Acta Bot. Croat.

32 (1973) 227235

NEKE

OSOBITOSTI FLORE MA K R OSK OP SK IH

G LJIVA U SUMI L U N J A K A
U REZERVATU PRASNIK
With Summary in English
MILUTIN JELIC i MILICA TORTIC

(Institut za bota n ik u i b o ta n ik a bata P rlro d n o -m a te m a tik o g fa k u lteta u B eog ra du

i Institut za b o ta n ik u S v eu ilita u Z a g reb u )

P rim ljen o

16.

1.

1973.

Uvod
Tokom mikolokih prouavanja u vezi s rasprostranjenjem makromiceta u Posavini, drugi autor je (zajedno sa Stjepanom Tortiem, prof.)
u srpnju 1971. godine uoio zanimljive osobitosti u flori makroskopskih
gljiva u umskom kompleksu Pranik.
Iz tih razloga nastavili smo istraivanja zajedno u listopadu 1971, te
ponovno u listopadu 1972. godine, s ciljem da ih jo kompleksnije na
stavimo i u narednim godinama. Rezultati dosadanjih istraivanja pred
met su ovoga rada.
Kratki prikaz ekolokih i v eg etac ij ski h prilika
istraivanog podruja
umski kompleks Pranik prostire se izmeu 450H ' i 45T4' sjeverne
irine, odnosno 1718' i 1716' istone duine. Nalazi se na lijevoj obali
rijeke Save, a prua se s jugoistoka od terena Ciglanske Grede i Vrbice,
izmeu naselja Nova Varo i Pivare, prema sjeverozapadu, dopirui do
Josine. Duina mu u pravcu jugoistok-sjeverozapad iznosi oko 5 km, a
irina se koleba u granicama 13 km. Nadmorska visina iznosi 9699
metara (slika 1).
Tlo se razvilo na aluvijalno-diluvijalnim sedimentima, a sastoji se
od ilovae s vapnenim konkrecijama u dubini oko lm . Nivo podzemne
227

SI.

1. Karta umskog kompleksa Pranik (originalna skica)

Fig. 1. Map of the forest of Pranik (drawn by the author)

vode nalazi se prosjeno na 23 m ispod povrine. Do 1961. god. dolazilo

je u toku proljea i jeseni do poplava rijeke Save. Nailaenje poplavnih
voda je zaustavljeno izgradnjom pttta du sjeverne granice odjela, pa
se na povrini tla povremeno zadrava samo oborinska voda.
Na ovom podruju prevladava podunavski klimatski tip s medite
ranskim utjecajem. Maksimalne su oborine u proljee i rano ljeto, dok
je sekundarni maksimum u jesen. Prosjena godinja koliina oborina
iznosi oko 800 mm. Najhladniji mjesec je sijeanj s prosjenom mini
malnom temperaturom 0,5 C, a najtopliji srpanj s prosjenom tempe
raturom 22 C, dok prosjena godinja temperatura zraka iznosi 11,0 C.
228

Vegetacija predjela Pranik predstavljena je umom hrasta lunjaka

(Quercus robur L.). Uz lunjak dolaze poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl.) i poljski brijest (Ulmus campestris L.). Na viim, suim, poloaji
ma pojavljuje se obini grab (Carpinus betulus L.), koji je na pojedinim
mjestima ak saen, te mjestimice dominira u sastojim. U niim poloajima
(depresijama) gdje je vlaga vea, raste i joha (Alnus glutinosa (L.) Gartn.)
topole (Populus sp.), vrbe (Salix sp.) itd. Od grmlja se nalazi utilovka
(Genista elata Wen.), glogovi (Crataegus sp.), divlja rua (Rosa sp.),
divlja kupina (Rubus sp.); ova posljednja ini na nekim mjestima umu
teko prohodnom. Nisko rae se odlikuje nazonou aeva (Carex sp.),
stavlja (Rumex sanguineus L.), kopriva {Urtica sp.) i dr. U sastojinama
u kojima dominira grab nie rae je slabo razvijeno.
Najstariji dio ovog kompleksa, povrine 52,49 ha, izdvojen je kao
rezervat. Starost hrastovih stabala u rezervatu kree se od 250 do 350
godina, visina srednjeg stabla iznosi 35 m, a prsni promjer oko 100 cm.*
uma Pranik u fitocenolokom pogledu obuhvaa vie od jedne
zajednice, no mi smo prilikom naih istraivanja obuhvatili itavi kom
pleks kao cjelinu, ne ulazei za sada u detaljnije fitocenoloko ralanji
vanje. Najintenzivnije smo prouavali mikofloru u rezervatu, a za kom
paraciju i mlae sastojine, bez obzira na to koja vrsta drveta dominira.
* Za

