Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
, 2016
SERBIAN STUDIES RESEARCH
Publisher
Association for the Development of Serbian Studies, Novi Sad
Editorial Address
Stevana Hristia 19, 21000 Novi Sad, Serbia
tel.: +381 65 641 3628; fax: +381 21 6396 488
email: serbian_studies@hotmail.com
Editorial Board
f University of Novi Sad (Serbia)
Boris Bulatovi (editor-in-chief),
Tomislav Longinovi, University of Wisconsin, Madison (USA)
Goran Maksimovi, University of Ni (Serbia)
Ljiljana Bogoeva Sedlar, University of Arts in Belgrade (Serbia)
Slobodan Vladui, University of Novi Sad (Serbia)
Persida Lazarevi Di Giacomo, Gabriele dAnunzio University of Chieti-Pescara (Italy)
Slobodanka Vladiv-Glover, Monash University, Melbourne (Australia)
Alla Tatarenko, Ivan Franko National University of L'viv (Ukraine)
Miroljub Jokovi, University of East Sarajevo (Bosnia and Herzegovina)
g
Tatjana Tapaviki Duronji, University of Banja Luka (Bosnia and Herzegovina)
Motoki Nomachi, Hokkaido University, Sapporo ( Japan)
Cover Design
Nenad Svilar
Print
NS MALA KNJIGA PLUS, Novi Sad
Journal Description
Serbian Studies Research provides scholarly articles in the fields of Serbian linguistics and literature,
international relations, cultural studies, history, sociology, political science, economics, geography,
demography, social anthropology, administration, law, and natural sciences, as they relate to the hu-
man condition.
Annual Membership
Institutional: 45 usd (including subscription)
Individual: 15 usd (including subscription)
. 7, . 1, 2016
(),
19, 21000
.: +381 65 641 3628; : +381 21 6396 488
email: serbian_studies@hotmail.com
( ), ()
, , ()
, ()
, ()
, ()
, ' ()
-, , ()
, ()
, ( )
, ( )
, , ( )
008/009+3+8
300
EBSCO Publishing ( )
/ ARTICLES
Dr Nataa Kovaevi
Eastern Michigan University (USA)
ENJOY YOUR BOMBING: SLAVOJ IEK'S ETHNIC
HIERARCHIES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
.
. ()
II . . . . . . . 31
Dr Vlaho Bogii
Leksikografski zavod Miroslav Krlea Zagreb (Hrvatska)
MIROSLAV KRLEA I SRPSKI PISCI: KNJIEVNOST
KAO IDENTITET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
( )
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
.
()
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
()
--:
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
Dr Vesna Cidilko
Humboltov univerzitet u Berlinu (Nemaka)
DOKUMENTARNO I IMAGINARNO U VELIKOM RATU
ALEKSANDRA GATALICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Dr Zoran Boi
Univerza v Novi Gorici (Slovenija)
DIDAKTINI MODEL UNE VERIGE ODLOMKOV:
NA PRIMERU NOVELE TANTADRUJJ CIRILA KOSMAA . . . . . . . 135
.
()
. . . . . . 153
Dr Abdul Azim Akhtar
Glocal University Saharanpur (India)
PLASSEY PLOT IN 1757: ENGLISH ENIMITY, MARWARI
MONEYBAGS, FRENCH FRIENDSHIP & NAWABS . . . . . . . . . . . 167
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
GUIDELINES FOR CONTRIBUTORS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
CONTENTS
ARTICLES
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
GUIDELINES FOR CONTRIBUTORS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
()
:
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
.
. ()
II . . . . . . . . . . . . . . 31
()
:
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
( )
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
.
()
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
()
--:
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
()
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
()
:
. . . . 135
.
()
. . . . . . 153
()
1757. :
, ,
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
GUIDELINES FOR CONTRIBUTORS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
Serbian Studies Research
Vol. 7, No. 1 (2016):
( ) 11-30. 11
Dr Nataa Kovaevi1
Eastern Michigan University
Department of English Language and Literature
United States of America
1
nkovacev@emich.edu
12 | Nataa Kovaevi
Orientalisms). The same language is used by the warring sides in the Balkans to de-
monize the enemy and invest their own causes with legitimacy. I subject to critique
the resulting ethnicization of these discourses as Serbs, Croats, Moslems and Alba-
nians each portray themselves as bearers of democracy and multiculturalism, a strat-
egy which in fact resonates with the Western treatment of the conflict (with Serbs as
the uncontested underdog). Such treatment of the wars exposes the blind spots in
political debates from left to right, even in the most qualified apologies for NATO
military interventions in the Balkans. I propose that we think this event through the
tradition of Western imperialist desire to articulate, categorize and ultimately re-
solve the mess in both the Balkans and Eastern Europe, as well as through Hardt
and Negris (2000) discussion of the contemporary logic of Empire and establish-
ment of the right to intervene.
To tease out the complexities in these discourses, I turn to Slavoj ieks writing
about the Balkans (and Eastern Europe in general) as a case study. I read ieks writ-
ing about the Balkans in relation to his own attempts to present himself to Western
leftist-liberal audiences as a native expert on the Balkans and on Eastern European
real existing socialism, as well as his protests against Western multicultural fascina-
tion with both non-Western writers and communist dissidents like himself,f exempli-
fied by Geoffrey Harphams statement that iek challenges Western thought hav-
ing emerged from the black lagoon of Stalinism (2003: 467). Western imperialist
(or, in Hardt and Negris definition, Imperial) discourses overtake ieks writing
about the Balkans, problematizing its stated radical or leftist allegiance. While iek
critically dissects the New World Order, the alleged humanitarianism of NATO in-
terventions and Orientalist discourses about and within the Balkans, his own think-
ing about the wars is nevertheless embedded within the theoretical accouterments
of multiculturalism, identity politics, ethnicization of responsibility for the war, and
demonization of the evildoers, in this case Slobodan Miloevi and the Serbian na-
tion. While in no way justifying Miloevis many political and economic crimes,
I hope to show how this results in ieks problematic endorsement of the NATO
bombing of Serbia, a frequent dismissal of Croatian, Slovenian and other national-
isms in the Balkans and a general inability to articulate the Balkans as anything else
but a symptom of and for the West: as a monstrosity produced by the New World
Order and a problem for the West to resolve.
How can we intervene in the Balkans via the former Yugoslavia? The prominent
discourses surrounding the 1990s Yugoslav wars treat them as paradigmatic of the
post-communist turmoil whose extreme(ist) articulation finds fertile ground in the
(historically bloody, bellicose) Balkans. As Andrew Hammond contends, for west-
ern commentators elsewhere in the [Balkan] peninsula, the representation of Yugo-
slavia formed the pre-arranged interpretative framework which needed very little
Enjoy Your Bombing: Slavoj ieks Ethnic Hierarchies | 13
fear of involvement in the dangerous quagmire, the wild country that is Bosnia
(1996: 220). According to Tuathail, this enables moral invisibility to the conflict
as it upholds the image of the wild Balkans which are unresolvable and which will
only expose American troops to danger (1996: 220). Instead of washing ones hands
of the conflict with many European countries, by calling this a civil war where no-
body should intervene; with the Clinton administration, by using the term humani-
tarian disaster rather than its proper name, Holocaust or genocide Tuathail rec-
ommends a moral engagement with this Holocaust, lamenting that the subsequent
intervention came too late.
Tuathails book, inspired by Derridean deconstruction, importantly promotes
a critique of such seemingly universalist, neutral language like moral responsibility,
exposing the politics behind explaining, rationalizing conflicts through the allegedly
apolitical language of geography, cause and effect narratives, and employment of cer-
tain key iterative terms that reduce the singular complexity of any event. Yet he suc-
cumbs to similar temptations in his case study of the discourse on Bosnia. The very
use of the term Holocaust or genocide to explain what happened in Bosnia, Croatia,
or Kosovo could be what Derrida means by an iterative term: a word that acquires
its meaning exactly as it is used in different con-texts, as it reinvents both itself and
those con-texts, as it is repeated with a difference.
Arguably, using terms such as the Holocaust (or even the more general term
genocide) importantly historicizes the Yugoslav war horrors as similar to the horror
of World War II in order to elicit a certain ethical response a diplomatic and/or mil-
itary engagement designed to prevent the bloodshed, invoking the lessons learned
from history. Simultaneously, however, the use of such terms downplays the singu-
larity of the 1990s wars in former Yugoslavia. It potentially blocks a multi-faceted
discussion or understanding of the wars by always-already approaching them with
the same ethical outrage that followed the World War II horrors. It problematical-
ly freezes the wars many actors in the imagery of Nazi-like depravity, which relies
on a depoliticized language of ethics and morality. In light of the discourses about
the wild Balkans, or wild Serbs, it can also cast the wars as an inevitable repetition
of the same (ancient ethnic hatreds), as an obscene repetition of that which must
never be repeated, the Holocaust. This repeated Holocaust almost provides the on-
lookers with obscene pleasure as they, too, can repeat history, but with a difference
the extremists are now in Eastern rather than Western Europe, and we can now
do something to prevent disaster.
I am teasing out the terms of Tuathails discourse because it encapsulates key
rhetorical gestures used by many commentators on the Yugoslav wars who are ha-
bitually associated with progressive liberal or leftist politics. My primary concern is
not the blatantly racist discourse which blames Yugoslav disintegration on some ge-
Enjoy Your Bombing: Slavoj ieks Ethnic Hierarchies | 15
netic abnormality of the participatory nations, but rather this progressive, humani-
tarian discourse which, finding fault rather with iron-hand Titoism or manipulative,
latter-day communist-nationalists such as Miloevi or Tuman, advocates a military
intervention in order to rescue the people. In addition to Slavoj iek, on whom
this essay dwells in more detail, Susan Sontag, David Rieff,f Vclav Havel, Ken Loach,
Jrgen Habermas, Milan Kundera and others have called for a humanitarian action
in Bosnia and Kosovo invoking a similar language of ethical, moral responsibility in
face of the renewed Holocaust identified by Tuathail.
The problem with this war is precisely that it is irreproachable: this is not the
morally dubious, virtually unilateral, poorly justified intervention in Iraq by the glob-
ally unfashionable US Republicans. This is, according to Edward Said, a war of lib-
eral columnists and intellectuals, and according to Alex Callinicos, it is supported by
the Western left and NATOs liberal apologists (Said 2000: 343; Callinicos 2000:
176, 78). I argue that the intervention in the 1990s Yugoslav wars also marks a pas-
sage to what Michael Hardt and Antonio Negri term Empire: the perfecting not of
imperialist powers in the old sense but rather of the right to intervene, a new pro-
duction of norms and instruments of coercion (2000: 9). Empire is not formed on
the basis of force, but on the basis of presenting force as being in the service of right
and peace; depending on the establishment of a consensus about the use of force,
Empire is called into being based on its capacity to resolve conflicts (2000: 15).
It is precisely the aforementioned leftist and/or liberal lament over Europes or
Americas non-intervention that calls Empire into being: the internalization of the
discourse about the good use of force on rogue or terrorist states such as Yugo-
slavia, or more precisely, Serbia. It is not so much that diplomatic (or, if absolutely
necessary, military) intervention as a political tool to forestall disaster and under-
mine such disastrous political leaders as Serbias Miloevi should be dismissed
altogether, but that the particular type of intervention established through the Yu-
goslav wars, justified by its aim of restoring multiculturalism and its humanitarian
mission, was problematic on several counts. What is obscured in such a discourse
is the way this intervention, ostensibly aimed at rescuing multiculturalism from the
Holocaust, adopts racist undertones in the designation of Serbia as a terrorist state
and in an open demonization of Serbs (not just politicians, but the people) as ag-
gressors and evil expansionists. The irreproachability of humanitarianism, therefore,
makes it almost impossible to raise the question of ensuing civilian deaths among
Serbs (not to mention the political questions of their right to self-determination,
territory, etc.). Like Giorgio Agambens (1998) homo sacer, Serbs can be sacrificed
with impunity, they remain in the liberal blind spot as collateral damage. This dis-
criminatory approach is obtained through a hierarchical political discourse similar
to the one surrounding the American intervention in Iraq, discussed by Judith But-
16 | Nataa Kovaevi
2
In an article published in the Serbian literary magazine Re, Drinka Gojkovi affirms the necessity of
mapping the coordinates of Serbias collective responsibility for the wars. However, she argues that this
will not come out of either external imaginings of Serbs as primitive mythomaniacs or self-centered
provincials, blind to crime (Gojkovi charges world moralizers Susan Sontag, Thomas Friedman and
Michael Ignatieff with promoting such an image and for mandating Serbias punishment and self-flag-
ellation), or from internal imaginings of Serbs as innocent victims (1999). Rather and this is where
the insistence on assuming collective responsibility carries true ethical potential Gojkovi believes a
confrontation with ones guilt is possible by engaging with the host of texts published in Serbia that crit-
Enjoy Your Bombing: Slavoj ieks Ethnic Hierarchies | 17
icize its recent politics and behavior in the wars, highlighting complexities beyond the binary of crim-
inal or innocent Serbs. For Gojkovi, any meaningful assumption of responsibility also takes time, be-
yond instantly proving to the international community that one has transformed into a democratic
country (1999).
18 | Nataa Kovaevi
multicultural pluralism, has made this process perpetually delayed. Full emancipa-
tion is thwarted because of all those non-European others living in our midst;
despite the attempt to escape, once and for all, its in-between civilizational status,
the Balkans are still stuck in-between.
In spite of this paradox this crisis of identity which ensures enduring con-
flict post-communist rescuing of the former republics from the Yugoslav prison
of nations is hailed as liberation, as emancipation. For all their shock and mourn-
ing over the death of Yugoslav multiculturalism, liberal discourses enshrine the su-
periority of their own version of multiculturalism over that exercised by communist
Yugoslavia by presenting the latter as fake, as a forced arrangement. It is imagined
as an oppressive regime that did not allow for much articulation of national or reli-
gious identity (the inner self,f the essence supposedly yearning to breathe free,
to be vindicated) in order to prevent conflict. Given the history of national conflicts
in the Balkans, this is seen as a potentially necessary but ultimately misguided pol-
icy, since suppressing ethnic hatreds could make them even stronger (hence the
1990s wars, such theories conveniently say). Or, in another version, Yugoslavia su-
perficially acknowledged national and religious differences, creating an artificial-
ly harmonious community. Communists simply did not know how to foster true
multiculturalism where one would assert ones cultural-linguistic-religious identity,
as well as reach out to others.
In the discourses surrounding the 1990s wars, Bosnia, especially Sarajevo, be-
comes curiously exempt from the superficial multiculturalism of communist Yugosla-
via. Almost ubiquitous laments over a multicultural Sarajevo that is being destroyed
appear in academic, as well as popular press: Bosnians are not breaking away only
from the economically inefficient, defunct communist Yugoslavia, but also from a
nationalist-chauvinist Serbia, which nonetheless stubbornly preserves the cumber-
some communist apparatus of the dead state.3 Among other things, here we can sur-
mise the paradigm that made some nationalisms more multicultural and others more
chauvinist. Bosnian, like Croatian, plea for independence is a welcome anti-commu-
nist gesture, whereas the Serbian plea for a centralized federation is perceived as a
dangerous allegiance to communist authoritarianism. At stake is not a polemic in-
quiry into the multicultural fabric of Bosnian society in order to evaluate the validity
of such discourses, but rather the very discursive imagining and articulation of Bos-
3
In an article published in The New Republic, Patrick Glynn aptly summarizes the justification for favor-
ing some nationalisms over others: State Department officials in 1991 regarded the Slovenian, Croa-
tian, Macedonian and Bosnian leaders as at least nascently democratic and pro-Western in orientation.
It was . . . the still-Communist regime in Serbia that was repressive and prone to violence (Mousaviza-
deh 1996: 133).
Enjoy Your Bombing: Slavoj ieks Ethnic Hierarchies | 19
nia in this manner: its ossification as a fetishized site of liberal desire where the free
world can mourn its own late involvement which led to Bosnias unnecessary sacri-
fice. Its establishment as a Western fetish, or what Ivaylo Ditchev aptly calls the cre-
ation of capitals of victimhood such as Bosnia or Kosovo which can attract geopo-
litical investors, virtually crystallizes in the recent trend of taking foreign tourists in
Sarajevo to the sites of major executions, carnage and concentration camps (2002:
246). It is this ontological reification of Sarajevo as Auschwitz after Auschwitz, as
multiculturalism under siege, that somehow becomes its final image, precluding an
in-depth inquiry into conditions that led to the war, especially those that helped dis-
credit the Yugoslav option and promote nationalist politics on all sides.
Simultaneously, this casting of Sarajevo as a pluralist paradise that needs to
be rescued sets the stage for a second death of Yugoslavia, after it has already died
through multiple secessions: Sarajevo can finally be disassociated from its Yugoslav
context, it can repeat its multicultural heritage, but get it right this time in a mod-
ern, liberal-democratic milieu. Preserving Bosnia is thus emphatically not about pre-
serving old Yugoslavia (which, as David Rieff and others tell us, could only come up
with ramshackle multiculturalism). Bosnia, yearning for life in the midst of a siege
and mass murder, eventually survives as a revised, improved Yugoslavia enlight-
ened through humanitarian imperialism. Serbia, on the other hand, not only literal-
ly brings death to everyone, but is portrayed as an obscene (vampiric) repetition of
a dead state, of the oppressive, communist Yugoslavia.4 It is this insistence on bury-
ing, once and for all, a state proclaimed to be dead, this discursive silencing of the
pre-1990 Yugoslav option especially of the Yugoslav identities and social fabrics
that this essay hopes to problematize. At stake is not only the question of us and
them, of who did what to whom and to which extent, but of how the Yugoslav (or
another supranational) option was ethnically cleansed, splitting the populace irre-
vocably into national entities, into us and them.
I now turn to Slavoj iek, by far the most influential and well-known intellec-
tual from former Yugoslavia among Western academics, who casts the Yugoslav wars
as the question of ethnic entities always-already invested with presence, self-same,
monolithic and of their respective responsibilities in the war. It is not so much that
he discounts the tradition of Yugoslav multiculturalism (he acknowledges the con-
structed nature of ancient ethnic hatreds), but rather that he follows a Western hu-
manitarian logic in separating evil nationalists from noble multiculturalists and es-
4
Also see Tomislav Longinovi intriguing essay on the Western gothic imaginary which frames the
serbs as perfect phantoms, skeletons in the closet of Europe, whose obstinate resistance to bombs
and starvation is a vampiric one, since it is the secret of those who stand outside of reason and the light
of day (2002: 467).
20 | Nataa Kovaevi
tablishing hierarchies between entire entities thus qualified. Predictably, this leads
him to pick Serbs as the main culprits who must be stopped bombed while often
dismissing or glossing over the other nationalisms in the region as defensive, unim-
portant, or multicultural. ieks political transparency consists not so much in co-
inciding with the majority opinion in this assignation of blame, but in his discursive
participation in the implicitly racist language of imperial intervention. The purpose
of correctly identifying the enemy is to facilitate a correct Western involvement in
the wars; a castigation of one entitys cruelty in the name of multiethnic tolerance
justifies cruelty against this entire entity.
In this, ieks writing on the Yugoslav wars, like much of his writing about for-
mer Yugoslavia, Eastern Europe and real existing socialism, targets primarily West-
ern audiences. Yugoslav wars are already global: iek is not addressing internal
complexities, antagonisms, or dialogues taking place, or wondering what kind of
outside intervention would be necessary to forestall intensifying conflict or increas-
ing accounts of ethnic cleansing. Rather, he always-already considers Yugoslav wars
as if from the outside the acceptability of intervention is already inscribed in the
very breakup of Yugoslavia, before the war has even started. This fixes Yugoslavia in
a position of impossible self-sufficiency and independence, political as well as sym-
bolic. Its internal conflicts are not merely mediated by global identity politics and
fantasies of European belonging versus rejection. Rather, for iek, Yugoslavias tra-
vails are but another adverse symptom of the New World Order, a spin-off of global
capitalist antagonisms and a problem for major Western powers to resolve. Yugosla-
vias legitimacy and the legitimacy of what comes after its breakup depends on
Western standards and recognition:
I think a very simple thing that the West should have done in 90, 91, is to es-
tablish the fact that Yugoslavia no longer exists and then to set a certain series of
minimal criteria and every entity which is of course not only political democra-
cy but also respect for national ethnic rights and so on and so on and then on-
ly states which respect this will be recognized. Instead of this, the West, I claim,
played a game which was for a long time basically a pro-Serb game. (1999b)
This position is all the more significant as iek gains legitimacy before his West-
ern audiences as an insider, as someone who knows intimately the dynamics of the
Yugoslav system and its breakdown. Hence, his approval of the outside military in-
tervention gives even more political leverage to Western supporters of the NATO ac-
tions against Bosnian Serbs and Serbia proper. iek both revels in and attempts to
combat his somewhat controversial, yet exotic status among Western academics. He
has reacted vehemently, for instance, to Geoffrey Harphams (2003) presupposition
Enjoy Your Bombing: Slavoj ieks Ethnic Hierarchies | 21
of a difference between him and Western theorists based on the worst clichs about
communism: for instance, that ieks alleged disregard of the boundaries of critical
academic discourse has to do with the bursting forth of creative energies contained by
iron-curtain communism (where, supposedly, no philosophical thought was allowed).
To Harphams proposition that iek may be a sublime theorist or an ob-
scenity-obsessed Thing engaging in para-academic intellectual activity (in the
smoky bars of Slovenia) and pushing the limits of critical discourse with the goal of
overthrow[ing] Western thought, iek responds, Is anyone who deploys a crit-
ical distance towards the predominant model of academic knowledge really either
pretending to be a genius transcending the limits of ordinary mortals or an obscene
Thing? (Harpham 2003: 467; iek 2003: 495). Harphams qualification of iek
as a para-academic not only ignores the facts iek rejects the mystique of the
term by explaining that he was denied employment as a real academic in commu-
nist Slovenia but also invests him with the aura of intellectual transgression, of the-
ory and debate being steeped in real life (smoky bars again), just like iek is im-
plicitly venerated for talking about a communist system in which he actually lived.
iek himself reinforces this authority, coming out as somewhat of a rebel in left-
ist circles that have taken a keen interest in him. Because of his native expert knowl-
edge his foreignness and his supposed flair for transgression he can both correct
those misguided Western leftist who fetishize Cuban or Yugoslav communism and
make controversially nostalgic comments about certain aspects of real existing so-
cialist regimes which most Western leftists would find unsavory. iek occupies a
similar position vis--vis Western blaming of Serbs and NATOs subsequent interven-
tions against this enemy. He outrages (or believes he does) leftist opponents of the
bombings by openly supporting NATOs mission to stop Serb-orchestrated genocide.
He reacts against the leftist relativization of blame, the argument that all sides in the
war are equally nationalist and thus guilty (suggested, for instance, by Alain Badiou)
(1999c). He corrects the mistaken leftist assumption that Miloevis Yugoslavia in-
herits the multicultural spirit of Titos state (1999b). But in this iek is less of a con-
troversial rebel than he would wish: ieks portrayal of the war and support of the
bombings, despite his astute criticism of the ideology of humanitarian intervention or
even the humanitarianism of the intervention, nevertheless recapitulates the main-
stream concepts of a multicultural, human rights discourse that it seeks to transcend.
For iek, a virulent critic of the New World Order, the very humanitarian-
ism of NATO interventions is suspect on the grounds that it is always followed by
the vague, but ominous reference to strategic interests (1999a). The NATO ac-
tions in Bosnia and Yugoslavia are justified on the basis of an ethical normativity
of universal human rights which assert themselves even against state sovereignty;
although there is no explicit reference to political or economic interests, iek ar-
22 | Nataa Kovaevi
gues, this newly emerging normativity of human rights is nevertheless the form of
appearance of its very opposite (2001: 245). It seems, however, that a humanitarian
intervention would be acceptable for iek if it could truly deliver what it promis-
es, that is, punish a country that violates human rights: Is not this the only hope in
our global era to see some internationally acknowledged force as a guarantee that
all countries will respect a certain minimum of ethical (and, hopefully, also health,
social, ecological) standards? (1999a). Positively valorizing the concept of Empire
discussed by Hardt and Negri, iek, therefore, does not question the very establish-
ment of the right to intervene. Rather, the problem lies in the occluded interests of
the force that intervenes, as well as in the ideology of humanitarian intervention itself.
so precludes opposition: we cant say were against human rights and in favor of ter-
rorists, against liberal democracy and in favor of fundamentalism or totalitarianism.
But despite this critical problem with the ideology of humanitarian intervention-
ism, iek supports NATO actions in former Yugoslavia even as they polarize the
populace into helpless, passive victims and incredibly politically powerful terrorists.
Indeed, like many former Yugoslav republics, he appropriates the position of a victim
in hopes to capture Western political attention and thus ends up blaming NATO for
intervening too late and for playing a pro-Serb game in the meantime (for Serbs, of
course, it is a pro-Croat or pro-Moslem game; for Bosnian Moslems, it is a pro-Cro-
at or pro-Serb game). iek does not subscribe to the explanation of the conflict as
a pathological inter-ethnic showdown and insists that these myths are manipulated
by nationalist politicians on all sides to gain popularity.5 He also identifies Europe-
an fantasies of belonging which take place through a disassociation from ones Bal-
kan neighbors, where the multiple displacement of the frontier clearly demonstrates
that . . . we are dealing not with real geography but with an imaginary cartography
(2000: 4). Thus, iek argues,
For the nationalist Slovenes the [European-Balkan] frontier is the river Kolpa,
separating Slovenia from Croatia; we are Mitteleuropa, while Croats are already
Balkan, involved in the irrational ethnic feuds which really do not concern us
we are on their side, we sympathize, but in the same way one sympathizes with
a third world victim of aggression. (1992)
But as with many liberal or leftist commentators, this gesture primarily serves
to disprove the claims that there is nothing we can do about centuries-old Bal-
kan conflicts and to argue instead that a military intervention is desirable and possi-
bly beneficial. In iek, the patronizing, liberal racism of humanitarian intervention
overrides, and overshadows, the traditional Orientalist racism of refusing to inter-
vene in the wild Balkans.
Indeed, iek perhaps unwittingly reinforces the discourse of a seemingly be-
nevolent, humanitarian intervention to aid victims (who are nonetheless invested
with a clear ethnic identity). His critique of Western political responses to the Saraje-
5
See, for instance, The Metastases of Enjoymentt where iek argues that the Western gaze is thorough-
ly responsible for its own seduction by the myth of Balkan primordial cruelty: in ex-Yugoslavia, we
are lost not because of our primitive dreams and myths preventing us from speaking the enlightened lan-
guage of Europe, but because we pay in flesh the price of being the stuff of others dreams (1994: 212).
Yugoslavia is not the other of Europe, but rather Europe itself in its Otherness, the screen on to which
Europe projected its own repressed reverse (1994: 212).
24 | Nataa Kovaevi
the war between Bosnia and Yugoslavia was the war between what was, to put
it conditionally, good about the old Titoist legacy, the war between the idea of
a multi-cultural, tolerant why not use these terms? Yugoslavia and the new
logic of nationalism. (1999b)
iek is not an unambivalent apologist for real existing socialism of Titos Yu-
goslavia, but he redeems its multicultural legacy, which, even if [it] is a purely ma-
nipulative ideological invention, nonetheless it produces certain material effects
(1999b). Izetbegovis Bosnia, especially Sarajevo, is thus transformed into a leftist
fetish: it is invested with the utopian element of old Yugoslavia.
While Bosnian Moslems and frequently Kosovo Albanians are the only enti-
ties behaving in a civilized manner in former Yugoslavia, Miloevis Serbia destroys
the very utopian element of Titos Yugoslavia while preserving its most regressive as-
pects. Serbia has fallen prey (quite willingly, though) to a nationalist neo-Commu-
Enjoy Your Bombing: Slavoj ieks Ethnic Hierarchies | 25
nist leader and therefore the fight against Miloevi by the seceding republics run-
ning for their lives is likened to the Allies fight against Hitler (1999a). iek evokes
stereotypical tropes of the Holocaust and Hitlerism used to explain Miloevis reign
over Serbia, contributing to the irreproachability of Yugoslavias breakup by cater-
ing to both leftist and liberal imaginations. The multiculturalist republics respectful
of communist Yugoslavias legacy seek refuge from a nationalist monster; the dem-
ocratic republics respectful of Yugoslavias liberal legacy seek refuge from an ortho-
dox communist. Of course, this is a problem, not because the image of Miloevis
Serbia is inadequate or unreasonable, but because such an argument obscures the
legacy of other deadly nationalisms in the region. ieks discursive framing of Yu-
goslav wars is torn between this acknowledgment of the rise in nationalism in all re-
publics and the insistence on blaming some nationalisms and exculpating others.
iek explains how nationalist politics gained ground across former Yugoslavia:
every nationality has built its own mythology narrating how other nations deprive
it of the vital part of enjoyment (1993: 204). Thus, Slovenes are deprived of their
potentially Western European affluence by Serbians, Bosnians, . . . because of their
proverbial laziness, Balkan corruption, dirty and noisy enjoyment, while Serbs are
robbed of the results of their hard labor by Slovenian unnatural diligence, stiffness
and selfish calculation (1993: 204). But the darker (reverse, as it were) side of na-
tionalisms other than Serbian is suppressed in iek, for what matters is not their
ideological overlap but rather their concrete manifestations at least the ones
that iek selectively discusses. Thus, iek follows a Western humanitarian logic
in exonerating weaker nationalisms (Bosnian, Kosovar) and castigating stronger
nationalisms (Serbian and by means of subtraction, the Croatian) (1999c). Even
the yakking popular on the Left about the [pro-fascist] Ustasche symbols in Tud-
jmans Croatia means little set against the Serbian aggression against Bosnia in
1992 (1999c).
iek acknowledges that even the 1990s Bosnian presidency is not completely
innocent in that they played a strange game: let Serbs and Croats fight each other
and then well take over (1999b). This statement allegedly invests them with polit-
ical agency, on which iek insists in order to combat the ideology of (self)victim-
ization, but it nevertheless comes across as no more than a token gesture intended
to provide balance. This becomes especially apparent in ieks problematic insis-
tence that even Croatian nationalism, which openly embraced the fascist symbols
and ideology of the World-War-II Nazi puppet state, has its redeeming moments:6
6
Not surprisingly, iek ennobles Slovenias nationalist secession in the same way they too preserved
the respect for Titos legacy.
