Politika

IZVANREDAN
AFERA VIESLAV (2): TISUU GODINA PUTOVANJA SLAVNE SPOMENIK
U hrvatskoj povi-

KRSTIONICE: VENECIJA -NIN VENECIJA - ZAGREB

jesti taj spomenik
ini vezu izmeu
VII. i IX. stoljea

STEPINEVA
kao izvanredno
vaan arheoloki
nalaz, napisao
je Stepinac u
Pro memoria
venecijanskom
kardinalu

BITKA ZA
VIESLAVA
Nadbiskup zagrebaki 16. veljae 1941. pie
mletakom kardinalu Piazzi: Molim da
se Vieslavov krsni zdenac vrati natrag u
Hrvatsku, jer je to jedini spomenik hrvatske
povijesti iz VIII. stoljea...
PIE DARKO HUDELIST | SNIMIO JURE MIKOVI/HANZA MEDIA

S
profesorom Nikolom Jakiem
sastao sam se u subotu 23. srp-
nja o. g. u kavani Lovre na
Narodnom trgu u Zadru. Raz-
govarali smo sat i pol vremena.
Odmah na poetku razgovora otvoreno
sam rekao prof. Jakiu to mi se ne svia,
ili to mi nikako ne lei, u njegovu lanku
Ponovno o krstionici sveenika Ivana na-
zvanoj i Vieslavovom iz 2015., uvrtenom
u njegovu najnoviju knjigu Klesarstvo u
slubi evangelizacije. Studije iz predroma-
nike skulpture na Jadranu (Knjievni
krug, MHAS, Split 2015.).
Rije je o nainu na koji je upotrijebio pi-
smo/raspravu friulanskoga erudita Fede-
rica Altana upueno kapucinskom fratru
Filipu iz Verone, a tiskano u Padovi 1749.
godine. A upotrijebio ga je kao (gotovo) sen-
zacionalno otkrie ili kao krunski dokaz za
svoju kljunu tezu, na kojoj ustraje jo od
90-ih, da se Vieslavova krstionica (ili kako
34
je on naziva: Krstionica sveenika Ivana)
nikada nije nalazila u Ninu.
ALTANOVO PISMO IZ 1949. Na poetku
toga svog lanka, naime, dr. Jaki tvrdi -
mislei upravo na Altanovo pismo/raspra-
vu iz 1749. - da raspolae podacima koji
svjedoe da je krstionica dokumentirana u
Veneciji u isto vrijeme kada se, prema poda-
cima iz izgubljenog rukopisa tzv. Anonim
Filippi, trebala nalaziti u Ninu. Odnosno,
da je otkrio pouzdane podatke o tome da
je uvana u Veneciji i tijekom 18. stoljea.
Smisao mog prigovora upuenog Jaki-
u sastojao se u ovome: to to je Federico
Altan vidio Vieslavovu krstionicu u Ve-
neciji (tonije: u Kapucinskom samosta-
nu Redentore na venecijanskome otoku
Giudecchi) 1749. godine ne znai da ona
prije toga nije bila u Ninu (ili, moda, na
nekome drugom mjestu). Drugim rijeima:
dokument nastao neke odreene godine
sam po sebi ne anulira kronologiju koja se
dogodila prije njegova nastanka. U ovome
konkretnom sluaju Altanovo pismo tiska-
no 1749. ne ponitava podatak, spomenut u
rukopisu Anonim Filippi, da je krstionica o
kojoj je rije kriomice odnesena iz Nina na-
kon ruenja ninskoga baptisterija 1746. (a
mogla je, prema svemu onome to znamo,
biti odnesena samo u Veneciju).
Jaki je, drugim rijeima, morao nai do-
kument koji je stariji od 1746., pa da bi ga
mogao upotrijebiti kao krunski argument
za svoju tezu da se Vieslavova krstioni-
ca cijelo vrijeme, od
svojega nastanka
pa sve do Drugoga
svjetskog rata, tj.
do 1942., nalazila u
Veneciji.
