Você está na página 1de 14

N amjera mi je ovdje govoriti istinu i samo

istinu, a kako bih drukije i mogao s ovim tipaljka-


ma i icama na prstima desne ruke, prikaen na de-
tektor lai, mada to i nije poligraf kakvoga sam viao
u filmovima iz nedavne starine, nego snop tankih
zelenih i crnih ica to od mojih prstiju vodi u po-
kretno raunalo, tako da sam ja sam neka vrsta pro-
duetka te polivalentne sprave, ureaj ima uvid u
stanje mojih unutranjih organa i treptaja, prati
promjene i vibracije u mojim nervima, koji su mo-
da takoer snop zelenih i crnih ica ukoliko sebe
promatram kao pokretnu bioloku mainu, iako sa-
da sjedim nepomian i rado bih si rukavom obrisao
izdajnike grake znoja na elu, u ekran pokretnog
THE GHOST raunala udubljena je gospoa s bogatim slojem pu-
READER dera na licu, reklo bi se da ima nekih stotinjak kila,
VIKTOR IVANI
ili malo vie, ona sa mnom ne komunicira nego me
ima na uvidu, da tako kaem, registrira prilike u
mom ianom sustavu, statina je i tusta kao filoden-
dron u golemoj saksiji, da sam u drugaijim okolno-
stima pitao bih tipa s moje lijeve strane da li ju je ju-
tros propisno zalio, je li ubacio u saksiju aku granu-
la s umjetnim gnojivom i hranjivim tvarima da ubr-
za gospoin rast i razvoj, tip je naime slobodan sa
mnom komunicirati, tovie to mu je obaveza, ima
lila kravatu i prozirne ute brie koje uvre dok po-
gledom ara po listovima papira ispisanim sitnim
slovima, Razumjeli ste kako ovo funkcionira?, pita
me, Jesam, pitomo odgovaram, Najvanije je znai
da na postavljena pitanja odgovarate s da ili ne, to je
konstatacija na koju nisam smatrao potrebnim od-
govoriti, Razumjeli ste?, ipak inzistira, Jesam, Mo-
emo onda poeti?, Moemo.
Zovete li se tako i tako?, Da, Jeste li
uposlenik izdavako-trgovake kompanije Profil
International?, Da, Jeste li rasporeeni na poslovima prodavaa u naoj najveoj
knjiari?, Jesam, Molim vas odgovarajte s da ili ne, U redu, Imate li dvadeset go-
dina radnoga staa u naem poduzeu?, Da, Jeste li ikada otuili jednu ili vie
knjiga u vlasnitvu ove tvrtke, bilo iz skladita, bilo s polica trgovine?, i normalno
da se tu naas zaustavljam, premda sam namjeran govoriti istinu i samo istinu,
odnosno ba zato, jebem li ti jednu ili vie mamica, bilo u skladitu ili na polica-
ma trgovine, pomiljam gledajui kako tip popravlja vor od lila kravate, pitam se
da li stokilaica na svome pokretnom raunalu registrira takve misaone izlete, da li
joj moje tajne skarednosti kroz zelene i crne ice izlaze na ekran u formi dijagra-
ma, Ne mogu na to pitanje odgovoriti s da ili ne, kaem tipu, Ali od vas se trai da
odgovorite upravo tako, Odgovorim li tako dovest u vas u zabludu, Nije naa am-
bicija da utvrujemo zablude nego istinu, Istina se u ovom sluaju ne moe smje-
stiti u da ili ne, Uvjeravam vas da moe, gospodine, istina je uvijek krajnje jedno-
stavna, a stvari postaju sloene samo ako nam imate namjeru lagati, Nisam ovdje
doao da laem, ali vi me na to primoravate, Kako vas ja na to primoravam?, La-
gat u vam ako odgovorim s da ili ne, u ovom sluaju je nuna ira elaboracija, Ne
moete nita ire elaborirati na poligrafskom ispitivanju, ovjee, To je problem
tehnologije koji me se ne tie, Ja mislim da vas se itekako tie, Ne bih rekao, nije
6 moj izbor da s vama razgovaram preko poligrafa, Ali ste na to dobrovoljno prista-
li, Naravno, jer bih u protivnome dobio otkaz, To nije tono, Da li biste prikai-
li na sebe ove ice i to potvrdili?, tip tu zastaje i neto nervoznije uvre prozirne
ute brie, izgleda mi kao da bi ih mogao svaki as odlijepiti, to bi bilo tetno po
ukupnu fizionomiju, a onda znaajno podie obrve, Postavio sam vam vrlo jedno-
stavno pitanje, gospodine, jeste li ikada nae knjige otuili ili niste, Pokuavam
vam rei da istina nije crno-bijela nego se sastoji od nijansi, Ne zanimaju nas ni-
janse kada je rije o krai, A o ostalome?, to ostalome?, Zanimaju li vas nijanse
kada je rije o bilo emu drugom?
Kako bih nekome s lila kravatom i bez poligrafa mogao objasniti da
sam kroz proteklih dvadeset godina otuio stotine i stotine knjiga iz moga mati-
nog poduzea, te da sam sve te knjige, nakon to bi ih proitao, uredno vratio na-
zad na police, neokrnjene, bez podcrtanih reenica, bez uiju na stranicama, bez
vidljivih tragova moje italake aktivnosti, na to sam naroito pomno pazio, da
budem to diskretniji itatelj, punih dvadeset godina intenzivno krcam u sebe
knjine sadraje kao u kontejner, tako da je u meuvremenu to postao osnovni
materijal od kojeg se sastoji moj ivot, moda ak i njegov puni smisao, kriomice
bih otuio knjigu na tri ili etiri dana i poslije je takoer kriom vratio na mjesto
gdje je ranije bila izloena, neke bih s ushienjem konzumirao za samo jednu

Re no. 80/26, 2010.


