usvajati na svim nivoima. Eh, vidite,
to je usko grlo. Od dolaska Austro-Ugarske u nae krajeve previe smo
pometeni, mnogo dobrog je izgubljeno, jednom rijeju, nema punoe
duhovnosti... To nekad lii na razgraenu avliju... Dakle, imate puni entitet
Bosne, imate takve tradicionalne vrijednosti koje ni priblino originalno
nemaju okolne zemlje u tim periodima (Krlea i dr.), to uistinu JESTE
%%
zavodljiva, i bajkolika slika (I. Sekuli) civilizacijsko-kulturnih

dostignua prolosti - ali, imate i dananju otunu sliku Meinog
nemonika koji je gore zdrav te sakati svoje udove, nikako da se
pomakne... Znate ta, moda poreenje nije dovoljno primjereno, ali kada
bi tradicionalne vrijednosti ovih prostora stvarno zaivjele, kad bi
stokratno odjeknule u srcima ljudi, kad bi, jednom rijeju, bile sa nama u
svojoj ivotnoj punoi - e, to bi bilo kao kad zavrite itanje olakovieve
Ali-paine legende, pa jo ako ste mlad i privren svojoj rodnoj grudi...
kakvo osjeanje, kakav doivljaj i ushienje! Entitet Bosne? Koja to
decenija i vijek nisu prebogati svim i svaim? Zato su se valjda i sjatili
da to zduno razgrauju. Hoete li dva turbeta - u jednom lei bivi katolik,
a pored njega carski zet bujrum, u bajkoliku priu; hoete li etiri
svjetske bogomolje u etverokutu u 16. stoljeu - kada u Evropi nisu
mogle sekta pored sekte bez noi dugog noa (eh, taj slogan Hitajmo
u Evropu! - koju Evropu, imamo mi i boljih Evropa, samo da hoemo
da znamo za njih!) - bujrum, uz pozdrav: da si mi zdravo, komija; ili
moda hoete dvije ulice gdje se korie i prodaju knjige u 16. i 17. stoljeu
- bujrum na Baariju u reeno vrijeme. Ili moda hoete da vidite gomilu
od nekoliko hiljada Muslimana koja razmjereno ide prema vezirskom
konaku u Sarajevu da odbrani (bogme, i odbrani!) svoje komije Jevreje
koje je vlast uzaptila. Ljudi, godine, ivot, i to, roo moj, svake tri godine,
im neto zakopite. Treba, vam, poem vjerski raskolnik, tipa evropskog
Jansena, bujrum; Bosanac Hamza ve u 16. vijeku muti po turskoj
imperiji, prepravlja islam - nema druge sultanu, valja odsjei glavu i
Hamzi i Hamzevijama - carska slabo kad omai. Treba li vam pjesnik,
mistik, nesravnjive metafizike podloge koji se stavlja na elo pobuljene
gomile i gubi hudu glavu - bujrum!; ili moda hoete Baeskiju, ko je
skromnou bogatiji u to vrijeme? Hoete li Goradansku tampariju,
steke, ili moda crkvenu arhitekturu, zapise, biblioteke, znanstvenu
radinost, mostove i karavane saraje, pismene kadune u srednjem vijeku...
KNJIEVNA REVIJA: ...Hoemo u Bosnu, u kojoj Bosanac nee biti
napet luk, ija je strijela stoljeima okrenuta prema njemu samom.
Otkuda nelagoda, u ranijim vremenima i kompleks manje vrijednosti,
Bosanaca prema Bosni, prema sebi.
PURIVATRA: Nelagodnost ili kompleks manje vrijednosti meu
Bosancima rezultat je dugogodinjih tekoa u kojima se razvijala
dravnost Bosne. U razliitim periodima postojali su razliiti tretmani i
%&
odnosi meu stanovnitvom u Bosni i Hercegovini koji su ih dovodili u

poziciju da ne iskazuju i ne ispoljavaju sve elemente svoga bia,
vlastitosti, i pripadnosti Bosni...
KNJIEVNA REVIJA:...Koliko su u tome osjeanju nelagodnosti
imala udjela neka nerijeena pitanja u Bosni i Hercegovini? Koja su,
po Vama, najurgentnija pitanja poslijeratne BiH koja jo nisu rijeena?
PURIVATRA: Sigurno je da je poslijeratni razvitak, sa svim pozitivnim
i negativnim karakteristikama, imao odraza i razliitog tretmana u BiH,
kako u odnosu na Srbe i Hrvate, tako i Muslimane. Taj razvitak, u
odreenim periodima, mogao je biti za uspjeno rjeavanje odreenih
pitanja, ali isto tako su ostala i odreena pitanja koja su, zajedniki, bila
potekoa za sva tri naroda, nekad vie za jedne, nekad za tree. Mislim
da je jedno od najurgentnijih pitanja poslijeratne, a i dananje politike u
BiH nauni pristup problemima. Danas postoje kadrovi iz svih
nacionalnosti za obradu svih pitanja koja su ostala neobraena a od kojih
zavisi saradnja Bosne kao ravnopravne u jugoslavenskoj zajednici...
KNJIEVNA REVIJA: ...Zato ti kadrovi ve nisu neto uinili?
PURIVATRA: Prvo, mislim da je za postojanje i razvitak kadrova jedna
od tekoa u BiH i to to, naprimjer, vrlo malo ili gotovo niko od
pripadnika drugih nacionalnosti nije izuavao problematiku Muslimana.
A to se tie muslimanskih kadrova, kako onih predratnih, tako i poratnih,
pitanje je da li su uvijek ti kadrovi bili u stanju i situaciji da rade
fundamentalne stvari od kojih zavisi naa sadanjica.
KNJIEVNA REVIJA: Nijemac Wolfgang Hopken titulira Vas reterom
spiritusom priznavanja muslimanske nacije. Priznavanje
Muslimana kao nacije - koje implicira njihovo postojanje kao nacije,
kao i postojanje snage koja to priznaje ili ne priznaje - da li se moe
vezati za napore pojedinaca ili je to bio nuan povijesni proces?
PURIVATRA: Razliite su ocjene radova pojedinih autora vezanih za
pitanje muslimanske nacije, od etnogeneze do savremenih pitanja. Nije,
naprimjer, sluajno da u Kraljevini Jugoslaviji odreeni autori koji govore
o postojanju etvrte nacije - pored Srba, Hrvata i Slovenaca - muslimanske, i to kao nacije koja je imala svoj zaseban, vlastiti razvitak kao i Srbi,
Hrvati i Slovenci. Uostalom, u politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije
Muslimani su bili uvijek prisutni, od njenog formiranja do njenog
nestanka. To je jedan od razloga da i Komunistika partija pitanje
%'
Muslimana ne moe zaobii, pogotovo pred rat i u toku rata. Ti elementi

bili su prisutni i u poslijeratnom razvitku. Ta stvarnost, faktika postojanje Muslimana...
KNJIEVNA REVIJA: Mada je i tu bilo, ini nam se, nedovoljne
principijelnosti, i laviranja...
PURIVATRA: ...Mi sa dananjeg stanovita moemo govoriti o
laviranju. Sa dananjeg stanovitva moemo govoriti o tekoama i
slabostima pojedinaca, prvenstveno Muslimana, i njihovog odnosa u
Komunistikoj partiji prema Muslimanima. O tome je vrlo argumentovano pisao dr. Kasim Suljevi u svojoj knjizi.
KNJIEVNA REVIJA: Da li ste miljenja, a takvih je mnogo, da su
u dugom nepriznavanju Muslimana odluujui bili recidivi (koji,
nasreu, nisu preli u tumore) naslijeene graanske svijesti, i u
komunistikom pokretu, koji su ostavljali brisan ali nepopasen
prostor za mogua zadovoljavanja sa strane?
PURIVATRA: Moramo sagledavati kontekst vremena, uslova u kojima
su se deavale odreene pojave. Ratni uslovi, ratni parlament, veoma su
nepogodni za odgovor na tako precizna pitanja. Ali, generalno gledajui,
u toku rata su Muslimani uvaavani kao nacionalno bie. Istraivanja, s
druge strane, pokazuju da su u Komunistikoj partiji bila razliita
shvatanja Muslimana, kako meu lanstvom, jo vie meu rukovodstvom. Znamo, primjerice, situaciju kakva je bila na Petoj zemaljskoj
konferenciji u vezi sa referatom koji je trebalo da podnese Moa Pijade i
sa izlaganjem Milovana ilasa, koji ne spominju Muslimane kao
posebnost - ali, u tako izrazitim uslovima Mujo Pai govori o
sagledavanju prilika u Bosni i Hercegovini u kojima su Muslimani
posebnost... Sasvim se slaem sa Vaom konstatacijom da su u dugom
nepriznavanju Muslimana odluujui bili recidivi naslijeene graanske
svijesti i naslijeene komunistike ideologije, tj. Staljinovog pristupa
nacionalnom pitanju, to je imalo jakog uticaja kod istaknutih
revolucionara, kao to je, npr. Veselin Maslea, koji je za Muslimane
iznosio sve elemente koji podrazumijevaju konstituens jedne nacije, da
bi na kraju zakljuio da oni nisu nacija. Meutim, prema tome uvidu, ne
bih mogao zakljuiti da je Komunistika partija svjesno radila na
neuvaavanju Muslimana.
&
KNJIEVNA REVIJA: Koliko je sporost procesa dolaenja

Muslimana samima sebi uticala na stanje meunacionalnih odnosa
u Jugoslaviji, odnosno kakav je i koliki znaaj Muslimana, posebno
na ovom prostoru, za stabilnost Jugoslavije? Obrnuto, kakav je znaaj
Jugoslavije za opstanak Muslimana?
PURIVATRA: Ve od poetka politikog djelovanja, od AustroUgarske, Muslimani su nastojali da razviju saradnju, pogotovo u BiH, sa
Srbima i Hrvatima, u vidu zajednikog nastupa ali i uvaavanja posebnosti
svih triju naroda. Taj stav je bio izraen i u Kraljevini Jugoslaviji. I u
nizu sluajeva Muslimani su posredovali u prevazilaenju krupnih tekoa
koje su postojale prvenstveno izmeu Srba i Hrvata. Naravno da je njihov
politiki uticaj u to vrijeme imao ogranienu mogunost za takvu ulogu...
KNJIEVNA REVIJA: Kako su, po Vaem miljenju, Muslimani bili
prevareni idejom jugoslavenstva u staroj Jugoslaviji, a koliko su u
novoj tu ideju osjeali kao mogunost mimikirije koja e spasiti njihovu
nacionalnu posebnost?
PURIVATRA: Mislim da se moe govoriti o prevarenosti. Jer, ideja
jugoslavenstva gotovo da i nije zastupana do diktature u staroj Jugoslaviji,
do 1929., dakle. Tek u kasnijem oktroiranju jugoslavenskom dravom,
razvijanjem nacionalne ideje jugoslavenstva trebalo je da se obuhvate
Muslimani kao i drugi u toj nadnacionalnosti. To je, na izvjestan nain,
Muslimanima odgovaralo, jednostavno da bi izbjegli apetit srpske i
hrvatske buroazije do tada...
KNJIEVNA REVIJA: Slian je adekvat Jugoslaven nacionalno
neopredijeljen u komunistikoj Jugoslaviji?
PURIVATRA: Postojala je 1948. godine statistika mogunost da se
Muslimani iskau kao Muslimani - nacionalno neopredeljeni. Ili da se
iskau Muslimani-Srbi, ili Muslimani-Hrvati. Kasnije, u popisu 1953.
godine, s obzirom na shvatanje pojedinaca u rukovodstvu KPJ,
jednostavno se modalitet Musliman - nacionalno neopredeljen zamijeni
sa Jugoslaven - nacionalno neopredeljen. A karakteristino je da u
popisu 1948. godine nismo imali nijedan primjer da se neko izjasnio kao
Jugoslaven. Taj modalitet Jugoslaven-neopredeljen kasnije je otpao, s
tim da su se svi Muslimani koji su se 1948. godine iskazali kao
Muslimani-neopredeljeni 1953. godine iskazali kao Jugoslavenineopredeljeni.
&
KNJIEVNA REVIJA: S obzirom na to da i danas postoje tendencije

negiranja Muslimana kao nacije, interesiralo bi nas kako bi rjeenje
tog pitanja doprinijelo rjeavanju tzv. srpsko-hrvatskog spora?
PURIVATRA: Mislim da se danas ne moe govoriti o generalnom
negiranju Muslimana. To je - prolost. To mogu biti samo pojedinci,
pojedine grupe koje u dananjim uslovima ne mogu predstavljati nikakav
znaajan faktor u Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini. S druge
strane, danas se ne moe govoriti samo o srpsko-hrvatskom sporu jer
danas imamo i srpsko-slovenaki spor, srpsko-makedonski spor, po
mom miljenju i srpsko-crnogorski spor. Ali, sigurno je da Muslimani
u zajednitvu sa Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini mogu biti
znaajan integrativni jugoslavenski faktor.
KNJIEVNA REVIJA: Bosna je uvijek bila jugoslavenski kohezioni
faktor. U tom samarianskom odnosu, kada je Bosna bila svoj vlastiti
kohezioni faktor? Jednostavnije, ali slikovitije reeno, Bosna je uvijek
uvala Jugoslaviju, i nije li vrijeme da Bosna prvo uva sebe?
PURIVATRA: Bosna je uvijek pokuavala, a pokuava i danas, ne
samo da ima svoj identitet nego da se on i uvaava. U tom smislu poznato
je da je Bosna bila svojevrstan corpus separatum i pod osmanlijskom
vlau, i pod Austro-Ugarskom, i u Kraljevini Jugoslaviji. Ali je drugo
pitanje koliko je Bosna mogla u takvim uslovima da prvo uva sebe,
odnosno da bude sama sebi dovoljna. Takva situacija nije mogla biti
izbjegnuta ni za vrijeme Drugoga svjetskog rata ni poslije njega, bez
obzira to je Bosna svoju do tada najuputniju dravnost ostvarila
ZAVNOBiH-om. Pa i danas je jedan od krupnih zadataka Bosne da sauva
svoju dravnost, suverenost. Mislim da upravo kadrovi mlai, neoptereeni, svjesni i sposobni danas utiu na razvoj takve Bosne i Hercegovine
koja ne samo da se bori za ravnopravan tretman nego da, takva, bude
pokreta rjeavanja mogih jugoslavenskih pitanja.
KNJIEVNA REVIJA: Danas se iznova postavlja pitanje nacionalnih
institucija u BiH...
PURIVATRA: Pitanje nacionalnih institucija u dananjem vremenu
sigurno zasluuje ozbiljnije razmatranje. Demokratizacija odnosa u
drutvu postavlja i nove prilaze odreenim pitanjima. Kad se govori o
nacionalnim institucijama, ranije su se pot tim podrazumijevale institucije
kod svih naih naroda, osim Muslimana...
&
KNJIEVNA REVIJA: ...Zaboravlja se pri tome da u poratnoj Bosni

i Hercegovini ustolienje nacionalnih institucija nije prosto bilo
mmogue. Naime, najmnogobrojnija nacija nije bila priznata. S
druge strane, drava je u zamjenu za nacionalne institucije ponudila
surogat u vidu dravnih institucija. Surogat, kaemo, jer u nacionalnom
smislu, i uopte u dravno-drutvenom smislu, ne moemo konstatirati
da te dravne institucije nisu radile mnogo. Npr., bh. historija, kultura,
znanost... ostale su dobrano neistraene.
PURIVATRA: Nedovoljnost tih dravnih institucija - pogotovo u
oblasti obrazovanja, kulture i nauke - u odnosu na nacionalne potrebe se
osjea. Zato se, ini mi se, i postavlja, u sadanjoj demokratizaciji, pitanje
nacionalnih institucija, ne samo kod Muslimana nego i kod Srba i Hrvata
u Bosni i Hercegovni. Npr., javnosti je ve poznat zahtjev grupe javnih i
kulturnih radnika iz Sarajeva za pokretanje drutva Prosvjeta, kao
prosvjetno-kulturne institucije za potpunije sagledavanje kulturnoga i
povijesnog razvoja Srba u Bosni i Hercegovni.
KNJIEVNA REVIJA: Koliko je tana ona politika konstatacija da
bi uvoenje nacionalnih institucija pogoralo meunacionalni ivot
u BiH?
PURIVATRA: Imam osjeaj da sve to se vie brani uvoenje
nacionalnih institucija, zahtjev za njima e biti vei. Uvoenje nacionalnih
institucija teko da bi ugrozilo meunacionalne odnose u BiH. Pogotovo
ako bi se u te odnose uveo, po meni, nuan garant u vidu pravne drave.
Eventualne nacionalistike tendencije kojih se, ustvari, bojimo pri
spomenu nacionalnih institucija, time bi imale kazneno-pravnu
sankcioniranost.
KNJIEVNA REVIJA: Opet, koliko je tana, politika, konstatacija
da nam nacionalne institucije u prolosti nisu nita dobroga
donijele?
PURIVATRA: Koliko sam ja to pitanje izuavao, razlika je izmeu
tih institucija u tom periodu, institucija u poslijeratnom periodu i
eventualnih institucija u budunosti. Zato? Zato to u staroj Jugoslaviji
nismo imali zajednikih institucija, niti tenje za ravnopravnim tretmanom
svih naroda, kako u BiH, tako i u Jugoslaviji. A, drugo, to su nacionalne
institucije u staroj Jugoslaviji imale mali domet i to su uticaji izvana
imali veliki znaaj... Teko se, sve u svemu, moe govoriti da su te
predratne institucije nanijele vie zla nego dobra.
&!
KNJIEVNA REVIJA: Sada radite na politikom ivotu Muslimana

od 1929. do 1941. godine. Na osnovu dosadanjih saznanja moete li
nam rei koje bi bile osnovne smjernice politikog ivota Muslimana
u tom periodu?
PURIVATRA: Po prikupljenoj grai, moe se utvrditi nekoliko
karakteristika politikog ivota Muslimana tog perioda. Prvo, politiki
ivot Muslimana se razvija u punijem smislu na jugoslavenskom nivou.
A to znai da su Muslimani, organizovani u politike stranke tako da
kod njih imamo razliitost pogleda na tadanji jugoslavenski politiki
ivot: od onih koji su bili za estojanuarsku diktaturu do onih koji su bili
potpuno protiv te diktature; od onih predstavnika Muslimana u radnikom
pokretu do privrenika Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji. Dakle,
Muslimani su politiki subjekt koji utie na cjelokupnu dravnu politiku.
No, s druge strane, poslije smrti dr. Mehmeda Spahe, poslije podjele Bosne
na banovine, politiki ivot Muslimana se uslonjava. Daljnja istraivanja
e mi, nadam se, omoguiti da te sloenosti sagledam.
KNJIEVNA REVIJA: I pored svih radova o Muslimanima, oni su
jo i danas mnogima velika nepoznanica. Koje radnje bi bile
neophodne za njihovo znanstveno i civilizacijsko legitimiranje?
PURIVATRA: Mislim da je potrebno to prije obraditi historiju
bogumila, zatim islamizaciju, etnogenezu Muslimana, historiju
knjievnosti, historiju novinarstva, historiju odreenih umjetnosti,
etnologiju Muslimana, razvoj drutvene misli, zatim obraditi razvoj
bonjatva sa svim njegovim karakteristikama.
KNJIEVNA REVIJA: Kad smo ve kod bonjatva, ta Vi pod tim
podrazumijevate?
PURIVATRA: Bonjak je termin u vrijeme osmanlijske vlasti u BiH
koji ima prvenstveno znaenje regionalne pripadnosti domaeg
autohtonog slovenskog stanovnitva islamske religije i distanciranje od
osmanlijskih osvajaa, dakle, stranaca koji su takoer islamske (kako su
se tada zvali: turske) religije. Naime, u vrijeme isticanja i diferenciranja
Bonjaka od Osmanlija (ak su i Osmanlije isticale taj naziv - Bonjak to nisu inili za pripadnike islama ni u Makedoniji, ni u Srbiji, ni u
Bugarskoj itd.) nije bilo niti se razvio nacionalni pokret ni kod Osmanlija
(Turaka) a niti kod naih naroda (Srba, Hrvata, Slovenaca itd.). Osnovna
podjela je bila vjersko-religijska. Tek nacionalnim pokretima Srba i Hrvata
u drugoj polovini 19. stoljea, i prihvatanjem srpstva od pravoslavnih,
&"
odnosno hrvatstva od katolika, Muslimani ostaju postrani od tih pokreta

uslijed njihove iskljuivo religijske posebnosti. Pored svih nastojanja
srpskih i hrvatskih nacionalnih pokreta da ih kao slavenski element
pridobiju - Muslimani se u nacionalnom pogledu razvijaju samostalno.
Muslimani se zato u nacionalnom pogledu ne razvijaju kao Bonjaci, niti
to bonjastvo, uslijed ve formirajuih srpskih i hrvatskih pokreta, ima
anse u nacionalnom znaenju, i pored svih insistiranja Benjamina Kalaja
prvenstveno na praktinom planu (bosanski jezik, uprava, dravne
institucije, Bosanski sabor, i sl.). Od tog perioda Muslimani se u
nacionalnom pogledu razvijaju samo iskljuivo pod tim imenom
(Muslimani) koji su prihvatili ne samo Muslimani nego uvaavali i Srbi
i Hrvati u realnom drutveno-ekonomskom, politikom i kulturnom
ivotu. Zato su postojale muslimanske (a ne bonjake) politike partije,
banke, itaonice, sportska drutva, kulturno-prosvjetna drutva, novine,
socijalne ustanove, dobrotvorna drutva, esnafske organizacije sa
nacionalnim a ne vjerskim predznakom, jer navedeni oblici organizovanja
nisu nikako bili iskljuivo vjerskog karaktera, kao to je bila Islamska
vjerska zajednica i sve njene institucije i oblici organizovanja (Udruenja
El-Hidaje, listovi Glasnik IVZ, npr., itd.). ak se sve vjersko odvijalo
pod predznakom islamski a ne muslimanski.
KNJIEVNA REVIJA: Da sa Bosnom i zavrimo. Bosna polahko
nazire onaj svoj put. Sredite se jo ne vidi. Kako vidite optimalnu
budunost BiH?
PURIVATRA: Budunost Bosne i Hercegovine, kao dravne i
drutvene zajednice njenih graana, vidim u angamanu cjelokupnoga
njenog potencijala u jugoslavenskim, evropskim i svjetskim okvirima.
(Razgovarali: air FILANDRA i Zilhad KLJUANIN,
Knjievna revija, Sarajevo, aprila 1990.)
&#
MUSLIMANSKI [TIT NAD BOSNOM

Atif Purivatra je dobrodrei ezdesettrogodinjak, rukovoditelj
muslimanskoga kulturno-prosvjetnog drutva Preporod te umirovljenik
sa svim statusnim brigama i problemima. Ravnajui se prema drutvenostatusnoj ljestvici, ovjek ne bi ni pomislio kako je rije o jednom od
najinteresantnijih, a mnogi tvrde - i najuticajnijih, ljudi u politikom ivotu
bosanskih Muslimana, i to u dvije njegove faze: u doba borbe za
muslimansko nacionalno imenovanje i u najnovije vrijeme obiljeeno
politikim trijumfom SDA.
Biografija Atifa Purivatre mogla bi posluiti kao sjajan predloak za
holivudski spektakl koji bi kroz priu o jednome neobinom ovjeku
ispriao povijest jednog vremena. Njen poetak bi u svakom sluaju bio
pomalo mutan: godina je 1945. i sedamnaestogodinji i ambiciozni mladi
naprednih socijalistikih ideja stupa u Udbu. Tamo e raditi narednih
sedamnaest godina, ali e poslije malo o tome htjeti da govori. O njegovim
poslovima u Slubi dravne bezbjednosti saznavat emo vie iz usta
njegovih neprijatelja, a njih e kasnijih godina biti mnogo - i iz redova
njegove nacije, ali mnogo vie meu onima koji su osporavali i samo
njeno postojanje. Policijskoj karijeri doi e kraj kada ambiciozni i jo
uvijek dovoljno mladi Purivatra ode preduboko u povijesno-politika
razmatranja i istraivanja. Rastanak nee biti buran, ve gotovo uz
obostrano uvaavanje, a akademski uzlet poet e magisterijem i
doktoratom, branjenim u Beogradu, a na temu koja se bavila djelovanjem
Jugoslavenske muslimanske organizacije, najjae politike snage
bosanskih Muslimana u prijeratnom razdoblju. Nakon toga, kao doktor
nauka, Atif Purivatra nai e se na mjestu predavaa na Fakultetu
politikih nauka i njegova karijera bi vjerovatno imala sasvim loginu
uzlaznu putanju (k akademskoj anonimnosti?) da nije bilo burnih
politikih prilika sedamdesetih godina. Najprije se kao docent naao u
timu strunjaka koji je trebao obrazloiti i promovirati muslimansko
nacionalno ime pred popis stanovnitva 1971. U tom poslu se veoma
istakao, o emu svjedoi i injenica da je nakon Muhameda Filipovia
bio u beogradskom tisku najspominjanije ime u razglabanjima ideolokog
&$
fantoma priruno nazvanog - muslimanski fundamentalizam. Njegova

krivica, kao i ostalih aktera, bila je uglavnom u tome to je vie puta
ponovio da Muslimani nisu i ne mogu biti ni Srbi ni Hrvati, makar s tim
narodima dijelili zajedniku domovinu. I odnos slubene bh. vlasti prema
Purivatri u toku sedamdesetih godina varirat e skupa s odnosom prema
muslimanskom pitanju. Kad bi trebalo olabaviti s Muslimanima,
pritegnuo bi se Purivatra. Tako mu je, u trenucima pritezanja,
preporuuno umirovljenje. S fakulteta je otiao u pedeset i drugoj godini
ivota, u punom naponu snage, i za sobom ostavio brojne sukobe s
neistomiljenicima. O jednom je u svom pamfletu Politika kao sudbina
pisao i Esad imi, govorei za Purivatru da je prijek i opasan i
oznaavajui ga kao jednog od krivaca za svoje protjerivanje iz
Sarajeva.
No, ovaj e se, nakon umirovljenja, opet vrlo aktivno pojaviti u
politikom ivotu Bosne i Hercegovine, i to ponovno kao ovjek iz sjenke
koji esto formulira slubenu politiku premda ga nikad nije bilo u blizini
kada bi se ona eksplicirala. Tako e se Atif Purivatra nai i na tajnovitim
razgovorima muslimanskih i srpskih intelektualaca koji su se nakon izbora
odrali u Sarajevu, a koji su umjesto obostranoga boljeg razumijevanja
potvrdili pesimistino uvjerenje brojnih Bosanaca o nepristajanju jednih
da razumiju druge. No, rezultati te intelektualne sramote nisu ostali
potpuno sakriveni pa je, recimo, procurilo i to da je znameniti povjesniar
Milorad Ekmei, ovjek koji smilja, odobrava i dozvoljava sve akcije
SDS-a, govorio o opasnosti koja ovog asa u Evropi prijeti od Turske,
te o Muslimanima koji u jednom trenutku mogu pristati da budu Turci.
Ne treba sumnjati da mu je, meu ostalim, replicirao i Atif Purivatra.
A on je bio jedan od sudionika jo jednoga konspirativnog skupa koji
se poetkom lipnja odrao u Sarajevu iz kojeg je nastao Muslimanski
nacionalni savjet za obranu, ije je budue djelovanje i smisao turo
objanjeno, ali ga je beogradski tisak ve doivio kao muslimanski ratni
savet za voenje dihada. Ali u svakom sluaju u pravu su kada misle
da je muslimanski stav o obrani Bosne i Hercegovine od dogaaja u
Borovu Selu znaajno ovrsnuo, a da je nakon upada martievaca na njen
teritorij ve ukljuio i spominjanje oruja.
Uz nadu da ono ipak nee biti potrebno, te strepnju pred injenicom
da su Muslimani kao narod u Jugoslaviji za svoje susjede jo uvijek
gotovo potpuno nepoznati (a katkad - nepriznati) razgovaramo s jednim
&%
znamenitim meu njima, o njegovom narodu, te o Bosni kao centralnoj

toki ouvanja mira u Jugoslaviji, Balkanu i Europi.
Kakve su, gospodine Purivatra, zapravo Vae zasluge u promoviranju
muslimanskog imena 1971?
O pojedinanim zaslugama se u ovom sluaju vrlo teko moe govoriti,
a pogotovo iz ovako male povijesne distance. Ja sam, jednostavno reeno,
upao zbog svoga profesionalnog interesa u jedan tim koji se pri Institutu
drutvenih nauka u Beogradu bavio nacionalnim odnosima u Jugoslaviji
s posebnim osvrtom na BiH i nacionalnost Muslimana. Tada smo mi
uinili ono to nauka uope moe politici da sugerira, a od naeg tima je
ostalo tek par ljudi koji su ustrajno nastavili sa znanstvenim i politikim
radom na afirmaciji nacionalnog imena Muslimana.
&&
Inae ne treba precjenjivati ulogu znanosti u rjeavanjima eminentno

politikih pitanja. Da nije bilo politike volje koja je ipak dopustila
Muslimanima da se zovu svojim imenom, nikakvi znanstveni razlozi ne
bi pomogli da se istina istjera na istac. Uostalom, bitka za Muslimane u
novoj Jugoslaviji traje mnogo due nego to je trajao na znanstveni rad.
Znate ve onu priu o estoj baklji u grbu. No, ipak, rad na nacionalnoj
afirmaciji povijesnog imena Muslimana dao je, u naem sluaju, prilino
brze rezultate. Od neznatnog broja Muslimana na popisu iz 1961.
izjednaavanjem ovog imena sa svim ostalim nacionalnim imenima doli
smo 1971. do milijun i sedamsto tisua ljudi. Ve to je sumnjiavce trebalo
uvjeriti kako Muslimani ipak postoje.
Branko Mikuli je u razgovoru za ovaj list rekao da je s raznih strana
osjeao strane otpore afirmaciji muslimanskoga nacionalnog imena.
Da li su ti otpori ugroavali i ljude koji su se bavili naukom?
Mislim da se to ipak ticalo odnosa koji su bili u politikim vrhovima
1971. Meu ljudima od znanosti, bilo gdje da su djelovali, nije dolazilo
u pitanje ono za to smo se zalagali. Suvie je oigledno bilo da su se
Muslimani u BiH nacionalno formirali kao i Srbi i Hrvati, te da su se
ispoetka nazivali svojim imenom. Formirane su kroz povijest
muslimanske banke, muslimanska kolska drutva, muslimanska kulturna
drutva... A takvo imenovanje nikada se nije mijealo sa konfesijom. Tako
je vrhovno vjersko starjeinstvo u pridjevu imalo - Islamsko, a ne
Muslimansko. Zato mi se prilino providnim ini tvrdnja kako se nae
nacionalno ime lako brka s konfesionalnim. Ono se brka samo kod onih
koji ele da ga brkaju.
Ali kako tumaite injenicu da meu obinim svijetom u Hrvatskoj i
Srbiji ima dosta onih koji sasvim dobronamjerno misle kako su
Muslimani to samo po vjeri a da su inae Srbi ili Hrvati?
Ipak sumnjam da je to ba toliko uvrijeeno, ali u onoj mjeri u kojoj
jeste moe se objasniti djelovanjem razliitih politikih faktora koji kroz
cijelo ovo stoljee pokuavaju tom narodu osporiti njegovo postojanje.
Interesantno je da su nacionalistiki postupci prema Muslimanima bili
izazivani redovno u trenucima njihove nominalne afirmacije. Onda kada
bi se pritajivali sa svojim nacionalnim imenom, tada bi ih uglavnom
putali na miru, ako ne i poticali u njihovom kulturnom razvoju. Izuzeci
od ovog pravila su vrlo rijetki i pada mi ovog asa na pamet samo jedan,
iako svakako nije jedini. U jednom selu u Bosni 1942. upali su etnici i
&'
poklali sve Muslimane koje su mogli uhvatiti. Milosrdni su bili tek prema
jednom kojeg su samo strijeljali. Taj je bolje proao zato to je odranije
za sebe tvrdio da je Srbin! ivu glavu ipak nije mogao sauvati jer je, po
miljenju koljaa, svojom vjerom kaljao srpsko nacionalno ime. No, ne
treba pomiljati kako je odnos prema Muslimanima osobito ekskluzivan,
barem ne u jugoslavenskim uvjetima. Jednaku represiju pri pokuajima
nacionalnog imenovanja doivljavaju i Makedonci i Crnogorci, naravno
uz tamonje specifinosti. I njih politiki ekstremisti, uglavnom iz redova
Srba, smatraju privremenim politikim rjeenjima.
Muslimani su jo prije rata, pogotovo djelovanjem Jugoslavenske
muslimanske organizacije, stvarali osnove nacionalne svijesti, a onda
su se 1941. veim dijelom naglo denacionalizirali. Kako?
Pregrubo bi to bilo nazvati denacionalizacijom. Rije je samo o
politikim stavovima pojedinaca, a koji se nisu ticali biti ovog naroda.
To to su brojni pristali da se zovu Hrvatima jo uvijek ne znai da su u
svojim glavama i duama postali i pristali da budu Hrvati. Osim toga,
treba ih razumjeti i stoga to su ve imali iskustva s kriptonacionalnim
osjeajem. Muslimani, naime, ni za vrijeme stare Jugoslavije, jednako
kao ni za NDH, nisu bili priznati kao zasebnost. Ova dva perioda, osim
po ratu, razlikuju se samo u tome to je prije NDH bilo i znanstvenika i
tiskanih djela u kojima se tvrdilo da su Muslimani zaseban narod i u ne
sasvim uskim krugovima govorilo se o njima kao o etvrtom jugoslavenskom narodu, uz Srbe, Hrvate i Slovence.
U razgovoru za START Alija Izetbegovi tvrdi da su Muslimani
vjerniki narod, te da izvan svoje vjere ne mogu egzistirati. Meni
se ini da ta izjava, svojom sutinom, odlino odgovara onima koji
tvrde da ovi i nemaju drugih specifinosti osim vjere koja ipak nije
dovoljna za nacionalnu afirmaciju.
Ja mislim da vjera kod ovog naroda nema nita znaajaniju ulogu nego
kod Srba i Hrvata. Njen uticaj na nacionalno formiranje ne treba
prenaglaavati, ali ni zapostavljati. Osim toga, postoje elementi kojima
moete dokazivati kako je vjera za Srbe i vanija, budui da se i crkva
kod njih zove nacionalnim imenom...
Muslimani skoro pola stoljea nisu imali svojih politikih organizacija:
postoji li stoga kakav kontinuitet, duhovni ili ideoloki, izmeu JMOa i SDA?
'
Prema istraivanjima koja vrim tridesetak godina mogao bih zakljuiti

da nikakav kontinuitet i nikakva veza ne postoji jer su historijski uvjeti u
toj mjeri drukiji da nikakvog kontinuiteta i ne dozvoljavaju. Osim toga,
nema ni ivih aktera JMO-a da bi se mogla uspostaviti i ta vrsta
kontinuiteta, a ni organizaciona struktura nije ni priblina. Interesantno
je da je JMO bila jedna od najvre i najefikasnije organiziranih
jugoslavenskih prijeratnih stranaka, te da je, uslijed toga, znala osvojiti i
koji postotak vie od brojnosti cjelokupnoga muslimanskog glasakog
tijela. O tome SDA moe samo da sanja. Istina, zvjezdani trenuci JMOa trajali su samo do 1929. i estojanuarske diktature, nakon ega dolazi
period slabljenja, te totalni krah koji nastupa smru dr. Mehmeda Spahe
i dolaskom na elo stranke Dafera Kulenovia, koji e se proslaviti
kolaboracijom sa ustaama i onim to vi nazivate denacionalizacijom
Muslimana.
Srpski hegemonistiki krugovi su prije rata marginalizirali JMO na
slian nain na koji se u razgovorima o budunosti Jugoslavije danas
marginalizira SDA, pa jedna prilino ublaena deklaracija o
suverenosti Bosne i Hercegovine biva odbaena kao - kako kae
Karadi - papiri. Ima li slinosti?
O tome emo moi govoriti tek kad politika misija SDA bude
zaokruena. Fakat je, meutim, da JMO sve do oruanog razrjeenja
demokratskih pitanja od estog januara 1929. nije bila bez vrlo znaajnih
politikih rezultata i pobjeda. Ne treba zaboraviti, recimo, to da je
vladajua Radikalna stranka u stvaranju Vidovdanskog ustava prihvatila
sporazum sa JMO koji e dovesti do toga da u njemu bude tzv. turski
paragraf po kojem je Bosna i Hercegovina nedjeljiva cjelina. Na taj nain
Spaho je ouvao kontinuitet bosanske teritorijalne cjelovitosti i
suverenosti od turskog perioda, preko austrijskog, pa sve do novojugoslavenskoga. Bosna i Hercegovina praktino nije postojala samo od 1929. i
suspenzije Ustava, do 1943., i zasjedanja ZAVNOBiH-a. I ako ve elite
slinost, moete je traiti izmeu turskog paragrafa koji je priznavao
Bosnu i Hercegovinu i deklaracije koja hoe to isto. Prvi je silom
prekren, a to e biti s deklaracijom, to emo tek vidjeti.
Za Muslimane je u politikom ivotu i stare i nove Jugoslavije
karakteristina defanzivnost te iznimno rijetko zapadanje u politiki
ekstremizam. U tome se bitno razlikuju od svojih prvih susjeda Srba i
Hrvata. Zato?
'
Ekstremizam ne moe postojati tamo gdje nema materijalnih i

duhovnih odnosa za to. Bie Muslimana je po svojoj prirodi tolerantno,
trpee, okrenuto suradnji.... Osim toga, malobrojnost inteligencije te
politikih predstavnika u dravnim organima vlasti potpomoglo je, makar
to cinino zvualo, miroljubivi habitus muslimanskog naroda.
Vae objanjenje bih odmah prihvatio, ali se prisjeam Kurda, Baska,
Korzikanaca, Armena, pa i Iraca, naroda koji su imali slian povijesni
put koji ih je, meutim, danas odveo u ekstremizam koji je ve s one
strane politike - u terorizam. A koliko ja znam, politika ideja
bosanskih Muslimana nije do danas prouzroila niti jedan jedini
atentat?
Totalitet muslimanskog nacionalnog bia nije nikada dozvoljavao
takve stvari. Vjera u dogovor, vjera u istinu koja je po muslimanskom
vjerovanju tanka kao vlas, a otra kao sablja, vjera u Boga koja e dovesti
stvari gdje im je mjesto sve su to stvari koje su branile ovom narodu da
ini ono to bi neki drugi, moda, u njegovoj prilici uinio. Pri tome ne
treba zaboraviti ni svijest tog naroda o tome da nema teritorijalni
kontinuitet, te da njegova domovina postoji samo dok je dijele sa Srbima
i Hrvatima. Samoubilaki bi bilo u takvoj situaciji boriti se bilo ime
drugim osim tolerancijom i razumijevanjem tuih problema i potreba.
Zato se poslije rata javio u politici ogroman broj ljudi iz muslimanskoga etnikog kruga koji su prilino otvoreno, kao npr. Osman
Karabegovi, zagovarali druge nacionalne, politike i civilizacijske
obrasce?
Mislim da to ne bi trebalo promatrati izvan globalnih jugoslavenskih
prilika tog doba. Kako Muslimanima nije bila doputena nacionalna
afirmacija, tako nije ni drugim narodima, kako su se potiskivali njihovi
obiaji, tako su zanemarivani i obiaji drugih; oni i nisu mogli drukije
raditi nego to su radili. Ne zaboravite da je njihova odrednica bila
Milovan ilas koji je tada ustvrdio kako je nacionalnost Muslimana
teorijsko pitanje, a da mi u politikom ivotu imamo i priznajemo pet
nacija meu kojima njih nema. Zato bi bilo prilino naivno oekivati da
ljudi koji nisu bili ni dorasli svome poslu, niti jednom tekom vremenu,
ine neto mimo zacrtanih dogmi. A dogma tog vremena bila je - da
jednog naroda nema!
'
Ovih dana se navrila godinjica rada SDA, jednako su stare i SDS i

HDZ, ali je njihov uspjeh u homogenizaciji naroda vei?
Iza njih ipak stoji due politiko djelovanje; osim toga malobrojniji
su, te je i osjeaj ugroenosti prisutniji. Naravno, trebao bih opet
spomenuti i karakteristike muslimanskoga nacionalnog bia koje takoer
pridonose teem politikom zgrunjavanju u trenucima ope ugroenosti.
No, ipak je osnovan Muslimanski savjet za obranu. Saopenje koje je
naknadno izdano ne razjanjava sasvim svrhu i metodu djelovanja, a
ni imena prisutnih nisu objelodanjena javnosti. Vi ste pretpostavljam
sudjelovali u osnivanju?
Da, sudjelovao sam, a bili su tu i brojni predstavnici muslimanskog
naroda, predstavnici SDA, drutva Preporod, humanitarnog drutva
Merhamet, zatim nezavisni i nepripadajui intelektualci, uglavnom
potpisnici ranije Rezolucije 84. Bio je zapravo razgovor o najpovoljnijim
nainima zatite narodnih interesa, zatite cjelovite Bosne kao domovine
svih triju naroda koji u njoj ive. Tom prilikom je osnovan nacionalni
savjet koji e funkcionirati pri SDA. O pojedinanim imenima jo uvijek
nije bilo rijei...
Pojedini beogradski listovi to su doivjeli kao prijetnju srpskom
narodu?
Mi nikada u svojoj historiji nismo nikome prijetili, a posebno ne u
dvadesetom stoljeu. Na cjelokupni razvitak tekao je ka samozatiti.
Muslimani su oduvijek bili najsretniji da mogu goli ivot da sauvaju i
poprilino je neosnovano misliti da je i danas bitno drukije... Osim toga,
da iko ima bilo kakvih dokaza o muslimanskim prijetnjama, on bi ih
sigurno objelodanio.
Mogu li se Muslimani nekome oruano suprotstaviti?
Mogu, ali samo u vlastitoj odbrani. A kao to znate, manje je oruja i
manje snaga potrebno da biste se branili od nekoga nego da biste napadali.
Pa, eto, uzmite vile, naprimjer, one mogu posluiti kao odlino obrambeno
oruje pod uvjetom da protivnik nema puku, ali je jako teko s njima
postii ofanzivne rezultate... Mi, osim toga, i nemamo razloga za napad,
a ni pozicije iz koje bismo napali. Prvo morate postati ravnopravni, pa
tek onda se truditi da budete jai.
U eventualnom ratu protiv Muslimana protivniku e odlino posluiti
u Europi instalirani strah od islama.
'!
To je znaajnim dijelom tano, ali ipak bitno ne mijenja stvari. Mislim

da je za svakoga iole obrazovanijeg Evropljanina potpuno suluda pomisao
da bi Muslimani mogli ovdje instalirati neku ekskluzivno islamsku
dravu. Pa to ni Turcima nije uspjelo... A i taj evropski strah od islama je
vie stvar mitoloke svijesti i povijesnog sjeanja nego bilo kakvih realnih
postavki.
Ima li naina za obranu Bosne?
Ima, ali ne bez sva tri njena naroda.
Svojedobno ste se suprotstavili ideji bonjatva. Zato?
Zato to ona ne uvaava ili nedovoljno uvaava injenicu nacionalnog
formiranja Srba, Hrvata i Muslimana na ovom podruju. Ona je propala
onog asa kada su katolici, pravoslavni i muslimani postali Hrvati, Srbi i
Muslimani. Dakle, vrijeme ju je zbrisalo, a ini mi se da bi u dananje
vrijeme mogla instalirati neravnopravan poloaj neislamskih naroda u
Bosni i Hercegovini.
Svojedobno ste bili profesor, a potom i radni kolega Vojislava ealja,
kakvim ga se sjeate?
U to vrijeme on je bio izuzetno ambiciozan i konfliktan momak, esto
je dolazio u sukobe s kolegama s odsjeka na kojem je predavao (Odsjek
za ONO i DSZ), a vlastito miljenje je uvijek nametao kao jedino mogue.
Bilo je samo pitanje vremena kada e zapasti u veliki sukob.
Vlast se kada je sukob nastupio prilino grubo ponijela?
Ni prvi ni zadnji put.
uo sam da Vam je kasnije nudio dopisivanje otvorenim pismima u
cilju zaraivanja novca te obostrane promocije, a Vi ste ga, navodno,
odbili...
Da, mislili smo tada da mladi ne bira sredstva da postane popularan,
ali vrijeme je, eto, nadopunilo nae miljenje.
eeljevi poznanici iz tog vremena razilaze se u miljenjima zato on
etnikuje: iz uvjerenja, zbog novca ili ludila?
Ja bih, naravno iz opreza, rekao da su sve tri stvari kod njega u igri.
Ima li taj ovjek potencijala da postane srpski firer?
A ko e vam to znati! Moe biti ima, moe biti nema, ali ja sam potpuno
uvjeren da politika tradicija i zrelost srpskog naroda nee omoguiti
'"
eventualno ostvarenje tih potencijala. Nadam se da e mu pobjeda u

Rakovici biti ujedno i vrhunac. Inae, teko svima, a najprije Srbima.
Bosni je teko i bez eelja. Da li biste se kladili na njen opstanak?
Bez razmiljanja, ovog asa, ve i zato to, suprotno, opkladu nikada
ne bih mogao naplatiti poto ne bih imao gdje i od koga. Optimist sam
kada je rije o Bosni i nema te varijante koja e dovesti do njene diobe ili
preimenovanja. Sve te podvale s kantonizacijama i slinim stvarima mogu
se vezati maku o rep. Od sviju njih je Bosna starija, od sviju nas - isto
tako, i nadivjet e nas u svakom sluaju.
(Miljenko Jergovi, Slobodna Dalmacija, Split, 23. VI 1991.)
'#
BO[NJACI SU EVROPEIZIRANI
Radiomost Slobodne Evrope Zagreb - Sarajevo
(Sagovornici Branko Caratan i Atif Purivatra, profesori fakulteta
politi~kih nauka u Zagrebu, odnosno u Sarajevu)
Omer Karabeg: ini se da je u amerikom planu jedino jasno da e Bosna

i Hercegovina biti podijeljena na dva entiteta: bonjako-hrvatsku
federaciju i tzv. republiku srpsku. Da li e centralna vlast biti samo
formalna ili e stvarno imati neka ovlaenja, jo je nejasno. Gospodine
Caratan, da li se slaete s onim miljenjem da e ovakva podjela, bez
obzira na to to se meunarodna zajednica zaklinje da e Bosna biti
ouvana kao drava, ustvari, znaiti kraj Bosne?
Caratan: Meni se ini, prije svega, da plan ima jako malo ansi
da doivi svoju realizaciju. Zato? Zato to plan mora ukljuivati
razoruavanje srpske vojske u Bosni. Budui da su lideri na
srpskoj strani kandidati za Haag, i to je ve jasno nominirano,
veliko je pitanje da li e oni to dopustiti. Drugo, duboko sumnjam
da je podjela Bosne u odnosu 51:49 posto, kako je predloeno
planom, pravedna. Tree, nije u pitanju samo pravednost, nego
je stvar i u tome da takva podjela proizvodi nove sukobe. Ako
e Bonjaci biti stisnuti na malom teritoriju, to e ih neminovno
gurati u nastavak vojnih operacija prema srpskoj strani u Bosni,
a neminovno e izazivati konflikte i sa Hrvatima. Zato mi se
ini da je ovaj plan skoro kao vicarski sir. Pun je rupa.
Omer Karabeg: Gospodine Purivatra, ima miljenja da bi za bosansku
vladu bilo bolje da nije prihvatila Vaingtonski sporazum koji predvia
konfederaciju sa Hrvatskom. Samim tim bosanskim Srbima je omogueno
da trae konfederaciju sa Jugoslavijom. Da li bi za Bosnu bilo bolje da
se odrekne Vaingtonskog sporazuma?
Purivatra: Mislim da ne bi bilo bolje da se odrekne Vaingtonskog
sporazuma. Vaingtonski sporazum govori o federaciji i o stupanju
'$
suverene Bosne u konfederaciju sa Hrvatskom. Ne govori da federacije

ne moe biti bez konfederacije. Pitanje konfederacije je pitanje realnih
odnosa snaga, odnosno, realne situacije u kojoj se nalazi BiH koja je
zainteresirana za dobre odnose, ak i vrlo dobre odnose sa Hrvatskom,
sa kojom ima najduu granicu. Bosna je u punoj mjeri zainteresirana
za najbolje susjedske odnose, prema tome, i za mogunost jedne takve
konfederacije.
Caratan: Ja mislim da je Vaingtonski sporazum bio izvrsno
rjeenje. Prije svega zato to je znaio kraj vojnih konflikata
izmeu Bonjaka i Hrvata u Bosni i zato to je taj vojni savez,
koji je na osnovu Vaingtonskog sporazuma stvoren, bio
neophodan uvjet da se zaustavi agresija u Bosni.
Omer Karabeg: Gospodine Purivatra, nedavni intervju predsjednika
Tumana Figarou pokazuje da on praktino Muslimane ne smatra
ravnopravnim partnerima u bonjako-hrvatskoj federaciji. On kae da
je zapad Hrvatskoj povjerio zadatak da evropeizira bosanske Muslimane,
za koje opet kae da su nacija koja je proglaena u vrijeme komunizma.
Mogu li, gospodine Purivatra, bosanski Muslimani pristati na ulogu koju
im namjenjuje gospodin Tuman, bar prema ovom intervjuu?
Purivatra: Smatram da treba biti veoma obazriv prema takvim
izjavama koje su date u odreenim uslovima. Meutim, ono to je
injenica i to mora svako da zna, pa i onaj koji daje takve izjave,
jeste da Bonjaci, odnosno bosanski Muslimani, postoje i da su
postojali kao nacija, bez obzira na to to ih se ne priznaje ili ih se nije
priznavalo stotinama godina. Nacionalni razvoj u Bosni i Hercegovini
je bio takav da su Muslimani egzistirali kao politika, kao drutvena
zajednica neovisno od Srba i Hrvata. Uporedo i zajedno sa Srbima i
Hrvatima u nacionalnom pogledu egzistirali su i Muslimani. to je
do njihovog uvaavanja dolo tek naknadno, zadnjih pedesetak, trideset
ili dvadeset godina, to je drugo pitanje. Ali nacija se ne moe izbrisati.
I to moraju da znaju svi ljudi, pa prema tome i oni koji dalju izjave u
tom pogledu. to se tie evropeizacije, mi smatramo da smo na teritoriji
Evrope, u Evropi, i da u punom smislu inimo ono to rade svi evropski
narodi. Mi smo evropeizirani. Ne znamo ko bi nam sada mogao da
nudi neku evropeizaciju i ta bi mogao da nam nudi, odnosno da nas
upuuje. Zato takve izjave smatram efemernim.
'%
Caratan: Prije svega, treba rei da je ta izjava najvjerovatnije

upuena francuskoj publici. ak se pokuala postaviti i paralela
izmeu Francuske i Alira. Ova izjava naravno moe biti u Bosni
primljena drugaije nego to je bila odaslana, ali mislim da treba
naglasiti neto drugo. Nesumnjivo je da Hrvatska treba Bosnu i
Hercegovinu. Ona je treba kao komplementarnu zemlju, koja
se ne samo naslanja na Hrvatsku nego je ta veza naprosto takva
da se ne moe ni ekonomski ni politiki, a rekao bih, ni kulturno
izbjei. Na drugoj strani BiH treba Hrvatsku, ne kao zemlju koja
e je negdje prevoditi, nego kao logini most prema Zapadu.
Kad kaem most, ne mislim tu na geografski pojam, nego na
ekonomski prostor, na ekonomske veze koje e sigurno morati
ii preko Hrvatske, s tim da e se vjerovatno nakon rata i
ekonomije poeti preklapati i koristit e se potencijali i jedne i
druge ekonomije. U tom smislu mislim da bi bilo dobro da se
na obje strane napetost spusti. A to je potrebno iz jedne
jednostavne injenice - rat nije dovren. A neprijatelj je u ovom
sluaju zajedniki.
(Osloboenje, 13. XI 1995.)
Omer Karabeg, Radio Slobodna Evropa
SAMOSVOJAN I DANAS SLOBODAN NAROD

(Iz intervjua za Muslimanski glas 1991.)
Dr. Atif Purivatra, politolog, historiar i javni radnik bavi se
izuavanjem teorije i prakse politikih partija i nacionalnim pitanjem.
Objavio je oko 70 naunih i stunih radova te vie knjiga. Posebno je
znaajno istai dvije: Nacionalni i politiki razvitak Muslimana 1967.
(tri izdanja) i Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine SHS (dva izdanja). Danas je potpredsjednik Kulturnog drutva
Muslimana Preporod.
'&
M.G.: Profesore Purivatra, danas smo svjedoci izlaska Muslimana iz

stoljetne defanzive na politiku scenu Evrope. Danas smo Mi slobodan
i samosvjestan narod. Da li je prolo vrijeme nae izolacije i
samoizolacije?
A. Purivatra: Muslimani danas jesu na politikoj sceni Evrope ali je
injenica da su oni posljednjih stotinu godina takoer bili na toj sceni,
kroz politiki ivot Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i u
poslijeratnom periodu. Muslimani su samosvojan i danas slobodan narod
i sigurno e biti prisutniji i u naim krajevima i u Evropi. Oni danas ive
na itavoj teritoriji jugoslavenskih zemalja, brojni su i u inozemstvu, bilo
kao iseljenici, bilo kao radnici na privremenom radu, i svi se oni u
posljednje vrijeme organiziraju i povezuju sa Bosnom i Hercegovinom
kao njihovom maticom. Zato se na Vae pitanje da li je prolo vrijeme
nae izolacije i samoizolacije moe kazati da smo jo uvijek u odreenoj
izolaciji a takoer da jo uvijek kod nas, u okviru muslimanske zajednice,
postoji nedovoljna spremnost angamana svih snaga za potpunije, jae
uee u drutvenom ivotu.
M.G.: Koje su osnovne konstante naega savremenog politikog
razvoja? Da li se moe pratiti krivulja emancipacije Muslimana u
zadnjem stoljeu?
A. Purivatra: Kao to sam ve rekao, konstanta postoji; u javnome,
politikom i kulturnom ivotu Muslimani su prisutni sve vrijeme od kraja
XIX stoljea, to nije karakteristino za neke nae junoslavenske narode
s obzirom na poloaj i prilike u kojima su ivjeli. Meutim, taj razvoj je
imao svoje specifike pod Austro-Ugarskom, sa posebnim politikim
partijama, kao i pod Kraljevinom Jugoslavijom. U Kraljevini Jugoslaviji
politiki ivot Muslimana se izraavao kroz politiku stranku Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO). Nije joj bilo dozvoljeno djelovanje
meu Muslimanima izvan BiH, prvenstveno u Sandaku, a i u drugim
dijelovima Jugoslavije. Osim toga, sa tadanjim stepenom razvoja i
politikim odnosima u Kraljevini Jugoslaviji, JMO je smatrana
efemernom strankom, strankom koja e nestati u skladu sa nacionalnom
ili velikonacionalnom politikom srpskih i hrvatskih krugova u to vrijeme.
Oni su insistirali na ukljuivanju Muslimana kao dijelova srpskoga,
odnosno hrvatskog naroda, kako su oni objanjavali, u srpske, odnosno
hrvatske politike stranke. Historija je pokazala to nemoguim, to je i
demantovalo sva nastojanja velikosrpskih i velikohrvatskih tendencija.
''
M.G.: Na posljednjim i prvim slobodnim parlamentarnim izborima

Muslimani su pokazali visok nivo politike kulture time to su najvie
od svih bh. naroda glasali za tzv. nenarodne stranke. Slaete li se sa
ovom ocjenom i kakvo je Vae miljenje o buduem razvoju politikog
ivota Muslimana?
A. Purivatra: Pitanje je da li se to moe tretirati kako to Vi inite, da
je to visok nivo politike kulture ako su Muslimani glasali za vie
politikih stranaka od kojih neke nisu uope muslimanske. Mislim da je
to posebno pitanje, pogotovo u dananjim uslovima i pri dananjem
objanjavanju politike svijesti i politike kulture. injenica je da je
politiku scenu zahvatio talas jaanja nacionalnih partija. U tom smislu,
kad govorimo o politikoj svijesti Muslimana, mislim da su one tekoe
sa kojima su se susretali Muslimani u ranijim periodima, sve do ovih
parlamentarnih izbora prije godinu dana, uticale i na politiku
opredijeljenost Muslimana, koji su nesumnjivo vie nego to su Srbi, i
to daleko vie, i Hrvati pogotovo, glasali za partije koje nisu nacionalne.
Oni su glasali vie za, nazovimo to, lijeve stranke, nego to je to sluaj
sa Srbima i Hrvatima. U kom pravcu e daljnji politiki ivot Muslimana
ii, zavisi umnogome od politike orijentacije Stranke demokratske akcije
(SDA) u odnosu na politike, ekonomske, odnosno gospodarske, kulturne
i druge potrebe samih Muslimana.
M.G.: Politiku i bioloku egzistenciju Muslimana danas ofanzivno
dovodi u pitanje velikosrpski nacionalizam. Koliko je suvremena
srpska nacionalna politika antimuslimanska i da li unutar muslimanskog bia postoji kontinuitet i konstantnost ugroenosti od srpskog
nacionalizma?
A. Purivatra: Vae pitanje je veoma sadrajno i sugestivno, s tim da
dosta i konstatira stanje. Mislim da situacija u kojoj su bili Muslimani
posljednjih stopedeset ili dvjesto godina svjedoi da se ta ideoloka
koncepcija srpskog nacionalizma i hegemonizma konstantno pokazuje
prema Muslimanima, sve od 1804., od prvoga srpskog ustanka. I sve
posljedice i gonocidne radnje koje su doivjeli Muslimani kao pripadnici
islamske vjere na junoslavenskom tlu do dana dananjeg ukazuju da je
ta ideoloka osnova odnosa prema Muslimanima i islamu ostala, u ovoj
ili onoj mjeri, na ovaj ili onaj nain, i da u tom pogledu mi danas imamo
jako izraene nastupe pojedinaca, i to vrlo odgovornih, i na antiislamskoj
i na antimuslimanskoj politici, u odnosu na ivot pripadnika islama i

pripadnika muslimanske nacije, kao i pripadnika drugih naroda islamskog

kruga, konkretno Albanaca. Takva politika se izraavala kroz Garaaninovo Naertanije, zatim stavove na Krfu kada se isticalo da e muslimansko
pitanje lako rijeiti, kao u Srbiji, sa ona tri osnovna elementa, tri osnovne
karakteristike a to je da se prekrste, pokrste ili vrate u pradjedovsku vjeru,
da se izgnaju, prognaju ili istjeraju a to nee, onda treba da se likvidira.
Takva politika je nastavljena i u politikim odnosima kakvi su bili u
Kraljevini Jugoslaviji, ali i kasnije, zadrana na ovaj ili onaj nain, u ovoj
ili onoj mjeri.
M.G.: U emu je problem, da li se historija neumitno ponavlja tako
da e Muslimani i ubudue biti izloeni tim opasnostima ili je na sceni
konani rasplet jedne nacionalne drame na ovim prostorima?
A. Purivatra: Historija jasno pokazuje da je pitanje odnosa religija
na ovim graninim podrujima bilo vrlo sudbonosno za pojedine narode,
odnosno pojedine pripadnike odreenih konfesionalnih zajednica. S
obzirom na optereenosti, tekoe u prevladavanju tih naih traginih
historijskih dogaaja, tragine politike, mislim da su takve radnje prisutne
i postoje kao latentna opasnost, to su pokazali i najnoviji dogaaji. Oni
ukazuju na tekoe i nedovoljnu spremnost da se pouke iz historije koriste
i da se razumnim nainom rjeavanja odnosa upuuje na sretniji, bolji
zajedniki ivot sviju na ovim junoslavenskim prostorima.
M.G.: Koliko je izrastanje Muslimana i Makedonaca u odnosu na
starojugoslavensku situaciju zakompliciralo jugoslavenski etniki
mozaik i uticalo na nemogunost realizacije velikohrvatskih i
velikosrpskih ideja?
A. Purivatra: Pitanje je postavljeno na taj nain da se njegova
konstatacija ne moe prihvatiti, jer po tom niti bi se nacije razvijale, niti
bi doprinosile demokratskom progresu i razvitku ako bi bilo tano da su
Muslimani i Makedonci zakomplicirali jugoslavenski etniki prostor.
Naprotiv, uvaavanje nacionalne stvarnosti samo po sebi smanjuje
mogunost djelovanja bilo kog hegemonizma koji se pojavljuje u gotovo
svakoj naciji na odreenom stepenu njenog razvoja, bilo kod pojedinaca
ili grupa. Neiskljuivanje nijednog naroda iz tekuih politikih dogaaja
sigurna je brana od nacionalnog hegemonizma.
M.G.: Danas se mnogo spekulira istovjetnou politikih stavova
hrvatskoga i muslimanskog naroda u pitanju dravnog karaktera i

jedinstva BiH. Da li je bliskost njihovih politikih pozicija injenica

novijeg datuma, produkt posebne bliskosti tih dvaju naroda ili je,
moda, odreena konkretnom historijskom situacijom koju namee
zajednika i jedinstvena opasnost?
A. Purivatra: Mislim da je ova posljednja konstatacija, bar kad je
rije o dananjoj situaciji, u kojoj je, sticajem prilika, hrvatski, odnosno
muslimanski narod, u odreenoj opasnosti, ono to odreuje bliskost
njihovih stajalita. Uglavnom, opa je karakteristika politikih odnosa i
politike suradnje da prema datim uslovima dolazi do ove ili one suradnje
sa razliitim stepenom intenziteta. Karakteristino je, inae, kroz historiju
da su Muslimani u politikom ivotu vie suraivali sa Srbima nego sa
Hrvatima. Naprimjer, pod austrougarskom okupacijom u borbi za
crkveno-kolsku, odnosno vjersko-prosvjetnu autonomiju. Zatim u
Kraljevini SHS od 1918. kad se BiH kao cjelina iz drave Slovenaca,
Hrvata i Srba ukljuila u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, JMO kao
politiki predstavnik Muslimana saraivala je sa srpskom Radikalnom
strankom. JMO je doprinijela tadanjim centralistikim snagama u
donoenju Vidovdanskog ustava u koji su, na zahtjev JMO-a, koja se
borila za cjelovitost Bosne i Hercegovine, uneseni ustupci jer je
vladajuim krugovima bilo stalo da imaju Muslimane kao saradnike u
donoenju ustava, posebno zbog toga to je bilo znaajno da neka od
politikih partija iz prijeka, kako se tada govorilo, bude akter u donoenju
ustava. Ustupak se sastojao u tome to je u Vidovdanski ustav unesena
odredba, lan 135., kasnije nazvan i poznat kao turski paragraf, kojim
se Bosni i Hercegovini garantuje cjelovitost, za razliku od drugih dijelova
koji su podijeljeni na oblasti. Karakteristino je da se toga srpska
Radikalna stranka nije drala i da je ve 1924., bez obzira na odredbe
Ustava, BiH podijeljena na oblasti, a poslije estojanuarske diktature na
banovine. Tek od 1941., od rata i borbe za osloboenje, dolo je ponovo
do konstituiranja i uspostavljanja dravnosti BiH u njenim ranijim
historijskim granicama. Zato danas govoriti o istovjetnosti politikih
stavova muslimanskoga politikog vodstva sa hrvatskim vodstvom u BiH,
mislim, da se moe odnositi na njihovu politiku u odnosu na ouvanje i
razvijanje i srpskoga, i hrvatskog, i muslimanskog naroda u cjelovitoj
BiH, zajednikoj i nedjeljivoj BiH, u kojoj e svi kao dravotvorni narodi
sa uspjehom razvijati sve svoje potencijale.
M.G.: Historija Muslimana kree se u rasponu sticanja i osporavanja

identiteta. Poto su oni danas realnost, ova politika zadrala se na
optubi da su Muslimane izmislili komunisti?
A. Purivatra: Muslimane niko nije izmislio, isto kao to niko nije
izmislio ni Hrvate, ni Srbe, ni Slovence, ni Makedonce, ni Crnogorce,
nego su to narodi koji su se konstituirali na ovom tlu i koji su sa svim
svojim nacionalnim karakteristikama egzistirali. Drugo je pitanje
uvaavanja tih nacionalnih entiteta i odnos vladajuih politika prema tim
entitetima. U tom pogledu Muslimani su nacionalna stvarnost, realnost,
i prema njima se mora ponaati kao i prema svim drugim narodima
uvaavajui sve sprecifike i zajednike karakteristike tih naroda za
dobrobit svih na ovom tlu.
M.G.: Moete li nam u kratkim crtama iznijeti odnos komunista prema
Muslimanima, poto ni u muslimanskoj javnosti ovo pitanje danas nije
do kraja rasvijetljeno?
A. Purivatra: Ovdje se paualnim ocjenama ne treba zavaravati. Ovo
pitanje e biti predmet istraivanja u budunosti. Prema svom programu,
Centar za bosanskomuslimanske studije u KDM Preporod predvia jedno
takvo istraivanje. Naravno da e serioznost i nauni pristup tom
problemu u punoj mjeri doprinijeti upoznavanju sa injenicama i naunoj
ocjeni svega to se deavalo. Da bi se realno ocijenila politika KPJ prema
Muslimanima, ponavljam, bit e potreban ozbiljan nauni pristup.
Onoliko koliko sam ja do sada ovo istraivao, u dosta oteanim uslovima
iz vie razloga, injenice govore da je to pitanje bilo prisutno u politici
KPJ. U tome su postojale odreene oscilacije, ali nikada nije skidano sa
dnevnog reda. Te oscilacije su se kretale od tendencija uvaavanja i
priznavanja, kako je bilo pred rat, i priznanje pune specifinosti i
nacionalnosti Muslimana u toku rata, pa do preuivanja nacionalne
problematike uope, pa i Muslimana, u poslijeratnom periodu, da bi u
odreenim kasnijim periodima, sa sve veim pritiskom i jaanjem
muslimanske zajednice, bez obzira na uslove u kojima je ivjela, dolazilo
do postepenoga nacionalnog uvaavanja Muslimana. Naravno da je to
ilo uz dosta tekoga i napornog rada pojedinaca nasuprot optereenih
shvatanja pojedinaca i grupa u rukovodstvu Partije. Kao to je poznato,
u Ustavu iz 1963. afirmirali su se Muslimani kao ustavotvoran narod,
zajedno sa Srbima i Hrvatima, da bi kasnije u ustavnim dokumentima iz
1974., a prema statistikim modalitetima iz popisa 1971., Muslimani bili
!
uvrteni meu ravnopravne narode. I pored toga, ostalo je jo mnogo toga

to Muslimani moraju ostvariti, posebno kad je u pitanju njihova historija,
knjievnost, kultura i institucije.
M.G.: Vi osobno, a i Vai prijatelji Muhamed Hadijahi, Kasim
Suljevi i Salem eri, da se zadrimo samo na rahmetlijama, imali
ste kao muslimanski intelektualci problema sa bivom vlau. Kako
je u to vrijeme bilo iznositi istinu o Muslimanima?
A. Purivatra: Openito je, kad je u pitanju iznoenje istine o
Muslimanima, a posebno o naunom istraivanju problematike
Muslimana, bilo a i danas ima dosta tekoa. injenica je da gotovo nema
nijednog Muslimana iz bilo koje oblasti koji se bavio ovom problematikom da nije imao velikih problema. Naravno, te tekoe su bile i u nama
samima kao i okolnostima u kojima smo radili. Ne iskljuuju se tekoe
i danas u iznoenju odreenih injenica iz historije koja je bila optereena
ideolokim pristupima odreenih reima, od Austro-Ugarske do
poslijeratnog perioda. Tako da ne treba govoriti o problemu sa bivom
vlau, problemi su, dakle, sa bivim vlastima, u ranijim periodima, kroz
itav nacionalni razvoj, kroz razliite periode, pa i danas. Naprimjer,
nijedan rad nije do sada objavljen o genocidu na Muslimanima u
posljednjih 150-200 godina, koji je vren a koji se pokuava i danas
nametnuti Muslimanima, bilo u oblasti kulture bilo u odnosu na konkretno
nacionalno opstojanje. I danas vrlo odgovorne linosti u srpskom i
hrvatskom politikom ivotu negiraju Muslimane kao entitet, pokuavaju
negirati ak i dravnost BiH, a time, pored Muslimana, pravo i Srbima i
Hrvatima na dravnosti u BiH. Ne treba naglaavati da su takvi stavovi i
politika u suprotnosti sa injenicama drutvenog razvoja u kome e
progresivne snage neumitno odnijeti prevagu.
M.G.: U historijskoj nauci Vi ste se posebno bavili odnosom AVNOJa i Muslimana. Moete li nam neto vie rei o okolnostima promjene
stava prema Muslimanima u poslijeratnom periodu u odnosu na naela
AVNOJ-a?
A. Purivatra: Ovdje treba imati u vidu uticaj graanskih shvatanja u
politikom ivotu i u okviru teorije i prakse nacionalnih odnosa. Izraziti
uticaj graanskih shvatanja, posebno hegemonistikih tendencija srpske
i hrvatske buroazije prema Muslimanima u nastojanju da oni budu Srbi
ili Hrvati, prema srpskom ili hrvatskom programu, Garaaninu ili
pravaima. U tom smislu ti uticaji, posebno prisutni u historiografiji, ostali
"
su u svijesti pojedinih partijskih funkcionera i poznate su polemike i

rasprave i negativni pristupi istaknutih partijskih funkcionera prema
Muslimanima. I ta shvatanja su bila, po mom miljenju, jedan od bitnih
razloga za oscilacije u politici KPJ u borbi za vlast, i neposredno poslije
osvajanja vlasti.
M.G.: Sedamdesete godine su bile kljune za priznavanje
Muslimana. Vaa pozicija u tim dogaajima je bila dominantna u toj
mjeri da Vas savremeni njemaki historiar Wolfgan Hopken naziva
rectorom spiritusom muslimanske nacije. ta se, ustvari, deavalo?
A. Purivatra: To su ocjene pojedinaca sa strane a mislim da e historija
pokazati stvarne odnose i prilike u kojima se odvijao razvoj i nacionalna
afirmacija Muslimana. injenica je da je prilian broj ljudi u oblasti nauke,
kao i iz politikih krugova, uviao nacionalnu stvarnost Muslimana, i u
tom pogledu prema prilikama i uslovima inio napore za uvaavanje te
stvarnosti. Historija e jasno pokazati mjesto linosti u tim okrivima i u
tom periodu.
M.G.: Muslimansko bie je rasuto. Najvea grupacija van Bosne je u
Sandaku. Kako u svjetlu novijih dogaaja vidite budunost
muslimanskog naroda u Sandaku.
A. Purivatra: Muslimani ive na cijelom junoslavenskom prostoru
u Sandaku, Kosovu, Makedoniji, gdje posljednjih godina ima odreenih
pokuaja negiranja Muslimana a to ukazuje na opasnosti postojanja
nacionalizma u svim sredinama, zatim Hrvatskoj i Sloveniji. U posljednje
vrijeme demokratska kretanja doprinose meusobnom upoznavanju
Sandaka i ostalih dijelova zemlje, s jedne strane, i bosanskih Muslimana
i Sandaka, s druge strane. Iz muslimanskog naroda u Sandaku izrasla
je brojna inteligencija sa visokom nacionalnom svijeu a ekonomski
prosperitet i komunikacije kojima tee omoguit e Muslimanima
Sandaka sigurniju budunost i egzistenciju. Oni e, zajedno sa
Muslimanima iz BiH, da ostvare svoje pravo mjesto, bilo u okvirima
Srbije, bilo u okvirima Crne Gore bilo na drugi nain kako bi ostvarili
svoj dostojanstven ivot na demokratski nain, u emu e, to je sigurno,
imati podrku svih Muslimana iz BiH i iz cijele zemlje.
M.G.: Odnosi izmeu postojeih jugoslavenskih naroda u principu se
u novijoj historiji rjeavaju na meunarodnim mirovnim konferecijama. Sad je u toku jedna od takvih konferencija u Haagu. Kako
#
ocjenjujete rjeenja koja se nude sa aspekta muslimanskih interesa i

potreba?
A. Purivatra: Ne moe se odvojiti rjeenje sudbine jugoslavenskih
naroda od sudbine jugoslavenskih republika. Rjeenje muslimanskih
interesa je u iznalaenju najoptimalnijih rjeenja u okviru BiH, cjelovite,
nedjeljive BiH, sa istim pravima svakoga od njenih konstitutivnih naroda.
Muslimani nita ne trae osim ravnopranog tretmana u svojoj domovini,
u kojoj e njeni narodi ravnopravno odluivati o svim pravima graana i
etnikih grupa. U tom smislu i rjeenja za Muslimane u Sandaku,
Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj treba da budu adekvatna sa poloajem
drugih naroda u republikama koje im nisu matine. Muslimani trae, i sa
pravom oekuju i od Haaga, samo ravnopravan tretman u skladu sa
meunarodnom zatitom ljudskih prava.
(Razgovarao: air FILANDRA,
Muslimanski glas, 25.VI 1991.)
MUSLIMANI I KONSTITUIRANJE NACIJA

Muslimanska nacija ima svoju historiju, etnogenezu, kulturu, tradiciju
i sva etnika obiljeja kao i druge nae nacije. Tako jo u drugoj polovini
XIX stoljea kada religije igraju vanu ulogu u konstituiranju nacija, u
domenu kulture, politike, ekonomije, sporta itd. imamo udruenja pod
muslimanskim nazivima - a ne islamskim.
(Atif Purivatra, Valter, br. 29, 8. V 1990.)
$
U SPORENJIMA O MUSLIMANIMA
U knjizi Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena
(izd. SANU, Beograd, 1995.) objavljen je prilog Miroslava Nikanovia
Pregled etnolokih istraivanja Bosne i Hercegovine. Njegov prilog se
tie organizacije etnolokog rada u Bosni i Hercegovini, u sferi gdje
djeluju S. Filipovi i . Kulii. Kao ve priznati naunik, M. S. Filipovi
po povratku sa strunog boravka u Americi pedesetih godina XX stoljea
vri analizu rezultata dotadanjeg etnolokog rada, daje smernice za
budunost. U tu svrhu sainio je i perspektivni plan rada Zemaljskog
muzeja.27 . Kulii, direktor Muzeja i inovnik u Vladi, zaduen za
poslove kulture, vratio se struci 1958. godine i preuzeo rukovoenje
Institutom za prouavanje folklora.28
Za taj period u Bosni i Hercegovini Nikanovi povlai izvjesne
slinosti sa periodom austrougarske vladavine. To se ini, kako on veli,
na poetku prikriveno a od ezdesetih godina sve otvorenije. Vodi se
nova bosansko-hercegovaka politika (podvukao M. Nikanovi - op.a.)
u osnovi bliska austrougarskom bonjakluku (podvukao M. Nikanovi),
pre svega kroz iskazivanje posebnosti Bosne i Hercegovine, afirmacije
njene dravnosti na osnovama srednjevekovne bosanske drave, posebne
bogumilske religije iji su pripadnici prigrlili islam, konstituisanje i
promocija muslimanske nacije.
27
28
(M.S. Filipovi je profesor antropogeografije i etnologije na Filozofskom fakultetu, jedan

od osnivaa Naunog drutva BiH i direktor Balkanolokog centra Akademije nauka i
umjetnosti BiH. Sredinom ezdesetih godina odlazi u Beograd, nakon ega se ukida nastava
etnologije na univerzitetu, a spomenuti Akademijin centar preuzimaju arheolozi. Vidjeti,
R. Fabijani, Curriculum vitae, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Nova serija
45, Sarajevo 166.
V. Palavestra, piro Kulii, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Nova serija 45,
Sarajevo 1990., 191-194. Krajem pedesetih godina . Kulii pripaja Institut za folklor
Zemaljskog muzeja i ubrzo zatim odlazi u Etnografski muzej u Beogradu. ire: V.
Palavestra, piro Kulii, 191-194.
%
Filipovi i Kulii se sukobljavaju oko predmeta i metoda rada

etnologije, i ne samo oko toga.29
Kulii sa pozicija bliskih vlasti i podravajui vladajuu ideologiju
bio je glavni kritiar graanske nauke, pre svega srpske etnologije.
Posebna panja se tada poklanjala pitanju narodnog i nacionalnog
odreenja i opredeljenja muslimana u Bosni i Hercegovini. Ve 1953.
godine Kulii, razmatrajui poreklo bosanskih muslimana, zakljuuje:
Izdvojeno religijom i posebnim optim poloajem u odnosu na ostalo
stanovnitvo Bosne i Hercegovine pod Turcima, muslimansko se
stanovnitvo u cjelini, pored nekada znatnih etnikih i klasnih razlika,
formiralo u zasebnu i preteno ujednaenu etniku grupu.30
Za razliku od pire Kuliia, M. S. Filipovi zastupa tezu da:
srpskohrvatski muhamedanci ne ine homogenu narodnu grupu, a
niti posjeduju vlastiti, jedinstveni narodni karakter, da nemaju
nikakve vlastite nacionalne svijesti, te da premda je veina
srpskohrvatskih muhamedanaca jo nacionalno neopredijeljena,
jedan znatan dio muhamedanaca priznaje se Srbima, odnosno
Hrvatima, i ovaj proces je jo u toku i dobro napreduje. On takoe
misli da je najznaajnije da brzo napreduje proces nacionalnog
samoopredjeljenja meu srpskohrvatskim muhamedancima. 31
Ovi stavovi su korieni kao argumentacija u obrazlaganjima
stvaranja muslimanske nacije ezdesetih i posebno sedamdesetih godina
XX veka, pie Nikanovi. Atif Purivatra, jedan od glavnih ideologa
muslimanskog nacionalnog pokreta, koristi Kuliieve zakljuke kao
argumentaciju za afirmaciju muslimanske nacije, a napada Filipovia da
29
30
31
&
M.S. Filipovi, Etnoloki (etnografski) rad u Bosni i Hercegovini, 211-215; . Kulii,

Antiistorizam funkcionalne kole u etnologiji, Pregled, VII, Sarajevo 1955, 296-302; M.S.
Filipovi, Savremena etnologija ili etnografija, Osvrt na lanak . Kuliia: Antiistorizam
funkcionalne kole u etnologiji, Pregled VIII, Sarajevo 1956, 143-152; . Kulii, Jo o
funkcionalizmu u etnologiji, Pregled, VIII, Sarajevo, 1956., 463-466
. Kulii, Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog
muzeja u Sarajevu, Nova serija VIII, Sarajevo, 1953., 157
M. S. Filipovi, Die Serbokraoatischen Mohamemedaner, Tribus 9, Stuttgart 1959., 5556. navedeno prema: A. Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo
1972., 15)
se protivi posebnosti muslimana u Bosni i Hercegovini. 32 Pomenuti

stavovi o muslimanskom nacionalnom pitanju imali su za posledicu
afirmaciju Kuliia i njegovog metoda rada a, s druge strane, Filipoviu
se suava prostor rada u Bosni i Hercegovini.33
Fadil ADEMOVI
MUSLIMANSKA POSEBNOST KAO

@IVOTNA ÎNJENICA
U spisateljskoj zaostavtini Atifa Purivatre, pod odrednicom
Muslimani - nacionalnost, nali smo iskaz Milovana ilasa o muslimanskom narodu i njegovom identitetu. Ta izjava se bitno razlikuje od
njegovih stavova iz perioda prije Drugoga svjetskog rata i iz NOB-a kada
je on zauzimao istaknute funkcije u politikom ivotu zemlje. Bosna i
Hrecegovina e biti suverena u postojeim granicama naslov je njegovog
priloga u Nedjelji (Sarajevo, 17. VI 1992., str. 12).
U formiranju granica republika komunisti su se vodili etnikim
principom, a u nekim sluajevima nisu se pridravali samo etnikog, ve
istorijskog principa, i to je sluaj sa Bosnom i Hercegovinom. Komunisti
su pre toga stajali na stanovitu da BiH treba da bude autonomna. Srbi
su tamo bili najbrojnija etnika grupa, brojnija od Hrvata, i da onda Bosna
zbog toga treba da bude autonomna jedinica sa Srbijom. Naravno, treba
da znate da su Muslimani za komuniste tada bili ne etnika nego verska
grupa. Ali nakon iskustva u ratu, nakon borbe Srba i Hrvata za Bosnu,
kao i injenice da su komunisti u Bosni nali najtrajniju i najvru bazu,
doli su na ideju da i Bosna treba da bude republika. Osnovni motiv je
bio da se onemogui borba Srba i Hrvata oko Bosne, a i smatrali smo da
e se muslimani kao religijska skupina diferencirati ka Srbima ili
Hrvatima. To se pokazalo netanim. Mi smo znali i oseali da su
Muslimani posebnost, ali smo oito pogreno procenili da je religijska
opredeljenost kod Muslimana i etnika opredeljenost. Budui da su
32
33
A. Purivatra, Isto, 15-17, 24

Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU, Beograd, 1995., 135145
'
Muslimani zakasnili sa etnikim opredeljivanjem, komunisti su nainili

greku. Komunisiti su primetili da se Muslimani sve vie homogenizuju,
i to su prihvatili kao politiku, odnosno ivotnu injenicu.
NEDOVOLJNO UVA@AVANJE NA[EG BITISANJA

Petar Rudi je izdao brouru u kojoj predlae novo ime za jugoslavenske Muslimane - Isakovci. Ili ima prijedloga da ih nazovemo - Musloveni.
Svi ti prijedlozi su izraz nedovoljnog uvaavanja nae historije,
etnogeneze i bitisanja Muslimana kao jednog od ravnopravnih naroda u
Jugoslaviji. Muslimanski nacionalni razvoj se odvijao izolovano,
samostalno od srpskoga i hrvatskog nacionalnog razvoja u Bosni i
Hercegovini, i to je bio iskljuivo muslimanski pokret i pod imenom
Musliman. To ilustruju i nazivi najstarijih politikih stranaka. Tada, a ni
kasnije, kao to je poznato, nema bonjake partije ni pokreta.
(Atif Purivatra, Valter, br. 29, 8.V 1990.)


