APOLOGIJA BARIIEVA

U TRAGANJU ZA IZGUBLJENIM RAZUMOM

(Kratak teaj iz argumentacijskih pogreaka na primjeru Afere plagijat)

Ako eli da sazna, pristani na sve.

Azra

Potovana itateljice, potovani itatelju! S obzirom da cijenim Vae vrijeme, duan sam Vas
obavijestiti da je pred Vama vrlo dugaak tekst, a pritom i tekst kojega zaista nema previe
smisla itati ako se ne misli itati do kraja. Parcijalno itanje nee ni Vama, a bojim se ni
samom tekstu uiniti suvie dobroga. Stoga, imate li togod pametnije za raditi sljedeih pola-
sata-do-sat vremena, toplo preporuam da ne gubite svoje vrijeme na ovo to slijedi, te ga
posvetite onome to smatrate vanijim. Ako ste ipak odluili darovati mi svoje vrijeme, duan
sam Vas upozoriti da tekst koji slijedi nije primjeren za osobe koje nisu eljne makar pokuati
(!) otvoreno, paljivo te istinoljubivo kritiki razmiljati. Takvim osobama, ovaj e tekst
prouzroiti neeljene indikacije i nuspojave poput glavobolje i pospanosti, a posebno
osjetljivima na Razum moda e prouzroiti i blage napade panike. S obzirom da je zdravlje
(uz dobar kuni odgoj!) svakako najvanije, spadate li u ovakve primjerke homo sapiensa
toplo Vam (i bez osude) preporuam daljnje uivanje u dogmatskom drijemeu. Ako ste pak
dovoljno odvani da istini i Razumu barem pruite priliku, bit e mi drago podijeliti s Vama
nekoliko ideja. Nisam, uostalom, nita pametniji od Vas, tek moda neto paljiviji. Mogue
je, takoer, da sam potpuno u krivu. Pa da vidimo!
Tekst koji slijedi povezan je s aferom plagiranja, vezanom za naeg novog ministra
znanosti dr. Pavu Bariia (u nastavku uglavnom P.B.). U njemu se ipak neu baviti time je li
dr. P.B. zaista plagirao ili nije. Bavit u se pitanjem koliko uvjerljivo se P.B., zajedno sa
sveuilinim profesorima i akademicima koje ima na svojoj strani, brani od optubi za
plagijat. Koje argumente on i njegovi Apologeti (tako u u nastavku referirati na zagovornike
teze kako nije rije o plagijatu) koriste prilikom dokazivanja kako nije istina da je lanak
P.B.-a plagijat. Nastojat u pokazati da su mnogi njihovi argumenti zabrinjavajue loi.
Vrijedi zapaziti kako ovime zapravo ne tvrdim da je P.B. poinio plagijat. Tvrdim upravo i
samo to da su razlozi protiv teze o plagijatu, navedeni od strane P.B. i Apologeta, uglavnom
loi i da samim time, na temelju njih, zapravo i nemamo posebnog razloga vjerovati u
ministrovu akademsku estitost. Vjerujte mi, zaista bih volio da je suprotno!

1. Citiraj pa se vozaj. Lopov ili o odgoju

Ovaj tekst permanentno pretpostavlja kako je kljuno pitanje ove afere sljedee: Je li odluka
Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju tona, tj. je li dr. P.B. plagirao ili ipak
nije? To naravno ne znai da temi nije mogue legitimno pristupiti iz vie perspektiva, no
prethodno pitanje uzimam kao kljuno, a odgovor na njega kao primarni i najvaniji cilj
itave rasprave. Ono time postaje normativni kontekst unutar kojega u pokuati vrednovati
argumente. Empirijski kontekst iz kojega preuzimam argumente (da bi ih potom vrednovao),
sveo sam na etiri televizijske emisije, abecednim redom: Dnevnik Nove TV (14.01.2017),
Otvoreno (10.01.2017.), S Anitom aktualno (19.01.2017.) te Studio 4 (16.01.2017.).
Usredotoujui se upravo na kljuno pitanje Je li sporni rad uistinu plagijat ili nije?
podnositelji prijave (u daljnjem ih tekstu uglavnom nazivam Podnositeljima) tvrde da je dr.
P.B. na vie mjesta plagirao vie autora, a tvrdnju temelje na metodi komparativne analize

1
Bariieva teksta i tekstova (i ideja) drugih autora.1 Ovo je, sloit ete se, prilino razumna
metoda i teko je vidjeti to bi u njoj bilo strukturalno pogreno. Pritom pretpostavljaju jedan
jednostavni, zdravorazumski i, usudio bih se dodati, u filozofiji uvrijeeni pojam plagiranja
kao neovlatenog preuzimanja tueg teksta i/ili tuih ideja, tj. preuzimanja tueg teksta
i/ili tue ideje bez adekvatnog citiranja.
Akademsku i znanstvenu zajednicu moete pojednostavljeno, za ilustrativne potrebe,
tumaiti kao neku vrstu trita na kojem su ideje osnovni nosioci vrijednosti. Neke ideje su,
naravno, cjenjenije od drugih, ba kao to je to sluaj s nekim robama i uslugama na
standardnom tritu. Makar se neke ideje mogu smatrati opim dobrom ili javnim
vlasnitvom, najvei broj ideja ima poznatog tvorca, a njihovog se tvorca, u uobiajenoj i
dobroj akademskoj praksi, smatra i njihovim vlasnikom. Ideje autora smatraju se, u
standardnim sluajevima, njegovim privatnim intelektualnim vlasnitvom! Pa ipak, dobra je
stvar u vezi akademskog trita (suenog na iskljuivo za-ove-potrebe-relevantan kontekst)
ta to ak i najcjenjenije ideje nisu ba tako skupe. Naime, jedinu cijenu koju zaista trebate
platiti da biste koristili tuu ideju, da biste sami kapitalizirali na plodovima tueg
intelektualnog napora, je da prilikom njezinog koritenja referirate na stvarnog vlasnika, tj. da
ga u pisanom tekstu ispravno citirate. Kad razmislite malo, to zaista i nije tako strano?!
Postoje, eto, stvari u znanosti koje su zapravo bolno jednostavne!
Pa ipak, u sluaju da propustite referirati na izvornog autora, Vi zapravo neovlateno
preuzimate tue intelektualno vlasnitvo. Netko s loim kunim odgojem mogao bi Vas
nazvati ak i lopovom! Biti lopov svakako nije lijepa stvar, a dobar kuni odgoj, sloit
emo se, vrijednost je bez premca. Stoga nemojmo olako podilaziti ovakvim drznicima, te
pogledajmo na koji to nain Apologeti brane akademsku estitost ministra P.B.-a. Kojim se
argumentacijskim strategijama koriste i koliko su one svojom strukturom, sa stajalita
utvrivanja istine, zapravo uvjerljive?

