Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Agata Kristi
Parker Pajn na delu
S engleskog preveo
Aleksandar Milaji
Sluaj sredovene supruge
1 Ova knjiga je prvi put objavljena 1934. godine, dakle pre uvoenja
decimalnog monetarnog sistema u Velikoj Britaniji (1971). Tada u
meu novanim apoenima vaili sledei odnosi: 1 funta = 20 ilinga
(240 penija), 1 iling = 12 penija, 1 gvineja = 1 funta i 1 iling. (Prim.
prev.)
Klodu da e mi verovatno uskoro biti potreban.
Nova stranka?
Da. Jo se joguni, ali vratie se. Verovatno oko
etiri. Uvedite je im doe.
Raspored A?
Naravno. Zanimljivo je to svako misli da je njegov
sluaj jedinstven. Obavezno upozorite Kloda da ne bude
previe egzotian. Bez parfema i neka se oia kratko.
Petnaest minuta posle etiri gospoa Pekington je
ponovo ula u Pajnovu kancelariju. Izvadila je ekovnu
knjiicu, popunila jedan ek i pruila mu ga. Dao joj je
priznanicu.
I ta sad? upitala gaje puna nade.
A sad s osmehom e gospodin Pajn idite kui.
Sutra e vam prvom potom stii uputstva, i bilo bi mi
drago kad biste ih se pridravali.
Gospoa Pekington je otila ispunjena prijatnim
iekivanjem. Mu joj se vratio kui oprezan i spreman za
raspravu ukoliko se ponovi scena koju su imali za
dorukom, ali laknulo mu je kad je utvrdio da njegova
supruga nije u ratobornom raspoloenju. Bila je
neuobiajeno zamiljena.
Dok je sluao radio, Dord se pitao hoe li mu ono
drago dete, Nensi, dopustiti da joj kupi bundu. Znao je
koliko je ponosna i nije eleo da je uvredi. S druge strane,
alila se da joj je hladno. Onaj njen tvidani kaputi obina
je jeftina krpa i ne moe da je zatiti od zime. Ali ako joj
predloi to tako daje ne povredi, moda e...
Pogled mu se srete sa eninim. Odjednom ga obuze
gria savesti, i to ga je nerviralo. Marija je neverovatno
ograniena i sumnjiava ena! Hoe da mu uskrati i to
malo sree!
Iskljuio je radio i poao na spavanje.
Gospoa Pekington je sutradan ujutru primila dva
neoekivana pisma. Jednim su joj potvrivali zakazani
termin kod poznatog strunjaka za negu lepote, a drugim
kod modiskinje. Tree pismo bilo je od gospodina Pajna,
koji ju je molio da mu priini zadovoljstvo tako to e tog
dana ruati s njim u Ricu.
Gospodin Pekington joj ree da moda nee stii da se
vrati za veeru poto ima neki poslovni sastanak, na ta
ona jedva i da je odsutno klimnula glavom. Izaao je iz
kue estitajui sebi to je izbegao oluju.
Strunjak za negu lepote ostavio je snaan utisak na
nju. Ala ste se zapustili! Ali zato, madam? Trebalo je da
se javite jo odavno. Ali nije sve izgubljeno.
Svata su joj radili s licem. Pritiskali su ga, gnjeili i
parili. Mazali su ga blatom i mackali kremama, a onda ga
napuderisali i doterali.
Na kraju joj dadoe ogledalo. Stvarno izgledam mla-
e, pomislila je.
Kod modiskinje je bilo jednako uzbudljivo. Izala je
odande oseajui se elegantno i moderno.
U pola dva je dola na zakazani ruak u Ricu. Gospo-
din Parker Pajn je ve bio tamo, besprekorno odeven i ona
ponovo oseti kako je njegovo prisustvo ispunjava utehom i
sigurnou.
Zadivljujue ree joj, iskusnim je okom
odmerivi od glave do pete. Bio sam slobodan da vam
naruim belu damu.
Gospoa Pekington nije imala obiaj da pije koktele,
tako da se nije bunila. Oprezno je pijuckala prijatni
napitak dok je paljivo sluala rei blagonaklonog uitelja.
Gospoo Pekington ree Parker Pajn morate
naterati svog supruga da se prene. Razumete li? Da se
prene. Da bih vam pomogao u tome, upoznau vas s
jednim svojim mladim prijateljem. Danas ete ruati s
njim.
Uto se pojavi jedan mladi koji, preavi pogledom po
restoranu, opazi gospodina Pajna i okretno poe ka njiho-
vom stolu.
Gospodin Klod Latrel, gospoa Pekington.
Gospodin Klod Latrel je imao tridesetak godina i bio je
prefinjen, uglaen, savreno odeven i veoma naoit.
Izuzetno mi je drago promrmljao je.
Tri minuta kasnije, gospoa Pekington je sedela
suelice svom novom uitelju za malim stolom za dvoje.
Isprva je bila stidljiva, ali Latrel ju je lako raskravio.
Dobro je poznavao Pariz i provodio je dosta vremena na ri-
vijeri. Upitao ju je voli li da plee. Ona ree da voli ali da
nema esto priliku za to poto njen suprug ne voli veernje
izlaske.
Nije valjda toliko bezduan da vas dri zatoenu u
kui? upita Klod Latrel i osmehnu se, pokazujui niz
savrenih zuba. ene danas ne smeju da trpe muku
ljubomoru.
Gospoa Pekington zausti da napomene kako to nema
veze s ljubomorom, ali ipak ne ree nita. Na kraju
krajeva, nije imala nita protiv te ideje.
Potom, joj je Latrel veselo priao o nonim klubovima
i dogovorili su se da sutradan uvee odu do popularnog Ni-
eg arhanela.
Pomalo ju je brinulo kako e to saoptiti suprugu.
Pretpostavljala je da e Dord to smatrati neobinim, a
verovatno i smenim. Meutim, ispostavilo se da je briga
bila bezrazlona. Za dorukom je bila previe nervozna da
mu to kae, a negde oko dva su joj telefonom javili da e
gospodin Pekington veerati u gradu.
