Você está na página 1de 115

VEDSKA

PRAVOSLAVNA
KNJIGA SMRTI

Duan Mitrovi
Beograd,
7526. godina

1
SADRAJ

PREDGOVOR ------------------------------------------------------------------------- 3

SMRT ----------------------------------------------------------------------------------- 6

UVOD ----------------------------------------------------------------------------------- 7

1. UNIVERZUM ------------------------------------------------------------------------ 8

2. OVEK ------------------------------------------------------------------------------ 12

2.1 TELO OVEKA KAO PROJEKCIJA TELA UNIVERZUMA----------- 16


2.2 STRUKTURA TELA OVEKA------------------------------------------- 20
2.3 KOMUNIKACIJA SA TELOM TOKOM IVOTA----------------------- 21

3. MUDROST RODOVA RASE VELIKE ------------------------------------------ 23

4. RAZUMEVANjE KOD SLOVENA FENOMENA IVOTA I SMRTI --------- 27

4.1 IVETI SE MORA TAKO, DA BI SE DOSTOJANSTVENO


MOGLO UMRETI---------------------------------------------------------- 27
4.2 RAZUMEVANJE FENOMENA IVOTA I SMRTI---------------------- 32

5. VEDSKA PRAVOSLAVNA KNJIGA MRTVIH --------------------------------- 38

5.1 PUT PRVI - UZDIZANJE U SVET SLAV------------------------------- 40


5.2 PUT DRUGI - SILAZAK U SVETOVE PAKLA------------------------ 57
5.3 PUT TREI DUHOVI -------------------------------------------------- 63
5.4 PUT ETVRTI REINKARNACIJA------------------------------------- 68

6. LEGENDA O BOGINJI MARI -------------------------------------------------- 77

7. SAHRANE --------------------------------------------------------------------------- 83
7.1 Drevne vedske sahrane------------------------------------------------ 84
7.2 Hrianske sahrane---------------------------------------------------- 97

8. ZATITA OD DRUGOG SVETA ------------------------------------------------ 105

2
PREDGOVOR

Pred vama je knjiga najdubljih duhovnih znanja koja smo nekada


davno posedovali sve dok ih se nismo polako, vremenom odrekli. Poznato
je da postoj Drevnoegipatska Knjiga Mrtvih i Tibetanska knjiga mrtvih.
Moemo "Drevnegipatsku knjigu mrtvih" nazvati "Drevnoegipatska knjiga
za mrtve", odnosno za one koji ne razumeju ustrojstvo Kosmosa. To je
poetni nivo razumevanja, deji, u odnosu na znanja koja su imali nai
dedovi. I za to znanje nisu potrebni posebni kljuevi za razumevanje i
deifrovanje kao kod pomenutih knjiga Egipta i Tibeta.
Sada postoji "Vedska Pravoslavna knjiga smrti". Nije ona pisana
davno niti je izvuena negde iz naftalina, ve je sakupljeno na jednom
mestu - nae prastaro znanje o ustrojstvu svemira, funkcionisanju ivota i
smrti. Na osnovu tog znanja, danas postoji i ova knjiga i razna duhovna
uenja. Neemo ta uenja nazivati lanim, ali nepotpunim i
neodgovarajuim stvarnosti - apsolutno. Nastala su na osnovu naih koje
smo zaboravili, danas se smejui mudrosti tradicija naroda iz koga smo
iznikli.
Tragino je da se danas na mudrost tradicija, obiaja i rituala
posmatra sa podsmehom i neem davno prevazienom, neodgovarujue
dananjom modelu ivota. Sa druge strane, dananji model ivota je krajnje
degradirajui za oveka, norme koje smo usvojili su suprotne normama
naih dedova i postajemo kao ivotinje koje misle samo na hranu i seks, a
vodi nas tenja ka novcu koji nam to omoguuje. Naravno, plemenitost,
ast i duh, a pre svega znanje o najvanijem, odsustvuju iz naih ivota,
kao i iz nae svesti.
Zapoinjemo priu o pradedovskim pogledima na svet, znanju koje
je izvorno pravoslavlje, koje nas razlikuje od ostalih istonih hriana

3
koji sebe nazivaju ortodoksnim ili pravovernim hrianima. Zato je to
vano? Iz jednostavnog razloga. Ne moemo zvati Grke pravoslavnim, jer
oni to nikada nisu bili jer oni sebe zovu ortodksnim, pa ne bi bilo u redu
da ih svrstavamo u isti red sa nama. Tako ni Kopti nisu pravoslavni, ve su
pravoverni ili ortodoksni. Na isti nain ni Japanci koji su prihvatili istono
hrianstvo, nisu pravoslavni ve su pravoverni. Jednostavno, oni to ne
mogu biti ni kulturoloki niti religijski. Niti oni sebe tako nazivaju. Nemaju
oni ni opanke, ni jelek, ni kolo, ni dodole, pa ne mogu ni biti pravoslavni.
Naa sklonost da im dodajemo taj sveti pridev pravoslavni potie iz
nae neobavetenosti i neznanja o nama samima. To je veoma vano
razumeti.
Pravoslavlje je mudrost, ono je znanje o kosmosu, o ivotu i smrti,
funkcionisanju drugih svetova, o dui oveka, zapravo o svemu to danas i
nauka pokuava da dostigne ponekada se oslanjajui na duhovnost. Kao
Rasa, kao Srbi, kao oni koji su posedovali znanje i mudrost, inimo veliku
greku poklanjajui pravoslavlje svakom onom ko je primio religiju.
Moemo ga zvati samo pravoslavlje, a moemo ga nazvati onako kako
treba vedsko pravoslavlje. Vedsko zato to smo bili vedajui ljudi koji su
nekada irili znanja. I taj naziv nije Indijski kako se danas smatra, ve su
Indijcima neka znanja predali nai preci, a Indijci su ih vremenom
prepravili i izbrisali tragove toga ko im ih je doneo.
Nadam se da e ova knjiga doprineti tome da bude lake shvatljivo
dananjem Srbinu, da je zaboravio svoje korene. Nije Srbin kriv zbog toga,
ali nije i da je bez krivice. udei za zapadnim vrednostima i
pomodarstvom, Srbin je zaboravio da potuje svoje dedove, zaboravio je
tradiciju, zaboravio je da su kratke mudrosti njegovih dedova sadrale u
sebi mudrosti i znanja njihovih predaka, zasnovane na poznavanju
univerzuma i funkcionisanju ivota. Danas se prosean Srbin tome
smeje i to naziva primitivnim. Dananji Srbin, onaj proseni, a takvih je
najvie, nita ne zna. I to je injenica. E moj Srbine, sve si zaboravio, a
trudi se da nita vie o sebi ni ne zna. Jo se u srpskim planinama mogu
nai starice i starci, usamljeni i ostavljeni od potomaka, ije kratke
mudrosti odiu pravilima ivota kojih smo se nekada drali. Ali su njih i
potomci zaboravili, podsmeljivo se odnosei ka njihovim akulmuliranim
od predaka znanjima. Pa hajde da vidimo ta su to oni znali. A dobiemo sa
tog nivoa i razumevanje Slave.
Zamalo da preskoim veoma bitnu stvar. Svi beli ljudi nekada, bili
su pravoslavni. Ali svi i bez izuzetaka. Poto zlo vlada ve hiljadama
godina, za to vreme je uspelo da ljudima izbrie pamenje i zamagli

4
umove. Oni, koji sebe posmatraju kao ljude koji nemaju nikakvih dodirnih
taaka sa pravoslavljem, imaju izbrisano pamenje i duboku uverenost u
nametnuto im ovih hilajdu godina verovanje. A oni, koji sebe smatraju
pravoslavnima, imaju zamagljeno znanje o njemu. I tu je zlo poentiralo, ne
potpuno, jer pojam pravoslavlje je jo uvek u upotrebi i preti da se
probudi istina o njemu. A ona nije u religijama, ve u akumuliranom
genetskom seanju hiljada generacija naih pradedova. Zlo se toga najvie
plai i pokuava da taj pojam u potpunosti iskoreni kako se ne bi vie
nigde uo.
Dakle, kakva su znanja imali nai pradedovi o tome, ta se sa
ovekom, tanije duom, deava posle smrti i kakve puteve i iskuenja
prolazi. Kako je nastao univerzum?

Sakupio i obradio - Duan Mitrovi


Beograd, 2017. godine

5
SMRT

...samo u zabludi vas


pevai ue o smrti
... Smrt vi vidite oko sebe,
ali za sebe neete je nai...

Sanjtije Vede Peruna

Za poetak treba da shvatimo da je " smrt " - samo prelaz u drugo


stanje. O tome je ve mnogo reeno i dosta je filmova snimljeno.
Uzbuenje pred smrt nastaje zbog toga, to je strano biti nespreman da
se prihvate novi uslovi za igru, strah od neuklapanja u neophodne zahteve
novog Sveta - " ta ako sam grenik? ta ako ja ne nastavim da
postojim? ta ako tamo nema mesta za mene?".
Otprilike, strah sline vrste se javlja pri polasku na putovanje na
nepoznato mesto kao u duboku i neispitanu peinu, u Svemir ili u ambis
okeana. I takoe, ovaj strah podsea na strah polaska na sastanak sa
nepoznatim. Oslanjajui se samo na sebe.
Jednom reju - to je strah pred svim "mranim" sa nepredvidljivim
karakterom i nesigurnost u svoje sposobnosti i mogunosti.
Na ovom strahu bazirani su horor filmovi, religije, medicina, nauka i
ostalo. Mnogo je lake "prosvetliti" tamna mesta, odnosno,
samoobrazovati se, koristei informacije. I onda e to putovanje biti pod
vaom kontrolom, a ne pod kontrolom straha.
Da li ste primetili kako su mirni i staloeni ljudi, koji su prevazili u
nekim epizodama ivota svoj strah? To je zato to oni vie ne vide ono
pred ime mogu da se uplae za njih su ta tamna mesta ve sasvim jasna
i oni doivljavaju iskustvo prevazilaenja, sigurni su u sebe.
Ali, u stvari, ni oni nisu sasvim bez straha. I pri nailasku na putu na
nepoznato "tamno" mesto, obavezno su uplaeni. Meutim, oni ve imaju
iskustvo prevazilaenja i mogu pravilno da reaguju na svoj strah.

6
UVOD

U filozofiji postoji jedan osnovni zakon, koji se zove "JEDINSTVO I


BORBA SUPROTNOSTI", on otkriva izvor kretanja i razvoja Sveta i
Spoznaje. Ovaj zakon se zasniva na stavu, da osnovu svakog razvoja
sastavlja protivreje - borba (interakcija) suprotnih strana se nalazi
zajedno u unutranjem jedinstvu i interakciji. Kao ove suprotnosti javljaju
se SMRT i IVOT. I ako su o ivotu, o njegovom smislu spremni da govore
skoro svi, to su smrt i bolesti neprijatne teme za mnoge ljude. Ali moramo
priznati, da je to realna pojava sa kojom e svako morati da se sretne.
Dakle, u ovom skupu materijala pokuaemo da razotkrijemo koncept
slike smrti i kako su je razumeli nai prastari. Na kraju krajeva, smrti kao
"antiteze ivotu" u svetu nema i ne moe biti, dakle, smrt je samo jedna od
epizoda vene spirale postojanja. Bez nje ne moe biti nikakve promene.
Pavel Florenski u svoje vreme o smrti je rekao:

"ovek ne moe da umre njegova smrt se deava pipajui u mraku.


Ali smrt, kao i svaka aktivnost, zahteva vetinu. Potrebno je umreti
bezbedno, neophodno je uiti se smrti. A za to je potrebno umreti jo za
ivota pod vostvom iskusnih ljudi, ve umiruih. To iskustvo smrti i daje
posveenost. U davna vremena kola smrti je bila misterija.
Drevni su o prelazu u drugi svet mislili: kao o prekidu, kao o neuspehu,
kao o padanju ili kao o uspinjanju. U sutini svi misteriozni rituali imali su
za cilj da ponite smrt kao prekid. Onaj ko je uspeo da umre u ivotu, ne
pada u Pakao, ve prelazi u drugi svet. Ne zato, da bi on ostao zauvek ovde,
ve to on inae drugaije shvata smrt.
Za neupuene postojanje ivota posle smrti je potpuno nova zemlja
koju on ne moe da razume, nemajui iskustvo, ni vou. Posveenom je ova
zemlja ve poznata on je ve bio ovde, posmatrao je, iako iz daljine i pod
vostvom iskusnih ljudi. On ve zna sve puteve i obilaznice drugog carstva i
tamo ne ide kao bespomono dete, ve kao odrastao mukarac. On, kako
govore drevni, zna mapu drugog sveta i zna imena natprirodnih stvari, i
zato se on ne zbunjuje i ne odlazi tamo gde drugi od iznenaenja,
neobavetenosti i neiskustva, kada dou sebi posle duboke duhovne
obamrlosti, ne znaju ta treba da rade".

7
Iz gore navedenog se vidi da se prouavanju fenomena smrti, veliki
znaaj pridavao od najranijih vremena, pa i mi ponimo prouavanje
ovog pitanja sa take batine naih predaka. I, pre svega, razmotrimo
njihove ideje o strukturama univerzuma i samog oveka.

1. UNIVERZUM

Univerzum je po svojoj strukturi i organizaciji izuzetno komplikovan.


Ali sva predanja slovenskih naroda kau da svemu u naem Univerzumu
postoji jedan izvor, koji ukljuuje svu zamislivu i nezamislivu
raznovrsnost drugih Svetova. U savremenoj terminologiji to se naziva
"Apsolut", a stari sloveni su ga zvali RA-M-HA.
RAMHA - izvor Nove realnosti, u koju se manifestovao iz prethodne
(Stare) realnosti, kao rezultat roenja objedinjenog monog energetskog
naboja svih misleih sistema stare strukture. Taj naboj je impulsivan,
poetna taka razvoja novih svetova, univerzuma, novih planetarnih
sistema, novih civilizacija.

Slika 1

U poetku u novoj realnosti, formirano je Superveliko apsolutno


Neto (materijalni oblak energije, koja je u svom izvornom obliku
haotina, i to je materijal za rad svetlosne energije Ra-M-HA). Zatim se od

8
RA-M-HA izlio Veliki Potok duhovnih svetlonosnih iskri (Duh, Atma, iskra
Inglije, iva svetlost, estica Individualni) koji je gurao pred sobom
izmaglicu materije lienu do tada Boanske Svetlosti. to je dalje odlazila
Prvobitna iva Svetlost, to su manje jarke bile duhovne iskre.
Energija svetlosti, pojavivi se iz stare realnosti, je ivotorodna i
nosila je u sebi informacije o oblicima ivota iz stare realnosti. Uavi u
novi Svet, energija Svetla predavala je znanja o strukturi i oblicima ivota.
Deo Prvobitne ive Svetlosti, koja, izlivi se u nizine i dubine i tamo se sa
tamom i izmaglicom izmeavi, formirala je Prvobitno Sijanje, od kojeg su
na Univerzum i Univerzumi, koji se nalaze iznad, roeni. Ali svuda, i na
vrhovima, i u nizinama, kao reka plava, tekla je reka ivog Svetla, sa
maglom se ne meajui, nazvana Zlatni Put. Prvobitno ivotorodno Svetlo
sjedinjuje mnotvo Realnosti, povezanih sa tako nazvanim Velikim
Drvetom Svetova, listovima koji se javljaju kao razliiti Svetovi i Realnosti.
Kada se u Novoj Venosti razlio Prvobitni ivot - poraajui Svetlost, i
roeni bili raznorazni Univerzumi i Realnosti, oni su formirali Svetove Jav,
Nav i Prav. I to su se blie Prvobitnom Izvoru Svetlosti nalazili ovi
Univerzumi i Realnosti u razliitim sijajuim Svetovima, to su sa vie
dimenzija oni bili ispunjeniji.
Svet Prav sastoji se iz Univerzuma i Realnosti, koji se nalaze
najblie Prvobitnom Izvoru Svetla (u energoinformacionom smislu, kao
to i svaki od Svetova i Jav i Prav i Nav zauzimaju ceo obim nae
realnosti).
Svet Jav on je trodimenzionalni Svet ljudi i ivih bia.

Slika 2

9
Okruujui nas, Svet Jav - je Svet utih Zvezda i Sunanih Sistema, on
je samo zrno peska u beskonanom Univerzumu. Rame uz rame sa njima
postoje Zvezde i Sunca, bela, plava, ljubiasta, roze, zelena i drugih boja,
naim ulima neshvatljiva. Beskonaan im je broj, ali su svi oni nita pred
drugim Svetovima, izvan naeg Univerzuma leeih.
Svet Nav (vidi pojam astralni i mentalni) ukljuuje
viedimenzionalnije Univerzume i Realnosti, nego Svet Jav. U poetku je
Nav bio jedinstven, ali zbog stalne suprotnosti Sila Svetla i Tame - svi
Tamni Svetovi Nav su bili odvojeni od Svetlih Svetova.

Slika 3

Sva predanja slovenskih naroda o stvaranju sveta, govore o tome, da


je vidljiva nama materija (Jav) bila stvorena poslednja. Na poetku, kao
to smo videli, iznad su stvoreni Svetovi Prav (svetovi Bogova), zatim su
rasporeeni Svetovi Nav, a zatim nai fiziki Svetovi. I ako je Svet Ljudi
trodimenzionalan, to Svetovi, koji su raspoloeni na Zlatnom Putu, imaju
sledei broj dimenzija: Svet Lega - 16, Svet Arlega - 256, Svetovi Arana -
65536, a dalje idu jo vie dimenzionalniji Svetovi: Svetovi Sijanja, Svet
Nirvane i tako do Svetova Prav.
Do obrazovanja Svetova Jav, bili su samo Svetovi Prav i Nebeski
Svetovi Nav. Svetli Nav - zove se Slav, a jo ga zovu Plava zemlja i Svarga
Nebeska, i tamni Nav Pakao (takoe, treba da se shvati da je Jav
neheterogen i takoe je podeljen i na razliite oblasti i u njemu takoe
10
postoji struktura namenjena za ienje - Pakao).
Sada su za nas Svetovi Nav samo "Zemlja snova". Oni ostaju dostupni
za percepciju nekim ljudima i danas, ali nemaju svi za to potrebnu
duhovnu istou. Povremeno u posebnim poslatim im snovima, spavai
vide u snu taj Svet, osvetljen plavom svetlou (Slav), i da nema
privlanosti zemlje dua se ne bi vratila sa tog svetog putovanja. Neki vide
u snu samo ulaz u "Plavu zemlju" u obliku tunela. Takvi ljudi kada se
probude, pamte posebnu, nepoznato odakle dolazeu, svetlost, ali izvor
svetlosti im nije jasan. I samo mali broj dua ljudi, iveih na zemlji, mogu
namerno da uestvuju u ivotu Sveta Slav, nosei odatle nejasne
uspomene. Meutim, u nesvesnosti ili u stanju dubokog sna, ega se pri
buenju mi uopte ne seamo, ljudi tamo bivaju ee nego to oni misle.
Gustina ili razreenost materija razliitih Svetova, to je samo naa
ljudska percepcija. U Svetu Jav (fizikom) postoje tako zgusnuti Svetovi, u
poreenju sa kojima je gustina nae zemaljske materije veoma
zanemarljiva. I svi ovi Svetovi su naseljeni, ula ivih bia tamo su takoe
prilagoena na ivotnu sredinu kao ovde naa. U svakom svetu ivea
tamo bia smatraju "postojeim" - samo svoj Svet, a svi leei iza predela
njihove sposobnosti da vide, izgledaju im nepostojei i apstraktni. Ali
pored Sveta Jav, kako je ve pomenuto, postoje i Vii Svetovi i Nav i Prav, i
reima naeg ogranienog jezika nemogue je pravilno opisati ustrojstvo
svih ovih viih Svetova.
ivot u svim svetovima razvija se ciklino po spirali, i u svakom od
velikih ciklusa, kao i u mnogim malim (svaka mala spirala vrti se oko
vee) ponavljaju se slinosti jednog istog dogaaja. Formiranje Sveta se
odvija, kao spirala oko unutranje duhovne take, kojoj ona tei. Ciklusi i
ponavljanje vremena su isti, ali ne i jednaki i prolost se nikada ne vraa
ponovo. Interakcija galaksija i drugih objekata u Svemiru izuzetno je
teka. Tokom toga stalno se deava pretakanje tanjih energija u gue, i
obrnuto.
Svaka planeta, zvezda, sunce, ima svoje dvojnike u drugim
realnostima (u Javu, Pravu, Navu). I vidljiv na Svet zgusnute materije je
samo senka drugih Svetova, obrazovanih ne iz materijalnih atoma, ve od
estica suptilne energije.
Smrt starog i roenje novog u Univerzumu prisutstvuje stalno.
To njegovo kretanje omoguava mu da postoji.

11
2. OVEK

Vene i besmrtne duhovne iskre (estice Inglije), sjaj koji podrava


ceo Univerzum, prolaze svoj razvoj kroz mnotvo oblika u niim
Svetovima dostiui nivo Bogova. One imaju veliku mo da stvore iva,
ulna i mislea bia - svoje izraze. Oblaei se u razliite materijalne
odee, kao u ogrta, one ive u "Ljudskom telu". Kao kralj koji sedi na
prestolu u svojoj palati i upravlja svim aktivnostima svog carstva, tako i
Duh upravlja ivotom zemaljskog ljudskog tela. Kada nastupi smrt, Duh
(I - estica Individualnosti) odlazi iz "oveka-forme" u Svetove Nav.
Zemaljski ovek ili "ovek-forma", je onaj koji se raa, ivi i umire na
Zemlji, i nikada se ne moe ponovo roditi, jer nije nosilac ivota. U
"oveku formi" sve je jedinstveno: um, karakter, oseanja, izgled. Slobode
volje kod njega nema. Postupci "oveka- forme" prema njegovim
oseanjima su slobodni, jer vodea njegova volja je u njemu samom.
Seanje na prethodna postojanja pripadaju samo Duhu i Dui, a oblik one
nemaju.
Istinski ovek je Duh - vanvremenski i besmrtan. Svojstvo ovog
Nebeskog oveka je da po svojoj volji bude svestan sebe u svakoj taki
Univerzuma, da prodire sobom u sve, sve grli i beskrajno stvara nove
oblike svojom sveu. Duh oveka slian je Duhu jedinstvenog Tvorca, ali
zaostaje po moi. to dalje Duh (iskra Svetlosti) pada u materiju, to je san
Duha dublji, stanje je nesvesnije. Stanje nesvesnosti njegove svesti poinje
tada kada on (iskra Duha) zahvati estice tame. Prvenstveno zbog svoje
otvorenosti on je bio "prozraan". Sada je ispunjen dimom i strau i
eljama. Svest (Deljeno ZNANjE) njega razdvaja (na znanje tela, znanje
Due i znanje Duha), i tu zaista kosmiku tragediju drevni su prikazivali
figurativno, kao ereenje Boga. Ali ovek moe i treba da prevazie
stanje nesvesnosti svesti.
Vie "Ja" prebiva u srcu inkarniranog oveka, i to u gornjem
njegovom desnom delu. Ono je manje od najmanjeg (estica) i vie od
najveeg (talas, koji ima svojstvo talasa i estice u isto vreme, kao i fizike
osobine svetlosti, vidi udbenike fizike).
Danas je centar svesti koncentrisan u oblasti znanja tela i nalazi se u

12
mozgu, ali to je samo deo celovite svesti, koja treba da se oporavi, to i
jeste prava svrha ivota oveka. Svest mozga misli odvojeno od Boga. I
dok srce ne privue sebi um, i ne ovlada njim, ne moe da ga naui svoj
tajnoj mudrosti (ljubavi). Najpametniji ovek, koliko god se on borio da
spozna mudrost Bogova, ostae slep. Srce je mesto boravka centra
duhovne svesti (zbog toga se u meditaciji i fokusira panja na srce). Tako
se otvara put unutar sebe, stie se dar unutranjeg uvida, moda samo
oseajui u sebi Vii duh. Povezanost uma i srca, jeste osnova duhovnog
rada.
"Probudi spavajueg u sebi, i on e se probuditi!!!" "Kada um sie u
srce, ti sa uenjem vidi oveka prebivajueg u tebi. Unutar sebe ti nalazi
onda iznenaujuu zemlju, koja obuhvata sve Svetove i izvan tebe ne
postoji".
Istinski ovek je besmrtni Duh, korak po korak diui se po
stepenicama doslednog razvoja sve do tada, dok ne dostigne svest
apsolutnog bia, i ne spoji se sa Asurima (As od Jakih - sunanih bogova),
a onda se spaja sa Vrhovnim Vanvremenskim biem uvajui svoju
linost. Put Due je neprekidno traganje za viim ciljem ka vrhovnom
savrenstvu.
"Ja" oveka, je iskra Boija i cilj oveka u tom Svetu je da uskladi sebe
u jedinstvo sa Bogovima i da postane provodnik njihovog uticaja.
Svetovi Bogova (svetovi Prav) predstavljaju prvi krug stanja Svetlosti
i Sveta, o kome je nemogue govoriti reima. Samo sveti, dostigli najvii
stepen, u posebnoj ekstazi mogu ga razumeti. Senka prvog kruga je drugi
krug (Svetovi Nav), ili energetski univerzum. A on je neizmerno vei od
treeg kruga (senke drugog), Svetova manifestovanih i zafiksiranih formi
(Jav).
Vedska (slovenska) tradicija ui da je drugi krug duhovno- energetski
Svet, koji sadri u sebi neogranien broj Svetova, sunevih sistema i
planeta. Od niih, po gustini svoje strukture, koji su na granici fizike
materije do viih, gde su forme ivota neobine i lepe. Drugi krug je sav u
pokretu on ima bezbrojnu koliinu delova i ovek se penje po njemu kao
po stepenicama.
Ali, jo dok ive u naem svetu (trei krug) ljudi treba da nastoje da
dostignu takvo stanje, da bi svesno videli neke njegove oblasti svojim
oima. Ovaj krug se jo naziva figurativno "Okean", od koga je izolovana
"Zemlja", tj. na fiziki Svet.
esto se na tom uslovnom jeziku drugi krug naziva "Zemljom sna", ili
duhovnim planom. Glavni zadatak prakse umiranja sastoji se u

13
prouavanju razliitih duhovnih i duevnih stanja, kao i stanje sna, jer su
u snu ouvani neki ostaci bive, celovite svesti oveka. Ceo Nebeski ovek
nalazi se danas kao da je u nesvesti, pored zemaljskog ivota ivi jo na
nekoliko planova: umnom (telo), duevnom i duhovnom. Ali nakon pada,
on na svakom od tih planova moe koristiti samo jedan od delova svoje
prole, celovite svesti. Prouavanje stanja sna i naina da se sauva svest u
snu lei u osnovi praktine nauke. Stanje sna, to je stepenite koje vodi u
druge Svetove.
Do sadanjeg vremena "ovek" je jo na tom nivou koji je u njemu, tj.
u svom dnevnom budnom stanju moe da primi samo mali deo
informacione energije svoje duhovne iskre. I zato je, kod "Nebeskog
oveka" koji ivi u Svetu Jav razdrobljena celovitost njegove svesti. I on
ima samo spavajuu svest i spavajuu volju i ne vidi celovitost ivota (za
razliku od Bogova), kao da je potopljen u san (to se odnosi na Duh). Kada
ovek polazi na spavanje, na planu zemaljskog ivota njega nema, on nije
budan tu, a u snu upoznaje duevni-energetski Svet, a ako bi oveka liili
sna, onda nema kuda da ide transformirujui Duh i ne oliava se na
fizikom planu energija.
I tako, nalazei se tokom sna u duhovno energetskom svetu,
duhovna bia doivljavaju tamo iskustva, a takoe i komuniciraju,
akumuliraju neophodnu energiju za koljku Due, za dalji potpun ivot u
tom Svetu. Odavde sledi da u snu tee na, drugi, puniji po sadraju ivot,
ali utisci o njemu prodiru u budnu svest prilino nejasno. Tako mi
poseujemo "duhovno-energetski Svet, koji sadri u sebi neogranien
broj Svetova, sunevih sistema i planeta. Od niih, po gustini svog sastava,
koji su na granici fizike materije, do viih gde su oblici ivota neobini i
lepi. San koji mi pamtimo pri buenju, je pria, preneta uz pomo slika
naoj Jav (fizikoj) svesti u trenutku kada se nalazimo na ivici dva stanja.
Tako da je kod veine ljudi uspavana konfuzija trajni rezultat vremena
provedenog u snu.
Iz ovoga sledi da smisao ivota u snu izmie panji obinog oveka, a
neosveeni snovi tada izgledaju kao trice i kuine.
Mesto nalaenje duhovno-energetskog Sveta je svuda, on proima
sobom svu gustu materiju. Probuenom svesti se ovek koristi u Svetu
Jav. Duevnom svesti u svetu Nav, kada je u snu. A duhovna svest se otvara
u dubokom snu, kada spavajui ne vidi snove. Iako su kod obinih ljudi
budna i spavajua svest jo razjedinjene, one ipak daju odgovor sebi o
nekim utiscima ivota iz sna. Koristei odreene naine, moe da se
sauva svest u snu, koordiniui fiziko i duevno i da ivi svesno kao u

14
dva Sveta. Ali u dubokom snu, kada se spavajui fokusira na boanske
Svetove Prav, objediniti svest je praktino teko.
Stanje sna --- to je izvor ive vode za nas, preko nje mi se
sjedinjujemo sa svojim izvorom.
U snu se Dua samo delimino razjedinjuje od tela, ali uva sa njim
kontakt preko "ivotne informativne mree". U snu mi izgraujemo
koljku za Duu. koljka mora da bude vrsta, da ne bi izgubila sadraj
Due, emocije, iskustva, itd. A bia u tom Svetu su uvek spremna da nam
oduzmu i Duu.
Duhovno-energetski Svet je svuda. I ispada tako, da je naa Dua, ista
ta energija, ali struktuirana. Kao energija sa informacijama.
Tajna znanja se sastoji ne u uvoenju u sebe bilo ega izvana, ve u
projektovanju svog nesvesnog u svesno. "U oveku je sve, on ne moe
nai nita izvan sebe". Svaki ovek, sam ne znajui, nosi u sebi potpunost
svakog znanja i svih vrsti sposobnosti. Sve do sada ljudi nisu izgubili
sposobnost da crpe znanje iz "beskonanog Okeana svetskog uma".
Neki to rade zbog uroenih osobina, drugi kao rezultat nekog potresa
mozga, trei pri iznenadnom razvijanju sposobnosti protiv svoje volje, a
etvrti putem svesnog rada na sebi. Ali pojam sluajnosti ili sudbine ovde
nisu odgovarajui, oni su samo generisane nemogunosti da se vidi
kompletna slika ivota.
Upoznavajui svoje "Ja" ovek stie svest na svim planovima i
mogunost da ivi "proireni ivot". I takvom "Prozranom", svetom
oveku dostupne su vizije i razgovor sa Duhovima, mogunost
poseivanja drugih Svetova, jedan od drugog lepih, jedan od drugog
savrenijih, ali za to treba da bude oien od grehova i preobraen. I, ako
je samo za nekog od ljudi to mogue, to znai da je u principu mogue za
svakoga.

