Steve Biddulph Tajna Sretne Dece PDF

STEVE BIDDULPH - TAJNA SRENE DECE
Steve Biddulph
TAJNA
SRETNE
DJECE
PROSVJETA
1997
1
PREDGOVOR
Zato na svijetu ima toliko nesretnih ljudi?
Pomislite samo na one nesretnike koje vi poznajete: na sve one kojima

nedostaje samopouzdanja, ili na one koji nisu u stanju donijeti ni
najbeznaajnije odluke. Sjetite se onih koji pate zbog beznaajnih stvari, koji se
ne znaju opustiti, ili onih to su nesposobni za sklapanje prijateljstava. Sigurno
poznajete i previe onih koji su prekomjerno agresivni ili onih to na sve gledaju
s visine i koji svoju okolinu ignoriraju do ponienja. Ovima moete dodati i sve
one koji preivljavaju samo zahvaljujui alkoholu ili sredstvima za umirenje.
U jednoj od najbogatijih i najpitomijih zemalja svijeta nesretni ljudi su
masovna pojava. Od pet odraslih ljudi najmanje jednom je potrebna pomo
psihijatra; od tri braka jedan je osuen na propast, a svakom etvrtom odraslom
stanovniku za normalno funkcioniranje potrebni su laksativi. Da li vam to
nalikuje na obeanu zemlju ili r na zemlji?
Nezaposlenost i teki ekonomski uvjeti u svemu tome ne pomau, no treba
rei da nesretnike ove vrste sreemo u svim drutvenim slojevima, pa se ini da
ovaj problem nije usko povezan sa imovnim stanjem pogoene jedinke.
Na drugoj strani emo, opet, naii na pojedince ija nas vedrina i
nepomueni optimizam stalno zbunjuju. Kako je mogue da neki ljudi, unato
tegobnom i nenaklonom ivotu, uspijevaju sauvati duevno zdravlje?
Odgovor lei u injenici da su mnogi ljudi programirani da budu nesretni.
Njima je nekad davno, jo u djetinjstvu, nesmotreno utuvljeno u glavu da moraju
biti nesretni i oni se, jadni, samo pridravaju uputstava ispisanih u njihovu
ivotnom scenariju. itajui ovu knjigu, moda ete i sami shvatiti da nehotice
hipnotizirate svoju djecu, da ih uite da zamrze sami sebe te da im na taj nain
stvarate problem koji e ih pratiti itavog ivota.
U ovoj knjizi nastojat u opisati greke koje isuvie esto inimo tokom
odgojnog procesa, a u elji da roditeljima pomognem da podignu i odgoje sretnu
djecu.
2
1.
PROGRAMIRANJE
Sjedim u svojoj ordinaciji. Devet je sati uveer. Meni nasuprot sjedi
uplakana petnaestogodinjakinja. Obuena je po posljednjoj modi koja ba i ne
odgovara njenim godinama. Za to to ima na sebi trebala bi imati najmanje
osamnaest. Neprimjerena odjea pojaava utisak bespomonosti i infantilnosti.
Razgovaramo o njenoj trudnoi i o tome to joj je initi.
Tu temu predobro poznajem, ali to ne znai da joj smijem pristupiti olako,
rutinski. Naprotiv. Djevojci koja sjedi u mojoj ordinaciji potrebna je sva mogua
pomo. Ovo je najgori dan njenog mladog ivota. Bez obzira na sav moj trud,
objanjenja i podrku, konana odluka e biti samo njena.
Pitam je kako e reagirati njeni roditelji. Odgovorila je bez razmiljanja:
Ah, oni e rei da su mi lijepo govorili da e mi se upravo to dogoditi. Uvijek
su mi govorili da od mene nikad nita nee biti!
Kasnije, tokom vonje kui, ta mi je reenica cijelo vrijeme bila na pameti.
Uvijek su mi govorili da od mene nikad nita nee biti!.
Preesto sam sluao kako roditelji upuuju svojoj djeci sline prognoze:
Ti si beznadean sluaj.
Boe, od tebe nikakve koristi.
Bit e ti ao, vidjet e!
Zavrit e kao i tvoj stric Jure - u zatvoru!
Ide stopama tete Bare - pravo na kliniku za kronine alkoholiare.
Stvarno si lud!'
Eto, to je programiranje uz koje odrastaju mnogi mladi ljudi i koje u njih
nesmotreno i nesvjesno usauju njihovi rastrojeni i uzrujani roditelji. Takvo se
programiranje, poput kakvog prokletstva, prenosi s koljena na koljeno, a
moemo ga nazvati i realno ostvarivim proroanstvom jer esto puta izgovoreno,
ono se u pravilu i ostvaruje. Jer, naa bistra i pametna djeca, uvijek spremna na
saradnju, i ne ele nita drugo ve da ispune naa oekivanja!
Ovo su, naravno, ekstremni primjeri koje emo lako prepoznati i svrstati u
kategoriju destruktivnih utjecaja. Meutim, najpogubniji primjeri negativnog
programiranja daleko su suptilniji. Koliko ste puta uli zabrinutu majku kako
vie na svoje dijete koje se igra u parku :
3
Past e! Pazi, okliznut e se!

Nije rijetka ni ovakva poduka koju polupijani otac daje svom
sedmogodinjem sinu nakon svae sa suprugom:
Eto, vidi kakve su ti ene. Nemoj vjerovati enama, sine. Sve su ti one iste.
Samo e te iskoristiti, a onda odbaciti kao staru krpu.
I, to preostaje sedmogodinjaku nego da kimne glavom i kae: Da, tata.
Jednako dobro su nam znane i ovakve kvalifikacije:
Boe, ba si lijen!
Kako si samo sebian!
Prestani, idiote jedan!
Budalo!
Daj mi to, kretenino!
Dosta, tupane!
Ovakvi komentari nemaju samo kratkotrajan i trenutno lo uinak na
djecu, ve imaju dugotrajno hipnotiko i nesvjesno djelovanje na djeju psihu u
kojoj se ponaaju kao posijano sjeme koje raste uporedo s djetetom. To sjeme
ima presudan utjecaj na djetetovu predodbu o vlastitoj linosti.
Hipnoza i sugestivna mo oduvijek su, zbog svojih pomalo mistinih i
nestvarnih osobina, imali neodoljivu privlanost u irokim masama. Mnogi od
nas imali su prilike da prisustvuju demonstracijama hipnotikih vjetina, ako
nigdje a ono u varijeteu. Svi znamo za osnovne elemente hipnoze: predmet koji
odvraa panju (depni sat koji se njie pred oima dobrovoljne rtve);
zapovjedni ton glasa hipnotiara koji ne trpi pogovor, te ritmino ponavljanje
odreene fraze (Ti spava!). Poznata nam je post-hipnotika sugestija, odnosno
mogunost da se u hipnotiziranu osobu utisne odreena naredba koja se kasnije
na dati signal aktivira. Kad je u pitanju varijetetska predstava ili terapija koju
provodi kvalificirani terapeut onda je sve u redu. Meutim, veina ljudi nije
svjesna da je hipnoza svakodnevna pojava. Kad god se sluimo odreenim tipom
govora, mi nesvjesno djelujemo na podsvijest naeg djeteta i tako ga, bez
namjere, programiramo.
Stara teorija, po kojoj je za hipnozu potrebno promijeniti stanje svijesti,
danas se smatra prevazienom. Stanje transa samo je jedan od oblika nesvjesnog
saznavanja. Prilino zastraujue djeluje spoznaja da se ljudski um moe
programirati pri punoj svijesti. U Sjedinjenim Amerikim Dravama organiziraju
se posebni teajevi za strunjake s podruja prodaje i propagande na kojima se
ovi poduavaju kako da hipnotike metode koriste u svom svakodnevnom poslu.
Sreom, hipnotiziranje zahtijeva visok stupanj vjetine, a ako smo svjesni da nas
4
ele hipnotizirati moemo se dosta uspjeno oduprijeti. Ipak, nenamjerna i

sluajna hipnoza, kojoj roditelji nesvjesno i gotovo svakodnevno podvrgavaju
svoju djecu, u svijest djeteta usauje poruke koje tamo ostaju do kraja ivota.
Djetetov um vrije od bezbrojnih pitanja. Najvanija od svih su ona koja
glase: Tko sam ja? ili Kakva sam ja osoba? ili Gdje mi je mjesto?. To su
pitanja samodefinicije ili identiteta i na njima baziramo na budui ivot.
Odgovori na ova pitanja predstavljaju osnovu svih naih odluka. Zbog toga svi
iskazi koji poinju rijeima Ti si... imaju neobino velikog utjecaja na djetetov
um. Dakle, bez obzira da li se radi o izjavi Ti si obina lijenina ili Ti si dobro
dijete, ona - budui da dolazi od vane i velike osobe - ostaje duboko usaena
u djetetovu podsvijest. Nerijetko sam uo kako odrasli ljudi u kriznim trenucima
svog ivota ponavljaju poruke koje su zaprimili u ranom djetinjstvu, pa sami o
sebi govore: Ne vrijedim ni piljiva boba. Znam da ne valjam koliko je crno pod
noktom. Psiholozi, ba kao i svi ostali profesionalci, vole stvari dodatno
komplicirati pa ovakve iskaze nazivaju atribucijama. Te atribucije se s vremena
na vrijeme nenadano i nenajavljeno pojavljuju tokom ivota odrasle jedinke, pa
esto moemo uti i ovakve razgovore:
- Zato se ne kandidira za ono mjesto?

- Ni govora, nisam ti ja za to!
ili
- Ali, ovaj novi je isti kao i tvoj bivi. Zato si se, zaboga, udala za njega?
- Valjda zato to sam glupa!
ili
- Zato im doputa da te tako poniavaju?
- ta da radim? Tako mi je sueno!
Ovakvi odgovori nisu sluajni. Naprotiv, oni dolaze iz nae podsvijesti gdje
su usaeni u onoj ranoj fazi kad nismo bili u stanju provjeriti njihovu istinitost.
Naravno, da djeca ne uzimaju sve ove iskaze zdravo za gotovo i da im se nastoje
suprotstaviti, ali kako smo svi mi u odreenom asu i lijeni i sebini, neuredni,
glupi i zloesti, ne preostaje nam drugo ve da povjerujemo u ono to nam nai
vani i veliki svakodnevno ponavljaju. Tada je sasvim normalno da dijete
pomisli da odrasli znaju sve i da mogu itati i nae misli. Zato se i dogaa da,
kad mu kaete Ba si nespretan, dijete postaje nervozno, a od nervoze i
nespretno. Dijete kojem su roditelji saopili da je idiot moda e se u prvi mah
otvoreno pobuniti, ali e u sebi alosno pomisliti: Oni su veliki, sigurno su u
pravu. Mora da sam zaista idiot.
5
Ovakve poruke djeluju podjednako i na svijest i na podsvijest, pa smo

nerijetko svjedoci situacija u kojima djeca sama za sebe govore da ne valjaju i da
su zloesta. Ima bezbrojnih primjera izuzetno zbunjene djece koja znaju rei:
- Mama i tata kau da me vole, ali ja mislim da lau.
Dakle, njihova svijest je ula rijei, a podsvijest je registrirala osjeaje koji
se kriju iza rijei.
Mnogo toga ovisi o tome kako neto kaemo. Istu stvar moemo rei na vie
naina. Djetetu se moemo obratiti ovako:
Ljutim se na tebe i hou da odmah pospremi taj kr u svojoj sobi!
ili ovako:
Ti si jedna obina lijena nitarija koja ne zna posluati kad joj se neto
kae!
Ako ovu drugu reenicu dovoljno puta ponovimo, onda se ne trebamo uditi
njenom uinku.
Grijeimo kad se pretvaramo da smo zadovoljni i puni ljubavi, jer djecu e
takve manifestacije lanih osjeanja potpuno zbuniti i uznemiriti te e se s
vremenom od vas udaljiti. Osjeaji moraju biti iskreni i moraju odraavati nae
stvarno raspoloenje. Djeca razumiju kad im kaete da ste preumorni ili da ste
isuvie ljuti da biste se igrali, posebno ako to odgovara onome to su ona ve i
sama predosjetila. Kad se va iskaz poklapa sa vaim stvarnim raspoloenjem
onda e djeci biti jasno da ste i vi samo ljudsko bie i da to nije nimalo loe.
Na jednom roditeljskom sastanku zamolio sam prisutne da se pokuaju
sjetiti nekih pogrdnih poruka koje su njima upuivali njihovi roditelji. Navest u
samo neke primjere:
Ti si obini lijeni, trapavi i glupi nevaljalac!
Premlada si ti da bi ita razumjela!
Sebini glupane!
Prljavo derite!
Bezobzirni praznoglave!
Glupao jedna!
Tupane bijedni!
Ti nisi zdrav, majke mi!
Muka mi je od tebe, budalo!
Odvratni nezreli stvore!
6
Kretenu jedan, isti si otac!

