1.

Uvod

Ameriki graanski rat (1861-1865), bio je rat izmeu sjevernih saveznih drava
(Unija ili Sjever) i junih robovlasnikih drava (tada novoosnovana Konfederacija, ili Jug
pod vodstvom Jeffersona Davisa). Unija se sastojala od svih drava u kojima je bilo
zabranjeno robovlasnitvo (takozvane slobodne drave), kao i od pet drava koje su
dozvoljavale dranje robova, i bila je pod vodstvom Abraham Lincolna i republikanske
stranke. Sama Republikanska stranka je osporavala irenje ropstva na teritoriju SAD, a
njihova pobjeda na izborima 1860. godine bila je uzrok toga da je sedam junih drava
proglasilo odcjepljenje od Unije jo prije nego je Lincoln preuzeo predsjedniki mandat.
Unija je odbila da prizna odcjepljenje, okarakterizirajui ga kao pobunu.
Neprijateljstva su poela 12. travnja 1861. godine napadom trupa Konfederacije na
utvrenje Fort Sumter u Junoj Karolina. Lincoln je reagirao na ovo tako to je pozvao
dobrovoljce u vojsku Unije, da bi posijle tog ina jo etiri june drave proglasile
odcjepljenje. Prve godine Unija je uspostavila kontrolu nad pograninim dravama, kao i
pomorsku blokadu Konfederacije. U 1862. godini ve je dolo do veih bitaka i gubitaka u
ljudstvu sa obe strane, do tada nezabiljeenih u povijesti SAD (Bitka kod Schiloha, Bitka kod
Antietema). U rujnu 1862. Lincoln je odredio ukidanje ropstva kao glavni cilj rata. Rat se
pokazao kao najsmrtonosniji u povijesti SAD, izazvavi smrt oko 620.000 vojnika i neutvren
broj civilnih rtava. Druge njegove posljedice su ukidanje ropstva, jaanje uloge centralne
vlasti, kao i porast socijalnih, politikih, rasnih i ekonomskih tenzija, to jo uvek vri uticaj
na suvremeno ameriko drutvo.
 2. Uzroci rata

Korijeni Amerikog graanskog rata lee daleko prije 1861. godine i povijesnog
reetanja Fort Sumtera. Od neovisnosti 1776. sjeverne i june drave neprestano su se
razilazile. Postojale su kulturne razlike, ekonomski konflikti i razlike u miljenju s obzirom na
oblik vlasti (uplitanje drave ili ne). No za razdor se ponajprije pobrinulo ropstvo.
Za razliku od industrijski razvijenih sjevernih drava SAD-a sa slobodnim
kapitalistikim odnosima, u junim dravama u prvoj polovini XIX. vijeka jo su postojali
robovlasniki odnosi. Crnci su pali u ropstvo na jugu SAD-a jo u kolonijalno doba. Sjeverne
drave SAD-a, za razliku od junih, ukinule ropstvo.1

2.1.SAD prije rata

Teritorijalno proirenje SAD poinje odmah posle stjecanja nezovisnosti (1783).

Povezano je sa naglim porastom stanovnitva, do kojeg je dolo prirodnim putem i
useljavanjem velike mase kolonista iz Europe i drugih krajeva svijeta.
Godine 1803. amerika vlada je kupila od Napoleona Bonaparte ogromnu francusku
koloniju Luzijanu za 60 miliona dolara. Tako su cijeli sliv Misisipija i velika prostranstva
Srednjeg zapada dospjeli u posjed SAD-a. Do sredine tridesetih godina Amerikanci su
ovladali itavim Srednjim zapadom a kasnije i dalekim Zapadom. U ekonomskom pogledu,
rezultati kolonizacije zapada bili su raznovrsni i veoma znaajni. Ogromna prirodna bogatstva
davala su neizmjerne koliine svakovrsnih sirovina za mladu ameriku industriju. To su
istovremeno bila i prostrana trita za produkte industrijske proizvodnje starih i novih
amerikih privrednih centara. Sve je to dovelo do burnog razvitka i napretka amerike
privrede u cjelini.
Industrijska revolucija u Americi praktino je zavrena tridesetih godina XIX.
stoljea.razvili su se mnogi krupni centri metalne, tekstilne, prehrambene, preraivake
(kone) i druge industrije (Buffalo, Chicago, Detroit, Cleveland, New York, Rochester, New
Orleans). Godine 1860. ve je bilo izgraeno oko 50 000 km eljeznikih pruga. Krajem
tridesetih godina poela je i postepena mehanizacija poljoprivrede.