26 | Nataa Kovaevi
even such a degenerate, sad regime as the Tudjman regime in Croatia still ac-
knowledges Tito and the old Yugoslav legacy as a legitimate tradition. Even if
he is and he definitely is a proto-fascist figure, Tudjman still includes Tito
within the great Croat legacy, or however he puts it. (1999b)
swer to the dilemma Bomb or not? is: not yet ENOUGH bombs and they are TOO
LATE (1999a). It is not just about getting over the years of entertaining illusions
that one can make a deal with Miloevi, a claim that not only installs Miloevi as
the ber-Serb who fully represents and embodies the nation, but also strips Serbs
of the power of negotiation, since one cannot negotiate with terrorists (1999a). It is
also about punishing Serbs for their nationalism:
When the Western forces repeat all the time that they are not fighting the Ser-
bian people, but only their corrupted regime, they rely on the typically liberal
wrong premise that the Serbian people are just victims of their evil leadership per-
sonified in Milosevic, manipulated by him.7 The painful fact is that Serb aggres-
sive nationalism enjoys the support of the large majority of the population no,
Serbs are not passive victims of nationalist manipulation, they are not Americans
in disguise, just waiting to be delivered from the bad nationalist spell. (1999a)
7
The Clinton administration and NATO commanders frequently emphasized that their actions are re-
ally meant to protect the people from Miloevis government. However, their official statements and
media apparatus nevertheless exposed the people as a target, for what else could account for a deliber-
ate disabling of civilian water and electricity supplies and the arrogance reflected in NATO spokesman
Jamie Sheas remark, We are able to turn off and on the light switch in Belgrade? That the bombing
provided a significant dose of enjoyment of the justified hatred of Serbs as a people is confirmed by
Thomas Friedmans statement which admits to targeting the nation, not only its leaders: We are at
war with the Serbian nation and anyone hanging around Belgrade needs to understand that. This notion
that we are only at war with one bad guy, Slobodan Miloevi (who was popularly elected three times),
is ludicrous (11 May 1999).
28 | Nataa Kovaevi
ity as the zero degree of either assertive, self-defensive politics or aggressive, destruc-
tive fascism. In this way, Croatian ethnics can always be half-exonerated for their na-
tionalist enjoyment, regardless of the singularity of the situation in which they find
themselves, whereas Serb ethnic fascism will be replicated mimetically at different
historical moments, whether we are speaking of 1974, 1986, or 1992.
What haunts, exceeds ieks discussion is the existence, however utopian in
(spite of) its impotence, of a pro-Yugoslav reformist party as an option in the Bos-
nian elections in the 1990s and the fact that most Moslems, Serbs and Croats didnt
vote for it. Even if this pro-Yugoslav option embodied in the party was clearly pow-
erless and superseded, it would still be possible to speak of a pro-Yugoslav political
attitude, a gesture of respect for Titos ideology of multiculturalism. This attitude
would likely oppose the politics of ethnic identity, of blame and guilt, as well as of a
discursive denigration or support for bombing of any one of Yugoslavias nation-
alities. Instead, the former Yugoslav republics have gained independence, but have
nurtured it as introverted new nations. They have not, as iek claims, preserved
the spirit of Titos Yugoslavia, nor have they formed some sort of loose confederacy
which would have challenged the nationalist-chauvinist Miloevi government with
the full force of its multicultural utopianism.
LITERATURE:
Agamben, G. (1998) Homo Sacer: sovereign power and bare life, trans. D. Heller-Roa-
zen, Stanford: Stanford University Press.
Callinicos, A. (2000) The ideology of humanitarian intervention, in T. Ali (ed.)
Masters of the Universe: NATOs Balkan crusade, New York: Verso.
Ditchev, I. (2002) The eros of identity, in D. Bjeli and O. Savi (eds) Balkan as
Metaphor: between globalization and fragmentation, Cambridge, MA: MIT Press.
Friedman, T. (1999) Steady as she goes, The New York Times, 11 May: A23.
Gojkovi, D. (1999) ta emo sad? (What Do We Do Now?) Re: asopis za kn-
jievnost i kulturu i drutvena pitanja, 1. Online. Available HTTP: <http://www.
freeb92.net/casopis_rec /arhiva/Gojkovi.html> (accessed 15 November 2005).
. (2005) The Danger Zone of Europe: Balkanism between the Cold War and
9/11, European Journal of Cultural Studies, 8: 13554.
Hardt, M. and Negri, M. (2000) Empire, Cambridge, MA: Harvard University Press.
Harpham, G. (2003) Doing the impossible: Slavoj iek and the end of knowledge,
Critical Inquiry, 29 (3): 45385.
Longinovi, T. (2002) Vampires Like Us: gothic imaginary and the serbs, in D.
Bjeli and O. Savi (eds) Balkan as Metaphor: between globalization and fragmen-
tation, Cambridge, MA: MIT Press.
Enjoy Your Bombing: Slavoj ieks Ethnic Hierarchies | 29
: -
, 1990-
(,
, , ). , , -
-
. ,
, , , -
. , -
( ).
,
, -
- ,
-
. , ,
, - -
( ),
, , -
.
: , , 1990-, -
, , , ,
. 1
.
II
:
. (1891), . (1949) (2013). -
( 188) -
.
, . -
,
.
: , , -
, ,
-
. ,
-
, ,
2. , -
,
1
naida_iv@yahoo.com (Nayda Ivanova, St.Clement of Ohrid University of Sofia, Department of Slavic
Linguistics, Bulgaria)
2
-
(. 2009: 29-35).
32 | .
- -
, .
19. (-
(1891) . (18471927)3); 40-
20. -
(. . . (1949) . (19011993)4);
21. -
( II . (2013)
) 5.
( 188)
-
, -
6.
, .
,
,
-
, , -
.
1.
( 128), -
-
, , -
/
(13 ,/
,/ !). -
3
.
4
.
5
.
6
. -
( 1947), ( 2014:134-136).
-
II | 33
, -
(-) .
- -
(.
. 3, 1969: 13, -
: 1) ( ), ; 2) .: -
, , , ).
(46 / -
/ ). ,
( 1232) -
(20-21 ,
/ / ); -
(27 -
,/ , !).
-
,
-
, ;
.
1.1.
1.1.1. -
. ,
, -
. -
, -
(. : ; , ( 1975 . I:
41)): / , ,/ -
!
-
, -
: .
, 7,
7
. , , , . ;
-
( 1995 . 8: 99).
34 | .
, -
, ( 1993: 598).
, , -
8, -
( 1994: 39-40):
;/ .
, : ,/
. 2728, -
()
. / -
. , -
28.
1.1.2. -
. -
,
, -
.
() -
. -
, -
: ,/
,/ !9
-
, : 10,
: / -
.
8
. , . . Strix bubo, , - ; -
- , ; , , ; (
1975 . I: 85).
9
3 : ,
.
10
. ( ) ( ).
-
II | 35
,
-
. -
, -
,
. -
: , ,/
(sic!)/ (sic)!.
, , -
.
(-
), .. . -
, :
/ , !
,
, , . -
.
1.1.3. -
. -
, -
.
(. : (
1967 . 1: 121)): ... ,/ , -
,/ !
, , -
-
: 2.
. -
, -
8. -
,
I 13. 14. .
-
( ): /
. -
, .
-
36 | .
-
. -
.
, -
, . -
19. ( ) -
-
.
( ), ,
, , -
11: , ,/ , ,/
.
: / , !
,
-
.
1.1.4. -
, .
-
-
(. ,
( 1978, . 5: 168169)); (,
: , -
, , ( 1974, . 1: 651) ( -
, , );
.
( -
, (, ).
-
(), ().
(), -
(), ().
11
. 1998.
-
II | 37
, ,/
/ -
.
/ ,/
.
/ /
/ -
!
*
-
. -
.
-
(,
, , ), ( ),
(), (), -
( ).
;
, -
, -
, -
(, );
,
. , -
, , , , -
.
-
, . -
( ); , -
;
. -
-
,
, ( )
. -
,
( ).
-
.
38 | .
2.
-
-
.
: 1) -
, , -
( 4953) 2) -
( 59-63).
2.1. 4953
,
, , ;
; ,
, -
, : 49 ,
!/ / /
/ .
2.1.1.
-
.
, -
--
, .
( 49),
( 73), -
-
( 8485).
.
52 !
, !
, !
-
II | 39
-
49 -
. .
.
:
; / .
. -
, ( 1977 .
3: 36) ( 1993: 408) -
: 1. , () 2. ().
-
. -, -
(. ) (. , , ). -
-
, ,
. -
, ,
: 1. () 2. (),
.
52 !/50 , ,/
/
!
, !/ ,/
,/
/
.
, !/ ,/ /
?
. -
, . , -
-
.
-
/, .
. -
(. :
40 | .
) -
-
.
(), , .
, .
,
.
, -
/ . -
.
,
. -
;
-; ( ), -
; -
-
, . .
-
( ), -
(), .
( ) (!) -
( ), (-
). ( ) (.
-
); , -
( ).
, -
. -
-
,
()
().
-
5253. -
,
.
-
II | 41
2.2. -
-
, ( -
) (, .
): 59
/ / /
/ ?
, , -
61,
(. <https://
www.rastko.rs/knjizevnost/nauka_knjiz/ideretic-senka.html>. 15.10.2016, -
1990: 5254).
2.2.1.
;/ / -
,/ ,/ ;
!/ ?/
/ / !
56-60 !/ / ,
/ /
?
2.2.1.1. -
, 5357, : -
,/ ;/ , , ,/ -
/ ,
,/ ). -
-
. -
,
-
19. .
-
. 3. 1. -
, .
-
-
( ). , -
42 | .
( ) (. -
);
(
) , ; -
, , (-
), .
-
, -
; ,
, ; -
, ; -
, ;
, ;
.
( , ; -
, .). -
-
,
.
, -
-
-
.
-
, -
( .
1998: 111118). -
-
( -
).
, -
-
-
II | 43
, -
.
-
:
1)
-
-
;
2) , -
-
.
-
, -
-
,
, -
.
-
,
. -
-
, .
1. -
- -
, ,
. ,
.
, -
-
.
- -
. -
-
44 | .
,
.
, -
,
-
,
. (: 52 , !/ ,/
; 60 ?/ -
). , -
/ ,
() (: 50 -
; , : ).
-
. ,
,
,
-- , -
.
-
-
. -
-
, -
.
, ,
, -
-
.
,
,
, -
, (: ; : -
/ ; : , ).
()
-
.
--
, (.
-
II | 45
(
,/ )
() () (
). , -
, (. : 4
; ). -
-
- - -
-
, -
.
2. -
. -
, . -
, ,
.
- -
, , -
.
, ,
(, ), -
( ). -
. ,
,
-
.
19.
.
. -
, -
, -
.
. -
46 | .
-
, (( ,
(( ..) ;
; 24)12.
,
, . -
.
, -
. -
( -
), ,
. -
- . -
,
.
-
.
-
, -
, ,
-
. ,
.
,
.
40- 20. -
-
, -
.
,
, .
, -
.
12
.
. ,
.
-
II | 47
.
, -
, -
.
: . , . , . , . , . , . ,
. . . -. ,
: , 1993 (Blgarski
tlkoven rechnik. Sofija: Izdatelstvo na blgarskata akademija na naukite, 1993).
, . -
. : .
,
28. 29. 1998. -
, . . . : -
, 1998. 149161 (Bunjak, Petar. Neka stilska obeleja
Gorskog vijenca u poljskom prevodu Henrika Batovskog. U: Prevoenje Gorskog
vijenca na strane jezike, ed. N. Vukovi. Podgorica: Crnogorska akademija nauka
i umjetnosti, 1998. 149-161).
, . . . . 1975;
1977, : (Gerov, Najden. Rechnik na
blgarskija ezik. Fototipno izdanie. Chast prva. 1975; Chast treta 1977, Sofija:
Blgarski pisatel).
Dereti, Irina. Semantika senke u Gorskom vijencu <https://www.rastko.rs/
knjizevnost/nauka_knjiz/ideretic-senka.html>. 15.10.2016.
, . . .
. , . 43, . 2 (2014): 127
145 (ovi, Branimir. P. A. Lavrov prvi prevodilac i tuma Njegoeva Gorskog
vijenca. Nauni sastanak slavista u Vukove dane, vol. 43, no. 2, 2014: 127-145).
, . . , .
361 (1947): 2838 (Leskovac. Mladen. O prevodima Gorskog vijenca. Letopis
matice srpske, no. 361 (1947): 28-38).
: , V. . . :
, 1995 (Rechnik na blgarskija
ezik, Tom V. Glaven redaktor K. Cholakova. Sofija: Izdatelstvo na Blgarskata
akademija na naukite).
48 | .
: . .
1990. . : ,
1967. . : ,
1969 (Renik srpskohrvatskoga knjievnog jezika. Novi Sad Zagreb: Matica
srpska Matica hrvatska, 1967-1969).
, . . : -
. . DC. -
. 41. :
, 1990 (Stevanovi, Mihailo. O jeziku Gorskog vijenca. Beograd: Srpska
akademija nauka i umetnosti, Nauna knjiga, 1990).
: . . .
: 7+, 1994 (Blgarska mitologia. Enciklopedichen rechnik.
Sstavitel Anani Stojnev. Sofia: 7M+LOGIS, 1994).
: . , . -, . .
. . :
, 1974 (K. Nicheva, S. Spasova-Mihajlova, Kr. Cholakova. Frazeologichen
rechnik na blgarskia ezik. Tom prvi. Sofia: Izdatelstvo na Blgarskata akademia
na naukite, 1974).
, . . :
, 2009 (Hlebec, Boris. Opta naela prevoenja. Novi Sad
Beograd: Budunost Beogradska knjiga, 2009).
, . . , , .
: , 1988 (Shvejcer, Aleksandr Davidovich. Teorija perevoda. Status,
problemy, aspekty. Moskva: Nauka, 1988).
Nayda Ivanova
Abstract: In this article, the main strategies in transforming the protagonist system of
the poem Mountain Wreath by P. P. Njego, as displayed in its three translations into Bulgar-
ian, namely, the ones provided by P. Ivanov (1891), D. Panteleev (1949) and A. Romanov
(2013) are explored. The investigation is based on some key metaphors, comparisons and al-
-
II | 49
legories, which reveal the image of the Muslim invaders, as represented in the first monologue
by Bishop Danilo. In turn, the influence of the Bulgarian late Revival, socialist and post-mod-
ernist cultures on each translator in respect with the purpose of his translation, as well as the
impact of the aforementioned cultures on the mechanisms of selection of translational corre-
spondences are examined. The analysis shows both the significant role and the lack of well-ex-
plored text-forming functions of the translational transformations, as well as the way the lat-
ter are determined by the socio-cultural situation in which the given translation occurred.
Keywords: Njego, Bulgarian translations of Mountain Wreath, the first monologue by
Bishop Danilo, the image of enemy, translational transformations of protagonist system
UDC 821.163.42:821.163.41
Dr Vlaho Bogii1
Leksikografski zavod Miroslav Krlea (Zagreb)
Leksikografski odjel
Hrvatska
1
vlaho.bogisic@lzmk.hr (Vlaho Bogii, Miroslav Krlea Institute of Lexicography Zagreb, Depart-
ment of Lexicography, Croatia)
2
NIN, I/1935, br. 17, str. 6; Ideje (19341935), list koji je kao tjednik pokrenuo i ureivao Milo Cr-
njanski, posebno je potaknuo iritaciju na graanskoj i revolucionarnoj ljevici koja je u njegovoj idejnoj
52 | Vlaho Bogii
Neto prije nego se naao na popisu suradnika kojima je Crnjanski osnaio per-
spektive svoga lista, Ivo Andri je, budui da je doputenje od njega zatraeno, otklo-
nio uvrtenje u antologiju hrvatske lirike. On je, pretpostavljajui da bi se takvo od-
bijanje trebalo podrazumijevati, Mihovilu Kombolu ipak svoju poziciju obrazloio:
Ne izgleda [mi] razumljivo ni opravdano da se danas izdaje jedna antologija ogra-
niena na jedno pleme. [] Ne bih nikada mogao uestvovati u jednoj publikaciji
iz koje bi principijelno bili iskljueni drugi nai meni bliski pjesnici samo zbog toga
to su ili druge vere ili roeni u drugoj pokrajini.3 Andri podsjea da je jo 1917.
godine, kao jedan od osnivaa i urednika Knjievnog juga [] zastupao najire gle-
dite jedinstva, pa 1933. godine ja ne mogu zastupati druke gledite. Kada, me-
utim, za deset godina (1942) opet otkloni uvrtenje u antologiju, s drugim plemen-
skim atributom, uinit e to s drukijim obrazloenjem: on se, kae, dodue osjea
srpskim pripovedaem, ali ne moe biti javno vidljiv dok je njegova zemlja okupira-
na, da bi Borislavu Mihajloviu, u slobodnoj zemlji, usmeno posve izravno i analog-
no dopustio ono to je svojedobno Kombolu uskratio.4
koncepciji vidjela povezanost s rastom nacistikoga pritiska. U prvome su broju svoje priloge, izmeu
ostalih, objavili Andri, Vinaver i Isidora Sekuli.
3
Cit. prema aneta uki Perii, Pisac i pria, Novi Sad: Akademska knjiga, 2012, str. 332.
4
Kada sam pripremao antologiju Srpski pesnici izmeu dva rata i, ne elei da pesnika mlade hrvat-
ske lirike uvrstim u srpske pesnike bez njegove dozvole, rekao Andriu da me njegovi stihovi stavljaju
pred dilemu, odgovorio mi je okolino ali jasno: Ako su vam problem moji stihovi, slobodno ih izosta-
vite. Ja nisam pesnik. Ali ako je u pitanju naslov vae antologije, imate moju punu suglasnost. Bori-
slav Mihajlovi Mihiz, Autobiografija o drugima [ir.], II, Beograd: BIGZ, 1992, str. 137.
Kada se navodi Andrieva prepiska s Kombolom u pravilu se isputa njezin nastavak, odnosno Kombo-
lov odgovor Andriu: razlozi za izdavanje ove antologije vrlo su prosti i jasni i oni su u prvom redu prak-
tine prirode. Kod nas se jo uvijek s mnogo neznanja govori i pie o knjievnom radu u pojedinim dije-
lovima drave. [] Doe li rije na takve stvari u Beogradu i Ljubljani, dobiva se stalan odgovor: zato
ne izdajete antologije po primjeru g. B. Popovia i ist. knjievnosti kao to je Skerlieva? Kombol utoli-
ko upuuje Andria da je dokumentovanu istoriju novije hrv. knjievnosti obeao nedavno zagrebaki
univ. prof. g. Antun Barac (nekadanji suradnik Knjievnog juga i jugoslavenski orijentiran), a antolo-
giju novije hrvatske lirike spremao je g. Geca Kon, i to u redakciji g. Milana Begovia. U svome se pr-
vom obraanju Andriu Kombol pozvao i na Krleu, od kojega je i dobio njegovu adresu. Kombolovo
pismo Andriu uva se u Andrievoj ostavtini, Arhiv SANU, inv. br. 2570.
S Milanom Begoviem kao urednikom je i objavljena antologija Hrvatska proza XX. stoljea (I II, Za-
greb: A. Velzek, 1941 1942), a u nju su, prilagoene korijenskom pravopisu, uvrtene i dvije Andrie-
ve novele. Andri zacijelo nije mogao utjecati na to izdanje, ali se na njega ni poslije nije osvrnuo, kao
to ga u pravilu previaju i njegovi biografi, moda i stoga to je prireiva, i to u entuzijastikom du-
hu tadanjega poretka, bio Marko Fotez. Fotez bi se s podsjeanjem na Andrieve korienske prie u beo-
gradskom ambijentu koji je poslije 1945. dijelio s Andriem zatekao u identinom tipu nelagode kao i
sam andri kada je izlagana forografija s potipisivanja pristupa Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. U
antologiji se za Andria kae da je postao jednim od najiztaknutijih naih novelista uobe.
No, kako je u Andrievu odgovoru Kombolu, a i u slinim prigodama, rije prije o nelagodi da oituje
svoje stvarno gledite u razumijevanju srpskog i jugoslavenskog atributa kao sinonima (pritom se doista
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 53
radi o naelu ukljuenja, a ne iskljuenja, kako Andri kae Kombolu, nije bitno gdje su pisci roeni, a ni
koje su vjere ako je okvir jugoslavenski, odnosno srpski) dokumentira njegov pismeni rad na ispitu za
diplomatsku slubu (1922). Odgovarajui na temu Koliko je bilo srpskih drava i kako su one postale, An-
dri, nakon to je zavrio izlaganje, proiruje zakljuak zapaanjem proitavi sve, vidim da sam ispu-
stio jo dve srpske dravne tvorevine, od kojih je jedna republika Dubrovaka. Miladin Miloevi,
Andriev ispit za prijem u diplomatsku i konzularnu slubu, Arhiv, 2013, br. 14, str. 223241.
5
arko Puhovski, Marksovska kritika i komunistiko dokidanje kulture, Vidici, 1979, br. 8.
54 | Vlaho Bogii
6
Ivo Andri (18921975) stekao je prvu knjievnu afirmaciju u hrvatskoj kulturi, pripadajui i do po-
etka 1920-ih, kada prelazi u Beograd, krugu nacionalistike omladine koja je u Srbiji vidjela uporite
za emancipaciju i drugih junoslavenskih narodnih zajednica pod habsburkom dominacijom. Premda
je kao profesionalni diplomat do 1941. uglavnom ivio u europskim sreditima, srpska ga kultura u tom
razdoblju identificira kao snanu figuru vlastite nacionalne projekcije to se u prijelaznom, revolucio-
narnom dobu (19441947) potvruje koincidiranjem verifikacije kanonskog prvenstva njegova pripo-
vjednog opusa i politikog jugoslavenstva kao redigirane konstitucijske osnove. Za Andrievu i Krleinu
koegzistenciju u kulturnom krugu elite Titove epohe nije karakteristian konkurentski odnos, za kakav
ni psiholoki nisu bili disponirani, koliko distinkcija jugoslavenstva kao politikog, odnosno kulturnog
svojstva koju je zastupao Andri, nasuprot identitetskoj osnovi takva, junoslovjenskog osjeaja na koje-
mu je Krlea inzistirao. Tipoloki su u ovom istraivanju ta dva, po ostvarenosti reprezentativna, naina
usvajanja srpskoga diskursa kao vlastitoga stila dalekosena jer dokumentiraju validnost kritikog po-
maka iz hijerarhijskoga kljua.
7
Milo Crnjanski (18931977) kretao se do dolaska u Beograd 1919. habsburkim reljefom kao i Krle-
a i Andri; ratne je godine, takoer poput njih, dijelom proveo u bolnicama, ali ne kao internirac ili re-
konvalescent, ve kao ranjenik sa galicijskog bojita. Unato brzoj knjievnoj afirmaciji, potom i opusu
koji nije zapostavio, a i ideolokom usmjerenju koje mu nije oteavalo karijerne izbore, u drutvenom se
rasporedu jugoslavenske kraljevine nije etablirao, ostavi poslije revolucionarnoga prevrata u graanski
nesigurnom emigrantskom poloaju u Londonu. Kada mu je doputeno da se vrati u zemlju, nije bio u
prilici raspraviti svoje nesporazume s Krleom, ako su za takvo to vie i imali motiva, jer su se i Crnjan-
ski i Krlea, svatko iz vlastitoga idejnoga, prije nego kulturnoga predteksta pouzdavali u knjievni, kao
svijet s kojim se ovjek i drutvo mijenjaju, svodei svoje biografske misije vie kao kanonske, u pribli-
nom rasporedu, nego identitetske u za svoje doba vidljivom horizontu.
8
Jovan Dereti, Istorija srpske knjievnosti [ir.]4, Beograd: Prosveta, 2004, str. 968.
9
Kada bi se Deretievo generacijsko preciziranje u dijakronijskom rasteru blago pomaknulo, kao za Dra-
giu Vasia, zahvatilo bi, pored Tina Ujevia, kojim se u ovom istraivanju podrobnije ne bavimo, i dru-
ge identitetski poticajne knjievne figure, primjerice Rastka Petrovia. Isto tako, iri bi okvir, s pristu-
pom slovenskoj, a poslije i dugim participacijama, pomogao pri rekonstrukciji interkulturalnog modela,
posebice stoga to je Krleina kulturna vizija bila tako koordinirana. No ovdje je rije o knjievnosti kao
identitetu u hrvatskoj i srpskoj kulturi kao zasebnim i uzajamnim entitetima.
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 55
uje prema piscu i njegovu delu, kada je samo to delo postalo deo tradicije.10 Dok
se Dereti, s obzirom na Andria, bavi prvim dvama segmentima, ovaj deo istrai-
vanja usredotoen je na trei: suodnos pisca s drugim piscima, kao tradicijom u oba
pravca, a ponajprije kao suvremenicima, i u tom kompleksu posebno prema proble-
mu vlasti koja je kada se misli na identitet historijski fenomen, bez obzira na formal-
na i idejna polazita koja ju utemeljuju ili se na njih poziva.
Andri i Crnjanski formirani su, zajedno s Krleom, u habsburkom kulturnom
okruenju, slom toga svijeta tovie izriito ih je biografski obiljeio, dok je Dragi-
a Vasi batinio iskustvo prvog modernizacijskog razdoblja konstitucije Srbije kao
europske kraljevine. S Krleom se za graanskog razdoblja u takvu voru utemelju-
ju Milan Bogdanovi11 i Marko Risti, odnosno Stanislav Vinaver, a u (post)revolu-
cionarnom rezimeu Milovan ilas, Oskar Davio i Dobrica osi, da bi Danilo Ki
simboliki zatvorio takav, antologijski, presjek knjievnog stoljea, epohe koja vie,
dosljedno zaraenoj europskoj kulturi, nije mogla raunati s idejnim koncepcijama
tek kao akademskom, diskurzivnom sferom.
Na sredini razdoblja kojim se bavimo, poetkom pedesetih godina XX. stolje-
a, Ivo Andri navrava ezdeset godina ivota i njegova je biografija zaokruena. Bi-
lo je u njoj ozbiljnih potresa, emocionalnih i problema sa zdravljem, Andri je pri-
tom stekao iskustvo i tamnice i ministarskoga kabineta, a kada za nekoliko godina
(1961) njegovo ivotno djelo bude potvreno Nobelovom nagradom teko e itko
doivljajno moi sporiti da nain kojim se kretao svojim ivotnim putem kroz Eu-
ropu, zakrenu preprekama, nije obiljeen smislom i vrijednosnim sustavom, ukrat-
ko da je time izraen i neki nadosobni kontinuitet.12 Od kada kao desetogodinjak
1903, u trenutku sloma obrenovievske Srbije, dolazi s njene granice u Viegradu u
sarajevsku gimnaziju, Andri je tijekom pedeset godina vidljiv na drutvenoj sceni,
10
Jovan Dereti, Mesto Ive Andria u istoriji srpske knjievnosti [ir.], Sveske Zadubine Ive Andria, sv.
7, 1991, str. 184.
11
Milan Bogdanovi (18921964) meu sredinjim je figurama srpske kulture prvoga jugoslavenskog
razdoblja; nakon kratke akademske karijere preuzima vodee uloge u kazalitu i knjievnosti; 1928
1932. urednik je Srpskog knjievnog glasnika; knjievni modernizam shvaa s obzirom na drutvenu od-
govornost pisca. Poslije povratka iz njemakog zarobljenitva, od 1946. opet je profesor, pa upravnik
beogradskog Narodnog pozorita (19491962). Pisao je o Krlei i druio se s Krleinima. Podsjeaju-
i kako je o Srbiji nauio mnogo toga, Krlea istie Bogdanovia kao prioritetnog uitelja; u prepi-
sci s Belom iz Beograda ponekad prima potu na Bog- danovievu adresu, referira se i na njegove osob-
ne prilike, a Bogdanovi uz Krleino pismo u sijenju 1946. Beli dopisuje: Posle dosta godina hteo
bih da vas vidim. Nadam se da ete nam uskoro biti gost. Krleu smo, kao to vidite, prisvojili.
12
Nobelovu nagradu za knjievnost dodjeljuje se za nadvremensku, kontemplativnu dimenziju iskustva,
no primjetno je dovoljno je spomenuti Andriu priblian Sartreov primjer kako Nobelov komitet,
drei se vlastitog civilizacijskog poslanja, nije neosjetljiv na referencijalnost laureatove biografije.
56 | Vlaho Bogii
13
Ovi gragjani [Viegrad, 1913] me formalno duevno natiu na raanj. Danas sam nervozan jae
i ne mogu da ti piem sve o njima samo ti velim da ih mrzim do kriminala. Ivo Andri, Pisma, Novi
Sad: Matica srpska [ir.], 2000, str. 40.
14
Ivo Andri, Nezvani neka ute, Novosti, 12/1918, br. 299, str. 3. Objanjavajui udnovat naslov
svoje Istorije Srba u Novom veku Milorad Ekmei se za sintagmu Dugo kretanje izmeu klanja i oranja
poziva na ocenu dugog hoda srpske istorije koju je 1919. napisao knjievnik Ivo Andri: Zakljuak o
stvaranju Jugoslavije 1918. bi bile rei mladog pesnika Ive Andria 1919. da je time zavrena ona kobna
linija srpske historije to se bez prestanka kree izmeu klanja i oranja. (Dugo kretanje izmeu klanja i
oranja2, Beograd: Zavod za udbenike, 2008, str. 378).
