sunshine/bojana888

ka
ote
jig
kn
sunshine/bojana888

Adalet Aaolu

Lei i umrijeti
ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

1.

07:22

Dizalom smo se popeli tono esnaest katova. Na esnaestom smo katu izali. Hodam
za momkom koji e mi pokazati koja je moja soba. Preao je kratki hodnik. Zastao je ispred
jedne sobe. I ja sam stala. Otvorio je vrata, uli smo unutra.

Zastori su bili gusto navueni. Momak je rastvorio zastore i htio mi pokazati pogled.
ka

Sprijeila sam ga. Upalio je svjetla. Otvorio je vrata kupaonice. I ondje je upalio svjetla. Pitao
ote

me elim li togod. Rekla sam da ne elim nita. Dala sam mu baki, otiao je.
jig

im je on izaao odmah sam zakljuala vrata. Ugasila sam sva svjetla. Na brzinu sam
kn

se razodjenula. Povukla sam prekriva s kreveta u uglu. Uvukla sam se u krevet potpuno
gola; legla sam da umrem.

Nisam pogledala na sat, ali bilo je oko pola osam. Mislim da sam tako ula od
mladia koji je dolje registrirao moj boravak u hotelu.

Svoju sam torbu bila zavitlala u neki ugao sobe. U njoj su se nalazili pola kutije
cigareta, upalja, notes crvenih korica, naoale za sunce i za itanje, olovka, pola simita,
kutijica rua potroenog do kraja, novanik za sitni te pet tisua lira u zatvorenoj koverti.

U toj koverti pet tisua lira nisu same. Uz njih je i poruka od tri-etiri retka. Ne
sjeam se to sam to rekla u poruci koju sam prije par sati uz novac zatvorila u tu kovertu. Ni
ne nastojim se sjetiti. Samo me sad hvata smijeh pri pomisli da sam tako neto uinila. Ali
uspijevam biti ozbiljna i na pragu posljednje stvari to e biti iskuana.

Smrt ponekad ne dolazi tako brzo. Sa smrti se treba boriti. Moda sam i zbog toga u
 sunshine/bojana888

trenutku najprikladnijem za smijanje zatomila smijeh u donjem dijelu trbuha. Dok sam
lijegala da umrem, nisam pomislila da e se sa smru trebati boriti.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Rodie se danja svjetla ideala

Sumerbankin1 bordo zastor od lanenog platna nije u potpunosti zaklanjao kolsku

pozornicu. Podvornik Demal e za vrijeme priredbe povlaiti zastor. Malo povue ue to ga
dri u ruci, no zastor se uope ne zatvara. Njegov je najvei strah, to ako se uope ne
zatvori...? Ve danima je sav njegov posao ovo isprobavati. Polako povlai ue, pa ga
popusti. Ponovno ga povlai, pa puta.

Iza zastora naguravala su se i natezala djeca. Mirisalo je po mjeavini praine,

masnoe, octa, urina i trave protiv uiju. Gotovo i jae od onog svakodnevnog, ustaljenog
ka

mirisa kole. Bio je to jedak miris koji se meutim mogao osjetiti i nakon mnogih godina i
ote

koji bi tad pruao odreeni uitak. Kao to ovjek ponekad voli miris koji mu pripada.
jig
kn

Ravnatelj je preao hodnik na drugom katu kole prenamijenjene iz stare armenske

kue. Drveni zid bio je probijen i u njemu su otvorena vrata to vode k pozornici. Ispred tih je
vrata zastao. Ravnatelja je najprije ugledao Namik koji se vraao iz dvorita gdje se umivao.
Poelio je dotrati na pozornicu i javiti ostalima, no nije se mogao provui ispred ravnatelja.
Polako i potiho pribliavao se uza zid. Stao mu je dah. Vidjevi Namika kako se prikrada
postrance kao rak, ravnatelj je povikao:

Zato se jo motate uokolo? elite me osramotiti? Brzo je uletio unutra kroz jedina
vrata to su se s pozornice otvarala na hodnik.

Uitelj treeg, etvrtog i petog razreda, gospodin Dundar, davao je djeci na pozornici
posljednje savjete:

Ne zaboravite! Kad zbor zavri, odnosno kad ujete za vijeke vjekova, razdvojit

1 Smerbank: turska dravna banka (i kasnije holding) osnovana 1933. s namjerom poticanja razvoja tekstilne
industrije, jedan od temelja Ataturkove industrijske revolucije u Turskoj: poetkom 21. st. kupila ju je
Oyakbank. (nap.prev.)
 sunshine/bojana888

ete se. Prvi, trei, peti, sedmi i deveti na jednu stranu; drugi, etvrti, esti, osmi i deseti na
drugu. Kad se razdvojite, ukazat e se ovaj prozori izmeu vas. Dobro se razdvojite. Inae
e se sve pokvariti. To bi bilo i strano nepotovanje prema naem Velikom Voi. U redu?
Jeste li shvatili?

Svog su ga oblili krv i znoj. Dugo je gledao u djecu, pa povikao:

Ali...! Ali, unitio si me!

Okruglasti je djeak etkaste kose drhtao. Ruke je poloio uz tijelo u stavu pozor!
Oekivao je udarac u glavu.

Gdje ti je crna leptir-mana, jadan ne bio? Je li, gdje je?

Pukla joj lastika, uitelju... Samo je najednom pukla...

Iz depa isprano-crnih predugakih kratkih hlaa od kozje vune izvukao je komadi

platna leptirastog oblika priiven na bijelu lastiku. Drao je u ruci taj crni predmet to je
ka

nastojao sliiti leptir-mani, poput mia koga je u kunoj smonici uhvatio za rep. Djeca su se
ote

meusobno gurkala i smijala se. Gospodin Dundar zagladio je kosu koju je kod kue
jig

ondulirao eljeznim uvijaem. Okrenuo se najstarijoj i najkrupnijoj uenici tog razreda:

kn

Semiha! Doi ovamo! Zaij ovome tu lastiku! Privrsti to. Tri... Pourite se...
Vrijeme je!

Semihu je obuzela strana panika ne bi li to prije pronala iglu i konac. Pri tome je i
dvaput mlatnula Namika u glavu. Uitelj Dundar je nastavljao sa svojim savjetima:

Zbor je zavrio. Vi ste se polako razdvojili. im ste se vi polako razdvojili, pojavio

se na Veliki Otac. Dok se ukazuje lice Velikog nam Oca, kao da se sunce nad nama rodilo,
zbor zavrava. Na Otac odlazi. Otac nam je otiao... Odmah poinjete s polkom. Mladii se
naklone pred svojim damama. Povedu dame i to... im polka zavri, zapoinjete s rondom...
A, da, Ajsel, ne budi ukoena kao motka dok plee rondo! Opusti se. I ti, Hasipe! Ne vrti
toak pred vratima! Plee rondo. I ne mlati glavom kao da ui ajete! Nisi u damiji. Na
pozornici si kole koja je izvor civilizacije! Svezi taj ukur, bitango! im rondo zavri,
prelazimo na Profesije. U redu? Jesmo shvatili?

Tad je vidio da se ravnatelj nalazi na pozornici. I tuiteljeva ki Sevil izdvojila se iz

 sunshine/bojana888

grupe i polako se provukavi iza sanduka od ibica, istaknula se pred ravnateljem.

Ravnatelj je prekriio ruke na leima i nestrpljivo je promatrao nered koji je vladao

uokolo. Njegov izblijedjeli prugasti sako prekratkih rukava i koulja od prugaste tkanine,
unato hlaama irokih i prekratkih nogavica koje su mu bile uske na trbuhu i cipelama boje
djejeg dreka, vie su podsjeali na damijskog hodu nego na ravnatelja. Ali u to doba nije
bio neobian takav ni kao ravnatelj. Ne, uope. Svaki ovjek srednjih godina koji je znao
vlastito ime napisati latinicom i koji je bio iole fleksibilan spram promjena, mogao je biti
ravnatelj u provincijskoj osnovnoj koli. Ako je ravnateljevo okruglo crveno lice sjalo kao
daje premazano eernom pastom, to je zacijelo bilo stoga to su, dok se pripremao za hafiza,
pred njega stavljali previe pekmeza.

Sva su djeca stala u stav mirno. Uitelj Dundar ih je pogurnuo korak nazad:

Izvolite, ravnatelju, izvolite... Davao sam djeci posljednje savjete. Fikal je trebao
poslati vazu. Jo nije stigla... Predlaem.
ka

Ravnatelj je podigao svoje gojazne ruke u zrak. Upao je u rije uitelju Dundaru:
ote

Pa neka i nema vaze! Nee svijet propasti! Nije ovo zgrada centralne vlasti. U
jig
kn

konanici, rije je o provincijskoj koli. Uinili smo to je bilo u naoj moi. Nemojte previe
inzistirati na toj vazi! Neka sve drugo ide po planu, i ja sam zadovoljan! Neka bar bude
vrijedno tolike muke! Crkosmo, dragi moj!

Netko meu djecom je podigao dva prsta. Najdotjeraniji meu njima, kajmakamov sin
Ajdin, odvano je povikao:

Ajsel nije splela kosu, uitelju!

Sve su se glave okrenule k Ajsel. Djevojiina smea kosa to je vukla na plavo

pruala joj se sve do struka. Njezino lice uto od malarije odmah je postalo crveno kao
trenja. Oblio ju je znoj niz donji dio lea. Ravnatelj je dobrano nabrao obrve. Ozlovoljeno je
pogledao uitelja Dundara:

Jeste vidjeli? Sad jo i to s kosom!

Uitelja Dundara preplavio je bijes. Ljutio se vie na kajmakamovog sina nego na

Ajsel: taj djeak svako malo nekoga otkuca. Razmaeno derite. Dosta mi je vie te
 sunshine/bojana888

samodopadne nesree! No ako ete pravo, na njemu je opet sve bilo u potpunom redu.

Izglaane crne kratke hlae, svilena bijela koulja, prava crna leptir-mana, bijele
arape, crne cipele od lakirane koe, poeljana i kolonjskom vodom lijepo zaglaena kosa...
Sve na njemu bilo je ljepe od modela koje je zadao i za zbor, i za polku, i za rondo.

Hvala ti, Ajdine, sine. Da, svi bismo trebali prekontrolirati jedni druge. Moramo
vidjeti nedostajeli kome to. Ovo su nam sad posljednje minute...

Odjednom se okrenuo k Ajsel:

Nisam li vam rekao da kosa mora biti zategnuta i skupljena?

Kad su sva djeca uglas povikala: Rekli ste, uitelju! uitelj Dundar koji se pravdao
pred ravnateljem prepustio je Ajselinu kosu Ulker i poeo se tuiti:

Danima sam im sve posebno objanjavao, gospodine. Ali nisu djeca kriva! Krivi su
zapravo njihove majke i oevi... Obiao sam svaku kuu posebno! Znate i sami. Jednu po
ka

jednu! Pa opet...
ote

Bespomono je rairio ruke u stranu. Uzdahnuo je:

jig
kn

Hvala Bogu i na ovome...

Ravnatelj je razmiljao. Uitelj Dundar imao je pravo to je zahvaljivao Bogu. Istina,

ipak je neto pripremljeno, kakvo-takvo bilo. Kako je uitelj prvog i drugog razreda bio jo
nov i mlad, teret je pao na njega osobno, a ponajvie na uitelja Dundara. Ali i on je to sve
preuveliao! Zbor, u redu. Profesije, dobro. Narodne pjesme, vrlo lijepo. Ep o Ergenekonu,2 u
redu, odlino... No zato je toliko inzistirao na polki? U naredbi pridoloj iz centra zahtijevalo
se otvaranje prozora prema Zapadu. Pa dobro, tuiteljeva e ki svirat violinu. Uenice e
zajedno s uenicima glumiti u komadu Cvijee i kukci. Je li polka bila potrebna? Za vrijeme
polke e se momci i djevojke zagrliti. Drat e se za ruke. Da, moda e se tako otvoriti iri
prozor k Zapadu, ali svi su se stanovnici kasabe digli na noge. Pojavili su se ak i oni koji su
htjeli ispisati djecu iz kole. Vidi ti to, Slijepi Enver je do kraja pruao otpor kako mu ki ne
bi nastupala u priredbi. Sad okree glavu od mene ako me sretne na putu. Sa svih se strana

2 Narodni ep promican u ranom periodu Republike, paralelno s procvatom nacionalizma (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

govori da drim kupleraj. Taman me prestae zvati Hodom Kaurinom, 3 a sad ovo! Da se nisu
ustezali od kajmakama, moji dugogodinji zemljaci potpuno bi se bili zavadili sa mnom.
Samo neka ovo zavri sretno!

Tako se ravnatelj saalio nad samim sobom. Saalio se i nad Ajsel kojoj je Ulker
svojim sitnim ruicama plela kosu:

A keri, zato nisi kod kue rekla majci da to napravi? rekao je.

Sirota djevojica je progutala knedlu. Malarini je trup skrila iza Ulker:

Tata se naljutio na mamu, ravnatelju... A mama je rekla: Ja se vie ne mijeam, neka

bude to bude! Ja sam kasnila... Mama je onda plakala...

I sama je poela tiho plakati. Dobro se sakrila iza Ulker. Pogledom je traila Sernihu.
Oekivala je pomo od nje.

To je bila situacija veine djece. Jo vie keri domaih stanovnika. Uitelj Dundar je
ka

primijetio: svaka kua se drala kao da je iz nje iznijet mrtvac ili kao da su joj na vrata
ote

objesili crveni fenjer. Sve to djeje kukanje i sve ee svakodnevne svae suprunika bili su
jig

iz istog razloga: prva kolska predstava. Prva priredba za maturu. Ova kola je ak i
kn

zakasnila. Da je nije bilo ni ove godine, uitelj Dundar bi se zavio u crno. Prozvali bi ga
nesposobnim, gubitnikom, optuili ga da je okrenuo lea idealima. Nakon toga osjeao bi se
diskreditiranim. Bio bi suspendiran. Jednom kad bi ga pozvali u centralnu upravu, ne bi vie
imao snage nikome pogledati u lice. Zbog toga su i prisiljavali ravnatelja. Zujali mu oko uiju
poput pela. Jednom je ak, nastojei da se polka prihvati, i zaplakao jecajui: Oe moj, Oe
moj, veliki Oe!4 Njegov je pla bio iskren.

Ravnatelj je rekao:

Svi su doli. Makar se pourite!

Ovoga mu je puta glas bio pomirljiv, mekan.

Ljudi su se nanizali jedni do drugih u kolske klupe. Oevi, majke, rodbina i svojta
nekih uenika sjeli su na svoja mjesta; neki od njih s filcanim eirima, kaketima, ene

3 Nevjernik (nap. prev.)

4 Misli se na Ataturka. (nap.prev.)
 sunshine/bojana888

pokrivenih glava, neke s tijesno omotanim maramama. Poneki od njih, od mukaraca,

dosjetio se otkriti glavu. Stare ene zaklanjale su lice svojim kariranim pokrivalima. Molei
se i preklinjui deset puta u sebi: Boe, ne uzmi mi ovo za grijeh, tri puta su pijuckale u
njedra da otjeraju zlo.

Ovo je prvi put da se mukarci i ene zajedno nalaze na javnom mjestu. Opet,
ravnatelj se dosjetio: prvo klupe, u pozadini stolice, tako je za lokalno stanovnitvo odredio
odvojena mjesta za mukarce i za ene.

Meu gledateljima su samo dvije ene na glave stavile eire ukraene paunovim
perjem. Jedna od njih je kajmakamova supruga, a druga tuiteljeva. Zapovjednik
andarmerije bio je sam. Kako je tek nedavno dobio prekomandu za ovaj gradi, jo nije
uspio dovesti suprugu i djecu.

Svi uglednici i lanovi esnafa: akir-aga, stari Palamida, ato Osman, Emin-efendija, 5
sjedili su zajedno sa enama s paunovim perjem na stolicama poredanim ispred kolskih
ka

klupa. Kajmakam je sjedio skroz naprijed, u pletenom naslonjau. Zdesna mu je sjedio

ote

tuitelj, a slijeva zapovjednik andarmerije. Pored njega se nalazila prazna stolica:

jig

ravnateljevo mjesto. I pored tuitelja se nalazila jedna prazna stolica: bilo je to lijenikovo
kn

mjesto. Zatim su redom sjedili fikal i javni biljenik (u narodu zvan binik). Lijenik je bio
neenja. Sjajne plave kose, volio je svugdje kasniti, prikazati se kao da upravo dolazi od
nekog bolesnika i tako ukazati na injenicu da je vei idealist od svih. Sigurno e ui unutra u
neki prikladan as, kad se ve sve uhoda. Raskopana e mu kragna bijele koulje biti
izvuena po sakou. Sve e se glave okrenuti prema njemu. Njegova starija sestra koja je
prela tridesetu, ali se jo nije uspjela udati, sjest e meu gledatelje, pored ena s paunovim
perjem, s earpom6 od ifona na glavi i samodopadno se vrpoljiti na mjestu. Kako vrijeme
bude odmicalo, dogaat e se sline misteriozne stvari.

Bend koji je svirao na suneenjima i vjenanjima, nakon dva-tri bum-buma zapoeo je

svirati Mar nezavisnosti.7 Kad su djeca iza zastora praena bendom za suneenja i vjenanja,
veoma polako poela pjevati Ne boj se, izblijedjet nee u svitanjima ovim barjak crveni,

5 Izraz efendi kao stari izraz za gospodina i titula obrazovanih ljudi jo iz doba Carstva, suprotno
asocijacijama koje na ovim prostorima budi, uglavnom nema vjersku konotaciju, (nap. prev.)
6 Dugi al kao dio enske odjee, istovremeno se nosi i kao pokrivalo za glavu. (nap. prev.)
7 Istiklal mari, himna Republike Turske (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

najprije je na noge u stav mirno ustao zapovjednik andarmerije koji je na glavi imao kapu s
kokardom. I ostali su slijedili njegov primjer i ustali. Jedino su sve pokrivene ene ostale na
svojim mjestima, sramei se. I njih je, gurkajui ih, na noge podigao Zuhtu, prodava eerne
paste.

Mar nezavisnosti zavrio je s teinom i sporou pogrebnog mara. Svi su sjeli na

svoja mjesta. Iza zastora se zauo zvuk lupkanja tapia: tik tik tik tik. Zatim, snieni glas
uitelja Dundara:

Panja! Jedan... va... tri!

Zatim su djeca poela pjevati, netko malo prebrzo, netko malo kasnivi, ali opet svi u
isti glas: U osvit domovine rodite se danja svjetla ideala. Oni sami jo se nisu vidjeli. Ali se
zato bend za suneenja i vjenanja sa svojim ogromnim instrumentima od ute mjedi mogao
vidjeti kroz jedan kraj bordo zastora od lanenog platna koji nikako nije u cijelosti sakrivao
pozornicu.
ka

Kad je zbor otpjevao:

ote
jig
kn

Vodi se mrani rat, hajde, prikljui se

Od turske nema vee nacije

Turcima je put slave otvoren

Put svjetla, Republike!

odmah je preao na drugi mar. I ovoga je puta zapoela trka meu glasovima iza zastora:

Volga Volga!... Volga Volga!

Mi prijatelji krenusmo na put

Neka naa pobjeda bude vesela

Srca naa nek su radosti puna

 sunshine/bojana888

Hajde, hajde, idemo

Mi prijatelji krenusmo na put!

U tom asu je iza bordo zastora od lanenog platna nastalo komeanje. Zatim je
nastupila tiina. Na tren je kroz procijep u zastoru izvirila uvijena kosa uitelja Dundara.
Jedna je njegova ruka nekoga gurnula. Druga mu je ruka zatvorila procijep u zastoru.
Ponovno je nastupila tiina. Podigao se i donji rub zastora. Zbog toga su se mogle vidjeti
smee-bijele cipele uitelja Dundara koje su trale tamo-vamo. Mogle su se vidjeti i djeije
cipele: ute, crne, s lastikom, kone, glenjae, niske, stare i nove, u neskladu jedne s
drugima. Ali je pak obuo duge vunene arape i na njih opanke. Njegov brati koji je iz sela
doao na magarcu kako bi vidio Alijevu matursku priredbu i naveer ga odveo u selo, odmah
je iz gledalita prepoznao dijete iako je sjedio skroz otraga. Sam se sebi udno osmjehnuo. I
srce mu je makar malo zaigralo.
ka

Ravnatelj je napustio pozornicu u tom najvanijem trenu, pred otvaranje zastora.

ote

Doao je brzim koracima na vrhovima prstiju i sjeo kraj zapovjednika andarmerije.

jig

Zapovjednik ga je potapao po leima i najednom su se ponovno zauli djeji glasovi, visoki

kn

i duboki, to su dolazili sprijeda i straga. U pratnji benda pjevali su kao u nekom obrednom
ritualu:

Hej, turska mladei

Prva ti je dunost

Turska nezavisnost

Turska Republika

Sumerbankin zastor od lanenog platna polako se otvarao. Ne otvorivi se do kraja,

zaglavio se i stao. Pih, propadosmo! Je li to mogue? Podvornik Demal povlaio je ue
oajniki kao da mu ivot o tome ovisi. Zastor se jo malo raskrilio. Ukazao se dio djece to
 sunshine/bojana888

su stajala u etiri i po reda. Djeca su slijeva i zdesna stala naguravati one u sredini, i oni to
su stajali na rubovima htjeli su se vidjeti. Usred tog metea i naguravanja, zbor je svejedno
nastavio pjevati:

Za vijeke vjekova je uvati

I braniti treba!

Razdvojili su se na dva dijela koliko im je to volja doputala, ostavljajui prazninu u

sredini. Iz etverouglaste rupe u stranjem dijelu pozornice - prozoria - ukazalo se
Ataturkovo lice. Podvornik Demal ponovno se objesio za ue. Jedna strana zastora se
rastvorila, ue drugog krila je puklo.

Pa ipak je uspjelo. Oko tridesetoro djece starosti od osam do etrnaest godina stajalo
ka

je na pozornici u dvije grupe, podijeljeno u dva reda. Pritom im je srce tuklo dum-dum kao
ote

bubanj benda za suneenja i vjenanja. Momci su odjenuli duge i kratke crne hlae, neki
jig

tamne, a neki izblijedjele te bijele koulje saivene od svile i satena pa sve do tankog pamuka
kn

nalik gazi. Oko vrata su im se nalazile prave crne leptir mane ili one koje su sliile pravima.
I na djevojicama su bile blijede ili tamne, duge i kratke crne pregae s naramenicama. Ispod
njih su imale bluze ija se boja mijenjala od bijele poput snijega pa sve do krem. Ispod
kragne bluze svezale su mane, od vezica od smotane crne vune pa sve do svilenih traka. Dok
su svi oni u pratnji benda pjevali:

Za vijeke vjekova je uvati

I braniti trebaaaa!

u sredini nastaloj njihovom nasuminom podjelom gledateljima se ukazao stranji zid

pozornice; ono to se zaista ukazalo bio je malen etverouglasti prozori naknadno prorezan
u tom drvenom stranjem zidu. Dok je trajalo Ataturkovo obraanje turskoj mladei, uitelj
 sunshine/bojana888

Dundar je iza pozornice kleao ispod te etvrtaste rupe i polako kroz nju prema gore gurao
uokvireni Ataturkov portret. Ovoga je puta predvodio kajmakam, prvi je zapoeo s pljeskom.
Njegov su pljesak popratili zapovjednik andarmerije, tuitelj, ravnatelj, zatim dame s
paunovim perjem i neki od onih to su sjedili otraga. Neke od pokrivenih ena priljubile su
dlanove jedan uz drugi, ali to nije proizvelo nikakav zvuk. Prodava eerne paste Zuhtu je u
pozadini, stojei na nogama, posljednji i najdue zapljeskao. U tom trenutku uao je i lijenik
sa svojom plavom kosom zaglaenom briljantinom.

Zbog toga to je pobrao dio tog zadnjeg pljeska, zapovjednik andarmerije osjeao je
prema njemu potajni bijes, prikriven smijekom. Ravnatelj je ustao s mjesta. Zamolio je
lijenika da sjedne na mjesto unaprijed pripremljeno za njega.

Trebalo je ponovno navui zastor. No kako je ue desnog krila bilo puklo, taj se posao
nije inio ba lakim. Uitelj Dundar dotrao je sa svog mjesta iza pozornice. Dao je znak
podvorniku Demalu. Povlaili su zastor rukama, skrivajui se iza njega. Pomoglo im je i
ka

nekoliko djece. Zastor je sklopljen pomou ziherica iz njihovih hlaa. Uitelj Dundar je s
ote

lijevog kraja istupio ispred zastora. Jo je bio uzbuen jer je postigao da se Veliki Voa nad
jig

svima njima rodi poput sunca i progovori njegovim glasom. Zapoeo je govor dok su mu sve
kn

ile s koatog lica iskoile:

Potovani, cijenjeni i preuzvieni gosti! Pokrovitelji civilizacije!

Vrijedni uglednici naega gradia...!

Najprije u vam poeljeti dobrodolicu. Svojim ste dolaskom uinili ast naoj koli.
Obradovali ste nas!

Na papiru to ga je drao u ruci na kraju ovog dijela je zapisao gromoglasan i dug

pljesak. ekao je. Nekoliko mu je ljudi zapljeskalo. Ali taj pljesak nije bio dug. Ni
gromoglasan. Nitko nije mogao primijetiti utjecaj toga to svaki dan s pomnom panjom ita
novine Nacija. Malo se snudio, onako, za sebe. Zatim je nastavio svoj govor:

Na je potovani i cijenjeni ravnatelj mene ovlastio dunou da vam u ime nae

kole poelim dobrodolicu. Osjeam se dunim zahvaliti mu u vaoj nazonosti. Trebao sam
ovaj govor odrati ranije. Ali nisam htio uzimati rije prije naeg Velikog Voe, uzvienog
 sunshine/bojana888

Ataturka. Dok je On nad nama, nije mi priliilo prvom progovoriti...

Ovog se puta iz prednjih redova zauo gromoglasan pljesak. Uitelj Dundar bio je
strano uzbuen. Jedno je vrijeme priekao. Popravio je kragnu sakoa. Nakaljao se i opet
progovorio:

Naa se kola uz dozvolu naih uglednika ve mjesecima spremala za ovaj veliki,

znaajni dan. U ovim danima kad smo iznjedrili prve maturante, uz sudjelovanje naih
uenika to su zauzeli svoja mjesta u naoj vojsci znanja te njihovih kolega iz treeg i
etvrtog razreda, spremili smo ovu priredbu za vas. Ovu smo priredbu arko eljeli
organizirati jo za trinaestu i etrnaestu godinjicu osnutka nae Republike. Mislili smo je
upriliiti za protekle praznike 23. travnja i 19. svibnja.8 Ali izgleda da je bilo sueno danas. I
svi smo sretni zbog toga. Uinili smo sve to je bilo u naoj moi kako bismo proslavili ovaj
radosni dan kad smo dodali prve vojnike u vojsku intelektualaca nae drave. Dunost mi je i
zadaa ovdje sa zahvalnou spomenuti i vau pomo...
ka

Odozdo se zaulo nekoliko promrmljanih nema na emu.

ote

Zahvaljujem redom: naem potovanom kajmakamu koji nam je davao snagu i

jig

odlunost u pripremanju ove veeri, naem potovanom zapovjedniku andarmerije koji nas
kn

je u svakom trenutku poticao, naem gospodinu javnom tuitelju to je sa zida svoje

kancelarije skinuo i posudio nam vrijedan portret naeg preuzvienog Ataturka koji smo
maloas s ponosom prikazali (jer, sa alou moram rei, slike Velikog Voe koje imamo u
koli nisu bile tako velike), naem mladom lijeniku idealistu koji nam je iz dispanzera dao
injekciju s iglom i bijelu kutu, trgovcu gospodinu akiru koji nam je donirao platno za zastor
na naoj pozornici, Talat-efendiji koji nam je dao vagu, pa opet gospodinu akiru koji nam je
dao vreu, Emin-efendiji koji nam je dao krep-papir na rate, i svim potovanim skrbnicima
to su dozvolili svojoj djeci da nastupe u ovoj priredbi; bude li greaka, ve sad lijepo molim
i prosim va oprost u ime naeg ravnatelja, naeg oca, gospodina Hudaija.

S obzirom na razumijevanje, pomo, ljubav i oinsku milost to ju je na ravnatelj

pruio nama uiteljima i uenicima, ovdje u vaoj prisutnosti zamolio bih da svi zajedno
zapljeemo...

8 Dravni praznici u Republici Turskoj (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

Dok uitelj Dundar jo nije ni zavrio govor, ravnatelj je ustao sa svog mjesta. Oi su
mu se ovlaile. Dok je uitelj Dundar odmah poveo pljesak, ravnatelj je pozdravio sve ispred
i iza sebe te sjeo na mjesto. Tuitelj ga je potapao po leima. Kajmakam, zapovjednik
andarmerije i lijenik nagnuli su se i stisnuli mu ruku. Dok je ravnatelj bio na pragu toga da
uz jecaj zaplae, uitelj Dundar je otkopao ziherice koje su pridravale zastor. Povlaio se
nazad pozdravljajui. Najprije je iznova postrojio djecu. Zatim ih je nagurao jedne preko
drugih i ponovno se vratio na svoje tajno mjesto iza prozoria.

Djeca su zapoela s polkom, ponovno u pratnji benda za suneenja i vjenanja. Nakon

nje je uslijedio rondo. Izuzev nekoliko inovnike djece, svi su za polku i rondo uli tek zbog
ove priredbe. Uenice i uenici prvi su se puta trebali dotaknuti. No unato tolikim probama,
nisu se mogli dotaknuti. Pomijeali su korake. Kad bi se trebali zagrliti, stajali bi na metar
udaljenosti jedni od drugih. ak e i to otvoriti put velikim ljubavima izmeu djeaka i
djevojica, pri emu e jedna od tih ljubavi rezultirati bacanjem u potok i davljenjem.
ka

Dok je ena Emin-efenije potajice dodavala groice i orahe eni ate Osmana,
ote

djeca su stavila na sebe krila od krep-papira i lie te zapoela s prizorom Cvijee, kukci i
jig

leptiri.
kn

Ajsel je sa svojini utim tokastim krilima bila leptir meu kukcima i cvijeem. Svi su
kukci bili muka djeca... Cvrak, pela, mrav, skakavac, muha i ogroman, poput ugljena crn
govnovalj. Ovo posljednje bio je Hasip, sin hafiza Bilala. Kasno je krenuo u kolu. I sad, kad
ju je zavravao, punio je etrnaestu godinu. Znao je Kuran naizust i potajice je vezao runi
rad i pleo ipku svojoj starijoj sestri za miraz. Otac mu nije dozvolio da sudjeluje u rondu i
polki. Jedino nije mogao odbiti da na pozornici bude govnovalj u crnoj navlaci. Mislio je da
se meu gledateljstvom nee znati iji je to sin, ali i u tome je pogrijeio. Jer djeca su odavno
rairila po gradu kakvu to dunost Hasip ima na pozornici. Ali sad e jedino sam Hasip znati
da je unutar te crne navlake plakao od srama.

Sve su druge djevojice osim Ajsel bile cvijee: tulipan, rua, ljubiica, tratinica i
tako to... Kukci poskakujui i zujei slijeu na cvijee, eprkaju po njemu, glou ga i
njukaju; a leptir je slobodan, stalno mae krilima i leti od cvijeta do cvijeta.

To je ono to se htjelo prikazati, da. Ali i u ovom su se prizoru dogodile greke koje se
 sunshine/bojana888

nisu mogle sprijeiti. U jednom je trenu tratinica ustala i sletjela na leptira. Bubamara je,
umjesto da odglumi da je sletjela na tulipan, izazvala pelu da je ugrize. U svakom sluaju,
bio je to aren prizor. Dopao se gledateljima. Iako je rua, tuiteljeva ki Sevil, slomila
leptiru jedno krilo, doekana je s tolerancijom jer je nastavila glumiti svoju ulogu kao da se
nita nije dogodilo. Dok su krila, latice i lie od krep-papira otpadali i rasipali se svukuda po
tlu, podvornik Demal trao je na svako Miiii! koje je odzvanjalo odostraga, od uitelja
Dundara. Rukom je povukao zastor. Skupio je oba krila i privrstio ih zihericom.

Oci meu uglednicima i lanovima esnafa u publici neprestano su se nakaljavali

kako bi prekrili ast ukaljanu polkom i rondom te se smijali i kad treba i kad ne treba ne bi li
iz glave potjerali sve misli to su ih muile. Nareeno im je da budu civilizirani. Eh, to da se
radi, i oni su se civilizirali. Nisu oni bili za to krivi.

Ajsel se sad u sebi veselila to joj majka i otac nisu doli na priredbu. Najprije se bila
jako sramila pred ravnateljem i uiteljem Dundarom. ak se pomalo osjeala i poput siroeta.
ka

Ali sad se veselila to joj se naroito otac ondje ne nalazi. Jer umjesto da pela, kajmakamov
ote

sin Ajdin, sleti na ljubiicu i pokupi med, leptir osobno zabunom ga je uhvatio oko struka.
jig

Povrh toga, on je od iznenaenja prislonio usne na Ajselin obraz i zzz, ubo je.
kn

Sad se ve i na pozornici i u uionici najjae osjetio onaj miris koji je bio mjeavina
masnoe, octa, sredstva protiv uiju i urina. Iako je prodava eerne paste Zuhtu otraga
otvorio jedan prozor, to nije bilo zato to mu je taj miris smetao ili neto. Zbog dima cigareta
to su ih kajmakam, lijenik i tuitelj puili jednu za drugom, ovima to su sjedili otraga
pozornica se inila mutnom. Kad se prozor otvorio, buka to su je proizvodila djeca koja nisu
mogla ui na priredbu, ali su s bagrema nastojala vidjeti unutra, potaknula je val pritubi.
Naprimjer, lijenikove sestre... Dok su vijeali treba li ili ne treba zatvoriti prozor, uitelj
Dundar otkrinuo je zastor, stao na pozornicu sav slomljen kao da je izaao iz rata i rekao:

A sad emo vam, gospodo, prikazati nau predstavu zvanu Profesije.

Glas mu je bio napukao. Posramljeno je rukom prekrio usta. Nastojao se nasmijati pa

se nakaljao:

Ovaj je komad od poetka do kraja napisala moja skromna malenkost. Pomalo me

interesira knjievnost, pisanje... S ljubavlju i zanosom pisao sam to mi je dolo iznutra.
 sunshine/bojana888

Pronaao sam takvu jednu temu. Htio sam da naa djeca, prije no to sa zvanjem neke asne
profesije izau iz jo viih kola to su gnijezdo mudrosti, znaju to predstavlja svaka
profesija i kakvo ih rtvovanje i predanost eka. Da naue i patnje i radosti svake profesije.
Neka izaberu svoje profesije kako bi, na putu to ga je na Otac zacrtao, bili korisni ljudi
naoj asnoj domovini, i kako bi u skladu s tim nepokolebljivo i bez klonua radili za ovu
lijepu domovinu bez premca. Ako treba, neka za nju i umru...

Zavrio je s rijeima. No jo neko vrijeme nije iz ruke isputao zastor to ga je drao.

Djeca su se trebala presvui i odjenuti kostime razliitih profesija. To je povjerio Ziji, uitelju
prvog i drugog razreda. Sam uitelj Dundar bio je spreman. I u predstavi e opet biti uitelj.
Uitelj idealist. Veeras je trebao izgovoriti sve one misli i rijei to ih noima ponavlja sam
sebi u svojoj samakoj sobi, u krevetu, u toaletu, za stolom, ali ih nema prilike nikome rei.
Konano bi visoki dunosnici i vodei ljudi u mjestu trebali vidjeti tko su to uitelji i o emu
razmiljaju. Trebali su saznati i to da je on dobar pisac. Imao je i prigodne rijei za to!
Jednog dana i uitelj umre. Ali on ivi u tisuama ljudi to ostaju za njim. Jedan plamen,
ka

poput vatre to se nikad ne gasi, prenosi baklju znanja s generacije na generaciju. (To e
ote

izgovoriti dok bude umirao pogoen kamenom u glavu od strane jednog zatucanog hode.)
jig
kn

Trebalo je pouriti.

Pogledao je publiku:

Dozvolite mi pet minuta. Putamo vas da ekate. Ne zamjerite, rekao je i proao iza
zastora. Povikao je na podvornika Demala:

Dr ovo! Nemam deset ruku!

elio je dva kraja zastora prepustiti Demalu.

Podvornik Demal ve je shvatio potekou. No jako se bojao da e se ukazati pred

gledateljstvom dok bude drao zastor: Kako sam to uinio maloprije? Kako sam se zatekao
nasred pozornice povlaei zastor? Nisam mogao razmiljati. Sva mi je pamet ishlapjela
shvativi da me cijelo mnotvo vidjelo. Aman uitelju, preklinjem te! U ivotu nisam izaao
na pozornicu. Jako sam se posramio! Zar da u tom udu jo ne mogu gledati rodbini u oi? E,
obrukao si se, dragi moj. Nee li sad govoriti: Darendelijev sin je postao lan kazaline
trupe...?
 sunshine/bojana888

Dr to, ovjee!

Podvornik Demal sav se pogubio. Umjesto da izae naprijed, skroz se povukao. Ah,
da bar netko iskoi i zgrabi zastor iz ruke uitelja Dundara! Nitko nije izaao... I Demal se
polako pribliio, umotavi se u kraj jednog krila zastora.

Djeca to su imala posla na pozornici bila su u vlastitim problemima. S radnikog je

kombinezona otpao gumb. Vile za sijeno Alija iz sela Karakaja nisu stale na pozornicu. Nije
bilo ni lijenike kute. Erturk je uzeo u ruku injekciju donesenu iz dispanzera. Objesio je i
tlakomjer oko vrata, ali ostao je bez kute. Netko je proaptao: Namik ju je ukrao. Ali je
udario akom u lea onoga tko je ovo rekao. Namik iz sela Akjazi hodao je okolo s vagom
donesenom iz duana Talat-efendije, nesvjestan onoga to se oko njega dogaa. Bio je
prenizak, pa su utezi vage doticali tlo. Kajmakamov sin hodao je uokolo razmetljivo, u crnoj
odvjetnikoj halji s kragnom od crvenog satena kojom je meo pod i brkovima nacrtanim
pomou nagorenog plutenog epa te je stalno ponavljao reenice uei ih napamet: Pravda
ka

je temelj dravnog teritorija. Rije je temelj zajednice. I opet je on bio jedini kome nije nita
ote

falilo. I tuiteljeva ki. Sevil je nestrpljivo stajala na sredini u ruiastoj haljini od tafta na
jig

volane, s krunom od cvijea na glavi, nalakiranih noktiju, s ruom na usnama i violinom u

kn

ruci. U predstavi e biti violinistica. Bilo je predvieno da daje koncert u koncertnoj sali. Ah,
kako je dospjela od prave koncertne sale do ovog blata? Pogotovo kad ima strinu Njemicu u
Njemakoj? U najteoj je situaciji bila Ajsel. Ona je trebala oivotvoriti gradsku inovnicu.
Uitelj Dundar je uz pomo kajmakanrove i tuiteljeve gospoe ovako osmislio odjeu
najprikladniju profesiji koju e Ajsel oivotvoriti: svilena oprava ivana po modi. Preko
ramena ogrta s krzenim ovratnikom. Na glavi eir u skladu s modom. U ruci enska torbica.
Svilene arape i cipele s visokom potpeticom.

Iako se Ajselin otac, Salim-efendija, sve donedavno hvalio kako je bio jedan od
andara to su u Ratu za osloboenje doveli Ismet-pau9 do Ankare, inilo se kao da je sad
zaboravio na to. K tome nije nimalo blagonaklono gledao na ovu priredbu. Bio je lokalni
stanovnik kasabe. Bio je vlasnik malenog duana na poetku arije u kom se prodavalo ba
sve: od sredstva protiv uiju do konopa, od posua do pribora za pisanje, umbira i kotura, od

9 Ismet Inn, istaknuti general u turskom Ratu za osloboenje koji je omoguio stvaranje Republike; njezin
prvi premijer i drugi predsjednik, (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

flanela do voska. Nije bio voljan troiti novac iz svog depa za neto u to ker nije
dobrovoljno ukljuio, niti odrezati dva metra svile iz Damaska od smotaka to su stajali na
desnom zidu duana. Njegova ena nije mogla trpjeti kerine suze te nije imala druge nego
izvui svijetlozelenu svilu iz Burse to ju je u svojoj krinji uvala za Ajselin miraz. enju
to je osjeala za sinom Ilhanom koji je ve godinu dana bio u srednoj koli u Balikesiru
pokuala je umiriti nastojei razveseliti ker. (To to je sina Ilhana poslao u srednju kolu,
moda je posljednja stvar koju je Salim-efendija uinio u maniri Ismet-pae.)

Gospoa Fitnat, Ajselina majka, udruila se sa susjedom Zekije. Kako se vodila

milju da e je njezina ki nositi i kad se uda, svijetlozelenu svilenu tkaninu skrojile su s
dugakim, uskim nabranim rukavima i iljatom kragnom na iji je kraj trebao ii cvijet. Kako
nisu bile krojake, nije im uspjelo da nalikuje modelu koji su im donijeli s krojakog teaja.
Svejedno su vjerovale da im materijal nije skroz izmakao kontroli.

Za Ajsel se nije mogao pronai ogrta s krznenom kragnom. Ono to se pronalo bio
ka

je ogrta od sjajne crne kadife, preostao jo od vjenanice Erturkove bake, gospoe Zian. Ali
ote

gospoa Zian je u to vrijeme bila visoka metar sedamdeset i teila je devedeset dvije kile.
jig

Kako se taj otrcani barunasti ogrta opirao svoj dobroj volji da pristojno izgleda na Ajsel,
kn

ponovno je smotan i vraen u krinju gospode Zian. Da su gospoama dravnih slubenika u

goste mogle dolaziti i ene zanatlija iz srednjeg i nieg srednjeg stalea, moda bi se pronalo
prikladno rjeenje za Ajselin ogrta. Gospoe dravnih slubenika zadovoljile su se s tim da
daju savjet uitelju Dundaru, a potom su zaboravile na Ajsel i otile. I one su imale djecu
kojoj su morale saiti haljine na volane, odvjetnike halje, bijele koulje i crne hlae. Zbog
svih ovih razloga Ajselina odjea gradske inovnice upotpunjena je uz vrlo ograniene
mogunosti. Babica Nurinisa donijela je dva povezana lisija krzna. Uitelj Dundar nije
naao vremena da prigovori prihvaanju ovih lisica umjesto ogrtaa s krznenom kragnom.
Ajsel je imala i pokrivalo za glavu ispleteno od mohera. Njezina se majka ponovno udruila
sa Zekije te je tu kapu ukrasila trakama i pijetlovim perjem umjesto paunovim. I na kragnu
haljine od svijetlozelene svile iz Burse smjestila je isheklani buket i vijea. Zapravo je veliki
problem bio u cipelama na potpeticu koje je dijete trebalo obuti. Ajselina su stopala mogla tek
dopola popuniti bijele cipele s krajevima od zmijske koe koje je njena majka obuvala od
vjenanja do vjenanja. Povrh toga, sirota djevojica uope nije mogla stajati na tankim
 sunshine/bojana888

potpeticama. Onih par pokuaja kod kue zavrilo je i ako to su se cipele potrgale. Tad je
njezina majka konano odustala. Dozlogrdile su joj sve te pripreme to su ih radile u tajnosti
od Salim-efendije:

Dojadila mi je i tvoja kola i tvoja priredba! Uff, proi me se!

U predstavi Profesije na Ajselinim su nogama svejedno bile te polomljene cipele.

Kako bi mogla stajati na nogama dok hoda, cipele su joj napunili gazom, a preko svilenih
arapa natjerali je da obue kratke arape od debele vune. Tako je Ajsel bila gradska
inovnica.

Vile u Alijevim rukama gotovo su iskopale oi Semihi. Uitelju Dundaru bilo je ao

jer za uvjebavanje uloge ovog mladog gospodina nije uspio napraviti probu s vilama. Rekao
je Aliju:

Pusti vile. Uzmi samo taj srp i ove bisage.

Ali uitelju, s im u prevrtati slamu kad doe red na mene?

ka
ote

Ne prevri slamu! Pravi se da neto vadi iz bisaga i jede to.

jig

A zar neu pjevati svoju pjesmu Puhni, puhni vjetre?

kn

Odglumit e da si se jako umorio i oznojio, tako e pjevati... Kao da se eli

osvjeiti...

Eee, ali utelju, zar neu pjevati:

Puhni, puhni vjetre

I prevri slamu

Daj mi da predahnem

U vrijeme etve

Vidi li da brinem

O usjevima svojim
 sunshine/bojana888

Posao mi stoji

Ako ne puhne

Sad je doao kraj i strpljenju uitelja Dundara i gledatelja. Uitelj je odgurnuo Alija u
stranu. Radi kako hoe! rekao mu je. Potrao je privrstiti pribadaom Jenerovo radno
odijelo i svezati Erturkov ukur. U tom se trenu sudario s Namikom koji se motao uokolo s
vagom u ruci. Vaga je pala iz djetetovih ruku uz strano odzvanjanje. Uitelj Dundar udario je
djeaka posred uha: ni od tog Zije ba nikakve koristi! Uope nije imao volje za to! Svejedno
mi je mogao pomoi da je htio! A vidi ovo! to radi mornarski fenjer na inovnikovu stolu?
Brate, mornarski fenjer je za prizor 19. svibnja 1919.!10 Kraj. Ovo je zadnje. Zar ovjek ni na
to ne moe misliti? Taj nita ne moe sam uiniti! Eh, da bi ovjek mogao sam od sebe neto
uiniti, u grudima mu treba gorjeti vatra ideala... Ideala!!!

Predstava Profesije je kako-tako odigrana. Najvanije od svega je to da je uitelj

ka

Dundar svoju tiradu izgovorio bez greke. Puno su mu pljeskali. Samo to je vrijedilo svega.
ote

Program se zavrio blizu deset sati uveer, kad su djeca ponovno uz pratnju benda za
jig
kn

suneenja zapjevala Mar desete godine.11 Hvala Bogu. Puno im je stvari uspjelo. Puno im
stvari i nije uspjelo, ali i uitelj Dundar, a svakako i djeca, iz srca su povjerovali da se iz
svakog rata izlazi svijetla ela: to god i kako bilo, Turci smo, prsa su naa bronani rovovi
Republike.12

10 Nacionalni praznik mladosti, sporta i sjeanja na Ataturka, kojim se obiljeava Ataturkovo iskrcavanje u
Samsunu, dan kad je poeo turski Rat za osloboenje. (nap. prev.)
11 Domoljubna koranica napisana 1933. za proslavu deset godina od osnutka Republike (nap. prev.)
12 Stihovi iz spomenute koranice (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

2.

07:28

Neu ii na predavanje. Moj nenajavljeni nedolazak na predavanje iznenadit e

tajnicu. U vrijeme kad drim predavanje vidjet e djecu kako se motaju po hodniku.
Gospoa Ajsel nije dola, rei e joj. Veselit e se. Izai e u parkove. Sjedit e u kantini.
Nikome nee pasti na pamet da sam umrla. Tajnica e me moda nazvati kui. A to e biti
kasnije, iduih dana? Kako bilo, nikako to neu moi saznati. Eto, leim ovdje. ekam da se
ka
ote

zavri ta smrt.
jig

Raa se novi narataj! Tako se govorilo za nae djetinjstvo. Roenje tako ima
kn

posebnu odgovornost. Hej turska mladei, prva ti je dunost... Prva zadaa. to je to prva
zadaa? Vama dana odgovornost, natovarena na vas bez da vam se prvotno izmjerila snaga.

Soba se poprilino zagrijava. Sigurno je sunce udarilo u zastore. Koliko sati moe
biti? Osam, devet, moda i deset...

Pred jutro sam bila na Kuukesatu. Obila sam sve ulice Kuukesata. Na kinu
Dedeman vidjela sam dva ogromna plakata. Prvi je bio za film Teke godine. Drugi za Ne
rugaj mi se. Zatim sam vidjela ime neke zgrade: Stambeni objekt Radovan i Duanka. Pitam
se kako je vlasnik dao zgradi ovo ime? Sigurno se cijela obitelj okupila za veerom. Svatko
tko ima pravo na ovo naslijee zacijelo je rekao svoje miljenje. Majka je sigurno rekla:
Neka se zove Dobra Srea. Keri se to nije dopalo: Neka bude Gnijezdo, rekla je.
Stambeni objekt Gnijezdo. Maleni je djeak skoio ocu na koljena i rekao: Munja! Tata,
tata, dajmo zgradi ime Munja! Majka je zgadeno povikala: Ne moe! Zvui kao ime za
 sunshine/bojana888

konja ili psa! Ne elim to! Maleni je djeak skakao ocu na koljenima: Munja, tata! Munja!
Zidovi su sigurno mirisali na svjeu boju. Ukoliko majka ili otac nisu patili od poremeaja
krvnog tlaka, sigurno su se smjestili na najviem katu. Da ne dopuste nikome da im odozgo
stresa tepihe ili pravi buku... Sigurno su kupili nove stvari. Podstanare su izabrali briljivo se
raspitujui i dobro su se usredotoili na njihove ivote. Zacijelo su raspravljali i oko toga
hoe li ime zgrade dati napisati na crnom mramoru ili na svijetleem staklu. Rasprava oko
imena zgrade i table na kojoj e ono stajati sigurno im je ispunila none sate. Kad je otac
vidio da svatko ima neto za rei, presjekao je: Neka se zove Trudi. Tome su se
suprotstavili i oeva mlaa sestra i majin mlai brat: Jesi li ti radnik? Radnici daju takva
hvalisava imena! Opet su legli bez postignutog dogovora. Idueg je jutra za dorukom
majka rekla ime koje joj se javilo u glavi nakon to je prespavala no te ga i obrazloila:
Nazovimo zgradu Radovan i Duanka: em je imovina iver due, em si ti, gospodine, svu
duu dao u to da se zgrada izgradi, em da nam Bog svima dosudi da se u njoj radujemo i
veselo ivimo! To ime voli i Bog i rob Boji. Svatko od njih je neko vrijeme, da bi se
ka

navikao, ponavljao: Radovan i Duanka, Radovan i Duanka, Radovan i Duanka...

ote

Nekima to sigurno ba nije leglo, ali sauvali su svoje miljenje za sebe, spremni da, ako
jig

netko bude kritizirao kau: Ni meni se uope nije svialo.

kn

Kako god, zgrada se zvala Radovan i Duanka. A moda je to bilo ime lanova
obitelji...

Leim nepomino u krevetu. U sobi u koju sam ula umrijeti jako je vrue. Pa ipak,
moje golo tijelo smrzava se u istoj, utirkanoj posteljini. Drem ispod deke. To me drhtanje
istovremeno i pribliava smrti i udaljava od smrti. Moda je to samrtno drhtanje. Ali dok god
drhem, shvaam da nisam umrla. Moje tjelesne stanice uporno viu da jo ivim. Pitam se
kad u to umrijeti? Kad e zavriti ta samrtna agonija? Tko zna kako bi se smijala neka od
mojih studentica da me vidi kako sam tu legla da umrem, poput Ane Karenjine ili Madame
Bovary! Kako bi se skupile u grupicama i rugale ovakvim mojim odabirima...

Profesorice, biste li mi potpisali ovu svoju knjigu? I taj momak je tako neiskvaren!
Podsjea ovjeka na vlastito djetinjstvo, kao da se ama ba nita nije promijenilo! Pa opet,
 sunshine/bojana888

kad god netko od mojih studenata stane pred mene i to kae, duboko u sebi se veselim. Dok
potpisujem neku svoju knjigu, pokuavam pronai dojmljive rijei koje e im jednog dana
ostati. Nakon toga piem ime kao da uope nije bitno, potpisujem se. Zatim izlazim iz
predavaonice ne odavi se.

Kad ovjek stavi krila od krep-papira povjeruje da je leptir. U janjeoj koi vjeruje da
je janje, u vujoj da je vuk... I u ideal vas mogu odjenuti, i breuljci Etlika u vaim se oima
mogu priiniti planinom.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Uitelj Dundar ita novine Nacija

Direktor urednitva je Mumtaz Faik Fenik. Glavni urednik novina Nasuhi Bajdar.
Izvjestitelj iz zemlje Jaar Nabi. Izvjestitelj o vanjskoj politici Ahmet ukru Esmer.

Hatay je postao nezavisan. Narodna skuptina Hataya trebala se sastati iduega dana.

Tridesetog je kolovoza na sveanoj paradi snimljena fotografija premijera Delala

Bajara, dok su ministar obrane Kazim Ozalp i istanbulski vojni zapovjednik Halis Bijiktaj13
stajali pored njega. Kasnije su zajedno s ministrom pravosua Sukruom Saraogluom,
ministrom uprave Tevfikom Rutuom Arasom i ministrom financija Fuatom Agralijem 14
ka

krenuli privatnim vagonom u Ankaru do koje je vodila ekspresna linija. Na kolodvoru su ih

ote

doekali predsjednik drave, dravni tajnik, glavni autant, zastupnik, general, dravni
jig
kn

dunosnici i mnotvo naroda.

Postoji i Ministarstvo kulture. Za popravne ispite govori se ispiti iz sprijeenosti, za

listopad se govori oktobar, za Ministarstvo pravosua Ministarstvo pravde.

Prodaje se Biogenine za zatitu i spas od malarije.

U Ankaru je stigao posljednji model Blaupunktovih radija.

Vehbi Ko15 i partner pozivaju stanovnike Ankare u svoj duan na Trgu Ulus br. 13,
kako ne bi patili zbog pomanjkanja ugljena zimi i kako bi ga ve sad kupili. Prijelaz s grijanja
na drva na ono na ugljen brzo se odvija.

Nedjeljom se jako rano pred Tahanom u Ankari mogu vidjeti poredani autobusi. Oni
ekaju putnike za ubuk-branu, koje se glavni grad prije koju godinu domogao. Na jezeru u
tom izletitu imaju dva amca to plove. Na jednoj se fotografiji vidi kako je glava neke
13 Celal Bayar, Kazim zalp, Halis Biyiktay (nap. prev.)
14 Skr Saraoglu, Tevfik Rut Aras, Fuat Agrali (nap. prev.)
15 Vehbi Ko, poznati turski poduzetnik, osniva Ko holdinga (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

obitelji ula u jedan od tih amaca pa vesla, supruga glave obitelji i njihov sin u mornarskom
odijelcu sjede kraj njega; majka na glavi ima bijeli pleteni eir iroka oboda i sa irokom
trakom, te se sa suncobranom koji dri u ruci nastoji zatititi od sunca. Glava obitelji je po
sakou na dvoredno kopanje izvukla kragnu bijele koulje. Iz depa za olovke vire mu rubovi
bijelog rupia. Iznad usana mu brkovi u stilu Victora Francena. Zamahuje veslima pomno
kao da upravlja transatlantikom. (Fotografiji bi se moglo dati ime Belle Epoque u glavnom
gradu)

Upravno tijelo Ankarskog lovakog kluba zbog godinjeg je odmora odgodilo

kolovoku generalnu sjednicu iza Dana Republike te je odluilo da se praznik otvorenja
sezone lova pomakne tri dana kasnije, za nedjelju, i odri u vrbovoj umi na ranu na
Ivediku.

Hotel Konzum na Samanpazariju daje se u najam pod uvjetom predoenja valjanog

jamca. Namjetaj iznutra takoer se namjerava prodati najmoprimcu. Suprotno tome, Hotel
ka

Europa je obznanio cijenjenim gostima da im je otvoren, ist i komforan.

ote

Na ljetnoj terasi kina Preporod na Debediju prikazuju se uture turski film

jig

obanica i Zarobljenici Volge. U Novom i Narodnom kinu prikazuje se Dobra zemlja, koju
kn

predstavlja Paul Muni.

Vrlo lijepim borbama pobijedili smo finsku hrvaku reprezentaciju rezultatom 4:3. (U
kategoriji do 56 kg Kenan Oldaj, do 61 kg Ahmet Iik, do 66 kg Jahja Kalkan, do 72 kg
Delal Atik, do 78 kg Ahmet iz Mersina, 16 u tekoj kategoriji oban Mehmet, odnosno,
Mehmet oban.17 Nai su uglednici gledali borbe nacionalne reprezentacije. Delal Bajar,
Sukru Kaja, Ali etinkaja, Rana Tarhan, Faik Kurdoglu...18

Izmirski sajam je u jednom tjednu posjetilo 164 712 ljudi.

Opina Adana odluila je kupiti kola hitne pomoi i prepustila je taj posao
posredniku. Opet Adana: kako je u prvom planu navodnjavanje 160 000 hektara Adanske
ravnice, u ravnici je dosad otvoreno devet sondanih buotina, izgraena je kontrolna zgrada
za regulator Sejhan, i u nju se ve smjestio slubenik. Reeno je da e nova brana i kanal, za

16 Tako su po rodnom gradu zvali hrvaa Ahmeta Kireija. (nap. prev.)

17 Kenan Olcay, Ahmet Iik, Yahya Kalkan, Celal Atik, Mehmet oban (nap. prev.)
18 ukr Kaya, Ali Qetinkaya, Faik Kurdoglu (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

koje se predvia da e biti gotovi unutar dvije godine, umjesto poplava i sua donijeti
zdravlje i bogatstvo.

Nihat Ali Uundu je u skladu s najnovijim izmjenama napisao zakon o porezu na

dobit i njegovoj provedbi, a koji e obuhvaati i zakon br. 3479.

Usprkos onima koji govore: Moe pohoditi Dersim, ali nee profitirati javni
supervizor, general-porunik Abdulah Alpdogan otiao je u Dersim i razgovarao sa seljacima
te je za vrijeme tog razgovora snimljena i jedna fotografija. Spominju se dvije sile koje su
prisilile Dersim (pokrajina Tundeli) na poslunost: vojska i beton. (Mazgirt ni kozjim
stazama nije povezan s Mamekijem. Ali je Mameki s Pertekeom povezan volovskom
zapregom. Bavartenik i Hozat povezani su isprekidanim putem to vodi preko emikezeka.
Zemljovidi to prikazuju.)

Mjesna samouprava samsunskog vilajeta objavila je oglas u kome trai veterinara za

osnovnu mjesenu plau od trideset lira te pomonog veterinara iji bi mjeseni honorar bio
ka

sedamdeset lira. Priopeno je da se zainteresirani meu nezaposlenim, umirovljenim,

ote

civilnim i vojnim veterinarima mogu sa svojim dokumentima obratiti mjesnom uredu.

jig

Zapoeta je gradnja ankarskog Parka mladosti, odreeno je mjesto na kom e se

kn

nalaziti bazen te se krenulo s kopanjem.

Kako bi se zadovoljila potreba sredinje Anadolije za biljnim mladicama, u Eskiehiru

su otvoreni rasadnik i polje za uzgoj sjemena te je priopeno kako e se u rasadniku godinje
uzgojiti milijun i pol mladica.

Odeon19 je objavio da su izale dvije nove ploe, Vrbin list na tlu i Sa Sarijera nadire
voda. Priopeno je i da se meu ostalim ploama Odeona koji ve trideset godina radi na
ovom podruju nalaze birana umjetnika imena kao to su gospoica Safije, Vedia Riza,
Ifakat, Mala Melahat i gospodin Munir Nuretin, H. Fahri, Kemal Gurses, Fahri iz Malatye i
Refik Baaran. Na drugoj je ploi Odeonov instrumentalni sastav snimio Mustear karilamu20
i Karilamu u C-kljuu u izvedbi violine, citre, klarineta i benda.

19 Najstarija turska diskografska kua (nap. prev.)

20 Karlama, vrsta turskog narodnog plesa, ujedno i glazbe koja ga prati (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

U bazenu rijeke Kuuk Menderes isueno je jezero Delat, izvor strane katastrofe.

Emitiranje programa Ankarskog radija zapoinje u 14:30 putanjem mjeovitih

ploa, a zavrava u 15:15 vijestima Agencije Haber. Veernji program poinje u 18:30
putanjem plesne glazbe, slijede narodne pjesme u izvedbi Selahatina i Semahata, u 20:00
sati ita se vrijeme u domovini radi usklaivanja sata, zatim nakon programa na arapskom u
20:15 (ovisno o danu) emitira se radijska drama pod nazivom Kleveta koju izvodi grupa
mladih, a slijede ju popularne ploe i Studijski salonski orkestar u 21:15. Studijski salonski
orkestar izvodi Des Konigs Soldaten Rudolfa Kattnigga, Marche Heroiqe od Moutona, Die
kleinen Soldaten Brune Marksa i Legende od Wieniawskog. Nakon vijesti Agencije Haber u
22:00 sata, emitiranje zavrava u 22:15 itanjem programa za sljedei dan.

Istanbulski radio zapoinje podnevni prijenos u 12:30 putanjem ploa turske glazbe.
U 12:50 daju se novosti. U 13:30 prestaje emitiranje, koje ponovno poinje u 18:30 ploama
plesne glazbe. U 20:00 uivo iz opservatorija Greemvich slijedi usklaivanje sata, nakon toga
ka

turska glazba i narodne pjesme u izvedbi, recimo, Belme i prijatelja, zatim Omer Riza Dogrul
ote

dri govor na arapskom, a u 21:00, ponovno nakon usklaivanja sata orkestar izvodi
jig

Bustjueov Heureux denouement i Dans Espanyol od Moszkowskog; oko 22:00 sata maarski
kn

umjetnici pjevaju razliite pjesme pod vodstvom Olge du Somogyi, primjerice: Bergereta iz
18. stoljea, Na lijepom plavom Dunavu od Straussa i Seviljskog brijaa od Rossinija... U
22:50 vijesti Agencije Haber, program za sljedei dan, usklaivanje sata i KRAJ.

U Ankari se uz sveanu ceremoniju otvorila nova radijska stanica. Ankarski radio koji
se emitirao na 5 kw, sad se emitira na 120 kw. Zbog toga je i jedan na kolumnist napisao
Aman, budimo paljivi. Cijeli e nam svijet sada uti glas.

Jedan je na drugi pisac u svojoj kolumni pod naslovom Ankarski radnici seljaci
rekao: U vrlo modernoj i civiliziranoj panorami Ankare postoji jedna muna toka: otrcanost
odjee radnika sa sela to se u veernjim satima mogu sresti kako u koloni hodaju po
bulevaru... Najgora mogunost je ta da e jedan stranac gledajui tu odjeu pomisliti da su svi
turski seljaci tako siromani i jadni.

Coty je objavio boje po posljednjoj modi: kraljevski plava, be, boja ljenjaka. Nove
nijanse pudera to ih Coty stvara u Parizu, u svom laboratoriju na ulazu u Park Bois de
 sunshine/bojana888

Boulogne, podarit e Vaoj koi svu ivost ljeta!

Govori se o problemu sredinje Europe. Ali, prema Nacijinoj kolumni Odjeci, nema
govora o tome da je mir ugroen:

Vijesti koje dolaze sa svih strana spominju da se navodno izvan nae domovine na
horizontu povremeno vide ratni oblaci i da je mir ugroen. No hvala Bogu, mir koji je sve do
danas toliko esto bio ugroen, sve do danas nije bio ni toliko hrabar, otporan i odvaan.

Pogledajte samo, pogaena je stanovita klauzula Lige naroda, rekli su da je mir u

opasnosti, mir se nije obazirao. Rekli su da se gazi Abesinija, da se prijeti miru, pa mir
opet nije napao.

Govorilo se da se u panjolskoj ne odvija graanski rat, da se tamo sukobljavaju

neprijateljske ideologije, cijenu ega e trpjeti mir. Ovaj na mir opet nije ni prstom mrdnuo.

Rekli su: Japan napada Kinu. Ova invazija na Dalekom Istoku ne smatra se
prijetnjom miru samo na Istoku, ve i u itavom svijetu; kao rezultat toga prolila se krv,
ka
ote

gradovi su srueni i spaljeni, no niti je slubeno proglaen rat, niti se mir u ovoj situaciji
prepao.
jig
kn

S obzirom na takvo stanje, ne vjerujte opservacijama sa svih strana i pesimistinim

vijestima. Moe biti istinita tvrdnja da je mir izloen opasnosti. Meutim, u dvadesetom
stoljeu mir je postao tako izdrljiv i neosjetljiv te se ne bojte, amor rata i ratujuih sigurno
ga nee obeshrabriti.

Uz to, Agencija Anadolu je izvijestila, oslanjajui se na vijesti iz Praga, da je

njemaki ambasador u Pragu uputio novu protestnu notu ekom Ministarstvu vanjskih
poslova.

Objavljeno je da je istog jutra panju privukla nevjerojatna strka u White Hallu u

Londonu: lord Halifax doao je u devet sati u svoj ured u Ministarstvu vanjskih poslova.
Ministar je nekoliko minuta nakon toga primio engleskog veleposlanika u Berlinu, Nevillea
Hendersona. Henderson je nekoliko minuta nakon ovog sastanka s novim uputama koje je
dobio krenuo u Berlin. Zatim je lord Halifax primio amerikog veleposlanika Josepha
Kennedyja, koji se dan ranije sastao s Chamberlaineom.
 sunshine/bojana888

Poduzima li se akcija protiv ehoslovake?

Govori se da se Hitler tajno sastao sa zapovjednicima oruanih, pomorskih i zranih

snaga.

Iz angaja se priopava da su japanske snage porazile Kineze pod planinom Lao

Shan.

Priopeno je da je francuski premijer Daladier u Vojnom vijeu odrao govor kojim je

sve razjasnio te je naglasio kako e se poduzeti mjere predostronosti u sluaju napada na
ehoslovaku.

Odrava se sjednica u Reichstagu. I Runcimanovoj komisiji poslan je iz Londona

sanduk s gas-maskama... Prag, Agencija Anadolu.

Ameriki institut javne misli proveo je anketu. Prema anketi vidljivo je da 55%
Amerikanaca simpatizira Englesku, 8% Njemaku, 8% Finsku i 4% Irsku.
ka

Leon Bluni priopio je iz Berlina da se na njemako-francuskoj granici vre vojne

ote

pripreme i da su svi gradii na obalama Rajne puni vojnika.

jig

Pod naslovom Velika Njemaka novine su pune vijesti kao to su Danas poinje
kn

Nrnberki kongres, Hitler e odrati govor i Sve ovisi o rezultatima ovog kongresa.

Churchill je odrao govor u Essexu: Neki pojedinci koji su pod utjecajem

pomahnitale ambicije ine sve to je u njihovoj moi kako se pitanje sudetskih Nijemaca ne
bi rijeilo mirovnim putem. U sluaju da u tome budu uspjeni, Europa ne smije smetnuti s
uma da e se suoiti sa stranom njemakom ofenzivom. ini se da e ova iznenadna agresija
biti uperena protiv malog naroda kom Njemaka silom pokuava skriti vrat. Meutim, ovo
nee biti obina agresija uperena na ehoslovaku. Ova e agresija biti zloin protiv
civilizacije i slobode cijeloga svijeta. Nakon toga svaka e zemlja biti primorana zapitati se:
Koja li je sad rtva na redu?

Hitler je odrao oekivani govor u Nrnbergu: stigavi u 19:00 sati, uao je u

kongresnu dvoranu, gdje je pozdravljen s uzvicima Hail! Dok je orkestar svirao Mar
Nibelunga, ispod velikog kukastog kria u dnu dvorane podignute su zastave. U 19:10 Hess
je obznanio da e Hitler odrati govor. Fhrer koji je potom krenuo s govorom, ukratko je
 sunshine/bojana888

rekao: Ako sudetskim Nijemcima ne budu dana njihova prava, oni e primiti pravdu i
pomo iz Njemake.

Sudetski su se Nijemci pobunili u Pragu. Vlada u Pragu objavila je uvoenje prijekog

suda.

Engleski premijer Chamberlaine avionom je otputovao u Berchtesgaden sastati se s

Hitlerom, kako bi ouvao mir.

Znai, jedan dan: Ouvan je svjetski mir!

A sljedei dan: Nijemci su uli na sudetsko tlo.

Kalendari pokazuju zadnji dan rujna.

Vrijeme u Ankari je oblano, temperatura u hladu iznosi oko petnaest stupnjeva.

Na snagu treba stupiti zakon o prodaji bez cjenkanja.

Odlueno je da e se u ankiriju graditi velianstven Ataturkov spomenik.

ka
ote

Prola su dva tjedna otkako je ministar vanjskih poslova Tevfik Rutu Aras u svom
jig

govoru u Izmiru izjavio: Ataturkova Turska je meu sto milijuna okupljenih prijatelja poput
kn

otoka mira i napretka.

Velike fotografije prikazuju uspjene vjebe vojne kole leta u avijacijskim

kampovima Inonu i Ergazi.

Premijer je s ministrom unutarnjih poslova Sukruom Kajom otiao u Jalovu.

Fotografija prijelaza preko tjesnaca Eufrat-alti pokazuje kako smo pobijedili

potekoe to ih stvara priroda.

Lovaki ogranak Narodnog doma u Ankari proslavio je poetak sezone lova u lugu
pasjakovine na Neneku.

Dugaka kolona sastavljena opet od sportaa iz ankarskog Narodnog doma i alpinista

Zajednice mladih krenula je jednog jutra u sedam sati ispred Narodnog doma te preavi brdo
Etlik stigla do sela Ovadik, odakle se spustila do Bagluma. Potom se, preavi preko jednog
od najljepih vinograda Ankare, Hadikadina, uveer u 19:30 povratila u grad. Priopeno je
 sunshine/bojana888

da su sportai u selima kroz koja su proli naroito dugo i iskreno razgovarali sa seoskom
mladei, kako su ih prosvijetlili i ostavili vrlo povoljan utisak na seljake.

Na kursu za obrazovanje predavaa u Horoskoju jedan je od kandidata za budueg

predavaa, seoski momak u sivoj koulji, poeljane kose i umivena lica, nakon ruka
svojim kolegama pred predavaima kao primjer bratstva proitao pismo to ga je dobio od
uenika s kursa u Kizilulu:

...Prijatelji, ako nas pitate, radimo. Izjutra od 7 do 8 imamo pedagogiju, od 8 do 10

predavanje iz poljoprivrede, od 10 do 12 radimo u ateljeu. Nakon 12 imamo predavanje iz
kulture. Stjeemo mnogo lijepih saznanja. Kad smo tek doli na kurs bili smo podosta neuki.
Sad smo stekli prilino puno ivosti i znanja. Prijatelji, ne brinite. Samo puno radite!
Trebamo se suprotstaviti raznoraznim potekoama u svijetu.

Kazim Nami uru koji je objavio reportau vezanu za temu, svjedoio je tome kako
ova djeca, pod vodstvom uitelja obuenih u slubenom podrunom uredu ankarskog
ka

Instituta obrazovanja, u deset dana nisu samo nauila drati alat, ve i napraviti sve stvari
ote

potrebne jednoj seljakoj kui, poput ormaria za sitnice, ormara, vjealica za odjeu, taki.
jig

Ankara je dobila jo jednu vrlo vanu instituciju kao to je Narodna banka.

kn

Poeo se objavljivati Dom, Nacijin dodatak za seosko stanovnitvo.

Ministarstvo obrazovanja s ponosom je objavilo kako je broj uenika u naoj zemlji

dosegao 54 tisue.

Prvi mali maturanti uitelja Dundara su Ajdin, Sevil, Ali, Ajsel, Namik, Semiha,
Hasip i Erturk. U koli je sad osmero uenika manje. Ali uz kajmakamovu pomo u kolu je
upisano etrnaest novih uenika.
 sunshine/bojana888

Napredujui trnovitim putevima budunosti

Odluio sam pisati o svom ivotu u ovu biljenicu to mi ju je poklonila teta jer sam
osnovnu kolu zavrio s odlinim uspjehom.

25. rujna

Rodio sam se u Istanbulu u sobi ruevne vile koja pripada mom djedu, sobi koja je sa
svih strana bila na propuhu; dijete sam obrazovana ovjeka i ljepotice iz Janjine. Imam mlau
ka

sestru. Ona je u provinciji s majkom i ocem. Tamo ove godine ui u osnovnoj koli. to se
ote

mog oca tie, on je sad okruni kajmakam. Nakon to se u Ratu za osloboenje iskazao u
jig

junatvu uz naeg Velikog Vou i predao nam slobodnu i asnu domovinu, poeo je raditi kao
kn

kajmakam, to je njegovo osnovno zanimanje. Jako volim svog oca i uvijek se ponosim njim.
Naravno da bih se vie veselio da je dunost obavljao u Istanbulu, a ne u malom mjestu, pa
sve da i nije kajmakam. Tako i ja, s obzirom na to da sam bio mali, nisam imao izbora pa sam
osnovnu kolu zavrio u tom malom mjestu. Meutim, uvijek sam nastojao biti uenik
kakvim e se moji roditelji i uitelji ponositi i mislim da sam u tome i uspijevao.

U gradiu nema srednje kole. Zbog toga me otac ove godine poslao u Istanbul.
Osobno me upisao u gimnaziju Galatasaraj. Sva djeca iz dobrih obitelji ue na Galatasaraju.
Ikako je tetin mu, odnosno moj tetak, kapetan, tako i oni tu ive. Za vikende odlazim k teti.
Teta pazi na mene kao da sam njeno vlastito dijete. Meutim, kako mi je ovo ipak prva
godina da sam daleko od obitelji, jako mi nedostaju majka, otac i moja sestra Nurten. to da
laem, ima noi kad potajice plaem u krevetu. Ove sam godine u pripremnom razredu za
gimnaziju. kola je na Ortakoju, jako je lijepa i ima pogled na more.

Moja teta ivi na Fenerbaheu, u vili to je ostala od djeda. Moj tetak kapetan se
 sunshine/bojana888

prienio. Kua je pomalo stara. Ali vrt je jako lijep.

Mama je i tako dala saiti sve poplune, jastunice i torbe za ve to su traili iz

gimnazije Galatasaraj. Ali teta je izvezla inicijale na njih. Bilo je obavezno izvesti inicijale na
stvari. Moje ime je prilino bezoblino, Ajdin Alpdemir. Oboje poinje s A. Kad se izvezu
inicijali ispada A. A. Onih dana kad sam tek doao u kolu, sva su djeca za mnom dobacivala
Aaaaa! Jako mi je to teko palo. Moj otac je kajmakam u malenoj kasabi, da. Ali moj djed
je bio paa. To nitko ne zna. Jednog dana e saznati.

U osnovnoj koli me uitelj Dundar jako volio. Za sve to uradim govorio mi je

Bravo! Uvijek sam bio prvi. Uvijek bih bio u prednjem planu na proslavama praznika i
kolskoj priredbi. Ostala djeca bila su uglavnom seljaka. Bili su prljavi. Bili su uljivi.
Majka bi svakog vikenda dobro kupala mene i sestru. Lijepo bi mi izribala dlanove
kamenom. Stavila bi mi sredstvo protiv uiju na kosu. Kako su djeca stalno imala ui, bojali
smo se da ih i ja ne dobijem. U naem je razredu bila i ki javnog tuitelja, Sevil. I njoj je
ka

mama stavljala sredstvo protiv uiju. I tako smo jedini isti bili ona, moja sestra i ja. Mi smo
ote

bili najistiji. Sevil je bila debela djevojica. Svirala je violinu. Mislim, nije bila netko bez
jig

manira. I tako smo se posjeivali jedino s njima i s predsjednikom opine i fikalom. U

kn

naem je razredu bio i jedan djeak po imenu Ali. Bio je pravi kavgadija. Suprotstavljao mi
se ne obazirui se u kakvoj je situaciji u odnosu na mene. Nastojao mi je preuzeti prvenstvo u
razredu. Ali, naravno, nije to mogao. On je uvijek bio drugi. Moda sad vie ni ne moe ii u
srednju kolu. Obitelj mu je bila em sa sela, em jako siromana. K tome nije imao ni oca.
Osim toga, on se nikako ne bi mogao upisati na Galatasaraj. Sve da se i upie, ovdje su sva
predavanja na francuskom. Ne bi on to mogao izgovarati. Svi bi mu se smijali. Istanbulska
djeca se ak i meni pokuavaju rugati, iako nisam seljak poput njega i iako sam se rodio u
Istanbulu. Ali ja se ne obazirem. Jako dobro uim. Imali smo i jednog Hasipa. Taj bi uio i
uio, i nikako ne bi mogao nauiti. Jedva je nauio i kad je proglaena Republika. Kako mu je
otac bio hoda, natjerao ga je da naui Kuran napamet. Od nas je krio da je Kuran nauio
na arapskom. Ja sam to rekao uitelju. Skoro su ga potjerali iz kole. Nisu ga potjerali jer se
ravnatelj saalio. Ne znam kako su njega postavili za ravnatelja. Ovdanji direktor kole jako
je uen. Jako je uglaen. Gdje god me ugleda, bilo u dvoritu, bilo na hodniku, uvijek mi
kae Bonjour. Ve sam znao da bonjour znai dobro jutro. Tata me nauio.
 sunshine/bojana888

Istovremeno znai i zdravo. Mi prijatelji ovdje jedni drugima stalno govorimo bonjour.
Za dobar dan kaemo bonsoir. Monpere est bon znai Moj otac je dobro, Ataturk est
lepere des Turcs znai Ataturk je otac Turaka. I tako polako uim i francuski. Jako elim
vidjeti Ataturka. Kad doe ljeto i budu kolski praznici, teta e me odvesti na Floriju. Moda
bih ga ondje mogao vidjeti. Ve sad mi srce lupa kad pomislim na to. Ocu i samom sebi sam
obeao da u biti civilizirano, marljivo i domovini korisno dijete, kako to Ataturk i eli.
Namik me nije volio, ali iz nekog mi je razloga stalno nosio torbu. Sigurno mu je tata za to
davao par kurua, a mama moju staru odjeu. I tako su Nurteninu staru odjeu slali njegovim
sestrama na selu.

Moji prijatelji iz osnovne kole bili su prljavi ali posluni. Ali ba nije bio posluan,
ali samo on. Ovdanji su mi prijatelji jako zloesti. Iz nekog sam razloga povuen. I sad bih
zaplakao da se ne suzdravam, ali sad ve nosim duge hlae. Smatram da mi ne prilii da
plaem.
ka
ote

1. oktobra
jig

Uitelj glazbenog nas je ve na prvom satu nauio pjesmu Mon ami Pierrot. Jako mi
kn

se svia. Samo da je ne zaboravim proitati onoj glupoj Ajsel ako je vidim za vrijeme
praznika! Ljeti se zacijelo i ona vraa kui. Tko zna kako e se iznenaditi i zavidjeti mi kad
uje pjesmu! To je tako srameljiva djevojica, da joj lice odmah zbog svega pocrveni. Da
vidimo hoe li u godini pred nama moi nastaviti sa srednjom kolom! Puno je plakala ne bi
li smjela ii u srednju kolu. ak se pokuala baciti u potok. Otac ju svejedno ne bi bio poslao
u glavni grad, ali moj se otac umijeao. Na njegovu prisilu poslali su Ajsel u Ankaru k teti. I
tako je njezin brat Ilhan ondje nastavljao ovu godinu. Ajselin otac je vrlo zaostao ovjek. Nije
htio pustiti Ajsel ak ni na matursku priredbu. I opet se tu umijeao moj civilizirani i trezveni
otac. Rekao mu je da e, bude li se tako protivio Ataturkovim reformama, zatraiti od
predsjednika opine da mu zatvori duan; Ajsel je tek tako mogla nastupati u priredbi. Jadna
Ajsel! Ako se mene pita, ona nikada nee moi biti turska djevojica kakva bi Ataturk elio
da bude. Na predavanju iz drutvenog odgoja profesor nam je objasnio: u Europi se
djevojice i djeaci oputeno drue. Ja sam to ve i tako bio uo. Ali moe li se druiti s
 sunshine/bojana888

naim jednostavnim djevojkama? (A ako nam se sviaju, profesori se ljute.) Ajsel bi

pocrvenila kao rajica ak i da je poeli pitati neto o nastavi. Profesor nam je rekao da
emo i mi u budunosti, kad jo poodrastemo, imati prijateljice. Ako ih budemo gledali
bratski, i one e nas bratski gledati. Ruku pod ruku, jedni uz druge, moemo uzdii nau
domovinu na nivo civiliziranih naroda. Jako su mi se svidjele ove rijei naeg uitelja. I ja
sam tako juer rekao svojoj vrnjakinji, keri neke gospoe koja je u neradni dan dola teti u
goste: Sestro, elite li biti moja prijateljica? Djevojka me plaui tuila majci. Pa ti budi
prijatelj s djevojkama u naoj zemlji! Ali moda bih trebao ekati da jo malo odrastemo. Ne
bih smio uriti.

Nastojim se privii na kolu. Pomalo mi nedostaju majka i sestra. Drugo me nita ne

mui. Napisao sam pismo Nurten. Naravno, nisam joj pisao u rukopisu, ve tiskanim slovima
kako bi mogla proitati.
ka

3. oktobra
ote

Ovdje jo nemam bliskog prijatelja. U naem razredu ima jedan momak po imenu
jig

Metin. Otac mu je prije bio narodni zastupnik. Sad ima svoje novine. Ve od prvog dana sva
kn

su se djeca motala oko Metina. On je znao neto francuskog dok mi nismo znali nita. Ja mu
se jo nisam uspio naroito pribliiti. I tako je malo nadignutog nosa. Ali zacijelo on zapravo
eli biti prijatelj sa mnom. Juer me za dorukom sam od sebe upitao: Iz koje ste vi osnovne
kole doli? Rekao sam mu, ali jako me bilo sram. Htio sam mu rei da su moji korijeni ba
iz Istanbula. No ba je u tom trenu neki Dan poeo razgovarati s njim, pa mu nisam uspio
rei.

Dobro sam upamtio rijei pjesme Mon ami Pierrot. Sutra u na satu dii ruku.

12. oktobra

Otkad se ve govori da e izbiti rat. Sreom, izgleda da ipak nee. Danas nam je to
rekao profesor povijesti. Ali na tisue engleske djece iz Londona alju na sigurnija mjesta.

Moj tetak kapetan vratio se s plovidbe. Na povratku je donio posljednji model radija
 sunshine/bojana888

marke RCA. To je jedan od onih velikih poput komada namjetaja. Najbolji. Ima sjajne linije.
Te su linije kromirane, kau. Odnosno, od vrste nehrajueg elika. Ovaj sam vikend proveo
vrlo veselo u vili, uz novi radio, i napisao sam pismo ocu. Zapravo, i u kolskoj kantini
postoji radio, ali to je prastari Blaupunkt, krntija. U vrijeme kad radio svira mi i tako ve
utonemo u san.

13. oktobra

Svi se nai profesori jako vesele jer nee biti rata. To me malo vrijea. No kako bilo,
veina naih profesora su stranci. Da su Turci, ne bi se bojali rata.

Nosim jednu brigu u sebi. Iako me profesori vole, nedostaje mi kua. Jako mi
nedostaje i moja sestra Nurten. Meutim, inae sam mislio da je uope ne volim. Uvijek mi je
trgala knjige. Tukao sam je. Kadli ipak, volim je. Ima jo puuuno do njezina zavretka
osnovne kole. Moda ona nee biti primorana uiti kod stranih ljudi kao ja. Pa opet se ne
ka

alim. Moram istrpjeti i neke muke kako bih bio sin koristan domovini. U budunosti elim
ote

biti kapetan. Jako mi se svia tetkova kapa. A tako ovjek vidi i strane zemlje.
jig
kn

14. oktobra

Dobio sam pismo od Nurten. Stavila ga je u oevo pismo. Dok sam ga itao,
istovremeno sam se i smijao, i oi su mi se napunile suzama. Slova je pisala ukrivo. I papir je
ukrasila crteima ptica i cvijea. Cvijee nije loe. Ali ptice izgledaju kao neto izmeu patke
i aviona. Pie mi: Daj, doi onda ovamo! Ali slovo N je napisala naopako. Ja nisam radio
takve greke kad sam bio njenih godina. Svejedno mi se Nurlenino pismo jako dopalo.

15. oktobra

U koli se pripremamo za praznik Republike. Ja u svirati bubanj. Jako sam uzbuen.

 sunshine/bojana888

19. oktobra

Erturka iz naeg razreda iz osnovne kole poslali su u Bursu u vojnu gimnaziju.

Poslao mi je jednu svoju sliku. Slikao se odjeven u kolsku uniformu. Iskreno, kapa mu nije
nikako stajala po onim ogromnim uima. Otac mu je neki Emin-efendija. Imovinsko stanje
mu nije loe. Ali kako god, opet je seljak. Da ima imalo europski mentalni sklop, i on bi sina
poslao u europsku kolu. K tome, ba me zanima hoe li se Erturk u budunosti izduiti? Ako
se mene pita, sa sadanjim izgledom ne moe biti zgodan porunik. Turski porunik mora biti
visok i krupan.

Danas smo nauili konjugaciju glagola etre, odnosno biti: Je suis, tu es, il est,
nous...........................................
ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

3.

07:36

Ja... sam, ti... si, on... je, mi... Mi smo. Mi jesmo. A to smo to? No us sommes
cultives. Odrasli smo, porasli, postali smo kulturni.

Mnogo kasnije, noima bismo sjedili i sluali francuske pjesme. Onima to nisu znali
dobro voditi nau domovinu prijetili smo se francuskim pjesmama.
ka

Posljednji put sam srela Ajdina prije est mjeseci. I opet smo se samo tako rastali,
ote

nita ne prenijevi jedno drugome.

jig
kn

Srela sam ga prije est mjeseci ispred nebodera.

to ima kod tebe?

Da nisam ja, bilo bi mi jako dosadno, rekao je.

Nisam mu rekla: Zato razgovara sa mnom kao Alexandre Dumas Fils? Smijeak
djeteta koje nije odraslo ponekad uva za te sitne stanke u govoru. A to da radi? Kad je ono
to su ga najvie uili bilo Je suis, je suis, je suis...

Pa opet, u meni postoji neko aljenje koje ne mogu sprijeiti. Prije nego to sam legla
da umrem, mogla sam telefonirati. Mogla sam nazvati Istanbul. Ajdin bi sjeo na avion i
odmah doao. U to uope ne sumnjam. Doao bi prvim avionom. Mogao je jo jednom
pokuati. Zadnji se pokuaj u ovjekovu ivotu nikad ne ostvari. Ona posljednja stvar koja se
eli znati.
 sunshine/bojana888

Eto, ni ja neu moi znati. Nepomino leim. ekam da moje tjelesne stanice
odustanu od opiranja i umru.

Jede mi se neto ukiseljeno. I to ukiseljena kora od lubenice! Kako je istina to da sam

legla da umrem, tako je i ovo istina. Posljednja istina k tome. Istina konanija od one da
osjeam kajanje to nisam posljednji put nazvala Ajdina, pa samim time i istinitija. Istina
posljednje jedinice vremena. Ali, mamina ukiseljena kora od lubenice! Djeli raja uronjen u
sok od limuna! Da nisam trudna? Pa tako je! Odavno sam trebala dobiti mjesenicu. Zato
nisam? Jesam li ula u menopauzu? Eto, ni to neu moi saznati. Pa opet, kako mi je svakog
mjeseca krv obilno curila, ne vjerujem da sam sad tako odjednom ula u menopauzu. Ovo je
prvi put da mi kasni. I to nakon to sam prvi puta spavala s nekim mukarcem osim mua.
Kad sam rodila svoju ker mrtvu u osmom mjesecu, lijenik je rekao da neemo vie moi
imati djece. Sad razmiljam o tome. Prvi put mi je palo na pamet da sam mogla ostati trudna
ka

od sjemena drugog mukarca. Dobro, ali trudniki se prohtjevi ne javljaju tako rano. Osim
ote

toga, nisam li govorila da su trudniki prohtjevi enino svojevrsno traenje panje od

jig

okoline? Nisam imala nikakve prohtjeve prije nego to sam rodila mrtvo svoje prvo i
kn

posljednje dijete. Nisam ni za im eznula. Mu i ja nikad nismo razmiljali o tome hoemo li

ili neemo imati drugo dijete. Imali smo vanih poslova koje smo morali uraditi. A sad?
udno... Jesam ii zaista trudna? Nakon mnogo godina, po drugi put...?

Mama e predveer ekati da joj navratim. Kad ne navratim, naveer e me nazvati

kui. Moj mu e se u kasnim satima ve vratiti s onog poslovnog puta. Iznenadit e se kad
me ne nade. Ali sutra e tek izbiti prava drama.

Sad me vie od svega toga zanima ukiseljena kora od lubenice. Znai da zaista
umirem. Proivljavam svoju posljednju enju. Na tren sam bila izgubila nadu. Mislila sam
da uope neu moi umrijeti. enja za kiselim je iznad svega. Smrt moda i jest to.

Odjednom drhtim. A to ako umirem, a neto u meni tek poinje ivjeti? U trenu sam
 sunshine/bojana888

se paralizirala. U posljednjem trenu preda mnom se pojavilo neto emu je trebalo pridati
vanost. Ne znam je li za to zasluna elja za kiselim ili neto drugo, ali palo mi je na pamet.

Brojim prstima koje sam prilijepila uz gola bedra. Brojim bez prestanka. Pomislim da
sam pomijeala dane i mjesece pa brojim ispoetka. Nakon to sam nekoliko puta izbrojala,
rezultat me opet nasmijava. Umrijet u s djetetom u trbuhu! I to da se dogodi u ime
osloboenja i emancipacije! to da radim ako se neu smijati?

Da. Jednom sam spavala sa svojim studentom. Nakon toga osjeala sam kratkotrajno i
promjenjivo zadovoljstvo. Ovo je istina. To je moda bila pouda carstva stvorenog prije u
mome mozgu nego u tijelu. Ako ovjek ne moe sam sebe osloboditi i ako se sam gui u tom
snu o slobodi, tad treba lei pod nekog iz generacije koja tek dolazi.

Treba ostaviti po strani razmetljive rijei i misli koje po tebi ire miris tek otkrivenog.
ka
ote

Tu sad postoji jedna gola injenica: ako sam trudna, to dijete je njegovo. Moga studenta.
Tema za Teke godine. Ali ni jedan domai film ne prikazuje kako je himen jedne gospoe
jig
kn

docentice ponovno probijen u studentskoj sobi, sobi njezina studenta. To sad sama sebi mogu
ovako rei jer u uskoro biti mrtva.

Prvi put se u krevetu poinjem okretati. Okreui se savijam koljena. Svijajui ih, u
koljenima osjeam neoekivanu laganu bol. Pa da, prela sam gotovo cijelu Ankaru. Hodala
sam od etiri ujutro pa sve do trena kad sam ula u ovu sobu. Prilino sam se i uplaila prije
nego je zora svanula. Usamljeni mukarci to su se vraali iz nonog provoda dovikivali su
mi iz svojih automobila ili s plonika. Htjeli su i mene povesti sa sobom. Ostavila sam glavnu
aveniju i zabasala u sporedne uliice. Kad se oko mene dobrano razdanilo, bila sam na
Debediju, na vrhu padine to je vodila do bolnice Medicinskog fakulteta. Radnici, posluga,
njegovatelji, stolari, stolarski egrti, egrti iz duana, podvornici, smetlari... Svi stanovnici
glavnog grada koji veeras u Velikom Teatru nee moi gledati My Fair Lady. Svi oni, ne
razmiljajui kako od rane zore plaaju porez na ivot iz bajke koji nikada nee dostii... Zar
 sunshine/bojana888

se nadaju da e se jednoga dana na nekom ulinom uglu ukazati neki sir ili lord, i odvaiti se
na to da ih stvara ispoetka? Svi su se oni tako brzo ustrali, porezni obveznici...

Skrenula sam nekim putem ulijevo. Zastala sam ispred andarmerije. Iznutra su izala
dva andara. Pogledali su me, smijui se. Jedan od njih pomirisao je granicu jorgovana to
ju je drao u ruci i bacio je pred mene. Sagnula sam se i pokupila je. Zatim sam pobjegla u
trku. I sad vidim tu granicu jorgovana s mjesta na kom leim. Leim naslonjena na laktove i
u polumraku sobe gledam u uvelu granicu jorgovana. Stoji na okruglom stolu na sredini
prostorije. Znai da sam je nosila u ruci sve dovde!

Tamo sam iz zatvora zaula tihe, daleke zvuke zvidanja. Ba lijepo. U filmu Teke
godine zacijelo postoji neki slian prizor. Ali tamo se junakinja sigurno sranije ponijela i
granicu jorgovana to ju je drala u ruci dobacila zatvorenicima. Nakon toga je spoznala
vrijednost vlastite slobode i vratila se u ivot. Eh, to da radimo! Moja situacija nije bila
ka

takva. Ja sam granicu jorgovana uvukla u svoje zatoenitvo i nosila je sve dovde!
ote
jig
kn

Meutim, preda mnom su se pojavile i druge prilike. Zastala sam i kod klesara koji su
za groblja radili nadgrobne spomenike od mramora i na njih upisivali osobne podatke
pokojnika. Jedan mali dio ulice bio je mjestimino bijel poput mramora ili gipsa. Bilo je tu i
mramornih toaleta i umivaonika te ukrasnih kipova od bijelog gipsa. Isklesani nadgrobni
spomenici, vodoravni i uspravni, ispunili su prostor ispred klesarskih baraka. Svaku no
lijegati s nadgrobnim spomenicima koji vam na vratima uvaju strau...

Proitala sam natpis s jednog od dovrenih spomenika: Timur Jurdaer, sin Delala,
1943. - 1968. I tako je to bio vrlo malen spomenik. Bit e postavljen iznad pokojnika to je
preminuo s dvadeset etiri godine. Gospodin Delal e danas doi po njega i odnijeti ga.
Ukrcat e ga u taksi. Odnijet e ga na groblje Asri. Kad su neko pokapali moju tetu, pokapali
su i jednog radnika to se vratio iz Njemake i studenta to su ga ubile osobe nepoznata
identiteta. I Timur Jurdaer umro je u jednom satu nekog dana izmeu svoje dvadeset etvrte i
dvadeset pete godine. Znai da je moja teta previe ivjela.
 sunshine/bojana888

To to sam se nala ispred baraka gdje se kleu nadgrobni spomenici nesumnjivo je

bila sluajnost. Valjda iz tog razloga i nisam ostavila granicu jorgovana to sam je drala u
ruci na Timurovu spomeniku.

Tada i nisam znala da u blizu osam sati ujutro lei da umrem. Nasluivala sam to, ali
sam odgaala. Pitam se, je li stvarno tako? Zar zaista nisam znala? Je li ta moja odluka bila
rezultat nesposobnosti? Ili sam izala iz kue kako bih olakala svoju odluku? Koje je bilo
prije...?

U etvrti Sihije sam, ispod nadvonjaka nad prugom, zastala meu gomilom to je
pristizala s Marnaka i Kajaa te se slijevala prema Jeniehiru, Kizilaju, Kavakliju, ankaji te
Bahelievleru i Jeiltepeu. Prodavai simita prodavali su svoja peciva na najispravnijem
mjestu u najispravnije vrijeme. I ja sam kupila jedan simit. Pola nisam pojela te sam ga oito
stavila u torbu. Doao mi je pod ruku dok sam davala napojnicu momku koji mi je pokazao
ka

sobu.
ote
jig
kn

Neprestano mi se mota po mislima telefon to mi stoji uz uzglavlje. Zato elim

nazvati Ajdina? Nisam s njim dokazala da sam postala slobodna turska ena! Dokazala sam
to s jednim dvadesetpetogodinjim mladiem. Oito elim da to zna. Kad je tako, znai da
oito eznem za tim da mu se osvetim. Meutim, neke se rune stvari sprijee jer se za njih
ne ukae prilika. Ni ja sad nisam imala priliku. Ali i neke lijepe stvari porune zato to ne
dobiju priliku. Ako sad elim razgovarati s njim, to je moda zato kako bih dovrila neto to
se u posljednjem trenu moe dovriti. Kako ne bih umrla bez da ita bude dovreno.

Sami smo. Treba se drati zajedno dok nas ne bude vie...

Kad sam ovo rekla svom studentu, ve sam bila spremna spavati s njim. Pogaziti se.
Koulja mu se zakrvavila. O nju sam obrisala ponovno probijeni himen. Nitko mi ne mora
vjerovati. Ali ja sam vidjela, znam: himen se nakon mnogo godina ponovno uvrsti. Kao da
se nita nije dogodilo. Trga i trga sve zastore zatoenitva, a zatim pogleda: sve je
netaknuto. Kao da nita nije zapoeto. Nita nije pohabano. Iznova se poeti habati.
 sunshine/bojana888

Pokuavati istu stvar ispoetka, uvijek ispoetka. Nita ne apsorbirajui, i da ti pritom ne

dosadi, da u sebi i ne zna za pravo da ti moe dosaditi. Da i samu sebe natjera zaboraviti da
si prvenstveno ovjek, a tek onda ena. Ponovno se uvrstiti i vrtiti se i vrtiti na istom mjestu
do beskonanosti... Tko zna, moda je to i nekakva bolest silom nam ugurana pod kou.

Zbog iste bolesti smijem se sama sebi, dok mi se nitko drugi ne smije. No mislim da
se ne smijem zbog takvih dubokih misli. I Ali je isto bio sladak momak. Moda se
osmjehujem slatkim momcima.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Put svjetla, Republika

im je izaao iz kole, uitelj Dundar se jo jednom spustio do pazara. U pazarne

dane triput se sputa do tog prostora: ujutro prije nastave, za vrijeme podnevne pauze i u ovo
doba, predveer. Pazarni dan je i dan kad dolazi potanski autobus. I on udi za tim da poput
sve djece doeka potanski autobus na samom ulazu u gradi. Ali ne moe si to dozvoliti.
Vrlo sitniavo dri do toga da djeci pokae gdje se kako treba ponaati.

Pazarni je prostor u ova doba zacijelo ve odavno izgubio svoju ivost. Konjima i
magarcima ispred hana skinute su torbe s hranom s njuaka i natovareni su vreama i
ka

koarama. Prodava eerne paste Zuhtu svoju je tepsiju koju je izjutra poput duge krasilo
ote

sedam boja paste, sad svu sivu kao ispranu odnio i stavio pod platanu. Seoske su ene u
jig

ispranjene kotlie s jogurtom smjestile boce s uljenim plinom. S kola su skinute vree od
kn

mohera i runa, i u njihovu iroku tamnu unutranjost stavljeno je nekoliko metara platna,
basme i flanela, sol, kose, konopi i moda malo crvenih eernih tabli.

Malo poriluka, malo kelja, malo leblebija i crno groe s koticama. To su ostaci s
pazara koji su se jo prodavali. I slatki prah Trutine Osmana. Trutina Osman najprije na suncu
dobro osui plodove sa sva tri stabla mumula u selu. Nakon to ih je osuio, natjera enu da
ih izlupa sve dok se ne pretvore u prah. Prah prosije kroz sito. Svakog ga tjedna u kesama
sam nosi na pazar. Djeca oboavaju slatki prah. Dijete koje taj dan ne moe malu kesicu kroz
iji je kraj provuena slamica napuniti slatkim prahom i cuclati ga, cijeli tjedan bude
nesretno. Koliko je samo majki istuklo svoju djecu zbog ovih kesica koje je svaki tjedan
trebalo ivati, i koliko je oeva putalo svoju djecu da pred njima satima ekaju poput
prosjaka, ustrajui u tome da im ne daju ni kurua za slatki prah! Koliko je majki i oeva
proklinjalo Trutinu Osmana zbog slatkog praha! Zbog toga mu i jesu prije mnogo godina
nadjenuli nadimak Trutina: Trutina koja misli da e se obogatiti prahom od mumula!
 sunshine/bojana888

govorili su za njega. Oko Trutine Osmana ponovno se okupilo petoro-desetero djece koja su
drala prazne kesice sa slamkama na otvoru. Iako je veina njih imala po kuru, to nije bilo
za kupnju slatkog praha. To je bilo da mogu povui mrvicu iz vreice onih koji su kupili.

Nakon uenja ezana za ikindiju, Hasip je izaao iz damije. Taman da e proi kraj
pazara, kadli spazi uitelja Dundara. Srce mu je skoilo u grlo. Poao je drugim putem.
Hodajui uz ruevne zidove starog hana kod esme, uao je na konjski pazar u samome hanu.
Uskoro e doi potansko vozilo. Ponovno je shvatio da nee moi biti meu gomilom to se
okuplja oko autobusa. Otkako je proljetos zavrio osnovnu kolu pa sve do sad, ustezao se od
susreta i s uiteljom i s uenicima. S jedne se strane ponosio to zvonkim glasom ui ezan u
damiji, ali s druge strane proivljavao je samou jer nije mogao kupovati slatki prah, gaati
se prakom, razgovarati s nekim vrnjakom o koli, okupljati se oko potanskog vozila.
Klonuo je niz unutarnji zid hana. Naslonio je laktove na koljena. Podigavi rep jednoga konja
zagledao se kako mu uti drek u kuglicama pada na tlo.
ka

Uitelj Dundar uao je u duan Salim-efendije na ijem su malom, mranom, uzanom

ote

prednjem prozoru u grozdovima bili objeeni plinski fenjeri, konopi, dezve, jemenije i
jig

amajlije protiv uroka. Za sto para kupio je aku leblebija i groica. Stavio ih je u dep.
kn

Ajselin otac prvo nije htio uzeti uiteljev novac: kad je ve doao do duana da me pita za
zdravlje, onda je moj gost, rekao je u sebi. Onda se opametio: tko je smislio da ker poalje
sve do Ankare? Ovaj ovdje! Razmiljao je: eee, i keri sad dodatno treba novac! Pa neka
onda da, snob! Ubacio je sto para u poklopac stare kutije od keksa gdje je drao sitni.

Nije bilo mnogo onih koji su vidjeli da se Salim-efendija nasmijao. Uitelj Dundar
nikad mu se nije sviao. Taj ispravni momak ija je svaka rije kao napamet nauena iz
knjige. Ne djeluje stvarno.

Dobra veer, Salim-efendijo! Nadam se da ste dobro trgovali danas?

Salim-efendija je i bijesan na njega, i istovremeno se ustruava, pogne glavu pred

njim:

Hvala Bogu, gospodine uitelju. Uvijek mi tako dao!

Nadam se da vam sin i ki javljaju kako ue! Najvee mi je zadovoljstvo isticati vas
 sunshine/bojana888

kao lijep primjer svima u ovome gradiu. Hvala vam i ivjeli! Niste me odbili. Niste odbili
naeg kajmakama. Poslali ste Ajsel u srednju kolu. Samo to je dovoljno da ivim svijetla
ela, Salim-efendijo.

Uitelj Dundar potapao je Salim-efendiju po ramenu. Ubacio je u usta par leblebija iz

depa i napustio duan. im je izaao, Salim-efendija odahnuo je kao da udie miris borova u
nekom odmaralitu. Ve neko vrijeme ne moe se pomiriti s nekim stvarima. Ve neko
vrijeme kao da mu po srcu gaze dini. Gui se u mislima: Ne mogu rei da sam doivio neko
zlo od Republike. Ne mogu rei da je ovdje loe. Bio sam Inonuov andar, dokle sam mu
samo pomogao da se uspne! Ali ta Republika ima i jednu stranu koja mi ne ide u prilog. To je,
ne mogu rei, to moram kolovati ker i dati materijala svima u kraju da govore kako sam je
pustio da luta po gradovima... Je li to jedino to me itavo vrijeme gui?

Salim-efendija neprestano se guio i prije nego to je poslao Ajsel u glavni grad. Gui
se sve otako mu se sin opismenio. Gui se kad sretne uitelja. Gui se svaki put kad
ka

kajmakam na okupljanjima i praznicima spominje svijetlu dravu u razvoju. Gui se kad

ote

akir-aga postavlja stol s rakijom i mezom za vane gradske linosti i poziva ih u svoj
jig

vinograd ili batu da okrenu janje. Gui se kad ga stalno via kako ruku pod ruku s pred
kn

sjednikom opine ee makadamom. Gui se kad vidi kako ga uitelj tipa za obraz. Gui se
svaki put kad zapovjedniku andarmerije alje uhranjene purane. Gui se kad ne moe
odrediti tko je na ijoj strani. Gui se vidjevi kako sitni inovnici sve vie ispadaju iz prie i
postaju nitavni. to se vie gui, to postaje smrknutiji. to je smrknutiji, to vie osjea
hladnou, tovie, gaji bijes prema svemu to se u ime novog i civilizacije odvija oko njega...

Za desetu godinjicu Republike odveo je suprugu na sveanu ceremoniju u Ankaru.

Zaprepateno su gledali sve to se dogaalo. Oboma im se prilino svidjelo, dopalo sve to se
dogaalo. Ali s druge strane, ta su tri dana u glavnom gradu Salim-efendiju toliko umanjila, u
trenu ga uinila sitnim poput slatkog praha u kesama Trutine Osmana.

Za desetu godinjicu je u glavnom gradu potroio novca koliko nikad u ivotu. ak su

i Ajsel kupili majunu lutku s oima koje su se otklapale i zaklapale. Kad su se vratili u
provinciju, njegova je ena danima neprestano priala rodbini, svojti i prijateljima o avionu, o
mornarici, o visokoj crnoj Ataturkovoj kapi, o harmonikama koje je svirao bend, o
 sunshine/bojana888

tenkovima, o kordonima mornarice i upaljenim bakljama, o bazenu Havuzbai, o ruama i

svjetlima na Havuzbai, o visokim trokatnicama, o elektrinom prekidau u njihovoj
hotelskoj sobi i izlozima s mnogovrsnim slatkiima. Sestra gospoe Fitnat i njezin mu odveli
su ih i na imanje Gazi. Gospoa Fitnat je i o tom mjestu priala naveliko, kao da je otila do
samog kraja svijeta. Nikako joj nije ponestajalo materijala za priu. Nitko nije shvatio kako
se Salim-efendija od toga dana pa sve do dan-danas iznutra poeo sve vie smanjivati. Maleni
trgovac nije bio ni gospodin u naem narodu, ni uglednik. Bio je jedini ije se ime nije
spominjalo u govorima, o kojem se na okrunim skupovima ne bi tekla ni jedna jedina rije,
ni kako bi ga se pohvalilo, a jo uvijek ni kako bi ga se ocrnilo...

