1

Anchee Min

Crvena azaleja
____________
Red Azalea

PREDGOVOR
Doista nisam oekivala da e poruka Crvene Azaleje biti relevantna 1 deset godina nakon
objavljivanja. Komunistika kineska vlada nastavlja nijekati prolost. Dananja djeca poznaju
Maoa kao junaka, a ne kao osobu odgovornu za Kulturnu revoluciju (1964. 1976.), koja je
natetila svakoj obitelji i odnijela milijune ivota.
U Americi sam pokuala potisnuti sjeanja. Ipak, u vatrometima proslave Dana neovisnosti
vidim utopljeno lice Male Zelene. Kad god odem na zahod, sjetim se kako sam neko obiavala
uati na tankoj, mokroj dasci nad septikom jamom dok su poda mnom plivali milijuni crva i
kako sam se bojala da u upasti unutra. Kad god bih se zaljubila, zaula bih pucnje i sjetila se
cijene zaljubljivanja u radnikom logoru, kao i sudbine onih koji su svoju strast morali platiti.
San moje mlade keri, roene u Americi, da e pomoi pri pronalasku lijeka protiv raka,
podsjea me na vlastiti djetinji san da u se posvetiti uvanju svoje zemlje. eljela sam se
opasati bombama i postati muenicom diui u zrak osvajae, Amerikance.

Rastuuje me kada vidim da kineski povjesniari ponavljaju ono to govori vlada,

nazivajui Kulturnu revoluciju Maovim sitnim nedostatkom. U mojim oima nema veeg
zloina od kolektivnog prikrivanja istine.

Objavljivanje Crvene Azaleje nisam uzela zdravo za gotovo, jer znam da milijuni mojih
sunarodnjaka nisu poivjeli da ispriaju svoje prie.
Tijek povijesti odreuju monici. Premda odajem priznanje komunistikoj vladi za kineski
ekonomski uspjeh, prezirem njezin odnos prema prolosti. Smatram da je novi reimski
slogan Drugovi, idemo dalje, koji u prijevodu znai Zaboravimo Kulturnu revoluciju,
izdaja ovjeanstva.

Obavijen razmetljivom neonskom rasvjetom, krajobraz nae due lei okruen u

ruevinama. Nadamo se da bolest nee izii na vidjelo te da se tumor nee proiriti i narasti.
to bi moglo biti stranije? Koliko e vremena proi prije negoli se nenauena lekcija ponovi?

Piui Crvenu Azaleju nisam shvaala da ne pripovijedam tek priu o djevojci zvanoj ad
Mira, Anchee Min, ve i priu o Kini, njenome juer, danas i sutra.

DIO PRVI

Odgajana sam na Maovu uenju i operama gospoe Mao, drugarice Jiang Qing. U osnovnoj
koli bila sam zapovjednica Male crvene garde. Bilo je to u vrijeme Velike proleterske kulturne
revolucije kada je crvena bila moja boja. Roditelji su mi ivjeli poput rijeima susjeda tapia za jelo: uvijek u suglasju. Otac mi je bio profesor industrijskog tehnikog crtanja na
angajskom tekstilnom institutu, premda mu je prava ljubav bila astronomija. Majka mi je bila
nastavnica u angajskoj srednjoj koli. Poduavala je to god je Partija od uje zahtijevala,
jedno polugodite na kineskom, idue na niskom. Oboje su vjerovali u Maoa i Komunistiku
partiju, kao i svi nai susjedi. Imali su etvero djece, svako godinu dana starije od sljedeeg. Ja
sam roena 1957. Stanovali smo u u Junoj raskonoj ulici, u maloj gradskoj jednokatni- ci
koju su dijelile dvije obitelji. Kuu smo naslijedili od djeda koji je umro od suice uoi mog
roenja.
Od pete godine ivota smatrali su me odraslom. To nije lulo nimalo neobino. Sva djeca s
kojom sam se igrala nosila su mlau djecu iz svoje obitelji na leima, privezanu komadom
tkanine. Maleni su se igrali mrkljima dok smo se mi igrali skrivaa. Mene su zaduili da
skrbim za obitelj jer su mi majka i otac cijeli dan provodili u radnim jedinicama, ba kao i svi
drugi roditelji.

Sestre i brata nazivala sam svojom djecom, jer sam po sva- kog od njih morala ii u jaslice i
vrti jo dok sam i sama bila predkolske dobi. Bilo mi je est godina kad je mojoj sestri Cvat
bilo pet, drugoj sestri Koralj etiri a bratu Osvajau Svemira tri godine. Roditelji su paljivo
birali naa imena. Smatralo ih se ekscentrinima, budui da su susjedi svoju djecu nazivali
uvar Crvene, Veliki Skok, Dugi Mar, Crvena Zvijezda, Osloboenje, Revolucija, Nova Kina,
Ruski Put, Otpor Americi, Domoljubni Prethodnik, Nedostini Crveni Vojnik i slino... Moji
roditelji imali su vlastite ideje. Isprva su me nazvali Lin-Shuan Sunce Koje Izlazi u Planini.
To su odbacili budui da se Mao smatrao jedinim suncem. Nakon daljnjeg razmatranja nazvali
su me Anchee - ad Mira. Usto, ime je po zvunosti sliilo kineskom izgovoru engleske rijei
aneo. Tako su me upisali. Cvat i Koralj nazvane su prema zvuku i (ad). Dva su razloga
zato su roditelji nazvali moga brata Osvaja Svemira; prvi je taj to je otac volio astronomiju;
drugi je bio odgovor na Maova predvianja da e Kina ubrzo proizvesti vlastiti svemirski brod.
Kako sam ja to tada doivljavala, roditelji su svojim radom sudjelovali u spaavanju svijeta.
Svake veeri pokupila bih djecu i tukla se s klincima iz etvrti cijelim putem kui. Modrica na
obrazu ili okrvavljen nos bili su uobiajeni poput obroka. Nije me to previe zabrinjavalo.
Premda sam se plaila prelaska ulice na semaforu i mranih uliica, nauila sam skrivati strah
jer sam djeci morala biti uzor, pokazati im to je hrabrost. Kad bih uspjela brau i sestre
natjerati da se sami igraju u dnevnoj sobi, otila bih prirediti tednjak za kuhanje veere.
Uvijek mi je dugo trebalo da naloim vatru u tednjaku, jer nisam shvaala da drvo i ugljen za
gorenje trebaju zrak. Pretrpala bih tednjak pjevuei Maove citate. Jednom, kad se nakon
mnogih pokuaja vatra nije razgorjela, izgubila sam strpljenje. Izala sam na igranje mislei da

vatra ne gori. Zatim je dolo neko dijete i reklo mi da kroz prozor nae kue suklja dim. To se
dogodilo tri puta.

Nastojala bih uspavati djecu dok je nebo jo bilo svijetlo. Male djeje noice udarale bi o
pamune plahte, derui nove rupe na mjestu starih. Plahte su se ubrzo pretvarale u prnje. Kad
bi se soba utiala, naslanjala bih se na prozorsku dasku motrei poetak ulice, ekajui da se
pojave roditelji. Gledala bih kako nebo postaje tamnoplavo i kako se Venera die, pa uz prozor
usnula.

Kada mi je bilo deset godina, 1967., morali smo se preseliti. To se dogodilo zato to nas je
susjed iz prizemlja optuio da imamo vie prostora od njega. Pitali su kako moe esterolana obitelj obitavati u etiri sobe dok obitelj s jedanaest lanova ima samo jednu? Pravednost je
bit revolucije. Popeli su se s nonim posudama i prolili govna po naim plahtama. Policije nije
bilo. Policijsku postaju revolucionari su prozvali revizionistikom tvorevinom i zatvorili je.
Crvena garda poela je pljakati kue. Nitko se nije odazvao na na poziv upomo. Susjedi su
samo stajali i gledali.

Susjed iz prizemlja nije nas prestajao uznemiravati. istili smo govna iz noi u no, gutajui
uvrede s krotkom poniznou. Obitelj iz prizemlja postala je neukrotiva. Prijetili su da e
nauditi nama djeci kad roditelji ne budu kod kue. Rekli su da im je druga ki duevni
bolesnik. Stoga nisu mogli odgovarati za njezine postupke. Ta druga ki uspela se k nama i
pokazala mi sjekiru koju je upravo naotrila. Rekla je da bi mi mogla raskoliti glavu na dva
dijela, kao da sijee lubenicu. Upitala me elim li da to uini. Odgovorila sam joj neka prieka
pa da u joj poslije rei elim li to ili ne. Zgrabila sam sestre i brata pa smo pobjegli i cijeli dan
proveli natiskani u ormaru.
Jednog dana kad je majka nakon posla stigla na vrata, zaskoila ju je susjedova druga ki.
Vidjela sam kako se hrvaju na stubitu. Majku je gurnula, prignjeila je o pod i potezala
karama. Bila sam u oku. Stajala sam uz majku gledajui kako joj krv tee niz lice i zapea.
eljela sam vrisnuti, ali sam ostala bez glasa. Druga ki je sila i karama razrezala vlastita
zapea. Potom je pohitala radoznaloj svjetini pred vratima, podiui krvave ruke. Gledajte
me, vikala je. Ja sam radnica koju su napali burujski intelektualci. Drugovi, ovo je politiko
ubojstvo. Izili su i lanovi njezine obitelji. Oni su, pak, vikali da se dug u krvi krvlju mora i
naplatiti.
Otac je rekao da se moramo odseliti. Da moramo pobjei. Napisao je kratke oglase u kojima
je opisao nau kuu i to trai u zamjenu. Oglase je potom zakucao na debla stabala u ulici.
Sutradan se pred naim vratima zaustavio kamion pun pokustva. Iz kamiona su izila
petorica mukaraca i rekla da su ovdje kako bi svoju kuu zamijenili za nau. Otac im je
odgovorio da jo nismo ni krenuli u potragu za kuom kakva bi nam odgovarala. Naa je kua
kao stvorena za vas i spremna je za vae useljenje, odgovorili su. Otac je rekao da ne znamo ni
kako kua izgleda. Poite sada i pogledajte je, svidjet e vam se, odgovorili su mukarci. Otac
je upitao koliko soba ima. Rekli su da su ima tri sobe, jako lijepe, prema angajskom
standardu. Majka ih je upitala znaju li da je druga ki susjeda iz prizemlja duevno
poremeena. Mukarci su rekli da to nee biti problem. Rekli su da su ba maloprije premlatili
drugu ki i da im je priznala kako je zapravo normalna i da je njezina obitelj samo poeljela
koju sobu vie. Obeala im je da ubudue nee praviti nevolje. Mukarci su rekli da su otac i
sinovi te da su svi radnici u angajskoj eliani. Sinovi trebaju sobe da bi se oenili. Sobe im

hitno trebaju. Moj otac ih je zamolio neka nam daju vremena za razmiljanje. Mukarci su
odgovorili da e ekati pred vratima dok ne odluimo. Otac je rekao da ne mogu tako. Pustite
sad to, odvratili su mukarci. Roditelji su odluili razgledati njihovu kuu u ulici Shanxi.

Ja sam morala uvati kuu dok roditelja nije bilo. Pisala sam domau zadau kad sam
vidjela da su mukarci poeli istovarivati svoje pokustvo. Nakon toga, poeli su pomicati na
namjetaj. Prila sam im i rekla da se moji roditelji jo nisu vratili. Mukarci su odgovorili da
nam ele pomoi dok jo imaju kamion. Takav se kamion nikada ne moe posuditi ba onda
kada odlui da si spreman za selidbu, rekli su. Zar e ti iznijeti sve ove stvari svojim malim,
golim rukama?
Kad su se roditelji vratili, veina naeg pokustva bila je utovarena u kamion. Majka je
rekla da ne pristaje na to i da nas ne mogu prisiliti na iseljavanje. Mi smo radnici i ne volimo
mozgalice, odgovorili su mukarci. Oglasili ste, mi smo doli s dobrom ponudom. Ne volimo
kad nas se pokuava nasamariti. Pretukli smo drugu ki iz prizemlja jer nas je pokuala
nasamariti.

Otac je pozvao majku i djecu na stranu. Moramo pobjei odavde, rekao je. Poimo,
zaboravimo pravdu. Tako je i bilo. Odselili smo se u ulicu Shanxi koja se nalazila u etvrti XuHui. Bile su to kue u nizu. Na kat inio je dvosoban stan koji su dijelile tri obitelji. Stan je
pripadao vladi. Tri obitelji morale su dijeliti jedan zahod. Smjestili smo se u prednjem dijelu
kata. Uz dnevnu sobu, imali smo trijem i kuhinju. Obitelj koja je zauzela stranji dio bila je
peterolana. ivjeli su u jednoj prostoriji a tednjak im je bio tik do zahoda. To mi se nije
svialo jer su esto kuhali dok sam obavljala nudu. Trea obitelj stanovala je na
preureenom trijemu iza kue. Bili su veoma tihi ljudi.
Smirimo se, rekao je otac. Sagledajmo to s druge strane - moglo je biti gore, mogli su nas
pobiti. Ako nita drugo, ovdje smo na sigurnom. Svi smo se sloili i poeli se osjeati bolje.
Iznad nas je ivjela velika obitelj sa estero djece. Njihova trea ki bila je mojih godina.
Slubeno joj je ime bilo Cvijet Sunca, ali kod kue su je zvali Mali Lijes, zbog loga to je bila
mrava poput kostura. Sila je k nama i upitala me bih li se eljela pridruiti politikom teaju
o Maovu uenju koji je njezina obitelj odravala svake veeri nakon objeda. Rekla sam da
moram pitati oca. Otac je rekao ne. Rekao je da ne eli revoluciju u kui. To me iznenadilo,
pa sam provela no pitajui se je li moj otac kontrarevolucionar i bih li ga trebala zbog toga
prijaviti.
Mali Lijes razoarala se kada je ula da neu pohaati teaj

0 Maovu uenju. Malo nakon to se vratila na kat, zaula sam kako njezina obitelj poinje
pjevati: Crveno se die na istoku sunce, Kina je iznjedrila Mao Zedonga... Divila sam se
njezinoj obitelji. eljela sam da i mi moemo biti takvi.

Nama djevojicama dali su da spavamo na trijemu, a na brat spavao je u kuhinji. Majci je

strano nedostajala naa stara kua. Nedostajalo joj je to to vie nema zahod samo za sebe.

Prvog jutra nakon useljenja, pamtim da je bio ponedjeljak, probudilo me glasno elektrino
zvono. Nagnula sam se kroz prozor i pogledala dolje. U prizemlju se nalazila radionica za
izradu kablova i iane opreme. Svaki dan u pola osam, kad bi zazvonilo glasno elektrino
zvono, unutra bi nahrupila gomila ena. Glave su im podsjeale na pele koje se guraju u

konicu. Oko dvije stotine ena radilo je na katu ispod nas i pod nadstrenicom koja je
prekrivala treinu stranje uliice. Te su ene neko bile kuanice. Nisu bile kolovane, ali su
znale raditi rukama. Ondje su cijeli dan izraivale icu i lemile. Donosile su vlastitu uinu i jele
u dvoritu. S prozora sam mogla vidjeti to jedu uglavnom usoljenu ribu i tofu. Nekima od
njih davali su kupone za mlijeko jer su ice koje su lemile sadravale otrovne kemikalije.
Smrad tih kemikalija dopirao je do nas kada bi ene poslagale icu po dvoritu.

Te ene odozdo voljele su avrljati, svaati se i pjevati opere drugarice Jiang Qing, gospoe
Mao. Susjed ih je nazivao opisnim imenima Velika Svaa Ponedjeljkom Srijedom i Petkom,
Mala Prepirka Utorkom, etvrtkom i Subotom. Imale su zvunike u svakoj prostoriji.
Poslijepodne bi neki glas itao Maova djela ili lanke iz Narodnog dnevnika i lista Crvena
zastava. Kada bismo se vratili iz kole oko tri i trideset, uli bismo da svira glazba za
tjelovjebu. ene bi izile, poredale se i zauzele cijelu uliicu da bi se desetak minuta istezale.
esto sam se s bratom i sestrama naginjala kroz prozor i promatrala ih. Doznali smo i
nadimke tih ena kao to su Chow Di Izvuci Brata; Lai Di Dobij Djeaka, Shuang Di Dvostruki Djeak; Yin Di - Osvoji Djeaka; i Bao Di
Zasigurno Djeak. Ta su me imena uznemirila. Premda ih nisam mogla povezati s
vlastitim ivotom, u glavi mi se poela raati pomisao da je tuno roditi se kao djevojica.
Radionica je poslovala u tri smjene. Stroj za proizvodnju ice radio je dan i no. Otac je teko
podnosio buku. Nije mogao spavati. Siao je u prizemlje poaliti se, ali uzalud. ene moraju
raditi, rekao je gazda. Tako do prinose revoluciji.

Djeca iz ulice esto su dolazila gledati ene kako barataju icom. Obraivale su je brusnim
papirom prije nego to bi je oblikovale. Dale su nam brusni papir pa bismo i mi brusi- h. To
nas je zabavljalo. ene su nam rekle da e ica biti otpremljena u Vijetnam. To to smo radili
bila je nacionalna tajna. ene su od vlade dobile nagradne povelje. Najveu su povelju
uokvirile i objesile na zid. ast i slava eljezariji Wu Lee, pisalo je.

Pohaala sam Osnovnu kolu Duga srea. kola je bila udaljena est krianja od mjesta gdje
smo stanovali. Moji novi kolege iz razreda ismijavali su me jer sam uvijek nosila isti kaputi
pun rupa. Nosila sam ga u sva godinja doba. Bilo je to staro odijelo mog roaka. Cvat je
obino nosila odjeu koju bih ja prerasla. Sa zakrpama na ovratniku i laktovima, preuzela bije
Koralj. Jo zakrpa. Premda je bila oprezna, odjea bi se istopila. Znala je da Osvaja Svemira
eka svoj red. Osvaja Svemira uvijek je bio odjeven u prnje. Osjeala sam se veoma krivom
zbog toga.

Djeca u novom susjedstvu nisu bila prijateljski raspoloena. esto su nas napadala.
Nazivali su nas Prnje i Buhe. Otac je rekao da nam ne moe priutiti novu odjeu kako
bismo izgledali uglednije, ali da ugled moemo stei i time to emo biti dobri uenici. Zla
djeca mogu ti uzeti kolsku torbu, ali ti ne mogu oduzeti inteligenciju. Slijedila sam oeve
naputke i upalilo je. Ubrzo sam primljena u lanstvo Male crvene garde te imenovana
zapovjednicom zahvaljujui dobrim ocjenama. Bila sam roeni voa. To sam zarana uvjebala
kod kue. Tih je godina bilo jedino vano nauiti kako biti revolucionar. Crvena garda
pokazivala nam je kako ruiti i kako tovati. Pripadnici Crvene garde skakali su sa zgrada da
pokau odanost Maou. Govorilo se da je tjelesna smrt nitavna. Laka poput pera. Tek kad
ovjek umre za narod, njegova smrt postaje teom od planine.

Roditelji nikada nisu kod kue razgovarali o politici. Nikada se nisu alili na poslove koji su
im dodijeljeni. Godine 1971. moj otac vie nije bio sveuilini profesor: poslali su ga da radi u
tiskari kao pomoni radnik. Premda mi je majka imala sveuilinu diplomu, poslali su je na rad
u tvornicu cipela. Pripadnost radnikoj klasi politiki je imperativ, govorio je njezin ef. Partija
je to nazivala programom preodgoja. Roditelji su bili nezadovoljni poslovima, ali su se za nae
dobro ponaali ispravno. Da se netko na njih poalio, to bi utjecalo na nau budunost.
Majci je bilo teko pretvarati se da je neto to nije. Kolege su joj govorili da je politiki
eprtljava. Jednoga dana bilo joj je naloeno da na votanom papiru napie krilaticu: Dug, dug
ivot Predsjedniku Maou!

Dug ivot Predsjedniku Maou!

Ona je umjesto toga napisala; Nema, nema ivota Predsjedniku Maou!

Nema, nema ivota Predsjedniku Maou!

Na Kineskom Dug, dug ivot doslovno bi se prevelo kao deset tisua godina kojima
nema kraja, pa ta reenica u sebi sadri znak za nema. Majka je pomijeala znakove te je
ispalo nema godina kojima nema kraja. Bio je to nesretan sluaj, rekla je majka. Kada je
dobila to zaduenje, patila je od snane glavobolje. Nisu joj doputali da se odmori kada joj je
krvni tlak bio povien. Ni samoj joj nije bilo jasno zato je to tako napisala. Priznala je da je
oduvijek voljela Maoa. Kudili su je na tjednom politikom sastanku kojem je morala nazoiti
cijela opina. Rekli su da je imala zle namjere. Da se prema njoj treba pomaati kao prema
zloinki. Majka nije znala kako bi se opravdala. Nije znala to joj je initi.
Majci sam u natuknicama napisala pokajniki govor. Bilo mi je dvanaest godina. Napisala
sam Maove slavne citate. Rekla sam da nas Predsjednik Mao ui kako ljudima moramo
dopustiti da isprave pogreke. To je jedini nain da usvojimo veliki komunizam. Pogreka
nevinog ovjeka nije zloin. Ogrijeiti se o Maovo uenje jest zloin. Majka je proitala moj
govor na sastanku u koli i bilo joj je oproteno. Vrativi se kui, rekla mi je da je veoma sretna
to ima tako pametno dijete.
Ali idueg tjedna ponovo su je uhvatili u prijestupu. Upotrijebila je list novina na kojem je
bila Maova slika za brisanje stranjice nakon nude. Tih smo se dana svi brisali novinama jer

si je malo tko mogao priutiti toaletni papir. Majka je na tjednom sastanku pokazala lijeniko
pismo. Ono je dokazivalo da joj je krvni tlak bio krajnje visok u vrijeme kada se dogodio taj
incident. Tog joj puta nisu oprostili. Poslali su je na preodgoj tekim radom u tvornici cipela.
Tvornica je proizvodila gumene izme. Svaki je par teio etiri i pol kilograma. Njezin je posao
bio skidati izme s kalupa. Osam sati na dan. Svake bi se veeri sruila im bi stigla kui.

im bi majka ula kroz vrata, skljokala bi se u stolicu. Ondje bi nepokretno sjedila, kao da je
u nesvijesti. Naloila bih Cvatu da donese mokri runik i bokal vode, Koralju da donese lepezu
od bambusa, a Osvajau Svemira da ode po au vode, dok bih ja majci skidala cipele. U tiini
bismo ekali da se probudi, a onda je poeli posluivati. Majka bi se radosno osmjehivala.
Trljala bih joj lea dok bi je Cvat hladila lepezom. Koralj bi vlaila runik i dodavala mi ga
nakon to bi Osvaja Svemira promijenio vodu. Tada bismo obino zauli oeve korake na
stubitu. Oekivali smo da otvori vrata i napravi aljivu grimasu.
esto smo ostajali bez hrane potkraj mjeseca. Pretvarali bismo se u izgladnjele ivotinje.
Gladna, Koralj je jednom iz ormara iskopala boicu s lijekovima i savakala ruiaste pilule
protiv zatvora. Otetila je debelo crijevo. Osvaja Svemira prodirao je kore i kotice voa koje
bi naao u ulinim kantama za otpatke. Cvat i ja nalijevale bismo se vodom jedva ekajui da
proe dan.

Majka je plau primala petog u mjesecu. Toga dana doekali bismo je na autobusnom
stajalitu. Kad bi se vrata autobusa otvorila, majka bi iskoila ozarena lica. Skoili bismo na nju
poput majmunia. Odvela bi nas do oblinje pekarnice da se dosita najedemo. Trpali bismo u
sebe dok nam trbusi ne bi postali tvrdi poput lubenica. U tim je trenucima majka bila
najsretnija ena na svijetu. To je bio jedini dan kada nije djelovala bolesno.
Otac nije znao izraivati cipele, ali ih je ipak izraivao za sve nas. Cipele koje bi izradio
nalikovale su na male amie, s petom i prstima izvijenima uvis - jer su potplati koje je kupio
bili premali u odnosu na gornjite. Bez obzira na to, izbuio bi ih i saio. Pritom se sluio
odvijaem. Cipele bi nam popravljao svake nedjelje, prstiju umotanih u zavoje. To je inio sve
dok Cvat i ja nismo nauile ivati krpene cipele.
Jednog dana majka se vratila kui s mnogo boica punih lijekova. Dola je iz bolnice. Imala
je suicu i lijenik joj je naredio da kod kue nosi kirurku masku. Majka je rekla da je na neki
nain sretna to je bolesna jer napokon moe provoditi vrijeme s obitelji.
Postala sam maoistika aktivistica u opini i pobjeivala na natjecanjima jer sam znala
Crvenu knjiicu naizust.

Postala sam oboavateljica opere. Nije bilo mnogo vrsta zabave. Rije zabava smatrana
je prljavom, burujskom rijei. Ali opera je bila neto posve drugo. Revolucionarne opere
gospoe Mao, drugarice Jiang Qing, bile su izraz proleterskog duha. Voljeti ili ne voljeti operu
bilo je ozbiljno politiko stajalite. To je znailo biti ili ne biti revolucionar. O operama se uilo
na radiju i u koli, a promicale su je i opinske organizacije. Deset godina. Iste opere. Sluala
sam ih dok sam jela, hodala i spavala. Odrasla sam s njima. Ule su mi u krv. Ukrasila sam
trijem plakatima omiljenih opernih junakinja, lijevala bih opere kuda god pola. Majka me ula
kako pjevam u snu; rekla je da mi je opera poput hrane. Bila je to istina. Nisam mogla izdrati
ni dan bez sluanja opere. Priljubila bih uho uz radio pokuavajui prepoznati kada je
pjevaica uzela dah. Oponaala sam je. Arija se zvala Ne odustajem od bitke dok sve zvijeri ne

10

budu pobijene. Pjevala ju je eljezna ljiva, lik omladinke iz opere Crveni Lampion. Pjevala
sam tu ariju bez prestanka, sve dok me glasnice nisu zaboljele. Tjerala sam glas do najviih
tonova:
Moj je otac stablo bora, njegova je volja jaka.
On je junak neslomiva duha, pravi komunist.
Slijedim te,
Uz tebe bez oklijevanja koraam. Crveni lampion podiem visoko, Svjetlost me njegova vodi.
Slijedim te da porazimo zvijeri. Narataj moj i budui...
Napamet sam znala cijela libreta opera: Crveni Lampion, Strateko zauzimanje Tigrove
planine, Jezero Sha Jia, Luka, Pohod na pukovniju Bijelog Tigra, Crveni enski odred, Pjesma
Zmajeve rijeke. Otac nije mogao podnijeti moje glasno zavijanje uz radio; uvijek bi vikao: Zar se
vjea tamo u kuhinji?
Baka sa sela donijela nam je mladu koko. Kad ju je ugledao, na prvi susjed Stari Kroja
ostao je zadivljen raskonim tamnosmeim perjem oko njezina kljuna. Uzviknuo je: Ima bradu
kao Karl Marx! I tako je koko prozvana Velika Brada. Velika Brada bila je djedova i bakina
ljubimica. Dobili su je kad je imala samo dva dana. Kada je baka previe osiromaila da bi je
zadrala, nije je imala srca ubiti za objed. Donijela ju je u angaj i rekla nam da pojedemo
Veliku Bradu umjesto nje. Velika Brada jo je premlada da bi nesla jaja, rekla je baka. Koko je
bezvrijedna ako ne nese. Velika Brada na te je primjedbe zakokodakala i nagnula glavu u
stranu. Kresta joj je bila jako, jako crvena, poput eravice. Poparite je vinom od sijerka, rekla je
baka. Nema boljeg okusa. Baku smo pozvali da Veliku Bradu podijeli s nama, ali urno je
odmahnula glavom i rekla neka je sami pojedemo jer je ona alergina na piletinu. Podigla je
kovege i otila, gotovo treim korakom. Njezine su malene noge jedva dostizale jedna drugu.
Dakle, tko e onda ubiti Veliku Bradu? Ja neu, rekao je otac. Ne zanima me ak ni kao
hrana, sad kad ste mi dali da je upoznam... Otac je zurio u Veliku Bradu. Velika Brada nagnula
bi glavu sad na jednu, sad na drugu stranu, oglasila se s ko-ko-ko pa zagladila perje kljunom.
Otac se vratio za svoj stol. Velika Brada zamahnula je krilima prema majci. Jao ne, ja nikako,
rekla je majka. Ja nita ne mogu ubiti, znate. Pogledala je mene, a s njom i ostala djeca. Znala
sam to ele rei: Ti si najhrabrija. Ti bi trebala biti mesarica.

Rekla sam da hou. Nije to velika stvar. Spravljala sam dobra jela od ivih golubova, rakova
i aba. Koko bih mogla operuati u deset minuta, ba onako kako sam vidjela da ine s
patkama na trnici. Mesari bi im prerezali vratove, objesili ih za noge, pustili da istee sva krv
a zatim ih potopili u kipuu vodu, izvadili i oerupali.

Brat i sestre su kimali. Ni trenutak nisu posumnjali u moju odlunost. Odnesite je u

dvorite, samo pazite da nita ne ujem, rekla je majka. ekaj - povukla me za rukav. Moda
bismo je trebali darovati ljudima iznad nas. Zato? Svi smo upitali. Grozno mi je vidjeti vlastitu
djecu kako ubijaju. Takva je bila majka. Zbog nje smo propustili mnogo zabave. Natjerala nas
je da oslobodimo ptice koje smo uhvatili, maie koje smo pronali. To emo uiniti mi, u
dvoritu, rekla sam. Nee biti buke. Ova koko na trnici vrijedi barem pet juana. To je neija
petodnevna plaa, pomisli samo. Majka je utihnula dok sam drala Veliku Bradu za krila. Ko-

11

ko-ko, glasala se Velika Brada dok mi se otimala u rukama. Nemoj plakati, Ilije tako strano,
aljemo te Karlu Marxu da usporedite ija je brada vea, rekao je Osvaja Svemira. Rekla sam
mu da zaepi i donese mi velike kare. Prije negoli je Osvaja Svemira otiao, iznenada me
ugrizla. Ugrizla me Velika Brada, koko. Kljun joj je bio poput kara. Popustila sam stisak.
Poletjela je niz stubite. Udarivi nekoliko puta o strop, stropotala se u betonsko dvorite.
Koko Velika Brada ostala je leati u betonskom dvoritu na trbuhu, dok joj je jedno krilo
mlitavo visjelo uz tijelo. Ko... ko... ko... drhtala je pokuavajui se osoviti na noge. Pala je,
vukui za sobom krilo. Pogledali smo jedni druge, a potom
Veliku Bradu. Krilo joj je slomljeno, rekla je Koralj. Osvaja Svemira pruio mi je velike
kare. Ne, ne mogu je sada ubiti. Ranjena je. Ja neu, rekla je Cvat. Neu ni ja, rekla je Koralj. Ja
neu ni u kom sluaju, rekao je Osvaja Svemira i briznuo u pla. Uvijek me iskoritavate.
Potrao je do prozora. Podigao je glavu i povikao: Mama, opet me iskoritavaju!

Odluili smo odgoditi ubijanje. Neemo ubiti Veliku Bradu dok joj slomljeno krilo ne
zacijeli. Nainili smo joj leaj u kuhinji pokraj sudopera. Bacili smo se u potragu za suhom
slamom. Ispleli smo joj vijenac nalik na gnijezdo. Na njemu je tiho sjedila. Mi smo je satima
promatrali. Sjedila je s glavom pod krilom, malenog, vrueg tijela. Vruina se osjeala pod
perjem. Ima vruicu, rekla je majka. Zaraena je. Sto, to nam je initi? Svi smo se usplahirili.
Imam svoje tablete antibiotika, ali ne znam hoe li joj... Bit e dobre za Veliku Bradu ako su
dobre za ljude, rekla je Cvat. Velika Brada ionako se ponaa poput ovjeka. Doista je tako,
rekla je Koralj, milujui kokino perje. Vidi, znala je da e biti ubijena pa se bacila i slomila
krilo.
Svi smo paljivo bockali kokos prstima. Velika Brada blago nas je gledala. Ko-ko-ko-ko. Koko-ko-ko. Boli je, mama, rekli smo uglas. Molim te, daj joj antibiotik.

Majka je gurnula liicu punu antibiotika Velikoj Bradi u kljun dok smo joj mi drali tijelo.
Koralj i Osvaja Svemira drali su je za noge, Cvat i ja za krila. Velika Brada je suraivala.
Nakon toga je srala po kuhinji, a kad smo sjeli za veeru, otila je na spavanje. Nismo mogli
jesti. Naa je mala kuhinja zbog kokoi smrdjela po govnima. Velika Brada zauzela je cijeli kut
kuhinje; nama je preostalo sam da se natiskamo oko stola. Svi smo za jelom razmiljali o
bolesnoj kokoi. Voljela bih da odravate istou kuhinje, a to ukljuuje i uklanjanje smrada,
rekla je majka. ujete li me? Pogledala nas je. urno smo trpali riu u usta. Otac upita: Jeste li
uli majku? Ne posluate li, darovat u kokos jo veeras.
Kumili smo i obeavali da emo istiti kuhinju. Otili smo kod susjeda po pepeo iz
tednjaka. Prekrivali smo izmet Velike Brade pepelom, a potom ga lopatom bacali u kantu za
otpatke. Hranili smo Veliku Bradu crvima, nasjeckanim kostima, riom i povrem. Dobivala je
na teini. Kresta joj je postajala sve crvenija. Priali smo joj, pjevali joj, nadali se da e uskoro
poeti nesti jaja. Ali razoarala nas je. Postajala je sve ljepa, sjajnog perja i snanih aporaka,
ali od jaja nita. Postajalo nam je sve manje zanimljivo sluiti je. Ti poisti! - pokazala bih
prstom na Cvat. Ti poisti! Cvat bi pokazala na Koralj. Ti! Koralj na Osvajaa Svemira. Osvaja
Svemira prstom bi majci pokazao sve nas: Majko, opet me iskoritavaju!
Ubijte koko, zapovjedio je otac. Rekao sam vam da tijekom vikenda moram uiti za ispit.
Moramo i mi, povikala su djeca. Onda to uinite u ponedjeljak, rekao je otac. Dobro,
ponedjeljak, obeala sam.

12

U ponedjeljak u podne naotrila sam kare. Nikoga nije bilo kod kue. Promatrala sam
Veliku Bradu. Uzvratila mi je pogled. Djelovala je usplahireno. eprkala je naokolo i bila
neuobiajeno nemirna. Lice joj je bilo crveno. Otila bi sjesti na vijenac, pa ustala i ushodala se.
U meni se probudila znatielja. Primaknula sam se da je poblie promotrim. To joj se nije
svidjelo. Pola se sakriti ispod stolice blizu odvodne cijevi. Osjetila sam da eli samou, ali
nisam eljela otii. Ustala sam pokuavajui se dosjetiti kako da je promatram bez njezina
znanja. Iznad sudopera bilo je objeeno zrcalo. To mi je dalo ideju. Popela sam se na kuhinjski
stol i legla na lea. Okrenula sam zrcalo i pronala kut pod kojim sam vidjela Veliku Bradu, ali
ne i ona mene.
Nakon otprilike pet minuta Velika Brada ustala je s vijenca. Ogledala se oko sebe kao da se
eli uvjeriti da u kuhinji nema nikoga. Kljunom je razmjestila slamu u vijencu i poela iriti
noge. Zauzela je smijean stav, niti kleei, niti stojei; rep joj se poeo sputati da prekrije
mar. Zadrala se u tom poloaju. Tijelo joj je nabubrilo. Tiskala je. Nese li jaje? Zadrala sam
dah i piljila u zrcalo. Velika Brada nestala je iz zrcala; pomaknula se u kut gdje sam je izgubila
iz vida. Nisam je eljela uplaiti; strpljivo sam ekala. Nekoliko minuta poslije Velika Brada
ponovo je stupila na scenu i okrenula se prema meni pod savrenim kutom. Vidjela sam da joj
je mar rairen i da iz njega izlazi neto bijeloruiasto. To je jaje! Velika Brada jo je vie
rairila noge; lice joj je postajalo ljubiasto. Vratila se u onaj smijean poloaj, tiskala i tiskala.
Napokon je ustala. U vijencu je bilo jaje.

Skoila sam sa stola i oprezno podigla jaje iz vijenca. Bilo je toplo. Opna mu je bila tanka,
gotovo prozirna. Na kori su se nalazile tokice krvi. Pogledala sam Veliku Bradu. Ona mi je
uzvratila smjernim pogledom. Zagrlila sam je, a ona je poela pjevati: Ko-ko-ko la! Ko-ko-ko la!
Njeno kokodakanje bilo je glasno i ponosno.
Koralj je odnijela Veliku Bradu u postelju. Smatrala je kako e joj to omoguiti da se dobro
odmori nakon tako napornog poroda.
Svi smo kleali uz krevet i obraali se Velikoj Bradi. Jaje je prelazilo iz ruke u ruku. Osvaja
Svemira donio je olovku pa sam na jaje napisala datum. Cvat je pronala kutiju za cipele,
stavila u nju meki papir na kojeg je paljivo smjestila jaje pa spremila kutiju pod krevet.

Kad su roditelji stigli, priopili smo im veliku vijest. Rekli smo kako vie nema potrebe da
ubijemo Veliku Bradu, jer je poela nesti jaja. Jaja su bila najskuplja namirnica na trnici.
Roditelji su se sloili, ali i rekli da nee jesti jaja Velike Brade. Kazali smo da emo jaja uvati
za goste.
Velika Brada nala se u sreditu pozornosti. Svakog dana poslije kole odlazili bismo kopati
crve. Osvaja Svemira penjao se na drvee po jo vee crve. Velika Brada postala je izbirljiva.
Poela je jesti iskljuivo ive crve. Snijela bi jedno jaje svaka dva dana pa je kutija za cipele
ubrzo bila puna.

Ali lagodan ivot Velike Brade nije potrajao. Tog je ljeta partijski Opinski komitet
pokrenuo Rodoljubnu kampanju javnoga zdravlja pa su svi psi, patke i kokosi morali biti
pobijeni u tri dana. Pokuali smo sakriti Veliku Bradu, ali nismo je mogli uutkati nakon to bi
snijela jaje. Morala je izraziti svoj majinski ponos. Na vrata nam je stigla delegacija komiteta,
skupina umirovljenih staraca, koji su poeli izvikivati slogane pozivajui nas na mobilizaciju.
Isprva smo se pravili da ih ne ujemo. Uznemirili smo se kad su prili blie, maui malim

13

papirnatim zastavicama. Drali smo Veliku Bradu pod prozorom i prekrili je dekom. Starci su
vikali dok nisu promukli i uspuhali se. Slogan je glasio: Ne uzgajajte patke ni kokoi u gradu!
Nakon nekog vremena pretvorio se u: Ne uzgajajte patke... - starac koji je predvodio
skandiranje na tom je mjestu izgubio dah, udahnuo i nastavio uzgajajte kokoi u gradu!
Bukai nisu marili to izvikuju, pa su samo ponavljali prvi dio stareve reenice: Ne uzgajate
patke! Kad bi se starcu vratio glas, ponavljali bi samo: Uzgajajte kokoi u gradu!
elnik Opinskog komiteta doao je porazgovarati sa mnom. Upitao me zbog ega se ne
ponaam kako prilii zapovjednici Male crvene garde. Upitao me elim li u iduoj godini biti
izabrana za Maova lojalista. Znala sam to mi je initi. Obeala sam ubiti Veliku Bradu
idueg jutra. Rekao je da e to doi provjeriti s komitetom oko sedam i trideset. elio je glavu
Velike Brade.
Kao to sam i oekivala, loe sam spavala. Ustala sam u zoru. Velika Brada ve je bila budna
i dorukovala u mraku. Kad me ula da ulazim, oglasila se svojim ko-ko-ko. Uzela sam kare
i podigla Veliku Bradu za krila. Sila sam u dvorite. Gore na katu, Mali Lijes ve se vratila s
trnice. Upitala sam je koliko je sati. Odgovorila je da je pet minuta do sedam.
Nije to velika stvar, ponavljala sam u sebi. Velika Brada je samo koko, ivotinja, neprijatelj
javnoga zdravlja. Podigla sam kare, a potom ih ponovo spustila. Popela sam se natrag da
donesem zdjelu u koju u skupiti krv Velike Brade. Bilo je sedam i petnaest. Spustila sam se
iznova u dvorite i sjetila se da sam jo neto zaboravila. Vratila sam se u stan pristaviti vodu.
Ostavila sam Veliku Bradu slobodnu u dvoritu. Izgledala je zadovoljno. Tresui perjem,
kljunom mi je otvarala aku. Igrala se sa mnom. Kad sam se ponovo uspela, voda je kipjela.
Donijela sam lonac kipue vode i poloila ga pokraj zdjele. Zgrabila sam Veliku Bradu, ali mi se
otela, kao da je naslutila opasnost. Lovila sam je. Kleknula je preda me. Podigla sam je i
sklonila joj bradu pod krilo. Upotrijebila sam svu snagu. Poela sam joj upati bradu. Ruke su
mi bile slabe. Prisilila sam se da na to ne obraam pozornost. upala sam sve dok joj se nije
pokazao vrat. Uzela sam kare. Ruke su mi bile ukoene. Bilo je sedam i dvadeset pet. Velika
Brada izvukla je glavu ispod krila. Pogledala me, crvenoga lica. Nastavila se otimati. Iz
susjedne ulice ula sam bubnjanje komiteta. Svinula sam glavu Velike Brade natrag pod krilo.
Podigla sam kare i naciljala joj vrat. Silovito se otimala. Bilo je sedam i trideset. Oglasilo se
zvono eljezarije Wu-Lee; ene su nahrupile unutra. Ljudi iz komiteta stigli su na vrata;
izvikivanje krilatica podsjealo je na dizanje i sputanje valova. kljocnula sam karama.
Velika Brada izvukla je glavu i oglasila se s ko-ko-ko. Iz tijela je istisnula jaje.
Nisam mogla gledati. Ubola sam karama. Kad sam uspjela otvoriti oi, vidjela sam Veliku
Bradu kako leti svima preko glava, krvarei putem. Sestre i brat promatrali su s prozora.
Velika Brada sletjela je na drvo, gotovo u visini prozora naeg stana, a potom pala na bijelo
betonsko tlo.

Potrala sam na kat. Rekla sam da koko vie ne mogu ni taknuti. Nitko iz moje obitelji nije
ju bio spreman dirati. Velika Brada leala je na betonskom dvoritu uz zdjelu i lonac kipue
vode. Jaje je netko zgazio. Kad se voda ohladila, prila mi je Mali Lijes i upitala to u uraditi s
kokoi. Pokvarit e se, rekla je. Preklinjala sam je da je uzme. Rekla sam joj da e od nje
pripremiti dobro jelo koje godi uz vino. Znala sam da su joj otac i djed alkoholiari. Uzela ju je.

14

Posjetila sam je poslije veere. Obitelj Malog Lijesa odravala je teaj o Maou. Od Velike
Brade ostala je tek aica kostiju u kanti za otpatke u kutu. Mali Lijes rekla mi je da im je
Velika Brada izvrsno prijala.

15

U koli su nam udbenici bile Maove knjige. U predmetu Povijest Komunistike partije
Kine bila sam najbolja u razredu. Za mene je povijest bila pria o pobjedi proletera nad
reakcionarima. Povijest Zapada bila je povijest kapitalistikog izrabljivanja. Uz Maoa, na zidu
uionice drali smo portrete Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina. Svakog smo im se jutra klanjali
kao to smo se klanjali i Maou, molei za njegov dug, dug ivot. Sestre su prepisivale moje
sastavke. Moji sastavci bili su sabrani slogani. Uvijek bih zapoinjala sa; Pue vjetar s istoka,
bojni bubanj tue. Tko se sada u svijetu plai? Ne plai se narod amerikih imperijalista.
Ameriki se imperijalisti plae naroda. Tim sam frazama osvajala nagrade. Osvaja Svemira
gledao me s divljenjem, kao da sam arobnjak. Za mene su sastavci bili maji kaalj; ono to je
doista bilo teko, bila je matematika. Pisala sam sastavke bratu i sestrama, no nisam osjeala
da imam mnogo toga zajednikog s djecom. Osjeala sam se odraslo. udila sam za izazovima.
U koli sam provodila dan i no radei na promicanju komunizma i do prinosila revoluciji
piui slogane na ploe i zidove. U koli sam organizirala skupljanje novia. Te novie eljeli
smo darovati izgladnjeloj amerikoj djeci. Bili smo ponosni na ono to smo inili. Bili smo
sigurni da poveavamo broj crvenih toaka na karti svijeta. Borili smo se za konani mir na
planetu. Nije bilo dana kada se nisam osjeala kao junakinja. Bila sam lik iz opere.

Traili su da sudjelujem na sastanku kolskog Revolucionarnog komiteta. Bilo je to 1970.

godine, kad mi je bilo trinaest. S lanovima komiteta, pravim revolucionarima, raspravljala
sam o nastavku provoenja Kulturne revolucije u naoj Osnovnoj koli Duga srea. Nisam vie
crvenjela kad bih podigla ruku i zatraila rije. Znala sam to govorim. Fraze iz Narodnog
dnevnika i asopisa Crvena zastava same su mi navirale s usana. Govori su mi bili puni
vatrenog i plemenitog duha. Potovali su me. To to sam u koli bila na elu Male crvene
garde, u ranim sedamdesetima mojoj je obitelji sluilo na ast. Majka se ponosila poveljama
koje sam dobivala za nagradu, premda ih nikada nije vjeala na zid. Ravnateljstvo kole
neprestano je spominjalo moje ime i hvalilo me kao Pionirku prouavanja Maove misli,
Maovo dobro dijete i Izvrsnu uenicu. Svaki put kada bih govorila u mikrofon kolskog
razglasa, moje sestre i brat u svojim bi uionicama sluali, dok bi ih kolski drugovi zadivljeno
i zavidno gledali.
Novi kolski sekretar Partije, ovjek po imenu Chain, bio je predstavnik radnika
angajskog brodogradilita. Bilo mu je otprilike pedeset godina i bio je izuzetno mrav, poput
bambusova tapa. Nauio me predvoditi politiki sastanak. Rado je govorio kako svojem
malom generalu moramo dopustiti da se u potpunosti ukljui u Kulturnu revoluciju te dati
prostora inicijativama Male crvene garde. Rekao mi je neka se ne plaim onoga to jo ne
razumijem. Rekao mi je da moram nauiti ovako razmiljati: Ako se Zemlja zaustavi, ja u se
nastaviti vrtjeti.

16

Prvoga tjedna u studenomu, sekretar Chain pozvao me k sebi. Uzbueno mi je priopio da

je komitet napokon razotkrio skrivenog klasnog neprijatelja, amerikog pijuna. Rekao je da
emo protiv njega odrati sastanak, kojem e nazoiti dvije tisue ljudi. Ti e biti
predstavnica uenika i govorit e protiv nje. Upitala sam o kome je rije. Naboravi elo,
sekretar je izgovorio ime koje me zaprepastilo. Bila je to Jesenje Lie, moja uiteljica.
Pomislila sam da sekretara Chaina nisam dobro ula. Ali polako mi je kimnuo, potvrujui da
sam ga posve dobro ula.
Sjela sam. Zapravo, pala na stolicu. Odjednom su mi popustila koljena.

Jesenje Lie bila je mrava gospoa srednjih godina, jako kratkovidna. Nosila je tamne
naoale, glas joj je bio promukao a ivci tanki. Voljela je kineski, matematiku i glazbu. Prvoga
dana kad je kroila u uionicu, upitala je uenike zna li tko od njih zato se ona zove Jesenje
Lie. Nitko se nije uspio domisliti odgovoru. Potom je sama objasnila. Rekla je da o jesenjem
liu postoji uvena pjesma napisana u doba dinastije Tang. Slavila je ljepotu i znaaj lia koje
pada. Govorila je da lie koje ujesen prirodno pada, simbolizira puninu ivota. Doticaj s tlom
znai preobrazbu zrelog lista u svje humus. On hrani sjeme tijekom zimskih mjeseci. Njegov
plod raa se s iduim proljeem. Rekla je da smo mi njezino proljee.
Bila je ivahna uiteljica kojoj nikada nije bilo teko drati nastavu. Metode su joj bile
jedinstvene. Objanjavajui pojam beskraja, odjednom bi podigla ruke u visini ramena i
rairila ih tako da je sliila kriu; idueg trenutka stala bi govoriti snanim hunanskim
narjejem kako bi objasnila odakle pjesnik potjee. Jednom je potpuno ostala bez glasa dok mi
je pokuavala objasniti geometrijski niz. Kad mi je napokon uspjela pomoi da ga shvatim,
smijala se bez glasa poput mutavca, mlatarajui rukama iznad glave. Kad sam joj zahvalila,
rekla je da joj je drago to uenje shvaam tako ozbiljno. Postavila me za primjer naem
razredu, a potom i itavoj generaciji. Kad je saznala da elim poboljati svoj kineski, donijela
mi je vlastite knjige za itanje. Takva je bila prema svim uenicima. Jednoga dana, kad je nakon
sata pljutala kia, uenicima je na odlasku dala svoju kabanicu, cipele za kiu i kiobran. Ona
je sama kisnula putem kui. Idueg ju je dana tresla vruica, ali dola je na nastavu i izdrala,
usprkos bolesti. Kad je zavrila predavanje, opet je bila bez glasa. Nikako nisam mogla
zamisliti Jesenje Lie kao ameriku pijunku.

Kao da mi ita misli, sekretar Chain se nasmijeio i upitao me jesam li ikada ula izreku
elik se u vatri kali. Odmahnula sam glavom. Vrijeme je da se preispita kako bi utvrdila jesi
li istinska revolucionarka ili tek salonska revolucionarka. Naveo je Maovu izreku: Revolucija
nije poput sveane veere; ona nije poput slikanja lijepe slike ili vezenja. Nije lagodna i oputajua. Revolucija je ustanak u kojem jedna klasa zbacuje drugu uporabom grube sile.

Rijei mi nisu mogle prijei preko ukoena jezika. Jesenje Lie je moja uiteljica, ponavljala
sam u sebi. Sekretar Chain predloio je da poradimo na mojem problemu. Zapalio je cigaretu i
ispripovjedio mi basnu Vuk u janjeoj koi. Jesenje Lie je vuk, rekao je. Ispriao mi je da je
otac Jesenjeg Lia Amerikanac kineskog podrijetla koji jo ivi u Americi. Jesenje Lie u
Americi se rodila i kolovala. Kapitalist alje svoju ki natrag u Kinu da nam poduava djecu,
rekao je sekretar Chain. Zar ti se ne ini da je tu neto sumnjivo?
U idua dva sata sekretar Chain uvjerio me da je Jesenje Lie imperijalistika tajna
agentica za koju je uiteljsko zvanje oruje za unitavanje djejih umova. Sekretar Chain

17

upitao me bih li ja to dopustila. Naravno da ne bih, odgovorila sam. Proletarijat nitko ne moe
povui natrag u stari drutveni poredak. Dobro, rekao je sekretar Chain tapajui me po
ramenu. Znam ja da e biti otro koplje u slubi Partije, rekao je. Podigla sam glavu i zamolila
sekretara da mi kae to da radim. Napii govor, odgovorio je. Upitala sam ga to trebam
napisati. Ispriaj masama kako si imala zatrovan um, rekao je. Odgovorila sam mu da ba i ne
razumijem znaenje rijei zatrovan um. Nisi jo dovoljno odrasla da bi to razumjela, rekao je
sekretar Chain. Potom je traio da mu opiem kakva je, po mojem miljenju, Jesenje Lie
osoba. Rekla sam mu istinu.
Sekretar Chain glasno mi se nasmijao u lice. Rekao je da sam ve postala rtvom pijuna
koji me gotovo usmrtio, vjeto poput vuka koji ubija ovcu ne ostavivi za sobom ni trag krvi.
Udario je akom o stol i glasno rekao da je to ve samo po sebi izvrsna graa za raspravu! Bilo
mi je nelagodno. Prestao se smijati i rekao da me vlastita nezrelost ne smije obeshrabriti.

Zbog njega sam se razoarala samom sobom. Dopusti da ti pomognem, predloio je. Upitao
me naslove knjiga koje mi je posudila. Stari izumitelj, poela sam se prisjeati, Mala sirena i
Snjeguljica. Upitao me za pievo ime. Neto poput Andersen, odgovorila sam.
Sekretar Chain naglo je podigao ruku i namrtio se. Stoj, tu smo, rekao je. Tko je taj
Andersen? Valjda neki starac iz inozemstva, odgovorila sam. O emu govore njegove bajke? O
ivotima prineva, princeza i patuljaka. ime se taj Andersen sada bavi? Ne znam, odvratila
sam.
Pogledaj samo kako si nemarna, gotovo je vikao na mene sekretar Chain. Taj bi mogao biti
ameriki pijun! Sekretar Chain izvadio je malu staklenu boicu i u usta ubacio nekoliko pilula.
Objasnio je da se radi o lijeku.

Rekao je da ga jetra jako bole, ali da ne moe lijeniku jer bi ga on smjesta poslao u bolnicu.
Bolje postajao sve jai, ali nije si mogao dopustiti da potrati ni sekunde u bolnici. Kako da
iznevjerim Predsjednika Maoa, koji nadu polae u ljude poput nas, radniku klasu, klasu koja
je neko, prije Osloboenja, smatrana bezvrednijom od svinja i pasa?
Lice mu je postajalo ljubiasto. Predloila sam mu da se odmori. Mahnuo mi je da nastavim,
pritiui jetra kako bi izdrao bol. Ispriao mi je da nije ba kolovan. Roditelji su mu umrli
od gladi kad mu je bilo pet godina. Kad su mu brat i mlaa sestra umrli od kolere, bacili su im
tijela u more. Njega su prodali trgovcu djecom za sedam kilograma rie. Kao dijete radio je u
jednom angajskom brodogradilitu iji ga je vlasnik esto tukao. Nakon Osloboenja
pridruio se Partiji koja ga je poslala u radniku veernju kolu. Partiji mnogo dugujem i jo ne
radim dovoljno naporno da joj pokaem koliko sam joj zahvalan.

Pogledala sam ga i bila dirnuta. inilo se da bol postaje sve snaniji. Jo je jae prstima
stiskao jetra, ali je odbijao predahnuti. Zna, rekao je, pronali smo dnevnik Jesenjeg Lia i u
njemu odlomak koji govori o tebi. to... to je napisala o meni? Uznemirila sam se. Napisala je
da si ti jedno od rijetke poduljive djece. Rije poduljiv stavila je pod navodnike. Moe li
se dosjetiti to bi to moglo znaiti? Ne priekavi moj odgovor, sekretar Chain zakljuio je
kako je Jesenje Lie oito smatrala da me moe poduiti kako da budem poput nje, poput
njezina oca, poput imperijalista. Naglasio je da je svrha voenja dnevnika bila da ga pokae
amerikom gazdi kao dokaz svojih pijunskih postignua.

18

Svijet mi se okrenuo naglavake. Bila sam duboko povrijeena i osjeala se iskoritenom.

Sekretar Chain upitao me jesam li svjesna injenice da me Jesenje Lie postavila za primjer
ostalima kako bi i na njih utjecala? Njezin je cilj navest i vas sve na izdaju komunizma! Bila
sam ispunjena bijesom i grizodujem. Rekla sam sekretaru Chainu da u sutra odrati govor.
Kimnuo mi je. Naa Partija ima u tebe povjerenja i Mao bi na tebe bio veoma ponosan.
Izvucite skrivenog klasnog neprijatelja, ameriku pijunku Jesenje Lie! Razotkrijte je na
golom suncu, vikala je svjetina im je sastanak zapoeo. Sjedila sam na jednom od povienja
na pozornici. Dvojica snanih mukaraca izvela su Jesenje Lie na pozornicu pred dvije tisue
okupljenih, meu kojima

su bili njezini uenici i kolege. Ruke su joj bile savijene za leima. Bila je gotovo
neprepoznatljiva. Premda je nisam vidjela samo nekoliko dana, ostarjela je deset godina. Kosa
joj je posijedjela. Lice joj je bilo bezbojno. O vrat joj je bila objeena pravokutna ploa na kojoj
je pisalo Dolje ameriki pijuni. Dvojica su je mukaraca prisilila da se tri puta pokloni
Maovu portretu. Jedan od njih grubo joj je zavrnuo lijevu ruku i rekao neka sada moli
predsjednika Maoa za oprost. Jesenje Lie odbila je ita rei. Dvojica mukaraca zavrnula su
joj ruke prema gore. Grubo su je presavili u struku. Lice Jesenjeg Lia zgrilo se od bola, a
potom su joj se usne stale micati. Izgovorila je traene rijei i mukarci su je pustili.

Usta su mi bila uasno suha. Bilo mi je teko to gledati. Konopac s kojeg je visjela teka
ploa usijecao se u kou Jesenjeg Lia. Zaboravila sam to mi je initi - trebala sam predvoditi
gomilu u izvikivanju slogana dok mi sekretar Chain nije priao i podsjetio me na dunost.
Pogledavi popis krilatica, viknula sam: ivjela velika diktatura proletarijata! Obuzimao me
sve vei strah kad sam vidjela da se Jesenje Lie otima dvojici mukaraca koji su joj pritiskali
glavu prema podu dok se ona pokuavala okrenuti nebu. Kad su joj naoale pale, vidjela sam
da su joj oi vrsto zatvorene.

Sekretar Chain vikao je na nju. Priznaj, priznaj, urlala je svjetina. Sekretar Chain dograbio
je mikrofon i objavio da mnotvo nee vie imati mnogo strpljenja i da Jesenje Lie takvim
ponaanjem samoj sebi kopa grob.

Jesenje Lie je utjela. Kad su je snano udarili nogom, rekla je da nema to priznati. Rekla
je da je neduna. Naa Partija nikada ne optuuje nedune, rekao je sekretar Chain, ali i ne
doputa klasnom neprijatelju da isklizne iz mree diktature proletarijata. Rekao je kako je
kucnuo as da se Jesenje Lie prokae kao zloinka. Kimnuo mi je i okrenuo se svjetini. Dajmo
rije rtvi, uzviknuo je.

Kad sam ustala, uhvatila me vrtoglavica. Svjetina je poela pljeskati. Oi su me boljele od

snanog sunca koje me zasljepljivalo. Vid mi se zamutio i vidjela sam milijune pela kako se
roje preda mnom zujei poput helikoptera. Dok je svjetina pljeskala, prila sam rubu
pozornice. Stala sam pred mikrofon. Dok sam vadila govor koji sam sino napisala, osjetila
sam iznenadnu potrebu da porazgovaram s roditeljima. Nisam otila kui ve sam prespavala
u uionici, na klupi s ostalim pripadnicima Male crvene garde. Petero nas je napisalo govore.
Zalila sam to govor nisam proitala s roditeljima. Duboko sam udahnula. Prsti su mi se tresli i
nisu me sluali kada je trebalo okrenuti stranicu.
Ne boj se, svi smo uz tebe, apnuo mi je sekretar Chain na uho kad je priao da mi prilagodi

19

visinu mikrofona. Stavio je au vode preda me. Uzela sam au i ispila vodu jednim gutljajem.
Bilo mi je malo bolje. Poela sam itati.

Svjetini sam proitala da je Jesenje Lie vuk u janjeoj koi. Izvadila sam knjige koje mi je
posudila i pokazala ih gomili. Dok sam drala govor, krajikom oka primijetila sam da je
Jesenje Lie okrenula glavu prema meni. Neto je mrmljala. Uznemirila sam se, ali uspjela
sam nastaviti. Drugovi, rekla sam, sada razumijem zato je Jesenje Lie bila dobra prema
meni. Pokuavala me pretvoriti u dravnog neprijatelja i posluno imperijalistiko pseto.
itala sam dalje.

Kad je mnotvo poelo izvikivati slogane, kriom sam svrnula pogled na Jesenje Lie.
Teko je disala i tek to nije pala s nogu. Stajala sam ukoenih udova. Ba kad sam htjela odlijepiti pogled od Jesenjeg Lia, oi su nam se srele. Uasnula sam se vidjevi da zuri u mene
bez naoala. Oi su joj bile nalik na ping-pong loptice koje samo to nisu iskoile iz onih
upljina.
Gomila je urlala: Priznaj! Priznaj! Jesenje Lie polako se obratila svjetini promuklim
glasom. Rekla je da nikada ne I bi poeljela pretvoriti niti jednog uenika u dravnog neprijatelja. Briznula je u pla. Ponavljala je: Zato bih to inila?
Ostajala je bez glasa. Poela je mahati glavom u pokuaju da neto kae, ali vie nije imala
glasa. Jo je jednom zamahnula glavom kako bi istisnula rijei. Rekla je da je njezin otac volio
ovu zemlju i da se zato vratila ovamo poduavati djecu. I ona i njezin otac vjerovali su u
vanost kolovanja. pijunka? O emu to govorite? Otkuda vam uope ta ideja? Pogledala me.

Ako se neprijatelj ne preda, skuhajmo je, ispecimo je i spalimo, povikao je sekretar Chain.
Svjetina mu je povlaivala, urlajui i prijetei pesnicama. Sekretar Chain dao mi je znak da
nastavim. Ali previe sam drhtala da bih nastavila. Sekretar Chain priao je mikrofonu s
drugog kraja pozornice. Preuzeo je mikrofon i rekao svjetini da ovdje uivo nastupa klasni
neprijatelj. Da nam je to prilika da nauimo kako prijetvoran neprijatelj moe biti. Smijemo li
joj dopustiti da nastavi? Ne, povikala je svjetina.
Sekretar Chain naredio je Jesenjem Liu da zaepi i prihvati sud revolucionarnih masa s
ispravnim stajalitem. Jesenje Lie odvratila je da ne moe prihvatiti neistinite injenice.
Jesenje Lie je rekla da djevojicu poput mene nitko ne bi smio iskoritavati za svoje
pokvarene ciljeve.

Podcjenjuje politiku svijest nae Male crvene garde, rekao je sekretar Chain prezrivo se
nasmijavi. Jesenje Lie zatraila je da porazgovara sa mnom. Sekretar Chain rekao joj je neka
samo izvoli. Kazao je da kao zakleti dijalektiki materijalist nikada ne podcjenjuje uenje na
loim primjerima.

Kad se svjetina utiala, Jesenje Lie unula je da potrai naoale na podu. Nataknuvi ih
na nos, poela me ispitivati. Bila sam uplaena. Nisam oekivala da e sa mnom tako ozbiljno
razgovarati. Uas mi se pretvorio u bijes. eljela sam pobjei. Kako me se usuuje ispitivati
kao da sam reakcionarka? Prije si me iskoritavala za sluenje imperijalistima; sad me eli
iskoristiti za izbjegavanje osude? Bila bi sramota da me porazi!
Jesenje Lie zazvala me imenom i upitala vjerujem li doista da je ona dravni neprijatelj.

20

Ako ne vjerujem, bih li joj mogla rei tko mi je naloio da napiem govor? Rekla je da eli uti
istinu. Rekla je da predsjednik Mao voli djeju iskrenost. Ispitivala me istim tonom kojim mi je
pomagala napisati domau zadau. Njezine oi traile su moju punu pozornost. Nisam je
mogla gledati u oi. Te su me oi gledale kad mi je svanula arolija matematike; gledale su me
kad sam ula predivnu bajku o Maloj sireni. Kad sam osvojila prvo mjesto na natjecanju u
raunanju abakom, te su me oi gledale ispunjene radou; kad sam bila bolesna, bile su pune
suosjeanja i ljubavi. Nisam spoznala pravu vrijednost i znaenje svega toga dok toga dana na
sastanku nisam sve nepovratno izgubila.

ula sam kako ljudi viu na mene. Glava mi je bila poput usijanog ajnika. Oi Jesenjeg
Lia bile su poput dviju puanih cijevi iz kojih suklja plamen. Samo budi iskrena, zagrmjela
je promuklim glasom. Okrenula sam se prema sekretaru Chainu. Kimnuo je kao da me pita
hoe li me neprijatelj poraziti. Prezrivo se smijeio. Sjeti se zmije, rekao je.
Da, zmija, prisjetila sam se. Bila je to pripovijetka koju je ispriao Mao u svojoj knjizi.
Govorila je o seljaku koji je za snjenoga dana na putu naao smrznutu zmiju. Zmija je imala
najljepu kou koju je seljak ikada vidio. Saalio se nad njom i odluio joj spasiti ivot. Podigao
je zmiju i stavio je u njedra da je zagrije toplinom tijela. Zmija se ubrzo probudila i osjetila
glad. Ugrizla je svog spasitelja. Seljak je preminuo. Ono to je Predsjednik elio rei, kazao je
sekretar Chain privodei priu kraju, jest da prema neprijateljima moramo biti okrutni i
nemilosrdni.
Okrenula sam se i pogledala Maovu sliku na zidu. Bila je uvrena za pozadinu pozornice.
Predsjednikove oi bile su nalik na dva lampiona. Podsjetila sam se to mi je zadaa. Morala
sam se boriti protiv svakoga tko se usuuje osporavati Maovo uenje. Ohrabrilo me
izvikivanje slogana.

Reci nam to misli - sekretar Chain dodao mi je mikrofon. Nisam znala zato plaem. im
sam uzela mikrofon, zaula sam samu sebe kako zazivam roditelje. Mama, tata, gdje ste?
Svjetina je bijesno prijetila pesnicama i urlala: Dolje! Dolje! Dolje! Bila sam tako uplaena,
uplaena da u izgubiti povjerenje sekretara Chaina, uplaena da neu smoi snage da
optuim Jesenje Lie. Napokon sam skupila svu preostalu snagu i poela histerino vritati na
Jesenje Lie dok su mi suze zapinjale u grlu; Da, da, da, vjerujem da si me zatrovala i vjerujem
da si istinski neprijatelj! Tvoji me prljavi trikovi vie nee obmanuti! Ako se samo usudi
ponovo ih na meni primijeniti, uutkat u te! Iglom u ti zaiti usta!
Nikada mi nije oproteno. ak ni nakon vie od dvadeset godina. Ni nakon Revolucije. Kad
sam je zamolila za oprost, poznati promukli glas mi je rekao: Zao mi je, ne sjeam vas se.
Mislim da nikada niste bili moja uenica.

Na tom sam sastanku spoznala pravo znaenje rijei izdaja, kao i rijei kazna. Istina, u
to sam vrijeme bila premlada, no nitko nije premlad da bi bio tat. Kad su moji roditelji od
Cvata, Koralja i Osvajaa Svemira doznali o tom sastanku, uasnuli su se. Razgovarali su o
tome da me se odreknu. I ja sam nastavnica, rekla je majka. Kako bi ti se svidjelo da moj
uenik meni uini isto? Izbacila me iz kue na est sati. Rekla je da se stidi to mi je majka.
Tisuu sam puta ispisala ono to mi je majka naredila. Bilo je to staro uenje koje se jo od
Konfucija prenosilo s koljena na koljeno: Ne ini drugima ono to ne eli da drugi ine tebi.
Majka je zahtijevala da to kistom i tuem ispisujem na riin papir. elim da ti se te rijei ureu

21

u pamenje, rekla je. Postupi li ikada protivno tom uenju, nisi moje dijete.