2. Profesori u klupama, vatrogasci za katedrom

Poet u s dvjema strategijama koje su naelno relevantne, koje, ak ako i ne pogaaju, barem
ciljaju ispravnu metu. Prema mom tumaenju, prva apologetska strategija podrazumijeva
suavanje (i pritom redefiniranje) standardnog pojma plagiranja, pridruivanjem pojmu
odreenih ne-standardih karakteristika. Tako primjerice akademik Mislav Jei (u nastavku
M.J.), na temu Bariieva plagijata tvrdi, izmeu ostalog, kako se P.B. nije okoristio,2 a dr.
Barii inzistira na tomu da je pogreku ispravio, Schlesingeru se ispriao zbog greke te da
mu, u konanici, Stephan Schlesinger nije uzeo za zlo.3
Ustvrdivi ovo, suoavamo se sada sa pitanjem kako tumaiti Jeieve i Bariieve
navode u odnosu na pojam plagiranja. Ako smatraju kako ovi navodi nemaju veze sa samim
pojmom plagiranja, onda je plagiranje i dalje samo neovlateno preuzimanje rijei i/ili ideja
drugih autora, te e pitanje o tome je li sporni lanak plagijat ili nije biti odgovoreno
neovisno o ovim navodima. Drugim rijeima, onda su njihovi navodi potpuno irelevantni za
pitanje je li lanak plagijat ili nije. Pa ipak, moda je smislenije tumaiti ove navode kao
pokuaj redefiniranja (suavanja) standardnog pojma plagiranja. Prema ovom shvaanju,
neovlateno preuzimanje tueg teksta ili tuih ideja smatra se plagiranjem samo ako ste
pritom (1) sebi priskrbili korist, i/ili (2) svoju pogreku niste naknadno ispravili, i/ili se (3)

1
Studio 4, http://vijesti.hrt.hr/369913/paar-i-bracanovic-bez-suglasja-o-plagijatu-prof-barisica, od 1:00 do 2:55.
2
S Anitom aktualno, https://www.youtube.com/watch?v=CCgba3Yr6mY, od 20:45 nadalje.
3
Otvoreno, https://hrti.hrt.hr/#/video/show/3057224/otvoreno-10-sijecnja-2017, (a) P.B. je ispravio pogreku (od
23:15 nadalje), (b) P.B. se ispriao zbog pogreke (40:30 nadalje), (c) P.B.-u Schlesinger nije uzeo za zlo (40:05
nadalje).
2
niste ispriali za neovlateno preuzimanje i/ili Vam pak, nakon isprike, (4) uvrijeeni autor
nije oprostio preuzimanje.
Druga apologetska strategija (koja moe ali i ne mora ukljuivati prvu) podrazumijeva
pak suavanje primjene pretpostavljenog pojma plagijata. Njome se nastoji pokazati da pojam
plagijata, pretpostavljen od Podnositelja, ak i ako je ispravan, nije primjenjiv u anru
kojem pripada lanak dr. Bariia. Tako primjerice akademici Vladimir Paar4 i M.J.5 tvrde da
je rad dr. Bariia preglednog, moda ak i popularnog karaktera, te da su pravila citiranja u
takvoj vrsti radova znatno blaa. Moj cilj nije ulaziti u sadraj apologetske argumentacije, ve
mi je cilj ukazati na njezinu esto dvojbenu strukturu. Samim time neu ulaziti u sadraj
definicija plagijata i preglednog rada koje zagovaraju Apologeti, mada je njihovo
shvaanje preglednog rada u najmanju ruku neobino.
Ono to smatram vrlo indikativnim jest nain na koji je standardni pojam plagijata
redefiniran za potrebe obrane dr. Bariia. Naime, suziti ovaj pojam razmatranjima je li se
prijavljeni okoristio, je li pogreku ispravio, je li se ispriao i je li mu uzeto za zlo, naprosto
izgleda kao argumentacijska vatrogasna mjera, kao ad hoc suavanje pojma upravo onim
karakteristikama koje, nekom zaudnom koincidencijom, ba odgovaraju Bariievoj obrani.
Moete to tumaiti kao sluajnost, a moete i kao tendenciozno prekrajanje standardnog ili
uvrijeenog znaenja pojma, na nain koji sudionicima rasprave u danim okolnostima
odgovara. S obzirom da smo mi ovdje zainteresirani za istinu, te s obzirom da je rije o
sveuilitim profesorima (mahom akademicima), sama mogunost relativiziranja
objektivnog znaenja pojma, a u svrhu puke pobjede u raspravi, trebala bi nas rastuiti
moda i vie od mogunosti da je ministar znanosti moda, negdje, neto prepisao
Neto slikovitije, a na tragu primjera iz esto tune hrvatske zbilje, ova metoda obrane
dr. Bariia gotovo je identina metodi kojom se namjetaju natjeaji za posao! S jedne
strane, imate objektivne, standardne, uvrijeene zahtjeve koji stoje u definiciji nekog radnog
mjesta, a kada vidite da kompetencije Vaeg kandidata ne odgovaraju ovim standardima, Vi
zahtjeve u natjeaju malo re-aranirate, dotino radno mjesto malice redefinirate, e kako bi
toj definiciji udovoljio ba kandidat kojega imate na umu. Poznato i tuno, zar ne? (isto iz
predostronosti, je ovime ne tvrdim kako profesori Apologeti namjetaju natjeaje za posao.
Ako je to potpuno jasno, slobodno nastavite dalje.)
Na argumentacijskoj razini, redefiniranje kljunog pojma u pravilu je jeftin potez pa,
jednom kad je uoen, teko prolazi i na mnogo niim, ne-akademskim razinama. Pokuajte se
primjerice dosjetiti standardnog znaenja pojma preljuba, te se zatim zapitajte kako Vam
zvui sljedei argument, izreen iz usta nevjernog supruga: Ali, nisam te stvarno prevario,
jer mi ona nije nita znaila! Ne ini li Vam se ipak da je posrijedi rije o dosta prozirnoj
metodi ad hoc prekrajanja pojma preljub, svojevrsnoj vatrogasnoj mjeri, kojom suprug
nastoji pobjei od objektivne uloge krivca/preljubnika ne bi li, primjerice, izbjegao veu
svau ili ak razvod? Supruga bi se, ako nitko drugi, vjerojatno sloila sa mnom... Ovaj se tip
argumentacijske pogreke u strunoj literaturi naziva No true Scotsman (u hrvatskom se
obino naziva redefiniranjem), a moemo se zapitati sljedee: ako ova metoda esto ne
prolazi ni jednom obinom ovjeku (primjer pretpostavlja da nesretna supruga nije nesretna i
na intelektualnom planu), zato bi prolazila sveuilinim profesorima koji bi, kao dokazani
intelektualci, trebali biti vrednovani po znatno viim kriterijima? Moj kratak odgovor bio bi
tako neto ni pod koju cijenu ne smijemo dopustiti!
Postoje i daljnji argumenti kojima Bariievi Apologeti brane tezu o ministrovoj
akademskoj estitosti. Prilian broj njih niti ne cilja u kljunu metu rasprave, a kamo li da ovu

