Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
ARISTOTEL
O NEBU I-IV
$
PAIDEIA$BEOGRAD
Naslov originala:
Uk4FJ@JX8@LH Agk @k"<@
Aristotelis De Caelo
Aristotelis Opera, ed.I.Bekker
Berlin, 1831
ed.p.Moraux, Paris 1965
O NEBU
Izdava
PAIDEIA, Beograd
Generalni direktor
PETAR IVADINOVI
Glavni i odgovorni urednik
VESNA JANJI8 2009, PAIDEIA, za ovo izdanje
O NEBU I
30
268a 1 Izgleda da se skoro itava nauka o prirodi bavi telima ,
veliinama, te njihovim osobinama /BVh0/, i /vrstama/
kretanja; takoe, bavi se ona i naelima koja pripadaju
takvom bivstvu. Naime, od onog to je prirodno *ustroje5
no, jedno je telo i veliina a neto je opet naelo toga to
ima to.
Neprekidno /FL<gPH/ je ono to je deljivo na ono to
je uvek deljivo, a telo je to to je deljivo u svakom smislu.
Veliina /koja je deljiva/ na jedan /nain/ je linija, na dva
povrina, a na tri telo; i nema neke drugeveliine pored
10
ovih, zato to su ta tri /naina/ svi, a to "trojako" je "na
svaki nain". Kao to i vele pitagorejci: ovo Sve i svaka
/stvar/ ogranieni su tim trima, jer da kraj, sredina i poetak sadre broj Svega, a oni sadre /broj/ tri.Zato i u bo15
gosluenju /(4FJg\"H/ koristimo taj broj dobivi to od
same prirode kao neke njene zakone. Tako i imenujemo:
za dva kaemo "oba", ili za dvojicu "obojica", ali ne kaemo "svi" ve taj naziv koristimo najpre za trojicu, a to
je zato to, kao to je reeno, sledimosamu prirodu koja
20
nas tako vodi, tako da poto se "sva" /J BV<J"/, ovo
Sve /J B</, i to savreno ne razlikuju po ideji2 ve se,
ako ikako, razlikuju u svojoj tvari, tj. po tome emu se
pridaju....telo bi jedino od veliina bilo savreno jer samo
ono je ogranieno tim trima, a to je sve. Poto je na tri
25
/naina/ deljivo, ono je deljivou potpunosti; a sve ostalo
je deljivo ili na jedan ili na dva /naina/, jer kako se
prema broju odnosi, tako se odnosi i prema podeli i prema neprekidnosti; jedno je na jedan /nain/ neprekidno,
drugo na dva, a neto je takvo u potpunosti3.
1
268b
10
10
15
20
25
vreno, jer bie mu je u drugom (ono dela na drugo telo i trpi od drugog
tela). Sveopte telo je telo ukoliko je trodimenzionalno, ali ono ne moe
biti telo u dodiru: ono je zato nuno netelesno telo, tj. sama telesnost.
5 V.d.n., st.56.
6 V.d.n., st.57.
11
7 V.d.n., st.58.
12
30
35
269b
10
15
20
9 V.ib.IV.
13
14
20
25
30
35
270b
10
iz nekog podmeta, te isto tako propada ukoliko postoji neki podmet i usled neeg suprotnog i u suprotno, kao to je
to i reeno u naim prvim izlaganjima10. A suprotnosti
imaju i suprotna kretanja. Ako sad ovom /telu/ nita ne
moe bitisuprotno zbog toga to ni krunom kretanju ne
moe neko kretanje biti suprotno, s pravom bi se inilo da
Priroda izdvaja izvan suprotnosti to emu je namenjeno
da bude nepostalo, jer postanak i propadanje pripadaju
suprotnostima. Meutim, i sve to raste raste usled toga
to mu prilazi netosrodno to se razlae u njegovu tvar;
a kod ovog nema toga iz-ega bi ono postalo. Ako je takvo da se ne poveava i da je nepropadljivo, tada istom
tom razumevanju pripada i shvatanje da se ono ne podrugojaava. Podrugojaavanje je kretanje s obzirom na kakvou, a stanja ili nastrojenosti s obzirom na kakvou ne
nastaju bez promena trpnji, kao na primer zdravlje ili bolest. A svaprirodna tela koja se menjaju s obzirom na
trpnju,...vidimo da sva ona podleu rastu ili smanjivanju:
na primer, tela ivotinja i njihovi delovi, te /tela/ biljaka,
a slino tome je i kod elemenata. Prema tome, ako zaista
to kruno telo ne moe nirasti ni smanjivati se, razlono
je da se ono ni ne podrugojaava.