Zanimljivo je da se upravo 1919. Bela Kangrga oituje Krlei o nerazumijevanju Srba i Hrvata u Lici fi-
gurom o oranju koje ih povezuje (usp. bilj. 173).
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 57
15
Tri su vana svjedoka Andrieve prilagodbe promijenjenim drutvenim okolnostima. O svojim susre-
tima s njim, usporeujui ga pritom dakako i s Krleom, iscrpno piu Branko Lazarevi (Dnevnik jedno-
ga nikoga [ir.], III, Beograd: Zavod za udbenike, 2007), Bogdan Radica (Hrvatska 1945, Mnchen
Barcelona: Knjinica Hrvatske revije, 1974; Radica, 19041993, bio je publicist i diplomat, upuen u
europsku kulturnu i politiku scenu; u Beogradu je 1940. kod Gece Kona objavio Agoniju Europe, zbirku
razgovornih portreta europskih intelektualaca, kao svojevrsni prolog katastrofe) i Milovan ilas (Vlast i
pobuna, Zagreb: EPHLiber, 2009).
Andri u proljee 1945. predlae Radici da ne naputa zemlju, neka se povue u Split i baci na pisanje
romana iz dalmatinskoga ivota, jer ne treba imati iluzije da e ovaj reim dugo trajati. Za razliku od
Radice, Branko Lazarevi svoje je memoarske biljeke ostavio kao posthumnu grau, otklanjajui tako
naknadnu redakturu svjedoka vremena, ali takoer fokusira Andrievu nepostojanost. Kontrastnim ita-
njem njihovih svjedoenja, ukljuujui ilasovo, tim prije to su proeta i meusobnim razmatranjima,
dobija se slika situacija u kojima se Andri naao. Stjee se tako dojam da je Radica, koji je svoje uspo-
mene objavio 1974, vie nego o Andriu, koji je u meuvremenu postao svjetski poznat pisac, ugoa-
vao vlastitu sliku o ilasu, jer kada prepriava negativne ocjene to ih je o ilasu sluao ili sam bio svje-
dokom neugodnih situacija kao da u njegovu dranju trai, pa onda i stilizira, klice pobune po kojoj e
postati iroko prihvaen upravo u krugu Radiine osporavateljske geste komunizma, pri emu ga od An-
dria vie zanima i nepobunjeni Krlea.
16
ilas je tada sa suprugom Mitrom Mitrovi, koja je u revolucionarnoj vlasti bila zaduena za organiza-
ciju kulturnog sektora, ivio u istoj vili kao i Radovan Zogovi, a Andria su zajedno pozivali na ruak.
17
Rodoljub olakovi (19001983) pobrinuo se da i u grobljanskoj aleji, rasporedu sjeanja ostane uz
Andria.
58 | Vlaho Bogii
18
U Londonu je (1947) izaao prirunik The World of Learning, shematski prikaz znanstvenih, kultur-
nih i umjetnikih ustanova. Jugoslavenska javnost se oko tog prirunika prilino uzrujala, jer su prirei-
vai uvrtavali podatke prema vlastitom kriteriju, pa se u nazivima institucija i nomenklaturi pobrkalo
mnogo toga. Spomenuta akademija i nadalje se tako atribuira kraljevskom, a njezina zagrebaka suspen-
dirana posestrima hrvatskom.
19
Ni na jednom od kongresa knjievnika Andri nije odrao zapaeniji govor, uglavnom nije govorio ni
na brojnim smotrama kojima je prisustvovao, na prvom kongresu knjievnika problemski referat pod-
nio je Zogovi, a na treemu Krlea. Knjievnik treba da ima punu slobodu razvijanja, ali vi ete se u
tome sigurno sloiti sa mnom, ja sam protiv toga da se pod izgovorom obrane slobode knjievnog stva-
ranja, pie i ono to je tetno rekao je maral Tito delegaciji Prvog kongresa knjievnika Jugoslavi-
d 4/1946, br. 47. str. 5).
je, u kojoj su bili i Andri i Krlea (Naprijed,
20
Drutvo za kulturnu suradnju sa SSSR-om bilo je razvijeno u svim federalnim jedinicama, a Andri je
u nekoliko navrata u razdoblju do 1948. putovao u sovjetsku Uniju, i to ne samo u Rusiju. Pri njegovoj
nominaciji za dunosnika drutva prijateljstva sa postojbinom slavenske i boljevike ideji sigurno se vo-
dilo rauna o svojevrsnom rehabitacijskom kontinuitetu diplomatske prakse. Dunosnici takvih druta-
va posjeivali su se meusobno ali i koordinirali u meunarodnim odborima, na kongresima pisaca, sla-
venskim kongresima, konferencijama za mir i slinim manifestacijama ne uvijek ogranienim samo na
sovjetsku sferu. Andri je tako sudjelovao na slavenskom kongresu u Beogradu (1946) ili skupu za mir u
Zagrebu (1951). Za potvrdu Andria kao dunosnika spomenutoga drutva sigurno je bila potrebna su-
glasnost Moskve. Moskva je pritom bila u delikatnoj situaciji jer joj nisu mogli biti nepoznati Andrievi
memorandumi u svojstvu berlinskoga ambasadora, u kojima je svojoj vladi suzdrano govorio o poten-
cijalu slavenske ideje. S druge strane sam je Andriev poloaj u Berlinu iz doba sovjetskoga paktiranja s
Hitlerom bio zazoran. Andriu se simboliki spoitavala nazonost na jugoslavenskom parafiranju Tre-
eg pakta, to je dijelu beogradske javnosti moglo izgledati iritantno, ali objektivno nije imalo posebno
znaenje. Svakako manje sporno od okolnosti da je kancelarija Reicha dovela Andria u travnju na pre-
daju akreditivnih pisama Hitleru, sa slovakim ambasadorom. Rusa se to tie utoliko to su i sami pri-
znavali toga slovakog ambasadora, odnosno njegovu kvislinku vladu.
21
Krlee, naprotiv, nije bilo u sazivu Ustavotvornog Sabora Narodne Republike Hrvatske koji je 18. I.
1947. donio prvi hrvatski Ustav. Popis zastupnika usp. prema Ustavotvorni Sabor, Zagreb: Sabor NRH,
1949.
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 59
citno podvrgnuti elji vlasti da je instruira oko novih lanova. Lazareviev informa-
tor Branislav Petronijevi je cinian oni bi svakako postupili po nagnuu vlasti da
je vlast to od Akademije izravno traila, a ovako su Aleksandar Beli i Andri ostali
usamljeni, pa je Mitra Mitrovi preko zajednikog radnog odbora vlade i akademi-
je na neodreeno vrijeme prolongirala njezino djelovanje. Lazarevi izvjeuje kako
je Andri postao sad neki sveti Sebastijan na koga su uperene sve strele. Gaa ga ko
stigne i ne bira se oruje. Ali ni oni (crveni) mnogo ne govore o njemu, a kad me
ko od njih i upita o njemu, upita me kao da bi hteo da zna ta o njima govori i kao da
sumnjaju da im je iskreno pristupio22.
Govorei nad mrtvim Andriem, Krlea kae da za njegovu umjetniku kari-
jeru doista nije vano, no ipak treba naglasiti, kako je svojim Nobelom pobudio po-
zornost meunarodne tampe ne samo na svoje djelo, nego na nau suvremenu bele-
tristiku uope, u cjelini. U tom pogledu on je odigrao ulogu dostojnog predstavnika
jedne, do tog trenutka, vie-manje nepoznate literature, o kojoj [] Zapadni svi-
jet nije imao pojma. Krlea je u pravu kada u tome vidi problem kojega je bio svje-
stan i s njime se nosio i Crnjanski: Ima u sluaju Crnjanskog jedna pouka. Moe-
te na Zapadu biti ne znam kako velik pisac, ali ako ste iz male zemlje, teko ete se
tamo iskazati.23 Crnjanski je i prije nego t je kao emigrant u Londonu 1945. de-
finitivno spoznao to ogranienje pokuao utjecati na promjene u kulturnom i dru-
tvenom statusu knjievnosti. Povod mu je bila stogodinjica prve tampane knjige
u Beogradu (1932), a kao zagovornika kulturnog optimizma, prema kojemu je no-
va knjievnost poslije ujedinjenja trebala dobiti zamah, moralo mu je biti teko za-
paziti, kako je, upravo suprotno, relativno, pre rata naa knjiga imala veliku prou,
a jo vei ugled, da bi se sad uglavnom po svim naim knjiarama videla tuinska
knjiga.24 Crnjanski je poraznim kulturnim prilikama zateen u istom trenutku kada
Krlea zbog njih odlazi iz zemlje, a Andri pie Kombolu da ivi na strani pa ih ne
22
O Andrievoj iskrenosti ipak nimalo ne dvoji Josip Barkovi koji je sa skupinom hrvatskih pisaca bio
na pruzi
p u Bosni. Oni su pourili
p u Sarajevo
j kako ne bi zakasnili na Andrievo predavanje
p j o Vuku Ka-
radiu. Nakon predavanja piscima se pridruio predsjednik lokalne vlade Rodoljub olakovi, to je
Barkovia posebno dirnulo, a naveer ih je du umne Miljacke ispratio Andri. Pokazao im je zgra-
du policije naglaavajui kako pokoljenja iz vremena Austrije i stare Jugoslavije dobro je pamte. Jo-
sip Barkovi, S grupom knjievnika od Srajeva do Doboja, Naprijed, 5/1947, br. 38, str. 5.
23
Enes engi, S Krleom iz dana u dan, IV, Zagreb: Globus, 1985, str. 122.
24
Crnjanski se u Vremenu (Mi postajemo kolonija strane knjige) osvre i na hrvatske knjievne prilike:
Dovoljno je spomenuti da u Zagrebu za nau knjigu nema mesta [] kada i najpoznatija hrvatska Za-
bavna Biblioteka, meu do sada izdanih svojih 500 knjiga ima svega, kako sama kae, desetak domaih
da svakom bude jasno o emu je re [] kao to je zbog tuinske kulture, tuinske knjige, govora, po-
zorita, sva Hrvatska do nedavna bila u knjievnom paenitvu. Usp. Stanko Tomai, Beogradska knji-
evna afera, Zagreb: Binoza, 1932, str. 1011.
60 | Vlaho Bogii
25
Meu potpisnicima koji su se u Politici (23.III.1932) pridruili Apelu dvadeset i est knjievnika i
javnih radnika da se osudi nain vreanja, insinuiranja i sumnjienja kojim g. Milo Crnjanski vodi svo-
ju kampanju protiv strane knjige u drugoj je grupi mlaih knjievnika i umetnika naveden i Milovan
ilas. Politika je sutradan (24. III) donijela pod naslovom U odbranu knjievnog posla potpise knjiev-
nika, likovnih umjetnika, muziara i arhitekata grada Zagreba [kojima] iz principijelnih razloga najo-
trije osuuju metode Crnjanskog, a sadri veliki niz utjecajnih imena irokoga graanskoga spektra:
Ljubo Babi, Milan Begovi, August Cesarec, Ivo Tijardovi, Dobria Cesari, Antun Augustini, Ja-
kov Gotovac, ali i Mile Budak, uro Vilovi, Bla Jurii; Krlea je u to vrijeme u Varavi.
26
Bogdanovi aludira na gestualnost Crnjanskoga kakva se oitovala i u pismu Marku Ristiu (12. I.
1932): Poto Vi pripadate grupi koja ne deli literaturu od privatnosti, a i ja ne volim, ako do sukoba
doe, da se obazirem, to Vas molim, da ovim pismom prekinemo nae buroasko prijateljstvo, razume
se, sve do njegovih i najbanalnijih znakova. Radovan Popovi, Beskrajni plavi krug, Beograd: Slube-
ni glasnik, 2009, str. 198.
Kada je Risti, a i Bogdanovi, poslije doao u poziciju kulturnoga arbitra, Crnjanski se graanski dosto-
janstveno drao s obzirom na takvo kulturno sjeanje, ali se pri procjeni Ristieve kritike estine, s me-
tarofom o mrtvim pjesnicima, ono kao kontekst ponekad zanemaruje.
27
Times je (redakcijski) nekrolog Krlei objavio u broju od 30.XII.1981.
28
O tome je, kao sudbinskom kompleksu periferije, povodom svoje kronologije o Krlei govorio Stanko
Lasi. Usp. Gordogan, 1982, br. 12, str. 119.
Andri je u Londonu govorio engleskim kritiarima (1959): Kad sam bio djeak, umro mi je ujak. Mo-
ja majka je pola na potu, gdje je bio jedini telefon u mjestu, da se javi svojim roacima. Posmatrao sam
njen profil dok je nervozno podeavala ruku na velikoj telefonskoj kutiji. Majka je vrlo dobro ula svo-
je roake, ali oni nisu razumjeli ta ona govori. Vikala je u telefon, ali njeni roaci nikako nisu mogli da
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 61
je uju. Majka je bila oajna U takvoj je situaciji, gospodo, i naa jugoslavenska literatura. Mi u Jugo-
slaviji vas odlino ujemo, ali vi nas slabo ili uopte ne ujete i ne znate da mi postojimo u literaturi.
Gojko Beri, Zbogom XX. stoljee, Zagreb: Profil, 2013, str. 196.
29
Bavei se Krleom na Plenumu knjievnika 1954. godine u Beogradu, jednoj od kulturnih konferencija j
iz doba otvaranja spram umjetnikih praksi zapadnoga kruga, Stanislav Vinaver zapaa da on u te en-
berge i Stravinske, u Klea i Eliota, nije jo dovoljno prodro, ali i sam zagovara celog oveka: Dana-
nji pogled na svet veruje u celine. Stanislav Vinaver, Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik,
2012, str. 368369.
30
Nisam samo ja angairan! Angairana su bila i druga dvojica mojih kolega, ali na drugoj strani. Jedan
je sluio do posljednjeg dana monarhiji i posljednji posao na kojem je radio bio je pakt s Hitlerom, a Cr-
njanski je sluio svojim publicistikim pperom najreakcionarnijim, pa ako hoete i faistikim snagama,
za cijelog ivota kraljevine. Enes engi, S Krleom iz dana u dan, II, str. 286.
31
U drutvu se bez obzira na karakter poretka uvijek strukturira veina. Takva politika veina koja legi-
timira vlast, ne mora po sebi reflektirati veinska drutvena raspoloenja, kao to i pretendentske pozici-
je mogu raunati upravo s kulturnom promjenom kao pokretakim kompleksom, no u promatranom je
razdoblju, unato implicitnoj ili ak doktrinarnoj upravnoj disperziji, sa sputanjem kulturnih poslova na
nie razine vlasti, to drutveno podruje, ve iz vlastite insuficijencije, ostalo u njezinoj interesnoj sferi.
32
Za umjetnike je prakse u modernim europskim konstitucijama pitanje kraljevina ili republika, cen-
tralna ili federalna uprava, uglavnom retoriko, ili akademsko; kulturu se u toj vrsti rasprave uzima po-
vratno a ne programatski.
62 | Vlaho Bogii
kojim se pisac, angairan u veem ili manjem stupnju, suoava po definiciji svoje kul-
turne misije, ak i kada je ona svedena u kontrolirani aspekt. U oba je jugoslavenska
politika sustava Krlea takvu kontrolingu bio suprotstavljen, doivljavajui pritom
represivni aparat, pogotovo njegovu mutnu dravnu genezu, tekom i postojanom
prijetnjom slobodi drutva. Stoga Krlein problem s Andriem nije tek karijerni, a s
Crnjanskim, ili Vinaverom, ideoloki. Njemu nije prihvatljiva moralna, identitetska
osnova neutralne pozicije pisca koji je u stanju kreirati potentne svjetove prema re-
presivnom karakteru poretka kojemu takav pisac onda ne samo slui, nego i pripa-
da.33 Bez obzira, dakle, je li rije o naem ili totalitarnom u drugoga, za Krleu je, ba-
rem programatski, nemogue pristati na takav krug, metaforu vjeala. Razumije se
da takva pozicija takoer podrazumijeva ogranienja, pri emu se obino upuuje
na Krleino aboliranje Titova staljinizma, no mimo i prije toga, a i u jezgri istraiva-
nja kojime se bavimo, zapaa se njegov razliit pristup biografskom oteanju te vr-
ste, kada je, naime, rije o naima iz drugoga, intimnoga registra, onda su i diferen-
cijacijske nadgradnje suptilnije.
Afektacije slikara Dobrovia o propasti zapada evidentira tako u fantazije,34 a Cr-
njanski mu se ne iskupljuje, jednako kao ni Vinaver, ni dugogodinjim egzilom. Vi-
naver je i kao zatoenik njemakog logora ostao ponajprije germanofil,35 dok je izbor
33
Kada Krlea u Panorami pogleda, pojava i pojmova (IV, Sarajevo: Osloboenje, 19822), autorizira gledi-
te o srpskim oficirima kao koru koji je kompaktna drutvena grupacija on se doista bavi kontinuitetom
drutvenoga stanja u kojemu se klasno kao interesno teko strukturira naspram formativnog, dravnog,
odnosno stalekog. Pri razumijevanju takve procjene opet je historiografska dedukcija tek sekundarna.
U jugoslavenskoj je kraljevini oficirski kor nominalno doista ostao gotovo iskljuivo srpski, ali u federa-
ciji nije, pa bi identitetsko razumijevanje semantikoga uporita trebalo iz nacionalnoga atributa vratiti u
dravni. Oficiri su, tako, bili srpski, jugoslavenski, ili francuski, izvedeni iz dravnoga osjeaja, a Krlein
srpski identitet se takvom doivljaju sustavno opire.
34
Poslije nervoznog rastanka na stanici [] (katastrofalan poraz engleske flote kod Narvika), kada mi
je na rastanku, ve za kretanja voza, uzvratio da sam politiki kreten, s obzirom na moje prognoze [] u
vrijeme bitke kod Narvika, kada je Petar, jo uvijek opsjednut svojim antizapadnjakim, antiholandskim
manijama da itavu Evropu treba da proguta poar uivao u narvikim batinama Miroslav Krlea,
Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 4748.
35
Stanislav Vinaver (18911955) dospio je u Petrograd u doba Revolucije kao srpski diplomat, nakon to
se kao asnik dobrovoljac Srpske vojske, jedan od simbolike skupine kaplara, probio do Krfa. Vinaver
je poetkom 1920-ih bio blizak skupini srpskih republikanaca, s kojom e se i Krlea povezati kada doe
u Beograd. Premda mu materinji jezik nije bio srpski, jer potjee iz idovske porodice poljskih i njema-
kih korijena, razvio se upravo u srpskog jezikotvorca, ne samo preko prijevoda klasinih predloaka,
ve i europeizacijom diskursa, zagovaranjem poetskog moderniteta. Krlea svoj otpor spram Vinave-
ra saima u (neobjavljenoj) opasci, marginaliji na predloak enciklopedijskog lanka (Draka Reepa)
o njemu: Da je Vinaver u svojoj ivotnoj i knjievnoj genezi vrludao i lutao i to jo ironino [Reep]
komentira (da je to enigmatski reeno). Nisu Vinaverova lutanja i vrludanja bila ni po emu enigmatska
i poznato je kako je on vrludao i lutao, pa kad se ve ta njegova vrludanja i lutanja spominju, neka se ka-
e i u emu je stvar ili neka se preuti. Ja sam za to da se preuti, jer da se objanjava koji ga je avo no-
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 63
Dragie Vasia36 predoen s nevjericom, a ne otklonom: eto nije jasno kako se zate-
kao u okruenju ratnoga militaristikoga taba kraljevskog pukovnika Drae Mihai-
lovia. U samome korijenu Krleina odnosa s Vasiem barem su dva presedana ko-
ja tu vrstu narativa ine loginom, ali ne i cjelovitom: Vasievo shvaanje majskoga
prevrata i njegovo sudjelovanje, kao asnika srpske vojske, u bregalnikoj bitci. Dru-
gujui s Dragiom (19251928), mnogo mi je priao o svome gornjomilanovakom
djetinjstvu. Iz tog obrenovievskog kraja su i Lunjevice, djedovi Dragini, i ja sam jed-
nog dana na Dragiinu radnom stolu primijetio fotografiju jednog, po svemu graan-
skog, otmjenog mladia, sa velikim upavim bernandincem. Tko ti je to, zapitao
sam Dragiu, a on mi je kao apologet 1903. odgovorio zbunjeno: Kralj Milan,37
ponirui tako u one predjele, izmeu zbilje i fikcije, to e ih Krlea, nerijetko i kao
snove u kojima je Dragia est gost, razvijati kao spoznajni, iskustveni trezor.38 Krlea
sio u Berlin i koji ga je demon nadahnuo da se oduevljava svime ime se oduevljavao izmeu dva rata
itd., nema smisla o tome govoriti. Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
Krlein i Vinaverov odnos trpio je, pored vrlo vane a neoitovane srodnosti u pobijanju kulturnoga mi-
tomanstva, od razliitog shvaanja europskoga nasljea, kada je rije o ruskim ili njemakim, ali i doma-
im refleksima toga duha. No da na Vinavera nije zaboravio i da mu je zapravo bilo ao zbog tih njegovih
demona svjedoe Krleini dnevniki zapisi s aluzijama na Vinaverove, premda mu ih izravno ne autori-
zira, dobrohotne primjedbe, poput one o poticajnoj dokolici, ili (1952) Narodna poslovica lepo ka-
e: Ne kukaj na tuem groblju. Miroslav Krlea u Svedoanstvima nije posluao narodnu mudrost
(Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012, str. 21): A to dirate u grobove, ovjee, pa
dobro, a gdje diram u grobove, ime, a gdje mi ivimo da se nekrolozi smatraju povredom grobljanskog
mira, pa da, upravo u tome i lei stvar, a vama, drue, ini se, fali smisao za snalaenje. (Miroslav Kr-
lea, Dnevnik, V, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 306)
36
Dragia Vasi (18851945) je s ugledom ratnika, odvjetnika i pisca dojmljive lirske proze u Beogradu
1920-ih oporbenjak, blizak republikanskim novinama Progres. Boravio je i u Moskvi, pa se unato njego-
vu potonjem dramatinom zaokretu u radikalno nacionalistiku strukturu, kada je, uz Slobodana Jova-
novia utemeljitelj ekstremistikog Srpskog kulturnog kluba, pekuliralo kako je ostao na vezi sovjetskih
slubi. S tim je moda bio povezan i njegov poloaj u etnikom stoeru, kojemu se 1941. na Mihailovi-
ev poziv pridruio. Trag mu se pod nejasnim okolnostima gubi za bijega pred partizanima. Nataa Va-
si, bila je Vasieva druga ena, nakon to je prethodno bio u braku s Radojkom, keri politiara Stojana
Ribarca. Krleini i Vasievi bili su bliski prijatelji. U fragmentarno sauvanoj prepisci vidljivo je Vasie-
vo oduevljenje zagrebakim krugom u kojem se zatekao na proputovanju i elja da im uzvrati gosto-
primstvo. Krlea je s Vasievima bio u Hercegovini i Dubrovniku 1923, vjerojatno je s Vasiem prvi put
putovao i u unutranjost Srbije (Poarevac), a ostali su u korektnim odnosima i kada su se idejno uda-
ljili, pa Vasi vie nije, za razliku od Knjievne republike, htio suraivati u Danasu. Nekadanji odvjetnik
prvih komunistikih zavjerenika, Vasi je i nadalje na Krlein nagovor bio spreman u visokim vladinim
krugovima intervenirati kada bi se koji od njih naao u smrtnoj okolnosti. Takvo njegovo dranje manje
udi povee li ga se s kontaktima to ih je odravao s Mustafom Golubiem, koji se s reputacijom prvo-
razrednog Staljinovog obavjetajca potkraj 1940-ih vratio u Beograd.
37
Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 222.
38
Andri Dobrici osiu: Pazite se, Dobrice, historija ima vie lica. Ona nikad nije jedno po injeni-
cama. Samo su u srcu injenice jedno. Istina je po sredini srca. Ne urite. Srodite se sa injenicama. Ne-
64 | Vlaho Bogii
ka se pretope u vas. Neka vie ne budu znanje. Neka postanu iskustvo. Dobrica osi, Pievi zapisi
19511968 [ir.], Beograd: Filip Vinji, 2000, str. 368.
39
Premda je tono da Republikanska stranka predstavljala je u graanskoj Jugoslaviji beznaajnu gru-
pu kabinetskih liberalnih intelektualaca, bez veeg broja pristalica i veeg uticaja na razvoj graanskog
politikog ivota, pa i to da nije bila pod pritiskom reima, jer je svoju aktivnost provodila u okviru
akademskih teoretisanja i opte graanske liberalne ideologije (list Republika ipak je 1925. zabranjen;
Nikola uti, Liberalizam Dragie Vasia u Kraljevini Jugoslaviji, u: ivot i delo Dragie Vasia, Gornji
Milanovac: Muzej rudniko-takovskog kraja, 2008, str. 110) s gledita rezultata historijskog procesa a i
po reprezentativnosti biografija rije je o respektabilnom krugu.
40
Fragmentarno sauvana (Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee) Vasieva pisma Krlei iz to-
ga, poetnoga razdoblja njihova prijateljstva nisu datirana. No, kako se u njima spominje bolest Vasie-
va oca, svakako idu u razdoblje sredina 1922. kraj 1923, jer je Vientije Vasi umro 7.XII.1922.
41
Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 65
42
Marko Risti (19021984) ve je kao student putovao po Europi; diplomirao je knjievnost u Beo-
gradu, gdje je 1920-ih meu pokretaima avangardistikih asopisa. Oduevljen je nadrealistikim po-
etikama, pa je njegovo obimno utjecajno knjievno djelo anrovski hibridno, s esejistikom osnovom,
uz snanu poetsku i osobnu projekciju. Nakon komunistikoga prevrata bio je do 1951. Titov velepo-
slanik u Parizu, potom dunosnik javne uprave za meunarodnu kulturnu suradnju; 19521963. glavni
je redaktor Enciklopedije Jugoslavije za Srbiju.
43
Krleino pismo uva se u Ristievoj ostavtini (Arhiv SANU), a sadri i detalj o novinama koje je po-
krenuo Crnjanski: Hvala vam na Idejama. To postaje sve gluplje, sve beznadnije i nepismenije, ali ne-
mojte zaboraviti da ni Goebels ne govori mnogo pametnije, a vidimo sa zornim rezultatom da takav na-
in miljenja odobravaju milijuni.
44
Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1934).
45
Risti se 1926. oenio Jelicom evom ivadinovi (19061995), iz obitelji utjecajnogg lijenika koji
je imao sanatorij u Vrnjakoj banji. Obiteljj doktora ivadinovia krae je
j vrijeme
j ivjela
j u Zagrebu
g , na
to Krlea moda aludira pozivajui Ristie u takav status. evin mlai brat Stevan (Vane Bor) vratio
se u Francusku na studij, budui da je za rata bio u Nici, u zanimljivom krugu budue srpske knjievne
elite, ukljuujui Ristia. Ristievi su 1927. u Parizu, zajedno s Borom (koji e stei ugled meu europ-
skim nadrealistima), sudjelovali u knjievnom okupljanju.
66 | Vlaho Bogii
46
Irina Aleksander jje u pismu (1947) upuivala Krleine na to da su se Ri- stievi promijenili: Be-
loko, u Parizu smo stanovali kod Marka i eve, koje smo katto, na vrlo kratke momente, uspjeli prepo-
znati, i obradovati se tome. Ostalo vrijeme naeg zajednikog boravka ostavilo je u naim srcima udnu
mjeavinu zauenja, saaljenja i raznih drugih slinih i oprenih osjeaja. Nema dvojbe da su se obo-
jica napadno promijenila, te da je sav onaj dio njihovog novog ivota u kojem su oni na visini ispunjava-
nja dunosti, odnosno gdje su glumaki najjai tamo su ljudski i prijateljski najslabiji, to se iz bogate
dokumentacije, koja se uva u Memoriji Bele i Miroslava Krlee, o parikom boravku za vrijeme izlobe
ne moe potvrditi. Ta dokumentacija sadri i pozivnicu za otvaranje izlobe.
47
Miroslav Krlea, Dnevnik, III, Sarajevo: Osloboenje, 1977, str. 50.
48
Risti je prijateljevao i sa Crnjanskim i s Andriem. No dok se s Crnjanskim nepovratno raziao, re-
laciju s Andriem je uvrstilo iskustvo ivota pod okupacijom (19411944), tim vie s obzirom na po-
vremenu upuenost obojice na Vrnjaku banju.
49
Bogdanovievo pismo (3.II.1953) objavio je Sava Dautovi (Krlea, Albanci i Srbi, Beograd: Narod-
na knjiga,
j g 2000, str. 120121), to ipak
p ne znai da jje pprekinuo suradnjuj s Enciklopedijom
p j jjer jje u njoj
j j
(1955) objavio i lanak o Andriu. ini se da je u vezi s tim lankom Bogdanovi upozorio Krleu na
Andrievo nezadovoljstvo zato to se u predloku signira hrvatsko obiljeje porodinog kruga iz kojega
potjee.
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 67
prekine neke stvari, to nije mogao.50 Kada se uskoro vrati u Beograd, gdje e izmeu
ostalih dunosti preuzeti i onu voditelja operativnoga enciklopedijskoga radnog sa-
stava za Srbiju, Risti se neposredno suoava s problemima koje je kada su se pojavili
u kontekstu izlobe zahvaljujui svome poloaju mogao izbjei.51 Ne dovodei u pita-
nje ni Krleinu idejnu osnovu za projekt a ni svoje osobno povjerenje u njega, Risti
se pri suoenju s partijskom komisijom, prema Krleinu dojmu, ponio prije diplo-
matski nego lojalno, tovie Krlea kao da je ostao zateen vlastitim zakljukom da
ga je izravnije od Ristia u zatitu uzela vlast.52 Krleu je taj incident asocirao na vrije-
me kada se beskompromisno stavio na Ristievu stranu,53 makar se u tome prijeporu
koji je doveo do Ristieva povlaenja iz urednitva Enciklopedije, odnos spram vlasti54
50
g S Krleom iz dana u dan, IV, str. 119; Krlea je, prethodno, asocirajui
Enes engi, j isti problem pi-
sao: aljem Ti za razonodu Povratak u oajnom izdanju Cankarjeve zalobe sa studijom Bojana tiha,
to je u svakom sluaju iznenaujue. On je bio polit. kontrolor da ne kaem komesar Izlobe i [kata-
loga] 1950. u Parizu, i on se jedini za razliku od Marka R. usudio usprotiviti ikanacijama s jedne i druge
strane [], a ovaj tekst o Filipu nije ba ni neinteligentan. Pisma Miroslava Krlee Beli Krlea (1975).