15
2.1 TELO OVEKA KAO PROJEKCIJA TELA UNIVERZUMA

To to se nalazi ispod,
je istovetno onom,
to se nalazi na vrhu

Hors Trisvetli

Jedan od najpoznatijih materijala koji govori o tom pitanju su tkz.


Smaragdne tablice Hermesa Trismegistosa (moda je to iskrivljeno pri
pokuaju da se prevede sa drevno slovenskog ime Horsa Trisvetlog):

"Ne govorim la, ve istinu kaem. Ono to je dole, isto je ono to je na


vrhu, a ono to je na vrhu, ba je kao to je dole. I sve to je, samo da bi se
dogodilo udo roenja i razvoj novog ivota nastavi iz Jednog. Sve stvari
su nastale iz njega, samo kroz pojednostavljivanje (podelu). Svetlost izala
iz njega je Otac svih stvari. Tamna - materija [T(o) Materija] izala iz njega
je Majka svih stvari. Meudejstvo ovih suprotnosti stvara izvor sile za
pojavu novog ivota. Sunce (svetlost) svojim dahom dovodi do urednog
kretanja Zemlje (materije), Zemlja (materija) hrani Sunce (svetlost). Jedan
i samo on je razlog svega uinjenog svuda i uvek. Snagu izvora ivota je
stvorio Jedan - najvelianstvenija od sila - i manifestuje se u svakom kutku
nae realnosti. Razdvojene materija i svetlost, tanko i grubo, sa najveom
brigom, sa potovanjem, marljivo su povezani izmeu sebe. Tanak, lagan
nebeski plamen silazi na Zemlju i tako proizvodi njihovo jedinstvo i tama
bei daleko (preobraava se pod dejstvom Svetlosti). I to sve se deava pod
dejstvom Izvora ivota. On i jeste sila svih sila, zato to suptilno i najlake
(svetlost) vodi ovu silu, a teina (tama) je proeta njom. Tako se sve
dogaa. Bezbrojni i neverovatni svi oblici ivota naeg stvorenog sveta. Ja
to znam. To je razlog zato je moje ime Hors Trisvetli".

Iz ovog postulata moe se zakljuiti samo to, da ono to je dole je kao


ono to je na vrhu, onda se tela ljudi i Bogova javljaju kao neka vrsta
projekcije univerzalne forme. ak i proces roenja tela ljudi je slian kao
roenje univerzuma. Napominjem, da se za raanje novog univerzuma, u

16
staroj realnosti, mora formirati kombinovani snaan energetski naboj
svih misleih sistema stare strukture. Ovaj naboj je impulsivan, osnovna
taka razvoja novog univerzuma, njegovog prostora, planetarnih sistema,
novih civilizacija (ali to nas podsea i na formiranje u ljudskom telu
spermatozoida). Pored tog naboja, kao to smo videli, iznad je potrebna
jo pojava supervelikog Neeg, skoncentrisane materijalne energije, koja
je materijal za rad naboja (isto kao to je jajace materijal za rad
spermatozoida). Energija objedinjenog naboja manifestovana iz stare
realnosti je ivotorodna i nosi informacije o oblicima ivota iz stare
realnosti. Stiui u materijalni oblak ona prenosi znanja o strukturama i
oblicima ivota starog univerzuma. Isto tako i spermatozoid nosi u sebi
informacije o strukturi svih elija ljudskog tela i stiui u jajace on
predaje znanje o strukturi i oblicima naeg tela.
U indijskoj varijanti Veda kae se, da se na Univerzum sastoji od
etrnaest planetarnih sistema. Sedam od njih su: Bhur, Bhuvar, Svar,
Mahar, Danas, Tapas i Satja, koji se nalaze jedan iznad drugog, - odnose
se ka viim planetarnim sistemima. Sedam niih planetarnih sistema (u
opadajuem redosledu) nazivaju se Atala, Vitala, Sutala, Talatala, Mahatala,
Rasatala i Patala (tala znai mesto tame-materije). U Vedama se kae:

"...planetnarni sistem pod nazivom Patala formira taban stopala


Univerzuma, a planetnarni sistem Rasatala petu i prste. Zglobovi
to su planete Mahatala, a miie potkolenice (listove) planetarni sistem
Talatala. Planetnarni sistem Sutala to je koleno kosmike forme, a
planetarni sistemi Vitala i Atala su kukovi. Njegove slabine to je
Mahitala (mesto neaktivirane tamne materije)".

Kosmiko prostranstvo, odvajajui svetove Tame od naeg sredinjeg


sveta Jav je "udubljenje na stomaku" (pupak). Dalje idu sistemi naeg
sveta Jav (Bhur, Bhuvar), a iznad se kreu vie svetliji Svetovi. Svar to
su svetovi Lega i Arlega, oni su Grudi kosmike forme, vrat su planete
Mahar, usta planete Danas, a elo planetarni sistem Tapas.
Najvii planetarni sistem, Satjaloka, odgovara fontaneli na glavi.....
Iz gore navedenog moemo zakljuiti da telo Univerzuma ima sve
potrebno za postojanje svojih organa, a ljudsko telo je, kao to nije teko
pogoditi, projekcija Univerzuma, tako da ono mora da sadri sve ove
organe i sisteme, ali oni se prirodno razlikuju od kosmikih i poseduju
druge mogunosti. Razmotrimo to detaljnije na osnovu Slavjanskih Veda.
- Anus (lat. anus prsten) zadnji izlaz, najnii kanal, otvor, kroz

17
koji se izmet izluuje iz organizma. U ljudskom telu to je projekcija
granice naeg univerzuma sa bezdanom, iz koga se izbacuje otpad
(ugaene zvezde, mrtve galaksije, itd.).
- Creva (intestinum) deo gastrointestinalnog trakta, organ za
varenje i izluivanje kod oveka. Creva se u naem univerzumu javljaju
kao projekcija carstva Koeja, koji obavljaju te iste funkcionalne dunosti
ali sada ve na iroj skali univerzuma (sve to nije dovrilo carstvo ljudi
(stomak) oni zavre, a nepotreban talog bacaju u bezdan). Poto creva
imaju apendiks, onda odatle i legenda o tome, da se smrt Koeja nalazi na
vrhu igle.
- Sacral plexus nalazi se u preponama naeg tela, i ima trouglasti
oblik [tamo se nalazi akra "Izvor"], projektuje se sa Svetovima Tame
Neprobudne sadrei u sebi rezerve skrivene sile (hindusi je zovu
Kundalini i pokuavaju sve vreme da je probude, ali je to opasno).
- Jetra (lat. hepar) vitalni neparni unutranji organ oveka, jedna
od njenih fiziolokih funkcija je ienje krvi. U svemiru se jetra
projektuje na Svet Pakla, koji je tako dizajniran za ienje organizma
univerzuma. Temperatura jetre je za ceo stepen via nego temperatura
drugih organa tela (zato i pee - peenj-ruski). U svemiru Pakleni svetovi
se smatraju vruim, jer se tamo preko vatre preiuju due.
- eludac (lat. ventrculus, gaster) to je organ koji se nalazi izmeu
jednjaka i creva. U njemu se vari progutana hrana, pri emu se u stomaku
deava preobraavanje jednih vrsta energije u druge, tako neophodnih
ljudskom telu. eludac je projekcija sveta ivota Ljudi [Lunarni Ljudi] u
naem telu. Ljudi kao i druga bia naeg sveta obavljaju u velikom
univerzumu funkciju transformatora razliitih vrsta energije u druge.
Uzimajui sa hranom grube energije, mi ih pretvaramo u tanke (mentalne,
eterine, emocionalne i dr.). Sunani sistemi, sa naom Midgard zemljom,
kao da se nalaze u dnu stomaka velikog univerzuma i onda su povremeno
izloeni dejstvu Carstva Koeja (kao to znamo iz creva u eludac
periodino prodiru razliiti enzimi, koji mogu da izazovu rane i smrt
pojedinih oblasti (to se deava kao i od nepravilnog rada eluca, tako i od
spoljnih uticaja, pa ak i od faze meseca)).
- Plua (lat. pulmo, grki. pneumon) organi vazdunog disanja kod
oveka su parni organi. Plua su postavljena u upljini grudi, u blizini
srca. Desno pluno krilo se sastoji od 3, a levo od 2 dela. U pluima se vri
gasna razmena. U velikom univerzumu im odgovaraju svetovi Lega (od
rei lagani vazduni, slovenima nisu bili poznati aneli jer je to grki
naziv, a mi smo ova stvorenja nazivali Legama, otuda ime Oleg, Olga kao

18
Leg). Ti svetovi su isto tako parni i uobiajeno je da ih zovemo tamni Legi
i Svetli Legi, ali kao to vidimo pravilno je levi i desni. U ovim svetovima se
vri funkcija razmene duhovnih energija iduih dole i gore.
- Bronhije (od grke. "dunik", "traheje") organi za
disanje kod oveka. Desni glavni bronh je deblji, vie vertikalan nego levi.
U svemiru su to parni svetovi Arlega. Oni su provodnici ka viim
svetovima Arana.
- Srce je fibrozno-miini organ oveka, koji obezbeuje tok krvi po
krvnim sudovima. Ono je pokreta naeg tela. Srce je projekcija Sveta
Najviih Bogova, koji su se spustili nie za pomo onima koji pate. U
Knjizi Svetla se o tome govori ovako: "Neki od Najviih Nosilaca Duhovnog
Naslea naeg Univerzuma po svojoj dobroti sili su i uredili Svet izmeu
Svetova Arlega i Arana, tako blizu onima kojima je potrebno pomoi da
urede svet svoj". U krvi u naem telu postoje odreeni krugovi rotacija i
zato nije ni udo to su se nai preci obraali Bogovima sa zahtevom da
"ne prestane kolo ivota da rotira", jer u suprotnom svet e umreti. U
"Knjizi Velesa" je reeno: "I gromodrcu PERUNU, bogu bitke i borbe ree:
"Ti osnauje pojave, ne zaustavljaj Kolo da se okree!.." I zaista prilikom
zastoja srca, a samim tim i cirkulacije u naem telu, nae telo kao i telo
univerzuma umire. A to da sve gore navedeno ima smisla, govori i
drevnorusko ime ovejih grudi "Persi", to doslovno znai Perunovo
Sijanje, otuda i naprsne amajlije, one koje se nose na grudima.
- Usta telesni otvor oveka, kroz koji se prihvata hrana, vri se
disanje i proizvode se u njima zvuni talasi. Usta i Grlo to su organi
dizajnirani za Oranije U svemiru oni su projekcije Svetova Arana, koji
komuniciraju sa bezdanom.
- Oi - one su projekcija Sveta Sijanja. Doslovno: Oko I [estice
Individualnosti], ili, na drugi nain, Sijajue Oi.
- elo - je projekcija sveta Nirvane.....i tako dalje do viih svetova
projektovanih na vrhu glave (do fontanele, projekcije prebivalita Boga
Roda) (od ela je i re elik, a posebno je tvrd i jak bio Ba elik,
materijalizacija sutine tamnih sila).
- Kima u ljudskom telu je Projekcija centralnog zraka Velikog
Univerzuma, ili kako kau, "Zlatnog Puta Duhovnog uzdizanja" (stablo
drveta sveta). Po njegovom kanalu Dua umirueg oveka leti kao u
tunelu, da bi napustila umirue telo i izlazi iz Malog Univerzuma tela u
veliki kosmos. U stanju klinike smrti ljudi opisuju ovaj proces kao
kretanje kroz tunel ka svetlosti.
eleo bih da jo napomenem da su enski detorodni organi projekcije

19
Kapije Meusvetova, koje su nazivali BABA, tako da su i enu, rodivi dete
(sina), nakon toga dogaaja imenovali baba.
Uopte prema svom fizikom telu sloveni su se odnosili veoma
paljivo, hranili su ga ispravno i pravilno. Na kraju krajeva, fiziko telo
smatralo se hramom Due i Duha, i moralo je da se neguje, pa je bilo
nemogue da se koriste cigarete ili materije koje liavaju razuma. Od toga
su nai Preci imali Snagu pouzdanu i sigurnu, koja je bila jezgro
unutranje snage. I tada je sve to je uzaludno odlazilo zauvek, i niko od
njih nije prazan tugovao uzalud, ve je eleo samo zdrav ivot za
samoodranje.

2.2 STRUKTURA TELA OVEKA

9. Duh
8.Telo Najvie forme - Duh PRAV (Boansko u oveku)
7.Telo Due (Granino za komunikaciju Due i Duha)
6.Telo Karme
5. Kreativno (mislee) - Dua SLAV
4. Zvezdano (astralno)
3. Dimenzionalno (energetski kanali)
2. Jav (fiziko telo) - Telo Jav
1. Zatitno (aura)

Volja Mo sile "Ja" upravlja svim telima.

Potomci Rodova Rase Velike u ovom ivotu nikada ne treba da


stvaraju u glavi mrane, bezumne i haotine Slike, odnosno da Obrazuju
Realnosti Tamnog Sveta, u kojima se manifestuju zlo i okrutnost,
parazitizam i nerad, la i obmana, strah i bezverje, ugnjetavanje i kraj
sveta. Glavna stvar je ne stvarati mraane vrste bia za novu Oblikovanu
stvarnost. Jer to unitava ne samo kreiranu u istoj Dui mirnu ivu
realnost, ve onda unitava i samog oveka, koji je stvorio taj Mrani Svet,
koji ga odvodi posle smrti do kapija Pakla.
Sloveni su razlikovali tri stanja telesnih sistema:
Ravnotea to je RA (svetlost, sjaj), to jest, u sistemu postoji
dominacija svetlosti nad materijom i ona napreduje.
Mranobesje - to je kada se Materija nalazi Bez Ra (svetlosti),
odnosno u sistemu dominira materija nad svetlou i ona degradira.

20
Stagnacija (mir) to je kada su svetlost i materija u sistemu jednaki,
i ni jedan od ovih elemenata ne pretee. Sistem je bez kretanja.

2.3 KOMUNIKACIJA SA TELOM TOKOM IVOTA

Nai Preci su znali, da bi stigli u vie Svetove, idui po Zlatnom putu


razvoja, neophodno je da se potuju odreena pravila i zakoni, da se ne bi
poremetila harmonija i ne bi gubila energija, ve se naprotiv sakupljala.
Meu tim pravilima bila je i komunikacija sa svojim telom tokom ivota.
Oni su znali, da u ivotu ovek ne treba da odbacuje ono to je u vezi
sa njegovim telom (kao primer mogu da poslue dlake, krv, pljuvaka,
urin, nokti, sperma i slino).
Na primer, pri roenju oveka, njegovu posteljicu su ranije
zakopavali pred pragom, a jo ranije, po svemu znanom, suili i uvali kao
energetsku amajliju do smrti oveka, a onda je spaljivali zajedno sa njim.
Ako je izvrena operacija, onda sve to je iseeno sa oveka, treba da
bude spaljeno na lomai, ukljuujui i zavoje koji nose tragove krvi, gnoja i
sl.
U nae vreme esto se koriste energetske veze sa telom, na primer
pri poroaju se uklanja pupana vrpca sa velikim ivotnim tonusom i od
nje prave "ivotnosnane" razliite masti koje se koriste u leenju
pacijenata. To je razlog zato je vano da se ne ostavlja u bolnici nita
to bi moglo da oduzme energiju deteta, i zato je bolje da se porodite
kui i po mogustvu u vodi, jer se u njoj nikada ne formiraju take
zraenja koje mogu da utiu na zdravlje deteta.
U nastavku je jedan primer iz knjige J. G. Mizun "Biopatogene zone
opasnost od bolesti"[(5) C. 69-70]:
"Solovjev S. S. izvetava sledee. Postoji izreka (savet): "Ne bacajte
svoju kosu, ptica e je odneti u svoje gnezdo, bolee vas glava". Takvo
verovanje postoji kod mnogih naroda, ukljuujui i ruse, letonce, kineze,
narode Indokine i druge. Bila je objavljena u posebnoj zbirci narodna
letonska pesma, u kojoj postoje sledei stihovi:

"... Popeo sam se na brdo,


Noge su mi skliznule na dole.
Ceo ivot nokte seem,
Daleko ih bacam, ne uvam ih. .."

21
Kako razumeti taj i druge prijateljske savete i upozorenja? U ovom
sluaju objanjenje ideje se sastoji u tome, da se izmeu biveg vlasnika
kose i izgubljene kose sauvalo zraenje (putem posebnog zraenja), a
istovremeno i informativna veza. U stvari, zato da ne, pogotovo ako ona
postoji izmeu ivog objekta i neive njegove fotografije. Tako da emo
smatrati da takva veza postoji. Kako ona funkcionie, oigledno niko od
nas pouzdano ne zna. Jedna stvar je jasna, da se to deava kroz
informaciono polje koje proima ceo Univerzum. Kosa biveg vlasnika
dospeva u gnezda ptica. Ptice gnezde svoje gnezda na raskrsnicama
biopatogenih polja ili na samim poljima: njima je tamo dobro, kao i
mravima. Znai, objekat sa kojim ste povezani radiacionim i
informacionim tokovima, dospeo je u bioaktivnu zonu, koja je za oveka
biopatoloka. Iz ove zone po postojeem radiacionom-informacionom
kanalu zraenje stie do vas i udara u vae telo u pravilnim ritmovima.
Ispada kao da ste sami dospeli u biopatoloko polje. Zato vas i boli glava
kao to proizilazi iz narodnog verovanja. Posledice gubljenja noktiju,
oigledno, treba objasniti isto tako (na naem dananjem nivou znanja to
donosi probleme). Ali u poslednjem sluaju ne samo da boli glava, ve se i
razvijaju procesi u organizmu, to dovodi do naruavanja koordinacije u
starosti, o emu se peva u narodnoj pesmi. Ako nastavimo razgovor o
kosi, pogreno je pretpostaviti da se ona ne sme spaliti. Treba je spaliti.
Savetuje se da sauvate kosu i nokte u plastinim vreama do Ivandana
(KUPALA), i na taj dan da sve spalite u vatri. "U krajnjem sluaju, - kae on,-
moete da to bacate i u wc, jer sa dna vodenog rezervoara signal izgubljene
kose nikada nije primeen".
Uzgred, mora se imati na umu da isto vai i za tene izluevine
oveka, posebno za urin i pljuvaku. Jednom kada se nau u
biopatogenom polju, oni mogu kroz zraenje imati nepovoljan uticaj na
vas. Nije ni udo to postoje razliite vradbine u vezi sa ovim
izluevinama. Na taj nain, vlaei svojom pljuvakom lepak na koverti,
aljete svoju pljuvaku Bog zna kuda, rizikujui pri tome da ugrozite svoje
zdravlje. Strunjaci su, bez ale, utvrdili da ljudi koji se bave ovim poslom,
sistematski pate od glavobolja. Bolje je biti na oprezu i to ne initi.
Pogotovo to sve to, pored svega, nije higijenski.
U tom smislu, moe se govoriti i o spermi pri ivotu oveka. Kao po
pravilu, ne troi se racionalno, ali nai Preci su znali to i negovali svoje
zdravlje, usmeravajui svoju snagu na nastavak roda. Oni takoe, vodei
rauna o zdravlju svog roda, nisu dozvoljavali enama da prekinu

22
trudnou. Ako je ranije ena bez saglasnosti mua prekinula trudnou, ona
se proterivala iz roda, a deca su ostajala sa ocem.
Usvajanje stranog zakona o tome da deca u vreme razvoda ostaju sa
majkom podriva instituciju porodice, mnogo je razvoda i bila je izgubljena
osnovna bitka, po kojoj je mukarac glava roda koji nosi odgovornost za
njega.

3. MUDROST RODOVA RASE VELIKE

"Drevna Mudrost se poznaje po tome, ne da bi vladala i da bi


komandovala nad nekim, ve da bi izgradila nove ponosne druge rodove.
Drevnu Mudrost su uvek poznavali, da bi razumeli svoj ivotni Put, i za to,
da bi je preneli Potomcima".

Dakle, filozofija Rodova Rase Velike u mnogim aspektima je


zasnovana na nauci Umiranja [ U - veza, MIR - svet, i bukvalno znai
"uspostavljanje veze sa svetovima, sa dimenzijama"]. Umiranje je
Duhovni pojam. To je prelaz na sledei nivo svesti sebe samog. Kada
ovek ui Mudrost Predaka, on se penje na sledei nivo u svom Duevnom
(mentalnom) i Duhovnom razvoju. Izuivi program nivoa vrtia,
penjemo se na sledeu fazu razvoja kolu. Mi smo umrli kao predkolci i
uskrsavamo svesni sebe kao kolarci. Savladavi kolski program, mi
umiremo kao kolarci i uskrsavamo kao studenti i tako dalje i tako dalje
postajui sve mudriji i zreliji. Tano tako, saglasno vedskim uenjima
naih Predaka, ljudi se inkarniraju u svetu Jav, prolaze ovde obuku sa
ciljem sticanja iskustva i znanja za dalji njihov razvoj u Viim Svetovima.
To jest, zemaljski ivot oveka u svetovima Jav, figurativno govorei, je
samo uenje u prvom razredu bezkonanog sistema vaseljenskog
obrazovanja. Porodica i Rod, u kome je roen ovek je njegova grupa
(razred - prvi, drugi, trei, ...) uenja, i rodivi se - postaje "novajlija",
kome sledi da spozna nauku ivota. A oni koji umiru, eliminisani iz grupe,
prelaze u sledei drugi razred (Svet Lega). Ali, neuspevaju svi da stignu
na drugu godinu i ponovo se raaju u Svetu Ljudi (to se deava i u vie
navrata), a grubi prekrioci zakona mogu se poslati na obuku u specijalnu

23
kolu Svetove Pakla.
U svakom razredu (grupi) postoji razredni stareina ili vodi, koji je
odgovoran za sve uenike i njihovu obuku po svim predmetima on je
Bog Pokrovitelj tog Roda i njemu se moe obraati po svim pitanjima.
Nastavni plan ivota sastavlja Boginja Mako (tka sa svojim erkama
Doljom i Nedoljom niti Sudbine), koja ima obavezu da sve kontrolne
testove i ispite ovek ne izbegne, a postoje i izborni predmeti koje on
moe sam da izabere.
Kod svakog oveka pored toga, postoji i nastavnik iz starijeg razreda
(sledeeg od naeg Vieg Sveta), koji mu pomae to je njegov Leg uvar.
Ostali Bogovi su uitelji ljudi, svaki po svom predmetu.
Na kraju ivota, kada ovek umre, "nastavniko vee" reava njegovu
sudbinu o prelasku u vii Svet, ili, kako su govorili nai Preci, on prolazi tri
suda: sud Savesti, sud Predaka i sud Bogova, gde bi trebalo da poloi
testove i kontrolne liste u svim predmetima i to je najvanije
profilirujui ispit po Lekcijama (Urok), zadatak koji on dobija kada
inkarnirana Dua prolazi kroz Zvezdu iz ertoga odreenog Boga-Uitelja,
iji mu je predmet odreen kao glavni za njega. Nije ni udo to su nai
Preci govorili, da Zvezda, kroz koju prolazi Dua po roenju, odreuje
njegov Rok (Urok), ili Sudbinu.
Znanje prevodi Duu oveka na drugi nivo svesti. Mi to zovemo
promena Mere (dimenzije) Sveta. Na taj nain umiranje je jedinstveno
preobraenje oveka u Toku Vremena ivota u razliitim svetovima i
"Smrt" to je potpun i konaan gubitak Due tela, u kome ona ivi pri
prelasku iz jednog Sveta u drugi i bukvalno znai u prevodu sa runa
"Promena Mernosti (Dimenzije) Kreacije".
Ne postoji ogranienje u razvoju ljudske svesti. Filozofija, ili Mudrost
Predaka pomae istim Duama Rodova Rase Velike da se izdignu iznad,
ne u odnosu na razum drugog oveka, ve iznad svog trenutnog poloaja.
Postoje prirodne sile koje upravljaju sveu i ponaanjem oveka.
Telom upravlja Dua, Duom upravlja Duh, a Duhom upravlja Savest.
"Savest to je zajednika Vest Due oveka i Svetlih Bogova". To
je kao da je mudrost u Dui u interakciji sa Nebeskom Istinom. Njihov
trajan, harmonian odnos, se zove Savest.
"Ako Ljudi Rodova Rase Velike, zanemaruju Savest, onda ih zahvataju
nespokoj, slabost i bolesti".
Nai Preci su uvek stremili ka Bogovima i tako upravljali i kontrolisali
Snagu Duha i Vere. Njima nikada nisu upravljale Snage Instinkta i
Oseanja na kraju krajeva, to je ivotinjski nivo upravljanja Duom, a

24
na je narod Duhovan, Oduhotvoren. Zato se sloveni upravljaju snagom
Duha, a sve druge Upravljajue Sile njime kontroliu.

Odnos upravljakih sila je rasporeen na sledei nain:

9. Sila Duha i Vere Duhovni ovek.


8. Sila Uma i Volje Oduhotvoren, Umni ovek, koji
stvara uz pomo Duha.
7. Sila Due Duevan. Razlikuje se od Duhovnog
razliitim nivoima.
6. Sila Rei Kreativan.
5. Sila Misli Mislei.
4. Sila Volje Voljni.
3. Sila Razuma (intelekta) Razuman, Intelektualan.
2. Sila Oseanja Osetljiv, Sentimentalan.
1. Sila Instinkta Instinktivan (najnii).

Due Rodova Rase Velike uvek su se upravljale silama devetog nivoa,


ali sa usvajanjem hrianstva Sloveni i Ariji su pali do 3. i 4. nivoa
Upravljakih Sila. Ko je uspeo da pobegne od primanja hrianstva, bio je
na 4. nivou on je bio Voljan. Komunisti su u svoje vreme jo vie
opustoili Due Slovena do 2-og nivoa Upravljakih Sila. A savremeni
vladari, koristei televiziju, sputaju ovekov nivo Upravljanja Duom na
sam najnii vid uticaja Instinkt (neki ga sputaju i jo nie do nivoa
ivotinje).

Vrste ljudi u zavisnosti od upravljakih sila:

- AZ (AS) - ovek koji je dostigao nivo Bogova.

25
- ovek (ima u sebi esticu Individualni to je Duh koji
se nalazi privremeno u fizikom telu) bie
transcendentalno, upravlja osmim i devetim nivoom. On je
duhovan i besmrtan. Njegova Dua nastavlja da se razvija
posle smrti u drugim svetovima.
- Ljudina (Lunarni Ljudi stvoreni kao rezultat kloniranja na
jednom od Meseca) u njemu dejstvuje do sedam
upravljakih sila. On je upuen u sutinu izmeu ivota i
smrti, ali on nema Duh (dakle, nakon smrti, njegova Dua
moe da se rastvori).
- Stanovnik (instinktivni) upravlja silom tri nia nivoa.
Trosruki ovek, koji ivi materijalnim brigama.
- Neivi, Neljudi i Besovi predstavnici tamnih sila i
njihovi potomci koji ne podleu Duhovnom Preporodu.
Oni odriu sve to ne odgovara njihovoj predstavi ivota.
ovek takoe moe da degradira do nivoa besova, u tom
sluaju on gubi sistem reinkarnacije i tako dovodi do toga,
da postaje bes smrtni (tj. postaje Koej, Ba elik) i
njemu je ve problematino da se popne navie. Od Due
ostaje samo koljka matrice, i on onda moe da
sklizne jo nie i nestane u tami neprobudnoj (ne
probuenoj jo). U poetku gubi Savest, onda odlazi
Duh i konano puca koljka Due.

Veinom ljudi upravlja Sila Instikta i Sreom po njih to su Oseanja.


Spolja, to je ovek, a iznutra neovek stanovnik ili ljud. On je pasivan,
ivi na nivou instikta. On ispunjava svoj posao ili tuu volju i nikada ne
deluje sam po sebi. To je ovek-maina, koji se zauvek nalazi u
mesearskom snu, tj. u iscprljenosti. Oseanja predstavljaju njegov jedini
put komunikacije sa njegovom psihom (sveu). On moe da odgovori na
oseanja, pokazujui samo odgovarajue potrebe. U svim svojim
postupcima rukovodi se isto ivotinjama potrebama.
Svojim idealom oni smatraju manifestacije: elje drugih, gnev,
samoljublje, zelenaenje, poudu i dr. Nai Preci nazivali su ih letari
(ogranieni umom), odnosno najniim oblikom robova, a njihovi
potomci ve su proletari. Proletari sa latinskog znai dobro radi,
beslovesni rob, koji je u stanju da se razmnoava. Visoko zadovoljstvo
takav tip pronalazi u opijanju. U takvom stanju poinje da se manifestuje u
njemu najblia Upravljaka Sila Oseanja. On je u stanju da voli na
26
nivou ivotinje, jer se njegov um nalazi zavistan od instinkta. To je
instinktivan ovek, ali to nije ovek u pravom smislu te rei. Takve ljude
biblija poredi sa zverima. O tome je reeno i u Otkrovenju Jovana
Bogoslova gl. 13, l. 18.:
"Ovde je mudrost. Ko ima um neka izrauna broj zveri; jer je
broj ovekov, i broj njezin je 666.". Iako broj 666 znai
(6+6+6)=18=1+8=9 broj harmonije i sa zverima nikakve veze nema.
Samo je takav ovek kao ivotinja u svojim eljama.