Meutim, kad
sam mu to
prigo-
vo-
05|08|2016
rio, Jaki mi je odgovorio da u Altanovoj na originalnom, tj. talijanskom jeziku (bez fotokopiranog u svojoj torbi, poeo traiti
raspravi jasno pie da se Vieslavova krsti- prijevoda na hrvatski), zamolio sam ga da spomenutu frazu. Nje, meutim, nigdje
onica (ili Krstionica sveenika Ivana) nala- mi u njima nae taj izraz, oduvijek ili od nije bilo. Jaki Altana citira (ili ga prepri-
zila u Veneciji oduvijek ili od pamtivije- pamtivijeka, pa da taj vani podatak, koji ava) na 3-4 stranice svojega teksta, ali taj
ka. Znai, ne samo 1749. ili oko te godine daje ton cijelome pismu a koji sam, oito, podatak, da je Altan kapucinskom fratru
nego i godinama i desetljeima, a moda i previdio, uvrstim u svoju evidenciju. Filipu napisao da je Vieslavova krstionica
stoljeima, prije toga. Jer, doista nije svejedno je li Vieslavova bila u Veneciji oduvijek, ni u kojoj Altano-
Moram priznati da sam se iznenadio kad krstionica naprosto viena u Veneciji 1749. voj reenici nije mogao nai.
mi je to rekao. Na taj moment nisam rau- ili se u tom gradu nalazila od pamtivijeka. Potraga za izrazom oduvijek ili od
nao. Kako je reenice ili odlomke iz Alta- POTRAGA ZA RIJEJU Dr. Jaki bacio se pamtivijeka trajala je dobrih 15 minuta.
nova pisma dr. Jaki u svom lanku citirao na posao i u svom lanku, to sam ga imao Upitao sam profesora Jakia kako je R
Stepinac je dobio odgovor 13. rujna 1941.:
venecijanski gradonaelnik prihvatio je njegov
prijedlog da se dvije slike talijanskoga slikara Carpaccia
iz Strossmayerove galerije zamijene za Vieslavov krsni
zdenac, koji je bio u venecijanskom muzeju Correr
05|08|2016 35
Politika
on mogao (ako se toga sjea) glasiti na ta-
lijanskom. Odgovorio mi je da je to moglo
biti da tempo immemorabile. Ili takvo
to. Meutim, takve sintagme u citiranim
odlomcima iz Altanova pisma nije bilo. Ni
nje ni neke koja bi njoj bila nalik.
Na kraju mi je dr. Jaki rekao da se ta fra-
za, sigurno, nalazi u Altanovoj raspravi, ali
da ju je on iz nekih razloga propustio nave-
sti, odnosno citirati u svom lanku. Izne-
nadio sam se takvim objanjenjem. Upitao
sam se u sebi: kakav je smisao posegnuti za
Altanovim pismom kao prijelomnim otkri-
em, koje e u raspravama o Vieslavovoj
krstionici napraviti kopernikanski obrat,
a onda iz njega ne navesti najvaniju rije
(ili izraz) u njemu. Rije ili izraz na kojoj/
kojem se sve lomi.
Tijekom Jakieve potrage za sintagmom
koje u Altanovu pismu, oito, nije bilo,
upitao sam svog sugovornika gdje je i kada
naao odnosno prvi put proitao taj doku-
ment. Odgovorio mi je da je to bilo 2005. ili
2006. u nekoj biblioteci u Italiji. Onda sam
ga upitao u kojem gradu. Nije bio siguran.
Dvoumio se izmeu Firence i Venecije.
Tom ga je prigodom, rekao mi je, i fotoko-
pirao, a danas se on s lakoom moe pronai
i proitati na internetu, i to u dvije verzije
(od kojih su obje originalne, tj. Altanove).
POVRATAK 1942.
Vieslavova je
krstionica vraena
u Hrvatsku 1942., i
to u palau HAZU
u Zagrebu, ali
nipoto zaslugom
poglavnika Ante
Pavelia, kako se
esto pogreno
tumai
Povratak Vieslavove krstionice u domovinu
Hrvatsku bio je jedan od tri velika pothvata
nadbiskupa Stepinca koji su bili usko povezani s
proslavom 1300. obljetnice uspostavljanja prvih veza
Hrvata s rimskom Crkvom (641.-1941.)
