Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Nela012
ANITA KOLINS
VRELA NO
Bilo je lepo, svee jutro. Magda je ustala rano. Stajala je kraj prozora
oekujui da je stara gospoa pozove. Posmatrala je park preko puta kue i
razmiljala. Nevoljno. Bila je zadovoljna poslom koji je radila ali ne i srena. S
gorinom je pomislila da to to ljudi zovu srea kao da bei od nje, tri ispred
nje, zaikava je svojom lepotom, prua krajiak barunastog plata i otima joj
ga nadohvat ruke. Nikada joj se srea nije osmehnula i prigrlila u svoje
udesno okrilje. I topla seanja iz ranog detinjstva, u krilima roditelja, bila su
kao prekrivena maglom jer se njihovih likova nije seala. Zapamtila je samo
toplinu njihovog zagrljaja. Iskusila je deli sree za vreme kolovanja. Volela je
da ui, da zna, da uiva u lepotama nauke, u radosti poloenih ispita, u
trijumfu pohvala koje su donosile rumenilo njenim obrazima, ali u sutini
svoje linosti oseala je prazninu... Volela je pravne nauke, nalazila u njima
ovaploenje svog misaonog bia; elela da svoja znanja usavri i posveti im
jedan, onaj spoljnji deo svog ivljenja, ali eznula je za ispunjenjem onog
drugog, intimnog dela. Samo njenog.
Nekoliko dana posle upisa na fakultet upoznala je Gordona koji je bio na
zavrnoj godini takozvanog treeg stepena studija. Diplomirao je nekoliko
godina ranije, zaposlio se u redakciji lokalnih novina i studirao dalje u elji da
stekne titulu doktora pravnih nauka. Bio je deset godina stariji od Magde. Od
prvog susreta poeli su da se drue, da izlaze s ostalim prijateljima sa
fakulteta, odlaze na igranke. Odnosi su bili drugarski ali je Gordon izdvajao
Magdu meu devojkama, sedeo uvek pored nje, gledao je sa divljenjem, igrao
samo s njom... Volela ga je i znala da i on nju voli iako o tome nikada nisu
govorili. Na dan sveane promocije su se zagrlili, on joj je ljubio kosu i neto
aputao. Uinilo joj se da joj govori o ljubavi. Ona je utala, glave priljubljene
uz njegove grudi... Sutradan je rekao svima u drutvu da je primljen u
redakciju drugog lista za urednika. Od toga dana dolazio je ree u drutvo.
Magda je izlazila i oekivala ga s radou. Gordon je izostajao sve ee i,
prestao da dolazi...
Starija sestra, Elena, nikada nije bila privrena koli. Zavrila je onih
Nela012
nekoliko neophodnih godina osnovnog obrazovanja i posvetila se ivenju i
ostalim runim radovima koje je volela. Radila je za robne kue, butike i za
poneku privatnu muteriju. Jednoga dana Magda je dola kui vesela.
- ta se dogodilo - upitala je Elena. - Da nisi izvukla glavni zgoditak na
lutriji?
- Nisam - zagrlila je sestru - ali sam srenija nego da sam dobila sve
milione ovoga sveta. Poloila sam ispite i sa ove cele godine.
- ivela,duo. Srea, kao i nesrea, nikada ne dolazi sama.
- I ja sam srena, Magda - rekla je postieno - veoma srena, prvi put u
ivotu.
Magda se zagledala u sestru. Njeno lepo lice zrailo je sreom, crne oi
sijale, usne se dobroudno osmehivale.
- Da li da poverujem u ono to vidim u tvojim oima, Elena? Da li je
mogue da si najzad...?
- Jeste, zaljubljena sam.
- U koga li si se zaljubila meu ovim zidovima? - zakikotala se Magda. -
Moda u domara, a? Je l on, kai brzo?
- Zaljubljena sam u fantastinog momka, duo.
- Znam, platonski - gledala je ispod oka - kao i uvek, je li?
- Nisam. Ne, nisam vie sanjar da oboavam nekakve romantine tipove
iz mitologije. Gotovo je s tim, Magda. Volim izvanrednog, kompletnog oveka
i on voli mene.
- I, ta sad? Hajde priaj dalje. Gde si ga upoznala?