4. RAZUMEVANjE KOD SLOVENA FENOMENA


IVOTA I SMRTI

4.1. IVETI SE MORA TAKO, DA BI SE DOSTOJANSTVENO


MOGLO UMRETI

Kako treba da ivi ovek u Svetu Jav, da bi mu onda bilo komforno pri
prelazu u Svet Nav. ovek dolazi u Svet Jav da proe lekcije i ugradi u svoju
duu nove informacije koje e on predati potomstvu. Pored toga, ovek
mora za svog ivota da akumulira to vie energije za ivot u viim
Svetovima. Koji su naini uvanja i dopunjavanja energije? Nekoliko njih:

Prvo:

Kao to je poznato jedinstveno Energetsko Polje i energetsko telo


oveka mogu da poslue u razliite svrhe i da budu usmereni kako na
Dobro, Kreativnost, Zdravlje, tako i na zlo, unitenje, bolesti.
Zdrava deca, preputena sama sebi, uvek su u pokretu, gledajui njih,
stie se utisak da oni nemaju gde da daju svoju energiju, ali u stvari, ova
postojana fizika aktivnost i igre su im potrebni za rast i razvoj svih
sistema organizma - to je njihova prirodna potreba. Sa godinama ova

27
potreba se smanjuje i nakon formiranja svih sistema (svih tela), energija
se troi, uglavnom na odravanje optimalnog nivoa fiziolokog stanja
(odgovarajue starosti 20 - 30 godina) i za ouvanje ravnotee.
Otprilike, posle 43-e godine, ovek prolazi kroz svoj "Energetski
plafon", svoj maksimum i svoje optimalno fizioloko stanje i poinje
"sputanje sa vrha". Sada, za odravanje svoje bive vitalnosti, on mora da
se "penje navie", troei za to sve vie i vie energije. To moe da se
uporedi sa logorskom vatrom - u detinjstvu i adolescenciji ovek se
zagreva oko logorske vatre, koju su za njega zaloili roditelji i Preci; ova
vatra se razgoreva i gori jarko zbog svoje energije. Ali, pre ili kasnije,
"goriva" nestaje, vatra i toplota opadaju, pojavljuju se "ar i ugalj" i ve je
neophodno potraiti "drva" i ouvati vatru. U naem sluaju logorska vatra
- to je ivot. To je uobiajeni scenario opte predstave i niko ga ne
mimoilazi.
Komforne zalihe goriva pogodne su dakle samo za 43 godine. Baterija
se onda isprazni. Na dalje je sve na samoodravanju. Razumni ljudi
unapred raunaju na tu situaciju, ak i pre 43-e godine, a oni koji ne
raunaju iznenada e se iskljuiti posle 43 godina, ispadajui iz Java. Neki
se ak samoubistveno katapultiraju iz Java, izgubivi smisao ivota.
Najdragocenija stvar za Potomke - to su informacije. A
informacije se zapisuju na "nosioce". Nosilac informacije - je Dua. To
jest, sadraj Due Predaka - je nagrada za Potomstvo. Potomci kroz
Savest kopiraju sebi ovu informaciju na mozak-usb fle disk (intuicija).
Figurativno se moe rei, da je svaki rod svoja "konica". Ispostavilo
se, da svako posle smrti, kao pela, nosi "med" u svoju "konicu". I onda iz
svoje "konice" hrani svoje "pele"- potomke. Pri tome "strancima" nisu
dostupni lini podaci iz drugog roda u direktnoj vezi kroz Savest. A rod
moe da bude ogroman i da se pretvori u narod. Informacije iz drugog
roda ipak je mogue preuzeti - to demonstriraju hakeri, koji se ee
prikazuju "priseajui se svojih prolih inkarnacija". Ali se ne seaju
svojih prolih ivota svi, veina takvih istraivaa dobija pristup tuoj
bazi podataka. To je lako proveriti. Kau, da telo moe da bude u svakom
ivotu razliito, ali oi nuno ostaju iste. To zvui logino, jer je Dua ista, a
oi su - ogledalo Due. Pored toga, stalno ujemo, da vie ljudi moe da se
naziva u nekom od prolih ivota jednim i istim istorijskim likom.
Setimo se osnovnih izvora snabdevanja energijom , to su: vazduh
(disanje), hrana i voda (ishrana), energetska polja (toplota, svetlost i drugi,
manje izueni, ali ne manje vani izvori), specijalne vebe. O svim ovim
izvorima, ovde je ve priano ranije.

28
Sada je vreme da se razmotre konkretna stanja i radnje koje dovode do
gubitka energije, koje treba na svaki nain izbegavati:

U komunikaciji sa ljudima, uvek treba pokuati prilagoditi sebe na


dobro, dobronamernost i razumevanje. Od Due do Due uvek postoji put.
Pokuajte da pronaete duhovno srodnu vama Duu, - lako ete
prepoznati takvog oveka: sa njim e uvek biti lepo i tiho, imaete uvek
teme za razgovor, nikada i nita nee biti sa njim dosadno, uvek ete biti u
mogunosti da mu otkrijete najdublje misli i uradite za njega - sve.
uvajte te odnose, ako ete se sresti - to je velika srea, a ako je takva
osoba bliska vama roak, - onda je srea dvostruka.
Pokuajte da imate vie slobodnog vremena za boravak u drutvu
ljudi bliskih (srodnih) po duhu, po nainu razmiljanja, po Veri; ne
poseujte i ne ostajte u preduzeima gde se oseate: nemirno, neprijatno,
teko, gde ste skueni ili uvreeni.
Ako morate da razgovarate sa neprijatnom osobom, ili su vas
uvredili (na poslu, na javnom mestu, u saobraaju), - osmehnite se,
razgovarajte tiho, polako i smireno, i nikada se nemojte uputati u
rasprave.
Na javnim, sumnjivim javnim mestima, stavljajte energetsku zatitu.
Zamislite da vas okruuje bistar, neproputajui omota (u obliku aure ili
lopte), od koga se odbijaju svi spoljanji uticaji u vidu misli, zraenja,
patogenih faktora, patogenih estica. Treba zamisliti izolaciju od okoline
u bilo kom dostupnom obliku ili formi.
Pokuajte da ee provodite vreme u Prirodi..
Vaan faktor za ouvanje energije je ivot u radosti, jer Ra - to je
sijanje - davanje, tj. ovek, koji ivi u radosti zrai pozitivnu znergiju,
natapa oko sebe prostor, materijalne stvari i slino, ime se poboljava
sama sredina njegovog boravka i sakuplja energija.

U nastavku predstavljamo osnovne puteve du kojih se gubi energija.


Gubitak i beskorisno gubljenje ivotne energije:
Bilo kakve bolesti, medicinske ili duevne. Stalne, produene ili
hronine.
Prekomerni fiziki ili emocionalni stresovi (iskustva, strahovi, bes,
gnev, ljutnja).
Duga neaktivnost, pasivnost, dosada, lenjost, produen dnevni san.
Prejedanje, konzumiranje loe hrane i vode.
Unutranje mentalno preivljavanje ("prevakavanje")

29
emocionalnih dogaaja dana sa unutranjim dijalogom ili razgovorom. Pri
tome, negativni dogaaji kao da se preivljavaju ponovo i mogu da se
razvijaju i da rastu.
Prazni razgovori, sporovi, ogovaranja i intrige.
Negativna okolina (kompanija, predstave, knjige).
Negativni uslovi ivota (socijalni, ekoloki, klimatski).
tetne navike (kompjuterske igre, droga, puenje, upotreba
alkohola i slino).

Pored toga, neophodno je iveti "Po savesti i u skladu (harmoniji)


sa Prirodom". Zato je tako vana ova veza sa Prirodom? Zato to ovek
dobro tretirajui Prirodu izgrauje jedinstvo sa Prirodom (sadnjom novog
drvea, brinui o bolesnim ivotinjama, stvarajui na primer hranilite za
ptice, obnavljajui populaciju ivotinja, biljaka i ptica unetih u crvenu
knjigu, prikupljajui razumnu dozu lekovitog bilja i slino) ostavlja svoj
energetski trag u vidu dobrih dela, koje Priroda pamti i vraa oveku
stostruko, kada je njemu to potrebno - za ivota ili posle njegove smrti.

Drugo:

Sledea vana energetska radnja koju ovek mora da uradi ovde na


Zemlji je da zaradi sebi telo Slave, odnosno on mora da proslavi sebe u
ivotu, da se posle smrti o njemu govori i misli dobro, naroito rodbina,
koja se najvie od svih sea oveka. Ne kae se bez razloga: "O pokojniku
sve najlepe ili nita". Odnosno, da se ne naini zlo, ako se ovek u ovom
ivotu ponaao nedostojno.
ta je to Slava? To je veoma drevan termin. Sve do sada kod kozaka
postoji lava, veliki protok ljudi (vulkan isto izbacuje lavu). I zato Slava
oznaava prisajedinjenje na opti tok.
Nai preci su slavili i slave svoje Bogove u Himnama Pravoslavnim
(poslednja re u budunosti u hrianstvu dobila je drugaije znaenje -
proslavljanje, i prirodno joj je promenjen i smisao). Zato prav-o-slavni?
Jer, sloveni slave Bogove iz Sveta Prav. Na primer, u Himni -
Pravoslavljanje Boga Roda su ovakvi stihovi: "Veliki je na Rod -
Poroditelj! Sluamo prizivajui te! Slavljen i Trislavljen budi!".
U "Velesovoj knjizi" se kae: "I mi imamo junatvo predaka naih u
svom ivotu, zato slovimo slavjanima jer slavimo Bogove".
ak i naa imena esto sadre koren "slav".

30
Iz reenog se vidi da za slavjane nije vana materijalna komponenta,
a Slava je jedinstvena energija koju ovek dobija kako za ivota, tako i
posle smrti. Nije ni udo to oni kau: "On je preplavljen zracima slave". I
ova tradicija zaraivanja sebi Slave postoji kako u vedskom pravoslavlju,
tako u hrianstvu, isto tako i u komunistikom vremenu i sve do danas (u
"nedorazvijenom" kapitalizmu). Posebno se energija Slave manifestuje u
periodu ratova sa neprijateljima. ak i kada oveka, pod odreenim
okolnostima liavaju prava na Slavu (onog najvanijeg), on i dalje obavlja
svoju dunost.
Pri tome, ovek stvara sebi, tako se zove, Telo Slave. Evo kako to
tumai ,,Engar ili mistino-magijski renik:
"Telo Slave je energtsko telo, koje se moe dobiti kao rezultat
duhovne evolucije. Onaj ko dobije "Telo Slave" u stanju je da prevodi
materiju u energiju i slobodno eta Svetovima. Telo Slave je krajnji
stepanik inkarnacije Duha u fizikom Svetu".
To znai, da je "Telo Slave" energija sa visokim stepenom zasienja
Svetlou (kao i sve u Svetu Slav). U tom telu, Duh poprima univerzalnu
"koljku" za Svet Svetlog Nava (Slava). I u Svetu Jav za njega vie nema
nieg da se uradi, iako je putovanje po svim Svetovima mogue.
Ukljuujui u tom smislu i Svet Tamnog Nav-a. Tako je i Isus, ini se, bio u
poseti Tamnom Nav-u. O tome se govori u "Silazak Isusa Hrista u Ad".
Otuda mnotvo junaka kod naeg naroda, kojih se seamo:
sastavljamo im pesme, epske, postavljamo im spomenike, piemo knjige i
drugo.
Zbog toga, da bi TELO SLAVE bilo podsticano stalno - vana stvar za
oveka, koji ivi u Svetu Jav, je raanje zdravog potomstva, koje e ga,
seajui ga se, slaviti vekovima (iz generacije u generaciju).
U narodu ima i onih koji ivei ivot (na alost veina), nisu bili u
stanju da zarade telo slave i sami za sebe kau: "ivot iveli, a da se nita
ne pamti", odnosno nema slavnih dela.

Pored toga, ne treba da mislite o loim ljudima (televizija, radio i


tampa stalno usmeravaju nae misli na to) ni tokom njihovog ivota, ni
posle njihove smrti, jer im predajete svoju energiju. Mislite o svojim
Precima i svojim Bogovima i vi ete energetski jaati i kroz ivot biti
sreniji.
Vano je oveku da pravoslavlja pri ivotu svoje Bogove i Pretke na
praznike i dane seanja, ime im daje svoju energiju u Vilje Svetove, koja
e se onda njemu vratiti stostruko.

31
Ranije je ve reeno, ne stvarajte haotine i loe slike. Kod naih
Predaka Misli, Slike, Re i Delo su povezani izmeu sebe. Dakle, uvek
pokuajte da obuzdate rei i zavrite zapoeto delo.
Ranije slavjani svoje Bogove nita nisu pitali, ve su obrnuto, kroz
pravoslavljenje odavali svoju energiju svom rodu, da bi se ona
akumulirala. Ali su znali ako doe teka godina da e im oni pomoi.
Ima i onih koji zarauju takozvanu lou slavu, svim vrstama zloina
prema oveanstvu, ali ova slava (itaj energija) ne ide u korist ovog
oveka, ona ga vue u Pakao ili u hrianskoj tradiciji u Ad. U tom smislu,
postoji jo starije energetsko pravilo, ne ostavljati zlo nekanjeno, jer
ako ostavite zlo, to nee proi nekanjeno - vi ste onda sauesnik tog
zla.
U ivotu treba razvijati svoju samosvest, mi smo do kraja ivota duni
da formiramo u sebi program, prepoznajui nae istinsko "Ja" (Duh). O
tome detaljnije u nastavku.
Iz gore navedenog sledi da ovek stie u Svet Jav, da svojim dobrim
delima akumulira energiju, koja e mu omoguiti da se razvija dalje,
da ide po Zlatnom Putu razvoja. Primer pozitivnog razvoja na naoj
Zemlji mogu biti Sveci (Svetli), koji su tokom ivota sakupili dovoljno
energije, da su ak nad glavom imali odreeni oreol.
U tom smislu ne moe da bude udna legenda, da su ljudi koji su
tokom ivota sakupili dovoljno energije spaljivali svoje materijalno telo
mistinom vatrom i odlazili u Slav, a neki su mogli oigledno da stignu i u
Prav, odnosno da preskoe stepenik u razvoju.

4.2 RAZUMEVANJE FENOMENA IVOTA I SMRTI

Govorei o naim Precima, razumno je obratiti panju na njihova


imena, ona mogu mnogo da nam kau o karakteru i prirodi razmiljanja
naroda. Ko jo, osim nas ima imena Vera, Nada, Ljubav i druga, koja
potvruju da su nai preci duboko prosuivali o svim fazama ljudskog
ivota, o svim aspektima due i srca, a takoe i o smrti. Mi znamo, da je u
Svetu sve meusobno povezano, ali sa razliitim stepenom snage. Imena
doprinose stvaranju misaonih formi, posebnih oblaka. Pri tome energo-
informacioni oblak obavija svog domaina. Mnogo puta se spominje i
izgovara ime dato na roenju. Ovom imenu pridruuje se "Slava". Slavno
ime vodi mase ljudi za sobom, a ono opredeljuje svog domaina da se

32
ponaa na taj nain, kako je tim imenom predvieno. Ime se nije dobijalo
samo tako, ve sa namerom. ak se izraunavala frekvencija prostora na
datum roenja, da bi znali predispozicije novoroeneta za zanat i o
njegovoj moguoj inteligenciji. I sastav "prostora" se sve vreme menjao.
Na kraju krajeva, svaki dan i as menja se poloaj svih zvezda, planeta i
objekata u odnosu na svaku taku prostora. Nita ne stoji na mestu u
naem ivom Svetu. Pri roenju dete startuje u jedinstvu sa prostorom.
Rezonanca se dobijala kasnije, pri ponavljanju karakteristika frekvencija
prostora. Obino je to bilo prilikom svakog roendana. U takvim danima
se deavala rezonanca unutranjih frekvencija u oveku sa spoljnom
frekvancijom u pozadini. Pri tome neki se nisu prepoznavali kao sasvim
dobri. To je zbog injenice da je "nalepljena prljavtina Nava" pala na njih,
a ona moe da se doivi kao sopstvena, roena. I bolno je odstraniti je.
Neto slino se deava na dan roenja. ienje od nalepljene prljavtine
Nava. Samo ako u ve izgraeno telo padne snano integrisana
prljavtina, onda nakon toga ne moe da se desi regeneracija. Nastupa
"starost" na udnim mestima, gubitak forme - organizam ne moe da se
seti kakav je bio pre nagomilavanja "prljavtine" i kakav bi trebalo da
bude. A podmlaivanje je najbolje uraditi na dan roenja. Oigledno, u tu
svrhu su u to vreme bili pozivani najbolji prijatelji i pripremali su
najbolju hranu slavljeniku. Prijatelji su horski slavili slavljenika, odnosno
pozivali slavljeniku energiju Predaka. Ova su dobra slavljenika na dan
roenja frekvencijski zasiivala i u isto vreme su ga istila od nalepljene
za godinu dana od "prljavtine" Tamnog Nava. On je ulazio u rezonancu i
jaao svoje ivotne vibracije. A kvalitetna hrana dozvoljavala je da se
regenerie tkivo. Na radost svih oporavak bi bio uspean. Mladost se onda
vraala. A sada svi misle da se na dan roenja najbolje otrovati alkoholom i
upustiti u opasnosti i ludilo. U isto vreme Duu ocrniti nepristojnim
radnjama.
Treba dodati, da su se u svakom trenutku starali da deci daju imena
poznatih, uglednih Predaka. ta su time eleli da privuku svom rodnom
potomku? Potomci su na taj nain mogli rezonovati tokom svog ivota sa
najboljim Precima. Veza, odnosno Savest ili intuicija radili su monije.

Svi drevni rodovi su imali svoja runska pisma i o njihovom


obrazovanju svedoe mnoge potvrde u hronikama drugih naroda.
Ogroman broj injenica govori u prilog tome da su sloveni imali pismo ne
samo pre svih zapadnih naroda u Evropi, ve i pre rimljana i grka i da je
irenje pismenosti krenulo od njih na zapad, a ne odatle do njih. Nai

33
Preci, pokuali su da na najbolji nain uklope svoj ivot u harmoniju
kosmosa, esticu koje su i sami svesni. Najnovija istraivanja naunika
daju razloga da verujemo, da su drevni sloveni paljivo pratili kretanje
zvezda i planeta i koristili svoja zapaanja, ne samo za orijentaciju nou u
umi. Nai Preci su bili upoznati sa zodijakim sistemom, znali su uticaje
udaljenih sazvea na sklonosti ljudi i na taj nain na njihove sudbine i
pokuali su da ive u skladu sa ritmovima Univerzuma, usklaujui sa
njima sve svoje napore. Po miljenju drevnih ljudi, ovek se kretao po
svom ivotnog putu, ne ba tako, kao to moe da se kree po planinskom
putu, postepeno pribliavajui se vrhu. Sve je izgledalo u predstavama
naih Predaka sasvim drugaije: ovek je nestajao na jednom nivou i
ponovo se pojavljivao na drugom, sa novim kvalitetom. Zato se
prirodna bioloka smrt nije posmatrala od strane naih Predaka kao
i konana smrt, potpuni nestanak oveka. Smrt, kao i svi prethodni
dogaaji, bila je samo prelazak u novi kvalitet, kada se unitavalo telo, ali
bezsmrtna Dua sa Duhom ostajala je neprikosnovena. Pored toga, ona je
mogla da se vrati, uavi u novoroene. Eto zato su sve vreme
pokuavali da deci daju imena proslavljenih, uglednih Predaka.

Drevni sloveni su verovali da roenje, kao i smrt, naruava nevidljivu


granicu izmeu Sveta mrtvih i ivih (detorodni organi porodilje otvaraju
vrata Meusvetova) i zato, da bi se izbegle razne opasnosti tokom
prelaska u drugi Svet, oni su poeli da se ue smrti jo za vreme ivota. Mi
sada ne volimo da mislimo i govorimo o smrti i u svakodnevnom ivotu
obino izbegavamo ovu temu. Odnos sadanjih ljudi prema tajni smrti je
dvostruka: sa jedne strane, eleli bi da uopte ne znaju i ne razmiljaju o
njoj, ali sa druge strane, mi pokuavamo, nasuprot toga, da prodremo u tu
misteriju, da je liimo nepoznatih. A nai Preci su nastojali da "savladaju"
fenomen smrti, da ga naprave razumljivijim i pristupanijim za
korienje. I ta njihova elja pokazuje se u ogromnom mnotvu pria,
mitova, rituala (sahrane, misterije, bajke i slino).

Dakle, smrt je bila ukljuena u ivot, zahvaljujui emu je ona postala


jedan od ciljeva znanja ivotnog sveta ljudi i ne vie tako strana. Zato su se
svi sloveni radi upoznavanje sa Svetom Nav kroz razliite misterija i
obrede podvrgavali ritualu "privremene smrti" i "vaskrsenja". To se
izvodilo apsolutno ozbiljno i sa svima! Na primer, za deake blie
upoznavanje sa Svetom Nav sprovodilo se pri zavrnom obredu rituala
inicijacije u ratnike. U poetku svetenici su slali svest deaka u Svet Nav,

34
sprovodei nad njima poseban obred ulaska u "druge svetove"
(onostrane). Ispitanike su smetali na zemlju na lea i sa njima niko nije
smeo da razgovara, osim svetenika koji je sprovodio ritual. Nakon
susreta sa mrtvim Junacima Predaka njihova svest se vraala nazad u Svet
Jav. Za devojke takav se obred sprovodio, kada su se posveivale u Vestalke
i one su dopadale pod zatitu Boginje Vesti. Sekundarno su dodirivale Svet
Nav, kada bi postajale neveste. Devojka je umirala za svoj rod i raala se u
rodu mua. Kao simbol umiranja u toj ceremoniji sluio je venani veo, jer
su stanovnici Sveta Mrtvih nevidljivi za ive, tako mladu niko ne treba da
vidi. Naruavanje svadbene zabrane dovelo bi do nesree, ak i do prerane
smrti nekoga, jer se u tom sluaju naruavala granica i Svet Mrtvih bi
"provaljivao" u na, pretei sa nepredvidivim posledicama. Na kraju
krajeva, sa ovekom se nita ne deava tek tako. Sve to se deava, jesu
znakovi Bogova.

Kasnije u braku ena svaki put, kada je raala, ona kao da je


naputala Svet Jav "umirala" je za sve, pa se ak i sa svima opratala, a
zatim, rodivi dete, ona kao da je ponovo oivljavala.
Ako bi neko nekog iznenada povredio to znai da su zli Duhovi ili
sama Smrt spremni da njime zavladaju. Pa i tradicionalna srpska sahrana
sadri veliki broj rituala, koji treba da odaju umrlom poslednju poast i
omogue vaskrsenje u novom ivotu.
Pri roenju deteta pristupali su svi prirodnim elementima. Odlazei sa
ovog Sveta, ovek se sa elementima opratao. Oseajui pribliavanje
smrti, starac je pitao sinove da ga odvedu u polje i klanjao se na sve etiri
strane i govorio:

"Majko Zemljo, oprosti i prihvati!


I ti, voljeni svetli - oe,
oprosti, ako sam uvredio...".

Onda bi legao na klupu u ugao i sinovi su skidali nad njim zemljani


krov na kui, da bi lake poletela Dua, da ne bi muila telo.
"Svi sloveni do samog Hladnog mora na severu su znali, da je briga o
ljudskom telu vana zbog ustrojstva Due. Za ivota Dua i telo su celina.
Kao to voda ispunjava zemlju, tako dua ivi u telu. Ali i nakon unitenja
tela ostaje tajna veza ostataka tela sa Duom. Spaljivanjem lea na
pogrebnoj lomai i oiena vatrom Dua se onda lako die na nebeski
svod. Tamo majka i otac ekaju dete, tu prijatelj pronalazi prijatelja, tu je

35
kraj svim razlikama i svaki san se ostvaruje. Ostavljajui telo kao plen
pticama, zverima, crvima i dua e onda neprekidno da luta u blizini
mesta gde je ovek umro. Zbog liavanja obreda ona e pokuati da trai
osvetu ne samo vinovniku smrti svog tela, ve i svim ljudima bez razlike.
Dua oveka, ije je telo baeno u vodu, ide za njim i teko onome ko ga,
naavi takvo telo, ne smesti na vatru lomae ili ne sahrani u zemlju.
Sahranjeno telo oslobaa ljude od osvete Due, ali na drugaiji nain nego
spaljivanje. U zemlji Dua ostaje ugnjetena, ne da joj se da se probije
pod ivu svetlost dana, ni pod treperavu uspavanku zvezdi. Kao
nemona beba, kao zver u mrei ili kao rob zauvek vezan, tako je
nemona, nepomina Dua onoga, ije je telo sahranjeno u zemlju.
Vremenom podzemna hladnoa i tama izjedaju Duu, enja i glad za
dnevnim svetlom odnose nadu, i ona, rastvorena, gasi se kao ugalj pod
pepelom, zaboravlja sebe i zamrzava se zauvek u zemaljskom miru. Zato
neprijatelj nigde ne nagrauje neprijatelja sahranom. Zato je bolje
umreti u borbi nego da se umre kao rob i liiti se lomae. Rasi
oprezno bacaju telo neprijatelja, da se lutajua Dua ne osveti pretvarajui
se u slepog mia, da ne bi sisala krv beba, da im ne bi donosila neprijatne
snove.
Kako su zamiljali svoj svet nai pradedovi? Naunici piu, da im je on
izgledalo kao veliko jaje. U sredini Vaseljene (u energoinformacionom
odnosu, kao i svaki svet zauzima ceo obim univerzuma), nalaze se Svetovi
Jav i naa Zemlja. Iznad su Svetovi Nav. Da bi dospeli tamo, morala je da se
pree granica koja okruuje Svetove Jav. Oko Sveta Jav, nalaze se
mnogobrojna Nebesa Svetova Slav i Prav. Nai preci su verovali da se na
bilo koje od neba moe stii, u skladu sa Drvetom Sveta (Zlatni zrak
uspona due je stablo tog drveta), koje povezuje izmeu sebe Nii Svet
(Pakao), Zemlju i sva Nebesa. Nebesima (ne besovima) po shvatanju
predaka, smatrali su se Najvii Svetovi, gde posle smrti dopadaju junaci-
Preci. To udesno mesto zove se "Irij", "Virij". Neki naunici sugeriu da
od njega dolazi dananja re "Raj", vezana za nae shvatanje hrianstva. I
to je stvarno tako, kako nalazi svoj odraz u ogledalnosti naeg jezika, ako
proitate re "raj" sa desne strane na levu, onda emo dobiti drevni koren
"Jar".
Drevni preci su mislili i o tome, ta se nalazi izvan Virija, u
bezkonanom Univerzumu. Oni su razmiljali o drugim Svetovima koji su
morali da se tamo nalaze. Drevni preci su smatrali Zemlju i Nebo dvema
ivim biima i vie od toga suprunikim parom, ija je ljubav i porodila
sve ivo na svetu. Boga Neba, Oca svega, zvali su Svarog.

36
Ljudi su sebe zvali "Dabogovim unucima" i nai Preci su u to vreme
tano znali od koga oni vode svoju porodino stablo. Dadbog je Sin Boga
Oluje, Groma i Munje Peruna i on se smatra pradedom slavjana i
glavnim vedskim Bogom. Munja kod Peruna ima dva lika: lila-plava,
"mrtva", razbija smrt, i zlatna, "iva", koja stvara i budi zemaljsku plodnost
i novi ivot.
Boginju Marenu povezivali su sa smru, hladnom i spokojnom i kako
se smatralo (prema nekim izvorima), zajedno sa Dadbogom ona je
porodila Boga Koladu, KOLO Dajueg. Kao to je poznato jedna od viih
drevnoslavjanskih mera vremena i rastojanja puta je krug - kolo.
Tradicionalnim elementima pogrebnog vedskog rituala javljaju se tri
pomen dana trei, deveti, etrdesetodnevni. Smisao alosti prvog dana je
jasan: to je rastanak sa ivotom. A drugi i trei odreuju gde e dopasti
Dua pokojnika posle smrti. Da li u Svetle Svetove Nava, odakle semena
ivota lete na razliite svetle zemlje Svetova Jav. Da li na ienje u Pakao
Nava, gde ive Duhovi Ognja i odakle moe da se padne na tamne zemlje
Java. Da ne bi dopali u Pakao, oni su istili sebe jo za ivota. Na taj nain,
u pogledima drevnih predaka jasno je vidljiva zavisnost posmrtnog puta
ljudske Due od ispravnosti prolog ivota. Pri tome je dozvoljena
mogunost ispravke i oienja od grehova i tokom ivota u svetu ljudi i
nakon toga u Paklu Nava.
Stavovi drevnih predaka o bitisanju ljudske Due posle smrti
pokazuju da Dua posle smrti oveka sledi nekoliko osnovnih puteva:
Kao prvi ona moe da se uzdigne do viih Boanskih Svetova.
Kao drugi pri nedostojnoj tradiciji ponaanja i propustima oveka,
pada u Nie Svetove.
Izbor puta, na taj nain, pripada oveku u toku njegovog ivota. Dakle,
ostvarivanje postignutog puta je nejasan i dugotrajan proces. Neko vreme,
dua provodi na ivici Sveta Jav, nevidljiva meu ljudima, meajui se sa
stihijama i prirodnim pojavama. Iz toga stanja, verovatno, ona moe da
naui neke lekcije i tada se konano odreuje njen Put.
Kao trei Dua posle smrti ostaje kao duh na ivici Sveta Jav na
neodreeno vreme. To zavisi od mnogih faktora, ako Dua ima besmrtni
Duh, onda takvo njeno stanje moe trajati proizvoljno dugo, a ako ga
nema, onda e Dua postojati sve do tada, dok je pominju na Zemlji, a
posle e se rastvoriti u informacionom polju. Tree stanje to je zbirna
slika odnosa Dua umrlih sa Duama i delima ivih. To je odraz
povezanosti razliitih Svetova Univerzuma kao predstava o
privremenom utoitu Dua.