I tako dalje u istom stilu. U poetku su roditelji bili suzdrani, ali s
vremenom su se opustili, da bi na koncu atmosfera nalikovala zboru gnjevnih
urotnika-osvetnika. Ljudi su osjetili veliko olakanje i oslobaanje izgovarajui
naglas rijei koje su ih nekad davno toliko vrijeale i boljele. Veoma mali broj
prisutnih roditelja smatrao je da su se njihovi roditelji pogrdama sluili s
namjerom da budu destruktivni i zli. Naprotiv, bili su uvjereni da su ovi na taj
nain eljeli uticati na njihovo ispravno ponaanje drei se pogubne i nakaradne
logike saete u jednoj jedinoj reenici koja glasi:
Kai im da su zli pa e se popraviti!
Bilo je to mrano doba u povijesti odgoja i podizanja potomstva, iz kojeg se
tek sada pokuavamo izvui.
***
Mozak pamti sve to nam se dogaa
Pedesetih godina dvadesetog vijeka epileptiarima nije bilo nimalo lako, jer
u to doba medicina nije poznavala lijekove kojima se danas suprotstavljamo toj
opakoj bolesti. ovjek imenom Penfield doao je do otkria da se najtei sluajevi
epilepsije mogu ublaiti operativnim zahvatom. Sitnim rezovima na povrini
bolesnikova mozga uspijevao je reducirati, a u nekim sluajevima i potpuno
eliminirati epileptike napade.
Zbog sigurnosnih razloga operacije su morale biti vrene samo uz primjenu
lokalne anestezije, pa je pacijent itavo vrijeme trajanja operativnog zahvata
ostajao potpuno budan i pri punoj svijesti.
Tokom operacije deavale su se udne stvari. Naime, kad bi kirurg svojom
finom sondom dodirivao pojedine dijelove povrine mozga, pacijent bi se, pri
punoj svijesti, odjednom sjetio pojedinih dijelova svog ivota sa svim, pa i
najsitnijim, detaljima, bez obzira da li se radilo o proslavi etvrtog roendana ili
filmu koji je pacijent gledao neki dan, pri emu nisu isputane ni takve
pojedinosti kao to je miris jeftinog parfema osobe koja je sjedila u istom redu ili
tapirana frizura ene koja je sjedila na sjedalu ispred. Isto se dogaalo sa svakim
pacijentom, osim to su, naravno, dogaaji iz prolosti bili razliiti.
Kasnija istraivanja su pokazala da na mozak pohranjuje sve: svaki pogled,
svaki zvuk, svaku izgovorenu rije. Naravno da ponekad imamo problema da se
prisjetimo nekih stvari iz naeg ivota, ali to ne znai da one nisu sauvane u
naoj memoriji. Svaka tako pohranjena informacija ima odreeno djelovanje na
7
na ivot, na nae ponaanje. Smeurana povrina naeg mozga biljei i uva sve
to nam se u ivotu dogodilo!
***
Sigurno vam se dogodilo da ujete neto to vas se tie, a da pri tome niste
imali svjesnu namjeru da prislukujete. Na primjer, naete se na nekom prijemu
ili proslavi i paljivo sluate svoga sagovornika. Dvorana je puna ljudi i raznih
zvukova. uje se i muzika, a do vas, iznenada, iz daljine jasno i razgovjetno
dopire razgovor u kome se spominje vae ime, ili ime vaeg prijatelja, ili neto
to vas se neposredno tie.
O emu se, zapravo, radi? Istraivanja su pokazala da na sluh registrira
dvije vrste podraaja: one koje sluamo svjesno i one koji se u nas slijevaju
potpuno nesvjesno.
Iako toga nismo svjesni, na savreni sluh filtrira sve razgovore u prostoriji
u kojoj se nalazimo, pa kad netko spomene kakvu kljunu rije ili frazu, na
mozak munjevito reagira i aktivira svjesno sluanje. Naravno da nismo u stanju
sluati sve razgovore u dvorani prepunoj ljudi, ali zato na ugraeni filter skenira
sve informacije koje su za nas od vanosti. To dokazuju i mnogi eksperimenti,
kao i injenica da se ljudi pod hipnozom mogu sjetiti i onih stvari koje nisu
svjesno percipirali u odreenom periodu svog ivota.
Sigurno ste uli za priu koja se prepriava irom svijeta:
Kasno u noi umoran voza tegljaa gubi kontrolu nad svojim tekim vozilom
koje slijee sa puta i udara u zid oblinje kue. Kad su pristigli spasioci uli u
napola sruenu kuu bili su zaprepateni prizorom koji su zatekli: u spavaoj sobi
mirno je spavala mlada majka. I dok su tako skamenjeni stajali nasred spavae
sobe, iz susjedne prostorije zaue pla malog djeteta. Gotovo u isti tren probudi
se i majka i onako bunovna zapita: to se to dogaa ?
Filter njenih organa sluha ukljuen je i podeen tako da reagira samo na
odreene podraaje - na zvukove koje proizvodi njena beba.
Kako sva ova saznanja moemo primijeniti na odgoj nae djece? Sjetite se
samo svega onoga to ste o svojoj djeci rekli u asovima kad ste bili uvjereni da
vas ona ne sluaju, a onda se prisjetite njihovih izvanrednih sposobnosti da na
pedeset metara uju kako odmotavate u celofan umotan bombon! Ne smijemo,
pri tome, zaboraviti ni vrijeme sna, jer dokazano je da na mozak registrira
zvukove i govor ak i onda kad spavamo i intenzivno sanjamo. Tu je i onaj period
kad dijete jo nije savladalo vjetinu govora, ili to jo ne eli pokazati. Naime,
dijete, mnogo prije nego to naui govoriti, razumije gotovo svaku rije koju mu
uputimo. Zbog toga me uvijek iznova zapanjuju roditelji koji se godinama
8
meusobno estoko svaaju i tvrde kako djeca o tome nita ne znaju. A istina je
da djeca znaju sve o svemu. Djeca se mogu pretvarati da nita ne znaju kako bi
vas potedjela neugodnosti - a to ete najbolje znati po tome to nou mokre u
krevet ili po neobinoj agresivnosti koju pokazuju prema svojoj brai - ali znajte
da znaju. Dakle, ukoliko drugima govorite o svojoj djeci koja su prisutna, onda
recite ono to vam lei na srcu, jer ete im tako direktno saopiti vaa osjeanja.
Posluite se ovim nainom saopavanja kad o njima razgovarate sa svojim
prijateljima i tako im dajte do znanja, ako su u blizini, to vam se kod njih svia
i to od njih oekujete. Ova je metoda posebno korisna onda kad su djeca u dobi
kad ih otvorena i direktna pohvala dovodi u nelagodu.
***
Ozdravljenje i sluanje
Ovu priu sam uo od jedne od svojih najdraih uiteljica, od dr. Virginije

Satir.
U bolnici u kojoj je radila jednom su djetetu upravo odstranili krajnike. Kad
su dijete dopremili na odjel, krvarenje nikako nije prestajalo. Pozvali su dr. Satir
koja je upitala kako je protekla operacija i to se deavalo u operacionoj sali.
Pitala je i o emu je kirurki tim priao za vrijeme operacije. Rekoe joj da su
razgovarali o jednoj starijoj pacijentici kojoj su malo prije odstranili tumor na
grlu i o tome kako su joj anse da preivi veoma male.
Dr. Satir je veoma brzo shvatila o emu se radi: dok je dijete bilo pod
potpunom narkozom kirurg i njegovi pomonici su razgovarali i, izmeu ostalog,
izgovorili i slijedee rijei: Nema nikakve anse. Stanje je prilino loe.
Dr. Virginia Satir reagirala je munjevito - naredila je da dijete vrate u
operacionu salu, a osoblju je dala tekst za sljedeu konverzaciju:
Vidi ti ovu djevojicu kako dobro izgleda. A grlo joj je opet kao novo. Nee
proi ni par dana i opet e se igrati sa svojim drutvom!
Krvarenje je ubrzo stalo, a djevojica je ve sutradan putena kui.
***
9
Strunjaci su, primjenom hipnotike metode, utvrdili da se verbalna poruka

urezuje u svijest jae i dublje ako je popraena signalima koji je pojaavaju. Stvar
je veoma jednostavna:
Ako vam netko kae da ste uasan stvor, to e vas bez sumnje povrijediti.
Kad je takva izjava popraena mrtenjem i povienim glasom onda stvar postaje
jo ozbiljnija. Ako su ove rijei izgovorene veoma glasno i ako vam se osoba koja
ih izgovara jo pri tome i prijetei pone pribliavati, onda ste stvarno u nevolji.
Kad je taj koji vam to govori tri puta vei od vas i ako je jo i lan vae porodice,
o kojem u svakom pogledu ovisite, tada e vam se ovaj incident zauvijek urezati
u pamenje.
Moderan i suvremen ovjek ima sklonost da se u svojim svakodnevnim
aktivnostima ponaa veoma suzdrano. Na svakodnevni govor gotovo da je lien
bilo kakvih emocija i naboja. To ne znai da smo oputeni i smireni. Naprotiv,
ovakav nain naeg ponaanja govori da je u pitanju neobina samokontrola i
neka vrsta zatvorenosti. I loe i dobre osjeaje nastojimo to bolje sakriti od oiju
onih koji nas okruuju, a kad stvari krenu izrazito loe, onda svoj teret i brigu
nastojimo ponijeti i rjeavati sami. Posljedica ovakvog susprezanja emocija i
suzdravanja od njihovog javnog iskazivanja su esti izljevi nekontrolirane
srdbe i bijesa kojima podjednako iznenaujemo i okiramo kako sebe tako i
svoju okolinu. I ako oni oko nas u tim asovima pomisle da smo opasni, onda su
u pravu!
Zbog ovakvog naeg ponaanja, naa djeca ive u svijetu u kom su verbalne
poruke prilino nejasne i indirektne, pa esto moemo od roditelja uti neutralne
izjave poput ove:
Ne, nemoj to raditi, duo!
ili
Bravo, tako valja!
Tako i pozitivni i negativni iskazi postaju krajnje neodreeni a njihov uinak
je gotovo zanemariv. Kada dnevne napetosti postanu za mamu i tatu neizdrive
dolazi do snanih izljeva bijesa u kojima se najmanje misli na izbor rijei. Tada
moemo uti i ovakve rijei:
Prokleti klipane, umukni ve jednom!
Ovakve rijei obino prati divlji i neprijateljski bljesak oiju, iznenadno
unoenje u lice male rtve, nezaboravan utisak da je roditelj potpuno izgubio
vlast nad sobom i neuvena galama. Poruka je nesumnjiva, iako neistinita:
Znai, to o meni misle mama i tata!
Rijei koje u ovakvim trenucima koriste izbezumljeni roditelji mogu zaista
biti izuzetno teke:
10
Da te bar nisam ni rodila!