p oda tk e

o um i P ra n ik n a jlje p e z a h v a lju je m o u p ravi u m arije OkuCanl.

Rezultati

istraivanja

Na prouavanom podruju dosada smo nali ove vrste gljiva:

Vrsta

s. s.

m. s.

Xylariaceae
Hypoxylon fragiforme (Pers. ex Fr.) Kickx + +

++

Daldinia concntrica (Bull, ex Fr.)

Ces. et Not.
Xylosphaera hypoxylon (L,.) Dum.

++

Xylosphaera polymorpha (Pers.) Grev.

++
+

Diatrypaceae
Diatrype disciformis (Hoffm. ex Fr.) Fr.
Pezizaceae
Peziza varia (Hedw.) Fr.

+ +

Merul i aceae
Merulius rufus Pers.
Merulius tremellosus Schrad. ex Fr.
Phlebia radiata Fr.

Corticiaceae
Peniophora quercina (Pers.) Cooke

s-t

Quercus,
Carpinus
XJlmus
Quercus,
Carpinus
Quercus
Carpinus
Quercus

+
+

++

Quercus
Carpinus
Quercus
Quercus

229

Vrsta

s., s.

m. s.

Stereaceae
Stereum hirsutum (Willd.) Fr.

+ ++

+++

Stereum purpureum Pers.

_1_

Polyporaceae
Schizopora paradoxa (Schrad. ex Fr.) Donk
Schizopora phellinoides (Pil.) Doman.
Hapalopilus nidulans (Fr.) P. Karst.
Bjerkandera adusta (Willd. ex Fr.) P. Karst. + +

+
+
+
++

Bjerkandera fumosa (Pers. ex Fr.) P. Karst.

Laetiporus sulphureus (Bull, ex Fr.) Murr.
Tyromyces semipileatus (Peck) Murr.
Fomes fomentarius Fr.

+
+
+
+

Trametes gibbosa (Pers.) Fr.

Trametes zonata (Nees ex Fr.) Pil.
Trametes versicolor (L .ex Fr.) Pil.

+ +

+++
++
++

Lenzites betulina (L. ex Fr.) Fr.

+ +

++

Ganodermataceae
Ganoderma adspersum (S. Schulz.) Donk
Ganoderma applanatum (Pers.) Pat.
Hymenochaetaceae
Phellinus robustus (P. Karst.) B. & G.
Hymenochaete rubiginosa (Dicks. ex Fr.)
Lv.
Fistulinaceae
Fistulina heptica (Huds.) Fr.

Carpinus
Carpinus
Quercus
Quercus,
Carpinus
Ulmus
Quercus
Quercus
Populus?
Quercus,
Ulmus
Carpinus
Populus
Quercus,
Carpinus
Ulmus,
Populus
Quercus,
Carpinus
Quercus
Quercus

Quercus

+ +

Quercus

Quercus
+

++
++

+
++
+
+ 4-

+
Oudemansiella radicata (Rehl. ex Fr.) Sing.
Oudemansiella platyphylla (Pers. ex Fr.) Fr.
Armillariella mellea (Vahl. ex Fr.) Kumm. + +

+
++

Pseudoclitocybe cyathiformis
(Bull, ex Fr.) Sing.
Panellus stypticus (Bull, ex Fr.) Karst.