Iz ovog to je reeno jasno je zato je to prvo telo veno, te zato niti raste niti se smanjuje, ve ne stari, ne podrugojaava se, i ne trpi /B"hXH/, ako se veruje tome to
smo utvrdili. Izgledada ovaj dokaz potvruje pojave i
pojave taj dokaz, jer svi ljudi imaju neko shvatanje bogova, te svi oni, i varvari i Heleni, svi koji uopte veruju da
postoje bogovi, odreuju tom Boanskom najvie mesto,
jasno zato to je besmrtno povezano sa besmrtnim,jer
drugaije je nemogue. Ako dakle postoji neto Boansko, kao to postoji, tada je dobro reeno ovo to smo sada
rekli o prvom bivstvu tela. To sledi dovoljno i na osnovu
opaanja, barem da se opravda ljudsko uverenje: za celo-
kupno proteklo vreme, na osnovu pamenjakoje se prenosi s jednih na druge /ljude/, nije dolo ni do kakve promene ni u celini poslednjeg Neba ni u nekom od njegovih
osobenih delova.
ini se da se i njegovo ime prenosi od drevnih /narataja/ pa do sadanjeg vremena poto su oni to shvatili na isti
nain na koji i mi sada govorimo; jer ne treba misliti da
20
ista mnjenja do nas dolaze jednom ili dvaput ve beskonano mnogo puta. Poto je to prvo telo neto razliito
mimo zemlje, vatre, vazduha i vode, oni su nazvali taj
najvii prostor "ajter" /"hXk"/ dajui mu taj naziv zato
to "uvek tee" /hg< g/. Anaksagora se ne sluidobro
tim imenom jer on vatru naziva ajterom.
Iz ovog to je reeno jasno je i to zato ne moe biti vei broj takozvanih prostih tela: nuno je da kretanje prostog tela bude prosto, a jedino za ova dva kretanja kae30
mo da su prosta, tj. za kruno kretanje i za pravolinijsko,
a ovo ima dva "dela", jedno od sredita a drugo ka sreditu.
4 Uverenje u to da ne postoji neko drugo kretanje suprotno krunom kretanju moglo bi se zadobiti s mnogo strana.
Najpre, najee smatramo da se krunom kretanju /Bgk4ngkg/ suprotstavlja pravolinijskokretanje, jer ini se da
35
271a se udubljeno i ispupeno ne suprotstavljajusamo jedno
drugom ve i pravolinijskom, ukoliko se spare i uzmu u
spoju, tako da, ako uopte postoji neko suprotno kretanje,
pravolinijsko kretanje je to koje je ponajpre nuno suprotno u odnosu na kruno kretanje. Pravolinijska kretanja
pak protivstavljaju se jedno drugomna osnovu mesta,
5
jer "gore" i "dole" su razlika i suprotnost u prostoru.
Ukoliko neko smatra da za kruno kretanje vai isti odnos kao i za pravolinijsko (jer da je kretanje od A ka B
suprotno kretanju od B ka A), on govori o pravolinijskom
kretanjujer ono je ogranieno a kruna /kretanja/ bi bila
10
bezgranina s obzirom na iste take. Slino je i kod jednog polukruga, kao na primer kod kretanja od ' do ) i od
15
10 V.d.n., st.59.
15
16
15
20
25
30
271b
) do ': isto je /kretanju/ na preniku, jer udaljenost neega odreujemo pravom /linijom/. Isto bi bilo i kad bi neko
napraviokrug pa ustvrdio da je kretanje po jednom polukrugu suprotno onom po drugom, na primer na celom
krugu kretanje od E ka Z po polukrugu H onom od Z ka E
po polukrugu T. Ako ova kretanja i jesu suprotna, nisu
ipak zbog toga suprotna meusobno kretanja po celom
krugu. Meutim, nikruno kretanje od A ka B nije suprotno onom od A ka ' jer to kretanje prelazi iz iste /take/
u istu /taku/, a suprotno kretanje bilo je odreeno11 kao
ono iz suprotnog u suprotno.