37
Kao etvrti - Duu pri zanemarivanju svoje dunosti i neusvajanju
lekcija oekuje sledee otelotvorenje (reinkarnacija) u Svetu ljudi Svetu
Jav, saglasno verovanjima dedova u preseljenje Dua i nije iskljueno, da je
to iz prethodnog treeg srednjeg stanja ili nakon ienja u Paklu Nava.

5. VEDSKA PRAVOSLAVNA KNJIGA MRTVIH

Kod drevnih predaka, kao i kod bilo kog naroda Zemlje, postoji Knjiga
Mrtvih. U njoj je opisano sve to se deava sa ovekom pri umiranju
njegovog tela, ta on osea i ta mora da preduzme, popadajui u odreene
oblasti Meusvetova. Ali pre nego nastavimo da govorimo o Knjizi Mrtvih,
recimo neto o ljudima.
U drevnim uenjima svih naroda (ak i u hrianskoj bibliji) navodi
se da u naem Univerzumu postoje dve osnovne vrste oveka. Neki ljudi
su potomci Svetlih Bogova i imaju smrtno telo, besmrtni Duh, Duu i
savest, a druge su stvorili tamni Bogovi (po judeo-hrianskoj
terminologiji Gospod Bog Jahve-Jehova u saradnji sa velikim "inenjerom-
konstruktorom" Sotonom), ali poto kao tamni nemaju energiju ljubavi
oni nisu mogli da naprave bezsmrtnog oveka (ali Bog Jahve nije ba
neto i teio ka tome, jer mu je bio potreban samo ovek-rob). Tako da
njihovo stvorenje ima smrtno telo i duu, ali bez najvanijeg Svetlog Duha
i Savesti. I zato se pri umiranju tela Jav, njihovo informaciono telo Due,
ne imajui najvaniji bezsmrtni Duh, po isteku odreenog vremena
rastvara u informacionom polju Zemlje i energetski hrani boga Jahvea
(Jehovu) i kompaniju. Trajanje njihovog boravka u stanju duhova na ivici
Sveta Jav zavisi samo od toga koliko dugo ih pamte ljudi koji ive na
Zemlji. Jer oni nemaju boanski bezsmrtni Duh, pa za prelazak granice
Meusveta i nastavak razvoja - nemaju mogunosti. Ali, ne postoji nita
nepopravljivo, tako da je za popravak situacije na nau Zemlju bio
poslat Isus Hrist (u Vedama se on zove Lutalica), koji je objavio svoju
misiju, rekavi im, da je on put i da je stigao da da stradajuima Duh Sveti
(Svetli) i ko ga prihvati bie kao svi i dobie bezsmrtnost. Ali kao i uvek
uenje Hrista je iskrivljeno do neprepoznatljivosti. Mi smo danas isto doli

38
do ivice kada tehniki moemo da kloniramo oveka, ali on, naravno, nee
imati Svetli Duh. Sa ove pozicije kreemo dalje.
"Knjiga Mrtvih", je knjiga u kojoj se opisuje ta se deava sa ovekom
pri umiranju, ta on osea, ta on mora da uradi, ulazei u ove ili one
oblasti Meusvetova. Znaaj ove knjige za nae vreme je ogroman, poto
je veina otpala od Vere Prapredaka, a samim tim se NjIHOVE DUE
PRAKTINO NE RAZVIJAJU.
U socijalizmu, a zatim i nerazvijenom kapitalizmu, malo ko je uo o
Veri Prapredaka i tek sada ovek ima mogunost da se zaista vrati Starom
Znanju Veri naih Pra-pradedova, a nai Bogovi koji su i nai Preci-
Roaci, primie nas zabluene u bilo kom naem stanju i pomoi e
nam da proemo Put razvoja Due dostojno.
Ovu knjigu itaju svetenici umrlom tokom tri dana nakon smrti
pomaui i dajui uputstva kako da se ponaa kada prolazi ove ili one
Svetove, pri prelasku u Svargu Preistu. Pri tome se uklanjaju iz sobe svi
ivi. Za to postoji razlog. Sa tugom pokojnik moe i da povue nekoga sa
sobom. Svetenici, naravno, pomau, sugeriu ta raditi, ali je i sam umrli
jo za ivota morao neto da uradi za sebe - do kraja ivota neophodno je
bilo da formira u sebi svoj program ponaanja, koji raspoznaje svoje
istinsko "Ja" (Duh). Sreom, postoje tehnike i za ovu vrstu putovanja!
Mora da se naui da se ue u san, ne gubei dnevnu svest, ne
zaboravljajui. U sutini, to je praksa izlaska iz tela i o tome ima mnogo
materijala na internetu. Istrenirani umirui u poslednjem trenutku svog
zemaljskog ivota moe mirno prei u Meusvet u punoj svesti.
Informacije, izloene u "Knjizi mrtvih" su neophodne i u sadnje
vreme. I iako mi koristimo druge koncepte i terminologiju nego nai
Preci, sutina Vaseljenskih zakona je ostala ista. U naem dobu raunara
moe se uporediti telo oveka sa elektronskom mainom kojom
ponekad upravlja operator Duh, a koja u veini sluajeva deluje
samostalno. Nae telo je samo biorobot u koga je uloen veoma sloen,
vieslojni, mukotrpan i mnogoetapni program ivota. Ve sa oplodnjom
poinje da deluje program, precizno i dosledno obavljajui biohemijski,
genetski plan o formiranju tela. Dalje pri naem razvoju menjaju se
programi, zadaci, uslovi, sve vreme se auriraju informacije, ali ono to je
najvanije, prema "Knjizi mrtvih", mi smo do kraja ivota duni da
formiramo u sebi program, prepoznajui nae istinsko "Ja" (Duh). Ili
jednostavno reeno, da steknemo Samosvest Sebe kao Duha upravljajueg
u svakom trenutku naih aktivnosti (ega praktino nema ni kod koga), a
do tog trenutka mi smo samo roboti. Samosvest je jedina mera naeg

39
duhovnog razvoja. Taj neverovatan kvalitet - Samosvest, kojim smo u
stanju da se porodimo u zajednikom projektu u Svetu Jav, to je udo,
reima ne objanjivo. Tako je priroda i cilj Sveta Jav za oveka da
porodi "Samosvest", koja e posle smrti prolaziti strogi ispit. Samo
oni koji su se bavili svojom duhovnou, praksa svesnosti svog "Ja"
moe svesno da prelazi u bolji Svet. Kod njih se ne prekida svesnost u
trenutku smrti, kao to se ne prekida u trenutku pri spavanju tokom
ivota. Nauite da uete u san, bez gubljenja dnevne svesti i ne zaboravite,
i vi ete biti u stanju da sauvate jasnou u poslednjem minutu svog
zemaljskog ivota. A bez toga u viedimenzionalnim Svetovima nema ta
da uradite i opet ete biti na drugoj godini studija u zemaljskoj koli ivota
(ako niste poslati u specijalnu kolu pod nazivom "Pakao").
Dakle, hajde da vidimo ta se deava sa ovekom u vreme smrti i posle
nje, u skladu sa osnovna etri puta kretanja Due, saglasno drevnom
pravoslavnom uenju. (Dalje ide tekst, pripremljen za sveoptu
percepciju, a ne za uzak krug svetenika koji obavljaju obred, dakle, pria
ide ne u korist svetenika koji mnoge trenutke samo propuste i ne
uzimaju u obzir).

5.1 PUT PRVI - UZDIZANJE U SVET SLAV

Prva faza (ciklus) Traje do 3 dana.

"Blii se vreme odlaska oveka iz Sveta Jav".

Prvo, oveku kao da suze oi, sve je pokriveno maglom, telo je


ispunjeno bolom, uranjanja u hladnu jezu i drhtavicu. Umanjuje se sluh, ali
to samo okruujui Svet postaje neujan, a izuntra nastaje zujanje,
prelazei u zvono, a od neobine eksplozije nastaje raspad i gaenje iskre
u praznini. Duh poinje da se kree kroz telo.
Umirui poinje da osea da leti u neku cev i pri tome on se vrti, a cev
se suava (ove senzacije ovek osea, zato to je kretanje Due poelo od
nie akre (Izvora) genitalija, a energija, pristigla na svaku prateu akru
je zapeaena - otuda i oseaj suavanja tunela) i on osea na sebi

40
pritisak. To se probija centralni energetski kanal i ljudska Dua leti po
Haramnu (Suumna), kanalu po kimenom stubu koji se osea kao tunel
ili cev.
I ona leti kroz ovaj kanal i stie do raskrsnice. U podruju srca je taka
koju oseamo kao raskrsnicu. Direktno on vidi Belu Svetlost, desno
zelenkastu, levo plaviastu. Treba da se kree pravo ka Beloj predvenoj
Svetlosti (akri Roda) smetenoj na kraju tunela. I on leti pravo i pritisak
na njega se pojaava, postaje skoro bolan, on se okree, ali leti ka Svetlosti.
Ako je ovek u ivotu teko bolestan, onda su akre (tri nie posebno)
prazne i umirui mnogo pre trenutka smrti ve moe da bude van svog
fizikog tela i da bude u vezi sa njim samo posredstvom srebrne niti.
"im Dua izleti iz kimenog stuba kroz gornja vrata svog tela
(grenik ne leti kroz tunel on izlazi iz tela kroz donja vrata, kroz
anus), onda se neverovatan prostor otvara pred njim. Ona vidi sebe sa
strane". "Naavi se van tela prvo, ta pita njegova Svest je, - da li sam
mrtav ili nisam? Gde sam to ja? pita budei se njegova Sutina, AKO
TAMO LEI MOJE TELO?
Ona lebdi kao da je u istim predelima mesta prebivanja, sa ljudima
koji su u ivotu, ali to vie nije ta oblast Sveta Jav, u kojoj je ona ivela
ranije"**.
Umrlom izgleda, da moe da prui ruku i uzme bilo koju stvar iz
nekadanjeg svog okruenja, ali poznati za njega Svet vie ga ne
primeuje i na njega ne reaguje".
A to je zbog toga, to je napustivi svoje telo preao u oblast
Meusvetova nazvanu "Ivicom Sveta Jav", iz koje kasnije umrli prelazi
granice svetova po prolazu nazvanom kod slovena "Kalinov most", stie u
oblast "grada Sunca" koji se nalazi u oblasti Ivice Sveta Jav (Slika 4).
"Gledajui sebe u novim uslovima i fokusirajui se detaljno na bilo
koji deo svog novog tela on otkriva, da je postao prozraan, da je njegovo
novo telo samo igra svetlosti".
Umrli, na primer, moe da se fokusira na ruke ili dlanove. On, nalazei
se na "Ivici Sveta Jav", dobro vidi ostavljeni iza sebe Svet Jav, svoje roake,
svoje leee fiziko telo i lekare koji pokuavaju da ga oive, on ak uje o
emu oni govore.

____________________________________________________________________________
** I tu sada njegovo telo lei sasvim blizu. I ovde je vano da se zadri

41
jasnoa misli. U tom trenutku svest nije ispunjena utiscima, zvucima,
slikama, mirisima, i lako vidi Samu Sebe, to i jeste realna Stvarnost.

Svest i blistav esnaestodimenzionalni um su nerazdvojni!"

Slika 4

Ali umrli jo do kraja nije shvatio da on vie nije u Svetu Jav, ve da je


stigao u prostor Meusvetova koji se naslanjaju na te Svetove. Tako ljude i
stvari on moe da vidi odmah i sa svih strana i iznutra, da se kree on
takoe moe gotovo trenutno i da vidi bilo koju oblast Sveta Jav sa ivice
Meusvetova. On mora samo da shvati da je to svojstvo tog prostora. Dalji
uspeh u potpunosti zavisi od razvoja njegove Due. Ako je u njemu
razvijena samosvest svog "Ja", kao boanske svetlosne iskre, ako je jo
pri ivotu spoznao Svet Svetlog Nava i formirao neophodno za ivot u

42
tom Svetu telo, ona se odmah prevodi u sledei harmonian
esnaestodimenzionalni svet Lega. Da bi bili u stanju da se tako
upravljamo, neophodno je da naporno radimo ovde u naem
trodimenzionalnom postojanju.
Razvoj samosvesti svog Duha ("Ja") bi trebalo da pone jo tokom
ivota, mnogo pre smrtnog asa. Ali u nae vreme, takva duhovnost je
retka, i zato veina, gubi na trenutak pojavljujuu samosvest ostajui na
Ivici Sveta Jav. Od tog trenutka, pa sve do devetog dana (kako kod koga,
sve zavisi od razvoja Due) poinje da se formira telo neophodno za
prelazak u drugi svet (to je kod onih kod kojih to telo nije formirano jo
za ivota).
Ovo telo formira se pod uticajem energija i zraenja zvezde
Mare (Boginje Smrti), a takoe se koristi energija koja dolazi od
pogrebnih obreda, koje sprovode roaci i prijatelji.
Kada se prekinuta svest opet vrati oveku bukvalno u roku od
nekoliko sati nakon smrti, sree duh Venosti koji izgleda pred njim u bilo
kom obliku (Hriani vide starca ili samog Hrista, BudistiBudu,
KrinaitiKrinu, Sloveni svoje boanske Pretke i tako svaki po svojoj
Veri, tako kako odgovara naem ivotnom okruenju). Mnogima koji ne
veruju ni u ta, u susret dolaze davno mrtvi roaci. Umrlom detetu mogu
da se pojave njegovi roditelji, majka ili otac. Oni upuuju umrlom
pozdrave i uputstva, ali ako se svest umrlog nije razvila, on ponovo moe
da uroni u Tamu neznanja. I onda ga samo pogrebni obred (treeg dana)
ivih roaka i prijatelja doziva pameti.

Druga faza (ciklus) od 4. do 9. dana.

etvrti dan.

"Ve tri dana pokojnik nije znao ta mu se desilo. Sada, probudivi se,
nakon ceremonije sahrane roaka, on samo treba da shvati, da se on
veoma mnogo promenio. Sve se promenilo oko njega, i prostor sa svojim
svojstvima, i vreme, i on je takoe postao drugaiji. Na kraju krajeva, on je
ve pokidao veinu svojih veza sa Svetom Jav, pa se on i zove zato umrli".
Glavno, onome ko je napustio fiziko telo je, da ne treba da se
plai! Njega nita ne moe da povredi! Dakle, na prvom mestu za njega u
ovom periodu je da treba da se pripremi za susret sa Bogom
Praroditeljem svog Roda i sa Boginjom Majkom jer svaki rod ima svog

43
Boga Praroditelja, koji eli da pogleda svog potomka. I da bi ga poznao
umrli treba da obrati panju na znake, rune, atribute koji prate pojavu
Boga-Praroditelja Roda (na primer, kod boga Kolade u ruci e biti toak sa
8 ica, Dadbog ima znak "Rase", a druge Bogove e pratiti drugi znaci).
"Bogovi - Praroditelji roda imaju zaslepljujue belo telo, koje svetli
istim plavim Svetlom Svarge Preiste. Ova Svetlost je tako Jarka, da je
onom oveku koji ima grehe lako uplaiti je se, i ako pokojnika - obuzme
strah, onda kao kroz polomljen led on pada u druge Paklene Svetove.
A onaj ko se ne boji i veruje u Plavi Plamen i primi ga u sebe, taj e
biti spasen od velikog bola i muke Pakla. Vano je da shvati svoje jedinstvo
sa Velikim Pretkom i Boijom Majkom.

Dan peti

Na taj dan e doi Neunitivi Bog Veles, i umrlom nije mogue da


izbegne njegovo ispitivanje.
"A nou Veles odlazi u Svargu po mleku nebeskom (Mleni put, to je
naa galaksija, tako kako je vidljivo nama mleni put jeste naa galaksija), i
odlazi u svoju palatu, i u zoru dovodi nas (Due mrtvih) do kapije Virija
(prelaza). I tamo mi oekujemo, da ponu da pevaju pesme i slave Velesa u
hramu njegovom, koji sija svetlima mnogim i postajemo jaganjci isti (to
je ienje pred prelazak u drugi Svet). Veles je uio praoce nae zemlju da
oru i seju itarice, i nju slamu na poljima zauzetim, i stave snop u
ognjita, i da ga potuju kao Oca Bojeg".
Telo Velesa je obavijeno istom Belom Svetlou. On dri u svojoj ruci
skiptar sa pet runa oznaavajui bogatstvo, prosperitet, mo, silu i slavu.
Velesa grli Boginja Majka Joginja-Jaga".
Poznate su i druge varijante imena supruge Velesa, kao to su Moko
i Dana. Moda su to razliiti nazivi iste Boginje. Boginja Jaga je povezana
sa predenjem, jer, prema prii, ona stradajuima poklanja klupko
putevodno sa nitima sudbine. Moko [Majka Koa (Sudbine)] takoe prede
niti Sudbine i plete ih u klupko. Klupko moe biti i samo dobra re, bajka,
ptica, pero, pratilac, itd
"Tog istog dana i Vrata Pakla otvaraju svoje strano drelo, odakle
isijava Tamno Svetlo (svetlo pomeano sa maglom). Zla dela ili bes mogu
gurnuti pokojnika, da ga povuku neodoljivo ka zadimljenom tamnom
Svetlu Pakla. On izgleda tako toplo, grejue, a jarki Beli Sjaj spasenja Velesa
ga uplai.
Ne treba gledati na tu, kao nenu, dimno - tamnu stranu. To je put u

44
Paklene Svetove, odakle e biti dug put do izlaska.
Umrli! uvajte se besa, naroito ovde u okolini zemaljskog prostora!
Na taj dan jo uvek moe da vidi ostavljen iza trodimenzionalan
zemaljski Svet, ali, gledajui na njega ne treba dopustiti sebi da se ljuti
inae e ga u trenutku povui prema sebi tamno Svetlo i otvoriti vrata
Pakla!
Jasan, isti Beli Plamen Velesa tako jarko blista, tako zaslepljuje da je
oima bolno da na njega pogledaju, ali potrebno je prevazii sebe i primiti
uputstva Velesa i Jage.
Zlo u oveku moe da odbije zaslepljujui Beli Plamen, i zatim odlazi
za dimnim Crnim Ognjem, koji vodi ka stradanju u Pakao.
Umrli gleda u jarko sijajui Beli Plamen i upija ga u sebe, postaje
jedno sa Bogom Velesom i Bogorodicom Joginjom (Jagom) i odmah dobija
putevodno klupe, koje e ga voditi verno putem u Svet Svetlog Nava.

Dan esti

Tog dana umrli ne dobivi putevodnu nit od Velesa i izbegavi kapiju


Pakla videe Boga Varuna koji zrai ut isti Plamen i u ruci dri uti
dijamant.
Njega grli neno i putuje sa njim Boginja Karna.
Teko je pogledati na ovaj uti Jarki Oganj, tako nepodnoljivo sija
uti Plamen.
Sa utim plamenom mea se tupa plavetnilost zemaljskog Sveta, koga
umrli jo uvek vidi.
Ako je u njemu ostalo mnogo i dalje loeg, to ga otuuje i odbija od
utog Ognja, uplai se onda ovek od Jasnog utog Plamena i povlai se za
mirom i spokojem plavog Svetla.
Umrli mora da se uzdri od ovog koraka i pokua da izbegne nejasno
plavetnilo!
Ako su umrlom ostali nezavreni zemaljski poslovi, koje on mora da
zavri, onda ga ono odmah povlai za sobom (nejasno plavetnilo
Zemaljskog Sveta), i deava se proces inkarnacije (uvoenja) Bog
Varuna sa Boginjom Karnom ga vraaju u novi ivot, starosti, bolesti i
novoj smrti bez novog uvida. To je tuna usputna stanica. Sramotno je
samo tako pasti u nesvesnu zemaljsku dolinu, bez izbora, gde ekaju
iskuenja.
"Umrli treba da primi u sebe uti, Jasan Plamen, da postane jedno sa
Bogom Varunom i Boginjom Karnom, i ako e morati da se vrati u

45
zemaljsku dolinu, taj povratak e biti svestan i proroka ptica Boga Varune
Vrana e vratiti oveku Duu!
Ko su Bog Varuna i njegova saputnica Karna?
Varuna - Bog, upravlja putevima Sudbina Ljudskih. Samo Bog
Varuna moe da utvrdi potpuno ispunjenje ivotnog Cilja oveka. Mrtvom,
nesigurnom u izboru svog puta e doi u pomo Varuna i odluiti - da li
oveku dozvoliti zapoeto u Javu, da li je potrebna reinkarnacija.
Nemojte se iznenaditi videvi Vorona - on je pratilac Boga-Upravitelja
Varune. On prati Due mrtvih do Kapije Virija u Velikoj Svargi Preistoj i u
hodu saoptava Dui o tome, kakve visoke ciljeve su oni bili u stanju da
postignu u svom Duhovnom i Mentalnom razvoju, u ostvarivanju ivotnog
Cilja na Midgard-Zemlji, odnosno u Javu.

Voron uvar ive i Mrtve vode, daje mogunost Dui pokojnika da


se vrati u svoje telo, tako da ovek, kada se vrati u Svet Jav, moe da zavri
svoje nedovrene poslove. To je Vaskrsenje.
Preivevi kliniku smrt ovek menja svoj nain ponaanja, vie ne
izgoreva svoj ivot uzalud i zavrava posao koji nije uspeo da zavri. Ali to
je ve druga pria.
A dobra stvar je u tome, da ako je nemogue da se vrati u svoje telo,
onda Bog Varuna trai od Boginje Karne da pronae odgovarajue telo za
ovu Duu. I to uvek radi. Oigledno zato postoje mladi geniji, koji se brzo
realizuju i odlaze iz Java.

Dan sedmi

Tog dana, za onoga koji nije primio pomo Velesa, za onog ko je


izbegao proces inkarnacije -- pojavie se surovi Bog Siva.
"Siva" to od starina znai Zimni Surovi, tako su ponekad nazivali
Peruna, vidi "Vede slovena" S. Verkovia (u Indiji ga zovu iskrivljeno iva),
jedno od imena se odnosi na boju njegove zlatne kose - Rudi (a u Indiji
iva je Rudra).
On svetli istim Crvenim Plamenom.
Njega grli Boja Majka Rada (u nekim izvorima Boginja Diva).
Tako je silan Crveni isti Plamen, da je teko pogledati u njega.
On je pomean mutnim, slabim crvenkastim svetlom Zemaljskog
naslea. Zemaljski poslovi mogu odvratiti pokojnika od istog Plamena, i
izazvati iskuenje da se skloni u spokojnom crvenkastom polumraku,

46
pomeanom sa crvenim sjajem.
Potrebno je pobei od nejasne crvene svetlosti to je put u svet
nesrenih nemirnih duhova odatle nema osloboenja nikada!
Umrli se usredsreuje oima na Jarki Plamen, i razabira u njemu
jedinstvo sa sobom!
Tog dana zbog jakih oseanja, oseanja osvete ili zemaljske ljubavi
raaju se Duhovi. Nemirni duhovi, svezani su sa mestom i priom svog
stradanja. Njihov dalji razvoj je zaustavljen, i samo rodivi se ponovo na
Zemlji meu ljudima, nakon isteka vremena zarobljenosti u obliku Duha -
Duhovi mogu ponovo da pokuaju da se popnu na Vie Svetove. I pored
Sivog (Zimskog) Peruna niko im ne moe dati osloboenje. Perun takve
duhove oslobaa na Zimski dan Peruna. Jednog dana, kau, pri takvom
spasonosnom poslovnom putu do Duhova, Perun je ostavio prolaz na
Zemlju nezatvorenim i gamad je pourila na Zemlju u tom obliku, kakva je
bila. Morao je posle Perun da oisti Zemlju od materijalizovanih Duhova.
To je opisano u prazniku Kolada...
Primivi u sebe Crveni Plamen umrli postaje jedno sa Bogom Sivom!

Dan osmi

Tog dana e se pojaviti Bog Svetovid.


U rukama on dri skiptar od etiri glave u obliku krsta.
Sa njim, grlei ga neno, ide Bogomajka Tara.
On ima telo koje svetli Jarko istim Zelenim Plamenom.
Jarko Zeleno Sijanje pomeano je sa nejasnom zelenkastom svetlou.
Ako umrli, dok je iveo na zemlji, nije iiveo u sebi ropske sklonosti,
on mora da proe ovaj test, ak i ako on nije ljudski, a "boji rab" to ne
znai nita, jer Svetlim Bogovima ne trebaju ljudi-robovi, oni ne zahtevaju
ponienje svoje dece. Dakle, ako umrli nije gajio u sebi duh Volje i Slobode,
onda on, plaei se zaslepljujueg plamena, moe da pokua da se sakrije u
tom nejasnom spokojstvu. Moramo se uvati toga i ii za Bogom
Svetovidom, koji e spasiti pokojnika od sledeeg ropstva. Inae slabo
zeleno svetlo e ga dovesti do ponovnog roenja kao roba u Svetu vene
mrnje i ratova zlih dinova (Etum Hejn ili kao to se sada kae, Eden).
Njegov put e biti prekinut na due vreme na tuan nain.

47
Ljudi su, izgleda, ranije traili od Svetovida da ne naputa rat za njih na Zemlji.
Obavezali su se da i bez rata treniraju svoju Volju i sloboljublje. A pristupali su samo
njegovom skiptru, ostavljenom na Zemlji kao seanje o Svetovidu.

Ne zna se kako tano izgleda ezlo Svetovida, ali postoji ovakva drevna stvar, sa
nejasnim funkcijama - VAD-RA. U prevodu sa sanskrita ova re znai istovremeno i
"munja" i "dijamant".

48
Umrli gleda fokusirano u blistavi plamen, jer nai Bogovi ne
prihvataju ropstvo ni u kom obliku!
Ne bojte se i primite oganj Svetovida u sebe!
Sjedinite se sa Mudrou i pustite Bogomajku Taru da vas zagrli.

Dan deveti

Umrli je sve ovo vreme bio u blizini zemaljskog Sveta na Ivici Sveta
Jav. Deveti dan je poslednji za ovaj krug, kada se moe ostati ovde.
Ne prepoznavi Znakove, ne primajui pomo Svetlih Bogova, ne
shvatajui sopstveno "Ja", umrli mora da krene dalje.
Tog dana ostali na Zemlji, roaci i prijatelji, u znak seanja pominju
umrlog, da bi mu dali snage. Primljena od njih energija konano stvara
novo telo (onome koji ga jo nije formirao ranije). Da bi se to uradilo u
davnim vremenima nisu organizovali oplakivanja i naricanja za mrtve, jer
su znali da e time rodbina i prijatelji samo odloiti njegovo dalje
napredovanje, vezujui ga za zemaljsku dolinu. Naprotiv, na taj dan,
njegovi drugovi i pobratimi na pogrebnom obedu su govorili o njegovim
podvizima i slavnim delima, organizovali su prikazivanje razliitih slika iz
njegovog pravednog ivota, a ratni drugovi organizovali su arene,
prikazujui kako je on bio spretan ratnik.
Devetog dana se deava potpuno odvajanje Due od tela, prekidaju se
poslednje niti, koje ga povezuju sa Svetom Jav, kida se srebrna nit izmeu
due i fizikog tela i Dua se die navie i opisuje figuru osmice oko
Zemlje i Meseca. I dalje, diui se vilje, ona prelazi granicu Meusvetova
(Svetlost je reka, Smarodina) kroz poseban prelaz (Kalinov most). Svetlo
je reka, to je samo poseban sloj etra, koji savladava Dua, i vidi je ovek
figurativno kao reku koja razdvaja dva Sveta. Drevni sloveni su verovali da
u zemlji Praotaca, Due sprovodi vodi:
"A sve nae due kroz tu reku e imati vodia ".
Nazivali su oni vodie - prevoznike: Nosa, Nij, Vodec, Horon. Svi su
oni prevodili umrle kroz granice svetova, koja se kao to smo ve rekli,
zove Svetla-reka, ili reka Velikog Zaborava zemaljskog ivota (prelazei je
ovek gubi svesnost i nalazi se u mrkloj Tami). Neke mrtve prevozili su uz
pomo brodova. Druge kroz ognjenu reku prevodili su preko mosta
(Kalinov most) i tamo, to je istiji bio ivot, time je jai bio most, a to
vie grehova onda je tanji most i moe se pasti u Paklene Svetove. Neke
Due jednostavno prelete reku - granicu, jer nain prelaza zavisi samo od

49
te slike, koju e izgraditi svest samog pokojnika.
I ako je umrli bezbedno preao granicu Meusvetova, ne pavi u
Pakao i ne lebdi izmeu dimenzija, onda, kada mu se vrati svest, on pada u
oblast Ivice Sveta Nav i vidi pred sobom sijajui jarkim svetlom grad sa
ulicama i kuama. Njegova Dua nalazi da je zemlja otaca uvana
straama.
Na ruskom severu ovaj grad se zove Agard (kod skandinavaca
Asgard). To je carstvo Boginje Smrti ili na drugi nain nazivaju ga
carstvom Boginje Pokoja i bez-smrtnog znanja. Katolici ovo mesto zovu
istilitem, sibirci i belorusi gradom Svetla ili Sunca, a neki ga zovu
nevidljivi Eho zemlje. Tamo se Dua nalazi do 40 dana (naeg vremena, a
tamo je vreme drugaije). I tu ovek pronalazi odgovore na svoja pitanja,
koja su ga muila i interesovala tokom ivota.