51
Marko Risti se u svojstvu glavnog redaktora, a na memorandumu Leksikografski zavod FNRJ / Re-
publika redakcija za SR Srbiju, 26. I. 1952. obratio Personalnom odeljenju Leksikografskog zavoda u
Zagrebu sa prijedlogom da se u vezi osnivanja Leksikografskog zavoda za NR Srbiju [!], a u cilju oba-
vljanja slube [] preuzmu i postave sledei slubenici [4]. Republikoj redakciji E. J. [a ne L. Z. !] za
N. R. Srbiju odgovoreno je 16. II. s potpisom direktora Miroslava Krlee da za sada nismo u mogu-
nosti da predloene imenujemo redovitim slubenicima, budui da ne raspolaemo slobodnim mjesti-
ma odobrenim nam sistematizacijom, pa su predloeni imenovani honorarnim slubenicima uz puno
radno vrijeme. Sam Marko Risti rasporeen je Rjeenjem od 5. X. 1953. za glavnog urednika srpske
redakcije Enciklopedije, 8. III. 1955. o tome je potpisao Ugovor s klauzulom da ovaj ugovor vrijedi sve
dotle, dok traje rad spomenute republike redakcije, ugovorom od 20. V. 1959. (dr. Marko Risti) ho-
norar mu je s 9.000 povean na neto din. 25.000, da bi Rjeenjem od 26. V. 1963. s Krleinim potpisom
ugovor, prema Ristievu prijedlogu, s 30. VI 1963. prestao vaiti. Arhiv Leksikografskog zavoda Mi-
roslav Krlea.
52
Krlea je u tom smislu lijepo govorio o srpskom partijskom rukovodiocu Dragoslavu Drai Markovi-
u, koji ipak u svojim memoarima relativizira da bi se s Krleom u toj prigodi bio posve suglasio,
g ali i po-
tvruje da je presjekao produbljivanje toga sukoba. Dragoslav Markovi, ivot i politika, Beograd:
Rad, 1987.
53
Nisam mogao shvatiti da se Marko mogao tako ponijeti, Marko koji je mene znao bolje j nego
g itko,
Marko zbog kojeg sam, branei ga kao nitko nikog nikada, uao 1939. u najlui okraj (Enes engi,
S Krleom iz dana u dan, III, str. 11), to je bilo tono, jer je Tito u Proleteru potpisao Neki nai asopisi
pruaju gostoprimstvo takvim tipovima kao to je nadrealista Marko Risti, intimus parikog trockiste
i buroaskog degenerika Bretona, pa Risti ak ni 1952. nije mogao kao nadrealist ui u Novu misao,
kada se Krlea opet solidarizirao s njime te ni sam nije uao u redakciju. Krlea je Ristia, s druge strane,
povrijedio jer je sporni enciklopedijski materijal, ukljuujui kontakt o tome s Ristiem, povjerio Bor-
j kojij jje u Zavodu bio ppolitiko- upravno
ku Vranicaniju, p lice, zapravo sigurnosni povjerenik. Sam Krle-
a se povjerava engiu da je meu njima otada velika provalija.
54
Ironino je da, s obzirom na Krleinu metaforizaciju srpskoga oficirskoga kompleksa, Ristia u ulozi
glavnog redaktora, upravo srpske redakcije, nasljeuje general.
68 | Vlaho Bogii
reflektira i neizravno: Risti je trajno osobno blizak Andriu, iji se tip kulturne pe-
netracije razvija obrnuto proporcionalno od njegovih prvih revolucionarnih pokro-
vitelja Zogovia i ilasa, a komplementarno s afirmacijom Davia i osia. Ne samo
to ni sam Krlea, koji na taj nain aludira na Ristia, nije mogao, a to znai ni htio
zadirati u drutvene pretpostavke Andrieva rasporeda, ve je Andrievu najbliu su-
radnicu Veru Stoji prihvatio u najui, Ristiev enciklopedijski kabinet.55 Risti jo
1956. pred Krleom nije skrivao da se, za razliku od vile Bistrica pri Triu56, na Bri-
onima ne bi dobro osjeao, koncept prihvaanja simbolikih punktova vlasti u njih
se dvojice oituje upravo u identitetskoj formuli malih razlika, ije su se raspravne di-
menzije kao pitanja nadrealistike poetike osobno uvali, da bi se pri zavrnom zbra-
janju sam problem vratio u poetnom obliku, naime da bi za prihvaanje drugoga tre-
balo biti odluujue to to on jest ili nije pisac, u smislu teksta koji je po sebi svijet.
Do Krleina se miljenja o knjievnosti, a ne samo njegovih knjievnih teksto-
va, u srpskoj kulturnoj javnosti dralo otkad se on u njoj javio kao sugovornik pa sve
do nemira koji je na samom kraju tako zamiljenog razgovornog luka, potkraj pie-
va ivota, izazvala zbirka pripovjedaka Danila Kia Grobnica za Borisa Davidovia.57
55
era Stoji (19021988) bila je bliska suradnica Iva Andria, nakon njegova povratka u Beograd 1941.
prekucavala je njegova dela, vodila korespondenciju, brinula se o autorskim pravima, bankarskim i
mnogim drugim praktinim poslovima (aneta uki Perii, Pisac i pria, Novi Sad: Akademska knji-
ga, 2012, str. 279). Umirovljena 1954. kao bankarska slubenica, nastavila je, budui poliglot, zapaenu
prevoditeljsku karijeru. Manje je, meutim, poznato da je Vera Stoji meu vanim suradnicima srpske
redakcije Enciklopedije, praktino njezinim organizatorima. To je posebno vano stoga jer je ona ima-
la iskustvo u tom poslu, bila je (1920-ih) sekretar Redakcije Stanojevieve Enciklopedije, a sam Stanoje
Stanojevi bio je njezin roak. Na Krleine zagrebake suradnike iz bivih enciklopedijskih sastava ne-
rijetko se gleda sa sumnjom, pa i njezin, ne i jedini takav primjer u srpskoj sredini, pokazuje koliko je za
kontinuitet tako zahtjevne djelatnosti vano iskustvo. Roksanda Njegu, sekretar srpske redakcije, obra-
tila se 14. X. 1955. izravno Krlei, oslovljavajui ga prijateljski dragi drue Krlea i podsjeajui ga kako
je o tome govorila s njime, a rije je kako nagraditi rad Vere Stoji: Dola sam do uvjerenja da je najbolje
odrediti joj stalni honorar od 4000 dinara meseno [polovica honorara glavnog urednika!], a uz to joj
lektorski posao plaati prema tabaku i prema uredbi. Stalni posao bio bi nagrada za njenu takorei sva-
kodnevnu pomo u redakciji. Krlea je osobno s Verom Stoji odmah potpisao odgovarajui ugovor,
da bi (1959) taj ugovor bio promijenjen u pogledu obrauna naknade za rad, sada joj je pripadalo 200
din. po satu. Arhiv Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea.
56
Javio mi je Vidmar telefonski, da je Sv Jurij slobodan jula mjeseca i dao mi je rije da e Vas o tome
obavijestiti, jer mi je to javio da ja javim Vama. Pretpostavljam da je to doista uradio. (19. VII. 1954)
Arhiv SANU / Ristieva ostavtina; Za Brione Marko je j uglavnom
g ostao pri svome, kae da se ne bi ta-
mo dobro osjeao. (17. VI. 1956) Pismo eve Risti Beli Krlei, Memorija Bele i Miroslava Krlee / Mu-
zej grada Zagreba.
57
Danilo Ki (19351989) privukao je zarana pozornost javnosti profiliranom pripovjednom mani-
rom usredotoenom na jezinu i etiku nijansu. U Krleinoj knjinici uva se primjerak Kiove Poeti-
ke posveen s potovanjem i divljenjem 29. XI. 1974, i to u Zagrebu, to bi trebalo indicirati da su
se toga dana i sreli. Ki se i inae o Krlei javno oitovao kao o uitelju, a slijedee (1975) javlja mu se
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 69
Razlika i snaga njegova knjievnog autoriteta nije proizlazila tek iz programskih i in-
stitucionaliziranih aspekata kulturnoga spektra, pa ni s njima poslije povezanih me-
hanizama drutvenog rasporeda. Krlea je jednostavno slovio za itatelja s osjea-
jem, dekodacijskim talentom za umjetniku nijansu, koji se pritom znade uzdrati od
selektivnog impulsa vlastitih poetikih, idejnih i socijalnih preferencija. Polemika
shema, kada se njome koristio, zasnivala se i na strategiji totalne negacije osporava-
noga, ali je, ne samo retrospektivno, podrazumijevala diferenciranje supstrata spo-
ra prema ljestvici na kojoj se posredno dade procijeniti stupanj ne samo zastranje-
nja drugoga, s polemiareva gledita, nego i njegove ope relevantnosti. Ve naslovi
dvaju kljunih dokumenata koji reflektiraju takvu kulturnu napetost upuuju na ini-
cijacijski i afirmacijski kompleks kakav na pozadini epohe pokuavamo odrediti za
pisce Krlea je svoj odluni spis projicirao kao Dijalektiki antibarbarus, a Milovan
ilas58 usporednu biografsku grau retrospektira kao Vlast (i pobunu). Do pobune s
obzirom na vlast Krlea i ilas dolaze u razliitom, kako osobnom tako i opem vre-
menu, a da ih taj pobunjeniki refleks uzajamno ni u epilogu nee pribliiti. Pa ipak
je vlast, preciznije njezin barbarski gen, onaj topos historijske periode u kojemu je
kao u negativu sadran evidencijski otisak unutranje slobode pojedinca, iji se trag
moe pratiti u drutvenom reljefu.
u vezi sa Grobnicom koju je Krlea itao u rukopisu: Sa zadovoljstvom se prisjeam naeg zagrebakog
susreta i Vaih vedrih (uprkos svemu) opaski. Rukopis svoje knjige povukao sam hitro iz HIT-a, kako
ondanje komercijaliste ne bih dovodio u iskuenje, i predao stvar u ruke Goldsteinu. U najoptimisti-
kijoj varijanti, prua mi se perspektiva da dogodine od honorara iz LIBER-a platim veeru u Gradskom
podrumu, kao to sam obeao. Samo nemojte j sad rei, molim Vas, da se alim!, da bi 2. VIII. 1976. do-
pisao u pismo prijatelja Knjigu sam Vam poslao im se pojavila. itanje nije obavezno. Katalog Ru-
kopisne ostavtine Miroslava Krlee.
58
Milovan ilas (19111995) stekao je 1930-ih glas karizmatinog komunistikog intelektualca, pogo-
tovo u krugu tako senzibiliziranog dijela beogradskog Univerziteta, pa ga je, nakon potvrde revolucio-
narne predanosti iskustvom viegodinje tamnice, uzeo u Politbiro koji je organizirao partizansku borbu
i pripremio drutveni prevrat. U prijeporima s Krleom, ilas je u tom svojstvu tvrdo zastupao partijska
gledita, to je Krleu potaknulo da ga uzme za metaforiku figuru potencijalnoga rizika u vlastitom pre-
lasku partizanima, a poslije i kao dunosnika koji je sabotirao Titov plan njegove integracije u novi po-
redak. U Krleinoj su se predodbi pritom stopile vlastita povrijeenost i dojam koji je ilasa u javnosti
pratio kao prijekog ratnog zapovjednika. No, kada se pri sukobu sa Staljinom pokazala ilasova privr-
enost Titu, unato osobnim kontaktima to ih je imao s neprikosnovenim voom kominternovske ali-
janse, Krlea se s njime zbliio. Paradoksalno, razili su se kada je sam ilas spram imperativa autoriteta
doao na pozicije Krleine sumnje, zagovarajui demokratske institucije. U globalnom odjeku ilaso-
va disidentstva tako se redovito tumai i njihov odnos, koji je osobno zakljuen ilasovim respektom i
kritikim razumijevanjem, te Krleinim nervoznim otklanjanjem konzekvencija do kojih ga je ilas, pa
makar i stjecajem prilika, doveo.
70 | Vlaho Bogii
Na slian nain kao to je u doba Antibarbarusa bio upuen u Zagreb, Oskar Da-
vio59 je, zajedno s Dobricom osiem,60 bio odreen za vrlo uzak popis beogradskih
suradnika prvoga broja asopisa za koji je Krlea 1952. dobio suglasnost vlasti. Ka-
da osi u svome svjedoenju o toj situaciji izostavlja ilasa, koji je s Krleom u ne-
posrednoj konzultaciji o asopisu61, zacijelo, prije nego to o takvoj ilasovoj pozi-
59
Oskar Davio (1909 1989), pjesnik ija se nadrealistika poetika prelamala s nadrealnim biografskim
formama. Pokreui kao gimnazijalac knjievne listove, studirao je na Sorboni i diplomirao u Beogradu,
da bi, praktino odmah potom proveo pet godina na robiji zbog ilegalne komunistike agitacije. Una-
to tome je podvrgnut partijskom discipliniranju jer je (pod pseudonimom) objavio pjesme u Krlei-
nu Peatu (do ega je zapravo dolo preporukom Titu bliskih partijskih krugova), pa se 1941. zatekao u
Splitu, odakle je odveden u talijansku internaciju. Uspjevi se odande pridruiti partizanima, sudjeluje
u borbenim jedinicama, a potom s Visa prelazi u Beograd, gdje je, izmeu ostaloga, 1944. prvi sekretar
srpskoga knjievnoga udruenja. Avanturistiki duh ga nee napustiti, pa e, prije nego se njegov knji-
evni talent oituje u kanonskom razmjeru, stii kao reporter meu Markosove partizane, a polemiku
strast e zadrati i kao etablirani, zarana institucijski potvren (dopisno lanstvo u JAZU) pisac. Takav
ga je, aktivistiki naboj dodatno i uzajamno povezivao s Krleom, koji je odricao da bi njegova procjena
Daviova knjievnog formata bila odluujua, ali ga je postojano i precizno zagovarao.
60
Dobrica osi (19212014) povezao se s ilegalnim pokretom u poljoprivrednom tehnikumu u Alek-
sandrovcu, gdje su u komunistikoj agitaciji prednjaili mladi hrvatski polaznici. Prvoborac, te ubrzo
ideoloki komesar partizanskih odreda u Srbiji, u novoj je, revolucionarnoj vlasti odmah pozicioniran
kao istaknuta figura u obje vertikale vlasti: partijskoj i predstavnikoj. Za dvadesetogodinjega razdo-
blja,
j do sredine 1960-ih legitimiran
g je
j kao ppripadnik
p uegg Titova kruga
g (ima izravan pristup i uiva nje-
govu izriitu naklonost). To se odnosi i na osievu knjievnu karijeru, ukljuujui presedan da mu je s
naslova istraivanja ili razumijevanja okolnosti omoguen policijski pristup strogo distanciranom kom-
pleksu tzv. informbirovskih otpadnika. Svoje je knjievne ambicije ipak usmjerio na anrovski nepopu-
njen a atraktivan prostor ratne teme, da bi se herojskom kronikom o Prvom svjetskom ratu (Vreme smr-
ti) odvojio od protekcijske hipoteke poretka iz koje je izrastao. No, iako je inzistirao na disidentskom
karakteru svoje pozicije, nakon naputanja partijskih foruma, institucijski se okvir njegova (kulturnog)
djelovanja nije promijenio: odmah je primljen u SANU (to bez, makar preutnog, partijskog akrediti-
va ne bi bilo mogue), ostajui do kraja privren monolokom retorikom modelu u kojemu je formi-
ran. tovie, unato figurativnom
g oponiranju
p j Krlei, osi jje s njime,
j ppa i nakon svoje p besjede
j ppristupne j
(1978), bio u istom Akademijinom razredu i to u radnom sastavu. Kada se govori o osievoj knjiev-
nosti, posebno s obzirom na tezu te besjede o ratu i miru, na tipian se nain zaboravlja da imaginaci-
ja, pa ni knjievnost ne spada ni u razum ni u nerazum. Knjievnost esto podupire uznapredovali na-
cionalizam tako to ukazuje na to da smo svi imali istu slavnu prolost, iste velike bitke za nacionalno
osloboenje, istu vjersku toleranciju, ime se povijest pretvara u kulturno sjeanje (Gayatri Chakra-
vorty Spivak, Nacionalizam i imaginacija, Zagreb: Fraktura, 2011, str. 30).
61
Dragi Krlea, Ovih dana putujem u Makedoniju i tamo ostajem 34 dana (oko 6-og maja biu u Beo-
gradu), pa sam htio da se s tobom posavjetujem oko mog priloga za prvi broj Danasa. [] I u vezi s
takvim stanjem toga problema doao sam na misao da bih mogao da piem (makar i najoptije) o dva
pitanja (uvijek je ovjek kod ta dva u nedoumici koji pade da upotrijebi!): prvo, o ulozi svijesti u dru-
tvu, a posebno u socijalizmu, relativnoj i kao takvoj apsolutnoj, o mogunosti, odnosno nemogunosti
mijenjanja svijeta pomou svijesti, o izvanredno velikoj ulozi svijesti naroito tamo gdje su proizvodne
snage slabe, o tome da smo ba mi sve i svja, prije i iza nas niko i nita, ova tema mi izgleda vana iz mno-
go razloga: to je danas za nas svjesni politiki i drutveni elemenat za razvitak veoma vaan i drugo to
se taj faktor precjenjuje[] Ovdje inae nita novo. Odnos Svedoanstava i Knjievnih novina se
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 71
polako i neizbeno zakuhava. To bi moglo umnogome da paralie rad beogradske grupe danas. No bilo
kako bilo izgleda mi da ne bi smjeli da to prenesemo i u Danas. Meni lino izgleda da ima mnogo sta-
rog i na jednoj i na drugoj strani, prije svega zato to izgleda da nikom nije jasno ta je to novo ta treba
dati naoj kulturi iako svi o tome priaju. A meni stvar izgleda prosta (iako tea), treba pisati, i to napi-
sano, ako valja treba da je to novo, a ne prie o novom. Od pria mala vajda. (28. IV. 1952) Pismo i-
lasa Krlei uva se u Memoriji Bele i Miroslava Krlee / Muzej Grada Zagreba.
Davio je u svojim sjeanjima detaljno opisao kako ga je ilas 1939. uputio u Zagreb, kako je ondje upo-
znavi Krleu shvatio da je rije o ovjeku kojega je konspirativno u Beogradu pratio na susret s Moom
Pijadom u bolnici, te kako e mu Krlea poslije obiljeiti ivot (Oskar Davio, Polemika i dalje, Saraje-
vo: Osloboenje, 1986).
62
Beli i Krlei / Mojim
j dragim
g prijateljima
p j j / ljubav
j i odanost bez / deoba / Dobrica osi / jjul 1961.
Primjerak Deoba s osievom posvetom uvao se u Leksikografskom zavodu Miroslav Krlea.
63
Oskar je pozvao Krleu i mene na ruak u svoj stan [XII/1964]. Gnevan na antijugoslovenske sta-
vove koji pobeuju u mimikriji samoupravnog poretka, ja sam podran od Oskara, estoko kritikovao
novu nacionalnu politiku vostva Saveza komunista, prepriavajui im diskusiju u komisiji za program-
sku deklaraciju. Krlea se estinom veom od moje oborio na moja shvatanja, prevodei temu raspra-
ve iz oblasti privrede u prostor optih politikih shvatanja
j u Srbiji,
j zamerajui nam izjednaavanje uloge
domobrana i etnika u Drugom g svetskom ratu. Dobrica osi, Pisci moga veka [ir.], Beograd: Za-
vod za udbenike, 2004, str. 36; osi se uivio u sveznajueg pripovjedaa nacionalne povijesne proze pa
je s Krleom poelio esto zaelim [1975] raspravljati otvorenim pismom, kao piscem Zastava o
njegovoj nacionalnoj ideologiji i hrvatstvu, poistovjeujui
p j se sa Camusom [!] i aludirajui na njego-
vo Pismo jednom njemakom prijatelju. Dobrica osi, Pievi zapisi p (19691980) [ir.], Beograd:
g Fi-
lip Vinji, 2001, str. 210. Nasuprot
p Krlei, osia je j u Hrvatskojj ozbiljno
j shvaao Franjo j Tuman, koji
u svojim zapisima (28. VI. 1984) jednako samouvjereno za usporedbu sebe sa osiem tvrdi da ta us-
poredba bila je slubena ocjena ljudi od utjecaja u Srbiji i Hrvatskoj koji se nisu podredili birokratizira-
noj vlasti. Franjo Tuman, Osobni dnevnik, III, Zagreb: Veernji list, 2011, str. 55.
64
osi, tako, ne zamagljuje da je samoga Tita uvjeravao u Krlein nacionalizam, ali mu je Tito objasnio
kako se Krlea u staroj Jugoslaviji borio protiv hrvatske malograantine, mnogi drugovi to zaboravlja-
ju, pa kritikuju Krleu za sve i svata, naroito zbogg Enciklopedije.
p j A ja j najbolje znam ta je Krlea zna-
io za na radniki pokret i klasnu borbu; tovie, poduio je osia: Krlea se potcenjuje Pa i taj
Peat. Sve su to jo neraiene stvari. Njega su najee
j napadali
p ba oni koji nisu vie s Partijom. On
je prvi shvatio ta znai socijalistiki realizam. Dobrica osi, Pievi zapisi (19511968) [ir.], Beo-
grad: Filip Vinji, 2000, str. 236, 176. osi se nije dao impresionirati, pa je za svoj problem s Krleom
nastojao pridobiti Krleina oponenta u hrvatskom partijskom vodstvu Vladimira Bakaria, koji je osi-
72 | Vlaho Bogii
informirati istaknute politike prvake, ukljuujui samoga Tita. Bez obzira na poli-
tiku nekorektnost takve misije, ona osia posve izuzima iz Krleina srpskog kul-
turnog auditorija, bez obzira na naelo ukljuenja ili iskljuenja unutar skupina ko-
je su ga inile, jer je razlikovnost Krleine srpske protubiografije ponajprije u tome
to ga njegovi oponenti, pa ni oni s desnice, institucijski povezani s kraljevskim rei-
mom, nisu kao elementarno spornog pokuali ograniiti u audijencijama toga tipa.
Za razliku od ilasa, koji je od vlasti otpao za jednu kriznu stepenicu ranije od o-
sia, i o ijem se knjievnom svojstvu kanonski dvoji, osi je svoje kanonske po-
vlastice poistovjetio s knjievnim identitetom, osjeajui se pozvanim i samim time
ravnopravnim pozvati Krleu na razgovor, i to kao drugog prema vlastitom, a moda
i dogovornom, katalogu historijskih tema.
Krlea takvom kriznom polju u svome unutarnjem srpskom monologu nee iz-
maknuti, ali ga nee voditi s osiem, nego s Daviom. I u toj e se raspravi, koja
pripada zakljunim razmatranjima naega istraivanja, fenomen vlasti isprijeiti kao
institucijski, problem nomenklature, s Krleinim otimanjem bilo kojoj historijskoj
formi koja bi ovjeka ograniavala u pravu izbora i s njime povezanim tumaenjem
povijesne zbilje. Na to je, kao Krleinu dilemu,65 u prijelomnom razdoblju uputio nje-
gov davnanji oponent Vinaver: Teoretiar Krlea nije hteo da voli Klanfara i Glem-
bajeve, emu je kao dramatiar teio. Polemiar je preoteo maha i naterao dramatia-
ra da ovaj zamukne kako ne bi uinio nita naao polemiaru. teta. Brak polemosa
i dramaturgije ovde je rastavljen presudom samog pisca, bez uea publike kojoj je
brak prijao. Ali, upravo e Vinaver upozoriti mlade pisce da iako se s Krleinim za-
kljucima uopte ne slae, jer je on podvlaio da je nae doba sve u umetnikoj kri-
zi, kako se o takvom Krlei ne moe govoriti apostrofiranjem senilnosti. Napro-
tiv, Krlea je bio u naponu, vrcao je iskrama duha i humora, a to to je poslovima
kojima se opteretio ukinuo vlastitu dokolicu, kao preduvjet svojevrsne kontemplaci-
je nikako ga ne diskvalificira.66
Sve ako je i izreena s dahom erudicijske ironije, Vinaverova je opaska dobro
locirala plutajui ductus Krleina pera, posebno s naslova itateljske kulture u ko-
joj je, poput samoga Vinavera, bio intuitivno i kondicijski predan do kraja. Krlea je
tako jo 1973. kazao Kiu da mu sredina nee oprostili talent, drei se vlastitoga
kulturnoga iskustva, ali i shvaanja knjievnosti kao totalnoga jezika, odnosno iden-
titeta. Krleino inzistriranje na vlastitoj procjeni kada je Ki doista doao u diferen-
evim ocjenama
j usmeno doista povlaivao, ali se na pisma nije oitovao, a pouen o tome na isti nain
kao i osi, u Titov se odnos s njim nije uplitao.
65
Stanislav Vinaver, Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012, str. 145146.
66
Stanislav Vinaver, Beogradsko ogledalo, Beograd: Slubeni glasnik, 2012, str. 365369.
Miroslav Krlea i srpski pisci: knjievnost kao identitet | 73
67
Mark Thompson, Izvod iz knjige roenih, Beograd: Clio, 2014, str. 451.
68
Ki pie Krlei (8. IV 1977): Potovani i dragi Krlea, Svojedobno sam bio napravio za BIGZ jedan
izbor iz Vaih pripovedaka. Ta je stvar sada postala ponovo aktuelnom. Naime, kao to Vam je poznato,
Nikola Bertolino, koji ureuje Depnu knjigu, eleo bi da u toj kolekciji /20000 primeraka!/ objavi ne
samo novele /ukoliko se Vi sloite s ovim mojim izborom: aljem Vam u prilogu naslove/, a Krlea mu
odmah (11. IV. 1977) odgovara da bi njihovi planovi s BIGZ-om, Dragi moj Danilo Ki, mogli ostati
na vrbi svirala. Katalog Rukopisne ostavtine Miroslava Krlee.
69
U srpskoj je knjievnoj javnosti pitanje obnovljenog izdanja Dijalektikog antibarbarusa pokretano i
za autorova ivota, o tome je s njime, prema vlastitom svjedoenju, (1972) raspravljao i Predrag Pala-
vestra, ali ni kada se to, neposredno po Krleinoj smrti dogodilo, kao da je sjena spora koja se nadvijala
nad biografije sudionika prevladala nad predmetom, opstajui i u Kievu sluaju kao svojevrsni istoni
grijeh spram vlasti. Zanimljivo je da se Krlei (22.II.1978) pismom javlja i Dragan M. Jeremi, kae da
je izgubio stan, a i mnogo ega drugoga. Memorija Bele i Miroslava Krlee / Muzej grada Zagreba.
74 | Vlaho Bogii
LITERATURA:
osi, Dobrica. Pievi zapisi 19511968 [ir.]. Beograd: Filip Vinji, 2000.
engi, Enes. S Krleom iz dana u dan. Zagreb: Globus, 1985.
Dautovi, Sava. Krlea, Albanci i Srbi. Beograd: Narodna knjiga, 2000.
Dereti, Jovan. Istorija srpske knjievnosti [ir.]. Beograd: Prosveta, 2004.
uki Perii, aneta. Pisac i pria. Novi Sad: Akademska knjiga, 2012.
Krlea, Miroslav. Dnevnik. Sarajevo: Osloboenje, 1977.
Krlea, Miroslav. Panorami pogleda, pojava i pojmova. Sarajevo: Osloboenje, 1982.
Markovi, Dragoslav. ivot i politika. Beograd: Rad, 1987.
Mihajlovi Mihiz, Borislav. Autobiografija o drugima [ir.]. Beograd: BIGZ, 1992.
Popovi, Radovan. Beskrajni plavi krug. Beograd: Slubeni glasnik, 2009.
Spivak, Gayatri Chakravorty. Nacionalizam i imaginacija. Zagreb: Fraktura, 2011.
Vinaver, Stanislav. Beogradsko ogledalo. Beograd: Slubeni glasnik, 2012.
Vlaho Bogii
Abstract: In this article, the attention is drawn to the inspiring mutual cooperation of
Serbian and Croatian culture in the observed period, whereby the referentiality of literature
is in the center of immediate understanding as an independent framework, before the Yugo-
slavian and the European contexts. Besides Krlezas determined position in literary and his-
torical dimension, given the receptive range of his work and literary circles he 6 contributed
to, as a member or an antagonist, we add here a reading based on which he was memorized
in general value catalogue since he came to Serbia in 1912, or since 1922 when he was rec-
ognized in Serbian public as an authentic voice of potential change, until his death in 1981.
Keywords: Miroslav Krlea, Ivo Andri, Milo Crnjanski, Dragia Vasi, Serbian and
Croatian literature
Received 06.19.2016 / Accepted 08.12.2016.
Serbian Studies Research
Vol. 7, No. 1 (2016):
( ) 75-88. 75
1
()
: , , -
-
.
, -
.
-
.
: , , -
,
(19342004), ,
, -
. , , ,
, , -
. -
20.
.
, -
, -
, -
.
, , -
. 1964. 1999. , -
1
dbedov@yahoo.com (Dragana Bedov, Andri Institute, Viegrad, Bosnia and Herzegovina)
76 |
, , -
, -
, -
,
.