1 Internet; http://www.znanje.org/i/i21/01iv04/01iv0409/web%20prezentacija.htm#Uzroci%20rata,
30.03.2017.
U sedamnaestom i osamnaestom stoljeu trgovina robljem u Americi je predstavljala slavinu
koja nikada nije presuila. U toj trgovini su prednjaili Englezi, Nizozemci, Portugalci i
Francuzi. Na trgovini robljem su debelo zaraivali.
U istonom dijelu Amerike neprestano je rasla poljoprivreda. Kolonijalistima je
trebala jeftina radna snaga.
Jeftinije i jednostavnije od regrutiranja na obalama Zapadne Afrike nije bilo mogue
stgotine tisua Afrikanaca dovoeno je na obalu i u stravinim uvjetima transportirano u
prekomorske zemlje. Prvi robovi su stigli 1619. godine.2

2.3. Razlike izmeu sjevera i juga

Razmirice izmeu Sjevera i Juga vrtoglavo su se kretale prema najtraginijem

moguem ishodu oruanom sukobu.
Sjever je bio moni gigant koji polako podreuje, globalizira i ini slinima sebi sve
dijelove SAD-a. Srednji Zapad, u kojem je moderna mehanizirana poljoprivreda
kapitalistiko-agrarnog tipa ve sasvim uzela maha, oduvijek je bio vie povezan s Jugom, to
zbog razvoja eljeznice to zbog zajednikih interesa. Jug je uvijek bio izoliraniji, pa je
pitanje pripadnosti podruja oduzetih Meksiku prijetilo preoblikovanjem te izoliranosti u neku
vrstu samice.3
Na Jugu se pored rie, duhana, kukuruza i indiga u malim koliinama poeo uzgajati i
pamuk, koji je predstavljao sirovinu za odjeu. Nakon tekog rada robovi nisu bili u stanju
izdvojiti od sjemenki neku veliku koliinu pamuka. Kupovina i odravanje robova nije se
mogla nositi s poljoprivrednim prinosima. Tako je ropstvo i na jugu opadalo.
Godine 1793. Eli Whitney izmislio je stroj za brzo branje pamuka. Taj stroj (cotton
gin) je u nekoliko minuta iz sjemenki izvadio toliko pamuka za koliko je robovskim rukama
trebalo nekoliko sati. Oronulo trite pamuka odjednom je postalo zlatni rudnik. Cijena
robova se udvostruila. Jug je, ukljuivi nove drave Mississippi, Alabamu i Lousianu, 1860.
godine brojio 4 milijuna robova. Unato ovom blagostanju, preteno poljoprivredni Jug nije
bio u stanju uzdravati samog sebe: infrastruktura je bila nerazvijena, a u izvozu robe i uvozu

2 Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.5

3 Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg

lista, str. 583
potreptina i sirovina Jug je i dalje ostao ovisan o Sjeveru. Tvornice i ljevaonice eljeza bile
su na Sjeveru. Jug je i dalje ovisio o sjevernjakom bankovnom sustavu i sve se vie
zaduivao.4

2.4. Pitanje ropstva

Za veinu junjakih voa, ouvanje ropstva bio je politiki imperativ. Neki Junjaci
slagali su se sa Robertom E. Leejem koji je (poput Jeffersona) ustvrdio, "ropstvo kao
institucija je moralno i politiko zlo." Kao osnovu gospodarskih odnosa i izvorite junjakog
bogatstva, bio je temeljni gospodarski interes Juga unutar Unije. Sjevernjaci su se opirali
ropstvu na moralnoj te politikoj osnovi. Sjevernjaki voe poput Lincolna, Sewarda, Chasea
te Greeleya, upozoravali su kako oligarhija junjakih plantaera, "Mo ropstva", dominira
junjakom politikom, i korumpira te kontrolira nacionalnu politiku u cijelosti.

Kompromis iz 1850. ukljuivao je i nov, stroi zakon o bjeguncima robovima, koji su prezreli
proturobovlasniki elementi Sjevera. On je omoguio saveznim agentima uhienje te povrat
odbjeglih robova iz ne-robovskih sjevernjakih drava.

Sjevernjaci, osobito koji su se informirali iz abolicionistikih novina poput

"Osloboditelj" ili pak itali popularne romane poput uspjenice ia Tomina koliba, imali su
moralni prigovor ciljevima koje postavlja zakon o bjeguncima robovima.

Zakon o Kansas-Nebraski iz 1854. odbacio je kopromis iz 1820. koji je zabranio

ropstvo na teritoriju sjeverno od Missourija, te utjecao na formiranje nove protu-
robovlasnike Republikanske stranke. Odluka Vrhovnoga Suca Dreda Scotta iz 1857. zaotrila
je kontroverze. Odluka suca Rogera Taneya govorila je kako robovi "nemaju niti jedno pravo
koje bijelci moraju potivati", te kako se robovi mogu odvoditi i u nerobovske drave i
teritorije. Lincoln je upozorio kako "jo jedna odluka poput one Dred Scotta" moe zaprijetiti
prijenosom ropstva i na sjevernjake drave. Postojala je oevidna veza meu
brojem plantaa u pojedinom podruju i podrki za otcjepljenje. Drave daleko na jugu, imale
su veliku koncentraciju plantaa i najprije su se otcjepile. Drave blie Sjeveru
poput Virginije, Sjeverne Karoline, Arkansasa te Tennesseeja imale su razmjerno manje
4 Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.5
plantaa te su odbacivale mogunost otcjepljenja sve dok ih kriza sa Fort Sumtera nije
natjerala na odabir strane. Neke od pograninih drava su imale znatno manje plantae te su
ostale u Uniji. Jedina je iznimka pogranina drava Maryland koja bi se vjerojatno otcijepila
da Savezna vlada nije uputila trupe, obustavila primjenu habeas corpus te dala uhititi sve
pristae Konfederacije. Vrhovni Sud, na ijem je elu jo uvijek bio Roger Taney, bio je na
stanovitu kako je Ustav ovim prekren.