no, a mnoge i po nekoliko puta, brojni su se fragmenti tako duboko usjekli u
moj mozak da bi ih u bilo koje doba mogao izgovoriti naizust, kao da su se te stra-
nice zalijepile za stjenke mene-kontejnera, rasporedile se u svojstvu unutranje
ambalae titei me od vanjskih nepogoda, nije bilo ni jednog bogovetnog dana u
proteklih dvadeset godina da mi se neka knjiga iji je nominalni vlasnik moje ma-
tino poduzee nije smijeila s nonog ormaria ili s police pored fotelje, evo i sa-
da je tamo zadnji Saramagov roman, mada je to ispalo prilino razoaranje, ni
blizu nekim ranijim Portugalevim djelima koje sam iekivao i gutao sa slau,
ovo je pretrpano otunim kliejima i ima okus zaslaene kamilice, kako god bilo,
u svih tih dvadeset godina neovlateno itanje tuih knjiga ne samo to mi nije
dosadilo, nego se u meni s vremenom poveavala strast i pretvorio sam se u neku
vrstu ovisnika, prati me nejasan ali snaan osjeaj da bih bez nove porcije tiska-
nog sloga koju u unijeti u sebe skonao u neopisivim mukama, u vie navrata nu-
eni su mi laki i bolje plaeni poslovi koje sam listom odbijao raunajui kako
novac ne moe nadomjestiti mogunost da svakodnevno udovoljavam svojoj sla-
bosti, prelazim prstom po hrptovima i osjeam se poput pohotnika u raskonom
bordelu, sada je meutim nastao problem jer tog Saramaga ne mogu vratiti, sada
bih se izloio riziku da budem uhvaen na djelu ako knjigu pokuam dostaviti na-
trag izvornome vlasniku, to jest mojoj matinoj firmi, tamo su nakon krae znat- 7
nije koliine knjiga iz skladita izvedene od strane nepoznatih poinitelja uveli
rigorozne mjere kontrole, izbrijani likovi s grbovima na rukavima dempera mo-
taju se oko ulaza, kamere, senzori, magnetske kartice, svi tehniki i ljudski resur-
si stavljeni su u funkciju, a onda su donijeli odluku da uposlenike testiraju na de-
tektoru lai kako bi nepoznate poinitelje raskrinkali i uinili ih poznatima, no-
vine su o tome donijele intrigantne izvjetaje, uglavnom pozitivno intonirane,
eto kako uspjene kompanije samostalno rjeavaju svoje probleme, eto kako se i u
nas uvodi praksa koja je ve uobiajena na Razvijenom Zapadu, eto kako se pod-
uzetniki duh brani od tetoinstva i moralno izopaenih ponaanja, eto kako se
radna snaga uspjeno selekcionira i dovodi na razinu visokih trinih zahtjeva,
glasnogovornik izdavake kue Profil International, koji se takoer predstavlja i
kao pisac, sveano je objavio da se ovim postupkom ne ugroavaju niija ljudska
prava, poto se poligrafsko ispitivanje provodi samo uz pisanu suglasnost onih
koji e biti ispitivani, logino da je preutio prijetnje otkazima, a nije pojasnio ni
da li u korpus ljudskih prava spada i ovjekovo pravo da lae, ili da se suzdri od
iskrenosti, koliko je meni poznato ne postoji ni jedan pozitivni pravni propis ko-
ji bi obavezivao ljudska bia da uvijek govore istinu, osim religijskih i moralnih
prinuda koje su u pravilu same po sebi lane i tee krvoproliu u ime svetih idea-

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja


la, Zar vi na ovo niste dobrovoljno pristali?, nadmeno me provocira tip, pa osje-
am silan nagon da ga zviznem posred bria boje Portugaleve kamilice, ali to si
ba ne mogu priutiti, jer mi je, kao to ve rekoh, desnica sputana snopom zele-
nih i crnih ica.
Vama je normalno ovo to radite?, pitam ga fiksirajui mu eonu kost,
to vam se ovdje ne ini normalnim?, hini naivnost, Ne ini mi se normalnim ka-
da postaje normalno da jedna kompanija najnormalnije preuzima ovlasti koje u
normalnim okolnostima pripadaju policiji i drugim organima represije, a i oni ih
koriste samo prema vjerojatnim zloincima, A vi mislite da ove okolnosti nisu nor-
malne?, Ne, nego mislim da nije normalno to to postaju normalnima, to hoe-
te rei?, Hou rei da je moje vienje nenormalnog ve sada kategorija prolosti,
pa nije ni vano, bolje reeno nije normalno, Oprostite, ja vas nita ne razumijem,
To je zbog toga jer ste navikli da vam odgovaraju s da ili ne, Svejedno, uvjeravam vas
da se kompanija u ovoj stvari strogo dri zakona, mada vam to nisam duan poja-
njavati, To mi je jasno, da se strogo drite nasilja, Vama su zakon i nasilje jedno te
isto?, U ovom sluaju jesu, najtonije bi bilo govoriti o nasilju zakona, to to uop-
e znai?, Znai da vi poseete za zakonom dok zakon posee za mnom, i to u pred-
jelu vrata, a to sam slobodan doivjeti kao atak na moje disanje, Mi vas ne izlaemo
8 nikakvome nasilju, gospodine, ovo je rutinski postupak u kojem oekujemo da od
vas saznamo istinu, Ako smijem primijetiti, najnasilniji dio ovoga ina upravo je
njegova rutina, Vidim da je vama namjera stvoriti eksces i konfuziju, pa je bolje da
s ovim prekinemo i ne gubimo vrijeme, Da, vrijeme je dragocjeno jer morate ispi-
tati druge osumnjienike, Gospodine, mi ovdje ne razgovaramo s osumnjienici-
ma nego s uposlenicima, Ako nema razlike izmeu poslovne kompanije i policije,
to je zato jer nema razlike izmeu uposlenih i osumnjienih, radnici su masa s
ozbiljnim kriminalnim potencijalom, a ako dublje razmislim, to tipu dakako ne
govorim, nego o tome samo ilegalno mislim, izgleda da samim svojim roenjem
postajemo osumnjieni, pa to ve pomalo poinje biti pitanje vrste, dolazimo na
svijet kao injenice koje treba nadzirati, testirati, obiljeiti, razvrstati, te svrsishod-
no upotrijebiti ili odbaciti, preuzimamo ivot a da nismo njegovi vlasnici, ovjek je
do te mjere pretvoren u osumnjienika da humanost sama po sebi predstavlja opa-
snu devijaciju, o emu je rezignirano pisao Agamben, iju sam knjiicu takoer bio
drsko otuio i dvaput je proitao, a na svoj je nain o tome govorio i Portugalac u
fazi prije nego je cijedio zaslaenu kamilicu, Zbog ega kompanija ne bi samostal-
no provodila istragu ako su knjige ukradene nama?, glasno se udi tip, jebem li ti
mamicu, jebem li ti mamicu, razmiljam tek da testiram kako detektivski progra-
mirani ureaj reagira na zlomisli, to je dosta naivno budui da sam ja taj koji ov-