Ti si prava budala, glupane jedan!
i si moja smrt, uje li me?
Najradije bih te zadavio!
Nema nita loe u tome ako se katkad naljutimo na svoju djecu. tovie,
dobro je da djeca naue da se ovjek moe naljutiti i isprazniti svoj bijes.
Naravno, bez posljedica za okolinu. Elizabeth Kubler Ross kae da prava ljutnja
traje dvadeset sekundi i da se uglavnom manifestira galamom. Problem se,
meutim, javlja onda kad se pozitivne poruke (Stvarno si dobro dijete, Volimo
te, Budi bez brige, mi smo uz tebe) ne izriu s jednakom snagom i uvjerenjem.
Preesto se deava da naa pozitivna uvstva i naklonosti ne saopavamo onima
kojima su namijenjena. Skoro sva djeca su jednako voljena, ali mnoga to nikad
ne saznaju. Mnogi ljudi umru u ubeenju da su svojim roditeljima donijeli samo
bol, razoaranja i nevolje. Zato je najdirljiviji trenutak porodinih terapija onaj
kad terapeut uspijeva probiti led koji okiva emocije i kad dolazi do raiavanja
svih nesporazuma.
U trenucima kad dijete prolazi kroz kritina razdoblja svog ivota - kad u
porodicu stie prinova, kad se brak roditelja raspada, kad u koli ne ide sve kako
treba ili kad nadareni tinejder ne uspijeva nai posao - jasna i nedvosmislena
pozitivna poruka popraena gestom koja e je pojaati, stiskom nadlaktice,
zagrljajem, rukom na ramenu i vedrim i iskrenim pogledom u oi - ima neobino
veliku vanost. Takva poruka govori: to da se desi, ti si za nas
najvaniji/najvanija!
Do sada je uglavnom bilo rijei o nesvjesnom programiranju djece iji
rezultat su nesretni odrasli ljudi. Pored ovog nesvjesnog programiranja postoji i
itav niz veoma direktnih metoda kojima se postiu jednaki rezultati.
Ovdje emo navesti nekoliko negativnih primjera. Dakle, ovo to slijedi ne
smijemo initi:
- Kod primjene disciplinskih mjera ne smijemo umjesto jednostavnih
naredbi koristiti uvrede (Vrati mi to, ti mali sebini gade!);
- Ne smijemo biti duhoviti na raun djeteta i njegovih fizikih obiljeja
(Doi, klempo, ruak je na stolu!);
- Izbjegavajte usporedbe (Pljunuti si otac, nijedan ni drugi ne vrijedite pet
para!, Zato ne moe biti dobar i posluan kao tvoja sestrica!);
- Ako ne moete biti dobar uzor nemojte biti ni lo ('Bem ti Boga, smiri se
ve jednom!, Udari li ga jo jedanput, ubit u te k'o maku!);
- Potrudite se da ne govorite drugima o manama svoje djece u njihovu
prisustvu (Uasno je povuena i zato e u ivotu loe proi!);
11
- Nastojte da ne hvalite ono to zasluuje pokudu (Ba ju je dobro izlemao.

Pravi je dasa!);
- Nemojte svojoj djeci nametati kompleks krivnje (Stvarno me ubija u
pojam! Toliko mi je zlo od tebe da u se ubiti, Pogledaj to radi svojoj jadnoj
mamici!)
Izostavite li ovdje navedene sentence iz svog roditeljskog repertoara neete
poaliti. Ne samo da e to biti bolje za vau djecu, nego ete se i sami bolje
osjeati.
Jeste li ikad obratili panju na rijei koje upuujete djeci? Ako jeste, onda
ste sigurno zamijetili da su neke od vaih reenica potpuno besmislene.
Posluajte:
- Mama, mogu li ii na bazen?
- Bazen!? Dat u ti ja bazen!
- Mogu onda bar dobiti neto za jesti?
- Jesti!? Ma, nemoj, i jesti bi htio? to jo nee izmisliti? Dat u ti ja jesti!
Kad se prisjetimo svega onoga ega smo se nasluali od naih roditelja u
svom djetinjstvu onda nije nikakvo udo to su mnogi od nas i dandanas pomalo
zbunjeni. Tko od nas nije uo ovakve ili sline besmislene savjete:
Kako to izgleda, popravi te dokoljenke!
Bolje ti je da se opameti, inae ti se loe pie!
Nauit u te ja da ne pravi budalu od mene!
Nedavno sam bio u jednoj osnovnoj koli ba u vrijeme kad su mladi roditelji
doveli svoje maliane u malu kolu. Jedan od znatieljnih klinaca zaputio se u
istraivanje nove sredine. Poeo je iz jednog ormara izvlaiti knjige i igrake, kad
se iza njega iznenada stvorila zajapurena mama i zaprijetila:
Bude li dirao te stvari uitelj e ti odrezati prstie!
Motiv za ovakav pristup problemu je razumljiv - kad nita ne pomae,
utjerajte im strah u kosti! Ali ta e o svemu misliti dijete? Njemu preostaju dva
objanjenja: prvo, ovaj svijet je opasan i pomalo lud; ili drugo, mama pria
gluposti i ne treba je uzimati ozbiljno.
Jednom zgodom sam svom dvogodinjem siniu rekao da bi se policajac
mogao ozbiljno naljutiti na njega ne bude li za vrijeme vonje u automobilu vezan
sigurnosnim pojasom. Tog dana sam bio nervozan i umoran i nije mi se dalo
petljati oko sigurnosnog pojasa na djetetovu sjeditu. Posluio sam se jeftinim
trikom zbog kog sam odmah poalio. Poela su pljutati pitanja tipa Imaju li
12
policajci oruje?, Hoe li nas zaustaviti? i slino. Trebalo mi je nekoliko dana

da ga razuvjerim da ljudi u plavim uniformama nisu loi momci.
Ne elim rei da svojoj djeci moramo objanjavati sve ivo dok ne poplavimo
od muke. Koji put je dovoljno rei Tako je zato jer ja kaem daje tako! Meutim,
isto tako nije uputno beskonano ih plaiti i zastraivati reenicama tipa ,
ekaj samo kad ti tata doe kui! ili Samo ti mene mui. Ja u otii i ta e
onda? ili Poslat emo mi tebe u popravni dom pa e onda vidjeti svog Boga!
Ovakvi iskazi imaju negativan uinak i na najvru djecu. U samom poetku
naoj smo djeci upravo mi glavni izvor informacija o svijetu koji ih okruuje. Naa
e se vjerodostojnost vrlo brzo testirati kad naa djeca dou u situaciju da
uporede informacije koje su dobili od nas sa onima koje su dobili iz drugih izvora.
Zato je naa zadaa da svojoj djeci pruimo realnu, i tek neznatno uljepanu
sliku svijeta u kojem ive. To e biti dobra osnova na kojoj e naa djeca moi
dalje sama izgraivati svoje vlastite predstave i stjecati vlastita iskustva. Kad se
kasnije sretnu sa podlou i neiskrenou bar e znati da nije ba cijeli svijet
takav, ve da ima i potenih i dobrih ljudi sa kojima se vrijedi druiti -
ukljuujui mamu i tatu!
***
Moda u ovom asu osjeate krivnju i aljenje zbog svog dosadanjeg odnosa
prema svojoj djeci. Ali, znajte da ima mnogo naina kojima ete prevladati stare
metode programiranja, bez obzira jesu li su vam djeca jo uvijek mala ili su ve
odrasli ljudi.
Prvi korak u ovom procesu je samospoznavanje, odnosno razumijevanje
mehanizama koji su utjecali na to da uvrede i ponienja budu sastavni dio vaeg
roditeljskog odnosa spram vlastite djece. Gotovo svaki roditelj nosi krivicu
nepotrebnog poniavanja i vrijeanja vlastite djece. Svatko od nas je to bar
jedanput uradio svojoj djeci. Tri su glavna razloga za takvo ponaanje:
1. Nitko vas nikada nije uio kako da budete roditelj. Morali ste poeti od
niega. Jedino ime ste se na tom tekom putu do dobrog roditelja mogli
rukovoditi bilo je iskustvo koje ste stekli ivei sa svojim roditeljima.
Kladio bih se da ste se ne jednom nali u situaciji da se onako bijesni
izgalamite na jadnu djeicu i da ste isti as pomislili: Boe, pa upravo to su meni
govorili moji roditelji i zato sam ih mrzio!. Nije sluajno da u trenucima jada i
ljutnje automatski poseete za ve snimljenim materijalom. Taj se materijal
moe zamijeniti novim i prikladnijim samo uz dugotrajnu vjebu i praksu.
Neki roditelji, naravno, odlaze u drugu krajnost. Takvi se, sjeajui se svojih
gorkih iskustava iz djetinjstva, sami sebi zaklinju da nikada nee psovati, tui ili
13
liavati svoju djecu. Opasnost ovog pristupa lei u estom pretjerivanju, pa djeca
takvih roditelja nerijetko izmiu svakoj kontroli. Nije lako, priznat ete, zar ne?
2. Nekad se smatralo da su djeca po definiciji zloesta i da ih se moe
privesti pameti samo ako im se kae kako ne valjaju. Nakon takvih prijekora
djeca su se trebala posramiti i, naravno, postati bolja.
Moda ste upravo i vi odgajani po slinom obrascu. Kao roditelju nije vam
padalo na pamet da je djeci potrebno samopotovanje i pomo u sticanju
samopouzdanja. Ako je tako, mogu se samo nadati da ste itajui ovu knjigu
ipak promijenili svoje miljenje. Dakle, sad kad ste shvatili koliko poniavanje i
vrijeanje djeteta moe biti pogubno, siguran sam da e tetne odgojne tehnike
zauvijek nestati iz vaeg repertoara.
3. Va e se destruktivni odnos spram djece pojaati u trenucima
materijalne oskudice, premorenosti, usamljenosti, dosade. To je razumljivo, jer
kad ivimo pod nekim pritiskom, kad nas rasteu razne tenzije koje trae
pranjenja, osjeat emo se puno bolje ako se ispraznimo rijeima i djelom na
nekome tko se ne moe braniti. Za to su najpodesnija djeca, jer su ona puno
nemonija od, na primjer, vaeg mua/ene, efa, gazde, predsjednika ili kralja.
Zato, kad nas obuzme bijes pokuajmo postaviti samo jedno pitanje Tko me
stvarno tjera u bijes?
Pranjenje na nemonoj djeci prua samo trenutno olakanje, jer djeca su
veoma rijetko pravi uzrok naoj ljutnji.
Napetosti se moemo efikasno rijeiti na dva naina:
a/ estokom reakcijom, udaranjem predmeta, tekim fizikim radom, ili
odlaskom iz kue - na hlaenje. Ova posljednja metoda spasila je mnogu djecu,
jer se roditelj sa duge etnje garantirano vraa smiren i mnogo razumniji nego
kad je na etnju krenuo.
b/ razgovorom sa dobrim prijateljem (ukoliko imate sree da imate
prijatelja), prakticiranjem yoge, bavljenjem sportom, masaom i slinim
radnjama koje oslobaaju tijelo napetosti.
U svakom sluaju roditelj mora nauiti da brine o sebi jednako kao i o svojoj
djeci. Za djecu e puno vie znaiti i vrijediti ako odreeni dio dana posvetite
iskljuivo sebi, svom zdravlju i relaksaciji, nego ako se u cijelosti posvetite samo
njima.
Dakle, toliko o loim stranama roditeljskog zvanja. Ostatak ove knjige bavit
e se iskljuivo nastojanjima da se roditeljski poziv uini to ljepim i lakim.
Mnogi roditelji su mi potvrdili da su promjene u njihovu ponaanju mogue i da
su ve mnogo nauili iz zajednikih kratkih susreta i sastanaka, kao i iz radio-
emisija koje su obraivale ovu temu.
14
Sa svoje strane mogu vam obeati da ete ve samim itanjem ove knjige
postepeno mijenjati svoje ideje o podizanju djece, te da e se vai odnosi prema
potomstvu drastino promijeniti. Nabolje, naravno!
***
Djetetovo samopouzdanje ne ovisi iskljuivo o tome da li ga obasipamo
pohvalama ili uvredama. Postoje i drugi vani naini programiranja djece. To se
naroito odnosi na naine izdavanja pojedinih nareenja i uputstva. Ti naini
mogu biti negativni i pozitivni ovisno o izboru rijei.
Kao odrasli ljudi, mi svoje ponaanje i svoja osjeanja upravljamo svojim
unutranjim govorom, diskusijom koju sami sa sobom vodimo u svojim
glavama, u svojim mislima (Ne smijem zaboraviti uzeti goriva., Oh, zaboravila
sam novanik mora da sam posenilila. i tome slino). Unutranji govor smo
nauili od svojih roditelja i svojih uitelja. Imajui to na umu bie nam lake da
shvatimo vanost pozitivnog govora i korisnih podataka koje treba usaditi u
vlastitu djecu i koji e im koristi u kasnijem ivotu. Zbog toga psiholozi i govore
o udesnoj razlici izmeu unutranjeg govora zdravih i sretnih ljudi i onoga u
bolesnih i rastrojenih ljudi.
Djeca svoja saznanja o svojoj unutranjoj organizaciji dobivaju od nas. Zato
se isplati biti pozitivan. Tako, na primjer, svom djetetu moemo rei:
Zaboga, nemoj se danas opet potui u koli!
Ali moemo mu isto to rei i ovako:
Hajde, lijepo se igraj u koli sa svojim prijateljima!
Zbog ega su vane ove sitne nijanse? Radi se o nainu funkcioniranja
ljudskog mozga. Da vam netko ponudi milion dolara da sljedee dvije minute ne
mislite na plavog majmuna - ne biste uspjeli! Ako djetetu kaete Nemoj pasti s
drveta!, onda ono mora misliti na dvije stvari Nemoj i pasti s drveta. Te rijei
automatski u djetetovoj svijesti kreiraju odgovarajuu sliku koju eli isprobati
(pokuajte se zamisliti kako zagrizate u veliki i soni limun i vidjet ete kako
reagirate i na samu pomisao na takav in!). Dijete koje ivo zamilja pad s drveta
vrlo vjerojatno e i pasti s drveta. Zato je mnogo pametnije djetetu rei vrsto
se dri za drvo!
Primjera je bezbroj. Na primjer, umjesto da kaete Nemoj se igrati na cesti,
zgazit e te auto! recite svom djetetu Igraj se na ploniku, tamo nema
automobila, tako da dijete lake shvati to treba initi, a ne da razmilja to ne
treba initi.
Djeci uvijek treba davati jasne instrukcije. Puno je bolje rei:
15
Nevenka, dri se vrsto za stranice amca.