Sve u svemu, iako je ropstvo bila je jedna od kljunih razlika, ne moe se

okarakterizirati kao glavni uzrok rata. Razlike izmeu sjevera i juga su prevelika i kulturnom
smislu, a Sjeverna i Juna stvarno predstavljao dvije razliite nacije u jednoj zemlji, a jedna
od njih, ona Juna odluio odvojiti u trenutku kad je mislila da joj je pravo na privatnost
ugroena potezima republikanci sa sjevera. Zadiranje oko pitanja ropstva veina Junjaci
gledao kao mijeanje u vlastitom dravne organizacije od kojih bi trebalo biti odlueno od
strane svake drave pojedinano i bez jake sredinje vlasti. Na kraju pokuaja jugu do
vlastitog samoodreenja postaje uzrok rata, jer je Lincoln nee dopustiti odvajanje jednog
dijela zemlje.5

5 Internet; https://hr.wikipedia.org/wiki/Ameri%C4%8Dki_gra
%C4%91anski_rat#Ropstvo_i_proturopstvo, 05. 04. 2017.
 3. Predsjednik Abraham Lincoln

Abraham Linkoln (12.02.1809. 15.04.1865.) roen je u Hardin Countyju, Kentucky.

Bio je drugo dijete Thomasa i Nancy Lincoln. Kada je imao devet godina preminula mu je
majka. O njemu je se brinula starija sestra, Sarah, dok se otac nije ponovno oenio.
Nova ena Thomas Lincolna bila je udovica Sarah Bush Johnston, majka troje djece.
Lincoln je postao vrlo blizak sa pomajkom. Kao djeak Abraham nije bio previe vrijedan u
kuanskim poslovima te su ga komije i prijatelji smatrali lijenim. Kasnije kao mladi, radio
je sve poslove u kui koji su se oekivali od njega i bio sposoban radnik sa sjekirom u
poslovima izrade ograda. Nakon to je pobjedio vou lokalne bande u hrvanju, stekao je
reputaciju za svoju snagu i smjelost. Lincoln je prihvatio i tada uobiajenu obavezu sina da
svom ocu daje svu zaradu od rada izvan kue do dobi od 21 godine. U kasnijim godinama
Lincoln je posuivao ocu novac u nekoliko navrata. S vremenom se udaljio od oca,
djelomino zbog oevog neobrazovanja. Edukacija mladog Lincolna sastojala se od godine
dana formalnog kolovanja, te samouenja i itanja dostupnih knjiga.6

Godine 1832., u dobi od 23 godine Lincoln je sa partnerom na pozajmicu kupio malu

prodavnicu u New Salemu. Iako je ekonomija u podruju bujala, posao nije iao najbolje te je
Lincoln prodao svoj udio. Tog marta zapoeo je svoju politiku karijeru i prvu predizbornu
utrku za opu skuptinu savezne drave Illinois. Prije izbora Lincoln je sluio u naoruanim
jedinicama drave Illinois tokom rata sa Black Hawkom. Na izborima 6. augusta nije izabran.
Radio je u poti te odluio postati pravnik. Na drugoj izbornoj utrci 1834. bio je uspjean te je
izabran u skuptinu, kao predstavnik stranke Whig. Godine 1836. primljen je u Pravnu
komoru, preselio je u grad Springfield i poeo je raditi kao pravnik u uredu Johna T. Stuarta,
roaka Mary Todd. Stekao je reputaciju uspjenog advokata. Od 1841. do 1844. bio je partner
sa Stephenom T. Loganom, a kasnije sa Williamom Herndonom. Odradio je etiri uzastopna
mandata u niem domu skuptine Illinoisa, kao predstavnik okruga Sangamon.

6 Internet; https://bs.wikipedia.org/wiki/Abraham_Lincoln, 01.04.2017.

 Tokom zasjedanja 1835-36. glasao je za pravo glasa svim bijelim mukarcima bez
obzira bili vlasnici zemlje ili ne. Zalagao se za ukidanje ropstva.

Dana 6. sudenog 1860. Lincoln je izabran kao 16. predsjednik SAD-a. Stekao je
vjenu slavu zbog ukidanja ropstva i ouvanja Unije. To ga je uinilo daleko najpopularnijim i
najslavnijim predsjednikom Amerikanaca svih vremena.

Slika 1. Abraham Llincoln

Lincoln je shvatio da je federalna ovlast da ukine ropstvo ograniena Ustavom, koji je