Trea faza do 40 dana

Uspeno nakon prolaenja uvara Praga na taj dan, umrli moe da


dobije odgovore na pitanja koje on nije mogao da razrei za ivota, taj dan
je dan Znanja i Vedanja. Nije svima sigurno da lutaju po Predelima Boginje
Smrti. Duhovno razvijenim ljudima jo u trenutku Smrti, Vena Svetlost
osvetljava tajnu, vertikalni put (a nekima Veles i Joga ukazuju put) i ko je
poznao to Svetlo, on e odmah dostii esnaestodimenzionalni Svet Lega.
Tako su isto i oni, koji su nalazei se oko zemaljskog sveta do devetog
dana uspeli da probude svoje "Ja" i koji su shvatili jedinstvo sa rodnim
Bogovima, koji su ve dugo budni, u svetovima koji imaju do 16
dimenzija i zatim, probueni, oni mogu da nastave svoj razvoj dalje ili po
volji mogu da se vrate na zemlju, u ljudsko postojanje, u obliku Putnika, da
spasu oveanstvo.
Ali, ako je svest o sopstvenom "Ja" zamagljeno kod umrlog, do dolaska
u grad Sunca, onda ih nauivi sebe tu, oekuje razvoj u Svetovima koji se
nalaze mnogo nie ispod Sveta Lega.
Meutim, i tu umrli ima mnogo mogunosti da nastavi napredak u
svom razvoju. Umrlom opet prilaze Nebeski Otac i Majka.
On mora konano da ih prepozna i propusti, onakve kavi jesu, i da ih
uzme u sebe, u svoj Hram - i onda e on biti spasen!
Umrlom je potrebno da prepozna znake, proita tajnopis sopstvenog
ustrojstva i odjednom postane onaj, ko je on u stvari!
Ujedinivi se sa sobom, on je osloboen ispita nazvanog Sudom
Bogova i Predaka i nastavie svoj dalji razvoj u Viim Svetovima!

50
To je poslednja mogunost osloboenja!
Ako je pokojnik posrnuo, uplaen onda odmah osea, kako pada na
dole, na sud Bogova i Predaka.
U rukama oni nose njegovo ivotno delo-Svitak.
Njegova svest se pojavljuje, kao glava iz mutne vode, i on trenutno
spoznaje sebe onakvog kakav jeste!
Do jueranjeg dana on nije bio u stanju da shvati svoje "Ja" i
povezuje se sa Bogovima. Onda tu i sada dobija jo jedan pokuaj da
izabere put navie. Dakle, on mora da bude bez elja i emocija, i onda on
moe da ide navie.
U krajnjem povoljnom sluaju kod umrlog ostaje ansa da se
inkarnira opet na Zemlji u trodimezinalnom Svetu, ali ne izgubivi svest i
seanje, a u najgorem sluaju da se ponovo rodi na zemlji bez seanja.
Ali najbolje od svega je, ako on ne podlegne iskuenju uopte, onda
moe da nastavi svoj razvoj u viedimenzionalnim Svetovima.
Ako je pokojnik za ivota bio pripremljen, onda on sigurno vidi
Bogove i Lege u gradu Sunca.
Do 40 og dana e ostati tu u tom stanju, iako je nepoznato tano
vreme. Kroz tri dana posle smrti, on se po prvi put probudio oko
zemaljske doline Ivice Sveta Jav. Meutim, do 9 dana jarke vizije ga sve
vreme ometaju od napredovanja napred.
Kod veine one prenose nejasni komar, i tada ovek dolazi sebi tek
deseti dan, ali mnogi ne dostignuvi to do tada, ne znajui ta rade, oni su
ve odavno propali u Pakao ili postali nemirni Duhovi (Prikaze).

"Strani Sud" po hrianskim


kanonima. U stvari, izgleda kao ceo
proces od 1. do 40. dana. Vidljiv je
proces potapanja pokojnika na dole. U
samom dnu je istilite (Pakao). Sa leve
strane na dnu je Sud Bogova i Predaka.
Sa leve strane iznad Suda je zlatni grad
Sunca, gde ovek sudi sebi sam do
odreenog trenutka. Iskrenost daje
propusnicu za gore. Oni koji nisu proli
u Zlatni grad dopadaju na Sud Bogova i
Predaka i tamo mu ve drugi sude.

51
Ali onaj koji je doao sebi, ne mora da se plai!
Ko je u ivotu teio da vidi Sebe, ko se seao o Smrti i Roenju veinu
vremena, osigurao je sebe.
Ko je iveo nesvesno kao maina-robot, on ni ovde ne vidi sebe
Povlai se besmislenim stazama, prazninom i tupou.
Mrtvi ne treba da budu obeshrabreni, ako videvi hranu, ne mogu da
je okuse, oni i dalje mogu da se zasite mistino, na kraju krajeva, ako im
je prineena hrana, ako im je ostavljena aa sa vinom, onda e oni okusiti
sutinu vina. To je razlog zato se ljute Bogovi i umrli, ako im se ne ine
rtve, ne ostave hrana i pie za njih. Dok god ivite, pamtite najblie,
prijatelje svoje i ostavite za njih bokal seanja.

Sud bogova po egipatskim verovanjima. Vaganje dela Pokojnika

A kod slovena sud bogova i predaka moe izgledati ovako


52
Savet Predaka:
Ako je pokojnik toliko slab, da ne moe da zadri svest, i gubi
sebe, onda treba da misli o svom Bogu Pokrovitelju, o Uitelju ili oveku,
koji je osvetljavao pokojnika u ivotu i grejao ga.
Kao to vidimo, nesvesni nekoliko puta u prvim danima nakon
smrti dobijaju ansu da se inkarniraju opet na Zemlji, to jest, u naem
Svetu Jav. I ak moe da se rodi ne izgubivi svest i seanje. Iz ovoga je
jasno da se seaju svojih ranijih ivota samo ponavljai, koji nisu proli do
vrha prethodni put. Nisu bolji ni oni koji se ne seaju prolih inkarnacija
- oni takoe mogu biti potpuni ponavljai, ali bez seanja.
I jasno je da je najbolje da se ne podlegne iskuenjima u Svetu
Jav uopte i onda je nakon smrti velika ansa da se mirno nastavi razvoj u
viedimenzionalnim Svetovima bez uvijanja u "toak Samsare"
(reinkarnacija u Svetu patnje, to jest na Zemlji, iako neki vole da rade
jedno te isto). Zanimljivo je i to, to u gradu Sunca moe da se ostane i
preko 40-ak dana. Ne zna se tano koliko dugo to moe da traje.

Toak Samsare - budistika ideja o reinkarnaciji.


Bhavaakra (sansk.), sipe khorlo (tib.), "Toak uslovljenog postojanja".
"Krugovrat" uslovljeno postojanje, ciklus prinudnog raanja i smrti.

Do 9 dana svetle vizije iz Java sve vreme odvraaju slabog pokojnika


da napreduje napred. To je nona mora, poneta iz Java. Tek nakon
odvajanja od Java pokojnik moe da se probudi. Odvojeno, moe da se
govori o tome da je Svet Jav ReAlnost (ponavljanje neke Alnosti).

53
Pretpostavimo, da pokojnik nije mogao da se probudi i da prihvati
sebe takvim, kakav jeste ak ni za 40 dana, i on je potonuo na Sud Bogova
i Predaka. Pre toga evo jednog iskustva izlaska iz tela koje se nije dogodilo
u snu:

Neu da navodim kako, ali sam se naao u Svemiru. U odreenoj fazi


leta na zvezdanom nebu ja sam se nevoljno pitao otprilike ovakvo pitanje -
"A ta e biti na Zemlji posle mog odlaska?" I u istom trenutku pojavilo se
ogromno prozrano bie, ili bolje reeno, ja sam video samo njegove
ogromne ruke koje su postavile ispred mene ekran, i poelo je neto poput
3D filma sa zvukom. Moe biti da sam video bie i u potpunosti, ali se ne
seam. Nisam oseao nikakav strah. Naprotiv, osetio sam dobrotu, dolazeu
od ovog ogromnog bia, kao da sam dete, a to je bio moj voljeni otac,
nagnut nad deija kolica. Ili je to bilo vie kao dobar din iz bajke o Aladinu.
Na ekranu su se prikazali delovi iz ivota mojih najmilijih. Nita
neobino. Ali od gledanja "bez daha" iz nekog razloga, seam se tog
oseanja.
U jednom trenutku sam pomislio da je dovoljno i ekran se odmah
polako raspao u blistavi pesak, i svako zrno peska je gorelo iskrom. Veoma
lepo, kao u crtanom filmu. Na kraju, ja sam zapamtio neke scene meu
zvezdama.
Ubrzo sam se vratio u svoje telo. Neu da navodim kako je to bilo. ivot
protie u normalnom reimu, bio sam zdrav.
Ne seam se tano, ali kroz oko dve nedelje poeo je dea vu - poeo
sam povremeno da primeujem da ve znam kako e se razvijati dogaaji
oko mene. To je bilo neko nepredvidivo ukljuivanje u reim proroka. Tada
sam se osetio malo neprijatno. I susreta sa biem u Svemiru seao sam se
znatno jasnije. I u snu, izgleda, bilo je zabavno. Sada se ne seam, naalost,
nieg konkretnog.
Meutim, uskoro je sve bilo gotovo. Oigledno, ja sam iscrpio zalihe
vienih stvari iz budueg ivota. Ostao je samo oseaj svemirskog leta,
iskustva i oseanja pri nastanku dea vu. Najneobiniji oseaj od svih - to
je da budem meu ljudima i da unapred znam, kakvu repliku i pokret
e uiniti svaki od prisutnih. Podsea skoro na lutkarsko pozorite, u
kome svi potpuno iskreno igraju svoje uloge. Pri tome, sam se ne usuujem
nita da promenim u ovoj predstavi. Neverovatno, ali ja sam na neki
neverovatan nain automatski izgovarao svoje replike i radio sve prirodno,
kao da me neko neno gurao, primoravao. Pri tome, ja sam jo uvek gledao
sve kao sa strane. Znao sam, kada e neto pasti i znao sam budue zvuke

54
iza prozora.
Da je ovo stanje trajalo due, mogao sam da se igram proroka.

Sud - Ovde umrli mora da proe kroz tri suda:

Sud Savesti,
Sud Predaka,
Sud Boga Pokrovitelja roda.

On moe da vidi Svetlog Duha svog uzrasta (moe biti i neka druga
vizija), koji e prii i poeti da razmatra njegova dobra dela.
Sa njim, sa druge Strane doi e Tamni Duh i poee da razmatra
njegova loa dela.
Videvi to, umrli moe da se uplai, i pone da lae, da vie kako to
nije pravedno i da nije bilo takvih loih dela, a da je dobrih bilo vie.
Tada se odmah pojavljuje Knez Smrti pred njim sa Ogledalom
Sudbine, u kome se ogledaju njegova dela.
Pokojnik mora da shvati da je to Sud njegove Savesti, gde on sam sebi
sudi, da se sve slike pojavljuju iz mutnih voda njegovih misli!
Umrli je sam sebi i Zatitnik (Svetli Duh) i Tuilac (Tamni Duh). Tako
da ne moe da lae pred sobom. Ne treba se bojati i tada e se spasti!
I dalje umrli treba da odgovara iskreno za svoja dela pred Precima i
Bogovima, to je poslednja prilika za njegovo osloboenje.
Ako ne uspe onda njemu potamni svest i pamenje prolosti, i odlazi
nanie. Ali, ako se umrli sea ak i svog pravog imena (ima se u vidu tajno
ime) i imena svojih Bogova i Predaka vikne ta imena, onda e biti spaen!
Ako umrli ispusti ovu priliku, onda ga u najboljem sluaju eka
zaborav sledee zemaljske inkarnacije, a u u najgorem sluaju Pakleni
Svetovi.
Da razjasnimo, da pored roditeljskog imena (koje su mu dali roditelji)
svaki ovek ima jo dva imena, ali su ona skrivena od svih, ukljuujui i
samog vlasnika imena. Ova imena se mogu saznati uz pomo znajuih
ljudi. Ako ne znate ko su znajui ljudi, recimo da su to duhovno razvijeni
ljudi, moe se rei, svetenici. Ovi ljudi mogu u odreenom stanju da
"vide" ime odreenog oveka. To stanje "vizije imena" postie se u
odreenim okolnostima, uz odobrenje iniciranog oveka.
Pretpostavimo da i sam ovek moe da sazna svoja tajna imena. Da
razjasnimo, jedno od tih imena je tajno ime zajednice, odnosno, ono moe

55
biti izreeno, jasno, otvoreno, i ono je gotovo karakteristika oveka i
izraava mogunosti i stepen uticaja. Mogue je da je to ime Due.
A to drugo tajno ime je tajno kod svih ljudi, istinsko, zato to
omoguava da utie na samog oveka. To ime je namenjeno za
identifikaciju izmeu... da ne kaemo koga. To ime je klju za magiju. Nivo
pristupa ...
Ako se pokojnik sea jednog od svojih tajnih imena, on e biti u
stanju da pozove sebe i da sebe upozna.
Ovakva ema dogaaja koja eka oveka posle trenutka smrti opisana
je u razliitim varijantama "Knjige mrtvih". Ali naa stvarnost i na razvoj
nije neto okotalo i Preci su to shvatali veoma dobro. Tako i u "Knjizi
mrtvih" oni tvrde da uvek ima ne jedan, nego mnogo naina posmrtnog
razvoja Due. I za razliite ljude, oni nisu isti. Tako, na primer ratnik,
proivevi kratak ivot, zbog toga to je poginuo, branei od neprijatelja
svoj Rod i svoju Dravu, ne vraa se nazad u zemaljsku dolinu za ponovnu
lekciju o razvoju samosvesti. Takav ratnik ak i ne pada u Sunani grad
(Asgard). On se odmah nalazi na drugom mestu sveta Nav, u tzv Volhali
(prebivalite Boga Volha), gde spoznaje sve to nije uspeo da spozna
tokom zemaljskog ivota (jer njegov prekinut ivot nije njegova krivica). I
odatle iz Volhale, naavi tamo samosvest svog "Ja", ratnik pada u svet
Lega, gde nastavlja dalje svoj razvoj. A eto dananji pravoslavni hriani,
kojima po smrti prema obredu stavljaju u ruke papir oprosta - "ovo je rab
boiji taj i taj" postaju robovi u jednoj od oblasti Sveta Nav kontrolisanog
jevrejskim bogom Jehovom. Tamo e oni, u skladu sa njegovim uenjem,
ekati drugi dolazak Isusa Hrista, nakon ega e opet biti u stanju da
ustanu, to jest da se rode na zemlji.
Na taj nain, njihov razvoj se po sopstvenoj volji zamrzava na
neodreeno vreme.
Poseban put imaju ljudi koji imaju mo mistike. Na kraju krajeva, sve
ono gde se ivot sa smru preseca, ima veoma veliku mo i uvek su
postojali ljudi sposobni da koriste tu mo (magovi, volhovi, kolduni). Smrt
je neizbena i za njih, ali posedujui magine moi, ovi ljudi ne mogu tek
tako otii iz ivota. Ta Sila je za njih prepreka i zato je obino arobnjaci
pred smrt, prenose svojim potomcima, deci, unucima, praunucima.
Setimo se epa o Zlatogorki, koja je sa neobinom snagom, pala u zamku
Koeja. Ona je legla u grob da bi ga probala i nije bila u stanju da iz njega
izae. I onda, da bi mirno umrla, ona je prenela svoju silu Dadbogu,
izdiui u njega svoju mo. Ali u Vedama je opisan i nain izlaska iz ivota
oveka koji vlada Silom i koji eli da je ostavi u sebi. Za povoljno

56
naputanja svog tela takav ovek mora da ode na sveto mesto energetskog
izlaza Sile zemlje. Sedne na zemlju u pravilan poloaj, licem ka severu,
svaki dan se umiva i vri Ognjeno rtvoprinoenje (raspaljljuje pet vatri),
a umesto hrane koristi samo vodu, kontrolie um i oseanja pomou
kontrole disanja. ovek, ostavljajui svoje telo, mora da zatvori pet otvora
(kroz koje izlaze izmet). A dalje on treba da se povee svojim istinskim
"Ja" sa razumom, znajui za sveopte jedinstvo sa Bogovima, poinje da
izlazi iz Sveta Jav i postepeno podie ivotni vazduh sa jednog nivoa na
drugi (po kimenom stubu) kroz energetske centre. Dostigavi oblasti
temena, probija rupu u zatitnoj (energetskoj) ljusci lobanje i odlazi u
vilje Svetove.
Na taj nain, kod njega je sauvan njegov um, pamenje i oseanja.
Pri tome, njegovo fiziko telo sagoreva u vatri mistine sile (unutranja
vatra tela) i pretvara se u Svetlost (u svoje vreme to je uradio Isus Hrist,
ostavljajui samo trag na pokrovu). Tako moan ovek zadrava sa sobom
silu i dobija priliku da se, bez ometanja kree u Svetovima i Realnostima u
svom novom suptilnom telu (multi-dimenzionalnom, steenom za ivota).
Kada mistik odlazi iz tela po sjajnoj Suumni (kimenom stubu), on
odmah dostie Sunani Grad. Tamo on prolazi ienje, a zatim se penje
jo vie u Svet Lega, gde uiva u ivotu i usavrava dugi niz godina.
Takve Due postaju mesije i mogu se pojaviti u Javu.
Mesija nuno vidljiv i ne mora da privlai panju. Sasvim je mogue
da takav putnik izmeu Svetova moe biti u Javu jednostavan nastavnik ili
pronalaza, filozof ili naunik. Meutim, sasvim je mogue, da njih
ujedinjuje elja da se sauva Jav, tako da ih moemo nazvati uvari.
Magiju, oni verovatno da pokazuju, ali mogu da ukau na pravo reenje
onome ko zna kako da slua.
Postoje i "zli" putnici izmeu Svetova. Ove Due mogu da podine
glupave i neiskusne Due u Javu radi igre, kao to to ine kompjuterski
igrai. Izigravi se, one nestaju, ostavljajui nezrele Due u Javu da shvate
svoje glupo ponaanje.

5.2 PUT DRUGI - SILAZAK U SVETOVE PAKLA

Svaka Dua odlino razume ta je greh, ali ne eli svaka Dua da ivi
bez greha. Jer, kao to je poznato, greh ima sladak ukus. Ba kao i mnogi
otrovi. I to je lepo i privlano, ba kao droga. A ivot bez greha zahteva

57
nasilje nad eljama i onda je oveku potrebno da troi snagu da prevazie
iskuenja, a to je neprijatno.
Slabost pred iskuenjima - to je lenjost Volje. Ali do nekog odreenog
vremena slabi hoda i ivi zabavno, sa emocijama i ne smetaju mu
posledice.
Meutim, obavezno dolazi vreme da se zavri boravak u Javu, i
odjednom se ispostavlja da je telo grenog oveka deformisano
nalepljenom neistoom, a ne svojom snagom.
I jednostavan prelazak u drugi Svet pretvara se za takvog umirueg u
divlji problem sa viestrukim neprijatnim oseanjima.
Ako ovek u toku zemaljskog ivota na svakom koraku izaziva zlo
drugim ljudima (ini nasilje, ubistva, krade, pljaka, itd), njegova smrt je
strana. Ko je uhvaen u grenosti i ko je lien saoseanja i pravednosti,
ko je vezan za nemoral i odaje se ulnim zadovoljstvima, taj pada u ponor
pakla. Mona smrt iznenada kao zmija ujeda greno stvorenje, koje
strasno udi da ivi. On lei sa beivotnim izgledom sa umom
preokupiranim sudbinom porodice, sa neukroenim oseanjima i gubi
svest od bola. U ovom poslednjem trenutku pred njim nastaje vizija svi
Svetovi su mu kao jedan. U predsmrtnoj agoniji, pod pritiskom vazduha
iznutra, njegove oi pomeraju se iz svoje orbite, a dunik se puni sluzom i
umire nesrenom smru u stranim mukama i bez svesti. A kada pone
unitavanje organa percepcije i prestanak rada uma, onda mu se
pribliavaju poslanici Boga Jame. Disanje se zaustavlja, i izgleda da vreme
umiranja traje itavu venost. Jak bol proima umirueg. ivotni vazduh
grenika izlazi kroz nia vrata tela (kroz anus, on ne leti po kimenom
stubu).
U trenutku smrti ovek vidi uasne glasnike Boga smrti Jame, sa
nakupljenim besom u oima, i prekriven uasom on izluuje urin i izmet.
Sluge Jame izvlae ga iz tela i on vidi sa strane svoja bedra. Jamaduti
uzimaju pod strau grenika, koji je ceo ivot udovoljavao samo svojim
oseanjima, vezuju ga i pokrivaju suptilnom ljuturom telo grenika
(to je telo odgovarajue ivotu u Paklenim Svetovima) i alju ga na
put.

58
Jamaduti i grenik

Glasnici smrti ga bez potovanja vuku i na putu on se sea svih svojih


grehova koje je poinio u ivotu i on drhti od uasa i sve to uzrokuje mu
surove patnje. Na prvi pogled Jamaduti kao da ele da nanesu najvee
patnje prljavim Duama i sa radou se rugaju grenicima? Verovatno
samo sa gaenjem gledaju na grenike i sklanjaju od njih oi. Pored toga,
oni nastoje da se grenici brzo oiste na najbolji, radikalni i jednostavan
nain za grenika. Odnosno, rade svoj posao u korist grenika. Oni su u
sutini dobri, kao veti delati, na mestu su gde sprovode kaznu
maksimalno ispravnu za rtve. U budizmu Bog smrti, gospodar pakla i
vrhovni sudija carstva mrtvih je JamaRadi. Setimo se poznatih indijskih
rei "Rada" i "Maharada". Kod ukrajinaca je to re "Radan". Na sanskritu
"Maha" znai "veliki". Hindusi su blago izvrnuli izraz "Roda H(K)an",
pretvarajui ga u "Rada[n]". "Dan" znai "potovani". Ispostavlja se da je
"Jamarada" - Jamni Rodni Han.
"Maharada" - to je Veliki Rodni Han (Kan). Primer Kana imamo na

59
slici ispod (njegovo ime zvui potovano, otprilike kao brat-veliki).

Kan Batu = Veliki Bata, a Bata je glava Roda, to jest, pred nama je Veliki
rodovski Han, odnosno Kan. Interesantno je da se napisano latinicom BatuKan
proita kao da je napisano irilicom. ta se dobija? Vrhovni poglavar, mesto
odakle on stoluje...

Titula "Vaa Pre[d]uzvienost" - to je zvanje glasnika svetlosti, koji


stoji pred prestolom Sunca, pre izlaska, odnosno "Preuzvienost" -
najblii Suncu, priblino prvi posle Boga, iza njegovih lea.
Tri miga (slovenska mera vremena) nakon to grenika odvuku
Jamaduti, grenik se nalazi u Paklu (Pakleni Svetovi su malo ispod
zemaljskog planetarnog sistema u jugo-istonoj strani naeg
Univerzuma).

60
Pakao oima umetnika, iako tamo moe biti sasvim civilizovano,
na primer, kao u SAD, u kapitalizmu i venoj borbi za neke
paklene novce ili za zlatne koljke

Nakon toga, kada se pojavi pred oima Jame grenik se vraa u svoje telo
u kome je tri dana pre kremiranja.
Onda on prelazi granicu izmeu Sveta Jav i Pakla, koja figurativno
izgleda kao iroka reka od gnoja i krvi.
Osamnaestog dana grenik dostie grad, koji se nalazi na ivici
Paklenog Sveta, tamo on pria ceo svoj ivot.
etrdesetog dana sree gospodara Pakla, tada se reava njegova
sudbina. I ako kod njega postoji dovoljan broj dobrih dela, onda se
pojavljuje mogunost da izbegne dalji boravak u Paklu. Ako ne, onda Dua
dobija telo muenja i poinje da ispata svoju karmu u Paklenim
Svetovima.
Na taj nain, ostavljajui zemaljsko telo, on je, nanosei tetu drugim
ljudima, posle smrti dobio rezultat koji je zasluio (a najuasniji zlikovci
mogu da padnu i do Bez-probudne Tame, gde Duh gubi ljudsku Duu i da
bi se ponovo uzdigao, on opet mora da pone sve iz ispoetka, sa niih
formi).

61
Reinkarnacija - ovaploenje due

Boravak u Paklu nije zauvek. Njegov smisao se sastoji u tome, da bi


se ispravili i obrazovali. Kada bie izdri svoju kaznu u Paklu, ono se
ponovo oieno raa na Zemlji, ali nita ne pamti. U skladu sa karmom,
pod nadzorom Boga Pokrovitelja, estica ivog bia ulazi u muko
seme i zajedno sa njim stie u utrobu ene, da bi dobilo telo.
Spermatozoid se spaja sa jajanom elijom, i posle pet noi, kao
rezultat podele iz jajne elije se formira mehur. Kroz deset dana klica
uzima oblik ljive.
Kroz etiri meseca formiraju se osnovne komponente tela. Do kraja
petog meseca bie poinje da osea glad i e.
Posle est meseci embrion, pokriven vodenom ljuskom, pomera se u
desnu stranu stomaka majke (to su deaci, a devojice imaju tendenciju da
se kreu u levo).
Lieno slobode kretanja u utrobi majke, dete stie pamenje i pod
povoljnim okolnostima moe da se seti dogaaja iz prethodnih ivota.
Kroz sedam meseci ono ve poseduje svest.
Kroz devet meseci potoci vazduha, doprinosei roenju, guraju ga
napolje naglavake. Dakle, on se raa i od stresa gubi najvie znanje.
Meutim, u podsvesti ostaju utisci o prolosti, koje odreuju sklonost
oveka. Prirodan strah, koji neki oseaju pre iskuenja poroka je posledica

62
boravka u Paklenimh oblastima Univerzuma. Nakon ienja bie se raa
sa jakim eljama da iskoristi bolje pruenu mu mogunost, ali, ako ono
ponovo grei, onda opet pada u ambis. Da li je mogue da se otkupi bar
deo greha u ivotu oveka jo u Svetovima Jav? Sloveni veruju da je
mogue. Milost i asketni post su u stanju da unite posledice mnogih
grenih dela (ali ne ubistva). Ali ak i takav straan greh kao to je ubistvo
se moe ublaiti u toku ivota iskupljenjem. Okrutan i podmukao ovek,
koji podrava svoje postojanje i po cenu ivota drugih, za svoje dobro
zasluuje da bude ubijen, jer e inae pasti u nie Svetove Pakla. Tako da,
osuditi ubice na smrtnu kaznu je blagodet, jer to smanjuje njihovu patnju
u Paklu. Kau da su nekada borci uili da ubijaju neprijatelja "sa ljubavlju"
za njega, kao za palog brata, kome je smrt bila oslobaanje od buduih
muenja u Paklu i niem Paklu, u Bez-probudnoj Tami.