36
Prvu je Altan napisao na talijanskome,
1749. godine, a drugu (namijenjenu irem
itateljskom krugu), 1751., na latinskom.
Jaki mi je rekao da je proitao obje ver-
zije i da se u svakoj od njih nalazi ta kljuna
vremenska odrednica, od pamtivijeka.
OD PAMTIVIJEKA Na kraju smo se
ovako dogovorili. Jaki e sa svoje strane
ponovno proitati pismo Federica Altana
iz 1749., pa kad u njemu nae spomenuti
izraz, javit e mi. A ja u se opet potruditi da
taj tekst, i to obje njegove verzije, naem na
internetu i u njemu identificiram sintagmu
od pamtivijeka.
Bilo je to, dakle, u subotu, 23. srpnja. U
danima to su potom uslijedili organizirao
sam veliku potragu za tom kljunom fra-
zom iz Altanova pisma/rasprave, to ju je dr.
Jaki u svom lanku iz 2015., usprkos op-
senom citiranju Altanovih reenica, pro-
pustio spomenuti. Kako mi talijanski nije
ba blizak, zamolio sam dvoje sveuilinih
profesora (jednog iz Zagreba, a drugog iz
Zadra) da pronau na internetu obje verzije
Altanova pisma, i onu na talijanskom i onu
na latinskom, te da u svakoj od njih detek-
tiraju izraz o kojem je rije. Ili da tempo
immemorabile ili bilo koji njemu slian.
Meutim, potraga nije urodila plodom.
Nitko od to dvoje profesora nije u Altanovoj
raspravi uspio nai spomenutu sintagmu.
Onda je jedan od njih zamolio svog biveg
asistenta (koji je dokazani strunjak za ta-
lijanski) da i on pokua. Ali ni njemu se nije
posreilo. Na kraju je ispalo da tog izraza u
Altanovu tekstu definitivno nema.
A ni dr. Jaki mi se nije javljao, to je zna-
ilo da ni on u Altanovu izvorniku nije na-
ao tu kljunu rije.
No onda sam - u utorak ili srijedu, 26.
ili 27. srpnja - tu frazu, od pamtivijeka,
iznenada ipak uspio pronai. Ali gdje? Ne
u Altanovu pismu iz 1749., dostupnom
on-line, nego u lanku zadarskoga (danas
pokojnoga) povjesniara umjetnosti i arhe-
ologa, akademika Ive Petriciolija Krstioni-
ca s imenom Vuissasclavo duci i problem
ninskog baptisterija - objavljenom u split-
skome asopisu Starohrvatska prosvjeta, i
to u svesku 14. iz 1984.
Ivo Petricioli je, inae, svojedobno bio
mentor Nikole Jakia (na Filozofskom
fakultetu, odnosno Sveuilitu u Zadru),
a u ovome svom lanku posveenom Vie-
slavovoj krstionici frazu od pamtivijeka
upotrijebio je u ovome kontekstu:
S tom vrijednom krstionicom upoznala
se kulturna javnost god. 1853, kad je bila
prenesena u mletaki muzej Correr iz ka-
pucinskog samostana Redentore na Giu-
05|08|2016
decchi u Veneciji. Krstionica se nalazila u
samostanu od pamtivijeka i kapucini su
ju darovali muzeju na nagovor Emanuela
Cicogne. Cicogna je pourio da krstionicu
objavi u prvom redu zbog natpisa to je na
njoj uklesan, pa je uz pomo upravitelja
muzeja, Vincenza Lazarija, napisao lanak
za lokalni list Gazzeta di Venezia, potpi-
savi ga inicijalom C.
PETRICIOLIJEV LANAK Izraz od
pamtivijeka, dakle, ipak postoji, on nije
ni fatamorgana ni izmiljotina, ali, pod je-
dan, njega nije upotrijebio Federico Altan u
svom pismu iz 1749., kako mi je to, za naeg
susreta u Zadru, priopio profesor Jaki,
nego Jakiev mentor Ivo Petricioli u svom
lanku iz 1984., a pod dva, u Petriciolijevu
lanku on ima sasvim drugaije znaenje
u odnosu na ono koje bi, po Jakievu tu-
maenju, trebao imati u Altanovoj raspravi.