22

Kad mi je bilo sedamnaest, ivot mi se promijenio i preda mnom se otvorio nov svijet.
Nakon mnogo sastanaka, zamjenik ravnatelja kole porazgovarao je i sa mnom. Rekao je kako
me eli podsjetiti da sam ueniki voa, uzor maturantima. Politika je jasna, precizna poput
matematike jednadbe. Rekao mi je da pripadam u jednu kategoriju. U kategoriju ljudi
odreenih za seljatvo. Rekao je da tu odluku nije mogue izmijeniti. Politika Pekinga bila je
svetinja. Svi su je slijepo prihvaali. Morala sam joj se pokoriti. Rekao je da je etvero svoje
djece poslao raditi na selo. Veoma se njima ponosio. Rekao je da dvadeset milijuna Kineza radi
na takvim poljoprivrednim dobrima. Izgovorio je jo kojekakve rijei. Apstraktne rijei. Rijei
nalik na stihove. Rekao je da je zadovoljstvo postaviti izazov nebu, da je zadovoljstvo postaviti
izazov zemlji, ali da je najvee zadovoljstvo postaviti izazov vlastitom rodu. Recitirao je Maovu
pjesmu. Kazao je da pravi komunist uiva u izazovima. Ponosno ih prihvaa. Bilo mi je
sedamnaest. Bila sam nadahnuta. Jedva sam ekala da se posvetim zadatku. Radovala sam se
tekoama.
Sluala sam prie iz susjedstva. Moj prvi susjed pisao je sa sela da se namjerno ekiem
udario po prstu kako bi se mogao vratiti kui zbog ozljede. Starija sestra Malog Lijesa otila je
na sjevernu granicu i pisala da su joj cimericu ustrijelili kao izdajnicu dok je pokuavala
prebjei u SSSR. Moj roak, koji je otiao u sredinju Mongoliju, pisao je da mu je bliski prijatelj poginuo gasei poar u planini. Slavili su ga kao junaka: spasio je seosko skladite ita po
cijenu vlastita ivota. Moj je roak rekao da mu je taj junak pokazao pravi smisao ivota te je
odluio ostatak ivota provesti jaui Mongolijom kako bi ga nasljedovao.
Govorkalo se i da je ki obitelji Li silovao seoski starjeina u Jugoistonoj pokrajini; sina
obitelji Yang pohvalili su jer je ubio medvjeda koji mu je pojeo kolegu u umi pokraj neke
farme na zapadu. Njihove su se obitelji uzrujale. S tim su se stranim priama obratile
mjesnim partijskim slubenicima. Pokazale su im pisma. No reeno im je neka ne vjeruju tim
udovinim laima. Zato to su ih izmislili neprijatelji u strahu od irenja revolucije. Partijske
vlasti obiteljima su pokazivale slike mjesta na koja su im djeca otila, slike blagostanja. Uvjerili
su ih i utjeili. Obitelj koja je ivjela iznad nas na selo je poslala svoje drugo i tree dijete.
Roditelji Malog Lijesa poaeni su pohvalnicama i crvenim papirnatim cvjetovima zato to je
obitelj na selo poslala troje djece. Vrata i zidovi bili su im oblijepljeni golemim zahvalnicama
velikim poput plakata.

Naposljetku se i moje ime pojavilo na kolskoj velianstvenoj crvenoj listi bila sam
dodijeljena poljoprivrednom dobru Crveni plamen, smjetenom nadomak obali Istonog
kineskog mora. Idueg mi je dana nareeno da odem u zgradu opine otkazati angajsko
boravite.
Poslijepodne je bilo prohladno. Zgrada opine nije bila osvijetljena. Slubenici su radili u
sjeni. U sjeni sam se otisnula na svoje junako putovanje. Slubenik mi je vratio obiteljsku
knjiicu s potvrdama o prebivalitu. Vidjela sam vlastito ime umrljano crvenim igom. Crveni

23

ig, simbol vlasti. Tog sam se poslijepodneva osjeala poput golog jajeta na stijeni. Moda
doekam pravo roenje, a moda e me zgnjeiti apa nekog nepoznatog stvora. U tom sam
trenutku spoznala kako je bilo previe lako pjevati: Ii u kamo pokae prst Predsjednika
Maoa. Sjeam se kako sam pjevala tu pjesmu. Do toga dana nisam pojma imala to sam
zapravo pjevala.
Sjedila sam u mraku. I moja je obitelj sjedila sa mnom. A potom je svanuo dan.

24

Ujutro 15. travnja 1974. moja me obitelj dopratila na Narodni trg. Nasred trga bilo je
parkirano deset golemih kamiona. Za svaki kamion bile su uvrene crvene zastave na kojima
je zlatnim slovima pisalo: Poljoprivredno dobro Crveni plamen. Zastave su cijelom duinom
vijorile na vjetru, arke poput svjee krvi.
Prijavila sam se. Dobrodolicu mi je zaeljela ena svojih dvadeset i pet godina, kratke crne
kose podiane iznad uiju i oiju nalik na dva polumjeseca. Bila je srdana. Predstavila se kao
drugarica Lu. Vie mi je puta estitala, a zatim mi, nagnuvi mi se preko ramena, rekla da se
trebam ponositi sobom. Nasmijeila se. Polumjeseaste oi pretvorile su se u mlaake.
Rukovala se sa mnom, a onda mi na prednju stranu koulje uvrstila crveni cvijet od papira.
Evo, sada smo obitelj, nasmijeeno je rekla.

Ukrcala sam se u manje natrpan kamion. Otac mi je dodao kovege. Majka je izgledala kao
da e joj pozliti. Cvat i Koralj prile su joj da je pridre za laktove. Osvaja Svemira piljio je u
mene. Njegove duboko usaene oi bile su nalik na dva bunara kaosa. Otac mi je mahnuo
usiljeno se osmjehujui. A sad se gubi odavde, rekao je pokuavajui biti duhovit. Obitelj je
stajala preda mnom, kao da pozira za neku ukoenu fotografiju. Bila je to slika tuge, slika
onoga to se zauvijek mijenja. Mene nije bilo na njoj.
eljela sam rei obitelji da ode jer sam postajala sve ogorenija to su se due zadravali.
Ali nisam nita mogla rei. Bila sam suvie alosna da ita kaem. Ipak, bilo mi je sedamnaest.
Bila sam hrabra. Okrenula sam se licem u vjetar. Spremna sam, stavi me na kunju, rekla sam
budunosti.

Kad su kamioni krenuli, svjetina je zavapila. Roditelji su djecu drali za ruke i odbijali ih
pustiti. Odvratila sam pogled. Razmiljala sam o svojoj junakoj prolosti, o tome kako sam
oduvijek bila ponosna to sam predana revolucionarka. Prisilila sam se da osjetim ponos i
raspoloenje mi se malo popravilo. Spazila me drugarica Lu i vidjela da ne maem svojoj
obitelji na rastanku. Prila mi je i rekla: Svaka cast. Predloila je da zapjevamo pjesmu Maovih
citata. Povela je: Poimo na selo, poimo na granice, poimo onamo gdje nas naa zemlja
treba najvie...

Pridruili smo se Lu u pjesmi. Glasovi su nam bili slabani i suhi poput mukanja starih i
bolesnih krava. Lu je snano mahala rukama pokuavajui ubrzati pjesmu. Ljudi nisu na nju
obraali pozornost. Bio je to trenutak kada pamenje puta korijen. Trenutak kada mladost
poinje blijedjeti. Zurila sam u roditelje koji su stajali poput patlidana pod mrazom onemoalih glava sputenih na prsa. Navirale su mi suze. Glasno sam zapjevala. Dreala sam.
Lu mi je apnula na uho: Svaka ast na hrabrosti. Svaka ast. U ruci je stezala stijeg
poljoprivrednog dobra Crveni plamen. Kamioni su odmaknuli vozei ususret vjetru. Praina se
uskovitlala, a angaj izblijedio u daljini.
U kamionu se nitko nije predstavio ostalima. Svi su sjedili uz svoju prtljagu, sluajui
zagluno zavijanje vjetra. Sjedili smo, kao u koroti. Za nekoliko sati pozdravile su nas zvijezde

25

s nonoga neba. Poeo mi je nedostajati otac. Sjetila sam se noi kada je iz kreveta izvukao
mene, Cvat, Koralj i Osvajaa Svemira da promatramo Mlijenu stazu i zvijezde. elio je da
postanemo astronomi. Taj njegov san nikada nije imao izgleda za ostvarenje. Nebo je bilo
vedro kao te noi, a Mlijena
Staza, Jupiter, Mars, Venera izgledali su kao ljudskom rukom izraeni sateliti u zemljinoj
orbiti...

U polusnu sam osjetila miris Istonog kineskog mora. Lu nas je obavijestila da smo stigli na
farmu Crveni plamen. Bilo je kasno poslijepodne. Pred nama se prostirao beskrajan ocean
trske. Kamioni su se rasprili u razliitim smjerovima. Na je kamion poput malenog pauka
dogmizao u zelenilo. Nebo se doimalo tmurno i nisko. Poput stropa koji moe dosei rukom.
Sila sam s kamiona utrnulih nogu. Sa svake strane nalazila se po jedna pravokutna
vojarna od sive opeke. Izmeu njih pruao se dugaak, zajedniki umivaonik s mnogo slavina.
Vidjela sam ljude kako izlaze iz vojarni i ulaze u njih. Djelovali su umorno, kao da se dosauju,
u pranoj odjei, masne kose. Nisu na nas obraali pozornost.
Ba sam podizala kovege kad sam odjednom ula da netko vie: Zbor! Dolazi zapovjednik!

Zapovjednik? Zar sam u vojnom logoru? Zbunjena, okrenula sam se prema Lu koja je
napeto gledala prema istoku. Smijeak joj je potpuno nestao s lica. Naprezala se da vidi.
Slijedila sam joj pogled prema poljima. Na obzoru se pojavio malen obris.
Bila je visoka, dobro graena i samosvjesnog hoda. Bila je odjevena u staru odoru Narodne
oslobodilake armije, gotovo posve isprane boje, u struku stegnutom osam centimetara
irokim pojasom. Nosila je dvije kratke, debele pletenice. Drala se poput osvajaa.

Zaustavivi se oko metar i pol od nas, nasmijeila se. Poela nas je redom odmjeravati. Oi
su joj bile vatrene i prodorne, navijetajui lavovsku snagu. Koa joj je bila opaljena suncem i
vjetrom, obrve guste, nos koat, a usta puna poput kineskog vodenog kestena. Imala je
ramena poput drevnih vojskovoa, nesvakidanje iroka. Bila je bosonoga. Rukavi i nogavice
bili su joj visoko podvrnuti. Ruke je oslonila o bokove. Kad je uprla oi u moje, zadrhtala sam
bez vidljiva razloga. Spalila me suncem u svojim oima. Osjetila sam se ogoljeno.

Poela je govoriti. Rijei nisu dopirale do nas. Tek kad su svi utihnuli, zauo se njezin apat.
elim vam dobrodolicu, vama, novim vojnicima poljoprivrednog dobra Crveni plamen proistila je grlo pljujui rijei jednu po jednu - koji ste nam doli kao svjea krv. Rekla je da
nam eli dobrodolicu na mjesto na kojem emo pobjei iz skuenog svijeta osobnih briga
kako bismo postali dio pothvata velebnih razmjera. Rekla je da smo upravo nainili prve
korake svog Dugog mara. Odjednom je podigla glas i rekla da nam se eli predstaviti. Moje
ime je Yan Sheng. Yan, kao disciplina; Sheng, kao pobjeda. Moete me zvati Yan. Rekla je da je
partijski sekretar i zapovjednik nae brigade. Brigade koja u sve uvodi drastine promjene.
Ponovo je glas utiala do apta. Rekla je da se u ovakvim prilikama nema to puno rei. Ali da
neto ipak eli naglasiti. Da mi nitko od vas nije srao u lice, izderala se. Da se nitko nije usudio
iznevjeriti slavnu Naprednu sedmu brigadu, koja je uzor cijeloj armiji poljoprivrednog dobra
Crveni plamen! Jesam li bila jasna? Mi smo na to, trgnuvi se, povikali: Da!
Maui si rukom pred nosom kao da eli odagnati neki gadan smrad, upitala nas je elimo

26

li prestati biti ovako slabi kakvi smo sada. Ponovila je pitanje. Htjela je da kaemo Da! kao
pravi vojnici. A mi smo to doista svi uglas oduevljeno viknuli.

To je ve bolje, rekla je i nasmijeila se. Osmijeh joj je bio srdaan. Ali trajao je svega tri
sekunde. Ponovo nas je osorno pogledala i rekla nam da poljoprivredno dobro broji trinaest
tisua lanova, a naa brigada etiri stotine. Rekla je kako oekuje da svatko od nas bude vijak
u velikom stroju revolucije. Drite se uspravno. Radite, radite i radite, rekla je, jer ako stanete,
zahrat ete. eljela je da upamtimo kako emo proi pravu vojnu obuku premda neemo
dobiti odore. Ja nikada ne govorim besmislice, ama ba nikada, rekla je. Ta mi se njezina
reenica usjekla u pamenje, jer ju je izgovorila poput nasilnika.
Kad nas je Yan raspustila, nitko se nije ni pomaknuo, kao da smo bili u oblaku oka. Lu je
podigla ruku prema Yan. Yan je odstupila jedan korak od vrste i predstavila Lu kao svoju
zamjenicu.

Lu je rekla da bi postrojenim vojnicima eljela rei nekoliko stvari. Stupala je pred vrstom.
Prije nego to je otvorila usta, na licu su joj se nagomilali iroki osmijesi. Kirurki preciznim
glasom rekla je da je, premda je tek premjetena u ovu brigadu, stara lanica obitelji
Komunistike partije. Poela je recitirati povijest Partije, poevi od samog poetka, od prvog
osnivakog sastanka na brodiu u blizini angaja. Priala je i priala, dok se zadnje suneve
zrake nisu povukle a nas obavila magla.
Bila sam rasporeena u kuu broj tri, u kojoj su bile smjetene ene. Moja je soba bila
iroka dva i pol metra a duga etiri i pol, s etiri kreveta na kat. Imala sam sedam cimerica.
Jedini prostor za privatnost bio je unutar mree za komarce koja je visjela s tankih
bambusovih tapova. Pod je inila utabana zemlja.

Idueg nam je jutra bilo zapovjeeno da radimo na poljima rie. Bilo me strah pijavica u
blatnoj vodi. Uz mene je radila djevojka po imenu Mala Zelena. Na nozi joj je bila pijavica. Kad
ju je pokuala izvui, samo se jo dublje zarila u meso. Ubrzo je nestala pod kou, ostavljajui
za sobom crnu toku na povrini. Vrisnula je od uasa. Pozvala sam upomo iskusnu
vojnikinju po imenu Orhideja. Orhideja je dola i potapala kou pred pijaviinom glavom.
Pijavica se sama natrake izvukla. Mala Zelena bila mi je veoma zahvalna na pomoi i postale
smo dobre prijateljice.

27

DIO DRUGI

28

Maloj Zelenoj bilo je osamnaest. Njezin je krevet bio uz moj. Bila je blijede puti, toliko
blijede da joj koa nije promijenila boju ni nakon cjelodnevnog izlaganja suncu. Prsti su joj bili
tanki i njeni. Razgrtala je svinjska govna kao da razmjeta nakit. Hod joj je bio otmjen, kao da
je vrba na blagom povjetarcu. Dugake su joj se pletenice ljuljale iza lea. Govorila je gledajui
u pod. Bila je stidljiva. Ali voljela je pjevati. Ispriala mi je da ju je odgojila baka, koja je neko,
prije Kulturne revolucije, bila operna pjevaica. Naslijedila je njezin glas. Roditelje su joj
poslali raditi na udaljena naftna polja jer su bili intelektualci. Dolazili bi kui jednom godinje,
na Staru godinu. Roditelje nikada nije dobro upoznala, ali znala je sve stare opere, premda ih
nikada nije pjevala u javnosti. U javnosti je pjevala Moju domovinu, pjesmu koja je postala
popularna nakon Osloboenja. Njezin glas bio je ponos naeg voda. Pomogao nam je izdrati
teak rad, dane kada bismo morali ustati u pet i raditi do devet naveer.

Bila je odvana. Usuivala se isticati svoju ljepotu. Vezala je pletenice arenim vrpcama
dok smo mi ostale svoje pletenice vezale smeim gumicama. Njezina enstvenost nas je ostale
postiivala. Promatrala sam se i slutila pogibelj u njezinoj odvanosti. Neko sam bila voa
Crvenih straara. Poznavala sam pravila. Znala sam tanku granicu izmeu ispravnog i
pogrenog. Promatrala sam Malu Zelenu. Njezinu ljepotu. Poeljela sam vezati pletenice
arenim vrpcama svakoga dana.
Ali nisam imala hrabrosti pokazati prezir prema pravilima. Oduvijek sam bila dobra.

Bila je prelijepa, to sam morala priznati. Ali svejedno sam, kao i ostale vojnikinje, tvrdila da
nije tako. Vezale smo kosu smeim gumicama. Boje blata, svinjskog dreka, naih umova, i to
zato to smo smatrale da prava komunistkinja ne smije mariti za izgled. Pozornost treba
pridavati ljepoti due. Mala Zelena nikada se ni sa kim nije prepirala. Nije marila za nae rijei.
Smjekala se samoj sebi. Gledala je u pod. Smijeila se od srca, samoj sebi, svojim arenim
vrpcama, i bila zadovoljna. Koliko god bila umorna, Mala Zelena uvijek bi hodala etrdeset pet
minuta do kanistra s vruom vodom i nosila natrag vodu za pranje. istila je blato s noktiju,
strpljivo i radosno. Svake se veeri prala u mrei dok sam ja leala u svojoj, promatrajui je,
prstiju nalik na ape poloene na bedra.
Mala Zelena s ponosom mi je pokazala kako je iskoristila ostatke tkanine da si saije lijepo
donje rublje, fino izvezeno cvijeem, liem i pticama. Objesila je ue pred maleni prozor
izmeu naih kreveta kako bi na njemu suila donje rublje. U naoj goloj prostoriji ta je uzica
bila poput umjetnike galerije.

Mala Zelena me uznemiravala. Uznemiravala je sobu, vod i brigadu. Zapela nam je za oko.
Nismo mogli otrgnuti pogleda s nje. Nitarije nisu mogle odlijepiti pogled s nje, s tog stvorenja
punog burujske drai. Prezirala sam vlastitu elju da pokaem svoju mladost. Prljava je to
elja, ponavljala sam si tisuu puta. Bilo mi je sedamnaest i pol. Divila sam se hrabrosti Male
Zelene. Hrabrosti da preradi odjeu koja nam je podijeljena. Suzivala je koulje u struku;
prekrajala je hlae da bi joj noge izgledale due. Nije se stidjela svojih punih grudi. U ranu bi

29

veer nosila dvije posude s vruom vodom, ravnih lea, izbaenih prsa. Hodala je prema naoj
sobi pjevajui. Nebo iza nje bilo je boje plavog baruna. Muki vojnici - polu-ljudi, polumajmuni zurili su u nju dok je prolazila.
Bila je Venera seoske veeri. Zavidjela sam joj i oboavala je. U lipnju se usudila hodati bez
grudnjaka. Mrzila sam vlastiti grudnjak kad sam je vidjela, kad sam vidjela kako koraa prema
meni skakutavih grudi. Ispunila me osjeajem da sam uvela a da nikada nisam procvala.

Dani su bili dugi, jako dugi. Posao je bio beskrajan. U pet ujutro sjekli smo uljarice. Crno
sjemenje kotrljalo mi se niz vrat i upadalo u cipele dok sam polagala biljke. Nisam se trudila
brisati znoj koji je kapao s mene i peckao mi oi. Nisam imala vremena. Na vod bio je najbri
u brigadi. Letjeli smo poput strijela. Napredovali smo poljem u stepenastoj formaciji. Radili
smo ronei u moru biljaka. Jedva bismo kad ispravili leda. Nismo imali vremena za protezanje.
Ali Mala Zelena svejedno se povremeno uspravljala. Uzrujala nas je. Poele su padati nimalo
prijateljske rijei. Neka se stide lijenine, govorili smo. Nismo prestajali dok se Mala Zelena ne
bi sagnula i nastavila s radom. To smo inili svima osim Yan. Yan je bila jahaica. Mi smo bile
njezini konji. Nije nas trebala bievati da bi nas natjerala u kas. Ali osjetile bismo hladnou
bia na leima dok bi prolazila ocjenjujui na rad. Gledala sam njezine noge kako prolaze
pokraj mene. Nisam se usuivala podii glavu. Bila sam usredotoena samo na rad svojih ruku.
Zaustavila se i gledala kako radim. Sjekla sam biljke i uredno ih polagala na tlo. Nastojala sam
sprijeiti da se crno sjemenje rasipa po tlu. Odahnula sam kad je otila.
Netko je ukrao najljepe, rukom izvezene gaice Male Zelene. To se smatralo ideolokim
zloinom. Partijski komitet brigade sazvao je sastanak. Odran je u blagovaonici. Sve etiri
stotine ljudi sjedile su na poredanim malim, drvenim stolcima. Yan je postavila pitanje o krai.
Krau nitko nije priznao. Lu je bila zgroena. Rekla je da ne moe podnijeti takvo ponaanje.
Rekla je da je predmet krae sramota za sve nas. Rekla je da bi Partija trebala pokrenuti
politiku kampanju za sprjeavanje takva ponaanja. Rekla je da krivnja lei vie na
zapovjednicima brigade nego na vojnicima. Yan je ustala. Ispriala se to je bila previe
popustljiva u nadzoru umova svojih vojnika. Ispriala se Partiji. Ukorila je Malu Zelenu zbog
tatine. Zapovjedila joj je da prizna. Rekla je Maloj Zelenoj da vie ne bi smjela vjeati rublje
ispred prozora.

Naveer je Mala Zelena prala nokte. Pokuavala je isprati smei fungicid kojim su bili
obojeni. inila je to etkicom za zube. Leala sam oslonjena o ruke. Promatrala sam njezinu
strpljivost. Mala Zelena rekla je da se razoarala u Yan. Mislila sam da je humanija od Lu, rekla
je Mala Zelena. Lu je pseto. Od nje ne oekujem da pokae slonovske kljove. Ali Yan bi trebala
biti slon. Trebala bi imati kljove od slonovae umjesto krbavih pseih zuba.

Nisam imala komentara. Bilo mi je teko komentirati Yan. Nisam pamtila kada sam joj se
poela diviti. Poput mnogih drugih u brigadi, branila sam je bez razmiljanja. Za vrijeme
odmora, na poljima bismo prepriavali legendarne glasine o Yan. Od Orhideje sam doznala da
se Yan pridruila Komunistikoj partiji kad joj je bilo osamnaest. Kad je prije pet godina stigla
ovamo, zemlja poljoprivrednog dobra Crveni plamen bila je jalova. Povela je svoj
dvadeseterolani vod Crvene garde da je ponovo kultiviraju. Meu njima je bila i Orhideja. Yan
je bila poznata po elinim ramenima. Kopajui kanale za navodnjavanje, da bi uklonila blato
svakodnevno je dvadeset puta prelazila osam stotina metara nosei vie od sedamdeset pet
kilograma u dvjema koarama to su joj o tapu visjele s ramena. Ramena su joj natekla poput

30

poparenog kruha. Ali nastavila je nositi koare. Putala je da joj se tap tare o krvava ramena.
Vjerovala je u snagu volje. Nakon godine dana uljevi su joj bili veliki poput palca. Bila je
najbolja nosaica u brigadi. Orhideja je priu pripovijedala kao da je Yan sam bog.

Poslijepodne sam vidjela Yan kako nosi teke terete. Slagala je trsku na glavu dok nije
izgledala kao da nosi brdo na ramenima, pod kojima su se vidjele samo noge u pokretu. Imala
je miie poput mukarca. Stopala su joj bila nalik na ivotinjske ape.
Starijim vojnikinjama nikada ne bi dojadilo opisivati jednu zgodu svoje junakinje. Prije
nekoliko godina, nakon etve izbio je poar. Gorjele su slamnate kolibe i sazrelo ito pa je
cijela Crvena garda bila u suzama. Yan je stala pred postrojene vojnike, jedne pletenice
izgorjele, oprenog lica i u odjei koja se puila. Rekla je da je njezina vjera u komunizam sve
to joj je potrebno da ponovo izgradi svoj san. Brigada je sagradila nove kue u pet mjeseci.
Oboavali su je. Bila je stvarnija od Maoa.

Kasno nou, dok sam sluala kako se Mala Zelena pere, zamiljala sam Yan s izgorjelom
pletenicom, koe oprljene vatrom koja bjesni iza nje... Yan je postala glavni lik moje opere.
Poela sam pjevati Crveni enski odred. Mala Zelena zapjevala je sa mnom, a potom i ostale
cimerice. Pjevala sam pjesmu o Yan. Yan je bila junakinja u stvarnom ivotu. Pjesmom sam je
eljela dostii, postati ona. eljela sam postati junakinja. Voljela sam Malu Zelenu kao
prijateljicu, ali predmet pravog oboavanja bila je Yan.
Vrba pred prozorom snano se svijala. Lie je udaralo o staklo. No je bila vjetrovita. Sutra
nas je ekao jo jedan teak dan. Obuzelo me maloduje. Usmjerila sam misli na Yan.
Nadahnjivala me, davala znaenje mojem ivotu. To to se Mala Zelena razoarala u Yan nije
umanjilo moje divljenje. Trebala sam vou da me ohrabri. Lea su me boljela. Nokti su mi bili
potpuno smei, koa ispucala. Ali razmiljala sam o Yan. Zaspala sam razmiljajui o njoj.
Poela sam oponaati Yan u hodu, govoru i oblaenju. Nisam toga bila svjesna. Pojas mi je
bio irok pet centimetara. eljela sam da je tri centimetra iri. Skratila sam svoje duge
pletenice na duinu Yaninih. Pokuavala sam nositi koliko god sam mogla kad su na vod
poslali da iskopa novi kanal za navodnjavanje. Doputala sam da mi se tap tare o krvave
uljeve na ramenima. Kad mi se bol probilo do samoga srca, natjerala bih se da razmiljam o
Yan, o tome kako se ona nosila s bolom. Kako bih impresionirala Yan, drala sam govore svake
noi na sastancima na kojima smo se preispitivali i kritizirali. Stavila bih sve svoje slabosti na
stol. Svi su to inili. Pomagali smo jedni drugima da preispitamo vlastite misli, da se rijeimo
onih neispravnih. Vjerovali smo da e, ne budemo li to inili, naa srca usmrtiti zli duhovi
buroazije. Mao nas je upozorio da se ti zli duhovi nalaze posvuda, krijui se i ekajui pravi
trenutak da nas epaju. O klasnoj se borbi treba govoriti svakog dana, svakog mjeseca i svake
godine, rekao je Mao. Raspravljali smo o vlastitoj naravi, razgovarali o tome kako da se
poboljamo i ostanemo poteni. Razgovarali smo o tome kako izgraditi snaniju volju.
arobnu volju. Volju vjene pobjede. Tek sam poslije shvatila da su to bili dani bremeniti
znaenjem, puni arke ljubavi i zadovoljstva. Na tim sam sastancima bila puna poleta. Premda
me Yan naizgled nije opaala, nisam bila obeshrabrena. Oslanjala sam se na vlastitu iskrenost i
vjerovala da u naposljetku zadobiti njezino povjerenje.
Bila sam meu onima koji su poslani na vojnu vjebu pod vodstvom zapovjednitva
poljoprivrednog dobra. Bilo mi je drago to su me smatrali politiki pouzdanom. Program je

31

obuhvaao niz intenzivnih teajeva pucanja, rukovanja granatama i borbe. Yan je izjavila kako
nam nee dopustiti da ih proemo dok se ne ukiselimo u vlastitom znoju. Uz to su nas pozivali
u ponone potrage pa smo morali skakati iz kreveta i u tri minute biti spremni za polazak s
pukama i baterijskim svjetiljkama.
Jedne veeri u rano ljeto, oko ponoi me probudio poziv na uzbunu. Vodnik me pozvao s
prozora i za nekoliko minuta izala sam sa svojom skupinom.

Zrak je bio poput vode i milovao mi lice. ustro smo se kretali kroz a, gotovo treim
korakom. Kad smo stigli do polja penice, aptom nam je zapovjeeno da napunimo puke.
Prenula sam se nikada nam prije nije bilo zapovjeeno da upotrijebimo pravo streljivo
oito se dogodilo neto ozbiljno. Napunila sam puku.

A potom sam zaula Yanin glas. Zapovjedila nam je da legnemo, a potom puzei nastavimo.
Bio je to glas ubojice.
Poeli smo puzati kroz penicu. Bilo je teko ita vidjeti. Penica nas je ibala, ostavljajui
na meni svoje tanke iglice. vrsto sam stezala puku. Vojnik ispred mene prestao je puzati i
prenio zapovijed da stanemo.

Zadrala sam dah i oslukivala. ulo se zujanje kukaca, irio se slatkast miris penice. No
je bila tiha. Komarci su me poeli bosti kroz odjeu. Neto se ulo u daljini. Zatim je opet
zavladala tiina. Pomislila sam da mi se zvuk priinio. Poslije skoro minute ponovo sam ga
ula. Bila su to dva zvuka. Jedan je bio apat mukoga glasa, a drugi enskoga. Zaula sam tih i
priguen jecaj. A potom sam se zaprepastila: prepoznala sam glas Male Zelene.

Na umu mi je bilo samo kako ne smijem dopustiti da Malu Zelenu ovako uhvate. Ona mi je
bila najbolja prijateljica, jedini daak svjeeg zraka u naoj zaguljivoj sobi. Nije mi spomenula
da je u vezi s mukarcem, ali razumjela sam zato: bilo bi to sramotno priznati. Od dobre se
drugarice oekivalo da revoluciji posveti svu svoju snagu i mladost; nije joj bilo doputeno ak
ni pomisliti na mukarce do kasnih dvadesetih, kad bi se poelo razmiljati o braku. Pomislila
sam na posljedice koje e morati snositi Mala Zelena ako je uhvate. Pred oima mi je bila
njezina budunost, koja e sada i ovdje biti unitena. Drutvo bi je se odreklo, a obitelj bila
obeaena. Poela sam puzati prema zvuku. vrsta me ruka istoga trena pritisnula o tlo. Bila
je to Yan. Otimala sam se, pokuavajui se osloboditi stiska. Ali bila je presnana. Stisak joj je
bio gvozden. inilo se da tono zna to se dogaa.
Mrmljanje i dahtanje postajalo je sve glasnije. Yan je stisnula zube i uvukla dah. Osjetila
sam pritisak njezina tijela. Tada je naglo popustila stisak na mojim leima i viknula: Sad!
Kao da je pokraj mene eksplodirala bomba. Yan je usmjerila svoju svjetiljku na Malu
Zelenu i mukarca. Tridesetak drugih svjetiljaka, ukljuujui i moju, upalile su se u isti mah.

Mala Zelena je vrisnula. Vrisak je proparao no. Bila je u svojoj omiljenoj koulji - onoj
izvezenoj ruiastim cvjetovima ljive. Svjetla su joj obasjala gole guzove. Njezin me vrisak
probo u duu. Srce mi se raspuknulo.
Mukarac s Malom Zelenom bio je mrav, nosio naoale i izgledao poput knjikoga moljca.
Navukao je hlae i pokuao pobjei. Istog trena uhvatila ga je grupa koju je predvodila Lu kao

32

pomonica zapovjednice. Lu je podigla puku i uperila je u glavu knjikoga moljca. Nije bio iz
nae brigade, ali sjeam se da sam ga vidjela na trnici. Nasmijeio se Maloj Zelenoj, ali kada
sam je upitala poznaje li ga, odgovorila je da ga ne poznaje.

Mala Zelena drhtala je i plakala. Bacakala se amo-tamo skupljajui odjeu, pokuavajui

rukama pokriti stranjicu.
Spustila sam svjetiljku.

Yan je polako prila mukarcu. Upitala ga je zato je to morao uiniti Maloj Zelenoj. Glas joj
je drhtao. Iznenadila sam se vidjevi da joj se oi pune suzama.
Mukarac je grizao usne. Nita nije rekao.

Yan je bacila svoj pojas i zapovjedila vojnicima da ga pretuku. Na odlasku se zaustavila i

rekla da bi joj bilo drago kad bi se vojnici potrudili da ovjek shvati kako ene dananjice vie
nisu rtve muke pohote. Skinula je jaknu da pokrije Malu Zelenu. Poimo kui, blago joj je
rekla.
Knjiki moljac nije se drao kao krivac. Dok su ga udarali nogama i bievali, trudio se
progutati jauke.

Vratila sam se u vojarnu s ostalim vojnikinjama. Iz daljine je dopiralo prigueno

zapomaganje mukarca i Luina dreka: Smrt silovatelju! Mala Zelena nije mogla obuzdati jecaje.

Javno suenje odrano je u blagovaonici. Mala Zelena prola je etverodnevno intenzivno

ienje uma. Na sklepanoj pozornici Mala Zelena visokim je, napregnutim glasom izjavila da
je bila silovana. Papir s kojeg je itala dvaput joj je iskliznuo iz ruku. Njezin ueni ljubavnik bio
je osuen. Nikada neu zaboraviti izraz njegovog lica kad su izrekli smrtnu presudu.
Odjednom je djelovao oputeno, kao da se probudio iz none more. Njegovo lice ljubiasto od
modrica razvedrilo se kad je Mala Zelena ula u dvoranu.
Sjedila sam uz Yan. ula sam je kako izmjenjuje nekoliko rijei s Lu. Govorile su da je
mukarac preduboko zatrovan burujskim mislima. Yan je tuno uzdahnula. Lu je rekla kako
je dobro da je Partija uspjela zaustaviti irenje tog otrova. Yan se sloila i rekla da je, ako nita
drugo, spasila Malu Zelenu. Lu je po zavretku suenja odrala kratak govor. Prevrnuta kola
na putu upozorenje su kolima koja dolaze iza njih, kazala je brigadi.
Vrisak Male Zelene zvonio mi je u uima cijeli tjedan. Razmiljala sam o tome da
porazgovaram s Malom Zelenom, ali sam osjeala preveliko grizoduje da bih joj prila.
Mukarca nakon pogubljenja nitko nije spominjao, premda je svima bio na pameti. Mala
Zelena prestala se prati. Mjeseci su prolazili. Ljudi su poeli negodovati zbog njezina smrada.
Kad sam donijela dvije kante vrue vode i zamolila da mi dopusti oprati njezino donje rublje,
zgrabila je kare i izrezala ga

U komadie. Odsjekla je dugake pletenice i prestala se eljati. Slina joj je kapala s usana.
Nou bi pjevala bez sluha. A tada je postalo jo gore. Ni nakon ponoi nije prestajala pjevati.
Pjevala je stare opere. Jednu za drugom. Igrala se mreama u sobi. Pod mree su se zavukli
komarci. Cimerice su bile izvan sebe od bijesa. Vezale su Malu Zelenu za krevet. Ali samo se

33

smijala i zapjevala jo glasnije. Cimerice su joj pljuvale u lice i govorile joj da zaepi. Ali nije
prestala do zore. Kad smo se probudile, sve su cipele nestale. Odnijela ih je Mala Zelena. Bacila
ih je u baru iza skladita brigade. Mala Zelena gubila je razum, ali s tom se pomisli nitko nije
elio suoiti. Ne mogu opisati kako sam se osjeala. Unitila sam je. Ubili smo je. Mi smo bili
ludi. Otjerah smo je stegom u ludilo.

Cimerice su prijavile njezino ponaanje. Yan je odbijala povjerovati da je Mala Zelena

izgubila razum. Svima nam je rekla da zaepimo. Pozvala je Orhideju, Lu i mene da s njom
odvedemo Malu Zelenu u bolnicu poljoprivrednog dobra.
Otpratili smo Malu Zelenu na traktoru. Nas smo je etiri drale kao da vodimo ivotinju na
klanje. Yan je ogrnula Malu Zelenu svojom jaknom. titila ju je od snanog vjetra i umotala je
poput novoroeneta.

Lijenici su izveli brojne pretrage, no nisu uspjeli utvrditi od ega Mala Zelena boluje. Rekli
su Yan da se vie nita ne moe uiniti i zatraili da odvede Malu Zelenu natrag. Yan je poela
urlati. Zaprijetila im je da e ih sve optuiti za reakcionarstvo ako ne postave prihvatljivu
dijagnozu. Lijenici su je preklinjali da to ne uini. Naposljetku su Malu Zelenu prebacili u
angajsku bolnicu gdje su joj dijagnosticirah slom ivaca.
Kad se nekoliko mjeseci poslije Mala Zelena vratila iz bolnice, nisam je prepoznala. Zbog
lijekova koje su joj prepisali dobila je na teini. Bila je debela kao medvjed.

Ponovo su joj dodijelili krevet u mojoj sobi, gdje je vei dio dana tiho sjedila gledajui u
jednu toku. Zjenice bi joj se povremeno okrenule u glavi i nestale u onim upljinama, kao da
ita vlastiti mozak. Kosa joj je bila slijepljena. Razmiljala sam o veerima kada je prala kosu
nakon objeda, eljala je i suila dok je sunce zalazilo. Prisjetila sam se pjesme koju je tako
dobro pjevala, Moje domovine.
Tu su djevojke kao predivno cvijee,
Momci snana tijela i iroka uma.
Da izgradimo nau novu Kinu,
Radosno radimo i znojimo se zajedno...

34

Veer svog osamnaestog roendana provela sam pod mreom za komarce. Obuzeo me
nepoznat nemir. Osjeaj me podsjeao na znojna, ljetna poslijepodneva. Zavladala je
neizdriva vruina. Zrak je bio itak. Bila je to zrelost tijela. Poelo se kvariti. Tijelo je iznutra
vritalo pokuavajui se osloboditi spona. Nisam se mogla smiriti.

Pod krevetom su mi nicale stabljike trske. Morala sam ih posjei jer su prosvrdlale put kroz
bambusov leaj i sino mi ogreble obraz. Morala sam ih zaustaviti jer bi me inae ozlijedile. To
se ve znalo dogaati. Iupala sam ih iz korijena. Ali trska je bila neunitiva. Bila je
neobuzdana, otporna na sol. im bih pomislila da sam je iskorijenila, ponovo bi se pojavila.
Rasla je ni iz ega. Mora da je to zbog soli. Sol snai trsku, pomislila sam. Rade kao jedno. Kao
pravi poljodjelci farme Crveni plamen.
Sila sam s kreveta i unula. Iupala sam stabljike trske i svaku pretrgla napola. Vratila
sam se pod mreu, zatvorila je i dlanovima ubila tri komarca. Zgnjeila sam ih prstima i
zagledala se u krvave mrlje na mrei. Tada me opet obuzeo nemir, poput trske koja ponovo
izbija, ni od kuda. To mi radi moje tijelo. Sigurno je to posrijedi. Njegova mladost, sol. Tijelo i
nemir radili su kao jedno. Vritali su u meni, slamajui me napola.
Malim sam zrcalom stala istraivati tijelo, istraivati pojedinosti njegovih intimnih
dijelova. Pozorno sam ga oslukivala. ula sam to ga mui, to ga uznemiruje. Teilo je
neemu, udjelo je za tuim dodirom da mu utai glad, ali uzalud. Tijelo se eljelo otrgnuti
svoje vladaru, umu. Bilo je bijesno. Gonilo me u neeljenom smjeru; poela sam matati o
mukarcima. Sanjala sam da me dodiruju mnoge ruke. Samoj sam se sebi gadila.

Bilo je estoko iskustvo. Tijelo mi je obuzela glad. Nisam ga mogla natjerati na suradnju.
Cijele sam se noi prevrtala, obuzela me osamljenost, a nemir bacao u oaj. Leala sam na
leima kao razapeta na zatvorskim reetkama. Rukama sam prelazila po tijelu, ne znajui
kako da vratim mir. Osjeala sam kako unutra raste udovite, udovite elje. Svakoga je dana
postajalo sve vee, potiskujui mi ostale organe u stranu. Nisam se mogla obraniti. Nisam
nazirala izlaz. Mrea za komarce postala je grobnica s malo loeg zraka. Premda sam se
osjeala ranjeno, nisam smjela zaplakati. Morala sam se paziti jer nitko drugi u sobi nije
plakao. Zar moje cimerice nemaju sa mnom nita zajedniko? Komarci su me boli. Potraila
sam ih. Skutrili su se u kutovima mree. Napivi se krvi, bili su debeli i tromi. Naciljala sam,
pljesnula. Komarac je odletio. ekala sam, vrebala, ekala, ponovo naciljala i napala. Jednog
sam dohvatila. Ostao mi je zgnjeen u ruci, krvav i ljepljiv. Komareva krv. Moja krv. Lovila
sam komarce svake noi. Sve sam ih gnjeila prstima. Krvave mrlje na mrei bile su znamenje
mojih uspjeha. Igrala sam se dugonogim komarcima. Divila se eleganciji tih stvorenja.
Dopustila bih jednom da mi sleti na koljeno i gledala kako me bode. Promatrala bih kako mi u
kou uranja svoje malo rilo nalik na slamku, osjeajui ubod. Pustila sam da sie, da sie do
sitosti. Tada bih ga vrsto zgnjeila medu prstima i gledala kako kaplje tamna, smea krv.

35

Nisam pronala mir ubijajui komarce. Nisam vie poznavala vlastiti um. Nije to vie bio
savren, neokaljan um. Poela sam razmiljati o onim osramoenim djevojicama iz svoje
srednje kole. Kao predsjednici razreda, bio mi je zadatak sjediti uz njih jedno polugodite
kako bih im pomogla da se vrate na pravi put. Trebala sam ih ispravljati i pozitivno utjecati na
njih. Premda mi nikada nije bilo objanjeno to s njima nije u redu, svi su ih zvali La-Sai
bila je to atrovaka rije za djevojke koje su s mukarcima inile sramotne stvari ime su
zavrijedile osudu udorednih. Te su djevojke izgubile samopotovanje. Nazivali su ih napukli
porculan. Nitko ih nije elio. Nisu se mogle nadati budunosti. Bile su smee. To to su smjele
sjediti sa mnom u klupi bilo je iskaz velikodunosti Komunistike partije. Partija ne naputa
grenike. Partija ih spaava. Ja sam predstavljala Partiju.
Sjedei uz te djevojke sedam godina, vidjela sam da im sramota nagriza srca. Nauila sam
da se nikada ne smijem dovesti u takav poloaj, da se trebam kloniti mukaraca. Ugledala sam
se u uzorne ene koje je drutvo slavilo. Junakinje revolucionarnih opera nisu imale ni
mueve, ni ljubavnike. Imala sam dojam da ni trenutna junakinja u mom ivotu nema nikakva
doticaja s mukarcima. Osjea li i ona ovakav nemir? to misli o svome tijelu? U posljednje se
vrijeme doimala ozbiljnijom nego inae. Prestala je drati govore na sastancima. Lice bi joj
postalo potiteno i cijeloga se tjedna ne bi razvedrilo. Vidjela sam da pokuava razgovarati s
Malom Zelenom. Mala Zelena udno je reagirala. Odsutno se igrala stabljikama trske ili pucetima Yanine odore. Histerino se cerekala. Yan je bila bolno zbunjena. Tresla je ramena Male
Zelene. Preklinjala ju je da je saslua. Ali razgovarala je s biljkom.

Kasno naveer, kad sam dovrila otrenje svog srpa, vratila sam se u sobu i sjela uz Malu
Zelenu. Sve su moje cimerice bile marljive. Poput dudovih svilaca koji predu svilu, one su plele
dempere, torbe i alove. Nitko nije razgovarao.
Otila sam sjesti pod svoju mreu i zatvorila je za sobom. Gledala sam u strop. ibala me
osamljenost. Nisam bila nita drugaija od krava s kojima sam radila. Treba se pomiriti sa
ivotom, govorila sam samoj sebi. Svakoga smo se dana kuhali na suncu, kleei na tvrdoj
zemlji, sadei pamuk i sijekui trsku. Otupjela sam. Mozak mi je zahrao. inilo se da je
pokvaren. Nije proizvodio nikakve misli dok mi je tijelo oblijevao teak znoj. Lebdio je u
bjelini. Um mi se smeurao od soli, suio na suncu.
Sjeme pamuka koje smo sijali klijalo je iz tla poput prerano roenih stvorova, okrueno
aem. Kad su proklijali, izgledali su poput ovjeuljaka u smeim kapicama. Bili su ljupki u
rano jutro, ali ih je do podneva desetkovalo snano sunce, a do veeri su se mnogi osuili prije
nego to bi im magla donijela vlagu. Kad bi se osuili ili se poeli suiti, ovjeuljci bi se tuno
pognuli, a smee kapice pale bi na zemlju. Preivjeli bi se uspravili i protegnuli uvis. Za tjedan
dana kapice bi otpale, a glave ovjeuljaka rascijepile bi se napola. Tako su nastala prva dva
lista. Na poljoprivrednom dobru Crveni plamen nikada nisu izrasli u ono to se od njih
oekivalo, jer je ludo nasilna trska sisala svu vodu i gnojivo. Trska je irila ruke i otimala im
sunce. Stabljike pamuka izvijale su se u stranu. ivjele su u sjeni trske. Cvjetovi su im bili
bijedni. Izgledali su poput udovica ruiastih obraza. Plodovi - napokon dozrele pamune
ahure - bili su kruti oraii, tanani, iskrivljeni, skriveni u srcima biljaka gdje su ih nagrizali
kukci. Bio je to pamuk najnie kakvoe. Nije zadovoljavao ak ni minimalne uvjete. Kad bi neki
i bio uzet u obzir, bio bi svrstan u etvrtu klasu. Brali smo pamuk, stavljali ga u vree i slali u
tvornice za proizvodnju papira umjesto u tvornice tekstila.

36

Osjeala sam se poput jednog od tih krutih oraia. Umjesto da rastem, smeurala sam se.
Opirala sam se tome. Obratila sam se Orhideji. eala sam. Orhideja je jedva ekala da se
sprijateljimo. Pozvala me da sjednem na njezin krevet. avrljala je o uzorcima za pletenje.
Priala je bez prestanka. Rekla mi je da ve etvrti put plete isti demper. Pokazala mi je
pojedinosti uzorka i rekla da e demper, kada ga dovri, rasparati i isplesti ponovo, rabei
istu vunu. Rekla je da joj je pletenje najvee zadovoljstvo u ivotu. Morala je plesti. Nita je
drugo nije zanimalo. Sva se usredotoila na igle. Nije ila dalje od toga. Pokreti njezinih prstiju
podsjeali su me na skakavca koji vae travu. Zurila sam u pletivo koje je nastajalo
centimetar po centimetar. Predloila sam da razgovaramo o neem drugom - o operi, na
primjer. Odbijala me uti. Nastavila je priu, marljivim prstima stvarajui demper. Skakavac
je vakao pletivo, centimetar po centimetar, iz sata u sat, iz dana u dan. Poela sam govoriti o
operi. Otpjevala sam Neka nas poui zelen bor na vrhu planine Tai. Orhideja je zadrijemala.
Skliznula je pod mreu. Glasno je zahrkala. Poeljela sam je ubiti golim rukama. Sama pomisao
da u na ovaj nain morati proivjeti ostatak ivota bacala me u oaj.
Jednom, kasno naveer, ugledala sam Yan kako sama odlazi prema poljima nosei
staklenku. Jednoga dana, za guste magle, odluila sam je slijediti. ekala sam u moru trske.
Dola je, nosei smeu staklenku. Traila je neto pod korijenjem trske. Lovila je vodene zmije
otrovnice. Bila je brza i okretna. Zmije je stavljala u staklenku. Slijedila sam je. Kilometar za
kilometrom. Vukle su me legende koje su se oko nje ispredale. Vrebajui, upijala sam mirise
trske, mora, magle i noi. Slijedila sam je i idueg dana. Kilometri u trski. Poela sam bolje
spavati. Poelo me zanimati to Yan kani i zato si ugroava ivot lovei zmije.
Cijeli dan lijeva kao iz kabla. Zapovjeeno nam je da ekamo u sobi dok se ne razvedri.
Sjedei u sobi, molila sam se bogu kie da ova kia potraje to due. Jedino nam je za kina
vremena bilo doputeno odmoriti se. Kad bi poelo kiiti, odahnula bih. Istrala bih iz sobe,
podigla lice i pruila ruke prema nebu da osjetim kiu, okusim je i zahvalim joj. Pustila bih
kiu da mi se slijeva licem, natapa kosu, klizi niz vrat, struk, noge, none prste.

Dok sam sjedila uz prozor, izgubila sam se u mislima promatrajui stablo vrbe. Kia se
pretvorila u mao-mao-ju - kiu nalik na kravlju dlaku, kako su je seljaci nazivali. Zurila sam u
prozor preko puta. Bio je to prozor zapovjednitva brigade. Yanin prozor. Taj me prozor
kopkao. esto sam se pitala kako ljudi iza tog prozora ive. Dobro sam ih poznavala u
odorama, ali ne i u njihovim mreama protiv komaraca. I kakve su im noi? Nalikuje im ijedna
no na moju?

Uto se otvorio prozor nasuprot mojem. Povukla sam se natrag pod mreu. Virila sam kroz
zavjesu. Bila je to zapovjednica. Ispruila je ruku. Htjela je osjetiti kiu. Podigla je obraz prema
sivom nebu. Oi su joj bile sklopljene. Ostala je u tom poloaju. Bio je to tako prisan poloaj.
Dijelila ga je samo s nebom. Je li se osjeala kao ja: osamljeno i potiteno? Otkako je Mala
Zelena izgubila razum, moje oduevljenje Yanom je splasnulo. Moja tuga zbog Male Zelene
pretvorila se u ljutnju na Yan. Zakljuila sam da Yan nije vie vrijedna mojeg potovanja. Bila
je ubojica. Dodue, bila sam to i ja. Ali ona je to uinila s nakanom, i to je bilo neoprostivo. Ja
sam samo ostvarila njezinu zapovijed. A opet, u meni je rasla tvrdoglavost. Zatekla sam se
kako odbijam pomisliti da Yan nije vrijedna potovanja. Iz nekog neobinog razloga jo sam
slutila da mi je Yan potrebna kao junakinja. Morala sam imati junakinju koju bih oboavala,
koju bih slijedila, koja bi mi bila zrcalo. Tako sam bila nauena ivjeti. Trebalo mi je to tono
onako kako je pletenje trebalo Orhideji, da bi preivjela, da bi izdrala.

37

U meni se probudila elja da osvojim Yan. Ili, da budem iskrenija, da osvojim sebe, jer Yan
je predstavljala moju vjeru. eljela sam da mi kae to ju je nagnalo da tako okrutno postupi
prema Maloj Zelenoj; eljela sam joj strgnuti masku sekretara partije ne bih li vidjela koje joj
se misli roje glavom. eljela sam da mi se preda. Bila sam opsjednuta.
Odjednom se okrenula prema meni i zastala. Vidjela je kako zurim u nju. Stavila je prst u
usta i zazvidala, Yan, zapovjednica, zvidukom je svima zapovjedila da se vrate na rad u polju.
Zazvidala je. Rastjerala mi je misli. Zatvorila je prozor ne mahnuvi, ne kimnuvi, bez rijei,
bez ikakva znaka.
Kia je prestala. Nebo je bilo zastrto tmastim, crnim oblacima. Oblaci su izgledali kao da e
nam svaki as pasti na glavu. Odjea koju sam iznijela da se osui prije odlaska u krevet bila je
mokra i blatna. Skinula sam je s ueta i odjenula, a potom se odvukla u polje.

Presaivali smo riine mladice. Radili smo tri sata bez odmora. Radila sam na rubu polja
kad sam spazila trag krvi u blatnoj vodi. Slijedila sam krv i zatekla Orhideju kako klei u vodi,
krvavocrvenih hlaa. Orhideja je uvijek imala problema s mjesenicom. Znala joj je trajati pola
mjeseca, dok ne bi iznemogla od gubitka krvi. Ispriala mi je da nije znala to je mjesenica
kada se prvi put pojavila. A previe se stidjela ikoga pitati za savjet. Trpala je nesteriliziranu
tkaninu u gae. Krvarenje je zaustavila, ali dobila je infekciju. Upitala sam zato to nije
ispriala majci ili prijateljici. Rekla mi je da joj je majka u radnom logoru a da prijateljica zna
jo manje od nje. Prijateljica nije bila sigurna ak nije li Predsjednik Mao mukarac ili ena.
Upitala sam Orhideju zato nije od zapovjednice voda traila slobodan dan. Odgovorila je
da jest. Odbila ju je. Zapovjednica ju je poslala k Lu, a Lu joj je rekla da e cijela poljoprivredna
godina propasti ako presaivanje ne bude dovreno do ponoi. Kazala sam Orhideji da mislim
kako je Lu salonska revolucionarka koja od drugih trai da budu marksisti premda je ona
sama revizionistkinja. Orhideja se nije sloila sa mnom. Rekla je da Lu ne tedi ni sebe. Rekla
je da Lu nikada nije uzela slobodan dan kad bi dobila mjesenicu. Orhideja je rekla da Lu svaki
put pati od bolnih greva.
Orhideja je jednom vidjela Lu kako plae i previja se od bola na zahodu. Nisam znala to
bih rekla. Kazala sam Orhideji da u joj pomoi im zavrim sa svojim dijelom presaivanja.

Ponovo je poelo kiiti, ovoga puta jo snanije. urno sam radila da bih mogla pritei u
pomo Orhideji. Ruke i prsti kretali su mi se kao da nisu moji. Kad sam ustala protegnuti lea,
spazila sam Yan nekoliko gredica dalje. Kretala se poput plesaice: prebacujui riine mladice
iz lijeve u desnu ruku i zabadajui izdanke u blato, u ritmiki savrenom skladu sa svakim
korakom unatrag koji bi napravila. Mokra joj se odjea priljubila uz tijelo.
Pokuala sam se s njom nadmetati to sam bolje mogla. Yan je prihvatila izazov.
Poigravala se sa mnom, kao maka miem. Ubrzala bi, a ja bih daleko zaostala; potom bi
odjednom usporila kako bi mi dopustila da je dostignem, a onda ponovo pojurila naprijed.
Zavrila bi gredicu, a potom prela na drugu, ak i ne okrenuvi glavu.

Nebo je postalo tamnije. S razglasa su se ule pjesme Maovih citata. Vojnici su bili iscrpljeni
poput biljaka iibanih olujom. U polje su donijeli dvije velike, sjajne svjetiljke i iznijeli pareni
kruh. Vojnici su stali gmizati prema koarama s kruhom. Lu nas je zaustavila. Nema veere
dok posao nije gotov, povikala je. eluci su nam poeli izjedati sami sebe. Ali nismo se usudili

38

suprotstaviti Lu, zamjenici partijskog sekretara. Bojali smo je se. A potom se zauo zapovjedniin glas. Glas poput grmljavine: Zar si glupa? Zar ti zdrav razum ne govori da je ovjek stroj
kojem je gorivo hrana? Yan je mahnula rukom kao da nam baca kruh. Sada poite, viknula je.
Potrali smo poput svinja na napoj.
Kada sam napokon pola pomoi Orhideji, zatekla sam je u suzama i u velikom zaostatku
za ostalima. vakale smo kruh sadei mladice. Zavrile smo oko deset sati. Orhideja mi je
zahvalila, plaui od olakanja. Rekla je da bi joj se majka ubila da je morala ovome svjedoiti.
Razdraeno sam rekla Orhideji neka zaepi. Rekla sam joj da ako ovo moe Yan, moemo i mi.
Nismo mi bile jedine koje podnose ovakav ivot. U istoj se kai nalaze jo stotine i tisue
mladih. Orhideja je kimnula. Rukavom je obrisala suze. Saalila sam se nad njom. Nije mi se
svialo to je tako sirota. Dok sam je vukla iz polja, sazvan je sastanak.
Jedno od svjetala premjestili su u sredinu estice na kojoj smo radili; milijuni komaraca
rojili su se na zrakama svjetlosti. Lu je podviknula da privue pozornost. eljela je govoriti o
kvaliteti dananjeg posla. Pruila je megafon Yan. Yan je bila prekrivena blatom. Samo su joj
oi svjetlucale. Zapovjedila je da se svjetlo pomakne kako bi obasjalo mjesto na kojem su
deseci riinih mladica plutali na vodi. Posao je bio loe obavljen od tog mjesta sve do ruba
polja. Netko je ovdje napravio ba krasan posao, podrugljivo je rekla Yan. Sve e ove mladice
pomrijeti prije svitanja. eljela je da pogledamo umirue mladice. Da ih dobro pogledamo.
Rekla je da su te mladice njezina djeca.
Vojnici su poeli uzrujano pregledavati polje. Proulo se da je za neopreznu sadnju
odgovoran vod etiri - bilo je to nae podruje. Znala sam da se radi o dijelu na kojem sam
radila ja, dok sam pokuavala drati korak s Yan.
Lu je zapovjedila da onaj tko je odgovoran istupi i prihvati javnu osudu. Orhideja je osjetila
moj strah i vrsto me zgrabila za ruku. Nitko nee otii dok se ne prizna pogreka, rekla je Lu.

Kad sam napokon skupila hrabrost i ve bila spremna istupiti, Yan je odjednom kazala
kako joj je drae dopustiti drugarici da ispravi vlastitu pogreku.
Polja su utihnula pri mjeseini. Rominjanje je prestalo i vjetar se smirio. Kukci su se vratili
svojoj raspjevanoj nonoj zabavi. Zapahnuo me opojni miris biljaka. Mjesec je iziao iza
oblaka. Uprla sam stopala o blato i zapoela raditi ispoetka. Noge su mi otekle. Da se oprem
snu, pjevala sam uglazbljene Maove citate.
Odluio sam Da se neu bojati smrti. Svladavajui sve potekoe, Teim pobjedi. Odluio sam...

Kad sam se probudila, nebo je bilo posuto naranastim oblacima. Sunce jo nije izilo.
Leala sam u blatu, bolnih zglobova, znajui da nisam zavrila s poslom. Od same pomisli da
moram nastaviti s radom, lea mi je proparao bol. Noge su mi bile pune pijavica. Nisam imala
snage da ih stresem. Sisale su mi krv dok se nisu nasitile i otpale. Pala sam u oaj. Ali bila sam
svjesna da mi nema spasa. Morala sam zavriti s poslom. Nisam imala hrabrosti podnijeti da
me se Partija odrekne. Bojala sam se da u biti osramoena.
Prisilila sam se da se pridignem. Ogledala sam se i pomislila da sanjam. Moj je posao bio
obavljen. Obavljen sve do rubova polja. Pogledala sam prema suncu. Netko je ondje bio. Netko
je etao poljem, tridesetak metara od mene.

39

Oi su mi se napunile suzama, jer sam ugledala Yan. etala je na suncu. Ona je bila sunce.
Moje se hladno srce ugrijalo.

Ustala sam i krenula prema njoj. Kad me ula kako prilazim, okrenula se. Zaustavila sam se
pred njom. Nisam mogla izustiti ni rijei.
Kimnula mi je, a potom se sagnula da dovri zadnjih nekoliko gredica. Oprala je ruke u
kanalu za navodnjavanje. Opazila mi je pijavice na nogama i rekla neka ih stresem. Kazala je
da ju je sino posjetila Orhideja i sve joj ispriala. Rekla je da je zadovoljna to sam cijele noi
ostala u polju.

Rekla je da sam postupila ispravno. Rasplela je pletenice, sagnula se i oprala ih u kanalu.

Istisnula je vodu iz kose i zabacila glavu. Poeljala je kosu prstima i ponovo je splela. Rekla je
da sam, kad me pronala, nalikovala na veliku kornjau. Pomislila je da sam se onesvijestila ili
neto slino. Zastala je i rekla da se osjea krivo jer sam mogla navui neku bolest kao to je
artritis. Da se to dogodilo, Partija bi bila na gubitku.
Protrljala sam oi kako bih izgledala svjeije.

Pogledala me u oi, s nagovjetajem smijeka na licu. Rekla je kako je dobro procijenila da

imam snanu volju. Rekla je da voli ljude snane volje. Neko je vrijeme stajala zagledana u
sunce. elim da postane zapovjednica etvrtog voda, rekla je. Uredit e da me prebace u
njezinu sobu kako bih s vrhovnitvom brigade mogla raspravljati o problemima. Potom se
brzim korakom zaputila natrag prema vojarnama.
Stajala sam na suncu, osjeajui... osjeajui kako u meni buja nada.

40

Uselila sam se k Yan i est ostalih vodnika. Yan i ja dijelile smo postelju na kat. Ja sam
zauzela gornji. Yanina mrea bila je ukraena tisuama bedeva s Maovim likom, uvrenima
za crveno obojenu tkaninu, iz razliitih povijesnih razdoblja. Bila sam impresionirana. Yan bi
ih postavljala danju, a nou skidala. Soba je bila iste veliine kao i ona u kojoj sam do tada
ivjela. Sluila je kao spavaonica, soba za sastanke i priruna blagovaonica. Bila je takoer i
bojinica. Premda je Yan slubeno bila na elu, a Lu njezina zamjenica, Lu je eljela vie. eljela
je Yanin poloaj. Bila je opsjednuta. Sazivala je sastanke bez dnevnoga reda. Morali smo biti
pokorni. Morali smo sjediti na njezinim sastancima premda su nam se oi sklapale. Uivala je
u tuoj pokornosti. Opijala se osjeajem moi. Samo je na sastancima imala dojam da upravlja
tuim ivotima kao vlastitim. Na sastancima je upozoravala i prijetila. Uivala je u naem
strahu. Na meti su joj bile sve nae pogreke. ekala je, vrebala pravi trenutak da nas uhvati u
pogreci i silom nam utuvi pokornost u glavu. Pokuavala je uhvatiti Yan. eljela ju je uhvatiti
u netonosti. Vidjelo se da bi je gurnula s litice im joj se ukae prilika.
Luino puno ime bilo je Led Lu. Bila je ki revolucionarnog muenika. Oca su joj ubili
nacionalisti na Tajvanu. Bio je ubijen na tajnom zadatku. Majku je taj gubitak otjerao u smrt.
Umrla je tri dana nakon poroaja. Bila je to stravina zima. Bridak vjetar sjekao je kou poput
kara. Svoje je dijete nazvala Led. Led je odgojena pod posebnom partijskom skrbi. Odrasla je
u sirotitu koje su financirali voe Partije. Poput Yan, i ona je bila meu osnivaima Crvene
grade. Bila je u posjetu Maovu rodnom gradu Hunanu, gdje je jela lie s istog drveta s kojeg je
Mao jeo prije tridesetak godina dok je bio pod opsadom, zatoen u obruu Nacionalista.

Lu mi je pokazala lubanju koju je pronala u dvoritu kue u Hunanu. Rekla je da je to

lubanja muenika Crvene armije. Uprla je prstom u rupu na elu i rekla da je to rupa od metka.
Prstima je milovala lubanju, zavlaei ih u one upljine, gladei eljust. Od neobinog izraza
njezina lica zastao mi je dah. Rekla mi je da je stara seljanka u tajnosti zakopala muenika.
Dvadeset godina poslije, lubanja je izbila na povrinu. Starica ju je iskopala i darovala Lu kad
je ula da je njezin otac takoer bio muenik. Lu se esto pitala je li mogue da je to zapravo
lubanja njezina oca.
Zurila sam u lubanju pokuavajui shvatiti zbog ega je za Lu bila toliko privlana. Moda
zbog svojeg prijeteeg duha? Moda zbog hladnoe koju jedino smrt moe pruiti? Luina
vanjtina odgovarala je njezinu imenu. Izgledala je hladno. Njezin zanos nije bio topao.
Govorila je polako, jasno naglaavajui svaki slog. Lice joj je bilo duguljasto, poput sjemenke
kikirikija. Izraz lica odluan i kritian. Crte lica pravilne. Kose oi, ledene kao u ljepotica sa
starih slika. Ali ljepotu joj je naruavala vjena moralna strogoa. Njezine oi oblika
polumjeseca vojnicima su prestale djelovati toplo i ljupko. Nae potovanje prema njoj bilo je
potovanje mieva prema maki.
Lu je voljela akciju. Nije poznavala oklijevanje. Napadala je i osvajala. Njezin je stil bio:
zgrabi i odsijeci. Rado je govorila; Spremi se, ciljaj, pucaj. No mene se to nije dojmilo. Ba

41

naprotiv, udaljilo me od nje. Njezin je um bio okotao. Bio je to um prepun mrtvih misli.
Promatrala me. Hladno. Sumnjiavo. Od prvog trenutka kada sam se uselila. Osmijesima me
upozoravala da se uvam. Dala mi je primjerak svojih biljeaka o Maovu uenju. Njezin je
rukopis bio nevjerojatno uglast.

Poeljela sam da mi je krasopis slian njezinom, no ono to je pisala bilo je dosadno. Um joj
je bio poput propagandnog stroja. Bez vlastita pogona. To sam joj i rekla kad je zatraila moje
miljenje. Nisam kazala da joj je mozak poput propagandnog stroja, ali predloila sam joj da
naulji motore vlastita mozga. Rekla je da joj se svia moja iskrenost. Rekla je da joj ljudi inae
lau. Lae joj gomila licemjera. Rekla je da mrzi licemjere. Rekla je da je zemlja prepuna
licemjernih ljudi. Licemjera ima ak i u partijskom vodstvu. Rekla je da joj je dunost boriti se
protiv licemjera. Ostatak e ivota provesti izvodei zabludjele na pravi put. Od mene je traila
da joj se pridruim u borbi. Nisam u potpunosti razumjela to time misli, ali to nisam rekla
naglas. Da, naravno, rekla sam. Licemjeri nisu ni u kom sluaju dobra stvar. Tada je upitala;
Njui li u naoj sobi kojeg licemjera?

Nae su se cimerice vratile s veere. Pjevale su i alile se. Zbijale su ale na raun onih
lijenina, onih koji su se odbijali zadovoljiti seljakim ivotom. Cimerice su utihnule kad su
ule Lu kako govori o licemjerima. Jedna za drugom, poput riba, zatvorile su se svaka u svoju
mreu. Zaulo se ukanje. Podsjetilo me na vampire koji u grobovima glou ljudske kosti.
Lu nije prestajala govoriti. Kao da izvodi kazalinu predstavu: Kao ki muenika revolucije,
nikada neu zaboraviti kako su moji predci lili krv i polagali ivote za pobjedu revolucije.
Nikada neu iznevjeriti njihova oekivanja. Nadam se da ete svi vi, moji drugovi po oruju,
nadzirati moje ponaanje. Dobrodola mi je svaka kritika koju ete za mene imati u
budunosti. Partija mi je majka, a vi ste mi obitelj.
Pokuavala je biti operna junakinja u stvarnom ivotu, ali jaje nikada nisam mogla takvom
doivjeti.

Nije mi bilo jasno kako Lu moe svake noi spavati s tom lubanjom nos uz nos. Poele su
me muiti none more kad sam shvatila da mi je lubanja tik do uzglavlja, budui da su moj i
Luin krevet bili spojeni. Nisam se usudila poaliti. Nagonski sam znala da ne smijem, jer sam
bila sigurna da bi Lu moju pritubu shvatila kao uvredu. Nisam si mogla priutiti da me
proglase osobom koja se plai lubanje muenika.

Lu je motrila svakoga i biljeila svoje opaaje u crvenu, plastinu biljenicu. Podnosila je

mjesena izvjea zapovjednitvu. Politike vjetine usvojila sam od obitelji, esto je govorila.
Jednom nam je s ponosom pripovijedala o svojoj obitelji: posvojitelji su joj bili vojni partijski
sekretari; njezina posvojena sestra i dva brata bili su partijski sekretari na sveuilitima i u
tvornicama. Svi su njezini roaci imali cast lijeiti se u privatnim klinikama kad bi se
razboljeli. Leali bi u sobi do premijerove.