5.3 PUT TREI - DUHOVI

To je put Dua koje nakon smrti ostaju u obliku duhova u "ivici Sveta
Jav" na neodreeno vreme. Prostor Meusvetova je neizmeran. Nema
tamo mesta takvog gde Dua smrtna ne moe da luta. Dua smrtna bilo
koju Zvezdu i Zemlju moe da poseti. U Meusvetove dopadaju kako Due
koje imaju besmrtni Duh koje onda u tom stanju mogu da se nalaze koliko
ele dugo, tako i Due bez Duha koje postoje do tada dok ih pominju na
Zemlji. Posle ega se deava njihovo rastvaranje u informacionom polju
Zemlje. Umrli su zaglavljeni u oblasti Meusvetova kao nesrene
usamljene Due (duhovi) zbog jake vezanosti za zemaljske poslove:
oseanja osvete, gneva, zemaljske ljubavi, ubistva, samoubistva, itd. Ove
nesrene Due obino su povezane sa mestom i priom stradanja
praktino za njih ne postoji mogunost osloboenja ikada. Prema
Vedama, samo Bog Perun ima mogunost da im periodino da ansu da
se ponovo inkarniraju na Zemlji, ali to se deava retko!
"Za takve Due smrt prvo izgleda kao olakanje. Navodno, teak teret
sa sebe ovek skida. To njegova Dua izlazi iz tela. Neke od njih vide mnogo
svetla, neko i sebe moe da vidi, a neko obrnuto ponovo ulazi u svoje sueno
telo (klinika smrt). U drugom sluaju, ako se ovek brzo vratio, onda se on
smrti ne plai, iako nije video moda nita, zato to se istina otvara tek na
poetku treeg dana od izlaza due iz tela. Dva dana, svest oveka je

63
zamagljena kao u snu. On pored blaenstva i besteinskog stanja, hiljadu
puta jae spava i nita ne osea. A sve to u zemaljskom svetu drugi ljudi
rade, njemu se ini uzaludno. Sve je plitko, jadno i beznaajno. Tako prolaze
dva zemaljska dana i dve noi na zemlji, u blaenoj tuposti. Ali treeg dana
posustaje radost postepeno. Oseaj blaenstva je takav, kao da je
zaboravljeno neto. Obespokojena Dua poinje da se osvre, a jednostavno
pored nje u blizini nema nikog i niega. Ona sebe osea, ali je vie niko ne
vidi i ne uje. Dua se tada uznemiri. Ne zna gde je ona sada, gde da se
smesti, kuda da usmeri sebe. Zemaljskih misli se moe seati, ta je mislila o
carstvu posmrtnom.
Svako veruje u razliito i tada svako trai svoje verovanje. Do kraja
treeg dana, kroz uas bez presedana, Dua umrlog prolazi. Tada se Dua -
vraa na zemlju urno, ka ljudima, koje je ranije ostavila. Vratiti se nazad
je lako: samo poeli - tada i tamo je ve, gde pomisli. Nita u meusvetu
nije lake, nego se nazad ka ljudima okrenuti. Ali, zemaljski ljudi, mrtvog
vie ne mogu da vide. Dua posmrtna, od mesa odletela, ona je skoro kao
ovek na zemlji. Gleda vidi, uje, slua, osea sve pojaano. Ali nju ne vidi
niko, kao da ne postoji uopte. Iako krike isputa, ne uju je uopte. Ona
e se pojaviti u svom domu, a tamo su svi tuni, pored kovega sa telom
sede. A onda je i sahrane i u znak seanja pominju dobrim reima.
Razliito se deava.
Dua preminulog do etvrtog dana retko shvata gubitak svog tela. To
kasnije dolazi. Tek devetog dana i kako kod koga i kasnije. Do devetog dana
Dua je esto sa svojim roacima. A onda odlazi konano i vraa se njima
veoma retko, a kasnije vie nikada. Mrsko joj je sve to radi. Jer ovek je
samog sebe sahranio zauvek, sebe je u zemlju dao potpuno, a sada je sam,
natopljen zemljom, iz zemaljske tenje njegova Dua je satkana. Niko u
zemaljskom ivotu nema vee tuge nego on u tim stranim minutima.
Posle tri dana i noi treba sahraniti telo i onda e Dua umrlog biti
zadovoljna. Nee imati tako teka iskuenja. Posle devetog dana odlazi
Dua postepeno od zemaljskog ivota konano. Uvija se sada u stranu od
zemaljskih ljudi, iako ih ona vidi uvek da je ne bi primetili. Ljudi na zemlji
spominju pokojnika. to ga vie pominju, njemu je lake. Sada on i ivi od
toga koliko misle zemaljski ljudi, koliko ga pominju. I to vie ga
spominju, to mu je lake. Zlo pominjanje ili dobro pominjanje, mala razlika
e biti, energija i dalje ide ka njemu. Ovde je najvanije da misao oveka
zemaljskog njega odrava. Dua kod svakog ivog na zemlji postoji, ne
samo kod jednog oveka, i posle smrti tela njihova Dua odlazi u oblast
Meusvetova. Samo kod oveka ona je najjaa. U Meusvetu period za

64
ptice je kratak. Ako je to umski leptir, ni dan nee proi, a ve vie nema
leptira, kao da ga i nije bilo uopte.
Za ljudske Due, koje nemaju Duh, istinska smrt dolazi ne u
zemaljskom ivotu, ve u carstvu smrtnom. Ova smrt je drugaija nego na
Zemlji. oveka postepeno slabost obuzima sve vie i vie, i slabi on do
tada, dok ne prestane sebe da osea uopte, a onda i nestaje zauvek. Kao
voda u barici kako pod zracima sunca nestaje. A ponekad jo ni u carstvo
mrtvih jo nije stigla, a ve nje vie nema i nee je biti nikada vie ni u
ivotu, ni posmrtno. U veini sve ivotinje i umske ptice ne traju vie od
etrdeset dana i noi, a onda nestaju zauvek. Na zemlji kod razliitih
ivotinja su razliiti ivotni vekovi, a u carstvu smrtnom sve su jednake.
Samo u jednom Meusvetu moe biti kod oveka beskonano
posmrtno postojanje, ali ono nije svakom dostupno, ve samo onima koji
imaju duh besmrtni. A oni koji nemaju Duh, isti su kao umske zveri u
posmrtnom trajanju i u bez-svestnost potonu ubrzo posle smrti svog
zemaljskog tela. Ali ako ih se seaju u zemaljskom ivotu, poklone im daju
i mole se za njih, onda jaa njihova Dua. A ako, o umrlima niko nije
razmiljao, kao da ih nije ni bilo na Zemlji uopte, tada ih ni u carstvu
smrtnom ubrzo vie nema. Jedna stvar je samo u redu, to zauvek nestaju,
ne primajui teku muku na svoju duu, koja je njima inae suena. Psima
je ponekad lake, jer o mrtvom psu njegov vlasnik esto dobre rei govori.
A tamo, gde seanja nema, ivota nema vie. Duina postojanja tih Dua u
potpunosti zavisi od ljudskog seanja. Pamti li Duu samo jedan ovek,
nestajae ona, i bie zaboravljena kada on sam umre. A kada je milioni
pamte, onda se u Dui snaga velika moe pojaviti i besmrtna moe da
postane. Hiljadama i hiljadama godina taj ivot posmrtni moe da traje.
Zato je i reeno, da ak i ako se loe misli i ako se dobro misli o umrlom,
sve jedno je, stie u Duu posmrtnu velika snaga. Ako je umrli u
zemaljskom ivotu radio ono zbog ega ga drugi ljudi mrze, i kada se
rastavio sa svojim telom, onda se deava, da mu ivot posmrtni i ogromnu
snagu daju zemaljski mrzitelji, mislei o njemu. Neki ljudi su toliko slini
primitivnim ivotinjama, da posle smrti ak i ne dopadaju u Meusvet, ve
se odmah rastvaraju u "Etru" ve pri trenutku smrti, bez ikakve anse da
se reinkarniraju.
Takoe treba imati na umu: ne ojaava se samo ljudska Dua tako, ve
i ivotinjama ljudi imaju mo da Duu posmrtnu ojaaju. Godinama i
godinama posmrtno daje gospodar ivot njegovoj ivotinji. esto se
deava da psi ive posmrtno dugo.
Kako u zemaljskom ivotu oveku moe bito zlo na Dui, moe biti

65
tako i u posmrtnom skitanju Due. Samo u zemaljskom ivotu u stanju je
ovek snagom da Duu svoju osvetli i radostan ivot organizuje, a u
posmrtnom ivotu je to nemogue. I kako je iveo na zemlji, t onda
jede u tom svetu. Ako je zlo bilo, onda e jo gore biti. Tako milioni i milioni
Dua u carstvu smrtnom, muku veliku imaju. Lovcu gladnom beskonana
glad u carstvu smrtnom predstoji. Ko gnev svoj gaji, onda e sa sobom taj
bes i odneti na onaj svet. Pijanici e strast pijanstva ostati, ali da je udovolji
nema mogunosti. Tako je svakom oveku: ta je sa sobom poveo u
carstvo posmrtno, tako e mu i biti. Ako ponese gorinu i bol, isto tako e i
tamo ukus gorine i boli imati. A ako unese svetlost i smirenost, onda e
mu zauvek posmrtno svetao, lak i ispravan biti put.
U Meusvetu Due nemaju telo, ali Dua moe da formira svoj oblik,
pa Dua moe da bude prepoznatljiva. Sudei po slikama duhova, Dua
nastoji da izgleda onako kako je izgledalo njeno poslednje fiziko telo, a
oblik energetskog tela formira se jo za ivota u Javu.
Postoji Dua i postoji Dua sa Duhom. Sama Dua je smrtna, ona je
samo "ranac" sa emocijama i iskustvima. Dua sa Duhom je bez-smrtna -
to je "iskra Boga" sa "rancem" emocija i iskustva. Sama Dua ivi u
Meusvetu do tada, sve dok ga se seaju u Svetu, na primer u Javu. Drugim
reima - ona je samo-organizovan program, podstaknut energijom ivota
spolja. Dua sa Duhom moe da ostane u Meusvetu zauvek. Njenu bez-
smrtrnost obezbeuje Duh, koji je povezan sa Rodom. U stvari Duh - to je
estica Roda.
Uzgred, Duh nazivaju razliito. Na primer, Diva ili Divatma. To je
skraenica od "Duh ivi". Kau da Duh ivi u podruju srca malo desno od
centra. U Budizmu i Hinduizmu se mogu nai sve vrste tumaenja o Divi
i Divatmi. Pogreno je nazivati Divatmu Duom. Ona Je Duh. A Dua -
ona se izgrauje u ivotu (individualni doivljaji i emocije).
Pretpostavlja se da Duh namerno meaju sa Duom kako se ne bi
pravila razlika izmeu ive ljudske Due sa Duhom i bez Duha.

66
Slika Univerzuma. Unutra je natpis "OM" - sveti zvuk, napisan slovima. Ovaj
zvuk je prethodio nastanku naeg Univerzuma, prva frekvencija u praznini.

U meusvetu je Dua umrlih nebrojeno. Tamo one ne vide i ne uju


jedne druge. Ali ne zato, to se ne moe, ve zato to nita u Dui ne
postoji, osim bola i elje da se na Zemlju nazad vrate, tako da one same ne
ele nita da uju ni da vide. Do devetog dana posle smrti, esto je elja da
se sretnu sa drugim Duama prisutna, samo se to ne deava odmah. A
kada se prilagode, tada vie nemaju tu potrebu. Jer u Meusvetu smrtnom
veina njih samostalno ivi, jedni druge ne vide. Dua posmrtna
sveznajua e za zemaljski ivot biti, jer joj je sve kao na dlanu, bilo gde
moe biti i na deset mesta istovremeno. Deava se da takva Dua i to
sama, bez poziva moe da se pojavi. I ako je hiljadu ljudi zemaljskih zove
sebi: ona e biti u istom trenutku svuda, bez odlaganja. Ali takve Due su
veoma retke. Najee one kao oni pustinjaci ive, mukom svojom
muene. Zato se i kae da za hiljadu Dua smrtnih hiljadu je razliitih

67
kazni spremljeno. I posle smrti u Meusvetu svaka e sama sebi sudija
biti. I svako svoje dobija, to je sebi pripremio na zemlji.
Najgore od svega je onima koji su ivota sami sebe liili, koji su svoje
telo ubili. Ubici svog tela sopstvena patnja e biti nezamisliva i zato se on
ne sme sahraniti sa ostalima, to nije kazna, ve je to veliko izbavljenje za
njega, da bi ga zaboravili bre. Ne samo da ne treba da se sahrani sa
ostalima, ve ni spomenik ne treba dizati, pa ak ni misliti o njemu ne
treba, jer svaka misao muku njegovu stranu produava. A ako je
samoubica pre smrti ostavio veliko seanje na sebe u ljudskim umovima,
onda je osuen na veno muenje.
Snagu u Meusvetu, Due umrlih dobijaju iz Sveta zemaljskog
(poltergejst fenomen). Tako bezbroj umrlih po Meusvetu luta traei
hranu, ali ne mogu uvek da joj priu, zato to ne znaju. Samoubice vie od
svih ele da od zemaljskog ivota dobiju makar mrvicu, ali da im je neko
ostavi je velika retkost. Radosne su samo one samoubice, koje su kod
Maga na zemlji radile i pomagale, tada muke njihove mogu da nestanu bez
traga. Ali to je retko kod onih koji ivota sebe liavaju. Dakle, ko je zaglavio
u Meusvetu, Pakao i Raj za njega postoje u potpunosti. I samo Bog Perun
moe da oslobodi ljude, uhvaene tamo na prevaru. Zato, moramo biti u
stanju da umremo bez strasti".

5.4 PUT ETVRTI - REINKARNACIJA

Tim putem idu Due koje nisu optereene gresima, ali koje nisu bile
u stanju da tokom ivota izvre dunost pred svojim Rodom i koje nisu
nauile potrebne pouke, namenjene njima sudbinom, za njihovo
usavravanje. To jest, oni se jednostavno nisu pripremili za dalji ivot u
viim Svetovima, i zato ih oekuje jo jedna inkarnacija u Svetu Jav.
Druga kategorija Dua podlee obaveznoj reinkarnaciji i to se odnosi
na one koje su svoje odsluile u Paklu, oistile se i onda se ponovo rodile na
Zemlji.
Trea kategorija Dua su sreni duhovi koji su uspeli da ubede Boga
Peruna da im prui jo jednu ansu da prou obuku u zemaljskom ivotu.
U veini svojih inkarnacija u novom telu te due se ne seaju svih svojih
prethodnih iskuenja. Meutim, u njihovoj podsvesti ostaju utisci o
prolosti, koji i definiu stavove i ponaanje oveka na intuitivnom nivou.
Ali postoji posebna kategorija otelotevljenih Dua, koje po svom

68
zahtevu dolaze u Svet Jav iz viih oblasti, da pomogne oveanstvu da
prevazie odreene tekoe. To su Due Velikih nastavnika oveanstva,
Lutalice. njihovo seanje se ne prekida i oni znaju sve o svojim prolim
ivotima. Na primer, kao Isus. Prilikom reinkarnacije najvanije je da
probude u sebi Duh i Duu, da bi bili u stanju da se u potpunosti prilagode
u Svetu Jav i ponu delimino da ive u Svetu Nav, znajui ga jo za ivota
na Zemlji, kao i da se pripreme i na ivot u Svetu Prav.

Reinkarnacuja

Svima nam je dat zadatak na roenju. Kako emo ga izvriti je na

69
izbor.
Svako ivi onoliko koliko mu je potrebno za boravak na ovom svetu.
"Onaj od dece ljudske, koji je u stanju da uje svu raznolikost zvukova
sveta, majke Prirode, moe da uje kako kuca srce u jedinstvu sa
Univerzumom, a onaj ko slua samo sebe i svoje potrebe, nikada nee uti
predivnu nebesku muziku".
Takav na osnovu nebeskih zakona, postaje svaki ovek koji sprovodi
individualni pristup i potuje pravdu. To jest, sve zavisi od naeg izbora i
da bi ga pravilno izabrali moramo da posluamo savete naih predaka.
Na kraju krajeva, oni nas ue, kako pravilno i dostojno treba da ivimo i
potom odlazimo u drugi Svet, a takoe i nainima suivota sa mnogim
biima, koji prebivaju u nevidljivim Svetovima, pomaui im u zamenu za
njihovu podrku.
"ivot oveka u Svetovima Jav je kratak i teak, ali onaj, ko ide kroz
ivot putem svete dunosti, nesumnjivo, dostie boanske Svetove. A onaj, ko
je celog ivota radio samo da zadovolji svoja oseanja on je neprijatelj
samom sebi".

Nekoliko primera poznatih duhova

Duh Fredi
Jedna od najpopularnijih fotografija sa "duhom" je napravljena 1919.
godine. Na grupnoj fotografiji posade broda "Dedal" iza jednog od
mukaraca moe se videti lice. Utvrdili su da je to lice mehaniara Fredi
Deksona, koji je umro nekoliko dana pre toga, pavi pod lopatice
propelera.
Na taj dan, kada je bila snimljena fotografija, odrana je Fredijeva
sahrana. Na taj nain ovek je, navodno, hteo da se oprosti sa svojim
prijateljima i kolegama.

70
Duh u muzeju Grinvi

Ova fotografija datira iz 1966 godine, kada je neki ovek odluio da


ovekovei lepo spiralno stepenite muzeja Grinvi u Velikoj Britaniji.
Pri razvijanju na fotografiji se pojavila silueta oveka koji se penje uz
stepenice. O pomorskom muzeju Grinvia se esto govori da tamo lutaju
neiste sile. Mnogi posetioci uju udne zvukove i vide jasne figure ljudi.

Duh mukarca sa eirom

Teri Ajk Klenton je odluio da fotografie na groblju Bathil svog


prijatelja. Tokom snimanja na tom prostoru su bili samo oni, ali na
fotografijama je jasno vidljiv trei ovek veoma nizak ovek sa crnim
eirom. Njegov rast jo uvek ne daje mira strunjacima - da li ovek stoji
na kolenima, ili on izlazi iz groba.

71
Duh vojnika

Fotografija je napravljena za vreme graanskog rata u SAD. Oevici


kau da se na slici pojavila silueta poginulog vojnika tokom rata.

72
Duh rtve saobraajne nesree

A ova fotografija je snimljena posle jezive saobraajne nesree. Beli


oblak veoma podsea na siluetu oveka, koji izlazi iz automobila na drugu
stranu. Moda je na fotografije uhvaena dua preminulog, koja je upravo
izala iz tela.

73
Duh mukarca sa
cilindrom

Ova fotografija mlade


majke sa detetom je bila
snimljena za porodinu
arhivu 1930 godine. Ako
pogledate oko vrata tale
moete videti oveka u
starinskoj odei i cilindrom
na glavi. Nekoliko godina
kasnije pod temeljem kue
je pronaen skelet
mukarca .

74
Prelazi u paralelne i druge Svetove Jav nisu u vezi sa smru
(gubitak trodimenzionalnih tela).

Jo uvek postoji grupa ljudi, koja prelazi u druge Svetove Jav, kako
paralelne, tako i nie ili vilje leee. O njima mi govorimo samo zato, to
ljudi, koji stiu iz drugih Svetova Jav u na, po pravilu, brzo umiru, tj.
padaju dalje, kao i sve u Svet Nav. Kau da u Javu postoji ogroman red za
inkarnaciju i ive Due su veoma srene to su dole na Zemlju,
manifestovale se u Javu i ive, prolazei lekcije.
Takve je ljude u jednom trenutku spasao Bog Perun i izvukao ih je iz
Pakla. Pakao se nalazi kao u svetovima Jav i tamo se moglo stii kroz Vrata
meusveta (u osnovnom praktikovali su se paralelni prelazi) ili na
zvezdanim brodovima ne gubei svoje telo, tako i u Svetovima Nav gde se
stie nakon naputanja svog fizikog tela tj. smrti. Tano tako, kako svaki
organ naeg tela ima svoju fiziku jasnu osnovu, tako i suptilna materija
ima Navnu (tako isto i Bogovi imaju svoje fiziko Javno ipoljavanje,
Navno, i Pravno i deluju u isto vreme u svim svojim manifestacijama
svesno, jer za razliku od oveka njihova svest je neprekidna).
U dalekoj drevnosti Bog Perun je oslobodio iz Pakla ljude (u ovom
sluaju govorimo o Paklu koji se nalazi u Svetu Jav i tako osloboeni su
proli kroz vrata meusveta ne gubei svoja fizika tela). Svima koje su
tamo namamili prevarom i silom, dao je mogunost da se vrate na rodne
domove. Kada su ljudi izali iz Pakla, Bog Perun je zatrpao ulaz (Kapiju
Meusvetova) u Pakao Kavkaskih planina... ali na Zemlju, pored ljudi
stigla je iz Pakla i razna neist... Osloboene ljude sa radou su doekali
njihovi roaci, a kada se njima u kue poela zavlaiti svakakva gamad, od
nje su se oslobaali poklonima. Od tog vremena, ljudi proslavljaju Praznik
Promene (sada poznat kao Kolada). Neki ljudi se preoblae u razliita
udovita, predstavljajui neist i idu po kuama... Da ne bi pustili zlo u
kuu i da ne bi imali u kui nesreu, ljudi im jo na pragu daju otkup u
vidu kolaa, pogaa i drugih korisnih stvari... primivi poklone, zlo nestaje,
jer ona, voli sve slatko i ukusno, ali ne moe da podnese radost i sreu.
Posle Praznika Promene (Kolada) ljudi su se priseali onih, koji se nisu
vratili iz Paklenih Svetova Jave.... zato su ljudi poeli da slave Nedelju
Seanja na Pretke (staroslovenska nedelja se nekada sastojala od 9 dana).
I dok su se ljudi seali svih svojih predaka, Bog Perun je hodao po
Zemlji i unitavao neist... jer neist se prejedala slatkim tako obilno, da
nije mogla da se kree. Devet krugova je morao da proe Perun na Zemlji,
jedan krug za jedan dan, da pronae i uniti svu neist.... i kao to je

75
napisano u Vedama: "i pobedivi zle sile zabode u zemlju svoj sijajui ma
Bog Perun..." Od tog vremena, ljudi su poeli da slave "Zimski Dan
Peruna", kao praznik pobede nad zlom... i prolaze 9 krugova po
svastinomu lavirintu, koji se zove - Perunov Put.

Gadnu gamad je uhvatio Bog Perun. "Boi" u selu. Kolada. Bakrorez.


Poetak 1880-ih godina

Oni koji su doli u na svet iz drugih Svetova Jav obino dugo ne ive,
oni poinju da se gase i umiru. Njihove Svetove, slie naem, ali nevidljive
za obinog oveka mogu da vide samo oni, koji imaju posebna znanja i
mo. Uzgred, videi ljudi mogu da ispriaju o tome gde se nalaze nestali
ljudi.

76
6. LEGENDA O BOGINJI MARI

Da bi potpuno razumeli pitanje procesa u vreme smrti razmotrimo


jednu veoma zanimljivu slovensku legendu, ije varijante se nalaze u
predanjima bukvalno svih naroda Zemlje. Kao to je ve pomenuto,
proces smrti sloveni povezuju sa Boginjom Marom i zato dalje govorimo o
njoj. Evo kratke parafraze tog epa:
"Kako je iao Dadbog po Svargi preistoj, naiao je na ator beli i
izie mu u susret Mara Morevna, prekrasna: i zavoleo je Dadbog Maru
Morevnu i oenio se njom. Ali onda su stranim vihorom naleteli na Maru
Morevnu, prekrasnu, Koeji besmrtni. Zarobili su i poveli sa sobom u svoj
kraj MARU (Majka RA - sijanja) Pokroviteljicu smrti (Smrt-to je bukvalno
Smena mernosti (dimenzionalnosti), kada ovek umirui prelazi u neki
drugi Vii Svet i ima vei broj dimenzija nego na trodimenzionalni Svet). I
stiglo je na zemlju loe, zaustavljen je razvoj ljudi. Oni su zaustavljeni u
svom razvoju bez mogunosti da dobiju viedimenzionalno telo koje daje
Mara pri smrti. Nisu mogli oni da stignu u Svetle Svetove Nava (Svargu
preistu). Obuzeo ih je oaj, ali da preu u drugi Svet, oni nisu mogli. Jer
takav prelaz je povezan sa promenom dimenzionalnosti. Onda je Dadbog
odluio da pomogne ljudima na Zemlji, svojim potomcima. Opremio je svog
konja i otiao na put dug da trai svoju ljubav. Nekoliko puta je pokuao da
oslobodi Maru, ali bez uspeha, sve dok mu nije pomogla Boginja Joga (ili
Baba Jaga, njeno ime znai sjedinjenje puta). Izgradila je Joginja most kroz
ognjenu reku (granicu Meusvetova) i povezala Tamne Svetove sa Svargom
Preistom. I kroz ovaj most je prodro Dadbog u Tamne Svetove i oslobodio
Boginju Maru, ali Koeji uz pomo svojih tehnologija su bili u stanju da
toliko oslabe Dadboga, da su ga prikovali na naoj Zemlji u Kavkaskim
planinama na Orlovim stenama (Soi, okrug Macesti). Boginja Diva je
oslobodila Dadboga i zajedno sa svojom sestrom Marom su oiveli snage
Svetlog Boga i vratili se u Svargu Preistu. Krenuli su Koeji u poteru, ali
prolazei most kroz ognjenu reku, potonuli su u vatru i spalio je taj oganj
Koeje Besmrtne. A Svetli Bogovi otili su u svoje Nebeske Palate, i poeli
su da ive sreno, da piju nektar, da decu raaju. Od kojih i dolazi rod
slavjana Dadbogovih unuka".
Mi znamo da sve nae legende, mitovi i epovi nose kosmogonijski

77
karakter, to jest, oni odraavaju dogaaje, koji su se deavali u velikom
kosmosu. Da pokuamo sa ovih pozicija da razmotrimo i ovu legendu. Za
poetak treba podsetiti, da je vidljivi deo nae Galaksije disk prenika 30
kiloparseka, da sadri oko 200 milijardi zvezda, koje su grupisane u etiri
zakrivljena rukavca. Vidimo Galaksiju u letnjim noima u vidu Mlenog
Puta. Dakle, naim zapaanjima (ak i pomou teleskopa i radio teleskopa)
drugi galaktiki rukavci praktino su nedostupni. Na osnovu Runskih
Zapisa, drevno ime nae Zemlje je Midgard - Zemlja. Ona se vrti oko Jarilo-
Sunca. Jarilo-Sunce je u galaktikoj strukturi Svati, koja se takoe zove
Perunov Put (slovensko ime nae galaksije). Naa galaksija je spiralna
vrsta galaksije i predstavljena je u obliku levokrake svastike. U niem delu
jednog od svastinih rukavaca Svati nalazi se Jarilo-Sunce. Ono je Trisvetlo,
jer osvetljava tri Sveta: Jav, Nav, Prav. Jarilo-Sunce ulazi u sazvee Zemun
(Nebeska Krava ili Mali Medved), i ono je osma zvezda. U istom
Svastinom rukavcu galaksije nalazi se drugi solarni sistem sa Zlatnim
Suncem. Rodovi Belih ljudi, koji ive na Zemljama u tom sunevom
sistemu zovu ga Dadbog-Sunce (savremeno ime Beta Lav). Njega zovu
Jarovelikim Zlatnim Suncem, ono je jarkije po zraenju svetlosnih tokova i
vee po veliini i masi od Jarilo-Sunca. Oko Zlatnog Sunca vrti se Ingard-
Zemlja, sa periodom rotacije od 576 dana. Ingard-Zemlja ima dva Meseca.
Veliku Lunu sa periodom rotacije od 36 dana, i Malu Lunu 9 dana. U
Sistemu Zlatnog Sunca, na Ingard-Zemlji, postoji bioloki ivot slian
ivotu na Midgard-Zemlji. Ova zemlja je Pradomovina mnogih Slovenskih
Rodova. Ba u tom rukavcu Galaksije nalaze se i Zvezda Mara i Zvezda
Diva. Mnoge zvezde nae galaksije su veoma snano povezane
obostranim uticajima, i takve zvezde u astronomiji nazivaju dvojnim
zvezdama (kada su povezane dve zvezde) ili viekratnim (tri zvezde).
Dakle, ovde su Dadbog sunce, zvezda Mara i Diva viekratne zvezde.
Naa galaksija rotira u blizini granice izmeu Svetova kontrolisanih
Tamnim i Svetlim silama. I periodino nii kraj rukavca u kome se nalazi
naa Jarilo Sunce prolazi kroz prostor, podreen silama iz Tamnih
Svetova. U to vreme Svetli Bogovi prestaju da poseuju svoje narode, jer u
skladu sa zakonima Nebeske Etike, ne kre granice prostora, podreene
silama Tamnih Svetova. Prema proraunima pristalica drevne Vere, izlaz
iz dela galaksije "Tamnih Svetova" ve je zapoeo i "Svetli Bogovi" ponovo
e poeti da poseuju Zemlju. Veruje se da su svetla vremena za zemljane
poela u "Sveto Leto 7521 od stvaranja sveta u Zvezdanom hramu" ili
2012. godine po sada usvojenoj hronologiji.

78
Naa galaksija

Dakle, prema gore citiranoj legendi, Zvezda Mara, koja je mnogo puta
vea od naeg Jarilo Sunca, takoe pri kretanju galaksije dolazi u oblast
Tamnih Svetova. Zraenja ove zvezde snano utiu na formiranje naeg
tankog multidimenzionalnog tela, sa kojim nakon smrti moemo da
preemo granicu Meusvetova i da nastavimo razvoj u Viim Svetovima.
Tano tako zraenje Jarilo - Sunca utie na formiranje naeg fizikog tela.
Ali poto je zvezda Mara pala u tamne oblasti, njeno zraenje je jako
oslabljeno, a kod umiruih ljudi je nastao problem sa formiranjem tankih
materijalnih tela potrebnih za prelazak granica Meusvetova. Dakle, u
poslednjih dve hiljade godina veoma malo ljudi je bilo u stanju da ue u
Svet Lega. Samo jake linosti same bez pomoi zraenja Mare mogu da
formiraju odgovarajue koljke tela, tako da je osnovna masa umrlih
zaglavljena u Meusvetu ili je upala u rezervat tipa "Eden", gde oni ekaju
nedoekani "strani sud".

79
Raj - Eden - zamka za duu

Zvezda Dadbog svojim zraenjima delimino kompenzuje


nedostatak energije Mare, i to je dovelo do njegovog slabljenja.
U ovom trenutku zvezda Mara je izala iz zone Tame (neki istraivai
su pominjali planetu Nibiru koja se vrti oko zvezde Mare i predviali da e
od maja 2011godine biti mogue posmatrati je golim okom sa nae
planete. Po njihovim priama 21. decembra 2012 Nibiru je trebalo da
proe kroz ekliptiku planete u obliku svetle crvene zvezde i da e izgledati
kao drugo po veliini sunce, meutim Nibiru je skrenut iz svoje orbite jo
2003. godine da se nikada vie ne pojavi u sistemu Jarilo Sunca). Zajedno
sa Divom su obnovili (vaskrsli) mo Dadbog-Sunca. I sada Mara poinje
aktivno da utie na Jarilo- Sunce (koje je napustila zonu tame 2012.
godine) i utie na nas. Ve se menja frekvencija gravitacionog polja
Midgard Zemlje, povealo se za 4 puta magnetno polje, dolo je do
pomeranja magnetnog pola zemlje (pomerio se za 800 km), sunce je
povealo svoju aktivnost i slino. Nastupa zora ili po slovenskoj
terminologiji doba Vuka, istaa Prirode, pod pokroviteljstvom jednog od
Prapredaka slovena Boga Velesa, "potei e vode na Zemlju i oistiti je od
zla". Ali pravedni ljudi e biti upozoreni i spaseni naim Svetlim
Bogovima, i oivee vedska Vera Predaka. Za tamne ljude e doi kraj

80
sveta, a za svetle kraj tame i ovi dogaaji mogu da se deavaju u toku od ne
vie od jednog kruga ivota (144 godine).

Kao to je ve mnogima poznato ovek nema samo jedno telo. I svako


telo je ugnjedeno u drugo u obliku matrjuke. I svako telo obavlja svoje
funkcije.
ak i svaki zaostali u razvoju ovek osea svoja tri tela - fiziko,
eterino i astralno. Sa astralnim telom on putuje u snu. Eterino telo je
kopija fizikog, ali je energetsko. Pri razdvajanju fizikog i eterinog tela
ovek postaje nespretan, ne osea prostor, udara po uglovima. Eterino
telo umire posle fizikog tela 9-og dana posle smrti oveka.
Meutim, svojim ponaanjem u Javu ovek ne samo da proivljava
ivot, ve i neguje Duu. Nju takoe, ovek osea, ali je ne razume svako,
nego osea unutranju bol i radost, kada je "doivljava".