To vee je bilo pun pogodak. Gospoa Pekington je u
mladosti odlino plesala, tako da je pod Latrelovim vetim
vodstvom lako pohvatala moderne korake. On nije pro-
pustio da joj pohvali haljinu i frizuru. (Tog jutra je dobila
poruku da ima zakazano kod jednog pomodnog frizera.) Na
rastanku joj je usrdno poljubio ruku. Godinama se nije
toliko dobro provela.
Usledilo je deset neverovatnih dana. Gospoa
Pekington je ila na rukove, ajanke i veere, plesala
tango i ispijala koktele. Saznala je sve o Latrelovom
tunom detinjstvu, o nesrenim okolnostima pod kojima je
njegov otac izgubio svu imovinu i o traginoj romansi
nakon koje je Klod osetio ogorenje spram sveg enskog
roda.
Dok su jedanaestog dana plesali u Crvenom admiralu,
opazila je svog suprunika pre nego on nju. Dord je bio
tu s onom devojkom iz kancelarije. Oba para su plesala.
- Zdravo, Dorde - veselo ree gospoa Pekington
kad su im se putanje pribliile.
Silno se zabavljala dok je gledala kako mu lice najpre
crveni od zapanjenosti, a onda poprima grimiznu boju. Za-
panjenost bee pomeana sa stidom.
Iznenadilo ju je to osea da u potpunosti gospodari
situacijom. Siroti stari Dord! Nastavila je da ga gleda i
kad se vratila za sto. Kako je samo zdepast, kako elav, i
kako uasno skakue dok plee! Siroti Dord, kako samo
eli da bude mlad! A ona jadna devojka to plee s njim
mora da se pretvara kako joj se sve to svia. Meutim, na
licu joj se videla dosada kad god bi mu pogledala preko
ramena, tako da on ne moe daje vidi.
Mogu samo da joj zavide, pomislila je zadovoljno.
Bacila je pogled ka savrenom Klodu, koji je taktino
utao. On je neverovatno dobro razume. I nikada ne
dangriza to muevi neizostavno ponu da rade s
godinama.
Ponovo se osvrnula ka Klodu. Pogledi im se sretoe.
Nasmeiojoj se, neno je gledajui onim svojim divnim,
tamnim oima, tako setnim i romantinim.
Da pleemo? upitao ju je.
Ponovo su zaplesali. Oseala se kao na sedmom nebu!
Bila je svesna da ih Dord prati tunim pogledom. To
i jeste bila namera, podsetila se, napraviti Dorda
ljubomornim. Kako je sve to bilo davno! Sad zaista ne eli
da Dord bude ljubomoran. To e ga uznemiriti. A to da
bude uznemiren, jadniak, kad su svi okolo tako sreni...
Gospodin Pekington se vratio kui itav sat pre svoje
supruge. Izgledao je zbunjeno i nesigurno.
Hm, vratila si se primetio je.
Zbacila je veernji ogrta, koji je istog tog jutra platila
etrdeset gvineja. Da ree s osmehom. Vratila sam
se.
On se nakalja. Pa... udno je to smo se sreli.
Da, ba ree ona.
Ja... pa, mislio sam da bi bilo lepo izvesti negde ono
ubogo devoje. Ima mnogo problema kod kue. Mislio
sam... zna, nekako mi je bilo ao.
Ona klimnu glavom. Siroti stari Dord. Kako je samo
ipao, zajapuren i pun sebe.
Ko je bio onaj momak s tobom? Rekao bih da ga ne
poznajem.
Latrel. Klod Latrel.
Kako si ga upoznala?
Preko zajednikih poznanika neodreeno e ona.
Malo je udno da u tim godinama ide na igranke.
Ne bi smela da pravi budalu od sebe, draga.
Gospoa Pekington se osmehnu. Bila je previe dobro
raspoloena da bi mu uputila oigledan odgovor. Prijalo
mije malo promene ree spokojno.
Zna, mora da vodi rauna. Sad je mnogo tih
nalickanih fifiria. Sredovene ene su ponekad uasno
lakoverne. Samo te upozoravam, draga. Ne bih voleo da te
vidim kako radi neto neprimereno.
Kretanje mi ba prija ree ona.
Pa... dobro.
Kao i tebi blago dodade ona. Ba je lepo biti
srean, zar ne? Seam se da si pre desetak dana rekao to
za dorukom.
On je oinu pogledom, ali na njenom licu ne bese ni
trunke zluradosti. Zevnula je.
Moram na spavanje. Uzgred, Dorde, poslednjih
sam dana bila odvratno ekstravagantna. Stii e nam neki
uasni rauni. Ne ljuti se, zar ne?
Rauni?
Da. Za odeu. I masau. I frizera. Ba sam bila
nevaljala, ali znam da se ti ne ljuti na mene.
Pola je uza stepenice. On je otvorenih usta gledao za
njom. Marija je zapanjujue mirna u vezi s dogaajima te
veeri. Izgledala je kao da joj uopte ne smeta. Ali prava je
teta to je iznenada poela da razbacuje novac. Marija
to otelotvorenje tedljivosti!
ene! Dord Pekington odmahnu glavom. Braa one
jadne devojke u poslednje vreme stalno su zapadala u
nevolje. Srea njena to je on tu da joj se nae. A i svi oni
problemi na poslu...
S uzdahom je i sam poao na sprat.
Ponekad oveku pravo znaenje rei dopre do svesti s
velikim zakanjenjem. Gospoa Pekington se tek sutradan
prisetila ta joj je suprug rekao prethodne veeri.
Nalickani fifirii. Sredovene ene. Uasno lakoverne.
Gospoa Pekington je bila hrabra ena. Sela je i
suoila se s injenicama. igolo. itala je o takvima u
novinama. A itala je i o glupiranju sredovenih ena.
Da li je Klod igolo? Verovatno jeste. A opet, igola
plaaju drugi, a Klodje uvek plaao sve raune. Da, ali
zapravo je gospodin Parker Pajn sve plaao, a ne Klod... ili
pre ona, jer je to bilo njenih dve stotine gvineja.
