Gudeman = Alfred Gudeman, Aristoteles, Poetica, Ber- lin 1934, Hardison = vidi Golden Hardy = J. y, Aristote, Poétique, Paris 1932, London 1962. (reprint 1967) Kassel = Rudolfus Kassel, Aristotelis De arte poetica liber, Oxford 1965. (reprint 1968) Kommerell-—= Max Kommerell, Lessing wee Aristoteles, Frankfurt a. M. 1940. FL. Lucas = F. L. Lucas, Tragedy, Serious Drama in elation to Aristotte's Poetics, London 1957" Mees oy b: W. Lucas, Aristotie, Poetics’ Oxteal 19en Montmollin = Daniel de Montmollin, La Podigue dtr. stote, Neuchatel 1951. Nikev = Alexandre Nigev, Lenigme de la catharsis tra: sique dans Aristote, Sofia 1970. A, Rostagni, Aristofelis Poetica, Torino? 1945, J. Syloutris, Aristorélus Pert Poistikes, Ate. na 1937, Telford = Kenneth A. Telford, Aristotie's Poetics, Chicas 0 1961. (reprint 1970) Tkatsch — J. Tkatsch, Die arabische Uberseteung der Poetik des Aristoteles, Wien 1928-1932, Vahlen = 5. Vahlen, Aristotelis de Arte Poetics Liber, Leipzig’ 1885. (reprint Hildesheim 1964) ige = J. Vahlen, Beitrage zu Aristoteles’ tk, ed. H. Schéne, Leipzig 1914. (reprint Hildesheim 1965) Rostagni Sykutris Gke 8 navodi koje drugo djelo jednog od tih autora, gaiu se potpuni podaci, na primjer Leon Golden, Pie Purgation Theory of Catharsis, »the Journal of Aeste, ties and Art Criticisme 21 (1973), 4, 473479, Ostala line Tatura moze se na¢i u nekom od navedenih djcle ARISTOTEL O pjesnitkom umijecur 1447 a8 _Raspravijajmo o pjesnitkom umijeéu sa- mome kao io njegovim vrstama, kakav ué nak! ima svaka od njih, te kako treba obli- 10 kovati fabule* ako Zélimo da pjesnidki sas- tav* uspije’, nadalje iz koliko je i od kakvih dijelova sastavljen, a isto tako i o svemu ostalome Sto pripada istom podrugju istra- Zivanja, pa zapotnimo prirodno najprije od onoga Sto je osnovno’Epsko, dakle, i tra- gitko pjesnistvo, uz to komedija i sastavlja- 15 nje ditiramba’, ‘te ‘najveci dio’ sviranja na fruli i citr?, sve se to, govoreci uopéeno”, move oznatiti kao oponasanje". Razlikuju se ak_jedno od drugoga trojako: ili time Sto_ Spomakafa taalicquien sredstvinna, Hii Sto opo- naSaju_razligite predmeie, ili Sto oponasaju. Ha_razligite nagine a. ns~ha_je Kao Sto neki opona’aju mnoge predmete bo- jama i oblicima, prikezujudi slignosti” — 20 jedni umijecem a drugi po iskustvom stete- noj nawvici — drugi opet glasom *, tako je i kod spomenutih umijeda: sva ona’ ostvaru- ju oponaSanje ritmom, govorom i melodi- jom’, i to svakim od ovih ponaosob ili po- mijeSanima: ritmom i melodijom sluze se, 25 na primjer, sviranje na fruli i citri i druga neka umijeéa slitne naravi, kao sviranje na pastirskoj svirali, samim ritmom bez melo- dije umijece plesaéa, (jer i oni ritmovine, uobliéenim u-plesne figure, oponagaju i ka. it12 15 20 25 rakterne osobine", osjecaje" i radnje), a ono koje oponaSa samo nevezanim govorom” ili® recitativnim® razmjerima”, i to mijeSajuci ove jedne s drugima ili upotrebljavajuci sa- mo jednu vrstu razmjera, sve do sada osta- Jo je bez imena*. Nikakvim, naime, zajedni- ékim imenom ne bismo mogli nazvati Sofro- nove, i Ksenarhove mime" i sokratitke dija- loge®, isto tako niti ako bi tko oponasao u trimetrima®, elegijskim distisima” ili ne- kim drugim takvim razmjerima® — osim dakako, Sto Ijudi povezuju pjesnitko st ranje sa stihom pa nazivaju jedne pjesni ma clegijskim, druge epskim, pridajudi im svojstvo pjesnika” ne ako oponagaju, nego bez razlike” ako samo upotrebljavaju’ odgo- varajuci" stih. Uobitajilo se éak mazivati tako i one koji izlazu u stihovima kakvo li- jeéniéko ili prirodoznanstveno djelo, a ipak hema niSta zajednitko u Homera i Empe- dokla* osim stiha; stoga je ispravno onoga zvati_pjesnikom a ovoga veema prirodo. mmancem nego pjesnikom. Isto tako® ako bi tko oponaiao mijeSajudi sve razmjere, kao Sto je Heremon™ iz sviju razmjera spjevao mijeSovit pjesmotvor Kentaura, i.njega tre- ba 2vati pjesnikom®. Ta umijeca” neka bu- du, dakle, raziuéena na taj naéin. A postoje neka koja upotrebljavaju sva spomenuta sredstva oponaSanja: time mislim, na prim- Jer, ritam, pjevanje i stih, kao Sto je kod sa- stavljanja” ditiramba i noma* te tragedija i komedija. Razlikuju se, opet, u tome sto jedna upotrebljavaju” sva sredstva istovre- meno a druga po dijelovima maizmjence. To, dakle, nazivam razlikama u sredstvima” ko- jima razna umijeda vr’e oponaganje. a, 1448 al 10 15 Ir Buduéi da oponaSatelji oponagaju ljude 1 akciji®, a kalo su ovi po naravi® nuZno ili plemeniti ili prosti” — jer karakteri goto- vo uvijek prianjaju uz jedno od toga dvopa: svi se, naime, karakteri razikuju opakoscu \jude™ “haljima, Pauson® losij Dionizije* nama sliénima™, pa je jasno da ée i svaka od spomenutih vrsta oponasanja sadrZavati te razlike i da ée se razlikova- ti_time Sto oponaga.-ono sto je razl éito u tom pogledu. Jer moguée je da te neslitnosti nastanu i kod plesa, i kod svira- nja na fruli i citri, a takoder kod proznih djela i onih u recitativnom stihu®: Homer, na primjer, oponasa bolje jude, Kleofont® sligne stvarmima, a Hegemon Taganin™, koji {S_prel spievac parodije, i Nikohar®, autor Deilijade, lo8ije. Isto je tako to mogucée i kod ditiramba i kod noma: mogao bi, naime, tko ‘oponasati onako kao Timotej i Filoksen™ Kiklope®. To je upravo ona. tna crta® kojom se tragedija odvaja* od ikomedije: ova, maime, trazi da oponaia ijude® logije od onih kakvi su danas, a ona bolje. ur najzad", razlika izmedu tih umi- a” moguée je to tiniti sad pripovijedanjem™, i to bilo tako da pjesnik govori kroz usta nekoga dru- gog™ Sto émi Homer, bilo da govori u vlastito ime bez ikakve promjene, ili pak tako 13q % da pjesnik prikazuje sve oponasatelje” kako i to da se raduje svakom oponasanju'™, Do- 25 rade i djelajw”. OponaSanje", dalle, kao Sto } 10 kaz je tome ono Sto se