nego:
Samo probaj ispasti iz amca!
ili:
to misli kako e meni biti ako se utopi!
Nijanse su male ali razlika je velika.
Naravno da nae navike ne moemo promijeniti preko noi. Ali, ukoliko
donesemo vrstu odluku da emo pokuati misliti i djelovati pozitivno rezultati
nee izostati. Koristei se pozitivnim rjenikom, pomoi emo svojoj djeci da i
ona misle i djeluju pozitivno, te da se uspjeno nose sa svim moguim nedaama
i situacijama, jer e tono znati to treba da rade. Istovremeno, nee se
optereivati onim to ne smiju uraditi.
16
2.
TO DJECA ZAISTA ELE
Svi roditelji svijeta najee postavljaju jedno jedino pitanje koje moemo
saeti u jednoj rijei - zato?
Zato se djeca igraju s naim ivcima? Zato uvijek guraju nos tamo gdje ne
smiju? Zato uvijek rade ono to im se brani? Zato se tuku? Zato prkose i
provociraju? Zato izazivaju? Zato su neposluna? Zato prave nered? I zato
uvijek gnjave mamu i tatu?
Stvarno, zato neka djeca, izgleda, uivaju traei neprilike?
U ovom emo poglavlju pokuati odgovoriti na pitanje - to se dogaa u
glavama zloeste djece - te pokazati da je loe ponaanje ustvari rezultat
djelovanja dobrih (zdravih) snaga koje su krenule pogrenim putem.
Nakon iitavanja ovog poglavlja bit ete u stanju shvatiti korijene loeg
ponaanja vae djece. Pored toga, znat ete kako doskoiti takvom ponaanju.
Rezultat e biti fantastian - sretni roditelji i sretna djeca!
Ne vjerujete mi, zar ne? Dobro, onda itajte dalje!
Djeca vas nerviraju i izazivaju samo iz jednog razloga - zbog svojih
nezadovoljenih potreba.
Zar moja djeca stvarno imaju nezadovoljenih potreba? Hranim ih, oblaim,
kupujem im igrake, toplo im je, isti su...
To je istina, no postoje jo neke potrebe, koje sreom nisu skupe i koje
nadilaze ove osnovne, nasune potrebe. Te tajanstvene potrebe bitne su ne samo
za sreu nae djece ve i za ivot kao takav. Da bismo bolje razumjeli o emu se
radi ispriat u vam jednu istinitu priu:
Dobro, o kakvim se to potrebama radi? , pitat ete.
Nakon zavretka Drugog svjetskog rata Evropa je bila gotovo potpuno
razruena. Pored svih ostalih problema javio se i problem brige o hiljadama djece
koja su ostala bez roditelja. vicarci, koji su i ovaj put uspjeli ostati izvan ratnih
zbivanja, slali su irom Evrope svoje emisare dobre volje i socijalne radnike koji
su pomagali napaenom stanovnitvu da prevlada pusto koju je za sobom
ostavio rat. Meu njima je bio i jedan lijenik iji je zadatak bio da iznae najbolji
nain zbrinjavanja najmlae ratne siroadi. Obavljajui svoju misiju susretao se
sa razliitim situacijama. Tako je, na primjer, u jednoj amerikoj poljskoj bolnici
naiao na hladnu i sterilnu atmosferu u kojoj su mali nesretnici bili smjeteni u
17
hladne krevetie od nehrajueg elika, a opsluivale su ih jednako hladne i

uurbane medicinske sestre u besprijekornim vojnim uniformama. Bilo je,
meutim, i takvih sluajeva gdje su djeca najobinijim kamionom dovoena u
planinska sela u kojima je ofer na licu mjesta vrio anketiranje, pitajui seljake
da li mogu preuzeti brigu o siroadi. Ne treba zaboraviti da su u to poratno
vrijeme Evropom harale razne epidemije koje su naroito pogubno djelovale na
malu djecu i novoroenad.
Usporedivi rezultate svog istraivanja, vicarski je doktor doao do
zapanjujueg zakljuka. U svom se istraivanju posluio najjednostavnijom
statistikom metodom - stopom smrtnosti. Pokazalo se da su najbolje prola
djeca smjetena u zabaenim planinskim selima gdje je osnova prehrane bilo
kozje mlijeko. Doktor je otkrio jo neto: da je za preivljavanje i zdravlje djeteta
najvanija - ljubav! Naravno da to otkrie nije novo. Naprotiv, za njega znaju
mnoge majke, ali njih nitko ne slua.
Djeca koja su bila smjetena u najsuvremenije i vrhunski opremljene
amerike poljske bolnice dobivala su sve osim panje i ljubavi, dok su djeca koja
su imala sree da ih razmjeste po seoskim domainstvima dobivala sve to su im
seljaci mogli pruiti i neograniene koliine panje i ljubavi. Naravno da na
doktor nije u svom izvjetaju koristio rije ljubav, jer takve rijei neobino
smetaju uenim glavama, ali je njegova poruka bila vie nego jasna. U zakljuku
svog izvjetaja on je nabrojio najvanije uvjete za uspjeno preivljavanje i zdrav
razvoj siroadi smjetene u raznim ustanovama i porodicama:
- to ei fiziki kontakt dviju ili triju kljunih osoba sa djetetom;
- to ee uzimanje djeteta u naruje, ljuljanje na rukama ili koljenu i
sline radnje;
- ugodna, ivahna i ivopisna okolina koja obiluje prijatnim glasovima,
pjevanjem, blagim govorom i naravno, tepanjem.
Ovo je otkrie imalo neobino veliku vanost posebno zato to je prvi put
bilo zabiljeeno i zapisano. Ono nam nedvosmisleno daje do znanja da maloj
djeci, osim hrane, topline i higijene, treba pruiti jo neto - a to je ljubav, panja
i dodir. Bez ljubavi, brige i ljudskog dodira djeca mogu i umrijeti.
Male bebe vole kad ih se dira, pazi i mazi. Isto je i sa malo veom djecom, s
tom razlikom to su ona ve pomalo izbirljiva i ne daju da ih ba svatko dira i
obasipa panjom. Kod tinejdera situacija postaje neto zamrenija. Premda
veina mladih u to doba u javnosti ne voli da ih se previe pipka i mazi, oni
otvoreniji e vam priznati da vole tu vrstu kontakta kao i sva druga ljudska bia.
To e naroito pokazati kad zau u starije tinejdersko doba.
Jednom sam zgodom, drei predavanje pred 60 odraslih osoba, zatraio od
svojih slualaca da svatko od njih tko misli da mu se u ivotu ne posveuje
dovoljno panje podigne ruku. Svi do jednog su podigli ruku i vrlo brzo prasnuli
18
u srdaan smijeh. Iz ovog naunog eksperimenta izvukao sam jedini mogui