Lu je samo gledala kako da koga politiki osramoti. Uvijek bi na sastanku nekoga izdvojila
za tu svrhu. Uvijek je bilo po njezinom. Fraze iz asopisa Crvena zastava i Narodnog dnevnika
navirale su joj s usana poput slapa. Gledajui je, zamiljala sam kako bi to bilo da ovce dijele
stan s vukom. Jednog mi je dana rekla da je zrcalo simbol sebeljublja - burujski suviak.
Nisam joj se usudila proturjeiti. Naravno, rekla sam i sakrila svoje maleno ogledalo u
jastunicu. Znala sam da me Lu moe prikazati kao reakcionarku, ako samo poeli. Ve je

42

mnoge tako optuila. Slala ih je na poslove kao to su ruenje planine kako bi se raskrilo
mjesta za riina polja ili kopanje podzemnih kanala. Pobrinula se da izgube ivote. Oni koji bi
izvukli ivu glavu bili su poput Male Zelene. Tko je proturjeio Lu, nije mogao izbjei plaanje
danka. Jako sam je se bojala.

S druge strane, bilo je zaudno to se Lu trudila zadiviti vojnike perui nam odjeu te
otrei srpove i motike. Nou bi navraala u svaku sobu i zatezala nam pokrivae, pazei da
nikome ne viri ruka ili noga kako se ne bismo prehladili. Anonimno bi poslala cijelu svoju
plau bolesnim roditeljima nekog od drugova. To je esto inila. Bila je veoma hvaljena. Kako
je voljela rei, nije joj bilo teko biti krpa kojom se brie najmasniji kut kuhinje Komunistike
partije. S lakoom je slagala takve reenice. Odgovarali smo joj da cijenimo njezinu skrb.
Morali smo. Pisali smo pohvalne rijei u mjesena izvjea koja su se slala u zapovjednitvo.
To je ono to je Lu od nas oekivala. Svi su vojnici to vrlo dobro znali.

Isticala je Yanine propuste kad god bi se ukazala prilika. Govorila je da je Yan preblaga u
preodgoju mozgova, da previe slobodno raspolae brigadnim proraunom, da je previe
nestrpljiva dok vodi teaj o Maovu uenju. Yan se ljutito branila, ali na rijeima nije bila vjet
borac. Nije bila dorasla Lu. Govorila je nejasno. A onda bi iz oaja poela psovati. Sipala je
psovku za psovkom, svih vrsta - trula riina mladica, svinjsko dupe, bludna glista i tome
slino... Lu je uivala gledajui Yan u kripcu. Voljela ju je rijeima stjerati u kut i ondje je
dobro izmlatiti. Napadala ju je bez milosti. Pokazivala je brigadi da je Yan primitivka,
sposobna samo za psovke. Potom bi upitala zbog ega ne bismo taj sluaj prijavili onima gore i
pustili da oni odlue tko je u pravu, a tko u krivu. Yan bi uvijek popustila i povukla se jer nije
eljela unititi svoj ugled sekretara slonog partijskog odjela, to je Lu itekako dobro znala.

Lu je znala da sam ljubiteljica opere. Obino bi zatraila da joj otpjevam ariju ili dvije za
vrijeme odmora u polju. Rekla je da to godi njezinoj ovisnosti. Pjevala sam glasno. Pozvala bih
svoj vod da mi se pridrui u pjesmi. Lu je uivala. Obje smo uivale. Ali stvari su se promijenile
nakon incidenta s Malom Zelenom. Vie nisam mogla pjevati. Kad bi Lu traila da pjevam,
nisam se mogla dovesti u pravo raspoloenje. Pokuala bih, ali bi mi u umu poeo odzvanjati
glas Male Zelene koja pjeva Moju domovinu. Pogledom bih potraila Malu Zelenu, koja je
poput tihe sablasti lebdjela kroz sobe i polja. Vojnikinje su skrbile o njoj na smjenu. Pokuavali
smo sakriti istinu pred njezinom obitelji. Oponaali bismo njezin rukopis i pisali njezinoj baki.
Naa obmana nije bila duga vijeka. Njezina je baka prepoznala lani rukopis. Pisala je
partijskom komitetu zahtijevajui da joj se kae istina. Rekla je da bi, kad ne bi bila sprijeena
(strpali su je u zatvor kao narodnog neprijatelja), iz ovih stopa dola i sama provjerila to je s
Malom Zelenom. Yan je posvetila mnogo vremena sastavljanju odgovora. Ispravljala sam
Yanino pismo da bih popravila pravopis i ton. Takvo pismo nije bilo lako napisati. Yan je
pokuala objasniti to se dogodilo. Vidjela sam kako joj teko ide. Zapravo nije objasnila to se
tono dogodilo. Nije bila u stanju. Nije mogla rei da smo mi ubojice njezine unuke. Yan je
napisala da je Mala Zelena jako bolesna i da je rije o mentalnom poremeaju. Ali sada je u
dobrim rukama. Zbrinuta je. Poljoprivredno dobro traga za novim lijekovima i terapijom koja
bi joj pomogla. Bilo je to neuvjerljivo pismo. Nije izraavalo nita osim grizoduja. Od bake je
traila da ne izgubi iz vida iru perspektivu i da shvati kako je rije o izdvojenom sluaju.
Partija je na selo poslala stotine tisua omladinaca. Kad se zduno radi za blagostanje drave,
potrebno je podnijeti i odreene rtve - tim Maovim citatom Yan je zavrila pismo.
Yan je djelovala iscrpljeno. Prsti i usne bili su joj zamrljani plavom tintom. Uredno sam

43

prepisala njezino pismo i vratila joj ga. Otila je u zapovjednitvo da dobije potansku marku i
poalje ga. Te mi je noi rekla da e je nakon smrti zlodusi u paklu rasjei u komade. Rekla je
da joj je to sada posve jasno.

Lu mi je rekla da sam zdrav izdanak i da sam zavrijedila da me uvrsti meu svoje stupove
drave. ivciralo me njezino izraavanje u sloganima. Bilo mi je odbojno. Povrnost joj se
itala u svakoj rijei. Bila je vlastohlepna. Mnogo se puta na sastancima razmetala svojom
politikom i ideolokom strunou drei duge govore o povijesti Partije. Strano je eljela da
joj se dive. Time je eljela podsjetiti Yan na to da ona nema nijednu vjetinu koja se trai od
voe. Uspijevala ju je postidjeti. Vidjela sam da je Yan neugodno. Sjedila ju u kutu trljajui
ruke, obuzeta nemonim bijesom. Zalila sam je. Zbog toga mi je jo vie prirasla srcu. Sviala
mi se njezina smuenost. Oboavala sam njezinu nespretnost.

Ali ni glaveine u zapovjednitvu ni vojnici nisu se obazirali na zapovjednike vjetine

kojima se Lu hvalisala. Godinja su doba prolazila, a Lu je jo bila na starom poloaju. Premda
je Lu teko podnosila neuspjehe, bila je dobar borac. Jo je ee zapodijevala prepirke s Yan,
istiui njezine nedostatke pred okupljenim vojnicima. Yan je postajala sve ljua. eljela je
uguiti Lu. Trebalo mi je dobrih pola mjeseca da razaberem rijei koje je Yan mrmljala kad bi
je Lu vrijeala. Nazivala ju je materom prdea. Kada je Lu eljela produiti sastanak da bi
izotrila umove vojnika, Yan je odvratila da najprije treba na- otriti motike. Lu je na to rekla
da e se zaletjeti u zid onaj tko gurajui kola obraa pozornost samo na kola, a ne i na smjer
kretanja. Hajde da se onda zaletimo u zid, kiselo je odgovorila Yan. Lu je rekla: Kako si
prostre, tako e i lei. Prokletstvo, rekla je Yan. Moram nekako naotriti zube.

esto mi se inilo da Lu, gledajui me i razgovarajui sa mnom, otvara etvere oi. Lu je

jednom rekla da bi me voljela odnjegovati tako da se pridruim njezinoj specijalnoj, naprednoj
grupi za uenje o aktivizmu. Nisam rekla da nisam zainteresirana, no nekako sam se odala.
Rekla je da je veoma razoarana. Odgovorila sam da u initi sve to je u mojoj moi da
suraujem s njezinom grupom. Obeala sam da u posuditi njezine biljeke o Maovu uenju.
Rekla je da zna zato joj se ne elim pridruiti. Rekla je da je loe ivjeti u tuoj sjeni. Rekla je
da bi njoj bilo mrsko ostaviti kameni u cipeli. Rekla je da e onaj tko ne doe politikoj
pameti, izgubiti politiku budunost.

Premda mi je bilo vano djelovati plemenito pred svojim vojnicima, odluila sam
zanemariti Luino upozorenje. Osjeala sam da moram ostati vjerna Yan. Podravajui Yan,
ostat u manje od dvaju zala u looj drami. Nikada nisam eljela postati vojnikinjom
poljoprivrednog dobra Crveni plamen. Osjeala sam se poput robinje. Yan je bila moj smisao,
moja vjera u budunost. Yan mi je barem pruala osjeaj da neto postiemo, neto to je za
sada djelovalo neostvarivo, ali nije bilo bezvrijedno.

Da Yan bude ponosna na mene, svojem sam vodu dodjeljivala najtee zadatke - razgrtanje
gnojiva, none smjene, kopanje kanala. Rekla sam svojim vojnicima kako elim postii da na
vod bude dobro poznat u brigadi jer emo tako svi imati vee izglede za lanstvo u
Komunistikoj omladini. Vojnici su vjerovali u mene. Orhideja se ak odrekla pletenja. Potkraj
godine mojem je vodu dodijeljen naslov Predvodniki vod i slubeno je pohvaljen na
sastanku svih pripadnika poljoprivrednog dobra. Ja sam primljena u Komunistiku omladinu.
Na sveanosti primanja u Komunistiku omladinu, Yan je izala na pozornicu da mi estita.

44

Rukovala se sa mnom i stisnula mi ruke prstima nalik na mrkve. Kroz smijeh mi je apnula
kako jedva eka da me ulani u Partiju. Rekla je da moram postati lanicom Partije. Rekla je da
mi to moe omoguiti ve idueg proljea. Rekla je kako bi veoma eljela da se to ostvari. Bila
sam uzbuena. Nisam mogla izustiti ni rije. Zahvalila sam joj snanim stiskom ruke. Nakon
toga sam mnogo veeri prije spavanja vrtjela tu sveanost u glavi. Sanjala sam o Yaninu
smijehu. Postala sam svjesna koliko mi se svia.
Kad su mnogobrojni ljetni poslovi dovreni, vojnicima je nakon veere dano slobodno
vrijeme. Zbog toga sam osjeala prazninu u srcu. Strano mi je nedostajala Mala Zelena.
eljala sam joj kosu i prala odjeu, ali premda joj je tijelo poprimilo nekadanji obris - ponovo
je bila vitka poput vrbe - um je, ini se, izgubila zauvijek. to god pokuava la, nisam je
uspijevala navesti da mi odgovori. Jo je nosila koulju izvezenu ljivinim cvjetovima istu
koju je nosila one noi kad je uhvaena - ali bila je poderana pod pazusima i na laktovima. Ta
me koulja podsjeala na no nikada to neu zaboraviti kad sam u nju uperila puku.
Nisam znala kako ostali mogu ivjeti s tom krivnjom i osjeaju li se uope krivima. Nitko to
nije spominjao. Brigada se pravila kao da se nita nije dogodilo. Maloj Zelenoj dodjeljivali su
lagane poslove poput uvanja skladita i davali joj kupone za eer i meso. Yan se neobino
ponaala prema Maloj Zelenoj. Zgrabila bi je i zapiljila joj se u oi. Zabrinuto bi je promatrala.
Pokuavala je razgovarati s njom i kad su svi drugi odavna odustali.

Mala Zelena postala je opasna za samu sebe. Jednom sam je uhvatila kako guta kamenie.
Orhideja ju je takoer uhvatila kako jede crve. To sam prijavila Yan. Od tada sam esto viala
Yan kako kasno naveer slijedi Malu Zelenu poljima. Bile su poput dva amca koja izgubljeno
plutaju morem guste magle.

Yan je jo odlazila u lov na otrovnice. A ja sam je jo slijedila. Njezina tajnovitost i moja

znatielja postale su melodija seoske veeri.
Poela sam zazirati od zatvaranja u svoju mreu za komarce. Bilo je pretiho. Izbjegavala
sam svoju postelju i etala uskim puteljkom kroz a. Dok je svjetlost dana blijedjela, nala
sam se pokraj ciglane poljoprivrednog dobra. Tisue opeka spremnih za peenje stajale su
sloene u zadane uzorke. Neke su bile naslagane u pravokutnike visoke dva i pol metra, od
kojih su neki bili nakoeni kao da e se svakog trena sruiti, a neki su se ve sruili. ula sam
jeku vlastitih koraka. Ondje je vladalo ozraje kao u drevnim ruevinama.

Jednoga dana meu opekama se zaulo neto novo to me podsjetilo na zvuk erhua, gusla s
dvije ice. Prepoznala sam melodiju Liang i Zhu - iz zabranjene opere; moja ju je baka
voljela pjevuiti. Liang i Zhu bili su dvoje ljubavnika iz davnina koji su poinili samoubojstvo
zbog svoje nedoputene ljubavi. Pjesma koja je sada svirala opisivala je kako su ljubavnici
pretvoreni u dva leptira i iznova se susreli u proljee. Iznenadilo me da je netko na farmi zna
tako vjeto odsvirati.
Slijedila sam zvuk. Prestao je. Zaula sam korake. Sjena se sklonila u susjedni prolaz.
Slijedila sam je i pronala erhu na klupici od opeke. Osvrnula sam se. Ni ive due. Vjetar je
zvidao kroz naslagane opeke. Sagnula sam se da podignem glazbalo, kadli su mi s lea neije
ruke prekrile oi.

Pokuala sam skloniti ruke. Prsti su nam se borili. Ruke su bile odlune. Kad sam pitala tko
je to, odgovora nije bilo. Posegnula sam iza lea da pokakljam pridolicu. Tijelo iza mene je

45

zahihotalo. Osjetila sam vru dah za vratom. Yan? Vrisnula sam.

Nasmijeeno je stajala preda mnom. U rukama je drala erhu. Ti, to si bila ti? Ti svira erhu?
Pogledala sam je. Nijemo je kimnula. Premda nisam uspijevala navesti um da povee
predodbu o mojoj zapovjednici sa sviraicom erhua, iznenada me obuzela radost. Radost
ispunjenja enje, osamljenosti koja je s nekime podijeljena i time pretvorena u nadahnue.
Zamislila sam kako s neba poput snijega padaju latice boje marelice, bojei krajolik u bijelo.
Daleka brda i doline stopili su se u jedno. Sve je djelovalo djevianski isto.
Sjela je na klupicu i mahnula mi da joj se pridruim. Neprestano se smijeila, ali je ostala
nijema. eljela sam joj rei kako nisam znala da svira erhu i kako ga predivno svira, ali bojala
sam se naruiti tiinu.
Podigla je erhu i gudalo, ponovo ugodila ice, sagnula glavu prema glazbalu i sklopila oi.
Duboko udahnuvi, pomilovala je glazbalo gudalom zasvirala je Rijeku.

U mojoj se glavi glazba pretvorila u nabujalu rijeku. ula sam je kako tee kroz mora i
planine, gonjena vjetrom i oblacima, kako pada preko litica i vodopada te kako napokon
zbijena meu stijenama, utjee u ocean. Bila sam obuzeta njome kao to je ona bila obuzeta
glazbom. Kroz erhu sam osjeala njezino istinsko bie. Bila sam probuena. Ona me probudila.
Nala sam se u nepoznatoj zemlji, lice u lice sa sobom kakvu jo nisam upoznala. Susret me
iznenadio, ali i ispunio dragou. Knjigoteka

Njezini su prsti letjeli gore-dolje icama, stvarajui zvukove nalik na kine kapi koje padaju
po liu stabala banana. Potom su se prsti zaustavili, a ona zadrala dah. Jagodicama je
dotaknula ice i ondje ih umirila. Povukla je gudalo. Odjeknuo je niz nota koje su svjedoile o
preuenoj gorini. Poela je polako vibrirati prstom na ici. Iz nje su se stali izvijati alobni
zvuci. Kad je nakon stanke opet povukla gudalo, zaule su se vatrene note. Podigla je glavu,
sklopljenih oiju i uzdignute brade. Slika mi se izlomila pred oima: sekretar Partije, junakinja,
ubojica i prelijepa sviraica erhua...
Odsvirala je Konjsku utrku, Brat Crvene armije se vraa i na koncu opet Liang i Zhu.

Razgovarale smo. Takav razgovor nikada prije nisam vodila. Ispripovijedale smo jedna
drugoj svoje ivotne prie. Od nestrpljivosti da se izrazimo uskakale smo jedna drugoj u rije.

Rekla je da su joj roditelji bili tekstilni radnici. Majci je u pedesetima dodijeljen naslov
Velianstvene majke jer je rodila devetero djece. Yan je bila osmo. Obitelj joj je ivjela u
angajskoj etvrti Dugi mir, gdje su imali jednu sobu drvenih zidova i dijelili zdenac s jo
dvadeset obitelji. Zahoda nisu imali, ve samo nonu posudu. Njezina je dunost bila da
svakoga jutra odnese posudu do javne septike jame i isprazni je. Rekla sam joj da smo mi
ivjeli u boljim uvjetima. Mi smo imali zahod, premda smo ga dijelili s dvije druge obitelji, nas
ukupno etrnaest. Rekla je da moe lako zamisliti jutarnju prometnu guvu koja je kod nas
vladala. Nasmijale smo se.

Upitala sam gdje je nauila svirati erhu. Rekla je da su joj roditelji bili oboavatelji narodne
glazbe. U njezinoj obitelji bio je obiaj da svaki lan naui svirati bar jedno glazbalo. Svatko se
usavrio u jednom: jedan je svirao lutnju, drugi erhu, trei eng sa sviralama od trske ili trubu.
Kao djevojica bila je mrava, pa je odabrala erhu. Poistovjeivala se s njegovim tankim

46

obrisima. Roditelji su pritedjeli i kupili joj glazbalo za deseti roendan. Obitelj bi svakog
vikenda na veeru pozivala umirovljenog sviraa erhua i zamolila ga da im kae neto o tom
glazbalu. Obitelj se nadala da e Yan jednoga dana postati slavna sviraica erhua.
Kad je 1966. poela kulturna revolucija, bilo joj je petnaest godina. Prikljuila se Crvenoj
gardi u pohodu na Peking, na smotru pred predsjednika Maoa na Trgu nebeskog mira. Kao
najmlau predstavnicu Crvene garde, pozvali su je na novu operu gospoe Mao, Jiang Qing, u
Velikoj narodnoj dvorani. Svidjeli su joj se osam centimetara iroki pojasovi koje su nosili
izvoai. Svoju je najbolju zbirku bedeva s Maovim likova mijenjala za pojas. Pokazala mi je
svoj pojas. Bio je nainjen od prave koe s bakrenom kopom. Rekla je da je pojas osmislila
drugarica Jiang Qing, njezina junakinja. Upitala me jesam li itala Maove knjige. Odgovorila
sam da jesam, sve redom. To je divno, jer i ja sam ih i ja proitala, rekla je. Nauila sam Crvenu
knjiicu napamet i znam svaku pjesmu citata.
Rekla sam joj da sam lanica Male crvene garde jo od osnovne kole pa da me nitko ne
moe zavarati kad je rije o poznavanju pjesama Maovih citata, premda su moja iskustva
manje velebna od njezinih. Nasmijeila se i traila da je ispitam. Upitala sam moe li pogoditi
odakle je sljedea pjesma:
Partijski ivot temelji se na naelima dobra...
Stranica sedma, drugi odlomak, rekla je.

Ako se metla ne pojavi, otpad nee nestati sam... Stranica deseta, prvi odlomak!
Dolazimo sa sela...
Stranica stotinu etrdeset esta, trei odlomak!
Svijet je va...

Stranica dvjesto ezdeset trea, prvi odlomak!

Prouavajui Maove radove, moramo se nauiti djelotvornosti. Njegovo nam uenje valja
primijeniti na vlastite nevolje kako bismo dobili brze rezultate...
Pridruila mi se u pjesmi.

Kao to ugledamo sjenu tim podignemo bambusov tap na suncu... Povikala sam: Gdje smo
sad to?
Predgovor potpredsjednika Lin Biaoa Maovim citatima, drugo izdanje, uzvratila mi je
glasno, na to smo obje prasnule u smijeh, iskreno sretne.

Jo smo razgovarale kad smo stigle do vojarni. Stajale smo u tami, pune nevjerojatnog
ushita. Budi oprezna, rekla je. Kimnula sam shvativi to mi je eljela rei: ne privlai Luinu
pozornost. Vratile smo se u sobu razliitim putevima.

Te noi nisam mogla zaspati. Soba i mrea protiv komaraca djelovale su drukije nego
juer. Yan mi se nije obraala u sobi, ali ona je ipak bila puna ivota i svjeeg zraka. Osjeala
sam proljee. Klijanje trske pod krevetom prvi mi je put bilo izdrivo. Pomislila sam kako bih

47

voljela neto zeleno u sobi. Bi li i Yan? Nalazila se u krevetu ispod mene. Toliko sam toga
eljela s njom podijeliti. Ali nisam se usuivala razgovarati s njom. Luin krevet bio je odmah
uz na. Nas osam djevojaka spavale smo u jednoj sobi, odijeljene mreama za komarce.

Lu bi bila ljubomorna na nas, ljubomorna na na ushit. Zalila sam je. Zalila sam to joj ne
mogu biti prijateljica. Bilo je tuno to joj je na svijetu bila bliska samo ona lubanja. Prvi put
sam se saalila nad njom. Bio je to neobian osjeaj. Zato sam poela mariti za Lu? Zbog Yan?
Lu je od Yan bila starija dvije godine. Bilo joj je dvadeset pet. Toliko je toga eljela. eljela je
upravljati naim ivotima. to li je inila od svoje mladosti? Na licu su joj se ve pojavile bore.
Uskoro e joj biti trideset, pa etrdeset, i jo e biti na poljoprivrednom dobru Crveni plamen.
Govorila je da voli ova polja i da nikada nee otii. Pitala sam se kako itko moe voljeti ova
polja. Polja na kojima ne raste nita osim korova i aa. Potpuna tmina. Pakao. Lu nikada nije
govorila istinu. Nije znala kako. Je li imala osjeaje? Osjeaje kakve smo Yan i ja podijelile
danas? Morala ih je imati. Bila je mlada i zdrava. Ali tko bi se usudio pruiti joj njenost? Tko
bi doista mario za nju a da joj se ne ulaguje zbog njezine moi? S kim bi mogla podijeliti
osjeaje? Hoe li se udati? Smijeno je i pomisliti da bi se Lu udala. Mukarci iz brigade su je se
bojali. Poputali su pred njom, prihvaali njezinu nadmo. Mukarci bi se predali i prije nego
to bi stala pred njih. I sama njezina sjena natjerala bi mukarce u bijeg. Prema njoj su se
ponaali kao prema plakatu na zidu. Pokazivali su divljenje, ali je drali uokvirenu na
zidovima svojih umova. Zamijetila sam osamljenost u Luinim oima. Oima koje su zurile u
polja za kinih poslijepodneva. Oima koje su eale.
Lu je kasno lijegala. Sjedila je na drvenom stolcu prouavajui Maova djela. Taj obred
ponavljala je svake veeri. Svake bi noi zapisala oko deset stranica biljeaka. Posljednja je
lijegala i prva ustajala. istila je sobu i hodnik. Obiavala je govoriti da voli sluiti ljudima. Kad
bi je hvalili, navodila je Maovo uenje. Radim samo ono to me nauio predsjednik Mao,
govorila je. Citirala je: Nikome nije teko napraviti nekoliko dobrih djela za druge; teko je
cijeli ivot posvetiti injenju dobra.

Shvatila sam da me Luino ponaanje plai. Njezina krutost odavala je nepokolebljivu

udnju za moi. Postala sam opreznija, pristojnija prema njoj. Paljivo sam birala rijei kad
sam s njom razgovarala. U razgovoru smo kruile jedna oko druge. Pokuavala mi je doprijeti
do najskrivenijih misli. Znala je da nijedna od nas ne moe stei premo nad onom drugom.
Nije bila zadovoljna. Lu je smjesta osjetila moju bliskost s Yan, poput psa koji njui trag.
Jednom mi je poslije posla prila i rekla da zna zato djelujem uzbueno i da sam prava
kradljivica. Odgovorila sam joj da ne znam na to misli. Nasmijeila se i kimnula. Naloila mi je
da pretresem vojnike kovege u svim sobama redom. Pola je sa mnom. Naloila mi je da
prekopam stvari ne bih li nala neto nedolino. Dok smo se nakon obavljene dunosti vraale
u svoju sobu, odjednom me upitala sjeam li se to sam sino govorila. Zamalo sam se
spotaknula o kamen. Njezine rijei pogodile su me u neistu savjest. Upitala sam je kako bih
mogla znati jesam li ita rekla. Spavala sam, kako bih to mogla znati? Ali upravo sam ti sad u
glasu ula da zna, odgovorila je, podmuklo se smijeei. Upravo sam ula, ponovila je. Njezine
rijei bile su poput kukaca koji mi gmiu leima.
Lu je otvorila vrata, propustila me unutra, a onda ula za mnom i zatvorila vrata. Reci mi,
to ti se mota glavom? Pogledala me kao da sam muha, a ona pauk, pa se borimo u mrei koju
je isplela. Odgovorila sam da moram poi oprati odjeu. Cijeli tjedan nemam to odjenuti. Valja
mi pouriti jer moram odrati sastanak voda. Odmjerila me, moju prljavu odjeu, moje bose

48

noge. Rekla je kako je mislila da sam iskrena osoba. Iskrena sam osoba, odvratila sam. Ali ne i
prema meni, odgovorila je. elim da bude svjesna kako tvoja prijetvornost raste. Gubi
nevinost. Nevinost koju sam u tebi vidjela kad sam te prvi put spazila u angaju. Sjea li se to
sam ti rekla da mi se kod tebe svia? Sjea li se kako sam ti rekla da sauva ono to je u tebi
dobro? Odgovorila sam da uvam svoju dobrotu i da u je uvati, ali da sada moram oprati
odjeu. Sklonila se u stranu kako bi me pustila van. Ne pretvaraj se da ne razumije to ti
govorim, rekla je. Ako doista eli postati lanicom nae Partije, nee imati koristi od
neiskrenosti prema meni.
Perui odjeu, razmiljala sam o tome kako bi me Lu lako mogla unititi podnosei lane
prijavke i ubacujui dvoznane rijei u moj dosje, kojem su jedino partijski vode imali
pristupa. Rijei koje bi me mogle ivu pokopati. Rijei koje su se jednom nale u dosjeu nikada
nisu mogle biti izmijenjene. Pratile bi me i nakon smrti. Dosje je odreivao tko sam i tko u
postati. Bila je to jedina slika mene koju je Partija drala stvarnom i vjerodostojnom.

Kao partijski sekretar, Yan je imala mo initi to i Lu, manipulirati ljudima. Ali Yan se nije
rado sluila trikovima. Vjerovala je u pravdu, bez obzira na to kako se njezina pravda meni
inila nepravednom. Nastojala se ne voditi osobnim zamjerkama - to je Mao traio od svakog
lana Partije. Nastojala je takva biti i prema Lu, premda je bila u velikom iskuenju. Nikada
nije zainjala svoje izvjetaje zapovjednitvu. To me dirnulo kad sam ih proitala prepisujui
ih za nju. To me zbliilo s njom. Takve vrline nisam vidjela u Lu. Lu se esto dragovoljno
javljala za produeni rad u polju, inei sva zamisliva dobra djela, ali nikada ne bi oprostila
onome tko bi joj stao na ulj time to joj ne bi povlaivao na sastanku ili se ogluio o njezine
zapovijedi. U lice nam je rekla da e kao buhu zgnjeiti svakoga tko se drzne izvrgnuti je ruglu:
Bit e mi zadovoljstvo omoguiti neprijatelju da okusi elinu aku diktature proletarijata.

49

Lu je iz zapovjednitva dovela psa. Ime mu je bilo 409. Pas 409 bio je njemaki ovar koji je
proao vojnu dresuru. Govorilo se da kojeta moe. Zadatak dodijeljen 409 bio je uvanje
svinje zvane Prepredena Glava. Prepredena Glava, krmak teak gotovo devedeset kilograma,
brigadi je zadavao mnogo briga. Bio je najprepredeniji u svome krdu. Brigada nije imala
dovoljno fino mljevenog krmiva. Svinjama se davalo pola finog krmiva, a pola grubo
mljevenog zrnja. Jednoga dana stajski radnici primijetili su da je nestalo nekoliko vrea finog
krmiva - nije bilo dvojbe da ih je pojela jedna od svinja, ali nisu mogli dokuiti koja. Dva dana
poslije nestalo je jo nekoliko vrea finog krmiva. Tog su puta stajski radnici primijetili da
svinje jedu neprobavljeni izmet Prepredene Glave. Posumnjali su da je Prepredena Glava
kradljivac. Motrili su ga i uhvatili u krai. Prepredena Glava bio je neobian jer je imao pasje
lice i ponaao se poput psa. Mogao je preskoiti ogradu svinjca, ui u skladite ita a onda,
nasitivi se finog krmiva, otrati natrag u svinjac i praviti se da se nita nije dogodilo. Nije
nita manje jeo na posljednjem dnevnom hranjenju. Bio je vei od ostalih.
Lu je oboavala 409. Potroila je cijelu uteevinu na suho meso za psa. Dresirala ga je i
nagraivala. On joj je ubrzo postao veoma privren. Svake veeri etali su uz more. Lu je
postala blaa negoli prije. Pas 409 bio je zao prema svima osim prema Lu. Lu je bila ponosna
na njegovu odanost. Poticala je njegovu otrinu. esto mu je ponavljala jedan Maov citat.

Zapovjedila bi 409 da joj sjedne uz nogu, a onda rekla: Zar nije glavno znati razlikovati
prijatelja od neprijatelja? Pas 409 potvrdno bi zalajao i za to bio nagraen komadom suhoga
mesa. Zatim bi Lu nastavila: Zar za pravog revolucionara nije najvanije da razlikuje prijatelja
naroda od narodnog neprijatelja? Pas 409 ponovo bi zalajao i dobio jo jedan komad mesa.
Kad bi se 409 uspravio na stranje noge, bio je visok kao Lu. Lu ga je esto nukala da hoda
na stranjim nogama, prednjima joj se naslanjajui na ramena. Jednom kad je Lu morala otii u
zapovjednitvo na sastanak, 409 je cijeli dan zavijao. Njegovo zavijanje zvualo je poput plaa
starice. Oko podneva poeo se udarati u zid. Dvojica vojnika zatvorila su ga u svinjac, gdje se
zalijetao u reetke dok nisu pukle. Nitko ga nije mogao zaustaviti dok se Lu nije vratila.
Vidjevi da pas ne moe bez nje, Lu je briznula u pla.

Pas 409 bio je jako lo uvar. Vojnici su govorili da su se on i Prepredena Glava zasigurno
poznavali u prolom ivotu - dvije su se ivotinje sprijateljile im su se vidjele. Isprva su se
nesigurno mjerkali, potom jedan drugog onjuili, a zatim se sprijateljili. Zar zato to je
Prepredena Glava imao pasje lice? Sjedili su jedan uz drugoga poput brae. Pas 409 ne samo
to nije sprijeio Prepredenu Glavu u krai finog krmiva, ve mu je i pomagao rasuti ga iz
vrea kako bi Prepredena Glava mogao bre jesti. Igrali su se u svinjcu. Psa je oduevljavala
piljevina. Kad bi stajski radnici doli, 409 namjestio bi iskren izraz lica, pravei se da je
nastojao zatititi krmivo, ali je izgubio bitku. Yan nije voljela 409. Nazivala ga je izdajnikom.
utnula ga je nogom i predloila Lu da ga poalju natrag u zapovjednitvo. Lu je nevoljko

50

pristala. Kao da je znao to Lu osjea, 409 joj je priao i stao joj lizati lice.

Lu je preklinjala Yan da dopusti psu ostati. Pokazala joj je njegov dosje. Pisalo je da je 409
bio zasluan u ratu. Zamolila ju je da joj dade dva tjedna kako bi ga nauila da pazi na

Prepredenu Glavu. Obeala je da e ga uiniti onako dobrim kako se tvrdilo da jest. Yan je
odgovorila da se zalihe finog krmiva smanjuju. Brigada si nije smjela dopustiti da izgubi
makar jednu vreu. Ostale e svinje umrijeti od gladi. Lu je radila none smjene da bi pazila na
ivotinje. Pas 409 nije se promijenio. Lu ga nije mogla natjerati da se ponaa kako valja. Yan se
razljutila i zapovjedila Lu da vrati psa. Toga dana, dana kada je 409 trebao biti vraen u
zapovjednitvo, Lu je uhvatila Prepredenu Glavu u kradi finog krmiva. Otila je k Yan i rekla da
povratak psa u zapovjednitvo nee zaustaviti Prepredenu Glavu. Zbog ega ne bismo ubili
Prepredenu Glavu umjesto da vratimo psa? Yan je to dopustila.
Lu je svinju dala zaklati za veeru. Prepredena Glava nala se u svaijoj zdjelici. Pas 409
oglodao je svinjske kosti, a potom posvuda traio Prepredenu Glavu. Onjuio je svinjac
Prepredene Glave i ostao u piljevini sve dok ga Lu nije dozvala. Lu je bila sretna; prstima mu je
raeljavala dlaku na leima. Lu je sa psom provodila sate, stavljajui mu cijelu ruku u gubicu
i tjerajui ga da izvodi svakojake trikove.

Lu je odvodila 409 u oblinja sela na parenje. Pas 409 bio je dobar prema kujama, ali zao
prema njihovim vlasnicima. Prialo se da bi poslije parenja s kujom, iz istog zadovoljstva,
razderao vlasniku hlae. Skoio bi na vlasnika, stao na stranje noge i zalajao. Seljani su tvrdili
da je laveom mrtve dizao iz groba. Seljani su rekli Lu da vie nikada ne dovodi 409. Lu se
samo smijala. Nije ni slutila koliko su seljani ozbiljni.
Kad se Lu jedne rane veeri vratila s 409 iz oblinjeg sela, pas je pozelenio u licu. Povraao
je i povraao. Lu ga je pokuavala hraniti vodom i kaom, ali 409 nita nije mogao staviti u
sebe. Otrila sam motike kad mi je Yan donijela vi- jesti. Lu pjeva operu, rekla je. Otila sam u
hambar gdje je 409 obino spavao. Prije nego to sam vidjela 409, zaula sam Luine jecaje. Pas
409 leao joj je mrtav na grudima. Lu je ridala poput seoske udovice. Do njih je stajao
veterinar. Yan je prila i pruila joj vlaan runik. Dok je Lu brisala lice, Yan je ispitivala
veterinara o trovanju. Veterinar je odgovorio da se otrov nalazio u parenom kruhu. To su
uinili seljani, rekla je Lu. To su reakcionari, dodala je steui zube. Moraju platiti za ovo.
Isprva joj Yan nita nije odgovorila. Kad je poslije veere opazila da Lu jo sjedi uz 409, Yan joj
je rekla da ga nije smjela onako esto voditi na parenje.

Lu je pokopala 409 pokraj rijeke. Kad je idueg svitanja na vod poao okopavati polja, Lu
je ve bila prionula poslu. Oi su joj bile otekle. Kad sam je pitala je li noas dobro spavala,
odgovorila je da je cijelu no probdjela uz grob. Za vrijeme odmora, zamolila me da s njom
poem do groba kako bismo posjetile 409. Pola sam s njom. Dirnula me njezina tuga. Nisam
slutila da je Lu uope sposobna za tugu. Kleknula je u blato i poloila poljsko cvijee na grob.
Jecala je. Uhvatila sam je za ruke i podigla, a ona mi se naslonila na rame. Zahvalila mi je.
Voljela bih da sam mogla vie uiniti za nju. Pogledala me i rekla da je izgubila jedinog
prijatelja, najboljeg prijatelja. Upitala me to da sada radi. Njezin me ton uplaio. Nisam se
usuivala rei ni rije. Pogledala sam je. Zurila je u polje. Kosa joj je vijorila na vjetru. Hou,
hou, mrmljala je sebi u bradu. Stei e nove prijatelje, rekla sam. Sumnjiavo me pogledala.
Zna, 409 mi nikada nije lagao, rekla je.

51

Lu je znala da ne govorim to doista mislim. Znala je da joj ne elim biti prijateljica. Nisam
joj mogla rei da me plai to to je previe sposobna. Imala je odlike ubojice i zbog toga sam se
drala na sigurnoj udaljenosti od nje.

Lu i ja radile smo cijeloga dana rame uz rame. Izmijenile smo tek nekoliko rijei.
Razmiljala sam o Yan, o njezinu srdanom smijehu. Lu je radila brzo. Njezino se vitko tijelo
kretalo poput kozoroga na litici, svaki joj je pokret bio toan i djelotvoran. Poput kozoroga,
imala je tanka zapea i glenjeve. To joj je omoguavalo da tri hitrije i bre se sagiba. Bila je
strastvena radnica. Beskompromisna. Ali za mene je bila poput kazalinog reflektora: snano
svijetli u mraku. Ali kad se podigne sunce, gubi sjaj. Blijedjela je na suncu, a sunce je bila Yan.

Yan i ja svoju bliskost nismo odavale u javnosti. U tiini smo jedna drugoj prale odjeu i
odlazile jedna za drugu puniti posude vruom vodom. Navikle smo si davati znakove oima.
Svakih nekoliko dana odlazile smo razliitim putovima i sastajale se kod ciglane. Yanin bi
izgovor bio provjera danas obavljenog posla. Ja bih uzimala najdeblju Maovu knjigu i svoju
biljenicu te se pretvarala da traim mjesto gdje mogu uiti u samoi. Probijale smo se kroz
a, drei se za ruke. Nauila me napraviti sviralu od trske. Smotala bi komad trske i
napravila zelenu trubicu. Rekla mi je da puem kad i ona u svoju. Uveer smo svirale na trski.
Sprdale smo se s melodijama i smijale se kad bi koji ton podsjetio na staraki kaalj.

Nastavljale smo se sastajati i kada je stigla zima. Sjedei uz opeke, Yan je vjebala erhu; ja
sam samo leala i sluala. Poele smo razgovarati o svemu, ak i o najstroe zabranjenoj temi
mukarcima.
Yan je rekla da je, sudei prema njezinoj majci koja je mrzila njezina oca, veina mukaraca
zla. Majka je govorila da nikada ne bi rodila devetero djece njezinu ocu da nije bilo poziva
Partije: Vee stanovnitvo znai veu mo. Mukarci uivaju zavodei i silujui ene,
zakljuila je.
Sjetila sam se kako je Yan one noi skinula pojas i zapovjedila vojnicima da pretuku
knjikog moljca. Shvatila sam gdje je izvor njezine mrnje prema mukarcima. Rekla sam da
njezin otac ne predstavlja sve mukarce. Yan je ustrajala na tome da predstavlja. Potom mi je
ispriala o svojoj petorici brae koji su svi bili u dvadesetim godinama, snani i visoki.

O ponoi su besramno razgovarali dok je cijela jedanaesterolana obitelj spavala u istoj

sobi. Njezin stariji brat priao je kako je navabio djevojku iz susjedstva u sobu, a potom je
zaveo na krevetu dok su njegova etvorica brae gledala kroz prorez na vratima. Upitala sam
kako su na to reagirali njezini roditelji. Yan je odgovorila da su odbijali u to povjerovati.
Optuili su Yan da lae. Braa su je pretukla pred roditeljima, koji su to odobravali vjerujui da
je zasluila batine. To je bio glavni razlog zbog kojeg je napustila obitelj i otila na
poljoprivredno dobro Crveni plamen.

Yan me upitala to mislim o mukarcima. Odgovorila sam da bije moj iskreni odgovor
mogao zaprepastiti. Rekla je da je spremna na to i obeala mi ostati prijateljicom bez obzira na
to to od mene uje. Ispriala sam joj priu. Priu koju nikome prije nisam ispriala. Dogodilo
se to tijekom sastanka Crvene garde kad mi je bilo esnaest. Nestalo je struje i dok smo ekali
u mraku, neija mi je ruka dotaknula lea. Drhtei, polako mi se zavlaila pod miicu i
dodirnula mi grudi. Bila sam zapanjena, ali sam dopustila ruci da se ondje zadri oko minute a
onda ustala i premjestila se na drugu stolicu. Kad se svjetlo ponovo upalilo, okrenula sam se.

52

Vidjela sam da iza mene sjede trojica djeaka, svi otprilike mojih godina. Jedan je od njih
djelovao uznemireno i blijedo. Poznavala sam ga bio je to odlika, popularni krasopisac
enskasta lica.
Pomislila sam da sam postala neista. Stidjela sam se same sebe.

Yan me pitala zato nisam viknula. Zato nisi odgurnula ruku? Odgovorila sam joj da ni
sama ne znam zato. Rekla sam joj da mi se osjeaj zapravo svidio. Bila je zateena. Dugo je
sjedila u tiini. Sakrila je lice dlanovima.

a se njihao utei kao da apue. Pst-pst-pst, pst-pst- pst. Promatrala sam Yan, gledajui
kako prikuplja hrabrost. Upitala me znam li razliku izmeu spolnog organa odraslog
mukarca i djeaka. Vidjela sam ga na slici u knjizi o akupunkturi. Bio je nacrtan poput
naopake okrenutog ajnika. Yan je kimnula i rekla da je to dovoljno zorno. Jo je neko vrijeme
samo sjedila. Zacrvenjevi se, rekla je da mi mora neto priznati. ekala sam. Ma nema veze,
rekla je. Ne vjeruje mi, odgovorila sam. Nije o tome rije, odvratila je. Pitala sam o
emu je onda rije. Duboko je udahnula i rekla da doista sad ne moe o tome govoriti. Nije
se mogla natjerati. Oslonila je elo na koljena. Rekla sam joj neka si uzme vremena koliko joj
god treba dok ne bude spremna. Rekla je da nikada nee biti spremna. Poput pua koji uvlai
glavu u kuicu, odbijala je izii. Preklinjala sam. Rekla sam da i ja gajim skrivene misli. Rekla je
da to nije isto. Njezine su bile udovine. Razmaknula sam joj koljena i prstima podigla lice.
Pogledala sam je i rekla da slutim o emu je rije. Odgovorila je da neu biti u pravu. Upitala
sam je hoe li mi obeati da e mi sve ispriati pokae li se da sam u pravu. Kimnula je.
Rije je o mukarcu, rekla sam gledajui je ravno u oi. Slomila se.

Ime mu je bilo Leopard Lee. Imao je dvadeset etiri godine i bio je na elu Trideset druge
brigade. Bio je s juga, iz vrtlarske obitelji. Bio je profinjen ovjek. Upoznala ga je prije dva
mjeseca na sastanku zapovjednitva i od tada o njemu potajno matala. Rekla mi je da to sve.
Njezina je pripovijest zavrila.

Pitala sam je jesu li razgovarali nasamo. Pitala me: Kako to misli? Kako bih to mogla?
Pitala sam: Pa kako onda zna da mu se svia? Jednostavno osjeam da je tako, odgovorila je.
Rekla je da, razumije se, ne moe biti sigurna, ali da to ionako nije ono to mi je eljela
povjeriti. Pitala sam je u emu je onda problem. Odgovorila je da zna kako uope ne bi smjela
gajiti takve misli. Najstranije joj je bilo to to ga nije mogla izbaciti iz glave. Bila je veoma
uznemirena i to joj se nikako nije svialo. Naalila sam se da mi se ini kako je to sluaj
unutarnje iskvarenosti i da bi problem trebala iznijeti na sastanku brigade. Odgovorila mi je
da nije lijepo zbijati ale s tuom boli. Upitala sam radi li se doista o pravoj boli. Odgovorila je
da to treba biti bolno pa da i jest. Razdiralo ju je, peklo. Budilo joj je u glavi prljave misli, misli
o mukarcima i ajnicima.

Djelovala je bespomono. Rekla sam joj da sam i ja imala potpuno iste simptome. Upitala
me kako sam postupila. Odgovorila sam joj da sam proitala knjigu. Pitala je jesam li se nakon
itanja osjeala bolje. Odvratila sam da jesam. Upitala me moe li saznati naslov te knjige.
Rekla sam joj da se zvala Drugo rukovanje. Bila je to zabranjena knjiga koju sam nala u
kovegu Male Zelene. Bila je prepisana rukom, svih tri stotine stranica. Pitala me o emu se u
knjizi radi. Rekla sam joj da je to bila pria o mukarcu i eni. Odvratila je kako pretpostavlja

53

da je ta knjiga zatrovala um Male Zelene. Morala sam se sloiti. Rekla je da ne eli biti
zavedena tom knjigom na krivi put. Naravno, odvratila sam, ali teko je unaprijed
pretpostaviti kako e neto doivjeti. Rekla sam joj da ne vjerujem da bi se osoba snana
duha poput nje mogla zatrovati knjigom. Bilo bi to smijeno. Bilo bi to blesavo. Odgovorila je
da imam pravo. Rekla mi je da joj knjigu noas ostavim u gumenoj izmi. Potom sam joj rekla
da ne elim prihvatiti odgovornost za ono to e se ubudue dogaati u njezinoj glavi.
Odgovorila je da e odgovornost snositi sama.

Progutala je knjigu. Yan, zapovjednica i partijski sekretar, progutala je rukom pisanu

knjigu u tri noi s baterijskom svjetiljkom pod mreom za komarce. Kad mi je vratila knjigu,
djelovala je nekako drukije. elim mu pisati, rekla mi je. Ali potom je pognula glavu. Ne mogu,
rekla je. Preopasno je. Otile smo do ciglane. Zamolila sam da mi objasni zato je opasno pisati.
Rekla mi je da je pismo knjikoga moljca za Malu Zelenu otvorila Lu - tako je brigada saznala
gdje da ih te noi uhvati. efovi partije smjeli su itati svaija pisma i pretresati kovege u bilo
koje doba. Protiv toga nije bilo pravila.
Rekla sam Yan da sam je mrzila zbog toga to je razotkrila Malu Zelenu. Odgovorila mi je
da imam potpuno pravo.

Pognula je glavu. utke je sasluala moje optube. Ti si ubojica, rekla sam. Plakala sam.
Rekla je da zbog toga mrzi samu sebe, ali da je na to bila prisiljena. Dugo je znala da Lu uhodi
Malu Zelenu. Kao sekretar Partije i zapovjednica, nije imala izbora jednom kad joj je sluaj
slubeno prijavljen.

Yan me uhvatila za ruke i protrljala ih. Ruke su joj bile grube, kao u starog seljaka. Rekla je
da tek sada razumije kako je njezin postupak bio neoprostiv. I sama se sada nala na mjestu
Male Zelene u vezi s mukarcem. Kako li je njezin in samo bio neoprostiv! Kazala je da je
ona poput abe koja ivi na dnu zdenca - njezino je poznavanje svijeta iroko koliko i okno
zdenca. Lakovjernost i neznanje pretvorile su je u ubojicu. Prevarila ju je partijska
propaganda, asopis Crvena zastava i Narodni dnevnik. kolovali su je da postane ubojica. A
koga nisu? Nije razumjela svijet oko sebe, svijet gdje ubojice nastavljaju ivjeti dok nevini
umiru poput korova.

Sjetila sam se njezina lova na zmije u au. Upitala sam je zato to radi. Zagledana u zalazak
sunca, rekla je da je to za Malu Zelenu, da joj se jednoga dana vrati razum. Skupila je ezdeset
devet zmija u staklenku koju je pohranila pod na krevet. Morala je dosegnuti savren broj
stotinu. Rekla je da sada prvi put u ivotu polae nadu u praznovjerje. Njezina je baka jednom
skupljala zmije za ozdravljenje njezine oduzete sestre. Kad ih je sakupila stotinu, sestra je
ustala i prohodala. Bila je oduzeta est godina.
Upitala sam zna li da su zmije otrovne. Kimnula je. Osmijeh joj je bio spokojan i to me
duboko dirnulo. Upitala sam bi li mi dopustila da joj se pridruim. Rekla sam joj da se neu
bojati zmija. Kimnula je i stisnula mi ramena.

Odlazile smo u lov na zmije svaka zasebno. Nikada nisam uhvatila nijednu. Ta su me
stvorenja plaila. Oblik njihova tijela me uasavao. Mast na njihovim repovima me progonila.
Imala sam none more, sanjajui svoje tijelo obavijeno zmijama. Nisam priala Yan o svojim
snovima. Nisam mogla vjerovati da ih se ona ne boji. Kad bi se vratila sa zmijama, zamiljala
sam kakve je grozote morala proi. Ponovo je postala mojom junakinjom.

54

Sve smo vie razgovarale o mukarcima, a pogotovo o Leopardu Leeju. Predloila sam da
joj budem osobni poklisar. Odmahnula je glavom i rekla da to nije doputeno njoj ako nije bilo
doputeno Maloj Zelenoj. Ja sam lanica Partije. Ne smijem initi ono to branim drugima.
Djelovala je tuno, ali odluno. Bila je nerazumna, ali njezin me ponos dirnuo u srce. Dok sam
je promatrala, osjetila sam privlanost. Te se veeri nisam mogla zasititi Yan. Ona je bila moja
Venera.
Na povratku u vojarne rekla sam: Sve je ovo tek privid, zar ne? Odjednom je rekla kako bi
se kladila da se mogu uhvatiti u kotac s Lu, jer sam razvila otre zube. Nasmijala se. Nainila
mi je eir od trske dok smo raspravljale o tome kako sroiti pismo i kakav slubeni razlog
pronai da bih ga mogla dostaviti Leopardu Leeju.

Obuzela me radost. Radost to sam s Yan. Radost to se oslanja na mene. Prola su dva
tjedna. Yan mi jo nita nije dala za dostavu. Kad bi me vidjela, izbjegavala je razgovor o toj
temi. Vidjela sam da je sretna, premda pomalo nemirna. Vidjela sam kako vjea svoje crveno
donje rublje na suenje. Bilo je arkocrveno. Pjevuila je, provodei vie vremena pred
malenim zrcalom pokraj vrata. Prestala je psovati. Zadirkivala sam je. Sluila sam se
psovkama koje je ona obiavala koristiti. Prozrela je moje namjere. Samo se nasmijeila i
nazvala me deritem. Upitala sam je to je s pismom za Leoparda. Jo se izmotavala. Rekla je
da nema vremena za pisanje. Rekla sam joj da bi je Leopard mogao zaboraviti. Te veeri, dok
sam leala u krevetu, otvorila je moju zavjesu i ubacila presavijeno pismo.
Drue Leoparde Lee:

Kako si? Pitala sam se kako napreduje poljoprivredna inicijativa u tvojoj brigadi. Ovdje
ostvarujemo oit napredak. esto razmiljam o naem sastanku. Bio je sadrajan, a usto i politiki plodan.
Na rubu papira Yan je napisala: Moe li mi pomoi, molim te? Na komadiu papira
odgovorila sam da u uiniti sve to Partija od mene trai.

Sutradan sam iznova napisala Yanino pismo. Nisam znala kako Leopard Lee izgleda, pa
sam opisala Yanino lice. Pokuavala sam zamisliti to bi njih dvoje radilo zajedno, kako bi se
dodirivali; od same mi je pomisli srce bre zakucalo. eljela sam opisati Yanino tijelo, ali
budui da ga nikada nisam vidjela, opisala sam svoje, dodirujui se i zamiljajui da je moje
tijelo njezino, a moji prsti njegovi.
Kad se Yan vratila, apnula sam joj da sam zavrila pismo. Uzbueno je rekla kako ne moe
doekati vrijeme za poinak da ga proita. Rekla sam da elim gledati kako ga ita. Yan je rekla
da moramo smisliti izgovor da zajedno legnemo u postelju. Skovale smo plan i ekale da
padne mrak.

Poslije veere sjela sam s Yan pred vrata. Ona je poela krpati svoje izme za kiu dok sam
ja istila puku. Nismo razgovarale ve se pretvarale da smo usredotoene na rad. Rastavila
sam puku i poela je istiti. Bila sam rastresena. Povremeno bih kriom dobacila pogled Yan.
Izbrusila je napuknutu cipelu, nanijela ljepilo i ekala da se osui. Nije me gledala, ali bila sam
sigurna da zna kako ja gledam nju. Lice joj se zarumenjelo. Stidljivo se smijeila. Nekoliko je
puta lagano puhnula u cipelu. Uivala sam u njezinoj stidljivosti jer nitko drugi ne bi pomislio
da bi Yan mogla biti stidljiva. Ta je bliskost pripadala samo meni.

55

Lu je naglas itala Maova djela. Ostale su cimerice ulazile i izlazile iz sobe vjeajui rublje o
konopac i izlijevajui prlja- vu vodu pred vratima. Muki vojnici u zgradi nasuprot naoj
bubnjali su tapiima za jelo o zdjelice. Pjevali su: Kad sunce izae, oo-jo, oo-jo, oo-jo, jo, jo,
jo, oo, oo... Pjesma je ila unedogled. Vojnici su takoer izlili vodu na blatnu zemlju i bosonogi
otili u sobe. Vrata su se zatvorila. Pjesma se nastavila.
Kad se spustila tama, ve sam bila u postelji. ekala sam da i svi ostali legnu. Kroz mreu
sam se ogledavala po sobi. Odmjerila sam Lu od glave do pete. Njezina je usredotoenost bila
vrijedna divljenja. Doista je svakodnevno itala Crvenu knjiicu. Sigurna sam da je napamet
znala svaku toku i zarez. Je li uivala u tome? Ili je samo glumila? Moda oboje? Je li ikada
osjetila nemir? Bila je mlada, zrelog tijela. Primijetila sam da voli promatrati vlastita stopala.
esto ih je prala dugo i s posebnom brinou. Koa stopala bila joj je preplanula,
tamnosmea, a nokti isti poput kikirikija. Stopala joj nisu bila poput naih, ukasta od
fungicida. Svake noi dok smo mi ostale spavale, octom bi skidala boju s noktiju. Jednom me
snaan smrad njezina octa probudio oko ponoi i kroz mreu sam vidjela da je zadrijemala
dok ga je upotrebljavala. Stopala su joj bila oslonjena na klupicu, poput dva velika kolaia od
rie. Bio je to par mladih, otmjeno oblikovanih stopala. Pitala sam se zato Lu troi toliko
vremena na skrb o stopalima. I shvatila sam. Njezina stopala bila su njezina intima. Ta joj je
intima bila potrebna da bi preivjela, ba kao to je meni bila potrebna ona koju mi je pruala
Yan.

Poela sam govoriti kako nemam dovoljno pokrivaa i kako se bojim da se ne prehladim.
Yan je kihnula i rekla da je i njoj hladno. Lu je, po obiaju, jo uila. Razdraena naom
galamom, nestrpljivo je upitala zato mi, drugarice, jedna drugoj ne pomognemo. Zato se
same niste mogle domisliti rjeenju, kao to je, na primjer, dijeljenje pokrivaa? Upala je ravno
u nau stupicu. Skoila sam s kreveta nosei pokriva i pohitala pod Yaninu mreu za
komarce. vrsto smo zatvorile zavjesu. Nisam mogla suspregnuti smijuljenje. Yan mi je rukom
prekrila usta. Pruila sam joj pismo. Pokrila nas je pokrivaem preko glave i upalila baterijsku
svjetiljku.
Lice joj je crvenjelo. Nekoliko je puta proitala pismo. apnula ja da nikada nita bolje nije
proitala. Rekla je kako nije znala da sam toliko darovita. Prislonila je obraz uz moj. aptom je
ponavljala te rijei, da sam darovita. Proitavi pismo jo dva puta, traila je da zamislim kako
bi Leopard Lee reagirao na to pismo.

Rekla sam joj da bi se u nju zaljubio. Molila me da ponovim to to sam upravo rekla, pa sam
to i uinila. aptom me upitala kako mogu biti u to sigurna. aptom sam joj odgovorila kako
bih se, da sam mukarac, i ja u nju zaljubila. Upitala me jesam li ikada okusila rambutan.
Upitala sam je to je to. Odgovorila je da je to voe koje raste na jugu Kine. Kad do- zrije,
raspukne se uz zvuk pang-pang-pang, nalik na pucanje petardi. Rekla je da joj srce sada ba
tako lupa. Rekla sam joj da mi je drago to misli da sam darovita. Odgovorila je da mi i treba
biti drago jer sam je zaarala i sada je ostavljena meni na milost i nemilost.
Ugasivi baterijsku svjetiljku, izvukle smo se ispod pokrivaa da udahnemo zraka. Upitala
sam je li rambutan jestivo voe. Odgovorila je da jest, da je slatko, samo to ima runu koru s
bodljama poput bodljikavog praseta. Rekla sam joj da nisam mogla niti naslutiti da ima tako
njeno srce kad sam je prvi put vidjela. Rekla sam joj da sam se zbog njezine njenosti zapitala
je li doista okorjela partijka ili tek salonska revolucionarka. Rekla mi je da zaepim i drim

56

jezik za zubima.

Kroz mreu za komarce vidjela sam da Lu zavrava s pranjem noktiju octom. Zaepila je
bocu, ustala, utrnula svjetlo i legla u postelju. Yan i ja leale smo budne u mraku, previe
uzbuene da bismo zaspale. Ubrzo smo zaule Luino hrkanje. Mjeseina boje bijelog ljiljana
rasipala se kroz zavjese.
ula sam ravnomjerno disanje cimerica. Zmije su udarale o stijenke staklenke ispod
kreveta.

Nemir se vratio. Svu me obuzeo. Osjeala sam kako mi se tijelo odvaja od uma. Um se elio
prisiliti na san, ali tijelo se opiralo. Nekako se nisam usuivala razmiljati o tome zato se
buni. Bila sam opijena osjeajem opasnosti, vruinom, arolijom.

Yan mi je s uzdahom okrenula lea. eljela sam je okrenuti prema sebi, ali odjednom me
obuzeo strah. U meni se probudilo neto strano, neobino. Tijelo mi se ukoilo. Neto je
promrmljala. Pitala sam je li neto rekla. U tami sam ula odjek vlastita glasa. Uzdahnula je i
rekla: Ba je teta... ekala sam da dovri reenicu. Utihnula je kao da se boji dovriti. ekam,
rekla sam. Ba je teta to nisi mukarac, odgovorila je. Ponovo je uzdahnula. Bio je to dubok i
nemoan uzdah. Snudila sam se. A potom se moja mladost hrabro digla na noge. Pitala sam:
Sto bi uinila da jesam? Okrenula se natrag prema meni i rekla da bi uinila tono ono to sam
opisala u pismu. Dah joj je bio vreo. Njezine su mi trepavice dodirnule obraz. Vruina mi je
poput bujice navrla iz nogu u glavu.
Leale smo u tiini. U vruici. Jedna od njezinih nogu nala se meu mojima. Zagrlile smo
se. A potom smo se, gotovo u isto vrijeme, povukle. Da okonam nelagodu, izjavila sam da bih
voljela navesti jedan odlomak iz Crvene knjiice. Samo naprijed, salonska revolucionarko,
rekla mi je. Poela sam: Predsjednik Mao nas ui: Kao ovjek koji podigne kamen i baci ga
sebi na nogu umjesto drugome, tako e proi svaki reakcionar koji se pokua oprijeti
revolucionarnim silama. Tako je, nastavila je, samo ako slijedimo uenje Predsjednika Maoa
moemo biti istinski nepobjedive. Predloila sam da ponemo sa samokritikom. Poslije tebe,
rekla je Yan. Sto ti je na umu? Priznaj. Zbaci teret krivnje.
Moje krivnje ili tvoje, drugarice partijski sekretaru?

maya

57

Stara poslovica kae: Dobro nikad ne dolazi samo. Taje jesen bila arobno doba. Kad je
repa u polju postala dovoljno slatka za jelo, morali smo pisati prijavke o tome kako nam seljaci
kradu repu. Prijavke bismo dostavljali u zapovjednitvo da krivnja zbog smanjenja prinosa ne
bi pala na brigadu. Yan je provodila politiku gledanja kroz prste, to je znailo da nije
previe strogo pazila na tonost tih prijavaka. tovie, tono je znala tko su lopovi. Nisu to bili
seljaci iz okolice, niti poljski takori. Bili su to sami vojnici. I ja sam bila jedna od njih. Plaa
koju sam primala nije bila dovoljna da mi pokrije trokove za hranu, pa sam se u nonim
satima pretvarala u kradljivicu. Kopala sam po blatu u potrazi za repom, rotkvicama i slatkim
krumpirom.
Yan se pravila da nas ne vidi. U stvari, bila je zaokupljena vlastitom opsesijom. Pokretala ju
je vjera u lijeenje akupunkturom. Odvodila je Malu Zelenu u bolnicu susjedne farme - bolnicu
poljoprivrednog dobra Crvena zvijezda - da je pregleda grupa lijenika Narodnooslobodilake
armije koji su ondje pouavali mjesne lijenike tehnikama akupunkture. Yan je tamo vodila
Malu Zelenu dva puta dnevno, u zoru i kasno uveer. Ustala bi u pola pet ujutro, posjela Malu
Zelenu na traktor, truckala se cijelim putem do bolnice na terapiju iglama, a potom dovezla
Malu Zelenu natrag te je prepustila osoblju restorana da joj poslui doruak, dok bi sama
pohitala u polje, bez jela, da nas dostigne.
Uvijek bih ponijela vika parenog kruha sa sobom. Dala bih ga Yan kad bi stigla u polje. U
tri bi zalogaja dovrila komad parenog kruha veliine dlana. Jednom se vratila mokra do koe,
odjee prekrivene blatom. Rekla je da je s traktorom sletjela u kanal. Yan je vritala od radosti.
Rekla je kako je previe uzbuena da bi govorila. Kazala je da se dogodilo udo - Maloj Zelenoj
vraao se razum. Dug, dug ivot predsjedniku Maou, povikala je. Traila je da joj se pridruimo
u klicanju. Klicale smo s njom. Kad su je vojnici okruili kako bi uli to se zbiva, ispriala je da
je Malu Zelenu ostavila u bolnici na daljnjim pretragama. Rekla je da je jutros Mala Zelena
otpjevala ariju Moje domovine. Tog je dana Yan slomila dva tapa nosei kante od etrdeset
pet kilograma gnojiva u polje.

Te je veeri Yan dirigirala dok smo pjevali operu na politikom teaju. Yanina vruica
zahvatila je i brigadu. Nitko nije obraao pozornost na Lu, koja je stajala u kutu odmahujui
glavom. Svi su pjevali Nita na svijetu ne moe smesti komunista - ariju iz Crvenog
lampiona. Nakon toga, Yan je prvi put ponudila svirati erhu pred svima. Izazvala je svaije
divljenje i tovanje.
Povukla sam se i uivala u Yaninoj radosti. U njezinoj sam radosti iznova doivjela njezin
bol zbog Male Zelene koji joj je razdirao duu. Predloila sam da otpjevamo Moju domovinu
kako bismo Maloj Zelenoj donijeli blagoslov. Yan je odsvirala notu na erhuu. Ali slomila je icu
jer ju je prejako udarila. Ispriala se okupljenom mnotvu. Umjesto da zamijeni icu, odloila
je erhu i zapjevala. Zvuk je bio istovjetan glas joj je zvuao potpuno isto kao erhu. Nismo
mogli suzdrati smijeh. Yan to nije smetalo. Pjevala je visokim glasom:

58

Ovo je moja velika zemlja.

U njoj sam roena i odrasla.
Prelijepa to je zemlja
Gdje sunce vjeno sja,
I svje povjetarac pue.
Yanina srea nije potrajala. Ni tjedan dana. Kad se Mala Zelena vratila, izgledala je isto, kao
biljka. Akupunktura je djelovala tek privremeno, nakon ega su se ivci ponovo uspavali. Yan
je odbila odustati. Neprestano je vodila Malu Zelenu natrag u bolnicu. Jednoga dana pokvario
se traktor; podigla je Malu Zelenu na lea i nosila je dva sata do bolnice. Sutradan se Yan nije
probudila na vrijeme. Bila je premorena. Ponudila sam da u ja odvesti Malu Zelenu u bolnicu.
Yan je ustrajala na tome da ide ona. Na koncu smo pole zajedno. Naizmjence smo nosile Malu
Zelenu. Mala Zelena spavala nam je na leima kao zaklano prase. Doimala se beznadno. Yan je
rekla da jo ima zadnju nadu, nadu u zmije. Nisam joj rekla kako u tu mogunost ni na
trenutak nisam povjerovala. U glasu joj se ulo previe nade. Poludjela je.

59

Popela sam se na traktor koji je vozio prema Trideset drugoj brigadi na sastanak s
Leopardom Leejem. Yan me poslala kao predstavnicu nae brigade da razmijenim
revolucionarna iskustva s njegovom brigadom. Kad sam poslana na taj zadatak, bila sam
uzbuena kao da idem na susret s vlastitim ljubavnikom. Uredno presavijeno pismo nosila
sam u unutarnjem depu. Zakopala sam dep da mi pismo ne ispadne dok traktor poskakuje.
Cesto sam provjeravala je li jo na mjestu. Prethodne sam ga veeri prepisala u isto. Yan se
utapala u njegovu sadraju. Ustala je ve u zoru. Rekla mi je da sam je pretvorila u novu osobu.
Istim, pomislila sam. Sada je mnogo meka. Bila je ljubazna prema svima, ak i Lu. Vojnici su
bili polaskani, a Lu zbunjena.
Budui da je kiilo, Yan je brigadi dala slobodan dan. Ona je cijeli dan sjekla a. Kad me
ugledala, stidljivo se nasmijeila kao da sam ja Leopard Lee. Iznenadilo me to sam sve vie
razmiljala o njoj. Nisam si mogla pomoi. Promatrala sam je dok veera. Jela je odsutno,
trpajui hranu u usta. Zurila bi u udaljena polja ili piljila u kukca koji vae srce cvijeta
pamuka. Naloila je osoblju kantine da doda vie eera u hranu. Nou je nosila crveno,
arkocrveno donje rublje. Kad je mislila da je nitko ne gleda, smijeila se u zrcalo. Kad sam
krenula u trgovinu, zamolila me da joj kupim bocu octa. Prije spavanja, sjela je uz Lu da oisti
kemikalijom obojene nokte na nogama. Povremeno bi zapjevala operu sa mnom i s Lu. Pjevala
je kao to je svirala, glas joj je bio nalik na brujanje

ica njezina erhua. Cimerice su rekle da zvue posve istovjetno. Yan je viknula: Pa to
onda? Djevojke su se otile sakriti pod svoje mree protiv komaraca, prekrivajui usta rukama
i umirui od smijeha.

Kad sam ugledala Leoparda Leeja, iznenadio me Yanin izbor. Bio je muka inaica Yan;
krupnih i prodornih oiju, obrva nalik na noeve i ekinjaste, masne kose. Nije bio onako visok
i snaan kako sam zamiljala. Dugim rukama i brzim pokretima podsjetio me na majmuna.
Prema divljenju njegovih vojnika, zakljuila sam da je uspjean voa. Svi su ga zvali Leopard.
Odgovarao je srdano. Salio se sa svima i upozoravao ih da okopavajui ne otete mlade
izdanke. Stekla sam dojam da mu je neugodno kad sam mu rekla da dolazim iz Sedme brigade.
Pogledao me ispod oka.
Rekla sam mu: Imam pismo za tebe. alje ga... Zarumenio se prije nego to sam izgovorila
Yanino ime. Neprirodno se nasmijeio i ogledao. Ruke su mu blago drhtale dok je prihvaao
pismo koje sam mu pruila. Stavio je pismo u dep, ponovo se ogledao, a onda me poveo kroz
polja u svoj ured. Njegova brigada djelovala je ureenije od nae. Imali su vie vojarni. Vojnici
su bili stariji - mukarci su bili mraviji, a ene deblje. Svi su nosili slamnate eire. Upravo su
bili na stanki. Muhe su kruile oko smrada gnojiva. Vojnici su leali uz poljski put kao vree
krumpira, lica prekrivenih eirima. Zemlja je bila vrua poput tednjaka.