Re no. 80/26, 2010.


dje mora biti testiran, zabavlja me pomisao da se prostote registriraju na ekranu u
obliku dijagrama, mogue je da se neizgovorene psovke elektronski materijalizira-
ju u razliitim bojama, jebem li ti mamicu ljubiastu, ako moje matino poduzee
ima pravo da me poligrafski tretira pitanje je vremena kada e mi odreivati to da
jedem i pijem, kakvo rublje da nosim, o emu da sanjam, i naroito to da mislim,
a ukoliko ne pijem i ne mislim u skladu s propisanim pravilima bit u izloen te-
kim sankcijama, nosit u arape i donje gae s logotipom tvrtke Profil Internatio-
nal, ili e mi ga moda tetovirati na podlaktici, trebat u se strogo profilirati da bih
uivao radne pogodnosti u tvrtki Profil International, jebem li ti mamicu tirkizno-
plavu, meutim stokilaica se ne pomjera ispred ekrana, ni jednim treptajem ne
daje do znanja da se na zaslonu sprave dogaa ita uznemirujue, ukopala se kao fi-
lodendron u saksiju otporna na moje iane podraaje, tako da prestajem s misao-
nim ludorijama, i jo si upuujem otar prijekor, kome ti jebe mamicu, glupane,
kada te sistem prca direktno u mozak, preko zelenih i crnih ica, lila kravate i jed-
nog pokretnog raunala s nepokretnom korisnicom, Ne moete negirati da su
knjige doista pokradene i da smo obavezni reagirati na tu izvanrednu situaciju, sa-
da se tip oglaava neto reskijim tonom, Zar niste rekli da je ovo rutinski postu-
pak?, Postupak je rutinski u sklopu iznimnih okolnosti, Iznimne okolnosti i slue
tome da se stvori nova rutina, omoguuju normalizaciju izuzetka, utoliko je bolje 9
da nastupaju to ee, prigode beru jagode, Ova kompanija ne bere jagode, go-
spodine, nego nastoji otkriti one koji je potkradaju, imamo odgovornost i pune
ovlasti tititi se od takvih ugroza, Da, mrmljam u bradu, suveren je onaj tko ima
mo proglasiti izvanredno stanje, a u sebi dodajem da je najunosnije kad izvanred-
no stanje nikada ne prestaje, tada je izvanredno stanje zaista izvanredna stvar, to
ste rekli?, Nisam to rekao ja nego gospodin Schmidt, Tko?, Gospodin Schmidt,
stalno se mota dolje u knjiari, etvrti red polica lijevo od ulaza, na to me je tip
blijedo pogledao, te sam odmahnuo lijevom beinom rukom, Jedan ljubitelj na-
cista, nosio je kravate sline vaoj.
Gospodin Schmidt bio se iznenada ukazao i kada sam prije dva dana
razgovarao s gospodinom piscem, dodue ne mojom inicijativom nego ga je spome-
nuo moj sugovornik, koji inae redovno navraa u nau knjiaru i skoro svaki put
ugodno proaskamo o kojeemu, moe se slobodno rei da je on intelektualna zvi-
jezda nae izdavako-trgovake kue, k tome jo ugledni novinski kolumnist, od one
vrste za koju se dri da predstavlja moralnu savjest drutva, osobito se trudimo nje-
gove knjige izloiti na najvidljivijim mjestima, tako da ih posjetitelji i mogui kup-
ci ne mogu zaobii, tim vie to nas gospodin pisac posjeuje ee nego itko drugi,
ivo se zanima za sva nova izdanja, eli biti u toku s literarnim trendovima i aktual-