4
Studio 4, http://vijesti.hrt.hr/369913/paar-i-bracanovic-bez-suglasja-o-plagijatu-prof-barisica, od 3:35 nadalje.
5
S Anitom aktualno, https://www.youtube.com/watch?v=CCgba3Yr6mY, od 15:30 nadalje.
3
metu pogaa. Ono to nas moe zabrinuti jest gotovo udbenika relevancijska pogrenost
ovih argumenata. P.B., M.J. i akademik Vladimir Paar (u nastavku V.P.), svaki na svoj
nain, kao da se svim silama trude poiniti to je mogue vie argumentacijskih pogreaka. S
obzirom da se pogrenost vrste argumenata koje oni koriste uglavnom ui na prvim godinama
studija filozofije, a ovdje se radi o sveuilinim profesorima (k tome veinom i filozofima!),
njihova uspjenost na ovome planu je u najmanju ruku fascinantna. Ona je, prema mome
skromnom sudu, gotovo jednako fascinantna kao sluaj u kojemu dugogodinji srednjokolski
profesor matematike sustavno i opetovano grijei u tablici mnoenja. Zbog brige o objektivnoj
probavljivosti opsega teksta, ali i zbog njegove funkcionalnosti, u nastavku u ilustrirati
samo neke od ovih pogreaka.

3. Paarovo naelo neodreenosti kompetencije

Svi emo se, vjerujem, sloiti da je proturjeje (kontradikcija) realna prepreka uspjenom
komuniciranju. Pitate li prijatelja Hoemo li do grada veeras, a on Vam mrtav ozbiljan
odgovori Ii emo do grada i neemo ii do grada, te se pritom ne trudi poruiti neto
izmeu redaka, moda bi bilo najbolje obratiti se nekome za pomo. Slino je i u
argumentiranju. Razmotrimo sljedei primjer.
Naime, akademik V.P. vrlo jasno tvrdi kako rad dr. P.B. nije plagijat, te retoriki
poentira kako bi sukladno tome trebalo preimenovati i emisiju u kojoj se o ovoj temi
raspravlja.6 To nam daje za pravo vjerovati kako svoje miljenje o tome smatra itekako
kompetentnim. U konanici, neobino bi bilo da tvrdi Ja sam skroz nekompetentan po tom
pitanju, ali odgovorno i rezolutno tvrdim neto po tom pitanju i zaista oekujem da mi po tom
pitanju vjerujete na rije. Nastup V.P.-a ni ne ostavlja suvie prostora za ovakvo tumaenje.
No ve nedugo nakon svoje odlune tvrdnje kako rad P.B. nije plagijat, V.P., cijenjeni fiziar,
tvrdi i to da je procjena Odbora kako je rije o plagijatu ne-kompetentna, jer u Odboru nije
bilo ni jednog filozofa.7 Zvoni li, negdje, zvono za uzbunu?
Ako, naime, akademik V.P., kao eminentni fiziar (dakle, ne-filozof), smatra svoj stav
o filozofskom plagijatu (tonije, izostanku plagijata) kompetentnim, otkud mu onda pravo
tvrditi da je miljenje lanova Odbora ne-kompetentno - na temelju toga to lanovi nisu
filozofi? Susreemo se s nekom vrstom paradoksa: Ako V.P. od nas oekuje da prihvatimo
njegovo miljenje kao kompetentno (unato tome to je ne-filozof), onda ne moe od nas
oekivati da miljenje lanova Odbora smatramo ne-kompetentnim samo zato to su ne-
filozofi! S druge strane, ako od nas oekuje da odbacimo miljenje lanova Odbora kao
nekompetentno, onda je samim time primoran tvrditi da ni njegovo miljenje nije
kompetentno! U konanici, ako je V.P. kompetentan, onda je i Odbor, pa nemamo posebnog
razloga za vjerovati upravo V.P.-u. Ako pak Odbor nije kompetentan, onda nije ni V.P., pa
ponovno nemamo posebnog razloga vjerovati upravo V.P.-u. V.P. je samog sebe nehotice
potpuno izbacio iz raunice. Nezgodno zar ne?
Jasno, akademik V.P. je slobodan tvrditi da je njegovo miljenje iz nekog razloga
posebno vano i privilegirano. No zato bi miljenje (jednog!) vrhunskog fiziara bilo u ovom
sluaju privilegirano i moe li ono ikada biti kompetentno u mjeri u kojoj je miljenje nekog
filozofa (pa i nekog od etvorice koji su podnjeli prijavu), sloeno je pitanje iji odgovor
(barem onaj koji ide u prilog V.P.) uope nije intuitivan. Dodue, V.P. u istoj emisiji
naglaava kako je on pitao neke filozofe za savjet, traio njihova tumaenja.8 No uoite da