- Na ulici. Glupo, ali je tako. Prolazim pored te redakcije godinama kad
idem u nabavku, nikada nisam ni pogledala ko sedi za mnogobrojnim pisaim
stolovima iza onih ogromnih stakala. Jednoga dana sam upravo tu zastala da u
tani potraim naoari za sunce, stavila ih, podigla sluajno pogled i susrela
dva uagrena, dva zadivljena oka momka za stolom iza stakla. Zapetljala sam
se kao ne kakva iparica i produila kui. Taj se "susret oiju" otada
svakodnevno ponavljao. Naravno, prolazila sam i pogledala ga... I on mene, i
sve me vie privlaio... dok jednog dana - Elena je porumenela - jednog, u
stvari jutra...
Magda je s radou gledala sestru i puila.
- to si se postidela? - Magda se od srca smejala. - ta se dogodilo tog
sudbonosnog jutra? Hajde, napred seko.
- Pa, eto, toga jutra mi je Gordon priao...
- Gordon?! Koji - uinilo joj se da e joj srce iskoiti iz nedara - koji
Gordon?
- Gordon, doktor prava i urednik ovog lista u - zbunila se Elena - toj
redakciji kuda prolazim... to se udi, Magda?
Magda je mahinalno protrljala elo, obrazi su joj goreli.
Nela012
- Ne, ne udim se - trudila se da mirno kae. - Zanima me, priaj mi.
- Predstavio se i rekao da mu se dopadam i da nikada nije toliko eleo da
se priblii eni kao... Pa dobro... ne treba da ti ba sve ponovim. Zna ta je
kazao. Moe valjda da zamisli.
- Mogu - oteo joj se uzdah - mogu. Ipak priaj.
- Nemam vie nita posebno da kaem. Saekivao me je svakoga dana,
docnije smo zakazivali sastanke predvee. Bilo je lepo, divno... I tako, pre
nekoliko veeri me je upitao da li bih elela da se uzmemo. Nisam htela da mu
odgovorim dok s tobom ne razgovaram. Nemamo nikoga nas dve...
- Ako se volite - proaputala je - naravno da treba... Da li si sigurna -
promucala je - da te zaista voli?
- Zato bi eleo da se venamo ako me ne voli, Magda?
- Da, tako je-gledala je kolutove dima od cigarete. Zaista je tako, Elena...
- Zato to tako tuno kae? - Elena joj je prila. - Zar sumnja, ne veruje
da...?
- Ne - uzviknula je i zagrlila sestru - oduevljena sam, oarana, roena
moja.
- Ipak, znam da ti neto nije pravo, poznajem te odlino, ali promenie
miljenje kad bude upoznala Gordona. Videa da je onakav kakvog sam
opisala i da me...
- Uverena sam, Elena - drhtala je u sestrinom zagrljaju - da je sve tako
kako kae... Znam sigurno... Zato sam uzbuena...
Kad je zatvorila vrata svoje sobe, bacila se na krevet i zaplakala. ta je tada
mislila i oseala niko nije saznao a i ona sama je svim srcem elela da zaboravi.
Bila je nedelja. Magda je otila kui. Na vratima joj je mala Nina potrala u
zagrljaj. S njom u naruju ula je u sobu. Gordon i Elena su sedeli na divanu u
sobi pored postavljenog stola.
- Zato si se toliko zadrala, duo - upitala je Elena. - Ve sam pomislila
da nee ni danas doi.
- Evo me, tu sam. Danas je gospoa Lus bila raspoloena za razgovor.
Nisam htela da je prekidam. Sirotica, to je jedino to ima u ivotu: razgovor i
sluanje.
- Dokle e voditi rauna o svima, samo ne o sebi, Magda? Slobodna si
Nela012
bila jo jue, je li tako? Zato nisi...?
- Zato to me je zamolila da dovrim knjigu koju sam joj itala. Nisam
mogla da odbijem, iako sam elela da to pre dodem. Kako si ti, Elena? Zato
je krevet u sobi razmeten, jesi li leala?
- Dobro sam - pogledala je Gordona letimino - samo malo malaksala.
Proi e...
- Naravno da e proi - Magda se trudila da izgleda bezbrino. - Pogledaj
samo ovu lepoticu kako je umiljata i slatka. Zar pored nje ovek moe da bude
bolestan?
Magda je govorila i gledala Elenu. Bila je mrava, sivog lica i tunih oiju.
Gordon je gledao u razvijene novine, ali ih nije itao, samo se trudio da tako
izgleda.