Pa ak i kad bi kruno kretanje bilo suprotno krunom,
ovo drugo bi bilo suvino, jer ka istoj /je taki/, zato to je
nuno daono to se kruno kree stigne podjednako u
sve suprotstavljene poloaje /J`B@LH/ bilo odakle da zapone (a suprotnosti mesta su "gore" i "dole", "spreda" i
"straga", te "desno" i "levo"), a suprotnosti kretanja su
suprotnosti s obzirom na poloaje. Kad bi /ta tela/ bila
podjednaka, njihovo kretanjene bi bilo mogue, a ako
jedno kretanje nadvlauje, tada drugog ne bi bilo; prema
tome, kad bi postojala oba, tada bi jedno telo bilo suvino
budui da se ne kree sopstvenim kretanjem. A velimo da
je suvina cipela koja se ne nosi. No, Bog i Priroda ne
stvaraju nita suvino.
5 Poto je to jasno, valja razmotriti to to je preostalo:
najpre, da li postoji neko bezgranino telo12, kao to je
verovala veina starih filozofa13, ili je to neto nemogue?Da li je ovako ili onako nije neto nevano, ve je to
razlika u celini i u svemu za ispitivanje /hgok\"</ istine.
To je bilo i bie naelo svih suprotnosti meu onima koji
su neto izjavili o Prirodi u celini, ukoliko i malo odstupanje od istine u daljnjem razvojupostaje hiljadu puta
10
vee. To je kao kad bi neko ustvrdio da postoji neka najmanja veliina: taj bi uvodei tu najmanju /veliinu/ uzdrmao najvanije matematike /stavove/. Tome je razlog
to to je naelo vee po moi nego po veliini, pa zato
ono to je u poetku /J < kP/ malo na kraju bude veoma
veliko. A bezgranino ima i monaela ali i najve15
u /mo/ kao koliina, tako da nije nita neobino ili nerazumljivo da postavljanje nekog bezgraninog tela predstavlja zaudnu razliku. Zato valja o njemu govoriti poevi od poetka.
Nuno je da svako telo bude ili prosto ili sloeno, tako
da
i "bezgranino telo" mora biti ili prosto ilisloeno.
20
Meutim, jasno je da je sloeno telo nuno ogranieno
ukoliko su prosta tela ograniena, jer to to je sloeno iz
onog to je ogranieno i po mnotvu i po veliini ogranieno je i po mnotvu i po veliini: iz koliko /toga/ je sloeno ono je toliko. Preostaje onda da se vidi da li neko
prosto telomoe biti bezgranino po veliini, ili je to ne25
mogue. Kad to kod prvog tela razmotrimo, moemo to
na isti nain videti i za druga.
Iz sledeeg je jasno to da je nuno da svako telo koje se
kree kruno bude ogranieno14. Ako je telo koje se kruno kree bezgranino, tada e biti bezgranini i/pravci/
30
povueni iz njegovog sredita. A kod onog to je bezgranino bezgranino je i rastojanje /*4VFJ0:"/. Pod "rastojanjem" linija podrazumevam ono kod koga nije mogue
uzeti nikakvu veliinu izvan /njega/ koja je u dodiru s tim
linijama. Dakle, nuno je da ono bude bezgranino, jer
272a kod ogranienih /linija/ e uvek bitiogranieno. Takoe,
uvek je mogue uzeti vee od datog, tako da e, kao to
za broj kaemo da je bezgranian zato to ne postoji naj-
11 V.Phys.V.5, 229b21.
12 V.d.n., st.61.
13 V.Phys.III.4-8. Aristotel tu spominje Anaksimena, Anaksimandra,
atomiste, Anaksagoru, pitagorejce, Melisa, a kao zastupnike teze o konanosti sveta Parmenida, Empedokla i Platona. Za izvore, v.ib.loc.cit.