do 1865. odluku o ropstvu prenio na savezne drave. Prije i tokom izbora isticao je da bi
eventualno ukidanje ropstva sprijeilo irenje ropstva na nove amerike teritorije. Na poetku
rata poticao je savezne drave da prihvate tzv. kompenziranu emancipaciju (osoba koja ukine
ropstvo dobivala je od drave monetarnu ili neku drugu kompenzaciju). Lincoln je vjerovao
da na taj nain moe izbrisati ropstvo. Dana 19. lipnja 1862. Kogres je donio zakon (koji je
Lincoln podupro) kojime je zabranjeno ropstvo na svim federalnim teritorijima.
Proglas o emacipaciji izdan 22. rujna 1862., sa aktivacijom od 1. sijenja 1863. proglasio je
slobodnim sve robove u 10 junih saveznih drava van kontrole Unije, uz izuzetak u
podrujima pod kontrolom Unije u dvije drave. Sljedeih 100 dana Lincoln je pripremao
vojsku i naciju za emacipaciju, dok su demokrati okupljali glasae i upozoravali ih na
prijetnju koju predstavljaju slobodni robovi za bijelu populaciju na sjeveru. Nakon to je
ukidanje ropstva postalo vojni cilj, vojske Unije su tokom napredovanja prema jugu
oslobaale sve vie robova, sve dok njih tri miliona u svim dravama Konfederacije nisu
osloboeni.
John Wilkes Booth bio je dobro poznati glumac i pijun Konfederacije iz Marylanda.
Iako nikada nije stupio u Vojsku Konfederacije imao je kontakte sa tajnom slubom
Konfederacije. Nakon to je sluao Lincolnov govor o planovima da robovima da pravo glasa,
odluio je ubiti predsjednika. Kada je saznao da predsjednik, njegova supruga Mary i
komandant vojske Ulysses S. Grant namjeravaju posjetiti Fordovo pozorite, Booth i saradnici
su smislili plan ubiti potpredsjednika Andrewa Johnsona, dravnog sekretara Williama H.
Sewarda i generala Granta. Dana 14. aprila, bez glavnog tjelohranitelja, Warda Hilla Lamona,
Lincoln je krenuo u pozorite na predstavu "Our American Cousin". Booth se Linkolnu
priuljao se lea i ispalio jedan metak smrtno ga ranivi. Nakon to je bio u komi devet sati,
Lincoln je preminuo u 07:22 15. travnja 1865.
4. Proglaenje Konfederacije

Izbor republikanskoga kandidata A. Lincolna za predsjednika SAD-a bio je povod za

secesiju dijela junih drava. Premda je Lincoln bio spreman na kompromisno rjeenje koje je
ukljuivalo i odravanje ropstva u robovlasnikim dravama (Crittendenov kompromis;
Cowinov amandman), Juna Karolina napustila je Uniju ve 20. prosinca. 1860., a slijedili su
je Mississippi, Florida, Alabama, Georgia, Louisiana i Texas, koji su 4. veljae. 1861. u
Montgomeryju (Alabama) proglasili Konfederaciju Sjedinjenih Drava Amerike. Ubrzo su joj
pristupili Virginia, Arkansas, Tennessee i Sjeverna Karolina. Glavni grad Konfederacije bio je
Richmond (Virginia).
Jug je Uniju smatrao pluralistikom ligom suverenih politikih jedinica, od kojih je
svaka samostalno ratificirala Ustav prenosei dio ovlasti na sredinju vladu. Napade na
robovlasniki sustav drali su krenjem suverenosti. Sjeveru je Unija bila nacionalna drava
sa svim pripadajuim pravima. Ouvanje zajednice, ukidanje ropstva i jamenje politikih i
graanskih prava, osnovni su ratni ciljevi unionista.
U Montgomeryu, prijestolnici Alabame, uoblien je 7. veljae 1861. godine provizorni
ustav Konfederacije Amerikih Drava. Za predsjednika je 9. veljae izabran senator
Jefferson Davis iz Mississippija, a za podpredsjednika Alexander Stephens iz Georgije. Jug je
odluio igraqti na kartu neovisnosti.
Jefferson Davis je 18. veljae 1861. godine izgovorio sveanu prisegu i odrao govor
kao privremeni predsjednik Konfederacije Amerikih Drava. Davis je bio postojan, jake
volje, sposoban, a njegovo vojniko iskustvo bit e mu iznimno korisno u sukobu koji se
neizbjeno spremao. Za razliku od mnogih junjakih politiara, Davis nije se ni najmanje
zavaravao. Sjever nikadaq nee prihvatiti odcjepljenje, pa Jug mora biti spreman braniti
vlastitu neovisnostg na bojnom polju. Zato je prihvatio odcjepljenje s velikom zhabrinutou,
iako je bio uvjeren da vie nema drugog izbora. Zbog toga je htio da teret predsjednike
odgovornosti padne na neija druga lea. Ipak, odan osjeaju dunosti, prihvatio ga je bez
raspravljanja.7
Zadaa koja se nalazila pred njim bila je zastraujua. Jugu je nedostajalo gotovo sve.
Nije imao ni etvrtinu slobodnih ljudi u usporedbi s onim to je imao Sjever. Industrijska
oprema bila je zastgarjela i potpuno podreena poljoprivredi. Junjake manufakture nisu
predstavljale ni 16%amerike industrijske proizvodnje, dok su one na Sjeveru predstavljale
ak 84%. Sjever je posjedovao 81% bankovnih depozita, 72,3% eljeznike mree i 67%
priuva zlata. Osim toga, Jug nije imao ni kopnenu vojsku ni mornaricu. Nasuprot 5 539 812
tona sjevernjakih trgovakih brodova, Jug je imao 500 000. to se tie ratne mornarice,
Konfederacija nije imala niti jedan jedini ratni brod. Neprijatelj je od poetka bio gospodar
mora.8
Jefferson Davis se suoio s tim traginim stanjem bez straha. Organizirao je vladu i
poeo skupljati oruje koje se moglo nai, prihvaati dragovoljce koje su Konfederaciji nudile
drave, kupovati drvo za oruje i slati ljude u Europu i na Sjever (s kojim su jo bili u
mirnodopskim odnosima) kako bi nabavili ratni i sanitetski materijal. Iako se nije zavaravao,
namjeravao se posluiti svim raspoloivim sredstvima kako bi osigurao miran suivot sa
sjeverom.9