++

230

Quercus,
Carpinus
Populus

+
+

Boletaceae
Xerocomus rubellus (Krbh.) Mos.
Tricholomataceae
Clitocybe nebularis (Btsch ex Fr.) Kumm.
Laceara laccata (Scop. ex Fr.) Bk. & Br.
Panus tigrinus (Bull, ex Fr.) Sing.
Schizophyllum commune Fr.

s-t

+
++

M
S
S
Quercus?
Quercus,
Populus
Quercus
Carpinus?
Quercus,
Carpinus
Quercus
Quercus,
Carpinus

Vrsta
Gerronema fibula (Bull, ex Fr.) Sing.
Lepista nuda (Bull, ex Fr.) Cooke
Flammulina velutipes (Curt, ex Fr.) Sing.
Mycena galericulata (Scop, ex Fr.)
S. F. Gray
Mycena inclinata (Fr.) Qul.
Mycena galopoda (Pers. ex Fr.) Kumm.
Marasmius bulliardii Qul.
Pleurotus calyptratus (Lindbl. ap. Fr.)
Sacc.
Tephrocybe rancida (Fr.) Donk
Amanitaceae
Pluteus atricapillus (Seer.) Sing

s. s.

Strophariaceae
Hypholoma sublateritium (Fr.) Qul.
Hypholoma fasciculare (Huds. ex Fr.)
Kumm.
Cortinariaceae
Inocybe geophylla (Sow. ex Fr.) Kumm.

Lycogalaceae
Lycogala flavo-fuscum Rost.
hycogala epidendrum Fr.

++
+

Quercus
H
TJlmus

++
+ +
+ +
+

++

Quercus
Quercus
S
S
+
+

Populus
S

Quercus?

+
+

M
M

++
+

Quercus
Quercus?

++

Quercus

Quercus

+ +
+

Nidulariaceae
Cyathus striatus (Huds. ex Pers.)
Willd. ex Pers.
Auriculariaceae
Auricularia mesenterica Pers.

s-t

Russulaeceae
Russula delica Fr.
Russula virescens (Schff.) Fr.
Coprinaceae
Coprinus disseminatus (Pers. ex Fr.)
S. F. Gray
Coprinus micaceus (Bull, ex Fr.) Fr.
Psathyrella hydrophila (Bull, ex Merat)
R. Mre

m. s.

++
+ +

Quercus
+

Carpinus?

+ +

Quercus
Quercus
Quercus

s. s. = stare sastojine (rezervat), old stand; m. s. = mlade sastojine, young

stands; s-t = supstrat, substrate; + + + = vrlo esta, very frequent, + + =
= esta, frequent; + = rijetka, rare; S = stelja, litter; H = humus;
T = ogoliena zemlja, naked soil; M = mikorizna vrsta, mycorrhizic species.
U nekim sluajevima nije drvo moglo biti tono identificirano, pa je stavljen
upitnik.
231