Ruali su i priali najvie s Ninom. Gordon je rekao samo pokoju nunu
re, bezvoljno. Posle ruka je otiao u drugu sobu. Magda je skuvala kafu i
donela je sebi i Eleni.
- Reci, Magda - rekla je Elena uurbano gledajui u vrata sobe u kojoj je
bio Gordon - ako se meni neto dogodi, hoe li da brine o Nini?
- ta ti je odjednom, pobogu sestro? Zato govori gluposti?
- Nisu gluposti, duo. Govorim ono to treba da kaem. U stvari
okoliam, to mi nije obiaj. Trebalo je da kaem: kad umrem...
- Elena - uzviknula je - jesi li poludela? ta ti pada na pamet, zaboga?
Hoe li da me otera ovim priama?
- Ne, jedva sam ekala da doe. Imam o mnogo emu da priam s tobom
a nemam mnogo vremena, veruj mi duo. Ti si jedina koja moe da me
razume, a moram da kaem ta mi lei na srcu. Sluaj me...
- Zato sad hoe da nam zagora ove lepe trenutke, seko?
- Ja sam puna gorine, duo. Odavno.
- Zaboga, Elena, zato?
Elenine oi su se napunile suzama. Nije ih brisala. Kotrljale su joj se niz
lice.
- Bolesna sam, Magda. Smrtno sam bolesna. Ne verujem da u jo dugo
izdrati. Znam ta znae pogledi lekara s Gordonom, znam i kako se oseam.
ivot istie iz mene, Magda. To je istina i zato te molim svom duom, ne srcem
jer ono umire, da ne napusti moje dete i... Gordona.
- Ali, molim te...
- Nemoj me prekidati. Doao je trenutak da ti kaem neke istine. Nisam
bila toliko srena koliko mi se inilo da u biti kad sam ti poverila moju i
Gordonovu ljubav. Ne - Magda je zaustila da neto kae, Elena je rukom
zaustavila - nisam zbog toga ni kivna na Gordona niti mu bilo ta zameram.
inio je sve to je bilo u njegovoj moi da me uini srenom i nije odgovoran
to nai odnosi u braku nisu bili... kako bi trebalo.
Nela012
Ne razumem... Bila sam uverena da si srena s Gordonom.
- I bila sam...
- Zato onda kae...?
- Kada sam upoznala Gordona - hvatala je vazduh otvorenih usta - bio je
divan u svakom trenutku naih sastanaka. Nekoliko dana poto me je
zaprosio, sea se da sam i tebe povela na sastanak te veeri, neto je s njim
poelo da se dogaa to ni do dana dananjeg nisam uspela da odgonetnem.
Magdi je zastao dah ali nije progovorila. ekala je.
- Pomiljala sam da se, moda, pokajao to me je zaprosio iako je i dalje
bio, ponavljam ti, izuzetno paljiv, mio i... zaljubljen. Gordon mi je poteno
priznao, pre nego to smo poeli da izlazimo zajedno, da je imao jednu veliku
ljubav i jo vee razoaranje za vreme postdiplomskih studija, s mladom
studentkinjom s istog fakulteta i... da je sve to preboleo...
- Dobro - trudila se da joj glas ne zadrhti - ne mora dalje da pria o
tome. Mogu da pretpostavim ta je posle bilo.
- ta da pretpostavi, Magda?
- Istinu, pobogu. Gordon i ti se volite, mnogo se volite, a samo vam je
ponekad neki oblaak zamutio malo vidike, to nije strano - nasmeila se
ljupko. - Dogaa se, je l' da?
- Jeste, tako je - rekla je s pola daha. - Samo u tim trenucima su,
verovatno, Gordonova ljubav i panja... zatajile.
- Zna li - Magda je ustreptala ali je htela da proveri da li sestra ne zna
istinu ili je krije ko je bila ta...?
- Ne - rekla je tiho. - Gordon nikada nije spomenuo njeno ime, a i zato
bi? Nemoj misliti da sam ikada osetila nekakvu ljubomoru. Ne - rekla je
dobroudno - devojka nije kriva ni odgovorna to je ovladala Gordonovim
srcem dublje nego ja. Ona moda nikada nije saznala kakvu je ranu otvorila u
Gordonovom srcu. Mlada, neiskusna a Gordon... utljiv. I tako, eto... Sada da
se vratimo na ono najvanije, duo. Obeaj mi Magda, molim te duo, da ih
nee napustiti. Mila moja...