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja


nostima na polju angairane humanistike, propituje me o svjee dobavljenim na-
slovima i onima to e se tek pojaviti, ali krajikom oka uvijek pogledava kako su nje-
gove knjige strateki rasporeene unutar naeg prodajnog centra, tko se kraj njih
zaustavlja, tko ih prevre po rukama ili prelistava, obilni tamni podonjaci zatitra-
ju mu ako netko pokae odgovarajue zanimanje za njegovo vrijedno djelo, tada zna
prelaziti dlanom preko tjemena s prorijeenom kosom da prikrije intenzivan osje-
aj ugode, uglavnom nije bilo nimalo neobino to sam priao i prisno mu se obra-
tio, Gospodine pisac, ustvari sam ga oslovio prezimenom koje ovdje svjesno ne na-
vodim, ako sam odluio govoriti istinu i samo istinu to ne znai da u zalutati u
sramne vode potkazivanja, Gospodine pisac, vama su poznati najnoviji dogaaji u
naoj izdavakoj kui?, Mislite na ono to je pisalo u novinama, na onu svinjariju s
detektorom lai?, Da, mislim na to, To je apsolutno strano, nemam rijei da iska-
em svoje gnuanje, a onda je uz moje odobravajue klimanje glavom odrao krai
traktat o tome kako smo svakoga trenutka na svakom mjestu izloeni rigoroznim
mjerama nadzora, zaskau nas videokamerama i senzorima, uzimaju nam biome-
trijske podatke i otiske svih dijelova tijela, izdaju nam matine brojeve pomou ko-
jih mogu ulaziti u nae bankovne raune i zdravstvene kartone, da ne spominjemo
kreditne kartice i mobilne telefone, da ne spominjemo direktan uvid u nau privat-
10 nu korespondenciju preko takozvane otvorene mree, poligraf je samo jedan od
elemenata u grozomornom mozaiku, naa sloboda svedena je na glavinjanje od jed-
noga do drugog nadzornog punkta, ovjeka vie ne doivljavaju kao nositelja osob-
nosti nego kao nositelja prijetnje, rekao je gospodin pisac i sumorno dodao, Nekad
ogranieni prostor logora pretvorio se u samo sredite grada i postao na ivotni
okoli, u emu se gospodin pisac potpuno oslonio na Virilija, bolje reeno doslov-
no ga je citirao ne smatrajui shodnim spomenuti mu ime, a ja sam sa svoje strane
drao neumjesnim na to ga upozoriti i dovesti u neprijatnu situaciju, bilo bi deko-
modirajue za priznatoga pisca da sazna kako razgovara s obinim prodavaem u
knjiari kojemu Virilio nije nepoznat, i to u trenutku dok on Virilija potajice rabi,
jer ja sam tog Virilija takoer bio kriom maznuo od svoga matinog poduzea i
progutao ga s ogromnim zadovoljstvom, to nije razlog da mi Virilio sada poslui
kako bih ozlijedio piev osjetljivi ego, Najpokornije je drutvo u kojem svatko ima
status sumnjivca, rekao je, Onda je nakladnika kua koja objavljuje vae knjige ve
uznapredovala tiranija, primijetio sam s neto opreznosti, no inilo se da me nije
uo jer je nastavio istu misao, A jo je gore to ispada da je ta pozicija sumnjivca re-
zultat demokratske procedure i slobodnoga izbora, U mom sluaju pitanje je samo
koju u vrstu poraza slobodno izabrati, Na to konkretno mislite?, Ako se odbijem
ponaati kao osumnjienik, to jest ako odbijem poligrafsko testiranje, oni e mi da-

Re no. 80/26, 2010.


ti otkaz i liiti me prihoda od kojeg ivim, a nisam mu spomenuo da bi me liili mo-
gunosti redovitoga itanja knjiga, to je za mene nepodnoljiva pomisao, mnogo
gora od gubitka zaposlenja i triarije kao to je socijalna sigurnost, u ovim godina-
ma osuditi me na javne biblioteke koje nove naslove dobivaju s dvije ili tri godine za-
kanjenja neto je to moj ovisniki um jedva da moe pojmiti, s druge strane, kazao
sam, Pobuna se ini jedinim asnim rjeenjem, no njoj bi dobro dola javna podr-
ka, moj glas nema snagu javnoga prosvjeda, svakako se ne bi pokazao dovoljnim za
bilo kakav pozitivan ishod, glas malog ovjeka uje se u rasponu od ove police do one
blagajne, na to je gospodin pisac i ugledni kolumnist znakovito nakrivio glavu, Pa
to kanite uiniti?, U ovome momentu to nije pravo pitanje, Nego koje?, Pravo je
pitanje to kanite uiniti vi?
Onda mi je gospodin pisac, blago pocrvenivi po obrazima, najljuba-
znije objasnio da on ne moe uiniti nita, jer nije u mogunosti, na alost, bilo bi
samoubilaki izloiti javnoj kritici izdavako poduzee koje tiska njegove knjige i,
moglo bi se rei, upravlja njegovom karijerom, premda njemu nije stalo do karije-
re i statusa nego do principa, no tek ako ima odreeni status dolazi u priliku bo-
riti se za principe, sada bi to bio izravni sukob interesa, socijalna miolovka, oma
oko vrata, Moja se situacija zapravo ne razlikuje od vae, Osim to vas ne tjeraju na
poligrafsko ponienje, To je samo stvar detalja, A vae kolege?, Koje kolege?, Pisci 11
koji objavljuju u drugim izdavakim kuama, Oni su takoer ovisni o ovom trgova-
kom lancu, tko bi mogao podnijeti da mu se knjige uklone s polica, Zar ne bi?, Zar
bi?, Hoete rei da i oni imaju omu oko vrata?, Otprilike, Nije lako pisati s takvom
kravatom, Vjerujte da nije, svisoka se nasmijeio gospodin pisac, a zatim mi je kazao
da ga s vlasnikom naeg poduzea vee dugogodinje poznanstvo i ak ga moe sma-
trati osobnim prijateljem, rije je prema njegovu sudu o vrlo kultiviranoj osobi do-
kazanih humanistikih nazora, pa mu se utoliko aktualni dogaaji ine pomalo bi-
zarnima, poput nekog sluajnog defekta, neobjanjive anomalije, slovne greke u
rukopisu, Vi ga poznajete?, U proteklih dvadeset godina sreo sam ga u prolazu do-
sta puta, I kakvim vam se ini?, ini mi se vrlo pristojnim, Je li vam poznato da je
on lan Odbora nae najvee organizacije za zatitu ljudskih prava?, Poznato mi je,
rekoh, uz neizgovorenu napomenu da sam o toj injenici zadnjih dana intenzivno
razmiljao, o tome da je vlasnik kompanije u kojoj zaraujem mjeseni dohodak
zduno angairan na planu zatite ljudskih prava, da predano skrbi nad ugroenim
skupinama irokoga spektra, sudjeluje zajedno s drugim uglednicima u sastavljanju
proglasa i vanih deklaracija, brine o ravnopravnosti nacionalnih manjina, rasnih
manjina, vjerskih manjina, seksualnih manjina, ideolokih manjina, kulturnih
manjina, manjinskih manjina, zalae se za ispravan odnos prema svima to se u