Telo oveka. I svako telo ima "pupak" u vidu akre - ulaz/izlaz

81
Odraz znanja o oveku u ukrasima: Duh + Dua + fiziko Telo = ovek
(zemljanin), ili Dua + fiziko Telo = ovek (zemljanin) ali bez Duha

Pri ivotu u Javu ovek formira jo tela due. Bilo kakva emocija kao
manifestacija Due, vue mono ali veoma osetljivo energotelo. Kao i
svaku super-silu, osetljivu mainu, takvo telo je lako unititi loim
upravljanjem. Jer odgovor na najgrublji uticaj je ogroman po zemaljskim
merilima. I zbog jasnoe, moete zamisliti, kako leti mlaz vode iz psa koji
se otresa - to e i biti reakcija energotela na obine zemaljske emocije.
estice energotela lete, kao kapi vode od psa, ali mogu ponovo da se
sakupe zajedno.
U nekim priama pojavljuje se uputstvo za rukovanje takvim telom. I
prvi savet je sposobnost da se ovek fokusira, to jest, da se sabere u jednu
taku. I taka, kao to je poznato, to je oznaka Absoluta ili Boga.
Vladati slinim super monim telom je interesantno ali i
problematino - mnogo treba znati i biti u stanju.
Jasno je da pali iz Sveta Lega, Aneli, poseduju energotela i izgledaju
nam nadljudski. A zapravo to su isto Due, ali u visokoenergetskom,
brzom telu. Pored toga one su kanjene. I prisilno odrauju karme u
naem Svetu Jav. One ne dostiu Svet Lega po duhovnim kvalitetima, tj. zle
su i emocionalne preko svake mere. Ne meajte ih sa pridolim do nas
Legama - oni su ljubazni i velikoduni.

82
Energotelo nesposobnog za emocije Anela - on izgleda kao demon

Ako elite da se razvijate iznad Sveta Jav, elite da dopadnete u Svet


Lega, od vitalnog je znaaja da nauite da vladate sobom. Morate poeti sa
fizikim telom. Ako ne moete bez lekara i umirivanja u Javu, onda je malo
verovatno da ete uspeti da se dokopate monijeg energotela. Trenirajte i
uite se.

7. SAHRANE

Mnogi narodi su u davna vremena, a neki od njih i sada, spaljivali


svoje mrtve. Pri spaljivanju, sve organsko se razgrauje potpuno i dua
umrlog oveka se, ne kroz godinu dana, ve odmah oslobaa mrtve
ljuture, svog fizikog tela.
Egipani, indijanci Perua (Inke) i narod Guani sa Kanarskih ostrva,
balsamovali su svoje mrtve i pravili mumije. Prema njihovoj veri, ko
sauva svoju mrtvu koljku, dobie veni ivot, kada se Bog ponovo pojavi
na Zemlji.
83
Egipatske faraone i plemstvo su postavljali nakon balsamovanja u
centar piramide i to u posebnoj zoni. U toj zoni, oblik piramide sam stvara
uslove pod kojima se vreme praktino zaustavlja. I ono to je
interesantno, elije mumija u trenutku kada su otkrivene imale su
ouvane elemente ivota. Ostaci ivota su brzo nestajali kada su se mumije
izmestile izvan te zone piramide.
Postoji jo jedan zanimljiv podatak ... U Kijev-Peerskoj lavri, koja se
nalazi u Kijevu, u sistemu peina su sauvane moti umrlih monaha, koji
su kasnije postali poznati kao sveci. Do naeg vremena lobanje i kosti
svetaca lue tenost koju monasi smatraju lekovitom. O emu se radi?
Hemijski sastav tamonjih podzemnih voda je stvorio uslove za
prirodnu mumizaciju tela, tokovi energije koji prolaze kroz teritoriju tog
manastira stvorili su uslove u kojima kotane elije ostaju ive i
nastavljaju da vre svoje luenje. U ovom sluaju, dua ostaje vezana za
ostatke fizikog tela i ne moe da ide na druge nivoe planete. Dokle god je
sauvano organsko tkivo, dua ostaje vezana za mrtvu fiziku koljku.
Zato su se i vrili u davna vremena obredi spaljivanja tela umrlog,
kako bi se njegova dua odmah oslobodila fizikog tela i nastavila svoj put.
Pokojni profesor ore Jankovi je istraivao takva mesta i on ih je
nazvao gromilama. Postoje i drugi nazivi kao to su humke ili kurgani u
zavisnosti od oblasti gde se to radilo ili od lokalnih obiaja, koji su se
razlikovali, ali koji su imali istu sutinu i isti cilj, a to je da oslobode duu
umrlog. Njegova istraivanja su pokazala da su se na celoj teritoriji
Balkana ljudi posle svoje smrti spaljivali. U svojim istraivanjima on je
naveo da na tim mestima nisu naeni ostaci kostiju, ali je ta mesta svakako
povezivao sa pogrebnim obiajima. Razlog zbog koga nije bilo kostiju i
posmrtnih ostataka lei u samom obredu, gde se fiziko telo spaljivalo do
pepela, a sam pepeo polagao u humku, odnosno kurgan ili gromilu.

7.1 Drevne vedske sahrane

Sahrana je predstavljala drevnom oveku polazak na putovanje.


Naravno, pripreme su vrene paljivo. Na kraju krajeva, trebalo je
organizovati normalan ivot za pokojnika u novom Svetu i uspostaviti
ivu vezu izmeu njih i njihovih najmilijih.
Prema dobro utvrenoj tradiciji pri umiranju, oveka u svim
okolnostima kupaju. Starali su se da kupanjem ohlade telo. Verovatno je
ve do sada svima poznata magina mo vode. Treba dodati da voda ne

84
samo da pere prljavtinu, ve i hrani telo. Na taj nain voda izjednaava i
ublaava postojee napone.

Oblaeni su u istu, ponekad veoma skupu odeu. I glava je


postavljana u odreen ugao (u tom uglu nalazili su se Kummiri sa dva
"mm"). Natkrivani su belim platnom, ruke stavljane na grudi. Ranije su
bila ogledala od bronze ili bakra (sada su staklena ogledala). Prekrivali su
ih tamnim materijalom. Ako ogledalo nije prekriveno, pokojnik moe
povesti sa sobom Due roaka. Tada e biti vie smrtnih sluajeva u istom
rodu, redom. Staklo i voda, su verovatno predstavljali prelazne elemente.
Ali nisu zbog toga verovatno pokrivali ogledala. Prekrivali su i polirani
bakar i bronzu. Najverovatnije da su ih prekrivali zbog toga da pokojnik
ne bi mogao da se ogleda u ogledalu. Moda bi ga to uplailo. Mogue je da
ogledalo rasejava padajue na njega frekvencije po optikim zakonima.
Iznenada bi se Dua pokojnika pogledala u ogledalo i ne bi razumela da
vidi samo odraz Sveta u ogledalu, a ne Svet i da je ona sama bez fizikog
tela. Verovatno bi zbog toga celovitost Due mogla da pati.
Vrata sa bravom se ne zatvaraju, da bi Dua mogla slobodno da ulazi i
izlazi (i da je nita ne boli). Inae iracionalna Dua moe da se uplai. Jer je
Dua u to vreme pored tela. Ako ona ne smisli, kako da izae, moe dugo
da ostane vezana na tom mestu (do 3 godine). Danas poznajemo mnoge
ljude koji imaju iskustva izlaska iz tela i koji potvruju da ih zatvorena
vrata zaista jako plae.
U kui nita ne bi trebalo da bude od onoga, sa ime je pokojnik imao
jaku povezanost tokom ivota.
A da bi Dua shvatila da vie ne moe u ovom svetu da hoda i nita
dodiruje rukama, a treba da ovlada svojim novim sposobnostima kojima
nije vladala dok je imala telo - ruke i noge pokojnog vezuju se trakama od
platna ili pamune tkanine. Pre spaljivanja, trake sa nogu i ruku se
uklanjaju.
Na srednji prst desne ruke vezuje se bakarna ica, a drugi njen kraj
se sputa u posudu sa zemljom (vrsta uzemljenja, veza sa majkom
zemljom). To se radi da bi telo due bilo sauvano. Desna ruka zrai
energiju zato se vezuje za nju (a ne na levu, koja apsorbuje energiju).
Ispostavlja se, da iz tela pokojnika treba da izae energija u zemlju. U
ivotu se to deava samo po sebi to je prirodna ivotna energija. Ali ako
je energija ostala u telu - telo kao da se zapui i poinje da se izobliava.
Uzemljenjem se energija gubi, ali ne brzo, i elije ive normalan ivot.
Na oi pokojnika se stavljaju bakarni ili srebrni novii, da ne bi

85
otvarao oi. To se ini da se umrli ne bi ogledao u paralelnim strukturama.
Kovani novii bi trebalo da budu dovoljno teki da se oi ne otvaraju. Te
iste kovanice onda ostaju sa pokojnikom - danak Horonu za prevoz preko
reke Meusvetova. Novac u toj prilici nije predstavljao samo novac, ve je
on bio znak spremnosti da se plati.
Oko lica, stavljalo se ogledalo i lagano pero, radi periodine provere
mogueg obnavljanja disanja. Poznato je da su se deavali sluajevi da
umrli iznenada oivi i zbog toga se vodila panja da se pokojnik ne
sahranjuje pre treeg dana od smrti, to se jo uvek ponegde danas
praktikuje.
U to vreme svi ivi iz sobe, gde lei pokojnik, se udaljavaju.
Nije bio prihvatljiv u prisustvu umrlog mahnit pla i moljenje da ne
naputa ovaj svet. Sve to moe da zadri Duu u kui do tri godine. A
ponekad i vie. To je moglo da dovede do pojave poltergejsta.
Dalje umrlog nose sa nogama napred. Kao da on sam ide. Bliski roaci
ne smeju da nose telo umrlog, kao ni da idu ispred njega.
U kui, nakon iznoenja tela, uvek ostaje jedan ovek, ali ne roak,
ve neko od prijatelja ili komija. Poevi iz suprotnog ugla peru se podovi
u svim prostorijama, ukljuujui i prag.
Posipa se sva voda koja je u kui.
Kod drevnih slovena u zavisnosti od mesta njihovog boravka bilo je
nekoliko vrsta pogreba, evo nekih od njih:
1) tamo gde je bilo mnogo ume i prirodnog drva za izgradnju krode
(lomae), primenjivalo se spaljivanje tela;
2) u regionima gde je bilo malo goriva moglo je da se primenjuje
sahranjivanje u zemlju;
3) u pomorskim pohodima - sputanjem umrlog u vodu.
Groblje na nekoliko stotina mesta ivljenja je kod drevnih slovena
predstavljalo "grad mrtvih" ili mesto oboavanja Predaka Roda (Sl. 5). Ono
se obino smetalo preko reke ili vetakog jezera da bi se stvorila slika
reke koja deli Svet ivih od Sveta mrtvih. Da bi stvorili sliku reke koja deli
Svet ivih od Sveta mrtvih, udaljenost izmeu groblja i reke je trebalo da
bude ne manja od 10 saenja, a izmeu naselja i reke 27 saenja (1 saenj
= 213, 36 cm, 1 stub = 142 cm, 1 arin = 71,12 cm, 1 mera = 106,68 cm).

86
Slika 5. ema pozicije pogosta u odnosu na vodenu pregradu i naselje

Na groblju (sl. 6) su sledei verski objekti:


Mesto spaljivanja sa koga se dua umrlog sjedinjuje sa svojim rodom,
odnosno ide svom rodu, pa se esto to mesto nazivalo Kroda.
Dalje, tu su rtvenik, Mesto pogrebnog obreda, drvena skulptura
Roda, Ognjite, mesto za publiku i mesto sahrane ili Dolina Predaka.

Sl. 6. razmetaj kultnih objekata na groblju

87
Udaljenost od pogrebne lomae do rtvenika i prostora pogrebnog
obreda nije manja od 7 saenja.
Na jugo-zapadnom delu se nalazila drvena skulptura, odnosno totem
Roda, sa ognjitem. Pogrebna lomaa se sastojala najee od drvenih
balvana poreanih po nekoliko u nizu, a zatim preko njih isto tako
poreani balvani, samo popreko postavljeni. I to najmanje etri reda. U
odnosu na mesto spaljivanja i totem Roda na zapadu se nalazila Dolina
Predaka sa humkama, odnosno gromilama ili kurganima. To je zapravo
bilo groblje.
Na severnom delu groblja otprilike u sredini postavljena je Kroda
(pogrebna lomaa K(a)Rodu) (sl. 7), gde se pripremalo mesto za umrlog.

Sl. 7. Ustrojstvo pgrebne lomae

Kroda - to je slanje oveka Rodu preko svetog ognja, jer plamen


najbre razbija vezu izmeu Due i tela i Duh sa Duom odmah ulazi u
Nebeski Svet. Kroda, ureene je visine od 1 saenj iz breze, hrasta, kedra,
jasena i drugog svetog drvea. irina i duina Krode zavisi od tela
pokojnika. Kada je ureena Kroda, po duini i irini tela, sa svih strana se
dodaje po 1 arin.

88
Sl. 8. Poloaj umrlog na krodi

Pokojnik se stavlja na Krodu sa glavom ka zapadu. Kroda se obilno


poliva biljnim uljem.
Onda se odrava ceremonija "Sprovoenja Due."
U naem civilizovanom drutvu, na alost, delimino su odbaeni
neophodni obredi koji su u davna vremena pomagali ljudima da idu po
putu usavravanja. Na kraju krajeva, smrt (promena dimenzionalnosti
postojanja) - to je takoe neophodni deo procesa evolucije Due. Duu, su
zato, zavrivi svoj put na Zemlji, nai Preci uvek sprovodili pomou
obreda, koji je u svakom Rodu mogao da bude razliit po sadraju, ali isti
po sutini, koji se zavravao obraanjem Bogovima sa zahtevom da
osvetli Duu u Svargi. Tamo e se odrediti njen dalji Put.
Dajemo jednu od varijanti obreda za pomo Dui, koja ostavlja na
Svet, za nalaenje Svarge Preiste. Poeljno je da obred sprovodi roak
preminulog. Obred:

1. Zahtevamo i nudimo uvara Groblja i molimo ga da nam ne pravi


prepreke, kao i da prui pomo u sprovoenju Due u Svargu.

" Od ivog srca - srcu svih ivih bia,


Od ivog ognja - ivom ognju,
prihvati uvaru nae ponude
i budi nam u dobrom delu, pomonik dobar."

89
2. Mesto, gde e se odrati Obred ocrtavalo se ritualnim krugom
(pomou ritualnog noa) i pozivanjem Boga ura. Stavljalo se u krug 8
votanih svea. Svee su se palile u krug.

3. itaju se Pravoslavljanja (himne bogovima) ceo dan.

4. Posle su se itala obraanja Bogovima:

Boe Ozem i Boginjo Sumerla, pustite Duu ovu,


Blagodarim Vam za njenu bezbednost,
Za to, to niste DALI da padne u Pakao Bezmerni.
Boe Udzerc - pokrovitelju mrtvih,
OBRAAMO se Tebi i molimo:
"Budi milostiv prema Dui Pretka (Rodnog) mojeg (ime),
pusti ga (nju) u Svargu Preistu ".
Veles Boe! Otvori mu (joj) kapiju u Virij sad,
I primi ga (nju) da se odmori, i primi ga (nju) na sud iste Savesti.
Otpravlja se (ime) sa mirom, i neka Bude svetao tvoj Put.
I Svarga preista e tebi otvoriti vrata,
I Bogovi e te doekati, i Roaci nai,
I pokazae tebi Put.

Misleno se stvaraju energetske spirale, otvarajui Vrata Meusvetova,


i pomae se Dui da ue u Svargu Preistu.

5. Zatim se obraalo bogorodici Ladi:

" Pokroviteljice, LADA Majko, MAJKO Nebeska, Bogorodice,


pomozi mi da zatvorimo vrata Meusvetova ".

Ako Bogorodica Lada da klju za zatvaranje kapije Meusveta, onda


se on vraa njoj. Blagodari se za pomo.
Potrebe (zahtevi, molbe) ostavljaju se u krugu. Svee se gase prstima,
isti se sa njih nagoreo vosak koji se tamo i ostavlja. Same svee se mogu
poneti za sledei obred, ali se ne unose u kuu.
Nakon odravanja obreda roaci i prijatelji oprataju se i celuju elo
pokojnika (poljubiti elo - to daje energiju) kroz oelj. U vreme rastanka
oaloeni idu na Krodu sa june strane, idu po istonoj strani zaobilazei

90
pokojnog sa severa, a zatim se vraaju na zapadnu stranu i odlaze sa
Krode, tamo gde su se na nju popeli.
Nakon obreda opratanja Svetenik pokriva telo pokojnog belim
pokrovom, ocrtava ritualnim noem oko Krode krug i pali je.
Zapalivi Krodu, Svetenik izgovara:

Otpravljamo edo Boje (ime) u Svargu Preistu Rodu svom .

Kroda se pali od 14 do 15 asova po savremenom vremenu.


Pogrebna lomaa na sahrani plemenitih ratnika je bila toliko velika,
da je njen plamen bio vidljiv u radijusu do 40 km.

O postojanju takvog naina sahrane (spaljivanje), svedoi Ibn-Fodlan


(poetak X veka) u svom opisu sahrane plemenitog rusa. Kada je Ibn-Fodlan
rekao jednom rusu, da arapi leeve zakopavaju u zemlju, rus je bio
iznenaen glupou arapa:
"Pokojniku, - rekao je rus - i tako je teko, a vi jo navaljujete na njega
dodatnu teinu, zakoavajui ga u zemlju. Kod nas je bolje; pogledajte, -
rekao je on, ukazujui na sagorevanje lea plemenitog rusa, - kako se lako
na pokojnik penje na Nebo zajedno sa dimom".

Posle spaljivanja Svetenik ritualno lopatom prikuplja sav pepeo u


kutiju u obliku urne, napravljenu od drveta, gline (peene gline),
mermera, kamena, stakla.
Deo pepela su roaci rasejavajli iznad reke (a pri tome je bilo
potrebno da pepeo ne pada na onog ko ga rasejava) ili nad svojim poljem,
a posudu sa pepelom su zakopavali u zemlju. Za to su kopali pogrebnu
jamu koja je bila kvadratna.
U centru budue humke u pogrebnoj jami se postavljao stub, a na
njegovom vrhu je fiksirana ploa sa etiri stuba, izmeu kojih se stavljala
urna (slika 9).

91
Sl. 9 ema ustrojstva pogrebne jame sa kutijom i kurganom

Na stubove se fiksirao krov. Otprilike je to izgledalo kao dananje


kuice za ptice, ali bez zidova, samo sa stubiima na okovima. U
podnoju stuba roaci su stavljali line stvari preminulog, koje su mu
potrebne na drugom svetu. Meu njima je bilo ne samo oruje, ve i
konjski pojas; ena je ostavljala srp, sudove, itarice i ogledalo.
Pepeo pokojnika posle gorenja stavljao se u posudu, postavljalo se na
stub, a zatim se nad ostacima nasipala velika humka.
Na vrhu se ta struktura sa urnom pokrivala belim platnom.
Pogrebna jama se prvo rukama zasipala zemljom a ta zemlja sa
groblja je igrala ulogu sredstva veze sa svetom Navi.
Ljudi koji su rukama bacali zemlju u pogrebnu jamu i na humku,
prenosili su kroz nju deo svoje energije pokojniku. Da ga podre.
Ni u kom sluaju se nije smatralo dobrim, da pogrebna zemlja sluajno
padne nekom za okovratnik - to se smatralo ritualom crne magije, pri
kojem se naruavao energobalans i prekidali energetski kanali onog ko
naspe sebi zemlju za kragnu. Vraare obino koriste tu zemlju, da
sprovedu u na Svet Navi sile i uz njihovu pomo da utiu na nekoga. Kako
za zlo tako i za dobro. Ako odnesete ovu zemlju u Hrianski hram,
svetenici uz pomo nje sprovode ritual zakljuavanja umrle Due i ona
ne moe da ide u Vii Svet.
Kurgani se nasipaju kako za jednog pokojnika, tako i za viekratnu
upotrebu. U njima su se od drvenih balvana radili prolazi iznutra, a
povrina tla pod grobom je bila velika kako bi mogli da se sahranjuju i
drugi umrli roaci. U spomen na velike zaslune ljude - vladare, ratnike ili
svetenike pravili su se Kurgani velikih razmera. Za ljude manje poznate -
nasipali su se mali kurgani.
Humke na groblju, odnosno u dolini predaka, su se nalazile na

92
odreenoj udaljenosti jedna od druge u ahovskom poretku, da bi svetlost
Sunca mogla da osvetli sve humke i da senka jedne od humki ne pada na
susednu prilikom izlaska i zalaska sunca.
Nakon to se na kutiju nasula humka, na nju se sa zapadne strane
stavljao spomen kamen ili drvena stela (Slika 10a), na kojima se upisivalo,
iji pepeo ispod poiva i gde se prikazivao simbol Roda.
ematski se na kamenu ili steli prikazivalo da li je sahranjen
mukarac ili ena.

Sl. 10a

93
Slika 10b. Slika spomen stela na kurganima: a) u vidi strele b) u vidu
jednakokrakog krsta u krugu (materijal kamen)

94
a)

b) v)

Slika. 11 Slika znakova na spomen kamenju u razliitim tradicijama:


a) enski (Zvezda Lade) ili muki (gromovnik Perun),
b) enski na ravnokrakom krstu,
v) muki na ravnokrakom krstu.

Drvena stela ili Spomen kamen stavljaju se u obliku strelice (Slika.10-


a), ili jednakokrakog krsta (Slika.10-b) i drugi sa znakom (Slika.11a,b,v)
na kojoj je ematski prikazano ko je sahranjen: mukarac ili ena.
Zatim se sprovodila pogrebna oprotajna veera (Trizna) i predstava
ako je pokojnik bio ratnik. U predstavi su ratnici sa maevima pokazivali
pred Bogovima bitke u kojima je uestvovao umrli ratnik. Njegovi
prijatelji prole borbe, u kojima je on uestvovao. To je bila, neka vrsta
pozorine predstave. Ovaj obiaj pogrebne igre sauvao se u velikom
broju oblasti Ukrajine sve do poetka XX veka.

95
Sprovoenje obreda sahrane: umesto izraza alosti i tuge u prisustvu
pokojnika, svi prisutni su se veselili, svirali na narodnim muzikim
instrumentima, pevali, plesali, priali bajke, igrali neto poput dramskih
scena i u zabavnom duhu uestvovali u predstavi. Sve to je bilo uvano od
pradavnih vremena, kada su ljudi imali pravilan pojam o smrti.
Sledeeg dana, ujutro, ilo se da se nahrani pokojnik - prinosili bi na
kurgan hranu i ostavljali je tamo. Sa groba se nita nije odnosilo. Do 9.
dana niko na groblje nije iao.
Kao spomen jelo odnosi se hrana, palainke, pite, kolai i dr.
Tradicionalna ritualna kaa bilo je osnovno ritualno obredno
jelo predaka, kaa skuvana od celih zrna penice (ree od jema ili
drugih itarica, a u poslednje vreme od pirina), prelivana je sa medom
ili mednim sirupom. Pripremala se kao spomen na pokojnika, kao i na
godinje praznike seanja na njega. Ona se nosila u Hram kao i na groblje;
delila se i komijama i siromanima za pomen Due. Obino se ta kaa jela
na poetku obroka ili na kraju i ostavljala se preko noi na stolu "za Due
pokojnih".
Pogaa ili hlebije je obredno korienje poznato danas. Danas
pamtimo ukraene hlebove raznim starim simbolima kod nas. Kod Vlaha
je ta tradicija hleba jo uvek zastupljena i na njima se mogu prepoznati
stari pravoslavni i vedski simboli. Ime Vlasi dolazi iz naeg oblika imena
Velesa Vlasa. U Slovakoj Velesa sve do danas zovu Vlese. Osnovna
simbolika hleba je u vezi sa predstavom o smrti i zagrobnom svetu:
pogae ili hleb se posveuju umrlom, a simbolino se njima "hrane" Due
Predaka.
Kao posrednici izmeu sveta ivih i zagrobnog sveta mrtvih smatrali
su se ljudi, koji su "spolja": siromani i lutalice. Njima su se davale pogae i
hlebovi. Oni su namereni prvom susretnutom. Poseban znaaj u
obredima imala je topla, prva pogaa ili prvi hleb a takoe i poslednja
ispeena - suva, koja je bila na vrhu gomile, za svrhu proricanja.
Na sahrani i pomenu hleb se pekao kao pomen jelo, posveeno
umrlima. Na dan sahrane na sto se stavljalo brdo hlebova ili pogaa.
Najstariji od prisutnih mukaraca lomi prvu pogau, kao hleb, i stavlja je
na prozor za duu pokojnika. Na sahrani i pomenima prva vrua pogaa,
kao i hleb, se ne see, ve kida i stavlja na prozore, da bi se njenom parom
hranile Due mrtvih. Pogae su se u znak seanja ostavljale na grobu, a
ostatak davao siromanim strancima. Takoe pomenske pogae posluuju
se po kuama roaka i suseda sa molbom da pomenu umrlog. Pogae i
hleb se peku na deveti, etrdeseti dan, i za sledei pomen, a takoe i na

96
pomenske ("rodne") praznike. Verovalo se, da onaj ko pee pogae za
pomene, da se taj brine o ishrani Due pokojnika.

7.2 Hrianske sahrane

Posle primanja hrianstva obred sahrane se sutinski izmenio.


Hrianstvo je unelo nove tradicije. Pokojnicima su poeli da
stavljaju glavu prema zapadu. To je opte hriansko pravilo - postaviti
mrtvima glavu na zapad. Direktno je povezano sa predanjem o tome da je
Hristovo telo bilo poloeno glavom ka zapadu i samim tim licem ka istoku
(tamo se nalazi EDEN).
Crkva se aktivno borila sa vedskim pravoslavnim obiajima. Ali oni se
nisu gubili lagano. Tek u 12. veku u nekim slovenskim seoskim
grobnicama pojavljuju se hrianski simboli (krstovi i ikone). Odravanje
ritualnih vatri na grobljima, simbolizujui spaljene leeve, sauvano je
ponegde sve do 19.veka. I stavljanje u grob predmeta, koji bi navodno bili
korisni pokojnom na onom svetu, sauvano je i do danas.

Mogu se izdvojiti etiri osnovne faze hrianske sahrane:

1. Predsmrtna molitva.
2. Predpogrebne obredne radnje: priprema tela pokojnika za
sahranu, pranje, oblaenje, polaganje u grob, nono bdenje
kod groba.
3.Pogrebni obred.
4.Pomeni

97
7.2.1 Predsmrtna molitva

Pre smrti ako ne postoji mogunost da se pozove pop da oita


predsmrtnu molitvu i da uradi pomazanje, nije zabranjeno uraditi sebi
ienje. Ljudi teko podnose smrt najmilijih. Ali osim duevnih patnji
postoji mnogo pitanja koja treba reiti. Na primer, kako se pravilno moliti
za ve umrlog.

7.2.2 Predpogrebne obredne radnje.

Pored praktine potrebe, hrianski obred sahranjivanja pokojnika


sauvao je drevno ritualno poreklo: Smrt se smatrala kao put u zagrobni
ivot. Umivanje, kienje pokojnog i druge radnje za njegovu pripremu za
sahranu to je kao priprema za dui put. Umivanje je imalo ne samo
higijenski cilj, ve je smatrano i kao obred ienja.

Put u zagrobni svet moe izgledati i ovako

Devojke, angaovane "sreivanjem" umrlih i itanjem nad njima


Psaltira, nosile su tamnu odeu. Za rad su dobijale rublje i noene stvari
pokojnika. Ali ne i ono koje je bilo na njemu u vreme smrti. Ako nije bilo
specijalista za kupanje, odavno je jo bilo odlueno da umivanje mrtvih
obavljaju ljudi koji nisu u u srodstvu sa preminulim. Kupali su ga u isti sat
posle smrti, dva-tri puta sa toplom vodom i sapunom iz glinenog, obino
novog lonca. Na predmete za kupanje lonac, vodu, sapun, ealj su

98
prenoena svojstva mrtvog oveka, njegova mrtva snaga. Njih su gledali da
se ree. Voda, kojom se pere pokojnik , naziva sae "mrtvom".
Ona se prosipa u uglao dvorita, tamo, gde nema biljaka, gde ne idu
ljudi, da zdrav ovek ne bi mogao na nju da zgazi. Na isti nain radi se sa
vodom, kojom se ispira posuda nakon pranja.
Takva je bila i sudbina glinenog suda za umivanje. Njih su nosili u
dolinu na "kraj" polja, na raskrsnicu puteva - gde su obino stajali krst,
stub, kapela. Tamo su ih razbijali ili jednostavno ostavljali. Cilj ove radnje
je da se sprei povratak pokojnika, da on ne bude iv i da ih ne plai.
Takoe paljivo su pratili, da ta voda ne padne u pogrene ruke i ne
poslui za vetiarenje.

Odevali su im obino novu odeu, da bude taman - ni velika ni mala.