V.
ANGA@OVANJE ATIFA PURIVATRE

U PEDAGO[KOM RADU I DRU[TVENOKULTURNOM @IVOTU SARAJEVA
I BOSNE I HERCEGOVINE
!
"
VRSTAN PEDAGOG I ANGA@OVANI

DRU[TVENI RADNIK
Atif Purivatra je bio vrstan pedagog.
Od 1965. godine, kada je izabran za docenta na Fakultetu politikih
nauka Sarajevskog univerziteta, pa do 1982, kada je penzionisan u svojoj
54. godini ivota, prof. dr. Atif Purivatra je dao i znaajan doprinos
pedagokom radu institucije u kojoj se nalazio. On je utemeljio naunu
disciplinu Politike partije i organizacije na Sarajevskom univerzitetu,
a pripremio je i vie izdanja skripti za studente iz istoimenog predmeta.
Bio je redovni uesnik kako u nastavi na Fakultetu politikih nauka, tako
i u postdiplomskim predavanjima na ovome i drugim univerzitetskim
naunim i pedagokim ustanovama. Pored toga, on je mnogo puta bio
mentor i voditelj vie desetaka kandidata pri izradi magistarskih i
doktorskih disertacija, to je inio sve do svoje smrti.
Od rane mladosti Atif Purivatra se nalazi meu najangaovanijim
intelektualcima svoga vremena. Njegovo ivo prisustvo se osjealo i u
Sarajevu i u Bosni i Hercegovini. Aktivno je uestvovao u svim historijski
relevantnim drutvenim procesima. Na kreativan i autentian nain on je
to naroito mogao da ini od dolaska na Sarajevski univerzitet 1965.
godine. Otada datiraju poeci njegove stvaralake posveenosti
izuavanju, pored ostalog, i najvanijih pitanja samobitnosti i afirmacije
muslimanskog naroda u svim aspektima njegova bitisanja - na
drutvenome i politikom nivou i naunoj sferi. Kao neposredni i
zasigurno najvidljiviji rezultat toga angamana nastaje niz njegovih knjiga
i studija u ivotnom opusu koji danas predstavlja nezaobilaznu injenicu
za svakoga ko god se prihvati bilo kakvoga ozbiljnijeg tretiranja ivotnih
pitanja bonjako-muslimanskog naroda i njegove politike sudbine.
Bio je dekan Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, aktivni lan niza
naunih, strunih, kulturnih, drutvenih institucija i savjeta, redakcija,
istraivakih timova, savjeta izdavakih kua i asopisa, odbornik grada
#
Sarajeva u vie saziva i delegat u Saveznoj skuptini SFRJ od 1984. do

1988. godine.
Jedan je od najagilnijih pokretaa i predanih djelatnika Kulturnog
drutva Muslimana Preporod. U toku agresije na Bosnu i Hercegovine
on je sa drugim angaovanim intelektualcima inicirao odravanje
Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca. Najprije je bio generalni
sekretar Kongresa, a zatim i njegov predsjednik. U ovoj instituciji se
raspravama, izdavakom djelatnosti, redovnim i vanrednim javnim
tribinama nastoje nai odgovori na sudbinska pitanja opstanka i odbrane
Bosne i Hercegovine te svih onih koji je prihvataju kao svoju domovinu.
Pri svemu se ne moe zaobii znaaj i uticaj njegova ukupnoga
spasiteljskog djela na politiku i drutvenu historiju, afirmaciju
bosanskohercegovakog drutva u cjelini te restituciju bosanske
dravnosti.
Fadil ADEMOVI
PODSTICAO JE VOLJU I HRABRIO STUDENTE

Kada sam pripremao svoje uee na dananjoj Tribini VKBI-ja, a u
povodu 40 dana od smrti dragog ovjeka, prisjetio sam se mnogih
momenata iz dugogodinje saradnje sa prof. Purivatrom.
Najprije sam se prisjetio svog studentskog vremena. To je bilo vrijeme
prvog sretanja sa profesorom Purivatrom, tada nastavnikom na Fakultetu
politikih nauka Univerziteta u Sarajevu. Bio je to kraj ezdesetih i
poetak sedamdesetih godina, sad ve prolog stoljea. Nakon vie od
tri decenije poznavanja prof. Purivatre, mogu kazati da se on po neemu
izdvajao od drugih profesora. Posjedovao je volju da pomogne studentu
u izvravanju studentskih obaveza. Ali i vie od toga, podsticao je i hrabrio
studente da razvijaju svoje sposobnosti, da potvruju svoja steena znanja
u strunoj javnosti i ire.
Ispriau Vam svoj vlastiti primjer. Bio sam kao student 1970. godine
uesnik okruglog stola o drutvenom poloaju mladih. Profesor Purivatra
je bio voditelj rasprave. Kad se rasprava zavrila, on je od svih uesnika
zatraio pisano izlaganje i predloio rok kako bi bila tampana publikacija.
$
Naao sam se u nedoumici da li da to uradim ili ne? Jo nije bilo sopstvene

kurai da se pojavim sa autorskim tekstom meu afirmisanim strunjacima, meu starijim od mene. Moju nedoumicu je prekratio prof.
Purivatra. Jednostavno, nije se mogla izbjei obaveza pred njegovom
upornou. I, zahvaljujui tom pedagokom istrajavanju, objavio sam jo
kao student svoj struni rad.
Nakon ovog ohrabrivanja, uz pomo profesora Purivatre, vie mi niko
nije morao traiti da napiem tekst o onome ime se bavim. Sm sam se
nudio i traio svoje mjesto u strunim i javnim raspravama. Jo tada u
mojim strudentskim danima profesor Purivatra je za mene postao uzor.
To je bio nauni radnik, pedagog koji je mnogo radio. Nije se tedio da
svoje vrijeme posveti mladim ljudima, da otkrije kod njih interesovanja
i sklonosti. Kasnije u spoznati da se nije tedio ni prema svim ljudima
koji su mu se obraali. Nije pravio selekciju, kako je mnogi prave: rodbina,
prijatelji, uticajni pojedinci. Imao je i dar, i volju, i strpljenje da pomogne
raji, shvaenoj u sarajevskom poimanju ljudi. A to je da smo svi ljudi,
kao ljudi.
(Dr. Mirko PEJANOVI, Rije na
40. dan od smrti Atifa Purivatre,
20. X 2001.)
ODGOVORNOST U OBLIKOVANJU
JAVNOG MI[LJENJA
Jedan od oblika javnog organizovanja i uticaja u drutvu je, pored
politikih partija, postojanje raznovrsnih udruenja, drutava i nevladinih
organizacija. Njihova raznolikost, brojnost i osobito aktivitet je,
prvenstveno, izraz razvijenosti demokratije i ostvarivanja iroke lepeze
ljudskih prava. Meutim, stvarni uticaj na javno i politiko miljenje i
odluivanje, a time i na dravnu politiku, umnogome zavisi, pored ostalog,
od programske orijentacije, stepena organizovanosti, entuzijazma elnika
i njihove sposobnosti da na osnovu vlastite zainteresovanosti angauju
to vei broj aktivista, lanstva, odnosno meterijalnih prihoda.
%
Kada je rije o finansiranju udruenja, drutava i nevladinih

organizacija, moe se konstatovati da se to naelno regulira njihovim
statutarnim odredbama. To su najee formulacije koje obuhvataju
prihode od lanarine, dobrovoljnih priloga, poklona, sponzorstva,
donatorstva, uvakufljenja (ostavtina) te ostalih prihoda.
Upravo od ostvarenja materijalnih sredstava umnogome zavisi
funkcioniranje udruenja, drutava i nevladinih organizacija. To je njihovo
egzistencijalno pitanje. Zavisno od vrste djelatnosti razliito se ostvaruje
priliv materijalnih sredstava, a time i uspjena aktivnost. Tako, naprimjer,
izdavaka djelatnost, na odreen nain, treba da reproducira materijalna
sredstva za novu takvu djelatnost. Kod ovoga se praktikuje i potpuni ili
djelomini otkup publikacija tretirajui to od obostranog interesa, odnosno
neku vrstu doniranja ili sponzorstva, pa i ugovora prilagoenih trinim
zakonitostima, odnosno vrednovanja rada i odreene uspjene djelatnosti.
U vezi sa tim pojedina udruenja ili organizacije uestvuju i na dosta
rijetko raspisanim konkursima za dodjelu materijalnih sredstava, naravno
za konkretnu drutvenu aktivnost, odnosno rad, pa i time omoguuju
ostvarivanje svoje programske aktivnosti.
Zasigurno je, meutim, da najvei broj udruenja, drutava i nevladinih
organizacija svoju djelatnost ostvaruje na volonterskoj osnovi,
entuzijazmu te besplatnim povremenim ili stalnim uslugama pojedinaca,
prvenstveno svojih aktivista, lanova i simpatizera, ali i profesionalnih
uesnika (naunika, prosvjetnih radnika, glumaca, novinara, advokata i
drugih, te struno-tehnikog osoblja i slino) u realizaciji utvrenih
programskih aktivnosti.
Ne treba zaboraviti da uspjenom radu doprinosi i uredno domainsko
poslovanje koje podrazumijeva maksimalnu tednju i efikasnost sa,
uglavnom, nedovoljnim materijalnim sredstvima.
Imajui u vidu sve navedene injenice, bar sa stanovita materijalnog
osiguranja, djelatnost i uticaj udruenja, drutava i nevladinih organizacija
na formiranje i postojanje javnog miljenja u demokratskom drutvu,
moe se konstatovati da je njihova egzistencija dosta nesigurna. To, pak,
znai da je uslovna njihova samostalnost i nezavisnost, da su podloni
uticajima raznih oblika i stepena.
Postavlja se pitanje na koji najprikladniji nain stimulirati i omoguiti,
odnosno stvoriti priblino potrebne materijalne uslove za efikasnije
djelovanje u skladu sa principima savremene demokratije i zatite ljudskih
prava. Ovo pitanje je jo drastinije u ratnim uslovima. Zato e doprinos
&
u njegovom dosadanjem rjeavanju biti osnov za poslijeratnu regulativu

ovoga vanog drutvenog pitanja.
Na tom putu korisno bi bilo, naprimjer, osnovati fond iz koga bi se
konkretna aktivnost udruenja, drutava i nevladinih organizacija a na
osnovu vrlo preciznih kriterija i veoma stroge javne kontrole pruala
odreena materijalna pomo kao stimulans za drutvenu aktivnost.
(20. IX 1994.)
Atif PURIVATRA
NEVLADINE ORGANIZACIJE IMAJU

ZNAÂJAN UTICAJ NA VLADE
AVAZ: Gospodine Purivatra, kakvo je Vae miljenje o nevladinim
organizacijama i u koji kontekst smjetate VKBI?
PURIVATRA: Sa stanovita teorije, nevladine organizacije samim
svojim nazivom pokazuju da nisu organizacije koje se bore za vlast, ali
one svojim djelovanjem, bilo na nivou drave, bilo na meunarodnom
nivou, pokuavaju da utiu na niz veoma znaajnih pitanja. Sva drutva,
udruenja graana su, ustvari, nevladine organizacije. Drugo je pitanje
njihove samostalnosti ili, kako esto govorimo, nezavisnosti u odnosu
na vlade u dravama u kojima su, ili u odnosu na meunarodne institucije
koje rjeavaju meunarodna pitanja. injenica je da je pogotovo u drugoj
polovini XX stoljea, pa i odranije, sila i snaga pojedinih drava (naroito
pobjedinca u ratovima) bila ta koja je nametala rjeenja narodima, krei
i meunarodna prava i razne deklaracije o ljudskim pravima itd. Znaajan
je uticaj svih i ovakvih organizacija na vlade u pojedinim zemljama
svijeta.
Kada je, meutim, rije o naoj zemlji, mislim da odreene nevladine
organizacije, odnosno udruenja, jo uvijek nisu dostigle stepen tog uticaja
koji je bio znaajan i interesantan za samu vladu ili eventualno parlament.
Kao jedan pozitivan primjer u tom smislu moe se uzeti SGV, koji je od
Foruma graana Srba prerastao u SKV pa u SGV i koje danas ima gotovo
sve prerogotive kao to ih imaju poslanici i zastupnici u parlamentu.
Znaaj VKBI-ja je u tome to se prvi put u historiji bonjakomuslimanskog naroda inteligencija povezala sa narodom u odbrani zemlje od
'
agresora, i to u akcijama koje doprinose osvjeivanju, zahtjevima i

rjeavanju odreenih konkretnih pitanja naeg naroda u ratnim uslovima.
Treba rei i to da je saradnja VKBI-ja sa drugim nevladinim organizacijama na izuzetno visokom nivou i da se svakim danom ta saradnja sve
vie razvija.
(Bonjaki avaz, br. 41, str.10, 3.V 1995.)
JEDINSTVENO O AGRESIJI
Sve nevladine organizacije moraju u svijetu nastupiti sa jedinstvenim
stavovima o agresiji na dravu Bosnu i Hercegovinu. Jedino je na taj nain
mogue proizvesti pozitivne efekte u inostranstvu. Svijet mora imati jasnu
sliku o Bosni i Hercegovini, to se moe postai samo dogovorom
nevladinih organizacija koje djeluju u Bosni i Hercegovini.
(Atif PURIVATRA, Osloboenje, 9. IV 1995.)
Ba{tinik multietni~ke budu}nosti Bosne i

Hercegovine - podr{ka konstitutivnosti
naroda i gra|ana
NEVLADINE ORGANIZACIJE I
KONSTITUTIVNOST NARODA I GRA\ANA U
BOSNI I HERCEGOVINI
Radinost, kooperativnost i humanost prof. Purivatre plijenila je sve
nas u zajednikom radu etiri nevladine organizacije - Srpskog graanskog
vijea - Pokreta za ravnopravnost, Hrvatskog narodnog vijea, Asocijacije
nazavisnih intelektualaca Krug 99 i Vijea Kongresa bonjakih
intelektuaca.

Znano je da su etiri nevladine organizacije od 1998. godine zajedno

organizovale aktivnosti na postizanju konstitutivnosti bonjakog,
hrvatskog i srpskog naroda, ukljuujui ostale narode na cijelom prostoru
drave Bosne i Hercegovine. Bilo je vie zajednikih sastanaka
rukovodstava ovih nevladinih organizacija. Bilo je nekoliko (est)
zajednikih okruglih stolova. I svakako, bilo je desetine zajednikih javnih
nastupa u pisanim i elektronskim medijima. U svim ovim aktivnostima,
mada meu nama najstariji, prof. Purivatra je bio najagilniji i najistrajniji.
Na dogovore je dolazio sa pripremljenim prijedlozima. Sa lakoom je
pristupao dogovaranju i pronalaenju zajednikog imenitelja za etiri
organizacije. Zapravo, profesor Purivatra je posjedovao politiku kulturu.
On je bio uzor ovjeka za KOOPERATIVNOST u radu na postizanju
zajednikog cilja. Kao malo ko je svom svojom ljudskom intelektualnom
snagom bio predan IDEJI POLITIKE RAVNOPRAVNOSTI bosanskohercegovakih naroda, nezavisno o tome kom narodu pripadaju i u kom
dijelu drave Bosne i Hercegovine ive. Zna se da je prof. Purivatra
sagorijevao za IDEJU CJELOVITE, multietnike i demokratske drave
Bosne i Hercegovine. Bio je stamen u gledanju na konstitutivnost naroda
kao na JEDAN OD TEMELJA dravnosti Bosne i Hercegovine.
Izlaganja profesora Purivatre o provoenju Odluke Ustavnog suda BiH
o konstitutivnosti naroda, na zajednikom okruglom stolu, odranom
17.10.2000. godine, iz ove vremenske distance moe imati, u neku ruku,
znaenje politikog testamenta za ono za ta se borio profesor Purivatra.
U ovoj prigodi izdvajam dva njegova stanovita. Prvo stanovite je
da je konstitutivnost naroda BITNA PRETPOSTAVKA UKUPNOG
USTAVNOG I DRAVNOG UREENJA BOSNE I HERCEGOVINE
(citat iz uvodnog referata na okruglom stolu: Provoenje Odluke suda
Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda i graana BiH).
Drugo stanovite je da od provoenja Odluke Ustavnog suda zavisi
prijem Bosne i Hercegovine u Savjet Evrope i povratak izbjeglica u duhu
Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Pokazao je stalnu brigu za provoenje Odluke Ustavnog suda BiH o
konstitutivnosti naroda.
Potovanje njegovog ivota i djela obavezuje nas da i danas kaemo,
na nain kako bi to rekao prof. Purivatra, o nedopustivom kanjenju u
implementaciji Odluke Ustavnog suda BiH, kako u Federaciji BiH, tako
i u Republici Srpskoj.
Ne postoji nijedan razlog koji moe pravdati evidentno odlaganje

donoenja amandmana na Ustav Federacije BiH i Ustav Republike
Srpske. Budui da je cjelovita zatita ljudskih prava, a to osigurava Odluka
Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, vaan element provoenja
Dejtonskog mirovnog sporazuma, onda je u ovom kontekstu, nezaobilazna i odgovornost visokog predstavnika meunarodne zajednice za
tolerisanje kanjenja u oba bosanskohercegovaka entiteta.
(20. X 2001.)
Dr. Mirko PEJANOVI
HVALE VRIJEDNA SARADNJA

Dozvolite mi da Vam u ime Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca
zahvalim na pozivu da prisustvujem odravanju ove vae IV skuptine.
Pozdravljajui vas, elim istai da sam prisustvovao i vaoj proloj, III,
po mome miljenju, uspjenoj skuptini, na kojoj sticajem okolnosti nisam
imao ast da je kao gost pozdravim. Stoga koristim ovu priliku da iznesem
i neke misli koje sam tada namjeravao kazati. Naime, poznato je da je
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca i do sada imalo dobru saradnju
sa Srpskim graanskim vijeem, pogotovo oko zalaganja za ouvanje
jedinstvenosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine kao meunarodno
priznate drave i lanice Ujedinjenih nacija, demokratske drave
ravnopravnih graana i naroda.
Isto tako, duan sam ponoviti da je Vijee Kongresa bonjakih
intelektualaca ostvarilo i ostvaruje dobru saradnju sa SGV-om oko
dosljedne primjene Dejtonskog sporazuma koji treba da obezbijedi
integraciju BiH kao multietnike drave, oko uspostavljanja trajnoga i
pravednog mira na ovim prostorima, oko izvoenja svih ratnih zloinaca
pred sud pravde, oko povratka svih izbjeglica i prognanika na svoja
ognjita, oko uspostavljanja pune pravne drave i zatite ljudskih prava
svih graana na reintegriranim podrujima u Federaciji BiH, kao i na
cijelom podruju BiH.
Stoga je SGV, dosljedno realizaciji Dejtonskog sporazuma, pokrenulo
jedno znaajno pitanje. To je ostvarivanje ljudskih prava, politike i
nacionalne ravnopravnosti u BiH. U vezi s tim Vijee Kongresa

bonjakih intelektualaca, pozdravljajui i podravajui inicijativu SGVa, smatra da su ljudska prava, demokratija i civilno drutvo osnov bh.
dravnosti i okvir za ostvarivanje linih, porodinih, profesionalnih,
socijalnih, ekonomskih, politikih i nacionalnih prava, bez ega nema ni
ljudske ni nacionalne ravnopravnosti.
Upravo ustavna rjeenja moraju biti garancija tih prava i osnov za
njihovo puno ostvarivanje u praksi. Zato i Deklaracija SGV-a za ljudska
prava te politiku i nacionalnu ravnopravnost u BiH nije samo zahtjev
za politika i nacionalna prava Srba u Federaciji BiH, nego je istovremeno
borba za politika i nacionalna prava Bonjaka i Hrvata u Republici
Srpskoj kao entitetu cjelovite drave BiH. Na taj nain se dosljedno
uspostavlja i potvruje dejtonska BiH, odnosno ustavna, a time i svaka
druga jednakopravnost Bonjaka, Hrvata, Srba i drugih naroda koji ive
u svojoj domovini BiH.
Zato je hvale vrijedan konstruktivan napor SGV-a da se ova
problematika prema dejtonskom Ustavu BiH, po kome su konstitutivni
narodi Bonjaci, Hrvati i Srbi, uskladi i regulira ustavima entiteta,
Federacije BiH i Republike Srpske kao satavnih dijelova cjelovite BiH.
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca se opravdano nada i vjeruje
da e Srpsko graansko vijee i dalje nastaviti svoju uspjenu aktivnost
u postizaju spomenutih cijeva i time, to je jo vanije, sauvati obraz
srpskog naroda i genocidne politike rasistiko-faistikih voa iz svoga
naroda.
U ime Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca i u svoje lino ime
elim ovoj skuptini pun uspjeh u radu na dobrobit i sreu nae zajednike
domovine drave Bosne i Hercegovine i svih njenih graana i naroda.
(Atif PURIVATRA, Rije na IV skuptini Srpskoga
graanskog vijea - Pokreta za ravnopravnost,
22.VI 1997.)
Bogi Bogievi gost Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca i

domain Atif Purivatra
Posjete i razgovori u VKBI-ju: biskup dr. Franjo Komarica sa dr.

Atifom Purivatrom
Posjete i razgovori u VKBI-ju: Fra Luka Markei, prof.dr. Mirko

Pejanovi, prof.dr. Atif Purivatra i prof.dr. Vlatko Doleek elne
linosti etiri nevladine organizacije
"
POZIV U MULTIETNI^KU BUDU]NOST

Poznato je da ve u ponedjeljak 6. aprila zasjeda Ustavni sud drave
Bosne i Hercegovine, a raspravljat e o zahtjevu predsjedavajueg
Predsjednitva BiH za preispitivanje odredbi entitetskih ustava kojima
se Bonjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj a Srbima u Federaciji BiH
uskrauje konstitutivnost. Temeljna odredba zajednike izjave etiriju
nevladinih organizacija - VKBI-ja, Hrvatskoga narodnog vijea, Srpskoga
graanskog vijea i Kruga neovisnih intelektualaca 99 - jeste ta da smo
saglasni da Ustavni sud BiH ima sve pretpostavke za donoenje odluke
kojom bi se osigurala konstitutivnost svih triju bh. naroda na cijelom
prostoru BiH. A to znai da bi suci vrhovne dravne i pravne instance
trebalo da pozitivno odgovore zahtjevu predsjedavajueg Predsjednitva
BiH Alije Izetbegovia, jer ustavna ravnopravnost svih triju naroda na
cijelom prostoru drave otvara perspektivu multietnike budunosti Bosne
i Hercegovine.
(Atif PURIVATRA, Dnevni avaz, 6. i 7. IV 1998.)
Uzoriti kardinal nadbiskup Vinko Pulji sa Atifom Purivatrom prilikom susreta sa

lanovima Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca
OSNOV MIRA I DEMOKRATSKOG

RAZVITKA ZEMLJE
Ljudskim pravima i konstitutivnosti naroda Bosne i Hercegovine bio
je posveen okrugli sto u Travniku. Organizovali su ga Asocijacija
neovisnih intelektualaca Krug 99, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Hrvatsko narodno vijee i Srpsko graansko vijee - Pokret za
ravnopravnost. Uvodno izlaganje podnio je Atif Purivatra u svojstvu
prredsjednika VKBI-ja. tampa je, izvjetavajui sa toga skupa,
apostrofirala njegovu konstataciju da su ljudska prava u BiH temeljito
ugroena. Radi se o flagrantnom krenju elementarnih prava i sloboda
na podruju cijele drave BiH - rekao je Purivatra. On je potom upozorio
da neohodno usklaivanje entitetskih ustava (Federacije BiH i Republike
Srpske) sa Ustavom drave, te izrazio miljenje da bi to obezbijedilo
stabilizaciju ukupne situacije u naoj zemlji. Jer, injenica je da se ljudi
teko odluuju na povratak u entitet gdje nisu konstitutivni. Kao uvodniar
on se takoer zaloio za primjenu meunarodnih konvencija o ljudskim
pravima koje su, zapravo, sastavni dio Dejtonskoga mirovnog sporazuma.
Neravnopravnost Bonjaka i Hrvata u Republici Srpskoj i Srba u
Federaciji BiH jedan je od najveih izvora krenja ljudskih prava napomenuo je Atif Purivatra. On je podsjetio kako su jo prije dvije godine
etiri nevladine organizacije (SGV, HNV, VKBI i Krug 99) pokrenule
inicijativu pred Ustavnim sudom BiH, kome je zamjereno zbog
neefikasnosti u zatiti ljudskih prava, tim prije to mu je osnovna zadaa
da ocjenjuje ustavnost, zakonitost zakonskih odredaba i postupaka na
podruju cijele BiH. Upuena je kritika visokom predstavniku meunarodne zajednice jer je kao konani autoritet u tumaenju Dejtonskog
sporazuma i njegovoj primjeni trebalo da nakon isteka roka nedlenim
dravnim organima direktno naloi otklanjanje ustavnih odredaba koje
su u suprotnosti sa Dejtonskim ustavom.
(Osloboenje, 27. X 1999.)
RAVNOPRAVAN U BOSNI I HERCEGOVINI MANJINA U ENTITETU
Radiomost Slobodne Evrope

(Razgovaraju Atif Purivatra u Sarajevu i Rajko Kuzmanovi} u
Banjoj Luci)
O tome da li sve tri nacije u Bosni i Hercegovini - Bonjajci, Srbi i
Hrvati - treba da imaju status konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji
drave, uz moderaciju Omera Karabega, razgovaraju Atif Purivatra u
Sarajevu i Rajko Kuzmanovi u Banjoj Luci.
Omer Karabeg: U dananjem Mostu razgovarat emo o tome da li sve
tri nacije u Bosni i Hercegovini, Bonjaci, Srbi i Hrvati, treba da imaju
status konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji BiH ili treba zadrati
sadanje stanje po kome su Bonjaci i Hrvati manjina u Republici Srpskoj,
a Srbi u Federaciji BiH. Nai sagovornici su u Sarajevu Atif Purivatra,
profesor politikih nauka i predsjednik Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca, a u Banjoj Luci Rajko Kuzmanovi, profesor ustavnog
prava i dekan banjalukog Pravnog fakulteta. Gospodine Purivatra, da
li bi, po vama, Srbi, Hrvati i Bonjaci trebalo da imaju status
konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine?
Atif Purivatra: Po mom miljenju u dravi Bosni i Hercegovini treba
da budu konstitutivni ne samo Bonjaci, Srbi i Hrvati nego i Jevreji,
Romi i ostali narodi koji tu ive, kao i svi graani.
Karabeg: Vi mislite da niko ne treba da bude nacionalna manjina?
Purivatra: Niko. Meutim, po entitetskim ustavima, koji nisu u skladu
sa dejtonskim ustavom, ispada da je svako svugdje manjina.
Rajko Kuzmanovi: To to je kolega Purivatra rekao da bi svi
narodi, bez obzira da li su to Srbi, Hrvati, Slovenci, Arapi, ili ne
znam ko, trebalo da budu konstitutivni, to je lijepo uti, to je
jedna zamisao teorijska, ali to je praktino neizvodljivo. Ne
postoji zemlja koja sve to uvaava. Ja lino mislim da su Srbi
%
konstitutivan narod u Republici Srpskoj, a Bonjaci i Hrvati u

Federaciji, dok na nivou Bosne i Hercegovine treba da imamo
jednu izvedenu konstitutivnost, to jeste svaki narod treba da bude
ravnopravan u predstavnikim tijelima i organima zakonodavne,
izvrne i sudske vlasti. Ne moe jedan narod biti konstitutivan
na vie mjesta. On mora biti konstitutivan tamo gdje je
samonikao i gdje je veinski, to jeste u entitetima.
Purivatra: Za mene je to pitanje jednakosti u ljudskim pravima. Da
li se moe dozvoliti da graanin Bosne i Hercegovine u jednom dijelu
vlastite drave nema sva ljudska prava, dakle, i nacionalna. Svaki
graanin, ma gdje ivio, mora da ima sva ljudska prava, a to mu
garantiraju drava BiH i dejtonski ustav. Bosna i Hercegovina je
drava, entiteti su sastavni dio te drave, prema tome, svi su graani,
bez obzira da li ive u Republici Srpskoj ili u Federaciji, jednakopravni
na itavoj teritoriji BiH.
Kuzmanovi: Ja moram rei da ustavi RS i FBiH, ovakvi kakvi
su sada, niim ne iskljuuju osnovna ljudska prava. Ustav RS
jasno kae da je RS drava ili entitet, kako hoete, srpskog
naroda i svih njenih graana. Naglaavam, svih njenih graana.
U ustavu je naglaena konstitutivnost srpskog naroda, ali i to da
je RS drava svih njenih graana. Ta formulacija da je ona drava
srpskog naroda i svih graana potpuno spreava svaku
diskriminaciju na osnovu nacionalnog porijekla. Svaki graanin,
bez obzira na nacionalnost, ima sva graanska prava.
Purivatra: Molimo vas, ovdje se postavlja pitanje to je starije, da li
dejtonski ustav drave BiH u kome pie da su sva tri naroda
konstitutivna ili ustavi entiteta. A zna se ta je starije, jer je u
Dejtonskom sporazumu reeno da se ustavi entiteta moraju usaglasiti
sa Ustavom BiH u roku od tri mjeseca. Entiteti to nisu uradili. To nije
uradila ni RS ni FBiH. Kako moemo govoriti o pravima graana,
ako je RS drava srpskog naroda. ta tu imaju da trae ostali graani?
Profesor Kuzmanovi zna dobro kakav je poloaj Bonjaka i Hrvata
u RS i kakav je poloaj Srba u FBiH, o kojoj se govori kao o federaciji
Bonjaka i Hrvata. Postoji samo jedna drava - to je BiH. Republika
Srpska je entitet, Federacija je entitet. Bosna i Hercegovina je drava
&
sa dva entiteta, a ne drava sa dvije drave. Onda bismo imali dravno

ureenje kakvo ne postoji nigdje u svijetu.
Kuzmanovi: Ja mislim da elemente drave imaju i entiteti i
BiH. Taj besmisleni naziv entitet uzet je sasvim sigurno iz
politikih razloga. U dejtonskom ustavu pie da je BiH drava
Bonjaka, Hrvata, Srba i svih graana BiH. Dakle, ona je
kumulativno drava svih, a entiteti su drave veinskih naroda
koji u njima ive. Prava konstitutivnih naroda se ostvaruju u
entitetima i na nivou BiH. U dravotvornom entitetu ostvaruje
se suverenitet naroda i njegova konstitutivnost. A u savezu ili
sloenoj dravi graani ostvaruju svoja prava na taj nain to
biraju organe BiH, uestvuju u vlastiti i tako dalje. Meutim, ne
moemo rei da Bonjaci i Hrvati nemaju sva prava u RS. Imaju.
U Narodnoj skuptini RS imamo skoro etvrtinu poslanika
Bonjaka. Evo sada e etvrtina policajaca na cijeloj teritoriji
RS biti Bonjaci i Hrvati itd. Prema tome, ne treba prenaglaavati
tu konstitutivnost kao neto od ega sve zavisi. To naprosto nije
tano.
Karabeg: Gospodine Kuzmanoviu, da li vi smatrate da su Hrvati i
Bonjaci kao graani apsolutno ravnopravni u Republici Srpskoj?
Kuzmanovi: Imaju apsolutno ista prava kao i svi ostali graani.
Samo, poto su manjina, ne mogu konstituisati najvie organe
vlasti.
Purivatra: Kada kaemo da su graani ravnopravni, onda znai da
su i nacionalno ravnopravni. Profesor Kuzmanovi kae da su Bonjaci
i Hrvati manjina u RS i da je RS drava Srba. Isto tako Srbi su u FBiH
manjina, jer je to drava Bonjaka i Hrvata. To nije u skladu sa ustavom
iz Daytona. Dayton govori o ravnopravnosti svih ljudi. Kako moemo
govoriti o ravnopravnosti ako se Dan dravnosti BiH ne priznaje na
cijeloj teritoriji BiH. Bar to. To je pravo svakog raanina.
Karabeg: Gospodine Kuzmanoviu, da li po vama postoji proturjenost izmeu dejtonskog ustava, Ustava Bosne i Hercegovine, koji kae
da su sva tri naroda konstitutivna, i entitetskog ustava po kojima su
jedni narodi konstitutivni, a drugi manjina.
'
Kuzmanovi: Ustav BiH trai da narodi budu ravnopravni, ali

u onome to zahtijeva taj ustav. A taj ustav kae da treba da
budu ravnopravni u Parlamentarnoj skuptini, u Predsjednitvu,
u Savjetu ministara, u Ustavnom sudu itd. I oni stvarno i jesu u
svemu tome ravnopravni. A sva ostala prava, izbori, stanovanje,
slobodna kretnja, to su prava koja se ostvaruju u niim
dravotvornim jedinicama, entitetima, i ta prava su tamo
apsolutno zagarantovana. Evo, sada imate na stotine presuda
redovnih sudova u RS kojima se Bonjacima i Hrvatima daje
pravo da se vrate u svoj stan.
Purivatra: Ja smatram da graanska prava sadre i etnika prava. Ako
je tako, onda bi bilo normalno u jednoj dravi, kao to je BiH, da svi
graani iz svih dijelova zemlje imaju pravo da biraju svoje predstavnike. Meutim, u sadanjoj situaciji, recimo, Srbin iz FBiH ne moe
glasati za predstavnika srpskog naroda u Predsjednitvu BiH. Zato
Srbi u Federaciji ne mogu da glasaju za predstavnika srpskog naroda
u Predsjednitvu ako taj predstavlja sve Srbe. Zato Bonjaci i Hrvati
u RS ne mogu glasati za predstavnike Bonjaka i Hrvata u Predsjednitvu BiH?
Kuzmanovi: Mogu Hrvati i Bonjaci u RS glasati za predstavnika iz RS. Ali, ako bi glasali i u Federaciji, onda bi tu dolo do
majorizacije. U tome je problem. Treba zauvijek shvatiti da BiH
ne moe vie biti jedinstvena kao prije. I prije je bila jedinstvena
na vjetaki nain. Ona je sada jedinstvena samo kao savezna
drava. Ali, da se sve potare i pobrie i vrati na ono to je bilo
prije, to nee moi.
Purivatra: Samo jedno pitanje. Da li i gdje u Ustavu stoji da je to
savezna drava?
Kuzmanovi: Pa ta bi drugo bila?
Purivatra: Ja samo postavljam pitanje, da li je to igdje napisano?
Kuzmanovi: Ona je jo manje od toga. Ona je neka personalna
unija. Ona nije ni federacija ni konfederacija. Ona je jo manje
od toga.
Purivatra: Da li je personalna unija, ja ne znam. To ne pie.
!
Kuzmanovi: Da vam kaem, kolega, Vi to znate isto kao i ja.

Dravu ne odreuju njeno ime, nego funkcije koje ona vri.
Entiteti imaju vie dravotvornosti od BiH. To je jasno. Prema
tome, oni su isto toliko drave koliko je to i BiH.
Purivatra: To je isto kao kada biste rekli da je neka upanija, neki
kanton, neki okrug vii od onoga ega je sastavni dio. Da li to uopte
postoji u teoriji prava?
Kuzmanovi: Druga je stvar to smo mi napravili dravu BiH
sa 13 ustava. To nema nigdje u svijetu. Tako mala drava, a tako
mnogo ustava.
Karabeg: Koliko ja vidim, problem je u tome to Vi, gospodine Purivatra,
smatrate da ustavi entiteta nisu usklaeni sa Ustavom BiH, a gospodin
Kuzmanovi smatra da jesu.
Purivatra: Da li je visoki predstavnik potvrdio da je Ustav RS saglasan
sa dejtonskim ustavom? Nije.
Kuzmanovi: Kako da nije. Jeste. Usklaen je 12. septembra
1996. godine i dobijen je certifikat od Venecijanske komisije,
koja je organ Savjeta Evrope. Drugo je pitanje ovo na ta se sada
ali lan Predsjednitva BiH gospodin Izetbegovi i neki drugi
koji trae da se usaglase odredbe oko konstitutivnosti. No, to je
veliko pitanje da li su entitetske odredbe o konstitutivnosti
protivrjene Ustavu BiH. Jer, konstitutivnost naroda u BiH
pominje se samo u preambuli Ustava BiH, a preambula nije
ustavni tekst. To je samo uvod u Ustav. Jedna povelja.
Purivatra: To je samo vae tumaenje. Pa nee se u preambuli
spominjati neto to nije u ustavu. Preambula amerikog ustava ili
preambula ustava bilo koje drave ne odnosi se na neku drugu dravu,
ve na dravu o ijem je ustavu rije.
Kuzmanovi: Ali preambula je tekst politike prirode. Pa,
ameriki ustav ima samo pola reenice: U ime naroda i Boga
donosimo ustav i gotovo, zavrena preambula.
Purivatra: Ovdje se postavlja pitanje, dragi kolega, zato do sada, tri
godine nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, entitetski ustavi
!
nisu usklaeni sa dejtonskim ustavom. Ja postavljam pitanje

odgovornosti Parlamenta u FBiH i Narodne skuptine u RS. Zato se
to nije uradilo?
Kuzmanovi: To je sloeno pitanje, to je jedan proces, to nee
ii tako lako.
Purivatra: Kako emo rijeiti pitanje povratka ljudi? Kako e se ljudi
vratiti kada nemaju osnovna prava?
Kuzmanovi: U zabludi ste. Kako nemaju?
Purivatra: Ja ne mogu doi u Banju Luku i slobodno se kretati bez
legitimiranja.
Kuzmanovi: Ama, dragi kolega, nemojte biti u zabludi, molim
Vas. U stanu preko puta mog ive aza i njen mu, evo ih tri
metra od mene.
Purivatra: Samo mi recite koliko Hrvata i Bonjaka koji su istjerani
iz svojih stanova ivi po podrumima. Jesu li to ljudska prava?
Kuzmanovi: Nemojte, molim vas, 5.000 Bonjaka sada hoda
Banjalukom. Otiite u hotel Bosna, ima vie Bonjaka nego
svih drugih. Nije tako kako Vi kaete. Evo, kod mene na
fakultetu radi Demal Koloni, Ferid Softi itd. Ja ne branim
ekscesne sluajeve. Ni govora. I treba ih energino suzbijati, ali
to je jedan proces.
Purivatra: Problem je u tome to nije regulirano sutinsko pitanje.
Karabeg: Ja bih sad postavio jedno pitanje. Radi se o statusu pripadnika
manjine. Naime, kada je rije o povratku, mnogi ljudi kau - neu da se
vraam tamo gdje u biti manjina. Jer, u Evropi nije nikakav minus biti
pripadnik manjine, ali u balkanskoj praksi, naalost, biti pripadnik
manjinskog naroda znai biti graanin drugog reda. To je problem.
Purivatra: Kada bi bio samo graanin drugog reda, to bi bila mila
majka.
Kuzmanovi: U toku je proces povratka izbjeglica. Evo, sada
je donesen zakon o povratu imovine.
!
Purivatra: to to nije prije tri godine doneseno?

Kuzmanovi: O, dragi kolega. Pa, nemajmo biti naivni. Ovo je
jedan proces koji e trajati deset godina.
Karabeg: Koliko je praktino izvodljiva ta dvojnost da je jedan ovjek
jednom pripadnik manjine, a drugi put pripadnik konstitutivnog naroda
zavisno od mjesta gdje se trenutno nalazi? Jedan moj kolega koji ivi u
sarajevskom naselju Dobrinja, kroz koje prolazi granica izmeu RS i
FBiH, u ali kae: Dovoljno je da preem iz moje zgrade u susjednu,
pa da postanem manjina.
Purivatra: Upravo neki dan na okruglom stolu u Sarajevu gospodin
Mile Mareta, gradonaelnik Drvara, to je javno rekao. Molim vas,
kae, ja sam ovjek koji se vratio u Drvar, ali im preem entitetsku
liniju, ja vie nisam niko i nita. Po emu gospodin Mareta, koji je
Srbin, ne moe u svome rodnom mjestu Drvaru biti konstitutivan
graanim i imati sva prava?
Kuzmanovi: Znate ta? Konstitutivnost znai dravotvornost.
Da li je Bonjak dravotvoran u RS? Ja tvrdim da nije zato to
skoro nijedan nije za to da postoji taj dravotvorni entitet. Niti
obrnuto. A kako e neko biti dravotvoran, kako e biti
konstitutivan u ovoj jedinici ijem se postojanju protivi. I zbog
toga on ne treba da bude konstitutivan u entitetu, ali treba da
bude kontitutivan na nivou BiH u vrenju onih prava koja se
ostvaruju na tom nivou. Ja ne znam kako bi moglo drugaije.
Ako bi bilo drugaije, onda bi kao spuvom bilo obrisano sve
to je uraeno u Daytonu i vratili bismo se na neku unitarnu
Bosnu koja je bila ranije, a takva bi Bosna opet vrlo brzo bila
zapaljena.
Purivatra: Niko ne trai reviziju Daytona. Evo, sad meni na um pade,
koliko, naprimjer, u Ustavnom sudu RS ima sudija Bonjaka i Hrvata?
Kuzmanovi: Nema nijedan.
Purivatra: Koliko ima Srba u Ustavnom sudu Federacije?
Kuzmanovi: Dva, ali to nije nikakvo mjerilo.
!!
Purivatra: Ne moe se na jednoj vagi imati jedna mjera, a na drugoj

druga.
Karabeg: Da li biste se Vi, gospodine Purivatra, kada biste otili u Banju
Luku, osjeali graaninom drugog reda?
Purivatra: Ne bi bilo nekih tekoa kada bih ostao sat-dva ili dandva, ali da ivim tamo, veliko je pitanje kako bih se osjeao.
Karabeg: Ne biste ivjeli kao manjina?
Purivatra: Zato bih ivio kao manjina u svojoj dravi.
Karabeg: A da li biste Vi, gospodine Kuzmanoviu, ivjeli kao manjina
u Federaciji?
Kuzmanovi: Pa, ja ne znam uopte ta bi to znailo. Ja bih
ivio kao graanin, jer se ni u jednom od ustava u BiH, ustvari,
ne govori o manjinama. To smo opet mi izmislili. Govori se o
konstitutivnim i drugim narodima. U RS konstitutivni narod su
Srbi, a ostali narodi imaju ista prava. To je samo jedno emotivno
naglaavanje konstitutivnosti.
Purivatra: Znate, kolega, nije to samo emotivno. To podrazumijeva
potpunu pravnu diskriminaciju. To vai kako za Srbe u FBiH, tako i
za Hrvate i Bonjake u RS. I za druge narode.
Kuzmanovi: Moraju se ostvarivati univerzalna prava svakog
ovjeka, bez obzira na nacionalnost, a ko je konstitutivan, ko
nije, to je stvar politikih prava i to e se teko moi izmijeniti,
jer za to nema ni potrebe.
Karabeg: Gospodine Kuzmanoviu, Vi ste rekli da rije konstitutivnost
vie ima nekakvo emocionalno znaenje.
Kuzmanovi: Simboliko.
Karabeg: Da li to znai da Vi ne bi biste imali nita protiv ako bi u
ustavima oba entiteta pisalo da su to zajednice svih graana koji u njima
ive?
Kuzmanovi: To su, ustvari, graanske demokratije, ali tu treba
ostvariti sintagmu da je to drava tog naroda i svih graana.
!"
Purivatra: Kog naroda, sada se postavlja pitanje?

Kuzmanovi: Pa, onoga koji je veinski.
Purivatra: Pa, nemojte, pobogu. Srpski narod ivi i u RS i u FBiH.
Bonjaki i hrvatski narod ivi i u FBiH i u RS. Mi ne moemo kazati
da tamo ive samo Srbi, a ovdje ive samo Bonjaci i Hrvati. Pa
nemojmo, nismo se dijelili po toj osnovi, ne moemo se dijeliti ni
ubudue. Ako emo se dijeliti, onda nema ni drave.
Kuzmanovi: Pa Bosna je izmiljena drava, dragi kolega. To
sami znate. Bosna je izmiljena drava. I 1945. i poslije. U bivoj
Jugoslaviji Slovenija je bila republika slovenakog naroda,
Hrvatska hrvatskog, jedino je Bosna bila i srpska, i hrvatska, i
muslimanska. To je bila jedna formula jer se nije moglo pronai
nita drugo, ali formula koja je napravila groznu stvar.
Purivatra: Ne bih rekao da je formula napravila groznu stvar. Molim
Vas, zna se ta je agresija. Zna se ko je napao BiH. Nismo se mi unutra
poklali sami od sebe. Zna se kakav je bio plan o velikoj Srbiji, kakav
je bio plan o velikoj Hrvatskoj. Jedni tvrde da je Hrvatska drava do
Drine, a drugi da je srpska drava do Karlobaga, a sve to ide preko
Bosne i Hercegovine. A, zato? Bosna je stoljeima postojala kao
Bosna.
Kuzmanovi: Ali je obino bila srpska ili hrvatska, u tome je
problem.
Purivatra: Nije tano. Bosna je historijska istina. Bosna nije stvorena
fiktivno i politiki. Nisu je izmislili partizani.
Kuzmanovi: Da, ali Bosna nikada nije bila svoja, uvijek je bila
neija.
Purivatra: Drugo je pitanje uplitanje sa strane. I dok god se sa strane
bude uticalo na jedan, drugi ili trei narod koji ovdje ive, mi emo
imati tekoa.
Kuzmanovi: Ova tri naroda moraju ovako biti organizovani u
Bosni ne zbog toga to se boje pritiska nekih susjednih naroda,
nego da bi ouvali svoj identitet i sprijeili majorizaciju od strane
drugog naroda. Bosnu i Hercegovinu moemo ouvati samo kao
!#
labavu federaciju, odnosno konfederaciju dva entiteta, kako je

rekao Dayton.
Purivatra: Ma nije Dayton rekao da je to konfederacija. Konfederacija
je savez drava. Nemojte, dragi kolega, znamo ta je konfederacija.
Kuzmanovi: Ama, prema onome kako je rekao Dayton, to nije
nikakva drava. Dayton nije rekao ni da je to federacija, ni
konfederacija, ni da je unitarna, niti da je ovo, niti da je ono.
Nita nije rekao. Ostalo je da prema njenim funkcijama
protumaimo ta je to. A kad uzmemo funkcije - nema vojsku,
nema policiju, nema nita. Nije to drava, ljudi moji. To je mala
dravica. Jedna veoma, veoma labava federacija, ali neka je.
Purivatra: Pa ispada da itav svijet ne zna nita.
Kuzmanovi: Pa svijet nam je to i dao. Mi bismo to bolje
napravili da smo sami pravili ustav. Ipak se nadam da emo
jednog dana odbaciti ovaj ustav i stvoriti drugi, koji e priznati
narode, svaki narod na odreenom podruju, ali sa vrlo
tolerantnim odnosima.
Purivatra: Ovo o emu govorite mirie na etniko ienje, na ono
to je bio cilj agresije.
Kuzmanovi: Meni je to etniko ienje toliko daleko kao nebo
od zemlje.
Purivatra: Znam, ali, po vama, ispada da e biti tako. Jer imamo
teritorij, imamo dravu, imamo sve i niko nam ne treba. Tako se ne
moe ivjeti.
Kuzmanovi: Ma ni govora.
Karabeg: Saglasnosti nema i ja bih vas molio da zavrimo ovaj razgovor.
Va zakljuak, gospodine Kuzmanoviu?
!$
Rajko Kuzmanovi: Sva tri naroda moraju biti jednaka na nivou

BiH, u svim institucijama BiH, a u entitetima treba da bude
konstitutivan onaj narod koji je veinski, koji je samonikao, koji
je tu.
Atif Purivatra: Slaem se s prvim dijelom zakljuka kolege Kuzmanovia, ali ne i sa drugim. Smatram da svi narodi moraju biti ravnopravni
i konstitutivni i u entitetima.
Omer Karabeg: Hvala, gospodine Purivatra. Hvala, gospodine
Kuzmanoviu. Bio je to Most u kome su nai sagovornici bili profesor
Rajko Kuzmanovi, dekan Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, i profesor
Atif Purivatra, predsjednik Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca.
Posrednik u razgovoru bio je Omer Karabeg.
(Radiomost Slobodne Evrope, 13. XII 1998.)
INSISTIRAO JE NA KONSTITUTIVNOSTI
Dr. Atif Purivatra u vie se navrata oglaavao i zbog sporosti u
provoenju Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda i
graana Bosne i Hercegovine. Zajedno sa elnim linostima etiri
nevladine organizacije, a vie puta i samostalno, upuivao je zahtjeve
poslanicima i Parlamentu Federacije BiH i Skuptini RS da donesu
amandmane na entitetske ustave u skladu sa spomenutom odlukom.
Upozoravao je kako je ta odluka konana i obavezujua, ali se dugo ne
pokreu nikakve inicijative za njeno provoenje. Prioritetna obaveza
parlamenata, vlada, njihovih predstavnika i drugih nadlenih linosti i
institucija jeste da to prije implementiraju ovu odluku kako bi odrale
vlastiti legalitet - govorio je istupajui u javnosti.
Upozoravao je na ustavni vakuum, odnosno proturjeje i stanje
ustavnopravne nelegalnosti odluno traei da se to prije praktino
primijeni Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine. (Ljiljan, 23. X 2001.)
!%
KRIVICA JE NA ENTITETSKIM PARLAMENTIMA

Neopravdano je i neozbiljno da blizu pet godina od potpisivanja
Daytona ustavi entiteta nisu usklaeni sa Ustavom drave u dijelu kojim
se regulira konstitutivnost naroda. Krivica je na entitetskim parlamentima,
a dijelom i na meunarodnoj zajednici.
(Atif PURIVATRA, na konsultativnom dogovoru
nevladinih organizacija o konstitutivnosti naroda,
Dnevni avaz, 21.VI 2000.)
Atif Purivatra kao spiritus movens

Vi j e } a K o n g r e s a b o { n j a ~ k i h i n t e l e k t u a l a c a
[IRINA OKUPLJANJA LJUDI I VE]E

JEDINSTVO AKCIJE
Morala se desiti 1992. godina i brutalna agresija Srbije i Crne Gore
na Republiku Bosnu i Hercegovinu, opi barbarizam etnikih hordi i
strani genocid nad bosanskim Muslimanima, jedanaesti u naoj povijesti,
da bi se intelektualci ovog naroda okupili i izrazili svoju punu privrenost
svome nacionalnom korpusu. To se desilo 22. decembra 1992. godine u
Sarajevu, kada se sastao Kongres bosansko-muslimanskih intelektualaca.
Bio je to prvi takav skup poslije Kongresa Muslimana 1928. godine,
takoer odranog u Sarajevu.
Vrijeme je nalagalo, a i teina ratne situacije u kojoj se naao na narod,
traila je da se temeljito razmotre bitni pravci djelovanja muslimanskog
!&
naroda u Bosni i Hercegovini i mogunosti razvoja u najblioj budunosti.

Kongres je ukazao na historijsku obavezu bosanskomuslimanskih
intelektualaca da se jo vie angauju na svim poljima drutvene
djelatnosti kao sastavni dio svoga naroda.
U ovome dramatinom trenutku, kada su u pitanju vjekovna postojbina,
oni su obavezni uiniti sve za odbranu Republike, za pobjedu nad
agresorom. Njihovo najdublje proimanje sa svojim narodom donijet e
im novu snagu i nadahnue, a narodu jasnije osvjetljenje puta. U tome
najsnanije mora doi do izraaja puno jedinstvo i sloga bosanskih
Muslimana (Bonjaka), koji samo tako mogu sauvati svoje agresijom
ugroeno nacionalno bie. To znai da treba ostvariti maksimalnu slogu
u radu svih bosanskomuslimanskih institucija, organizacija i drutava u
ouvanju i uvrenju Republike BiH i historijsko-kulturnoga, vjerskog
i nacionalnog identiteta. I sam sastav Vijea odraava intelektualne
mogunosti muslimanskog naroda i pokazuje kakvim stvaralakim
potencijalom raspolae.
Svakako da su ostvarene tek poetne mogunosti njihovoga stvarnog
angaovanja u institucijama naega nacionalnog okupljanja i drutva u
cjelini, ali je i ovaj poetak pokazao spremnost da se stalno doprinosi
borbi za osloboenje od agresora i ostvarivanje sigurne budunosti.
lanovi Vijea vlastitim primjerom djeluju u sistemu dravne i drutvenopolitike strukture, a Vijee, kao svijest i savjest bosanskih Muslimana,
svojom aktivnou i konkretnim doprinosom vri uticaj na javno mnijenje,
naroito na dravne institucije i organizacije da odgovorno funkcioniraju.
U tom smislu veoma znaajan je udio Vijea u koordiniranju rada i
aktivnosti svih muslimanskih i islamskih drutava i asocijacija - organa
Islamske zajednice, Preporoda, Merhameta, Matice muslimanske i drugih.
To, svakako, doprinosi irini okupljanja ljudi, njihovoj usmjerenosti i
veem jedinstvu akcije.
Rad Kongresa i njegovog vijea bio je inspirativan i na irem
slobodnom podruju Republike. U mnogim mjestima - Tuzli, Zenici,
Visokom i drugim, intelektualci se okupljaju, organizuju, dogovaraju i
zauzimaju stavove o bitnim pitanjima za ivot i opstanak naeg naroda.
U tome im pomau i lanovi Vijea koji povremeno borave na slobodnoj
teritoriji kao, naprimjer, u Zenici, Tuzli, Travniku, Bugojnu, ivinicama,
Teoaku, Brezi, Jablanici, Konjicu, Mostaru i drugim mjestima. To sve
ima ireg odjeka u javnosti, domaoj i inozemnoj, kojoj se najee obraa
i Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca.
!'
Posebno zanimanje je pobudilo obraanje intelektualcima zemalja

kreatora vaingtonskog dogovora, Francuske, Engleske, Rusije i SAD-a.
Ovim dogovorom te zemlje inauguriraju osnivanje geta na pragu XXI
vijeka u Bosni koja nikada nijedan narod nije getoizirala, ukljuujui i
panske Jevreje, koji su ovdje nali utoite poslije poznatih progona iz
panije prije vie od 400 godina.
Slobodni smo rei - kae se u ovom obraanju intelektualcima svijeta
- da je Organizacija ujedinjenih naroda samo cinina fasada iza koje se
krije svemo velikih, te bi na ulazu u Palau na Ist Riveru trebalo uklesati
rijei iz Danteovog Pakla: Lasciste ognisperanza voi ch entrate. Time
bi mali nenaoruani narodi bili upozoreni na sve neizvjesnosti kojima se
izlau pod tim krovom. Uz zahvalnost kolegama iz brojnih zemalja, koji
su osudili postupak svojih vlada prema Republici BiH, odnosno kolegama
u Francuskoj, Njemakoj i Sjedinjenim Dravama, izraeno je oekivanje
da nee utihnuti svoje glasove dok se iz nae zemlje uju vapaji ena,
djece i ranjenika koji svojim golim tijelima pokuavaju, ali ne mogu
zaustaviti tenkovske gusjenice i vrele artiljerijske granate.
Preporuite svojim vladama koje su osnovale Meunarodni sud za
ratne zloine u Bosni - da u prve redove budue sudnice sjednu osnivai
suda. U suprotnom, ta optuenika mjesta bit e prazna, jer ako se zloinci
vraaju na mjesto zloina, nikada se nije desilo da oni sami sjednu na
mjesto suenja. Ako to ne uradite, sjenke zlih djela i sjenka historijske
odgovornosti past e i na vaa lica. Nema vie nikakvih izgovora. Vaa
savjest je na ispitu, i vaa mogua budunost. Zlo je neiscrpnije u zlu
nego dobro u dobru!
Redovne tribine Vijea subotom, koje se odravaju od septembra 1993.
godine, ve su postale cijenjeno mjesto okupljanja ireg kruga
intelektualaca i razmatranja mnogih bitnih aktuelnih pitanja ivota i borbe
bosanskomuslimanskog naroda za opstanak i sretniju budunost.
Prirodno je to su se u sreditu panje vie puta nali enevski
pregovori, s obzirom na mogue implikacije ponuenih rjeenja za
budunost BiH i muslimanskog naroda. Uvodniari i voditelji rasprava
na tribinama su lanovi Vijea i najistaknutiji muslimanski intelektualci.
Materijali sa tribina se tampaju u posebnim publikacijama koje se
dostavljaju u veinu mjesta na slobodnoj teritoriji, osobito sredstvima
informiranja.
Ocijenjeno je, na jednoj od prvih tribina, da ponueni sporazum pravno
predstavlja destrukciju BiH kao drave. Aktuelna dilema nije da li
"
prihvatiti ili odbiti enevski plan, ve kako poboljati ustavni sporazum

da se BiH odri i u miru potvrdi i nastavi kontinuitet hiljadugodinje
tradicije.
S tim u vezi je bila i tema o unutranjem ureenju budue BiH, kao i
o drutveno-politikom organizovanju bosanskih Muslimana. Kada je bilo
rijei o organizovanosti bosanskih Muslimana kao dravotvornog naroda,
konstatovano je da su se oni tek u ovom ratu izborili za priznavanje
dravnosti. Muslimanima na ovim prostorima potrebna je graanska
drava. U nastavku mirovnih pregovora treba osigurati bitne interese
bosanskih Muslimana, od kojih su dva osnovna - da opstanu na ovim
prostorima i da se BiH ouva kao meunarodno priznata zemlja u
potojeim granicama.
Politiki i dravotvorni subjektivitet bosanskih Muslimana, ocijenjeno
je na tribini posveenoj pravima ovjeka, treba usmjeriti tako da njihova
tradicija ostane ono to jeste, a njihova dravotvornost da bude ono to
mora biti i da se gradi po uzorima svjetskih pravnih kriterija po kojima
ovjek mora biti subjekat svih graanskih i linih prava.
O ponuenim rjeenjima u enevskim dokumentima izjasnio se, kao
to je poznato, i Bonjaki sabor. Odluka o prihvatanju plana, uz uslov
vraanja silom okupiranih teritorija, imala je opu podrku. Sudbinsko
je pitanje gdje da se vrate prognanici rasuti irom Evrope i na drugim
kontinentima. Tamo ih ima oko 600.000, dok ih je na podruju koje
kontolira Armija RBiH vie od 700.000, od kojih polovina nema
odgovarajui smjetaj. Temeljno angaovanje mora biti usredsreeno na
to bri povratak izbjeglica i raseljenih osoba u svoje domove i svoj
zaviaj.
Islam i bosanski Muslimani i odnos islamskih zemalja prema Republici
BiH nezaobilazne su teme tribine. Mi Bonjaci-Muslimani - rekao je reisul-ulema Islamske zajednice BiH dr. Mustafa ef. Ceri - treba da
uspostavljamo ravnopravni odnos sa islamskim zemljama, to jest, nai
intelektualci treba da pronau puteve saradnje sa intelektualcima iz tih
prijateljskih zemalja.
Odbrana zemlje je, svakako, osnovna zadaa i toj temi je bilo
posveeno dosta panje, posebno u vezi sa enevskim dokumentima.
Pored vojnih snaga tzv. republike srpske, agresor je angaovao i brojne
snage iz bive Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore. Cijeni se da je u
osvajakim operacijama uestvovalo vie od 100.000 vojnika, 300
tenkova, 600 artiljerijskih orua. Armija RBiH, meutim, brzo se
"
organizirala i konsolidovala te vie nije za potcjenjivanje. Imamo vie

od 200.000 ljudi pod orujem. Istina, jo nismo jaki kada su u pitanju
materijalno-tehnika sredstva, ali zato posjedujemo onaj na poznati
bosanski ponos i hrabrost.
Kada je rije o odbrani Podrinja, Mostara, Lavanske doline, to ima
ne samo vojno ve i politiko znaenje - istaknuto je na tribini koja se
bavila enevskim dokumentima i odbranom zemlje. Inae, Vijee
ostvaruje punu i svestranu saradnju sa oruanim snagama, posebno sa
Upravom za moral taba Vrhovne komande Armije RBiH u pripremi i
izdavanju publikacija.
O budunosti BiH Vijee Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca oglasilo se u javnosti, zajedno sa Hrvatskim koordinacijskim
odborom i Srpskim konsultacionim vijeem, jedinstvenim stavom da:
- Suverenitet i subjektivitet Bosne i Hercegovine, kao meunarodno
priznate drave, lanice UN-a, ne moe se dovoditi u pitanje. To je
injenica koja se ne moe zaobii.
- U svim dijelovima Bosne i Hercegovine moraju se svim graanima
garantirati puna ljudska prava i slobode prema civilizacijskim meunarodnopravnim standardima.
- Meusobni odnosi u Republici mogu se rjeavati jedino nakon
obustave svih ratnih djelovanja.
- Bez odlaganja omoguiti prolaz humanitarnim konvojima i dostavu
hrane svim graanima Bosne i Hercegovine.
- Gradovi Sarajevo i Mostar treba da budu stavljeni pod upravu
Ujedinjenih naroda, odnosno Evropske unije - reeno je u zajednikoj
izjavi ovih nevladinih asocijacija triju naroda, iji se predstavnici esto
nalaze i razmjenjuju miljenja i oglaavaju se o temama od zajednikog
interesa.
Vijee je, pored ostalog, pokrenulo izradu studije pod radnim naslovom
Povijesno iskustvo i budunost bosanskih Muslimana te organizovalo
izradu dviju popularnih publikacija o nacionalnom biu bosanskih
Muslimana (Bonjaka) koje su pripremljene za tampu. Takoer, u tampi
je knjiga o Kongresu bosanskomuslimanskih intelektualaca i knjiga o
genocidu nad Muslimanima u Drugome svjetskom ratu.
Svakako da se ovim ne iscrpljuje sva aktivnost i djelovanje u okviru
Vijea Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca, ije su prostorije
u Ulici Valtera Peria br. 11. u Sarajevu postale mjesto okupljanja i
odravanja raznih kulturnih manifestacija, izlobi, predavanja i tribina. I
"
pored tekih ratnih prilika, ovdje dolaze ljudi raznih profila i toga e biti
sve vie kada, ako Bog da, prou ove ratne strahote i kada na narod u
svojoj dravi krene putem prosperiteta, duhovnoga i materijalnog razvoja.
(Atif PURIVATRA u listu za jedinstvenu BiH
Istina o BiH, br.1, str. 29)
IZME\U ISTOKA I ZAPADA

U drutvenoj konfiguraciji jedne drave vano mjesto zauzimaju
vodei intelektualci koji esto svoje aktivnosti razvijaju paralelno sa
politikom sferom. Do posebnog izraaja dolazi znaaj nevladinih
organizacija, pogotovo onih predvoenih intelektualcima. Jedna od njih
je i Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, iji je predsjednik prof.
dr. Atif Purivatra. U razgovoru koji smo (revija Studentska misao, op.a.)
sa dr. Purivatrom vodili pred ope izbore 2000. godine eljeli smo saznati
na kojim poljima se odraava uticaj ove organizacije na Bosnu i
Hercegovinu. Vano mjesto je zauzela i tema samog koncepta bonjatva
koje nam je dr. Purivatra pokuao pribliiti. Svojim doprinosom u
ostvarenju konstitutivnosti naroda BiH i drugim djelima vanim za
budunost nae drave dr. Purivatra vai za jednoga od vodeih
intelektualaca u BiH koji promoviraju multietninosti - klju za uspjeh
razvoja BiH.
U nazivu asocijacije koristite termin Bonjaci. Da li se on iskljuivo
odnosi na Bonjake koji ive u Bosni i Hercegovini i da li ukljuujete
u va rad ljude koji se izjanjavaju Bonjacima, ali koji potiu iz drugih
regija?
- Mi ukljuujemo apsolutno sve Bonjake u svijetu. Upravo smo
zavrili projekt knjige Ko je ko u Bonjaka. Tu se nalazi vie od tri hiljade
znaajnih linosti Bonjaka, koje smo u toku posljednje tri godine sabrali
iz itavog svijeta. Prvi put u historiji Bonjaka izdaje se jedna takva
publikacija. Glavna pitanja su bila priznavanje BiH, uticaj drugih zemalja
i sve to smo kroz historiju doivjeli u odnosu na nacionalno osjeanje.
eljeli smo da se svako pojedinano izjasni da li se osjea Bonjakom ili
"!
ne. Ukoliko se tako osjeaju, a ispunjavaju nae kriterije, bili su uzeti u

obzir.
Da li mislite da je koncept bonjatva trenutno u procesu ojaavanja
ili u stanju dezintegracije?
- Mislim da je trenutno u procesu veliko ojaanje nacionalne svijesti
Bonjaka. To je dolazilo do izraaja pogotovo u toku agresije na BiH,
gdje se ponovo rodila nacionalna svijest Bonjaka sa eljom za ouvanje
BiH kao zajednike domovine svih. Meutim, Bonjaci jo nisu
ravnopravni sa ostalima, posebno kad je u pitanju Dayton, povratak ljudi
na svoja mjesta, pitanje etnikog ienja. Za mene postoje antibosanske
snage koje ne djeluju u skladu sa ljudskim pravima. Bonjaci nita drugo
ne trae u BiH nego jednostavno jednak tretman sa ostalima. U toku
agresije koncept bonjatva je uvren do tog stupnja da se o
dezintegraciji ne moe govoriti ni u kom sluaju. Bonjaki narod je jak
i kao takav ne prolazi kroz fazu destabilizacije i nadam se da nikada i
nee.
Koji je va stav o odnosima Bosne i Hercegovine i meunarodne
zajednice?
- Mislim da je jedini izlaz razvitak drutva na polju ostvarenja ljudskih
prava i svih onih naela meunarodnih konvencija o ljudskim pravima u
skladu sa razvojem i integracijom u Evropu. Mi zasluujemo da taj
tretman dobijemo jer smo uvijek bili evropska zemlja, pa ak u nekim
pitanjima smo bili i prije Evrope. Bosansko udo je bilo da smo se oduprli
jednoj takvoj agresiji kakva je bila. Mi moramo ostati nezavisni i bit emo
ponovo na nivou Evrope. Uvijek smo podravali meunarodnu zajednicu
u tome pravcu. Meutim, postoje snage i u meunarodnoj zajednici koje
onemoguavaju odbranu BiH. Taj proces se samo moe uporediti sa
holokaustom nad Jevrejima.
Kako reagujete na injenicu da je BiH pod izvjesnom vrstom
protektorata meunarodne zajednice?
- Mislim da protektorat nije rjeenje. Meutim, antibosanske snage se
ne mogu suzbiti na drugi nain nego protektoratom. To je nuno zlo. Ali
protektorat u isto vrijeme znai odgovornost meunarodne zajednice za
ono to prima pod svoju upravu. Evropska unija i Sjedinjene Amerike
Drave nisu raspoloene za uvoenje protektorata, ali je uvoenje jedne
vrste protektorata, s obzirom na situaciju u kojoj se mi sada nalazimo,
""
vie nego potrebno. Prije svega, zbog stalnog pritiska antibosanskih snaga
i snaga koje su izvrile agresiju nad BiH i koje imaju plan podjele BiH.
Ako je jedini izlaz iz takve situacije protektorat, onda to moramo i
prihvatiti, pogotovo ako je on neophodan za razvoj, sreu i prosperitet
ljudi u BiH.
Koje su Vae prognoze za novembarske izbora?
Pa, vjerovatno oni ljudi koji su vrijedni i koji rade, koji su se pokazali
potenim sigurno e pobijediti. Oni koji su pravili samo politiku
propagandu i koji nisu pokazali sposobnost za zajedniki ivot sa ljudima
vjerovatno nee lako proi. Najvjerovatnije e se desiti da nezaslune
politike struje dobiju izvjestan broj glasova. Meutim, poslije izbora je
nuno otkloniti smjenom svaku neaktivnost i neangaovanost pojedinih
politiara, naravno kroz javne procese. Tom metodom e se uiniti da
oni koji istinski zasluuju vode ovu zemlju, ali insistiram na injenici da
je ovakvu prognozu teko donijeti.
Milorad Dodik i Zlatko Lagumdija su dobili podrku od SAD-a. Koje
su Vae reakcije na ovo i da li mislite da ova vrsta podrke moe u
velikoj mjeri uticati na izbore?
- Mi smo na odreeni nain ve reagovali u odnosu na izjavu i na
populariziranje izjave g. Clintona da su Dodik i Lagumdija ljudi
budunosti. Mislim da ove dvije linosti ne moemo uporeivati, a
pogotovo se za Dodika ne moe rei da je ovjek budunosti, budui da
on zabranjuje izgradnju damije koja je sruena bez rata. Premijer
Republike Srpske Milorad Dodik se ne moe u istoj mjeri popularizirati
kao prof. dr. Lagumdija jer su to dva razliita shvatanja i pogleda u
odnosu na BiH. Iznenaen sam injenicom da predsjednik SAD-a g.
Clinton nije uzeo u obzir izvjetaje svog ambasadora u Sarajevu, g.
Thomasa Millera, koji je pokazao veliko razumijevanje za BiH i za
vraanje izbjeglica u RS i u dijelove bive Herceg-Bosne. okiran sam
injenicom da ta miljenja nisu dola do g. Clintona.
Koje je za Vas najvee intelektualno ostvarenje u historiji bh. drave?
Moete li nam navesti konkretan primjer?
- Kada je rije o historiji BiH, mislim da se moe rei da je najvea i
najjaa stvar upravo ouvanje BiH kao teritorijalne, duhovne, kulturne i
nacionalne zajednice u kojoj se koegzistiralo u raznim sistemima i u kojoj
se ivot zajedniki odvijao na jedan nain na kojem danas instistiramo
"#
da ive narodi u Evropi i narodi u svijetu. To je za mene najjai historijski

znaaj BiH, a najznaajniji dogaaj je za mene zvanino priznanje BiH
od Evropske unije i Organizacije ujedinjenih nacija te da je danas BiH
lanica UN-a kao slobodna i nezavisna drava.
Ko je po Vama najzasluniji ovjek za to?
- Zasluni su svi graani BiH koji su se borili u tom pogledu i koji
nisu bili za eventualno odvajanje, podjelu i prikljuenje Srbiji i Hrvatskoj,
u posljednjih nekoliko godina vezanih za razvoj nacionalnih pokreta u
BiH i za uticaj na BiH.
Teko je izdvojiti jednu linost. Svaki od naunika koji su nastupali u
ime BiH, zatim drugi koji su svojim aktivnostima uinili puno, bez obzira
na sektor, oni su zasluni za razvoj BiH. Tu je nesumnjivo jedan odreeni
krug ljudi dao veliki doprinos u borbi protiv agresije, u ouvanju BiH.
Naroito je zasluno Predsjednitvo Republike BiH koje je izabrano pred
agresiju i koje je egzistiralo kao takvo u toku agresije i koje se borilo za
BiH na meunarodnom planu. U tom pogledu je nesumnjivo imao velike
zasluge kao predsjednik Predsjednitva g. Izetbegovi.
Da li mislite da je islam sastavni dio bonjakog identiteta?
- Nesumnjivo, koliko je pravoslavlje sastavni dio srpstva, katolicizam
koliko je sastavni dio hrvatstva, toliko je i islam sastavni dio bonjatva.
U situaciji u kojoj su bili Bonjaci pod pritiscima srpskoga nacionalnog
ekstremizma, a i dalje imamo ostataka tih ekstremizama, vrst otpor je
bio neophodan. ak i danas kada je u pitanju Republika Hrvatska, imamo
jo uvijek kod pojedinaca nerazumijevanja prema Bonjacima, i to se
odraavalo u negativnom smislu kod biveg predsjednika RH g. Tumana,
koji nije shvatio samostalnost Bosne i njenu budunost kao nacionalne
zajednice Bonjaka. Mislim da je islam imao vanost u pogledu
nacionalnog uvaavanja u okviru SFRJ od prvih zaetaka nacionalnih
pokreta u BiH krajem IXX stoljea pa do danas. Tada je uvaavan termin
Muslimani u nacionalnom smislu, do prihvatanja i vraanja imena
Bonjak na Prvom saboru Bonjaka 1993. god., naziva koji je egzistirao
kao takav za pripadnike Islamske zajednice, odnosno za nacionalne
pokrete u poetku. Islamska zajednica je bila vrlo znaajan faktor u
ouvanju nacionalne svijesti kad nije postojala mogunost nacionalnog
priznanja. Karakteristika je da su Muslimani opstali kao nacionalna
zajednica bez obzira to nisu bili uvaavani kao takvi, nego su tretirani
kao pripadnici vjerske zajednice.
"$
Cjelokupni drutveni razvitak Bonjaka je iao paralelno sa Srbima i

Hrvatima, bez obzira to Bonjaci nisu bili uvaeni kao narod. Sva
kulturna, umjetnika i ekonomska zbivanja, banke i mediji su bili na nivou
srpskih i hrvatskih nacionalnih zajednica i ponovit u, Muslimani uope
nisu bili uvaavani kao narod. To je dolo do izraaja kasnije u
devedesetim godinama. Islam je dakle idefinitino dio identiteta Bonjaka.
Da li mislite da bi Vaa organizacija trebala postati savjetnik politike
strukture i koji je stvarni utjecaj Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca na stvaranje bh. drave?
Od poetka devedesetih godina smo doli u situaciju u kojoj nevladine
organizacije imaju sve vei uticaj na drutvene tokove. U tom smislu je
formirano Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca sa ciljem da d svoj
doprinos odbrani zemlje na polju intelektualnog razvoja u aktivnostima
koje imaju impakta na politiku stukturu. Pripremili smo se za djelovanje
internih politikih struktura meunarodne zajednice koje su vezane za
BiH. Dokazano je da je na rad imao puno uspjeha.
Jedna od karakteristika naeg rada je stalna saradnja sa drugim
nevladinim organizacijama, sa drugim multietnikim organizacijama, kao
i sa organizacijama koje su vienacionalnog karaktera. Saradnja sa
Srpskim graanskim vijeem i sa Hrvatskim narodnim vijeem omoguila
je jednakost meu svim bosanskim graanima i omoguila je pogotovo
konstitutivnost naroda u Ustavu BiH. Mi elimo zajedno graditi
multietniku BiH, gdje e svi graani imati nacionalnu slobodu i
nacionalnu ravnopravnost. Kad ova dva uslova budu ispunjena, moi
emo rei da su ljudska prava ostvarena.
(Razgovarala: Nejra BADAREVI,
bh. studentska revija Studenska misao,
broj 6/7, novembar-decembar 2000.)
"%
SAMO U OKVIRU BOSNE I HERCEGOVINE TREBA

DA REALIZIRAMO SVOJE BO[NJA^KE INTERESE
(Iz intervjua za list Muallim)
Muallim: Gosp. Purivatra, jedan ste od inicijatora osnivanja, a sada

ste i predsjednik Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca. Moete
li nam rei kako je dolo do formiranja ovog vijea i koje su njegove
djelatnosti?
Atif Purivatra: Agresija na BiH 1992. godine postavila je pitanje i
uea intelektualaca u odbrani od agresije. Grupa intelektualaca u
Preporodu i oko njega smatrala je da bi time bilo korisno okupljanje
intelektualaca kako bi oni dali svoj doprinos toj odbrani. Nakon priprema,
22. decembra 1992. dolo je do odravanja Kongresa kome je bilo prisutno
700-800 intelektualaca. Na Kongresu su podnesena etiri osnovna referata
i 15 koreferata, koji su kasnije objavljeni kao posebna knjiga. Poslije
diskusije donesena je i Rezolucija Kongresa sa 16 taaka kao osnov za
rad Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca.
Muallim: Kako se reflektuju stavovi Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca?
Purivatra: Izvrni odbor Vijea svakog ponedjeljka odrava sastanke
na kojima raspravlja i rjeava - daje svoja miljenja o svim bitnim
znaajkama u ivotu Bonjaka. Uvijek smo se i javno oglaavali kada je
to bilo potrebno. Ujedno, odravanjem naih redovnih tribina, kao i naom
izdavakom djelatnou, mi smo zasigurno uticali i na ukupno
osvjeivanje muslimana i muslimanskih intelektualaca. Uz to, najvei
broj naih dunosnika u dravnim organima uvaava nae prijedloge, tako
da smo postigli znaajan renome.
Muallim: Vijee (VKBI) je jedna od rijetkih institucija koja je sada
izrasla u vrst stup naeg naroda. Kako Vi gledate na uspostavljanje
drugih institucija koje su neophodne u stasavanju Bonjaka kao
naroda?
"&
Purivatra: To je dosta ozbiljno pitanje koje u naoj sredini mora da

sazri kako bismo imali najracionalniji i najkorisniji stav u tom pogledu.
Teko je formirati nacionalne institucije u vienacionalnoj zajednici kakva
je BiH, jer one u odreenim uslovima mogu znaiti i ansu za razbijanje
BiH. A interes Bonjaka je nesumnjivo cjelovita BiH, u kojoj e
ravnopravno uestvovati sa ostalim narodima, ali ne kao do sada kada se
nisu u mnogome pitali ni konsultovali niti rjeavali svoja bitna pitanja.
Stoga mislim, a to je i stav Vijea, da mi moramo podravati institucije
BiH u kojima emo imati uee i boriti se za sadraj koji e odgovarati
Bonjacima ne tetei interesima Hrvata, Srba i drugih naroda. Mi
moramo biti razumni i mudri i u okviru BiH realizirati svoje bonjake
interese. Bez zajednikih institucija BiH teak bi bio opstanak Bonjaka.
Zajednike institucije ne smetaju nacionalnim institucijama ali zajednike
institucije moraju postojati jer one predstavljaju dravu BiH.
Muallim: Mi nacionalnih institucija praktiki nemamo?
Purivatra: Niko nam se smeta da ih pravimo. Zato niko nije pokrenuo
ta pitanja? Ali, imamo li mi mogunosti za to? Ne moemo rasipati snage.
Smatram da je sada suvino da u Sarajevu npr. budu tri pozorita ili tri
instituta za knjievnost i sl. Smatram da se u okviru dravne institucije
moemo i moramo izboriti za pravilan tretman Bonjaka kao nacionalne
kategorije. Mi se moramo boriti da svoje specifinosti plasiramo na
najbolji mogui nain. Danas, ako elimo cjelovitu BiH, ne moemo
insistirati na tome da svaka nacija u BiH predstavlja u meunarodnim
okvirima svoju naciju. To moe samo putem drave BiH, s tim da svaka
nacija moe dalje razvijati svoje specifinosti.
Muallim: to se tie tih specifinosti, Bonjaci su zvanino 1963.
godine uvaeni kao narod. Koliko su muslimani time dobili?
Purivatra: Sve ono to je karakteristika bonjakog naroda kao naroda
korisno je. Svakodnevno su i svijest i znanje Bonjaka rasli. Razvijanje
muslimana kao Muslimana, pri emu je osnov davala religija, dovelo je
do zatite muslimana i u bivoj Jugoslaviji. Ve 1941. godine se
Muslimani spominju kao ravnopravan narod. Onoliko koliko se moglo
uraditi u tadanjem sistemu - uraeno je. Agrarna reforma 1919. koja je
u neku ruku praktiki bila ekonomski genocid nad muslimanima jeste
onemoguila vlastiti razvoj Muslimana ali se taj razvoj ipak dalje, dodue
usporenije, razvijao na kulturnome, prosvjetnom, politikom i svakom
drugom planu. Stvoreni su tako uslovi za jedan politiki realitet u kome
"'
su Muslimani doli do odreenih osnovnih prava na to da budu priznati i

uvaeni kao narod. Posebno se to desilo odlukama u Ustavu 1963. godine,
a takoer je proklamovano na I i II zasjedanju ZAVNOBiH-a. Takav
razvitak nesumnjivo je doprinio daljem razvijanju svijesti koja je
omoguila da u periodu agresije na BiH 1992. godine ogroman broj ne
samo naroda nego i intelektualaca stane u odbranu drave BiH.
Muallim: Muslimani se jesu uvaavali, no imamo primjera njihova
osporavanja, poevi od ignoriranja naih knjievnika Hasana Kikia,
Mee Selimovia i dr. pa do ukupnog doprinosa Bonjaka u arhitekturi,
muzici i kulturi. Jesu li nai intelektualci na tom polju mogli vie dati
i jedinstvenije nastupati?
Purivatra: U takvim uslovima i stalnim pritiscima srpskih i hrvatskih
snaga teko se moglo oekivati vie nego to je uinjeno. Svaki pokuaj
okupljanja Muslimana izazivao je revolt kod vladajuih krugova, pa i
proganjanje muslimanskih intelektualaca u tom pogledu. Iako su imali i
politiku stranku JMO, muslimanski intelektualci se znaajnije nisu mogli
suprotstaviti tendencijama podjele BiH kakva je ve postojala od 1926.
godine i uvoenja diktature pa do sporazuma Cvetkovi-Maek 1939.
godine kada je BiH faktiki podijeljena izmeu Srbije i Hrvatske.
Pozitivne snage i vrijedni intelektualci i pored toga nastavili su se boriti
za BiH. U toku Drugoga svjetskog rata BiH je bila kao neka tampon zona
izmeu Srba i Hrvata, tako da je i vostvo Komunistike partije zauzelo
stav o teritorijalnoj samostalnosti BiH, a u okviru federacije Jugoslavije
ime su Muslimani, bez obzira na sve slabosti u izostavljanju nacionalne
samostalnosti, dobili ansu za svoj dalji razvitak.
Muallim: Srbi i Hrvati formirali su svoje nacionalnosti u ovisnosti
od religije. Kako su se Muslimani u tom pogledu razvijali?
Purivatra: To su u BiH bili razliiti uslovi. I Srbi i Hrvati su gajili
svoje nacionalne ideje u Bosni. U njihovom stalnom insistiranju da
Muslimani budu Srbi i Hrvati vren je i stalni uticaj. Dodue, i Muslimani
su razvijali svoje nacionalne posebnosti, ali neto sporije u odnosu na
Srbe i Hrvate. Razlog za to svakako lei i u tome to su oni imali svoje
matice u Srbiji i Hrvatskoj. Religija jeste bila konstituens i Srbima i
Hrvatima u nacionalnom formiranju, ali religija je i muslimanima bila
taj faktor nacionalnosti. No, Islamska zajednica u BiH i Jugoslaviji je
bila, zbog izreenog, u teim uslovima. Meutim, injenica je da je
Islamska zajednica ouvala kompaktnost muslimana, pa i doprinijela
#
nacionalnom razvoju. Iako su vjerska prava bila dominantna, ipak se u

okviru Islamske zajednice stvarala inteligencija koja je dalje razvijala
odreene ideje vezane za nacionalni pokret. Tvrdim da je islam u
nacionalnom smislu bio i ostao jedan od konstitutivnih elemenata.
Muallim: Kako vidite opstanak islama na ovom podruju?
Purivatra: Opstanak islama ovdje vidim isto tako kao i opstanak
Bonjaka. Bez obzira na okruenje i stanje u Evropi, islam i Bonjaci,
ako Bog da, opstat e.
Muallim: Srpska politika i tendencije i dalje su ostale iste. Nedavno
smo uli i deklaraciju Srpske akademije nauka i umjetnosti o navodnoj
njihovoj ugroenosti, ime se iskrivljuje istina i potcrtavaju njihove
nakane. ta biste rekli o tome?
Purivatra: Ne trebamo se zavaravati da je srpska genocidna politika
prestala i da e prestati. Ona e prestati samo onda kada mi budemo jasni,
vrsti i sigurni, i u ekonomskome, i u politikom, i u vojnom smislu.
Deklaracija srpskih intelektualaca samo je pokuaj da se oni prikau kao
rtve, kao oni na kojima je izvren genocid. Meutim, svijet je sagledao
tu sramnu srpsku, a i hrvatsku politiku i njihove tenje ka teritorijama
BiH. Organizovanjem Bonjaka i poraslom svijeu, ta i takva politika
ne bi smjela biti prisutna i realizovana na tetu Bonjaka. Bonjaci se
tome mogu oduprijeti.
Muallim: Konano, koliko su bonjaki intelektualci dio svoga
naroda?
Purivatra: Smatram da je svakog dana sve vie prisutna svijest kod
intelektualaca o potrebi opih interesa. Time e svakog dana jaati i
ukupna snaga bonjakog naroda.
(Razgovarao: Selman SALHANOVI,
Muallim, broj 59, august/kolovoz 1997.)
#
400 TRIBINA
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca (VKBI) organizovalo je na
desetke i stotine tribina i tematskih rasprava o najvanijim pitanjima
odbrane od agresora i borbe za opstanak Bosne i Hercegovine, posebno
odbrane Bonjaka od planiranog genocida.
Jedan od oblika djelatnosti je Tribina od koje je nerazdvojno ime Atifa
Purivatre. Ona se afirmirala kao nezaobilazan faktor u stvaranju vizije
novoga otvorenog drutva slobodnih ljudi i naroda.
Svakodnevno reagujui na mnogobrojne pojave i procese koji su
prijetili da ugroze mir, cjelovitost i integritet Bosne i Hercegovine, Vijee
je, prema opem miljenju, steklo potovanje ljudi i ugled i u svome i
kod drugih naroda te znaajno uticalo na javno mnijenje i progresivnu
misao.
Mnoga izlaganja su tampana, tako da je u okviru biblioteka Posebna
izdanja, Tribina i Arabeska do sada tampano 175 neto proirenih
izlaganja uvodniara.
Na 400 tribina nastupilo je isto toliko uvodniara, od univerzitetskih
profesora, akademika, istaknutih politikih, kulturnih i javnih radnika do
stranih ambasadora u Bosni i Hercegovini.
O FONDU MUHSIN RIZVI]

Podr{ka izu~avanju bosanskoga jezika i bo{nja~ke knjièvnosti
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca oformilo je Fond za
stipendiranje posebno nadarenih studenata pod nazivom Muhsin Rizvi.
Njegov utemeljitelj je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceri.
Fond iskljuivo slui za dodjelu stipendija, te nagrada i pomoi za
izradu magistarskih i doktorskih radova, i to samo iz oblasti bosanskoga
jezika i bonjake knjievnosti, to je regulirano pravilima Fonda.
Prema rijeima dr. Purivatre, Fond redovno stipendira studente od

akademske 1995/1996. godine i do sada su podijeljene 23 stipendije u
iznosu od 23.000 DEM, devet finansijskih pomoi za izradu magistarskih
i doktorskih disertacija u iznosu od 5.100 DEM, te osam nagrada za
najbolje radove u iznosu od 1.600 maraka.
Na konkurs za dodjelu 10 stipendija po 1.000 maraka i pomo u izradi
magistarskih radova u akademskoj 1999/2000. prijavilo se 26 kandidata
za dodjelu stipendija i pet za pomo u izradi magistarskih radova. Vijee
je izabralo kandidate sa najboljim uspjehom na studijama - rekao je
novinarima Atif Purivatra, predsjednik VKBI-ja.
On dodaje da e kao trajna obaveza ostati prikupljanje to vie
sredstava u Fond Muhsin Rizvi. U tome je do sada Vijee imalo veliku
podrku graana. Time se olakava pomo mladim kadrovima iz oblasti
bosanskoga jezika i bonjake knjievnosti. (Dnevni avaz, 1. II 2000.)
KO SE BAVI PITANJEM UPOTREBE

