Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Govor Moravaa

Sarajevo, 13.01.2017.
Mentor: prof.dr. Senahid Halilovi

Studentica: Alisa Zeo

 Kajkavski govor Morava prema Ivievoj podjeli pripada konzervativnoj
zagorsko-meimurskoj skupini, to znai da se u njemu u velikoj mjeri uva tzv.
osnovna kajkavska akcentuacija, odnosno da nije zahvaen naglasnim inovacijama
u pogledu intonacije dugih naglasaka ili pomicanja naglasnoga mjesta. Govor je
troakcenatski, bez nenaglaenih duina (uz jednu iznimku) i bez oksitoneze.
Sekundarno naglaeni predzadnji slogovi, jednako oni s polaznom duinom kao i oni
s polaznom krainom, naglaeni su akutom (p re pero, im. p t peta). Akut je u
zadnjem ili jedinom slogu zamijenjen cirkumfleksom.
Govor Morava pripada kajkavskome narjeju hrvatskoga jezika. Upitno-
odnosna zamjenica za neivo (to) u njemu glasi kj i k.

Akcenti
U govoru Morava postoje tri naglaska:
kratki
dugi silazni (cirkumfleks)
dugi uzlazni (akut)
Polazne su zanaglasne duine ( ) pokraene, kao i u ostalim kajkavskim te velikom
dijelu akavskih govora. Kao iznimka od pravila javlja se nastavak -i eu G mn.
pridjevsko -zamjenike sklonidbe, u grai zabiljeen u nekoliko primjera enskoga
roda: bi eli e(devenc) bijelih, ni e (devenc) crnih, n kvi e (t c) nekakvih.
Zanaglasni dvoglas -i e, kao nastavak u suvremenoj morfolo-koj paradigmi
moravanskoga govora, vjerojatno je nastao od nastavka - x iz L mn. stare tvrde
(nepalatalne) pridjevske sklonidbe, u kojemu je otpalo x (kao npr. i u L mn.
imenikih deklinacija), a polazni je jat regularno dao i ekad je bio dug.
Prednaglasne su duine u svim slogovima na sebe privukle naglasak sa slje-deeg
sloga pa je na njihovu mjestu nastao dugi uzlazni naglasak: di ete, vti, kpeti,
pliti, pripuvi edti, r nilihranili.
U odnosu na polazni starohrvatski naglasni sistem, u ovom je govoru provedena
deoksitoneza: kratki je naglasak pomaknut sa zadnjega otvorenog i zatvorenog
sloga na prethodni slog, kratak i dug, i to u obama sluajevima u obliku akuta:
a) pomak na polazno kratku penultimu: b dre bedro, Bi , ber abar, l pela,
le elo, vek, dc, G jd. dj , d sk, gr, gl, j zek jezik, G jd. kjn, ks,
ktel kotao, m dvet medvjed, m kl metla, mgl magla, ng, bet objed,
re orah, pkel pakao, p re pero, ptek potok, r bre rebro, prez. b rem, prez. r
em, r te reeto, s le selo, snx snaha, r. pr.

Drugim rijeima, u vieslonim rijeima na zadnjem slogu kratki naglasak ne dolazi,

osim u pokojem iznimnom sluaju. Tako su izjednaeni naglasni tipovi
vd (s polaznim kratkim naglaskom na ultimi i prednaglasnom krainom), gl v (s
polaznim kratkim naglaskom na ultimi i prednaglasnom duinom) i s (s novim
praslavenskim akutom na penultimi). Na ostalim se slogovima kratki naglasak na
polaznome naglasnom mjestu uva kad mu nije prethodila prednaglasna duina: r.
pr. pus kli posjekli, ced le cjedilo, cel n neiskopana ili neizorana zemlja, zemlja
na kojoj raste trava za blago, travnjak. Zabiljeeno je tek nekoliko iznimaka s
pomakom kratkoga naglaska bilo u progresivnom ili u regresivnom smjeru, to je
inae karakteristika istonijih govora (dijelova Ivieve IV. skupi-ne), npr. k lene,
dujek, p ndelek; ju n.
Polazni se metatonijski cirkumfleks (dugi silazni naglasak) i akut (dugi uzla-zni
naglasak) uglavnom uvaju na svojim izvornim mjestima:
cirkumfleks: si ene, bl ge,pusi ekel, ri en, g vrn, j strep,prez. kxm, kuuor,
kuuo, p lec, p uk,prez. pli ore, rk, ubjem, ubl, upr l, ut v, ve rij, prez.
vdim, prez. j i, vjtre, vjec, elouudec, vuuol
akut: str , s, prez. p mae krilima; leti, gru obij , gru ojzdijz, lij zelje,
kupus, bu oi boji,tr jti, N mn. im n
Distribucijsko ogranienje postoji za akut u zadnjem/jedinom slogu ispred stanke
(npr. na kraju reenice ili izgovorne cjeline), kada je zamijenjen cirkum-fleksom:
pouut, or , kln, krempi er krumpir, lsjprez,. bul, G jd. vud , I jd. iglouu; ako se nalazi
u zadnjem/jedinom slogu koji nije ispred stanke, akut se i tada uglavnom uva: po ut
j vo uskior; pli. Dugi silazni naglasak dolazi i u infi-nitivima tipa kl ti, sn ti, z ti, sli e
i, ubli e i. Karakteristina je naglasna prepreka na mjestu staroga kratkog
praslavenskog cirkumfleksa: n be nebo prema n be nepce.
Kako se iz navedenoga pokazuje, govor Morava pripada Ivievoj prvoj,
konzervativnoj skupini govora (s karakteritinim akcenatskim tipom pusi ekel pus
kli). Smjeten je, dakle, sa zapadne strane nedaleke izoglose to konzervativne
govore dijeli od tzv. revolucionarnih govora koje karakteriziraju akcenatske
inovacije.