dogada u svekodnen, smo rekli na poéetku, sadréi'ta tri xazlikov- nom iskustwu!: mi rado promatramo majve- Ba_svojstva: sredstva. oponasanja,_predmet som toénoséu™ igradene slike™ onoga Sto © njihova broju i prirodi®™. natin. Prema tome, s obzirom na jedno od nam u stvarnosti nije ugodno gledati, na } “Rin Sofoklo bi big poezzoM na. jed vrste { primjer reprodukcije™ najprezrenijih'™ dive: kao Flomer, jer obojica oponagaju ljude ple- t tinja i leSeva. Razlog ie tome™ Sto je an je menita karaktera, a s obzirom na drago od | najveée zadovoljotvo™ me samo tos tea tih svojstava bio bi iste vrste kao Arisiofan, : nego isto tako i ostalim Ijudima, samo Sto ier obojica oponasaju jude Koji dielaju ira. 15 ovi u mjemu® sudjehsju jtck malim udje- de. Ancki kaz da se ove” i nazivaju sdrama. lom™. A slike zato rado gledamo Sto wéimo Mac Zato Sto oponadaju™ jude Koji »rade«™. dok ih promatramo” i 8to zakljuéujemo Sto 30 To i jest razlog Sto Dorani prisvajaju i tra: predstavlja svaka pojedinost na slici, na diju i komediju (komediju prisvajaju i ov. primjer: »ovo je taj i taj Covjeke". Jer ako i" Mcgarani, koji tvrde da je mastala sluéajno prije toga nismo vidjeli naslikani ‘kod njih za demokratskog uredenja”, i oni predmet u stvarnosti, uZivanje nam ne stva- pa Sicilii®, jer odande bijase pjesnik! Epi, ra oponaSanje nego samo" vjeStina izradbe, harmo” kkoji je Zivio mnogo prije Hionida 20 boja ili neki drugi takav uzrok Kako nam i Magneta®; tragodiju pak prisvajaju mcki | pak gi primdi. lei oponasens § takoder 35 od Peloponczana™). Kao dokaz navode jez melodija i xitem_— jer oéigledno je da si Enu_upotrebu: kaw, naime, da oni seoske ‘Stihovi! isjetci xitmova!™ pocetku su opéine nazivaju komama a Atenjani dema oni koji su u tome" bili najveéma obdarc. ma®, jer komedijaai” nisu Pprozvani®™ po svin- ni’, napredujuci pomalo™, iz improvizacija skim “ophodima«® nego po tome Sto su se, styonili pjesniéko wmijede"*, Prema osobitto- istjorivani uz prezir iz gradova, skitali po stima karalctera pjesnika' -pjesnitko we um. 1448 b1 selima”. Osim toga dodaju da se »raditi« kod 25 ji =. ivojilo: oni uzvisenijega du- njih kaze drdn a kod Atenjana pratiein™. i i sali ou plemenita cyole faica Toliko, dale, °o distinkeijama oponasania, | “eto ate Gud ae ela St dicla | diela_prostil a Sestaviaucl majprtie~ Tugalice™ kao Blo Sir oni Prvi sastavijali him- ne i enkomije™. Od pjesnika dc Homera ne mozemo, doduse”, navesti nijednu takvu pjesmu™ premda je vjerojatno da ih je bilo 30 mnogo. A od Homera nadalje mozemo, na primjer njegovog Margita i dmuge sliéne pjesme™. U njima™ pojavio se jampski ra- zmjer jer je bio za njih prikladan: zato se sada i naziva »jampskime stihom jer su se uu njemu xizrugivali«!™ jedni drugima. Tako od drovnih pjesnika jedni postadoge pjesni. ci junatkih™ stihova a drugi jampskih, I 15 14 t35 1449 al 10 15 20 ba¥ kao Sto je Homer bio u najveéoj mjeri™ pjesnik uzvisena stila (jer jedini ne samo da je dobro izveo oponaganje nego i u dram- skom obliku™), tako je i prvi maznatio os- novne obrasce" komedije oblikovav8i dram- skim naéinom ne porugu nego ono sto je smijeinol: jer njogov je Margit u istom od. nosu prema komedijama kao Ilijada i O seja prema tragedijama"™, A kad su se poja- vile tragediia { komedija, pjesnici su po pri rodnim sklonostima naginjali jednoj ili g0j te jedni umjesto jambografa postadose ‘komediografi a drugi pjesnici™ “tragedija umjesto epova": razlog je bio u tome Sto su ove vrste veligajnijé i cjenjenije od ‘onih"". Razmatrati da li se tragedija dosa- da dovoljno razvila’* u svojim podyrstama'® ili ne a to prosuditi samo po sebi kao iu ‘odnosu ma gledaoce® predmet je za drugu raspravu'. U svakom sluéaju, posto je na- stala iz potetnih improvizacija — i ona sa- ma i komedija, jedna od zaéinjaéa'” ditiram- ba a druga od zatinjata falidkih pjesama koje su jos i sada‘ u obigajuu mnogima od gradova — malo je pomalo narasla"™ usave- gavanjem" svakoga od njezinih dijelova ka- ko se koji pojavljivao, te prometnuvsi se ‘kroz mmoge promjene'® tragedija se posto je dosegla svoj prirodni oblik!™.(Eshil je bio prvi koji je bro} glumaca™ povecao na dval i smanjio korske dijélove™ te reci tativa'™ dodijelio glavau ulogu’®. Tri gli cal® i oslikavanje ‘hulisa"-uveo jo Sofok- Jo! Nadalje o velitini: iz malih priéa i smije’na govora" tek kasno dovinula se do uavisena oblika’” zato Sto se razvilal® iz satirske pjesme", a razmjer od trohejskog tetrametra’ postade jampski trimetar”. Is- prva, naime, sluzili su se trohejskim tetra- metrom zato Sto je pjesnitko umijece bilo viSe satirskog’ i plesnog karaktera”, a kad 25 30 35 1449 bi je bio uveden' govor™, priroda je sama naSla™ primjeren' .razmjer. Jer od svih je razmjera jampski najprikladniji za _govore- nje, a tome je dokaz to Sto u razgovoru je- dan s drugim najveéma govorimo u jamp- skim, razmjerima’, a u heksametrima ma- lokad i samo kad napustime razgovornu in- tonacij”. Tu je", zatim, broj epizoda™. I za sve dnuge auikrase™ kako se prita da ‘su nastali, uzmimo kao da smo veé spomenu- 10; mozda bi, naime, bio velik posao izla- gati detaljno™’ jedno po jedao. Vv Komedija je", kao Sto smo kazali™, opo- naSanije ljudi manje vrijedna karaktera™, ali ne logih® u svakom pogledu™, mego "je ono Sto jecemijesno™ dic muznoga’. ‘Smije- Sno je, nairné, neka pogreska™ ili” néka rus no¢a Koja me izaziva bol nici vodi-w prop- ast™: primjer je koji se odmah mameée™ ko- ‘miéka maska” koja je ruina i izobli¢ena, ali ne-iskazuje bol. Promjene kroz Koje je pro- la yedija i tko su bili oni koji su ih vr bro su poznati”, ali kod ‘komedije to je ostalo pee jer u poéetku nije bila uzimana ozbiljno"*. Pa i kor arhont je dao™ komiékim pjesnicima™ tek negdje Ka- sno™, a do tada® to” su wadili dobrovolj- ci! Tek kada