BOSANSKOGA JEZIKA
Bonjacima treba mnogo rada i vie odgovornosti, i prema sebi i prema
drugima. Evo primjera: ve sada iz nekih monih zemalja nam trae da
im poaljemo lektore, ali, naalost, tih kadrova mi nemamo. Imamo
Institut za jezik koji se ne bavi tim pitanjima, ne bavi se pitanjem upotrebe
bosanskoga jezika na televiziji. U nas na TV-u i Bonjaci vie govore
hrvatski nego bosanski. ta moemo oekivati od drugih ako sami ne
inimo ono to je normalno i prirodno? Na tom terenu nai kadrovi
potcjenjuju sebe i druge. Eto, ak i don Ante Bakovi prije petnaestak
dana opet ima priliku govoriti da su Muslimani izmiljena nacija, da
nemaju svoga jezika i ta sve ne. Imamo jezik due od hiljadu godina,
otkako postoji Bosna i Hercegovina. Predsjednik Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti Dalibor Brozovi tvrdi da to nije bosanski, nego
bonjaki jezik, premda je lingvist i zna da je bosanski jezik.
(Atif Purivatra, Ljiljan, 25. XII 2000.- 8. I 2001.)
#!
HISTORIJSKI PRVIJENAC
KO JE KO U BO[NJAKA
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, u okviru svoje djelatnosti,
pokrenulo je izdavanje velikoga bonjakog leksikolokog projekta s
velikim znanstvenim kulturnim, nacionalnim i informativnim znaenjem
pod nazivom Ko je ko u Bonjaka.
Prvi put se u historiji enciklopedistike na ovim prostorima poptunije
predstavljaju Bonjaci kao narod u svim oblastima drutvenog ivota.
Time se prvi put jedinstveno i cjelovito predstavljaju najeminentniji
predstavnici svih struka, oblasti, profesija i drugih podruja djelovanja
izraslih u bonjakom narodu.
Cilj ove sveske je da doprinese razvoju i afirmaciji Bonjaka, te da
njih i cjelokupnu svjetsku zajednicu upozna sa svim oblicima javnoga,
kulturnog i znanstvenog ivota u BiH. Osnova projekta je sabiranje,
istraivanje i predstavljanje najaktivnijega i najdjelotvornijeg dijela
Bonjaka, to je zadatak bonjake inteligencije.
Safvet-beg Baagi je na poetku XX stoljea, 1907. godine, iznio
slinu tezu u listu Ogledalo, gdje se kae: Mi Bonjaci i Hercegovci
tvrdimo, da mi narodni ivot, kulturne i politike prilike u svojoj domovini
poznajemo u tanine; no takvo miljenje je, uz male iznimke, skroz
neosnovano. To se moe rei naroito o mladim ljudima, koji sebi
umiljaju da poznaju Bosnu u svakom pogledu. Naem narodu ne fali,
dakle, prirodne intelektualne snage, nego mu nedostaje naobrazbe. Pa
koji onda faktor nosi najveima tu teku odgovornost, kojemu se faktoru
moe u grijeh upisati isto subjektivna krivnja za to?! Taj faktor jest
narodna inteligencija, ta prava elita naroda. Ta inteligencija jest i mora
biti prava elita naroda, najbolji dio njegov, njegova uzdanica.
Dakle, tek na kraju stoljea su se stekli uslovi da se realizira jedan
ovakav projekt, kojem se u svijetu pristupilo prije vie od est decenija.
Edicija Ko je ko (Who is who) poznata je svim ljudima koji se bave
visokokvalitetnim djelatnostima, tako da su mnoga od zvunih imena
naih ljudi uvrtena u ova izdanja. Princip je da se radi na razini drave,
jedne institucije, na nivou struke i naroda. Ona predstavlja svojevrsno
#"
Promocija knjige Ko je ko u Bonjaka u Tuzli - promotori slijeva: Emir

Hadihafizbegovi, Esad Sejtarija, Arif Zuli, Mustafa Imamovi, Atif Purivatra i Enver
Halilovi
istraivanje bonjakoga ljudskog potencijala poslije svega onoga to se

deavalo Bonjacima u prolosti.
U izradi projekta se polazi od injenice da je Bonjacima u osnovi
nepoznato njihovo prolo, kao i sadanje bie, pa se pristupilo izradi na
taj nain da se izvri jedan istraivaki saldo koji e pokazati sa kojim
ljudskim potencijalom BiH trenutno raspolae.
Planirano je da se projekt odnosi na sva podruja ivljenja i u njega
ulaze sve profesije i svi oblici djelovanja. Akcent se stavlja na presjek
aktuelnog stanja, pa e veliki broj ljudi ui u ediciju zahvaljajui svome
trenutnom drutvenom poloaju, kao to su kantonalni, federalni te
dravni ministri.
Teina izrade jednoga leksikografskog projekta je i u tome to se mora
napraviti zajedniki vrijednosni imenitelj za sve oblasti i kategorije ljudi
u ediciji Ko je ko u Bonjaka. Taj kompleksni dio posla uradit e
redakcijski kolegij izdanja.
Glavni urednik je prof. dr. Atif Purivatra, odgovorni urednik i voditelj
programa je doc. dr. air Filandra, a lanovi Redakcije su prof. dr. Avdo
Sofradija, prof. dr. Jusuf iga, prof. dr. Fuad ii, doc. dr. Tufik
Burnazovi, doc. dr. Ismet Grbo i prof. dr. Mustafa ef. Spahi. (Dnevni
avaz, 16. VIII 1997.)
##
ME\U DESET IZDVOJENIH

U sumarnoj rubrici Kultura i umjetnost u 2000. godini sarajevske
Jutarnje novine su izdvojile deset linosti koje su obiljeile posljednju
godinu drugog milenija. Meu tih 10 izdvojenih linosti nalazio se i Atif
Purivatra, uz Selmu Alispahi, Nuru Bazdulj-Hubijar, Asima Horozia,
Dragana Joviia, Radovana Maruia, Josipa Pejakovia, Sulejmana
Kupusovia, Almu Suljevi i Faruka Sokolovia.
U obrazloenju njihovih dometa koji ih izdvajaju u 2000. godini za
Atifa je reeno: Profesor i pomalo filozof bio je na elu tima koji je
sredinom godine dovrio enciklopediju Ko je ko u Bonjaka. Obuhvaeno
je preko tri hiljade linosti iz svih podruja ivota. Nekih imena nema,
ali to ne umanjuje znaaj ovoga poduhvata. (Jutarnje novine, Sarajevo,
30. XII 2000.-2. I 2001.)
OKUPLJENI U JEDNOJ KNJIZI

Domalo je i profesor Purivatra dao izjavu o toj antologijskoj vrijednosti
edicije. Kako do sada nikada u historiji Bonjaci nisu imali knjigu slina
sadraja, mi u Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca smo bili
miljenja da se najsposobniji i najkvalitetniji bonjaki kadrovi, poput
drugih, trebaju okupiti u jednoj knjizi. Prvobitna namjera nam je bila da
to bude knjiga Ko je ko u Bosni i Hercegovini, ali poto nije bilo
odgovarajueg raspoloenja kod Srba i Hrvata, mi smo se odluili da to
uradimo samo za Bonjake. Utvrdili smo i uradili odreene kriterije, te
poslali upitnike koje smo poslije prikupili i selektirali u knjigu. Bilo je
tekoa jer te podatke nismo mogli dobiti iz postojeih knjiga. Tu treba
navesti i injenicu da su Bonjacima vie od 150 godina negirane njihove
nacionalne karakteristike, asimilirani su, svojatani i preimenovani u Srbe,
Hrvate, Jugoslavene itd. Otuda smo mi u redakciji zauzeli stav i uputili
upitnike onima koje smo smatrali da se uklapaju u kriterije za ovu knjigu
#$
kako bismo imali i njihov stav. Jednostavno, ne bi bilo korektno i poteno,

ni sadrajno uredu, da nekoga uvrstimo ko se ne osjea Bonjakom. Tako
smo od 4.500 upitnika koje smo poslali znaajnim linostima dobili
odgovor na njih 3.186, koliko je uvrteno u ediciju. Kao nevladina
organizacija susretali smo se sa moguim nedaama, pogotovo one
materijalne prirode, da bismo napokon uspjeli u svojim namjerama.
Knjiga je objavljena i data na uvid javnosti. Uskoro, u narednoj godini,
oekujemo i izlaenje ove edicije na engleskom jeziku.
Knjiga nije znaajna samo za Bonjake u Bosni i Hercegovini nego i
za itav svijet. Ona je usmjerena i prema Bonjacima u dijaspori.
Obuhvatili smo i one Bonjake u Sandaku, Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj,
Sloveniji, Holandiji, Sjedinjenim Amerikim Dravama, Njemakoj i
drugim zemljema. To ujedno pokazuje i predstavlja svu irinu i vrijednost
bonjakog naroda i bonjake zajednice. (Preporod, Sarajevo, br. 24./
697, 15. XII 2000.)
POVODOM IDEJE O
TRE]EM BO[NJA^KOM SABORU
Prvi bonjaki sabor je zauzeo stav o izuzetno vanim pitanjima koja
su se ticala meunarodnog poloaja nae zemlje. Moemo rei da su
njegovi zakljuci podrani, usvojeni i realizirani u okvirima dravne
politike. Drugi bonjaki sabor definitivno je donio odluku o vraanju
nacionalnog imena - Bonjak. Trei bonjaki sabor trebao bi donijeti
nacionalni stav o pitanjima koja su u vezi sa poloajem, ivotom i
budunosti Bonjaka u Bosni i Hercegovini i van zemlje.
(Atif PURIVATRA o ideji za sazivanje Treega
bonjakog sabora, Dnevni avaz, 6. XI 1996.)
#%
DOVO\ENJEM RAZLIÎTIH GOSTIJU

ÎNIMO DOBRE STVARI ZA BO[NJAKE
U javnim napadima na Atifa nisu birana sredstva. U jednom od
sedminih listova izneseno je o njegovoj linosti toliko neozbiljnosti i
naukusa da ne zasluuju spomena ni ta novina ni tekst u kojem se u 32
take optuuje predsjednik VKBI-ja. Njemu je, pored ostalog, pripisano
u grijeh to dozvoljava da na tribini VKBI-ja gostuju razni uftovi,
poluinteligentni i bonjakomrsci. Zamjereno mu je to je kontaktirao
Novaka Kilibardu, za koga je reeno da je pripadao intelektualnom valu
mrnje koji se preformirao u fiziku silu i sruio na Bosnu. Kilibarda je
u meuvremenu priznao da je grijeio i izjavljuje da je unio korektive u
svoje ponaanje.
Kilibarda je, u svojstvu efa misije Vlade Crne Gore, gostovao na
tribini VKBI-ja. Tom prilikom je izjavio da predsjednik SR Jugoslavije
Vojislav Kotunica predstavlja veu opasnost za Crnu Goru od biveg
predsjednika Miloevia. Ne elim umanjiti Kotuniin znaaj kada je
rije o optim kretanjima, ali za Crnu Goru on je opasan zbog tenje ka
unitarizmu. Za tadanju situaciju Kilibarda je optuio jugoslavensko
rukovodstvo, navodei da je politiko bie Srbije oboljelo od
unitarizma, te militantni dio Srpske pravoslavne crkve, koja je desna
ruka te politike i uslunih terazijskih, odnosno beogradskih Crnogoraca.
Nadam se da ova bolest nije dola do metastaze, rekao je Kilibarda.
Dodao je kako se nada da e velike sile uvidjeti narastanje svijesti za
samostalnu Crnu Goru i prihvatati referendum o dravnom statusu Crne
Gore kao pravnu, politiku i psiholoku injenicu. Izrazio je nadu da e
tome doprinijeti i saradnja Crne Gore sa Hakim tribunalom, te njena
spremnost da prui izvinjenje dravama a i narodima koji su bili izloeni
agresiji i genocidu od SR Jugoslavije.
Tako je na tribini VKBI-ja zborio Kilibarda. I pored toga, oglasio se
Savez logoraa BiH koji, kako kae, energino osuuje postupke Vijea
Kongresa bonjakih intelektualaca koje u Sarajevu u vremenskom
periodu od samo nekoliko dana uporno promovira Novaka Kilibardu,
hukaa na agresiju, na genocid i zloin nad BiH.
#&
Neki dnevni listovi su to saopenje objavili pod naslovom Purivatra,

to e ti Kilibarda. I Savez logoraa, dodue, prihvata nekako Kilibradinu
slubenu funkciju u Bosni i Hercegovini svjestan da sa susjednom Crnom
Gorom moramo graditi dobre susjedske odnose i toleranciju. Ne
prihvatamo ovjeka koji je zloince hukao na BiH i na Bonjake, koji je
to inio sa eeljem i Karadiem u vrijeme kada je to hukanje bilo
profitabilno. Tako je u saopenju za javnost, koje je potpisao Irfan
Ajanovi kao predsjednik Saveza logoraa, direktno prozvan i Atif
Purivatra.
Atif je, takoer javno, odgovorio smireno. Svako ima pravo na svoj
stav i miljenje, rekao je on i dodao: Lino respektujem i potujem
Irfana Ajanovia i njegov rad i jako mi je ao to nije doao na trbini
VKBI-ja kada je gostovao Novak Kilibarda, pa rekao ono to je napisao
i openito to je imao rei. Mislim da mi dovoenjem razliitih gostiju
na nae tribine inimo dobre stvari za Bonjake ovdje u BiH, i u Sandaku,
i u Crnoj Gori, a samim tim i za logorae.
Pojanjavajui dalje to svoje miljenje, Atif je rekao da se time ini
neto dobro i za ukupne odnose Crne Gore i Bosne i Hercegovine,
prvenstveno jer je Kilibarda predstavnik vlade jedne zemlje koja se bori
protiv velikosrpskog projekta koji se sada provodi ali na jedan drugi, noviji
nain. Crna Gora i Kilibarda kao njen predstavnik danas su u borbi za
neovisnost. U ovoj situaciji, kada je rije konkretno o Kilibardi, imamo
ovjeka koji se bori na svoj nain, primjera radi pisanjem teksta o
Bonjacima u nedavno promoviranim Almanahu, ijoj je promociji
prisustvovao i on, ili pak javno izreenim sudovima o Vojislavu
Kotunici. (Dnevni avaz, 26. II 2001.)
SPRIJEÎTI POKU[AJE SECESIJE

Mediji su ispunjeni izjavama, intervjuima, lancima i drugim prilozima
sa tvrdnjom: Tuman radi na podjeli Bosne i Hercegovine. Ivan Zvonimir
iak, meu ostalima, kae da ne vidi gotovo ni jednu relevantnu politiku
snagu na prostorima bive SFRJ, a gotovo ni u svijetu, koja ima izrazitu
politiku volju da po svaku cijenu sauva jedinstvenu BiH. Na
unutranjem planu, bez obzira na velike proklamacije Tumanove politike
#'
- rijei su Ivana ika - sve govori da on eli dugorono raditi na podjeli

Bosne. Kadrovski razmjetaj ljudi, koji e sluati i izvravati njegova
nareenja i koji su dokazani na modelu podjele Bosne najbolje to
potvruju.
Tuman, s druge strane, osporava bilo kakav sporazum o toj podjeli.
Da li podrava Federaciju BiH? - pitaju ga novinari 10. XII 1995. godine,
a on kae: Da, ali samo pod uvjetom njezine konfederacije sa Hrvatskom,
jer je to jedini jamac opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini. (Veernje
novine, 11./12. II 1995.).
Postoji li novi hrvatsko-srpski sporazum o podjeli te drave? - glasilo
je sljedee pitanje.
Ne postoji, iako Hrvatska mora pregovarati sa Srbijom prije rjeenja
krize u Bosni i Hercegovini, jer je ta kriza mnogo zamrenija od krize u
Hrvatskoj - odgovorio je Tuman.
im se povedu razgovori o podjeli BiH, oive aspiracije ka svojatanju
Muslimana za Srbe ili Hrvate. Svakom koji ita znade o hrvatskoj
povijesti, na poetku procesa osamostaljenja Hrvatske, moralo je biti jasno
da e kljunom takom hrvatsko-srpskog prijepora ostati Bosna i
Hercegovina. Rat na tlu BiH nije mogao ne biti i biti i hrvatskim ratom,
ratom koji odluuje o sudbini hrvatskog naroda i drave - pie Tomislav
Jonji u zagrebakom Vjesniku, a prenosi Osloboenje 10. VIII 1996.
godine.
Sukladno strarevianskoj tradiciji, hrvatski su nacionalisti listom
smatrali kako je BiH hrvatska zemlja, a tamonji Muslimani podrijetlom
Hrvati koji su turskim osvajanjima, islamizacijom i kasnijim sofizmom
Bea, pohotom Budima, labiritnom mranim katakompskog Rima
(Mato) umjetno i nasilno odvojeni od matice, pa je hrvatska zadaa
poputanjem i rtvama pokazati im put dragovoljnog povratka nacionalnim (ne i vjerskim) korijenima - pisao je tih dana Tomislav Jonji. S
obzirom na povijesne pouke svaki nagovjetaj mogunosti podjele BiH
izmeu Srbije i Hrvatske u trenutcima raspada Jugoslavije hrvatski su
nacionalisti morali promatrati kao prijetnju o stvaranju nacionalnog ideala.
Zato su mnogi napeto i sa zebnjom promatrali organiziranje Hrvatske
zajednice Herceg-Bosne. Ohrabrivano je vojniko pripremanje u obiku
Hrvatskoga vijea odbrane i istodobno se vjerovalo kako se je mogue
vojniki organizirati i odbraniti bez upravnog - politikog kvazidravnog
ustrojavanja.
$
Potku takvog razmiljanja inio je strah da e HZ Herceg-Bosna

iskopati jaz izmeu Hrvata i Muslimana, dati izgovor svijetu da Hrvate
izjednauje sa Srbima i ujedno legitimirati srpski zahtjev za promjenom
tzv. avnojskih granica kao administranivnih mea.
inilo se da nema razloga da slubeno Sarajevo negoduje zbog toga
to se Hrvati spremaju na odbranu, jer ne brane samo Republiku Hrvatsku
nego i BiH. Politike igre oko Bosne i teritorijalne aspiracije prema BiH,
te svojatanje Muslimana, nastavljeno je i nakon Dejtonskog sporazuma.
Zbog iskustva sa monim faktorima meunarodne zajednice koja je dugo
tolerirala agresiju i genocid, te neispunjenja obaveza iz Daytona, oglasili
su se Atif Purivatra i VKBI. Oni istiu zahtjev da meunarodna zajednica
upotrijebi sve instrumente kojima raspolae, da bi se efektivno sprijeili
pokuaji secesije dijelova BiH. Time bi se zaustavila opstrukcija dravnih
organa. Oni su to obznanili najiroj javnosti. Uinili su to iz uvjerenja
stvorenog na osnovu tolerantnog odnosa predstavnika meunarodne
zajednice prema politikim faktorima i linostima u srpskom entitetu koji
otvoreno zagovaraju secesiju i opstrukciju kao tendenciju u potpunoj
suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom. Takvi stavovi VKBI-ja su
objavljeni u tisku prvih dana septembra 1996. godine.
Na ta upozorenja iz redova bonjakih intelektualaca, kao i sa drugih
strana u zemlji, reagovao je pomonik dravnog sekretara SAD-a Don
(John) Kornblum u amerikoj ambasadi u Sarajevu. On je izjavio da e
tzv. Herceg-Bosna od 31. avgusta ove godine (1996.) i zakonski prestati
da postoji. Govorio je i o vremenskom rasporedu prebacivanja institucija
Herceg-Bosne i onih republikih institucija koje nisu u skladu sa
dejtonskim ustavom na federalne organe. Obeao je i skoranje
kompletiranje svih organa vlasti Federacije BiH.
Kornblum je tih dana imao i susrete u Banjoj Luci. Tamo je u razgovoru
sa najviim zvaninicima Republike Srpske jasno stavio do znanja da
SAD podravaju teritorijalni integritet BiH, te da nijednoj strani nee
dozvoliti secesiju. U posljednje vrijeme sa Pala i iz Banje Luke uli smo
dosta izjava o secesiji - rekao je Kornblum. Ali oni moraju biti svjesni
da se mirovni proces moe razvijati samo unutar meunarodno priznate
BiH. Bosanski Srbi nee imati alternative u saradnji sa drugim entitetom
u Bosni i Hercegovne - rijei su dravnog sekretara SAD-a. (Dnevni
avaz, 1. IX 1996.)
Te su rijei, u isto vrijeme, bili odgovori na zahtjeve i potvrda stavova
kojima su se oglasili u javnosti Atif Purivatra i Vijee Kongresa
$
bonjakih intelektualaca da bi se sprijeio svaki pokuaj secesije ma s

koje strane dolazio.
NESOLIDNA I NEOBJA[NJIVA IZJAVA

Zagrebaki muftija ef. efko Omerbai izjavio je u zagrebakom tisku
da Bonjaci jedva ekaju ujedinjenje Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
te da bi Bonjaci i Hrvati trebali poeti razgovarati o ujedinjenju koje
nosi izuzetan ljudski i tehniki kapacitet. Zagrebaki tjednik Fokus prvi
je objavio tu muftijinu izjavu, koja je snano odjeknula u bosanskohercegovakoj i hrvatskoj javnosti. U Sarajevu je na tu izjavu, uz mnoge
druge, reagovao i Atif Purivatra.
Izjava ef. Omerbaia je nesolidna i neobjanjiva - rekao je Purivatra
u svojstvu predsjednika VKBI-ja. O eventualnom ujedinjenju moe
odluivati Parlament ili neka druga visoka bosanskohercegovaka
institucija u kojoj su zatupljeni svi narodi. (Dnevni avaz, 18.VI 2000.)
DUG PUT DO PRAVEDNOG RJE[ENJA

Da li e Brko konano biti skinuto sa dnevnog reda? Hoe li arbitar
Roberts Oven donijeti odluku koja e poivati na pravdi i pravu ili na
realnom stanju na terenu? ta e se desiti kada odluka (ne)bude
donesena? To su pitanja koja je u atmosferi neizvjesnosti redakcija
Prijedorskog ogledala postavila jednom broju politikih i javnih radnika.
Atif Purivatra je odgovorio:
- Mislim da e biti donijeta odluka a kakva e biti, to je drugo pitanje.
To samo zna njen glavni arbitar gospodin Oven. On je imao priliku da
saslua i Brake, i predstavnike Federacije, i predstavnike Republike
Srpske. Prema tome, ima dokumentaciju, izrazito zna situaciju.
Najnormalnije je da prevlada potpuno pravo i pravda, da Brko bude
predato Bracima i da se u Brkom upostavi vlast kakvu elimo. To znai
$
multietnika, zajednika vlast u okviru drave BiH kakva je u Daytonu

predviena.
Ima li meunarodna zajednica trenutno snage da donese odluku o
Brkom?
Purivatra: Nisam siguran, ali vjerovatno ima politikih utjecaja koji
bi moda mogli da produe stanje. To znai jo uvijek ovakvu situaciju
kakva je sada da bi se dolo do konnog rjeenja za dogledno vrijeme.
A to ako meunarodna zajednica zaista ne donese odluku?
Purivatra: Pa moe da produi ovo stanje koje je sada i da ovako kao
to je Farrand radio nastavi dalje raditi, i da to doe do onog rjeenja
koje e imati svoje realne, stvarne posljedice da Brko bude izlaz BiH
na Savu, donosno u svijet prema Zapadu, jer to je jedna od neuralginih
taaka za BiH i svijet. Prema tome, da se moglo, inae, pitanje Brkog
rijeiti u vrijeme Daytona, to bi bilo rijeeno. Zato je ostavljen period u
kome se, evo, ipak stvari pokuavaju, poboljavaju na taj nain da se
doe do pravednog rjeenja. (Prijedorsko ogledalo, br. 20, 14. III 1998.)
RAZVIJATI OSJE]ANJE PRIPADNOSTI

OVOJ ZEMLJI I OVOJ DR@AVI
Rije je o podizanju, razvijanju i uvrivanju svijesti, nacionalne
svijesti Bonjaka, dravnotvorne svijesti kod svakog graanina Bosne i
Hercegovine kako na ouvanju svoje vlastite domovine, tako i na osjeaju
pripadnosti ovoj zemlji i ovoj dravi. Mislim da nam jo uvijek nedostaje
one svijesti, nedostaje nam samopouzdanja, nedostaje nam radinosti i
potenja. Na odreen nain malo se radi na poboljanju odgovornosti koja
je veoma znaajna, posebno kada je rije o bonjakim kadrovima da
oni to izvravaju svjesno i estito. A to znai da se odgovorno odnose
prema poslu. Dosta se poklanja panje linim stvarima, a manje
zajednikim, opim, bonjakim i bosanskim. to god vie budemo, u
tom smislu, radili i odgovorniji bili prema svojim zadacima, sigurno emo
imati vee uspjehe.
(Atif PURIVATRA, Preporod, 15. XII 2000.)
$!
PODJELA JE KAMEN SMUTNJE ME\U NAMA

Atif Purivatra je, uz svoje priloge posveene historiji borbe za
autonomiju Bosne i Hercegovine, nainio niz zabiljeki pisanih rukom.
Izdvojio je i zanimljive podatke o tome iz priloga Franca Cenglea Klasna
bit nacionalne ravnopravnosti. Povodom monografske studije Envera
Redia Jugoslavenski radniki pokret i nacionalno pitanje u Bosni i
Hercegovini (1918-1941) (Svjetlost, Sarajevo, 1983. - Radio Sarajevo,
III program, br. 45, 1984., god. XIII, str. 450). Taj podatak tie se pisma
Mire Popare bratu Veljki Popari 17. novembra 1939. godine iz Beograda.
On poslije pada Poljske naglaava da je pitanje autonomije Bosne i
Hercegovine jedno od najvanijih pitanja u itavom problemu rata ili
mira za Jugoslaviju. Mada je, po njemu, i bez obzira na ovo
argumentacija za autonomiju BiH... vrlo jaka... Srbi i Hrvati ne mogu
podijeliti BiH (a) da ta podjela ne bude kamen smutnje u budunosti
izmeu njih. Muslimani, koji nisu ni Srbi ni Hrvati, nego neto posebno,
bili su razbijeni i izloeni pritisku sa svake strane.
Atif Purivatra o bo{nja~kim intelektualcima
PRIDOBITI SVAKOG POJEDINCA

ZA IDEJU BOSNE
(Bo{nja~ki intelektualci nisu ni inferiorni ni kukavice)
Prekretnicu u politikom ivotu Bosne i Hercegovine uinio je Kongres

bosanskomuslimanskih intelektualaca odran decembra 1992. godine.
Rezolucija usvojena na tom kongresu odredila je strateke pravce
$"
aktivnosti u borbi za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Koje

su znaajke ove rezolucije?
Dr. Purivatra: to se tie pravaca razvoja, mislim da treba kazati kako
je Kongres znaio veliki dogaaj u ivotu bosanskih Muslimana, odnosno
Bonjaka, prosto iz razloga to bonjaka inteligencija, to Muslimani
od 1928. godine kada su imali jedan, tzv. Prvi kongres, nisu poslije imali
zajednikih akcija ni poslova, ni organizacije kojoj bi vjerovala
muslimanska inteligencija. Sve su tendencije bile, i sa srpske i sa hrvatske
strane, da se muslimanska inteligencija podijeli, kao to su to radili u
oblasti kulture, ak i u oblasti religije pokuavali su razdvajati, razbijati
Islamsku zajednicu kao jedan od bitnih elemenata ili konstituensa
nacionalnog formiranja Muslimana da bi tek sada, u ratnim prilikama,
inteligencija se nala u situaciji da, zajedno sa narodom, prvi put se bori
za svoju vlastitu egzistenciju, za svoje vlastito opstojanje, za svoje bie i
za duhovni razvitak. Dakle, fiziki i duhovni opstanak. Na tom kongresu,
na kome je bilo blizu hiljadu delegata, jedinstveno su usvojeni zakljuci
u kojima je ukazan ukratko na na historijski razvitak, da bi se onda
ukazalo i na stavove u pogledu odnosa prema agresiji na Bosnu i
Hercegovinu od strane Srbije i Crne Gore te Karadievih etnika i Srpske
demokratske stranke, dakle Karadievih terorista, te na kakav nain
inteligencija treba da doprinosi zajednikom naporu u borbi za slobodu i
nezavisnost. Sigurno je da je tada teite bilo na nacionalnom
osvjeivanju i jaanju te svijesti i potrebe za zajedniku akciju ouvanja
maksimalnog jedinstva u borbi za psihiki i duhovni opstanak i da su
sve akcije na tom planu bile usmjerene ka tome da se postigne to bolje
jedinstvo i kooperativnost svih subjekata u jedinstvenoj borbi protiv
agresora i terorista SDS-a, odnosno Karadievih etnika.
Muslimanske institucije su do tada bile razjedinjene. Ovo je bilo prvi
put da su se na jednom mjestu nali intelektualci bez obzira na lina
politika uvjerenja i angaman?
Dr. Purivatra: To je tano. A i cilj osnivanja Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, odnosno sada, kako je zvanini naziv,
Kongresa bonjakih intelektualaca je upravo bio u tome da kao nevladina,
nepolitika organizacija okuplja pripadnike svih politikih uvjerenja iz
bonjake sredine, odnosno bonjakoga kulturnog kruga, da zajedniki
djeluju na planu odbrane zemlje i svega onoga to je u korist za jednu
sretniju, civiliziraniju, bolju BiH u kojoj e zajedno svi narodi imati ona
$#
osnovna naela proklamovana u svjetskim okvirima i u dananjem

savremenom svijetu koja znae doprinos svjetskoj civilizaciji. Zato u
naem vijeu ima intelektualaca iz raznih politikih partija, raznih
politikih uvjerenja, ali jedinstvenih u pitanju borbe za BiH.
Dignitet Vijea, u svakom sluaju, ine imena. Da li biste mogli
spomenuti neka od imena koja daju teinu i kvalitet svojim prisustvom
i angamanom?
Dr. Purivatra: Pazite, na Kongresu su jednoglasno izabrani lanovi
Vijea, meu kojima su i predsjednik Predsjednitva RBiH Alija
Izetbegovi, prof. dr. Ejup Gani, prof. dr. Haris Silajdi, prof. dr. Seid
Hukovi, predsjednik Akademije nauka BiH, Edah Beirbegovi, dakle
predstavnici najjaih organizacija i najjae linosti. Imamo nekoliko
akademika lanova, dok je jedan broj aktivan u radu Vijea iako nisu
konkretno lanovi Vijea. Recimo, akademici Sueska, Hozo, Tanovi
su lanovi Vijea od 92. godine. Tu su i brojni univerzitetski profesori,
dekani fakulteta, knjievnici Isakovi, Ibriimovi, Sidran, dakle, ono to
predstavlja vrijednost i to ini stvarno krem bonjakog drutva na
intelektualnom nivou.
Zasigurno u svijetu ima intelektualaca Bonjaka koji po svom
angamanu zasluuju da budu lanovi jedne ovakve organizacije,
recimo, gosp. Efendi iz vedske, airbegovi iz SAD-a, Kurjak iz
Hrvatske itd. Da li imate ambicije da Vijee postane jezgro oko koga
e se okupljati Bonjaci intelektualci cijelog svijeta.
Dr. Purivatra: Nije u pitanju imamo li ambicija, ve nam je to zadatak.
Samo u dosadanjem radu, s obzirom na sva ova aktuelna pitanja, nismo
tome dovoljno posvetili panje. Prije nego to nastavimo, da izdvojim
sluaj prof. dr. Asima Kurjaka. Situacija s njim je pomalo nejasna s
obzirom na njegove stavove. On je u poetku veoma bio zagrijan, i prije
rata, i u poetku rata, ali sada nemam pravih obavjetenja u vezi sa prof.
Kurjakom, a smatramo da je pripadao i da pripada ovom narodu, a on je
to i sam izjavio, i da e uiniti sve s obzirom na svoje roditelje i rodno
mjesto, on je Krajinik i vjerujem da e to i ostati bez obzira na sve pritiske
koji se na njega vre, s obzirom na njegov veliki profesionalni i nauni
ugled i domete u svijetu. Mi smo nedavno razgovarali kako da spomenute
i druge intelektualce u svijetu tretiramo kao lanove Vijea jer smatramo
lanove Vijea realizatorima politike u konkretnim uslovima i prilikama
u kojima djelujemo. Mogunost ovih ljudi iz inozemstva da uestvuju u
$$
svim akcijama je veoma teka i za nas je vano da oni obavljaju svoju

misiju u sredinama u kojima rade i ive i gdje se nai iseljenici nalaze, a
posebno u sredinama gdje djeluju inozemni intelektualci. U tom cilju
zaduili smo jednu grupu da nae sve modele okupljanja naih
intelektualaca vani, da ne bismo naruili kontinuitet rada Vijea ovdje, a
isto tako da bismo ih okupili, kao to nam je i jedan od zadataka da
okupljamo sve graane BiH u iseljenitvu kako bi se dalje razvijala
njihova domovinska svijest. A to treba da uskladimo sa djelovanjem
drugih nacionalnih institucija kao to su Preporod, Merhamet itd., i druge
koje djeluju na tome planu.
Da bi Bonjaci intelektualci koji ve dugo ive i rade u inozemstvu
mogli individualno djelovati, postavlja se pitanje njihove line
informiranosti. Da li ste uspjeli ostvariti kontakte bar na tome
informativnom nivou, jer oni sigurno nemaju cjelovitih i kvalitetnih
informacija ta se ovdje dogaa i gdje je njihovo mjesto u akcijama
intelektualaca Bonjaka?
Dr. Purivatra: Sasvim je tano da je u velikom broju sredina u
inozemstvu openito nedovoljna naa aktivnost. Meutim, u nekim
zemljama, kada je rije o Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca,
aktivnost je razvijenija, npr. u SAD-u, moemo rei, potpuno smo
zadovoljni upravo zahvaljujui tamo dr. Nedadu airbegoviu i grupi
intelektualaca koje on okuplja. U drugim zemljama, s obzirom na
profesionalne obaveze, intelektualci su manje u mogunosti da ine na
drutvenom planu okupljanja i razvijanja onoga bez ega ni strunog
uspjeha ne moe biti, a to je pitanje nacionalne svijesti, vezanosti za
domovinu, itd. Tim prije to je veoma jaka propaganda protiv nas.
Izuzetno jaka, dobro organizirana propaganda protiv BiH, naroito po
pojedinim mjestima i zemljama, tako da naim ljudima nije jednostavno
deklarirati se i angaovati u punoj mjeri, bez sredstava, bez organizacije,
bez dobre pomoi itd. Osim toga sistem komunikacija ne omoguava nam
jedan efektivniji rad jer smo zemlja sa dosta skromnim sredstvima u
pogledu infomativno-propagandne aktivnosti.
Postoje li realne anse da se odri kongres bonjakih intelektualaca
u dijaspori?
Dr. Purivatra: Razmiljali smo i o tome. Ali i o jednoj drugoj ideji
koja nije naputena, ali jo uvijek nije sazrela, a to je pitanje odravanja
svebonjakog kongresa uope. Tu bi bili ukljueni i intelektualci, tako
$%
da intelektualci ne bi djelovali izvan drutvenih institucija vani i tu bi se

ta koherentnost i to jedinstveno postigli. To je obiman zadatak. U ovim
uslovima to je veoma teko organizovati, a odravati to van zemlje, bez
uesnika iz zemlje ili sa vrlo malim brojem uesnika iz zemlje, mislim
da efekt ne bi bio dovoljan. Meutim, ideja o odravanju nekoga
bonjakog kongresa intelektualaca u inozemstvu koji su u tuini, koji
su van domovine, sasvim je zanimljiva i razmislit emo o tome prijedlogu,
pogotovo u ovim sredinama gdje su intelektualci aktivniji da preuzmu
na sebe tu odgovornost.
Ako posmatramo snagu Vijea u pogledu drugih nacionalnih institucija
u ex-Jugoslaviji, recimo Srpske akademije nauka, u kojoj mjeri se moe
njima parirati, u kojoj mjeri se moemo suprotstaviti zlu koje nam
donose?
Dr. Purivatra: Za razliku od stvarne realnosti i za razliku od stavova
pojedinaca u odnosu na tu realnost mislim da smo mi zapanjujue uinili
mnogo u odnosu na razlobliavanje te ekstremistike srpske propagande,
pogotovo Akademije nauka i njihovih intelektualaca kao i ekstremistikih
nastupa iz Hrvatske u odnosu na interese i hrvatskog i interese bonjakog
naroda. Svakog dana je sve jai na uticaj, a i organizovanost, izdavaka
i druga djelatnost. Meutim, za samo Sarajevo koje je opsjednuto, kao
to je poznato, i sa kojim je veoma teko komunicirati (nedovoljno je
pristupano bez obzira na odreeni angaman i naih diplomatskih
predstavnitava), sve to to se radi ini mi se da daje prilino efekta.
Razlog looj povezanosti sa svijetom je i nepostojanje kulturnoinformativnih centara u svjetskim centrima?
Dr. Purivatra: Koliko znam, ti centri postoje u Zagrebu i New Yorku.
Ali njihov rad se ne primjeuje.
Dr. Purivatra: Normalno! Ne moemo imati kulturne centre kad smo
u svim djelatnostima, pa i na diplomatskom planu, poeli od nule i
stvarajui to, bez obzira to smatram da smo u nekim pitanjima mogli
veoma bre i organizovanije nastupati. Tu se postavlja pitanje: na emu
mi u Vijeu posebno insistiramo, pitanje line odgovornosti, linog
primjera kao modela za uspjeniju aktivnost cijele nacije. Jer, ako je lini
primjer intelektualaca, dravnih rukovodilaca, odgovornih linosti u
pojedinim institucijama i ogranizacijama itd. na nivou i primjeren i
$&
primjeran, onda e sigurno biti i ova aktivnost vea. Neemo davati anse
za unoenje zabuna, za ogovaranja, za spekulacije...
Vratit emo se pitanju domaih intelektualaca. Prije toga zanima nas
Va lini stav vezano za Memorandum Srpske akademije nauka, poto
smo to pitanje otvorili. Da li smo uspjeli i u kojoj mjeri smo uspjeli
taj memorandum razvodniti, otupiti njegovu otricu, kako oruanom
borbom, tako i politikim, diplomatskim, kulturnim i drugim
aktivnostima Vijea i intelektualaca uope?
Dr. Purivatra: Mislim da smo jedino oruanom borbom uspjeli to
razbiti. Ali, nije rije samo o platformi Srpske akademije nauka, nego je
rije o nastavku platforme koja je poeta od Prvoga srpskog ustanka, pa
kasnije od 1907. godine, i od Garaanina, koja je nastavljena sa etnikim
pokretom u Prvome, pa poslije u Drugome svjetskom ratu... To je ta jedna
nit kojom je stvorena mitomanija koja je ugraena u kolske sisteme.
Akademija je samo potencirala na najviem nivou tu potrebu koju je dala
operacionalizirati kod, konkretno, Miloevia, Karadia i drugih kao
izvritelja te ideje. To razbiti, to se moe samo sistemom kolstva,
obrazovanjem, obradom pojedinih podataka itd., ispravljanjem pojedinih
historijskih podvala. Ko je do sada pisao historiju Bosne? Nije niko. Osim
Baagievih Kratkih uputa u povijest Bosne, mi nemamo historije Bosne
i Hercegovine. Imamo orovievu Istoriju Bosne koja je pisana 1925.
godine, normalno, sa stanovita interesa srpske buroazije, odnosno
srpskih nacionalnih krugova. Prema tome, na nama je da radimo. Upravo
je sada prof. Mustafa Imamovi napisao Kratku historiju Bosne i
Hercegovine, koja e biti osnova za pisanje prave historije Bosne i
Hercegovine, tj. pune historije. Takoer i prof. Enver Imamovi priprema
knjigu o starijem periodu, tako da je svaki rad na tom polju i na toj liniji
koristan, da bi onda mogli sintetiki raditi na izradi onoga to je stvarna
historija. A tek tada se to moe uklapati u udbenike, tek tada se mladi
narataji mogu uiti o svojoj zemlji, o sebi, o svom znanju, o svom biu,
znati ko su, znati ta su, za to se bore, znati svoje ciljeve itd. Tek tada
mi moemo parirati naim neprijateljima, ili onemoguiti aktivnost koju
je vrila ili pokuala da objedini Srpska akademija nauka u odnosu na
ideje koje su prije nje nastale i koje je ona prihvatila.
Metaforiki gledano, od Prvoga srpskog ustanka na nas je krenula
jedna bujica koja je vremenom bivala sve jaa, i sada kada je postala
$'
toliko opasna da prijeti nestanku Bonjaka, valja nam postaviti branu

pred tu bujicu.
Dr. Purivatra: Sigurno je da je teko. Ali ni bujica Prvoga srpskog
ustanka nije bila slaba, ni pred Prvi balkanski rat... Mnogo je tekih
situacija u koje smo dovedeni bili. Meutim, bie, duh Bonjaka je u toj
upornosti za vlastiti opstanak. Pogledajte koliko se u svijetu narodi bore
za svoju vlastitost. Od ovih koji su u najteoj poziciji, Jermeni, Palestinci,
eeni, Litvanci, Estonci, svi mali narodi se uporno bore za nezavisnost.
A mi se ak ne moemo ni tretirati kao mali narod, jer dva i po miliona
Bonjaka (bez onih u iseljenitvu) nije mali narod. Ima muslimana i drava
koje nemaju ni milion stanovnika a koje predstavljaju bitan faktor danas
u svijetu. Zbog toga treba dalje raditi na koherentnosti Bonjaka, na
razvijanju svijesti o potrebi pomoi i saradnji Bonjaka bez obzira na
kojoj se taki zemaljske kugle nalazili. Ako to uspijemo, onda emo
sigurno imati dobre rezultate kao to su to postigli neki narodi u Aziji.
Muslimani batine i jednu tradiciju koja ih vezuje kao brau, bez obzira
koje su nacije, tako da se i Bonjacima lake prepoznavati bez obzira
gdje se nalazili.
Dr. Purivatra: To je tano, ali treba gledati i ire. Ta tolerancija,
razumijevanje, komijski odnos, ponaanje, pomo drugome nisu samo
vezani za unutranje bie muslimana i odnose meu Bonjacima, nego
su oni vezani i sa ljudima sa kojima ive bez obzira koje su religije, koje
su nacije ili bilo kojih uvjerenja. Dakle, ono to se razvija u muslimanskom biu daje prednost nad onima koji se ne razvijaju na taj nain. Ideju
da su muslimani braa ne treba posebno odvajati jer se to izraavalo u
vjerskim principima. I, naalost, mislim da se kod nas o tome veoma malo
govorilo. Veoma malo s obzirom na razvoj koji smo imali i prilike u
kojima se razvijala Islamska zajednica, kako po kadrovskim, materijalnim
i drugim elementima, tako i u politikim okvirima. Nije mogla da se
razvije kao neke druge vjerske zajednice u pojedinim zemljama. Zbog
toga su mnoga pitanja ostala izvan naeg interesovanja.
Veliki broj intelektualaca je okrenuo Bosni lea, danas ih je ovdje
mnogo manje, oslabljeni smo. Da li ste zadovoljni angamanom
intelektualaca u odnosu na 1992. godinu kada je izreeno mnogo
kritika na raun intelektualaca, njihove inferiornosti, utnje na poetku
agresije. Da li se situacija promijenila kvalitativno?
%
Dr. Purivatra: Mislim da se situacija bitno promijenila, upravo da se

kvalitativno promijenila. Danas nemamo Bonjaka koji otvoreno istupaju
protiv bonjakih intelektualaca ili drugih bonjakih organizacija, bez
obzira to pojedinci nisu ukljueni u tu aktivnost i bez obzira to pojedinci
sa vlastitim predrasudama, vlastitim osjeanjima nisu na potrebnom nivou
na kome smo govorili, da su sasvim svjesni tekoa u kojima se nalazi
bonjaki narod.
Na poetku rata, a i u prethodnom sistemu, u BiH je bio izraen
sindrom zatvaranja intelektualaca u sebe same. Koliko se te barijere
razbijaju, koliko je vidljivo da su intelektualci spremni da raiste sa
samim sobom da bi prihvatili javni i politiki angaman?
Dr. Purivatra: Sticanjem prilika i aktivnou Vijea Kongresa
bonjakih intelektualaca kao i drugih bonjakih i islamskih institucija
stvaraju se uslovi i atmosfera u kojoj sve vie takvi pojedinci razmiljaju
o sebi i svom doprinosu, odnosno o svome daljnjem izolovanju u odnosu
na zajednicu, kako e ga gledati zajednica. I kako e se on ponaati prema
toj zajednici, jer nije svejedno ako narod od njega oekuje da pomogne,
da bude od koristi itavoj naciji.
U tome je sutina linog primjera koji ste maloas spomenuli. ta se
moe uiniti da se linim primjerom povrati ili pojaa neki moralni
kvalitet drutva koji je ratom i pustoenjem izgubljen?
Dr. Purivatra: Automatski, linim primjerom koji podrazumijeva
solidarnost, odgovornost, vjernost, neposrednost kontakata, nesebinost,
iri interes za zajednicu... kod naroda se izaziva potovanje prema takvim
linostima, a time stvaraju osnove da se i drugi tako ponaaju u svojim
sredinama i prilikama, da se podie opi nivo drutvene zajednice.
I na koncu, da spomenemo izlazak bonjakih intelektualaca u ovim
ratnim krvavim prilikama na meunarodnu scenu, saradnju sa
francuskim, hrvatskim i drugim intelektualnim krugovima i organizacijama. Kako danas gledaju bonjake intelektualce raunajui da vlada
velika odbojnost prema svemu to dolazi iz islamskog svijeta ili sa
mirisom islama. Da li unato tome moemo ostvariti uklon i
pribliavanje Evropi?
Dr. Purivatra: Kada razmiljam o tim pitanjima, smatram da to nije
iskljuivo evropski fenomen, nego jedan iri fenomen koji pokuava da
se iskoristi da se na svjetskom planu ostvari presti u vjekovnim odnosima
pojedinih religija i pojedinih drava itd. Svaki korak, svaki potez ili
%
pridobijanje svakog pojedinca u inozemstvu za ideje Bosne i Hercegovine,

jedne demokratske, suverene, samostalne drave koja tolerira postojanje
svih i svakoga na teritoriji, koja potuje sve linosti i njihova prava,
vrijedan je panje i potovanja. To se pokazalo i prilikom posjeta brojnih
delegacija intelektualaca iz inozemstva, vicarske, Francuske, Njemake,
SAD-a, Hrvatske... Na planu upoznavanja sa djelovanjem intelektualaca
u inozemstvu prema BiH, na odnos prema pojedincima koji su prijatelji
nae zemlje i koji su se javno eksponirali u tom pogledu i distancirali od
agresije na BiH jeste u tome da smo uspjeli tampati, u posebnoj biblioteci
Arabeska, djela koja govore o BiH, npr., ve je iz tampe izala knjiga
Roja Gatmana, dobitnika Pulicerove nagrade, a nedavno promoviranog i
u poasnog doktora nauka u SAD-u, zatim prof. dr. Ive Banca Cijena
Bosne koja se upravo tampa, zatim Tilmana Cilha, a poduzeli smo korake
da dobijemo prava za tampanje Kratke povijesti Bosne Noela Malkolma
tako da je to novi vid povezivanja prijatelja Bosne iz inozemstva sa naom
inteligencijom, odnosno sa naim narodom.
(Razgovarao: Enver AUEVI,
Bonjak, 1. III 1995.)
BO[NJA^KI INTELEKTULCI NEMAJU

KOMPLEKS BEOGRADA I ZAGREBA
S prvim ovjekom Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca Atifom
Purivatrom razgovarali smo u prostorijama ove institucije. Sa aspekta
njenih petogodinjih aktivnosti Purivatra je najpozvaniji govoriti o
problemima sa kojima se susreu Bonjaci i njihova inteligencija, te
zadacima koje je, na putu do potpunog definiranja bonjake nacionalne
svijesti, potrebno izvriti. Na je sagovornik najprije uporedio aktuelni
poloaj bonjake inteligencije sa onim koje je ova imala u periodu uoi
agresije na BiH.
PURIVATRA: U odnosu sa stanje bonjake inteligencije mislim da
se sa sigurnou moe konstatovati napredak u razvijanju bonjake
svijesti. Posebno kada je rije o intelektualcima. Jer, upravo su se
intelektualci - od formiranja VKBI-ja - zajedno sa narodom suprotstavili,
%
prema vlastitim mogunostima, agresiji na BiH i genocidu nad

Bonjacima. U tom smislu ogroman je napredak i promjena, kako u
svijesti, tako i u ramiljanju o tome na kakav nain i u ratu, a posebno
danas nakon zavretka ratnih operacija i uspostavljanja mira, da se
Bonjaci postave u odnosu na rjeenje nekoliko bitnih pitanja.
AVAZ: Na koja pitanja mislite?
PURIVATRA: To je pitanje bonjake nacije i dravnosti BiH, odnosno
odbrane BiH u tom pogledu. Mi kao nevladina i nestranaka organizacija
vodimo rauna o svim bitnim pitanjima koja se tiu bonjakog naroda.
Tako nastojim da na primjeren, rekao bih, intelektualan nain reagiramo
na sve pojave koje su negativne i koje se negativno mogu odraziti prema
bonjakom narodu. Posebno u situaciji koja je u odreeno vrijeme moda
nastavak one politike koja je poela sa agresijom i ratnim operacijama
protiv BiH i genocida nad Bonjacima. Mislimo da uspijevamo ostati u
toku svih dogaaja i u pripremi i stalnom osvjeivanju vlastite
inteligencije kao i djelovanja u narodu.
AVAZ: Ima li u tom smislu omaki?
PURIVATRA: Ima jo pojedinaca koji nisu na onom svome vlastitom
nivou na kojem bi trebalo da budu kada je rije o pripadnosti bonjakom
narodu.
AVAZ: Neki smatraju da bonjaki intelektualci imaju kompleks
Zagreba, odnosno Beograda. ta Vi mislite o tome?
PURIVATRA: Ne bih rekao. Takvo razmiljanje, s obzirom na prilike
u kojima su Bonjaci ivjeli, nama je nametnuto. Naime, u vrijeme AustroUgarske i Kraljevine Jugoslavije prema Muslimanima, prevenstveno
prema bonjakim intelektualcima, postojao je odnos u smislu nastojanja
da se pridobiju. Time bi se, za odreenu politiku, bilo velike Srbije ili
velike Hrvatske, automatski pridobio i bonjaki narod. U takvoj situaciji,
sigurno da je bilo tekoa u odranju svoje vlastitosti i samobitnosti, u
odranju spremnosti u borbi za bonjaku naciju. To, dakle, ne bih tretirao
kao kompleks prema srpskoj i hrvatskoj inteligenciji. Jer dosadanja
praksa je pokazala da su bonjaki intelektualci bili na vioj razini nego
pojedini predstavnici srpske ili hrvatske inteligencije. U svim oblastima
drutvenog ivota danas moemo kazati da imamo veoma spremne,
sposobne i aktivne bonjake intelektualce.
%!
AVAZ: Ipak niko od njih nije se oglasio nakon nedavnog objavljivanja

vijesti prema kojoj su velikosrpski ideolozi, nekadanje Sarajlije,
podnijeli zahtjeve za povratak u svoje predratne stanove. Zato?
PURIVATRA: Mislim da se ipak oglaavalo. Kako u javnim
sredstvima informiranja, posebno kada su u pitanju intelektualci meu
publicistima, meu novinarima, tako i drugim - odreenim prilikama.
Sigurno je, meutim, da od toga nije pravljen veliki sluaj.
AVAZ: Vi ne mislite da je takvo ta sluaj?
PURIVATRA: Mislim da mi moramo potovati propise i zakone i ono
na to graani u BiH imaju pravo. Ono to im je proklamovano zakonom,
to im treba i obezbijediti. Kada su u pitanju zloini prema Bonjacima i
ostalim narodima u BiH, mi moramo imati stav da Komisija za utvrivanje
injenica o ratnim zloinima, da nadlene slube prikupljaju dokumentaciju i alju ih nadlenim organima za odgovornost za sve ono to je
poinjeno. Oni koji nisu bili na strani neprijatelja, odnosno aktivno
uestvovali u agresiji na BiH, oni su amnestirani i pomilovani i imaju
sva graanska prava kao i ostali. Prema tome, ne mislim da je velika
greka to se u konkretnom sluaju individualno nije oglasilo mnogo vie
intelektualaca. Mislim da se to moe tumaiti time to je jedan od principa,
ne samo intelektualaca nego Bonjaka uope, irina, tolerantnost,
ustanovljavanje istine i na osnovu toga odluivanje o preduzimanju
odreenih mjera.
AVAZ: Postoji li barem pet bitnih pitanja za nacionalnu egzistenciju
Bonjaka u vezi sa kojim bi se sloili svi bonjaki intelektualci?
PURIVATRA: Kada govorimo o tome, mislim da je u strukturi
intelektualaca nemogue traiti jednoglasnot o svim pitanjima. Ali
nesumnjivo je da o nekim pitanjima treba imati mnogo veu saglasnost i
izraajniji odnos prema izvravanju ili postupanju prema njima. Smatram
da su za Bonjake, pa prema tome i njihove intelektualce, veoma znaajna
pitanja odnosa prema dravi i dravnosti BiH, pitanje njene teritorije,
funkcioniranja dravnog aparata. Prema tome, dravotvornost kod
bonjakih intelektualaca u prvom redu se mora razvijati, i svaki Bonjak
i bonjaki intelektualac treba da ima visok stepen odnosa prema tome.
Jer nema ni Bosne bez Bonjaka niti ima Bonjaka bez drave BiH. Pored
spomenutoga, mislim da je za Bonjake vrlo znaajno dalje razvijanje
nacionalne svijesti. S obzirom na to da dugo vremena to nismo imali
priliku, mislim da je VKBI dosta uinio na tom planu. Moramo se osjeati
%"
Bonjacima, kako u zemlji, tako i bilo gdje u svijetu gdje se nalazimo.

Ta veza sa zemljom mora se ostvariti.
AVAZ: Kakvim moete nazvati ugled koji Bonjaci uivaju u svijetu?
PURIVATRA: Tu treba istai kako danas imamo na desetke Bonjaka
profesora univerziteta irom svijeta. Njihov nivo, dakle, na nivou je
njihovih kolega u Evropi i svijetu.
AVAZ: Kakvi su kontakti sa njima?
PURIVATRA: Gotovo nikakvi. U tom je pravcu i usmjeren projekt
VKBI-ja Ko je ko u Bonjaka. Ova knjiga za zadatak ima iskazivanje,
koliko budemo u stanju, bonjake populacije u itavom svijetu.
AVAZ: U kojoj fazi je taj projekt?
PURIVATRA: Nisam zadovoljan onim to smo do sada postigli. Jer,
ini mi se da ima jo prilian broj Bonjaka koji treba da uu u knjigu, a
s kojima nismo uspjeli kontaktirati, odnosno uspostaviti veze da bismo
dobili njihovu saglasnost za upis u knjigu. Cijeli posao hoemo uraditi
to temeljitije, tim prije to smo svjesni tekoa i opasnosti da u knjigu
ue neko ko ne bi trebao, i obratno, da ne ue neko kome je u njoj mjesto.
Mislim da emo je mi do konca godine uspjeti sistematizovati i pripremiti
za tampu. Nae je, dakle, da se obratimo ljudima, a pravo onih koji to
ne ele da ne budu obraeni.
AVAZ: Ima li takvih?
PURIVATRA: Koliko je meni poznato, ima nekoliko takvih sluajeva.
AVAZ: Jesu li poznati i hoete li, eventualno, rei njihova imena?
PURIVATRA: Jesu. Ali ne bih iznosio njihova imena. U redakcijama
smo se dogovorili da emo, pored onih koji u knjizi budu sa podacima,
sroiti i spisak onih kojima smo se obratili, a koji do tampanja knjige
nisu poslali odgovore.
AVAZ: Ima li u Ko je ko u Bonjaka mjesta za jednog Emira
Kusturicu?
PURIVATRA: Ima.
AVAZ: A hoe li se njegovo ime nai u knjizi?
PURIVATRA: Hoe ako odgovori.
AVAZ: Dakle, do sada nije odgovorio?
%#
PURIVATRA: S njim smo u kontaktu bili dva puta. Jo nije sigurno

da li e popuniti taj upitnik.
AVAZ: Znai, on prihvata...
PURIVATRA: Svi ivi znaajni Bonjaci, bez obzira na njihova
ideoloka, politika opredjeljenja ili stavove, biti e uneseni. I oni koji
su u dananjoj SRJ, koji su ivi, a koji su bili na odreenim funkcijama i
poloajima, bit e u knjizi. Jer, ne moemo mi sad kazati da u odreenom
periodu, do 1990. godine, naprimjer, nema Bonjaka ili ih nije bilo. Dakle,
mi neemo davati nikakve politike kvalifikacije, nego samo funkcije
kao - lan predsjednitva, predsjednik stranke, direktor radne organizacije
itd.
AVAZ: Moete li procijeniti koliko e se imena nai u knjizi?
PURIVATRA: Do sada imamo oko 2.500 ljudi, imamo jo dosta upita
na koje nismo dobili odgovore, ponovo emo ih poslati. U svakom sluaju,
raunamo da e na koncu biti oko 3.000 Bonjaka koji su doprinijeli
razvoju bonjakog drutva i BiH.
AVAZ: Kako gledate na pitanje nasljednika predsjedavajueg
Predsjednitva Alije Izetbegovia i cijelu priu o tome koja se ovih
dana nala na stupcima ovdanje tampe?
PURIVATRA:Takve stvari se deavaju, odnosno to je praksa politikog
ponaanja i borbe gdje se koriste i nedozvoljena, da ne kaem, nekorektna
i neozbiljna sredstva. Mislim da je cilj svih nagaanja u tom pravcu
unoenje odreene zabune. Prvenstveno kod naroda i u narodu. Prema
tome, rije je pokuaju da se na bilo koji nain diskreditira i sadanji
presjedavajui g. Alija Izetbegovi, kao to se to radi, istina manje, i u
odnosu na druge. Jer, najpopularnija linost u BiH, izbori su pokazali,
ipak je g. Izetbegovi.
AVAZ: Kako komentirate izbor Nikole Poplaena za predsjednika RS?
PURIVATRA: To je pitanje svijesti srpskog naroda. Ako on hoe i
bira, npr., jednog eelja ili konkretno u nas, u BiH, Poplaena, ako ne
prihvata nekog umjerenijeg, onda je pitanje ta je s tim narodom.
AVAZ: Ima li se ta injenica u vidu, smatrate li rat u BiH zavrenim?
PURIVATRA: Rat je kao oruani oblik djelatnosti zaustavljen. Date
su mogunosti za mirno rjeenje. U tom pogledu demokratske snage i
trendovi imaju velike anse. Dakako, u odnosu na ekstremne dijelove
%$
koji sa obje strane - i srpske i hrvatske - svoje predratne i ratne ciljeve

pokuavaju ostvariti na neto mirniji nain.
AVAZ: Uoavate li na proteklim izborima, uope, neke konkretne
promjene?
PURIVATRA: Uoavam. Karakteristino je da moemo kazati,
istaknuti, pa moda i veoma istaknuti politiari i naunici, predstavnici
javnoga i drutvenog ivota nisu uspjeli na izborima. Sada je pravo
pitanje: je li rije o greci u narodu ili u tim ljudima? To svakako nije
sluajno tako.
AVAZ: Na koga konkretno mislite?
PURIVATRA: Na pojedine predstavnike i rukovodioce odreenih
politikih stranaka koji su uestvovali na izborima. Ili na pitanje
kandidatura za odreene funkcije a za koje pojedine partije nisu istakle
svoje kandidate, nego su isturale drugorazredne na vrlo znaajne funkcije
da bi prvorazredni doli do drugorazrednih funkcija gdje su sigurni. To
je pitanje taktike i politike politikih partija, pa prema tome i odlunosti.
Ali je i po mom miljenja u izvjesnom smislu ve postignuta velika zrelost
kod svih naroda u BiH u odnosu na razmiljanja o pojedinim kretanjima
dalje u pravcu BiH.
AVAZ: Mislite li da je BiH nakon ovih izbora blie disoluciji ili, pak,
reintegraciji?
PURIVATRA: Dokle god postoje ekstremne snage izvan BiH, u
Hrvatskoj i Srbiji kao naim susjedima, a s obzirom na njihovu stoljetnu
- da ne kaem viestoljetnu politiku prema BiH, i kao teritoriji i kao prema
narodima, destruktivan odnos tih ekstremnih snaga za BiH, za njenu duu
i ljude sigurno nee prestati jo dugo. Mi toga moramo biti svjesni.
AVAZ: Ipak niste odgovorili na pitanje?
PURIVATRA: Niz poteza i uspjeha pred a posebno sada nakon izbora
kree se u pravcu ostvarenja veeg stepena uloge drave BiH prema njenoj
funkciji nego to je to bilo ranije. Prema tome, vie smo i blie smo smo
cjelovitoj BiH sa svim njenim karakteristikama.
AVAZ: Treba li Bonjacima nacionalna televizija?
PURIVATRA: O tome smo poneto raspravljali. Rapsrave su ile u
smjeru da li nam, u situaciji kada govorimo o cjelovitoj BiH, da li, dakle,
pored jaanja dravnih funkcija i zastupanja i ostvarivanja svih ljudskih
%%
prava u njenim okvirima, to zaista treba. injenica je da pritisci iz

susjedstva o kojima smo govorili imaju negativan uticaj na pripadnike
svih naroda u BiH. U tom smislu, kada se govori o bonjakoj televiziji,
smatram da je u demokratskom drutvu, inae, neophodno da postoji vie
mogunosti za razne medijske oblike. Prema tome, ako bude radila ono
to je namijenjeno i potrebno BiH i Bonjacima, i ako bude imala sredstva
i mogunosti, mislim da postojanje takve televizije moe biti samo od
koristi. Ba kao to su korisne i aktuelne nezavisne TV kue.
AVAZ: Prvi bonjaki sabor odran je 1993. godine. Kada bi se moglo
oekivati odravanje narednoga?
PURIVATRA: To je vrlo krupno pitanje. Prije izvjesnog perioda vodili
smo raspravu i o tome da li i na kakav nain da se odri - mi smo ga zvali
svebonjaki kongres. Tu, naime, ima vrlo ozbiljnih problema i tekoa,
od pitanja sakupljanja ljudi, njihove zastupljenosti, materijalnih sredstava,
dogovora unutar bonjakog naroda i organizacije jedne takve akcije. Jer
mi ne bismo eljeli da to budu stavovi samo VKBI-ja koji je u dosta
ozbiljnoj materijalnoj situaciji.
AVAZ: Kako predviate razvoj dogaaja na Kosovu?
PURIVATRA: Mislim da se kod ovog pitanja, to se u posljednje
vrijeme radi, ne moe uporeivati poloaj RS u BiH i Kosova u SRJ. Na
Kosovu rjeenja za ostvarivanje ljudskih prava treba traiti prema
prilikama u SRJ, odnosno prema meunarodnim ugovorima. U sadanjoj
situaciji aktuelni sistem koji ne potuje i ne uvaava ljudska prava, nego
ih ak rapidno i radikalno, opet u genocidnoj formi, kri, na takvo ta se
moe natjerati jedino vojnom intervencijom.
AVAZ: Otkuda Sjuzan Vudvord na jednoj od tribina VKBI-ja kada se
svojom knjigom iz 1996. godine istaknula kao neko ko je protiv
Bonjaka?
PURIVATRA: Ne znam nita o tome to spominjete. Ako je to i tano,
mi smo spremni to ustanoviti. Ipak, Vudvord je specijalni savjetnik OHRa za pitanje izrade novoga izbornog zakona BiH. Smatrali smo da jedan
ovdanji eminentan skup predstavnika HNV-a, SGV-a, Kruga 99 i
Bonjaka, ljudi koji se bave tom problematikom, moda da joj ukae na
te elemente o kojima bi morala voditi rauna prilikom donoenja
prijedloga ili zakonskih nacrta. Tim prije to insistira na brzini njegovog
%&
donoenja. U kontaktima s njom, mogu da kaem, nismo osjetili nita

to ne bi odgovaralo Bosni i Hercegovini.
AVAZ: ta rei za nacionalne stranke i izbore?
PURIVTRA: Mislim da se, nasuprot stanju u Republici Srpskoj, u
Federaciji BiH zloupotrebljavaju termini nacionalne politike stranke.
Naime, ne znai da je stranka ako je nacionalna samim tim i negativna,
regresivna. Negativne su faistike stranke sa odreenom ideologijom,
negativne su one koje rue i ne priznaju dravnost, poseu za tuim
teritorijama. A svako okupljanje na bilo kojoj osnovi sa demokratskim
naelima i istim takvim postupcima, sa uvaavanjem ljudskih prava,
mislim da se mora potovati. Drugo je, meutim, pitanje stanja svijesti u
odreenim sredinama. Naprimjer, veoma je karakteristino kako to da
najekstremniji dio u Srbiji dobija predsjedniko mjesto. ta je u pitanju?
Da li je svijest ili djelovanje politikih stranaka? injenica je, takoer,
da moemo kazati kako nema velike razlike izmeu Poplaena i
Plavieve. Ona se, naime, pokazala za saradnju sa meunarodnom
zajednicom, ali pritom ne iskljuujui nacionalne elemente u odnosu na
Srbe i RS, ne onakvu kakvu je predvidio Dayton, nego kako ju je ona
zamiljala. Unato tome, srpski je narod nije izabrao.
(Razgovarao: Faruk ARDI,
Dnevni avaz, 3. X 1998.)
INTELIGENCIJA NE SMIJE BITI

ODVOJENA OD NARODA
(Bo{njaci nemaju monopol nad tolerancijom

ali imaju sami nad sobom)
Pitanje politikog organiziranja Bonjaka u razliitim periodima

njihovog bivstvovanja na ovim prostorima esto se postavlja kao
kljuno za njihov opstanak. Moemo li (Ljiljan, 1995., op.a.), u
najkraim crtama, ukazati na mozaik njihovoga takvog angamana u
tim periodima, poevi od austrougarske vladavine u Bosni i
%'
Hercegovini, od djelovanja Muslimanske narodne organizacije (MNO),

pa dalje?
PURIVATRA: Politiki ivot Bonjaka odvijao se uporedo sa
politikim ivotom drugih naroda, s tim to je on davao poseban doprinos
razvijanju svijesti Bonjaka o sebi, o svojoj domovini i budunosti u kojoj
moraju ivjeti zajedno u svome identitetu sa ostalim narodima na ovom
prostoru. Taj ivot imao je odreenih reperkusija, osobito kada je rije o
politikom ivotu, s obzirom na tendencije iz Hrvatske i Srbije. Pokuavali
su se vriti odreeni uticaji na Bosnu i Hercegovinu i realizirati stoljetne
elje da imaju potpunog uticaja i u vezi sa teritorijem i u vezi sa graanima
u BiH. Tada je bila aktuelna i uvena krilatica: iji su Bonjaci i uz koga
su Bonjaci toga je i BiH. S obzirom na nedovoljno razvijenu nacionalnu
svijest i pod Austro-Ugarskom i pod Jugoslavijom, kod Bonjaka je tada
dolazilo do odreenih odstupanju pojedinaca od svoga vlastitog bia. Tako
su neki u nastojanju da se prilagode odreenim politikim prilikama
stupali u razne oblike saradnje sa politikim organizacijama bilo Hrvata,
bilo Srba, a osobito onda kada je dolo do organiziranja i samih
Muslimana. Dolazilo je do odreenih nesuglasica meu samim politikim
voama, to je rezultiralo formiranjem vie politikih stranaka i pod
Austro - Ugarskom a i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Ipak, JMO je
bila apsolutni predstavnik muslimanskog naroda tog vremena. Pored ove,
postojale su i Demokaratska stranka, Stranka erifa Arnautovia i druge
stranke koje su uestvovale na izborima 1920. godine, na kojima je JMO
dobila veliku veinu. ak i nakon rascjepa JMO-a, kada su je napustili
bive rukovodstvo i osnivai, a bila je sporna i podjela zemlje na okruge
i razilaenja u vezi sa sunarodnicima, ova stranka ostaje vodea. Osniva
se druga stranka sa zvaninim nazivom Jugoslavenska muslimanska
narodna organizacija (JMNO), na ijem je elu bio hadi Ibrahim ef.
Maglajli, muftija Sakib ef. Korkut, dr. Karamehmedovi, Omerovii,
Velija Sadovi i drugi. Na izborima 1923. godine, JMNO ne uspijeva
dobiti vie od 10.000 glasova, a JMO tada dobiva ak 100.000 glasova.
JMNO tada nije dobila nijednog poslanika, a JMO ak 23 poslanika. Sa
ovim znaajnim brojem poslanika JMO nastupa u okvirima Kraljevine
Jugoslavije sve do smrti Mehmeda Spahe.
Sutinski razlog naeg razgovora je trogodinjica Vijea Kongresa
bonjakih intelektualaca - 22. decembra ove godine. Kao prvoga
generalnog sekretara Vijea i njegova aktuelnog predsjednika, te
&
ovjeka koji je najvie doprinio njegovu uspjenom radu, zamolili

bismo Vas da nam ukratko prezentirate presjek rada tokom ove tri
godine.
PURIVATRA: Formiranje Kongresa bosanskomuslimanskih (kasnije
bonjakih) intelektualaca u decembru 1992. godine posljedica je
sazrijevanja nae inteligencije i po brojnosti i po kvalitetu, kao i toga da
je agresija koja je izvrena na BiH upravo kod inteligencije razvila svijest
da ne smije biti odvojena od naroda. I im je narod ustao u odbranu svoje
vlastitosti, u odbranu zemlje, domovine, i inteligencija je nala za potrebno
da svojim doprinosom uini napore kako bi se to lake odbranila od
agresije i genocida koji je vren nad Bonjacima. Stoga jedna grupa
intelektualaca, u ljeto 1992. godine, razmilja o tome i u jesen, bez obzira
na teinu situacije, dolazi do formiranja Kongresa koji je iskazao jedinstvo
bonjakih intelektualaca u pogledu spremnosti da se maksimalno
angairaju u rjeavanju svih problema znaajnih za vlastiti, kako bioloki,
tako i duhovni opstanak. Eminentni nai intelektualaci kao to su rahmetli
prof. dr. Muhsin Rizvi, prof. dr. Mustafa Imamovi, dr. Halid auevi i
dr. imali su uvodne referate. Objavljena je knjiga koja sadri sve referate
i diskusije a potom i Rezolucija Kongresa bonjakih intelektualaca, u
kojoj su sadrana osnovna naela i principi rada Kongresa i svih njegovih
lanova. Za sve vrijeme, pored organizacionog ustrojstva, radilo se
maksimalno, koliko je moglo u tekim uvjetima, posebno Sarajevu, na
razvijanju svijesti u odbrani zemlje od agresije, odnosno od agresora. Nai
intelektualci su bili u prvim redovima, na prvim linijama odbrane zemlje,
uestvovali su svojim znanjem i mogunou uticaja na rasploenje kod
naroda i razvijanje svijesti i potreba za zajedniku odbranu. Tako je od
1993. godine dolo do pokretanja Tribine Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca, na kojoj su raspravljana najaktuelnija pitanja u cilju boljega
i breg izuavanja problematike koja se postavljala pred nau budunost.
Odrano je do danas oko stotinu predavanja na kojima su uestvovale
najkompetentnije i najodgovornije linosti iz naeg drutvenoga i javnog
ivota. Vijee je u takvoj poziciji razvijalo i druge aktivnosti poput
izdavake. Izdalo je i katalog objavljenih knjiga. Pored tribine i onoga
to se tu govorilo i stavova koji su se iznosili i tampali u malim
knjiicama, postoje i posebna izdanja poput knjige Kongres bonjakih
intelektualaca, knjige o agresiji na Republiku BiH, knjige Roya Gutmana
- (Svjedok genocida), ali posebno bosansko izdanje koje je dopunjeno sa
est tekstova u odnosu na original koji je objavljen u Americi. Postoji i
&
izdanje Arabeske sa svim tekstovima koji su iz drutvene i politike

historije Muslimana i koji su veoma sadrajni, tako da mogu posluiti u
edukacionom sistemu buduim generacijama. Ostvarili smo i zajednike
aktivnosti sa Pres-centrom Armije. Napravljena su zajednika izdanja.
Naa izdanja se distribuiraju na itavom teritoriju BiH i u inozemstvu.
Nedavno smo imali zahtjev njemako-bonjakog drutva iz Dizeldorfa
koji su traili da im dostavimo naa izdanja. Isti je sluaj sa Francuskom
i Amerikom. Pored izdavake djelatnosti, organiziraju se razliiti
seminari, razgovori, okrugli stolovi, gdje se iznose miljenja i stavovi o
konkretnim pitanjima na odreenu temu: pitanje privrede, pretvorbe
drutvene svojine i sl., pitanja znaajna za odreene strukture kao i pitanja
vezana za mirovne pregovore tokom cjeloagresorskog perioda. Vijee je
dalo svoje prijedloge i sugestije nadlenim organima i institucijama sa
stanovita zajednikog ivota bonjakog naroda. Postigli smo
maksimalnu saradnju sa ostalim udruenjima i graanima, ne samo kada
je rije o bonjakim organizacijama nego i organizacijama Srba i Hrvata,
sa Hrvatskim nacionalnim vijeem, sa Srpskim graanskim vijeem, sa
La Benevolencijom i ostalima. U svim akcijama koje su bile vezane za
Bosnu i Hercegovinu uestvovali smo i mi kao suorganizatori (Deklaracija o gradu Sarajevu, Principi za uspostavljanje mira i druge akcije koje
su voene sa Klubom 99).
Da li Bosna i Hercegovina ima realnu mogunost opstanka i pespektive
na osnovu rezultata koje nudi Dejtonski sporazum?
PURIVATRA: Dejtonski sporazum, sa stanovita interesa bonjakog
naroda i svih ostalih naroda prihvatljiv je jer daje mogunosti za ostvarenje
nezavisne, suverene i cjelovite BiH. Mir je osnova da se uspostavi i razvije
sistem obrazovanja, nauke, kulture i ekonomije kao osnove za
reintegraciju BiH. Na ovom putu ne smijemo zaboraviti ni injenicu da
antibosanske snage nee mirovati. Stoga treba uvijek obnavljati sjeanje
na sve zlo koje je uinjeno prema Bosni i posebno prema Bonjacima. U
ovom kontekstu je mogunost da se u budunosti, maksimalno
ujedinjujui znanje, rad i materijalna sredstva, ostvare ciljevi za bolju
sutranjicu Bonjaka i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda svih graana.
Moete li kazati koliko je u ovom trenutku Bonjak nacionalno
osvijeen u odnosu na sve to mu se dogodilo sa zemljom i narodom?
PURIVATRA: To se i najmodernijim istraivanjima i najmodernijim
prouavanjima teko moe ustanoviti i kazati. Za nas je bitan u momentu
&
agresije odnos prema odbrani zemlje. To da je ta svijest na vrlo visokom

nivou, tako visokom da su se i nai neprijatelji iznenadili! to je svijest
Bonjaka u pogledu njegove vlastitosti na veem nivou, kako biolokom,
tako i duhovnom, to je i svijest o potrebi opstanka domovine BiH
izdignuta na vei nivo. Treba imati vie tolerancije i vie razumijevanja
za razliitost miljenja koja e nam doprinijeti i dati najbolja rjeenja.
Nama niko sa strane nee ukazati na rjeenja. Mi moramo razmjenjivati
miljenja, razgovarati, voditi dijalog o odreenim pitanjima i tako doi
do zajednikog stava. Ima tekoa u saradnji sa nekim muslimanskim
organizacijama. Mi radimo tamo gdje je bitno objediniti snage.
Spomenuli ste toleranciju. Da li mislite da ona iskreno dolazi samo
od pripadnika jednog naroda, od Bonjaka? ta je sa naim susjedima,
Srbima i Hrvatima? U tom kontekstu bismo Vas zamolili da
prokomenti-rate sve ee oprene izjave gospodina kardinala Puljia
i nekih drugih hrvatskih intelektualaca i politiara?
PURIVATRA: Prole sedmice smo objavili jedno reagiranje na istup
kardinala gospodina Puljia, u kojemu se, izmeu ostalog, kae da
Bonjaci i ne ele Hrvate, da su Hrvati najstariji narod i da on smatra da
je suivot nemogu. Reagirali smo tako da smo uputili poziv na dijalog,
&!
kod njega ili kod nas, kako bismo razjasnili odreene stvari. Mislim da
se ne moe govoriti da nema i da ne postoji telerancija i kod drugih. Ne
moemo mi Bonjaci imati monopol nad telerancijom. Drugo je pitanje
to je sustavno kod pojedinih naroda i skupina. U samom biu Bonjaka
postoji tolerancija. On ne moe biti Bonjak u vjerskom pogledu ako nije
tolerantan, a ta tolerancija ima svoje granice. im neko dira u ljudska
prava, moja osobna i nacionalna prava, onda tu maksimalno ovjek mora
biti energian u svojoj odbrani.
Upitali bismo Vas i neto pomalo lino. Nedavno je bio aktuelan izbor
lanova za ANUBiH. Vi ste bili kandidirani, ali ne i izabrani. Moete
li komentirati izbor i sve ono to se u vezi s tim dogaalo?
PURIVATRA: Kada sam u pitanju ja i moj izbor za lana Akademije,
o tome ne bih govorio. Takoer smatram da je tome problemu potrebno
prii sa odreenim stepenom razumijevanja. Ako dravni organi
dozvoljavaju da odreene dravne institucije rade onako kako ne bi trebale
raditi, onda je tu u pitanju i odgovornost dravnih institucija koje to
dozvoljavaju. Prema tome, uvjeti u kojima je radila i kako je radila
Akademija predstavljaju posebno pitanje i mislim da ja o tome ne treba
da iznosim svoje komentare. Kod svakih izbora postoje lini afiniteti i
odreeni interesi. Ja u to ne bih ulazio, ali to ne znai da i samo
kandidiranje za Akademiju nauka nije odreeno priznanje.
U cjelokupnoj naoj javnosti vlada jedan konsenzus. Nijedan Bonjak
koji je afirmiran, potvren i dokazan na nacionalnom planu, a
Bonjaka je unazad trideset godina bilo mnogo u politici, kulturi,
umjetnosti - do sada nije primljen u Akademiju. To vie nije ni lino,
ni pojedinano, ni privatno, to je ope nacionalno pitanje?
PURIVATRA: Ne mogu prihvatiti miljenje da je u pitanju specifian
odnos prema Bonjacima. Ako pogledate sastav Akademije, vidjet ete
da i danas Bonjaka ima vie nego drugih. Nije, dakle, u pitanju bonjaka
nacija, ve je u pitanju odnos prema izboru onih koji biraju. To je njihova
vlastita odgovornost za ono to rade. Pitanje izbora akademika ide na
obraz onih koji su u prilici da biraju. Tu, svakako, treba istai injenicu
da je sudbina ljudi koji su posebno radili na pitanju afirmacije Bonjaka,
naroito poslije Drugoga svjetskog rata, bila veoma teka. Linosti poput
Kasima Suljevia i Nerkeza Smailagia rtvovale su se za ostvarenje
interesa bonjakog naroda a nisu postali akademici.
&"
Linost poput rahmetli profesora Muhsina Rizvia koji je umro a nije

postao akademik pouka je i poruka nama kao narodu. Ne dogaa se
sluajno da linosti poput Alije Isakovia, Enesa Durakovia, Atifa
Purivatre, Mustafe Imamovia i niza drugih ive i umiru a ne postanu
akademici. Nikada se brojnim i brojanim relacijama ne moe iskazati
kvalitet jednog naroda. Ako se ne prime oni koji su u tome fahu ili
disciplini najkompetentniji, ta e se onda dogoditi?
PURIVATRA: Ko je najkompetentniji i ko e to odluiti, to je pitanje.
ta vi, osobno, ili ja smatramo - ne mora biti generalno i ope. Smatram
da je neko poput rahmetli profesora Rizvia sa takvim strunim
kvalitetom, radnim opusom, poput ovjeka institucije, svakako morao
biti akademik. Ali to ide na obraz onih koji su birali i ne moe se rei da
neko ima neto protiv Bonjaka. To su Bonjaci i oni biraju. Sve to znai
da u svijesti tih ljudi Rizviev sluaj nije bio dovoljna pouka. Svaki
intelektualac u svom domu i poslu djeluje sa najvie savjesti i
odgovornosti za ope dobro. Ako ope dobro rjeava, rjeava i svoj problem, a ako rijei samo svoj, ne rjeava opi.
Poznato je da ste Vi, uz rahmetli dr. Muhameda Hadijahia i druge
istaknute teoretiare, istrajali na putu borbe za muslimansku naciju.
Recite nam kako je tekla borba za inauguriranje svoga nacionalnog
imena da ne budemo vie neopredijeljeni, Srbi, Hrvati, ili Jugoslaveni
muslimanske vjeroispovijesti?
PURIVATRA: Kada je rije o svijesti, narodu i nacionalnom biu,
mislim da treba imati u vidu injenicu - kada god se potiskuje nacionalno,
ono dolazi jo vie od izraaja. I u sluaju Muslimana, potiskivanje
nacionalnog bilo je specifikum ivota i pod Austro-Ugarskom i pod
Kraljevinom Jugoslavijom sve do pojave JMO-a, pa i u periodu nakon
Drugoga svjetskog rata. Postavilo se pitanje kako uvati taj etnos, taj
narod. Normalno da je neko istupao u ime Muslimana. Karakteristian
je sluaj sa hadi reis-efendijom Demaludinom aueviem, koji je
1918. godine na sve one brutalne napade, paljenja i ubistva reagirao kod
vojvode Stepe Stepanovia, kao komandanta Druge armijske oblasti u
BiH. Nije bilo politike stranke, on je reagirao kao vjerski predstavnik,
kao jedino mogui zvanini predstavnik. U to vrijeme nije bilo ni Gajreta
ni Uzdanice, a i da jest, oni su bili kulturni predstavnici. I u periodu nakon
Drugoga svjetskog rata, zato to nije bilo muslimanskih politikih
organizacija, u rjeavanju mnogih problema pojavljivala se Islamska
&#
zajednica kao zastupnik i zagovornik Bonjaka. Svako to zastupanje iz

nude imalo je nacionalni a ne samo vjerski karakter.
Kada je rije o pitanju muslimanske inteligencije, sazrijevala je svijest
da se Staljinovo uenje o naciji ne moe primijeniti na sve nacije.
Musliman je bio u situaciji da bude neopredijeljen da bi se opredijelio.
ovjek se ne moe opredijeliti za ono to jeste. Moe se opredijeliti za
ono to nije, a to moe uiniti iz vie razloga, iz materijalne koristi, iz
straha, iz koristoljublja i zbog svega toga moe biti ono to nije. Naprimjer,
niko nije traio i nije govorio o tome da se Srbi opredjeljuju za Hrvate ili
Hrvati u bilo koji drugi narod. Jedino je Bonjacima ostalo da se
opredjeljuju kao Srbi, Hrvati ili Jugoslaveni. U popisu Kraljevine
Jugoslavije, u situaciji kada su Bonjaka pitali ta si po nacionalnosti, on
je odgovarao: Musliman.
- Nema Muslimana.
- ta ima?
- Ima Srbin.
- To nisam, ta ima drugo?
- Ima Hrvat.
- Nisam ni to, ta ima tree?
- Ima Slovenac.
- Asli sam to.
Srpstvo i hrvatstvo se identificiraju sa pravoslavljem i katolianstvom.
Srpski nacionalni pokret u Srbiji i hrvatski nacionalni pokret u Hrvatskoj
imao je osnovu u pravoslavlju, odnosno, u katolianstvu. Bonjaci su
ostali ono to jesu i to su bili. Postojali su tekstovi o pitanju opredjeljenja,
o neopredjeljenju ili o nacionalnosti Muslimana, o JMO-u... I dan-danas
neki pokuavaju negirati postojanje Bonjaka koji su se pokazali i
potvrdili u ratu za ouvanje BiH, svog identiteta u njoj kao zajednici i
dravi ravnopravnih naroda i slobodnih graana.
Ko se od politiara iz naeg naroda osvjedoeno zauzimao za nau
naciju i vraanje naega povijesnog imena?
PURIVATRA: Bilo je tu vie ljudi u razliitim periodima i, shodno
tome, razliito su nastupali. Naprimjer, u Kraljevini Jugoslaviji moemo
govoriti o knjievniku Kulenoviu, o Hasanu Kikiu, koji su pokrenuli
list Putokaz, i nizu drugih intelektualaca koji su ukazali na posebnost
Muslimana, to je imalo odraza i na IV partijsku konferencija KPBiH,
gdje se govorilo o Muslimanima kao nacionalnosti, pa je na V zemaljskoj
&$
konferenciji u Zagrebu, kada je Mujo Pai u ime Pokrajinskog komiteta