- Prestani, molim te - rekla je malo glasnije. - Neu da sluam te prie,
Elena. Ne zna ta govori i...
- ta to govori? - Gordon je viknuo i doao iz susedne sobe. - Zato,
Magda, dozvoljava da se uzbuuje govorei... kojeta?
- Ne uzbuujem se, Gordone - ljupko ga je gledala - naprotiv, radujem se.
Odavno elim da ovako, na miru razgovaram sa mojom sestrom. Magda se
buni zbog nekih... gluposti, ne sluaj je, mili. Ona je uvek bila osetljiva na...
sitnice - Elena se trudila da govori s osmehom. - Idi, odmaraj se Gordone.
Umoran si...
Podozrivo je gledao svoju enu, bacio pogled na Magdine zgrene ake u
krilu, zapalio cigaretu i vratio se u sobu.
Nela012
- Magda - aputala je - neu se smiriti dok mi ne obea da e Nini
zameniti... majku. Uini to za mene i... Gordona.
- Zato za njega?!
- Nemoj da me pita, Magda, ono to i sama dobro zna. Meni je bilo
jasno jo one prve veeri ta se s tobom dogodilo kad te je Gordon pitao gde ti
je mu. Poznavala si ga s fakulteta i sigurno nisi mogla da mu prie jer je ve
voleo drugu studentkinju, je l' da? Ali, ti si ga volela i patila. Videlo ti se to na
licu, duo. Znam kako ti je bilo sve vreme u kui dok nisi zavrila fakultet, kao
i da si otila da radi ono to ti nije posao samo da bi otila iz kue.
Magda je skliznula sa stolice i zagnjurila lice u sestrino krilo.
- Elena - aputala je - nemoj vie da govori, molim te. ue te Gordon.
- Ne brini, duo. On nikada nije primetio ta se u tebi zbiva i neka tako
ostane, molim te. Mislim da e tebi, Magda, biti lake da i o njemu vodi
rauna jer... jer ga voli.
- uti Elena, uti...
- Uutau ako mi obea...
Magda se opustila, kao da je zanemoala. Trenutak docnije je otvorila oi.
Leala je na patosu. Elena i Gordon su bili nagnuti nad njom. Hitro je skoila,
nasula aicu konjaka i iskapila je. Odahnula je i pogledala sestru.
- ta ti se dogodilo, Magda - Gordon je zabrinuto gledao.
- Jesi li se onesvestila? Da pozovem lekara?
- Ne, zaboga - uzviknula je Elena - kakvog lekara! Mazila se na mom krilu
i skliznula na pod. To je sve. Magda je uvek volela da se mazi sa mnom. Nije
majku zapamtila...
Magda je navlaila kaput. Elena je upitno pogleda.
- Obeala sam gospoi Lus da u doi oko pet - slagala je. - Navratiu i
sutra, Elena.
- Mislila sam da e ostati preko noi, duo...
- Moram da idem - rekla je nestrpljivo. - Doi u sutra ranije. Poljubila je
sestru i Ninu i izala ne pogledavi Gordona. Poao je za njom do kapije.
- Ako moe, vrati se veeras, Magda. Elena je veoma loe. Nisam naao
pogodan trenutak da ti kaem da je jutros imala teak napad. Lekar je jedva
uspeo... Rekao mije da ovakvo stanje moe da traje dva meseca, dva dana ili
dva sata. Ne moe da se zna...
- Zar?! Gordone - zaridala je - ne smemo da stojimo tek tako i ekamo
da... umre. Moramo odmah da...
- Ne moe se nita vie uiniti sem ekati, Magda. Zato...
- Doi u veeras, doi u sigurno.
- Hvala, Magda.
Elena je spavala kada se Magda te noi vratila kui. Ostala je pored sestre,
Nela012
sedei na fotelji i gledajui je. Izgledala je loe. Tamni podonjaci prekrivali su
pola bledog, gotovo belog lica.
- Lezi, Magda - Gordon je uao u sobu - odmori se. Ja i tako sedim i
piem.
- Ne spava mi se. Gledam je kako mirno spava. Bleda je, ali mi se ini da
e i ovaj napad prebroditi. Nadam se da...
- I ja se nadam. Mogu ti rei da odavno nije ovako mirno i ravnomerno
disala za vreme spavanja.