Zadarski arheolog dr. Ante Uglei (ue-
nik i sljedbenik dr. Janka Beloevia, koji je je dr. Janko Beloevi 2001. traio temelje
2001. istraivao u Ninu Vieslavovu krstio-
nicu) ovako mi je opisao znaenje sintagme
od pamtivijeka u Petriciolijevu opisu:
- Izraz od pamtivijeka Petricioli je upo-
trijebio mislei na primopredaju Viesla-
vove krstionice 1853., kad je ona iz kapu-
cinskog samostana Redentore na otoku
Giudecchi u Veneciji prenesena u mletaki
muzej Correr. Petricioli je najvjerojatnije
vidio, tj. proitao, zapis u venecijanskom
muzeju Correr, u kojemu pie da su fratri
prigodom te primopredaje rekli da se ona u
njihovu samostanu nalazila od pamtivije-
ka. Od pamtivijeka ovdje znai - od nje-
zina dolaska u samostan Redentore, 1746.
ili neposredno nakon te godine. Prolo je,
naime, vie od sto godina da se Vieslavo-
va krstionica tamo nalazila, i nitko od tih
fratara nije mogao pamtiti kada je ona u
njihov samostan donesena. Tih sto i neto
godina za njih je bilo od pamtivijeka. Po-
stojale su dvije ili ak tri generacije fratara
kapucina izmeu.
Profesor Uglei tome je jo dodao:
- Mogue je da je izraz od pamtivijeka
zapisan u knjizi ulaska u muzeju Correr.
Svaki se predmet koji ue u Muzej eviden-
tira. A mogue je, isto tako, i to da je to na-
pisao upravitelj Muzeja Vincenzo Lazari za
one lokalne venecijanske novine, to ih u
svom lanku spominje Petricioli.
DVIJE TEZE DR. JAKIA U petak, 29.
srpnja, rano ujutro, nazvao sam profesora
Jakia i rekao mu da sintagmu od pam-
tivijeka nisam naao u rukopisu Federica
Altana - niti ja niti sveuilini profesori koje
sam zamolio da mi u tome pomognu - ali
da sam zato na nj naletio u lanku dr. Ive
Petriciolija, objavljenom 1984. u splitskoj
Starohrvatskoj prosvjeti. I da on u njemu
ima sasvim specifino znaenje.
Dr. Jaki je to vrlo ravnoduno primio, ni
na koji nain nije prokomentirao.
Inae, u naem razgovoru od 23. srpnja
profesor Jaki mi je izloio jo dvije svoje
05|08|2016
DR. ANTE DR. JANKO DR. MIRJANA DR. NEVEN DR. NIKOLA
UGLEI Dr. BELOEVI MATIJEVI-SO- BUDAK Da je u JAKI
Janko Beloevi U svojim KOL Mi ne znamo Ninu postojala Njegova je teza
otkrio je da su istraivanjima sto posto sigurno ranosrednjovje- da se Vieslavova
u Ninu bila dva 2001. ustvrdio da je Vieslavova kovna krstionica krstionica cijelo
krsna zdenca: je da je Viesla- krstionica bila u nije upitno. No da vrijeme, od svo-
ranokranski, iz vova krstionica Ninu, ali zatvo- je bila ba Vie- jega nastanka pa
6. stoljea, i onaj doista bila u Ninu, reni krug indicija slavova, trebalo sve do Drugoga
Vieslavov, iz odakle je poslije svakako govori u bi dokazati, npr. svjetskog rata, tj.
ranoga srednjeg prebaena u korist Nina petrografskom do 1942., nalazila
vijeka Veneciju analizom u Veneciji
krucijalne teze kojima nastoji opovrgnuti kojemu se nalazio pravokutni krsni zdenac.
postojanje Vieslavove krstionice u Ninu u A tree je razdoblje predromaniko vrije-
srednjem vijeku. me (rani srednji vijek), u kojem je ranokr-
Prva teza glasi da se na mjestu na kojemu anska krstionica iz 6. stoljea djelomice
preureena, uz ostalo i na taj nain da je u
Vieslavove krstionice - tj. na poziciji sjeve- njezin pravokutni krsni zdenac najvjero-
roistono od ninske katedrale sv. Anselma - jatnije ubaen Vieslavov esterostranini
nije nalazila nikakva krstionica nego kapela (heksagonalni) krsni zdenac.