KPJBiH nastupio sa referatom na temu Posebnosti Muslimana. Meu
politiarima ne bismo smjeli izostaviti Hamdiju Pozderca, Avdu Humu,
koji je imao zapaene tekstove i odreeni broj ljudi poput Osmana
Karabegovia, koji je odigrao znaajnu ulogu u popisu stnovnitva 1971.
godine kroz afirmaciju Muslimana na 17. sjednici CK, kada je bio
energian i korektan, a u vojsci generala Demila arca. Husaga ii
je imao istaknutu ulogu sa stanovita borbe za samostalnost Bonjaka.
On je jedan od onih koji je u Ustavotvornoj skuptini, uz postojeih pet
buktinja, zahtijevao i estu buktinju. Na jednom od plenuma CK u periodu
1958.-1959. godine Tito je izriito rekao i naglasio, kada je bilo rijei o
opredjeljivanju Muslimana, da Muslimanima treba prepustiti da budu ono
to jesu, da nikako ne treba naturati bilo kome nacionalnost niti negirati
njegovo bie. To je bio veliki podsticaj i doprinos jedinstvenom stavu
koji je bio prihvatljiv za daljnji tok i angaman muslimanskih
intelektualaca na tome planu.
(Razgovarali: Mustafa SPAHI i Zehra ALISPAHI,
Ljiljan, 20. XII 1995.)
Akcije prilikom popisa stanovni{tva
UZOR ÊSTITOSTI I RADINOSTI
(Atif Purivatra o Huseinu ef. \ozi i njegovim aktivnostima

u popisu stanovni{tva 1971.)
U ogromnom opusu ivotne djelatnosti rahmetli Huseina ef. oze ne
moe se zaobii jedan veoma znaajan segment u datoj situaciji. To je
nacionalno pitanje Bonjaka. Konkretno, interesantna je i vieznaajna
akcija u vezi sa popisom stanovnitva u martu 1971. godine. Naime, tada
&%
je Husein efendija, pored ostalog, bio i glavni i odgovorni urednik

islamskih novina - glasila Preporod. Kao teoretiar, teolog i vjerski
dostojanstvenik on je ocijenio da se tada, osim u drugim djelatnostima,
treba svesrdno angaovati na nacionalnoj afirmaciji Muslimana, odnosno
Bonjaka, i putem islamskih novina Preporod, kao i kroz Udruenje ilmije
BiH.
Tako je ozo sa svojim, posebno mlaim saradnicima, organizovao
objavljivanje tekstova o nacionalnoj problematici Muslimana angaujui
iri krug linosti, meu kojima, u to vrijeme, i istaknutih dravnih i
partijskih funkcionera koji su svesrdno radili na uvaavanju nacionalnog
subjektiviteta Muslimana i njihovoj afirmaciji. Tako su, naprimjer, u
Preporodu u brojevima 12, 13 i 14 u martu i aprilu 1971. godine objavljeni
afirmativni tekstovi o nacionalnoj problematici Muslimana i to: Hamdije
Pozderca, Branka Mikulia, Boka iljegovia i naroito, u to vrijeme,
istaknutog funkcionera Tode Kurtovia. Isto tako, objavljeni su opirniji
interesantni i argumentirani izvodi iz publikacije Atifa Purivatre i Kasima
Suljevia Nacionalni aspekt popisa stanovnitva u 1971. godini.
Navedeni tekstovi su, upravo zahvaljujui intuitivnosti i organizacionim sposobnostima, osobito komunikativnosti i ureivakoj politici
Huseina ef. oze, postali pristupani milionskoj muslimanskoj populaciji
i bili vrst oslonac razvijanju i uvrivanju nacionalne svijesti bonjakog
naroda te jasnoga i nedvosmislenog iskazivanja nacionalne pripadnosti
u popisu stanovnitva 1971. godine. S pojavom spomenutih tekstova u
islamskim novinama Preporod je otvorio put za objavljivanje bonjake
nacionalne problematike, jer je do tada gotovo iskljuivo bila prisutna
vjerska, premda je Islamska zajednica vie puta u bonjakoj historiji
bila jedina institucionalna zatita opstojnosti i postojanja Bonjaka.
Osim toga, Husein ef. ozo je, osjeajui vanost popisa stanovnitva
za bonjaku budunost, posebno se angairao i u Udruenju ilmije za
BiH, iji je bio predsjednik. U tom pogledu je pripremio i organizovao
istupanje i javne rasprave istaknutih naunika i javnih djelatnika kao i
politikih funkcionera o spomenutoj tematici. Sve je to bilo u cilju
osposobljavanja lanova Udruenja ilmije, prvenstveno imama, za uspjeniju aktivnost u svojim sredinama, dematima. Time je, istovremeno,
produbljena intelektualna veza sa narodom i jedinstvo bonjakih radova
u borbi za ljudska i nacionalna prava, za dostojan opstanak i postojanje.
Tako se opetovala i nezamjenjiva uloga Islamske zajednice i u
ostvarivanju bonjakih nacionalnih interesa.
&&
Osmiljena djelatnost Huseina ef. oze u angamanu imama i

slubenika Islamske zajednice, pored ostalih drutvenih aktivnosti u
popisu stanovnitva 1971. godine, urodila je plodom jer je masovno
izjanjavanje za muslimansku nacionalnost rezultiralo da su Bonjaci prvi
put u historiji javno i nedvosmisleno iskazali svoju nacionalnu svijest i
potvrdili da su trei narod po brojnosti u bivoj Jugoslaviji, odmah iza
Srba i Hrvata, a prije Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca, Albanaca i
drugih.
Navedena injenica je, izmeu ostalog, izazavala zbunjenost u
sredinama koje do tada nisu uvaavale ili su pokuale negirati nacionalnu
samobitnost Muslimana kao naroda ne tretirajui ih kao subjekt u
drutveno-politikom ivotu. S druge strane, Muslimani su se rezultatima
popisa stanovnitva 1971. godine definitivno iskazali kao drutveni faktor
koji se vie nije mogao ignorirati. Ta okolnost je imala viestruko znaenje
u ivotu Bonjaka, moda kao jedan od presudnih momenata u
nacionalnim ali isto tako i uope drutveno-politikim odnosima.
Zato je djelatnost Huseina ef. oze bila veoma znaajna u popisu
stanovnitva 1971. godine, osobito s obzirom na njegov visoki ugled i
potovanje meu muslimanskim masama. Tim prije to je on bio poznat
kao naglaeno intelektualna i komunikativna osoba sa izrazitim
dostojanstvom, spremna na ravnopravnu saradnju sa elementima
strpljivosti ali i upornosti u rjeavanju svih bitnih pitanja Islamske
zajednice i Bonjaka uope. Njegovo intelektualno bie i ogromni radni
potencijal svrstali su ga meu najagilnije ali i najracionalnije poslenike
u okviru Islamske zajednice u BiH, pa i ire. Profesor Husein ef. ozo
cijenjen je i duboko potovan znanstveni i ljudski autoritet meu
najistaknutijim prvacima u Islamskoj zajednici, pa i ire u drutvu, i to
od svih sa kojima je radio, ivio ili su se koristili njegovim poukama,
osobito znanstvenim djelima.
I na kraju, moe se slobodno kazati da je Husein ef. ozo dostojanstveno ivio te bio i ostao uzor estitosti i radinosti u svojoj generaciji, naroito
meu mladima. to je takoer ostao i za budua muslimanska i bonjaka
pokoljenja.
(Atif PURIVATRA, Sarajevo, 7. juna 1997.)
&'
MUSLIMANI - NACIONALNA STVARNOST

U Jugoslaviji e se od 1. do 15. aprila 1991. godine izvriti popis
stanovnitva, domainstava i stanova. Popisi, kao to je poznato, obavljaju
se svakih deset godina, kako u naoj zemlji, tako i u veini zemalja svijeta,
to je u skladu sa preporukama OUN-a. Popisi stanovnitva u jednakim
vremenskim intervalima omoguuju da se sagledaju brojne promjene koje
se deavaju u strukturama stanovnitva u desetogodinjem periodu. Po
obimu podataka koji se prikupljaju od cjelokupnog stanovnitva u zemlji
i svih naih graana u inozemstvu, popis u 1991. godini je sigurno do
sada najvee statistiko istraivanje u naoj zemlji. Veliki znaaj imaju
popisi stanovnitva u naoj zemlji stoga to istovremeno imaju i svoje
ustaljene vrijednosti u meunarodnim okvirima jer se posebno u zemljama
sa vienacionalnim, veekonfesionalnim i viejezikim sredinama na taj
nain, pored ostalog, sagledava stanje i stepen ostvarivanja nacionalnih,
vjerskih i jezikih prava kao sastavnog dijela osnovnih ljudskih prava
koja se na osnovu meunarodnih povelja i deklaracija reguliraju u svim
ustavima drava u svijetu. Zato se u meunarodnim okvirima usklauju
nomenklature podataka i nain njihovog prikupljanja.
Zato je ba ovaj popis stanovnitva izrazito znaajan i sa nacionalnoga
i sa vjerskog stanovita za Muslimane u Jugoslaviji? Odgovor zasluuje
studioznije istraivanje i analize. Ipak emo pokuati ukazati samo na
neke aspekte toga velikog znaaja.
Naime, uee u popisu stanovitva 1991. i rezultati toga popisa za
muslimansku populaciju u Jugoslaviji imaju historijski znaaj u
ostvarivanju nacionalne i vjerske ravnopravnosti i u osiguranju uslova
za njihovu bolju budunost. Dananja realnost je da se nae drutvo u
nacionalnom i vjerskom pogledu jo uvijek nalazi u razvoju, to je bitno
za svaki narod, pa time i za Muslimane. Naime, od broja iskazanih
pripadnika muslimanske nacije, a i pripadnika Islamske zajednice u
Jugoslaviji, ovisi njihova pozicija i u sadanjosti i u budunosti. Nije
svejedno u kojoj se poziciji nalazi muslimanska populacija po brojnosti,
obrazovanosti, kolovanju, zaposlenosti, ukupnom standardu. ta to znai
za budunost Muslimana u Jugoslaviji, mislimo da je jasno. Za to postoji
jugoslavenski ali i iri meunarodni interes, jer je oit porast broja
'
pripadnika muslimanske nacionalnosti i islamske vjeroispovijesti ne samo

u Jugoslaviji nego i na Zapadu. Ne treba gubiti iz vida da su Muslimani
u Jugoslaviji jezgro evropskih Muslimana. Zato i iskazivanje svih
Muslimana, obuhvatajui i sve one koji su po bilo kome osnovu u
inozemstvu, kao Muslimana u nacionalnom smislu ima ne samo
jugoslavenski nego i iri meunarodni znaaj, tim prije to su jugoslavenski Muslimani prihvaeni kao nacionalna stvarnost i realnost posebno u
naunim pa i u politikim krugovima u svijetu.
Veliki znaaj popisa stanovnitva 1991. godine se ogleda i u tome to
su Muslimani jedini narod u Jugoslaviji kojima su, bez njihove volje i
saglasnosti, suprotno osnovnim ljudskim pravima, meu kojima je i pravo
slobodnog iskazivanja svoje nacionalnosti, nametnuti odreeni statistiki
modaliteti kako se mogu opredijeliti u popisima stanovnitva (nacionalno
neopredijeljen, Musliman - neopredijeljen, zatim Jugoslaven - neopredijeljen - to je izmiljen statistiki modalitet u popisu stanovitva 1953.
godine, i to iskljuivo za Muslimane). Dakle, iako su Muslimani postojali
kao narod, oni kao takvi nisu bili ak ni statistiki uvaavani. Toliko su
se mijenjali statistiki modaliteti, pa prema tome i ukupni podaci o
Muslimanima da gotovo ne postoji mogunost komparativne analize
dobivenih podataka iz popisa u popis, niti su ti podaci valjano validni u
odnosu na stvarni broj i stanje Muslimana a i broj i stanje pripadnika
Islamske zajednice u BiH, a jo manje u odnosu na broj i stanje u
Sandaku, na Kosovu, u Makedoniji, a i u drugim dijelovima Jugoslavije
(npr. u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji).
Ako se, uz navedenu statistiku ignoranciju ima u vidu i injenica da
nijedan jugoslavenski narod nije doivio toliko genocidnih radnji i
asimilacionih etnocidnih postupaka raznih oblika, od potpunog negiranja
i svojatanja do fizikog istrebljivanja kroz stogodinji period, kao to su
to diivjeli Muslimani, onda je krajnje vrijeme da se popisom stanovnitva
1991. godine definitivno i odluno prekine sa praksom da Muslimani u
Jugoslaviji budu jedini narod u Jugoslaviji (a moda i u svijetu) koji je u
statistikim modalitetima prilikom popisa stanovnitva svaki put strpavan
u razne svjesno izmiljane i nametnute, neljudske zapravo, nehumane
statistike modalitete (Srbin - Musliman, Hrvat - Musliman, Makedonac
- Musliman, Musliman - neopredijeljen, nacionalno neopredijeljen,
Jugosloven - neopredijeljen itd.). Dakle, Muslimani ne smiju vie biti
objekt kojim se manipulira. Oni moraju biti subjekt u politikoj i
drutvenoj stvarnosti u kojoj e sami odluivati o svojoj sudbini.
'
Zato je ovaj popis idealna prilika da muslimanska populacija u

Jugoslaviji jedinstveno iskae svoju rijeenost za bioloki opstanak, a
time i za svoju bolju i svjetliju budunost. Na taj nain se dokazuju i
potvruju sami sebi, ali i svima drugima, odnosno cijelom svijetu, i to
kao primjer neunitivosti i postojanosti uprkos svim stogodinjim
torturama, doivljajima i postupcima genocidnoga i asimilacionog
karaktera.
Popis stanovnitva 1991. godine je prva i prava ansa da Muslimani,
bez obzira i na postojee predrasude i antimuslimansku kampanju, iskau
ono to jesu - Muslimani, i da time iskau svoju integralnost i slogu kao
savremena nacionalna zajednica bez obzira na pojedinanu politiku ili
ideoloku orijentaciju.
Ovim popisom treba jasno, nedvosmisleno i do kraja da se pokae i
potvrdi da je iluzorno oekivati da e se Muslimani drugaije ponaati
nego to to ine njihovi susjedi, pripadnici ostalih naroda (Srbi, Hrvati,
Crnogorci, Jevreji, Makedonci, Slovenci, Albanci, Maari i ostali).
Jer, Muslimani su svojim jedinstvom i nacionalnom svijeu ve
dokazali da je prolo vrijeme kada su, u tekim uslovima po vlastito
nacionalno bie, izbjegavajui posrbljivanje i pohrvaivanje, traili izlaz
u nacionalnom zatajivanju, ukljuivo i u nenacionalnom jugoslavenstvu. Ono im je, kao to je spomenuto, direktno i samo njima nametnuto
u popisu stanovnitva 1953. godine kao jedina opcija ukoliko ne ele da
budu, odnosno da se opredijele kao Srbi, odnosno Hrvati.
U tom smislu, s obzirom na bonjatvo, koje se upravo pred popis
1991. godine veoma uporno lansira i namee, sada je u opem interesu
Muslimana da se svi prilikom popisa izjasne jedino kao Muslimani.
Meutim, iskazivanjem kao Muslimani ne iskljuuje mogunost da se
pojedinci u budunosti, kao i u sadanjosti, u svome privatnom i javnom
ivotu, a prema vlastitom osjeanju, izjanjavaju i kao Bonjaci.
(Atif PURIVATRA, Preporod, 5/492, 1. III 1991.)
'
MUSLIMANI ]E RE]I KO SU I [TA SU

Popisi stanovnitva su znaajni dogaaji u svakoj zemlji za
sagledavanje stanja i promjena koje se deavaju u strukturi stanovnitva
za desetogodinji period u kome vremenu se, prema meunarodnim
preporukama, obavljaju u veini zemalja svijeta.
U naoj zemlji popisi stanovnitva se obavljaju redovno od 1921.
godine, s tim to to 1941. godine uslijed ratnih okolnosti nije uinjeno,
dok je prvi poslijeratni popis bio 1948., a drugi 1953. godine, da bi od
1961. godine poelo sa desetogodinjim periodom, pa su popisi bili 1971.,
a zatim 1981. i predstojei ove 1991. godine.
Popis stanovnitva 1991., u odnosu na ranije, do sada je najvee
statistiko istraivanje u naoj zemlji u odnosu na broj stanovnika,
domainstava i stanova, pojedine socijalno-profesionalne grupe, karakter
vlasnitva, obrazovnu strukturu, zaposlenost, migraciona kretanja, nae
graane u inozemstvu, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, maternji
jezik i druge karakteristike.
Kako se popisi stanovnika obavljaju u skladu sa meunarodnim
preporukama i ustaljenim meunarodnim vrijednostima, prikupljanje
podataka o nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku
je od posebnog znaaja, stoga to se na taj nain sagledavaju stanje,
promjene i stupanj ostvarivanja nacionalnih, vjerskih i jezikih prava koja
su sastavni dio osnovnih ljudskih prava to se na osnovu meunarodnih
povelja i deklaracija reguliraju ustavima svih drava u svijetu. Uostalom,
mogunost slobodnoga nacionalnog, vjerskog i jezikog iskazivanja jedno
je u nizu prava vanih za ocjenu ustavnoga i drutvenog poloaja jednog
naroda, odnosno religije u ostvarivanju nacionalne, vjerske i jezike
ravnopravnosti.
Usklaivanje nomenklature podataka i naina njihovog prikupljanja
u popisima stanovnitva istie se i u univerzalnosti garancije za tajnost
prikupljenih podataka, koji su slubena tajna i za sve uesnike u popisu
stanovnitva (popisivae, instruktore i druge) i mogu se upotrebljavati
samo u statistike svrhe. Daljnja bitna karakteristika je u tome to graani
odgovaraju na pitanja o nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti i
maternjem jeziku prema svojim vlastitim osjeanjima, a popisivai su ih
'!
kao takve duni upisati u popisnicu. Graani su, inae, za sve ostale
odgovore duni da daju tane odgovore.
Sloboda iskazivanja nacionalne pripadnosti sastoji se u ustavnoj
garanciji da se svakom stanovniku omoguava, prvo, da se nacionalno
iskae, drugo, da se nacionalno ne iskae (l. 170 Utava SFRJ) i, tree,
da se iskae modalitetima koji ne znae nacionalnost (Jugoslaven,
Hercegovac, Bosanac, Krajinik, Slavonac, Dalmatinac, tajerac, Lianin,
Gaanin i slino).
Za razliku od interesa drugih naih naroda i narodnosti, za muslimansku populaciju u Jugoslaviji popis stanovnitva 1991. ima izrazit znaaj
i sa nacionalnoga i sa vjerskog stanovita. Upravo nacionalna pripadnost,
maternji jezik (jezik ranog djetinjstva) i vjeroispovijest osobito su vani
iz aspekta nacionalne identifikacije Muslimana i identifikacije pripadnika
Islamske zajednice u Jugoslaviji, tj. muslimana.
(...) Za muslimansku populaciju u Jugoslaviji popis stanovnitva 1991.
i rezultati toga popisa imaju historijski znaaj u ostvarivanju nacionalne
i vjerske ravnopravnosti i osiguranju uslova za njihovu bolju budunost
vjerske i nacionalne problematike. Stoga od broja iskazanih pripadnika
muslimanske nacije i pripadnika Islamske zajednice u Jugoslaviji ovisi
njihova pozicija i u sadanjosti a i u budunosti.
(...) U tom svjetlu popis 1991. je idealna prilika da muslimanska
populacija u Jugoslaviji jedinstveno i otvoreno iskae svoju rijeenost
za bioloki opstanak, za svoju bolju i svjetliju budunost. Na taj nain se
dokazuju i potvruju sami sebi, ali i svima drugima, odnosno cijelom
svijetu, i to kao primjer opstojnosti nacionalnoga i vjerskog bia uprkos
svim stogodinjim doivljajima genocidnog i etnocidnog karaktera veoma
karakteristinog, koji se i u naunim i u politikim krugovima po svojim
specifinostima uzima kao unikatni negativan primjer.
(...) Muslimani su svojim stogodinjim, krajnje tolerantnim stavom
prema tim genocidnim i etnocidnim antimuslimanskim akcijama uporno
odolijevali i uspjeli, uz ogromne rtve, sauvati svoju nacionalnu
samobitnost i vjersku islamsku orijentiranost.
Krajnje je vrijeme da se, u novim uslovima, definitivno i odluno
prekine sa svim oblicima genocidnih i etnocidnih postupaka prema
muslimanskoj populaciji. Muslimani ne smiju vie biti objekt kojim se
manipulira. Oni moraju biti subjekt i u politikoj i u drutvenoj stvarnosti
Jugoslavije. Muslimani moraju sami odluivati o svojoj suverenosti,
budunosti i ukupnoj sudbini. Upravo danas je ve takvo stanje da u
'"
izmijenjenim, novim drutveno-historijskim uslovima Muslimani su prvi

put u povoljnoj situaciji da kao politiki i drutveni subjekt odluuju
ravnopravno sa drugim narodima o svojoj sudbini u jugoslavenskim
sporazumijevanjima i dogovaranjima za vlastitu i zajedniku budunost.
Pri tome je poveana i odgovornost Muslimana. Ta odgovornost e poslije
popisa biti jo vea jer je realno oekivati da e, pored ostalog, porasti
procent uea Muslimana u cjelokupnome drutvenom ivotu.
(...) I ovo je prilika da prevladaju zajedniki, opi interes, a ne
pojedinani i partijsko-politiki, i da se potvrdi stogodinja zbiljnost
muslimanskih redova, naroito u presudnim momentima i periodima
njihove nacionalne opstojnosti, kakav je nesumnjivo i popis stanovitva
1991.
Isto tako, popis stanovnitva 1991. idealna je ansa da Muslimani, prvi
put u posljednjih stotinu godina, iskoriste pravo i mogunost da upiu u
popisnicu bosanski jezik kao svoj maternji. Upravo polazei od Ustavom
zajamene ravnopravnosti jezika naroda i narodnosti, a koristei se
prirodnim pravom naroda na slobodnu upotrebu i imenovanje svoga
jezika, Muslimani su u optimalnoj prilici da svoj jezik imenuju bosanskim.
Jer u odnosu na zajedniki bosanskohercegovaki standardno-jeziki
izraz, u onoj mjeri i s onim pravom kojim Srbi taj jezik zovu srpskim,
Hrvati hrvatskim, Muslimani ga mogu zvati i zovu ga bosanskim.
Uostalom, stoljeima je to bio i jedini naziv za jezik na teritoriju BiH,
kao i Novopazarskog sandaka. Poznato je da je na autohtonom
bosanskom jeziku nastala obimna muslimanska knjievnost i literatura
sa vlastitom osobitosti duha, tradicije i stila.
Na kraju, u popisu stanovnitva 1991. godine idealna je prilika da se,
svijeu i odlunou izjanjavanja muslimanske populacije, saznaju
potpuniji i tani podaci o Muslimanima u BiH, Sandaku, odnosno
dijelovima Srbije i Crne Gore, te u Hrvatskoj, Makedoniji i Sloveniji.
Na isti nain e se utvrditi broj i dislokacija, te ostali podaci za pripadnike
islamske vjeroispovijesti, odnosno Islamske zajednice u Jugoslaviji. Sve
to ima viestruki znaaj u drutvenoj i politikoj stvarnosti u kojoj narodi
i vjerske zajednice, kao to je poznato, mogu biti zastupljeni samo prema
procentu njihovog uea u ukupnom stanovnitvu iskazanom jedino u
zvaninom popisu stanovnitva.
Prema tome, u predstojeem popisu stanovnitva (1.-15. aprila 1991.)
Muslimani u BiH, Sandaku, Hrvatskoj, Makedoniji i Sloveniji i drugim
'#
dijelovima Jugoslavije, shodno vlastitom osjeanju, treba da insistiraju

kod popisivaa da za njih u popisnicu upiu sljedee podatke:
8. Nacionalna pripadnost: MUSLIMAN
9. Maternji jezik: BOSANSKI
10. Vjeroispovijest: MUSLIMANSKA.
Ovo isto vai i za Muslimane u iseljenitvu, kao i za one koji su na
radu u inozemstvu ili privremeno odsutni. Samo tako, nakon viedecenijskog priguivanja vjerskoga i nacionalnog bia, muslimanskoj populaciji
je pruena izvanredna ansa da u popisu 1991. ostvari svoje nacionalno i
vjersko samopotvrivanje stvarajui, na taj nain, i statistike pretpostavke za vlastitu afirmaciju i ubrzani progres na svim poljima drutvene
djelatnosti.
Dr. Atif PURIVATRA
Rije~ -dvije o medijima
CIJENIM OTVORENOST U SUÊLJAVANJU

RAZLIÎTIH MI[LJENJA
ta mislite o Danima - bilo je aktuelno pitanje koje je redakcija ovog
magazina uputila bosanskohercegovakim djelatnicima u politici, kulturi
i sportu povodom izlaska stotoga, jubilarnog broja. Meu onima od kojih
je zatraeno miljenje bio je i Atif Purivatra.
Nesporne su zasluge novinara i svih drugih saradnika koji prave
magazin Dani za razvoj i unapreivanje novinarstva u Bosni i
Hercegovni - odgovorio je on.
Redovno pratim Dane. Miljenja sam da zasluuju panju u pogledu
otvorenosti, sadrajnosti, aktuelenosti u saeljavanju miljenja. Meutim,
imam osjeaj da se pojedinim tekstovima istiu lini interes i, to se moe
ocijeniti da se ne postie potrebna objektivnost, osnovno pravilo i princip
informiranja, da se uje i druga strana i da se eli potcijeniti pojedina
'$
linost. U tom smislu treba se osloboditi pretjeranog subjektivizma,

nedolinosti i neukusa. Smatram da Redakcija treba povesti vie panje
otklanjanju ovih slabosti, to bi sigurno znaajno doprinijelo unapreenju
kvaliteta magazina Dani, bosanskohercegovakog novinarstva i
objektivnog informiranja javnosti. (Dani, 26. IV 1999.)
PROFESIONALNO PO[TENJE I ISTINA KAO

NAJVI[I STANDARDI NOVINARSTVA
I list Ljiljan je nakon 400 svojih brojeva proveo anketu meu
istaknutim linostima javnog ivota o nedostacima i pozitivnim stranama
svoga rada. Anketiran je i Atif Purivatra.
Kako ocjenjujete ukupnu medijsku situaciju danas u Bosni i
Hercegovini?
Danas u BiH egzistiraju tri odvojena medijska prostora koja su, inae,
pod presijom medija iz susjednih zemalja, posebno elektronskih, pa i
tampanih. Sve poslove u verificiranju, radu medija i utvrivanju pravila
njihovog ponaanja i odgovornosti novinara vodi IMC - meunarodna
komisija. To na svoj nain pokazuje u kakvoj smo situaciji kao drava.
Oito je, dakle, da i dalje postoje razliiti interesi. Dobro je, pak, to se
deava transformacija medija u smislu njihove dalje profesionalizacije,
odnosno izmicanju utjecajima sa strane, posebno politikih partija. Utjecaj
meunarodnog faktora u tom pogledu bio je vrlo znaajan, i to treba
pozdraviti. Loe je to se ovako sporo odvija transformacija RTVBiH,
kao najjaega javnog medija, koji ima drugaije obaveze prema
gledaocima, graanima BiH, od komercijalnog sektora.
Kako vidite ulogu i poziciju Ljiljana na medijskoj sceni BiH?
Sadrajnu, programsku transformaciju Ljiljana u posljednje vrijeme
nije teko uoiti. Na medijskoj sceni u BiH va list moe odigrati znaajnu
ulogu ne samo na planu afirmacije bonjakog naroda nego i u
povezivanju svih naroda i ljudi koji ele da ive u miru i toleranciji. Va
osnovni kriterij, kao i svih medija, treba da bude profesionalnost, da budu
'%
najvii standardi novinarstva, prije svega potenje i istina. Ne smije biti

nikakvih podvajanja niti velianja, bilo koga i bilo ega, gledajte u
budunost, ne zaboravljajte prolost i unapreujete sadanjost. Cilj vam
mora biti kritiko novinarstvo koje istini gleda u oi i ne poputa pod
pritiscima.
Koja podruja drutvenog ivota, prema Vaem miljenju, Ljiljan prati
na zadovoljavajui nain, a koja ne?
Ljiljan u osnovi ima irok dijapazon tematskog interesiranja, to ne
znai da ga sadrajno ne treba unapreivati. To bi se, prije svega, moglo
odnositi na ekonomski ivot, privredni razvoj sa ciljem breg zapoljavanja i stvaranja uvjeta za bolji ivot. Pri tome treba odlunije ii na
razotkrivanje malverzacija i brzog bogaenja na raun siromaenja
najireg sloja ljudi. Takoer tragajte i dalje za pravim temama iz kulturnog
ivota, obrazovanja, sporta i svega to ini ivot savremenog ovjeka u
BiH. Drugim rijeima, budite novina koja e privlaiti panju najireg
kruga itatelja, bez obzira na nacionalnu pripadnost i mjesto gdje ive.
Uz ovo to ste pitali i na to vam iskreno odgovaram, jedan prijedlog
- razmislite malo i o formatu Ljiljana, koji sada nije ni dnevnik, ni
sedminik, niti asopis.
(Atif PURIVATRA, Ljiljan, 18.-25. IX 2000.)
'&
VI.
DJELOVANJE NA ME\UNARODNOM PLANU BRIGA O BO[NJA^KOJ DIJASPORI
''
Simbol uspravljanja Bo{njaka
!
POSTOJI LI STRATEGIJA ISELJAVANJA

IZ BOSNE I HERCEGOVINE
(Iz intervjua za Ljiljan)
Ljiljan: Kakvo je stanje nacije?

Dr. Atif Purivatra: Situacija u kojoj su Bonjaci bili, posebno nakon
agresije, stvorila je veliku potrebu povezanosti sa naim ljudima u
dijaspori. Prilian broj Bonjaka je uspio u nekim zemljama, koristei se
demokratskim pravima i organizirajui se, uz vezanost za svoju
domovinu. Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, i ostale bonjake
institucije, do sada nisu posveivale panju naim ljudima u dijaspori a
ni nai predstavnici u dravnim organima nadlenim za nae graane u
inozemstvu. Ni Matica iseljenika koja je postojala ne funkcionira
zahvaljujui stavovima Srba i Hrvata u BiH, koji imaju svoje organizacije
u svijetu, pa i nisu zainteresovani za neku bosansku zajedniku varijantu
emigracije. Mi gotovo nita nismo do sada uinili za jedan solidniji,
pravedniji, korektniji, pravno sigurniji status naih ljudi u zemljama u
kojima se nalaze. Oni su, naalost, preputeni sami sebi. Naravno,
predstoji nam veliki posao. VKBI radi projekt, koji e trajati dvije-tri
godine, a gdje e se znati za svakog Bonjaka u bilo kojem dijelu svijeta.
Bit e problem, naravno, sa ranijim iseljenitvom koje je naputalo nae
dravljanstvo i prihvatalo dravljanstvo zemlje u koju je stiglo. Tu ne
moemo nita uiniti, ali moramo raditi na kulturnom identitetu, sportskim
i svim drugim vezama da ti ljudi osjete svoju domovinu. Sve zemlje koje
imaju svoje iseljenitvo kao drava posveuju tome panju, dakle,
institucionalizirano. Mi tome nismo posvetili panju. Nadam se da e
predstavnici Bonjaka u parlamentima uspjeti da se izbore za itavu BiH,
a ako ne za BiH onda makar za Bonjake, da se dobiju podaci o svim
ljudima izvan njihove domovine. Posao popisa je za Australiju ve uraen.
Na ovjek David Haveri objavio je korektnu knjigu o Bonjacima. To
je olakano time to je Australija takva kakva je prema nacijama koje
prima.
!
Mogunosti zemalja u kojima se nai ljudi nalaze nismo, naalost,

iskoristili. Nema ni naega sistematskog rada sa naim ljudima, pa sve
ide sporo. Postoje neki odbori vezani za politike stranke ili za Islamsku
zajednicu ili za Preporod, ali sve je jo nedovoljno. Mi moramo pomoi
tim ljudima da se ne osjeaju izolirano. Na kraju oni moraju iskoristiti tu
ansu koju im, bar to se tie obrazovanja, pruaju zemlje u kojima su.
ini se kako je vrlo aktivno udruenje Bonjaka Slovenije. Aktivni su
i Bonjaci u Hrvatskoj. Da li je mogue napraviti ovakva udruenja u
svim zemljama gdje su Bonjaci u ozbiljnom broju, a da VKBI preuzme
dunost nekakvog centra sa kojim e sva ta udruenja saraivati?
Purivatra: Bosna i Hercegovina je matina zemlja Bonjaka, pa smo
to i duni uraditi. Postoje kontakti i Vijea i drugih bonjakih institucija
sa organizacijama Bonjaka koje postoje u nekim zemljama, naroito u
dravama nastalim od bive Jugoslavije. Tako, naprimjer, postoje
udruenja Bonjaka u Crnoj Gori, Srbiji, Sandaku, u Makedoniji,
Hrvatskoj i Sloveniji gdje su vrlo aktivne organizacije Bonjaka.
Saradnjom i stalnim kontaktima te reagiranjima prema dravnim
institucijama mi se borimo za poboljanje njihovog statusa. Prema
miljenju koje je preovlaujue u VKBI-ju, nije, naalost, posveena
panja popisu stanovnitva u tim dravama. Nemamo o tome evidenciju,
tako da, prema popisu koji e uslijediti 2001. godine, u tim zemljama
nee biti tano ni obraeno niti e biti popisani svi Bonjaci. To e biti,
plaimo se s pravom, minus u odnosu na dosadanje stanje i popise jer
se, koliko mi raspolaemo podacima, izvan BiH nalazi vie od milion
Bonjaka. Mnogi od njih su otili nakon agresije, drugi su starosjedioci.
Politiko je pitanje to se na sve naine, pa i pod pritiskom, Bonjaci
iseljavaju ili se radi o iseljavanju Bonjaka. Naalost, situacija nije bolja
ni ovdje gdje se taj pritisak najvie osjeti. Blizu sto hiljada Bonjaka iselilo
je nakon Daytona u zapadne zemlje.
Pod ijim je pritiskom iseljavanje iz Bosne i Hercegovine?
Purivatra: To su isti oni timovi koji su organizirali agresiju na BiH.
Oni danas kroz nekakve iseljenike organizacije pripremaju teren i nude
Bonjacima siguran odlazak u inozemstvo.
Mislite da postoji strategija iseljavanja Bonjaka?
Purivatra: Takva strategija postoji ve sto pedeset godina, koliko traje
pritisak na Bonjake da budu ili Srbi ili Hrvati. Kad to ne ide, onda im se
!
umanjuje svaka mogunost kulturnoga, ekonomskog i politikog

napretka. To je vidljivo od zabrane naziva, tvrdnji o nepostojanju
Bonjaka, zatim insistiranja na opredjeljenju za srpstvo ili hrvatstvo, pa
insistiranje na jugoslavenstvu, samo da ne budu ono to jesu i to su
stoljeima bili. Kad ni to ne ide, onda se pokrenu pokuaji unitenja.
Zato smo nemoni danas kad imamo svoju dravu u kojoj bismo
morali biti ravnopravni sa druga dva naroda? ta moe biti gore od
one uasne agresije, od ubijanja i klanja od 92. do 95., ali se tada
Bonjaci nisu iseljavali? Zato je danas gore, pa se iseljavaju?
Purivatra: Ako se pritisak vri sto pedeset godina na ovaj narod, to
su teke traume kod pojedinaca. Od Kraljevine Jugoslavije kada je izvren
ekonomski genocid nad Bonjacima pa do prole agresije, kada su se
dogodili svi mogui vidovi, od sakralocida, urbicida do kulturocida i
genocida. Nedavno smo zavrili obradu za projekt Ko je ko u Bonjaka,
a negdje blizu hiljadu ljudi, za koje smo smatrali da se moraju po
referencama nai u tom izboru, nije uope odgovorilo na ovaj upitnik. Iz
kojih razloga?
Koliko smo mi sami sebi problem?
Purivatra: Ne moemo govoriti da smo mi sami sebi problem ako
smo u zajednici sa bosanskim Srbima, bosanskim Hrvatima, Jevrejima i
svim ostalim narodima. Ne moemo ni sami donositi bilo kakve odluke
u dravi. Mora postojati konsenzus u rjeavanju svih kljunih pitanja.
Slabost Bonjaka je to su nedovoljno organizirani, a i ono to je
organizirano nije kvalitetno, profesionalno i odgovorno organizirano.
Bonjacima treba mnogo rada i vie odgovornosti i prema sebi i prema
drugima. Evo primjera, ve sada od nekih monih zemalja nam trae da
im poaljemo lektore, ali, naalost, tih kadrova mi nemamo. Imamo
Institut za jezike koji se ne bavi tim pitanjima, ne bavi se pitanjem
upotrebe bosanskoga jezika na televiziji. U nas na TV-u i Bonjaci vie
govore hrvatski nego bosanski. ta moemo oekivati od drugih ako sami
ne inimo ono to je normalno i prirodno. Na tom terenu nai kadrovi
potcjenjuju sebe i druge. Drugi nam tvrde da nema bosanskoga jezika.
Eto, ak i don Ante Bakovi prije petnaestak dana opet ima priliku govoriti
da su Muslimani izmiljena nacija, da nemaju svog jezika i ta sve ne.
Imamo jezik due od hiljadu godina, otkako postoji BiH. Predsjednik
Hrvatske akademije tvrdi da to nije bosanski, nego bonjaki jezik,
premda je lingvist i zna da je bosanski jezik.
!!
Ipak, dosta je uglednih hrvatskih lingvista koji govore drugaije. Jedan

od njih je nedavno priznao kako, kad je itao prozu Alije Nametka,
nije razumio vie od pedeset posto tog jezika i konano shvatio da
bosanski jezik postoji...
Purivatra: Tu je rije je o arhainom jeziku, premda je to dijelom
osobenost i knjievnoga bosanskog jezika. Izali su Pravopis i Gramatika
bosanskoga jezika, a pri kraju je izrada rjenika sa vie od 70 hiljada
rijei. To to danas radimo, nismo imali priliku raditi nikada u svojoj
historiji.
ta moe uraditi Vijee za promociju bosanske kulture i knjievnosti
u svijetu? Ono to ve decenijama rade Srbi i Hrvati to mi tek treba
da ponemo...
Purivatra: Jednostavno, nismo mogli. Vi kaete: Vijee Kongresa,
ali ta je sa naim kulturnim institucijama, sa Preporodom, ta, recimo,
Preporod moe uiniti na tim ciljevima. On jednostavno nema ekonomske
osnove, u kojoj recimo radi hrvatski Napredak. Napredak dobije dotaciju
od 120 hiljada maraka, a ima promet blizu milion i po maraka. ta mi
imamo? Postavili smo cilj od sto knjiga bosanske knjievnosti, a izdali
smo etiri kola po pet knjiga. Naravno, nije samo u pitanju ekonomska
nevolja, pitanje je svijesti, radinosti, odgovornosti prema sebi i nacionalne
svijesti. Radili smo redovno za drugoga, a sad treba za sebe i za BiH.
Sad to postaje problem. Zato? Evo, politiki, Bonjaci su jedini
disperzirani u vie politikih organizacija koje nisu ni bonjake. Hrvati
i Srbi se redovno bune traei nekakva svoja prava, a Bonjaci svoja prava
ne trae, oni trae prava za dravu. Mi se, naalost, jo borimo za
opstanak. Tvrdim da su Bonjaci u dananjim, ja ih zovem takozvanim,
mirnodopskim uvjetima u najteoj situaciji. Kada su Bonjaci odbili bilo
koji zakonodavni akt u parlamentima drave ili Federacije? Jesu li bili
za konstitutivnost, za zastavu, za novac, za sve to je za BiH. Dakle, svi
redom, bez obzira na pripadanje partiji. Sve to je donio visoki predstavnik
donio je samo zbog opstrukcije onih koji sebe smatraju predstavnicima
Hrvata i Srba. Znai, oni nisu za Bosnu ovakvu kakva jeste. To je Dayton, to su oni potpisali, u to se zaklinju i to ne prestaju promovirati pred
publikom. Onda se dogodi da meunarodna zajednica i njene institucije
najvie zamjerki imaju na Bonjake. Ako zamjeraju Bonjacima, zato
ne zamjere SDP-u, za koji su Bonjaci uglavnom i glasali? To su udne
anomalije. Htjeli mi to priznati ili ne, ovu zemlju svim svojim biem i
!"
najveom rtvom uvaju Bonjaci. Njima nema drugog izlaza, mogunosti, nema druge drave. Prigovaraju nam i postavljaju pitanje nekakvog
irenja islama, ali mi ne traimo ni sa jednom islamskom zemljom
specijalne odnose. Nije petnaesti vijek pa da se govori o islamizaciji.
Netani se podaci govore o izgradnji damija u Sarajevu. To se
jednostavno ne smije dogaati odgovornim ljudima u drugim konfesijama.
Mi moramo razumjeti da u meunarodnoj zajednici imamo velike
prijatelje, ali moramo razumjeti kako je meu njima previe onih koji
nama i Bosni ne misle dobro i koji jo insistiraju na BiH od 1992. godine.
Kakva je to ideja meunarodne zajednice da se u politici preko nekakve
alijanse promovira stranka koja je uestvovala u agresiji na Bosnu?
Bonjaci su na elu brojnih novina i u tim redakcijama rade ozbiljna
imena, ali, ini se, kad god se doe do nacionalnog, odmah Bonjaci
ne valjaju.
Purivatra: Nisu samo novine u pitanju, nemamo ni svojeg radija ni
svoje televizije. Gdje se sve pretvara u politiku, ljudi se pretvaraju u
igrake. Ponajvie je igre sa onima koji misle da upravljaju igrakama.
Moe li iko objasniti zato Ujedinjene nacije nisu nita uinile da zatite
Bonjake od sigurnog ubijanja po Bosni?
Zato to smo strano tijelo u Evropi.
Purivatra: ini se da je to odgovor. Eto zato se jadni ljudi brinu
samo o sebi, zato je veina njih sebina. Nema prostora u takvim
okolnostima brinuti se o nacionalnom interesu. Moramo biti vrijedni,
portvovani, moramo stvarati dobra, moramo uiti i biti tolerantni. U
suprotnom, nee nam biti lahko. Ve sada nam se prijeti podjelama, ve
sada nam se prijeti nestankom. Naravno, nije u pitanju opstanak, nego je
u pitanju cijena opstanka. Nema sree u Bosni bez povratka, nema sree
bez hapenja ratnih zloinaca, nema sree bez ravnopravnog tretmana
svih ljudi. Izgleda da se jo nismo izborili za ravnopravnost i potovanje.
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca ve tri mjeseca pokuava doi
do Wolfganga Petritscha, ali on nee da nas primi. Nismo sami, pred njega
bismo stali sa jo nekim nevladinim organizacijama i raspravili o
ozbiljnim pitanjima. Ali visoki predstavnik kao da nema vremena. Ne
znam ta bih rekao. Jedino znam da e Bonjaci sauvati svoju dravu i
ivjeti sa svim normalnim ljudima u normalnoj dravi prava i pravde.
(Razgovarao: Sejo OMERAGI, Ljiljan, 25. XII 2000.)
!#
OÛVATI SVE VRIJEDNOSTI NACIONALNOG

BI]A MUSLIMANA (BO[NJAKA)
Iako to demantuje, na sagovornik vai kao jedan od glavnih
Izetbegovievih savjetnika. To je samo jedan od povoda za razgovor
(poetkom 1991. godine, op. a.) o muslimanskoj ugroenosti, Rezoluciji
84, vezama Preporoda i Stranke demokratske akcije, o odnosu prema
Muslimanima van BiH, o opstanku BiH, muslimansko-hrvatskoj koaliciji,
odnosima meu muslimanskim intelektualcima, Kosovu i Albancima, o
popisu stanovnitva i Bonjacima.
Koliko je utemeljena konstatacija da, pored stereotipa o srpskom
junatvu i hrvatskoj kulturi, prisustvujemo i stvaranju mita o
muslimanskoj ugroenosti?
PURIVATRA: Ja ne bih rekao da se moe stvarati mit o muslimanskoj
ugroenosti, naprotiv, mi treba da stvaramo mit, ako se moe govoriti o
mitu, o muslimanskoj stvarnosti, o muslimanskoj veliini i muslimanskim
vrijednostima, kao to su vrijednosti i kod Srba i kod Hrvata.
Jesu li te vrijednosti o kojima govorite i danas ugroene?
PURIVATRA: Teko je odgovoriti na to pitanje. One su uvijek
ugroene ako ne dolaze do izraaja, a sigurno je da one danas dolaze
vie do izraaja nego u ranijem periodu, zahvaljujui nizu okolnosti, kako
kadrovima koji su sada u muslimanskim redovima, tako i u odnosima
koji su produbljeniji, demokratskiji, meu narodima, pa prema tome mi,
u okviru obrazovnog programa, treba o tome da vodimo rauna kako niko
ne bi bio ugroen, pa ni Muslimani.
Pitanje moe zvuati i paradoksalno, ali da li su muslimanske
vrijednosti ugroene vie sada ili za vrijeme komunistike vladavine?
PURIVATRA: Za odgovor na takvo pitanje svakako bi trebalo napraviti
veu analizu. Prije svega, veoma je kratak period u kome se nalazimo
poslije promjene vlasti, a bilo koji stepen ugroenosti mora da iezava i
da svi nastojimo, svim moguim legalnim sredstvima, da se bilo ija
ugroenost, pa prema tome i eventualna ugroenost Muslimana, takoer
!$
otklanja, da se dolazi do slobodnoga, vlastitog razvoja svakog naroda i

svake narodnosti.
Rezoluciji 84 muslimanskih intelektualaca u javnosti je dat veliki
znaaj. Kao jedan od potpisnika, smatrate li opravdanim proglaavanje Rezolucije historijskim inom za muslimanski narod?
PURIVATRA: Sigurno je da ima veliki znaaj, a koliko e biti
historijski znaaj, to e se tek u budunosti pokazati.
Puno je primjedaba i prigovora da je demokratski karakter Rezolucije
naruilo izdavanje jednog politikog subjekta, u ovom sluaju Stranke
demokratske akcije?
PURIVATRA: Mislim da u vezi s vaim pitanjem treba imati u vidu
integralni tekst Rezolucije u kojoj se izriito kae da mi pruamo podrku
svim legalno izabranim predstavnicima demokratske vlasti u BiH u
zastupanju i odbrani navedenih naela. Prema tome, svim predstavnicima
demokratske vlasti. Dakle, i onima koji su izabrani na listi Srpske
demokratske stranke, Hrvatske demokratske zajednice, Stranke
demokratske akcije, reformskih i drugih snaga. Meutim, u Rezoluciji
se naglaava da neovisno o stranakoj pripadnosti potpisnika mi istiemo
poseban znaaj Stranke demokratske akcije i Kulturnog drutva
Muslimana Preporod u zastupanju i tumaenju legitimnih interesa i ciljeva
muslimanskog naroda. Poto su oni na demokratski nain izabrani i kao
takvi predstavljaju veinu muslimanskog naroda, to je njihova vea
obaveza nego ostalih. Time se, ustvari, eljela istai njihova poveana
odgovornost.
ini se da sve vie na znaaju dobijaju aktivnosti Kulturnog drutva
Muslimana Preporod?
PURIVATRA: to se tie Preporoda, poznato je da je on nastao
obnavljanjem, 5. oktobra 1990. godine, ranije postojeega kulturnog
drutva Muslimana Preporod. Neposredno poslije rata, ve 14. maja 1945.
spojena su muslimanska drutva Gajret, koji se javlja poetkom XX
stoljea, 1903. godine, i Narodna uzdanica, koja je osnovana tridesetih
godina, da bi se Preporodu u septembru 1946. godine pripojio i Merhamet.
Preporod je kao takav radio do aprila 1949. godine kada je u odreenim
drutvenim uslovima prestao sa radom. Obnavljanje Preporoda u ovakvim
prilikama sigurno da je omoguilo i sagledavanje zajednikog rada bivih
drutava u ovim uslovima, uz savremene oblike rada, s tim da je Preporod
!%
u lanu 5 Statuta izriito naglasio da je drutvo vanstranaka organizacija

iji su glavni i temeljni programski ciljevi ouvanje svih vrijednosti
nacionalnog bia Muslimana, naravno u skladu sa pozitivnom historijskom tradicijom, a to podrazumijeva i stalno unapreivanje i njegovanje
kulturno-drutvenog ivota Muslimana prema savremenim dostignuima,
bilo humanistikih, bilo tehnikih i drugih znanosti. Time, svakako,
odravanje bliskih kulturnih i slinih veza i saradnje sa svim narodima
bez obzira na njihov status, a to znai u okvirima Jugoslavije, a po potrebi
odravanje kontakata i izvan jugoslavenskih granica.
Vezano za sastav elnih organa Preporoda, moe li se govoriti o
svojevrsnoj simbiozi sa Strankom demokratske akcije?
PURIVATRA: Mislim da na toj osnovi, sa stanovita predstavnika
vlasti u BiH, ne moe se govoriti s obzirom da se radi o djelovanju na
kulturnome, naunom njegovanju tradicije ivota i s obzirom da kao
vanstranaka organizacija ne bi mogla doi u obzir za realizaciju putem
organa vlasti, odnosno uea u samoj vlasti.
Ipak, u javnosti postoji utisak da ste vi, i jo nekolicina sa vrha
Preporoda, glavni savjetnici najueg vrha Stranke demokratske akcije?
PURIVATRA: to se tie donoenja odluka u Stranci demokratske
akcije, nemam nikakvih ansi ni mogunosti da utiem, jer nisam lan
stranke, a shodno njihovom statutu ne mogu ni uticati, osim kao kulturni,
javni radnik koji ne pripada politikim strankama. Koristim javno
izjanjavanje da se oglasim sa odreenim svojim stavovima, kao to je
bio ovaj stav koji sam izrazio zajedno sa ostalim u Rezoluciji 84. Samim
tim to sam naglasio da je Preporod vanstranaka organizacija, tim
automatski otpadaju mogunosti direktnog angamana tog drutva sa bilo
kojom politikom strankom, osim u ostvarivanju zadataka Preporoda,
ukoliko su njihovi lanovi, to je normalno, i lanovi Drutva pa to rade.
to se tie institucionalnog povezivanja sa bilo kojom strankom, nije u
skladu sa Statutom i do sada nismo imali na tom planu nikakvih ni
sugestija ni primjedbi, niti bismo statutarno mogli ostvarivati tu
povezanost.
Da li muslimanski narod ima intelektualni kapacitet dovoljan za
ostvarivanje svojih egzistencijalnih ciljeva?
PURIVATRA: U potpunosti smatram da ima i da uostalom to pokazuje
svakodnevno u javnome, politikom, kulturnom, naunom ivotu i da e
!&
svakog dana sve vie imati, s tim to e nesumnjivo trebati malo vie
djelovanja Muslimana u svim moguim oblicima demokratskog
organizovanja.
Kakav je odnos Preporoda prema Muslimanima van BiH?
PURIVATRA: Preporod je, kao to sam rekao, organizacija koja ima
zadatak ouvanja vrijednosti nacionalnog bia Muslimana, pa prema tome
svih Muslimana u Jugoslaviji. Nisu samo Muslimani u BiH. Vei broj je
u BiH, pa i procentualno, ali isto tako Muslimani ive i u Sandaku,
ogromnim dijelom, dakle u republikama Srbiji i Crnoj Gori, ive u
Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj, i sigurno je da ve inicijative iz
pojedinih krajeva van BiH idu za osnivanjem Preporoda, koji su kao
nasljednici bivih organizacija Gajreta i Uzdanice eljni i voljni da se
organizuju na ovom planu i na statutarnim odredbama Preporoda.
Kako ocjenjujete poglede uprte u BiH Muslimana koji ive van njenih
granica?
PURIVATRA: Situacija je takva da oni koji nisu u prilici da imaju
punu ravnopravnost u mjestu svoga ivljenja, u svom zaviaju, oekuju
rjeenje pitanja u BiH, to automatski dovodi do poboljanja poloaja
Muslimana i u drugim dijelovima Jugoslavije, pa i onih koji ive izvan
granice Jugoslavije. Mislim da je to logian slijed koji, uostalom, imamo
i kod drugih naih naroda i njihovih dijelova naroda koji ive u drugim
republikama. U tom pravcu se moramo boriti za humanitet, protiv
ugroavanja svih linosti i svih graana kao graana, a tim ukljuujui i
nacionalna osjeanja i nacionalna prava. Samo na taj nain emo ostvariti
zajedniku domovinu, u kojoj e biti ravnopravni svi graani, svi narodi
i sve narodnosti.
Pitanje unutranjih granica u Jugoslaviji postaje sve aktuelnije. Moe
li BiH opstati u sadanjim granicama.
PURIVATRA: Ja ne samo da vjerujem, nego i tvrdim da e se sauvati
i da su njene historijske i dravno-pravne granice realnost koja je danas i
po meunarodnim ugovorima priznata da to nije nikakva sluajna
administrativna granica ili region. Prema tome, Bosna i Hercegovina
sigurno ostaje BiH, bez obzira na sve do sada kalkulacije pojedinaca ili
grupa u vezi sa razbijanjem ili rasturanjem, kako se to u argonu kae,
BiH.
!'
Ali ako opstanak BiH bude pitanje sile, a ne pitanje prava, ta je to

na ta BiH moe raunati?
PURIVATRA: U sadanjim uslovima jedinstvo i odlunost naroda u
BiH, dakle, svih, i Muslimana, i Srba, i Hrvata, i Jevreja i ostalih naroda
i narodnosti koji tu ive, za ouvanje dravnog suvereniteta. To je takva
snaga da je sigurno kako je niko ne moe povrijediti i dovesti u pitanje.
ak ni sila. Na kraju, upotreba bilo koje sile, kada je u pitanju suverenitet
drave i suverenitet naroda, u svim dosadanjim historijskim prilikama
se pokazala neopravdanom i kratkotrajnom, da bi bilo ko danas pokuao
mijenjati granice BiH u okviru Jugoslavije. Ko god bi to pokuao, sigurno
je da bi imao ogromne posljedice.
Kakve su veze BiH sa islamskim zemljama u svijetu i postoji li
konkretna materijalizacija tih veza?
PURIVATRA: Koliko je meni poznato, te veze su manje nego sa
evropskim, amerikim i nekim drugim zemljama u svijetu. to se tie
materijalizovanja tih veza, ne raspolaem podacima, ali smatram da ono
nije nita slabije ili negativnije nego to su odnosi sa drugim zemljama i
da nisu imali tete za Jugoslaviju ni u kom pogledu.
Postoje li prirodni saveznici Muslimana?
PURIVATRA: Ne znam ta podrazumijevate pod prirodnim
saveznicima. Ako je u pitanju ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, kao
to su i prava drugih, uzmimo u Jugoslaviji, onda mislim da su im prirodni
saveznici svi poteni ljudi dobre volje koji se bore za ravnopravnost, a
takvih je ogromna veina.
Govori se o muslimansko-hrvatskoj koaliciji u BiH, ali i na irem,
jugoslavenskom planu.
PURIVATRA: Pazite, ne smijete ispustiti iz vida kada su u pitanju
koalicije da su to politiki savezi, bilo trenutanoga, bilo privremenog
karaktera. To su momentalni odnosi, a poznata je stvar, u BiH posebno,
da je vrsta koalicija bilo koja dva na tetu treeg naroda jednostavno
nemogua. O takvim koalicijama, takvim vrstama saveza mislim da je
teko govoriti i ne vjerujem da e se u to uputati bilo ko od odgovornih
politiara u bilo kojoj sredini.
Jedna mala digresija. Jeste li primijetili sve eu upotrebu zapadne
jezike varijante kod Muslimana?
!
PURIVATRA: Lino nisam osjetio takvu tendenciju. Treba prepustiti

ljudima da govore onako kako osjeaju, kako su nauili svoj maternji
jezik, dozvoliti da svoja osjeanja iskau jezikom koji je njima najblii i
najrazumniji. Mislim da moramo imati iroku toleranciju prema svakom
izrazu, da ne smeta nikakav izraz koji ljudi upotrebljavaju, ukoliko nije
direktno vrijeanje bilo ijeg ponosa, bilo ijeg osjeanja, vjerskoga,
nacionalnog i drugog.
Da li je sa obnavljanjem rada Preporoda dolo do svojevrsne
hijararhizacije muslimanskih intelektualaca?
PURIVATRA: Teko je govoriti o odreenoj hijerarhiji muslimanskih
intelektualaca. Koliko mi je poznato, do sada to niko nije inio i takva
gradacija ne postoji. Praviti sada neku hijerarhizaciju meu Muslimanima
mislim da je nezahvalno, tim prije to imamo ogroman broj u svim
oblastima drutvenog ivota veoma istaknutih javnih, kulturnih, naunih
radnika, tako da njihovo vrednovanje nije samo u okviru Muslimana, nego
u okviru vrijednosti u Jugoslaviji, u svijetu. Samo na taj nain intelektualci
dolaze do izraaja, samo po kriterijima koji su univerzalne svjetske
vrijednosti.
Kako objanjavate injenicu da, recimo, Muhamed Filipovi nije
ukljuen u aktivnosti Preporoda... a da jeste, recimo, Emir Kusturica?
PURIVATRA: To je njegova lina stvar. Mislim da morate razdvojiti
Rezoluciju 84 od Preporoda. Treba da bude jasno da Rezolucija 84 nema
nita sa Preporodom, osim to je dio ljudi iz Preporoda ukljuen u tu
rezoluciju, kao to je bilo ljudi koji nisu u Preporodu, a koji su izvan
politikoga, javnog i kulturnog ivota. to se tie angamana Emira
Kusturice, on ima kao i svako od nas svoje vienje, svoje miljenje u
pitanjima sloboda, u pitanjima ravnopravnosti, i njegov angaman je u
pravcu zatite i ouvanja svih elemenata ravnopravnosti ljudi, bez obzira
na nacionalnu, vjersku i drugu pripadnost. On u tom pogledu, sve to je
na tom planu i u tom pravcu, podrava, pa je na odreen nain i svojim
prisustvom na konferenciji za tampu u povodu predstavljanja Rezolucije
84 iskazao svoju naklonost, da ne kaem potpunu saglasnost, izjavljujui
da e on uiniti sve napore da jedna takva zajednika rezolucija u BiH
bude prihvaena od svih.
Vjerujete li u mogunosti mirnog raspleta jugoslavenske krize?
!
PURIVATRA: Vjerujem. I mislim da je to jedini razuman nain i prvi

put da se mirnim putem rijei pitanje budue zajednice jugoslavenskih
naroda i narodnosti, odnosno, jugoslavenska kriza.
Kako gledate na problem Kosova?
PURIVATRA: Ja mogu samo da apelujem i elim da doe do
zajednikih rjeenja na Kosovu, u kojim e biti zadovoljeni i Srbi, i Hrvati,
i Albanci, a time i ostali narodi u Republici Srbiji i Jugoslaviji.
Ipak, spominjanje Albanaca u Rezoluciji zajedno sa ostalim
jugoslavenskim narodima teko da moe zadovoljiti sve?
PURIVATRA: to se tie spominjanja naroda i narodnosti u naoj
rezoluciji, meu narodima spomenuti su i Albanci. Uzeli smo u obzir i
injenicu da su brojni, danas etvrti, a moda i trei narod u Jugoslaviji,
da su na jugoslavenskoj teritoriji, u jugoslavenskoj zajednici, da kao
graani ne mogu biti u bilo emu u inferiornom poloaju i da stoga treba
da uivaju jednaka prava u jugoslavenskoj zajednici kao to ih uivaju
drugi narodi i narodnosti.
Sigurno ste svjesni da je logina, pravna, konsekvenca takvog stava
pravo na formiranje republike Kosova?
PURIVATRA: U naim mnogim diskusijama se postavljaju pitanja
koja nekad izlaze iz dravnopravnih okvira ili odreenih rjeenja zauvijek
datih, i zato sam vie pristalica rjeenja koja uvaavaju stvarnost,
drutvenu realnost, odnose u drutvu, to ide u prilog uvaavanja svakog
ovjeka, a time i svake zajednice, bilo nacionalne ili vjerske, u kojoj e
se u jednoj zajednikoj dravi omoguiti ravnopravnost i prosperitet tih
ljudi.
Mogu li Muslimani u BiH svojim sunarodnicima izvan nje ponuditi
neto vie osim labave verbalne podrke?
PURIVATRA: Kada je rije o Muslimanima, rekli smo to vezano za
Preporod, a vidi se i u drugim oblicima angaovanja, sigurno je da e se
svijest ljudi izvan BiH, dakle kod Muslimana izvan BiH, razvijati u pravcu
koji se kree i kod Muslimana ovdje. U tom smislu je verbalna podrka
najmanje to se moe uiniti, ali mislim da se mnogo moe uiniti
razvijanjem odbora Preporoda u itavoj Jugoslaviji, dakle, i u dijelovima
izvan BiH, na realizaciji ciljeva i zadataka Preporoda. Korisno bi bilo
da se angauju muslimanske snage izvan BiH u stvaranju odreenih
muslimanskih klubova, muslimanskih centara i slino.
!
U raspravama o imenu muslimanske nacije poznati ste kao jedan od

zagovornika sadanjeg imena. Ipak, da li je ono najsrenije rjeenje?
Atif PURIVATRA: Vae pitanje nas dovodi u dilemu jesu li ili nisu
Muslimani nacija, odnosno, da li su Muslimani to to jesu. Ja bih postavio
pitanje: da li je neko za neku drugu naciju postavljao pitanje kako se zove?
Da li je neko o tome razmiljao da nekome nametne neko drugo ime nego
to je stvarno i da li je naprosto mogue nekome nametati ime nacije?
Prema tome, mislim da niko niti je mogao nametnuti niti e moi
nametnuti ime. Ono to se ljudi osjeaju i ono to su iskazali da jesu - to
i jesu. injenica je da se cjelokupni ivot nacionalnog identiteta
Muslimana razvijao u nacionalnom formiranju upravo kao Muslimana.
To je drutveno-historijski razvitak i injenica koju niko ne moe porei.
Niko ne moe tvrditi da je nekom nametnuo ime Musliman, a i da je
nametnuo - neka ga! Ono je egzistiralo i egzistira i samo se kao takvo
zna u muslimanskom narodu, i muslimanski narod je poznat kao takav.
Drugo je pitanje pripadnika muslimanskog naroda i Muslimana kao nacije,
njihov tretman, onih koji se nalaze izvan BiH, izvan Jugoslavije. Kao
to je pitanje mnogih nacija u Evropi, npr., za Valonce, Flamance niko
ne kae Valonac, Flamanac, kae Belgijanac. Kako se za mnoge narode
Jugoslavije vani govori Jugoslaven, tako se i za stanovnike BiH, i za Srbe,
i Hrvate, i druge kae - Bonjak. To je neto drugo u odnosu na stvarno
nacionalno osjeanje.Kada je rije o imenu mislim da niko nema pravo
niti da ga mijenja, niti da ga nasilno odreuje. Muslimani su ono to jesu
i oni su takvi poznati u svjetskoj literaturi, kao bosanski Muslimani, u
nizu naunih radova u svjetskim okvirima, o emu sam, uostalom, i pisao.
Koliki je uope znaaj imena nacije?
PURIVATRA: Mislim da nita bitno ne utie, i nita bitno se ne bi
promijenilo u stvarnome, faktikom poloaju, npr., Srba ili Hrvata kada
bi ih nazvali nekim drugim imenom, pa tako i Muslimana. Naprotiv, takve
igre u ovom trenutku samo mogu da tete Muslimanima. Niko ne postavlja
ni za jednu drugu naciju pitanje imena, samo se postavlja za Muslimane.
Zato? Ko to i sa takvim pravom moe da postavlja, ko tu i s kakvim
pravom moe nekome da daje ili nadijeva ime, da preimenuje.
Rekoste ...u ovom trenutku?
PURIVATRA: Kada sam rekao u ovom trenutku, mislio sam na sve
konsekvence do kojih je dovelo postavljanje takvih pitanja, ne samo
postavljanje nego i insistiranje na njima. Sigurno je da to dovodi do
!!
odreenih zabuna, nejasnoa, ali i dilema kod odreenog broja ljudi,

prevenstveno izvan muslimanske sredine. To je vjerovatno posljedica
dosadanjeg pristupa i odnosa prema Muslimanima i insistiranja na
opredjeljivanju Muslimana da budu Srbi, Hrvati ili neto tree.
ta oekujete od predstojeeg popisa stanovnitva?
PURIVATRA: Smatram da e i popis 1991., koji poinje od aprila,
upravo potvrditi postojanost, sigurnost i uvrenost Muslimana kao
nacije u jugoslavenskim okvirima i da e se normalnim priratajem
stanovnitva iskazati u punoj mjeri kao Muslimani. Sigurno da e rezultati
imati odraza na zastupljenost naroda i narodnosti u drutvenome,
politikom i ekonomskom ivotu zemlje i veoma je znaajno da ljudi
svijest o sebi i svoje nacionalne osjeaje iskau u punoj mjeri, onako
kako to osjeaju, a to znai da se Muslimani iskau kao Muslimani, kako
bi u jugoslavenskim okvirima dobili pravo znaenje i mjesto koje im
pripada.
ta sa onima koji se budu izjanjavali kao Bonjaci?
PURIVATRA: Shodno naelu prava svakog graanina da se izjasni
nacionalno onako kako eli ili da se uope ne izjasni, prema Ustavu uz
1974., ko eli moe se izjasniti da pripada bilo kome narodu svijeta ili
ak da pripada kosmosu. Takvi e biti svrstani u kategoriju ostali. Prema
tome, ko se iskae kao Bonjak on e biti svrstan meu ostalima, kao
to e biti oni to se izjasne kao Dalmatinci, Slavonci i slino.
(Razgovarao: Senad PEANIN,
Sandak br. 7-8, februar 1991.)
MOSTOVI POVJERENJA ME\U NARODIMA

(Bosni i Hercegovini je primjerena ona demokratija koja {to vi{e
respektuje razli~itosti u svakom pogledu)
Atif Purivatra je, bez prestanka, takorei, obuzet eljom da se sauva
cjelovita drava Bosna i Hercegovina u kojoj moraju ivjeti svi njeni
!"
narodi. Perspektiva te drave nakon Daytona pobudila je i njega i VKBI

na otvaranja mnogih tada nejasnih pitanja u vezi sa dejtonskim rjeenjima
dravnog ustrojstva. Otvorena su primjerice pitanja: da li ta rjeenja
pruaju ansu za opstanak cjelovite drave u meunarodno priznatim
granicama ili predstavljaju opasnost za njen nestanak? I Atifu i VKBI-ju
bilo je jasno da u uvjetima kakvi jesu - ukoliko elimo da sauvamo
cjelovitu dravu BiH - u njoj moraju ivjeti i Bonjaci, i Hrvati, i Srbi, i
Jevreji, i svi ostali, odnosno pravoslavci, katolici, muslimani, jevreji i
drugi.
To mora biti otvoreno drutvo - glasila je njihova vizija budunosti
BiH. U njemu e se uspostavljati mostovi povjerenja izmeu ovdanjih
naroda. Dakoko, nijednog trenutka ne zaboravljajui ta se desilo, na ta
niko nema pravo, ak i kad bi htio.
Vijee je bilo jedinstveno u stavu da treba izgraivati pravno
strukturirano i ekonomski prosperitetno drutvo. To znai da se
obrazovanju, znanosti, kulturi i ivotnoj sredini mora posvetiti
maksimalna panja. Pri tome je neophodno osiguranje demokratskih
naela u dravi, to podrazumijeva graanske, nacionalne, vjerske,
politike, ekonomske i druge slobode na podruju Federacije BiH ako se
eli reintegrirati srpski entitet.
Oni su, sagledavajui perspektivu zemlje prema Daytonu, opredijeljeni
na strateko povezivanje zemlje sa svijetom. Taj smjer mora voditi rauna
o dugoronoj sigurnosti i stabilnosti BiH. Ta pitanja, kako je ustanovljeno,
iziskuju strune analize i politiki primjerene odgovore. Pri tome treba
voditi rauna i o ostvarivanju stabilnog mira u ovom regionu, to
pretpostavlja i povezivanje sa susjedima - Srbijom, Hrvatskom i Crnom
Gorom.
U Vijeu su se, u to vrijeme, intenzivno bavili i izborom demokratskog
modela ureenja drave. Doli su do saznanja da je je u ovdanjim
uvjetima primjerenija amerika demokratija od evropske zbog toga to
vie respektuje razliitosti u svakom pogledu. Njena efikasnost dola je
do izraaja i u primjeni vojnog dijela Dejtonskog sporazuma, dok civilni
dio, za koji je odgovornost preuzela Evropska unija, kasni i ne provodi
se u skladu sa tim sporazumom. U tom pogledu Vijee se izjasnilo za
angaovanje Sjedinjenih Amerikih Drava i njihovo ukljuenje u
ostvarivanje i civilnog dijela Sporazuma.
Tako su Atif Purivatra, s njim i Vijee, sagledavali i perspektivu BiH
nakon Daytona. Zakljuili su, dakako, da je to poetak rasprava i da
!#
predstavljaju uvod u potrebne ire dogovore u koje bi se ukljuili i svi

drugi relelevantni faktori kojima je na srcu perspektiva BiH poslije ratnog
poara i postizanja Dejtonskog sporazuma.
(Prema Osloboenju, 27. II 1996.)
DEJTONSKI SPORAZUM
I BO[NJA^KI NAROD
Dejtonski sporazum, sa stanovita interesa bonjakoga i svih ostalih
naroda, prihvatljiv je jer daje mogunosti za ostvarenje nezavisne,
suverene i cjelovite Bosne i Hercegovine. Mir je osnova da se uspostavi
i razvije sistem obrazovanja, nauke, kulture i ekonomije kao osnove za
reintegraciju drave. Na ovom putu ne smijemo zaboraviti ni injenicu
da antibosanske snage nee mirovati. Stoga treba uvijek obnavljati
sjeanja na zlo koje je uinjeno prema Bosni i posebno prema Bonjacima.
U ovom kontekstu je mogunost da se u budunosti, maksimalno
ujedinjujui znanje, rad i materijalna sredstva, ostvare ciljevi za bolju
budunost Bonjaka i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda svih graana.
Sarajevo, 30. XI 1995.
(Atif PURIVATRA, izjava za javnost povodom
potpisivanja Dejtonskog sporazuma)
DEJTONSKI SPORAZUM
I USTROJSTVO DR@AVE
Atif se iskreno radovao svakome dobronamjernom, javno iskazanom
stavu prema Bosni i Hercegovini i njenoj perspektivi kao multietnikoj i
cjelovitoj dravi svih njenih naroda i graana. Ne proputa priliku da na
tome - na odgovarajui nain - uzvrati rijeima zahvalnosti i podrke.
!$
Tako je uinio i prema dvjema institucijama - Meunarodnoj kriznoj grupi

(ICG) i Meunarodnoj kriznoj grupi za Bosnu i Hercegovinu.
Naime, Garet Evans je, u svojstvu direktora Maunarodne krizne
grupe, u Amerikom institutu za mir u Washingtonu predoio prijedlog
za novo ustrojstvo drave Bosne i Hercegovine. On je smatrao da naa
zemlja treba da bude jedinstvena drava, bez entiteta, ustrojena po modelu
modernih drava u svijetu, sa zakonodavnom, izvrnom i sudskom vlau
na cijeloj svojoj teritoriji. Atif Purivatra, stoga, u maju 2001. godine pie
Garetu Evansu, te dr. Marku Wheeleru, direktorima u spomenutim
meunarodnim institucijama za krize, istaknuvi svoju svesrdnu podrku
shvatanjima Gareta Evansa. Iskazuje svoju saglasnost sa Evansovim
stanovitem prema kojem je dejtonski ustav u sebe ugradio velikodravne nacionalistike koncepte po sporazumu Miloevi - Tuman.
Zbog toga je taj model drave nefunkcionalan i vodi raspadu. Uspostavom
specijalnih veza i odnosa entiteta Republike Srpske sa SR Jugoslavijom
omogueno je da susjedna drava finansira i kontrolira vojsku jednog
entiteta. To direktno naruava suverenitet drave BiH - pie Purivatra u
tome svom obraanju.
Isto tako, Republika Hrvatska finansira i kontrolira vojsku u Federaciji
BiH, koja je sastavljena iz dvije komponente, sastavnicu Hrvatsko vijea
obrane (HVO), odnosno hrvatsku vojsku u BiH. Takav apsurd ne postoji
nigdje u svijetu.
Izraavajui zahvalnost Garetu Evansu na njegovim prijedlozima
iskazanim u Amerikom institutu za mir u Washingtonu, predsjednik
VKBI-ja predlae susret posebne delegacije sa Evansom kako bi
meusobno razmijenili miljenja o prijedlozima Meunarodne krizne
grupe u vezi sa novim ustrojem drave BiH.
PODR[KA AMERI^KOM AMBASADORU

Slinu podrku su Atif i VKBI iskazali i Viktoru Jakovichu,
ambasadoru SAD-a u BiH. Ambasadoru je upueno pismo dobrodolice
sa izrazima dubokog potovanja prema njegovom osobenom principijelnom stavu u odnosu na rjeavanje bosanskohercegovake krize.
!%
U prijateljskom razgovoru: ameriki ambasador Viktor Jakovich, Atif

Purivatra i Avdo Sofradija
U agresiji koja je zadesila nau zemlju Vi ste od samog poetka

shvatali njenu sutinu i niste mijenjali svoje miljenje i ponaanje, to,
naalost nije sluaj sa veinom predstavnika meunarodnih inilaca.
U pismu su ambasadoru Jakovichu izraene elje da se u naoj sredini
i dalje osjea prijatno i da vrijeme koje je pred nama iskoristi za postizanje
pravednog mira u naoj dravi- pie Atif Purivatra rijei podrke
amerikom ambasadoru.
(Osloboenje, 15. II 1997.)
PONOVO PRIJETI BAUK PODJELE

(Friedmenovo pisanje nije dobronamjerno)
Za razliku od Gareta Evansa i njegovih gledanja na Bosnu i
Hercegovinu, koja je podravao i Atif Purivatra, ameriki novinar Thomas Friedmen u New York Timesu pie o mogunosti podjele nae drave.
Atif to pisanje ocjenjuje nedobronamjernim te smatra kako ono ne
doprinosi stabilizaciji prilika u BiH. Takvu ocjenu su prihvatili VKBI,
!&
Srpsko graansko vijee - Pokret za ravnopravnost graana BiH, Hrvatsko

narodno vijee i Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99.
Ove etiri nevladine organizacije upoznale su javnost sa svojim
stajalitem povodom takvog pisanja amerikog novinara. Na taj nain se
samo podgrijavaju aspiracije koje su dovele do krvavih sukoba i ohrabruju
politiki ekstremisti da nastave sa svojom razornom politikom koja
nikome ne moe donijeti dobro. Teze iznesene u uglednom amerikom
dnevniku nemaju osnova u aktualnim zbivanjima u jugoistonoj Evropi.
One su u direktnoj suprotnosti s milenijskom tradicijom zajednikog
ivota u BiH. I visoki predstavnik meunarodne zajednice Wolfgang
Petritsch odgovorio je New York Timesu povodom teksta novinara
Thomasa Friedmena, a etiri nevladine organizacije su podrale
Petritscheve stavove u tom odgovoru.
Karakteristino je da se teze o podjeli BiH javljaju u vrijeme kada se
vodi odluna borba na slamanju nacionalistikih i ekspanzionistikih
ideologija i njihovih tvorevina, kada BiH ulazi u odluujuu fazu svog
konstituiranja i demokratskog razvoja kao zajednica ravnopravnih i
konstitutivnih naroda i graana. Teze u spomenutom dnevniku su
upozorenje domaim politikim akterima, ali i predstavnicima meunarodne zajednice koji su zadueni za provedbu Dejtonskog sporazuma,
da se vie ne igraju sa sudbinom graana ove zemlje i da konano preuzmu
punu odgovornost za budunost drave - lanice OUN-a.
U protivnom, bauk podjele, koji je prouzrokovao najveu katastrofu i
tragediju pojedinaca i naroda na ovim prostorima, ponovo prijeti, pa stoga
i ovaj Fridmenov tekst treba najozbiljnije shvatiti jer predstavlja pokuaj
aktiviranja ranijih ideja pojedinaca i grupa u centrima svjetske moi.
(Prema Osloboenju, 3. II 2001.)
BRIGA O ZASTUPANJU TU@BE

PROTIV SR JUGOSLAVIJE
Vijee je promptno reagovalo na mnoga unutranja i spoljnopolitika
kretanja koja su u zemlji i svijetu od interesa za Bosnu i Hercegovinu i
Bonjake. Njegovim posredstvom to je inio i Atif Purivatra. Tako je
!'
Vijee u julu 2001. godine uputilo otvoreno pismo, sa potpisom svoga

predsjednika, Predsjednitvu BiH.
Ve mnogo prije toga BiH je podnijela tubu protiv SR Jugoslavije
zbog agresije i genocida. Naa drava je tih dana ostala bez svoga
zastupnika.
Slobodni smo Vam skrenuti panju na tu nedopustivu situaciju navodi se u pismu i trai da Predsjednitvo BiH, po hitnom postupku
donese odluku o imenovanju zastupnika drave BiH pred Meunarodnim
sudom pravde u Haagu, kao i neophodan broj savjetnika u toj istoj pravnoj
stvari.
(Ljiljan, 25. VI 2001.)
POZIV NA PRAVOVREMENU REAKCIJU

NADLE@NIH ORGANA HRVATSKE
Privrenost Republike Hrvatske demokratskim principima potivanja
ljudskih prava i sloboda dola je u ozbiljna iskuenja u prvoj polovini
aprila 2001. godine. U to vrijeme je vren popis stanovnitva u toj dravi,
a nazivi Bonjaci i bosanski jezik su zabranjeni na tom popisu. Reagovalo
je i Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, koje je pozvalo nadlene
organe Republike Hrvatske da pravovremeno sprijee pokuaje
osporavanja prava Bonjaka na ispoljavanje njihove nacionalne
pripadnosti. I Purivatra je izrazio razoarenje informacijama o
nepravilnostima koje su se pojavile u prvim danima popisa.
elimo da vjerujemo kako su sluajevi koji su zabiljeeni u Rijeci
samo incidenti, budui da nova vlast u Hrvatskoj priznaje i podrava
nacionalna prava Bonjaka, koja su od prethodne vlasti bila negirana i
na to je nae vijee u vie navrata reagiralo. Tako je inilo od momenta
njihova uvrtavanja u Ustav susjedne drave i razliitih pritisaka koji su
vreni u vrijeme kada je HDZ bio na vlasti.
(Dnevni avaz, 6. IV 2001.)
!
ZAHTJEV EVROPSKOM PARLAMENTU

I od predstavnika Evropskog parlamenta zatraeno je da utiu na svoje
vlade kako bi pomogli ouvanju cjelovite Bosne i Hercegovine i grada
Sarajeva. Taj zahtjev je istaknut pri susretu delagacije Evropskog
parlamenta sa predstavnicima VKBI-ja, Srpskoga graanskog vijea i
Hrvatskoga narodnog vijea.
Sugerirano im je, tokom susreta, da evropski paralamentarci preko
svojih nacionalnih parlamenata trae od Evropske zajednice dosljedno
potivanje rezolucija Ujedinjenih nacija koje se odnose na Bosnu i
Hercegovinu.
ATIF I NIKO VI[E!