Ako nema nove haljine, onda stare, samo da je ista.
Ne treba da se na pokojnika oblai odea, koja ima na sebi znoj i krv.
To moe da povue za sobom jo jednog pokojnika.
Ako je ovek jo za ivota traio da se stavi na njega ono to on eli,

99
onda mora da se ispuni njegova elja.
Ratnike su obino odevali u ratniko odelo. Veterani su obino traili
da im se stave ordeni. Na kraju krajeva, oni bi ih svejedno izgubili ili bacili
dosta godina kasnije. I oni su ih zasluili i ponosni su na njih. Uopte, to je
veoma lino pitanje porodice. Ali je poeljno da su ordene zaradili krvlju.
Nuno mora da bude beli veo, kojim prekrivaju pokojnika.
Na elo mu se stavlja kruna sa likom Isusa Hrista, bogorodice, svetog
Jovana Krstitelja. Na vencu su rei u starom stilu, to su rei pesme
Trisagiona.
Pored tela hriana pravila hrianske sahrane predviaju da se stave
u koveg jo i mala ikona, veni na elo i "rukopisanije" - napisana ili
odtampana molitva za oprost grehova, koju stavljaju u desnu ruku
pokojnika. Kao i svee. U ruke mu se stavljaju krst ili ikona.
Ako nema mogunosti da se pozove iz crkve svetenik, onda se mora
voditi rauna unapred o pozivanju starijih osoba da itaju psalme i da
slue parastos.
Po okonanju tri dana nosi se pokojnik u crkvu na sahranu. Ali
postepeno je prestalo to da se potuje i ne posle tri dana, ve jednu no
nouje kod kue umrli. Na grobu se stavljaju na uglovima etiri svee,
menjaju se kako sagorevaju.
Danas se zadrao takav detalj pogrebnog rituala: odmah nakon smrti
na polici sa ikonama ili na prozor se stavlja aa vode, prkriveno pare
hleba i tanjir sa penicom.
Neophodno je biti paljiv tokom sahrane. Obino roacima nije do
toga. Ali mogu da se dogovore ko e pratiti proceduru. Jer nije tajna da se
na sahrani mnogo radi: ublauje teta, postavljaju fotografije neprijatelja
u grob, pokuava da se uredi kosa, nokti, itd.
ine se neophodne stvari. Sto na kome je stajao koveg, cvee iz
venca, voda. Treba odluiti, dati to sve ili ne - roacima.
Kod oblaenja pokojnika oaloeni ponekad doivljavaju tekoe u
izboru boje odee. I najee, vie vole tamnu za mukarce i svetlu za
ene. Zanimljivo je, da su se u vedskoj tradiciji sahranjivali, kao
pravil, svi u belom. Bela boja odee umrlih to je prirodna boja prostog
platna, u drevnosti osnovnog materijala odee vedskog stanovnitva. Odea
umrle devojke i sama sahrana su bile posebne. Kod mnogih naroda bio je
obiaj da se oblai devojka, umrla u cvetu mladosti, u venanoj odei.
Pripremali su je za sahranu, kao nevestu za venanje. Kako devojci, tako i
momku na domali prst desne ruke stavlja se vereniki prsten. Oenjenom
oveku i udatoj enu prstenje nisu stavljali. Pre (a ponekad i odmah) pri

100
stavljanju pokojnika u grob preduzimane su mere magijske
predostronosti. Telo nisu dirali golim rukama, ve su stavljali rukavice.

7.2.3 Pogrebni obred

Ako je predpogrebna faza tradicionalnih sahrana predstavljala


pripremu za put u zagrobni svet, druga faza je bila poetak tog puta.
Sloeni rituali ove faze (iznoenje tela, pogrebna sluba u crkvi, pogrebna
povorka do groblja, sahranjivanje, povratak roaka pokojnika kui) su
mnogofunkcionalni. U sluajevima kada nije pozivan svetenik, Psaltir ili
druge svete knjige itaju vernici laici. Jedan od elemenata kunog rituala
alosti je paljenje svea na uzglavlju pokojnika. Njih vezuju u uglovima
groba, stavljaju u au na sto, a ispred ikone lampe.

Lampa

U to vreme iznoenja tela, opevavanje, saglasno sa crkvenim


pravilima, primenjuje se retko. I svetenici, koji ine pogrebne obrede,
obino ne insistiraju na preciznosti. U narodu isto postoji percepcija da
pre dvanaest sati i posle zalaska sunca pokojnika iz kue ne treba iznositi.
Pogrebna povorka, po ustavu Crkve, prestaje samo u crkvi i u blizini
groblja. Sastav savremene pogrebne povorke je obino ovakav: Pogrebnoj
povorci na elu se nosi krst ili ikona, obmotani pekirom i venci. Zatim
slede dve osobe sa poklopcem kovega. Za njima svetenstvo. Dva - tri
101
para mukaraca nose koveg sa pokojnikom. Dalje idu bliski roaci.
Pogrebnu povorku zavravaju komije, poznanici. Zatim svi ostali
oaloeni.
Rodbina ne treba da ide ispred kovega, nosi vence, pije vino.
Zavrivi kukanje posle sahrane jedu.
Na groblju celuju poslednjim poljupcem venac na elu i ruke. Uzimaju
se ivo cvee sa groba i ikone. Pazi se da ikonu ne sahrane zajedno sa
pokojnikom.
Ponekad nose satove i zlato. Nakit nije zabranjen. U tome, to
pokojnik ima sat na ruci, nema tete. Ako sat ve nosi, onda ga ni za ta ne
uklanjajte. Ako se sa mrtve ruke skine sat, prevedu se strelice nazad,
bacaju se ini na bilo kog oveka, onda smrt tog oveka ne treba dugo
ekati.
Po oprotaju, lice se prekriva. Poklopac se stavlja i koveg se sputa.
Obino sa pekirima. Pekiri se dele ljudima.
Koveg se sputa, tako da pokojnik lei licem ka istoku. U grob se
baca novac, otkup za pokojnika, prvi ga bacaju roaci. Zatim bacaju
zemlju.

Sve grob

Obred sahrane zavrava se pre zalaska sunca, kada je jo uvek visoko,


da bi "zalazee sunce moglo da povede sa sobom pokojnika". Nakon toga,
kako se grob zaspe, na humku se stavljaju venci. U centru cvee.
Ponekad se odmah stavi krst ili privremeni spomenik, ili postolje, spomen

102
tabla sa prezimenom, imenom, datumom roenja i smrti.
Tradicionalna poslastica grobljanskih radnika-kopaa je kratak
spomen obrok na grobu sa piem "za pomen due", sa hlebom ili
pogaom, sa razbacivanjem ostataka hrane na grobu za ptice (Due
mrtvih) - svuda postoji i danas. Danas, pored deljenja milostinje
grobarima i crkvenim siromasima postoji i poseban oblik milostinje-
pomeni davanje na sahrani nekom bliskom marame. Ove marame se
paljivo uvaju.

7.2.4 Pomeni

Sahrana se uvek zaverava okupljanjem na spomen veeri.


Zajedniki obrok zavrava pogrebni obred, on vie nije samo tuan, ve
naprotiv, ponekad je ak i ivotnoutvrujui deo. Pogrebnom obredu je u
veoj meri nego drugim porodinim obredima svojstvena funkcija
porodinog i javnog psiholokog sjedinjenja. Rodbina pokojnika zakazuje
u crkvi pogrebnu slubu (liturgiju) sa pominjanjem pokopanog sledeih
est nedelja posle smrti molitvom. Potrebni su ne samo sahrana, ve i
pomeni, koji se prave po povratku sa groblja, a koji se ponavljaju u trei,
deveti i etrdeseti dan i na godinu. Na pomenima se koristi arhaina vrsta
hrane kaa, hlebovi, pogae, koja se odlikuje drevnim poreklom i
jednostavnom pripremom.

7.3 Savremene sahrane

Soba u kojoj lei pokojnik pokuava da se zatamni, da u nju pada to


manje svetla. Prekrivaju se crnim krpama ogledala. U kui se govori
apatom, potujui tiinu. U to vreme se ne ukljuuje televizor, radio,
kasetofon, ne svira na muzikim instrumentima.
Malu decu staraju se da ne putaju pokojniku: oni jo ne shvataju ta
se deava i samo naruavaju red. Rodbina pokojnika pria o sluaju
voljenima i prijateljima pri linom susretu, telefonom ili telegramom. Ako
je mogue, alju se tampana obavetenja u kojima se oznaavaju vreme i
mesto opela i sahrane. Pre iznoenja tela, kod groba je stalno neko od
bliskih roaka. Ruke pokojnog moraju da budu na grudima, oi zatvorene,
elo pokojnika se ponekad krasi veniem, uraenim od belog papira. U
pogrebnoj povorci prvi idu bliski roaci pokojnika. Oni idu tiho, prolaze

103
pored poznanika, poklonivi im se. U hladno doba godine uesnici
pogrebne povorke mogu biti u eirima, ali ih moraju skinuti kada se
koveg sputa u grob. Susretnuvi pogrebnu povorku, mukarci otkrivaju
glavu.
U nekim sluajevima organizuje se graanski parastos u firmi gde je
radio pokojnik ili na nekom javnom mestu. Tokom graanskog parastosa
izgovara se nekoliko posmrtnih govora. Oni ne bi trebalo da budu suvie
dugi i patetini. Govori se o linosti pokojnog, o njegovom radu, duhovnim
kvalitetima i u zakljuku se obraa roacima i izgovaraju rei saoseanja i
utehe. Rodbina i prijatelji pokojnog prate do groblja. Ljudi manje mu
bliskiji mogu da napuste ritual nakon zavretka graanskog parastosa.
Kada je koveg sputen u grob na njega bacaju po grumen zemlje.
Prisutni stoje jo dugo kod groba, dok se ne zaspe zemljom. Onda oni
prolaze jedan po jedan pored ue porodice pokojnika i izraavaju svoje
saoseanje rukovanjem ili sa nekoliko iskrenih rei. Do devetog dana na
groblje se vie ne ide.
Sedmog do devetog dana nad grobom moe da se pojavi sjajna silueta
- to je eterina energija preminulog.

Svetlea silueta nad grobom

Devetog dana je spomen trpeza. Tog dana je potpuno odvajanje due


od tela. Srebrna nit se prekida.

104
8. ZATITA OD DRUGOG SVETA

Ovo poglavlje u potpunosti se odnosi i na pogrebni obred vedskog


pravoslavlja, tako i hrianskog.
Nije tajna da izmeu ivih i preminulih, o kojima mnogo mislimo i
snano doivljavamo (ili samo privlaimo svojim radnjama), poinje da se
javlja jaka energetska veza, koja poinje da utie, kako na Svet Jav, tako i
na Svet Nav. Posebno to se odnosi na Due oslabljene bolestima, koje
esto pozivaju bia iz drugog sveta, a posebno se to jako deava kada je
ovek zaaran. Ako je Dua u zagrobnom svetu prihvatila poklon, taj ovek
e se neminovno suoiti sa smru. Upotreba onostrane hrane duom
dovodi do gaenja na hranu oveka na zemlji, stvararjui ir eluca i nagli
pad hemoglobina.

Razlozi, iz kojih dua moe da ue u drugi svet, mogu biti sledei:

1. Duu oslabljenog oveka pozivaju sutine drugog sveta.

2. Uticaj tamnih sila i zagrobni svet na zaaranog oveka.

3. Pozivaju je umrli prijatelji i roaci, koji su se tamo dobro snali.

Dakle, u nekim sluajevima je potrebna zatita oveku od uticaja drugog


Sveta (posebno od tzv bunih poltergejsta). Evo ta o tome pie Ap
Budanov i E. N. Ribnikova:

"posle smrti oveka Dua ulazi u drugi Svet, gde nastavlja svoj ivot u
novim uslovima. Prvo vreme ona nije svesna smrti oveka u kome se
nalazila. Njoj je udno, da sa njom ne komuniciraju, da je ne primeuju, ne
odgovaraju na njena pitanja, ne ispunjavaju njene elje. Dui postaje
nepodnoljiv boravak u novim uslovima gde je sve za nju tue. Ona eli, da
sa njom bude neko blizak od porodice ili poznanika. Ona poinje da se
obraa duama koje se nalaze u telima, poziva ih sebi. Pre svega, ona utie

105
na duu oslabljenih ljudi, posebno onda, kada su ljudi zaarani kroz
zagrobni svet.

Dakle, pokojnici ne mogu da dobiju pomo bez odreenog


ubeivanja. Oni mogu sa sobom da pokupe bolest roaka ili neto da jave
u snu, ali ako preminulog pitate o pomoi uopte, on moe da povue duu
molioca u zagrobni svet. Ovi uticaji posebno su intenzivni na dan smrti,
devetog i etrdesetog dana, na godinjicu i na petogodinjicu. A na
petogodinjicu talas traje etrdeset dana, raunajui od dana smrti. To je,
uzgred, poslednji talas. Pre 40-og dana meudejstvo ne prestaje, a na te
dane se naglo poveava. Tako oslabljen bolesnik, gde postoji novi pokojnik,
osea naglo pogoranje zdravstvenog stanja. A ponekad novom pokojniku
uspeva da ubedi duu oslablenjog pacijenta i on umire. Posebno je
dramatian ovaj proces u vreme punog meseca, kada Mesec drastino
pojaava dejstvo drugog sveta, pogotovo ako je pacijent zaaran kroz
zagrobni svet.

Mere zatite:

1. Bolesnog treba udaljiti to je mogue dalje od mesta smrti


pokojnika ili od kue gde ive najblii roaci umrlog, tj. odatle, gde boravi
dua preminulog do 40-og dana.

2. Za refleksiju drugog sveta koristiti plavu boju. to vie plavog oko


bolesnog i na njemu, to je bolje. Za refleksiju Meseca koristiti utu (zlatnu)
boju ili ute predmete, ukljuujui odeu i rublje. Obojiti plavom bojom
okvire prozora i vrata. Zavese sa utim i plavim oslabljuju dejstvo drugog
sveta, ak i pri punom mesecu. Ali u ovom sluaju prozori moraju biti
prevueni zavesom i nou i danju, jer iako Mesec nije vidljiv danju, to ne
znai da on ne utie".
Pri bolesti, nikada ne treba pristati da uestvujete u obredima, gde ste
na neki nain prisutni na groblju ili sa bilo kakvim predmetima odatle, ak
i ako nemate drugog naina za leenje. Ne treba uestvovati u u ritualnom
poklonjenju silama tame, nejasnim duhovima i tako dalje. Pored toga, nai
Preci su za zatitu od negativnih uticaja Sveta Nav koristili i pogrebne
bajalice. Ispod su prikupljene, snimljene Rodomirove rei bajanja za
mrtve:

106
1. Da pokojnik ne bi uznemiravao ive, obavljao se pogrebni obred,
ostavljali su mu se hleb i so i ostale stvari sa sledeim reima:

Eto tebi (ime) hleba i soli


Za stolom ne stoj,
U prozor ne gledaj,
ivima ne idi!
Goj!

2.
Evo ti hleba okrajak, i nas ne zamajavaj!
Goj!

3.
Evo ti hleb iI so, a iz kue nita ne diraj!
Goj!

4.
Na tebi gro nas ne remeti
Na tebi rai nas ne remeti
Na tebi no nas ne remeti!
Goj!

5.
Ti za Rekom,
Ja za drugom.
Ti nama ni nogom!
Goj!

Bajalicama se obino dodaju i razliite ritualne radnje. U ovim


sluajevima nai Preci su koristili otre metalne predmete (srpove,
noeve, sekire, igle). Energija uvek ide za mislima, a najjae zraenje (kao
to je dokazala do sada nauka dolazi iz otrih predmeta), tako su nai Preci
iveli i stvarali svojevrsni zrak (ispaljen zrak izlazi iz otrog dela oruja)
od odgovarajueg domaeg posua. I to veoma efikasno titi domaine i
njihovu imovinu od ludorija raznih tetoina. Pri sahrani postoje
odreena pravila ponaanja. Sahrana to je mesto gde je prisutan Duh
pokojnika, gde su ivi i zagrobni Svetovi u kontaktu. Na sahrani treba biti

107
izuzetno oprezan. Postoje sledea osnovne pravila, kao to je navedeno, u
osnovi, u knjigama N. Stepanove:

1. Ne treba donesiti zemlju sa groba pokojnika.

2. Ne treba sebi praviti unapred spomenik. Pravei spomenik, ovek


kao da se vezuje za mrtve Duhove. Lege smrti mogu posluati i
nenamerno pouriti va kraj.

3. Ne treba slikati slike pokojnika sa licima ivih ljudi oni mogu da


umru.

4. Trudnice ne treba da idu na groblje. Neroenu Duu je lako prevui


u zagrobni svet.
Ako je ovek roen na dan sahrane bliskog oveka, potrebno je da se
obrati Ladi Bogorodici. Kao drugo, potrebno je nositi amajliju ujutru i
uvee devet dana od smrti pokojnika.

5. Ne treba stavljati idole u grob, a hriani ikone.

6. Ne treba sahranjivati urne sa pepelom u kui ili okunici.

7. Ne treba dvoje sahranjivati u jednom kovegu.

8. Ne treba u koveg stavljati nikakve fotografije.

9. Ne teba biti na vetru, ako se razvejava pepeo pokojnika.

10. Ne treba ukrasti nita od pokojnika.

11. Ne treba sa sahrane nigde svraati. Ako se sa sahrane ide u goste,


onda se ljudima donosi smrt, zato se sa sahrane ide na pomen, a onda u
svim drugim pravcima.

12. Ko ije pokrov, onda treba da vodi nit od sebe, inae e svi u kui
poumirati.

13. Ako stari ovek priprema svoju smrt, treba se pobrinuti o tome da
njegova oprema bude umotana u arav i vezana, da sluajno prilikom

108
ienja ormara niko rukama ne dira te stvari.

14. Za otkup u vreme sahrane ni u kom sluaju ne treba izabrati bilo


koji novi za bacanje izvuen iz depa proizvoljno rukom. Ne treba
takoe vratiti u novanik viak novia, ako je izvueno njih nekoliko. Ono
to se nalo u ruci to se i baca za otkup.

15. Ako svadbeni automobil sretne pogrebnu povorku, treba


pomisliti: "Venac vencu razdor. OM".

16. Ne treba roaci pokojnika da odu odmah, kada se iznese koveg iz


kue. Neko mora da zatvori za njim vrata i kae:

"Ne i ne treba da bude,


ne u krevetu, a ne za jelom,
ne kroz mesec i ne kroz godinu,
ve kada Bogovi pozovu. OM ".

17. Ne treba prekoraiti preko pokojnika ili stati na njegovu krv.

18. Prilikom naruivanja koveg pokojnika, ne meriti ga po sebi.

19. Obino stariji ljudi uvaju sebi odeu za smrt, ne treba oblaiti
ono to je predvieno za smrt.

20. Dok se ne odvede pokojnik ne treba istiti, prati podove ni u kom


sluaju. Nakon ienja treba proitati sledee:

"Za kim sam prala i pomela,


Toga u svoj dom ne pozivavju i ne zovem.
OM".

21.Ne treba uvati urnu sa pepelom nakon kremiranja ili krode u


kui, moe doneti smrt.

22. Ako iz pei ispadne cigla to je od mrtvih. Obeshrabruje ovaj


znak na taj nain. Treba okrenuti glavi ka tom mestu gde je pala cigla, i
proaputati:

109
"poret-mati,
naui kako,
urok dati.
Kako jedemo kroz usta,
Isputamo kroz zadnjicu.
Ognjena strana,
Ogledalne obale,
Odrazite se, sebe uzmite.
Gluv ne slua,
Slep ne vidi.
Zli urok moj dom nee povrediti.
OM".

23. Naalost, deava se da kada se prilikom sputanja u grob ili u


nekim drugim okolnostima koveg okrene. To je lo znak. Devet godina
posle toga krvni roaci e biti praeni nevoljama i tragedijama. ta moe
da se uradi u takvim sluajevima? Uzima se pesak sa dve obale na
meseini nou. Treba da ga uzmu dve ene, koje su ve raale decu. One
treba da budu u krvnom srodstvu sa pokojnikom, iji se koveg prevrnuo.
ene spremaju krevet, stavljaju na njega uzet sa obale pesak i apuu po
redu:

"Kada se na pesak podigne,


Tada (ime pokojnika kao) e nas k sebi uzeti.
OM".

24. Ne treba maramu ivih stavljati na mrtve, ve staviti novu - ako je


preminula devica.

25. Odeu, u kojoj je umro ovek - ne nositi i ne deliti, nju treba


spaliti.

26. Ne treba spavati na kovegu pokojnog, posle toga mogu da umru


tri oveka, u tom smislu i spava.

27. Ako se ovek rodio u minuti utanja za preminulog, ita se


molitva, radi olakanja bolova pri izlasku Due.

110
28. Grob pokojnika se poseuje samo u odreene dane, i ne treba da
se poseuje esto.

29. Ne treba plakati na svoj dan roenja, ko plae na svoj roendan,


skratie sebi godine ivota.

30. Ne treba probati odeu namenjenu za umrle.

31. Ako je ovek je pao u grob, onda na taj grob treba da se stavi
upaljena svea, tada jedu svi prisutni tri pogae i po kaiku orbe. Nakon
toga se prekrste i kau:

Mrtvac, mi smo te posetili,


Mi smo tebi pogau i orbu namenili,
Verni detetu Bojem (ime),
ta je tvoj grob uzeo
Sada i uvek i zauvek.
OM ".

Nakon toga se naklanja grobu i razgovara. Razgovarati po putu ne


treba.

32. Ne treba na groblju ograivati grobno mesto za druge roake.


Ako se to desi i pojavi se drugi mrtvac, moe da se pojavi i trei. Da se to
ne bi desilo potrebno je:

"Saiti krpenu lutku i napraviti je kao oveka: donji ve, gornja odea i
papue. Treba joj dati takvo ime koje se retko sree. To ime ne bi trebalo da
postoji u vaem rodu. Lutku sahraniti. Ona e biti umesto tree preminule
osobe. Davati joj retka imena za takvu priliku. enska: Ulita, Sofija,
Sofronija. Muka imena: Vavil, Bebel i tako dalje"

33. Ne treba kupovati kuu u kojoj se desilo samoubistvo.

34. Obavezno promenite garderobu ako ste se oprostili sa suprugom


(suprunikom). Stvar je u tome, da ste iveli jednu polovinu dana, dan za
danom, u jednoj kui, vrili uticaj jedni na druge, vaa aura je
meudejstvovala. Potpuno je prirodno da je vaa odea zaglavljena svim
moguim emocionalnim odnosima, eljama, programima za vau

111
sudbinu. Naravno, zajedno sa odeom sigurno ete naslediti ono stanje
koje se zove "nepromenjena vernost pokojnom". Ne treba davati svoju
sudbinu na unitenje ostataka energetskih programa, sauvanih u vaoj
odei iz vremena zajednikog ivota. ivot je za ive.

35. Ne treba uvati u svom domu fotografije klevetnika vaeg


preminulog ili njegovog neprijatelja. To je dozvoljeno samo kada vi dobro
znate kako da radite sa fotografijama i da ete, na primer, da sklopite mir
sa ovekom posle njegove smrti ili mu oprostiti. Na kraju krajeva, ako se
takav uticaj ostavi bez kontrole, malo je verovatno da e vam doneti korist.
I da utie na vas moe ne sam va neprijatelj, ve i one pojave, koje
oseaju otvoreni kanal pakosti, negativne energije.
Za one pojave, za koje je negativno naelektrisanje dobra hrana, taj
kanal je takoe i prolaz u Svet Jave. I ako ovaj kanal iskoristi neko od
fenomena sa crnom aurom, onda ete biti praktino osueni. I ne samo vi,
ve i cela vaa porodica, vai roaci svi e biti u opasnosti, ako takvo
stvorenje stigne do njih.

36. Dovoljno ozbiljnu opasnost predstavljaju slike krvnih roaka.


Samo kanal iste ljubavi, povezujui vas sa roakom, prikazanim na slici,
ne otvara izlaz u na Svet fenomenima drugog sveta. U svakom drugom
sluaju promena emocionalne pozadine u blizini fotografije moe da
natera prikazanog da povea negativno punjenje kanala. I u nekom
trenutku tog punjenja moe biti dovoljno, da bi se otvorila vrata izmeu
Svetova. Osim toga, i sama fotografija svojom aurom dovoljno aktivno
moe da utie na vas. Na primer, slika pokojnika na zidu u vreme svae
izmeu suprunika moe snano da utie na dalju sudbinu preuzetu
svojom linom aurom.

37. Mrtve treba pominjati, ali mudro troiti pri tome svoju nikako
bez-konanu energiju na odravanje emocionalne veze sa mrtvim
ovekom kroz njegovu fotografiju. Ako vam to nije mogue, postoji
mogunost prekida kanala pomou iste svee. Takva fotografija e
postati bezbedna, ali ona moe postati mrtva, odnosno prekid kanala
prekida i ostatak emocionalnih veza, koje imate sa pokojnikom. I teko je
rei ta je bolje ili loije.

38. Ne bi trebalo fotografisati "na pamet" sa pozadinom nekih


znamenitosti, jer postoji jedan znaajni rizik: moete brzopleto da

112
uhvatite sebe ili svoje voljene na pozadini nekog od "aktivnih"
energetskih mesta - radi se o spomenicima, aurama, koje otvaraju
direktan kanal komunikacije sa tim duama ljudi, kojima je posveen
spomenik. Rizikujete da zajedno sa fotografijom pustite u svoj dom auru
takvog mesta, energetski nezatvorenog kanala. I vi praktino preuzimate
ovim znaajan deo duga koji zahteva od nas spomenik. Vi kao da
preuzimate time za sebe i svoj rod "plaanje" karmikog duga celog
ljudskog roda. I nakon toga ete morati u svakom sluaju taj dug da
otplatite, to je za jednu porodicu praktino nemogue. Takoe, fotografije
mogu uvesti u va dom mranu auru "crnog mesta". Snimajui sa
pozadinom ivopisnih ruevina, obratite panju na svoja oseanja. Moe
biti da izabrano mesto nije bezopasno.

39. Tuga to je sasvim prirodna reakcija na Smrt, ali morate biti u


stanju da se nosite sa njom. Jer na taj nain uzimate na sebe teku
energiju i pravite mogue neposredne kontakte sa duama najmilijih.

40. Koliko god da vam je teko, nikad ne izgovarajte kod groba


sledee rei: uzmi me sa sobom, ja elim tebi i tako dalje, jer nakon toga
moete da uete u red posle pokojnika.

41. Ne treba uzimati cvee preostalo posle sahrane.

42. Nije poeljno kriti volju pokojnika.

43. Od povreda na groblju. Postoje sluajevi kada je ovek otiao na


groblje da poseti svoje mrtve, apsolutno zdrav, a vratio se kui bolestan.
Kako tada pravilno staviti sebi zatitu-amajliju za takav sluaj. Pre
naputanja kue, zaveite na sredini pekira vor, a zatim se operite i
obriite jednim krajem pekira. Po povratku sa groblja, ne zaboravite da
odveete vor. Uradivi tako, vi skidate sa sebe nevolje.

44. Tokom sahrane u kui ne bi trebalo da bude nikakvih ivotinja.

45. Ako alite za pokojnikom, to vam onda smanjuje vodu. Uite u


vodu do kolena, stanite licem ka obali i recite triput:

113
"Moja tugo, enjo, sii sa mene,
Poi na reku, plovi sa vodom.
Mir i radost, poite sa mnom.
Moja re vrsta, telu mom dobro,
U mojoj dui upornost.
Klju, brava, jezik.
OM ".

Prilog: Araratska mitologija.


Zemaljski roeni titan

Jedan je bio Viap i na Nebu i na Zemlji. Svuda je bila Tama i On -


jedini Gospodar tog Mraka. U poetku mu je bilo lepo, jer on je bio
apsolutni gospodar Carstva Tame. Ali onda je postao optereen svojim
poloajem. Da, On je bio apsolutni vladar tame, ali kime je on vladao, ko je
oboavao Njega, ko Mu je prinosio rtve? I tuan je bio Viap. On je esto
dolazio na Zemlju i iz daljine gledao Ararat, gde su letele ptice, trale
ivotinje, gde je raslo drvee i trava. On je zavideo drugim Bogovima, koji
su uivali u prirodi i zabavljali se sa Arijem (prvim ovekom). A On je bio
sam: nije imao nikoga sa kim bi mogao da se poigra, da razgovara, kome
bi mogao da bude zatitnik. Upravo iz tog razloga Viap je jo vie
zamrzao Arija, jer je njegovo postojanje bilo zadovoljstvo Bogovima i
naglaavalo nesreu Viapa. Kada Arija ne bi bilo ili kada bi Viap imao
takoe nekog, slinog njemu.
I Viap se obratio Bogu Ara:
O, moj Otac, ja Sam usamljen i tuan tee moj ivot. Na Araratu je
ivot i tamo postoji ovek Arije, koji raduje Bogove. Daruj mi slinog Arija,
za koga bih se ja brinuo. Na kraju krajeva, ak i Gospodar Tame ima
potrebu za radou.
- Ispuniu tvoju elju, - rekao je Ara, - okolo proiri svoj zloslutni dah i
pustinja e oiveti. Zatim zamesi glinu vodom iz reke Jordoh i oblikuj iz
gline slinu figuru Ariju.
- Duni na nju, i ona e oiveti. Ali znaj, da e ovo stvoreno od zemlje
kreirano bie biti samo spolja slino Ariju. Ono nee biti zemaljski Bog

114
poto ga nije stvorio Tvorac. On e biti Titan. I ime e mu biti arij.
Srean se vratio Viap na Zemlju. Proirio je naokolo svoj smrdljiv
dah i na stepskom pesku poraslo je trnovito bunje i bilje i mnogo
korpija, zmija i gutera je disalo i oivelo raniju pustinjsku stepu. Zatim
je Viap zamesio stepsku glinu vodom iz reke Jordoh i oblikovao figuru
Titan arija, dunuo u nju i ona je oivela.
Bio je oduevljen Viap - carstvo tame steklo je svoj ivot i svog
oveka. Viap je voleo Titana, brinuo o njemu i neumorno obuavao:
- Ti si odrastao, imae potomstvo i rasprostree Moju vlast na celu
Zemlju, i oslanjajui se na Moju mo unitie rod Arija u Araratu, i
prekrie tamom Ararat, i tamo u ja biti vladika.
I arij je Titanu usadio moan bes i mrnju ka iveem u Araratu
Ariju. On je uvek sanjao da osvoji Ararat i uini ga podreenim Viapu.

115

Você também pode gostar