zakljuak - i odraslima je potrebna panja i ljubav!
Osim fizikim dodirom, panju i ljubav moemo iskazati i rijeima. Svakome
od nas je drago kad nas pohvale, kad nam odaju priznanje, ali i kad nas sluaju
i kad se dive naim idejama. Trogodinje dijete potrebu ove vrste iskazuje
otvoreno i bez okolianja sljedeim rijeima: Hej, vidi to mogu!.
Mnogi prebogati ljudi sretni su tek onda kad mogu svoje bogatstvo javno
pokazati cijelom svijetu. Upravo zapanjuje saznanje da velika veina odraslih
ljudi i nije drugo nego nezreli trogodinjaci koji jurcaju naokolo viui:
Pogledajte me, nisam li glavni!
Naravno da sebe izuzimam iz te kategorije. Naime, ja svoja predavanja drim
zbog mnogo viih i ozbiljnijih razloga.
Dakle, ako djeci pruamo samo ono ime zadovoljavamo tjelesne potrebe
ona ostaju uskraena za jednako vanu psiholoku komponentu. Djeca e nam
biti sretna samo onda ako svakodnevno osjete nau ljubav i panju koju nee
morati iznuivati ve e im biti davana svjesno i spontano. Ako vam djeca vie
nisu mala, posluajte ovu priu:
Prije nekoliko godina psiholozi obueni u bijele kute uglavnom su se bavili
zamorcima i slinim biima na kojima su testirali svoje pronalaske. Danas vie
ne nose bijele kute i uglavnom se bave domaicama! Kao to vidite stvari se
popravljaju! Dakle, psiholozi koji su svoje eksperimente vrili na ivotinjama
mogli su puno saznati o raznim tipovima ponaanja ve i zato to su sa
zamorcima mogli raditi i one stvari koje sa djecom ne mogu initi. itajte dalje,
pa ete vidjeti o emu govorim.
Dakle, nai su istraivai stavili zamorce u kavez u kom je, pored hrane i
vode, bila i jedna posebna poluga. Zamorci su jeli, pili i jurili po kavezu pitajui
se, ba kao i mi, emu slui mala poluga. Znatieljni po prirodi, zamorci su,
konano, nagazili na polugu koja je, na njihovo ne malo uenje, aktivirala
projekciju filma na oblinjem zidu. Nakon nekog vremena projekcija bi se
prekinula. Meutim, kad su zamorci ponovo nagazili polugu projekcija bi se
nastavljala. Veoma brzo su zamorci shvatili da je poluga povezana sa
projekcijom, pa joj vie nisu dali mira.
I tu moemo govoriti o prvom principu: ba kao i djeca i zamorci, kao
inteligentni stvorovi, vole da se oko njih neto deava.
Istraivai su potom zamorce premjestili u drugi kavez koji je bio snabdjeven
i hranom i vodom, ali u njemu vie nije bilo tajanstvene poluge. Neko vrijeme
zamorci su bili zadovoljni, ali ne zadugo. Vrlo brzo postali su nestani, pa ak i
zloesti - poeli su navaljivati na stjenke kaveza, meusobno se tui i oteivati
vlastito krzno! Tu dolazimo do drugog principa: inteligentni stvorovi e uraditi sve
19
to je u njihovoj moi ne bi li ubili dosadu, pa i onda ako takve aktivnosti drugi

smatraju destruktivnima ili smijenima.
U ovoj su fazi istraivai postali zaista zlobni. Zamorce su stavili u kavez sa
hranom i vodom koji su povezali sa izvorom struje niskog napona. S vremena na
vrijeme kroz pod kaveza bi putali struju i tako zamorce podvrgavali praktino
bezopasnim elektrookovima. No, koliko god bili bezopasni ipak su bili okovi!
Sad vam je jasno i to zato nai istraivai nisu za potrebe svog eksperimenta
koristili malu djecu!
Konano je doao i najuzbudljiviji trenutak: zamorcima je bilo doputeno
da sami izaberu kavez u kom e boraviti. Dakle, mogli su birati da li e u kavez
sa hranom, vodom i filmovima, u kavez sa hranom i vodom ili u kavez sa vodom,
hranom i neoekivanim okovima. Naravno, prvi izbor zamoraca bio je kavez sa
filmovima, odnosno polugom koja aktivira projekciju filmova. Drugi je bio onaj
sa okovima, a tek na kraju onaj u kom je bila samo hrana i voda. Ako niste
predvidjeli ovakav rezultat, onda se vratite na poetak knjige! Jer, ovdje je rije
o treem principu: inteligentni stvorovi uvijek e odabrati bilo kakvo, pa i bolno
dogaanje i pretpostaviti ga situaciji u kojoj se ne dogaa apsolutno nita.
Vratimo se u djeji svijet i zapitajmo se to bi nae dijete odabralo: potpuno
ignoriranje ili psovke i batine? Naravno, ukoliko postoji i izbor pozitivne
stimulacije onda izbor i nije teak.
Kad su dovoljno odrasla da krenu u kolu neka djeca ve veoma dobro znaju
govoriti, a i rjenik im je prilino bogat. Meutim, ima i one djece kojima govorne
sposobnosti nisu bogzna kako razvijene. To moe biti zaista prilian nedostatak,
naroito onda kad su uitelji skloni po govornim sposobnostima zakljuivati o
stupnju inteligencije djeteta. Kako doskoiti ovome problemu?
Jo tamo u pedesetim godinama dvadesetog stoljea utvreno je da postoje
dvije suprotstavljene vrste roditeljskog verbalnog obraanja djeci. Jedna je
sklona kratkim i odsjenim reenicama tipa Drislave, daj ve jedanput zatvori
ta prokleta vrata!, Doi 'vamo!, Jedi! i slino, dok je ona druga sklona epskoj
opirnosti tipa Trpimire, duo, da li bi bio tako dobar pa da pritvori ta vrata.
Zna, prilino jako vue propuh pa bi se na mali Mislav mogao nahladiti. Hvala
ti unaprijed!. Ne morate biti veliki strunjak pa da zakljuite da e mali Trpimir
imati puno bogatiji vokabular od sirotog Drislava i da e njegove reenice biti
povezane u puno smislenije cjeline nego reenini sklopovi njegova kolege iz istog
razreda. To ne znai da Drislav nee imati neke druge prednosti!
Dananji roditelji su uglavnom svjesni vanosti avrljanja i prianja s
djecom. Oni znaju koliko je vano da djeci objasne sve to ih zanima, jer su
shvatili zlatno pravilo - da djeca razumiju vie nego to to ele pokazati.
Evo nekoliko savjeta kako da svoju djecu pripremite za savladavanje
govornih vjetina:
20
1. Ve u toku trudnoe nastojte budueg potomka okruiti sa to vie

raznorodnih zvukova. Pjevajte mu i priajte, svirajte, gledajte TV;
2. Kad dou na svijet, nastavite svojim bebama priati i pjevati kao to ste
to inili za vrijeme trudnoe. Neka sluaju vau omiljenu muziku, ljuljajte ih u
ritmu pjesme ili svoje prie. Priajte im o svom poslu i ostalim aktivnostima.
Nemojte se bojati ponavljanja;
3. Kad progovore ponavljajte njihove rijei i pomognite im da ih izgovore
pravilno. Igrajte se s djecom, stvarajte reenice kroz igru, bez pritisaka i prisile.
Ovo u poglavlje zavriti jo jednom priom:
Mlad i imuan brani par imao je dva djeaka. Jedan je imao devet, a drugi
jedanaest godina. U podrumu svoje porodine kue roditelji su djeacima uredili
prostor za igru u kom je bio biljarski sto, friider uvijek pun sokova, gramofon
(video igara tada jo nije bilo, ali da jest onda bi u tom podrumu bile i video
naprave) i jo kojeta.
Meutim, usprkos svim tim pomagalima djeaci su se neprestano svaali.
Njihovo ponaanje je otilo tako daleko da roditelji zbog nelagode vie nisu smjeli
u kuu pozivati goste. Nije bilo druge nego potraiti pomo profesionalaca -
psihologa. Psiholozi su bili iskreni:
Vidite, o zamorcima znamo gotovo sve, ali vrlo rado emo doi na lice mjesta
pa da vidimo o emu se radi. Roditelji nisu imali kud. Problem je bio toliko velik
da je potpuno unitio njihov drutveni ivot. Trebalo ga je hitno rjeavati.
Ve nekoliko dana nakon prvog razgovora oko kue mladog uspjenog para
rasporedio se itav tim strunjaka sa notesima i kronometrima. Prema dogovoru,
to vee su roditelji dvaju nestanih djeaka pozvali u svoju kuu gomilu gostiju.
Psiholozi su se pomijeali s gostima. Neki su ostali promatrati ponaanje
odraslih, dok su se drugi spustili u podrum da vide to rade djeca. Negdje oko
sedam sati uvee, lanovi tima koji su ostali sa odraslima primijetili su da majka
znaajno pogledava as prema podrumu, as prema svom muu. Istovremeno,
promatrai smjeteni u podrumu biljee poetak tunjave koja izbija meu
braom. Djeaci, koji su se do tada zabavljali raznim igrama i igrakama,
zapoinju neobinu kavgu koja vie nalikuje plesu nego pravoj borbi. Meutim,
zvukovi i glasovi koje isputaju zvue kao da dolaze od ljuto zavaenih
protivnika. U tom momentu stepenicama se sputa otac (kog su psiholozi
zamolili da se ponaa kao i obino u slinim situacijama, to nije lako) i poinje
koriti djeake zbog nedolinog ponaanja. Tada promatrai smjeteni u podrumu
primjeuju neto to kod zamoraca nisu vidjeli: djeaci su skrueno sluali kako
otac galami i urla na njih zbog njihovog ponaanja; njihova lica su ozbiljna ali
odaje ih jedan detalj, koji ne promie iskusnim psiholozima. Naprotiv , oni su
ak osmislili i naziv za takav specifian izraz lica osmijeh Mona Lize!
Psiholozi znaju da ovaj poluosmijeh nosi tajnu poruku koja glasi:
21
Znam da bih se trebao osjeati loe i trudim se da izgledam pokajniki, ali