***
, , -
,
, 1946. -
-
,2 . ,
-
.
-
1946, , ,
.3 , ,
.4
2
( (18691958);
: , , . 12,
1991, . 768772); -
1946. .
3
: . , -
, [...] , -
, . , , -
, , , ,
,
. (, 23.
1946, . 23) -
, -
:
1952. ( ), 2006.
4
: -
, . -
: . -
| 77
,5 -
(
),6 1963.
.
,
, -
, , -
,
.7 -
. -
,
,
.8 , -
. -
:
-
, , -
-
. -
, ,
. ( 36.
1983. 44 . -
: -
1946. , 15. 1983, . 15.)
5
1947, -
1948, -
: : , -
, 2010, . 399.
6
(. , . -
, . , . , . , . , . , . ) -
[...] : , . (
(18691958); : , -
, . 12, 1991, . 782).
7
, . 782.
8
. , , : , -
, 1963, . 6.
78 |
,
.9
, -
, ,
,
1964. .10 -
,
.
, -
-
, :
, -
, , -
, ,
.
-
, .11
, -
,
, -
, , , -
.12 ,
,
.
-
9
, . 782783.
10
. , : , -
, . 19, . 38, . 2, 1964, . 148149.
11
, . 148.
12
, . 148.
| 79
: -
(, -
).
.13
, , -
, -
,
, -
: , -
, , , , -
.14
, -
15 ,
, -
100 .
,
1965. ,16
1971. , .17 -
13
, . 148149.
14
, . 149.
15
, . 149.
16
24
, -
, . -
: ;
; , -
. ; -
... (. -
, :
, , -
, . 1, 1965, . 325).
17
1971.
-
1963, -
80 |
, ,
, ( ) -
.18
.
1984. 1985. -
,
. 1991. -
.19 -
. , : -
, ,
, , 1. , -
, , . ,
, -
, , :
. -
,
,
, -
. (. , . , . 786787).
18
, 1964. , , -
: ,
, - , , , -
[...] , -
, , -
, , , ,
, . -
, , -
, -
. 1964,
, , , 1971, : . 232;
, . 1, 1964, . 99102. ( , :
, :
, , 2016, . 255263). -
. , ,
,
: , B. B. C.- 11
12, . ; [...] -
1946. 20 in contumaciam,
1958. , -
. ( . , . , . 99).
19
, , -
, . -
-
, (
| 81
-
.20
1990, -
-
.21 , , -
:
-
.
-
?22 -
20. ,
,
-
(1986) -
40
).
1989. (
), -
, , -
. (. , , . 787790).
1984. 1985. ( )
: : , -
, 2010, . 404405.
20
:
. , -
- -
.
. [...] -
, , -
. [...]
, -
. ,
( ), 910,00
, 23. 1990. .
21
. , , , . 1, . 2, 1991, . 131
132. ( -
1990.)
22
, . 131.
82 |
, 20. .23
( )
,24 :
, ,
, ,
; -
,
-
, -
.25
, ,
, -
,
, , , -
... ,
:
, , -
23
, , -
-
, , , . (, .
131). , ,
, , -
.
24
-
, , -
, , -
13. 1969. : :
. .
. [...] ,
, raison d tre ! , -
, , . [...]
. , -
, : , ;
, , ,
. , , , , ;
. !
. [...] ( )
; -
, . -
! . !
25
, . 131.
| 83
; , -
!,26 -
, ,
, , -
, -
-
.
.27
, -
. 1997. -
, .28 , -
, ,
, , -
. , . -
,
, , ,
, .29 ( -
, , -
, 20.
-
.)
26
, . 132.
27
, , , ,
; ,
-
, , , -
, ! -
, , ;
,
-
. , ,
[...] -
! , , -
. (, . 132).
28
. , : , . . 2,
. 2, 1997, . 11.
29
, . 11.
84 |
.
,
-
,
, ,
,30
19. , ,
: , ,
,
. , , ,
, ,
.31
-
1929. ,
. ,
. .
-
, ,
. -
, -
,
, ,32
, , ,
. , -
, , -
, , -
30
, . 11.
31
, . 11.
32
, . 11.
| 85
.33 ,
:
.
, , ;
, ,
,
,
( -
-
-
;
, -
, -
). [...] -
: , . [...]
,
, ,
-
. [...] .
-
. [...] ,
, [...]
...34
(1997),
.35
: , , -
, , ,
33
1948.
, . ( ,
1948. -
1957. ).
34
, . 11.
35
. , : , , ,
. 54, . 12, 27. 1998, . 10.
86 |
,36
1964,
. .
-
, , -
,
-
.
, , , , --
, , -
,
, :
, -
,
.37
-
-
. , -
, ,
, -
, :
, -
. , -
,
, -
,
-
.38
-
,
, -
36
, . 10.
37
, . 10.
38
. . 10.
| 87
.39 -
,
, ,
40
. -
, , -
.41
,42
:
, : ,
, , ,
,
. , -
, ,
. [...] , , -
, .43
***
1964, -
-
. ,
, -
39
. , , (Alliance), . 2, . 2,
1999, . 8.
40
, . 8.
41
1939. -
, , ,
.
42
, , -
...
43
, . 8.
88 |
.44 , -
-
, -
,
, -
. ,
-
,45
, -
,46
, -
.
Dragana Bedov
Abstract: Forgotten literary historian and critic, essayist and philosopher, Nikolaj Timen-
ko was one of the few who were daring in the years when it was not advisable to write about
proscribed author - Slobodan Jovanovi. His articles on the importance and place of Slobodan
Jovanovi in Serbian literature present the valuable contribution to the affirmation this ne-
glected and politically incriminated intellectual and author.
Keywords: Nikolaj Timenko, Slobodan Jovanovi, Serbian literature after World War
II, freedom of writing
Received 11.09.2016 / Accepted 22.11.2016.
44
(. ) -
: ( , -
2010) .
45
. , , (Alliance), . 2, . 2,
1999, . 8.
46
. -
-
: ( ),
2009. ,
-
.
Serbian Studies Research
Vol. 7, No. 1 (2016):
( ) 89-107. 89
. 1
: ,
: .
, , -
, , - ,
. (
), ,
, -
. ,
: , ,
. , -
: ( -
), ( ), ( -
), (), () .
, -
.
-
, -
, () ,
, .
: , , , , , , -
, ,
1
jelena.maricevic@ff.uns.ac.rs ( Jelena . Marievi, University of Novi Sad, Faculty of Philosophy, De-
partment of Serbian Literature and Language, Serbia)
90 | .
-
, (1980: 111) : -
. -
( : , ,
). , -
: ,
/ /
,/ / -
,/ ,/ , ,/
( 2012: 194-195). -
(1980: 110), ,
. , ,
.2 3,
-
.
, -
, -
,
/ . -
,
.
: -
-
2
18. , ,
, ,
- . ( 1965: 54).
3
, :
,
, .
: (), (),
( ), (). ,
[] , . -
(2008: 15-19). , , -
: -
: , , , ( 2014: 15).
| 91
, . -
.
:
, -
.
( )
() -
, ( ). -
( 2006: 90)
. , , -
[...] ,
, , . ,
. , -
( 2006: 92).
( -
2008: 347), (
2008: 209), -
(
2008: 250), ( -
2008: 316).
, , -
, ,
, , - , -
. (-
),
,
, .
,
, -
: , , . -
,
92 | .
: ( ),
( ), ( -
), (), ()4. -
-
,
.5 , , -
() : :
, 1994.
, 1981. , 2014.
.
1.
2.
3.
-
4.
5.
6.
7.
-
8.
9.
10.
11. ?
12. ?
13.
14. ?
15.
16.
17.
18.
19.
4
, ,
. :
( ), ( )
( ).
5
, -
(1902).
| 93
20.
21.
22.
23.
24.
25.
: -
1981.
:
1981. 1994.
: -
1994. 2014.
,
,
( ), -
( /
2002). 2014. -
, -
(, , , )
. -
, e ( 1999: 278). ,
, -
, , -
-
,
( ),
( 1999: 278), .
, -:
- , -
, ' . '. ,
. ,
, ' ', -
( 2015: 123). K -
, -
, , ,
, .
94 | .
6 ;
() , -
(, , , ).
, :
, , , , ,
, , , , ,
, , , , -
Junkerschnke
, : , , ,
, , Pera
Palace .
, , : -
1522. , 1652, 1654,
1683, 1699 (. 2010: 996).
, -
; :
1: 2:
6
( 1850 1940. )
1200 . -
. 1893. , ,
() , ,
(, , ), , -
, (' ', ' -
'). c () 1867. -
( 2010: 992).
| 95
3: 4:
-
, , [...] , , , , , -
, -
, (.
, , ), -
[...] ' [] , -
[...] ,
' ( 2012: 523-524).
( : ,
, , , , ...)
( : , , -
) .
7 8, -
.
-
, . ' ' -
. ,
7
' ' -
' ' ( 2011. 135-151).
8
' ', (2011: 343) -
, ' ': .
96 | .
, , -
. -
-
( 2012: 522).
,
( )
, -
. 16.
( ), -
, -
9
. -
-
,
, . -
( , )
, , , -
(. 16. ), -
(. 2013: 31-46).
, , - -
, .
, , -
, [...] -
, , . -
,
[...] -
, -
[...] [] -
/ ( 1991: 112-113).
,
.
9
, -
.
| 97
, , ? -
. -
- . :
-
, -
, , , -
(, )
,
, [...] -
'', ,
[...] -
( 2010: 225-233).
'-
', , . .
XIV -
-
[...] 1617.
'' [...] Sanctae
Mariae Majoris ( 2002:
100-101).
, -
, -
1950. ,
. , ,
, -
-
.
: -
-
- ,
. :
, ,
98 | .
, ,
: , , -
333 ? ( 2002: 101).
() -
,
,
. : -, ,
-
10. :
? , ,
(2011: 336)
, -
, , , -
: ,
.11 , , -
-
, , , ,
. -
, :
1552. -
.
, (;
2015: ).
,
,12 ,
10
, , , , -
, -
( 2013: 36). , -
,
.
11
(2013: 246) , ,
, .
, ,
, ,
, , .
12
, , -
( ): , , , , , , (
), , , , , , , , , .
| 99
-
-
. [...] -
' ,
' ' '.
( 2015:
137),
, -
-
-
, , ,
. -
'', -
: ' , ,
, ( 2015: 138).
, ,
,
. , -
. ()
, . ( 2011: 59).
:
, -
-
.13
, , (
1999: 131), ,
( 1999: 138).
, -
( , ) (-
13
-
: (), (-
), ( ).
. -
, -
. , -
, .
( ) (. 2015: 209; 219).
100 | .
2012: 522). ,
( ), .
.
.
( 1999: 137),
, -
(1943) :
, ( 1999: 140).
- -
(1989: 12-14) -
. -
.
. -
,
, , ,
!
? , -
,
1941. 1943. , , -
: -
, 1389, 1941.
( 1999: 138) 1943. -
: 1941. 1945. , , -
( -
) 12. 1941.
, . 1943.
, -
.
16. 1943. -
1943. (. 1972: 657).
( 1999: 140),
, -
, , -
. , -
. (nomen est omen) ,
, , -
| 101
, , .
, , -
, ,
, .
(-
1999: 132), , -
. ,
, -
. ,
: -
, , (
)
( 1999: 179).
, ,
.
, -
(
),
( 1999: 186). , -
. ,
, , , , ,
( 9:0014,
1:00),
: ,
. ,
( 1999: 185). 15 ,
, .
,
. , -
, , ,
(. 1993: 32-34),
. (nomen est omen) : .
, () -
14
9:00 (. -
1993: 25).
15
( ) 1:00, . -
2:00, 3:00 4:00 ( 1993: 24).
102 | .
. -
(2. , . ) (7. ),
, , -
( 1993: 46). -
( 1993: 13) (
)
, : -
. , : ,
'' : -
( 1999: 186).
, , , -
-
.
(. 2000: 202),, -
, ,
. . -
, , 10 10.
: ( 2000: 213). -
() (-
) (. 1993: 25), 18.
. ,
.
, -
, , , , , ,
, -
. 10 10 -
, 9:50 , ,
21:50 -
,16 -
N, , . -
, ,
.
, '-
'
,
16
.
| 103
( 2000: 194). -
() , -
, -
,
, :
Nikolics von Rudna, ,
( 2000: 197) -
, , ! ! -
( 2000: 229).
: [...] -
1804 ( 2000: 194) : -
'' ( 2000: 204).
, 1804. !17
, -
( 2000: 218), -
. , .
, -
( - -
, ( 1744-1784) 1802)
( 2000: 220), -
, (1764-1805) (-
2003): , , , ,
, . -
. . . [...]
, ( 2000: 222). ,
, -
18, -
. (
), -
,
( ).
17
, -
. ,
(. 2012:
438-440; 443).
18
(2005: 89-106), -
.
104 | .
, . -
, -
: (, , , ) ,
; ,
( 2003: 19-20).
, , .
(),
(
, ), (-
, , , ), -
.
, -
, : , , -
... , , -
:
[...] ' ' , -
[...]
( 2008: 107-108).
, -
, -
:
,
, -
. -
,
, , -
( 2015: 63).
, , -
. -
,
-
. , , -
, (),
, ( ),
( ). , .
, -
| 105
,
, -
, (
).
:
1. Damjanov, Sava. Gradanski erotikon: Erotske stranice srpske knjievnosti XVIII i
poetka XIX veka. Novi Sad: Stilos, 2005.
2. Ki, Danilo. Mansarda. Beograd: Arhipelag, 2014.
3. Matavulj, Simo. Beogradske prie. Beograd: Delo, 1902.
4. Pavi, Milorad. Nove beogradske prie. Beograd: Nolit, 1981.
5. Pavi, Milorad. Zapis na konjskom ebetu. Nove beogradske prie, prir. Aleksan-
dar Jerkov. Beograd: Dragani, 1994. (i drugo izdanje iz 1999).
6. Pavi, Milorad. Aneo s naoarima: panonske legende, prir. Jovan Zivlak. Beograd:
Dragani, 2000.
7. Pavi, Milorad. Vrata sna (Gvozdena zavesa). Beograd: Dereta, 2002.
8. Pavi, Milorad. Zvezdani plat: astroloki vodi za neupuene. Beograd: Dereta,
2006.
9. Pavi, Milorad. Sve prie, pogovor napisao: Petar Pijanovi. Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, 2008.
10 Pavi, Milorad. Hazarski renik. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sred-
stva, 2012.
11. Pavi, Milorad. Beogradske prie, prir. Aleksandar Jerkov. Beograd: Vulkan, 2014.
( ):
1. Asman, Jan. Kultura pamenja, prev. Nikola B. Cvetkovi. Beograd: Prosveta,
2011.
2. Bajcar Novak, Silvija. Mape vremena: Srpska postmodernistika proza pred izazo-
vima epohe, prev. Ljubica Rosi. Beograd: Slubeni glasnik, 2015.
3. Brati, Dobrila. Gluvo doba: Predstave o noi u narodnoj religiji Srba. Beograd:
Plato, 1993.
4. Vladui, Slobodan. Crnjanski, megalopolis. Beograd: Slubeni glasnik, 2011.
5. Vojna enciklopedija, tom. 4 ( Jakac-Lafet), glavni urednik: Nikola Gaevi. Beo-
grad Zagreb: Redakcija vojne enciklopedije; Grafiki zavod Hrvatske, 1972.
6. Damjanov, Sava. Srpska knjievnost iskosa 1: Vrtovi nestvarnog. Beograd: Slube-
ni glasnik, 2011.
106 | .
7. Deli, Jovan. Hazarska prizma: tumaenje proze Milorada Pavia. Beograd; Ti-
tograd; Gornji Milanovac: Prosveta; Dosije; Oktoih; Deje novine,1991.
8. Jevti, Teodora. Motiv hrane i pia u delima Milorada Pavia, master rad odbra-
njen pod mentorstvom prof. dr Jovana Delia i prof. dr Predraga Petrovia. Beo-
grad: Filoloki fakultet, 2015.
9. Kravar, Zoran. Barokni opis. Zagreb: Liber, 1980.
10. Oliva Bonito, Akile. Ideologija izdajnika: umetnost,t manir,
r manirizam, prev. Mir-
jana Jovanovi, red. Sran Musi. Novi Sad: Bratstvo jedinstvo, 1989.
11. Skarpeta, Gi. Povratak baroka, prev. Pavle Sekeru. Novi Sad: Svetovi, 2003.
:
1. Bojovi, Zlata. Lomljenje dukata za sveu. Dubrovnik i Sveta Gora. U: Stari
Dubrovnik u srpskoj knjievnosti. Beograd:Slubeni glasnik, 2010. 225-233.
2. Bojovi, Zlata i Sonja iri. Meu Lavom i Drokunom (intervju). Vreme,
br. 1266, 9. april 2015. Dostupno na: http://www.vreme.co.rs/cms/view.ph-
p?id=1286990. Datum preuzimanja: 16. 09. 2016.
3. Vladui, Slobodan. Crnjanski: od 'Strailova' do 'Lamenta nad Beogradom'.
U: Milo Crnjanski: poezija i komentari (zbornik), ur. Dragan Hamovi. Beograd
Novi Sad: Institut za knjievnost i umetnost, Filoloki fakultet u Beogradu,
Matica srpska, 2013. 240-247.
4. Golubovi, Vidoje. O nastanku i nazivima mehana i kafana starog Beograda.
Teme, (Ni), god. 34, br. 3 (2010): 991-1010.
5. Despi, ore. Fantastika u prii 'Veera u krmi Kod znaka pitanja' Milorada
Pavia. U: Preiveti u tekstu. Beograd: Slubeni glasnik, 2011. 135-151.
6. uri, Mina. Pavievsko-uroevievska tetralogija osvojena celovitost. U:
Aspekti vremena u knjievnosti (zbornik), prir. Lidija Deli. Beograd: Institut za
knjievnost i umetnost, 2012. 515-544.
7. Zajac, Peter. Knjievna istoriografija kao sinoptika karta, prev. s slovakog
Mihal Harpanj. Letopis Matice srpske (Novi Sad), god. 191, knj. 496, sv. 3, sep-
tembar (2015): 131-147.
8. Kalajdija, Jelena. Paviev poetiki 'pomeraj': prilog za izuavanje grada-Tek-
sta na primeru Pavieve 'Veere u krmi 'Kod znaka pitanja'. U: Letee violine
Milorada Pavia (zbornik), ur. Jelena Marievi. Novi Sad: Studentska asocija-
cija Filozofskog fakulteta, 2015. 118-125.
9. Petakovi, Slavko. Motiv 'brave dubrovake' u epskim narodnim pesmama.
k istoriju i folklorr (Beograd), LXXIX, sv. 1-4
Prilozi i graa za knjievnost,t jezik,
(2013): 31-46.
| 107
10. Radulovi, Nemanja. Izmeu igre i inicijacije: Pavi i naslee evropskog ezo-
terizma. Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezikk (Novi Sad), knj. 60, sv. 2
(2012): 437-459.
11. Stoberski, Zigmund. Kristionas Donelaitis i litavska knjievnost, prev. Vera
ivanevi. Letopis Matice srpske, god. 141, knj. 395, sv. 1 (1965): 37-56.
12. Tatarenko, Ala. Tri zumbula u prozoru: u potrazi za junakom 'Dnevnika o ar-
nojeviu'. U: U zaaranom trouglu: Crnjanski Ki Peki. Zajear: Matina bi-
blioteka Svetozar Markovi, 2008. 7-26.
Jelena . Marievi
Abstract: Segmenting time in prose written by Milorad Pavi, can be divided into: the
time of year and the time of day. It is noted that the seasons closely related to the transience
of time and overcoming of time, Pavi's attitude towards myth, traditional culture, decor and
music, and literary-historical categories, and with the love of women. Since for every season
characterized certain fruits (spiritual eyes) Pavi suggests that in accordance with the seasons
to be nurtured, certain aspect of spirituality, and that is the most perfect form of spirituali-
ty summarized in Hazars Ku fruit by princess Ateh, fruit that tastes regardless of the seasons .
Pavi served determinants in segmenting the day, that determine time of the meals: breakfast,
lunch and dinner, and the dinner is the most common. With such time conditions, the writ-
er has used in order to establish one of the of agreement between the collections of short sto-
ries: Iron Curtain (Dinner in Dubrovnik), Horses of St. Mark's (The secret dinner), Russian
Hound (Dinner at the inn 'When the question mark'), Inverted glove (Breakfast), Damas-
cus (Lunch). It is interesting to note that certain sublimation of all timestamps for the time
of day or the day of the week, and sometimes for the season, bring a selection of short stories
New Belgrade Stories. Milorad Pavi suggested in his literature, the answer to the question -
how to confront the eating of time and space, partly illustrated synoptic map as a performance
space in time, and underlining the role of the capital (Belgrade) in gathering, collective and
individual memory, and spirituality.
Keywords: Baroque description, time, space, seasons, breakfast, lunch, dinner, tavern,
food
Received 15.10.2016 / Accepted 19.12.2016.
Serbian Studies Research
Vol. 7, No. 1 (2016):
( ) 109-121. 109
--:
: ,
.
, , -
, .
-
, . ,
.-
,
. -
, ( )
-
.
: , , , -
,
-
,
-
.
1
nnbilyk@ukr.nett (Nataliya Bilyk, Taras Shevchenko National University of Kyiv, Institute of Philology,
Ukraine)
110 |
. -
-
apriori -
(.)
(2013:200).
-
,
, -
,
. , -
, -
.
-
.
-
, ( ) -
-
.
-
. -
( 2007: 182184).
-
-
(
2008: 272)
.
-
. -
,
, . , ,
. -
, , -
, , (
1999:221224), , -
.
--:
| 111
-
, , -
., ,
( 1992:80), .-
, ,
(-
2012: 12).
, -
,
, -
,
-
( 1993:12 15).
-
, , , -
.
.
. -
, , , -
, -
(Vujii).
,
. -
, -
. . -
-
, -
. , -
. . -
.
: , ,
, ,
, ,
( 2008: 7396).
. ,
, , ,
112 |
, -
, ,
, -
, , -
, , -
(Merenik2011:13).
-
. -
, -
,
.
-
-
( 2008:114-119).
. -
-
.
-
,
( :76). -
-
, -
. ( 2010:14).
,
-
, , ,
, -
.
,
-
, -
. -
-
.
--:
| 113
.
-
, -
.
,
, (Reckwitz2000:457).
-
-
(Reckwitz2000: 587).
-
:
, ,
,
, . .,
, -
-
,
(2008:286298). -
, , -
,
, , ,
( 2007: 426-427).
- -
-
, -
,
, -
, ,
(). , ,
, -
-
, -
,
-
114 |
. , -
-
(2007:182183), , , -
-
, -
.
, -
., -
-
. , ,
-
(Vujii).
,
-
. -
.
( ,
)
-
.
,
, -
, ,
.
, ,
( 1988) -
,
, -
-
. , ,
. ( 1988)
--:
| 115
, ,
.
. -
, -
-
, (ukalo 1990:33).
, -
,
, ,
.
. . -
-
, ,
(Vuji).
(Vuji) -
. . -
, ,
, , -
.
,
, -
. , -
,
, , --.
, , -
. , , , -
, , ,
.
-
-
. .
,
, -
,
. , ( -
116 |
2)
,
, -
, ,
-
,
..
, , , -
, -
, , ,
, -
. , ,
. ( 2008).
,
, -
,
:
, -
, , -
,
( 2009).
,
, -
, -
-
. .
. -
. : , -
, , , -
, ( 1998), ,
.
2
( : 2009).
--:
| 117
-
,
-
.
-
-
, , -
.
-
, -
-
, ,
. -
, -
. -
.
,
-
, -
( -
)
. -
-
. -
-
,
( 2009, 96).
, , -
( 2008).
, , -
, -
118 |
, -
. ( 2008).
-
, ,
, ,
.
. -
-
, -
, -
, , ,
.
-
-
,
-
. ,
.
, - -
, -- -
, -
-
.
1. , . :
. -
. . 11 (2010): 252-
--:
| 119
Nataliya Bilyk
Abstract: Artistic practice of the Mileta Prodanovis novel Garden in Venice proves
promising potential of reminiscences. For the postmodern canon, it is of fundamental efficien-
cy in the creation of meaning. Current precedent for this form of intertextuality proves rem-
iniscence to the name of Thomas Manns novel Death in Venice. It is about the implicit per-
spectives name of the work. In the disposition of the main component of the framework it
is a strong semantic position in relation to text system. Thus, the meaning of the title is in-
cluded in filiation sense of work and enhances it in the process of interaction with the main
text. At present, the principle of semantic compensation and intertextual actualization sense
Thomas Manns poetic practice. Accordingly, notional amount of the M. Prodanovis nov-
el is symptomatic filled with meaning encoded in the title of the novel Death in Venice. There
motivational context that is important for the interpretation of the poetic situation in the nov-
el of Serbian writer and for the result of selection of semantic potential. His provide the ob-
servation researcher of work of Thomas Mann. They pay attention to the concept of an early
phase of the writer, developed in the case of his works of the artists. There there has been
a persistent desire to vary and develop and expand on the work piece to the antithesis, antin-
omies and conflicts. We are talking about a conflict between society and the talent, spirit and
art, between ethics and aesthetics. These contrasting Thomas Mann repeats several times. In
the focus of this phenomenon is the dialectic of feeling pleasure from the art and the simulta-
neous awareness of the threat of substitution of real values fanciful ideals. It makes for predic-
tion in the M. Prodanovis novel the continuity of categories of aesthetics and ethics in over-
all logic mizhtekstovyh reflexes. External intertextual correlate of header Prodanovis work
in the interpretation of the scholars of Thomas Mann, produces the semantic line in the Ser-
bian novel. It is consonant with the culmination of the work of content. Here the conscience
is devoid of a position of the highest human values, the soul is on the verge of good and evil.
Wrong choice of man is the beginning of the end. This semantic trend clearly seen in the plot
the fate of the heroine of Garden in Venice Marceline Develych. In this way reconstruction ac-
tivity allusions to highlight an important semantic fragment Serbian novel. Its content addi-
tionally updated semantic perspective of the prototekst of culture and aesthetics of art. In this
case occur the semantic transgression of the moral content. It turns out to be the main criteri-
on of their effectiveness in local creating a sense. It can be positioned as a component of gen-
eral semantic foundations of existential line of work Garden in Venice.
Keywords: Mileta Prodanovi, Garden in Venice, intertextuality, reminiscence, se-
mantics
Received 23.03.2016 / Accepted 05.06.2016.
Serbian Studies Research
Vol. 7, No. 1 (2016):
( ) 123-133. 123
Dr Vesna Cidilko1
Humboltov univerzitet u Berlinu
Institut za slavistiku
Nemaka
DOKUMENTARNO I IMAGINARNO U
U ALEKSANDRA GATALICE
VELIKOM RATU
Apstrakt: U ovom tekstu istrauje se odnos dokumentarnog i faktografskog s jedne stra-
ne, odnosno imaginarnog s druge, na pimeru romana Veliki rat Aleksandra Gatalice. Takoe,
uz ukazivanje na prevlast imaginarnog i bliskost borhesovskoj tradiciji, kritiki se predstavlja-
ju tumaenja koja favorizuju iskljuivo realistiki pristup u umetnikom oblikovanju Prvog
svetskog rata kao knjievne teme.
Kljune rei: Aleksandar Gatalica, Veliki rat, istorijska graa, ludizam, fantastika, Pr-
vi svetski rat
1. Uvodne napomene
Roman Veliki ratt Aleksandra Gatalice, objavljen 2012. u biblioteci Putevi iz-
davake kue Mono i Manjana iz Beograda predstavlja, po navodima na korica-
ma svog prvog izdanja, zavrni deo jedne vrste trilogije o XX veku ija dva druga de-
la ine zbirka tematski povezanih pria sa kraja devedesetih godina prologa stolea
Vekk (Gatalica 1999)2 i roman Nevidljivi (Gatalica 2008). Ako je verovati izdavau, nit
koja povezuje sve ove tri, kako se tvrdi, potpuno samostalne knjige3, je tematizova-
nje dvadesetog veka4 i svega ta se tokom predhodnog stolea dogodilo, onoga ta po-
vezujemo sa ovim po mnogo emu specifinim delom novije istorije ili dovodimo u
vezu sa time. Prvi svetski rat je u tom okviru svakako jedan od centralnih dogaaja i
1
vesna.cidilko@staff.hu-berlin.de (Vesna Cidilko, Humboldt University of Berlin, Institute of Slavic Stud-
ies, Germany)
2
U nemakom prevodu Gudrun Krivokapi objavljen 2013. Na do sada objavljene nemake prevode
Gataliinih dela upuuje bibliografija na kraju ovoga teksta.
3
Kako to itamo takoe na koricama prvog izdanja Velikog rata.
4
Izmeu Veka i Velikog rata postoje i formalne analogije- u oznaavanju glava romana koje se dri godi-
na na primer.
124 | Vesna Cidilko
motiva novije knjievnosti. Tematska osnova romana pokree izmeu ostalog pita-
nje mesta i uloge dokumentarnog sloja knjievnog teksta. Bavljenje ovim aspektom
knjievnog dela o kome je re (i koji predstavlja i jedan od obaveznih vidova gleda-
nja knjievne kritike na ovu knjigu5) namee se ve na samom poetku lektire Gata-
liinog romana gde pre prve glave nailazimo na napomenu autora (Gatalica, 2012:
/5/) o valjanim i pouzdanim svedocima bez ije pomoi se ne moe pisati o do-
gaajima iji svedok pisac nije bio pisac iji su oni oi i ui i pisac koji nas uve-
rava da e italac u knjizi nai stvarnu priu, hroniku i dokument u isto vreme i vernu
sliku istorijskih dogaaja. Napomena autora, kao i spisak junaka romana koji joj sle-
di (Gatalica, 2012: 7-9) nas uvruje u predstavi da je re o knjievnom delu koje se
oslanja na dokumentarnu grau6. Dokumentarni karakter romana podcrtava i vizu-
elni materijal koji je pridodat na poetku svake glave romana izraz pridodat i-
ni mi se veoma bitnim jer kroz naglaeno fiziko odvajanje od knjievnog teksta
a time i narativnog dela knjige sugerie se dokumentarna uloga i funkcija koja preva-
zilazi ilustrativnu inkorporaciju ovih inae poznatih, klasinih fotodokumenat7 u
roman. Ovu tezu potkrepljuje i injenica da nije re samo o dobro znanim fotogra-
fijama poznatih linosti, ve nalazimo i na primer dobrotvornu dopisnu kartu srp-
skih ratnika iz 1916. ili sliku nepoznatih belogardejaca na jednom od brodova koji
su 1918. isplovili iz sevastopoljske luke u pravcu Brindizija i u izgnanstvo.