Da li je ona sredovena budala? Da li joj se Klod
Latrel smejao iza lea? Pocrvenela je od te pomisli.
I ta sad? Klod je igolo. Ona je sredovena budala.
Pretpostavljala je da bi trebalo neto da mu pokloni.
Moda zlatnu tabakeru. Ili neto slino.
Gonjena tim udnim porivom, izala je i otila pravo
do Espriza. Odabrala je tabakeru i platila je. Trebalo je da
se nae s Klodom u Kleridu na ruku.
Dok su pijuckali kafu, iz tane je izvadila paketi.
Mali poklon promrmljala je.
On podie pogled i namrti se. - Za mene?
Da. Nadam se... da e ti se dopasti.
Dograbio je paketi i besno ga gurnuo preko stola.
Zato mi to daje? Neu ga. Uzmi ga natrag. Uzmi ga kad ti
kaem. Bio je ljut. Crne su mu oi sevale od besa.
Izvini promrmljala je i vratila paketi u tanu.
Tog dana je meu njima vladala napetost.
Sutradan ujutru ju je pozvao telefonom. Moram da
te vidim. Mogu li danas poslepodne da doem kod tebe?
Odgovorila mu je da doe u tri.
Kada je doao, bio je bled i napet. Pozdravili su se.
Bilo je jo neugodnije nego prethodnog dana.
Iznenada je skoio i stao pred nju. Za ta me ti
smatra? Eto, to sam doao da te pitam. Bili smo prijatelji,
zar ne? Da, prijatelji. Ali ti si, bez obzira na to, mislila da
sam... pa, igolo. Stvorenje koje ivi od ena. Nalickani
fifiri. To misli, zar ne?
Ne, ne.
Odmahnuo je rukom. Sad je bio jo blei. Da, ti
ba to misli! E, pa istina je. Doao sam da ti to kaem.
Tako je! Dobio sam zadatak da te izvodim, da te zabavljam,
da vodim ljubav s tobom, da ti pomognem da zaboravi na
mua. To je moj posao. Odvratno, zar ne?
Zato mi to govori? upita ona.
Zato to mi je svega dosta. Ne mogu vie ovako. Ne
s tobom. Ti si drugaija. Ti si ena kojoj bih mogao da
verujem i koju bih mogao da oboavam. Sad verovatno
misli da ovo govorim tek onako, da je i to deo igre.
Pribliio joj se. Dokazau ti da nije. Sad odlazim, i to
zbog tebe. Idem da budem mukarac, a ne ogavno bie
koje sam postao zbog tebe.
Iznenada ju je zagrlio i prislonio usne uz njene, a
onda se odvojio i odmaknuo.
Zbogom. Oduvek sam bio ubre, ali kunem se da
e ubudue biti drugaije. Sea li se da sam ti jednom
rekao kako volim da itam oglase u rubrici,,Patnja? Svake
godine e na ovaj dan tu nai moju poruku da nisam
zaboravio i da mi dobro ide. Tako e shvatiti koliko si mi
znaila. I jo neto. Nisam od tebe uzeo nita, ali elim
neto da ti dam. S prsta je skinuo jednostavan zlatan
prsten. Pripadao je mojoj majci. Voleo bih da ga ti nosi.
A sad zbogom.
Dord Pekington se rano vratio kui. Zatekao je
suprugu kako zamiljeno zuri u vatru. Odgovarala mu je
ljubazno ali odsutno.
Sluaj, Marija ree on iznenada. U vezi s
onom devojkom...
Da, dragi?
Ja... nikad nisam eleo da te uznemirim. Zna, to s
njom... Nije bilo nita.
Znam. Ponaala sam se kao budala. Viaj je koliko
god eli ako te to ini srenim.
Trebalo je da te rei obraduju Dorda Pekingtona.
Meutim, one su ga onespokojile. Zato bi neko uivao u
provodu s devojkom kad ga ena ohrabruje u tome? Ma
nek sve ide do avola, to nije u redu! Sve ono ushienje
oseanjem da tera kera i da je mukarina koja se igra
vatrom, sve to u trenutku izlete iz njega da skona i
nestane. Dorda Pekingtona iznenada ophrvae umor i
oseaj praznine u depovima. Ta devojka je prava mala
opasnica.
Marija, ako eli, mogli bismo negde da otputujemo
predloio je bojaljivo.
Ma ne sekiraj se za mene. Sasvim mi je dobro i
ovde.
Ali voleo bih da te negde odvedeni. Moda na
rivijeru.
Ona mu se blago osmehnu.
To bi bilo divno, dragi.
Gospodin Parker Pajn pozva gospoicu Lemon.
Koliki je raun za zabavu?
Sto dvadeset funti, etrnaest ilinga i est penija
odgovori ona.
Uto se vrata naglo otvorie i ue namrgoeni Klod
Latrel.
Dobro jutro, Klode ree Pajn. Da li se sve
zavrilo kako treba?
Rekao bih da jeste.
A prsten? Koje si ime ugravirao, kad smo ve kod
toga?
Matilda turobno e Klod. 1899.
Odlino. Kakav tekst ide u oglas?
Dobro mi ide. Jo pamtim. Klod.
Zapiite to, molim vas, gospoice Lemon. Rubrika
,,Patnja. Trei novembar, sledeih... Da vidimo, trokovi
su sto dve funte, etrnaest ilinga i est penija. Da, neka
bude deset godina. To nam ostavlja zaradu od devedeset
dve funte, dva ilinga i etiri penija. Lepo. Ba lepo.
Gospoica Lemon izae.
Sluajte - planu Klod. Ne dopada mi se ovo.
Igramo prljavu igru.
Ali, mladiu!
Prljava je to igra. Ona je pristojna ena, i dobra. A
napriao sam joj onolike lai, napunio joj glavu ovom
srceparajuom bljuvotinom... Do avola sve! Muka mi je
od ovog!