Skinuo je jaknu od grube vune na ijem je ramenu gdje ga je uitelj Dundar potapao
osjeao teinu i odbacio je. Uzevi abdest klanjao je namaz u jednom jo mranijem uglu
duana. Nebo kao da je bilo jedino to nije zaboravilo Salim-efendiju. A njega je, u inat
svemu, zaboravio Salim-efendija.
ka

Na mjestu gdje staje potanski autobus okupila se uobiajena gomila. Uitelj Dundar
ote

je ubacio jo par leblebija iz depa u listu i krenuo u tom pravcu.

jig

Na pamet mu je pao njegov mladi brat koji je, dok je sluio vojsku, izabran za
kn

kandidata prvog obrazovnog kursa u okrugu Mahmudije. Kad bi barem on u hipu iskoio iz
autobusa! Kad je njegov brat ustrajao u tome da odbije poziv, uitelj Dundar mu je na brzinu
udijelio dva amara rekavi mu: Panjino, eto ti prilike da badava ui! Je li ti bolje u selu
uvati volove?

Sad je uitelj Dundar bio sretan zbog tih amara. Momak je bio predava u Sarajkoju.
Ali nije mu pisao. Nije ga udostojio ni dva retka. Kad bi ga saekao i odveo na skup! Da
pokae svog brata kajmakamu, zapovjedniku andarmerije, fikalu i takvima. Da im kae:
Evo, ovo je mojih ruku djelo! Jer nije dobio panju kakvoj se nadao zbog toga to su Ajdin,
Sevil, Erturk, Ajsel i ostali zavrili osnovnu kolu. Ni od ministarstva, ni od ovih iz okruga.
Nadao se i da e ga djeca, im su se razila na sve strane uguiti pismima, ali nemojmo jo
uriti. Nisu prola jo ni dva mjeseca otkako je prvi od njih otiao.

Tko zna, moda e danas dobiti pismo, ako ne od svog brata iz Sarajkoja, onda od
nekog od tih uenika: Potovani uitelju, vi ste me inspirirali da sad...
 sunshine/bojana888

Niti mu je brat siao s autobusa niti je dobio pismo.

Pod rukom je stiskao dva primjerka novina Nacija, koja su mu uvijek zajedno slana s
tri dana kanjenja. Svodei svoj jedini ponos te veeri na injenicu da su dva broja novina od
po esnaest stranica adresirana na njegovo ime, skrenuo je udesno s tog mjesta i krenuo
prema mjestu javnog okupljanja. Pritom je u sebi razmiljao koja je izvorna turska rije za
inspirirati.

U tom je trenu ugledao Alija po prvi put od maturske sveanosti. Jahao je na magarcu
prljavih, crnih nogu, a kosu je opet zaboravio poeljati. Za magarcem je trala jedna ena,
kotrljajui se pod kariranom maramom i viui: Aliiii! Ne tjeraj tu ivotinju u trk! Umorit
e ga prije i nego krenete! S obje strane magarca bila je privezana po jedna koara. Malo je
slame virilo i ispod sedla na kom je Ali sjedio.

Uitelja Dundara kao da je neto u srcu probolo. Kako je zaboravio na Alija? To

najpametnije, najvragolastije i najsiromanije dijete u koli? Ako u ovoj dravi Alija i njemu
ka

slinu djecu nee moi usmjeriti na put kojim veliki Ataturk eli da idu, kakva je korist od
ote

toga to je uitelj? Zato nije potraio nain da to dijete ugura makar na obrazovni kurs?
jig

Vidjevi Alija kako jae na tovaru, jo prljaviji i poseljaeniji nego prvog dana kole, itav se
kn

svijet uitelja Dundara u trenu obruio na njega. Pet ih je godina uio da se moraju umivati,
pristojno se odijevati, eljati se, ispravno govoriti. A sad? Sad je Alijev izgled bio takav kao
da ga uitelj ba niemu nije nauio!

Odmah je presjekao put tovaru. Podigao je djetetu glavu. ena je jo trala.

Naavi se oi u oi s uiteljom, Ali se osjetio jako loe. Mjesecima se ve bojao ovog

susreta svaki put kad bi silazio u grad; ba kao i Hasip, i on je mijenjao pravac svaki put kad
bi izdaleka vidio uiteljevu sjenu. Ono od ega je toliko bjeao sad mu se neizbjeno nalo
pred nosom. Povrh toga, uiteljevi pogledi nisu uope bili mili. Posramljivali su ga, i tovie,
bili su bijesni. Njegova majka je dotrala i sustigla ih u dva koraka. Pravei se da ne vidi
uitelja Dundara, rekla je: ta si stao? Krei!

Ja sam zaustavio vaeg sina, gospoo.

Tako je rekao uitelj Dundar te okrenuvi se Aliju dodao:

 sunshine/bojana888

Nije li te sramota? Uzjahao si na magarca i puta majku da hoda. Jesam li vas tako
uio?

Ali je skoio s tovara kao da mu je netko zabo iglu na jedno mjesto. Stao je pred
uitelja u stav mirno. Ba kao u koli. No njegova vanjtina nije pristajala tom dranju,
davala mu je potpuno smijean i saaljenja vrijedan izgled.

Oboje proite ovamo. Ovako vuci tovara.

Dok je Ali vukao magarca podno nekog zida, majka ga je prestraeno pitala:

Ali, ko je ovaj tip? ta hoe?

U pet godina oito nije vidjela uitelja svog sina. Ili ga je vidjela pa nije pitala tko je
to. Nikad nije prola ispred njegove kole. Alijev stric je rekao: Sin ti treba ii u kolu, pa
ga je odveo. Ni Ali u pet godina nije puno spominjao uitelja. Tek malo kroz alu. Ako je kod
kue priao o uitelju, izvlaio bi neku njegovu crtu kojoj se moglo nasmijati. Najvie ga je
oponaao kako ih tjera da govore Jest u, pit u umjesto jeu, piu. Uz to, iz nekog je
ka
ote

razloga vjerovao da je uvijek sve preuveliao i nepotrebno irio paniku u okolini. Zbog toga
kod kue nije uspio navii majku da uvaava uitelja. Sad je zbog toga osjeao aljenje. K
jig
kn

tome je dobrano propao u zemlju od srama jer je majka uitelju rekla tip. Gospon
uitelj..., promucao je. U oima ene, jedinoj vidljivoj toki na njenom licu pokrivenom
kariranom maramom, proletjela je sumnja. Kako god bilo, uitelj je Vladin ovjek. Vladinih
se ljudi treba bojati i drati se podalje od njih.

Bravo, Ali! Jo uvijek govori gospon! Nema gospona, nego gospode! Kako brzo
zaboravljate to sam vas uio! Gospodin uitelj, gospodin Mehmet, gospodin Hasan... Nije li
tako bilo, ha?

Ali je kimao glavom. Mislio je da e se brzo izvui ako bude povlaivao uitelju.
Meutim, uitelj Dundar se sad okrenuo njegovoj majci:

Da ujem eno, reci, to ti sin sad radi?

Niiiita...

Kako, nita? Zar ne ide u kolu?

 sunshine/bojana888

Eee, pa io je! Fala Bogu, gotovo je!

Zar se to tako brzo zavri?

Brzo, veli? Pet godina...21

Gledaj me ovamo... Odvlaite djecu da rade u polju dok su jo mali poput prsta!
Tjerate ih da uvaju stoku... Nije li to sramota?

Ali povrh svega nije bio mali poput prsta. U usporedbi s mnogom djecom u okrugu,
kasno je krenuo u kolu. Ve je uao u etrnaestu godinu. Tijekom ljeta se prokrupnio i
protegao.

ta je sramota? A ko tebi ore aino polje? Ko ti vodi stoku da pase, ako je ima?

Otkud ova ena zna da njegov otac ima polje? Da joj kae da ga prepusti ortaku ako
ne nae tko e mu orati? Ako i kae, kako e uvjeriti ovu enu da Ali treba nastaviti
kolovanje? Dok je on o tome razmiljao, Alijeva majka je nastavila s napadom. Kao da je
ka

odavno shvatila kamo e dospjeti razgovor, rekla je: U mene je samo ovo siroe! Keri ne
ote

broj! Samo na njeg ko na muku glavu raunam. Nikog drugog nemam. Ima strica, to se
jig

toga tie, al oni gledaju svoja posla. Eh, Bogu fala, ipak su ga dosad pazili... Stiskali su zube
kn

dok Ali ne svri kolu!; rekavi to okrenula se sinu i prekorila ga:

Ajde, krei! Jo malo pa e se ut veernji ezan! Po mraku emo hodit!

Ali je poskoio i rekavi: Ljum ruke, uitelju, zgrabio ruku uitelja Dundara. Dok
je ovaj jo bio sav u oku, Ali je podbo tovara pastirskim tapom te su otili. Nisu se ni
jednom osvrnuli za sobom.

Majka je smatrala da se ovako spasila od pribliavajue opasnosti. Ali je vjerovao da

e tako moi sprijeiti da ga majka jo vie ne posrami pred uiteljem. No to uvjerenje nije
dugo trajalo. itavim se putem prekoravao. Nikad nije bio ni pomislio da bi se mogao jo
kolovati. Nije to vidio kao nekakvu mogunost. Pa opet je osjeao bol to je dobra namjera i
panja jednog uitelja ostala tako visjeti u zraku. Meutim, taj je njihov bijeg jo vie
nabrusio uitelja Dundara. Nakon te veeri neprestano je kovao planove kako bi Alija mogao
poslati u srednju kolu ili neko mjesto gdje ima umjetnika kola. Traio je naine. To mu je

21 U ono je vrijeme toliko trajalo osnovno obrazovanje u Turskoj, (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

postao novi ideal. Pisao je molbu za molbom i slao ih u glavni grad. Savjetovao se sa svim
vodeim ljudima i vanijim dravnim slubenicima u okrugu. Dok je traio neki nain ili
osobu koja e kolovati Alija, u to je vrijeme valjda sedam puta otiao u djeakovo selo.
Razgovarao je ponaosob s Alijevom majkom i roacima. Nije postigao nita vie osim toga
da ih okrivi za izdaju domovine.

Dok se on tako trudio, u Aliju se probudila elja da ui i bude gospodin. Nauio je

voditi rauna o sebi. Zanemario je polje i seoske poslove. Ne obazirui se na majino
proklinjanje i batine svojih ujaka i strica, svako malo bi bjeao u gradi i iao za uiteljem.
Tako su kao ludi obilazili grad, uitelj naprijed, a on za njim. Kad su ve pokucali na sva
vrata na koja je vrijedilo, jednog dana kad se za Alija ve rasplinula arolija i kad je polako
prestajao mariti za vrijednosti koje i ne poznaje, uitelj Dundar ostvario je svoj naum: akir-
aga pristao je da Ali radi kao pomonik u njegovu hotelu u glavnom gradu, na Trgu Hergele.

Prola su ve tri tjedna otkako je poela nastava u Prvoj mukoj koli za umjetnost i
ka

obrt u Ankari. No ravnatelj se ponosio to je, makar i sa zakanjenjem, u kolu primio

ote

uenika kog je njegov uitelj toliko hvalio i dizao u nebesa i natjerao ga da se nad njim toliko
jig

saali.
kn

Onog jutra kad je uitelj Dundar otpravio Alija sa akir-aginim pismom u depu na
potanski autobus koji je putovao za glavni grad, rano je krenuo u kolu s novim svjetlom to
mu se raalo na elu. No ranije dozvolio je Aliju da spava u njegovoj sobi. Nije mogao itati
svoje novine. Cijelu je no proveo dijelei savjete djetetu: Nemoj me osramotiti. Dok ne
postane ovjek, ne vraaj se ovamo! Kad je stigao u kolu posvetio se novinama. Otvorio je
Naciju od 18. oktobra s dubokim osjeajem da je to zasluio. Ve na prvi pogled u trenu je
ugaslo svjetlo za koje je mislio da mu blijeti na elu:

Slubena priopenja o Ataturkovu zdravlju:

Istanbul, 17. 10. - iz javne pisarnice predsjednika republike:

1 - Izvjetaj o zdravstvenom stanju predsjednika republike Ataturka, predan od strane

njegovih stalnih lijenika i njihovih savjetnika predmet je druge toke priopenja.

2 - Dok se bolest jetre kojom je pogoen predsjednik republike Ataturk dosad

 sunshine/bojana888

razvijala nekim normalnim tijekom, u nedjelju su se iznenada pojavili dolje pobrojani

simptomi:

a) uz opu slabost koja je stupnjevito rasla od 14:30 do 22:00 sata, probavne i nervne
smetnje. Do tog vremena, puls u minuti brojao je 116 otkucaja, broj udisaja 22, tjelesna
temperatura 36,5 stupnjeva.

b) Od 22:00 sata pa do 10:00 sati danas ujutro, ovi su se simptomi djelomino

ublaili, puls 104 otkucaja, broj udisaja 20, tjelesna temperatura 36 stupnjeva.

c) Nakon ustanovljene i primijenjene terapije kao rezultata obavljenih pregleda i

savjetovanja, i dalje se titi ozbiljnost situacije, uz opaanje blagog poboljanja opih uvjeta.

3 - Sljedei izvjetaji o zdravstvenom stanju bit e objavljeni.

Ispod ovog i drugog priopenja koje je ukazivalo na to da je situacija bolja nego

ka

protekloga dana, mogla su se proitati sljedea imena: prof. Dr. Neet Omer, Kemal Oke,
ote

Nihat Reat Belger, Akil Muhtar...

jig

Uitelj Dundar po prvi put nije povjerovao ovim novinama o onome to piu. Po prvi
kn

put je smatrao da prikazuju neto to ne postoji, to ne moe biti! Novine su sad u njegovim
oima imale greku jer su nazvale Ataturka bolesnim.
 sunshine/bojana888

U koroti i slavi

Jedina moja sestrice Ajsel,

Dobila sam tvoje lijepo pismo. Kako lijepo pie! Jako lijepo opisuje svoj ivot kod
tete i njenih, kolu, noi u kojima peete kestenje kod tete. Dok to itam, osjeam se kao da
sam i ja s tobom. Gdje su ti dani... Ovako smo se otuile. Da mi je bar otac dozvolio, pa da je
i tvoja sestra Semiha mogla uiti poput tebe! Ah, Ajsel, blago ti se, ba si sretna turska
djevojka! Slatka sestrice, pie mi da si onoga dana kad je umro na Otac Ataturk jako
plakala i da su se svi tvoji prijatelji, uitelji, pa ak i ravnateljica guili od jecaja. Vjeruj mi da
ka

sam i ja plakala jecajui dok sam to itala. I zbog smrti naeg Velikog Voe, i zbog vlastite
ote

sudbine. Da sam tamo u koli, plakala bih zajedno sa svima vama. Kod kue sam plakala
jig

potajice, sestro. Nitko nije shvatio moju bol. Da bar osnovna kola nije nikad zavrila! Kako
kn

bi na takav dan na uitelj Dundar lijepo govorio i zajedno s ravnateljom upriliio

ceremoniju! Zacijelo su je i ovako upriliili. Ali ja sam sad zakinuta za sve te stvari. Za mene
je ivot zavrio. Da sam barem i ja malo mlaa, poput tebe. Zna da sam se brzo razvila. Sad
su me zatvorili u kuu.

Nego sestro, da ne gnjavim i tebe takvim stvarima. Kako god bilo, tebi sad vie fali
majka. Koliko god ti to bila teta, normalno je da se jo nisi navikla na nju. Ali stisni zube,
Ajsel! Ni sluajno se ne vraaj ovamo! to to ima ovdje! Osim toga, ako nita, bar je brat s
tobom. Ipak dijelite muku. Znai, cijela je vaa kola prola ispred lijesa naeg Oca. Kako
sam ula od keri gospoe Muruvet, i ovdje je na mjestu gdje se narod okuplja gospodin
kajmakam postavio bistu naeg Velikog Oca. Po njoj su zavezali crne vrpce. Sva djeca iz
kole su iz svojih vrtova i dvorita skupila cvijee i granice te ih stavila pred Oevu bistu.
Prola su ispred nje jecajui. Uitelj Dundar je toliko plakao da ga je uhvatila nesvjestica dok
je itao pjesmu koju je sam napisao za naeg Besmrtnog Oca. Gospodin lijenik je jedva
 sunshine/bojana888

priskoio na vrijeme. Dao mu je da pomirie nanu i tek ga je tako prizvao k svijesti. Nema
pojma kako sam se rastuila. Jo kad sam proitala tvoje pismo, nisam se vie mogla
suzdravati. U pravu si to ne moe povjerovati u Njegovu smrt.

Draga sestrice, pie mi kako su ti se prvih dana prijatelji iz razreda rugali, kako ih je
zabavljala tvoja odjea i kako su te upali za onu tvoju lijepu spletenu kosu. Ne obaziri se na
to. Neka njima ide na duu to su to inili. Dobru si im lekciju oitala! Tko zna kako su se svi
oni posramili kad si meu klupama ostavila pismo na kom si nacrtala i tursku zastavu te u
njemu napisala: Draga brao i sestre, nismo li svi mi djeca naeg Velikog Voe? Na asnom
putu to nam ga je pokazao trebali bismo napredovati drei se za ruke, volei se i potujui.
Kae da si oko pisma nacrtala i cvijee. Kakvo si cvijee nacrtala? Ljubiice? Zna koliko ja
volim ljubiice! I u priredbi sam bila ljubiica... Sjea li se da si ti u toj priredbi bila gradska
ena to se bavi profesijom koju na Besmrtni Otac od nas oekuje; kako si to lijepo
odglumila! Sad ima pravo uiti, sestro!
ka

Moja lijepa i pametna sestrice, dok se probija trnovitim ivotnim stazama kao netko
ote

tko je dobio priliku napredovati putem koji su od nas zahtijevali bilo na Veliki Voda, bilo
jig

uitelji, ni sluajno nemoj zaboraviti svoju nesretnu sestru Semihu koju si ovdje ostavila.
kn

Vidjet emo to e sad biti od mog ivota. Puno te grlim i aljem pozdrave od svih poznanika.
Koliko sam ula, tvoja majka govori: Ostadoh sama, bez svoje djece! i jako joj nedostaje.
Upisala se na teaj ivanja. Sigurno e ti puno lijepih stvari saiti kad doe na ljeto! Jasno, ti
se sad u gradu sigurno lijepo oblai, zar ne? Jo jednom te pozdravljam, sestrice.

Tvoja nesretna sestra Semiha

P. S.: Skoro sam zaboravila. Vidi li kad Alija? Ne znam, zna li? Ali spava ondje u
akir-aginom hotelu i pohaa kolu. Ako vidi Alija, pozdravi ga od mene. Nai nain da mu
kae da jo uvam granicu trenje koju mi je dao. No nemoj ni sluajno to nikome govoriti
i nikome ne pokazuj moje pismo! tovie, sestro, najbolje e uiniti ako ovo pismo spali.
Toliku sestrinsku uslugu oekujem od tebe.
 sunshine/bojana888

Dva tjedna prije nego to je Ajsel primila ovo pismo od Semihe, na Filolokom je
fakultetu organiziran Ataturkov dan. Sva su Ajselina braa u sakoima na dvoredno kopanje i
sestre u onima s jastuiima na ramenima, svojim jecajima ispunili konferencijsku dvoranu
fakulteta. U svaijim su se rukama mogli vidjeti iroki bijeli rupii. Za katedrom na
pozornici svaki su se as smjenjivali govornici. Svi su se od njih obraali as Njemu, as
Njegovoj djeci, kao da rijei iz samog srca kidaju. Kad je posljednji govornik za katedrom
zavravajui svoj govor povikao: Plai brate, plai sestro, plai majko to raa Mustafe
Kemale!, svi su se u dvorani, od najstarijeg profesora do najmlaeg uenika, udruili u
jednom velikom otegnutom jecaju, kao da su samo ekali ovaj poziv.

Istog su dana u Istanbulu narod i uenici od deset sati ujutro pa sve do ponoi prolazili
ispred palae Dolmabahe.

Idueg je jutra, od trena kad je lijes krenuo iz palae Dolmabahe, na znak signalista s
kule Galata, svakih pet minuta pucao top s vojnog krstaa Javuz usidrenog u vodama pored
ka

vojne zgrade Selimije.

ote

Ajsel je lijes Oca ije lice nikad nije vidjela ugledala jedne kine veeri pred
jig

parlamentom, drei za ruku brata i tetka. Tetak je rekao da est baklji to gori oko lijesa
kn

predstavlja est strijela. Generali, porunici i vojnici to su u sveanim uniformama po

dvojica stajali slijeva i zdesna, uz baklje, predstavljali su esterolanu poasnu strau.
Generali i porunici izvukli su sablje i svi su stali u stav mirno.

Orkestar je svirao Chopinov Pogrebni mar.

Putem su se mogli sresti pripadnici francuske mornarice s crvenim kapama s

pomponima. Ajselin brat zapravo nije mogao razluiti koji su njemaki vojnici. Meutim,
onoga dana kad su ih sa kolom odveli u Etnografski muzej, nauio je da je onaj tip koji hoda
s uzdignutom palicom i neobinom kapom na glavi engleski maral Birdwood.

Malo vie od onoga to su oni vidjeli vidio je Ali. I Namik. Ali, zbunjen jer se jo nije
uspio navii na hotel u kom boravi ni na glavni grad, nije uspio zaplakati. Nosei u sebi sram
zbog toga to ne moe zaplakati, jednog se dana zatekao pred vratima Narodnog doma. Uspio
se probiti meu gomilom koja se protezala sve do vani i pomoliti glavu unutra.
 sunshine/bojana888

Sva svjetla u Narodnom domu bila su upaljena. Svugdje su postavljene potpuno nove
arulje. Kad je Ali pod tolikim svjetlom uspio uspraviti pogled, ugledao je samo gomilu
mukih lea. Kad je shvatio da nee uspjeti vidjeli nita drugo, podigao je glavu i ugledao
veoma ukraen strop, toliko ukraen da ti pamet stane. Nije nikako mogao shvatiti kako jedan
strop moe biti toliko ukraen. Iz dometa njegovih uiju polagano se gubio snani, zvonki
glas to se razlijegao van. Sav je utonuo u tu najljepu, najneobiniju stvar koju je u ivotu
vidio, postao je dijelom nje. Skroz su ga obavile pozlate, zavojite linije, boje, volumen. Puno
kasnije Ali e se namuiti da shvati kako prije stropa nije opazio kipove dviju lijepih ena na
ulazu i one stube od bijelog mramora. Sve dok dobrano ne naui povijest te zgrade, smatrat
e i ustrajati u tome da je mogue da su ti kipovi i stube naknadno dodani.

Kako je to pao s onog svijeta sa stropa na zemlju, meu gomilu koja je iznova poela
jecati? Je li ga netko gurnuo ili je on nekoga gurnuo? Ma neeee. Neka mu je ena, jedna od
rijetkih koje su se tu nale meu mukim leima, zatomljavajui jecaje u svoj bijeli rupi,
odjednom rekla: Uff, kako smrdi, dijete! Daj odi malo iza!
ka
ote

Izaao je van, osjeajui novi stid pored onoga to ne moe plakati. uo je kako
jig

unutra onaj gromki glas to kao da nikad nije pretrpio malariju jo malo gromkije vie:
kn

Hej, nova generacijo to prisee ovom velikom pozivu. Goruim dlanovima obrii
suzno oko!

Dok su se neki pokoravali zapovijedi Plai! i Ali je osjetio olakanje koje to

pokoravanje donosi.

Nije puno prolo, a puno je uitelja u kolama svoja predavanja zavravalo ovim
rijeima, koje su izale iz pera jednog pisca iz tog vremena:

Mladei, doli ste na svijet u povijesnom razdoblju koje je On zapoeo. Zavidim

vam.

I Ali i Ajsel po prvi su se puta sami sebi toliko svidjeli.

Na Zapadu se izraivalo novo ratno oruje: govorilo se da se na stranjoj palubi

engleske oklopnjae Ark Royal nalazi dio s kojeg mogu polijetati avioni. Na tenkovskom
manevru to su ga Nijemci upriliili u okolici Berlina viena je dosad neviena vrsta tenka s
 sunshine/bojana888

puno kotaa. I njemaki je ratni brod Graf Spee Hitler u Hamburgu porinuo u more.

U Parizu su se uestili radniki pokreti protiv Daladiera, a u Renaultovim tvornicama

poelo je trajkati 30 000 radnika.

Javlja se da u Ankari u restoranu Slavlje svake noi svira sjajan orkestar, da u

glavnom gradu pada prvi snijeg te sezone, a nai uglednici to svraaju u hotel Ankara Palas i
Gradski restoran Karpi upravo su skinuli sa sebe svoje korotne oprave.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

4.

07:42

Ponovno sam protegnula, ispruila noge. Ruke sam priljubila uz gola bedra. Leim
kao da sam u lijesu. Koljena me manje bole. Ili sam se navikla na bol. Moda mi se smanjuje
osjetljivost tijela.

Izvana dolazi buka usisivaa. Bit e da je spremaica s kata poela pospremati sobe.
ka

Nije li zakasnila na posao? Sjetila sam se: na vrata sobe sam izvana zaboravila objesiti natpis
ote

Molim, ne smetajte. teta. Trebala sam ga objesiti. Ali sad ne mogu ustati. Legla sam da
jig

umrem.
kn

U stanu je bilo nestalo vode. Izlazei iz kue mora da sam slavine ostavila otvorene.
Voda je sigurno poplavila unutranjost. Dola je do donjeg kata. Sigurno su javili portiru.
Portir se kroz ventilacijski otvor popeo do kuhinjskog prozora. Je li kuhinjski prozor otvoren?
Ako je otvoren, susjedi su sino u naoj kuhinji vidjeli golog mladia. Potpuno golog, pokraj
hladnjaka. Ja sam ga vidjela u dnevnoj sobi. Nisam ga vidjela ondje. Jo je bio dan. Kuhinja
je zacijelo bila osvijetljena. Kako moete, dok je gol, razlikovati zaposlenika u tiskari od
studenta, gospodina od sluge, tiranina od ljubavnika? Mene je udilo samo jedno: nisam
znala kako to nazvali. U ruci je trgao kokoji batak. Bezbrino se etkao po naoj sobi. To
nije bio onaj put kad mi je himen ponovno probijen. To se dogodilo puno ranije. Ovo
ponavljanje je za mene uinilo besmislenim onaj prvi put koji sam smatrala dobrom idejom.
Nisam ga uvukla u svoj brani krevet koji je bio svetinja. Poslala sam ga u kuhinju. I on je
otiao.

Pitam se je li kuhinjski prozor bio otvoren? Malo kasnije dolazi spremaica. I ona ima
 sunshine/bojana888

klju od stana. Kad vidi da nisam tamo, ekat e da telefoniram. Mislit e da u joj rei: Ti
radi ovo, uradi ono! Da je nazovem? Ne mogu umrijeti jer razmiljam o detaljima.
Razmiljam ne bih li telefonirala spremaici. Smijeno. Mogla sam biti mrtva i u etiri ujutro.

Dobro da sam na jednom od najviih katova. Ne ujem gradsku buku. ujem samo
huanje usisivaa iz hodnika. Da mi je bar palo na pamet zatvoriti srednja vrata. Da ustanem i
zatvorim ih? Usput u objesiti i natpis. Ali ne mogu ustati. U ovaj sam krevet legla bez iega,
s namjerom da vie ne ustajem.

Momak koji me doveo dovde jako se obazrivo ponaao. Nije ulazio u nairoka i
nadugaka objanjenja. Brzo se povukao i otiao. Zapravo je vrlo obazriv bio onaj mladi
dolje, na recepciji. Nije puno pitao. Pruio je preda me formular koji je trebalo ispuniti.
Trebala sam upisati svoje ime. To je bila najtea stvar. Nisam eljela da me prepozna. Sad
veina studenata sa sveuilita radi none poslove u hotelima. A juer? Taj s recepcije je
sigurno na prvi pogled pomislio da u se nai s nekim mukarcem. Ili da se vraam od neke
ka

muterije. U hotel sam ula kao otmjena prostitutka. U rane sate. Umorna. S granicom
ote

jorgovana u ruci. Uvela granica jorgovana ne pristaje u ruci otmjenih prostitutki. Pa opet,
jig

nikad se ne zna. Svaka prostitutka moe ponijeti jeftinu uspomenu noi.

kn

Vie mi je ilo na ruku da me takvom smatra. teta to sam napisala ime: zadobila
sam njegovo potovanje. Mora da sam se bojala da mi nee dati sobu. Ali sad to vie nije
vano. Moda je bilo vano dok nisam ula u sobu. Sad sam ovdje. Daleko od svega. Ni za
to se ne borim. Nemam nikakva zaduenja. Ne nastojim nita ispraviti. Mirujem, gledam u
polumrak sobe i ekam. Provlaim ogroman gumb kroz rupicu koja mu je preus...

Moji gumbi? Pa da, dok sam se skidala, nisam otkopala ni jedan gumb! I tako su sad
raskopani. Gumbi na rukavima moje bluze. Dugmad na njenom prednjem dijelu. Dugmad na
onom najelegantnijem prsluku koji je bio runi rad. Pitam se, gdje su mi to gumbi ostali?
Sigurno grijeim. Obila sam gotovo cijelu Ankaru. Ta nisam valjda hodala raskopanih prsa!
Svakako, imala sam kabanicu. Prekrila je moju golotinju. Sve na meni to je puklo, rasparalo
se, poderalo se i otpalo... Moda i nisam zakopala gumbe kad sam naputala stan?

Opet sam se nasmijala u krevetu. Jo jednom sam se uhvatila da to inim. Kakvog

smisla sve to ima ako umirem? Raskopani gumbi, mladi na recepciji, natpis na vratima,
 sunshine/bojana888

otvorene slavine, kabanica, to jesam li gola ili pokrivena? Pa jo taj strah jesam li nalikovala
na prostitutku! Jesu li te kupili ili si ti pokuala neto kupiti! Mora da sam se s onih pet tisua
lira htjela pomladiti. Nov poetak uz parolu Turcima ne prilii stati.

Maloprije se nisam htjela sjetiti to sam napisala u poruci koju sam stavila u kovertu.
Sada to elim. Toliko to elim da mogu umai smrti. Ako je to jo uvijek u mojoj moi,
jasno... Napreem mozak. Ali nikako ne mogu otkriti to sam to napisala u poruci. Meutim,
sve stoji ondje gdje je i bilo. Nisam mogla predati. Ni novac, ni poruku. Nije saznao to
mislim. Nije bilo prilike za to.

Sigurno je ekao u svojoj sobi. Tako mi je naredio. Zacijelo je mislio da u otii

onamo. Tako je elio. Ne, nije mislio da u doi. Ali opet se nadao. to je uinio kad nisam
dola? Je li se zabrinuo? Je li legao i zaspao? Sigurno je sit svega. Nije mogao zaspati. Moda
ka

je izaao i nazvao me kui. Je li se zabrinuo kad nije dobio odgovor? Ako je spremaica
ote

dola, razgovarao je s njom. Ne zna se. Jo malo pa e otii na fakultet. Pitat e tajnicu za
jig

mene. ekat e sve dok mi pone predavanje. Svi e zajedno ekati. On, ostali studenti,
kn

tajnica, spremaica, moja majka, Gultenin sin kome sam za roendan obeala kutiju drvenih
bojica. Pa opet, najranije do veeras nita nee odjeknuti. Tek kad se moj mu vrati kui.
Omer... Misliti o njemu uvijek ostavljam za kraj. Otkako sam legla u ovaj krevet, glavom mi
se mota gomila misli. Meutim, bjeim od toga da mislim na Omera. Budem li mislila na
njega, morat u poeljeti mnogo toga. Ustati odavde, ponovno se obui, vratiti se kui, moda
ak i otii odrati predavanje, na predavanju govoriti o raspodjeli nacionalnog dohotka,
odnijeti drvene bojice Gulteninom sinu, na povratku kupiti namirnice za veeru, pripremiti
lijepu trpezu, staviti kuhanu koko kojoj fali jedan batak u penicu, ekati Omera, spremiti se
na to da s njim vodim ljubav... Odjednom poskoim. Ni o tome nisam razmiljala: dobro da
od tog dana pa sve do danas nisam imala vremena spavati s muem! Ili sam to uvijek
odgaala. Ili sam imala mjesenici! kad je Omer bio kod kue... Dobro da je tako. Inae ne
bih znala tko je djetetov otac. etrdeset dana nisam dobila mjesenicu. A zato mi to nije palo
na pamet? udno je to mi sve te istinite stvari, koje zbog toga to su istinite ujedno trebaju
 sunshine/bojana888

biti i najvanije, nisu uope pale na pamet. Ako ne razmiljam o njima, o emu to razmiljam
posljednjih mjeseci? Sigurno o oevoj kutiji za kekse.

Tata je svoj novac, sve svoje vrijedne stvari i dvadeset pet readijskih zlatnika skrivao
u staroj kutiji od keksa. Limena je kutija bila pokrivena papirom iscrtanim utim i crvenim
linijama ija je boja izblijedjela. Na prednjoj se strani nalazio iroki krug, kao nasumino
nacrtan rukom. Iznad kruga mogao se proitati natpis Georges Kindinopoulo. Ispod tog
natpisa redom su stajali ovi podaci:

(Petit-Beurre)

Small

-------------------------

1922
ka

Biscuits
ote
jig
kn

Tono ispod ovoga, rije koja je u potpunosti ispunjavala unutranjost kruga:

CONSTANTINOPLE

Ako ne grijeim, taj je blijedi papir kutije za kekse stare gotovo pola stoljea bio
ukraen i motivom penice. Na poleini kutije je pisalo:

H. C.

GEUICKNAVORIAN

A potom opet:

Biscuits

(Constantinople)
 sunshine/bojana888

Ni puno kasnije, kad sam pomalo nauila jedan-dva strana jezika, nisam nikako mogla
odgonetnuti jesu li ti keksi iz 1922. grki, engleski, francuski, ruski ili bugarski. Ali te rijei
sam nauila itati tako kako su napisane. I danas kad god trebam rei biskvit, ponekad mi
doe da kaem biscuits. Ba tako kako je napisano. Stvarno, odakle su bili ti biscuits. Kakvog
su oblika bili? etvrtasti? Trokutasti, okrugli? Sigurno ih nisu umakali u mlijeko i davali
bebama. Ako nita drugo, bar ne tamo gdje sam se ja rodila... Ako su se i jeli tamo gdje sam
ja roena, jeli su se u dane kad su gospoe dravnih slubenika primale goste. (Stvarno, kad
je u nau zemlju uvedeno to primanje gostiju?) Moda je ta kutija bila i bez keksa kad je
dospjela u tatine ruke. Moda je u njoj bilo neto drugo. Kana, trava protiv uiju, stipsa ili
sumpor. Moda i grafitne olovke, marke Ayyildiz. Moda su, kad je kutija postala tatina,
djeica iz Constantinoplea odavno pojela njezin originalni sadraj.

Nesvjesno sam poloila ruku na gol trbuh. Prstima pritiem trbuh. Kako se to moe
ka

shvatiti? Prvo dijete koje sam rodila mrtvo. Uope se ne sjeam znakova koje je ono davalo.
ote

Recimo da sam trudna. to da se radi? Shvatit e se na autopsiji. Zatim e se doi do gomile

jig

zakljuaka koji nisu ni blizu istini. Da, nijedan zakljuak nee biti istinit. Niti jedan, osim
kn

onoga da sam trudna ako jesam, odnosno da nisam ako nisam. Zar bih legla da umrem da sam
znala da nosim dijete u sebi? Ako je tako, sad je bespotrebno da se time vie bavim. Nisam
znala. Da se smrt nije oduila, opet ne bih znala. Ne bih smjela misliti o tome. Trebala bih
uprijeti prstom na jednu drugu temu. Na ovu toku do koje sam stigla. A kamo sam to stigla?
Jedna momaka soba. Posred sobe razvuen konopac. Na konopcu jedne hlae i dva para
donjeg rublja... Jedan na jednom, drugi na drugom kraju. Zatim, jedan krevet. Ponovno
probijanje mog himena. Kad se stigne do te toke, ili se smije ili se umire. Psihologija. Da to
kaem Aliju, ne bi me sluao, rekao bi mi: Daj, stani, ne uri! Mijea stvari. Smiri se...

Kod klesara nadgrobnih spomenika ula sam u minibus. Idem kamo god me minibus
odveze. Sjeam se nepovezanih lica. Lica koja injenicu da se nalazim meu njima ine
udnom, stranom. Znai da se na meni jasno vidjelo da sam potpuno zaboravila naputati
ankaju, Kavaklidere, Bahelievler i Kizilaj te odlaziti u druge dijelove Ankare. Isto kao to
 sunshine/bojana888

oni nee moi bilo koje noi ui u veliki osvijetljeni teatar, tako i ja; trebala sam razmiljati o
tome da neu moi tek tako gdje mi se prohtije ui u bilo koji minibus koji poelim. Ali tad
sam se spontano zatekla na kom god se mjestu nala. Zatim bih, gdje god bih se zatekla,
shvaala da sam tamo bespotrebna.

Zato sam tek kasnije primijetila i lica onih u minibusu koja su me promatrala kao
stranca? I to tek kad su se meusobno poeli gurkati! Odmah sam poeljela negdje brzo izai.
Ali trebala sam vozau rei naziv neke stanice. Nisam znala nazive stanica tu kuda smo
prolazili. Nisam poznavala te ulice, njihova imena, puteve to su se ispreplitali; nisam znala
kome pripada rublje objeeno uz kraj tih puteva, nisam znala ni tko je posadio cvijee u
limenke obojenog plina i Vidnih, Matolinovih i Ulfetovih proizvoda; ni tko je nagomilao
kamenje na rubove uspravnih padina to se proteu uvis; ni tko je nabio hrave automobilske
karoserije uza zidove i krovove, ni tko gomila proizvode plastinog doba uz esme.
ka

Mislila sam da se nikad nee moi izai ako ne kae naziv stanice. Stigli smo
ote

truckajui se. Svi smo izali na Ulusu. Dok sam mislila da e se minibus isprazniti opet na
jig

nekom mjestu glavnog grada koje nisam poznavala, stajala sam na poznatom mjestu, na
kn

pragu irokog krianja. Tako sam se po drugi put otkako je pala no prepala. Ali ovaj sam se
put prepala drugaije nego ranije. Postojale su neke relativno neodreene stvari kojima sam
teila: usred noi promijeniti put, udaljiti se odnekud, hodati prema nekom mjestu, ekati
jutro, umoriti se, iscrpiti se ili doi k sebi. Na pragu krianja na Ulusu nisam imala nikakvog
cilja. Povrh svega, to se dogodilo dok sam se poela navikavati na minibus koji me smatrao
stranom. Gotovo ba u tom trenu kad su svi oguglali na to da me gledaju, kad su se prestali
meusobno gurkati, ba kad u se odvaiti rei vozau da stane na najbliem mjestu na kom
moe. ak je i to za mene postalo ciljem. Dok sam lako stajala ukopana na trgu Ulus, nikakav
me poticaj izvana vie nije tjerao da uinim ovo ili ono.

Ukopana na mjestu na kom sam sila, gledala sam u djecu to su prolazila ispred
mene i prodavala novine. Trala su na sve strane. Tako sam se trgnula od preplaenosti.
Pronala sam si novu stvar koju u raditi. Poela sam slijediti jedno od djece. Iao je tako
brzo da sam bila prisiljena trati za njim. U trku sam proitala natpis Sumerbanka. U izlozima
 sunshine/bojana888

sa stranje strane zgrade mijeale su se boje u beskrajnim kombinacijama. Cvijee, tokice,

linije, kvadrati... Svejedno, ii u kamo god poe dijete koje prodaje novine. Ali izgubila sam
ga iz vida na uglu kod Ministarstva financija.

Sad gledam u izlog. U Sumerbankin izlog s jeftinim pamukom. Tonije, samo tako
stojim ondje, leima okrenuta svemu to se izvan mene dogaa.

Mora da sam tada razmiljala kako mi je za umiranje potrebno samo neko mjesto u
koje bih se mogla uvui. Zato mi je bilo potrebno mjesto na koje bih se mogla uvui? Ova
soba, na primjer? Zar se ondje nije moglo umrijeti, pred izlogom s jeftinim pamukom? Osim
toga, ako sam razmiljala o mjestu na kom bih mogla umrijeti, to sam traila malo kasnije u
drugom minibusu?

Jedan je izvikivao odozgo vikao imena udaljenih ankarskih etvrti, ije sam imena
veinom prvi put ula. (Gdje su bile te etvrti kad smo provodili istraivanje o kontracepciji?
Zar ih nije bilo? Ili kad smo provodili istraivanje o sluateljima radija? Ah, Alev, navodi mi
ka

Jenidogan kao daleku, rubnu etvrt! I da jo vie inzisitram, ne bi se sjetila dalje od

ote

Balgata...) U djeliu vremena u kom je tamo iznad i ispred Ministarstva financija broj ljudi
jig

to izlaze iz minubusa i razilaze se deset puta vei od onih koji ulaze i putuju, sjela sam na
kn

mjesto odmah iza vozaa i ekam da se ostala mjesta popune. Da nije bilo tog ekanja, moda
bih sad jo uvijek lutala od istoka do zapada, od sjevera do juga glavnog grada. Natjerala se
da sjednem na vrtuljak... Je li zaista tako? Nisam znala.

ovjek na poetku minibusa vie Etlik - Ajvali! Ufuktepe - Kudagiz! Etlik -

Karijaka! Iako ne znam kraj puta, znam mu poetak i sredinu. Pa opet, potpuno novo ime
neke mahale prua mi osjeaj da se poavi od poznatih mjesta stie na neko nepoznato, u
nepoznatu dravu. U vremenu i mjestu u kom je broj ljudi koji silaze i razilaze se vei od
broja ljudi koji ulaze i putuju, meni odjednom postaje nemogue izmisliti si nove ciljeve.
Nalaziti se u bilo kojoj karici vala sastavljenog od karika! Meutim, ja proklizavam izvan
posljednje karike. Proklizavam ne zastajui. Teko je to proklizavanje koje prilino kasni, uz
etanje, stvaranje tajnih veza s okolinom, uenje imena novih etvrti, gledanje novih lica i
izlaenje iz svakog odnosa sve manje shvaajui; proklizavanje koje prilino umara, iz
kojega kao da se nikad ne moe izvui, nikad se vratiti natrag.
 sunshine/bojana888

Osjetila sam tako velik umor koji nije mogao ekati da minibus krene kamo je poao.
Taj je umor istovremeno bio toliko velik da nisam mogla ustati s mjesta i izai iz minibusa.

Takav umor ne moe podnijeti tri sata hodanja, jednu besanu no i sve stvari to se
stignu dogoditi do njezina kraja.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Pasivna obrana

Semiha, sestro,

i ljetni su se praznici priveli kraju. Prolo je skoro deset dana otkako sam dola
ovamo. Razlog zbog kog sam vas ranije napustila je taj, sestrice, to su se tetini selili. Htjela
sam im biti od pomoi bar za vrijeme te selidbe. Tetina obitelj je ranije ivjela u jednoj
sklepanoj kui u mahali Ismetpaa. Kako je ove godine tetak dobio promaknue, preselili su
se u veu kuu u Ulici Iiklar. Ja spavam u istoj sobi s tetinom keri Idlal. Bratu su sad dali
odvojenu sobu. Ja bih ranije, dok smo bili na Ismetpai, spavala na sofi ili na seiji. Ova soba
ka

nam je jako lijepa. S prozora se vidi bolnica.

ote

Za dva dana poet e kola. Da vidimo hou li i ove godine moi zavriti razred s
jig
kn

dobrim uspjesima. Kad sam bila tamo inila si mi se jako tuna. U meni je ostala bol to sam
te takvu vidjela. Nisam uspjela shvatiti mui li te jo to pored onoga to ve znam. K tome
kao da si se i malo drala na distanci jer sam djevojka koja pohaa kolu. To me jako alosti.
Koliko god se ja kolovala u glavnom gradu sestro, neu te zaboraviti i gledati te s visoka, to
dobro upamti. I kako je onaj kajmakamov sin Ajdin u tih mjesec dana to je doao na
praznike hodao uzdignuta nosa! Samo to to sam ga vidjela takvog meni je dovoljno dobra
lekcija. Kad sam dola tamo, najtee mi je palo to su me majka i otac tjerali da pokrivam
glavu. Kako sam ti ve priala, ja i djevojke mojih godina nikad ne pokrivamo glavu. Samo
stavljamo kaket kad idemo u kolu. Uostalom, i na je Besmrtni Otac elio da budemo
trezveni i civilizirani. Da me je neki profesor odavde vidio ljeti kako hodam okolo pokrivene
glave, tko zna to bi mi sve rekao! Ali objasni ti to mojoj majci, a naroito ocu! Ni ja nisam
pustila ni glasa u strahu da me nee vratiti ovamo. Ni tebi nisam mogla ispriati svoju muku.
Eh, naravno, kad me Ajdin vidio u tom stanju, pogledao me dobrano s visoka. Kao da sam ja
to htjela...
 sunshine/bojana888

Tetini su kupili novu pe. Marke akir Zumre. Sad ti piem sjedei uz nju. Te su pei
proizvodi Vojno-civilne tvornice turske industrije, odnosno prve tvornice pei u naoj zemlji.
Moj tetak kae da su te pei proizvod petnaestogodinjeg iskustva, odnosno, da nitko ne
sumnja u to da su jedne od najboljih. Zna da smo mi tamo kod nas najvie palili limene pei
na drva. Ja prvi put vidim ovakvu pe na kameni ugljen i jedva ekam dan kad e je tetini
naloiti.

Kao to sam ti rekla, sestrice Semiha, osjeam se skroz oputeno. Samo se jako bojim
rata. Istina, kau da ovaj rat to je buknuo uope ne moe doi do nas zahvaljujui naim
monicima, ali to znam, moda zbog toga to sam tako daleko od majke i oca, nekad se tako
nou budim sa strahom. Prvo nisam nita osjeala zbog sve te strke oko preseljenja. Ali juer
je ovdje izvedena vjeba pasivne protuzrane obrane. Na nebeskom je svodu letjelo puno
aviona. To su, kau, bombarderi. Jako su nisko letjeli. Da to vidi; djelovalo je kao da e
ovjeku prsnuti bubnjii! Oni su bacili i nekoliko plinskih bombi na razna mjesta u Ankari.
Nisu bacali tu gdje smo mi. Valjda su ih bacali tamo gdje su vlasti. Prema onome to je
ka

ispriao moj tetak, oglasile su se sirene i prije nego to su baene plinske bombe, svi su, svi
ote

slubenici u zgradama ukljuujui i njega otili u podrume, na nekakva mjesta koja zovu
jig
kn

sklonitima. To su mjesta poput grobova. Nakon to su se avioni razili ponovno su se

oglasile sirene. uli smo. Bliilo se podne. tovie, ja sam teti istila mahune. Ali prije nego
to su sirene dale znak da je prola uzbuna opinska su se vatrogasna kola provezla svim
ulicama i crijevima oprala mjesta na koja je pala plinska bomba. Zato to su te bombe irile
plin iperit i bile jako opasne. Tek kad je crijevima sve oprano i postalo isto svi su mogli izai
s mjesta na kojima su se skrivali i vratiti se svojim poslovima. Bit e zbog toga to sam se
uznemirila od sirena i aviona, no istei mahune puno sam odrezala od svake. Teta se malo
ljutila, ali nije mi to puno nabijala na nos.

E da, stvarno! Vidi, skoro sam zaboravila! Moj tetak podrava sportski klub Sunce. I
oni iz Sunce-sporta jako podravaju tetka. Ondje ima bliske prijatelje. I ja sam zahvaljujui
tome u subotu naveer 2. rujna, odnosno dan nakon to sam se vratila ovamo, po prvi put
otila na jedan garden-parti. Mislim, to ti znai zabava u vrtu. Garden-parti Sunce-sporta
odravao se na mjestu kog su zvali Stari Bomonti, u Parku Jeniehir. Karta sa kojom su
mogle ui dvije dame i jedan gospodin kotala je liru. Da se ne osramoti pred onima iz
 sunshine/bojana888

Sunce-sporta, i tetak je kupio jednu kartu za dvije dame i gospodina. S obzirom na to da se ja

jo uvijek smatram goom, tetak je poveo mene i Idlal. Bilo mi je jako ao. Nimalo nisam
htjela da teta ostane kod kue, ali kunem se da su inzistirali pa smo nas troje prvi put u mom
ivotu otili na taj garden-parti.

Sestro Semiha, ne znam kako da ti to opiem. Ovo je civiliziran svijet na putu koji
nam je otvorio na Veliki Otac. Svi su izali na sredinu ne razdvajajui se na djevojke i deke
i dvoje po dvoje se zagrlili i vrtili. Puno prisnije od onih naih plesova na priredbi. Ne znam
to ti misli, ali ja to smatram vrlo civiliziranim. Jako mi se svidjelo to je ono na to nas je
uitelj Dundar uz puno truda silom natjerao ovdje tako prirodna stvar. Ali jako sam se sramila
kad je tetak prekorio crvenokosog deka koji nam je priao i pozvao me na ples. Tetak ipak
smatra da sam im povjerena na uvanje. Kad smo se vratili kui, ula sam da je tetak rekao
teti: Jasno, ne elim da mi njen otac kae da sam provodadija!; i on je na neki nain u
pravu. Ali ti i sama zna, to se uope i moe dogoditi kad mi znamo to radimo, zar ne! Mi
turske momke uvijek gledamo i trebamo gledati kao brau. Nemamo i ne smijemo imati loih
ka

misli mimo toga. Tako smo odgojene i tako su nas prosvijetlili bilo na uitelj Dundar, bilo
ote

ovi ovdje uitelji. Zbog toga sestro, nemoj ni sluajno sumnjati u mene. Osim toga, iako
jig
kn

smatram prirodnim to me taj crvenokosi deko pozvao na ples, s obzirom na to da ne znam

njegove namjere, ne bih bila ustala sve i da mi je sam tetak to rekao.

Nakon to smo se smjestili u novu kuu tetak nas je odveo u otvoreno kino na
Debediju. Gledali smo film Stanlio i Olio u Indiji. Bilo je jako smijeno. Nisam se smjela
puno smijati da se ne sramotim. Silom sam se suzdravala. Meni se najvie dopao Olio. Idlal
pak stalno govori da je Stanlio vaniji za radnju, moda i zbog toga to je sama tako
suhonjava.

Draga sestro Semiha, ovdje se stalno govori o trgovcima koji potkradaju. Osjeam se
vrlo nelagodno jer je i tata trgovac. Sutra kad krene kola, ne znam kako e me prijatelji
gledati! Zna da je tata tih, ali estit. Ali bojim se da e se neto dogoditi jer je u loim
odnosima s predsjednikom opine, a i k tome je malo udljive naravi, pa da u ovdje propasti
u zemlju. Priaju da je navodno, kad sam dolazila ovamo, za mnom rasuo neko brano. To
sam ula i krv mi se sledila. Govore li to o pecivima to je mama meni i bratu ispekla za put?
Saznaj to i javi mi. Oekujem od tebe da e mi uiniti takvu sestrinsku uslugu. Ako mi ne
 sunshine/bojana888

kae istinu znaj da u umrijeti.

I ja se prema tebi elim ponijeti sestrinski i izvijestiti te o Aliju. Ali ne znam kako ga
mogu vidjeti! Preko ljeta je i on sigurno otiao u svoje selo. Pitam se, zar nije silazio do
pazara da se ne sretne s Ajdinom? Ali je jako ponosan deko. Moda mu teko pada to na
Trgu Hergele radi kao akir-agina ispomo. Moda se pored jednog Ajdina koji pohaa
gimnaziju na Galatasaraju alosti i srami to on sam ide u Muku obrtniku kolu. Sve da i
vidim Alija, ne znam sestrice, sigurno ga ne bih mogla pozdraviti jer znam za tvoje osjeaje
prema njemu. Bojala bih se da ne shvati. Ako mi kae da se ne usteem, pozdravit u ga.
Moda i on bude sudjelovao na gimnastikoj smotri za Dan republike, 29. listopada, pa u ga
moi vidjeti. I to samo izdaleka.

Engleski su avioni izveli straan let nad Berlinom. Svi se zbog toga jako aloste, no
govore da Hitler nee pokleknuti. Mislim si, da taj Hitler barem miruje tamo gdje jest, pa da
nam avioni ne prolijeu nad glavom i ne probijaju ui! Od svih ujem da je Hitler jako moan
ka

ovjek. Draga sestro, vodei se onom: mir u domovini, mir u svijetu; ne elim da bude rata!
ote

Ali Hitler sigurno svima sije paniku jer nije poznavao naeg Velikog Oca i ne zna koliko je
jig

Njegova smrt velik gubitak za svijet. Ne znam to hoe. Zavravam svoje pismo rijeima
kn

Blago onome tko se Turinom naziva, i tebe sestrice, kao tursku djevojku, ljubim u oba oka i
lijepe obraze! Kao uspomenu uvam izvezeni rupi to si mi ga dala kad sam bila tamo.

Ajsel
 sunshine/bojana888

Vous Permettez...? Avec Plaisir...

12. oktobra

Kako sam ove godine zavrio pripremni razred, sad idem u glavnu zgradu gimnazije
Galatasaraj. Ono to sam prole godine zapisivao u svoju biljenicu smatram vrlo djetinjastim
i smijenim. U ovogodinji dnevnik odluio sam upisivati stalnije dojmove i osjeaje, a kao
prvo, danas sam saznao da je engleski brod Iron Duke nastradao u luci Flow. Nasreu, kad je
rat buknuo, bivi engleski ministar vanjskih poslova i sadanji ministar kolonija Mr. Eden,
odluio je stupiti u vojsku, a ja pretpostavljam da je Mr. Eden prijatelj Francuza.
ka

------------------------
ote
jig

Danas je gospodin Edip poveo razgovor o jednoj temi pa smo raspravljali. Pokazao
kn

nam je slike rijeke Seine i muzeja Louvrea u Parizu. Jako su mi se svidjeli. Ali sva moja
alost bila je usmjerena na pomisao: to ako ih Hitler zauzme?

Ove godine sam polako stekao dobre prijatelje. Postao sam dobar prijatelj s Metinom,
zato to je i moja srameljivost malo popustila. On vikendima odlazi u njihovu vilu u Suadije.
Javili smo mojoj teti za ovaj vikend. Nije dola po mene. Preli smo na drugu stranu sa
slugom Metinovih. U nedjelju me pozvao da igramo odbojku u njihovom vrtu. Jeli smo
kremaste torte i proveo sam jako lijepu nedjelju. Meutim, meu nama je na trenutak
nastupilo neko zahlaenje s obzirom na to da Metinov otac, kao i Metin, podravaju Nijemce.
Ja volim Nijemce, ali vie volim Francuze, i uz to mi se nimalo ne dopada to su Nijemci
onako iz ista mira napali Poljsku. Teta se veseli jer se druim s djecom iz finih obitelji.
Napisao sam tati pismo. I on se jako razveselio. Dok je itao moje pismo mami, ona se opet
rasplakala. Kad sam to proitao, iz nekog su se razloga, nije bilo u mojoj moi, i meni
ovlaile oi. Meutim, tek smo se nedavno razdvojili. Doveli su me ovamo i smjestili me.
Tijekom ljeta sam stalno bio s obitelji i sve me kod njih jako uznemiravalo. Gradi mi se
 sunshine/bojana888

inio kao selo. ivciralo me to tata, kao jedan kajmakam, jako mljacka za vrijeme jela.
Nauio sam svoju sestru Nurten da govori merci.

16. oktobra

Danas sam iz francuske gramatike dobio osmicu. Napravio sam neke greke u diktatu.
Ljutio sam se na svoju nepaljivost. Gospodin Bahri govori: Ako ne uspijete dobro nauiti
ovaj francuski, sve i da postanete premijer, uzalud vam je!

Juer ujutro sam vidio Dezmija iz gimnazije kako sjedi u grand courtu s francuskim
romanom u ruci i ita ga kao od ale! Saalio sam se nad samim sobom i toliko mu zavidio!
Ah, kad bih i ja mogao doi do tog stupnja da proitam knjigu na francuskom i razumijem
sve od poetka do kraja! Ali Dezmijev otac je prvi tajnik u veleposlanstvu. On je djetinjstvo
proveo u enevi. I eneva je sigurno jako lijepo mjesto. Monsieur Lolu (mi smo mu dali
taj nadimak) pokazao nam je njene fotografije. Monsieur Maurin pokazao nam je vicarska
ka

jezera. Oboavam jezera. eneva je jako blizu grada Lozane, gdje je potpisan mirovni ugovor
ote

u Lozani. Pitam se, hou li jednog dana moi vidjeti ta mjesta? Dok sad ovo zapisujem u
jig

itaonici, odluio sam postati diplomat. Na ministar vanjskih poslova ukru Saraoglu je
kn

zbog toga to je diplomat ostao u Moskvi tono dvadeset sedam dana, i nakon pregovora se
danas vratio u glavni grad. Jasno, kad si diplomat, sudbina ti je da ide i u Moskvu. Meutim,
da jednog dana bude i lijenik, mora slubovati i na istoku, i ovjek je zbog dobrobiti
domovine katkad prisiljen ii i na mjesta koja ne eli.

Ranije nisam znao da su noi u gradiu tako mrane. Shvatio sam to kad sam ljetos
otiao na praznike. K tome mi se naa osnovna kola uinila prilino mala i runa. A kako su
moje kolegice iz osnovne kole traljave! Namjeravao sam Ajsel otpjevati francuske pjesme za
koje sam prole godine spomenuo da sam ih nauio. Kako da ne!!! Ne samo da joj nisam
pjevao, nisam se mogao ni pozdraviti s njom. Kao da u Ankari ide u trogodinju kolu!
Uvijek hoda pokrivene glave i ako sa suprotne strane ugleda nekog mukog kolegu, mijenja
pravac. Jednom prilikom smo se na poetku arije sreli licem u lice. Na brzinu je pozdravila
i pocrvenjela kao rajica. Kao jednom Ataturkovom djetetu, uope mi se ne svia to njeno
ponaanje. Kad nam se ene nisu uspjele skroz pozapadnjaiti, bit e vrlo teko nau Tursku
 sunshine/bojana888

izvui na suvremeni civilizacijski nivo.

17. oktobra

Kakav je zrani napad Izmir juer doivio! alim se, jasno. Zapravo je to bila
vjeba pasivne protuzrane obrane. Gospodin Edip mislio je da emo i mi neto imati nauiti
iz te vjebe te nam je zbog toga nadugo i nairoko pripovijedao o vjebi u sluaju zranoga
napada u Izmiru.

Tono u 10:25 ujutro gradski razglas (na francuskom se to pie haut-parleur) i strane
sirene priopili su narodu da je zrana flota sastavljena od devet aviona stigla iz pravca
Degirmenderea prema Izmiru. Tono u 10:30 devet je aviona preletjelo iznad zgrade Vlade i
krenulo prema etvrti Karijaka. Flota je na zgradu Vlade bacila razorne, plinske i vatrene
bombe. Ah, kad bi se bar u Istanbulu izvela ovakva vjeba! Jer u Ankari je izvedena.
Sluajui gospodina Edipa, zaboravio sam da ovo nije bio stvarni napad i jako sam se
ka

uzbudio. Gospodin Edip je jako lijepo pripovijedao. Poar koji je izbio u zgradi Vlade
ote

tamonji poarni tim nije uspio ugasiti. Sreom, odmah su stigli gradski vatrogasci i ugasili
jig

poar. Ekipe za ienje oistile su prostor od plina rasutog uokolo. Dok su avioni letjeli
kn

iznad mjesta zvanog Kila, i tamo su prosuli iperit. Ekipe za ienje i taj su plin poistile
prije nego, ne daj Boe, prouzrokuje kakvu katastrofu. Razorne bombe sruile su jedan kafi
na doku i teta to su tu dvije osobe ozlijeene zbog vlastite nepanje. Te su dvije osobe
kolima hitne pomoi odmah prevezene u bolnicu. Jasno, i dva uenika iz kole koja nisu na
vrijeme otila u sklonite i koja su tu opasnu vjebu promatrala kao da je rije o igri, otrovala
su se plinom i doivjela opasnost od guenja. Ali ekipe hitne pomoi su i njima odmah
potrale upomo, i tako su se deki spasili od sigurne smrti. S obzirom na to da je alarm
oglaen na vrijeme, pa su se stanovnici Izmira na vrijeme povukli u svoja sklonita i druga
zatvorena mjesta, vjeba je prola u najboljem redu.

Sluajui o tome, iz nekog razloga kao da sam ponovno gledao film Testni pilot u kom
glavne uloge igraju Clark Gable i Myrna Loy. Taj sam film iao gledati s Metinom zatraivi
doputenje od tete. Bio je ba straan film! S nama je naravno bio i ovjek Metinovih. Inae
me teta ne bi pustila. To je prvi put da sam ovdje otiao u kino s prijateljem. I drugi odlazak u
 sunshine/bojana888

kino openito. I teta me vodila da gledam Mariju Antoanetu, rekavi da je to povijesni film.
Bio je pomalo ljubavni. U njemu je glumio umjetnik imenom Tyrone Power. Iskreno, jako
dobro glumi i jako je zgodan glumac taj Tyrone. Sad se ne mogu sjetiti imena enske
glumice. Bila je malo razroka. Ali i to joj je dobro pristajalo. No zaboga, to me se to tie!

18. oktobra

Cijela kola Galatasaraj jedva eka etvrtak! Taj e dan, naime, i u naoj koli
organizirati vjebu pasivne obrane. Proivljavamo jako uzbudljive dane. Rekli su nam da
emo se spustiti u kolski podrum i tono dva sata sjediti u mraku. Ekipe obuene za ovakve
opasne situacije stavit e gas-maske i to i dotrati nam u pomo. Da vidimo, hoe li i meni
dodijeliti neku dunost u toj pasivnoj obrani? Gimnazijskom dijelu su podijelili gas-maske.
Nama ih jo nisu podijelili.22 Erol e rei da mu od kue donesu oeve naoale za maglu.
ka
ote

19. oktobra
jig

U viem razredu ima neki Bulent. Otac mu je lijenik. Navodno je jako blizak prijatelj
kn

naeg premijera Refika Sajdama,23 koji je isto lijenik. Zbog toga Bulent zna novosti o
svemu. Juer mi je u sklonitu rekao da moramo podravati Nijemce. Jer, rekao je, kako su
Nijemci unitili Poljsku, tako e jo mnoge drave izbrisati sa zemljovida. Ja sam mu rekao:
Kako da ne, ba e ih izbrisati! Ne mogu izbrisati Francusku, a ni nas! Bulent je rekao da
su Francuzi velike kukavice. Pitam se, je li u pravu?

21. oktobra

Proivio sam jako loe dane. Nisam uspio ni shvatiti to sam to uinio. Zadnje retke
to sam upisao u biljenicu izgovorio sam, kau, i u sklonitu, i na petit courtu, odnosno
dvoritu na koje izlazimo pod odmorom. Kleveta! Na petit courtu ih uope nisam izgovorio, a
u podrumu sam se zbog njih naljutio na Bulenta. Ravnatelj me pozvao k sebi i izvukao me za

22 U sklopu te i slinih ustanova postojao je i srednji stupanj obrazovanja koji je trebalo zavriti prije negoli se
upie gimnazija, (nap. prev.)
23 Refik Saydam (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

ui i rekao da u biti ukoren jer se bavim politikom. Gorko sam plakao mislei na to to e
otac uiniti ako ovo uje. Sreom, gospodin ravnatelj mi je ovoga puta oprostio. Pa opet, bilo
bi bolje da sam mrtav. Svi prijatelji na elu s Metinom bjee od mene. Jedini koji sa mnom
nije prekinuo prijateljstvo je Nihat. Ali i za njegovog oca kau da je pronevjeritelj. Zar sam
sad spao na to da se od svih ivih druim ba s pronevjeriteljevim sinom? Danas nisam uope
mogao uiti. Cijelu no u krevetu nisam plakao, ali sam se osjeao kao da u svaki as
zaplakati. Odluio sam u ovu biljenicu vie ne zapisivati svoje osjeaje i razmiljanja i ni u
to vie ne gurati nos. Bojim se da u moda i ne znajui neto napisati.

4. novembra

Budui da sam jako usamljen, opet sam prigrlio biljenicu. Ova mi je biljenica
najvjerniji prijatelj. Za nastavu uim vie nego ikad i trudim se da me profesori opet zavole.
Metin je ipak rekao da se ovaj vikend vraamo zajedno. Kad sam prolog vikenda iao u vilu,
ka

to sam imao vidjeti! Sevil iz osnovne s majkom je dola u posjet mojoj teti! Da budem
ote

iskren, ponaao sam se malo povueno vidjevi Sevil. No opet, emu; ona je civiliziranija od
jig

svih cura koje poznajem. Sigurno zato to joj je strina Njemica. Sevil je bila vrlo prisna sa
kn

mnom i opet smo postali prijatelji. I ranije je ve svirala violinu. Ovdje ide i na sate violine, i
nastavila je kolovanje. Otac joj je dobio prekomandu za Istanbul. Sevil je jo uvijek pomalo
debela. Ali oblai se lijepo i isto. Oni sad najvie brinu za njezina strica koji se nalazi u
Njemakoj. Majka joj je dola i pitati moga tetka kapetana bi li mu mogli poslati neke sitnice.
Stric navodno treba poslati Sevil zimski kaput. Sigurno je iz tih razloga Sevil pomalo
razmaena. Ali ipak cijenim tu curu jer nije zaostala poput Ajsel.

U nedjelju se nisam mogao vratiti u kolu. Mnogo kolega se nije moglo vratiti.
Naime, zbog jakog su juga od etiri predveer odgoene brodske linije s Hajdarpae,
Kadikoja i s otoka. Bespomoan, vratio sam se idueg jutra. Iako sam se jako bojao da u u
koli opet pasti u nemilost, nitko nije rekao ni rijei s obzirom na to da se ni veina naih
profesora nije mogla vratiti.

Ovog sam tjedna dobio devetku iz geographie.

Na Dikiliju je bio potres. Skupili smo novac meu sobom. Poslat emo ga naoj brai
 sunshine/bojana888

koja su doivjela katastrofu i ostala bez doma. Namjeravao sam kupiti Roman 1001. Zasad
sam odustao.

9. novembra

Sutra je prva godinjica smrti naeg Velikog Voe. Svi emo se okupiti na grand
courtu. Odrat e se govori i itat e se poezija. Prije toga emo ga se pet minuta s ljubavlju
prisjeati, za svetu duu naeg Besmrtnog Oca.

U gimnazijskom dijelu ima jedna ivotinja Ferda. Ima podosta godina. Hoda s
petemaljem omotanim oko struka i s nanulama na nogama. Nitko mu ne prigovara zbog
toga. Ba me zanima kakav e sutra izai pred naeg Velikog Vou!

U francuskim knjiicama Match i Vue tiskane su veoma lijepe slike o naoj domovini.
Napisani su divni tekstovi. Monsieur Maurin nam ih je pokazao. Kao Turci, svi smo se jako
ponosili. Ali na jednoj se slici uz nekog deka vidi deset djevojaka pokrivenih glava. Ispod
ka
ote

slike su napisali Eleves du Conservatoire de Musique (to znai uenici glazbenog

konzervatorija). Stranci oito misle da su u naoj modernoj Turskoj svi uenici tako
jig
kn

pokriveni! Kakva greka! Eto, zbog naih djevojaka kao to je Ajsel, u zapadnom smo svijetu
tako prepoznati. To me jako uzrujalo. Monsieur Maurin kae da e im poslati pismo i zatraiti
da isprave tu pogreku. Da pravo kaem, ti profesori jako vole nas Turke. Mene to raduje,
naravno.

13. novembra

Sutra je Kurban-bajram. Nemamo nastavu. Za Bajrama se na mene uvijek srui neka

tuga. Jako poelim vidjeti majku, oca i sestru. Majka mi je isplela demper za Bajram. Tata
ga je dao gospodinu Hadiju, trgovcu ibicama, pa su mi ga po njemu poslali. Demper mi se
jako svidio. Poderale su mi se gae, ali bilo mi je neugodno rei teti da mi ih zaije. Dok mi s
jedne strane nedostaje obitelj, a s druge razmiljam o francuskoj i engleskoj djeci koja umiru
u ratu u Europi, zahvaljem Bogu na svojoj situaciji.
 sunshine/bojana888

22. decembra

Dobio sam pismo od uitelja Dundara. U pismu mi daje neke savjete kako da budem
dijete to donosi sreu domovini, kako je elio na Veliki Otac. Uitelj Dundar misli da
jedino on voli naeg Oca.

Juer sam dobio sedmicu iz dictea. Uzrujalo me to. Nastava nam s vremenom postaje
sve tea. Zbog toga nemam esto priliku zapisivati svoje osjeaje i misli u biljenicu.
Ponovno sam zadobio naklonost svojih profesora i kolega i vie se uope ne mijeam u
politike stvari koje ne razumijem. Odnekud sam uo da je u Parizu ponovno jedan most
dignut u zrak. Jako sam se rastuio.

Ve neko vrijeme spremamo se za doek Nove godine i naroito za Reveillon. U

kantinu je postavljen ogromni bor. Mi, za to odabrana grupa, sutra emo ukrasiti bor arenim
papirima, icama, balonima i slinim. Stavit emo na njega arene lampice.
ka
ote

Profesori iz tjelesnog i glazbenog udruili su se i nauili nas valcer i tango. Ja sam

glumio Metinu plesnu partnericu. Ba smo se nasmijali! Vous permettez? Avec plaisir! (To
jig
kn

znai: Jeste li za ples? Sa zadovoljstvom!)

Profesori govore da sam vrlo nadaren za francuski. No za ples oito nisam ba

nadaren.

2. januara

Neto me jako mui. Veina mojih kolega otila je zbog novogodinjih praznika
svojim obiteljima. Ja nisam mogao ii. Da bude jo gore, teta je operirana. Nisam mogao otii
ak ni u vilu. One to su ostali u koli okupili su sve u jednoj spavaonici. Spavaonica jako
smrdi. Iako su mi ocjene u svjedodbi jako dobre, iz nekog se razloga uope ne veselim. Tata
je dobio priznanje za svoj rad od uvaenih ljudi u naoj zemlji. Otiao je u Ankaru radi
ceremonije uruenja priznanja. Zbog toga nije mogao doi po mene. Mama se jako rastuila.
Naumila je osobno doi. No kako je Nurten dobila anginu, nije mogla doi po ovoj zimi i
kijametu. Poslali su mi baklavu. Najvie je i tako Bulent pojeo. S novcem to su mi ga poslali
 sunshine/bojana888

kao poklon za Novu godinu kupio sam Put oko svijeta za osamdeset dana. Sad ga itam.

Nauio sam priiti gumb. Pokuao sam zaiti i jedan par gaa, ali nisam ih ba uspio
dobro zaiti. Semih mi je rekao To u ti ja zaiti zaas! Ba da vidimo.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Ankara, Ankara, lijepa Ankara...

Stanovnici Ankare petkom naveer izmeu 20:10 i 21:10 sluaju Radijsku

predstavu. Sad u programu putaju i Operne veeri u izvedbi gospoice Semihe. U
glavnom gradu pao je prvi snijeg ove sezone. U velikim salonima Ankara Palasa svake
nedjelje nastupa THE DANSANT, a u restoranu Baraa svake noi SWING BOYSI izvode
JAZZ I MEZEYEVU REVIJU. Naroito PLES. Za to nas smatraju stranci koji u najvei
ankarski hotel ulaze sa psima? Mi koji ivimo u skladu sa zapadnjakim obiajima i
drutvenim normama, moemo samo saalno gledati na zapadnjaka koji ne zna te obiaje i
ka

norme te se ne obazire na nas.

ote

Komitet za lijepe umjetnosti Narodnih domova otvara izlobu slika. Uzvanici na

jig

otvorenju izlobe piju limunadu i jedu suhe kolaie. Ovaj poduhvat kao urbani primjer
kn

Komiteta za lijepe umjetnosti nai su uglednici doekali s odobravanjem. U glavnom gradu

otvaraju se i duani koji prodaju samo kruh. U tim se duanima kruh prodaje umotan u tanak
papir kriavo zelene ili roze boje. teta to ovaj lijepi poduhvat koji se svia naroito djeci ne
moe potrajati zbog profitera. Suprotno tome, nastavlja se izgradnja Parka mladosti. Doista,
dovrena je izgradnja mosta preko velikog jezera kojeg e stanovnici Ankare uestalo
prelaziti. I veliko e jezero zacijelo biti dovreno jednog dana.

Bal povodom Dana Republike, bal Drutva za zatitu djece, bal za pomo rtvama
potresa u Erzindanu, Reveillon, novogodinji bal i naroito plesne ajanke to su ih kole
svakog vikenda poele organizirati za sebe, raale su neizbjenu potrebu za sve mlade i one
srednjih godina. Posvuda se otvaraju mjesta za plesnu poduku u povoljnim uvjetima: stvara se
polje nove profesije.

Javni centar drutva Crvenog polumjeseca poziva turske ene na dunost: u

borbama to e ih nae drutvo poduzeti protiv bolesti koje se mogu javiti u vrijeme rata,
 sunshine/bojana888

nestaice, imigracije i slinih stanja te naroito u vrijeme mobilizacije, u Bolnici Numuneu

Ankari otvorit e se teaj za ene koje bi radile kao bolnika ispomo medicinskim sestrama
Crvenog polumjeseca. Naim enama koje su patrioti... i tako dalje.

Kad se dravni slubenici uveer vrate kui, vide da bi se njihove supruge pune
suosjeanja i ljubavi prema domovini eljele odazvati ovom pozivu. Dio njih se pravi kao da
ne vidi i ne primjeuje tu elju. Civiliziraniji muevi podravaju svoje supruge. Kad ujutro
odlaze u svoje urede, jo paljivije itaju novine Nacija:

Chamberlaine dri Hitlera za jedinog odgovornog za tragediju u Europi.

U Engleskoj i Francuskoj proglaena je opa mobilizacija.

Italija je nepristrana.

Engleski avioni su nad Berlinom.

Odigrala se strana zrana bitka nad Zapadnim bedemom.

ka

Spaen je kapetan oklopnjae Royal Oak koju su potopili Nijemci. Veina posade
ote

oklopnjae je preminula. Meutim, ovaj e napad sigurno pojaati engleska nastojanja.

jig
kn

Rusi su odbili njemaku ponudu za vojnu pomo.

Posljednja vijest vezana je za Ankarski pakt. Agencija Reuters objavila je sljedeu

vijest vezanu za tursko-englesko-francuski sporazum potpisan u glavnom gradu:

Hitler je prologa tjedna doivio drugi diplomatski poraz. Vijest o potpisivanju

tursko-engleskog pakta tek se proirila, kad je Staljin obznanio Hitleru da se izbjegava
uplitati u oruani sukob s Francuskom i Engleskom. Priopio je da je Rusija spremna
slubeno se deklarirati kako stoji uz Njemaku, ali da ne eli prijei s rijei na djela.

Novine Daily Express koje izlaze u Londonu, zbog Ankarskog pakta izbacile su
ovakvu naslovnicu:

Yasha Dost Turkiye!24

Bravo, Well Done, Turkey!

24 Yaa dost Trkiye! - ivjela, prijateljice Turska! (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

Kako bi se odrali i nai prijateljski odnosi s Njemakom, stvaraju se potpuno novi

trgovinski sporazumi.

Oni koji imaju imalo pojma o ratu, odnosno oni koji itaju novine i sluaju vijesti i
Radio Novine Nuretina Artama, formirali su se u dva tima: s jedne strane oni koji podravaju
Engleze i Francuze, s druge strane hitleristi. Svaki gol koji Hitler zabije rezultira time da
hitleristi jo malo skrate brkove.

Husejin Dahit Jalin u novinama Novo jutro ovako pripovijeda o nacistikoj

Njemakoj: ... masa od sto milijuna ljudi koja vjeruje da je nasred Europe Bog stvorio
teutonsku rasu da bude vladajua nad svim drugim rasama...

Sovjeti su blokirali finske obale. Zbog tih su napada izbaeni iz Europske zajednice.

ini se da je u vrijeme prve izravne borbe prsa o prsa na zapadnom frontu zapoela
i borba prsa o prsa nae drave s trgovakim pekulantima. Ministar trgovine Nazmi
Topuoglu25 priopio je na sjednici odranoj u Istanbulskom uredu za trgovinu koje e se
ka

mjere poduzeti protiv situacije nastale zbog abnormalnog rasta cijena na raznu uvoznu robu.
ote

Tako su osnovane Komisije za borbu protiv profiterstva.

jig
kn

Nai sunarodnjaci s malim prihodima nisu ni nai seljaci ni nai obrtnici. Naravno,
radnike se i tako ne spominje. Nai sunarodnjaci s malim prihodima su nai slubenici. Zato
nai slubenici zduno rade u Komisijama za borbu protiv profiterstva. Evo jednog primjera:

Prodavaonice koje prodaju paket vakaih guma po cijeni od 170 kurua umjesto
130 kurua bit e zatvorene na period od etiri dana, duani koji prodaju tjesteninu po cijeni
od 30 kurua umjesto 13 kurua, bit e zatvoreni na deset dana.

Uprava glavnog grada je na dan-dva redom zatvorila ove radnje koje su uhvaene da
kre Zakon o prodaji bez cjenkanja: pozamanteriju u Aveniji Anafartalar, duan koji prodaje
platno i materijale na trgu Atpazari, duan s odjeom na Vatrogasnom trgu, duan mjeovite
robe preko puta Bolnice Numune, neke druge duane mjeovite robe na Aveniji Iiklar i Ulici
Kurum, pa opet jedan takav na trgu Atpazari, duan to prodaje suenu govedinu na novoj
trnici, pa opet ondje jednu prodavaonicu povra, duan s cipelama u Sarakoj ariji.

25 Nazmi Topuoglu (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

Djeca tih vlasnika duana u koli su bila prisiljena hodati pognute glave. Jer su oevi
slubenici uveer ovako savjetovali svoju djecu: S profiterima se nitko ne treba rukovati, ne
treba ih se pozdravljati, s njima i njihovim obiteljima trebaju se prekinuti sve vrste odnosa, u
svakoj prilici treba se isticati to koliko su neasni, trebaju im se tampati slike u novinama, i
ukratko, treba im davati do znanja da ive kao izdajice unutar drutva.

Ministarstvo unutarnjih poslova neke je upravitelje poput valija, kajmakama i pisara

nagradilo porastom plae u odnosu na radni sta. Meu tim upraviteljima bio je i Ajdinov
otac kajmakam. Zajedno s predsjednikom opine ustanovio je da Salim-efendija u Ankaru
krijumari peksimet,26 razotkrio situaciju, zatvorio duan Salim-efendije na tri dana i
dokumet o tome proslijedio u dravno tuiteljstvo da se provede istraga. Tako peksimet nisu
mogli jesti ni Ajsel i njen brat Ilhan, ni njihova sestrina Idlal. Gospoa Fitnat je bila
izraunala da e svakoga od djece zapasti po pet komada, i da e ga i njena sestra i zet moi
probati.
ka

Ankara Palas osjea ponos to moe pozvati goste na veere u svojim salonima, uz
ote

pratnju FRED GARDEN ORKESTRA, sav program varijetea i u potpuno europskoj

jig

atmosferi. Cijena jela po osobi je pet lira u gotovini, pie iskljueno.

kn

Spominje se korupcija pri kupnji autobusa.

Nadir Nadi je u novinama Republika, oaloen to Boi prolazi usred krvavog rata,
napisao lanak pod naslovom Isusove suze.

Bugarski kralj Boris dao je primjer ispravnog postupanja i proveo Boi na granici, uz
svoje vojnike.

Nijemci su izveli vrlo snane napade na Maginotovu liniju. Finsko-ruski rat odvija se
na minus dvadeset pet stupnjeva i pod snijegom koji pada. Poziv na mir koji su Belgija i
Nizozemska uputile Hitleru nije dao nikakav rezultat.

Birane dame glavnog grada ulau veliki trud kako bi godinji kostimirani bal bio
bljetaviji nego ikad prije.

Lijepa se Ankara tako korak po korak pribliila sretnoj novoj godini.

26 Dobro peeno ili osueno pecivo s dugim rokom trajanja, jede se obino razmekano u mlijeku, (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

Po borovima na sredinjem prijelazu Ataturkova bulevara svjetluca se snijeg.

Maleni, etvrtasti prednji poklopci od tinjca akir Zumreovih pei na kameni ugljen,
na poniklanim su dijelovima reflektirali svoju naranastu i crvenu svjetlost.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Draga sestro Semiha,

Vidi da te tvoja sestra Ajsel nikad ne zaboravlja. Sestro, nisam se ovdje osjeala tako
bespomonom ak ni onih prvih dana kad sam tek krenula u kolu. U jako sam velikoj brizi.
to je to zadesilo mog tatu? Osjeam da i tetak jako krivi tatu pa ni njega ne mogu nita
pitati. Teta naprosto bjei od razgovora sa mnom. Ne elim ni vjerovati da mi je tata profiter.
Zna mog tatu! Uvijek se ponosio kako je bio meu andarima koji su doveli naeg Narodnog
efa27 Inonua do Ankare! Ja sam neke stvari ula od brata. I Idlal mi je neto dala naslutiti.
Navodno je Namik po cijeloj gimnaziji Gazi proirio to se dogodilo tati. Nekih tjedan dana
prije toga moj se brat Ilhan vratio iz kole sav purpuran u licu. Rekao je: Ja vie ne mogu ii
u tu kolu i nikoga ne mogu pogledati u lice! Zna da je tata svake godine slao ovamo neku
ka

hranu to moe dugo stajati, kako bi pomogao tetinima, a i kako bismo mi jeli. Od njega nam
ote

je dolazila sva ria, brano, pekmez. Kako bi inae tetak izaao sa svim na kraj s jednom
jig

malom plaom, zar ne? Osim toga, zato bi i morao? Na kraju krajeva, nismo mu rod po
kn

njegovoj, mukoj liniji. Ako nas koluje uza se, to je pomalo i zato to mu tata pomae i zato
to teta uz veliku portvovnost pazi na sve nas. Tebe molim sljedee, lijepa sestrice: zna da
mama ne moe napisati pismo, a sigurno se srami ii k ljudima i traiti da joj ga napiu; ako ti
nije teko, otii mojoj majci i neka mi po tebi poalje pismo. Brat sve od onog dana do danas
ne ide u kolu i ne eli ak ni izai meu svijet. Sutra e tetak kod nekog poznanika
improvizirati neki izvjetaj s kojim e ga pokuati ponovno poslati u kolu. Hvala Bogu, u
mojoj koli jo nitko nita ne zna. Ne znam to predsjednik opine i gospodin kajmakam ele
od mog tate! Zar ne vide to radi akir-aga? Je li moj tata kriv to ne moe poput njih u
oputenim uvjetima kolovati svoju djecu? Zar nije gospodin kajmakam bio taj koji je prvi
zapoeo s tim da se i brat i ja moramo kolovati, i koji je u to uvjerio mog tatu?

Sestro, kao da sva ta moja alost nije dosta, jo smo se i prethodne noi probudili uz
strano treenje. Svi smo po onom zimskom kijametu izletjeli van na ulicu. Zrak je bio leden

27 Titula koju je nosio Ismet Inn koji je naslijedio Ataturka na predsjednikoj poziciji (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

poput otrova. Ja sam u panici i ne primijetivi sila bosih stopala. Sad jako kaljem, ali i tako
kaljui idem u kolu da ne bih izostala. Teta mi, hvala joj na brizi, daje da pijem Katran Haki
Ekrem sirup protiv kalja. Meutim, ini se da na potres u Ankari te noi nije bio nita.
Moda si ula, Erzindan je stravino razoren u potresu. Broj mrtvih prelazi stotine, a
ranjenih i tisue. Ne zna se ni broj onih koji su po toj zimi i kijametu ostali na ulici. S radija
nas stalno pozivaju da doniramo pomo. I tetak je u svom uredu dao jednu liru za skupljanje
pomoi. I mi smo skupljali pomo. Ja sam, to da radim, mogla dati samo deset kurua. Deki
stariji od nas, na primjer, ima tu na Debediju jedan fakultet, zovu ga Upravni; tamonji
studenti navodno su meu sobom skupili tono tisuu lira! S tih tisuu lira naa braa iz
Erzindana mogu si priskrbiti sve to im je potrebno, zar ne? Moda e izgraditi i nove kole.
Ovdanji centar Crvenog polumjeseca prihvaa i odjeu. Ne mogu ba dati puno novca, ali
sam skinula demper sa sebe i dala ga Crvenom polumjesecu. Jo to nisam rekla teti. Otrala
sam onamo im sam izala iz kole, skinula sa sebe demper i dala ga. Bojim se da e teti im
to primijeti pasti rune stvari na pamet. Zato sam obukla na sebe staru vestu. Uope je ne
ka

raskapam. Tek nakon to sam dala demper, ove sam noi mogla malo mirno odspavati.
ote

U ovdanjem se Narodnom domu organiziraju predstave i koncerti, opet za skupljanje

jig
kn

pomoi. Profesorica Melahat htjela je da ja preuzmem ulogu djevojice kolarke u predstavi

koja se zove Domovina i dunost. Ve znam. teta to neu moi preuzeti tu ulogu. Zna
koliko sam srameljiva! ak i da u ime domovine i dunosti pokuam prevladati
srameljivost, prvi mi brat, a zatim ni teta ni tetak nee dozvoliti da glumim u toj predstavi.
Suprug profesorice Melahat takoer je profesor. On i priprema predstavu. Meutim, ne znam
zato je profesorica Melahat mene izabrala. Na razred je naime pun inovnikih keri.
Prema onome to sam ula, djevojica iz predstave bit e seljanica. Svakako me alosti to
me svi u koli jo gledaju kao seljanku, na elu s mojim profesorima. Dok su svima kute
iznad koljena, moja je ispod koljena. Dok je svaija kosa kratka, moja je i dalje, kao to zna,
spletena u dvije pletenice. Istina, s jedne strane i ne grijee kad me gledaju kao seljanku. Ali
zato? Ne kaem to da se hvalim, jasno, ali nismo ni mi seljaci... Zar smo mi ljudi to rade u
polju i na njivi? Ako ja nikad nisam svisoka gledala na seoske ene koje slue kod nas u kui,
to sad treba znaiti to da mene ovdje gledaju svisoka? Jo ako se tome pridoda ova situacija
s tatom...
 sunshine/bojana888

Lijepa sestrice, vidi u kakvoj sam ti alosti. Zbog toga mi brzo poalji vijesti! Daj
Boe pa da je ovo to se dogodilo tati neka pogreka! Ah, samo da negdje vidim onog snoba
Ajdina, tono znam to u mu rei o njegovom ocu, kako god... Hvala Bogu pa nemam
takvog papuara za oca kao on! Da, na je Besmrtni Otac elio da nae ene i mukarci budu
jednaki; ne bi li tad i gospodin kajmakam trebao u svojoj kui imati jednako pravo glasa kao i
njegova supruga... itd.?

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Blago tebi!

Ataturkov bulevar je nekad poinjao od Trga Ulus i pruao se do ankaje. Ako sad
pogledamo, ini se kao da poinje od ankaje i kao da je zalutao na Trg Ulus. Taj flaster
prekriva Trg Kizilaj kao ranu to nikad ne moe zarasti; posred arenih reklamnih tabli,
raznovrsnih presijavajuih svjetala i graevina to su ih oblikovale etiri klime i tisuu
razliitih ukusa, graevina koje su svisoka gledale na grad sa svojim lijepim zastorima i
balkonima na kojima je cvjetalo sezonsko cvijee i koji su zimi ostajali izvan guste ugljene
ae.
ka

U vrijeme kad je promet samo izmeu Ulusa i Kizilaja u trenu postao vrlo uurban i
ote

kad su se svjetla na poetnim, sredinjim i krajnjim tokama te tri kilometra dugake linije
jig

zgusnula, Ali je izaao iz Muke kole za umjetnost i obrt koja se nalazila na lijevoj strani
kn

ulice, u drugom bloku blizu Ulusa. Vrijeme je postajalo ledeno. Pod rukom je stiskao knjige i
ravnalo koje mu je poklonio uitelj Dundar, tu prvu stvar koju je posjedovao u glavnom
gradu. Bio je bez kaputa. Sav se sklupao u prekratkoj jaknici koja mu je ve bila poprilino
uska. Trg Hergele nije daleko. Potri li malo, za tri minute mogao bi biti u hotelu na tom
starom trgu. Pa ipak se ne uri. Voli okus slobode to mu preostaje tom tako kratkom
duinom puta. Gleda u vrata od sjajnog stakla i crnog i utog metala na zgradama slijeva i
zdesna, odnosno na bankama. Gleda u one to ulaze i izlaze kroz ta vrata. Prepoznaje
visokorangirane slubenike po sakoima na dvoredno kopanje saivenim od tamnog
prugastog platna, po tekim kaputima mije sive boje, po maloj crnoj silueti brka, a ponajvie
po nainu dranja. Sitni inovnici, daktilografi, pisari, domari i muterije banaka - sve ih je
mogao razlikovati jedne od drugih. Povlaenje uz rub ceste, ondulirana kosa, bijela svilena
earpa omotana oko vrata, tap za etnju ili gumene kaljae; sve to u Alijevim je oima
odavalo one koje odlaze u banku. Ali zna i da su te godine u modi enske cipele na visoku
 sunshine/bojana888

punu petu. Jer ene dolaze na Ulus zbog kupovine. Dolaze iz svih pravaca i najvie ekaju u
redu pred Sumerbankom. Neke se uvlae unutra iz duana poredanih uzdu Avenije
Anafartalar. Neke skreu desno kraj pote i izlaze na Drugi Anafartalar. Okreu se nalijevo i
svraaju u 101 vrstu ili kod sipe, skreu nadesno i odlaze do Ljubiice i Vodia. Oevi ulaze
kod Halila Nadija i kupuju djeci olovke i biljenice te novi indigo-papir za sjenanje da
nadomjesti stari.

Pe u starom drvenom hotelu sigurno se ugasila. Spremnici za vodu su ispranjeni.

Slavine su se sledile. Treba oprati nunike. Ali pere nunike dvaput dnevno: ujutro prije kole
i uveer kad se vrati iz kole. Na osam soba i est kreveta postavljenih u predsoblju dolaze
dva nunika. Jedan na donjem katu, drugi na gornjem. Vode nema puno. Ne moe je puno
izliti, a sve i da izlije, hotelske otpadne vode slijevaju se u jamu na donjem katu. Zato hotel
stalno smrdi po nunicima.

Oni koji nou konae u hotelu su vozai to voze do trga, seljaci koji su svoje
ka

bolesnike doveli na lijeenje u Bolnicu Numune, trgovci iz malih gradova to su doli u

ote

glavni grad po robu. Poplave nunike i umivaonike. Dok uzimaju abdest, nikako ne
jig

uspijevaju pogoditi rupu. To je ono to Alija najvie iscrpljuje. Strese se da odagna pomisao:
kn

Ali, sinko, pretjerao si ga! U tri godine si se profinio, pa e puknuti! Iako izvana nisi
kico, ispada da si takav iznutra! Kao da su nunici u tvom selu pristojniji, budalo. Opameti
se! Kome treba nezahvalnost! U hotelu barem ima struje. Provukli su ice preko zidova i
stropova i uturili struju! Ima tu spavanje, struju, veeru i mjeseni deparac od sedam lira.
Nisi se oslanjao na oca, je li, pae jedno! Trgni se! Gledaj da stekne kakav zanat! Da bude
koristan svojoj domovini! Hajde, trgni se! Potrebna ti je snaga...

Stvarno, kakva je to krv u mojim venama? Rodila me Esma, u selu Karakaja... Otac
mi je bio jedan od oboljelih. Imao je malariju. Zvali su ga Bolesni Kamil. Ja ga nisam
upoznao. ovjee, stalno ti se loe stvari vrzmaju po glavi! Ne moe misliti na lijepe stvari,
budaletino? U tvojim je venama turska krv, bez izuzetka! I ti si za tu krv odgovoran!
Odgovoran si svom narodu. ovjee, odgovoran si svom Ocu, uitelju Dundaru, Republici,
revolucijama, majci Esmi! I akir-agi. Svakako i akir-agi, budaletino! Kakvo ti je zlo nanio?
Uobraen je. Neka je! Zar oni inovnici to ulaze u banku nisu uobraeni? Zar ti se svaki od
 sunshine/bojana888

njih osmjehuje? Zastanu da te pozdrave? Tko ti je omoguio da se koluje u glavnom gradu?

Uitelj Dundar? to bi to mogao uiniti uitelj Dundar da te akir-aga nije poslao u svoj hotel
i omoguio ti da tu spava? ovjek je uobraen! Jasno da e biti! Magarca jae onaj koji mu
neto obea. Jo ga lijepo podbode petama u trbuh. Vidi ga jednom u tri mjeseca! Pobere
dva amara i gotovo. Hajde, odgovoran si za Republiku! Za to je odgovoran strani svijet?

Uhvatila ga je prehlada. Tijelo mu je slomljeno i raspada se. Nema volje ni za to. Da

ima volje fukao bi silazei niz padinu. Ili bi sam sebi recitirao neto od poezije koja se po
itav dan u njemu raa, ali je jo nije uspio pretoiti na papir. Umjesto da misli na poeziju,
bolje misli o noktu kojeg si rano jutros na satu drvodjelstva umjesto drveta odsjekao od dna.
Boli. Jo si za dabe pobrao i psovke od profesora pilarstva. Ali stvarno! Kako sam se uspio
dohvatiti po noktu?

Za Bajram je otiao na selo. Sakupio je A kupone u knjiici za kruh i odnio majci

dva bijela francuza. Prve godine kad je doao francuz je bio bjelji. Sad i nije toliko. Ali za
ka

njegovu je majku svejedno predstavljao neto dragocjeno. Vidjevi kruh poela je nizati
ote

alopojke. Ali nije ba znao kako bi to nazvao, ali shvatio je da se majka tui na neto vezano
jig

za brigu o prehrani:
kn

Vala, jo tamo u polju mi raspu penicu! Vau oku po oku. Kau mi: ovo ti je dosta,
pa mi ostave koliko stane u dva obrua. Oni sebi uzmu etri! Ostanem zbunjeno gledat za
njima! Naem nekako jema pa dodam u brano. Al ne morem tebi poslat kru crn ko
aa...

Je li se ona to ispriavala? Nije se tuila, nego se htjela ispriati sinu? To se Aliju

motalo po glavi itavo vrijeme na satu drvodjelstva. U nekim usamljenim noima, u nekim
hladnim jutrima kad bi njegovi ideali o tome da ui i u gradu postane gospodin s kravatom iz
raznih uglova poeli putati vodu, Ali je iz unutranjeg depa izvlaio knjiicu za kruh i
gledao u tu i tamo ispeatirane stranice. Kako te knjiice to vrijede dva mjeseca brzo
zastarijevaju... Nakon toga su skupljali rodne listove. I na njihove su stranje strane udarili
peat. Udruenja za narodnu distribuciju. Ta su udruenja osnovana ljetos kad je on dobio
petnaest dana dopusta u hotelu i otiao u svoje selo. Prvi je pokuaj okonan time to su u
srpnju knjiice za kruh prekasno raspodijeljene. Hotelski pisar Mola stalno pripovijeda o
 sunshine/bojana888

tome kako su ili da bi pokupili svoje A, E, U i T kartice. Koliko su dugo ekali!

Uvrh glave ih je zapalo krika i po kruha po obroku i dvije ajne liice eera po danu...
Tako pisar Mola neprestano objanjava vozaima, malim trgovcima i bolesnicima, koji ekaju
da ih prime u Bolnicu Numune, potekoe ivota u glavnom gradu i bivanja graaninom. Ima
skrivene primisli, to drugo! Spletka! Kao da nai odgovorni iz gusta smiljaju potekoe!
Molim lijepo, da se njega, Molu, pita, trebali smo krenuti na Ruse. Dva oruana ustanka s
jedne strane, dva s druge... Dobro smo im trebali pokazati kakvi smo mi Turci. Ne tako stati,
dodvoravati se utokosim Englezima, hohoo... Pogledajmo tog Hitlera. Boji li se Rusa?
Izdrao je sve do ulaza u Moskvu, do Lenjingrada, i sad ga je teko istisnuti odande. Ako nas
itko bude branio, to e biti Nijemac...

Dok Ali ujutro prazni pepeo iz pei uje pisara Molu kako ovako mrmlja za sebe.
Tako Mola mudruje hotelskim muterijama i pored njih se u sve razumije. A im akir-aga
sie s autobusa s platnenom torbom na leima i drvenim koferom u rukama, usmjerava svoje
mudrovanje na njega. Zadrava sve poze i prenemaganja. Uzima runik u ruku, nou mu u
ka

krevet stavlja u pei zagrijanu ciglu i ako vidi da ovaj obraa panju, pita ga: Aga, to e biti
ote

s ovom zemljom i njenim nedaama?

jig
kn

Kako je hladno! Ovo mi je etvrta zima ovdje. Je li ikad bilo ovako? Ne znam. Danas
kao da je najhladniji od svih dana. Ili si se ti to dobrano razbolio, stari? Zabranjeno se
razboljeti! Uspravi se! Ne obaziri se. Majka mi je poslala pekmez od mota. Ubacim li u
kljun prst toga kad stignem u hotel, zar bih mogao i dalje imati vruicu! No ovoga si mjeseca
na nastavi dobio dosta loih ocjena jednu za drugom. Ako tako nastavi, teko da e i ove
godine zavriti srednju kolu za umjetnost i obrt. Besramno si pao prole godine. Izgleda da
ne zna drati kolski pribor; estar, runi rad, papir za slikanje, pilu... Slua li te ta ruka,
deko? Ako ne moe drati pribor, i ne idi! Zavrit e ti to. to e postati? Diplomirani
elektriar! Onaj je Namik ispao spretniji od mene. Svladao je to i ne da se. Preao je u
gimnaziju. Visoki inenjer! Moda e ba on u tome uspjeti. Dobro se taj Namik snalazi
meu tolikim sinovima narodnih poslanika, zastupnika, visokih slubenika. Sklopio je
poznanstvo i sa sinom Narodnog efa. Vidio sam ga nedavno kako se zavalio pored njega u
automobilu. Na prednjem sjedalu voza. Na glavi mu kapa. Auto sav bljetav, crn jedan auto.
Dugaak. Stakla mu od kristala. Na njega se zacijelo ni trunka praine ne usudi sletjeti. Tako
 sunshine/bojana888

je, tako je: moda mi zaista ivimo u ruinjaku usred vatrenih plamenova.

Ali je podigao glavu oduprijevi se hladnoi. U oi mu je upala parola s jedne zgrade:

Ruka koja iznova stvara povijest i tebe stvara! Blago tebi!

U sebi je pomislio: blago Namiku, blago Ajsel i njezinu bratu Ilhanu.

A da trkne pred djevojaku gimnaziju? Samo hajde! Hajde pa poberi jo dva amara
po toj glavurdi od akirovog zvjerskog voditelja hotela.

Ajsel je porasla. Obrazi su joj postali ruiasti. Jako se proljepala. Svatko ima neko
mjesto kamo za Bajrame odlazi estitati i poljubiti ruke domainima. Tako je i Ali saznao od
Namika gdje ive Ajselini i jednog praznika poao k njima. Poljubio je ruku Ajselinoj majci i
ocu. Ajsel je doivio prilino stranom i dalekom. Vie nije mogao otii onamo. Iako je
gospoda Fitnat stavila pred njega burek sa pinatom i Ajsel ga je ponudila lokumom i raznim
ka

bombonima, svejedno nije mogao otii. Salim-efendija nije se slagao s lokalnom

ote

inovnikom garniturom. K tome je posvema pokvario odnos s predsjednikom opine. Zbog

jig

mrlje koja mu se htjela priiti naljutio se na zaviaj i ove godine preselio duanu glavni grad.
kn

Smjestio se opet u jednom malom, mranom duanu preko puta trnice. Kau da je rasprodao
sve u kasabi. Je li to istina? Jednom prilikom opet kad je sreo Namika pred gimnazijom Gazi,
ovaj mu je rekao: Kae da je doao ovamo kako bi kolovao djecu, ali pusti ti to. E, lake je
nastaviti po svom u velikom gradu, stari! Salim-efendija e nastaviti po svom? Ma daj! To je
Ajselin otac. Kako bi Ajselin otac mogao biti lo? Sve i da jest, Ajsel se u toj kui ne bi
zadrala.

Ali ne eli ii u hotel, ve pred ensku gimnaziju. Jako to eli. Htio bi vidjeti Ajsel
izdaleka. No jako se i ustruava. Da vidi sad kad naletim na brata joj Ilhana! Sad izlaze iz
gimnazije Gazi. Puno puta se pravi da me ne vidi. Jo bolje. Neka se pravi.

Zato to ako ga vidi i bude razgovarao s njim, ne zna to e mu rei. Jer se Ilhan
uvijek ini Aliju kao da e ga napasti. I to to se pravi da ne zna da radi kao ispomo u hotelu
dobrano stavlja Alija u nelagodan poloaj. Sad u prsima osjea jo veu teinu:

Kako i ta no brzo pada! Ponovno treba svezati crnu tkaninu i navui je na prozore.
 sunshine/bojana888

Treba se spremiti za zamraivanje. No samo to nije. Pisar Mola nije smislio jednostavnije
rjeenje. Samo neka akir-aga doe, pa u mu rei: nema smisla svakog dana stavljati i
skidati crne zastore, pa ih opet stavljati i skidati. Koliko e jo trajati ta pasivna obrana?
Koliko mjeseci? Koliko godina? Treba rei, neka stave na prozore neki mehanizam ili to
ve, samo neka neto urade! Naui se aliti i plakati, Ali, mome. Ako nisi zaplakao, ne ide.
Dobro, ali kome treba plakati? Treba imati i nekoga kome se moe plakati.

Ba kao i u Istanbulu, i u Ankari su sad zimi otvorene kuhinje koje e davati topli
obrok za dvadeset-trideset tisua siromaha. Jedna od njih nalazi se i na Trgu Hergele. (Namik
iz nekog razloga ovaj trg ne zove Hergele, nego Vatrogasni trg...) Do Alijevih nosnica
ponekad dopre miris juhe to se pui. To ga ponese. Ali tu gomilu to stoji ondje, ispred
puke kuhinje, s ispruenim cinanim ili bakrenim zdjelicama, gleda kao crnu mrlju na
turskom obrazu. Otjera iz sebe, a i iz nosnica tu zanesenost. Nikako ne moe shvatiti kako
Turci mogu, dok su tako uzvieni k tome, spustiti se tako nisko. To kako oni to ondje dijele
hranu naguravaju ljude i rijei to ih pritom izgovaraju pomau Aliju da odagna privlanost
ka

tople juhe. I Ali se tako natjera da misli na uzvienije stvari. Odmah ga obuzmu prve lijepe
ote

rijei na koje naie:

jig
kn

Ruka koja iznova stvara povijest i tebe stvara! Blago tebi!

Blago nama!... Blago nama!

Ali je hodao pruajui urne korake, desnu pa lijevu nogu, i pretvarajui ove rijei u
sebi u koranicu.

U veernjim novinama iza razbijenog stakla prodavaonice duhana velikim je slovima

pisalo: ef kuhinje koji je u zaduenje uzeo knjiicu za kruh. Ispod toga nalazila se
fotografija ovjeka kose zaeljane niz elo.

Tlo se smrzlo. Zamalo je pao na guzicu. Nasred ceste, ba na skretanju za Trg

Hergele. I kao da nije ba u tom sumraku ugledao Ajselino lice! Srce mu je skoilo u grlo. No
nije znao je li to bilo zbog straha od pada, zbog toga to je ugledao Ajsel, ili zato to je Ajsel
njega ugledala u takvoj situaciji? Prokleti led! Tko je polio tlo vodom?
 sunshine/bojana888

Jao, Ali, mislila sam da e pasti!

Ma ne, neu pasti.

Iz kole?

Da. A kamo ete vi u ova doba?

Kako mu je Ajsel blisko pristupila! A sad se eto opet odjednom udaljila. Postala mu
strana. Dabogda ti oi ispale, Ali! Lezi tu na taj led i nemoj vie ni ustajati, najbolje!
Budaletino. A kamo ete vi? ovjee, to je cura iz tvog zaviaja! Ako nita, iz njezina si
sela. Manje-vie ste ili u istu kolu. ak ste na na istoj pozornici zagrljeni plesali. emu sad
to persiranje kao da ste stranci to se etres godina nisu vidjeli?

Idem tati. U duan. Nemamo crni zastor za kuhinju, pa e tata odrezati komad platna.
Ako ja ne odem po to, zaboravit e.

U pravu ste. Crno je platno vrlo potrebno u ovo vrijeme...

ka

Ako ne smisli novu temu, cura e se pokupiti i otii.

ote

Smrzli ste se...

jig
kn

I vi.