sv. Ambroza, sagraena u 12. ili 13. stoljeu Dr. Uglei tvrdi da je u svom istraiva-
(a poruena u 18. st.). To jest, da je Beloevi nju iz 2001. (ije prve rezultate, u obliku
zapravo otkopao nju, mislei pritom da je nekoliko crtea, otkrivamo u ovome broju
otkopao Vieslavovu krstionicu. Globusa) dr. Janko Beloevi otkrio i prvi
A druga se Jakieva teza direktno nasla- i drugi krsni zdenac. Dakle, i onaj ranokr-
nja na istraivanja zadarske arheologinje (i anski, iz 6. stoljea, i onaj Vieslavov iz ra-
strunjakinje za antiku umjetnost) Mari- noga srednjeg vijeka (tj. nakon doseljavanja
je Kolege iz 2002., u kojima su na poziciji Slavena/Hrvata na na prostor).
juno od ninske stolne crkve, dakle nasu- DOKAZI Za postojanje ranokranskoga
prot mjestu gdje je bila (pretpostavljena) krsnog zdenca, na poziciji sjeveroistono
Vieslavova krstionica, pronaeni temelji od ninske katedrale, Beloevi je, po Ugle-
jedne ranokranske krstionice, tzv. pisci- iu, pribavio dva dokaza. Prvi su dokaz pro-
ne. Jakiev argument ovdje glasi: ako je na naene stube s obje strane pravokutnoga
junoj poziciji sto posto sigurno pronaena krsnog zdenca (a koje su opisane u ruko-
starokranska krstionica ili piscina (o e- pisu Anonim Filippi nastalom potkraj 18.
mu postoje i fotografije, snimljene tijekom st.). Drugi je dokaz pronaena hidraulina
istraivanja M.Kolega), koja je logika da je buka kojom je bio obloen starokranski
takvo to isto postojalo i na sjevernoj pozi- krsni zdenac.
ciji, na kojoj je kopao Beloevi? A za postojanje Vieslavova krsnog zden-
Takvo Jakievo tumaenje njegovi opo- ca na tom istom prostoru, sjeveroistono od
nenti dr. Mirjana Matijevi-Sokol i dr. Ante ninske stolne crkve, Beloevi je, po Uglei-
Uglei ne prihvaaju, tvrdei da Jaki ne evim tvrdnjama, prikupio tri dokaza.
uzima u obzir faktor vremena. Po njiho- Prvi je dokaz, kae Uglei, sama injeni-
vu miljenju, nalaz Marije Kolege iz 2002. ca da je u krstionici ili baptisteriju bilo uko-
na poziciji juno od ninske katedrale ne pano neto - najvjerojatnije krsni zdenac.
iskljuuje postojanje ranokranske krsti- Drugi je dokaz to to se na Beloevievim
onice (a nakon nje, na tom istom mjestu, i crteima (osobito na tlorisu ninskoga bap-
Vieslavove krstionice) na poziciji sjeverno tisterija to ga objavljujemo u ovome broju
od te iste crkve - ali u drugome vremenu, Globusa) jasno vidi udubina u koju je mogla
odnosno u jednome drugom stoljeu. biti ukopana prednja stranica Vieslavova
Profesor Uglei pritom razlikuje tri raz- heksagonalnoga krsnog zdenca.
doblja. A trei je dokaz injenica da se ono to
Prvo je kraj 4. ili poetak 5. stoljea, kada
je nastao najstariji ranokranski objekt
je pronaeno prilino skladno podudara s
opisima koji postoje kod nekoliko pisaca.
u Ninu - oratorij s ranokranskom krsti-
onicom ili piscinom, ije je ostatke 2002.
Profesor Uglei, inae, kategoriki nijee
da je razlog neobjavljivanju rezultata Belo-
pronala Marija Kolega.