17
14 V.d.n., st.63.
18
10
15
20
25
30
272b
vei, isti dokaz vaiti i za rastojanje. Ako sad to bezgranino nije mogue prei, a nuno je da to rastojanje bude
bezgranino ukoliko je to /telo/ bezgranino,tada se ono
ne bi moglo kretati kruno; meutim, vidimo da se Nebo
kree ukrug, a i na osnovu dokaza smo odredili da kruno
kretanje pripada neemu.
Takoe, ako se od ogranienog vremena oduzme ogranieno, tada je nuno da i preostalo bude ogranieno, tj.
da ima poetak. Ako vreme hodanjaima poetak, tada
postoji i poetak kretanja, ali i veliine koja je preena.
Slino je i kod drugih /stvari/. Uzmimo liniju A'E koja je
bezgranina u jednom /pravcu/ koji je obeleen sa E, te liniju BB bezgraninu u oba pravca. Ako A'E opie
krugsa sreditem u ', tada e A'E u krunom kretanju
jednom presei BB u ogranienom vremenu. Jer, ogranieno je vreme za koje se Nebo okrene ukrug, pa je onda
takvo i to izdvojeno /vreme/ za koje se kretala linija koja
see. Postojae onda neki poetak kad je A'E najpre presekla BB. Ali to je nemogue!Onda nije mogue ni to
da se to bezgranino obre ukrug, pa onda ni svet, ako je
bezgranian.
I iz sledeeg je jasno to da se bezgranino ne moe kretati. Neka se /linija/ A kree pored /linije/ B, ograniena
pored ograniene. Nuno je da se istovremeno A odvoji
od B,i B od A, jer koliko jedna premauje drugu toliko i
druga nju premauje. Ukoliko bi se njih dve kretale u suprotnim /pravcima/ bre bi se odvojile, a sporije ako se
jedna kree pored druge koja miruje ukoliko se istom brzinom kree ta koja se kree. No, jasno je da nije mogue
u ogranienom vremenu prei bezgraninu /liniju/:znai, u bezgraninom!? To je dokazano ranije, u spisima "O
kretanju". Nema nikakve razlike bilo da se ograniena
kree pored bezgranine, ilibezgranina pored nje, jer
kad se ona /kree/ pored ove, tada i ova prolazi pored
one, i to jednako bilo da se kree ili da je nepokretna,
osim to e se bre razdvojiti ako se kreu obe. Ali nita
19
10
15
20
20
15
20
25
30
273b
klanja mogunost postojanja bezgraninog tela per definitionem a ne polazi od pretpostavke da takvo telo postoji eda bi je potom sveo ad absurdum pokazuje svojim mestom u ovom nizu argumenata da je ceo taj niz
zapravo skup Aristotelovih beleki na istu temu koje su kasnije sabrane i
"zalepljene" tim J4 (takoe, nadalje, jo).
Telo je nuno konano (i po veliini, i po teini, i po gustini, i po brzini
svog kretanja), tako da je i svet konaan ako je telo, tj. neko beskonano
telo prosto nije telo. I ostali Aristotelovi argumenti to pretpostavljaju tako da su peripatetiki redaktori ovih Aristotelovih beleki morali ovaj
dokaz staviti na sam poetak teme o konanosti sveta.
16 V.d.n., st.64.
21
nadole kree ono to je zapoelo bilo odakle, ono ne moe otii dalje od sredine. Onda je nuno i to da gornji prostor /J< <o J`B@</ bude odreen ukoliko je sredina
odreena. A ako su odreeni i ogranieniprostori, tada
e i tela biti ograniena.Takoe, ako je odreeno to "gore" i to "dole", tada je nuno i to "izmeu" odreeno. Ako
nije odreeno, tada bi kretanje bilo bezgranino, a ranije
je dokazano17 da je to nemogue.