Ajsel e otii. im ona ode, Alijevo e se srce ponovno slediti. Hotelski su spremnici
zavodu sigurno prazni. Pe na ugljen se ugasila. Treba objesiti zastore. Pisar Mola sigurno
neprestano gleda prema vratima. Meu ostalim e pojesti ohlaeni krumpir s mljevenim
mesom. Poravnat e prljavi indigo-papir omotan oko arulje na mjestu gdje spava. Nastojat
e pronai utoite u uenju. Prispavat e mu se, ali nee moi zaspati. Neki od bolesnika to
spavaju na sofi e zastenjati. Trait e vode za pie...

Kako su vam majka i otac?

Dobro su. Dobivate li vi vijesti od majke, sa sela?

Eh, sad... Kad bi bar netko dolazio ovamo. Ona ne moe napisati pismo.

Jasno, naravno. Ne moe. Ja povremeno dobijam pisma od Semihe. Vjenat e se.

Jako se alostim. I ona se jako alosti.
 sunshine/bojana888

Zato se alostite? Takva joj je sudbina. Ne mogu svi biti kao vi...

Ajsel nije pustila ni glasa. Stajala je pognute glave.

Svakako nitko ne moe biti poput vas. Vi niste sluali oca. Ustrajali ste u tome da
ete uiti. Prole su vas godine zatvorili u kuu, ali niste se predali! uo sam. Semiha nije
ustrajala. Da je voljela naeg Oca poput vas, ne bi nikoga sluala. to je rekao na Otac?
Rekao je: Nae ene su primorane biti kulturnije, obrazovanije i trezvenije od naih
mukaraca. Ako zaista ele biti majke ove nacije, moraju biti takve.

I sam Ali se zaudio ovom svom znanju. U Ajselinim je oima na tren zabljesnulo
divljenje pa prolo. Ali je i to primijetio. Vratilo mu se samopouzdanje. Sad je mogao Ajsel
priati o svemu. ak i o Napoleonu! tovie, mogao joj je opisivati Trg Hergele kao da ita
poeziju. Ali Ajsel je rekla:

Oprostite. Da ne zakasnim previe..., krenula je. Malo dalje je zastala i okrenula se.
Tiho se oglasila:
ka
ote

Semiha vas uvijek puno pozdravlja.

jig

Ali je kimnuo glavom. Nogom je iskuavao led. Je li se uplaio da e se ponovno

kn

poskliznuti, to li, ali neko je vrijeme ostao ondje sam ukipljeno stajati.

Kad se Ajsel vratila kui, Ilhan je na seiji svirao kaval. 28 Na zid je objesio saz. Sobu
je opet ispunio asopisima Crvena jabuka i Sivi vuk.29 Slike na naslovnicama izgledale su kao
da e na ovjeka svaki as iz nekog ugla skoiti vuk.

Sad imaju i radio. Marke R. C. A. Protee se u duinu. Sjajno je uglaan poput

ogledala. Na jednoj strani ima tri poniklane linije. To je stvar u kui nad kojom se najvie
strepi. Meutim, ima ve mjesec dana kako je brat zabranio da se iz te kutije slua strana
glazba. Prijatelji mu stalno dolaze i odlaze. Stalno spominju neke kumove Fethija i Nihala.
Momci se raziu prije nego se otac vrati kui. Majka skuplja posvuda razasute asopise o
sivim vukovima. Brat svira kaval. Uto se na prozore navlae crni zastori. Dodaje se ugljen u
pe. Iz limene kutije po kojoj se nahvatao led vadi se kisela paprika. Postavlja se stol za
veeru.
28 Puhako glazbalo nalik pastirskoj fruli (nap. prev.)
29 U ono vrijeme to su bili asopisi turskih nacionalista, (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

Nakon jela ispekli su kokice. Ilhan je, pravei se da ui, na velikom pisaem papiru
zapoeo s probom nacrta jo jednih tajnih novina. Ajsel iz nekog razloga nije rekla
ukuanima da je te veeri srela Alija. Nastolnjaku od bordo baruna, runom radu iz
Damaska, pisala je esej za sljedei dan:

Dok su dravnici iz mnogih dijelova svijeta slali telegrame suuti zbog velikog
gubitka Njega, jo jednom su cijelom svijetu viknuli kako je na Veliki Voa vjean. Meu
onima to su poslali telegram nalaze se francuski predsjednik Albert Lebrun, bugarski kralj
Boris, vedski kralj Gustav, albanski kralj Zogo, japanski kralj Hirohito, ameriki kralj
Franklin Roosevelt i njemaki voda Adolf Hitler.

Svakog desetoga studenoga prisjeam Ga se i vjerujem da mogu biti turska djevojka

kakva bi on elio da budem te da e na Besmrtni Otac mirno spavati u Etnografskom muzeju
gdje poiva.

Tu je zastala. Znala je bolje pretoiti Oeve rijei od onoga kako je veeras to uinio
ka

Ali. Ali nije se mogla tono sjetiti. Prelistala je sve knjige i biljenice. Na kraju je zadau
ote

zavrila ovako:
jig

Dok je polovica jedne nacije lancima vezana za zemlju, moe li se njena druga
kn

polovica vinuti put nebesa? Neuspjenost nae nacije potjee od loeg naina na koji
tretiramo ene.

Tako je na Veliki Otac zborio u svojim velikim govorima. Te nam njegove rijei
trebaju biti vodilja. I ako danas mi, Njegova djeca, ivimo u ruinjaku usred crvenih ratnih
plamenova, to je djelo naeg Velikog voe i Njegovog najblieg ratnog druga, naeg
Narodnog efa Ismeta Inonua.

Iz ove je zadae trebala dobiti desetku. Ali profesorica Sabiha smanjila joj je za jednu
ocjenu jer je napisala ameriki kralj. Dobila je devetku. Profesorica Sabiha uvijek je
govorila da e djeca koja najbolje piu zadae biti dravljani to najbolje izvravaju svoje
dunosti i uzdiu turski narod.
 sunshine/bojana888

Draga sestro Semiha,

Najprije ti iz sveg srca estitam. Dogovorene su zaruke, znam da ti to uope ne eli.

Ali to e, ipak ti moram estitati. Nedavno je tvoj otac, kad je doao u Ankaru kupiti neke
stvari, svratio u tatin duan. I ja sam otila u duan kako bih odnijela neke stvari to je tata
kupio na trnici. Vidjevi tvog oca tamo, htjela sam stati na tvoju stranu. Namjeravala sam
mu rei par rijei. Tata me uutkao davi mi znak oima i gurnuvi me u stranu. Ne znam je li
ti tata rekao? Propala sam u zemlju tamo! Znai, to god da uinimo, nemamo pravo glasa.
Ali ja ne elim pognuti glavu u takvim situacijama. Kao da nije dosta to to mi je tata prije
nego to se cijela obitelj doselila ovamo godinu dana branio da idem u kolu, sad govori da e
me poslati u institut. Samo neka se zavri srednja kola i navodno e me poslati ravno onamo.
ka

Kae, ako nita, nauit e ivati i vesti! Stalno govori da to zapravo curama i prilii. Zna da
ote

ja ne mogu vesti! Ruke mi se znoje. Da vidimo to e biti od toga. Mislila sam da e me brat
jig

podrati. No uope me nije podrao. Dapae, stalno staje uz tatu! Ponekad, Bog da mi prosti,
kn

pomislim da brat uope ne voli Ataturka. Ne da mi ni da prozborim. Ali nam je bio navratio
za Bajram, jako me dirnula Alijeva situacija. Srela sam ga nedavno i na ulici. Niti je imao
poten kaput, niti kapu. Zastala sam i razgovarala s njim. To je ba bilo vrijeme kad zavrava
nastava u gimnaziji Gazi. Jako sam se bojala da e me moj brat Ilhan vidjeti. No Aliju uope
nisam dala do znanja da se bojim. Jer mislim da on, iako je siromaan, jako napredno
razmilja. I puno toga zna. Rekla sam mu da e te udati. Jako se rastuio, ali nije to uope
htio pokazati, sigurno zbog ponosa.

Jako volim gospou Sabihu to nam ove godine predaje turski. ini se da i ona mene
voli. Ali jako se bojim gospoe Nihal, profesorice povijesti. Jako je otra i govori mi da se
jako runo oblaim. eli da se oiam kao cure na Zapadu i da imam kratku frizuru. Ali tata
za to ne eli ni uti.

Ove godine sjedim u klupi s prijateljicom koja se zove Behire. Jako je dobra i
marljiva cura. Kad zavri ovdje kolu, izgleda da e ii u srednju medicinsku. Bit e
 sunshine/bojana888

medicinska sestra. Jer njen tata nije u mogunosti pruiti joj visoko obrazovanje. I Behire
sama govori: Mogu si spasiti ivot samo ako postanem medicinska sestra. Profesorica
Nihal kae da su u naoj zemlji i medicinske sestre radile jako korisne stvari te da su naroito
korisne bile u Ratu za nezavisnost. ak je i jedna naa vrlo obrazovana ena po imenu Halide
Edip, uz to to pie romane, na fronti previjala rane ranjenicima. Moja mama pak govori da
onaj tko ui za sestru ili babicu ne zaradi ba puno novca. ovjek tu prvenstveno treba voljeti
bolesnike. Eh, kao da i mama neto zna; ona misli da su sve medicinske sestre kao ona naa
babica u zaviaju. Na Veliki Voa je rekao: Sve to postoji na ovom svijetu, djelo je ena.
Pitam se jesu li spomenike na Trgu Ulus i u Parku Guven napravile ene? To jo nisam
uspjela saznati.

Sudjelovala sam u povorci na ovogodinjoj obljetnici Republike. Obukle smo modre

plisirane suknje i pepeljaste koulje s etiri depa. Stavile smo crvene marame. Oko pasa smo
vrsto stegnule remene. Sa stranje strane remena visjele su uturice za vodu. Moja uturica
nije imala ep. Zato sam mogla staviti samo malo vode u nju. Zastavu povorke nosila je
ka

Jildiz. Meutim, profesorica gimnastike htjela je da ju ja nosim. No kako je Jildizin otac

ote

zastupnik u parlamentu, direktorica je smatrala prikladnim da je ona nosi. Meni su onda dali
jig
kn

bubanj. Dok s bubnjevima prolazimo ispred Narodnog efa, ne svira se. Dri palice tako na
bubnju i prolazi drei se ravno poput svijee. Inae bih se sva zbunila i moda ni ne bih
mogla dobro svirati.

Eto tako ti je to, sestro. Ako pita za moje kod kue, svi su dobro. Mama je dala uviti
kosu. Ali tata joj jo ne dozvoljava da skine maramu s glave. Vidjela si, sestro, kako su onaj
Ajdinov otac i predsjednik opine oklevetali mog tatu! Neka, dobro je. Tata je svemu okrenuo
lea. Tako smo se i ja i brat spasili od toga da kod rodbine traimo utoite. Pa ipak, svaa
izmeu mame i tate ne manjka, i to zbog mene. S jedne strane, mama me eli ljepe obui. I
ja gledam svoje prijateljice i zavidim im. No s druge strane, kad vidim kakve muke tata ovdje
podnosi, ne znam to bih. Profesorica Nihal esto nam govori da trebamo zahvaliti Bogu to
danas nismo neka od moskovske djece. I dajem joj za pravo. Djeca u Moskvi ne da ne mogu
pronai jemeno brano, ve ni nekakav korjeni za jelo.

Tata ti je dodao koju godinu, zar ne, sestro? to e dobiti s time ako te na brzinu
udaju? Ovo pismo piem na satu, profesorica zemljopisa nije dola. Trudila sam se, ali ne
 sunshine/bojana888

znam kako je ispalo? Nemoj se ni sluajno pokuati baciti u potok kao Nimet! Misli na svoju
sestru Ajsel koja te voli! Ako eli, i kod kue moe uiti. Ja u ti poslati svoje knjige.
Moda su malo stare jer sam ih i ja naslijedila od brata. Ali nee zamjeriti. Behire kae da
napiem da te i ona pozdravlja, iako te ne poznaje. Pa ti eto to i piem, draga sestrice. Ah, kad
bi nala neki nain i dola ovamo! Park Guven bude jako lijep u proljee. Iz bazenia prti
voda. Na sve su strane posaene ljubiice. Tamo ispod spomenika pie Turci, ponosite se,
uzdajte se, uite! Ja zasad samo uim. Da vidimo, kako u zavriti? Hoe li doi dani u
kojima u se moi ponositi?

S enjom te grlim i aljem ti svoje pozdrave, moja odana sestrice.

Voli te

Ajsel
ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

5.

07:55

Mislim da sam malo odspavala. Prola me drhtavica. Tabani mi gore.

Pitam se koliko sam dugo spavala. Ili nisam uope spavala? Ustrajem u tome da ne
gledam na sat. Ako su proli cijeli jedan dan i no, to je Orner uinio? Ne voli na van
odraavati na privatni ivot. Sigurno nije telefonirao mojoj majci. Niti prijateljima. ekao je.
ka

Mene ili neki glas od mene. Moda jo uvijek iekuje. Moja se okolina jo nije podigla na
ote

noge. Ali Orner je ostario. Iscrpljen je od toga da sam sebi postavlja pitanja u nizu. Sigurno je
jig

popuio tri kutije cigareta. Kod kue nije uspio pronai nita naroito. Pretraio je moje
kn

knjige. Zavirio u moje biljeke s predavanja. Sve je izgledalo kao da se nita ne dogaa.
Dobro, ali to se dogodilo? Moj student je otiao. Cijelu no sam radila. Nakon cjelononog
rada izala sam iz kue. Zato sam izala? Jedan brak koji je je iao sasvim u redu. Dvoje
istomiljenika koji se i nakon toliko godina jo uvijek eljno grle u krevetu. Ako postoji neka
definicija braka, onda mora da je ovo najogoljenija. Povrh toga, definicija svjesna injenice
da dvoji ljudi ne moe stvoriti itav jedan svijet. Zato sam izala iz kue? Spavala sam s
jednim studentom koji je radio u tiskari. Ali to je bilo puno ranije. Ne razmiljam u potankosti
ni zato sam spavala s njim. Tako je trebalo biti. Neizbjena stvar. Nisam zbog toga izala iz
kue. Ve zbog istog razloga zbog kojeg sam i spavala sa studentom... To je trenutak bez
poetka i kraja. Je li zaista tako?

Budui da moja smrt jo nije nastupila, to trebam uiniti? Trebam li ekati?

Na tren sam pomislila na Alija. Pa na tren na Ajdina. Zar sam pomislila na Ajdina?
Ne. Semiha je bila ta na koju sam pomislila. Promrzla sam za jednog kinog dana. Koji je to
 sunshine/bojana888

kini dan bio? Do nosnica mi dopire miris peenog kestena. Pogled mi luta po polumranoj
sobi. Ne. Nije miris kestena to to osjeam. To je uvela grana jorgovana. Ali ta stvar to stoji
poput mrlje od prljave vode ne mirie. Ne znam vie koliko je vremena prolo otkad je
otrgnuta s grane.

Neu gledati na sat.

inilo se kao da je sve u redu. Sad se vie ne treba tako initi. Ako se u trideset
godina nikamo nije stiglo, svakako mora doi do pobune. I ta se nitavnost treba proivjeti.
Velikom brzinom treba pasti u prazninu. Taj pad treba pokazati pravo lice. Pad se ne moe
proivjeti kao da se nije dogodio. S mjesta na koje se palo ne mogu se promatrati zvijezde.
Ne moe se stajati razapeto izmeu injekcije idealizma i sveznalosti Oscara Wildea. Nekamo
se treba prikloniti. I odande pogledavati nalijevo i nadesno.
ka
ote

U elucu mi je nastala neka odvratna munina. Ili zbog ovoga o emu razmiljam ili
zato to se smrt pribliila. Ne elim povraati u krevetu. Kad me ovdje pronau mrtvu,
jig
kn

trebam biti potpuno ista. Posve gola i potpuno ista.

Ljuti me to to sam i na pragu smrti jo uvijek esteta. Munina me pritie. Iskaem iz

kreveta. Spotaknula sam se o stol. Udarila sam o vrata kupaonice. Bila sam prisiljena upaliti
svjetlo u kupaonici. Povraala sam u prvu rupu na koju sam naletila, ne znam je li to bio
umivaonik ili nunik.

Niz cijelo tijelo mi klizi hladan znoj uz lagane bolove. Kao da me uz to iznutra
potresaju i snani grevi. Sad sam lagana. Oi mi se otvaraju same od sebe. Vidim kupaonicu.
Njezina ogledala. Svoju golotinju u ogledalima. Sve propada. Kao da se povrnost vie ne
moe odravati na nogama.

Na mom lijevom bedru nalaze se dvije ljubiaste vene. Uz to jo nekoliko tankih

poprenih ljubiastih linija. Posljednjih mjeseci esto viam te bolesne vene. Te bolesne vene
sumiraju toliko umornih i uurbanih dana! Pa ipak, izgleda da se nikad nisu ba toliko
pobunile. Svidjelo mi se to su mi vene tako transparentno iskoile. Svidjelo mi se i to su
 sunshine/bojana888

bile odavno spremne ovako se pobuniti. Pa opet, zbog toga mi nije preostalo nita to bih
mogla uiniti. Htio je da idem u njegovu sobu. Kako nije preostalo nita to bi se moglo
uiniti, nisam otila. Sprovesti u krevetu ono to nisam mogla u glavi. Je li to trebalo biti
sprovedeno? Sprovesti? to? Ne znam to mislim. Sve mijeam. Moj mozak mue tek
nepovezane rijei. Sve da se i sloe jedna uz drugu, od njih nema reenice.

Gledam svoj trbuh. Trbuh koji je u posljednje dvije godine dobio pomalo masnog
tkiva i zaokruio se, sad kao da je odjednom otpustio kuglu masti. Iza nje je ostala ukasta
debela koa. Jasno, ta koa nije napeta, pomalo podsjea na slikarsko platno, gotovo da je
puna celulita. Moe li ta koa skrivati dijete? Moe li pod tom umornom koom jedan novi
ivot pronai utoite? Koliko jo vremena moe aka zemlje nagurana u saksiju hraniti
nezasitno korijenje? Jesam li to u onom periodu trudnoe kad se povraa? Moje grudi koje su
kasnile u gubljenju svoje ivahnosti sad kao da su se najednom, u jednoj noi opustile. Ako
sam trudna, trebale bi postajati vre. Bi li to ve sad trebale? U kojem se mjesecu i rudnoe
zaokrue grudi? Zar ne znam? Svakako da znam. A ko znam, zato moj mozak postavlja te
ka

bespotrebna pitanja kao da sve uim iznova? Ja sam imala jednu strinu Umu. Primili smo je u
ote

svoju kuu. Jo kao mlada pomagala je mami u kuanskim poslovima. Udarala nam je
jig
kn

prakljaom ve uz potok. Ja je ve pamtim kao prilino staru. Kao dijete sam sisala njene
uvele grudi. Voljela sam njezine grudi. vakala sam ih kao da vaem gumu. I ona je voljela
da ih rasteem. ini se da joj se dopadalo to je tako koristim. Sigurno zbog toga to sam
umjesto majinih zrelih grudi odabrala njene za koje se mislilo da vie niemu ne slue. Ono
to je strinu Umu inilo zadovoljnom... Dobro... Ono to je i mene inilo zadovoljnom... bilo
je dijeliti jednu mladost. Crpiti vrijeme od onih koji za sve pred sobom imaju vie vremena.
Ono to je mene inilo zadovoljnom u svezi strine Umu bilo je to neizbjegavanje; to to je
postala dareljiva... Ta neoptereenost to proizlazi iz neshvaanja zato je uope toliko
uvala jedno tijelo... Eto, ba to. To to je moj student u svojoj usamljenosti pribjegao k meni.
Pruiti nekorne osjeaj slian sitosti. Ne ostaviti praznom ruku to je ispruena prema meni. I
za njih je to lako. Uvijek su spremne i u stanju pripravnosti. Bez natezanja. Bez umaranja.
Povrh svega, tijelo koje sutra nee prozivati da je duno zbog neega.

Da Ajdin zna, rekao bi mi: Odmah spavaj s muem, s Omerom, prije nego bude
kasno. Spavaj s njim. Da ga pitam zato, rekao bi: Ako si ostala trudna, da se zna tko je
 sunshine/bojana888

djetetov otac, da ispadne on. Opet se smijem. I to ovaj put naglas. Tek se na pragu smrti
uspijevam otrgnuti od one moje staloenosti to ve dugo traje, od navike da sve doivljavam
ozbiljno. Djetetov otac... Moja staloenost i navika da sve doivljavam ozbiljno ipak su
neemu koristile, govorim si. Postojalo je neto to si je Ajdin uvrtio u glavu: spavati sa
mnom. Nikako nije odustajao od te pomisli. Uvijek mi je to davao naslutiti. I nakon to sam
se ja udala. Pri svakom susretu. Da se to ostvarilo, tko bi onda bio djetetov otac? Zacijelo
opet Omer.

Izobrazba na Galatasaraju ima zasebna pravila. Kako sam stigla do tog zakljuka? I k
tome tako kasno? Je li kasno? Zato bi bilo kasno? Koja su to bila pravila moje vlastite
izobraenosti?

Strinu Umu su otpravili nazad kad vie nije mogla ustati s mjesta. U njeno selo. Tamo
je umrla kod unuke svog strica. Bila je toliko stara da je nisam mogla ni aliti. Odavno je
doao njen red. I vie se nijedno dijete nije htjelo privijati na njene grudi.
ka

Sad gledam svoje lice. Kao posljednje. Moje lice na plavim kupaonikim keramikim
ote

ploicama. Tjera me da mislim o jeftinoj keramici koju trgovci prodaju na ulici. Samo to su
jig

na tim tanjurima, zdjelicama, pladnjevima i pepeljarama cvjetovi bez nabora i enska lica bez
kn

crta. Moje je lice ureeno s tisuu tankih kapilara. U tim kapilarama krv kao da uope ne tee.
Ne udara u svoju ovojnicu. Kolanje krvi odjednom je stalo. Moda oko etiri ujutro. Moda u
tiskari. Ali svakako prije nego to sam poela obilaziti Ankaru. Kolanje krvi zaustavilo se ba
u trenutku koji je prevagnuo. Inae mi lice ne bi bilo tako neujednaeno. Podruje ispod oiju
ne bi se tako isuilo i naboralo. Jedan potres sve moe sravniti, ak i neravna podruja. Znai
da nisam bila tako velikoduna kao strina Umu. Da sam bila velikoduna poput nje, oi mi
posljednje noi zbog posljednjeg pokuaja ne bi izgubile sjaj. Oito sam bila lana. Izgleda da
sam ba u vrijeme kad sam mislila da sam prevladala svu lanost, postala najlanija. Ako
elim brzo umrijeti, moram vrsto prigrliti ni pomisao.

Tko ne eli umrijeti dopadajui se sam sebi? I ja elim umrijeti sve si odobravajui. U
svemu si dajui za pravo. Obarajui sve nepravde na druge. Prosljeujui ih. Nije bilo
sueno...!

Slijeem ramenima u ogledalu. Drsko slijeem ramenima jer nita nisam pokuala
 sunshine/bojana888

opravdati, jer vie nemam to za rei i moda jer umirui jo uvijek sama za sebe pokuavam
biti u pravu. Moja ramena. Ona koja me jedina jo odravaju mladom. Koja se hvale svojim
optereenjem. Koja uvijek osjeaju potrebu za tim da ih se jo vie optereti. Moja ramena
koja su spretno uspjela stajati ravno za katedrama, na prostorima gdje se odravaju mitinzi, u
seoskim kavanama, na plesnim podijima, u salama za ruak velikih hotela, u malim krmama
u sporednim ulicama, kraj ormara s ploama, do nogu narodnog pjesnika, uz uzglavlje neke
Kurdkinje. Ona koja su sebi znala prilagoditi i platno iz Rizea i nevinu japansku svilu i
briselsku ipku. Sad je tim mojim nezasitnim ramenima gotovo nedostajao i radniki
kombinezon ili hipijevski prsluk. Nije bilo sueno...!

Tako sam uzvjesila bijelu zastavu. Ugasila sam svjetlo u kupaonici. Ispruivi golu
ruku kroz vrata sobe sjetila sam se objesiti natpis Molim, ne ometajte te sam se ponovno
vratila u sobu.
ka

Odmah bih trebala lei u krevet. Smrt vie ne bi trebala puno kasniti. Pogotovo nakon
ote

to sam se razraunala sa svojim ramenima. Smrt e doi sve i da ne eli. No to bih trebala
jig

uiniti sa omotnicom u svojoj torbi? Bi li trebala ostati tamo gdje jest? Kad dou provoditi
kn

istragu i traiti dokaze, bi li trebali otvoriti i proitati poruku koja se nalazi unutra? Ona
moda nikome nee nita poruiti. Ali opet e biti nekakav trag. Sluajna stvar, kao i svi
tragovi. Hipoteza. Te poruke je moglo i ne biti. Sad e odande poeti izvlaiti zakljuke. Tad
e se i moja smrt utopiti u moru krivih pretpostavki. Dobro, ali kako bi se to i trebao objasniti
pravi smisao smrti? Objasniti? Ne elim vie natovariti na sebe nikakva zaduenja. To je
odluka o nepreuzimanju dunosti. Da poderem poruku u omotnici i tako napiem? to e biti
ako tako napiem? Jedino razmetljivo sredstvo to nam preostaje: priopenje. Odvanost u
prvoj fazi onih to se ne usude riskirati ivot. Odmah napiimo priopenje! Potpiimo ga!
Koliko smo puta, i ne htijui zapravo to uiniti, bili ovako hrabri! Koliko smo puta rukama
opipavali mrak i vidjeli da se iza njega ne nalazi smrt. Raj priopenja propalih u procjeni.

A da zapalim posljednju cigaretu prije nego umrem? Jako elim zapaliti cigaretu. A
zato i ne bih zapalila? Budui da nisam jo umrla, i da sam poeljela zapaliti, to me moe
od toga odvratiti? Koja to dunost? Koja zadaa? Koji Otac...?
 sunshine/bojana888

Bacam se na torbu. Vadim zgnjeenu kutiju cigareta Samsun. Kako sam ih to stigla
ugurati u torbu prije izlaska iz kue? Nisam zaboravila uz njih staviti ni neotvorenu kutiju.
Znai da mi je taj otrov predostronosti dobrano zatrovao krv. Moda ni umrijeti ne mogu jer
se borim s tim otrovom.

Jako je smijeno to to sam si leei i ekajui da umrem zabranila sve stvari to se

rade dok si iv: gledati na sat, zapaliti cigaretu, raskriliti zastore, gledati kroz prozor. Pa ak i
nazvati Ajdina i rei mu: Trudna sam, ali dijete nije muevo. Odakle to samo izvlaim?
Kakve ja to veze imam s Ajdinom? Ne znam. Ali elim mu telefonirati jednako jako koliko
elim zapaliti cigaretu. Ne znam to u mu rei, ne.

Stavljam cigaretu u usta. No prije nego zapalim inim neto drugo: pritiem dugme
lampe kraj uzglavlja. Soba se rasvjetljava na vrlo dirljiv nain. Dok sam uzimala kutiju
cigareta po ruci me dotakn... Budimo iskreni na pragu smrti. Nije me sama od sebe dotaknula
po ruci. Lijepo izvlaim i vadim omotnicu iz torbe. Otvaram je. Pisala sam lijepim,
ka

uvjebanim rukopisom. Toliko uvjebanim da e u mom studentu pobuditi osjeaj

ote

inferiornosti. Maleni, etvrtasti papiri: Engine, mili; ovaj sam novac zaradila od one
jig

posljednje istraivake knjige, zna. Meni nije potreban. Moe platiti zaostale stanarine.
kn

Postoje neki mali trenuci u kojima si ovjek. Nisam htjela propustiti tu posljednju priliku. S
ljubavlju.

Eto, tako sam napisala. Od rijei do rijei tako. Gadili su mi se ti retci. Meutim, nisu
mi bili gadljivi dok sam ih pisala. Ba suprotno. Bila sam uvjerena da inim neto plemenito.
Sad u tim rijeima nasluujem dominantan miris koristoljublja. Kakav miris? Ba pravog
koristoljublja. Postoje neki mali trenuci u kojima si ovjek. Nisam htjela propustiti tu
posljednju priliku. Ba dobro! Mili Engin e ovo proitati. Rei e: Kakva velika ena!
Kakva persona! Povrh svega, nee on sam iskoristiti taj novac. Odnijet e ga ravno u
stranaki ogranak mladei i ondje ga poloiti. Znat e da u se diiti zbog toga. Naa stranka
e jo vie ojaati. Primit emo se za ruke i trati na mitinge zajedno. Bit e ponosan jer je
kraj mene. Nije li to ono to sam oekivala? Dok sam oekivala ovakvu uznositost, njegova
ruka pocrnjela od rada u tiskari izvrnula mi je zglob. Sluala sam bijesno gunanje. To se
dogodilo prije nego sam mu predala kovertu. Nisam mu je ni imala prilike dati. Nasred
tiskare. Obruio se na mene gotovo im me ugledao unutra. Zato, pitam se? Povrh svega,
 sunshine/bojana888

prvi put sam se to sad zapitala.

Otkako sam izala iz tiskare pa sve do sad nisam uope razmiljala zato se tako
ponio prema meni. Umjesto da mislim o tome, ja sam zapela za nadgrobne spomenike, kino-
plakate, granicu jorgovana to su je andari bacili preda me. Razbijala sam glavu s time
zato se stambeni objekt Radovan i Duanka upravo tako zove. Umjesto toga, trebala sam
razmiljati zato je mili Engin najednom tako poeo vikati. Mili! Dobro da mu nisam imala
prilike dati kovertu. Da tako bijesnom rekacijom doeka ono mili i s ljubavlju, situacija bi
postala skroz bezizlazna. Deko ne zna za moje pismo u kom mu se obraam s mili. Ne zna ni
to se nalazi u koverti. Zato mi je tako izvrnuo ruku? Dok se jo sino mirno i s puno
razumijevanja opratao od mene, i dok sam mu totalno porasla u oima zbog svog
posljednjeg postupka koji je smatrao izvanrednim, to mi je trebalo da mu se obraam s
mili...? Ne, eto, ne mogu sad pronai tome prikladan odgovor. Zar ga zaista ne mogu pronai
ili bjeim od umaranja da ga sama sebi objasnim? Razjanjavanja nekad jako dugo traju. Pa
opet, nita ne bude rijeeno i razjanjeno. To ovjeka uvijek odvlai od nekog odreenog,
ka

konkretnog posla to ga je maloas namjeravao uraditi; recimo od umiranja. Omerov prijatelj

ote

pjesnik govori da je i umiranje jedan u mnotvu poslova.

jig
kn

Bacio je klju za mnom: Idite, ekajte me u mojoj sobi! Ali ekajte me! Mislim da
je tako viknuo za mnom. Znam da mi je izdao neku naredbu. Rekao je: Idi i ekaj me tamo!
ili: Idite i ekajte me tamo. Ali ekajte me! Neto tome slino. Dobro, ali to sam uinila s
kljuem? Jesam li ga uzela? Ako ga nisam uzela, zato nije potrao za mnom da ga uzmem?
Da, uzela sam klju. Pruila sam ruku i uzela klju s mjeavinom pokornosti i uenja. to
sam zatim uinila? Moda sam ga ostavila na ulazu u tiskaru. Budui da nisam uope
namjeravala poi u njegovu sobu, klju ili nisam uope uzela ili sam ga ostavila negdje vani.
Moda sam ga i bacila pod neko drvo im sam izala. To je sad stvar koje se najmanje mogu
sjetiti.

Nosim li u sebi dijete ili ne, to sad vie neu moi saznati. Ali dok se skroz ne ugasim,
mogla bih se moda makar opravdati pred Enginom. Ili zakljuiti da je on u pravu. Moda je
to i ista stvar. Ali prije toga moram neto raistiti: napisala sam Nisam htjela propustiti tu
posljednju priliku. Znai, odluila sam umrijeti jo dok sam pisala poruku. Znai, nisam
odluila umrijeti zbog takvog njegovog ponaanja. Znai, nisam pola u smrt zbog ljigavog
 sunshine/bojana888

osjeaja kao to je povrijeen ponos. Odjednom, dok sjedim gola u naslonjau s cigaretom u
ustima, uspravljam ramena s kojima sam se maloprije razraunavala. Ponovno rastem i
proljepavam se u vlastitim oima. Ponovno se zaodijevam svim pravima to su mi dana i uz
njih se pruam k novim pravima. Ponovno postajem privilegirana turska intelektualka. Eto,
sama sam izabrala vlastitu smrt. I umirem sama zbog sebe. Predavi svoju asnu smjenu...

Opet se smijem. Ako se toliko esto uspijevam smijati, onda je moja odluka da umrem
prije nego sam sino napisala ovu poruku skroz nevjerovatna stvar. Zna se, na sprovodima
smo se uvijek tjeili kako na nama ivima svijet ostaje. Veseliti se tome to nam ostaje
svijet da ivimo. Uvijek pronalaziti neto emu emo se veseliti... Znai da vie ne elim
traiti emu u se veseliti. Moram povui otru liniju izmeu vjerovanja u budunost i ludog
optimizma.

Najprije trgam poruku. Zatim palim cigaretu. S takvim uitkom povlaim prvi dim da
nasluujem da se jo ni zeru nisam pribliila smrti. Pa opet, nikad se ne zna? Moda je to
ka

uitak to ga nosi posljednji dah. A vrijeme? Koliko je sati...?

ote

Ako sad ustanem i skroz rastvorim tamnozelene zastore, vidjet u glavni grad to se
jig

prostire pred mojim golim tijelom. U kojem svjetlu dana, pitam se. Kamo gleda ovaj brazilski
kn

prozor? Na tvravu? Na Park mladosti? S jednog kraja na ankaju svu u epoletama, s drugog
na stari, plemeniti i jeftini Etlik? Ili na groblje na Debediju? Ili na Nil bar? Moda i na
Rimsku kupelj.

Koji je ovo hotel?

Osjeam da sam zapela za neku nepoznatu toku grada u kom sam dugo ivjela, s
kojim sam gotovo zajedno i odrasla i s ijim sam se neimanjem identiteta gotovo
poistovijetila. Ako raskrilim zastore, to e se pojaviti preda mnom? Zar zaista to ne znam?
Ili se bojim? Osjeam li to strah da e mi se obnoviti interes za izvanjskim svijetom?

Stvari kojih se zaista trebam bojati nalaze se u sobi. Meni pod nosom. Prva od njih je
sat na mojoj ruci. Druga telefon to mi stoji kraj uzglavlja. Misli mi vie lete k telefonu nego
 sunshine/bojana888

k satu: kako god bilo, neu umrijeti dopadajui se sama sebi. Zato onda pritom ne bih
nazvala i Ajdina? To bi bilo prilino ljudski. Ako nita, makar bi znao da sam ga nastojala
razumjeti, i da sam tome posvetila prilino puno panje...

Posve je jasno. To je rat kako bi se jo ivjelo. Ako opravdam nas, nee vie biti
potrebe za smru! Nastavit e se ivjeti; ne; nastavit e se prigovarati. Poput tek roenog
djeteta, svaki dan se uditi stvarima koje uope nisu nove. ekati...

To zahtijeva da se ovjek usuglasi sa svime i sa samim sohom. Znai, ako ne uspijem

opravdati nas i sve ostalo, ta e se instinktivna obrana u potpunosti usprotiviti mojoj smrti. I
nee biti povlaenja.
ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Nemamo vie mjesta za povlaenje...

Stigao je kraj ljeta. U novinama je porastao broj oglasa za nestalim knjiicama. No

tijekom ljeta ovlatene su osobe priopile da e doi do proirenja u distribuciji hrane i pia te
da e se sistem knjiica primjenjivati u nekoliko naih gradova. Nova vlada pod
premijerskom palicom ukrua Saraoglua odluila je da e ponititi odluku o zapljeni
prehrambenih artikala te da e kontrolu odsad provoditi i opina i trgovaki uredi. Jedne su
nedjelje tog ljetnog mjeseca oni to u Istanbulu odlaze na trke konja na Veliefendi doslovno
nagrnuli na sitnite sa sezamom to kotaju dva i pol kurua, kakvih ve mjesecima nije bilo.
ka

Kanjene su pekare koje su u penino brano dodavale brano od slanutka i boba.

ote

Cijene na crnom tritu uzdrmane su do temelja.

jig
kn

No traevi o korupciji pri prodaji avala i dalje krue. Korupcija vezana za prodaju
autobusa meutim vie se ne spominje.

U Trgovakom uredu grada Istanbula osnovane su razne nove komisije. Primjerice:

Komisija za riu i bulgur, Komisija za sir, Komisija za eer i sol...

Uhiena su etiri idova optuena za profiterstvo jer su skrivali ae, lonce, europski
saten i materijal za podstave.

A vjetine dva idovska momka? I oni su kriom ukrali novac ubaen u kutiju kad su
dijelili bedeve za Aeroklub, te su uhapeni zbog ina kaznenog djela.

Oigledno su idovi najednom postali loi. Hitler je to i tako prvi uoio!

Ve neko vrijeme od svih mjesta u naoj Anadoliji najvie se spominje Akale.30

Slatiarnica Tilla na Bujukadi natkrila je terasu tendom. Mlade na Bujukadi sada zna

30 Grad u koji su u ono doba slali osuenike na odsluenje kazne. (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

da e ondje moi plesati ak i (X) vjetrovitom i kinom vremenu. Iz porculanskih alica na

stolovima u Tilli pue se mirisni ajevi. ovjek se udi onima to govore: Ne moe se nigdje
nai aj! udi se i tome zato pekari u brano dodaju slanutak i bob. Zato to se u Tillu
prodaju fine male ruice, uskrnje pletenice, voni kolai i okoladne torte napravljeni od
najistijeg brana. Mladi najvie vole takozvani nioise. Oboavaju hrskavost vanjske korice
i taj divni okus to dolazi iznutra. Zato se majke ude to su im se djeca udebljala nakon
toliko nioisea, tih divnih vonih sladoleda i ledenih kava? A one same? Ne samo trbusi i
stranjice, i ruke su im postale kao punjeni jastuci! U stranji dio koija sjedaju majke, do
vozaa leima okrenuta mlade i djeca. Njemake i francuske pjesme ne silaze s usana
koijaa i mladei.

Oevi podiu prste u komisijama za riu i bulgur, eer i sol, avle i bakar. Uveer se
oznojeni vraaju u svoje vikendice gdje provode ljeto. U paketima to ih nose u rukama
nalazi se kava u zrnu, okolada, englesko platno. Jedan kupon za Fischer, jedan kupon za
Garnier - Dormoy.
ka
ote

U Americi pomorska postrojenja Henrya Kaisera obaraju sve rekorde u proizvodnji

jig

ratnih brodova. Ovo su dani u kojima se brod teak skoro deset tisua tona moe spustiti u
kn

more za petnaest sati i dvadeset pet minuta. A Henry Kaiser? On je istovremeno i vlasnik
Amerikih tvornica cementa. Jedan je na novinar prilikom svog posjeta Americi posvjedoio
kako tvornice u Detroitu uz dvadeset etiri sata neprestanog rada svakog sata proizvedu jedan
bombarder.

Nijemci su u jednom tjednu potopili jo trideset saveznikih brodova to skupa tee

sto osamdeset tisua tona. Priopili su da su njihove vojske zauzele planinske prolaze na
Kavkazu. A Sovjeti? I oni su na Kalinjinom frontu osvojili tri utvrene pozicije. Ali Nijemci
su pred Staljingradom otvorili nove prolaze.

Rommelova vojska napredovala je dva kilometra u Africi.

Oslanjajui se na posljednji trgovaki sporazum izmeu nae zemlje i Njemake, oni

su nam nakon ezdeset pet vagona punih robe sad poslali jo sto osamdeset pet vagona.
Usput, od Nijemaca je kupljeno i petnaest lokomotiva.

Osobni predstavnik amerikog predsjednika Roosevelta, Wandell Willkie, doao je u

 sunshine/bojana888

na glavni grad i zapoeo susrete s naim ministrom vanjskih poslova Numanom

Menemendiogluom.31

Snijeg je rano pao na kavkasko gorje. Po naredbi ruskog glavnog zapovjednitva

potopljeni su svi brodovi na rijeci Volgi te su tako oni to brane Staljingrad ostali bez prilike
za bijeg. Svaka kua u gradu postala je sklonite za obranu.

Nasuprot naoj ekonomskoj krizi, ba poput asnih proizvoaa i asnih trgovaca, iz

dana u dan raste potreba i za asnim inovnicima. Prvi je pekulant prognan u Kemah.
Drava je djelomino preuzela kontrolu nad distribucijom rie. Oni koji vlasti predaju deset
do dvadeset posto proizvedenog, ostatak e moi slobodno prodavati.

Pokret u okupiranoj Francuskoj to ga povijest danas klasificira kao narodni otpor, na

tisak iz tih dana kvalificirao je kao izazivanje kaosa. Njemako zapovjednitvo ponovno je u
Francuskoj postrojilo sto esnaest osoba na strijeljanje. Strijeljani su optueni za anarhiju i
konspiraciju.
ka

Kad je Ajdin prvi puta otiao u Tillu na Bujukadi, Amerika jo nije bila objavila
ote

Bijelu knjigu. Ali Amerikanci su ve odavno iskazali svoje htijenje da njihova vlada poduzme
jig

akciju protiv rata u Europi. Ajdin jo nije bio uo ni za ime Henryja Kaisera. To ime jo
kn

godinama nee za njega nositi nikakvo odreeno znaenje. Njegov je otac sanjao o tome da
izgradi kuu u etvrti Suadije, na zemlji to je ostala od djeda; i kad bi u ljetnim mjesecima
doao u Istanbul za praznike, raunao je koliko e ga kotati eljezo i cement. Amerika je bila
toliko daleko, da e kuu zacijelo izgraditi koristei njemako eljezo i cement. U Istanbul je
doao i kako bi vratio sina s ljetnih praznika koje je ovaj provodio u provinciji, i kako bi se
bavio tim poslovima oko kue.

Kad je Sevil u pratnji svoga strica i strine Njemice ula u staru vilu na Fenerbaheu,
Ajdin je ba prao zube nad pocinanim lavorom. Kako mu je brada pomalo kasno izbila,
danas se prvi puta obrijao. Starim oevim brijaim aparatom koji mu je ovaj poklonio... U
Ajdinovim oima Sevilin je stric bio pravi vitez. Onaj vitez iz bajki koji je izvukao svoju
enu iz crvenog plamena te ju posjevi na konja odveo u ruinjak. Moda su ovo dvoje
bili prvi koji su se brodom njegova tetka kapetana izvukli iz rata: Sevilin stric arhitekt i njena

31 Menemenciolu (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

plavokosa strina velikih grudi i jastuastih ruku, zglobova i zapea, koja je prema Ajdinovu
miljenju svejedno nosila u sebi nekakvo zapadnjatvo. Ajdin je toga ljeta iz knjinice tetka
kapetana potajice uzeo i itao LAssommoire. Na turskom, naravno. Kad pone kolska
godina, u kolskoj knjinici e pronai roman na francuskom i pred bliskim prijateljima se
praviti da je itavu knjigu od poetka do kraja proitao i shvatio na francuskom. Ajdin je
Sevilinu strinu usporeivao s praljom iz tog romana. Pa opet, vjerovao je da su pralje na
Zapadu profinjenije od najplemenitijih gospoa u njegovoj zemlji.

Njegov otac, tetak kapetan, teta, Sevil, Sevilin stric i strina. Tako su eto u grupi ili na
Bujukadu, u Tillu piti aj: u grupi koja se nee posramiti to se nalazi u istom drutvu,
naprotiv, moda e ak osjeati i ponos. Strina Njemica bila je u vrlo arenoj odjei,
otkrivenih prsa i ruku. Uvila je kosu. A Sevil je bila sva kao tratinica. Bila je sva odjevena u
bijelu organzu i sve je bilo doneseno iz Njemake: ukljuujui i arape do koljena, sve na njoj
bilo je sa Zapada. Samo, zbog injenice da su joj noge bile malo predebele i precrvene, te su
njezine dokoljenke pomalo izgledale kao tucne i bile su u oprenosti s lepravou organze,
ka

ali nema veze. Turske su djevojke tih dana nosile odjeu od amerikog platna bojanu ljuskom
ote

od luka. ovjeku je bilo dosta gledati ih stalno u bojama to su sve sliile na istu tkaninu. Za
jig
kn

nacionalnih praznika ivaju orceve od istog tog platna uronjenog u vapno i izbijeljenog te u
njima idu na ceremonije i izvode gimnastike vjebe. Bilo je nemogue odrediti jesu li ti
orcevi zapravo bili radna odijela, none haljine ili uniforme Crvenog polumjeseca. Tako je
Sevilin izgled nesumnjivo bio razvedravaju. Izgled koji je pruao ponos onome tko se kraj
nje nalazi. Povrh toga, u Tilli je stric arhitekt sa svojom suprugom stalno priao na
njemakom. Glave su se okretale prema ovoj civiliziranoj grupi, tovie, okolina im se
smijeila.

aj u Tilli bio je zahvala koju je stric arhitekt dugovao tetku kapetanu. Tetak kapetan
nikada jo nije toliko porastao u Ajdinovim oima: tog je dana i sa strinom Njemicom i sa
stricem arhitektom - iako se puno sluio gestikulacijom rukama, no nema veze - uspio
govoriti pomalo na njemakom, pa ak i na francuskom. I Ajdin je po prvi put dobio priliku
da izvan kole koristi francuski, koliko ga je do tog dana bio nauio. Kako je strina Njemica
ranije radila kao istaica u nekom hotelu u Belgiji, kad je pomirisala aj stavljen na stol
 sunshine/bojana888

znala je rei: Mais, e sent bon!32 ili: Allez, dansez mes petits.33 Ajdin je u sebi traio
mjesta tim reenicama u knjigama iz gramatike. Ali veselio se i to je shvaao to ena eli
rei, te je govorio: Oui, nous allons danser.34 Jedini je nesklad leao u njegovu ocu. Pomalo
i u teti. Njegov otac, taj otac kog je smatrao toliko civiliziranim i pametnim, sada mu je sa
sve tim smee-bijelim ljetnim papuama izgledao kao bilo koji stanovnik onog malog
gradia. Drao se nekako postieno. Njegovi pogledi na krupne ruke i grudi strine Njemice
nisu bili naroito diskretni. Svemu se neprestano smijao, a to se vie smijao to mu je lice
vie poprimalo neko sjajno, masno crvenilo. Bez ikakva reda i smisla koristio je onih par
rijei njemakog to ih je nauio u koli i odavno zaboravio; svako malo govorio bi bitte,
bitte. Nije znao ni jednu jedinu rije osim bitte i dankeschn. A kako je samo najednom
podrignuo nakon to su se pojele okoladne torte! Tillina terasa natkrivena tendom u trenu
mu je postala mrana tamnica. Valjda je u tom trenu i ponovno raskrvario bradu koju je
porezao prilikom brijanja.

to se tie njegove tete, ona je makar imala toliko potovanja da se ne trudi

ka

poistovijetiti sa stvarima koje ne razumije. Tiho je sjedila, pijuckala aj, a kad je poeljela
ote

zatraiti od konobara kriku limuna, apnula je to na uho svome muu kapetanu. Pa opet, bilo
jig
kn

je posve oito da osim rua to ga je lagano nanijela na usne i haljine s kratkim rukavima,
nije uspjela uspostaviti nikakvu vezu sa Zapadom.

Sevil je sad ve bila u esnaestoj godini. U kosu je stavila tanak rajf ukraen utim
umjetnim cvijeem kakvo je okruivalo i kragnu njene oprave od organze. Bilo je posvema
oito da se cvijee prodavalo kao neodvojiv dio oprave. tovie, to je Sevil u Ajdinovim
oima inilo malo pretjeranom. K tome, ona je bila i buna djevojka. Htjela je da joj svi
neprestano poklanjaju panju, kako oni za stolom, tako i njihova okolina, i tu si je panju i
osiguravala. im bi se na tren nala izvan centra panje, samo bi pravila face i govorila: Uff,
dosadno mi je! Ovo je jako dosadno mjesto! Tad bi Ajdina hvatala panika. Sevil nije
naroito zanimala njegova pria o Galatasaraju, njegovim prijateljima odande i nastavi, kao
ni recitiranje pokojeg stiha iz poneto francuske poezije to ju je zapamtio. Strina Njemica bi
svako malo, akcentom koji je iz nekog razloga pred Ajdinovim oima oivljavao prizor

32 Kako fino mirie! (nap. prev.)

33 Hajde maleni, pleice! (nap. prev.)
34 Da, zapleimo! (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

masivnog zemljanog upa, govorila: Elle est charmante, notre Sevil!35

Kad je Tillin trolani Swing Jazz orkestar poeo svirati Jattendrai, Ajdin je izmeu
popustljivih predaha svog oca pozvao Sevil na ples. Po prvi je puta pred svima, i to s jednom
djevojkom, trebao izvesti ovaj ples to su ga u koli vjebali momak s momkom! Lice mu je
oblio znoj. Ali ruke su mu bile led-ledene. Pa opet je, pozivajui Sevil na ples, uspio zauzeti
aljiv stav; rekao je: Vous permettez, Madame?, a potom je brzo odmahnuo glavom: Jao,
zabunio sam se, Mademoiselle Svi su se uglas nasmijali. I on je usred tog amora krenuo na
podij za Sevil.

Postajalo je sve tee shvatiti Sevil. Dok su ve pola sata njene noge pod stolom
hvatale tempo muzike to je svirala, sad se inilo kao da bezvoljno ide na podij. Odlazila je
na podij koracima izviake to su bili u neskladu s lepravou organze. U hodu je zakaila
al neke ene to ga je ova prebacila preko stolice te ga sruila na pod. Gazila je po njemu i
samo prola ne osvrnuvi se. Kao da se nita nije dogodilo... Ajdin je malo kasnije stigao na
ka

podij jer je zastao kako bi podigao al i ispriao se eni. Sevil mu se usprotivila, ekajui
ote

podignutih ruku da je Ajdin primi za dlan i obujmi oko struka: Sramotno je ovo to si uradio.
jig

enu se ne puta da eka na plesnom podiju! Ajdin je zbog toga krivo izveo prvi korak.
kn

Nakon toga su se te pogreke samo nastavile. Ali Sevil se nije obazirala na pogrene korake.
Ta im je situacija omoguavala da ih neki od drugih parova promatraju. I ona se zajedno s
drugima smijala i pokazivala na njih. Tako je skrivala to to ni sama ne zna dobro plesati.
Tako se nastavljao taj tajni i zabavni odnos to ga je uspostavila s drugima.

Ajdin nije uope razmiljao o razlozima Sevilinog iznenadnog veselja i tolerantnosti.

Stalno je mislio o pogrenim koracima koje je inio. Svako malo je, kad bi nekome iz okoline
stao na nogu, govorio: Oprostite.

Jako loe pleem, zar ne?

To je zato to me ne dri vrsto oko struka, rekla je Sevil.

Pogled joj je bio zapeo na drugom po redu paru pred njima, na mladiu sjajne kose u
plavim izglaanim hlaama i bijeloj koulji, s bijelim cipelama na nogama. Taj je mladi
vrsto grlio djevojku s kojom je plesao. Oboje su bili preplanuli od sunca. Dok je Ajdin

35 armantna je ona, naa Sevil. (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

rukom malo vre primio Sevilin struk, ona je rekla: Ta djevojka je idovka. Koja? Pa
ova! idovka je. Oni smrde. Grkinja je, rekao je Ajdin. To je grka djevojka. A odakle
ti kao zna da je Grkinja? Ajdin je s nekim prizvukom u glasu koji je nasluivao da puno
toga zna i puno toga taji, rekao: Ja odmah prepoznam grke djevojke. A odakle, kako ih
prepozna? Eto, prepoznam ih. Mi iz Galatasaraja odmah ih prepoznamo.

Tango je zavrio. Zahvaljujem, rekao je Ajdin. Hoemo li sjesti? Sevilino

zanimanje za Ajdina odjednom je poraslo. to ako ne zasviraju opet tango? Ja druge plesove
ne znam. U tom je trenu zapoeo valcer. Sevil je odmah povukla Ajdina za ruku. Ja volim
valcer! Jako ga volim! Htio-ne htio, poeo je okretati Sevil tamo gdje su ostali stajati. Jako
su se sporo okretali. Ali nema veze. Ovaj put nekako prvi korak nije bio pogrean. Osim toga,
Ajdin kao da je dobio neko samopouzdanje. Pravi si laljivac! rekla mu je Sevil. Ajdin se
samo nasmijao. To ga je u Sevilinim oima uinilo jo zanimljivijim.

Ajdin nije bio naroito visok. Ali nije izgledao nimalo neprivlano, s tom smeom
ka

kosom to mu je padala na elo, linijom kosih oiju i tankom porezotinom na maloj, okrugloj
ote

bradi. Povrh toga, iao je u Galatasaraj. Pokreti su mu bili profinjeni. Da vidimo zna li taj
jig

momak u plavim hlaama francuski koliko i Ajdin! Kad ovi budu prolazili pored nas, daj mi
kn

reci neto na francuskom! Zato? I to da ti kaem uope? Pa neto reci! Da vidimo hoe
li razumjeti! Pa ne znam to da kaem... Daaaj, i ti isto; dolaze, hajde! Reci neto! Evo,
reci volim te! isto da neto kae.

Momak sjajne kose i njegova plesna partnerica nali su se blizu njih. Sevil je odmah
suzila pogled. ekala je; Ajdin je u trenu izgovorio: Je vous aime. Sevil je odmah
odgurnula Ajdina. Odvojila se od njega. Frknula je nosom. Slegnula je ramenima prema
momku sjajne kose: Ali ja tebe ne volim, to da radimo!; potom se vratila za stol dok joj je
donji dio haljine od organze poskakivao.

Za stolom se popio aj, pojele su se torte. Ajdinova teta polako je brisala usta
ubrusom. Tetak kapetan pripovijedao je kako je naa podmornica Atilaj za vrijeme vjebe
uranjanja potonula u tjesnacu anakale i to je sve posada od gotovo etrdeset lanova
proivjela ekajui da se spasi. Iako je povremeno nastojao to to je pripovijedao prevesti na
njemaki, inilo se da se strina Njemica dosauje od tih podugakih, detaljnih informacija.
 sunshine/bojana888

Sevilin stric arhitekt zatvorio je temu rijeima: Izgubili smo etrdeset pomoraca. Da, to je
jako bolno. Ali pomolimo se zahvalno to nismo u ratu. Ajdinov otac iznio je jedan
prijedlog: Poimo idui tjedan na novootvoreno Inonuovo etalite!36 Opet ovako, svi
zajedno! Sjest emo i popiti po sok! Moji ste gosti! Svi, ba ovako... A zatim, svatko svojim
putem! Smijao se i smijao. Lice mu je opet pocrvenjelo dok se smijao. Ajdina je opet oblio
znoj: Misli li zaista da si ih poastio ako im plati sok, tata...

I tako se bio ozlovoljio jer je Sevil na onakav nain napustila podij. Mislio je da svi
gledaju u njega. Izgubilo se ono samopouzdanje koje je maloprije osjeao. elio je to prije
biti u koli. elio je da se njegov otac to prije vrati u provinciju na posao i namjeravao je
ovoga tjedna poto-poto na Bejogluu upoznati neku Grkinju.

Jazz je odjednom ivnuo. Svi u Tilli poeli su uglas pjevati pjesmu Tout va tres bien,
Madame la Marquise.
ka
ote
jig
kn

36 Danas sporni Taksim Gezi Park (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

Svakom selu po jedan orkestar

Jedne nedjelje u sijenju vrijeme je bilo toliko lijepo da ga se ni proljee ne bi

postidjelo. Novine Nacija tog su lijepog dana objavile fotografiju ljudi nasmijanih lica koji
su preplavili ulice i parkove. I Sevilina strina Njemica je u hladnjaku kojeg je sa sobom
ponijela iz svoje zemlje hladila kremastu tortu i bocu ampanjca. Danas e ona i njen suprug
arhitekt proslaviti treu godinjicu braka. Od rasplesanog dana u Tilli i sokia na Inonuovom
etalitu prolo je nekoliko mjeseci.

Stric arhitekt upustio se u pripreme oko izlobe Arhitekture njemakog grada. esto
ka

je odlazio u glavni grad i ondje se upoznavao s vanim osobama. Ta poznanstva omoguavaju

ote

stricu arhitektu razna nova lanstva, razna nova mjesta u skupinama strunjaka,
jig

predsjednitva komisija. Rukovodioci u glavnom gradu e za strunim osobama i

kn

ekspertima pokuavaju ugasiti pomou obrazovanih ljudi to su izvukli ivu glavu iz rata u
Europi te su se vratili kui.

Poto bi se stric arhitekt nakon nekoliko dana izbivanja vratio kui, Sevil bi hvalisave
dojmove to su proizlazili iz ljepote postavljene trpeze, svirke na glasoviru i otplesane kadrile
prenosila u kolu i irila ih meu svojim prijateljicama. Stan strica arhitekta i strine Njemice
u etvrti Tevikije za Sevil je sad gotovo zaista bio ruinjak usred vatrenih plamenova.
Sevilina europska odjea bila je uznemirena u mirisu brana i ae to ih je irila gorua
ciglena pe u stranjem dijelu donjeg kata stare drvene kue na Akaretleru; katu koji je
obuhvaao i kameno dvorite s granom jasmina i bio omeen crnom eljeznom ogradom. Zar
ih stric arhitekt nije mogao ee pozivati k sebi? Nisu li se vie mogle dijeliti veeri u
kojima se slave roendani, nove godine, Uskrsi, godinjice braka? Zar se Isus ne raa ee?
Ne mogu li stric arhitekt i strina Njemica imati desetero djece? Strinina trudnoa najvie je
usreila Sevil. To nitko ne moe shvatiti! Rodit e se dijete. I ono e imati roendane. Iz
 sunshine/bojana888

kune penice izlazit e vrua peciva, a iz ormara oraasti plodovi, voe, sladoledi, svijee,
arene svjeice... Dodat e se jo jedna u nizu arenih veeri u godini. Uz strinu je razvijala i
svoj njemaki. Govorila bi ga s gostima koji bi dolazili onamo...

Na toj godinjici braka, ba kad je strina stavila na gramofon beki valcer i dok su se
jo ekali ostali gosti, otac je gnjavio strica arhitekta neukusnim razgovorom: Zna li to e
se dogoditi onima to na vrijeme na plate porez na imovinu? Ii e pravo u Akale! Hah...
Trait e se objanjenje za imovinu koju su obveznici u knjigu rauna prijavili kao gubitak...
ak su iz Ministarstva financija u parlament proslijedili plan o donoenju zakona u svezi s
tim... Stric je udario brata po ramenu, rekao mu: A to se to tebe tie? i tutnuo mu au s
aperitivom u ruku. No otac nije znao piti nita osim rakije... Sevil je smatrala da oevo lice
svakim danom to prolazi postaje jo malo runije. Nije voljela ni dvije zlatne narukvice na
majinoj ruci. Ni to to joj ipka s ipkastog kombinezona koji je odijevala u dane kad je
htjela biti otmjena viri iznad kragne haljine. Iskoristivi priliku dok je postavljala strinine
kristalne ae na stol, tjerala je majku da skine narukvice...
ka
ote

Dok nijedna od cura iz kole nije jo znala ni kakav okus ima pivo, ona e se ove noi
jig

po trei put s odraslima kucnuti kristalnim aama. I strina i stric govorili su da vino
kn

poboljava djeci krv i omoguava im razvoj. Sreom je njen otac u sebi nosio ideal
civiliziranosti do te mjere da zna da treba s potovanjem doekati sve to strina Njemica kae.
I opet, tko e to bolje uzvisiti ovu zemlju? Njen otac? Ili ona Nihal to nosi dugake crne
arape? Nihal to ak pokriva usta dok se smije? Vrlo je rijetko razmiljala o tome. Ali je
razmiljala. Na kolskim sastancima na kojima se pio aj Sevil je uvijek bila u prvom planu.
Na priredbama i sveanostima razvijala je svoju glumaku vjetinu. Jao! Ta nee valjda non-
stop prati sue kao njena majka! Stalno brie prainu. Neprestano istresa tepihe. Neprestano
pri luk i vjea rublje u kamenom dvoritu. Sevil je pita: Hajde, da ujem jel zna tko je
Gary Cooper? Majka je onda pita: Jeste li tako nadjenuli ime onom vlasniku vile kod
pristanita? Sevil em puca od smijeha, em raste u vlastitim oima. Da ujem jek zna tko je
Barbara Stanwyck? Majka zastane. Slegne ramenima. Pa umjetnica koja glumi u filmu
Upoznajte Johna Doea, bistrice! Samo neka njena majka upita: A otkud ti to zna?, Sevil
odmah isturi jedno rame, digne nos, kae neto poput Dabe je tebi objanjavati i izae na
ulicu. Zna da za sobom ostavlja enu koja je pomalo prestraena, pomalo puna potovanja, a
 sunshine/bojana888

pomalo i tuna. Kako bi majino potovanje prema njoj poraslo, ili kako bi se jo vie kajala
zbog toga to sama nije obrazovana, taman u trenu kad joj se ova sprema rei: Uf, postala si
nepodnoljiva!, uzima violinu, istee ruke, podie glavu, sklapa oi i poinje svirati
Bergereta.

Strina, mama nikad ne slua kad sviram violinu! Zar tako loe sviram?

Strina Njemica stavila je ruu u vazu. Donijela ju je i smjestila posred stola. Bila je to
naranasta rua, iste boje kao i cvjetni dezen na tanjurima. I svijee su poele gorjeti, sve
tako naranaste. Strina je svojim turskim kog je tek poela uiti rekla: Ooooou, ma kakvi
slatkica... Jako lijepo! Sevil je opet isturila jedno rame i u inat prola ispred majke. Poljubila
je strinu u obraz i rekla: Danke. Povinula je jedno koljeno i naklonila se. Stric i strina su se
nasmijali. Majka se nasmijeila. Otac je pripovijedao kako je kao vlasnik kupona s cifrom
veom od dvije tisue, prolog mjeseca iz Udruenja za uvoznu robu dobio ovaj vrst i
otmjen materijal kakav se na slobodnom tritu nikad ne bi mogao nai te kako se, s obzirom
ka

na to daje kupon doao na red za koritenje, s molbom obratio nekoj Sumerbankinoj

ote

podrunici i uspio da mu saiju ovo odijelo na njemu. Nije razabrao ni Sevilino danke ni
jig

njen naklon. U trenu se pak opet odvaio upravljati svijetom te je govorio: Ali ne razumijem
kn

zato su Japanci zapeli za glavno sjedite na jugozapadnom Pacifiku? Aaa, zar nisu sad u
prilino beznadnoj situaciji nakon to su poraeni na desnom krilu, kod Bruneja? Stric
arhitekt mirno je pijuckao svoje pie: Jasno, dao si moju posjetnicu gospodinu Iskenderu u
Sumerbanci, zar ne? Dobro. A Japanci? Ne obaziri se na to... Hajde, zavri taj martini prije
jela. Sad e uskoro doi i gosti...

Gosti? Pa da! Ah, je li to trebao doi i onaj simpatini deko, onaj Demir s majkom i
ocem? Onaj Demir iji je otac lijenik. Kako Demirov otac lijepo govori njemaki! Tako
teno... Demir ui na Saint-Josephu. Ajdin pohaa Galatasaraj, ali je pomalo nizak, a k tome
se ne zna ni lijepo oblaiti.

Strie, hoe li i moj kavalir biti ovdje veeras?

Majke i oevi koji su vidjeli Europu i koji su svoju djecu od ranih godina htjeli
privikavati na drutveni ivot, povremeno bi ih vodili na svoja veernja druenja. A kamo je
to Sevilin otac htio povesti nju? Rekao je: Ja u svoju ker kolovati kako treba, a sad se
 sunshine/bojana888

ljuti kad ona pita za kavalira! Odmah mijenja temu: Kako su Nijemci lijepo odgovorili na
Bijelu knjigu! Proitao si to, zar ne?

Joj, taj njen tata! O kakvim nepovezanim stvarima govori!

Iz depa novog odijela izvukao je komad novina presavijen na etiri dijela.

Zapjenjenih usta pruio ga je bratu. Majka je gledala snijenobijele zavjese. Namjetaj od
mahagonija. Antikne lampe. Srebrninu.

Evo vidi, ovi tvoji Nijemci za Bijelu knjigu kau da je oprena istini i da je lo
panegirik pravom uzroniku rata Rooseveltu.

U Sevilinom pamenju ostala je takva jedna reenica. I to da se stric arhitekt sloio s

tim rijeima. Ali njen najupeatljiviji dojam te veeri bili su rasprava i neslaganje svih oeva,
ujaka i strica, te ak povremeno strine, majki i teta oko toga je li ameriki kruzer po imenu
Trenton 1939. godine pratio njemaki putniki brod po imenu Columbia sve dok nisu stigli
engleski brodovi. Zato to je razgovor naime jako dugo trajao. Rasprava je planula taman
ka

nakon veere kad je Sevil s violinom trebala pratiti svoju strinu na klaviru i porasti u
ote

Demirovim oima. Tko zna to bi se dogodilo da nisu tako dugo razgovarali! Na kraju je torta
jig

koju su osvjetljavale svjeice razrezana bez pjesme i ceremonije. Demir je zaspao u jednoj
kn

fotelji.

Njezin uitelj violine uvijek je govorio: Sad u naem glavnom gradu postoji orkestar.
Ali tek kad svaki na vilajet bude imao orkestar, tek tad emo dostii civilizaciju Zapada.
Svakom vilajetu jedan orkestar! Znai, u svakom od naa ezdeset i tri vilajeta bar po jedan
orkestar!

Njezin je uitelj violine bio jedan poznati ovjek bujne kovrave kose i dugog nosa
koji je oko vrata uvijek vezao tokastu maramu i ljeti nosio bijele hlae. Nije poduavao
svakoga. U ime prijateljstva sa strinom Njemicom, pristao je davati satove Sevil, i tako se ona
spasila one suhonjave mademoiselle. Njen otac nije ni plaao tom uitelju violine. Pitala se
plaa li mu stric, ili ovaj to ini samo zbog prijateljstva koje je zapoelo neko u Berlinu...?

Razumije, djevojko, zar ne? U svakom naem vilajetu, tovie, u svakom selu po
orkestar! Tek tada emo naem Uzvienom Ocu...
 sunshine/bojana888

Kad god bi spomenuo Ataturka, plakao bi. Nije htio pokazati da plae, pa bi tako
uzdisao gladei rukama svoju bujnu kovravu kosu. Tad bi mu Sevil poletjela u naruje i
govorila: Uitelju, uitelju, nemojte! I ja u onda plakati! Uitelj violine bi je odmah privio
na grudi, te bi promrmljao, vie ne obuzdavajui jecaje: Eto, vi ste nam jedina nada.
Dlanom bi polako milovao Sevilinu mladu ruku.

Sevil je tako nauila imati samopouzdanja. Jako je dobro razumjela uitelja violine.
Algebra, geometrija, povijest... Te satove ne voli. Uitelj violine je profinjen i uvijek u pravu.
Demir je drijemao u fotelji drei u rukama Bajke Madame la Comtesse de Segure. Sevil je
odjednom nedostajao njen uitelj violine. A sat ima tek u srijedu! Ako malo smravi, i prsti e
joj biti tanji. Moda e se onda i uitelju vie sviati kako dri violinu.

Zar se jedan njemaki brod nije nakon toga potopio? Hajde, pitam ja vas!

Ne moete tako braniti Nijemce!

Jedan se mladi ovjek vrlo svijetle plave kose, na kojem je sve, pa i lice, bilo bijelo, i
ka

kog je te veeri prvi put vidjela, ovako usprotivio pitanju njezina oca: Hitler je krvnik
ote

ovjeanstva! Eto, u tome je stvar! Amerika je u svojoj Bijeloj knjizi u pravu do neba!
jig
kn

Jedan je gospodin to se bavi uvozom robe dobacio: Ali gospodine, lako je tako rei!
Ja posjedujem slubene podatke! U telegramu koji je 15. lipnja 1940. Roosevelt uputio
francuskom premijeru Reynaudu, priopio mu je da e Amerika, ukoliko Francuska nastavi
pruati otpor Njemakoj, svoju pomo poveati za pet puta. Zar ne znate nita o tome?

ovjek sav u bijelom se nasmijao: A to bolje od toga pokazuje koliko se Amerika

zalae za mir? Stric arhitekt se ubacio: Ne elim se mijeati, ali ne smijemo zaboraviti ni to
da je opet Roosevelt 1940. objavio da e pomoi Grcima. Mislim, u njihovom ratu protiv
Italije. to se tie vrenja pritiska na Jugoslaviju da ue u rat, nije li onamo poslao pukovnika
Donovana? Tko je 1941. savjetovao princu Pavlu da se odupre Silama osovine?

Otac je odmah podrao strica: A tko je Englezima predao dva njemaka porunika
koja su pobjegla iz kampa za ratne zarobljenike u Kanadi? I to vezane? Amerika, zar ne?

Gospodin uvoznik je povikao: A tko je dao privesti i konfiscirati njemake brodove?

Tko je njihovu posadu okovao u lance i zgurao ih na isto mjesto s planinskim razbojnicima?
 sunshine/bojana888

Demirov otac je utio. ovjek u bijelom postupno je ostajao sam: To su pravila igre.
Amerika eli mir.

Mir! Oni zavide Nijemcima jer dominiraju Europom. Sjetite se proglasa komandanta
amerike mornarice od prolog svibnja: rekao je da je osnovana Amerika patrolna sluba
kako bi javljala gdje se nalaze njemaki ratni brodovi. I ta je sluba osnovana. Je li to elja za
uspostavljanjem mira? Sjeam se kao da je bilo juer. Pa 14. lipnja Roosevelt je blokirao
Silama osovine pravo na potraivanje iz Amerike...

Stric arhitekt smijeei se okrenuo Demirovom ocu: Ti nita ne govori, Doktore?

Demirov otac izgledao je umorno. Otpio je gutljaj ampanjca koji se pjenio u njegovoj ai i
rekao: Da se u svemu tome ne nalaze i Rusi, bilo bi teko donijeti odluku.

Tko je bio taj ovjek od glave do pete u bijelom? U Sevilinom sjeanju nije ostalo
nikakvo ime. Ali sjea se da je s tekom jeo kremastu tortu ukraenu ruicama od crvenog
eera. ovjek u bijelom obrisao je usta utirkanim ubrusom i otvoreno pogledao ljude oko
ka

sebe sjajnim plavim oima to su podsjeale na staklene lutkine oi: Rusi, da. Ali nemojmo
ote

zaboraviti da je u Staljingradu uniten velik dio Nijemaca i da e njemaki vojnici sad moda
jig

biti prisiljeni povui se krajnjom brzinom. Tko zna, moda emo sad trebati pratiti neku novu
kn

politiku... Neku novu nepristranost. Vidio je da je Demirov otac u dosadi okrenuo glavu.
Nasmijao se stricu arhitektu i rekao mu: Jela vae supruge zaista su bila ukusna! I kremasta
torta, takoer... Zatim je dodao: Kad ste se ve ondje oenili, udim vam se zato niste
ostali uz Hitlera! I stric se nasmijao te mu odgovorio: Hitler ima boljih kuhara! Taj njen
stric, koji je i u najnapetijim situacijama znao potaknuti gromoglasan smijeh. Odmah nakon
toga se protegnuo i poljubio enu u crvene obraze. Strina Njemica nije mogla najbolje pratiti
to o emu se razgovaralo. Mislila je da su ovi poljupci poljupci za godinjicu. Ponovno je
natoila ampanjac u ispranjene ae i poela pjevati Lili Marlen. Zaudo, i ovjek od glave
do pete u bijelom pjevao je zajedno sa strinom. Ah, da sad Demir nije zaspao itajui
Comtesse de Segur, moda su mogli zajedno odgonetnuti tko je bio u pravu, a tko u krivu u
ovoj svai. No je li to zaista bila prava svaa? Zato je njen otac tako odjednom umuknuo?
Nije li njen otac bio taj koji je prvi spomenuo Bijelu knjigu? A odjea na njemu? Nije li to
bilo englesko platno? Nije li ove veeri po prvi puta nosio englesko platno? K tome,
zahvaljujui njenom stricu arhitektu koji je branio Hitlera?
 sunshine/bojana888

Koga onda treba podravati?

Kad se ustalo od stola, strina Njemica tutnula je violinu Sevil u ruke. Ona sama prela
je za klavir. Sevil je gorljivo prionula za violinu mislei u sebi: Svakom selu po orkestar!
Svakom selu po orkestar! To je bila jedina istina koju je tih dana znala i razumjela. Pitala se
gdje je sad uitelj violine. to radi? Razmilja li o Sevil? Vjeruje li zaista u nju? Ah, koliko li
se on samo razlikovao od ovog deka koji je u tim godinama zaspao itajui bajke, i od tih
odraslih koji su pomraili veer svim tim besmislenim prepirkama!

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Uska vrata

Erturk je u Vojnoj gimnaziji u Bursi nauio hodati otrim koracima, otro gledati i
spavati na tvrdim leajevima. Nauio je svakog tjedna odlaziti da mu obriju glavu te da se
kapa koja je bila dio kolske uniforme ne nosi nakrivljena na stranu, ve da njezin ilt bude
tono paralelan s obrvama. Nauio je ne spominjati imena djevojaka, ne plakati te da se
pisma ne trebaju pisati majci nego ocu...

Kad se u vrijeme praznika vrati u provinciju, odrasli mu govore junaino. Tapu

Erturka po leima na nain koji mu dolikuje: da se uje udaranje. Svojim sestrama ne
ka

dozvoljava da se iz bilo kojeg razloga iemu smiju. Strpljivo slua uspomene iz Jemena
ote

svoga oca, Emin-efendije, a sinu svog starijeg brata Remzija, koji je bez majke, vie ustaj-
jig

lezi i tako ga tjera da skae s kaua.

kn

Subotnjih veeri u Bursi uhvati se ruku pod ruku s dva prijatelja i tako etaju gore-
dolje po Ulici Republike. Gledaju kino-plakate. Zatim za sto para kupe bundevine sjemenke i
grickaju ili ispod spomenika. Razgovaraju o tome kako u Njemakoj mobiliziraju sve
mukarce izmeu esnaest i ezdeset pet godina i sve ene izmeu sedamnaest i etrdeset pet
godina te gotovo da ele izai iz svog ruinjaka kako bi i na njih doao red da prigrle oruje.
Ali to ne govore jedan drugome. Svoju odgovornost mukaraca od esnaest godina tiho
nosaju kamo god idu.

Jedne subotnje veeri kad je Erturk ostao sam i etao ulicom, na tandu na kom su se
prodavale knjige ugledao je jednu s naslovom Uska vrata. Prebrajao je pare to ih je imao u
depu. Ode li u kino, nee imati dovoljno za knjigu. Ako da novac za knjigu, nee moi ui u
kino i vidjeti Junaku flotu u kojoj glume Tyrone Power i Betty Grable. Nee moi uti kako
Betty na turskom kae, glasom koji u ovjeku izaziva neko kakljanje iznutra: Drago mi je
 sunshine/bojana888

to sam vas upoznala, komandante. as odeta do ulaza u kino, gleda plakate, as se priblii
tandu s knjigama. Pred njim je dan i pol koje e provesti potpuno sam. Ue li u kino, u dva
sata e sve iscrpiti. Povrh svega jo nee moi osobno biti komandant Junake flote. Uska
vrata, ime koje doivljava misterioznim, podjea ga na bajku o etrdeset razbojnika koju je
sluao u djetinjstvu. Na Bursu se sruila kia, kapi su stizale jedna drugu. Erturku je gotovo
zafalio majin zagrljaj. Bajka. Konano je odluio kupiti Uska vrata. Sad je po prvi puta
posjedovao jednu knjigu mimo udbenika. Po prvi puta je sebi odluio kupiti neku stvar.
Knjigu koju e moi itati koliko god eli.

Vratio se u gimnaziju. Kia je i dalje padala. Uao je unutra. elio se zatvoriti u

spavaonicu. Bila je zakljuana. Siao je dolje u blagovaonicu. Sjeo je u jedan kut prostorije
koja je smrdjela po prljavoj vodi, no taj bi miris uznemirio samo nekog pridolog stranca.
Bacio se na itanje knjige. Tko je napisao tu knjigu? Odakle je bio taj koji ju je napisao?
Proitao je ime: Andre Gide. Ali to ime nije mu puno govorilo. itao je i itao; brzo je
prelazio stranice oekujui da se spomenu misteriozna vrata po kojima je knjiga dobila ime.
ka

Zapravo, ono to bi proitao nije bilo onakvo kakvo je oekivao da e biti. Nitko nije vikao:
ote

Sezame, otvori se! Sve je bilo nekako maglovito. A uska vrata nikako da se ukau.
jig
kn

Nakratko mu se preko ramena ispruila jedna ruka. Uzela je knjigu iz Erturkovih

ruku. Erturk je zaueno pogledao: deurni porunik!

Nakon toga dani vie nisu imali kraja. Gomila strogih lica i pogleda. Pitanja, jedna za
drugim, koja kao da nikad nee prestati... Zna li da si itajui Uska vrata u ovoj koli gdje te
se nastoji odgajati u duhu nacionalizma, poinio nemoralan istup? Jesi li svjestan da si nanio
crnu mrlju turskoj mladei kojom se ponosimo?

Erturk je tih dana u Vojnoj gimnaziji u Bursi bio jako preplaen. Prolio je mnogo suza.
Konano je nauio kako se to nehotice moe izdati domovina. Nekih je veeri u svom tvrdom
leaju razmiljao kako je bolje umrijeti nego vratiti se u provinciju kao izdajica domovine, ili
jo gore, kao nemoralan pojedinac. Osjetio je kako sve u njemu kida kad u blagovaonici nitko
ne bi sjeo kraj njega i kad su mu na vrata toaleta pisali peder Erturk. Odluka Disciplinskog
vijea dobrano je zakasnila. Dotad je Erturk ve napunio sedamnaest godina. Sa sedamnaest
godina isprobao je ve sve naine na koje se ovjek moe ubiti u internatu i saznao da u
 sunshine/bojana888

vojnom internatu to nikada nee biti izvedivo.

Kad mu je bilo oproteno za ovaj prvi grijeh, Erturk je nauio i to kako da vie nikad
nehotice ne zgrijei. Nauio je ne itati nita vie osim onoga to mu daju i kau itaj! te
ne razmiljati ni o emu osim onda kad mu kau Misli!...

Tako je, eto, opasnost sprijeena na vrijeme.

U danima i godinama to su kasnije uslijedile, svoje je starjeine bezbroj puta uinio

dinima kao najposluniji uenik Vojne gimnazije u Bursi.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Unutarnji mir

Naa je Vlada priopila da je narodu podijelila trideset milijuna kila raznovrsnog

sjemena. Kao i to da e siromanim dravljanima te onima s oskudnim prihodima svakog
mjeseca po glavi dati tristo grama eera, ukoliko pokau knjiice za jeftini kruh koje su im
ranije dane. Prodaju i distribuciju soli na sebe je preuzeo Glavni direktorat dravnog
monopola u Ankari. Uzeto je u obzir da su se trgovci prilikom transporta soli susreli s
potekoama. Blie se izbori.

Priopeno je da su za prvu ruku zavrene pripreme za izgradnju puta Kars - Sivas na

ka

kojem e raditi deset tisua osoba koje nisu uope platile porez na dobit te da se za jo sto
ote

tisua njih rade posebne pripreme.

jig
kn

Uitelj Dundar saznavao je to iz novina Nacija koje su mu stizale sa zakanjenjem.

Toliko je itao Naciju da je ve s ponosom novom tuitelju predao Zejnela koji je susjedu
prodao pola limenke kerozina kako bi mogao kupiti ugljen.

Tih je dana bio u veoj panici od Ministarstva vanjskih poslova. Ponovno je iz novina
saznao da e prvog dana veljae engleski premijer Churchill izvoljen biti primljen u Adani od
strane Narodnog efa. Stao je uz zemljovid u koli i svojim novim uenicima pokazao gdje se
nalazi Adana. Pripovijedao im je o tome kolika je populacija Adane, koliku povrinu
zauzima, na kojoj se nadmorskoj visini nalazi, koji proizvodi ondje uspijevaju i koje se rijeke
ondje ulijevaju u more. Nou je u svojoj sobi poeo pisati kolsku predstavu pod nazivom
Kameni putevi Adane. Spremao se dati je djeci da glume za 23. travnja. Na okupljanjima se
uputao u nadugako komentiranje Adanske konferencije te je iz fraze da e Churchill
izvoljen biti primljen izvlaio zakljuak da mu Narodni ef ba i nije sklon te da uope
nemamo potrebu za Englezima. Dok nam iza lea stoje pobjednici Nijemci zar smo spali na
Engleze? Ti su Englezi prije Rata za osloboenje smiljali planove kako da podijele nau
 sunshine/bojana888

rajsku dravu, tovie, prednjaili su u kovanju tih planova. Ne, bez obzira na to hoe li
Churchill (i on je kao i Nacija to ime izgovarao uril) doi u Adanu ili ne, uzalud mu je.
Nemamo mi kakve planove kovati s njim.

Kad bi napustio skup, kao dravljanin sa skromnim prihodima svratio bi u duan kod
Emin-efendije i ortaka mu Remzija, tutnuo pod miku sol i petsto umjesto tristo grama
eera, kupio i pet-est arenih okruglih eernih lizalica da ih podijeli uenicima koji su bili
uspjeni tog tjedna te ih stavio u dep kratkih hlaa irokih nogavica. Uinio je sve to je bilo
u njegovoj moi da svoje uenike odgoji da budu napredni i idealisti, a ravnatelja je navodio
da naredbe poslane iz centra doslovno provodi, ponekad preklinjui ga, a ponekad mu
zauzvrat davi dvije kutije cigareta Rei.

Uitelj Dundar osjeao je unutarnji mir. Ako uspije dati saiti hlae uskih nogavica
kakve su sad u modi, elio bi otii u glavni grad i vidjeti kako sjeme to ga je posijao u
uenicima koje je odgojio poinje polako listati i davati pupoljke.
ka

Uitelj Dundar osjeao je unutarnji mir. Bio je siguran u to da e nai uglednici kao
ote

oi u glavi uvati njegovu djecu koja sad ue u viim razredima i na viim kolama te da im
jig

nee dati da zabasaju na krive puteve. Putem novina Nacija sa zanimanjem i simpatijom
kn

pratio je nove obrazovne planove ministarstva.

Uitelj Dundar osjeao je unutarnji mir. Samo su u proteklih nekoliko mjeseci govor i
stav njegova mlaeg brata kojeg je silom ugurao na Seoski institut i koji je sad ondje dobio
diplomu, u njemu probudili crv sumnje. Otkako je postao predava na Hasanoglanu pa
naovamo, nai uglednici prestali su mu se dopadati. Smatrao ih jednakima onima to su krivi
za veliku korupciju u Istanbulu vezanu za avle i lokomotive, drao ih je ortacima. Uitelj
Dundar sav drhti iznutra, kao da je zbog brata i sam poinio kakav grijeh, prekrio neku
zakletvu. Isto kako je on u oima uenika koje je odgojio netko tko nikad ne jede, ne pije, ne
spava i ne ide u toalet, tako su i za njega nai uglednici nadljudska bia. I to svi. Bez
pravljenja iznimke.

emu li se sve nadao kad ga je brat proli put, za vrijeme ljetnih praznika, konano
doao posjetiti! Meutim, brat ga je dobrano razbjesnio. Nije li mu rekao: to je ta naa
Turska? Koje je boje? Je li uz Njemaku ili Englesku? Koji politiki tijek prati? Koji reim
 sunshine/bojana888

provodi? Drave koje danas nemaju neku odreenu rutu ni same ne postoje! Konano mu se
popeo na vrh glave pa mu je rekao: Krivo si rekao! Nema Turaka, je li? Zna li ti to znai
biti Turin? Ili ti se krv zamutila? Naa je politika oita. Na reim je oit. Mi smo pristalice
mira! Meutim, poeo si konano govoriti to misli! U redu? Mi nismo ni desno ni lijevo,
sinko. Mi smo naprijed! Naprijed! Samo oni narodi kojima se u glavi ne nalazi nita od juer,
ali koji ne znaju vrijednost stvarne dananjice i kojima se u grudi nije smjestila povoljna
matarija o sutranjici, mogu se zanositi as lijevo, as desno, kao amac zahvaen olujom.
Mi, hvala Bogu, nismo jedna od tih jadnih drava. Te je rijei negdje proitao. Ali gdje ih je
proitao? Nije se mogao sjetiti. Ali dobro ga je postavio na mjesto! Kad mu je nakon toga
prilijepio jo i: Nalazimo se u ruinjaku usred plamenova. Znaj cijeniti vrijednost toga,
njegov je brat posve poljubiastio. Ti to ne moe pojmiti. Ne zna kako bi to vrednovao.
Kao prvo, sutranjica nije mata, nije san. Sutranjica je neto provjereno. Povrh svega, ja ni
danas nisam spokojan poput tebe. Trnje u ruinjaku me sprjeava da hodam, a to je jedan
jako trnovit ruinjak. Tako je rekao njegov brat. Vie ga ne dolazi posjetiti. Tko zna, moda
ka

se i posramio zbog svoje nezahvalnosti. Zbog toga to nije znao cijeniti prave vrijednosti. Da
ote

su mu sad hlae uskih nogavica, prvom bi prilikom otiao u glavni grad. Pa odande do
jig

Hasanoglana. Opet ga ne bi smio ostaviti samog. Dijete je. Mlad je. I on e jednog dana nai
kn

pravi put. Sve to nai uglednici ine, dobro je. Ti znaj koja ti je dunost. Obavljaj je. Drugo
te se ne tie. Na ovom svijetu svatko ima svoj posao. Tako mu je pisao u posljednjem pismu.
Nije dobio odgovor. Kad nije dobio odgovor, morile su ga crne misli: jesu li se tako pokvarili
i uenici koje je on odgojio? Tamo daleko, u Istanbulu, Bursi, u glavnom gradu? Ma ne!
Zato bi se pokvarili? Obrazovni plan naih uglednika je obznanjen. I u novinama Nacija, k
tome. Uitelju Dundaru ponovno je laknulo.

Sad je konano miran: nee nam mir pokvariti netko s Hasanoglana, taman posla!

Iz centra nisu stigla sredstva i materijali koje je zadnji put traio. Tako su nai
uglednici smatrali ispravnim.

Na zadnjoj je priredbi umjesto stare turske zastave dao saiti novu iz vlastitog depa.
Tog je mjeseca sa svojom knjiicom mogao uzeti manje eera. I nije mogao podijeliti
ruiasto-bijele okrugle lizalice uenicima koji su dobro uili.
 sunshine/bojana888

Trebalo je postaviti Ataturkovu bistu u kolsko dvorite, no kako su subvencije

kasnile, stvar je pala u vodu. Dok nai uglednici sad provode besane noi kako plamenovi
bijesnog rata u Europi ne bi obavili i ovu nau lijepu domovinu, ne mogu odvojiti vrijeme za
bistu. (Treba sve rei onako kako jest.)

Najbolje je ekati.

Uitelj Dundar prepustio se ekanju.

Na skupovima igra katre i u vjeri iekuje...

Jednoga dana imat e i hlae uskih nogavica i otii e u glavni grad. Vidjet e Alija
koji se vie uope ne eli vratiti na selo, i koji je od dolaska u glavni grad jo nezdraviji i jo
slabije obuen jer eli jo vie uiti i napredovati. Bravo za tog deka! kae u sebi.
Kontrirao je i majci i stricu. Utuvio si je u glavu da e postati graanin. I Ali e biti
graanin! Zbog toga je osjeao skriveni ponos i ekao je, na skupovima priajui o politici i
kartajui.
ka
ote

U dane kad je u gradiu pazar via Alijevu majku. Ako ena sjedi, okrene mu lea i
dobro zamota lice kariranom maramom. Ako prolazi kraj njega s magarcem, mijenja pravac.
jig
kn

To je iz neznanja, kae si uitelj Dundar te kupi aku leblebija i groica to se prodaju u

otvorenim vreama. Pomijea groice s leblebijama, stavi ih u dep i mirne due eka
potanski autobus. Uzima novine Nacija to ih autobus doveze. U novinama ita imena
uvaenih i odlikovanih upravitelja drutava i uitelja te eka dan kada e i njemu rei Eh,
vrio si svoju dunost u provinciji najbolje to si mogao. Dao si cijelu duu za svoje uenike,
za buenje gradia. Sa svima si se dobro slagao. Nisu ti uoeni nikakvi nedostaci. Nije se
ulo da si enskar. Nisi bacio oko ni na iju enu ili ker. Trpio si svaku muku ne pustivi ni
glasa. Sad te premjetamo ovamo za ravnatelja, za direktora kulture i obrazovanja. A to e
dobiti i napismeno u povelji. Vjeruje da e taj dan doi prije ili kasnije. K tome e povelja
doi svakako.

Uitelj Dundar osjeao je unutarnji mir.

Jedui leblebije kree u etnju kaldrmom. Nastoji poslati gospodina akira i njegovu
 sunshine/bojana888

suprugu da odu zagledati odraslu ker novopostavljenog provincijskog fikala, ne bi li je

zaprosio. Ukoliko fikal ne da svoju ker jednom uitelju idealistu poput njega, uitelj
Dundar posumnjat e u to da fikal voli domovinu. Ali fikal se doima poput patriota. Za
dravnih praznika daje izvjesiti zastavu s polumjesecom i zvijezdom na prozor svoje kue.
Zato uitelj Dundar osjea unutarnji mir. Pije kavu i igra tavlu u blizini akir-aginih duana.
Izdaleka vidi Alijevog strica. Stric, netremice gledajui u njega, pljuje na tlo. Uitelj Dundar
pravi se da to ne vidi. Jednog e dana naa vrijednost biti shvaena. Htjeli su da dijete bude
poput njih, to tako bistro i ivo dijete! tako je razmiljao. Tako je i govorio onima u svojoj
okolini. Traio je odobravanje. Istina, zar ne? pitao je. Istina, istina, rekao bi prodava
eerne paste Zuhtu.

Uitelj Dundar uveer odlazi na nasip vrtiti janje i piti rakiju s niim inovnicima.
Kad se nou pod mjeseinom vrati kui, sam sebi govori: To je jednom u sto godina. I ja
imam na to pravo, zar ne? I Sveti Otac je kau pio, pa to? Osjeti unutarnji mir.
ka

Isprui se u krevetu. I odmah zaspi.

ote

Na stolu je ispod plinske lampe kolska predstava pod nazivom Vatra ideala ostala
jig

napola dovrena.
kn
 sunshine/bojana888

Obojene ptice37

Da Ali nije s deparcem to ga je dobio za praznik po prvi puta otiao u neki restoran,
sad bi bio napustio hotel i poeo bi raditi u jednoj radionici za popravke. Meutim, nakon to
je otiao u taj restoran, iduega dana svratio je majstoru u radionicu. Nemojte zamjeriti,
majstore. Neu moi dolaziti na posao. Utuvio sam si u glavu. to god inio, nastavit u se
kolovati. Sve u nauiti! rekao je. Majstor mu je uzvratio kratkim odgovorom, ne diui
glavu s posla na kom je radio: Samo ti ui, kako god.

Ali je izaao od majstora pomalo bijesan, pomalo posramljen. to e jedan elektriar

ka

znati o vrijednosti obrazovanja! Samo ubija vrijeme meu otopljenim olovom, aluminijskim
ote

icama i kablovima. Meutim, koliko samo stvari znaju ljudi koje je sino upoznao u
jig

restoranu! Koliko naziva pjesama i romana! Svu poeziju recitiraju napamet. Recitiraju U
kn

njenom vrtu cvjeta areno oslikana kozja krv. Recitiraju Plovi amac uz vodu, plovi amac
niz vodu. Dio njih su inovnici. Dio njih je nezaposlen. inovnici aste vinom nezaposlene.
Ali kakve veze ima to jesu li inovnici ili hodaju okolo nezaposleni ako pritom raspolau
znanjem dovoljnim da budu inovnici? Ti su ljudi bili srani u toj mjeri kakvu u ivotu nije
susreo. O ratu, obrazovanju, umjetnosti, naoj dravi i naim voama izgovarali su mnogo
razliitih misli, koje su se doimale vrlo istinitima. O svemu su mogli oputeno diskutirati. Iz
usta im je kapao med. Svake su minute dobacivali neto smijeno. Nitko nije ni za kim
zaostajao. Jedan bi drugog zasipao psovkama. Zatim bi mu plakao na ramenu. Zar na tome
da ostanemo! rekao bi mu.

U restoran u Potanskoj ulici uao je samo tako, bio je to rezultat puke sluajnosti.
Bilo je to mjesto koje nije odavalo dojam zastraujueg bogatstva niti puke kuhinje koja mu
ne bi mogla biti praznini poklon. Povrh toga, kroz prozor je mogao vidjeti unutra. Lica koja

37 Kontroverzni ratni roman Jerzyja Kosinskog iz 1965. (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

je razabrao kroz napola navuene prljave zavjese od tila nisu sliila licima koja se esto
sreu. Na tim je licima neto bilo drugaije. Za odjeu tih ljudi ne moe se rei ni da je bila
pomno ni nemarno birana. Kragne s razvezanim kravatama, tamni demperi sa zakrpama na
laktovima i prilino stari sakoi na kojima se meutim jasno vidjelo da su neko dobro
saiveni, kao da su objedinjavali pomno i nemarno odijevanje. Unutranjost lokala govorila je
zdravo svakome tko ue. tovie, kao da ga je grlila i ljubila. Moda je to ohrabrilo i Alija.
Ustruavajui se, gurnuo je vrata iji su okviri bili ofarbani u sivo, ali koja su moda neko
bila obojena i plavom uljanom bojom. Uao je unutra. Nos mu je ispunio miris na koji nije
bio naviknut, a oi zadimljen zrak. Ali tad jo nije bilo prilike da razmilja o tome. Nekoliko
ga je oiju pogledalo poput stranca, na nain kojem se nije nadao. Na nenadani nain
sumnjiavo. Sumnja... No zato?

Pa opet, ovi unutra bili su ljudi koji su puno toga znali i stekli puno iskustva. Odmah
su shvatili tko i to je Ali. I Ali je znao tko je. Ali tko bi mogao biti? To nije znao. Ovaj mu se
mali restorani u poetku uinio drugaiji, nepristupaan poput ulaza u Narodni dom, kao da
ka

mu se ne moe pribliiti, a i priblii li se, kao da bi ga odmah mogli izbaciti napolje. Dok se
ote

nije otrgnuo preplaenosti, kajao se to je uao unutra. Sjeo je u kut za koji je smatrao da
jig
kn

najmanje upada u oi, za stol prekriven bijelom muemom. Stol. K tome prekriven
muemom. Ako emo iskreno, to to je uinio bilo je prilino boemski. Taj praznini poklon.
U depu je imao tri lire i trideset pet kurua. A to ako mu ne bude dovoljno za toplo kuhano
jelo? Ili zdjelicu orbe...? Ostali stolovi bili su prekriveni bijelim stolnjacima. Dobro da nije
sjeo za neki od njih. Moda tad uope ne bi nita mogao platiti...

Kako je veer odmicala, rastao je pritisak u restoranu. Bliilo se sedam sati.

Dok je Ali idueg jutra meo hotelsko stubite, zavitlao je metlu na pod:

Boga ti! Moni e gaziti nemone, je li! Neu se ja dati gaziti!

Sve preostalo od prole noi; sva poezija, svi razgovori, sve ponaanje, zadimljeni
zrak u restoranu, prva vodka kojom su ga poastili i koja se nastavila na pivo; te pametne
ale, ti momci, ta prva bliskost koju je doivio u glavnom gradu, taj bijes, te suze to su se
slijevale od jednoga do drugoga, smijeh koji je odmah prelazio s jednoga na drugoga, pa ak i
psovke, ak i to to su ga ispotovali kao ovjeka i izljubili ga u obraze, sve se to nakupilo i u
 sunshine/bojana888

Alijevoj glavi formiralo jednu misao.

Pisar Mola iskoio je iza starog drvenog stola to je stajao na ulazu u hotel. Otvorivi
uz zveket unutarnja staklena vrata i izbeivi oi, rekao je: to guna opet? Nitko te ovdje
ne dri na silu, kurviu!

Ali mu nije odgovorio. Usporedio je ovoga ovjeka kojeg poznaje etiri godine s
ponaanjem ljudi s kojima se sino po prvi puta susreo i upoznao. Pogledao je pisara Molu s
gaenjem. To mu je bilo dovoljno. Moi mu dobaciti takav jedan pogled. Za ostalo nije ni
mario. Ponovno je uzeo metlu u ruke, i zaboravivi da je metla. Poeo je mesti stubite
podiui prainu uvis.

Za pisara Molu bilo je vrijeme namaza. Uzeo je abdest. Rukavi su mu bili zavrnuti.
Zato ovaj podlac jo nije poeo klanjati? Evo ti, sluaj:

ovjee, kakvo je to metenje? Drobio si o koli i to je sad gotovo! Kao da e biti

kajmakam! Drek nisi uspio postati! I ne moe! Nema ti srca da bi postao ovjek! Jedi, pij,
ka

ustaj, lezi! O, gospode moj! Ne fali ti kina, naganjanja cura, krmi i lokanja! Ja pod svojim
ote

krovom ne mogu drati ovjeka koji loe! To si zapamti! Misli da ja nemam duu, debilu?
jig

Od jutra do pola noi ovdje ekam muterije poput pljesnive dinje! Trpim to mi svatko tko
kn

doe pue u facu! Nemam ak pravo niti rei da se neki ovjek protivi pravilima moje vjere!
to misli, koliko sam puta izaao samo na glavnu cestu? Sav nebeski svod koji vidim je onaj
iznad ovih vrata! A taj je velik koliko i zakrpa na mojim gaama! Jesi li znao to? Jao,
gospode! Vidi ovoga! Sve mu je potaman! No doe li jednom red za pomesti stubite, kako li
samo guna... Aaah, ah! Ja sam trebao biti na akirovom mjestu! Sad e se hvaliti po
provinciji kako te kolovao! Rast e u oima i ovome i onome! kolovao si se, a to si to
postao? Sad ti se vie ne svia ni poten posao koji si pronaao! Zanimanje je zanimanje! Zar
je lo bio ovaj zavariva ovdje? (Mola jo ne zna za elektriarsku radionicu.) Tako je.
Oputeno je ovdje! Ne pita se odakle e ti stii hrana i pie na stol. Da to zna cijeniti, pa da
stane tu gdje jest! Ali ne staje, jok! Kaem ti, da sam ja na akirovom mjestu, odmah bi te
odvukao u provinciju, u svoja skladita pamuka i rie! Pritisnuo bih te ja ve za guu!
Natjerao bih te da radi dok duu ne ispusti, jesam li te kolovao ili nisam! Da vidi samo
kako bih te natjerao da radi... Mr tamo! Ne meti tuda po meni, kurviu!
 sunshine/bojana888

Daj, mii mi se!

Za praznik je sve do stajalita autobusa nosio flanel i platno koje je pisar Mola slao
akir-agi. Vreu po vreu. Jednu po jednu. avoli kradu robu! Svoj su sirotinji iz ruku uzeli
knjiice za pamuk. I na prodaji platna u galeriji izmislili su mjesto nekom ovjeku koji
arinom mjeri basmu, platno, gazu i druge materijale te ih potajno alje u akir-agino
skladite. Jasno, to je to prema onome to ine veliki ratni profiteri? Samo kap u moru.

Sve se odvija jo u komisijama za distribuciju u Istanbulu. Zapravo, na uvoznoj robi.

S kositrom, eljezom, avliima i koom za cipele, kavom, zihericama... Pravi se profit tako
stjee. A onda kad proda akalicu koja kota etrdeset para za etrdeset jednu, opa, ajde
zemljae u bajbok!

Tako je sino govorio jedan od bijesnih momaka u restoranu. Sluajui ovo, Aliju je
dolo da propadne u zemlju. Mislio je da e ga odmah tamo na licu mjesta traiti raun za
robu koju je nosio na autobus. Pred njim se uspravio Mustafa Kemal Ataturk ljutog i
ka

uvrijeenog pogleda. Kao da je kukao: Kome sam ja to povjerio ovu domovinu! Nakon
ote

onog dana u Narodnom domu iz njega je iezao sram to nije mogao plakati za Ocem, ali
jig

sad je poinjao novi. Upita li akir-agu, znao je to e mu rei: ovjee, misli li ti da ja iz

kn

eifa prikupljam te kupone? I seljaci i ovi iz kasabe mi non-stop vise za vratom: Aga, u ta
emo umotati svoje pokojnike? Nakon to nam nisi pronaao platno, hoemo li sad goli na
drugi svijet? Tako mi govore! A njihove knjiice? Neki imaju roe, neki zelene, neki s
oznakom A, neki s U. to ima loe u tome? Osim toga, ne skupljam ja kupone badava!
Na to pristaje i onaj tko kupuje i onaj tko prodaje. A zato prodaje onaj koji prodaje? Ili je
direktor pa nee nositi odjeu od grube vune, nego eli kupon za engleski materijal, ili je neki
sobar ili portir pa mu je pola limenke kerozina neophodnije od domae tkanine na cvjetie.
Jesi li sad shvatio bit posla, moj pismeni a blesavi sinko, ha?

Kako god. No pitam se opet, ne postajem li tako suuesnik u zloinu akir-agi i pisaru
Moli? Ne izdajem li tako domovinu? Dok je tako s obje ruke meo stubite, Alija je neto jako
titalo iznutra. A da nije nikad ni pomolio nosom u glavni grad? Da je kod kue orao, sijao i
eo ona dva jutra zemlje...? Majino bi lice bilo nasmijano. Oslonila bi se na sina. Dobro, ali
o emu bi razgovarali uveer? Ako kae: Nijemci su uinili ovo, uril je rekao ono, Narodni
 sunshine/bojana888

ef je postupio tako, tko e ga sluati? Kome e itati svoje pjesme? Tko e onda zatititi
domovinu? Zato je onda tolike godine uio kod stranih ljudi, zato je stekao diplomu
obrtnike kole? Koje e to elektrine utinice postavljati i popravljati u svom selu? Ne,
zapravo je istinska izdaja domovine razmiljati o povratku. Ma, treba s dobrom voljom otii u
neku radionicu ili dravnu kancelariju... Ah da, zapravo to treba! A kako? Rije uitelja
Dundara ovdje vie nita ne znai. Prijavi li se na neki ispit za stipendiju, bi li je mogao
dobiti? Kako se izlazi na takav ispit? Kome treba otii? Odakle se poinje?

Razmiljao je o Ajsel. U njemu su se mijeali ljubomora i divljenje. ak i ona ui

dalje, iako je djevojka. Kau da je jedan dan pobjegla kroz prozor da bi mogla ii u kolu. Eh,
da bi ovjek mogao pobjei kroz prozor iz kue, najprije mora imati kuu! Potreban mu je i
netko kome e se usprotiviti. to e on postii usprotivi li se pisaru Moli? Jedino to da ga
poput muhe otjera maui rukom kojom nikako nije znao stari turski pisati novim pismom. Ili
bi mu samo neto mljeo bez prestanka.
ka

Ilhan je zapeo na zavrnim ispitima u gimnaziji. Njegovog oca, Salim-efendiju,

ote

ponovno su pozvali na ispitivanje zbog nekakve dugmadi to kota deset para. I to taman u
jig

vrijeme kad je Ilhan krenuo na zavrne ispite. Namik kae: Deko je u pravu. Ne zna bi li
kn

prije stigao u duan ili na ispite. Jasno da e zapeti. Povrh svega se i stidi. Pitao se to radi
Ajsel. Od prole godine naovamo nigdje se nije susreo s Ajsel. Ako su kole otvorene, pravi
se da prolazi ispred djevojake gimnazije. Vidi je kako ide u izblijedjelom kaputu duem od
svaijeg, s knjigama pod rukom i kosom jo uvijek spletenom u dvije pletenice. Ajsel se
smijekom prikljuuje oputenom glasnom smijehu kolegica pored sebe. Ako Alija dri
hrabrost, dopusti joj da ga ugleda. Proe pokraj nje. Pozdrave se. Ali se na podrugljiv smijeh
Ajselinih prijateljica okrene i razabere da ga gledaju te da se smiju i zadirkuju Ajsel: Je li ti
ovo tetkin sin? Do njega dopre i kako im se Ajsel usprotivi: to je tu smijeno? To je deko
iz mog zaviaja. Je li sramota biti siromaan? Cure se moda suzdravaju pred Ajsel samo
zato to je marljiva uenica. Uvaavaju je. Zapravo Ajsel zna da je poniena. Kako njezinog
oca svako malo pozivaju na ispitivanja i vode istragu protiv njega te kako ima drugaiju
knjiicu za kruh, nije u njenoj moi navesti kolegice da zaborave kako je ona samo ki sitnog
trgovca.

Svakog ljeta cijela obitelj jednom odlazi na Bomonti. S njima je i rodbina i svojta koja
 sunshine/bojana888

doe iz provincije. Ajselina majka priprema dolme i burek. Limunadu i ajran... Sve to odnosi
zajedno s Ilhanom na Bomonti u mreicama, torbama i poklopljenim posudama. Dok se svi
oni tako uture uveer sele na Bomonti, svakako ju vidi neki prijatelj koji je inovniko
dijete. inovnici meutim sve to jedu i piju na Bomontiju, naruuju od konobara. Natjeraju
ljude u bijelim sakoima da se ustre oko njih. Za stolom Ajselinih se pritom treba ekati po
pola sata da im se donese zaboravljena soljenka. Ajselin otac, kako bi imali pravo na stol,
rodbini i tijeci narui po gazirani sok. I moda sebi bocu piva. Onda promatraju one koji
pleu. Ilhan stalno ponavlja kako su oni to pleu pomalo nemoralni, a povrh toga su i
zaboravili da su Turci.