6
Studio 4, http://vijesti.hrt.hr/369913/paar-i-bracanovic-bez-suglasja-o-plagijatu-prof-barisica, od 3:15 nadalje.
7
Ibid., od 4:30 nadalje.
8
Ibid., od 10:45 nadalje.

4
ovime V.P. i dalje nije ni u kakvoj prednosti pred Odborom! Naime, odluka Odbora svakako
je dijelom zasnovana na konzultaciji filozofa, ako nita drugo, barem one etvorice filozofa
koji su prijavu protiv P.B. i formulirali! Odbor je, gotovo po definiciji, morao biti upoznat s
barem etiri filozofska miljenja, koja rezultiraju jednim jedinstvenim tumaenjem.
Zakljuno, prethodna argumentacija V.P.-a ne rjeava apsolutno nita po pitanju toga je li rad
dr. P.B. plagijat ili nije. U stroem tumaenju ona diskreditira Paarove navode kao
kontradiktorne, a u benevolentnijem tumaenju tek otvara neka vana pitanja u raspravi.

4. Kako je Albert izdao Pavu?

Zadrimo se jo malo na argumentima akademika V.P.-a iz iste emisije, tonije njegovom

retoriki najefektnijem argumentu na tragu Ako je Barii plagijator, onda je to i Einstein
ili, posljedino, Ako Einstein nije plagijator, onda nije ni Barii.9 Na stranu privlanost
takve ideje, ve malo pozornije praenje sadraja emisije razotkriva krajnju ranjivost
njegovog kljunog argumenta.
Naime, osnovni Paarov razlog protiv teze o plagiranju je narav Bariieva rada, tj.
injenica da je sporni rad kategoriziran kao pregledni, a ne izvorni znanstveni rad. U
preglednom radu, prema V.P., citiranje ne mora biti tako strogo jer namjera i nije da iznesete
neku novu ideju, ve da na svoj nain sistematizirate ili provaete ve postojee ideje.
Dakle, Bariiev rad ne moe biti plagijat jer on uope nema za cilj rei ita novo i
originalno.10 No kada je rije o Einsteinu, pria je potpuno drukija! Prema V.P., Einsteinov
se rad izravno nadovezuje na Poincara i Lorentza, no to nije dovoljno za smatrati Einsteina
plagijatorom. Naime, iako njihova shvaanja moda ne moemo nominalno razluiti,
Einsteinov se rad zasniva na potpuno novom tumaenju ve poznatih formula te rezultira
potpuno novim pristupom u fizici. Dakle, Einstein ne moe biti plagijator jer je pruio novo
tumaenje neem poznatom, stvorivi tako novu znanstvenu paradigmu.11
Usredotoimo se, konano, na Ako Einstein nije plagijator, onda nije ni Barii.
Evidentno je da razlozi koje V.P. navodi u prilog tezi da Einstein nije plagijator, nikako ne
mogu biti primijenjeni na Bariiev sluaj. Oni nisu samo irelevantni, ve se naprosto
iskljuuju s razlozima iz Bariieva sluaja! Ako Einstein nije plagijator zato to je dao
originalni doprinos, a dr. Barii nije plagijator upravo zato to ga nije dao, niti ga je
namjeravao dati, po kojoj je to logici Einsteinov sluaj imalo relevantan za Bariiev? Naime
ako prihvatimo da P.B. nije plagijator na temelju toga to je napisao pregledan lanak, onda
Einsteinov sluaj ne govori apsolutno nita o tome. Ako pak prihvatimo da je Einsteinov
sluaj relevantan za Bariiev, onda smo obvezni pretpostaviti da je P.B. svakako napisao
neto vie od preglednog rada i da je, tovie, vjerojatno na dobrom putu da svojim lankom
zauvijek iz korijena promijeni shvaanje odnosa globalizacije i demokracije! Dosta nezgodno,
zar ne? Htio to akademik Paar priznati ili ne, Einstein je originalnou svoga rada grubo izdao
skromnoga dr. Bariia. Hladno je odbio pruenu ruku suradnje i sada moemo samo matati
o tome do kakvih bi se to intelektualnih visina zajedno uspeli da je sudbina htjela drukije.