Pravo da se u zemlji govori drugim jezikom osim veinskim smatrano
je poklonom veine, a ne pravom manjine. Pria se ponavlja u Makedoniji.
injenica koja se zove albanski jezik tamo je previe krupna da bi mogla
biti beskrajno negirana. etrdeset posto stanovnitva govori albanski, a
jezik im nije bio u zvaninoj upotrebi. Makedonska strana je morala
nainiti neki ustupak, i iz principijelnih i iz praktinih razloga. Ali se
ona bojala da bi priznavanje albanskog jezika dovelo do podjele zemlje,
premda su se uvjerili da je njegovo priznavanje dovelo zemlju na rub
rata i do opasnosti od formalne podjele. injeni su pokuaji da se uini
suvinim dijalog o nacionalnoj ravnopravnosti... Nakon to je sa politike
scene siao Kiro Gligorov, Makedonci nemaju lidera. Nemaju ga ni
Albanci. Uporedno ostvarivanje konsenzusa u delegacijama Makedonaca
i Albanaca i izmeu njih je posao koji niko ne bi poelio. Slika pregovora
je zaleena na Ilinden, 2001. godine, na 57. godinjicu Prvog zasjedanja
!
Antifaistikog sabora narodnog osloboenja Makedonije, pie Hamza

Baki u Osloboenju povodom jedne Atifove akcije..
Spiritus movens Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca Atif
Purivatra spasio je ili uinio koliko moe da se spasi obraz Sarajeva i
pokae kako ovdje ipak postoji kakvo-takvo javno mnijenje. Purivatra
je uputio jednostavno saopenje javnosti - njegova udruga intelektualaca
podrava napore da se makedonska kriza rijei to prije politikim putem,
na osnovama integriteta i prosperiteta drave Makedonije, zatite svih
nacionalnih skupina itd. Ovo kratko saopenje u nekim normalnim
prilikama djelovalo bi kao in kurtoazije. U Sarajevu, gdje kao da niko
nije uo da se cigar hoda odavde moe razbuktati rat, dobilo je
neoekivanu teinu.
Bosna i Hercegovina je utonula u duboki autizam. Bogate ne zanima
nita osim njihova bogatstva, siromani misle samo na svoje siromatvo.
Mladi sve vie misle i na inostranstvo, a tamo mjesta trae i ljudi u zrelim
godinama. U takvom ambijentu niko nije spreman da sastavi neku misiju
dobre volje koja bi bila naoruana ovdanjim saznanjima o ratu.
Iskrsavaju dva pitanja.
Prvo, da li bi sada moglo biti jasnije kako su na Bosnu i Hercegovinu
gledali prije devet, deset godina, prije nego je prokljualo? Moralo bi
nam biti malo jasnije. Niko ne eli rat u Makedoniji jer znamo ta je rat,
a niko ni da presavije papir, pa da to makar napie. Eto, Atif i niko vie.
Drugo, da li, ipak, nakon svega, nakon svih iskustava sa neukrotivou
rata, neko smatra da bi mu bogtastvo ostalo bezbjedno, ili da siromatvo
ne bi postalo jo vee? Balkan je pun ljudi to su - za slavu domovine,
vjere i nacije - spremni oteti od svojih i od drugih i opljakati druge a i
svoje, i takvi su - na ekanju. Ve ih svrbe ake.
(Hamza BAKI, Osloboenje, 3. VIII 2001.)
Ambasador Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini Wen Xigui u razgovoru sa

Atifom Purivatrom
Atif Purivatra u drutvu sa

ambasadorom Islamske
Republike Iran u Bosni i
Hercegovini Mohamedom
Ebrahimom Taherianom
! !
Saradnja sa predstavnicima meunarodne zajednice: Wolfgang Petritsch razgleda

najnovija izdanja VKBI-ja na Bijenalu knjige u Sarajevu
Atif Purivatra u razgovoru

sa glasnogovornicom
visokog predstavnika
meunarodne zajednice
Alexandrom Stieglmayer
! "
VII.
UVIJEK NA STRANI DOBRA SUPROTSTAVLJEN ZLU
! #
! $
ROY GUTMAN - PRIJATELJ ISTINE

(Povodom Gutmanove knjige Svjedok genocida)
I u danima pripreme ovog skupa, kao i u momentu njegovog
odravanja, akteri i egzekutori velikosrpskoga rasistikog zloinakog
projekta velike Srbije pred oima svijeta punog licemjerja nastavljaju
genocid nad Muslimanima-Bonjacima. Otvoreno se i ovih dana ponovo
prijeti istrebljenjem Muslimana. To je Vijee sigurnosti samo osudilo. I
nita vie. Zbog toga deseci, stotine i hiljade naih ljudi, ena, djece i
staraca na najbrutalniji nain bivaju i ovih dana i sati ubijani, opljakani,
ponieni i protjerani iz svojih domova i vjekovnih zaviaja. Bijeljina,
Janja, Prijedor, Banja Luka i mnoga druga mjesta i gradovi pod
okupacijom srpskih faistikih falangi puni su zidova plaa. A ruke su
nam i dalje vezane! Svijet, iji su ih monici vezali, ravnoduno gleda.
Malo je autoritativnih ljudi u dananjem svijetu koji bude nadu, ljudi
koji imaju znanja, potenja i moi da uine korak koji se suprotstavlja
zlu, kao i licemjerju i kukaviluku koji ga pothranjuju.
Jedan od tih, izuzetno rijetkih ljudi, i ugledni je ameriki publicist Roy
Gutman, ef dopisnitva Newsdaya za Evropu. Gutman je svojim
izvjetajima jo 1992. godine uzdrmao svjetsku javnost. Zahvaljujui
svojoj odvanosti, beskompromisnosti i istinoljubivosti, kao i njegovih
saradnika, te urednitva Newsdaya, postao je autentinim SVJEDOKOM
GENOCIDA. Upravo, njegovi izvjetaji o koncentracionim logorima i
genocidu nad nesrpskim narodom u Bosni i Hercegovini bili su povod
da se i Ujedinjene nacije aktivno ukljue u istraivanje fenomena genocida
i da ga javno osude. Ali, naalost, ne i da ga onemogue.
Knjiga Roya Gutmana SVJEDOK GENOCIDA zapravo predstavlja
zbirku njegovih izvjetaja i komentara sa lica mjesta. Objavljena je 1993.
godine. Upravo za tu 1993. godinu dana Gutman zaslueno postaje laureat
PULITZEROVE nagrade. Slijedee 1994. godine SVJEDOK GENOCIDA, uz neke dopune, objavljen je i u Republici Hrvatskoj.
! %
Knjiga Svjedok genocida istinito je svjedoanstvo o velikom zlu koje

se okomilo na nau dravu i Muslimane. Vrhunski profesionalac Roy
Gutman sve stvari i pojave naziva njihovim pravim imenom. Ve sam
naslov knjige, kao i njen sadraj, razotkrivaju perfidnu propagandnu
podvalu agresora koji je plasirao sintagmu etniko ienje kao
eufemizam za najeklatantniji oblik genocida. Stavljajui u fokus svojih
istraivanja i opservacija GENOCID i njegovu najveu rtvu - bosanske
Muslimane, Gutman nepogreivom jednostavnou razotkriva uzroke i
vinovnike, duhovne voe i licemjerne sauesnike toga velikog zla i
sramote ovjeanstva.
Njegova analiza nasilnog rasturanja bive SFRJ, uloge unutranjih i
meunarodnih faktora u toj krvavoj igri nedvosmisleno imenuje one koji
su odgovorni i suodgovorni. Gutman dokumentirano analizira ulogu
meunarodne zajednice i veine njezinih kljunih faktora; analizira ulogu
pojedinih faktora i linosti sa prostora bive SFRJ; navodi najbitnije
historijske injenice na kojima je utemeljena bosanska dravnost, kao i
one koje oznaavaju generatore dvjestogodinjeg ugroavanja ove drave
i njezinih naroda.
U analizi genocida kojem je izloeno stanovnitvo Republike BiH,
prije svih i najvie muslimanski - bonjaki narod, Gutman se ne zadrava
samo na opisu i dokumentiranju svih vrsta genocidnih zloina - ubistava,
silovanja, pljaki, muenja, protjerivanja... nego otkriva i inspiratore,
organizatore, podstrekae i izvrioce, razotkrivajui njihove metode sve
do onih najperfidnijih.
Gutman je, prije svega, prijatelj istine. SVJEDOK GENOCIDA je
knjiga koju mora imati svaki na dom, knjiga koju svaki na ovjek mora
uvijek iznova itati. Ona je za nas zbirka autentinih dokumenata i
svjedoenja o strahotama agresije i faistikog genocida nad narodom
BiH. Istovremeno, ona je obrazac, uputstvo i metodologija kako treba te
uasne strahote istraivati i o njima pisati.
Rezultati tih istraivanja, pored dokumentacije za sudske postupke,
moraju se pretoiti u osnovno historijsko tivo na kome e se mlade
generacije pouavati kako e ivjeti na ovim prostorima a da im se vie
ne ponovi ta zla sudbina. Dokle god ta spoznaja ne bude stalno prisutna
u glavama naih ljudi, dotle postoji objektivna opasnost da se genocid
opetuje na naim prostorima. U tom smislu svjedoenje Roya Gutmana
ima za nas visoku didaktiku vrijednost i trebalo bi da bude stalni
podsjetnik pri ruci svakome naem graaninu.
! &
Upravo se ovom knjigom dokazuje da je novinarsko pero jae od

najubitanijeg oruja. Briljantno zapaanje, upornost i temeljito
istraivanje, te izuzetna elokvencija, spojena sa hrabrou i visoko
razvijenim osobnim osjeanjem za ljudska i graanska prava, uveli su
Roya Gutmana, i ovim djelom, u sami vrh svjetske publicistike.
Nadamo se da emo, uz ve potvrenu solidarnost gopodina Gutmana
sa genocidom ugroenim narodom, uskoro imati prvi tira bosanskog
izdanja ovoga za nas izuzetno znaajnog djela. Uostalom, to je prvo
temeljno djelo jednog stranca, publiciste, koje e i buduim generacijama
istraivaa biti uputa kako se objektivno ponaati u susretu sa surovom
stvarnou BiH.
Vijee Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca koje je, u
saradnji sa Institutom za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, organizator ovog predstavljanja, pozdravljajui sve
prisutne, ima ast to knjigu Roya Gutmana SVJEDOK GENOCIDA
predstavlja naoj iroj javnosti, i to kao prvu objavljenu i veoma
dokumentiranu i sadrajnu knjigu o genocidu.
Apelujemo i pozivamo da svako d svoj doprinos i pozove sve one
koji se smatraju pripadnicima ljudskog roda da se ZLOIN GENOCIDA
KONANO ZAUSTAVI, da se sudi inspiratorima, podstrekaima,
organizatorima i izvriocima, te da se ponite sve posljedice neuvenog
zloina vraanjem dostojanstva i imovine rtvama genocida. To je teak
i neizvjestan zadatak u svijetu okrutnosti, licemjerja i kukaviluka, ALI
MORA BITI IZVREN! To je amanet nae krvi i bola, nama i svim naim
buduim generacijama. Inae, neemo biti dostojni ljudskog poslanja i
postojanja.
(Rije na promociji Gutmanove knjige
Svjedok genocida, u Sarajevu 6. IX 1994.)
Atif PURIVATRA
! '
OSU\UJEM SVAKI TERORIZAM I ZLOÎN

Osuujem svaki terorizam i zloin - odgovorio je Atif Purivatra na
anketno pitanje sarajevske redakcije sedminika Dani 17. marta 2000.
godine. Toga dana su, naime, odrane demonstracije podrke eenskom
narodu u organizaciji Aktivne islamske omladine. Redakcija konstatuje
da je tom prilikom bilo govora i o stvarima koje s eenijom teko da
imaju dodirnih taaka, pa je postavila dva pitanje: (1) Kako komentirate
demonstracije i kako gledate na sve uestalije pozive, ponovljene i ovom
prilikom, na globalni ideoloki obraun u koji je, na spomenutom skupu,
inkorporirana i gospoa Madelaine Albright; (2) ta mislite o pozivima
na dihad protiv Zlatka Lagumdije, Senada Peanina i nezavisnog
magazina Dani. Profesor Purivatra je na ta pitanja odgovorio:
U vie navrata konstatirano je i od NATO-a i od Evropske unije, a i
drugih meunarodnih faktora, da je evidentno ispoljeno enormno puno
razaranja, nasilja, ubistava i zloina u vojnoj intervenciji i genocidu u
eeniji. Osuujem svaki terorizam i zloin. Bilo kakvo drugaija
konotacija je, po mom miljenju, nedobronamjerna.
Dihad mnogi zloupotrebljavaju i o njemu esto govore pojedinci koji
nemaju pojma ta to znai ili ga upotrebljavaju za ono to ne postoji
nikakvo pokrie. Ponavljam da osuujem i da sam protiv svakog terorizma
i poziva na nasilje.
(Dani, 2. III 2000.)
NEMA ABOLICIJE ZA BILO KOJI

RATNI ZLOÎN
Jo dok je bio u svojstvu lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine i
predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavi je predloio, kako je rekao,
aboliciju za male ljude. Izrekao je to na sluenju svete mise u selu
!!
Grabovica gdje su pobijena 32 graanina BiH hrvatske nacionalnosti. ta

je pod tim Jelavi podrazumijevao moda se najbolje moglo razumjeti iz
njegove poruke meunarodnoj zajednici i bonjakom vostvu. U toj
poruci on trai da se zaustave akcije hapenja osoba koje su u srednjoj
Bosni osumnjiena za ratne zloine.
Dejtonski sporazum je jasan. Ve su abolirani svi oni koji nisu poinili
zloin i protiv kojih se nee podii optunice. A to se budu temeljitije i
bre hapsili oni koji su poinili zloine, to e i uvjeti za definitivno
pomirenje doi prije - izjavio je Atif Purivatra.
Jelavieva inicijativa je u direktnoj suprotnosti sa ostvarivanjem mira
u BiH. Moramo se zalagati za temeljito kanjavanje zloina bez obzira
ko ih je poinio, a ne da prekidamo taj proces. Obini ljudi se ve
aboliraju, ovdje se radi o aboliranju po principu ko kome zatreba. Mi
nemamo pravo da uinimo aboliciju za bilo koji ratni zloin.
(Atif PURIVATRA, Dnevni avaz, 11. IX 2000.)
LICA SA POTJERNICE I DR@AVNE FUNKCIJE

Vijee Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca javnosti je
poznato po svojim tribinama to se odravaju subotom, a u posljednje
vrijeme ova je institucija i domain zanimljivih tematskih rasprava
srijedom. Manje je znano da se lanovi Vijea redovno sastaju i nedjeljom
kada, esto i u proirenom sastavu, stave na dnevni red neku od drutvenih
aktuelnosti. Meutim, sa tih skupova pojave se samo saopenja koja, kao
i sva druga, sve kau a, zapravo, malo ili nita novo ne kau. U isto
vrijeme, iz pouzdanih izvora procuri da je na skupu bilo estoko.
Prekjuer su se, tako, intelektualci pojavili sa saopenjem (povodom
implementacije Federacije) u kojem se, izmeu ostalog, navodi da e
najvea prepreka za obnovu zajednikog ivota biti otklonjena ako se
svi krivci za tragediju koja nas je zadesila izvedu pred sud u zemlji.
Kaemo prof. dr. Atifu Purivatri, sekretaru Vijea, da smo se ovakvih
stavova ve nasluali, i naitali, ali da se ovaj, ipak, razlikuje od drugih
!!
po tome to se ne govori o sudu u inozemstvu, (ta li se deava sa

njim?!) nego o sudu u zemlji?
Jedini kompetentan sud za utvrivanje krivice je sud zemlje u kojoj
je zloin uinjen i sud zemlje dravljana koji su ga inili. Dakle, kao to
smo to radili na teritoriji BiH koju kontrolira Armija RBiH, pa smo sudili
na redovnim sudovima ak i pripadnicima Armije, odnosno svima onima
koji su izvrili zloin, tako treba da se postupi i sa svima drugima na
podruju koje zahvata Federacija BiH, odgovara prof. Purivatra.
Na iju ste vi adresu, zapravo, uputili spomenuto saopenje?
Na adresu javnosti. Jer javnost treba na tome da instistira a vlade, od
opinske, kantonalne pa do one federalne, dune su da to realiziraju, prije
svega, prikupljanje podataka o krivinim djelima i njihovim izvriocima.
Samo drava koja potuje i titi line slobode graana, a to znai pravo
na ivot, pravo na slobodu kretanja, da ne nabrajam sva druga elementarna
ljudska prava, tim graanima moe garantovati i zajedniki ivot.
To su sve stvari koje se podrazumijevaju. Ali, recite, konkretno, ta
sada da uradi premijer Silajdi? I va je kategorian stav da
organizatori i poinioci zloina ne mogu sudjelovati u organima vlasti,
kako je to, uostalom, predvieno i u Ustavu Federacije.
Premijer Silajdi treba da uposli svoje ministarstvo pravosua i
nadlene organe tuilatva i istrage, Komisiju za ispitivanje ratnih zloina,
odgovarajui institut i, uope, sve druge institucije koje se bave
prikupljanjem tih podataka.
Mnogi podaci su ve prikupljeni, ali niemu ne slue.
Nisam siguran da je tako, dakle, da se sreena dokumentacija,
neophodna za sud, moe i poslati tuilatvu. Mi se, inae, stalno pozivamo
na Meunarodni sud. To to ovaj ne funkcionira ne bi trebalo da bude
zapreka za djelovanje naih redovnih sudova. Uostalom kako e se ljudi
vraati na ognjita ako se ne osjeaju sigurnim, ako su na slobodi i oni
koji su ih protjerali i oni koji su naruioci toga protjerivanja!
Nisam bez razloga maloprije spomenula dr. Silajdia. On je ovih
dana, izmeu ostalog, okupiran sastavljanjem svoga kabineta. U
javnosti je prisutna bojazan da e se na njegovoj listi, silom viih
interesa, nai i neka imena koja ta ista javnost vee za - zloine?
!!
Mislim da takav primjer nee uzeti u obzir za sastav vlade. Bez obzira
na sve interese, kako kaete. Konano, postoje podaci za pojedine od tih
linosti koji nepobitno govore kako je osnovana sumnja da su oni izvrili
razna krivina djela, pa i same zloine. Ako se tako ne uini, nema
napretka za Federaciju. Uostalom, sa time su se sloili svi potpisnici
Vaingtonskog sporazuma, svi poslanici Ustavotvorne skuptine.
Da li je jedna od tih linosti i Jadranko Prli?
...Jadranko Prli, kao predsjednik vlade Herceg-Bosne, ne moe biti
u sastavu vlade Federacije ili bilo kojeg od njenih organa. On je morao
znati za konc-logore, morao je znati za pljake, za ruenje, za paljenje. I
da nije sam bio naredbodavac, bio je na elu vojske koja je sve to, i jo
puno drugoga slinog inila, i odgovoran je za to.
Je li i Ivan Bander meu onima o kojima ste govorili?
Ne, ne znam za Bendera, ne bih sada iao poimenice, u pitanju je
princip.
Svi se sjeamo prve Ustavotvorne skuptine, i Lazovievog reagovanja.
Ispalo je da je on kriv jer je upozorio na to to e se, eto, nai i u
tekstu samog Ustava. Hoe li se takve situacije ponavljati?
Bit e pokuaja, ali sumnjam da e se u onakvoj formi ispoljiti. Nee
biti sree ni za koga, ni za Hrvate, ni za Muslimane ako se isto nastavi
deavati. Ponavljam to sam ve rekao - ako Federacija ne bude
garantovala sigurnost svakom svome graaninu, ona se od mrtvog slova
nee dalje odmai.
Ne bi li, upravo zbog svega toga, bolje bilo da je Vijee, kao institucija
od ugleda, ove svoje kategorike stavove uputilo direktno premijeru.
Kao linu mu podrku, moda i ohrabrenje? Uostalom, pria se da je
na sjednici Vijea bilo i diskusija koje su ukazivale na postojanje
dokumentacije neophodne za pokretanje istranog postupka?
...Mislite na diskusiju dr. Smaje ekia, direktora Instituta za
ispitivanje ratnih zloina! On je tamo dao jednu, ini mi se, preotru
izjavu. Plaim se da ni sam Institut nema svu tu dokumentaciju. Na sudu
su bitne samo injenice...
Dr. Smaju ekia smo zamolili da nam kae ta je rekao na spomenutoj
sjednici Vijea.
!!!
Kad je rije o zloinima, ini mi se da Muslimani o tome razmiljaju

na dva naina. Drugaije razmiljaju oni kojima je neko nastradao od
Muslimana koji su imali tu sreu da u njihovoj porodici dosad nije bilo
tragedija. To je, u najmanju ruku, alosno. Muslimani moraju biti
jedinstveni, i ne bi se smjelo desiti da razliito ocjenjuju stradanje svoga
naroda.
Ako ve govorimo o potencijalnim kandidatima za funkcije u viim
ili niim organima Federacije, premijer Silajdi mora strogo voditi rauna
o izboru ljudi. Nikako se ne smije dogoditi da u bilo koje organe Federacije
uu osobe za koje se osnovano sumnja da su uestvovale u neposrednom
politikom planiranju agresije na BiH, ili osobe za koje se osnovano
sumnja da su aktivno uestvovale u destrukciji BiH, kazao je dr. eki.
(Razgovarala: Edina KAMENICA,
Osloboenje, 8. VI 1994.)
PONOVO O@IVLJAVAJU PRETENZIJE

PREMA BOSNI I HERCEGOVINI
Prioriteti su Instituta za ratne zloine i meunarodno pravo prikupljane
svih relevantnih podataka o zloinima i genocidu koji se desio u Bosni i
Hercegovini s teitem na onim najbrojnijim - nad Bonjacima. No,
Institut radi i radit e na svim zloinima koji su poinjeni prema bilo
kome drugom, bez obzira na nacionalnu pripadnost. S obzirom na to da
su Bonjaci najvie stradali, dakle, najvie podataka imamo upravo o
zloinima nad njima. Na to ukazuju elementi genocida koji nisu samo
zloini nego su to, nadasve, genocidne djelatnosti koje su planski i
sistematski provoene nad Bonjacima.
To ima svoj znaaj i danas kada ponovo oivljavaju tendencije koje
su vie faistike, rasistike i ekstremistike prema BiH i prema
Bonjacima. Postoje i danas odreene teritorijalne aspiracije prema naoj
dravi, postoje tendencije i javna istupanja mnogih pojedinaca iz redova
ekstremista iz Srbije i ekstremista iz Hrvatske, a takoer i pojedinih
!!"
meunarodnih faktora koji ele da dijele BiH nasuprot ve uvaenom

priznanju neovisne, samostalne i demokratske drave Bosne i Hercegovine.
(Atif PURIVATRA u svojstvu predsjednika
Izvrnog odbora Instituta za ratne
zloine i meunarodno pravo,
(Preporod, Sarajevo, 15. XII 2000.)
KNJIGA OPOMENE
(Izuzetan istraìva~ki poduhvat dr. Smaila êki}a: Genocid nad
Bo{njacima u Drugom svjetskom ratu)
U najnovijoj knjizi Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu
Smail eki prezentira dokumente koji uvjerljivo govore o korijenima,
ciljevima, karakteru i posljedicama zloina nad Bonjacima, kao i o
identitetu njihovih ideologija i izvrilaca. Autor je jo prije agresije na
BiH uporno i temeljito u veem broju arhiva u Sarajevu, Zagrebu,
Beogradu i Jasenovcu istraivao historijsku dokumentaciju o genocidu
nad Bonjacima u Drugome svjetskom ratu. Rezultat tog viegodinjeg
rada je i ovo veoma znaajno djelo koje predstavlja izbor iz velikog broja
dokumenata koji su, zahvaljujui njemu, otrgnuti od zaborava i spaeni
za suvremenike i potomstvo.
Dokumenti o zlo~inima
Najvei broj prezentiranih dokumenata prvi put je publiciran u ovoj
knijzi. Manji je dio ranije objavljen, a njihova je pojava ovdje uvjetovana
potrebom dokumentiranja cjeline genocida nad Bonjacima u Drugome
svjetskom ratu.
!!#
ekievo djelo potvruje da je u tome ratu najvei broj Bonjaka

stradao u zloinima genocida koji su nad njima izvrili Srbi i Crnogorci
organizirani u etnikom pokretu Drae Mihailovia. Osim toga, politiki
i vojni organi Nezavisne drave Hrvatske vrili su takoer genocid nad
Bonjacima, o emu svjedoe dokumenti u ovoj knjizi. U njoj je
prezentiran i jedan broj dokumenata o zloinima njemake i talijanske
okupacijske vojske.
Vrijedna je panje i injenica da se u ekievoj knjizi prvi put
objavljuju dokumenti bez kojih nije mogue prouavati genocid i druge
zloine nad Bonjacima u Drugome svjetskom ratu na teritoriji BiH,
Sandaka i Crne Gore. Tako se, ilustracije radi, u ovom djelu, izmeu
ostalog, nalaze podaci o zloinima na podruju Viegrada od kraja oktobra
i poetka novembra 1941., zatim januara i novembra 1942., o pokolju u
Koraju krajem novembra 1941., o zloinima na podruju Rogatice u
oktobru, zatim novembru i decembru 1941., o zloinima u Prai novembra
1941., u selu Tuhulj decembra 1941., na Glasincu februara 1942., na
podruju ajnia u toku zime 1941/42., na podruju Gorada 1941., o
zloinima u Foi i na podruju toga kraja 1941., zatim januara, augusta,
oktobra i decembra 1942. te januara 1943., o masovnom pokolju civilnog
stanovnitva u Prozoru 1942. itd.
U ovom se djelu objavljuju i dokumenti o masovnim grobnicama na
podruju Prijedora iz 1942., o pokolju islamskih vjerskih slubenika u
istonoj Bosni, o zloinima silovanja, o prilikama i poloaju Bonjaka u
Viegradu za vrijeme talijanske okupacije itd.
Posebnu vrijednost imaju dokumenti na osnovu kojih je mogue
istraiti broj rtava, mjesto, vrijeme i nain izvrenja zloina, kao i
identitet izvrilaca zloina nad Bonjacima u Sandaku, koji su, takoer
prvi put, ugledali svjetlo dana. S tim u vezi ukazujemo na dokumente o
masovnom pokolju Bonjaka u pljevljanskome i pribojskom kraju
februara 1943. koji su poinili etnici Drae Mihailovia i Pavla uriia.
Tada su etnici u pljevljanskom srezu napali, kako stoji u dokumentima,
mirno i nezatieno muslimansko stanovnitvo, stavljajui pod no
itavo stanovnitvo muslimanske vjeroispovijesti koje su zatekli kod kua.
Tom prilikom etnike bande nijesu potedjele ni maloljetnu djecu, ene
i starce, ve su djecu klali, nabadali na noeve svojih bajoneta, a onda ih
bacali u zapaljene domove da gore zajedno sa svojim starijima. Ovi banditi
silovali su ene i djevojke naoigled njihove male djece i male brae,
kao i roditelja, a onda ih bacali poluive u zapaljene domove da sagore...
!!$
U ekievoj knjizi su objavljena imena i prezimena rtava, sa godinama

starosti, 1.051 ubijenog, odnosno zaklanog Bonjaka i broj zapaljenih i
unitenih kua i sporednih zgrada, sa imenom i prezimenom njihovih
vlasnika.
Spisak zaklanih (ubijenih) Bonjaka u pribojskom srezu, sa imenima
i prezimenima, mjestom prebivalita i godinama starosti sadri 1.547
rtava. Ovi podaci su uasna slika planiranog genocida, sa namjerom da
se potpuno istrijebe Bonjaci u tom dijelu Sandaka. Na osnovu tog
dokumenta i tabelarnog pregleda zloina u pribojskom kraju, sa brojem
rtava (po spolu i starosti), oblicima zloina (klanja, mrcvarenje, vjeanje,
strijeljanje, hapenje, interniranje u zemlji, odvoenje na privremeni rad,
prinudno preseljenje, odvoenje u logore van zemlje, prinudna
mobilizacija i dr.) te pljakom imovine (broj spaljenih i razorenih kua,
broj opljakane stoke - sitne i krupne, pljake hrane, fabrika, radnji,
namjetaja i odijela), kao i izvriocima zloina (okupatori i njihovi
kolaboracionisti) pouzdano se moe utvrditi da su ti zloini imali masovni
karakter te su tom prilikom ubijene brojne porodice (i do sedam, deset i
vie lanova), ukljuujui i djecu od dvije i tri godine, pa i onu staru svega
nekoliko mjeseci i dana.
S obzirom na to da naunoj javnosti do sada nije poznato stradanje
Bonjaka u koncentracionom logoru Jasenovac, znaajno je istaknuti da
prof. eki prvi put objavljuje dokumente o masovnom stradanju
Bonjaka u tom logoru i time pobija dosadanja istraivanja, posebno
srpskih historiara, po kojima su u Jasenovcu stradali samo Srbi.
U ovom ekievom djelu objavljeni su i brojni spiskovi ubijenih na
osnovu kojih je utvren identitet rtava zloina, sa imenima i prezimenima, mjestom prebivalita, godinama starosti, brojem ubijenih lanova
porodice, koji potvruju da su Bonjaci ubijeni na genocidnoj osnovi.
Zbornik prua masu podataka na osnovu kojih se pouzdano mogu
utvrditi izvrioci zloina nad Bonjacima. Naime, brojni dokumenti
navode imena i prezimena desetaka i stotina zloinaca. Ti podaci su od
posebne vrijednosti, ne samo za historiare ve i za sociologe, psihologe,
pravnike i druge naune radnike koji namjeravaju utvrditi genealogiju
zloinaca i eventualnu njihovu povezanost sa zloincima koji su u periodu
od 1991. do 1995. uestvovali u agresiji na BiH i genocidu nad
Bonjacima.
!!%
Izbjegli{tvo kao oblik zlo~ina

Izbjeglitvo kao poseban oblik zloina genocida nad Bonjacima u
Drugome svjetskom ratu u dosadanjoj historigrafiji nije dovoljno
istraeno. U ovoj knjizi su objavljeni brojni dokumenti koji o tome govore,
to joj daje posebnu vrijednost. Na osnovu tih podataka mogue je utvrditi
porijeklo, broj, spolnu i nacionalnu strukturu izbjeglica, zatim njihov
smjetaj u gradu Sarajevu, uslove ivota, ishranu, zdravstveno stanje i
dr.
Tako se, islustracije radi, 25. februara 1942. u gradu Sarajevu nalazilo
11.266 izbjeglica koje su bile registrovane u Uredu za izbjeglice Velike
upe Vrhbosna (od kojih 5.349 ena, zatim 2.276 djece do sedam godina,
meu kojima 120 bez oba roditelja, te 400 staraca i starica preko 60 godina
starosti). Meutim, pored navedenog broja izbjeglica u gradu Sarajevu
se, prema objavljenim dokumentima, nalazio i znatan broj onih koji se
nisu prijavili Uredu jer su sami nali stanove ili su se smjestili kod svoje
rodbine.
Knjiga je solidno, sistematski, struno i kvalitetno prireena sa
navedenim koritenim izvorima, opirnim i detaljnim registrom linih
imena i registrom geografskih imena. U tome je, pored ostalog, zasluga i
izdavaa ove knjige Udruenja Muslimana za antigenocidne aktivnosti MAG.
Na kraju, knjiga profesora dr. Smaila ekia izuzetan je istraivaki
rad i poduhvat od kapitalne vrijednosti i znaaja, bez koje nije mogue
dalje nauno oblikovanje jo nedovoljno obraenog gonocida nad
Bonjacima to je, uostalom, obaveza i nezaobilazan zadatak sadanjih i
buduih znanstvenih, kulturnih i javnih radnika, prvenstveno Bonjaka.
Knjiga Genocid nad Bonjacima u Drugome svjetskom ratu, pored
izuzetnog znaaja za daljnji naunoistraivaki rad, ima i vanu
edukativnu ulogu, osobito za bonjaki narod.
Dr. Atif PURIVATRA
!!&
ZA KOGA JE HISTORIJA UÎTELJICA @IVOTA

Tek na kraju XX stoljea Bonjaci istrauju i ue vlastitu historiju kako
bi izvukli historijsku pouku i, prema mogunostima, strpljivo uticali da
za nju znaju i njihovi susjedi, kao i drugi narodi. Historija je uiteljica
ivota samo za one kojima se ona ne ponavlja u negativnom kontekstu.
Bonjacima se, naalost, genocid toliko esto deava da, ako ne budu
informirani o sebi samima, oprezni prema neprijateljima i lanim
prijateljima, vjeti u umjetnosti opstanka i jaki kao pojedinci i nacija,
sljedei mogui genocid nad njima moe zaista biti i - zadnji. To je,
uostalom, jedan srpski zloinac iz Donjeg Vakufa (prosvjetni radnik)
!!'
1992. godine zapisao na kundaku svoje puke: Moj deda i otac su klali
Turke i ja sam ih klao, nadam se da moj sin nee imati priliku da ih kolje,
jer emo ih mi istrijebiti.
(Atif PURIVATRA u izlaganju na promociji knjige
Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu,
autora dr. Smaila ekia, 10. XI 1997.)
STRANICE ZA PAM]ENJE
Bonjaki historiografi nisu istraivali genocid i druge zloine nad
njihovim narodom. Veliki broj Bonjaka nije do bosanskoga odbrambenooslobodilakog rata 1992.-1995. ni znao za njihova ranija ukupna
stradanja. Meutim, u novije vrijeme sa zadovoljstvom i radou istiem
da je prof. dr. Smail eki jedan od historiara koji nauno istrauje i
svojim radovima ispisuje stranice pamenja i opomene na posljednji i
ranije genocide nad Bonjacima.
(Atif PURIVATRA na promociji knjige
Genocid nad Bonjacima u Drugom
svjetskom ratu, 10. XI 1997.)
IZOSTALE AKCIJE ME\UNARODNE ZAJEDNICE

Pojam genocida kao krivinog djela nastao je i konstituiran neposredno
poslije Drugoga svjetskog rata kao posljedica faistike prakse njemakih
nacista da fiziki unitavaju i zatiru cijele ljudske skupine. U tom je smislu
ovaj termin prvi put upotrijebljen u Rezoluciji 96 Generalne skuptine
Ujedinjenih nacija 11. novembra 1946. godine. Slijedei tu politiku,
Generalna skuptina je na svome treem zasjedanju usvojila 9. decembra
1946. godine posebnu Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina
!"
genocida, bez obzira na to da li je poinjen u doba rata ili za vrijeme

mira.
O bitnim obiljejima genocida na specifian nain izraenim u Bosni
i Hercegovini u periodu 1991.-1993. nad bosanskim Muslimanima,
dokumentirano i angairano, sa naunim pristupom i odgovornou, pie
dr. Smail eki u svojoj knjizi Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid
nad Bonjacima 1991.-1993. Naalost, mada je sve to manje vie poznato
nadlenim organima Ujedinjenih nacija i dravama potpisnicama
navedene konvencije, ipak su izostale energine i adekvatne akcije
meunarodne zajednice da se sprijei jedan od najteih zloina u historiji
ovjeanstva.
(Atif PURIVATRA, 12. X 1994.)
***
Na no netolerancije i netrpeljivosti doekana je rije Atifa Purivatre
na promociji knjige dr. Smaila ekia Agresija na Bosnu i Hercegovinu
i genocid nad Bonjacima 1991.-1993. Taj no je isukan na stranicama
Politike ekspres u Beogradu. U svom broju 23. juna 1997. godine taj list
je na cijeloj stranici objavio prilog izvjesnog Jove Bajia, koji je
spomenutu knjigu nazvao falsifikatom istorije. Osim to predstavlja
veti istorijski falsifikat, Baji pie da je to djelo primamljivo za
neobavetenog zapadnog itaoca. Autor recenzente smatra zvunim
imenima: prof. dr. Mustafa Imamovi, i dobro znani prof. dr. Atif
Purivatra. Zamjera im to su ovoj knjizi podelili najlaskavije
komplimente.
Sve ostalo to je u tom prilogu napisano predstavlja naizvrat
protumaene povijesne injenice o ratovima na prostorima bive
Jugoslavije i njihovim uzrocima. ekieva knjiga je, po tom tumaenju,
graa za optunicu protiv srpskog naroda. Tu optunicu, tavie, naziva
muslimanskom. Ne trudi se Baji da odvoji od toga naroda ideologe,
nalogodavce, izvrioce zloina i genocida poinjenih u BiH.
!"
DA LI SU REDEFINIRANI
AGRESIJA I GENOCID
Za{to se agresija naziva gra|anskim ratom a genocid
etni~kim ~i{}enjem
Jo u grotlu ratnog pakla, pri obiljeavanju Dana Ujedinjenih nacija,
VKBI se obratio posebnim pismom Vijeu sigurnosti OUN-a. Vijee i
drugi organi Svjetske organizacije, osim donoenja vie rezolucija, nisu
nita poduzeli da se sprijei agresija na BiH i genocid nad Bonjacima.
Zauuje kako je tokom razvoja ovih dogaaja srpska agresija na BiH
potpuno redefinirana u graanski rat. Time je izvreno falsifikovanje
slubene definicije iz Rezolucije 752 Vijea sigurnosti UN-a - kae se u
pismu koje je potpisao Atif Purivatra.
Na isti nain je redefiniran genocid, preciziran jo 1951. godine. Sad
se naziva etniko ienje. Tako se dogodilo da zloini, masovne
eksterminacije i progoni Bonjaka budu tolerirani upotrebom nejasnog
termina etniko ienje, to je ve izazvalo katastrofalne posljedice
po bonjaki narod. Ova revizija je ohrabrila agresora i umanjila efekte
pomoi humanitarnog karaktera koje su pruile Ujedinjene nacije - kae
se, uz ostalo, u tome pismu.
Za svaki budui razgovor o miru na prostoru bive Jugoslavije i
politikom ureenju Republike BiH treba poduzeti sve mjere da se zatvore
granice prema Srbiji i Crnoj Gori, uz istovremeno povlaenje sa dravne
teritorije Republike BiH sveg ljudstva i naoruanja bive JNA, koja je,
uz agresiju, bila i instrument genocida - zahtijevao je VKBI od Vijea
sigurnosti OUN-a.
!"
SLJEPILO ZA ZLOÎNE PREMA DRUGIMA

U povodu Deklaracije protiv genocida nad srpskim narodom, koja je
krajem aprila 1997. objavljena u Beogradu, sa potpisom ezdeset srpskih
intelektualaca i dostojanstvenika SPC-a, predstavnici Srpskoga
graanskog vijea, Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca i Jevrejeske
opine Sarajevo usvojili su saopenje za javnost.
Spomenuta deklaracija se, prije svega, svodi na licemjernu kuknjavu
nad usamljenou srpskog naroda, izloenog nepravednim optubama
cijeloga civiliziranog svijeta zbog zloina u koji su ga upravo gurnuli
potpisnici te deklaracije.
Deklaraciju odlikuje sljepilo za zloine prema drugima, to je dalji i
dublji moralni pad onih istih ljudi koji su stvorili intelektualni projekt
rata s ciljem unitenja BiH i bonjakog naroda, i tako proizveli najvea
stradanja svih naroda na bosanskohercegovakom prostoru.
Potpisnici tog papira nisu pokazali ni minimum savjesti da tvrdokorno
zadravanje istih stavova koji su doveli do nevienog krvoprolia i zloina
nije put za smirivanje i ulazak u normalne tokove ivota savremenog
svijeta. U njemu je iskazano potpuno odsustvo kritinosti prema vlastitoj
ulozi u tragediji svoga naroda i rtava agresije koju su idejno projektovali,
osigurali njenu realizaciju i bezrezervno sudjelovali u njoj.
(Saopenje za javnost, SGVBiH, VKBI,
Jevrejska opina, Sarajevo, 20. V 1997.)
SRPSKA PAMET PROTIV SVOGA NARODA

Velikosrpska Deklaracija protiv genocida nad srpskim narodom samo
je nastavak Memoranduma SANU-a i one politike koja u javnosti
pokuava sakriti genocid koji je izvren nad Bosnom i Hercegovinom,
Bonjacima i Hrvatima. Srpski intelektualci bi morali biti mnogo
odgovorniji prema svom narodu. Oni bi, najzad, trebali shvatiti da se u
!"!
svijet moe ii samo sa istinom, te da se vlastite greke i slabosti moraju

priznati. Posebno zbog injenice da su upravo srpski intelektualci bili
oni u Beogradu koji su Memorandumom i svojim javno iznesenim
stavovima inicirali nezapameni genocid koji je izvren u BiH i nad
Bonjacima.
(Atif PURIVATRA povodom Deklaracije protiv genocida
nad srpskim narodom koju je potpisalo 60 intelektualaca
u Beogradu, Dnevni avaz, 16. V 1997.)
!""
Atifa Purivatra - ìvot i djelo
VIII.
LJUDI I NJIHOV STVARALA^KI OPUS:

ATIF PURIVATRA O DRUGIMA
!"#
!"$
O LIKU ALIJE ISAKOVI]A

Govoriti o Aliji Isakoviu je asno. Istina, to je istovremeno i veoma
teko i lahko. Teko, jer je njegova smrt neizmjeran gubitak intelektualnoga i stvaralakog potencijala bonjakog naroda, Bosne i Hercegovine, jednog od najveih savremenih intelektualaca, javnih i kulturnih
djelatnika, velikana rijei, pera i djela. Lahko, iz razloga to je Isakovieva
intelektualna djelatnost tako bogata da se mogu pisati, a nadam se da e
se i pisati, mnogi radovi i knjige. Zato u se u ovom izlaganju ograniiti
samo na neke segmente njegovoga raznovrsnog i obimnog opusa
kulturnog stvaralatva i drutvenog angamana.
Gotovo da nema oblasti kulturne djelatnosti (nacionalnost, batina,
tradicija) kojom Isakovi nije suvereno vladao, kako u spisateljskoj
(romanopisac, pripovjeda, dramski pisac, esejist, knjievni kritiar itd.),
tako i ureivakoj i drutvenoj aktivnosti. On je doajen prvih antologija,
i to bonjake knjievnosti Biserje, bonjakog putopisa Hodoljublje,
bonjakog eseja, zatim prve bosanske drame To. Naroito je znaajan
Isakoviev istraivaki i znanstveni rad na obradi karakteristine leksike
u bosanskome jeziku koji je okrunjen izdavanjem takvog rjenika. Ovih
dana je taj rjenik doivio etvrto izdanje. Alijina osebujnost u istrajnosti
i kvalitetnoj struno-naunoj reafirmaciji bosanskoga jezika, kao bitnog
inioca bonjake nacije, ogleda se u funkciji predsjednika Pravopisne
komisije za Pravopis bosanskoga jezika u prologodinjem izdanju KDB
Preporod, a iji je autor dr. Senahid Halilovi. to se tie ovoga veoma
znaajnog segmenta, odnosno bonjakoga nacionalnog identiteta,
rahmetli Isakovi je bio i dugo e ostati nezaboravna i nazaobilazna linost
u historiji bonjakoga naroda a i Bosne i Hercegovine. Nemjerljiva je i
njegova edukativna uloga u obrazovanju nastavnog kadra u ovoj oblasti.
U tom smislu nebrojeni su njegovi pismeni, ali jo vie usmeni, direktni
nastupi ne samo u BiH nego i ire u svijetu. Nije se mogao zamisliti bilo
kakav razgovor o bosanskome jeziku bez njegova sudjelovanja. U ovoj
oblasti, naalost, ostao je nedovren njegov koncept ve zapoetog rada
na izradi potpunog rjenika bosanskoga jezika. Dakle, slobodno se moe
!"%
kazati da je rahmetli Isakovi itav svoj ivot posvetio, odnosno

programski radio, pored ostalog, na afirmaciji bosanskoga jezika, jednog
od bitnih segmenata bonjake nacije i bosanskih naroda.
U ureivakoj i drutvenoj aktivnosti Isakovi je znalaki i iskustveno,
svjee i originalno djelovao kao Bonjak i kao ovjek BiH. Sve svoje
intelektualne i radne sposobnosti stavio je u slubu naroda iz kojeg
potjee, zemlje kojoj pripada i ljudi koji u njoj ive. Dugo godina je veoma
uspjeno ureivao asopis ivot. On je jedan od osnivaa i urednika
poznate edicije Kulturno naslijee Bosne i Hercegovine. Isakovi je radio i kao urednik dramskog programa na radiju i TV, te u Svjetlosti. Jedno
vrijeme je bio i upravnik Narodnog pozorita.
Rahmetli Isakovi je svoje vlastite intelektualne sposobnosti iskazao
i u drutvenoj djelatnosti. Pored aktivnog uea u Udruenju pisaca BiH,
on je 1990. godine bio predsjednik Inicijativnog odbora za obnoviteljsku
skuptinu KDM Preporod i jedno vrijeme lan njegovoga ueg
rukovodstva. Poznate su njegove inicijative za rad na fundamentalnim
ali i konkretnim programima. Inae, Isakovi je bio pokreta gotovo
svakog projekta od kapitalnog znaaja za BiH i istaknuta intelektualna
linost na sagledavanju i davanju prijedloga za rjeavanje svih savremenih
izazova.
U ratnim uslovima, u borbi protiv agresora, Alija Isakovi je jedan od
lanova Inicijativnog odbora za osnivanje Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca 22. decembra 1992. godine u Sarajevu. On
je biran u Vijee Kongresa, a potom tajnim glasanjem za njegovoga prvog
predsjednika i tu funkciju je obavljao do 14. II 1994. godine, kada je na
vlastiti zahtjev osloboen te dunosti zbog mnogobrojnih drugih obaveza.
Ali ostao je lan Vijea. Upravo dva dana prije smrti, 12. III 1997. godine,
prisustvovao je sjednici Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca i, kao
i uvijek, dao nekoliko veoma korisnih i praktinih prijedloga za daljnju
aktivnost bonjakih intelektualaca.
Kao lan VKBI-ja bio je predsjednik Inicijativnog odbora Prvoga
bonjakog sabora u martu 1993. godine. U istoj godini (29. IX 1993.),
kao organizator Drugoga bonjakog kongresa, Isakovi je podnio vrlo
znaajan i znalaki inspirativan referat na osnovu koga je jednoglasno
usvojena odluka o reafirmiranju nacionalnog imena Bonjak, koje je bilo
ukinuto 1907. godine. To je bilo ostvarenje jednog od njegovih ivotnih
ciljeva.
!"&
Rahmetli Alija ide dalje. Traga za novim formama i modalitetima

bonjakog jedinstva i afirmacije koja e ujedno doprinijeti reintegraciji
BiH. U tom smislu pie brojne lanke koje objavljuje u eminentnim
asopisima i listovima.
On je preovladao, na taj nain, esto prisutnu dilemu meu intelektualcima kako se pribliiti biu svoga naroda u skladu sa njegovim
potrebama i interesima. Isakovi je bio realan u sagledavanju uloge
bonjakih intelektualaca i kao takav djelovao.
Isakovi se svojim interesom, istraivanjem i ukupnom djelatnou u
vrijeme borbe za nacionalno priznanje, odnosno uvaavanje Muslimana
(Bonjaka) i njihovu afirmaciju, posebno u vrijeme popisa stanovnitva
1991., kada je u popisnici upisan maternji jezik, pokazao kao pravi
Bonjak intelektualac u vremenu u kojem je ivio, a to vrijeme nije bilo
ni jednostavno a ni lahko za bonjake intelektualce. Utoliko je jo
vrjednija i znaajnija ta njegova odvanost i mudra beskompromisnost.
Nauna zaokupljenost Isakovia nacionalnom problematikom
Muslimana, odnosno Bonjaka, pored ostalog, rezultirala je i posebnom
knjigom O nacionaliziranju Muslimana.
Kroz itav ivot Alija Isakovi je uspijevao sauvati nezavisnu poziciju
intelektualca, uvijek angairanoga i spremnog da podnese i rtvu za ciljeve
koje je sebi postavljao. Znao je da najee nee naii na razumijevanje
i prihvatanje, ali je bio uporan na putu afirmacije bonjakog naroda,
njegovih kulturnih i drugih dostignua i vrijednosti. U tome je bio istinski
prvak svog naroda - prvi u mnogoemu to je nedostojalo nama
Bonjacima.
Alija Isakovi ostat e zapamen kao ovjek kritike misli. Nije se
libio da britko govori o nedostacima svoje sredine, svog naroda te njegovih
institucija i pojedinaca. Takvu kritiku poziciju istinskog intelektualca
uspijevao je da sauva do kraja ivota. Njegov primjer treba da slijede
bonjaki intelektualci, kako bi na taj nain doprinosili sveukupnom
boljitku i napretku naeg naroda i drave BiH, emu je cijelog ivota
teio rahmetli Alija Isakovi.
Budue generacije e imati uzor u njegovoj linosti i djelu, posebno
na planu daljnjeg istraivanja i prezentiranja jo uvijek malo ili nedovoljno
poznate bonjake kulture i njegovog doprinosa opebosanskoj i svjetskoj
kulturi. Upravo je rahmetli Alija Isakovi svojom djelatnou zasluio
da izuavamo njegovo impozantno djelo i da ga nastavimo. To je i njegov
amanet, posebno mladim istraivaima.
!"'
Takav je bio i ostao Alija Isakovi velikan meu velikanima, ovjek

rijei, djela i akcije, uvijek okrenut neemu boljem, sadrajnijem i
ljepem.
(Atif PURIVATRA, Rije na komemoraciji
Aliji Isakoviu, 17. III 1997.)
ISTRA@IVA^ I ZNANSTVENIK
(U povodu desete godi{njice smrti dr. Muhameda Hadìjahi}a)
Da bi se govorilo ili pisalo o ukupnoj znanstvenoj djelatnosti, posebno
o doprinosu nacionalnoj problematici dr. Muhameda Hadijahia kao
eminentne intelektualne bonjake linosti, potrebno je veoma mnogo
vremena, intelektualne hrabrosti, staloenosti i erudicije. injenica je da
je i danas gotovo nemogua bilo kakva struna a pogotovo znanstvena
analiza i studija o bonjakom narodu bez koritenja eruditskih, pomalo
i zaboravljenih tekstova dr. Muhameda Hadijahia.
Samo letimian pregled njegovih vie od etiri stotine objavljenih
radova potvruje da je bio studiozan i veoma aktivan u istraivanju i
naunoj obradi mnogih pitanja u oblasti antropologije, historije,
sociologije, demografije, ope kulture, knjievnosti i osobito nacionalne
problematike Bonjaka. Naime, Hadijahi je od najranije mladosti, u
14. godini ivota (1932. godine) pa sve do smrti 1986. godine bio, moe
se slobodno kazati, svakodnevno prisutan u javnosti, na ovaj ili onaj nain,
sa raznovrsnom muslimanskom, odnosno bonjakom problematikom.
Iz obilja vrijednih i korisnih tekstova dr. Hadijahia spomenuo bih
jedno njegovo ukazivanje na bonjaku problematiku i strateka pitanja
bonjakog naroda, te potrebu njihovoga intenzivnijeg istraivanja i
znanstvene obrade. Svjestan teine zadatka u tom pogledu, dr. Hadijahi
je u svojim radovima ne samo ukazivao nego i nastojao da neumorno
istrauje i znanstveno obrauje gotovo svu problematiku sa kojom su se
suoavali Bonjaci. U tom pravcu su znaajni njegovi doprinosi u
pojedinim oblastima kao to su, naprimjer, agrarno pitanje, bogumilstvo,
prihvat i irenje islama, prouavanje steaka i dovita, prelazak iz
feudalizma u kapitalizam, oblikovanje muslimanske veine u gradovima
!#
Bosne i Hercegovine, priliv seljatva u gradove i pauperizovano

muslimansko radnitvo, razvoj bonjake nacionalne naune misli i odnos
Srba i Hrvata prema tom pitanju, znanstveno prouavanje evolucije
erijata, iseljavanja Bonjaka u Tursku i posljedice za Bonjake u vezi
sa tim, veze Bonjaka sa islamskim svijetom, Bonjaci u dijaspori,
posebno u Novopazarskom sandaku, na Kosovu i u Makedoniji, ratna i
vojna historija Bonjaka, uloga dervia u ivotu Bonjaka, oblikovanje i
uloga bonjakih intelektualaca, dublje prouavanje sociologije islama
itd.
Dr. Muhamed Hadijahi je smatrao da je za nedovoljno i pogreno
poznavanje Bonjaka, pored ostalog, krivica najvie i na samim
Bonjacima, izuzimajui asne izuzetke.
Stoga je dr. Hadijahi u veoma irokom krugu svojih poznanika i
posebno prijatelja uporno nastojao da zainteresira i mnoge od njih za teme
iz oblasti drutvenog ivota od znaaja za Bonjake. Pri tome je nesebino
pomagao svima ne samo prijedlozima, sugestijama i savjetima nego i
izvornom dokumentacijom kojom je lino raspolagao, to je, mora se
priznati, rijedak sluaj kod istraivaa i znanstvenika. Po mome miljenju,
posebno blago ine njegova bogata arhiva i dokumentacija kao i rukopisi
i neobjavljeno obimno djelo znaajno za bonjaku historiju.
Na kraju, ini se potrebnim istai da je u povodu desete godinjice
smrti dr. Muhameda Hadijahia 22. VI 1996. godine KDB Preporod
organizovalo as sjeanja sa kojega je veinu izlaganja i prilog njegovoj
bibliografiji ovih dana objavilo u posebnoj publikaciji. Upravo ova
publikacija, se detaljnim i veoma sreenim Prilogom bibliografiji dr.
Muhameda Hadijahia, koju je pripremio Jasminko Mulaomerovi,
prua ansu istraivaima i znanstvenicima da u svojoj oblasti rada daju
svestranu ocjenu iz Hadijahievoga opsenog znanstvenog i istraivakog opusa. Samo sa ozbiljnim i odgovornim odnosom prema djelu dr.
Muhameda Hadijahia obogatit emo i upotpuniti jo uvijek mnoge
prisutne praznine u svestranijem naunom sagledavanju ukupnoga
drutveno-historijskog nastanka i razvitka bonjakog naroda.
(Uvodne napomene pripremljene za skup
posveen linosti i djelu dr. Muhameda Hadijahia,
u organizaciji Muftijstva travnikog, 25.VI 1997.)
U Sarajevu 24. VI 1997.
Dr. Atif PURIVATRA

!#
SVIJETAO PRIMJER PREGAOCA

(Slovo o profesoru Hasanu Hamzagi}u)
Smru prof. dr. Hasana Hamzagia Vijee Kongresa bonjakih
intelektualaca i bonjaki narod ostali su bez jednoga vrsnog strunjaka,
primjernoga univerzitetskog profesora i pedagoga, angairanog
intelektualca, humaniste, uzornog supruga i roditelja te, nadasve, dobrog
ovjeka.
Kad se opratamo od rahmetli prof. dr. Hasana Hamzagia, ne moemo
a da se ne sjetimo bar nekih njegovih djela koja su ga krasila. On je bio
poznat kao humana linost koja je svoju ljudsku osobenost iskazivala i
kao privatna osoba, i kao ljekar, i kao vaspita i profesor. Panju je
poklanjao ljudima koji su mu se obraali za pomo, ali im je nerijetko i
samoinicijativno prilazio da im pomogne. Sve je to radio tiho i
nenametljivo. Znaajno je njegovo interesovanje i djelatnost u znanstvenoj
oblasti kojom se bavio.
Pored svojih redovnih lijenikih, naunih i pedagokih aktivnosti,
naao je mogunosti i za iri, intelektualni i javni angaman. Bio je jedan
od aktivnih sudionika u pripremi ratnog Kongresa bosanskomuslimanskih
intelektualaca, koji smo odrali u izuzetno tekim uslovima, kakvi su bili
u decembru 1992. godine u Sarajevu. Tom prilikom je izabran u Vijee
Kongresa bonjakih intelektualaca. Ostat e zapamen i kao veoma
agilan lan Vijea, koji je bio pun ideja, inicijativa i organizacijskorealizacijskih sposobnosti. U pogledu odgovornosti koje je ispoljavao na
povjerenim mu zadacima, zaista moe posluiti kao svijetao primjer.
Odlikovao se zrelou u sagledavanju i analizi stanja u naoj zemlji i
situaciji u kojoj su se nali Bonjaci, pogotovo kad je rije o potrebi
organiziranja otpora agresoru, s jedne strane, i objedinjavanju ukupnih
bonjakih snaga u toj borbi, s druge strane. Posebno se zalagao za
bosanskohercegovaku dravnost, ouvanje nezavisnosti BiH, u kojoj e
svi narodi imati punu ravnopravnost i time je istinski doivljavati kao
svoju jedinu domovinu.
Naroito se interesovao i radio za prosperitet i nacionalnu ravnopravnost Bonjaka izvan BiH, posebno u Sandaku. On je bio inicijator
!#
formiranja Udruenja Bonjaka iz Sandaka i ujedno njegov ugledan i

uspjean prvi predsjednik. Kao takav veoma mnogo je uinio na
organiziranju otpora agresoru, posebno djelujui meu Bonjacima
porijeklom iz Sandaka.
Isto tako, zalagao se za povezivanje bonjake dijaspore sa BiH.
Za sve to je uinio za BiH i bonjaki narod ostajemo mu zahvalni i
ujedno molimo Svevinjega da mu podari lijepi denet, a porodici sabur.
(Atif PURIVATRA, Rije na komemoraciji
prof. dr. Hasanu Hamzagiu, 16. VII 1998.)
POUKA MLA\IM GENERACIJAMA

(Rije~ o knjizi Ibrahima Hodì}a êtrnaesto stolje}e: stradanje
Muslimana u rogati~kom kraju u Drugom svjetskom ratu)
Svoje kratko izlaganje o knjizi rahmetli Ibrahima ef. Hodia
etrnaesto stoljee: stradanje Muslimana u rogatikom kraju u Drugom
svjetskom ratu poet u njegovom konstatacijom u predgovoru da se o
stradanju Muslimana istone Bosne mnogo ulo i prialo, ali malo i pisalo.
Veliinu stradanja Muslimana istone Bosne jo nitko ni djelimino nije
istinski prikazao i opisao, premda je poznata istina da jedino pisana rije
uva uspomenu od zaborava jer se usmene predaje brzo zaboravljaju i
umiru sa ljudima koji su ih pamtili.
Upravo ova konstatacija je bitno uticala na autora da za ivota stavi
na papir ono to je doivio ili saznao o stradanjima Muslimana istone
Bosne. I zato mu velika hvala, kao i Udruenju uleme u Bosni i
Hercegovini El-Hidaje Sarajevo i Odboru u Visokom koji su objavili
njegov rukopis.
Sjeanja rahmetli Ibrahim ef. Hodia na stradanja Muslimana u nekim
selima rogatikog kraja u Bosni i Hercegovini, prvenstveno u njegovom
rodnom mjestu Godimilju, produkt su vlastitih doivljaja i kazivanja
drugih osoba o etnikim zlodjelima u pojedinim selima rogatikog kraja,
!#!
posebno u toku Drugoga svjetskog rata. U knjizi su ukomponovani i neki

podaci o genocidnim stradanjima Muslimana od srpske i crnogorske
vojske u 1914. godini.
Dragocjeni su skupljeni i izneseni veoma konkretni podaci, odnosno
imena i prezimena nastradalih, mjesto izvrenja djela, starost i nain
izvrenja etnikih klanja, ubistava te raznovrsnih zvjerstava nad
Muslimanima. U vezi s tim prezentirani su podaci o pojedinim susjedima,
etnikim zlikovcima ija su zlodjela bila svirepija i krvolonija, pogotovo
od onih koji su i prije zloina bili poznati kao nastrani.
Autor je u uvodu citiranjem pojedinih istaknutih linosti, naroito iz
srpske sredine, ukazao na programirano, odnosno plansko nasilniko
genocidno istrebljivanje Muslimana u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Premda je Ibrahim ef. Hodi umro 1991. godine, dakle prije srpskocrnogorske agresije na suverenu meunarodno priznatu dravu Republiku
BiH i genocida nad Bonjacima, njegovi podaci i tekst su samo jedan
detalj, odnosno potvrda o najnovijoj kontinuiranoj srpsko-crnogorskoj
genocidnoj programskoj orijentaciji dokrajivanja, potpunog istrebljenja
Muslimana i unitenja svih njihovih vjerskih, kulturnih i drugih znamenja.
Autorova sjeanja su dragocjena opomena i kritika a i pouka da
Muslimani ne smiju preuivati zloine koji se nad njima vre i da to
mora biti makar i naknadno prikupljeno, sabrano i arhivirano a zatim
nauno obraeno za pouku mlaim generacijama kako se tako neto vie
ne bi smjelo dozvoliti, a niti moglo desiti.
Tekst Ibrahima ef. Hodia, uz niz kvaliteta, ima veliki znaaj ne samo
za istraivanje genocida nad Muslimanima i historije Muslimana nego i
za iru javnost sa stanovita moralno-pedagokoga i posebno samoodbrambenoga i odbrambenog znaaja u spreavanju svih vrsta zloina.
I na kraju, slobodan sam da iz dva razloga toplo preporuim knjigu
Ibrahima ef. Hodia etrnaesto stoljee: stradanje Muslimana u
rogatikom kraju u Drugom svjetskom ratu. Prvo, zbog upoznavanja zala
koja su nanesena bonjakom narodu u rogatikom kraju u toku Drugoga
svjetskog rata, jednog od detalja kontinuiranog genocida nad Bonjacima.
I drugo, iz razloga pouke da smo duni zabiljeiti zbog dosadanjih rtava
da se ne zaboravi, ali isto tako i zbog buduih generacija da budu
samoorganizovane za odbranu od svih nasrtaja na njihovu sretniju
budunost.
Atif PURIVATRA
!#"
IMPERATIV BO[NJA^KOG BI]A JE OTVORENOST I

AUTENTI^NOST
(Nacionalni odnosi i afirmacija nacionalnog identiteta Bo{njaka
u opusu akademika Arifa Tanovi}a)
U sveukupnom i vrlo obimnom opusu naune djelatnosti akademika
Arifa Tanovia ukazao bih, ukratko, na njegov doprinos nacionalnoj
afirmaciji bosanskih Muslimana, odnosno Bonjaka, koji se iskazuje,
uslovno reeno, na dva plana. Prvi je praktino-politiki, a drugi naunoteorijski. Na taj prvi, poznatiji, potrebno je u ovoj prilici samo podsjetiti.
Kao prvoborac Narodnooslobodilakoga antifaistikog rata i nosilac
Partizanske spomenice 1941., Tanovi uestvuje u borbi za nacionalno
osloboenje svih naih naroda i socijalni preobraaj drutva. On dosljedno
slijedi i nauno zastupa politiku ravnopravnosti, bratstva i jedinstva
naroda. Sticajem ratnih okolnosti u Narodnooslobodilakoj borbi protiv
faista pripala mu je dunost da jedno vrijeme bude rukovodilac omladine
XVI muslimanske istonobosanske brigade koja je, uzgred reeno, i tada
imala multinacionalni karakter. U duhu ZAVNOBiH-a on e i nakon
osloboenja u kontinuitetu sve do danas i danas zastupati i praktinopolitiki djelovati na afirmaciji i nacionalno-etnikih posebnosti u
zajednitvu svih jednakopravnih naroda, istiui istovremeno nunost
nacionalnog priznanja i afirmacije bosanskih Muslimana - Bonjaka.
Na drugome, nauno-teorijskom nivou akademik Tanovi je u brojnim
radovima elaborirao i pitanje nacionalnih odnosa u kontekstu ljudske i
drutvene emancipacije. U ovoj prilici emo zadrati panju na njegovu
radu iz 1971. godine pod naslovom Refleksije o dravi i naciji, koji neto
cjelovitije izraava njegove poglede. Po njemu ...nauka u strogom smislu
rijei, u smislu modernog poimanja naunosti, ne moe rijeiti nacionalno
pitanje ili karakter dravnog ureenja, ali nauka je najpouzdaniji metod
da se utvrde historijske injenice nastanka, razvoja i mogunosti daljnjeg
kretanja odreene nacije ili vie nacija i njihove dravnosti. Nacionalno
pitanje rjeava cjelovita historijska praksa, a odluku donosi politiki
pokret... te zakljuuje: U tom smislu nacionalno pitanje je, to treba
!##
otvoreno rei - politiko pitanje, ne pitanje politike vjetine, nego

historijskog opredjeljenja.
U daljnjem razmatranju Tanovi je isto tako jasan i odreen. On kae:
Danas ne postoji nauna definicija pojma nacije i s tim treba biti naisto
- nema je takve kakvu bi prihvatili svi, ili bar najeminentniji naunici
svijeta, odnosno politiki pokreti u svijetu.
Postoji vie definicija koje figuriraju u raznim socijalnim teorijama i
odgovaraju raznim drutvenim pokretima te pretenduju da budu
prihvaene kao naune. Privid naunosti Tanovi pokazuje na Staljinovoj
definiciji pojma nacije i logikom analizom dokazuje da je ona
formalistika, historicistika i eklektika, i kao takva je ideoloka.
Tanovi ne daje svoju definiciju nacije, ali nudi jedno dosta originalno
shvatanje. On polazi od toga da je nacija historijska injenica, moda
prirodno-historijska, i kao takva antropoloka, kulturna i socioloka
kategorija, a razlikovanje kategorija narod i nacija danas je samo
uslovno opravdano, kad se ukupni narod u dravi tretira kao nacija.
Akademik Tanovi smatra da posebnost jedne nacije odreuju
historijski formirane vrijednosti koje objektivno vae u toj naciji, kao
to su duhovne, moralne, obiajne, kulturne - sve one vrijednosti koje se
emocionalno doivljavaju kao neto svoje, posebno i vrijedno da se cijeni,
uva i odbrani, to se osjea kao spona koja povezuje. Takva su osjeanja
po naravi subjektivna, ali kao intersubjektivna imaju karakter kolektivne
svijesti, koja naroito dolazi do izraaja u kriznim situacijama i u svim
egzistencijalnim pitanjima.
Ova Tanovieva polazna gledita utkana su u sve njegove analize
nacionalnog fenomena i konkretnih situacija meunacionalnih odnosa,
pa i priznavanja nacionalnog indentiteta Bonjaka. On e rei: Nacionalni
odnos je samo jedan od mnogih ljudskih drutvenih odnosa - ni najdublji
ni najvaniji, niti najbeznaajniji. ovjek ne bira naciju niti njeno ime,
kao to ne bira svoj zaviaj, rodno tlo, svoj fiziki izgled, svoju nadarenost,
maternji jezik, psihologiju drutvene sredine, kulturu. I dalje i u tom
duhu: Ako se, dakle, uope ne moe govoriti o nacionalnom opredjeljivanju, moe se, i zapravo jeste rije o slobodnom ispoljavanju svoje
nacionalne pripadnosti. U tom smislu ne bi smjelo biti nikakve
nedoumice. Svako je ono to jeste, a nije neto drugo u nacionalnom
pogledu. Raznolikost nije neija samovoljna konstrukcija, vjetaka
nomenklatura, nego historijska injenica koju ljudi mogu uiniti
prednou, stvarajui vie humane sinteze.
!#$
Da bi se suprotstavio dosta rairenim predrasudama i nedoumicama

oko nacionalnog statusa Muslimana, kao i protivljenja njihovoj
nacionalnoj afirmaciji, koja dolazi od dogmatskih shvatanja Kominterne
i domaih nacionalista i ovinista, akademik Tanovi koristi i Titove misli
i stavove koje je on, govorei o nacionalnosti Muslimana, rekao: Kod
nas postoje jalove diskusije, naprimjer, o tome da li Muslimani treba da
se opredijele za neku nacionalnost. To su besmislice. Svako moe da bude
ono to osjea da jeste i niko nema prava da mu natura neku nacionalnu
pripadnost. Za Tanovia ranija opredjeljivanja nekih Muslimana kao
pripadnika druge nacionalnosti, zapravo, i nisu bila autentina nacionalna
iskazivanja, nego opredjeljenja rukovoena raznim, preteno politikim
motivima. To je bilo kvaziiskazivanje jedne neautentine egzistencije u
nacionalnom pogledu, kao samoodricanje u situaciji nepriznatosti i
vlastitog samoodreenja. U biti je to bila kamuflaa, zaklon ili tvrava
u otuenju, prikrivanje sebe od sebe i drugoga i bivalo je kompromis u
nepomirenosti. Takvih sluajeva ima i danas.
U to vrijeme, 70-tih godina, akademik Tanovi je formulirao stav koji
je bio zapaen i dosta citiran: U Bosni i Hercegovini narodi ive ne
uporedo, nego zajedniki meusobno isprepleteni, ne ive jedni mimo
drugih, nego jedni sa drugima, nerazdvojni u historijski oformljenom
zajednitvu. I poslije dosta kompleksne analize izveo je o Muslimanima
slijedei zakljuak: Bosanskohercegovaki Muslimani su poseban narod,
odnosno nacija, isto toliko i tako kao i sve druge bratske nacije u naoj
socijalistikoj zajednici. Ovaj narod se historijski konstituirao kao
posebna zajednica u istim uslovima i na relativno isti nain kao i njegovi
susjedi i sugraani. Otkada je poela etnika diferencija meu junim
Slavenima, Muslimani, kao poseban narod, proli su relativno istu
historijsku sudbinu kao i Srbi, Hrvati i drugi. U NOB-u i socijalistikoj
revoluciji zajedniki su se borili i izborili svoju slobodu i ravnopravnost,
svoju suverenost u zajednikoj dravnosti. Akademik Tanovi u vezi s
tim citira Titovo upozorenje u kome je naglasio: Svako ko ne potuje
principe ravnopravnosti radi svjesno protiv jedinstva naih naroda, bez
obzira kojoj nacionalnosti pripada.
U 1992. godini, prvoj godini agresije na BiH i genocida nad
Bonjacima, akademik Tanovi je bio jedan od inicijatora sazivanja
Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, na kome je izabran u
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca iji je veoma aktivan lan i
kao takav bitno doprinio sticanju zapaenog ugleda Vijea Kongresa
!#%
bonjakih intelektualaca u BiH i svijetu. Kao to je poznato, na Kongresu

se ime Bonjaka pojavljuje i u naslovu i u deklaracijama Kongresa. U toj
prilici akademik Tanovi je odrao zapaeni referat na temu Odgovornost
bosanskog intelektualca, upozoravajui da se ne smije poistovjeivati
agresor i narod. U toku rata kao naunik bio je aktivan i objavio je vie
napisa u kojima se rasvjetljava bit Bosne kao sloene zajednice posebnih
nacionalnih identiteta, ali sa zajednikim bosanskim identitetom.
Jedna studija, ipak, zavreuje posebnu panju. To je Bonjatvo i
multikulturalnost. Radi se o, moda, najobuhvatnijoj analizi shvatanja
pojmova bonjatvo i multikulturalnost u aktuelnoj idejnoj i politikoj
diskusiji. Dajui pregled raznih shvatanja, Tanovi iznosi svoje gledite
koje se sutinski ne razlikuje od onoga ve navedenog otprije trideset
godina. On rezimira svoja razmatranja: Dakle, bonjatvo je nacionalno
ime bosanskohercegovakih, sandakih i crnogorskih muslimana i
njihovih srodnika i sunarodnika u svijetu, dakle onih koji pripadaju istom
muslimansko-slavenskome kulturnom krugu, koji je nekada omeavao
Bosanski paaluk u okvirima Osmanskoga turskog carstva. Stanovnitvo
tog povijesnog prostora govori bosanskim jezikom, ima zajedniku
tradiciju, kulturu i obiaje, cijeni osobene drutvene vrijednosti, a islam
je sve od bogumilske epohe ostao duhovna okosnica zajednice. To su
Bonjaci koji imaju osjeanje zajednike sudbine u kranskohrianskom okruenju, duboku vezanost za rodnu grudu, iji su
starosjedioci, autohtoni stanovnici, koji su historijski formirali svoj osobni
narodnosni identitet, svoje povijesno ontoloko bie.
Poslije razmatranja sadraja pojma multikulturalnost, Tanovi
pokazuje razliiti odnos prema ovoj ideji i nijanse u razumijevanju njenog
smisla od strane pojednih aktera na socijalnoj i politikoj sceni. I u
Bonjaka su primjetne razlike - od zatvorenosti iz osjeanja nesigurnosti
i opasnosti od rastakanja u multi do pune otvorenosti u demokratskom
zajednitvu evropske orijentacije. Na tom pravcu, ipak, odreeni bonjaki
intelektualni krugovi upozoravaju na potrebu nacionalno odgovornijeg
dranja cijele bonjake zajednice i svakog pojedinca: Biti svoj,
autentian, samosvjestan, biti otvoren prema drugima i ravnopravan sa
drugima, ne izgubiti se u multi, mnotvu, nego biti i ostati dostojanstven
subjekt, prepoznatljiv u mnotvu, namee se kao imperativ za ouvanje i
razvijanje bonjakoga nacionalnog bia, njegova opstanka i prosperiteta
na svojoj zemlji.
!#&
U potvrdu svoje teze o nacionalnom identitetu Bonjaka i njihovoj

otvorenosti u zajednitvu multikulturalnosti zanimljive su Tanovieve
opservacije koje zavreuju panju. On kae: Karakter religiozne svijesti
u Bonjaka je takav da ne bi prihvatio bilo koji oblik fundamentalizma:
osobenost bosanskog islama, bolje rei, muslimanske vjerske zajednice,
njene tradicije i obiajnosti, narodnoga bonjakog bia sa sklopom
vjerskoga i laikog, konzervativnoga i modernog u njemu, osobenoga i
meuzavisnog u uslovima dugoga historijskog trajanja zajednitva,
istovremeno bosanskog prkosa i ponosa, stoikog trpljenja i hedonskoga
ivotnog stava, osjeanja sudbine i slobode - sve to i mnogi drugi kvaliteti
ivljenja, kao to su usvojene duhovne, kulturne i drutvene vrednote,
nespojive su sa vjerskim fundamentalizmom ili, pak, nacionalnim
politikim ekstremizmom kod veine muslimana Bonjaka.
U ovom radu, kao i u drugima, primjerice, onaj Kontroverze identiteta,
Tanovi, u kontekstu rasprava u savremenoj politikoj filozofiji, ukazuje
da je u razmatranju indentiteta kljuna kategorija priznavanje i uvaavanje
drugoga, odnosno meusobno priznavanje individualnih i kolektivnih
identiteta. Zapravo, identitet podrazumijeva svijest o sebi kao autentinom
i autonomnom biu po sebi i za sebe. Neizostavan uslov za odravanje
stabilne drutvene zajednice jeste priznanje i strogo potovanje razlika.
Pravo na svoju posebnu tradicionalnu kulturu takoer spada u osnovna
ljudska prava. U tom smislu navodi se gledite Charlsa Taylora, koji tvrdi:
Multikulturna drutva mogu se raspasti umnogome zbog nedostatka
vidnog priznavanja jednake vrijednosti jedne grupe od strane druge.
To je znaajno upozorenje i za budunost BiH. Svoja razmatranja
akademik Tanovi zavrava rijeima: Oevidno, trajna reintegracija
bosanskohercegovakog drutva nastupit e tek sa istinskim doivljajem
potrebe za priznanjem drugoga, razliitog, kao svoga u zajednikoj kui.
Akademik Arif Tanovi, dakle, u svojim brojnim politolokofilozofskim, etikim i drugim radovima permanentno razvija ideju
ravnopravnosti svih naroda u BiH, ukazuje na dragocjeno iskustvo
zajednikog ivota u bh. drutvu, kao opem dobru ovjeka i ovjeanstva, istie pogubnost nametanja ekskluzivizma za sva multietnika
drutva, kakvo je i bosansko, apostrofira odgovornost intelektualaca i
politiara koji kreiraju konkretne drutvene poretke itd. U tom smislu je
i njegov znaajan doprinos nacionalnoj afirmaciji Bonjaka.
(Jutarnje novine, 9. i 10. XII 2000.
Dr. Atif PURIVATRA)
!#'
BO[NJA^KA KULTURA PONA[ANJA

Promocija knjige Bonjaka kultura ponaanja autora Mevlide
Serdarevi i Ajnije Omani, po mom miljenju, dogaaj je veoma vrijedan
panje u bosanskohercegovakoj, posebno bonjakoj stvarnosti, tim prije
to je iz ove tematske oblasti prvi kompletniji istraivakonauni rad
nakon poznatog djela Antuna Hangija ivot i obiaji Muslimana u Bosni
i Hercegovini objavljenog prije gotovo stotinu godina (1906).
Knjiga Bonjaka kultura ponaanja jedna je od vrlo rijetkih
uskospecijalistikih izdanja iz oblasti nacionalne problematike u BiH.
Autori su uloili ogroman trud u istraivanju i za obradu gotovo svih
aspekata bonjake kulture. Naime, obuhvaena su sljedea poglavlja:
Tradicionalna kultura stanovanja; Ulazak u kuu; Stanovanje; Porodica;
Brak; Raanje djeteta; Roditelji; Djeca i porodica; Lina higijena;
Narodna medicina; Smrt; Niani; Kultura ishrane; Ponaanje za vrijeme
jela i aenja; Odjea, obua, nakit i druge neophodne sitnice; Komiluk
i gosti; Neke karakteristike svakodnevnog ponaanja: ponaanje na ulici,
na radnom mjestu, u damiji; Navike; Rad i dobroinstvo; Skupni obiaji;
Vjerski obiaji; Vjerovanje i praznovjerice. I, na kraju, Tuma stranih
rijei i opiran spisak literature.
Autori iznose injenino stanje, uglavnom, kakva je bila bonjaka
kultura ponaanja. U nekim poglavljima daju i vrlo korisne i precizne
svoje stavove, preporuke, pa i uputstva za kulturu ponaanja. Autori su,
osim toga, ukazali i na vrlo vaan element bonjake kulture ponaanja
kao karakteristike i specifinosti odnosa u vienacionalnoj zajednici kao
to je BiH u kojoj su oni bili tradicionalno tolerantni i dobri. U tom smislu
u budunosti treba posvetiti panju stanovitim promjenama u bonjakoj
kulturi ponaanja, uslijed drutveno-ekonomskih, kulturnih i socijalnih
prilika u kojima su oni ivjeli krajem XIX i itavo XX stoljee (okupacija
Austro-Ugarske, Kraljevina Jugoslavija, ekonomski vidovi genocida i
njegovi oblici, posebno u oblasti obrazovanja i kulture, faistika
okupacija i NOB, socijalistika Jugoslavija, agresija na BiH i genocid
nad Bonjacima 1992.-1995. i oslobodilaka borba za stvaranje nezavisne,
cjelovite i demokratske drave BiH). Upravo navedeni drutveni uslovi i
!$
prilike su bitno uticali i na bonjaku tradiciju i njeno odravanje te njeno

osavremenjivanje i usavravanje u savremenim drutvenim kretanjima.
Naravno da je za ovakvu buduu, ali veoma korisnu obradu, potrebno
dugoronije i opirnije istraivanje.
U tom smislu veoma korisno bi bilo ukratko ukazati na postojanje
bogatstva u specifinostima bonjakoga kulturnog ponaanja u pojedinim
geografskim teritorijalnim dijelovima (Bosanska krajina, Cazinska
krajina, Sandak, Srbija, Hrvatska itd.) s obzirom na osebujnost i
nacionalne karakteristike kulturnog ponaanja Bonjakinja i Bonjaka u
odnosu na tradiciju i obiaje muslimana u ostalom svijetu. To tim prije
to su Bonjaci, iako izmijeani sa drugim nacijama na istoj teritoriji, i
pored genocida, kulturocida i urbicida zadrali svoju nacionalnu
samobitnost i opstojnost, odnosno svoju tradiciju i kulturu.
Pored vrlo korektnih istraivakih i naunih ocjena autora o mnogim
aspektima bonjake kulture ponaanja, dobro bi bilo u eventualnome
drugom izdanju istraiti i nauno obraditi novije pojave meu Bonjacima,
kako u pozitivnom, tako i u negativnom ponaanju, posebno uslovljenih
najnovijim drutvenim kretanjima i odnosima koji nisu mimoili ni
Bonjake ni njihovu nacionalnu kulturu ponaanja. Pri tome, kao jedan
vid bonjake kulture ponaanja, znaajan je i odnos Bonjaka prema
trima bitno znaajnim segmentima u ivotu Bonjaka, i ranije i sada. To
je odnos prema dravi, naciji i vjeri. Posebno znaaj islama u
konstituiranju i razvoju bonjake nacije imajui u vidu injenicu da je
veina oblika kulturnog ponaanja Bonjaka zasnovana na osnovama
islama. Isto tako, i odnos prema naciji, u novije vrijeme, poslije agresije
na BiH i genocida nad Bonjacima, borba i strah za bioloki opstanak,
za nastanak i razvoj nacije, posebno nacionalne svijesti, socijalni poloaj,
problemi i uslovi ivota, meu kojima su nezaposlenost, nemogunost
obrazovanja, veoma slab ekonomski i drutveni poloaj, kriminalitet,
asocijalne pojave, kao to su alkohol, droga i sl. Kako utiu nove
naglaenije, negativne pojave u drutvu na sadanju bonjaku kulturu
ponaanja (terorizam, profiteri, narkomani, podvodai, prevaranti,
pijanice, kriminalci itd.). Isto tako, za potpunije sagledavanje predmetne
tematike vrlo bi korisno bilo obraditi koliko i kako se transformirala
tradicija kao vaan element savremene bonjake nacije osobito s
pojavom veoma znaajnih uticaja Bonjaka u savremenoj bh., pa i
svjetskoj likovnoj, muzikoj umjetnosti te u naunim dostignuima.
!$
Knjiga Bonjaka kulturna ponaanja argumentovana je potvrda i

dokaz da su demokratski odnosi u BiH, a posebno agresija na RBiH i
genocid nad Bonjacima 1992.-1995. vratili povjerenje i sigurnost
Bonjaka da svoje vjersko osjeanje, kulturne tradicije i nacionalni
identitet pojaaju, uvrste i dokau, te time potvrde da su veoma znaajan
faktor za budunost BiH kao demokratske, nezavisne i suverene
meunarodno priznate dravne zajednice. Upravo u toj odbrambenooslobodilakoj borbi protiv agresije na BiH i monstruoznog genocida nad
Bonjacima pojaan je interes za bonjaku kulturnu batinu i ponaanje
ne samo kod Bonjaka nego i ire u svijetu. To je svojevrstan fenomen u
borbi za opstanak, uvaavanje i razvoj bonjake nacije i njihove kulturne
batine uprkos svim dosadanjim sistematskim i organizovanim
genocidima.
Na kraju, elim ponovo naglasiti da je djelo Bonjaka kultura
ponaanja obiman i znaajan istraivaki i nauni doprinos za koji su
autori Mevlida Serdarevi i Ajnija Omani uloile ogroman znalaki
napor. Ova knjiga je analitina i vrlo korisna ne samo za Bonjake nego
i za ostale narode i graane u BiH i ire u svijetu.
Od srca estitam autorima na ovom djelu i elim im puno uspjeha u
buduem radu. Isto tako estitam i zahvaljujem na izdavakom poduhvatu
sarajevskoj Svjetlosti.
Dr. Atif PURIVATRA
RATNICI NE SMIJU BITI ZABORAVLJENI

(Uz monografiju Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici
Armije RBiH 1992.-1995.)
Pred nama je vrlo vrijedna monografija posveena bosanskim
patriotima koji su u najteim trenucima nae historije, kada je nad Bosnom
i Hercegovinom izvrena nezapamena i krvolona agresija, stali goloruki
u odbranu svoje domovine BiH, meunarodno priznate drave, lanice
Evropske unije i Organizacije ujedinjenih naroda. To je u dugoj historiji
BiH bila najkrvavija i do sada najhrabrija, natovjeanska, moe se
!$
slobodno kazati, specifina i za historiju originalna, veoma znaajna i

pouna odbrambena narodnooslobodilaka borba za slobodu i nezavisnost. Od poetka mi se dopala ideja da se objavi ovakva knjiga, jer je to
duna obaveza svih nas, a prvenstveno odgovornih institucija, izabranih
i odgovornih linosti, da heroje naeg odbrambenooslobodilakog rata i
njihovo djelo sauvamo od zaborava. Zato u ime Vijea Kongresa
bonjakih intelektualaca i svoje lino upuujem veliku zahvalnost i
iskrene estitke autorima na upornosti i angaovanosti da ovaj projekt
privedu kraju, iako to nije bilo nimalo lahko.
Monografija me je podsjetila na teko vrijeme koje smo doivjeli i
koje ne smijemo zaboraviti. Tim prije to antibosanske snage vrlo
prepredeno i u novim uslovima nastavljaju sa agresivnim ciljevima prema
BiH i genocidnim postupcima i radnjama. Neke od ovih heroja sam lino
poznavao, o nekima sam itao ili sluao, tako da nisam mogao da
iskljuim emocije i zato mi, molim vas, nemojte zamjeriti to e one biti
prisutne i u ovome mom izlaganju.
Historijska je injenica da je agresija na BiH izvrena sa namjerom
da njena teritorija bude podijeljena i pripojena agresorima, a svi njeni
graani koji se tome suprotstave budu monstruozno likvidirani ili
protjerani. U tim veoma kritinim i sudbonosnim trenucima najbolji i
najhrabriji sinovi i BiH, zajedno sa narodom, stali su goloruki u njenu
sveopu i nadljudsku odbranu.
Nije se u tome sudbonosnom vremenu tada razmiljalo o svojim
ivotima. Jednostavno, srce je kazalo da se treba energino suprotstaviti
agresoru i braniti svoje porodice, prijatelje, komije, svoje slobodu,
dostojanstvo, svoj ponos i samobitnost, svoje gradove i Domovinu. I
posluali su svoja srca. Organizovali su se i gotovo bez oruja vrlo hrabro
i odluno se suprotstavili etrvrtoj, po snazi, vojnoj armadi u Evropi. ak
su mnogi pojedinci i grupe smatrali da su takav otpor agresoru i odbrana
Domovine unaprijed bili osueni na propast. Ali hrabri Bosanci i Bosanke
bili su uporni u svojoj pravednoj borbi i vrstom uvjerenju da elik ne
moe pobijediti srce. I bili su u pravu. Uostalom, to je priznao itav svijet.
Skoro etiri godine na otpor a tako i nai heroji i hrabri borci bili su iz
dana u dan sve jai a agresor slabiji.
Oni su zasluni da se istina o naoj odbrani od agresije i genocida sve
vie iri, da se piu nove knjige i udbenici o BiH, da se dopunjavaju i
koriguju ratne teorije i vojne doktrine. Upravo linosti u monografiji dale
su znaajan doprinos i historijskoj nauci u borbi dobra protiv zla. Naime,
!$!
zahvaljujui njima, svijet sada drugaije izgleda, nasuprot ciljevima

agresora i njihovih saveznika u meunarodnoj zajednici koji su planirali
da BiH padne za 15 dana. Ali je danas historijska injenica da agresori
nisu ostvarili svoje ratne ciljeve i da BiH nije pala ni za vie od tri godine.
Naprotiv, Armija Bosne i Hercegovine je bila sve organizovanija i jaa.
I kada su stvorene sve pretpostavke da se itava teritorija BiH oslobodi
od agresora, meunarodna zajednica je nametnula sporazum koji je
potpisan u Daytonu. Taj sporazum je samo prekinuo ratna djelovanja i
spasio mnoge ivote, ali je njime agresor nagraen, umjesto da bude
kanjen za sve strahote agresije i genocida. A to su stotine hiljada ubijenih,
masakriranih, ranjenih, nestalih, protjeranih, silovanih i unesreenih ljudi,
ena i djece, porueni gradovi, kulturno-historijski i vjerski objekti,
unitena infrastruktura i mnoga prirodna bogatstva.
Ali, ostala je BiH, meunarodno priznata i suverena drava. Ranjena
i unesreena, ali odbranjena i ponosna.
Naalost, golema je cijena koja je plaena za to. Mnogi od onih koji
bi danas trebali sjediti ovdje zajedno sa nama i radovati se to se njihova
imena i fotografije nalaze u ovoj dokumentovanoj i historijski znaajnoj
monografiji, i to je konano dola izvojevana sloboda a onemogueni
ciljevi agresije, nisu tu. Poloili su svoje plemenite ivote hrabro i ponosno
branei svoju Domovinu. I mnogo djece je ostalo bez roditelja, majki i
oeva, bez sinova i keri, sestara bez brae i brae bez sestara. Dosta je
invalida. To je najvea cijena. Tome se mora dodati i ogroman broj
poruenih i spaljenih sela i gradova, kao i sistematski, programirani i
organizovani genocid nad Bonjacima.
Premalo je rei hvala svim herojima i svim patriotima koji su branili
i odbranili Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu Domovinu. Naglaavam
- premalo im je rei, samo hvala. Svi mi koji smo u mogunosti, a posebno
oni koji su odgovorni i ija je to nadlenost i obaveza moramo se stalno
i savjesno brinuti o njima i njihovim najbliim. Ne smijemo nikada
zaboraviti ove heroje, jer ako ih zaboravimo, odrei emo se najslavnijeg
poglavlja nae historije, a to je nedopustivo. O njima smo duni voditi
kontinuirano brigu, istraivati i nauno obraivati njihova ratna djelovanja
a naroito mladu generaciju upoznavati i vaspitavati na njihovim
patriotskim primjerima kako se uva i bori za Domovinu. U tom smislu,
s obzirom na njihov ukupan doprinos BiH, u ediciji KO JE KO U
BONJAKA Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca uvrteni su svi
ivi nosioci priznanja Zlatni ljiljan i Zlatna policijska znaka. I na kraju,
!$"
uinimo sve da ovi heroji i njihove porodice imaju odgovarajue stanove

i kue, da se koluju, da budu zaposleni i da dostojno ovjeka ive. To
je, mislim, najmanje to moemo i moramo uraditi za njih i njihove
najblie, jer smo, zahvaljujui prvenstveno njima, ne samo odbranili BiH
nego i potvrdili svjetsko priznanje i slavu tradicionalno hrabrih, odlunih
i borbenih bosanskohercegovakih patriota.
(Atif PURIVATRA, Rije na promociji
monografije Zlatni ljiljani i odlikovani
pripadnici Armije RBiH 1992.-1995.,
u Sarajevu 21. VI 2000.)
DA LI ]E PROGNANICI BITI IZIGRANI