Magda je bezvoljno klimala glavom. Smetalo joj je Gordonovo prisustvo.
inilo joj se kao da skrnavi ist, gotovo svetiteljski lik njene sestre u postelji.
Izgledala je kao freska na zidu starog hrama, oslikana rukom mladog pastira
nadahnutog lepotom nedostine vlastelinke. Magda je elela da bude sama
pored sestre, u sobi u kojoj su te noi komeala seanja iz detinjstva, prva
saznanja... Gordon nije otiao. Ostao je za stolom piui sve dok svetlosti
praskozorja nisu provirile kroz proreze roletni na prozorima. Tada se Elena
probudila. Usne su joj bile modre, pogled sjajan, grozniav.
U osam izjutra doao je lekar da obie bolesnicu. Bio je zadovoljan, ali je
naredio mirovanje.
- Danas ne idem na posao - rekao je Gordon. - Ostau uz Elenu tako da,
ako mora, idi kod gospoe Henderson. Zamolio sam da mi odobre nekoliko
dana odmora. Hou da budem ovde...
- eli li da ostane sam pored Elene?
- Ne, ali ne elim da se i ti... rtvuje. Mora da odgovori svojim
obavezama...
- Mogu i ja da zatraim nekoliko slobodnih dana.
- Mogla bi i da napusti posao, zar ne?
Prila mu je i pokuala da privue njegov pogled. Nije je gledao, okrenuo
je glavu.
- Gordone, reci mi istinu, jedinu i pravu istinu.
- O emu?
- Hoe li zaista da doem i ostanem ovde, pored vas?
- Nikada nisam eleo da ode. I nije trebalo...
- Morala sam.
- Je li to prekor?
- Ne. To je zakljuak.
- Elena je, kao to vidi, veoma loe. Ako misli da... ipak, treba da ide na
posao, idi.
- A, ta ti misli?
- Ako treba da te zamolim, evo - ovla je pogledao molim te.
- U redu. Vratiu se to pre mogu i... ostau ovde.
Nela012
Oprotaj sa slepom Lus Henderson bio je dirljiv. Magda se oseala kao da
se oprata od majke. Magda joj je rekla sve o Eleninom zdravlju, njenom
strahovanju za mua i dete i svojoj elji da to due bude uz sestrino uzglavlje.
Obeala je da e je posetiti im bude mogla da se odvoji od sestre i male Nine.
Gospoa Henderson nije mogla da se pomiri sa injenicom da Magda prestane
da bude njena drubenica zauvek, zato joj je rekla da e je ekati koliko god
treba, jer eli da se Magda vrati kad bude mogla; za to vreme e se zadovoljiti
itanjem devojke koja je ispomagala u kui. Magda je obeala da e obilaziti
slepu Lus to ee bude mogla... Dorda Konrada nije videla, izbegla je
susret s njim. Vratila se kui jo iste noi. Zatekla je Gordona u sobi pored
Elenine. Sedeo je i gledao uspavanu malu Ninu. Svetlost sa stone lampe
osvetljavala je njegovu razbaruenu kosu na kojoj je Magda prvi put primetila
poneku sedu vlas. Pozdravila ga je utke, klimanjem glave i ula u Eleninu
sobu. Mirno je spavala. Trudila se da intenzivno misli o neemu da bi
savladala san. Ipak joj je umor sve vie sklapao oi. Trgla se, ustala i protegla
se, stalno gledajui Elenin usnuli, smireni lik. Prila je i oslukivala da li
ravnomerno die. Osmehnula se njenim lepim napuenim usnama, sela na pod
i naslonila glavu na duek pored jastuka na kome je Elena spavala. Lice joj je
bilo sasvim blizu njenog. Kao nekada, pomislila je, kad je u zimskim noima
najvie volela da spava s Elenom i osea njen topli dah na licu. Zadremala je s
tim mislima. Gordon je provirio u sobu. Sestre su spavale... Paljivo je prebacio
Elenin al preko Magdinih lea i izaao iz sobe.
Sve se zbilo brzinom munje. Elena je bila sahranjena, mala Nina je ostala
kod suseda; u stanu je bilo mirno, tiho kao da se dah smrti jo uvlai u uglove i
vreba u senkama i svetlostima koje su se smenjivale u prvom sumraku.