je komedija stokla meke svo- je stalne oblike®* spominju se u zapisima™ ‘oni koji se posebno nazivaju komitkimn pjes- nicima””, A tko je uveo maske, prologe, vise glumaca* i drugo sliéno tome, nije poznato. Sastavljanje fabula™ (Epiharmo i Formis™) isprva je doglo sa Sicilije*’ a od onih u Ate- ni prvi je Kratet™ napustio jampski nagin'® i poéeo obradivati opéenitije sadrZaje, to jest fabule™*, Epsko** je pjesnigtvo, mei,10 45 20 30 tim, slijedilo®® tragediju sve dok nije posta- Jo opseino™ oponaianje ozbiljnih dogada- ja” u stihu; a razlikuju se obje vrste time Sto ep ima samo jednu vrstu stiha i Sto opo- naga naracijom"”. Nadalje jo8 u pogledu du- Vine™: tragedija nastoji da ostane u grani- éama jednog obilaska sunca™ ili da samo malo odstupi od toga, a ep je vremenom neograniéen pa se i time razlikuje. Pa ipak, isprva su u tome pjesnici podjednako postu: pali iu tragedijama i u epovima. Dijelovi su neki isti u obje vrste a neki su specifiéni za tragediju. Stoga tko znade razlikovati Koje su tragedije dobre a koje loSe zna to i za epove. Jer ono Sto ima ep, to postoji i u tragediji™, ali u epu nema ‘svega onoga Sto ova sadrdi. VI 0 umijeéu oponaSanja u_heksametri- ma™, dalle, i 0 komediji govorit ¢emo kas- aiije,'a sada raspravijajmo o tragediji poste najprije izvedemo™ definiciju mjezine biti kako ona proizlazi iz onoga 8to je bilo re- éeno™. T ija_je, prema_tome””, opona- Sanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene velitineukragenim_govorom, i~to~svakom, 6d vrsta_ukra’avanja napose u_odgo Gm ~ dijelovima tragedije™; oponasanje se, vr8i Yudskim ‘djelanjem_a ne_naraci i-ono saZaljenjem.i strahom.postize o%iS¢ nje-takvih osje¢aja. UkraSenim nazivam go- vor"K6ji ima ritam™i melodiju, to jest na- pjev, a sa® »svakom od vrsta ukra’ava- nja~naposee mislim to da se neki dijelovi izvode samo u stihovima a drugi opet uz fev". Buduci™ da lica™ vr’e oponaSanje radeéi®”, kao prvo po prirodnoj nuZnosti** vimelni dio predstave” mora™ biti jedan ijom : od elemenata tragedije, a zatim skladanje napjeva i dikcija™, jer to su sredstva Kojima. se vrSi oponaganjé, Dikeijom nazivam,up- 35 aun Qgstavljanje recitativnih ‘stihova™, sto je lanje napjeva potpuno”® je jasno. Buduci* da je tragedija oponaSanje fadnje i 2” ovu izvode neka lica svojim djelanjem™, moraju oni imati neka svojstva u pogledu _, ., karaktera i misli®®. Prema tim svojstvima 1450 al govorimo, naime, i 7a njihova djela” da su ovakva ili onakva™ (dva su prirodna uzro- ka ljudskih djela: misao i karakter)™, a po tim ‘djelima svi oni uspijevaju ili stradava- ju®. Nadalje, buduci da je & opona- Sanje radnje (fabulom™, aime, mazivam ov- 5 dje sklop dogadaja™), da su karakteri ono po temu kazemo da su lica ovakva ili ona- kva*", te da_su misli di a kojima lica govorom nesto dokazuju ili iznose opée po- giede™, auino proizlaci”, dakle, da, tragis sumijece ikao_cjelina™ ‘ima Sest “@lemena- koliko~ pragedija po: tat stoji kao zaseban ta knjiZevni oblik“: to su“ ‘fabula, keraktert; 10 ‘dikeija, misli, vizuclni dio predstave i‘skla~ daiije ‘napjeva. Od tih™ dva™ su elemen- ta sredstva oponaSanja, jedan™ je matin oponaganja, tr” su predriet oponaSanja, a osim tih drugih nema. To™ su, dakle, sasta- vni elementi kojima ‘se pjesnici (ae malo njih, govoredi opéenito) she; jer tragedija kao cjelina ukljutuje i vizuelni dio predsta- ve, i karaktere, i fabulu, i dikciju, i napje- 15 ve, a isto tako i misli. No™ najvainije ie od toga sastav dogadaja™. Tragedija™, my judi “nego Iudskih7 ( sreéa® i nesreca_jesu w aktivnosti, a svrha je fabule neka Gadnja ane neko svojstvo. Dramska lica po svojim karakterima imaju odredene osobine, ali po 20 svojim su djelima sretna ili protivno od \ toga.) Oni”, dakle, ne uéestvuju u radnji da 19| | 30 35 1450 bi 20 bi oponagali karaktere, nego se _karakteriza- cija Suje radi radnje"*. Stoga su do- gadaji #” fabula svrha tragedije a svrha je ‘ono Sto je najvaznije-od svoga. Osim toge’ ‘tragedija ne moze postojati bez radnje*, ali moze bez karaktera™. I doista, tragedije ve- ine modernih dramatiéara ne’ pokazuju do- bro ertanje karaktera® i uopée mnogo je plosnika tekyih ‘kakav je modu slikarima io Zouksis™ u usporedbi s Polignotom: dok Polignot dobro izra¥ava karaktere, u Zeuksisovu slikarstvu karakterizacije nema nimalo. I nadalje*, ako tko redom™ nanize govore koji dobro izrazavaju karakter™ i dobro slozene dikcijom i mislima, neée os- twariti ono Sto je, kako smo utvrdil va funkcija tragedij go vecoj mjeri tragedija koja vise oskudije- va kori8tenjem tih elemenata, ali ima lu, to jest sastav dogadaja”. Uz to™\d ‘su najvagnija ‘strukturalna™ elementa le tkojima tragedija_ razondduje™ peri tija i prepoznavanje™. A daljmji je dokaz i to Sto oni koji se poduhvaéaju pisati tra- gedije”” prije uspijevaju u dikeiji i toénoj ‘karakterizacijz” nego u sastavijanju doga- daja. Primjer za to medu ostalima su i go- tovo svi majstariji pjesnici”. Fabula je, da- ke, temelj i kao neka dua” tragitkog umi- jeéa, a Karakteri™ su na dragome mjestu, ‘To je, naime, veoma sliéno kao u slikarstvu: ako bi tko namaljao platno™” najljepSim bo- jama masumce™, ne bi kod nas™ izazvao toliiko wzivanje” koliko da je samo skicirao crtez ma. bijeloj podlozi””. Tragedija je, da- cle, opona’anje radnje i upravo zbog toga™ ona je oponasanje lica koja rade”... Treéi su element misli”Pod-tim se razumijeva"! spo- sobnost govoriti ono Sto. je-primjereno_ne- Koj situaciji i ono 8to je u skladu s neg: im. karakterom™, a to je u cecitativnim dijelovima™ funkeija politiskog i retoriékog umijeca". Stari su, naime, prikazivali lica kako govore »polititki«™,'dok kod 5 njih dramatiéara ona govore retori¢kif Ka- je ono” Sto -pokamje kakvo. je ne 2 opredjeljenje u situacijama ui Kojima 10 nije jasno za