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja


skrbnikoj evidenciji zavode kao drugi i drugaiji, no smjer razgovora nije mi bio po
volji, To dakako moe biti i kvalitetna krinka, kazao sam, Kakva krinka?, Kada nas
generalno zgnjee onda je dobra raunica tititi ljudska prava u finesama, Zato bi
to bila raunica?, Zato jer upravo briga o finesama slui za prikrivanje generalne
zgnjeenosti, Ha, mogue je gledati i iz tog kuta, Ako stvari promotrimo iz tog ugla
onda moe ispasti da se ovjekova prava najdjelotvornije kre uz stalnu borbu za za-
titu ljudskih prava, Zanimljivo razmiljanje, rekao je gospodin pisac i diskretno
pogledao u sat dajui mi do znanja kako je krajnji as da ode, ekaju ga neodgodive
stvaralake dunosti, solidarno je za kraj slegnuo ramenima, Kao to ste i sami pri-
mijetili, pitanje je tek koju emo vrstu poraza izabrati, kazao je i nasmijeio se od-
lazei, u tome je bez dvojbe bio u pravu, mada nije izvjesno da za one koji su u pra-
vu postoji opravdanje, pozvao sam istaicu i zamolio je da krpom izbrie pod, to
je sad bilo?, udila se, Gospodin pisac je upravo napustio nau radnju, rekao sam,
ostalo je neto sluzi na parketu.
Sada je ve posve sigurno da e mi Portugalac doi glave, kakav suludi
peh, kakav petparaki obrat, punih dvadeset godina s uzornom vjetinom otuu-
jem knjige u vlasnitvu moje matine tvrtke i s jednakom ih spretnou vraam na
police, nikada ni najmanja nevolja nije osujetila taj kontinuirani proces, a sve e
12 se slomiti na jednoj dionici kamiliaste proze to je stjecajem nesretnih okolnosti
jo u mome domu, i to zbog krae koju su poduzeli anonimni lopovi, pa bih usko-
ro trebao ispatati kao zamjenski poinitelj, otkupitelj njihova gnusnog zloina,
poslije takvog kraha Portugalevu u knjigu zacijelo uokviriti i objesiti na zid da
bih na njoj vjebao pikado, iz veeri u veer izlagat u je najotrijoj kritici, prem-
da nikada ne bih strelicama nasrnuo na pokojnog autora, kada je Saramago ne-
davno umro vrh Rimske crkve javno ga je prokleo, bez imalo zadrke, u slubenom
vatikanskom glasilu proglasili su ga heretikom demonskog ranga i pljunuli mu u
otvoreni grob uzaludno se nadajui da bogom dani talent moe sagorijevati u pa-
klu, Portugalcu to bez dileme upisujem kao veliki plus, to to je uspio raspizditi
inkviziciju u grimiznim nonjama, a meni ne polazi za rukom raspizditi ni tipa sa
utim briima, obinoga gnjecavog inovnika, najniu kariku u hijerarhijskom
lancu globalne inkvizicije, on je oigledno naoruan konjskim ivcima, tipu su
moda konjska svojstva provjerili veterinarskim putem prilikom zapoljavanja,
dok mi se obraa nonalantno lupka olovkom po prstima, Nejasno mi je zato ste
uope pristali na ovo ispitivanje?, Zbog toga da vas upoznam s istinom, Pa gdje je
onda problem?, Zanosio sam se time da u vam rei punu istinu a ne onu koju e-
te iz mene izvui, Zar to nije isto?, Istina koju ete preko ove sprave iz mene izvu-
i je, da tako kaem, neosobna, Kakva je to, molit u, neosobna istina?, Ona ko-

Re no. 80/26, 2010.