5. Kako su Podnositelji postali ljudi od slame?

Svi emo se, vjerujem, sloiti da bi u nekom zamiljenom sukobu bilo mnogo lake poraziti
slamnatu lutku (strailo), negoli stvarnog ovjeka? Vjerujem da bismo se, takoer, sloili
kako osporavanje neijih navoda ima smisla jedino ako ste te navode u zaetku spremni
9
Studio 4, http://vijesti.hrt.hr/369913/paar-i-bracanovic-bez-suglasja-o-plagijatu-prof-barisica, 15:30 nadalje.
10
Ibid., 3:35 nadalje.
11
Ibid., 7:50 nadalje.
5
ispravno protumaiti. Ako neije navode ve od poetka pogreno tumaite, tada Vai
protuargumenti promauju metu i postaju irelevantni. Jedna od osnovnih argumentacijskih
nepodoptina tie se upravo sluaja u kojemu tue navode pogreno tumaite na nain koji e
Vam olakati njihovo pobijanje (osporavanje). Slikovito reeno, stvarne (originalne)
argumente oslabite ve samom interpretacijom, stvorite od pravih argumenata ljude od
slame, te ih onda, toboe, vrlo lako porazite. Upravo se inaicom takve strategije slui dr.
P.B., a i premijer A. Plenkovi12 prilikom obrane svoga ministra u Saboru. Naime, tvrdei u
emisiji Otvoreno kako sporni rad nije plagijat, P.B. govori iskljuivo o jednoj fusnoti u kojoj
je, navodno zbog tiskarske pogreke, izostavljen citat.13
Problem je u tome to Podnositelji tvrde da je dr. P.B. na vie mjesta u radu plagirao
vie razliitih autora. Da bi originalna teza o plagijatu pala, P.B. bi morao dokazati da barem
velika veina mjesta u radu (ako ne sva!), na koja kritiari upuuju, nije sporna. No jedino to
on radi je ukazivanje da jedno mjesto u radu nije sporno. P.B. svakako ne moe osporiti tezu o
plagiranju osporavanjem samo jedne toke optunice, pa ak i da je u tom osporavanju
uspjean. To je slino situaciji u kojoj poslodavac proziva zaposlenika za neodgovornost,
tvrdei kako je cijeli protekli tjedan kasnio na posao, a zaposlenik mu odgovori Uope nisam
neodgovoran; pa, ako paljivije pogledate, prolu srijedu zapravo i nisam zakasnio na posao.
Smatrate li ovo primjerenim odgovorom? Na slian nain, dr. Barii cijelu originalnu
optubu za plagiranje svodi samo na jedan njezin dio, tim tumaenjem slabi argument
Podnositelja, te njihovu tezu, pod takvom interpretacijom, toboe osporava. U strunoj
literaturi, ova bi se pogreka ire kategorizirala kao slamnati ovjek (straw man), a ve se
studentima na ranim godinama studija sugerira da ju izbjegavaju. Ali, quod licet Iovi, non
licet bovi.
Moglo bi se ipak tvrditi da fokusiranje Apologeta na samo jedinu fusnotu, navodnu
tiskarsku pogreku, i nije ba tako nerazumno kako bi se moglo initi. Naime, upravo je na
temelju ovog spornog mjesta Odbor oznaio rad kao (djelomini) plagijat, dok po pitanju
drugih spornih mjesta i preuzimanja od drugih autora, Odbor oito nije dao za pravo
Podnositeljima. Samim time, razumno se usredotoiti samo na ono to je Odbor zaista priznao
kao krimen, a ne na sve elemente iz inicijalne prijave. Ovo izgleda kao smisleni
protuargument. Pa ipak, neto je manje smislen jednom kada uoimo da na njega Apologeti
zapravo i ne polau pravo.
Fokusiranje Apologeta iskljuivo na jednu fusnotu, iz razloga to jedino nju Odbor
smatra spornim, i nije suvie razumna strategija kada se zna koliko truda i energije ti isti
Apologeti ulau u diskreditiranje upravo toga Odbora. Ako je Odbor zaista ne-kompetentan
(kako tvdi dr. V. Paar), ako si je neprimjereno proirio ovlasti (kako tvrdi, primjerice, dr. D.
Boras) te ako se ogrijeio o pravno naelo da se o istoj stvari ne sudi dvaput (kako esto
inzistira dr. Barii), onda bi miljenje takvoga Odbora Apologeti, elei biti dosljedni, trebali
smatrati potpuno irelevantnim. No smatraju li miljenje Odbora irelevantnim, onda se ne
smiju (implicite) pozivati na miljenje Odbora da je sporna samo jedna fusnota, dok druga
mjesta nisu problematina! Naime, inzistirajui na jednoj fusnoti, Apologeti bi zapravo
legitimirali miljenje Odbora kojega uporno diskreditiraju. Inzistiraju li i dalje kako je
miljenje Odbora irelevantno, onda i njegovo odbacivanje drugih spornih toaka (i fokusiranje
iskljuivo na spornu fusnotu) moraju smatrati irelevantnim, a to nas upravo vraa
Podnositeljima i njihovoj inicijalnoj prijavi. Eventualnim bijegom od slamnatoga ovjeka,
Apologeti bi se opasno pribliili Mordoru nedosljednosti. Ovakav bijeg izgleda prilino
pogibeljan i ne bih im, zaista, volio biti u koi.