Sto se neko lice opredjeljuje a Sto ‘odbija™. Prema tome govori u koji: 10' ‘ma tiema apsolutno nitega za Sto se govor- nik opredjeljuje, odnosno sto odbija, ne ot- ‘kkrivaju karakter. Misao pak znagi’govore Kojima se dokazuje da nesto jest ili nije se iskazuje neki opéi stav™. Cetvrti je il element dikcija™ u_govor:ma™: mislim ti- me ono isto Sto je bilo i prije spomenuto, naime da je dikcija saopéavanje™ posred- stvom rijeéi a funkcija joj je ista u stihovi- 15 ma i u prozi®. Od preostalih elemenata™ skladanje napjeva najznatajniji je vanjski ukras™. Vizuelni dio nesumnjivo’ razonodu- je, ali je najnebitniji element i najmanje ‘Ssvojstven pjesnivkom umijeéu™. Doista’” uginak tragitkog umijeca postoji i bez pred- stava na javnim natjecanjira"™® i glumaca, a 20 osim toga za ostvarivanje vizuelnog, dijela odluénije je umijece kostimografa® nego pjesnikka™. viL ™Posto smo tako raziudili** sastavne elemente™, raspravl jajmo™ nadalje koje oso- bine treba da ima sklop dogadaja® kad je on veé prva i najvainija stvar u tragediji. Utwndili smo™ da je tragedija oponaSanje 25 cjelovite i potpune™ radnje koja ima p: mjerenu velitinu™. Postoji, naime, potpu- nost i kod stvari _koje.nemaju ee Grud, Ape je ono Sto.ima potetak, Seainty gave. Pogetak. je-ono-3to78a- 21mo ne dolazi nuzno™ poslije negega drugog, ie ostala oSuvana,jagnoéa cjeline™, Da po- 5 Fecimo ovako: ‘velic a poslije-njega esto drugo po prirodi jest ‘stavimo .opée. pravilo’ 30 ili nastaje;obrnuto, zavrsetak ae ‘ono “Sto gina a Keio}, uz nizanje-dogadaja-u-nepreki- 3 sémo po prirodi jest poslije netega drugog gute vedocijedu™ brat mesrose nore ili po muZnosti ili u pravilu™, a poslije nje- Gu_ili, iz_sreée—u_nesreau' Hastupa po—vje- ga nema viSe niéega drugog; sredina ** je ono rojatnosti dli po duzostiS—-to jepravo™ Sto i samo dolazi poslije netega drugog i po- 15 odredenje-za-velitinu®”. slije éega dolazi nesto drugo. Treba da do- 4 bro sastavljene fabule ne zapotinju odakle god i da ne zavréavaju bilo gdje, nego da | haces se drée spomenutih nagela”. Osim toga, bu- ‘ duci da ono Sto je lijepo™, bilo to Zivo | “Fabula nije jedinstvena ako se, kako 35 bice™* ali ma koji predmet**’ sastavljen od. i neki misle, bavi samo_jednim éovjekom™; dijelova, treba da sadr#i ne samo te dijelo- . jer unekima od mnogih i beskrajno razno- | ve u uredenom"? poretku™, nego i yeliginu Lkih™ stvari koje s¢dogadaju™ svakom po- i koja nije slutajna® — jer ljepota™ je u jedincu”® me postoji nikakvo jedinstvo. Ta- | veligini i poretku, zbog Eega ne moze" biti— ko i u Zivotu Eovjeka pojedinca ima mnogo lijepo niti sasvim sicugno stvorenje (jer se 1 djela” iz kojih™ ‘ne nastaje neka jedinstve- 1451 al nage promatranje™ pomucuje™ kad se pri- ' 20 na radnja. Stoga po svoj prilici™ grijese svi / DliZi onaj trenutak u kome razaznatljivost oni pjesnici koji su spjevali Herakleidu, Te- nestaje*) niti pregolemo (jer do promatra- zeidu i druge spjevove te vrste™. Oni, nai- i nja_cjeline uopée ne dolazi odjednom™ a me, misle, kako je Heraklo bio jedan, da pogledu promatrata izmige™ jedinstvenost™ prirodno iz toga Slijedi i jedinstvo fabule””. i. cjelovitost promatranog predmeta), kao Kao Sto se Homer pokanije nadmoénim i na primjer ako bismo se namjerili®” ma Zi- ' drugome, ini se je i to dobro uotio, | votinju od deset tisuéa stadija® — stoga bilo zahvaljujuci svom pjesniékom umijecu i kao Sto kod stvari™ 4 Zivih bica™ treba da ili prirodnoj nadarenosti®™. Kad je, naime, postoji odredena veliéina i to takva da ove i 25 sastavijao” Odiseju, nije u nju upleo™ sve mozemo obubhvatiti jednim pogledom™, ta- { Sto se Odiseju ikada™ desilo, kao na prim- 5 ko je i kod fabula: one treba da imaju od- i jer to da jé bio ranjen ma Parnasu® ili ka- | redenu duljins**, ali takvu da se cjelina fa | Ko je hinio ludilo u vrijeme skupljanja voi- i bule Jako dr%i u paméenju“, Ograniéenje* i ske, jer izmedu tih dvaju dogadaja nema } duljine* tragedija s obzirom ma dramska’ nikakve mu%ne miti vjerojatnosne vez". i natjecanja i trajanje izvedbe™" nije stvar' , Umijesto toga sastavio je svoju Odiseju pjesniékog umijeca. Jer da je potrebno™ i oko jedne pojedinatne radnje, onakve™ o da se izvodi"" stotinu tragedija, izvodili bi 1 kakvoj govorimo", a jednako je postupio™ ih™ mjere¢i vrijeme™ vodenim satom™, kao } 30 isa Ilijadom. Treba, dakle, kao Sto se iu Sto Kazu da je neko™ i bio shutai"! Sto drugim mimetidkim umijecima™ jedno opo- 10 se pak tite ograniéenja duljine prema sa- na8anje odnosi na jedan predmet, da i fa- | moj stvani’”, u pogledu velidine™ fabula je | bula — jer je oponaganje radnje’ — bude 1 uvijek to djepSa Sto je duza® samo ako | + oponasanje radnje koja je jedinstvena a 22 231451 bl pjesn’ takoder i potpuna”®. Stavitett, dogadaji™? koji satinjavaju fabulu treba da budu tako sastavijeni da se, ako se jedan od njih pre- metne ili oduzme, promijeni* i poremeti cjelina. Jer dio, koji nema otiglednog ugin- Ka“ bilo da jest ili da ga mema, i nije dio cjeline. Ix 35 “Iz onoga Sto jc bilo regeno"* jasno je i to da nije pjesnikev posaot” da pripovi- Jeda_o stvamim dogadajimat nego o onome Sto bi se moglo ogekivati da ce se dogo- diti®®, to jest™’o onome Sto, je moguée™ po vjerojatnosti™ ili muznosti( Povjesnitar® i ne razlikuju se, naithe, time Sto pri- povijedaju u stihu ili prozi (ta bilo bi mo- guée da Herodotovo djelo™ bude stavljeno u stihove® i ono me bi nista manje ostalo povijest nego Sto je to bilo u prozi); nego razlikuju se™ time Sto jedan pripovijeda stwarne™ dogadaje a digi ono Sto bi se moglo otckivati da se dogodi, Zato je pjes- niéko umijede filozofskije od povijesti i treba ga shvatiti ozbiljnije od nje™, Pjesnii- tvo, naime, govori vise™ ono Sto jé opéeni- to a povijest ono Sto je pojedinaéno™, »Opéenitoc™ znagi