Pripreme za predstojeu privatizaciju u Republici Srpskoj, kako
obavljuje vlada tog bosankohercegovakog entiteta, ozbiljno upozoravaju
na namjeru da veliki dio izbjeglica bude izigran. Na to je javno upozoravao
Atif Purivatra, ukazujui da vlada Republike Srpske nije usaglasila svoje
propise sa dravnim zakonom o privatizaciji preduzea i banaka koji je
donio visoki predstavnik meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu.
Purivatra je istupao u javnosti u ime Vijea Kongresa bonjakih
intelektulaca. Upozoravao je da e postupak registracije izbjeglica za
uee u privatizaciji u Republici Srpskoj direktno ugroziti njihovo pravo,
jer su upueni da se registriraju samo na punktovima Zavoda za platni
promet u RS i na jednom registracijskom punktu u Sarajevu. U isto
vrijeme iz toga postupka i mogunosti registracije iskljuene se
kantonalne agencije za privatizaciju i diplomatsko-konzularna predstavnitva Bosne i Hercegovine u inozemstvu.
(Dnevni avaz, 28. X 1999.)
!$#
!$$
IX.
VRIJEME PRO[LO - VRIJEME SADA[NJE

I ATIF PURIVATRA U SVOME VREMENU:
PORUKE, INTERVJUI, ^LANCI, IZJAVE
!$%
!$&
NAROD KOJI JE IZDR@AO ZLO HISTORIJE

Gospodin doktor Atif Purivatra profesor je Fakulteta politikih nauka
u Sarajevu. Jedan je od najboljih poznavalaca problematike nacionalnog
razvoja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Za Ratni bilten govori o ratu
protiv drave BiH i njenih naroda, o genezi genocidnih planova i genocida
nad Muslimanima, o nacionalnom programu, o kulturi i nauci, o
bosanskim intelektualcima...
R.B. - U ovom ratu izvren je stravian genocid nad Muslimanima.
Da li se razmjere tog genocida mogu objasniti i nedostatkom
nacionalnog programa i nacionalne svijesti kod Muslimana?
Mislim da je postavljanje takvog pitanja jednostrano: postojanje
svijesti ne znai da se moe izbjei genocid. Mislim da je za to najbolji
primjer Jevreja, koji su imali izrazito visoku svijest, a u Drugome
svjetskom ratu doivjeli su genocid. Genocidne radnje su uslovljene
pozicijama onih koji ele osvajati tue teritorije i ele unitavati ljude
bez obzira na njihov nivo svijesti, stepen organizovanosti, stepen
ekonomske sfere, dakle, niza onoga to ini habitus ljudi, a time i nacija.
Specifinost u ovom problemu, bez obzira na stepen svijesti Muslimana,
upravo je u injenici to se radi na unitavanju Muslimana vie od 150
godina. Te ideje su zaete nekoliko godina poslije Prvoga srpskog ustanka
1804. godine, u emu su, uostalom, uestvovali eminentni predstavnici
nacifaistike srbijanske oligarhije koja je projicirala i najnoviji genocid.
Prema tome, to su u svakom pogledu mnogo dublji razlozi, mnogo jae
snage od onih sa kojima su u posljednjih stotinu godina raspolagali
Muslimani. Ono to se nije moglo uiniti, na razne naine, na unitenju
Muslimana sada se pokualo na najbestijalniji nain, nezapamen u
historiji ovjeanstva. Upravo od poetka nacionalnih pokreta u BiH
pokuavalo se i inilo sve na negiranju Muslimana, osporavanju
muslimanskoga nacionalnog bia, pokuajem opredjeljivanja Muslimana,
prvenstveno u Srbe ili Hrvate, jer su uvijek tretirani kao objekt, a nikako
!$'
kao subjekt, jer im je negirano njihovo postojanje. Oni su Srbi

pradjedovske vjere u koju treba da se vrate, a ako se ne vrate, treba da
budu istjerani, a ako ne, onda da budu likvidirani. To je osnova i cilj koji
se protee sve do dana dananjeg. Poslije opredjeljivanja, kada se vidjelo
da nee da budu ni Srbi ni Hrvati, onda se pokualo sa asimiliranjem,
prvenstveno kroz kolski, obrazovni sistem, negiranjem vlastite kulture,
onemoguavanjem vlastite spoznaje, da bi bili bez iega to ini jedan
narod. A kad ni to nije uspjelo, kada se razvija svijest kod Muslimana,
kada su Muslimani u javnome, kulturnom, drutvenom ivotu sve vie
prisutni, bez obzira na one negativne tendencije poslije II. svjetskog rata,
dolazi do nagle afirmacije svih struktura muslimanskog drutva, a posebno
intelektualaca. Tada sticajem prilika dolazi i do uvaavanja muslimanske
nacionalne posebnosti, uz niz peripetija. Danas se negiranje Muslimana
odvija u inu rata, u kojemu je genocid nad ovim narodom posljedica
stranog plana, monstruozne pripreme za potpuno unitavanje Muslimana,
bioloko i duhovno. Ali injenica da to nije uspjelo za ovih 150 godina
govori da sigurno ni u dananjim uslovima, i pored ovih uasnih,
genocidnih, nezapamenih radnji, djela krenja ljudskih prava, Muslimane
ne mogu unititi. Sada se pokuava razbijati Muslimane unutar
nacionalnog korpusa, u oblasti religije, kulture, politikog ivota, raznim
parolama s ciljem da se stvore nejasnoe ili sumnje pojedinaca prema
drugima da ne bismo bili kompaktni u zatiti svoga bia u svojoj
domovini.
R.B. - Muslimani po mnogim naunim pretpostavkama vode porijeklo
od bogumila. Danas u ovim ratnim okolnostima ini se da sve vie
jaa svijest o tradiciji. Te svijesti nije bilo prije rata. Pojasnite, molim
vas, historijat muslimanske nacije i historijat razvoja nacionalne
svijesti i sve probleme koji su to pratili.
Za to je potrebna dua eksplikacija od novinskog intervjua. Ja bih
uputio itaoce na injenicu da su na tu temu napisane mnoge knjige,
naune i strune. Mislim da obavezno treba uzeti djela Hadijahia, dr.
Kasima Suljevia, dr. Envera Imamovia, dr. Mustafe Imamovia i niza
drugih naunika. Izvinjavam se to sve ne mogu nabrojati. Mislim da ne
treba robovati shemama koje su bile vezane za razvoj nacija ili pojedinim
definicijama. injenica je da postoji narod i da kao takav ima sve
kvalifikative neophodne u savremenim uslovima za savremenu naciju.
U tom pogledu, s obzirom na ono o emu sam govorio, posebno na planu
!%
asimilacije Muslimana, predstoji obiman rad na naunom planu i u oblasti

historiografije, knjievnosti i svih onih karakteristika za jednu naciju.
Nismo dugo vremena imali ansu, nismo imali ni kadrova ranije da bi
na narod i itav svijet spoznao pravu istinu o Muslimanima i specifikum
svih tekoa kroz koje je muslimanski narod do sada proao, do ovih
najteih, najgorih, najuasnijih zloina koje su u ovom ratu nacifaisti iz
Srbije i Crne Gore, sa naim domaim faistima, izvrili prema BiH,
prema Muslimanima. Muslimani su se nacionalno razvijali sa svim
karakteristikama nacije kao to su to bili i Srbi i Hrvati u BiH, Jevreji i
drugi. Nacionalni razvoj Muslimana ni u emu ne zaostaje u odnosu na
druge nae narode u BiH, s tim to su jedino Muslimani bili izloeni sve
vrijeme negiranju, asimiliranju i drugome, to nije bila karakteristika za
Srbe i Hrvate. Utoliko je vea sposobnost ovog naroda a, po mom
miljenju, i svijest Muslimana za ouvanje svoga biolokog i duhovnog
opstanka. I pored svih tih tekoa, muslimanski narod ima perspektivu u
svom razvoju kao i svi drugi narodi u svijetu.
R.B. - Kroz historiju su se mijenjali samo modeli prema kojima je
trebalo unitavati Muslimane. Danas je to rat, tj. genocid. Da probamo
malo pojasniti genezu svih onih neprijateljskih pokreta u kontekstu
unitavanja Muslimana.
Kao to sam rekao, geneza poinje od Prvoga srpskog ustanka. To je
javno izjavio Milorad Ekmei, rekavi da je I. srpski ustanak uzrok
agresije na BiH. A on je jedan od poznatih historiara, lan Srpske
akademije nauka. Svaka agresija je posljedica pokuaja i elje za
osvajanjem tuih teritorija, pokuaja unitavanja neega to smeta tim
morbidnim ideologijama, kao to je nacistika, faistika... Osnovni motiv
je osvajaki s ciljem stvaranja vlastite veliine na tetu drugih. Taj plan
je jasno iskazan u dokumentu Stevana Moljevia i Drae Mihailovia u
decembru 1941., prema kojem treba oistiti Sandak od Muslimana, a
BiH od Muslimana i Hrvata. To znai, zaposjesti teritoriju i na jedan
najcrnji nain izvriti ienje teritorija.
R.B. - Muslimani su jedini evropski narod koji u sebi spaja kulture
Istoka i Zapada. Najdragocjeniji civilizacijski projekt postoji u
bosanskoj kulturi. Ta kultura je esto svojatana i od strane Srba i od
strane Hrvata. esto se muslimanski pisac znao nai u antologiji i
hrvatske i srpske knjievnosti. U kolskim programima su muslimanski
pisci kao, naprimjer, ati, vrlo esto zaobilaeni, ak se ne zna ni da
!%
je Baagi uao u Antologiju svjetske sufijske poezije. Sutina

ideologije bila je da se Muslimanima oduzme njihova kultura.
To je politika koja traje vie od 150 godina. Sve ono to je vrijedilo
kod Muslimana normalno je da su pokuavali da prisvajaju, jer time oni
bogate riznicu svojih kultura. Srbi i Hrvati nisu sve svojatali. Oduzimali
su samo ono to je bilo u evropskom trendu. U tom pogledu su veoma
znaajna djela koja su stvorili nai naunici prof. dr. Muhsin Rizvi,
knjievnik Alija Isakovi, prof. dr. Enes Durakovi, dr. Munib Maglajli
i niz drugih muslimanskih naunika iz podruja knjievnosti, kulture,
historije itd. Pouka iz svega ovoga jeste da se kroz historiju nisu mogli
unititi narodi ni njihove vrijednosti, nisu se mogle ni imenovati neke
nacije kako se to pokualo, npr., jugoslavenska nacija i bosanska nacija,
to se mijea sa dravljanstvom i patriotizmom. Muslimani su svojom
svijeu o sebi primjer naroda koji je u najteim historijskim uslovima
sauvao svoj nacionalni identitet.
R.B. - Muslimani su dravotvoran narod u BiH. U ovom ratu su
iznjedrili najdemokratiniju moguu ideju drutva nudei je svojim
susjedima, nudei suivot, mogunost demokratskog razvoja... U
situaciji u kojoj se vri genocid nad Muslimanima pokuali smo da
okupimo sve snage na patriotskoj osnovi. Tada su Muslimani prvi put
dobili Vijee i Kongres intelektualaca. ini se da je njihova djelatnost
vrlo malo prisutna u irokim masama naroda.
Mislim da se nita u muslimanskom narodu ne deava u emu ne
uestvuju intelektualci. Drugo je pitanje brojnoga i kvalitativnog uea
u svim akcijama Muslimana kao naroda, naroito kada je rije o jedinstvu,
demokratinoj budunosti naeg razvoja... To je, izmeu ostalog, bio
razlog zato je dolo do Kongresa bh. intelektualaca i Vijea Kongresa,
koji ve tri mjeseca egzistiraju. Smatram da je Vijee za ovaj period
pokrenulo niz akcija vezanih za daljnji razvoj muslimanske nacionalnosti,
meu kojim je najvaniji zadatak borba protiv agresora, tj. oslobaanje
zemlje, mirni ivot u okviru svjetski priznate drave BiH, ravnopravne u
svim oblastima drutvenog ivota. Moramo razvijati u muslimanskom
narodu, a posebno kod intelektualaca, odgovornost za progresivni i bri
razvoj nae drave i razvoj svakog od naih naroda. Bez obzira na
dugotrajno postojanje BiH, moemo govoriti o potrebi razvijanja
domovinskog osjeanja kod svih njenih itelja, svih onih koji ive u BiH
i svih onih koji su pod raznim okolnostima otili iz BiH. Moramo razviti
!%
svijest da je BiH domovina i Srba, i Muslimana, i Hrvata. Naroito kod

onih koji su ranije imali osjeanje vezanosti za svoje matine zemlje.
Moramo stvoriti uslove da ti ljudi osjeaju prvo BiH kao svoju zemlju,
pa tek onda veze sa svojim narodima u Srbiji, odnosno u Hrvatskoj.
(Razgovarao : Enver KAZAZ, Ratni bilten
Prve motorizovane brigade,
Sarajevo, juna 1993., br. 9)
STO GODINA SAMO]E

(Skoro stotinu godina politi~kog organizovanja Bo{njaka i
unutra{njeg sazrijevanja nacije zbivalo se u okruènju koje je na
bo{nja~ki identitet naj~e{}e odgovoralo - negiranjem)
Dani: Profesore Purivatra, u seriji Vrijeme prolo, vrijeme sadanje

nastojimo ponuditi razliite uglove gledanja na kontinuitet i
diskontinuitet Bosne i njenih naroda. Svaki Bosanac ivi u svojoj linoj
Bosni i one esto ne lie jedna na drugu, ak i kad se dogaaju u isto
vrijeme. Pria o Bosni i Bonjacima moe se poeti od Kulina bana
naovamo: nije sluajno Kulin ban ostao u poslovici, mimo volje svih
potonjih vlasti...
PURIVATRA: Nacionalna historija Bonjaka, zasigurno, u savremenom smislu poinje od prolog stoljea. Meutim, narodna, etnika,
poinje od vremena bogumila, pa preko dolaska islama na ovo tlo, ime
se, uz dvije ranije konfesije, javlja i nova religija. Idui prema kasnom
feudalizmu i ranom kapitalizmu, i za muslimane na ovom tlu karakteristino je otro raslojavanje. I tad je, dakle, ve svako ivio u drugaijoj
Bosni.
Dani: Turska je otila s Balkana ostavljajui ovdanje muslimane kao
siroad, bez ikakve zatite: osim u Bosni, ostali su morali da se povuku
sa otomanskom vojskom - iz Srbije, Rumunije, kasnije iz Grke...
!%!
PURIVATRA: Jae sile, koje su odreivale uslove mira, nametale su

svoje elje. Austro-Ugarska je ovdje dola nakon pobuna seljakog
stanovnitva, prije svega, pravoslavnoga, ali se ne smiju zaboraviti ni
pobune muslimanskog seljatva u zadnja dva stoljea otomanske uprave
nad Bosnom.
Dani: Ako ima dobrih okupatora, za Austro-Ugarsku bi se moglo
kazati da je bila dobar okupator...
PURIVATRA: Austro-Ugarska je preuzela upravu nad Bosnom uz
klauzulu zatite muslimana u njoj. To se odnosilo na muslimane kao
vjersku skupinu, jer je i Turska ranije potovala, a i prihvatala je obaveze
zatite hrianskih skupina na svojim teritorijama. Tada su bile
mjerodavne vjerske odrednice. Nije se moglo govoriti o konstituiranim
nacijama. Ova injenica, da su nacionalna prava na Balkanu tiena, prije
svega, kao vjerska prava, ostavit e kasnije duboke historijske posljedice.
Dani: Kako se to manifestovalo u poetku?
PURIVATRA: Kao pokreti za vjersku i prosvjetnu autonomiju kod
muslimana i pravoslavaca. S obzirom na iste interese u odnosu prema
Monarhiji, ova dva pokreta su se ak ujedinjavala.
Dani: Tada se javlja i teza o bosanskoj naciji.
PURIVATRA: Njen je zastupnik Benjamin Kalaj, jedna izuzetno
agilna osoba koja je ostavila duboke tragove na historiju Bosne i
Hercegovine. U to vrijeme rasta agitacije iz Srbije prema pravoslavcima
u BiH, a iz Hrvatske prema ovdanjim katolicima, dok ideja o bosanskoj
naciji nije prihvaena, nju odbija ve rastua nacionalna svijest. Po tome
bi trebalo da pripadnici bosanske nacije budu samo muslimani. Kalajeva
ideja nije prola do ivota, meu muslimanima je izostala svijest o
njihovoj posebnosti u odnosu na ovdanje Srbe i Hrvate. To je korijen
modernoga nacionalnog razvitka muslimana, Bonjaka.
Treba podvui - od tada dalje, pa i u prvoj Jugoslaviji, zatiena prava
na posebnost bosanskih muslimana odnosila su se na religijski aspekt, a
ne i na ukupno nacionalno iskazivanje, te se ovo drugo vrsto vezivalo
za ovo prvo.
Dani: Moe se, dakle, kazati da u drugoj polovini austrougarske
uprave nacionalna shema Bosne biva zaokruena. Kvantitativno - tri
nacije, i kvalitetno - njihove osnovne institucije. Onda dolazi svjetski
!%"
rat koji je sve ivo pomeo. Poinje prijelomno doba za Bonjake - biti
ili ne biti.
PURIVATRA: Jedan dio Bonjaka, znaajan dio, iselio se u Tursku s
dolaskom austrougarske uprave. Bonjaci koji su ostali u domovini suoili
su se sa evropskom civilizacijom, koja je u Otomansko carstvo dopirala
samo parcijalno i povremeno. U periodu Austro-Ugarske monarhije
dominirajui sloj meu muslimanima bili su zemljoposjednici. Najvei
dio muslimanske imovine bio je zemljoposjed. S dolaskom Jugoslavije,
odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, dolazi i agrarna reforma.
To je bilo jedno haotino stanje, otimaina, takva agrarna reforma nije
izvrena nigdje u Evropi i zemlja je, gledajui sa nacionalnog aspekta,
oduzeta Bonjacima i data Srbima.
Dani: Vi ste bili jedan od autora knjige u kojoj je taj postupak oznaen
kao ekonomski genocid nad Bonjacima?
PURIVATRA: I bio je to ekonomski genocid. Da je bila agrarna
reforma, bio bi uspostavljen isti odnos prema zemljoposjednicima u svim
dijelovima drave. Meutim, razlike su bile ogromne, te se, s ove
historijske distance, moe kazati da je rije o postupku koji je bio politiki
inspiriran, koji je prevaziao socijalnu i ekonomsku podlogu na kojoj se
vre agrarne reforme. Znate, i najvei velikosrbin teko bi mogao porei
posljednju misao autorima likovnog rjeenja obveznica kojima je trebalo
da bude isplaena eksproprirana zemlja, a dijeljene su Bonjacima. Na
njoj je bila nacrtana svinja. ta to moe biti nego neukusno likovanje
nad rtvom pljake.
Dani: Bonjaci, dakle, nisu mogli sauvati ekonomsku osnovu nacije,
bili su upueni na ouvanje politikog identiteta?
PURIVATRA: Poto je ouvan odreeni stepen zatite vjerskih prava,
reis Demaludin ef. auevi zastupao je interese bosanskih muslimana,
njihove ukupne interese, do formiranja politikih stranaka. To je izuzetno
vana linost u bonjakoj historiji, ovjek koji je imao energije,
odlunosti, potenja i umijea da ve tada upozna i evropsku javnost o
zloinima koji su vreni nad Bonjacima o kojim se i danas nedovoljno
zna.
Dani: Rije je o poznatim pokoljima u Crnoj Gori i na Sandaku?
PURIVATRA: Ne, rije je o dvije hiljade muslimana koji su pobijeni
u Bosni i Hercegovini, o oduzimanju zemlje, paljenju kua... o nasilju
!%#
nad Bonjacima. Reis auevi je s tim upoznao cijelu svjetsku javnost

i Kraljevina je upozorena na situaciju u kojoj se nalaze Bonjaci. Tako
se u mirovnim pregovorima, u lanu 10. tzv. sanermenskog ugovora,
regulira zatita muslimana u BiH, njihov razvitak. Ne odreuje se da li
je to vjerska ili nacionalna zatita, ali ta je klauzula bila bitna za potonje
politiko organizovanje Muslimana u BiH. Bonjaci time opstaju kao
zasebnost, a to pravo nisu imali Crnogorci ili Makedonci, naprimjer. Oni
nisu imali politike predstavnike u Kraljevini. To je podloga na kojoj su
se ouvala odreena politika prava Bonjaka, a time je ouvan i identitet.
Dani: Ali muslimanska djeca su ipak u kolama pjevala pjesme Svetom
Savi i slino...
PURIVATRA: Tu dolazimo do pitanja: ta je u toj Jugoslaviji pred
velikim silama, koje su stvorile Jugoslaviju, mogla jedna grupica
intelektualaca, ekonomski nejakih? I samim okupljanjem koje je
oznaavano kao vjersko a, po mom miljenju - bilo je nacionalno - oni
su pokuali iskazati svoje nacionalno bie i zatititi ga. Rekli smo da je,
naprimjer, od 1918. do 1920. u jednoj dravi, koja je imala i vojsku, i
policiju, i andarmeriju, pobijeno dvije hiljade muslimana. O tome je
doktor Mehmed Spaho govorio u Ustavotvornoj skuptini. Otvarano je i
pitanje poloaja Bonjaka u Sandaku, njihovog prisilnog iseljavanja...
Dani: ini se da reis auevi spada u izuzetno sretne historijske
okolnosti jednoga za Bonjake odista nesretnog vremena?
PURIVATRA: Na reisa auevia vreni su veliki pritisci. Recimo,
da povue izjavu to ju je dao francuskom majoru Riveu o poloaju
muslimana u Jugoslaviji. Tvrdilo se da nanosi tetu meunarodnom
ugledu zemlje u vrijeme sklapanja mirovnih ugovora. Reis nije povukao
tu izjavu. ak je vlast pokuala da mu organizuje audijenciju kod kralja,
kako bi ovaj lino izvrio pritisak na njega, ali izjava nije povuena. I
kasnije se drao vrsto i dosljedno, pa je, konano, kasnije prisiljen na
penzionisanje.
Dani: auevi je bio pod uticajem zbivanja u Turskoj i linije Kemala
Ataturka?
PURIVATRA: Ne znam koliko je tu mogue govoriti o nekom
direktnom uticaju. Meutim, promjene u Turskoj su, svakako, imale
uticaja na muslimanski svijet u Bosni. Zbog dranja reisa auevia nije
mu dozvoljeno da se pokloni hilafetu u Istanbulu, vlast je nala naina
!%$
da mu ne da paso. Meutim, jedan moderni ivot koji pod Ataturkom

poinje u Turskoj svakako ima odraza i na BiH, ovdanju inteligenciju,
na izrastanje jedne savremenije uloge religije u ivotu Bonjaka. auevi
je veliki reformator. Poklanjao je veliku panju obrazovanju i njegovoj
ulozi u nacionalnom prosperitetu i izgradnji nacionalne svijesti, te u
prilagoavanju ivota uslovima u kojima se opstaje.
Dani: Moe li se kazati da je reis Demaludin ef. auevi bio od
onih muslimanskih intelektualaca koji su uspjeli pronai delikatnu
ravnoteu izmeu evropskoga drutvenog konteksta u kojem Bonjaci
djeluju i njihove islamske tradicije?
PURIVATRA: Da. Posebno kad je rije o ulozi muslimanki u drutvu.
Kao i Safvet-beg Baagi, insistirao je na obrazovanju muslimanki, na
modernom privreivanju, modernoj trgovini - sve to u veoma tekim
ekonomskim uslovima u kojima su se nali bh. muslimani. Trea
konferencija KPJ 1923. godine istie da se posebna panja mora posvetiti
politikom pridobijanju pauperizovanih muslimana. Mnogo je ljudi
odjednom ostalo bez iega, doslovno palo na prosjaki tap. Nekada
bogati ljudi ili su na denaze da bi isprosili za hranu. U toj situaciji bilo
je bitno da se ne potone u evokacije, da se trai savremen izlaz. Reis
auevi je veoma zasluan za ouvanje nacionalne vitalnosti Bonjaka.
Dani: Takvim Bonjacima gotovo sasvim je dohakala velika ekonomska
kriza 1932. godine?
PURIVATRA: To je bila jedna tragina privredna i drutvena situacija
za sve, a Bonjaci su u nju uli oamueni prethodnim udarima. Pune
ruke posla imala su dobrotvorna drutva. Tada su na jednom skupu
zahvaljivali reisu aueviu za brigu o sirotinji, a ovaj im je odgovorio:
Dajte da stvorimo uslove u kojima nam drutvo Merhamet nee biti
potrebno, to je na cilj.
Dani: Ogromnu ulogu imala su kulturna drutva. Ona su pomogla
bonjakoj novopeenoj sirotinji da doe do znanja...
PURIVATRA: Bez obzira na politiku, pa i nacionalnu orijentaciju,
njima treba zahvaliti to je u bonjakoj naciji stasalo jedno jezgro
obrazovanih ljudi, to je pomoglo da se pone stajati rame uz rame sa
Srbima i Hrvatima ovdje. Domovima Gajreta i Uzdanice teko je odrediti
visinu historijske vrijednosti. Nismo ili istim tempom kao druga dva
!%%
naroda, masovnije obrazovanje poet e iza Drugoga svjetskog rata, ali

ti mali domovi bili su institucije od bonjakoga nacionalnog znaaja.
Dani: Spomenuli ste i nacionalnu orijentaciju - srpsku i hrvatsku - tih
drutava. To je dio jedne dosta iroke i esto otre podjele meu
Bonjacima, na one koji gledaju prema Beogradu i one koji su pogled
usmjerili prema Zagrebu. Tu se uoavaju i sluajevi da su takvi
denacionalizirani Bonjaci postali vei Srbi od Nikole Paia i vei
Hrvati od Stjepana Radia.
PURIVATRA: Tu je kljuno pitanje priznavanja nacionalnog identiteta
Bonjaka. esto se postavlja i pitanje zato njihovi tadanji politiki prvaci
nisu insistirali na tome. Meutim, ukupna nacionalna politika Kraljevine,
koja je 1929. godine poivala na troimenom narodu - Srbi, Hrvati i
Slovenci - a svodila se na srpsku dominaciju, nije pruila nikakve anse
da se Bonjacima oslobodi prostor nacionalnog uvaavanja. Ni bonjaki
nacionalni potencijal nije bio dovoljan za takvu politiku akciju.
Jugoslavenska muslimanska organizacija nema nacionalni program samo obrazovni, kulturni, ekonomski itd., ali su njene institucije bile de
facto nacionalne.
Dani: Da se vratimo Srbima muhamedanske veroispovesti i
Hrvatima islamske vjeroispovijesti...
PURIVATRA: Sistem, obrazovni sistem posebice, davao je ono to
je odgovaralo velikosrpskoj buroaziji. Sticajem prilika, inteligencija koja
se kolovala van Bosne, bilo iz psiholokih pobuda, iz potrebe da osjea
i deklariranu nacionalnu pripadnost; bilo zbog interesa, priklanjala se
srpskome ili hrvatskom nacionalnom korpusu. Inae, Vi znate koliko je
dugo, sve do danas, opstao pojam nacionalnog opredjeljivanja kojim se
zamjenjuje pojam nacionalne pripadnosti. To je namijenjeno Bonjacima.
Dani: ovjek ne bira nacionalnost, ona je ve izabrala njega?
PURIVATRA: ovjek se moe opredjeljivati da bude samo neto to
nije. Neko jeste Francuz ili nije Francuz. Ne moe se opredijeliti da bude
Nijemac. To se vidi ba po sudbini bonjakih intelektualaca koji se jesu
nacionalno opredijelili; Baagi, Kiki, Kulenovi itd. Oni su, u biu,
ostali ono to jesu, dio bonjakog naroda. Njihov je opus izrazito
bonjaki.
Dani: Te sredine, uostalom, nikada nisu Bonjake primale kao
sunarodnjake. Kad smo morali da se opredjeljujemo, ja sam jedno
!%&
vrijeme bio Srbin. U Beogradu mi ovjek ree: idi bre, Amza, kakav
si ti Srbin! Valjda se zabrinuo da mu sutra ne doe kakav Arapin pa
da se i on ne prijavi kao Srbin, ne da meni svoju nacionalnu oznaku.
Tako sam u kafani otputen iz redova srpskog naroda, u vrijeme kad
nisam imao kud sa sobom...
PURIVATRA: U jednome svom govoru Radi je osudio Katoliku
crkvu to razvija shvatanje da hrvatstva nema bez katolianstva. Radi
je rekao da se hrvatstvu time oduzima eststo hiljada Hrvata islamske
vjeroispovijesti. Rekao je da su pravi Hrvati katolici, ali da su i ovi Hrvati.
Dakle, nisu pravi Hrvati, ak ni po Radiu.
Dani: Opet je, hronoloki, na redu jedna kataklizma - Drugi svjetski
rat.
PURIVATRA: Generalna ocjena tog perioda je da su Bonjaci bili
izloeni etnikom genocidu i borili su se za opstanak. U tom sklopu
uestvovali su u odbrambenom ratu, u borbi protiv faizma. Ueem u
borbi, Bonjaci su potvrdili svoj identitet i pred rukovodstvom te borbe.
Bonjaci su se pokazali kao narod znaajan sa stanovita budue
Jugoslavije. Od prvih proglasa KPJ se obraa Srbima, Hrvatima i
Muslimanima. Tu dvojbe nije bilo, posebice nije kod Tita i Kardelja. Na
zasjedanju ZAVNOBiH-a to je i verifikovano. Jedna je od karakteristika,
svakako, i samostalna borba Bonjaka za opstanak: Bira, Sandak, Tuzla,
Cazinska krajina; Huska Miljkovi je nastojao da ostane samostalan i
odrao je jedan visok stepen samostalnosti. Huskina vojska nosila je
fesove. Zvala se Unska operativna grupa NOV-a, pa je zbog toga mnogi
istraivai i nisu prepoznali kao muslimansku jedinicu.
Dani: Huskina bi vojska, dakle, mogla biti prava bonjaka vojska
nakon onih to su se tukle protiv Tahir-pae Tahtara i Omer-pae
Latasa?
PURIVATRA: To je bila jedinica ranga jedne divizije. Dugo je trebalo
da se ta jedinica izvue ispod koprena ideologizacije....
Dani: rtva ideologizacije na jedan nain je bio i ZAVNOBiH, odnosno
njegov znameniti zakljuak da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni
hrvatska ni muslimanska, ve i srpska, i hrvatska, i muslimanska.
Najprije je tom historijskom iskustvu davana crvena boja, da bi potom,
kad je ta boja odbaena iz politikog spektra, jedno vrijeme bio zaturen
i ovaj zakljuak?
!%'
PURIVATRA: Zakljuak ZAVNOBiH-a donesen je u vrijeme kad je

postojao i snaan otpor priznavanju nacionalne posebnosti bosanskih
muslimana, Bonjaka. U prvoj verziji grba druge Jugoslavije bilo je pet
buktinja. One su simbolizovale nacije. Narodnooslobodilaka borba nije
bila komunistika: KPJ je pokazala umijee da okupi oslobodilake snage.
ta je poslije bilo, duga je pria.
Dani: Moe li biti taan ovakav zakljuak: narodnooslobodilaka
borba u prolom ratu doprinijela ja nacionalnoj afirmaciji svih, pa i
Bonjaka. Meutim, u operativno-politikom smislu, KPJ je BonjakeMuslimane pozivala samo onda kad su joj trebali. Uostalom, svaka
vlast zove narod samo onda kad nikako ne moe sama, bez njega. Zove
ga kositi i vodu nositi, a dolmi sama...
PURIVATRA: U pozivima KPJ na ustanak, pored ostalih naroda,
ravnopravno su spominjani i Muslimani-Bonjaci. Meutim, unutar
pokreta, pa i u samim vrhovima, postojala su lutanja oko sutine
nacionalnog pitanja, pod uticajem Staljina i staljinistike teorije nacije.
Karakteristini su, naprimjer, stavovi Veselina Maslee, jednoga od
ideologa KPJ koji je 1943. godine, izmeu ostalog, napisao da Muslimani
imaju sve karakteristike nacije, ali da nisu nacija.
Dani: Koliko je tu, mogue, bio prisutan uticaj sovjetske situacije koja
se uvala iskazivanja punih nacionalnih posebnosti muslimanskih
naroda na svom tlu?
PURIVATRA: U Staljinovo vrijeme dolazi do izrazitih deformacija
u tumaenju nacionalnog pitanja u Kominterni, to nije moglo biti bez
uticaja na nau situaciju, iako KPJ, generalno, nije podlegla staljinistikoj
praksi u periodu nakon Titovog dolaska u zemlju. Meutim, znaajan je
faktor bilo ukupno obrazovanje i vaspitanje kadrova u prvoj Jugoslaviji,
a ono se zasnivalo na poimanju Jugoslavije kao Velike Srbije.
Dani: Ljudi su, naprosto, bili impregnirani?
PURIVATRA: Ta je velikosrpska ideologija ugraivana u svaki
drutveni postupak u Kraljevini, i ostavila je uticaja i na marksistiku
inteliegenciju. Trebalo je mnogo snage da se otkloni ta dioptrija. injenica
je, ipak, da su tokom NOB-a Muslimani-Bonjaci bili zastupljeni po
nacionalnom kljuu na funkcijama. To je vanije od teorijskih radova.
Ta e zastupljenost rasti uporedo sa irokim procesom obrazovanja.
!&
Generalno gledajui, nacionalna afirmacija Bonjaka, njihovo

priznavanje, bilo je proces koji je bio dio procesa demokratizacije u
proloj Jugoslaviji. etrdeset este, pri donoenju ustava demokratske
federativne Jugoslavije, Milovan ilas je bio protiv priznavanja
muslimanske nacionalne posebnosti, kada je Husaga ii otvoreno traio
da u grbu bude est baklji. Meutim, 1959. na jednom plenumu CK, Tito
je posebno govorio o nacionalnim pravima Muslimana, da niko nema
pravo prisiljavati ih da budu ono to nisu. Prije toga je isto to govorio
Rato Dugonji, to je objavljeno u Osloboenju.
Kad se 1963. u grbu nalo est baklji, dolo je i tumaenje da one
predstavljaju est republika, a ne est naroda. Otada, na razini ustavnih
rjeenja, pa sve vie u politikoj praksi, Bonjaci su ravnopravan
nacionalni inilac u ivotu Bosne.
Dani: Takve politike promjene imaju i svoje junake, linosti koje su
stekle najvie zasluge.
PURIVATRA: Malo je poznato da se jo 1953. pojavio jedan nauni
rad pokojnog Spire Kuliia - Razmatranje na temu o porijeklu
Muslimana u Bosni i Hercegovini. Veoma je znaajan i rad akademika
Envera Redia Drutveno-historijski aspekt nacionalnog opredjeljivanja
Muslimana Bosne i Hercegovine, objavljen 1961. godine.
Dani: Iz dananjeg ugla to izgleda neobino, ali je u to doba svaki
rad, svako izjanjavanje o takozvanom muslimanskom pitanju bilo
politiki dogaaj prvog reda. Ticao se sutine BiH, pa time i sutine
Jugoslavije, odnosno pretenzija prema ovom tlu.
PURIVATRA: Mislim da ova dva rada treba izdvojiti iz perioda prije
ustavne verifikacije poloaja Muslimana. Poslije donoenja Ustava bila
je potrebna jo jedna sjednica CK na kojoj su pojmovi politiki
zaokrueni, to nije znailo da je posao zavren. Time je samo zavren
period u kojem su Bonjaci bili neopredijeljeni ili Jugoslaveni itd.
Rubriku Jugoslaven ustanovio je Moa Pijade kao rjeenje za Bonjake.
Inae, kategorija Jugoslavena uvedena je oktroiranim ustavom 1931.
godine, kad je ustanovljeno unitarno jugoslavenstvo.
Dani: ezdeset prve pisalo je Muslimani u etnikom smislu, a deset
godina kasnije bilo je dovoljno samo Muslimani...
PURIVATRA: To je bilo, da tako kaemo, statistiko zaokruenje
jedne faze priznavanje nacionalne posebnosti.
!&
Dani: Taj popis je bio jedna dramatina politika bitka.

PURIVATRA: Nakon tog popisa sve je ostalo na razini istinske
nacionalne svijesti pojedinaca i nacije kao cjeline. U tome su bili znaajni
nauni i publicistiki radovi i politiki istupi, politika aktivnost
pojedinaca. Od politiara iz tog vremena, nesumnjiv je doprinos Hamdije
Pozderca, Demala Bijedia, Tode Kurtovia, Avde Hume, i to se manje
zna - Demila arca, koji je osigurao da se postupak nacionalnog
izjanjavanja ne zaustavi pred kapijama kasarni. Za nastajanje jedne
pozitivne klime bile su vane knjige Salema eria Muslimani srpskohrvatskog jezika i, kasnije, Kasima Suljevia Nacionalnost Muslimana,
oko ijeg je objavljivanja Kasim imao dosta problema.
Dani: Tu su i Vai radovi...
PURIVATRA: Objavio sam vie radova u asopisima i listovima, a
1969. knjigu Nacionalni i politiki razvitak Muslimana.
Dani: Bili ste najagilniji autor koji se bavio ovom temom u vrijeme
kad je u Jugoslaviji interesovanje za nacionalno pitanje bilo veliko,
naprimjer - hrvatsko proljee u Zagrebu, izmjene saveznog ustava,
otvorene pretenzije na BiH iz Zagreba i Beograda...
PURIVATRA: Popis 1971. bio je, mislim, prijeloman dogaaj za
muslimansko nacionalno bie. To je, istovremeno, bio prijeloman trenutak
za jedan broj muslimanskih intelektualaca - ka otvorenijem zastupanju
nacionalnih interesa.
Dani: Tada ste postali poznati po jednoj brouri: Nacionalni aspekt
popisa stanovnitva. Nikad tako mala knjiga nije izazvala toliku frku.
PURIVATRA: Nije bila frka oko broure, nego oko nacionalnog
identiteta Muslimana. To je bila karika u lancu dogaaja, a nacionalni
identitet ne nastaje u asu. Treba rei, u jednom periodu nakon prolog
rata bio je uglavnom deklarativan. Bonjaci nisu imali institucije koje su
imale druge nacije u Jugoslaviji. Mi ni danas nemamo historiju Bosne,
niti imamo historiju Bonjaka; nemamo napisanu kulturnu historiju,
historiju knjievnosti, jedva da imamo uvid u djela naih pisaca koji su
pisali na orijentalnim jezicima....
Dani: Nauci je otvoren nov prostor, osloboen je?
PURIVATRA: Ostaje velik prostor koji treba popuniti naunim radom,
bez ikakvog uplitanja politike i bez ikakvog ideologiziranja. Veoma su
!&
znaajni radovi koji su nastali poslije 1990. godine, te radovi koji su nastali
u inozemstvu. Jedan znaajan broj zapadnih naunika bavio se
Bonjacima kao nacionalnom kategorijom, i ta su nam vienja vana. To
nam je posebno vano u vremenu kad se nacija bori za svoj bioloki i
duhovni opstanak.
Dani: Dugo vremena, iz razliitih razloga, to je neka vrsta historijske
vie sile, nije bilo uvjeta za iskazivanje nacionalne zasebnosti
Bonjaka, ili se ona iscrpljivala na tome da se dokae da Bonjaci
nisu ni Srbi, ni Hrvati, ni Jugoslaveni. Sad je u toku, da tako kaem,
faza pozitivne identifikacije, sa samim sobom, nakon faze diferenciranja od susjednih naroda i njihovih aspiracija?
PURIVATRA: U cjelini gledano - da, iako se to historijski preplie.
Dani: Sada, pak, u ratu, posebice iz ratnih razloga, ima i jedne doze
glorifikacije vlastite prolosti. Svjedoci smo kako je srpski narod,
propadajui u mitoloku svijest, izgubio ast i ugled kad su u njegovo
ime etnici ugazili u bonjaku krv. Prijeti li Bonjacima formiranje
nekoga nacionalnog mita, utoliko prije to i na hrvatskoj strani jaa
mitsko vienje prolosti?
PURIVATRA: Treba biti veoma obazriv kad su u pitanju odreena
osjeanja, ljudske elje, dugo potiskivane emocije: treba biti svjestan
teorijski poznate maksime da se u nacijama koje tek sazrijevaju ili koje
uvruju svoje nacionalno bie razvijaju i elementi ekstremizma, kojeg
nadilaze realne nacionalne potrebe i inkliniraju od nacionalnog ka
nacionalovinistikom. Ba stoga je potrebno nauno i struno prii
nacionalnoj prolosti, objektivno, hladne glave. Samo to moe izgraditi
odnos u kojem emo cijeniti svoje, ali uvaavati i tue, da bi nas drugi
uvaavali.
Dani: ini mi se, prisutna je i jedna vrsta bosanskog unitarizama,
ideje o izgradnji bosanske nacije. Te se ideje bojim stoga to bi negirala
nacionalnu posebnost Bonjaka i reducirala na vjersku, a pretpostavljam da je se na isti nain boje i neki Srbin ili neki Hrvat koji
slino gleda na nacionalnu situaciju Bosne.
PURIVATRA: Ako bi takvo miljenje zastupali Bonjaci, onda
sigurno ne bi imali pravo. Ja kod Bonjaka nisam naiao na takva
miljenja. Mislim da takve ideje mogu ovdje dalje zaotravati meunacionalne odnose. Mi moramo razvijati ono to je bitno za sve narode BiH:
!&!
puno potovanje svaijega nacionalnog osjeanja. Onog to ga imaju

Bonjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi - svi koji u BiH ive. Postoji niz
elemenata u strukturi drave kojima se mogu garantovati i individualna
prava i prava kolektiviteta, nacija. Stoga treba razvijati osjeanje bosanske
dravnosti. Domovinsko osjeanje pripadanja jednom tlu. Bosanskom
Srbinu nije domovina Srbija, on s njom ima etniku vezu, ali mu je
domovina BiH. Ona moe egzistirati samo ako Bonjaci budu titili i prava
Srba i Hrvata, a da to isto ine, njima i meusobno, ovdanji Srbi i Hrvati.
Ne smije se brkati pripadnitvo dravi i naciji. Neka postoji i dvojno
dravljanstvo, Bosna je dovoljno iroka i za tako to, ali domovinski
osjeaj treba da bude vezan za nju...
Dani: Ako Hrvati i Srbi budu ostvarivali dvojno dravljanstvo, zato
takvo pravo nije dato i meni kao Bonjaku, odnosno - zato ga nema i
moj narod? Izabrali bismo kakvu zemlju koja hoe da ima svoj upliv
u Bosni....
PURIVATRA: Po nekoj analogiji bi trebalo. Meutim, ako ostvarujemo svoje dravljanstvo ovdje, nemamo potrebe za jo jednim.
Dani: Ali, na nivou teorijskog prava i naelne jednakosti?
PURIVATRA: Ako traimo analogiju, potraimo je u vicarskoj.
Tamonji Nijemci, Italijani i Francuzi ne ele da se prikljue Njemakoj,
Italiji, Francuskoj, niti im treba njemako, italijansko i francusko
dravljanstvo. Ako se ovdje budu ostvarivala ljudska prava, nee biti
potrebe za dvojnim dravljanstvom. Dvojno dravljanstvo nije autentino
bosanskohercegovako pitanje, ono nam je nametnuto s vana. Kao i sve
nevolje u Bosni.
(Razgovarao: Hamza BAKI,
Dani, oktobra 1995.)
!&"
KO I KAKO ODRE\UJE POTREBE

BO[NJA^KOGA NARODA
U namjeri da od onih koji govore u ime Bonjaka i koji zastupaju
interese bonjakoga naroda, a cijenei objektivnu ulogu i znaaj
Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca, dobijemo odgovor kako i
na kojim pitanjima se bonjake institucije odreuju prema istinskim
potrebama Bosne i Hercegovine i Bonjaka u njoj, posjetili smo Vijee
i razgovarali sa njegovim predsjednikom. Prof. dr. Atif Purivatra trei
je predsjednik Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca od
odravanja Kongresa. On sam svoj angaman u Vijeu objanjava
ovako:
Jednostavno jer sam smatrao da treba pomoi svom narodu i da treba
biti angaovan, zato to sam u Preporodu ve bio izabran za potpredsjednika Preporoda i to sam bio jedan od tih koji je predloio pitanje
formiranja kongresa bonjakih intelektualaca. Na Kongresu sam biran
u Vijee, a u Vijea sam biran za generalnog sekretara. Godine 1995.
odlaskom predsjednika Kongresa bonjakih intelektualaca, profesora
Kurte, jer je on zamijenio rahmetli Aliju Isakovia, doao sam za
predsjednika.
Da krenemo od prve, ratne 1992. godine. Svega nekoliko mjeseci nakon
poetka rata odran je I. kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca. Otkud ideja za to, ko je bio inicijator takvog naina okupljanja
Bonjaka?
Ideja za sazivanje kongresa, u to vrijeme bosanskomuslimanskih, dakle
bonjakih intelektualaca, bila je iz kruga intelektualaca okupljenih
prvenstveno iz Preporoda, ali i iz svih drugih bonjakih, odnosno
muslimanskih drutava. Smatralo se da je u agresiji, koja je krenula na
dravu BiH, planirano i unitenje bonjakog naroda. U prvom je dakle
planu bila odbrana od agresije, a u vezi sa time i borba za spasavanje i
bioloki opstanak Muslimana u vezi sa velikosrpskim planovima
prisutnim u kontinuitetu od srpskih ustanaka do danas. Drugo vano
!&#
pitanje u Bonjaka koje nas je motiviralo pitanje je odnosa intelektualaca

prema svom narodu. U onom trenutku agresije na BiH grupa intelektualaca u Sarajevu je procijenila da se Bonjaci intelektualci trebaju okupiti
i dati svoj doprinos borbi za slobodu BiH i samostalan razvitak Bonjaka
kao nacionalne kategorije i kao nacije. Moemo slobodno kazati da su
svi intelektualci, ili gotovo svi intelektualci u Sarajevu i oni koji su mogli
iz drugih dijelova BiH doi, da su bili jednoglasni u stavovima i
jednoglasni u vezi sa zakljucima koji su doneseni, tj. usvojeni, i koji su
osnovna orijentacija za rad Vijea Kongresa.
Rekli ste, odziv na Kongres je bio veoma dobar, za te uslove izvanredan.
Nije li to stajalite u suprotnosti sa, u tom vremenu zajednike odbrane,
pozivom upuenim svim graanima BiH da se u tu odbranu ukljue?
Ne moe se tako tvrditi, jer na taj zajedniki poziv muslimanski
intelektualci odgovaraju upravo ovakvim okupljanjem. Zadatak i ciljevi
okupljanja na Kongresu posmatrani su u kontekstu tadanjih dogaanja i
potrebe da se na agresiju na BiH i isplanirani genocid nad Bonjacima
odgovori i tako to e se unutar toga multikulturalnog i multikonfesionalnog bia BiH boriti i za to da Bonjaci moraju biti vie potovani, to u
prethodnim historijskim etapama nije bio sluaj.
U ovom vaem dokumentu (broura Vijea) navedeno je kao jedna od
eventualnih teza, mogue zakljuaka, da se kolektivna svijest
Bonjaka treba oduprijeti decenijama nametanom historijskom
zaboravu. O kojoj vrsti zaborava je ovdje rije?
Smatramo da historiografija i ostale drutvene nauke gotovo nimalo
nisu poklanjale panju bonjakom biu, bonjakoj naciji, Bonjacima
kao narodu, da je historiografija optereena velikosrpskim a u nekim
sluajevima velikohrvatskim idejama i stavovima koji nisu, ne samo tada
nego i dan-danas, prestale sa odreenim svojatanjima Muslimana u smislu
da su Muslimani, odnosno Bonjaci, dio srpske nacije, samo islamske
vjere, ili da su Hrvati, samo islamske vjere. Prema tome, zauzet je stav
da se intelektualci Bonjaci i organizuju i angauju na objanjavanju istine,
i stvarnosti historije BiH i historije bonjakoga naroda.
Kako se VKBI odredilo prema nazivu Bonjaci? I sami upotrebljavate
oba pojma naizmjenino - Bonjaci i Muslimani?
Mi na Kongresu nismo iskljuivali pitanje Bonjaka, i u naoj rezoluciji
stoji da je bosanskomuslimanski, odnosno Kongres bonjakih muslimana
!&$
jer je neposredno devedesetih godina poelo da se razmilja i o nazivu

koji je davno zaboravljen pa i zabranjen u austrougarskom periodu, od
kojeg se uope ne spominju Bonjaci. Na tom kongresu se uvaavalo i to
miljenje da Muslimani trebaju biti nazivani Bonjacima, ali da se taj
proces odvija postepeno. Rat je taj proces ubrzao i ve na Drugom
kongresu, odnosno na Saboru Bonjaka, donesena je rezolucija o vraanju
naziva Bonjak bonjakom narodu. Od tada, neposredno poslije toga je
i Kongres promijenio naziv u Kongres bonjakih intelektualaca.
Ima miljenja, pa i konkretnih zahtjeva, da se i drugi graani BiH,
nebonjake nacionalnosti, nazivaju Bonjacima. Kako na to gledate?
Mi nismo posebno o tome raspravljali, meutim, sve ono to je bilo
od poetka nacionalnih pokreta, srpskoga i hrvatskog prvenstveno,
nametanih iz Srbije i Hrvatske, prihvatanja srpske nacionalnosti od
pravoslavnih i hrvatske nacionalnosti od katolika, koja se vezala sa vjerom
i razvojem Muslimana, koji su, to je jedinstven primjer u povijesti, tjerani
da se opredjeljuju i izjanjavaju za neto to nisu, a to je bilo u periodu
razvoja Muslimana vie od stotinu godina, do dana dananjega. U tom
pogledu, moralo bi se voditi vie rauna o karakteristikama nacije i
nacionalnog razvoja i identiteta, da se svi ti faktori nauno obrade i
objasne. U tom pravcu je djelovao i VKBI. Pokuali smo na razliite
naine doprinijeti punijem, jasnijem i preciznijem formuliranju i
odreivanju bonjake nacionalnosti
Najvanija odluka I. kongresa je odluka o formiranju Vijea, i potom
Izvrnog odbora kao operativnog organa. Ko je odluivao o tome ko
e ui u sastav, ko e biti lanovi IO?
Prvo, Kongres je glasanjem izabrao Vijee od 61 lana, sa Nadzornim
odborom i sa Sudom asti. Poslije se sastalo Vijee i iz kruga lanova
izabralo Izvrni odbor od 15 lanova, koji funkcionira i danas. Kasnije
smo osjetili potrebu izbora vie lanova, tako da danas imamo 71 lana
Vijea.
Smatra se da je na izbor lanova Izvrnog odbora bitno uticao jedan
njegov lan, general Armije BiH g. Fikret Muslimovi.
Fikret Muslimovi je samo lan Vijea, a nikakvog posebnog uticaja
na izbor lanova Izvrnog odbora nije imao. Samo toliko to je kao lan
glasao za lanove Izvrnog odbora.
!&%
Da li je Vijee donijelo program, neku platformu, dakle, neki konkretan

dokument nacionalnog osvjeivanja Bonjaka?
Vijee je nastojalo da, u saradnji sa drugim bonjakim institucijama,
pokua uraditi neto zajedniko, zajedniko u smislu potreba bonjakoga
naroda, sa Preporodom, Merhametom, kasnije formiranom Maticom
Bonjaka ili Maticom muslimanskom, da koordinira rad svih institucija
u smislu vee podjele rada i organizovanog rada po segmentima za
odreenu djelatnost. Meutim, postavilo se pitanje samostalnosti svakog
udruenja ili drutva, kako se ko naziva, tako da nismo uspjeli postii tu
saglasnost. Mi smatramo da samo Vijee kao Vijee teko moe
ostvarivati odreene zadatke, s obzirom na situaciju u kojoj samo radi.
Ali smo planirali da putem razliitih djelatnosti, izdavake, tribina,
razgovara na pojedine teme koje su karakteristine, kao i uea lanova
Vijea i intelektualaca, koji nisu lanovi Vijea, da u sredinama u kojima
rade provode i generalne stavove Vijea.
Dakle, nema konkretnog akta koji bismo nazvali nacionalnim
programom, a Vijee doputa irok individualni rad svojim lanovima?
Invidualno uee, ali sinhronizovano kroz Vijee.
Ali ne postoji program?
Ne moemo govoriti da ne postoji program. Ima Rezulucija naeg
kongresa, to je program.
Dakle, ona je taj osnovni dokument?
Da, to je osnovni dokument.
Vijee je predvidjelo buduu BiH u kojoj e ivot biti organiziran tako
da Bonjaci vie nikada ne budu ovisni od tue pomoi i milostinje.
To je logina i dobra tenja. Istovremeno, i ratna stvarnost i sadanjica
pokazuju da smo jo od mnogo ega ovisni. Znai li to da je VKBI u
suprotnosti sa aktuelnom politikom, sa zahtjevima aktuelnih organa
vlasti?
Ne znam, ja mislim da je to jednostrano tumaenje. Pazite, kad kaemo
da nismo ovisni od pomoi i potpore drugih, mislimo u smislu naega
nacionalnog bia, da nama niko ne treba da tumai jesmo li Bonjaci ili
nismo, jesmo li Srbi ili to nismo...
Moe li se biti u tome samostalan ako se ekonomski i svakojako
drugaije to nije?
!&&
Upravo smo mi i predvidjeli pitanje ekonoske samostalnosti. Ali nju

postii nije tako jednostavno. Ni u BiH nema napretka bez pomoi iz
inozemstva. Kad smo govorili o milostinji, mislili smo da neemo ekati
hoe li neko htjeti da nam iskae potovanje i uvaavanje, kao to mi
iskazujemo prema drugima. Upozorili smo da to zavisi od nas, da sami
poradimo na tome da drugi potuju nau samoopstojnost i samobie, a
onda da nam i ukau povjerenje i ekonomski pomau i sarauju sa nama
takvima. Eto.
Mi danas imamo dravu podijeljenu, neki kau u dva entiteta, zvanino
imamo Federaciju Bonjaka i Hrvata i Republiku Srpsku. To je
dejtonska formulacija drave BiH. Koliko su u tome Bonjaci
samostalni?
Bonjaci u dejtonskoj BiH su samostalni i sami odluuju u kakvoj e
zajednici ivjeti. Bez njih se nije moglo donijeti ni Dejtonski sporazum,
i mi smo ravnopravno uestvovali sa meunarodnim faktorima u
donoenju odluka, prvo o pitanju rata, a zatim o pitanju ustrojstva drave
BiH.
Preciznije je da kaemo, imali smo svoje predstavnike koji su
ravnopravno uestvovali u donoenju tih odluka?
Dakle, nije se desilo ono, kao to jeste 1939. godine kad su Cvetkovi
i Maek krojili dravu, kad nismo imali uope Muslimana. I kad
postavljate pitanje samostalnosti, oni su nas u donoenju tih odluka uzeli
kao vojni faktor koji je ve bio prisutan i na koji je meunarodna zajednica
uticala da ne vrimo dalje ono to smo mogli da uinimo.
Kad kaete oni, na koga mislite?
Na kreatore, predlagae Dejtonskog sporazuma.
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca je nevladina i nestranaka
organizacija. Meutim, poto je to organizacija Bonjaka, kakav je
va odnos prema SDA?
I u predratnoj aktivnosti, a i u poslijeratnoj VKBI se odnosi prema
SDA-u jednako kao i prema svim drugim faktorima u BiH.
Da li ste vi lan SDA?
Ne.
Jeste li pred rat bili lan SDA? Ima miljenja da ste bitno uticali na
odreena, prvenstveno kadrovska kretanja u SDA u tom periodu.
!&'
Mogue je da ima takvih miljenja. Meutim, nema skrivenih stvari.

Ima jo jedno, po mnogima vrlo vano pitanje - odnos Vijea prema
pokretu, grupi Mladi muslimani. Veliki broj predstavnika u aktuelnoj
vlasti, Bonjaka, dio je te grupe. Ima li Vijee neki odreen odnos
prema toj grupi, pokretu?
I tu mogu kazati da je taj odnos, kao i prema SDA, samo utoliko prije
to u Vijeu ima pripadnika svih politikih orijentacija, i to nije
organizacija u kojoj su predstavnici samo jedne politike partije. Prema
tome, mi se odnosimo kritiki prema stavovima ne samo SDA, u nekim
pitanjima u kojima su odluivali, nego isto tako i u odnosu prema drugim
kretanjima, pa i konkretno o pokretu Mladi muslimani. Mi respektujemo
sve ono to organizacija Mladi muslimani poduzima u zatiti muslimanskog naroda, odnosno Bonjaka. Mi emo sve to sigurno podrati i u tome
zajedniki uestvovati.
Otvoreno je to pitanje prije rata i vjerovatno e se jo otvarati. Iz tog
razloga je pitanje da li je Vijee imalo neku temeljitu raspravu o
eventualnom doprinosu i uope znaaju tog pokreta?
Nismo imali jer smo smatrali da to ne treba. Ima vie drutava,
udruenja kao i organizacija kojima su pripadali ti ljudi. Posebno je pitanje
njihove aktivnosti koja je bila u djelovanju, npr., Patriotske lige, u
armijskom rukovodstvu ili na drugim mjestima jer je to iskljuivo njihova
stvar. A mi emo reagirati onoliko i onako koliko je u interesu Bonjaka
ako se radi neto to nije u interesu. Ali po programskoj orijentaciji i
Mladi muslimani, Preporod, SDA i Merhamet su organizacije bonjakog
naroda.
Ima takoer miljenja da se nedovoljno posveuje panja najodanijim
i najboljim pripadnicima pokreta Mladi muslimani, da se prvacima
tog pokreta ni za mezare ne zna?
U Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca nismo stvarno raspravljali o tim pitanjima i smatram da toliko ima organizacija koje su
specifine u tom pogledu, kao to je Jugoslavenska oslobodilaka borba
kad su u pitanju ehidi, kad su u pitanju Mladi muslimani. Mislim da je
prvenstveno njihova briga da oni trae za svoje lanove da budu zatieni
u pitanju zvanja, uvaavanja Mladih muslimana. Izdavako preduzee
ovih dana je izdalo knjigu o Busuladiu, koji je bio lan tih Mladih
muslimana i koji je bio filozof.
!'
I u proteklom ratu je stradao veliki broj Bonjaka. Ovih dana

promovirali ste jednu knjigu koja tretira taj period stradanja Bonjaka.
Koje su zapravo poruke koje bi Vijee Kongresa bonjakih
intelektualaca uputilo da se tom zlu, koje kontinuirano traje, stane
ukraj?
Nije samo rije o porukama, nego je rije i o zahtjevu. Rije je o
insistiranju na tome. Koliko god mi jednu poruku dali, nedovoljno je da
bi se ostvarilo to to elimo, npr., u pronalaenju nestalih i uvaavanju
svih potreba ljudi koji su se borili, onemoguavanju novih akcija prema
nama kao to su ova nova Srpska akademija nauka o ugroenosti Srba.
Postoje li mehanizmi kojima se mogu toliki dokazi i toliki argumenti
staviti u pogon da se barem toliko ne osporavaju?
Mislim da postoje. Pitanje je u tome koliko smo mi uporni u insistiranju
da se ti mehanizmi koriste. Poevi od UN-a koji nije poloio ispit u
naem bosanskom sluaju. Meutim, ovo to se desilo Bosni velika je
pouka za Evropu i svijet i mi treba da iskoristimo sav na potencijal
posebno intelektualni u prouavanju u dokazivanju, u prezentiranju istine
o BiH, Bonjacima, da bismo mogli da ostvarimo BiH onakvu kakvu
elimo - cjelovitu demokratsku BiH, za to se bonjaki narod od davnih
vremena zalae.
Iz ugla djelovanja Vijea, kako odgovoriti na pitanje - da li je Bosna
danas cjelovita?
Nije, ali postoje elementi koji nam daju ansu da to ostvarujemo kroz
jedan odreen period, koji nije mali ni lahak.
Nedavno ste reagovali na jedan prijedlog moguih oblika podjele u
obrazovanju. Hoete li nas podsjetiti o emu je rije?
Mislim da je stav koji ste spomenuli stav bonjakih intelektualaca u
smislu ouvanja cjelovite BiH, uvaavanja bosanskih zakona, bosanske
dravnosti, uvaavanju zajednikog ivota koji e omoguiti svakom
narodu i svakom pojedincu u BiH slobodu i njegovu zastupljenost i u
fizikom i u nacionalnom smislu u svim sektorima ljudskog ivota.
Dakle, Vijee nije za te pojedinane nacionalne programe, odnosno
nije za njegovu primjenu. Hoe li takvo miljenje doi do onih koji su
kreatori takvih prijedloga i donosioci odluka?
!'
Mislim da svaki prijedlog ili pokuaj uvoenja neega na tom planu

mora propasti jer Bosna nije takva zemlja koja se moe dijeliti. Da se
moe dijeliti, bila bi davno podijeljena, a ne da se desi ovo da sad
meunarodna zajednica insistira na cjelovitosti BiH. Svi pokuaji, od
ranijih do ovih najnovijih, Kisingerovih, moraju propasti jer ne uviaju
stvarnost BiH po kojoj su mogli i moraju i mogu da ive u BiH svi graani
koji uvaavaju bh. dravnost i cjelovitost.
Moete li izdvojiti neki od stavova Vijea koji ste ocijenili kao posebno
vaan i kojim je postignut znaajan uspjeh?
Mislim da je gotovo svaka naa reakcija prihvaena i usvojena i
realizovana, poevi od nekih zahtjeva za pomo u pojedinim naim
mjestima, konkretno u Goradu. Dalje da smo obavijeteni od predstavnika UN-a o shvatanju prilika u kojima smo bili, i da smo u tom pogledu
uvaeni. Imamo direktnu saradnju sa OSCE-om o nekim pitanjima
pomirenja, npr., da su prihvaeni prijedlozi za meureligijski kontakt
vjerskih zajednica. Na stav u vezi sa formiranjem Islamske zajednice u
BiH je bio potpuno prihvaen.
Moete li odgovoriti na pitanje - da li je mogue, treba li intelektualce
institucionalizirati?
Pazite, ne mogu se intelektualci izdvojiti iz drutva. Svaki pokuaj
takvog izdvajanja zavrava time da ih niko nee sluati.
Vi tvrdite da formiranje Vijea nije neto takvo?
Nije. Mi smatramo da ne institucionaliziramo intelektualce, nego
nastojimo da im damo veliku slobodu da svako moe predloiti Izvrnom
vijeu odreene aktivnosti koje onda na odreen nain analiziramo i
upuujemo prema onome kome je najpotrebniji.
A ako ih ne pokree unutar Vijea ve, npr., u javnosti, na koji nain
se postiu, odnosno ne postiu dodirne take u takvim incijativama?
Sve ono to pojedinci pokreu u javnosti a to odgovara BiH i ivotu
u BiH, pa prema tome i Bonjacima, mi apsolutno podravamo.
Zato se Vijee u novijim aktivnostima opredijelilo da formira poseban
Odjel za njegovanje srednjovjekovne bosanske batine. Zato
srednjovjekovna Bosna?
Upravo u skladu sa onim to je reeno da ne ovisimo o drugome, da
taj dio nae povijesti to naunije, odnosno to istinitije iskae irim
!'
masama, odnosno iroj javnosti. injenica je da srednjevjekovnu Bosnu

prisvajaju i jedni, i drugi, i trei. Mi bismo da tu srednjevjekovnu Bosnu
prikaemo onakvu kakva jeste, tj. da bismo mogli da znamo itav
kontinuitet BiH. Pojedinci pokuavaju prikazati BiH, odnosno muslimane
od dolaska Turaka. Mi smo odluni pokazati da historijski korijeni
Bonjaka nisu od dolaska Turaka, nego da oni imaju svoje porijeklo od
srednjovjekovne Bosne.
I pred rat se govorilo da Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni
muslimanska, nego i jednih, i drugih, i treih. Danas se kae da u Bosni
imamo tri konstitutivna naroda. Koga jo u Bosni imamo?
U Bosni imamo Jevreje, Rome...
Imaju li, po sudu Vijea, ti narodi svoje pravo mjesto u politikome,
javnom, kulturnom i intelektualnom ivotu?
Mogu kazati svoje miljenje zato to mi nismo o tome detaljno
raspravljali, a moje je miljenje da vrlo nedovoljno, a u nekim pitanjima
i vrlo malo posveujemo tome panje i da graani romske nacionalnosti,
albanske nacionalnosti, zasluuju veu panju.
Ima i onih koji se ne mogu svrstati ni u jednu, ni u drugu, ni u treu
grupu, jer su razultati tog multinacionalnog bia BiH?
Njih apsolutno treba uvaavati jer svaki individualni osjeaj, vlastitost
kod svakog pojedinca treba uvaavati. Bosne i Hercegovine nema kad bi
se govorilo samo o uvaavanju tri konstitutivna naroda, nego svih graana,
prvenstveno graanskih sloboda, odnosno opih sloboda u kojima su
sadrane i nacionalne slobode.
Moemo li onda doi do zakljuka da ste prihvatanjem formulacije o
tri konstitutivna naroda u BiH, u formalno-pravnom smislu, zapravo
ili naruku u posljednje vrijeme vrlo prisutnim i netanim tezama o
tri strane u sukobu u BiH?
injenica je da postoje tri naroda. Izvlaiti iz te injenice da je sukob
tih naroda mislim da je pogreno. Uvaavanje bia svakoga naroda je
kad kaemo - ova tri brojnija, ili ova tri jae izraena naroda. Ne znai to
ni u kom sluaju izvlaiti suprotnost izmeu njih, nego upravo slaganje i
zajedniki rad izmeu njih u BiH i van BiH. To to je, uglavnom pod
pritiskom izvana, postignuto da pojedini narodi pristanu uz agresora, ili
pojedinci, ili odreeni dio naroda, to je drugo pitanje.
!'!
Sa ove vremenske distance, kako ocjenjujete, ta je sutina napada na

Vas 80-tih godina?
Nije rije samo o napadima na mene. Ako analiziramo sada, a mislim
da je to analizirano prije 10-15 godina, sjeam se simpozija u povodu
tridesetogodinjice ZAVNOBiH-a kada je organizovano, 1985. godine.
Tada je Avdo Sueska, koji je lan Akademije, izmeu ostalog rekao da
je nekorektno sa intelektualnog nivoa kritikovati svaki pokuaj
objanjavanja prave historije bh. Muslimana. Svaki ovjek koji se bavio
tim prije toga, u to vrijeme i poslije toga imao je tekoa i nije mogao
mirno proi. Prema tome, ja dijelim sudbinu tih ljudi. I prije 80-tih godina
mene su prozivali.
Poto je ovo bio lini stav, dozvolite jo jedno lino pitanje. Kako i
zato ste odluili da se ukljuite u rad Vijea?
Jednostavno jer sam smatrao da treba pomoi svome narodu i da treba
da budem snalaljiv zato to sam u Preporodu ve bio izabran za
predsjednika i to sam bio jedan od tih koji je predloio formiranja
Kongresa bonjakih intelektualaca. Na Kongresu sam biran u Vijee, iz
Vijea sam biran za generalnog sekretara Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca, da bih poslije, dakle 1992. godine bio generalni sekretar.
Godine 1995., sa odlaskom predsjednika Kongresa bonjakih intelektualaca profesora Kurte, jer je on zamijenio rahmetli Aliju Isakovia, doao
sam za predsjednika.
Ima li to neke veze sa vaim dugogodinjim preanjim iskustvom? Vi
ste iz prolog rata izali kao iskusan oficir Ozne. Bili ste veoma prisutni
u politikom ivotu. A ja lino vas pamtim iz vremena sukoba na
Fakultetu politikih nauka, 80-tih godina, kada su vas, prvenstveno
srbijanska tampa, prozivali kao velikog muslimana.
Prvo, ja nisam bio ba tako uticajna linost u Ozni, kako kaete, ali
sam radio u bezbjednosti, i itav period koji sam bio u bezbjednosti do
studiranja na univerzitetu, magistriranja i odlaska na postdiplomske
studije, a zatim izbora na Fakultetu politikih nauka za docenta. U nauci
sam se posvetio upravo pitanju historije Muslimana. Ja sam radio teze
po prijedlogu doktora Dragoslava Jankovia, inae profesora pravnog
fakulteta i lana nekih akademija, koji me zamolio da uzmem upravo
temu Jugoslavenske muslimanske organizacije, istiui da se ne moe
napisati historija Bosne bez historije Jugoslavenske muslimanske
organizacije i njenoga politikog djelovanja.
!'"
Kojeg su karaktera bile te tekoe?