12
S Anitom aktualno, https://www.youtube.com/watch?v=CCgba3Yr6mY, od 2:55 nadalje.
13
Otvoreno, https://hrti.hrt.hr/#/video/show/3057224/otvoreno-10-sijecnja-2017, od 22:00 nadalje.
6
 6. Trunjem i balvanjem po Podnositeljima

Sloit emo se, nadalje, da objektivna istinitost neke tvrdnje nema nikakve realne veze s onim
tko ju izrie. Primjerice, tvrdnja da je Zagreb glavni grad Hrvatske, istinita je neovisno o tome
tvrdi li ju moralni uzor ili radikalni nacist, malo dijete ili odrasla osoba, Hrvat ili Nigerijac itd.
Samim time tvrdnja da ste na autocesti vozili brzo (iznad ogranienja) istinita je ili neistinita
neovisno o tomu je li onaj tko Vas proziva za brzu vonju vozio bre, jednako ili sporije od
Vas. Ovu evidentnu i zdravorazumsku injenicu Bariievi Apologeti izbjegavaju kao
smrtnog neprijatelja.
Uzmimo primjer dr. Ante ovia (u nastavku A..) koji tvrdi kako je dr. Tomislav
Janovi (u nastavku T.J.), jedan od podnositelja prijave protiv dr. Bariia, napredovao u
zvanje pod sumnjivim okolnostima. Tumaei to u svjetlu prijave za plagijat, A.. koristi se
poznatom izrekom tvrdei kako T.J. vidi trun u tuem oku, a ne vidi balvan u svom.14 Isti
argument, dodue bez spominjanja truna i balvana, koristi i akademik M.J., zakljuujui da je
dr. Davor Penjak (u nastavku D.P.), takoer supotpisnik prijave protiv P.B., lukava lisica
koja se koristi argumentima protiv drugih kad mu to odgovara, a zatajuje ih kada [mu ti isti
argumenti ne odgovaraju].15
U oba primjera koritena je metoda ad hominem (tu quoque) argumentacije, koja je u
temelju zasnovana na diskreditaciji govornika, umjesto osporavanja istinitosti onoga to
govornik tvrdi. Udbeniki primjer ovog tipa ad hominem argumenta je Tko ste Vi, doktore,
da tvrdite kako puenje teti, pa Vi i sami puite ili, gore navedeni, Tko si ti da govori da
brzo vozim, pa ti vozi bre od mene. Na potpuno isti nain A.. i M.J. argumentiraju: Tko
ste vi, T.J. i D.P., da tvrdite kako je P.B. plagirao, kad i vi sami imate akademskih grijeha!
Iako psiholoki uvjerljiv, ovaj je argument potpuno promaen jednom kada raspravljamo Je
li puenje zaista tetno, Je li osoba stvarno vozila prebrzo ili Je li P.B. uistinu plagirao ili
nije?. Istinitost odgovora na ova pitanja nemaju nikakve logike veze s ljudima koji ta
pitanja postavljaju i koji te odgovore sugeriraju. Ako je jedini cilj utvrditi ima li neka osoba
trun u oku, a druga osoba tvrdi da ga je pronala, onda je potpuno nevano to je u oku druge
osobe kolac, balvan, Dalmacija ili neto tree. Traganje za objektivnom istinom ponekad je
zaista okrutno prema narodnim istinama ovdje nije vaan onaj tko govori, ve je upravo
vano to se govori.
Posezanjem za ovim tipom argumenta, ako nam je cilj ustvrditi istinu, vie je indikator
argumentacijske nemoi negoli ieg drugog. Zamislite situaciju u kojoj Marica prijavi Pericu
da joj je ukrao olovku te uiteljica zapita Pericu je li to istina. Perica se onda ozbiljno naduri i
kae da je Marica juer nekom Tomici isto tako ukrala gumicu. Zanima li nas iskljuivo
govori li Marica istinu, ovakav Pericin odgovor potpuno je neupotrebljiv, ali je takoer
razumljiv za djecu osnovnokolskog uzrasta. Kad je pak rije o sveuilinim profesorima i
akademicima, on ostaje jednako neupotrebljiv ali je sada, dakako, daleko manje razumljiv.

7. Moe li Zagreb biti glavni grad Hrvatske, unato mome interesu?

No omiljena argumentacijska strategija Apologeta, jedna je druga (i ira) vrsta ad hominem