Analiza rezultata ispitivanja pokazuje da 9,83% zabiljeenih gljiva

pripada razredu Ascomyctes i 86,91% razredu Basidiomycetes; na My
xomyctes otpada svega 3,26%, jer su uzete u obzir samo velike vrste.
Od toga su 6,55% Xylariaceae, 1,63% Diatrypaceae, 1,63% Pezizaceae,
4,92% Meruliaceae, 1,63% Corticiaceae, 3,26% Stereaceae, 19,67% Polyporaceae, 3,26% Ganodermataceae, 3,26% Hymenochaetaceae, 1,63% Fistulinaceae, 1,63% Boletaceae, 29,50% Tricholomataceae, 1,63% Amanitaceae, 3,26% Russulaceae, 4,92% Coprinaceae, 3,26% Strophariaceae,
1,63% Cortinariaceae, 1,63% Nidulariaceae, 1,63% Auriculariaceae i
3,26% Lycogalaceae.
Prema izvjesnim taksonomsko-ekolokim obiljejima uoeno je da
prevladavaju one gljive koje naseljavaju drvenaste supstrate, odnosno
lignikolne vrste (83,6%), dok daleko manji procent (16,4%) otpada na one
koje kao supstrat koriste stelju, golo tlo ili su mikorizne vrste. To je
vjerojatno veim dijelom posljedica visoke vlage, koja je izrazita tokom
periodinih pojavljivanja vode, to uvietuie na jednoj strani optimalne
prilike za razvoj gljiva na drvetu, a na drugoj strani ukazuje na re
lativno nepovoljne uvjete za opstanak onih predstavnika koji za svoje
razvie koriste drugu podlogu (tlo, steliu it.). Na razvoj karpofora gljive
utjeu meutim i vremenske prilike koje u istim mjesecima razliitih
godina mogu biti razliite. Stoga e tek dalja istraivanja pokazati da
li Je taj omjer stvaran ili e se promijeniti u korist jedne ili druge
ekoloke grupe.
U najveoj mnoini ustanovliene su saorofitske lignikolne vrste ka
rakteristine za panjeve, izumrla leea stabla, opale grane, iverje it ne
samo hrastovih nego i drugih listopadnih uma. Najobilnije se javlja
Stereum hirsutum. Njemu se pridruuje Trametes gibbosa, ali samo na
panjevima graba i to u jednom dijelu ume gdje je gotovo ista sastojina tog drveta. Pored njih esto su nazoni makromiceti Hynoxylon
fragiforme, Xylosphaera hypoxylon, Bjerkandera adusta, Trametes versicolor, Schizophyllum commune, Panellus stypticus, Continua dissemi
natus i Auricularia mesenterica. Na umskoj stelii su slino zastupljene
Laccaria laccata i Mycena galopoda; ova posljednja se moe pojavlji
vati i na trulim panjevima, no na njima nije ovdje ustanovljena.
Predstavnici iz ostalih ekolokih skupina javljali su se rjee, po
sebno parasitske vrste Fistulina hepatica, Phellinus robustus, Ganoderma applanatum, Laetiporus sulphureus, Fomes fomentarius, koje su
inae, naroito prve dvije, este na starim hrastovima.
Na ovom mjestu, u cilju upotpunjavanja podataka o geografskoj di
stribuciji rijetkih ii zanimljivih gljiva treba istai vrste:
Peziza varia (Hedw.) Fr. naena je u dva navrata: u listopadu 1971.
i 1972. godine, na istom izumrlom leeem stablu hrasta. Oba puta javio
se prilian broj ploita. Ona su imala vei promjer od uobiajenih di
jagnoza. oko 10 cm. Lako se poznaje po karakteristinoj mikroskopskoj
grai, jer se meso apotecija ispod himenija sastoji od pet jasno izraenih
slojeva.
Schizopora phellinoides (Pil.) Doman. (Poria pseudoobducens Pil.)
Gljiva je tek nedavno priznata kao samostalna vrsta (D o m a n s k i
1969), pa se o njenom rasprostranjenju u Evropi jo malo zna. Plodite
ie resupinatno sa sitnim porama (47 na mm), koje su u poetku razvoja
blijede, a naskoro postaju ukasto naranaste. Ustanovljena je u naoj
232