Izmeu ostalog, ja sam jedan od profesora koji je sa 54 godine otiao
u penziju. To su one snage koje su tada dominirale u drutvu.
Vi neete da ih imenujete?
Nema potrebe. Zna se ta je i ko je. Mislim da treba omoguiti svakome
ko eli doprinijeti historiji u bilo kojoj oblasti drutvenog ivota. Nije
bilo lako poslije napisa u tada najitanijoj reviji NIN-u, koji proglaava
mene nacionalistom, zajedno sa Koromanom i sa eeljem.
Jeste li imali podrku rahmetli Hamdije Pozderca?
Nije rije o Hamdiji Pozdercu. Rije je o politici koja je u to vrijeme
bila. Jer je ve tada situacija bila malo slobodnija. Ve od 1953., 1954.,
pa ak i 1959. godine, ve i Tito govori da Muslimane treba pustiti da
budu ono to jesu. U Ustavu 1963. godine, ponovljenog 1974., u kojem
se doslovice kae da svaki graanin ima pravo da se izjasni na nacionalnoj
osnovi ili da bude Jugoslaven, odnosno, da ne pripada nijednoj naciji.
Vi smatrate da je Tito pozitivno uticao na to pitanje?
On je uticao koliko je mogao jer su otpori bili veliki.
Od koga?
Od snaga koje su i njemu radile o glavi, koje su onemoguavale i njega
lino.
Te se snage danas razliito imenuju?
Ne znam, vjerovatno.
Dobro, da se vratimo na jo neke aktuelne teme. Vi imate iskustvo,
veliko, profesionalnog rada u policiji. U posljednje vrijeme BiH je
zapljusnuo val teroristikih akata (prema izjavi ministra ilia, 174
bez ovih posljednjih). Nijedan do sada nije rasvijetljen, kako to
tumaite?
Nije problem u postojanju terorizma jer je on posljedica svih ovih snaga
koje nisu ostvarile svoje ciljeve i one e pokuati na svaki nain da stvaraju
neslogu, haos, nesigurnost, i da jednostavno demoraliziraju na rjeavanju
zaista krupnih pitanja koja su sudbinska i za jedne, i za druge narode, i
za sve graane BiH. Jer terorizam ne bira koga e unititi, otetiti itd.
Dakle, cijenite da neemo ili da ne umijemo da se sa time razraunamo?
!'#
Mislim da nije u pitanju da se nee ili ne umije. Mislim da je u pitanju

organizacija i ukljuenje svih pozitivnih snaga u rjeavanje tih pitanja.
Ne mogu se protiv terorizma boriti samo profesionalci, oni moraju imati
podrku graana. To je pitanje bezbjednosne kulture. Policija se mora
protiv terorizma boriti na nivou, to je dio njihovog zadatka.
Ko graane o borbi protiv terorizma moe obuiti?
Oni koji se profesionalno bave time treba da upozore na sve njegove
oblike preko sredstava informiranja.
Mogu li se nai ljudi koji se struno bave terorizmom nositi sa ovakvim
problemom?
Nema posla koji se ne moe uspjeno obaviti. Uostalom, to je pokazala
naa borba protiv agresora. Prema tome, moemo se suprotstaviti i
terorizmu. Samo treba malo vie organizacije, mnogo energinije
aktivnosti, posebno kada je rije o profesionalnom angamanu.
Profesionalci moraju biti na nivou zadataka.
Imate li neko odreenje prema tome kako taj talas teroristikih akata
utie danas na politiku klimu u BiH?
Mislim da negativno utie i da nije u prilog upravo ove akcije
ostvarenja cjelovite BiH. Ne doprinosi svemu onome to bismo morali
initi u pitanju BiH u budunosti.
Kako mediji, osim upozorenjem i elaboriranjem konkretnog dogaaja,
mogu uticati da se doe do poinilaca. Bez toga, javnost smatra da se
nita ne ini?
Kako odreeni listovi u svijetu pokreu otkrivanje odreenih pojava?
Prisjetite se ta su novinari u Americi postigli aferom Watergate. Tu su
mediji odigrali svoju ulogu. Prema tome, i vi morate profesionalno
odraditi svoj posao i boriti se za ostvarenje onoga to treba da rade i
policija, i vlast, i kulturne institucije. Pitanje je niza propusta u jednome
razvijenom demokratskom drutvu, pitanje podmitljivosti ministara,
pitanje ministarskih afera...
Kako se Vijee finansira?
Od donacija i prijatelja Vijea. Finansiramo se uglavnom od ciklusa
koritenja onoga to su ve ulagali ljudi.
Moemo, onda, zakljuiti da Vijee ima mnogo prijatelja?
!'$
Mi veoma racionalno koristimo sredstva. Mogunosti nam nisu onakve

bismo eljeli. Ali je doprinos ljudi, kako Vi rekoste, prijatelja Vijea,
veliki, takav da omoguuje da Vijee iole moe raditi.
Idete ukorak s vremenom, formirali ste Poslovni centar Vijea. ta je
njegov zadatak?
Nema napretka ni za BiH ni za Bonjake bez savremenog rada, bez
savremene privrede, savremnog odnosa, meutim, tu nailazimo na tekoe
koje su prvenstveno ekonomske prirode, jer nismo uspjeli dobiti velika
materijalna sredstva.
(Razgovarala: Elida AUEVI,
Slobodna Hercegovina, 25. X 1997.)
!'%
BOSNA JE DR@AVA - ENTITETI TO NISU

Profesor dr. Atif Purivatra ugledna je linost bonjakoga i bosanskog
intelektualng kruga iji je interes posebno bio posveen problematici
bosanskih Muslimana, odnosno Bonjaka-Muslimana. O Muslimanima,
odnosno Bonjacima-Muslimanima profesor Purivatra je objavio nekoliko
knjiga, pisao je i u onim vremenima kada se to nije uvijek svialo
odreenim centrima politike moi u socijalistkoj Jugoslaviji. Po
miljenju prof. Purivatre, osnovna karakteristika Muslimana, odnosno
Bonjaka, njihova je borba za politiku samostalnost koja se vodila u
doba Austro-Ugarske i u doba Kraljevine SHS. Na nae pitanje prof.
Purivatra je ukratko ocijenio poloaj Muslimana u Kraljevini SHS i SFRJ.
Purivatra: Znate ta, to je jedan proces koji sam ja opisao u svojim
knjigama i svojim radovima i on takoer zasluuje detaljnija objanjenja,
ali je injenica kako se sve vrijeme nastoji da se taj hod ka nacionalnoj
svijesti Muslimana iskoristi u punoj mjeri za ostvarenje ravnopravnog
tretmana Muslimana kao naroda sa ostalim narodima u BiH, a time i u
iroj jugoslavenskoj zajednici. Taj proces je tekao kontinuirano u
nastojanju posebno sa razvitkom muslimanske inteligencije i pod
posebnim povezivanjem inteligencije sa narodom u borbi za ta svoja
prava.
PO: Kako biste, profesore, okarakterizirali buenje bonjakog
naroda u toku agresije na BiH?
Purivatra: To je jedinstven primjer da se u BiH, za koju se zalau svi
njeni graani, posebno na referendumu u martu 1992. godine, ukazuje
na potrebu odravanja vlastitog bia svih naroda, pa prema tome da se
Bonjaci bore za svoju dravu, da se bore za zajedniku dravu u kojoj
ive zajedno sa svim ostalim graanima i za ravnopravnost svih u tom
pogledu. U tom smislu doveden je u pitanje opstanak Bonjaka.
PO: Kako biste objasnili zato Bonjake-Muslimane osporavaju prve
komije Srbi i Hrvati sa kojima zajedno vijekovima ive?
Purivatra: Mislim da su u pitanju nastojanja velikosrpskih i
velikohrvatskih ideja i zahtjeva prema BiH. To znai prisajedinjenje BiH
!'&
ili Srbiji ili Hrvatskoj, ili podjela BiH prema Hrvatskoj i prema Srbiji.
To je u sutini tenja protiv BiH, tenja protiv Bonjaka koja vodi
njihovom unitenju (unitenju Bonjaka). U tom smislu mi i danas imamo
nastojanja naih susjeda da se BiH tretira politikom tvorevinom, da se
Bonjaci tretiraju nepostojeim narodom. Mi se moramo boriti za stalnu
dravu BiH u kojoj e ravnopravno uestvovati svi narodi, odnosno, svi
graani BiH, na opim ljudskim pravima zagarantovanim meunarodnim
okvirima na meunarodnom nivou. Taj novi, da ne kaemo evropski nivo,
svjetski, ljudskih prava treba da bude ostvaren za sve graane i sve narode,
pa prema tome i za Bonjake u BiH koja danas ima svoju dravu, koja
danas treba da uvrsti i razvije dravu, zajednicu svih naroda.
PO: Prijedor je, naalost, jedna od krvavih stranica agresije na BiH.
ta sa pamenjem o uinjenom zloinu i nanijetoj nepravdi?
Purivatra: Nije u pitanju samo Prijedor. injenica je i pitanje nestanka
10-12 hiljada Srebreniana. Prema tome, nije u pitanju samo Prijedor,
ali Prijedor je naa krvava historija koju mi Bonjaci moramo pamtiti.
Ne smijemo je nikako zaboraviti da bismo u budunosti mirno
ivjeli,odnosno da bi dolo do pomirenja, do uspostavljanja odnosa,
uvaavanja jednih prema drugima i sigurnosti za opstanak, odnosno za
razvitak svakog od naroda, prema tome, prvenstveno Bonjaka koji su
napadnuti, prema kojima je izvren genocid nezapamen u svijetu i koji
moramo kao takvi ne samo prikazati, ne samo uvrstiti u naoj ideji, naoj
misli nego ga prikazati tako da ue u svjetske enciklopedije.
PO: ta po vaem miljenju znai rjeavanje problema izbjeglica?
Purivatra: Pazite, to je jasno precizirano Dejtonskim sporazumom.
To su prihvatile Srbija i Hrvatska, iji su potpisnici predsjednici tih drava.
To je sporazum po kojem se moraju sve izbjeglice odnosno, svi prognani
vratiti u svoja mjesta. injenica je da i opinski izbori koji su bili ukazuju
na elju svih prognanika i svih koji su istjerani i onemogueni da ive u
svojoj kui, na svom tlu, na svom pragu, da se moraju vratiti. To je stav i
meunarodne zajednice da se izbjeglice vrate, a to znai da se za to stvore
uvjeti i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj.
PO: Kad ste ve spomenuli entitet, budite ljubazni pa nam recite
precizno ko je u Bosni drava - Bosna ili entiteti?
Purivatra: Daytonom je jasno reeno da postoji samo jedna drava i
zvanino je priznata meunarodnim ugovorom. To je drava Bosna i
!''
Hercegovina. U toj dravi postoje dva entiteta, dakle entitet srpski i entitet
hrvatsko-muslimanski, odnosno hrvatsko-bonjaki, i kao takvi oni su
sastavni dio same drave BiH. Ne moe se govoriti o dravi Federaciji
BiH ili dravi Republici Srpskoj. To su samo unutranji dijelovi jedne
jedinstvene, meunarodno priznate zemlje. To je BiH.
PO: Za kraj, g. Purivatra, imate li jo neto rei za itaoce
Prijedorskog Ogledala, a to Vas nismo pitali?
Purivatra: Veoma me raduje akcija Vaeg lista u razvijanju svijesti
bonjakog naroda, a i svijesti svih ostalih graana i pripadnika drugih
naroda i narodnosti u BiH za razvijanje jedne tolerantnosti, prema
poznavanju svoje prolosti da bismo mogli zajedniki ivjeti, napredovati
u slobodnoj, demokratskoj, nezavisnoj i samostalnoj i cjelovitoj Bosni i
Hercegovni.
(Razgovarao: Emir KAHRIMANOVI,
Prijedorsko Ogledalo, novembra 1997.)
KAKO SMO OSVAJALI NACIJU

(Razgovor sa dr. Atifom Purivatrom)
DANI: Profesore Purivatra, ili sam ja neupuen ili su Bojaci openito

neupueni u Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO), ali nije
mi poznato da se pored Vas ijedan drugi naunik i javni radnik
temeljito i argumentirano bavio JMO i njenim prvim predsjednikom,
dr. Mehmedom Spahom?
PURIVATRA: Koliko je meni poznato, nije. Izalo je nekoliko
publicistikih tekstova, pa i ulabdieva knjiga Od Spahe do Alije, ali ta
knjiga je vie publicistike naravi i u njoj nisu prezentirane vane arhivske
injenice vezane za JMO i njenog predsjednika.
DANI: Ve taj naslov je sam po sebi pretenciozan. Ne bih rekao da od
Spahe do Alije ima ikakvoga politikog kontinuiteta osim zaborava
kao temeljne nacionalne discipline?
"
PURIVATRA: injenica je da tog kontuinuiteta nema. Nema ga ni

izmeu Narodne muslimanske organizacije, koja je predstavljala veinu
Muslimana pod austrougarskom vlau, i drugih muslimanskih
organizacija tog vremena, nema kontinuiteta ni izmeu njih i JMO-a jer
su u Kraljevini Jugoslaviji JMO zastupali neki sasvim novi ljudi, izuzev
troje-etvero koji su djelovali i u austrougarskom periodu. Ali oni su bili
politiki irelevantni, osim doktora Karamehmedovia, koji je predstavljao
neku vrstu kontinuiteta samo do rascjepa u JMO-u 1922. godine, kada
su osnivai JMO-a formirali novu stranku - Jugoslavensku muslimansku
narodnu organizaciju (JMNO). Oni se nisu slagali sa tadanjom politikom
JMO-a, na ijem je elu bio doktor Spaho, te su formirali novu
organizaciju raunajui na podrku veine Muslimana koja e im
omoguiti da na izborima 1923. dobiju dovoljno glasova za predstavljanje
bosanskih Muslimana u politikom ivotu. Meutim, pokazalo se da im
prognoza nije bila tana, bez obzira to su bili osnivai JMO-a, bez obzira
to su meu njima bila dvojica muftija, tada najveih vjerskih
velikodostojnika, bez obzira to su imali i Sakiba Korkuta, jednoga
izvanrednog publicistu i nekoliko drugih, veoma pametnih ljudi.
Pobijedila je, ogromnom veinom, sa 90 posto glasova Jugoslavenska
muslimanska organizacija, na elu sa Spahom, a JMNO je dobila svega
10 posto glasova. Prema tome, nesumnjivo je da je JMO, bez obzira na
postojanje drugih politikih organizacija, bila najizrazitiji, gotovo jedini
predstavnik bosanskih Muslimana u politikom ivotu Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca.
DANI: Ne podsjea li taj razlaz na predratni raskol u SDA? Moemo
li problem simplificirati: JMNO je MBO, a JMO je SDA?
PURIVATRA: Nisam mogao uspostaviti paralelu izmeu dvije
politike situacije koje spominjete. Zato? Pa osnivai JMO-a nisu ostali
na elu prethodne organizacije, ve su osnovali novu organizaciju. Kod
rascjepa u SDA gotovo cijelo rukovodstvo ostalo je u staroj organizaciji,
dakle u SDA, koja je imala veu podrku u masama i predstavljala je,
faktiki, pokret, a ne stranku.
DANI: U tom smislu SDA je slina sa JMO.
PURIVATRA: Slina u tome, ali ne i u nekim drugim elementima.
Naprimjer, JMO je uvijek uspijevala da odrava jednu distinkciju u
odnosu na vjerske zajednice. Prije formiranja JMO-a Muslimane je
predstavljao tadanji ugledni reis Demaludin auevi, poznat u
"
muslimanskim, pa i ire, u drugim kulturnim krugovima u BiH i

Jugoslaviji. On je u vrijeme nepostojanja politike organizacije
Muslimana u Kraljevini SHS uglavnom bio jedini zastupnik Muslimana
u politikim stvarima, njihov jedini politiki predstavnik. im je
formirana politika organizacija, on se distancirao od bilo kakve politike
aktivnosti. Tako je JMO ostala u punom smislu samostalna organizacija
koja je, normalno, vodila rauna o vjerskim isteresima koji su u
programskoj orijentaciji JMO-a bili prisutni, ali nisu bili dominantni. Kod
SDA je situacija drugaija, jer je prilikom formiranja SDA Islamska
zajednica bila u dosta tekoj situaciji, sa reisom koji je pokazivao vei
sluh za ope interese muslimana, a manje za posebne interese Muslimana
u BiH, i to u predveerje dogaaja koji e se pokazati od ivotne vanosti
za opstanak Muslimana u BiH.
DANI: Da li je JMO, bez obzira na jugoslavenski predznak, sutinski
predstavljala bosansku stranku?
PURIVATRA: Mislim da se apsolutno na osnovu injenica,
programske orijentacije i praktine aktivnosti JMO-a moe potvrditi da
je u vrijeme Kraljevine SHS JMO bila jedina politika organizacija koja
je stavila u prvi plan BiH i postavila pitanje njene autonomije i
samostalnosti, njenih prava u okviru jugoslavenske zajednice i prava
Bonjaka, odnosno bosanskih Muslimana.
DANI: U knjizi istiete tzv. lavirajuu poziciju JMO-a. Sedamdeset
godina poslije i SDA se uglavnom ponaa kao lavirajua partija. Je li
u pitanju nacionalni politiki usud?
PURIVATRA: Mi sad moemo da izvlaimo neke zakljuke koji
nemaju naunu valjanost. injenica je da je poloaj JMO-a u Kraljevini
SHS bio limitiran, jer je JMO djelovala u uslovima vrlo jake politike
organizacije Srba, Hrvata i Slovenaca, koji su jedini bili priznati kao
nacije, dok nije bilo crnogorskih, makedonskih i drugih organizacija. To
znai da je JMO jedino mogla i opstati lavirajui. Zbog toga je i uzela
naziv jugoslavenska, a ne bosanska, ne muslimanska, ne bonjaka. To
laviranje predstavljalo je realpolitiku u tim uslovima, jer su se samo na
taj nain mogli odrati i, eventualno, neto vrlo malo ostvariti od svojih
politikih ciljeva. Jer poznato nam je kakva je uasna nepravda nainjena
Bonjacima agrarnom reformom, neuobiajenom u tadanjim evropskim
zemljama.
"
DANI: Da li je JMO uspjela preko svojih predstavnka u parlamentu

da nekim konkretnim potezima ublai rezultate agrarne reforme?
PURIVATRA: U okolnostima u kojima je djelovala JMO bilo je vrlo
teko postii ita vie nego nego to je postignuto. ak i ono to je
postignuto, mislim da je gotovo maksimalno to se moglo postii. Bilo
je to vrijeme oduzimanja zemlje i aktueliziranja ideja o likvidiranju
Muslimana ili njihovom protjerivanju. Prevladavalo je shvatanje da treba
obezvrijediti Muslimane u svakom pogledu: kulturnome, politikom i
pogotovo gospodarskom, jer su, kada je ekonomija u pitanju, Muslimani
dominirali BiH. U takvoj situaciji ta se moglo postii?
DANI: Politikim ustupcima pokuati dobiti odtetu za zemlju?
PURIVATRA: Da. Vidovdanski ustav bio je neka vrsta mjere za JMO.
Da li glasati za ustav ili protiv njega? Da li je to korektno ili nekorektno?
U konkretnom sluaju se pokazalo da Srpska zemljoradnika stranka stoji
u skuptini Kraljevine SHS na strani radikala i donoenja Vidovdanskog
ustava, koji bi, i bez glasova JMO-a, dobio podrku. Ali, u tadanjim
meunarodnim okolnostima srbijanskoj vladi je bilo izuzetno stalo da
Kraljevina SHS kao nova evropska drava dobije meunarodni ugled i
legitimitet, pa je nastojala da se Vidovdanski ustav izglasa i glasovima
nesrpskih poslanika. U takvoj situaciji Spaho je iskoristio podrku JMOa novom ustavu da se potpie ugovor o obaveznoj isplati obveznica za
oduzetu zemlju u visini od 225 miliona dinara. Postii neto vie bilo je
vrlo teko.
DANI: Postoji li jo koja prepoznatljiva aktivnost JMO a koja je bila
znaajna za budunost BiH?
PURIVATRA: Postoji jedan vaan moment koji se sve vie spominje
a koji nije ranije uziman u obzir. Tie se uspjeha JMO-a da se izbori za
cjelinu teritorije u Kraljevini SHS. To je strateki bitno, jer su prednacrt
i nacrt prostornog ureenja predviali formiranje pokrajina, odnosno upa
i okruga. Prijedlogom se trailo da 600.000 stanovnika bude dovoljno za
formiranje unutarnjih organa vlasti. Time bi bila razbijena BiH. Meutim,
JMO je traio da se u Vidovdanskom ustavu naglasi lan 153, poslije su
ga nazvali turski paragraf jer su kao Turci glasali za njega, ime je
sauvana cjelina BiH. Naravno, JMO je izigrana jer ugovor koji je
potpisan nije ispotovan i odtete nisu isplaene, odnosno jedan vrlo mali
dio je isplaen u gotovom, a ostalo je dato u papirima koji su sve do
1972. godine trebali da se isplauju a nisu.
"!
DANI: Osim turskog paragrafa, koji daje bosanski karakter

Spahinoj organizaciji, postoji li jo elemenata koji naglaavaju
nacionalni karakter JMO-a i njene politike domete?
PURIVATRA: Jedan od najveih politikih dometa se odnosi,
modernim rjenikom reeno, na lokalnu samoupravu. U mjestima gdje
je preteno stanovnitvo bilo muslimansko Muslimani su imali lokalnu
vlast i u tim okvirima su ostvarivali, koliko-toliko, odreena prava i
zatitu. JMO na politikom planu nije mogao uiniti vie.
DANI: Profesor Mustafa Imamovi je kritian spram JMO-a i kae
da ta stranka nije imala jasan stav u pitanju nacionalnosti Muslimana.
Jeste li Vi u svojim istraivanjima uspjeli naii na bilo kakav trag koji
bi potvrdio da su u JMO-u imali svijest o tome da su Muslimani nacija
i zaseban entitet u tronacionalnoj kraljevini?
PURIVATRA: Ne. U nizu istupa poslanika JMO-a u Ustavotnovnoj
skuptini Kraljevine SHS iznosila se injenica da Muslimani predstavljaju
jedan politiki subjektivitet i da kao takvi oni moraju da budu uvaavani
i priznati. U tim momentima kada zvanino postoje samo Srbi, Hrvati i
Slovenci, kada nisu priznati ni Makedonci ni Crnogorci, bilo je teko
oekivati nacionalno priznavanje Muslimana, iako su se u drugoj polovini
tridesetih u javnosti iznosila i zvanina miljenja pojedinih publicista i
naunika koja su karakterizirala Muslimane kao posebnost u odnosu na
Srbe i Hrvate.
""
DANI: Da li je Spahina, historijski uslovljena sklonost ka laviranju

limitirala JMO da kae za Muslimane kako su zasebna nacija ili je u
pitanju elementarno odsustvo svijesti o sebi kao naciji?
PURIVATRA: Moje je miljenje da je kod tadanjeg rukovodstva
JMO-a, pa lino i kod doktora Spahe, postojala svijest o postojanju
vlastitosti, osobenosti, pa i nacionalne, onoliko koliko je nacionalno bilo
prisutno i kod Srba, Hrvata i Slovenaca. Ali sticaj prilika u kojima se
drava nalazila limitirao je transparentno isticanje svijesti o toj vlastitosti
i posebnosti. JMO nije mogla, vjerovatno ni smjela da u takvoj dravi i u
takvim uslovima posebno istie nacionalnu dimenziju.
DANI: Ta svijest o svojoj vlastitosti je li vie bila religijskoga nego
nacionalnog karaktera?
PURIVATRA: Ne. Mislim da je ona ve poprimila onaj znaaj koji u
svijetu ima nacija kao takva, bez obzira koliko je religija bila osnov te
vlastitosti. elim istaknuti: nije iskljuivi osnov politikog organizovanja
Muslimana religija i religijsko shvatanje, nego svijest o opstojnosti svih
ljudi koji ive u BiH, bez obzira koliko su vjernici. Isto tako, ne treba
zanemariti injenicu da se ni pravoslavni u BiH nisu nacionalno osvijestili
bez religije, katolici takoer.
DANI: Da li je religija kao unutranji sadraj nacionalne emancipacije
vie optereivala JMO ili SDA?
PURIVATRA: Ne znam koliko se to sad moe uporeivati.
DANI: Ne morate uporeivati, dajte odvojene komentare.
PURIVATRA: Sigurno da se nije moglo zamisliti postojanje JMO-a
bez pripadanja islamu i islamskom kulturnom krugu. Takvo je vrijeme
bilo. Ali nasluivali su se elementi koji su ukazivali na budunost u kojoj
nee dolaziti do izraaja iskljuivo samo religija, nego i drutvenom bie
u cjelini cijelosti. to se tie SDA, sigurno je da je SDA svoju najjau
snagu crpila iz pripadnosti vjeri, iz probuenih vjerskih osjeanja koja
su, kada su muslimani u pitanju, bila ugroena u socijalistikoj Jugoslaviji
iako je socijalistika Jugoslavija, u opem smislu, omoguila ivotni
napredak bosanskih Muslimana, odnosno Bonjaka. Upravo u toj
Jugoslaviji Muslimani su doivjeli najvei obrazovni prosperitet, u nekim
oblastima ak i vei od Srba i Hrvata BiH, to je omoguilo izrastanje
inteligencije. Rukovodstvo SDA u najveoj mjeri predstavljaju ljudi koji
su vie vjerski obrazovani i koji su smatrali i smatraju da Muslimani prvo
"#
trebaju ostvariti prava u vjerskom pogledu, i u tom smislu trae podrku

vjernika.
DANI: Da li je to regres ili progres u odnosu na ideju nacionalne
emancipacije Muslimana u vrijeme komunizma?
PURIVATRA: Nisam siguran.
DANI: Kada ste 1974. objavili knjigu, donesen je najmoderniji
jugoslavenski ustav do tada, koji je uvaio dravnost republika. U
kakvom drutvenom ambijentu se pojavila ova knjiga o JMO-u? Jeste
li imali problema?
PURIVATRA: Malo je teko na to odgovoriti. Vrijeme e pokazati.
Uglavnom, knjiga je bila predloena za tampanje u sarajevskoj Svjetlosti
i Nauni savjet i Redakcijski odbor imali su nekih dilema oko toga.
Vjerovatno da ljudi pod raznim uticajima nisu ba bili skloni objavljivanju
takve knjige i bilo je razliitih otpora.
DANI: Ti ljudi imaju ime i prezime. Ko je, dakle, bio vei katolik od
pape?
PURIVATRA: Nisam ja sklon to kazati. Znate, pisat e historija.
DANI: A ko je zasluan da se knjiga pojavila?
PURIVATRA: Mislim da su zasluni svi oni koji su poteno mislili i
koji su prihvatili djelo kao dostignue nauke potrebno naem svijetu. I
Srbima, i Hrvatima, i Muslimanima, radi naega zajednikog ivota.
DANI: Knjiga je dobila vrijedne nagrade. Je li bilo kakvih negativnih
recenzija i kritika?
PURIVATRA: Nije. Bilo je vrlo korektnih i veoma znaajnih.
Naprimjer, profesor dr. Tomislav Iek je napisao vrijednu kritiku i jako
mi je ao to zbog obiteljskih razloga nije mogao prisustvovati promociji
i govoriti. Potvrda da je moj rad imao smisla dola mi je iz Srbije. Jedan
gospodin iz Istorijskog instituta Srbije priao mi je da su oformili itavu
grupu naunika da analiziraju to djelo kako bi mogli prikazati ta ne valja.
Koliko mi je poznato, ta analiza se nije pojavila u javnosti.
DANI: Da sada malo personaliziramo politiku. Bavite se politikim
partijama, samim tim i njihovim liderima. Kada biste poredili tri
linosti bonjake politike historije, kome biste dali primat - Mehmedu
Spahi, Hamdiji Pozdercu ili Aliji Izetbegoviu?
"$
PURIVATRA: Mislim da je to teko porediti. Spaho je nesumnjivo u

onim uslovima za svoga ivota uinio maksimalno na ouvanju
muslimanske zajednice, odnosno Bonjaka kao politikog subjekta i
politikog faktora. Kad spominjete Hamdiju Pozderca, mislim da se
slobodno moe kazati da je svim svojim biem inio maksimalno koliko
je mogao u datim uslovima da se uvai nacionalnost Muslimana, ono to
nismo imali u Spahino vrijeme, i da se Muslimani prihvate kao nacionalni
subjekt. Mislim da je na ovom mjestu vano istai i tadanju pojavu
mladih naunih kadrova koji su svojim znanstvenim radom jaali
nacionalnu poziciju Hamdije Pozderca u komunistikoj nomenklaturi.
DANI: O kojim je intelektualcima rije?
PURIVATRA: Htio bih spomenuti, radi mlaih generacija, da je jedna
grupa bonjakih naunika, nas est-sedam, na jednom savjetovanju
historiara Jugoslavije u Ohridu 1964. godine istupila sa tezom o
Muslimanima kao nacionalnosti. Bili su tu Avdo Sueska, Mustafa
Imamovi, Muhamed Hadijahi, Enver Redi i jo nas nekoliko. Svi
smo istupili jedinstveno u tom pogledu. Jedna od znaajnih pomoi
Hamdiji Pozdercu, koji se opredijelio vie za politiku nego za nauku,
bilo je i shvatanje koje je svojevremeno, 63. godine, pokrenuo Enver
Redi tekstom publikovanim u asopisu Socijalizam i koji je objavljen
i u njegovoj prvoj knjizi o nacionalnoj opredijeljenosti Muslimana. Mogu
kazati da je taj tekst bio izazov i za mene da razmiljam o tom pitanju.
Jedan od ljudi koji je zajedniki saraivao sa Hamdijom Pozdercem bio
je i rahmetli Kasim Suljevi. On je, po mom miljenju, dao teorijsku
osnovu muslimanskoga nacionalnog pitanja, odnosno Bonjaka.
DANI: A i on je gotovo u potpunosti zaboravljen ovjek.
PURIVATRA: Nije u potpunosti, ali skoro zaboravljen.
DANI: Da ne zaboravimo situirati Izetbegovia?
PURIVATRA: Izetbegovi se pokazao kao vrlo umjean politiar koji
je iskoristio socijalnu prazninu nastalu raspadom socijalizma. Svojom
sposobnou je uinio nesumnjivo mnogo, vie nego mnogi drugi koji
su pokazali interes za liderstvo a nisu uspjeli. Nije mu bilo lahko,
pogotovo u odnosu na sve ono to je preivio, da se uskladi sa novim
uslovima, da se uskladi sa grupom intelektualaca sa kojima je bio suen,
da to razvije kao politiki sistem i politiki pokret. Za to je trebao veliko
umijee. On sigurno ima dominantnu ulogu u bonjakome politikom
"%
ivotu. Pripada mu nesumnjiva zasluga za donoenje odluke o

nezavisnosti.
DANI: Ko je, dakle, mjereno instrumentima historije, od poetka
politikog organiziranja Bonjaka pa do danas, najvei?
PURIVATRA: Zaista, bez jednoga potpunog analiziranja svih
injenica jednog doba i linosti, drugog doba i linosti i treeg doba i
linosti teko se ta moe zakljuiti.
DANI: Znai, ne slaete se sa nekim ocjenama da je Spaho najbolji
muslimanski, odnosno bonjaki politiar?
PURIVATRA: To se govori, mislim da je i na promociji to na neki
nain reeno. U svakom sluaju, za svoje vrijeme bio je izvanredan.
DANI: Da nije bilo Spahe, bi li bilo Alije?
PURIVATRA: Da nije bilo Spahe, bio bi neki drugi Spaho, a da nije
bilo Alije, bio bi neki drugi Alija.
(Razgovarao: Nerzuk URAK
Dani, Sarajevo, 21.V 1999.)
PRIJETI LI BO[NJACIMA NESTANAK

Potovani prijatelji, sestre i brao, dame i gospodo!
U punini radosti kojom nas obasipaju bajramski mubarek dani,
izraavam svima dobrodolicu i ujedno estitam Bajram kako to
uobiajeno inimo rijeima: BAJRAM ERIF MUBAREK OLSUN.
Ovi nai bajramski susreti ne samo da prerastaju u jednu finu zijarettradiciju nego, nadam se, i u neto to je naem narodu prijeko potrebno,
pogotovo u ovome burnom vremenu koje nam nimalo nije naklonjeno, a
to je, umjesto pogubnih animoziteta i svakovrsnih meusobnih
konfrontiranja, postizanje i izgraivanje klime meusobnog uvaavanja,
razumijevanja i saradnje u objedinjavanju ukupnih potencijala koje
imamo, kako bismo kao narod mogli uspjeno odgovoriti na izazove koji
se nalaze pred nama. A oni su zaista veliki.
"&
Naime, nakon organizovane i pripremane agresije na muunarodno

priznatu dravu Bosnu i Hercegovinu i istovremenoga nezapamenog i
nezaboravnog genocida nad Bonjacima u dananjim, kako ih nazivaju,
mirnodopskim uslovima sve se vie na raznovrstan i perfidan nain i u
BiH, a i u svijetu, intezivno radi, i to institucionalno i vaninstitucionalno,
na ouvanju rezultata agresije i genocida kao i na reaktiviranju
antibosanskih i antibonjakih, anticivilizacijskih a time i antidejtonskih
snaga na agresorskoj planiranoj podjeli BiH i genocidu nad Bonjacima.
Te injenice moramo biti duboko svjesni i to organizovanije aktivirati
bosanske patriotske snage u odbrani nae domovine, nezavisne, suverene
i demokratske BiH.
Perfidno se podmeu optube kako su u Bosni i Hercegovini
podjednako krivi svi za sve to se desilo, naprimjer, kako tokom agresije,
tako i u aktuelnoj opstrukciji provoenja Dejtonskoga mirovnog ugovora
na planu normalizacije, integracije i ekonomskog razvoja BiH. eli se,
dakle, izjednaiti agresor i rtva agresije, oni koji su inili zloine,
ukljuujui i zloin genocida, sa onima nad kojim je taj zloin izvren i
sl., a time i abolirati meunarodnu zajednicu, poev od Evropske unije,
pa do UN-a i njegovog Vijea sigurnosti, za inertnost ili, preciznije
kazano, nehtijenje da sprijee meunarodno sankcionirane zloine koji
su ovdje poinjeni, specijalno genocid nad Bonjacima kakav nije vien
na tlu Evrope od Drugoga svjetskog rata do danas.
U novije vrijeme se ide i dotle da nam se ak spoitava provoenje
islamizacije samo zato to se na narod malo vie okrenuo svojoj vjeri,
prebrojavaju se obnovljene damije, ali ne i one koje su poruene irom
Bosne, ne preza se ni od iznoenja netanih podataka, recimo u Sarajevu.
Svaki pokuaj reintegriranja elementarne infrastrukture, bez koje je
nemogue zamisliti jednu normalnu dravu, proglaava se unitarizacijom
i u tome trai alibi za svakovrsna opstruiranja u provoenju Dejtonskoga
mirovnog ugovora.
injenica da su glavni inspiratori, agresori i vinovnici zloina u BiH
na slobodi, meu kojima su Miloevi, Karadi i Mladi, opravdava se
karakterom mandata meunarodnih vojnih i policijskih snaga
instaliranih u naoj zemlji, rizicima hapenja i tome sl., a simbolian
uinak u provedbi Dejtonskoga mirovnog sporazuma neodgovornou
domicilnih politiara itd... U vezi sa tim infantilno je, samo po sebi,
oekivati od nekoga ko je do juer, u punome kapacitetu, ruio ovu dravu
i unitavao multietniki karakter njenog drutva da je danas reintegrira i
"'
izgrauje te na taj nain dobrovoljno eliminira vlastito djelo, a upravo

je o takvoj politici i politiarima ovdje rije.
Uostalom, da je to bilo mogue, ne bi ovdje meunarodna zajednica
ni instalirala tako monu vojnu i civilnu infrastrukturu, sa tako velikim
ovlatenjima i materijalnim sredstvima. Ali da ne bi bilo nesporazuma,
ovim se niko ne oslobaa odgovornosti za ono to ini, pa ni domicilni
politiari, ukljuujui i one iz reda Bonjaka.
Interesantno je da novo rukovodstvo u SRJ naglaava da suenje ratnim
zloincima i odnosi sa Haagom nisu njihov prioritetan zadatak. Meutim,
za BiH to mora biti najprioritetniji zadatak, jer bez hapenja ratnih
zloinaca nema ni implementacije Dejtonskog sporazuma, za koji su
odgovorni i SRJ, i Republika Hrvatska, i meunarodna zajednica kao
njegovi potpisnici.
I u ovoj godini, naroito u posljednje vrijeme, sve je vei broj ljudi
koji dolaze u VKBI i od nas trae do neto poduzmemo na planu
unapreivanja naega zajednikog rada radi rjeavanja kljunih pitanja
opstanka i prosperiteta nae domovine BiH i u njoj Bonjaka. Tu, prije
svega, mislimo na dobru organizovanost, uspjeno i racionalno
funkcioniranje parlamentarne, zakonodavne, izvrne i sudske vlasti te
ostalih prateih upravnih i drugih organa na cijelom podruju BiH,
prvenstveno u donoenju i provoenju neophodnih zakona na nivou
drave, na implementaciji odluka Ustavnog suda BiH u pogledu
usklaivanja ustava entiteta sa Ustavom BiH, na konstitutivnost graana
i naroda na cijeloj teritoriji BiH, na mnogo bru i efikasniju realizaciju
usvojenih zakljuaka o povratku protjeranih i izbjeglica u svoje domove,
na donoenju neophodnoga izbornog zakona, na brigu o naoj dijaspori,
na ravnopravno uee u koritenju medijskih sredstava, na donoenje
zajednikog programa za jezik i knjievnost, na odnose meu Bonjacima,
posebno u Cazinskoj krajini, na masovno sistematski programirano
raseljavanje i iseljavanje Bonjaka itd... U vezi s tim smatramo da su
lini interesi, pa nerijetko i lina unutarbonjaka i unutarpartijska
neslaganja i nerazumijevanja, kao i neaktivnosti i neodgovornosti u vezi
sa bitnim pitanjima opstanka i ukupnog razvoja BiH i Bonjaka, ne samo
tetna nego su i nesagledivo pogubna za BiH i Bonjake, posebno u ovome
odsudno vanom vremenu i situaciji u kojoj se nalazi BiH i na napaeni
ali herojski i neustraivi narod. Takmiarski duh u politici, ekonomiji,
kulturi i drugim oblastima ivota je dobrodoao za svaki narod, pa tako i
na. Ali, naalost, ovdje nije rije o tome, ve o jednome meusobnom,
"
blago reeno, neslaganju i nerazumijevanju ne samo na relaciji izmeu,

recimo, razliitih politikih stranaka nego i unutar njih. Posebno je
nedopustivo da su razlogom neracionalnog troenja dragocjene i znatne
energije esto na pitanja od linoga i uskogrupnog interesa, umjesto na
problematici od opega, odnosno principijelnog znaaja. Na taj nain se
umanjuje stvaralaka snaga Bonjaka kao neosporno bitnoga i nezamjenjivog politikog faktora unutar BiH, a to vjeto podstiu ekstremne,
nedobronamjerne i antibosanske secesionistike snage u naoj zemlji i
inozemstvu. To se koristi i za dodatne pritiske na Bonjake koji moraju
praviti ustupke, ak i u nekim pitanjima od izuzetnog znaaja za BiH.
Naime, do sada je na perfidan nain sugeriran i traen od Bonjaka njihov
tradicionalni sabur a zatim tolerancija, da bi se u novije vrijeme nastupalo
sve vie sa raznovrsnim ponienjem koje je svojevrstan i teak oblik
zloina.
Stoga smo, naprimjer, duni naglasiti da je neophodno hitno, krajnje
ozbiljno i promiljeno fokusirati nau panju i na nau sve brojniju
dijasporu, tim prije to se vjerovatno veina tih ljudi nee vratiti u zemlju.
U situaciji nebrige i zaputenosti kakvu sada imamo mladi e se za veoma
kratko vrijeme asimilirati i utopiti u tamonja drutva. Ali sa uspostavljanjem dugorone, stalne i dobro osmiljene saradnje na kulturnome,
ekonomskom, obrazovnom i drugim podrujima ostvarila bi se obostrano
dragocjena veza i korist. Uostalom, tako se ponaaju i drugi narodi prema
svojoj dijaspori. To je naa obaveza kao matinog dijela bonjakog
naroda prema svim Bonjacima izvan domovine BiH, a naroito prema
onima koji ive u dravama bive Jugoslavije.
Isto tako, smatramo da bi Bonjaci, a naroito intelektualci i lanovi
VKBI-ja, morali da to vie i to bolje ispolje maksimalnu stvaralaku
sposobnost i aktivnost, dostojanstvo, visoki moral, a naroito disciplinu
i punu odgovornost Bonjaka na profesionalnim i drutvenim funkcijama
koje su im povjerene bez obzira na njihovu politiku orijentaciju i
partijsku pripadnost.
Ovo nije vrijeme za ekanje. Antibosanske i antibonjake snage su
vrlo aktivne, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Sve se otvorenije
spekulira sa budunou BiH, sve se vie i otvorenije dovodi u pitanje
njena sudbina sa raspletom krize na Kosovu i u Crnoj Gori, odnosno u
Srbiji i SR Jugoslaviji. U tom smislu govori se o agoniji bosanskohercegovakog drutva i drave, atakuje se na Dayton, ali ne zbog
njegovog neprovoenja ili konstruktivne nadogradnje, nego u smislu
"
dovoenja u pitanje daljnjeg opstanka BiH kao drave i tome sl. Upravo
se uspjeh SDS-a i HDZ-a na novembarskim parlamentarnim izborima
ocjenjuje kao uspjeh politike nastavka rata drugim sredstvima na planu
podjele BiH.
Navedene konstatacije su osnov neposredne djelatnosti VKBI-ja. I na
kraju ovoga kraeg izlaganja, moramo naglastiti da vie od 120 godina
pored svih pritisaka i pokuaja istrebljenja muslimana i Bonjaka,
nezapamenog i najnovijeg genocida (1992.-1995.), kao i sadanjih
sistematski programiranih i organizovanih akcija na planu daljnjega
etnikog ienja, unitenja i istrebljenja. Bonjaci to svojom hrabrou
i odlunou, rtvujui svoje ivote, nisu dozvolili. Sigurno je da agresori
i zloinci nee moi ubudue ostvarivati svoje zloinake namjere ni
prema BiH a ni prema Bonjacima dok postoji ijedan musliman i Bonjak
u BiH, ali i u dijaspori. Bonjaci moraju biti svjesni u kakvoj se ivotnoj
opasnosti nalaze i pored svih proklamovanih deklaracija o ljudskim
pravima. Treba otvoreno i jasno kazati domaoj i svjetskoj javnosti da
e se Bonjaci, kao i do sada, po svojoj prirodi veoma kooperativni,
dravotvorni, hrabri i neunitivi, koji su uvijek bili za multietinost, svim
raspoloivim sredstvima i snagama boriti za vlastiti opstanak i prosperitet
u savremenim demokratskim uslovima, za ravnopravnost sa ostalim
narodima u demokratskoj, suverenoj BiH i svim progresivnim i
demokratskim snagama u svijetu.
to prije shvatimo krajnje teku situaciju u kojoj se nalazimo, to emo
bre i uspjenije organizirati sve probosanske snage na ouvanju i
uvrivanju slobodne, demokratske i cjelovite Bosne i Hercegovine kao
drave ravnopravnih graana i naroda u okviru Evropske unije i OUN-a.
To je, uostalom, naa primarna obaveza i dunost prema naoj tekoj i
nezaboravnoj prolosti i sadanjosti a za bolju i sretniju budunost.
(Atif PURIVATRA, Obraanje zvanicama na
tradicionalnim bajramskim susretima, 29. XII 2000.)
"
X.
DJETINJSTVO - MLADOST - TRADICIJA:

ATIF PURIVATRA U KRUGU PORODICE
"!
""
TAKSIJEM PO MLADU
Profesor dr. Atif Purivatra, predsjednik Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca, ljubazno se odazvao naem pozivu za razgovor. Sjedei u
njegovom uredu, promatramo obijeljele sarajevske ulice. Nekoliko mladih
Sarajlija uivalo je u svim blagodatima koje za sobom nosi zima.
Pokuavaju da nadoknade ratnim vihorom odnesene djeake godine.
Slike iz djetinjstva
Kada je izbio Drugi svjetski rat, Atif Purivatra je imao 12 godina. Sjea
se toga vremena, mada kae da ljudima u njegovim godinama djetinjstvo
ba ne pada esto na um. Crticama iz djetinjstva i zapoeli smo na
razgovor.
- Doivio sam sve strahote tog rata. Od bombardovanja Sarajeva, gladi,
do stanja ope depresije, navale izbjeglica iz istone Bosne, bijede,
bolesti... Pred poetak agresije na Bosnu i Hercegovinu, plaio sam se
takvih stvari, meutim, pokazalo se da je situacija bila mnogo gora negoli
za vrijeme onog rata.
U profesorovoj sehari sjeanja ima i lijepih slika.
- U sjeanje mi je duboko urezana slika iz djetinjstva kada me je
rahmetli otac angaovao u svojoj radnji i povrh toga uio da moram
mnogo da radim i da treba da stignem na sve, jer sam bio najstarije dijete.
On me je, na jedan veoma taktian nain, doveo u poziciju da zavolim
rad, bez obzira na vrstu posla. Govorio mi je da znanja nikada nije dosta,
i to mi je bio motiv u ivotu da se stalno usavravam, da konstanstno
kreem u potragu za novim saznanjima - pria nam Atif Purivatra.
Nedugo poslije rata profesor Purivatra se oenio.
"#
- Sa svojojm suprugom upoznao sam se prilikom gostovanja njenoga

kulturno-umjetnikog drutva u Sarajevu. Nakon nekoliko mjeseci
odluili smo da se vjenamo. Imao sam tada 20 godina. Moj komija,
koji je bio jedan od rijetkih sarajevskih taksista u to vrijeme, ponudio se
da po mladu u Tuzlu odemo njegovim taksijem. To je bilo iznenaenje da se taksijem dolazi po mladu.
Kada se sa buduom mladom nevjestom vratio u Sarajevo, nisu se
mogli smjestiti u Purivatrinu porodinu kuu.
- Od amide Kasima dobio sam jednu sobu, gdje smo se privremeno
smjestili. Supruga je na vjenanje dola od kue, a ja s posla. Nakon
vjenanja ona je opet otila kui, a ja na posao. Nije bilo nikakvog teferia
i provoda. Nismo na to ni pomiljali.
U to vrijeme Atif Purivatra radio je kao aktivno vojno lice.
Moraju uspjeti
- Sjeam se jedne zanimljivosti. Dobio sam poziv za sluenje vojnog
roka, mada sam ve bio oficir u vojsci. Na regrutaciju sam otiao u
uniformi, to je izazvalo uenje. ta ete vi sluiti vojni rok kada ste
ve oficir u vojsci? - pitali su me.
Proces akademskog obrazovanja imao je svoj kontinuitet.
- Uspijevao sam da se kolujem uz sve obaveze, jer sam nailazio na
razumijevanje svoje supruge. Ona je za sve vrijeme moga akademskog
kolovanja vodila brigu o kui. Upisao sam se kao vanredni student na
Pravni fakultet 1948. godine. Nakon toga uslijedio je postdiplomski studij
na Visokoj koli politikih nauka u Beogradu. Po svretku postdiplomskog
studija izabran sam za docenta na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu.
Doktorirao sam 1972. godine. Pored ostalih mnogobrojnih funkcija,
obavljao sam i funkciju dekana Fakulteta politikih nauka.
Profesor Purivatra kae da se za svaki svoj uspjeh u ivotu morao
namuiti. Ali, naglaava, da oni koji rade i koji se trude moraju uspjeti.
- Mislim da e ljudi koji rade i koji uspijevaju u tom radu doi do
izraaja. A oni koji malo urade, a trae da im se pripiu mnogo vee
zasluge, ti e uvijek teko proi. Oni su uvijek nezadovoljni, uvijek dolaze
u poziciju da im neko ne valja, da nekome smetaju. Treba da stvaramo
"$
atmosferu u kojoj emo se radovati tuem uspjehu a ne da, kako kau,

gledamo da komiji crkne krava. Umjesto da i mi imamo, mi kaemo
nek on nema.
Zna~ke i nogomet
Uza sve obaveze, imao je i neto slobodnog vremena da se bavi svojim
hobijem, kao i sportom.
- Kao mladi igrao sam aktivno nogomet u Omladincu i Iskri. Bio
sam dugo godina i predsjednik Sportskog drutva Iskra. U svom sastavu
to je drutvo imalo i atletsku, kao i ahovsku sekciju, od koje je nastao
ahovski klub Bosna. Hobi mi je sakupljanje znaaka. Bio sam i
predsjednik Udruenja znakara BiH. Jo uvijek sakupljam znake,
posebno olimpijske. Imam veoma bogatu kolekciju tih znaaka. U
slobodno vrijeme bavio sam se i planinarstvom.
Razgovor polahko privodimo kraju. Gospodin Purivatra nas upozorava
na jednu, ve uvrijeenu pojavu.
- Uvijek starije generacije kau da je u njihovo doba bilo bolje. Obino
kau da su oni sticali s mukom i teko a, ko biva, mladima je lake.
Meutim, mi stariji i jesmo duni da, s vremenom, obezbijedimo mladima
bolje uslove. I sada nakon rata, duni smo da stvorimo uslove za male
Bosance koji se tek raaju. Njima moramo olakati ivot.
Sa jedne od
izlobi znaaka
"%
Ponosan na sina
Atifov sin Mirsad Miro Purivatra direktor je RTVBiH, kao i Sarajevo
film festivala. Ponosni otac o svom sinu kae:
- Kao univerzitetski profesor primao sam solidnu plau. Sina sam, im
je postao punoljetan, ovlastio da moe slobodno raspolagati svom mojom
uteevinom koja se nalazi u banci. Nikada nije iskoristio to moje
povjerenje, pa ak ni za moga dueg boravka u inostranstvu. Njemu sam
prenio mudru misao koju je meni izrekao moj otac govorei: Sine, vodi
rauna da ima para, ali i u ta troi. Zato je sam nalazio naina da
zaradi. Radio je u mladosti razne poslove i tako zaraivao za izlaske s
prijateljima - kae profesor Purivatra.
(Razgovarao: Nedim LIPA, Azra, magazin
za enu i porodicu, Sarajevo)
Sin Mirsad u naruju roditelja: Majke Naife i oca Atifa
"&
CIO @IVOT POSVETIO RADU

Budu}nost vi{e ne moèmo prepu{tati slu~aju
U javnome, naunom i politikom ivotu Sarajeva ime prof. dr. Atifa
Purivatre veoma je cijenjeno i prisutno ve decenijama. Studenti Fakulteta
politikih nauka, jedna od njih je potpisnica ovih redaka, potuju ga kao
velikog znalca, ali i kao dragoga i vedrog ovjeka visokih moralnih i
ljudskih kvaliteta. U prostorijama Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca, iji je gospodin Purivatra predsjednik, razgovaramo o ivotu,
afinitetima, slobodnom vremenu, ali ne o poslu.
Odrasli ste u ambijentu tradicionalne sarajevske porodice. Koje ste
vrijednosti steene u kui ponijeli u ivotu?
Porodini ambijent u mom ivotu imao je veliki znaaj i presudno
uticao na vlastiti razvoj. Nas estero djece rasli smo uz oca i majku u
atmosferi tolerantnosti, discipline, podjele rada i, iznad svega, dubokog
potovanja roditelja prema nama, posebice nas prema roditeljima. Te
spone tolike vrste u radosnim bivale su jo jae u tekim prilikama kada
bi se pojavile prepreke u ivotu nekoga od nas. Nevolje su nas jo vie
zbijale, pa smo se trudili da budemo to realniji i praktiniji u
razrjeavanju problema. Borbenost, snaga u jedinstvu i realnosti, steena
u obitelji, oblikovala je moje bie, kako duhovno, tako i radno - u ovjeka
od stvaralake akcije. Hvala Bogu, i danas smo svi ivi, sa brojnim
lanovima svojih porodica.
Majci je, prije nego to sam se ja rodio, umrlo etvero djece, i to to
sam ja prvi preivio znailo je da imam najvee zadatke, najvie sam
radio, pomagao majci i odmalena nauio na obaveze. Otac je imao
bakalsku radnju, naporno radio za brojnu porodicu. Roen sam u Sumbulesmi, u pjesmi opjevanoj, u naoj kui uz damiju. U srcu nosim radost
Bajrama, miris ramazanskih noi, pamtim kandilje u naoj munari.
Svoje najbolje godine ivota posvetili ste nauci i drutvenom radu.
Bez razumijevanja i pomoi porodice bilo bi teko?
"'
Cio ivot posvetio sam radu. Zbog specifinih uslova u kojima sam
odrastao stupio sam u dravnu slubu u 17. godini tako da sam sedmi i
osmi razred Prve muke gimnazije poloio vanredno. Uslijed prevelikoga
radnog angamana teko sam obolio nako Drugoga svjetskog rata, tako
da sam studiranje na Pravnom fakultetu nastavio 1953. i diplomirao 1957.
godine. Za sve to sam postigao mogu zahvaliti sretnom obiteljskom
ivotu i, nadasve, ogromnom razumijevanju i podrci supruge Naife Tuzlanke iz ugledne porodice Deli. Kako sam se oenio mlad, u 21.
godini, davne 1949., sve uspjehe izuzetno napornog rada ostvario sam u
braku. Supruga je pokazivala razumijevanje za moje obaveze tokom
studiranja, postdiplomskog studija a 1965., nakon odbrane magistarskog
rada, izabran sam za docenta na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu.
Odbranio sam doktorsku disertaciju 1972. na temu Jugoslavenska
muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine SHS pred prof.
dr. Dragoslavom Jankoviem, prof. dr. Najdanom Paiem i prof. dr.
Miroslavom oreviem. Svom mentoru, profesoru Jankoviu, dugujem
osobitu zahvalnost to me je uputio u izradu magistarskog rada i doktorske
disertacije.
Koliko god da istaknem znaaj doprinosa supruge mome napredovanju
i karijeri, bit e nedovoljno. Koliko je truda uloila u odgoj naeg sina
jedinca Mirsada, koga smo dobili nakon devet godina braka. Zavrio je
ekonomski fakultet, dobro govori engleski i francuski jezik, i vlastitim
trudom je postigao visok stepen menadmenta.
U agresiji na BiH uinjena su neviena zla. to Vam je najtee palo?
Agresija, opsada, granatiranja, genocid izvren prvenstveno nad
bonjakim narodom - duboko me sve to potreslo. Krv po ulicama, ubijena
djeca na Dobrinji, Alipainom Polju, iskasapljeni ljudi na poznatim
sarajevskim Markalama nezaboravni su prizori uasa! Mogu rei da je
svaki Sarajlija po svome dranju i otporu agresiji borac, kao i oni na prvoj
liniji. Boli me masovni genocid izvren u veini mjesta koja su bila pod
okupacijom agresora i kvislinga zloinca Karadia, nijeme kolone
prognanika sa zaveljajima, preplaenou, nemoni starci...
Kako ste doivjeli 21. novembar 1995. godine - dan parafiranja
mirovnog sporazuma u Ohaju?
Sa velikim ushienjem, zadovoljstvom i radou to prestaju rat,
ubistva i stradanja. Isto tako, moramo biti svjesni da nam predstoji
ogroman posao u osiguranju mira, to e traiti maksimum razuma, pameti
"
i praktinog rjeavanju tekoa sa kojima emo se na tome putu susretati!

Jer, vlastiti ivot i budunost vie ne moemo preputati sluaju, kako
bismo izbjegli iznenaenja od zlih ljudi, faistoidnih i genocidnih ideja od kojih e pojedinci, i toga moramo biti svjesni, teko odustajati.
ta Vas je posebno oduevilo?
Prije svega, naa omladina! Pokazala je visoku svijest o potrebi borbe
protiv zla i ouvanje naroda i dokaza da je narod neunitiv. Sa takvom
omladinom moemo raunati na sretnu budunost i duni smo joj stvoriti
u miru uslove za to kvalitetnije usavravanje u strunom pogledu kako
bi bila korisna sebi, porodici i domovini.
ta u rijetko slobodnim trenucima inite za svoju duu?
Kao srednjokolac bio sam predsjednik Sportskog drutva Iskra, inae
volim nogomet, navijam za onaj pravi. Bavio sam se filatelijom,
sakupljanjem znaaka, osobito olimpijskih, od kojih sam napravio lijepu
kolekciju. Bibliofil sam, puno itam, sakupljam raritete, volim viceve,
anegdote jer sam po prirodi vedar ovjek. Nisam kafanski ovjek, za
odmor i provod nisam imao vremena.
Vae poruke ili elje?
Poruio bih mladim generacijama da se maksimalno posvete vlastitom
obrazovanju i usavravanju u struci, da razvijaju osjeaj za rad, akciju,
toleranciju, uz sabur, ali sa dostojanstvom, uz vlastito samopotovanje i
potovanje drugoga. Moramo teiti vrhunskim rezultatima kako bismo
vlastitom snagom osigurali ravnopravan tretman u meunarodnim
razmjerama i, to je veoma bitno, da bismo stalno bili upueni na ivotnu
realnost i opi interes!
(Razgovarala: Jasna HODI-LJUMANOVI,
Dnevni avaz, 3. XII 1995.)
"
Za radnim
stolom u stanu
Portret iz
mladih dana
U toplini porodine atmosfere sa majkom
"
XI.
RIJE^ O ÔVJEKU - SLOVO O @IVOTU:

UTJEHA I ISTINA U RIJEÎMA SAOSJE]ANJA
" !
" "
VJERAN SVOJIM IDEALIMA

(Iz saop}enja za javnost)
U Sarajevu je iznenada u 73. godini ivota preminuo redovni profesor
Fakulteta politikih nauka u mirovini dr. Atif Purivatra, predsjednik Vijea
Kongresa bonjakih intelektualaca. Profesor Purivatra je bio jedan od
najistaknutijih bh. intelektualaca u posljednjih vie od tri decenije.
Iako krhke fizike konstitucije, posjedovao je nevjerovatnu radnu
energiju, istrajnost i odgovornost u poslu i neponovljive organizacijske
sposobnosti. Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politike
historije Bonjaka u XX stoljeu. Njegovi radovi, a posebno knjige,
spadaju u najcitiraniju literaturu sa ovih prostora, kako u zemlji, tako i u
inozemstvu. Ostat e trajno zapamen njegov izuzetan doprinos u
afirmiranju i priznavanju bonjake nacije.
Prof. dr. Atif Purivatra je roen 16. IX 1928. godine u Sarajevu. Po
odlasku u mirovinu nastavlja intenzivno djelovati u okviru BZK Preporod,
Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca, kao i u drugim intelektualnim
asocijacijama.
Poseban je doprinos prof. Purivatre, kao predsjednika Vijea Kongresa
bonjakih intelektualaca, na priznavanju, odbrani i afirmiranju Bosne i
Hercegovine, drave ravnopravnih naroda i graana.
Vjeran svojim idealima, ostao je uporan u nastojanjima etiriju
nevladinih organizacija za priznavanje konstitutivnosti bh. naroda na
cijelom podruju njihove drave.
" #
DOGOVOR O POSLJEDNJEM ISPRA]AJU

Prijatelji, saradnici i potovaoci preminulog prof. dr. Atifa Purivatre,
predsjednika Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca, okupili su se u
utorak u prostorijama VKBI-ja te dogovorili detalje i nain posljednjeg
ispraaja.
Prof. Purivatra preminuo je na Klinici za neurohirurgiju KC Sarajevo,
dan nakon pada prilikom izlaska iz jedne od sala za sastanke u zgradi
sarajevske opine Stari Grad.
Denaza prof. Purivatre, kako je reeno, bit e u etvrtak, u 15 sati, u
haremu sarajevske damije Ferhadije.
Na komemoraciji koja e biti odrana u etvrtak, u 11 sati, u amfiteatru
Fakulteta politikih nauka, o liku i djelu preminulog profesora govorit
e dopredsjednik Federacije BiH i profesor Fakulteta politikih nauka
dr. Safet Halilovi i prof. dr. Mustafa Imamovi.
(Osloboenje, 12. IX 2001.)
UMRO PROF. DR. ATIF PURIVATRA

(Bio je jedan od najistaknutijih bh. intelektualaca
u posljednje tri decenije)
Doktor Atif Purivatra, redovni profesor Fakulteta politikih nauka u
Sarajevu i predsjednik Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca,
preminuo je iznenada u 73. godini u ponedjeljak u Sarajevu, saopeno je
iz VKBI-ja, javlja BHP.
U saopenju se podsjea da je Purivatra bio jedan od najistaknutijih
bh. intelektualaca u posljednjih vie od tri decenije. Posjedovao je
nevjerovatnu radnu energiju, istrajnost i odgovornost u poslu te
neponovljive organizacijske sposobnosti.
" $
Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politike historije

Bonjaka u XX stoljeu. Njegovi radovi, a posebno knjige, spadaju u
najcitiraniju literaturu s ovih prostora u zemlji i inozemstvu. Ostat e
trajno zapamen njegov izuzetan doprinos u afirmiranju i priznavanju
bonjake nacije.
Roen je 16. septembra 1928. u Sarajevu. Po odlasku u mirovinu
nastavlja intenzivno djelovati u okviru BZK Preporod, VKBI-ja, kao i u
drugim intelektualnim asocijacijama.
Poseban je doprinos Purivatre kao predsjednika VKBI-ja na
priznavanju, odbrani i afirmiranju BiH, drave ravnopravnih naroda i
graana.
Vjeran svojim idealima, ostao je uporan u nastojanjima etiriju
nevladinih organizacije za priznavanje konstitutivnosti bh. naroda na
cijelom podruju njihove drave.
(Dnevni avaz, 12. IX 2001.)
ODLAZAK ISTAKNUTOG INTELEKTUALCA

U Sarajevu je iznenada, u 73. godini, preminuo redovni profesor
Fakulteta politikih nauka u mirovini doktor Atif Purivatra, predsjednik
Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca. Profesor Purivatra bio je jedan
od najistaknutijih bh. intelektualaca u protekle tri decenije.
Posjedovao je nevjerovatnu radnu energiju, istrajnost i odgovornost u
poslu, neponovljive organizacijske sposobnosti. Purivatra je bio jedan
od najboljih poznavalaca politike historije Bonjaka u 20. stoljeu.
Njegovi radovi, a posebno knjige, spadaju u najcitiraniju literaturu sa ovih
prostora, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Ostat e trajno zapamen
njegov izuzetan doprinos u afirmiranju i priznavanju bonjake nacije.
Atif Purivatra roen je 16. septembra 1928. godine u Sarajevu. Po
odlasku u penziju nastavlja intenzivno djelovati u okviru Bonjake
zajednice kulture Preporod, Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca,
kao i u drugim asocijacijama. Poseban je doprinos Purivatre, kao
predsjednika Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca na priznavanju,
odbrani i afirmiranju BiH, drave ravnopravnih naroda i graana. Vjeran
" %
svojim idealima, ostao je uporan u nastojanjima etiriju nevladinih

organizacije za priznavanje konstitutivnosti bh. naroda na cijelom
podruju BiH. Purivatra je tokom plodnog stvaralakog ivota objavio
vie od 70 strunih i naunih radova, autor je knjiga Nacionalni i politiki
razvitak Muslimana i Jugoslavenska muslimanska organizacija u
politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.-1929.,
koautor je publikacije ABC Muslimana, Muslimani i bonjatvo i
Ekonomski genocid nad bosanskim muslimanima. Nosilac je Ordena rada
III reda, Ordena zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom, Medalje za
vojne zasluge, Ordena bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem,
estoaprilske nagrade grada Sarajeva, nagrade za najbolje nauno djelo
izdavake kue Svjetlost i Republike nagrade za nauku Veselin Maslea.
Smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca, gdje je neumorno radio 10 godina.
(D.T.-M.L., Nezavisne novine, Banja Luka, 12. IX 2001.)
OSTALA JE PRAZNINA
Bit e teko popuniti prazninu koja je nastala njegovim odlaskom rekao je, povodom smrti prof. dr. Atifa Purivatre, za na list predsjednik
Jevrejske opine u BiH i predsjednik Kruga 99 Jakob Finci.
Purivatra je uspio doprinijeti razvoju multietnike zajednice u BiH,
postizanju konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru BiH. Bio je rijedak
primjer kada je u pitanju spremnost da razumije i pomogne obinom
ovjeku - rekao je Mirko Pejanovi, predsjednik Srpskoga graanskog
vijea - Pokreta za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini.
(Nezavisne novine, 12. IX 2001.)
" &
BORIO SE ZA ONO U [TA JE VJEROVAO

Ne postoji nita gore od pisanja iniciranog ljudskom smru. I nema to
ama ba nikakve veze sa emocijama, ve sa tipinim bosanskim
problemom, nepisanim, ali postojeim pravilom: o ivima sve najgore,
o mrtvima najbolje. Bez sredine i mjere koja bi i onome o kome se pie,
valjda, bila milija. Ona, sredina, u onoj mjeri u kojoj je nema, kao da
pokazuje koliko je kritinost zamijenjena kritizerstvom i koliko se
vrednovanje neijeg lika i uinka izgubilo u proistovjeivanju sa ljubavlju
ili mrnjom. Ba kao da ijedan od tih osjeaja neto znai ako se o ovjeku
ne govori kao o prijatelju ili roaku, ve kao o javnoj linosti ija
biografija svjedoi jedno vrijeme i poloaj jednog naroda u tom vremenu.
Da Atif Purivatra (16.9.1928.- 11.9.2001.) nije u bosanske dnevne sobe
ulazio kroz TV dnevnike, da njegove slike nisu bivale po novinama, i da
nikada nije doao dan kada su ga posljednji put pozdravili sa onih stranica
na kojima se objavljuju liste putnika za drugi svijet, bilo bi mogue
pomisliti da je to ime nosio knjiki lik, Bosanac iz Selimovievih djela,
neko ije svako novo djelo kao da biva umanjeno prethodnim sa kojim
se mjeri i kad treba i kad ne treba, neko ko za sobom vue sve posljedice
mentalitetske navike da se u svaki ideal bezgranino vjeruje i da se svaki
zamijeni drugim, ma neko ko treba lei u zemlju da bi ga glasno hvalili
isti oni to e ga tiho kuditi kad god mogu, kao to su ga i kudili nemajui
hrabrosti rei mu u lice to misle.
Bilo bi neistinito rei da e i Bosna i Bonjaci pamtiti Purivatru. Nee,
jer nit ona zemlja, nit njen najbrojniji narod pamte. Zaborav je ovdje
navika roena iz potcjenjivakog duha i kratko opisana u idiotskoj teoriji
da se moe bez svakoga koga nema. Samo, ta e biti kad vie ne bude
nikoga?
Bosna i Hercegovina e ostati bez rijetko aktivnog intelektualca,
ovjeka koji je u osmoj deceniji ivota vie radio nego upola mlai od
njega, spremnih tek da uivaju u vlastitoj, umiljenoj veliini. Purivatra
je inio koliko je mogao, borio se, kao i prije, za ono u ta je vjerovao i
samom svojom pojavom, zajedno sa jo nekoliko upornih vrnjaka, davao
znake ivota ovdanje intelektualne scene.
" '
Vrijeme e i ozbiljna analiza pokazati koliko je od svega bilo koristi a nije da nita nije vrijedilo, dapae. Taj e rezultat biti vrijedan nekim
novim generacijama. Ove su pale na ispitu. Da su svi oni koji su bili
spremni kritikovati i ranije Purivatrine radove u njegovom VKBI-ju uloili
energije koliko i on u ovdanji drutveni ivot, Bosna bi, umjesto divizije
spremnih uestvovati na seminarima (uz dnevnice, naravno), imala
entelektualnu scenu. Ovako, na njoj ostaje tiina prekinuta jo rijetkim
glasovima onih koji, ako nita, znaju da ne treba utjeti. Makar se prialo
i o onome to je daleko od najbitnijeg i za Bosnu i Hercegovinu i za one
u njoj.
(Dani, 14. IX 2001.)
Rekli su o Atifu Purivatri
U[AO JE U POVIJEST
DRU[TVENE MISLI NA[E SREDINE
Povodom smrti prof. dr. Atifa Purivatre porodici Purivatra i Vijeu
Kongresa bonjakih intelektualaca stigli su brojni telegrami sauea.
Predsjedatelj Predsjednitva BiH Jozo Krianovi naglasio je da
odlazak profesora Purivatre ne znai i zaborav - naprotiv toliko toga je
ostavio iza sebe da e ga pamtiti brojne generacije Bosne i Hercegovine
i njegova Sarajeva.
Potpredsjednik Federacije BiH dr. Safet Halilovi u svom pismu istie
da e profesora Purivatru nadivjeti njegov jedinstveni nauni opus kojim
je uao u povijest drutvene misli u BiH, posebno njegov znanstveni
aktivistiki doprinos u oblikovanju moderne nacionalne svijesti Bonjaka,
temeljenim na naim posebnostima univerzalnih vrijednosti savremene
civilizacije. Sve to je postigao u iznimno tekim povijesnim okolnostima.
Prof. dr. Mirko Pejanovi, u ime Srpskoga graanskog vijea - Pokreta
za ravnopravnost istie: Posebno smo cijenili doprinos prof. Purivatre
razvoju odnosa, saradnje i povjerenja meu narodima u BiH.
"!
Izraze sauee uputili su i mnogi drugi potovaoci linosti i djela

profesora Purivatre. Meu prvima Wolfgang Petritsch, visoki predstavnik
meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, te Asocijacija nezavisnih
intelektualaca Krug 99. Mi kao bibliotekari svjesni smo koji gubitak je
nastao Atifovim odlaskom. ivi nam u sjeanju ne tako davni susret s
njim u naoj biblioteci, njegova energinost i spontanost - pie Enisa
uni u svoje i u ime kolektiva Narodne i univerzitetske biblioteke Tuzla.
Sauea su uputili zamjenik ambasadora Bosne i Hercegovine u
Francuskoj Esad Buuk iz Pariza, te Mujo Demirovi, ministar u Vladi
FBiH, general Atif Dudakovi, komandant Zajednike komande Vojske
FBiH, te predsjednik Kantona Sarajevo Mustafa Pamuk.
Ostat e trajno zapamen po posebnom doprinosu koji je dao
afirmiranju Bosne i Hercegovine kao drave ravnopranih naroda i
graana - poruka je opinskog naelnika Ljubie Markovia i
predsjedavajueg Opinskog vijea Opine Centar Sarajevo prof. dr.
Huseina Kulenovia.
Bio je veliki humanist i borac za ljudska prava - pie Fadila
Memievi, predsjednica Drutva za ugroene narode BiH.
Izraavajui najiskreniju suut, ambasador Arapske Republike Egipat
u Bosni i Hercegovini dr. Salab el-Asry pie da je Purivatrina smrt veliki
gubitak, kako za Vae Vijee, tako i za bonjaki narod.
Profesor Purivatra je zaduio nau sredinu svojim predanim
pedagokim, kulturnim i znanstvenim radom. Poznavali smo ga kao vrlo
tolerantnog ovjeka punog razumijevanja za svakog graanina, a posebno
za mlade - rijei su Ilije imia, predsjedatelja Doma naroda
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
Bio je na iskreni prijatelj, cijenjen i potovan, uivajui nepodijeljeni
ugled meu graanima iz Sandaka - javlja Udruenje graana Bonjaka
porijeklom iz Sandaka. Saosjeanja u bolu s porodicom i lanovima
Vijea izraava i Glavni odbor Udruenja ilmije Sarajevo i Muharem
Hasanbegovi osobno. U svoje i u ime kolektiva Pravnog fakulteta u
Sarajevu najiskerenije sauee uputio je dekan tog fakulteta prof. dr.
Ismet Dautbai.
Atifov odlazak je nenadoknadiv gubitak za sve ljude dobre volje - pie
Teodor Romani, predsjednik Srpskoga prosvjetno-kulturnog drutva
Prosvjeta.
Mene je ozario svojom ljudskom toplinom - pie Alma ii,
stipendist Fonda Muhsin Rizvi i apsolvent Filozofskog fakulteta u Tuzli.
"!
Purivatre emo se sjeati kao naega dragog prijatelja i kolege poruuje prof. dr. Esad Kreso, dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
Iskrena sauea uputili su novinar Osloboenja Antonio Prlenda, te
Nedad Brankovi. To je uinio i prof. dr. Safet Krki u ime Vijea
Kongresa bonjakih intelektualaca hercegovake regije. Prof. Suad
Berbi pie da je iza rahmetli prof. Atifa ostalo djelo koje e koristiti
Bonjacima, ali i svim ljudima. Svoje suosjeanje iskazalo je i Udruenje
graana Mladi muslimani. Naelnik Opine Bugojno dr. Mustafa Strukar
u telegramu sauea pie da e uvaeni profesor po svojim plemenitim
djelima ostati u naem trajnom sjeanju.
Iz Pariza, iz Radio Bosne, javio se i mr. Samir Travljanin. On kae da
e Atif ostati u trajnoj kolektivnoj memoriji bonjakoga duhovnog bia
po nemjerljivom doprinosu u afirmaciji i u priznavanju samosvojnosti
bonjake nacije. Atifova smrt predstavlja nenadoknadiv gubitak za
na Helsinki komitet i za sve Bonjake u Sandaku, jer smo izgubili
iskrenog prijatelja koji je imao beskrajno razumijevanje za sve nae
nedoumice i probleme koje su Sandaklije snale u ovim haotinim
traginim vremenima - pie predsjednik tog komiteta efko Alomerovi.
Dipl. in. Mehmed Drino u ime GIK Hidrogradnja kae da je Atif
Purivatra istaknuti borac za Bosnu i Hercegovinu i zajedniki suivot
svih naroda, plemeniti ovjek i veliki humanist, a nama veoma drag i
potovan prijatelj i saradnik. I dalje emo svesrdno i nesebino pomagati
instituciju u kojoj je ivio i radio prof. dr. Atif Purivatra.
Sauee je uputila i Ambasada Narodne Republike Kine, te
predjsednik HKD Napredak prof. dr. Franjo Topi, koji kae da emo
sauvati njegov lik i djelo u trajnom sjeanju. Atifova smrt nas je sve
pogodila i to je veliki gubitak za nae lanstvo. Bio je veliki ovjek i
neka mu je rahmet dui - pie Udruenje graana Pokret Majke enklave
Srebrenice i epe. Prof. dr. Jusuf Rami poruuje da je za profesore,
studente i osoblje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Atifova smrt
veliki gubitak za bosanskohercegovako drutvo, a posebno za
bonjako-muslimanski narod.
Izraavajui iskreno suosjeanje zbog gubitka prof. Purivatre,
ambasador Islamske Republike Iran Seyed Homayoun Amirhalili moli
Uzvienog Boga da rahmetliji podari denetske blagodati, kao i Abbas
Arizand, konzul za kulturu i direktor Kulturnog centra pri iranskoj
ambasadi u Sarajevu.
"!
Sauee porodici i Vijeu upuuje i muftija evko ef. Omerbai,

predsjednik Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Sauea su uputili
zamjenik predsjednika Vlade Hercegovako-neretvanskog kantona Omer
Maci, otpravnik poslova Ambasade Republike Makedonije u BiH Stojan
Rumenovski. Smrt profesora Purivatre je ostavila veliku prazninu u
obrazovanju, nauci i ukupnom drutvenom ivotu Bosne i Hercegovine
- pie doc. dr. Dubravko Lovrenovi, zamjenik ministra Federalnog
ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Preselio je na ahiret ovjek koji je, kao uvaeni znanstvenik, vei
dio ivota i svoju intelektualnu energiju koristio zarad zatite i ouvanja
bonjakoga nacionalnog identiteta i drugih elementarnih bonjakih
nacionalnih interesa - poruuju Preporod u BiH - Opinsko drutvo
Tuzla, predsjednik Muhidin Pai i predsjednik Inicijativnog odbora prof.
dr. Read Begti.
Duboko saosjeanje izrazio je i Mustafa Pamuk, predsjednika Kantona
Sarajevo.
Sauee je uputila i ambasadorica Bosne i Hercegovine u Beu prof.
dr. Emina Keo-Isakovi. Predsjednik Medlisa Islamske zajednice
Sarajevo Suad Berbi pie da je neprocjenjiv doprinos prof. Purivatre
na okupljanju bonjakih intelektualaca i formiranju VKBI-ja, koje je
dalo ogroman doprinos u opredjeljivanju tokova i kretanja Bonjaka, kako
za vrijeme agresije, tako i kasnije.
Svoje sauee Vijeu, porodici i sinu Atifa Purivatre Mirsadu uputio
je britanski ambasador u Sarajevu Graham Hand.
***
OSIROMAENI SMO ZA PLEMENITOST I LJUDSKOST. Bonjaci
su preseljenjem na ahiret prof. dr. Atifa Purivatre ostali bez velikog
ovjeka, vrijednog lana zajednice i iskrenog prijatelja. Spoznaja da ga
vie neemo susretati ostavlja teku prazninu i osiromauje nas za
plemenitost i ljudskost, to na gubitak ini veim i bolnijim.
Dr. Safet Halilovi, potpredsjednik Federacije BiH
USKRAEN INTELEKTUALNI MILJE BOSNE I HERCEGOVINE.
Sve nas je jako iznenadila i pogodila vijest o smrti vaega supruga, oca i
"!!
djeda. Intelektualni milje Bosne i Hercegovine i njegova Sarajeva, sasvim

sigurno, uvelike su osiromaeni njegovim odlaskom. S nadom da e ga
dobri Bog njeno primiti u svoje naruje, u ime Predsjednitva Bosne i
Hercegovine i u moje osobno ime, molim Vas da primite izraze nae
duboke suuti.
Jozo Krianovi, predsjedavajui
Predsjednitva BiH
POSEBAN SENZIBILITET ZA SVE NARODE I GRAANE.
Zateen iznenadnom smru dragog prijatelja i istaknutog Bonjaka i
Bosanca Atifa Purivatre, upuujem Vam izraze duboke alosti i
saosjeanja zbog velikog gubitka.
Svi zajedno ostajemo bez ovjeka velike erudicije, bogatoga naunog
i intelektualnog opusa, ije je djelovanje ostavilo neizbrisivi trag na razvoj
i prosperitet Bosne i Hercegovine i afirmaciju bonjakog identiteta u
njoj, uz stalnu brigu i poseban senzibilitet za sve njene narode i graane.
Imamo obavezu da na tragu tih rezultata koje je rahmetli Atif ostvario
nastavimo raditi i djelovati na dobrobit svih koji Bosnu i Hercegovinu
osjeaju svojom domovinom. U ovim tekim trenucima elim da utjehu
naete u svemu onome to nam je profesor i naunik Atif Purivatra ostavio
u amanet.
Dr. Alija Behmen, predsjednik
Vlade Federacije BiH
ZA DRAVU BEZ OBESPRAVLJENIH ZBOG IMENA I VJEROVANJA. Molim Vas da primite izraze moga najdubljeg sauea povodom
smrti dragog Atifa. Iznenadna Atifova smrt veliki je gubitak ne samo za
vas, njegove najblie, nego i za sve Bosance i Hercegovce koji su dijelili
njegov san o Bosni i Hercegovini kao prosperitetnoj i demokratskoj dravi
u kojoj niko nee biti obespravljen zbog svog imena ili vjerovanja. Nadam
se da u ovim trenucima, za vas najteim, bar mala utjeha moe biti
saznanje da je Atif svojim djelovanjem znaajno doprinio da to nee ostati
samo njegov nedosanjani san. Molim vas da moje izraze sauea
prenesete i ostalim lanovima porodice.
Sejfudin Toki, prvi zamjenik predsjedavajueg
Doma naroda Parlementarne skuptine BiH
"!"
NEMJERLJIV DOPRINOS BOGATSTVU NAIH RAZLIITOSTI

I NJIHOVOJ NEMINOVNOJ POVEZANOSTI. Dozvolite da vam
uputim najiskrenije izraze suuti zbog gubitka vaega i naeg Atifa
Purivatre. Odlazak profesora Purivatre ostavit e veliku prazninu ne samo
u vaim ivotima nego i u ukupnome naunom i politikom miljeu Bosne
i Hercegovine.
Nemjerljiv je doprinos koji je prof. Purivatra dao u afirmaciji bonjake
misli, afirmirajui time pluralizam i bogatstvo svih naih razliitosti, kao
i njihovu neminovnu povezanost. Brojne generacije studenata, dananjih
afirmiranih i angaovanih intelektualaca, stasavale su na katedrama
profesora Purivatre. Ove stvari ine samo dio bogatstva koje je Profesor
ostavio Bosni i Hercegovini i kojima je zaduio sve nas da mu ostanemo
vjeno zahvalni i da ga se uvijek sjeamo po dobrome.
Ovi momenti jesu najtei za vas, lanove obitelji, ali dopustite nam
da i mi, tovaoci profesora Purivatre, podijelimo vau tugu zajedno sa
vama.
S dubokim izrazima suosjeanja,
Selim Belagi, predsjednik
Tuzlanskog kantona
BRINUO JE O SVIMA. Vrativi se s puta, saznadoh da je na ahiret
preselio jedan od mojih najboljih prijatelja. Ja se samo pitam jesam li ja
dovoljno uzvraao na njegovo prijateljstvo.
Meni je bilo dovoljno da mu ujem glas i da ga posluam. Nije malo
preko pedeset godina prijateljstva i bit e mi neobino ne vidjeti ga ni
subotom kada vodi Tribinu Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca.
Mnogi i ne znaju koliko je brinuo i za nas sve, a i za svoju porodicu.
Ja znam kroz ta se sve u ivotu mora proi. Ali ne znam da je iko bio
hrabar prije njega rei da u Bosni i Hercegovini postoji narod kome treba
dati ime.
Kao sad se sjeam da smo tih dana etali obalom i oekivali sa
strepnjom ishod dogovora o tom pitanju. Uvijek sam bio uz njega i
smatrao sam ga najvanijim stupom nae domovine. Neu da zaboravim
da je uoi agresije on svojim autoritetom dobio preko osamdeset potpisa
intelektualaca za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu za svega nekoliko sati.
Ja sam tuan i ponosan to sam prijateljevao sa vaim muem i ocem
i molim vas da primte od mene i porodice baum sagossum.
Prof.dr. Irfan Zuli
"!#
IZRAZI DUBOKE SUUTI. U povodu iznenadne smrti Vaeg

supruga i oca prof. dr. Atifa Purivatre u moje osobno i u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sarajevu primite izraze duboke suuti.
Dr. Josip Vrboi, veleposlanik
Republike Hrvatske u BiH
NJEGOVA DJELA NAM SLUE KAO PUTOKAZ. Vijest o
preseljenju na ahiret dragog profesora Atifa Purivatre duboko je dirnula
bosansku dijasporu Australije, posebno nas koji smo imali ast i
zadovoljstvo suraivati sa njim. Ali sudbina velikih ljudi, kojima je
pripadao profesor Purivatra, jeste da vjeno ive, jer njihova djela nam
slue kao putokaz.
Od sljedee sedmice na bosanskom SBS radioprogramu Australije
kree feljton ivot i djelo velikih Bonjaka i upravo emo govoriti o
profesoru Atifu Purivatri.
Primite izraze suuti za nenadoknadiv gubitak velikana novije historije
nae drave Bosne u ime Odbora Bonjake zajednice kulture Preporod
u Australiji.
Dr. Mustafa Karavdi, predsjednik
Preporoda u Australiji
OSTAO JE U NAJLJEPOJ USPOMENI. Duboko potresen vijeu
o smrti prof. Atifa Purivatre, koja je do mene doprla sa prilinim
zakanjenjem, izraavam njegovoj porodici i itavom Vijeu svoju
duboku suut. Velik je to gubitak za sve nas, jer je Atif bio pravi motor u
bonjakom i opeljudskom pogonu. Ostat e u najljepoj uspomeni. Neka
mu je rahmet dui!
Va Smail Bali
BORAC ZA PRAVA I DOSTOJANSTVO SVOG NARODA. ivio
je poput tihe vode, smiren, odmjeren, dobar profesor, jo bolji drug. Imao
sam priliku da ga lino upoznam i uvjerim se u miljenja onih ljudi koji
su ga poznavali bolje od mene. Odlaskom prof. Atifa Purivatre bonjaki
"!$
narod je izgubio jednoga velikog eruditu - ovjeka za kojeg se slobodno

moe rei da je bio iva enciklopedija. Bio je veliki borac za prava i
dostojanstvo svog naroda.
Ponosni smo to smo imali takvog ovjeka meu nama i elimo da
budemo uz vas u tuzi to nas je ostavio.
Allah je tvorac svega i njemu e se sve vratiti.
Koalicija Narodni pokret Sandaka
Refik Sadikovi, gen. sekretar
RECENZENT MOJE PRVE KNJIGE. Profesor dr. Atif Purivatra bio
je dugogodinji profesor i dekan naeg fakulteta. Pomogao je studentima,
osobito talentiranima, kao i asistentima, u njihovome znanstvenom radu.
Svojim radovima doprinio je razvoju teorije nacije, a sobito se istiu
njegovi radovi o nacionalnom razvitku Bonjaka. Suraivali smo na
Fakultetu, u Marksistikom centru, na znanstvenim skupovima. Bio je
recenzent i moje prve knjige. Ljudi odlaze, uspomene ostaju.
Dr. Ivan Cvitkovi, prof. na Fakultetu
politikih nauka u Sarajevu
RIJETKO ANGAIRANI HUMANIST. Doktor Atif Purivatra bio je
rijedak ovjek. Njegov angaman i humanistika djelatnost bili su
usmjereni na ouvanje svijesti Bonjaka o sebi samima. Ali on je, u isto
vrijeme, kroz svoj ukupan znanstveni, a posebno kroz rad u Vijeu
Kongresa bonjakih intelektualaca, otvarao puteve permanentnog
dijaloga meu narodima i graanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Istrajna i nepokolebljiva energija ovoga ovjeka gradila je njegov
ljudski portret bojama potenja i uspravnosti. Uza svu bol koja se osjeti,
njegov fiziki nestanak mora biti i poziv svima koji umiju, i koji su za to
pozvani, da naprave ozbiljniju verifikaciju njegovoga irokog drutvenog
i humanistikog angamana.
Gradimir Gojer, ministar za kulturu
Kantona Sarajevo
"!%
RAZVIJAO JE SARADNJU I POVJERENJE MEU NARODIMA.

Sauestvujemo iskreno u Vaoj tuzi za prof. Atifom Purivatrom. Za nas
u Srpskom graanskom vijeu saradnja sa prof. Purivatrom znaila je i
podstrek i zadovoljstvo. Svoje ivljenje prof. Purivatra posvetio je nauci,
studentima i drutvenom i javnom radu. Kao nauni radnik doprinio je
teorijskom zasnivanju, afirmaciji i priznanju nacionalnog identiteta
bonjakog naroda. U ulozi predsjednika VKBI-ja prof. Purivatra pokree
brojne projekte u kojima se iskazuje stvaralaka mo bonjakog naroda
u ratu i postdejtonskom vremenu.
Posebno smo cijenili doprinos prof. Purivatre razvoju odnosa saradnje
i povjerenja meu narodima u Bosni i Hercegovini. Sa njemu svojstvenom
upornou i pronicljivou prof. Atif Purivatra je radio na postizanju
konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru BiH u okviru zajednike
aktivnosti: SGV-a, HNV-a, VKBI-ja i Kruga 99.
S ponosom emo uvati uspomenu na ljudsku dobrotu i saradnju koju
smo imali sa prof. Atifom Purivatrom.
Srpsko graansko vijee - Pokret za ravnopravnost,
prof. dr. Mirko Pejanovi
DOPRINOS OBNAVLJANJU POKIDANIH VEZA BiH i CRNE
GORE. Povodom iznenadne smrti gospodina Atifa Purivatre, vaeg
predsjednika i svijetle linosti bonjakog naroda, izjavljujem vam
najdublje sauee u ime Vlade Crne Gore i u svoje lino ime.
Svoje bogato intelektualno i politiko iskustvo Atif Purivatra je na
najbolji nain artikulirao u svom rukovodeem radu u Vijeu Kongresa
bonjakih intelektualaca. Taj njegov rad obuhvata i obnavljanje
pokidanih veza izmeu BiH i Crne Gore. Crnogorska misija u Sarajevu
ostaje mu zahvalna to je pokazao vidno interesovanje za njen rad i otvorio
Tribinu Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca za njene stavove.
Molimo Vas da cijenjenoj porodici pokojnog prof. Purivatre prenesete
izraze ovog sauea.
ef misije Vlade Republike Crne Gore
prof. dr. Novak Kilibarda
"!&
BRINUO JE ZA SUDBINU BONJAKA SANDAKA. Duboko nas

je oalostio haber da je predsjednik VKBI-ja prof. dr. Atif Purivatra,
ugledni znanstvenik i ovjek, iznenada preselio na ahiret. Profesora
Purivatru znali smo kao neumornog borca za ostvarivanje ljudskih prava
Bonjaka i svih graana BiH, kao i pripadnika iz dijaspore. Ostat e nam
u sjeanju njegov prijatni i neumorni lik koji se neprestano brinuo za
sudbinu Bonjaka u Sandaku, za to smo mu posebno zahvalni.
Ukupno djelo profesora Purivatre bit e inspiracija i temeljna graa
za izuavanje povijesti kulture Bonjaka. Zato je njegovim preranim
odlaskom odjednom ostala velika praznina u znanstvenom, kulturnom i
uope drutvenom ivotu BiH.
Svima vama upuujemo najiskrenije izraze sauestovanja u bolu za
kolegom, saborcem i prijateljem. Molimo vas da nae izraze sauestovanja
u bolu prenesete porodici rahmetli profesora Purivatre, a rahmetliji da
dragi Allah d.. podari denetski ivot.
Matica Bonjaka Sandaka,
predsjednik prof. dr. efket Krci
IZNAD SVEGA VOLIO JE LJUDE I BOSNU. Na putu sam saznao
o iznenadnoj smrti velikog ovjeka, humaniste, intelektualca, nenadoknadivog prijatelja, dragog nam Atifa.
Vie od 20 godina u njemu sam imao velikog prijatelja i savjetnika.
Zraio je toplinom, iskrenou, prijateljstvom. Iznad svega volio je ljude
i Bosnu. Ova naa Bosna kao da je i od Boga ukleta. Umiru oni koji su je
u srcu nosili, koji su sebe u njene temelje ugradili. Kada mi je bilo najtee
u minulom ratu, kod njega sam nalazio savjet, odgovor, put za izlazak iz
krize. Ponosan sam to mogu rei da sam imao najveeg prijatelja, a tuan
to sam ga izgubio. Svi mi koji smo imali ast poznavati ga, suraivati,
raditi i druiti se sa dragim Atifom, najbolje emo se oduiti njemu ako
istrajemo na putu ouvanja cjelovite i suverene nam BiH koju je iznad
svega volio.
Upuujemo obitelji, prijateljima i Vijeu Kongresa bonjakih
intelektualaca iskrenu suut, uz zavjet da u uvati vjenu uspomenu na
dragog nam Atifa.
Internacionalna liga humanista,
generalni sekretar prof. Zdravko urlan
"!'
IRIO JE OPTIMIZAM OKO SEBE. Nikada nisam izgubio tako

velikog prijatelja kao to je Atif Purivatra da ne znam ta u prije rei,
napisati, da ne bude ispod onoga koliko je on vrijedio, koliko je znao,
koliko je human bio, koliko je pripadao Bosni i njenim ljudima. Koliko
je ponio u njihove nevolje i muke, pa bez rezerve zalagao sebe da im
onako krhkog zdravlja, koliko je mogao pomogne, ne tedei sebe a irei
oko sebe optimizam i mlaima za primjer.
Iz njega je zraila vedrina i kad se govorilo o tekim stvarima u ivotu
koje su ljudi zadnjih godina preivjeli. On je ljude bodrio i hrabrio, imajui
za svakoga poneto pohvalno i lijepo.
Svoju dobru ivotnu saputnicu Najfu, sina Mira, unuka Ajdina i snahu
Izetu je zalijevao nevienom panjom i ljubavlju, naroito suprugu Najfu
otkad joj se pogoralo zdravlje. On je time, moe da se kae, ispoljavao
najljepe osobine svoje linosti. On je bio neprestano ophrvan velikom
brigom za njeno zdravlje. A desilo se, eto, da on nesrenim sluajem,
prije vakta, podlegne posljedicama jednog nesrenog pada. Neka mu je
rahmet.
Koliko je bolan njegov gubitak za najblie saradnike, to samo oni znaju
- kojima je bio vie drug nego ef.
Ramo Musi
NJEGOVAO JE KULT SUIVOTA. S bolnim saznanjem primili smo
vijest o smrti velikog ovjeka i intelektualaca, naega dragog prof. dr.
Atifa Purivatre. To je nenadoknadiv gubitak za Vijee Kongresa
bonjakih intelektualaca i za bonjaku naciju, za iju se afirmaciju i
priznanje tokom cijelog ivota zalagao, ali i za grad Sarajevo, ne
dozvolivi da se uniti kult suivota i karakteristian - sarajevski duh po kojem je ovaj grad uvijek bio prepoznatljiv.
U ime Gradske uprave Grada Sarajeva i u svoje ime, izraavam
najdublje sauee.
Gradonaelnik dr. Muhidin Hamamdi
""
ISTINSKI SAM VOLEO TAKO DOBROG OVEKA BONJAKA,

BOSANCA ATIFA - Potovana gospoo Nafija i porodice Purivatra,
molim vas da primite sauee u povodu iznenadne smrti Vaeg supruga,
oca, dede, amide, daide, a meni dragog oveka i iskrenog prijatelja.
Znam ta za sve vas znai gubitak izvanrednog lana i voe Vae
porodice, a, verujte, taj nagli odlazak dr. Purivatre Atifa za mene je kao
gubitak lana moje familije.
Atifa sam poznavao vie od dvadeset godina i od prvog poznanstva
do posljednjeg vienja pre dvadesetak dana obostrano smo gajili
simpatije, potovanje i meusobno uvaavanje. Pre neki dan sin Purivatrin
potreen smru oca ree mi: Mnogo Vas je voleo, i ja sam istinski voleo
tako dobrog oveka Bonjaka, Bosanca Atifa.
Verujte sa vama sam u boli i nudim se da, ako vam u bilo emu mogu
pomoi, raunate na mene.
Budite ponosni na Vaeg i naeg Atifa Purivatru.
S potovanjem,
Jovan Divjak
""
UMIJE]E KOMUNIKACIJE S LJUDIMA

Rahmetli Atif Purivatra je ukopan u haremu Ferhadije damije u
Sarajevu meu drugim bonjakim velikanima. Denazu, koja je klanjana
pred Begovom damijom, imamio je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceri.
Nakon klanjanja denaze reisu-l-ulema se brojnim prisutnim obratio
sljedeim rijeima:
- Danas ispraamo jednog od nae brae koji je ivio ovdje, u ovom
gradu, sa nama, i dijelio nau sudbinu. Danas ispraamo na drugi svijet
profesora Atifa Purivatru. Mnogo je razloga to ovdje pred njegovom
tijelom elim da vam ovo kaem. Ja bih elio da upamtimo jednu od
njegovih osobina koja ga je krasila, da se toga sjeamo, da se sjeamo
likova koji su nam dragi i u koje bi se trebali ugledati.
Profesor dr. Atif Purivatra je imao sposobnost i volju, kao rijetko ko
od nas, da komunicira s razliitim ljudima, da u toj komunikaciji uvaava
miljenje svakog sagovornika, iznosei pri tome i svoje.
Eto, to je dovoljan razlog da se zajedniki obratimo i uinimo Allahu
dovu da rahmetli profesoru Purivatri oprosti njegove grijehe, one koje je
znao, ili nije znao, i da mu za uinjena dobra djela na ovom svijetu uvea
nagradu na buduem svijetu.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceri
Amila Omersofti, Mustafa ef. Ceri i Atif Purivatra
""
ÔVJEK SA VELIKIM ^
Tuni skupe,
u ime tri nevladine organizacije koje su usko saraivale sa Vijeem
Kongresa bonjakih intelektualaca i pokojnim profesorom Atifom
Purivatrom - Srpskoga graanskog vijea, Hrvatskoga narodnog vijea i
Asocijacije neovisnih intelektualaca Krug 99 - imam teak zadatak da se
u ime sviju nas oprostim od dragoga i potovanog prijatelja.
Treba li rei, nakon svega to smo uli, da se danas opratamo od
ovjeka koji je uvijek imao vremena za druge, koji je uvijek irio toplu
rije i sa kojim je bilo pravo zadovoljstvo saraivati.
ovjeka koji je razumio, koji je znao i koji je mario za probleme drugih.
Profesor Purivatra je od poetka bio na elu jedne od nevladinih
organizacija koja je nastala i stasala u ratu i sigurno je da je, upravo
njegovom zaslugom, Vijee Kongresa izraslo u respektabilnu instituciju
- instituciju koja je bila i ostala patriotska i opebosanska.
Zajednikoj inicijativi ovih etiriju organizacija o konstitutivnosti
naroda profesor Purivatra se posvetio punim srcem, kao to je pristupao
i svim ostalim projektima na kojima je radio.
Bie teko popuniti prazninu koja je ostala s njegovim odlaskom. Sve
ono to budemo radili u narednom periodu imae na sebi dubok trag
naega dragog prijatelja profesora Atifa Purivatre, ovjeka sa velikim .
Njegovoj porodici, koju je beskrajno volio, bie sigurno najtee. Nema
rijei kojima se njegov odlazak moe nadoknaditi. Nama ostaje da, radei
dalje na onome to je na dragi rahmetlija zapoeo, odamo dunu potu
njegovom ivotu i radu.
Neka mu je vjena slava i hvala.
(Rije na komemoraciji, 13. XI 2001.)
Jakob FINCI
""!
HOMMAGE ÔVJEKU
MAJÎNSKE DOBROTE
Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politi~ke historije
Bo{njaka u XX stolje}u
Ko je bio Atif Purivatra? Odgovor na ovo pitanje, 40 dana nakon smrti
utemeljitelja Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca, dali su u subotu
(20. X 2001.) na redovnoj tribini ove nevladine organizacije prof. dr. Ismet
Dizdarevi, prof. dr. Mustafa Imamovi, prof. dr. Mirko Pejanovi, prof.
dr. Enes Kari i prof. dr. Jusuf iga.
Uz njegov lik, kako je reeno, vezalo se neto poput majinske dobrote.
Jedan od najistaknutijih bosanskohercegovakih intelektualaca, bio je
jedan od najboljih poznavalaca politike historije Bonjaka u XX stoljeu.
ZRAÎO JE DOBROTOM
U ovoj sali je, skoro svake subote u 11 sati, profesor dr. Atif Purivatra
biranim rijeima, toplo, i s nepatvorenim respektom predstavljao sve nas
koji smo, na njegov poziv, govorili o pojavama, dogaajima i linostima
za koje je on znao ili intuitivno nazirao da su aktualni i vani. Pratio je
tok naih izlaganja, biljeio izreeno i svojim pitanjem ispoljavao irinu
svoga osobnog interesovanja. Pitao je nas, ali pitanja nisu bila samo nama.
Upuivana su svima u sali. Bila su duboko misaona, nadahnuta i
podsticajna. Nosila su u sebi ono to je veina osjeala, za to je traila
odgovor, o emu je eljela spoznati istinu.
Ovakva i druga sjeanja, vrlo prisna, ive u nama. ive jer je vrli i
dinamini profesor utkan u nama i sada je s nama, iako ne sjedi ovdje
gdje je godinama sjedio. Duboko je osjeao bilo svakog ovjeka, i
"""
maloga i velikoga, i neznanoga i znanoga, i dolazeega i odlazeega.