Toei mi au vode, Leopard je pozvao u ured svoju tajnicu, nisku enu. Na izlasku iz
prostorije, naloio je eni da pone. ena se predstavila kao Stara Wong. Poela mi je drati

60

predavanje o napretku kulturne revolucije u njihovoj brigadi. Zastajala je da me pogleda.

Podsjetila me da moram biljeiti. U znak nezadovoljstva, zakolutala je oima. Nisam se
obazirala na nju. Zabrinuto sam ekala Leopardov povratak. Nastojala sam ne zuriti kroz
prozor. Leopard se napokon vratio. Bezizraajnog lica, upitao je jesmo li zavrile. Jesmo,
jesmo, rekla sam u nadi da e se rijeiti Stare Wong. Ali on nije pokazivao elju da to uini.
Pitao me zanima li me jo neto. Nisam znala zato me to pita; znao je tono zato sam dola.
Sjedila sam zurei u njega. Leopard se igrao gumicom. Bio je napet. Gumica pukne i odleti
Staroj Wong u lice. Ona vrisne rukom prekrivajui obraze. Ispriao joj se i izvadio cigaretu iz
ladice. Zapalio ju je i poeo otresati premda jo nije bilo pepela. Stara Wong pitala je treba li
sada pozvati traktor koji e me odvesti natrag. Leopard je kimnuo. Nisam mogla vjerovati da
se moe tako ponaati, ali nisam znala to da radim.

Popela sam se na traktor. Voza traktora ukljuio je motor. Pogledala sam Leoparda.
Zakljuila sam da ipak nije ba tako zgodan. Svrnuo je pogled. Previe se bojao da ga ne
uhvate. Bio je kukavica. Nije mi se vie sviao, zato to se Yan izloila istoj pogibelji, i to bez
straha, a on kao mukarac nije za to imao muda.

Te me veeri, pod mreom protiv komaraca, Yan pitala kako je proao sastanak. Bojala sam
se da u je povrijediti kaem li joj istinu. O, djelovao je jako uzbueno, rekla sam. Yan me
pitala hoe li joj odgovoriti na pismo. Kimnula sam i sigurnim glasom odgovorila: Da. Yan je
bila zadovoljna. Zamolila me da napiem jo jedno pismo za nju.
U dva mjeseca, uruila sam Leopardu etiri pisma. Nikada nije odgovorio. Poeo se prema
meni ponaati neprijateljski kad bih ga posjetila. Zalila sam to ga ne mogu bievati, kao to on
biuje krave, kako bih ga natjerala da se zaljubi u Yan. Nekoliko puta mi se uinilo da bi elio
razgovarati sa mnom, ali bi svaki put pritisnuo prekida prije nego to je potekla struja. Pitala
sam se zato je toliko suzdran. Poznavajui Yan, znala sam da joj nije ni do ega osim da bude
s njime. Znala sam da ne bi mogla skriti osjeaje. Uhvatili bi ih kao Malu Zelenu i njezina
knjikog moljca. Izgubili bi poloaje u Partiji. Kad bi objavili svoju ljubav, zapovjednitvo
poljoprivrednog dobra odredilo bi im dan za enidbu i dodijelilo im sobiak u vojarni kao
stalni dom. Legendama bi doao kraj, a prilika za odlazak u angaj bila bi zauvijek prokockana.
im bi se skrasili, pretvorili bi se u mjesne seljane. Zar je to ono to Leopard eli od ivota?
Sumnjala sam u to.
alila sam Yan, jer su je morili ljubavni jadi. Svake veeri sluala sam njezina aputanja i
tjeila je izmiljajui prie o udima ljubavi. Potroila sam na nju sve svoje bonove za eer, jer
je postala ovisna o eeru. Jela je klipove kukuruza samo zato to su bili slatki. Kako bismo
nastavile dijeliti krevet, i dalje sam se izvlaila na hladnou. Rekla sam joj neka ne pere mreu
protiv komaraca jer je od prljavtine manje prozirna. Kad je svjetlo bilo upaljeno, mi smo
vidjele cijelu sobu, ali nitko nije vidio nas.

Unato ljubavnim jadima, Yan je pred etama bila vrsta kao klisurina. Odvela je brigadu
na radno nadmetanje sa susjednom farmom Crvena zvijezda. Kopali smo kanal. Yaninim
uspjesima divile su se tisue ljudi. Nou je bila meka od dizanog tijesta. Uivala sam gledajui
kako se rumeni itajui moja pisma. Molila sam da zamisli kako je moja ljubavnica, traila sam
da mi ispria pojedinosti koje u staviti u sljedee pismo. Nacerila se i rekla: Zna li kako
ovdanji seljaci kupuju plodove draguna? Biraju najmeke. To ti meni radi. Odgovorila sam
joj da moram znati pojedinosti jer ih u protivnom neu moi doarati. Upitala me: A gdje ti je

61

mata? Odvratila sam da ne mogu zamisliti neto o emu nemam nikakvu predodbu. Poloila
mi je kaiprst na usta i rekla mi neka utim. Rekla mi je da neto osjea, ali da to ne moe
izraziti rijeima. Previe se stidjela. Zgrabila mi je ruku i poloila je na svoja prsa. Traila je da
osjetim kako joj srce tue.
eljela sam biti krv u tim upljinama. U bubnjanju njezina srca, u podizanju i sputanju
njezinih prsa, vidjela sam grad kaosa. Prema njoj me privlaila mitska sila. Osjeala sam kako
u meni bukti plamen. Yan je nosila tanku koulju i pod njom grudnjak. Koulja je bila boje
korijenja. Grudnjak je bio posve bijel. Njezine crvene gaice dodavale su ulje na vatru. Dok je
lijeno protezala tijelo, srce mi je divljalo.

Sklopivi oi, prebacila je moje ruke na svoje obraze. Polako otvarajui oi, zagledala se u
mene. Blago rastvorenih usana. Nisam mogla podnijeti njezin pogled koji je prodirao u mene
kao voda u stijene. U oima joj je bujala udnja.
Na silu sam svrnula pogled i zagledala se u strop mree. ula sam Luin kaalj. Sjedila je za
stolom, jedan metar od nas, udubljena u Maoa. Okrenula je stranicu.

Pod pokrivaima, Yan je ovila ruke oko mene. Privukla me sebi. Rame mi se utisnulo u
njezine grudi. Okrenula me prema sebi. Rasplela je jednu pletenicu, a onda podigla moje ruke
da joj razveem drugu. Zagladila sam joj rasputenu kosu.

ula sam kako Lu pere zube. Pljunula je van, a onda zatvorila vrata i ugasila svjetlo. Okvir
kreveta zatresao se dok je lijegala. ekala sam da pone hrkati. Yan mi je poela aputati na
uho, navodei neke izraze kojima sam se koristila u pismima. Bila je riina mladica u suno
ljeto.

Nastavila sam ostavljati Leopardu pisma svaka dva tjedna. Svaki put bi zahvalio na pismu,
ali nita vie. Vraala sam se Yani praznih ruku. Jedne veeri dok sam pisala novo pismo, Yan
je leala pokraj mene u suzama. Rekla je kako zna da joj cijelo vrijeme laem o Leopardu.
Rekla je: Ruke su ti premale da njima zakrije cijelo nebo. Napravila si budalu iz mene. Rekla
je to tiho. Bijednu budalu, dodala je. Ispunjena grizodujem, poderala sam pismo. Rekla sam
joj da sam to uinila jer nisam znala to bih drugo. Rekla sam joj da mi je ao to sam pokuala
uljepati priu. Odgovorila je da se ne moram ispriavati. Rekla sam joj da se on moda samo
boji pa mu treba vie vremena. Odmahnula je glavom i tuno se nasmijeila. Rekla je da nije
dovoljno lijepa za njega, ni dovoljno pametna, ni dovoljno enstvena. da je petparaka budala.
Da je glupa i da tu nema pomoi. Podigla je zrcalo i okrenula ga prema sebi. Dugo je zurila u
njega, a onda izjavila da u njemu vidi staro lice izmoreno suncem i vjetrom. Rekla je da joj je
dvadeset pet godina, ali da nema niega u ivotu osim beskorisnih partijskih naslova. Rekla je
da je to i zasluila, zato to ovjek anje to je posijao. Zasluuje odlikovanje.
Nisam mogla podnijeti njezinu tugu. Zaboljelo me kad je rekla da nema nita osim
partijskih naslova. Imala je mene. Prila sam joj i sklonila zrcalo. Nisam mogla nita rei.
eljela sam joj rei: Jako si lijepa. Oboavam sve na tebi. Da sam mukarac, umrla bih za tvoju
ljubav.

U etiri sata ve sam mogla raspustiti vod. Popravljali smo most. Drala sam se pravila: kad
obave zadatak, ostatak dana mogu uzeti slobodno. Vojnici su me voljeli. U veini sluajeva, oni
koji su zavrili ranije ostali bi pomoi drugima, odazivajui se na moj poziv da pronose

62

komunistiki duh suradnje. Lu se moja pravila nisu sviala; nazivala ih je kapitalistikim

ugovornim sranjima. Naredila mi je da ih promijenim, a ja sam je morala posluati. Ali kad
nije gledala, postupala sam po svom.

Kad je posao bio zavren, prela sam preko mosta. Na obali kanala, golem slogan ispisan na
platnu bio je razapet izmeu bambusovih tapova. Pisalo je: Ne bojte se smrti ni tekog
rada. Taj smo kanal sami iskopali prve zime koju sam provela na farmi, prije gotovo punu
godinu dana. Bila sam ponosna kad god bih prola pokraj njega.

Toga dana, prelazei preko mosta, zaula sam kako me doziva laar. Rekao mi je neka brzo
doem jer je pronaao truplo utopljenika. Pritrala sam lai. Bilo je to truplo ene. Brodar ju je
polako okrenuo kao roladicu od jajeta na tavi.
Preda mnom je bila Mala Zelena. Ostala sam bez daha. Lice joj je nateklo. Cijela joj je glava
nabrekla poput bundeve. Na rukama i nogama imala je posjekline. Laar je rekao: Izgleda da
je doivjela napadaj. Vidite li ove posjekotine? Batrgala se, ali se zapetljala u a. Skamenjeno
sam stajala.

Netko je to dojavio Yan. Dotrala je preko mosta poput pomahnitalog konja i sva joj se kosa
digla na glavi. Lice joj je bilo plavo i crveno kao da je pretuena. Nije sluala laara kad joj je
rekao da tehnika usta-na-usta nee pomoi. Mrtva je ve satima, rekao je laar. Yan je
neumorno pritiskala prsa Male Zelene. Iz kose su joj se slijevali potoii znoja. Koulja joj je
uskoro bila sva mokra. Nije prestala dok se nije potpuno iscrpila.
U zapovjednitvu farme Crveni plamen odrana je komemoracija za Malu Zelenu.
Postumno joj je dodijeljen naslov Zaslune drugarice i primljena je u Omladinu komunistike
partije. Baka Male Zelene nazoila je komemoraciji. Bila je lijepa poput svoje unuke. Bila je
otmjena poput operne dive. Zagrlila je Malu Zelenu. Nije plakala; lice joj je bilo bijede od
mrtvaeva. Lu joj je u znak suuti kao predstavnica partijskog komiteta poljoprivrednog dobra
uruila ek na 500 juana. Baka Male Zelene primila je ek i zagledala se u njega.
Yan je odjednom izala iz prostorije. Nije se vratila na veeru. Otila sam je potraiti i
zavirila u svaki kutak prije nego to sam je napokon nala kako sjedi pod mostom. Pokraj nje
je bila staklenka u kojoj je skupljala zmije. Prije nekoliko dana rekla mi je kako je skupila
savren broj - stotinu zmija - i kako oekuje da se Maloj Zelenoj sada magijski vrati razum.

Priavi joj blie, vidjela sam kako zmijama kida glave. Lice i odora bili su joj poprskani
tamnosmeom zmijskom krvlju. Kad je sredila sve zmije, uzela je staklenku i razbila je.
Prila sam Yan. Spustila sam se na koljena. Zagrlila sam je kad je briznula u pla.

63

Nakon smrti Male Zelene, Yan vie nije bila partijski sekretar i zapovjednica kakvu sam
poznavala. Pritom je promijenila i mene. Raspravljale smo o tome zato gubimo vjeru u
blistavu budunost koju Partija obeava. Pitale smo se zato smo sve siromanije i
siromanije kad tako naporno obraujemo zemlju. Mjesena plaa od 24 juana jedva je dostajala za hranu, kerozin i toaletni papir. Nikada si nisam uspijevala kupiti nove odjee. Zar
emo ovako provesti cijeli ivot? Bila je to gorka ironija: poljoprivredno dobro Crveni plamen
bio je uzoran komunistiki kolektiv, val budunosti. Bilo je to jedno od deset poljoprivrednih
dobara u kineskoj regiji Istono More. Sve te farme - Crvena zvijezda, Crvena iskra, etvrti
svibanj, Sedmi svibanj, Predvodnica, Istono more. Dugi mar, Morski vjetar, Morska etva i
naa - na koje je poslano na rad ukupno 200 000 mladih ljudi iz gradova, nisu proizvodile
dovoljno hrane ni da prehrane same sebe. Na farme je vlada svake godine slala dodatne zalihe
hrane. A vlada je zapovjednitvima jasno dala do znanja da idue godine neemo vie dobivati
pomo. Pitale smo se to to znai kad viemo: U znoju lica svoga uzgajamo usjeve kojima
hranimo svjetsku revoluciju.
Yan je izgubila zanimanje za voenje grupnog prouavanja politikih tekstova. Postala je
ranjiva, slaba i tuna. Poele smo se svaati. Rekla je da eli odstupiti sa svog poloaja. Rekla
je da vie nije prava osoba za taj posao, da bi ga Lu obavljala puno bolje. Odgovorila sam joj da
mi se ne svia to postaje dekadentna. Maloduje nas nee spasiti. Ona je na to odvratila da joj
je odustajanje u naravi. Pitala sam je to e se dogoditi kad ona odstupi i Lu preuzme vlast.
Misli da emo i dalje spavati zajedno? Rekla je: Nisam znala da ti se moj poloaj svia vie od
mene. Odvratila sam: U rukama ne dri samo svoj poloaj, ve i nae ivote. Ne moe ih
poboljati, ali ih moe pogorati. Rekla je da je njezin ivot promaaj, da se ovdje osjea kao u
zatvoru. Pitala sam: A kamo bismo mogle otii? Kako da pobjegnemo? Nad nama su mree, a
pod nama stupice. Pobjegnemo li, umrijet emo. Mao i Partija odluili su o naoj sudbini. Nema
nam druge nego nastaviti rintati.
Yan je otila na intenzivnu sedmodnevni politiki teaj u zapovjednitvo poljoprivrednog
dobra. Spavala sam sama. Postala sam nemirna. Pobojala sam se da u je izgubiti kad se ona i
Leopard ponovo susretnu. Bio je to neobian osjeaj, neto kao trajna rastresenost. Nou sam
sanjala Yan. Radovala sam se sutonu koji najavljuje svretak dana. Suton mi je postao
ljubavnikom za njezina izbivanja. U suton se raao novi osjeaj prema njoj. Njegova boja
rastjerivala je tamu u mom srcu.

Pisala sam svojim roditeljima u angaj. Pisala sam im o partijskom sekretaru, zapovjednici
Yan. Rekla sam da smo jako dobre prijateljice. da je pravedna efica. da je poput velikog stabla
gustih grana i bujnog lia, pa da sjedei pod njom uivam u hladnom zraku. Nisam se mogla
bolje izraziti. Rekla sam majci da je na farmi dobro i da sam ja dobro. Spomenula sam da su
roditelji nekih mojih kolegica posjetili farmu, ali da to nije vrijedno muke.

64

Umjesto da mi odgovori na pismo, majka mi je dola u posjet. Upravo sam prskala biljke
fungicidom. Orhideja mi je javila da mi je stigla majka. Nisam joj povjerovala. Pokazala mi je
pranu gospou koja je stajala nasred puteljka. Sad mi reci da laem, rekla je. Skinula sam
kanistar s kemikalijama i prila majci. Mama, rekla sam, tko ti je rekao da doe? Majka se
nasmijeila i rekla: Majka e uvijek pronai svoje dijete. Kleknula sam da joj izujem cipele.
Stopala su joj bila nateena. Natoila sam joj zdjelicu vode. Pitala me koliko je teak kanistar s
fungicidom. Trideset kilograma, odgovorila sam. Leda su ti sva mokra, primijetila je majka.
Znam, odgovorila sam. Majka je na to rekla kako je dobro to teko radim. Odvratila sam da
sam sada predvodnica voda.
Majka je rekla da se ponosi mnome. Odvratila sam da mi je to drago. Rekla je da mi nije
nita donijela zato to je Cvat upravo maturirala i poslana je u internat strukovne kole.
Oduzeli su joj dozvolu boravka u angaju. Nemamo novca da joj kupimo nov pokriva; jo se
pokriva onim koji si ti ostavila. Ba je lijepo biti tedljiv, zar ne? Pitala sam to je s Koralj. Hoe
li biti poslana na rad u tvornicu? Majka je kimnula i rekla da se moli za to. Ali teko je to rei.
Majka odmahne glavom: Koralj se boji odlaska. U koli su joj rekli da e imati vee izglede za
ostanak u angaju pokae li znakove invalidnosti. Koralj zato nije otila lijeniku kad je imala
teku dizenteriju. eljela si je unititi crijeva kako bi se mogla pozvati na invalidnost. To je bilo
glupo, ali nismo je mogli sprijeiti. Mnogi mladi ljudi u etvrti rade isto; boje se da e biti
poslani na farme. Koralj je jako nesretna. Govori da joj je ao to je uope roena, govori mi to
u lice. Roeno mi dijete to govori u lice.
Te sam veeri smjestila majku u Yanin krevet. eljela sam razgovarati s majkom, ali sam
zaspala im mi je glava dodir- nula jastuk. Majka je sutradan ujutro rekla kako je bolje da ode.
Rekla mi je da se ne smijem saalijevati. To je znak slabosti. Njezina nazonost moda je
uveala moju slabost, a to joj nije bila namjera. Ne smije biti ovdje kako u vojnicima ne bi
probudila jo veu enju za domom. Nisam joj mogla rei da se ne osjeam slabo. Nisam joj
mogla rei da moje ponaanje nee imati utjecaja na ostale. eljela sam se isplakati u majinu
naruju, ali za to sam jo s pet godina postala prestara. Morala sam joj pokazati da sam snana.
U protivnom to ne bi preivjela. Ovisila je o meni. Pitala sam je bi li voljela da je odvedem u
obilazak farme. Odgovorila je da je vidjela dovoljno. Bilo joj je dosta to je vidjela slanu, krtu
zemlju. Rekla ja kako joj je dolo vrijeme za povratak.

Majka me nije pitala o Yan, u ijem je krevetu sino spavala. Bilo mi je ao to ne pita. Bilo
mi je ao to joj ne mogu rei nita o svom pravom ivotu. Ali majka nije nita pitala. Znala
sam da je to zato to je Yan partijski sekretar. Majka se bojala partijskih sekretara. Bila je
njihova rtva. Pobjegla je prije nego to sam je stigla upoznati s Yan.

Nije mi dopustila da je otpratim na autobusnu postaju nadomak farmi. Bila je uporna. I

tako je sama odmaknula pranom cestom. Premda se Lu bunila to sam nekoliko sati izostala s
posla, slijedila sam majku kroz polja pamuka. Nije poinula gotovo pet kilometara. Bjeala je
od svega to je vidjela - zemlje, angajskih keri, zatvora. Bjeala je poput djeteta. Neko
vrijeme sam je promatrala dok je ekala autobus. Izgledala je starije nego to je bila: moja je
majka u etrdeset treoj godini izgledala kao da joj je ezdeset ili vie.
Kad je autobus odvezao majku, otrala sam u polja pamuka. Iscrpila sam se i izvalila na
lea. Vritala sam i zazivala Yan.

65

Onoga dana kad se oekivao njezin povratak, hodala sam joj nekoliko kilometara ususret.
Kad se na krianju pojavio traktor, srce mi je gotovo iskoilo iz usta. Skoila je s njega i
potrala prema meni. Odletio joj je al. Traktor se odvezao dalje. Stojei preda mnom, bila je
jako zgodna u odori.

Podiui al i dodajui joj ga, pitala sam je li ga vidjela. Leoparda. Nasmijeila se primajui
al. Pitala sam: I? Zamolila me da Leopardovo ime vie ne spominjem u naim razgovorima.
Sve je svreno kao da se nikada nije ni dogodilo. Pitala sam to je bilo. Nita, odgovorila je. Bilo
je kao da se ne poznajemo. Bili smo si neznanci kao prije. Ustrajala sam; Ali bio je tamo? Da,
bio je. Jeste li razgovarali? Da, pozdravili smo se. Sto jo? Sto - to jo? Proitali smo izvjea o
radu svojih brigada i to je sve.

Nije djelovala povrijeeno. Prestala je patiti za njim. Rekla je: Na nas veliki voa Mao ui Proleter mora moi osloboditi sebe kako bi mogao osloboditi svijet. Zagrebla me po nosu.
Mirie na sapun, rekla sam. Odgovorila je da se okupala u zgradi zapovjednitva. Kupkom su
poastili podrune partijske sekretare. Imala je vane vijesti za mene. Uskoro e napustiti
nau brigadu.
Sklopila sam oi i opustila se u njezinu zagrljaju. Dugo smo leale u tiini. Kako bih samo
voljela da sam mukarac, rekla sam. Znam, odgovorila je. vre me zagrlila. Sluala sam kako
joj lupa srce. Pravile smo se da nismo tune. Bile smo hrabre.

Rekla mi je da je premjetena u udaljenu brigadu, tridesetu. Trae partijskog sekretara i

zapovjednika da predvodi osam stotina mladih ljudi. Zato ti? Zato ne Lu? Tako mi je
zapovjeeno, rekla je. Nemam vlast nad svojim ivotom. Pitala sam je li ta nova brigada jako
daleko. Odgovorila je kako se boji da jest. Pitala sam u kakvu je stanju ondje zemlja. Strano je,
isto kao ovdje, moda ak gore jer je blie moru. Pitala sam je eli li ii onamo. Odvratila je
kako ne vjeruje da e uspjeti pokoriti takvu zemlju. Rekla je da ne zna zato je odjednom tako
straljiva. Rekla je da se ne eli rastati od mene. Sjetno se nasmijeila i izgovorila izreku:
Nakon gostova odlaska, aj se brzo ohladi. Rekla sam joj da se moja alica aja nikada nee
ohladiti.

Lu je rano ugasila svjetlo. Brigada je imala naporan dan jer je bilo vrijeme etve rie.
Sobom je odjekivalo pravilno hrkanje. Gledala sam mjeseinu kad su mi Yanine ruke njeno
dotaknule lice. Gladila mi je vrat i ramena. Rekla je da mora podnijeti bol rastanka od mene.
Oi su mi se napunile suzama. Sjetila sam se Male Zelene i onog knjikog moljca. Njihove
radosti i cijene koju su za to platili. Zaplakala sam. Yan me zagrlila. Rekla je da se ne moe
zaustaviti. da je mori strana udnja.

Pokrila nas je pokrivaima. Udisale smo jedna drugoj dah. Poloila je moje dlanove na
svoje grudi. Milovala me, i sama drhtei. Rekla mi je ispod glasa kako bi voljela da mi moe
rei koliko je usreujem. Pitala sam je jesam li ja za nju Leopard. Privila me uza se. Rekla je da
Leopard nikada nije postojao. Da sam ga ja izmislila. Odvratila sam da je sama to od mene
traila. Rekla je da sam sjajno ispunila zadatak. Pitala sam je zna li to radimo. Odgovorila je
da zna samo ono to pie u Crvenoj knjiici. Pitala sam je koji se citat odnosi na ovu situaciju.
Navela ga je; Samo se ratujui ui ratovati.
Rekla sam joj da je ne vidim od suza. apnula je: Zaboravi za sada na moj odlazak.
Odgovorila sam da ne mogu. Mora me posluati, rekla je. Uvijek si bila uspjena kad si me

66

sluala. Polizala je moje suze i rekla da e nas ovako pamtiti.

Polako sam joj zavukla ruke pod koulju. Pomaknula mi je prste da joj raskopam
grudnjak. Svih pet puceta bilo je vrsto. Napokon sam raskopala i posljednji. im sam joj
dodirnula grudi, tijelo mi je doivjelo sladak ok. Srce mi je nepravilno udaralo. Poput
pomahnitalog konja koji se oteo s uzde. aptala mi je neraspoznatljive rijei. Topila se poput
snijega. Nisam vie znala koga glumim: njezina izmiljenog mukarca ili sebe. Privlaila me.
Konj je nastavio mahnito juriati. Otila sam na mjesto gdje izlazi sunce. Usne su joj bile boje
rajice. U meni je bjesnio vihor pomijean s munjama. Vlastita me udnja posve opinila.
eljela sam da me dira. Rukama mi je prelazila po grudima. Um mi se oteo s uzde. Osjeti su mi
mahnito divljali sred buktinje. Preklinjala sam je da me vrsto zagrli. Zaula sam glasi duboko
u sebi koji me upozoravao neka stanem. Dok sam oklijevala, pronala mi je usne i vatreno me
poljubila. Glasi je utihnuo. Izgubila sam se u milovanju.

Yan nije premjetena u tridesetu brigadu. Zapovijed je povuena jer zapovjednitvo nije
uspjelo onamo dovesti cijev s pitkom vodom. Kad smo primili tu vijest, poeli smo klicati:
Dug, dug ivot Predsjedniku Maou. Lu je bila nesretna. da je Yan otila, ona bi preuzela
njezin poloaj. Za sve je krivila kiu. Previe je kiilo, govorila je, i to joj je donijelo nesreu.
Bio je svibanj. Usjevi su rasli kao ludi. Proteklih pet mjeseci, zapovjednici su prema
zapovijedi vrhovnitva morali pratiti razinu politike svijesti svojih vojnika. Tek kad umovi
budu politiki napredni, unaprijed e se i kakvoa proizvoda. To je klju gospodarskog
uspjeha. Lu je glasno proitala upute brigadi. Rekla je da svaki vojnik mora odrati govor na
veernjem sastanku kritike i samokritike. Lu je bjesnjela na tim sastancima kada bi, po
obiaju, dvije treine ljudi zakunjale. Lu je izjavila kako se u naim redovima jamano krije
klasni neprijatelj. Moramo u umovima snano zategnuti nit klasne borbe kako bismo ostali
nepobjedivi, govorila je.

Kako bi nas natjerala da marljivije radimo, Lu je izdala jo jednu zapovijed: Doputeno je

piati i srati samo dvaput dnevno za radnog vremena i u nuniku nije doputeno zadrati se
due od pet minuta. Tko god se ogrijei o to pravilo, bit e otro prekoren. Samo lijeni magarci
seru ee, rekla je Lu. A lijeni magarci zasluuju da ih se nemilosrdno izmlati!

Kad je Lu zatraila od Yan da okupljenima odri poticajan govor, Yan je stala pred redove i
rekla: Molim vas, ponavljajte za mnom: Predsjednik Mao ui nas da vjerujemo narodu.
Raspustila je teaj za manje od minute. Lu je rekla: Ne moemo oekivati da avli budu ravni,
kad nisu ravne grede. Yan ju je upitala: A to sad pak tebe mui? Kuckajui kemijskom
olovkom biljenicu, Lu je odgovorila: Drugarice sekretaru, mislim da ti je um zaraen
duhovnim termitima. Ma da? Yan iskosa pogleda Lu. A zna odakle mi ti termiti? Od tebe. Tebi
glava vrvi termitima. Nema u kui svoga uma nijedan ravan avao ni gredu. Sve su odavno
izjeli termiti. Zato su sada opet gladni, gmiu ti iz oiju, uiju, nosa i upka da bi izjeli i tue
kue. Yan se na to udaljila, ostavivi Lu ljubiastu od bijesa.

Premda je moje izvlaenje na hladnou postajalo sve neuvjerljivije, jo sam spavala s Yan,
pravei se da je to samo iz navike. Lu je postala nemirna. Tvrdila je kako nije zdravo da se
dvoje ljudi tako odvajaju od ostalih. Na sastanku lanova Partije ustvrdila je da je Yan
popustila samodisciplina te da razvija opasnu sklonost revizionizmu. Prigovorila joj je da se
izdvaja iz masa i stvara politiku frakciju. Yan mi je rekla neka se ne obazirem na Lu; nazvala

67

ju je politikom tetoinom.

Jednog poslijepodneva otkrila sam da mi je krevet pretraen. Kasnije iste noi primijetila
sam da Lu ne hre. Pitala sam se prislukuje li nas. Sutradan mi je Lu prila i pitala moemo li
porazgovarati. Pitala me to radim s Yan u ciglani. Odgovorila sam da vjebamo erhu. Pitala
me je li to doista sve. U oima sam joj vidjela da mi ne vjeruje ni rijei. Zna da mi narodne
mase donose izvjetaje o vama dvjema. Uvijek je spominjala narodne mase kad je eljela
pokazati da je u pravu. Rekla sam: Oprosti, ne razumijem te. Sigurna sam da me savreno
razumije, rekla je. Nasmijeila se. Primijetila sam da vas dvije meusobno razmjenjujete
odjeu. Bila je istina da smo se Yan i ja trudile izgledati to bolje. Bila je istina da smo si
posuivale odjeu i da sam nosila njezin pojas irok osam centimetara. Pitala sam Lu je li to
problem. Lu nije odgovorila. Odetala se s osmijehom koji je govorio to emo jo vidjeti. Iste
je veeri na zidu kantine osvanuo novi slogan.
Pisalo je: uvajte se novih oblika klasne borbe. Lu je na politikom teaju te veeri
odrala govor u kojem je pozvala da se obrati pozornost na skrivene izopaitelje u
proleterskim redovima. Naglasila je da brigada ne bi smjela dopustiti da siuno mije govno
upropasti cijelu zdjelu kae.

Iste te veeri Yan mi je priopila da Lu potajice trai doputenje partijskog vrha za pononi
pretres svih mrea protiv komaraca. Predloila je da prestanemo spavati zajedno. Mora me
posluati, ozbiljno je rekla Yan. Dobro, rekla sam, ali od sutra.
Yan me drala u zagrljaju. Imala sam dojam da e mi njezine ruke slomiti rebra.

Sutradan me u zoru probudio nepoznat dah na licu. Jedva primjetno otvorila sam oi.
Ugledala sam zamuenu glavu kako se ljulja preda mnom. Bila sam uasnuta: bila je to Lu.
Zavukla se u nau mreu i promatrala nas.

Moje srce je vrisnulo. Pokuala sam zadrati vlast nad sobom. Sklopila sam oi, pravei se
da jo spavam. Poela sam drhtati. Kad bi Lu podigla pokrivae, Yan i ja ostale bismo posve
gole. Lu bi nas smjesta uhitila. Osjeala sam kako Lu poinje tee disati. Prstima sam pod
pokrivaem poela sam snano stezati plahtu. Molila sam se - ne znam ni sama kome. Samo
sam molila. Osjeala sam kako se Luina glava sve vie primie mome licu. Njezina ruka dosegla
je moj vrat i spustila se na gornji rub plahte.
Yan se u snu okrenula prema zidu. Luina sjena se povukla. Ostala sam nepomina. Kad sam
ponovo otvorila oi, Lu vie nije bilo.

Lu me prestala ispitivati. Primijetila sam da me, kamo god krenula, slijedi ona ili netko od
njezinih odanih poslunika. Lu je preko mene eljela napasti Yan.

Bilo mi je teko to ne smijem biti u Yaninoj blizini. Dani su postali besmisleni. Yan se
ponaala grublje nego prije.
Naporno je radila i nije pokazivala osjeaje. Natjerala je Lu da s njom nosi kamenje. Kako bi
je iscrpila, natrpala bi cijelu kantu i hodala najbre to je mogla. Premda bi se Lu skvrila
poput kampa radei s Yan, nikada se nije poalila. Bolje podnosila gotovo otmjeno, kao da je
posve sigurna kako e jednoga dana pobijediti. Dok je naveer radila biljeke za uenje, vidjela
sam da nekoliko puta tare suze.

68

Zna, ne bih imala nita protiv da mi tijelo objese naglavake ili mi bodu guzicu iglama,
rekla mi je Lu, podiui pogled s biljenice s jezivim osmijehom na licu. Vjera je sve to mi
treba.

Tri tjedna poslije, kad smo jedne veeri nakon rada ostale same u sobi, molila sam Yan da
prestane muiti Lu. Zamolila sam je da razmisli o posljedicama. Rekla sam joj: Imaj na umu da
e pas preskoiti i zid bude li stjeran u kut. Yan me priklijetila uz vrata i rekla: Lu eli mo i
eli me izgurati s mog poloaja. Nije vano jesam li ljubazna prema njoj ili nisam, ionako e mi
biti neprijateljica. Zna vrlo dobro da e, slomi li tebe, slomiti mene. Yan mi je rekla da me prije
dva tjedna zapovjednitvu poljoprivrednog dobra predloila za primanje u Partiju, ali je Lu
tome prigovorila. Nee dopustiti tigru da mu narastu krila, rekla mi je Yan. Razumije li? Ti si
moja krila!
Rekla sam joj da mi ionako nije bilo do ulanjenja u Partiju. Ali mora biti lanica, rekla je
Yan. To ti je oruje za budunost. Pitala sam je to moe poduzeti u vezi s Luinim prigovorom.
Ako mi netko hotimice naudi, uzvratit u mu istom mjerom, navela je Yan Maovu izreku i
nastavila: Danas poslijepodne vratila sam se u zapovjednitvo. Zapovjednik je elio
razgovarati sa mnom o Luinu promaknuu. Uinila sam joj isto to i ona tebi. Pronala sam
svakakve dlake u njezinu jebenom jajetu. Uspjela sam. Zapovjednik je odbacio prijedlog.
Pitala sam je to e poduzeti u vezi Luine mrnje. Rekla je da je ba briga budui da je i
sama pas stjeran u kut. Hodale smo rosnim puteljkom kroz maglu. Rekla sam joj da sam
umorna od ivota i da mi je dojadilo biti metak koji eka u leitu puke. Yan je rekla da se
osjea isto, ali da je bolje boriti se nego biti iv raskomadan. Sudbina je odluila da se rodimo
upravo u ovo doba. Ako se ne zna vratiti u majinu utrobu, bolje ti je da postane dobar
borac.

Stigla je i lunama Nova godina. Kako bismo bile dobar primjer vojnicima, Yan i ja
dragovoljno smo se javile za uvare imanja u vrijeme blagdana. Zapravo smo samo eljele biti
zajedno. Kad je u zoru otiao i posljednji vojnik, Yan i ja otile smo u polje kopati rotkvice i
cvjetae. Te smo veeri objedovale odlinu juhu.
Kasno naveer, nakon objeda, Yan i ja otile smo u etnju poljem prekrivenim mrazem.
Imala sam dojam potpunog mira, duevnog i tjelesnog. Pogledala sam Yan, krute crte njezina
lica na pozadini crnog neba. Bila je gvozdena boica. Ponovo me ispunilo bogobojazno
tovanje tako da sam zanijemjela. Hodale smo rame uz rame. Bila je zagledana u daljinu,
izgubljena u mislima. Hladan zrak nas je krijepio. Duboko sam udisala. Bila sam sigurna da
Yan razmilja o mojoj i svojoj budunosti. Potitilo me pratiti tijek njezinih misli. Kakve mi
vlasti imamo nad svojim sudbinama? Nikakve. Vodimo ivote kakve su nam propisali, ba kao
nai roditelji: isti posao cijeloga ivota - poput vijaka uglavljenih u revolucionaran stroj koji ne
staju dok se ne slome.
Yan me uzela za ruku i vrsto je stisnula. Sjedile smo u mranom au, istodobno potitene
i zadovoljne.

Kad smo se vratile u svoju sobu, neoekivano je banula Lu. Rekla je da eli zamijeniti Yan ili
mene na dunosti, kako bi se jedna od nas mogla odmoriti. Bile smo jako razoarane, ali se
nijedna nije usprotivila.

69

Nevidljiva bitka izmeu Lu i nas bila je tvrda poput zaleenog, slanog smeeg blata. Lu nas
je neprestano drala na oku. Postala je ovisna o tome. Yan i ja morale smo ivjeti zaobilazei
njezine stupice. Danju smo organizirale pohranu zrnja i probirale pamuk. Yan i ja uglavnom
smo utjele. Nou smo spavale svaka pod svojom mreom, razmiljajui jedna o drugoj. Jednog
poslijepodneva opazila sam Luinu sjenu. Stajala je za vratima i prislukivala nae razgovore.
Kad sam pokazala Yan gdje se Lu krije, Yan je podigla drveni tap. Pravei se da lovi takora,
gurnula je vrata i razotkrila Lu. Lu se nespretno nasmijeila; rekla je da lovi komarce. Yan je
bila ljuta. Jednoga dana kad je Lu bila u polju, Yan je uzela njezinu lubanju i bacila je u jamu s
gnojem. Vrativi se, Lu je sva poljubiastila kad je nije mogla pronai. Yan nije priznala svoje
djelo. Lu lubanju vie nije spominjala, ali je urezala datum u vrata. Kad sam vidjela ture ali
odlune poteze noem, osjetila sam snagu koju Lu obuzdava. vrsto je stegni! vre, da!
vre! Jedne noi ula sam Lu kako plae u snu.

70

Nakon Nove godine, svaki dan odlazile smo okapati polja pamuka. Vjetar s Istonog
kineskog mora nosio je pijesak, pa je bio otar poput igle. Bockao nam je kou i suio usne.
Mraz je oteivao pupoljke. Vojnici su bili ljuti. Kleli su kad su cijevi za vodu ujutro bile
zaleene. Zapodijevali su svae zbog sitnica kao to je prostor na uetu za suenje. Nije bilo
koristi od Luina pozivanja na jedinstvenu i skladnu obitelj. Yan je marljivo traila Luine
propuste. eljela je izbaciti Lu iz brigade. Lu je to znala i pokuavala isto uiniti Yan.
Yan i ja odavno smo se prestale sastajati u ciglani jer nismo znale kad e Lu poslati svoje
ljudske pse uvare. Yanino je lice bilo snudeno. Ponovo je poela psovati. Na farmi su
pogubljivali ljude iz kojekakvih razloga. Zapovjednitvo je bilo ojaeno nevjernou vojnika.
Na zidove su esto vjeani plakati sa slikama osuenika na smrt. To se zvalo ubijanje pilia da
se zastrai majmune.

Yan mi je jednoga dana dola rei da je Orhideja postala Luin pas uvar. Kriom nas je
slijedila. Nisam joj povjerovala. Rekla sam da je Orhideja dobar ovjek. Yan je odvratila da u
ovoj brigadi nitko vie nije ovjek. Psi smo. Jedni drugima otimamo meso. Zar nismo spremni
na sve za malo udobnosti? Lu je Orhideji poela dodjeljivati lake poslove, a to je bilo sumnjivo.
Rekla sam Yan da vidi neprijatelja na svakom koraku. Odgovorila je da je moda tako. Farma
Crveni plamen pretvorila se u ludnicu.

Jednoga jutra dok sam okopavala polje pamuka sa svojim vodom, pokraj nas se provezao
bijeli kombi i zaustavio se na putu. Izala je skupina dobro odjevenih ljudi u zelenim vojnim
kaputima i zaputila se prema nama. U prolazu su nas odmjerili kritinim pogledima od glave
do pete. Ti - jedan mukarac odjednom upre prst u mene. Obrisavi znoj s lica, upitala sam: Ja?
Da, ti. Mukarac se primakne i upita: Koliko ti je godina? Njemu je bilo etrdesetak. Govorio je
mandarinski s knjievnim naglaskom, kao da je spiker. Odgovorila sam mu da mi je dvadeset
godina. Pitao je mogu li ga uputiti prema zapovjednitvu. ena iz skupine biljeila je na
razgovor. Dok sam im davala upute, kruili su oko mene motrei mi profil, sputajui se u
uanj, napinjui oi kako bi mi ocijenili visinu i crte lica. Mukarac me upita imam li uljevite
ruke. Pokazala sam mu uljeve na oba dlana, ramenima i koljenima. Promotrili su uljeve i
nokte, koji su bili tamnosmei zato to sam radila s fungicidom. ula sam kako mukarac
neto ape eni. ena je neto zabiljeila. Nekoliko minuta poslije, vratili su se u kombi. Nisu
otili u smjeru kojim sam ih uputila.
Te veeri na politikom teaju vojnici nisu kunjali ve razgovarali o tome tko su bili oni
ljudi i zato su doli. Napokon je djevojka ija je tetka radila u vladinu uredu za kulturu
rasvijetlila tajnu: drugarica Jiang Qing, gospoda Mao, reformira filmsku industriju, pa je
poslala skupinu svojih suradnika da potrae mladie i djevojke odgovarajueg izgleda koji e
uiti da postanu budui kineski filmski glumci. Traili su mlade koji bi svojim izgledom mogli
uvjeriti narod da se, ak ni kad bi im pred vratom bile ukriene dvije neprijateljske barute, ne
bi odrekli komunistikih uvjerenja u zamjenu za ivot. Nekoliko odabranih nauit e glumiti

71

glavne uloge u filmu. Kandidati su morali biti i politiki podobni, odnosno iznimni radnici,
seljaci ili vojnici.

Kad sam tu novost prenijela Yan, ona je rekla da su to obine izmiljotine: Naa lica nisu ni
na koji nain lijepa. Mi smo smei krumpiri. Vei su izgledi da pronae iglu u oceanu nego da
netko od nas bude izabran.

Sutradan je netko iz moje sobe objesio slomljeno zrcalo pokraj vrata. Svi su se na izlasku iz
sobe poeli svijati u stranu ne bi li se u njemu ogledali. Kad sam u podne otvorila vrata, vidjela
sam Lu kako se belji samoj sebi. Nakon nekoliko trenutaka nelagode, Lu mi je naredila da
skinem zrcalo. Odgovorila sam da nije moje. Naredila je da je svejedno posluam. Dodala je da
e te veeri sazvati sastanak o tome to moramo poduzeti da se odupremo burujskim
utjecajima. Skinula sam zrcalo i pruila ga Lu. Lu ga je objesila na oglasnu plou brigade i
velikim slovima napisala krilaticu kao podsjetnik: Ruenje brane poinje mravljom rupicom.
Te je veeri Lu odrala dvosatno predavanje o vanosti borbe protiv nevidljivih, ideolokih
neprijatelja.

Luino predavanje nije stalo na kraj matarijama o filmskoj slavi. Ljudi su odijevali najbolju
odjeu i sluili se kojekakvim izgovorima da odu do zapovjednitva i proeu pred prozorima
tih neobinih gostiju. Orhideja i ja poslane smo u trgovinu u zgradi zapovjednitva da kupimo
ukiseljeno povre. Vidjele smo da je zapovjednitvo puno ljudi. Svi su nagaali gdje bi mogli
biti izaslanici filmskog studija i ula sam da netko tvrdi kako e se sigurno vratiti prilazom
Crveno srce.
Vidjevi da ljudi odmiu u tom smjeru, Orhideja me pitala mislim li da bismo i mi trebale
otii na prilaz. Oklijevala sam. Nikad se ne zna, nagovarala me Orhideja. Ispriala mi je da je
prethodnog dana jedna djevojka iz Trinaeste brigade izabrana dok je prala zube. Zatraili su
da nanese jo paste i nastavi etkati zube dok je oni ispituju.

I tako smo Orhideja i ja otile na prilaz Crveno srce. ekale smo kao mnogi drugi, pravei
se da smo u etnji. Nakon pola sata pojavio se bijeli kombi. Svi su odjednom ivnuli i poeli se
smijeiti kombiju. I ja sam mu se smijeila dok je tutnjao pokraj mene.
Orhideja i ja upravo smo bile na zahodu kad smo ule kako netko u mukom zahodu glasno
uvjebava Maovu pjesmu, obavljajui veliku nudu. etiri mora uzburkana oblak lebdi ljuta
voda, recitirao je mukarac, a onda zastao. ula sam kako izbacuje govno. Pet kontinenata
drhte vjetar brije gromovi u boju. Ponovno zvuk govna koje pada.
Komunisti su kao sjemenje... Djevojka iza mene pjevala je Maove citate. Ljudi su poput
zemlje. Moramo se stopiti s masom kud god poli... Orhideja vikne: Nemojte se previe
zanositi. Svi ete pasti i stopiti se gnojivom. Cvate i raste korijenje u narodu..., nastavila je
djevojka.

Tjedan dana poslije, generalni sekretar na poljoprivrednom dobru pozvao je Yan i Lu u

zapovjednitvo na vaan sastanak. Vratile su se s novou: s cijelog poljoprivrednog dobra
Crvenog plamena odabrane su dvije ene i jedan mukarac za odlazak u filmski studio na prvu
regionalnu audiciju. Ja sam bila jedna od njih.
Neprestano sam se pogledavala u malo zrcalo. Zamiljajui da je veliko filmsko platno,

72

vjebala sam razliite izraze lica za koje sam vjerovala da bi se mogli svidjeti milijunskoj
publici. Yan mi je rekla da mogu birati hou li na audiciji plesati ili recitirati neku Maovu
pjesmu. Odluila sam se za recitiranje Maove pjesme Pohvala zimskoj ljivi. Zimska ljiva
bila je Maov simbol komunistike Partije i Crvene armije. Yan me gledala dok sam pripremala
recitaciju. Sjedila je poput Budina kipa. Kad sam je pitala kakva sam bila, rekla je da je vidjela
zlatnog feniksa kako izlijee iz pilee juhe.
Tri dana poslije, zapovjednitvo je naredilo Yan da me od- veze u angaj na audiciju. Veer
uoi polaska Yan se nije vratila u sobu sve do ponoi. Ne rekavi ni rijei, izula se, zavukla pod
mreu i vrsto zatvorila zavjese. Znala sam to joj je na pameti, ali joj nikako nisam mogla
pomoi.

Yan je viknula iz mree: Ugasi to jebeno svjetlo, drugarice Lu, moe? Nisam jo zavrila s
uenjem - Lu je nastavila odluno sjediti na stolcu. Yan je dreknula: Vrijeme je za spavanje! Lu
je ustala i rekla: Ja uim o marksizmu! Yan ju je prekinula: Ba me briga ako i ui o
kapitalizmu! elim da ugasi svjetlo! Lu je sjela, okrenula stranicu i rekla: Prestani se ponaati
kao Hitler! Yan je skoila s kreveta, ugasila svjetlo i zavukla se natrag pod mreu. Lu je otila
ponovo upaliti svjetlo. Kurvo! Yan je bijesno vikala rastvarajui zavjese. Uzela je erhu koji je
drala pod krevetom i zavitlala ga na arulju. arulja je pukla zajedno s jednom strunom
glazbala. Sutra u sve ovo prijaviti zapovjednitvu, rekla je Lu iz mraka.
Ostala sam nijema. to da kaem? Yan je uzrujala mogunost mog odlaska. Koliko god
eljela da se izbavim s tog mjesta, mojim odlaskom izgubila bi i posljednji oslonac. Otkako joj
se poljuljala vjera u komunizam, izgubila je duevnu snagu. Nisam imala pojma kamo e me
odvesti pobijedim li na audiciji.

Sutradan ujutro Yan je djelovala smireno. Usula mi je u kau sav eer koji je pritedjela. Lu
nas je promatrala dok je Yan vozila traktor iz garae i pourivala me. Vojnici su nijemo gledali.
Yan me prvo odvezla u zapovjednitvo da dobijem biljeg na doputenje za odlazak s imanja.
Prebacile smo se u kamion kojim emo se odvesti u angaj.

Sjedile smo tik jedna do druge u nenatkrivenom kamionu farme. Poelo je kiiti kad smo
nadomak gradu prele pokrajinsku granicu. Nastojala sam ne razmiljati previe o onome to
nas eka: hoemo li Yan i ja biti zauvijek rastavljene. Yan je izvadila komad plastine folije iz
torbe da me njome zatiti od kie. Pokuala sam namjestiti foliju da prekrije i nju. Ne trudi se,
nestrpljivo je rekla. Uzela sam je za ruku i rekla:
Moda neu proi ak ni regionalnu audiciju. Nemoj mi srati u lice, odbrusila je.

Dvorina vrata angajskog filmskog studija bila su velebni- ja nego to sam zamiljala.
Preda mnom je bila velika cvjetna lijeha i dvije goleme tamnocrvene zgrade jedna nasuprot
drugoj. Yan i ja hodale smo kroz studije u kojima smo vidjele pozadinu s prizorom oceana te
brodove od drveta i keramike. Izgubile smo se i zavrile u studiju sa spaljenim kuama i
sruenim mostom. Istraivale smo podzemne tunele, umjetna stabla, plastine dijelove
ljudskih tijela u odorama komunistike i japanske vojske te spaljenu japansku zastavu. Tada je
uvar dotrao za nama viui. Pokazale smo mu svoj slubeni poziv. Uputio nas je u kazalinu
dvoranu u kojoj se okupilo mnogo mladih ljudi. Pokazali su nam gdje da sjednemo. Ogledala

73

sam se. Nad pozornicom visio je crveni slogan: Posvetite svu energiju kulturnim
nastojanjima Partije! Okomito su bila objeena jo dva slogana: Slijedite drugaricu Jiang
Qing! i ivjela pobjeda Maove revolucionarne politike! Pred pozornicom je bio dug stol
prekriven bijelim stol- njakom. Za njim je sjedilo petnaestak sudaca.

Djevojka koja je sjedila do mene bila je najljepe bie koje sam u ivotu vidjela. Rekla je da
dolazi s farme Crvena zvijezda, koja je susjedna naoj. Usne su joj bile poput treanja. U
usporedbi s njezinima, moja su usta bila golema poput abljih. Bokovi su joj se oblo irili od
struka. Moji su bili ravni kao daska. Kad su je pozvali, smireno je izala na pozornicu i
nastupala bez urbe. Njezin nastup sastojao se od plesa i pripovijedanja. Na pozornici se
smijala i plakala kao u stvarnom ivotu. Jedva sam dolazila do daha. Zvukovi oko mene poeli
su se doimati kao uslojena jeka. Protivnici koji su sjedili oko mene postali su zamueni obrisi i
glave. Nisam znala nita o profesionalnoj glumi; nisam se nikako mogla mjeriti s njima.
Neprestano sam razmiljala o tome kako ne znam ni pravilno govoriti mandarinski. Kad su me
prozvali, uspaniila sam se. Umjesto da ustanem i izaem na pozornicu, sagnula sam se preko
stolice pred sobom i prekrila glavu rukama.
Yan mi je tresla ruke i ramena, ali nisam se mogla natjerati na pokret. Silovito sam se
tresla. Najavljiva je ponovio moje ime i rekao da je ovo posljednji poziv. Imala sam dojam da
u se onesvijestiti. Vidjela sam dvostruko. U nogama nisam imala snage. Yan mi je divljaki
viknula na uho: Pokreni guzicu, svinjsko govno jedno! U ime predaka, ovo ti je jedina prilika
da pobjegne iz pakla! Vikala je: Svinjsko govno jedno, truplo si koje ni u ne bi taknula,
razoarala si me i osramotila.
Skoila sam na noge. Obrisala sam znoj s lica. Vojni halje- tak spuznuo mi je s ramena.
Izala sam na pozornicu dugim koracima.
Stala sam pred suce. Lica su im bila posve bezizraajna. Odmjeravali su me od glave do
pete. elavac u sredini skinuo je naoale. Otvorila sam usta, ali zvuk nije izlazio. Um mi je bio
posve prazan - zaboravila sam stihove. Yan je ustala u gledalitu. Lice joj je bilo ljubiasto.

A onda su mi rijei same nahrupile iz usta. Bila je to pjesma Predsjednika Maoa. Gotovo
sam vikala Pohvalu zimskoj ljivi. Glas mi je bio zvonak i jasan poput lovakog roga. Yan se
smijeila i usnama nijemo oblikovala rijei sa mnom:
Vjetar i kia otjerale zimu
Ali snijeg ju je vratio.
Tridesetmetarske sige
Opasno s litica vise.
Ali jedna mala ljiva cvate.
Cvjeti se ne kani
Nadmetati s proljeem.
On je ovdje samo da

74

Najavi proljee.
Kad cvjetovi se rastvore
Diljem planine,
On krit e se meu njima
Smijeei se iz duboke radosti.
Yan me njeno gledala. Drala me za ruke cijelim putem natrag na farmu Crveni plamen.

Dok sam ekala ishod audicije, osjeala sam da se ostali vojnici udaljavaju od mene.
Osjeala sam njihovu zavist i gorinu. Za dva mjeseca, kad sam ve povjerovala da sam
eliminirana, Yan je donijela vijest iz zapovjednitva da sam odabrana za drugo regionalno
nadmetanje.

Mojim roditeljima u angaju bilo je drago to u provesti vikend s njima. Otac me upozorio
neka ni u to ne vjerujem. Moj otac ponaao se kao da je stariji nego to jest. Ba kao i majka.
Nije im ostalo vie snage. Iskustva su im oslabila sav ar. Otac vie nije bio onaj ambiciozni
astronom koji je svoga sina nazvao Osvaja Svemira. Ostao je zgaen i slomljen pod stopalima
partijskog sekretara u svojoj jedinici. Bio je krotak poput uplaenog mia.
Poslali su me natrag na farmu i poslije me zvali na jo tri regionalna nadmetanja. Svaki bih
put se silila da nakon audicije vie ne razmiljam o njoj.

Yan se udubila u teak rad. Nekoliko puta ulovila sam je kako me promatra iz daljine,
nevjerojatno tuna lica. Rijetko je govorila, a kad bi se oglasila, zvuala je umorno. Nisam znala
to da joj kaem. Pokuala sam se zaokupiti predenjem nada u novu budunost. Ali nije mi to
polazilo za rukom. Nisam se mogla nositi s njom. Bilo mi je preteko. Pokuala sam je
zaboraviti i prije negoli nas vrijeme rastavi.

U proljee 1976. godine, nakon zavrne audicije, poslana sam u angajski filmski studio na
poseban teaj, na kojem e se ocjenjivati moja sposobnost usvajanja znanja. U meuvremenu
su eliminirani mnogi ljudi koje sam upoznala i smatrala sjajnima, a meu njima i ona djevojka
s usnama nalik na trenje s farme Crvena zvijezda. Neki ljudi koji nisu pokazivali izvoakoga
dara, zadrani su u nadmetanju. Poslije mi je reeno kako je naelo Jiang Qing da je
socijalistika trava bolja od kapitalistikih izdanaka. Suci su mene smatrali manje
darovitom, ali vie politiki podobnom.
Na teaju mi je zadano da nosim plastinu vreicu glumei da je teak kamen. U izvjeu o
meni pisalo je da sam neuglednog podrijetla to je znailo da ne dolazim iz glumake obitelji
- ali da lako usvajam upute.

Druga glumaka vjeba sastojala se u ispijanju alice vode. Uitelj me zaustavio i rekao; Ne,
ne, ne. Ne pije vodu kako treba. Rekao je da imam dva nedostatka. Rekao je da, kao prvo,
proleter nikada ne bi tako neprirodno drao alicu s tri prsta na drku. Uputio me neka
primim alicu cijelim dlanom. Upozorio me i na to da proleter nikada ne bi pio vodu gutljaj po
gutljaj kao gospoica Burujka koja ima vremena na bacanje. Pokazao mi je kako da iskapim
alicu u jednom gutljaju i obriem usta rukavom.

75

Studio je provjerio moje podrijetlo i politiki dosje a onda me poslao natrag na farmu.
Reeno mi je da sam prola dalje.

76

Kad sam se vratila i priopila Orhideji uzbudljivu vijest, zaprepastila me glasinom;

Zapovjednitvo provodi istragu nada mnom i nad Yan. Lu je na elu istranog odreda.
Otila sam k Yan da provjerim istinitost glasine. Yan je izgledala kao oajnica. Rekla mi je
da nas je Lu kriom prijavila zapovjednitvu. Skakavac je poeo nagrizati. Poeo je razarati.
Zapovjednitvo je naredilo Yan da sama poloi sve karte na stol kako bi se izbjegla primjena
narodne sile.

Poricala sam, apnula mi je Yan. Sve sam porekla. Svladala sam ja trikove Partije.
Generalnom sekretaru rekla sam da je moj odnos s tobom revolucionaran da ne moe biti
revolucionarniji. Navela sam to si sve postigla kao izvrsna predvodnica voda pod mojim
zapovjednitvom. Izrazila sam nau odanost Partiji. Bila sam besramna. U ludnici valjda moe
rei to god ti padne na pamet, zar ne? Sekretar je odbacio sluaj zato to Lu nije imala
konkretnih dokaza. Ta kuja Lu zatim je otila podnijeti prijavu partijskom komitetu filmskog
studija. Ta kuja je nevjerojatno luda. ovjek joj se mora diviti.

Filmski studio poslao je izaslanstvo da istrai sluaj. Razgovarali su s Lu. Nisu razgovarali
ni sa mnom, ni s Yan. inilo se da partijski sekretar mijenja miljenje o meni. Imenovao je dva
istraitelja i razgovarao sa svakim pripadnikom brigade redom. Yan se zabrinula. Rekla je:
Iskopat e ve neku pauinu i neke konjske tragove zato to se, na nau sreu ili nesreu,
narodne mase imaju bistre oi.
Pitala sam Yan to emo. Dugo je utjela, a onda navela izreku; Ako je taktika avla visoka
stopa, taktika Taoa bit e deset puta via. Pitala sam je kako tumai tu izreku. Naloila mi je
dvije stvari: kao prvo, da na ispitivanju sve poriem; kao drugo, da je sluam u svemu; Ne pitaj
nita. Kad sam je pitala zato ne moe podijeliti sa mnom svoj naum, odgovorila je da je to dio
nauma.
Lu je koristila svoje ovlasti do krajnjih granica, kao da je Yan ve uklonjena. Prestala je
redovito prouavati Maove tekstove, ustvrdivi da je usvojila bit Maova uenja. Smijeila se na
ulasku i izlasku te pjevuila uz rad. Za rukom i veerom naruivala je svinjske kotlete.
Udebljala se. Tjedan dana nakon mojeg povratka, jednog jasnog jutra, Lu je sazvala pred
skladitem sastanak brigade. Svima je naredila da recitiraju s njom Maovu pjesmu obraajui
pozornost na skriveno znaenje. Postrojeni vojnici recitirali su s njom:
Oko malog svjetla,

Muhe se zalijeu u zidove.

Isputaju pritom Prodorne i alobne zvukove Mrav koji eli sruiti stablo Smijeno je kako
precjenjuju svoje snage.

77

Cijela je postrojba znala na to Lu cilja. Kriom su pogledavali Yan. Yan se uzdizala iznad
postrojenih vojnika poput Mount Everesta nad olujom. Iznenadila sam se vidjevi da glasno
recitira pjesmu, ne pokazujui ni traga ljutnji. Ve sam vas sve upozorila, rekla je Lu, i
upozoravam vas opet. Koraala je amo-tamo, iroko maui rukama. Muha e sletjeti samo na
napuklo jaje. Okrenula se prema Yan. Nije li tako? Yan je pokorno kimnula.

Lu se oholo nasmijeila. Izvadila je iz depa komad papira i objavila odluku zapovjednitva:

dok istrani odred ne doe do zakljuka, farma ne moe poslati nijednog kandidata u filmski
studio.

Pogledala sam Yan. Nisam mogla prikriti razoaranje i zateenost. Yan je vakala klip
kukuruza. Zgrenih crta lica, izgledala je kao ranjeni borbeni bik. Lu je neko vrijeme piljila u
Yan, a onda je pitala treba li joj aspirin, budui da izgleda kao da joj je loe.

Polako se okrenuvi prema postrojenim vojnicima, Yan upita: Kako da janje odgovori kad
ga vuk pita bi li ga posjetila za Staru godinu? Vojnici se nisu usuivali odgovoriti. Svi su se
zagledali u Lu. Lu je stisnula pesnicu, a onda naloila vojnicima da recitiraju odlomak iz Maova
uenja: Ako se metla ne pojavi, otpad nee nestati sam. Isto vrijedi i za reakcionare koje treba
istrijebiti.

Prije rasputanja sastanka, Yan je rekla vojnicima: Uite od mene, drugovi, uite iz moje
gluposti. Vjerovala sam da je riblje oko biser. Prasnula je u smijeh. Vojnici su je samo gledali.
Lu se podmuklo smijeila. Prekriivi ruke na prsima, rekla je: Tko se zadnji smije, najslae
se smije.

Ispunila me bespomonost. Yan nekoliko dana poslije toga uope nije razgovarala sa
mnom. Obuzela me munina. Koliko e nam pomoi poricanje? to je u ovoj zemlji
uobiajenije od toga da postane reakcionar im te Partija takvim proglasi? Premda nikada
nisam sumnjala u Yanin nain borbe, ovaj put me frustriralo to se samo svaa s Lu. Ponovo
sam se zapitala to se uope moe poduzeti. Nisam vie znala to bih.

Cijeli dan radila sam za vrilicom. Od drndanja su mi se poele tresti i misli. Moje
razoaranje bilo je tako veliko da nisam mogla prestati razmiljati o svojoj bijedi. Klasje je bilo
tanko, tanje od mijeg izmeta, natrpano oko mojih stopala, zatrpavajui me, pokapajui me.
Vikala sam na Orhideju kad je dola s lopatom premjetati zrnje. Ona je vikala na mene. Ve je
kasna veer, zrikave. Koliko e jo dana moi skakati?

Uhvatila me jaka glavobolja. Nakon ponoi se pogorala. Bacakajui se po krevetu,

odjednom sam zaula apat. Glas je dopirao odozdo. Jesi li budna? Bila je to Yan. Bockala mi je
slamaricu prstima. Pitala sam je to radi. aptala je toliko glasno daju je Lu mogla uti. Yan je
rekla da se eli nai sa mnom u ciglani. Nisam nita odgovorila. Ostala sam nijema bojei se da
je poludjela kao Mala Zelena. Leala sam potrbuke. Plakalo mi se. Nastavila me bockati.
apnula sam joj: Idi spavati, molim te, ljudi e te uti. Rekla je da je ba briga. Rekla je da me
eli. Rekla je da je pono, da nema opasnosti. Rekla je; Predugo je prolo.

Primijetila sam da se Luin krevet malo zatresao. Yan nastavi: Hoe li doi? Uzet u traktor
i elim da poe sa mnom. Rastvorila je mreastu zavjesu i iskrala se iz sobe.
Kad sam izala iz sobe, udarila sam licem o tamu. Osjeala sam kako mi se svijet raspada

78

dok sam slijedila Yan iz sobe i penjala se na njezin traktor. Bila sam sigurna da je Lu sve ula.

Drala sam se za zatitnu ipku traktora. Yan je vozila kao vodena zmija koja vijuga kroz
a. Naginjala se nad upravlja poput dokeja. Premda je prilaz bio dovoljno irok za dva
traktora, kad ju je mimoiao krcati traktor iz suprotnog smjera, poskoila je poput skoimia.

No je bila zaguljivo mrana. Plaila su me svjetla traktora i buka motora. Yan nije
usporavala. Traktor je poskakivao. Vritala sam na Yan. Rekla sam joj da ne elim poludjeti s
njom. Vikala sam joj neka ide dovraga, neka ide umrijeti sama. Ne elim u zatvor. Ne elim biti
Mala Zelena. Yan mi je odgovarala viui. Vikala je klieje kao: Pobjednici ne odustaju, oni
koji odustaju ne pobjeuju. Vikala sam joj da nikada neemo pobijediti. Zaklat e nas na farmi
Crveni plamen. Lu e nas zaklati. Onda je odgovorila: Da, Lu bi nas doista rado zaklala.
Traktor je tutnjao kroz a. Lie mi je ibalo lice. Vritala sam. Rekla je da sam glupa, da
sam prevelika sanjalica. Vikala je da me ui biti ubojica. Budi ubojica kako bi pobijedila.
Glupao, uje li me?
Otro je skrenula kod sljedeeg kanala za navodnjavanje. Gotovo sam pala s traktora u
rijeku. Obujmila mi je struk desnicom i upravljala traktorom ljevicom. Nakon zavoja je
usporila. ula sam kako nas dostie drugi traktor. Pustivi moj struk, naloi mi da skoim.
Nisam se ni pomaknula. Mislila sam da sam je krivo ula. Ponovila je. ula sam kako govori
neka skoim s traktora, vratim se i naloim naem vodu da pod hitno pretrai ciglanu. Pitala
sam je to kani. Ona vikne: Je li moja naredba jasna? Prije nego to sam stigla potvrdno
odgovoriti, gurnula me s traktora.

Pala sam u a. Kad sam ustala, vidjela sam kako drugi traktor iba pokraj mene poput
tigra koji preskae grmlje. Premda nisam jasno vidjela, znala sam da njime upravlja Lu.

Drhtala sam. Nisam mogla misliti. Trala sam iz petnih ila natrag prema vojarnama i
rasporedila svoj vod na tri traktora. Neprestano sam ponavljala: ciglana, ciglana. Nisam nita
drugo govorila. Nisam znala to bih drugo rekla. Uzela sam puku i napunila je.

Za pola sata vod je stigao u ciglanu. Zapovjednik mi prie i izvijesti da su dva traktora
pronaena parkirana deset metara jedan od drugoga u au. Naloila sam da pretrae teren,
poevi ispunjavati Yanin naum. Strah me svu obuzeo. Sjene vojnika kretale su se prolazima
izmeu naslaganih opeka.
U sjeanje mi se vrati Yan kako svira erhu. Dodir glazbe. Nastavila sam hodati, a u meni se
polako budio osjeaj da gubim razum. Prestraeno sam viknula: Prestani. Rije mi je izletjela
iz usta i iznenadila me. Vojnici su tu rije shvatili kao zapovijed. Svi su stali i spustili se na
koljena. Prije nego to sam se stigla sabrati, zaula sam zvuk u daljini. Povjerovala sam da sam
doista poludjela jer mi se inilo da ujem mrmljanje Male Zelene i bacakanje tijela.

Zapovjednik me upita hoemo li dalje. ula sam samu sebe kako Yaninim glasom viem:
Puni puke! Poli smo za zvukom. Buka se pojaa. Poela sam gubiti pojam o stvarnosti.
Pustila sam da me vojnici preteknu. ula sam zvuk nalik na bacanje vree krumpira. ula sam
neobine korake pomijeane sa ivotinjskim zvukovima. Moj strah se produbi.
U tom sam trenutku zaula kako zapovjednik vie Stoj! i srce mi se sledilo. Zapovjednik me
izvijestio da je uhvatio prijestupnike. Baterijske svjetiljke i puke bile su podignute. Osvijetlili

79

su jedno mjesto kao da je ondje pao mjesec. Oi su mi se priviknule na svjetlo, a prizor koji mi
se pomolio pred oima slomio mi je srce u dva dijela.

Yan i Lu bile su isprepletene, polugole, poput nakaznih svilaca koji se pare. Snane
baterijske svjetiljke pobijelile su im tijela. Zasjenjujui oi rukom, Yan ustane. Uini kao da e
pobjei. Vojnici stegnu obru. Bila je prisiljena odustati.