kakva éé se vrst stvari desiti redene da_govori ili r i ‘muénosti™® a za tim es jeée (jevajuci_ime- aéno« je opet ono Sto je Al- kibijad® uradio” ili Sto ma se desilo*!. Kod komedije"® to je ve vjerojatmosti, a tek onda“ nadijevaju imena koja im padnu na pamet umjesto da sastav- yijaju svoje djclo o odredenom. pojedincu 15 kao Sto dine jampski pjesnici”. Ali kod 20 posto} 25 35 1452 all tragedije drée se povijesnih imena®, Razlog je tome taj da je-ono Sto je moguée ujedno 3°! vjorojatno™. Za ono Sto se nije, dogodilo nismo jos sigurni da je moguce™, dok je o&igledno da ono Sto se dogodilo jest mo- guce"; ta ne bi se bilo. dogodilo da je bilo nemoguée. Cinjenica je, medutim, da i me- jama ‘ima ih u kojima ijedno di dva poznata”” imena a dra- ga su izmisljena®, a ima ih iu kojima ne postoji miti_ jedno ‘pomnato ime, kao na pri- Injer_u Agatonova” Anteju", gdje su i dogadaji i imena, izmi8ljeni, a ipak ni8ta manje ne uzivamo“ u njemu. Zato ne treba na svaki nadin nastojati da se dréimo_ pre- danih priéa Kojima se bave nage tragedije"*. Pa i smijesno je nastojati oko toga jer poznate prite™ pognate su samo malobroj nima“, a ipak svi“ u njima jednako uziva- ju. Iz ih razmatranja jasno je, dakle, da je nuzno da pjesnik bude vise pjesnik fabula nego stihova ukoliko i jest pjesnik, jer je oponagatelj i jer oponaga ljudske rad- tnje.Pa alco se bas idesi da opjeva™ stvarne dogadaje™, zbog toga ni’ta manje nije pjes- nik, Jor nita ne prijett ds neki od stvarnih dogadaja budu takvi da bi se vjerojatno dogodili (i da su se mogli dogoditiy, a po tom kriteriju™ on je njihov pjesnik™. “Od jednostavnih® fabula i radnja naj- lo8ije su_one epizoditne™.- Epizodiénom*” nazivam fabulu u kojoj epizode slijede je- dna za drugom bez vjerojatnosti ili nuzno- sti®, Lo8i pjesnici sastavijaju” takve zbog jih viastitih razloga a dobri zbog glu- maca™, PiSuci, naime, djela za matjecanja™ i razviateci fabulu preko moguénosti™ Ze- sto® bivaju prisiljeni izvetati” kontinuitet dogadaja*. Kako“ oponaSanje mije samo oponasanje cjelovite radnje nego i strasnih i dirljivih dogadaja® i jer se to deSava 25osobito™ (i viel) ‘kad se, oni dogadaja sur protno nasem oéekivanju jedan zbog drugo- ga — imat ce, naime, svojstvo uzbudljivo, 5 ga” vecma ako se dogode na taj matin‘ nego da se deSavaju“* sami od sebe, to jest slugajno Ger i medu slutajnim doga- dajima najdublji dojam ostavljaju oni za koje se Gini da su se zbili namjerno, kao na primjer™ kad je Mitisov kip u Argu pao na Mitisova ubojyicu dok je ovaj Poe rao vjersku svetkovinu™ j ubio ga; ljudima 10 se, naime, éinilo da se to ne dogada” sluéaj- no) — zato su nuzno takve fal umjet- nidki savrsenije™. x Od fabula jedne su jednostavne a dru- ge kompleksne™. U stvari'— da zapoone- mo odatle*” — radnje koje fabule gpona- Saju™ pripadaju tim dvjema vrstama™. Je- dhostaygom nazivam radnju u Kojo} obrat ‘bez. peripettje. ili pré co dvija dosljedno 4 jedin skladu s onim kako smo utvrdili™, a kom- plieksnom onu u kojoj” se obrat deSava uz (prepoaavanje ili peripetiju ili oboje™”. To pak treba da se dogada iz samog sklopa fabule i to tako da ono Sto se dogada™ proizlazi iz prethodnih dogadaja** ili po nu%nosti ili po vjerojatnosti. Velika je, nai- 20-me,—razlika dali ti dogadaji nastaju zbog onih®* ‘koji ‘su prethodili ili samo poslije njih™. XI Peripetija”’. je_obrat!_cadnje™*.-u. tivno'?u.skladu.s onim sto™ je bilo x no™, i to ma natin o fkojem smo upravo go- vorili™, prema vjerojatncsti fli nuznosti™, 25 — ikao Sto na primjer u Edipu glasnik™, koji je do’ao da razvescli Edipa i ukloni njegov strah u vezi s majkom™, otkrivsi™ mu tko je” postigag je suproino™. Au Linkeju, dok ovoga™ vode na smaknuée a Danaj ga prati da izvr8i smaknuée™, desi se kao posljedica™ onoga Sto je prethodilo da ovaj pogine a onaj se spasi™. A prepoz- 30 navanje™ je, kao 3to i naziv pokazuje, obrat iz neznanja_u znanje, bilo’ u stanje’ bliske povezanosti® ili u neptijateljstvo™, 1jidi ko- Jisu biliu stanju srede ili nesrese™, Umje- inidki je najuspjelije prepoznavanje™ kad istovremeno ‘nastupa®-i-peripetija, kao Sto diva u Edipu”. Postoje, medutim, i drugi* 35 oblici® prepoznavanja®’ jer moguée je da dode do prepoznavanja na spomenuii in i kad ono nastupi* po predmetima i ‘slugajnim dogadajima™ a moguée je nok ga prepoznati i po tome Sto je ne&to udinio ali nije udinio™. Ali omo ‘koje smo prvo™ spomenuli najveéma je integrirano™ u fa- bulu iu radnju”, Jer takvs prepoznavanje™ 1452 bi i poripetija izazvat Ce sa%aljenje ili strah® @ to’su wrste radnji za.koje smo. utvrd: da su predmet oponasanja tragedije™). Osim. toga™, i nesreca i-sreca™” bit ce“prirodan‘® shod ‘takvih zgoda™. Bududi da su Ijudi tio kojima se radi kod prepoznavanja, u nekim sluéajevima samo jedno lice prepoz- 5 naje drugo jer je veé jésno tko je onaj prvi®, ali u drugim sluéajevima prepozna- yanje treba da bude obostrano“'; na prim- jer Orest prepoznaje Mfigeniju’ po njezi nom slanju pisma, ali da bi ona prepoz nala njega potrebno je jo’ jedno prepozna- vanje™. To su, dakle, dva dijela fabule, peripeti. 10 ja i prepoznavanje""; treéi je pdthos™*. Od * Za transkripclju gr&kih sljesi vidi otjalnjenje ma ste. 6. 