Samoglasnici
Samoglasniki sistem ima ove foneme: dugi slog: , i e, , , , , uuo, ouu, kratki slog:
i, e, , , o, o , u
Samoglasnici su i slogotvorni sonanti.
Izgovor samoglasnika
Izgovor pojedinih samoglasnikih fonema moe varirati. Fonemi /i e/ i uuo// mogu se
ostvariti sa zatvorenijim drugim dijelom diftonga, kao [i ] i [uu]. Dugo e i kratko e
izgovaraju se i neto zatvore-nije, kao [ ], []. Dugo / / i kratko // uglavnom se
izgovaraju blago zatvoreno prema stranjem vokalskom nizu (velarizirano), pri emu
nema razlike u stepenu zatvorenosti izmeu dugoga i kratkog sloga, ali se mogu
ostvariti i srednje, kao [], [a]. Stranji samoglasnici //, /u/ i //, /o/ mogu se
ostvariti i malo labijalizirano, kao [ ], [ ] i [], [] [c jki tekstilni predmeti, n k, lj
bi ic, s ti, r liti skidati zrna kukuruza s klipa, kl , prez. pl i ore, v jem ujam,
uur].
I izgovor kratkoga naglaenog o varira. Moe se ostvariti i otvorenije, kao [ ], a tako
se otvorenije moe ostvariti i dugo , dakle kao [ ]: [N mn. n g , i, kl p krpelj, but
obad, k , v l; mk t njiva, oranica, n g, s x sova, m dr modra, plava]. No,
kratko se o ponekad ostvaruje i zatvorenije, kao [m j ni, n jsim, n jsila, gr jst].
Zavrno kratko nenaglaeno i moe se ostva-riti centralnije, kao y [r y, sn mty
skidati; vaditi].