Gordon je satima stajao, naslonjen elom na prozorsko okno sobe u kojoj
je Elena umrla. Gledao je drum kojim su odveli Elenu do male kapele na kraju
ulice. Oseao je prazninu, veliku i munu. Kupola kapele se videla s prozora. I,
kao u nekom udesnom nastavku, mislio je na Elenu i sebe na venanju. eleo
je da se oeni sa njom. Bila je mila, tiha i lepa. Oseao je neodoljivu potrebu za
ljubavlju, za enom koju e voleti, koja e njega voleti i razumeti. Bio je uveren
da e Elena biti ta ena, sve do trenutka kada je dovela svoju sestru na
sastanak. Magdu. Da tada nije video Magdu i saznao za bestidnu la Brjusa
Daninga u koju je poverovao ponesen ljubomorom i povreenom sujetom,
nenost koju je oseao prema Eleni ostala bi ista, nepomuena oseanjem
krivice prema njoj i odmeravanjem onoga to se u njemu kovitlalo, to je
potiskivao i nije eleo da nazove pravim imenom: ljubav i Magda. A sad, sad
je imao Magdu pored sebe. Magdu bledu kao vosak, nesrenu i uplakanu.
Neutenu zbog Elenine smrti. Magdu koju je voleo svim srcem; ljubav koju je
eleo da ubije i rastrgne srce, jer nije hteo da je voli. Ne, sad ne. Magdu, ne...
Seao se divnih asova u veerima na fakultetu. Gledao ju je i divio joj se,
sluao je kad govori i oboavao je, a da je nijednom nije ak ni poljubio. Suvie
je mlada, mislio je, jo netaknuta. Oseao je to u nenom dodiru njenih prstiju,
u bistrom, sjajnom pogledu, u prelepom istom i nenom osmehu. Neka takva
Nela012
i ostane, bar jo malo. Jo malo... nije tada ni bio svestan koliko je voli. Svu
estinu svoje ljubavi osetio je tek posle prvih Brjusovih nagovetaja, prvih
intriga, kada je poeo ree da dolazi i kada je svaki Magdin osmeh, bezazleno
upuen bilo kom momku iz drutva, sad je toga bio svestan, tumaio kao
neverstvo i dokaz kojim je potkrepljivao lai Brjusa Daninga. I docnije kada
mu je rekao i poslednju bestidnu la o Magdinoj udaji, premestio se u
redakciju drugih novina i nikoga o tome nije obavestio. Dugo su mu u uima
brujale podsmeljive rei Brjusa Daninga:
- ta si zamiljao Gordone?! Zato bi Magda Braun bila drugaija od
ostalih siromanih studentkinja?! Svaku od njih moe da kupi i strpa u
dep. Za male pare - cerekao se - ba tako, prijatelju. Pred tobom se pravila
skromna i smerna a, kad nisi prisutan, bacala je vatrene poglede svojih lepih
oiju svakom zgodnom momku i, naravno, prodala ih najbogatijem...
- Nije mogue - Gordon je jedva govorio. - Devojka kao Magda nije mogla
da se tako...
- Nemoj da bude naivan, Gordone - grohotom se smejao. - Sve je
mogue! Gde ivi, ovee?! Skini oreol svetice s glave te i takve Magde Braun.
ovek tvojih kvaliteta zasluuje, valjda, pravu enu i pravu ljubav! Ne bih ti je
ni spomenuo da mi nisi prijatelj i da se nisam uverio i proverio da tvoj idol,
Magda s prve godine fakulteta, ne zasluuje ne samo tvoju ljubav nego ni tvoje
prezrerije. Devojka s beskonane trake, kako je lepo rekao jedan iskusan
kolega.
- Nemoj, nemoj tako da govori...
- U redu - uzviknuo je uvreeno. - Kako hoe, Rejnoldse. Bie mi ao da
bude predmet podsmeha svih iz drutva dok se izvesna gospoa Magda
epuri u "odedi" najskupljih krojaica uz svog bogatog mua, ko zna gde u
belom svetu. Mislim da ne bi trebalo ni da dolazi izvesno vreme tamo, u
drutvo ako... ako ima ponosa. To jest, ja sam te takvog zamiljao a, sad, tvoja
je stvar da li e s najviih grana intelektualca i mukarca pasti u... u kaljugu,
brate. Nazovimo stvari pravim imenom. Pravnici smo...