Gospodin Parker Pajn namesti naoare malo bolje i
zagleda se u Kloda s gotovo naunim zanimanjem.
Dakle stvarno! - ree jetko. - Ne seam se da te je
savest ikada muila tokom tvoje - hm! - optepoznate
karijere. Naroito su ti bili bestidni poduhvati na rivijeri, a
iskoriavanje gospoe Heti Vest, ene kalifornijskog
kralja krastavaca", ostae upameno po smislu za
hladnokrvnu proraunatost, koju si tom prilikom pokazao.
E pa, izgleda da se menjam proguna Klod.
Ovo nije... To to radimo nije lepo.
Gospodin Pajn progovori glasom uitelja koji savetuje
omiljenog uenika. Dragi moj Klode, tvoj rad je bio vre-
dan svake hvale. Pruio si jednoj nesrenoj eni ono to je
svakoj eni potrebno romansu. One strast iskidaju na
komade i ne dobiju od nje nita dobro, ali zato romansu
umotaju u lavandu, kako bi mogle godinama da je se
seaju. Poznajem ljudsku prirodu, mladiu, i kaem ti da
ena moe godinama iveti od ovakve epizode. Nakaljao
se. Vrlo dobro smo reili problem gospoe Pekington.
Svejedno, meni se to ne dopada promrmlja Klod i
izae.
Gospodin Pajn izvadi iz fioke novu fasciklu, na kojoj
napisa: Zanimljivi tragovi savesti kod okorelog igola. Na-
pomena: Studija u izradi."
***
Travnjaci Lorimer Korta izgledali su prelepo na
poslepodnevnom suncu. Opruena na lealjci, Ajris Vejd je
predstavljala ukusan i ivopisan detalj. Nosila je haljinu u
prefinjenim prelivima bledoljubiaste boje, a vesta minka
inila je da izgleda mnogo mlae od svojih trideset pet
godina.
Razgovarala je sa svojom prijateljicom, gospoom Ma-
sington, u kojoj je odavno pronala veliku utehu. Obe su
morale da trpe sportski nastrojene mueve, sposobne da
govore jedino o berzi, akcijama i golfu.
I onda jednog dana shvati da svako treba da
nastavi svojim putem dovrila je Ajris priu.
Divna si, draga ree gospoa Masington, pa
bre-bolje dodade: - Reci mi ko je ona devojka?
Ajris umorno slee ramenima. Nita me ne pitaj!
Redi ju je negde iskopao. To je njegova mala prijateljica!
Neverovatno. Zna da ga ene nikad nisu zanimale. Doao
je jednog dana i okoliao nadugako i nairoko sve dok
konano nije rekao da bi eleo da pozove tu gospoicu De
Sara na vikend. Nasmejala sam se, naravno. Prosto nisam
mogla da se suzdrim. Zamisli Redi! E pa, to ti je ona.
Gde ju je upoznao?
Ne znam. Vrlo je neodreen po tom pitanju.
Moda se znaju odavno.
Ne bih rekla ree gospoa Vejd. Naravno
dodala je oduevljena sam. Potpuno oduevljena. Zna,
to mi mnogo olakava stvari. Zaista sam bila nesrena.
Dragi stari Redi. Stalno govorim Sinkleru da mi je ao to
u ga povrediti, ali on uporno tvrdi da e me Redi brzo
preboleti. Izgleda da je bio u pravu. Pre dva dana je bio van
sebe od tuge, a sad je doveo tu devojku na vikend! Lepo ti
kaem da ne mogu da verujem. Drago mi je to je Rediju
lepo. Pretpostavljam da je jadniak hteo da me napravi
ljubomornom.
Kakva besmislica! Naravno da moe pozvati
prijateljicu", rekoh mu. Jadni Redi. Kao da bi takvu
devojku zanimao neko kao on. Sigurno samo ubija vreme.
Izuzetno je privlana ree gospoa Masington.
I to na onaj opasan nain, ako razume ta hou da
kaem. Jedna od onih koje misle samo na mukarce. isto
sumnjam da je to neko estito devoje.
Slaem se ree gospoa Vejd.
Odea joj je velianstvena nastavi gospoa
Masington.
Zar ne misli da je malo previe egzotina?
Ali je zato veoma skupa.
I razmetljiva. Potpuno mi prostaki izgleda.
Evo ih, dolaze ree gospoa Masington.
***
TVRDNJA DR KONSTANTINA
***
5
Fr.: London. (Prim. prev.)
pretrpeli tetu. Prevarant svetskih razmera. Kau da je
plemenitog porekla.
Pa, pohaao je Iton i Oksford oprezno e
gospodin Pajn;
ta mislite, hoe li ga uhvatiti?
Zavisi od toga u kolikoj je prednosti. Moda je jo
uvek Engleskoj. Mogao bi biti bilo gde.
ak i ovde, s nama? ree general i nasmeja se.
I to je mogue ozbiljno ree Pajn. Uostalom,
generale, otkud znate da ja nisam on?
General ga zapanjeno pogleda, ali onda mu se
preplanulim licem razli osmeh.
O! To je vrlo dobro. Vrlo, vrlo dobro. Ali vi...
Oborio je pogled ispod nivoa Pajnovog lica.
Gospodin Pajn je ispravno shvatio poruku.
Ne smete da sudite po izgledu ree. ovek
lako moe da se malo... hm... popravi... a to prividno
dodaje godine.
Potom zaneseno nastavi:
Tu su zatim i boje za kosu, a i za kou, kao i
promena dravljanstva.
General Poli ne ree nita. Nikako nije mogao da
dokui kad se taj Englez ali, a kad ne.
Gospodin Pajn je reio da se te veeri zabavi odlaskom
u bioskop. Nakon toga je po preporuci otiao u Nonu pa-
latu veselja, ali ispostavilo se da to mesto nije ni palata, a
ni veselo. Kojekakve dame su igrale bez previe oseaja za
ritam i za to dobijale mlake aplauze.