Drugo je prva polovica 6. stoljea (tzv.
evievih istraivanja iz 2001. bio navodni
kukaviluk (Beloeviev ili Ugleiev). U
justinijansko vrijeme), kada je sagraena
nova crkva (sauvana u temeljima dana-
vezi s time rekao mi je:
- Lani, nakon ljeta, Beloevi me nazvao
nje ninske katedrale), a zajedno s njom i
ranokranska krstionica ili baptisterij, u
k sebi doma i kazao mi: Ante, ne mogu
sam. Kad mi bude bolje, moramo sjesti i R
37
Politika
zajedno objaviti sve ono do ega sam doao.
To je moj dug prema hrvatskom narodu.
Ali ja vie nemam snage... Ubrzo nakon
toga je umro.
ANALIZA KAMENA Ali ne misle svi kao
Beloevi i Uglei (ili, primjerice, kao Mir-
jana Matijevi-Sokol i Tomislav Galovi s
Filozofskog fakulteta u Zagrebu). I Nikola
Jaki ima svoje istomiljenike ili podra-
vatelje, meu kojima je najistaknutiji dr.
Neven Budak. Evo to mi je on rekao:
- Vieslavova krstionica nije politiko,
nego znanstveno pitanje o kojem mogu
meritorno raspravljati strunjaci, a ne turi-
stiki djelatnici te lokalni politiari i ama-
teri. Nikola Jaki nije iznio nikakvo novo
miljenje koje bi sada trebalo uzbuditi jav-
nost. Ve je Franjo Raki prije stoljee i pol
krstionicu htio datirati u kraj 9. st., Mirko
eper u 11. st., a Nada Klai je zakljuila da
je njezina provenijencija nepoznata i data-
cija nesigurna, pa se ne moe upotrijebiti
za diskusiju o pokrtavanju Hrvata, to vie
to iz natpisa na krstionici ne proizlazi da
je Vieslav bio knez Hrvata. Ja sam u svo-
joj knjizi Prva stoljea Hrvatske (1994.)
izostavio Vieslava upravo zato to nema
nikakvih dokaza da je bio hrvatski knez,
niti ga se moe povezati s Ninom.
Na moje pitanje kakva je zapravo trebala
biti uloga (pretpostavljene) Vieslavove kr-
stionice u pokrtavanju Hrvata, dr. Budak
je odgovorio:
- Sve kad bi krstionica i bila iz Nina ili ne-
kog drugog mjesta u Hrvatskoj, ona nije
sluila pokrtavanju svih Hrvata, kako to
laici zamiljaju, nego stanovnika te lokalne
zajednice, pa nikako ne moe imati onu
vanost kakvu joj pripisuju nestrunjaci,
jer je krstionic bilo na raznim lokacijama.
Zanimljivo je da ni na jednoj od njih nije
sauvana ovakva posuda.
Dr. Budak je svemu ovome jo dodao:
- Da je u Ninu postojala ranosrednjovje-
kovna krstionica nije upitno, jer je Nin
bio biskupsko sjedite. No da je to bila ba
Vieslavova krstionica, trebalo bi dokaza-
ti konkretnim argumentima. Primjerice
petrografskom analizom, koja bi trebala
utvrditi porijeklo kamena koji, rekao bih,
nije s nae obale. Pomalo je sumnjivo da je
Beloeviev nalaz zatrpan, a ako je ninski
gradonaelnik tako siguran da je krstioni-
ca doista stajala na tome mjestu, ne bi mu
trebao biti problem nai toliko novca da se
sonda ponovno otvori.
Dr. Mirjana Matijevi-Sokol napomenula
mi je da u prilog teze o postojanju Viesla-
vove krstionice i njezinoj ulozi u procesu
pokrtavanja (barem dijela) Hrvata najvie
govori ono to se u historiografiji obino
naziva zatvorenim krugom indicija.
- Mi ne znamo sto posto sigurno - tvrdi
Matijevi-Sokol - da je Vieslavova krstio-
nica bila u Ninu. Ali tzv. zatvoreni krug indi-
cija, u koji spadaju i biskupske i apostolske
vizitacije iz 16. i 17. stoljea, svakako govori
38
Jaki tvrdi da u Altanovoj
raspravi jasno pie da se
Vieslavova krstionica nalazila
u Veneciji oduvijek ili od
pamtivijeka. No te rijei i tog
izraza, pa ni slinih, u Altanovoj
raspravi uope nema...
u korist Nina.