ne mogu sakriti da u svemu ipak uivam! Roditelji ne uspijevaju dokuiti pravo
znaenje poruke, ali famoznom reenicom Samo se ti cerekaj, prisjest e ti!
nesvjesno pokazuju da su je registrirali. Dakle, ritualnom tunjavom djeaci su
uspjeli privui panju svoga oca i sada se moraju potruditi da svoje zadovoljstvo
to bolje prikriju.
I sami ste ve naslutili to je pisalo u izvjetaju strunog tima:
Va drutveni angaman oduzima vam isuvie vremena. Vaim sinovima
potrebno je vie panje i ljubavi. Djeaci vas vole i vi ste im potrebni jer od vas
ele nauiti sve ono to znate. Jedini nain na koji uspijevaju privui vau panju
je - tunjava.
Psiholozi su, naravno, u pravu. Meutim, ini se da nisu ba najbolje
razumjeli roditelje. Jer, roditelji su odgovorili:
Ovo to pie u izvjetaju obina je glupost. Kako bi normalna djeca mogla
uivati u prekoravanju?
Roditelji oito nisu imali pojma o zamorcima i elektrinim okovima, a o
osmijehu Mona Lize da i ne govorimo.
Zato su roditelji svoje djeake odveli psihijatru koji se potrudio da tokom
sljedee dvije godine detaljno analizira njihove snove. Vidjevi da od toga nee
biti nita, odveo je djeake na golf i tako ih izlijeio!
Zakljuak se namee sam po sebi:
Djeca e se sluiti svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju samo da
privuku panju svojih roditelja. Zato i vi uradite sve to je u vaoj moi da vaoj
djeci ne bude dosadno, da se ne osjeaju odbaeno i da budu sigurna da ih volite.
***
Kad je moj sin bio malen ivjeli smo u seoskoj kui koja je bila oko pola
kilometra udaljena od pote i trgovine. Odlazak do pote i trgovine i etnja nazad
do kue trajala je najvie desetak minuta. Uz uvjet da sa sobom ne povedete
dvogodinjaka! Dvogodinjaci ne razmiljaju poput nas. Oni nemaju osjeaj za
vrijeme i nikud im se ne uri.
Jednom zgodom sam odluio da se, iz isto eksperimentalnih pobuda, u
potpunosti prepustim svom siniu i da vidim kako e etnja izgledati pod
njegovom komandom. Da ne duljim: stazu koju, kao to rekoh, inae prevaljujem
za desetak minuta, taj dan smo prouavali itava dva i po sata! I moram priznati
22
da mi nije bilo dosadno, jer maloga je zanimalo ama ba sve - od kanala i trulog
lia do mrtvih glista.
Iz onoga to o djeacima znamo jasno je da najvie ele uiti od oeva. Ba
kao to djevojice ponajvie ue od svojih majki. Kad djeai kae da voli biti s
ocem, onda on podrazumijeva neku aktivnost, da ne kaemo sve aktivnosti.
Djeaci, boravei uz i radei sa oevima, od njih ue i preuzimaju njihove kretnje,
govor, nain miljenja. Zato je vano da oevi provode to vie vremena sa svojim
sinovima, jer samo e se tako razviti toliko potrebna bliskost. Zato kad ste sa
svojom djecom:
1. Od djece ne oekujte ama ba nita. Posebno ako se radi o maloj djeci.
Kod bavljenja djecom uobiajeni ciljevi gube svoje uobiajeno znaenje. Ako, na
primjer, svoga sina elite nauiti da se poslui nekim alatom, ne oekujte da e
vam on pomoi da bre obavite posao. Dakle, nije cilj obaviti neki posao ve
pouiti dijete i provesti ugodne trenutke sa svojim potomkom.
2. Dok ste sa djecom bavite se samo onim aktivnostima koje vam priinjaju
zadovoljstvo. Pri tome morate imati jasnu predstavu o tome to elite: da li elite
provesti ugodno poslijepodne sa svojom djecom, ili elite obaviti neki posao
onako kako ste navikli - bez greke. Pokuate li postii i jedno i drugo, bojim se
da ete se suoiti sa problemom.
3. Uivajte u roditeljskoj ulozi dok moete jer ne traje dugo! Pokuajte to
vie vremena provoditi sa svojom djecom jer ete se i sami veoma brzo uvjeriti
koliko brzo odrastaju. Morate sami odluiti to vam je u ivotu vano. Jednom
e to biti djeca, a drugi put neto drugo. Pozitivno je, meutim, to djeca imaju
tendenciju da vas malo zauzdaju i uspore, pa u takvim momentima dolazite u
priliku da se osvrnete oko sebe i otkrijete mala zadovoljstva koja vam mogu
pruiti samo djeca. Vrijeme provedeno sa djecom nikad nije izgubljeno vrijeme.
23
3.
AKTIVNO SLUANJE
Dijete vam se vratilo kui usplahireno i veoma uznemireno. Neto mu se
desilo u koli ili putem od kole do kue, ili u parku, ili na igralitu. Prirodno je
da vie od svega elite pomoi svojoj djeci da se to bolje uklope u okolinu koja
ih okruuje, kako bi bez veih napora mogla savladavati probleme ovoga svijeta.
U ovom poglavlju pokuat emo dati odgovore na neka gorua pitanja koja
se tiu ove teme.
Ovaj je svijet nerijetko veoma nepravedan i neprijateljski raspoloen prema
najmlaima. Preesto odrasli nisu u stanju olakati probleme na koje nailaze
nai mali i nejaki potomci. U stvari, moda je tako i bolje, jer samo tako e nai
nasljednici nauiti kako da se uspjeno nose sa opakim ljudima i opasnim
situacijama.
Najprije emo pokuati vidjeti to djeci ne treba kazati kad ih ivot tresne
po glavi. Prije svega, ne biste smjeli davati takve izjave koje e izmeu vas i djece
stvoriti nepremostivu barijeru. Nadalje, morate savladati veoma vanu disciplinu
koja se zove aktivno sluanje. Ova metoda moe biti neobino uspjena kad je
u pitanju savladavanje prepreka na koje tokom svog ivota nailaze naa djeca.
Kad nam se u ovakvim situacijama dijete obrati za pomo, obino reagiramo
na dva naina: ili emo svojim pristupom dijete potaknuti da nam se i ubudue
izjada; ili emo svojom negativnom reakcijom stvoriti jaz koji e se s vremenom
poveavati.
Tri su tipina pristupa koja vode ka stvaranju nepremostivog jaza izmeu
djeteta i roditelja:
1. Zatitniki, pri emu najee svom mezimcu kaemo otprilike ovako:
, jadno moje malo. Nita se ti ne boj, sve e to tata/mama srediti!
2. Propovjedniki, pri emu naa izjava obino zvui ovako:
, tako ti i treba kad me ne slua. Sad me dobro sluaj i upamti to ti
govorim...
3. Nojevski, pri emu pred problemom guramo glavu u pijesak i traimo da
tako postupi i nae dijete, pa mu kaemo otprilike ovo:
, nema veze, uzmi ti svoju loptu pa e se tata /mama lijepo loptati s
tobom.!
24
Koji je od ova tri naina va omiljeni pristup rjeavanju problema na koje