ju isporuuje gola biologija, Opet vas ne razumijem, Jeste li znali da je srednjo-
vjekovna inkvizicija torturu uz pomo sprava za muenje nazivala traganjem za
istinom, quaestio veritatis? Nemojte biti paranoini, ne moete poligraf usporeiva-
ti sa spravom za muenje, Tehnologija je napredovala toliko da ljude oslobodi su-
vine boli, kao to se medicinske operacije vie ne obavljaju na ivo, nego ti otkinu
nogu dok si pod blaenstvom anestezije, ali smisao ostaje isti, Kakav smisao?,
Smisao poligrafskog testiranja je da me izda vlastito tijelo, da me oklevee matini
nervni sustav, protivno mojoj volji, kao na spravi za muenje, O emu vi to govo-
rite?, Govorim o tome da se moje tijelo koristi kao orue u borbi protiv mene,
Molim?, Prema vaem planu ja trebam postati sam svoj potkaziva, To su sulude
fantazije, gospodine, nae namjere nisu ni priblino takve, Ali jesu, upravo su ta-
kve, vas ne zanima istina, nego to da me svedete na bioloku injenicu, na tijelo
koje e biti odvojeno od volje i kao takvo spremno da iznese optubu protiv moje
osobe, jer da vas zanima istina tada mi ne biste postavljali pitanja na koja mogu
odgovoriti jedino s da ili ne, alim sluaj, tako je programiran ovaj ureaj, Va
ureaj programiran je da biljei samopotkazivanje, da od mene uini i tuitelja i
optuenog, Na je interes iskljuivo utvrivanje injeninog stanja u pogledu kra-
e robe koja nam vlasniki pripada, Ponavljam jo jednom da sam vam kao savje-
stan djelatnik ovog poduzea bio namjeran izloiti punu istinu, ali kad je detektor 13
lai nametnut za njeno ovjeravanje, istina je postala nemogua, To zvui kao prav-
danje nekoga tko se sprema lagati, Vi i va stroj me na to silite, da protiv sebe iz-
nesem lanu optubu, gurate me u ogavnu klevetniku rabotu, Naporni ste, ovje-
e, jo jednom vas upozoravam da ste na ovo dobrovoljno pristali, To je evident-
no bila velika greka, No pa onda jo uvijek moete odustati, ovo natezanje ionako
predugo traje, i tu je tip prokleto u pravu, nevoljko moram priznati da mu se oi
cakle a brii pobjedniki titraju, napokon je vrijeme da se odluim i prestanem s
prenemaganjem, mada mi se iza svake odluke smijei sigurna propast, kao to u
Procesu ree K.-ov stric, Biti predmet takva procesa znai unaprijed ga izgubiti, a
njegov je pisac u dnevniku iao jo znatno dalje tvrdei da su priznanje krivnje i la-
ganje jedno te isto, Da bi se moglo priznati mora se lagati, suvino je i navoditi da
sam kroz proteklih dvadeset godina tu knjigu tajno odnosio kui i poslije vraao
izvornome vlasniku u barem etiri navrata, to zapravo nije predmet interesa ovo-
ga klipana s lila kravatom, jebem li mu mamicu naranastu.
Stokilaica dakako ne reagira, rairena poput filodendrona ispred za-
slona raunala sve vrijeme ne poduzima ni najmanji pokret, moda je omamljena
postupkom fotosinteze, u svakom je sluaju potpuno sljubljena s elektronskim stro-
jem kao njegov puderom obloeni nastavak, pomalo me podsjea na moju majku

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja


koja takoer godinama ordinira u saksiji i udubljuje se u meksike sapunice, povre-
meno navratim da bih ubacio aku granula s hranjivim tvarima, ali me uglavnom ne
primijeti jer eli neodlono doznati da li Manuela nosi Pablovo dijete ili je stvar
moda obratna, moj je otac umro kada sam napunio esnaest godina, metastaze su
se s plunih krila rairile prema gore i dolje, uvezale u vor i naposljetku uinile
kvrc, bio je inenjer strojarstva, poduzimao sloene izraune, izraivao komplicira-
ne nacrte i nadgledao ugradnju golemih motora u prekooceanske brodove, nakon
to smo ga sahranili pronaao sam u njegovome radnom stolu hrpu biljenica ispu-
njenih stihovima, stotine i stotine stihova ispisanih pedantnim nakoenim rukopi-
som, iz dananje perspektive ti mi se poetski radovi ine u dobroj mjeri naivnima,
no ne moe se zanijekati da je u njih uloena nemala strast i stvaralaka predanost,
strojarski inenjer koji kriomice pie stihove i zakljuava ih u ladicu, proveo sam
mjesece nad tom graom opsesivno pokuavajui otkriti razloge konspirativne dje-
latnosti, proniknuti u tajnu tajnoga ivota, veinu tih pjesama iitao sam toliko
puta da sam ih nauio napamet i do danas ih nisam zaboravio, koliko god bile lie-
ne uvrijeenih knjievnih vrlina, poput one to joj je otac nadjenuo naslov Grad i
iza toga dodao bojaljivi upitnik u zagradama, Izgleda ulica se uruava, Okolni zido-
vi su se jednostavno odspojili, I krenuli u razliitim pravcima, Pod okriljem noi,
14 Kue su napustile ljude, i tako dalje, a onda sam s poluzguvanih stranica iz bilje-
nica naprosto preao na sve druge, na one u tvrdim i mekim koricama, u veim i
manjim formatima, halapljivo sam gutao sve to mi se nalo pod rukom opsjednut
istom prvobitnom potragom, dok nisam shvatio da je cilj sadran u samoj potrazi te
je bilo jo manje razloga prestajati, i nisam se zaustavio sve do ovog jezivog trenut-
ka, do ove katastrofe s nesagledivim posljedicama, moe dakle biti da je moj ovisni-
ki usud tek naslijeena bolest ili nastavak obiteljske tradicije, odabir modela da se
osujeti stvarnost, samo to je otac bio zaduen za proizvodnju a ja za potronju, na-
ravna stvar da sam ivotne okolnosti uredio po mjeri svoje slabosti, zaposlivi se kao
prodava u knjiari postigao sam puno samoostvarenje, dvadeset godina nelegalno
sam koristio dobra u vlasnitvu moje matine firme s osjeajem da u jedino srlja-
njem u knjiku guvu pobjei od ljudske vreve, sve dok mi nisu postavili zamku, dok
nisu podmuklo razvukli bodljikavu icu izmeu mojih nasunih potreba i neeg to
se uobiajeno zove ljudskim dignitetom, siguran sam da gubitak dosadanjih po-
godnosti ne bih mogao podnijeti, sva je prilika da sam spreman na svaku vrstu ni-
skosti kako bi ih zadrao, da kleim i molim se onome u kojeg svom snagom ne vje-
rujem, da puzim kao zadnja gnjida, da ovlaim njukicu i maem repiem pred ki-
me god treba, da donesem odluku pouen spoznajom kako je izmeu dva zla gore
ono koje si ne priuti.

Re no. 80/26, 2010.