2728 15 20 25 30 ovih o peripet i prepoznavanju veé smo raspravili®, a pdthos je in poguban™ ili bo- Jan, kao umiranja™, Zestoke boli®, ranja vanja i sve stvari te’ vrste koje se deSavaju ‘2 vidljivoj stvarnosti™. x ="Blemente™ wragedije koje treba pro- matrati* kao strukturalne sastavnice” spo- menuli smo ranije. U pogledu kvantitativ- nog aspekta tragedije, medutim, i dijelova na koje se dijeli, razlikujemo ove: prolog, epizodij, eksod i korski. dio™. Dijelovi ovo- ga, zajedni¢ki svim~dramama, jesu ulazna i stajaéa pjesma, dok pjesme s pozornice™ i komi! postoje samo u nekima™. Prolog je Eitav dio tragedije prije ulazne pjesme ko- Fa, epizodij" je tltav dio tragedije izmedu Korskih pjesama a cksod™ je éitav dio tra- gedije poslije kojeg vise nema korskih pje- sama. Od korskih dijelova ulazna je pjesma éitav™ prvi _govor™ kora, stajada je pies- ma” napjev bez anapesta i troheja™, a kom je zajednitka tuzaljka kora i onih na pozor- nici. Elemente tragedije koje treba pro- matrati kao strukturalne sastavnice spome nuli smo ranije. U pogledu kvantitativaog aspekta tragedije, medutim, i dijelova na koje se dijeli, razlikujemo te2* na® treba redi jest za time pj teZe i dega treba da se éuva: Jjanju fabula te kako se funkcija tragedije. Buduci, umjetnitki najuspjelije tragedije le, da sklop treba da 1453 al sazaljenje niti strah, bude ne jednostavan nego kompleksan® i buduéi da fabula ije mora biti opona- Sanje strani i @irljivih dogadaja™ Ger to je karakteristién’ obiljeZje te veste Spona- Sanja™), ponajprije® jasno je” da ne smiju 35 éestiti ‘Ljudi“ otigledno padati iz srece u nesrecu® jer to niti je straino™ niti dirlji- vo" nego izaziva zgravanje“, niti smiju veo- ma opaki®™ prelaziti iz nesreée u srecu: to je, naime, od svega najmanje tragiéno™ jer he sadrdi’ nista od onoga Sio je potrebno” Jer ne izaziva niti obina simpatiju® niti nit! opet smije posve opak Govjck“ padati ‘iz srece u nesreéu jer takav bi’ sklop pobudivao suosjecanje, ali ne sazaljenje i strah. Jer sazaljenje pobu- duje onaj Koji nezaslu%ens pada u nesreéu, a Strah nastaje tako Sto prepoznajemo da 5 je onaj koji dozivljuje nesreéu netko slitan nama‘* — sazaljenje prema nekrivom, strah za nama slitna‘’ — tako da ishod*® nece biti takav da izazove sazaljenje niti strah” Preostao je, dakle, onaj izmedu tih™, Ta- kav je ovjek koji niti se isti¢e éestitoséu i pravednogéu, niti pada u nesreéu zbog zlo- 10 ée i opakosti nego zbog neke pogreske’ jedan od onth koji uéivaju velik ugled i sre- éu® kao na primjer Edip, Tijest i ugled- ni ljudi® iz takvih obitelji.[Nuzno je, da- le, da umjetnigki oblikovana™ fabula bu- 15 de jednostruka* a ne, kako neki kazu®, dvostruka™ te da prijelaz bude ne iz nesre- ée u srecu nego obrnuto, iz sreée u nesre- odaje boljeg pjesnika®’, Jer éak i bez gleda- nja slijeda dogadaja“ fabula treba da je onome 3to se dogada u tragediji® osjeca i strepnju” i sazaljenje zbog njihova ishoda; a to je ono Sto bi osjetio netko ‘tke sluga fabulu Edipa™. Postizanje tog utinka po- sredstvom vicuelnog dojma manje je umjet- nitke vrijednosti i tra%i horegovu pomoc™, Oni pak koji vizuclnim sredstvima proizvo- ne dojam straSnoga nego cudesnoza™ 10 nemaju nikakve veze s tragedijom™. Od fragedte, naime, ne valja traziti evalua vst utitka nego samo ont. koja joj je svojstve- na. A buduéi da pjesnik treba da stvara onaj uditak koji potjeée od sazaljenja i stra: ha posredstvom oponaganja‘”, odito je da to™ treba da bude ugradeno u dramsko zbi- vanje™. “Odredimo“, dakle, koje vrste do- gadaja®-nukazuju se kao Gtraine a koje 15 kao bolne". Nuzno je svakako-da takva djc- Ja ji gome éine™ ili oni Koji su_me- @usobno bliski* ili koji su neprijatelji_ ili Koji nisu nijedno od toga”. Ako takvo dje- lo Gini neprijatelj neprijatelju, nigega ne- ma niti ako to stvarno Gini niti ako samo namjerava uéiniti® osim s obzirom na sam tragiski Gin. Isto tako® niti ako to cine jedan drugome osobe koje nisu nijedno od ‘toga dvoga®. Ali kad bolni éini® mastaju medu Ijudima vezanim bliskom vezom™, 20 kao kad brat ubija ili namjerava ubiti bra- ta ili sin oca ili mati sina ili sin majku ili kad radi neSto drugo te vrste® — to su situacije” za kojima treba teziti™. Tradicio- nalne® prige, medutim, nije slobodno™ potpune mijenjati™. Mislim time”, na pri- mijer, éinjeniou™ da Kiitemnestra pogiba od ruke Orestove a Erifila od Alkmeonove™. 25 Ali bilo da sam izmiilja fabulu ili da se slu2i predanom, pjesnik treba da postupa umjetnicki". Sto pak mislimo kad kazemo pumjetniéki«, odredimo jasnije™. Moguce Je™, naime, da se radnia ddvija onako kako Su stari prikazivali svoje likove™; s punim znanjem i svijeScu"®, kao Sto je i Euripid 3130 35 1454 al 32 10 prikazao Medeju kako ubija svoju djecu™. Thi je moguée da straan in’ bude izvr- ken a da izvrSioci ne znaju identitet svoje Zrtve nego da tek kasnije prepoznaju rod. binsku_ vez", kao Sofoklov Edip”. To™ je, doduSe, izvan drame™, ali ima sluta- gediji, ‘kao Astidaman- tov Alkmeon’ Telogon u Ranjenom Odiseju™. Postoji, nadalje, ‘uz to treéi® agin: moguée je da u neznanju namjerava uéiniti neSto nepopravijivo™ pa da dode do prepoznavanja™ prije izvrsenja. Osim ovih™ mema drugih nagina jer nuzno je da netko neSto uéini ili ne i to znajuéi ili ne anajuci. Od tih natina™ najgori je onaj u kome net- ko svjesno naumi izvrSiti straSan éin, ali ga ipak ne izvrSi™, To, maime, izaziva zgrazZa- njce™ a uz to nije tragiéno: nema, naime, nikakvog™ straSnog ¢ina™. Stoga nitko ne piSe tragedije na taj nagin osim”™ rijetko™ kao u Antigoni kod Hemonova postupka prema Kreontu™, Na drugom je mjestu™™ izvrSenje Gina™. Jos je bolje™ kad se in izvrsi u neznanju a poslije izvrSenja dode do prepoznavanja™. Taj natin ne izaziva zgrazanje a prepoznavanje djeluje veoma potresno. Ali najbolji je posljednji_naéin: mislim, na primjer, ono kako u Kresfontu™ Meropa wpravo namjerava ubiti sina, ali ga ae ubije nego ga prepozna, pa isto tako u Tfigeniji sestra brata™, a u Heli sin prepoz- naje majku u éasu kad ju je namjeravao izruéiti neprijateljima™. To je razlog™ Sto se, Kako smo prije kazali, tragedije™ bave malim brojem obitelji. TraZedi, naime, ne po svjesnom™ umijecu nego nasumce, pjes- nici su sludajno nai8li na to kako da postiZu tu vrstu djelovanja’: stoga bivaju_prinu- deni da se usredototuju’® ba na te kuée Kojima su se dogodila takva straina djela. jeva