Znai, odreena18 je sredina, pa time i telo koje ili jeste
u njoj ili moe da bude u njoj. A u njojmoe da bude telo koje se kree nagore i nadole, jer jedno se po prirodi
kree od sredine a drugo ka sredini.
Iz toga je jasno da nije mogue da postoji bezgranino
telo; pored toga, ako teina nije bezgranina, tada nijedno
od ovih tela ne bi bilo bezgranino, jer kod bezgraninog
tela nuno je da i teinabude bezgranina. I za lako vai
isti razlog, jer ako postoji bezgranina teina, tada postoji
i lakoa, ako je bezgranino to to nadgornjava /B4B@8V.@</. To je jasno na osnovu sledeeg: neka teina bude
ograniena, i neka AB bude bezgranino telo, a njegova
teina '. Neka se od tog bezgraninogtela oduzme ograniena veliina B), i neka njena teina bude E. E e biti
manje od ', jer teina manjeg /tela/ je manja.Neka se to
manje kao mera sadri u veem koliko god puta, tj. neka
se B) odnosi kao BZ kao manja teina prema veoj. Jer
od bezgraninog se moe oduzeti bilo koliko. Ako su veliine srazmerne teinama, a manja teina pripada manjojveliini, tada bi i vea pripadala veoj. Tada e biti
iste teine ogranienog i bezgraninog /tela/. Takoe, ako
je teina veeg tela vea, tada e teina tela HB biti vea
od teine tela ZB, tako da e teina ogranienog tela biti
vea nego teina bezgraninog. I, nejednake veliine ima-
17 Verovatno u Phys.VIII.8.
18 V.d.n., st.67.
22
eistu teinu, jer bezgranino je nejednako ogranienom. Nema nikakve vanosti ako su teine samerne ili
nesamerne /Fb::gJk"/, jer isti dokaz vai i ako su nesamerne, na primer ako E uzeto triput prevazilazi teinu '
koju meri, jer teina tri veliine BD uzetih u celini bie
vea od'. Ista nemogunost e slediti. Moe se dozvo15
liti da se uzme ono to je samerno jer nema razlike ako se
pone od teine ili od veliine; na primer, ako se uzme
teina E samerna teini ', i ako se od bezgranine /veliine/ oduzme ona koja ima teinu E, na primer B), sledi da
se B) odnosi prema nekoj drugoj veliini, na pri20
merprema BZ, kao to se teina odnosi prema teini;
jer, poto je ta veliina bezgranina, moe joj se oduzeti
koliko bilo. Ukoliko se to tako uzme, tada e i veliine i
teine biti meusobno samerne. Za ovaj dokaz nema znaaja to ako je veliina u sebi ravnomerno ili neravnomer25
noteka /F@$"k/, jer iz bezgraninog e uvek biti mogue uzeti tela koja su jednakoteka kao i B) odbacujui
ili dodajui /tela/ koje god /teine/.
Prema tome, oito je iz navedenog da bezgranino telo
ne moe imati ogranienu teinu. Onda ima bezgraninu!? Ako je to nemogue, tada je nemogue i to da neko
30
telo bude bezgranino. Meutim, iz sledeeg je jasnoda
nije mogue da postoji neka bezgranina teina. Ako se
tolika i tolika teina kree na tolikom /rastojanju/ za ovo
vreme, tolika i jo vea /kree se/ za krae /vreme/, te
274a enjihova vremena biti u obrnutoj srazmeri u odnosu na
onu koji imaju njihove teine: na primer, ako se polovina
teine /kree/ za to vreme, dvostruka se kree za polovinu
tog /vremena/. Takoe, ograniena teina mora prei bilo
koju ogranienu /duinu/ za neko ogranieno vreme; iz
svega toga nuno je da se neka neograniena teina, ako
5
/takva/ postoji,kree utoliko ukoliko je tolika kolika je
neka ograniena /teina/ i jo vea, ali i da se ne kree
ukoliko se mora kretati srazmerno svom viku /teine/ a
vea se nasuprot tome kree za krae vreme. Nema nikak10
23
10
15
20
25
30
274b
19 V.Phys.III.4-8.
24
10
15
20
25
30
25
26