Ali je to jednom prilikom dokuio iz nekog Ajselinog isprekidanog mrmljanja, taj

Ilhanov bijes...

Zaista. Trebao bi otii Ilhanu i raspitati se. Pitati ga kako je. I poeljeti mu brz
oporavak. Ali kako? Kada? Kako da izmakne pogledu pisara Mole? To se otrovno njukalo
ka

nikad ne mie ispred vrata. Ako unutra, za drvenim stolom, nema posla sa raunima i
ote

papirima, onda iznese stolicu ispred hotela, okrene kaket i tamo se ugnijezdi poput vrane.
jig

Pa zar je ljudskost izumrla! Ba u otii vidjeti brata Ilhana! Navalit u i izai Moli
kn

pred oima!

Zavitlao je metlu iza vrata. Otresao se od praine. Uspravio je ramena. Osim toga,
rekao je u sebi, rei u Ilhanu da je i ovog puta akir petljao oko Salim-efendije, da je
potajno javio ljudima na vlasti da prekontroliraju njegove raune i da im je slao peticije. Bit
e to nezahvalnost prema onome tko me hrani. Neka. Rei u im pa neka znaju istinu...

Ali zna da se akir-aga otkako pamti bavio Salim-efendijom, te da mu se i to malo to

ovaj ima inilo previe. Otjerali su ovjeka iz gradia. Sad ga ni ovdje nee pustiti na miru.
Salim-efendija od toga dana pa sve do danas vie ne pozdravlja akira... Ne da mu ni da
navraa u njegov duan, rijeit e se boli koju mu je nanio...

Buno je siao niz stepenice. Pisar Mola ga je i tako od maloprije promatrao

krajikom oka. Ustanovio je da se ovaj u sebi s neim razraunava. avo mu ree, potjeraj
tog buntovnika, neka ide!
 sunshine/bojana888

Ali pisaru Moli ba ne ide na ruku potjerati Alija: gdje e opet pronai takvog ovjeka
kojeg moe dosita tjerati kamo mu se hoe i da radi sve poslove? Da bar uope ni ne pokua
zaposliti se!

Vidjevi kako se Ali sjurio niz stepenice, pomirljivo mu je doviknuo:

Hajde, hajde! Besposlica ti je udarila u glavu. Navikao si lutati. Onaj koji je naviknut
gori je od pobjenjelog! Idi, lutaj, pa se vrati! I nemoj se umisliti...!

Ljeto se otee u posljednim trzajima. Autobusi su se sad sigurno sa sve etiri strane u
dimu i praini nagomilali na Trgu Hergele. Ovo je vrijeme kad je taj prostor najljepi,
najivlji. Za nekih veeri Ali ne bi mijenjao to mjesto ni za Park Kizilaj. U Parku Kizilaj se
em jo uvijek osjea kao stranac, em ni sa kim ne moe ni razmijeniti koju rije. ak su i
portiri, dadilje i slukinje koje dovedu djecu da se igraju u pjeaniku postali stanovnici
gornjeg dijela grada. Na Trgu Hergele narod se sad sjatio oko autobusa. Torbe, koare, miris
ka

ugrijanog sira... Prodavai bureka, peksimeta, halve, vodonoe. Ulje od maka. Oni to ekaju
ote

uzimaju iz ruku onih to dolaze koare sa zgnjeenim groem i marelicama iz kojih tee sok
jig

te purane i kokoi koji drhture. Iz koara s jajima rasipa se slama. Netko vie: Tu je trebala
kn

biti i moja torba s kukuruzom! Torba s kukuruzom! Dajte mi torbu s kukuruzom! Taj glas
dugo odzvanja. Torba s kukuruzom! Oni to su ekali pristigle uurbano ih grle. Zatim se u
velikoj borbi bace na traenje torbi i koara. U pohlepnoj urbi iekivanja da kuama odnesu
koju torbu ili koaru trajne hrane, zbunjuju rezervne vozae i momke koji rade kao ispomo.
Jedan od tih pomonika uzima grozd iz koare s groem koju je skinuo s krova autobusa,
odvajajui objeeno lie i konie. Zatim cijeli grozd gura u usta. Ljudi to ekaju
promatraju ga sa zaviu i govore mu: Dobar tek! i Alal ti vera! U naruju jedne ene
pokrivene glave, dijete s okruglim partiklom oko vrata ukraenim runim radom povraa
neto bijelo po istom tom partiklu. Izbacilo je svo mlijeko to se koaguliralo za vrijeme puta.
Njegova majka se vie ne obazire na to. Stiglo se u glavni grad.

im Ali sve ovo uvrsti u svoje pjesme, to to je napisao postaje obino. No kad to
promatra, nema obinosti. Sve se dogaa ba onako kako jest. ak i pohlepne navale ljudi
 sunshine/bojana888

koji ekaju na namirnice otrgnute iz dalekih sela i donesene ovamo.

Pribliili su se izbori, Vlada je novim dekretom narodu dozvolila proizvodnju i

slobodnu prodaju brana, griza, tjestenine, rezanaca, krobnog brana i bulgura; takoer su u
dvadeset i tri vilajeta dane itarice i nareeno je da se one podijele graanima sa skromnim
prihodima. I opet su graanima sa skromnim prihodima podijeljene knjiice za jeftini kruh,
no Alija nisu udili veliko potovanje i briga iskazani prema torbama i koarama sputanim s
autobusa na Trgu Hergele, bilo je to neto to je mogao razumjeti. Nije uope bilo lako biti
vlasnikom tih knjiica podijeljenih graanima s oskudnim primanjima. Ali je sve do
sinonjeg odlaska u restoran razmiljao kako i od oskudnog postoji oskudnije. Sad kad je
planirao svratiti do trga te odande produiti gore k Ilhanu, shvatio je da je oskudno primanje
ipak nekakva plaa. Ako ne prima plau od drave, nema ni oskudna primanja.

U glavi su mu se pomijeale misli. Odustao je od odlaska na trg.

Na slavini ispod koje je bila limena kanta oprao je lice i navlaio kosu. Nikako nije
ka

mogao dovesti u red tu streu, etkastu kosu. Kako je samo elio pustiti kosu niz elo kao
ote

gusti crni vrtlog! Svi su njegovi vrnjaci tako nosili. Gotovo kao veliki uvojak blizu sredine
jig

ela, blago izmaknut u stranu. Vrnjaci... Ni meu njima nije imao ni jednog bliskog
kn

prijatelja. Njegovi poznanici iz Obrtnike kole bili su povuena djeca poput njega samog.
Bili su izmueni. Nikada nisu nauili govoriti o sebi. Tko zna gdje je sada svaki od njih! Aliju
se opet stisnulo srce. Pobjegao je od razmiljanja. Fukajui se spustio niz drvene stepenice.
Dok je on izlazio, u hotel je ulazio neki maleni i debeo ovjek s platnenom torbom na leima.
Mora da su na trg stigli prvi autobusi.

Ali je brzo skrenuo ulijevo. Izaao je na aveniju. Vidjeti Ilhana pomalo je znailo
vidjeti i Ajsel.

Posljednji su dani ljeta. Veeri u glavnom gradu postaju dobrano svjee. Popravljaju
se slomljena prozorska stakla na starim, mranim zgradama u Potanskoj aveniji. Prodavai
papua i metli to su se rasuli na obje strane ceste uglas se dovikuju. Prodavai voa i povra,
zveckajui sa svojim vagama, ponekad na jedan uteg stavljaju po dvije dinje od pet kila, a
drugi pune paprikama za turiju i plavom rajicom. Koriste dinje kao utege. Djeca koja dre
oeve za ruku proteu se prema prodavaima slatkia koji malo dalje, u udolini, prodaju
 sunshine/bojana888

arene bombone. Oevi ih ponovno povlae prema tandovima na kojima se prodaje povre
za turiju. Djeca za vrijeme cjenkanja i vaganja koji dugo traju ponovno kreu prema
prodavaima bombona. Taj tajni rat traje sve dok oevi ne zavre svoj posao kod tanda.
Oevi se prave da ne vide smjer u kojem bi njihovi sinovi poli. Tad poneki od djeaka pone
plakati. Zadihani oevi drei mreice za kupovinu u jednoj, a uplakano dijete u drugoj ruci,
silaze niz Potansku aveniju. Prodavai bombona ostaju jo malo vie u daljini. Djeaci tad
malo vie plau. Jedan otac kao odgovor na tu besmislenu dreku zamahne mreicom to je
dri u ruci prema djetetovu licu i povie: Ne urlaj! Kad dijete jo vie zaplae, puta mu
ruku, udara ga po glavi i govori mu: E, ako te ikada vie povedeni sa sobom u kancelariju!
Hajde sad, ostani tu sam! Ostani, pa neka ti dou avioni i bace ti bombu na glavu! Ostavlja
sina za sobom i poinje brzo hodati. Dijete posrui tri za ocem, u arapama to su mu
spuznule ispod koljena, iroko prekrojenoj oevoj koulji s kragnom i s leptir-manom
naherenom u stranu. Tri sa zglobovima stisnutim uz glavu kao tit i skrivenim u rukavima
koulje skraenima koliko se moglo, povuenima gore pomou lastike te vie: Taaata!
ka

Taaata!
ote

Ali misli da je dijete sad ve odavno zaboravilo na arene bombone. Zato odrasli
jig
kn

stalno u kuama prave turiju, a svojoj djeci ne kupuju arene bombone?

ene s jastuiima na ramenima, ondulirane kose i mukog hoda, od kojih su se neke

drale ruku pod ruku, skreu za ugao na kom se sijeku Potanska avenija i Ulica Anafar-talar.
Vene im se vide ak i ispod debelih svilenih arapa. To su inovnice sa suda. Rekavi to u
sebi, Ali je uao u uzani, mrani duan Salim-efendije do kog se sputalo niz jednu betonsku
stepenicu.

Unutra u polumraku nekoliko bala pamune tkanine stoji briljivo poredano na

policama. Kutije u kojima stoje klupka, gumbi, naprsci za ivanje, kope i drukeri nisu bile
tako uredne. Oni su se nalazili u kutijama razliitih veliina iji su rubovi bili izlizani. Povrh
toga, Salim-efendija je s potekoama pronalazio tu vrstu robe. U istoj kutiji s gumbima za
hlae koje je donio iz provincije stajali su i gumbi od plavog stakla koji su se priivali za
ovratnik mintana38 i gumbi za sako. Ako neka muterija doe traiti etiri smea gumba za
hlae, Salim-efendija odmah skida sve kutije s gumbima i stavlja ih na uzani kratki pult.
38 Muka koulja dugih rukava bez kragne (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

Ispretura svaki gumb zasebno i ponekad vrlo teko poreda etiri gumba jednake veliine i
boje jedan do drugoga. Nema iste vrste robe toliko da bi njome mogao napuniti zasebne
kutije. Dok je Salim-efendija bio u provinciji, sa seljacima je nauio biti strpljiv prilikom
kupovine. Sada su gradske muterije morale biti strpljive sa Salim-efendijom. Ali Ilhan je bio
brzoplet. Bilo mu je lijeno kopati po svim kutijama zbog nekog tko bi doao kupiti crnu
kopu. Bilo mu je lake izustiti: Nema crne kope. Zbog toga je sada, ve tjedan dana
otkako je Salim-efendija pod istragom na sudu, duanu dobrano opao ionako nevelik broj
muterija.

Kad je Ali uao unutra, Ilhan je sjedio iza blagajne uske i visoke poput katedre. Nije
bio sam. Ispred blagajne, na malo ustranu postavljenoj stoliici sjedio je jedan mlad ovjek.
Bio je to krupan mladi ovjek, s ogromnim ruetinama, irokom bradom i crnom bradavicom
na jednoj nosnici. S usana mu nije silazio smijeak. Crne su mu oi sijevale u polumraku
duana.
ka

Kad je Ilhan ugledao kako je Ali prestraeno uao unutra, doekao ga je tako gorljivo
ote

kako ovaj nije uope bio navikao. Kad bi tu i tamo sretao Alija, samo bi ga pozdravio urnim
jig

pokretom glave prema gore i proao kraj njega. Sad je skoio na noge iza blagajne usput
kn

prevrnuvi tabure. Uhvatio je Alija i poljubio ga u oba obraza. S jedne strane ga je stisnuo
tako jako kao da e mu ruku otkinuti. Ilhan ga je vukao prema mladiu govorei: Eto ti, vidi,
kume Fethi, turski mladi, do korijena turski sin! Od naih seljaka! Lav! Udario je Alija po
ramenu. Gospodin Fethi i dalje je na usnama imao onaj beskrajni smijeak. Sjedio je tako na
onoj stoliici kao pravi dervi od krvi i mesa.

Ali je rekao Ilhanu: Neka brzo proe, brate. uo sam i vala sam se jako rastuio.
Ilhan je odjednom spustio aku na drveni dio blagajne. S kase je, s mjesta gdje je ionako
privremeno stajao, pao papirnati turski bajrak, jedan od onih kakve su djeca nosila u rukama
za praznik 23. travnja. Ilhan je, brzo uspravivi bajrak i pokuavajui ga ugurati na ranije
provizorno mjesto, istovremeno obraza crvenih poput paprike vikao: Ne obaziri se! Jednog
e se dana zatraiti raun za sve to! Okrenuo se i pogledao svog kuma Fethija. Umirio se
vidjevi na licu kuma Fethija izraz koji je govorio da e se svakako zatraiti. Ilhan je iza kase
uzeo tabure koji je prevrnuo i gurnuo ga pod Alija: Sjedni... Hajde, sjedni. Posjeo ga je.
Zatim je gotovo zaboravio na Alija koji je sjedio na tabureu. Gledajui svog kuma Fethija,
 sunshine/bojana888

opet je govorio stvari koje mu je ranije tko zna koliko puta rekao: I te kako... Jao, tata!
Gospoda su nam skoro zatvorila duan! Zar je malo? Kako mogu ovjeku zatvoriti duan ako
mu ne pronau nikakvu krivnju? Vidjet e, kume, pustit e i moga oca! Ako ga ne puste,
sruit emo im njihove sudnice na glavu! Zar neemo? Nadvio se nad mladia i od njega
ekao povlaujui odgovor. Kako je odgovor koji je oekivao kasnio, uinilo se kao da e
zaplakati: Daj, reci, kume Fethi! Neemo li sruiti tim ljudima na glavu njihove sudnice i
sudove? Zato sam ja zapeo na zavrnim ispitima u gimnaziji? Zato to sam istukao sina
zastupnika u parlamentu, zar ne? A ne treba li istui toga snoba? Eeee, a to emo im jo tek
uiniti, zar ne, kume Fethi?

Mladi ovjek vadi cigaretu. Polako je stavlja u mutiklu od jasmina. Sveudilj se onako
smijeei, smjeta mutiklu meu usne, grize je zubima i tek poto je neto vremena prolo
progovara: Stani. Sve u svoje vrijeme. Ne uzbuuj se. Sve ide svojim redom.

Nastane dugaka tiina. ovjek se okrene i drei mu tiklu meu zubima, zagleda se
ka

u Alija. Gleda ga tako netremice, neumoljivo, da je Ali prisiljen vrpoljiti se na tabureu.

ote

Odjednom gospodin Fethi upita: Da ujem, to vaa kola kae na te stvari? Ali ne zna to
jig

bi odgovorio. Na to se od nosi ovo pitanje? Na duan Salim-efendije? Na sudstvo? Na

kn

Mladu Tursku?

Ja sam zavrio kolu, gospodine. Ove godine sam zavrio...

Ali uili ste ondje. Jesu li se onima u Obrtnikoj koli dopadale stvari koje radimo?

Pa ne znam... Oni...

Ilhan je ponovno lupio akom o drveni dio kase:

to ti znai to ne znam, ha, Ali? Zar ti nisi dijete ove domovine?

Ali je uperio pogled u njihove grube cipele iji su krajevi bili uvijeni prema gore. Da
je rije samo o Ilhanu, pa ajde. No ovaj mu gospodin Fethi izaziva prilinu nelagodu. Sve i
ako ne otvara usta, kao da ga tim pogledom i osmijehom to ne jenjava neprestano stavlja na
teak ispit. Ilhan nastavlja koriti Alija:

Trebamo stati u zatitu ove domovine, sokole! Moral se iskvario. idovi i Armenci
su krivi za to. Da Akale! Tko to zapravo ide u Akale? Ha? Turski sinovi, Turci! to se
 sunshine/bojana888

idova tie, oni uivaju na Otocima i na Modi! Na elu sa svim svojim ortacima. Daj mi,
dam ti! Kako bi prikrili vlastite mrlje, uveli su taj takozvani porez na dobit. Ako nisi platio
porez na dobit, idemo! Da im je u moi, i mog bi oca odvukli u Akale! Ti poznaje mog oca.
Reci, nije li moj otac pravi Turin, turski sin? Ima li kakvih primjesa? Ali ovima je i tako
namjera iskopati turske korijene! Vala, kume Fethi, nee vjerovati, ima tu u ulici jedan
sirotan Memduhdendija. Prodaje kolonjsku vodu. Sam je proizvodi. Pravi divnu kolonjsku od
limuna, od ljubiica, od zumbula. ak i od vanilije... Ali jok, rekoe da koristi krijumareni
pirit pri proizvodnji kolonjske... Ima tono tjedan dana otkako su jadnom ovjeku zatvorili
radnju. Ako nema zalee, onda si sirotan. Pitam ja tebe, Ali: u trenutku dok ak i junaki
njemaki narod jede magaree meso, gdje je to velianstvenost nae gospode? Istukao sam
zastupnikovog sina. A zato ga ne bih tukao? Sve to oblai na sebe i skida je englesko. Sve
do cipela. Onda baca odbojkaku loptu pred mene dok prolazim... Lako se loptati! Pa daj se
bori ako si hrabar! Da, Nijemci jedu magaree meso, ali se bore odvano, junaki! Natjerat e
cijeli svijet da pogne glavu pred njihovom rasom, vidjet e! Uostalom, tako jedan narod i
ka

pokazuje da je narod...
ote

Gospodin Fethi gasi cigaretu u mutikli od jasmina. Pred tolikom gorljivou je

jig
kn

istovremeno i sretan i zabrinut:

Dobro si rekao, Ilhane. Ali ne zaboravi da su oni narod bez primjesa. Mi jo uvijek
nismo.

Ali blizu su dani kad emo i mi biti takav narod, zar ne, kume? Blizu su! Glasno
emo potei tragom Sivih Vukova?

Gospodin Fethi ponovno pogleda Alija. Ali ovaj ga put gleda pomalo uznemireno:
Svi mi vjerujemo u vas..., rekao je.

Ali je na, kume. Moemo govoriti pred njim. Ako i ne zna, neka izvoli konano
nauiti. Da ni on nema milosti prema onima to obezvrjeuju pripadnost naoj turskoj naciji,
to ne znaju vrijednost nae slavne rase... Zatim se odjednom okrenuo prema Aliju: Otvori
oi! Ovoj naoj domovini je svaka katastrofa dola od Rusa! Eto, da zna! rekao mu je.

Ali nije znao to bi rekao i mislio. Shvaao je koliko nije imao pojma ni o emu. Opet
se prisjetio lica to ih je upoznao sino u restoranu. I oni su se alili na nae voe. I oni su
 sunshine/bojana888

govorili o tome kako ne moemo biti ponosna nacija. Ali postojala je velika razlika izmeu
njih i ovoga kako se Ilhanu ne sviaju voe. U emu je bila ta razlika? Odakle je potjecala?
Ali je s nekom toplinom u srcu mislio na razgovore, stavove, ale i rasprave ljudi u restoranu.
Oni su recitirali poeziju, pitao se je li zbog toga? To to je Ilhan sad as mahao akom, as
urlao, as plakao, as se pravio da dri govor, u Alija je istovremeno raalo neku
prestraenost i poriv da se u sebi smije.

Ili ti ne voli Nijemce?

Ilhanove su oi bljesnule, nadvio se nad njega:

Da ne voli moda Ruse?

Ne znam...

Ilhan se okrenuo prema kumu Fethiju. Klonulo mu je rekao:

A treba da vjerujemo seljacima? Kako emo im vjerovati, kume Fethi?

ka

Gospodin Fethi uope ne upotrebljava vrat. Ako se treba okrenuti u stranu, okree se
ote

cijelim tijelom. to se tie njegovog smijeka, inilo se kao da e mu odjednom, u nekom

jig

neoekivanom trenutku, samo nestati s lica. Nad tim debelim uspravnim vratom ostat e
kn

samo pogledi crnih oiju koji ovjeka strae. Ali se iznenadio. Nije se dogodilo to to je
oekivao. Taj je osmijeh na usnama stajao potpuno nepromijenjen:

Ako vas nita ne zanima, zato ste se onda kolovali? Zato elite uiti?

ak i djevojke se koluju.

Aliju je dosadio ovaj ispit i preznojavao se. Povrh svega, ve je dobro znao da e, to
god kae, uti otar prijekor od Ilhana.

I to je nova moda! Djevojke se koluju... Tako je. I ona naa se koluje! Kae, bit e
sutkinja! Jao, jao... enina je najsvetija dunost majinstvo, majinstvo! Rekavi to, Ilhan je
ponovno zamahnuo akom prema Aliju. Gospodin Fethi je odjednom skoio na noge. Eto,
dogodilo se oekivano. Osmijeh s njegova lica kao da je propao u zemlju. Gospodin Fethi je
stupao as gore, as dolje po vlanom betonskom podu duana. Oi su mu postale jo stroe
nego je Ali oekivao. Imao je elju skratiti priu i sve okonati na najkrai mogui nain.
 sunshine/bojana888

Nareuje Ilhanu:

Daj momku one nae knjiice. Neka proita. Neka se prosvijetli.

Ilhan se skvrio. Poeo se ustruavati. Promucao je:

Pa ne znam... Da mu damo...?

Daj! naredio je glas gospodina Fethija.

Ilhan odlazi. Kroz uska vrata duana baca pogled napolje. Zatim odlazi do ugla na
dnu duana. Podie vrata nekog otvora u podu i silazi dolje. Ali je uo kako je upalio ibicu.
Kako je Ilhan otiao, izmeu gospodina Fethija i Alija ponovno je nastupila tiina. Ali je
nekoliko puta povukao nogavice hlaa i istegnuo prste na rukama. Trebao bi neto rei. Ali
to treba rei?

Jeste li vi uitelj, gospodine?

Mladi je ovjek tupo gledao u Alija:

ka

Pomalo...
ote
jig

Kako se moe pomalo biti uitelj? Mislim, moe li se biti pomalo od uitelja?
kn

Prvenstveno sam pisac...

ega? Mislim, o emu piete? Oprostite, mislim, moete pretpostaviti, ipak mi u

Obrtnikoj koli...

Ovaj ga prekida. I dobro je da je tako. Jer Ali ionako ne zna kako bi zavrio to to je
poeo govoriti.

U tom trenu Ilhan izlazi iz podruma duana sa smotcima asopisa u ruci. Ponovno
briljivo zatvara vrata otvora. Sav je zadihan. Gospodin Fethi pokazuje Aliju na ono to Ilhan
dri u ruci:

Proitajte ovo. Vidjet ete o emu piem. Proitajte. Razmislite o tome. Onda emo
ponovno razgovarati.

Ali se vratio u hotel dobrano nakon to se smrailo. Pod mikom su mu bili asopisi
crveno-bijelih korica: etiri broja Crvene jabuke, tri broja Sivog vuka i pet brojeva
 sunshine/bojana888

Ergenekona.

Napunio je limene spremnike u toaletu vodom kako bi bili spremni za ujutro. Dok je
zatvarao jedan od otvorenih prozora u predsoblju, neki ovjek u dugakim bijelim gaama to
je ondje leao je progunao: Ne zatvaraj, ovjee! Vrue je!

Nou pue vjetar, ako slomi staklo, morat e ga platiti od svog deparca. Zato je Ali,
iskoristivi to to je ovjek u dugim gaama okrenuo lea i nije opet poeo gunati, svejedno
zatvorio prozor. Tako u odjei ispruio se na svom krevetu to je zauzimao jedan uzani
prostor. Dok je listao stranice jednog od brojeva Crvene jabuke, matao je o tome kako e
ponovno otii u onaj restoran im se domogne neto novca. Bjeao je od osmijeha gospodina
Fethija od kojih bi se ovjeku smuilo i Ilhanovih grmeih udaraca akom po kasi te je traio
utoite u slatkim razgovorima iz restorana to su mu ostali u pamenju. to bi vie traio
utoite u njima, to mu je Ajsel bivala dalja. to se vie htio pribliiti Ajsel, to bi Ilhanu vie
poiskakale ile na istegnutom mladom vratu. Nije ak uspio ni nai prikladan trenutak da
ka

upita kako je Ajsel. Je li i Ajsel proitala ove asopise?

ote

Tada i Ali poinje itati. Veseli se to se u asopisima nalazi i poezija. I tako najprije
jig

ita poeziju. Ali shvaa da nee moi jo dugo nastaviti. Ne uiva u ovoj poeziji. Da nije
kn

sino u restoranu sluao poeziju koja ga je vie obuzela, moda bi mu se sad ova mogla
sviati. Poezija koju su momci sino recitirali ugrijala mu je srce. Dok je meutim sad
pokuavao itati ovu, inilo mu se kao da ide ubiti neke ljude za koje i ne zna tko su. Kao da
rasipa pobjenjelu pjenu u svai za koju ne zna zato je nastala...

Gdje se nalazio taj Turan?

A obojena ptica koju su spominjali u restoranu? Jesu li obojene ptice zaista postojale?

Nikada nije vidio more. Kad bi bar vidio more! Kad bi bar na moru bio jedan amac!
Kad bi Ali uao u taj amac! Pa kad bi se amac po valovima dizao, sputao, dizao, sputao...
Tako je utonuo u uznjihani san.

U duanu Salim-efendije znatno je porastao broj malih papirnatih turskih barjaka to

stoje na blagajni.
 sunshine/bojana888

6.

08:03

Odreujem da su zastori u sobi tamnozelene boje. No ine li se tamni zato to je i

soba u mraku? U jednom trenu uinilo se kao da je sunce udarilo iza njih. Sada mi nikakvo
svjetlo ne govori koje je vrijeme vani. Ne daje mi nikakav trag. Da raskrilim tamnozelene
zastore ili ne?
ka

Nisam u krevetu. U naslonjau sam. Da otvorim zastore? Pitam se to pitanje sjedei

ote

sve vrijeme u istom naslonjau, ne pridajui mu stvarno znaenje. Jer nisam ni voljna ni
jig

bezvoljna raskriliti zastore.

kn

Sve se dogaa samo od sebe. Nikad se ne zna. Malo kasnije mogu i razvui te zastore.
A poslije mogu i razmiljati zato sam ih razvukla.

Kao da sam bila bazen pun do usta to je svoju vodu uvao za najsui dan. Tog
najsueg dana kad sam mislila da e skoro svi korijeni usahnuti, otvorila sam ep svog
bazena. Potei u uz ubor. Sve u navodniti. Zatim u se isuiti, isuiti... Je li me zaista
obuzela takva pomisao? Ne vjerujem. Ne mogu si pridavati toliku vanost. Odakle izvlaim
to da sam bazen kojemu je voda dola do usta? Moda je i smrt dola, kuca mi na vrata. Ako
osoba ikad sustie takve blistave zamisli, stigne ih tek na pragu smrti. U najpatetinijim
situacijama pripisuje si takve definicije svojstvene romanima. Zasigurno opet iz istog straha:
da e biti otpuhnuta i nestati poput beznaajnog zrnca praine. Ali mora da sam ja i ranije
doivjela taj osjeaj. Posljednjih tjedana. Tijekom proteklih tjedana svi su moji slobodni sati
bili ispunjeni mojim mladim studentom. Kao da je doao kraj svijeta, kao da emo za dvije
 sunshine/bojana888

minute svi zavriti pod pepelom... Eto, zbog toga sam neometano troila svu svoju samilost,
svu svoju toplinu, toleranciju... Ne ulazei ponovno u neki krevet, nadmaivi ono to je ve
uraeno, ostavivi sve to ve uraeno drugima, svaku sekundu vremena provedenog skupa
punei najintenzivnijim moguim smislom... Na putovanju kroz svijet kojem samo to nije
doao kraj...

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Biljenica u koju zapisujem svoja sjeanja i osjeaje

Poetak

S dobrom ocjenom zavrio sam srednji stupanj obrazovanja na Galatasaraju. No kako

je tata dobio prekomandu za Ankaru, a i kako je mama govorila da vie nee moi ivjeti bez
mene, svi smo se okupili u glavnom gradu. I tako je i Nurten zavrila osnovnu kolu. ivimo
u stanu u novoj zgradi na Aveniji Ismet Inonu. U njemu ima i struje i vode. Jasno, jako sam
zadovoljan jer sam sa svojom obitelji. Najvie se alostim jer mi je francuski ostao napola
ka

nauen. Ali ni njega ne zanemarujem. Uzimam privatne satove kod Madame Irene. Od svega
ote

u Istanbulu najvie mi nedostaje moj prijatelj Metin. On e zavriti gimnaziju na

jig
kn

Galatasaraju. Blago njemu! Obeali smo da emo se esto dopisivati na francuskom. Dosad
sam mu napisao dva pisma na francuskom. Prvo pismo koje sam napisao pokazao sam
Madame Irene. Pronala mi je puno greaka. Bilo me tako sram... Drugo sam pismo napisao
paljivije. Vidjet emo, od Metina jo nije stigao odgovor.

Moji prijatelji u gimnaziji Gazi naravno nisu poput onih na Galatasaraju. Pola razreda
je dolo sa sela ili iz kasaba. ak je i Namik u naem razredu. Meutim, pao je prvu godinu.
Jako se ljutim na Namika. Ponaa se kao priljepak. Odmah se prikrpao sinu naeg Narodnog
efa Inonua. Erdal mu ne moe nita rei jer je jako pristojan. U naem razredu je i nekoliko
djece zastupnika u parlamentu. Brzo uim i trudim se porasti u oima novih profesora.

Izgubio sam jedan od svojih prijanjih dnevnika. Ako ne padne u neije ake, nikakva
teta. Tko zna o kakvim sam djetinjastim stvarima tada pisao. Ova biljenica je jedna od onih
novih s lokotom i kljuem na koricama. U ovu biljenicu sad mogu bez ustruavanja
zapisivati svoje uspomene i osjeaje.
 sunshine/bojana888

1. januara

Danas je prvi dan nove godine. Uio sam i zavrio zadae iz fizike. Dananji sam dan
proveo u slavlju sa eljom da i u ovoj godini uspijem pronai sve to su mi prole godine
priskrbile.

5. januara, ponedjeljak

Izjutra sam otiao u kolu i imali smo sastanak. Erdal je za vrijeme sastanka sjedio
pored mene. Malo smo razgovarali. Izaavi odande otiao sam k fotografu i naruio da mi
izradi majine slike s novogodinjeg bala. Naveer su mama i tata otili na veeru kod
gospoe Ferde. Ja sam uio i natjerao sam i Nurten da ui. Sluali smo radio. Na vijestima su
rekli da se obrambeni rat na Donu i u Mozdoku i dalje estoko odvija. Gdje je taj Mozdok?
Potraio sam u svom atlasu. Nisam ga uspio nai. elim pitati profesora zemljopisa, ali
ka
ote

ustruavam se da ne pomisli to ovoga toliko zanimaju ruski toponimi.

jig
kn

7. januara, srijeda

U kinu Nacija gledao sam film Guliver u zemlji patuljaka. Bilo je jako lijepo. U kinu
je s majkom bila i Ajsel koju znam iz osnovne kole. Zaudio sam se kako ih je otac pustio da
idu u kino. One mene nisu vidjele. Ajsel se proljepala. Ali kosa joj je i dalje duga. Ako
nastavi tako, nee moi biti europska djevojka. Pitam se, ivi li i ui opet kod tete?

12. januara, ponedjeljak

Zavrili su novogodinji praznici. Poela je kola. Puno sam uio u ovom prvom danu
kole u novoj gociini. Jo u vie uiti kako bih dostigao Erdala. Danas sam jako htio ustati i
odgovarati knjievnost. Ali me profesor nije prozvao.
 sunshine/bojana888

21. januara

Danas sam se raspravljao s gospodinom Nailom. Dao mi je osmicu iz jezika.

Meutim, ja sam znao za desetku. Ali objasni ti to gospodinu Nailu! I kao da mi jo nije
rekao: to jo hoe! Da, dodue, i Erdal je dobio osmicu. Ali kako je i sam rekao, napravio
je dvije greke pri konjugaciji glagola aller. Ja nisam napravio ni jednu greku. Namik se
jako smijeno ponaa. Uvijek nastoji prepisivati od nas. Za turski jo i lako. Ali na
francuskom nije lako prepisivati. ujem da je na Ali iz osnovne kole zavrio Muku kolu
za umjetnost i obrt. Htio je pronai posao i pomoi majci. Ali ini se da nije uspio nai posao.
Pravo da kaem, bilo mi je ao.

30. januara

Nastava je lagana. Veeras sam nakon kole iao s Gunerom u Novo kino i gledali
ka
ote

smo Svjetlo to se ne gasi (o Edisonovom ivotu). Profesor fizike preporuio nam je da ga

pogledamo. I zaista nam je film bio vrlo koristan i proirio nam je znanje ope kulture. U
jig
kn

uenju smo gledali ivot izumitelja struje. I ja razmiljam ne bih li postao fiziar. Otkrivanje
neega moe domovini biti od velike koristi. To sam rekao Guneru. Guner je rekao da je ve
sve otkriveno i da se nema vie to otkriti. Ne znam. Ipak bih ja ustrajao na svojoj ideji i
bavio se makar vanjskom politikom.

Veeras sam se kod kue malo raspravljao s majkom. to ta moja majka misli tko sam
ja? Htjela je da kaem Erdalu, a on da kae svome ocu, da tatu promaknu na mjesto
zamjenika valije. Jako sam se naljutio. A mama je stalno ponavljala: to tu ima loe? Pa svi
tako rade! Ako e ovjek napredovati u karijeri, trebao bi napredovati zahvaljujui vlastitoj
marljivosti. Ali mojoj majci to nije lako objasniti.

13. veljae

Danas nam je profesor jezika dao da piemo dictee. Imam samo jednu greku. Na satu
vojne obuke imali smo vjebe vani. I tjelesni je vrlo lijepo protekao. Igrali smo odbojku.
 sunshine/bojana888

Ve dugo nisam imao priliku pokazati se pred razredom i samo sam tiho sjedio na
mjestu. Konano me profesor povijesti prozvao. Priao sam o bitci kod Manzikerta. Dobio
sam desetku. Gospodin Enver je rekao: Kad biste bar svi bili poput Ajdina! Sutra za sat
geometrije imamo neke oblike za nacrtati. Erdal nije doao u itaonicu.

14. veljae, subota

Danas su se desila dva dogaaja, od kojih me jedan razveselio, a drugi muio.

Najprije je u razred doao ravnatelj i rekao da emo Erdal i ja biti u knjizi pohvala. to se ove
druge stvari tie, profesor zemljopisa se zbog neega naljutio na mene. Otii u k njemu i
objasniti mu da nisam kriv. Navodno sam izmijenio rijei koranice u Zdruena smo
skupina iz privilegiranog razreda. Tako su rekli profesoru zemljopisa. Ja znam tko je to
izmijenio, ali nema veze...

Popodne sam iao s majkom do grada. Kupili smo mi materijal za odijelo. I tata mi je,
ka

vraajui se uveer kui, kupio nalivpero. Mami se nalivpero ba nije svidjelo. Ali tata je
ote

rekao: Ovo je najbolje koje sam naao. U Europi se prolijeva krv. Vie nam ne dolaze dobra
jig

pera. Dok sad piem ove retke novim nalivperom, zahvaljujem Bogu na svojoj situaciji.
kn

Kau da u Francuskoj djeca jedu make. Prema onome to kae gospodin Enver,
Nijemci jure iz pobjede u pobjedu. S radija nisam uspio doznati nita detaljno.

18. veljae

Konano sam danas dobio pismo od Metina. Najprije sam se jako razveselio, ali onda
sam shvatio da ima tek dva-tri retka. Pitam se, je li njima nastava sad tea nego nama? Metin
je pismo zapoeo sa Mon Vieux. Najprije nisam mogao shvatiti zato mi se obraa kao
starcu. Mislio sam da mi se ruga. Onda sam pitao Madame Irene. Meutim, Mon Vieux je
prisna fraza koja se koristi meu starim prijateljima. Ne znai stariu moj ili tako neto.
Znai neto kao moj stari drue. Tome sam se jako razveselio. Koliko god ja ovdje uio,
sve je uzalud. Francuski s Galatasaraja je ipak neto drugo.

Profesor fizike nije doao na sat. Vani smo igrali nogomet. Profesor knjievnosti me
 sunshine/bojana888

prozvao i, vrlo zadovoljan mojim odgovaranjem, rekao mi da sam marljiv. I kao da Namik
nije na to rekao: I mi bismo bili marljivi da imamo udoban stan! Namik se jako promijenio.
Neki dan ga je gospoa Bahrije vidjela na cesti da pui. Jako me zabrinulo to Namikovo
ponaanje. I kao da ga nije jo profesor knjievnosti izbacio sa sata zbog tih rijei punih
nepotovanja! Jo je rekao i da e ga predati disciplinskom vijeu. U itaonici sam otiao
gospodinu Hajriju i rekao mu da oprosti Namiku. Pokuao sam mu objasniti da ima naruenu
obiteljsku situaciju. Gospodin Hajri je rekao: Ovoga mu puta opratam samo zbog tebe.

Sa svojom sestrom Nurten sam u kinu Park gledao film Miljenica Haruna Raida. Bio
je velianstven. Ali unato svemu, danas iz nekog razloga nisam zadovoljan svojim ivotom.

21. veljae

Dao sam popraviti bicikl u opinsku garau. U garai je bio jedan glavni majstor.
Mrmljao je sam za sebe: Otac mu je direktor, a nama daje bicikl na popravak. Vrlo naopak
ka

ovjek. Uzrujalo me to, ali nisam mu dao do znanja. I tako sam rekao tati da ga odvedemo
ote

majstoru privatniku na popravak! Nije me sluao. Ne znam zato, ali u posljednje su vrijeme
jig

svi ivani. Sjeo sam na popravljeni bicikl i prilino dugo se vozao. Izdaleka sam opet vidio
kn

Ajsel. ini mi se da je ovaj put i ona mene vidjela. Mogu voziti bicikl ne drei upravlja.
Mama i tata su sad otili milostivi Ferdi na aj. Jutros sam izaao bez kaputa. Cest pourquoi
danas sam malo malade.39 Boli me grlo. Madame Irene kod koje idem na francuski otila je u
Istanbul. Cest pourquoi ovog tjedna nismo imali francuski. Cestpourquoi znai zbog toga,
zato. Ponavljam si da ne zaboravim.

Danas me pozvao gospodin Nail. Dao mi je ispravljene testove i rekao mi da ih

posloim po redu. To znai, asistirao sam gospodinu Nailu. Odmah sam pogledao svoj ispit.
Naravno, dobio sam desetku. No kao da mi nije pored toga gospodin Nail rekao da e me
predati disciplinskom vijeu? Navodno je prole nedjelje netko na biciklu i kosih oiju
dobacio neto nekoj eni. Ostao sam iznenaen. Po mojoj iznenaenosti shvatio je da to
nisam bio ja. Meutim, samo me provjeravao. Osim toga, dobacivanje je tako alaturka! Da
elim razgovarati s nekom djevojkom, ne bih se ustruavao. No moda mojim profesorima ni

39 Bolestan (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

to nije po volji. Komentiralo se i kad je Guner sa sestrinom, keri svoje tetke, otiao u Dom
vojske.

Galatasaraj je bio civiliziraniji. Kad bih se barem ponovno vratio onamo! Moda
nagodinu...

9. oujka

Danas me pozvao gospodin Ibrahim i rekao mi da ne budem tako odsutan na satu

algebre. Znai, moja odsutnost se primijeti. Da pravo kaem, sa mnom se zbivaju neke
promjene. Ne znam o emu se radi.

Na satu knjievnosti itali smo tekst Stari turski orhonski zapisi. Rekli su nam da 20.
oujka neemo imati kolu i da emo dobiti drugu svjedodbu.

15. oujka
ka
ote

Danas je mojoj sestri bio roendan. Ili smo na farmu i uz vodstvo gospodina Osmana
jig

koji je tatin daljnji poznanik razgledali smo i kuu naeg Velikog Oca. Uli smo i u pivovaru.
kn

Dali su nam pivo da ga kuamo. Tako sam prvi put u ivotu popio alkoholno pie. Kako nam
je bilo ponueno u znak dobrodolice, ni mama nije mogla prigovoriti. (Zapravo, to nije bilo
moje prvo pivo. Nekoliko sam ga puta poskriveki pio kod Metinovih.)

19. oujka

Budui da sutra nema kole, profesori su nam dali puno zadae. Danas smo u itaonici
dobili drugu svjedodbu. Jako sam se naljutio na profesora vojne obuke. Dao mi je sedmicu.
To mi je ba pokvarilo raspoloenje. I tako mi stalno govori: Dobro ui, ali ne voli vojnu
obuku! Volio, ne volio, nije li poznavanje gradiva ono to je vano? Vidi ti njega!

Tijekom praznika napravit u zadae i proitati prie o Arseneu Lupinu. Posudio sam
ih od Gunera. ini se da su se Nijemci poeli povlaiti.
 sunshine/bojana888

21. oujka

Praznici su. Tjedan dana emo se odmarati. Ali ja ne besposliarim. Radim zadau iz
geometrije. U gimnaziji Gazi ima puno marljivih uenika. Pomalo ih je teko prestii. Usput
sam po preporuci gospodina Hajrija proitao i Siroto dijete. Ali zapravo ne mogu iz ruku
ispustiti Arsenea Lupina. Moda je djetinjasto, ali jako mi se svia svaka crta, tema i stil ovog
djela, kao i sve to pisac osmisli.

22. oujka

Danas smo prijatelji i ja trebali sjesti na bicikle i otii na Uankaju. Ali pao je toliki
snijeg! Sve je potpuno bijelo. ovjek htio-ne htio pomisli na sirotinju. Namik zacijelo misli
da ja nikad ne mislim na sirotinju.
ka

Nakon praznika skupit emo svoju staru odjeu i predati je u koli kako bi bila
ote

poslana europskoj djeci koja su u ratu ostala bez svojih domova. Rekao sam to majci. I tako
jig

smo ve moj demper koji sam nosio na Galatasaraju i tamonju kolsku uniformu dali
kn

unesreenima u Erbi.

25. oujka

Sutra zavravaju praznici. Danas sam pripremio i preostale predmete. Gospodin Hajri
se opet jako ljuti na dugu kosu. Zadnjih dana je poeo slati na skraivanje kose sve to mu
dou neoiani. I ja sam danas otiao kod berbera da me oia. Izaavi od berbera, kao da
nisam takav, izgledajui kao bundeva, naletio na Ajsel i njezina brata! Brat joj je u naoj
gimnaziji. No zapeo je u zadnjem razredu. U nogometnoj je ekipi. Pria se da je meu onim
kolskim rasistima. Njegovi otri pogledi bude u meni neko oklijevanje. Htio sam ih samo
pitati kako su i odmah se udaljiti. Meutim, Ilhan je rekao: Izvoli nam navratiti! Moramo se
vidjeti. Popriati!

Ajsel ide u djevojaku gimnaziju. Ostao sam iznenaen. Da budem iskren, i svidjelo
mi se u neku ruku. Bravo za tu curu! Naveer sam kod kue rekao da sam sreo djecu Salim-
 sunshine/bojana888

efendije. Majka je rekla: Ma pusti tu seosku djecu! Otac je rekao da je Salim-efendija

profiter. Nisam mogao vjerovati. Ali sam se povukao kako majci i ocu ne bi svata palo na
pamet. Nisam nita rekao. Da pravo kaem, jako cijenim Ajsel jer nije razmaena djevojka
poput Sevil.

S radija ujemo stravine stvari. Saveznici su bombardirali njemake gradove i nisu

ostavili ni kamen na kamenu. Opet je umrlo na tisue ljudi, ena, djece. Ima i gladi. Kau da
se i u na kruh koji jedemo pomou knjiica mijea jemeno brano. Sad se govori da brana
nije vie uope ostalo, da emo jesti isto jemeno brano. Prole veeri dola nam je
milostiva Ferda da malo posjedi. Majka je izlanula: Stvarno, jesmo li mi, molit u, konji, pa
da sa svojim obiteljima jedemo jeam? Oi milostive Ferde su se navlaile. I tako je radila u
Udruzi humanitaraca. Danas nam je poslala pola vree pravog brana.

26. oujka
ka

Poela je kola. Ali Erdal danas nije doao. Otiao je u Istanbul. Bit e da nije mogao
ote

odoljeti izletu. Kad doe, provodit u vrijeme s njim. Gospodin Ibrahim prozvao me da
jig

odgovaram. Nakon sata priao mi je Namik i rekao: A da mi bez isprike ne doemo u kolu,
kn

bio bi smak svijeta... Jasno, ciljao je na Erdala. Erdal se i tako prestao druiti s Namikom.
Namik je sad svako malo ovako neto dobacivao, vjerojatno jer je bio ljut zbog toga. A prole
godine mu nije izlazio iz automobila! Rekao sam mu: Vidi, Namik, jednom sam te spasio,
vie te neu moi spaavati! I kao da mi nije rekao: Tornjaj se, kratkonogi! Tko si ti da
mene spaava, mamina mazo! Stisnuo sam zube. Otiao sam od njega. Ostao sam
dentlmen. Da se mane neposluha i puno ui, i on bio mogao biti jedan od vodeih uenika u
razredu. Iz nekog razloga stalno zaostaje. Sad se jo i slizao sa starijima od sebe. Puno se via
s Ajselinim bratom.

Sutra u se uhvatiti za preku vrata u predvorju i njihati se, ne bih li se izduio. To u

ponavljati svakog jutra.

Noas nisam mogao dobro uiti. Titi me neka briga.

 sunshine/bojana888

30. oujka

Danas je i Erdal doao u kolu. Gospodin Hajri podigao je sve kosmate uenike da
odgovaraju i svakome dao po ocjenu nedovoljan, ili njegovim rijeima stvarnu ocjenu.
Profesor povijesti nije doao. Predveer je naa kola u utakmici s Trgovakom kolom
pobijedila 5:1. Nakon utakmice je Ilhan proitao pjesmu Od Sivih vukova do Altaja. Dobio
je gromoglasan pljesak. ak su Namik i neki deki iz drugih razreda potrali k njemu i
podigli ga na ramena. Bih li trebao jedan dan otii k njima kui i estitati mu? No iz nekog mi
razloga djeluje kao kavgadija. Ustruavam se. Osim toga, nije mi se ba dopalo njegovo
itanje poezije. Bila je vrlo didaktika. Ja, ini se, vie volim emotivnu lirsku poeziju.

1. travnja

Cest le jour de poisson dAvril.40 Zbog toga je suis tres heureux.41 Danas sam imao
ka
ote

trideset sedmi privatni sat francuskog. Malo je nas u razredu koji idemo na francuski. Svi se
iz nekog razloga upisuju na njemaki. Madame Irene dala mi je knjigu Le Petit Chose. itam
jig
kn

ju. Ali vrlo teko razumijem i to me jako alosti. Pokuavajui itati knjigu iz nekog sam se
razloga sjetio Dezmija. S kakvim sam snovima doao na Galatasaraj! Tko zna s kakvim u
snovima zavriti gimnaziju Gazi.

Tata se upoznao s jednim od jako bliskih prijatelja naeg Oca i velikim ovjekom
gospodinom Tevfikom Rutuom. Pozvao ga je na veeru k nama u subotu naveer. Mama je
od milostive Ferde zatraila da joj se donese neki jedai pribor. Donijeli smo ga ja i moja
sestra Nurten.

4. travnja, subota

Dogovorio sam se s prijateljima da sutra idemo na izlet u pustopoljinu izvan grada.

Veeras nam je doao gospodin Tevfik Rutu na veeru. Bio sam jako ponosan. To je jedan

40 Ovo je dan prvotravanjske ale. (nap. prev.)

41 Ja sam vrlo sretan. (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

vrlo naobraen gospodin. Jako lijepo pripovijeda o svojim uspomenama. I ja sam ga sluao s
velikom panjom. Meutim, mama se jako posramila jer je Nurten za stolom sruila svoju
au s vodom. I kao da se nije jo blizu deset sati pojavio i pijani gospodin Zija! Ne znam
gdje tata nalazi te ordinarne pijanice alaturka. Ja sam noas postao zakleti neprijatelj te stvari
to je zovu rakijom. Zbog nje se, jasno, gospodin Zija tako neumjesno ponaao. Nakon to su
svi otili izmeu mame i tate izbila je velika svaa.

5. travnja, nedjelja

Dosad nisam nita tajio i nisam imao osjeaja koje bih skrivao. Ali budui da je ova
biljenica moj prijatelj za povjeravanje tajni, ja se neu ustruavati u nju zapisati svoje
skrivene osjeaje. Dok piem ovo ruke mi se znoje. Drhtim. Ne znam odakle bih poeo. Tko
zna kako bi se iznenadili moja obitelj i profesori koji me znaju kao vrlo ozbiljnog i marljivog,
kad bi proitali ove retke, i tko zna u kakvoj bih se situaciji zatekao. Zapravo ja prijateljstvo
ka

izmeu djevojke i momka doivljavam vrlo prirodnim i pristaa sam toga. Meutim, danas se
ote

sa mnom dogaa neto to ne znam kako bih nazvao ili bjeim od toga da to stanje nekako
jig

nazovem.
kn

Mi prijatelji smo se okupili izjutra u pola devet u koli i krenuli smo na Farmu Gazi.
Vrijeme je bilo jako lijepo. Bilo nas je osam na biciklima. Guner je bio jako veseo. Ja isprva
nisam ba bio raspoloen zbog sinonje situacije. No nakon to smo krenuli na put sve sam
zaboravio. Neatova mama je napravila jako finu dolinu. Meni je mama dala da ponesem od
bureka to je ostao od sino i koji je napravljen od brana to ga je poslala milostiva Ferda.
Nakon to smo se malo motali po farmi, otili smo na Sogutozu i tamo smo, na travi, pojeli
nae jelo. Nas smo osmorica popili i tono tri boce piva. Pivo je donio Jilmaz. Pijui pivo
osjetio sam kao da me malo uhvatilo. Kad mi je pred oima oivio gospodin Zija, nisam
popio sve to me sljedovalo. Naprijed je jedna grupa iz Djevojake gimnazije predvoena
profesorima dola proslaviti praznik proljea. Mi se najprije uope nismo zanimali za njih.
Zabavljali smo se meu sobom igrajui nogomet i preskakanja jednog preko drugog.
Meutim, Guner je postao malo pripit i stalno je ponavljao: Nama, Ataturkovoj djeci, ne
prilii da ovako izdaleka gledamo djevojke kao meedi iz divljine. Moramo biti
 sunshine/bojana888

civilizirani... Neat je volio neku djevojku. Ispriao nam je o tome. I Jilmaz je priao
pomalo nepristojno. Da, ja po pitanju tih tema imam iroko i napredno miljenje. Ali pod
uvjetom da sve bude u granicama dobrog odgoja. Kako su mi pomalo dojadili ti razgovori,
rekao sam im: Deki, ja u se malo provozati biciklom i udaljio se od njih. Kakvih sam se
ja sve ala nasluao dok sam bio u internatu! Ali ini se da su tamo deki ipak pristojniji.
Istovremeno sam osjetio u sebi i neku usamljenost. Nego, jo nisam bio pravo ni izaao iz
umarka na zemljani put, kadli vidim da mi s druge strane ususret dolazi Ajsel s paketima u
rukama! I ona se, vidjevi me, okrenula kao da ju je grom pogodio. Bila je crvena kao rajica.
Na sebe je obukla haljinu od basme cvjetnog uzorka. Ne znam zato, ali jako se proljepala.
Mucajui je poela govoriti neto kao:

Profesorica Rabia ostavila je pakete u autobusu. Mene je poslala po njih... Eto, tad
se u meni neto dogodilo. Kao da mi je netko pritisnuo prstom u tajnu i uspavanu ranu, a ona
je najednom poela krvariti. I ja da zapadnem u takvo stanje, koji sam uio u Istanbulu, na
Galatasaraju! Bit e da je Ajsel sve shvatila iz mojih oiju, odmah je htjela pobjei. Ja sam
ka

ve odavno bio siao s bicikla, uhvatio sam je za ruku. Ne znam kako sam to uspio uiniti.
ote

Kako sam mogao znati da je ve odavno volim! Kad sam je uhvatio za ruku, Ajsel se jako
jig
kn

posramila. Htjela je otii. Ali nije mogla. Pretvarala se kao da nije nita shvatila:

Neto se odgodilo? rekla je.

Da. ini se..., rekao sam. Lagano sam se nasmijao. I ona se lagano nasmijala.

Sjea li se onog dana u osnovnoj koli kad si bila leptir? rekao sam.

A vi ste bili pela, rekla je.

Eto, opet sam pela, rekao sam. Mukarac je pela.

Vrlo znaajno, rekla je.

Da. Tako je, rekao sam.

Dok smo tako razgovarali, ona se prestraeno osvrtala uokolo:

Profesorica Rabia e se zabrinuti za mene. Trebala bih poi, rekla je.

Skupio sam svu pamet i rekao: Kao jednoj Ataturkovoj keri, uope ti ne pristaje ova
 sunshine/bojana888

prestraenost. Ostala je zapanjena.

Nisam dobro shvatila? rekla je.

Mi, djeca Republike, trebamo biti civilizirani, zar ne? Zar emo ivjeti skrivajui se
jedni od drugih kao nae majke i oevi? Nas su na Galatasaraju odgajali da budemo vrlo
civilizirani... Tako sam joj rekao. Malo sam se i razbacivao, jasno.

Imate pravo. I ja razmiljam kao i vi. Ali nai su profesori jako strogi. Ne gledaju
blagonaklono na takve stvari.

Iz nekog me razloga odjednom preplavio bijes. Da pravo kaem, poeo sam se ve i

ljutiti na te profesore. Em nam govore budite civilizirani, em nam ne daju da diemo.

Moramo ih natjerati da i oni razmiljaju i postupaju kao mi! Nae je najprirodnije

pravo da ovako nevino razgovaramo! gotovo sam povikao.

Oito se i njoj dopalo ovo moje bijesno stanje:

ka

Ali vi nita ne znate! Lako je vama rei! to sam ja sve podnijela kako bih se mogla
ote

kolovati! Vie nije u mojoj moi. Uoi li mi se kakva greka, na kraju e me izbaciti iz
jig

kole, rekla je.

kn

Tad sam osjetio da sam na vrhu svijeta. Znai da je istrpjela sve potekoe kako bi
odluno mogla napredovati putem kojim je eljela! Djevojka koju u ja voljeti mogla je biti
jedino takva djevojka...!

Naa borba tu ne bi trebala stati, rekao sam.

I kao da mi nije rekla: Naa borba? Zato se vi tu prikljuujete? Vi niste poput mene.
Vi ste dijete dravnog slubenika. Obitelj vam je slobodumna. Osim toga, vi ste mukarac.
Ne moete vi mene razumjeti. Mene razumije jedino Ali! Smrailo mi se.

A tko je taj Ali? Znai, on ti je drai od mene? gotovo da sam buncao. Jako sam se
rastuio. Objasnila mi je kao da je shvatila moje osjeaje:

Ali je bio u naem razredu. No moda ste ga zaboravili. Jer on je bio seljako dijete.
Uvijek je sa sela u kolu dolazio na tovaru...

Znao sam ja Alija, naravno. No pravo da kaem, nisam mogao shvatiti zato toliko
 sunshine/bojana888

mari za tog grubog i nepristojnog momka etkaste kose.

Da, znai tako? glas je u jednom dahu izletio iz mene.

Nemojte misliti da ima neega meu nama. Vidjela sam ga ovdje jednom ili dvaput.
Em se kolovao, em je radio. Istina je da ga jako cijenim. Kad je to rekla, vie nisam mogao
izdrati pa sam zarikao: A to sam ja sve proao dok sam bio u internatu daleko od obitelji! I
povrh svega sam uvijek prvi ili drugi u razredu i takoer sam Erdalov najbolji prijatelj!

Uvijek ste nas gledali svisoka. I u osnovnoj koli, i poslije dok ste pohaali
Galatasaraj, nai su svjetovi uvijek bili razliiti. To da su nai svjetovi u potpunosti razliiti
shvatila sam jednog dana kad sam vas vidjela u kinu, rekla je.

Znai i ona je mene vidjela u kinu? Ali uope to nije niim pokazala! Koliko god
njene rijei boljele, ipak sam sav titrao od radosti. Istovremeno, kako sam dobio priliku da je
porazim, odmah sam dobacio:

Znai, poskriveki ste me gledali u kinu? Takvi skriveni pogledi ne prilie jednoj
ka
ote

civiliziranoj djevojci. Kad ovjek ugleda starog prijatelja, trebao bi mu oputeno prii i
stisnuti ruku.
jig
kn

Bit e da je naslutila podrugljiv ton u mom glasu, jer je htjela bijesno otrati bez
odgovora. I to mi se njeno bijesno stanje jako svidjelo. Ajsel,, rekao sam ovo je lijepa
sluajnost, ne bi trebala zavriti takvim gorkim rijeima. Pruite ruku! Budimo prijatelji! I
ponovno se vidimo! rekao sam. Skupivi hrabrost iz toga to nije odgovorila dodao sam jo:

Sve i da ne eli, opet u te vidjeti. Tvoj me brat pozvao k vama. Tome ne moe
prigovoriti, zar ne?

Bit e da ste na Galatasaraju nauili ljudima se obraati s ti kao da ste ovce skupa
uvali, tako se slatko nasmijala da se sve u meni razvedrilo.

Naravno. Bliski prijatelji ne bi si trebali persirati, rekao sam znaajno. Kad je ona
na to rekla: Zar smo mi bliski prijatelji?, toboe namrgoen rekao sam: Dobro. U redu.
Budi bliska prijateljica s Alijem. Jasno, ti ni s njim ne moe oputeno razgovarati. Boji se.
Nae su neuke djevojke i tako uvijek kukavice! Onda emo mi deki meusobno plesati i
etati!
 sunshine/bojana888

Tad se dogodilo neto to me zaprepastilo. Dok sam ja mislio da e se ponovno

naljutiti, Ajsel je pruila korak prema meni. Dok su joj oi boje kave s mlijekom svjetlucale,
rekla je: Ne, ne. Ja se ne bojim. Ni vi se ne bojte. Neete ostati sami poput naih oeva.
Neemo vas ostaviti same, ne bojte se! Udaljila se trei ne davi mi priliku da shvatim to
je zapravo htjela rei. Trala je okretno. Djelovala je poput europske mlade djevojke. I kosu
je na vrlo lijep nain pustila po ramenima.

Kad sam se vratio prijateljima jako sam se bojao da e primijetiti promjenu na meni.
Sreom, nita nisu primijetili. Ali ja sam znao da je Ajsel meu grupom djevojaka tamo
ispred nas i nisam si mogao pomoi, stalno sam meu njima traio zeleno-bijelo-utu haljinu.
Ni sad ne mogu smetnuti s uma te smee oi s tokicama. Naroito mi u uima odzvanjaju
njene zadnje rijei. Pronaao sam knjigu o psihologiji. Iz nje sam proitao poglavlje
Samoa. Sad razmiljam kako su Ajseline posljednje rijei istaknule kako je ona zapravo
vrlo pametna djevojka.
ka

Da ispriam Erdalu o svemu ovome? Ne. Ne moe. Onda e shvatiti da sam se

ote

zaljubio. Sad zbog ovih osjeaja nemam vie ni hrabrosti otii k Ajselinoj obitelji. A da sutra
jig

proem ispred Djevojake gimnazije? Ne. To mi uope ne prilii. I to u ako doe mojim
kn

profesorima do uiju?

Noas se osjeam i vrlo sretno i vrlo nesretno.

10. travnja

Gospodin Hajri me danas zapisao da nastupam na priredbi za 19. svibnja. Kad sam to
naveer rekao tati, on je rekao: Ja ne dam da se ukljui u to! Samo e se umoriti i oznojiti!
I izostajat e s nastave. Ja u to rei gospodinu Nailu i gospodinu Hajriju, sredit u to. Ja
ovoga puta iz nekog razloga jako elim sudjelovati u programu za 19. svibanj. Nadao sam se
da bih na probama mogao viati Ajsel. Ali tati nije mogue objasniti. I taj moj otac, smatra se
poslanikom u parlamentu poput Gunerovog oca! Uzda se u to to je daleki roak s
gospodinom Nailom, pa e me toboe moi zatititi. Jako me to vrijea. Samo da napunim
osamnaestu, znam ja to u i kako u.
 sunshine/bojana888

Koliko sam se samo promijenio! Ranije bih se sav grizao ako pomislim neto loe o
majci ili ocu. Sad mislim samo na Ajsel. Hvala Bogu, na nastavi sam dobar i kontroliram
situaciju.

Kao da mi nije dosta moje muke, jo sam se danas posvaao s naim zdepastim
profesorom vojne obuke. Najprije mi je pred svima povikao: ivotinjo, ivotinjski skote!
Ali onda se veliki kapetan tako nastojao ispriati da je bilo smijeno. Svaa je zapoela u
dvoritu prilikom vjebe nianjenja, kad mi je rekao: Ne dri puku tako plaljivo kao
Francuzi! Dri je kao to je dre hrabri Nijemci! U inat sam izlanuo: Da vidimo hoe li ti
hrabri Nijemci izai kao pobjednici! I kao da mi nije rekao: Naravno da hoe, ivotinjo,
ivotinjski skote! Rekao sam mu: Ne moete psovati moga oca kao to psujete francuske
vojnike, gospodine! Moj otac se, prije svega, borio pored naeg Besmrtnog Oca i spasio je
ovu nau domovinu od neprijatelja! Bilo mu je jako krivo, jasno. I moji prijatelji su se sledili
na mjestu. I dok su se svi pitali dokle e ovo dospjeti, ja sam bacio puku i odmah zatim
rekao: Tuit u vas ravnatelju, gospodine. Tad su se zdepastom kapetanu poele tresti ruke i
ka

noge. Nije znao to da uini. Pravo da kaem, bilo bi bolje da sam umro nego to sam vidio
ote

jednog turskog porunika da se tako srozao. Tada je Guner istupio i rekao profesoru vojne
jig
kn

obuke: Molim vas, gospodine, ispriajte se mom prijatelju. Inae moe doi do veoma
alosne situacije. Profesor vojne obuke je malo oklijevao, pokuavajui nai kakvu izliku.
Onda je vidio da nee moi, da situacija moe postati loa s obzirom na to da je Gunerov otac
zastupnik u parlamentu te je doao preda me onako zdepast i rekao mi: Ajdine, sine, ti si
mene pogreno shvatio. Ja nisam to htio rei! Ti si moj vrlo marljivi uenik! Zar bih ja ikad
rekao neto protiv tvoga oca? Oprosti, ali ne bih! Tad je i meni postalo loe. Ne valja ni da
mu oprostim ni da mu ne oprostim. Neka, odsad na profesor vojne obuke nee moi psovati
svakoga tko stane pred njega. Samo na svoje podreene... Ne znam vie to ele od tih
pristojnih i kulturnih Francuza koji daju sve od sebe da spase svoju domovinu! Pravo da
kaem, ja volim Francuze. Jedan na profesor na Galatasaraju je uvijek govorio: Francuzi su
vrlo kulturan narod koji voli ivot. Oito volim Francuze jer i ja volim kulturu i ivot. No
naravno, kako svi podravaju Nijemce, ne mogu nita rei. No ini se da nae voe vie ne
podravaju Nijemce.
 sunshine/bojana888

17. svibnja

Poeo sam zanemarivati ovu biljenicu u koju zapisujem svoje osjeaje i sjeanja. S
jedne strane, tu je 19. svibanj, s druge nastava... Kako i Erdal sudjeluje u programu za 19.
svibanj, mama je uspjela na prijevaru nagovoriti tatu da i ja sudjelujem. esto idemo na
probe. Jako sam uzbuen. Juer smo gledali probu Vojne kole. Bilo je jako lijepo. Danas
smo i mi imali generalne probe. Ali meu djevojkama ne mogu vidjeti Ajsel. I tako se nisam
uope nadao da e joj otac dozvoliti da sudjeluje na prazninoj priredbi u orcu. I ona je eto
na kraju poraena. Da je sudjelovala na gimnastikim vjebama jo bi mi vie porasla u
oima.

20. svibnja

Danas je praznik. Oporavljamo se od umora. Sveanost je bila velianstvena. Nakon

ka
ote

slubene parade pred Narodnim efom i drugim naim velikanima, svi smo zauzeli mjesta na
zelenom terenu. enske i muke kole bile su zajedno i u crno-bijelim uniformama proslavili
jig
kn

smo praznik na nain dostojan naeg Besmrtnog Oca. No iz nekog razloga osjeam neku
povrijeenost spram Ajsel.

Danas sam dobio pismo od Metina. Kako se u pismu nalaze vrlo lijepe francuske
rijei, ovdje u prenijeti jedan njegov dio. Ovako mi pie:

... sigurno si uo za tu bombu pod imenom V2. Stravina je to stvar. Kau da je

odjednom ubila tono deset tisua ljudi. Mi smo mislili da je Rusima doao kraj. Uzalud. Oni
izgleda imaju devet ivota. Izdrat e dok svi u Europi ne pomru. Tata se upravo vratio iz
Londona. Strane je stvari ispriao. Eeee, cest la guerre, mon vieux! (To se zove rat, drue
stari!) Et toi? Quest-ce que tu fais?42 Si tu me demandes (ako mene pita), je suis heureux,
parce que je suis amoureux.43 - ovo ti ne piem na turskom jer mislim da e shvatiti. Osim
toga, kad se to napie na turskom, postaje banalno. Ne dosauje li se u Ankari? Est-ce que tu
connais des jolies filles a Ankara? Kai, etaju li po Ankari lijepe cure? Doe li ovamo na

42 to ti radi? (nap. prev.)

43 Sretan sam jer sam se zaljubio. (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

ljeto, ja ti i ona moemo ii zajedno na more. Elle est comme une fille europeenne... Mislim,
u punom je smislu kao djevojka sa Zapada. Neki dan smo hodali cestom jedno uz drugo ne
obazirui se ni na koga.

Ja u ove godine izgleda ostati na popravnom iz mathematique. Prve su mi ocjene

nedovoljan. Ovog mi je tjedna roendan. Napravit emo zabavu kod kue. Naravno, pozvao
sam i nju. Trai dozvolu od roditelja pa i ti doi! Izmislit e neku bolest kao ispriku pa e
par dana izostati iz kole! I tako je jo malo ostalo do praznika! Vidjet e kako emo se
zabaviti!

Da pravo kaem, ovaj Metinov prijedlog da markiram uope mi se nije dopao. Ali
opet, deko je vrlo pristojan. To to me pozvao da mu sve iz Ankare doem na roendan vrlo
je lijepa gesta. Ali ja ne mogu pojmiti to da markiram i obmanjujem majku i oca. Meutim,
smatram da i ja imam pravo malo se zabaviti. Nastojim pokopati Ajsel u sebi i ne misliti na
ka

nju. Ona na mene ne misli. Da misli, pronala bi neki nain da me vidi.

ote
jig
kn

23. svibnja

Profesor knjievnosti okonao je posljednji sat odravi lijep oprotajni govor. I mene
je prozvao da proitam jednu pjesmu. Na etvrtom satu je gospodin Hajri okupio one to e
biti spomenuti u knjizi pohvale. Ravnatelj je izgovorio nekoliko lijepih rijei. Naveer sam
otiao do Koleda gdje sam gledao kako Erdal i Guner igraju tenis. Na povratku smo Erdal i
ja, kao dvojica koja su pohvaljena, ili zajedno.

26. svibnja

Danas su i profesori algebre, kemije i zemljopisa odrali zadnji sat. Na satu jezika
slikali smo se u dvoritu za uspomenu. Nakon kole iao sam naruiti odijela za vojsku. Jer u
lipnju je vojni kamp.
 sunshine/bojana888

27. svibnja

Danas sam podigao slike za dokumente i odnio ih gospodinu Hajriju za knjigu

pohvale. Ali kako je danas bila profesorska sjednica nisu me pustili unutra. Od prvog dana
praznika poeo sam se dosaivati. Kad su praznici u kolama, dobrano se smanjuje i
mogunost da vidi odreene ljude. U sebi osjeam neku skrivenu povrijeenost.

Moja sestra Nurten ima popravni. I zbog toga sam se jako uzrujao. Morat u je
natjerati da ui ovoga ljeta. elio bih ii i k teti u Istanbul. Vidjet emo hoe li me poslati.

29. svibnja

Danas sam dobio svoja vojna odijela. Toliko mi pristaju da ih ne elim skinuti. Tko
zna kako bi se netko iznenadio da me vidi ovakvog.
ka
ote

3. lipnja
jig
kn

Danas je bio prvi dan kampa. Obukao sam vojno odijelo i otiao u kolu. Odande smo
ili do vojarne Sarikila. Nakon to smo u Sarikili kupili remene i uturice, tek smo se u dva
uspjeli vratiti kui. Iako danas nismo imali vjebe jako sam se umorio. No u vrijeme kad nam
je rat pred nosom treba biti dobar vojnik i ne aliti se na umor. I jo na profesor vojne obuke
govori da ja ne volim vojsku! Na je porunik rekao da se za vrijeme rata domovina uzda u
nas i po meni je u pravu.

4. lipnja

U pola devet nali smo se u Sarikili. Ovog prvog dana obuke vjebali smo osnovni
stav i okret. Moda su to vane stvari, ali tjerati jednog uenika gimnazije da satima ponavlja
iste pokrete malo je dosadno.
 sunshine/bojana888

5. lipnja

Danas smo vjebali stajanje u vrsti. Erdal je u drugom taboru. No na povratku s vjebi
je doao k meni. Pokupio me iz mog tabora. Posjeo je Gunera i mene u svoj automobil.
Zajedno smo se vraali. I Neat je odmah dotrao i samo sjeo na prednje sjedalo automobila.
Ja to ne bih uradio.

6. lipnja

Danas smo po prvi put dobili oruje. No kako je procedura dugo trajala sjedili smo
besposleno do podneva. Dali su nam i bajonete. Najvanije je to da su nam danas dali jednu
liru za hranu. To mi je prvi novac u ivotu koji sam sam zasluio. Nisam ga potroio. uvam
ga za sreu.
ka
ote

10. lipnja
jig
kn

Dobrano je ugrijalo. U kampu smo radili vrlo dosadne vjebe. Ali juer se situacija
malo promijenila. U koloni smo ili do Crnomorskog bazena. Putem su nas stalno svi gledali.
I danas smo ili na gaanje. Ja sam pogodio 8-5-8, ali su mi napisali 8-9-9. Da se au nije
umijeao mogao sam bolje pucati. Sad se stalno vraamo Erdalovim autom, ukljuujui i
danas. Jako volimo i potujemo jedan drugoga. Osim toga, Erdal uope nije uzdignutog nosa.
Skromniji je ak od Metina, a Metinov otac je na kraju krajeva samo vlasnik novina.

Danas smo iz kole dobili drugi put po jednu liru. Otili smo ravno u kino. Poveo sam
i Nurten. Gledali smo film Noni straar. Za nas se prikaio neki momak. Dobacivao je
Nurten. Da nisam vojnik, izazvao bih scenu. Ni Nurten nije nevinace. Ve sad se smjeka
svima uokolo. Ne, ja se ne obazirem na to. Tolerantan sam prema tim stvarima, ali okolina
nije. Ipak sam joj ja stariji brat.

Po ovoj vruini tjeraju nas da radimo vjebu ustaj-lezi. Neat se juer onesvijestio.
 sunshine/bojana888

18. lipnja

Jako je dobro kad u kampu imamo vrijeme za odmor. Erdal donese trenje. Deki se
odmah grabe za njih. Nekoliko je puta inzistirao da i ja uzmem. No ja sam rekao da ne volim
trenje. Inae njemu ne bi nita ostalo.

Moja se vojna odjea ve skroz unitila. Odmah se uprljala pa je izgledala staro. Bolje
je da me Ajsel ne vidi takvog.

19. lipnja

Danas je bila panika u vojarni. Rekli su da e doi Inonu. No kasnije je doao samo
zapovjednik stoera. Jilmaz i Vural su izveli manevar otkrivanja. Vural je vrlo lijepim
pokretima porazio svog protivnika. Zapovjednik stoera mu je estitao.
ka
ote

20. lipnja
jig
kn

Posljednji su dani kampa. Jutros smo imali malo vjebi i predali smo pitolje. Prije
predaje dobro smo ih oistili i ulatili. Poslijepodne sam natjerao sestru da ui, a ja sam otiao
na sat kod Madame Irene. Kao, nemam popravni ni nita. A opet moram uiti i ii na nastavu.
Jo nisam uspio poteno odahnuti. Tata je danas otiao u Istanbul zbog nekog posla. Izgleda
da se svaa s tetom zbog imovine. Na povratku e mi donijeti teniski reket. Igrat u tenis s
Erdalom. I sutra idem s Erdalom na aerodrom razgledati unutranjost novopridolib
amerikih aviona. Uveer mnogo djevojaka eta bulevarom. Pogledavaju se s momcima.
Ajsel nema.

23. lipnja

Izjutra sam u civilu ekao Erdala. Zajedno smo otili u vojarnu. Zajedno smo predali
vojnu opremu. Erdal mi je dao knjigu Stranac.44 Ja sam njemu dao Don Qiuchotea na
44 Ne misli se na Camusovo djelo na turski prevedeno kao Yabanci, ve na roman Taban turskog pisca Yakupa
Kadrija Karaosmanoglua. (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

francuskom. Kupio mi ga je tata onda kad sam zavrio srednji stupanj na Galatasaraju. Bio je
potpuno nov. Erdal se jako razveselio. Tako smo se rastali. Budui da ide u Istanbul, prilino
dugo ga neu vidjeti. Kae da poznaje Metina. Poslao sam mu pozdrav po njemu. Tenis u
sad igrati s Neatom na teniskim terenima kod stadiona. Jasno, ako mi tata donese reket. Ah,
kad bi ga donio! E, ali da bude neki za pokazivanje!

Nakon to sam sve zavrio otiao sam u kolu i pokupio svojih dvadeset pet kurua.
Osjeao sam se nekako udno. Kao da to nije bilo dovoljno, opet sam se posvaao s
Nantikom. Kako se neemo vidjeti cijelo ljeto, htio sam se prijateljski pozdraviti s njim. On
e ii u svoje selo. Sreo sam ga na izlasku iz kole. Nasmijao sam mu se. Meutim, kao da mi
Namik nije rekao: Ja u orati na polju, a gospodin e leati na leima! I Erdalu je tako
prigovarao. A nekad mu je bio najbolji prijatelj. Jako sam mu zamjerio zbog toga to to nije
znao cijeniti. Rekao sam mu da biti protiv Erdala znai biti i protiv Narodnog efa. Nasmijao
mi se u lice. Zubi su mu bili grozno uti. Prvo bi trebao nauiti prati zube! Nastavi li se
ovako, nema od nas ljudi.
ka
ote

-------------
jig

Priznajem, nekoliko sam puta otiao u mahalu gdje ive Ajselini. Proao sam ispred
kn

njihove kue. Ali nikako nisam skupio hrabrosti ui unutra. Zato to sam se ljutio jer se
nimalo ne zanima za mene, naravno. Inae bih ja znao to mi je initi. Jednom me i vidjela iz
velike daljine, a napravila se kao da me ne vidi...

--------------

Rei u tati. Svakako se elim vratiti na Galatasaraj. Jedino je tako mogu zaboraviti.

---------------

Draga sestro Behire,

dugo nisam dobila pismo od tebe. Jako sam se brinula. Nema pojma kako sam se
juer razveselila kad je tvoje pismo stiglo. Ti si jedina prijateljica kojoj se mogu poaliti.
Otkako si ti otila, ni sa kim nisam postala bliska. Kad si prije dvije godine otila u
medicinsku kolu u Konji, ipak si povremeno dolazila. Povjeravale smo se jedna drugoj.
Otkako si otila u bolnicu u Kutahiji skroz si prestala dolaziti. Nema veze, sestro. Grudi mi se
 sunshine/bojana888

nadimaju od ponosa kad ujem kako lijepo radi ondje. Kao da te vidim kako si do jutra
bdjela kraj uzglavlja onog momka oboljelog od difterije. Ti si junakinja, sestro. Kao mlada si
se posvetila sluenju domovine. Blago tebi! Da bar i ja mogu jednog dana poput tebe raditi za
svoj narod i biti mu korisna.

Pita me za nae prijateljice i profesorice. Zna da sam najslabija bila u francuskom.

Ali gospoda Nukhet koja nam je ove godine dola predavati francuski jako me voli. Tako i
moja srameljivost polako prolazi. U ovoj svjedodbi imam osmicu iz francuskog. Kemiju
nam je dola predavati gospoda Muala. Premjetena je iz Izmira. Jako je stroga profesorica.
Cijele se godine bojim samo nje. Na prolom me satu Jildiz neto potiho pitala. Gospoa
Muala je to vidjela. Rekla mi je: Zar ti nema nimalo kunog odgoja? Jako me to
povrijedilo. Ajde da sam makar kriva, ali nema veze. Zna kako me moja obitelj strogo
odgajala. Jo nisam otila ni u kino s moje dvije prijateljice. Lako za kino, ali ne putaju me
ak ni prijateljicama kui. Sad svim silama uim kemiju. Tulin, ki profesorice iz povijesti
koja je ove godine u naem razredu, pokuava mi preuzeti mjesto najbolje. Ipak je
ka

profesorska ki. Bojim se da e je favorizirati. Vidjet emo. Jako sam patila jer je tata nevin
ote

proveo tono deset dana u zatvoru. Zna kako sam bila slomljena kad si dola iz Konje. I
jig
kn

taman se to tek zaboravilo, i sad ove rijei profesorice kemije... Ne znam zato, no stalno nam
se nanosi nepravda. Te su me situacije jako promijenile, sestro. Kao da je u meni pukla jedna
od ica ljubavi koju gajim prema Narodnom efu. Usput, umro je Ajtenin otac. Sad ih majka
nastoji uzdravati ivanjem.

U novinama Nacija ove godine izlazi vrlo bogat prilog pod imenom Lijepe
umjetnosti. U njemu izlazi puno lijepe poezije i pria. A i meni se jako dopada ono to pie
gospodin Nurulah Ata.45 Brat mi se u sve mijea. Stalno naruuje da nam dostavljaju
Predodbu. Onih dana kad u Naciji izlazi prilog o umjetnosti, traim novine od Tulin. Ona mi
ih donosi. itam ih. Tulin zna da potajice piem poeziju i prie, zapela je za to i na kraju rekla
naoj profesorici knjievnosti, gospoi Sabahat. Ona me neki dan pozvala k sebi. Traila me
da joj dam to sam napisala. Jako sam se uplaila da e me prekoriti. Meutim, ona je
poznanica gospodina Nurulaha. Gospoa Sabahat e proitati to sam napisala i ako za mene
ima nade osobno e me odvesti k gospodinu Nurulahu. Tad e se znati hou li nastaviti pisati

45 Nurullah Ata, turski kritiar, pisac i pjesnik (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

ili ne. Ali gospodin Nurulah je, kau, vrlo naopak ovjek. Jako me razveselilo to je gospoda
Sabahat pokazala toliko zanimanje za mene. Nou mi vie ne dolazi san na oi. Da vidimo,
to e rei gospodin Nurulah?

Pie mi da si u Kutahiji gledala film Jusufa Vehbija Istanbulska djevojka. Taj je film
igrao i ovdje u kinu Park. Ali zna da moji ba i ne idu u kino. Mama ponekad nastoji otii sa
susjedama, skrivajui to od tate. Ponekad i mene povede. Ile smo za vrijeme novogodinjih
praznika. Film se zvao Zaustavite zoru. Igrali su Charles Boyer i jako lijepa glumica Paulette
Goddard. U filmu je glumila i Olivia de Flavilland koja u ovjeku budi vrlo uzviene
osjeaje. Meni se jako dopada ta glumica. Posjeduje tu nekakvu ozbiljnost. Film me jako
dirnuo. Ne znam jesi li ga gledala?

Moj brat Ilhan ove godine kree na Pravni fakultet. Stekao je neke skroz nove
prijatelje. Ali oni, ini se, nisu iz njegove kole. Neki je dan doveo kui jednoga od njih. Uz
to je i mene upoznao s njim. Oguz, taj bratov prijatelj, stalno je govorio: Sestra ti je na
ka

mjestu, privrena. Prava kandidatkinja za tursku majku! Jako me ivcirao. Stalno govori:
ote

Braa smo, braa smo! a ovamo me neprestano znaajno pogledava. Molim te, njega
jig

zanima to itam! Po njemu je gospodin Nurulah potpuni luak. Ne bih ga smjela itati. Bolje
kn

bi bilo da itam japanski nego njega. Trebala bih proitati Trgovca robovima Reata Ekrema
Koua.46 Trebala bih proitati to to je on osobno napisao. Trebala bih proitati Smrt Sivih
vukova i slino. Zacijelo taj gospodin Oguz smatra da sam jo dijete. Neku no me brat
uhvatio kako u svojoj sobi itam dramu Romeo i Julija. Dala mi ju je profesorica Sabahat.
Jako sam se uplaila da e je poderati. Nakon to me iskorio do mile volje, zavitlao mi je
knjigu u glavu i izaao. Navodno, po njemu, postajem snob itajui te strane knjige koje
pripovijedaju o bezbrinosti na balkonu.

Eto tako ti je to, sestrice. to bih ti jo sve ispriala da si tu pored mene! Ima taj jedan
Ajdin. Ali ne mogu ti sad o tome u pismu. I neka ti sluajno neto loe ne padne na pamet!
Nemoj ni sluajno i ti razmiljati kao moja stara prijateljica Semiha, koja mi je dua bila!
Zna to mi je sve uinila zbog Alija! Upropastila me. Ja svoje muke prijatelje ne gledam na
lo nain. Osim toga, ja prije svega mislim na uenje. Gledam Sunu koja ita asopis
Zvijezda i crno razmiljam kako djevojke poput Sune mogu biti korisne ovoj dravi i kako
46 Rejat Ekrem Kou, turski pisac i povjesniar (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

mogu raditi rame uz rame s mukarcima. Suna se meutim uope ne obazire. Pria o
godinjem izdanju Zvijezde neprestano ga hvalei. Ne ti, ima korice u etiri boje! Na
koricama je fotografija Betty Grable u kupaem kostimu! Osim toga, unutra se nalazi tono
dvjesto fotografija glumaca. Meu njima su etiri fotografije glumaca prikladne veliine da
se izreu iz asopisa i objese na zid poput slike. Ona je ak izrezala fotografiju Roberta
Taylora i objesila je u svojoj sobi. Svake noi zaspe gledajui u njegovu sliku. Sunu njezina
obitelj i tako odgaja prilino slobodno. Zna ve. I Jildiz je takva. I ja sam pristalica slobode,
ali ne tako da se zanemari domovina i da se ovjek bavi slikama glumaca. Ti mi reci, nisam li
u pravu? U naem razredu u osnovnoj koli bila je neka Sevil, e Suna me ba na nju podsjea.
Rekla sam ti sestro, tako ozbiljnu i marljivu prijateljicu poput tebe vie nikad neu pronai.

Vjeruj. elim ti uspjeh u tvojoj svetoj dunosti i s enjom te ljubim u oi, Behirice
moja. Kad doe ovamo priat u ti i o Ajdinu. Vidjet e kako nisam dozvolila da me pogazi
i kako sam mu oitala dobru lekciju... Nego. Nemoj me zaboraviti. Ajten te puno pozdravlja.
ka

Ajsel
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

7.

08:12

Nisam rastvorila tamnozelene zastore. Umjesto da to uradim, sjedim i promatram si

none prste. Trgam ulj s jednog od njih. Trgam ga ne marei za to hoe li me boljeti. Neko
vrijeme promatram mali komadi grube koe. Zatim se udim kako mi taj degenerirani djeli
koe dosad uope nije zadavao bol. Tako je, dugo nisam ila kod svoje pedikerke. Inae bih
svraala jednom u petnaest dana. Jednom samo zbog ruku, drugi put i zbog ruku i zbog
ka
ote

stopala. Stopala bi mi stavili u vruu vodu sa sapunicom. Uvijek sam bila u urbi. Dok bi mi
jig

se stopala namakala da omekaju u lavoru s vruom vodom sa sapunicom, mlaa sestra

kn

pedikurke Gonul pred mene bi postavila uzak stoli s kotaiima. Povrina stolia
oblijepljena je svijetlom folijom. Gonulina sestra - nikako joj nisam zapamtila ime - odmah
prelazi vatom namoenom u alkohol preko folije. U maloj plastinoj posudici donosi mlaku
vodu sa sapunicom. Uzima mi desnu ruku i stavlja je u posudicu. Za to vrijeme Gonul nanosi
lak na nokte gospoi koja je prije mene dola na manikuru. Odmah dolazim, sestro! govori
mi. To govori i ne diui glavu s noktiju na koje paljivo nanosi lak. I odmah dolazi sa
suknjom punom pribora. S vaticom namoenom u alkohol brzo brie sve turpijice, karice i
grickalice za nokte. Za drugi kraj stolia s folijom dovlai nizak tabure i smjeta se preko
puta mene. Dok druga ena pue u lak na noktima, Gonulina sestra donosi plastinu koaru
to djeluje kao kutija karamela, puna arenih boica laka, i stavlja je na elo stola prekrivenog
folijom. Pod zglob desne ruke ugura mi jedan jastui. Nokti na desnoj ruci su mi omekali.
Gonul mi vadi tu ruku iz vode. Brie je o runik veliine rupia kog je izvukla iz ladice
stolia. Premjeta mi posudicu na lijevu stranu. Stavlja mi lijevu ruku u mlaku vodu sa
sapunicom. Pogleda mi u nokte na desnoj ruci. Hoemo li ih skratiti? pita me. Da, da,
 sunshine/bojana888

kaem. Stalno udaram okomito po tipkama na pisaem stroju. Ako budu dugi, lomit e se i
pucati.

Uivam na sve strane nagovijestiti da se bavim tekstovima, pisaim strojem, knjigama

i slinim stvarima.

Kad sam prvi put shvatila da uivam u tome? Jednog sam se dana zatekla da to inim.
Odjednom sam primijetila da sam do toga dana uvijek netaktino navodila do toga. Kad je to
bilo? U redu. Ima tome tri mjeseca. One noi kad je Engin prvi puta doekao zoru kod mene.

Najprije smo sjedili u foteljama jedno nasuprot drugome i puili cigarete. Pjevali smo
narodne pjesme Ruhija Sua i itali poeziju Nazima Hikmeta. Pokuavala sam shvatiti kako e
oni spasiti zemlju koju mi jo nismo uspjeli spasiti. Tako smo sjedili u foteljama vodei
zamiljenu utakmicu u glavi. Svako toliko zaudila bih se samoj sebi. eljala sam se sabrati.
Zatim sam ja recitirala neku pjesmu Ahmeda Arifa. Ili sam, uz mjeavinu neke zapadne
ka

melodije, poela pjevati neku narodnu pjesmu to ju je generacija nakon mene izokrenula i
ote

prilagodila revolucionarstvu. Kao da mi nije preostao drugi nain na koji bih mu mogla
jig

objasniti da je revolucionarstvo u potpunosti jedan pogled na svijet, pa ak i nain ivota.

kn

Taj mi je entuzijazam udario u glavu. Gotovo sam i ja sama povjerovala da e se ve

te veeri moi ostvariti revolucija. Pa ipak sam pronalazila odmak s kog u promatrati sebe.
Razlog mog entuzijazma vrlo je jasan: u jednom periodu, kad je injenica da postajem
intelektualka (emu se omalovaavati) i da postajem ena, s vremenom morala ostati u sjeni,
odjednom sam se opet ugledala na elu kako iva stojim na nogama. To je moda bila moja
posljednja prilika. vrsto sam je prigrlila. Bila sam svjea kao da sam primila injekciju koja
je oivjela moju progresivnost.

Cijelu no nisam si nita predbacivala. Pa dobro, nije ba tako. Neki moji postupci bili
su lani. Bila sam svjesna kako me gleda. Ali drala sam se kao da ne primjeujem. Ne zato
to sam bila uvjetovana kao ena. Nego zato to se jo nisam uspjela otrgnuti od toga da sam
uvjetovana kao docentica.

Opet sam bila djevojka puna ivota. U svojoj su se cijelosti otkrivali sva moja pamet,
 sunshine/bojana888

znanje, kosa, usne, grudi, struk, oi, pogled na svijet, smijeh i rijei. U isto sam vrijeme bila i
cijenjena i bezvrijedna, i bezgrena i puna greaka, i odjevena i gola. I ena i ovjek.

Na limenke sa salamurom stavljaju kamen da njihov sadraj ne doe u dodir sa

zrakom i ne pokvari se. Mislim da to tada nisam pomislila. Ali ini se da sam bila kao
limenka sira s koje je skinut kamen.

Svijet mi se obogatio. Narastao je..., rekao je i otiao. Svitalo je. elio je jo ostati.
Nisam mu rekla: Ostani.

Vidjevi da je najednom jutro, obuzeo me strah. Preplailo me to to je posljednjih

deset sati tako brzo proletjelo dok smo samo tako sjedili jedno nasuprot drugoga. Jednostavno
poput vala koji se tu digne i tamo spusti, odjednom je prolo deset sati moga vremena kojeg
uvijek imam premalo za predavanja, biljeke, itanje, pisanje, konferencije, ispravljanje
ispita, forume, studentske probleme, kuu, mua, pedikuru, kupovinu, depiliranje nogu,
ka

odgovaranje na telefonske pozive i pisma, spremanje kreveta, postavljanje stola na kom se

ote

nalaze obroci to omoguuju balansiranu prehranu, odlaske na sluebene rukove, koktele,

jig

kazalita, koncerte, rasprave; okupljanje intelektualaca u naem domu odreenih veeri,

kn

odlaske na druge sastanke, itanje najnovijeg izalog lijevog tiska, praenje najnovijih
dogaaja, donoenje zakljuka o njima najprije ih vrednujui, odvajajui i spajajui; za
pripremu nove istraivake knjige, za procjenu uraenih istraivanja, za izlete u planine, za
pakiranje kofera za izlet, za odlaske frizeru na ianje, za kupovinu novog rua i kreme kad se
stari potroe, za noenje nae odjee na kemijsko ienje, za ekanje u redu kod mesara, za
odepljivanje pumpom zaepljenih odvoda, za poklanjanje majci neega to e joj se svidjeti,
za odvesti je lijeniku i pokupiti je s fizikalne terapije, za roendanske proslave djece mojih
prijatelja, za davanje smjera i savjeta koji mi prilie studentima to se naguraju jedni do
drugih i zauzmu cijelu kuu, za voenje ljubavi s muem, za pranje od glave do pete nakon
voenja ljubavi, za pripremanje istog rublja muu, za sluanje o njegovom poslu, za prianje
o mom poslu, za nastojanje da nau ljubav uvijek odrim ivom, za izmiljanje novih rijei,
za stvaranje novog uzbuenja, za tipkanje izvjetaja o naem ekonomskom stanju - tu ne
vjeruje nikome osim meni - za spremanje njegovih kofera za put, za bivanje tunom kad
 sunshine/bojana888

odlazi a radosnom kad se vraa, za ienje pinata, trganje glava inunima, rezanje luka, za
noenje pisae maine na popravak, za odlazak po pisau mainu kad je popravljena, za
ivanje odivenog zaporka, za usklaivanje duine suknje ovisno o danu, za itanje Le
Nouvel Observateur, Les Nouvelles Litteraires i Le mond, za itanje dnevnih novina, za
itanje Prisege, Novih horizonta, Turskog jezika, Papirusa i Novog asopisa, za praenje
partijskih biltena, za traenje neega u emu u uivati u svemu tome, za preispitivanje i
vaganje svega toga u glavi i pronalaenje zdravih zakljuaka, za pranje zuba, za nanoenje
kreme na lice, za realan pogled na ostarjele zavjese i naslonjae i zakljuak jako su stari, za
promatranje otrcanosti ona naa dva mala tepiha po kojima godinama hodamo i zamjenu ve
istanjenih plahti novima. Koja me to od tih stotina stvari koje su potrebne ili nepotrebne, koje
inim rado ili nerado toliko zagrijala i obavila iskricama?

Kad je Engin otiao, pogledala sam u pepeljare koje su bile dupkom pune. Uvijek bi
me titalo kad bi se ovjekove ideje, bijes, ponos i povrno ispranjene emocije zgurali u
pepeljaru i ondje se rezimirali. Uvijek se urim u smee isprazniti te konkretne ostatke svega
ka

apstraktnog. Sada to nisam uinila. Pepeljare su ostale izvan mog slabog interesa. Bacila sam
ote

se na seiju. Ispruila sam noge prema stropu i promatrala kako su vitke i dugake. Iako sam
jig
kn

znala da moja regeneracija nema veze prvenstveno s mojim nogama, rukama, akama, kosom
i usnama, svejedno sam potrala k ogledalu. Oi su mi sipale svjetlo na obraze. Pod tim sam
svjetlom ponosno promatrala kako dvije tanke linije to mi se sputaju ispod nosnica - te
dvije linije koje svaki put, u veerima nakon umornih dana ne bih imala prilike ni zamijetiti i
koje bi mi upale u oi dok bih u kupaonici prala zube - daju mom licu tako znaajan izraz.
Uinila sam jo jedan korak u slijeenju same sebe: raspustila sam punu i dugo, dugo
eljala kosu.

Toga sam jutra po prvi put shvatila da je moje tijelo neto konkretno to se gleda i
uzima u ruke. Ali toga sam jutra jo bila stidljiva. Kolebala sam se kako da iznova ocijenim
ove noge, ruke, vrat, glavu, koji su ak i dok bih s njih uklanjala neeljene dlaice u mojim
oima postali tek nagomilani koncept. Stavila sam ruke na struk i bokove. Promatrala sam se
straga i sprijeda tako odjevena. Na tren sam se poeljela svui i potpuno gola stati pred
ogledalo. Tu sam elju nadvaladala korei svoj odraz u ogledalu. Ponovno sam se okrenula
kosi. Ponovno sam je, i to dugo, eljala.
 sunshine/bojana888

Kao da su do toga jutra sve te pedikure, manikure, ienje lica nou dobrom
kremom, nanoenje lagane vlane kreme ujutro, posipanje puderom ispod pazuha i posvuda
bili uvijek odvojeni od moje enskosti, kao da su bili dunosti obavljane radi zdravlja ili
udobnosti. Jesam li ja ikad bila ja? Jesmo li svi mi ikad bili mi? Je li ikad postojao dio mene s
kojim se nije postupalo u skladu obavljanja dunosti? Je li posljednjih deset sati koje sam
provela s Enginom bilo bez dunosti? Ne. Neu razmiljati o tome. Na praznicima sam.
Pitam se, kako mi mirie koa? Odmah sam povukla prema dolje jedan rukav veste.
Pomirisala sam gornji dio ruke. Ali nisam uspjela razabrati neto naroito.

Jo uvijek nemam hrabrosti svui se pred ogledalom. Izala sam na hodnik i ondje se
svukla. Onda sam se bacila pod tu u polumranoj kupaonici. Jako sam uivala dok mi je
mlaka voda dodirivala tijelo. Da bar uope ne moram izai odavde! Da bar mogu saprati sa
sebe sve naslage. Moje zanimanje za vlastito tijelo sve je vie raslo. To sam zanimanje
ka

nastojala zadrati ponavljajui u sebi maloprijanju raspravu koju smo vodili o Caudwellovoj
ote

Slobodi misli. Otila sam malo naprijed s Caudwellovom misli i rekla: Najnaprednija faza
jig

socijalizma jest initi ovjeka pojedincem; nato je odjednom skoio na noge i rekao: To je
kn

individualizam! Kako moete filozofiju socijalizma izmiriti s individualizmom? Ako tako

razmiljate, onda ni vi niste istinski socijalist!; potom je, kako bi se uinio superiornim u
odnosu na mene dodao: To je pitanje klase! i ponovno sjeo. Klase? Pa da. Kojoj klasi ja
pripadam? Klasi koja razmilja. I tako ne razmiljamo prvi put o tome. Ali Engin nije svjesan
tog nemirnog svijeta to ivi i kree se iza rijei. Pitam se hoe li jednog dana shvatiti da ni
jedna reenica koja nije proivljena ne moe preuzeti na sebe nikakav smisao vlastitog
kalupa. Kad sam Omeru spomenula tu svoju misao o pojedincu, on je rekao: Jo je jako rano
da bi se to reklo.

Uvijek je za sve prerano... Zakljuak: kasniti.

Iz kupaonice sam izala s narodnim pjesmama koje su mi ostale od sino. Znai, iako
mi se usprotivio, vanost rijei jo se nije izgubila? S obzirom na to da sam obogatila njegov
svijet... Zato sam vjerojatno i izala iz kupaonice pjevajui narodne pjesme. Ogrnula sam
 sunshine/bojana888

ramena runikom. Opet sam otrala u spavau sobu, pred ogledalo.

Znai, toga sam jutra nauila hodati potpuno gola po sobama. Razmiljam s kakvom
sam naviknutou i oputenou promatrala svoju maloprijanju golotinju u kupaonici.

Pitam se, zato je moje tijelo toliko godina bilo kao odvojeno od mene?

Naa je spavaa soba bila u stanju iste ogoljenosti, sadravajui tek jedan madrac i
jedno ogledalo. Stajala sam pred ogledalom posvema uspravno. Tog sam jutra primijetila i da
mi je trbuh dobio malo masnih naslaga i da se zaoblio poput siunog jastuia. Obuzeo me
prilino silovit nalet straha. Od tog osjeaja straha kojeg ranije nisam poznavala jo sam se
vie uplaila. Odmah sam se odjenula. Otila sam u kuhinju skuhati aj. U trenu sam
zaboravila sinonje narodne pjesme. Na mjestu gdje mi se spajaju obrve osjeala sam neku
teinu. Krv mi je prestala kolati. Potpuno sam se izolirala i od svih onih stvari koje je trebalo
ka
ote

napraviti. Odvod se zaepio. Trebala sam ga odtopati. Zagledala sam se u to kako se prljava
voda skuplja u lavabou.
jig
kn

Uto je dola spremaica. Otila je prozraiti spavau sobu. Uzela sam svoj aj i
sklonila se iza novina. Sirota ena je gotovo dotrala: ak ste i sobu pospremili! rekla je.
Nisam ni raspremala krevet, rekla sam. Sva se uzdrhtala: Uope niste spavali? Moe li to
tako, bez spavanja? Zato se niste makar malo ispruili? Radila sam, rekla sam. Prola je
ispred mene. Otila je istiti kupaonicu.

Prekrila sam lice novinama. Eto, tako sam se prvi puta uhvatila da to inim.
Spremaici sam mogla rei: Doli su mi gosti. Sjedila sam s njima, ili Bila sam s
prijateljicom, ili Nije mi se spavalao. ivala sam, ili gomilu drugih stvari slinih ovima.
Povrh toga, uope nisam bila prisiljena objanjavati. Ali u trenu sam ocijenila kako je to jo
jedna prilika da istaknem kako sam obrazovana.

To sam inila i pedikerki Gonul. Kad bih izvukla stopala iz vode, a ona mi poela
ribati pete plovucem, ja bih zapela s: Pourite! Draga, nemojte da zakasnim. Sirota je
djevojka inila to je u njenoj moi. Kako je bila naviknuta da sam uvijek u urbi, nije nikad
 sunshine/bojana888

ni pitala: A kamo vam se to uri? ili neto tome slino. Ali ja bih poto-poto nala neki
prikladan trenutak da kaem: Brzo, moram stii na konferenciju! Trebam jo natipkati
izvjetaj koji u predati Institutu za istraivanja ili Zaboga, kasnim na predavanje! Ako
sam nakon pedikure bila pozvana na neki koktel, ako sam ila u kupovinu ili smo naveer
imali goste, to nikad nisam govorila.

Uvijek sam trebala imati neka ozbiljna zaduenja.

Razmiljam o svemu tome drei ukasti i grubi komadi koe meu palcem i
kaiprstom. Gotovo kao da sam zaboravila da u umrijeti. Zbog toga sad i nije vie bilo one
uurbanosti koja je bila prisutna kad sam tek dola u sobu. Gledajui u ulj koji sam otrgnula,
ekam da doe smrt.
ka
ote

Mirna sam. Mislim da teko diem. Prva je bitka zavrila. Sjedini kao od majke
jig

roena u sivom naslonjau prekrivenom otrcanim platnom.

kn

Poderala sam onaj papiri koji bi mojoj smrti pridao vanjska znaenja. to sam uinila
s komadiima poderanog papira? Gledam povrinu niskog okruglog stola. Zatim male
komadie papira to stoje na njemu zdruujem s komadiem odumrle koe to ga jo drim u
ruci. U aci ih nosim do kupaonice i bacam u toalet. Povlaim vodu. Ponovno zatvaram vrata
kupaonice i vraam se u krevet. Gasim romantino svjetlo lampe s drvenim postoljem to mi
stoji uz uzglavlje.

Veselim se to me komadi koe spasio od toga da rastvorim zastore. Znam da sam

obmanula samu sebe. Ako se veselim to sam se spasila od toga da rastvorim zastore i vidim
gdje se nalazim, dokle se sunce popelo ili kada je zalo, to znai da nisam ba otupjela svoju
elju da ponovno uspostavim vezu s vanjskim svijetom. Ba suprotno. Zapravo sam htjela
sljedee. elim znati gdje me to Engin jo trai. elim telefonirati Ajdinu, upustiti se u neka
objanjenja, kao da na taj nain elim odreene stvari koje jo nisu postavljene postaviti na
 sunshine/bojana888

njihovo mjesto. Ako ne vidi da su mu te isprazne, nevaee obaveze natovarene i da sve da

hoe ne mogu biti izvrene do kraja... Ne elim time zamarati ni Omera. Ako jednog jutra
sam od sebe nije iznenada poeo teko disati i ako smatra da je sam izabrao sve te stvari, to
da radi?

Plae li moja majka? Je li nazvala moju mlau sestru i rekla joj da sam se nala na
listi nestalih? Ako je tako, moja sestra nije mogla odspavati svoj popodnevni san. Ili uveer
nije mogla svratiti u bar hotela Park. Ako je saznala vijest u neko doba noi, sigurno je
otrala do Taksima i kupila kartu za autobus za Ankaru. Ali ne moe uti vijest u neko doba
noi! Vrlo je mala vjerojatnost za to. Tezel se u to doba nalazi u Kulisi, Lefterakiju ili takvom
nekom mjestu. Sa svojim momcima umjetnicima. Sa svojim poznanicima slikarima,
pjesnicima, kazalinim glumcima koji nisu uspjeli postati efovi i piscima novela ije se ime
nije uspjelo prouti izvan Istanbula. Moja majka ju je rodila u poznim godinama za raanje.
ka

Rodila se u estoj godini trajanja Drugog svjetskog rata. U tri se godine razvela od dva mua.
ote

Prvi joj je mu bio kazalini glumac. Drugi joj je mu bio jo student... Ali dekov je otac bio
jig

bogat. Bio je i dvije godine mlai od nae Tezel. Zatreskao se u moju sestru. Sve to je uspio
kn

otrgnuti od oca dao je Tezel. Moja sestra jo uvijek ivi od toga to je uzela tom sirotom
momku. Slika. Izrauje predmete od keramike. I nadarena je. Tu i tamo ak otvori poneku
izlobu. Navodi novine da piu o njoj koristei reenice hvale. Drugom je muu dala koaru
jer je bacila oko na kolumnista jednih dnevnih novina ije je ime bilo prilino uveno. Tezel
je s tim kolumnistom zacijelo otila u neki od ribljih restorana na Bosporu. Sigurno je s njim
raspravljala o problemima nae drave. Taj poznati pisac, otac dvoje djece, lutajui uokolo s
mojom sestrom sigurno je pomislio kako su djevojke njegove generacije neko - a sad su se
naravno udebljale i sjede u slastiarnici Divan - bile tako isprazne te su se zbog toga obavile
neenstvenou i uope nisu mogle proivjeti vlastitu mladost. Za to je vrijeme Tezelin drugi
mu za nju nastavio initi sve to je u njegovoj moi. Pet slika s Tezeline izlobe kupili su
prijatelji njegove majke i oca. Tezel je bilo svejedno. Vaan je bio rezultat. Uz to to e se
hvaliti rezultatima, Tezel e opet biti ta koja e dodati dominantne boje. Mi smo jedna
generacija, i Engin je neka druga generacija. Promatram one to pune diskoteke i one to
pune terene gdje se odravaju mitinzi, one ne terenima za miting treba uiniti brojnijima...
 sunshine/bojana888

Da. A Tezel? Ako joj je mama sad telefonirala... Ako je saznala da sam nestala, ispraznila je
au u baru hotela Park i nasmijala se pomislivi: Kako urnebesno! Bez rijei objanjenja
onima oko sebe, prvim dostupnim prijevoznim sredstvom pohrlit e mami. Mama e jo
jedan put povjerovati da e je to njeno najmlae dijete utjeiti. Veselit e se njenom dolasku.
Zagrlit e je oiju punih suza. U trenu e zaboraviti svu neodgovornost svoje keri. Zaboravit
e sve to joj se kod Tezel ne svia i to joj nou tjera san. U oaju e rei: Ah Tezel, to
emo uiniti? to e sad biti? Tezel e se muvati po kui. Na ta pitanja upuena joj u oaju
ovako e odgovoriti: Nema nita za pie? Onda e poeti vikati: A zato ti plae? to se
desilo? Odrasla ena! Koliko je jo trebala dredati na istom mjestu? Sigurno je pobjegla
nekom mukarcu! Ali neee, ne bi ona to napravila! Ne bi pokvarila svoju divnu ravnoteu!
Boji se. Opet je nekamo zakopala tu svoju profesorsku glavu, nad knjige pune brojki. Ne,
molit u: postotak djece koja umiru u Anadoliji zbog nedostatne ishrane je toliki i toliki! Ne,
molit u: postotak ena koje igru ne znaju okrenuti u svoju korist je toliki i toliki! Ne, molit
u, ne znam vie to... ekaj, ekaj! Ili je otila u Kizilda-hamam! Nadisati se svjeeg zraka
ka

meu borovima. Nita drugo ne zna uiniti. Da bar uini! Ah, da jednom prevari tog Omera!
ote

ovjek je toliko siguran u vlastitu enu i stanje! I taj je hodajua biblioteka! Pravo udo!
jig

Koliko ja znam, taj ne dozvoljava da mu se ita kae! Kako to da ti je javio? Jedan socijalist
kn

ne obraa panju na neije osobno kukanje! A i ti si ovjeku ba lijek na ranu! Sigurno si

odmah poela cviliti! Da se siroti ovjek pokaje i to ti je bilo to rekao i to e ti rei!
Zabrinula si ga ako se dotad i nije brinuo... Natjerala si ga da potpuno posumnja... Ma, to ja
znam! to se mene tie vaa dragocjena Ajsel!

