Aristotel je bio je kritiar Platonovog idealizma, nastoji dokazati da je svijet ideja

neodriv, i da je stoga Platonova filozofija u sebi proturjena. Najsadrajniji su ovi

momenti kritike teorije ideja: to, u stvari, znae ideje za Platona? "Jer one nisu
njima (tj. osjetilnim stvarima) uzroci ni kretanja ni ma kakve promjene". I dalje,
kako je mogue "da supstancija bude odvojena od onoga ega je ona
supstancija". Jer ako neto ini bit stvari, ini se nemoguim da se to to ini
njegovu bit izdvoji iz tih stvari. Aristotel nastoji dokazati da je prva i prava
supstancija ili istinsko bivstvo pojedinana stvar.
U toj pojedinanoj stvari realizirana je bit, sutina, pomou materije. Tako
materija dobiva svoje odreenje upravo preko tog opeg, bitnog. To ope u
stvarima Aristotel naziva formom.
Forma i materija dva su osnovna principa svake pojedinane stvari.
U oblikovanju stvari ta dva principa nemaju jednaku ulogu. Materija predstavlja
pasivni princip, mogunost, potenciju. Forma je aktivni princip i uzrok oblikovanja
materije u konkretnu pojedinanu stvar, tj. aktualizacije potencije. Uzimajui
pojedinanu stvar kao prvu i pravu supstanciju, Aristotel smatra da se
prouavanje stvarnosti i njenih zakona ne moe zapoeti od ideja, odnosno
pojmova, ve ba od same pojedinane stvari. Ve sam naziv prva supstancija
ukazuje na to da se Aristotel nije zadrao samo na njenom znaenju i da nije
zavrio svoja filozofska razmatranja podvlaenjem pojedinane stvari kao prve
supstancije. Aristotel je logiar i priznaje hijerarhiju logikih pojmova. Tu
hijerarhiju pojmova on ukljuuje u svoju ontologiju. Naime, dok je pojedinana
stvar prva supstancija, njen rodni pojam ili vrsta bit e, po Aristotelu, druga
supstancija Odnos izmeu vieg rodnog pojma i nieg identian je odnosu forme
prema materiji, odnosno vii rodni pojam odnosit e se prema niem kao forma
prema materiji. Iz toga slijedi da e vii rodni pojam uvijek biti aktivan princip u
odnosu na nii, koji predstavlja pasivan princip. Slijedei tako hijerarhiju pojmova
nailazimo na najvii pojam u toj hijerarhiji na pojam iznad kojeg vie nema vieg
rodnog pojma.
To je najvii aktivni princip. Budui da iznad njega nema vie nieg u odnosu na
to bi on mogao biti pasivan, on predstavlja istu aktivnost, istu formu, koja je
sama po sebi nepokretna jer nema je to pokrenuti. Ali kao takva, ista forma je
prvi pokreta, prva aktivnost u odnosu na nie pojmove.
To je Aristotelov bog, ono to on naziva prva podleea tvar u svakom
pojedinanom.
On nije shvaen kao sveobuhvatna snaga svijeta koja se nalazi svuda i u svemu.
On je ista aktivnost, ista forma, nepokretna, i kao prvi princip aktivnosti
shvaena kao pojedinana pojava, a ne kao bitak svijeta koji sve proima.
Aristotel pridaje materiji negativne osobine, ali ne u smislu zlog principa, tj. izvora
svega loega u prirodi i u ovjeku. Materija je za Aristotela ograniavajui princip
ba time to je pasivna, ona je ono to se opire formi, ona je sputavajui princip u
kretanju.
Aristotel se posluio primjerom kipara: on nastoji u kamenu ostvariti neku
odreenu formu koju kao zamisao ima u svojoj glavi, i ona predstavlja princip
djelatnosti, kretanja.

Meutim, u nastojanju da realizira tu formu, nailazi na otpor u kamenu te svoju

djelatnost mora djelomino podrediti tom otporu kamena-materije.