nailaze vaa djeca?
Bez obzira na to, i sami ete priznati da u sva tri pristupa rjeavanju
problema aktivnu ulogu preuzima roditelj. Roditelj je taj koji uglavnom govori
dok dijete samo kima glavom ili odgovara jednoslonim rijeima, obino sa da
ili ne.
Usporedimo, na primjer, zatitniki pristup u kojem konverzacija tee
ovako:
- Kako je bilo u koli?
- Loe!
- Nije valjda tako strano ? Vidi kakav sam ti lijep sendvi pripremila!
- Hvala, mama! Ali, ipak me brine ta matematika...
- No, dobro, pa ne mora ba biti Einstein. Nismo ni tata i ja puno bolji
matematiari. Idi u sobu i gledaj crtie. Nee valjda dozvoliti da ti neka
matematika kvari raspoloenje...
- Pa, da...
... sa pristupom kojim rukovodi ideja o aktivnom sluanju:
- Kako je bilo u koli?
- Loe!
- Tako i izgleda. to se dogodilo ?
- Ma, dobili smo novog nastavnika matematike. Nita ga nisam razumio.
- Boji se da e biti problema ?
- Da. Zamolio sam ga da mi neto pojasni, a on mi je odbrusio da bolje pazim
pa u i uti o emu pria.
-I kako si to primio ?
- Nije pravedno da mi je tako odbrusio. Ostali u razredu su me poslije sata
podrali, jer ni njima nita nije jasno, ali su za vrijeme sata utjeli.
- Onda te i to naljutilo, je li ? To to si se istrao prije svih.
- Pa, jest. Zna da ne volim biti u centru panje.
-I, to e sad?
- Ne znam. Moda bi bilo dobro da ga pitam da mi objasni nakon sata.
- Misli da bi to bilo bolje?
25
- Da. Onda mi ne bi bilo toliko neugodno kao kad mije odbrusio pred itavim
razredom. Osim toga, ini se da je i on malo nervozan.
- Misli ?
- Sigurno.
-Pa, i mora biti nervozan, nije lako pouavati tako pametnu djecu!
Dakle, oito je da u primjeru aktivnog sluanja roditelj pokazuje ivo
zanimanje za probleme svoje djece. Ovakvom metodom sluanja problem se
osvjetljava sa svih strana, roditelj potvruje djetetove stavove i pomae mu da
to bre i bezbolnije prebrodi krizu. U ovakvom pristupu roditelj veoma rijetko
nudi gotova rjeenja ili savjete i gotovo nikada ne pokuava djetetovu panju
skrenuti na neku drugu temu. Za usvajanje ove metode potrebna je izvjesna
vjeba i praksa, a mnogi roditelji koji su je usvojili potvrdit e vam da im ona
znatno olakava posao oko odgoja djece. Prije svega zato jer nisu pod stalnim
pritiskom ideje da su roditelji tu zato da rjeavaju sve probleme na koje dijete
naie. Metoda aktivnog sluanja omoguava roditeljima da uestvuju i pomau
u rjeavanju problema pri emu je sva odgovornost, ali i zadovoljstvo, preputena
djetetu. A cijela stvar je veoma jednostavna. Treba se samo zapitati: Hoe li
djetetu, dugorono gledano, koristiti da svoj problem samo rijei?. Vi ete sa
svoje strane dati sve od sebe da se problem sagleda iz svih uglova te da se njegovo
rjeavanje shvati kao proces uenja i saznavanja o svijetu u kojem ivimo.
S vremena na vrijeme roditelji moraju intervenirati, o emu svjedoi i
sljedei primjer:
Moj prijatelj ima sina od devet godina. Djeak je nedavno slomio nogu, pa
je dugo vremena nosio gips. Kad mu je noga konano zacijelila, gips je skinut i
momak se polako i oprezno vraao normalnom ivotu. U poetnoj fazi
rehabilitacije, na satu fizikog odgoja itav je razred trebao to bre optrati
kolsko igralite. Sin mog prijatelja stigao je uvjerljivo posljednji. Kako je prije
no to je slomio nogu bio jedan od boljih sprintera, nastavnik ga je pred svima
natjerao da optri dodatni, kazneni krug. Djeak je doao kui u suzama. Kad je
ispriao to se dogodilo, roditelji su jo iste veeri otili do direktora kole i
zahtijevali da se nesavjesnom i bezobzirnom nastavniku dade otkaz. Nastavnik
je ve sutradan premjeten u drugu kolu.
Ovo je primjer gdje su roditelji morali intervenirati i tako zatititi pravo svog
djeteta. Naime, u ovakvim i slinim sluajevima dijete nije u poziciji da se samo
izbori za svoje pravo. U nekim drugim sluajevima, djeca ne ele da im se
direktno pomae. Veoma esto trae samo podrku, ali ne i direktno uplitanje.
Zato je 'aktivno sluanje' neobino moan lijek. Uspijemo li se suzdrati od brzog
i spremnog vianja i najsitnijih ogrebotina, uspjet e nam da dublje proniknemo
u svijet nae djece.
26
4.
DJECA I EMOCIJE
Moda je upravo ovo dobar trenutak za jedno malo priznanje. Naime,
priznajem daje naslov ove knjige, Tajna sretne djece, pomalo idealistian!
U svijetu odraslih nema jedinki koje su, ili koje bi htjele biti kontinuirano
sretne. Zato bi bilo pogreno takav cilj postavljati pred nau djecu. Pokuate li
svoju djecu uiniti trajno sretnom, i vi i vaa djeca ete, ustvari, biti veoma
nesretni. Dakle, ono to stvarno elimo jest dijete koje je sposobno za borbu koju
zovemo ivotom.
Zadovoljstvo moe biti cilj, ali taj se cilj najee postie hvatanjem u kotac
sa iskustvima i emocijama koje nam ivot donosi.
Sve do nedavno, naoj je kulturi nedostajao mehanizam koji bi nam
omoguio pravilno razumijevanje emocija. Tek nedavno smo izali iz ere
obiljeene slavnim izrekama poput 'Veliki deki nikada ne plau' ili 'Prava dama
nikad ne bjesni'. Na sreu, stvari se polako mijenjaju, pa nam danas stoje na
raspolaganju mnoga saznanja koja se tiu naih emocija.
U svom istom obliku emocije se sastoje od niza tjelesnih osjeanja koje
doivljavamo u odreenim situacijama. Njihov intenzitet se kree u rasponu od
onih najtananijih do onih najsnanijih. Emocije su uvijek prisutne i prate nas u
svakoj ivotnoj situaciji. Prema tome, kako uvijek neto osjeamo, emocije
predstavljaju simptom ivota!
Razlikujemo etiri osnovne emocije - ljutnju, strah, tugu i radost. Sve ostale
emocije su mjeavina ovih etiriju osnovnih. Postoje hiljade i hiljade
kombinacija, od ljubomore (koja je mjeavina ljutnje i straha) do nostalgije (koja
je mjeavina radosti i tuge). ovjek je zaista zanimljiv stvor!
Kod novoroenadi emocije tek poinju poprimati osnovne konture.
Roditelji sa razvijenijom moi zapaanja primijetit e kako njihove bebe u prvim
mjesecima ivota izraavaju veoma odreena emotivna stanja: kako vrite od
straha, kako liju suze od tuge, kako pocrvene od bijesa ili kako se glasno smiju
od radosti.
Mala djeca nisu inhibirana - ona slobodno, lako i prirodno izraavaju svoje
osjeaje, a posljedica takvog prirodnog pristupa je da djeca uglavnom brzo
prebole negativne emocije. Kad je u pitanju drutveni ivot, djeca su prisiljena
da ue od roditelja i da svoje emocije konstruktivno usmjeravaju onako kako to
rade roditelji. Razumijevanje emocija pomoi e nam da bolje shvatimo vlastitu
djecu.
27
Ponekad poelimo da smo lieni svih osjeaja, jer bi tada ivot bio puno
jednostavniji. Posebno nas nerviraju negativni osjeaji, kao to su bijes ili tuga,
koji nam nanose toliko bola. Zato nas je priroda obdarila tim nabojima? Zato
to svaka emocija ima svoju vanu ulogu!
Uzmimo, na primjer, ljutnju ili bijes. Zamislimo osobu koja nikada nije
bijesna ili ljuta. Kako bi se takva osoba ponaala da joj, na primjer, automobil
parkiramo na nogu? Ta bi osoba mimo saekala da se vratimo iz trgovine ili pote
i da se odvezemo s njene noge! Dakle, bijes ili ljutnja nam slue da se
suprotstavimo presiji, da se borimo za svoja prava. Bez ljutnje i bijesa bili bismo
sluge i robovi. Vei nego to smo to sada! Ljutnja i bijes su nai instinkti za
slobodu i samoodranje.
Strah takoer ima vanu ulogu. Da nije straha sigurno se ne biste vozili po
pravoj strani ceste. Strah vas spreava da se izlaete nepotrebnim opasnostima.
Ukoliko imate rezervi spram korisnosti straha, sjetite se kako ste se osjeali u
automobilu koji je vozio naoko neustraiv ofer. Strah nas usporava, on nas sili
da zastanemo, da razmislimo i, konano, da izbjegnemo opasnost, ak i onda
kad naa svijest jo nije ni poela sagledavati sve posljedice nekog ludo hrabrog
ina.
Tuga je emocija koja nam pomae da prebolimo gubitak. Ona nas bukvalno
proiava od jada koji nas je obuzeo zbog gubitka nekoga ili neega. Kemijske
promjene koje se deavaju dok tugujemo omoguavaju naem mozgu da se
oslobodi bola zbog nastalog gubitka, a nama da nastavimo sa normalnim
ivotom. Dakle tek nam tuga moe omoguiti da se ponovo suoimo sa ivotom.
Prema tome, u normalnim okolnostima, bijes nam pomae da budemo slobodni,
strah nam garantira sigurnost, a tuga nam omoguava da i nakon velikih
gubitaka nastavimo normalan drutveni ivot. Ove tri emocije imaju kljunu
ulogu u postizanju sree. etvrta emocija, radost, stupa na scenu kad
zadovoljimo sva ova prethodna osjeanja.
Svoju djecu moemo poduiti kako da to bolje shvate i ovladaju svim
negativnim emocijama.
Prirodna reakcija djeteta obuzetog ljutnjom, bijesom ili srdbom, jest
pokuaj fizikog razraunavanja, odnosno udaranja stvari i osoba koje se nau
u blizini, odnosno koje su takvu emociju izazvale. Da bismo mogli opstati u
svijetu koji nas okruuje, prisiljeni smo svoje prirodne reakcije poneto
modificirati. U tome vanu ulogu imaju upravo roditelji, koji moraju intervenirati
tako da svoju djecu podue ponaanju koje im kasnije nee nakoditi. Razmislite
naas kakva bi trebala biti idealna reakcija odraslog ovjeka na srdbu? Sve se
svodi na vjetinu kojom nau reakciju dovodimo u ravnoteu. Dakle, osoba koju
maltretiraju mora biti u prilici da izrazi svoje negodovanje na vrijeme, prije nego
to nagomilana srdba dovede do estoke i nasilne reakcije. Srdba ili bijes nije
isto to i nasilje. Nasilje predstavlja bijes koji je otiao pogrenim smjerom.
28
Odrasla osoba nauila je kako da upravlja svojom srdbom, tako da svoj cilj
postigne bez nepotrebnog vrijeanja ili tete po trea lica. Ukoliko nae dijete
nije sklono iskaljivanju bijesa okolina e ga veoma brzo proglasiti mlakonjom i
mekucem, slabiem ili slinim pogrdnim imenom. Isto tako, ukoliko na
malian svoj bijes ispoljava esto i uz pojaanu primjenu nasilja pratit e ga glas
nasilnika i kavgadije. Zbog toga je djecu potrebno nauiti kako da uravnotee
tu nezgodnu emociju. Uenje moe potrajati nekoliko godina, a najbolje je poeti
ve od prve godine ivota.
Evo nekoliko savjeta kojima emo djeci pomoi da ovladaju svojom srdbom:
1. Nauite djecu da se umjesto rukama i nogama slue rijeima. Kad je
dijete bijesno onda neka to glasno kae.
2. Pomognite svom djetetu da potrai uzroke svog bijesa. Razgovarajte sa
svojim djetetom kako biste doznali to je prouzroilo izljev bijesa. Manjoj djeci
ete morati pomoi da se prisjete zbog ega su se razljutili. Morat ete postavljati
ovakva i slina pitanja: Ljuti li se na Jozu zato to ti je uzeo kamion? ili Ljuti
li se na mamu to je tako dugo razgovarala sa susjedom?
Vidjet ete da e veoma brzo biti u stanju da vam kau zbog ega se ljute.
Na taj nain, rijei e zamijeniti sve druge razdraljive akcije.
3. Dajte im do znanja da slobodno smiju izraziti svoje osjeaje (ali i da samo
izraavanje nee puno toga promijeniti). Na primjer, Ima pravo to se ljuti na
mene. Nisam te sluala, ali sada te paljivo sluam! ili Znam da ti je dosadno
ekati u trgovini. I meni je. Ali tako mora biti.
4. Nauite dijete da se konflikti ne mogu razrjeavati razmjenom bubotaka
ili udaranjem protivnika. Budite direktni i nedvosmisleni kad djetetu
objanjavate da rijei imaju prednost pred udarcima i fizikim obraunavanjem.
5. Pomognite djeci da jasno i bez straha istaknu svoje zahtjeve. Djeca ee
kukaju i plau zbog onoga to ne ele. Treba im pomoi da jasno trae ono to
ele:
Mama, Krunislav me tue!
Kai mu glasno i jasno da te ne smije tui.
ili
Tata, Franjo mi je uzeo bicikl!
Idi i lijepo mu reci da ti ga vrati. Reci mu da je to tvoj bicikl i da se ti hoe
voziti.
6. Dajte djeci pozitivan primjer. Na kraju krajeva djeca e prije uraditi ono
to radite nego ono to im govorite. Zato im pokaite svojim primjerom kako da
se ponaaju. Dakle, kad ste ljuti i bijesni onda to glasno saopite i svojoj djeci.
29
Pravite se ljuti i viite i prije nego to vas obuzme pravi bijes. Na taj nain i vaa
e djeca znati da se bijes moe izraziti i da je i on samo prolazna pojava. Recite
jasno i glasno:
Ljut sam!
Stvarno ste me razbjesnili!
Nemojte me prekidati!
Ne dirajte moje stvari!
Zato se ljutim? Zato to se ne drite dogovora!
Djeca e nauiti mnogo vie od onog roditelja koji ne krije svoje emocije nego
od onoga koji je uvijek razuman i suzdran. Djeca se moraju uivo uvjeriti da
su i njihovi roditelji samo ljudska bia.
Na djecu se moete iskreno naljutiti a da pri tome ne morate upotrebljavati
rune rijei, uvrede ili psovke. Proces uenja ovladavanja bijesom moe potrajati
i zato ako kod svog djeteta zamijetite poetne znakove obuzdavanja bijesa znajte
da ste na dobrom putu. Ve i izjava Jako sam ljut! znai veoma mnogo, jer
mnogo je odraslih ljudi koji jo uvijek nisu u stanju nauiti osnovne lekcije iz
kontrole svoje srdbe.
Kad je rije o tuzi, onda stvari izgledaju slino. Svako pretjerivanje kodi.
Narod kae da je dobro isplakati se kad je tuga prevelika. Isti narod tvrdi da je
prekomjerno plakanje sumnjiva pojava. Oni koji se suzdravaju od javnog
izraavanja tuge smatraju se tvrdima, pravim mukarcima, ali i
bezdunicima. Onoga koji plae preko svake mjere djeca e prozvati
plaljivkom.
Pla nam je ponekad jednako potreban kao i zrak koji diemo. Oni koji nikad
ne plau ne da nisu vrsti i postojani, ve, naprotiv, ive u prolosti, postaju
nepristupani, plae se emocija drugih ljudi i svega to ima bilo kakve veze sa
smru ili nekim drugim gubitkom. Ako umijete dobro da se isplaete onda ste u
stanju savladati svaku tugu, ali i sve druge nevolje koje e vas snai. Nema dugo
da je otkriveno da ovjek plakanjem oslobaa kemikalije iz porodice endorfina,
koje blokiraju receptore bola i tako stvaraju neku vrstu blagotvorne anestezije
koja nam pomae da prebrodimo najtee trenutke naeg ivota.
Ta se kemikalija moe nai i u samim suzama. Njen sastav i djelovanje
veoma je srodno i jednako mono kao morfij.
Tuga ima svoj prirodni tok na koji gotovo i ne moemo uticati. Jedino to u
trenucima tuge moemo uraditi jest da budemo prisutni i da tako pruimo
podrku djetetu koje tuguje. Ponekad dijete voli da ga u trenucima tuge roditelj
dri za ruku ili da ga vrsto zagrli. No, deava se i da dijete u takvim trenucima
eli biti samo.
30
Ako vam se ini da je tuga opravdana onda podrite svoje dijete rijeima:
Dobro, isplai se. Bit e ti bolje. Znam da si voljela djeda. I ja sam tuan i
plae mi se.
Jednom smo bili u posjeti kod prijatelja i na videu smo gledali film Maska.
Po svretku filma svi smo bili jako alosni, a naa je domaica glasno jecala. U
tom trenutku u sobu je banula njena snena trogodinja ker koju je probudilo
majino jecanje i mrcanje. Malena je prila majci i pokroviteljski je potapala
po ramenu, tjeei je: Samo se ti isplai. Bit e ti lake!
Strah je neto bez ega bismo teko preivjeli. Od ivotne je vanosti da
djeca naue kada treba stati i ne srljati u opasnost. Isto tako, moramo ih
pripremiti da budu u stanju izbjei pogibeljne situacije. To je naroito vano za
djecu koja ive u velikim gradovima gdje na nae maliane vreba niz opasnosti,
od brzih automobila da kojekakvih udaka i manijaka.
No, prevelika doza straha takoer moe predstavljati veliku opasnost - jer
djeca moraju biti osposobljena za normalan ivot u kom e znati traiti to im
pripada. Djeci moramo objasniti da je svijet koji nas okruuje relativno sigurno
mjesto za ivot, ukoliko njime pravilno rukujemo. Zato djecu moramo
pripremu, za izazove koje pruaju velika zadovoljstva - sport, stvaralatvo,
putovanja i druge aktivnosti.
Strah ima dva zadatka. Prvo, da nau panju usredotoi na opasnost i
drugo, da nas nabije energijom potrebnom za asno povlaenje. Jednom rijeju,
strah nas tjera da mislimo.
Ovdje u navesti etiri osnovne metode kojima emo djeci pomoi da
ovladaju strahom:
1. Sa djecom razgovarajte o svemu to ih zanima. Pri tome budite strpljivi i
oputeni. Nemojte zanemariti djeju intuiciju. Veoma esto djeji strah je
potpuno opravdan. Strah funkcionira poput veoma osjetljivog radara i u prolosti
je bio od neprocjenjive pomoi naim davnim precima.
2. Pokuajte objasniti sve elemente koji u djeteta izazivaju strahove.
Ustanovite kroz aktivan razgovor to je potrebno uraditi da bi se dijete ponovo
osjealo sigurnim.
3. Ako je strah neosnovan onda nemojte okoliati. Skreite im to u brk.
Nemojte ih podravati u njihovom neutemeljenom strahovanju od udovita koja
se kriju pod krevetom.
4. Ako su vam djeca neprestano ustraena onda pokuajte doznati to se
stvarno krije ispod povrine. Ovdje iskuajte svoju vjetinu aktivnog sluanja
pa ete moda otkriti pravi uzrok strahova vae djece.
31
Zbog sve veih opasnosti koje vrebaju na maliane u bezlinim i bezdunim