7 Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg

lista, str. 616

8 Navedeno djelo, str. 617

9 Nav. dj., str. 617

 5. Ratna zbivanja

Rat je zapoeo napadom junjakoga topnitva na federalnu utvrdu Fort Sumter u

Charlestonu u travnju 1861. Neuspjehom sjevernjakog udara na glavni grad Konfederacije
Richmond 21. srpnja 1861. kraj Bull Runa, postalo je jasno da su se pravila vojevanja
promijenila. Junjaki general R. E. Lee namjeravao je, prenoenjem sukoba na prostor
Sjevera, pokazati da je skupo i nemogue prisiliti Konfederaciju na ostanak u Uniji.
Nakon prve borbe kod Fort Sumtera bez krvoprolia ope oekivanje na obje strane
bilo je da e konflikt brzo zavriti. No neprijateljstva su se ubrzo pretvorila u krvavi
bratoubilaki rat na tri fronte na zelmlji i na moru.
Vojska Juga na ijem je elu stajao general Lee prva je napala i imala je u poetku vie
uspjeha, ali nakon dvije godine generali Grant i Sherman dugim nizom protuudara prisilili su
Junjake na povlaenje, a poslije i na predaju. Meu mnogim bitkama odvijala se i jedna
pomorska u Hampton Roadsu u kojoj su sudjelovale dvije oklopnjae: oklopnjaa Monitor za
Sjever i Virginija za Jug. Pobijedila je oklopnjaa Monitor. Oklopnjaa u najirem smislu
oznaava svaki ratni brod koji na sebi ima eljezni oklop u svrhu zatite od neprijateljske
brodske ili obalne artiljerije.

5.1. Bull run First Manassas

Prvi vojni sukob izmeu Unije i Konfederacije nakon uvertire kod Fort Sumtera dogodio se
21. srpnja 1861, kod rjeice Bull Run, na sjeveru Virginie, uz granicu Marylanda. Sjevernjaci
su ovu bitku nazvali prema oblinjoj rjeici, a Junjaci prema mjestuj pod nazivom First
Manassas, prema krianju eljeznikih pruga Manassas Junction.
Ovo je bila tek prva bitka jer trinaest mjeseci kasnije vojske su se ponovno susrele.
Izmeu 28. i 30. kolovoza 1862. brigadni generali Jackson i Pope vodili su drugu bitku kod
Bull Runa, na elu 54 000 Junjaka i 73 000 sjevernjaka. U oba je sluaja posljedica bila
sramotni poraz Unije.10

Slika 2. Bitka kod Fort Sumtera

5.2. Bitka kod Antitema

Bitka na Antietamu (poznata i kao bitka kod Sharpsburga), je voena 17. rujna 1862,
blizu Sharpsburga, Maryland, rukavca Antietam. Kao dio Maryland kampanje, bila je prva
vea bitka Amerikog graanskog rata. To je bila najkrvavija jednodnevna borba u Amerikoj
povijesti, sa oko 23 000 rtava.

Geeral. vojske Unije, George B. McClellan lansirao je napade na Leeovu vojsku. U

zoru 17. rujna jedinice generala Joseph Hookerove su zadale jak udarac Leeovom lijevom
krilu. Napadi Unije na Sunken Road su izbuili centar Konfederacijskih trupa. U
poslijepodnevnim satima, general Unije Ambrose Burnsideove i jedinice kreu u akciju, i
zauzimaju kameni most preko Antietam rukavca i napreduju desno prema Konfederaciji. U

10 Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7, str.10
kljunom trenutku, Konfederacijski general A. P. Hill i njegova jedinica stiu sa Harpers
Ferry i lansiraju iznenaujui protunapad, tjerajui Burnsidea na povlaenje i zavravajui
bitku. Tijekom noi, obje vojske su zgusnule svoje linije. Uprkos teko povrijeenim
vojnicima, Lee nastavlja borbu sa McClellanom do 18. rujna, dok istovremeno pomjera svoju
iscrpljenu vojsku juno niz rijeku.

Iako je imao prednost u brojnosti, McClellanovi napadi su propali, dozvoljavajui

Leeu da uzvrati prebacujui jedinice unutar sredinjih crta. Leeova invazija na Maryland je
bila gotova, i bio je spreman da povue vojsku nazad u Virginiu bez straha od napada
McClellana.