Uto stigne benzinski traktor; s njega sie generalni sekretar. Vojnici se razmaknu da proe.
Zaprepateno sam stajala. Bila sam zaprepatena Yaninim naumom. Tada sam shvatila da e
Yan uvijek biti moja zapovjednica.
Yan polako navue koulju. Ogleda se i podigne Luinu koulju. Prie joj i pokrije je njome.
Nastup joj je bio besprijekoran. Lu je nepomino leala, u oku. Ovo nema nikakve veze s
njom, mirno je rekla Yan pokazujui Lu. Ja sam je zavela i prihvatit u kaznu za svoj zloin.

Lu vrisne: Ne! Vritala je: Ovo to vidite nije istina. Nikako! Ja sam Yanina rtva. Yan je
neko vrijeme utjela, a onda rekla: ao mi je. Ponavljala je da joj je ao, kao da je izgubila vlast
nad ivcima. Lu je plakala i ponavljala samo da to nije istina. da je to stupica. Stupica koju su
smislile dvije reakcionarke da ubiju revolucionarku. Pokazivala je mene. Govorila je da sam ja
upletena.
Vojnici su djelovali smeteno. Nitko u druini s imalo mozga ne bi ni na trenutak mogao
povjerovati da bi Yan mogla biti u vezi s Lu. Njih dvije bile su razliite kao nebo i zemlja. Ali
sekretar nije znao prepoznati finese. Upao je ravno u Yaninu stupicu. Yan krene naprijed.
Iskoritavala je opu zateenost. Pala je na koljena i prekrila lice dlanovima kao da je duboko
postiena. Uvjerila je mnotvo da su otkrili nevjerojatnu istinu. Istinu koja je djelovala kao
loa lutkarska predstava.

Shvatila sam Yanin mig pa sam i ja iskoristila pomutnju. Uprla sam prstom u Luin nos i
rekla; Lu, udvostruava svoj zloin iznosei neutemeljene i besramne optube o nevinim
ljudima. Sekretaru sam rekla: Prava reakcionarka krenula je u napad. Sekretar je kimnuo i
rekao: Neka samo glumata. Lu je vikala: Drue sekretare, traim pravdu. Yan je govorila:
Drue sekretare, nije kriva Lu nego ja. Lu je govorila: Drue sekretare, ne dopustite da se
izvuku. Ne smijemo biti popustljivi prema reakcionarima. Sekretar spoji ruke na leima i
zaputi se natrag prema traktoru. Pri tom se naruga: Vie razbojnik - zaustavite lopova! Lu se s
mukom osovi na noge. Kunem se da nikada nisam lagala Partiji. Morate mi vjerovati. Sekretar
se popne u traktor i dade vozau znak da pokrene motor. Vi dvije - sekretar pokaza Lu i Yan najbolje slubenice na mojoj farmi, danas ste me osramotile. Zastane kao da ga boli nastaviti.
Lu je preklinjala traei priliku da objasni. Sekretar ree: Kako da objasni kad sam sve vidio
vlastitim oima? Traktor je ve odmicao kad je sekretar objavio presudu: Ako eli isto polje,
mora poupati korov s korijenom.
Budui da sam bila drugarica besprijekornog ugleda, optube protiv mene su odbaene.
Poslana sam u angajski filmski studio da bih uila za glumicu.

U glavnom uredu odrali su oprotajnu proslavu za mene. Svi su mi nazdravljali i estitali.

Sekretar mi je dodijelio crvenu zastavu sa zlatom izvezenim slovima. Bila sam odlikovana.
Naa farma Crveni plamen ponosna je to si izabrana, rekao je sekretar. Mora ispuniti iskrena
oekivanja naroda.

80

Ni na trenutak nisam prestajala misliti o Yan. Bila je zatoena u mranu izbu u vodotornju s
Lu. Nisam mogla zamisliti odlazak s farme dok Yan nije na sigurnom. Ali znala sam da Yan
neu pomoi odustajui od prilike. Time bih samo dokazala da smo Yan i ja prave
prijestupnice. Shvatila sam da moram otii i radi Yan.
Poela sam se pakirati. Oduzela sam Yan ivot. to joj preostaje na farmi nakon ovog?
Mogla sam je samo zamisliti kako nou lei u hladnoj mrei nemajui se emu radovati
iduega dana.

Ustala sam u ranu zoru dok je jo bio mrak. Zavukla sam se pod Yaninu praznu mreu i
jecala grlei njezine stvari. Zauvijek odlazei iz te mree, ponijela sam njezinu zbirku bedeva
s Maovim likom.

Jo je bilo mrano dok sam na krianju ekala prvi kamion za angaj. Vjetar je bio jak.
Uskomeani pijesak i praina ibali su mi lice poput tisua siunih bieva, probijajui mi se
pod ovratnik do lea. Dok sam se opratala od polja, vratili su mi se svi doivljaji s Yan,
poevi od prvoga dana kad sam stigla na farmu i vidjela kako se pojavljuje na obzoru.
Kamion je doao. Uspela sam se. Dok je kretao, osjeala sam kako se svijet oko mene vrti
poput kotaa. Kad je kamion proao pokraj vodotornja, zamuenim oima ugledala sam
pojavu na vrhu, za kojom se vijorila crvena zastava.

81

DIO TREI

82

Praina i vlaga slijepili su mi kosu. Ve sam etiri sata sjedila u nenatkrivenom kamionu.
Hladan vjetar hladio mi je usijanu utrobu. Kia koja je lila kao iz kabla, pomijeana s maglom
koja se spustila, promoila mi je al. Konci koji su se iz njega izvukli dirali su mi bradu,
podsjeajui me na Yanine mokre pletenice. Pred oima su mi ibala zelena, riina polja. U
mislima sam se stalno vraala Yan. Bila sam poput koljke bez bisera.
Progutala sam usta puna hladnog zraka. Vjetar mi je otpuhao crveni al. Nisam ga uspjela
uhvatiti. Kamion je nastavio juriti. alje nosio moju tugu. Pao je u mokro polje. Nedaleko njega,
krava je vukla plug. Stari seljak visoko podigne bi. Bi otro fijukne nad kravinom glavom.

S telefonske govornice nazvala sam majku na posao. Rekla sam joj da sam u angaju. Majka
je ostala bez rijei. Bila je izvan sebe od uzbuenja. Dola je po mene na autobusnu postaju.
Trei prema meni, zamalo je pala. Kad je ponovo uspostavila ravnoteu, odmjerila me od
glave do pete. Uzela mi je ruke u svoje i primijetila koliko sam narasla. Onkraj prozora
autobusne postaje rascvalo se proljee. Rosa je kapala s lia. Majka je rekla da joj mlado,
zeleno lie uvijek ulijeva nadu. Uzevi me za ruku, pogleda mi nokte obojene fungicidima i
pokua zgrepsti smeu boju. Rekla sam joj neka se ne mui. Majka ispusti moju ruku i ree;
Poprilino si se udebljala. Rekla sam joj da teim ezdeset osam kilograma.
Lice ti je poprimilo oblik graka. Majka se smijala. Bila je jako sretna. Pitala sam je
izgledam li kao prava seljanka. Da, izgleda tono tako.

Prele smo na drugi autobus koji vozi kui. Majka mi je rekla da je Cvat poslana u kolu za
dizajn gdje je ue slikati promidbene plakate. Koralj e uskoro zavriti srednju kolu. Ako sve
bude kako treba, poslat e je na rad u tvornicu, rekla je majka. Nadajmo se da e se njoj najvie
posreiti u obitelji. Pitala sam je o Osvajau Svemira. Majka mi je odgovorila da je on sad ve
pravi mladi. Matematika mu je dobro ila, ali mu to svejedno nije jamilo dobru budunost.
Morao je potovati propise. Poslat e ga u seljake ili, bude li imao dovoljno sree, u neku od
tvornica izvan grada. Pitala sam majku to se dogaa s mladiima koji ne potuju propise.
Majka mi je odgovorila da oni loe zavre. Osramoeni su u svojoj sredini. Njihovim obiteljima
svakodnevno dodijavaju dok se dotini mladi ne preseli na selo. Majka mi ree da sam dobro
dijete. Otila si kad se to trailo. Uvijek si se dolino ponaala kao starija sestra. Nikada, od
roenja, nisi pravila neprilike. Nisam rekla majci koliko me iscrpilo biti velika sestra.
im sam se pojavila u naem susjedstvu, susjedi su se poeli neobino ponaati. Zurili su u
mene kao da me prvi put vide. Bit e filmska zvijezda, mrmorili su. Stari Kroja, Mali Lijes,
Veliki Kruh, Vjetica Chao, sve ene u prizemlju ogovarale su me iza leda. ula sam kako
govore da uope nisam ba toliko zgodna.

Susjedi su me posjeivali u skupinama. Najee su me pitali jesam li dobila stalno

boravite u gradu. Otac im je morao objanjavati da jo nisam, jer sam odabrana samo za

83

sudjelovanje u daljnjem nadmetanju.

Veerali smo. Tako dobro ve dugo nisam veerala. Jeli smo slatko-kiselu svinjetinu, zeleno
povre i tofu. Cvat je zatraila da je puste iz internata kako bi veerala sa mnom. Nisam imala
ba mnogo to rei, ba kao ni moja braa i sestre. Oni su morali razbijati glavom vlastitom
budunou, posebno Koralj. Dodijele li meni trajno boravite u gradu, Koralj e izgubiti
priliku da postane radnica. Nju bi poslali na farmu zato to je naa obitelj prema propisima
trebala imati jednog seljaka.

Majka je govorila o jelima. eljela je proslaviti taj trenutak. Nikada nije pokazivala oaj.
Otac je bio ponosan to sam izabrana, ali nije bio optimistian glede moje zvjezdane slave.
Upozorio me da tko visoko leti, nisko pada. Za vrijeme veere, djeca iz etvrti dozivala su me
kroz prozor. Svi su eljeli vidjeti filmsku zvijezdu. Ali ja nisam mogla zaboraviti Yan. Njezino
lice bilo mi je cijelu no pred oima.
Filmski studio bio je palaa ukraena sloganima. Bio je okruen tamnocrvenim stablima
javora. Lie je nalikovalo na zdruene ruke. Zaklanjalo mi je pogled. Grane su ulazile i kroz
prozore zgrade. Zidovi studija bili su obojeni u bijelo i na njima su slogani bili ispisani crvenim
slovima. ivjela revolucionarna umjetnika politika predsjednika Maoa! Pozdrav najveoj
barjaktarki, drugarici Jiang Qing!

Redaru na ulazu u studio pruila sam zapeaeno, slubeno pismo. Rekao mi je da

priekam i otiao unutra. Nekoliko minuta poslije, u hodniku su se pojavili mukarac i ena.
Oduevljeno su me doekali. Mukarac se predstavio kao Zvuk Kie, direktor glumake sekcije
studija; ena je bila Sovjetka Wong, njegova pomonica. Uzeli su moju prtljagu i zamolili da
poem za njima u studio.
Proli smo niz vrata. Sunce je sjalo kroz kronje javora. Lie je bacalo njegove ruiaste
zrake na plonik, ist kao suza. Radnici koji su hodali pod kronjama javora bili su obasjani
prozranim, crvenkastim svjetlom. Laskavo su nas pozdravljali.

Zvuk Kie imao je glavu nalik na bundevu s debelim, ovjeenim obrazima. Lice Sovjetke
Wong zrailo je starinskom ljepotom. Imala je kose oi, dug nos, usne poput trenje i izuzetno
lijepu kou. Bilo joj je oko etrdeset godina. Oarala me otmjenou i nainom na koji se
kretala. Govorila je savren mandarinski. Imala je svilen glas. Zvuk Kie rekao je da je Sovjetka
Wong u pedesetima diplomirala na angajskom fakultetu za filmsku glumu i da je iznimno
darovita glumica. Zvuk Kie rekao je i da trebam biti ponosna to e mi Sovjetka Wong biti
jedna od etvero uitelja. Pitala sam ga kako to da u imati vie od jednog uitelja. Zvuk Kie
odgovorio je da je to odluka gospoe Mao, drugarice Jiang Qing. Sovjetka Wong rekla je da joj
je drago to sam joj ja dodijeljena za uenicu. Pitala sam je to u uiti. Rekla mi je da u
pohaati intenzivnu nastavu iz politike i glume. Pitala sam je hoe li ona kad glumiti s nama.
Ostala je nijema. Usne su joj je stisnule, a glava spustila. Korak joj se usporio. Ja elim ono to
je najbolje za revoluciju, ukoeno je rekla. Njezina ogorenost probijala je kroz stisnute zube.
Bilo je oito da je nesretna. Zabacivi kosu, ubrzala je da dostigne Zvuka Kie. Otmjena lea
blago su joj se svijala u desnu stranu. Pravila se da je jako sretna. Zasigurno je izdrljiva poput
bambusa - sposobna svijati se kako vjetar pue. Hodala sam oprezno, pazei kuda gazim.
Sovjetka Wong hodala je pola koraka iza Zvuka Kie, nikada ga ne pretjeui niti zaostajui
cijeli korak. Oboje je nosio plave, maoistike haljetke s ovratnicima vrsto zakopanima do

84

grla. Kimali su radnicima u prolazu, prvo Zvuk Kie, potom Sovjetka Wong. Upuivali su
radnicima iroke osmijehe. Ti osmijesi budili su u meni nelagodu, premda im se divila cijela
zemlja. Bili su to osmijesi koje je Mao promicao krilaticom: Prema drugovima treba zraiti
proljetnom toplinom. Lu na farmi Crveni plamen bila je strunjakinja za takve osmijehe.

Napokon smo stigli na naputeni filmski set. Bio je velik kao stadion, ali obrastao
korijenjem koje je sezalo do glenjeva. Kad smo naglo skrenuli, preda mnom iznikne
osamljena, bijela kuica. Bila je to stara kua s cementnim sudoperom na tlu. Sudoper je bio
obrastao divljim biljkama. Ovdje vi, djevojke, spavate, objasnila je Sovjetka Wong. Ovo je
neko bio filmski set, objasnio je Zvuk Kie. Iza kue ima jo spavaonica. Kua je izgraena da
bi na filmu glumila konjunicu. Mi smo je preuredili u spavaonicu za odabrane uenike. Vas
dvadeset i pet odabrano je da stanuje i radi ovdje. Bit ete pod straom. Nema dolazaka
obitelji niti odlazaka njima osim druge nedjelje u mjesecu ujutro. Svako tko prekri pravila, bit
e iskljuen iz nadmetanja. Ne elimo izvanjske utjecaje. Nikakve, istakne Sovjetka Wong
poput jeke. Ponovno sam se sjetila Yan.
A pisma? pitala sam. Otkud takva hitnja za pisanjem pisama? Sovjetka Wong odjednom se
okrene prema meni a u glasu joj se pojavi sumnja. Jedna duga, tanka obrva svije se po sredini
u vor. Brzo sam reagirala na taj znak opasnosti. Odgovorila sam: Ma, nikakva. Samo sam
pitala.
Nije mi vjerovala. Vidjela sam da si misli svoje. Ima tamne kolobare oko oiju, to
pokazuje da ne spava dobro. Sto te mui? Nadam se da tvoje obeanje Partiji nije bilo lano.
Okrene se Zvuku Kie i ree; Moramo poduzeti preventivne mjere protiv moguih nezgoda.
Bila sam uvrijeena, ali sam znala da ne smijem pokazati osjeaje. Motor u mom mozgu
radio je kao lud. Nita mi nije pree od zadatka koji sam dobila, rekla sam nastojei zvuati
iskreno. Podonjake sam moda stekla zahvaljujui navici da dokasna itam Maoa. Zato mi ne
bi rekla ime onoga kome eli pisati kako bismo mogli provjeriti je li sigurno da se dopisuje s
takvom osobom?

Premda nisam znala to kani, osjetila sam da ponuda Sovjetke Wong nije iskrena. Nemam
kome pisati, doista. Ublaila sam ton kako ne bih zvuala eljno. Sovjetku Wong piljila je u
mene, hrvale smo se oi u oi. Zvuk Kie baci pogled na sat i ree Sovjetki Wong: Nemamo
razloga za brigu. Tada joj se nastavio obraati aptom. ula sam jedan izraz. Rekao joj je:
Nezaraeno jaje.
Gurnuvi vrata kuice, Zvuk Kie i Sovjetka Wong viknu: Izaite, djevojke, upoznajte svoju
novu drugaricu. etiri mlade ene izale su jedna za drugom, poput snjenih pahulja koje
pleu u zraku. Trepnula sam. Njihova me ljepota zaprepastila. Veoma su si sliile, kao da su
sestre. Rekla sam im bok. Zvuk Kie i Sovjetka Wong zaustavili su me i upozorili me neka
govorim slubenim mandarinskim. Nema lokalnih narjeja. Predstavila sam se na nesigurnom
mandarinskom. Rekla sam da dolazim s Poljoprivrednog dobra Crveni plamen.

Mlade ene stidljivo su mi rekle svoja imena. Prva je rekla da joj je ime Ogrjev. Bila je
radnica u eliani i ki treeg narataja radnika. Imala je jajoliku glavu. Nos je bio najradniji.
Imala je male, tanke usne. Tako male da su me podsjetile na mar moje kokoi Velike Brade.
Njezine kose oi debelih kapaka bile su ugodne, premda su bile tako blizu da su me podsjetile
na lisije. Nosila je arku, cinober koulju. Kosu je nosila vezanu u dva duga repa koja su joj se

85

ljuljala iza lea. Bila je vatrena kako je ime i navijetalo.

Druga djevojka predstavila se kao Radosno Koplje. Bila je neodoljiva. Pred takvom
ljepotom ovjek poklekne i protiv svoje volje. Stajala je i jednostavno blistala. Bila je otprilike
moje dobi. Imala je dubok glas i hladne oi koje su davale do znanja kako zna to eli. Bila je
samouvjerena. Kosa joj je bila zaeljana u oblik jarevih rogova i uvrena smeim gumicama. Imala je guste obrve. Nije me gledala dok mi se obraala. Zurila sam u njezine usne koje
su se micale. Nije mi bilo jasno zato me ne pogleda. Njezin mandarinski bio je i vie nego
ispravan. Paljivo je izgovarala svaki slog, pazei da u svakoj reenici ima pokoji glas r. Rije
di-fang (mjesto) izgovarala je kao dir. Rekla je da je novinarka Pekinkog dnevnika. Rekla
je da dolazi iz naroda. Tada se napokon okrenula i pogledala me. Pogledala me, ali mi
istodobno davala do znanja kako je ne zanimam. Bio je to par suparnikih oiju. Iza ljubaznog
lica krila se neljubaznost. Osjetila sam kako bi me najradije oborila na tlo. Rekla je da je prije
bila jahaica: Bavila sam se najneukrotivijim konjima. Radila sam tri godine u Unutarnjoj
Mongoliji podiui konje za potrebe vojske. Znam izvoditi akrobatske toke na leima konja.
Sviram harmoniku. Tada izvadi harmoniku iz torbe i odsvira melodiju. Zapjeva:
Jaui prema suncu, pjevam i visoko podiem bi.
Podiui konje podupirem svjetsku revoluciju.
Neustraiva jaem
Prema crvenom, glavnom gradu Pekingu,
Gdje izlazi sunce Gdje Mao ivi.
Prestavi, podigne glavu i pogleda me. Ree da joj je teko opisati samu sebe. Uputi
udesan osmijeh Sovjetki Wong i zamoli je da joj pomogne pronai rijei. Ree joj: Vi me
najbolje poznajete. Vidjelo se da je Sovjetki Wong drago. Rekla je da je Radosno Koplje
skromna djevojka u koju bi se svaka trebala ugledati. Nauiti od nje zanos, nauiti zdravo
razmiljanje, nauiti iskrenost.

Svakako, rekla sam. Prela sam na treu u nizu. Bila je to mrava djevojka u zlatnoutoj
pamunoj koulji. Predstavila se kao Zvonce. Rekla je da joj je otac vojnik koji je prije
Osloboenja ostao siroe. Prodan je u javnu kupelj gdje je radio kao maser stopala za bogate,
rekla je. Odrasla sam uz to njegovo sjeanje na bijednu prolost. Ne mislim da sam lijepa.
Zaista ne mislim. Ali lijepa vanjtina ne ini osobu lijepom. Uputi stidljiv osmijeh Zvuku Kie,
koji je piljio u nju.
Oprostite mi na stidljivosti, dodala je. Zvonce pogne glavu, zaglaujui kosu prstima.

Jako lijepo reeno, Zvonce, ree Zvuk Kie tihim, priguenim glasom koji kao da je dopirao
iz staklenke. Lijepa vanjtina ne ini osobu lijepom. Nije vano kako izgleda, ve kako svojim
izgledom doprinosi proleterskim nastojanjima. Tako kae na Nadzornik u Pekingu. Pitala
sam tko je Nadzornik, a Zvuk Kie objasnio je da Nadzornik odgovara izravno drugarici Jiang
Qing. Veliki umjetniki genij, rekao je.

Kad je Zvuk Kie spomenuo rije Nadzornik, sva se lica odjednom ispune dubokim
potovanjem. Odmah sam osjetila koliko je taj ovjek vaan. Kad u ovoj zemlji nekoga nazivaju

86

titulom umjesto imenom, to znai da je od najvee vanosti. Na primjer, Mao je bio

Predsjednik, a Zhou Predsjednik vlade. Isputanje prezimena bilo je znak osobne moi.

Tada se oglasi etvrta djevojka. Ime joj je bilo Pela OhYang. Njezino lice nije bilo prijetee.
Bilo je to nevino lice, neupueno lice, isto lice. Rekla je da bi eljela biti dostojnija svojeg
imena. Pri tome je mislila na to da pela ima alac, a ona nema. Nedostaje mi borbenog duha.
Voljela bih nauiti kako da to ispravim. Rekla je da dolazi iz starog sela na Jugu. Svi seljani
imaju jedno te isto prezime, OhYang. Selo je siromano. Proizvodi samo novoroenad. Selo
me smatra svojom dikom. Ali ja im na to kaem da pripadam Partiji. Umom, srcem i duom.
Dok je govorila, u oima su joj se nakupljale suze. Ganule su je vlastite rijei. Pela je bila
tamnoputa ljepotica. Izgledala je kao da je isklesana, punih usta, lica poput kotice dinje,
sjajne, kratke kose koja joj je sezala do unih resica. Njezin mandarinski bilo je teko razumjeti
zbog jakog junjakog naglaska. Prostorija je bila sunana. Mirisala je na pljesnivo drvo.
Unutra je bilo pet kreveta prekrivenih mreama protiv komaraca. Sjetila sam se Yan i nae
mree protiv komaraca.
Jako je lijepo, rekla sam. Voljela bih da sam stigla ranije kako bih pomogla u ienju. Nema
veze, rekla je Sovjetka Wong. Imat e dovoljno prilika da to nadoknadi. Ha, ha! Svi su u
prostoriji klicali.

Od sutra, ree mi Zvuk Kie, morat e sve nauiti od nule, kako hodati, govoriti, jesti i
izraavati se napravio je dugu stanku - jer na koncu e samo jedna od vas biti izabrana za
novi kineski film. Ovo je posljednja audicija koju morate proi. Imat ete godinu dana da date
sve od sebe. Tada e Nadzornik donijeti odluku.

Odveli su nas u bolnicu na lijeniki pregled. Lijenici su se ponaali kao da neto kriju.
Smjestili su me u jednu prostoriju, gdje sam se svukla. Donji dio tijela pregledale su mi tri
lijenice. Jedna krupna lijenica navukla je gumene rukavice i oprezno mi pregledala intimne
dijelove tijela. Nekoliko minuta poslije, krupna ena skinula je gumene rukavice i pribiljeila
neto u biljenicu. Druge dvije ene tada su popustile stisak kojim su me drale i dopustile mi
da siem s kreveta. Dok su izlazile, nije pala ni jedna jedina rije. Kad su me izveli iz prostorije,
zatekla sam Zvonce u suzama. Ba sam krenula prema njoj, kad mi Ogrjev mahne da stanem.
Ogrjev mi apne u uho kako sumnjaju je li Zvonce djevica.

Cijelo poslijepodne itale smo Maove govore o umjetnosti. Bilo mi je dosadno, ali sam
glumila zanimanje. Sjedile smo u krugu. itale smo i itale. Za veerom sam naruila dvije
zdjele tjestenine. Sovjetka Wong pokazala mi je kako ispravno drati tapie za jelo. Nakon
objeda, u naoj se sobi zapodjenula rasprava. Djevojke su govorile o znaaju Maova djela kao
smjernice za nau budunost. Zvonce je opet bila sretna. Nakon ozbiljnog drugog pregleda
zakljueno je da je ipak djevica. Zvuk Kie i Sovjetka Wong zijevali su, ali nisu otili dok
zrikavci nisu postali glasni u naem dvoritu. Vrata su se za njima zalupila. Miris plijesni
postao je jai.
Oprale smo se i izlile vodu u travu. Kad sam se vratila u sobu, za mnom je uao zrikavac.
Radosno Koplje otila je ugasiti svjetlo. Zrikavac je poeo uzbueno pjevati u sobi. Radosno
Koplje ustane s baterijskom svjetiljkom da ga potrai. ula sam kako pet puta udara nogom o
pod. Uutkala ga je. U sobi je zavladao grobljanski muk. U mraku sam shvatila da sam zala u
vuji brlog. Tama je utiala gromoglasni krik. Sledila me hladnoa vlastitih misli. ula sam

87

kako puca kraljenica mojih snova. Znala sam da moram uspjeti kako bih na ovaj ili onaj nain
u budunosti pomogla Yan. S tom sam milju utonula u san.

Probudio me netko tko je uvjebavao glas pred prozorom. Bilo je est ujutro. Ustala sam i
izala. Vlati krstaca ljuljale su se pod izlazeim suncem. Drei jedan dlan iza uha, Ogrjev je
naprezala glas dok joj nije prepukao. Zaeljele smo si dobro jutro, a onda sam opet ula kako
joj puca glas. Ogrjev mi je rekla koliko je frustrira njezin glas. Pitala me bi li mogla uti moj.
Pitala sam; Ali nee nas poduavati da nastupamo u opernim druinama, zar ne? Ogrjev se
spusti u pagu. Nije mi odgovorila jer su joj se miii lica zgrili od bola. Ogrjev me upitala
poznajem li drugaricu Jiang Qing. Pogledala sam je, zagledala joj se u ponosno lice. Znala sam
da to pitanje ne trai odgovora. Ogrjev je ljuljala torzo lijevo i desno. Ja znam jednu sitnicu o
njoj, rekla je saginjui se prema meni. Voli gledati vesterne, posebno amerike, hollywoodske
filmove. Pitala sam je to su hollywoodski filmovi. Ogrjev je odgovorila tajanstvenim
osmijehom i vratila se vjebama.

Nagnula sam glavu unatrag i istegnula ruke prema zidu. Iznenadila sam se ugledavi tri
osobe iza svojih lea. Moje tri preostale cimerice - Radosno Koplje, Zvonce i Pela OhYang sluale su na razgovor. Prijateljski sam im se nasmijeila. One su se razmaknule i poele se
rastezati.
Straar je prestao mesti lie pred dvorinim vratima metlom od bambusa i priao naoj
kuici. Bio je to sredovjean ovjek tamne brade. Zvao se Jedna Unca. Rekao nam je kako ga je
Zvuk Kie poslao da nam kae neka se spremimo. Nadzornik nas dolazi vidjeti.
Navukle smo odjeu u kojoj emo ostaviti dobar prvi dojam. Ogrjev je odjenula drugu
cinober koulju i mornarskiplave hlae. Radosno Koplje iskopala je haljinu s otisnutim
kvadratnim uzorkom. Pela OhYang izvadila je dvije bijele suknje koje su se razlikovale bojom
samo u nijansi i pokuavala se odluiti za jednu. Ja sam odluila nositi svoju staru odoru, onu
koju mi je darovala Yan.
Sjedile smo u sobi pokraj svojih kreveta, ekajui, dotjerane. Temperatura u sobi penjala se
sa suncem. Primijetila sam grudu neeg blatnog u kutu pod krevetom Radosnog Koplja. Bilo je
to tijelo zrikavca koji je sino uao za mnom u sobu. Leao je nepomian na podu.

Radosno Koplje stajala je pred vratima gdje je visjelo malo zrcalo. Ogledavajui se u njemu,
igrala se ukosnicama. Pokuavala je uviti ike. Na licu joj se jasno itala ambicija. Uzela je
komadi vate i protrljala bubuljicu pod nosom. Trljala je amo-tamo, pomiui crte lica goredolje.
Promatrajui Radosno Koplje, odjednom sam se osjetila nisko. Njezina me ljepota
obeshrabrila. Pokuala sam se ne obazirati na vlastite zebnje.

Uzela sam kemijsku i zapoela nekoliko pisama na papiru. Draga Yan, napisala sam i
precrtala to. Draga Yan, ponovo sam napisala i ponovo prekriila. Odabrana djela Mao
Zedonga, napisala sam. Kritika revizionista. Yan, kako si? Poderala sam papir. Nadzornik nije
doao.

Te sam noi imala nonu moru. Yan je postala spodoba bez lica koja je glavinjala poljima na
farmi. Uslijedila je besana no. U zoru je kiilo. Rominjanje kie vratilo me na farmu Crveni

88

plamen i pod Yaninu mreu protiv komaraca.

Nakon ruka zaulo se pitanje zvidaljke. Na dvorinim vratima stajala je Sovjetka Wong.
Iza nje bila su dvadesetorica mladia. Stupali su pokraj vrata. Ovo su odabrani mladii,
predstavi ih Sovjetka Wong. U budunosti ete suraivati. Svi su imali slina lica: krupne oi
debelih kapaka i gustih obrva, nos i usta kao u Bude. Svi su bili slini kao da su iz istog kalupa.
Nijedan nije pozdravio. Mi smo samo stajale. Jedan mladi odjednom se zarumeni. Sovjetka
Wong upita ga zato mu se lice crveni. Mladi se pokua dosjetiti odgovora. eao se po
stranjem dijelu vrata. Rekao je da je to zato to nije navikao gledati ene. Sovjetka ga Wong
na to upita zar i njegova majka nije ena. Da se nisi usudio rei kako nju nikada nisi pogledao u
oi. Mladi zanijemi. Sovjetka Wong nastavi: Onaj koji nema grenih misli, nema se zato
rumeniti. Mladi koji se zarumenio, pogne glavu. Crvenilo mu se proiri i na vrat. Oni oko
njega suosjeajno su ga gledali. Poslije e od- vagnuti moje rijei, ree mu Sovjetka Wong.
Ti su mladii dovedeni u angaj da bi igrali sporedne uloge u Crvenoj Azaleji, a za mog
boravka u studiju nijednom nismo razgovarali, osim kad smo jedni drugima itali tekst.
Sovjetka Wong odvede nas u staru zgradu obraslu brljanom. Kad su se otvorila golema,
hrava, eljezna vrata, zapahnuo nas je teak smrad plijesni. Prekrila sam nos rukom. Sovjetka
Wong odmah pokae ljutnju: Ne mogu vjerovati da se netko tko je bio seljak boji neugodnih
mirisa. Zar smrdi gore od svinjskog izmeta u riinim poljima? utke sam spustila ruku.
Jedna Unca pojaa slabo svjetlo. Nali smo se u nekoritenom studiju sa piljskom
scenografijom i nekoliko redova klupa. Sovjetka Wong nas posjedne. Ponovo smo poeli itati
Maove govore o umjetnosti.

Bilo mi je teko koncentrirati se na Maoa. Misli su mi neprestano bjeale. U tri tjedna

sluale smo predavanja o politici, mandarinskom, glumakoj tehnici i Wu Shuu - razliitim
stilovima tradicionalnoga kineskoga boksa i maevanja. Drugarica Jiang Qing pokuavala je u
Kini razviti neto novo, spajajui film i operu, premda nitko nije znao napraviti uspjean film.
Zbog toga su filmovi odisali opernim stilom - minkom, rasvjetom, stiliziranim govorom i
dranjem. Ali sada su junaci bili proleteri, a pogotovo ene. Ljudi diljem Kine morali su gledati
te filmove, jer bi u protivnom bili proglaeni reakcionarima.

Uz ta silna predavanja svakodnevni se ivot doimao ispunjen. Ali potajice smo zapravo
ekale, ekale da nas doe vidjeti Nadzornik. ekanje se naizgled otegnulo unedogled. Zvuk
Kie povremeno bi se pojavio, svaki put donosei izvjee o novim umjetnikim postignuima:
Mao i lanovi njegova Politbiroa upravo su gledali i pohvalili novu revolucionarnu operu
drugarice Jiang Qing. Zvuk Kie donio bi hrpu novina i primjerak opernog libreta, traei da ih
proitamo i napiemo izvjea. itale smo i pisale. Raspravljale smo o Maovoj ideji proleterske
umjetnosti.
Jednoga dana reeno nam je da smo posebno odabrane. Da smo spremne za nadmetanje u
ostvarenju velikog zadatka koji pred nas postavlja drugarica Jiang Qing.

Rije je bila o naslovnoj ulozi Crvene Azaleje. Crvena Azaleja bila je ideal drugarice Jiang
Qing, njezino ostvarenje, njezin film, njezin san i njezin ivot. Kad bi se koja od nas domogla te
uloge, domogla bi se i sna o zvjezdanoj slavi. Pripovijest o Crvenoj Azaleji pria je o strasti
sred paljbe. Govorila je o tome kako ena treba ivjeti i o proleterskoj ljubavi do smrti. Jaje

89

nisam doivjela samo kao priu o prolome ratu i o povijesti, ve i o biti istinske junakinje, o
Yaninoj biti, o biti mojeg budueg ivota.

Sovjetka Wong proitala je scenarij. Suze su joj pokapale tekst. Isprva sam mislila da ju je
ganula pria, ali onda sam osjetila neto drugo. Nije plakala iz ganua, ve iz oaja, oaja
to joj nikada nee biti doputeno igrati ulogu za kojom udi. Morala nas je nauiti kako da
igramo ulogu koju je ona eljela igrati. Njezina mladost i ljepota bit e potraeni na pouavanje
nas. Naloeno joj je da poduava ljude koje bi najradije probola. Na napredak muio ju je i
ubijao.

Naizmjence smo itale ulogu. Bilo mi je jasno da ostale tri, Ogrjev, Zvonce i Pela OhYang,
ispadaju iz igre. Nisu osjeale vezu s ulogom. Nisu osjeale puls Crvene Azaleje. Radosno
Koplje bila je drukija. Radosno Koplje pribliavala se biti uloge. Bila joj je sve blie, ak blie i
od mene. Preblizu. Ugrozila me. Oduzimala mi je nadu.

Radosno Koplje osjeala je vezu sa svime. Nije bilo trenutka kad nije imala to rei; svi
drugi drali su jezik za zubima i napeto sjedili. Ona je uvijek imala to rei. Govorila je ono to
e joj pripomoi u napredovanju. Govorila je da se divi Sovjetki Wong, da je sretna ve to
moe biti u njezinoj blizini. Nije to uvijek govorila u njezinoj nazonosti; govorila je to i na
sastancima gdje e deurni tajnik voditi zapisnik koji e Sovjetka Wong poslije proitati.
Radosno Koplje rekla je da nije ni izdaleka tako lijepa i darovita kao Sovjetka Wong. Rekla je
da skae samoj sebi u usta kad kae da je veoma slina Sovjetki Wong, kad se zapravo
razlikuju kao slon od svinje. Radosno Koplje nikada se nije stidjela svog laskanja.

Sovjetka Wong nije joj se obraala vie nego ostalima. Ali Radosno Koplje ipak je
napredovala. Postavljena je na pozornicu da predvodi mnotvo u itanju novih Maovih uputa.
Radosno Koplje postala je sredite pozornosti. S njom su razgovarali izvjestitelj! iz novina i
asopisa, kao i fotografi. Intervjuirali su je. Pitali su je tko je i odakle dolazi. Radosno Koplje
uvijek se sluila istim rijeima. Govorila je; Ja sam uenica Sovjetke Wong. Ona me stvorila. Ja
sam zemlja, a ona krava koja me obrauje. Ja sam njezina etva. Radosno Koplje nije govorila
nita drugo. Govorila je samo ono korisno. Novine su hvalile Sovjetku Wong kao uzor odanosti
Partiji.
U utrci za ulogu Crvene Azaleje ostale smo samo Radosno Koplje i ja. Sovjetka Wong rekla
nam je da moramo predano vjebati jer e uskoro stii Nadzornik iz Pekinga koji e odabrati u
ime drugarice Jiang Qing. Ostale se nije vie spominjalo. Nitko im nije rekao da su im izgledi
tanji od konca. Sovjetka Wong odluila je nazvati Radosno Koplje kandidatkinjom A, a mene
kandidatkinjom B. Postalo je oito da je Sovjetki Wong ona puno drai izbor. Ali morala me,
barem za sada, ostaviti u utrci, jer bi to u protivnom postalo previe oito. Nije me mogla
izostaviti kad smo uvijek Radosno Koplje i ja davale tone odgovore na pitanja u razredu.
Ocjene su nam uvijek bile sline. Na satima mandarinskog samo smo ona i ja uspjele ispravno
izgovoriti tablicu s izgovorom stotine slogova. Sovjetka Wong morala je pokazati pravednost
jer je predstavljala Partiju.
Na naim predavanjima Sovjetka Wong uvijek bi mi postavljala veoma neodreena pitanja
kako bih to tee odgovorila. Zatim mi je rekla da prebrzo reagiram na njezine upute. Nisi me
zapravo sluala, govorila je. Odbija sluati. Ali sluam vas, odgovarala sam. Uila nas je kako
improvizirati u liku Crvene Azaleje. Pitala je to imam na sebi, odjednom mi pokazujui

90

stopala. Cipele od slame koje sam sama izradila, odgovorila sam, zadovoljna vlastitim
otroumljem. Gotovo se gorko osmjehnula. Kako izgledaju te cipele? Izgledaju kao one koje je
predsjednik Mao nosio na fotografiji koju je naa strana prijateljica Anne Louise snimila u
Yananskoj pilji, rekla sam.

Sovjetka Wong djelovala je jo ogorenije. Rekla mi je neka gledam kako Radosno Koplje
vjeba. Gledajte jedna drugu, naredila je. Pozorno gledajte. Pozorno sam gledala. ak i kad bih
zatvorila oi, vidjela bih Radosno Koplje kako glumi Crvenu Azaleju. Radosno Koplje bila je
vatrena izvoaica, energinog duha. Iscrpljivala se. Davala se sva. Prtala je osjeajima. Nije
imala osjeaj za finese u izvedbi. Oboavala je biti melodramatina. Sovjetka Wong traila je
da je gledam, pa sam gledala. Nauila sam to ne valja i znala da neu nastupiti na isti nain.
Kad me Sovjetka Wong upitala to sam toga dana nauila, odgovorila sam iskreno. I unitila se.
Kad sam shvatila da sam se unitila, bilo je prekasno.

Zrak u studiju postao je hladan. Hladnoa mi se uvukla u kosti. Sovjetka Wong odjednom
me pokaza i zatrai da objasnim koncept diktature proletarijata u odnosu prema revizionizmu
u umjetnosti. Nije mi trebalo dugo da smislim odgovor. Da bismo odbacili revizionizam, rekla
sam, moramo prvo biti diktatori prema neprijatelju u vlastitim glavama. Glas mi je bio jasan.
Sadraj sam preuzela iz asopisa Crvena zastava. Sovjetka Wong na to primijeti kako treba biti
oprezan s onima koji su snani na jeziku, ali slabi na djelu.
Sovjetka Wong uzela me na zub. Prigovarala mi je kad god je mogla, i zbog najmanjih
sitnica. Jednoga dana zametnula je rekvizit - alicu za aj - i izdvojila me pred cijelim razredom
kao osobu koja ga je sigurno izgubila. Rekla sam joj da sam vidjela kako ona sprema alicu u
ladicu. Otila sam iza pozornice da joj pokaem gdje je. Prila je i otvorila ladicu. Unutra je bila
nestala alica. Sovjetka Wong bila je izvan sebe od bijesa. Navela je Maovo uenje: Onome
koji misli da je pametniji od naroda, narod e okrenuti lea. Bila sam zbunjena i ljuta.
Sovjetka Wong nikada nas nije doivljavala kao uiteljica uenice, ve kao stara konkubina
novopridolice. Nije se znala nositi s opasnou koju smo mi predstavljale. Zelja drugarice
Jiang Qing da promijeni filmsku ikonografiju i njezina privrenost djevojkama koje su
izgledale kao predstavnice radnike klase, stali su na kraj glumakoj karijeri Sovjetke Wong.
Njezina starinska ljepota poela se smatrati zastarjelom. Ni Radosno Koplje zapravo joj se nije
nikada sviala. tovie, mrzila ju je. AH laska Radosnog Koplja ublaavala joj je bol.

Radosno Koplje izgledala je otmjenije od mene. Moje grube crte lica ile su Sovjetki Wong
na ivce. Nije razumjela novu estetiku drugarice Jiang Qing kad je bila rije o mojoj gruboj
koi. Svakog jutra kad bi me ugledala, zurila bi kao da je upravo progutala muhu. Zgaeno bi
me pitala jesam li se umila.
Sovjetka Wong odmahnula bi glavom prije nego to bih uope izgovorila repliku. Nita to
sam uinila nije joj bilo pravo. Mnogo puta njezin duboki zazor pretvorio bi se u mrnju koja
bi se iznenada oitovala. arenice ti nisu dovoljno velike, rekla je i zagledala se u mene. Na
platnu nee djelovati blistavo, kakve bi junakinjine oi trebale biti. Drugarica Jiang Qing trai
da glavna glumica ima blistave, vatrene oi. Te oi simboliziraju pravednost proletarijata. Ne
ini mi se da ih ima. To je prava teta. Doista, moda te uope nisu trebali odabrati. Nema
sumnje da su pogrijeili. Traljavost uvijek sve pokvari.
Sovjetka Wong traila je da joj kaem jesam li kratkovidna. Odgovorila sam da nisam.

91

Odvela me u studijsku ambulantu i naloila lijeniku da mi pregleda vid. Imala sam savren
vid. Na izlasku mi je Sovjetka Wong rekla: Ali izgleda kratkovidno, vjeruj mi.

Te sam se veeri pogledala u zrcalo. Nakon pola sata prouavanja vlastitih arenica, poela
sam vjerovati Sovjetki Wong. Smatrala sam da je istina kako mi arenice nisu velike koliko bi
trebale biti. Otada nisam mogla zaboraviti da izgledam kratkovidno. Glumei, postajala sam
sve svjesnija vlastitog izgleda. Gubila sam samopouzdanje. Sovjetka Wong vikala je Dosta! i
prije nego to sam zaustila replike. Govorila mi je da loe stojim: Zaboravlja da ti stopala
trebaju tvoriti kut od etrdeset i pet stupnjeva. Iz dana u dan u meni je jaao dojam da sam
previe nakazna da bih glumila Crvenu Azaleju. Sovjetka Wong oslabila mi je ivce. Ali odbijala
sam odustati. Znala sam tono to eli i nisam joj to mogla dati.
Sovjetka Wong postupno mi je ukidala predavanja. Uredila je da radim u kantini pomaui
guliti graak. Sate glume morala sam ekati na dnu popisa. Zvuk Kie nije imao prigovora na
njezinu ponaanje prema meni. inilo se da vjeruje njezinom sudu. Oboje je poelo govoriti
kako nee kolovati kapitalistike izdanke. Znala sam to se dogaa, kao i svi ostali u studiju.
Ali nitko nije nita rekao. Nitko se nije usuivao suprotstaviti Sovjetki Wong.
Zadrala sam prisebnost. Prestala sam se praviti da sam netko tko nisam, jer Sovjetki
Wong ionako nisam mogla ugoditi. Navela je Zvuka Kie, kao i sve ostale, da me zamrze. Svi su
eljeli ugoditi Sovjetki Wong. Poelo se govoriti da je Radosno Koplje jedina kvalificirana
kandidatkinja jer glumi sa strau. Strast je za njih bila istovjetna s brojem suza koje je
glumica u stanju proliti. Morala sam joj priznati da ima dara za strastveno izgovaranje tih
suhih replika koje su zvuale kao slogani. Radosno Koplje bila je velika tvornica suza. Plakanje
joj je bilo jedini cilj u glumi. Nije samo plakala; znala je postii da tono odreeni broj suza
kapne u pravom trenutku a da joj ne pone curiti nos. Radosno Koplje smatrala je da je
putanje suze smisao glume.

Zavidjela sam Radosnom Koplju na tom daru. Sovjetka Wong mi je rekla: Vidi, nije to
pitanje glumake tehnike. Pitanje je tko gaji dublje osjeaje prema predsjedniku Maou.
Trebamo pravu komunistkinju da glumi komunistkinju.
inilo se da se Radosno Koplje i Sovjetka Wong sve vie zbliavaju. Uvijek su zajedno
objedovale. Sovjetka Wong pomagala je naveer Radosnom Koplju da naui tekst. Izgledale su
kao savren primjer odnosa izmeu uiteljice i uenice. Ali za mene bile su to tek dvije
taktiarke.
Nisam si dopustila odustati.

Nitko nije odustajao, ni Ogrjev, ni Zvonce, ni Pela OhYang. Ogrjev je ozlijedila glasnice
svakoga dana pretjerano uvjebavajui glas. Vjerovala je da e imati svilen glas jednom kad
probije barijeru. Vjerovala je da je problem u njezinu glasu. Karl Marx postao je Karl Marx
tako to je proitao toliko knjiga da je nogama uglaao otiske stopala na podu knjinice, rekla
mi je Ogrjev. Uspjeh eka one snane volje. Ta pripovijest iz asopisa Crvena zastava za Ogrjev
je bila nadahnue. Sovjetka Wong poticala ju je da vjeba i katkad joj nudila da e je pratiti na
glasoviru. Ogrjev je pjevala poput pijetla pod tupim noem. Sovjetka Wong svirala je glasovir
sklopljenih oiju kao da joj njezino zavijanje godi napetim ivcima.
Ogrjev su na kraju nastali vorii na glasnicama. Potajice sam se radovala to su njezini

92

izgledi za osvajanje uloge sada ravni nuli. Moje kolegice zacijelo su osjeale isto, ali sve smo to
krile. Sve smo donijele Ogrjev tigrovu mast. Svima nam je jako stalo do tebe, govorile smo joj i
melodramatski se smijeile.

Toga dana jak vjetar sruio je dva javora. Otila sam do grmlja oprati zube i zatekla dva
stabla na tlu iupanih korijena. Prije nego to sam zavrila s etkanjem zuba, vjetar se ponovo
digao. Pohitala sam natrag i zatekla Jednu Uncu gdje sjedi posred sobe. Deset je sati, rekao je
polako pruajui prste. Bit ete izvedene pred njega - najblieg suradnika nae najvee
barjaktarke - pred Nadzornika.
Pela OhYang sjela je na krevet i briznula u pla. Zvonce je ispustila iz grla neobian zvuk.
Ogrjev je izala i vratila se s lavorom vode. Radosno Koplje kapnula je u vodu malo ulja za
kosu i proeljala nauljenom vodom kosu koju je svijala u rogove. I Ogrjev i Pela OhYang
ponovo su si splele pletenice. Izgledale su novo novcato od glave do pete.
Snaan vjetar se nastavio. Podizao je prainu i lie s tla. Strgnuo je stare Maove plakate sa
zida. Oprezno smo hodale prema kantini, pazei da ne stanemo na Maovo lice. Sat vremena
poslije, Zvuk Kie i Sovjetka Wong pojavili su se u kombiju. Prozori kombija bili su zastrti
crnim, pamunim zavjesama. Sovjetka Wong uvela nas je unutra. Na ulasku sam se zakaljala.
Unutra je sve bilo puno dima. Bio je to osobni kombi visokog partijskog dunosnika.
Zaprepatene, sjele smo u tiini. Voza je bio mladi u odori Narodne oslobodilake vojske.
Nosio je bijele rukavice. Zvuk Kie mahne Sovjetki Wong neka zatvori vrata. Kombi glatko
krene. Ogrjev, Radosno Koplje, Zvonce, Pela OhYang i ja sjedile smo u mraku.
Svaka je bila zaokupljena vlastitim mislima, o tome kako ubiti jedna drugu. Meni je jako
nedostajala Yan. Dovezavi se kombijem, satima smo ekale u konferencijskoj dvorani
prekrivenoj sagovima. Tada je u prostoriju uao mladi koji je izgledao kao tajnik i objavio:
Nadzornik je upravo otiao na vaan sastanak u glavni grad. Susret je odgoen.

93

Prekrila sam pravila. Lagala sam Sovjetki Wong. Traila sam tri slobodna dana. Rekla sam
joj da mi je majka bolesna i da se moram brinuti za nju. Sovjetka Wong prvo je odbila.
Pokuala sam ponovo. Rekla sam da danas nema graka koji bih mogla istiti. Osoblje iz
kantine otilo je na miting. Sovjetka Wong tada je pristala.
Vratila sam se na farmu Crveni plamen. Otila sam posjetiti Yan. Vidjela sam je kako radi
nasred riina polja s ostalima. Vojnici su me odmjerili od glave do pete. U oima sam im vidjela
zavist i distancu. ekala sam na rubu polja dok mi je Yan prilazila. Oprala je ruke u kanalu za
navodnjavanje, a onda umoila i bose noge. Pogledala me. Nije se nasmijeila. Ponijela je moju
torbu i zajedno smo se zaputile prema vojarni.

Yan vie nije bila glavna zapovjednica. Njezin sluaj s Lu zavrio je bez konane odluke.
Nitko nije vjerovao da bi ona uzela Lu za ljubavnicu. Yan je poslije u stoeru priznala da se
tako eljela osvetiti Lu. da je sve bila predstava. Generalnom sekretaru nije bilo drago to se
osvetila na tako zloban nain, ali nije elio razvlaiti sluaj. Lu je zahtijevala da ga se istjera do
kraja. Traila je da i mene preispitaju. Ali sekretar nije elio razmatrati moj sluaj. Otila sam a
on mi je osobno dodijelio odlikovanje. Kad bi me optuio, morao bi priznati da je loe
procijenio. Sluaj je ispario kao da se nikada nije ni dogodio. Yan se pomirila sa sudbinom i
postala zapovjednicom odreda. Lu je premjetena u drugi odred, gdje je takoer postala
zapovjednicom.

Yan je bila najstarija u svom odredu. Novi vojnici izgledali su kao ja neko. Pjevali su Moju
domovinu. Oboavali su Yan. Za objedima, hrana bi joj se uvijek sama nala na stolu. Oni su
joj je donosili. Zdjelica joj je uvijek bila puna. Mlade vojnikinje su je posluivale. Evo vae
posude s toplom vodom, upravo sam je napunila, rekla bi joj jedna od njih. Yan je ivjela sama,
u istoj sobi kao mi neko. Svi ostali kreveti bili su izneseni. Postavila si je postelju nasred
prazne sobe. S bijelom, pravokutnom mreom protiv komaraca, soba je izgledala kao
mrtvanica.

Sjedila sam joj suelice nadomak vratima. Gledala sam joj lice. Koa joj je bila tamnosmea.
Izgledala je gotovo kao Afrikanka. Postarala se. Bore su joj se produbile. U pletenici je imala
sijedih vlasi. Neko je imala debele pletenice, a sada su bile tanke poput mijih repova. Uzela je
paket brana, presula brano u lonac, dodala vodu i upalila tednjak na kerozin. Skuhala je
brano sa eerom. Nudila mi je najbolju hranu koju je imala. Bila je odvratna okusa, ali sam to
nastojala ne pokazati. Ali osjetila je to mislim. Pitala me koliko je dobra hrana u filmskom
studiju. Nisam odgovorila. Nisam znala kako da odgovorim. Rekla je da je zasigurno
neusporediva. Privukla je moju zdjelicu, otvorila vrata i izlila pastu od brana van. Zao mi je,
rekla je zatvorivi vrata. Ne mogu tu nita. Otila je oprati zdjelicu u lavoru. Dok je prala
tapie, dvaput su joj ispali. Stavila je zdjelicu i tapie u pamunu vreu i objesila je o tap od
bambusa. Pri tom su joj se lea tuno zgurila. Obrisala je lice blatnim runikom. Spopala me
tuga. Okrenula se i rekla: Hvala to si dola. Kad se nasmijeila, meni su navrle suze na oi.

94

Pitala je to elim da uini.

Vratila se na svoje mjesto. Pokuala je zapodjenuti razgovor. Rekla mi je: Reci neto. Sto da
kaem? Bilo to. Gdje ti je erhu? Rekla je da ga je nekome dala. Nisam vie mogla nita rei.
Pljesnula je komarca na svojoj nozi, pa grebla i gulila blato sa stopala. Rekla je da su vojnici
novi, ali da su svi pametnjakovii: im dospiju na selo, samo gledaju kako bi se vratili u grad.
Besramno su smiljali izgovore da dobiju dopust. Neki su ak i uzimali dopuste bez dozvole.
Stalno su se pravili da su bolesni. Hrpa licemjera. Farma im nije bila u srcu, ni na trenutak.
Posluivali su joj obroke kako bi joj se dodvorili. Znaju kako me iskoristiti, rekla je. Gade mi se.

eljela sam joj rei neka zaboravi na njih razgovarajmo o tebi. Ali nisam mogla. Sto da
joj kaem? Bila je u stupici. Nije bilo izlaza. Imala je dvadeset pet godina, a dvadesetpetogodinju zapovjednicu na farmi ne eka nikakva budunost. Ovo joj je bila budunost. eljela
sam je zagrliti i utjeiti, ali stidjela sam se.
Traila je da joj priam o filmskom studiju, da joj priam o svim novim ljudima koje sam
upoznala. Rekla sam da se nema to puno priati. Rekla je da eli znati. Priala sam joj o
Radosnom Koplju, o Ogrjev, o Zvoncu, Peli OhYang, Zvuku Kie i Sovjetki Wong. Priala sam
joj to radimo. Sluala je koraajui amo-tamo prostorijom. Zastala je, zagledana van, u polja.
Prije nego to sam zavrila, odjednom ree: Trebale bismo zaboraviti jedna drugu. To me nije
iznenadilo. Razumjela sam zato to kae.
Rekla sam joj: Zna da te uvijek sluam. Onda idi, rekla je. Doputovala sam da te vidim,
rekla sam. Nije mi to bilo lako. Lagala sam im. Riskirala sam budunost. Otkriju li, izbacit e
me. Nazula je blatne cipele za kiu i rekla: Nije ti bilo lako? Sigurno misli da je moj ivot laki.
Nikada to nisam mislila, rekla sam. Prekinula me. Rekla je da se ne eli svaditi kad je ovako
potitena. Nisam zato dola, rekla sam. Nisam traila da doe, rekla je. Odlazim, rekla sam.
Ona je izala.
Ispraznila sam torbu. Kekse koje sam joj donijela stavila sam pod mreu. Mrea je bila
svjee oprana. Sjeala sam se doba kada nismo prale mreu kako nitko ne bi vidio to radimo
unutra. Sjetila sam se njezine strasti. Dodirnula sam njezin jastuk i odjednom primijetila da je
po cijelom krevetu rasuta kosa, njezina kosa. Kosa joj je ispadala, a ja nisam nita poduzela.
eljela sam otrati, pobjei daleko od svoje sramote.
Vjetar otvori vrata. Yanin runik sam od sebe spuzne s draa. Podigla sam ga i ugledala
njezinu puku oslonjenu o zid. Odjednom mi je nedostajala Mala Zelena. Nedostajalo mi je
kako pjeva Moju domovinu.
Yanina puka bila je hrava. Pogledala sam kroz prozor. U polju nije bilo ni ive due.
Sunce je prilo zemlju. Zemlja je izgledala kao elava glava. Usjevi su se svijali na slanom
vjetru. Shvatila sam da ondje vie ne pripadam.

Izala sam iz sobe. Neke djevojke su me ugledale i poele se doaptavati. Hodale su uz

mene nosei motike. Pitala sam ih za Orhideju. Jedna mi je odgovorila da je u ciglani.

Hodala sam kroz a. Shvatila sam koliko sam imala sree to sam se spasila tog
mukotrpnog ivota. Ali to sam se sretnije osjeala, to me vie muila grinja savjesti.
Neprestano sam mislila o tome kako sam napustila Yan. Kako sam je mogla napustiti? Dola

95

sam jesti kola pred djetetom koje umire od gladi. Kakve li sramote. Samo je podsjeam na
njezinu bijedu. Ja sam licemjerka. Dola sam je tjeiti. Ljubazne rijei nisu me nita kotale.

Ciglana je bila ista kao kad mi je ondje Yan svirala ehru. Hodajui izmeu naslaganih opeka,
ugledala sam Orhideju i njezinu ekipu kako slau jo nepeenu opeku u zid. Pitala sam mladia
bih li mu mogla pomoi da gura kolica. Rekao je da je za taj posao potrebna muka snaga.
Rekla sam mu da to znam. Da sam ovdje ve radila. Da se snalazim. Uzela sam nakrcana kolica.
U njima je bilo stotinu opeka. ovjek me promatrao. Gurnula sam kolica niz eljezne tranice i
skrenula u prolaz od opeke. ovjek vikne za mnom: Odakle si?

Orhideja me ugleda. Nije mi dola ususret da me pozdravi. Stajala je kao ukopana, drei
pune ruke opeka, napola otvorenih usta. Zdravo, Orhidejo, rekla sam. Nije odzdravi- la. Pitala
me zato sam dola. Rekla sam da sam dola u posjet. Vratila se slaganju cigli. Znojem su joj
bila natopljena cijela lea do struka. Radile smo bok uz bok. Kad je sloila sve opeke iz kolica,
izravnala je lea, obrisala znoj s obraza i rekla da Yan nije ovdje. Odgovorila sam joj da znam.
Znam da nisi dola vidjeti mene, rekla je. Nedostaje mi farma, rekla sam. Podrugljivo se
nasmijeila i odgurala prazna kolica tranicama. Primijetila sam da epa. Slijedila sam je.
Zaustavile smo se u prostoru za utovar. Svjee opeke izlazile su iz rezaa poput kolaa.
Pomagala sam Orhideji da ih tovari. Oprezno smo napunile kolica. Odgurale smo ih prolazom i
poele slagati. Pitala sam je kako je ozlijedila stopalo. Probila joj ga je trska. Zar ti tada nisi bila
ovdje? pitala je. Jesam, sjeam se toga, rekla sam. Zar nije zaraslo? Jest, ovako je zaraslo,
odgovorila je Orhideja.
Ispravila sam lea. Vidjela sam kako tvornika pe bljuje bijeli dim. Pe se prolog ljeta
sruila, rekla je Orhideja. Troje je poginulo, a dvoje ozlijeeno. Ne znam koliko e jo ciglana
izdrati. Zato si dola? Prije nego to sam stigla odgovoriti, ree mi u lice da joj nije drago to
me vidi. Nimalo. Rekla je da eli biti iskrena sa mnom. Rekla mi je da me nitko ne eli vidjeti.
Filmska zvijezda. Stara poznanica koja se uspela ljestvama u nebo. Nitko nije elio da ga se
podsjea koliko mu je ivot bijedan.
Nisam nita rekla dok nismo ispraznile kolica. Prije nego to je odgurala kolica natrag u
prostor za utovar. Orhideja me pitala jesam li ula za Leoparda i Yan. Sada su cura i deko.
Mahnula je rukom kao da eli rei: kriom.

Osjetila sam se bolje ekajui autobus da se vratim u angaj. Yan hoda s Leopardom. Znam
da se odavno zagledala u njega. Pao mi je kamen sa srca. Zaeljela sam da bude zaljubljena u
njega, ali sam se odmah osjetila zloesto, jer sam vrlo dobro znala da nije zaljubljena. Bila je
sva jadna. Sjetila sam se kako vesela, otvorena i milosrdna moe biti. Znala sam kako se
ponaa kad je zaljubljena.
Nebo se smrailo, a autobus nije dolazio. eludac mi se poeo griti. Nisam nita jela od
jutra. Dola sam do postaje i sjela blizu nje. Sluala sam pjev zrikavaca. Sjetila sam se kako sam
lagala Sovjetki Wong i ponadala se da nita nije polo po zlu. Prikrit u la domognem li se
spavaonice u studiju prije sutranje zore. Znala sam za tajni puteljak iza skladita koji vodi do
moje sobe.

Sjedila sam diui mraan zrak. U selu je vladala tiina koja se doimala gotovo sveto.
Gledala sam u no. ula sam zviduk parne lokomotive negdje u daljini. Tama je mirisala na
vlagu. A tada sam ugledala svijetlu toku. Isprva sam pomislila da je krijesnica. Bila je to

96

baterijska svjetiljka. Netko je hodao po mraku. Zurila sam u svijetlu tokicu. Prilazila je
autobusnoj postaji. Neto sam slutila. Nekoliko minuta samo sam zurila. A tada sam ugledala
obris nositelja svjetla. Poznati obris. ula se truba, stizao je autobus. Svjetlo je poelo
skakutati. ula sam joj dah. Bila je to Yan.

Autobus je stao na postaji. Od mene ju je dijelilo jo nekoliko koraka. ekala sam dok nam
se obrazi nisu dotaknuli. Nismo imale vremena nita rei. Hodala je kilometrima. Izvadila je
smotanu vreicu iz unutarnjeg depa i pruila mi je. Vreica je mirisala na kekse. Lovila je dah.
Autobus krene.
Kad sam stigla u kuu svojih roditelja, rekli su mi da su Sovjetka Wong i Zvuk Kie upravo
otili. Doli su provjeriti gdje sam. Doli su me pronai. Pitala sam majku je li im rekla kamo
sam otila. Nisam znala gdje si pa sam im to i rekla, odgovorila je majka. Nazvali su tvoju
majku laljivicom, rekao je otac. Rekli su da je uvanje prijestupnika zloin. Otac se okrene
majci: Tvrdoglava eno, nisi se smjela prepirati s njima! Morala sam se prepirati kad su bili
nerazumni, rekla je majka. Pitala sam je to su rekli. Majka me pogleda i ljuti- to ree: Rekli su
da si se ponaala kao burujski individualist, da si uvijek glumila sama, da nema osjeaja za
zajednicu, da si sebina i da te treba izbaciti iz nadmetanja. Tako je, upravo su to eljeli rei.
Tvrdili su da su doli po moje miljenje, po roditeljsko miljenje o djetetu. Doli su te srediti.
Doli su te optuiti, doli su te osramotiti.
Otac je odmahivao na majine rijei. Uzdisao je i uzdisao. Gdje si bila? Na farmi, rekla sam.
Pa to ti je? Zar nisi osjetila da te ele srediti? Zato ne zna gdje ti je mjesto i ne ponaa se
pristojno? Zar ne vidi da ova obitelj ima dovoljno problema? Pokazala je na trijem i podigla
tri prsta, to je znailo da misli na Koralj, svoje tree dijete. Bila je na trijemu i bjesnjela na
mene. Pitala sam to se dogodilo. Prije nego to je majka stigla ita rei, otac me odvukao u
kuhinju i zatvorio vrata. Rekao mi je da je Koralj poslana na farmu Crveni plamen zato to sam
ja odande otila. Oev glas bio je promukao. Nije to poteno prema Koralj, rekao je. Ali onamo
je dodijeljena i mora ii. Otac je rekao da bi majka i on voljeli ii umjesto Koralj, da potede
dijete.
Obuzeo me nemoan bijes. Pitala sam oca to eli da uinim. Da se mijenjam s njom za
mjesta? Lagala bih kad bih ti rekla da to elim. Bila sam na farmi Crveni plamen. Odsluila sam
svoje. Sama sam to izdrala. Da ima hrabrosti, i ona bi... Zaustavila sam se, shvativi koliko
sebino govorim. Moju sudbinu odluio je trenutak i politika. Nije to imalo puno veze s mojim
osobnim naporima. Nisam znala nita o glumi, a pretvorili su me u glumicu.
Ne elim sluati tvoje razloge, rekao je otac. To to e jedno od nas pobijediti u ovoj
raspravi, njoj nee nimalo pomoi. elim samo da bude svjesna injenice, da vie nisi seljanka
i da je obitelji trebao seljak kako bi ispunila vladinu kvotu te da je Koralj, tvoja mala sestra,
poslana da ispuni nastalu rupu.

Pitala sam to mogu uiniti, kako da pomognem. Prihvati svoju sudbinu i ostani gdje jesi,
rekao je otac. Tvoja majka i ja ne moemo si priutiti vie gubitaka. Izbace li te iz studija, imat
emo dva seljaka na farmi Crveni plamen.

Voljela bih da sam mogla rei naglas kako mi ne ide ba najbolje u filmskom studiju, ali
nisam ih mogla iznevjeriti. Stoga sam rekla samo: Upravo si vidio da me moji uitelji ne vole.
Kako da to promijenim? Moji roditelji su utjeli. Bili su povrijeeni.

97

Trebao sam se spustiti za njima u prizemlje i osobno ih ispratiti, gunao je otac. Sovjetku
Wong i Zvuka Kie zasigurno je uzrujala moja neuljudnost. Idiot si ako misli da si iime
mogao utjecati na njih, rekla mu je majka. Nisu zasluili da se prema njima ophodimo kao
prema gostima. U mojoj kui, ne. Kad ovjek udari psa, mora misliti na njegova gazdu. Nikada
se neu himbeno smijeiti kad netko doe pljunuti mojoj keri u lice. Obuzdaj sad tu svoju
ud! drekne otac. Zar ti nije dosta to te zlostavljaju na poslu zbog takva ponaanja? E, pa nije
mi ao, vikala je majka na njega. ivi asno ili umri to je moje naelo i elim da ga se
pridravaju i moja djeca.
Ali zar ne vidi u to si ih uvalila? Zar ne vidi to im se do- gada kad se dre tog tvog
naela, tih idealistikih blezgarija? Drutvo ih zgazi! Majka je rekla kako ne moe vjerovati da
on, ovjek za kojeg se udala, otac njezino etvero djece, tako blati njezina ivotna naela.
Otac se udarao u prsa, trzao nogama, kleo se da nije tako mislio.

Koralj nije eljela razgovarati sa mnom. Pakirala se za odlazak na Crveni plamen. Boljelo
me vidjeti kako odlazi u bijedu koju sam i ja proivjela. Nisam znala hoe li to uope izdrati.
Nisam znala to da joj kaem. Dala sam svoju plau majci i zamolila je da kupi Koralj potrebne
stvari. Majka je odgovorila da je Koralj rekla kako ne eli nita od mene. Znala sam da joj neu
moi nadoknaditi pretrpljene patnje.
Nisam dola kui onoga dana kad je Koralj trebala otputovati na farmu.

Oekivala sam da e me Sovjetka Wong ispitivati. Ali nije. Razgovarala je sa svima u

prostoriji osim sa mnom. Mislila sam da e mi otvoreno prigovoriti, ali nije. Razgovarala je s
mojim kolegicama o Crvenoj Azaleji, o uzbudljivoj energiji kojom e film zraiti. Podijelila je
dijelove scenarija, ali mi nije rekla kada i to glumim. Bila sam izostavljena. Nitko nije bio
zaduen za mene. Nitko mi nije rekao u emu sam pogrijeila. Odjednom nisam imala to
raditi. Naloeno mi je da gledam ostale kako probaju. ula sam glasove kako glasno
uvjebavaju replike. ula sam Radosno Koplje kako vjeba tekst u snu. Moja bol bila je poput
vode koja prodire u pijesak, neujno natapajui sr moga bia. inilo mi se da vie ne postojim.