Radovao se uspjesima drugih, saosjeao sa patnjama nevoljnika, inio
vie nego to je sam mogao za svakoga koji je od njega traio savjet,
pomo, saosjeanje. Kada bismo mogli prikupiti sve ono to je izreeno
o profesoru Atifu Purivatri i sve ono to smo svi zapaali, na svoj nain,
u njegovom ponaanju u brojnim, i privatnim i oficijelnim situacijama,
dobili bismo jedan samosvojan, nesvakodnevan, ivotno bogat profil
linosti. Nepristrana psiholoka analiza bi, u mnotvu injenica o
struktutri linosti Atifa Purivatre, otkrila ono to profesor zaista i jest:
inteligentan, originalan u miljenju i postupcima, stalno otvoren za
nove spoznaje i iskustva, kritian prema nerazumnom i nadobudnom,
senzibilan za trajnost u prolaznom, rezistentan prema rigidnom.
injenice govore ne samo o profesorovim natprosjenim sposobnostima inteligencije i kreativnim sposobnostima ve i o njegovim izrazitim
socijalnim i emotivnim crtama linosti. Samo socijalno i emotivno zreo
ovjek moe ispoljavati ponaanja kojima se odlikovao profesor Atif
Purivatra. U socijalnim komunikacijama je svojom nepatvorenom
ljudskou plijenio sagovornika, svojom duhovitou i originalnim
dosjetkama irio je radost i ublaavo napetost, iznalazio je u nesporazumima i konfliktima najprihvatljivija rjeenja. Zraio je dobrotom,
emotivnom toplinom, duhovnom dinaminou. Atif Purivatra, istinski
humanist, uvijek spreman da pomogne na nain koji je samo njemu
svojstven: diskretno, nenametljivo, uz alu, uz vic - otklanjao je sjetu,
nemir, strahovanje. Nastojao je pomoi svakom bez obzira ko je i odakle
dolazi.
U irokom spektru drutvenog djelovanja ostao je vjeran svom iskonu,
svom porijeklu, svom narodu i svojoj zemlji. Ali je istovremeno cijenio
vjerski i nacionalni identitet drugih. Misaono je spoznavao, iskustveno
potvrivao i emocionalno doivljavao duhovnu veliinu i snagu sklada
razliitosti. Izrazitom sposobnou sagledavanja tokova minulih vremena,
dubokim poniranjem u zbivanja sadanjosti i dalekovidnim sagledavanjem dolazeih dogaaja, profesor Atif Purivatra iza sebe je ostavio
mnogo toga za nas i nova pokoljenja. Srena je i velika zemlja u kojoj se
raaju ljudi sa sposobnostima, temperamentom i karakterom koje je u
sebi nosio i drugima darivao dobri ovjek i vrsni profesor Atif Purivatra.
Dr. Ismet DIZDAREVI
""#
BDIO JE NAD DEMOKRATSKOM BOSNOM

Profesor dr. Enes Kari bio je student profesora Purivatre na Fakultetu
politikih nauka u Sarajevu. Upravo iz toga perioda, 1979. godine, prof.
Kari je izvukao sintezu Purivatrine strpljivosti, mudrosti, sabura. Kari
ga je ocijenio i kao ovjeka koji je bdio nad demokratskom Bosnom a
svoje sagovornike darivao elanom, ime je, istie Kari, Purivatra bio
jedan od batinika tradicionalne bosanske komunikativnosti.
S. OKI
SPREMNOST DA POMOGNE SVAKOME

TAKO MI VREMENA,
ÔVJEK, DOISTA, GUBI,
SAMO NE ONI KOJI VJERUJU I DOBRA DJELA ÎNE,
I KOJI JEDNI DRUGIMA ISTINU PREPORUÛJU I
KOJI JEDNI DRUGIMA PREPORUÛJU STRPLJENJE
(KURAN, SURE AL-ASR)
Potovani, dame i gospodo, brao i sestre, dragi prijatelji,

okupili smo se danas ovdje, na ovom mjestu, koje e se zasigurno dugo
pamtiti i po imenu i liku rahmetli prof. dr. Atifa Purivatre. On je, kao to
znate, preselio na ahiret prije 40 dana, prethodno ostvarivi kontinuitet
ginisovske naravi od preko 400 ovih subotnjih tribina, na kojima su
gostovale stotine svjetskih i domaih uglednika iz domena znanosti,
kulture, vjerskih autoriteta, politike, ekonomije i da dalje ne redam.
Na samom poetku, za sve nas, jedno pitanje: kako ivot ovremeniti
ili, bolje kazano, obiljeiti vrijeme svojom pojavnou, humanumom?
""$
Sreom, ima i onih kojima, uz obdarenost ove ili one vrste, dotekne
pameti, pa se pozabave i apostrofiranim pitanjima prije nego to postane
prekasno za sve. Naalost, mnogo je vie onih koji nikada ne shvate
razlonost ovovrsnog samosuoenja.
Rahmetli prof. dr. Atif Purivatra, koji je, kao to rekoh, prije 40 dana
preselio na ahiret, ta jedna od posljednjih istinskih humanogromada
ili, da parafiziram jednoga od ovdanjih poznatih pjesnika personainstitucija koja hoda svjedoi da je pripadao onoj prvoj kategoriji
obdarenih, i to ne samo u znanstveno-strunom smislu, budui da se bavio
naunoistraivakim i profesorskim poslovima, ve je posjedovao i neto
drugo, sa ime se, naprosto, valja roditi, pa ga imati ili ne imati, a to
govori neponovljiva dobrota i spremnost da se pomogne svakome, bez
obzira na posebnu odrednicu, vjersku, nacionalnu, drutvenostatusnu, ili
bilo koju drugu, otvorenost spram drugoga, spremnost na saradnju,
uvaavanje. Imao je, zapravo, neto u sebi poput majinske dobrote i
ljubavi.
Imao sam i ja sreu ivotno odrastati, uiti, a kasnije i dugo saraivati
s tim ovjekom. Uvijek sam se pitao otkud mu tolika snaga, eruptivnost,
istrajnost, upornost, organizacijska poticajnost, gotovo maioniarski dar
u animiranju i pridobijanju ljudi za sudjelovanje u poslovima i
aktivnostima koje je vodio.
Dozvolite mi da jo samo naglasim ono to je taj ovjek permanentno
radio, a to je naizgled manje vano, nevidljivo, operativno, ponekad se
moglo initi trivijalnim, a zapravo je odve bitno u ukupnom mozaiku
trajanja, u irem znaenjskom kontekstu, kao sondaa, ili auriranje,
otklanjanje tehnikih problema, priprema za nove razne aktivnosti u
nadolazeem vremenu, na emu je rahmetli profesor nesebino istrajavao
i provodio dane i dane, mjesece i mjesece, pa ak i godine, rukovodei
VKBI-jem. Takve aktivnosti ne samo da obino ne vidimo, ne
registriramo, nego ih, naalost, uglavnom i ne cijenimo. No tek kada
nekoga izgubimo u poslovima te vrste, postanemo svjesni koliko je to
zapravo vano.
(20. X 2001.)
Dr. Jusuf IGA
""%
MIRNOME MENI,
O, DARUJTE MIRA KONA^NOGA
Sto boli tu|ih u njegovo je srce moglo stati
To nije slovo o smrti. Nipoto, jer to je duh koji se oteo, stvarno se
oteo, opipljiv je, ako ga vidi, osjeti ga, koji lebdi svuda tamo kuda je
hodio, govorio, tjeio, pomogao. A pomoi je htio... ko da nije obino
ljudsko bie. Ko da je satkan bio od najfinijih niti due... Profesor Atif
Purivatra.
Reklo bi se, obiaj je, tuan tren, tuan dan. Rei neto skrueno,
zatomljena osjeanja. Jeste, ali ovo nije slovo o smrti. Jednostavno ne
mogu tako, iako svjestan zemnoga trena, jer kad govorim Profesor, kad
kaem Atif, kad ujem Purivatra, vidim ga. Kao duu koja se stvarno
otela i naselila ovaj na prostor duhom nesalomljivog. Snagom Atifovom
koja je u sebi batinila kiklopsko. Sto boli tuih u njegovo je srce moglo
stati. Suzu te nije bilo stid pred njim pustiti, jer ju je pretvarao u in
stvaralaki, u rije od zlatnih niti, u majinu duicu, u lijek koji nisi mogao
nai na ovim stranama. A pritom bi te nauio.
Fakatu naunom. Prii i mudrosti staroj. Istrajnosti, neprestanom
traganju za onim to ovjeka ini onim to jeste, biem prakse. iji duh
je ogledalo ljepote i dobrote. Jedan ovjek, cijelo ovjeanstvo. Takav je
zakon u njega bio. Bilo da je ovjek ranjen ili nagraen.
Prepoznao je puteve osvjeivanja i osamostaljivanja ove zemlje od
neba, sunca, kamene i tuge strune. Od Tvrtka i dijaka Dobrila, od Kulina
bana i dobrijeh dana, profesor je Purivatra nalazio nit koja je vezala
pupanu vrpcu ove nae domovine, na vjetrometini, u maglama, kraj
steaka i ruku otvorenih za ljubav i razumijevanje, on je prevodio u
politiku, u sociologiju, filozofiju ivljenja naroda u Bosni. Dobrih
Bonjana, Bonjaka gortaka i onih to su odgonetali tajne svijeta, tajne
Bosne, volju Demijurga.
Nisu ga voljeli. Nije ih se bojao. Ubijao ih je smijehom, lahkoom
razumijevanja ljudske nesavrenosti. Nije znao ta je ljutnja. Nije znao
""&
ta je zavist. Pitao je samo treba li pomoi. Ko njegov Bonjo sa steka.

Ko zmaj od Bosne.
Kad niko nije htio i smio, Atif je bio spreman. Rei i napisati istinu.
Dokazivati je bez uzbuenja, s ubistvenom faktografijom. I kad je znala
presahnuti zadnja nada, profesor bi ustajao i govorio: Sad emo mi to
srediti... Moemo mi to...
Mati me je mnogo manje proganjala raspitujui se za ispite, kasnije
za posao, radim li, gdje u, kuda. Stotine njegovih studenata tako. I nikad
ga nisam uo kako kae ne moe. Nikada ne pomisli da meu ljudima
razlike kakve ima. Niti ga blago zanese ovozemaljsko. Nekoliko koulja
i kravata, uvijek urednih, omiljene mu bijahu, bliske, kao prijatelj.
Ostavio je knjige da govore. Kroz nepregledne radove koje je izvezao
isti onaj duh kojega osjeam u bilu, u zraku, okolo svuda, kao kosmiku
snagu, kroz bezbrojne radove o zemlji i ljudima ovim, na jedan Atifov
nain, povijesni slobodno, rekao je vie nego da su divizije zborile.
Nikome to glasno ne spominjui. Generacije mladih imat e gdje da trae
nadahnue za nauku, stvaralatvo, pravdoljubivost, istrajnost, upornost...
Kaem, neto mi se ini, i moram rei jo jednom. Ovo je bilo kratko
slovo o ovjeku, ne o smrti, nipoto. O djelu. Dui, duhu, koji nam je
svima ostavio. Golem izazov. Da pokuamo i sami, mi, ja, svako od nas,
barem komadi takve irine, srca, topline, bosanske, bonjake, postii.
Da neko moe sutra upitati, ali zbilja: ima li ovjeka s kojim Atif nije
mogao, na kojega je bio ljut? Ne, nema takvoga meu nama koje jedno
sunce grije.
Da je samo to, Profesor bi bio golem.
Da je samo katedra, imala bi se godinama pisati u disertacijama,
knjigama, esejima, studijma, hrestomatijama.
Dosta je i mnogo za jednoga ivota obitelj drati makar dan kako je
Atif Purivatra drao i pazio.
A gdje su pomoi milion vrsta malim i velikim Bosancima. Gdje su
obine rijei od kojih ti lake bude nego da si tri lijeka odjednom popio.
Zato mi se nametnu misao da uz jedno nae hvala ti za sve uitelju,
jarane, profesore i ovjee, kaem i ono to mi struji u svakom ovome
retku i rijei: tu je Atif, sigurno je tu, sad e on da i ovo organizira bolje
nego iko od nas. I moda jo kae da tuga jeste potrebna, ali radost smisao
ivotu daje. Naprijed, samo naprijed, poslije se umire. Kao to je profesor
ivotom posvjedoio. Ostavljajui i poslije preseljenja vie od sjeanja i
""'
zahvale. Ostavljajui Bosnu koju je sanjao. Nama da je pokuamo graditi

onako kako bi i sam. S ljudskom mjerom i nezaboravnim optimizmom.
To je ono otkad ga ja znadem. ta je prije bilo, znaju ljudi a i Bog
znade.
(Osloboenje, 15. IX 2001.)
Ramo KOLAR
Arif Purivatra je ukopan u haremu Ferhadija damije u Sarajevu meu drugim

bonjakim velikanima
"#
Pogovor
DJELO ZA BA[TINU
Poznata je obi~ajnost u civilizovanim dru{tvima da kada neki ~ovjek dobro
obavi odre|eni posao, ili neki teak i od op{teg zna~aja vaan zadatak,
zajednica mu na odgovaraju}i na~in odaje priznanje. Kada je u pitanju
zaokrueno, osobito vrijedno ivotno djelo zna~ajne li~nosti ono se ugra|uje
u memoriju dru{tvene zajednice kao ba{tina u kontinuitetu ostvarenih
vrijednosti, koje }e i budu}e generacije iznova vrednovati, ~uvaju}i ono {to
je su{tinski vrijedno i trajno.
Smrt je prekinula jo{ do kraja ne dovedeno djelo Atifa Purivatre, koje bi
on zasigurno zaokruio u vertikali svoje vi{edimenzionalne produktivnosti.
Ve} u vrijeme op{te alosti izre~eni su kompetentni sudovi o njegovom mjestu
u savremenim dru{tveno-historijskim tokovima, o zna~ajnom doprinosu
dru{tvenoj nauci, posebno u afirmaciji identiteta Bo{njaka.
U najavi ove knjige i uz prvu godi{njicu podsje}anja, naumio sam iznijeti
samo nekoliko zapaanja i refleksija o jednom dijelu ivotnog puta Atifa
Purivatre, razumije se bez pretenzije na iscrpnost i kona~ne sudove, nego
vi{e kao jedno vi|enje koje moe posluiti za cjelovitije sagledavanje njegovog
djela i dru{tvenog konteksta u kojem je djelovao.
Prvo {to se nadaje kao nesumnjiva odrednica li~nosti Atifa Purivatre jeste
ideja, od rane mladosti prihva}ena, socijalne i nacionalne emancipacije ljudi
i naroda. U antifa{isti~kom i socijalisti~kom pokretu Atif nalazi mogu}nosti
samopotvr|ivanja u ostvarivanju svojih ideala. On je vrijedan radnik u
dravnoj slubi sve dok ne osjeti da je to suvi{e suen okvir za ispoljavanje
{irih ambicija u pogledu svog dru{tvenog djelovanja.
Posve}uje se nau~noistraiva~kom i obrazovnom radu. Taj prelaz nije
bezbolan. No, on je hrabro kro~io u neizvjesnosti akademske karijere, gdje
se po pravilu mora potvr|ivati rezultatima istraivanja i publikovanjem radova.
Na tom putu Atif je uspijevao da se dokae kao ozbiljan nau~ni radnik. Sa
"#
svojim saop{tenjima pojavljuje se na raznim simpozijima u ex-Jugoslaviji, a

kasnije i u inostranstvu. Me|utim, oblast istraivanja kojoj se posvetio nacionalno pitanje, posebno nacionalni fenomen bosanskih Muslimana,
donosi mu glavobolje i smetnje u dru{tvenom i javnom ivotu. Naime, poznato
je da u prve dvije decenije socijalisti~ke, preteno etatisti~ke Jugoslavije, nije
bila priznata nacionalna posebnost bosanskohercegova~kih Muslimana, {to,
pak, u NOB nije uop{te bilo dovo|eno u pitanje. Dominiraju}a doktrina o
nacionalnom pitanju i nacionalhegemonisti~ke snage u zemlji nisu ni na koji
na~in pristajale na nacionalnu posebitost Muslimana, nego su ih gurali u
Srbe, Hrvate ili neopredijeljene. Zato je bavljenje problemom nacionalnosti
Muslimana u nekim krugovima bilo vrlo podozrivo. Isticanje, pak, potrebe i
opravdanosti priznanja njihove nacionalne individualnosti tretirano je kao
uno{enje pometnji u me|unacionalne odnose i poreme}aj u tada vae}em
sloganu bratstva i jedinstva.
Atif Purivatra se me|u prvima odvaio i argumentovano na~eo pitanje
ideolo{ke dogme u nacionalnim odnosima, koja je namjerno ili nenamjerno
stvarana kao iskrivljena svijest, zabluda hranjena starim i novim predrasudama.
I po samoj logici stvarnih odnosa, to nije moglo pro}i bez otpora, kritika,
osporavanja, pa i raznovrsnih podvala. Me|utim, kada se pojavila Atifova
prva knjiga Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana, postalo je evidentno
da se radi o zrelom nau~niku prema kome se treba i nau~no-kriti~ki odnositi.
No, i pored serioznih kriti~kih osvrta nisu bile izostale ni ideolo{ke floskule i
prizemni tra~evi. Pojava druge, po mom mi{ljenju kapitalne knjige o JMO,
doktorata koji je odbranio u Beogradu, pred uglednim i ~asnim profesorima,
ozna~io je pravi doga|aj. Atif Purivatra se kao nau~nik nije vi{e mogao
problematizirati. Ali, ni to nije smetalo zagrienim nacionalistima da ga
prokazuju kao krivovjernika u idejnom pokretu, pa ~ak i kao opasnog
nacionalistu.
Ideolo{ko-politi~ki centri velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma
uzeli su tada za metu napada {iri krug bosansko-muslimanskih intelektualaca,
kao i znatan broj srpskih i hrvatskih nau~nih i kulturnih radnika u Sarajevu
koji su bili saglasni, ~ak solidarni sa nastojanjima da se teorijski objektivno
obra|uje nacionalna posebnost Muslimana i unaprijedi njihova nacionalna
afirmacija. To su bile sedamdesete i osamdesete godine pro{log stolje}a kada
se Republika Bosna i Hercegovina snano uspravlja kao ravnopravna
republika sa drugima u federalnoj saveznoj dravi. To je vrijeme velikog poleta
ove zemlje koja biljei vidan napredak u cjelini - u privredi, posebno u
"#
industriji, u svim oblastima kulturnog stvarala{tva, naro~ito u nauci, likovnoj

umjetnosti i drugim oblastima.
Osporavanje B-H dravnosti i bo{nja~ke nacionalnosti postajalo je sve
o{trije. Sarajevski intelektualci etiketirani su kao bosanski dravobranioci,
islamski marksisti, mudahedini i sli~no. U svim tim napadima nezaobilazno
ime je Atifa Purivatre. Nisu bili po{te|eni ni politi~ari iz reda muslimanskog
naroda, ponajvi{e Demal Bijedi} i Hamdija Pozderac, ali ni{ta manje ni
politi~ari iz reda srpskog i hrvatskog naroda kao, naprimjer, Todo Kurtovi} i
Branko Mikuli}, kao i drugi. U orkestrirane napade na sarajevsku kulturnu
sredinu uklju~ili su se i neki Muslimani i na veoma ruan na~in jedan sociolog.
Istina, Atif Purivatra nije bio sam i jedini u nastojanjima za afirmaciju
Muslimana kao nacije. No, u ovoj prilici rije~ je posebno o njegovoj ulozi i
aktivnosti. Naro~itu angaovanost je ispoljio prilikom popisa stanovni{tva
1971. godine, obja{njavaju}i tada usvojenu politi~ku platformu u pogledu
nacionalnog izja{njavanja. No, po svom temperamentu dinami~an, on je znao
pre}i granice navodne politi~ke linije i dati materijal za nove napade
takozvanih pravolinijskih doktrinera, ali u biti osporavatelja nacionalnog
imena Musliman (s velikim M), koje je tada jedino bilo plauzibilno. No,
dovoljno mudar i fleksibilan, Atif je odolijevao tendencioznim nasrtajima,
pri ~emu je imao podr{ku naprednih politi~ara i intelektualaca.
Atif Purivatra je bio prihvatio marksisti~ki svjetonazor i nau~ni metod.
Kao dru{tveni aktivist, bio je nedogmatskog, zapravo demokratskog
socijalisti~kog samoupravnog usmjerenja. Veoma otvoren za nove ideje i sam
je autor takvih ideja, posebno u oblasti nacionalnih odnosa. Uzgred re~eno,
kao izvjesna digresija, ali u kontekstu Atifovog teorijskog rada, potrebno je
imati u vidu da je marksizam kod nas u tim godinama bio samo ideolo{ki
okvir (ki{obran) pod kojim su se razvijali razni pravci slobodnog mi{ljenja i
istraivanja. Od vremena odbacivanja staljinisti~kog dogmatizma, tzv.
Dijamata i ideolo{kog karaktera filozofije i nauke, nastaje otvorenost mi{ljenja
i usvajanje novih ideja. U toj panorami ideja, {to se reflektirala i na teoriju
o nacionalnom pitanju i doktrinu socijalisti~kog samoupravljanja, koja je
zavr{avala pluralizmom interesa i nagovijestila politi~ki pluralizam - {to je
ostalo nedore~eno u teoriji i neprimijenjeno u praksi - kretao se i Atif Purivatra
nalaze}i upori{ta za svoje radove.
U~inio sam ovu digresiju da bih bacio malo vi{e svjetla na duhovne prilike
i dru{tvenu atmosferu u kojoj je Atif djelovao, kako bih, na kraju, mogao
izvesti neke osobenosti njegove li~nosti i djela. Nesumnjivo, Atif Purivatra
je bio lucidan na nau~noistraiva~kom planu i razrje{avanju dru{tvenih i li~nih
"#!
dilema. Bio je veoma istrajan u poslovima do samoodricanja, pravi pregalac,

humanist kome je podsticajni motiv op}e dobro. Kao organizator Atif je,
izgleda, neponovljiv. On je znao da okuplja sve {iri krug saradnika, s kojima
je ostvarivao razne zamisli i aktivnosti. Njegovi projekti nisu deklarativni i
deklamatorski, nego konkretni i realisti~ni, korak po korak na putu ostvarivanja
osnovne ideje. A ta ideja vodilja je suverena Bosna i Hercegovina i nacionalna
samobitnost Bo{njaka u zajedni{tvu i ravnopravnosti sa ostala dva
konstitutivna naroda. To je njegova identifikacija, takore}i li~na karta.
Atif Purivatra je bio nacionalno samosvjestan, ali nikad nacionalist, ili, ne
daj Boe, {ovinist. To je potvrdio ~itavim svojim ivotom i djelom, izme|u
ostalog, svojim komunikacijama i inicijativama u saradnji sa nacionalnim
vije}ima Srba i Hrvata u toku opsade Sarajeva i poslije, u miru, zagovaraju}i
me|usobno po{tivanje, toleranciju i solidarnost u akcijama koje vode odbrani
zajedni~ke domovine i za dobrobit svih naroda i gra|ana.
Vrlina, da ne kaem tekovina, u radu Vije}a Kongresa bo{nja~kih
intelektualaca, jeste Atifova orijentacija na okupljanje bo{nja~kih
intelektualaca bez obzira na ideolo{ko ili politi~ko opredjeljenje. S tim u vezi
je i o~uvanje autonomnog karaktera Vije}a, koje ne moe biti privjesak ni
jedne druge institucije ili politi~ke stranke. A kriterij za saradnju je djelatnost
na afirmaciji Bo{njaka, o~uvanju i razvijanju njihovih kulturnih i nacionalnih
vrijednosti.
Kao autonomna, u izvjesnom smislu centralna bo{nja~ka organizacija, a
u odsustvu Matice Bo{njaka, Vije}e Kongresa bi se trebalo vi{e da bavi
strate{kim pitanjima budu}nosti svoga naroda u vremenu prisutne i neodoljive
globalizacije svijeta. Kako ne biti izlovana i zatvorena kulturna i etnonacionalna enklava u Evropi i svijetu, nego biti otvoren i prisutan u evropskim
i svjetskim procesima integracije, a pri tome ne izgubiti svoj identitet, nego
ga razviti na vlastitoj tradiciji i modernosti, duhovnoj religioznosti i lai~koj
narodnoj obi~ajnosti.
Vjerujem da je Atif Purivatra u tom smislu zami{ljao i, koliko je mogao i
stigao, na tome i radio. Svojim djelom na odre|eni na~in je dao i putokaz za
rad Vije}a u budu}nosti.
To, bez sumnje, pokazuje i ova knjiga u va{im rukama.
(Rijei podsjeanja uz prvu godinjicu smrti
Atifa Purivatre, 11.09.2002.)
"#"
IZVODI IZ RECENZIJA
DRAGOCJENI RAD I SVOJEVRSNI DAR

DRU[TVENOJ JAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
Ovaj rukopis predstavlja, takorei, gotovu knjigu pripremljenu za
tampu. Raen je u 11 poglavlja i na 267 stranica formata A4
kompjuterskog sloga na osnovu suptilnog pristupa koncepciji i
kompoziciji cijeline djela i pod znalakom rukom dr. Fadila Ademovia.
Svojim komentarima i autorskim prilozima, kao i izborom radova u
autorstvu znatnog broja drugih istaknutih naunih i intelektualnih radnika,
on je skladno i uspjeno predstavio ivot i djelo jednog od najistaknutijih
bonjakih intelektualaca, netom preminulog prof. dr. Atifa Purivatre.
Posao koji je obavio dr. Fadil Ademovi vrijedan je koliko i trud jednog
studijskog tima nekog instituta. Time je olakao rad buduim istraivaima djela Atifa Purivatre, kao i drutveno-historijskih prilika u vremenu
njegova djelovanja.
U prvom poglavlju koje nosi naslov: Naunoistraivaka djelatnost
Atifa Purivatre u historijskim procesima afirmacije samobitnosti
muslimanske (bonjake) nacije, donose se miljenja kompetentnih
naunih i kulturnih radnika o dva najznaajnija njegova djela: Nacionalni
i politiki razvitak Muslimana (1969) i JMO u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1974), te kritiki osvrti i prikazi
drugih naunih i strunih radova ovog savjesnog istraivaa.
"##
Opi zakljuak koji se moe izvesti iz ovih promotivnih referata jeste

da je Atif Purivatra nesumnjivo dao znaajan doprinos drutvenoj nauci,
da je pionirski i originalno obradio teme prvorazrednog znaaja. On je,
naime, hrabro i inventivno zahvatio fenomen bosanskih Muslimana i
openito nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini i irem regionu.
Njegovi radovi su prevoeni na vie stranih jezika i esto citirani u
svjetskoj literaturi. U naunoj komunikaciji i strunoj literaturi prihvaen
je kao jedan od najkompetentnijih tumaa nacionalne emancipacije
Muslimana u Bosni i Hercegovini, to je zavrijedio na osnovi temeljitih
i objektivnih istraivanja.
Kritiki osvrti na glavna djela i brojne naune studije i projekte
predstavljaju Atifa Purivatru u relativno novome, zapravo, potpunijem
svjetlu, kao naunika irokog dijapazona koji, uz teorijsko razmatranje
nacionalnog pitanja Bonjaka, tretira historijska, antropoloka, etnika,
kulturna i duhovna pitanja i probleme, kao i ekonomske i socioloke
uslovljenosti razvitka naroda kome pripada, kao i susjeda, bez kojih se
ne moe zamisliti egzistencija Bonjaka. Njegovo djelo je pouan primjer
skladnog povezivanja teorijskoga i empirijskog istraivanja historijskih
procesa i savremenih zbivanja. Ope humanistiko stajalite mu daje
osnovu za projekciju buduih dogaanja i opravdanje za drutveno i lino
angaovanje.
U narednim poglavljima tekstovi profesora Purivatre povezani su u
tematske cjeline, uz pojanjavanje i komentare dr. Fadila Ademovia.
Odnose se na pitanje dravnosti Bosne i Hercegovine, bosanski jezik i
nacionalno ime Musliman i Bonjak. Uvrtene su i polemike koje je vodio
Purivatra. Iz njih izbijaju lino dostojanstvo i argumentovani stavovi, uz
pledoaje na odgovornosti javne rijei. On cijeni sueljavanje miljenja i
principijelni dijalog, ali je bespotedan u kritici izvrtanja injenica i
nacionalistikog osporavanja bonjakog identiteta i njegove povijesne
samobitnosti.
Atif Purivatra je bio spiritus movens Vijea Kongresa bonjakih
intelektualca - stoji u naslovu jednog od poglavlja u ovoj knjizi. Tu je
ukomponovan i historijki prvijenac KO JE KO U BONJAKA, to je,
zapravo, djelo Atifa Purivatre i saradnika. Uz to, radei kao generalni
sekretar, a zatim predsjednik Vijea, Purivatra je razvio itav projekt i
praktini program okupljanja bonjakih intelektualaca, bez obzira na
ideoloku ili politiku orijentaciju, na jedinstvenom poslu afirmacije
Bonjaka u iskrenom suivotu sa komijama Srbima i Hrvatima i svima
"#$
drugim koji vole Bosnu kao svoju domovinu ravnopravnih naroda i

graana.
Od entuzijazma koji je ispoljio u vremenu popisa stanovnitva 1971.
godine, kada je promovirano, tada jedino plauzibilno opredjeljenje u
nacionalnom iskazivanju kao Musliman, pa sve do kraja ivota Atif se
posvetio poslu razvijanja bonjake samosvijesti i opstojnosti. U radu
Vijea ispoljio je puni kapacitet intelektualnoga, moralnog i politikog
aktivizma. Postale su glasovite tribine Vijea, raznovrsna izdavaka
djelatnost, saradnja sa srpskim i hrvatskim nacionalnim vijeima i drugim
nezavisnim i nevladinim organizacijama. Izjave, saopenja, deklaracije
Vijea nose prepoznatljivi stil i peat Atifa Purivatre. U borbi za
meunacionalno priznavanje, uvaavanje i potivanje Atif Purivatra je
pokazao kako se moe biti nacionalan, a ne nacionalist, kako borba za
dobrobit svog naroda nije i ne smije biti u suprotnosti i u sukobu sa
dobrobiti drugih naroda u zajednikoj domovini, kako posebni nacionalni
identiteti pretpostavljaju zajedniki bosanski identitet u smislu
domovinske i dravne pripadnosti svih graana ove zemlje.
Pri kraju ove knjige nalaze se radovi Atifa Purivatre o drugim
intelektualcima i njihovom stvaralatvu (Alija Isakovi, dr. Muhamed
Hadijahi i drugi). I ti tekstovi po svojoj objektivnosti i odmjerenosti
govore o karakteru samog autora Atifa Purivatre, kao to se to ogleda i u
brojnim intervjuima i dijalozima koji svjedoe o njegovome irokom
obrazovanju, izotrenome logikom rezonovanju i humanistikom patosu,
do kraja uronjenom u svoje vrijeme i ivotne prilike, uvijek u traenju
rjeenja za konfliktne situacije, zapravo onih solucija koje vode opem
dobru i progresu.
Poslije iznenadnog zavretka burnoga i plemenitog ivotnog puta, kada
se o ovjeku govori s pijetetom, komemorativno, u sluaju Atifa Purivatre
to nije izostalo, ali su brojne ugledne linosti iskazale koliko suzdranu,
toliko i objektivnu ocjenu njegova ivotnog djela. Zajedniki imenitelj
brojnih izjava objavljenih u ovoj knjizi jeste da je Atif Purivatra uao u
povijest drutvene misli nae zemlje.
Ova je knjiga dragocjen rad i svojevrsni dar drutvenoj javnosti Bosne
i Hercegovine. Knjiga je posveena Atifu Purivatri, to je on i zavrijedio,
ali je ona vie od toga, jer govori o dramatinom vremenu agresije, opsade
i otpora, odbrane i osloboenja, o dostojanstvu uspravljanja Bonjaka i
Bosanaca. U tome dramatinom vremenu na sve bitne dogaaje teorijski
i praktino je reagovao Atif Purivatra. I kad se sakupe u jednu publikaciju
"#%
njegovi radovi i valorizacija njegove djelatnosti od strane drugih, dobija

se slika izuzetnog stvaralatva veoma znaajne linosti u bonjakom
narodu i Bosni i Hercegovini.
Gledano u cjelini, ova knjiga o ivotu i djelu Atifa Purivatre ima
viestruku vanost i upotrebu: za naune istraivae je sakupljena graa,
za bonjake intelektualce u cjelini moe posluiti kao uzor za orijentaciju
i djelovanje, za mlade generacije bit e poduka, za iru javnost
kvalifikovano tumaenje bonjakoga nacionalnog identiteta i bosanskog
patriotizma. To su inspirativni tekstovi za rekonstrukciju idejnih kretanja
i konfrontacija u naem drutvu posljednjih nekoliko decenija, a posebno
za rasvjetljavanje duhovnog otpora agresorskom vandalizmu.
Pozdravljam inicijativu VKBI-ja da se ovakvom publikacijom obiljei
prva godinjica smrti predsjednika Vijea Atifa Purivatre. estitam Fadilu
Ademoviu na dobro obavljenom poslu.
U Sarajevu 1. VIII 2002.
Uz srdanu preporuku,
Arif Tanovi
"#&
Dr. Jusuf IGA
KNJIGA VI[ESTRUKO KORISNA ZA AKADEMSKU

I ZA NAJ[IRU JAVNU UPOTREBU
Rukopis za monografiju pod radnim naslovom Vrijeme uspravljanja
Bonjaka - ivot i djelo Atifa Purivatre, koju je sainio gospodin Fadil
Ademovi, sadri oko 130 priloga. Oni su u fizionomijskom smislu
raznorodnog sadraja, poevi od strunih ekspertiza, osvrta i prikaza
knjiga, objavljenih za ivota prof. Purivatre, preko jednog broja njegovih
do sada nepubliciranih radova, pa do tekstova ispisanih u povodu smrti
ovoga jednog od najcjenjenijih i najangairanijih bonjakih i bosanskohercegovakih intelektualaca u posljednjih nekoliko desetljea.
Radi se o tekstovima blizu pedesetak autora, meu kojima su poznati
univerzitetski profesori, politiari, novinari..., to ovoj publikaciji,
izloenoj na 267 strana formata A-4, kompjuterskog tiska, daje dodatnu
specifinu teinu i atraktivnost.
Tekstovi koji su uvrteni u ovu monografiju ne samo da e pruiti
mogunost odgovarajueg uvida u ivotni opus rahmetli prof. dr. Atifa
Purivatre nego i u ukupnu politiku ambijentalnost ivota na junoslavenskom prostoru tokom minulog stoljea, koje je bilo veoma teko u pogledu
opstanka i konanog priznavanja bonjake nacije. Oni e doprinijeti i
na planu otklanjanja postojeih stereotipa i fetiiziranja vezanih za
prezentiranje historijskog iskustva prije svega Bosne i Bonjaka u 20.
stoljeu.
U aksiolokom smislu, najkrae kazano, smatram sve uvrtene tekstove
relevantnim, kao i ukupni sadraj ove publikacije viestruko korisnim,
kako za akademsku, tako i za najiru javnu upotrebu, te ih kao takve, u
ulozi recenzenta, mogu toplo preporuiti izdavau za tampanje.
U Sarajevu jula 2002.
Prof. dr. Jusuf iga

"#'
"$
Index imena
A
Ademovi Fadil
1, 2, 3, 4, 5, 12, 21, 49, 105,
123, 209, 216, 455, 456, 458, 459
Agi Nurija 166
Ajanovi Irfan 259
Albright Madelaine 330
Ali Demaludin 169
Alispahi Selma 256
Alispahi Zehra 293
Alomerovi efkko 432
Amirhalili Homayoun Seyed 432
Andri V. 85
Arizand Abbas 432
Ataturk Kemal 376, 377
B
Babi N. 50
Baji Jovo 341
Baki Hamza
106, 107, 113, 114, 322, 384
Bakovi Ante 253, 303
Bali Smail 119, 436
Banac Ivo 109
Baagi Safvet beg
254, 269, 372, 377, 378
Baeskija Mula Mustafa 178
Bazdulj-Hubijar Nura 256
Badarevi Nejra 247
Beirbegovi Edah 266
Begi Midhat 119
Begti Read 433
Behmen Alija 434
Behmen efkija 81
Belan 66
Bender Ivan 333
Berberovi Ljubomir 31, 46, 101
Berbi Suad 432, 433
Belagi Selim 435
Bijedi Demal 107, 117, 145, 382, 453
Bodnaruk Ivica 138
Bogi Bogievi 224
Bosanac Hamza 178
Brankovi Nedad 432

Brozovi Dalibor
148, 149, 150, 151, 152, 153, 154, 155,
159, 253
Buuk Esad 431
Budia Draen 160
Burg I. Stevan 93
Burnazovi Tufik 255
Busuladi 390
Buatlija Ibrahim 169
C
Caratan Branko 196, 197, 198
Cengle France 49, 50, 264
Ceri Mustafa ef. 241, 252, 442
Cilh Tilman 272
Clinton William Bill 245
Cvetkovi-Maek
54, 58, 63, 163, 250, 389
Cvijeti Nikola 107
Cvitkovi Ivan 437
ardi Faruk 279

auevi Demaludin ef.
34, 286, 375, 376, 377, 401
auevi Elida 397
auevi Enver 168, 272
auevi Halid 281
eki efkija 453
eki Smail
333, 334, 335, 336, 337, 338, 340, 341
emerli Hamdija 116
emerski Angel 131
iak 259
ii Alma 431
ii Husaga 287
kalja Miodrag Petrovi 168
oki S. 446
olakovi Rodoljub 63, 70, 107, 178
"$
ati 371
eri Salem 55, 117, 204, 382
imi Esad
51, 60, 125, 126, 127, 129, 130
iri ivan 157
orovi Svetozar 269
osi Dobrica 168
urak Nerzuk 408
Fabijani R. 207
Faladi Sulejman 53
Filandra air 109, 185, 206, 255
Filipovi M.S. 61, 207, 208
Filipovi Muhamed
111, 119, 168, 186, 208, 209, 311
Filipovi Nenad 147
Filozof Konstantin 157
Finci Jakob 428, 443
Fortis Alberto 157
Frani Frane 61, 67
Friedmen Thomas 318, 319
Friganovi Mladen 136
D
Danilovi Ugljea 107
Dante Aligijeri 240
Dautbai Ismet 431
Davidovi J. 37, 80, 81
Delali Medina 175, 176
Demirovi Mujo 431
Dobrilo Dijak 448
Divjak Jovan 441
Dizdar Mehmedalija Mak 119
Dizdarevi Ismet 444, 445
Dodik Milorad 156, 158, 245
Doleek Vladimir 224
Donia Robert J. 93
Drino Mehmed 432
Dudakovi Atif 431
Dugonji Rato 107, 381
Durakovi Asaf 166, 167
Durakovi Enes 285, 372
Durakovi Nijaz 97
D
Deli 420
ilas Milovan 118, 180, 192, 209, 381

orevi Miroslav 21, 420
ozo Husein 119, 288, 289
ulabdi 400
urev Branislav 147
urii Pavle 336
E
Efendi 266
Ekmei Milorad 187, 371
El-Asry Salab 431
Engels Fridrih 49
Evans Garet 317, 318
"$
G
Gadafi Moammer el 161, 162, 169
Gani Ejup 266
Garaanin Ilija 201, 204, 269
Gaovi Salih 158
Gatman Roj (Gutman Roy)
272, 281, 327, 328, 329
Gligorov Kiro 321
Gojer Gradimir 437
Grapanovi Hasan 116
Grbo Ismet 255
Gross Mirjana 67
H
Hadihafizbegovi Emir 255
Hadijahi Muhamed 14, 23, 50, 52, 92,
108, 116, 147, 204, 285, 350, 351, 370,
407, 457
Halaevi Mehmed 146, 147
Halilovi Enver 255
Halilovi Safet
21, 42, 46, 101, 110, 426, 430, 433
Halilovi Senahid 347
Hamamdi Muhidin 440
Hamzagi Hasan 352, 353
Hand Graham 433
Hangi Antun 360
Hodi Ibrahim 353, 354
Hodi-Ljumanovi Jasna 421
Holjevac Vjeeslav 61, 136
Homeini Ayatolah 161, 162
Hopken Wolfgang 93, 179, 205
Horozi Asim 256
Hozo Devad 266

Hrasnica Halid 78
Hrelja Kemal 23, 169
Hudelist Darko 161
Hukovi Seid 266
Humo Avdo 107, 109, 117, 175
Humo Omer 158
I
Ibriimovi Nedad 266
Ilhamija Abdul-Vehab 158
Imamovi Enver 169, 269, 370
Imamovi Mustafa
17, 23, 39, 42, 46, 55, 64, 82, 101,
108, 109, 137, 169, 255, 269, 281, 285, 341,
370, 404, 407, 426, 444
Isakovi Alija
119, 266, 285, 347, 348, 349, 350, 372,
385, 394, 457
Isakovi-Keo Emina 433
Iek Tomislav 162, 406
Ivanovski Orde 140, 143
Izetbegovi Alija 147, 148,
168, 171, 190, 225, 231, 246, 266, 276,
306, 406, 407
J
Jakovich Viktor 317, 318
Jankovi Dragoslav 21, 394, 420
Jankovi S. 50
Jansen 178
Jelavi Ante 330, 331
Jergovi Miljenko 195
Jokanovi Sprerans 70
Jokanovi Vladimir 70
Jonji Tomislav 260
Jovanovi J. 81
Jovii Dragan 256
K
Kai-Mioi Andrija 157
Kahrimanovi Emir 400
Kalaj Benjamin 185, 374
Kamenica Edina 155, 165, 334
Karabeg Omer
196, 197, 198, 227, 229, 231, 232,
233, 234, 236, 237
Karabegovi Osman 175, 192, 287
Karai J. 50
Karaorevi 27
Karadi Radovan
168, 191, 259, 265, 269, 409, 420
Karamehmedovi 280, 401
Karavdi Mustafa 436
Kardelj Edvard 50, 58, 59,
66, 70, 72, 379
Kari Enes 444, 446
Kai Bartol 158
Kazaz Enver 373
Kiki Hasan 250, 286, 378
Kilibarda Novak 258, 259, 438
Kljuanin Zilhad 185
Koan Ismet 140
Kolar Ramo 91, 450
Koloni Demal 232
Komarica Franjo 224
Korkut Sakib 280, 401
Kornblum Don (John) 261
Koroec Anton 80
Koroman Malko 395
Kosovac Dragutin Braco 107, 123
Kotunica Vojislav 258
Koul F. 50
Kozar uro 118
Krci efket 439
Kreji Jargoslav 93
Kreso Esad 432
Krianovi Jozo 430, 434
Krki Safet 432
Krlea Miroslav 151, 152, 154, 177
Kuki Slavko 170, 171
Kulenovi Dafer 191
Kulenovi Husein 431
Kulenovi Skender 286, 378
Kulii piro 207, 208, 209, 381
Kulin ban 163, 373, 448
Kupusovi Sulejman 256
Kurjak Asim 266
Kurto Nedad 385, 394
Kurtovi Todo 117, 118, 288, 453
Kusturica Emir 311
Kuzmanovi Rajko
227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234,
235, 236, 237
L
Lagumdija Zlatko 245
Latri Filip 157
Latas Omer-paa 379
Lazovi Miro 333
"$!
Lenjin 49, 96
Lipa Nedim 418
Lockwood G. William 93
Lockwood Yuone 93
Lovrenovi Dubravko 433
Loza Tihomir 146
M
Maci Omer 433
Maek-Cvetkovi
54, 58, 63, 163, 250, 389
Maglajli Ibrahim ef. 79, 280
Maglajli Munib 372
Mahmutehaji Rusmir 23
Maksimovi Vojislav 50
Malkolm Noel 272
Mandi Dominik 61
Mandi Paaga 107
Mareta Mile 233
Margeti Stjepan 157
Marjanovi Joco 136, 147
Markei Luka fra. 46, 101, 224
Markovi Ljubia 431
Marks 49
Marui Radovan 256
Maslea Veselin 22, 46, 59, 63, 180, 428
Mathich Ambrox 158
Mato Antun Gustav 260
Megiser Jeronim 157
Memievi Fadila 431
Mijatovi Cvijetin 140
Mikalja Jakov 157
Mikuli Branko
50, 107, 112, 113, 114, 116, 118, 136, 137,
189, 288, 453
Miladinovi Ivan 145
Miljkovi Husko 379
Milju Brane 118
Miller Thomas 245
Miloevi Slobodan
159, 258, 269, 317, 409
Miti Milan 125, 127
Mladi Ratko 409
Molan Franc 175, 176
Moljevi Stevan 371
Muhi Fuad 169
Mulaibrahimovi Halim 111
Mulaomerovi Jasminko 351
Musi Ramo 440
Muslimovi Fikret 387
Mui Ivan 61, 67
"$"
N
Nametak Alija 304
Nikanovi Miroslav 207, 208
Novak Viktor 67
O
Oljaa Mladen 144, 145
Omani Ajnija 360, 362
Omeragi Sejo 305
Omerbai efko 262, 433
Omerovi 280
Omersofti Amila 442
Oven Roberts 262
P
Palavestra V. 207
Palikrueva Galaba 134, 135
Pamuk Mustafa 431, 433
Parinko Mato 166, 167
Pai Muhidin 433
Pai Mujo 163, 180, 287
Pai Najdan 21
Pai Nikola 37, 79, 86, 378
Paton A. Aribald 157
Peanin Senad 314, 330
Pejakovi Josip 256
Pejanovi Mirko 217, 222, 428, 430, 438,
444
Petritsch Wolfgang 431
Petrovi M. 50
Pijade Moa 180, 381
Popara Mira 163, 264
Popara Veljko 163, 264
Poplaen Nikola 276, 279
Porfirogenit 156
Pozderac Hamdija
107, 112, 114, 115, 116, 117, 118, 119,
124, 144, 147, 453
Prlenda Antonio 432
Prli Jadranko 333
Prohi Kasim 117
Pucar uro 107
Pulji Vinko 225, 283
Purivatra
1, 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 12, 13, 14, 15,
16, 17, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29,
30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 40, 41,
42, 43, 44, 45, 50, 51, 52, 53, 56, 58,

59, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 69, 70, 71,
72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82,
83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93,
94, 95, 101, 105, 108, 110, 111, 114, 115,
116, 117, 118, 119, 121, 126, 127, 128, 129,
130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 138, 140, 142,
143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 150, 151,
153, 154, 156, 158, 161, 162, 163, 164, 165,
166, 168, 169, 170, 171, 173, 175, 177, 178, 179,
180, 181, 182, 183, 184, 185, 186, 187, 188,
196, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 203, 204,
205, 206, 208, 209, 210, 213, 215, 216, 217, 219,
220, 221, 223, 224, 225, 226, 227, 228, 229,
230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238,
243, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 255, 256,
257, 259, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 267,
268, 269, 270, 271, 272, 273, 274, 275, 276,
277, 278, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286,
287, 288, 289, 292, 296, 297, 298, 301,
302, 303, 304, 305, 306, 307, 308, 309, 310,
311, 312, 313, 314, 315, 316, 317, 318, 319, 320,
322, 323, 324, 329, 330, 331, 332, 335, 338,
340, 341, 342, 344, 345, 350, 351, 353, 354,
362, 365, 367, 369, 373, 374, 375, 376, 377,
378, 379, 380, 381, 382, 383, 384, 385, 398,
399, 400, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 407,
408, 412, 404, 405, 406, 407, 408, 412, 415,
416, 417, 418, 419, 425, 426, 427, 428, 429,
430, 431, 432, 433, 434, 435, 436, 437, 438,
439, 440, 441, 442, 443, 444, 445, 446, 447,
448, 449, 450, 451, 452, 455, 456, 457,
458, 459
Purivatra Ajdin 440
Purivatra Mirsad Miro 168, 418
Purivatra Najfa 440
Purivatra-Graevi Izeta 440
R
Radi Stjepan 67, 73, 74, 378, 379
Rami Jusuf 432
Redi Enver 72, 137, 264, 381, 407
Reljkovi Antun 157
Rianovi M. 50
Riveu 376
Rizvi Muhsin
16, 108, 119, 252, 253, 281, 285, 372, 431
Romani Teodor 431
Rudi Petar 210
Rumenovski Stojan 433
Russinov I. Dennison 93
S
Sadikovi Refik 437
Sadovi Velija 280
Salhanovi Selman 251
Sejtarija Esad 255
Sekuli Isidora 158, 178
Selimovi Mea 125, 250, 429
Serdarevi Mevlida 360, 362
Seton-Watson Hugh 93
Sidran Abdulah 266
Silajdi Haris 266, 332, 334
Skerli 145
Smailagi Nerkez 284
Sofradija Avdo 255, 318
Softi Ferid 232
Sokolovi Faruk 256
Spahi Mehmed 53
Spahi Mustafa 255, 287
Spaho Mehmed
28, 34, 79, 80, 81, 86, 191, 376, 400,
401, 403, 407, 408
Srki Milan 85
Staljin 180, 286, 380
Stanojevi A. 81
Stepanovi Stepo 285
Stieglmayer Alexandra 324
Strukar Mustafa 432
Sueska Avdo 266, 394, 407
Sugar Peter 93
Sui Hasan 169
Suljevi Alma 256
Suljevi Kasim
13, 40, 41, 50, 51, 92, 111, 115, 117, 128,
180, 204, 284, 288, 370, 382, 407
airbegovi Nedib 266, 267

arac Demil 108, 287, 382
eelj Vojislav
118, 169, 194, 195, 259, 276, 395
imi Ilija 431
ii Fuad 255
iljegovi Boko 288
kegro Ante 169
tadler 67
urlan Zdravko 439
uvar Stipe 149
"$#
T
Tabakovi Sulejman 158
Taherian Mohamed Ebrahim 323
Tahtar Tahir-paa 379
Tanovi Arif
25, 40, 46, 101, 145, 168, 266, 455, 458
Tepi Ibrahim 169
Tito Josip Broz
49, 96, 109, 110, 111, 118, 136, 164, 287
Toki Sejfudin 434
Tomi Vida 175
Topi Franjo 432
Travljanin Samir 432
Truidli Peter 93
Tuman Franjo
136, 159, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 246,
259, 260, 317
Tuli Zlatko 149
Tvrtko kralj 448
U
Uskufija Hevaija Muhamed 158
V
Vick Richard 93
Visoak Beir 158
Vrboi Josip 436
Vudvord Sjuzan 278
Vukievi Veljo 37, 80
Z
Zuli Irfan 435
Zuli Arif 255
iga Jusuf 36, 101, 255, 444, 447, 459

uni Enisa 431
W
Walimosky Viteyslav 93
Wheeler Mark 317
X
Xigui Wen 323
"$$
Sadràj
O novoj ediciji - VRIJEME USPRAVLJANJA BO[NJAKA .................................... 5

Fadil Ademovi} - RIJE^ NA POÊTKU .............................................................. 7
Umjesto predgovora
Mustafa Imamovi}
U OKRILJU PREPORODNIH PREGNU]A ...................................................... 13
I.
NAU^NOISTRA@IVA^KA DJELATNOST
ATIFA PURIVATRE U HISTORIJSKIM PROCESIMA AFIRMACIJE
SAMOBITNOSTI MUSLIMANSKE (BO[NJA^KE) NACIJE .................. 19
Fadil ADEMOVI]
NAU^NIK NA NIVOU SVOGA VREMENA ..................................................... 21

Akademik Arif TANOVI]
SVOJIM ISTRA@IVANJEM POPUNIO JE PRAZNINU

U NAU^NOJ LITERATURI .............................................................................. 25
Akademik Ljubomir BERBEROVI]
AUTENTI^NO NAU^NO DJELO ................................................................... 31

Fra Luka MARKE[I]
DJELO ZASNOVANO NA HISTORIJSKOJ METODI

I ZNANSTVENOJ ANALIZI ............................................................................. 33
Jusuf @IGA
KAPITALNO VA@NA KNJIGA .......................................................................... 36

Mustafa IMAMOVI]
IZUZETNO ZNAÂJNO DJELO U NOVIJOJ HISTORIJSKOJ NAUCI .............. 39

Safet HALILOVI]
@IVOTNI PUT ISPUNJEN PODMETANJIMA I STRADANJIMA ......................... 42

"$%
Atif PURIVATRA
NU@NOST NAU^NOG ISTRA@IVANJA PRILIKA I ODNOSA

U BOSNI I HERCEGOVINI ............................................................................. 44
Napomena autora uz tre}e izdanje
PRILOG UTVR\IVANJU POTPUNIJE NAU^NE ISTINE .................................. 47

Fadil ADEMOVI]
POLITI^KI ARGUMENTOVANO I ZNANSTVENO UTEMELJENO

(Zajedni~ki prilog Kasima Suljevi}a i Atifa Purivatre
sagledavanju nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini) ............................... 49
P R I K A Z I - K R I T I K E - O S V RT I
Studijski projekt: STAV MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE U POGLEDU
NACIONALNOG OPREDJELJENJA
(Nacrt za bibliografiju, obradili dr. Muhamed Hadìjahi} i dr. Atif Purivatra,
Sarajevo, 1968., str. 85, litografirano, izdao Univerzitet u Sarajevu, Fakultet
politi~kih nauka) ...................................................................................................... 51
Mustafa IMAMOVI]
JEDNA BIBLIOGRAFIJA - ZNAÂJAN DOPRINOS HISTORIJI ................................. 52

Esad ]IMI]
NACIONALNI I POLITI^KI RAZVITAK MUSLIMANA

(Svjetlost, Sarajevo, 1969.) ...................................................................................... 55
Mustafa IMAMOVI]
RASPRAVE I ^LANCI ATIFA PURIVATRE

(Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1969.) ................... 61
Tomislav I[EK
UZ TRE]E IZDANJE JEDNE KNJIGE ........................................................................ 64

Mustafa IMAMOVI]
PRVI CJELOVITI NAPOR

(Dr. Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politi~kom ìvotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1974., str. 658) ............................... 75
Tomislav I[EK
IZVANREDNA MONOGRAFIJA
Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politi~kom ìvotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Sarajevo, 1974., 658 str. ................................. 83
Ramo KOLAR
IZ POVIJESTI ZA BUDU]NOST .............................................................................. 90
Plodna spisateljska aktivnost

U [IROKOJ UPOTREBI I ÊSTO CITIRANI RADOVI .............................................. 92
SPISAK VA@NIJIH NAU^NO-STRU^NIH RADOVA ............................................... 94
"$&
II.
DRAMA POVRATKA I OÛVANJA IDENTITETA:
BOSANSKE DR@AVNOSTI I NACIONALNIH ATRIBUTA
MUSLIMANA (BO[NJAKA) ............................................................... 103
Fadil ADEMOVI]
VRIJEME BOSANSKOG I BO[NJA^KOG USPRAVLJANJA ............................ 105

HISTORIJSKI ISKORAK IZ PROVINCIJE
U POZADINI: I PREMA VANI I UNUTRA .............................................................. 105
PERIOD RENESANSE MUSLIMANA ...................................................................... 108
ÎJA JE BOSNA I HERCEGOVINA?
NISU NAM POTREBNI STARATELJI I DU[EBRI@NICI ........................................... 111
Hasan GRAPÂNOVI]
PRIJELOMNA VREMENA .............................................................................. 116

\uro KOZAR
HAMDIJA POZDERAC I PRIZNANJE MUSLIMANSKE NACIJE

(Svjedo~enje Atifa Purivatre) ......................................................................... 116
Smail BALI]
HAMDIJA NIJE BIO SAM .............................................................................. 119
III.
NA POPRI[TU BORBE ZA NACIONALNU SAMOBITNOST
MUSLIMANA: POLITI^KE POLEMIKE ATIFA PURIVATRE ................ 121
Fadil ADEMOVI]
MIJE[ANJA SPOLJA I IMPORTOVANI NACIONALIZAM ............................... 123

Atifovo neslaganje sa ]imi}em ............................................................................. 125
Polemika na relaciji Purivatra - Skoplje ................................................................. 130
Poruke Atifu Purivatri iz Makedonije ..................................................................... 131
[ta je Atif Purivatra osporavao iz Sarajeva ............................................................ 132
Poku{aji osporavanja i uno{enja sumnji ................................................................ 134
Sa porastom pretenzija prema Bosni i Hercegovini uvijek je
raslo i svojatanje Muslimana ................................................................................. 136
Nin o znanstveniku koji zbunjuje gra|ane ........................................................ 137
Nesporazumi i obja{njenja - Veliko M i malo m ............................................. 139
MUSLIMANI ILI - muslimani...
(Povodom teksta Nemar ili namera objavljenoga u Borbi 3. februara 1987.) ........ 140
Purivatrina pitanja ................................................................................................. 142
Odgovor i - jo{ jedno pitanje ................................................................................. 143
"$'
Zabilje{ta iz atifove ostav{tine ............................................................................... 143

Mladen OLJAÂ
Atif je Hamdijin prvogovornik i tuma~ .................................................................. 144

Moralne pronevjere u javnosti ............................................................................... 146
BOSANSKI ILI BO[NJA^KI JEZIK
(Polemika sa akademikom Daliborom Brozovi}em) .............................................. 148
Osporavanje Bo{Njacima bosanskoga jezika zna~i negiranje
bo{nja~koga naroda .............................................................................................. 156
MANJKA VAM ZNANJE IZ LINGVISTIKE
(Otvoreno pismo Miloradu Dodiku) ...................................................................... 156
SUHA KIFLA, ZATVORENA KONZERVA I NENARAVNI PEREC
(Bosna bez Hrvatske je zatvorena konzerva,
a Hrvatska bez Bosne suha kifla, po akademiku Brozovi}u,
a nenaravni perec, po Franji Tu|manu) .............................................................. 159
TU\MANOV PRELUDIJ ZA PODJELU BOSNE I HERCEGOVINE ......................... 161
Ignoriranje ~injenica - politi~ka podvala ............................................................... 162
Pet baklji - {est baklji ............................................................................................. 164
@elje ne pi{u historiju ............................................................................................ 164
NEOSNOVANO PROTIVLJENJE ............................................................................ 165
POTURANJA MATE PARÎNKA: ZLOUPOTREBA ATIFA PROTIV ATIFA ............. 166
U HAP[ENJU ZAOBILAZE PURIVATRU ............................................................ 168
INFLACIJA ZLE VOLJE ZAGREBA^KOG POVJESNIÂRA ..................................... 168
ZNAKOVI JEDNAKOSTI GDJE IM NIJE MJESTO ................................................... 170
IV.
ATIF PURIVATRA KAO JEDAN OD VODE]IH PROMOTORA
MUSLIMANSKOGA NACIONALNOG IMENA 1971. GODINE ........ 173
Medina DELAILI]
KAKO JE IZABRANO PRVO NACIONALNO IME - MUSLIMANI .................. 175

[a}ir FILANDRA i Zilhad KLJUÂNIN
BOSNA NIJE RAZGRA\ENA AVLIJA ............................................................. 177

Miljenko JERGOVI]
MUSLIMANSKI [TIT NAD BOSNOM ........................................................... 186

Omer KARABEG
BO[NJACI SU EVROPEIZIRANI
Radiomost Slobodne Evrope Zagreb - Sarajevo
(Sagovornici Branko Caratan i Atif Purivatra, profesori fakulteta
politi~kih nauka u Zagrebu, odnosno u Sarajevu) ......................................... 196
"%

[a}ir FILANDRA
SAMOSVOJAN I DANAS SLOBODAN NAROD ........................................... 198

MUSLIMANI I KONSTITUIRANJE NACIJA .................................................... 206
Fadil ADEMOVI]
U SPORENJIMA O MUSLIMANIMA .............................................................. 207

MUSLIMANSKA POSEBNOST KAO @IVOTNA ÎNJENICA .......................... 209
NEDOVOLJNO UVA@AVANJE NA[EG BITISANJA ....................................... 210
V.
ANGA@OVANJE ATIFA PURIVATRE U PEDAGO[KOM RADU I
DRU[TVENO-KULTURNOM @IVOTU
SARAJEVA I BOSNE I HERCEGOVINE .............................................. 213
Fadil ADEMOVI]
VRSTAN PEDAGOG I ANGA@OVANI DRU[TVENI RADNIK ...................... 215

Mirko PEJANOVI]
PODSTICAO JE VOLJU I HRABRIO STUDENTE ........................................... 216

Atif PURIVATRA
ODGOVORNOST U OBLIKOVANJU JAVNOG MI[LJENJA .......................... 217

NEVLADINE ORGANIZACIJE IMAJU ZNAÂJAN UTICAJ NA VLADE ................. 219
JEDINSTVENO O AGRESIJI ................................................................................... 220
Ba{tinik multietni~ke budu}nosti Bosne i Hercegovine podr{ka konstitutivnosti naroda i gra|ana

Mirko PEJANOVI]
NEVLADINE ORGANIZACIJE I KONSTITUTIVNOST NARODA

I GRA\ANA U BOSNI I HERCEGOVINI ....................................................... 220
Atif PURIVATRA
HVALE VRIJEDNA SARADNJA ...................................................................... 222

POZIV U MULTIETNI^KU BUDU]NOST ............................................................. 225
OSNOV MIRA I DEMOKRATSKOG RAZVITKA ZEMLJE ........................................ 226
Omer KARABEG
RAVNOPRAVAN U BOSNI I HERCEGOVINI - MANJINA U ENTITETU

Radiomost Slobodne Evrope (Razgovaraju Atif Purivatra u
Sarajevu i Rajko Kuzmanovi} u Banjoj Luci) ................................................. 227
INSISTIRAO JE NA KONSTITUTIVNOSTI .............................................................. 237
KRIVICA JE NA ENTITETSKIM PARLAMENTIMA ................................................... 238
"%
Atif Purivatra kao spiritus movens

Vi j e } a K o n g r e s a b o { n j a ~ k i h i n t e l e k t u a l a c a
Atif PURIVATRA
[IRINA OKUPLJANJA LJUDI I VE]E JEDINSTVO AKCIJE .............................. 238

Nejra BA@DAREVI]
IZME\U ISTOKA I ZAPADA ......................................................................... 243

Selman SALHANOVI]
SAMO U OKVIRU BOSNE I HERCEGOVINE TREBA DA

REALIZIRAMO SVOJE BO[NJA^KE INTERESE .............................................. 248
400 TRIBINA ................................................................................................ 252
O FONDU MUHSIN RIZVI]
Podr{ka izu~avanju bosanskoga jezika i bo{nja~ke knjièvnosti ................... 252
KO SE BAVI PITANJEM UPOTREBE BOSANSKOGA JEZIKA ......................... 253
HISTORIJSKI PRVIJENAC KO JE KO U BO[NJAKA ....................................... 254
ME\U DESET IZDVOJENIH ......................................................................... 256
OKUPLJENI U JEDNOJ KNJIZI ...................................................................... 256
POVODOM IDEJE O TRE]EM BO[NJA^KOM SABORU ............................. 257
DOVO\ENJEM RAZLIÎTIH GOSTIJU ÎNIMO
DOBRE STVARI ZA BO[NJAKE ..................................................................... 258
SPRIJEÎTI POKU[AJE SECESIJE .................................................................... 259
NESOLIDNA I NEOBJA[NJIVA IZJAVA .......................................................... 262
DUG PUT DO PRAVEDNOG RJE[ENJA ....................................................... 262
RAZVIJATI OSJE]ANJE PRIPADNOSTI OVOJ ZEMLJI I OVOJ DR@AVI ......... 263
PODJELA JE KAMEN SMUTNJE ME\U NAMA ............................................. 264
Atif Purivatra o bo{nja~kim intelektualcima
Enver ÂU[EVI]
PRIDOBITI SVAKOG POJEDINCA ZA IDEJU BOSNE

(Bo{nja~ki intelektualci nisu ni inferiorni ni kukavice) .................................. 264
Faruk ÂRD@I]
BO[NJA^KI INTELEKTUALCI NEMAJU KOMPLEKS

BEOGRADA I ZAGREBA .............................................................................. 272
"%

Mustafa SPAHI} i Zehra ALISPAHI]
INTELIGENCIJA NE SMIJE BITI ODVOJENA OD NARODA

(Bo{njaci nemaju monopol nad tolerancijom ali imaju sami nad sobom) ..... 279
Akcije prilikom popisa stanovni{tva
UZOR ÊSTITOSTI I RADINOSTI
(Atif Purivatra o Huseinu ef. \ozi i njegovim aktivnostima
u popisu stanovni{tva 1971.) ......................................................................... 287
Atif PURIVATRA
MUSLIMANI - NACIONALNA STVARNOST ................................................. 290

MUSLIMANI ]E RE]I KO SU I [TA SU ......................................................... 293
Rije~ -dvije o medijima
CIJENIM OTVORENOST U SUÊLJAVANJU RAZLIÎTIH MI[LJENJA ........... 296
PROFESIONALNO PO[TENJE I ISTINA KAO NAJVI[I
STANDARDI NOVINARSTVA ....................................................................... 297
VI.
DJELOVANJE NA ME\UNARODNOM PLANU
- BRIGA O BO[NJA^KOJ DIJASPORI ............................................... 299
Sejo OMERAGI]
POSTOJI LI STRATEGIJA ISELJAVANJA IZ BOSNE I HERCEGOVINE

(Iz intervjua za Ljiljan) .................................................................................. 301
Senad PE]ANIN
OÛVATI SVE VRIJEDNOSTI NACIONALNOG

BI]A MUSLIMANA (BO[NJAKA) .................................................................. 306
MOSTOVI POVJERENJA ME\U NARODIMA
(Bosni i Hercegovini je primjerena ona demokratija koja {to
vi{e respektuje razli~itosti u svakom pogledu) .............................................. 314
DEJTONSKI SPORAZUM I BO[NJA^KI NAROD .......................................... 316
DEJTONSKI SPORAZUM I USTROJSTVO DR@AVE ...................................... 316
PODR[KA AMERI^KOM AMBASADORU .................................................... 317
PONOVO PRIJETI BAUK PODJELE
(Friedmenovo pisanje nije dobronamjerno) ................................................... 318
"%!
BRIGA O ZASTUPANJU TU@BE PROTIV SR JUGOSLAVIJE .......................... 319

POZIV NA PRAVOVREMENU REAKCIJU
NADLE@NIH ORGANA HRVATSKE .............................................................. 320
ZAHTJEV EVROPSKOM PARLAMENTU ....................................................... 321
Hamza BAK[I]
ATIF I NIKO VI[E! ......................................................................................... 321
VII.
UVIJEK NA STRANI DOBRA - SUPROTSTAVLJEN ZLU .................... 325
Atif PURIVATRA
ROY GUTMAN - PRIJATELJ ISTINE

(Povodom Gutmanove knjige Svjedok genocida) .......................................... 327
OSU\UJEM SVAKI TERORIZAM I ZLOÎN ............................................... 330
NEMA ABOLICIJE ZA BILO KOJI RATNI ZLOÎN ......................................... 330
Edina KAMENICA
LICA SA POTJERNICE I DR@AVNE FUNKCIJE ............................................... 331

PONOVO O@IVLJAVAJU PRETENZIJE PREMA BOSNI I HERCEGOVINI....... 334
Atif PURIVATRA
KNJIGA OPOMENE
(Izuzetan istraìva~ki poduhvat dr. Smaila êki}a:
Genocid nad Bo{njacima u Drugom svjetskom ratu) .................................... 335
Dokumenti o zlo~inima ......................................................................................... 335
Izbjegli{tvo kao oblik zlo~ina ................................................................................ 338
ZA KOGA JE HISTORIJA UÎTELJICA @IVOTA .............................................. 339

STRANICE ZA PAM]ENJE ............................................................................. 340
IZOSTALE AKCIJE ME\UNARODNE ZAJEDNICE ......................................... 340
DA LI SU REDEFINIRANI AGRESIJA I GENOCID
Za{to se agresija naziva gra|anskim ratom
a genocid etni~kim ~i{}enjem ................................................................... 342
SLJEPILO ZA ZLOÎNE PREMA DRUGIMA .................................................. 343
SRPSKA PAMET PROTIV SVOGA NARODA ................................................. 343
"%"
VIII.
LJUDI I NJIHOV STVARALA^KI OPUS:
ATIF PURIVATRA O DRUGIMA ........................................................ 345
O LIKU ALIJE ISAKOVI]A ............................................................................. 347

ISTRA@IVA^ I ZNANSTVENIK
(U povodu desete godi{njice smrti dr. Muhameda Hadìjahi}a) ................... 350
SVIJETAO PRIMJER PREGAOCA (Slovo o profesoru Hasanu Hamzagi}u) ..... 352
POUKA MLA\IM GENERACIJAMA
(Rije~ o knjizi Ibrahima Hodì}a êtrnaesto stolje}e:
stradanje Muslimana u rogati~kom kraju u Drugom svjetskom ratu) ............ 353
IMPERATIV BO[NJA^KOG BI]A JE OTVORENOST I AUTENTI^NOST
(Nacionalni odnosi i afirmacija nacionalnog identiteta Bo{njaka u opusu
akademika Arifa Tanovi}a) ............................................................................ 355
BO[NJA^KA KULTURA PONA[ANJA ........................................................... 360
RATNICI NE SMIJU BITI ZABORAVLJENI
(Uz monografiju Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici
Armije RBiH 1992.-1995.) ........................................................................... 362
DA LI ]E PROGNANICI BITI IZIGRANI ........................................................ 365
IX.
VRIJEME PRO[LO - VRIJEME SADA[NJE
I ATIF PURIVATRA U SVOME VREMENU:
PORUKE, INTERVJUI, ^LANCI, IZJAVE ............................................ 367
Enver KAZAZ
NAROD KOJI JE IZDR@AO ZLO HISTORIJE ................................................. 369

Hamza BAK[I]
STO GODINA SAMO]E

(Skoro stotinu godina politi~kog organizovanja Bo{njaka i unutra{njeg
sazrijevanja nacije zbivalo se u okruènju koje je na bo{nja~ki identitet
naj~e{}e odgovoralo - negiranjem) ............................................................... 373
Elida ÂU[EVI]
KO I KAKO ODRE\UJE POTREBE BO[NJA^KOGA NARODA .................... 385
"%#
Emir KAHRIMANOVI]
BOSNA JE DR@AVA - ENTITETI TO NISU ..................................................... 398

Nerzuk ]URAK
KAKO SMO OSVAJALI NACIJU (Razgovor sa dr. Atifom Purivatrom) ............ 400
Atif PURIVATRA
PRIJETI LI BO[NJACIMA NESTANAK ............................................................ 408
X.
DJETINJSTVO - MLADOST - TRADICIJA:
ATIF PURIVATRA U KRUGU PORODICE ......................................... 413
Nedim LIPA
TAKSIJEM PO MLADU .................................................................................. 415

Slike iz djetinjstva .................................................................................................. 415
Moraju uspjeti ....................................................................................................... 416
Zna~ke i nogomet .................................................................................................. 417
Ponosan na sina .................................................................................................... 418
Jasna HAD@I]-LJUMANOVI]
CIO @IVOT POSVETIO RADU

Budu}nost vi{e ne moèmo prepu{tati slu~aju .............................................. 419
XI.
RIJE^ O ÔVJEKU - SLOVO O @IVOTU:
UTJEHA I ISTINA U RIJEÎMA SAOSJE]ANJA .................................. 423
VJERAN SVOJIM IDEALIMA (Iz saop}enja za javnost) .................................. 425

Oslobo|enje - DOGOVOR O POSLJEDNJEM ISPRA]AJU ........................ 426
Dnevni avaz - UMRO PROF. DR. ATIF PURIVATRA
(Bio je jedan od najistaknutijih bh. intelektualaca
u posljednje tri decenije) ............................................................................... 426
Nezavisne novine - ODLAZAK ISTAKNUTOG INTELEKTUALCA .............. 427
OSTALA JE PRAZNINA .......................................................................................... 428
Dani - BORIO SE ZA ONO U [TA JE VJEROVAO ...................................... 429
"%$
Rekli su o Atifu Purivatri

U[AO JE U POVIJEST DRU[TVENE MISLI NA[E SREDINE ................................... 430
Safet HALILOVI]
OSIROMA[ENI SMO ZA PLEMENITOST I LJUDSKOST ........................................ 433

Jozo KRI@ANOVI]
USKRA]EN INTELEKTUALNI MILJE BOSNE I HERCEGOVINE ............................. 433

Alija BEHMEN
POSEBAN SENZIBILITET ZA SVE NARODE I GRA\ANE ...................................... 434

Sejfudin TOKI]
ZA DR@AVU BEZ OBESPRAVLJENIH ZBOG SVOG IMENA I VJEROVANJA ......... 434

Selim BE[LAGI]
DOPRINOS BOGATSTVU NA[IH RAZLIÎTOSTI I NJIHOVOJ NEMINOVNOJ

POVEZANOSTI ..................................................................................................... 435
Irfan ZULI]
BRINUO JE O SVIMA ............................................................................................ 435

Josip VRBO[I]
IZRAZ DUBOKE SU]UTI ...................................................................................... 436

Mustafa KARAVDI]
NJEGOVA DJELA NAM SLU@E KAO PUTOKAZ .................................................... 436

Smail BALI]
OSTAO JE U NAJLJEP[OJ USPOMENI ................................................................... 436

Refik SADIKOVI]
BORAC ZA PRAVA I DOSTOJANSTVO SVOGA NARODA ................................... 436

Ivan CVITKOVI]
RECENZENT PRVE MOJE KNJIGE .......................................................................... 437

Gradimir GOJER
RIJETKO ANGA@IRANI HUMANISTA ................................................................... 437

Mirko PEJANOVI]
RAZVIJAO JE SARADNJU I POVJERENJE ME\U NARODIMA .............................. 438

Novak KILIBARDA
DOPRINOS OBNAVLJANJU POKIDANIH VEZA BiH I CRNE GORE .................... 438

[efket KRCI]
BRINUO JE ZA SUDBINU BO[NJAKA SAND@AKA .............................................. 439

Zdravko [URLAN
IZNAD SVEGA VOLIO JE LJUDE I BOSNU ........................................................... 439

Ramo MUSI]
[IRIO JE OPTIMIZAM OKO SEBE .......................................................................... 440

Muhidin HAMAMD@I]
NJEGOVAO JE KULT SU@IVOTA ........................................................................... 440

Jovan DIVJAK
ISTINSKI SAM VOLEO TAKO DOBROG ÔVEKA BO[NJAKA,

BOSANCA ATIFA ................................................................................................... 441
Reisu-l-ulema Mustafa ef. CERI]
UMIJE]E KOMUNIKACIJE S LJUDIMA .................................................................. 442
"%%
Jakob FINCI
ÔVJEK SA VELIKIM ^ ....................................................................................... 443
HOMMAGE ÔVJEKU MAJÎNSKE DOBROTE

Oslobo|enje - Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politi~ke
historije Bo{njaka u XX stolje}u .................................................................... 444
Ismet DIZDAREVI]
ZRAÎO JE DOBROTOM ...................................................................................... 444

Enes KARI]
BDIO JE NAD DEMOKRATSKOM BOSNOM ........................................................ 446

Jusuf @IGA
SPREMNOST DA POMOGNE SVAKOME ............................................................. 446

Ramo KOLAR
MIRNOME MENI, O, DARUJTE MIRA KONA^NOGA

Sto boli tu|ih u njegovo je srce moglo stati ........................................................... 448
Pogovor
DJELO ZA BA[TINU ..................................................................................... 451

IZVODI IZ RECENZIJA .................................................................................. 455
DRAGOCJENI RAD I SVOJEVRSNI DAR DRU[TVENOJ

JAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................ 455
Jusuf @IGA
KNJIGA VI[ESTRUKO KORISNA ZA AKADEMSKU

I ZA NAJ[IRU JAVNU UPOTREBU ................................................................ 459
Index imena .................................................................................................. 461
"%&
Biblioteka
Fadil Ademovi}
@ivot i djelo Atifa Purivatre
Izdava~
Vije}e Kongresa bo{nja~kih intelektualaca
Za izdava~a
Prof. dr. Sabira Hadòvi}
Urednik
Arif Zuli}
Lektor
Faik Imamovi}
Korektor
Fadil Ademovi}
Tehni~ka realizacija, registar imena i DTP
Satko Filipovi}
Fotografije
@eljko FIlipovi}, Esad Luka~
Ukucavanje teksta
Fazila ]esko i Dika Sudùka
[tamparija - GIK OKO
Za {tampariju
Muhamed Bakaravi}
Tira` - 600 kom.
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
32 Purivatra A. (082)
929 Purivatra A. (082)
323.1(=163.43*)(082)
VRIJEME uspravljanja Bo{njaka. Atif Purivatra :
ìvot i djelo / [priredio] Fadil Ademovi} ;
[fotografije @eljko Filipovi}, Esad Luka~]. Sarajevo : Vije}e Kongresa bo{nja~kih
intelektualaca, 2002. - 467 str. : ilustr. ; 25
cm. - (Biblioteka Vrijeme uspravljanja Bo{njaka)
Bibliografske i druge bilje{ke uz tekst
ISBN 9958-47-089-6
1. Ademovi}, Fadil 2. Purivatra, Atif
COBISS/BiH-ID 11260934
Sarajevo, oktobar 2002.
Biblioteka
VRIJEME USPRAVLJANJA BONJAKA
Izdava~
VIJE]E KONGRESA BONJA^KIH INTELEKTUALACA
Za izdava~a
Prof. dr. Sabira Hadòvi}
Recenzenti
Akademik Arif Tanovi}
Dr. Jusuf @iga
Urednik
Arif Zuli}
Likovna oprema
Zlatan Filipovi}
ISBN 9958-47-089-6
Na osnovu Mi{ljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj

02-15-5239/02 od 07.08.2002. godine knjiga Vrijeme uspravljanja Bo{njaka - @ivot i djelo
Atifa Purivatre autora Fadila Ademovi}a predstavlja proizvod iz ~lana 19. ta~ka 10. Zakona o
porezu na promet proizvoda i usluga na ~iji se promet ne pla}a porez.

Atif Purivatra - Zivot I Djelo

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Atif Purivatra - Zivot I Djelo

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Fadil ADEMOVI

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Atif Purivatra - `ivot i djelo

VRIJEME nacionalnog uspravljanja Bo{njaka, u dugom historijskom

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U sklopu takve orijentacije valja posmatrati i ovu knjigu posve}enu

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

da budemo u prisnom saveznitvu sa budunou. Onom neposredno

Atif Purivatra - `ivot i djelo

pouzdanim izvorima. Ona moe inspirativno da podstie posebno mlae

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

javnom opticaju ostao je na nivou i u okvirima sabranih ili izabranih

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

dramatinih previranja u drutvu, usko povezani sa mukotrpnim sticanjem

Atif Purivatra - `ivot i djelo

U OKRILJU PREPORODNIH PREGNU]A

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

1.700.000 Bonjaka izjasnilo u skladu sa popisnom kategorijom kao

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana i

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U godinama raspada komunistikog sistema i disolucije Jugoslavije

Atif Purivatra - `ivot i djelo

knjievnosti i izgradnju naunog podmlatka u toj oblasti. Fond je do sada

Dr. Mustafa IMAMOVI

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Dr. Fadil ADEMOVI

NAU^NIK NA NIVOU SVOGA VREMENA

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

rata, tako i nakon Drugoga svjetskog rata, snagom i umijeem istaknutoga,

Atif Purivatra - `ivot i djelo

opredijeljenih Srba, odnosno nasuprot aktivnosti prohrvatskih grupa u

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

istraivanja ukazao da je rije o najteem obliku destrukcije koji je u

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Akademik Arif TANOVI

SVOJIM ISTRA@IVANJEM POPUNIO JE PRAZNINU

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

drutveni procesi djeluju i sada kao i prije osamdeset godina, razumije

Atif Purivatra - `ivot i djelo

faktor, a sumnjieni za grijehove turskih osvajaa i smetnju u nacionalnom

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zastupnik interesa muslimanskoga, tj. bonjakog naroda u Bosni i

Atif Purivatra - `ivot i djelo

svake tjesnogrudnosti i strastvenosti, naroito protiv nasilnosti i u

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

uzdrano, bez izliva mrnje i ovinizma. To, pored ostalog, govori i o

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Akademik Ljubomir BERBEROVI

AUTENTI^NO NAU^NO DJELO

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

rjeenja ne mogu da se odnose na naune probleme. I kada autor ove

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Fra Luka MARKEI

DJELO ZASNOVANO NA HISTORIJSKOJ METODI I

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Atif Purivatra - `ivot i djelo

tako da je taj pokret ostao u sebi umjeren i uravnoteen u svom

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

tendenciju, bila posebno zasluna za nacionalno konstituisanje i

Dr. Jusuf IGA