Alen imi Tvoj sin Huckelberry Finn

Tvoj sin Huckelberry Finn je trei roman Bekima Sejranovia,

napisan 2015. I ubraja se u takozvanu emigrantsku knjievnost u
kojoj se osim njega istiu Aleksandar Hemon. Ismet Prci i Alen
Mekovi Pisan u prvom licu kao isposvijest pisca Sejanovi krivi
granicu izmeu linog i izmiljenog, prolosti i sadanjosti. U romanu
se isprepliu tri vremenska toka, tri putovanja niz rijeku, svako sa
razliitim ciljevima. U svakom upoznaje nove ljude bitne i nebitne za
njegov ivot. Kraj svakog putovanja rezultira u gubitku nekoga
bitnog u tom trenutku, a svaki gubitak slui kao izgovor za novo
putovanje i pronalazak samog sebe. ta mu ne uspijeva.

Uzimajui stanje opijenosti kao izgovor Sejranovi nas vodi na

putovanje Savom i Dunavom. Ve od naslova namee se potreba za
referencama, one su brojne, poevi od oitog Twaina, preko
strukture koja neodoljivo podsjea na romane Kurta Vonneguta (ija
se Klaonica broj 5 i pominje). Tako da mislim da je opravdano
koristiti dijelove nekih drugih knjiga. Ono to bih istakao je Timothy
Leary i njegove knjige koje govore o postizanju vieg stanja sa
kontrolisanim i odmjerenim koritenjem narkotika. Neto o emu i
Sejranovi pie. Osim toga mislim da bih mogao koristiti dijelove iz
Sejranovievih prethodnih romana (Nigdje, niotkuda i Ljepi
kraj). To bih inio kako bih postigao jo jedan sloj referencijalnosti,
predstava bi osim bio referencijalanostiimala i veu dozu
autoreferencijalnost.

Predstavu bih napravio sa osam glumaca, svi oni bi u jednom

trenutku igrali lik Bekima, kao i ostale likova, osim to bi samo
jedan igrao oca koji bi time postao simbol. Na ogoljenoj sceni, sa
minimalnom rekvizitom i kostimom, glumci bi igrali i pripovijedali
fragmente Bekimovog Huckelberrya. Boje u scenografiji i kostimi
bi trebali biti dosta zasiene. Jedan od razloga je to to uzimamo
stanje omamljenosti MDMA-om i LSD-om kao polaznu taku, a osim
toga smatram da bi slike norvekog slikara Edwarda Muncha
(posebno njegova slika Melanholija) bile reference za vizuelni
identitet predstave.
Ono to je bitan element u knjizi i ta bih htio da bude i dio scene, je
voda. Htio bih da naem neki nain da od prve do posljednje scene
bude dio scene.

Osim toga bih htio da imam bend na sceni. Najidealniji bi bili Seven
That Spells, psihodelini rock bend iz Zagreba iji vanzemaljski
zvuk predstavlja idealan prikaz mentalnih auditivnih projekcija
osobe na opijatima. Struktura ne bi bila toliko vrsta, htio bih da
tranzicije izmeu scena budu izazovane odreenim replikama ili
situacijama. Koje bi logino izazvale pomisao na odreene stvari i
samim tim nas odveli u druge scene. Htio bih da slii na toku
misli, ili bolje gdje nas sitnice poput nekog mirisa ili jedne rijei
odvedu u najdublje dijelove podsvijesti ili do sjeanja koja smo
davno zaboravili ili elimo da zaboravimo. Kao referencu za
strukturu bih koristio Strindbergov Put u Damask i Ionescov Kralj
umire.

Namjera mi je da univerzalnost koju postie sa sitnicama pretoim u

teatarski jezik. Sva ona prepoznavanja s kojima se suoimo dok
itamo roman se ne smiju izgubiti. Publika koja gleda predstavu
treba da prepozna sve vlastite greke u likovima na sceni, kao i
vlastiti nagon za poboljanjem.