5.3. Prva oklopna pomorska bitka

Bitka koju su izvela dva kololsa Marrimac (kasnije je dobio ima Virginia) i Monitor 1862.
godine kod Hampton Roadsa zauvijek je promijenila povijest mornarice. Po prvi put u vojnoj
povijesti u rat na vodi umijeali su se oklopni brodovi. Borba eljeznih udovita protiv
tgradicionalnih drvenih brodova mogla se usporediti s onom tenka protiv konja s kolima.
Tajnom izgradnjom oklopljenog broda Jug je elio u ruke dobiti oruje kojim e se
suprostaviti zatvaranju luka brodovima US Navyja. Kada je Sjever uo da se drveni ratni brod
Merrimac oblae tekim metalom zapoeo je graditi svoj brod, Monitor.11

Obje su mornarice bile sklone inovacijama i eksperimentiranju, iako je u njihovom sluaju to

bio prvenstveno rezultat ratnih potreba, a ne pomno razraenog planskog rada. Konfederacija
je trebala sredstvo za razbijanje pomorske blokade, a Unija, nakon saznanja o poetku gradnje
Virginie, protusredstvo. Iako je Amerika ratna mornarica (USN) u razdoblju prije rata
(djelomino) implementirala dostignua poput parnog stroja, vijka, lijebljenih topova,
koninih projektila itd., nije se previe razmiljalo o uvoenju novih klasa brodova poput
britanskih i francuskih parnih oklopnjaa. Ukoliko su, rijeima Benjamina Disraelija,
oklopnjae usidrene meu drvenim brodovima izgledale poput zmija meu zeevima, tada
su brodovi kojima su u poetkom rata raspolagale Unija i Konfederacija bili glodavci.
11 Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7,
str.16
Zaraene su strane bile svjesne vanosti trgovakih kontakata sa Europom za ratne napore i
obje su znale da bi ona koja prva u borbu uvede oklopnjae mogla izvojevati odluujuu
pobjedu u tom, izuzetno vanom, segmentu rata. Igrom sluaja, obje su mornarice bacile svoje
adute na stol istovremeno, 8.-9. oujka 1862., na sidritu Hampton Roads.

5.4. Bitka kod Gettysburga - najkrvavija bitka u Amerikom graanskom ratu

Bitka kod Gettysburga, jedna od najznaajnijih u povijesti SAD-a, zapoela je 1.

srpnja 1863. godine. Radilo se o razdoblju Amerikog graanskog rata, koji je u to vrijeme
bio ve u treoj godini svoga trajanja. Bitka kod Gettysburga predstavljala je svojevrsnu
prekretnu toku u ratu, u kojoj je junjaki general Robert E. Lee prvi put doivio velik poraz.
Taj je general prethodno izvrio invaziju Sjevera (Unije), a da je pobijedio kod Gettysburga,
upitno je kako bi izgledao nastavak Amerikog graanskog rata.

Bitka je dobila ime po gradiu Gettysburgu u amerikoj saveznoj dravi Pennsylvaniji,

koja je u to vrijeme bila u sastavu Sjevera. Prisutnost Leejevih junjakih snaga na tom
podruju predstavljala je strateku opasnost za Sjevernjake, jer se Gettysburg nalazio u dubini
sjevernjakog teritorija, ak oko 100 kilometara sjeverno od njihovog glavnog grada
Washingtona. Generalu Leeju kod Gettysburga se suprotstavio sjevernjaki general George G.
Meade, s oko 100.000 vojnika. Leejeve snage bile su neto malobrojnije, sa 70.000 do 75.000
vojnika.

Bitka je trajala od 1. do 3. srpnja i proizvela je vei broj rtava od bilo koje druge bitke
iz Amerikog graanskog rata. Bojno polje kod Gettysburga zbog tolikog je broja poginulih
kasnije postalo nacionalnim spomen podrujem, veim od bilo kojeg slinog bojita u SAD-u.
Na tom je podruju postavljeno nevjerojatnih vie od 1.300 spomenika i spomenikih oznaka,
u rasponu od monumentalnih skulptura do spomen ploa (oznaeno je ak i mjesto na kojem
je ispaljen prvi hitac u toj bitki). Ameriki predsjednik Abraham Lincoln odrao je pri
inauguraciji tamonjeg spomenikog groblja znameniti govor, jedan od najslavnijih govora u
amerikoj povijesti uope.12

12 Internet; http://povijest.hr/nadanasnjidan/najkrvavija-bitka-u-americkom-
gradanskom-ratu-1863/, 05. 04. 2017.
5.5. Bitka kod Five Forksa

Bitka kod Five Forksa bila je jedna od najveih bitaka posljednjih mjeseci amerikog
graanskog rata. Voena je u travnju 1865. jugozapadno do Petersburga u Virginiji. U bitci,
ponegdje poznatoj kao "Waterloo Konfederacije", su se sukobile unionistike snage pod
zapovjednitvom general bojnika Philipa H. Sheridana, protiv konfederalnih snaga pod
zapovjednitvom Georgea E. Picketta, koje su bile dio Vojske Sjeverne Virginije pod
zapovjednitvom Roberta Edwarda Leeja. Pickettov poraz kod Five Forksa natjerao je Leeja
da napusti rovove oko Petersburga i zapone povlaenje koje e zavriti njegovom predajom
kod Appomattoxa 9. travnja 1865. god.