Pela OhYang prekorena je zato to je preesto igrala stolni tenis s jednim studentom.
Netko ih je tuio da oijukaju udarajui lopticu. Pela OhYang plakala je i poricala da se
izmeu nje i tog mladia ita dogaa. Sovjetka Wong razgovarala je s oboje zasebno. Sve nas je
sazvala na sastanak. Obavijestila nas je kako je utvrdila da par nije otiao predaleko.
Savjetovala nas je. Rekla nam je da je u ivotu najvanije imati zdrav um. Sluajui, promatrala
sam joj lice. Svakim je ivcem doaravala pravinost. Koa joj je bila jako bijela. Rupi joj je
mirisao na tigrovu mast. Ispriala nam je jednu priu, priu kojoj je svjedoila. Radilo se o
nekad mladoj glumici koja je pokvarila i unitila vlastitu budunost uplevi se u ljubavnu vezu
sa starijim mukarcem. Sovjetka Wong istaknula je da je glumica previe itala Jane Eyre. Jane
Eyre ju je unitila.
Odmah sam poeljela proitati Jane Eyre, premda sam tada prvi put ula za taj roman.
Sovjetka Wong rekla je da je par uhvaen na Jezerskoj cesti obitelji Chow. Kasno jedne veeri
krili su se u grmlju, a enu je prepoznao drug u prolazu. Kako nas poslovica ui, nema zida koji
potpuno titi od vjetra. Njihovo zlodjelo izalo je na vidjelo. eni nije nita pomoglo to je
tvrdila da joj je ao zbog uinjenog. Sovjetka Wong ula ju je kako to izjavljuje na mitingu. Ali
bilo je prekasno. Do kraja ivota smatrana je zloinkom. Sada radi kao istaica zahoda u

98

studiju.

Sovjetka Wong rekla je kako se nada da nijedna od nas nee poi tim putem u propast.
Zaustavila je pogled na meni i lagano kimnula. eljela sam izbjei njezine oi, ali sam se
natjerala da ne svrnem pogled. Zamiljala sam kako mladu glumicu dodiruje mukarac u
grmlju. Znala sam o kome Sovjetka Wong govori. Znala sam tko je ta mlada glumica. Bila je to
iznimna ljepotica izraajnih oiju. Cijeli studio zvao ju je bludnicom. Svi su smjeli zbijati ale o
njoj. Muki radnici zbijali su prljave ale o tome kako su je imali. Postala je predmet sprdnje.
Zaudo, na licu joj nisam primijetila tugu. Imala je huljsko lice. Otvrdnula je. Odvraala je
alama na radnike ale. enama koje su je prezirale govorila je da je spavala s njihovim
muevima. Radnicima je govorila da je spavala s njihovim efovima. Postala je prava bludnica.

U nedjelju ujutro vratila sam se kui provesti dan s roditeljima. Dvorite nam je bilo u
kaosu. eljezarija Wu Lee dobila je novog, ambicioznog upravitelja koji je prvog dana na poslu
objavio da e proiriti radionicu u nae dvorite, gdje e podii skladite za bicikle. Radnicima
je naloio da poupaju sve bilje i postave okvir za spremite. Bunili smo se, borili se za
dvorite, cijeli dan vikali. Ali on je imao vie ljudi on nas. Ti novi zaposlenici bili su oajnici.
Izgubili smo. Izlili su cement na travu. Moji roditelji rekli su upravitelju: Ne moete nam to
raditi. Godinama trpimo buku vaih strojeva i smrad kemikalija; ne moete uzeti prst, a onda i
cijelu ruku. Ne moete nam oteti nae dvorite, nae zelenilo. Moji roditelji gotovo su
preklinjali. Upravitelja nisu dirnuli. Odgovorio je da e otvoriti radna mjesta za nezaposlene,
za ljude kojima oajniki treba ria u zdjelici. Zar mislite da ih elim? Oajnike, otpadnike? Pa
gdje vam je savjest? Zar ne suosjeate s proletarijatom?
Dan kod kue bio je depresivan. Cvat je bila u internatu, Koralj na farmi Crveni plamen.
Osvajaa Svemira njegova srednja kola poslala je u tvornicu traktora da postane radnik. Otac
je cijeli dan sjedio za stolom pognut nad slikovnicom Let na Mjesec, koja se rastvara u tri
dimenzije. Crtao je zemljovide Marsa i Mjeseca. Majka mu je rekla da se ponaa kao pripadnik
solarnog sustava, a ne nae obitelji. Gledala sam kako otac crta crnu rupu. Bio je strpljiv, a
naoale su mu visjele na rubu nosa. Rekao je da e nam rei zato Mjesec sja - zanima li nas?
Rekla sam mu da me ba briga sja li Mjesec ili ne.

Nakon ruka majka je sjela s knjigom Tajna crvene odaje. Pozvala me i preporuila mi to
djelo. Smatrala je kako sam dovoljno zrela da ga proitam. Rekla je kako ga je doputeno itati
zato to je Mao rekao kako se to djelo ne mora gledati kao stara ljubavna pria iz neijeg vrta;
moe se prouavati i kao pouna literatura. Knjiga ivopisno prikazuje kinesko feudalno
drutvo i runu prirodu ugnjetavake klase. To je bila najnovija Maova uputa. Mao je
preporuio da knjigu svi proitaju iz te perspektive. Majci sam rekla: Moda neki drugi put.
Nisam rekla majci da sam tu knjigu ukrala i proitala jo davno, dok ju je skrivala u
ormaru. Njome sam se sluila pri pisanju Yaninih ljubavnih pisama Leopardu. Iz nje sam
prepisivala pjesme i izraze. Priu sam prepriala Yan. Yan je nikada nije proitala, ali dobro je
znala priu.
Zamolila sam majku da mi objasni ljubav. Majka je rekla da joj je to neugodno. Rekla je da
se o tome nema to nauiti, jer ovjek mora samo slijediti glas prirode.

Glas prirode? Zar ga ja nisam slijedila? Yan i ja uile smo od prirode i ispunjavale vlastite
potrebe najbolje to smo znale.

99

Rijeka njezine mladosti izlila se iz korita kad joj je zabranjeno biti s ovjekom kojeg je
voljela. Ja sam se morala pretvarati da sam mukarac kojeg eli. Ali ljubila sam je svim srcem.

U studiju je odran velik sastanak. Nakon sastanka, svaka jedinica dobila je primjerak spisa
u kojem se kritizira dinastija Zhou - sastavljen po uzoru na Konfucija. Vlada je eljela da
radnici itaju izmeu redaka i ponu ogovarati premijera Zhoua, njegovu bolest, njegov sukob
s drugaricom Jiang Qing. Navoeni smo da posumnjamo u njegovu odanost Maou. Kad je na
mene doao red da proitam nekoliko redaka, itala sam bez zanimanja. Ba me bilo briga za
dinastiju Zhou. Bilo mi je dosadno. Od ljudi se trailo da komentiraju. To su i inili. Bile su to
besmislice. Moramo osigurati da Kina zauvijek ostane crvena - time je poinjao svaki
govornik.

100

dvoritu sam ugledala mreu punu mrtvih kornjaa i smeezelenih, zmijolikih riba.
Bio je ponedjeljak ujutro a meni je dodijeljen zadatak da pokupim neke materijale za
uenje iz knjiare nedaleko od doma mojih roditelja. Odluila sam svratiti kui. Budui da vie
nisam bila miljenica, ljudi u studiju nee zamijetiti da me nema. Kad sam sila s bicikla,
zapitala sam se tko je donio te kornjae i ribe. Jedna susjeda mi je rekla: Prijatelj te ve satima
eka na stubitu.

Nagaala sam tko bi to mogao biti. Kad sam se dosjetila, nije mi vie polazilo za rukom
vezati bicikl. Kornjae i riba donijeli su mi miris farme Crveni plamen. Naslonila sam bicikl na
zid i pohitala unutra. Vidjela sam je kako ustaje sa stube. Yan, moja zapovjednica, izgledala je
kao mladenka. Nova frizura, do uiju. Bila je odjevena u novu jaknu boje indiga, crvenu koulju
kojoj se vidio samo ovratnik, tamno- plave hlae i par novih novcatih crnih cipela etvrtastih
vrhova. Izgledala je odluno i smireno. Premda je jo bila blijeda, nije vie bila tuna.
Pogledala me i pokuala se sabrati. Tada me pozdravila. Po drhtavom glasu zakljuila sam da
me oajniki eli. Prila sam joj i uzela njezine ruke u svoje. Tada je znala da i ja nju jednako
oajniki elim.

Nisam te oekivala, rekla sam. Ona je odgovorila da je upravo zavrila etvu. Jutros sam ti
oistila kornjae i ribe. Juer sam ih ulovila.
Zurila sam u nju. Pokuala sam vidjeti koliko se promijenila otkako sam je zadnji put
vidjela. Pokuala sam ocijeniti je li dobro. Okrenula se od mene i rekla; Gle, samo mrtve ribe i
kornjae tako zure.

Uvela sam Yan u stan svoje obitelji. Otvorila sam vrata i odvela je da sjedne na trijem.
Natoila sam joj alicu aja. Pogledala sam je. Nisam znala kako zapoeti razgovor. Rekla sam
joj da dobro izgleda. Ona je rekla: Ne znam. Mislim da sam roena bezvrijedna. Osjeam se kao
svinja - nita mi nije vano. Uutjela je i zavladala je tiina. Tada se okrene i pokaza Maovu
sliku na zidu. Dobra je, rekla je, tko ju je naslikao? Cvat, odgovorila sam. To joj je bila domaa
zadaa. Yan je uzdahnula i rekla kako je oduvijek eljela nauiti slikati, ali da je odustala jer
nije uspijevala pogoditi Maov nos.
Pokazala je veliki, drveni krevet i rekla: Velik je. Jest, rekla sam, Cvat i ja smo spavale na
njemu, ali ona sada dolazi kui samo nedjeljom. Yan me pitala za majino zdravlje, a ja sam
odgovorila da je nepromijenjeno. Nisu joj dali ni dana slobodnog. Svaki dan mora na posao.
Rekla sam da odlazi na posao, gdje joj pozli, a kad joj otkucaji srca premae sto, dobije
lijeniku potvrdu i slobodan dan. Tada odlazi kui, odmara se i sutradan ve mora natrag na
posao. A onda crni krug ponovo poinje. Pitala sam je li vidjela moju sestru Koralj na farmi.
Jednom, odgovorila je Yan. Nosila je opeke s ekipom. Bila je spora, vukla se zadnja. Nije snana
kao ti. Rekla sam da to znam. Sjeam se kako mi je majka jednom rekla da je Koralj slaba. Nije
mogla stajati sve do druge godine ivota. Dadilja, koju je majka unajmila, kriom je krala
Koraljine kupone za hranu i slala ih na selo da prehrani vlastitu djecu. Pitala sam Yan kako da

101

pomognem svojoj sestri. Yan je odgovorila: Idi molim te, pa nije Koralj jedina u uznitvu.

Yan ree: Pogledaj me, stara sam. Gledala se u zrcalu. I ja sam neko vrijeme gledala njezin
odraz u zrcalu. Zakopavi ponovo ovratnik, Yan ree: ivot ide dalje, zaista je tako.

Pitala sam kako je Leopard. Yan me tada okrzne pogledom i ree da mu je nedavno
preminuo otac. Pitala sam je li ila s njim. Pa to ti misli tko sam? Zar sam mu snaha? Kako
bilo, Leopard je prvi otiao s farme, a ja sam stigla tek danas. Hodate, zar ne? Pogledala sam je.
Ona je utihnula. Pijuckajui aj, sagnula se da proui uzorke u drvetu stola, a zatim bacila
pogled na novine. Nakon nekog vremena rekla je da zapravo nikada nije zapoela vezu s njim.
To je ve jueranji kruh - naa veza, mislim. Najbolje godine nisam provela s njim. Propustio
ih je. Zvuim li kao svinja? Dodue, pisala sam mu pisma. Kako mogu rei da nisam poela
vezu? Ti si mu prenosila moja pisma, zar ne...? A onda si zauvijek otila. Doao mi je. Odnosno,
poslao mi je pismo. Traio je da se naem s njim u ciglani. Rekao je da me oduvijek elio. Samo
da se bojao politikog pritiska. Proganjala ga je njegova tajnica. Sjea li se one niske, debele
ene koju si mi uvijek opisivala? One koja bi se pojavila kad god bi ti donijela pisma za
Leoparda? Sjeam se, rekla sam. Sjeam se Stare Wong. Uglavnom, njegova brigada sada loe
stoji, nastavi Yan. Polja su im blie moru. Slanija su od naih. ak je ostao i bez sjemenja.
Dopustio je da ih vojnici pojedu. Nisu imali to saditi. Oajniji je ak i od mene. I tako smo zna - razgovarali o tim stvarima. Rekao je da je oduvijek uivao u mojim pismima. Mojim
pismima! Tako mi Bude, mojim pismima. Onda sam mu, naravno, priznala da pisma nisam ja
napisala. Zna, natjerao me da mu sve kaem. Rekla sam mu za tebe. Nita sablanjivo, jasno,
ali spomenula sam neto kao da si bolja spisateljica od mene. To je sve. Stidi li se toga?
Pitala sam voli li je on. Tvrdi da me voli. Ali ne znam koliko se ba mogu osloniti na to, doda
Yan. A ti njega? Odgovorila je: Ma, zna, ne idu meni ba takve stvari. Popila je aj i poela
vakati lie. Nadam se da se tebi bar donekle svia, rekla je polako gutajui lie.

Jeste li... Prije nego to sam dovrila pitanje, Yan stidljivo pogne glavu kao da zna to kanim
pitati. Pa... ree. Farma je preopasna za... Zna kako te lako ulove. Pogleda me crvenih obraza.
Pitala sam kako da joj pomognem. Yan na to odgovori da on stie.

Skoila sam na noge i pogledala kroz prozor. Sto? Tko? Kada? Pozvala sam ga da se nae
ovdje sa mnom poslijepodne, rekla je.
Kako si samo smiona, uzviknula sam. Valjda, rekla je. Ali, zna, samo emo se nai i popiti
alicu aja. Zar je u tome neto sablanjivo? U sjedenju i ispijanju aja? Nasmijala sam se
njezinoj bezonoj lai. Bilo bi to kao da ee stopalo kroz izmu, rekla sam. Poslije te sve
svrbi. Zna ti mene, rekla je, ali... Da, moda bih mogla nekako pomoi, rekla sam. Lice joj se
zarumeni. Uini mi tu uslugu, molim te, rekla je. Kimnula sam. Znam da ga eli, rekla sam.
Ona je rekla: Pa... Upitala sam: eli li ga? Bi li htjela malo prostora da bude s njim neko
vrijeme nasamo? Ona se okrene prema prozoru i lagano kimne. Hoe li uvati strau? Pitala
je to polako, ne gledajui me. Hou, odgovorila sam. uvat u strau. Uvijek u te uvati. Zna
da sam te uvijek uvala. To mi je elja. Upita: Zaista? Okrene se i pogleda me. Zagledavi mi se
duboko u oi, ponovi: Zaista? Ustala sam i otila u kuhinju. Nisam mogla podnijeti njezin arki
pogled.
Dok sam spravljala aj od jasmina za nju i sebe, proelo me sjeanje na njezin dodir.
Osjetila sam toplinu njezina tijela. Svojatala sam to tijelo. Ruke su mi se tresle. Vrua voda

102

prolila se iz alica na pod i smoila mi stopala. Uzela sam krpu i poela brisati pod. I dalje mi se
privialo. Vidjela sam radost na njezinu licu, radost to je netko uzima, to duboko u nju
prodire. Osjeala sam njezinu vlanost. ula sam njezino ivotinjske stenjanje. Znala sam kako
se giba kad je uzbuena, kad ne moe odoljeti potrebi da me privija sve blie i blie, pritie
me, lijepi za svoju kou, ostavlja mi tragove zuba na ramenima. eljela sam biti promatraica,
gledati kako Leopard ini ono to sam ja inila i to nisam.
Yan je stajala na kuhinjskim vratima i gledala me.

Bilo je deset ujutro. Preostalo nam je nekoliko sati do Leopardova dolaska. Yan me pitala
hou li zbog toga imati problema u radnoj jedinici. Rekla sam da u opet lagati. Yan me pitala
kako u lagati. Porazmislila sam i odgovorila da u razbiti bicikl, pa rei Sovjetki Wong da sam
doivjela prometnu nesreu. Yan se pitala hoe li to upaliti. Odgovorila sam: Lagala ili ne
lagala - ishod e biti isti jer mi ionako nee vjerovati.
Yan je predloila da se odemo otuirati u javno kupalite u Slanoj ulici. Sloila sam se.

Hodale smo drei se za ruke kao kolarke. Njezine pletenice bile su ukaste, izblijedjele
od sunca. Susjed nas je vidio u prolazu, kimnuo mi gledajui Yan i pitao me je li mi to roakinja
sa sela. Zatim je upitao Yan kako joj je svia angaj. Ma-ma-ho-ho, odgovorila je Yan na
angajskom narjeju. Tako-tako. Susjed je ostao iznenaen. Pohvalio ju je da jako dobro vlada
mjesnim narjejem. Yan na to ree: Ali ja jesam angajka, zar ne vidite? Mukarac odmahne
glavom. Izgleda kao Tibetanka.
Yan predloi da odemo u robnu kuu. Htjela bih kupiti neto to odavno elim. Progurale
smo se kroz gomilu i ule u Drugu angajsku robnu kuu. Otile smo na odjel s tkaninama. Yan
je rekla da je prestara za boje koje joj se sviaju. Moda bih od njih mogla saiti donje rublje,
rekla je. Sto misli? Rekla sam joj da su te tkanine preskupe za donje rublje. Prele smo na
odjel s odjeom. Yan ugleda arkocrveno donje rublje. Smjesta zamoli prodavaicu da joj ga
pokae. Ne traei moje miljenje, odmah kupi jedan komplet. Prestani, rekla je kad je vidjela
kako se smijeim. Rekla sam: Hoe li se ikada zasititi crvene? Prasnula sam u smijeh. to je
tako smijeno? Odgovorila sam joj da sam se upravo sjetila kako smo od crvene tkanine ivale
torbice za Crvenu knjiicu. Ona na to ree da je crvena za nju boja strasti i da odijelo ini
ovjeka.
Pitala sam je li to ono to je dugo eljela. Odgovorila je da je ja, po obiaju, poznajem bolje i
od crva u crijevima.

Rekla sam joj kako se bojim da me ne vidi neki kolega iz jedinice. Kakvo je to sad sranje?
upitala je. Ne razumije ti ljude iz studija, rekla sam joj. Ponaaju se kao pregladnjeli vukovi.
Ne vole me. Yan na to ree da sam ipak prola natjecanje. Zar te ne bi trebali zbog toga cijeniti?
Rekla sam joj da je Lu posvuda. Dobro, rekla je, sada razumijem.

Izlaz su zakrili ljudi koji su govorili sjevernjakim i junjakim narjejima. Premda u

trgovinama nije bilo puno izbora, angaj je uvijek bio dravni centar mode. Ljudi iz drugih
pokrajina dolazili su svakih nekoliko godina kupiti odjeu koja e se prenositi s koljena na
koljeno. Sjedili su na ploniku i puili duhan, pokazujui trule zube.

Prole smo ulicom gdje su u izlozima bili operni plakati. Yan je polako promotrila svaku

103

sliku i odjednom rekla: Sanjala sam da nastupa u operi. Okrenula se prema meni i rekla: U
snu nisi vie izgledala kao ti. Bila si netko drugi. Netko poput Lu. Valjda sam se toga bojala. Ali
vidi, nisi se puno promijenila. Rekla sam joj da bih imala vee izglede za uspjeh da sam se
promijenila.
Prestale smo razgovarati, ali smo nastavile hodati. Shvatila sam da ne mogu podnijeti
pomisao na Yanin odlazak. Nisam mogla podnijeti pomisao na njezin ivot ondje na farmi
Crveni plamen.

Neka mlada djevojka hodala nam je ususret. Bila je svjea poput breskve tek ubrane s
voke. Bila je odjevena u mornarskiplavu suknju s dijagonalnim prugama i zelene, plastine
sandale. Yan je zurila u nju i njezina stopala. Ne treba joj zavidjeti na zgodnim nonim
noktima, rekla sam. Yan ree da je njezine nokte unitio fungicid. Voljela bih nositi sandale, ali
ne mogu.
Nije se osjeala samopouzdano hodajui meu gradskim djevojkama. Ilo joj je na ivce to
ljudi zure u njezino lice na kojem su vremenske prilike ostavile traga. Ule smo u restoran s
juhama, u kojem se sve puilo. Yan ode sjesti za stol koji je gledao u zid. Pola sam za njom.
Sjedile smo okrenute zidu. Konobarica smrknutog lica dola je obrisati prljavi stol. Naruile
smo dvije juhe od crvenoga graha. Juhe su stigle. Rubovi zdjelica bili su neravni poput pseih
zuba. Jele smo oprezno, licama. Yan narui kruh s pare. Pojela je etiri komada, a ja dva.
Zidovi restorana bili su potpuno pokriveni Maovim slikama i citatima. Po zidovima je bilo
razmazanih otisaka prstiju od crvenoga graha. Maovi portreti izblijedjeli su u utosmeu boju.
Zrak je bio pun tekog mirisa duhana. Van i ja smo sjedile, ali nismo nita govorile.

Konobarica nam pride. Lice joj se jo vie smrkne. Rekla nam je: Il seri, il se makni s tute.
Van je iskosa pogleda. Konobarica ree: to ti je, seljanko? Van je nastavila utjeti. Pitala sam
konobaricu zato ne moe biti bar malo ljubazna. Ona mi uzvrati: ta bi bila ljubazna prema
vama? Ko ste vi, seljanke? Van je odmjeri od glave do pete. Znala sam da razmilja kako da je
napadne. Konobarica je bila oblivena znojem. Obrisala je stol i proklela. Hajdemo, rekla je Van.
Dok smo izlazile na ulicu. Van je rekla da bi mogla napraviti budalu od te konobarice, ali da je
zakljuila kako je previe bijedna. Nesretni ljudi su opasni, rekla je.
Kupile smo ulaznice za tu u javnoj kupelji za pedeset centa po osobi. Dobile smo brojeve
220 i 221. Kupalite se nalazilo iza zalogajnice gdje se sluila ria. Na ploniku su u redovima
bile parkirane stotine bicikala. Mukarci i ene ulazili su i izlazili iz kupelji, kuckajui drvenim
sandalama o cement.

Stale smo u enski red za ulazak. Ulaz je uvao ovjek iskrivljena lica. Bio je glasan. Broj
185, kupanje u kadi, viknuo je putajui jednu enu unutra. Prolo je deset minuta nitko nije
izaao. ena pred nama poela je avrljati s vratarom. alila se na sporost kupaa. ovjek joj je
odgovorio da su svi ljudi isti. Dolaze se tuirati tri puta godinje. Toliko su platili i toliko ekali,
pa je jasno da ele dobiti to vie za svoj novac - stoga se moraju to due zadrati u kadi.
Dogaa se i da se onesvijeste u kadi. Mukarac se nasmije odmahujui glavom. Ja se neu
onesvijestiti, rekla je ena. To je glupo. Ne mogu ni zamisliti da me iznose golu. Vratar ree:
Tko zna? Svima u redu jamim samo da e izai nekoliko kilograma laki. Okupljeni se nasmiju
na vratarove rijei. Jedna ena izae. Broj 186, kada. Vratar pusti unutra drugu enu. Upitala
sam vratara to je s tuevima. Jo nijedan nije slobodan. Kao to sam rekao, ljudima se ne uri.

104

Yan ree da smo trebale platiti vie i ii zajedno u kadu. Odgovorila sam da sumnjam u
istou kada. Mahnula sam joj neka pogleda enu nekoliko metara iza nas koja je oito imala
neku konu bolest. Yan se poee po glavi i ree: O, ne. ena ispred nas upita vratara zna li ita
o izgredu koji se dogodilo prije nekoliko mjeseci. Vratar je odgovorio: Kako ne bih znao? ena
upita to se dogodilo s tim zloestim mukarcem. Vratar je odgovorio da je, dakako, uhien i
poslan u zatvor. Nije mu to bilo prvi put da ini takvo to. Bio je vjet u tome. Imao je njeno
lice i nije mu se bilo teko preruiti u enu. ena ga upita kako ga je mogao pustiti unutra.
Vratar je djelovao pomalo postieno. Pitao je: Kako sam ja to mogao znati? Ovuda svaki dan
proe nekoliko stotina ena. Kako sam mogao vidjeti da je mukarac? da je bio normalan, ne
bi ni stao u enski red. ena upita: Kako ste ga na koncu uhvatili? Straar odgovori da je tu bila
jedna starica. Bila je veoma stara, od otprilike sedamdeset godina, i veoma zahtjevna. Bilo ju je
ba briga ako joj netko vidi tijelo. Neprestano je trala gola po cijeloj javnoj kupelji alei se da
je voda prevrua. Tvrdila je da e se onesvijestiti ako bude previe pare. A kad nema puno
pare, znate, zrak se raisti. I tako je primijetila njegov znate-ve-to. I onda se onesvijestila.
Iznijeli smo je da se ohladi. Kad se osvijestila, rekla nam je to je vidjela.
ovjek se upravo odijevao. Pokuao je pobjei, ali ja sam vegetarijanac. Mene snaga nikada
ne izdaje. ene se okrenula prema nama u redu i uzdahnula: Zar to nije bizarno? Vratar upita:
to je tu tako bizarno? Godinje budu uhiene stotine mukaraca zbog virenja kroz prozore
enskih kupaonica.

Vratar je eni zatim ispriao kako je prethodne godine uhvatio enu u velikoj kadi za
mukarce. Bila je visoka i vitka, pa je izgledala kao djeak. Imala je ravna prsa. I gustu, gustu
dlaku na onoj stvari. Zapravo, stalno se dolazila kupati. Rekla je da radi kao nosa. Po glasu
nisam mogao ocijeniti da je ensko. Prirodno je da djeak ima pomalo enskast glas, ne? Svaki
put sam je pustio unutra. Nikada nisam posumnjao da nije muko. Bila je ljubazna i donosila
mi cigarete. Ba je bila draga.

A kako je otkrivena? Jedva smo ekale da ujemo ostatak prie. Vratar zapali cigaretu,
povue dim i polako ree: Vruu kau nemogue je posrkati odjedanput, zar ne? Zatim nastavi.
Dogodilo se neto neobino. Rasprodale su se sve ulaznice za mukarce, a u redu je jo bilo
ljudi. Postao sam sumnjiav. Zato su mukarci odjednom postali tako eljni kupanja? E pa,
proulo se. Mukarci su govorili da su postali ovisni o kupanju. Sred tolike pare, osjeali su se
kao da hodaju kroz gustu maglu. A neobine ruke trljale bi njihove alatke. Posve bi izgubili
glavu. Postali su ovisnici. Prskanje vode nadglasavalo je njihovo stenjanje. Ta ena je zapravo
bila... to? Stvarno hoete da to kaem? Bila je zvijer!
ena u redu ree vrataru: Recite mi kako ste je uhvatili! Recite kako ste je uhvatili. Dobro,
odgovori vratar, uhvatio sam tigra zaavi u njegovu pilju, razumijete. ena razrogai oi.
Hoete rei da ste... da ste uinili... ono? Vratar kimne. Ali samo kako bih je se rijeio! ena je
zurila u njega. Ali ne moete porei da ste se zabavili s njom, zar ne? On podigne ruku na usta i
apne: Bila je vrua kuja. Bilo mi ju je teko potjerati. Bio sam prilino tuan, moram vam
priznati, kad sam je odveo u Dravni ured za sigurnost. Tijelo joj je bilo... sjedila mi je na...
Kakva zvjerka! Prokletstvo, mislim da je nikada neu zaboraviti.
Vratar napokon izvikne nae brojeve. Dale smo mu ulaznice i ule u kupelj. Predvorje je
bilo usko i niskog stropa. Muki tuevi bili su slijeva, a enski zdesna. Na ulazu je visjela
zavjesa od plavog pamuka. Kad bi se zavjesa rastvorila, van bi suknula para. Ule smo. Bilo je

105

krcato. Zrak je bio pun pare. ena grubog lica sjedila je na ulazu s crvenom vrpcom na
nadlaktici, svenjem kljueva za ormarie u jednoj ruci i zvoncem u drugoj. Zazvonila je i
viknula: Pazite na torbice i novanike. Kraa se kanjava. Ne zaboravite vratiti klju ormaria.
Zabranjeno pranje odjee.
Nismo mogle pronai ormari. Ljudi su se uurbano presvlaili. Ugledale smo staricu koja
je upravo odlazila od ormaria, pa ga preuzele. Rekla sam Yan da jo razmiljam o vratarovim
priama. Nisam mogla vjerovati da se takve stvari dogaaju u ovoj zgradi. Yan je odgovorila da
su vjerojatno mogue. Gle, u ovakvoj pari ne vidimo mnogo. Ogledala sam se. Doista, nismo
vidjele daleko.
Yan me pogleda dok se svlaila. inilo se da mi eli pokazati kako je njezino tijelo jedino
to je ostalo nepromijenjeno premda joj je vrijeme postaralo lice i um. Poljodjelstvo odrava
snagu miia, pa joj je tijelo bilo zrelo, a grudi vrste. Premda vie nisam znala to u kojem
trenutku misli, njezino tijelo vratilo me u vrijeme kada smo pjevale Moju domovinu s
Malom Zelenom. Kad sam vidjela Yanino tijelo, moja udnja ponovo se probudi.

Gospoa grubog lica sa zvoncem zurila je u Yan. Vikala je i zvonila, ali nije micala pogleda s
Yanina tijela. Meu malim, ovjeeni tijelima u prostoriji, Yanino je bilo poput bora meu
grmovima. Grudi nalik na lotosove pupoljke ponosno su strile. Muila se teko ugurati svu
nau odjeu u jedan ormari. Prebacila sam joj runik preko ramena. ena grubog lica svrne
pogled. Zamislila sam kako bi vratar gledao Yan da je u blizini. Rekla sam Yan o emu
razmiljam. Yan se alila da sam ista kao oni. Napokon smo zakljuale odjeu. Zaputile smo se
prema tuevima. Yan ree: Uiva me gledati. Rekla sam: Moda smo trebale uzeti kadu za
dvoje i zaboraviti na kone bolesti. Odgovorila je da e biti dobro i pod tuem. Hajdemo
unutra. Zrak djeluje gusto.
U prostoriji je bilo mnogo tueva. Svi su bili zauzeti. Svi su se marljivo prali. Vrua voda
tekla je bez prestanka. Uspjele smo pronai samo jedan slobodan tu, pa sam rekla Yan da ga
zauzme, a ja u otii rei eni grubog lica da ne mogu pronai tu. ena mi je odgovorila da u
se morati strpjeti dok se sljedei ne oslobodi ili dijeliti s prijateljicom. Pitala sam koliko bih
trebala ekati. Odgovorila je: Moda pet, a moda pedeset minuta.

Vratila sam se prenijeti Yan to mi je ena rekla. Yan ree: Osjeam se kao da smo ponovo
pod svojom mreom protiv komaraca. Bi li mi oprala lea? Uzela sam komad sapuna, natrljala
njime runik i poela je prati. Ponovo sam nanijela sapun i pogladila joj njime lea. Dugo
nisam taknula to tijelo i tada sam shvatila koliko mi je nedostajalo. Stajala je pod mlazom vode
i rekla mi neka je trljam jae. Nastavila sam trljati, a njoj su se grudi napele. Ruke su mi se
zaarile. Prestala sam. Tada je Yan poela trljati mene. Ogledala sam se. Kupaica meni zdesna
poela se ispirati. Bacila je pogled na Yan, zadivljena njezinim krnim tijelom. Pokazala sam je
Yan. Yan je primijeti i uzvrati joj pogled. Kupaica postieno pogne glavu. Tijelo one ene
podsjea me na komad pokustva - lea uska poput vrata, ravna prsa, bradavice poput
okruglih kvaka, noge kao od stola, a lice poput skuhanog patlidana. ena pokupi svoju kutiju
sa sapunom i odjeu, umota se u runik i izae. Preuzela sam njezin tu. Prale smo se dok se
nismo umorile.
Bile smo u svlaionici punoj pare Odjenula sam se bre od Yan. Gledala sam je kako se
odijeva. Primijetila je to i nasmijeila mi se. Znala je da je volim gledati. Usporila je i istrljala

106

ramena runikom. Oboavala sam njezin dugi vrat i iroka ramena. Njihovu otmjenost. Bilo je
to tijelo koje sam svake noi obiavala prodirati. Njezine grudi, njihovu puninu. eznula sam
da ih opet pomilujem. Srce mi je poskoilo kad su mi privukle pogled. Yan se sagne da podigne
grudnjak koji je bio iza mene. Grudima mi je okrznula lice. Volim te, apnula sam joj.
Nasmijeila se i rekla: Znam. Navukla je grudnjak i zakopala ga. Gurnula sam runik u torbu.
Ona je zavezala cipele. Na izlasku iz javnog kupalita, rekla mi je da je postala pokvarenija
nego to mogu zamisliti.

107

Bilo je podne. Na povratku smo pojele svaka svoju zdjelu tjestenine. Na uglu je stajala
starica. Nosila je koaru prekrivenu mokrim runikom. Kriom je prodavala jasmin. Platile
smo joj pedeset centa i kupile jednu nisku. Prinosile smo cvjetove nosnicama i mirisale jasmin
cijelim putem do stana. Yan je jednu laticu stavila u usta. Kad smo stigle u moju ulicu, pojela ju
je.

Yan je leala na mome krevetu, dokono se igrajui jasminom. Uzela sam joj ga iz ruke i
rasporedila joj latice po kosi. Omirisala sam je. Nanjuila sam njezinu skrivenu tugu.
Raskopala je remen i svukla jaknu. Rekla je da bi najradije umrla na tom krevetu. Poela sam
je ljubiti, a ona je briznu- la u pla. Okrenula se od mene. Obuzela ju je tuga. eljela sam je
zatititi. Moji su joj poljupci govorili koliko mi je nedostajala. Ali jedino o emu nismo smjele
razgovarati bio je Leopard. Koliko god se eljele, okolnosti su nas razdvajale. Beznadno su nas
razdvojile. Bez upozorenja, bez sile. Jednostavno si odjednom vie nismo bile bliske. Yan je
bila oajna. Ja sam bila oajna. Nismo si eljele priznati da smo se drale mrtve prolosti koja
vie nikada nee cvasti. Bile smo poput izdanaka rie iupanih iz blata. Leale smo
nezatienih korijena. Ali odbijale smo se predati. Nikada se neemo predati. Bile smo
junakinje. Nastojale smo premostiti ponor. Davale smo sve od sebe. Poput izdanaka rie koji
nastoje rasti bez blata. Pokuavale smo preivjeti nemogue. Opirale smo se nemilosrdnim
zapusima vjetra i kie. Beznae nam se uvuklo u kosti. Nisam joj htjela dopustiti da vidi kako
plaem. Ali moje je suze osjetila u poljupcima. Rekla je: Kad bi ovo bar bio samo san. Rekla
sam: Leopard stie. Zar se ne bismo trebale spremiti?
Koraci na stubitu. To je moj otac, rekla sam. to emo? Yan brzo navue jaknu i zakopa
pojas. Uzela sam jedan juan i rekla joj neka ide u kino Istoni vjetar kupiti dvije ulaznice.
Zato? Da si maknemo mog oca s puta. Pitala je za koji film. Lenjin 1918 i Lenjin u oktobru,
odgovorila sam. Zapamti - uzmi dvije projekcije jednu za drugom. eljela sam da otac izbiva
najmanje etiri sata. Yan je rekla: Ne, ne moemo mu to uiniti. Prepusti to meni, odgovorila
sam. Odvela sam Yan do prozora i uputila je neka spuzne krovom. Kad sam vidjela da je to
uinila i prela ogradu, zatvorila sam prozor.
Pitala sam oca kako to da je doao kui tako rano. Otac je odgovorio da ima dobre vijesti.
Ponovo se otvara angajski prirodoslovni muzej. Ljudi iz muzeja doli su u tiskaru i
razgovarali s direktorom o mogunosti da posude moga oca za izradu prikaza neba. Tu sam
vijest cijelo vrijeme ekao, uzbueno je rekao. San mi je raditi sa zvijezdama. Dosta mi je
prevoenja tehnikih prirunika za Albaniju. Moj lo ruski nikada se nee popraviti. Spravi mi
malo prene rie, keri.

Dok je otac kopao po ladici, poela sam mu spravljati obrok. Nadala sam se da e Yan bez
problema nabaviti ulaznice. Na tim projekcijama obino nije bilo gledatelja jer su to bila jedina
dva strana filma na repertoaru i prikazivali su se ve godinama. Svi su znali priu, a tinejderi
su recitirali na ulici Lenjinove replike: Bit e kruha; bit e mlijeka; revolucija e uspjeti. ivio
Sovjetski Savez!

108

Yan se vratila dok je moj otac objedovao. Upoznala sam ih. Yan je bila stidljiva. Nikako da
podigne glavu. Moj otac onda ree: Vidi li onaj umjetni Zemljin satelit koji visi sa stropa? Yan
na to podigne glavu da pogleda prema stropu. Otac se nasmija i ree: Oprostite mi, cure, samo
sam elio vidjeti lice najbolje prijateljice svoje keri. Nadam se da ne zamjerate alu. Yan je
nastojala djelovati pribrano. Moj otac ree: Sve su prijateljice moje keri stidljive. Moja ki je
zloesto majmune, zar ne? Yan pogne glavu, crvenog lica. Otac je upita: Ne slae se? Onda je
ne poznaje dobro. Otac je djelovao sretno. Rijetko je bio tako dobre volje. Iskoristila sam
priliku. Tata, kupila sam ti dvije ulaznice za kino. Ba lijepo, rekao je otac. Za koje filmove?
Lenjin u oktobru i Lenjin 1918. A ne, rekao je. Te sam filmove gledao stotinu puta. Zaista imam
pametnijeg posla. Stavljajui ulaznice na stol, upitala sam: Zar e me razoarati? Mislila sam
da voli te ruske stvari. Sjela sam na stolicu i durila se. ekala sam. Otac je rekao tono to sam
oekivala. Pa onda valjda moram ugoditi keri, rekao je uzimajui ulaznice sa stola. Jao, pa
poinju za deset minuta! Kreni odmah, rekla sam. Sigurna sam da e uivati. Izgurala sam ga.
Otac se sputao stubama odmahujui glavom.
Osjeam se krivom, ree Yan. Zabavit e se, vjeruj mi, rekla sam. Kad god gleda film, tata je
poput djeteta. Potpuno se preputa filmu. Poznajem svoga oca. Sad smo na sigurnom.

Yan je pitala koliko je soba sigurna. Bio je to mali trijem velikih, ostakljenih prozora i
staklenih vrata zastrtih zelenom zavjesom cvjetnog uzorka. Yan me pita hou li straariti iza
zavjese. Kimnula sam. U ovo doba dana, nitko nee doi. Pred prozorima su velika stabla koja
zaklanjaju susjedima pogled. Nad kronjama je samo nebo. Ne smeta ti ako ptice gledaju, zar
ne? Moe promatrati kako oblaci mijenjaju oblike. Ja to esto inim.

Yan je sjedila na krevetu dok sam ja namjetala zavjese, slagala pokrivae i postavljala
jastuke. Yan me pogleda. Okrenula sam se jer nisam mogla podnijeti njezin pogled. Nisam
mogla podnijeti zagledati se u sebe. Yanine oi govorile su ono ne- izgovorljivo. Primijetila
sam oklijevanje u njezinoj odlunosti. Nagnula sam se kroz prozor. Yan me upitala to radim.
Rekla sam da ekam Leoparda. Yan je postala nemirna. Sjela je uz mene. Oslonila je glavu o
moje bedro. Obujmila mi je struk. Rekla je da mora svladati napetost. Pitala sam je zato me ne
bi poljubila. Osjetila sam njezin poljubac, njezin zagrljaj. Lie je tako zeleno, rekla sam, a je
na farmi zasigurno dosegao punu visinu. Prolazi oblak. Ne ini li ti se da izgleda kao divovski
komad vate? Nije mi odgovorila. Nastavila me grliti. Ja sam zurila u dvorite. U zeleni dio
dvorita. Gledala sam kako latice breskve prte s grane i stvaraju gust sag na tlu. Pustila sam
da me prome Yanina toplina. Ostala sam pribrana. Nisam vie vidjela dvorite, ve zeleni
ocean. Plutala sam s Yan kao na vodenoj struji.
Uto se na poetku ulice pojavi Leopard na biciklu. Ostavio je bicikl pod stablom. Na leima
je nosio crnu, plastinu torbu. Imao je i novu frizuru, a kosu je zalizao gelom. Oi su mu
djelovale nemirno, a koraci nesigurno. Izgledao je kao lopov koji se odluuje na prvu krau.
Lice mu je bilo crveno od grizoduja. Bio je odjeven u mornarskiplavu boju. Ugledao me.
Postieno mi je mahnuo. udno se smijeio. Mahnula sam mu i rekla da u se spustiti i otvoriti
mu vrata. Okrenula sam se od prozora. Yan je bila na koljenima. Podigla je bradu i pogledala
me uarenim oima. Pokuala sam zadrati hladnu glavu. Kleknula sam pred nju. Leopard je
dolje - da ga uvedem?
Sila sam i otvorila Leopardu vrata. Uvukao se unutra. Bio je previe napet ak i da bi
pozdravio. Zatvorila sam vrata i otrala uza stube. Leopard me slijedio stubitem i izaao za

109

mnom na trijem. Yan je pijuckala aj za stolom. Leopard skine torbu, poloi si je do nogu i
sjedne na drugu stranu stola. Rekao je: Dakle. Proistio je grlo a onda se promuklo nasmijao.
Yan ga nije gledala. Zavladao je muk. Neugodan trenutak dugo je trajao. Svi smo se izbjegavali
pogledati u oi. Leopard nije znao kamo bi s rukama. Progovorio je. Objasnio je da je zapeo u
prometu. Rekao je da je bicikl posudio od ujaka koji je umirovljeni vratar. Bicikl je imao hrav
lanac i ispuhanu gumu. Ispriao se to smo ga ekale. Yan ga upita kako je proao pogreb,
svejednako ga ne gledajui. Leopard odgovori da je bilo dobro. Pitala je kako je njegova majka.
Odgovorio je da je dobro. Otila je na selo provesti neko vrijeme s njegovom devetom tetom.
Deveta teta ivi sama. Njezin sin, Leopardov brati, nedavno je uhien i osuen na zatvorsku
kaznu. Yan upita zato. Leopard odgovori da ne zna. Razlog je bio nejasan. Deveta teta nikada
to nije do kraja objasnila obitelji. Njegovu bratiu bilo je dvadeset sedam godina, bio je
violinist i napisao pjesmu naslovljenu Za nju. Yan upita je li se moda spetljao s nekom
enskom. Leopard kimne i ree da se zvala Mjesec. Tiina. Sva tri uma otplovila su u vlastite
krajeve. Leopard pogleda na runi sat. Sat je bio nov i izraen u angaju. Yan otpije jo gutljaj
aja. Vani su ptice glasno pjevale.
Yan nije pitala Leoparda ni o emu drugome. Leopard nije nita spominjao. Sjedili su kao
dva zapovjednika na sastanku zapovjednitva gdje moraju paziti to govore. Rekla sam da je
meteorolog na televiziji najavio kako e poslijepodne lijevati kao iz kabla. Leopard je rekao:
Stvarno? Yan je rekla; Da, kao iz kabla. Da, ja oboavam kad lije kao iz kabla. I ja, rekao je
Leopard. I ja, rekla je Yan. Pogledali su se.

Otila sam u kuhinju i natoila alicu aja od jasmina. Vratila sam se na trijem i stavila aj
pred Leoparda. Napunila sam i Yaninu alicu a onda sjela. Trijem je ispunio miomiris jasmina.
Sunce u sobi polako se pomicalo prema zapadu. Sat u dnevnoj sobi otkucavao je poput sporog
srca. Ustala sam i navukla zavjese. Na prostoriju padne zelena sjena.

Prije nego to sam izala na trijem, Leopard me moleivo pogleda. Podsjetio me na dan kad
sam otila u Trideset drugi odred uruiti Yanino pismo. Kako li sam samo eljela da me ovako
pogleda. Sjetila sam se svog razoaranja. Yanina razoaranja. Kako je umirala od ljubavi.
Nisam mogla oprostiti Leopardu. Ali ipak sam mu oprostila, zato to me zbog njega Yan
zatrebala, zbog toga to nas je sjedinio.
Zakljuala sam staklena vrata za sobom. Otila sam u kuhinju. Izvukla sam stolicu, sjela i
zagledala se kroz prozor. Gledala sam susjedu s novom, gljivastom frizurom kako prolazi
ulicom nosei koaru sa pinatom. Gledala sam skupinu djeaka kako se igraju kameniima.
Gledala sam kako dim sa tednjaka izlazi kroz prozor preko puta, a kuanica izlijeva vr vode
na zemlju. Gledala sam. Ali misli su mi bile drugdje. Misli su mi bile s Yan i Leopardom.
U ulicu je uao Stari Kroja. Izgledao je kao sasuen klip kukuruza. Izvadio je dasku za
ivanje i postavio je u dvorite pokraj zida. To je inio svaki dan. Nikada mu se nije urilo.
Poloio je nedovrenu jaknu na dasku i izabrao iglu iz hrave kutijice. Stavio je naoale i
pokuao provui konac kroz uicu igle. Nije uspijevao. Otkinuo je konac zubima i pokuao
ponovo. I ponovo. Gledala sam ga, a misli su mi jo bile na trijemu. Otkucavanje sata postane
glasnije. Koraala sam amo- tamo kuhinjom. S trijema nisu dopirali nikakvi zvukovi.

Pokuala sam zatomiti elju. Zelju da ih gledam. Zelju da gledam drugu sebe Yan. Imala
sam dojam da nisam ni izala s trijema. Ja sam bila Yan. Na trijemu nije bilo dvoje ljudi, nego

110

troje. Moja znatielja je nabujala. Moja udnja je postala neodoljiva. Yan je znala da uvam
strau. Znala je da sam iza zavjesa. Sama je poeljela da sudjelujem u ovome, zar ne? Nisam
mogla ne zamiljati kako joj se usne rastvaraju i dah zagrijava. Osjeala sam njezine ruke na
svojim ramenima. Te zmijolike ruke ovijale su se oko mene. Nisam znala jesu li Yanine,
Leopardove ili oboje istodobno. eljela sam osjetiti Leopardovo tijelo. eljela sam da se sve
troje poveemo poput elektrinih ica.

Drhtala sam dok su mi prsti dodirivali zavjese. Bila sam sigurna da postupam loe. Mrzila
sam uhode. A sada u i sama uhoditi. to ako me Leopard otkrije? Sto e se dogoditi? Hoe li
me Yan mrziti zato to sam joj upropastila uitak? Hoe li se Leopard ljutiti?
Natjerala sam se da se vratim u kuhinju. Ponovo pogledavi kroz prozor, vidjela sam da
Stari Kroja sada glaa jaknu. Izglaao je prvo ovratnik, a onda rukave. Vratio je glaalo na
tednjak. ekao je da se usije. Mahanjem je raspirivao plamen u tednjaku. Plamenovi su se
razbuktali. Stari Kroja odjednom se okrene prema meni. Bilo je prekasno da se sakrijem.
Nasmijeio mi se. Njegov osmijeh bio mi je sumnjiv. Bio je tajanstven. Zar je naslutio to
radimo? Osmijeh mu je bio udan i neodreen. Trebam li biti pripravna? Trebam li upozoriti
Yan na njega? Hoe li se popeti? Koliko e se brzo popeti? to da uinim ako se popne?
Stari Kroja bio je cijenjen aktivist u susjedstvu. Cinkao je lopove i preljubnike. Potovali su
ga zbog njegova revolucionarnog njuha. Glavno zanimanje nije mu bila odjea, ve potraga
za prljavim novostima. Imao je prste u nevoljama mnogih obitelji. Njegovo ime esto se
nalazilo na mjesnoj ploi s javnim pohvalama. A sada mi se uporno smijeio. Uzvratila sam mu
osmijehom. Pruila sam ruku prema konopcu pred prozorom. Pravila sam se da provjerama je
li objeeno rublje suho. Stari Kroja vrati se glaanju. Otpije veliki gutljaj vode, podigne
zagrijano glaalo i pokropi jaknu vodom iz usta. Spusti glaalo na rukave. Iz njih se digne
para.

Povukla sam se u dnevnu sobu. Titalo me ono u emu nisam mogla sudjelovati. Um mi je
doaravao prizore. Razuzdane prizore. Oprezno sam koraala, pazei da budem neujna.
Zaustavila sam se pred zavjesama. Nepomino sam stajala i napeto oslukivala. Ubrzano sam
disala. Nisam nita ula. Ama ba nita.

Tada me udnja ipak svlada. Oprezno, posve oprezno, razmaknula sam zelene zavjese.
Zavirivi unutra, prvo to sam vidjela bila je neizdrivo crvena boja i shvatila da je to Yanino
donje rublje. Ruka mi padne. Prorez se zatvori. Imala sam dojam da mi je koa oprljena. Srce
mi se slamalo. Nisam razumjela vlastite osjeaje. Nisam razumjela zato me povrijedilo ono
to sam vidjela. Zaboravila sam to sam kanila.
Uzimao ju je. Leopard je uzimao Yan. Nain na koji ju je milovao pokazivao je da je
zaljubljen; to sam prepoznala jer sam znala kako izgleda kad nije zaljubljen u nju. Bio je ohol,
ljubazan i pravio se da ga privlai. Ali sada je bio posve obuzet njome. Bio je rob svoje ljubavi.
Bio je u suzama. Zamrzila sam ga zbog naina na koji ju je milovao. Saputao joj je. Govorio joj
je koliko ga boli to je ne moe dovoljno voljeti. Mrzila sam njegovu iskrenost. Osjeala sam se
oskvrnuto. Moja ljubomora nije se mogla suzbiti. Odbijala sam dijeliti isto nebo s Leopardom.
Bjesnjela sam zbog njegove ljubavi.
Yan je bila u tankoj, bijeloj koulji. Oi su joj bile sklopljene. Bila je neobino lijepa. Njezina
me ljepota topila. Leopard joj je raskopavao grudnjak, a onda su mu ruke kliznule pod

111

njezino donje rublje. Reagirala je na njega i poticala ga. Izvila je grudi kako bi ga pozvala. Moje
suze nezadrivo su kapale. Drao ju je u naruju i uronio joj glavu meu grudi. Polako se
podizao. Gledao ju je u oi. Nije mogao otrgnuti pogleda s njezina lica dok je polako prodirao u
nju. Ljubio joj je oi. Njegove suze vlaile su joj obraze. Ona mu je prola prstima kroz kosu i
ovila mu ruke oko vrata. Kliknuo je od zadovoljstva, a potom i ona. Sve su mi misli isparile iz
glave. Osjeti su i dalje radili, ali um mi je stao. Vidjela sam dva tijela kako opetovano vode
ljubav. Njuila sam jasmin. Sjetila sam se Yanina okusa, sluala sam njezino sve tee disanje i
osjeala se - osjeala se izdano. Taj me osjeaj toliko prestraio da sam zaboravila kako kriom
promatram par.

Prije nego to sam shvatila to radim, Yan me ugledala. Vidjela me u suzama iza stakla.
Zavjese su se rastvorile. Zaustavila je Leoparda i uspravila se u sjedei poloaj. Zurila je u
mene. Leopard se isprva zbunio, a onda me ugledao. Bio je zateen. Navukao je odjeu. Yan je
gola i nepomina kao kip. Shvatila je to mi je uinila. Bilo je to hotimice. Osjeala je moj gnjev.
Svrnula je pogled. Spustila je glavu u dlanove. Ui, molim te, rekla je.
Otvorila sam vrata trijema i ula. Nisam mogla rei ni rijei. Leopard je upitao dolazi li tko.
Da odemo? eljela sam rei da mi je ao, ali u tome su me sprijeile suze. Tada sam se sjetila
da se moram pretvarati. Da se moram praviti kako izmeu Yan i mene nikada nita nije bilo.
Ona je bila moja zapovjednica. Ja sam bila njezin vojnik i straar, kao uvijek. Yan se polako
odjene. Neko vrijeme ostala je zagledana kroz prozor. Tada sam ve bila u stanju upitati
Leoparda je li moda za jo aja. Leopard pogleda Yan, a onda me upita bi li mogao u
kupaonicu. Odvela sam ga onamo i vratila se na trijem. Yan je zakopavala odjeu, a ja sam se
spustila na koljena pred njom. Zagrlila me i rekla: Oprosti zbog ovoga, ali jednostavno sam
morala. Mislim da smo sada spremne nastaviti sa svojim ivotima. Tebe vie nita ne vee za
farmu Crven plamen.

Otila sam u kuhinju i pogledala kroz prozor. Pustila sam da mi se suze neujno valjaju
obrazima. Uvijek u te voljeti to god uinila da me odgurne od sebe, ponavljala sam u srcu.
Stari Kroja jo je io. U ulici je bilo tiho kao u dubokom bunaru. Ulila sam vode u wok i stavila
ga na tednjak. Upalila sam tednjak i ekala da voda zavri. Ponovo sam ula uurbano disanje
na trijemu. Leopard je stenjao. ulo se hrvanje. A onda se Yan predala.
Kad sam ponovo pogledala kroz zelene zavjese, Yan je sjedila Leopardu u krilu. Leopard ju
je gladno ljubio. Moe li on, kao ja, itati njezino tijelo kao pjesmu? Pokuala sam zanijekati to
vidim i uvjeriti se da ga Yan ne voli. Ali Yan me neprestano vraala u stvarnost. Znala je da je
ne mogu prestati gledati. eljela je ubiti moje srce. Gledala sam je. Nisam imala izbora. Svaka
vlas bila joj je natopljena znojem, kao i Leopardova. Yan je bila okrenuta prema meni,
podignute brade, sklopljenih oiju. eljela se iscrpiti. On je bio u njoj.
Lice mu je bilo meu njezinim grudima. Mrmljao je. aptom je ponavljao njezino ime.
Rukama joj je stezao bokove. Disala je sve tee, a ruke su joj se ovijale oko njega poput dviju
zmija koje steu vjevericu. Strastveno ga je poljubila. To mi je pokazivala. To je inila zbog
mene. Osjeala sam kako mi je golo srce na podu, zgaeno poput jajeta kokosi Velike Brade.
Nisam zatvorila zavjese. Prisilila sam se da nastavim gledati, da iskusim smrt svoje ljubavi
prema njoj, da prihvatim to mi je sudbina dodijelila. Sjetila sam se kako mi je rekla da je
pokvarenija negoli mogu zamisliti. Ovo mi je radila da bih je mogla zamrziti i zaboraviti je
kako bi ona mogla zaboraviti mene, kako bi odagnala bol koju osjea. Oduvijek je ona bila

112

gospodarica, manipulatorica. Uvijek je ona upravljala svime. Unitavala je nau ljubav kako bi
sauvala ljubav. Ubijala je nau ljubav golim rukama. Mrzila sam njezinu sebinost. Nisam
eljela dopustiti da manipulira mnome. Bilo mi je ao Leoparda jer je bio bezumno zaljubljen;
nije znao u to se uputa. Moda sam bila u krivu. Moda Yan nije vie bila ona stara, prava
junakinja, boica sa sjajnim prstenom oko glave. Moda ju je promijenila farma, ivot, to to
sam je ostavila samu pod mreom protiv komaraca. Moda je doista pokvarenija nego to
mogu zamisliti, jer nema vie vjere u ljubav niti u ita drugo. Moda je zahvaljujui
Leopardovoj poudi zaboravila ono ega se eljela sjeati. Moda je, na kraju krajeva, ipak
ispravno postupila doavi u moj dom da me zavede.

Kad je otvorila vrata trijema, Yan je bila blijeda. Ona i Leopard bili su odjeveni. Moja
smirenost oito ju je iznenadila jer je rekla: Trebali bismo poi. eljela je pobjei od mene.
Tada sam rekla: estitam. Nisam znala zato sam to rekla. Nasmijala sam se. Leopardu sam
rekla: Bilo mi je pravo zadovoljstvo drati vam strau. Zatrebate li me ponovo, ne oklijevajte
ve mi se slobodno obratite. Yan sam rekla: Zbogom i uvaj se. eljela sam je zagrliti, ali nisam
mogla. Gadila mi se. Osjetila je to. unula je pravei se da vee cipele. Ali zapravo je
pokuavala progutati suze. Znala je, ba kao i ja, da se vie nikada neemo vidjeti. Hajdemo,
rekla je Leopardu. Kao da ima dojam da mi je dunik, Leopard mi zahvalno ree: Puno si nam
pomogla kako u ti se ikada zahvaliti? Brini se za svoju djevojku, odgovorila sam. Drago mi
je to nisi muko, rekao je, jer bi je inae zasigurno ti osvojila. Premda je Leopard bio iskren,
meni je zazvuao podrugljivo. Oboma sam rekla: Bilo mi je zadovoljstvo. Shvativi da ne mogu
vie nita rei, otila sam im otvoriti vrata.

Zaula sam korake na stubitu. Bila je to majka. Zamolila sam Yan i Leoparda da priekaju.
Samo se pozdravite s mojom majkom, moe? Kimnuli su. Otrala sam urno baciti pogled na
trijem. Sve je bilo uredno - jastuk, stolice i pokrivai. Majka ue. Rekla sam joj: Mama, ovo su
moji gosti s farme. Ovo je Yan, a ovo je Leopard. Majka je rekla: O, Yan, kako da sprijeim svoju
ki da neprestano govori o tebi? Kad im je prila, oboje su postieno oborili glave. Rekla sam
joj da su na odlasku. Majka me odvue u kuhinju i upita kako to da im nisam nita posluila.
Rekla sam joj da sam im posluila aj. Majka je odgovorila da je aj nita. Poslui im juhu s vaIjucima. Voda na tednjaku kipi. Mogu spraviti valjuke za deset minuta. Ne, nema potrebe,
rekla sam. Oprostila sam se od Yan. Morala sam se oprostiti.
U est naveer otac se vratio iz kina. Bio je iscrpljen i boljela ga je glava. Rekao je da ga vie
nikada neu natjerati u kino. Nisam razgovarala ni s njim, ni s ostatkom obitelji. Bila sam
strano osamljena. Te noi kia koja je lila kao iz kabla, bubnjala je o prozore i tekla niz stakla
poput rijeke suza.

113

Nitko u studiju nije spominjao moj rat sa Sovjetkom Wong. Svi su samo poeli posveivati
veu pozornost svojim dnevnim nastupima. Promatrali su to Sovjetku Wong zanima, a to ne,
pa tome prilagoavali svoje postupke. Nita od toga nije bilo izreeno. Sve je bilo u oima, tom
prozoru due. Svaki postupak bio je pomno odvagan.

Radosno Koplje prila mi je jedne veeri dok sam sjedila u divljoj travi gledajui zalazak
sunca. Razmiljala sam o Yan. Bila sam zaokupljena svojom prolou. To je bio jedan od
naina da pobjegnem sadanjem jadu. Radosno Koplje u ustima je imala vlat trave. Zaustavila
se preda mnom zaklanjajui mi sunce. Pogledala sam je. Smijeila se. Izvadila je vlat iz usta i
rekla kako mi ne eli govoriti to da radim, ali da bi ona na mom mjestu odmah odustala:
Predloila bih da me vrate odakle sam dola. Bolje se svijati kako vjetar pue.
Njezina me smjelost iznenadila. Gnjev mi je bio na vrhu jezika. Gledaj svoja posla, rekla
sam joj. Gledajui je, nastavila sam; Znam da nitko nije sretniji od tebe to u ispasti iz utrke.
To ti pie na licu. Idi si pogledaj lice. Ne zaklanjaj mi sunce.

Samo sam ti eljela pokazati da mi je stalo do tebe, rekla je Radosno Koplje. Uvijek
nepogreivo znam to ti je na umu, rekla sam. Mrzim uhode. Sad me moe ii tuiti, rekla
sam. Gledajui me, odgovorila je: Da, to u i uiniti ako ba eli. Vrati vlat trave u usta i ree:
Drago mi je da ima predodbu gdje e zavriti. Ne zna nita o meni, rekla sam joj. Onda
dopusti da ti neto savjetujem, rekla je. Bit e ti lake bude li pripravna. Zna, prava si
burujska individualistkinja. Cijeli studio smatra te kapitalistikim izdankom.
Radosno Koplje podsjeala me na Lu. inilo mi se da nikada neu pobjei od Lu. Kina ih je
bila puna. To me podsjetilo na staru izreku: Siromatvo rada zlo.

Doista, ne moram gledati tvoja posla, budui da se naa Partija za to ve pobrinula, rekla je
Radosno Koplje udaljavajui se lakim korakom. Te je veeri njezina sjena na ploniku bila
neobino duga. Dugo mi je bila pred oima dok je napokon nije odvukla za sobom. Zaudo,
pomislila sam na leinare, na orlove koji putuju nad planinskim puteljcima i krue nebom
traei priliku da se obrue na hranu.

Sutradan nam je Jedna Unca donio obavijest. U njoj je pisalo da je Nadzornik stigao u
angaj te da bi prema rasporedu trebao posjetiti studio tijekom tjedna kako bi izabrao
glumicu za ulogu Crvene Azaleje.
Susret s Nadzornikom, uspijem li ga se dojmiti, mogao bi mi preokrenuti budunost.
Sovjetka Wong uputila nas je neka same odaberemo prizor i pripremimo se za nadmetanje.
Prije poetka proba, Radosno Koplje dola mi je rei kako misli da u ja pobijediti. Nisam joj
odgovorila. Nisam joj mogla vjerovati. Nakon nekog vremena, leernim glasom upitala me to
u izvesti. Hoe li to biti Azaleja u posjeti tabu Crvene armije ili Azaleja pripovijeda svoju
ivotnu priu? Osjetivi da joj ne elim odgovoriti, nasmijeila se i rekla da e ona izvesti

114

Azaleju u zatvoru.

Pogledala sam Radosno Koplje. Bilo mi ju je ao. Nisam mogla vjerovati da bi odabrala taj
prizor, prizor u kojem je Azaleja u zatvoru, iza reetaka. Ta sastojao se od samo dvije reenice.
Nisam mogla vjerovati da bi na taj nain mogla odbaciti svoju priliku. Pogledala sam je, dvojei
jesam li je dobro ula. Radosno Koplje to mi je potvrdila. Potvrdila mi je da je njezina glupost
stvarna. Izvest e Azaleju u zatvoru. To je odabrala. Odahnula sam. Potajice me ispunilo
zadovoljstvo. Upitala sam je; Jesi li sigurna? Odgovorila je: Da, to u izvesti. Tada me upitala
koji u dio ja izvesti. Nehajno sam odgovorila: Azaleja pripovijeda svoju priu. Rekla sam da
sam odabrala taj prizor zato to mi materijal omoguava da prikaem razliite aspekte lika.
Predloila je da jedna drugoj zaelimo sreu. Doimala se neobino prijateljski dok smo
vjebale zajedno i komentirale jedna drugoj izvedbu. Neprestano mi je davala komplimente.
inilo mi se da mi je uspjeh nadohvat ruci.

Stigao je dan kada e moja sudbina biti odluena. Bilo je jutro, oko devet sati. Na nebu ni
oblaka. Sunce se probijalo kroz prozore u sobu za pokuse. Soba je bila puna ljudi. Svi su ekali
Nadzornika. Radosno Koplje i ja zadnji smo put u sebi ponavljale uloge. Nismo se obazirale na
osjeaje Ogrjev, Zvonca ni Pele OhYang. Njima su dodijeljene sporedne uloge. Sovjetka Wong,
Zvuk Kie, nekoliko direktora studija i novinski izvjestitelji ve su sjedili na svojim mjestima.
Svi su imali alicu vrueg aja u rukama. Strpljivo su ekali.

Stajala sam pokraj prozora i duboko disala. Radosno Koplje nije izgledala tako napeto kao
ja. Stigla je kasno i sjela do mene. Nosila je crvenu koulju. Crvena boja odraavala joj se na
licu. Bila je dobro raspoloena. Pitala me jesam li napeta. Odgovorila sam da jesam, malo.
Rekla je da ona nije. Kad smo vidjele kako automobil ulazi kroz vrata studijskog dvorita,
rukovala se sa mnom.

Predstavili su nas ovjeku zvanom Nadzornik. Nosio je velike sunane naoale. Nitko mu
nije vidio ba puno lica. Bio je odjeven u zelenu vojnu odoru. Bio je ovjek srednje grae. Kosa,
zaeljana unatrag, bila mu je izuzetno crna. Nije bio onako star kako sam zamiljala. Bilo mu
je oko etrdeset godina. Izaavi iz automobila, hodao je krepkim korakom. Sovjetka Wong i
Zvuk Kie trali su mu ususret. Rukovali su se s njim, uveli ga u sobu za pokuse i posjeli na
sredinje mjesto. Izvoaice - Radosno Koplje, Ogrjev, Zvonce, Pela OhYang i ja natiskale
smo se u stranji kut prostorije. Sovjetka Wong najavi program. Program dviju kandidatkinja
koje se nadmeu za ulogu Crvene Azaleje. Objavila je prvo ime Radosnog Koplja, a potom
moje. Kad je sjela pokraj Nadzornika, audicija je poela.
Nadzornik nas nije gledao. Prekriio je noge i zapalio cigaretu. Nije skinuo sunane
naoale. Radosno Koplje odlunim korakom uspela se na podij posred prostorije. Presvukla se
u kostim Crvene Azaleje pamuni haljetak s kopanjem sa strane, na kojem je bio otisnut
uzorak crvenih azaleja. Bila je samouvjerena. Poela je govoriti tekst. Ostala sam okirana,
skamenjena - izvodila je Azaleja pripovijeda svoju priu. Izvodila je moj materijal. Ali
izvodila ga je bolje od mene. Dodala je dobre pojedinosti. Nisam ula nita osim zaglune
tutnjave u svojoj glavi. Radosno Koplje glumila je moj prizor. Nisam imala to izvesti. Budem li
izvela isti prizor kao ona, svi e rei da je oponaam.
Izgubila sam priliku za pobjedu prije poetka bitke. Nisam mogla vjerovati da mi je
Radosno Koplje to uinila. Nisam mogla vjerovati da izgovara moje replike. Bilo je to tako

115

neoekivano, tako strano. Nadzornik je pozorno gledao Radosno Koplje. Sovjetka Wong se
smijeila. Izgledala je beskrajno zadovoljno.
Radosno Koplje zavrila je nastup. Posljednju repliku izbacila je poput prvorazrednog
akrobata koji slijee na vrci- ma prstiju na sjedalo bicikla u pokretu. Odjeknuo je snaan
pljesak. Radosno Koplje klanjala se publici i Nadzorniku. Sovjetka Wong popela se na podij da
joj estita. inilo se da se i Nadzornika dojmila. Priao je Radosnom Koplju da se rukuju. Pitao
ju je zna li jahati. Kad je Radosno Koplje odgovorila potvrdno, pitao ju je bi li je mogao vidjeti
kako jae na angajskom stadionu. Odgovorila je: Dakako. Kada? Rekla je da ve strano dugo
ezne za jahanjem. Nadzornik pozove
Radosno Koplje da sjedne do njega. Govorio je o tome kako e joj organizirati jahanje.