pogreke, naime ona gdje se govornika diskreditira na temelju nekih posebnih okolnosti
vezanih za njega, primjerice postojanja interesa da tvrdi upravo to to tvrdi. Dakako, ako je
14
Dnevnik Nove TV, http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/opet-iskri-na-znanstvenoj-sceni-nevjerojatno-je-da-to-sada-
cini---463619.html, od 2:00 nadalje.
15
S Anitom aktualno, https://www.youtube.com/watch?v=CCgba3Yr6mY, od 36:00 nadalje.
7
cilj rasprave ustvrditi istinitost govornikove teze, onda je ova strategija pogrena na slian
nain kao i prethodna. Teza je istinita ili nije bez obzira na karakteristike govornika i bez
obzira na to ukazuju li okolnosti da je odreenom govorniku u interesu da prihvatimo tezu kao
istinitu. Primjerice, svakom je prodavau zasigurno u interesu prodati proizvod, no to ne znai
da ovakav interes izravno odreuje kvalitetu proizvoda. Ako Vas ja, primjerice, uporno
pokuavam uvjeriti da kupite automobil u mom salonu, to nee imati nikakvog utjecaja na
realnu kvalitetu automobila koji Vam pokuavam prodati. Moj interes da Vam prodam BMW-
a, nee od BMW-a napraviti Ladu. Ako pak imam neki neobian interes da Zagreb bude
glavni grad Hrvatske, to svakako nee uiniti Zagreb glavnim gradom Hrvatske, ba kao to
mu nee ni odrei taj status. Od posve evidentne i zdravorazumske injenice kako istinitosna
vrijednost nije uvjetovana interesima i karakteristikama govornika, Bariievi Apologeti bjee
glavom bez obzira! Ovom su bijegu tako ozbiljno posveeni da antologijsko bjeanje vraga od
tamjana poinje sve vie nalikovati nevinoj djejoj igri.
Primjerice, pokuavi valjda razotkriti motive zbog kojih su etvorica filozofa prijavili
P.B., M.J. navodi kako su oni ve prije u interesu promocije svoga asopisa Prolegomena,
podnijeli prijavu protiv asopisa Synthesis Philosophica, iji je dr. Barii dugogodinji
suradnik.16 Na istu se priu poziva i sam dr. Barii.17 Iako ostaje prilino nejasno to se
ovime misli poruiti, izgleda kako se nastoji ukazati na neku vrstu interesne pristranosti
Podnositelja kad je po pitanju P.B. i sve to se njega tie (radili su u interesu svoga asopisa i
jo bili vrlo zlonamjerni prema Synthesis Philosophici), ako ne i njihovog otvorenog
neprijateljstva prema dr. Bariiu. Za potrebe argumenta pretpostavimo (naglaavam
pretpostavimo!), da je to zaista i sluaj. Naime, ak i da su M.J. i P.B. u pravu, ak i da je
prijava etvorice filozofa motivirana interesom ili neprijateljstvom, to ne stoji ni u kakvoj vezi
sa sadrajem njihove prijave, tj. s primjerenou pitanja Je li, na koncu, rije o plagijatu? i
istinitou njihova odgovora. Bariiev rad ili jest ili nije plagijat - potpuno neovisno o tome
kakvu su motivi i interesi Podnositelja i je li Podnositeljima P.B. vie ili manje simpatian.
Dakle, ovakvi argumenti nisu uvjerljivi i ne pridonose konstruktivnoj raspravi. Od uglednog
drutva sveuilinih profesora i akademika, oekivalo bi se ipak mnogo mnogo vie.

8. Zagreb nije glavni grad Hrvatske jer sam tvrdio da je Pariz glavni grad Engleske?

Na slinom je tragu i isticanje dr. P.B. kako je dr. Tomislav Bracanovi (u nastavku T.B.) vie
puta i iskljuivo neuspjeno prijavljivao i druge znanstvenike za plagijat.18 Na stranu to je ta
tvrdnja injenino neistinita (neke prijave koje je podnio T.B. bile su uspjene, to se lako
provjeri), ak i kada bi bila istinita, ona ne govori apsolutno nita o tomu je li zaista rije o
plagijatu ili nije. Neija osobna sklonost prijavama nije relevantan imbenik prilikom
procjene uvjerljivosti neke konkretne pojedinane prijave. tovie, ak ni neuspjenost
prethodnih prijava (koju, naglaavam, samo prepostavljam) ne bi u ovom sluaju govorila
nita o dotinoj prijavi protiv P.B.-a. Naime, niti je stav upravo T.B.-a kljuan kriterij
procjene je li rije o plagijatu ili ne (u kojem sluaju bi statistika uspjenosti njegovih
prethodnih prijava moda postala relevantna), niti je Bariiev sluaj, kao takav, u ikakvoj
relevantnoj vezi sa sluajevima iz prethodnih prijava T.B.-a. Bariiev argument ovdje
poprima oblik Moj rad nije plagijat, zbog sklonosti T.B.-a neuspjenom prijavljivanju
plagijata. Po ovoj logici, tvrdnju osobe A da je Zagreb glavni grad Hrvatske trebali bismo
a priori odbaciti kao neistinitu, ako je ista osoba prethodno nekoliko puta pogrijeila po

16
S Anitom aktualno , https://www.youtube.com/watch?v=CCgba3Yr6mY, od 33:30 nadalje.
17
Otvoreno, https://hrti.hrt.hr/#/video/show/3057224/otvoreno-10-sijecnja-2017, od 25:30 nadalje.
18
Otvoreno, https://hrti.hrt.hr/#/video/show/3057224/otvoreno-10-sijecnja-2017, od 25:25 nadalje, od 34:25
nadalje.
8
pitanju drugih glavnih gradova. Tvrdnja o plagijatu je ono to treba ispitati i za to postoje
mnogo relevaniji i izravniji naini od prethodne uspjenosti podnositelja prijave. Ovaj put
sukladno narodnoj mudrosti, ako je kljuni cilj ispitati je li koka pronala zrno, onda emo
valjda provjeriti nosi li zrno u kljunu ili ne nosi, a neemo gubiti vrijeme na procjene u kojoj
je mjeri koka orava. Od ministra znanosti i sveuilitog profesora, oekivalo bi se da to
prepozna, pa makar i na vlasitu tetu.
No za najslikovitiji primjer ad hominema zasluan je akademik V.P. U raspravi s dr.
T.B., V.P. je u jednom trenutku izjavio: Kolega, problem je to ste Vi premalo znanstvenih
radova napisali. Ja sam ih napisao i objavio u svjetskim asopisima 245.19 Ovaj se argument
svodi na Rad P.B.-a nije plagijat, jer je podnositelj prijave T.B. objavio relativno mali broj
znanstvenih radova u meunarodnim asopisima. Sloimo li se da je temeljno pitanje
moemo li rad dr. Bariia smatrati plagijatom, sva apsurdnost ovakvog argumenta izlazi na
vidjelo. Ne samo da broj objavljenih lanaka dr. T.B.-a nije relevantan za pitanje postojanja ili
nepostojanja plagijata, sama egzistencija T.B.-a je u potpunosti irelevantna za postojanje i
odgovora na ovo pitanje. Ono bi imalo svoj toan odgovor i da se dr. T.B., primjerice, nikada
nije rodio! Ovakva vrsta argumenta, koja se izlae brucoima kao paradigmatski primjer kako
ne argumentirati, intelektualno zaista nije dostojna strunjaka Paarova kalibra. Zato se on i
ostali vrijedni apologeti Bariieve akademske estitosti slue tim i slinim sredstvima, a ne
nekim drugim i boljim, zato norme razumnog i istinoljubivog raspravljanja izbjegavaju kao
najgoreg neprijatelja, s isto intelektualnog stajalita, zaista ostaje nepoznanica.
Na samom bih kraju naglasio kako me ve i postojanje puke mogunosti da nam je
ministar znanosti nekad neto plagirao, ba jako rastuuje. No unato tome, na nekoj sam se
razini bio ponadao da e jedan akademski skandal barem stvoriti uvjete da u javnom i
medijskom prostoru svjedoimo dobroj raspravi, raspravi u kojoj se konano sueljavaju
znanstvenici, svauilitarci i akademici, a ne politiari i estradne zvijezde; raspravi koja e
samim time biti zanimljiva i intrigantna, ali ponajprije inteligentna i razinom svoje kvalitete
znatno iznad uobiajenih medijskih prepucavanja. Upravo je nevjerojatno kako sam se
prevario i koliko je to, zapravo, iz temelja tuno. Ono to smo dobili je naalost porazno, a
grijeh je, eto, da nesrea bude jo i vea, upravo na strani onih koji ministra brane od
plagijata. Zaista bih najiskrenije elio da su me uspjeli uvjeriti, jer ovako je teta dvostruka.
Kada branei ministra od plagijata dio naih sveuilinih profesora i akademika pokazuje da
ne poznaje ili pak sustavno ignorira abacedu racionalnog i istinoljubivog raspravljanja, kada u
svega nekoliko minuta njihove argumentacije prepoznate par (ili Paar) kontradikcija, a u
kratkim pauzama izmeu kontradikcija prepoznate da koriste vrste argumenata od kojih ak i
prosjeni studenti filozofije zaziru, onda nam ne preostaje nita drugo nego se ozbiljno
zapitati gdje su stvari otile krivo i to nam je initi dalje.