Primjeri samoglasnika:
Dugi (naglaeni):
senc sjenica, lsec, mldn perad, tek ito, crkv, kladvec e-ki,
prepsane proarano raznim bojama, areno, krevc kruh bez kvasa, vne vino,
gl, slivnk vonjak, bk, rubenn odjevni predmeti, rublje, prez. mokri, prez.
sv , pr. r. posul
Kratki (naglaeni i nenaglaeni):
i n nita, kukur za, c pel, e ti s 10 (prez. e s ) otvarati se, ne htjeti cijeliti (o
rani), gl v gljiva, lis c, et ri, d me doma, kui (uz glagole kreta-nja)
u k, z tr sutra, c jzek drijebe (od milja), gic patkica (od milja), nk iti se
poduprijeti glavu rukama o stol, j tre jutro, pret lete proljee,
k, k zmija, bu o kr vic bubamara,r c patka, j sen, b t klip kukuruza,
kti ekati, j p tata, l tic vrsta zemljanog lonca, vir j pregraeni potok, sc ti
mokriti, fl k tekstilni predmeti, posteljina, g muke hlae od domaega bijelog
platna, n p ve naprijed, nd l nedjelja, pr x njiva izorana na jesen, j men
jeam, gd kad11
e t tko, vr ti, p ric vrsta kolaa, sek r, j sti, imp. jd. 2. j , ml zive mljezivo,
slepevouu sljepi,br z, r pic aica u koljenu, re orah, cel n neiskopana ili
neizorana zemlja, zemlja na kojoj raste trava za blago, travnjak, im ti imati, e ti
se otvarati se, ne zacjeljivati (o rani), prez. e s , mexr, m misa, p s pas, m
xen mahovina, prez. jd. 1. jnm jn m anjem, prez. jd. 1. z m m uzmem,
mekn ti maknuti, m jn manje, prez. jd. 3. sn m skine, kr ki pjetli patuljaste
pasmine
p rut krilo, n te netko, n ke neto, n km, s sti si, el eer, n sti nositi,
nesti, inf. p i pei, v ne tamo, malo dalje, f rtun pregaa, p p l, kl knuti, p ter
maslaak (!), d tel djetelina, sr , pr slic, j t v ena mueva brata, j mti
uzimati
o ke oko, b t batina; cijep za mlaenje ita, N mn. r gi, b sti, k ku, k kut, kv k,
dujek, r. pr. puk sil pokosio, kr f, prez. 1. jd. u hou, k ren, komp. dr mnei sitniji,
kulu okolo, kul sek mlada uma za kolce, p pe ek tap za razgrtanje ara u pei,
rudele poljoprivredni alat, p vesni povje-smo, kul vret kolovrat, N mn. b kuri
cipele (stariji naziv)
o t , m iti s , k iti (v jn ) tui (pri izradi masla), v zel uzao, r. pr. mn. . k lil inile
kalnim, kalile, blatile, zvo zl ti nainiti uzao, za-uzlati; zapetljati, o t jnek
utanjak, v glen ugljen
s c , g kln, k t, n strljen, x k njuka svinje, sv uvj granje, v t, b ln, p
un perin, z ne zrno, d v cek dio dvorita gdje se cijepaju drva, udv gnuti
odloiti, p t jnek manja vrea (oko 10 kg), t lic, z c le zr-calo, ogledalo, p stn
prsten.

Porijeklo i distribucija samoglasnika:

Fonemi i i nastali su od polaznih, starohrvatskih12 vokala i i (npr. sn, l p).

Dugo je ispred r u dijelu primjera dalo dvoglas i e (refleks polaznih dugihjata i va):
krempi er krumpir,kusi er alatka za guljenje kolja (ali:crkv). U rijei et jn grube
dlake naglaeni vokal () nema refleks polaznoga i, ve jata i va. U refleksu
prijedloga i prefiksa *iz(-) polazno je i otpalo: st rti, r. pr. znjsil iznosio, zti
izii, zubr ti izabrati tako da se taj prijedlog izjednaio s prijedlogom i prefiksom
*s(-) (< *sn-): z vudouu, z m u,I mn. z bki, I mn. z r gi, I jd. z vlem, z tr sutra.
Polazno je zanaglasno i zamijenjeno s e u j zek jezik; u naglaenom poloaju
zamjene nema: n jezku.
Vokali i u nastali su od polaznih vokala i u (npr. mexr, jti uti, u na-stavku za L
jd. m. roda -u rgu). U nenaglaenom poloaju u je veinom nastalo i od polaznih
o, i . U prez. pc (npr. zr pc) vokal u je i u naglaenom poloaju nastao od
polaznoga . Moda je rije o leksemu koji je u govor uao iz drugog sistema.
Vokali i nastali su od polaznih vokala i a (npr. gl v, b b). Prefiks pra-glasi pr -
pr det, pr b bic, pr nuk, pr nu ic. Ispred istoslonoga j vokal esto je zamijenjen
otvorenim N jd. p jceki svinje, d j daj, prijedl. kr j kraj (npr. kr j po ut). Otvoreno
je zamijenilo uz r u primjeru pr prut pa-prat. U imperativnom nastavku glagola
kti vokal zamijenjen je vokalom u kuj ekaj (u ostalim oblicima do zamjene
nije dolo, npr. prez. jd. 1. km). Vokalom u zamijenjeno je i u mund l marelica;
to je zatvaranje vjerojatno uzrokovano dodirom s nazalima, to je potvreno i u
nekoliko drugih primjera (v. i kme jedva, m rti moda u odjeljcima o vokalima ,
o).
Vokal i e nastao je od polaznih dugih vokala jata i va.
Vokal (redovito ) nastao je sekundarnim, naknadnim duenjem polazno kratkih
jata ( ) i va (). Do sekundarnog je duenja dolo veinom u primjerima regresivnog
pomaka kratkog naglaska sa zadnjega na predzadnji (ishodino kratki) slog: dc,
snx, ber drvena posuda za pretakanje vina, abar, imp. jd. 2. zmi uzmi. Na
taj se nain kvalitetom vokala uva razlika izmeu polazno dugih i naknadno
produenih jata i va (dri eve~ dc; pi ejnpanj ~ dsk), a naglaskom, odnosno
kvantitetom vokala izmeu primarno naglaenih i sekun-darno naglaenih jata i va
(pl v ~ dc; z mem ~ dsk). No, zabiljeeni su i neki primjeri naknadnog duenja
na polaznome naglasnom mjestu: br , d ke, r. pr. tl htjela. Da tu nije rije o
polazno dugim, ve o naknadno produenim slogovima, pokazuje vokal .
Kratki naglaeni jat i va, koji nisu zahvaeni naknadnim duenjem, dali su e (pus i,
vl sti uljesti, ui, im li imali, t m , ml zive, br z, nev st, sek r, re orah; v s
sav, p s pas, m misa, pr. r. cv l, prez. z mem, el, j rem.