6. Pobjeda Unije

Popis stanovnitva iz 1860. godine pokazuje situaciju prije rata. Sjever je imao
dvostruki broj stanovnika od Juga: 18,5 milijuna prema 9 milijuna, od ega je jo 3,5 milijuna
bilo je robova. Sjever je imao 100 000 tvornica, a Jug 20 600. Jug je imao jednu ljevaonikcu
metala prve klase, dok ih je Unija imala na desetke.
Odcijepljene drave su se dvije godine srano borile protiv nadmonijeg neprijatelja,
no nakon razoarenja kod Gettysburga i pada Vicksburga na zapadnoj fronti, jedan dan
kasnije njihova smrtna presuda je potpisana. Konfederacija se ipak nije predavala. Dva
posljednja vewlika sukoba, od 19. do 20. rujna 1863. kod Chickamauga (Georgija) i od 23. do
25. studenog kod Chattanooga, Tennesee, jo jednom nisu dovele do konane odluke.
Tek nakon oujka 1864., s vrhovnim zapovjednitvom u rukama Ulyssesa S. Granta,
Unija je uspjela uhvatiti Jug u smrtni stisak. Grant je nareivao neprekidne napade na svim
frontama kako bi izmorio neprijatelja. U svibnju je sam navalio s 119 000 ljudi na Richmond
oekujui da e prijei preko loe opremljene vojske od 64 000 ljudi Roberta Leeja.
U sukobima kod Wildernessa (Virginia) i Spotsylvania Court Housea (Virginia) Leeju
je uspjelo ostvariti premo. Unato golemim gubicima na sjevernjakoj strani (ukupno 64 000
rtava u odnosu na 20 000 kod junjaka) Grant nije posustao. Jugoistono od Richmonda u
smjeru Petersburga Unija je zapoela opsadu koja e potrajati sve do kraja ratal Polako irei
svoje linije prema jugu i zapadu prisilio je i Junjake da rastegnuj svoje defenzivne linije sve
do toaka pucanja.
Nakon pada Atlante general Sherman je naredio da cijelo civilno stanovnitvo bude
iseljeno iz grada kojeg e on dati spaliti i poravnati sa zemljom. Zatim je sa 68 000 ljudi i 65
topova krenujo preko Georgije prema atlantskoj obali.
U isto vrijeme na zapadu je Sherman napao Army of Tennesse generala Josepha E.
Johnstona i u vojem razhornom pohodu opustoio drave Alabamu, Tennessee i Georgiju, sve
dok se u prosincu Konfederacija nije sastojala samo jo od Sjeverne i June Karoline i junog
dijela Virginije.
Konfederalisti nisu vie imali snage za otpor. General Hood u oajnikom pokuaju da
primora Sherimana da promijeni pravce nadiranja ulazi u Tennessee, prijetei njegovoj
prijestolnici, Nashvilleu. U Richmondu je odlueno da se robovima ponudi mogunost borbe
za konfederaciju u zamjenu za slobodu. Odluka je bila mudra, ali je stigla prekasno.
Tijekom svog napredovanja Sherman je nemilosrdno uniatavao sve na svom putu:
gradove, sela, trgovita, osamljene kuice su spaljivane, rueni su mostovi, telegrafski vodovi,
unitavana polja, ubijala se ili odvodila stoka, pljakale kue. Boiji gnjev svali se tada na
obje Karoline, gdje je zapaljen grad Columbia. Bila je to Boja kazna koju su fanatici sa
Sjevera toliko dugo prieljkivali.
Situacija na Jugu bila je prvih mjeseci 1865. Godine situacija neposredne opasnosti.
Predsjednik Davis je ponovno pozvao starog Johnstona da zapovijeda ostatkom
konfederacijskih snaga koje su se jo mogle suprostaviti Sherimanu. Meutim, on je, gotovo
bez postrojbi, mogao uiniti jako malo. Snage Sjedinjenih Drava ule su 3. travnja u
Richmond, koji su veliki poari i eksplozije doslovice progutali.
Grant je bio Leeju za petama. Nasluujui njegov plan poslao je jedan dio svoje vojske
da presjee put Junjacima, dok ih je drugi dio pritiskao iza lea. Ostaci vojske sjeverne
Virginije morali su 9. travnja 1865. godine kapitulirati pred Grantom. Predaja Johnstona
Shermanu uslijedit e ubrzo nakon toga. Jug praktiki vie nije postojao: radilol se o golemom
prostranstvu prekrivenom ruevinama, na kojem je stanovnitvo umiralo od gladi. Oko 300
000 njmegovih ljudi je poginulo i to od populacije koja je brojila tek neto vie od pet
milijuna stanovnika.13
13 Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg
lista, str. 665-666
 U proljee 1865. Shermanova i Grantova vojska sastale su se u Virginiji. 2. travnja
Richmond je pao u ruke Unije, a predsjednik Jefferson Davis morao je pobjei. 9. travnja
1865. godine uslijedila je predaja Roberta E. Leeja u Appomattox Court Houseu (Virginia).14