A onda je iznenada opazio Smethersta kako sedi sam
za stolom. Mladi bee prilino rumen u licu, te Pajn
zakljui da je ve popio vie nego to moe da podnese.
Priao mu je i seo za njegov sto.
Ove devojure ba umeju da ponize oveka
turobno ree kapetan Smetherst. Platite joj dva pia...
tri pia... gomilu pia, a onda se ona samo nasmeje i ode s
nekim abarom. To je poniavajue.
Gospodin Parker ga saoseajno pogleda i predloi mu
da popije kafu.
Ve sam naruio arak6 odvrati Smetherst.
Odlino pie. Obavezno probajte.
Gospodin Pajn je znao poneto o svojstvima araka, pa
se zato opredelio za taktian pristup. Meutim, Smetherst
samo odmahnu glavom.
Imam nekih problema ree. Hou da se malo
razgalim. Ne znam ta biste vi uradili da ste na mom
mestu. Ne bih da izneverim drugara. Rekao bih mu... a
opet... nisam pametan.
Potom pogleda gospodina Pajna kao da ga vidi prvi
put u ivotu.
Ko ste vi? pijano je promrmljao. ime se
bavite?
Nudim ljudima sreu ljubazno odgovori gospodin
Pajn.
ta? I vi?
Pajn izvadi iz novanika iseak iz novina i poloi ga is-
pred Smethersta.
Jeste li sretni? pisalo je Ako niste, obratite se
gospodinu Parkeru Pajnu.
Malo je potrajalo dok je Smetherst uspeo da razazna
slova.
Ma nije valjda? uzviknuo je. ta, ljudi dolaze
kod vas da vam se jadaju?
Da, poveravaju mi se.
Sigurno je to gomila glupih enturaa.
Ima dosta ena priznao je gospodin Pajn ali
dolaze i mukarci. A ta je s vama, mladi moj prijatelju?
Treba li vam moda savet?
Umukni odbrusi kapetan Smetherst. To se ne
tie nikoga... osim mene. Samo mene. Gde je taj avolji
arak?
Gospodin Pajn tuno odmahnu glavom.
Odluio je da digne ruke od kapetana Smethersta.
6 Vrsta rakije, po ukusu i jaini slina mastici ili absintu. (Prim. prev.)
Za Bagdad su krenuli sutradan u sedam izjutra. U
grupi ih bee ukupno dvanaestoro: gospodin Pajn i general
Poli, gospoica Prajs s bratanicom, tri vazduhoplovna
oficira, Smetherst i Hensli i gospoa Pentemijan,
Jermenka, sa sinom.
Putovanje je poelo mirno. Ubrzo su za sobom ostavili
vonjake Damaska. Nebo bee tmurno. Mlai voza je s
vremena na vreme nervozno pogledavao uvis dok je raz-
govarao s Henslijem.
Izgleda da dobro pljuti s one strane Rutbe. Valjda
se neemo zaglaviti.
Oko podneva stadoe da se odmore i putnici dobie
ruak u kartonskim kutijama. Vozai skuvae aj i
posluie im ga u papirnim aama. Potom nastavie put
kroz beskrajnu ravnicu.
Gospodin Pajn je razmiljao o karavanima i
vienedeljnim putovanjima.
Tek predvee su stigli u pustinjsko utvrenje Rutba.
estotoka proe kroz otvorenu kapiju i zaustavi se
u unutranjem dvoritu.
Ba je uzbudljivo ree Neta.
im se umila, poelela je da malo proeta, na ta se
kapetan prve klase ORurk i gospodin Pajn ponudie da joj
budu pratioci. Tek to su krenuli, stie ih upravnik i stade
ih preklinjati da se ne udaljavaju previe, poto e po mra-
ku teko nai put natrag.
Neemo daleko obeao mu je ORurk.
etnja se, zahvaljujui jednolinosti okoline, ba i nije
pokazala zanimljivom.
Gospodin Pajn se u jednom trenutku sagnu i podie
neto.
ta je to? znatieljno ga upita Neta.
On joj pokaza.
Praistorijski kremen, gospoice Prajs. A ovo je vero-
vatno bilo ilo.
Jesu li time ubijali jedni druge?
Ne, koristili su ga u mnogo miroljubivije svrhe.
Dodue, verujem da bi ovim mogli i da ubiju nekog da su
hteli. Vana je elja da nekog ubijete, a samo oruje je
nebitno. Uvek e se neto nai.
Mrak je padao sve bre i oni pourie natrag u
tvravu.
Nakon veere, koja se sastojala od velikog izbora jela
iz konzerve, neko vreme su sedeli i puili, a oko ponoi se
spremie za nastavak putovanja.
Voza je bio zabrinut.
Ovde ima dosta rupa ree im. Mogli bismo da
se zaglibimo.
Ukrcali su se u ogromno vozilo i smestili se.
Gospoica Prajs je glasno negodovala jer joj nisu dali da
izvadi kofer.
Htela sam da uzmem papue vajkala se.
Pre e vam trebati kaljae - na to e Smetherst.
Sve mi se ini da emo se uskoro obreti u moru blata.
Kod sebe nemam ak ni drugi par arapa ree
Neta.
Nema veze, ionako ete ostati u vozilu. Samo e jai
pol izai da gura.
Uvek treba imati rezervne arape ree Hensli
lupkajui se po depu mantila. Za svaki sluaj.
Svetla se pogasie i veliko vozilo se otisnu u no.
Vonja nije bila ni najmanje prijatna. Nisu se ba
truckali kao to bi u automobilu, ali ipak su s vremena na
vreme gadno poskakivali.
Sedite gospodina Pajna nalazilo se u prednjem delu
vozila. Uporedo s njim sedeli su ona Jermenka umotana u
marame i alove i njen sin, a iza njega dve gospoice Prajs.
General, Smetherst, Hensli i oficiri sedeli su pozadi.
Jurili su kroz no. Gospodin Pajn nije mogao da zaspi
jer mu je bilo tesno, ali zato su Jermenkina stopala neovla-
eno zala na njegovu teritoriju. Njoj oigledno nije bilo
neudobno.