Bio je ubedljiv, mislio je Gordon, kako je samo umeo da lae! A ja?! Ja "s
najviih grana', kako sam mogao da poverujem, a da ne proverim...?! Zar Magda,
zaboga?! Kako sam mogao?! Sujeta?! Verovatno. Samo je to moglo da moju najistiju
ljubav preobrati prvo u gorinu, a docnije u beznadenu ravnodunost.
Godine koje su potom proticale inile su se Gordonu duge kao venost.
Bez poetka i kraja. Bezline. Sve do onoga dana kada je, piui nekakav
lanak za svoje novine, njegovu panju privukla devojka koja je preturala po
torbici pred staklenim zidom njegove redakcije. Devojka je liila na Magdu. U
prvi mah mu se uinilo da je Magda ali, kada je kroz staklo susreo njene oi,
uverio se da nije Magda... Docnije, kada se zbliio sa Elenom, nije primeivao
nikakvu slinost i nikada vie nije mislio o tome. Jer, zaista su bile toliko
Nela012
razliite da se fizika slinost u Gordonovim oima gubila i izgubila, sve do
one veeri kada su sestre zajedno dole... Tada je osetio udan pritisak u
temenu, kao da mu se zemljina kugla navalila na glavu. Magda, Elenina
sestra?! Tog trenutka je uoio slinosti i razlike meu sestrama. Ostao je
zapanjen Magdinim ponaanjem i veselou; poraen saznanjem o Brjusovim
laima; oinut sopstvenom nepravdom koju je naneo Magdinim sjajnim,
nasmejanim oima u ijim je dubinama nepogreivo video tugu kakvu je i sam
osetio u tom jedinstvenom trenu. Uplaio se i nepravde koju je tog istog asa
nanosio svojim mislima Eleni, nenoj, predanoj, divnoj Eleni...
Odmakao se od prozora, zapalio cigaretu i ponovo se naslonio. Gledao je
ulicu, ali vie nije mislio. Ni o emu. Osetio je ponovo istu, veliku i munu
prazninu.
- Hoe li da popije neto - upitala je Magda. - Moda kafu? Spremila
sam...
Nije odgovorio, poao je u dnevnu sobu i seo za sto. Oboje su utali,
gledali kafu i srkutali je. Najzad je Gordon rekao:
- Kako misli da nastavimo ovaj ivot, Magda?
- Kako moramo. Trebalo bi da... radi, Gordone.
- Trebalo bi, da. Ne znam samo kako da se...? Sve to pomislim ini mi se
bespredmetnim, upljim. Bez smisla i cilja.
- Ne bi smeo tako da govori - rekla je mirno. - Ima dete. Zar Nina nije
mali, slatki, divan cilj za koji vredi iveti i raditi? Boriti se. Za nju vredi iveti.
- I za tebe... Magda - proaputao je - i ti si... ovde.
- Za mene ne, Gordone - priguila je uzdah. - Dovoljno sam samostalna
da mi oslonac nije potreban. Zaposliu se...
- Zar e nas napustiti - pobledeo je - zar nee ostati da...?
- Zasad ostajem ovde sa vama - gledala ga je mirno. - To sam Eleni
obeala... Docnije u videti. Ne znam ta u raditi, ali u raditi.
- Da sam ti, Magda, znao bih ta bih.
- Znao bi? ta bi radio?
- Ne pitaj me ako sama ne zna.
- Ne razumem to.
- Dobro, moda je tako bolje, Magda.
Ustao je i izaao iz sobe. Nekoliko trenutaka docnije zatvorio je ulazna
vrata. Otiao je. Magda je ostala zamiljena za stolom. Bila je zbunjena. Nije
razumela ta je Gordon hteo da kae. Ranije, u studentskim danima, razumela
je svaki njegov pogled. Znala je unapred ta e rei, o emu misli. Sad je sve
bilo izmenjeno. I ona, i vreme, i Gordon. Sve.
Dani su prolazili. Nina se privijala uz Magdine grudi, igrala se i bila
vesela. Traila je majku, prihvatila tetkino objanjenje da je otila na daleki put
i da je zato sad ona tu s njenim tatom i ivot je za malu Ninu bezbolno
Nela012
nastavljen.
Magda je nekoliko puta bila da obie slepu Lus. Razgovarale su, Magda
bi joj poneto proitala, popila s njom kafu i vraala se kui. Gospoa Lus je
bila zabrinuta za sestria Dorda jer nije vie bio razuzdan kao ranije, malo je
izlazio i provodio mnogo vremena zatvoren u biblioteci. Mislila je da je
bolestan.