Ne. Mama nije javila Tezel. Nije ju pitala za mene. Poeljela je javiti Ilhanu. Ali
ustruavala se bojei se da u se naljutiti. On i ja kao da ivimo u dvije daleke zemlje.
Poznati je odvjetnik jednog odvjetnikog ureda. Sad je na vrhu ankaje dao graditi stambenu
zgradu s mramornim ulazom. Svojoj eni e dati da odabere keramike ploice za kupaonice.
A moda e i zgradu nazvati Trud. U tu zgradu nije uloio ni kurua. Prvo je od jednoga
dobio zemljite u zamjenu za dva stana, potom je prodao sve stanove jedan po jedan prije
nego je zgradi i udario temelje. Neko je vrijeme bio i zastupnik u parlamentu. Klanjajui
namaze, obilazei sudove i na skupovima viui: Cipar je turski, turski e i ostati!
namjeravao je spasiti domovinu i uiniti je mjestom gdje ive turski sinovi Turci. Spasio je
 sunshine/bojana888

sebe. Jako loe prihvaa Omerov i moj stav. Gdje je to potrebno, pravi se da nas ne vidi, a
unutar obitelji je oito kako nas psuje kroz zube. Da. Mama nije javila ni bratu. Sigurno ve
pola sata telefonira s Omerom. Govori mu: A da javimo policiji? Govori mu: Nemoj biti
sam. Doi da zajedno jedemo. Zatim se odvai tjeiti moga mua: Ova moja ki nije poput
one druge. Pamet joj je na mjestu. Zna to radi. Uskoro e se javiti... Moja mama je takva.
Neprestano se trudi hvaliti me pred Omerom ne bih li mu porasla u oima. Kao da u izvisiti.
Kao da me Omer ne poznaje bolje od nje. Kao da me, ba kao kad sam imala osamnaest
godina, izvodi pred sve one silne prosce. Povrh svega, mama sigurno izvodi i neke vlastite
zakljuke: Moda su moju ker oteli komandosi. Moda su je oteli komunisti i avionom
odveli u Moskvu? Ne budimo nepravedni. Toliko sigurno ipak ne govori Omeru. Ustee se
od toga. U sebi skriva jo mnoge pomisli sline ovima to joj padaju na pamet.

Sigurno ak ni Tezel ne pada na pamet da sam u hotelskoj sobi, moda s djetetom u

trbuhu legla umrijeti. Da moja sestra to zna, dala bi sve da je na mom mjestu! Znailo bi to
uiniti neto drugaije! Ba u njezinu stilu! Ako je situacija u kojoj se sad nalazim doista
ka

takva kakva jest, to je pravo trebalo pripadati Tezel. Tako je; Tezel se nije zatreskala u tog
ote

kolumnista, zatreskala se u injenicu da ga posljednjih godina mladi nose na ramenima poput

jig
kn

junaka. Nije mogla odvojiti ovjeka od njegove supruge. Tada je postala kao prst i nokat sa
siroticom. Posljednji put kad smo se vidjele, rekla mi je: Zar je to loe? Svi mi zajedno
nekako preivljavamo i snalazimo se. emu je potrebno stvarati gomilu problema? Zapravo
je Tezel bila ta koju sam htjela nazvati. No ustruavam se mislei da e mi se smijati.
Dananjim mladima nitko ne moe natovariti nikakve dunosti. Ako ele kakvu dunost, sami
je izabiru. Ili ive bez obaveza. Bez vjere. No dobro, ali u to da vjeruju? Kome? Tko zna,
moda je ak i Tezel u pravu. A moj brat Ilhan? I on je nekad bio mlad. I ja...

Jo uvijek istraujem to je to pravedno, a to nepravedno. Odjednom po meni puhne

leden vjetar. Preko glave povlaim arenu kariranu deku prevuenu preko utirkane plahte.
Gledam u mrak pod dekom. to due gledam, mrak se zgunjava umjesto da se smanji. U
mom se mozgu zbiva neko kolebanje. Postaje nepokretan kao da je netko ulio cement u
njega. Okreem glavu lijevo-desno na jastuku. U betonske zidove udara kameni uz zvuk
tin! Nakon toga, koliko god okretala glavu, vie nema nikakvog zvuka. Svi mi se ivci u
mozgu sjedinjuju s cementom ulivenim u moju lubanju. Hlade se i smrzavaju. Nestaje sve
 sunshine/bojana888

pomou ega sam mogla razmiljati i prisjeati se. Pod mranu deku elim svrstati neka lica.
ekam da vidim crte tih lica, podrhtavanje njihovih usana i nosnica; ekam da se nasmiju i
progovore. Nita se ne dogaa. Nakon toga slijedi posljednji napor mog mozga. im se
osjetio kraj mojim zabetoniranim modanim ivcima, rekao je: Eto, ovo je gotovo. Borba sa
smru nije toliko dugo trajala.

Od mog ulaska u ovu sobu, nije li nakon toliko tekog disanja trebalo doi jo neto?
A to moe doi? Uvijek po istoj liniji rasti, odrastati, stariti, prolaziti razrede, nadati se da
e u nepromjenjivim institucijama pronai promijenjene ljude, nadati se da e se
promijeniti sam od sebe, tovie, i vjerovati u to, pa ak i kriviti nekoga i aliti se... aliti se i
jednog dana gotovo zabasati na put na kom te usmjerava imam neke damije... Zaboraviti na
djecu... Zaboraviti na djecu i kriviti ak i namjeru da se legne i umre...
ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

U napadima s tisuom konja

Bijasmo radosni kao djeca47

One godine kad je Ajsel itala prilog Lijepe umjetnosti u Naciji, kilogram crvenog
luka i krumpira kotao je dvadeset etiri kurua, a kilogram poriluka esnaest kurua.
Mandarine koje su kotale pet kurua po komadu rijetko su ulazile u njihovu kuu. Banane
nikako nisu ni ule. Subotom poslijepodne odlazila je s majkom na pazar na Jeniehiru. Njena
majka zna da za etiri lire koje dobije od Salim-efendije nee moi napuniti veliku koaru, a
ako je i napuni, da joj nee ostati novca da plati nosaa. Jer na pazaru treba kupiti i neto
ka
ote

slanutka i rie i nekoliko sapuna Hadi Sakir. Salim-efendija govori da je pazar na Ismetpai
jeftiniji. Ali Ismet-paa je vrlo daleko od kue u kojoj sad ive. Gdje je Esat, a gdje je
jig
kn

Ismetpaa...

Eto tako. Salim-efendija ohladio se od mjesta u kom se rodio i odrastao. Dok je selio
duan u glavni grad, prodao je ono polje-dva to je imao, kao i kuu to je za njima ostala te
je u potpunosti prekinuo vezu s provincijom. Vie mu iz provincije nije stizala ni pokoja torba
s trajnim namirnicama. Nije se ekalo na autobuse na Trgu Hergele. Meutim. Salim-efendija
nije spiskao onaj novac dobiven prodajom posjeda. Kupio je dvokatnicu na vrhu Kuukesata.
Bila je to posljednja zgrada na Kuukesatu. Imala je tri mala stana. Sam se smjestio u stan na
gornjem katu. Jedan od stanova na donjem katu iznajmio je za dvadeset tri lire i dvadeset pet
kurua, a drugi za devetnaest lira i sedamdeset pet kurua. Tako je postao rentijer. Potpisao je
ugovore kao vlasnik nekretnine.

Na snazi je bio Zakon o narodnoj obrani. to se tie onih poslanih iz Istanbula u

Akale, nekako su se vrlo brzo vratili. Je li put Kars - Sivas bio izgraen? Oni koji su se
vratili na Bujukadu, Modu ili Sili u Istanbulu zadovoljno su trljali ruke. Lako su prebrodili
47 Stihovi iz pjesme Akindije turskog pisca i pjesnika Yahye Kemala (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

tu situaciju. Nisu ni platili mnogo novca u ime tog poreza na dobit. Zato to je veina njih sve
to je imala odavno prepisala na svoje ene, djecu i majke. Cijena uvozne robe neprestano je
rasla. Ogranieni uvoz diktirao je pravilo vrijednosti.

Govorilo se da smo prekinuli odnose sa Japanom. Bilo je oito da nam je Amerika

poela iskazivati veliko prijateljstvo i da tako vie nema razloga za strah od Rusa.

Na zapadu Europe njemaki je otpor postepeno slabio. O tome se sad trebalo najvie
razmiljati. to e biti ako se nae prijateljstvo s Nijemcima pokvari, ako se nae trgovake
veze privedu kraju? Amerika je jako daleko. Nai e biznismeni teko upoznati amerike
biznismene. Istina je da smo polako okrenuli lea Hitleru kako su se Nijemci u Europi poeli
uzastopno povlaiti. Zato je sad naa Vlada uloila trud da privede neke njemake pisce,
mlade studente, koji su se inspirirani Hitlerom priklonili rasizmu? ak i to to se poelo
proganjati jedan pokret na koji se do danas mirilo, bilo je dovoljno istanbulskim uvoznicima
da iznova razmotre svoju situaciju.
ka

Salim-efendija je od jutra do mraka zahvaljivao Bogu to se jeftino izvukao iz istrage

ote

otvorene protiv njega pod optubom da je dugmad od deset para prodavao po cijeni od
jig

dvadeset. Mjesto onom osjeaju guenja to ga je vukao iz provincije preuzeo je strah.

kn

Dodavi sada tome i dug to ga je stekao za vrijeme istrage, klanja namaz moda i deset puta
dnevno. Jedan se kut duana pretvorio u mali mesdid. Mislio je da e ga se sin Uhan sramiti
kao ono prije etiri-pet godina kad je izbio onaj tra s pecivima. No vidio je da je u IIhanu
osjeaju srama mjesto preuzeo bijes koji mu je pomutio vid. Bijes za koji Salim-efendija
nikako nije mogao shvatiti protiv ega je uperen. Kad se vratio u svoj duan s istrage za
vrijeme koje je bio priveden prijekom sudu, vidio je da je blagajna potpuno prazna. Suprotno
tome, donji dio duana bio je pretrpan svescima crveno-bijelih asopisa od kojih se na
nekima nalazila slika sivog vuka kako zavija. Pitao je sina to e mu to. Ilhan mu je dao neki
traljav odgovor: Od jednog su prijatelja... Uskoro e ih uzeti...

Salim-efendija elio je da njegov sin, poto je zavrio gimnaziju, sjedi u duanu i

priprema se preuzeti oev posao. Uhan mu je rekao: Neee, tata! Da si me pitao ranije,
moda. Ali sad je prolo vrijeme za to. Ja u sad studirati pravo. Jedan po jedan poloit e mi
raune lanovi cijele one neasne garniture to po praini vue nae turinstvo! Salim-
 sunshine/bojana888

efendija je razmiljao: Kako se to studiranjem prava trai od nekog da ti poloi raune?

Vidjeli smo one na sudu. Oni su traili mene da im polaem raune. Hoe li i ti traiti da ti
raune polaem ja, oni poput mene i oni jo nemoniji? Ilhan je, gledajui ga netremice,
rekao: Znamo mi od koga e se i kako traiti da poloi raune! Vidio je da ga je sin prestao
sluati i da sam sebi zapovijeda; to je Salim-efendiju dovelo do ruba bijesa. Inatio mu se dok
mu to uope nije bilo na pameti. Zar ni sina nee moi natjerati da ga potuje? Zar ga ni sin
nee uvaavati i znati cijeniti vrijednost toga to je u Ratu za osloboenje daleko doveo
Ismet-pau i branio ga vlastitim prsima? Ne protivi mi se! Ne protivi mi se! Inae u te
rastrgati! povikao je. Ilhan mu se usprotivio s omalovaavanjem: Teeeko. Zatim je vie
za sebe rekao, kao s nekim izrazom gaenja na licu: Da bar nisi prsima titio tu lisicu!
Salim-efendija navalio je na sina: Nezahvalnie! Ilhan je rukama zatitio glavu i pobjegao
iz duana. Od toga dana odnos oca i sina postao je borba to je esto izbijala na povrinu.

Salim-efendija se, kako bi vratio sinu milo za drago, u inat protivio njegovom
upisivanju na Pravni fakultet i jedne je veeri sve one crveno-bijele asopise iz dna duana
ka

izbacio na hrpu ispred vrata. I to Ilhanu pred oima. Ilhana su najprije zahvatili panika i strah.
ote

Zatim je postao plaljiv. Zatim mu je rekao: Kao da sam ti pojeo duan! Jasno, ove svete
jig
kn

stvari su ionako previe za tvoj pljesnivi podrum! Natrpao je asopise u jednu vreu i otiao.
Kamo li ih je to odnio? Jednog je dana u duan doao visok mladi s bradavicom na nosu
kojem osmijeh nikako nije silazio s lica. Pitao je za Ilhana. Salim-efendija je promrmljao: Pa
nisam mu ja sluga!

Jedina osoba na ovom svijetu koja se nije protivila Salim-efendiji i prkosila mu bila je
njegova supruga: s vremenom mu je sve vie poela udovoljavati. Tiho pere i trlja odjeu,
kuha i sprema jelo. Ranije bi se svako malo alila na ovo i na ono. Sada nije imala albi. Jer
gospoa Fitnat bila je sretna to ivi u glavnom gradu i to ima stan omeen betonskim
zidovima, s tekuom vodom i strujom. Da nema tih razmirica izmeu djece i oca, gotovo da
bi vjerovala joj je Bog ukazao posvemanji mir. Tu i tamo pobjegne i u kino. to jo moe
poeljeti?

Gospoa Fitnat toplija je i u krevetu. Glavni grad ju je proljepao. Pete i dlanovi

postali su joj vrlo mekani. Mora biti da je to zato to se spasila od puhanja u pe da se
razgori, od brisanja praine s petrolejske lampe, od pranja vea u dvoritu u kazanu sa
 sunshine/bojana888

zagrijanom vodom, od ribanja drvene kue s ijih je svih strana puhao vjetar. Sad imaju
plinski tednjak s dva kola. Kresni ibicu i stavi lonac na njega. Kuhaj koliko te volja. Gurni
kabel u utinicu i peglaj! Okreni dugme da ti se soba ugrije na najjae. Ponekad joj sa
raznobojim knjiicama za kruh i T i V kuponima, Salim-efendija odree komad cvjetne
Sumerbankine basme, laganog materijala iz Nazilija. Gospoa Fitnat keri i sebi ije haljine
kratkih rukava i s laa-izrezom oko vrata. Na ramena priiva male pamune jastuie. Tako
dojam to ga ostavljaju gradske ene polako dopire i do njih.

Posljednjih mjeseci najvea joj je briga bila, to ako svoj pozni plod rodi dok je
Salim-efendija pod istragom? Toga se jako plaila. No to ega se plaila nije se dogodilo. Jo
da se otac i sin nisu zavadili! Tad bi gospoda Fitnat moda imala najugodniji porod u ivotu.
U to je vrijeme s Tezel bila trudna nekih est i pol, sedam mjeseci. Nauila je kako se
ameriko platno namae u kreu i tako izbjeljuje. Poela je pomno vesti to platno to ga je
izbijelila i izraivati nove stvari za bebu.
ka

U kui je upaljena pe. Nije puno prolo i zima je pritisnula.

ote

Gospoa Fitnat bi nekih veeri svojoj keri, kad bi se ova vratila iz kole, tutnula u
jig

ruke komade gaze veliine rupia i rekla joj: Hajde, majkino, priij ovo! Tako se tiha
kn

ravnotea u kui poela kvariti i iz ugla majke i keri. Djeca u provinciji kreu u kolu ili u
vrlo ranom ili u vrlo kasnom uzrastu. Zato to kampanja za opismenjavanje drugaije nije
mogla napuniti kolske klupe. I Ajsel je zbog toga bila prisiljena uiniti polugodinju pauzu,
bila je premlada za uenicu zavrnog razreda gimnazije. Te je godine bila u sedamnaestoj. U
trenutku kad se Salim-efendija predao pred njenom ludom i neshvatljivom strau za
uenjem, suprotstavila joj se majka. Kao da se svetila za to to sama nije kolovana. Stalno je
zapovijedala Ajsel da radi kuanske poslove. Gotovo je poskriveki uivala u tome to bi
ker svakog trena podigla od neke knjige. Kad je pred nju iskoila i ta dunost da mora saiti
djeje pelene od gaze, Ajsel ju je zavitlala od sebe i rekla: Uradi to sama! Njena majka se
najprije iznenadila. Zatim je pomislila kako joj je ki dola u odreene godine i da ju treba
dobro pritisnuti.

I ti e sutra imati djecu! Tko e ti ivati pelene? Zar strani svijet? usprotivila joj se.

Svi se udaju. Svi dobijaju djecu i plau: Da se bar nisam udala...! I Semiha...
 sunshine/bojana888

Ja se neu udati! Ni djecu neu imati!

Udarila je vratima u hodniku i izala.

Gospoa Fitnat ostala je zagledana u vrata. Prvo to joj je palo na pamet bilo je rei
Salim-efendiji za ker i pitati ga: Ova je postala drska, hoemo li je zatvoriti u kuu? No
opet, u istom se trenu sjetila kakav je podmukao i tvrd orah njena ki. Taj njen inat ubije
ovjeka! Nije htjela to uzalud razglasiti njenom ocu i Ilhanovom neposluhu dodati jo jedan.
Polako u ja sama s njom izai na kraj, dovest u ja nju u red! Uvijek sam je titila od oca. A
ona mi se, nevaljalica, navrh glave popela! pomislila je u sebi.

Ajsel je stajala na hladnoi na prostoru ispred predvorja i razmiljala: Sad je red

doao i na to da ijem djeije pelene! Poet e me usporeivati sa sobom! Na pamet joj je
ponovno pao Ajdin. Sve od proljea naovamo Ajdin joj je padao na pamet u
najneoekivanijim trenucima. Nije voljela one njegove kose oi i poglede u kojima su se
mijeali tolerancija i podrugljivost. Ali kao da je sve to je inila, inila njemu u inat, ili da
ka

mu poraste u oima... Kao da joj je Veliki Otac stavio Ajdina poput straara nad glavom: Jo
ote

da te vidi da ije djeije pelene, to bi ti sve rekao!

jig

Dok bi se s mreom ili koarom u ruci s majkom vraala s pazara na Jeniehiru i dok
kn

bi nosile peene ufte na Bomonti, iza Kodatepea, srce bi joj skakalo u grlo. Smatrala je da
je otac ili Ajdin promatraju iz nekog ugla. Ovih e me dana primiti gospodin Nurulah! Onda
e svi vidjeti! puhala se. Zatim bi je opet obuzeo strah: A ako mama kae tati da sam joj se
usprotivila? Ako podsjeti oca na mene...!

Majka je odkrinula vrata predvorja:

to stoji tu na hladnoi?

Taaako, rekla je.

Rekla je to to je meke mogla.

Ui unutra. Nemoj mi se jo i razboljeti! Ako ti zadajem posao, to je zato da naui!

Ono to uini za mene, nauit e za sebe! Hajde, ui unutra!

Ajsel je ula. Pravila se da ne vidi platno na stoliu. Pa opet se ljutila na sebe to se

tako pokorno vratila u sobu: Jo e natjerati ovjeka da im se dodvorava.
 sunshine/bojana888

Biti Ataturkovo dijete i istovremeno biti prisiljen pristajati na ovakve kompromise!

Ve samo to bilo je dovoljno da je uini nesretnom! Svijet bi joj se sruio na glavu i ispod tih
ruevina izlazila je s milju: Uskoro e kraj gimnazije. Ii u na fakultet. Bit u korisnija
domovini i zahvaljujui djevojkama poput mene, nai momci vie nee biti sami!

Dok se novi sukob izmeu majke i keri odvijao u tiini, Ilhan je urlao po kui.
Mijeao se u to to je majka odjenula, kako sestra hoda. Kum Fethi i jedan pjesnik-nacionalist
bili su jako zadovoljni njime. Jako su voljeli Ilhana. Ilhan se trsio kako bi im jo vie porastao
u oima. U vrijeme za koje je otac smatrao da je na nastavi, on bi odlazio na sastanke koje je
organizirao kum Fethi. Uio je nove naine na koje e spasti Turke i neopazice je u njih
nastojao uputiti svoje kolege s godine na pravu. Kum Fethi govorio je da ne smiju zanemariti
ni gimnazijalce. Ilhan se usmjerio prema staroj koli, gimnaziji Gazi i ondje je sa mlaim
dekima koje je poznavao gotovo kovao planove za osnivanje bande. O tim je svojini
projektima pripovijedao kumu Fethiju i pjesniku-nacionalistu. Ostali su ga sluali sa
zanimanjem. Ilhan se ponosio to ga uvaavaju. Tako je za jedan ili dva broja Sivog vuka ili
ka

Crvene jabuke napisao borbene i egzaltirane pjesme. U vrijeme kad mu otac nije bio kod
ote

kue, te je pjesme itao glasno grmei. To njegovo rikanje je postalo toliko glasno da Ajsel
jig
kn

jedne veeri vie nije mogla podnijeti svog bunog brata te je s udbenika povijesti podigla
glavu ve nateklu od zvuka zurne48 koja bi odjekivala po kui kako bi je uzeo u ruke te
izgovorila: Brate, molim te, utiaj to vie!

Ilhan kao da je samo ekao tu priliku. Odjednom se bacio na sestru. Nakon to joj je
zalijepio dva amara, poeo je urlati dok mu se iz usta pjenilo: A zato bih utiao? To je
pravi pravcati turski saz!49 Gospoica bi uila! Zato ti uope ui? Odakle je sad izalo to da
ene trebaju uiti? Od koga si to vidjela; od majke, od bake? Ako misli da e sutra kad
zavri gimnaziju jo i studirati, evo ti kako e! Sve i da te otac pusti, ja te ne putam! Vrlo
dobro ja sad znam kakve su te cure to ondje studiraju! Gomila ofucanih kurvi pod imenom
studentice!

Ajsel je te veeri prvi puta zapala u beznae. Pomislivi u sebi: Kakva sam ja
nesretnica! Svaije keri ne ele uiti, roditelji ih silom tjeraju da ue! Unajmljuju im

48 Puhai instrument jakog piskavog zvuka, vrsta frule (nap. prev.)

49 Tambura sa 6-16 ica, dugog vrata oko kojega su omotane prenice od crijeva (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

privatne profesore... Ja elim uiti, a stalno mi se suprotstavljaju, ili otac ili majka! A sad jo i
ovaj! poela je plakati. Kad je malo kasnije iz kuhinje dola majka i rekla joj: uti, da te
otac ne vidi s tim nateenim oima! Mislit e da je neto bilo! Mislit e da si se zatelebala u
nekoga!, opametila se. Pa da, to bi bilo da je otac bio kod kue kad je brat ovo rekao! Da je,
dobivi podrku od njega, opet rekao: Hajde, vrijeme je da ti bude kui! Ne. Oca nije
trebalo podsjeati ni na to da je odrasla ni na to da se jo koluje. Zatrai li au vode, treba
odmah skoiti na noge i pruiti mu je. Ne treba rei da ui.

Tako je uinila sve to je bilo u njenoj moi kako bi se opet zaboravilo da je kod kue.
Ilhan je jo te veeri zabranio da se na radiju slua zapadnjaka glazba. Ajsel mu se nije
usprotivila. U vrijeme kad joj brat nije bio kod kue nastavila je sluati Beethovena,
ajkovskog i slino. ak je jednog subotnjeg popodneva odglumila da ide posjetiti jako
bolesnu profesoricu koja se nalazi pred umiranjem, a zapravo je otila na jedan od koncerata
Konzervatorija. Ulaznicu joj je dala profesorica Sabahat. Jednog je drugog tjedna, kao lanica
izabrane grupe u koli, ak pogledala i Kavanu, prvu predstavu Kazalinog odsjeka Dravnog
ka

konzervatorija.
ote
jig

Bio je prvi mjesec nove godine. Termin poroda gospode Fitnat dobrano se pribliio.
kn

Ilhan je ovoga puta doao kui s hrpom papira koji su nosili naslov Istok, ispod kojega je
tankim slovima pisalo Novine velikih ideala. Uao je u mrani pregraeni dio na dnu kue.
Satima nije izlazio odande. Majka ga je pozvala na ruak. Ilhan je pojeo juhu od slanutka.
Pojeo je i krumpir s mljevenim mesom te izaao iz prostorije. Uskoro se vratio glave
ostriene britvom. Majka je izgovorila: Ah sine, to si to uinio od one svoje lijepe kovrave
kose? Ilhan je neto promrmljao. Nije se razabiralo to je rekao. Bio je svjestan toga da se
ovako ostriene kose prilino porunio. Ali bio je i ponosan to je rtvovao kosu u dobrobit
ciljeva u koje vjeruje. Ponovno se zatvorio u mranu prostoriju. Ponovno je izaao. Oprao je
ruke i umio se. Obukao je kaput kojim je gotovo meo pod, i rekavi: Idem na fakultet
izaao.

Kad je Ilhan stigao u dvorite gimnazije Gazi, uenici jo nisu bili izali iz uionice.
ekao ih je da izau. Pred vratima dvorita stajala su dva automobila. U njima su bili vozai
s kapama i uniformama izvezenim srmom. Ilhan je pogledao onamo. Pljunuo je na tlo.
Zazvonilo je. U gomili uenika putenih van ukazao se Namik. Ruke kao da su mu se sve
 sunshine/bojana888

vie skraivale, tijelo sve vie postajalo etvrtasto, a okruglo lice koje je gotovo bilo
ljubiasto bilo je nateknuto kao da e puknuti. Namik je bio u nekoj udnoj i nezaustavljivoj
promjeni koja je sve to odjene na sebe inila uskim. Bila je tu rije o rastu koji se vie
odnosio na irenje nego na debljanje.

Otkako je krenuo u srednju kolu pa sve do danas ivio je u glavnom gradu kod nekog
dalekog roaka, svakog je dana udarao blatnim putevima od Telsizlera do Vatrogasnog trga,
ljeti bi iao u svoje selo i spavao na vjetru to ga je ibao po prsima, kad bi se kole otvorile
smjestio bi se kraj uenika kog bi procijenio najboljim i najmarljivijim te bi majstorski
prepisivao as od njega, as iz knjige. Zbog toga su ga kolege meu sobom prozvale
Prepisiva Namik. Uz svoju poduzetnost i spretnost, jeo je sve na to bi naiao, od hrane s
najbogatijih trpeza u najbogatijim kuama sinova narodnih poslanika i visokih inovnika, pa
sve do suhih ljiva to ih je onaj daleki roak drao u jednoj vrei. Prijateljstvo koje je prvih
godina uspostavio sa sinom Narodnog efa, pokvarilo se otkako je doao onaj podli Ajdin.
Moda je i samo zbog toga upoznao prvi bijes u ivotu. Sad je gotovo mrzio djecu naih
ka

uglednika od koje se jedno vrijeme nije odvajao.

ote
jig

Izaavi kroz unutranja vrata gimnazije osvrnuo se oko sebe. Ugledao je Ilhana.
kn

Mahnuo mu je. I Ilhan je njemu uputio neodreen pokret. Na to je Namik odmah usred te
gomile povukao za ruku petoricu-estoricu momaka i rekao im: U redu. Doite ovamo.
Hajde, okupljamo se! Deki su se na elu s Namikom okupili u krug oko Ilhana podno
stranjeg zida kole. Neki do njih su uali, neki kleali, a neki stajali na nogama. Takvim
svojim izgledom podsjeali su na ibicare kojih na jednom uglu tog prostora nikad nije
nedostajalo. Ilhan je redom pogledao sve u svojoj okolini. Zatim je upitao Narnika: Jesmo li
svi na broju? Namik je nervozno rekao: Na broju smo, brate. Samo nas toliko ima?
Namik je pomalo doivio razoaranje jer se ovih est momaka koje je uspio okupiti raznim
smicalicama i vjetim rijeima smatralo malo. Podigao je jednu obrvu i rekao: Je li to loe,
brate? Eto, toliko nas je; je li to loe? Ilhan ga je popustljivo pogladio po ramenu. Dao mu je
znak da une. Namik je unuo u staroj jakni ija se dugmad rairila kao da e pui. Ilhan je
ponovno pogledao svakog momka zasebno. Ostali kao da su bili nestrpljivi jer poinje neka
uzbudljiva igra.

Mladi prijatelji..., zapoeo je Ilhan. Kad bi bar sva turska omladina voljela
 sunshine/bojana888

domovinu poput vas. Kad bi voljela Turke poput vas! Kad bi bila moralna poput vas! Ali ma
kakvi! Oni su nitkovi spremni vlastite majke i sestre prodati Rusima. Prijatelji, ja sam
prisegnuo zajedno sa svojom vrijednom braom koja riskiraju ivote za nau stvar. I ja sam
njima dao svoju asnu rije. Mi u ovoj dravi vie neemo priznavati pravo na ivot onima
koji nisu turski sinovi, Turci. Pogledajte u kakvom ste vi stanju, a pogledajte svoje prijatelje
koje pred vratima ekaju privatni automobili, a u podne vratari njihovih zgrada s posudama
za hranu na etiri kata! Zar vi niste djeca ove domovine? Zar vi niste turski sinovi, pravi
Turci? Navodno bismo trebali voljeti i potovati nae voe! A zbog ega to? Zato to nisu
nau domovinu gurnuli u rat! Vidi, vidi... Zar je to umrla slava i ast Turaka? Zar bi bilo loe
da smo se i mi kraj Nijemaca junaki borili kako dolikuje naoj rasi i s jedne strane ponovno
navalili pred vrata Bea, a s druge na Turan? Zar e ova rasa to su nam je nai oci ostavili u
naslijee spasti na ovo stanje, prijatelji...? U ustima mu se poela nakupljati pljuvaka.
Prijatelji, i moje su oi otvorila braa, turski sinovi, koji ovu domovinu vole kao sebe same.
Vjerujte, oi su mi se otvorile i ostao sam iznenaen vlastitom glupou! E, tako je! Nae
ka

voe, kao da im nije dosta to to su uinili, sad jo pokuavaju navui mrlju na nae oeve,
ote

nae junake oeve koji su zaista spasili ovu domovinu! Povlae ih do vrata sudnica! Zakon o
jig

narodnoj obrani! Taj zakon vai za nae oeve, ali za Grbavog ne vai! Sigurno ste shvatili o
kn

kome govorim...?

Momci su kod kue esto sluali tu rije grbavi. Na kraju su uglas povikali:
Razumijemo!, radosni jer i oni neto znaju. Ilhan je pognuo glavu u visini struka onih oko
sebe i rekao im: Sagnite se. Sagnuli su se. Jedan je od momaka onako u igri gurnuo prstom
onoga do sebe. Zahihotali su se. Ilhan je nabrao obrve i rekao: Ne smijte se momci, ne
smijte se! Nije vrijeme za smijanje! Dva su momka nastojala obuzdati smijeh. Uto je
izdaleka dopro podvornikov melodiozni povik: Aloooo, Husejineee! Ovoga su se puta
etiri momka stala tresti od smijeha. Ilhan je nabrao lice kao daje vidio neto jako runo ili
pojeo neto ljuto te rekao: Sramota... Sramota! Ja sam smatrao da ste vi pravi turski
mukarci! Sram vas bilo! Zatim je nanizao jo gomilu rijei kojima je iskazao svoje
prijekore. Momci kao da su se posramili. Uspravili su vratove i sad paljivo stali sluati to
e im kum Ilhan rei.

Kao da vi razumijete onu knjigu Logika to je itate! Tko ju je napisao? Na ministar

 sunshine/bojana888

prosvjete! Hah! Navodno je to isti turski. Ja sam zbog te knjige ekao tono godinu dana,
prijatelji. Zar ja ne znam turski? Zar nije to to govorimo isti i pravi turski? Ali nisam uspio
razumjeti ni retka iz te knjige Logika! Gomila izmiljenih rijei iji korijeni ne seu od
Altaja! Ako vi to razumijete, svaka vam ast! Momci su ponovno uglas rekli neto poput:
Vala, ni mi ne razumijemo! Jako je teko brate, u pravu si! Sutra e i vas ruiti zbog te
knjige! Tu me sijecite, ruit e vas! Ali deki koji nove izmiljene rijei ue od privatnih
uitelja e proi! Naravno, oni prolaze sve ako i ne znaju! Jedan se momak kao slama ute
kose i obrva promekoljio: E da, iz zadnjeg sam pismenog opet dobio trojku!

Ilhan je odjednom skoio na noge. Lupio je petama jednom o drugu: Ustajte! Ako
volite ovu domovinu, ako volite sebe, ako volite svoje majke i sestre, poite za mnom!

Momci su se uspravili. Zastali su iznenaeni i potreseni. Dvojica meu njima upitala

su: Kamo idemo, brate? Ilhan se ponovno sagnuo do njihove visine struka. Snizio je glas:
Hodajte. U Narodnom domu e se jo malo odrati neka ceremonija. Upast emo onamo.
ka

Tamo su i drugi prijatelji. Bit emo brojniji.

ote

Momci odavno nisu igrali neku tako uzbudljivu igru. Svaki dan isto. Idi u gimnaziju,
jig

vraaj se iz gimnazije, boj se da e biti prozvan na nastavi, sjedi kod kue i ui da ti nita ne
kn

ue u glavu. Eh, sad je pred njih iskoila prava prilika! Uradit e neto drugaije! Povrh toga,
u toj je igri postojala i neka plemenita strana kao to je spaavanje domovine i sebe samih.
Stali su se meusobno gurkati i povikivati: Hajmo!

Kad je stvar dola do te toke, Namik je poeo malo oklijevati. Mislio je da e se

sastanak odvijati samo na gimnazijskom dvoritu. Ilhan se okrenuo prema njemu i rekao mu:
Daj, hajde! Namik je, akajui zube nekom slamkom, odvrnuo pogled od Ilhana i rekao:
Vala brate, iao bih ja, jako bih rado i ja iao, ali ovi moji kod kue hoe da nacijepam drva
po povratku iz kole! Cijepat u drva. elio je rei, ja sam, eto, uradio to sam mogao.
Okupio sam deke. Toliko od mene. Ilhan je pobijesnio od srdbe: Iscijepaj si tu ogromnu
glavu umjesto drva! Fuj! zagundao je. I zato ti stalno cijepa drva i isti snijeg? Zato sin
ministra vanjskih poslova nikad ne cijepa drva, a? Jesi li ti vei Turin ili on? Pravo ti i budi!
Onome tko ne trai svoja prava, njemu ih i uzmu! E, neka ti! Vidio je da se Namik mekolji
te ga je odmah gurnuo u lea i rekao: Hajde, hodaj! Rekao sam kumu Fethiju da ti moemo
 sunshine/bojana888

vjerovati!

Na elu Ilhan i Namik, a za njima i ostali momci uputili su se na ceremoniju u

Narodnom domu. Kad su proli Ulicu Denizdiler i poeli se penjati na padinu gdje se nalazi
Galerija, Namik je proao rukom po svom licu nezdravo crvene boje i upitao: Brate, a kakva
je to sveanost? Ilhan mu je odgovorio: Povodom Knjievnog natjecanja kojeg e po drugi
put otvoriti Komitet za jezik i knjievnost. Znai, to je otvaranje natjecanja? Tko sve
dolazi? Ilhan je podigao glavu poput sivog vuka i rekao: Svi oni usrani plemenitai!
Ulizice!

Preskaui patuljaste borove po Ulici Galerije preicom su stigli pred Narodni dom.
Prije nego su stupili na maleni prostor ispred graevine, Ilhan je odjednom zastao. Iznenadio
se, gotovo ga je obuzela panika. Prostor ispred Narodnog doma opkolila je policija. Odvodili
su pjesnika-nacionalista uz naguravanje. Jedna brojna skupina gimnazijalaca as je istupala
naprijed, as se povlaila nazad s kamenjem u rukama. to je Ilhan trebao uiniti? Da nastavi
ka

prema naprijed sa svojom malom vojskom ili da se povue nazad? Ne znavi to da uini,
ote

ostao je ukopan na mjestu i zagledao se u gungulu. Za to je vrijeme imao dobrane potekoe

jig

kako bi umirio svoju malu vojsku koja je bila nestrpljiva da napadne. Dok su pjesnika-
kn

nacionalista naguravajui odvodili u jedan policijski automobil, Ilhan je slabim glasom rekao:
U redu je, momci. Dosta je bilo za danas. Gotovo je. Uronivi meu niske borove izgubio
se iz vidokruga. Momci su se neko vrijeme naguravali tamo ispred. Dvojica od njih poela su
se hrvati. Jedan je policajac doao i potjerao ih palicom: Idite kuama! rekao im je. Neki su
od momaka vjerovali da je napad uspio. I Namik se negdje izgubio. Dvojica od njih su se
posavjetovala i procijenila situaciju te odluila da e se drati podalje od Namika koji ih je
predvodio i onog elavog momka. Ta su se dvojica uspela padinom koja je vodila na
Samanpazari. Vani je bio otar mraz. Smrzavali su se. Razmiljali su to e rei oevima,
zato su zakasnili na povratku iz kole. Druga su dvojica u jednom dahu strala niz padinu
koja se sputala od enske gimnazije. Bili su dobre volje. Prponi. Proveli su drugaiju veer,
veer koja nije nalikovala ostalima. Vidjeli su nove policijske automobile i poznatog pjesnika
ija je kosa vijorila na vjetru. Preostala dvojica od njih slijedila su policijski auto. Najbre to
su mogli strali su niz padinu Galerije.
 sunshine/bojana888

Dok su lanovi Knjievnog komiteta oputeno sjedili za stolovima u Narodnom

domu, Ilhan je neko vrijeme ekao podno niskih borova. Kad se situacija primirila i mrak
dobrano pao, dobro je omotao glavu dugim vunenim alom te se muvao iza Narodnog doma.
Djevojaka gimnazija bila je utonula u veliku tiinu. Mora da se njegova sestra odavno vratila
kui. Ah, da je sad moe vidjeti! Ima par zadaa koje bi joj mogle biti dane. asopisi koje je
otac bacio iz duana... Pisani proglasi koje mu kum Fethi danas treba predati na uvanje tamo
kod Koleda... Kako bi to trebao zatiti obje stvari odjednom? Potrao je prema Koledu.
inilo se kao da e zaplakati. Dugo je ekao mladia koji je na reveru trebao nositi mali bed
Sivih vukova. Poeo je padati sitan snijeg. Krenuo je prema Esatu s nadom da e makar moi
sauvati asopise to se nalaze kod kue, prije nego se otac vrati. Zatim je odustao. Obuzeo
ga je osjeaj kao da bjei od dunosti. Dok su mu se po obrazima irile crvene mrlje, krenuo
je prema mjestu na kom su se uvijek okupljali i kog su zvali ator. Pred vratima na ulici
ugledao je malu skupinu ljudi. to god se dogaalo unutra, za nekoliko ljudi nije bilo mjesta
pa su ekali vani... Pribliio se mnotvu. Upitao je nekog ovjeka: Zemljae, to se to ovdje
ka

dogaa? ovjek mu je rekao: Ne znam. Izgleda da su upali u okupljalite nacionalista, to

ote

li! Znai, upali su im u ator? Gdje li je bio kum Fethi? Nije ga uspio vidjeti pred Narodnim
jig

domom. Opet su na mene spale neke dunosti! rekao mu je. Ponovno se uputio prema kui.
kn

Kad je sav crven u licu uao na vrata, rekao je majci: Ako netko pita za mene, recite da
nisam kod kue! Nisam u Ankari! Ako voli svog sina, to e uiniti!

Gospoa Fitnat je poela plakati gledajui u sinove nateene oi i usne na kojima je

izbila groznica te je na kraju kroz pla protisnula: Kuku onima to su se na tebe namjerili!
Rukom se uhvatila za trbuh po kom je bilo vidljivo da se blii termin poroda. Vidi to se
dogaa oko mene dok sam u ovom stanju! Ajsel nije propustila priliku: Uvijek taj Atsiz
stoji iza svega!50

Ilhan se toliko uplaio da se nije ni sjetio opaliti sestri i drugi amar. Samo je
progunao: Odakle bi ti to shvatila! i poao do asopisa koji su ekali u mranom prostoru,
do asopisa koji e spasiti tursku slavnu povijest. Kao koko koja lei na jajima, blizu sat
vremena je s rukom na bradi sjedio na toj hrpi asopisa. U to se jednom oglasilo zvono na
vratima. Ilhanu je srce skoilo u grlo. U stanu gospoe Memnune, brbljave ene koja je na
50 Nihal Atsiz, pisac, pjesnik, jedan od predvodnika turskih nacionalista u doba Republike, ranije spominjan
kao pjesnik-nacionalist. (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

donjem katu ivjela sa sinom radio-operaterom, iskoili su osigurai. Nestalo je struje. A ona
se uplaila. Dola je gospoi Fitnat dok joj se sin ne vrati kui. Ilhan to sve uje. ena svako
malo podbada: Brate, u ovoj kui esto iskoe osigurai! Svako malo osnem u mraku!
Boiim se! Ajsel joj kuha kavu. Kako je gospoa Memnune odluila uzeti ker kuevlasnika
za svog sina, govori joj: Poljubim te u te lijepe ruce to su mi skuvale kavu, diko! Pa
govori: Brate, ta ete dobit s tim to kolate tu curu? Nije l teta? Vid kako joj je rumeno
lice ublijedlo! Udaj je, pa neka se spasi i ona i ti! A i loa je ova naa okolna! Naravno, to
govori u trenu kad Ajsel nije u prostoriji. Njen sin radio-operater je slabunjav, ali kui
mjeseno donosi tono pedeset osam lira. Dvadeset dvije lire daju za stanarinu. Tu je i novac
za struju i vodu, u redu, ali od ostatka imaju to kuhati. Bilo bi im i lake da kilogram luka
nije skoio na dvadeset pet kurua. No njen sin ima prijatelja koji se bavi opskrbnitvom.
Jeftino uzimaju sapun, riu, mahune, slanutak. Iz Urfe im uoi svake zime dolazi kanta
masla. Bude pomalo gorak, no to je pravi maslac. Otopi ga pa ga procijedi. ak se ni u pilavu
ne primijeti da je odstajao.
ka

Gospoa Memnune vie od Ajsel hvalila je vlastitog sina: ne zanosi se glupostima, ne

ote

mijea se u drutvena previranja. Ide pravo s posla kui i od kue na posao. Ruke su mu
jig
kn

vjete za svaki posao. Popravi sve to se u kui pokvari i potrga. Zapali samo jednu cigaretu
na dan. I to nakon veere. Eh, dananjim curama se sviaju mukarci koji pue. Ali njen sin
sve radi planirano. Jednom tjedno svakako se opere. arape mijenja jednom u pet dana, pa
opet su mirisne kao tek oprane! On je tu higijenu nauio poglavito u gimnaziji u Bursi. I
disciplinu. Jasno, ne smiju se preutjeti zasluge ni Vojnoj koli. Eh, samo da Bog od tete
sauva dravu i narod! On je, eto, stasao. Ja sam zadovoljna. I neka e cura biti zadovoljna.
Taj ne ulazi u kuu dok ne izuje cipele i ne obue papue.

Ajsel je ula ove njene posljednje rijei kad se vratila da isprati gospou Memnune.
Sin joj je zavrio i veernju smjenu pa je doao na gornji kat potraiti majku. Taj je ovjek
bio poput komarca. Ajsel se nije dopadao. Kad god bi ga srela na stepenitu, obuzimao ju je
osjeaj kao da iz njegova tijela curi neka ljepljiva tekuina. Jo nije mogla ni zamisliti da u
slabunjavom radio-operateru uope i kuca srce. No nju i tako nije zanimalo nita i nitko tko
se nije trudio ili izgledao kao da moe uzdii Tursku na nivo civiliziranih naroda. Pa zar e
taj tromi radio-operater koji pred vratima skida cipele i oblai papue i koji kad mu majka
 sunshine/bojana888

ode u toplice Hajmana dolazi od njih traiti alicu octa za salatu, uzdii Tursku na nivo
civiliziranih nacija?

Te veeri, malo nakon to je gospoa Memnune otila, Salim-efendija se vratio kui s

malom limenom kanticom tahina u ruci. Pravo na eer za one skromnih prihoda poraslo je
na devetsto grama mjeseno, ali Salim-efendija nije nosio knjiicu za one skromnih prihoda.
Iako se sad ve pomalo govorilo o obilju, Salim-efendija nije smatrao da se najeo ako nakon
jela ne bi pojeo tahin pomijean s pekmezom. I djeca su ga odmah zagrijavala.

Ajsel je vidjela da je otac bijesan. Uzela mu je kanticu iz ruke. im se oslobodio

kantice, Salim-efendija je rekao eni: Gdje je onaj vol? ekaj ga pa ekaj! Nije svraao u
duan. ovjek bi bar svratio... Pitao bi treba li to ponijeti kui! ena mu je polako rekla:
Ne napadaj ga. Nije stigla do kraja rei ni: Sin ti se neega uplaio. Aman, ne napadaj ga
danas!, kadli je Salim-efendija zagrmio: Sramoto! Izlazi napolje! Zar e me ti opet uvaliti
u nevolje? Izlazi, kaem ti, dukelo! Putem je uo da se pria o privedenoj omladini. I tako
ka

se u njemu ve bio pojavio crv sumnje. Neprestano je sumnjao da mu se sin upustio u poslove
ote

kojima nije dorastao i koji mu nisu bili prijeko potrebni: Kao da e spasiti domovinu! Mi smo
jig

je spasili pa ta sad? ovjee, kae si: neu vie nikome upadati u oi u tom ankarskom
kn

meteu, neu se ni sa kim svaati pod posljednje dane, zakopa svoju muku u sebi; no onda
pred tebe iskoe ili organi Narodne obrane ili ti se sin mota uokolo kao pobjenjeli vuk! Htio
si studirati pravo! Eto ti, studiraj! Htio si postati sudac! Pa budi! Dukelo! vikao je.

Ilhan se najprije jo vie sklupao nad gomilom asopisa. Kad je njegov otac poeo
redom buno otvarati i zatvarati vrata prostorija, iznenada se posramio straha koji ga je
obavio jo tamo ispred Narodnog doma i sve ga vrijeme drao. Zar se nije zakleo da moe i
umrijeti, ali povratka nema? Osim toga, tu ga i ne eka smrt; a sve da i eka, to onda? Bolje
je i umrijeti nego ivjeti sramei se. Ono to si uradio je asno. Neka ti odvani koraci
odzvanjaju po grobu kako bi sc uzdigla tvoja nacija! Neka plau i nebo i zemlja!

Ponovno je uspravio glavu kao vuk to zavija. Izaao je iz svog mranog ugla. Otrim
koracima izaao je pred oca. Kad ga je Salim-efendija vidio pred sobom tako ostriene glave,
zamahnuo je prema njemu akom, no uprazno. Ilhan je ponovno uspravio glavu koju je
izmakao u stranu, te mu rekao Udari! Da te vidim, udari! Umrijet u smijui se!
 sunshine/bojana888

Osim ostriene glave, Salim-efendija nije mogao primijetiti nita drugo to bi

pokazivalo da mu je sin meu Sivim vukovima. Meutim, dogodilo se ono ega se bojao.
Pribliavao mu se. Prilijepio mu je na lice dva amara te ga udario akom po leima, ne zato
to mu je Ilhan rekao da ga udari, ve zato to je to i tako namjeravao uiniti: Kad su prole
godine ovi iz Narodne obrane doli pretraiti duan, smrzo si se ko govno od straha da e
sii i dolje! Sad sam shvatio! Na kraju, nisam li ti rekao da uzme ta govna i odnese ih
odakle si ih i donio?! Nisam li ih izbacio na hrpu ispred duana? Skupljaju ljude u gomilama!
Pria se po autobusima! No pravo krenje zakona odvija se u mojim njedrima, pravo preda
mnom! Meni pod nosom!

Kako je Salim-efendija vikao i bjesnio, tako mu je dolazio razum u glavu. Prvo se bio
ljutio jer je morao nositi kanticu tahina. Sve mu ovo u poetku nije bilo ni na pameti. Pazi to
je sad sve izlazilo na vidjelo! to li je to sve iznova otkrivao!

Okrenuo se k eni te ponovno viui objanjavao: Nagomilah ih pred vratima,

ka

pomislih, rijeio sam ih se, kad ono, nisam imao pojma! Udario je sina po glavi: Jao meni
ote

kad sam nesvjestan ko mjesear! Prolog sam jutra siao u podrum ispod duana ne bih li
jig

naao praznu vreu. Dok sam premetao uokolo, to li vidjeh! Ponovno je nagurao asopise
kn

ispod stepenica! To si napravio onaj dan kad sam ja otiao u hamam engul! Opet je sve
zatrpao... Ako te proklete knjiice, to li su ve, nisu zabranjene, onda ja nemam pojma ni o
emu! Ako nisu zabranjene, to ih svako malo gura u podrum duana?! Misli da mi nisu
dosta ovi iz Narodne obrane? Nije dosta to sam njima polagao raune, ha? Ilhan je
promrmljao: Uope nisu zabranjene. U porastu... Otac ga nije sluao: Sve sam izbacio
kroz podrumski prozor u stranji dio ulice. Bogami sam ih lijepo potpalio! to si uradio,
tata? Jesi li svjestan da si izdao svoju naciju? Poeo je plakati. Otac ga je jo jednom
oamario. Ilhan je plakao zato to nije znao kako e opravdati ovo svojoj brai koja su mu
toliko vjerovala! Dok je plakao, istovremeno mu je i curio nos.

Ajsel je sad po prvi put shvatila da ipak voli brata. Posljednjih je mjeseci zbog
njegove tiranije mislila da ga uope ne voli. Srce joj je slamalo ne toliko to to je njen brat
student pred njom istuen kao dijete, ve to beznae u koje je iznenada zapao. Privila se uz
njega. Braco, izgovorila je. Otac ju je odmaknuo odgurnuvi je: I s tobom u jo priati! I
s tobom! Ankara je velika. Nisam se uspio pobrinuti za vas! Kako ne bih dao materijala
 sunshine/bojana888

narodu u zaviaju da mi se smije i pria da se Salim-efendija ni u velikom gradu nije odrao,

svim sam se snagama prihvatio duana. No kao da to nije bilo dosta, nisam se izvukao iz
govana! I ti si kao i ovaj upala u neka govna, zar ne? Ali ne, sad je to gotovo! Nema
razbojnitva! Ne gleda na majino stanje. Ne kae, trbuh joj je do zuba. Torbu u ruku i
koketnim hodom u kolu! Ba dobro! Onnaj koji bjei od posla, prodie u koli!

Ajselino srce stalo je tui kao ludo. A kako se sve lijepo bilo zaboravilo! Kao da je rat
oko toga hoe li ili nee ii u kolu bio zaboravljen. Uporno se trudila da ocu ne padne na
pamet, da mu ne upada u oi. to e sad biti? I nee li Ilhan sad slinavei sve isprovocirati?
Eto, umjesto to se bavi mojim asnim poslima, bavi se svojom keri! Zato pali moje
stvari? Zato ih pali? Palim! Nemoj misliti da ne znam! Ako odmah ne izbaci odavde to
to si dovukao u kuu, spalit u ti ne samo tu prokletinju nego i kuu i tebe! Jel se
razumijemo? Na vas je spalo da spasite nau asnu naciju i stignete do Altaja! Musavi
slinavci! Ti i onaj crv Oguz ete stii do Altaja, je li? Nisi li se s njim sastajao i doaptavao,
to u uglu duana, to ovdje? Eh, da se doaptavanjem stie pred vrata Bea! Da je tako,
ka

svaki bi od onih zastupnika u skuptini ili od onih to u dravnoj slubi ljube dupe
ote

direktorima ve sve etiri strane svijeta podredili naoj centralnoj upravi! Sve novo to mu
jig
kn

padne na pamet samo bi jo vie raspirivalo njegov bijes. to bi vie urlao, to su mu se ruke i
noge sve vie tresle. to bi se vie tresao, to su mu na pamet padale nove stvari: Zbog koga
sam ja to ostavio svoj zaviaj i kuu, vinograd i batu, ha? Ilhan je progunao: Kako zato!
Ni sa kim se nisi mogao slagati! I sa akir-agom si se zavadio! Otac je opet navalio na
njega: Jao! Vidi taj mozak! Jao! Znai, tako si ti to shvatio? Sram te bilo, nezahvalnie!
ovjee, zapeli ste da hoete uiti, najprije ti, pa onda ova cura, avo je odnio, nisam li se
zato selio? Jesi li zaboravio one dane kad si tulio uei u Balikesiru? Zavadio sam se sa
akir-agom, pa zbog toga, je li! I da sam se zavadio, i da nisam, je li cijeli zaviaj njegova
svojina, nitkove? Nisi li mi se suprotstavljao govorei da su se svaiji sinovi opismenili,
postali kajmakami, doktori? Stop! Da te nikad vie nisam vidio da gura nos u poslove
kojima nisi dorastao, jesmo se razumjeli? I vie da te nisam vidio s onim tvojim kumom
Fethijem, kako li se ve zove taj zevzek! Tip s bonjakom njukom! Poimo najprije od
njega, pa da vidimo je li istokrvni Turin! Jo mi je doao jednom, mene je mislio razjariti!
Dobro! Kao da sam ja aknut! Jednom sam se uvukao u svau, vie neu ni zbog kojeg
 sunshine/bojana888

dreka! Imam svoju kuu, duan i vas. Eto, tolikooo! Gospoa Fitnat uplaila se muevog
drhtanja te se od straha gotovo porodila. No uvi ove njegove zadnje rijei srce joj se bar
malo primirilo. Ponosno je pogledala Salim-efendiju. Samo takav mogao je biti otac jedne
obitelji. Ilhan se od maloprije, kako mu je rekao da kum Fethi ima bonjaku njuku, drao
kao da mu je netko Boga opsovao. Suzdravao se i suzdravao, no onda je navalio na oca: Ti
si Bonjak! U tom trenu majka mu je ispustila urlik i umijeala se meu njih. Jao, to me
zadesilo! drhtala je. U tom trenutku Salim-efendija zgrabio je maice od pei i nemilosrdno
je zamahivao njima prema Ilhanu. Ajsel je razmiljala o matematici koja joj je ostala napola
dovrena. Gospoda Fitnat je plakala i tuila se: Da mi je makar jezik otpao umjesto to sam
mu rekla! Sebe je smatrala krivom za ovo to se dogaa: Odakle sam znala da e biti
ovako! Da sam znala, rekla bih da nije kod kue! Tako je otkrila i to da od mua skriva
pogreke djece. Salim-efendija je naganjao sina oko stola s maicama u rukama: Jo podie
ruku na mene! Na ovakvog oca! E, ako ti sad le ne oborim na zemlju...!

Salim-efendija sve od Rata za osloboenje do danas... Nee, moda od desete

ka

godinjice Republike pa sve do sad nije bio toliko nagao i okretan. Ajsel je pomislila da e
ote

oca izdati srce. Riskiravi ak i to da ga opet podsjeti na sebe, rekavi mu: Tatice, tatice!
jig
kn

pokuala je stati pred njega, pomilovati ga i umiriti. Meutim, Salim-efendija nije uope
volio sladunjave rijei poput tatice. No u tom trenu nije bio u stanju ni vidjeti Ajsel. Bez
prestanka je mahao maicama, vrtio se oko stola i naganjao Ilhana. Konano se umorio.
Hvatajui dah rekao je sinu svoje posljednje rijei: Ili e to smee to si sakrio u kui odmah
iz nje i izai, ili se ti gubi odavde! I Ilhan je hvatajui dah rekao svoje posljednje rijei:
Gdje se nalazi ono to mi osvjetljava put, tamo sam i ja. Gubi se! Ravno ti je sve do
samog dna pakla! Bolje umri nego da se vue po zatvorima!

Kao da se cijela kua sruila na glavu gospoe Fitnat. Ta kua koja je imala tekuu
vodu i struju... U trenu kad su svi etvero mogli u njoj mirno ivjeti...

Ilhan se odmah uvukao u mrani prostor. Eto, dolo je vrijeme da se rtvuje za svoju
rasu. Legao bi u neki ugao, pokrio se Sivim vukovima, Velikim Istokom i Crvenim jabukama
kao poplunom i umro. Dok su mu se iz oiju slijevale suze, sve ih je stavljao u jedan sanduk
za ugljen. Odoljevi majinom preklinjanju izaao je vukui sanduk i otiao. Salim-efendija
je potrao za njim do vanjskih vrata i povikao: Jednom kad si izaao, ne moe se vie
 sunshine/bojana888

vratiti! Odozdo nije stigao nikakav glas. Vrata su neko vrijeme ostala otvorena. Salim-
efendija uzeo je abdest i klanjao namaz. Naglas je molio: Boe, vrati na pravi put one to su
s njega zabasali. Zavrio je s molitvom i ustao. Daj zatvori ona vrata! naredio je Ajsel.

Ilhan je dolje na kunom pragu neko vrijeme ekao da potre za njim, da ga pozovu
da se vrati. Ako nita, nadao se da e Ajsel dotrati. Kao da je zaboravio savjete to je
upuivao i njoj i majci, kako ene nakon to se uveer smrai ne smiju pomoliti ni vrh nosa
izvan kue! Podosta je ekao. Nitko se nije pojavio. Znai, toliko je on vrijedio u ovoj kui!
U njemu se javila neka bol. U srcu se potpuno vezao za kuma Fethija, pjesnika Husametina,
za gospodina Osmana. Oni su ga tretirali kao ovjeka. Pitao se gdje su sad. S obzirom na to
da je policija upala u ator, gdje bi ih mogao pronai? Bi li bilo ispravno potraiti druge
prijatelje koji su redovno dolazili onamo? Veeras nije mogao nikome ni pozvoniti na vrata?
Ne treba zvoniti. Tko zna, moda ih ak i promatraju! To mu je sad prvi put palo na pamet.
Usprkos hladnoi to je probijala kroz vrata, ruke i elo obavila mu je vatra. Nije mogao
stajati s tim sandukom nasred puta. U jednom trenu pomislio je sii u ostavu za ugljen. Ali u
ka

rano jutro e, dok se jo nije ni razdanilo, po kantu ugljena sii ili Ajsel ili majka. Vrijealo bi
ote

mu ponos da se zna kako je prenoio u ostavi za ugljen. Vie ga nije zanimalo nita Salim-
jig
kn

efendijino, pa ni ostava za ugljen! Ponosan Turin nee polizati gdje je pljunuo! Rekavi si
tako, u njemu se opet probudila sranost. Stavio je sanduk za ugljen na vanjsko stepenite
ulaznih vrata i uprtio ga na lea. Kako ga ne bi mogli vidjeti s prozora, poao je otraga, uz
dno zidia uz koji su se skupljale kante za smee. Stavio je sanduk na zidi. I sam je izaao.
Ponovno je natovario svoj teret i kao da marira prema Turanu poeo se sputati do korita
potoka dok su mu se prsa nadimala. U mraku se nekoliko puta spotaknuo. U jednom od tih
naleta ostao je sjediti na guzici. Na kraju je pao licem prema dolje i doista ostao pokriven
Sivim vukovima, Crvenom jabukom, i Velikim Istokom kao poplunom. Neko je vrijeme ostao
tako. Kako bi bilo dobro kad bi sad samo umro! Kad bi se ovdje pronalo njegovo mrtvo
tijelo, jednom bi u budunosti, ako ve ne danas u ovom mranom periodu, jednog bi slavnog
dana kad bi pravi domoljubi bili shvaeni, istinski shvaeni, u njegovo ime organizirali
sveane mareve... Meutim, uspravio se sa zemlje kako bi vlastitim oima mogao vidjeti dan
kad e u njegovo ime organizirati mareve. Otresao je blato s asopisa to su se rasuli po
njemu i okolini, svakog redom od njih poljubio i prislonio uz elo, natrpao ih u sanduk i
 sunshine/bojana888

spustio se niz padinu do potoka. Iz velike daljine zauo je zvidaljku straara te se najeio.
ekao je ne zucnuvi ni glasa. Na sebi nije imao ak ni onaj svoj dugaki kaput kojim je meo
tlo. Uope mu nije bilo palo na pamet da nee potrati za njim, da se nee baciti za njim i
pozvati ga da se vrati nazad... Do jutra su trebali proi jo sati. S ovim sandukom ne moe
nikamo. Bude li hodao, bude li hodao brzim i otrim koracima, ugrijat e se. Meutim, sa
sandukom na leima, po ovom terenu to se stalno uspinjao i sputao, nije bilo mogunosti za
to... Da je bar odmah izaao na Aveniju Esat. Sad se vie ne moe vratiti. Dok se bude
uspinjao od potoka netko e ga vidjeti. Svatko tko je u glavnom gradu proao obuku u
danima pasivne obrane, pred svime to ga moe zauditi nasluuje miris ratnih planova koji
e Tursku osvojiti u jednoj noi. Ili makar Ilhan...

Ne moe se izvui iz udoline sa sandukom na leima. Privui e sumnju. Da vidi

kako bi se neki uvar ili policajac uspravio pred njim i zatraio da vidi to je to u sanduku! A
onda bi sve ilo samo od sebe, kao arapa kad joj izvue oicu. Pitali bi za kue njegovih
prijatelja. Uli bi u trag kumu Fethiju. Neka rade to hoe, neu im rei ni rijei! Da mi i kou
ka

oderu, neu progovoriti! Kao da i ja sam znam gdje se nalazi kum Fethi! Razmiljao je: zar
ote

kum Fethi uope nije doao u Narodni dom? Ili je doao, ali je na vrijeme saznao kakva je
jig
kn

situacija? Ili je ona komunistika banda to se trebala okupiti u Narodnom domu, im je

saznala za napad, najprije odvela kuma Fethija? Sigurno su htjeli da napad ostane bez voe.
Dobro, ali kum Fethi im je uvijek govorio: Ne bojte se, hodajte! jer da im iza lea stoje
neki ljudi na visokim pozicijama.

to je Ilhan vie razmiljao, to su mu misli postajale konfuznije. Od hladnoe su mu

ispucale usne i ruke. Posljednjim snagama ukljuio je mozak. Te asopise i proglase koje jo
nisu dali pokupiti, ali sigurno hoe, ne bi smjele doticati tue prljave ruke. Trebalo ih se
rijeiti na nain da ne uvali u nevolju ni sebe ni prijatelje: uostalom, nije li istina da nam se
sve ono zapisano u njima usjeklo u pamenje? U jednom filmu to ga je ranije gledao dvojica
njemakih vojnika koja su upala u zasjedu pucala su si u glavu kako se ne bi predali Rusima.
Kino se skoro sruilo od pljeska.

Putevi po Esatu su mrani. Zbog toga mora da su svi navikli u depovima nositi kutiju
ibica. Ispraznio je sanduk. Upalio je ibicu. Dok je gorui asopis prinosio ostalima i tako ih
redom palio, glavu je opet podizao k mranome nebu poput sivoga vuka koji zavija. Kako su
 sunshine/bojana888

asopisi i proglasi jedan po jedan izgorjeli i pretvorili se u pepeo, ugrijao se, opustio i uistinu
poeo zavijati. Dobrano se isplakao, kad je prestao plakati na pamet mu je pao Ivan. Ivan je
bio Bjelorus. Mrzio je komunizam. Bio je najgorljiviji zagovornik turinstva i turkizma. Kum
Fethi puno mu je vjerovao i govorio je: Da u naoj domovini postoji deset neprijatelja
komunizma kao to je Ivan, za nas vie ne bi bilo opasnosti. Taj je Ivan najopipljiviji dokaz
naeg pokreta. Kua mu se nalazila u blizini Koleda. Dali su im da umnoavaju proglase na
starom pisaem stroju koji je sputen sa tavana i kojemu su nedostajale tipke. Stroj nije imao
slova Z, S i C. B, U, H i Y uvijek su izlazili samo kao velika slova. E je pak
uvijek usprkos svemu bilo crveno. Dobro su se zabavljali umnaajui proglase na tom stroju
dok je bio na popravnima u zadnjem razredu gimnazije. No kad bi na papiru vidjeli mala
slova e crvena kao da su dobila rubeolu, udarili bi u psovke: Ah, to ugavo crveno e!
Razmiljajui o tim lijepim danima osjetio je toplinu u grudima. Ustao je. Pratei prvu stazu
pred sobom poeo je trati prema kui Ivanovih. Usto, Ivan jo sigurno nije legao. ekao je
oca koji je radio kao konobar na Karpiu. Ne bi zaspao dok ne pojede okoladnu tortu ili
ka

dvije banane to bi ih otac tamo pokupio sa tanjura.

ote

Stigavi onamo vidio je da je donji kat drvene dvokatnice u mraku: tu su ivjeli

jig
kn

vlasnici kue. Ivanovi su ivjeli na gornjem katu. Na gornjem katu, kroz mali prozori na
kom su stajale obojene limenke loivog ulja u kojima je cvijee sad bilo sasueno, dopiralo je
svjetlo. S radija se ula melodija narodne glazbe. Povukao je konopac na vratima i pozvonio.
Zvuk radija kao da se na tren utiao. Ilhan se ponovno objesio na zvono, ali zvuk radija je u
potpunosti nestao. Svjetlo na malom prozoriu se ugasilo. Vrata se nisu otvorila.

Ajsel, njezina majka i otac cijelu su no poskriveki jedni od drugih ustajali i gledali u
vrata ili kroz prozor na ulicu. Nadali su se da e se Ilhan vratiti. Ajsel je u krevetu ak
planirala idui dan ne otii u kolu. Odloiti odlazak u kolu i poi traiti brata... Daje li se
doputenje za to? Ako se daje doputenje, kome i gdje se treba obratiti? Nije nimalo voljela
onog Oguza to je studirao na Filozofskom. Povrh toga, nije znala kako traiti nekoga na
ogromnom fakultetu, u zgradi na kojoj je stajao natpis Istinski pokazatelj u ivotu je
znanost, ispred kojeg je svaki dan s potovanjem prolazila. Na pamet joj odjednom padne
Ali. Ako nae Alija, on bi mogao potraiti Ilhana. Dobro, no ne moe otii ni u hotel u kom je
radio Ali. Hotel... U Ajselinoj glavi hotel je bilo mjesto koje treba izbjegavati. K tome, da
 sunshine/bojana888

jedna djevojka ode tamo traiti jednog mladia... to li je sve samo Semiha izmislila, i to iz
istog mira! Jo da ode u Alijev hotel, tko zna to bi sve palo na pamet onim ljudima tamo...
Moda bi ak i Ali... Ajdin? Najbolje bi bilo rano ujutro otii pred gimnaziju Gazi i ondje
priekati Ajdina. Pomislivi na to, zadrhtali su joj dlanovi i stopala. Kakve veze s tim ima
Ajdin? Loa izlika. Pomislila je iskorstiti Ilhana kao izliku da moe vidjeti Ajdina...

Dugo nakon onog susreta na pustopoljini, jo su se jednom ili dvaput susreli na ulici.
Pri svakom susretu oboje bi pomodrjeli u licu. Kao da e svi zamijetiti to neodreeno
zanimanje to ga gaje jedno za drugo... Ajsel se ponaa kao da ne vidi Ajdina. Kad ona tako
uini, Ajdin se razbjesni na Ajsel i ohladi se od nje, no istovremeno mu se cura u potpunosti
uvue u misli i ne izlazi odande. Ma tko je ta Ajsel? Ki jednog trgovca. Kako se moe
praviti da ne vidi kajmakamovog sina poput njega, koji se rodio u Istanbulu, obrazovao se na
Galatasaraju te pio aj i plesao na mjestima poput Tille? Ni Ajsel njega nije malo
omalovaavala: da je hrabar deko, ne bi se obazirao na to to se pravim da ga ne vidim.
Prava je kukavica! Navodno se kolovao na Galatasaraju! Stekao je zapadnjaku kulturu! I
ka

mi u naim kolama stjeemo zapadnjaku kulturu! I tako nas nai muki prijatelji trebaju
ote

gledati kao sestre! Tako bismo domovinu zajedno, ruka uz ruku... Kako da neee... Taj Ajdin
jig
kn

em ima loe namjere, em je kukavica. Ni oni deki sa sela kraj naeg gradia ne bi bili tako
dvolini kao on, ponaali se na jedan nain nasamo, a na drugi kad se jo netko tu nalazi. Po
meni je Ali vei Zapadnjak od njega...

Tako joj Ajdin as pada u oima, as raste i postaje nedodirljiv. Strahuje od toga da e
u tom njegovom dranju nai neku civiliziraniju stranu, a da on to nee moi primijetiti. Kad
ga je zadnji put srela na ulici, Ajdin je u ruci nosio teniski reket. Ajsel vie nije mogla ne
pridavati vanost jednom djetetu Republike koje igra tenis. Nije vie imala prostora da u
tome vidi druge stvari. Osim toga, u glavnom je gradu igranje tenisa bila tako rijetka, potpuno
nova stvar... Svaka mlada djevojka ili mladi koji su hodali s reketom u rukama privlaili su
panju. Bili su puni ponosa i za pohvalu...

Ajsel odmah odustaje od razmiljanja o Ajdinu. ula je kako je majka duboko

uzdahnula u sobi pored. Mora da je otac sad ve zaspao. Malo kasnije upali se svjetlo na
hodniku. Ajsel se odmah uspravila. Izala je na vrata to vode u hodnik. Majka je stala oiju
nateenih od plaa, s vestom prebaenom preko spavaice i rukom na boku. Vidjevi Ajsel,
 sunshine/bojana888

upitala ju je: Zato ne spava? Na tren je nastupila tiina. Zatim je Ajsel rekla: Zato vi ne
spavate? Ne znam. Eto... Moda zbog trudova... Moda dolazi... Rekavi to, odjednom je
otvorila duu: Ah, keri, gdje li ti je brat otiao? to da ja sad uinim na ovakav dan? I tako
se Ajsel po prvi put za neto pitalo. Po prvi se put u obitelji trailo njeno miljenje. Ajsel e
se gotovo poveseliti to se veeras sve ono odigralo... Ne alostite se, majko. Ja u nai
brata. Nai e ga? Gdje e ga nai? A i da ga nae, hoe li se vratiti kui? Ja u ga
dovesti. Sad je ve bila odrasla ena puna samopouzdanja. Moda e ona i javiti ocu da
majka treba roditi. Moda e trebati javiti i majci radio-operatera. Gospoi Memnune... Ja
u ga pronai i dovesti. Rei u mu da nam stie sestra... Ali i vi recite ocu! Neka ga ne
napada vie. Ne boj se. Nee ga napadati. I on je i tako tek sad zaspao. Cijelu je no
iekivao. Ipak je to na jedini sin. Naa jedina nada...

Ajsel je osjetila kako se u njoj neto nepopravljivo slomilo. Naslutila je da je opet

samo stvar zaboravljena u nekom uglu kue. Spoznala je prvi istinski bijes. Onaj bijes to ne
moe izbiti napolje, to ovjeka biuje iznutra, tjera da stalno nadmauje sam sebe i
ka

neprestano si oteava stvari... Poto-poto trebala je dobro procijeniti ovu prvu priliku koje se
ote

domogla. Treba svima dati do znanja da je i ona osoba. Treba im dati do znanja. I da nikad
jig
kn

to ne zaborave...

Te je godine, nakon to su u gimnaziji poloili ispite zrelosti, na fakultete i vie kole

upisano tono etiri tisue i osamsto devedeset osam studenata. U Velikoj narodnoj skuptini
Turske trajali su pregovori o prevoenju Ustava na suvremeniji turski. Skuptini je upuen i
pisani prijedlog o promjeni imena nekih mjeseci u godini. Crvena armija marirala je prema
Varavi. Svako dana bilo bi uhvaeno po tisuu Nijemaca. U glavnom gradu uhvaeni su
gotovo svi faisti. Uskoro su trebala poeti sasluanja prvostupanjskog prijekog suda.

Ujutro u 7:30 upalili su radio. Sve ovo uli su dok su trudovi gospoe Fitnat postajali
sve ei.

Salim-efendija najprije je poslao Ajsel da otri do prodavaa novina. Uz Predodbu,

rekao joj je da kupi i gomilu drugih novina. Najprije Naciju, zatim Odjek, Republiku... Ne.
Praskozorje nije izlazilo. Od koga je Ajsel ula za ime tih novina? Zato ih je htjela kupiti?
 sunshine/bojana888

Nije znala. Novine Praskozorje su zatvorene. Da. Nisu izlazile. Salim-efendiju obuzimali su
razliiti strahovi dok je dao keri da mu proita vijesti povezane s jueranjim uhienjima.
to se on vie plaio, trudovi gospoe Fitnat postajali su sve uestaliji. Ajselin otac tog jutra
nije otiao otvoriti duan.

Tezel se rodila na dan kad su u kuu, po prvi put, ule etvere novine odjednom, na
dan kad su Ajsel po prvi put ne rekavi joj ne motaj se po ulici poslali da trkne najprije po
babicu, pa do susjede, pa u ljekarne Sakarja i Ege, prilikom ega je ugledala brata sklupanog
uz neki zid gdje ga je odmah zagrlila, znavi da su mu prilikom tog zagrljaja eljusti udarile
jedna o drugu, znavi da je usamljen i ostavljen; na dan u kom je Ilhan ostao bez kuma
Fethija, bez Oguza, Ivana i Ivanovog pisaeg stroja kom su nedostajale tipke, i u kom se na
poetku stepenita vrsto privio sestri u naruje i rekao joj: Sakrij me, sakrij me!, a potom
se tiho uspeo gore i tiho sjeo u neki ugao; na dan kad je Salim-efendija sinu naredio samo:
Sakrij se, nekoliko dana se ne pokazuj. Ni u duan nemoj dolaziti!; na dan kad je pravo na
podjelu kruha iznosilo 450 grama i kad je elnitvo Ankare objavilo u novinama slubeni
ka

proglas u svezi s podjelom eera; na dan koji je mogao biti i nacifrana stranica nekog
ote

romana bez da ga Ajsel u svojoj glavi nacifra:

jig
kn

1 - S podjelom eera za sijeanj, veljau i oujak za one s fiksnim prihodima i one

oskudnih prihoda zapoet e se od petnaestog u mjesecu.

2 - Podjela e biti vrena od strane Firme za slubeniku kooperativu.

3 - Koliina: za one s fiksnim prihodima 1 kilogram po osobi, za one s oskudnim

prihodima 500 grama. Prodajna cijena eera iznosi 128 kurua.

4 - Podjela za umirovljenike, udovice i siroad bit e zasebno objavljena.

Tjedan dana nakon toga, dok je u glavnom gradu pred jutro poinjao padati snijeg, i
dok su te noi sa radija saznali da je otkriven DDT, 51 i dok se njen brat Ilhan ponovno
ohrabrio pa tog dana poao za nekim ljudima izvesti napad na suenje faistima na
prvostupnom prijekom sudu i dok se za dlaku izvukao da ne bude meu uhienima u napadu
te potraio utoite kraj majine porodiljne postelje, dok su uokolo kruile vijesti o slavlju
51 Insekticid diklor-difenil-trikloretan (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

pobjede kod Moskve; dakle jednog snjenog jutra u glavnom gradu, dok se Tezelin pla irio
betonskom dvokatnicom kao da nikad nee stati; Ajsel je bez odustajanja pokuavala rijeiti
jednadbu u kojoj su X, Y i Z bili nepoznanice: ako one s fiksnim prihodima oznaimo saX,
one s oskudnim prihodima sa Y i ostale sa Z; ako je onaj s fiksnim primanjima Ajdinov otac,
onda je Alijeva majka Z, to je onda moj otac ako ima promjenjive i znaajne prihode? Ako
smo mi Y, a Jildizin otac Z, onda je Ali X. No kako je Ali bio i siroe i oskudnih prihoda i
prema priopenju elnitva nije mogao istovremeno biti i X i Y i Z... Ne, nije ilo. Nije mogla
postaviti tu jednadbu. I sama je znala da je pokuavati rijeiti jednadbu koju jo nije uspjela
ni postaviti uzaludan trud. Ali nije mogla odustati. Poput neke strasti, ti iksevi, ipsiloni i zeevi
nepostavljene jednadbe to su se razletjeli zrakom mijeali su se u sve knjige iz knjievnosti,
povijesti, zemljopisa, logike... Na kraju nije uspjela odoljeti. Pitala je profesoricu algebre tko
e to imati pravo na kilogram eera mjeseno po osobi po cijeni od 128 kurua. Profesorica
algebre najprije nije nita razumjela. Ajsel je bez zadrke nastojala objasniti ono to ju je
muilo, dajui primjere iz vlastite okoline, iz svog gradia, koristei kao primjer Alija,
ka

Namika, i svu onu djecu iz oblinjeg sela to su dolazila u osnovnu kolu, dajui za primjer
ote

ak i radio-operatera i gospou Memnune koji su ivjeli na donjem katu njihove kue, babicu
jig

koja je porodila Tezel i kovaa preko puta oeva duana, navodei kao primjer gospoe koje
kn

su se upustile u organizaciju kostimiranog bala ankarskog centra Drutva za zbrinjavanje

djece koji e se odrati za dva mjeseca, navodei kao primjer i Jildizinog oca.

Pokuala je objasniti toliko stvari odjednom da se profesorica algebre pred tolikom

zbrkom u mozgu samo nasmijala. Uzevi u obzir kao ispriku to da dijete puno ui, svoj je
bijes uspjela sakriti u sebi. Samo je rekla: U posljednje vrijeme ti u mozgu vlada konfuzija.
Kako iz toga moe izai problem, Ajsel? Problem koji nastoji objasniti odavno je rijeen:
X+Y+Z= Ujedinjena Masa bez Privilegija i Podjela. Nakon toga se nije mogla suzdrati.
Usred hihotanja razrednih kolegica, rugala se Ajsel: Dovoljno je da dobro nauimo to kau
zreli genijalci. Nemoj nam se i ti ponaati kao genijalka, zlato. Ajsel se jako posramila.
Pogledala je pred sebe. Pocrvenjela je. Stvorila si je problem iz ista mira: profesorica
algebre vie nije tolerirala ni najmanju njezinu pogreku. Kad god uini neku malu greku,
ova bi joj samo rekla: Eee, strunjakinjo za matematiku, to je sad ovo? Tako je Ajsel
donijela odluku da sve ono to ne pie u udbenicima i to sama ne moe odgonetnuti ne pita
 sunshine/bojana888

profesoricu. Postoje druga mjesta... Druga... Knjige, na primjer. Dokumenti... ivot...

Ilhan je samo Ajsel rekao da se nalazio u grupi koja je izvrila napad na sudnicu kad
su poela suenja kumu Fethiju, Oguzu, Hikmetu, Husametinu i mnogim drugim faistima
koje nije ni poznavao: Ali dri jezik za zubima! Inae u ti razbiti njuku! Nemoj da tata
uje. I tebi sam rekao samo zato to se opet moram skrivati! K tome su semestralni praznici.
Drek e mi ui u trag! Dok ne mogu pronai kuu, nee ni mene! No ovoga puta bilo je
oito da se vie bojao: Nakon ovoga u se i tako posvetiti uenju. Pokazao sam svoj
posljednji trud. Za na ideal uinio sam sve to je bilo u mojoj moi. Zar nisam? One noi
sam ak mislio da u se smrznuti. I smrt sam riskirao! Tako je neprestano mrmljao kad god
bi naiao na Ajsel. Je li to ispovijedao neki grijeh ili olakavao duu? Je li nastojao podijeliti
svoj strah? Ili je bio povrijeen jer su oni u zatvoru, unato tome to je riskirao i napadom na
sudnicu, pustili van vijest: Neka vie ni u to ne zabada nos! to god bilo posrijedi, Ajsel se
vie nije ustruavala pred bratom kao ranije.
ka

A to je bio va ideal, brate?

ote

Ilhan je ostao zbunjeno gledati. Stvarno, to su bili njihovi ideali? Toliko se toga
jig

dogodilo u meuvremenu, proivio je toliko usamljene dane da vie nikako nije mogao u
kn

glavi sabrati i sloiti reenicu o onome to je ranije nauio od svoje brae i onih asopisa o
sivim vukovima i slinom. Samo je mrmljao: Domovina je Turan, domovina je Turan,
domovina je Turan... Domovina je mjesto na kojem ivimo, rekla je Ajsel. Ilhan kao da je
bio umoran od razmiljanja. Rekavi: Ne razumije tii too! htio se rijeiti sestre. Moda je
njen brat i bio u pravu. Broj stvari koje Ajsel nije razumjela samo je rastao.

Otrala je do Tezeline kolijevke: Nasmij se, djevojice, nasmij se! Da vidimo hoe li
se i mjesec, sunce, zemlja i more nasmijati kad se ti nasmije.

Tezelino lice veliine ake je poljubiastilo i nabralo se. Iz njezinog se povoja zauo
zvuk kao da je prdnula.

Iz sobe je dopirao bratov sjetan glas. Njihao se slijeva-nadesno mrmljajui

pobijeenim, povrijeenim tonom, ovaj put bez ikakve rike: U napadima s tisuom konja
bijasmo radosni kao djeca / Tog dana s tisuom konja pobijedismo divovsku vojsku. Je li sad
sav prostor dobrano ostao onima Crvenima? Onima to se okupljaju oko Markopae,
 sunshine/bojana888

Okovane slobode, Dvadeset etiri sata? Zar on vie nee imati nikakvu dunost za dobrobit
domovine? Nee li se ii put Turana tako, s tisuu konja, radosno, dok odjekuje zvuk
potkova...?

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

8.

08:23

Poskoim. to se to dogaa? Neki enski glas izvan sobe. Na hodniku. Ts, neu.
Spavat u. Posvema jasno ujem te tri kratke rijei. Meutim, u glavi mi je sve mutno. Na
tren mislim da je sve u mraku. U mojim ivcima u mozgu nije bilo nikakvog pokreta. Gdje
sam? to radim? Zato? Nije bilo nikakvog pitanja. Osjeam se kao da sam se probudila
nakon operacije. Pa ne ba skroz tako. Kad se budi nakon operacije, ovjeku je jo sve u
ka
ote

magli. Jo se ne osjea nikakva bol. Jo se ne moe znati gdje je rana od operacije i to su to

jig

odrezali i odstranili. Polako, polako nadolazi budnost. Meutim, ja sam posve jasno ula
kn

enine rijei. Kao da se odjednom razbudila iz kratke, uobiajene odsutnosti. Zatim neko
mrmljanje. Zatim zatvaranje vrata uz kljocaj. Okretanje kljua u bravi. ak i zvuk Uff!
ak i proiavanje grla. Grgljanje. Zatim zvuk tua. Mora da se nalazim usred noi. Ili je
pred jutro. Ts, neu. Spavat u. Taj je glas promukao. Glas koji mirie kao da je puno i loe
voljen, koji mirie na cigarete i san. Zatim, dug. Nekako dug i suh. Dug. Glas koji odnekle
dolazi, negdje zastaje i ondje se sui... Pa opet je to enski glas. Moda neka poslovna ena.
Dola je s puta. Za sobom je ostavila isti takav umor. Poslovna ena. Dola je u glavni grad
na neki sastanak, moda seminar. U neki kasni sat. Ili pred jutro. Moe biti i stjuardesa. S
nekog puta turskih zranih linija to se oduio... Ne. U godinama sam kad mogu odrediti
takvu vrstu glasa. Kako bih sve znala, vidjela, upoznala, promotrila, u svoj svojoj uenosti
znala sam staviti naoale za itanje i zaroniti i po barovima. Najprije uz svoje deke. Kasnije
s muem pod ruku. Gledajui ivot, prouavajui na drutveni ustroj, zar je mogue ne
promotriti barove i barske kurve? Evo koristi od toga! Mogu prepoznati glas te vrste. To je
glas jedne kurve. Trebam to prihvatiti. Odakle mi je na pamet pala poslovna ena? Ili
 sunshine/bojana888

stujardesa? Pa i to je jedan posao, meu svim drugim poslovima... Ili me to vrijea to se

nalazim pod istim krovom s jednom kurvom? Vrijea li to moje potovanje, moje uzviene
misli i znaajnu smrt?

Odredivi glas osjetila sam neku zabrinutost. I to jo uvijek traje. ini se da krevet
vie ne smatram tako istim, a sobu tako dostojanstvenom. Zar sam ih smatrala takvima kad
sam ula ovamo? Meutim, ak sam na tren bila pomislila da sam ula ovamo kao
prostitutka. No bio je to velik hotel. Imao je staklena rotirajua vrata. Pozdravila su me dva
velika filodendrona koja su se nala preda mnom. Sve je ulijevalo povjerenje. Stoli za
novine s tankim eljeznim ipkama na kom su, mislim, stajali primjerci Daily Newsa.
Recepcionar koji mi je ukazao potovanje saznavi moje ime... A sad ovaj glas... Kao da e se
moja smrt uprljati! Mui me takva udna zabrinutost. Jesam li eljela svoju smrt upriliiti
istom? Jesam li joj eljela pridati neko znaenje? Jesam li to pokuavala? Glupost. Kako
jedna smrt koja toliko traje moe ostati ista? Kako jedna takva smrt moe biti uzviena?
Nikako da oivim, nikako da se ugasim... Narod o kom pripovijeda ehov, njegovi muii ili
ka

ovi nai, pred ovakvom situacijom ele samo jednu stvar: da umru vie, pa da se spasimo!
ote
jig
kn

Leim, eto, pod dekom i podmuklo oslukujem glas izvana, zatim vrata, zatim
grgljanje, zatim tu. ujem. Odreujem. I sebe odreujem i sve i dalje stoji onako kako jest.
ehov, da. Navodno ga je neka ena jednog dana upitala, zar ne? Koji je po vama smisao
ivota? rekla mu je. Pitala je to ehova koji se uvijek dosaivao, kojem je u Moskvi
nedostajao Krim, na Krimu Venecija, u Veneciji Melikhovo... Koji je smisao mrkve? Mrkva
je mrkva! to je smisao mrkve, to je smisao i ivota! Sigurno je i ehov rekao neto tome
slino... Da. Smisao ivota? Smisao smrti? Smisao ovjeka? Smisao ovjeka! U oima moje
studentice Alev koja je zaljubljenica u kazalite, ehov je zaostao. Konzervativan. Moda je
takav i u oima drugih njenih kolega. U Unerovim oima, moda... Nisu jo izrekli svoje
miljenje o toj temi. Eh, mi i tako prouavamo ustroj ruskog drutva 19. stoljea. elim da
djeca dobro znaju, da mogu dobro sve procijeniti. I ja proiavam vlastite greke. Iznova,
iznova... Umjesto da me natjeraju da okrenem glavu, je li pred jednu docenticu moglo
odjednom izai toliko starih stvari koje se trebaju nauiti ispoetka, iznova i iznova? U
jednom novom periodu prouavam sve povezano sa mnom. Ta zar svega do tjedan dana prije
 sunshine/bojana888

tog predavanja nisam prouila ak ni vlastito tijelo? Sebe samu, sve do vlastitih stanica i
mirisa...?

Meutim, upoznala sam i Alaina. Prije mnogo godina. U Parizu. Da, u Parizu...
Naravno. Bila sam gostujui student na Sorboni. Jednu godinu. Zbog toga sam trebala gubiti
jednu godinu na svom fakultetu. Zar me bilo briga? Eh, kako je i tata umro... Ukrcala se na
brod... Na rukama mi bijele rukavice, na glavi bijeli pleteni eir. Oglasilo se zvono za ruak.
Rukavice su mi i dalje bile na rukama. Mislila sam, ako ih skinem, pokvarit e se arolija
mog bivanja na brodu. U brodskom salonu za ruavanje slue me konobari odjeveni u crno.
Sve nas slue. Samo moje bijele rukavice to zavravaju na zglobovima... Sada ih ve trebam
skinuti. Ali eir? Treba pronai razlog da se i njega skine. Ali taj razlog nikako ne mogu
pronai. Kad sam prvi put dola ruati, postojao je razlog za skidanje rukavica kako bih se
mogla prihvatiti vilice i noa. Sama sam za stolom. Kao da me stalno promatraju. Kao... Pa
tako je tih godina mlada djevojka sama na brodu koji putuje za Marseille... Tu su mladii koji
su ljetne praznike proveli u Istanbulu kod svojih obitelji, a sad se vraaju na Sorbonu, u
ka

LEcole des Beaux Arts, u urede Europskog vijea u Strasbourgu. Gdje sam ja to nauila
ote

jabuku jesti na tanjuru, noem i vilicom? Zato sam to radila? Sigurno su tako inile i etiri
jig
kn

osobe to su sjedile za stolom preko puta mog, pa zato. Da je Darwin bio iv i zdrav i da nas
je poznavao, lako bi bio dokazao svoju teoriju. Jedan od mladia koji su proli pored mene
rekao je: Lake je jesti grizui. Bio je to Metin. Jesam li ikad poslije vidjela Metina nakon
mojih parikih dana? U vrijeme kad sam ga upoznala na brodu, on se ve odavno bio poeo
rugati zapadnjakim obiajima. ime ih je zamijenio? Prirodnou. Bilo je to novo otkrie
inteligencije. A novi proroci: seljaci.

Tumaim u predavaonici: U Rusiji ezdesetih godina devetnaestog stoljea velika je

veina prieljkivala nestanak ropstva i ostvarenje drutvenih reformi. Obrazovani ljudi i
intelektualci nadali su se ljepoj budunosti... Sve ono loe u ruskom drutvu proizlazilo je iz
toga to su muii bili robovi. Intelektualci su to vidjeli. Umjesto da te muzike vide onakvima
kakvi jesu, u svojoj su mati od njih stvarali model bez greke. Umjesto da ih vide kao
drutvo koje je pod uvjetima to su ih donijela stoljea postalo trulo i pokvareno, oni su ih
vidjeli kao bosonoge proroke prljavih brada. Samo neka nestane ropstva, i ve idueg dana e
se drutvo otresti od neukosti i sredina u kojoj ive postat e ruinjak. Muzici su prestali biti
 sunshine/bojana888

robovi. Ali sad se vidjelo da su seljaci kao i ranije lopovi, laljivci, prljavi i neuki... I
plemstvo, age i gospoda sad su bili bezvrijedni. A tek inovnici... Oni su spavali nad
spisima... Jasno, kako Gogolj pripovijeda, inovnici su i tako svi redom bili spletkari. Uvijek
negdje u slegnutoj praini... A nakon atentata 1881. bilo je zabranjeno misliti, objavljivati,
ak i govoriti. Ruskoj inteligenciji prisjela je kaa koju je sama zakuhala. Toliko uzvienih
misli, toliko ljubavi prema narodu, toliko tekstova i govora... Govorili su: emu je sve to
koristilo? Nisu vie znali to bi mislili. Bili su ukopani u utnju. Dosadili su im i politika i
drutvene reforme. Pravo beznae i letargija. Samo je jo radnika klasa pomalo bila u
pokretu. No oni su bili tako daleko od intelektualaca...

Da. Kako bismo mogli raspravljati o Alevinom stavu, i njima sam morala pokazati
ovaj ogoljeni prikaz to ga je nacrtala Irene Nemirovsky. Ali znala sam da e rei: Radnika
klasa vie nije tako daleko od nas! Zar i ja sama ne vjerujem u to? Zar barem ne elim
ka

vjerovati? Na mitinzima Radnike partije od radnika se nalazi vie inovnika, studenata,

ote

pisaca, profesora, provincijskih politiara, svih onih to radosno prigrle sva nova strujanja:
jig

pohlepnih, naivnih, onih mekanih srca te ivopisnih i napadnih mladih djevojaka poput Tezel,
kn

zatim onih poput Selme, to se u asu zatreskaju u ljude to su toga dana za sjajnom
govornicom... Iako sam ove viala vie od radnika, zato sam, umjesto da traim vrata koja
e se otvoriti, smatrala da je dovoljno s nadom stajati pred zatvorenim vratima i voljeti nove
proroke? Koliko god da sam pokuavala objasniti studentima, koliko god da sam im nastojala
prikazati sliku to mi je u glavi ostala iz knjiga i koliko god da sam dobro razumjela ehova i
taj put kojim je trebalo proi... Ono neizbjeno... to je bilo to to me s neodreenom
neiskrenou natjeralo da sa sumnjom promotrim tu sliku to sam je u glavi neprestano
obnavljala? Strah. Kakav strah? Enginove oi. Njegov pogled. Ne dati da se kae: Nema kod
tih rada. Ne moe ni biti! Neviena stvar! Neuvena... Ustruavati se od uenika... Lake mi
je sve objasniti Alev. I uvjeriti Unera. Preporuit e im gomilu knjiga. Objasnit e im da su
one dobro procijenile povijest i odgonetnule drutvo. Nakon knjiga je lako. Sve e redom
dokazati, jedno po jedno. Ali ako pred tebe sjedne mladi koji je doao iz tvornica; sa svojim
paljivim pogledima i elom na kom se ocrtava iskustvo, onda sve i da si u pravu, nema
pravo. Jednom sam, ne slaui se s radnom okolinom, htjela podnijeti ostavku. Rekli su:
 sunshine/bojana888

Jasno, lako je njoj podnijeti ostavku. Iza nje stoji mu koji e je hraniti. U nekim periodima
i pod nekim uvjetima nikoga ne moe potaknuti da ti vjeruje. Puno e se tu jo trebati
natezati. A i emu je potrebno uvjeravanje? Trud da se od nemogueg uini mogue?

Igrica kojom se sa mnom poigrao promukli glas izvana sastojala se u sljedeem: ne

ostaje mi vremena da mislim na Alaina. Potiem se da se sama pred sobom branim kao da
stojim pred sucem. Nisam li bila izvan svega? Nisam li samo tako gledala u odumrli komadi
koe? Nisu li izvan sobe ostala moja ramena, moje dunosti, zeleni zastori, istaica, bojice
obeane Gulteninom djetetu, Omer - njega uvijek ostavljam za kraj. Nije me ak zanimalo ni
to nosim li dijete u trbuhu? Nije li istina da nisam niemu nastojala pripisati nikakav znaaj,
ni himenu koji mi je ponovno probijen u Enginovoj sobi?

Ne bih trebala pripisivati iroka znaenja jednoj vrlo posebnoj situaciji. Ogoljena
ka

injenica: moda me je privuklo samo njegovo tijelo. Sad bi netko od nae inteligencije ili
ote

neka od starih cura, da znaju da sam otila u njegovu sobu, mogli rei: Neke ene kad ponu
jig

stariti padaju na mladie... Tako i ova! Odmah u prihvatiti tu presudu. Bit e i lako. Samo
kn

da mogu rijeiti jednu stvar! Zato sam promatrala njega, njegovu sobu, Ataturkov
mauzolej... I da sam ga bar u protekla tri mjeseca mogla ponovno poeljeti! Da sam mu
ponovno ula u krevet... Da mi je ponovno nedostajao... Da mi je nedostajao, pa da sam si ga
mogla zabraniti... Odmah u prihvatiti presudu ivotnih sudaca to lako analiziraju, bili oni
obrazovani ili neuki. I ona e mi tako ii u korist! Nita se vie nee previe odugovlaiti.
Umrijet u u ovom krevetu. Ili u ustati i odjenuti se. Uzet u torbu i izai... Dizalom u se
spustiti tono esnaest katova. Pogledat u u filodendrone na ulazu. Platit u raun na
blagajni. Gurnut u rotirajua vrata i izai van. Nou u odlaziti kui, a preko dana na
fakultet. Predveer u odlaziti posjetiti majku ili kupiti bojice Gulteninom djetetu... Kad
proe nekoliko dana od ovoga, rei u: Bila je to kriza. Premorenost poslom. Tako sam
trebala uiniti, pa sam tako i uinila. Intelektualci imaju takva prava. Nikoga ne moe
zauditi to sam iskoristila jedno od tih prava. Sve da ih i zaudi, intelektualci imaju pravo ne
obazirati se na druge. to da radimo? To je tako.
 sunshine/bojana888

Sigurno e doi neki sat, ili neki dan, ili ve neko vrijeme... Znat u jesam li se vrsto
prihvatila stvari. Ili nita vie neu moi znati. Nita neu moi nauiti. Neu moi
odgonetnuti to zato sam legla s Enginom, tu istinu to je djelovala vrlo ogoljeno, ali to se
mene tie bila je vrlo komplicirana. Znam, pojavit e se masa analitiara. Na primjer, Hasip
e to odgonetnuti. Odgonetnut e to na svom vjenanju, drei za ruku enu, djevojku mlau
dvadeset godina od sebe i skaui u oru u pratnji izraelske narodne pjesme. Zapravo e Sevil
to odgonetnuti! Izlazi na pozornicu u nekom privatnom kazalitu. Sevil koja je napisala
seosku dramu i zbog toga je s ponosom privinuta na grudi istanbulskih umjetnika i koja si je
za treeg mua odabrala Ibrahima iz sela oko Silifke... Ne. Nije Sevil to uinila. Ali netko
jest. Postoji jo netko. Kakve veze ima je li to bila Sevil? to mi to volimo? Neko tijelo?
Neku misao? Nova strujanja koja ak ni nisu struje? Maksi... Mini... Umjetnu kosu... Umjetne
noseve...
ka

U Enginovoj sam sobi. To je soba s kosim stropom iji je jedini mali prozor blizu tog
ote

stropa. Nisam se mogla jednako vjeto praviti da nisam razumjela elju koju je izrazio tjedan
jig

dana ranije u tiskari, kako se tada vjeto nisam uvrijedila na nju. To moe biti i ista
kn

znatielja. Ne znam. Eto, ondje sam. Ustala sam s madraca prebaenog preko eljezne
podnice. Obrisala sam se o koulju i odjenula. Zadovoljstvo koje sam osjeala legavi s njim
je nestalo. Kao da se nita nije dogodilo. Jesam li bijesna? Ne vjerujem. Sramim li se? Zato?
To je stvar koja se moe initi s dvije osobe. Je li se smanjilo moje potovanje prema Onteru?
Je li se otetilo to potovanje, to zajednitvo to je bilo dobro koliko je ve moglo biti i
najljepe mogue? Zato? Ja sam njegova ena koju sve zanima. Moda je i ova stvar
nastavak toga... Tko zna? To su detalji. Bespotrebno je razmiljati. Ali zastadoh tamo nasred
sobe, u sebi neprestano poput neke pjesme mrmljam: eto ti na i tvojoj izobraenosti, i tvom
tranju, i natjecanju, i tvojim francuskim ploama, i tvojim lancima i knjigama i mitinzima
na Debediju, i tvom spaavanju domovine i svog mukarca...! Sjeanja epave vrane!
Sjeanja epave vrane! Sjeanja epave vrane! To je bio refren pjesme koja se vrtila u meni:
Sjeanja epave vrane! To je ime jedne Pitigrillijeve knjige koju sam potajice proitala i zbog
toga se osjeala ponosno. ime sam se ja to bavila dok su u Velikoj narodnoj skuptini
 sunshine/bojana888

Turske marala Fevzija akmaka52 optuivali da je suraivao s komunistima? Jednim

svijetom Wendella Wilkieja. Ili kad sam ula da je jedan na stari zastupnik u parlamentu
vjerovao da je bio prisiljen jednome od dravnih elnika ponuditi enu i ker u zamjenu za
neku uslugu? O emu sam tad razmiljala? Drutvena kritika u Beaumarcbaisovim djelima...
Treba upotpuniti te budalatine, ta postupanja naivne djevojke. Kakva udna osveta! Kakvo
udno i odmah potroeno zadovoljstvo od te osvete...!

Engin spava na eljeznom leaju. Kroz prozor u daljini vidim Ataturkov mauzolej.
Proelje mauzoleja koje se teko moe razabrati od smoga glavnoga grada izgleda ovako:
jedna bijela duina, jedna crna duina. Jedna bijela, jedna crna... Jedna bijela, jedna crna.
Tako se monotono protee proelje mauzoleja. Dosadno. Dosadna graevina koja se nigdje
ne moe postaviti. Okreem lea dosadnom prugastom proelju Ataturkova mauzoleja. Od
zida nad uzglavljem leaja do suprotnog zida razvueno je ue. Na njemu se nalaze jedne
ka

hlae, jedan demper, jedna proivena koulja, jedna arapa. Tek na drugom kraju jo jedna
ote

arapa. Enginov ormar... Nije samo to bilo na uetu. Bile su i gae, jasno. Potkoulja. Marke
jig

Jildiz i ne vie tako bijela. Oito je bilo rije o urednom mladiu. Dok se maloprije u velikoj
kn

urbi svlaio i legao na mene - moda je mislio da u u trenu odustati od svoje elje - gae
nije zavitlao na pod. Podigao ih je i objesio na ue... Dok je on skidao gae, ja sam se
smijeila. Sigurno je mislio da to inim od sree. Meni je na pamet palo neto to sam ula
jako davno. Dok me Omer privikavao na na krevet, nikad se nije pokazao u gaama. Tata
mi je rekao da pred voljenom enom nikad ne hodam u gaama! Moj mu se drao tog
savjeta iako je znao da je ista glupost. Znai, Engin nije imao predavanja o dobrim
manirima. Oito mu nikad nije reeno ovo se radi, ono se ne radi. Bio je malo srameljiv,
naravno. Zato to sam mu profesorica. Eh, toliko se podrazumijeva... Nije ga iznenadilo ak
ni to to se ne obazirem na vlastitu uvaenost. Ja sam se oito malo iznenadila. Tome to se
on u ovakvoj situaciji niemu nije iznenadio...

Prolazim ispod isprane odjee i izblijedjelih gaa to gotovo dijele sobu na dva dijela.

52 Fevzi akmak, prvi turski ministar obrane i jedini nositelj vojne titule marala nakon Ataturka (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

Gledam u vrata ofarbana u neku boju poput zatvorske sive i u zidove to se proteu s obje
strane tih jedinih vrata. Zacijelo su zidovi neko bili okreeni u tirkizno. No kasnije je uz kiu
to je curila s krova i uz predmete to su vjeani na zidove i skidani s njih, prava boja ostala
mjestimino provirivati poput naknadno dodanog ukrasa. I sad je na jednom od njih objeen
jedan tanjur. Tanjur iz Konje na ijoj se sredini vrte Mevlevije. Tanjur suvenir. Sad ih ima
posvuda. Ispod tanjura, na niskom okruglom stoliu prazna boca vina ubuk. (ena uvijek
odmah eli znati svu prolost, budunost, nain ivota i posebnosti mukarca s kojim je
spavala. Odmah. Odmah. Moda je to i sazrelo prouavanje, sazrelo gledanje, elja za
shvaanjem...) Na malom plastinom tanjuru ljuske peenog kestena. Nema ih puno. Moda
ljuske dva kestena... Negdje je bilo i jedno slomljeno ogledalo. Ali gdje se nalazilo? Ne znam
sad. Voli li kestene? Ja ih jako volim. Peene. Sapun za brijanje to je pao na pod. Ali to nije
u skladu s ravnoteom gaa objeenih na ue. U sukobu je s njima...

Koliko li je ova soba drugaija od naih studentskih soba... Nekad sam jako eljela
vidjeti Alijevu sobu. To je u meni bila neka skrivena enja. Moda mi ju je on i htio
ka

pokazati. Odakle samo to izmiljam? Nikad nije postojala takva elja. Nije mi ni prola kroz
ote

misli. No tako sam pomislila gledajui Enginovu sobu.

jig
kn

Na drugom zidu stara fotografija jednog lidera. Ima Enginove brkove. Castro sa
svojim mekim pogledom to nastoji biti otar ukraava crte djevojice na zidu. to radi crte
te djevojice koja se smijei ispod Castrovih njenih i dunostima optereenih ramena; kao
bezbrojne djevojice kakve sam susretala u itankama u osnovnoj koli, ije kue ne slie
naim kuama, iji vrtovi i poljske staze na slie naim vrtovima i poljskim stazama, ije
krave, oevi i majke seljanke s besprijekorno utirkanim pregaama svezanim oko struka ne
slie naim kravama, oevima i majkama seljankama? Da ga pitam to kad se probudi? Ne.
Bolje da ne pitam. Svaije njene snove trebalo bi ostaviti samo njima samima.