Doao je red na mene. Imala sam dvadeset minuta da uzvratim udarac. Imala sam dvadeset
minuta za uvjeravanje Nadzornika da sam bolja od Radosnog Koplja kako bi umjesto nje
izabrao mene. Ali ve sam bila oborena na tlo. Krvarila sam iznutra. Vrijeme mi je istjecalo.
Popela sam se na podij. Noge su mi se tresle. Izvela sam najgori nastup u ivotu. Glumila sam
Azaleja pripovijeda svoju ivotnu priu. Izgovarala sam reenice pitajui se kako da uvjerim
ljude da ne oponaam Radosno Koplje. Publika je poela zijevati. A onda je bilo svreno.
Izgubila sam prije samog poetka. Udovi su mi bili hladni.
Vraajui se na svoje mjesto u publici, ula sam Radosno Koplje kako govori novinaru da
svoj uspjeh duguje Sovjetki Wong. Sovjetka Wong majka je njezine izvrsnosti. Sutradan su
partijske novine objavile veliku sliku Radosnog Koplja na konju kojeg vodi Sovjetka Wong.

Revolucija trai da bude pomonica u studiju, Jedna Unca bezizraajno mi je prenio

obavijest. Ljenarila sam u svojoj sobi. Ljenarila sam ve satima. Ako ti se to ne svia, studio
nema nita protiv tvog povratka na farmu Crveni plamen. Trebalo mu je trideset sekundi da
izgovori tu zapovijed. Nijedno od nas dvoje nije time bilo iznenaeno. Shvatila sam da je mojoj
srei kraj. eljela sam pitati tko je to odluio. Ali jezik mi je bio tako ukoen da nisam mogla ni
pisnuti. Odjednom obuzeta slabou, izala sam iz sobe. Pridrala sam se za javorovo deblo i
spustila se u travu. To je odluka partijskog komiteta, dakako, samoinicijativno mi je objasnio
jedna Unca. Tko su tono ti ljudi? Pogledala sam ga. Zao mi je, ali to ne znam, rekao je. Ja sam
samo straar koji prenosi poruku odozgo.
Spakirala sam stvari i izala iz sobe. Postat u pomonica u studiju. Bilo je rano ujutro, oko
pola sedam. Radosno Koplje, Ogrjev, Zvonce i Pela OhYang ve su bile izale na svakodnevne
vjebe. Glasovi su im bili ii nego inae. Dok sam prolazila, zurile su u mene. Znala sam da
bezizraajna lica kriju sreu. Produila sam prema dvorinim vratima. Javorovi su se ljuljali, a
ptice dizale u zrak i sputale da zoblju hranu oko mojih stopala. Kad je vidio da dolazim, Jedna
Unca priao je velikim, drvenim vratima. Ne treba, rekla sam mu, mogu i na mala vrata. Jedna
Unca je ustrajao. Zasun je bio hrav nakon nekoliko kia. Jedna Unca snano ga je okrenuo.
Neugodno je kripao. Nakon jo malo hrvanja sa zasunom, gurne vrata. Ptice su odletjele.
Jedna Unca pruio je desnicu i propustio me tom pokornom gestom.

Nisam si dopustila da ita osjeam. Ogrjev, Radosno Koplje, Zvonce i Pela OhYang
nastavile su iza mojih lea s vjebama za glas. Pjevale su:

116

Tko je smrskao nae okove?

Tko nas je spasio iz vatrene jame?
Tko nas je poveo zlatnom cestom?
O, sunce visoko na nebu,
O, najsjajniji svjetionie na moru,
To bio si ti,
Najvei predsjednie Mao s Partijom,
Ti si nam spasio ivote.
Sutradan mi je producent angajskog filmskog studija dao veliku krpu, scenarij, biljenicu i
kutiju s kredom. Naloio mi je da nauim napamet scenarij koji se sastojao od 1042 replike.
Bila je to knjiga snimanja za Crvenu Azaleju. Oi su me zaboljele kad sam vidjela naslov. Vidi,
rekao mi je producent, tajnik na setu je osoba koja biljei ama ba sve to se dogaa. Ako kroz
filmski set hoda mrav, dobar tajnik to e zabiljeiti.

Velika je to odgovornost zato to ne snimamo prizore u kontinuitetu. Na primjer, mukarac

otvara vrata i izlazi u hodnik. Da bi se prikazala ta radnja, mogu biti potrebna dva kadra. Mi
emo eksterijer snimiti u Hunanu, a onda interijer u angajskom studiju dva mjeseca poslije.
Ti mora pamtiti tono kakvu je odjeu glumac nosio i kako ju je nosio na razliitim lokacijama
- na primjer, je li mu ovratnik bio zakopan ili raskopan. Pogrijei li, ispast e da je osoba
ula raskopanog ovratnika, a onda je odjednom zatvoren. Prizor bi bio upropaten, dakako.
Trideset centimetara filma, koji kota koliko i sjemenje seljaka za cijelu godinu, morao bi se
spaavati od propasti. Potraeni film hranio bi narataje naih seljaka. A ti zna koliko to ovoj
zemlji znai.

Natjerala sam se da pozorno sluam producenta. Zatraio je da napravim trideset

primjeraka njegovih biljeaka za ekipu. Do poetka snimanja ostala su nam samo tri dana,
rekao je. Traio je da nacrtam raspored snimanja, upiem prizore, provjerim kostime,
rekvizite i statiste. Pod, rekao je producent pokazujui prstom prema dolje kao da me
podsjea na neto veoma vano. Mora poeti od pranja poda, ozbiljno je rekao. Kad sam uzela
krpu, rekao mi je: Sluaj, ne trebaju nam traljavi radnici. Svaka ptica svome jatu leti, pa e biti
poslana natrag na farmu Crveni plamen.
Briui pod, nisam podizala glavu. Imala sam dojam da nemam lica. U studiju je trajala
proba. ula sam kako netko opetovano vie u mikrofon. Glas je imao snaan pekinki
naglasak. Bio je to Nadzornikov glas. Zapamtila sam ga.

Zavrila sam posao u est naveer i otila u spremite popuiti cigaretu. Poela sam puiti
onoga dana kad su me izbaci- h iz glumake kole. Sjedila sam na klupi. Oko mene je bilo
mrano i vlano. Nisam upalila svjetlo. Trebala mi je tama. Onamo sam svaki dan dolazila
puiti u tami dok mi usna ne bi obamrla.
Nakon odmora, morala sam oprati i ostala stubita u zgradi. Pranje je bilo naizgled
beskrajan zadatak. Odjednom sam se sjetila stare izreke: Teko se zmiji vratiti u pakao

117

jednom kad je doivjela raj. Ja sam sada bila zmija. Svakoga dana osjeala sam se gore nego
prethodnog. Svakoga jutra kad bih se probudila, moja dua i tijelo otili bi svaki svojim putem.
Tijelo bez due brisalo je podove, a dua bez tijela lutala je medu neodreenim nadama. Tijelo
i dua katkad bi se privremeno spojili kad bih zamislila da je brisa za pod zapravo strojnica.
Briui pod, pucala sam.
Duboko sam udahnula. Zaboravila sam na vrijeme. Odjednom sam iza lea zaula glas,
njean glas. Pitao je: Bi li voljela sjediti malo u mraku?

Mislila sam da mi se glas priinio. Ukipila sam se. Glas ponovi to je rekao. Zvuao je jo
meke. Pekinki naglasak. Uspravila sam se kanei upaliti svjetla. I ja bih volio popuiti jednu
u mraku, rekao je glas. Ima vatre? Ostala sam nepomina u tami. Hvala ti, rekao je glas. ula
sam kako osoba ustaje i kree se prema meni. Pitala sam: Tko si ti?
Ja sam kao ti, pomonik na setu, rekao je glas. Kako si? Vidjela sam kako prua cigaretu
prema meni. Primaknula sam svoju. Cigarete su se dotaknule. Pua uvue dim. Ugledala sam
blago lice. Lice nestane u tami. Moj um vrati se vlastitim mislima.

Razmiljala sam o svojim roditeljima. Prestala sam razgovarati s njima. Nisi zasluila
sramotu, neprestano mi je ponavljala majka. Rekla sam joj da mi je dosta njezina osjeaja za
pravdu, njezinih matarija. Rekla sam joj da se ne petlja u moja posla. Rekla sam joj: Zar nikad
nee nauiti? Sto ti je? Zar ti vlastiti ivot nije bio dovoljno bijedan? Majka je odgovorila,
vlastitom logikom, da ne ali zbog naina na koji ivim jer sam uvijek ostala vjerna sebi. Nisam
mogla podnijeti tu njezinu logiku. Rekla sam joj da ne elim naslijediti njezin ivot i da je to
grozan, grozan, grozan ivot. Vikala sam na nju. Majka je otila popiti pilule. Rekla sam joj: Zar
ne vidi? Zar ne vidi da to tako ne ide? Tvoja filozofija mi ne pomae. Majka je odbijala
odustati. Rekla je kako ne vjeruje da bi zlo trebalo vladati. Ali ipak vlada, rekla sam joj. Rekla je
da je to nemogue. Odvratila sam: Ali ja sada perem podove, zar ne razumije? Upitala me u
emu sam pogrijeila. Odgovorila sam da bih voljela znati odgovor na to pitanje. Majka je tada
opet poela ponavljati staru pjesmu: Onda ti se ovo nije trebalo dogoditi. Ali dogodilo mi se,
odgovarala sam. Rekla je da bi voljela porazgovarati s mojom uiteljicom. Nasmijala sam se.
Uitelji su doli prije nego to je moja majka skupila hrabrosti da ih ode pozvati na red.
Ponovo su doli Sovjetka Wong i Zvuk Kie. Opet su me doli osramotiti. Traili su da priznam
zloin koji nisam poinila. eljeli su da kaem: Da, zasluila sam biti izbaena zato to sam
loa. Moja majka ih je upitala u emu sam pogrijeila. Vi ste titili prijestupnicu, rekli su joj.
Majka se nije dala smesti. Borila se do kraja. Borila se do zadnje stube na stubitu. Traila je da
joj kau to ne valja na njezinoj keri. Odgovorili su: Sve. Nita ne valja na vaoj keri. Traila
je da joj navedu primjer. Rekli su: Ne trebamo. Majka je na to rekla: Drugarice Wong, ne bih
eljela da vas moja ki ikad vie naziva uiteljicom.

Majka ih je pratila sve do kraja ulice. Vikala je na njih a onda pala na plonik. Vikala je: Ne
moete moju nedunu ki pretvoriti u zloinku. Otac je odvukao majku natrag uza stube.
Upozorio ju je da pogorava situaciju. Zar ne zna da su oni predstavnici Partije? Majka je
vikala: Ali nisam nita skrivila. Otac ju je gurnuo da sjedne na stolicu. Govorio joj je
najosnovnije stvari na svijetu. Osnovne stvari koje bi joj trebale pomoi da shvati u kakvom
svijetu ivi. Otac joj je rekao da je upravo otputen iz angajskog prirodoslovnog muzeja zato
to se nije sloio s partijskim sekretarom u vezi s tehnikim nacrtom. Optuili su ga da znanost

118

koristi za napad na Komunistiku partiju. Otac je rekao majci da je Koralj prisiljena postati
seljanka kako bi ispunila vladinu kvotu. Radila je u Tridesetoj brigadi na poljoprivrednom
dobru Crveni plamen, u brigadi koja nije imala ni vlastitu slavinu s pitkom vodom. Partija
nalae ljudima to da rade, a ne obratno, govorio je otac. Majka je odbijala prihvatiti takav
svijet. Odbijala je shvatiti stvari koje joj nisu bile logine. Namjerno je zatvarala oi i ui kako
bi mogla nastaviti ivjeti u vlastitom svijetu. ivjela je s bogom pravde. Te je veeri perui
posue razbila tri tanjura. Probudila sam se rano ujutro i zatekla majku kako sjedi u kuhinji
zurei u odvod sudopera, sama.

to te zanima u ivotu? Glas u tami prekinuo mi je tijek misli. Nita me ne zanima,

odgovorila sam. Glas nastavi; Trebao bih neije miljenje o kostimu koji sam upravo izabrao bi li mi pomogla?
Svjetlo se upalilo. Pod mutnim svjetlom plinske svjetiljke ugledala sam mukarca u
starinskoj halji od crvene svile sa zlatnim zmajem izvezenim na prsima i srebrnim valovima
na dnu. Pod eirom ukraenim dijamantima blistao je par sjajnih, bademastih oiju. Duge i
tanke obrve nalikovale su na krila morske guske u letu. Glatka, svijetla koa presijavala mu se
ljubiasto na obrazima. Imao je otmjen nos i puna usta crvena poput rajice. Recitirao je:
Proljetna rijeka, mjesec to obasjam miomirisnu no.
Jesenski javor, sunce to tjera rosnu zoru.
Zurila sam u njega. Pomislila sam kako je to zasigurno od minke. minka ga je uinila
lijepim poput ene. ula sam samu sebe kako pitam: Tko si? Ve sam ti rekao da sam
pomonik na setu kao ti. Odakle si? Iz Pekinga.

Priao mi je da se rukujemo. Dok sam zurila u njegovo naminkano lice, pala mi je na

pamet neobina pomisao: Je li to mukarac ili ena? inilo mi se da je oboje. Bio je groteskno
lijep. Pognuo je glavu i gotovo stidljivo svrnuo pogled. Oprezno zadigavi halju, poao je
prema vratima lelujav poput vrbe - nosio je izme s petama od dvanaest centimetara koje su
pripadale kostimu.

Pitala sam ga to radi ovdje. Igram se, odgovorio je. Zar si zaboravila uenje predsjednika
Maoa: Neka prolost slui sadanjosti? Igram se tom idejom. Pitala sam ga za to je zaduen
ovdje. Za sve, odgovorio je. Usput, kako ti se svia kostim? Odgovorila sam da izgleda
neobino. Zatraio sam od kostimografa da mi ga poalje, nastavio je. Zar nije predivan? Rekao
mi je da prikuplja ideje kako bi stvorio dobru umjetnost za narod. Pitao me za miljenje o
revolucionarnim operama. Pitala sam ga kako bi itko mogao imati miljenje o njima. Miljenje
Partije je miljenje naroda. Kako da se usudim imati vlastito miljenje? Pa Sovjetka Wong me
izbacila iz nadmetanja zato to sam imala miljenja.
Rijei su mi navrle iz usta. Tresla sam se od bijesa. Kad sam spomenula Sovjetku Wong,
potpuno sam podivljala. Vatreno sam izrazila svoju mrnju. U tom trenutku ba me bilo briga
tko slua. On je utke ekao dok nisam ostala bez rijei. Tada sam zaalila vlastitu naglost.
Rekla sam: Devet milijuna ljudi pogledalo je devet opera u devet godina. To je divno. U desetoj
godini, bit e izvedena deseta, Crvena Azaleja. eljela sam izgovoriti ime Radosnog Koplja, ali
nisam mogla nastaviti. Boljelo me izgovoriti to ime. Bila sam neopisivo zavidna.

119

Ne govori vlastito miljenje, rekao je. Naravno da govorim, odgovorila sam. Dopusti da te
podsjetim kako je revolucionarne opere stvorila gospoa Mao, drugarica Jiang Qing. Znai li to
da ih nitko ne smije kritizirati? Upravo tako, odgovorila sam. Nasmijao se svilenkastim,
enskastim glasom.

Rekao mi je da je dirnuo u domiljat um. Rekao je da je zanimljivo naii na izazov. Ve mu

je postalo dosadno. Svukao je kostim, skinuo minku i navukao maoistiki halje- tak boje
indiga. Bio je krhke grae. Prepoznala sam mukarca kojeg sam vidjela kad sam upropastila
svoj nastup. Bio je to Nadzornik. Taj je ovjek odabrao kradljivicu koja je ukrala moju Crvenu
Azaleju. Njemu se sviala Radosno Koplje. eljela sam da mu mogu rei to mi je Radosno
Koplje uinila onoga dana. Ali zvuala bih smijeno. Radosno Koplje pobijedila je sjajnim
nastupom. Imala je dara za prisvajanje plodova moga rada. Kad bih progovorila, napravila bih
od sebe jo veu budalu. Nadzornik me upitao bi li mogao dobi- ti cigaretu. Prsti su mu bili
tanki i meki kao u ene. Zapalila sam cigaretu i pruila mu je. Dim koji smo ispuhivali mijeao
se u zraku.

Sutradan naveer pitao me bih li sjela s njim dok ne popui cigaretu do kraja. Rekla sam:
Moe. Sjedili smo u sobi za puenje. Pitao me gdje stanujem. Odgovorila sam: U ulici Shanxi, u
stanu sa svojom obitelji. Pitao je koliko obitelj ima lanova. Odgovorila sam: Trenutno pet.
Pitao je koliko imamo soba. Jednu sobu i jedan trijem, odgovorila sam. Onda ne spava sama,
primijetio je. Ne, naravno da ne, odgovorila sam. Razumijem, rekao je.
Ponovo me pitao sviaju li mi se revolucionarne opere. Ponovo sam odgovorila: Kako bi mi
se mogle ne sviati? Kako bi se itko usudio ne voljeti takvo to? Pitao me mogu li to objasniti.
Rekla sam mu da bi mu moj odgovor bio dosadan. Odvratio je da su mu osobni odgovori drai.
Rekao je da ni on sam nije zadovoljan operama. Dodao je da ezne za revolucionarnom
strau, a da ona mnogim operama manjka. Rekla sam mu da se slaem s njim i da bi me
zanimali osobni ivoti likova. Spomenula sam da mi je udno kako protagonisti opera nemaju
osobnih ivota. Pitao me mislim li na ljubavne veze. Odgovorila sam da nisam to htjela rei, ali
da, moda jest u tome stvar, ne, dobro, sigurno je stvar u tome. Nisam imala to izgubiti. Nisu
me mogli dublje gurnuti. Nasmijao se bez glasa. Ne treba biti tako uspaniena, rekao mi je.
Zanima me tvoje miljenje. Nastavi. Rekao je da je istina kako u revolucionarnim operama
nema ljubavnih zapleta. Ja sam rekla kako ne vjerujem da protagonisti nikada u ivotu nisu
imali ljubavnu vezu. Ne vjerujem da um ijednog ovjeka moe biti toliko lien dubokih
osjeaja.
Nadzornikovim licem preleti prijezirni oblak. Ne bismo smjeli matarijama zavaravati nae
mlade ljude, rekao je. Prsti kojima je drao cigaretu letjeli su zrakom. Romantina ljubav ne
postoji u proletarijatu, odluno je ustvrdio. To je burujska matarija. Ljudi e oprostiti
svakom prodavau lai.

Ustala sam i otila po brisa poda. On je takoer ustao i stao mi na krpu. utke sam stajala.
Ti sigurno ima nekakvog ljubavnika, rekao je. Ne lai mi. Nemam, rekla sam. Ima problema zurio mi je u oi. To nije vaa briga, rekla sam, uzela brisa i izala kroz vrata
Juer si me zaboravila pitati kako mi je ime, rekao mi je idueg poslijepodneva u sobi za
puenje. Moete mi ga sada rei, nestrpljivo sam odvratila. Ne kanim, rekao je. Morat e me
zvati Nadzornik, kao svi ostali. Mogla bih doznati ime od drugih lanova ekipe kad bih htjela.

120

Pokuaj, rekao je.

Nitko nije znao kako se zove. Svi su rekli da je iz Pekinga i da je strunjak za operu i film.
Svi su ga zvali Nadzornik. Zvuk Kie jednom je rekao ekipi da je njegov zadatak najvaniji
zadatak ovoga stoljea. Zvuk Kie ni sam nije bio upuen u pojedinosti.

Radosno Koplje neprestano je pozivana na set da bi napravila pokusne snimke za Crvenu

Azaleju. U oima sam joj vidjela da ivi svoj san. Ozarena lica, Radosno Koplje nije me se
udostojala ni okrznuti pogledom. Dok sam brisala pod, izjedala me krajnja zavist. Nadzornik je
stajao blizu Radosnog Koplja, gledajui kako je minkaju. Prelijepa si, iskreno je rekao. Nije mu
smetalo pokazivati pred ekipom koliko je oboava; zbog toga su je poeli oboavati svi na
setu, osim mene.
Pojela sam popeak od rie u mraku sobe za puenje. Osjeala sam se kao ivotinja koja
dere vlastita crijeva. Nisam vie mogla jesti. Nisam vie mogla podnositi osmijehe Radosnog
Koplja. Nisam mogla podnijeti njezino radosno pjevanje. Nisam mogla pobjei ljubomori na
njezin uspjeh. Radosno Koplje naporno je radila. Njezina gluma postajala je sve bolja. Ula je
ulozi pod kou. Naloeno mi je da joj pomaem. Morala sam je podsjeati na njezine replike.
Morala sam crtati oznake pod njezinim stopalima radi snimatelja, donositi joj vode kad bi
zatraila pie, mijenjati joj kostime nakon snimanja i zakopavati joj ovratnik kad bi ona to
zaboravila uiniti.
Sovjetka Wong esto je dolazila na set. Promatrala bi i mene. Promatrala bi kako
zamjenjujem Radosno Koplje kad nju poalju popraviti minku. Stajala sam pod svjetlima
reflektora umjesto Radosnog Koplja. Bilo je to teko podnositi. Ali nisam eljela da Sovjetka
Wong i Radosno Koplje vide moj nemoan bijes, a Radosno Koplje je, uostalom, bila previe
zaokupljena sobom da bi me primijetila. Drala sam lice na mjestu, meu ramenima,
nalijepljeno na prednji dio lubanje. Radosnom Koplju zaeljela bih dobro jutro. Spustila bih se
na koljena i obnovila oznake kredom prema kojima se ravnala kamera. Katkad bi mi suze
navrle na oi a da toga nisam bila svjesna. Posebno kad bi mi Radosno Koplje rekla: O, kako li
si samo dobra u svom poslu.

Premda je Nadzornik bio redatelj, dolazio je i odlazio bez najave. Imao je etiri pomona
redatelja koja su radila za njega. Oni su se uvijek meusobno doaptavali. Nakon nekoliko
dana izostanka, iza kamere bi se odjednom ponovo zauo Nadzornikov glas. inilo se da mu se
Radosno Koplje sve vie svia. Jednoga dana joj je rekao: Mora biti spremna, jer mase e te
toliko eljeti da e te uguiti. Jesi li spremna na to? Kad je Nadzornik to rekao, ja sam joj
upravo crtala oznake kredom oko stopala. Slomila sam kredu.
Nisi jela cijeli dan. Jesi li dobro? Nadzornikov glas zauo se iz kuta. Ima samo jedan
eludac - zar si moe priutiti da ga tako zlostavlja? Bojim se da se ne osjeam ba najbolje,
odgovorila sam. Ne kidaj si ivce, jer nije vrijedno toga, rekao je. Nikome nije stalo do tvoje
sudbine. Nije dobro biti tako egoistian. Tako e samu sebe poderati. Ustao je i izaao.
Odjednom me postalo strah sjediti sama u mraku. Obuzela me neobina potreba da
okonam sadanjost, da si oduzmem ivot. Kako bih pobjegla od te mrane misli, uzela sam
brisa i izala na hodnik. Briui pod, ula sam Nadzornikov glas preko razglasa. Vikao je:
Pustite mi glazbenu temu! Zavirila sam kroz prozor na stubitu u sobu u dirigentovu sobu.
Nadzornik je leao na sofi sa slualicama na glavi. Noge je drao na stolu. Orkestar zasvira

121

ponovo. Nadzornik podivlja od bijesa. Vi crvi nemate uiju, vikao je sputajui se u prizemni
dio studija. Pritrao je koncertnom glasoviru i odsvirao brzu melodiju. Okrenuvi se, ree im:
Idite na stanku a onda emo ponoviti. Ne izvedete li je kako treba, pobrinut u se da svi
ostanete bez rie u zdjelicama. Nadzornik se uspne stubitem. Ugledao me prije nego to sam
mu se stigla skloniti s puta. Pogleda me i ree: Ispusti vie taj smrdljivi plin to ga dri u sebi.
Vani sja sunce. Nisam odgovorila. Proao je pokraj mene, a onda sam zaula njegov glas s
razglasa kako pjeva glazbenu temu filma.
Brisala sam pod ispod tuih stopala, stopu po stopu. Moje su se nade sasuile. Neprestano
sam razmiljala o bijegu. Pitala sam Zvuka Kie bi li me mogao premjestiti na rad drugamo. Ne
mogu ti to odobriti, odgovorio je, jer znam da su ti razlozi neisti. Znam da zapravo eli
pobjei iz studija. Lagala si mi, lagala si Partiji i to je to. Samo sam stajala. Zvuk Kie je
nastavio: Kako to da ne vidi da ovdje ima ozbiljan posao?
Kako moe biti tako sebina da su ti potrebe revolucije druge na pameti? Izvadio je
rokovnik i obavijestio me da sam zauzeta iduih pet godina. Dodao je da ne pie on pravila i
zatvorio biljenicu.

Puila sam u mranoj prostoriji. Poela sam puiti cigaretu za cigaretom. Na kraju radnog
dana, Nadzornik bi uao u sobu za puenje i sjedio sam. Sjedili smo u tiini, kao obino,
udaljeni oko metar i pol, kao da je druga osoba tek jedan na hrpi rekvizita. Moji osjeti otplovili
su tamnim oceanom. Zar na Nadzornikovoj cigareti podsjeao me na osvijetljenu plutau.
elnici su oduevljeno primili prvu, grubo montiranu verziju filma. Govorilo se da je
drugarica Jiang Qing zadovoljna. eljela ga je pokazati Maou. Predsjednik i njegovi najvaniji
ljudi pogledat e film, prihvatiti ga i predstaviti narodu.

Zvuk Kie i Sovjetka Wong doli su na set i objavili da e drugarica Jiang Qing razgledati
filmski set i te veeri objedovati s lanovima ekipe. Zamoljeni smo da tu novost drimo u
tajnosti iz sigurnosnih razloga. U ekipi je zavladalo uzbuenje i to takvo uzbuenje da su se svi
povukli u kutove i glasno aputali. Govorili su jedni drugima na uho: Istina je! Kako li smo
samo sretni.

Kad su se svi razili, oprala sam krpu za pod. Nisam ila na veeru. Da sam otila, samo bih
se podsjeala na vlastitu bijedu. Odluila sam ostati u studiju. Odluila sam ostati sama. Otila
sam u sobu puiti. Nadzornika nije bilo. Zaudo, u tom trenutku, u tami, zatekla sam se kako
razmiljam o njemu. Pitala sam se kakva je osoba, otkuda dolazi i kakvi su mu ciljevi. Divila
sam se njegovoj predanosti. Da nisam bila u tako groznom poloaju, bila bih se sprijateljila s
njim. Sviao mi se. Sviao mi se njegov neobian um. Poela sam razmiljati o tome bih li mu
rekla sve da smo doista prijatelji? Bih li razgovarala s njim o Yan? Pitala sam to je navelo
njega, tvorca Crvene Azaleje, da se toliko zagleda u Radosno Koplje.
Kvaka se okrene. U prostoriju se uvue poznat obris. Dobra veer, rekao je. Nisi veerala,
zar ne? Nisam, odgovorila sam. Kantina se zatvara, rekao je. Znam. Ali nisam gladna. Pitao me
zato nisam dola na veeru. Siguran sam da si bila pozvana. Zar ti moda nije stalo do
upoznavanja nae najvee barjaktarke? Naravno da mi je stalo do toga, odgovorila sam. Ali
bila sam uvjerena da izonost pomonice nikome nee smetati. U to nikada ne smije biti
previe uvjerena, odvratio je. Drugarici Jiang Qing itekako je stalo do obinih ljudi.

122

Nasmijeio se i sjeo mi suelice. Stavio je pred mene dvije prene roladice. Jedi dok su jo
tople, rekao mi je. Uzela sam roladicu i natrpala usta. Umirala sam od gladi. Ni sama ne znam
odakle mi tolika smjelost pred njim. Zar su njegove pohvale Radosnog Koplja do kraja
umrtvile moje nade, pa mi nije bilo do toga da mu se umilim?

Nadzornik je sjeo i prihvatio cigaretu koju sam mu pruila. Ovaj svijet doista katkad gui
ovjeka, ree ispuhujui dim. Nisi ti loa osoba. Nisam loa? Podsmjehnula sam se. I to s tim?
Nije vano to s tim, odgovorio je. Slui svrsi. Zanimalo me kakvoj ja to svrsi sluim.
Odgovorio mi je kako je bolje da ne znam. Okrenuvi se prema njemu, rekla sam: I ne elim
nita znati.
Neka, odgovorio je. Neka sunce i dalje sja. Neka nebo i zemlja dijele... dijele mit i ljepotu
neznanoga. Vidi, nije vano zna li ili ne zna, rekao je, kao da govori sebi. Nitavilo je idealan
oblik postojanja. Okrene se prema meni i pogleda me. Gledao me u tami. Vidjela sam mu sjajne
arenice. Tada je ustao, upalio svjetlo i izaao. Ostavio me zaokupljenu mislima o njemu.

123

Zvuk Kie i Sovjetka Wong sutradan su doli na set. Centralni komitet Partije objavio je
novi dokument u kojem pie da smjer u kojem se Crvena Azaleja razvija stvara politike
potekoe. Drugarica Jiang Qing razmilja o konanoj odluci. Snimanje jo ne smije poeti.
Zadnji eksterijeri imali su se snimati za dva tjedna, u oujku, u okrugu Zapadno jezero
pokrajine Juna rijeka. Stigla sam netom prije polaska autobusa. Bilo je slobodno samo sjedalo
pokraj Nadzornika. Oklijevala sam, ali sam ipak odluila sjesti. Osjeala sam neobinu
napetost meu nama. Pruio mi je cigaretu. Za vrijeme estosatnog putovanja nismo izmijenili
ni rijei. Pred nama su sjedile Sovjetka Wong i Radosno Koplje. Cijelim putem pjevale su
opere, jednu za drugom. Tik pred ulaskom u okrug Zapadno jezero, autobus se pokvario. Kad
su ostali lanovi ekipe izali protegnuti noge, Nadzornik i ja zapodjenuli smo razgovor.

Oprezno sam ga upitala ima li obitelj. Rekao je da ima, ali da svih ovih godina zapravo ivi
sam. Pitala sam ga gdje stanuje. Ovdje i ondje, kamo me posao dovede, rekao je. Pitao me kako
se nosim sa ivotom i ima li u njemu kakve sree. Odgovorila sam mu da nema i postavila mu
isto pitanje. Na moje iznenaenje, odgovorio je da je suh poput ribe na slanoj obali. Rekao je
da je umoran, ali da ima obvezu prema svom poslanju. Pitala sam ga kakvom poslanju. Borbi
za narod, odgovorio je. Za ljude koje je snala ista sudbina kao mene, dodao je. Uinilo mi se da
ta tvrdnja zvui kao slogan. To sam mu i rekla. Nasmijao se i rekao kako je zadivljen mojom
smionou.
Pitala sam ga: Zato se borite za narod? Na koga mislite kad kaete narod? Rekao mi je da
bih trebala saznati vie o njemu. I tako je poeo govoriti o sebi. Obitelj mu je iz pokrajine
Istona planina na sjeveru zemlje. Majka mu je prije osloboenja bila slukinja. Oca nikada nije
upoznao. Cijelog njegovog ivota, njega i majku gazili su bogatai i nisu imali ni krova nad
glavom. Majka se morala prostituirati ne bi li ga prehranila. Bogatai su ga tukli i slali na njega
pse da ga grizu. Otada mrzi pse. Majka mu je umrla od sifilisa kad je navrio dvanaest. Nisu je
mogli pokopati u njezinu selu uz pretke. Jedan suseljan je rekao kako bi njezin zao duh
navukao nesreu na selo. Seljak koji je to rekao, prije je uivao u njezinu tijelu. Bila je
pokopana tono pred seoskim vratima. Divlji psi su je iskopali i izglodali joj kosti.
Premda je u njemu kiptio gnjev, Nadzornik je bio miran. Nakon majine smrti otiao je u
angaj roaku koji je kriom pripadao komunistima. On ga je uveo u ljeviarsku kazalinu
druinu u kojoj je postao najmlai operni pjeva. 'Iste godine ulanio sam se u Partiju.
Nedostajala mi je majka. S njom je umro velik dio mene. Otada se ne mogu rijeiti
osamljenosti. U sjeanje na svoju majku producirao sam i reirao prilagodbu zapadnjake
drame Lutkina kua. To je bio vrhunac mog ivota. Podigavi ruku da dotakne svoju kapu
Crvene armije, dodao je: 'Ja sam glumio Noru.'
Prije nego to sam u mislima stigla dovriti sliku koju je doarao, Nadzornik me prekine.
Upita me kako se osjeam kao ena u ovom drutvu. Vidjevi da oklijevam, rekao je kako bi

124

svaka ena trebala biti odgovorna za promicanje pravednosti. Njegovo mi se pitanje nije
svidjelo, jer nisam ba vidjela da se oko mene promie neka pravednost. Ali to mu nisam rekla.
Promiljeno sam odgovorila da me njegovo pitanje smelo.

Rekla sam da nas je Predsjednik sve nauio o jednakosti. O jednakosti mukaraca i ena,
ravnopravnosti svih ljudi. O ravnopravnosti kakva meni i Radosnom Koplju nije osigurana.
Nadzornik se neodreeno nasmijei. Ponovo ne govori svoje pravo miljenje. Odgovorila
sam: Moda, a zato vi meni onda ne kaete svoje ime? Zato ne moete objaviti tko ste? Jeste
li vi ikad izgovorili svoje pravo miljenje? Govorimo o tebi, odgovorio je. Govorimo o tome
kako se osjea i koliko te titi vlastita ogorenost. U tu ogorenost esto uranja, kao valjuak
u umak od octa.
Je li slatko? Ili kiselo? Nasmija se. Dirnuo je u moje duboko nesretne ivce. Odbrusila sam
da sam posve dobro i da nisam niija briga.

Loa si laljivica, rekao je. Ne moe skriti to osjea - to pokazuje da ne zna nita o
umijeu ivljenja. Pod stresom si. Pod stresom si kao zec u vrei. Iz oiju ti vidim da si
nezadovoljna svim poslovima koji su ti dodijeljeni. Oajna si. Mrzi Zvuka Kie i Sovjetku
Wong. Mrzi ih zato to su ti sputali ambiciju. Zavidna si Radosnom Koplju. Ne moe ispuniti
svoju ambiciju i to te izjeda. eli biti netko, eli biti povijest. Zasluila si da te se obiljei kao
burujsku individualistkinju. Ne moe te se bolje opisati. Reci mi ako se ne slae s mojim
opisom. Reci mi istinu, moe? Hoe li? Nadzornik primijeti da utim i ree: uvaj se, um ti je
prezamren.
U podrumu hotela Zapadno jezero, kamo smo svaki dan odlazili puiti nakon snimanja,
Nadzornik mi je rekao da drugarici Jiang Qing prigovaraju zbog njezinih umjetnikih
ostvarenja. Njezini protivnici kau da brod tone im se na njega uspne ena. Nadzornik me
pitao jesam li iznenaena. Odgovorila sam: U svjetlu pettisuljetne tradicije, nisam
iznenaena. Ah, povijest, rekao je. Sva je mudrost muka mudrost. To je kineska povijest. Za
pad carstva uvijek je kriva konkubina. to bi moglo biti blie istini? Zato bi drugarica Jiang
Qing bila iznimka?

Drugaricu Jiang Qing ne trebaju brinuti njezini protivnici, rekla sam. Ona je barjaktarka,
carica moderne Kine. Uvjerena sam da je mo kojom raspolae nezamisliva. Nadzornik se
nasmijei. Zaista tako misli? Njegov osmijeh bio je znakovit. Ali njegovo znaenje bilo je
ispisano ifrom koju nisam mogla razbiti ni protumaiti. Kako li je neobian, poela sam misliti,
ovaj bezimeni nadzornik koji ulijee i izlijee iz studija kakova volja i koji se razbacuje imenima
najmonijih ljudi u zemlji. Zastoje njemu toliko stalo do odlazaka u sobu za puenje? Zato
razgovara sa mnom? Zato neprestano trai da mu kaem to iskreno mislim? Sjetila sam se da
je mnogo ljudi nestalo nakon to su razotkrili to misle.
Sjedili smo i puili. Ulina svjetiljka obasjavala je obrise Nadzornikova lica. Stajao je pred
prozorom zagledan u mjesec. Kakve li je misli uvao zakopane u glavi?

Moj se ivot zazelenio. Zazelenio se jer se Nadzornik zanimao za mene. Svakoga dana
radovala sam se prilici da ga podbodem. Ponavljala sam si da to nee nita promijeniti, ali
nisam dopustila da mi zanimanje koje sam privukla klizne kroz prste. Nadzornik je poeo
razgovarati sa mnom i u javnosti. Razgovarao je sa mnom na setu i drugdje, pred Radosnim
Kopljem, pred Sovjetkom Wong. Razgovarali smo o rasporedu snimanja, minki, kostimima i

125

rekvizitima. Razgovarali smo i nasamo, na stubitima, u sobi za puenje. Ispriala sam mu

svoju verziju Crvene Azaleje. Pokazala sam mu da sam ja Crvena Azaleja po prirodi. Zateeno
me gledao. Bio je zateen mojom ludou. Rekla sam mu da, premda ne znam jahati konja,
znam voziti traktor. Rekla sam mu da je traktor bri od konja. Morao je uvidjeti da ja imam
motorni pogon kakav Radosnom Koplju nedostaje. Rekla sam mu da bih voljela brljan svoga
samopouzdanja oviti oko njegovih ivaca. Vikala sam mu, premda bez glasa: Zar ne vidite da
bih ja mogla biti ono to traite?

Nadzornik je na setu utihnuo. Prestao je razgovarati sa mnom. Ali znala sam da se u njemu
neto dogaa. Znala sam da sam ga uspjela zainteresirati. Znala sam da sam stekla druga. U
pono sam se probudila jecajui, jer sam prvi put u dugo vremena sanjala Yan. Pisala sam Yan
i ispriala joj o Nadzorniku.
Snimljeni su i posljednji kadrovi. Bilo mi je muno razmiljati o predstojeem rastanku, kao
da e biti zgaena elja koju sam dugo kriom gajila. Leala sam na krevetu u svojoj hotelskoj
sobi i upozoravala se da e ekipa uskoro biti rasputena. Film Crvena Azaleja bit e dovren.
Nadzornik e otii. Meni se vie nita nee dogoditi. Moji napori bit e jalovi, poput valia na
jezeru. U meni je odjednom poela kiiti tuga.

126

Leala sam na krevetu obuzeta mislima o Nadzorniku kadli je ula kostimografkinja. Bila je
to ugodna ena od tridesetak godina, s licem nalik na Budino. Obavijestila me da je Radosno
Koplje pozvala Nadzornika na oprotajnu veeru u restoran ruskog stila blizu jezera.
Predloila je da odemo posjetiti budistiki hram skriven u planinskom lancu na istoku
pokrajine. Nisam mogla prestati zamiljati Radosno Koplje i Nadzornika kako zajedno sjede i
avrljaju. Kostimografkinja mi je rekla da je hram slavan po tome to ispunjava elje. Nije mi
bilo do elja, ali morala sam se maknuti iz sobe.

Gledan s podnoja planine, hram je izgledao kao da stoji u oblacima. Do njega je vodilo
stubite uklesano u kamenu. Bilo je tako usko da se njime nisu mogle mimoii dvije osobe.
Imala sam dojam da se uspinjem kamenom rukavicom. Na spomen-ploi pisalo je da su
stubite klesale etiri generacije klesara.
Stubitem su se uspinjale bezube starice nosei torbe s hranom. Nakon svakog koraka su
se klanjale, udarajui elima kamene stube.

U tri poslijepodne, kostimografkinja i ja napokon smo se domogle dveri hrama. Hram je bio
obrastao brljanom. Zrak je bio svje i ispunjen mirisom jasmina. Dim iz golemog, bronanog
eravnika s miomirisima zadravao se u zraku lebdei oko ramena vjernika. Na kraju dugog
hodnika nalazio se oltar od rezbarene sandalovine. Pred oltarom, pod stopalima Budina kipa,
sjedili su redovi primitivnih krpenih lutaka, njih oko tri stotine, to mukih, to enskih, svih
odreda arko obojenih.
Jedna elava starica, cijelog tijela okupanog znojem, spustila se na koljena. Lice joj je bilo
prekriveno skorenim blatom od obrednog klanjanja. Izvadila je crveno-zelenu krpenu lutku i
flomaster, pa lutki na lea napisala neke znakove. Stavila je lutku u red i poela se neumorno
klanjati Budinu kipu. Zvuk udaraca njezine glave o pod dugo mi je odzvanjao u uima. Polako
sam se primaknula njezinoj lutki da vidim to je napisala. Pisalo je: Dragi boe raanja. Uzela
sam ti lutku, a ti si meni darovao udesno unue. Sada ti vraam drugu lijepu lutku. Nikada ti
neu moi dovoljno zahvaliti. Tvoja iskrena sljedbenica. Majka tvoga djeteta Velike Munje.

Prsti su mi drhtali dok sam palila mirisni tapi. Prvi put u ivotu iskreno sam se naklonila
Budinu kipu. Nisam znala to da poelim. Ustala sam da pogledam kip. Reci mi to da zaelim,
molila sam. Ostala sam zateena uvi sred dima kako moje srce govori: Molim te, Budo, daj mi
snage, daj mi snage. U tom sam trenutku prepoznala vlastitu slabost. Bila je to slabost
uzrokovana ulaskom jednog mukarca u moj ivot. Ustala sam u panici: shvatila da mi srce
udi za Nadzornikom. Ogledala sam se i pokuala pronai kostimografkinju, ali je nestala.
Nastavila sam je traiti. Odjednom mi se oi susretnu s njegovima, Nadzornikovima. Bio je u
mnotvu i pratio me pogledom. im su nam se oi srele, svrnuo je pogled. Krenula sam prema
njemu. Neprestano su nadirali novi mukarci i ene s krpenim lutkama u rukama. Klanjali su
se, zaboravljajui sve, kao da nikoga drugoga nema. Zvuk njihovih molitvi irio se i mijeao s
pjevom redovnika.

127

Nadro je novi val ljudi. Poveavao se broj krpenih lutaka pred oltarom. Vjernici koji su
padali na koljena stvarali su zvuk glasan poput bubnjeva. Rijeka ljudi gurnula me prema
prostoru iza oltara, gdje je bio zid s kipovima tisua Budinih proroka. Prizor su upotpunjavali
obojeni, keramiki oblaci pod stopalima proroka, na njihovim dlanovima, oko njihovih glava.
Jelen u trku s crvenom vrpcom oko vrata; pletena koara s breskvama. Brada koja see do
poda i ljulja se na povjetarcu. U tom predjelu osmijesi zamagljuju. Osjeti su izoblieni.
Okrenula sam se, cijelog bia opinjena pogledom, pogledom s lea, Nadzornikovim
pogledom.
Izgubila sam razum u oblacima. Ruka mi je sezala natrag prema njemu, kao da ima vlastitu
volju. Vukla me za sobom. Plivala je kroz slojeve mesa u gomili, a onda ju je odjednom
dodirnula i vrsto uhvatila neija ruka. I ne osvrnuvi se, znala sam da je to on. Gledala sam
kipove Budinih proroka i sluala svoje srce kako radosno klie.

Kad je mnotvo krenulo dalje, ruka je ispustila moju. Osvrnula sam se. Priblino metar od
mene stajao je kao skamenjen i zurio u mene. Bio je blijed kao smrt. Pred mojim oima sve je
poelo blijedjeti osim njegovih bademastih oiju. Jelen s crvenom vrpcom poeo je trati,
breskve su se ljuljale na otealim granama, a proroci se nastavili tajanstveno smijeiti.

Pojave se dva mukarca u straarskim odorama. Progurali su se kroz gomilu prema njemu.
Obratili su mu se, ogledavajui se. Pitali su ga je li dobro. On je nestrpljivo mahnuo i pokazao
im nizbrdo. Mukarci su bili uljudni, ali su odbili otii. Stajali su kao ukopani. On podigne glavu
uvis. U bademastim oima vidjela sam mu neizmjernu tugu.
Uto se ponovo pojavi kostimografkinja. Poalila se na moju sporost. Rekla je da je neto
poeljela i da se sada osjea mnogo bolje. Predloila je da odemo u mranu, podzemnu pilju,
pilju utog zmaja. Prialo se da je prije vie milijuna godina ondje umro zmaj i da je uzak
ulazni tunel skamenjena ljutura njegova crijeva.
Spilja je bila krcata mukarcima s jasminom u rukama i ena s jasminom oko vrata i u kosi.
Odjednom sam opazila da me Nadzornik slijedi. Bio je u pratnji one dvojice straara.

Kostimografkinja je uskliknula vidjevi mnotvo. Kako zabavno! Pitala je nekoga gdje da

ubere jasmin. Ramenom se progurala kroz gomilu prema zraci svjetlosti koja je padala kroz
izlaz udaljen nekoliko metara. Rekla je da se mora pouriti i ubrati jasmin dok ga ne nestane.
Prolaz je bio toliko uzak da su tijela neznanaca bila priklijetena i natiskana jedno do drugoga.
Kiselkasti smrad znoja mijeao se s mirisom jasmina. Krenula sam prema njemu. Nadala sam
se da e me opet primiti za ruku. Nadala sam se iz sveg srca. ekala sam. Miris jasmina
postajao je sve jai. Probijao se prema meni kroz gomilu. Ona dva mukarca su nestala. Stajao
je uz mene. Dahovi su nam se dodirnuli. Ponudila sam mu svoju ruku. Nije reagirao. Nije me
zgrabio za ruku. Bila sam posuta laticama unitenog jasmina.

Korila sam se, korila sam se zbog svoje gluposti. Ali moja glupost bila je mona. Vladala je
mnome, nareivala mi. Ali jo sam imala vlastitu volju. Hotimice sam izbjegavala nazdraviti s
Nadzornikom na posljednjoj veeri odranoj na velikom brodu ukraenom izrezbarenim
zmajevima i feniksima. Nazdravljala sam sa svima ostalima. Nazdravljala sam s Radosnim
Kopljem i Sovjetkom Wong. Zbogom i sve najbolje, moje su se usne mehaniki otvarale i
zatvarale. Govorila sam si da e sutra sve ovo zauvijek nestati pa da se mogu slobodno prestati
nadati i napokon se pribrati. Pila sam s ostatkom ekipe.

128

Radosno Koplje se napila. Poela je pjevati djeju pjesmicu. Pjevala je upanje rotkvice,
upanje rotkvice i smijala se dok nije pala na pod. Ustajui je povratila. Sovjetka Wong odvela
je Radosno Koplje u njezinu sobu. Proslava se nastavila.
Nadzornik se ponaao kao da nam se prsti nikada nisu dodirnuli. Smijeio se lanovima
ekipe. Dobro je to hinio.

Raskopao je plavi, maoistiki haljetak. Pod njim je nosio bijelu koulju. Dugim, otmjenim
prstima drao je au za vino. Obrazi su mu bili rumeni tako da mu je koa izgledala kao u
mlade ene. Kad ga je ef rasvjete, Veliki Tai, pozvao na nadmetanje u piu, prihvatio je izazov.

Ekipa je navijala okupljena oko stola. Veliki Tai bio je golem, snaan mukarac od
pedesetak godina, neenja koji je Nadzornika oduvijek oboavao. Hvalio ga je kao najljepeg
mukarca kojeg je ikad vidio i tvrdio da bi uinio sve da mu se priblii. Ljudi su upozoravali
Nadzornika neka se ne zbliava previe s Velikim Taijem jer ima udnih problema oduvijek
je pronalazio izgovora za dodijavanje enskastim mukarcima.

Nadzornik je uzeo au riina vina i ispio je dok je Veliki Tai uzimao svoju. lanovi ekipe
ponovo su im napunili ae. Skrila sam se u kut u koji svjetlo nije dopiralo, osjeajui kako mi
se um ledi. Veliki Tai dobro je podnosio pie. Nakon tri zdravice Nadzornikovo lice bilo je
blijedo kao u japanske papirnate lutke. lanovi ekipe uzbueno su iekivali zabavu. Utihnuli
su kad su Nadzornik i Veliki Tai iskapili etvrtu au. Veliki Tai predloio je da odu pecati s
palube. Kostimografkinja se smijala idui posuditi opremu od kapetana. Veliki Tai izvadio je
dva ribika tapa i pruio jedan Nadzorniku. Nadzornik je drhtavom rukom uzeo komadi
hrane sa svog tanjura i nataknuo ga na udicu. Bacili su udice u vodu. Brod je glatko plovio.
U daljini je gaknula guska. Kostimografkinja je rekla da im je doba parenja. Guske se vole
pariti pod vodom, uvijek nou. Gusani imaju prelijepo perje velianstvenih boja, ali enke su
nenapadne, poput pataka. Nakon parenja liu si meusobno vratove. Ba je to odvratno,
zakljuila je kostimografkinja.

Veliki Tai zavalio se u stolici, nateklog lica. Oi su mu izgledale sitno, sitnije nego u debela
zeca. Odloio je au i pruio ruku prema Nadzornikovom licu. Nasmijao se pokazujui srebrni
zub. Rekao je da misli kako je Nadzornik ljepi od svake ene. Pitao ga je: Zato si mukarac?
Ne bi trebao biti mukarac nagruje se odijevajui se kao muko.
Nadzornik predloi novu rundu. Zdravica! Zdravica! Ekipa ih je poticala. Nakon pete ae
Veliki Tai poeo je mahati rukama i nogama po zraku. Nadzornik je rekao da se neto ulovilo
za udicu. uo je zvuk i bio uvjeren da je upecao veliku ribu. Veliki Tai teturajui prie njegovu
tapu. Izvlaei ribu, prevali se u vodu. Kostimografkinja je dobavila veliku mreu, pa su
lanovi ekipe pomogli izvui ovjeka i ribu iz vode.

Nadzornik se osvrne. Zatekao me kako ga gledam. Poao je prema meni. Tresla sam se,
mislila sam da u povratiti. Namirisala sam jasmin koji me podsjetio na poslijepodne u pilji
utog zmaja. Prila sam kostimografkinji i pomogla povui Velikog Taija natrag na brod. Veliki
Tai duboko je spavao premda smo ga tresli i vukli. Iz usta mu je istjecala voda. lanovi ekipe
nisu se prestajali smijati. One bademaste oi bile su prikovane za mene. Rastegnula sam
miie lica kako bih se smijala s ostalima.

129

Kad je sutradan ujutro autobus ve zamalo krenuo na put natrag u angaj, u njega je uao
Nadzornik. Pognula sam glavu pravei se da pregledavam biljeke. Poao je prema meni i sjeo
iza mene. Pitao me koliko smo ukupno kadrova snimili na lokaciji. Nisam odgovorila. Znala
sam da ne moram. Znala sam da ga brojevi zapravo ne zanimaju. Sjedili smo u tiini. Autobus
krene po vruini. Ekipa je pjevala pjesmu o tome kako je biti lutalica. Radosno Koplje svima je
podijelila oprotajne estitke koje je sama izradila od kolaa i ruiastih vrpca.

U angaj smo stigli poslijepodne. Autobus se zaustavio pred glavnim dvorinim vratima
studija. Nadzornik je ustao i rukovao se sa svim lanovima ekipe redom. Svima je zaelio sree
i zdravlja. lanovi ekipe njemu su zaeljeli sretan povratak u Peking. Kad je meni pruio ruku,
nisam si to dopustila. Nisam eljela otrpjeti tako blizak dodir. Putajui da mu ruka ostane u
zraku, ustala sam i sila s autobusa.
utke sam izvukla bicikl s parkiralita. Zadnja guma se ispuhala. Odluila sam se ne
obazirati na to. Odvezla sam se prema dvorinim vratima. Suho javorovo lie na ploniku
pucketalo je pod kotaima bicikla. Neto me povuklo straga. Ispuhala ti se guma. Bio je to
njegov glas. Nije vano, rekla sam ne okreui glavu. Odbio je pustiti bicikl. Okrenula sam se.
On se prisilio na smijeak. Lijepo se oprosti od mene, predloio mi je. Svrnula sam pogled.
Ljudi nas gledaju. Znam, rekla sam. Odvratne, pohotljive svinje, rekao je.
Patila sam. Nisam si mogla pomoi. Ponovo sam poela okretati pedale. Pustio je bicikl i
rekao: elim da se nae sa mnom u Parku mira veeras u pola osam.

Sjedila sam pred prozorom izgubljena u mislima. Nisam ula majku kako me zove na
veeru. Nisam ula nita osim gmizanja vlastitih misli. Prila sam radnom stolu i brzo izvadila
kemijsku olovku i biljenicu. Istrgnula sam papir. Nisam stigla napisati to sam eljela. Dola
je majka. Uzela me za ruke. Rekla mi je: Vrua si. Predloila mi je da svuem vestu. To sam i
uinila. Pogledala sam majku i odjednom shvatila da sam joj veoma slina. Naslijedila sam
njezinu svojeglavost. Naslijedila sam njezinu strast. Potreba da ivim za sebe bila mi je u krvi.
ak i ako je to puki san, neka je.

Park mira bio je smjeten uz krematorij Zmajev vid. U taj park zalazilo je malo ljudi.
Dolazili su uglavnom sudionici alobnih povorki, roaci preminulih. U tami sam se osjeala
sigurno. Siavi s autobusa, ogledala sam se. S oblinjega groblja irio se miris tapia.
Provjerila sam slijedi li me tko. Plativi pet centa na ulazu, ula sam u park.

Tiina je bila nevjerojatna. Stabla i lie bili su neprozirni poput zidova. Lutala sam meu
stablima oiju prikovanih za ulaz. U osam sati sam ga ugledala. Priao mi je s lea, odjeven u
crno. Sklonili smo se u sjenu stabala odakle su svjetla izgledala kao oi duhova. Zaustavili smo
se kod velikog debla, stojei licem u lice. Rekao mi je da je ovdje od sedam sati. Bilo mu je
drago to sam dola. Odvratila sam da je i meni drago. Tada nam je ponestalo rijei. Hodali
smo prema gustom umarku. ula sam otkucaje vlastitoga srca.

Jeste li se spakirali? Smiljala sam to da kaem. Jesam, odgovorio je. Zvuao je neprirodno.
Kad vam kree vlak? U etiri ujutro. Eto, rekla sam. Eto, rekao je i on. U Pekingu sigurno vodite
uzbudljiv ivot, rekla sam. Ne znam zato sam to rekla. Uzbudljivo je, istina, tamo gdje ubojite
nakane vrebaju iza srdanih osmijeha. Odmahnuo je glavom. Usporio je korak i rekao: Ne
razumije taj dio mene. Nitko ga ne moe razumjeti. Pitala sam: ak ni vaa ena? Ah, moja
ena, rekao je. Moja ena je krasna osoba. Ali ne bi bila krasna prema meni kada bi znala

130

razliku izmeu moje javne osobnosti i privatne, kao ni pravu prirodu moje udnje i tenje. Ali
elim da me ti upozna. Uzeo me za ruke i rekao: Mislim da e me upoznati. Zurio je u mene.
Nisam mu vidjela oi. Vidjela sam samo sjenovit obris njegove glave. Gledala sam prema
svjetlu, ali on je bio u sjeni. Ne skidajui pogleda s mene, obujmio me i okrenuo tako da je on
bio na svjetlu, a ja u sjeni. Smjelo sam ga pogledala jer sam znala da mi ne vidi oi. Gledala sam
ga. Gledala sam crte njegovoga lica. Starjelo je iz sekunde u sekundu. Bio je proet tugom. Lice
mu se snudi. Osamljen sam ovjek, rekao je. Mislio sam da sam na to ve navikao, ali nisam.
Zar to ne vidi?

Ovila sam ruke oko njega. Osjeajui ga pod prstima, osjeala sam Yaninu kou. Dotakavi
ga, rekla sam mu: Stojim vam na usluzi. Drhtao je poput mladice u oluji. Zagrlio me. Tiho je
rekao: Daj mi to, daj mi sebe.
Usne su mu bile meke. Meke poput oguljenog ploda liija. Moje srce ispijalo je njihov
ljepljiv sok. Pitao je elim li znati njegovo ime. Ne, odgovorila sam. Ne elim znati vae ime kad
se ne kanimo vie nikada vidjeti.
Smoio mi je obraze. U njegovu vrstom zagrljaju, pronala sam svoju e.

Stajali smo pod gustom kronjom slatke masline, obavijeni njezinim slatkim mirisom. U
daljini se zaula buka. Prilazila nam je skupina ljudi s baterijskim svjetiljkama. Bili su to
pripadnici gradskih ophodnji za sprjeavanje zloina. Razdvojili smo se i povukli u sjene. Kad
je snop svjetala proletio pokraj mene, bila sam naslonjena o deblo. Na svoje iznenaenje,
slijedei pogledom zrake svjetla, ugledala sam ljude u grmlju. Ne nekoliko, ve mnotvo.
Sljubljene glave koje apuu u tami.
Nadzornik i ja kruili smo parkom poput traenih zloinaca. Kad su ophodnje odmaknule,
sklonili smo iza oglasne ploe parka. Bila je prekrivena slikama prijestupnika, lopova,
mukaraca i ena uhvaenih u preljubu. Oko fotografija bili su lanci u kojima ih se javno
osuivalo.

Hodao je oko tri metra iza mene. Traili smo mjesto za sjedenje. Ali parovi su zauzeli sve
klupe u umovitom dijelu pokraj grmlja, u sjenama gdje sablasne oi nisu blistale. Na svakoj
klupi bila su po tri para okrenuta svatko u svojem smjeru. Nitko nikome nije smetao. Svi su bili
zaokupljeni svojim vatrenim poslovima, aputanjima i milovanjima.
Napokon smo pronali mirno mjesto iza javnog zahoda. Zavukli smo se u grmlje i legli na
lea u travu. Tama me prizivala. Zamolila sam ga da mi otpjeva neto iz omiljene opere.
Pjevuio mi je u uho:
Stojei kraj ograde,

ena je vitkija od uvelog cvijeta.

Svoju je ljubav utkala u sukno.
al koji je izradila iznosio je neznanac.
Bila je starica kad ljubav joj jo je bila mlada.
Odjednom mi je rekao kako osjea da imam ljubavnika. Traio je da mu ga opiem.

131

Uspravila sam se. Ostala sam zapanjena. Osjetivi moj nespokoj, aptao je valjajui rijei na
jeziku: Sve je u redu. Rekao mi je da mu je zrelost vana i da nita to priznam nee
promijeniti kako me vidi jer u njemu kipti udnja za mnom. udio je kuati moju glad za
strau.
ekao je moj odgovor. Nije znao da mi stavlja streljivo u pitolj. Namirisala sam dim i prije
nego to sam povukla okida. Oklijevala sam, a onda odgovorila da sam bila u ljubavnoj vezi,
ali ne s mukarcem.

Zavladala je duga tiina. Osjeala sam kako se polako oporavlja od oka. Ti si nju izabrala?
Glas mu je bio otar. Jesam i nisam, rekla sam. Ali ne bi bilo nikakve razlike da je bila muko.
Pitao je gdje je ona. Na farmi Crveni plamen. Ne znam tono gdje. Dugujem joj svoj ivot.
Doista? Pitala sam ga eli li da priznam cijelu priu. Rekao je da ne moram. Odgovorila sam da
ne bih imala nita protiv. Rekao je da e me uvijek rado sasluati, ali da bi je radije uo neki
drugi put. Rekla sam mu da cijenim njegovo razumijevanje. Odvratio je kako je prerano za
ocjene. aj je uvijek najukusniji kad se istoi druga alica.
Kad je glad potekla svojim tokom, obuzela nas je groznica. Ruke, premda im je zabranjeno
zavlaiti se pod odjeu, prisno su mjerile vruinu tijela. Koa se arila. Naslada nam je
preplavila meso tako da su nam due zapjevale.

Traila sam da mi pria o Pekingu, o svom ivotu. Pitala sam kad u ga ponovo vidjeti.
Odvratio je da bi to bilo veoma opasno. Ne elim da strada zbog mene. Mnogi su stradali zbog
mene. Katkad se plaa ivotom... Zaustavio se podiui ruku prema mojem licu. Mala moja
prijateljice, nastavio je, bojim se tvojih pitanja. Zagrlila sam ga i rekla: Uinila bih sve to trai
od mene. Onda budi veeras slatki san, rekao je. A zato ne i sutra? Ne, samo veeras, ustrajao
je. Zato to me kad svane novi dan vie nee poznavati. Bit e kao da ova no nije postojala.
Ova no nije postojala.

Rekao je da bi to bilo kao da sam noni leptir koji se zalijee u arulju - samo bih se opekla
kad bih pokuavala ostati u vezi s njim. Nikakav kontakt ne dolazi u obzir. Peking je
udoredan grad, jako udoredan, rekao je. Jer kad tamo sunce uzae, nita ne ostaje
neobasjano.
Gledala sam ga. Znala sam da govori istinu. Ali moji osjeti odbijali su mu do kraja
povjerovati. Tko je on? Njegova me tajanstvenost intrigirala. Premda sam ga vrsto grlila,
djelovao mi je nestvarno. Priljubila sam mu lice uz stranji dio vrata, tog prelijepog,
enstvenog, dugog vrata. Jo je mirisao po jasminu.

Naloio mi je da se ukipim i pozorno oslunem. Rekao mi je da nas motri netko skriven u

grmlju. Tko bi to mo-mog... mogao biti? Od straha su mi se zapetljale rijei. Nadzornik je
odgovorio da nema pojma. Svejednako me drei u zagrljaju, nastavio je; Nadam se da nije
policajac u civilu. Hajde da ga ne uzbunimo. Okreni me prema njemu da vidim to radi. Dok
smo se polako okretali, sjena u grmlju savila je leda. Kretao se prema nama. Sto emo? Tko bi
to mogao biti? Pitala sam ga: Jeste li uli za one osamljene mukarce i ene, onaniste? Zagrlio
me i poeo milovati.

132

uo sam o njima, ne jednom, ve mnogo puta, nastavio je. Uvlaio me u uitak obojen
strahom. Njegov glas u mojem uhu napinjao mi je i uzbuivao sve ivce. Siguran sam da je to
jedan od tih osamljenika. Ne, stani malo. Vidim dvoje ljudi. Druga se osoba krije tamo kod
bora. Sigurno ih je vie oko nas koji gledaju. Da, vidim i treeg. I etvrtog. Gledaj sa mnom. Ne
boj se, jer su oni prestraeni koliko i mi. Pogledaj iza one metvice i tamo, iza slatke masline.
Vidim kako nijemo stenju, obnaenih prsa i stranjica poput ivotinja u vrijeme parenja,
preklinjui dodir i penetraciju. Vidim mlada brda obrasla azalejama boje krvi. Azaleje cvatu
bez prestanka, osvajajui planine i planet. Nagrizena zemlja jei, bezumno zavija gonjena
sladostraem. uje li? Izdali su strast koju su osjeali prema Velikom Kormilaru. O, velebnog
li prizora! Kad bi ga bar na veliki Predsjednik mogao vidjeti. Bio bi okiran, ali nemoan... O,
sada znam, ovo je mjesto na kojem se osamljeni mukarci i ene svake noi okupljaju da
iskuse bit kazalita. Ovdje se susreu sa svojim bogovima i boicama. Nose u sebi duh mrtvih
ija su tijela upravo kremirana. Masturbiraju i izbacuju svoju strast ispunjeni zloinakim
grizodujem. Smiri se, mala moja prijateljice, pogledaj divovski dimnjak krematorija Zmajev
vid, pogledaj crveni dim koji alje u nebo, pogledaj kako lebdi zrakom, pogledaj kako se
uzdie. Ne smije zatvoriti oi, mora gledati, mora nauiti cijeniti ljepotu prirode. Gledaj sa
mnom, osjeaj me u sebi, uzbuenje se jo ne blii kraju. Onanisti se gibaju s nama, prkosei
strahu koji je toliko dubok da im je zamaglio oi due. Znaju da e biti upucani ako ih uhvate kao i mi. Ovaj trenutak doivljavaju kao svoj posljednji nastup - kao i mi. Strah zaslauje
raspoloenje. Jednako smo blizu smrti kao raju. Osjea li to?
Preklinjala sam ga da odemo. Da napustimo umu onanista. Pridravao me ramenom,
nejaku mene, dok smo odlazili u barunastu no. Trnje grmova deralo mi je odjeu, greblo
udove ostavljajui mi tragove na koi. Sjenoviti obrisi izvijali su lea. Grmlje je podrhtavalo u
brzom ritmu, onanisti su se ljuljali, masovno se podiui i sputajui, a u prolazu sam ula
kako prte jedan za drugim. Klonula sam, napola one- svijetena, u zanosu.
Osvrnula sam se kad sam prola kroz dveri Parka mira. Ugledala sam baterijske svjetiljke
ophodnji kako pretrauju grmlje. Izvikivali su krilatice kao upozorenja: uvajte se
reakcionarnih djelatnosti! Ujedinimo se i rijeimo burujskih utjecaja! Park je utonuo u
grobni muk.
U dva ujutro pola sam na kolodvor. Bio je krcat poput konice. Okrenuvi se bono,
progurala sam se na kolosijek Peking Expressa. Virila sam u sve vagone redom i onda ga
napokon ugledala. U vagonu broj dvadeset etiri. Nadzornik je stajao izmeu dva poznata
mukarca u straarskim odorama. Nije micao pogled s prozora. Primaknula sam se vlaku.
Nisam mahala kao ostali. Tada me ugledao, ali mu je lice ostalo bezizraajno. Oi su prestale
traiti. Nije napravio pokret kojim bi se oprostio. Nije mogao. Bio je previe vaan. Zurili smo
jedno u drugo. Zatim je vlak krenuo. Mukarci su pred njega prostrli izvezeni stolnjak
prljavobijele boje. Domaica vlaka donijela mu je alicu svjeeg aja. Pokuala sam mu se
nasmijeiti. Pokuao mi je uzvratiti osmijehom, ali je jedan od mukaraca ustao i spustio
roletu na prozoru.

133

Pred sam svretak rada, produkcija je odjednom zaustavljena. Reeno je da drugarica Jiang
Qing ima problema s podjelom uloga. Podijeljene su nam hrpe papira s partijskim naputcima o
umjetnosti koje je izdao Dravni ured za kulturu. Doli smo u studio u osam ujutro, odsluali
itanje, sudjelovali u preispitivanju samih sebe, razotkrivali tue politike zablude i predlagali
ih za kritiku. Sastanak je trajao do pet popodne. Cigareta, alica aja te boj jezika i zuba postao
je ivotni stil nacije.
Osim pranja podova, naloeno mi je da punim kanistre s toplom vodom u uredima,
umnoavam zapisnike svaijih govora i dostavljam ih partijskom komitetu studija. Premda
sam bila pomonica tek nekoliko mjeseci, praznina u meni ve je postala nepodnoljiva.
Osjeala sam se kao da u meni svakoga dana raste ir. Na kraju dana, kad bih leala na
krevetu, osjeala bih kako se ir iri.

Nadzornik mi se nikada nije javio, ali kad god bih otila u studio, vidjela bih njegovu sjenu i
ula njegov glas. Javori su uvali njegov duh. Svake veeri zaokupljalo me sjeanje na no
njegova odlaska. Samo, u praznini, moje je tijelo beznadno lealo na polju udnje, poput ptice
podrezanih krila.

Nedostajala mi je Yan premda mi nikada nije odgovarala na pisma. Nikada nismo

razgovarale o svome odnosu. Nikada se nismo usudile priznati ni sebi, ni jedna drugoj da je
ono to smo dijelile bila ljubav. Stoga smo dijelile samo postienost i grizoduje. Jedna drugoj
dale smo duboku sramotu. Nikada mi nije palo na pamet da bih je mogla imati samo za sebe
dok nisam vidjela Leoparda kako je dodiruje. Tada sam shvatila koliko sam osramoena. Jer u
tom sam trenutku najvie od svega eljela biti ljubljena.