zemlji dosada jo na dva lokaliteta, oba puta u umama lunjaka: kod

ike Poljane blizu Velike Gorice juno od Zagreba (det. Z. Pouzar, Prag)
i u Krakovskom gozdu (izmeu Brezica i Novog Mesta), i po svoj prilici
nee biti kod nas rijetka.
Ganoderma adspersum (S. Schulz. Donk. Prema dosada poznatim
lokalitetima ( T o r t i 1971) Pranik je njeno novo nalazite u Jugo
slaviji.
Pleurotus calyptratus (Lindbl. ap. Fr.) Sacc. Ovu su vrstu sabrali S. i
M. Torti 12. VII 1971. na granama oborene topole i time je prvi put
utvrena za Jugoslaviju. Veoma je rijetka: P i l a t (1935) je navodi samo
iz jednog lokaliteta u vedskoj i jednog u Austriji blizu Bea. TTsta"''vliena je kasnije na etiri lokaliteta u ehoslovakoj ( K o t l a b a i
P o u z a r 1965; prema pismenom saopenju ovih autora otkrivena je u
namoviie doba jo na nekoliko lokaliteta). Mogue je da je naena io
negdje, no u nama pristupanoj literaturi nismo nali podatke o tome.
Na osnovi dosadaniih istraivanja vezana je za rod Populus, to potvr
uje i na nalaz. ini se da se plodita razvijaju preteno u ljetnim
mjesecima, jer je na lokalitetima iz ehoslovake sakunliena od travnia
do srpnja i poetkom mjeseca rujna; naalost nije nam poznato doba
nalaza na ostalim lokalitetima. Gljiva se vrlo lako prepoznaje po ka
rakteristinom lepezastom izgledu (privrena je sa strane na supstrat).
Odozgo je svijetlosiva, gotovo bjelkasta, a najvanije joi je obiljeje bi
jeli velum, koji podsjea na onaj u vrste Gomphidius glutinosus i dosta
dugo prekriva guste bijele lamele. Kasnije se velum trga i gubi, pa je
i kod naeg najveeg primjerka ve bio sasvim nestao, dok ie kod
ostalih, manjih, bio lijepo razvijen. Naalost su se primjerci osuili prije
Tiepo smo ih mogli fotografirati u svjeem stanju. Sauvani su u her
bariju Instituta za botaniku u Zagrebu (ZA).
Lpcogala flavofuscum. Rost. Rasla ie u veem broju primjeraka u
listopadu 1971. na izumrlom i trulom leeem stablu hrasta lunjaka,
zajedno s Peziza v'aria. Prema literaturi je rasprostranjena ali rijetka
vrsta. Promjer etalija, iia ie povrina olovno siva i fino ispucana u
sitna polja, iznosio je 48 cm.
*

Autori zahvaljuju r F. Kotlabi i dr Z. Pouzaru (Prag) na determinaciji

odn. reviziji nekih vrsta reda Aphyllophorales s. 1.

Zakljuak
Analizom flore makroskopskih gljiva ume lunjaka u rezervatu
Pranik kod Okuana determinirana je 61 vrsta, od kojih na lignikolne
otpada najvei dio (83,6%). Kao rjee ili zanimljive vrste istaknute su
Peziza varia, Schizopora phellinoides, Ganoderma adspersum, Pleurotus
cdlyptratus, Lycogala flavofuscum. Schizopora phellinoides i Pleurotus
calyptratus su ovime prvi put publicirani za nau zemlju.
233

Literatura

Dennis, R. W. G., 1960: British Cup Fungi, London.

Domaski, S., Orlos, H., Skirgiello, A., 1967: Grzyby III. Zagwiowate II. Szczeciniakowate II. Warszawa
Domanski, S., 1969: Grzyby zasiedlajace drewno w Puszczy Bialowieskiej. VIII.
Schizopora phellinoides (Pil.) comb. nov. Acta Soc. Bot. Poloniae 38,
255269.
Horvat, I., 1963: Sumske zajednice Jugoslavije. Sumarska enciklopedija 560
590. Zagreb.
Jahn, H., 1971: Resupinate Porlinge, Poria s. lato, in Westfalen und im
nrdlichen Deutschland. Westf. Pilzbriefe 8, 4168.
Jahn, ff., 1971: Stereoide Pilze in Europa. Westf. Pilzbriefe 8, 69176.
Kotlaba, F., Pouzar, Z., 1965: Dali nlezy hlivy cepikat Pleurotus
calyptratus (Lindbl. in Fr.) Sacc. v Ceskoslovensku. Ces. Mykol. 19,
5356.
Moser, M., 1967: Die Rhrlinge und Bltterpilze (Agaricales). Stuttgart.
Pildt, A., 1935: Pleurotus. Praha.
Torti, M., 1971: Ganoderma adspersum (S. Schulz.) Donk (Ganoderma europaeum Steyaert) and its distribution in Jugoslavia. Acta Bot. Croat.
30, 113118.