- Nemojte zbog toga brinuti - teila je Magda. - Da je bolestan iao bi
lekaru, nije dete. Moda neto radi ili... spa a u biblioteci - setiia se sukoba sa
Dordom. - Odmarao se tamo i ranije, viala sam ga.
- Ne znam, dete, ali mi je sve to veoma udno. Moda zato to se u
poslednje vreme i sama oseam bolesnom iako lekari kau da sam zdrava,
moda zato vie oseam potrebu da neko meni blizak bude uz mene. A,
Dord nije vie priljiv kao pre. Suvie je miran kada je sa mnom u podne i
uvee za stolom. Ne pria, ne smeje se kao pre...
Krajem prve godine posle Elenine smrti, Gordon je jedne noi doao
mimo obiaja, kasno kui.
- Gde si zaboga - upitala ga je Magda prekorno. - Skoro e pono.
- Morao sam da ostanem u redakciji. Boji li se sama nou?
- Ne bih rekla da se bojim ali... nije mi prijatno.
- Izvini Magda, ubudue u voditi rauna o tome.
- Kojeta - uzviknula je - nisam dete. Naviiu se.
- Nee morati da se navikava... biu uvek tu... pored tebe. I jo neto bih
hteo da ti kaem, Magda - uzdrhtala je od njegovog prodornog pogleda - samo
te molim da me... razume. Mislim, naime, da bi trebalo da se zaposli.
Razmiljao sam mnogo o tome poslednjih meseci i uvideo da sam pogreio to
sam zahtevao da ostane... ovde sa... s nama. Ti si devojka i...
- Ne razumem te, Gordone.
- Hou da kaem - bilo mu je neugodno - oboje smo mladi, naroito ti i...
- I ta?!
- Nita, samo eto, svet je svet. Pretpostavljaju, priaju kojeta to...
- to...?!
- to mi smeta - rekao je ustro i stao uz prozor ne gledajui je - jer...jer...
- Jer, ta Gordone? Okreni se i pogledaj me - srce joj je zadrhtalo. -
Izgovori misao do kraja. ta ti smeta?
- Smetaju mi neistinite prie jer mi je ao to nisu istinite - rekao je
odseno. - Iskreno mi je ao, Magda. Sem toga, oseam se odgovornim i pred
tobom i pred onima koji misle da smo...
- Oboje smo odgovorni samo pred nama samima, zar ne, Gordone? Oboje
znamo da su prie proizvoljne i da nikada nee i ne mogu biti osnovane - glas
joj je zadrhtao. - Nikada.
Nela012
- Zato, Magda? - proaputao je. - Zar ne bi mogla...? Mislio sam da...
- U stvari, mislim da si u pravu - namerno je skrenula razgovor. - Treba
da se prijavim i potraim posao. U kui i nemam mnogo da radim a... Nina bi
ve trebalo da ide u deiji vrti... Hoe li da veera? Spremljeno je...
mnogo je, suvie je, ako zna ta hoe. Pretpostavljam da ne bi tek tako
odjurila tamo im si dobila poziv da nisi imala odreene namete. Logino, zar
ne?
- Jeste. Meutim, s obzirom na nae uslove ivota, ne mogu sama da
odluim, Gordone. Treba mi tvoja pomo.
- Zato, Magda? Moje miljenje zna. Ja sam ti i rekao da treba da radi.
Nee se valjda, do kraja ivota rtvovati za Ninu, mene i ovaj dom. Tvoj ivot
treba da dobije sopstveni smisao - govorio je, ozbiljno je gledajui. - Godine
prolaze...
Magda je nehotino prekrstila ruke na leima i gnjeila pesnice. Nije znala
zato joj ovakva Gordonova reakcija ne odgovara. ta je oekivala, pitala se.
Moda je elela da joj Gordon predloi da ostane u kui, da ive zajedno... da
se uzmu jer on to eli... Ne, to bi sigurno odbila, ali je elela da on to kae. Da
kae. Da, to je elela. To. Ali, zato? Zato to je bio hladan, odreen,
nezainteresovan iako ju je, bilaje sigurna, voleo koliko i ona njega ; bio
zaplaen. Kao i ona...
- Da - najzad je rekla - prolaze godine...
KRAJ