Stekao je utisak da svi ostali spavaju. I taman kad je
konano poeo da ga hvata dreme, nagli trzaj ga odbaci
ka krovu estotokaa. Sa zadnjih sedita zau se
pospano: Lake malo. Pokuava li da nas pobije?
Uskoro se pospanost vrati i ve nakon nekoliko
minuta glava gospodina Pajna pade u stranu i on zaspa...
Trgnuo se iz sna i utvrdio da su stali i da neki od
mukaraca izlaze iz vozila.
Zaglibili smo se kratko ga obavesti Hensli.
Gospodin Pajn pouri da i sam vidi ta se deava i
oprezno stupi na raskvaeni pesak. Ne samo da je kia u
meuvremenu stala, nego je ak meseina bila toliko jaka
da se jasno videlo kako vozai pokuavaju da odignu
tokove iz blata uz pomo uskija i kamenja. Veina
putnika bee im pritekla u pomo. Tri ene su ih
posmatrale kroz prozore estotokaa gospoica Prajs i
Neta sa zanimanjem, a Jermenka s neskrivenim prezirom.
Na vozaev znak, mukarci slono zapee iz sve
snage, ali uzalud.
Gde je onaj Jermenin? otro zapita ORurk.
Uukao se pa greje noge ko maka? Neka i on doe da
pomogne.
A i kapetan Smetherst dodade general. Ni on
nije s nama.
Eno ga, spava kao beba.
I stvarno, Smetherst je, pognute glave, jo uvek sedeo
zgren na svom seditu.
Probudiu ga ree ORurk.
Spretno je uskoio u vozilo, ali uskoro se ponovo poja-
vio na vratima. Glas mu je sad zvuao potpuno drugaije.
Ne znam... Rekao bih da je bolestan, ili tako neto.
Gde je lekar?
Major Loftus, lekar u ratnom vazduhoplovstvu, inae
prosed i tih ovek, izdvoji se iz grupe okupljene oko toka.
ta mu je? upita.
Ne znam.
Doktor se pope u vozilo, a ORurk i gospodin Pajn za
njim. Jedan pogled na presamieno telo bio mu je
dovoljan.
Mrtav je - tiho ree.
Mrtav? Ali kako? zapljutae pitanja. - O, to je
uasno! jeknu Neta.
Loftus se besno osvrnu.
Sigurno je udario glavom o krov - ree. - Preli smo
preko jedne ba velike rupe.
Pa nije valjda od toga umro? Zar ne postoji drugo
objanjenje?
To ne mogu rei dok ne pregledam telo - odbrusi
Loftus, pa stade ljutito da se osvre. ene su se okupile tik
iza njega dok su se mukarci tiskali na vratima.
Gospodin Parker pozva mlaeg i snanijeg vozaa, koji
prenese ene jednu po jednu preko blata i ostavi ih na su-
vom tlu. S gospoom Pentemijan i Netom ilo je lako, ali se
zato i te kako zanosio pod teinom krupne gospoe Prajs.
Svi izaoe iz vozila kako bi lekar mogao da obavi
pregled
Mukarci nastavie da upaju toak iz blata. Uskoro
se i sunce pojavi na horizontu. Osvanulo je divno jutro.
Blato se suilo munjevitom brzinom, ali vozilo je i dalje bilo
zaglibljeno. Uzalud su polomili tri uskije. Vozai uzee da
pripremaju doruak vru aj i kobasice iz konzerve.
Malo dalje od njih, major Loftus je nekolicini
saputnika upravo iznosio svoj sud.
Na telu nema nikakvih rana ili povreda. Kao to
rekoh, verovatno je udario glavom o krov.
Zadovoljni ste prirodnim uzrokom smrti? upita
ga gospodin Pajn.
Neto u njegovom glasu natera lekara da ga pogleda.
Preostaje jo samo jedna mogunost.
-Da?
Da ga je neko udario u potiljak neim poput vreice
peska. Izgovorio je to gotovo kao da se izvinjava.
To mi zvui neverovatno ree Vilijamson, trei
oficir. Bio je to mladi aneoskog lika. Kako je to iko
mogao da uradi a da ga ba niko ne vidi?
Spavali smo ree lekar.
U to nije mogao da bude siguran odvrati
Vilijamson.
To je mogao da uini ubaci se general Poli
jedino neko koje sedeo iza njega. Trebalo je samo da ugrabi
trenutak, a pri tom nije morao ni da ustane sa svog mesta.
Ko je sedeo iza kapetana Smethersta? upita
lekar.
Hensli, gospodine kao iz topa odgovori ORurk.
To znai da teorija pada u vodu. Bili su najbolji
prijatelji.
Zavladao je muk. A onda gospodin Pajn progovori tiho
i samouvereno.
ini mi se da kapetan Vilijamson ima neto da nam
kae.
Ja, gospodine? Ovaj... ja...
Priaj, Vilijamsone ree ORurk.
Ali to zaista, zaista nije nita vano.
Priaj.
Ma to je samo deli razgovora koji sam sluajno uo
kad smo bili u Rutbi. Vratio sam se u estotoka po
tabakeru.
Dok sam pipao u mraku, uo sam dva muka glasa u
dvoritu. Jedno je bio Smetherst. Rekao je...
Zastao je.
Hajde, ovee, reci ve jednom .
Rekao je kako ne eli da izneveri drugara. Zvuao je
vrlo potreseno. I jo je dodao: utau dok ne stignemo u
Bagdad, ali ni minut preko toga. Morae brzo da se iz-
vue.
A ta je odgovorio taj drugi?
Ne znam, gospodine. Kunem se da ne znam. Bilo je
mrano. Rekao je samo re ili dve, ali nita nisam mogao
da razumem.
Ko je od vas dobro poznavao Smethersta?
Mislim da se re ,,drugar mogla odnositi jedino na
Henslija nesigurno ree ORurk. Poznavao sam Smet-
hersta samo iz vienja. Vilijamson je odnedavno ovde, kao
i major Loftus. Ne verujem da ga je ijedan od njih dvojice
poznavao odranije.