SUMMARY
SOME C H A R A C TE R IS T IC S OF THE M A CR O M Y C ETE F L O R A OF TH E QUERCUS
R O B U R -F O R E ST IN TH E N A T U R E P R ESE R V E OF P R A S N IK

Milutin Jelic and Milica Tortid

(Institute

of

B o ta n y and B ota n ica l G ard en o f the F a cu lty o f N atural

B eog ra d , and Institute o f B o ta n y U n iv ersity o f Z a g reb )

S cien ces,

Along the river Sava there still exist large tracts of oak forests

(Quercus robur), although old stands are very few now. In the forest of
PraSnik near Okucani (Fig. 1) there is one of the oldest stands, consist
ing of 250 350 year old trees and covering 52,49 ha. This part of the
forest is treated as a nature preserve.
Mycological investigations were carried out in both the old and the
younger parts in July and October 1971, and in October 1972. Although
they are not complete, some conclusions could be reached about the
main characteristics of the macromycete flora.
In all, 61 species have been identified so far, which are presented in
the Table. Most of them (83,6/o) belong to lignicolous fungi. The reason
is most probably the very high percentage of moisture which offers
optimal conditions for species growing on wood, whilst inhibiting the
development on other substrates (soil, litter).
The most frequent species were those which are common in oak
and other broadleaved forests, such as Stereum hirsutum, Trametes

gibbosa, Trametes versicolor, Bjerkandera adusta, Hypoxylon fragiforme,

Xylosphaera hypoxylon, Schizophyllum commune, Panellus stypticus,
234

Mucena galopoda, Laccaria laccata, Coprinus dissemirwtus, Auricularia

mesenterica. On the other hand, some fungi which fairly often attack
old living oaks were established only in a few instances; they are Fistulina hepatica, Phellinus robustus, Ganoderma applanatum, Laetiporus
sulphureus, Fomes fomentarius.
The following species should be pointed out:
Peziza varia (Hedw.) Fr. It was found twice on the same oak log
(October 1971 and October 1972). Both times a relatively large number
of apothecia was developed; their diameter was up to 10 cm. This
species is easily recognisable, as its flesh is conspicuously stratified in
five layers.
Schizopora phellinoides (Pil.) Doman. has only recently been (D om a n s k i 1969) recognized as an independent species, and its distri
bution in Europe is still insufficiently known. In addition to Prasnik,
it was found in Yugoslavia only in two similar forests not far from
Zagreb (Ciicka Polj ana and Krakovski Gozd). Very probably it is not
infrequent.
Ganoderma adspersum (S. Schulz.) Donk. The distribution of this
species in Yugoslavia was published elsewhere ( T o r t i c 1971); Prasnik
is therefore a new locality.
Pleurotus calyptratus (Lindbl. ap. Fr.) Sacc. was collected in Yugo
slavia for the first time by S. and M. Tortic on 12 July, 1971, from the
branches of a felled Populus. This is a very rare species, which is known
from Sweden, Austria and several localities in Czechoslovakia. Up to
now it has been found exclusively on Populus wood; this has been
confirmed by our find too. The largest specimen already lacked the
characteristic veil, which was, however, well developed in smaller ones.
The specimens are preserved in ZA.
Lycogala jlavojuscum Rost, is, according to the literature, a widely
spread, but rare species. It is one of the largest myxomycetes; the
diameter of its aethalia, growing in October 1971 together with Peziza
varia on the same oak log, was 48 cm.
M ilutin J e li
Institut za bota n ik u i
b o ta n ik a bata
P rirod n o -m a te m a tik o g fakulteta
T a k ov sk a 43
11000 B eo g ra d (Jugoslavija)

D r M ilica T orti
Institut za botan ik u
S v eu ilita u Z a g reb u
M a ru liev trg 20/11
41000 Z a g reb (Jugoslavija)

235