Naglaeni vokal ouu nastao je od polazno dugih i (elouudec, zouubi,so uset susjed,
(s) touu (s) tom,pusouud, vo uski pouut,r.pr. jd. . nmouu il namu-ila, n ublouuku
na prozoru, I jd. vudouu vodom, I jdiglouu.iglom, I jd. k vjouu
krvlju,touup,go usti,souut sud; bava, pril.vro u ;pouu pu,ouu , vouukkouuk, souunc ,
touust, do ugio uti, prez. jd.ko un , r. pr. jd. m.touukli, imp. 2. jd. mo u i mui, uti).
Kratki diftonki vokal o nastao je od polazno kratkih i (m iti (s ), N mn. d ic savite
daske na bavi, st p, k del, v zel uzao, kl pke klupko, p p pupak, r b
koulja, komp. g stei gui, komp. v e ue; jnk unak (dio tkalakog stana),
komp. d k dua). Rijetko, umjeto kratkog diftonga o izgovara se zatvoreno
tako je zabiljeeno p p pup (na biljci), g b guba, p x puh, b x buha.
Diftonzi (dvoglasi) ouu io ne mogu stajati na poetku rijei ispred njih dolazi
protetsko v: vo uski uski,v zel uzao, komp. v e ue, v glen ugljen.
U nenaglaenom poloaju polazni kratki i u zanaglasnom poloaju pokrae-ni i
veinom su se izjednaili s u (gus k, g lup golub, p rut krilo, p uk, pr prut paprat,
bluk prozor; j buk), i to u nastavcima redovito (A jd. kr vu, A jd. v du, I jd. m u,
prez. 3. mn. p seju), a tek se u rijetkim primjerima u nenaglaenom poloaju ouvala
fonoloka posebnost i , bilo kao kratki diftong o ili kao monoftonko , uvijek kao
dio osnove (zvo zl ti, o t jnek utanjak, prez. 3. jd. pz pue, puzi, lazi).
Od navedenog su razvoja zabiljeena i odstupanja. Tako se na mjestu i u nekim
rijeima javlja u, to se u dijelu primjera moe protumaiti zatvaranjem uz nazale l
cen svinuta grana loze, lucanj, trobic organi u trbunoj uljini (u toj rijei izostaje
protetsko v), n trek unutra (pored n tre), p ne puno; mnogo, u dugom slogu i
n. Analogijom prema jatu u infinitivoj osnovi, u glagolima tipa vli e ivui javlja
se refleks jata i u prezentu i imperativu (vl em vuem, vl i vci) iako bi se u tim
oblicima po etimologiji oekivao refleks .
Slogotvorni sonanti i nastali su od polaznih i (t n, v b, s p, k f, sv grana; k t, v t, z
ne zrno, s c , p t jnek omanja vrea (oko 10 kg), uz koje nije umetnut popratni
vokal.