Yan kao da me prognala. Postupila je sa mnom kao s izdancima rie u rano proljee
pretrgnula zajedniko korijenje, razdvojila ih kako bi objema mladicama omoguila da u
budunosti zasebno rastu. Veina mladica rie preivi, ali neke nakon presaivanja umru. Kad
bih trgala korijenje, sluala bih zvuk paranja i pitala se nanosim li korijenju bol. Yan taj zvuk
nikada nije oslukivala. Ne trepnuvi, uinila bi to je smatrala potrebnim. Bila je okrutna.
Morala je biti takva. Izbacila me kako bi me spasila. Potjerala me od sebe kako bih je pamtila. I
jesam. Yan je postala dio mene. Znala sam to kad sam dodirnula Nadzornika. Moj odnos s
Nadzornikom, premda neoekivan, nije bio nelogian; takvo to moglo se oekivati. Razlika je
bila u tome to sam s Nadzornikom bila zaudno svjesna svakog svog postupka. Ako je ono to
sam dijelila s Yan bila ljubav, s Nadzornikom sam dijelila ambiciju, tenju da nadmaimo same
sebe, svoje vrijeme, da dosegnemo neto to nadilazi nae pokvarene umove.
Nadzornik je otiao bez ikakva obeanja. Ali u svojoj vatrenoj enji za izvrsnou, eljela
sam samo nemogue. Yan je bila nemogua. Takva enja mora se platiti. I plaala sam je.
Pretvorila sam se u svoju majku. Poput svoje majke, ivjela sam san svijeta u kakav sam
vjerovala. udjela sam za Nadzornikovim povratkom. udila sam za jednim trenutkom u

134

njegovoj blizini. Beskrajna enja - samotna, gorka, magliasta, a opet tako iva.

Radosno Koplje ozbiljno se razboljela. Govorilo se da su joj primjedbe drugarice Jiang Qing
na glumaku ekipu zapeatile budunost. Govorilo se da je drugarica Jiang Qing pregledala
radnu verziju filma i rekla: Nije zlato sve to sja. to je znailo da u filmu nije vidjela prave
darovitosti. Taj su izraz otisnuli u spisu crvenog naslova. Proitali su ga na sastanku u studiju.
Radosno Koplje obratila se Zvuku Kie i Sovjetki Wong za pomo. Lila je suze. Oni nisu nita
rekli. Ni rijei.
Tvoje ime je prozvano, rekao mi je Jedna Unca. Zvuk Kie i Sovjetka Wong zvali su Peking
da provjere jesu li dobro shvatili novost. ije ime? Koga zovu? ula sam svaku njegovu rije,
ali sam to svejedno pitala jer mi je srce poelo ubrzano tui. Na trenutak sam imala dojam da
sam ogluila, da nita ne ujem od petardi koje mi zaredom pucaju u uima. Poslijepodne sam
pozvana u ured direktora studija. Dok sam sjedila pred golemim drvenim stolom, Zvuk Kie
rekao mi je da su me oni gore u Pekingu izabrali za vaan zadatak, na probno snimanje za
Crvenu Azaleju.

Sovjetka Wong sjedila je pokraj Zvuka Kie, oiju punih zavisti. Pitala me poznajem li koga
u Pekingu. U glasu joj se ula duboka sumnja. Dok sam odmahivala glavom, upozorila me da
moram govoriti istinu i nita osim istine. Odgovorila sam da su mi potrebe Partije na prvom
mjestu. Ali mogu ostati na setu kao pomonica ako me Partija treba. Sovjetka Wong tada
drekne na mene: Licemjerko!

Zaudo, bilo mi je drago vidjeti da se Sovjetka Wong tako ponaa. Oputeno sam upitala:
Zato bih morala biti licemjerka? Ne! Ne moemo je pustiti, odluno je rekla Sovjetka Wong
Zvuku Kie. Moramo biti odgovorni prema onima gore. Instinkt mi govori, rekla je Sovjetka
Wong, da je neista do sri, poput kamena u jami s gnojivom - smrdljiva i tvrda! Sigurno iza
zavjese stoji neki mukarac, nekakav ljubavnik! Nasipi se podiu prije negoli bujica stigne!
Zvuk Kie umirivao je Sovjetku Wong. Djevojka nije zaraena prola je lijeniki pregled,
sjea se? Ne mislim da ima nekog lukavog ljubavnika iza zavjese. Ona je djeviansko tlo.
Svojeglavo je malo govno, slaem se, ali tko zna? moda se upravo to onima gore svia
na njoj. Na Predsjednik oduvijek je hvalio buntovan duh. Oni gore uvijek ponavljaju da vole
mlade koji unose daak buntovnosti. Tko zna?
Sovjetka Wong vikala je na Zvuka Kie: Samo ti se ne da voditi istragu o njoj; to je
neodgovorno prema Partiji. Zar nema naela? Zvuk Kie na to je sjeo i polako rekao: Moje je
naelo Partiji uvijek reci da.

135

Nisam znala kamo me vode. Znala sam samo da sam u Pekingu. Vozila sam se u razliitim
otmjenim automobilima. Nikada prije nisam bila u osobnom automobilu, ali to me nije plailo.
Svi vozai nosili su bijele, najlonske rukavice. Nisu mi odgovarali na pitanja o tome kamo
idemo. Zakljuila sam da im je to zabranjeno. Kad bi rekli izvolite, u glasu im se uo jak
sjevernjaki naglasak, to je znailo da su seljaki sinovi. Imali su iskrena i snoljiva lica koja
kao da su bila isklesana iz kamena.
Bila sam odjevena u Yaninu ispranobijelu vojnu odoru. Nju sam odijevala kad sam bila
uplaena ili ponosna. Slutila sam da moj poziv u Peking ima veze s Nadzornikom. Njegova tajanstvenost istodobno me uzbuivala i plaila. Nije mi se svialo biti opsjednuta njime, jer sam
na njemu njuila opasnost. Nismo bili na ravnoj nozi. Bilo mi je jasno da me opinio. Odluila
sam priekati da vidim hoe li ponovni susret raskinuti aroliju. Oslonit u se na vlastite
snage. Znala sam da moram. Imala sam dvadeset godina. Bila sam hrabra.
Bijele, najlonske rukavice izvele su me iz automobila. Nala sam se u parku punom boura
okruenom umom. Kakvog li kraja! Potoii pod mojim nogama uborili su oko kamenja.
Jasan puteljak vodio je izmeu ruiastih boura prema zelenim brdima. Voza me uputio da
slijedim puteljak i vratio se u automobil. Automobil je odmaknuo poput ptije sjene. Travnjaci
su se pruali do ruba neba za koji je zalazilo sunce.

uma je lelujala na povjetarcu. Oblaci su plivali u zrcalnoj rijeci. Moji koraci bili su laki kao
da jaem na vjetru. Premda su bouri ugodno kimali, velebnost cvijea podsjetila me na
drutveni poloaj njihova vlasnika. Odjednom sam se sjetila Yanine prve naredbe kad sam
stigla na farmu Crveni plamen: Ponaaj se kao vojnik! Prisilila sam se da produim.
Ugledala sam stari dvorac, obrastao brljanom i cvijeem jarkih boja. Naila sam na uska,
tamna vrata. Zaustavila sam se pred njima. Otvorio mi ih je mladi u bijelim rukavicama i
zelenoj, vojnoj odori. utke mi se nasmijeio i uveo me u predvorje. U predvorju je ekao jo
jedan mukarac, ali ga isprva nisam opazila jer je stajao nepomino pokraj vrata poput
komada pokustva. Ba kao i prvi ovjek, imao je dobro uvjeban osmijeh. Mahnuo mi je da
poem za njim u sobu za aj, u kojoj je bio izloen niz crno-bijelih fotografija. Posjeli su me na
sofu s koje je pucao divan pogled na vrt. Mladi se neujnim koracima udaljio iz sobe. Uto se
pojavio jo jedan mladi ugodnog lica nosei bijeli pladanj. Uvjeban osmijeh. Ponudio mi je
topao, mokar runik. Izaao je tono u trenutku kad je etvrti mladi ugodnog lica uao i
postavio pred mene alicu mirisnog aja. Uvjebani osmijesi. Uvjebani koraci. Bijele rukavice.
Obrijane brade. Usta poput latica. Lica kao isklesana u kamenu. Uplivali su u sobu i isplivali
poput riba u morskoj travi.

Pijuckajui aj, poela sam razgledati fotografije. Veina je prikazivala cvijee, a najee
boure. Bouri u magli, na kii, u svitanje, u sumrak, na mjeseini i u tami. Bouri u snijegu, u
bjelini. Bouri koji venu, strastveno prikazani. To me dirnulo toliko da sam na trenutak
zaboravila gdje sam. Pogledavi bolje, otkrila sam da fotografije nisu posve crno- bijele. Bile su

136

smekaste, rukom obojene. Boja rastvorenih latica bila je pomno izvedena. Dirnulo me kako se
umjetnik sav pretoio u te slike.
Iz sobe za aj luni most vodio je u vrt. Vani se sve doimalo bijelo pod jarkim svjetlom.
Zaula sam kljocaj fotografskog aparata. Zaula sam poznat glas. Zatekao me, premda sam ga
oekivala.
Glas je rekao: Mnogo je vremena prolo, zar ne? uvi ga, zadrhtala sam iznutra kao prije.
eljela sam neto rei, ali me jezik izdao. Doi vidjeti moj vrt, rekao je glas.

Nadzornik je bio odjeven u snjenobijelu koulju od pamuka, hlae zelene poput trave i
tamnoplave sandale od slame. Ruke tanke kao u mlade djevojke prekriio je na prsima.
Okrenuo se da zaviri u srce boura. Cvijetu je dao punu pozornost. Parfem kojim je mirisao
vukao me prema njemu. Radost to ga opet vidim posve me oamutila. Njegova kratka, crna
kosa, bila je glatko zaeljana. Preao je na sljedei bour. Bio je toliko otmjen da sam ostajala
bez daha od elje da mu budem blizu. Kad su mu prsti dodirnuli laticu boura, sva sam
zadrhtala iznutra sjeajui se kako me dodirivao.

Nije mi se sviala moja udnja jer me inila bespomonom pred njim. Sagnuo se da
razgleda valjkasti cvijet. Govorei bez glasa, prikovao je moju pozornost za sebe. Zazirala sam
od njegovih trikova, ali sam eljela biti zavedena. Pitao me imam li to rei o fotografijama.
ula sam se kako pitam: Vi ste ih slikali? Ovdje ne ivi nitko drugi, odgovorio je. Fotografije su
napravljene u ovom vrtu.
Mladii ugodnih lica jo su plivali unutra i van. Imala sam dojam da me motre. Mozgovi su
im od kovine, rekao je Nadzornik pokazujui potiljke tih ugodnih lica. Imaju etvrtasta srca
kao roboti. Ne razumiju osjeaje kao ti. Ti si iskusna. Kako ti je ljubavnica? Kako se zove? Ne,
ne odgovaraj. Predomislio sam se.
Prestrailo me to me Nadzornik tako dobro ita. Pitala sam ga zato sam pozvana. Trebam
te, odgovorio je. Pozvana si na vano probno snimanje, na snimanje koje e promijeniti neka
temeljna uvjerenja tvojih sunarodnjaka.
Zamalo sam ispustila alicu iz ruku. Zar u glumiti Crvenu Azaleju? Pitala sam to bojei se
odgovora. Tako je. Kimnuo je. Zapamti, vie bi me usreila da nita ne pita.

Koliko si pripremljena za Crvenu Azaleju? Pitao me to vodei me kroz vrt u susjedno

dvorite. Uli smo u sobu. Vidjela sam bijelo platno objeeno sa stropa. Jedan zid sobe bio je
prekriven tamnim, lakiranim drvetom u kojem su bili izrezbareni bouri. U svakom kutu bila
je po jedna svjetiljka u obliku cvijeta. Pred zastorom su stajale dvije velike, ute sofe.
Nadzornik mi pokae neka sjednem na jednu.

Katkad spavam ovdje kad no postane premrana i ponem se jeiti od tame, rekao je. A
nakon svojeg omiljenog filma postajem najtunija osoba na cijelom svijetu. Tada se sklupam
ovdje na sofi i isplaem se kao dijete. Kad je ovjek slab, zar si ne smije dati oduka?
Platnom preleti sjena. Osvrnuvi se, ugledala sam projektor na zidu. Znai, ovo je
projekcijska dvorana, rekla sam. Ovo je platno na kojem se povijest neprestano ponavlja,
rekao je Nadzornik. Sve je to ovisno o naoj volji, dodao je. Mladii ugodnih lica u tiini su
posluili mirisan aj. Nadzornik je piljio u mene pijuckajui ga. Svia mi se kako ti je lice sada

137

osvijetljeno. Ne mii se. Da, tako je dobro. Namjetao mi je lice rukama. Tvoje lice ima junake
odlike kakve sam traio. Toliko mi te ugodno gledati. Je li ti to drago uti? Pokai mi
zahvalnost kao ostale. Tvoja mi utljivost smeta, pa prestani s tim. Ne volim kad me se
zbunjuje. Primijetio sam da se ne smije kad luckaste djevojice umiru od smijeha. To me se
dojmilo, premda se jo nisam posve naviknuo na tvoju osobnost. Tvoje su vrline uroene. To
je rijetko. Briui pod tota si nauila. Dokazuje istinitost poslovice: Gorko gutaj u gorini;
tako bit e najbolji kad doe dobro.

Pripovijedao je radnju Crvene Azaleje kao da je njegova ivotna pria. Ona je bila
predvodnica u Crvenoj armiji, crvena boica kojoj su se svi divili i ljubili je. Pria govori o
dugom duhovnom pohodu. O neunitivoj vjeri u komunizam, o oboavanju Maoa, o
nevjerojatnoj volji za pokoravanjem neprijatelja, o iznimnoj ratnikoj vjetini u voenju
povijesnih bitaka.

Pria me se nije dojmila koliko glava koja ju je pripovijedala. Bio je poput boura koji se
rastvara. Rukom obojen bour, kao oni na fotografijama. Bademaste oi bile su mu blistave
kao uvijek. Koa fina poput porculana svjedoila je o njegovoj otmjenosti. Bio je istodobno
mukarac i ena. Njegova pria bila je poput loeg alkohola. Slijevala mi se niz grlo opijajui
me gorljivou.
To je ono to ti elim vidjeti u oima, rekao je. Milijun bikova koji jure nizbrdo zapaljenih
repova.

Mahnuo je rukom. Soba se zamraila. elim ti pokazati jedan od svojih omiljenih filmova,
apne mi na uho. Pitala sam ga kako se zove. Bitka za stari Rim. Rekla sam mu da ne
razumijem strane jezike. Odvratio je da zato sjedi uz mene. elio mi je prevoditi.
Filmska vrpca pone se vrtjeti. Operater podesi leu. Mutna slika se izotri. Krug na
poetku role podsjetio me na divovsko oko koje me uhodi s lea. Nadzornikovo lice bilo je
desetak centimetara od mog. Osjeala sam njegov parfem. Poeo je prevoditi. Njegov glas
podsjeao me na grmove koji podrhtavaju na vjetru.

Nadzornikov glas mijeao se s filmskim zvukom. Glas mu je bio bremenit tugom dok je
prevodio svretak filma. Bila je rije o propasti carstva i samoubojstvu kraljevne. Glazba je bila
tragino sumorna. Vidjela sam treperav sjaj u njegovim blistavim, bademastim oima. Biserje
mu je polako klizilo obrazima kao da se razbila ogrlica. Njegov prijevod postao je isprekidan, a
zatim i disanje sve tee. Zastao je jer nije mogao nastaviti premda je film tekao dalje.

138

Dobila sam spis s naslovnicom ispisanom crvenim slovima. Pisalo je; Tajne upute. Bila je
to Nadzornikova naredba. Nareeno mi je da odem pogledati pripreme zajedno od scenskih
uprizorenja Crvene Azaleje. Poslana sam mjesnoj kazalinoj druini koja Crvenu Azaleju
uvjebava ve godinama. Druina je radila na predstavi a da nije znala datum premijere.
Glumica koja je igrala Crvenu Azaleju bila je desetak centimetara nia od mene i odbijala je
razgovarati sa mnom. Stekla sam dojam da cijela druina zna tko me poslao. Iza njihove
uljudnosti krila se odmaknutost i hladni osjeaji.

Svako jutro u osam sati, glumci su poinjali govoriti tekst napamet. Predstavi je
nedostajalo energije. Glumice su donosile pletivo na probe, a glumci puili cigaretu za
cigaretom. Za rukom sam pitala jednog lana druine zato sve djeluje tako sporo. Pitao me
bih li mu dala da bar na trenutak pobjegne od Crvene Azaleje. Njegovo me gledite zbunilo.
Kimnuo mi je pa ukljuio radio i zatraio da sluam. Okretao je bira amo- tamo,
presluavajui svaku stanicu. Opera, opera i samo opera. Opere koje ve godinama svi znamo
napamet. Djeca na ulici pjevala su uz glazbu na radiju. Gorko se smijeei, ovjek je rekao:
Revolucionarne opere zrak su koji diemo. Pljunuo je na pod i obrisao nos prstima. Okrenula
sam se. Oprostite, sanjivo je rekao. I tako je utonuo u drijeme, ostavivi radio ukljuen.
Odisao je dosadom.
Meni opere nisu bile dosadne, niti mi je dosadila Crvena Azaleja. Na farmi Crveni plamen
platila sam da dobijem tu ulogu. Yan i milijuni drugih mladih ljudi jo su se ondje borili s
pijavicama. Najeila sam se od same pomisli. Nije mi vie bilo do toga hoe li drugi ljudi uivati
u opernim junakinjama drugarice Jiang Qing. Crvena Azaleja postala je moj ivot.
Svakog jutra dolazila sam lica punog potovanja. Otmjeno bih ula u dvoranu za pokuse i
edno sjela. Za rukom bih pojela zdjelicu rie s nekoliko komada ukiseljenog povra na vrhu.
Uivljavala sam se u likove. Ponavljala sam replike dok nisam sve znala napamet. Nastavila
sam ekati.

Nadzornik je poslao po mene. Poslao mi je i nove vojne odore koje je elio da nosim. Poslije
istog poslijepodneva, otila sam k njemu u novoj odjei. Nasmijeio se. On je bio bour. I on je
bio u odori. Na lice mu je padao pramen kose. Pozdravio me na dvorinim vratima i predloio
da odemo u dugu etnju njegovim vrtom. Uronili smo u zelenilo, u park boura. Stigli smo do
kamenog broda pokraj jezera. Ispriao mi je priu o kamenom brodu. Bio je to dar sina majci.
Sin je bio car. Pitao je majku to eli za devedeseti roendan. Majka je odgovorila da ju je
brodarenje oduvijek zanimalo, ali da se boji vode. I tako je sin dao izraditi kameni brod na
samom pristanitu kako bi majka mogla biti na brodu bez vode. Majka je strano uivala u
roendanskome slavlju, a pria se proirila narodom kao primjer predanosti.
Sjeli smo u kameni brod. Gledala sam odraze u vodi. Trebala bi razmiljati o cjelovitoj slici
Nadzornik je odjednom prekinuo moje ratrkane misli. ivot istinskog junaka je kao ivot

139

akrobata koji plee na ici. Nikada ne moe biti potpuno pripravan.

Sunce je zalo i nebo izgledalo poput zlatne lepeze. Ruiasti oblaci, kao naslikani tintom i
vodom, sjajili su se i bojili nebo. Mi smo ruke koje bi trebale pisati povijest, rekao je, ustajui i
hodajui prema ogradi kamenog broda. Zurio je u vodu. Voda je promijenila boju iz
tamnozelene u crnu. Ja se ne bojim vode, rekao je podiui bradu, zagledan daleko u nebo.
Pogledala sam mu u oi. U njima sam vidjela duboku predanost. Pod njegovim pogledom
veernja magla kondenzirala se u rosu. Traio je da napustim staru sebe kako bih ivjela
prema oekivanjima Partije. Mao trai od ljudi da posve zaborave sebe. Rekao mi je da
rtvovanje vlastitog ivota za narodni ideal proiruje ivot. Rekao je kako eli da ubijem avla
u sebi. avla koji te nagoni da udovoljava osjeanim potrebama, rekao je. Traio je da
zaboravim svoje skueno ja. Rekao je da trai potpunu predanost. Prestraio me njegov
religiozan ton. Nije mi bilo jasno o emu govori. Premda me volio, i to djelomice zbog
neovisnosti moga uma, elio je da rtvujem staru sebe njegovoj - i svojoj ambiciji stvaranja
filma.

Molio me da ga ne razoaram. Rekao je da je toliko raunao na mene, da njegovo poslanje

bez mene ne bi bilo potpuno. Rekao je da nikada nije nauio prihvatiti odbijanje. Traio je da
se uvam. Cijeloga ivota uili su ga da mrzi individualnost, premda ga je istodobno privlaila.
Upozorio me neka pripazim da mi ne postane neprijatelj, jer koliko god me volio, nee
dopustiti da mu se isprijeim na putu do snova. Zamijenit e me, bude li potrebno. Traio je da
mu se pokoravam, zato to pokoravanje njemu znai pokoravanje vlastitim tenjama. Zato to
smo on i ja sada nerazdvojni.

Nadzornik me odveo natrag u angaj. Rekao je da bi mu bilo preteko snimiti Crvenu

Azaleju u Pekingu. Jedna politika struja bila je protiv njega, protiv najvee barjaktarke,
drugarice Jiang Qing. angaj je bolje mjesto, rekao je. U angaju su opere drugarice Jiang Qing
kruh svagdanji. Radio-postaje u svim etvrtima putaju opere. U Wu-Leejevoj eljezariji u
prizemlju radio je bio upaljen skoro cijeloga dana. Veina ena pjevala je uz radio lemei ice.
Ustanak nakon etve bio je razorna oluja.
Svjetionik se osvijetlio,
Rasvijetlio mi srce,
Pokazao mi da emo samo
Orujem osloboditi zemlju.
Dobar ivot stei emo samo
Pridruimo li se Crvenoj armiji i Partiji.
Na letu mi je rekao da u ga jednoga dana pamtiti kao genija.

Za vrijeme snimanja stanovala sam u svratitu filmskog studija i bilo mi je doputeno

svakih nekoliko dana posjetiti roditelje. Bila sam zadivljena svojim kostimom - odorom
Crvene armije i kaputom - pa sam u njemu odlazila i u posjete kui. Znala sam da susjedi
gledaju kroz prozore dok prolazim uliicama. Sada mi se vie nisu usuivali obratiti. Postala

140

sam prevelika.

Kad bismo se sluajno susreli, obraali su mi se laskavim rijeima. Rekli bi: O, mi smo
odavno znali da ete jednoga dana biti netko i neto. Znali smo to otkako ste se doselili u ovaj
dio grada.

Otkrila sam da im nemam ba mnogo toga rei, jer sam jo pamtila dane kad su me zvali
Buha.
Razgovarala sam s Malim Lijesom kad sam vidjela da je dola u posjet svojim roditeljima.
Postala je radnica u tvornici, udala se za kolegu i odselila. Mali Lijes nikada mi nije laskala.
Samo me zadivljeno gledala. Znala sam da je ponosna na mene i rekla sam joj: Uinit u te jo
ponosnijom.

Od sada nadalje elim da zaboravi svoje prezime. Sada si Crvena Azaleja, rekao je
Nadzornik. Reci mi kako se zove, molim. Zadrhtala sam i glasno rekla: Ja sam Crvena Azaleja.
Zadovoljno je kimnuo. elim da bude svjesna to stvara, nastavio je. Stvara lik koji e
uskoro biti okosnica kineske ideologije. Stvara povijest, proletersku povijest. Vraamo povijesti njezino izvorno lice. Za nekoliko mjeseci, kad film bude u kinima diljem zemlje, postat e
idolom revolucionarne omladine. elim da zapamti Maovo uenje: Neizmjerna je mo dobra
primjera.
Jesi li spremna? Oi su mu bile crvene od neispavanosti; u glasu mu se osjeao miris
saeene zemlje. Zapodjenuli smo boj, nastavio je. Drugarica Jiang Qing je uz nas. Bit e to
bitka na ivot i smrt. Borba za politiku prevlast. Kimala sam kao da razumijem to govori.
Priao mi je, zaustavio se i srednjim mi prstom podigao bradu. Prouavao me. Bio je poput
zmaja koji ulazi kroz prozor mojih oiju i ispunja mi tijelo neujnom snagom. Pokai mi
odlunost, promrmljao je. Zagledala sam mu se u oi. Da, prelijepo. Vidi, proi emo kroz
umu puaka i kiu metaka kako bismo odali poast svojim majkama. Majkama koje su
tisuama godina ivjele u sramoti, umirale u sramoti, pokapane i trunule u sramoti. Rei emo
im: Ovo je novi svijet. Svijet u kojem ako si roen kao ensko zasluuje slavlje i priznanje.
Svijet u kojem ena udana za svinju ima pravo na ljubavnika. Odjednom zastane. Zurio je u
mene, suzujui oi. Dobro, dosta za sada. Pritisne tipku na stolu za dozivanje slugu, na to ude
jedan od mladia ugodna lica. Odvedi je u sobu za minkanje.
Tada sam prvi put pozirala. Fotografije rekao da tiskarski strojevi ekaju ovu sliku; plakat
e biti tiskan za tri dana. Bio je to politiki zadatak koji je zadala drugarica Jiang Qing. Crvena
Azaleja mora opravdati njezina gorljiva oekivanja.

Zurila sam u arulju pred sobom. Razmiljala sam o tome koliko me Radosno Koplje i
Sovjetka Wong mrze. Rekla sam fotografu da sam spremna. kljocaji aparata zvuali su mi
nestvarno. Osjeala sam Yan pod koom.
Ekipa je ponovo snimala sve prizore. Oni koji su prije slui

Radosnom Koplju, sada su sluili meni. Radosno Koplje i Sovjetka Wong bile su
iskljuene iz rada. Nitko ih nije spominjao. Snimanje je teklo glatko sve dok nam jednoga dana
nije nareeno da izmijenimo odreene replike u scenariju. Crvena Azaleja ne smije biti
previe dirljiva. Mora se odrei malo svog vremena na platnu; to je znailo da muki lik mora
li

141

biti glavni. Nadzornik je unio izmjene. Nekoliko puta su ga pozivali natrag u Peking. Svaki put
kad se vratio, djelovao je frustrirano. Puio je etiri kutije cigareta dnevno. Prsti su mu
posmeili od neprestanog puenja. Nije nita objanjavao. Snimio je tri verzije jednog prizora
s razliitim tekstom. Prvi put sam imala rei: Ne, ne moete mi oduzeti moj san. Drugi put: Ne,
on je nada Kine, tu mi nadu nikada neete oduzeti. Trei put: rtvovala bih vlastiti ivot kako
bih ga slijedila, jer on je spasitelj svjetskog proletarijata. Tako se Nadzornik borio sa svojim
protivnicima u Pekingu. Ako prva verzija ne bi prola, ponudio bi drugu ili treu. Pregovarao
je. Borio se za svaki pedalj filmske vrpce.
Naminkali su mi lice. Kostimografkinja me odjenula u sivkastu odoru Crvene armije i
slamnate cipele. Rukave su mi podvili, a kosu vezali u pletenicu. Struk su mi opasali irokim
pojasom. Netko mi je zavezao dug komad tkanine oko noge. Ponavljala sam tekst. Nadzornik je
dodao novu repliku. Glasila je: Predsjednik Mao.
Nadzornik je sjedio u redateljskoj stolici. Njegova koncentracija upravljala je cijelim setom.
Jedan od pomonika vie je puta izmjerio udaljenost izmeu mog nosa i objektiva, mrmljajui
si brojeve u bradu dok ih je biljeio. Ruke Crvene Azaleje bile su vezane uetom na leima.
ekalo ju je javno muenje.
Kadar drugi, trei put. elim jako, jako krupan kadar njezinih oiju, vikao je Nadzornik.
elim samo lice u kadru!

Kamera, kreni! Blie, blie! Snimateljska ekipa se pomicala. Radile su se promjene.

Pomonici na setu poeli su se znojiti. Jedan je samo ponavljao svoje brojeve. Sto trideset
etiri centimetra. Sto pedeset etiri centimetra. Pregorio je jedan reflektor. ica se puila.
Rasvjetljiva ga je smjesta zamijenio. minker mi je ponovo poeljao ike.

Odjednom sam se pobojala da neu moi ispuniti Nadzornikova oekivanja. Moje replike
nisu mi nita znaile. minker me pitao elim li da mi kapne vodu u oi. Nadzornik ga je
potjerao. Kostimografkinja mi je smoila leda vodom. Nadzornik je viknuo: Kamera, kreni!
Izgovorila sam svoju repliku; Predsjednik Mao. Nadzornik je viknuo: Rez! Moda je stvar u
osvjetljenju, rekao je. Tako je, svjetlo nije dobro. Ona ne voli takvo svjetlo. Drugarica Jiang
Qing ne bi odobrila ovakvu rasvjetu. Svjetlo mora padati ravno i ravnomjerno. Drugarica Jiang
Qing ne eli gledati sjene pod nosom Crvene Azaleje. Naa junakinja ne smije imati nijedne
sjene na licu. Nijedne!
Kamera ponovo krene. Svi su zadravali dah. Briljivo sam ponovila replike. Nadzornik
tresne nogom stalak za reflektor. Bio je ispunjen nemonim bijesom. U snimateljskoj ekipi
zavladala je napetost. Ponovo su se svi spremili za poetak. Nadzornik je podigao glavu.
Bademaste oi bile su mu sjajnije od reflektora preda mnom. Vidjela sam kako u njima gori
strepnja. Usne su mu bile suhe i ispucale, a prsti prueni u zraku poput orlovskih kanda.
Zatvorio je oi i zavapio moju repliku: Predsjednik Mao. Otvorivi oi, pitao me bih li mu
mogla dati neto osim ta etiri sloga. Naslonivi se, polako je rekao: Kamera, kreni.
Iznevjerila sam ga. Nisam uspjela izvesti to je traio. Moja je gluma bila nenadahnuta.
Prekinuo me. Lice mu se iskrivilo. Rekao je: Ima jo jednu minutu i bolje ti je da je iskoristi.
Sada uroni u prizor. Sklopio je oi i izgovorio moju repliku.
Ponavljala sam: Predsjednik Mao; Predsjednik Mao. Nije bilo arolije.

142

Nadzornik me nazvao glupaom. Ja sam sebe nazvala glupaom. Nisam se mogla

koncentrirati. ak mi je i replika postala smijena. to s Predsjednikom Maom? Trebali bi te
strijeljati nacionalisti, vikao je na mene. Gdje je duh koji sam neko vidio u tebi? Znam da ga
ima. Sto ti je? Zar ne razumije znaenje tih etiriju slogova? Mislio sam da si pametna. Mislio
sam da sve razumije.

minker mi je doao popraviti oiljak na elu. Kostimografkinja mi je poprskala prsa s jo

malo pilee krvi. Nisam uspijevala izgovoriti Predsjednik Mao kako treba. Nadzornik spusti
glavni prekida. U studio zavlada mrkli mrak. Nisam mogla disati.

Sjedila sam sama u jednom od studijskih svratita. Bilo je oko ponoi. Javorove grane
lupale su mi o prozor kao da netko kuca. U cijelom prenoitu bilo je tiho kao u grobu. Dan je
bio grozan. Na snimanju sam zamalo dobila otkaz. Rasvjetljivai su poeli spominjati Radosno
Koplje i govoriti s kakvom je lakoom izvodila ono to meni ne polazi za rukom. Predlagali su
da me Nadzornik poalje kui.
Zaula sam korake na kraju dugog hodnika. Ili su prema meni. Zaustavili su se pred mojim
vratima. Lagano kucanje, kao u djetlia. Otvoreno je, rekla sam. U sobu se uvukao Nadzornik.
Zatvorio je za sobom vrata. Nosio je plavi maoistiki haljetak. Htjela sam mu pribliiti stolicu.
Zaustavio me. Sjeo je do mene. Dodirnuo mi je gola ramena. Njeno ih je pogladio. Traio je da
mu vjerujem. Traio je da imam vjere u njega. Rekao je: Samo bude li imala vjere, vidjet e
budunost koju ja vidim i osjetiti snagu koju ja osjeam.
Rekla sam da je nova replika nespretna. Rekla sam da ne znam staviti te rijei u usta. Rekao
je da nije stvar u nespretnosti. Nespretnost slui politikoj svrsi. Ta replika mora biti

U filmu jer u protivnom Crvene Azaleje nee biti. Rekla sam da ne znam koja bi mi
glumaka tehnika omoguila da je izgovorim kako treba. Nisam bila u stanju nabiti ta etiri
sloga osjeajem. Rekao je da je upravo u tome stvar moram ih osjetiti. Slogovi sami po sebi
ne znae nita. Njihov znaaj nadvisuje rijei, nadvisuje ak i samu Crvenu Azaleju. Odgovorila
sam da to ne vidim, ali da vidim kako e nova replika upropastiti film. Rekla sam da e joj se
ljudi smijati. Pitao me: Sto misli tko su ti ljudi? Oni su pokretna trupla, vjeruj mi. to ljudi
znaju? Razumiju samo strah. Zato im treba vlast. Netko im treba rei to da rade. Treba im
mudar car. Tako je ve pet tisua godina. Vjeruju ono to im vladari kau. Zbog toga postoje
intelektualne formule. Opere su oduvijek bile nain da se oblikuje umove, da ih se zadri na
pravom mjestu. Razumije? Pokazujem ti to znam. Dajem ti mo. Razumije? Sada jo netko
dijeli moje znanje. Sada e se netko drugi sluiti tom moi za ostvarenje svojih htijenja.
Vidjevi moje zbunjeno lice, rekao je: Zna, zavidim ti. Zavidim ti na prostodunosti, na
boli, na sumnjama. Jer ja to nemam, nita od toga. Ni u to ne sumnjam, razumije? Moja je
volja nenadmana. Slua li me?

Pitala sam ga to ga tjera da radi to to radi. Ustao je i navukao barunaste zavjese.

Okrenuvi se prema meni, ugasio je svjetlo. U mraku me privio na grudi. Zagrlio me. Naveo me
da ga poelim. Tada mi je, na moje iznenaenje, u mraku rekao da je oduvijek mislio kako
poznaje ene jednako dobro kao ja zato to i sam u sebi nosi neto ensko. Ta ga je persona
tjerala da radi to to radi, da radi za drugaricu Jiang Qing koja stvara enske junake, da radi za
sebe. Rekao je, da sad, kad je mene stavio u ulogu Crvene Azaleje, on moe igrati enu kojoj se
divio.

143

Osjeala sam kako mu cijelo tijelo potresaju trzaji bijesa i bolnog uzbuenja. Nestanimo,
apnuo mi je u uho. Nekoliko trenutaka poslije, dok smo dolazili do daha, zauli smo korake na
hodniku. Bat drvenih sandala. Premda sam bila spremna, ispunio me uas. Bili su to koraci
vratara koji je dolazio s kraja hodnika, sve blii i blii. Nadzornik je upalio svjetlo i brzo
poravnao haljetak. Pritvorio je vrata i sjeo u stolicu meni suelice. Izvadio je novine i pravio se
da ita. Dohvatila sam kemijsku olovku i pravila se da biljeim. Koraci su se zaustavili pred
vratima. Pogledala sam Nadzornika. Bio je miran poput jezera u ljetni dan bez vjetra. Vrata se
otvore. Unutra proviri vratarova glava. Pogledao nas je i uao. Nosio je ajnik i dvije
emajlirane alice. Priao je stolu i istoio aj u alice. Nije nita rekao. Nadzornik mi je poeo
govoriti: elim da zapamti ove promjene. Mora sutra biti u stanju dobro nastupati.

Grebla sam kemijskom olovkom po papiru. Dobro, rekla sam. Krajikom oka pogledala sam
vratara. Lice mu je bilo bezizraajno. Napunio mi je posudu s toplom vodom, pa izaao iz sobe
i zatvorio za sobom vrata. uli smo kako mu koraci zamiru na kraju hodnika.

Nadzornik je rekao da je vratar bio znak. Znak za uzbunu, znak opasnosti. Motre nas.
Rekao je: Vrijeme je da ti kaem neto vano. Neto to ti moram rei prije nego to bude
prekasno. Nadzornikovo lice drhtalo je dok je izgovarao tu reenicu. Bademaste oi neobino
su mu zasjale. Bile su to oi odanog sljedbenika. Otpio je gutljaj aja i upitao me elim li uti
priu, pravu priu o Crvenoj Azaleji. Odgovorila sam: Sluam.

Bila je ki ene koju je napustio mu, zapoeo je Nadzornik. Nauili su je da je sramota biti
ensko. Nastojala je u to povjerovati, kao to je vjerovala njezina majka. Ali nije mogla. Imala je
esnaest godina. Bila je komunistkinja. Pridruila se mjesnoj opernoj druini i otputovala u
angaj. Glumila je Noru. Bila je Nora. ula je za Maoa i njegovu Crvenu armiju. Dijelila je
njegove ideale. Otila je upoznati svog junaka u zabaen, planinski predio, u pilju Yanan.
Donosila je samo svoju mladost. Imala je dvadeset i tri godine i bila je glumica. Tamo je
upoznala Maoa, nebeskog zmaja, crveno sunce, nadu Kine, nadu ena. Upoznala je svoju
srodnu duu. Postao je njezin ivot i nakon njega nikoga vie nije ljubila. Nije ga mogla
zaboraviti. Nije mogla zaboraviti strast sred paljbe. Nije mogla zaboraviti vrhunac koji su
njihova tijela dostigla kad je nadomak njima pala bomba. Nije mogla zaboraviti komade
smrskanog krova koji su zasuli njihova gola tijela u pono. Vidjeli su kroz krov. Nebo je bilo
crno i barunasto. Kinesko nebo.
Nije mogla zaboraviti njegov smijeh. Bio je roeni pjesnik, roeni ljubavnik i vladar. Rekao
joj je da mu je to bio najbolji nastup u ivotu. Ponavljali su to neumorno, sred paljbe. Rekao joj
je da je njegova ratna carica. Rekao joj je da je njegov ivot, njegova boica pobjede. Rekao joj
je da se moraju duhovno i tjelesno sjediniti. Morala mu je ispuniti elju da se njome oeni radi
borbe za novu Kinu, Kinu u kojoj je roenje djevojice razlog za slavlje. Sjedinili su se u pilji
Yanan. Cijela Crvena armija slavila je vjenanje uz riino vino, kikiriki i slatki krumpir.

Bilo je to 1930-ih, u vrijeme rasta Crvene armije. Imao je malo postrojbi. Novaio je
mukarce, ene i konje. Novi par borio se rame uz rame. Proli su kroz vatru i vodu, prkosili
kojekakvim pogibeljima. Ona je s njim sudjelovala u bitkama. U bitkama u kojima je zamalo
izgubila ivot.
Nakon jedne duge bitke na zapadu zemlje, u trbuhu je imala samo lie. Butine su joj bile
tanke kao ruke i vidjela su joj se sva rebra. Konj joj je bio poput velikog psa. Ubili su joj konja

144

da nahrane voe Crvene armije koji su umirali od gladi. Vojnici su umirali od ozljeda i gladi.
Umirali su na putu. ene i djeca. Ona je preivjela. Bila je tako slabokrvna da je jedva stajala.
Samo ju je vjera u ideale pronijela tom cestom zakrenom truplima. Nije mogla opisati svoju
sreu onoga dana 1. listopada 1949. kad je njezin mu na najviem katu Dveri nebeskog
mira objavio svijetu kinesku neovisnost.
Nadzornikov glas se promijeni. Postane mukao. Oi su mu izgledale kao dva crvena pauka.
Nastavio je: Ali nije ga poznavala onako dobro kako je mislila. Kad su joj dali ugovor, ve je
bilo prekasno da spozna vlastitu naivnost. Prisiljena je potpisati ugovor s Partijom prema
kojem je bila iskljuena iz donoenja politikih odluka u Kini. Njezine bitke Partiji nisu nita
znaile. Bila je zateena. Odbijala je u to povjerovati. Obratila se Maou, mukarcu koji joj je
davao snage.

Mao joj je rekao da je to odluka Partije i da ona mora sluiti kao primjer njegovim
drugovima. Rekao je da se svaki individualac mora pokoravati odlukama grupe. To je temeljno
naelo Partije. Naglasio je da ona ne smije biti iznimka. Njegove izgovore nikada nije shvatila.
Shvatila je samo da je on postao vlasnik kraljevstva. Svitalo joj je da Mao ezne za
promjenama. Njegova ljubav prema njoj isparila je poput dima oko ispaljenog topa. Odbacio ju
je. Iselio se iz njihove postelje i nikada se onamo nije vratio. ekala ga je danju i nou, ekala je
ljubav koju su neko dijelili. Nikada nije posumnjala u njegovu ljubav. Pisala mu je. On nije
odgovarao. Kad je pola k njemu, na vratima ju je zaustavio njegov tjelesni uvar. Rijei koje
joj je uputio bile su poput noeva. Nazvala je Maoa jer nije vjerovala njegovu tjelesnom
uvaru. Javila joj se mlada bolniarka, njegova ljubavnica. Bila je uljudna, ali njezine su joj
rijei probole srce. Bolniarka je rekla kako bi Mao volio da se njegova supruga spokojno
odmara u palai Istono krilo. Mao kae da svakako ne zaboravite uzimati lijek na vrijeme.
Nije si dopustila suze. Srce joj je krvarilo u pono kad bi se sjetila neba nad Yananom. Nije
mogla sjediti u toj kui koja ju je izluivala. Morala je raditi kako bi si vratila ravnoteu.
Zahtijevala je da joj dopuste biti sa svojim narodom. Ali Centralni komitet Partije zaepio joj je
usta. Poslana je u Moskvu pod izgovorom da se mora tjelesno oporaviti. Moskva joj se nikada
nije sviala. Dah joj se ledio od studeni. Naruivala je da joj u Moskvu alju hollywoodske
filmove. Gledala je filmove dok i posljednji zimski list nije pao na led. Pjevala je svoje omiljene
stare opere da joj prou bijele noi. Nikada nije prestala slati molbe. Iz godine u godinu.
Jednoga dana poetkom ezdesetih godina doputen joj je povratak u domovinu. Mu ju je
odbio primiti. Nije ga bilo briga kako ona provodi noi. Nije ga bilo briga hoe li ona poludjeti.
Nije ga bilo briga. Partiji je rekao da je luda, da on ne eli imati posla s luakinjom i da to ne
preporuuje nijednom lanu Partije.

Kako je zapravo provodila noi? Nadzornik ponovi to pitanje jezivo podrugljivim glasom.
Crveni pauci u njegovim oima usuu se u sebe. Osjeala se kao da je zakopana, iva zakopana,
nasmijeeno e Nadzornik. Ali nije se mirila sa sudbinom. Vjerovala je da je junakinja. Iskopat
e se iz groba golim, krvavim rukama. Njezini nekadanji drugovi sada su joj bili dumani.
Zapravo im se nikada nije sviala. Nikada im se nije sviala ta angajska glumica. Nisu mogli
imati povjerenja u enu. Bila je previe divlja za njih. Nije bila krotka, nije bila tiha; Maoa je
prvo zavela, a onda mu dodijavala, govorili su. Zavela je Kinu. Sada joj je zemlja objavila rat.
Napadali su je, ali ona se nije predavala. Nije se znala predati. Odbijala je nestati. Bila je poput
aa koji izbija iz tla pod tekim kamenom. Nauila se umijeu ratovanja. Javne govore

145

zapoinjala je reenicom: Prenosim vam pozdrave Predsjednika Maoa. Drala je Crvenu

knjiicu i vikala: ivio, ivio Predsjednik Mao! ivjela, ivjela revolucija! Odlino je igrala
ulogu. Bila je najvea glumica svoga vremena.

Nadzornik zapali jo jednu cigaretu. Um mu je bio negdje daleko. Ruke su mu bile hladne
kao smrt. Njegov glas me preplavio i nosio poput bujice. Nastavio je: Vrijeme je prolazilo,
pretvarajui ak i eljene ipke u obine igle. Nije znala rei je li ivi mrtvac ili mrtav ovjek,
nije znala je li muko ili ensko. Samo je igrala uloge i mijenjala boje poput kameleona. Bila je
iva i mrtva. Imala je palae diljem Kine, ali se bojala predugo spavati u jednom krevetu, na
jednom mjestu. Svaki noi dok je leala u postelji izjedala ju je duboka osamljenost. Utapala se.
ekanje ju je izluivalo. Izotrila je zube i bila spremna za ubojstvo. Nije vie mogla ekati.
Doista je izgubila razum. Opere koje je pjevala zvuale su kretavo. Proklinjala je. Molila je.
Smijala se. Plakala je i napokon doivjela preobraaj.

Mao se jednog jutra probudio i otkrio da se njegov politiki ured pretvorio u sjedite
kapitalista. Zmaj je postao bestjelesno bie. Na godinjem partijskom sastanku njegova
petoljetka Veliki skok naprijed nije dobila potporu jer su u njegovim poljoprivrednim
kolektivima tisue ljudi skapale od gladi. Njegov stari kadar kanio ga se otarasiti. Izmicalo mu
je tlo pod nogama.
U tom se stanju obratio njoj. Kad se vie nije imao kome drugome obratiti. Rekla mu je da.
Da ima vlastiti plan. I tako su se oboje pojavili u Dverima nebeskog mira jednog zlatnog
rujanskog dana, u zelenim vojnim odorama, kako bi odrali smotru milijuna pripadnika
Crvene garde koji su klicali. Ona je ondje, na Trgu Tienanmen, osjetila da joj se ivot vraa.
Stari zmaj bio je na rubu ludila. Upravo se za to molila. Mao je ponovo bio grozniav i elio
oivotvoriti komunizam u Kini. Sad e je Velika proleterska kulturna revolucija ponovo
sjediniti s njezinom prolou. Traila je njegovu potporu. Stvorila je osam grotesknih
revolucionarnih opera. Opera o junakinjama. Opera o njezinim najdubljim osjeajima. Rekla
mu je da e mu one osigurati njegovo crveno kraljevstvo. Deset je godina tjerala milijarde ljudi
da gledaju iste opere. Tjerala je djecu da recitiraju stihove i pjevaju arije. Nije im doputala da
gledaju ita osim njezinih opera. Ukrotila ih je, jer je morala, i postali su joj mezimci. Zato to
je predstavlja- la Maoa. Bilo joj je drago uti popularnu krilaticu u Seuanu koja glasi: Bolje
pjevati revolucionarnu operu nego biti izreetan metcima. Slijedili su je narataji mladih ljudi.
Zamalo je izabrana za predsjednicu Komunistike partije Kine. Mase, milijuni podupiratelja,
oboavali su njezine operne junakinje. I nju. Postala je njihova religija. Mase su za jutarnjeg
obreda prije posla poele govoriti: ivjela drugarica Jiang Qing! Bila je zvijezda zornica nad
obzorjem narodnog svijeta.
Mao se razbolio. Drhtav jezik gotovo mu je visio iz usta. Drugarica Jiang Qing bila je poput
ute rijeke koja buja preko nasipa. Nije prezala ni od ega i unitavala je svakoga tko joj se
naao na putu. Maovo carstvo se treslo. Rascijepilo se na njegovu i njezinu stranku. Postala je
nadmona njegovim ljudima. Kad bi joj se netko zamjerio, strpala bi ga u zatvor a njegovu
obitelj dala muiti. Staro sunce bespomono je zalazilo. Mao se obratio za pomo kongresu.
Vapio je: Budite sjedinjeni i ne razdvajajte se, budite posve iskreni i otvoreni, ne spletkarite i
ne kujte urote. U Zabranjenoj palai okupio je svoje ljude i uputio otvoreno pismo javnosti.
Njegova molba bila je oajna. uvajte se, drugovi, ne vidite mene u njezinim oima, izjavio je
Mao. Jiang Qing eli biti predsjednica Partije. Ne vidite mene u njezinim oima. Ona ne potuje
nikoga. Ona e poremetiti svaiji mir. Nakon moje smrti, prouzroit e nevolje ovoj zemlji.

146

Hoe. Upozoravam vas, voljeni moji sunarodnjaci. elim da znate kako ona ne predstavlja
mene. Ne predstavlja me.
Mao je njome upravljao pola stoljea. Ali bila je tvrdoglava. To joj je bilo glupo. Ali takva je
bila junakinja. Premda joj je osamljenost bila deblja od svileve ahure, nije se odricala svojih
ideala. eljela je da se ire, makar ona jednoga dana postala prah i pepeo.

Moralo je biti po njezinom, radi naroda, rekao je Nadzornik. Maou su osamdeset tri godine.
Voda mu je dola do grla. Donja eljust mu visi i ruke mu se tresu. Nemamo vie vremena.
Moramo se pouriti. Drugarici Jiang Qing se uri. Moramo otkloniti bol koju joj priinja ljubav
prema narodu. Ne smijemo gubiti vrijeme. Moramo uskrsnuti Crvenu Azaleju. Tebe. Junakinju.
Neustraivu, avolsku, pohotnu, razvratnu junakinju. Crvenu Azaleju.
Odmaknuo se od mojega lica ivano zabacivi glavu, a onda se ponovo, mrano, okrenuo
prema meni. Vruina iz njegovih usta dirnula mi je unu resicu. Crveni pauci u njegovim oima
blistali su kao da crpi iz izvora velike moi. Daj se narodu, aptao je. Daj se drugarici Jiang
Qing.

Prije nikada nisam vjerovala da Nadzornik ivi samo da bi oboavao drugaricu Jiang Qing.
Tada sam povjerovala. Bio joj je ljubavnik u duhu. Povjerovala sam da je doista opsjednut
njome zato to predstavlja enski dio njega. Zato to mu je omoguila da ostvari svoj san da
ovlada psihom Kine.
Nisam vidjela granicu izmeu ljubavi i mrnje. Te noi nije bilo granice izmeu ljubavi i
mrnje, izmeu njega i mene.

Nadzornik je prethodne veeri probudio u meni poudu. Bila sam poput metka koji lei u
kuitu pitolja. Osjeala sam njegovu toplinu u sebi. Moja ambicija umnoavala mi je snagu.
Pogledala sam se u zrcalo pod fluorescentnim svjetlima minkernice. Vidjela sam Crvenu
Azaleju. U kapi Crvene armije. Vatrenih oiju. Sposobna. Savrene samokontrole. Nosila je u
sebi Yaninu odlunost i Nadzornikov duh. Povjerovala sam u svoj kostim. Povjerovala sam da
sam ona koja trebam biti. Stvarala sam povijest.
Ja sam drugarica Jiang Qing i utjelovljenje Nadzornika. Ja izraavam njihove misli. Ja sam
ista ambicija. Silnice koje dolaze s neba i iz zemlje, sjedinjavaju se u meni.
Sutra e ime Crvene Azaleje biti na svaijim usnama.

Ja sam utjelovljenje Crvene Azaleje. Ja sam lik koji glumim.

Filmska ekipa je ekala. Bila sam kostimirana i naminkana. Svjetla su bila upaljena i
kamera na mjestu. ekali smo redatelja, Nadzornika. Ali nije doao. Meni je minka nanesena i
skinuta.

Ekipa je nastavila ekati. Javorovo lie bilo je nepomino, kao da oslukuje neobinu
tiinu. lanovi ekipe postali su sumnjiavi. Krenule su glasine. Rasvjetljivati su izmislili
izgovore da odu prije kraja radnog vremena. Za njima su otili minkeri. Tada su se poeli
izvlaiti i drugi odjeli. Ljudi su govorili da su predugo ekali i da se njihovo vrijeme treba
cijeniti. Sjedila sam pokraj kamere i ekala. Snimatelj je od ruka drijemao. Nitko nije bio
zaduen za upravljanje. Ozraje je bilo udno. Ljudi su udno razgovarali priljubljenih

147

glava, kao da e jedni drugima odgristi uho.

U studiju je zavladala tiina. A zatim i na ulicama. U gradu, a zatim i u zemlji. Nadzornikova

izonost bila je prvi znak opasnosti. Pokuala sam ne obraati pozornost na svoje okruenje.
Bila sam poput mrava koji hoda usijanim wokom. Pokuavala sam ne vidjeti da predstoji
prasak. Silila sam se da zadrim vlast nad sobom.

A onda je stigla vijest stoljea. Bio je 9. rujna 1976. Najcrvenije sunce palo je s kineskog
neba. Mao je preminuo. Preko noi, zemlja se pretvorila u ocean cvjetova od bijelog papira.
Oaloeni ljudi udarali su glavama o vrata, o tezge u trgovinama, o zidove. Razorna bol. Na
svim radiopostajama danonono se putala slubena pogrebna glazba. Od toga je i zrak
oteao. I meni su, kao svima ostalima, dali bijelo, papirnato cvijee da ga nosim. Nosila sam ga
kao ostale ene, vezano za pletenice, koulju i vezice za cipele. Izgledale smo kao pokretne
stabljike pamuka. Zaposlenici studija okupili su se u glavnoj dvorani za sastanke kako bi
oplakivali Maoa. Jecaji su se razvlaili poput zvuka gramofona na navijanje kad mu se opruga
opusti. Nisam mogla plakati. Prekrivala sam lice rukama da ga skrijem. Kroz razmak meu
prstima gledala sam Sovjetku Wong. Ona je uranjala lice u mokre rupie. Slinila je. Tulila je iz
petnih ila. Pitala sam se za im toliko plae. Bila sam uvjerena da plae za vlastitom uvelom
mladosti. Sigurno je plakala za svime to je mogla postii. Slavila je; njezinoj bijedi napokon je
doao kraj. Ispuhujui nos, dobacila mi je pogled. Osjeala sam da vidi kroz mene. Sigurno je
naslutila da mi nije na pameti najvei gubitak naeg naroda. Razmiljala sam o drugarici Jiang
Qing.

Prialo se da je ovjeka ubila njegova vlastita ena. Maoa je ubila drugarica Jiang Qing.
Govorilo se da je drugarica Jiang Qing zamijenila Maovog lijenika. Mao je otrovan. Drugarica
Jiang Qing strgnula mu je masku s kisikom. Nije mogla doekati njegovu smrt. Dokrajila ga je
traei da na samrti potpie neki spis. Glasine su bujale, debele i masne poput vratine.
Mukarci su poeli govorkati o tome da tu kuju treba objesiti. Kuju koja vodi zemlju. Kuju
koja je narod svalila u takvu bijedu. Kako moemo pustiti da ta poast upravlja Kinom? Zar
smo ludi? Gurnimo kuju u kotao kipue vode. Utopimo je. Isijecimo je ivu. I rtvujmo je na
oltaru svojih velikih predaka.

Novine su objavile fotografiju Maove prve ene, djevojke koju su nacionalisti ubili prije
pola stoljea. Pisalo se da je ona jedina Maova prava ena. Fotografija je izlijepljena posvuda.
ak i vrtiima u kojima se djecu uilo da izgovore ime te ene i pjevaju joj hvalospjeve.
Na televizijskom prijenosu Maova pogreba jedva se vidjelo lice udovice, udovice mrtvog
crvenog sunca. Kamera je pokazivala velike glave staraca. Bili su to sudionici Dugog mara.
Ljudi podbuhlih lica bezosjeajnih oiju. Kamera je pokazivala i lica najbliih udoviinih
suradnika. Ta su bila mrava i smrknuta. Piramidalna usta spremna viknuti: Paljba.

Predsjednik je izgledao nezadovoljno leei na odru. Oaloeni predstavnici naroda

naricali su od silne tuge. Ujutro se otvorio pod, kristalni lijes podigao se iz tla i mrtvac je bio
izloen. Stotine tisua ljudi vidjelo je svojeg Ijubljenog spasitelja. Svi su nosili debele rupie.
Puhali su i puhali u njih, a onda redom padali u nesvijest, pred kamerama. Iznosili su ih, a
novinari hvalili njihovu predanost. Ljubljeni spasitelj naroda bio je odjeven u nov novcat sivi
haljetak, koji je sam osmislio. Sveto tijelo bilo je umotano u dravnu zastavu, naminkanog
lica, utrobe izvaene i premazane antikorozivom.

148

U studiju, ljudi su se okupili pred novim crno-bijelim TV-prijamnikom i gledali. Iza

scenografije jo je visio natpis: Dugo, dugo ivio Predsjednik Mao! Boje su bile jarke kao
rue ljeti.
Rijei drugarice Jiang Qing bile su izbrisane. Ona je sada bila kurva, iznoena lapa.

Sa zvunika zavezanog za javorovo deblo pred mojim prozorom tretala je repriza Maovih
uputa. Mrtvaeve upute. Spikerov glas bio je gladak kao meduza. Ponavljao je: Ne vidite mene
u njezinim oima. Ona ne potuje nikoga. Ona e poremetiti svaiji mir. Nakon moje smrti,
prouzroit e nevolje ovoj zemlji. Hoe. Upozoravam vas, voljeni moji sunarodnjaci. ..
upozoravam vas.
Nisam se dala zastraiti. Nadzornikov nestanak pripremio me na najgore. Nou sam ekala.
ekala sam nonu moru. Stigla je ujutro.

Donijela ju je Sovjetka Wong. Izgledala je neobino svjee i mlado. Pruila mi je komad

papira sa igom. Na papiru je pisalo da me Partija odluila poslati natrag na poljoprivredno
dobro Crveni plamen. Filmska ekipa se rasputa. Kombi e me odvesti kamo pripadam.
Nisam nita rekla Sovjetki Wong, jer sam znala da bih samo tratila rijei. Vlak povijesti
skrenuo je na novi kolosijek. Shvatila sam da, premda nikada nisam slubeno izabrana za
ulogu, pripadam gubitnikoj strani. Poela sam se pakirati za odlazak na farmu Crveni plamen,
na kojoj u biti zatoena.
Kvaka na mojim vratima se okrene. U sobu upadne pisamce. Otvorila sam ga. Prepoznala
sam Nadzornikov rukopis. Uhvatila sam se za nogu stola da ne padnem. Nadzornik se elio
nai sa mnom u Parku mira. Smjesta. Hitno. Ne mora doi, pisalo je. Na susret mogao bi biti
veoma opasan. Trae me. Narod mi nee oprostiti, takvi se grijesi ne oprataju. Ali elim te
vidjeti. Doi, molim te, ako je to jo mogue.
Otila sam. Pod okriljem tame. Jaui na oluji.

Izjavio je da nikada u ivotu nikome nije rekao oprosti, ali da veeras mora izrei koliko
mu je ao. Razoarao sam te.
V

Razoarao sam sebe. Stidim se. elim da uva moju sramotu, da je uklee u kamen svoga
sjeanja.

Pogledala sam ga. Prila sam mu da ga zagrlim. Osjetila sam kako mu se ruke grevito
tresu. Bio je tuan jer je bio prestar za predstojee muke. Sumnjala sam da e ih preivjeti. Ali
moram ivjeti za svoj ideal, protisnuo je kroz zube. Rekao je da nema prava iznevjeriti samog
sebe. Ne moe se predati. Samoubojstvo je predaja. Neprihvatljivo je pravome komunistu.

Rekla sam mu da me studio stavio na popis sljedbenika drugarice Jiang Qing. Dosje mi je
poprskan crnim mrljama. Zagrlio me i pitao mogu li oprostiti drugarici Jiang Qing. Odgovorila
sam da je ne poznajem. On je uporno tvrdio da nije tako. Rekao mi je da je drugarica Jiang Qing
svjedoila mojoj strasti. Ponosi se tobom i trenutno rauna na tebe. Budui da e nju samu
uskoro objesiti njezini drugovi iz Dugog mara, mora se osloniti na Crvenu Azaleju. Mora

149

vidjeti da je njezin ideal preao u nove ruke.

Pitala sam ga u kojem je on poloaju. Neobino se nasmijeio. Najvee izglede imam ako
me stave na popis umobolnika. Balansiram na uetu i postajem crna kletva Kine, rekao je u
ali. Glava mi je ve u omi. Zato ti moram prenijeti ovu posljednju poruku. Sluaj, politiki nisi
nita pogrijeila. To znai da si politiki neduna. Trebala bi biti svrstana meu rtve Jiang
Qing, etverolane bande. Tako se mora izjasniti u javnosti. Mora izjaviti da me ne poznaje,
toka. Nisi nikoga ubila, nisi poinila nikakav zloin. Mogu te osuditi samo zbog izgleda,
izgleda koji je bio po ukusu drugarice Jiang Qing. Govorei to, promatrao me na snanoj
mjeseini. Dok mi je prouavao svaki dio lica, njegov je izraz bio kao zaleen. Ti nisi nita
znala o njezinom naumu.
Ne upadaj u njihove stupice, rekao mi je. Sjeti se da e biti stupica, sjajno osmiljenih,
mnogo puta iskuanih. Ali nee biti nieg novog. Ja sam ih do dana dananjeg svaki put uspio
izigrati. Pobijedila me povijest, a ne oni. Oni e sve to sam ikada hvalio baciti u govna. Sto je
razumljivo, dakako. Kritizirat e te, ali dan e proi bude li stiskala zube i podnosila to ti gule
kou. Reci mi da si junakinja. Obeaj mi da e sve to podnijeti. Nemoj me razoarati.
Ali ve mi je nareeno da se vratim na farmu Crveni plamen, rekla sam. Sto mogu? Naredba
je izmijenjena, mirno e Nadzornik. To je uredio moj prijatelj iz studija. Dat e ti posao u
studiju. Bit e ugav. Ali ne mora se vratiti na farmu. Obnovljena ti je dozvola za boravak u
gradu. Znam da se nisi u stanju vratiti na farmu Crveni plamen. Zao mi je to te nisam mogao
bolje zatititi. Donio sam ti vie tete nego sree. Samo alim... Zanijemio je i dugo me gledao.
Tako si mlada, tako lijepa. Dobro je to mnogo toga ne zna.

Pitala sam ga o njegovu odnosu s drugaricom Jiang Qing. Zahtijevala sam da mi odgovori.
Odgovorio je kako je bolje da ne znam. Rekao je da me tako titi od zala. Traio je da zapamtim
nonu tminu, da gledam kako povijest stupa dalje, da gledam kako se mijenja, da vidim kako
budi mrtve i tjera ih da govore te kako se oni nikada ne ale na rijei koje im stavlja u trula
usta. Rekao je da ga je upravo ta mo povijesti uvijek oaravala. Traio je da se divim povijesti.
Njegov me glas svu proeo. Crvena Azaleja rodit e se u neko drugo doba, na nekom drugom
mjestu, u to sam siguran, posve siguran, mrmljao je. Volim Crvenu Azaleju. A ti?

U sjeni grmlja Nadzornik mi je pripovijedao o operama nastalima iz neispunjenih enji

drugarice Jiang Qing. Rekao je da su to iste enje zahvaljujui kojima su drevne tragedije
dirale due i othranjivale civilizacije. I ista ta enja ugala je iskru iz koje se razbuktao
plamen Velike kulturne revolucije. Utihnuo je i ogledao se, a onda rekao da je malo razoaran
to veeras nema puno tajnih ljubavnika i onanista. Rekao je da treba u potpunosti uivati u
pjevu javorova lia. Pitao me mogu li zamisliti zelena brda i ruiaste boure u njegovu
pekinkom vrtu. Pitao je mogu li zamisliti njega i sebe kako sjedimo u udolini meu dojkama
Majke prirode. Traio je da zatvorim oi i osjetim miris cvijea. Rekao je: Neka te prati cijeloga
ivota. Otvori skrivenu stazu u svome umu, iskusi ga, budi sjedinjena s njime. Traio je da mu
opiem kako vjetar raspuhuje oblake. Lebdjela sam na njegovoj toplini. Rekla sam mu da su
njegove ruke vjetar, a da na mojem tijelu postaju oblaci. Rekao je da je strastven i da je
njegova strast snana kao smrt.
Rekao je da je oduvijek volio promatrati dim kako se vije uvis iz dimnjaka krematorija
Zmajev vid. Rekao je da ga smrt nikada nije plaila. Nikada nije vjerovao kineskim knjigama o

150

povijesti. Jer te su knjige napisali ljudi lieni udnje. Ljudi koje su plaali narataji careva. Bili
su eunusi. Njihove su udnje bile kastrirane.

elio je da nastavim ivjeti. elio je da ivim njegov ivot. Zna moju tajnu elju pa je uvaj
i hrani umjesto mene. Jecala sam, drhtei. Rekla sam: Hou, obeavam. Rekao je: Hajde da se
zagrlimo i nita vie ne govorimo.
Stajali smo zagrljeni. Osjeala sam Yan hodale smo zajedno iz mraka.

SVRETAK

151

Tjedan dana poslije, Jiang Qing, gospoa Mao, uhiena je i optuena. Uhienjem je ravnao
novi Centralni komitet Partije u Pekingu na elu s Huaom Goufengom, ovjekom kojeg je
imenovao Mao. Sve je izvedeno dostojanstveno i pristojno. Uhienje je prolo brzo i glatko.
Javnost je bila jako zadovoljna. Slavili su, kupovali rakove i kuhali ih da ih jedu uz vino. enski
rakovi simbolizirali su Jiang Qing. Sada su je derali. Kina je bila razdragana. Neprekidno
sletovi, povorke udovita i vatrometi. Milijuni su se slili na ulice, udarajui o bubnjeve i
pleui poput valjuaka u kipuoj vodi. Godinu dana poslije, na vlasti ga je smijenio Deng
Xiaoping, jedan od Maovih ljudi s Dugog mara. Opet sletovi, mimohodi i vatrometi. Huaove
slike strgnute su sa zidova i zamijenjene krilaticama u ast novog ovjeka. Jiang Qing bila je
zatoena u dravnom zatvoru u Qingu ekajui presudu. Narod je slavio i vikao: Dolje! Dolje!
Dolje!

152

POGOVOR
Iduih est godina ponovo sam radila kao pomonica na setu u angajskom filmskom
studiju. Umnoavala sam scenarije, ispisivala rasporede snimanja, biljeila skript na razliitim
lokacijama, brisala podove i punila posude s vruom vodom u uredima. U tih est godina
krajnje osamljenosti i naputenosti izdalo me zdravlje. Kaljala sam krv i onesvijestila se na
snimanju. Imala sam suicu. Bolovanje mi nije odobreno. Trajno sam izbrisana iz Partije. Nou
sam se osjeala tako poraeno da sam zamalo izgubila hrabrost. Nedostajali su mi Yan i
Nadzornik. U tih est godina postala sam kao kamen, gluha na svaku strast.
Jednoga dana 1983. godine stiglo mi je prekomorsko pismo od mlade prijateljice koju sam
upoznala u filmskoj koli. Tri godine ranije otila je iz Kine i sada ivjela u Los Angelesu. Pitala
me kako sam. Opisavi joj svoj poloaj, oprezno sam je pitala o ivotu u Americi i misli li da bi
osoba kao ja ondje mogla opstati. Odgovorila je: Jesi li spremna naporno raditi? Napisala
sam: Bila sam u radnom logoru (da, naravno!). Obeala je ispitati mogunosti. Jednoga dana
stigla mi je prijavnica za fakultet Umjetnikog instituta u Chicagu. Premda nisam govorila ni
rijei engleskog, oaj me uinio neustraivom. Bilo mi je mrsko napustiti roditelje, sestre i
brata, a znala sam i da e mi borba za doputenje da odem iscrpiti svu energiju. No znala sam i
da je bijeg iz Kine jedino rjeenje.
Izborila sam se za sebe i stigla u Ameriku 1. rujna 1984. godine.

153