Malo pranje savjesti

U traganju za istom savjeu, a pritom i za ilustraciju koliko je referiranje na zasluge drugih

ljudi zapravo jednostavno (ak kada i nije nuno potrebno!), istiem da je naslov ovog rada
inspiriran naslovom Platonova djela Obrana Sokratova, te naslovom Proustova klasika U
traganju za izgubljenim vremenom. Podnaslov Citiraj pa se vozaj. Lopov ili o odgoju
naslanja se na uzreicu Plati pa se vozaj, te naziv djela J. J. Rousseaua Emil ili o odgoju.
Paarovo naelo neodreenosti kompetencije parafraza je, kako fiziaru i prilii,
Heisenbergova naela neodreenosti, a Kako je Albert izdao Pavu, priznajem, moda

19
Studio 4, http://vijesti.hrt.hr/369913/paar-i-bracanovic-bez-suglasja-o-plagijatu-prof-barisica, od 10:10
nadalje.
9
malo ritmiki podjea na Kako je Grin ukrao Boi. Trunjem i balvanjem po
Podnositeljima jasno aludira na drvljem i kamenjem po, dok je Kako su Podnositelji
postali ljudi od slame podsvjesno inspirirano klasikom Zabranjenog puenja Kako je Velika
Britanija postala probueni dolar. Naslov posljednjeg odlomka Tempus et moribus
podsjea, i to posve primjereno temi prethodne rasprave, na Ciceronovo zapomaganje O
tempora, o mores. Naravno, ovo moete shvatiti iskljuivo kao malo pranje savjesti
(termin preuzet iz: Kekin, Mile (1995.) Moralne dileme vlasnika BMW-a, u: Hladno Pivo
(ur.) G.A.D., Zagreb: Croatia records.) jer je prilino jasno da Vam mogunost plagiranja u
Hrvatskoj i ne moe tetiti previe.

Tempus et moribus

Prethodni tekst je nastao u potenoj intelektualnoj namjeri. Njegov je cilj slobodno

komentiranje javnog sadraja, te iskljuuje bilo kakvu elju da se nekoga povrijedi ili
osramoti. Govorio sam iskljuivo o argumentima na temelju argumenata, a o sudionicima
rasprave samo na temelju njihovih i u svjetlu svojih argumenata. Prihvaam mogunost da
sam negdje pogrijeio i, vjerujte mi, ba bih rado da mi netko na eventualne pogreke ukae.
To bi znailo da nai sveuilini profesori ne argumentiraju ba tako loe, to bi onda bio
barem neizravan pokazatelj da nam je ministar znanosti akademski estit. Pa ipak, cijenei
Vae i svoje vrijeme (tempus), loe obiaje (moribus) u argumentaciji i argumente tipa Nita
ti ne zna, jer nema pojma, U krivu si jer nema dovoljno znanstvenih lanaka, Pria
gluposti jer si ogoren, Tekst ti je pun jezinih pogreaka, Tko je bez grijeha, nek' baci
prvi kamen, to si ti, kao, bezgrean?, Ti ne moe nikoga savjetovati, jer nisi legalno
savjetodavno tijelo, Indoktrinirali su te zadrti i zli anti-Bariievci, Djed ti je sigurno bio
partizan i sl., molim Vas, lijepo Vas molim, preskoite Za takve i sline umotvorine ne
elim, dakle neu imati vremena.20

Petar Bodlovi
Doktorand filozofije, Sveuilite u
Granadi, panjolska
pbodlovic@gmail.com

20
Tekst posveujem lanovima Odsjeka za filozofiju Hrvatskih studija i vanjskim suradnicima ovog Odsjeka,
kao aktivnim promicateljima akademskih vrijednosti te odgovornog odnosa prema vlastitoj profesiji.
10