7. Posljedice rata

Kraj rata nije sam po sebi znaio kraj politike nestabilnosti u SAD. Nedugo nakon
proglaenja pobede Linvoln je umro kao rtva atentata, a naslijedio ga je potpredsednik
Andrew Johnson, junjaki demokrata vjeran Uniji.
Unija je upotpunila uspjeh na kontinentu, prisiljavajui Francuze na evakuaciju iz
Meksika, gdje su intervenirali poetkom ezdesetih godina 19. Stoljea zajedno sa drugim
europskim silama, iskoritavajui slabost SAD koje je razdirao Graanski rat. Godine 1867.
SAD je kupio i Aljasku od Rusije.
Unutarnja se situacija nije jo sasvim stabilizirala. U okviru institucija otvorio se
sukob izmeu veine u Kongresu, koji su inili radikalni republikanci, pristae kaznenog
postupanja prema Jugu, i predsjednika Andrewa Johnsona koji je namjeravao voditi
pomirljivu politiku prema Jugu. Unato njegovu vetu, Kongres je prihvatio prvi od zakona o
rekonstrukciji (1867.), vrlo strogih prema bivim konfederacijskim dravama. Sukob
izmeu predsjednika i Kongresa dosegnuo je vrhunac kada je Johnskon otpustio ministra rata

14 Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7,
str.30
spornom procedurom: optuen je za ilegalnost, sudio mu je Senat, a osloboen je
zahvaljujui prevazi jednoga jedinog glasa.
Izglasani su amandmani na Ustav kako bi se u potpunosti ukinulo ropstvo, crncima
dalo dravljanstvo i sauvalo njihovo pravo glasa. Jug je ostao pod vojnom okupacijom sve
do 1877. Godine i mnogim su njegovim bijelim predstavnicima oduzeta politika prava
budui da se radilo o bivim pobunjenicima. Tijekom razdoblja tzv. rekonstrukcije u junim
su dravama formirane vlade sastavljene od elemenata s malo politikog iskustva, esto
crnaca, ili od politikanata koji su stigli saq Sjevera traei sreu.15
Sjedinjene Amerike drave su, to je najvanije, nakon graanskog rata ostale
cjelovite. 1865. godine, odmah nakon zavretka rata, kongres je zabranio ropstvo. Ne samo da
je ukinuto ropstvo, nego je crno stanovnitvo u pravima izjednaeno s bijelim stanovnitvom.
Meutim, nerijeeni problem ostala je imovina. Crnci nisu dobili nikakve posjede i ostali su
najsiromaniji sloj u SAD-u.
Bijelci nisu eljelik da crnci idu u kole i crkve u koje su oni ili psa su se poele
pojavljivati rasistike organizacije koje su premlaivale i ubijale crnce. Tada je nastala i
najvea amerika rasistika organizacija Ku Klux Klan. Rasisti su se rairili i sprjeavali
crnce da koriste svoja graanska prava.
Sjedinjene Amerike Drave su nakon graanskog rata divovskim koracima krenule
naprijed. Oko 1885. godine ve su bile jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta. Veliki
doprinos tome dalo je unutarnje trite. SAD su postale najvei izvoznik svih vrsta roba u
svijetu. Potpuno su inudustrijalilzirale tvorniku proizvodnju i poljoprivredu tako da su
postale i najvei izvoznik hrane u svijetu. Europu je preplavila amerika penica. Sve to prati
jaka koncentracija kapitala. Koncentracija kapitala se u Europi vri gospodarskim sredstvima,
meutim, amerikik poduzetnici su poeli unajmljivati naoruane bande da likvidiraju
konkurenciju ili su je prisiljavali da im se pridrui.

15 Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg lista, str.
664
 8. Zakljuak

Ameriki graanski rat bio je prvi moderni oruani sukob iznimno velikog utjecaja
tehnologije, odnosno njenog napretka, te masovnom i rasprostranjenom (barem u sluaju
Unije) koritenju tehnikih naprava za prevladavanje geografskih barijera, kao i ogranienosti
ljudske, zaprene i snage prirodnih elemenata.
S jedne strane rat je ojaao drave Sjevera, koje su polako proirile proces
industrijalizacije i na june drave, a s druge strane oznaio je kraj ropstvu i osnaio
demokratska naela koja su bila temelj amerike nezavisnosti (1776). Meutim, predsjednik
Lincoln platio je vlastitim ivotom svoj ideal slobode. Ameriki graanski rat precrtao je
jednu od najtunijih i najsramotnijih stranica ljudske povijesti, ali je stvorio, iako nehotice,
jednu drugu pojavu: rasizam. Iako po zakonu svaki ameriki graanin ima ista prava,
neovisno o boji koe, bilo je teko iz glava ljudi otkloniti rasne predrasude. I poslije ukidanja
ropstva nastavljeni su progoni crnaca. Takva netrpeljivost postoji i danas, ne samo u SAD ve
i u mnogim drugim dijelovima svijeta.
Literatura:

1. Jagari, Luka; Ratovi kroz stoljee; Ameriki graanski rat 1861 1865., Mojatv; Zagreb, br. 7
2. Jutarnji list; Povijest; Industrijalizacija i nacionalne revolucije (1848.-1871.), Biblioteka Jutarnjeg
lista
3. Internet; http://www.znanje.org/i/i21/01iv04/01iv0409/web%20prezentacija.htm#Uzroci%20rata,
30.03.2017.
https://bs.wikipedia.org/wiki/Abraham_Lincoln, 01.04.2017.
http://povijest.hr/nadanasnjidan/najkrvavija-bitka-u-americkom-gradanskom-
ratu-1863/,
05. 04. 2017.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ameri%C4%8Dki_gra
%C4%91anski_rat#Ropstvo_i_proturopstvo,
05. 04. 2017.