Você está na página 1de 4

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I SUDBINA

Sje_am se tipa iz svoje nastavne skupine na Amherst Collegeu koji je prije upisa

na testovima SAT i drugim ispitivanjima sposobnosti pet puta ostvario _istih 800

bodova. Unato_ tako zadivljuju_im intelektualnim sposobnostima, ve_i dio vremena

provodio je u izlascima, barovima, kasnono_nome bdijenju i nedolascima na

predavanja, budu_i da bi obi_no spavao do podneva. Da bi kona_no diplomirao, bilo

mu je potrebno gotovo deset godina.

Kvocijent inteligencije nudi vrlo malo objanjenja za razli_ite sudbine koje

doivljavaju osobe priblino jednakih predispozicija, obrazovanja i mogu_nosti. Kada

su istraiva_i do srednje ivotne dobi pratili 95 studenata koji su se na Harvard

upisali _etrdesetih godina - u vrijeme kada su na elitnim sveu_ilitima studirale osobe

me_u kojima su razlike u IQ-a bile ve_e nego to je to slu_aj danas - pokazalo se da

mukarci koji su za vrijeme studija na testiranjima postigli najbolje rezultate u

pogledu pla_a, produktivnosti ili statusa u struci nisu bili osobito uspjeniji od svojih

kolega sa slabijim rezultatima u takvim testiranjima. Jednako tako nisu dostigli ni

najve

_e mogu_e ivotno zadovoljstvo, kao ni maksimalnu sre_u u odnosima s

prijateljima, obitelji i u romanti_nim vezama (4. George Vaillant: Adaptation to Life

(Boston; Little, Brown, 1977.). Prosje_an rezultat harvardske skupine u testovima

SAT bio je 584, pri _emu je 800 i maksimalna vrijednost. Dr. Vaillant, koji sada radi

na Medicinskome fakultetu sveu_ilita Harvard, ukazao mi je na razmjerno malu

vrijednost rezultata postignutih u testovima kada je bila rije_ o predvi_anju ivotnog

uspjeha ove skupine privilegiranih mukaraca.).

1
Sli_no pra_enje do srednje dobi provedeno je na 450 dje_aka, uglavnom sinova

useljenika. Dvije tre_ine njih dolo je iz obitelji koje su ivjele od socijalne pomo_i, a

odrasli su u Somervilleu, u Massachusettsu, u to vrijeme sirotinjskoj _etvrti samo

nekoliko ilica udaljenoj od Harvarda. Tre_ina ih je imala IQ ispod 90. Ali IQ je i u

ovom slu_aju imao vrlo malo veze s time koliko su kasnije u ivotu bill uspjeni na

poslu; na primjer, sedam posto mukaraca s kvocijentom inteligencije niim od 80

bilo je nezaposleno deset ili vie godina, ali takav status imalo je i sedam posto

mukaraca s kvocijentom iznad 100. Dakako, op_enito se mogla uspostaviti veza

(kao i uvijek) izme_u IQ-a i sociogospodarske razine u dobi od _etrdeset sedam

godina. Ali sposobnosti iz djetinjstva, npr. mogu_nost noenja s frustracijama,

obuzdavanje emocija i slaganje s ljudima, ostvarile su ve_i utjecaj (5. J.K. Felsman i

G.E. Vaillant: Resilient Children as Adults: A 40 Year Study, u knjizi koju su uredili

E.J. Anderson i B.J. Cohler: The Invulnerable Child (New York, Guilford Press,

1987.).).

Osvrnimo se i na podatke iz studije koja prati najbolje u_enike generacije. Njih

81 pripadaju skupini u_enika srednjih kola u Illinoisu koji su u prvi razred srednje

kole poli 1981. godine. Svi oni, dakako, u svojim su kolama imali najvie

prosje_ne ocjene. Ali, premda su uspjeno nastavili akademsku naobrazbu i dobivali

sjajne ocjene i na fakultetu, u vrijeme kada su se primakli tridesetoj godini bili su se

uspeli tek do prosje_nih razina uspjeha. Deset godina nakon maturiranja, samo

jedan od _etiriju u_enika nalazio se u svojoj dobnoj i profesionalnoj skupini na

najvioj razini, dok ih je velik broj proao znatno loije.

Karen Arnold, profesorica pedagogije na sveu_ilitu Boston, jedna od

2
znanstvenica koja prati te odlikae, objanjava: Mislim da smo otkrili 'poslunike' -

osobe koje znaju kako uspjeti unutar sustava. Me_utim, odlikai se mu_e jednako

kao svi mi. Znati da je neka osoba najbolji u_enik u svojoj generaciji zna_i znati

samo da je ta osoba iznimno dobra u postizanju uspjeha koji se mjeri ocjenama. Ta

_injenica ne govori vam nita o tome kako ona reagira na nestalnost ivota (6.

Karen Arnold, koja je provela ovo istraivanje odlikaa s Terryjem Dennyjem na

sveu_ilitu University of Illinois, citirana je u The Chicago Tribuneu (29. svibnja

1992.).).

A upravo u tome i jest problem: akademska inteligencija _ovjeka prakti_ki uop_e

ne priprema za krize - ili prilike - koje pred njega postavlja raznolikost ivotne

sudbine. Pa ipak, premda visok IQ nije nikakvo jamstvo za uspjeh, prosperitet ili

ivotnu sre_u, nae su kole i kultura opsjednute akademskim sposobnostima,

zanemaruju_i emocionalnu inteligenciju, sklop osobina - netko bi ih moda nazvao

karakterom - koje su tako_er silno vane za individualnu sudbinu. Emocionalni je

ivot podru_je u kojem netko, jednako kao u matematici ili _itanju, moe biti vie ili

manje uspjean, te zahtijeva jedinstven skup sposobnosti. To koliko je odre_ena

osoba u tome vjeta presudno je za to da bismo razumjeli zbog _ega je netko u

ivotu tako uspjean, dok netko drugi, jednakih intelektualnih sposobnosti, zavrava

u slijepoj ulici: emocionalna je vjetina meta-sposobnost koja odre_uje koliko se

uspjeno moemo koristiti ostalim sposobnostima kojima raspolaemo, ma o kojoj

da je rije_, me_u njima i golim intelektom.

Dakako, puno je puteva do uspjeha u ivotu, kao i podru_ja u kojima se

nagra_uju druge sposobnosti. U naem drutvu koje se sve vie temelji na znanjima,

tehni_ke su vjetine svakako cijenjene. Djeca za to imaju i alu: Kako _e se za

3
petnaest godina zvati treber? Odgovor: ef. Ali, _ak i me_u treberima

emocionalna inteligencija nudi dodatnu prednost na poslu, kao to _emo to vidjeti u

Tre_em dijelu knjige. Brojni dokazi potvr_uju da osobe koje imaju velike emocionalne

sposobnosti - koje dobro poznaju i upravljaju vlastitim osje_ajima, i koje i_itavaju i

u_inkovito reagiraju na osje_aje drugih - imaju prednost u svim podru_jima, bilo da je

rije_ o ljubavi i intimnim vezama ili usvajanju nepisanih pravila koja rukovode

uspjehom u organizacijskoj politici. Za osobe s dobro razvijenim emocionalnim

vjetinama vjerojatnije je i da _e u ivotu biti zadovoljne i u_inkovite, ovladavaju_i

navikama uma koje potpomau njihovu produktivnost; ljudi koji nad svojim

emocionalnim ivotom ne mogu ostvariti neku vrst nadzora vode unutarnje borbe,

koje im onemogu_uju da se valjano usredoto_e na posao i nesmetano razmiljaju.