Obojica potvrdie.
A vi, generale?
Upoznao sam ga tek nedavno, poto smo zajedno
doputovali iz Bejruta.
A onaj jermenski pacov?
Teko da bi njega nazvao drugarom odluno e
ORurk. - Osim toga, nijedan Jermenin ne bi imao petlju
da nekog ubije.
Moda ja imam jo jedan trag - ree Parker Pajn, pa
im ponovi njegov i Smetherstov razgovor u nonom klubu
u Damasku.
Nije hteo da izneveri drugara" zamiljeno ponovi
ORurk. - I bio je zabrinut.
Ima li jo neko neto da doda? - upita Pajn.
Lekar se nakalja.
Moda to nema nikakve veze s ovim... poe, na
ta ga ostali ohrabrie da nastavi.
Sluajno sam uo kad je Smetherst rekao Hensliju:
Ne moe porei da iz tvoje slube cure informacije."
Kad je to bilo?
Jue ujutru, malo pre no to smo krenuli iz
Damaska. Mislio sam da samo askaju o poslu. Da sam
makar naslutio... Zautao je.
Prijatelji moji, ovo je ba zanimljivo ree general.
- Slaete dokaze kao kockice.
Doktore, rekoste daje ubica koristio neto nalik
vreici peska ree Parker Pajn. Da lije neko mogao na
brzinu da napravi takvo oruje?
Ovde bar peska ima u izobilju - kiselo ree lekar i
zagrabi aku peska s tla.
Ako je napunio arapu... poe ORurk, pa
zauta.
Svi su se setili dveju reenica koje je Hensli izgovorio
prethodne noi.
Uvek treba imati rezervne arape. Za svaki sluaj.
Stajali su i utali, sve dok gospodin Pajn konano ne
progovori. Majore Loftuse, verujem da su arape
gospodina Henslija u depu njegovog mantila, u vozilu.
Nakratko se svi osvrnue ka silueti oveka koji je
neraspoloeno etkao gore-dole. Otkako su pronali
Smetherstovo telo, Hensli se uglavnom drao po strani, a
ostali su, znajui da su on i pokojnik bili dobri prijatelji,
potovali njegovu potrebu da bude sam.
Hoete li biti ljubazni da ih donesete ovamo?
Doktor je oklevao.
Ne bih da... zaustio je, ponovo se osvrnuvi ka
Hensliju. Izgleda mi vrlo utueno...
Morate to da uinite kako bismo saznali istinu
ree Parker Pajn.
Ovo su posebne okolnosti. Zaglavljeni smo ovde, a
moramo da otkrijemo ta se desilo. Verujem da emo biti
korak blie istini donesete li te arape.
Loftus ga poslua.
Gospodin Pajn povede generala Polija u stranu.
Generale, ako se ne varam, vi ste sedeli uporedo s
kapetanom Smetherstom.
Tako je.
Da lije iko spreda ustajao i dolazio u zadnji deo
vozila?
Samo ona Engleskinja, gospoica Prajs, kada je ila
do umivaonika.
Da li se usput moda saplela?
Malo se teturala zbog truckanja.
Jeste li samo nju videli da ustaje?
Da.
General ga znatieljno pogleda, pa dodade: ivo me
zanima ko ste. Izdajete nareenja ali niste vojnik.
Imam bogato ivotno iskustvo objasni Pajn.
Mnogo ste putovali?
Ne ree gospodin Pajn. Uglavnom sam sedeo u
kancelariji.
Loftus se vrati nosei par arapa. Gospodin Pajn ih
uze i stade da ih prouava. U unutranjosti jedne bilo se
zadralo malo vlanog peska.
Gospodin Parker Pajn duboko udahnu.
Sad mi je sve jasno ree.
Svi se ponovo osvrnue ka Hensliju.
Voleo bih da i sam pogledam telo ree Pajn.
On i lekar pooe do mesta gde je Smetherstovo telo
lealo pokriveno atorskim krilom.
Doktor skide pokrov.
Nema ta da se vidi ree.
Meutim, Pajnov pogled bee prikovan za pokojnikovu
kravatu.
Dakle, bio je itonski ak - ree.
Loftus ga zbunjeno pogleda, ali to nije bio kraj iznena-
enjima.
ta znate o mladom Vilijamsonu? upita ga Pajn.
Nita. Upoznao sam ga tek u Bejrutu, nakon to
sam stigao iz Egipta. Zato pitate? Siguran sam da...
Pa, od njegovog svedoenja zavisi hoe li jedan
ovek biti obeen nehajno objasni Pajn. Malo opreza
nikad na odmet.
Jo uvek je sa zanimanjem posmatrao Smetherstovu
kravatu. Otkopao je dugmad i skinuo mu kragnu. A onda
iznenaeno uzviknu.
Vidite li ovo?
Na zadnjem delu kragne videla se mala krvava mrlja.
Potom se sagnuo da izbliza pogleda pokojnikov
potiljak.
Doktore, ovaj ovek nije umro od udarca u glavu
ree strogo. Dobio je ubod u potiljak. Evo ba ovde, kao
to vidite.
A meni je to promaklo!
Ne moe vam se zameriti - ree Pajn. Mislili ste
da je uzrok smrti udarac u glavu. Nije ni udo to vam je
promakla ova ranica. Pa pogledajte kolicna je! Brz ubod
tankim i otrim predmetom doveo bi do trenutne smrti.
rtva ne bi stigla ni da pisne.
Mislite li na neto kao bode? Nije valjda general...
Svi bodee vezuju za Italijane. Gle, neko dolazi!
Na horizontu se pojavilo jo jedno turistiko vozilo.
Odlino ree ORurk pridruivi im se. Mogu
da povezu dame.
A ta emo s ubicom? - upita Pajn.
Mislite na Henslija?
Ne, ne mislim na Henslija odgovori gospodin
Pajn.
Sluajno znam da je Hensli ist ko suza.
Vi... ali kako?