U kutu kofer srednje veliine ija se koa izderala, a jedan lokot potrgao. Zajedno s
eksperimentima steenim na dugim i loim putovanjima. Taj je proao zemlju uzdu i
poprijeko. Ve sad... Engin je, moda jo u svojoj dvadesetoj, upoznao cijelu Tursku na
 sunshine/bojana888

dugim i loim putovanjima...

Ako je moje prvo putovanje izvan glavnoga grada bio posjet toplicama Husnuguzel u
Bursi, onda je drugo bilo ankarskim brodom preko Marseillea u Pariz. Bila je to nagrada dana
poslunoj i marljivoj uenici. Da. Opet to. Godinama jedni drugima prepriavamo svoj prvi
Pariz. Jo uvijek to prepriavamo. Nita se iz naeg prvog Pariza ne zaboravlja. Nita. Da
danas vidite studenta iz Tunisa koji je sjedio za stolom preko puta te prve noi u Sophieinom
restoranu, prepoznali biste ga. Lice Madam Valerie iz hotela Cluny jasnije vam stoji u
pamenju ak i od majina lica. ak neprestano ljude na ulici mijenjate s njom. I esto
govorite: Ah, kako su dugaki oni osunani drveni stolovi u Deux Magots...! I da proe
trideset godina, nikada neete zaboraviti s kim ste prvi put ondje sjedili. to ostaje u sjeanju
od toplica Husnuguzel? Lubenice ostavljene da se hlade u bazenu... to god. Nai e koferi
morati ekati da prijeemo ezdesetu kako bi se upoznali s anadolskom prainom. To
ka

iekivanje i nije obiljeeno nekom velikom enjom. Preuzevi neku dunost... To je

ote

zakanjeli, ve pomalo posramljujui posjet iz pristojnosti.

jig
kn

Srmom izvezeni prsluk veliine dlana. I on pribijen na zid. Sad se ve udim.

Okreem se i gledam prema krevetu. Tanak je i slab, pa opet lijepo spava. Okreem se. S
donje lijeve strane izvezenog prsluka polica za knjige napravljena od upljikavih cigli.
Gomila asopisa Smjer i Zakletva, Karl Marx: Kapital, svezak I, knjiga prva. Oskar Lange:
Novi problemi socijalizma... Zatim opet Lange: Ekonomska teorija socijalizma... Nuvit
Ozdogru: Da je bradavica kamen. 38 dogaaja iz Vojne kole i Nazim Hikmet... Gledam ono
to mi upada u oi, uope ne dirajui knjige i ne pomiui ih s njihovih mjesta: 835 stihova,
Grad koji je izgubio svoj glas, Trei,53 Inde Memed.54 Proces: Kafka. Oni su se borili za
domovinu: Solohov... Gorki: Meu ljudima... Aristofan: Ptice. James Bond (dva komada)...
Zmukler: Aziz Nesin. Travenov Brod smrti... u prijevodu Adalet Dimdoz. Hir sudbine:
Husejin Rahmi Gurpinar.55 Gorki: Ana, svezak I. Ribe i amaterski ribolov. Osmanska povijest,

53 Djela Nazima Hikmeta (Nazim Hikmet) (nap. prev.)

54 Roman Jaara Kemala (Yaar Kemal) (nap. prev.)
55 Huseyin Rahmi Gnpinar (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

svezak I. Zato se trudim ne vidjeti? Eto, tu na ciglama, na najviem mjestu, s jo

neosuenom tintom iz tiskare, moja nova istraivaka knjiga, iroka i s koricama bijelim
poput snijega. Nije mi dao da je potpiem. Nije to htio. Kupio ju je i donio ovamo. Tu ju je
stavio. Dok se jo nigdje nije dijelila.

Probudio se iz svog lijepog sna. Sjedi gol nasred kreveta, ali preda mnom se dri kao
da je u uenikoj klupi: Nisu ovo sve moje knjige. Ovdje nemam ba puno mjesta... Nita
se nije dogodilo. Nije ispustio svoje sjeme u mene. Opet je u uenikoj klupi, a ja za
katedrom. Kad jedan ovjek proita sve te knjige i obie i Konju i Khaniju... Jedan
mukarac... Kako da kaem, ne moe pronai zadovoljstvo ba u svakoj eni. Nije ensko
tijelo jedino to traim. elim da se i moj mozak zasiti. U svom krevetu elim enu s kojom
dijelim iste misli. Ali takva ena eli i ist krevet u koji e lei i poslije se eli oprati.
Zastaje. Smijulji se: eli se istuirati... To je neka vrsta isprike. Ali problem je toliko
ka

ogoljen.
ote

Cijeli dan na predavanjima bacamo brojke jedno pred drugo. Radimo omjere.
jig

Statistike, istraivanja... Radimo omjere, radimo omjere. Nita niemu nije dovoljno. Nita ni
kn

sa im nije u ravnotei. Svakako. To znamo. I znajui, ne ide. Znajui i vidjevi...

Uspravljam se u krevetu s udnom ivou. Sad mi je mozak bistriji. Budui da nisam

umrla, moda je jo uvijek prerano. Moda sam jo uvijek na poetku, kaem si. Sad tako
mislim.
 sunshine/bojana888

Rat je konano gotov, radosni prijatelju!

Istie vrijeme trajanja Tursko-sovjetskog sporazuma o prijateljstvu potpisanog prije

dvadeset godina. Iz tog je razloga narodni komesar za vanjska pitanja Sovjetskog Saveza
Molotov priopio naoj Vladi kako taj sporazum nee obnavljati, naroito zbog razliitosti
izalih na vidjelo za vrijeme rata. Pravim imenom, rije je o ponitenju sporazuma.

Kad je Molotov priopio tu odluku bio je posljednji tjedan oujka. Ali prije toga, u
prvom tjednu oujka, studenti su u glavnom gradu i u Izmiru pozvani na mar protiv
ljeviara. Studenti Ankarskog sveuilita koji su se okupili na Trgu Ulus odazvali su se
ka

pozivu predsjednika zajednice i svi u isti glas vikali: Dolje crveni! te su nasred trga
ote

poderali sve Markopae, Okovane slobode i Dvadeset etiri sata koje su uspjeli skupiti te ih
jig

potom zapalili.
kn

Vlada epidemija gripe. I Ilhan toga dana lei u krevetu s visokom temperaturom od
gripe. teta to je na ovaj dan kad je dozvoljeno trganje i paljenje asopisa propustio priliku
da se osveti za asopise Veliki Istok i Crvena jabuka to ih je sam spalio.

Jo ranije, odnosno u posljednjem tjednu veljae, Velika narodna skuptina Turske

objavila je da smo se donoenjem povijesne odluke prikljuili zajednici Ujedinjenih naroda te
tako konano zauzeli mjesto meu slobodnim i civiliziranim dravama.

U novinama Nacija izaao je oglas: priopeno je da e dvogodinje muko dijete bez

majke i oca biti dano na posvajanje zainteresiranima. Oglas je predao mladi i marljivi
gradonaelnik gradia Adapazarija, s molbom da se prijave upuuju na potanski sandui
njegova strica u glavnom gradu. Kajmakam je doao u glavni grad kako bi obavio neke
poslove povezane s izgradnjom kaldrme u Adapazariju. To je bio vidljivi razlog njegova
poslovnog putovanja. Kajmakam voli jednim udarcem ubiti vie muha. uo je da e
Ministarstvo unutarnjih poslova neke kajmakame odlikovati poveljom. Nema razloga da se i
 sunshine/bojana888

on sam ne nae meu tima kajmakamima. Doslovno provodi naredbe iz centra, tovie, u
skladu s posljednim pristiglim opim priopenjima titi predavae koji su zavrili Seoski
institut bilo u Sapandi, bilo u Arifije, bilo u Akjaziju, i ulae napore kako ih narod ne bi
runo gledao. Zapravo, dobro se slae s predsjednikom opine, predsjednik je Udruge za
razvoj Adapazarija, kao predsjedavajui zastupnik na sastancima Gradske skuptine
organizira dodatne i izvanredne sjednice kako bi u as posla mogao rijeiti probleme koje
gradi ima s cestama, vodom, elektrinom infrastrukturom i popravcima, a i izbliza se
pozabavi sa svakim problemom stanovnika gradia! Ni sad u glavnom gradu nee stati samo
na tome da razgovara sa zaduenima iz Ministarstva javnih radovao nepravilnostima nastalim
prilikom izgradnje kaldrme u Adapazariju... Trudit e se i da tom djetetu pronae obiteljsko
gnijezdo... Ako pronae obitelj s dobrim korijenima koja eli posvojiti dijete, sa
zadovoljstvom e se vratiti u svoj Adapazari... Mirne due... A im se vrati? Odmah e sazvati
sjednicu generalnog odbora Udruge za razvoj. Izvanrednu sjednicu. Jer e se upustiti u
postavljanje onih esnaest bista. Ishodovat e naredbu za postavljanje esnaest bista.
ka

Prijedlog odavno ima spreman:

ote
jig
kn

1 - Po jedna bista na Trg Republike, Ataturk i Inonu na zajednikom postolju, barem

tri puta vea od prirodne veliine.

2 - Po jedna Inonuova bista dva i po puta vea od prirodne veliine u nahijski centar
Sapandu, kao i u Arifije.

3 - U svih ostalih dvanaest sela provincije opet po jedna bista Narodnog efa Inonua,
u prirodnoj veliini...

4 - Uzeti ponude od umjetnika i u skladu s time odluiti te odmah predati novinama

(Naciji) slubeni oglas.

Kad je davao oglas za posvojenje djeteta, bio je primoran prikazati ga bez majke i
oca. Da je rekao da ima majku i oca, moda se nitko ne bi zainteresirao. Dijete bez majke i
oca bre omeka srce onih dobrostivih. Samo da se pojave neki to ele posvojiti dijete,
 sunshine/bojana888

ostalo je lako... On posjeduje mo uvjeravanja. To zna. Govorljiv je. Mio. Nizak je i obrve su
mu malo predebele i precrne, ali svjestan je: te mu obrve daju neki povjerljiv izraz. A to to je
nizak spaava ga od toga da izgleda poput obijesnog mladia. Glas mu je dojmljiv, topao. Do
sad se ne sjea da je ikad ita poelio, a da nije za to uspio ishodovati odluku, unutar
mogunosti budeta ili van njega.

Samo da dobije odobrenje za biste, ostalo je lako... Odmah nakon toga pozabavit e se
elektrinom centralom. To je centrala Tvornice poljoprivredne opreme koja je i dosad
opskrbljivala gradi elektrinom energijom. Ali lokomobili te centrale vrlo su stari. Gradski
klub svako malo ostane u mraku. Trebalo bi pokrenuti posve novu centralu za Adapazari...
Gradi bi trebao svake noi bljetati poput Istanbula... A novac za centralu? To je lako.

Tu je i problem zgrada koje e se graditi prema gradskom planu. Trebalo bi paziti po

pitanju broja katova kua i slubenih zgrada. Taj bi se posao trebao povezati s nekim planom.
Trebala bi se osnovati neka komisija koja e ustanoviti i odluiti koliko e zgrade imati
ka

katova...
ote

Kajmakam Adapazarija bio je poduzetan i kreativan, da. Tako bi upravnim odborima

jig

davao razne prijedloge, tjerao ostale da ih smiljaju, zatim bi ih prihvaao i tjerao da budu
kn

prihvaeni... Kajmakam je imao samo jednu malu manu: nakon to se odluke donesu te se
oglasi za natjeaj i ponude za poslove poput izgradnje, popravka ili postavljanja bisti objave
u novinama Nacija, i nakon to se u njima nae reenica poput: Gradska skuptina sazvala je
izvanrednu sjednicu pod vodstvom predsjedavajueg zastupnika kajmakama i sl... posao ba
ne bi popratio do kraja. Vjerovao je da je tu njegova zadaa zavrena. Nakon toga bi lanove
skuptine tjerao na nove projekte i nove sjednice...

A kaldrma u Adapazariju? to da radi, bio je prisiljen natezati se s time. ef dravnih

puteva i nadzorni inenjer udruili su se i optuili kajmakama za ortakluk s izvoaem
radova. Kajmakam je vidio da e povelja koju samo to nije dobio moda pasti u vodu i da e
deseci vijesti koje je dao napisati za Nacijinu rubriku lokalnih novosti, tipa: Zahvaljujui
gorljivom i dinaminom kajmakamu Adapazarija... ispasti uzaludni, to da uini? Tako je
stavio u dep Rizinu proklamaciju - kako se kajmakam alio s radnikom - Redepovim
Rizom, kamenorescem to je radio na izgradnji kaldrme, koji mu je dao pismo s markicom
 sunshine/bojana888

preko koje se iskrivljenim rukopisom potpisao kao Rijza i u kom kae da eli dati jedno
dijete na posvajanje; i eto ti kajmakama u glavnome gradu! Spustio se pravo do kue svoga
strica koji je bio proelnik jednog odjela u Ministarstvu obrazovanja. Ondje je ostao tono
deset dana. Jedan po jedan marljivo je obilazio sve odjele, tovie svaki ured Ministarstva
javnih radova i Ministarstva unutarnjih poslova. Na kraju se ak sastao sa ministrom,
gospodinom Hilmijem. Sav je izgorio dok bi se tako zakopao u odijelo i obilazio od odjela
do odjela, trao ovamo-onamo. Dok je odmah mogao izbiti na sam vrh piramide... Ne.
Njegov strah je bio uzaludan. Nijedna od tih neutemeljenih vijesti nije odjeknula do
ministarstva. Osim toga, gospodin ministar prati svaki korak uspjenih kajmakama, kao da je
rije o njegovoj vlastitoj djeci. U cijeloj ga je toj pokrajini najponosnijim inio Adapazari.
Da. Ni kajmakami u Geredeu, Ajau i Bejpazariju nisu radili loe. No vijesti o napretku i
razvoju u Adapazariju inile su ga ponosnijim od svega.

Gospodine, sad e moja malenkost na Trgu Republike u naem gradiu dati postaviti
kipove Velikog Voe i Narodnog efa dimenzija tri puta veih od stvarne veliine. Ako jo i
ka

na potok to protie sjeverozapadom gradia postavimo turbinu radi elektrine energije...

ote
jig

Zapravo, uope nije postojao taj projekt s turbinom. Tek tako mu se ondje rodio u
kn

glavi. Ministru se jako dopao taj inovativni kajmakam. Osjeao je ponos i radost jer se
domovina nalazi u neijim budnim rukama. Trebao je to biti sastanak od deset minuta. No
sjedili su pola sata jedan nasuprot drugome u toplom i mranjikavom slubenom uredu na
ijem su jednom zidu, jedna kraj druge, bile objeene velike fotografije cijele figure Ataturka
i Narodnoga efa. I pritom su razgovarali o svemu. Spominjui materijalni gubitak i ljudske
rtve to ih je naa domovina pretrpjela dva dana ranije u potresu u Misisu i Dejhanu, jako
su se rastuili. No kajmakam je smatrao da odmah treba utjeiti gospodina: Dok su nam na
elu starjeine poput vas, gospodine, kakve li emo jo sve Dejhane i Misise dati izgraditi...
I ministar je rekao: Imamo povjerenja u vas. Kajmakam se sav najeio. Ponosno je dodao:
Na ulazak u zajednicu Ujedinjenih naroda doista je povijesna odluka nae Velike
Skuptine. Prije nekoliko godina volio je Nijemce. No sad kad je doznao to su radili
ljudima u logorima, ohladio se od njih. Sada je otvoreno mogao rei to je mislio.
Montgomery samo to nije sa etiri fronta odjednom preao Rajnu. Na zapadu se njemaki
otpor ili priveo kraju, ili e se privesti kraju. General Patton je navratima Berlina: junaine
 sunshine/bojana888

Amerikanci!

Ministar se opet rastuio: Jo da nema tog problema oko tjesnaca, ratna prijetnja bi
za nas bila skroz uklonjena. Tad bi naa drava brzo napredovala...

Kajmakam je odmah dobacio s beskrajnim optimizmom: Govorim, a nemam pravo

na to, ali gospodine, vidjet ete da e se na konferenciji u San Franciscu sve lijepo rijeiti.
Naa e prijateljica Amerika rei Rusiji to je ide... Moemo biti mirni, gospodine. Kao to je
jednom jedan na zaslunih s vjerom i uzdanjem rekao: Ako treba, Memet i Doni e ruku
pod ruku ii ak i u smrt! Naravno gospodine, vi to mnogo bolje znate, no ja sam takvog
uvjerenja da e se na odbor pod vodstvom potovanog ministra vanjskih poslova gospodina
Hasana ake vratiti iz Amerike s jako dobrim vijestima.

Ministar se malo iznenadio. Ali nasmijao se: Odakle znate da e na odbor ii

onamo? Kajmakam je pognuo vrat: Da oprostite, gospodine, uo sam. I ponovno je slatko
objasnio kao da pria neku priu: Hvala Bogu, i na narod voli Amerikance. Moda je jo
ka

izvan vaeg cijenjenog saznanja. Moda jo niste uli za to jer ste u vanijim poslovima. No
ote

danas su hrabri lanovi sigurnosnih postrojbi pod vaim zapovjednitvom gospodine, ulovili
jig

bandu to nosi ime Crna Panda. Neee, ne preputajte se panici... Djeja posla! Trojica
kn

momaka izmeu sedamnaest i osamnaest godina to se igraju gangstera, gospodine. Oni su do

danas iz prodavaonice obue na Samanpazariju ukrali devet pari cipela, iz pozamanterije u
istoj etvrti stvari u vrijednosti neto vie od tisuu lira i od prodavaa radija u Aveniji
Anafartalar radio u vrijednosti petsto lira. Na svakom mjestu na koje su upali ostavljali su
poruke Prvi, Drugi, Trei... Pa gospodine, to su djeca... Ljubav prema Americi... To je to, da.
Znate li gospodine to su djeca rekla kad su uhvaena? Ovako su rekli: Mi smo s tim to
smo ukrali htjeli otii u Ameriku, ondje se smjestiti, uzgajati ivotinje i biti filmski glumci.

Ponovno su se uglas nasmijali. Eto, razgovor je proao u ugodnom tonu. Kajmakam je

traio ministra da ga ispria. Namjeravao je pitati i zna li koga tko bi htio posvojiti dijete.
Tako bi pokazao i kako se izbliza zanima za stanovnike Adapazarija, no odustao je. Vratio se
nadajui se da e u strievom potanskom sanduiu pronai tucet pisama interesenata.
Izrazivi ministru svoje potovanje i zahvale te poeljevi mu svako dobro u radu, izaao je u
ruiastu veer metropole koja se nastavila na sunan zimski dan.
 sunshine/bojana888

Je li istina to da e nam Amerika dati brano po petnaest kurua? Ah, kad bi ta vijest
ispala istinita! Odmah bi nagovorio Rizu da odustane od davanja djeteta na posvajanje. Kad
bi svakog mjeseca iz svog depa dao Rizi pedeset kurua, tad bi i to dijete bilo lijepo sito
meu ostalih petoro. Jednom kad brano postane tako jeftino i kad ga bude u izobilju, ostalo
je lako... I kajmakam bi osvojio mnoga srca. Ali Riza ne moe kolovati to dijete. Postat e
fiziki radnik poput njega. Ni on stalno nema posla! Tko zna kad e i u kom mjestu trebati
opet nova kaldrma! Ipak je najbolje pronai neku dobru, estitu, bogatu obitelj u glavnom
gradu. Moda e kolovati djeaka. Moda e postati kajmakam poput njega... Zar je lako biti
kajmakam? Nije dovoljno samo zavriti fakultet. To zahtijeva slatkorjeivost i nasmijano lice.
Treba porasti u oima onih velikih te voljeti one male i postii da oni zavole tebe...
Istovremeno biti strog. Osigurati da svi osjeaju strahopotovanje prema tebi. Imati
istovremeno i dobro i vrsto srce. Treba djelovati i kao vjernik i kao buntovnik; i
konzervativno i civilizirano. Kad treba, znati piti i rakiju i vino. On je, eto, posjedovao sve te
sposobnosti. to se povelje tie, i ona e vrlo brzo stii. Sigurno e u novinama izai da je bio
ka

odlikovan. Onda e on prirediti gozbu za vodee linosti u gradiu. Pokazat e im da su svi

ote

traevi proizali o naim voama neutemeljeni i obine lai: eto, svakom se daje njegovo
jig

pravo. Nikoga se ne stavlja na ekanje i ne zakida.

kn

Kajmakam se veseli kao dijete jer je rijei ministra unutarnjih poslova sluao
nasmijavi se kad je zatrebalo, potpuno ozbiljno kad je zatrebalo, raaloeno kad je
zatrebalo... Sve je bilo lijepo dozirano!

Hoda kao da leti. Kao da leti, as se pomoli, as se sakrije ispod ogoljenih grana
kestenova u Ataturkovoj aveniji. Promatra crveni mjesec Crvenog polumjeseca. Svjetla
duana koja se tu i tamo poinju paliti...

Nekad bi odlazili na jezero Sapanda okretati janje. Gledao bi kako uveer sunce tone
u jezero i govorio: Pa mi smo u raju? Raj... Raj... Predsjednik opine bi ga zadirkivao:
Kao da ste roeni i odrasli u Adapazariju, kajmakame. I on bi se odmah nadovezao: Eee,
predsjednie, u Republici Turskoj svaki je pedalj tla domovine mjesto na kom smo se rodili i
odrasli. Svaki kut domovine oevina nam je i ognjite. Prisutni bi se pravili da ne znaju da je
kajmakam jednom, kad je izala vijest da e ga premjestiti u Nusajbin potegao do glavnog
grada i tamo sredio stvar. lanovi Udruge za razvoj voljeli su tog kajmakama sanjara.
 sunshine/bojana888

Njegovi novi projekti njima su omoguavali nove novane naknade. A ostalo... Posao se ve
nekako odradi. Ono to se uradi, uradi se; a na neuraenom kajmakam ne inzistira. Stalno
smilja nove projekte. Samo jednom su mu se svi usprotivili, u svezi s njegovim prijedlogom
da se posred Parka Republike izgradi dugaak bazen, da se posred bazena postave kipovi
ena to prikazuju cijelo tijelo, a da se nad vodom itavom duinom bazena postavi natpis
Hvala, Inomi, napravljen od arenih Osramovih arulja koje e se paliti i gasiti; tad su mu
rekli: Ne, mi nismo protiv ispisivanja izaraza Hvala, Inonu. Hvala naem Narodnom efu,
jasno. Samo, gdje emo pronai toliko elektrine energije da toliko arulja gori i danju i
nou? Pa pogledajte, sad kad se smrai, ako doe do kvara lokomobila Poljoprivredne
opskrbe, bit emo prisiljeni raspustiti i ovu sjednicu. Zatim su iskazali vanije brige: to sve
narod nee rei kad vidi kipove ena? Nee li rei: Jesu li ovi lanovi skuptine
pomahnitali?

Kakvih sve kipova ima u dvoritu dvorca Versailles! Zar niste ni slike vidjeli,
gospodo? Potpuno gole... U svakom bazenu svake civilizirane drave nalaze se kipovi tih
ka

golih ena. Ali njima su oni ostali od ranije! rekli su mu. Pa dobro! Mi emo napraviti
ote

nove! Pa e onima poslije nas ostati od ranije. Ali to su kranske zemlje. Mi smo
jig
kn

muslimani, elhamdulillah!56 Nakon toga su se odmah ispravili: Ne, nije to jer mijeamo
vjerska pitanja s dravnim poslovima. Ako treba, dat emo postaviti i kip gole ene na nekom
prikladnom mjestu u gradu. Ali sad jo uvijek imamo problema s vodom. Imamo probleme s
putevima. Probleme s hranom, grijanjem, plinom, soli, mesom...

Kajmakam hoda ispod kestenovih stabala bez lia smijeei se: glavni problem
provincijalaca je i tako to e toga dana jesti...

Njegovo je smjekanje gotovo preraslo u smijeh: kad sam spomenuo kip gole ene,
mislili su da sam pomahnitao! Je li ispalo loe? to se svadbe tie, lijepo sam se skrasio. S
lijenikovom keri. Em je bogata, em je obrazovana. Draesna gospoa ljekarnica. Neka sad
vodi tu svoju radnju, kad postanem valija, zatvorit u je u kuu. Valijina gospoa ne moe
raditi u ljekarni! Trebao bi donijeti eni neto iz glavnog grada. to bi joj trebao donijeti? to
se svia jednoj eni? Pribliio se izlogu parfumerije Ukras to se nalazila na aveniji. Ooo,
ovdje je sve jako skupo. Sutra treba otii do Ulusa. Tamo treba pogledati. Odvojio se od
56 Arapski: hvala Bogu (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

izloga. Uao je u prodavaonicu slastica to se nalazila u istom redu. Pojeo je okoladnu

kremu i izaao. Kupio je Veernje novosti.

Saznao je da je Crvena armija prela austrijsku granicu, da je Gdanjsk pao, da je stari

Mahmutpain bezistan na brdu ikrikilar postao ankarski Arheoloki muzej, da se eka
odluka u suenju protiv faista, da su Amerikanci nadomak toga da okupiraju Okinawu, da
Mala scena Dravnog konzervatorija priprema izvedbu predstave prema djelu Na grad
amerikog pisca Thorntona Wildera, da je modni salon eira Bejhan pustio u prodaju enske
eire za zimu i proljee po posljednjoj modi i da su u Kastamonuu zapoele pripreme za
kostimirani bal. U glavi mu je sinulo novo svjetlo. Zato se i u Adapazariju ne bi organizirao
kostimirani bal? Lokalni e stanovnici sigurno malo gunati. Pronai e nain da i njima
udovolji. Rei e predsjedniku opine da neko vrijeme opusti kontrolu nad bundevama,
lukom, i malo nad ljenjacima i duhanom. Osim toga, to oni na kraju i mogu uiniti? Oni se
ne mogu suprotstaviti jednom dravnom rukovodiocu. Vladinom predstavniku u svom
podruju... Malo e gunati. Otraat e bal. To je sve... Eh, ako ni to ne moe istrpjeti, kako
ka

e civilizirati ovu dravu, brate? Ponovno mu je palo na pamet kako je sjedio suelice
ote

ministru. Zadrhtao je od sree. Bio je nestrpljiv da potri i sve ispria stricu. Osim toga,
jig
kn

mogue je da su pristigla i pisma u svezi s dijetetom to se daje na posvajanje... Usred

glavnog grada ugledao je nekog ovjeka kako skriven veernjim mrakom, uz kloparanje i
buku, prolazi jaui na tovaru. Odmah mu je presjekao put: Nije li ovo sramota? Zato
prolazi ovuda na magarcu? ovjeka to je jahao tovara obuzeo je strah. Neto mu je
pokuavao objasniti, ali kajmakam ga nije sluao: Hajde, hajde nemoj da te vie vidim! Ima
sree to mi je dobar dan, inae... To je bio jedini muan dogaaj to mu je pokvario dan.

Tri dana kasnije, vlak na koji se ukrcao prolazio je izmeu jablanika, polja tikvica,
eerne repe, djece bez gaa i bivola to su se primakli blatu te se zaustavio na stanici Arifije.
U kajmakamovom depu nalazio se asopis Seoski institut Hasanoglan i dva broja asopisa
ena i dom, to ga je izdavalo Ministarstvo obrazovanja. Od strine za njegovu enu. to je
najvanije, u depu su mu se nalazila i tri pisma, ozbiljne ponude za Rizinog sina. Kajmakam
se vidio sa sve tri obitelji. Sve tri su ovjenije i imunije jedna od druge... Sad neka Riza
odabere koja mu se najvie svia kao novo gnijezdo njegovog sina. Taj Rizin sin bio je sad
dobra primjer za govor koji e u Parku Republike odrati za praznik 23. travnja. Nasmijat e
 sunshine/bojana888

se jo jedno nae djeje lice. Domovina e biti jo malo radosnija.

Dijete uope nije vidio. Htio ga je dati pozvati pa da ga vidi. Odmah. Sljedei dan. Ali
nije trebao ekati ni toliko.

Skinuo se i presvukao u udobniju odjeu i malo prije negoli e sjesti za stol, netko je
zakucao na vrata drvene kajmakamove rezidencije. Dondu koja se brinula za kuanske
poslove promrmljala je za sebe: Tko li je sad, po ovom mraku! i otila otvoriti. I njegova
supruga je pola za Dondu, iz znatielje ili moda zato to je pomislila da netko treba lijek.
Takva, s tromjesenim trudnikim trbuhom koji se tek poeo nazirati. Kajmakam se umivao
na limenom spremniku s pipom. Njegova crnomanjasta i sitna supruga dola je kraj njega i
rekla mu: Neka seoska ena te obavezno eli vidjeti. Kucanje na njegova vrata u svako
doba nije stvar na koju nije bio naviknut. Ali netko od seljaka! K tome ena! Nijedna ena iz
gradia ili iz okolnih sela ne moe sama doi i u vrijeme veernjeg ezana zvoniti na
kajmakamova vrata! Ne moe mu se poaliti na svoju muku. Najvie to one uine jest da
ka

prenesu svoje probleme preko inovnikih ena.

ote

Njegova supruga nije pridolicu pustila unutra. ekala je ispred vrata to su ostavljena
jig

napola otvorena. Glava i lice bili su joj prekriveni maramom. Stajala je nepomino poput
kn

stare i prljave pamune vree to je ostavljena na vratima. Kad je kajmakam s runikom za

vratom izaao pred vrata, enino tijelo lagano se promekoljilo. Njena stopala u poderanim
crnim gumenim kaljaama lagano su se povukla unazad. U tom je trenu kajmakam meu
naborima duge suknje od sivog platna koja je odavno izgubila svoju pravu sivu boju, ugledao
i dijete koje se blago vrpoljilo. Dijete se neprestano vjealo za suknju. eljelo se sakriti
negdje tamo u suknji. ena ga je odmah uzela u naruje. Bilo je sitno poput ptiice. Nejako.
Imalo je sitne okice.

to je ovo, eno? Da ujem, to se dogaa?

Razgovarau sa tebom, moj kajmakame!

Vani je bilo hladno, mokro. Kajmakam je promrzao. Doi sutra u kajmakamovu

kancelariju. A kako u pro ariju i do do kanclarje? Sad u razgovarat s tobom...
Stisoh muku u grudma. Dooh ti na vrata! Posluaj moju muku... Hajde, ui. Ui unutra.
Vidi kako je hladno! Dondu je dotrala. Izuj se bar, eno! Vidi kako su ti blatne kaljae!
 sunshine/bojana888

Svud uokolo je blato. Blatne kaljue... Ispriala se na svoj nain. Nisu je primili u
gostinjskoj sobi. Opet je spustila dijete iz naruja. Sjela je na mjesto koje su joj pokazali, na
rub sofe, odmah uz pe na drva. Privukla je k sebi dijete koje je odmah htjelo napasti na
maice pei: Ne izluuj me! Uznemirava kajmakama... I enu mu! Dijete se uspelo majci
u naruje. Ondje se smjestilo. Hajde, ispriaj. to te to mui?

ena poe: Ja sam Rizina. Pripovijedala je: Odluio je dati dijete strancima. Ovo
tu siroe. ula sam od tueg svijeta. Dao ti je zapeaen papir. On sam ne bi reko. utljivac.
Inatljivac. Jasno, teko je. Ko da ja ne znam? estero djece. I nas dvoje. Nemamo za najest
se. Jedna krava, jedna bata. Prije smo bili u Duzdeu. Kod moje starije sestre i njenih. Jasno,
i tamo smo bili u tuini. Nismo mogli bit u zaviaju. Riza je popravljo satove. Uvijek je bio
blesav! Ko to u selu nosi sat pa e ga ti popravljat! U ruci mu crna torba, tako obilazi od
sela do sela. Zapeo da e popravljat satove. utljiv. Taj ne govori. Jel dobio u ruke jednu
budilicu, danima sjedi uz nju. Tad smo imali troje djece. Radila sam na polju ljenjaka.
Poslije na polju aja. ivala sam platno. I njegov je otac imo polje ljenjaka. Maleno. Malo
ka

je to. Onaj moj utljivi zapeo da e popravljat satove, i tamo ope nije pomago. Braa su ga
ote

otjerala. Ba dobro! Ostadosmo bez igdje ieg. Onda je javio mom zetu. Ja ni za to nisam
jig
kn

znala. Ree da e nova cesta prolazit od Istanbula do centralne vlasti. Pomisli da e re da

e radit na izgradnji puta! Meutim, on kae, bit e puno prolaznika sa pokvarenim
satovima! Zet mu je najprije dao da radi s njim. Radi autolimariju. Ovaj moj utljivi se ni sa
njim nije mogo slagati. Sad mi ne da da se viam s mlaom sestrom! Prvo nas je pokupio i
oli smo iz Duzdea od moje starije sestre, i doveo nas vamo. Meutim, jednog dana zet se
namrgodio, kae, zapustio je poso, igra se sa satom! Dok smo bili u Duzdeu, rodilo se jo
dvoje djece. Od ono prvo troje, jedan djeak, dvije cure. Od ovih to su se rodili u Duzdeu,
jedno cura, jedno djeak. Reko je mojoj starijoj sestri: radit u na izgradnji kaldrme, nikome
neu bit duan. I njih je naljutio, nevaljali utljivac! Ne odvaja se od one crne torbe. Nai e
pokvaren sat pa e ga popravljati! Ba dobro. Ko da ga je popravio i kad ga je nao! Eto
tako. Ovo zadnje se tu rodilo. Uskoro e se i cesta zavrit. Riza e opet spomenut popravak
satova, nita drugo. Zato se rjeava ovog nevinog djeteta. Ali ja sam mu majka. Ne dam svoje
janje. Ni drugi se ne mogu najesti, pa dobro. Ali ne umiru! Ni ovaj nee umrijeti. Vezan je uz
mene. Vie od svih. Jo je majin mezimac. Ne mogu ga dati. Ne. Ne zna da sam dola k tebi.
 sunshine/bojana888

Izjutra e traiti vijesti od tebe. Sigurno e te pitat. Kad ti je ve u ruke uvalio pismo s
markicom. Pitat e ta je bilo. Ti e mu rei: Niko ne eli posvojit dijete. Tako e mu
re. to e uinit? Pa nee ga bacit na ulicu! Prodah sve ta sam imala od miraza. Stekli
smo jednu batu. Malena je. Bata! Kaljua. Sadim luk. Perem ve inovnikim gospoama.
Ili im razvlaim baklavu i burek. Razvlaim fine jufke! I vama u razvui! Neu nita
zauzvrat. Ali janje svoje ne dam!

ena je uutjela. Ovaj put je kajmakam pripovijedao: o glavnom gradu, o tamonjim

duanima sa slatkiima, o slastiarnicama, o osvjetljenim izlozima i asfaltiranim cestama. O
obiteljima u takvom glavnom gradu koje ele posvojiti njezinog sina. O njihovom namjetaju
marke Braa Harai, o barunastim stolnjacima, o slasticama to se jedu za tim stolovima...
Slatkorijeio je. Onda je red doao na domovinu. I o tome je pripovijedao: kako domovina
treba obrazovanu djecu, kako domovina od svoje djece oekuje da je slue, i kad momak
jednom stekne diplomu sve e mu biti mogue, i nee postojati vie nita to e morati odbiti
ni sebi, ni svojoj majci ni domovini. No to god kajmakam pripovijedao, nije uspio omekati
ka

enu. I ne samo da je nije omekao, nego je rekla da e, ako budu ustrajali, ii do samog
ote

Narodnog efa, a ako ni to ne upali, udavit e dijete jedne noi u vlastitom krilu, ali dok god
jig
kn

vidi na vlastite oi nee ga dati stranom svijetu. Kajmakam se prepao. Ovi bi to lako uinili.
U vas je pamet Laza! Eh, da imate mozga! rekao je samo. Umijeala se i njegova
obrazovana supruga. Rekla je da nije ispravno tako odvojiti dijete od majke. Kajmakam koji
se nikad nije razbjesnio sad se sav uario. Izvukao je pisma onih koji su eljeli posvojiti
djeaka, poderao ih na komadie i zaurlao: Kao da se to mene tie! Koliko ste me samo dana
uzalud tjerali da se nateem oko toga! Sjebali ste mi moje dragocjene dane u glavnom
gradu! Dijete je poelo plakati. Kajmakamova supruga donijela je bombone u ovitku. Oba je
dala djetetu u ruku: Kako se zove? A, on? On se zove Endin, gospoo! Ne pitajte kakvo
je to ime! Kad se rodio, bio je sitan ko buha. Mislili smo da nije iv. Nije ni zacvilio! Bio je
tako ko neiv. Riza ree, ovo dijete je endin, 57 nema nita od njega... Dobro! Lijepo.
Engin. Moderno ime! rekao je kajmakam.

Kad je idueg dana za vrijeme podnevne pauze izlazio iz kancelarije, zatekao je pred
sobom kamenoresca Rizu. Taj je Riza stvarno bio ovjek to je malo govorio. Stajao je tamo s
57 Engin: u narodu neto slabo i loe, jeftino. Istovremeno znai i irinu, nepreglednost, otvoreno more.
Autorica se tu poigrala rijeima (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

rukama sklopljenim preko trbuha. Poao je upitati: Kajmakame, eli li netko dijete?
Kajmakam je zaboravio enino upozorenje te mu je rekao: ovjee, Riza, ako e davati
djecu na posvojenje, drugi put neka im i majka na to pristane! Bez majina pristanka ne
moe! Eto tako! Hajde, ne dolazi mi vie. Otiao je od njega.

Nakon toga vie nitko nije vidio Rizu u Adapazariju. Kajmakam je doznao to se
poslije dogodilo: tog je podneva otrao pravo u svoj vrt izvan gradia i utnuo kravu u
slabine. Oteo je motiku iz ruku svoje ene koja je kopala i zavitlao je nekamo u daljinu. Neki
govore da je ta motika pala moda i u Sakarju. Tako je zavitlao motiku, dreknuo: Kako s me
to obrukala pred kajmakamom, enooo!, skoio, iz one kue s jednom prostorijom to je
prokinjavala sa svih strana i stajala uz rub vrta zgrabio torbu s priborom za popravljanje
satova, stisnuo je pod miku i otiao tako kao da se naljutio na itav svijet.

U glavnom gradu priopeno je da e se onima oskudnih i fiksnih primanja za kupone

ka

iz knjiice za kruh oznaene slovom U dijeliti maslinovo ulje, a za kupone s oznakama S

ote

i R po dvadeset pet grama aja i tristo grama kave, i to samo odraslima. Pria se da je i
jig

maslac dospio na crno trite i da se na Egipatskoj ariji u Istanbulu dvije litre maslinova
kn

ulja koje kotaju 328 kurua prodaju bez rauna za pet lira. Turska poslovna banka kao
specijalnu ponudu te godine dijeli potovanim vjerovnicima zemljite u Istanbulu, na
Bujukjaliju, za sumu od dvadeset tisua lira.

Rat u Europi se privodi kraju s petnaest vagona prikupljenih trupala kao njemakim
krajem, a u Americi je Carmen Miranda snimila film naslova Svijet koji se mijenja.

Sunce koje pripada svima poelo je grijati tlo.

ena urara Rize odustala je od toga da sa estoro djece i jednom kravom u blatnom
kutku Adapazarija eka mua. Uperila je oi prema suncu. Dvije vree platna to ga je sama
izradila iznijela je pred kuu i objesila po grmlju da se sui, poupala je travu po vrtu,
prekopala je ono svoje blato, najstarijeg je sina u trinaestoj godini ispratila u Istanbul da trai
posao, ostalu je djecu ostavila najstarijoj keri i otila je ekati u redu pred Poljoprivrednom
 sunshine/bojana888

opskrbom, i nakon par dana to je tako odlazila, kupila je aku sjemena i nekoliko mladia.

Kajmakamova je ena htjela da se na kostimiranom balu posluuje hrana. Zato je

rekla Rizinoj eni da napravi nekoliko tepsija bureka. ena godinama nije vidjela tako lijepo,
bijelo brano, providno poput tila. Dok je Enginova majka prelazila oklagijom gore-dolje po
siniji, on se uz nju igrao malenim komadiem tijesta to mu je tutnut u ruku: ovo su grablje.
Ovo je lopata. Ovo su vile... Tako je on oblikovao tijesto. Tako tih, mrav, crnomanjast, s
nosom koji stalno curi...

Engin je bio toliko mali da nije mogao shvatiti da se rat u Europi priveo kraju ili da su
Rusi objavili rat Japanu. Njegova je majka bila na poetku novog rata. Tko zna koliko jo
godina Engin nee imati pojma ni o emu drugom osim majinim crnim kaljaama koje su
neprestano trale ovamo-onamo, utoj kravi koja bi svako malo prekinula konopac kojim je
bila vezana, svojim sestrama koje su stalno lile suze ili pjevale neku narodnu pjesmu, brai
punoj psovki i injenici da im je eludac stalno prazan. Nije imao nikakvo sjeanje koje bi ga
ka

navelo da razmilja o tome kako je neko imao oca.

ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Veseli vjetropir

11. travnja

Stigao je kraj kolske godine. Uskoro zavravam gimnaziju. Ne zna se kad e poeti
ispiti. Iako sam siguran da u zavriti godinu bez popravnih, strah od ispita je neto drugo.
Ajdine, sinko, da te vidim... Pamet u glavu!

13. travnja
ka

Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Roosevelt sino je nenadano umro. Ta

ote

neoekivana smrt miroljubivog predsjednika prijateljske drave Amerike sve nas je zavila u
jig

duboku tugu. Profesor povijesti ispriao nam je o njegovu ivotu. Sve zastave u Ankari
kn

sputene su na pola koplja. Na Rooseveltovo mjesto prijei e njegov pomonik Harry

Truman. Daj Boe da je i on miroljubiv poput Roosevelta.

17. travnja

Ja sam sad ve postao novinar. Letim od radosti. Majka misli da e me takav posao
usred ispita odvui od uenja. I otac govori: Neka se prvo zavri gimnazija, pa onda. Ali ja
ne elim propustiti tu priliku koju sam dobio. Zbog toga je kod kue opet bilo neugodnosti.
No ja sam svoju odluku donio.

Koliko ve vremena neprestano govorim Neatu kako se zanosim novinarstvom. Htio

sam imati ivot poput Metinova oca. Svi znaju gospodina Ahmeta. Osim toga, ovjek tako
lako ulazi svugdje. Saznaje sve o svemu. Razvijaju mu se kultura i znanje. Zapravo, da ja
imam vlastite novine, moda bih odustao od odabira diplomatske profesije. Jer kad je ovjek
 sunshine/bojana888

vlasnik velikih novina i dobar novinar, tad je mogue da esto obilazi strane zemlje. Mislio
sam da me Neat ne doivljava ba ozbiljno, kadli ono, ipak me doivljava. Njegov je ujak
direktor urednitva. Ima i mnogo drugih poznanika novinara. Neat je onoga dana kad smo
vidjeli kako se na Trgu Ulus neke novine trgaju i pale shvatio koliko me te slomilo i kakva
me tuga obuzela. Naslutio je da moja ljubav prema novinama i novinarstu nije puka
zanesenost. Prolog me tjedna poveo u novine Nacija. Upoznao me s gospodom Demalom i
Kemalom. Rekao im je i kako sam jak u knjievnosti i kako piem jako dobre sastavke.
Gospodin Demal je traio od mene da poem na ovotjedni pazar utorkom te napiem i
donesem tekst o tome kakve je seoske aktivnosti tamo poduzeo Narodni dom. I ja sam to
napisao i odnio im. Ali natjerao sam i Neata da se zakune. Nikome nismo govorili o tome.
Bojao sam se da u biti posramljen ako mi tekst ne izae. Meutim, danas je izaao. Jako sam
uzbuen. Ispod mojih tekstova jo se ne stavlja potpis. Odnosno, jo uvijek sam tek
izvjestitelj. Neka. To mi je prvi objavljeni tekst u ivotu. Pokazao sam ga Nurten. ak je i
njeno potovanje prema meni danas poraslo. Ispriala je prijateljicama u koli. Misli da e se
ka

hvaliti! Da vidimo jo... Ako se sad cure ponu gurkati i pokazivati na mene kad me sretnu
ote

negdje putem, jo e mi stvoriti problem!

jig
kn

Moj tekst mot a mot glasi ovako: (Eee, i svoj francuski sam dosta poboljao, jasno.)

PAZAR UTORKOM

(Ovo je veliki naslov. Nakon njega stavljen je mali naslov. Njega je valjda stavio
gospodin Demal. - opaska autora. - )

Tjedne gradske aktivnosti

seoskih tribuna ankarskog Narodnog doma

(Sad poinje moj tekst. Izrezao sam ga iz novina. U cijelosti ga lijepim u svoju
biljenicu.)

Uvaeni predsjednik komiteta seoskih tribuna naeg Narodnog doma te cijenjeni

 sunshine/bojana888

lanovi i mnogi drugi puki tribuni razliitih profesija sino su, otiavi u kavane i hanove na
Kojunu i Atpazariju, posjetili nae goste sa sela koji su zbog pazara utorkom doli u grad;
sasluali su probleme seljaka u skladu s radnim programom unutar grada, zabiljeili su u
svoje notese poslove ije zavravanje zahtijeva vrijeme, prenijeli su naim seljacima
pozdrave i simpatije Narodnog doma i naih rukovodeih lica te im ukazali na velike
aktivnosti koje Vlada nae drave poduzima u korist seljaka, na preduzete mjere po pitanju
projekta Zakona o zemlji, kao i borbi protiv malarije te na dunosti i zadae to po tim
pitanjima zapadaju seljake.

Nakon ovih srdanih i korisnih razgovora, u pounom i kominom maniru Malog

Alija uz gromoglasan smijeh odgledan je igrokaz o Karadozu, a nai seljaci su izrazili svoju
beskrajnu zahvalnost dravnoj Vladi to na njih misli i na selu i u gradu.

(Sramei se moram priznati da nisam ja napisao u gornjem paragrafu dio nakon

ka

rukovodeih lica, a u ovom zadnjem dio nakon drugog zareza. Ja sam to zavrio s
ote

prenijeli su im pozdrave rukovodeih lica i odgledan je igrokaz, a potom su se svi

jig

radosno povukli u hanove na spavanje. Nai mili seljaci zacijelo osjeaju veliku zahvalnost
kn

prema naoj Vladi. Toga sam se ja trebao sjetiti i napisati to prije urednika. Dobar novinar je
ovjek koji moe dobro pretoiti u tekst sve strane dogaaja koji je vidio, pa ak i one
nevidljive. Nema veze, ovo je tek moje prvo iskustvo...)

-No-

lanovi Organizacije maturantica ankarske djevojake gimnazije u korist siromanih

uenika pripremaju predstavu Vjetropir koju je preveo E. Behi Korjurek. 58 Trebao sam se
nai na njihovim probama i idui tekst pisati o toj aktivnosti. Urednik e telefonirati
predsjedniku organizacije. Izdat e mi doputenje da mogu sudjelovati na probama. Probe e
se odravati u Narodnom domu. Pitam se hou li ondje vidjeti i Ajsel? Iznenadit u se ako me
i ovog puta ne izignorira! Pitam se zna li da sam ja napisao Pazar utorkom?

Uio sam. Fizika mi ide ko po putru!

58 Enis Behi Koryrek, turski pjesnik bosanskog porijekla (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

23. travnja

Danas je praznik. Uim kod kue. Sluao sam koranice na radiju. Majka i otac odveli
su Nurten na djeji bal u Dom vojske. Majka je tako veliku djevojku natjerala da obue
plisiranu haljinu od plavoga tafta. Neukusna pojava. Nisam meutim pustio ni glasa.

25. travnja

Blie se zavrni ispiti. Danas je gospodin Ibrahim rekao da e svi izravno moi
pristupiti ispitima te da je poniteno ono to se zvalo pravo na pristupanje ispitu. Prijatelji to
imaju slabe ocjene iz nekih predmeta su preivjeli.

Dobro sam nauio o Moliereu i njegovu komadu Vjetropir. Sutra u otii curama na
probu. U sebi imam neki udan osjeaj kom ne znam razlog. Nakon to odgledam probu treba
ka

sjesti i poeti pisati. Izgleda da je majka u pravu. Novinarstvo mi pomalo oduzima vrijeme
ote

pored ispita.
jig
kn

-No-

Kad sam uveer doao iz kole doekale su me jako lijepe vijesti. Prva: tata je
promaknut u zamjenika valije. Govorilo se o tome da e dobiti prekontandu i biti valija u
provinciji. Znai, sad mi obitelj ostaje u glavnom gradu. Mama se jako raduje, naravno. U
protokolu smo povodom ceremonije za 19. svibnja. Odnosno, i mi emo imati mjesta na
zatvorenoj tribini. Zapravo, ja za tim nemam potrebe. Da poelim, sigurno bi mi iz novina
dali jedno mjesto...

Druga vijest kojoj sam se razveselio je pismo od Medna. Odavno se nije javljao. U
omotnicu je stavio i svoju sliku. Obukao se skroz po snobovskoj modi. Pustio je i kosu.
Pustio je i tanke ravne brkove. Gotovo da slii Robertu Tayloru. Na Galatasaraju ne
dozvoljavaju putanje brkova. No Metin je mjesec dana bio bolestan. Nije iao u kolu. Kae:
I bolest je bila lana, ha! Zaljubio sam se u jednu curu iz kole Dame de Sion, pa zato.
Ponekad se jako ljutim na tog Metina. Zaas zaboravi da domovina od nas oekuje da
 sunshine/bojana888

izvravamo neke dunosti. Kao neki zaljubljivi balavac zaljubi se svako malo. Ali ja ga
volim. Ako rat zaista zavri, otac e ga poslati u Pariz da ui politike znanosti. Ako mu
nisam pozavidio na curi iz Dame de Sion, na ovome iskreno jesam!

Prije deset dana iao je s ocem na pristanita Galata vidjeti Turke to se vraaju iz
Njemake. Tako je lijepo pisao o uzbuenju i radosti na pristanitu da sam se i ja osjeao kao
da sam bio ondje. Kad je naa Vlada prekinula odnose s Njemakom, Nijemci su u trenu
internirali 314 naih Turaka koji su se ondje nalazili kao studenti ili diplomati. Odnosno,
natjerali su ih da se zadre tamo gdje su se nalazili. To je sve nas Turke jako alostilo.
Sreom, brod po imenu Drottningen, koji plovi pod vedskom zastavom, konano je
omoguio naim zemljacima da se domognu nae lijepe domovine.

Prema onome to pie Metin, brod se u osam ujutro pojavio na Sarajburnuu. U tom je
trenu uzbuenje prisutno meu svima onima to su ih doli doekati, meu blinjima onih to
dolaze i gomilom naroda, doseglo svoju zadnju granicu. Nai Turci na brodu su, dok se
ka

Drottningen nije skroz pribliio pristaniu, uglas pjevali koranicu to je radosno odzvanjala
ote

u uima i srcima prisutnih:

jig
kn

U tuzi odoh, sretan se vratih

Rairi ruke, dolazim.

(Ah, da sam ja barem bio ondje pa da sam o tome pisao za novine!) Kad se brod
pribliio pristanitu, neki su uvaeni ljudi na elu s istanbulskim valijom i gradonaelnikom,
dr. Lutfijem Kirdarom, stupili na brod i rekli pristiglima: Dobro doli u nau domovinu! I
Metinov otac je bio meu tim uvaenim ljudima. I Metin, jasno. Bilo je onih to su se
onesvijestili od radosti. Pristigli ljudi su nadugo i nairoko pripovijedali o stanju u
Njemakoj. Berlin je sravnjen sa zemljom. I Dresden isto tako. Nijemci vie ne sluaju ni
Hitlera ni Goebbelsa. Sad se rugaju Goebbelsovim raketama VI i V2 i zovu ih orak1 i
orak2. Hitler se ispuhao kao balon. A ef Gestapoa Himmler urla uprazno, poput djece to
pjevue pjesme u mraku.
 sunshine/bojana888

Uvijek sam se divio Metinovom zanimanju za politike stvari. Pie mi: Povjerovao
sam da se njemaki kraj dobrano pribliio. Tata govori da je mir vrlo blizu. Tatin ameriki
bliski prijatelj, mister Herman, jako je ugodan ovjek. Rekao je tati kako e Amerika uskoro
izloiti sav njemaki prljavi ve. Filmovima koje su ondje snimili cijelom e svijetu na
uenje prikazati stravino nasilje koje su inili u nacistikim logorima. Ja sam mislio da je
Metin pristaa Nijemaca kao i njegov otac. Nego, veselim se to se s vremenom tako
promijenio.

Nekad razmiljam: zato moj otac nikad ne kae koju stranu podrava? U naoj se
kui pria samo o promaknuu, prekomandi, o tome koje e se jelo kuhati i kome e se danas
ii u goste... Vie sam se ponosio ocem kad je bio kajmakam u malom gradu. ini se da je tad
bio vanija linost.

27. travnja
ka

Otiao sam na probu u Narodni dom. Cure lijepo rade. Pripremam svoj tekst.
ote
jig
kn

28. travnja

Zavrni ispiti poinju 29. svibnja. Danas nam je priopeno. To nas je sve bacilo u neki
strah i uzbuenje. U razredu stalno raspravljamo s profesorima o tome kakvi e biti ispiti. Daj
Boe da ono to je Metin pisao ispadne istina pa da rat zavri i da pristupimo ispitima mirne
due. Istina, mi nismo uli u rat, nismo trpjeli ni preveliku neimatinu, ali ipak smo se
alostili zbog poginulih u Europi.

-No-

Sad smo sluali na radiju. Himmler je odaslao poruku u Ameriku i Englesku. Rekao je
da je Njemaka spremna bezuvjetno se predati. Saveznici su priopili da e elja Njemake
biti prihvaena ukoliko se taj isti zahtjev podnese Rusiji. Hitler je nestao.

Svi mi ukuani bili smo uz radio. Nisam mogao uiti. Nisam jo uspio ni zavriti svoj
 sunshine/bojana888

lanak o predstavi Vjetropir... Jasno, to to nisam mogao raditi nije povezano samo s
uzbudljivim vijestima to smo uli na radiju, no nema veze...

29. travnja

Predveer sam otiao u novine i predao svoj tekst. Meutim, gospodin Kemal rekao je
da nee moi odmah objaviti taj tekst. Zato to im jedna za drugom pristiu vane vijesti u
svezi s ratom. Zbog toga bi moj tekst mogao malo kasnije izai. Ukoliko ne izae kasnije od
6. svibnja, nema nikakve tete. Jer predstava je 6. svibnja. Da se bar nisam ostavio uenja i
urno se bavio tim tekstom!

U ovoj biljenici vie uope ne elim spominjati Ajsel. Ipak, ne mogu si pomoi. I ona
je neki dan dobila dozvolu od profesora i dotrala gledati probu. No i ja sam se kao novinar
inatio. Bez imalo ustezanja pribliio sam joj se na vratima. Vrlo prirodnim tonom rekao sam
joj: Zdravo, Ajsel! Kako si smravila! I kao da nije samo rekla: Da! i otrala u dvoranu?!
ka

Jako sam se posramio pred drugim curama. Sad sam si uvrtio u glavu po svaku cijenu
ote

razgovarati s njom! Nakon to je zavrila proba prvog ina, uzeo sam doputenje od njenih
jig

profesorica. Rekao sam im: elim napraviti reportau i s drugim vaim istaknutim
kn

uenicima koji gledaju probe. Bilo bi dobro napisati i njihove impresije. Jasno, malo sam i
slagao. A to da radim? Profesorice u toj Djevojakoj gimnaziji su takve vjetice... Mogle bi
sruiti Ajselicu samo zato to je priala s nekim mukarcem. Ni oni nai nisu drugaiji! Tata
me nije htio sasluati kad sam mu govorio da se elim vratiti na Galatasaraj... Ali, pitam se
kad emo to postati potpuno civilizirani? Da Ajseline profesorice znaju da je poznajem od
ranije i da znaju moju pravu namjeru, izbacile bi me odande van u komadima. Ja sam tako
pokazao svoju prvu novinarsku vjetinu.

Najprije sam tako usputno razgovarao s par djevojaka. Sve se i tako samo smiju to
god ih pita. Pitam: Kako se zovete, gospoice? smiju se. Kaem: Koji ste razred?, smiju
se. Uz smijeh tekom mukom uspiju rei: Zavrni. Kaem: Kako vam se ini ovo to vae
kolegice rade? Kau: Dobro nam je! i smiju se. Pa kako da i mene ne uhvati smijeh? No
uvidjeh da tako nitko nee povjerovati da se bavim ozbiljnim poslom, pa sam se odmah
sabrao. Pribliio sam se Ajsel koja je sjedila sama nekoliko mjesta naprijed: Kako se
 sunshine/bojana888

zovete? rekao sam. I kao da se u tom trenu nismo oboje poeli smijati! Jasno, Ajsel je
skoila s mjesta i otrala k profesoricama. Tako smo propustili priliku. Ali ja svejedno nisam
klonuo. ekao sam je na vratima. ekao sam je putem. Na kraju sam razgovarao s njom. I
ona e zavriti kolu ove godine. Ja sam mislio da Ajsel zaostaje jedan razred. Meutim,
Ajsel ni jedan razred nije pala. Jedne ju je godine otac bio pozvao da se vrati u gradi. Kad se
i on sam kasnije doselio u glavni grad, sirotica je smjela ponovno uiti. Znai, zajedno emo
maturirati! Sad smo odrasli. Rekao sam joj da se u budunosti ponaa slobodnije. Pa to e
onda biti? rekla je. Ja sam joj rekao da se sad konano trebamo oputeno druiti. Nasmijala
se. Rekla mi je: Kao prvo, nae knjiice za kruh razliitih su boja. Ja ne mogu biti vaa
prijateljica! i otila je. Iskreno, nisam ba razumio to je htjela rei. Ljutio sam se i sam na
sebe.

Pobogu! to ja elim od te Ajsel? Najobinija cura! Kakvih sve jo cura ima u

metropoli! Cura odraslih u skladu s Ataturkovim reformama... Na primjer, ima jedna Semra
to dolazi igrati tenis. Da poelim, odmah bi bila spremna biti moja prijateljica. A razlog zbog
ka

kojeg sam zapeo za Ajsel? Mislim da je to zacijelo zato to smatram da nije u redu da bude
ote

takva djevojka to bjei od mukaraca i, kao jedno Ataturkovo dijete, elim da se promijeni. I
jig
kn

to je naa dunost, zar ne?

Ankara, 29. travnja

Behirice moja,

Sad sam zavrila s uenjem. Poeh ti pisati. Ti si mene zaboravila. Ali vidi da ja tebe
nisam zaboravila! Kako si, sestro? Hoe li doi ovamo za praznik 19. svibnja? Prole godine
si mi u pismu rekla da e doi. Ceremonija e ove godine biti bljetava. Meutim, za nas u
zavrnim razredima jako je teko pripremati se za praznik. Pada ba u vrijeme zavrnih ispita.
Pa opet se svi radosno pripremamo, naravno. To je na praznik mladosti!

Ako me tata ne pusti na fakultet, uvrtila sam si u glavu da u biti uiteljica u osnovnoj
koli. Pitam se, doputaju li onima koji su zavrili gimnaziju da predaju u osnovnoj koli?
Moj je cilj, sestro, po svaku cijenu dokazati da i mi neemu koristimo. Zna da sam ti
spominjala onog Ajdina. Zovu ga Ajdin s Galatasaraja. Ba super to je zavrio srednji
 sunshine/bojana888

stupanj tamo! to vie bjeim od njega, to vie ide za mnom. Sad je jo poeo i pisati za
novine i skroz je nesnosan! Iz nekog razloga ne eli povjerovati u to da bih ja mogla biti
poslovna ena irokih razmiljanja. I danas se pojavio preda mnom i htio me poniziti. Misli
da mi nije rekao: Uskoro e te udati, Ajsel! Odjednom e imati obitelj i djecu, a nisi jo ni
deka imala! Odgovorila sam mu ja! Koji je to ve put da sam ga postidjela... Nego, sestro,
punim ti glavu svojim brigama!

Sin jednoga od naih dalekih roaka esto navraa k nama dok ovdje slui vojsku.
Kako zna da mene zanima knjievnost, esto spominje pjesnika Nazima Hikmeta. Dao mi je i
jednu njegovu pjesmu nazvanu Pierre Loti. Jako sam se razveselila. Meutim, on misli da je
to jedna od njegovih najloijih pjesama. Nikad ne spominje pjesnika pred mojim bratom. Ako
doe kad brata nema kod kue, onda nadugako pripovijeda o njemu. Zna mu pjesme
napamet. ita mi ih. Pred tim mladiem nikad nisam srameljiva jer me gleda ba bratski. S
Ajdinom nikad nije tako. Em je podrugljiv, em uvijek gleda ovjeka zavidno kao kakva ena.
ka

Ima li puno posla u bolnici? Ponekad ti zavidim. Tim svojim lijepim rukama donosi
ote

izlijeenje naim bolesnim sunarodnjacima. Proitala sam Turska kunja vatrom Halide Edip.
jig

Stalno sam razmiljala o tebi! A tek kad sam itala Koulju od vatre... Znai, ako i naa
kn

zemlja danas sluajno poe u rat, i ti e biti tamo na frontu s naim vojnicima! Ba lijepo!

Ona grupa s kojom je moj brat bio povezan vukla se po sudovima. Sve je zakaila
zatvorska kazna od tri ili pet godina. Spasili su se samo Oguz i onaj Elikmet ili kako se ve
zvao. Brat se vie s njima ni ne via. U odboru je za zabavu Drutva maturanata gimnazije
Gazi. Sad istovremeno nastavlja s pravom i organizira kolske ajanke. eli i mene povesti na
ajanku. Ali ja ne elim ii. Navodno e doi i zavrni razredi.

U osnovnoj sam koli imala prijateljicu Semihu. Puno sam joj vjerovala. Meutim,
ona je svima razglasila da je jedan drugi prijatelj, Ali, zbog mene napustio svoje selo i majku
i ovdje ivi u bijedi. Od toga dana smo u zavadi. I prema njoj treba biti tolerantan. Ipak je
zavrila samo osnovnu kolu. K tome joj je i srce ranjeno. Ipak sam se jako naljutila jer je
tako ponizila Alija i mene oklevetala. Nemoj sad sluajno pomisliti da ovime tebi neto
govorim! Nemoj misliti da imam neto s Ajdinom.

Neto me jako mui, Behirice moja. Iz nekog mi razloga doe da viem iz sveg glasa.
 sunshine/bojana888

Kako li je meutim ovaj topli proljetni dan mogao za mene biti lijep! Pa da, po prvi puta -
tako malo proetati s prilino kulturnim dekom pored sebe, znati da tri za mnom ma to
god on rekao... Da sam mirna sa sobom, mogla bih rei da sam i ja danas malo proivjela
svoje djevojatvo...

Nemoj me zaboraviti. Tu i tamo mi pii. Nakon tebe nisam imala ni jednu blisku
prijateljicu u gimnaziji. Da, volim itati, ali ovjek se povremeno poeli i izjadati s nekim
bliskim. Ako sam ti sad napunila glavu svojim problemima, oprosti mi, sestro. ekam te za
praznik. enjivo te ljubim u oi.

Ajsel
ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Machiavelli

Najizvrsnije marke materijala za odijela poput najkvalitetnijih Garnier-Dormoy,

Fischer i sl., iji se uvoz iz Engleske ekao s nestrpljenjem! Kupon (tri metra) od 70 turskih
lira u naim prodavaonicama.

Metinov je otac uao u prodavaonicu materijala. Vlasnik duana dotrao je da ga

pozdravi. To je gospodin Ahmet. Svi ga poznaju. Svugdje se slua njegova rije. Zahvaljujui
njemu, spasio se od odlaska u Akale. Odmah mu je dovukao naslonja da sjedne. Svakako je
htio da sjedne i neto popije. Gospodin Ahmet nije htio. Nai u se na degustaciji s jednim
ka

amerikim prijateljem. Pojest emo neto, razgovarati. Oi vlasnika duana odmah su

ote

zasjale: to je po zanimanju? Diplomat? Iz vae struke? Gospodin Ahmet nije mu objasnio.

jig

Ti daj ovom mom momku jedan kupon. Zavrava Galatasaraj. Samo to nije. Neka i on sad
kn

nosi englesko platno, zar ne? Mlad je. I djevojkama se eli dopasti! Nasmijao se. Tako e
odmah biti i spreman za put. Vlasnik je duana sav ustreptao i potrgao se od uslunosti te
izabrao dobar kupon za gospodina Ahmeta. No gospodin Ahmet nije platio sedamdeset lira.
Dao je trideset lira koliko je traio prodava platna te je izaao iz duana s paketom pod
rukom. Usput razmilja: i da se svijet prevrne, za neke od nas ne postoji ne.

Gospodin Ahmet zna tri jezika. Kulturan je. Njegov um na vrijeme spozna tko je prav,
a tko kriv. No i oni neduni i oni krivi se na van otkriju u skladu sa svojom pozicijom. I
gospodin Ahmet se istrenirao u skladu s time. I da se svijet prevrne, odvest u ovjeka da
proba sabljarku iz Mramornog mora. Na ranju, s lovorom i paprikama... I bivanje
gurmanom zahtijeva odreenu kulturu.

Uao je u restoran. Glavni konobar je dotrao. Mister Herman jo nije bio doao. Ali
gospodina Ahmeta telefonom su zvali iz novina: Mussolini je umro. Njegovo truplo je u
Milanu objeeno naglavake. Posljednje njegove rijei prije smrti navodno su bile: Spasite
 sunshine/bojana888

me. Dat u vam carstvo! Gospodin Ahmet se na tren zamislio. Onda se nasmijao u slualicu:
I Machiavelli je umro! Preporuio je uredniku novina da proita Princa ako jo nije. Ali
pod uvjetom da ne poslua savjete Princa! Vratio se za svoj stol. Mister Herman je doao.
Sve je znao.

Mussolini je bio uhvaen u jednoj vili u blizini grada Dongo. S njim je bila njegova
dvadesetpetogodinja ljubavnica Clara. Kad ga je vod domoljuba doao uhvatiti, najprije je
mislio da ga dolaze spasiti. Razveselio se i zagrlio ljubavnicu. Poljubio ju je. No tad je
diktator shvatio da se radi o neem drugom... Vod ga je odmah uhvatio. Tako je povikao
saznavi da je nakon suenja osuen na smrt. Vod mu se smijao. Odmah su se dali u pripreme
kako bi sasuli metke u Mussolinija i njegovu ljubavnicu. Prije nego je voa ete za
egzekuciju povikao: Pali!, Mussolini je poeo vikati: Nemate pravo! Nemate pravo! te je
zajedno s ljubavnicom pogoen mecima. Oboje su se izreetani prostrli po tlu. Mussolini je
bio strijeljan bez da su mu i oi vezali. Njihova trupla, kao i trupla jo petnaest faista,
dovezena su u Milano. Naravno, bez pompe. Trupla su objeena naglavake na gradskom trgu
ka

Loreto. Narod jo i u ovom trenutku pljuje i gazi truplo tog ovjeka koji je razlog propasti
ote

nacije. ak je jedna starica zapalila diktatorovo truplo s pet strana. Rekla je: Ovo je za mojih
jig
kn

pet ubijenih sinova! Satovi u Milanu pokazuju 16:10. Datum je 28. travnja.

Mister Herman saznao je sve tako u detalje. Ako jedan ovjek u stranoj zemlji zna sve
tako u detalje o nekoj treoj zemlji, od njega se treba drati podalje. Tako je razmiljao
gospodin Ahmet. Neprestano se igrao sa svojim naoalama debelih okvira i pokuavao
odgonetnuti koji je to stvarni posao mistera Hermana u Istanbulu. Za jednog trgovakog
konzultanta, ui mistera Hermana bi previe toga ule.

Prineva rtva! potiho se nasmijeio. Znate, mister Herman, diktator je uvijek

govorio koristei reenice koje je zapamtio iz te knjige; govorio je: Princ koji dozvoli drugoj
zemlji da napreduje, vlastitu e mo svesti do nule. Non-stop je urlao: Mi neemo dozvoliti
ni jednoj drugoj zemlji osim Italije da napreduje! Trebamo prouavati samo umjetnost
ratovanja. Najposebnija znanost vladanja, znanost je ratovanja govorio je. U potpunosti
Prineve rijei... Mister Hermanovo poznavanje knjiga bilo je oskudno. Mislio je kako bi
Princ mogao biti u pravu. Moda mu je prolo kroz glavu kako su potrebne i nove znanosti
kako bi se ta njegova znanost mogla primijeniti. No zadovoljio se time da pokae gospodinu
 sunshine/bojana888

Ahmetu koliko mu se divi. Podigli su u zrak rose u kristalnim aama.

Mister Herman dao je da mu se dostave i druge svjee vijesti: Laval i prijatelji

uhvaeni su u blizini vicarske granice od strane revolucionara za koje se smatra da su
povezani s Pokretom za slobodnu Bavarsku. Oni su krivi za izdaju domovine. Mnchen je
osvojen. U Berlinu je zauzeta zgrada Reichstaga. Ameriki vojnici koji su prvi uli onamo
susreli su se sa sobama za muenje i peima istovjetnima onima u Buchenwaldu. Okolo je
kruila vijest da je Hitler umro.

Ono to je ispriao mister Herman potvrdili su bilteni stranih agencija tijekom noi
pristigli u novine. Na fotografiji dodanoj biltenima pristiglim iz Agencije Anadolu,
saveznike vojske rukovale su se na rijeci Labi.

I gospodin Ahmet se rukujui rastao od mistera Hermana. Ovaj nije ekao ve ga je

odmah pozvao u Ameriku. Jednako tako, u njegovim je novinama nahvaljena amerika ratna
industrija u razvoju te je spomenuto kako nam je Amerika spremna donirati staru odjeu,
ka

vojnike glenjae i eljezni otpad. Spremni su nam dati i eer za dvanaest kurua po
ote

kilogramu.
jig

U nau domovinu stigao je eer. Prije eera - ne puno poslije Churchillovih - stigle
kn

su Rooseveltove glenjae i puno montgomeri kaputa.

Tako su stopala najstarijeg sina Rize iz ajelija, koji je radio u Istanbulskoj tvornici
boca, prvi puta dobila potene cipele. U Enginovim slabim sjeanjima, u tim ranim
godinama, ove Rooseveltove zauzimaju posebno mjesto. Kad bi njegov brat doao kui za
praznike i odmor, Enginovo bi srce preplavio snaan osjeaj povjerenja. S Rooseveltovim
izmama na nogama hodao je kao da moe pregaziti sve prepreke. Mjestimini tragovi to su
ih glenjae ostavile u blatnjavom vrtu danima su tjeili Engina.
 sunshine/bojana888

9.

08:31

Mama je jednog praznika izgubila svoju kravu. Rasuli smo se na sve etiri strane. Ja
sam se naravno jo drao majci za suknju. Bio sam jako malen. Praznik je, govorili su. Sve se
trese od priprema. to se to nas tie? Mama je izgubila kravu. Trali smo do pola noi kao
ludi po brdima i dolinama Adapazarija. Moj otac urar rekao je kajmakamu da nisam jo
navrio ni dvije godine. Ali imao sam gotovo etiri. Zbog svoje nejakosti nisam izgledao kao
da imam toliko. Vi to ne znate. to je dijete manje, to ga se lake posvoji. Nabolje da jo nije
ka

ni progledalo kako treba. I da ne poznaje majku, oca, utu kravu i bratove izme... Ako ih
ote

upozna, to god da uini, nee priznati nove roditelje. A oni naravno ele da dijete zbog kog
jig

su imali toliko trokova, kog su pazili i odgojili, njih priznaje za roditelje. Stvarno, koji je ono
kn

praznik bio toga dana?

Tko zna? Moda je to bio i dan kad su Nijemci u Reimsu potpisali predaju. U Ankari
je proglaen Dan pobjede. Nareeno je da se slavi praznik u cijeloj zemlji. Na sve strane bile
su objeene zastave Ujedinjenih naroda. Na Kizilaju je svirao bend. Svi su vikali: ivjela
Amerika!

Mi smo s mamom traili nau utu kravu koja se izgubila.

Urara niste uope traili?

Urara nismo traili. Krava nas je hranila.

U Parku mladosti smo. Kraj je zime. Bazen je prazan. Gostionice su samo gomila
drvene grae. U jezero porinu brod. Gomilu klupa iz parka naguraju jednu na drugu. Sjedimo
uz aj u jedinom otvorenom kafiu u parku. Na sredini su montirali pe. Obojali su je
pozlaenom bijelom bojom. Dim je opora mirisa. Maloprije sam izala sa fakulteta. Meu
 sunshine/bojana888

uenicima je jasno vidljiva uznemirenost. Bezvoljnost. Ve neko vrijeme je tako. Vijee se

okupilo. Raspravljali smo. Okrivljena sam da sam mirila na sudjelovanje studenata na
mitinzima Radnike partije. Spomenula sam savjest i slobodu misli. Jo je nekoliko lanova
profesorskog vijea spomenulo takve stvari. Sveznajui smo odmahivali glavama. Razili
smo se.

Eto, u parku smo. elio je biti sa mnom. Sjesti i razgovarati. Da bi mi rekao: Vi

smislite, mi emo uiniti! Ja sam htjela da mjesto na kom emo sjediti bude Park mladosti.
Ako budemo sjedili u Parku mladosti, vie u se pribliiti narodu, to li? Moda sam htjela
porasti u Enginovim oima. Poistovijetit u svoje misli s gestama, svoj ivot sa stavom... Ne.
Nije tako. Izvan sam te misli. Za to postoji ogoljeniji razlog: promatrati. Procijeniti.

Izdaleka vidim onu prvu malu krmu u parku. To kako sam ondje prvi put postala
europska djevojka. Odnosno, kako sam tamo sjedila s Ajdinom i popila au piva. To kako
ka

sam se poslije jo vie europeizirala i dok mi se guzica smrzavala na klupi koju je prekrio
ote

snijeg dopustila mu da me primi za ruku. To kako mi se nije sviala ni vlana klupa na kojoj
jig

sam sjedila ni deko pored mene, ve injenica da sam civilizirana...

kn

Udaram arenu kariranu deku kojom sam se pokrila. U tom trenutku shvaam da se
toliko zakasnilo da neu uspjeti ni umrijeti.

to znai umrijeti? Umrijeti podrazumijeva da zna da si ivio.

Ah, moj uitelju Dundaru! Ah, moje novine, gimnazije, kajmakami, oevi, brao!
Moji vojnici to u njemakim to u amerikim uniformama, moji Narodni domovi s djejim
licima, ideje da jedan Turin vrijedi koliko i itav svijet, moje koranice, moji kipovi, moje
njemake strine i pjesme Tont va tres bien Madame la Marquise. Pomalo od svega to se
razletjelo zrakom. I rat je gotov, hej, radosni prijatelju! Zapjevajmo u ast velikog dana
pobjede... Je li to znailo voljeti domovinu? Voljeti svoju domovinu i narod vie od sebe
samoga? Voljeti...

Voljeti znai znati. A ono to sam najbolje nauila jest izgovarati parole.
 sunshine/bojana888

Torba mi je pala. Njen sadraj se rasuo po podu. Kad se to dogodilo? Ne znam. Meu
tim izmijeanim sitnicama to ine Turkinju i intelektualku vidim i neotvorenu kutiju cigareta
Samsun. To me opet tjera da pomislim kako bih htjela zapaliti. Izvana opet dopire huanje
usisavaa. Koliko usisavaju te sobe! Cijeli dan. Koliko je sati? Budui da nisam umrla, a
moda uope i neu moi umrijeti, treba znati vrijeme. Podiem svoju golu ruku. U sobi je
onaj nepromjenjivi mrak. Nastojim vidjeti sat. Okreem se licem prema dolje. Pribliim
glavu zglobu pa gledam izbliza. Osam i deset. Je li jutro ili veer? Ili je sat stao? Naslanjam
uho. Oslukujem mehanizam sata. Stao je. Da. Znai, dok sam ja ekala smrt, on je umro! To
je jedino to moe umrijeti. Vrijeme. I grana jorgovana to ju je andar bacio pred mene. Sad
od nje nije preostalo ni ono prljavo ljubiastilo. Pocrnjela je.

U kojih je osam i deset tijekom dana sat stao? Zato to elim znati? Jesam li u
potpunosti odustala od smrti? Ili je smrt odustala od mene?
ka

Ustajem. Shvaam da mi je kosa slijepljena za zatiljak tekuim znojem. Kad je i

ote

zato, kojom mjesearskom tjeskobom taj znoj izbio iz mog zatiljka? Volim kako se znoj
jig

polako hladi kao da mi netko prelazi perom po zatiljku. U tome osjeam gotovo neko
kn

seksualno zadovoljstvo. Zacijelo zbog toga to sam primijetila da osjeam to zadovoljstvo,

poinjem plakati kao da oplakujem nekoga tko ne zasluuje smrt. Bez da sam zabranila sebi
da budem slaba. Bez da razmiljam o tome prilii li to jednoj socijalistkinji. Iznenaujua
stvar je i to to ne pokuavam zaustaviti taj pla. Eto, tako je. Niti si branim plakati niti se
rugam svojem plau. Naiao je. Utihnuo. Suze su tekle koliko su mogle. Zatim su stale kad su
eljele.

Sad palim cigaretu. Znam to u uiniti nakon toga. Telefonirat u Ajdinu. Nakon toga
u trebati ekati najmanje dva sata. Prvi strah otkako sam ula ovamo. Prva panika.

Telefonirat u Ajdinu. Rei u mu: Zdravo, ovdje bor u tegli. Zdravo, ovdje bor u
tegli. Ja sam: bor u tegli. Kojim dobrom? rei e mi. Smijat e se. Svi smo u tegli. Moe
li bor biti u tegli? Ja u njemu rei: Naravno da ne moe.
 sunshine/bojana888

Ne. Neu rei takvo to. Nikako ne mogu umrijeti. Brzo doi. Rei u mu: Pomozi
mi da umrem. Hou li mu rei da sam legla da umrem? Ne vjerujem. Neu mu rei da sam
legla da umrem. to zapravo elim znati? Otila sam u tiskaru. K mladiu s kojim sam
spavala. U njegovoj sobi. A on me izgurao van velikom ruetinom uronjenom u tiskarsku
tintu. Dosta vie. Civilizirala sam se. Znai li to da je moj posao zavren? Hou li to pitati
Ajdina?

Jako je komplicirano. Kako se moe pitati takvo to? Samo neka doe. Neka doe pa
u ga pitati to je s Erturkom, Namikom, Metinom, jasno, zato ne, i s Metinom; sa Sevil, pa
ak i s Alijem; to je s Alijem? S njim, sa mnom... S vojskom mudrosti uitelja Dundara,
uitelja Dundara... eka li jo na provincijskom okupljalitu? eka li mirovinu ubacujui u
usta jednu po jednu leblebiju? Uspijeva li se usuglasiti s kajmakamima? Ili s valijama? Ili s
direktorima obrazovnih institucija? I tjeraju li oni lanove gradske skuptine na izvanredne
sjednice kako bi na jednom postolju postavili Ataturkov spomenik tri puta vei od prirodne
veliine? Ne. Neu to pitati. To znam. Znam da samo postolja uvijek stoje na istom mjestu,
ka

da se ne mijenjaju, ali da su spomenici na njima raznovrsni i da ih je sve vie, toliko da bi

ote

mogli napuniti galeriju. Je li jeftinije postaviti spomenik ako postolje ve stoji? Oito je tako.
jig
kn

Ni to neu pitati. Ali pitat u Ajdina s Galatasaraja zato je podnio ostavku u vanjskim
poslovima, odustao od profesije diplomata koju je tako elio te u Istanbulu otvorio
izdavaku kuu koja objavljuje razne ljeviarske asopise. Nikad ranije mi nije palo na pamet
da ga to pitam. Kako se rijeio te svoje preistananosti: da na tanjuru vilicom i noem guli
kruke i breskve, da na rukovima veleposlanika ispod stola enama dodiruje noge, da govori
Vous permettez? i Avec plaisir,... da od parfema nosi Moustache i mirie Caleche dok mu
ne dozlogrdi, da svugdje kamo doe doekuje i ispraa saborske zastupnike, a izmeu tih
doekivanja i ispraaja enama zastupnika trai jeftine grudnjake prije toga im veliinu
izmjerivi dlanom, da odoka mjeri stranjice prodavaica pa bira kupae kostime, korzete i
gaice od lasteksa. Da. Veselila sam se to se konano, oh, konano, rijeio svega toga i sa
svojim izdanjima lavovski hrabro ukljuio u borbu za promjenu. I opet se veselim, jasno. Ali
kamo emo, pomou koga i kako pretoiti toliko tih knjiga to su ih donijele godine i to su
itane s takvom ei i pohlepom, i to su se nanovo gomilale, da, gomilale kod novog sloja
pismenih ljudi? Svakako, Ajdin je i predsjednik partije jednog administrativnog podruja
 sunshine/bojana888

unutar Istanbula. On e to znati. to emo s okupljenima? Zar emo rei: Gospodo, ije smo
probleme sasluali na pazaru utorkom, na Veeri seoskih tribuna Narodnog doma na kojoj se
prikazivao igrokaz o Karadozu, i ije smo elje koje podrazumijevaju neko dulje vrijeme za
ostvarivanje nekamo zapisali... Pribliite se! Imamo vam rei par rijei. Zar emo im tako
rei? To u ga pitati. to emo uiniti ako nam kau: neemo par rijei, nego par volova? To
u ga pitati. Jednom sam radniku u tiskari ili jednom studentu dala to je traio. Dobro.
Jednom odustati od tuiranja. Smijeno.

Pruio sam ruku, doli ste. Spavali ste sa mnom. Posluno. Lako. Ponizno. Zato?

Sjedimo u Parku mladosti svaki uz au aja. Boja koja izlazi s dimom iz pei vie mi
ne pali dine puteve. Navikla sam se. I ona prva krma u parku izgubila je na zanimljivosti.
Sluam Engina. Njegovim oima to stalno sjaje prolazi mrana sumnja. Kako bi to prikrio,
ili moda iz nekog drugog razloga, ispod smeih brkova kakve je nosio Gorki, lagano se
ka

osmjehuje. Neto moram rei:

ote

Mukarci naih majki imali su brkove poput Hitlera. Nai su bili bez brkova, dobro
jig

obrijani poput teksakih kauboja. Meutim, i meu njima je bilo onih s brkovima poput Don
kn

Amechea ili Clark Gablea...

Miii lica mu se rasteu. eka. Preskaem to da ima brkove poput Gorkog. I da se

sve ee na ulici mogu vidjeti brkovi poput Lenjinovih. Ustajem: Doi, idemo na Trg
Hergele! Godinama nisam ondje bila! Ne pomie se s mjesta. Gleda me netremice
naslanjajui se na drveni stol ofarban plavom uljanom bojom koja se, poput terenske
uniforme vijetnamskih vojnika, ve guila u uto-zelenkasto-smeim tonovima. Na elu mu
gomila bora. Engin nije dijete. Ne. Odakle sam si utuvila u glavu da je dijete? Ne bih smjela
pokazivati nepotovanje prema velikom iskustvu koje je proivio. Ne shvaa da se smijem
sebi. Misli da se smijem njemu. Njegovi prsti s noktima crnim od tiskarske tinte... Biti za
neku ideju i imati ideju nije ista stvar. Stvarajui si mjesto pokraj ovoga mladia, gotovo da
u povjerovati da sam prisvojila neku ideju. Prsti s noktima crnim od tiskarske tinte. To su
njegovi nokti. Ne moji. Moji... Moji odgovaraju meni: Hajde Gonui, pouri! Kasnim s
izvjetajem koji u predati UNESCO-u. Odakle da cura zna to je to UNESCO? Moji nokti
 sunshine/bojana888

odlaze od manikirke Gonui i staju na UNESCO-vom konferencijskom stolu od zelene ohe.

To je mjesto na kojem u zadrati svoje ruke, da tamo imaju svoje mjesto i da se dopadnu
momcima s Galatasaraja...

Ali ovi brkovi nisu ukras!

Nije bilo potrebno da to kae.

Moda, kaem.

Moda... Moda... to znai moda? Tako govori sam za sebe. Hoe li ii sa

mnom onamo? Ii u na posao. Dobro onda.

Hodam i izlazim iz parka. U srcu osjeam veliko olakanje. Svaki od njegovih

vrnjaka pretvorio bi sve ovo u prigovaranje. Ili bi rekao: Nemoj ni ti ii! ili Idem i ja!
Kad emo se opet nai? Gdje se vidimo? Doi k meni. Ne, ja u doi k tebi. Nisi me nazvala.
Ni ja tebe nisam mogao nazvati...
ka

S Enginom sam bila oputena. Bilo je puno dana kad sam zaboravljala da sam otila u
ote

krevet s njim. Zapravo, to uope nije vano. Zar ne?

jig
kn

Popuila sam cigaretu. Neobino se ustruavam posegnuti za telefonom. Ustruavam

se kao da e svatko tko mi ovdje uje glas pomisliti da sam ustala iz groba. Kako je ovo
udno mjesto! Dovoljno je izvana na vratima objesiti ploicu Molim, ne uznemiravajte.
Otkako sam vani objesila tu tablu u obliku tikvice, stalno se uje neka buka pred vratima pa
se udalji. Otvor crijeva usisavaa prisloni se uz neko mjesto i usisa svu prainu. Po sobama,
hodnicima, procijepima vrata i ispred prozora usisa sve otpatke to oku djeluju runo, svu
prainu to je ostala od juer, od prethodnog dana. Guta sve ne birajui. Onda spremaica na
ranije odreeno mjesto prazni iz vreice sve te otpatke sakupljene od svih i odasvud, koji
sakupljajui se poinju nalikovati jedni drugima te se konano pretvore u malu runu gomilu
boje cementa.

Namjeravala sam telefonirati Ajdinu. Nema smisla da kasnim s time. Na kraju ipak u
hipu podiem slualicu. Kaem im da nazovu taj broj u Istanbulu. elim da ga hitno nazovu.
im sam podigla slualicu ovjek na centrali mi je rekao: Dobro jutro, gospoo. Koje je to
 sunshine/bojana888

dobro jutro? Koje je jutro? Jesu li prola dva dana, tri, ili jedan...?

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Od proljea do jeseni

Ajsel,

ovo moje pismo bit e pomalo otro i kratko. Nee mi zamjeriti.

U ovom uzburkanom vremenu kad su se Rusi trajno namjerili na nas, ni sluajno mi

nemoj vie, pod izlikom da je pjesnik, spominjati tog ovjeka koji nau lijepu domovinu eli
prodati Rusima. I ako ti, makar to i ne spominje, voli to ubre i dalje ita sve to ta
izdajica napie, prestani! to da se radi, rei u da je takva bila sudbina i bez rijei pokopati
svu bol u grudima. Hvala Bogu, tu u naoj bolnici nema nikoga tko voli Ruse, niti onih koji
ka

ih simpatiziraju. to se toga tie, jako sam mirna i zadovoljna. Manje-vie obrazovanim

ote

turskim djevojkama poput nas ne prilii da nam se dopatia neki ruski sluga, pa makar bio i
jig
kn

pjesnik.

Ovo pismo za tvoje dobro ne aljem potom. aljem ga kriomice po jednoj kolegici
medicinskoj sestri koja dolazi u Ankaru. Ta kolegica Nebahat moja je najbolja prijateljica.
Naroito te molim da bude susretljiva prema njoj. Daj Boe da zavrne ispite proe s
uspjehom i da maturira. Ja ne mogu doi tu za 19. svibnja. Naime, zaruujem se. to i tebi
doskora elim. Daj Boe da se i pred tobom pojavi estito odgojen ovjek poput ovog mog,
pa da i ti svije gnijezdo. Moj zarunik je direktor zdravstvene ustanove i s pravom ne tolerira
odreene stvari. Ovdanja gospoa lijenica nas po pitanju mnogo toga upozorava i uistinu se
prema nama odnosi kao majka.

Pravo da ti kaem, naljutila sam se na tebe i saznavi da eta ulicom s momcima! Bio
taj s kojim si etala Ajdin ili bilo tko drugi, to nije ispravno. Ne prilii ti.

U budunosti i tebi elim astan ivot i priopavam ti svoje pozdrave, Ajsel.

Behire
 sunshine/bojana888

Brate Ali,

piem ti ovo pismo jer sam za praznike doao u gradi i vidio ti majku na pazaru, pa
pomalo piem i u njezino ime.

Nakon osnovne kole ivot nas je rasuo na sve strane. Ni s tobom se nisam uspio
vidjeti dvije godine. Jer ti si se dobrano udaljio i od svoga sela i od svoje kue. Dva se ljeta
nisi pojavio ovdje. Kao budui porunik asne turske vojske s ponosom pozdravljam tvoju
elju da jo vie ui i bude jo vei ovjek. Ako u rujnu uspjeno proem popravni na
vojnoj gimnaziji u Bursi, doi u na Vojnu akademiju u Ankari, Ali. Postat u porunik i
braniti svoju domovinu do smrti.

Nego brate, ono to ti elim rei jest da ti je majka toliko slomljena da ovjeka srce
zaboli. Ona i tvoje dvije sestre nevien su trud uloile u tebe. Ni ti nisi, kao da to ne znam,
dijete koje e biti nezahvalno. Moda je tvoj cilj tamo nai neki dobar posao i vratiti dugove
ka

koje ima prema svojoj obitelji. Ali kako ujem, sa svjedodbom obrtnike kole nisi poeo
ote

nigdje raditi. I uitelj Dundar jako se ali kako Aliju vie nije drag.
jig
kn

Ako mene pita, odustani sad od toga da ide na visoke kole. Starija od tvoje dvije
mlae sestre prije nekog je vremena pobjegla Ismailu iz Akjazija. ak ni na to nisi nita
rekao. Osim toga, ovdje o tebi krue rune prie. Kaem ti da zna. Navodno si postao
komunist. Navodno se ne odvaja od nekih knjievnika komunista. ak si cijelu zimu
besplatno radio za asopis Markopaa koji je naa budna mlade palila. Brate, to ti to radi?
Jesi li svjestan? Piem ove retke nadajui se da moda mogu spasiti jednog svog dragocjenog
prijatelja iz ponora u koji je pao. Smatrat u se sretnikom budu li moje rijei imale na tebe
nekakav utjecaj. Brate, ili nai neki astan posao povezan s tvojom profesijom pa alji majci i
sestri novac, ili se vrati u svoje selo i preuzmi brigu o imanju. Budi hrabra muka glava u
svojoj obitelji. Put kojim ide je pogrean. Govorei ti ovo, spokojan sam jer izvravam svoju
dunost prema tebi, tvojoj obitelji i domovini. Ja sam u vojnoj gimnaziji mnogo toga nauio.
Naroito te molim da mi vjeruje i pouzda se u mene.

Hajde, hrabri moj Ali! Nemoj povrijediti svog brata Erturka! Doi i budi vrst temelj
obitelji. Ovdje u gradiu moe otvoriti radionicu za elektriarske popravke. Ne pitaj se kako.
 sunshine/bojana888

Bog je milostiv. Istina, u naem gradiu jo nema struje, no uskoro e biti. Uz Boju volju.
Bog je velik. Vidi, jo je i Zakon o zemlji upuen Velikoj skuptini! uo sam kad je gospodin
Sakir razgovarao s ocem o tome. Prema tome zakonu, seljacima bez zemlje bit e dodijeljeni
veliki zemljini posjedi. Vidjet e, i vama e dopasti nekoliko jutara zemlje pa e i ti sijati,
eli biti veliki farmer. Naravno, i gospodin Sakir i tata su prilino protiv toga, ali vidi da ja i
nisam toliko, vjeruj mi. Nemoj me odbiti brate, hajde, da te vidim!

aljem ti svoje pozdrave i pozdrave zauvijek tvoje majke te ti vrsto stiem obje
ruke, moj brate Ali!

Tvoj brat.

kandidat za studenta Vojne akademije,

Erturk Taraki
ka

P. S.: U Kizildahamamu je pao jedan sovjetski avion, zar ne? Ovdje smo bili jako
ote

uzbueni. Svi govore da su to ruski pijuni. Dobro ako su pali. Znai da im je Bog pomrsio
jig

planove. Ima poseban pozdrav od hode Hasipa. Na stari prijatelj uvaeni je imam nae
kn

damije. Zaboravio je pisati novi turski. Zbog toga se kao Ataturkovo dijete jako alostim.
Tjeram ga da krene na vjerske studije u Eskiehiru. Vidjet emo...

Salim-efendijo, brate,

---------------------------

Otkako ste napustili zaviaj, zaboravili ste nas, svoje stare zemljake. Da ste mi ivi i
zdravi, pa nema neke tete. Mi vas kao obitelj uvaavamo i uvijek smo govorili da svoju
djecu neete ostaviti nezbrinutu. Sad od onih to dolaze iz Ankare saznajem da ste, uzevi
franizu od Sumerbanke, malo popravili svoje poslove i doveli ih u ravnoteu. Neka vam Bog
da jo vie!

Efendijo, elja o kojoj vam piem ove retke tie se jedne sretne prilike. Doznavi da je
 sunshine/bojana888

vaa gospoica ki zavrila kolu te vam sad sjedi kod kue do nogu, naoj srei nije bilo
kraja. Efendijo, kad je moj stariji sin Remzi, koji je ovdje otvorio manufakturu, ma kako
malena ona bila, proli put otiao u Ankaru po robu i svratio vam u duan kako bi prenio
pozdrave, ondje je vidio vau ki s majkom. Svidjela mu se. Moj mladi sin Erturk ove e se
godine upisati na Vojnu akademiju. Pravo da kaem, ovaj moj sin Remzi je bez kole. Kako
se u njegovo vrijeme nije ustrajalo na tome da se djeca koluju, on je stjecao ivotno
iskustvo. Ispao je vrlo pametan i iz dana u dan razvija svoj posao. I vi ga sami poznajete. Ba
je prispio u zrele godine.

Ukratko efendijo, za sluajnog susreta u vaem duanu uo je da ete krajem ljeta

voditi svoju djecu u toplice u Bursi. Moj sin Remzi takoer e u rujnu ii u Bursu zbog
Erturkovog ispita, a i kako bi uzeo robu. eli kupiti neto svile od Bilala i njegovih ortaka.
Ako uz Boju volju uspijemo uskladiti datume, i ja bih s majkom svoje djece poao u hamam.
Pa ako je sueno da se vidimo, porazgovaramo i sa sreom donesemo odluku, efendijo. Moja
je zamolba samo da nam javite datum kad ete biti u toplicama, ako i vama to odgovara. Zna
ka

se, efendijo, da pod nekom izlikom trebamo upriliiti susret nae djece pred naim oima.
ote
jig

Uvijek uz pozdrave...........................................................
kn

Va zemljak,

Emin-efendija

Cijenjeni moj zemljae Emin-efendijo,

najprije vam upuujem svoje pozdrave i potovanje te vam srdano stiem obje ruke!
Kako ste? Jeste li dobro? to se tie namjere koju ste iskazali u svom pismu, ja vam sad ne
mogu rei nita prikladno. Kako je Bog odluio, tako e biti. I ja u osobno ii u Bursu po
robu. Tom prilikom mislio sam povesti i djecu. Kod ove su se nae keri od zime pojavili
neki bolovi u leima. I novoroena ki mi je dobila hripavac. Ako poslovi oko Sumerbankine
franize budu gotovi na vrijeme i ako bude Boja volja, sredinom rujna planiramo otii u
toplice i ostati petnaest dana. Obitelj mi godinama nije nikamo pola. Kako mi se glavom
trenutno mota mnogo stvari, zasad vam piem samo toliko. Sad ne mogu znati hoe li se to
 sunshine/bojana888

realizirati ili ne.

Uvijek uz pozdrave,

Salim

Ali Bajsal

Hotel Sigurnost

Vatrogasni trg

Grad

Brate Ali,
ka

kad god u glavi osjeam neku zbrku, iz nekog mi razloga vi padate na pamet. No
ote

svakog se puta ustruavam pa odustanem.

jig
kn

Brate, sad sam stisnula zube, stavila sramotu po strani i piem vam. Svakako se
moram vidjeti s vama. Za mene je to pitanje od ivotne vanosti. U ponedjeljak u, pod
izlikom da idem po svjedodbu, otii u Djevojaku gimnaziju. Kad mi je brat ve u
fakultetskom vojnom kampu, s vama se s manje straha mogu sastati i razgovarati.

Ako iz nekog vanog razloga niste sprijeeni, ekajte me u ponedjeljak u 10 sati iza
Filozofskog fakulteta, pa malo navie, tamo kod stare kamene kole. Sve u vam objasniti
kad se vidimo.

aljem vam pozdrave, brate.

Vaa sestra,

Ajsel
 sunshine/bojana888

Mili brate Gunaju,

piem vam ovo pismo u svom gradiu, ispod ugavog bora gdje muhe zuje poput
pela, uzdajui se u dragocjeno prijateljstvo to su nam ga dale gimnazijske godine.

Mili brate, manje-vie ti je poznata situacija u kojoj se moja obitelj nalazi. Nakon to
su se preselili u gradi, situacija se potpuno pogorala. Prodavi neku nau imovinu na selu za
vrijeme ratnih godina, taj su novac potroili nastojei se prehraniti. Moj je otac i tako pomalo
lijen. Pomalo je i nesposoban. Meutim, tko sve nije uspio u meuvremenu!

Mili brate Gunaju, to god da uinim, tebi i tvojoj obitelji nikako ne mogu vratiti
koliko ste me zaduili posljednjih godina u gimnaziji. Ukazali ste mi veliku prisnost. Dali ste
mi mjesto za svojim stolom. Ispriavam se svima ako sam vam puno smetao. Zna da sam
svjedoio u sluaju pokrenutom protiv faista kako bih makar malo vratio svoj dug domovini.
Zacijelo je to moje svjedoenje bilo vrlo korisno za sluaj. I tvoj se otac zbog toga ponosio
ka

mnome. Ja sam na tom sudu rekao sve to sam znao, ali jedno ime nisam mogao spomenuti.
ote

Ipak je iz moga zaviaja. Ionako je bio prilino neduan. Sad je odustao od toga da gura nos u
jig

tako mrane poslove. Zbog ovog to sam ti danas priznao osjeam kao da sam se rijeio
kn

nekog tekog tereta, dragocjeni moj brate. Ti si trebao upisati Visoku kolu za inenjere u
Istanbulu, to je bilo s tim? Svakako je to tvoje najprirodnije pravo. I ja konano shvaam da
neu ostati ovdje u provinciji i obraam ti se traei tvoju pomo. Koliko ujem, CHP za koji
sam cijelim svojim biem vezan ima studentski dom u Istanbulu, ali ondje je jako teko ui
ne samo bez novca, nego i ako ima novca. Kao tvoj brat koji eli nastaviti kolovanje, traim
te da kae ocu, pa da me prime besplatno u taj dom. Tvoj otac ima puno poznanika u Partiji.
Preklinjem te da oca to zamoli. Ako se uspijem smjestiti u tom domu, moja budunost je
spaena. Spasit u se i od toga da budem na elu svoje siromane obitelji. Moj je ideal
nastaviti s pravom te istovremeno raditi. Navodno je u Istanbulu lake pronai posao. Ako mi
tvoj vrlo potovani i uvaeni otac omogui tu priliku, tu mu dobrotu, kao i sve druge dosad,
nikad neu zaboraviti i nikad neu ni tebi ni njemu uprljati obraz.

Siguran u to da ete me spasiti, ljubim te u oi, mili brate.

261 Namik ener

 sunshine/bojana888

8. srpnja, ponedjeljak

Nakon zavretka gimnazije sam odahnuo. Nakon toga sam se s pravom predao zabavi
i etanju, a i gospodin Ibrahim nam je u govoru nakon zavrnih ispita poelio uspjehe u
budunosti i rekao nam da u ljetnim mjesecima ne razmiljamo ni o emu i da puno etamo.
Proveo sam jako lijepe dane s prijateljima. Ali sad su se svi nekamo razili na praznike.
Poeo sam se dosaivati. I ja ekam tatino doputenje. Jo uvijek me smatraju djetetom.
Nikamo me ne ele poslati.

Erdalovi i moji putevi se razdvajaju. Ja u ovdje ii na Politike znanosti. On e ii na

novootvoreni Fakultet prirodnih znanosti. Ja u se nastojati domoi diplomatske profesije,
kako sam si to zacrtao jo u djetinjstvu. Mama je jako zadovoljna s tim. Meutim, meni
politike znanosti i diplomacija iz nekog razloga nisu privlani kao ranije.

esto vodim Nurten u kino. Opet ima popravni iz algebre i geometrije. Moram je
ka

natjerati da ui. Tata je veeras nju i mamu odveo na veeru Drutva humanitaraca na Brani,
ote

pa sam sreom miran.

jig
kn

9. srpnja, utorak

Kad sam sino ostao sam kod kue, itao sam svoje stare dnevnike. Na prvu stranicu
jednog stavio sam naslov: Biljenica u koju zapisujem svoja sjeanja i osjeaje. Unutra ba
nikakav drek nisam zapisao. Uenje, uenje, uenje... Neto plaho i sa strahom spominjem i
Ajsel. Ej, Ajsel! Tko zna gdje si sad ti! Jesi li i dalje onako bijela i tanka poput ivanice? Zar
bi ti bilo loe da se nisi ponaala kao tipina Turkinja i da si uspostavila prijateljske odnose sa
mnom? Veeras bih te vodio u Park mladosti. Zabavljali bismo se poput djece!

Puknut u od dosade! Nemam vie entuzijazma ni pisati za Naciju. Moda u pisati

ako mi objave ime. Ako nita drugo, moi u se malo praviti vaan pred curama na Politikim
znanostima. Jako sam usamljen.
 sunshine/bojana888

10. srpnja

Juer je bila pomrina sunca. Bilo je oko etiri popodne. Svi su izali napolje sa
zatamnjenim staklima u rukama promatrati pomrinu. I ja sam odmah negdje pronaao
zatamnjeno staklo, i objesivi o rame fotoaparat, tatin poklon za zavretak gimnazije, otrao u
park. Pomou fotografija i vlastitog zapaanja ustanovio sam kako su svi doekali pomrinu
sunca. Dobio sam dobru temu za lanak. Odmah sam se vratio kui. Sjeo sam i pisao. Kao
naslov sam stavio Mrani svijet. Danas sam odnio tekst u Naciju. Gospodin Kemal je na
godinjem. Dao sam ga gospodinu Nihatu. Uvrstit e ga ako bude mjesta.

14. srpnja, nedjelja

Oh, konano se spaavam iz ovoga grada! Sutra idem vlakom u Istanbul. Kako
nemam velik deparac, ostat u kod tete. Nemam se namjeru baviti nikakvim vanim poslom.
ka
ote

Zbog toga neu ponijeti ni ovu biljenicu. Vidjet u sve svoje stare prijatelje. Metinovi su u
vikendici na Bujukadi. Jedan u dan ii k njemu. Napisao sam mu pismo. Dugo emo i
jig
kn

nairoko razgovarati. Tko zna kad u ga opet moi vidjeti! U jesen postaje student na
Sorboni.

U lipnju su poeli prometovati dnevni vlakovi za Istanbul. Vlak kree ujutro u 7:30, a
u 9:30 je na Hajdarpai. Meutim, uzeli smo kartu za noni vlak. Kola za spavanje, s
popustom. Jako volim none vonje vlakom. Pa jo kad sam sam! Uvijek mi se ini kao da e
neka pustolovina iskoiti preda me. Svakako, tko zna to noi nose!

15. srpnja, ponedjeljak

Spakirali smo mi torbu. U nju smo stavili sve moje nove i iste koulje. Danas sam si
kupio i ljetne cipele. Okupat u se. Ali nestalo je vode. Piem ove retke ekajui da doe
voda i vrijeme za vlak.

U Naciji mi je izaao lanak Mrani svijet. I to pod mojim imenom! Ali mu je

gospodin Nihat promijenio naslov. Ispriao mi se danas kad sam se otiao pozdraviti i
 sunshine/bojana888

zahvaliti. Danas je svijet mraan u Japanu, Kini, Siriji, ukratko, zaostalim zemljama. Nama
u Republici Turskoj svijet je uvijek svijetao, i uvijek e biti svijetao! rekao mi je. Ne znam.
Moda je i u pravu. Poelio mi je lijepe praznike.

Mama, tata i sestra doi e me ispratiti na kolodvor. Odande e izgleda, zbog tatinog
posla, ii u Kolodvorski klub na slubenu veeru s plesom. Mama uvija kosu. Tata se brije
koristei vodu za pie. Vidim, tata je dobrano pustio trbuh. Ranije, kad je bio kajmakam,
zanimao se za probleme zaviaja. A sad nita. Na vijestima slua to se dogaa u svijetu.
Toliko.

Kako vie ne moram uiti, sve paljivo pratim. Dosad meutim nisam imao pojma o
svijetu. Ne znam to se deava u svijetu, a trebat e mi to za profesiju koju sam odabrao, zar
ne?