Suglasnici
Suglasniki sustav ima ove foneme:
sonanti: j, l, m, n, r,
opstruenti: b, c, d, f, g, x, k, p, s, , t, z, , ()

Morfologija
Kod deklinacije imenica mukoga i srednjega roda nastavak je u G jd. - (kjn,
po ut). Akuzativ jednine mukog roda za ivo je izjednaen s genitivom, a za neivo
s nominativom. Vokativ je izjednaen s nominativom. Nastavak je u D i L jd. -u, s
potvrenom razlikom u akcentu kod nekih imenica (D kr xu ~ L (n) krxu).
Nastavak u I jd. je -em neovisno o suglasniku kojim zavrava osnova (kl em,
kjnem, pl gem, kr xem, kouukem, vlem;mli ekem). Je li pri tom rije o kontinuanti
starijeg nastavka tvrdih osnova (-om) ili mekih (-em), ne moe se sa sigurnou
odrediti jer je vokal e u suvremenom nastavku mogao nastati i od o (zamjena o > e
u nenaglaenom poloaju) i od e preko koje je u nezavrnom po-loaju dalo e (v.
vokalizam). Isto vrijedi i za nastavak u D mn. Mnoina je u mu-kom rodu uvijek
kratka. Nastavci deklinacije mukog roda u mnoini: NVLI mn. -i (po uti, kjni, r gi), G
mn.-uf (kjnuf, pur nuf, ejn uf), D mn. -em (kjnem), A mn. - (kjn , bk ).
Kao i na irem podruju, kategorija je srednjega roda u mnoini u govoru Morava
naruena atribut uz imenice srednjega roda u mnoini moe imati nastavak
enskoga roda dok imenica zadrava nastavak srednjega (v jlik ku ol, ruk vr t), a
ponekad nastavak enskoga roda dobiva i imenica (d v su s nmet l ). Uklapa se to u
ire slavenske procese slabljenja kategorije roda u mnoini.
Kod a-osnova enskoga roda nastavci su u jednini: N jd. -, G jd. - , koje ovisno o
naglasnom tipu rijei moe biti naglaeno (sestr , vud ), DL -e (na-stalo od jata iz
starih tvrdih osnova) (kr ve, dske, p stele), A jd. -u (kr vu, vu vuuodu), V jd. kod
nekih enskih imena ima nastavak-e (B re, J le, J ne, M re), inae je izjednaen s N
jd., I jd. -u (kad je nenaglaeno) ili -ouu (kad je naglaeno) (kr vu, b ltu; iglouu, vudouu);
u mnoini: NAV mn-. (kr v ), G mn. - (kr f, desi ek), D mn. -m (kr vm), L mn. -
(nastalo gubljenjem zavrnoga x) ((po) kr v, (n) dsk), -mi (kr vmi).

Kod glagola uva se razlika izmeu infinitiva (- ti, - i) i supina (glagolskog oblika uz
glagole kretanja) (-t, - ) inf. sp ti ~ sup. sp t, inf. ur ti ~ sup. rat, inf. s jti ~ sup. s
jt, inf. ti ~ sup. t, inf. pr sti sup. pr st, inf. j sti ~ sup. i est, inf. p i ~ sup. p . U
prezentskoj paradigmi nastavci u 1. licu mn. zavra-vaju na -m (ni emam , b rem ,i
em ,kusm , rlim , mouu im s , spumnm s , nenagl. sm ), a u 3. licu mn. na -ju ( ju,
b reju, p seju, i eju). U glagolskom pridjevu radnom m. r. jd. zavrno se l uva, ali,
osobito u brem tempu govora, moe i otpasti ili se ostvariti reducirano (p kel, rjee
p kel ili p ke pekao; vli ekel, rjee vli ekeili vli eke). Ostali se oblici radnog pridjeva
tvore uobiajeno, u skladu s fonolokim sistemomm govora (u jd. . r. nastavak je -l
(p kl, vli ekl, i el), u sr. r. -le (zg nule). Nastavci su imperativa -i za 2. l. jd. ( kmi
uti, zmi uzmi), -et za 2. l. mn. ( kum t utite, zem t uzmite). Imperativ glagola
jesti je u 2. licu jd. j , 2. licu mn. j t . Sufiks glagola 2. vrste je -nu prign ti (s ).
U istraivanju su zabiljeene zamjenice: j (I jd. m nu), n nita, n ke ne-to, v s
sav, s sva, s sve, m moje, t (I jd. ti em), ve ovo, ne ono, k j k j to (I jd. i
em).
Kod glavnih brojeva zabiljeena je deklinacija broja tri, ali ne i broja eti-ri: s tr mi
rugm ~ et ri r g .
U grai su zabiljeeni prilozi: v ne tamo; ondje, pr odatle, n p ve na-prijed, u di
odozad, otraga, s ne i ove noi, sn k sino, d m kod kue (uz glagole
mirovanja), d me kui (uz glagole kretanja, npr. b ti d m ~ ti d me), v ne vani (uz
glagole mirovanja), v n van (uz glagole kretanja), no utre unutra (i uz glagole
mirovanja i uz glagole kretanja).