STEPINEV POTHVAT Na kraju ovoga
lanka elio bih opovrgnuti tumaenja
(koja se jo tu i tamo mogu uti) da je Vie-
slavova krstionica drugi put i zauvijek do-
la u Hrvatsku, tijekom Drugoga svjetskog
rata, zaslugom poglavnika NDH Ante Pa-
velia, zbog ega je, osobito u doba komu-
nizma (1945.-1990.), bila stigmatizirana
kao ustaka krstionica. Na kraju krajeva,
njezina se fotografija (ili crte) nalazila na
endehazijskoj novanici od 5000 kuna.
Pa ju je, samim time, u komunistiko doba
trebalo izbrisati iz korpusa hrvatske spo-
menike batine.
Istina je, meutim, kompleksnija, a o to-
me je pisao (i to potkrijepio dokumentima)
Aleksa Benigar u svojoj opsenoj biografiji
(iz 1974.) kardinala Alojzija Stepinca.
Povratak Vieslavove krstionice u njezinu
domovinu, Hrvatsku, bio je, po Benigaru,
jedan od tri velika pothvata zagrebakoga
nadbiskupa Stepinca koji su bili usko pove-
zani s proslavom 1300. obljetnice uspostav-
ljanja prvih veza Hrvata s rimskom Crkvom
(641.-1941.).
Prigodom slubenog putovanja u Rim, 10.
veljae 1941. - dakle, tono dva mjeseca pri-
je uspostave NDH - nadbiskup Stepinac se
navratio u Veneciju, gdje je 16. veljae mle-
takom patrijarhu kardinalu Piazzi uputio
spis Pro memoria u kojem ga je zamolio
da se Vieslavov krsni zdenac vrati natrag
u Hrvatsku, jer je to jedini spomenik hr-
vatske povijesti iz VIII. stoljea, pa prema
tome ini vezu izmeu VII. i IX. stoljea kao
BELOEVIEV
DOKAZ
Na tlocrtu
ninskoga
baptisterija, to ga
je izradio dr. Janko
Beloevi, jasno
se vidi udubina
u koju je mogla
biti ukopana
prednja stranica
Vieslavova
heksagonalnoga
krsnog zdenca
izvanredno vaan arheoloki nalaz.
Kardinal Piazza mu je, 12. oujka 1941.,
odgovorio da se to pokualo ve 1932., ali
bez uspjeha. Ujedno ga je uputio da se obra-
ti nadlenom ministarstvu u Beogradu.
Meutim, ubrzo nakon toga dolo je do
raspada Jugoslavije i uspostave NDH, pa se
Stepinac po tom pitanju 6. svibnja 1941.
obratio ministru bogotovlja i nastave NDH
Mili Budaku. Uz ostalo, priopio mu je da
ga je posjetio Mleanin profesor Ponti, koji
mu je rekao da e Hrvatska i Hrvati najlake
doi do Vieslavova krsnog zdenca ako se
u zamjenu dade slika kojega od mletakih
slikara (citat je Benigarov).
Pozitivan odgovor od Talijana nadbiskup
Stepinac je napokon dobio 13. rujna 1941.,
i to u obliku obavijesti od Instituta di cul-
tura italiana, koju mu je uruio profesor
Ponti, da su gradonaelnik Venecije i odbor
gradskih muzeja u Veneciji prihvatili hrvat-
ski prijedlog da se dvije slike talijanskoga
renesansnog slikara Carpaccia, koje je po-
sjedovala Strossmayerova galerija slika u
Zagrebu, zamijene za krsni zdenac kneza
Vieslava, koji se nalazio u mletakom mu-
zeju Correr.
Vieslavova je krstionica vraena u Hr-
vatsku 1942., i to u palau HAZU u Zagre-
bu, odakle je kasnije prenesena u Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
KRAJ
(U iduem broju donosimo reagiranje profe-
sora Nikole Jakia, koji tvrdi da Vieslavo-
va krstionica nikad nije bila u Ninu, na la-
nak Darka Hudelista)
05|08|2016