Zasad je situacija ovakva: rat u Europi je zavrio. No s druge strane, u svom punom
jeku nastavlja se u Siriji i Japanu. Neki dan su ameriki avioni bombardirali Tokio osam sati
ka

bez prestanka. Potopljeno je i 160 japanskih brodova. MacArthurov manilski stoer na

ote

Filipinima izvjetava da je poraz Japanaca pitanje dana. Mister Truman i tako govori da
jig

posjeduju jako mono novo oruje. Upotrijebi li se to oruje, itav se svijet moe preokrenuti
kn

naglavake. Bilo bi jako tragino da doe i na kraj, a jo uvijek nismo uspjeli uiniti nita za
svoju domovinu. Osim toga, jo ni s jednom djevojkom nisam uspio sklopiti poteno
prijateljstvo. elio sam razgovarati sa Semrom. Ali onda sam saznao da ona istovremeno
odrava veze s tri osobe. Ohladio sam se od nje. Ajsel je previe povuena. A Semra je
prilino laka roba... Nego, to sam ono govorio? Dok se s druge strane u Siriji vode krvavi
ratovi i dok su Francuzi zasuli Damask stravinom topovskom vatrom, Englezi su se odmah
umijeali. Mister Churchill je zatraio da se francuskim snagama odmah izda naredba o
prekidu vatre. Francuzi zapravo vole mir. Mislim da ne bi udarali topovima po Damasku da
nisu primorani. Usput, prihvaen je i Ustav Ujedinjenih naroda. Jo je tu i pitanje Poljske. Ne
znam ba o emu se tu stvarno radi.

Pregovori u San Franciscu jako su dugo trajali. Mislim da su Rusi stalno prigovarali.
Ako zbog toga i postoji nemir u naoj zemlji, bar ima vie janjetine. I kruha ima vie. U
Velikoj narodnoj skuptini Turske raspravlja se Zakon o zemlji. Ali u raspravama se javljaju i
 sunshine/bojana888

neki prigovori. Zastupnicima Eminu Sazaku, Fkmetu Bajuru i Adnanu Menderesu, naroito
ovom Adnanu Menderesu, nikako se ne dopada kako je zakon osmiljen. Tvrdili su da se u
zakonu nalaze stavke nacional-socijalista. Kako to moe biti? Nisam shvatio. Neki govore i
da te prigovore smiljaju ljeviari. Koliko znamo, Delal Bajar i Redep Peker strana su
konkurencija. Navodno e uskoro biti izbaeni iz Partije. Govori se i da e oni osnovati novu
stranku. Mi bismo zapravo konano i trebali imati vie stranaka. Kad ve u demokraciji svake
civilizirane zemlje postoji puno stranaka, svakako bi tako trebalo biti i kod nas. Ali meni se
ini vrlo djetinjasto prvo biti u jednoj stranci pa poslije osnovati zasebnu. Od prijatelja iz
gimnazije znam da su lanovi CHP-a svi meusobno bliski prijatelji. Kako e poslije
pogledati jedni drugima u lice? Na primjer, Erdal i ja smo dobri prijatelji. Ako u budunosti
krenem podravati drugu stranku, bit u pomalo osramoen pred njim. I ja se ponaam
djetinjasto! Svakako je u politici sve gospodski i ako se gledita promijene, to mora biti tako.
To je moje miljenje. Ionako smatram da je na Ataturk iv, ne bi bilo potrebe za svim tim
natezanjem.
ka

Mama dovikuje. Dola je voda. Sigurno je oko est popodne. Moram pouriti. Stii
ote

emo na knap na vlak.

jig
kn

elio sam jednog dana etati po Adi s Ajsel. to da se radi! I ta e elja ostati u meni.
Cijela mi mladost prolazi u uenju i odlascima u kino. A posao? Kad ve nisam uspio s curom
koja mi se svia etati predveer, dok sunce zalazi, uz morsku obalu ispod borova, to imam
od svoje obrazovanosti? Iskreno, odlazim s takvom enjom u sebi. Mama opet dovikuje.
Jasno, ona ne zna kakvi su me sad jadi najednom pritisli. Ona misli da e joj cure odmah
zgrabiti sina iz ruku. Kako da ne!

Zbogom zasad moj jedini prijatelju, moj veliki prijatelju, biljenice.

 sunshine/bojana888

10.

08:40

Zvoni telefon. Va broj iz Istanbula se ne javlja. Imate li neki drugi broj?

Ne. Nemam. Ne znam u kojem sam dobu dana. Da bi se djelovalo, potrebno je znati
koje je vrijeme. Osim toga, o emu u razgovarati s Ajdinom? Zar ga zaista elim vidjeti? to
u mu objasniti? to e on izvui iz toga to mu budem objanjavala? Zato uvijek smatram
ka

da postoje stvari koje mu trebam objasniti? Mora da je i to dio natezanja sa smru. ovjek se
ote

potpuno nemoguih stvari prisjea na potpuno nemogue naine.

jig
kn

U naem Adapazariju bio je jedan kajmakam. Zvali su ga Europejac Zija. Mora da je

ovjek dugo ostao u gradiu. Zacijelo je sjedio na poveljama i pohvalnicama!

Prije tri mjeseca. Jedno ledeno popodne u glavnom gradu puno smoga. U
predavaonici smo na seminaru. Procjenjujemo ankete koje smo metodom oprimjerivanja
proveli u nekim naim gradovima i naseljima na temu odnosa naroda i vlasti. Prikljuujem im
se. Nemam dovoljno argumenata da bih mogla braniti suprotno stajalite. Dan ranije, na
sjednici Komiteta za dokumentaciju drutvenih znanosti u UNESCO-u... Za dugakim
stolom... Gledam umorna tijela zavaljena u stolcima visokih naslona... Gledam stolce
presvuene crvenim PVC tapecirungom... Gledam lica. Kao da smo se ponovno okupili u
nekom navrat-nanos sklepanom skeu u provincijskoj osnovnoj koli. Iza nas neki uitelj iz
rupe polako gura prema gore Ataturkov portret i izdaje zapovijed: Pozor! Mar! Zapovijed.
Ustrali smo se posrui, obliveni krvlju i znojem. Naguravajui jedni druge i uklanjajui
trnje to nam se mota pod noge. Zadihani smo i iscrpljeni. Jedino to znamo je trati i umarati
 sunshine/bojana888

se. Kamo trimo? Da uinimo to? Da sjednemo na neki stolac. Profesori, docenti i strunjaci
za dugakim stolom presvuenim ohom: kolegij u Kalkuti, seminar u Tokiju, forum u
Madridu... Generalni je tajnik predloio da se idui put Podkomitet za obrazovanje odraslih
sastane u Veneciji. Prihvaeno je. U to se vrijeme odvija i filmski festival u Veneciji. Tko e
ii? Tko e biti izabran? Morat e se ekati novi miting na poljani na Debediju kako bi se
tim umornim licima, mlaim ili starijim, moglo pridati neko znaenje. Kako bi se svemu
mogao pridati smisao, trebat e gledati s razumijevanjem na tu trku, na popunjavanje redova
to predstavljaju Tursku u Veneciji i na nestrpljivo mekoljenje u fakultetskim klupama. ak i
ukljuiti se meu njih i smijati se. Ne moemo ekati da se poput nas naknadno i vrlo polako
osvijeste.

Ispriaj, da ujemo. Odakle sad taj Europejac Zija? Va kajmakam iz Adapazarija?

U tiskari se radio prijelom moje knjige. Zvali su me da doem vidjeti probno izdanje.
ka

Otiavi tamo, srela sam se s njim. To je bio moj prvi susret s Enginom izvan fakulteta. Radio
ote

je prijelom knjige. Meu bukom koju proizvode strojevi, oputen je na neki nain koji slama
jig

ovjeka. Da pomisli da taj posao radi otkako se rodio! No svakako nije tako. Meutim, radio
kn

je ovome sline poslove: najprije u tvornici zvona, onda u tvornici ibica. Zatim pumpe
zavodu, elektrina brojila, ak i montaa traktora. To sam sve nauila kako su dani prolazili.
Malo u Parku mladosti, malo u njegovoj sobi, malo u tiskari. A veinu ba tog dana kad smo
se sreli u tiskari i kad smo poslije otili k meni, sjedili tono deset sati u naslonjaima jedno
drugom suelice, kad smo recitirali poeziju i pjevali narodne pjesme. Te noi kad sam gotovo
pomislila da e se sve u trenu promijeniti. Promijenilo se, da. to? Enginov svijet. Pa rekao
je: svijet mu je postao bogatiji. Ah, obuzeo me osjeaj da konano, konano, moja
izobraenost neemu koristi! Konkretna je, moe se opipati. Davati, davati... Od ega god se
ustruavalo... Sigurno sam se zbog toga odvaila promatrati svoje tijelo kad je otiao. Bilo je
spremno da ga se izvadi iz pamuka koji ga je titio.

Zaista, kako se podere himen? Kako krv tako potee u mlazu? Kako se poslije
zaboravi da smo mi istovremeno i ene? Tako sam, makar i kasno, nauila jednu novu stvar.
Prikladno sjedinjenje kod nijedne ene nita ne potrga, ne podere, ne istroi, ne odbaci i ne
 sunshine/bojana888

izmijeni. Kakva je razlika izmeu primjerenog idealizma i prikladnog sjedinjenja? Ako jedno
nije produetak drugog? Zacijelo e i Engin to jednog dana saznati. Smijui se Zijama
Europejcima i procjenjujui ih do u najsitnije detalje.

Iskoraio je iz kalupa. Prije nego je poeo objanjavati, naruio mi je kavu. Onda je

priao o dobrodunom kajmakamu koji je elio postavljati kipove. I kako se taj kajmakam
trudio da ga da na posvojenje u metropolu. Pripovijedao je to smijui se. Buka u tiskari samo
to ne polomi stakla. Istovremeno se mijea u rijei. Ba kao to se dim cigarete, ili tonije
gradski smog, raspri posvuda, zae ispod vrata, meu knjige, u resice tepiha, rupice naih
zavjesa od tila. Prodre svuda, u sve se umijea... Sve je jo prepuno toga!

Dok tako pripovijeda uz smijeh, gaenje to mu se odjednom ukae na licu ne moe

biti od gradskoga smoga. Ali vie ne razmiljam o tome. Razmiljam o razlogu zbog kojeg je,
makar s velikim zakanjenjem, dolo na red i to da se uspostavljenu ravnoteu mora
ka

odgurnuti u neki kut. Da bi se sudjelovalo u trci za koju ne zna kamo te vodi? Ili da bi se tu
ote

trku zaustavilo, pokvarilo i da bi se poslije krenulo u poznatom pravcu?

jig

Ali ovjek je u pravu. Ne, ne udite se! Nemojte se ni smijati! Bio je u pravu! Da me
kn

odgojila neka od tih obitelji i da sam zahtijevao od vas, spavali biste sa mnom...

Najlaki nain da ostane potovan je prikloniti se buci strojeva i praviti se da nisi

uo. Nisi uo, nisi vidio, ne zna. Tako i ja inim. Ja sam osoba koja je dovoljno obrazovana i
taktina da to ne uje i ne povie: Aaaa, kako si neodgojen! To ne bih ni rekla, ali mogla
sam uti i namrtiti se. ak sam ga mogla podmuklo prozivati na predavanjima. Ili sam se
mogla - jasno, budui da nisam mogla odrediti kako e on interpretirati hladnokrvno
ponaanje puno razumijevanja - na prikladan nain upustiti u objanjavanje da sam udana i
estita ena. No pustimo sve to. Mogla sam, poto jednom dam do znanja da sam ula, nizati
one jeftine izgovore. Zatim sam ga mogla podsjetiti na one ve dobro poznate nepobitne
prepreke: da bih mu gotovo mogla biti majka, na primjer... Manimo se i toga. Duo, ja sam ti
profesorica! Da, tu je i poredak! Kako jedan lan profesorskog kadra moe uspostaviti
privatne odnose sa svojim studentom! Spavati s njim, k tome! Kako sam drugaije trebala
 sunshine/bojana888

razmiljati? Kao intelektualka. Da. Kao obrazovana osoba: takve se stvari dogaaju. Nije
vano. Nee mu se odmah baciti u zagrljaj! Ni on tebe nee odmah zaskoiti! To je jedan
ljudski osjeaj. Vidi, i ti to eli, no nema ni govora o tome. Neka, proi e. Osim toga, to je
izreeno da bi se objasnila jedna ideja. Jedna situacija. Nije ciljao na tebe. Odnosno, nije
ciljao izriito na tebe. Ako je i ciljao, to znai da jednom studentu nisam uspjela ukazati
potrebno potovanje. Potovanje... Je li zaista neophodno? Mora li se uvijek stajati za
katedrom? Hoemo li se, stojei za katedrom omotati nedodirljivou? Osim toga, ja o svojoj
enstvenosti ne razmiljam ak ni uz mua! Uvijek su druge stvari te koje me tjeraju na
razmiljanje. Uvijek druge stvari... Uzvienije, plemenitije stvari. Toliko sam se kolovala i
uila. Trala sam, trala... Gotovo sam se umorila. Gotovo da je vrijeme da sjednem u neki
kut. Gotovo... Ali domovina jo... Treba je jo spasiti, uzvisiti, uiti, pouavati, trati... Postati
jo civiliziraniji... Zapad... Slabo razvijen... Dobro razvijen... Odnosno, u razvoju... Jo
spaavati... Spasiti se... Semiha... Zar je i ona neto vano? Dvanaestogodinja djevojica u
Nizipu koju je otac punih deset godina silovao... Taj otac... Hasip... Kau da se Hasip spasio...
ka

Erturk. Otiao je u mirovinu kao pukovnik. Vie ravnopravnosti... Vie morala... Pravila...
ote

Poredak... Smjer... Zakletva... Moja kratkovidnost od -1,75... Noenje naoala... Proli

jig

izbori... Budui izbori... Narod... Je li drijenak rodio ili su ga bujice potopile... 59 Izvjetaj...
kn

Sluavka je otila... Financijska shema... Jo uvijek govore ema, ak i zastupnici u

skuptini... Godinji prihod... Stranka... Vijee... Vijetnam... Russel... Sartre... Kemal Tahir...
Boris Vian... Tekin Erer... Miting... Georges Brassens... Dobro to je otila. I tako je previe
govorila ta sluavka. Cipar... Turin...stvo... Zajedniko trite... NATO... CENTO...
Kazalite... Koliko kota kila sira... Portir nije odnio smee... TRT... Nestalo je vode... Ajbar...
Kad su ispiti?... Otila mi je oica na arapi... Obrazovanje odraslih... Formalno
obrazovanje... Zato ocjene jo nisu kopirane, gospoo Nurten! Radijatori ne rade... Castro...
Junaina Fidel! Danas sam dobila menstruaciju... Moje prepone... Pariz je pao... Treba itati
Ehrenburga... Zato? Da... Kontaktne ice dolmua... Zapalile su se... Hahahaha... Nisam
izgorjela. Sudarit emo se... to je napisao Ilhan Seluk? U pravu je... Tako se ovjek ne
moe spasiti... Ovako se spaava... Ne igraj se s bubuljicama... Prenijet e mikrobe... Riba je
fina. Svjea... Kupi rotkvu... Stanje na Istoku... Pukla je ruka na dezvi... Smrt te svakako
nae, kae... Iskoristi to u ime socijalizma... Da... Ne... Svako jutro pojedi licu meda. Daje ti
59 Stihovi narodne pjesme (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

snagu... Vjeruj organizaciji... I organizacija grijei... Stiu praznici... Morska obala... Udruga
ena, ba! Jeste li kad uli za Udrugu enki ptica? Jesu li one zasebne? ovjekova
budunost... Naeg ovjeka... Prigovarao je... Majka drava. Previe pui... Kalje...
Molloy... Svaa bez kraja... Gdje mi je fosfostimol? ija je ono Prokleta avlija? Ivo... Ivo...
Jao, Boe! U redu. Spavat u s njim. Zato ne bih? Zapadnjaka, ljudska stvar... to mi to
fali? Razdijeli ono to ima, rekli su i Marx i Prorok Muhamed. Rodin... Rodinson...
Maxime Rodinson... Nisam se pravila da nisam ula. Nisam ula. I zato ba ja? Tko to s kim
neto dijeli? Kad nita dijeljenjem ne postaje cijelo... Je li to tako vano? Dogodi se i gotovo.
Zar dajete milostinju? Neki mali trenutci kad si ovjek... Da se radi o Tezel, ona bi sve
pripisala jednom trenutku slabosti. A strina Umu? Strina moja! Ti uope nisi znala: sve to
na ovom svijetu postoji, djelo je ena... Uvijek si svoje mukarce ostavljala same... Onda si
meni dala da ti siem uvele grudi... Zar je mogue da se pretvarah da nisam ula? Dok sam
ula? Ako se moe praviti da si uo kad ba nita nisi uo, zato ne bi moglo i ovako? Nisam
ula. Strojevi... Usred tiskare... Moj mu je ivahan ovjek. Znai, i na mene se odraava ta
ka

ivost!
ote

Saetak: znai da sam se razveselila. Iako sam se pravila da ne ujem jako sam se
jig
kn

razveselila. Ne znam je li to ensko veselje, civilizirano veselje, zapadnjako veselje ili neko
zaostalo... Moe biti svako od tih. Zato ne bi bilo? Kako to vie i mogu razdvojiti? Kako se
moe bilo koje od tih veselja razdvojiti od onog drugog?

A da se ustanem i obuem? Ako e se umirati, moe se umirati i u odjei. Jednog sam

dana, vrlo davno, raunala koliko se puta godinje skidamo i oblaimo. Zato bi taj 698., ili
koji ve put ove godine, postao 699.? Smrt kasni. Kako smrt kasni, tako ovjek nalazi
vremena vratiti se starim navikama. Sigurno me zbog toga obuzela misao da se moram opet
odjenuti. Ili treba pronai novu snagu za otpor...
 sunshine/bojana888

Tajni hramovi

Tjedan dana prije nego to je primio Erturkovo pismo, Ali je sjeo u onaj svoj mrani
ugao u kom je traio utoite ve gotovo est godina te je prepisivao poeziju Nazima Hikmeta
iz jedne biljenice u drugu. Odlazei na poetske matineje esto organizirane na Filozofskom
fakultetu i Narodnom domu, stekao je nove prijatelje. Jasno, tamo se nije itala ba svaka
vrsta poezije. itala se poezija sa stihovima poput Dolazim im ispunim dunost domovini
ili Oe moj, uvijek sam slobodan / da barjak ti na grobu razvijem i Ovaj miomirisni zrak,
ova zemlja... ili Djevojke nevinih pogleda ukraene ljubavnim cvijeem... Jedan od tih
ka

mladia izdavao je pjesniki asopis kratak poput i njega samoga. U svojoj kui. Puno je
ote

sluio novoj, suvremenoj knjievnosti. Ali bi odlazio onamo kad god bi naao vremena kako
jig

bi ispravljao asopis. Rado je radio taj posao. Poezija koju je asopis objavljivao pruala mu
kn

je jedno drugaije, novo zadovoljstvo.

Uz kuma Avnija, Ali je stekao i druge prijatelje. Oni su Alija odvodili u gostionicu u
koju je sam otiao prije dvije godine, poklonivi si taj odlazak kao prazniki dar. Ali je za njih
bio pravi momak iz naroda. Voljeli su ga.

Dani kad je primio Erturkovo pismo za Alija su bili dani u kojima se tek spasio one
duge osamljenosti u glavnom gradu. Gledao je pisce i crtae u svojoj okolini i razmiljao
kako diploma visoke kole i nije neophodna da bi se postalo ovjekom. Novi su mu prijatelji
pripovijedali i o ivotu onog velikog pjesnika. Tonije, Ali je to saznavao iz njihovih
razgovora. Njegova je kola bio ivot, govorili su. Ali se malo protivio: Ali brao, on je
bio iz ugledne obitelji. To je kao prvo. Nije bio seljak poput nas. Volio je svoj zaviaj i ljude u
njemu, ali to je neto drugo. Zatim, kao drugo, tko od nas, brao, ima um ili srce poput
njegovoga? Ja prvi nemam! govorio je.

ak i stariji ljudi koje je sretao u kui kuma Avnija i koje je upoznao u gostionici
 sunshine/bojana888

veselili bi se vidjevi Alija. tovie, srce bi im ustreptalo zbog njegove neiskvarenosti,

otvorenosti, njegovih tugaljivih pogleda i posvemanje uzbuenosti i zbunjenosti im bi se
spomenuo neki pisac. Sad je ovu biljenicu s poezijom koju je prepisao u drugu biljenicu od
ute slame, dao jednom od te brae. ovjee, kako se ovakva djela koja su ista petica ne
itaju? Ali eto, zabranjeno je. Zabranjeno ih je i itati i pustiti da krue okolo. A tiskati ih je
potpuno zabranjeno! Pa postupaj u skladu s tim, rekao mu je. Za Alija je ova biljenica bila
skriveno blago. Dok je prepisivao posljednju pjesmu iz nje u vlastitu biljenicu, odozdo se
zauo glas pisara Mole: Gdje si, mukleru? Tri, imamo muteriju! Ljetni dan. Veernji
mrak samo to se nije spustio. Na radiju se itaju vijesti obavjetajne agencije: Podjela
eera i plina obavlja se 1. i 2. srpnja... Indija eli nezavisnost... Ghandi se sastao s lordom
Wawellom... U Balikesiru je postavljen spomenik Narodnog efa...

Ali je zagurao biljenice ispod kreveta. Spustio se dolje. Ispred pisara Mole stajao je
neki oznojeni ovjek s bijelim pletenim eirom. Traio je sobu. Koliko je noenje? pitao
je. Dok je Ali ekao da zavre s cjenkanjem, potpuno je jasno zauo glas radijskog voditelja:
ka

Ankarski radio zapoljava elektriara sa svjedodbom Obrtnike kole... Zainteresirani neka

ote

poalju molbe zajedno sa svjedodbom i potvrdom o nekanjavanju u ured za administraciju

jig
kn

uprave naeg radija, kako bi mogli pristupiti ispitu... Pitao se zadovoljavaju li njegovi
uvjeti? Ako pristupi tom ispitu, moe li proi? Ako ga proe, mjeseno moe zaraditi oko
osamdeset lira. Zar ne? Zaradi li osamdeset lira, za petnaest lira moe unajmiti sobu. Jedan
njen zid prekriti knjigama. Svake se veeri sastajati s novim prijateljima. Od njih bi posudio
gomilu knjiga. Proitao bi ih. Vratio nazad. Tko bi mu se mijeao u to? U svojoj bi sobi
oputeno prepisivao u biljenicu poeziju koju eli. Nou bi naglas itao pjesme koje hoe. Od
prve bi plae majci poslao potrebne sitnice. Onda bi joj svakog mjeseca slao pomalo od onog
to zaradi. Od prve bi plae pozvao i sve svoje prijatelje u gostionicu. Poastio bi ih vinom.
Drugog bi mjeseca kupio cipele. Ne, cipele bi kupio kad nastupi zima. Sad je tlo jo uvijek
suho. Najbolje je da kupi hlae. Zatim da obnovi koulju. Kad doe i red na cipele, otii e do
svog sela, za neki praznik ili neto. S darovima pod rukom. Odnijet e im pravi kruh i
bombone. Malo narani. Kad se takav pojavi u selu, nitko vie nee moi rei: Eto, uio je, a
ta je od njega postalo? Jo ako uju da radi u jednoj radijskoj kui, ohoooo! Neee, moda
e krivo shvatiti. Pomislit e da je postao pjeva ili svira saza. Zar nije i on sam do prole
 sunshine/bojana888

godine tako smatrao za svakog koga vidi da ulazi na ta vrata?

Pisar Mola ga je protresao za ruku: Tebi govorim, Aik-Kereme! 60 Daj, uzmi

gospodinovu torbu! Uzeo je ovjekov kofer i ogroman klju to ga je Mola zavitlao pred
njega. (Pranjave, crvotone sobe iz nekog razloga uvijek stoje zakljuane. Kao da e se
netko popeti gore dok Mola ne gleda i lei na krevet...) Popeo se. Dok se on penjao, Mola se
jadao ovjeku s pletenim eirom: Ostade mi ovaj momak za vratom k o pijavica! Ako mu
kae da ostane, nee, ako mu kae da ide, opet nee! Zapravo mu i ne mogu ba rei da ide.
Sakir se raduje. On ne trpi nita zbog njega! Jasno, kog e drugog i nai danas da mu radi
samo za hranu! Ali ne ide to, gospodine. Mora mu neto i dati da bi se potrudio.

Poastio je ajem ovjeka s pletenim eirom na kom je bilo vidljivo da je prvi put
doao u glavni grad. Ovaj je bio zadovoljan. Prevladao je nelagodu veeri na stranom mjestu.
Opustio se. Sad je on poeo pripovijedati. Mola mu je dao puno informacija o glavnom
gradu. Nije mu mogao prestati priati o namazima na Hadibajramu. im se povukao iz
ka

hotela, Ali se u hipu naao pred Radijem. Vrzmao se oko zgrade utonule u mrak. Nije stajao
ote

na ploniku tono ispred Radija kako oni koji ga vide ne bi posumnjali u njega. Hodao je
jig

suprotnim plonikom. Zatim je otiao sve do kole zrakoplovstva, opet na plonik preko puta.
kn

Odande pred Filozofski fakultet... Pa opet na ovu stranu gdje je tekao nabujali potok.
Krajikom oka promatra zgradu Radija. Ulaz nije ba osvijetljen. Ali jedna prostorija dolje i
prostorija na gornjem katu s puno prozora dobro su osvijetljene. Na drugim stranama zgrade
nema svjetla. Nou se nikako ne moe ui, a kako se ue preko dana? Prime li te odmah? Ili
se pred tobom pojavi gomila ljudi, policije, andara, pa ti kau: Stoooj, kamo e? Ako
tako kau... Eh, i ja u tad rei, molim, dolazim zbog sinonjeg oglasa... Gledat e mi odjeu.
Nee povjerovati da sam doao zbog posla. To mu ranije uope nije palo na pamet.
Mogunost da je odjea vana predstavljala je opasnost da se treba vratiti na selo i
zabrinjavala je Alija. Bojao se da tamo ne shvate da je uzaludno iao u grad i ondje zavrio
kolu. Ta je formalna zabrinutost u njegovoj glavi prvi put gubila vanost, no to je vie
gledao zgradu Radija, shvaao je da je jednako tako i neizbjena. Trebao bi otii Avniju. On
e spasiti Alija od te zabrinutosti. Moda e ga uputiti da ponovno razmilja o poeziji. Poeo
je trati. Trao je uz nabujali potok. Zatim je u pranjavoj svjeini stabala kestena stigao na

60 Narodni pjesnik (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

Kizilaj. Da poe na Aveniju Izmir? I kae: Avni, brate... U ovo doba? Smije li ga uope
toliko uznemiravati?

Oko bazena gore svjetla. Ljudi su ispunili klupe u parku. Grickaju kotice bundeve.
Sitni inovnici i provincijalci koji su doli vidjeti spomenik. Dva ogromna kipa to ine
spomenik u zastraujuoj napetosti stoje nad parkom, goli i u bronci. Ali nikada nije mogao
od glave do pete promotriti ova dva golema kipa. Obuzimao bi ga osjeaj neznatnosti.
Pomislio bi da e, uini li jedan krivi korak, oba ova ogromna kipa odjednom pruiti ruke
nacifrane s pedeset miia k njegovom potiljku i upitati ga: Kamo, vucibatino? ili ga strpati
u usta i progutati. Ispod dva ogromna kipa ogromnim slovima pie TURCI. Kad je Ali prvi
put vidio kipove, pomislio je: Ako su ovi Turci, to sam onda ja? Osjeaj neznatnosti vue
jo od tog vremena. No naredba Ponosite se - Uite - Uzdajte se koja je stajala ispod
natpisa TURCI nije ga naroito potresla. Na nju ga je bio pripremio jo uitelj Dundar. No
bilo je i puno dana kad nije znao kako bi, i tim redom, pomirio ove tri kratke rijei. Na
primjer, te veeri. Te su mu tri kratke rijei stvarale u mozgu udnu zbrku. Plaio se te zbrke.
ka

esto je i bjeao od tih rijei. Tih rijei od kojih je svaka bila naredba. Opet je tako postupio.
ote

Motao se iza spomenika. Da ode k Avniju? Da mu kae da e se konano imati ime hvaliti
jig
kn

ako proe taj ispit? Kum Avni sigurno jo ne spava. Udubio se u pisanje i itanje. No ukuani
mu se mogu uvrijediti to im zvoni na vrata u ta doba i strai ih. Majka, strine, snahe, zetovi...
Evo ga, Otac. Dva ovjeka mu s jedne strane, dva s druge. Bit e da je Otac ogrnut nekom
tankom pelerinom. Ili moda plahtom. Ma daj, Veliki Otac! Zar moe biti ogrnut plahtom?
Kao da su mu itave ruke i noge prekrivene tilom. Obrve su mu nabrane. Otac je ovdje bez
vrata, uope mu se ne vidi. Moda kipti od bijesa. Moda je to bilo najuzvienije Oevo
dranje. Moda je napeo prsa i miie pa uvukao vrat... Oni njemu zdesna dre se za ruke.
Ako se pita Alija, uhvatili su se hrvati. Ba su se tako ranije hvatali golemi hrvai nauljeni
maslinovim uljem na seoskim trgovima u vrijeme praznika. Ma ne! Ne idu se hrvati. Zato bi
se hrvali pokraj Oca? Moda drei se za ruke ele prenijeti poruku mira: prijateljstvo - mir u
domovini - mir u svijetu. Oni s druge strane Oca, lijeve, dre maetu izmeu sebe pa je
navlae. Kao da ne mogu dijeliti tu najveu maetu na svijetu. Ako oni drugi predstavljaju
mir, zato ovi navlae maetu i ne mogu je dijeliti? No i oni su dva ogromna i gola Turina.
Dva snana Turina koja su izbacila sve miie. Ali nije mogao usporediti njihove brade,
 sunshine/bojana888

kosu ni oblik glave ni s ljudima koje je viao na selu ni s onima koje je viao u gradu. Jednog
dana su na satu itali o grkim bogovima. Vidjeli su i neke slike. etiri lika to su stajala s
Oeve obje strane podsjeala su Alija na slike to ih je vidio na tom satu. No nikako se nije
mogao dosjetiti imena bogova. Onda je odjednom izvukao jedno ime to su ga spominjali
njegova braa pjesnici. Pa da, ovi su Herkuli!

Zato se svi ovi kipovi, svi ovi uzvieni i goli Turci toliko mrte? Zato se ljute?
emu taj bijes? MCMXXX. Sve gledajui odozgo prema dolje. Ispod etiri bijesna kipa to
su meu se stavila Oca, pie MCMXXX. Nikad nije obraao panju na reljef to se nalazi s
obje strane natpisa MCMXXX. Kako u ovoj vruoj metropolskoj veeri koju su osvjetljivala
svjetla parka nikako nije mogao odluiti bi li poao Avniju ili ne, sad je detaljno prouavao te
reljefe. Na lijevoj strani ovjek to gura plug. Iza tog to gura plug seljaci bez zemlje i
praine po sebi, bez poderane odjee i zakrpa. Svi u jednoj liniji. Iza njih ene, opet u jednoj
liniji. Zacijelo su ene. Koraci koje su pruile ispod ravnih sukanja nimalo nisu grubi. Ovaj
prikaz opet ne tjera Alija na duboko razmiljanje. Tu naprijed se nalazi plug i oni iza njega su
ka

bezbeli, seljaci. Bezbeli. To se podrazumijeva. No u nizu reljefa s desne strane ima puno
ote

stvari koje ne moe odgonetnuti: na primjer, glava koja nalikuje makinoj kraj stopala
jig
kn

ovjeka koji razmilja. Zatim, iznad ovjeka nagnuta nad nakovanj, poput duha visi bradata
ljudska glava, izgleda s turbanom, da, turbanom. Je li to Ali Sir Nevai? 61 Ili neki padiah? Ma
daj, odakle padiah! Padiahe smo sruili! to bi radio izmeu ovjeka koji zamahuje
ekiem i zidara? No tko zna, moda se eljelo rei da su oni, na elu s naim Ocem, slomili
padiahe. Zidar je zidar, haa! Da sam htio, i ja sam to mogao biti. Bio bih kolovani zidar. Da
sam radio na izgradnji ove banke dolje nie, radio bih to bez dizanja nosa u oblake. No kad
ovjek ui, iz nekog razloga ne eli biti zidar ili liziki radnik. Ako postanem zidar, zato sam
sve ove godine trpio prokletstvo onog hotela i Mole? I povrh toga razjadio majku... Sve to
samo da ne budem za ovim plugom... Samo da ne budem taj zidar... Koliko se samo uitelj
Dundar namuio oko mene! Sramim se koliko se siroti ovjek potrgao da mi pomogne.
Poten ovjek se postidi, jasno... On je stranac. Nije mi otac! Koliko se trsio da se kolujem!
Da nosim kravatu i ispeglane hlae. Da se spasim, da budem ist i uredan sve ako sam i
zanatlija, da ne ostanem seljak... I tako ne bih podnosio svu tu usamljenost da se ne sramim

61 Uzbeki pjesnik iz 15. stoljea (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

uitelja Dunara. Kraj onog pseta Mole... Moja kua je moja kua. K tome sam ja jedini
mukarac u kui...

Prve dvije godine esto je tako razmiljao. Sad ba ne razmilja tako. Gleda u zdrav
izgled zidara na reljefu: a ti, etka-stokosi? U emu si ti to jak? Da te skinu, izgledao bi poput
ogloanog klipa kukuruza. Gdje bi od tebe bio zidar! Dobro je ako moe podii i dva
kamena! Sav si nikakav.

Mola ne razumije. No dok Ali gore po stepenicama dovue kante s ugljenom i vodom,
svako malo poeli sjesti: najprije sam uvijek osjeao glad. Uvijek sam si govorio, eh da mi je
da pojedem neto! Sad je u redu, ne jede mi se. Braa pisci i pjesnici govore Aliju: ovjee,
tebi se eludac usukao! To mu vrijea ponos. Nee, otkako znam za sebe, malo jedem,
govori im.

Vrijeme neprestano odmie. Oni to su pojeli kotice bundeve odavno su primili svoju
djecu za ruke i otili. U parku su ostali jedan gospodin sa eirom na glavi i alom oko vrata
ka

usred ljetnog dana te dva portira. Ovi su sigurno portiri. Samo portiri imaju tu prednost da u
ote

park ulaze u kaketima. Straari ih poznaju. Te ljude iz mahale s kake-tima. Tko god da im
jig

doe iz sela, vode ga da mu pokau bazen. Vraajui se u svoje podrumske portirske sobe,
kn

kupe im i po sladoled u najmanjoj aici.

Vrijeme odmie. Trebalo bi otii Avniju. Trebalo bi odmah otii odavde. Pomisao da
pristupi ispitu na radiju nije pomisao s kojom e lako sam moi izai na kraj. Gotovo je ista
kao odluka da postane predsjednik drave. Ne moe se samo tako ni stajati pred tim
reljefima! Vie ih ak ni ne gleda.

urno je izaao iz parka. Kum Avni bio je kod kue. U dvorite stare jednokatnice,
koje je bilo puno voaka, ali i sve zaraslo u travu, izbacio je stol. Iznad stola je objesio i jednu
arulju. Ali se jako razveselio vidjevi arulju to je gorjela u vrtu: ja sam provukao ovu icu!
Provukao sam je iz kue! Stavio sam i grlo za arulju, no tog dana nismo mogli kod kue
pronai arulju vika. Njegova majka nije nam dozvolila da uzmemo onu iz hodnika. Sad je
dobro. Vrt je ivnuo.

Avni je pred sebe posjeo dvanaestogodinju sestru i ita joj poeziju. Djetetu je
dosadno. Oito je da joj se spava. Glava joj je klonula na stol. Avni i dalje ita: Bijeli golub
 sunshine/bojana888

ti na grudima, crveni su procvali makovi...

Vidjevi odjednom Alija, razveselio se: Vrue je, ovjee! Ne moe se sjediti unutra!
Pih, i cura je zaspala, vidi je... Podigao je dijete i odmah ga unio unutra. Vratio se smijui se:

Obasjao si mi no

Neiskusni novajlijo

uljevitih ruku

I srca topla ko somun

Protegnuo se: Ovo sam tebi posvetio. Sjeo je na jednu klimavu stolicu: Cijela je
kua otila u kino na otvorenom. Ili su gledati Naimo se u St. Louiseu. Neka se samo nau!
Judy Garland! Malu nisu poveli. Nee je nikud ni voditi dok ne postane usidjelica. Ja sam je
ka

ostao uvati. Stani ovjee, napravit u ti limunadu! Na temelju papira za podjelu eera
ote

dobili smo novi udio koji nam pripada... Kao obitelj nepromjenjivih prihoda... Dali smo i A
jig
kn

kupon uz karticu, za riu. Doli smo skroz natovareni. Skuhat u ti riu ako eli, ha? Ali se
nasmijao: Ne elim, brate. I ja u sad biti jedan od onih stalnih prihoda. Nakon toga mu je
petljajui objasnio svoju namjeru. Avni se bliio tridesetoj, no bio je vee dijete od Alija.
Odmah se s njim usuglasio. Sjedili su i raspravljali: treba ovako, treba onako. Skovali su
planove. Na kraju su i smislili gdje e nai hlae i koulju za Alija. Avni ih je izvukao iz
ormara brata koji je te godine zavravao gimnaziju. Remenom su dobro stegnuli hlae u
struku. Koulju su pustili da visi po njima: eh, posluit e.

Kad je Ali namjeravao krenuti, Avni ga je zadrao. Paljivo ga je pogledao u lice i

razmiljao na glas: Ii e na to testiranje na radiju, dobro... Ali brate, trebamo nekome
priapnuti da te ne zakinu. Nemoj misliti daje to protekcija! U suprotnom e te zakinuti. Tako
sve i da uspije, nee uspjeti... Srameljivo je dodao jo: Hajde, idi. Ja u rei naem
Dorianu Grayu. Imam utjecaja na njega. Zbog tebe u mu i tampati jednu od onih njegovih
usranih pjesama, pa to e mi biti! Alija je steglo u prsima. Pa ipak, zvijezde u ankarskoj
ljetnoj noi nikad mu nisu bile toliko bliske. S paketom odjee pod rukom potrao je prema
 sunshine/bojana888

dvorinim vratima. Avni je povikao za njim: Halo, slinave! I ti e se uvaliti u taj

birokratski kota, ha? I ti e se izgubiti! Tako je iz sebe ispraznio otrov koji mu se nakupio
u banci. Aliju je tad dolo da zaplae. Dotrao je nazad. Bio je na pragu toga da vrati paket i
da zaboravi na radio. Avni je to shvatio. Pomilovao je Alijev obraz kao da bjei od
odgovornosti ili sebinosti: Hajde, hajde... Uspjet e! Ali je primijetio kako je momka
pred sobom opteretio bespomonom neodlunou oko toga to treba rei. Kako bi se oduio
za to, za sve, za toplinu to je zraila iz Avnijeva lica, oiju i iz toga kako ga je pomilovao po
obrazu, rekao je: Neu se izgubiti, kunem se! Vidjet e, brate! Neu se izgubiti! A tko se to
izgubio? Avni je tako pomislio. No ovoga puta nije nita rekao.

Ali se iduega dana otiao po drugi put slikati za dokumente. Tono est fotografija. U
odjei to ju je uzeo od Avnija, na Trgu Hergele stao je pred fotografski aparat s mijehom.
elio se slikati kod fotografa na brdu to vodi na Hamamonu. Tamo stane ispred ogledala.
ka

Sam odabere pozu i pritisne gumb. Nitko ne bude kraj tebe. Sam prilagodi kakav e
ote

pogled imati, smijeak, koliko e nagnuti glavu. No te su fotografije skuplje od ovih koje se
jig

snimaju s nogu na Trgu Hergele. ak su ga i ove fotografije, ukljuujui i potansku markicu

kn

od esnaest kurua za molbu, oderale sto esnaest kurua. Od toga je pedeset kurua jo ostao
duan fotografu na trgu. Ali je razmiljao koliko toga ovjek mora dugovati mnogim ljudima
kako bi postao jedan od onih sa stalnim prihodima i mogao negdje dugo u miru ivjeti. ak i
akir-agi... Otii iz hotela i ne osvrtati se za sobom. Ostaviti Molu bez nekog na kome e
iskaljivati svoje hireve... Sve da bi mogao biti stalan i osiguran...

Izvadio je i potvrdu o nekanjavanju. Zatim ju je stavio uz svjedobu, isto kao i

fotografije koje su na sjajnom papiru ispale blijede i molbu ispod koje je zalijepio markicu od
esnaest kurua pa je sve skupa odnio predati na Radio. Tad je uspjeno obavljen najtei
posao. Kako se ulazi u taj hram, kamo se i kako predaju potrebni dokumenti... Da ti sve to
ispriam, ispao bi cijeli roman..., rekao je kasnije Avniju. Bili su to dani to su prolazili u
velikoj panici. Prolo je podosta vremena otkako je zagurao biljenicu s pjesmama Nazima
Hikmeta pod krevet. Tono tjedan dana nije dizao glavu od starih kolskih knjiga. Nije
zanemario samo poeziju, nego i hotelske toalete, vodu i ienje. Jedan je njegov prijatelj iz
kole sad radio kod oca, u njegovoj radionici za popravak radio-aparata. Radionica za
 sunshine/bojana888

popravak radio-aparata Zlatni glas. Tri sata dnevno provodio bi tamo. Je li isto zapamtiti sve
ice, lampice i arafe na prijemniku i upravljati odailjaem? Prijateljev otac objasnio mu je
sve to zna. Oito se niiji radio jo nije kvario. Nije bilo puno posla.

Jedan dan prije ispita stiglo je ono Erturkovo pismo. U Alijevoj glavi ponovno je
nastala zbrka. Opet se poeo ko lebati. Mislio je odustati od svega i vratiti se u selo. Zatititi
svoje sestre. No kako e im vratiti za est godina to su uzalud protekle? Osim toga, to e
biti s tim zakonom za koji se ne zna gdje je zapisan? Zakon koji brani povratak u selo dok se
ne postane gospodinom? E pa neu se vratiti! Markopaa, ba! Gdje su ti dani? Da sam
toliki ovjek da se mogu pribliiti bratu koji izdaje Markopau, to bih vie mogao poeljeti!
Vol! Komunizam, kako da ne! Jebi se, i ti isto! Tako je rekao u sebi te poderao i bacio
Erturkovo pismo. Ali se jo smatrao djetetom. Jo nije znao da je kanjivo vrijeanje asnog
turskog vojnika koji e u budunosti stati u redove asne turske vojske!

Idueg se jutra nije obazirao na Molino buno urlanje: Kurviuuu! Kamo se to opet
ka

izvlai od noenje vode? te je odjeven, utegnut remenom i poeljan krenuo k

ote

misterioznom hramu radija.

jig

Taj je hram sad ve odavno radio 11a 120kW. Prijenosi su sa stankama poinjali u
kn

7:28 - 12:29 - 17:58 i trajali do 23:00 sata. Ali je iskreno vjerovao da itav svijet slua glas
Ankare. Konano je doao dan kad e biti koristan ovoj zemlji! Em svojoj zemlji, em svojoj
majci, em sebi samome. Ah, kad bi bar proao to testiranje! Ah, kad bi i on imao makar mali
udio u tome da itav svijet uje na glas! A i da se malo najede! No u Aliju je osjeaj da
ini neto za domovinu bio jai od enje da se najede.

Sveci hrama uinili su da Ali proe na testiranju. tovie, u novinama Nacija dali su
tiskati njegovu sliku za dokumente. Ispod su dali da se napie: Uspjeh na testiranju turskog
djeteta pristiglog sa sela. Samo se Ali nije dosjetio izraziti zahvalnost naoj Vladi i
rukovodiocima. No izvjestitelj je u tekstu od dva retka ispod slike ispravio ovu njegovu
nesposobnost da procijeni to je vano. Dobro. Lijepo. to da se radi? Znai, potrebna je
zahvalnost? Neto kao kad pone raditi, pa s kutijom bombona krene od zaposlenika do
zaposlenika. Uitelj Dundar je u tjedan dana vidio Alijevu sliku u Naciji i itao o njegovom
uspjehu. Nee proi dugo i poslat e mu tekst jedne od svojih kolskih predstava i zatrait e
 sunshine/bojana888

od njega da posreduje kako bi se ista izvela u Vremenu za predstavu.

ena srednjih godina zaduena za papirologiju rekla je Aliju: Imate li nekih poslova i
obaveza, uradite ih. Imate petnaest dana vremena. Za tono petnaest dana doite. Poinjete s
poslom. No doite prije poetka mjeseca kako biste uli na platni spisak. to je to platni
spisak? Mila neka ena. Gledajui Alija oi su joj se navlaile. Sigurno se ponosila u ime
domovine. Moda je i u svojim oima preuveliavala Alijev uspjeh, ne znajui za Avnijev
udio u tome. Jako dobro. Ali bi za to vrijeme moda mogao otii do svog sela. No to ako se
autobus pokvari na cesti? Ako se pokvari, a Ali propusti dan kad se treba pojaviti na poslu?
Ako se zatvore vrata tog platnog spiska na kom se treba pojaviti? Osim toga, ekaj malo!
Dok si ne popravi garderobu, nema odlazaka na selo! Zapravo je jedna druga sumnja muila
Alija dok je ekao dan kad e poeti s poslom. Zar je zaista on bio najuspjeniji od esnaest
osoba koje su pristupile testiranju za tehniara? A to da se Avni nije umijeao...? Taj ga crv
sumnje nije imao priliku dugo muiti. Jedne lijepe, osvijetljene veeri to je mirisala na
zapaljeno lie, na kraju onog dana kad je Ali javio pisaru Moli da trae nekog drugog na
ka

njegovo mjesto i kad si je poeo traiti sobu, Mola, koji se beskrajno nadurio, zavitlao je pred
ote

njega Ajselino pismo. Opet je dobar ovjek. Mogao je napraviti svinjariju i ne predati Aliju to
jig
kn

to je stiglo za njega.

Bio je petak. Najvaniji dan, ako ni za kog drugog, a ono za Alija. Dan jo vaniji od
onoga kad je saznao da je proao na testiranju. A to je po ovom pitanju kome reeno? Pismo
je dolo samo od sebe. Ali se nigdje nije prijavio kako bi dobio to pismo. Nikome nije nita
priapnuto na uho. Nije se trailo da se neki gospodin meka srca ili osjeajna gospoica saali
nad Alijem i pozabavi se njim. Proli put je bilo pomraenje sunca. Da vidimo, neka se i sad
pomrai! Kako mu je sad meutim bio lijep ovaj hotel u kojemu je ivio da ima krov nad
glavom, jer o boljoj varijanti nije mogao ni misliti, i u kojem je svaki dan istio govna i palio
Sakir Zumre pei! Kako je bio bijel, kako razvedravaju, kako mirisan!

Pismo je zapoeo paljivo, sa: Sestro... Zavrio ga je opet paljivo, s: Va brat.

elio je time rei: Ajsel, nemoj misliti da te gledam s panjom, drugaije. Bravo, mome!
Dobro si se sjetio. Kako si znao? Jok, pa nije zatreskana u tu tvoju glavurdu s etkastom
kosom! Oito je da sirota cura ima problem koji ne moe nikome povjeriti. No opet je tebe
izabrala da ti povjeri taj problem, to iz toga saznaje? Zar to ne pokazuje da u njenom srcu
 sunshine/bojana888

zauzima kakvo-takvo mjesto? Znai, nije me zaboravila iako se u posljednjih godinu dana
nismo ak ni sreli na ulici? Ako zna gdje se nalazim, znai da prati moj ivot? Pitam se je li
vidjela novine? Je li mi vidjela sliku? Je li joj se dopao moj uspjeh? Je li se ponosila mnome?
Dobije posao... Zar se ljudi ne vesele, volino? I duman bi se veselio!

as ovako razmiljajui, as sluajui Molino gunanje, izgurao je do ponedjeljka

ujutro. U jednom momentu je izvukao i biljenicu s poezijom ispod kreveta. Paljivo je
prepisao dvije pjesme na ist papir s milju da e se moda dopasti i Ajsel te ih stavio u dep.
Kad bi Ajsel znala to on sve ita, moda bi ga uvaavala. Odnio je Avniju hlae i koulju da
ih vrati, ali ih ovaj nije uzeo. ovjee, to e obui kad bude iao na posao? Hoe li da
govore: vidi ga, sirotan je posudio ak i odjeu za testiranje! Moda moe dobiti plau
unaprijed, ali gdje e nai odjeu koju e ti netko dati na veresiju? Rekao mu je: Ima toga
puuno na Trgu Hergele. Pun je antikvarnica!, no Avni je ve vikao na njega: ovjee, ako ti
ne smeta nositi odjeu to ju je nosio strani svijet, to ti smeta nositi istu i mirisnu odjeu
mog istog i mirisnog brata!
ka
ote

Ali se sad zadovoljno smijeio dok se oblaio. Volio je kad se Avni tako ljuti na njega.
jig

Taj njegov bijes i vika iz nekog bi razloga ovjeku grijali srce. Grijali bi ga vie od sluanja
kn

slatkih rijei koje miluju. Ali je osjeao kako je to kad si nekome od srca drag.

Ustao je vrlo rano i zavrio poslove. Nakon to se odjenuo siao je dolje. Vidio je da
je Mola odustao od smrtne nadurenosti i ponovno se vratio u svoje staro raspoloenje: Kamo
e opet? Trebam odnijeti neke papire na radio... I tako u etvrtak poinjem s poslom...
Eee, a to e biti s nama ovdje? Nekoga ete nai, a dotad u ja ostati tu. Radit u to
budem mogao. Kad izaem s posla, jasno. Pisao sam i akir-agi. Rekao sam mu neka me
shvati. Traio sam da me pusti. Jo nisam dobio odgovor... Ja sam dobio... Ja sam dobio...
Mola je od mahivao glavom. Rekao je: Pusti izdajnika neka ide, pseto! Vidi kakav je
nezahvalnik ispao... I tako nemam sree od onoga to stremi prema viemu... Saznavi ovo,
Ali je iznutra osjetio kao da ga je neto trecnulo, opeklo. Nije se ni nadao da e se akir-aga
naroito veseliti zbog njega. No nije nikako oekivao da e rei takvo to. Je li ti teko
zahvaliti se, poeljeti mi sreu, ago? No nije to rekao Moli. U srcu mu se nakupilo tuge. Na
odlasku se suzdravao da ne pukne, pa ak i da ne zaplae. Izaao je. Otiao je potraiti Ajsel.
 sunshine/bojana888

Putem je kupio novine kako se na mjestu gdje bude ekao ne bi vidjelo da nekog
eka, pogotovo ne jednu djevojku. Kad jednom u sto godina ne moe odoljeti pa kupi novine,
kupuje Praskozorje. Tako je uo od brae. I on sam vie voli te novine. I opet je tako uinio.
Via nekad na ulici gospodu. Hodaju itajui novine. To im daje neki nadmoan izgled.
Izdvaja ih od svih ljudi na Hergeleu. I Ali je putem otvorio novine to je kupio u ast ovog
lijepog dana. Bacio je oko:

U Londonu je Radnika partija dobila izbore. Churchill je podnio ostavku...

Boe, Boe! Nije li jo prije samo tjedan dana mister uril na konferenciji u
Potsdamu raspravljao s Trumanom i Staljinom o novom obliku Njemake? Njegovi prijatelji
pjesnici su posljednjih dana meu sobom stalno raspravljali o ovoj temi, a najvie o novim
ka
ote

izborima u Engleskoj. Neki su govorili da engleski konzervativci nee predati vlast pa makar
bio smak svijeta, a neki da je ovog puta voa radnike struje Attlee vrlo moan. Attlee e
jig
kn

dobiti izbore! govorili su. Da bar! No je li takvo to ikad vieno u povijesti Engleske?
dobacio bi netko. Avni bi se razbjesnio i rekao: Ako nije vieno, tek e se vidjeti! to da se
radi! I ti e vidjeti!

Te su rasprave jedini razlog zbog kog je Aliju privukla panju ova vijest s kojom se
susreo im je otvorio novine. Inae nije imao pojma ni o Englezima, ni o tome to Attlee eli
uiniti. to e se dogoditi ako Radnika partija pobijedi, a to ako ne pobijedi? Attlee e
sastaviti novu vladu. Pobjeda Radnike partije na izborima izazvala je veliki odjek u cijelome
svijetu. A zato? Pa ne upravljaju Englezi cijelim svijetom! Opet se ljutio na sebe: Kako sam
ja proao na testiranju! ovjee, nita mi ne ostaje u glavi! Presavio je novine ukajui.
Gurnuo ih je pod miku.

Do Filozofskog fakulteta nije se uputio bulevarom, nego se provlai izmeu starih

zaraslih ankarskih kua, zvukova kamiona i tokarilica, izmeu prodavaa robe na vaganje i
jo-jo-igraaka. Ako se bude drao puta, trebat e proi ispred radija. Proe li onuda, osjea
 sunshine/bojana888

kao da e se svi slubenici natiskati na prozore i i rei: Gledajte, gledajte! Prolazi novi
elektriar! Jasno, jo uvijek ne zna to e tono biti njegov posao ondje...

Ajsel je napisala: u deset sati. Kad je pogledao na sat na gimnaziji Gazi, tek je bilo
devet i deset. Prerano je izaao. Nema veze, sporo e hodati. Ako svejedno bude prerano,
proetat e du Samanpazarija. Ili e prije skrenuti lijevo i baciti oko na kina Sumer i Ukras.
No ako zabasa tamo, mogao bi zakasniti. Ne zbog postera na kinima. Zbog tamonjeg sajma
starih i jeftinih knjiga... Jednom se tono tri sata nije odvojio od sajma proitanih starih
knjiga. Vrzmao se izmeu molitvi mrava, sura, ljubavnih romana i stripova Mandrake.
Najbolje da krene ravno i malo sjedne u park Hadettepe. Moda e i nekom obuaru dati da
mu kremom namae cipele. Zapravo, to je trebao uiniti ranije. Jedan rupi, jedne novine
Praskozorje, dva lista bijelog papira - hvala Bogu da da se oiao idui na testiranje - vezice
za cipele... Ovaj je sastanak Alija skupo izaao. Trebalo bi odloiti mazanje cipela. Nove
vezice sprjeavaju da mu noga non-stop ispada. Ne treba ii u park Hadettepe. Bolje je ako
doe ranije. Moda i Ajsel doe ranije. Da ne eka. Ja u i priekati, nema veze. No ne moe
ka

ona ekati na uglovima! Privukla bi panju. Zato nije predloila neko zatvoreno mjesto,
ote

slastiarnicu ili neto? Kako zato, vole? Zato to curi u slastiarnici treba naruiti kekul, 62
jig
kn

sladoled ili gazirani sok, a zna da si toliko vorc da ni za sok nema...

Na desnoj strani uzbrdice nalazile su se dvije-tri kue to su svoje prostorije poredale

sve u jednom dvoritu i pomalo podsjeale na idovske. Ali je prolazio ispred njih mislei:
Ovi su iz istih krajeva. Iznad zidova i potrgane drvene kapije ograde izbijao je miris
prenog luka i sezamovog ulja. Na suprotnoj strani je niz nizbrdicu silazila jedna konjska
zaprega. Konj koji je vukao kola puna starih i otrcanih stvari nije se mogao zaustaviti te se su
mu se prednje noge spotaknule. Iz kola je ispala jedna komoda ije su se ionako potrgane
stranice razasule. Jedna se daska za tijesto buno zakotrljala sve do dna padine te je, okreui
se poput zvrka, stala na ravnini gdje se nekoliko djece igralo s poklopcima gaziranih pia.
Djeca su skoila na dasku za tijesto. ovjek to je upravljao kolima zavapio je: Jaooo
meniii! te je oinuo konja s etiri udarca korbaem zaredom. No konj je ostao rairen po
pranjavoj nizbrdici. Kroz iroke drvene dvorine kapije iz kua su na ulicu izletjele ene
glava prekrivenih jemenijama, nosei gologuzu djecu u rukama. ovjek to je upravljao

62 Vrsta mlijenog pudinga (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

kolima promatrao je okolinu planog izraza lica. Ali se kolebao bi li proao tuda i otiao ili
zastao da pomogne. Sad je bio i lijepo i isto obuen! Opranih ruku, podrezanih noktiju.

Ne obaziri se na to, striko! Daj da prvo ispraznimo kola, doi.

Sreom je teret u kolima bio takav da se dao isprazniti za pet minuta. Dva zaveljaja,
jedna posuda za vrenje nude, jedna metla, jedan lavor, nekoliko bakrenih lonaca, jedan
kazan za otkuhavanje vea... Jedna od ena to su gledale s dvorinih vrata povikala je: Jaoo,
eto su se ovjeku sve stvari rasule nasred ulice! Mladi su se nasmijali uglas. Ali i vlasnik
kola malo su pridigli konja kome su olakali teret. Onda je ovjek konja dvaput udario nogom
u slabine. Ali je uhvatio konja za glavu. Konj je pjenei se i slinei ustao. Stresao je glavu i
oblizao se buno njitei. Jedna od ena to su promatrale rekla je: Ovaj nema torbe na
guzici! Opet su se neki nasmijali. Neko je predsjednik opine naredio da se na stranjice
konja i magaraca to etaju gradom obavezno priveu vree kako bi ih sakrile, pa je i sad,
iako je prolo toliko vremena, u narodu ostao obiaj da se zbijaju ovakve ale.
ka

Ali je rekao ovjeku: Ti e sad sam natovariti teret, striko. Ja kasnim te je otiao.
ote

Obrisao je ruke u naranasti rupi koji je kupio na Trgu Hergele. Rupi se uprljao. Uz Ajsel
jig

e mu se dlanovi ponovno znojiti. Vie ne moe izvui ovaj rupi.

kn

Dok tamo bude ekao pred oronulim kamenim zidom, da nogu dri ovako ili onako?
Da ruku stavi ovako ili onako? Svatko zna kako je to prvi put ekati neku djevojku na stanici,
u slastiarnici ili na nekom uglu. Moe se praviti i kao da se zadubio u itanje novina. ekati
na usijanom suncu jutra u metropoli... ovjeku se nabere lice. A da une uza zid, u sjenu?
Ne moe, nikako! Sramota je. Tako, dok eka gotovo stranu curu, izgledati kao da pia.

Okrenuo je glavu. Pogledao je dugaku betonsku zgradu u izgradnji to se nalazila iza

njega. Mjesto gdje se nalazila stara kola od kamena. Sad se ovdje osnivao Medicinski
fakultet. Pogledao je graevinu pored: ruiasti Filozofski fakultet... Kao leima okrenuta
suncu, na grani prerano sazrela ankarska zimska kruka... Zapravo ga je jo vie posjeala na
halvu to se u arenim kalupima prodavala na Trgu Hergele. On nikad nee studirati u ovim
zgradama. Nikad nee upoznati ovdanje slavne profesore. Ajsel e ih upoznati. No nikad se
ne zna... Jo kad je opet zatvore u kuu! Pa je puste da tako eka mua... Moda ih Ajsel opet
ne poslua...
 sunshine/bojana888

Oekivao je Ajsel sa suprotne strane, a ona se pojavila iza njega. Dobro da je tako
ispalo. Vrlo je teko gledati se s nekim izdaleka kad ti dolazi u susret. ovjek ne zna to bi
uradio. Da se nasmijei, da se dri ozbiljno, da mahne rukom, ili da krene prema onom tko
mu se pribliava? To je najgluplji trenutak u takvim situacijama...

Ajsel se stvorila kraj njega rekavi: Jesam li vas pustila da dugo ekate? Ali joj je
ostao zagledan u lice. Sad mu na pamet nije padala ni jedna rije koju je planirao izgovoriti
pri prvom susretu. No Ajsel nije dozvolila da nastupi neugodna tiina: U trku sam provjerila
Hadettepe i dola, Ali... Nisam mogla ui unutra, jasno... S vrata sam pogledala. Iz daljine.
Park je potpuno samotan. Doite, idemo onamo, ako elite... Nemojmo stajati ovdje... Em je
vrue... Em... Govorila je sve u jednom dahu. eljela je pomesti svoju zabrinutost i nelagodu
prvog susreta. S jedne je strane eljela i izgledati oputeno.

Krenuli su hodati. Jo ste vie smravili. Ajsel... Od zavrnih ispita... Moda. Ne

znam. Kako god, gotovi su... Bila sam jo i mravija, ali nakon sjedenja mjesec dana kod
ka

kue... Ne volim tako besposleno sjediti kad zavrim kuanske poslove. Gledati kroz prozor.
ote

Uope to ne volim. Pa onda Tezel plae! Pa se ja ljutim na mamu... A i vrue je... Kao da mi
jig

se usta zaveu. Ponekad s mamom ne razgovaram po tri dana. I njoj to teko pada... to ona
kn

moe uiniti, zar ne? Nego, nemojte mi zamjeriti. I vas sam uznemirila. Odmah sam vam
poela puniti glavu svojim brigama. Sjednimo negdje u hlad... I tako neu dugo ostati.
Izlazim iz kue sa satom. to vam je to u rukama? Praskozorje? U nau kuu Praskozorje ne
moe ui. Najvie ulazi Predodba. I romane itam potajice. I u koli sam ih potajice itala...
Jednog sam dana itala Rousseauove Ispovijesti. Ne znam jeste li ih itali... itala sam ih
zimi, u uionici, stavivi ih ispod knjige iz zemljopisa. I tako sam ih potajice i uzela meu
knjigama mog tetka. Uhvatili su me dok sam itala... Da, uhvatila me profesorica
zemljopisa... Jao to mi se dogodilo! Rekla mi je: Da mi nisi draga, poslala bih te
profesorskom vijeu! Rekla je: Ako ve ne znate to biste itali, onda nas bar pitajte! Da
njih pitamo, itale bismo asopis ena i dom... Ili najvie Putovanje dva muziara... Moete
si zamisliti! Rekla mi je: Em ita roman umjesto da ui! Ne srami se? Da te nisam vie
vidjela! Uzela mi je i knjigu iz ruke. Nije mi je vratila. Pustila me da preklinjem. Ila sam joj
sve do kue i preklinjala je. Da je knjiga moja pa jo nekako... Nije mi ju dala. Ona sama nije
ju proitala. ula je za nju. ula je da je to nekulturna knjiga. Rekla je da e je sad proitati
 sunshine/bojana888

da shvati koliko sam se to otrovala, koliko mi se odgoj pokvario. Neka, zavrila sam tu
kolu... A sad govorim, da bar jo nije gotova... Pa ipak potajice i skriveki vidim, proitam
neke stvari. Proitala sam ak i Jedan svijet. Jo sam neto proitala, ali neu vam rei jer
ete moda ak i vi to smatrati sramotnim. Mislim, i nije to neto tako posebno... Neka
Sjeanja epave vrane... I tako mi se nije dopalo...

Penjali su se uzbrdo. Ve je ostala bez daha. Kosa joj se oznojila u korijenu. Podruje
oko oiju opet joj je postalo crveno kao da je plakala. Ispod tkanine od plavog lana to je
zavravala ispod laktova, dugake, pravilno oblikovane ruke umrtvljeno su se njihale. Ali je
bio malo iznenaen. No nije mu bilo dosadno. Dopadalo mu se ovo Ajselino pripovijedanje
bez pauze, u kom je hvatala dah; kao da e nastupiti smak svijeta ako uuti, i kao da neto
stalno odrava aktivnim ako govori. Neprestano ga je obuzimao udan osjeaj: dolo bi mu
da odmah isprui ruku i uhvati Ajsel za nemirne zglobove.

Pred parkom joj je rekao: Hoemo li ui? Ne znam... Ne bi li zapravo bilo bolje da
ka

ne uemo? Moda e svi neto pomisliti ako nas vide da tu sjedimo. A da se vratimo nazad i
ote

hodamo prema Debediju? No nemojmo ii sa strane Hamamonua... Tamo ive nai

jig

poznanici. Gledajte, sad kad smo doli ovamo pomislila sam da e biti gore ako sjednemo...
kn

Ako hodamo, to e biti, mislit e da smo se sreli putem... Osim toga...

Najednom je naglo zautjela. No usnice su joj se micale. Kao da je bezglasno

nastavljala govoriti. Brzo je hodala. I neprestano je odmahivala glavom. Kraj nje vie nije bio
Ali. Nikoga nije bilo. Zaputila se kamo je naumila. Odjednom je naglo stala. Okrenula je lice
k Aliju. Ovaj put je ne skreui pogled, k tome prilino otvoreno rekla: Osim toga, jako mi
vrijea ponos ovako praviti raunice. Kovati planove... Kako da vam objasnim? Sramotim se
u vlastitim oima. U vlastitim se oima smanjujem...

Ponovno je poela hodati. I Ali, naravno. Ne obazirite se, Ajsel... Ne obazirite se ni

na koga. Ne radimo nita loe... No ni Ali ba nije vjerovao u to.

Napetost na Ajselinom licu i tijelu je popustila: Naravno! nasmijala se. Pojavila joj
se rupica ispod lijevog obraza. Naravno. Ja sam kriva. Sve vidim kao problem... U tom
asu ostavila se persiranja: Zamisli... U osnovnoj koli su nas prilino gurali jedne prema
drugima. Rekli su nam da moramo plesati. Jer Ataturk tako eli... Koliko nanije tad to teko
 sunshine/bojana888

padalo i koliko smo se sramili, zar ne? A vidi sad ovo! Tisuu raznih smicalica samo da bih se
pojadala prijatelju! Ne daju ovjeku ni da roman proita! Kao da je Ataturk rekao: ne dajte im
da itaju Jean Jacquesa Rousseaua! Kao da je rekao: pravite se da na cesti ne poznajete
prijatelja s kojim ste plesali na kolskoj predstavi! Kako budete odrastali, tako se drite sve
dalje jedni od drugih! Ali je rekao: Po meni, ba suprotno. Ako se mene pita, na Otac nije
htio da se ene skrivaju od mukaraca... elio je da budemo jednaki. Da si momci i djevojke
prue ruke. Po meni... To je moje uvjerenje. Ako mene pita... Jao, Boe! Uz svoje prijatelje
i brau pjesnike postao je lijepo razgovorljiv, znao je objasniti to ga mui, a sad je
neprestano zamuckivao. Bilo mu je teko objasniti to misli. S jedne ga je strane i neprestano
zanimalo zato ga je Ajsel pozvala, jasno. Stalno mu je to bilo u glavi. U depu je imao i
pjesme. Da joj ih sad da ili na odlasku? Pa ne moe ih joj dati sad iz vedra neba! Treba biti
prikladno vrijeme, treba se razgovor povesti o tome. Pronaao sam posao! Ajsel se nije
naroito zainteresirala. Samo je rekla Dobro. Onda se pribrala: Ovaj, oprosti. Stalno
mislim samo na sebe. Uope ne pitam to ima kod tebe. Nee vie raditi onaj hotelski
ka

posao? Kako obazriva djevojka! Nije rekla nee vie sluiti u hotelu! Pazi da ne povrijedi
ote

moj ponos. Kako dobra djevojka... To je posao na radiju. Na testiranju sam... Ba lijepo!
jig

Ba mi je drago, vjeruj! Sad e stalno vidjeti Mesuta Demila, Tahsina Temrena, Aje, zatim
kn

Saime Ardiman, Kadrije Tunu i sve njih, zar ne? ak e se i druiti s njima, zar ne? U
glasu joj je odzvanjala prikrivena zavist. Ali se sramio. Skrivao je Avnijevog Doriana Graja
poput grijeha. Nastojao je to izbaciti iz sebe, izbrisati i zaboraviti. Ne znam... Vidjet emo...
Ako im se dopadnem, vidjet emo... Alija je obuzeo neki muan osjeaj. Zato se Ajsel nije
razveselila tom poslu koliko je oekivao?

Ako je tako, onda se nee vratiti na selo?

eli li to Ajsel kao i Erturk da se vrati na selo? Htio sam, no sad... Ja sam ula da
e se vratiti. Ako nita, nee li otii bar na koji dan? Htio sam, ali... Nema vremena...
Poinjem za dva-tri dana... Ajselina ivost je nestala. Je li je ovo usijano sunce do te mjere
iscrpilo? Zar se neto dogodilo, Ajsel? Ne. to bi se dogodilo? Nije nita.

Neko su vrijeme ponovno hodali u tiini. Onda je Ajsel opet poela govoriti bez daha:
Vratimo se. Nemojmo ii ni prema Debediju. Zbog ega bih se skrivala? Zato bih se
provlaila po budacima? Zato bih hodala postrance kao rak? Idemo pravo na bulevar!
 sunshine/bojana888

Sjednimo nasred parka Guven! Ba u sjesti! Pa neka vide... U rujnu u napuniti sedamnaestu
godinu. Nitko mi nita ne moe. Istui e me, opsovati! Ogovarat e me. Od toga se nieg ne
umire! Pa nee nas ubiti! Ba u hodati posred bulevara s tobom! Sjest u uz bazen na
najvidljivije mjesto! Nemam se ega ustruavati! Sjest u ba na najvidljivije mjesto! Ali se
smijao. Kao da je onaj osjeaj zabrinutosti u njemu malo popustio. Doi. Sjest u! Vidjet
e! Oputeno... Oputeno u sjesti na neku klupu u hladu, gdje je svjee... Naslonit u lea i
ispruiti noge na sunce. I neu se udati za onog trgovca!

Ali je konano shvatio Ajselinu muku. Nakon toga je odmah shvatio i zato ga je
traila: Govorim si ja, kad ve Ali ide u selo, sigurno e proi i kroz na gradi... Napisala
sam pismo tom ovjeku. To je Erturkov stariji brat. Njemu sam pisala. To je ve odrastao
ovjek. Napisala sam mu pismo. Mislila sam ga potajno poslati po tebi. Bilo bi dobro kad bi
mu ga mogao poskriveki tutnuti u dep... Da me ostavi na miru! Ja u jo studirati! Neka se
nimalo ne nada. Na ti pismo!
ka

Izvadila je pismo iz antarije od plavog jeftinog lana ija je duina u odnosu na

ote

djevojke iz Jeniehira bila malo paljivije pogoena. Bilo je omotano u papir. U uti list
jig

papira iz kolske biljenice. Znam ja ljude tamo kod nas! I tako ne ele djevojke koje im
kn

potajno alju pisma, k tome po nekom momku. Taj bi ovjek u trenu odustao od mene, to bi
ba bilo lijepo! Dopalo joj je u ruke pismo upueno njenom ocu. U tom je trenu Ajsel
poludjela. Nosim najstariju moguu odjeu kako se nikome ne bih dopala i kako me nitko ne
bi poelio! U inat ne nosim nove lanene haljine! teta, mama se ba trudi. Saila mi je jednu
od oreta. Nisam je odjenula. Stalno mi govori: neka, nosit e je u Bursi. Ii u u Bursu.
Zato ne bih ila? Jo nisam vidjela ni jedan drugi grad osim Ankare. Ii u u Bursu, ali neu
obui onu haljinu od oreta... I da ne elim ii, na silu bi me odveli. Nee me ovdje ostaviti
samu kod kue. Ii u. Ii u, i Behire u inat, vidjet u Nazima Hikmeta! I razgovarat u s
njim, k tome! Zato ga hapse? to je uinio? Sigurno e mi ispriati, zar ne? Zato mi ne bi
ispriao?

Opet je zastala nasred avenije. Ali uope nije znao da je zanima Nazim Hikmet. Otkud
bi znao? Ponijelo ga je i razveselilo to to imaju zajednike toke. Odmah je izvukao one
dvije pjesme iz depa: Prepisao sam ovo na papir za tebe. Uzmi. Ajsel je bacila oko na dva
lista papira: Kako si lijepo to napisao! Ba si pazio... A, ali ja ve imam ove! Ukrala sam
 sunshine/bojana888

odnekud. Nema veze... Svejedno ti hvala! Ostat e mi to kao uspomena od tebe, Ali. Puno ti
hvala. Uope nemam prijatelja. Osim toga, to u to nauiti od cura? Recepte za jela, recepte
za kolae, krojeve modela odjee i koji deko koga gleda... Tko za kime uzdie... Eto, to.
Imala sam tu jednu Behire. Nije bila razmaena. Bila je i siromana. Voljela sam je. Zajedno s
njom sam jela sve masline to sam nosila u kolu. Ranije, jo dok smo bile djeca. I ona je
takva ispala! Jesi li ti ikad uivo vidio Nazima Hikmeta? Nisam. No imam jednog
prijatelja. On ga je vidio... Kakav je, kakav je? Je li obian ovjek kao ti i ja? Eee, pa
naravno! No navodno ima jako gustu kosu. Plavu k tome. Jako je lijepo itao vlastitu
poeziju... A je li mogao spavati, na primjer? Ali se nasmijao. Zato ne bi spavao?
Zacijelo spava. A je li mu tamo udobno? To je zatvor. Moe li biti udobno? Sigurno ga
bole noge...

Opet su se nasmijali. Ajsel je stavila pjesme u dep. No ono pismo joj je jo bilo u
ruci: to e sad biti s ovim?
ka

Jako mi je ao, Ajsel. Dua me boli! Jednom u sto godina trai da neto uinim za
ote

tebe. Potraila si me. A ja... Naravno, jako se veselim to razgovaram s tobom. I zato to ne
jig

eli poi za onog Remzija... No ne mogu nita uiniti za tebe. Ne mogu te obradovati.
kn

Izdajem povjerenje koje si mi ukazala...

Gle, ako eli, moemo ga predati na potu? Prevrtao je po depovima. elio joj je
pokazati da ima dovoljno novca za markicu. I ja sam pomislila na potu, ali onda mi je na
pamet palo tisuu stvari. Nee uspjeti i past e u neije ruke. Moda onaj na potanski
slubenik tamo otvara i ita svaija pisma... Ma daj! Zar je to mogue! to je onda sa
slobodom dopisivanja?

Razmiljao je: Ta sloboda svakako postoji, no opet kad pogleda, ne moe ba svatko
svakome na miru poslati pismo. Ta je briga dobrano zbunila Ajsel. A i da je nije zbunila, to
moe uiniti? Ali ne zna kakav bi joj savjet dao. ak i da je iao na selo, bi li mogao na miru
predati Remziju Ajselino pismo? U tom momentu mu je na pamet pala jedna ideja: Erturk
mi je poslao pismo, Ajsel. Nastojao me posramiti. Kao da mi se ikad dosad javljao da pita
kako sam... Nisam ak ni namjeravao odgovoriti Erturku. No ako eli, pisat u mu. Rei u
mu: Ajsel ne eli tvog brata... Ni sluajno! Ne moe tako! Onda e misliti da ima neto
 sunshine/bojana888

meu nama! Da osobno ide, to je neto drugo. Vidjeli bi te, promotrili, i shvatili da meu
nama ne moe biti nieg... Ovaj... Nisam to htjela rei... Sad e misliti da te
omalovaavam... Neka ti ne pada takvo to na pamet, naljutit u se! Nisam se dobro izrazila.
Nemoj mi nita zamjeriti za danas, moe, Ali? Toliko sam zbunjena da... to da radim, vidim
da je ovjek zapeo i doao u Bursu... I tata je sklon... Rei u tom ovjeku u lice: ja vas ne
elim, gospodine. I gotovo! Ako to ne kaem, kad mama i tata ne budu gledali uinit u neto
to mu se nee svidjeti.. Na primjer, osigurat u da me zatekne dok priam s nekim dekom.
On e tad odustati.

Ali se sve vie slamao. Ovog je puta i pokazao svoju povrijeenost: Da zbog toga i
sa mnom ovako ne eta, Ajsel? Haa! Neka umrem ako je tako! Da mi je takvo to na
pameti, rekla bih ti. Nisam li ti i tako sve rekla? Tako bih ti rekla i to! Otpoetka bih ti rekla,
vidi Ali, uradit emo tako i tako. Jako sam se rastuila sad. Uope nisam htjela da to pomisli.
Uvijek se tako i dogodi... Uvijek nas neto sprjeava u tome da budemo prijatelji. Jako sam se
rastuila sad... Sve u meni kao da se slomilo...
ka
ote

Ajsel je bila toliko iskrena da se Ali pokajao zbog toga to je rekao. Zato se ponaa
jig

kao da se iza svega krije neka podmukla zamisao? Zato se ini kao da se sve pokvari jo
kn

prije nego je i zapoelo? Kako da uvjeri Ajsel da mu opet moe vjerovati? Vidi, ja sam se
samo alio... Rekao sam to u zezanciji... Da se nasmijano... Pogledali su jedno drugo i nasilu
se nasmijeili. Bili su to ogranieni, potisnuti osmijesi... Ta djeca nisu ni upoznala glasan
smijeh to dolazi iz srca.

Kao da nije ostalo vie nita o emu bi mogli razgovarati. utnja se oduljila. Dok je
ovako utjela, kao da se na Ajsel opet gomilao sav onaj pritisak koji je priajui tjerala.
Poela se ogledavati lijevo i desno. Postajala je nemirna, udaljavala se, nestajala. I Ali se
osjeao kao da mu tijelo nigdje ne pripada, kao da lebdi u nekoj praznini. Proklizava.
Neprestano proklizava u toj praznini. Treba se za neto uhvatiti. Vidi Ajsel, ako ti to ne eli,
nee biti nita od toga. Ne boj se. Umjesto da se ti boji, neka se oni boje!

Ajsel se objesila za slamku spasa koja joj je baena: Istina. Umjesto da se ja bojim,
neka se oni boje! Neka se tata boji! Boje se da u pobjei od kue. Boje se da e se morati
sramiti pred susjedima. Neka se oni boje, naravno... Jesi vidio? Ipak si mi olakao! Neka.
 sunshine/bojana888

Neemo predati pismo. Otrgnula je list sa ivice neke kue na uglu Avenije Ismet-paa.
Dobrano je zgnjeila taj list meu prstima: Vidi, kad se ovjek za neto ohrabri, gubi
hrabrost za neto drugo. Zna da sam ti rekla da u oputeno sjediti s tobom uz bazen? ini se
da neu moi. Uvijek imam hrabrosti samo za jednu stvar. Nemam za sve odjednom. Zato,
pitam se?

---------------------------

Sjedinjene Amerike Drave traile su od Japana bezuvjetnu predaju. Priopili su im

da e, ako se ne predaju, u dva dana unititi petnaest japanskih gradova. Dva dana kasnije
predsjednik Truman objasnio je o prvoj atomskoj bombi: Ova bomba ija je eksplozivna
mo ravna onoj od dvadeset tisua tona dinamita, danas je po prvi put, malo prije esnaest
sati, iz jednog naeg aviona baena na Hiroimu.

Hiroima ima populaciju od 224 tisue stanovnika. U tom je trenu od tih 224 tisue
ka

umrlo 150 tisua ljudi. Potres to je nastao eksplozijom mogao se osjetiti na udaljenosti od
ote

450 kilometara. Rusija je proglasila rat Japanu.

jig
kn

Idueg je dana druga amerika atomska bomba baena na japansku zranu bazu
Nagasaki s populacijom od 250 tisua stanovnika. Japanci su se predali prije isteka dvadeset i
etiri sata. Svjetski rat je okonan. Broj stanovnika to je izvrio harakiri pred Mikadovom
palaom znaajno je porastao.

U Francuskoj je Petain osuen na smrtnu kaznu, a ta je kazna preinaena u teku

zatvorsku kaznu. U naoj se domovini otvorilo novo polje za raspravu: Tko je vea izdajica
domovine, Petain ili Nazim Hikmet? Pismeni svijet se tako i ovog puta podijelio u dva
tabora. U Ankari je jedan glavni direktor podigao tubu protiv jednog ministra s optubom
da je nepravedno poslan u mirovinu.

Uto su prola dva mjeseca otkako su zakljueni izbori za slobodna zastupnika

mjesta, a trgovci pamuka kojima je za vrijeme izbora dozvoljena slobodna prodaja nisu
gurnuti ni u kakav trgovaki bankrot. Na tritu svile u Bursi maleni je provincijski zanat
osigurao nova strujanja.
 sunshine/bojana888

Glasnik u toplicama Husnuguzel u Bursi svakog bi dana prije raanja sunca izaao u
dvorite, okrenuo lice k runoj betonskoj graevini ije su sobe bile poredane jedne do drugih
i povikao: Kupanje za gospouuu! U uspavanim sobama zapoelo bi komeanje, s uadi
ispred soba povlaili su se runici za hamam te bi se malo kasnije jutarnja tiina kvarila
kloparanjem potkova.

Tezel bi se probudila, uhvatili bi je grevi pa bi plakala sve dok se glasnik ponovno ne

ukae u dvoritu i pozove: Kupanje za dameeee!

Uveer Salim-efendija baca lubenicu u bazen s vodoskokom to se nalazi u dvoritu

toplica te dok se lubenica ohladi da ju se moe jesti, sjeda s obitelji na eljezne stolice na
rasklapanje te guli i jede mlade orahe. Gospoa Fitnat usteui se zatrai alicu aja, zagrabi
ka
ote

malo metalnom liicom i pue da se ohladi, liicu gurne Tezel u usta, dijete to odmah
ispljune te uprlja partikl s izvezenim leptirom. Povrina starog metalnog stola koji se
jig
kn

neprestano klima na ljunku stalno je prljava od tragova dna aa i boca, a ljuske mladih
oraha razlete se po mrljama.

Dolje kroz ravnicu prolazi dalek, jedva vidljiv vlak to vijori dim i otro zazvidi. Svi
gosti toplica redom se zagledaju u prolazak vlaka kao da je rije o neem nesvakidanjem.
Djeca se ukopaju pred kamenim zidom dvorita to gleda na ravnicu, te sudarajui se
meusobno rukama, pozdravljaju taj daleki, tanki vlak to se poput crva ukae meu
zelenilom i to se poput crva uvija napredujui svojim putem. Malo kasnije gospoa Fitnat
daje Tezel Ajsel u ruke i odlazi do rotilja koji stoji ispred njihovih soba kako bi ispekla
patlidan.

Ilhan je s prijateljima s fakulteta postavio ator u Kizildahamamu. Rijeit e misterij

dva pala ruska aviona. Zato nisu uli za bombu to je eksplodirala u Hiroimi. Ajsel je u
toplicama od jednog umirovljenog generala doznala da je bomba kotala ivota samo devet
turskih vojnika.
 sunshine/bojana888

Stariji sin Emin-efendije nije doao vidjeti Ajsel. Umjesto njega je doao mlai sin
Erturk i Salim-efendiji predao komadi papira: Kako se saznalo da je vaa ki uspostavila
tajnu vezu s malim Alijem iz jednog od naih sela...

Vapaji koji su se te veeri uli iz etverokrevetne sobe koju je Salim-efendija unajmio

na Husnuguzelu gotovo su nadmaili vapaje i pla u Hiroimi. Suprug je natjerao gospou
Fitnat da dobrano pritisne ker. Nita nije uspjela saznati. U hamamu joj je detaljno prouila
tijelo. Pokuala je otkriti je li je tko dirao. Zar ta cura uope nije bila svjesna katastrofe koja
joj je visila nad glavom? Koliko je samo do ovih godina dobila batina od oca, nikad nije
zaplakala! Kao da joj je nametnuta neka privremena optuba i eka vrijeme kad e je se moi
otresti. Nije govorila ni da je to la, ni da to nije uinila, nije govorila ni Boe sauvaj!, ak
nije ni plakala. Gospoa Fitnat se dobro naplakala umjesto keri. Zakopala je u sebi ljubav
prema keri onako kako je nauena i kako se i prema njoj samoj postupalo. Jedan izlet, u sto
godina! I taj mi je izaao na nos! Osramotili smo se u toplicama! Svi su prouli za moju
ker..., govorila je kroz pla. Tko zna zbog ega je sve jo plakala! Bile su to tihe, duboke
ka

boli kojima nije mogla dati ime...

ote
jig
kn

Odmah se trebalo vratiti nazad.

Onog jutra kad se Salim-efendija spustio do Burse kako bi hitno pozavravao poslove,
Ajsel je pobjegla iz toplica. Njezina je majka smatrala da sjedi tiho i posramljeno ispod nekog
drveta. Nije joj ni palo na pamet da bi nakon tolikog zastraivanja mogla izai izvan dvorita
hamama. Meutim, Ajsel je shvatila da vie nema to izgubiti. Ako se pita starije, izgubila je
ve sve to je mogla. Kad je shvatila da vie nema to izgubiti, ohrabrila se. Zatim je
raspitujui se uokolo pronala gdje se nalazi zatvor u Bursi. Otila je ravno upravitelju.
Upravitelj se zagledao u Ajsel saznavi za njenu elju i pitao je: to si mu ti? No i sam je
znao odgovor na pitanje. Ajsel nije znala. Pognula je glavu i utjela. Upravitelj je povikao: I
ja sam se ovdje pretvorio u svodnika! Trait u premjetaj, uff!! Jasno, nije dozvolio Ajsel
da se vidi s pjesnikom ije su ruke bile spremne za tako krupne poslove. Ajsel je smatrala
da upravitelj to zna. Prevarila se. Upravitelj je pozvao nekoga i naredio: Vodite ovu
 sunshine/bojana888

odavde!

Prva ljubav koju je Ajsel u sebi gajila: bujna plava kosa to pripada nekom ije lice
nije vidjela, ali tko je toliko spreman za tako krupne poslove da vie nee moi voljeti sitnu
enicu u kui u ijem vrtu cvjeta areno oslikana kozja krv... Taj div plavih oiju...

Odluka Salim-efendije po povratku iz Burse: Ta e nam cura sad ostati usidjelica.

Neka ide onda nesrea, nek studira, pa da bar stekne neko zanimanje...

Marlene Dietrich je po prvi put od 1931. otila u Berlin, pjeva jedinicama koje su
zarobili Amerikanci.

Fuat Koprulu63 i Adnan Menderes izbaeni su iz stranke: Narodni ef je u Velikoj

narodnoj skuptini Turske odrao prvi govor o potrebi osnivanja druge stranke.
ka

Posljednji govor Narodnog efa ukratko je prenosio: Turska kao lanica Ujedinjenih
ote

Naroda trebala bi konano usvojiti viestranaku demokraciju.

jig
kn

Oni to su zavrili osnovnu kolu te godine kad je umro Ataturk po godinama su ve

bili prilino odrasli. Ali bili su jo do te mjere djeca da ne znaju to znai jednostranaka
demokracija ili ona s malo stranaka. Sve to su radili i to e raditi dravni rukovodioci bilo
je dobro. No sad je trebalo u svemu tome dobrome i sudjelovati. Za to se odrastalo.

63 Fuat Koprulu (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

11.

08:44

Budim se iz sna koji mi para srce.

Posve su me obavili tjeskoba, guenje, stid i strah. Tijelo mi je obuzeto njima. Na tren
ne znam vie ni tko sam, ni gdje se nalazim, ni to trebam uiniti. Lutajui pogledom po svim
uglovima i stvarima redom, sve do uvele grane jorgovana, trebam ponovno upoznati sobu u
ka

koju sam legla da umrem. Nakon toga moram shvatiti da se jo uvijek nalazim u toj sobi.
ote
jig
kn

U fotelji sam. Sudei prema dijelovima tijela koji mi upadaju u oi, gola sam.
Meutim, na kraju sam se htjela obui. Htjela sam se obui tek da neto uinim, da se neim
zabavim pred smrti to kasni. Znai, zaspala sam u fotelji ne uspjevi to uiniti. Samo sam
klonula.

Nisam se uope trebala probuditi. Kakva beznadna situacija! Budim se uz san koji e
sve iznova pokrenuti, koji e nastaviti ovo zamorno iekivanje bez ikakve potrebe. I dalje se
nalazim na crti izmeu sebe i situacije iz sna te sebe i situacije u stvarnosti. Crta koja
izluuje... Nisam niti ovo niti ono. Gotovo nadljudskim naporom ponovno postajem inventar
poluosvijetljene sobe s tamnozelenim zastorima, niskim okruglim stolom, ispreturanim
krevetom sa areno kariranom dekom te s telefonom i nonom lampom s drvenim postoljem
kraj uzglavlja: jednu sam nogu savila pod sobom. Jednu ruku drim na vratu. Druga ruka mi
visi sa strane fotelje opivene platnom sive boje. Ta ruka mi gotovo stoji na podu. elim
promijeniti svoju situaciju. Ali nemam snage. Tonije, nemam elju izvagati imam li ili
 sunshine/bojana888

nemam snage...

Bila sam na ispitu to me dijelio od toga da od docenta postanem profesor. Navodno

sam trebala izlagati svoju disertaciju. Pronala sam najsigurniju formulu za napredak i spas
Turske. Nalazim se na nekom mjestu to nalikuje muzeju gdje se nalaze mumije. Pred
ogromnim vratima stoje dva uvara Viktorijine dinastije. Uope se ne miu. Prolazim kroz ta
ogromna vrata s velikim samopouzdanjem. Znam da me uvari nee zaustavljati jer su i oni
sami mumije. Proavi kroz vrata naem se u uskom dugakom salonu. Dugaki tanki stol
tono preda mnom sijee taj salon poput kria. Za stolom stoje poredani stari ljudi zelenih
lica, prekriveni togama. I oni su nepomini. Ali ja vrsto vjerujem da e prestati biti mumije
im obranim svoj rad. im uju moje izlaganje, oivjet e u tim svojim togama, zelena e im
lica postati ruiasta i bijela i povikat e: ivjela! ivjela! Ataturk e me poljubiti u elo,
govorim sama sebi. Ispruit e kaiprst desne ruke i rei: Turski narode! Cilj ti je slijediti
ka

put to ga pokazuje ova gospoa, naprijed!, ba kao da kae: Vojsko! Prvi cilj vam je
ote

Sredozemlje, naprijed! Iz nekog se razloga i Ataturk nalazio tamo, meu profesorima

jig

zelenih lica u togama to stoje poredani jedni do drugih i rukama na prsa pritiu debele
kn

knjige s koricama ispisanim na stranom jeziku. S desne mu se strane nalazilo est profesora
zelenih lica i s lijeve mu se strane nalazilo opet est profesora zelenih lica. Ali Ataturkovo
lice nije zeleno. uto je poput kanarinca. Na njemu je bilo bijelo - ili neko svijetlo - odijelo
irokog ovratnika kakvo je oblaio kada je vozio traktor. Na glavi mu eir irokog oboda.
Tamo nije bilo nikakvog traktora. Ali nad Oevom glavom, ba kao na onoj slici nad
traktorom, nalazi se neto poput tende, nadstrenice. Kroz stijenku nadstrenice vidi se jedno
lice. Lice to je pod titnik kape koja je nalikovala admiralskoj stavilo pilotske naoale. Ta
glava to se vidjela kroz stijenku nadstrenice nije imala tijelo. U Ataturkovoj lijevoj ruci
nalazi se kona rukavica. U lijevoj ruci s navuenom rukavicom dri tu drugu koju je skinuo
s desne. Proavi pored dva straara i uavi u ovaj uski dugaki salon bila sam u sadanjim
godinama. No stojei pred Ataturkom i starim profesorima shvatila sam da imam deset
godina. Na nogama imam cipele od zmijske koe s potpeticama... Jao, sad sam u panici da e
me profesori smatrati djevojkom ovisnom o modi i dotjerivanju! Jedna od cipela u tom trenu
pada u neki bunar. Taman da u spustiti ue u bunar da je dohvatim, kadli pogledam, na
 sunshine/bojana888

nogama mi! Ali ovaj put nema potpeticu. Neko vrijeme epam pokuavajui trati na sve
strane pred Ocem i dvanaest profesora zelenih lica. Neprestano epajui, neto traim. Oito
traim svoju napisanu disertaciju. Trebam potrati, pouriti se. Ovi preda mnom postaju
nestrpljivi. Ali ja stalno epam. Nikako se ne mogu pouriti. Hvata me muka. elim se rijeiti
cipela od zmijske koe. Ali ne mogu ih se rijeiti. I nikako ne mogu pronai rad jer stalno
epam. Usput, pretraivi sva mjesta, shvaam da zapravo nisam pretraila nita... Na kraju
govorim: Ah, nala sam! i iz vree bulgura izvlaim plou. Ploa je bila Non, rien de rien
Edith Piaf. Ali na omotu je slika andara. Stavljam plou na dugaki stol. Taj je stol navodno
bio gramofon. Dok ekam da se s gramofona zauje glas Edith Piaf, ujem glas to nalikuje
glasu Hafiza Burhana kako kae: Odeonov rekord! Nakon toga se ita ezan: Bog je velik!
Bog je velik! Sva se uvijam u bespomonosti. Glava lisijeg krzna oko mog vrata u tom
trenutku oivi. Lisija me njuka neprestano grize za bradu. Ne mogu govoriti. Lisija njuka
me sprjeava da objasnim svoju muku. Tjeram lisiju njuku od svoje brade, ali ne mie se...
Tjeram, tjeram, ne mie se... Dok se ja tako nateem sa slomljenom potpeticom, ploom i
ka

lisijom glavom, Ataturk se najednom pomakne. Zamahne prema mom licu konom
ote

rukavicom to ju je drao u lijevoj ruci. Uplaeno izmiem glavu. Otac neprestane mae
jig

rukavicom kao lepezom ispred mog lica kao da raspiruje neku vatru to se gasi. Kao da sam
kn

se zatekla u oluji. Nikako ne mogu u potpunosti otvoriti oi. Otvorim ih pa zatvorim, otvorim
pa zatvorim. Iz tog razloga teko mogu vidjeti Oevo lice. Izraz lica mu je takav kao da pue
u pepeo u pei. Istovremeno i pue i govori: A disertacija? Pokai nam disertaciju! Jako
vri pritisak na mene. Trgam se, umaram, iscrpljujem, tjeram lisiju glavu, ali nikako ne
uspijevam pronai sigurnu formulu koja e spasiti Tursku i potaknuti je na napredak.
Navodno je ta formula napisana na siunom papiriu i stavila sam ga u dep pregae.
Jednom rukom drim lisiju glavu, a drugom pretraujem depove kolske pregae. Ruka mi
tone sve dublje u dep. Nikako ne mogu pronai dno depa. Ataturk neprestano govori: A
disertacija? A disertacija?, pue mi u lice i mlati rukavicom kao lepezom. Gdje ti je
disertacija? Pokai disertaciju! A disertacija? A disertacija? Meutim, teki ogromni svesci u
rukama est profesora zelenih lica s njegove desne i est profesora zelenih lica s njegove
lijeve strane, izgleda nisu knjige. To su tanjuri za jelo. Imaju i vilice i noeve. Ovog puta
sjedaju za stol. Vilicama i noevima udaraju tempo: Donesi disertaciju, donesi
disertacijuuuu... Donesi disertaciju, donesi disertacijuuu... Nisam ni bila svjesna da sam
 sunshine/bojana888

stavila pred njih lonac s punjenom paprikom. Odjednom shvaam da to nije disertacija, nego
lonac s punjenom paprikom. Jako me sram. Naroito me sram pred Ataturkom. elim mu rei
da ovo nije moja prava disertacija. Ali ne mogu vidjeti Ataturka. Pogledam i shvatim da je
osoba koju sam smatrala Ataturkom zapravo jedan lovac. Nastoji ubiti lisicu oko mog vrata.
Uperio je lovaku puku prema meni i niani. Sve ako mu i elim rei: To nije iva lisica! To
je krzno za predstavu, to je krzno za predstavu..., ne mogu ispustiti glas. Taj me lovac s
pilotskim naoalama neprestano dri na nianu. Taman da u pomisliti da me upucao, ili e
me upucati...

I tako: skaem drei jednu ruku na vratu. Budim se. Skliznuvi s te izluujue crte na
kojoj se nisam vie nalazila u tom snu, ali jo ni u ovoj sobi, pa sve do trena kad sam u
cijelosti postala njen inventar, stalno sam iznova proivljavala isto: samopouzdanje, ponos,
strah, paniku, stid i jezu. U elucu mi teina kao da sam pojela lonac punjene paprike. Pod
rukom kojom titim vrat pulsira mi ila. Taj instinkt u snu da zatitim vratnu ilu i strah od
toga da u umrijeti propucana iz lovake puke, uope ne rasvjetljavaju situaciju u kojoj se
ka

nalazim. Ba suprotno, ine je posvema kompliciranom. Pitam se jesam se li to, ba u trenu

ote

kad u nestati i ugasiti se, instinktivnim otporom usprotivila smrti? Jesam li sprijeila smrt?
jig
kn

Je li to sad neto preskoeno, makar i samo na tren?

Ako ni od ega drugog ne mogu umrijeti, umrijet u od toga to ivnem ba u

trenutku kad sam se gotovo ugasila, od toga to samo najedno zgasnem taman kad sam
oivjela, pa to opet ponovno ivim, pa se zatim opet poinjem gasiti ali ovaj put to i
sprijeim; umrijet u od umora to ga uzrokuje takav razvoj dogaaja.

Posljednjih sam dana esto sanjala takve duge, kaotine i zamorne snove. Snovi su mi
se mijeali s budnou. Kao da sam jednim okom spavala, a drugim leala budna. Jedno uho
mi je gluho, a drugim ujem sve zvukove noi. Otvoreno je poput najosjetljivijeg prijemnika.
Razmiljam, budnost mojih snova nije neto novo. Ne. Otkako znam za sebe spavam kao
ovjek na strai. Kao da je sramota ako zaspim. Kao da loe obavljam neku dunost,
izbjegavam je... Istina, to kod mene nije nova stvar. Ali guenje u zamornim snovima... To je,
eto, novo. Gledajui kako studenti preda mnom stoje nestrpljivi, zabrinuti, nemirni, ponekad
 sunshine/bojana888

pomijeam snove sa stvarnou. Nekad budem odmah uz njih, u njima, a nekad vrlo daleko,
izvan njih. I Omera sam posljednjih dana viala puno i esto kako valjda nisam proteklih
petnaest godina. Na kratkim sastancima. U snovima nou. Meutim, koliko smo malo bili
zajedno proteklih mjeseci! Oboje smo puno radili. Sve je ostalo na nama, ljudima poput nas,
da se umaramo bez posustajanja... Poetak i kraj svega ve je izgledao oit. Moda je i opet
tako. Ne znam. Odjednom sam odustala od tih umaranja kojima smo na kraju uspjeli pridati
nekakvu vanost te i dalje ne mogu odgonetnuti ak ni zato sam u ovu sobu legla da umrem.
Meutim, nastojala sam to odgonetnuti, nevoljko, znajui da za to nema ni potrebe niti koristi
od toga. Ne. Nisam nastojala. Mozak mi se nikako nije mogao ugasiti, pa zato. No opet se
nalazim na istoj toki i budi me san. Zar sam doista stalno na istoj toki? Ovdje sam. Budim
se iz sna. Sluam kako odozdo dopire dugo i melodiozno trubljenje nekog automobila.
Posebno je pitanje kako taj to trubi postie da se iritantni zvuk uje sve do ovamo.
ka

Dobrano sam se izgubila po pitanju vremena. ini se da imam i problem s Enginom.

ote

Sad se toliko prisiljavam, no ne mogu pred oima oivjeti ak ni lice tog momka, njegove
jig

crte, boju kose. Ono to mi iskrsava pred oima kao Enginovo lice, kao da je mjeavina svih
kn

lica koja poznajem. Kao da je Engin sve to sam znala i doivjela. Kao da su i nadgrobni
spomenik koji sam vidjela kod klesara obiavi pred jutro gotovo cijelu metropolu, i natpis na
tom spomeniku Timur Jurdaer: 1943-1968 kao da je sve to Engin. Kao da smo nas dvoje
dok smo jedne noi silazili s vrha ankaje i s osmijehom gledali na budunost... Stvarno, kad
je to bilo? Prolog mjeseca. U oujku. Pala je gomila snijega. Sve se sledilo. Selma je jednog
jutra samo dola iz Istanbula. Spavala je kod nas. Dola je u glavni grad - nau Anadoliju - na
poziv za pripreme Obrazovnog vijea. itav je dan trala ovamo-onamo. Popodne je svratila
do fakulteta. Pitala me hou li na vijeu moi predati izvjetaj na temu Ciljevi, principi i
nove potrebe revolucije u obrazovanju. Razgovarale smo i raspravile o pripremama koje je
to podrazumijevalo. Rekla sam joj da u svakako moi predati taj izvjetaj. Bacila se na
telefon. Priopila je situaciju na potrebno mjesto. Vijee se trebalo okupiti u kolovozu,
najkasnije rujnu. Vjerovala sam da e jedna znanstvena sjednica to se na ovu temu po prvi
put organizira tako sveobuhvatno, na mnogo polja i to je otvorena za iscrpne rasprave,
osvijetliti mnoge stvari te utvrditi sve sukobe i mogue izlaze iz njih. Za provoenje
 sunshine/bojana888

postignutih rezultata treba pritisnuti sve institucije. Ali ja nisam ekala. Neu vidjeti ni
kolovoz ni rujan. Ni svibanj neu moi vidjeti! Tako nedovenima ostavljam gomilu studija
spremnih da ih se procijeni za vijee, studentske testove i biljeke za predavanja koje sam
ostavila na svom radnom stolu prije nego sam izala iz kue. Ako je ovo bijeg, nastojim se
sramiti tog bijega. To je sad moj jedini trud. Nastojim se sramiti. Ali ne mogu se sramiti.
Zato, pitam se? Kako sad ovako prigovaram kad sam neprestano vjerovala da e sutra sve
biti lijepo, prekrasno! Zato se ne sramim tog prigovaranja? Ili sam u sebi nosila neku vrlo
skrivenu sumnju? Ili zaista nikad nisam od srca vjerovala da je ruka koja iznova stvara
povijest stvorila i okupila vojsku mudrosti uitelja Dundara, tonije, da ta vojska mudrosti
nije doista pisala svoju povijest? Je li vjerovati u to bila samo obina dunost? Dobro. Neka
je to bila dunost. I to... Zar je dunost i vjerovati u svoje mlade studente ije predstavnike
pred sobom gledam svakog dana? Zato se sad ne sramim toga to im se ak ni lica ne mogu
sjetiti? Toga to su mi ostala tako daleko...?
ka
ote

Selma, Omer, ja i jedan prijatelj pisac cijelu smo no raspravljali o dravnim

jig

pitanjima. Razgovarali smo, razgovarali... Napunili smo pepeljaru do vrha. Zar ne vjerujem u
kn

nae razgovore, u nae nalaenje rjeenja, u naa ponovna udruivanja, u nas? Ako vjerujem,
zato paljivo zastajem na punim pepeljarama? Zato kao jedinu konkretnu stvar ondje vidim
samo te pune pepeljare?

Kasno smo legli. Idueg smo jutra ispratili Selmu. Omer je drugim avionom otiao u
Erzurum. DPT64 je slao svog strunjaka na novo istraivanje. Znamo da im se nee svidjeti
podaci koje e donijeti. Moj mu je pravi znanstvenik. Ponekad me ljuti to to je toliko
savren znanstvenik. Ne zauzima poziciju ni stav dok ne dokae sve to se treba dokazati.
Meutim, danas trebamo urno zauzeti poziciju i stav! Odmah, odmah! Je li doista tako? Ili je
potrebno jo puno istraivanja? Je li danas dan kad trebamo najvie osjeati znanstvenu
sumnjiavost? Omerova hladnokrvna znanstvenost ipak ostaje previe aristokratska usred
svog uzbuenja to se u danu nagomila. Pravi ovjek za, kako Engin kae: Vi smislite, a mi
emo uiniti! Dobro, no zar ne smatram da je Omer u pravu? Ako ne smatram, zato sebi
postavljam milijun pitanja? Zar nisam imala povjerenja u svoju sumnjiavost? Selmin
64 Devlet Planlama Tekilati: Organizacija za dravno planiranje (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

pretjerani cjelononi govor, kao da je sav narod od sedme do sedamdesete godine usvojio
naela partije, nagnao je Omera da se podlo ceri. Nije bilo prilike razgovarati o tome. Otiao
je u Erzurum. Da. U konanici, to je moj mu. Nalazi se iza zamornog, posramljujueg sna.
Nakon toga vie ne mogu bjeati od razmiljanja o Omeru. Ne mogu se vie suprotstavljati
stvari o kojoj zapravo treba razmiljati. Misao na Omera hvata me i tjera u kut u mom
najnemonijem trenutku, kad vie ne znam ak ni to jesam li iva.

Dok je Omer iao na Esenbogu na let za Erzurum, ja sam bila na predavanju. Engin je
sjedio preko puta mene. Bio je napadniji nego prije, moda malo razmaen, a prema meni se
odnosio s vie potovanja i povjerenja, dok je trebao biti nepovjerljiv. (Zato sam oekivala
da bude nepovjerljiv prema meni?) Jasno sam vidjela: nita nije elio preskoiti. Moe se rei
i da je obuzet valom zaljubljenosti u mene gotovo ekao u pripravnosti na granici napada,
kako mu u glavu ne bi bila zagurana neka ideja ili informacija koju nee moi prigrliti. Nije
ka

se nastojao okoristiti kompliciranim odnosom izmeu nas, niti je htio da se ja njime

ote

okoristim.
jig
kn

Snijeg je poeo lagano leprati. Bilo je to moje zadnje predavanje. Priala sam im o
potrebnim pripremama za vijee. Htjela sam da formiraju ekipu te da izvuku odnose i
postotke potrebne za izvjetaj i dodaju im vlastito vienje. Studenti su po prvi put povjerovali
da se nalaze na pragu neeg pozitivnog. Bili su uzbueni. Nisam uzela Engina u ekipu. Zar
sam se ustruavala? Zar sam se bojala da u naruiti naelo nepristranosti? Ni jedno od toga.
Ni jedno od toga! Bio je prisiljen raditi i izvan fakulteta. Mora zaraivati za ivot. Mislim da
je on u najteoj situaciji meu svim mojim studentima. Nema dovoljno vremena za tu
dodatnu dunost. Dobro sam nauila da se jedan profesor mora zanimati i za socijalno stanje
svojih studenata!