Postavlja se pitanje, da li i u kojoj meri roman ispunjava time sugerisana i pobu-
ena oekivanja. Paljivi italac e ve na samom poetku biti skeptian kod na-
voenja stotina svedoka u pievoj napomeni, s obzirom da je pred nama roma-
neskno tivo, a ne opsena nauna studija, u sumnju dovode i neki navodi locirani u
takoe u istoj meri poput napomene nekonvencionalnom spisku junaka romana po-
put A fon B, pijun ili Ljubomir Vulovi, major, osuenik na smrt ili pak oi-
ti anahronizam u sluaju Sergeja estuhina, neurohirurga, da navedemo samo
neke od primera. Podela junaka romana po zaraenim stranama8 u ovom spisku
oigledno nije konsekventna, ne odgovara stvarnosti ne samo to je Adolf Hitler
5
U svakoj od do sada izalih recenzija i intervjua ulozi dokumentarnog sloja se posveuje veliki deo pa-
nje.
6
Za Vladimira Gvozdena tu se manifestuje tenja za doaravanjem pluraliteta istine o prolosti, up. Gvo-
zden, 2013: 52.
7
Fotografija hapenju Gavrila Principa neposredno posle atentata, Paul Vitgentajn pred jedan od kon-
cerata za levu ruku 1919, Mata Hari u kostimu za jedan od nastupa godine 1917 i.t.d. potpuni spisak
up. Gatalica, 2012: /4/.
8
Po ovoj logici bi eventualno Mati Hari, polazei od teze o njenoj pijunskoj delatnosti u korist Nema-
ke, mesto bilo i pod odrednicom Nemaka, s obzirom i na to da je ova istorijska figura okarakterisa-
na jednoznano a ne na primer kao plesaica i pijunka.
Dokumentarno i imaginarno u Velikom ratu Aleksandra Gatalice | 125
9
Tako autor na predstavljanju romana na budvanskom festivalu Grad teatar 2013. godine, up. Lajo-
vi, 2013 i u jednom od intervjua u Novostima, up. orevi, 2013.
10
Videti u ovom kontekstu Knjigu o Milutinu Danka Popovia.
11
Po miljenju Miljenka Jergovia Gatalica meutim nije otiao dovoljno daleko: Tu je Gatalica mogao
biti subverzivan u odnosu na srpski petrificirani mit o Velikom ratu, a nije bio. Tako je izbjegao i stvarnu
identitetsku dramu austrijskoga generala, banijskog Srbina, Svetozara Borojevia von Bojne, tumaei je
kroz dilemu o istini i lai, to nije nuno pogreno, ali se nadaje komfornim, graanskim i nacionalnim
itanjima, a ne onome to takva pria, sudbinski i osobno jest., up. Jergovi, 2013. Kritike tonove na-
lazimo i kod Vladimira Gvozdena, koji smatra da je sudbina sudbina generala Borojevia opisana na
trivijalan nain, up. Gvozden, 2013: 52. Sam Gatalica u jednom intervjuu kae da mu se inilo /.../
da su dosadanji srpski romani pisani mahom o vojnikoj strani Velikog rata, a moja ambicija je bila da
126 | Vesna Cidilko
oslikam itavu epohu as kada je jedna Evropa umrla i oslobodila mesto za neku drugu., up. Radi-
savljevi, 2012.
Potpuno negativno vienje ovog po miljenju recensenta istorijskog romana, nalazimo kod Vladimira
Arsenia, up. Arseni, 2013. Kritiki tonovi preovlauju i u recenziji Zorana Jankovia Predah u sivoj
zoni, up. Jankovi, 2013.
12
Koji je meutim kako to primeuje i kritiarka Politike Jasmina Vrbovac potpuno u duhu vremena:
Sledei tezu po kojoj je svaka istorija zapravo konstrukcija, a ne rekonstrukcija, interpretacija, a ne ap-
solutna istina, odnosno tezu koja se od Niea, preko postmodernista do teoretiara novog istorizma za-
lae za to da je istorija samo jo jedan narativni diskurs, pripovedanje o onome to verujemo da se dogo-
dilo, Gatalica ukrta dokument sa mitom, istoriju sa fantastikom i injenicu sa snovidnim podjednako
afirmiui realno i faktografsko, koliko i zaumno, snovidno, fantastino , up. Vrbovac, 2013.
13
U obrazloenju irija prilikom dodele Ninove nagrade za najbolji roman na srpskom jeziku obja-
vljen 2012. godine navodi se izmeu ostalog kao razlog da je odluka prevagnula u korist Velikog rata
jer se ovaj roman izdvaja od ostalih po umetnikoj reviziji odnosa prema Prvom svetskom ratu (po-
dvukla V.C.), citirano po Saoptenju za medije nedeljnika Ninod 14. Januara 2013. godine.
14
Ne bih se sloila sa Miljenkom
j Jergoviem
g kojij tvrdi da autor /../ vrlo ppaljivo, sa darom za minija-
turu, upisuje u svoju knjigu duh epohe. ini to drei se realistinog prosedea, ali i odmiui se od nje-
ga, fantastinim, snovitim i fibrioznim epizodama i sliicama /.../, up. Jergovi, 2013.
15
Tako Haris Imamovi, blizak beogradskom Betonu, u tendencioznom tekstu More preliveno u
evir - negativnoj kritici objavljenoj u sarajevskom asopisu Dani i prenetoj na portal Betona
, up. Imamovi, 2013. Vladimir Gvozden svoju kritiku zasniva na slinoj osnovi, pri emu Gvozdena pri-
marno smeta ne meavina dokumentarnog i fantastinog, ve po njegovom miljenju nepotrebna pre-
vlast ovog drugog u konkretnom knjievnom tivu koje inae nudi utisak dobrog i modernog doku-
mentarca, vienog na nekom od kablovskih kanala i koje Gvozden pretpostavlja ve vienom jedne
vie ili manje uverljive, borhesovske fantastike, up. Gvozden, 2013: 52. Uz to je za ovog kritiara i Gata-
liin sveznajui pripoveda potpuni promaaj.
16
Na to ukazuje i sam romansijer u intervjuu Politici iz februara 2014, up. Radisavljevi, 2012-
Dokumentarno i imaginarno u Velikom ratu Aleksandra Gatalice | 127
di nisu istorijske injenice, iako je prvi korak u svakom od tih fantastinih rasple-
ta istorijski zasnovan (Radisavljevi, 2012). U izlaganju e se pokuati na nekoliko
primera pokazati mehanizam pretoavanja injeninog u literarno uz pokuaj da se
bar delom osvetli kako je ve reeno kompleksni odnos dokumentarnog i imaginar-
nog u knjievnosti.
Da Veliki ratt ni u kom sluaju nije pokuaj verne rekonstukcije jednoga doba,
ve svet koji je /autor/ stvorio od krhotina stvarnosti i mate (Gvozden, 2013)
pokazuje u romanu figura pesnika Gijoma Apolinera. Apoliner se pojavljuje u odelj-
ku Neko sve radi dva puta17 posveenom ratnoj godini 1915. i u zavrnom odelj-
ku o 1918. godini na prvim stranicama teksta Ja sam sada mrtav (Gatalica, 2012:
463-465). Navodi iz Apolinerove biografije poput imena i epizoda iz privatnog i-
vota meutim samo delom odgovaraju pravom injeninom stanju. Tako pesnik
koga Gatalica na vie mesta apostrofira kao Vihlelma Alberta Vloimjea Apolinari
Kostrovickog18 ve od 1898. koristi vie pseudonima, izmeu ostalog i Gijom Apo-
liner koji e od 1902 i objavljivanja njegove prve pripovetke19 stalno koristiti. Kra-
jem 1911. Apoliner dolazi na ideju da se naturalizuje u Francuskoj u kojoj ivi od svoje
petnaeste godine; odmah po izbijanju rata, dakle 191420, prijavljuje se kao dobrovo-
ljac, ali beuzpeno jer je jedan od njegovih dedova Poljak koji potie iz Ruskog carstva
i Apoliner time strani dravljanin. U decembru 1914. pesnik podnosi zahtev za fran-
cusko dravljanstvo i istovremeno zvaninu promenu imena u Gijom Apoliner, koje
e dobiti tek u martu 1916. Od ranog leta 1915. Apoliner je meutim ve na frontu.
Njegova najpoznatija zbirka Alkoholi izala je 1913, a od Marije Laranson koja je ina-
e bila slikarka i ije slikarske pokuaje je podsticao (Campa, 2009: 32-33) rastaje se
posle burne svae jo 1912. Ona ne odlazi odmah u paniju i ne udaje se neposred-
no po rastanku od Apolinera21, ve se seli kod slikara Sera Fere (Serge Frat) i baro-
nice dOettingen, kasnije kod drugih prijatelja (Campa, 2009: 53). Apoliner putuje
za Nicu, ali 3. septembra 1914, i tu zbilja upoznaje Lujzu de Kolinji-atijon, tempe-
17
Up. Gatalica, 2012: 132-135; osim Apolinera kome su posveene tri od 14 stranica ovde se poja-
vljuje i niz drugih likova.
18
Samo tri puta je re o Gijomu Apolineru ili Apolineru up. Gatalica, 2012: 132, 134, 135.
19
L hrsiarque et Cie (Jeretik i kompanija) godine 1910.
20
Tanije 5. avgusta 1914, vidi Campa, 2009: 72. Vie o pesnikovom ivotu u pievoj biografiji iste au-
torke, vidi Campa, 2009.
21
To e uiniti kasnije.
128 | Vesna Cidilko
22
Lu dolazi 7. decembra odmah sutradan po Apolinerovom (6. decembar) dolasku i ostaje do 15. de-
cembra, o kratkoj i burnoj ljubavnoj vezi vidi Campa, 2009: 72ff.
Dokumentarno i imaginarno u Velikom ratu Aleksandra Gatalice | 129
jui ton koji se pojaava kroz jezik putem preferisanja govornog segmenta23 i tonskog
stakata kratkih reenica, esto samo iz jedne rei. Na neki nain se time zaista tri-
vijalizuje cela epizoda i umesto oca nadrealizma i jednog od pionira erotskih
i pornografskih tekstova prologa veka, nalazimo sliku boema koja se pretapa u klie
(vino, opijum, ene i seks), jednog Apolinera sa kojim je italac, poznavajui sve nje-
gove slabosti i razoarenja, skoro na ti i koji time gubi znaaj i uticaj prave, istorijske
linosti, postajui iskljuivo knjievni lik koga neinformisani italac iskljuivo kao ta-
kvog i recipira. I koji je kao takav zamenljiv svakim drugim anonimusom.
Kao trei narativni zahvat kod inkorporacije dokumentarnog nalazimo svesni
anahronizam, ve na samom poetku teksta, u kljunom motivu Apolinera kao stran-
ca u Francuskoj u kojoj je nepoeljan i sumnjiv i nailazi na tekoe koje su vie ne-
go oigledno slika naeg dananjeg vremena, a ne Francuske poetkom Prvog svet-
skog rata i tokom njega.
Da autoru nije stalo do dokumentarnog slikanja epohe pokazuje i to da injenica
da je Apoliner podlegao panskom gripu ostaje izvan okvira prie. Njegova smrt se
prevraa u fantazmagoriju inkorporacijom preraene epizode sa hapenjem iz 191124.
Ouavanje istorijskih figura pisac izmeu ostalog sprovodi i putem redukcije
tako Gatalica ne navodi (naravno, moe se napomenuti) opte poznatu injenicu da
je postojalo oduevljenje za rat, ve samo itamo Vilhelm Albert Vloimje Apo-
linari Kostrovicki eli u rat (Gatalica, 2012: 132). Reenici predhodi opis Apoli-
nerovog navodnog alkoholiarskog kapaciteta i renomea koji ga kod Gatalice oi-
gledno motivie da napie svoju prvu pesniku zbirku signifikantnog naslova, ali ga
to ne zadovoljava on eli u rat25. Tako nastaje slika nekoga ko vie lii na iskuenju
nasilja i rata podlone mlade ljude naeg vremena, nego na ponete patriotskim i dru-
gim motivima dobrovoljce iz 1914. kojima je pripadao istojiski Apoliner.
Slino kao u sluaju Gijoma Apolinera Aleksandar Gatalica u svoj roman inkor-
porira lik Kiki sa Monparnasa, dobrovoljke i modela kako je pisac oznaava
u svom spisku knjievnih likova. Na prvi pogled ini se da se radi o imaginarnom li-
23
trepke, ona je obina vrckavica, ona eli neto poizdalje(Gatalica, 2012:133), ima pro-
liv, krmaa plavog mastila (Gatalica, 2012: 134)
24
Apoliner je, zajedno sa Pikasom, bio indirektno umean u krau umetnikih predmeta iz Luvra i
proveo je izvesno vreme u zatvoru, vidi Campa, 2009: 44-49.
25
Niko nije mogao toliko da popije kod ia Libiona u Rotondu. Niko nije mogao toliko aa da obr-
ne kod ia kombesa u Klozeri de lila. Moda jedino Amadseo Modiljani. Sa takvim iskustvom pie zbir-
ku Alkoholi, ali... Vilhelm Albert Vloimje Apolinari Kostrovicki eli u rat. (Gatalica, 2012: 132).
130 | Vesna Cidilko
ku koji potpuno odgovara klieu slikarskih modela i muza. Ovakvom utisku u veli-
koj meri doprinosi izraz dobrovoljka ovde oigledno upotrebljen ironino kori-
stei dvoznanost same rei locirane u argonskom sloju govornog jezika26. Kiki
de Montparnasse, Kiki sa Monparnasa, koju su nazivali i kraljicom ovog pariskog
boemskog kvarta, roena je kao Alice Ernestine Prin 1901. u Chtillon-sur-Seine
u francuskoj provinciji27. Gatalica i ovde ignorie vremenski okvir adaptirajui ga
po svom nahoenju i narativnim potrebama, menjajui istovremeno iz istih razloga i
faktografske injenice. Tako pomera Kikino poznanstvo sa slikarem Fuitom28 u go-
dinu 1917, mada Kiki tek od 1921. poinje da pozira ovom japanskom slikaru sa ko-
jim e je vezivati doivotno prijateljstvo, slika njihovu fiktivnu ljubavnu avanturu29,
ukljuujui u sve i slikara Moise Kislinga30 koji u romanu postaje prvi Kikin ljubav-
nik-slikar31 a u stvarnosti mu Kiki samo pozira i to tek od 1918. tokom dvadesetih
godina, postavi njegov omiljeni model (Gatalica, 2012: 364-365). Istorijskoj istini
odgovara navod da je Kiki prve ratne godine radila u fabrici obue u kojoj su cokule
palih na frontu popravljane i pripremane za ponovnu upotrebu32, dok je naglaena
seksualizacija koja prelazi u grotesku u slici voenja ljubavi sa mrtvima (Gatalica,
2012: 232-234, 320, 363, 429-432, 475-476) plod autoreve fantazije i u sklopu nje-
govog koncepta predstavljanja Kiki kao raspusne mlade ene koja osim seksa kao da
nema drugih preokupacija. Istorijska Alis Prin se i sama okuala u slikarstvu i knjiev-
26
Uporedi znaenjsku razliku i vrednosne implikacije imenice mukog roda dobrovoljac i ako se ne
podlee diktatu politike korektnosti vieznaju seksualno konotirane, sa pejorativnim prizvukom
imenice enskog roda dobrovoljka.
27
Kao vanbrano dete devetnaestogodinje Marie Ernestine Prin, koja ubrzo potom odlazi u Pariz osta-
vljajui Alis kod bake. Godine 1913. Alis odlazi u Pariz kod majke, gde kratko nastavlja da ide u kolu,
ali 1914. majka je ispisuje iz kole i Alis poinje da zarauje za ivot.
28
Tsuguharu- Lonard Foujita, roen 1886. u Tokiju, preminuo 1968. u Cirihu.
29
Mada je Kiki bila ena slobodnih nazora, sa slikarem Fuitom su je sa velikom verovatnoom u to do-
ba vezivale iskljuivo profesionalne i kasnije prijateljske veze. Svih tih godina ona je bila u vrstoj emo-
tivnoj vezi - a sam Fuita upravo godine 1917 upoznaje u Rotondi slikarku i model Fernande Barrez
(1892-1960) sa kojom se venava posle dvonedeljnog poznanstva. Brak je harmonian do 1928, kada
Fuita otkriva inflagranti svoju enu u krevetu sa svojim bratom od strica Koyanagijem. Tokom sledeih
godina i Kiki je bila jedna od njegovih metresa.
30
Wolf Kisling de Brody, Moise roen 1891. u Krakovu, preminuo 1953.
31
U stvarnosti je to Chaim Soutin, roen 1893. u Belorusiji, koji 1943. umire u SAD.
32
Radu u fabrici predhodi prvo zaposlenje koje meutim nije imalo nikakve veze sa konzervama hra-
ne, a sledi mu relativno kratko vreme 1917. kada Kiki radi kao sluavka u porodici jednog od pariskih
pekara.
Dokumentarno i imaginarno u Velikom ratu Aleksandra Gatalice | 131
nosti kao i u glumi33 i bila jedna od najharizmatinijih figura u krugu avangardista iz-
meu dva rata. Takoe i jedna od prvih emancipovanih ena svog stolea, na ta de-
limino upuuje scena njenog prvog nastupa u uvenom kafeu pariskih boema:
4. Umesto zakljuka
Povezivanje istorijske i imaginarne grae po nekim shvatanjima odgovara savre-
menoj poetici35. Dokumentarno i faktografsko u Gataliinom romanu nesumnjivo
posreduje iskustvo fragmentarnosti o kome u vezi sa novijim srpskim romanom
govori Vladimir Gvozden (Gvozden, 2013: 50). Sam dokumentarni pristup manife-
stuje se meutim jedino u tome da Gatalica polazi od izabranih faktografskih inje-
nica, izmenjujui ih po svojoj volji, esto do granice neprepoznavanja. Fokus nara-
tivnog postupka autora lei u borhesovskom ouavanju i naglaenom ludizmu ime
se dokidaju dokumentarnost i patetika, relativiu ratne strahote i ono za ta su ljudi
33
Igrala je u nekoliko surealistikih filmova Mana Reja, upoznala je Sergeja Ajzentajna koga je portre-
tisala decembra 1929.
34
up. Gatalica, 2012: 475-476.
35
Uz u ovom konkretnom sluaju implicirano okretanje malom oveku u mitskom prostoru i ironijski
pristup prolosti, vidi Radman, 2013.
132 | Vesna Cidilko
LITERATURA:
36
Gatalica, 2012: 237. Ovo nije jedino mesto gde se aluzira na budueg vou Treeg Rajha sa kojim se
u odeljku Pandemija konstatuje kraj Prvog svetskog rata, up. Gatalica, 2012: 445-446.
37
Kako to stoji u odluci irija, koju je Vasa Pavkovi proitao na konferenciji za novinare, up. NIN 2013.
Dokumentarno i imaginarno u Velikom ratu Aleksandra Gatalice | 133
Vesna Cidilko
Abstract: This paper examines the relationship between documentary and factual on
one side, and imaginary on the other, taking the example of the novel The Great Warr by Ser-
bian author Aleksandra Gatalica. In that respect, it is pointed out to the predominance of the
imaginary and closeness to the Borgesian tradition over the realistic narrative approach in the
mentioned novel.
Keywords: Aleksandar Gatalica, The Great War, historical sources, ludism, fantasy, World
War I
Dr Zoran Boi1
Univerza v Novi Gorici
Fakulteta za humanistiko
Slovenija
:
: -
, .
, ,
, -
(Zlati poljub) (Poljub zlata) 1998. .
, , -
,
1
zoran.bozic@ung.si (Zoran Boi, University of Nova Gorica, Faculty of Humanities, Slovenia)
136 | Zoran Boi
.
.
: , , , -
,
Uvod
Ko se je v obdobju razsvetljenstva v Evropi zaelo pospeeno razvijati osnovno
in tudi srednje olstvo, je prilo do potrebe prilagoditi recepcijsko zahtevna klasina
verzna besedila nijim izobrazbenim ravnem, prav tako pa prilagoditi dolga pripo-
vedna besedila recepcijskim zmonostim manj motiviranih dijakov. e davnega leta
1807 sta brat in sestra Charles in Mary Lamb za mladostnike prozificirala, skrajala in
priredila dvajset Shakespearovih dramskih besedil pod naslovom Pripovedke iz Sha-
kespeara. Ta poenostavljena izdaja se tako v izvirniku kot v prevodih e vedno bere
po vsem svetu. Drugi primer je klasina antina knjievnost. Gustav Schwab je v le-
tih 183840 v treh delih na preko 400 straneh prozificiral tevilne starogrke in sta-
rorimske bajke, ohranjene v epskih ali dramatskih verznih besedilih.2 Tudi Schwa-
bove Najlepe antine pripovedke se e vedno ponatiskujejo. Obe literarni priredbi sta
se e pred leti uveljavili v slovenskem prostoru (Lamb 1967 in Schwab 2005), do-
stopni pa sta tudi na spletu (Lamb 2007 in Schwab 1975).
S pojavom osebnih raunalnikov v sedemdesetih letih 20. stoletja in kasneje e
tablic in pametnih telefonov se je zaradi isto drugane, tj. avdio-vizualne recepci-
je in druganih uitkov mono zmanjal interes mladostnikov za branje nasploh, e
posebej pa za branje zahtevneje klasine literature. Uitelji na osnovnih in srednjih
olah so se znali pred vpraanjem, kako motivirati mladino za seznanjanje s klasi-
no literaturo. Leta 1999 so tirje tudentje s Harvarda ustanovili najprej spletno stran
(in kasneje e zalobo), ki je danes po vsem svetu znana kot www.sparknotes.com.
Na spletni strani najdemo npr. Shakespearova dramska besedila, ki so na levi strani
v izvirniku, po naelu vrstica za vrstico pa na desni v celoti prozificirana v sodob-
no angleino. Uporabnik lahko bere samo poenostavitev in posodobitev, lahko pa
se seznanja tudi s bogatim Shakespearovim pesnikim jezikom.
Manj posreene so priredbe daljih klasinih pripovednih in dramskih bese-
dil za srednjeolsko rabo, ki izhajajo tudi v tiskani obliki v okviru zbirke Sparkno-
tes, npr. Orwellova ivalska farma ali Shakespearov Hamlett (Orwell 2014 in Shake-
speare 2104). Pod imenom Kresnice so se tovrstni prironiki pojavili tudi v Sloveniji
2
Na Slovenskem je za potrebe slovenskih gimnazijcev Andrej Kragelj, profesor na dravni gimnaziji,
leta 1895 prozificiral Homerjevo Odisejo, leta 1900 pa e njegovo Iliado, in to z velikim prodajnim us-
pehom.
Didaktini model une verige odlomkov: na primeru novele Tantadruj Cirila Kosmaa | 137
3
Una veriga za olsko obravnavo leposlovnih besedil je didaktini model, pri katerem ob nizu skrbno
izbranih in zaokroenih krajih odlomkov dijaki po naelu tesnega branja opazujejo in razlenjujejo ne
samo zgodbo, literarne osebe in odnose med njimi, pa pa tudi slogovne prvine, snovne posameznosti
in delna sporoila.
138 | Zoran Boi
4
Berila so bila skromna tudi po obsegu, saj so bila izpuena skoraj vsa besedila iz drugih jugoslovan-
skih knjievnosti.
5
Predvsem gre za zbornike Slavistinega drutva Slovenije in prironike Zavoda za olstvo.
6
Tesno oz. pozorno branje (v izvirniku close reading) je takno olsko branje leposlovnega besedila, pri
katerem dijaki skupaj z uiteljem berejo celotno besedilo ali zgolj odlomke, pri tem pa uitelj razlaga ali
z dialogom odkriva literarnovedne podrobnosti.
7
V Zlatem poljubu je 22 tujih in 8 domaih besedil, v Poljubu zlata pa 22 domaih in 8 tujih besedil.
8
Nekatere sta motila naslova, ki naj ne bi bila primerna za olsko rabo, zato tudi predstavitev prironi-
kov v reviji Slovenina v oli ni mogla iziti pod naslovom Poljuba v razredu.
Didaktini model une verige odlomkov: na primeru novele Tantadruj Cirila Kosmaa | 139
9
Kratki odlomki so e zlasti primerni za delo z manj motiviranimi dijaki, ki jim pri pouku hitro upade
pozornost, npr. z dijaki ekonomske gimnazije ali ekonomske strokovne ole.
140 | Zoran Boi
nju daljega besedila (oddaje ali celo dalje razlage oz. predavanja), z razumevanjem
prebranega besedila in izraanjem svojih misli o posluanem ali prebranem besedi-
lu ( Joef Beg 2015: 260).
10
UV1 = una veriga 1, UV2 = una veriga 2.
142 | Zoran Boi
terine pripovedi se pojavlja Tantadruj, bodisi kot osrednja oseba bodisi kot eden od
norkov. Sklenemo lahko, da izdelava uinkovite une verige nikakor ni preprosta
zadeva, saj zahteva natanno poznavanje literarne zgodovine in didaktike knjievno-
sti, vkljuuje pa tudi interpretativne zmonosti.
V berilih Svet knjievnosti in Umetnost besede je Kosmaeva novela predstavlje-
na le z enim daljim odlomkom, v berilu Branja pa z dvema, in sicer z zaetka okvir-
ne pripovedi in z zaetka zgodbe o Tantadruju.11 Svet knjievnosti in Umetnost bese-
de imata isti odlomek, ki vsebuje dogajanje na sejmu in natanneje predstavlja druge
tri norke (Luko, Furlana in Matica), s tem da je v prvem berilu odlomek malo dalj-
i in je vkljuen e Najdeni Peregrin. Izbrani odlomek sicer vkljuuje tudi Tantadru-
jevo iskanje sree, vendar je predstavitev osrednjega lika izrazito statina in ne omo-
goa sledenja zgodbi, ki ele z zapletom in razpletom prinaa zakljuno sporoilo.
Didaktino ustrezneja je reitev v Branjih, ki v drugem odlomku prinaa predvsem
Tantadrujev bivanjski problem, povezava z okvirno pripovedjo v prvem odlomku pa
omogoa tudi problemski pristop.
Vsa tri berila imajo umestitev odlomka/-ov, pri emer je umestitev v Branjih
skromna, v Umetnosti besede pa zelo izrpna. Ker dijaki pred sabo nimajo zakljuka
besedila, ne morejo kritino presojati navedb, da S sklepnim prividom zaledenele-
ga sveta se novela tudi kona. (Branja, str. 151) in Novela se kona z zakljunim
delom pripovednega okvira, ki je veliko mraneji kot uvodni del, saj privid ledene-
ga sveta zbudi alost, tesnobo, misel na smrt. (Umetnost besede, str. 114). V skla-
du s koncem novele je samo razlaga v Svetu knjievnosti, ko pripovedovalec ugoto-
vi, da pripoved o Tantadruju ni ve tako svetla kot pred tiridesetimi leti in da se je
zgrenila, toda kljub vsemu sta se vanj vrnila plodovito hrepenenje in rodovitna tes-
nobnost, ki sta mu vrnila ivljenjsko radost (str. 88).
11
Odlomka imata naslova Resurrecturis ter Tantadruj in njegova smrt.
12
Prva objava nosi naslov Tantantadruj in ta dalja razliica imena se pojavlja tudi v besedilu kot ime li-
terarnega lika in na zaetku njegovih povedi. Zakaj je v knjini izdaji prilo do redukcije, ostaja zaenkrat
neznano. Tedanji urednik Miha Mate in avtorica spremne besede Helga Glui sta al pokojna, pa tudi
poizvedovanje na spletnem forumu slovlit ni dalo rezultata.
Didaktini model une verige odlomkov: na primeru novele Tantadruj Cirila Kosmaa | 143
in naloge so uitelju in dijaku le v oporo. Uitelj jih lahko tudi nadgradi in postavlja
svoja, lahko jih izpua ali dodaja, spreminja njihov vrstni red ali daje razline pou-
darke. Skoraj vsaka obravnava v razredu prinaa nepriakovana odkritja in spozna-
nja: dokaz, da je vrhunska umetnina odprto besedilo. Pomembno je, da to zautijo
tudi dijaki, zato moramo z odprtimi rokami sprejemati posebnosti njihovega branja.
V pozni, jasni in rahlo vetrovni noi sem se vraal iz Pirana. Poasi sem se vzpenjal
navkreber po ozki in strmi ulici, mrmraje ponavljal pripev tuje popevke, ki mi je bila os-
tala v uesih, in se pogosto ustavljal ter zavzeto gledal in poslual,l kako se je jesenski ve-
ter igral z meseno nojo. Igral se je z njo kakor s tanico: svileno je vistelo okrog mene in
nad mano, bledo zlata lu pa se je mehko prelivala po polonih strehah in igrivo popleso-
vala po razvalovanem morju.