U redu, hajde da to obavimo, odluno kaem tipu, a on mi uputi pro-
doran sumnjiavi pogled, Stvarno?, Stvarno, Neemo skretati u suvine diskusije?,
Neemo, Drat ete se dogovorenih pravila?, Hou, i tip ispred sebe hitro raspore-
uje papire bojei se novog predomiljanja, Morat emo s pitanjima ispoetka, U
redu, tip se prigueno nakalje u aku i krene, Zovete li se tako i tako?, Da, Jeste li
uposlenik izdavako-trgovake kompanije Profil International?, Da, Jeste li raspo-
reeni na poslovima prodavaa u naoj najveoj knjiari?, Jesam, Molim vas odgo-
varajte s da ili ne, U redu, Imate li dvadeset godina radnoga staa u naem poduze-
u?, Da, Jeste li ikada otuili jednu ili vie knjiga u vlasnitvu nae tvrtke, bilo iz
skladita, bilo s polica trgovine?, i tada stokilaica iznenada ustaje, odgurne pokret-
no raunalo i zavalja se preko sobe uz kripanje parketa, nemam pojma kako je
uspjela iupati korijenje da bi ostvarila takvu kretnju, uglavnom se stvorila ispred
mene i unosi mi se u lice, tako da povlaim glavu unazad u strahu da e me moda
odalamiti po gubici, kada progovori glas joj je istodobno hrapav i piskutav, Zovem
se Sabina i ovaj sam posao prihvatila iz oaja, kae, Da?, izgovaram refleksno, A sa-
da mi ga je pun kurac, i ta reenica odzvoni doista mono, odbije se od sumornog
namjetaja u be nijansama i vrati u sredite ureda pojaana s nekoliko usklinika,
tipu je na faci takva grimasa da ju je trebalo istoga trenutka ovjekovjeiti fotograf-
skim aparatom, pobrala bi meunarodne nagrade u kategoriji Nagli gubitak kon- 15
trole, iza stroja je dakle ipak bila osoba, i to osoba prilinog formata, Kakvo je to
ponaanje, Sabina, to vi to radite?, oglasi se napokon vlasnik bria, Oigledno vi-
e ne radim, uzvrati lani filodendron, a zatim se opet okree prema meni i sniava
registar piskutanja, Jeste li znali da je Agamben svojedobno odbio kolegij kojeg je
trebao drati na njujorkom sveuilitu jer su mu zabranili ulazak u Ameriku?, Ni-
sam, odgovaram, a odmah me probada enigma kako ova ovea osoba zna da mi se po
glavi motao zakuasti Talijan iako nisam izgovorio njegovo ime, moda se kroz splet
zelenih i crnih ica na ekran doista prenose vjerno kopirane misli, moda je tehno-
logija napredovala vie nego to sam mogao slutiti, moda je ovo samo nastavak te-
stiranja, A znate li zato su mu zabranili ulazak u Ameriku?, Ne znam, Zato jer im
je odbio dati svoje biometrijske podatke, sada ve zadihano poentira Sabina i pona-
vlja za sluaj da nisam dobro razumio, Uveli su na granici posebne sigurnosne mje-
re, traili biometrijske podatke od svih koji ulaze u zemlju, a Agamben na to nije
pristao, makar morao otkazati kolegij na sveuilitu, dok skidam ice s prstiju tip
fljaska otvorenim dlanom po stolu, ustaje sa sjedalice i gotovo urla, Kakav Agam-
ben, do avola, to znai ova bolesna predstava?, Nemojte se estiti, smiruje ga Sa-
bina, prirodno je to to ne znate, Zato je prirodno?, Zato to ne krade knjige,
majmune!

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja


Prilazim Sabini koja me eka na klupi u parku i sjedam pored nje, dobrano zadi-
han, to je posljedica aktivnosti koja nije najsretnije usklaena s mojim godinama,
dri me za nadlakticu dok eka da se otkucaji moga srca vrate normalnome ritmu, a
onda mi naslanja glavu na rame, prola su dva sata iza ponoi, nebo je osuto zvije-
zdama koje me asociraju na epidemiju malih boginja, pripaljujem cigaretu, diemo
sinhrono, utimo i punim pluima uivamo u prizoru, ustvari smo mi njegov naj-
vaniji dio, dvoje pristojnih graana zadovoljnih ishodom minulog dana koji se
preputaju nonome miru, cijelo poslijepodne proveli smo u kavani, tamo dugo is-
pijamo aj s limunom i najvei dio vremena troimo cerekajui se u slavu tipa s lila
kravatom kojeg su u jeku incidenta izdali konjski ivci, veterinarski nalaz to ga je
priloio poslodavcu zacijelo je bio laan, toliko da je poput navijenog lutka skakutao
na petama i prijetio kako e zvati pripadnike osiguranja da nas izbace iz zgrade, ma-
da smo mi veselo naputali njegov privremeni ured i bilo je vie nego jasno da je
uporaba sile suvina, im sjedamo u ugostiteljski objekt uini mi se da Sabinu po-
znajem stotinjak godina, ne osjeam ak ni stid zbog svojih zabluda od prije jedva
pola sata, u sklopu kojih sam tu osobu bio bezduno uobliio u biljku, trudimo se
16 podraavati poligrafski nain diskusije, Uvaena gospoo, jeste li izjavili da vam je
pun kurac zbog toga da se va pretpostavljeni osjeti kao pizda?, Da, Nije li dotad bi-
lo obratno, samo to pretpostavljeni nije izgovarao prostote?, Jest, Molim vas od-
govarajte s da ili ne, U redu, Da li je va pretpostavljeni, ba zato to se klonio pro-
stota, zapravo bio vulgaran?, Da, Da li vam vulgarni ljudi idu na kurac?, Da, uzvik-
ne i prasne u smijeh kojem se revno pridruujem, s dvije dobro odmjerene psovke
nositelj prozirnih bria bio je potpuno izbaen iz ravnotee, adrenalin to ga je
proizveo djelovao je u suprotnome smjeru, njegova mo je usahnula, tip nije znao
to mu je initi, Mo je do te mjere oslonjena na praktine razloge da joj se mogu-
e suprotstaviti jedino provalom besmisla, kae Sabina, Nevolja nastaje jer je mo
uvijek u dosluhu sa zakonom, kaem ja, Kada je ponitena razlika izmeu zakona i
nasilja krhka nada lei jo samo u bezakonju, kae Sabina, pokretom ruke poziva me
da se kucnemo alicama aja, Usprkos svemu, ili ba zbog toga, trebamo se ponaati
kao pristojni graani, Tako emo promijeniti stvari?, Kao pristojni graani ne
moemo uiniti bogzna to, ali moemo postii barem to da budemo pristojni, Da
te nije bilo u onom uredu sada bih se osjeao loe, Hvala takoer, nakon ega iscrp-
no razmjenjujemo utiske o tome kako je ovjek u jednome trenutku spreman pri-
stati na sve, a u drugom onda ipak odustane, i ba u tom drugom momentu presta-
je misliti samo na sebe, te ostaje nejasno zbog koga se odustajanje zapravo dogodilo,