u samo} 15 Sto se 20 © sklopu dogadaja, dakle, i o tome kale treba, da bud fabule dovolino Je bilo re xV tiée karaktera™, .t su stvari' za kojima 4 exit" Prvo je i najvainije da budi{_dobyi™... Karakter™” ée postojati ako, govor ir diclovanje budu ot krivali_neko™ opredjeljenje™, kako je bilo reteno™, a dobar ée karakter otkrivati ako opredjeljenje bude dobro™, Dobrota je mo- guca kod svake kategorije pojedinaca™: postoji, naime, itako neSto poput dobre Ze- ne i dobra roba"® iako je od tih ona mozda inferiorna muSkareu_a ovaj posve bezvrije- dan™,. Drugo je da karakteri budu primje- reni™) Jer moguée je da Zena”*- ima _ternli~osobinu muzevnost™, ali Zeni ne Pristaje da bude tako™ muzevaa gt domis- Vata’. Trece je da budu ¢ Heat nana jer n 25 to je razlitito od—prikazivanja karaktera dobrima i primjerenima u_smishi u“keme smo to odredili®, Cetyrto je (dos! edness, Cak ako je, naime, osoba koju‘pri jerno nedosljedna i ako mit pruza pjesniku takav karakter kao predlozak"*, ipak karakter treba da bude dosljedno nedosljedan™. Obrazac je nepotrebno™ zla_karaktera, na 30 primjer, Menelaj u Orestu, obrazac nedolié- 35 na i meprimjerena jesu tuzaljka Odisejeva w Skil i govor Melanipin®, a obrazac ne- dosljedna jest Ifigenija u Aulidi jer dok moli da je postede” nimalo nije nalik kas- nijoj”, Kod karaktera™, isto kao i kod sklo- pa dogadaja, uvijek treba teZiti za nuznim ili vjerojatnim™ tako da bude nuzno ili vjerojatno da takav tip Eovjcka govori ili «adi stvari odrediene vrste i da jedan doga- aj slijedi za dragim ili po nuZnosti ili po 33vjerojatnosti”®. Jasno je, dakle, da i raspleti. * FAbula™ treba da proiziaze iz Sami pater fa stroja”™- kao-u Medéji™ niti’ dévija u Iijadi™., Stro- jem se treba sluziti za ono™ Sto je izvan drame™ ili za ono Sto se prije dogodilo a nije moguée da ljudi® znaju ili za ono Sto se poslije dogata™ a Sto treba unaprijed 5 navijestiti ili objaviti®. Bogovima, naime, priznajemo™ moc da sve vide. Nelogitno™ he smije biti niSta u sklopu dogadaja™, ali ako je to memoguée izbjeci®, onda treba da budée™ ‘izvan tragedije kao’ u_Sofoklovom Edipu™. Buduéi™ da je tragedija oponasa- nje ljudi boljih” od nas, treba da se pjesni- 10 ci™ ugledaju u dobre slikare portreta: jer i ovi, premda reproduciraju specifiéno oblié- je onih koje slikaju™ i prikazuju ih vjerno, slikaju ih ljepSima”, Tako i pjesnik, dok oponasa i razdradljive i bezbrizne™ i one koji su drugih takvih predispozicija s obzi- rom na karaktere™, treba da ih, dok ih pri- Kkazuje takvima, prikazuje éestitima™ kao Sto je i Homer prikazao dobrim Ahileja, koji je obrazac tvrdoglavosti”. Na to™ tre- ba sirogo paziti™ a osim toga na ono sto 15 se tiée djelovanja na publiku a Sto nuzno proizlazi iz same prirode pjesnitkog umi- jeca®™; doista, naime, esto je moguée gri jeSiti u tome*. Ali o'tim stvarima dosta je bilo reteno u nasi objavijenim rasprava- ma™, [XviJ ["Sto je prepomavanje, reéeno je rani: je; a St se tide wrsta prepomavanja,™ je ona koja je najmanje umijemitka i ojom se pjesnici najteS¢e sluze od nevo- lje™, maime ona pomocu zakova..Od tih jedni su prirodent, kao =koplje Sto ga nose * 20. 34 Zemije sincle™ tlt ayijecde™ aleve Karkin prikazuje u Tijesta, a drugi su kasnije , ito jedni od tih” malaze se na ‘steten’ mom tijelu, kao na primjer oZiljci, a drugi 25 izvana, kao ogrlice™ ili kao barka kojom se postize prepoznavanje u Tiri. Tim znaci- ma* moguée je sluziti se bilo umjeSnij bilo, neumjeinije, kao sto Odise} po, oti ku drukéije bi _prepozrat od dadilje a drukéije od svinjara®’, Prepoznavanja, na- ime, koja zavise 0 dokazu pomodu znakova manje su umjetnitka"™, a tako i sva sliéna ima’; ona pak koja proizlaze iz obrata u radnji™, kao u Pranju™, bolja su. Na dru gom su mjestu prepoznavenja koja je pjes- aik smislio™ za tu priliku pa su zato newm- jetniéka. Kao Sto, ma primjer, Orest u Ifige- niji otkniva™ da’ je on Orest; Tfigenija ot naime, prepoznata™ po pismu, dok on sim 35 govori ono Sto pjesnik hode a ne Sto travZi fabula®. Stoga je taj tip prepoznavanja pri- Léno blizak veé spomenutoj pogreski™: ta mogao je isto tako ponijeti i neke znakove. Primjer je i >glas éunka« u Sofoklovu Te reju™. Treéa je vrst prepoznavanje po sje- 1455 al ¢anju®™ kad pogled na neSto uzbudi nase ‘osjeéaje™, kao Sto biva u Dikeogenovim Kipranima’®: ugledav&i sliku, junak je briz- nuo u plag; pa wu pritanju kod Alkinoja: sluSajuéi citra’a i sjetivsi se proslosti, Odi- sej udari u suze"; po tome obojica bise prepomati. Cetwrta je vst prepoznavanje po zakljugivanju, na primjer u Zrtvonosa- 5 ma‘: netko sliéan Elektri je do8ao, a slian joj nije nitko osim Oresta — on je, dakle, dosao™. Primjer je i opaska sofista Poliida © Ifigeniji: rekao je da je prirodno da Orest zakljuéi da se, kao Sto mu je sestra bila Zrtvovaha, i njemu deSava da ga Zrtvuju™, Zatim u Teodektova Tideju: doSavSi da 10 nade sina, sam pogiba®. Najzad prepozna- 35vanje u Finejevicima™: ugledav8i ono mje- sto, Zene su spoznale sudbinu da im je na njemu umrijeti; ondje su, naime, bile i iz lozene. Ima i jedan slozeni®” natin prepoz- navanja po krivom zakljutivanju®™ gledala 14 ca™, kao ma primjer u Odiseju latnom glas- niku*® Ginjenicu da Odisej napinje luk /dok 14! to nitko drugi ne mo%e, zamislio je pjesnile 14 i to je jedna pretpostavka isto kao da bi bio rekao da Ge prepoznati luk/ koji prije 15 toga nije vidio; ali zamisliti zbog toga da ée se time Odisej dati prepoznati pogresno Je zakljusivanje™. Od sviju najbolje Je pre: poznavanje koje nastaje iz samih dogada- jat® kad iznenadenje” nastaje vjerojatnoSéu njihova dogadanja, kao na primjer u So- foklovu Edipu i u Tfigeniji: vjerojatno je, naime, da junakinja Zeli poslati pismo". Tedino st, dakle, takva prepoznavanja bez 20 izmisljenih™ znakova i