Tudi v mojem srcu je bilo prijetno vetrovno in v moji dui nenavadno svetlo. Spet so
me obiskale tiste zlate ure, ki me vsega presvetijo in prezvonijo, da zapoje v meni tako ra-
dostno, kakor zapoje visoki poletni dan, ki obstane sredi zelene doline. Bilo je preve le-
po, zato sem vedel,l da se bo vse kmalu stemnilo v tisto neznano in nepojmljivo hrepene-
nje, pomeano z grenkosladko tesnobo, ki me zane potiskati k pisanju. (1. ODLOMEK)
Zmrzla zemlja jim je zvenela pod okovanimi evlji in mrzli mesec jim je svetil z neba,
zakaj zimsko nebo je bilo jasno in jutro e dale. Od dale so korakali tudi ljudje: kmetje
in bajtarji, trgovci in obrtniki, kramarji in kronjarji, prekupevalci in meetarji, hlapci
in dekle, fantje in dekleta, potepuhi in skromni tatii, izgubljene due, berai, norki od
144 | Zoran Boi
rojstva, ki so jim takrat rekli otroci boji, in taki, ki se jim je zmealo kasneje, pa niso bi-
li tako nevarni, da bi jih morali drati za zapahi. Posamez in v gruah so hiteli po vseh
tirih dolinah, ki so se odpirale pred njimi. li so na Most,t in li so na semenj, zato so ho-
dili mole, da so lae raunali in premiljevali o svojih potrebah in sanjali o svojih eljah.
(2. ODLOMEK)
1. Zakaj spada Tantadruj med klasine novele? Primerjaj tridelnost (pot na sejem
osrednje dogajanje povratek) Tantadruja z zgradbo Pregljeve novele Matkova Ti-
na ter Hemingwayeve novele Starec in morje.
2. V prvi povedi odlomka poii aliteracijo. Kaj je v tej povedi realistinega in kaj izra-
zito ekspresivnega? Katera znana slovenska pisatelja sta s svojim znailnim umetno-
stnim jezikom (ritmizirano prozo!) Kosmaeva predhodnika?
3. Katere razline skupine ljudi omenja odlomek? Kaj je tem ljudem skupnega?
4. Na kaken nain je v odlomku izraena avtorjeva naklonjenost do norcev?
a) Zaradi stekanja ve dolin je bil Most neko pomembno prometno kriie.
DA NE
6. Kaj ve o drugih treh norkih? Kako so posamezna imena vseh norkov povezana
z materialno, duhovno, asovno in drubeno razsenostjo bivanja?
a) V nadaljevanju Tantadruj na sejmu izbira zvonce, odgovarja otrokom, poslua le-
po petje in aka na domaega upnika, ki je v cerkvi pri mai. DA NE
1. Zakaj se Tantadruj ni smel udeleiti mae? Kaj pa drugi trije norki? Kaj s takim
odnosom do izobencev sporoa avtor?
2. Kaken je njegov odnos do treh golobov in kaken do vrabcev? Katere znailnos-
ti teh dveh vrst ptiev poudarja pisatelj?
3. Kaj simbolino sporoa konec odlomka o sprejemanju dobrega in slabega na tem
svetu?
1. Kaj vse poskua Tantadruj, da bi im prej priel do svojega cilja? Na kaken nain
upnik vsakokrat iznii njegovo trenutno reitev? Pojasni, zakaj upnik ne more pri-
trditi Tantadruju, tudi e bi to hotel.
2. Zakaj je s stalia normalnega loveka Tantadrujev poloaj brezizhoden? Kaj pa
avtor sporoa o odnosu dananjega sveta do posmrtnega ivljenja?
3. V katerem Cankarjevem romanu se bolehna dekleta tolaijo z vero v posmrtno
ivljenje? Zakaj? S katerim prizorom se ta roman kona?
4. S katerimi slogovno-jezikovnimi sredstvi je avtor ustvaril ironino perspektivo?
5. Kakna je simbolika zadnjega odstavka? Kako se zdaj pouti Tantadruj?
a) Za tem so norki v gostilni deleni obilne in slastne veerje. DA NE
timi plameni. Temno zlate so bile peene goske na podolgovatem kroniku z zlato obre-
zo, bledo zlata je bila sredica maslene pogae in temno zlata njena skorja. Zlate roice so
bile na steklenici in na kozarcih in sonno zlato je bilo vino, ki se je svetilo v njih. Okrog
mize so sedeli upniki in njih okrogli obrazi so bili krlatno zlati; s temeni so se naslanja-
li na steno, zapirali oi in odpirali usta, da so se jim svetlikali zlati zobje, ter prepevali s
polnimi temno zlatimi baritoni:
Oo-ooo...Oo-ooo...
Tantantadruj, ali so sreni? je vpraal norek. (7. ODLOMEK)
1. Na kaken nain spravi domai upnik Tantadruja iz jame? Zakaj je upnikova iz-
java, da Tantadruj, e bo hotel umreti, sploh ne bo umrl, ironina?
2. Kaj se po tej upnikovi izjavi dogaja s Tantadrujevim hrepenenjem?
a) Za tem Hotejec, ki je poosebljena dobrota, predlaga, da bi norki prenoili pri
njem, upnik pa ne preklie svojega ukaza o vrnitvi domov. DA NE
jim je zvenela pod nogami in mrzel mesec jim je svetil z neba, zakaj zimsko nebo je bilo
jasno in jutro e dale... (9. ODLOMEK)
In nisem videl samo pokrajine okrog sebe, videl sem vso zemeljsko kroglo, in vsa je bi-
la zledenela in mrtva. Ledene in prazne so bile tudi tiste tiri moje doline, ki so po njih ne-
ko odli moji tirje blagi norci. Vse je bilo mrtvo. Tudi veter je e zdavnaj umrl,l popolno-
ma umrl,l umrl do zadnjega diha. Na mrtvem nebu je poevno leal samo en oblak, k dolg
in tenak kakor ledena svea. In vedel sem, da to ni oblak, k temve zadnji zategli loveki
krik,
k ki je zledenel. Nizko pod njim je visel mesec. Visel je za ostro konico ledenega stolpa
stare katedrale in bil je preklan na dva kosa. In taken je zdaj svetil nad zemeljsko krog-
lo, nad izumrlim sejmiem lovetva. (10. ODLOMEK)
Na cesti sem se ozrl proti pokopaliu. Napis nad vrati se je srebrno zasvetlikal,l ka-
kor bi se mi hotel bodrilno nasmehniti.
Resurrecturis! sem mu hvaleno pokimal.
Resurrecturis! se je zasrebrikal v odgovor.
Pomahal sem mu in se obrnil proti domu. In spet sem bil ves poln plodovitega hrepe-
nenja in rodovitne tesnobe. el sem po cesti in se nekoliko majal,l zakaj bil sem vse: mate-
rin sin in bridki gusar brez enega uhlja in s rno zaplato ez oko, ostareli orel in osirote-
li vrtiljak,
k preklani mesec in pokopalika cipresa, odmev svojega glasu in zategli zledeneli
krik,
k ki zveni v mrtvem brezvetrju; bil sem Luka in Rusepatacis, Enaka palica in Tantan-
tadruj. Ni bilo lahko, a vendar sem vse nosil z nepojmljivo radostjo, zakaj bil sem tudi jata
svetlo sivih golobov, ki so v nenehnem srebrnem traku leteli skozi mojo duo. Vse je vralo
okrog mene in nad mano in zato priznam, eprav bi to utegnilo kodovati resnosti litera-
ture, da sem vasih poskoil kakor Tantantadruj. In zakaj ne bi poskoil? Saj sem vendar
tiho prepeval tudi njegovo pesmico: Na-a nebu je-e sonce // (11. ODLOMEK)
Zakljuek
Konec une verige se spontano navezuje na pomembno, morda kljuno didak-
tino vpraanje, ali je olska obravnava knjievnosti za dijake muka ali radost. Kadar
so dijaki samo nedejavni opazovalci oz. poslualci, je zanje razlaga pesmi, proze ali
dramskega besedila pogosto muka. Kadar pa uitelj ne samo dopusti dijakom, da ob
njegovi razlagi povedo svoje mnenje, pa pa jih spodbuja k razmiljanju in povezova-
nju in jih z nenehnimi, tudi problemskimi vpraanji izziva, bodo tudi tisti dijaki, ki bi
se sicer dolgoasili, lahko obutili ustvarjalno radost. Eden od ustreznih didaktinih
modelov za tako olsko delo je prav uporaba une verige odlomkov.
LITERATURA:
Bajec, Anton, in drugi. Slovenska itanka za prvietrti razred srednjih in sorodnih ol.
Ljubljana: Banovinska zaloga olskih knjig in uil, 19311935.
Barbari, Nada, in Zoran Boi. Priprava na razpravljalni esej v drugem letniku srednje
ole. Ljubljana: ZRS, 1994.
Belii, Vinko in Martin Jevnikar. Slovenska itanka za vije srednje ole III. Gorica:
Zaveznika vojaka uprava v Julijski Beneiji, 1947.
Bezjak, Janko. Posebno ukoslovje slovenskega unega jezika v ljudski oli. Ljubljana: Slo-
venska olska matica, 19061907.
Bohanec, Franek in drugi. Knjievnost IIIIV: ubenik za srednje izobraevanje. Ma-
ribor: Zaloba Obzorja, 19831984.
Boi, Zoran. Problemske obdelave slovenskih klasikov. U: Vpraanje slovarja in
zdomske knjievnosti. Eds. Martina Oroen in Mateja Hoevar. Ljubljana: ZRS,
1993. 237256.
Boi, Zoran. Sveti Pavel: olska interpretacija z metodo une verige. U: olska ura
s Pavletom Zidarjem. Ed. Silvo Fatur. Ljubljana: ZRS, 1994. 4862.
150 | Zoran Boi
Zoran Boi
Abstract: The paper presents a case study of the school interpretation of a medium-length
narrative text based on the model of a learning chain of fragments equipped with questions for
close reading. This didactic approach already became widespread in Slovenia prior to the Sec-
ond World War, reaching more systematic realization with the publication of two workbooks
for home reading: Zlati poljub (Golden kiss) and Poljub zlata (Kiss of gold) in 1998. After al-
most two decades of its application in schools, it is time for a more detailed assessment of the
approach and its usefulness, which has been carried out also through the comparison of two
learning chains that were created after the well-known short story Tantadruj by Kosma. The
paper is concluded with a learning chain that connects Tantadrujs search for happiness with
the narrators search for creative inspiration.
Keywords: Ciril Kosma, learning chains, close reading, home reading, didactics of lit-
erature
UDC 94(474.5)13/14
. 1
()
: -
1387. . -
-
.
1387.
., -
-
.
.
: , , , , ,
,
XIV ,
1377. .,
. -
-
,
-
.
1
vladislav@sotirovic.eu (Vladislav B. Sotirovi, Mykolas Romeris University Vilnius, Faculty of Politics
and Management, Political Science Department, Lithuania)
154 | .
.
-
.
1385. . 14.
(Krve)
-
,
. , -
-
[Krvos aktas, 2122]. 1401. .,
1434. . 1386. .
2
.3 (
), . -
( )
. -
[ Jokimaitis R., Pasaulio ir Lietuvos istorija, 119].
:
. , -
( ) . -
-
. -
.
-
. () -
-
. ,
. , () -
2
(), () ().
3
-
[Gudaviius E., Lietuvos istorija,
166].
| 155
-
XI XII
[Zinkeviius Z., Lietuviai: Praeities didyb ir sunykimas, 149]. -
XI ;
.
- -
, -
. ,
,
-
. , -
X XV [Bakonis
E., Lietuvos istorija, 4475].
-
:
, . -
-
-
.
. XIV
-
1382. . ,
. -
21. 1383. . . -
, 1384. . -
-
.
-
-
, . .
( ) -
, , -
. ,
-
. -
156 | .
. -
. -
, -
. -
. ,
(. ) --
. , -
1385. .
,
1371. . (26. ) -
[ ., , 184],
1237. . -
. , XIV (-
) -
()
[Zinkeviius Z., Lietuviai: Praeities didyb ir sunykimas, 155].
1385. . 1387. . -
-
.
-
[ : Engel J., Groer
Historischer Weltatlas, 40; Magocsi R. P., Historical Atlas of Central Europe, 21].
-
1387. . ,
, , -
, .
(). , -
, ,
( Jan Dugosz 1415. .1480. .)
XV . ,
-
( ) . -
| 157
,
,
. , , -
.
. -
-
. , , -
, . ( , ), -
.
(, , ...) [Dlugoa J., Lenkijos istorija].
. , ,
.
.
-
.
() ,
() , . -
() -
. XIV -
.
( )
.
-
[Baliulis ., Lietuvos Didiosios Kunigaiktysts kasdieninis gyvenimas,
3639].
, .
-
( XIII ) -
(1251. .) [Mindaugo kriktas],
, . .
1419. . -
.
1387. .
17.
1387. .
158 | .
.4
, .
50 60
-
[Kiaupa Z., The History of Lithuania, 130].
, .
. -
, , -
-
XIV XV . -
-
. -
.
-
. , ,
, -
, () -
() 1413. . /
() 1410. . -
(.,
, , , .) -
[Gudaviius E, Lietuvos istorija, 166].
-
. , ,
,
-
4
. -
VI 1388. . [Karolio VI laikas]. -
12. 1388. .
.
. -
1388. . 1392. . -
.
| 159
.
-
. , -
, . ,
. 10. 1389. .
-
.
- .5
,
, -
. , -
17. 1387. . -
, 22. 1387. . -
.
-
. , -
ad hoc
. -
1387. . - -
.
1387.
.
. ,
-
(. )
-
( ) . ,
, , -
-
. , , -
.
5
-
[Samalaviius S., An Outline of Lithuanian History, 36].
160 | .
1388. . , . -
1385. . -
.
, -
, .
(). , -
20. 1387. .,
,
. , ,
, -
. , -
[Kiaupa Z., The History of Lithuania, 130131].
22. 1387. .
-
XII XIII
() .
. -
(.
, ),
. 1387. . -
- -
. -
.
-
,
.
22. 1387. . ,
,
[Bumblauskas A., Senosios Lietuvos
istorija, 134].
-
1795. . -
. -
1387. .
| 161
-
, .
.6
() 1385. . -
, -
()
. -
,
, -
, , , .
-
-
-
.
1403. . IX
[Popieiaus Bonifaco IX bul] -
/ () 1410. . -
- (Drang nach Osten). -
. -
VI 1389. . -
. 1410. .
, .
-
. , 1403.
. (
) , -
-
.
, -
, . ,
6
: [Witte J., Bourdeaux M., Proselytism
and Orthodoxy in Russia].
162 | .
, . -
,
. -
-
. -
, .
-
XV .
,
( )
( ). -
,
. - -
- (tripartitio
christiana) - : , .7
,
. ,
-
-
. -
,
. -
. -
-
15. 1569. .
XX .
XVI , . ,
7
: [Le Goff J., La Civilisation de LOccident
Medieval].
| 163
.
. ,
-
:
, , , ,
, . --
-
X (966. .)
,
.
-
, 30-
,
.
-
. -
, .
, , -
: . -
- .
. ,
. -
-
--
.8 -
- .
-
-
, .
-
-
8
: [ ., ].
164 | .
. -
1569. .
XVII
-
1697.
. --
.
1387. . -
-
, - .
-
.
-
, -
.
-
-
-
- -
.
(, , ):
Bakonis E., i dr. Lietuvos istorija. Iliustrota enciklopedija. Vilnius: Leidykla viesa,
2012.
Baliulis A., Meilus E. (eds.). Lietuvos Didiosios Kunigaiktysts kasdieninis
gyvenimas. In Lietuvos istorijos skaitini chrestomatija. Vilnius, 2001.
Bumblauskas A. Senosios Lietuvos istorija, 10091795. Vilnius: R. Paknio leidykla,
2007.
Dlugoa J. Lenkijos istorija: Balt religijos ir mitologijos altiniai. T. 1: Nuo seniausi
laik iki XV amiaus pabaigos. Vilnius, 1996,
| 165
Vladislav B. Sotirovi
Abstract: The research topic of this article is the christianization of Grand Duchy of
Lithuania in 1387. In that sence, Research analysis is focused to the importance of this histor-
ical event in terms of geopolitical and cultural regions of the Baltic States and Eastern Europe.
Keywords: Christianity, Lithuania, feudalism, Middle Ages, Catholicism, Orthodoxy,
Paganism
Received 05.09.2016 / Accepted 10.12.2016.
Serbian Studies Research
Vol. 7, No. 1 (2016):
( ) 167-185. 167
UDC 94(540)1757
Introduction
Bengal in Eastern India was among the most peaceful and prosperous areas of
Asia, and paid an annual tribute of ten million rupees to the Moghal Court in Delhi
around 18th century. After the death of Moghal Emperor in 1707 C.E., no successor
could enforce the sovereignty of the Empire in the far-flung areas of the Indian Sub-
continent, as a result many states declared independence, or were had only symbol-
ic and ceremonial connection with the Moghal Emperors for some legitimacy. Ben-
gal, Oudh in Northern India, and Hyderabad in South India were prominent states
which asserted independence.
1
azimakhtar@gmail.com
168 | Abdul Azim Akhtar
Alivardi Khan was the powerful and popular ruler of Bengal, who enjoyed sup-
port base among all sections of the region. He was against the grant of any conces-
sion to the European powers in his state, and vehemently turned down the farman of
the Moghal Emperor to grant land to the English East India Company around Hug-
li river in Bengal for trade and construction of the Fort. The state was though not so
opposed to the French and Dutch companies, which had trading centres within the
state and obeyed the terms and conditions. European mercantile companies arrived
at Bengals shores and changed its history for all time to come.2 The English abused
the rights, privileges and concessions given by the state and the Moghal Court.
Genesis
The origin of the strained ties between the English and the Bengal Nawab com-
menced from the anchoring of the British ships in Bay of Bengal. The English mis-
used dastaks granted to the British in 1717 by Moghal Emperor Farrukh Siyar. This
caused huge loss of revenue to the Bengal Nawab. British supported Ghaseti Begum,
and gave shelter to the son of Ghasetis treasurer in the Fort William. English forti-
fied Fort William with mounted guns, without taking the approval from the Nawab.
This alarmed the Nawab, as it amounted to challenging the authority of the Nawab.
The Fort was attacked by Bengal Nawab to reinforce his power and stamp his author-
ity over the province. This attack has been blown out of proportion and termed by
the English Historians as Black-Hole, which never was. Most of the local tradition
and native historians have not given any account of any such incident3. It is worthy
of note that the incident of the Black Hole finds no mention in the Seir-ul-Mutakher-
in . And Holwell, whose account is taken as the proof , was released by Sirajuddau-
la. The young Siraj-ud-Daulah was also constantly threatened with invasion on its
western border by the Afghans and the Marathas.
The English were aware of this opposition from the state rulers and were plan-
ning to cement their position since getting a foothold in the state. As early as 1752,
The East India Company planned to remove Sirajs grandfather, Alivardi Khan, in
order to prosper. Before his death in April 1756, Bengal Nawab Alivardi Khan, nom-
inated his grandson Siraj-ud-Daulah, as his successor. The decision led to intrigues
in the extended family of Alivardi Khan. On ascending the throne, he (Sirajuddau-
la) expelled Ghasiti Begum from her palace and kept her in confinement. The En-
2
Rila Mukherjee, The Northern Bay of Bengal, 800-1500 CE: A History apart?, Nehru Memorial Mu-
seum and Library, New Delhi, 2013, p. 45.
3
The Musnud of Murshidabad, Purna Chandra Das, Calcutta , 1905, p. 89.
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 169
glish historians also expected the young 20-years-old Nawab to practice celibacy. The
British Historians have deliberately fabricated facts to present the young Nawab in
poor light, so that the change of guard could be justified.
Alivardi Khans eldest daughter, Ghaseti Begum, brother Mir Jafer, and army
general Yar Latif Khan challenged the decision to appoint Nawab Siraj Ud daula as
Nawab and formed a discontent group against. Alivardis commander-in-chief,f Mir
Jafar, to whom his half-sister was married, started plotting against Siraj-ud-daula, and
for a short time was removed from the command4. Another reason for weakness was
the existence of the East India Company, which had established at Calcutta not on-
ly a commercial, but a political center. A third was the attitude of the Hindu zamin-
dars, bankers, and officials who, always influential in Bengal, had grown very power-
ful since the days of Murshid Quli Khan5. English also developed intimate relations
with the Hindu Marwari merchants, who were bankers of the day. The policy of fa-
voring Marwari merchants such as Jagat Seth did not go down well with the Bengal
Nawab. While the Nawab was not happy with the English for various reasons, the
growing French presence in the Eastern India accelerated the tension during the Sev-
en Years War period. The proximity of the French to the Bengal Nawabs made the
English jealous and wary.
French friendship
The French influence at the court of the Nawab grew during the reign of ambi-
tious French Governor-General Joseph Franois Dupleix. This was resulting in in-
creasing French trade in Bengal. The power of the English also frightened the young
Nawab. Frightened by the growing power of the British in Bengal, Siraj Ud Daulah be-
gan contacting the French. As the nawab sought aid, Clive dispatched forces against
the French colony at Chandernagore which fell on March 23.6
The French authorities at Chandernagore were alarmed with the growing influ-
ence and the crony ties of the British with the neo-capitalists of India. Before the
French could act and send the reinforcement from the Deccan or Europe, the En-
glish led by Clive and Watson attacked French outpost Chandernagore in Bengal,
and struck heavy blow for any revival of the French fortune in India. The naval at-
tack was led by Watson, while Clive marched by land. French Fort, the barracks, the
4
http://www.columbia.edu/itc/mealac/pritchett/00islamlinks/ikram/part2_19.html
5
http://www.columbia.edu/itc/mealac/pritchett/00islamlinks/ikram/part2_19.html
6
http://militaryhistory.about.com/od/frenchindianwar/p/Seven-Years-War-Battle-Of-Plassey.htm
170 | Abdul Azim Akhtar
armaments, and logistics fell into the hands of the English. The defeat of the French
further alarmed Siraj about the rise of the English company in his province.7
The East India Company responded with an army led by Robert Clive, which
recaptured Calcutta, took Chandernagore off the French. The British were able to
overwhelm the French artillery. Clive marched on Chandranagore and, after brib-
ing the Nawabs general sent to intervene, took and destroyed the settlement on
23rd March 1757.8
Clive then marched to attack the French station of Chandernagore, and received
its surrender on 23 March. Mosher Lass (Monsieur Law) who was a Command-
er of character amongst them, assembled the few remains of his nation, and some
musketeers, which had had disciplined soldiers marched to Murshidabad, where he
took service with Sirajud Daula. The Nawab, fearing the growing threat of the Brit-
ish presence in Bengal, began corresponding with the French East India Company
in Pondicherry and Arcot.9 English, through their agent informed the Nawab about
their displeasure and breach of treaty and that they would be treated as enemy.10
The agents were supported by the coteries, who were against the Nawab. The
French General warned that most of his servants, ministers, Generals either were dis-
affected to his person or had already entered into correspondence with the English;
but that so long as he with his handful of French would be in his service, no one would
serve him so well in a day of battle. The General departed for Azimabad(Patna)11.
During the Plassey clash, the French provided assistance to the Nawab. Super-
vising the Indian gunners and working a few smaller calibre field guns themselves
were 40 or 50 Frenchmen, retained from Monsieur Laws force, all deeply resent-
ful at the destruction of the French settlement at Chandranagar, and commanded
by Monsieur St. Frais.12 While the declining French power in India was being over-
shadowed by the rising English power, a new business caste came into prominence
in the 18th century. These were Jain Marwari banias who had established themselves
as leading bankers for the Moghals, the Nawabs and were also lending loans to the
European trading companies.
7
http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Seven_Years_War /
8
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/
9
Daniel Marston, The Seven Years' War, Routledge, 2013, p. 46.
10
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 226-227.
11
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 226-227.
12
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 171
Marwari moneybags
For centuries the Marwaris had dominated much of the long-range trade and
high finance in north India, especially that of Bihar, Bengal and Eastern UP. Tod, the
classical historian of Rajasthan, noted in 1832: nine-tenths of the bankers and com-
mercial men of India are natives of Maroo Desh (Marwar) and these chiefly of Jain
faith13. They are also known as Oswals and Saherwals.
In the 18th century, the Jagat Seth House (Marwari Oswals) were bankers to the
Nawab-Nazim of Bengal and made and unmade Mughal emperors. Their role in the
economy was very important.14 Activist Aakar Patel writes, Jagat Seth ran the econ-
omy for Siraj-ud- Daulah, Mir Jafar, and later for Mir Qasim. It is recorded that Rs 3
out of Rs 4 collected as revenue in the state went straight to Jagat Seth, against loans
he had already advanced to the nawabs.15
Before the conquest of Bengal by the British, there was a large merchant class en-
gaged in inland trade, banking, and shipping. The house of Jagat Seth, banker to the
Nawabs, was a Marwari family settled near Murshidabad. There were other bankers
who engaged in the transfer of funds across India, with Benares serving as a clearing
node. Shipping was largely in the hands of Gujarati merchants.16
The Oswals were considered by colonial ethnographers to be the Rothschilds
of India, having earned prominence as bankers and financiers to the Mughals. Said
to have originated in and emigrated mainly from Bikaner (now in Indian state of Ra-
jasthan), the Oswal merchants set up a colony in the town of Azimganj in Murshi-
dabad, north of Calcutta.17 The head of this community of merchants was given the
hereditary Mughal title Jagat Seth while serving the Mughal Nawabs of Bengal up
until the end of the reign of Siraj-ud-Daula.
A community of fellow Oswals soon gathered in Murshidabad( capital of Mu-
ghal Bengal, and its suburb Azimgunj) and to this day forms one of the elements of
13
Thomas A Timberg, The Origin of Marwari Industrialists, in Robert Paul Beech & Mary Jane Beech,
Change and Continuity, Asian Studies Centre, Michigan, 1969, p.159.
14
Thomas A Timberg, The Origin of Marwari Industrialists, in Robert Paul Beech & Mary Jane Beech,
Change and Continuity, Asian Studies Centre, Michigan, 1969, p. 159.
15
Aakar Patel / Blame the British Raj on bankers/ /http://www.livemint.com/Opinion/zgaDxyMuIrH-
3QWHElwkX3M/Blame-the-British-Raj-on-bankers.html / published on April 06, 2012
16
Amiya Kumar Bagchi / On Colonialism and the Indian Economy / http://ras.org.in/on_colonial-
ism_and_the_indian_economy/ 16/04/2016)
17
http://www.gutenberg-e.org/haa01/frames/fhaa01.html
172 | Abdul Azim Akhtar
the Marwari community in Bengal. Many bought large landholdings and assimilat-
ed their life style to landed gentry of Bengal.18 What transpired between the Nawab
and the house of the Jagat Seth around this time is mentioned in legends and con-
temporary records.
Nawab Serajuddaula required Jagat Seth to raise three Crore rupees from the
European merchants trading and on his refusal to comply with the requisition the
latter came for blows in open Durbar.19 This incident of the banker being beaten up
in the court is also mentioned by some other accounts. It is not clear if this was the
reason for the parting of the ways for the Jagat Seth Housewhich enjoyed cordial
relation with the Bengal Nawab since the time of Murshid Quli Khan.
Secret Conferences were held at Jagat Seths House and the deposition of Sera-
juddaula was decided. Mir Jafar was replaced with Khaja Hadi, after former recalled
his troops from Plassey, against the will of Nawab20. The bankers promised three
crore rupees to the people engaged in overthrowing Sirajuddaula. English held a great
Council, and the proposal of the two rebel commanders to attack Siraj, and made
preparation for declaring war21. The then Jagat Seth (Seth Manik Chand) played a
pivotal and treacherous role together with Sirajs maternal uncle Mir Jafar, Umichand
and Rai Durlabh in the determining the outcome of the battle of Plassey in 1757.22
Speaking of Jagat Seth, Clive said, he is a person of the greatest property and in-
fluence in the three subas (Bengal, Bihar & Orissa) and of no inconsiderable weight
at the Mughal Court, it was natural to determine him, as the proper person to settle
the affairs of this government23. The banker received support from the disgruntled
elements of the Bengal Nawab family. The two principal Generals of Serajuddaula
conspired with Jagat Seth, Bibi Ghasiti Begum an enemy of the Prince joined them.
She was planning to overthrow Siraj with the help of Mir Jafar & Raja Dulrabh24.
Patel says, I am convinced that this communitys individuals wanted the British
to take over the administration of the country. The community is the Jain baniyas,
18
Thomas A Timberg, The Origin of Marwari Industrialists, in Robert Paul Beech & Mary Jane Beech,
Change and Continuity, Asian Studies Centre, Michigan, 1969, p. 159.
19
The Musnud of Murshidabad, Purna Chandra Das, Calcutta , 1905, p. 30.
20
The Musnud of Murshidabad, Purna Chandra Das, Calcutta , 1905, p. 30.
21
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, pp. 230.
22
http://business.illinois.edu/doogar/www/Other/Jain/murshid.html/11 7 2015
23
Naheen Jabbar, Historiography and writing past colonial India, Routledge, London, p. 101.
24
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986 .
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 173
who financed the Mughals in Bengal, and the Jain and Hindu baniyas who financed
the two (the Mughals and the British) in Surat. He continues, These influential
bankers were Oswal Jains, led by a man whose title was Jagat Seth. His name is not
known for certain, but it might have been Madhav Rai. Penderel writes: It seems to
have been Jagat Seth who took the lead in approaching the English for help in over-
throwing him.25. The other was Punjabi Khatri baniya Omichand, who was the key
to the negotiations. Jagat Seth played from the shadows.
The most famous of all Marwari families was Jagat Seth of Murshidabad, who,
along with Omichund and Mir Jafar, conspired against Serajuddaula, the Nawab of
Bengal, in the Battle of Plassey in 1757.26 Though the Jagat Seths supported the Brit-
ish in the politics around the Battle of Plassey in 1757 which firmed British control
of Bengal, their position began to decline rapidly as the British took over many of
the functions from which the Jagat Seth firm had made money.27 A Soviet Histori-
an V I Pavlov points out that the spread of Marwaris throughout the country consid-
erably accelerated after the extension of direct British rule.28 The plot to dethrone
revolved around the several state and non-state actors and it tested the nerves of all
the men involved as they did not trust each other blindly.