Re no. 80/26, 2010.


Tek kada nam je ugroena zadnja stopa privatnosti poinjeno uviati iru sliku,
Moe se rei da je misao o drugima zavrni in sebinosti.
Naveer odlazimo do mog stana gdje pripremam jednu od one dvije
paste koje mi uvijek polaze za rukom, Sabina jede s takvim tekom da ju je milina gle-
dati, sve to me na njoj odbijalo dok je sjedila za ekranom pokretnog raunala sada
me neodoljivo privlai, veliina je pitanje perspektive, ulijevam vino u ae, skidam
s police Portugalev roman i stavljam ga na stol, Ovo je za tebe, na to me ona po-
gleda dosta tugaljivo, itala si?, Da, I to ti se ini?, Molim vas postavljajte pitanja
na koja mogu odgovoriti s da ili ne, Kamilica?, Da, i opet osjeam blagu sumnju da
je preko onih zelenih i crnih ica stekla prodorniji uvid u stanje mog uma nego to
eli priznati, a u isto me vrijeme preplavljuje misao da bih kroz stanovito partner-
stvo s ovom enom moda i svoju ovisnost mogao solidno zalijeiti, ako ne sasvim a
ono barem toliko da ne izaziva stanja akutnoga nereda kao to je jo jutros bio slu-
aj, zajedniki izmaknuti maru populacije, udruenim snagama protiv udruenih
snaga, i naroito protiv vremena, Ti si takoer guta?, pitam i ona potvrdno klima
glavom, Samo meni se prima, dodaje uz osmijeh lupajui se dlanom po boku, izla-
zimo napolje malo nakon ponoi, ne zato da bih Sabinu otpratio do njenog stana,
nego u dugoj etnji prodiremo u udaljeni dio grada, u elitno naselje na brijegu s
dobro zaklonjenim dvokatnicama, prostor ukraen brino oianim travnjacima, 17
brino oianim ivicama i brino oianim vlasnicima, s tim da su vlasnici ve neko
vrijeme u dubokome snu, dugaki niz bunkera s granitnim oblogama i hortikultur-
nim kulisama, plus mamice sivomaslinaste, plus mamice boje pustinjskoga pijeska,
tiina je takva da se uju samo nai koraci, s parkirnih mjesta kraj trotoara izniu
prijetee siluete crnih limuzina, tko zna kako bi Portugalac opisao ovaj predio u
gluhoj noi, dok smo jo bili za veerom povremeno bih skretao pogled ka njegovoj
knjizi na stolu, to je Sabina odmah zapazila, Uznemiruje te?, Ne osjeam se dobro
dok kao inkriminirani kradljivac posjedujem tuu stvar, Zato si mi je i htio dati, e-
li je se po svaku cijenu rijeiti, Jesi li znala da je Rimska crkva Saramaga proklela kad
je umro?, Nisam, Poslali su mu na odar slubenu delegaciju s glogovim kolcem,
Svia mi se taj iskaz oaja, Misli da je u pitanju oaj?, Crkveno prokletstvo u dana-
nje vrijeme, to je zbilja jadno u odnosu na tehnike suvremene inkvizicije, Kao da
prdne u plinskoj komori?, Misao primjerena veeri, uz to i tona, Da Rimska cr-
kva svoje ovlasti nije prepustila drugima Portugalevo bi djelce bez sumnje gorjelo
na lomai, Korisnije ga je vratiti vlasniku, to mu doe skoro na isto, oboje shvaa-
mo da je to problem na ijem rjeenju bi trebalo raditi, kako se u doba nedodirlji-
vosti privatnog vlasnitva odnositi prema privatnom vlasnitvu koje je ilegalno za-
pameno, to uope initi s neovlateno proitanom knjikom graom, ili, u nael-

asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja


nom smislu, postoje li korisni aspekti nemoi, ovjeku bi dobro dola kakva zbirka
s receptima za takve posebne situacije, ali niega slinog nema na tritu, u samou-
koj varijanti valja se prilagoditi skuenome znanju i ogranienim kunim mogu-
nostima, zamotati knjigu u plahtu, stegnuti vor tako da jedan kraj viri u duini od
barem metra, sve dobro natopiti suncokretovim ili maslinovim uljem da se suzbije
okus kamilice, dodati soli, papra i zaina po izboru, staviti u najlonsku vreu i laga-
nim hodom odnijeti do izabrane lokacije, pripaziti da nitko ne promatra, gurnuti
ispod objekta i virei kraj plahte kratko tretirati upaljaem, hitro se udaljiti, sutra-
nje e novine donijeti privlaan naslov, Zapaljen mercedes c klase vlasnika izdava-
ke kue Profil International, sumnja se u odmazdu mafije i kamatara, to se sasvim
malo tie dvoje pristojnih graana koji sjede na klupi u parku i uivaju u nonom
miru.

(Posveeno radnim ljudima i upravi nakladnike kue Profil International d.d.)

18

Re no. 80/26, 2010.

Você também pode gostar