Vidite, u njegovoj arapi ima peska.
ORurk je zurio u njega.
Znam, mladiu blago mu ree gospodin Pajn.
Zvui besmisleno, ali uopte nije tako. Ali Smetherst nije
umro od udarca u glavu, nego od uboda.
Zastao je nakratko, pa nastavio.
Vratite se na na razgovor koji sam vam prepriao,
onaj koji smo vodili u nonom klubu. Svi ste se zakaili za
ono to vam je zvualo vano, ali meni se u pamenje
urezalo neto drugo. Kad sam mu rekao da nudim ljudima
sreu, njegov komentar je bio: ta? I vi?" Zar vam to ne
zvui udnovato? Ne znam da li bi se taj izraz mogao
upotrebiti za curenje poverljivih informacija, ali tako se
svakako moe opisati ono to je radio ozloglaeni gospodin
Semujel Long.
Doktor ga je netremice posmatrao, a ORurk samo
izusti: Da, moda...
Nedavno sam u ali rekao da je gospodin Long
moda meu nama. Pretpostavimo da je to tano.
ta? Ali to je nemoguel
Naprotiv. ta znate o ljudima osim onog to im pie
u pasou i to vam sami ne kau? Jesam li ja zaista
gospodin Parker Pajn? Da li je general Poli zaista
italijanski oficir? A ta je s mukobanjastom starijom
gospoicom Prajs, koja je i te kako zrela za brijanje?
Ali on... Smetherst... Zar je on poznavao Longa?
Smetherst se kolovao na Itonu. Ba kao i Long.
Moda vam nije pomenuo da ga poznaje. Moda ga je ak i
prepoznao u naoj grupi. I ako je to zaista bio Long, ta je
trebalo da uradi? Onako prostoduan kakav je bio, posle
mnogo premiljanja je odluio da nita ne pominje dok ne
stignemo u Bagdad. Meutim, nije mogao da dri jezik za
zubima.
Mislite da je Long neko od nas? - ree jo uvek
oamueni ORurk.
Duboko je udahnuo.
Sigurno je to onaj Italijan... nema ko drugi... ili mo-
da Jermenin.
Istini za volju, mnogo je lake ostati Englez nego
glumiti stranca i nabavljati strani paso primeti
gospodin Pajn.
Gospoica Prajs? zaprepaeno e ORurk.
Ne na to e gospodin Pajn. - Ovo je na ovek!
Naizgled prijateljski je poloio ruku na rame oveka
do sebe, mada mu u glasu ne bee nieg prijateljskog, a
prsti mu pobelee od stiska.
Major Loftus ili gospodin Semjuel Long, kako vam
drago.
Ali to je nemogue... Nemogue! promuca
ORurk.
Loftus je ve godinama u vojsci.
Ali niko od vas ga nikad ranije niste video, ba kao
ni ovog oveka, zar ne? Ovo nije pravi major Loftus.
Tad konano progovori i trei sagovornik.
Vrlo ste promuurni. Kako ste pogodili?
Posle vae besmislene izjave da je Smetherst umro
zato to je udario glavom o krov. To ste uli od ORurka
kad smo one veeri razgovarali u Damasku. Dopala vam se
jednostavnost reenja. Jedini ste lekar meu nama i svi e
prihvatiti zdravo za gotovo ono to budete rekli. Imate
Loftusovu torbu s instrumentima i samo je trebalo iz nje
da odaberete neto dugako i tanko. U pogodnom trenutku
nagnuli ste se da neto kaete Smetherstu i uboli ga, a
onda nastavili da priate jo nekoliko sekundi. Bio je mrak
i niko nije mogao nita da posumnja.
A onda je sledilo otkrivanje tela. Dali ste svoj sud,
ali on nije prihvaen toliko lako kao to ste oekivali.
Pojavile su se sumnje. Pribegli ste drugoj liniji odbrane.
Vilijamson je prepriao Smetherstov i va razgovor, koji je
sluajno uo. Sve je ukazivalo na Henslija, pa ste dali i
svoj mali doprinos izmislivi priu o curenju informacija iz
njegove slube. Stoga sam odluio da vas jo jednom
stavim na probu.
Pomenuo sam pesak i arape. Vama je u tom
trenutku aka bila puna peska. Poslao sam vas po
Henslijeve arape kako bismo saznali istinu, s tim to
nisam mislio na ono to ste vi bili uvereni da misli. Ve
sam bio pregledao njegove arape i u njima nije bilo peska.
Vi ste ga tamo ostavili.
Semjuel Long zapali cigaretu. Predajem se ree.
Srea me je izneverila. Pa, bilo je lepo dok je trajalo. Ve
su mi bili za petama kad sam stigao u Egipat. Tamo sam
upoznao Loftusa, koji mi je rekao da je dobio prekomandu
za Bagdad i da tamo nikog ne poznaje. Bila je to previe
povoljna prilika da bih je propustio. Potplatio sam ga. Dao
sam mu dvadeset hiljada funti. ta je to za mene? I onda
da naletim ba na Smethersta, najglupljeg oveka na
svetu! Bio mi je potrko na Itonu. Oboavao me je i u meni
je video svog idola. Zato mu se ni sad nije mililo da me
oda, i posle mnogo ubeivanja pristao je da saeka dok ne
stignemo u Bagdad. Da li bih tamo ikakve anse? Ne bih.
Preostalo mi je samo jedno da ga uklonim. Verujte mi
da po prirodi nisam ubica. Mnogo sam bolji u nekim
drugim stvarima.
Uto lice poe da mu se krivi i on se zaljulja i pade
niice.
0R.urk se nadvi nad njega.
Verovatno je u cigareti imao cijanovodoninu
kiselinu ree gospodin Pajn. Srea ga je zaista
izneverila.
Osvrnuo se i zagledao ka beskraju pustinje. Sunce
ve bee odskoilo visoko. Jedva da je proao jedan dan
otkako su napustili Damask, i to proavi kroz Bagdadsku
kapiju.
Jelka Jovanovi