ogrlica. A di Po umjetnitkoj. vrijednosti™” iza tih' poznavanja po zakljucivanju.] a su pre- XVII “SFabule pak treba da pjesnik* sastav- Va i do kraja pomno izraduje™ imajuci 3to je moguée vi8e radnju™' pred otima; na taj natin, videci sve_s najvecom jasnoéom kao da je sam prisutan “zbivanjima, moze madi ono Sto je primjereno* i me bi mu 25 ostajalo skriveno ono Sto-je proturjeéno™. Dokaz™ je tome zamjerka stavijana Karki- nu‘: Amfijaraj® se, naime, vracao iz sve- ti8ta, Sto je ostajalo skriveno svakome tko nije gledao predstava®", ali na pozornici komad je bio izvizdan® jer su gledaoci bili time. ozlovoljeni. A koliko je moguce pjes- 30 nik treba da i gestikulacijom pomno de kraja izraduje fabule™. Jer uz jednaku pri- 1455 bi 10 15 rodnu obdarenost™ oni su uvjerljiviji®® koji su obuzeti osjecajima™ koje prikazuju® pa najistinije bjesni bijesni i Ijuti se gnjevni", Stoga pjesnitko je umijece za svestrano ob: darene ili za mabnite naravi; od tih, naime, jedni su, prijemljivi za dojmove a drugi op: sjednuti®”. U pogledu sadriaja"*, i onih koji veé postoje i onth koje sam smi8lja””, pjes- nik treba da ih najprije nabacuje u opéim crtama™, a tek™ onda da ih prosiruje do- dajuci epizode™. A kazem™ da bi se ovako™ moglo promatrati tu opéenitu_zamisao wu: majudi Ifigeniju kao primjer™: mlada dje- vojka bila je Zrtvovana i nestala je" na natin nejasan” onima koji su je Zrtvovali. Bi smjeStena™ u drugu zemlju, u kojoj je Zrtvovati strance bozici, i postav- Jjena je svecenicom tog obreda®. Ka- snije se desilo da je brat te sveée- nice doSao u tu zemlju. To da mu je naredio bog da dode onamo i u koju svr- hu* izvan je fabule“. Dosavsi, bi uhvacen iu éasu kad je trebalo da bude Zrtvovan on otkrije tko je", ili onako kako je Eurj obradio tu situaciju, ili kako je to udesio Poliid™, rekavsi®® sasvim prirodno™ da je ne samo bilo potrebno da mu sestra bude Zrtvovana nego i on sam*’; i odatle mu dode spas™, Poslije toga™, kad su ved bila po- nadijevana imena™, treba proSirivati epizo- dama*, Epizode moraju biti primjerene, kao na primjer Orestov napad ludila® zbog kojega je bio zarobljen” i njegovo izbavlje- nje varkom s ofi&éenjem™, U drami epizode su kratke™, dok ep postigc njima svoju du- Ijinw™, Ta’ sazetak ‘sadréaja” Odiseje nije dugatak: neki ovjek izbiva od kuée mnogo godina pazljivo nadziran™ od Posejdona™, ali inaée potpuno sam®. Kod kuée njegova Je obitelj neprestano suotena sa situacijom 3720 da mu imanje™ rastatu prosci koji rade o-glavi njegovu sinu™. Izmuten olujom™, ‘on stize kuci i, poSto se dao prepoznati ne- kima”S, navalivéi na prosce, sam se spasi a neprijatelje svoje uni8ti™. To je osebujno za taj ep a ostalo su epizode””. XVOL U_svakoj tragediji postoji i zaplet” 25 i rasplet™; vanjski dogadaji iu mnogo sluéajeva”™ neki od unutarnjih cine zaplet, a ostatak je rasplet™.- Zapletom_nazivam”> dio koji seze od potetka prite do posljed- njeg prizora prije nego podinje obrat u sre- éu ili nesreéu™, a raspletom onaj od potet- ka obrata do kraja drame™; na primjer, u 30 Teodektovu Linkeju zaplet’ obuhvaca sve Sto se dogodilo prije potetka radnje drame pa hvatanje djetatica i opet™ roditelja a rasplet sve Sto se dogada od_optuzbe za umorstvo” do kraja. Postoje setiri™ vrste tragedije (jer toliko je i dijelova” bilo spo- menuto™): isprepletena™, koja se u cijelosti sastoji od obrata i prepoznavanja, tragedija 1456 al Patnji™, na primjer™ Ajanti i TEsioni, tre: 38 gedija karaktera™, na primjer Ftiocanke™ i Pelej™; i najzad’ kao Getvrto jednostavna tragedija, na primjer Kéeri Forkisove™, Prometej™ te one koje se odigravaju®™ u Hadu™, Treba, medutim, pokuSavati koliko je god mogucée ukljuéivati sve sastavne ele- mente u dramu™, a ako to nije moguce, onda one najvaznije™ i koliko ih je moguce 5 vi8e™, osobito kad se uzima u obzir neo- pravdana kritika koju upucuju danaSnjim pjesnicima™. Jer premda je uvijek bilo pjes- nika_ koji su se isticali u pogledu svakog pojedinog elementa, danas se traZi da svaki pojedini pjesnik nadmaguje jaku stranu 10 15 25 svakoga od svojih prethcdnike™, A jedini je, medutim, korektan™ postupak nozivati tragediju bilo razlititom od druge ili njoj istom™ ni po kojem drugom kriteriju osim njezine fabule®*. To” znati, drame koje imaju isti zaplet i rasplet. Ali mnogi pjesni- ci, posto dobro sastave zaplet, lose rasplecu, dok -naprotiv te dvije stvari treba dobro uskladiti jednu s drugom™. Kao" Sto je éesto™ bilo reteno, pjesnik mora imati na umu da ne izraduje” tragedije na epski na- éin™ — epskim nazivam onaj s mnogo f bula” — “kao ako bi tko sastavljao tray diju iz fabule Ilijade u njezinoj cjelini Jer ondje, zbog duljine, dijelovi poprimaju primjerenu wveliéinu”’, ali ista fabula, upo- trijebljena u drami, ispada sasvim protivno otekivanju® Znak je tome da su toliki sto su pisali o cijelom razorenju Troje, a ne 0 njegovim dijelovima’ kao Euripid, ili 0 cijeloj priti_o Niobi, a ne samo o njezinu dijelu kao Eshil, bilo dotivjeli potpun ne- uspjeh na pozornici ili lose prolazilt u ne yjecanju™, kad je tak i Agaton propao je- dino zbog toga”; ali’® u svojim obratima i jednostavnim radnjama™ ti pjesnici® u zatudujucoj mjer™ teze za efektima koje Zele postizavati””: to je sve ono Sto je tra- gitno” i dira nae ljudsko suosjecanje”. To se zbiva kad bude prevaren mudar ali zao Eovjek poput Sizifa ili kad bude pobijeden hrabar ali nepravedan™. Takav je dogadaj i vjerojatan™, kako kaze Agaton™, jer je vjerojatno da se mmoge stvari dogadaju suprotno vjerojatnosti. Potrebno™ je i kor uzimati kao jednog od glumaca™ i kao inte- gralan® dio cjeline drame™ pa da sudjeluje u radnji* ne kao kod Euripida nego kao ‘kod Sofokla*’, Kod kasnijih pjesnika™ pje- vani dijelovi drame™ nisu u vecoj mjeri dio te odredene fabule ego bilo koje druge 39