25
Aakar Patel / Blame the British Raj on bankers/ /http://www.livemint.com/Opinion/zgaDxyMuIrH-
3QWHElwkX3M/Blame-the-British-Raj-on-bankers.html / (published on April 06, 2012)
26
htt p://w w w.business - standard.com/ar ticle/beyond-business/it- star ted-w ith-
plassey-114061201347_1.html / Bhupesh Bhandari /
27
Thomas A Timberg, The Marwaris : From Jagat Seth to the Birlas, Penguin,UK, 2015, p. 64.
28
Quoted in Thomas A Timberg, The Origin of Marwari Industrialists, in Robert Paul Beech & Mary
Jane Beech, Change and Continuity, Asian Studies Centre, Michigan, 1969, p. 159.
174 | Abdul Azim Akhtar
The lives of Watts, Mir Jafer, of all the conspirators, were at the mercy of Omi-
chand. He was keen to take advantage of the circumstances and dictate his own terms.
He demanded three hundred thousand British Pounds Sterling, or Rs. 30 Lakh as
the price of his secrecy and assistance. Patel writes, History records the broker of
Plasseys treachery as another trader in Bengal, a Punjabi Khatri called Amin Chand.
He is said to have cemented the deal between Clive and Mir Jafar, but then black-
mailed the British saying he would tell Siraj ud Daulah unless he was paid Rs 30 Lakh.29
Omichand also demanded that his clause should be inserted in the proposed
treaty between Mir Jafer and Clive. His advice was taken. He had demanded that an
article touching his claims should be inserted in the treaty between Mir Jafer and the
English, and he would not be satisfied unless he saw it with his own eyes! Clive be-
ing the clever man of the century wanted to beat Omichand in his own game, and ac-
cordingly he planned. Two treaties were drawn up, one on white paper (Omichunds
name not mentioned), the other on red (it was shown to Omichand and contained
his name), the former real, and the latter fictitious! This was only known to Clive,
and no other person from either side.
The East India Company since their arrival on the Indian shores banked heav-
ily on the espionage as a policy and ploy to further their interests and business. In
the early 18th century the business of Bengal authorities was divided between a se-
cret department, which dealt with military plans, and a public department, which
dealt with all other matters, including military appointments and fortifications.30
The secret pact between the English and the prospective Nawab were carried
on by Watts, a Company official and Bengali merchant Omichund, who was one of
the wealthiest native merchants in Bengal. His business was affected as a result of
English and Nawab rivalry and he decided to throw his lot with the English to get
huge reward in cash and also consolidate his position as fixer / tout. He was influ-
ential among his Marwari caste, and had the requisite amount of vices, greediness,
and treachery to amass wealth through unknown and unfamiliar sources.
All was now ready for action. Mr. Watts fled secretly from Murshidabad. In the
committee there was much hesitation for the next move; but Clives voice was giv-
en in favour of the conspirators, and his vigour and firmness bore down all the op-
position. Clive wrote to Watts a letter in the following terms: Tell Mir Jafer to fear
nothing. I will join him with five thousand men who never turned their backs. As-
29
Aakar Patel / Blame the British Raj on bankers/ /http://www.livemint.com/Opinion/zgaDxyMuIrH-
3QWHElwkX3M/Blame-the-British-Raj-on-bankers.html / published on April 06, 2012
30
T. A. Heathcote, The Military in British India: The Development of British Land Forces in South Asia,
Manchester University Press, 1995, p.70.
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 175
sure him I will march night and day to his assistance, and stand by him as long as I
have a man left.
Some English historians have claimed that Seraj was aware of the plot. But this
sounds ridiculous and is not proved by any contemporary narrative, or evidence. No
native historian, not even Ghulam Hussain Khan, whose family were also acting as
spies for the East India Company mention about this. Serajuddaula continued to pose
faith in Mir Jafer till the very end. During the skirmish at Plassey, Siraj put his turban
at the feet of Mir Jaffer and said, The honour of this turban is with you honour it.
Clive was negotiating through William Watts, chief of the Kasimbazar facto-
ry of the Company with potential contenders and dissatisfied members of the royal
family of Bengal. Mir Jafar was negotiating through an Armenian merchant, Khwa-
ja Petruse. Yar Latif Khan, army chief Mir Jafar Ali Khan and Ghaseti Begum were
key discontent members of the royal family. Ghaseti Begum wanted Shaukat Jang,
installed as the Nawab, while Mir Jafer was nursing the ambition of becoming the
Nawab himself. The government of Madras, apprised that war had commenced in
Europe, and apprehensive of an attack from the French, became impatient for the re-
turn of the armament. Clive decided that the best way to secure the Companys in-
terests in Bengal was to replace Siraj with a new and more pliant nawab. He found a
candidate in a discontented elderly general named Mir Jafar.31
The East India Company approved the plot to overthrow Siraj Ud Dawla. The
Board of Directors of the Company approved the plot on April 23, 1757. An agree-
ment was signed between Clive and Mir Jafar on June 5, 1757. However, in an age of
espionage, slow communication and chain of intermediaries, there were apprehen-
sion and suspicion galore. When the correspondence with Mir Jafar Khan became
less than satisfactory, the English were in fix and expected worse. Clive held a Coun-
cil of War with all his officers to take stock of the situation. The question discussed
and put to the council for a vote was whether the army should continue to advance
or stay at Katwah, The majority of the officers were for staying put.32 Coote urged
that a delay would enable Monsieur Law to join Seraj-ud-Daulah from Bhagalpur with
his French troops, known to have been urgently summoned by Siraj-ud-Daulah. The
presence of Monsieur Laws force in the opposing army, in addition to strengthen-
ing it significantly, was likely to cause the many Frenchmen serving in the East In-
dia Company army to desert to their own side33.
31
http://www.historytoday.com/richard-cavendish/battle-plassey ( by Richard Cavendish / accessed
on 31/07/2014)
32
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/
33
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/
176 | Abdul Azim Akhtar
He seems to have had a crisis of confidence and summoned his officers to a coun-
cil of war on June 21st. The majority, including Clive, voted against action. At that
point, according to his friend Robert Orme, Clive retired into a grove of trees where
he stayed for an hour in meditation.34 On his return he gave orders for the army to
move on to Plassey. After the Council of War, a further letter reached Clive from Mir
Jafar Khan, confirming that in the event of battle he would join the English against
Siraj-ud-Daulah. Clive decided to back Mir Jafar and, as the Nawab withdrew his ar-
my north to Plassey, the conspirators signed a treaty granting Mir Jafar the throne
of Bengal, Orissa and Bihar in exchange for the transfer of all the French stations in
the area to British control.
34
http://www.historytoday.com/richard-cavendish/battle-plassey
35
The Musnud of Murshidabad, Purna Chandra Das, Calcutta , 1905, p.242.
36
The Musnud of Murshidabad, Purna Chandra Das, Calcutta , 1905, p.243.
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 177
en, and each pushed on from behind by an elephant. Some smaller guns, under the
direction of a few French auxiliaries, were perhaps more formidable.
Apart from the nawab, the Bengal side consisted of La Compagnie des Indes Ori-
entales of France. The heavy artillery (53 cannon) was operated by about 40 French
soldiers sent by the French East India Company under French artillery officer Mon-
sieur Sinfray. The small contingent of French artillery came from their lost station at
Chandernagore. Siraj-ud-Daulahs artillery comprised 53 cannon, all of heavy cali-
bre; 32, 24 and 18 pounders. Guns of this size, more usually deployed in fixed po-
sition siege work, were not ideal for use on the battlefield, being cumbrous, slow to
load and difficult to move.37
Mir Jafar Ali Khan was commanding the 16,000 cavalry but had already fixed
a deal with the English, as mentioned above. It may be mentioned that in the 18th
century, the power and strength of the most of the Indian contingents lost its battle
advantage due to the adoption of European mode of war, where the canons played
the major role. Most of the emerging powers in the 18th century employed the Euro-
peans to manage the artillery, and no edge or element of surprise was left in the bat-
tlefield. Siraj-ud-Daulahs army comprised 35,000 foot soldiers, most poorly armed
and lacking formal discipline.38
The Nawabs army left at day break to take up their position under the com-
mand of Mir Madan, Mohan Lal, Dullavram(Rai Durlabh), Yar Lutf Khan ad Mir
Jafer. They assembled their troops near the battlefield but made no move to actually
join the battle.39 At Plassey, the army of Serajuddaula lay encamped under Dullara-
ma and Mir Jaffer. Clive and the Calcutta Council took this as a sign of hostility. 40
The Campaign
The Nawab opened the battle with an ineffective cannonade. The French opened
the action around 8:00 am with artillary fire, beginning an artillary duel that con-
tinued until noon.41 Both armies were in place by 8am. The French, under St Frais,
fired the first gun, which acted as a signal for the opening of a heavy bombardment
all along the line of Siraj-ud-Daulahs army. The Indian line was enveloped in a cloud
37
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/
38
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/
39
http://kuldeepsinghchouhan.blogspot.in/2011/06/mir-jaffar-and-historic-importance-of.html
40
The Musnud of Murshidabad, Purna Chandra Das, Calcutta , 1905, p. 241.
41
http://militaryhistory.about.com/od/frenchindianwar/p/Seven-Years-War-Battle-Of-Plassey.htm /
Kennedy Hickman Updated February 22, 2016.
178 | Abdul Azim Akhtar
of powder smoke. The English guns returned the fire and inflicted considerable dam-
age on Siraj-ud-Daulahs troops.42
A rainstorm drenched the Nawabs powder supply, and the French made no ar-
rangement to cover the canons, muskets and guns. The heavy guns, which were loaded
on oxen-driven carts, and pushed by elephants, could not move on slippery ground.
And the animals were anxiously looking for shelter, which was not in sight. All this
created confusion and chaos in the Nawabs camp. The heavy rainstorm turned the
tables. The British were well prepared, came with plan of action, and made arrange-
ments to resume the fight after the rain. The Company troops covered their cannon
and muskets. When the storm cleared, Clive intensified the attack. The British guns
had greater range than those of the French.
The French troops with 4 cannon occupied the mound around the larger tank,
about half a mile from the English army. Between the larger tank and the river were
2 heavy guns manned by Indian gunners. Behind these guns stood Mir Madan Khan,
described as Siraj-ud-Daulahs sole faithful commander, with 5,000 cavalry and 7,000
foot soldiers, all described as the pick of Siraj-ud-Daulahs army.43
The 18th century historian, Ghulam Husain Salim, describes what happened:
Mir Muhammad Jafar Khan, with his detachment, stood at a distance towards the
left from the main army; and although Siraju-d-daulah summoned him to his side,
Mir Jafar did not move from his position. In the thick of the fighting, and in the heat
of the work of carnage, whilst victory and triumph were visible on the side of the ar-
my of Siraju-d-daulah, all of a sudden Mir Madan, commander of the Artillery, fell
on being hit with a cannon-ball.44
After an opening cannonade, a crash of thunder at noon heralded a torrential
downpour of rain that lasted half an hour. The British artillerymen quickly covered
their cannon and ammunition with tarpaulins, but the enemy failed to do the same
and their artillery was put out of action, so that when the Nawabs army moved for-
ward, assuming that Clives cannon were also out of action, it was met with a with-
ering storm of fire. The enemy withdrew and Seraj, lost his nerve when Mir Jafar ad-
vised retreat.45
42
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/ 31/10/2014)
43
http://www.britishbattles.com/anglo-french-wars-in-india/battle-of-plassey/ 31/10/2014)
44
http://www.fordham.edu/halsall/mod/1757plassey.asp (From: Oliver J. Thatcher, ed., The Library
of Original Sources, (Milwaukee: University Research Extension Co., 1907), Vol. VII: The Age of Rev-
olution, pp. 59-64.)
45
http://www.historytoday.com/richard-cavendish/battle-plassey/ ( by Richard Cavendish / accessed
on 31/07/2014)
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 179
Around noon, Clive grabbed the opportunity to pound the enemy with the best
known canons and most effective gun powder of the time. It may be mentioned that
the English did not respond to the initial shelling with full force and retained their
powder and guns for the next phase of the war. Perhaps, they were waiting for the
time when the Nawabs poor French friends would exhaust their powder. And the
luck as the saying goes, favoured the brave when the unexpected heavy rains neu-
tralised the heavy guns of the Bengal Nawab.
Mir Madan, the most trusted and loyal officer of the Nawab, who had launched
an attack against the the East Indian Company, was hit by a British cannonball.46 But
soon after twelveoClock a cannon-ball struck Mir Madan, who was truly a brave
man and faithful servant.
After the martyrdom of Mir Madan, the field was taken by Mohan Lallthe loy-
al soldier of the Nawab. Mohan Lall was fighting bravely and needed support from
swiftly moving cavalry, which has not taken to the field during the action. Colonel
Clive reportedly said to his agent, That his master had promised and pledged him-
self,f that the troops, as well as commanders, were totally alienated from Sirajuddau-
lah; and that as soon as some engagement should take place, they would do his busi-
ness effectively. As much as I can see they very reverse of all that is taking place.47
Mohan Lal was fighting bravely with the canon. Mohan Lal was closely engaged
with the enemyhis canon was served with effect (the canon was served by a num-
ber of Frenchmen, commanded by Sinfray, as the report goes, who was a member of
the Council of Chandernagore; and his infantry having availed themselves of some
covers and other grounds, were pouring a quantity of bullets in the enemys ranks.48
Around this time, Serajuddaula make desperate appeal to Mir Jafer to honour
the promise and take the field for the honour of the Bengal state. The English were
angry that the battle actually took place and wanted Mir Jafer to take to the field to
save further injury and loss of life in their camp.
Seraj requested Mir Jafer to fight, I recommend myself to you; take care of the
conservation of my honour and life.49 Jafer replied that all advancing troops should
46
Charles Stewart, The History of Bengal, Bangabasi Press, Calcutta, 1903, p.600.
47
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 231.
48
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 234.
49
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 232.
180 | Abdul Azim Akhtar
be called and said, recall those engaged and tomorrow with the blessing of God; I
will join all the troops together, and provide for the engagement.50
Mir Jafer, who is discredited and infamous in India for his treason, asked the
Nawab to order the retreat of the army from the battlefield...God-willing I will do
the best. The enemy withdrew and Seraj, lost his nerve when Mir Jafar advised re-
treat.51 The Nawab argued that the time was to fight and finish the war and not re-
treat, as it would demoralise the entire rank and file of the forces. Mir Jafer with a
smile said, I have given advise ...now it is for you to decide...you know better. Mir
Jafer however insisted on retreat, and Mohan Lall, reluctantly returned to the camp,
about two`o clock in the day.52
At this time, Seraj on the advice of Jafer called for retreatment of army. He (Mo-
han Lall) answered, This was not a time for retreat of army. that the action was so
far advanced ; should he turn, he head, to march back to camp, his people would
disperse, and perhaps abandon themselves to an open fight.53 His fears were true.
The Mir Jafer camp spread all kinds of rumours to suit the interest of the British
East India Company. The Nawabs troops as Raja Mohan Lall had predicted on see-
ing their military (artillery) returning to the camp, concluded that a general retreat
was ordered. Many other distinguished officers from the Nawabs side fell during the
day.54 Seraj again asked for retreat after Jafer gave a cold reply, the advice he had pro-
posed was the best in his power; and that as for the rest his Highness was the master
of taking his own decision and resolution. Seraj submitted to Jaffers pleasure, and re-
quested for retreat repeatedly.55 Thus retreat of Mohan Lals made a tall impression
on his troops. The soldiers did not bother to confirm the rumour and check with
Nawab Sirajud-daulah, who was busy fighting and slaughtering. Around this time,
the soldiers started to flee from the field amidst heavy shelling from the English side
and open hostility of the fellow soldiers of the Mir Jafer-camp. With their cannons
and muskets completely useless, and Mir Jafar refusing to attack the Clives camp,
50
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 233.
51
http://www.historytoday.com/richard-cavendish/battle-plassey / ( by Richard Cavendish / accessed
on 31/07/2014)
52
Charles Stewart, The History of Bengal, Bangabasi Press, Calcutta, 1903, p.601,
53
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 234.
54
Charles Stewart, The History of Bengal, Bangabasi Press, Calcutta, 1903, p. 602,
55
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 234.
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 181
revealing his treachery, the Nawab was compelled to make a hasty retreat to save his
own life amidst general and an open treachery.
The native army suffered big loss and more than 1,000 were killed and thousands
were injured. Worse, loyal and most gallant native Generals and soldiers were not al-
lowed to fight in the battlefield due to the persuasion of Mir Jafer to return. This de-
cision to leave the battlefield sealed the fate of the Nawab. Before the sun-set, a gen-
eral flight occurred in Nawab Sirajuddaulahs army, and actually it was the eclipse of
the independent state of Bengal. The fight now had lost all its shame, whole bodies
fled although no one pursued; and in a little time the camp remained totally emp-
ty. Serajuddaula was amazed and confounded by general abandonment, joined the
runaways himself. He reached his palace next morning.56
By evening, the skirmish was over and the plot was a grand success. It did not
save his infant kingdom, his honour and not even his life. Seraj fled to Murshidabad
and from there he was on way to Patna, when a mendicant informed about his pres-
ence to the British agents. Some historians have noted that the beggar has had some
personal grudge against Serajuddaula and took revenge. He has sent for help from
Musuur Lass, but was seized by Mir Jafars men before Lass reached Rajmahal and
retreated, was followed by Major Coote.57
He was brought back, his wives were forcibly taken before the English. The roy-
al ladies were stripped of all the gold and silver jewellery, precious stones, diamonds,
and this was handed over to Robert Clive as gift. When Seraj was brought back to
Murshidabad around noon, Mir Jafer was unconscious after taking heavy dose of
opium, to which he was addicted. Miran, the son of Mir Jafer ordered the execution
of the fallen Nawab. Miran ( Mahmoody Beg) assigned the task of beheading Ser-
aj to Lal Mahmed.58
The battle cost the British East India Company nothing, as it recovered the cost
of the campaign, indemnity, award for the British men, and the entire exchequer of
Bengal, the rulers, and the elite was at the feet of Clive. The English just lost 22 men,
who were native sepoys.59 Though it was more of a skirmish than a battle, the British
56
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 234.
57
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 236.
58
Syed Gholam Hussein Khan, The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times. Vol. II, Inter-India
Publications, New Delhi. 1986, p. 242.
59
http://www.fordham.edu/halsall/mod/1757plassey.asp (From: Oliver J. Thatcher, ed., The Library
of Original Sources, (Milwaukee: University Research Extension Co., 1907), Vol. VII: The Age of Rev-
olution, pp. 59-64).
182 | Abdul Azim Akhtar
victory at Plassey was a crucial event in the history of India.60 Historian Malleson as-
serts that the Battle of Plassey set the course for the establishment of the British Em-
pire in India and the Far East.61
The Battle of Plassey has been called by a modern British writer the most miser-
able skirmish ever to be called a decisive battle. The victory of Plassey was complete.
Judged purely from a military standpoint the action was little more than a skirmish.62
Napoleons triumph over the Turks in Egypt was only a symptom of the technolog-
ical superiority achieved by Europe over Asia. The real historic hinge was the Battle
of Plassey, fought on the sweaty swamps of Bengal in 1757. Richard Cavendish says,
The skirmish at Plassey was critical to the East India Companys triumph over its
French rivals and, in the longer term, to the establishment of British rule in India.63
Following the battle, Clive saw that Mir Jafar was installed as Nawab on June 29.
Mir Jafer sent congratulations to his ally and future master. After the battle of Plassey
there continued a conference for three days at the residence of the Jagat Seth to select
a new Nawab of Bengal.64 On June 28, 1757, Clive installed Mir Jafar on the masnad
of Murshidabad and four days later Serajuddaula was executed.65 It was Jagat Seth
who went to Delhi to convince the Moghal emperor to accept the English victory
and install Mir Jafar as nawab.66 The white treaty was produced and read. Clive then
turned to Mr. Scrafton, one of the servants of the Company, and said in English, It
is now time to undeceive Omichund. Omichund, said Mr. Scrafton in Hindos-
tanee, the red treaty is a trick, you are to have nothing.
The victory at Plassey effectively eliminated French influence in Bengal and
weakened their position in India.67 The Alinagar treaty was confirmed and the French
factories were not permitted to resettle in Bengal, Bihar or Orissa. The victory at
60
Richard Cavendish, History Today Volume 57 Issue 6 June 2007, http://www.historytoday.com/rich-
ard-cavendish/battle-plassey)
61
http://militaryhistory.about.com/od/frenchindianwar/p/Seven-Years-War-Battle-Of-Plassey.htm /
Kennedy Hickman Updated February 22, 2016.
62
Nazeer Ahmed , The Battle of Plassey, https://historyofislam.com/contents/onset-of-the-colonial-
age/the-battle-of-plassey/ )
63
http://www.historytoday.com/richard-cavendish/battle-plassey / ( by Richard Cavendish / accessed
on 31/07/2014)
64
http://en.encyclopediaofjainism.com/index.php?title=JAGAT_SETHS_OF_MURSHIDABAD
65
http://www.columbia.edu/itc/mealac/pritchett/00islamlinks/ikram/part2_19.html 15 10 14
66
Aakar Patel / Blame the British Raj on bankers/ /http://www.livemint.com/Opinion/zgaDxyMuIrH-
3QWHElwkX3M/Blame-the-British-Raj-on-bankers.html / published on April 06, 2012)
67
Daniel Marston, The Seven Years' War, Routledge, 2013, p.45
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 183
Plassey effectively eliminated French influence in Bengal and saw the British gain
control of the region through favorable treaties with Mir Jafar. After 1757, the Sev-
en Years war began to turn in favour of Great Britain. British forces defeated French
forces in India, and in 1759 British armies invaded and conquered Canada.68 The
Seven Years War was fought in North America, Europe, the Caribbean and the Trea-
ty of Paris in 1763 ended the Seven Years War.
The shower of wealth now fell abundantly on the Company and its servants. A
sum of eight hundred thousand pounds sterling, in coined silver, was sent down the
river from Murshidabad to Fort William in more than a hundred boats. The trea-
sury of Bengal was thrown open to Clive. In addition, Watts collected 114,000 for
his efforts. The annual rent of 30,000 payable by the Company for use of the land
around Fort William was also transferred to Clive for life.69 The English people were
divided over the actions and acts of omission and commission in India, still Clive
was charged of corrupt prices and his impeachment trial was held in 1773. Appear-
ing before it, Clive said, A great prince was dependent on my pleasure, an opulent
city lay at my mercy; its richest bankers bid against each other for my smiles!
Clive did whatever one could think of in wild imagination for amassing wealth,
without bothering about rights, ethics, and morality. He deceitfully employed cor-
ruption, perjury, forgery, to plan the toppling of the Bengal Nawab, engineered coup
with the help of the native elite and emerging tycoons of the 18th century. This her-
alded the beginning of the crony capitalism on Indian soil. He bypassed even Chris-
tian morality, subverted the British laws and stooped to falsehood, hypocrisy, and
even substituted documentsan act which could be punished with death penalty
under British Act of 1729. Clivewho is credited with laying the foundation of the
British Empire became addicted to opium and committed suicide.
Concluding remarks
It may be concluded from the narrative that the clash between the East India
Company and the Bengal Nawab was not a war, as the result was fixed before the first
cannon was put into action. Just as today, many of the sports events are fixed by the
players, the so called battle was fixed by the top general of the Nawabs army, who
despite being present at the Zero Ground did not fight. The French were reluctant
68
http://militaryhistory.about.com/od/frenchindianwar/p/Seven-Years-War-Battle-Of-Plassey.htm /
Kennedy Hickman Updated February 22, 2016
69
The Life of Robert Lord Clive; collected from the Family Papers, communicated by the Earl of Pow-
is. By Major-General Sir John Malcolm, K.C.B. 3 vols. London: J. Murray, 1836.
184 | Abdul Azim Akhtar
friends, who were struggling with the English over the globe, and on a very weak
wicket. It is a sham on part of the British Historians to call this a Battle. At best, it
can be termed a mere skirmish, where a young Nawab with thousands of disloyal and
untrained soldiers was up against the worlds top military power of the day. It was
Plot which shaped the history of the world and changed the course of Indian history.
The plot was a huge success for the British colonialism and its masters in England.
The victory of the East India Company destroyed the French imperial dreams in In-
dia. The unaccounted wealth gathered by the Company, its servants helped Britain
in the Seven Years War. Bengal provided the British with a source of revenue in the
conflict with the French which followed The Battle of Wandiwash. The Marwari
Banias, who had enjoyed the status of Banker of the World during the reign of the
Bengal Nawabs and puppet Moghal emperors, lost their position to the East India
Company. The British sun was shining in the Indian Subcontinent.
LITERATURE:
Chaudhury, Sushil. The Prelude to Empire: Palashi Revolution of 1757. New Delhi:
Manohar Publishers & Distributors, 2000.
Marston, Daniel. The Seven Years War. London: Routledge, 2013.
Gupta, B.K. Sirajuddaulah and the East India Company, 1756-1757. Leiden: E. J
Brill, 1962.
7 Clive of Indias Finest Hour. London: Osprey Pub-
Harrington, Peter. Plassey 1757,
lishing, 1994.
Heathcote, T. A. The Military in British India: The Development of British Land Forc-
es in South Asia. Manchester: Manchester University Press, 1995.
Landes, David S. The Wealth and Poverty of Nations. New York: Norton and Com-
pany, 1999.
Marshall, P.J. Bengalthe British Bridgehead. Cambridge: Cambridge University
Press, 1987.
Naheen, Jabbar. Historiography and writing past colonial India. London: Routledge,
2011.
Plassey Plot in 1757: English Enimity, Marwari Moneybags,
French Friendship & Nawabs | 185
Rila, Mukherjee. The Northern Bay of Bengal,l 800-1500 CE: A History apart?. New
Delhi: Nehru Memorial Museum and Library, 2013.
Sarkar, J. N. The History of Bengal. Dhaka: University of Dhakha, 1968.
Spear, Percival. Master of Bengal. Clive and His India. London: Thames & Hudson,
1975.
Stewart, Charles. The History of Bengal. Calcutta: Bangabasi Press, 1903.
Syed, Gholam, and Hussein Khan. The Seir-Mutakherin or Review of Modern Times.
Vol. II. New Delhi: Inter-India Publications, 1986.
Timberg, Thomas A. The Origin of Marwari Industrialists. In Change and Conti-
nuity, eds. Robert Paul Beech and Mary Jane Beech. Michigan: Asian Studies
Centre, 1969.
1757. :
, ,
:
. -
,
.
-
,
. 1757. ,
, . -
-
, -
.
: , ,
, , ,
1. , -
(Word), Serbian Studies Research:
serbian_studies@hotmail.com
2. : 25 (48.000 ).
5. : () , ()
().
( ), -
.
6. (): -
() -
, .
. ,
, , ,
. -
.
7. : -
. , -
, .
8. : , , , -
, , , -
. a
,
.
188 |
9. : ; -
.
10. : , , -
. 100 250 (-
, .) , . -
,
. [ :
: Times New Roman, Normal; : 10;
Before: 0; After: 0; Line spacing: Single; (Col 1).]
11. : 10. -
.
. [ : : Times New Roman,
Normal; : 10; (Col 1).]
12. :
( ),
, .
:
.
13. () :
.
, :
... ( 2001: 56-63)..., / (. 2001: 56-63)..., / (. 2001: 56-63)...
/ . (2001: 56-63) ...[
: / ]
14. (): -
. , -
, ., -
. [ : Footnote Text;
(Col 1); 10; -
.]
15. : -
,
.
| 189
16. ():
(, .) -
, .
, , ( -
-).
, . -
, .
. (
, , .) :
[ ]
Jeli, Vojislav. Antika i srpska retorika, Beograd: igoja tampa, 2001.
[ ]
Milutinovi, Dejan. anr pojam, istorija, teorija, Philologia Mediana (Ni),
god. 1, br. 1 (2009): 11-37.
[ ]
Radulovi, Milan. Filosofski izvori Pekieve knjievnosti. U: Poetika Borislava
Pekia, ur. Petar Pijanovi i Aleksandar Jerkov. Beograd: Slubeni glasnik Institut
za knjievnosti i umetnost, 2009. 57-72.
a, b, c
, , , .: 2007a, 2007b 2009a, 2009.
, , .: , ;
: ( ) et al .
[ : : Times New Roman,
Normal; : 11; Before: 0; After: 0; Line spacing:
Single; : , (Col 1:
Hanging, Format)]
:
[ on-line]
, . . . -
.
.: Veltman, K. H. Augmented Books, knowledge and culture. http: //www.
isoc.org/inet2000/cdproceedings/6d.. 02.02.2002.
[ on-line]
, . . ,
. . .
.: Du Toit, A. Teaching Info-preneurship: students perspective. ASLIB
Proceedings, February 2000. Proquest. 21.02.2000.
[ on-line]
. . . .
190 |
17. :
. , .
, .
. [ : -
: Times New Roman, Normal; : 11; -
Before: 0; After: 0; Line spacing: Single; (Col 1).]
Serbian Studies Research
| 191
There is no standard length for articles, but 48,000 characters is a useful target
(excluding footnotes and references). The cover page should provide full affiliation,
the mail and e-mail addresses, and telephone number(s) of the corresponding au-
thor. The title page should include the paper title and the names and affiliations of
all authors. The article should begin with an abstract of 100-250 words describing
the main arguments and conclusion of the article.
Ordinarily, we are able to report back to authors about their submissions with-
in three months.
The opinions expressed in the articles published in Serbian Studies Research are
those of the authors and not necessarily of the editors of the journal.
Serbian Studies Research accepts advertising that is of the interest to the mem-
bership of the scholarly Association for the Development of Serbian Studies.
CIP
,
811.163.41
821.163.41
. - . - .
. .
ISSN 2217-5210
COBISS.SR-ID 262351623