Tad me osjeaj krivnje obuzimao vie kad bih vidjela Engina nego Omera. Zato se to
nije smjelo konano raistiti? Taj je osjeaj donosio za sobom nova pitanja. Je li bilo dobro
dati Enginu to to je traio? Dati mu neto to nee moi opet pronai? Kasnije je i taj osjeaj
ionako proao. Na brzinu je izbrisan.
 sunshine/bojana888

Na tren sam s neobuzdanom eljom htjela otrati na Esenbogu i rei Omeru: Spavala
sam s jednim studentom. Dan ranije nisam imala priliku za to. Sad je nemogue da stignem
na aerodrom. Za vrijeme predavanja esto bi me obuzela ta elja. Od tri mjeseca, samo sam ta
dva dana po glavi prevrtala ovu misao. Ako se ne sjeam dobro o emu se razgovaralo one
noi dok su pepeljare stajale pretrpane, to je sigurno zbog toga. to bi rekao da sam mu
rekla? Da bismo oboje mogli doi do nekakvog zakljuka, trebali smo znati to je zapravo
znailo tih sat vremena to sam provela u Enginovoj sobi. Jesam li ja to znala? Znam li?
Strast prema neem nedozvoljenom. Engin je sebe ovako pokuao pomalo opravdati. To je
za njega prilino ekonomian problem. A za mene? Ja ga ne mogu tako objasniti. Znajui da
se ni jedan problem ne moe rijeiti uz samo jednu osobu i u sat vremena, ne mogu traiti
utoite u kominosti toga da se pravim da ne znam. Prolo je puno dugih godina od moje
rane mladosti kad mi u zatvoru u Bursi nisu dozvolili da vidim jednog pjesnika.
ka

Izaavi s fakulteta, pod snijegom to lagano pada idem prema stajalitu dolmua.
ote

im snijeg padne na tlo, sledi se u tankom sloju. Lica to ekaju dolmu iznenaena su i
jig

beznadna pred zakanjelom zimom. Preda mnom gore sva svjetla Filozofskog fakulteta.
kn

Odjel sa irokim staklima na ulazu, s desne strane, nalazi se u mraku. Sad se ondje vie ne
organiziraju poetske matineje kao ranije. Nema vie ni koncertnih serijala i mladi vie ne
izlaze u stranje dvorite igrati odbojku. Ovako razmiljam. I prvi put nakon mnogo godina
prisjeam se kako sam u toj konferencijskoj dvorani s galerijom, drei se s Omerom za ruku
u gomili meu koju da baci iglu, ne bi pala na pod, sluala Beethovenovu Devetu simfoniju
u izvedbi Republikog simfonijskog orkestra pod vodstvom Hermana Scherchena. U
mranom salonu pred sobom posljednji put sam se zatekla na jednom forumu. Studenti su
govorili o grekama, nedosljednostima i trulosti u fakultetskom obrazovanju. Budunost
nam se poznaje im uemo na ova vrata, rekli su.

Mi smo sluali Beethovenove simfonije. Kad je u posljednjoj simfoniji zbor povikao:

Neka svi ljudi budu braa!, Omer i ja smo ponosno ispreplel i ruke. Obrazi su nam bili
zaareni. Nae se naprednjatvo i Ataturkovo revolucionarstvo proteglo do Beethovena, a
odande do misli o miru i bratstvu. I mi smo, u konanici, kao mladi i djevojka Republike,
jedno uz drugo, drei se za ruke, dosegli ruiaste horizonte... Ja sam bila na treoj godini
 sunshine/bojana888

Politikih znanosti. On je bio mladi asistent poznatog profesora na istom fakultetu. Oboje
smo znali francuski i gotovo sve Beethovenove simfonije napamet. Ataturk nas je gledao
odozgo. Prsa su mu se nadimala od ponosa.

Vraajui se kui nakon koncerta poljubili smo se ispod bagremova u Ulici Zdravlja.
Hvala Bogu, bilo je tome ve godinu dana, otkako se Metin, na palubi broda to je plovio za
Marseille, bacio na mene i poljubio me, da sam znala da se od poljupca ne moe zatrudnjeti.
Bila sam mirna. Opet u redovno imati mjesenicu. Morat u pripaziti samo na jednu stvar:
da mi do vjenanja ne izostanu mjesenice. (Smijte mi se, vi generacije to dolazite! Vi to
ostajete za mnom, ne plaite, smijte se!) Idueg smo se dana Omer i ja zaruili u Ataturkovu
prisutstvu, odnosno, jedino od njega traei doputenje. Smatrali smo da smo tako nadili sve
ustajale obiaje i ceremoniju. Nakon to smo se vjenali, danima smo, mjesecima, kod kue
putali Beethovenove simfonije.

Dolmu za Bahelievler nikako da doe. Ako i doe, produi bez stajanja. Snijeg s
ka

vremenom poinje sve bre padati. Fascikli koje drim pod rukom su se navlaili. Trebala
ote

sam si kupiti iru torbu. Ili sam je trebala dati izraditi po narudbi. Neku torbu u koju e mi
jig

stati svi papiri i fascikli koje nosim od kue do fakulteta, s fakulteta do kue; a da
kn

istovremeno izgleda enstveno. Kako je bila lijepa ona torba koju je prolog proljea nosila
Mrs. Marasco to je dola na sjednicu u Stockholm! Kako praktina i kako otmjena...

Konano je stigao dolmu za Baheli. Stao je. Uskoila sam. Netko je dotrao i
uskoio za mnom. Pogledam, kad ono Engin... Sluajnost, profesorice... Odjednom se tako
dogodilo... U posljednjoj minuti... Vidio sam vas, i odjednom... U zadnjoj minuti...
Objanjavanje u panici. Je li pobuna koju sam osjetila prema ovoj panici bila razlog tome to
sam se malo kasnije umjesto na Bahelievleru nala s njim na vrhu ankaje? Ili sam se
ustruavala od toga da poe sa mnom do kue? Bojati se toga da dovede ljubavnika u kuu
im ti mu otputuje izvan grada! Nemoj! Ne rugaj se toliko sama sebi! I ne poniavaj se
toliko, gospoo Ajsel! Kako se moe pravdati za jednu tako neplemenitu misao? Prema
njemu ak ne osjea ni tjelesnu strast. Kako bi ti Engin mogao biti ljubavnik! Da bar? Tako
bi se barem imala ime hvaliti. Ili bi mogla pridati neko znaenje odnosu koji je na granici
postojanja. Ne bi natjerala mladia da ti hoda gol po kui samo kako bi neto saznala,
shvatila. Ne bi si izabrala fotelju iz koje e promatrati to te moe koliko povrijediti, kao kad
 sunshine/bojana888

pritie goruu cigaretu o dlan; to e se koliko potrgati i raskomadati i to e te kamo

dovesti.

Ne elim ponovno proivjeti tu stravinu hladnokrvnost. to je to to me toliko

udaljilo od ljudskosti?

Moda je razlog tomu to sam ovdje legla da umrem sram zbog toga to sam se
upustila u takav jedan pokus kako bih shvatila gdje se nalazim te to sam u ime spaavanja
domovine pustila da preda mnom ee jedan muki organ. No san koji sam sanjala te snjene
noi, ubitaniji, muniji i vie iscrpljuju od ovoga to sam usnula u naslonjau, neprestano
me tjerao da to uinim. Taj je pritisak bio ono nepodnoljivo. Moda je ono to sam htjela
ispriati Ajdinu, to sam uvijek htjela ispriati, onaj san to je za mene ve postao stvarnost.

Pitam se jesam li ga nazvala u vrijeme kad se ne nalazi u izdavakoj kui? Ili je

ka
ote

moda nedjelja? Da ga nazovem jo jednom na ankarski broj? Znam da kad je potrebno ovdje
provodi dane u kui, da se zakopa u svoje prijevode. Dao mi je svoj broj telefona ispred
jig
kn

nebodera. To mu nije bilo dovoljno. Tamo mi je rekao i da mu nedostaje sastati se sa mnom.

Inat koji se nikada nee iscrpiti. Meutim, ja sam njemu ispred nebodera javljala sretnu vijest
da sam docentica. Mislila sam da e to uvaavati. Zapravo sam eljela da to uvaava.

Dok sam na brodu to je plovio za Marseille s Mednom raspravljala o pokretima

EAM-a u sjevernoj Grkoj, o naem izbornom zakonu, Kolima Sabahatina Alija65 i linu u
Isparti; dok sam se smatrala djevojkom Turske Republike to je svojoj enstvenosti pridala i
znanje; u momentu kad sam mogla oponirati Mednu i na sve njegove ideje davati pametne i
uene odgovore; dok sam tako lijepo zastupala svoja razmiljanja; dok sam tako rasla u
vlastitim oima poput drebice to se propinje hvatajui dah; i dok sam mislila da slua moje
ideje i da je fasciniran njima, on se bacio na mene rekavi: Kako lijepe usne! Zato smo
nae mukarce ostavili tako usamljenima? Zato ih nismo uspjele navesti da vjeruju u nas?
Zato; dok je duh naeg Oca uvijek zatitniki lebdio nad nama i govorio: U dravi u kojoj
65 Sabahattin Ali, poznati turski pisac (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

ene nisu slobodne, nisu slobodni ni mukarci, i dok smo, da bismo ga bile dostojne,
okrenutih lea stale pred tko zna koliko milijuna turskih ena i svojim ih sitnim tijelima titile
od tko zna ega sve, od kakvih plemenskih zakona, ne bismo li se pobrinule za sve nas?

Koliko nas ima da moemo zadovoljiti one koji ele jedinstvo tijela i uma? Iz
koliko dijelova treba biti, na koliko se dijelova treba podijeliti na himen da bi mogao
zadovoljiti sve obrazovane mukarce? Na koliko kreveta u jednoj noi se trebamo razdijeliti
da bismo do kraja mogle osloboditi nau domovinu i njih? Mogu li dati svojim studentima da
i to izraunaju? Mogu li ih gurnuti i u takav izraun kako bi shvatili mogu li se ili ne mogu
osloniti na nas? Kako da im objasnim potrebu za tim?

Zato mene niste stavili u novu istraivaku ekipu, profesorice?

Sjedim kraj vozaa dolmua. I Engin je pored mene. Brisai ne mogu u potpunosti
obrisati snijeg to se nakuplja na staklu. Ne zbog toga to je snijeg toliko napadao da se ne
moe pomesti. Nego zato to brisai stakla rade tako sporo i nemono da ne mogu pomesti
ka

ak ni snijeg koji tako lagano pada. Kroz pukotine nakupljenog snijega gledam vozila to
ote

pred nama poput ohara u neoekivanom trenutku i neoekivanim pokretima mogu skrenuti i
jig

skliznuti u svakom smjeru. Putuju prema Kizilaju borei se s gustim prometom kasnih
kn

veernjih sati, prikrivenim ledom na tlu, laganom snjenom zavjesom i jedni s drugima. Pod
nama zveckaju lanci za snijeg.

elio sam raditi najednom takvom istraivanju. I ja sam trebao dati doprinos
vijeu...

U glasu mu se ne uje da se ali. Ni da inzistira. Samo izraava elju. Ogoljenu.

Mislim da nema dovoljno vremena.

Za pozitivne stvari uvijek postoji vrijeme, profesorice.

Ponavlja ono to sam rekla kao profesor. Tu dodaje smijeak koji nije istaknuo
glasom. Zatim dodaje sa samopuzdanjem koje ne skriva nikakav osjeaj ponienja: U takvo
istraivanje mi koji i radimo i kolujemo se moemo dodati ivost.

Pitam se je li Omerov avion uspio sletjeti u Erzurum? Snijeg se na istoku trebao

dobrano spustiti. Je li avion uspio sletjeti? Ne bi ni kretao da ne moe sletjeti. Ali ipak...
 sunshine/bojana888

Turske zrane linije... Nikad se ne zna. Gdje e Omer odsjesti? Ni sam nije znao. Trebam
ekati njegov noni poziv. Spremaica e doi za tri dana. Trebala bih malo pokupiti onaj
nered od sino. Zatim se istuirati... Bilo bi dobro da skuham lipov aj s puno cimeta i
klinia. Da ovu no uope ne radim. Da proitam neku staru knjigu koju volim. Ne. Ne
mogu si dozvoliti taj luksuz. Pisat u za asopis o tome kako zamka slobode nije kolut to
slii onom gumenom djejem za more u kom oputeno i sretno pliva i koji e ti ostati u ruci
jednom kad se za njega zalijepi. Kako sam zaboravila! Ona pozivnica za kazalite je bila za
veeras, zar ne? Jedna mlada trupa. Daju ti nadu. A njih ohrabruje kad im se na dopadljive
greke gleda s tolerancijom. Da, rade dopadljive greke. Na primjer, tijekom predstave
prikazuju itavu seriju potlaenih, iskoritavanih ljudi. Oni ne primjeuju zato su potlaeni,
pa ak ni to da su potlaeni, no na kraju predstave svakako, kao da su svega svjesni,
izgovaraju rijei za koje smatraju da e nasmrt preplaiti age i gospodu. Kako takvih stvari
nema u stvarnosti, njihovo prikazivanje na pozornici trebalo bi biti razvedravajue. Kao kad
sitni inovnik u svom uredu u sebi bjesni na direktora, no tek mu nou u snu, ne plaei se
ka

opasnosti, izgovori teke, hrabre rijei koje se ne mogu progutati; e, pa tako neto. Pa ipak je
ote

to izbijanje neke muke na povrinu. Da odem? tovie, da uskoim u taksi pa povedeni i

jig

mamu sa sobom? Da naa mjesta u kazalinim redovima ne ostanu prazna kao dva izvaena
kn

zuba. Omer je elio vidjeti ovu predstavu. On izvue znanstveni zakljuak i iz gledanja
dopadljivih greaka. Na kraju predstave navodno svi zajedno s glumcima, gledatelji meu
kojima je najvie mladih studenata, podiu lijevu aku u zrak. Ako povedeni mamu, hoe li i
ona podii lijevu aku u zrak?

Ne smijte se... Svakako emo dodati neku ivost!

Ne smijem se tome, Engine. Nekad se nae majke nisu priklanjale nama. Nastojale su
postii da se mi priklonimo njima. Nama se prestalo sviati kako ive. A je li sad tako? Vidi,
ja se mogu prikloniti vama.

Dobro je. Konano sam na neki uvijen nain - spomenuvi ovo - rekla da bih mu
mogla biti majka. Laknulo mi je.

Nekad si govorim, nemoj se iznenaditi, Engine. Ali vi me iznenaujete. Govorei o

jednoj stvari, imate tu vjetinu da samo skliznete na neto drugo, profesorice. Ne za vrijeme
 sunshine/bojana888

predavanja, ali...

Sad je sve na svome mjestu. Toliko je sve u redu da nema potrebe da nas voza
dolmua promatra sa strane krajikom oka. Engin je jo uvijek dijete. Ne moe me povui da
se bavim njime. Ako poelim, odmah mogu izmeu nas postaviti potrebnu udaljenost. (No
vjerujem li doista u tu potrebu?) On je moj student. Ne trudim se zauzeti mjesto kraj njega.
Ne. Odakle to izvlaim? On se trudi doprijeti do mene.

Svejedno ne odlazim u kazalite. tovie, nisam ni kod kue. Sjela sam s Enginom u
neki mali kafi na vrhu ankaje, pijemo kakao s mlijekom. Engin je blago bijesan jer zna da
e mu jedna ena platiti kakao. Moda je i shvatio da nije bio uvjetovan takvom glupom
podjelom, pa bjesni u sebi zbog toga. Na svakom koraku pred njega iskae prilika: prilike
koje govore da ne znai isto imati ideju i biti idejom..

Kako je to izloio svoju elju da siemo s dolmua na Kizilaju i hodamo prema

ka

ankaji, da sam ja promijenila svoj put? Ili sam i ja to eljela? Jesam li neuravnoteenom
ote

zanesenou ostavila sve svoje obaveze po strani i rekla: hajde, doi, etajmo po snijegu! Ne.
jig

Ta je elja dola od njega. Ali kako je to izveo, a da me ne preplai, da me ne navede da

kn

razmislim kako trebam premjeriti i postaviti onu udaljenost izmeu nas, za koju sam nastojala
vjerovati da je potrebna? Moda nita i nije izreeno. Tako se dogodilo samo od sebe. No
etajui sam bila toliko raspoloena kao daje neki veliki praznik.

Ni vi niste nikad, poput mene, proivjeli pravo djetinjstvo, zar ne profesorice?

Jedna reenica. Ta reenica mi iroko odzvanja. Prekriva bjelinu borova preko puta
kue Ismeta Inonua. Sve prekriva. Sva mjesta, sve...

Da nazovem Ajdina jo jednom na ankarski broj? Na broj koji nikad nisam koristila?
Za kakve dane vae nekoriteni brojevi? Ako ne za one kad se umire...?

Ispriat u mu san koji sam sanjala one snjene noi. Samo se tako u potpunosti mogu
rijeiti Ajdina. Svakako mu trebam ispriati taj san. Mora mi platiti za posljednje razoaranje
koje mi je priutio ispred nebodera. Dobro, no tko e se svetiti njemu i takvima poput njega?
 sunshine/bojana888

Tko e njega spasiti? Prije nego svatko od nas ode, prije nego se rukujemo sa smrti u nekoj
sobi, tko e od koga traiti da poloi nae raune? Ako se na kraju tolikih dobrih namjera,
vjerovanja i nevinosti u cilju da bude dijete korisno svojoj domovini, malo bavi izdavanjem
ljeviarskih asopisa, a puno stiskanjem enskih nogu ispod stolova i ako sve ukrasi
dnevnim bljetavilom kako bi se utjeio, tada trebaju postojati pitanja koja emo postaviti i
koja e nama biti postavljena. Trebalo bi ostati barem jedno pitanje. Jedno se pitanje ne bi
smjelo preskoiti. Malo pitanje je neto to te tjera da misli na neku osobu. Kao da i ta
ljeviarska izdanja nisu bila neki nain da se Ajdin trlja o enske noge ispod stola? I to to
sam ja sjela negdje na vrhu ankaje s Enginom i pila kakao s mlijekom... Jesam li se to trljala
o tog mladia? Kako u umrijeti ako se ne usteem pripisati si najniu od svih rijei,
Ajdinovim rjenikom, najbanalniju? Kako e se okonati ovo natezanje s duom...?

Halooo! Molim vas... Molim vas, nazovite mi na ovaj broj Ajdina Alpdemira... Hvala
ka

vam... Da, poklopit u.

ote
jig

Zakasnio sam vam zahvaliti to mi niste uskratili svoje tijelo. Stalno sam odlagao to
kn

vam rei. Bilo je to neto to ne zasluujem...

Nee, to to govori? To je neto to si odavno zasluio. to uope znai zasluiti?

Kako bismo inae probili moj djevinjak? Himen? Kako bismo odrasli? Kako bismo se
poistovijetili em s mladima, em s radnikom klasom? Kako bismo se poslije objesili o ue
kontradikcija? Vidi koliko muha jednim udarcem...

Nisam li mu to rekla? ini se da nisam. Nita nisam rekla. Stojim otvorenih usta na
kulminaciji niega. Jesam li trebala rei: nema na emu, nije vrijedno spomena, ili neto
slino? Umjesto da govorim, dozvolila sam mu da pria o vrlo pounoj amerikoj predstavi.
Jako se zabavljao priajui o Lauri i Tomu. I ja... I ja sam se jako zabavljala. Kako je to loa
predstava! Otkad tu predstavu smatram loom? Da razmislim. Otkad? Od onog dana kad je
Engin sjeo preda me u uionici, s ovim svojim brkovima i junakim uljevitim rukama?
Uozbilji se! Ranije. Puno ranije. Nakon revolucije iz 60. Nakon Ustava iz 61. Inae mi se
58. ta predstava jako sviala. Ne svia mi se ve jedno est-sedam godina. Smatram
 sunshine/bojana888

budalom onu velikodunu Lauru punu razumijevanja. Ili histerinom.

Kakvom onda sebe smatram, sebe?

Pruam se prema telefonu. Zvoni, naime.

Zauzeto je. Ajdinov ankarski telefon dugo zvoni kao da je linija zauzeta. Halo...
Halo... Centrala... Nakon nekoliko minuta nazovite ponovno... Vidite da je zauzeto...
Nazovite ponovno...

Neka zovu opet. Jo nisam umrla. ekam. Neka zovu opet... Nazovimo opet...
Ponovno... ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Rainbow remeni i sadraj korica

Otkrivena je nezapaljiva boja. DDT je izbacio u prodaju Parazitol. U kuama glavnog

grada ubrzan je rat protiv stjenka koje su prele u stravian napad.

Organiziran je DP-ov66 kongres u Zonguldaku i jedan je portugalski asopis objavio

da krivi Churchilla jer je protiv europskih snaga koje su na pragu toga da ubiju ruskog
medvjeda u Moskvi.

Ubrzane su pripreme za Europsku uniju. Sabahatin Ali, koji je dran u pritvoru,

puten je na slobodu. Jedan izvjestitelj Predodbe poeo ga je pratiti im je izaao iz zatvora i
ka

vidio kako nadugo i nairoko sudjeluje u razmjeni miljenja s ukuanima kue na Modi koju
ote

je pohodio.
jig
kn

Drugi politiki dogaaji te godine:

Nastojanja za uspostavljanjem mira u Ujedinjenim narodima - dogaaji u Iranu -

pokreti za neovisnost u Indiji - neovisnost Egipta - muslimani najavi - ratovi u kineskoj Indiji
- pokreti za osnivanje nove arapske drave - Iransko-ruski sporazum - pitanje Njemake -
pitanje Bospora i anakkalea - jeza komunizma u Turskoj - sukob komunizma i faizma -
incident u Praskozorju - opsadno stanje u Istanbulu, itd...

Novi asopisi i knjige koje su Ajdin, Ali, Ajsel, Namik i oni njima manje-vie slini
potajice proitali idue godine:

Otkrivam (knjiga Rooseveltova sina)

Iz srca (osjeaji prema domovini, junatvu, mladosti)

enja (znanstveno-umjetniko-ideoloki asopis)

66 Demokratska partija (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

Kodin (Roman. Ovo je proitao samo Ajdin i to u potpunoj tajnosti. Zbog veze
glavnog junaka romana s nekom namiguom iz rubne mahale, i Ajdin se hvalio prijateljima
priajui kako je rije o vrlo opscenoj knjizi. I izraz namigua iz rubne mahale pripada
Ajdinu. U to vrijeme nije mu u pamenju naroito ostala pria o prijateljstvu glavnog junaka
s malim djeakom.)

asopis Prisutnost (iako su bile veoma ture, oni vrlo slini Aliju i Ajsel s velikim su
zanimanjem itali Biljeke seoskog uitelja objavljivane u asopisu. Te e biljeke kasnije
prerasti u knjigu Nae selo i mnoge e dua zaboljeti kad je proitaju, na elu s bratom
uitelja Dundara.)

Zvijezda Dikmena (Aka Gunduz. Mlade u metropoli dugo pokuava otkriti tu

zvijezdu iz Dikmena meu drugim zvijezdama u glavnom gradu.)

Sjeanja epave vrane (Pitigrilli. U to je vrijeme ovaj pisac bio izvor kulture nae
vojske mudrosti)
ka

Jedan svijet (Preporuka svih profesora...) itd.

ote
jig
kn

enska odjea po posljednjoj modi je nabrana s obje strane ramena i na trbuhu. Vrlo
enstveno. No jastuii na ramenima opet izgledaju kao da je na njih stavljena drvena ploa.
Znai, donji dio odjee da je enstven, a gornji mukobanjast izgled.

Izaao je Ebuzijin kalendar na osamsto stranica, sa sedamsto pedeset slika i tisuu

razliitih tema: (Izabrani hadisi o moralnom ivotu. Povijest islama. Turski muziari. to
treba initi kako bi se stekao pravi prijatelj? Marke i filatelija. Slavne Turkinje. Radio-
emitiranje u praksi)

Ajsel je nauila napamet Slavne Turkinje. Sevil nije vidjela potrebu da naui Turske
muziare. U to vrijeme ve je znala njemake i francuske muziare. Ila je na
Konzervatorij. Ali je, taman kad se susreo s Radio-emitiranjem u praksi iz kalendara na
radiju, pozvan u vojsku. Nadao se da e ga staviti za signalista, no poslali su ga u pjeatvo.

Stavljena je fiksna cijena na meso: kilogram ovetine vrste karaman prodavat e se po

220 kurua, kivirdik po 225 kurua, kilogram govedine po 192 kurua. Kava je stavljena u
 sunshine/bojana888

slobodnu prodaju. Samo e se Tekel, dok ne pristigne naruena kava, ponovno sam snalaziti
u prodaji.

Da, Sabahatin Ali je puten na slobodu, ali izvjestitelj. Predodbe mu je stalno za

petama. to je onda bilo? Ne zna se.

U kinima:

Jedan dan u godini (Novi turski film. Dahide Sonku, Suavi Tedu.)

Dijete grijeha (Jusuf Vehbi, Fatma Rutu.)

El Tarik-i mustakim: Ispravan put. (Jusuf Vehbi e vas uguiti u suzama.)

Sutra je nae (Alan Ladd, Loretta Young - Sevil ovo zna prevesti kao Mlada Loretta.)

Cijene: 50 kurua i 1 lira

Na odsjeku za dramu Gradskog kazalita u Istanbulu igra Uplakana djevojka (R. N.

Guntekin), a na odsjeku za komediju Mali grad (C. F. Bakut). Jednu od ovih predstava
ka

pogledali su Namik i oni manje-vie slini njemu. Sevil nije pogledala ni jednu jer ne voli
ote

domae predstave. Strina Njemica rekla joj je da e biti dobro ako naui engleski. I tako je
jig
kn

ona nauila poneto engleskog do idue godine kad je u Istanbul stigla amerika flota od tri
lagana kruzera pod vodstvom viceadmirala F. Shermanna. Nauivi i pjesmu Too young to
know (Premlada da bi znala), otila je na ples s jednim nierangiranim porunikom s flote. Te
je noi poinila svoj prvi slubeni grijeh. Jako se bojala da e ostati trudna, ali takvo to se
nasreu nije dogodilo. Od brige je izgubila koju kilu, istanjila se. Prekinula je sa studijem
violine na Konzervatoriju te je upisana na Ameriki djevojaki koled na Arnavutkoju.
Njezin otac prestao se baviti poslovima dravne uprave te se s bratom arhitektom upustio u
poduzetnitvo. No sve je tee rastao u Sevilinim oima. Ranije je, ako nita drugo, bio
profinjen ovjek... A sad... Trebalo je troiti novac na Sevil, ali nije se smjelo pokazivati kako
je zaraen... tovie, povremeno bi se trebala spomenuti i neimatina. Kako li su samo
Amerikanke u filmovima voljele sirotinju i jadnike...

I opet, godinu dana prije svega toga: pitanje tjesnaca, pitanje tjesnaca, pitanje
tjesnaca, pitanje tjesnaca... I paralelno tome rat protiv komunizma.
 sunshine/bojana888

Namik je uz pomo oca svoga prijatelja Gunaja uao u CHP-ov studentski dom. No
odustao je od studiranja prava i upisao Visoku kolu za trgovinu. To je smatrao prikladnijim s
obzirom na svoje uvjete. Bio je student to je pomalo kasnio. Ondje je stekao nove marljive
prijatelje. I novu gorljivu mlade. S njima je otiao pred ruski konzulat gdje su Staljinovoj
fotografiji pljuvali u brk. (Istanbul je bio pod vojnim reimom.) Jedan ih je policajac uhvatio
i odveo u pritvor. Drani su u pritvoru tri dana. Namik je suznih oiju preklinjao najprije
policajce, a potom i vojsku. Proao je vrlo trnovitim putevima, a sad kad je bio nadomak
cilja, budunost mu je izmicala iz ruku. to da radim? Rekli su mi da je to ruski medvjed,
da je lo! Mislio sam da sluim svojoj domovini! rekao je. Kad su se porunikove obrve jo
vie nabrale, rekao je da ga je nahukao njegov prijatelj Dahit. (Kau da je Dahit zbog toga
poslije mnogo godina postao komunist.) Plavooki porunik vrlo bijelih ruku to je Namika
odvukao na ispitivanje proderao se: Nesreo Boja! Svakako da su Rusi loi! No je li sad
vrijeme da se pljuje Staljinu u brk, neznalice! S lea mu je odvalio dva amara po licu i
rekao: Pseto se naslonilo na visoke grane! Zatim je jo nanizao i poslovice tipa Psi laju,
ka

karavane prolaze! i Od psee koe nema kouha! te mu pljunuo u lice. Primivi amar u
ote

Namikovim su oima bljesnule munje. Zatim je ondje istroio sav taj osjeaj ponienja. Jako
jig

se uplaio da e biti potjeran iz CHP-ovog studentskog doma. Povrh toga, jo nije uspio
kn

pronai dvije i pol lire vika i dokazati svoju mukost u pokrajnjim ulicama Bejoglua. Zato je
nakon svega stalno nastojao dokazati kako ne treba pljuvati Staljinu u brkove. No ovoga se
puta gadno uvalio. S obrazloenjem da iri komunistiku propagandu, potjeran je i iz doma
i iz kole. U jednom trenutku osjeao se kao da je s mjeseca tresnuo na dupe. Pred oima mu
se zamrailo poput katrana. Sad je posvema izgubio priliku da kroi svim putevima to bi mu
omoguili da se koluje i postane ovjek. Te puteve vie nije mogao vidjeti. Kako li je sve
samo bilo jasno i ogoljeno dok je bio u ankarskoj gimnaziji Gazi! Bilo je dovoljno ne odvajati
se od djece visokih dravnih slubenika i zastupnika u parlamentu te im se ulagivati. Kome se
sad treba ulagivati? Vratiti se u gradi pa se ulagivati ocu? Za to je ve prekasno. On je
odavno svojim djetetom prestao smatrati najstarijeg sina koji ga je napustio i ostavio samog
usred obiteljske ivotne borbe te otiao u Istanbul u boemtinu. Smjestio se na seiji pod
prozorom, u jednoj od tri sobe oronule drvene kue, onoj u kojoj je bilo najmanje propuha, i
poeo u inat samo sjediti ondje. Sve do smrti nije ustao s jastuka na seiji.
 sunshine/bojana888

Namik se zatekao u bezizlaznoj situaciji. Proklinjao je CHP. Proklinjao je i Gunaja i

njegovog oca u CHP-u. Tri je dana u beznau toliko strano psovao Narodnog efa i njegovo
loe upravljanje i njegovog sina i njegovog sakatog brata, pa ak i Hameta Orbaja; trei
dan netko ga je uo. Taj netko nazvao je to odreenim imenom. Odveden je u novoosnovanu
organizaciju DP-a u Istanbulu. Tako je pronaao novo mjesto na kom e se u svojoj
bespomonosti ulagivati, novo ognjite ispod ije e fotelje nai utoite. Bacio se na
obavljanje akvizicijskih poslova DP-a. Upisan je i na studij knjievnosti kako bi ukljuio
studente u organizaciju. Ostalo je bilo Iako. Kad jedna strana popusti, nema vie svae.

Osmog sijenja DP je otvorio prvi veliki kongres. I Namik je mjesecima svugdje

ponavljao ove rijei to ih je uo u govoru Delala Bajara: ...Promjena izbornog zakona
postala je nacionalno pitanje. Pokret DP-a ui e u povijest u potpunosti kao pokret
otputanja i portvovnosti...

Namik je ponavljao ove rijei vjerujui u njih od srca. Nije bila mala portvovnost
ka

vidjeti kako mu se gomila starih prijatelja poskriveki smije, niti pogledati Gunaja u oi.
ote

Nauio je i druge naine za stjecanje lagodnijeg mjesta u drutvu. U koga je peat, taj je
jig

Sulejman Zakonodavac. Ili Pas koji e ugristi, ne pokazuje zube. Ne zamjeraj se jaem
kn

neprijatelju i slino. Oenio se. Naao je i ljubavnicu. ak je ljubavnici u Mnchenu kupio

najlonske gae. Za Staljinove brkove osvetio se odavno, kad je u godinama Narodne
sigurnosti iamarao nekog mladog ljeviara, pljujui mu u lice i govorei: Da su psima
molitve usliane, s neba bi padale kosti!

Vratimo se opet nazad:

ezdesetjednogodinji voda socijalista Vincent Auriol postao je predsjednik

Francuske.

Rumunjske su novine o Turskoj objavile sljedee: Turska je u Drugom svjetskom ratu

pod maskom nepristranosti na vrlo aktivan nain podravala imperijalizam hitlerista. Unato
prisutnosti u Balkanskom paktu, nije ni prstom mrdnula kako bi zatitila potlaene narode.
Tri dana prije nego je Hitler izvrio agresiju na Rusiju, Turska je s Njemakom potpisala pakt
o prijateljstvu. Njemaki avioni to su polijetali odavde vieni su nad sovjetskom Rusijom.
Turci su dozvolili da tjesnacima prolaze jedino brodovi Sila osovine. Podigli su tube protiv
 sunshine/bojana888

sovjetskih predstavnika u Ankari, ime su izrazili svoj osjeaj animoziteta prema Rusiji.

To dugotrajno prijateljstvo i kooperativa s Hitlerovom Njemakom ostavili su dubok

trag u ideologiji i metodama dananjih lidera Turske. Slubeni se turski tisak, kao odgovor na
poslijeratni reim socijalne i ekonomske slobode prema njihovim europskim susjedima,
upustio u hukanje i jo to ini.

Izbori su proli u velikom teroru. Narod je traio reforme, oni rukovodei pokrenuli
su pretjerane mjere protiv demokratskih stranaka. Na tisue je ljudi baeno u zatvore...

U noi 18. sijenja, u terminu Radijskih novina Rumunjima je dan sljedei odgovor:

Ta su gospoda zaboravila na stanje u Rumunjskoj i rugaju se narodu...

Meu rumunjskim salonskim komunistima pojavilo se jo jedno novo ime: kapetan

Ivan Tipo. Taj je salonski komunist u jednom asopisu crvenih u svom tekstu s naslovom
Turska izvrio naredbe odreene gospode... Oni su drska, nekulturna bia liena kunog
odgoja to bacaju blato i kamenje po prolaznicima... Nisu Turci potroili milijune leja to
ka
ote

pripadaju narodu na okupacijske snage, nego oni sami. Rumunjski e narod jednog dana
zatraiti ovu gospodu da mu poloe raune. Naa je elja da se Rumunji to prije spase
jig
kn

dananje tragedije.

Ali je u to vrijeme jo obavljao svoje dunosti na radiju. Sluao je od rijei do rijei

ovaj govor Nuretina Artama. Nita nije razumio. to se dogaa? Zato se Rumunjima daju
lekcije iz kunog odgoja? Zato se Rumunji vie bave naim problemima od nas samih? Tko
su ta gospoda? Zato e ih se, i kad, traiti da poloe raune? Zato mi prieljkujemo takvo
razraunavanje? I gomila pitanja slinih ovima. Ali ne moe pronai odgovor ni na jedno od
njih.

Novine Nacija izdaju jedan prilog. Tonije, propagandnu brouru. U toj se brouri
jedni uz druge spominju komunizam, DP, maral akmak. Alija to posvema zbunjuje. Je li
DP doista ljeviarska stranka? Prema onome to pie Predodba, policajci i andarmerija
mue seljake na jeziv nain. Navodno je pria da je u Isparti ubijeni predsjednik DP-a do
koe ogulio nekog seljaka pa mu je ovaj prijetio: Poderi potvrdu o dugovanju ili u te ubiti!
ista izmiljotina CHP-a.
 sunshine/bojana888

Ministar unutarnjih poslova ukru Sokmensuer je 28. sijenja u Skuptini nadugo i

nairoko govorio o komunistikim pokretima u Turskoj. Prema Sokmensueru, nakon to je
efik Husnu koji je 1919. osuen na petnaest godina pomilovan, vratio se u Tursku i u
tajnosti osnovao Socijalistiko-radniku i seljaku partiju Turske. Praskozorje se i tako zbog
toga pobunilo. Svi su izgredi nastali zbog te Socijalistiko-radnike i seljake partije. Dobro,
no zar nije Narodni ef elio da se pree na viestranaje?

To je jedna stranka. I DP je jedna stranka. Priklonili su se elji Narodnog efa. Raste

broj stranaka. Zato se tu netko ljuti? Koje su im greke? Zato je Povrina domovine tako
kaotina? Je li sad pravo vrijeme da Turska mlade potrebnu snagu trai u svojoj plemenitoj
krvi? Tako je, no je li Ali postao neosjetljivi slubenik i okrenuo lea dunostima koje mu je
naloio Ataturk? Je li se sad zbog sto dvije lire ustruavao rei: Stanite, stanite! I mi smo tu!
Sluajte. Na jedvite jade pustili su me u glavni grad da se kolujem. Poslije nitko nije pitao za
mene. Samo su mi davali savjete. Nitko nije znao kako sam se smrzavao na putu do kole i
nazad i u kolskim klupama. Bilo bi dobro da sam samo ja u pitanju... Pa ipak, kako-tako smo
ka

uili. Kako se trailo. Nemajui saznanja ni o emu, nauili smo kako i koliko trebamo voljeti
ote

svoju domovinu i narod. Ta je ljubav postala neto poput melankolije. ovjek je nemoan.
jig
kn

Zbog ega tako volimo svoju domovinu i narod; da bismo inili to?

Gleda u oi glavnog tehniara i efa tehnike. Iz njihovih oiju zrai samo pospanost.
Ali podie i sputa neke ruice, stalno prima naredbe Ton! i Svjetlo!, stalno pali i gasi
neka crvena i zelena svjetla. U vrijeme kad nema prijenosa brisao je i namaivao strojeve,
popravljao puknute ice, pregledavao izlazne kanale i trudio se odrati rad diskova i igala na
scenama u studiju - iz nekog razloga bile su dvije. Posebnu je panju trebao posvetiti
mikrofonima. No kvarovima nikad nije bilo kraja. Nikako nije bilo mogue nabaviti rezervnu
lampu, rezervnu iglu, rezervni gumb, rezervni cilindar i slino. Preklinjao je efa. ef bi
podnio molbu onima iznad sebe, no ini se da je trebalo ekati do beskonanosti kako bi se
kupila dva metra kabla za provlaenje mikrofona. Kad je glavni tehniar nou odlazio kui
nosio bi sa sobom i dijamantnu iglu da ne bi bila ukradena.

Ali se vie nije viao s Avnijem i drugom braom esto kao ranije. U vrijeme kad bi
veina njih izlazila s posla Ali je jo bio na poslu. Poslije se umoran vraao u svoju sobu na
Telsizleru. Ili je u to vrijeme trebalo prati koulju i glaati kravatu. Nitko nije mogao ui u
 sunshine/bojana888

zgradu radija bez kravate. Ponekad bi se deavalo da mjesecima ne moe vidjeti Avnija.
Mislio je da vie nema pravo navratiti i besplatno uzeti gotov asopis. Kad bi skupio malo
novca slao bi ga majci; elio je makar njoj biti korisno dijete ako ve ne domovini, ili je bar
elio vjerovati u to. Prijenos je iao uivo. Razglasiti na glas po itavom svijetu bila je
odgovornost etvero-petero ljudi, ukljuujui i one na Etimesgutu. Jasno, Ali vie nije
naroito vjerovao da cijeli svijet uje na glas... Nakon to ga ni njegova majka nije ula...
Njegova majka koja je bila udaljena najvie dvjesto kilometara. Jednog dana kad se spustila u
grad na pazar, srameljivo i usteui se ula je u novootvoreni Narodni dom. ula je da je
ondje postavljen radio. Preklinjala je prodavaa eerne paste Zuhtua, koji je sad tu radio kao
uvar. Daj mi da malo ujem onu stanicu gdje radi moj Ali! rekla mu je. Bilo je podne. Nije
ula nita osim umova. Mislila je da Ali nije uspio dobro obaviti svoju dunost. tovie, jako
se uplaila i uspaniila: Daje li to Ali neki znak? Zuhtu joj je rekao da se nou moe bolje
uti i da je iz kutije doznao da su oteli djevojku s dvora. Alijeva majka je u potpunosti
izludjela. Ali joj je nastojao objasniti u pismu. No nije znao je li majka shvatila. Sve je sad
ka

bilo u potpunom mraku.

ote

Jednog je dana naiao kum Kemal, mladi pjesnik. Proao je sve straare i podvornike
jig
kn

na radiju i uspeo se na ovaj gornji kat. To je drugi i posljednji kat nakon ulaza. Osnovao sam
malu tiskaru. Izdavat emo i novi asopis. Vidjet e kako emo pred svima otvarati nove
horizonte! Svrati ako bude imao vremena! rekao mu je. Ali je to jako htio. No nikako nije
mogao svratiti. Jer vijest je odmah otila efu. Rekli su mu: Ali se vidio s nekim
komunistom. ef je pozvao Alija rekao mu: Ne elim tu ubrad u naoj slubi! Vidim li ili
ujem da si se jo jednom vidio s njima, odmah e biti gotov s poslom ovdje! Meutim,
Aliju je toliko bio potreban potpuno novi horizont koji e unititi taj novi mrak to mu je iz
dana u dan sve vie zastirao pogled. Ne moe se vie vratiti ni u onaj hotel pisaru Moli.
Osjeao je kao da su mu ruke u potpunosti vezane. Kao da su mu paukovi neprestano oko
tijela pleli mreu. Kad mu je na pamet palo obeanje to ga je dao Avniju, neto ga je iznutra
zaboljelo. Fakultet prirodnih znanosti, magloviti zimski dani i svjetla to su se palila u daljini
neprestano su namigivali Aliju. Biti na istom nivou s Ajsel, moi jo jednom onako hodati uz
nju... No udaljenost medu njima sve je vie rasla. Fakultet prirodnih znanosti sve se vie
udaljavao u magli. Nekada se uope ne bi ni vidio. Da Ajsel to eli, opet bi ga mogla
 sunshine/bojana888

potraiti. Mogla bi ga nai. Znai da ne eli. Ajsel se jo vie gubi u daljini i magli od
Fakulteta prirodnih znanosti. Iz dana u dan sve se vie gubi. Iz dana u dan postaje sve
nedostinija.

Te je zime Vlada donijela odluku o poveanju cijene stanarina. No Salim-efendija nije

mogao iskusiti radost toga. Neoekivano je umro na operaciji unog mjehura ne uzevi od
gospoe Memnune sedam lira vie.

Ilhan je pokazao veliku spretnost u istovremenom voenju duana i odraivanju

odvjetnikog staa. Blistavi mladi fakultetskih ajanki i balova sad je postao umjeni
trgovac na tritu Anafartalara. No sin Salim-efendije koji se dobro borio na bojitu
Anafartalara, koji se sad i sam borio na novom Anafartalara, nee dugo ostati na tom bojitu.
Jer Ilhana eka svjetlija budunost. Primijetio je da je drutvo brzo krenulo putem prema
poretku u kom e jedini autoritet biti novac. Pripremio se za neko prestinije podruje, to je
zahtijevalo vie potovanja od toga da bude autoritet u oevom mranom duanu to je
ka

smrdio na plijesan. Ilhan nije vjerovao nikome osim samom sebi sve od one snjene noi kad
ote

mu Ivan nije otvorio vrata, od onih stranih, usamljenih dana kad ga kum Fethi nije potraio
jig

da pita: to je bilo s tim dekom? Nije vie imao ni puno vremena baviti se Ajsel. esto je
kn

odlazio u Ankara Palas. Upoznavao je nove politiare. Vjerovao je da se uspjean pravnik,

slavni odvjetnik uvijek treba nalaziti u drutvu vanih ljudi. Puno onih prije njega inilo je
tako. Neki meu njima uspostavljali su bliske odnose s kerima i enama politiara. Juer
smo potpisali tijesni prijateljski sporazum s naim krvnim neprijateljima Grcima. Zar je na
meni ostalo da posvetim ivot domovini i idem u pohod na Altaj?

Tog je ljeta otiao u provinciju zbog nekog nasljedstva. Ondje je vidio Hasipa. Dosta
se namuio da ga prepozna. Studirao je islamsku znanost u Eskiehiru. utilo s njegovog lica
odavno je nestalo. Mjesto utilu preuzelo je masno, rumeno lukavstvo. Slijepo je oboavao
gradskog predsjednika DP-a. To je i tako bio Remzi, stariji sin Emin-efendije. On je i poslao
Hasipa u Eskiehir. Vjera se gubi, kume Ilhane! Nema drugog rjeenja nego i tu uzeti
diplomu! Kad ve svi ostali imaju diplomu, i mi moramo poduzeti mjere u svezi s tim,
jasno... Da vidimo je li uitelj Dundar bio u pravu kad me nije uvaavao! rekao je. Samo
neka DP doe na vlast... Osnovat e ured za vjerska pitanja u Centralnoj vlasti. Mene e
poslati onamo...
 sunshine/bojana888

Smatrao je da e ga Ilhan podrati od srca. Meutim, Ilhan ga nije niti podrao niti mu
se usprotivio. Samo je potapao Hasipa po ramenu i rekao mu: Dobro si uradio. Spasi sebe!
Nije mu rekao da mu se sestra sprema ii u Pariz. U budunosti bi mogao dobiti puno
sluajeva iz provincije. Ne trebati kvariti dobre odnose ni s vjernicima. Ne spomenuti ni
najmanju stvar to bi ih preplaila... Kakva je pamet i u te Ajsel! Gubit e jednu godinu.
Profesori su je kandidirali za studentsku stipendiju. Cura leti od radosti! Lukava je, vjetica.
Da joj kae ne moe, meu tolikim profesorima bi se proulo da je zatucan, pa ga nitko
vie ne bi ni pogledao za veeri u Ankara Palasu. Ni Ajsel ne daje bratu povoda da joj neto
kae. Ozbiljna je djevojka. Za nju govore da je prava gospoica. No Ilhan je dobro vrio
svoju bratsku dunost otkako je izaao onaj tra vezan uz Alija. Postavio je ljude da prate
Ajsel. Dugo vremena je traio od nekog momka ili dvojice s fakulteta da nadziru njegovu
sestru. Nikad nije izlazila na dvorite igrati neku od igara s loptom. Nikad nije viena na
hodnicima kako nasamo pria s nekim mukim studentom. Nikad nije svraala ni u kantinu
Filozofskog fakulteta. Jedino je sumnjao na Ajdina. Neto eli od Ajsel, no oni to su je
ka

pratili nikako nisu mogli odrediti to. Bili su u istoj grupi. Ajdin se as izrugivao Ajsel, as
ote

bjesnio na nju, a ponekad ju ju i vrlo tuno gledao. No ti su pogledi kratko trajali. esto bi
jig

prelazio u napad, na primjer, rekao bi joj: Ha, uope nisi razumjela Bergsona! Govorio joj
kn

je: Dola si ovamo kao seljanka, takva e i otii! Da si prava zapadnjakinja, ne bi se bojala
same sebe... To to ne moe doi ni na aj pokazuje koliko nema samopouzdanja! Ajsel se
nije obazirala na njega. Nastojala se drati podalje. Htjela ga je nadmaiti svojom
marljivou. No jednom se doista jako naljutila. Umjesto da se bavi mnome i razmilja o
ajanki, razmisli o tome zato su ona tri profesora pozvali u ministarstvo! Toliko si
samodopadan da vie ne vidi nita oko sebe! rekla mu je. I Ajdin se navodno jako
posramio. Podvio je rep i otiao. Postaje li ta djevojka komunist? to nju briga za profesore s
Filozofskog koji su pozvani u ministarstvo? Ili ima neke tajne veze s njima?

Ilhan je zbog ovoga na neko vrijeme postavio posebne ljude da prate Ajsel. Broj stvari
koje su se trebale promatrati neprestano je rastao. Te poetske matineje, te debate... Postajalo
je sve tee nadzirati sestru meu gomilom i traiti druge da je nadziru. S jedne strane, bit e
dobro da se ta cura malo makne odavde. Ilhan e godinu dana moi mirno disati. Daleko od
oiju daleko od srca. Sutra e i Tezel odrasti. I nju e trebati budno paziti. Majka je slaba na
 sunshine/bojana888

svoje keri. Pogotovo otkako je Salim-efendija umro. Stalno je govorila: Aman, sine, a to
sam ja to proivjela! Sve nas na kraju i tako eka smrt. Pusti neka cure vide malo svijeta! i
tako se izvlaila. Svezala bi maramu na glavu te tako sjedila, umorna i iscrpljena. Ajselin
odlazak makar malo e smanjiti Ilhanove odgovornosti...

Kad je izbio poar u dvorcu Chaillot u kom su se okupili Ujedninjeni narodi, Ajsel je
ve bila tri mjeseca u Parizu. Stalno je trala od knjinica do Sorbone gdje je bila gostujui
student. Pa i taj francuski... Unato tome to se protekle dvije godine toliko trudila, to je
nauila sva gramatika pravila, to je svakog dana iz rjenika uila najmanje deset rijei,
nikako nije mogla oputeno govoriti taj jezik. Pokuala je pobijediti svoju uzbuenost, iz
inata. Ponekad bi sretala Metina, ili u dvoritu fakulteta ili u Dupontu gdje bi ila popiti kavu.
Uz Metina je uvijek bilo mnogo raznih Francuskinja. Lice bi mu bilo prekriveno njihovom
kosom. Ajsel je s blagou promatrala te prizore. Svialo joj se to se moe biti tako slobodan
pred mukarcima. Ah, kad bi se i ona sama mogla tako opustiti! Kad bi mogla na Bulevaru
Montparnasse na primjer, ili na Saint Micheleu ili u parku Luxembourg radosno i uz smijeh,
ka

poput djece, etati s Alainom, tim slatkim, istovremeno i pametnim i povuenim mladiem!
ote

No s Mednom ne... Ne. S Mednom ne. Nikako ne moe zaboraviti kako je skoio na nju na
jig
kn

brodu. Bjeala je od onoga koji joj je priutio taj veliki strah, tu muku, to je trajala tono
petnaest dana do idue mjesenice, tono petnaest dana na ovom stranom mjestu, pod stranim
uvjetima. Metin se i tako drao hladno kad god bi je sreo. Ponekad kad bi u Dupontu jela
sendvi od francuza sa unkom i kad bi neki mladi sjeo kraj nje, Metin bi bijesno gledao
Ajsel kao da mu nabija rogove. To je uostalom i Alain primijetio: Zato te zemljak promatra
kao da mu nabija rogove? Odakle mu pravo da te svojata? nasmijao se. Ajsel je ovaj novi
izraz, nabijati rogove, nauila od Alaina. Poslije ju je povrijedilo Alainovo upozorenje te je
u sebi uvrstila odluku kako e se brinuti sama za sebe.

Posvuda u Italiji dogaali su se sukobi. Neki je student pucao u komunistikog lidera

Togliattija. No tri metka to su mu se zabila u tijelo izvaena su na operaciji. U Americi su
zapoela uhienja komunistikih lidera. Gomila pisaca i umjetnika strpana je u zatvor. Sad je
ovdje, u Francuskoj, dolo do krize unutar Vlade. Novi kabinet trebao je sastaviti Schuman.
Umro je bivi predsjednik ehoslovake, Bene. Ubijen je grof Bernadotte, posrednik
Ujedninjenih naroda u Palestini. Sklopljen je Sjevernoatlantski pakt.
 sunshine/bojana888

Ajsel je sve to doznala od Alaina. Alain se zanimao za sve. Zatim je o svemu to je

saznao nastojao promisliti, procijeniti i doi do neke cjeline. Dobro poznaje vlastitu,
francusku povijest. Slijepo oboava Camusa. Pa jo otkako je prole godine za La Peste
(Kugu) dobio Nagradu kritike, nazivao ga je ovjekom naeg doba. Kasnije, puno kasnije,
u svojini e pismima kriviti Camusa. Objanjavat e joj da nitko nema pravo nikoga odvlaiti
u beznae. Ali tih se dana neprestano uzvisivao pomou Camusa. Jako su mu se sviale i
njegove drame poput Nesporazuma i Stranca.67 Zapravo se divio njegovoj borbi u novinama
Combat. trajk tiskara prole godine u proljee znaio je za Combat veliki ekonomski slom.
Novine su promijenile vlasnika. No Alain je tri godine prije toga pratio Combat od stranice
do stranice, poput odraslog mukarca. Vjerovao je da Camus ondje s Pascalom Piom radi vrlo
velik posao: Combat je bio najvei ponos slobodne misli tiska to je pruao otpor nakon
Drugog svjetskog rata, govorio je. Alain je esto ponavljao jednu Camusovu reenicu iz
njegovog lanka to je izaao u prvom broju: Paris fait feu de toutes ses balles dans la nuit
dAout. (Pariz jedne kolovoke noi puca iz svih svojih topova). Zato to je, govorio je
ka

Alain prvi broj Combata izaao u posljednjem tjednu kolovoza. Podignuta je pobuna protiv
ote

svih prodanih dua. Poslije je dao Ajsel Kugu da je proita. Ako neto ne bude razumjela,
jig

moe ga pitati. Ne. Ajsel nije bilo naroito teko shvatiti to to bi itala. Prava potekoa je
kn

bila u govoru. Dok joj je Alain davao roman, odmah je izrazio i svoje miljenje: Po meni je
ova knjiga otvaranje vatre na svu okorjelu ili istrunulu mo i upravu, vojsku, policijsku misao
koja robuje pravilima intrige, na pekulante, besramni tisak i sav taj opor dukela to u loe
svrhe koriste svoja zaduenja. Ona je posramljivanje svih takvih. Ajsel je iz ovog njegovog
govora nauila jo jednu novu rije i jedan novi izraz: posramljivanje i koristiti svoja
zaduenja u loe svrhe.

Rijei koje je koristio Alain bile su u proturjeju s povuenim, istim, ogoljenim

vanjskim dojmom koji je ostavljao. No to je proturjeje jednako toliko bilo i uvjerljivo. Alain
je imao tek dvadeset godina. Ipak je imao vlastito miljenje o poaru u dvorcu Chaillot. Nije
prestajao govoriti: Izgorio je zbog nemara. Stani malo. Sad u miru razmislimo. U okviru
dananjih dogaaja i razvoja situacije, tko ima koristi od toga da dvorac izgori? Ili ako je rije

67 Iako je, naravno, Stranac Alberta Camusa roman, a ne drama. (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

o nemaru, odakle potjee korijen tog nemara? Ponovno je razmatrao dogaaje u Americi i
Italiji. Zatim je lupkajui rukom po drvenoj klupi na kojoj su sjedili govorio: Moe biti da je
rije o sabotai i sad e i to natovariti ljevici. Eto tako se utjee na javno mnijenje i nagoni ga
se u zabludu!

Ajsel je, proitavi Kugu i vraajui knjigu Alainu rekla: Smatram da je ovo sam
ivot koji ivimo! Meutim, to je ona znala o ivotu? No moda se ispod pepela mnogo
toga nakupilo. Ova je knjiga moda snanim dahom otpuhnula pepeo u njenom mozgu. I
onda se sve to je tamo stajalo nepomino, kao u nekom kalupu, poelo pomicati i disati.
Unutranjost njene glave bila je puna neke nesluene svjetlosti. Svaki bljesak svjetla budio je
novu i jo sjajniju svjetlost. Nestrpljivo.

Kad je Ajsel rekla: Smatram da je ovo ivot sam, Alain ju je, taj slatki i povueni
momak, u trenu zagrlio. Moda je estitao sam sebi to je izabrao tako pametnu i paljivu
ka

prijateljicu. Tko zna? Sad smo uvidjeli pogreke. Treba osmisliti ispravne stvari.
ote

Ajsel nije nimalo preplailo to ju je Alain tako najednom, s velikom prirodnou,

jig

zagrlio. Jedina joj je pomisao bila: kako je lijepo biti Alainova prijateljica! Njegove oi nisu
kn

prodirale njezine ruke, noge. Njegove oi nisu ni govorile: Ti nita ne razumije. Alain je
meutim imao tek dvadeset godina. Zato drugi, momci u njenoj dravi, nisu bili poput
njega? Zato Ajdin nije mogao biti kao Alain? Na primjer, to je nedostajalo tome da sjednu
jedno drugom suelice i mirno izvau i procijene sve istine i pogreke vezane za dogaaje uz
Praskozorje, pa da tako jedno drugo oplemene? Zato se trebala zatei u nekoj stranoj zemlji
pa da moe izraziti i procijeniti sve to nedostaje? I oni su iz knjiga iz logike nauili metode
promiljanja, metode utvrivanja istine. Koji je razlog tome da je ono to su nauili iz knjiga
ostalo beivotno kao da nema nikakve veze sa ivotom? Ajsel se najednom posramila sebe
same. Nije li nanosila nepravdu svoj mladei u svojoj dravi? Jesu li Ajdin i njemu slini
mogli biti puko generaliziranje? Evo, Omer na primjer. Njihov asistent s prole godine. Ni
Omer nije prodirao oima ni jednu od studentica. Znao je kako razmiljati i potaknuti druge
da razmiljaju. Izmeu njegova ponaanja i njegova razmiljanja nisu se nazirale velike
provalije. Ali da nije asistent Omer neka posebna pria? I odakle je Omer doao? Nije li
 sunshine/bojana888

doao ravno s Oxforda? Zaogrnut est godina engleskom hladnokrvnou? Ajsel se ponovno
otrgnula sramu. Govorei o mladei njene drave, trebalo je Omera odvajati od ovog
pojma. Razmiljajui o mladei u dravi, o sebi, pa ak i o Behire, trebalo je razmiljati o
odreenijim stvarima, onima to su ih zajedniki proivjeli. I o stvarima koje su stalno
proivljavane na istoj liniji...

Jednog jako hladnog prosinakog dana ugledala je Medna kod prodavaa starih knjiga
na obali rijeke. Metin je bio vrlo uzbuen. Lice mu je sjalo od ponosa: Amerika iri svoju
vojnu pomo nama, jeste li uli? Uprava Amerike ekonomske suradnje dat e nam garanciju
u dolarima. Za nas vie nema zime!

Metin je studirao ekonomiju. Zacijelo je znao to je time htio rei. No kakvu je

vrijednost imalo to i dozvola za dolarski transfer izdana od nae Vlade, usred spaljenog!
poruenog Pariza? Zato se Amerika s jedne strane mijeala u unutarnje stanje Kine, a s
druge dijelila vojnu pomo na sve strane? Ajsel je tek nastojala odgonetnuti politiku
ka

povijest. A bilo joj je i previe Camusa. Gledala je Metina kao da ga ne razumije. Metin je
ote

nabrao lice: Nego... Nego... Ba sam vas traio. Dobro da smo se sreli. Ovo vam je pismo od
jig

Ajdina. Nalazilo se u onome koje je poslao meni.

kn

Bio je to vrlo tanak, zguvan papir. Ispisan zelenom tintom. Unutra su bili presavijeni
i umetnuti zaseban tanki papir te isjeak iz novina. Ajsel je zahvalila Metinu i udaljila se.

Uzimajui pismo od Medna, ljutila se na sebe samu jer ju je obuzimao neki osjeaj
stidljivosti.

Gospoo Ajsel,

zabavljate li se lijepo u Parizu? Pravo da vam kaem, ljubomoran sam. Zar bi vam
bilo teko da ste mi odande poslali razglednicu? Sliku Eiffelovog tornja, na primjer... Iz
nekog razloga vuem enju za tim tornjem jo iz galatasarajskih dana... Haa, Francuzi su
veliki enskari. Pazite se! Nego, alu na stranu, neki dan je u Narodnom domu organiziran
Dan pjesnika. Ja ranije nisam uope pisao poeziju. Iz nekog sam razloga postao pomalo
romantian otkako ste otili. Napisao sam mnogo pjesama. I ja sam htio proitati neku od
 sunshine/bojana888

svojih pjesama u Narodnom domu. Drutvu se to dopalo, pa su izabrali meu njima. Vrlo
komino, zar ne? Nego, tako sam ja po prvi put itao svoju poeziju pred ljudima. Povrh toga,
puno su mi pljeskali. I sam sam se iznenadio. Moda sam im se dopao jer sam izrazio svoje
iskrene osjeaje. Tim sam povodom izrezao svoju fotografiju to je izala u Naciji te vam je
aljem. Meu sluateljima su se nalazili ak i O. S. Orhon i M. F. Ozansoj. U prilogu vam
predstavljam i svoju pjesmu u sluaju da vas zanima.

Kako god bilo, u vas se ve pomalo uvukao miris Pariza. Doite ve jednom, brzo!
Pozdravi.

Ajdin

Ajsel je pogledala u isjeak iz novina: Ajdin za govornicom. Stavio je leptir-manu.

Sako na dvoredno kopanje stajao je komotno na njemu. Kosa mu se previe sjajila. Ta
fotografija i Ajdinovo dranje na njoj potaknuli su Ajsel na smijeh koji nije mogla sprijeiti.
ka

Onda ju je ponovno obuzeo osjeaj kao da gleda svisoka navlastitu zemlju te se posramila.
ote

Zatim je, nastojei Ajdina shvatiti ozbiljno, proitala pjesmu to se nalazila na

jig
kn

polovici drugog tankog papira:

Ej, ti to u oima bijele kave

Najistije poglede skriva

Djevice to ljubavlju blista!

Doi, o doi mi, zaboravi more

Sluajui dalek ti glas

Od zore poinjem s pjesmom

Doi, o doi mi, nedostaje mi!

Alain je doao u studentski dom. Pod rukom je drao deku. Pouri. Idemo sluati
 sunshine/bojana888

Sartrea, rekao je.

U amfiteatru je bila strana guva. Dogodilo im se ono ega se Alain bojao. Na jedvite
jade pronali su mjesto ispred vanjskog prozora. Hladnoa im je udarala u lea. Omotali su se
dekom. Alain joj je vrsto uhvatio ruku. No njegove misli nisu bile kod Ajsel. To je inio
kako bi mu se Sartreove rijei dobro urezale u pamenje, kako ne bi zaboravio ni jednu
jedinu rije. Povremeno bi poskoio u deci i pitao je: Jesi razumjela? Jesi razumjela? Svim
je svojim biem sudjelovao na konferenciji kao da gleda nogometnu utakmicu. Kao da
proivljava Sartrea, sraz Sartre-Camus. On je bek u toj utakmici. Ovo sudjelovanje i Ajsel je
prualo neke nove stvari. Stvarima je pridavala neko znaenje. Ajsel je saznavala da moe
sjediti drei se za ruke s mukarcem, kao i to da to moe zaboraviti.

Moda je ba i zbog toga idue godine u Parku mladosti sjela pokraj Ajdina, na klupu
prekrivenu snijegom, opet takvog jednog zimskog dana. Nadala se da je kao stablo poput svih
ostalih stabala u nekoj umi, stroj poput svih drugih strojeva u nekoj tvornici.
ka

Zato je gospoa ang Kajek otila u Ameriku? Zar e traiti pomo? Zato
ote

Amerika svima pomae? Imaju li previe oruja da ga zadre za sebe?

jig

Guzica joj se smrzava. No ruka joj se znoji u Ajdinovoj ruci.

kn

Kako si slatka!

Onda je poljubio Ajsel. Svakako ju je mogao poljubiti. Kad su ve zajedno doli u

park. Maloprije su zajedno popili i po au piva... Sad su se mogli ljubiti. Situacija je to
zahtijevala. Pa opet; to je to opet nedostajalo te veeri? Nedostajala je neka ubojita stvar.
Neka stvar to se nee moi upotpuniti. to nikako nee biti dovrena... Toj se stvari nee
moi pripisati znaenja za kojima se eznulo... Sve da se svijet pomakne, Ajdin nee moi
zaboraviti da je ona to se nalazi pored njega samo ena. Nee moi misliti da je ona pored
njega tek ovjek meu gomilom drugih ljudi...

Evo ga, tako! Sad se ponaa kao civilizirana djevojka! Ona koja ne odgurava ljude
od sebe, koja ne bjei, koja se ne prenemae, koja ne ostavlja svog mukarca samog...

Meutim, Ajsel vie nikad nije ponovila ovo s Ajdinom. Nikad. Ajdin je to pripisao
Ajselinom kukaviluku. Tome to je opet jako daleko od Pariza...
 sunshine/bojana888

Odakle je to Ajdin izvlaio kakva treba biti civilizirana djevojka? Iz kojih to svojih
promatranja, tradicije, manira? Zato je i na emu temeljio ovaj svoj san? Moda zbog svega.
Zbog svega to ga je okruivalo i to ga jo okruuje. Moda i zbog toga to je Ajsel sad
svako malo govorila mercie.

Dok joj je Alain priao o Camusu, biti Marshallova plana i ratovima u Nanjingu,
Pravni fakultet u Ankari organizirao je diskusiju: treba li se Vijee ministara formirati izvan
Skuptine ili ne?

Oni koji su rekli treba uzeli su Arista kao temeljnu ideju. Pobijedili su. Montesquie
je izgubio. Znai da Dua zakona ili temeljno znaenje zakona nisu mogli izai na kraj s
Aristovom logikom.

etiri dana nakon toga mlade u visokom obrazovanju organizirala je miting na

poljani na Debediju. ini se da su studenti na reverima nosili bedeve Ujedinjenih naroda.
est strijela68 prepustilo je svoje mjesto tim bedevima. Na transparentima su se mogli
ka

proitati natpisi poput Zeleni otok ne moe biti crven! i Stop crvenim slinavcima!
ote

Na sasluanju tri lana profesorskog kadra prvo je svjedoio jedan student. To je bio
jig

vojni student to je ostao u koli za rezervne oficire. Ovako je govorio: Kad sam prvi put
kn

uao na fakultet, uo sam da studenti s Filozofskog odsjeka imaju loe zamisli. Neki studenti
i profesori s tog odsjeka nisu se pridravali odnosa profesor-student. Zajedno su puili. Nekad
je na fakultet dolazio i Ruhi Su. Navodno je dolazio davati poduku iz mandoline, no zapravo
se razgovaralo sa studentima. ak sam uo da su kritizirali Namika Kemala.

Tuitelj pita: Na to ste ciljali kad ste rekli da su imali loe zamisli?

Odgovor: Ciljao sam na ljeviarstvo. No ja ne znam to je ljeviarstvo. Hvala Bogu,

ne elim ni saznati.

Tog je studenta Erturk nakon sasluanja poljubio u elo. Bio mu je najbolji prijatelj.

Tiskani su novi kuponi za raspodjelu eera. Novotiskani kuponi imali su oznake A

i B. Slubeno je priopeno da s kupona koji je zaklaman tako da razdvaja slova, prilikom

68 Simbol CHP-a (nap. prev.)

 sunshine/bojana888

mjesene podjele eera treba predati slovo A, a da se B treba odvojiti sa mjesta gdje je
zaklamano i uvati za idui mjesec.

Oglas: U prodaju su puteni US Rainbow remeni i druga uvozna US roba (terenske

kamionske gume, izolirane ice, US plastina crijeva, transportni remeni, raznovrsne brtve i
slino). Generalno zastupnitvo za Tursku: Ko trgovina TA.

Jedan je na kolumnist u svojim novinama rekao sljedee: Korice utjeu na sadraj

knjige. Ako slubenici odjenu montgomeri, moemo smatrati da su pruili korak od velike
vanosti k ekonominosti i razboritosti.

Nae e nam jakne i cipele spasiti em novanik em razum. Treba biti razborit.
ka

Sretna vijest! ZA SELJAKE I RADNIKE:

ote

Zapoela je prodaja potpuno crnih vodonepropusnih cipela od amerikog kauuka to

jig
kn

se najmanje godinu dana mogu nositi na snijegu, ledu, blagu - moda su htjeli rei blatu.

Rosingam kauuk: 12 - 12 lira.

Tradgom kauuk: 8,5 - 10 lira.

Mali brojevi su jeftiniji. Razlika u cijeni za one iznutra podstavljene muflonom iznosi
jednu liru.

Treba biti razborit. to da ti ljudi nakon rata rade sa starim automobilskim gumama i
atorskim platnima? Da ih gomilaju u Atlantskom oceanu? Da ispune svoje goleme oceane?

Treba biti razborit.

Ljudi bivaju razboriti.

Alijeva mlaa sestra zacijelo je umrla od upale plua jer nije bila dovoljno razborita
pa nije nosila Tradgom kauuk. No Namik je navukao na sebe trenkot pa je konano - makar
 sunshine/bojana888

i sa zakanjenjem - dokazao svoju mukost u sporednim ulicama Bejoglua.

Ljudi bivaju razboriti.

Ali je, nakon to je pozvan u vojsku, nastojao zaboraviti stanoviti osjeaj krivnje i
potitenosti to je neprestano u njemu rasla zbog Avnija i Kemala. Njegova majka je kratko
gledala kako joj sin uspijeva u ivotu. Ponos djetetom ostaje joj u glavi samo kao ime njene
mrtve keri.

Ljudi bivaju razboriti.

Nakon to je poljubio u elo prijatelja koji je omoguio tuitelju da goni onog to se

skrivao iza mandoline, Erturk nije vie itao ak ni U dravi bijelih ljiljana. Postao je jo
razboritiji: iskreno se drao savjeta studentima profesora iz Vojne akademije da na avenijama,
ulicama, prodavaonicama slastica, svim javnim mjestima i na svakom uglu budu ozbiljni i
vrsti, a seksualnu je glad sam otklanjao u hamamu ili toaletu.

I uitelj Dundar je razuman: sad je u jednom drugom gradiu u kom se nalazio, uz

ka
ote

Ataturkovu sliku gurao i onu generala Montgomeryja i nadao se da e ga jednog dana

Rainbow remeni spasiti od tog dugog iekivanja u kom je zaboravljen. Zvae vakau gumu
jig
kn

po pranjavim provincijskim putevima.

Profesor likovnog sa Seoskog instituta u Gonenu (Isparta) osuen je na osam mjeseci

i deset dana s obrazloenjem da nosi komunistiki duh. No puta se na slobodu jer je i tako
u pritvoru ve osam mjeseci. U Ministarstvu obrazovanja je prije devet mjeseci izbio poar.
Taj profesor je navodno rekao: Bravo za djecu, zapalili su ministarstvo! Tko je bio taj
profesor? Tko je bio taj profesor koji nikako nije mogao biti razborit i koji je u sebi skrivao
duhove komunizma? Moda brat uitelja Dundara. Bio brat uitelja Dundara ili ne, sad stalno
slika. Nema to drugo raditi. Stalno slika.

Svi su, ba svi, razboriti. Brat uitelja Dundara malo iskae iz ovoga. Neprestano
slika. Slika s velikom strau. Nakon ezdeset prve puno njegovih slika krasi zidove kua
raznih Metina, Selmana, Ajsel, Ajdina, pa ak i Sevil. On sam u nekom uglu eka smrt od
previe alkohola.

Hasip predvodi Vojsku razumnih. I to i ne obukavi montgomeri. Prestao je nazivati

 sunshine/bojana888

radio nevjernikim izumom i sad za vjerskih praznika pred mikrofonom ita Mevlud,
Kuran asni i slino.

Nai hrvai (Nasuli, Gazanfer, Delal, Jaar Dogu, Adil, Muharem) postali su u
Londonu prvaci svijeta.

Ameriki odbor za poljoprivredu premjestio se iz Adane u Ankaru. (Ako ve nisu

vidjeli navodnjavanje ukurove, jesu li bar vidjeli slubenika to je ivio ondje u stanu za
osoblje?) Ministar poljoprivrede Davit Oral organizirao je za odbor veeru u Ankara Palasu.
Na veeri su se zatekli Nihat Erim (ministar graditeljstva), Kasim Gulek (ministar prometa),
Demil Sait Barlas (ministar trgovine), Davit Ekin (ministar ekonomije) te iz amerikog
odbora prof. Charp, Mister Arlington, Cooper, Ogden te Wiens, zamjenik poslanika Sir Dorra
- jer je ovaj bio bolestan - predsjednika specijalnog odbora uprave Ekonomske suradnje za
provoenje Grayovog i Marshallovog plana za Tursku. Gledajui njihovu odjeu na
fotografiji, bi li se trebalo rei: Ni jedan od njih nije bio dovoljno razborit i ekonomian?!
ka

Prola je ve godina dana otkako je Ministarstvo obrazovanja osnovnim i srednjim

ote

kolama za itanje preporuilo Sjeanja jednog magarca.

jig

Ajdin, Ajsel, Ali i njima vie ili manje slini ostali su negdje na sredini izmeu vojske
kn

razboritih i onih potpuno nerazboritih.

Slastiarnica Akalin iz glavnog grada osmislila je stihovani i rimovani oglas za

prodaju svojih gurabija u obliku foke. Bit e da su bili potaknuti mnotvom Dana pjesnika to
su se odravali u metropoli:

Ako ima onih to nisu probali Akalin foku

Znajte da uvijek privue panju duboku

Napustila je polove, u Ankaru stigla

I ljetos veliku prainu u gradu digla

Uitelj Dundar konano je tog ljeta stigao u glavni grad. Ni jednog lana svoje
 sunshine/bojana888

vojske mudrosti nije zatekao na adresi koju su mu poslali. Stao je u red pred Akalinom i
kupio si foku. Ostao je potpuno sam nasred glavnog grada s fokom koja mu se polako topila u
ruci.

Vrativi se u gradi, dugo, dugo je ostao zagledan u Ataturkovu bistu ispred kole. S
brade biste otpala su dva mala komadia. Gdje je to vieno da ptice jedu kamen, gips,
broncu? Stalno je bio u stanju pripravnosti i pazio da netko opet ne kamenuje bistu. Ova nova
dunost koju si je po prvi puta zadao bila je jedino to je mogao uiniti i postala je jedinim
razlogom njegova postojanja.

U domovini se zaotrila predizborna kampanja. Iz dana u dan poput lavine je rastao

broj slubenika u ministarstvima koji su postajali lanovi DP-a. Ponovno se govorilo o tome
kako e kruh i eer pojeftiniti. Broj tube za klevete u novinama porastao je kao nikad dotad.
Jedne su nae novine pisale kako je Mao, voa crvene Kine, zapravo blizak Americi, a kako s
Rusima ve due vrijeme samo prividno odrava odnose. Zacijelo su hvalili Maoa kako ne bi
ka

hvalili Ruse. SAD je kao rezultat etverosatnog sastanka izmeu gospoe ang Kaj-ek i
ote

generala Marshalla, vrsto odluio pruati podrku nacionalistima. Ukratko, Kina se

jig

podijelila. (Na tisue dragocjenih predmeta to su ispunjavali Pekinki muzej polako je

kn

poslano prema jugu.) Oni sa sjevera provukli su se na 32 kilometra do Pekinga.

Voda je poplavila Eskiehir. Na tisue stanovnika Eskiehira utopilo se u poplavama.

Voda je odnijela seljacima krevete, poplune i plugove. Izgorio je Ankarski trgovaki centar.
Gospodin Demil je u Skuptini rekao Ako treba, dovest emo etatizam i na selo! Poela se
iznova razmatrati reforma zemljinih posjeda, ba kao i uoi svakih izbora.

Cijelu je domovinu zavio snijeg i nesmiljena zima.

Putevima se ne moe proi od snijega

Ne dolaze vijesti od dragoga!

Ovu je pjesmu Ali uinio popratnom melodijom svojih vojnikih dana u Erzindanu.
Nauio je nove metode kako da se ne smrzne na strai. Sa ivotinjskom je balegom
 sunshine/bojana888

uspostavio veu bliskost od one koju je imao u djetinjstvu.

Priopeno je da je broj uenika u naim osnovnim kolama dosegao 1 625 452.

Rita Hayworth udala se za Alija Hana i rodila Jasemin.

Prve operne izvedbe ove sezone u metropoli bile su Seoska ast i Pagliacci.

Proslavljena je osamnaesta godinjica osnivanja Narodnih domova. (Nai Narodni

domovi jo nisu znali da e uskoro umrijeti i na ovaj su roendan u proljeu svog ivota bili
jako veseli.)

Stigla je sezona nasaivanja kvoki. Zato je iz Amerike u nau domovinu stiglo 337
kokoi rekorderki u lijeenju jaja, zajedno s modernim ureajima za gnijeenje i potrebnim
materijalom. Osim vojne pomoi i kokoi rekorderki u to je vrijeme u nau domovinu uz
jedan sopran, jednu flotu i grupu novinara stigao i vlasnik Herald Tribunea, McCormick sa
suprugom, keri, tajnicom i brojnom ekipom. Meu novom uvoznom robom je i osnivanje
novih enskih udruenja i drutava.
ka
ote

Marshallov e se plan vrlo uskoro poeti razmatrati u skuptinskoj Komisiji za

jig

vanjske odnose. Priopeno je da e prijedlog iznesen od strane biveg predsjednika Glasa

kn

Amerike Williama Bentona s namjerom da se popuni praznina neinformiranosti izmeu

amerikog naroda i onog u ostatku svijeta, u irem opsegu biti ameriki program
informiranja. Taj e program imati za cilj priati o demokraciji svim narodima na kugli
zemaljskoj.

Sve to stvaralo je u Ajselinoj glavi nove praznine. Nije znala kako e u diplomskom
radu predstaviti demokraciju iz praktinog ugla i kako e kategorizirati (!) drave. Njene
police s knjigama u Parizu ostale su jako daleko. Sada nije mogla pronai dovoljno knjiga.
Ono to su nauili neprestano se sukobljavalo s onim to su viali u stvarnom ivotu, u svojoj
okolini. Njena elja za plivanjem prilino je rasla, no okolne su vode postajale sve mranije.
Kad bi joj se sve pomijealo, obraala se asistentu Omeru i s njim dugo, dugo raspravljala:
ako smo mi republika, i ako je novoosnovana Kina republika; ako smo mi demokracija, i ako
je SAD demokracija; kakvom e to metodom Marshallov plan popuniti kakvu to prazninu
neinformiranosti meu narodima svijeta? Je li demokracija gomila naela bez temelja to se
 sunshine/bojana888

neprestano mijenjaju u skladu s dnevnom politikom, ili jedno temeljno vienje, ideja koja e
sve neizbjene promjene usmjeravati prema ljudskoj slobodi i napretku? Je li dovoljno samo
osigurati kao pozadinu neiva naela kako bi se oslobodilo ovjeka?

Kako bi je Omer ponekad, izmeu dva treptaja, podsjetio malo na Alija, malo na
Ajdina, malo na Alaina, pa ak pomalo i na onog dalekog roaka to im je nekad dolazio u
kuu i davao joj Nazimove pjesme! No mimo ovih kratkotrajnih trenutaka kad bi je na nekog
podsjetio, koliko je zapravo bio poseban sam za sebe... Ajsel se dojmila ta Omerova
hladnokrvna sumnjiavost koja je u ime znanstvene istine u teoriji svakako nekamo vodila.

Ajdin se pripremao za ispit iz diplomacije. Govorilo se da je jedna sirota

daktilografkinja ostala trudna s njim. Bio je iscrpljen i zaprepaten. inilo se da e izgubiti
profesiju za kojom je toliko eznuo u posljednjoj etapi utrke, tovie, u posljednjoj sekundi!
U krajnjoj liniji, kako e na diplomatske veere voditi tu neuku, alaturka, pritom nimalo
lijepu daktilografkinju bez ikakvih manira? Sreom, njegov je otac reagirao u ovoj situaciji.
ka

Djevojku su najprije udali za Ajdina, a potom je natjerali da se razvede. Tajno, naravno. Puno
ote

je novca otilo na to. I Ajdinova je majka prolila puno suza zbog tog smea to je s pravog
jig

puta odvuklo njezina sina kog eka sjajna budunost.

kn

Ajdin je jednog dana vidio Ajsel. U kratko vrijeme otkako se svima izgubio iz vida
kao da je naglo ostario. Ne znam zato sam to uinio. Osim toga, uope mi se nije sviala.
Ali uope! rekao je. Onda se nasmijao. Nasmijao se djeakim osmijehom koji nimalo nije
ostario. Kao da ne zna za nita to bi se trebalo shvatiti ozbiljno. Bio je to takav smijeh kao
da promatra leptirov let. Otela si mi se! Zato se to dogodilo! Obrazovana republika keri!
Ostavila si me samog! Nesklad njegovih rijei s izrazom lica, smijehom, pogledima, uvijek
je bio svojstven Ajdinu. Ajsel nije znala kako bi na to reagirala. Uspjela je prikriti tajni
osjeaj krivnje. Lako je to uspjela. Razmiljala je o svom diplomskom radu. Moda zato. Sve
informacije koje je sakupila jo su lebdjele u zraku.

Stiglo je proljee. Procvali su jorgovani.

Demokracija... Republika... Ravnopravnost... Sloboda... Sloboda... Ravnopravnost...

Republika... Demokracija...

Jednog blago maglovitog travanjskog jutra ila je na fakultet. U glavu joj se usjeklo:
 sunshine/bojana888

sloboda, ravnopravnost, ravnopravnost, demokracija, republika, republika, Turska, Turska,

Ataturk...

Ugledala je dva stabla jorgovana narasla uz zid jednog malog parka. Otvorili su svoje
bijele i lila cvjetove... Cvjetovi su se rastvorili najvie to su mogli... ovjek ponekad proe i
ne primijetivi ovako tiho nabujalu ljepotu. Ne zastajui na mjestima i stanicama na kojima bi
trebao. Je li i Ali bio jedna takva stanica? Ne samo da nije stala uz Alija, nego ga je i ostavila
samog. to je mogla uiniti? Ima li uistinu i njezina udjela u tome to je Ajdin uinio neto
to mu se uope nije dopadalo? Kad bi se sad ispruila k svjee procvalim jorgovanima! Kad
bi otrgnula malu granicu da je ne vidi ni jedan uvar, nitko! Kad bi je otrgnula i otila. Kad
bi dala Ajdinu tu granicu jorgovana! Kad bi mu je prijateljski pruila! Kad bi se rijeila tog
tajnog osjeaja krivnje kom nije znala razlog! Kad bi mu rekla: Nakon svog ovog umora, ne
moemo prestati postojati jedno za drugo! Ne moemo se ponaati kao da se nita nije
dogodilo! Kad bi mu rekla: Evo, da u budunosti vjerujemo jedno drugome, da se moemo
pouzdati jedno u drugo... i pruila mu granu jorgovana.
ka
ote

Protegnula se prema bijeloj kronji. Guste grane stabla jorgovana, one to su gotovo
jig

doticale tlo, zaukale su. Pred njom se pojavio ovjek s crnim naoalama. Bio je odjeven u
kn

montgomeri. ovjek je pokazao Ajsel svoj muki organ.

Kako li su samo korice knjige promijenile njen sadraj!

 sunshine/bojana888

12.

08:46

to sam znala kako bih to mogla preuzeti na sebe?

Bijah sitna, malena

Loptala se i ogladnila...
ka
ote
jig

Imala sam pet godina. U lubenicama, meu travom, vidjela sam cvijet strane ljepote.
kn

Bio je to cvijet kakav nikad nisam vidjela, moda mi je ba zato i bio lijep. Ispruila sam
ruku. Htjela sam ga dodirnuti. Dotaknuti. Dotaknuti. Proi rukom po tom cvijetu to ga ni
rajski vrtovi nisu nikad vidjeli. Dodirnuti ljepotu koju sam pronala za sebe. Uhvatiti je.
Ispruila sam ruku. Tamo u travi dotaknula sam tu za mene novu stvar. Onda sam bolno
viknula. To nije bio cvijet. Bila je to otrovna ivotinja. Rasjekli su mi prst. Pustili da krv
potee. Bila je to neoekivana bol, bol kojoj se nisam nadala. Tisuu, milijun puta
nepodnoljivija od ugriza otrovne ivotinje. Strina Umu me uzela u naruje. Prilijepila mi je
svoju uvelu dojku na usta. Prilijepila ju je, iako je znala da vie ne sisam. Guram je. Misle da
plaem to me ugrizla ivotinja, da viem jer me boli. Ne shvaaju bol to nastane kad ovjek
pogrijei. Bol kad se pogrijei u neoekivanom trenutku. Nepodnoljivost toga...

Izdrati. Odjea, papue, prijevozna sredstva...

Telefon moe i uope ne zazvoniti. Ajdin moe i ne biti pronaen. Moda je i on

 sunshine/bojana888

negdje u borbi izmeu ivota i smrti. Smrt moe uope i ne doi. Sa smru se moda treba jo
due boriti.

Kako je smijeno to sam ustala da Enginu pruim vode! to sam drugo mogla
uiniti? Svatko zna od ega je napravljen.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

Dodatne informacije

1.

Nije prolo dugo, DP je preuzeo vlast s nadmonom veinom. Govorilo se da je to

vlast naroda. Dakle, vlast naih seljaka i gospode, naroda to je sve do dana dananjeg
neprestano iskazivao naim rukovodiocima svoju zahvalnost i priznanja za uinjena dobra.

Ruka koja ponovno stvara povijest stvara i tebe.

Ruka koja ponovno stvara povijest stvorila je i vojsku mudrosti uitelja Dundara:
ka

uspjela je borba protiv malarije.

ote
jig

2.
kn

Nanrik je sjeo u vaan naslonja jedne vane banke. Odmahom ruke tjerao je nae
seljake i gospodu to su doli traiti kredit. S onima to su uzimali poljoprivredni kredit i
gradili poslovne zgrade jeo bi u Kolodvorskom klubu i promatrao brojke.

Erturk je zatekao jednog porunika s novinama Republika u rukama te ga bacio u

zatvor i ostavio na kruhu i vodi. Proglasivi jednog vojnika to je u snu buncao: Fidelini,
bidelini! pristaom Fidela Castra - jasno, u to je vrijeme ve bio pukovnik (bilo je to prole
godine) - natjerao ga je da napusti vojsku. (Jednog e dana kupiti Anadol 69 i nee vie moi
sluiti ni domovini ni supruzi.) Meutim, jednom se za dobrobit domovine spasio iz mrtvih u
Koreji...

Ali je ve bio prestar da bi dostigao Ajsel u fakultetskim klupama i na znanastvenom

polju. Bio je previe nepovjerljiv da bi mogao raditi pod vanom Namikovom upravom.
Poput Enginovog oca urara, stekao je jednu staru torbu. Odlazio je po kuama popravljati
69 Turska marka automobila (nap. prev.)
 sunshine/bojana888

elektrine instalacije. U slobodno vrijeme je s radnicima na eljeznici i cestama pio jeftina

vina u jeftinim krmama. Pokrenuo je vlastitu kolu u glavi.

Hasip je u to vrijeme postao hoda s mikrofonom. Skupio je puno lanova za

Domovinski front .

Sevil... Ona je prava graanka Istanbula. Ime joj se spominje u umjetnikim

krugovima. Udala se za sina nekog brodovlasnika pa se razvela. Ne elei skrbnitvo nad
sinom (!), ostavila ga je ocu. Sjeala se imena igraaka to mu je kupovala za roendane.

3.

Za vrijeme revolucije 60. u ladicama visokih slubenika nalazila su se tajna ljubavna

pisma, potvrde o dugu iz banke, fotografije golih ena i pokoji prezervativ.

U jutro revolucije Ajsel je izletjetla na Ataturkov bulevar te porunicima podijelila

ka

osmijehe i tortu od tri kilograma. Da ujutro dorukuju... Na Aveniji Zije Gokalpa vidjela je
ote

kako se u jednom dipu gospodin Kemal, zaposlenik Pravnog savjetnitva, koji je zastupniku
jig

DP-a to je dan ranije doao posjetiti ured osobno donio au vode i rekao mu: Zahvaljujui
kn

vama, gospodine!, objesio oko vrata jednom mladom poruniku i ljubio ga sve u esnaest.

Ajsel je vjerovala u socijalizam, no bila je izbaena s posla u DPT-u. Nije se smatralo

ispravnim to je konobar u nekom ljetnom kampu prvo posluio aj Ajsel, a ne eni
podsekretara, niti to to je Ajsel neprestano priala s konobarima i uvarima kampa o
novoosnovanoj stranci. Podsekretarova ena je zakljuila da je Ajsel zakinuta za kuni
odgoj i da je zbog toga postala komunistica.

Ajtlin nikako nije mogao dokazati da nije lan DP-a. Povuen je s tajnikog posla u
Peti. Dosadilo mu je ekanje u glavnom gradu. Uz to, dobrano se zavadio s ocem to je u
vrijeme DP-a godinama radio na funkciji valije. Razlog: njegova ljubavnica u Peti... Da mu
je majka bila iva, doivjela bi ivani slom. Umjesto majke, otac je obnaao dvije uloge
odjednom. I on je vikao na oca: to vi znate! Neiivljene seljaine! Odjednom je vidio oca
kao krivca za sve. Nazvao ga je valija od gaziranog soka. To to su ga pozvali da se vrati iz
Pete bilo mu je kao da ga je netko pretresao i probudio iz sna. Gledajui svoju sestru Nurten
 sunshine/bojana888

koja se udala za jednog od svojih kolega, rodila dvoje djece te na partijama brida nije
govorila ni o emu drugom osim o modi, receptima za koktele i svojim novim ljubavima,
ponovno ga je obuzelo uzbuenje kako e spasiti turske ene i domovinu.

ka
ote
jig
kn
 sunshine/bojana888

13.

08:49

Ajdin je razgovarao na meugradskoj liniji. Telefon mu je zato bio zauzet. Pitao me

to radim u hotelu. Rekla sam mu da ne znam. Nisam spominjala ivot i smrt. I mene je samu
zaudilo to mi je glas zvuao ba kao i uvijek. Sasvim prirodno, njega nije iznenadilo.

ekaj. Samo da se istuiram! Odmah dolazim, rekao je.

ka

I ja bih se mogla istuirati, rekla sam.

ote

Snimio sam plou kako itam jednu pjesmu Pabla Nerude. Jako lijepo je ispalo.
jig
kn

Donijet u ti. Nai u nain da ti to tamo pustim da uje, rekao je.

Moe, rekla sam.

Studenti se grabe za plou. I stranka e je kupiti. Putat e je na sjednicama koje e

organizirati, rekao je.

Rekla sam da mi je jako drago.

Hajde! Istuiraj se. Ja sad dolazim! rekao je. Malo je zastao. Okrenuo je na alu i
dodao: elim spavati s tobom. Zna da sam to uvijek elio...

Znam, rekla sam.

Sigurno je protrljao ruke im je spustio slualicu. Oprao se fukajui. Preskoio je

umor od nonog puta, umor dugih putovanja. Ovo je bilo uspjeno jutro. Izdanja su mu se
dobro prodavala. Ploa je bila dogaaj dana. ena koja mu je nedostajala, ena koju u svojoj
domovini nikako nije mogao pronai, konano mu je rairila ruke. Koliko su samo nade
 sunshine/bojana888

pruali izbori od prije tri godine! Podruja partijskih mitinga iz dana u dan bila su sve
krcatija. Dravne vode bile su zabrinute.

Tezel bi rekla: Ti sve shvaa preozbiljno! i smijala se.

Kod mene je pak sve isti osjeaj, ista zanesenost, rekla bi i namrgodila se.

Engin je na vrhu ankaje nabrao obrve.

Sad veina djevojaka ne zna da su ih zapale ozbiljne dunosti. Vjerujte da je tako! U

grupama kojima predajete malo je njih to dijele nau borbu. Njihovi korijeni... tako govori.
Pa uuti. Razmilja.

Gdje su ti druga braa i sestre, Engine? to rade? A majka? Ili otac urar? to govore
oni u tvornici zvona? ele li biti spaeni i spaavati? Jesi li ih pitao? Pitaj! Ja ne mogu znati
odgovor na to. Knjige ne daju zadovoljavajue formule za prekomplicirane zagonetke. Za to
se treba prikloniti ivotu samom. Zato ti to zna. Trebao bi znati. Ispriaj mi. Hoe li se
braniti sluajui Pabla Nerudu kroz Ajdinov glas? Hoe li znati svoja prava? Gotovo ni Tezel
ka
ote

vie nije briga. Mare li za to makar tvoji sestre i braa to su na ivotu, tvoji neaci? Tvoji
stari i novi prijatelji?
jig
kn

Reci mi, Engine: je li sad ena kojoj si s divljenjem i povjerenjem gledao u lice
slobodna? Ako nita drugo, je li ona postala slobodna? Reci, Engine. Je li neto spasila? Je li
to mogue? Je li mogue sam biti spaen i spaavati?

I na vas spada puno posla, profesorice.

Da. Svakako. Puno posla spada na mene. S pravom...

Ja Enginu nisam nita ispriala. Nisam uloila nikakav trud u to da bi me shvatio.

Dozvolila sam mu da na meni iskali svoj bijes.

Prolo je samo oko dva sata otkako sam izala iz tiskare, prehodala jutro i ula u ovu
sobu. Od Ajdina sam saznala koliko je sati. Sve se nalazi ondje gdje sam ga i ostavila. Samo
Engin... Izaao je u osam iz tiskare. Trebalo mu je pola sata da stigne do svoje sobe. Pitam se
to mi je to htio ispriati u svojoj sobi? Je li mi htio rastumaiti razlog svog bijesa?
 sunshine/bojana888

Sad nee saznati ni za onaj novac, ni za neke male trenutke u kojima si ovjek ni da
sam se borila sa ivotom i smru. Moda e saznati s vremenom.

Izlazim iz tua. ujem kako sam razbila teglu u kojoj sam se nalazila i s teinom pala
i rasula se po zemlji. No ne znam hoe li me zemlja prihvatiti.

Silazei s vrha ankaje bili smo prekriveni snijegom. Engin se objesio za granu nekog
bora. Izgledao je poput snjene lopte na grani. Zanjihao se. Zatim je skoio na tlo i rekao:
Malo se majmuniram ne bih li vas zabavio. Snijeg to je padao s bora prekrio mu je kosu.
Na moje su lice dospjele samo estice snijega to je otresao. Vie se nisam mogla smijati.
Poslije smo etali u tiini. Ni jedno uz drugo, ni odvojeno. Ponovno u nekoj munoj liniji.

Ponovno se prisjeam sna to sam te noi sanjala:

ka

Posred nekog ogromnog, irokog dvorita upriliena je ceremonija. To je neko mjesto

ote

poput dvorita palae Topkapi. Dvorite je ispunjeno tisuama mladih. I djevojkama i

jig

mladiima. Zapalili su velike vatre. Pjevaju koranice. Koranice su sami uglazbili. Nimalo
kn

ne slie onima to sam dosad ula. I zemlja i nebo odzvanjaju tim koranicama. Ja navodno
imam neku jako vanu dunost nakon te ceremonije. Po zavretku koranica primaju me
unutra u neki veliki salon. I salon je pretrpan mladima. To je neko mjesto poput sudske
dvorane. Redovi govornica. Redovi klupa. Pomalo podsjea i na amfiteatre na Sorboni. Ovdje
opet sjede mladi u redovima. Svi su odjeveni kao u neke zeleno-sive uniforme. To je boja to
podsjea na boju stolova u ajani u Parku mladosti. Hodam prema sredini salona. Odjednom
vidim da hodajui prema sredini nisam sama. Uz mene je nekoliko mukaraca i ena. To su
navodno moji kolege s kojima sam suraivala da bih mogla stii na mjesto gdje se danas
nalazim. Hodamo otrim koracima. Na elu smo posljednje raspodjele dunosti. To je takav
trenutak kao da e se pritisnuti negdje neki gumb i neki vlak e brzo krenuti na put po
tranicama. Ili trenutak u kom se u more sputa neki brod to je godinama na suhom ekao
porinue. Sve su oi naroito uperene prema meni, vjerojatno zato to sam ja ta koja sanjam.
Oito u ja spustiti brod u more. Ja u razbiti bocu o njega, ja u pritisnuti gumb. Eto tako,
eka me neka jako vana dunost.
 sunshine/bojana888

Odjednom vidim da jedna od ena pored mene hoda kao da je izala na reviju. U
dekoltiranoj odjei, ide njiui se u hodu kao na pisti. Semiha! Semiha! viem. Semiha se
pravi da me ne vidi. Svima dijeli osmijehe osim meni. I svi njoj dijele osmijehe. Viem:
Semiha! Semiha! No tad vidim da ta ena nije Semiha. To je Behire. Obukla je vjenanicu.
Za njom se vuku metri dugakog bijelog tila. Til joj nosi gomila seoske djece. S obje joj se
strane nalaze djevojke koje nalikuju onima to rade u krojaikm salonima; grbave su i utih
lica, ali imaju naunice u uima. Hodaju kraj Behire s velikim potovanjem, tovie, u strahu.
Behire ih prekorava, govori im: Ne stajte mi na til! Pazite, glupae! Ne stajte... Ne stajte!
elim joj rei: Je li sad vrijeme da misli na til, Behire? Imamo zaduenja! Nikako ne
mogu pustiti glas. Nikako se ne mogu ni pribliiti mladenci. Zato to u tom momentu
mladenku okruuje mnogo debelih ena sa zlatnim narukvicama i pitoljima u rukama.
Mladenka istovremeno i kori sve oko sebe i neprestano rukom nekog doziva. U tom se trenu
ukae neki ovjek objeena lica odjeven u sjajni barun crven poput vatre. Mladenka na silu
prima pod ruku i povlai ovjeka objeenog lica odjevenog u barun. Debelim enama
ka

govori: Dat u vam svu odjeu koju nisam nosila! ene lete za njima objeene o padobrane.
ote

Hvata me muka; Osramotili smo se! Osramotili smo se! No vidim da se opet nalazim u
jig

istom salonu. Opet me sve oi gledaju s nadom. Kao da se tamo nije dogodila nikakva
kn

sramota. Ovi pored mene urno prolaze. Obojici su im u rukama listii iz kladionice. Stalno
govore neto poput: Galatasaraj 1, Fenerbahe 31, Beikta 0, Ankaragudu 211. Povlaim ih
i govorim: Poslije, poslije ete to... Sramotimo se! Kau mi: Ne mii se! Svi te gledaju! i
sputaju se na tlo te rade po tri koluta. Sad vidim, drugi mukarci preda mnom vraaju se s
trnice s mreicama u ruci; kupili su rajice i mrkve. Ne vide me. Govorim im: Hajde,
doite! Osramotili smo se! Mi smo zakasnili na potpis, govore. Hvata me velika panika.
Govorim si: Vidi, trebalo je potpisati neke papire prije nego porinemo brod u more! Kako
sam to zaboravila! Jako se sramim. Meutim ne sramim se zbog toga. Svi me trae, a ja sam
zaglavila na vrtuljku na nekom mjestu poput lunaparka i zbog toga se sramim. Dolo je dvoje
male djece. Poteui me za suknju, spustili su me s vrtuljka. Jako kasnite! rekli su mi.
Trim dok mi srce lupa; Jako kasnim, jako kasnim! No istovremeno se i ponosim to me
ekaju da porinu brod u more. Bit e da je to zato to je sve spalo na mene, vidjet e oni!
razmiljam. Gubim strpljenje.
 sunshine/bojana888

Uto se vidim kako jaem na magarcu. Prolazim na magarcu nekim hodnicima to

nalikuju na zatvorske. Lijevo i desno od mene nalaze se elije sa eljeznim reetkama. Iz
elije dopiru zviduci. Navodno u ih ja spasiti. Magarac nestaje. Vode me na neko iroko,
polumrano mjesto. Na tom polumranom mjestu nalazi se pet-est ljudi koje uope ne
poznajem, no imaju dobra lica. Izgleda da i oni ekaju da izvrim svoju dunost. Ukratko,
osjeam se kao da svatko od mene oekuje da izvrim svoju posljednju dunost, a ja kasnim.

Dolazi netko poput generala zbora. Staje preda mnom u stav mirno i kae mi:
Moete poeti, gospoo. I ja govorim: Ponimo! Mukarci dobrih lica na tom
polumranom mjestu poinju se urno skidati. Moja je dunost spavati s njima.

Budim se vrsinuvi. Neko vrijeme ne mogu sprijeiti drhtanje. Tad sam popila svoju
prvu pilulu za spavanje. Prije nego sam ponovno zaspala, pogledala sam kroz prozor. Snijeg
je stao. Otar miris uglja palio mi je dine puteve. Uz jedan od onih Mogadona koje Omer
ka

povremeno uzima kad eli neprekidno spavati, ponovno sam zaspala.

ote
jig
kn

Uope nisam spominjala Omeru taj svoj san. Bit e iz straha da mi se ne ruga. Mora
da sam se bojala da e mi i on rei da sve doivljavam preozbiljno. Ili da e me optuiti da
previe panje poklanjam detaljima...

Izala sam iz kupaonice. Na brzinu sam se obrisala. arape, grudnjak, prsluk za ije
gumbe ne znam gdje sam ih potrgala... Oblaim se u velikoj urbi.

Juer poslijepodne nisam imala predavanja. Pripremala sam se za Omerov veeranji

povratak. Prokuhala sam pile i stavila ga u hladnjak. Oistila sam artioke koje sam kupila na
povratku kui. Bacila sam korice limuna koje sam naribala u bocu votke. Istovremeno
razmiljam o glavnim crtama izvjetaja koji u predstaviti na vijeu u kolovozu. Zazvonilo je
na vratima. Otvorila sam. Engin. Stajao je pred vratima s potienou i ustruavanjem kakve
nikad ranije nisam vidjela na njemu. Gledao me prestraenim oima. Nije izgledao nimalo
zadovoljan sobom. Nemojte me otpraviti, rekao je. Jako se sramio. Shvatila sam to
 sunshine/bojana888

ponovno eli. To je za mene bila ve zaboravljena stvar. Ono to se trebalo isprobati,

isprobalo se; to se trebalo dati, dalo se; to se trebalo platiti, platilo se; to se trebalo
pogledati, pogledalo se. Kako sam mu to mogla objasniti? Kako sam mu mogla objasniti da
nisam toliko bogata da neprestano plaam za sve i da sam mu odavno dala i potroila sve
bogatsvo koje sam imala, znala i prikupila? Da bi ovjek mogao biti velikoduan do
beskonanosti, mora i posjedovati neto to se moe davati do beskonanosti.

U tom sluaju, malo mi vrati nazad, Engine.

Hajde, skini se!

Iznenaeno se skinuo. Odmah ondje, nasred sobe.

A vi? Ne. To nije pitao. Za novi iskorak potrebno je makar neko kratko vrijeme.
ka

Bit e da je shvatio zakljuak. ini sve to kaem bez da mi to daje do znanja. Moda
ote

i on kvari igru pitajui se kako e se to stii do jasnog zakljuka. Sjedim prekrienih ruku
jig

pred jednim prozorom i gledam njegovu golotinju. Gledam netremice. Gasim u aci jo jednu
kn

cigaretu. Po prvi put ne osjeam nikakvu bol. Odjevena sam od glave do pete. Zakapam ak
i gumbe na vesti.

Vratio se gloui batak to je drao u ruci.

to da sad radim?

Ako eli, izrecitiraj Izaosmo svijetla ela! Ne znam...

Gurnuo je batak meu cvijee u vazi.

U koje poglavlje vaih uzvienih, odnosno pounih, odnosno obrazovnih, odnosno

informativnih predavanja ovo spada?

Kakvih uzvienih, Engine? Tek upoznajem sebe uz tvoju pomo. to osoba moe
znati dok jo ni sebe ne poznaje?

Lijepo sloena reenica priziva adekvatan odgovor:

 sunshine/bojana888

U prvo poglavlje, odgovaram mu.

Od tebe uim da dobrota ponekad moe biti opasna poput zloestoe. Koliko je loe
propustiti one male trenutke u kojima si ovjek, toliko je i glupavost loa. Koliko sam puta to
proitala u romanima, vidjela u filmovima, gledala u predstavama, izvukla iz teorija! Pa opet,
na neki neizbjean nain...

Kad mi je rekao da ve tri mjeseca nije uspio platiti stanarinu? Zar tad; dok se
ponovno oblaio, ni sretan ni tuan, ni bijesan ni radostan, prihvaajui situaciju takvu kakva
jest, kao da pomie neku knjigu s jednog mjesta na drugo, znajui da ini najprirodniju
moguu stvar? Dok se ponovno oblaio i rekao mi: Ovako je trebalo biti?

Stisnuo mi je ruku i otiao. Skuhala sam artioku.

I ja se, eto, ponovno oblaim. Ponovno trpam u torbu ono to je iz nje ispalo. No
razmjetam stvari tako da sve ide u odgovarajui pretinac. Kemijske ondje, pudrijera ovdje,
ka
ote

pet tisua lira u novanik, polovica simita u ko za smee, ealj u ovaj pretinac, biljenica u
onaj dep. ak stavljam i malo rua na usne. Uvelu granu jorgovana aljem na isto mjesto
jig
kn

gdje se nalazi i polovica simita: u ko za smee ispod stola.

Ajdin e uskoro doi.

Obukla sam svoju kabanicu. Dobro sam je zakopala. Ploicu s natpisom Molim, ne
ometajte, koju sam objesila na vrata, okrenula sam na drugu stranu. Uzela sam klju.
Zatvorila sam vrata i izala na hodnik.

Vie nita ne elim sluati s ploa.

elim se jo neko vrijeme boriti i odgajati svoje dijete. Bilo da je to dijete sina urara
Rize, bilo da je Omerovo... Ako ne zasluujem dovoljno potovanja, neka ne zasluujem. Da
bi ovjek u svemu bio ispravan i dobar, sve mora biti ispravno i dobro.

Moda djeteta i nema. Moda je ono to sam iznova htjela odgojiti kao svoje isto ono
to je preraslo teglu pa se rasprsnula.

Ajdinova ploa ostat e mu pod rukom, a on e opet ostati kratkih rukava. to da se

 sunshine/bojana888

radi?

Dizalom sam se spustila tono esnaest katova. Platila sam raun hotelu. Gurnula sam
staklena rotirajua vrata. Izala sam napolje.

Bilo je blago maglovito travanjsko jutro u metropoli.

Ankara, 1968. - 1971.

ka
ote
jig
kn