svjetskim metropolama, mnoge su kole ve uvele u svoj program predmet koji
se zove Zatitno ponaanje. U sklopu tog predmeta djeca ue osnove sigurnog
ponaanja, ukazuje im se na mogue izvore opasnosti i na mjesta gdje u sluaju
opasnosti mogu potraiti pomo. alosno je to priznati, ali najea opasnost
kojoj su maliani izloeni je seksualno zlostavljanje. Jo alosnije je to su toj
opasnosti preesto izloeni u vlastitom domu, i to od lanova vlastite obitelji.
Zatitno ponaanje djecu ui dvije osnovne stvari: prvo, nita nije tako strano
da se o tome ne moe priati i drugo, nae je pravo da se u svakom trenutku
osjeamo sigurno. Kamo sree daje tako! Nastavnici ovog predmeta vjeto
izbjegavaju da djecu plae opasnostima koje sobom nosi seksualno zlostavljanje,
jer oni koji su ga ve iskusili veoma dobro znaju o emu se radi, a oni koji nisu
ne bi imali nikakve koristi, ve samo tete, da im se govori o tom aspektu njihove
mogue ugroenosti. Cilj programa je da djeci prui veoma konkretnu pomo kad
se nau u opasnosti. Dakle, program identificira pojedince kojima se djeca mogu
u svako doba dana i noi obratiti ukoliko predosjete da im prijeti opasnost,
ukoliko su se nali u opasnoj situaciji, ili ako su doivjeli neto to je kod njih
izazvalo negativne emocije - posebno strah. Ve prvih mjeseci provedbe ovog
programa u mnogim je mjestima zabiljeen ogroman broj izvjetaja u kojima je
bilo rijei o seksualnom zlostavljanju djece. Kad se proulo za ovaj program, broj
zlostavljanja djece drastino je pao, najvjerojatnije zato to su odrasli prestupnici
shvatili da su se, uvoenjem kolskog predmeta Zatitno ponaanje, izgledi da
njihova rabota bude otkrivena veoma poveali.
Znaaj programa lei u injenici da se bavi svakodnevnim konkretnim
opasnostima koje prijete najmlaima - od onih bezazlenih kad prvai doe kui
i naie na zakljuana vrata, ili sjedne u pogrean autobus, pa do onih gdje je u
pitanju zdravlje i ivot. Prednost ovog programa je u tome to je pravilno
izbalansiran i to nije baziran na dodatnom nepotrebnom zastraivanju djece.
Naprotiv, on nudi bezbroj korisnih i veoma praktinih informacija koje djeci
olakavaju kretanje i snalaenje u megapolisu.
Ukratko, djeci je nuna izvjesna doza straha, jer ih upravo strah titi od
raznih opasnosti. Meutim, djecu ne smijemo optereivati naim strahovima koji
treba da ostanu iskljuivo naa briga. Njima treba naa poduka o tome kako da
razmiljaju kad se nau u opasnosti. O potencijalnim opasnim situacijama
moramo razgovarati, a reenice kojima emo planirati ponaanje u krizi obino
emo poinjati sa to bi ti uradio da se, na primjer, nae oi u oi sa...? ili
Kako bi ti reagirala da ti se desi to i to....
Svi dobro znamo da postoji razlika izmeu prave i tobonje emocije. Mnoga
djeca koriste se tobonjim emocijama kako bi neto iskamila od svojih roditelja
ili kako bi postigla eljeni cilj. Svaka od emocija ima svoj falsifikat ili lanu kopiju
koju psihoterapeuti zovu iznuivakom emocijom. Tako srdba postaje
neobuzdano dreanje zainjeno lupanjem ruku i toptanjem nogu, tuga postaje
32
durenje, a strah postaje plahost. To su lane emocije koje roditelj mora biti u
stanju luiti od pravih i nepatvorenih emocija.
Koristi od neobuzdanog dreanja djeca otkrivaju sluajno. Ono se javlja kao
posljedica frustracija i rezultirajueg izljeva bijesa. esto djeca i sama budu
iznenaenja estinom takvih izljeva. O roditeljima da ne govorimo! Oni reagiraju
prirodno: da bi umirili svoje potomke oni poseu za svim sredstvima. Mali lukavci
veoma brzo uviaju da se bijes i dreanje mogu odglumiti i da se dreanjem mogu
uiariti dodatne njenosti, slatkii i ostale privilegije. Kako ovome doskoiti?
1. Najprije morate donijeti vrstu odluku da djetetu neete dati ono zbog
ega se upustilo u nesnosno dreanje i bacakanje po podu glumei izvornu i
opravdanu srdbu i ljutnju.
2. Uradite ono to je najprikladnije u datom trenutku: ili se udaljite s mjesta
incidenta (to preporua veina strunjaka), ispraite djetetu tur, odvucite ga u
njegovu sobu da se dobro ispue ili se dobro izgalamite. Najvanije je da pri tome
imate na umu preventivnu vrijednost ovakvog vaeg postupka.
3. Kad itava predstava zavri nemojte stati. Naprotiv, dajte djetetu do
znanja da je u nevolji i da zbog svog ponaanja mora biti kanjeno. Kazna mora
biti takva da dijete shvati da se njegovo glumatanje vie ne isplati.
4. Poradite na prevenciji. Ne dozvolite da dijete u slinoj situaciji (na njihaljci
u parku koju treba prepustiti drugom djetetu, u kui kad imate goste ili u
trgovini pred policom sa okoladama) ponovi svoju predstavu. Preduhitrite
njegovu predstavu svojom predstavom! im uoite prve signale kao to su
kenjkanje, navlaenje za rukav i sline simptome, krenite u otar protunapad.
Odglumite ljutnju i bijes, povisite glas i gledajte strogo. Moda vam uspije!
5. Planirajte tako da izbjegnete situacije koje frustriraju i vas i vae dijete.
Ako vaa djeca ne vole ii u kupovinu, nemojte ih na to prisiljavati. Ako ne vole
duge vonje, izaberite blie destinacije. Ako ste rastrojeni zbog situacije na poslu,
izbjegavajte sukobe sa djecom.
Djeca koja se dure! Mrzovoljna djeca! Ne moete a da ih ne uoite. A to im
je i cilj. I kad na koncu popustite i upitate ih to je? oni e samo promrsiti
Nita.
Durenjem i glumljenom mrzovoljom djeca definitivno ele neto dokazati.
ele vas natjerati da pokaete kako ste zabrinuti. Naravno da nasjedate, a to ete
pokazati bujicom pitanja tipa Nije ti prijao ruak?, Sigurno neto u koli nije
kako valja?, Ne osjea se dobro?, Jesam li, moda, neto krivo rekao?.
Odgovor je uvijek u stilu , ne. Nema veze...
Tu i tamo dopustit e vam da ih poastite posebnim tretmanom, ali e i tada
veoma brzo poprimiti svoj prvotni, mrzovoljan izgled. U takvim trenucima roditelj
najozbiljnije poinje sumnjati u svoju podobnost.
33
Durenje je uspjeno samo onda kad roditelj osjea neku krivnju. Dijete
veoma brzo otkriva da roditelja mui grinja savjesti i normalno je da takvo vae
stanje eli okrenuti u svoju korist. Ako i postoji neki razlog za osjeaj krivnje -
zaboravite ga to prije. Ostavite vae sumnje prolosti, jer va osjeaj krivnje
djetetu nee nimalo pomoi.
Ako mrzovoljnom djetetu uzvratimo pretjeranom ljubavlju i panjom, onda
e ono veoma brzo izvui logian zakljuak - durenjem se postie cilj! No, postoji
jedan veliki problem - porodica je samo mali dio svijeta koji nas okruuje.
Durenje i mrzovolja u ostatku svijeta nee nam puno pomoi. U svom privatnom
i profesionalnom ivotu sreo sam mnogo mrzovoljne djece, ali i odraslih ljudi. U
poetku sam se mnogo trudio da zadobijem njihovo povjerenje. Sav moj trud je
bio uzaludan. to sam se ja vie trudio to su se oni vie durili. Kasnije sam
promijenio taktiku. Takvima sam uvijek davao do znanja da sam spreman
pomoi, ali samo ukoliko to iskreno ele. Tada bih se obino udaljio u drugu
prostoriju. Rezultati su bili evidentni i posve oekivani: naime, durenje nema
nikakvog efekta ako nema zahvalne i naivne publike!
Navest u pet recepata koji e vam posluiti da svoju djecu odviknete od
rune navike durenja:
1. Svako dijete zna to eli, samo mu treba dati vremena da to shvati.
2. Djeca vrlo lako ue kako da trae ono to ele, i to rijeima.
3. ovjekove potrebe nisu velike: hrana, zaklon, zrak, ljubav i kretanje.
4. Sve ostalo su elje. Djecu moramo nauiti da ne mogu dobiti sve to
poele.
5. Ljude uglavnom ne zanima jeste li sretni ili nesretni. Zato vam je
pametnije da budete sretni!
Ima li u vaoj obitelji plahe ili srameljive djece? Kao prvo, plahost, ili
srameljivost, nije nita drugo do obian mit. To je zamka u koju upadaju mnoga
djeca. Nemalo je onih koji teko nalaze izlaz iz labirinta plahosti. Kod male djece
srameljivost moe biti simpatina, ali kod odraslih ona predstavlja pravi
hendikep. Plahi ljudi mnogo toga proputaju.
Plahost, srameljivost, zatvorenost, nastaje kao rezultat razliitih
sluajnosti i okolnosti. Svima nam se deava da se naemo zateeni nekom
situacijom, da nam se jezik zavee. To se dogaa i djeci. Nerijetko e dijete
zanijemiti kad, na primjer, doivi prvi susret sa Djedom Mrazom ili slinim
bezazlenim simbolima djejeg svijeta. Zato su tu roditelji da djeci pomognu da
prebrode probleme ove faze. Evo nekoliko savjeta:
1. Nauite svoju djecu da se drue. To nije teko. Kad se netko obrati vaem
djetetu vi ga poduite da tu osobu pogleda u oi, da odzdravi i da, eventualno,
pozdravu doda ime osobe koja mu se obratila. Kad svom djetetu predstavljate
34
neku osobu, onda, na primjer, moete rei: Ovo je Juraj, (ili dr. Bedek, ili netko
trei), pozdravi ga lijepo. Dijete e pogledati dotinoga u oi i rei: Dobar dan
dr. Bedek!, i to je to! Za djecu mlau od etiri godine to je sasvim dovoljno, jer
ako ih pustite da ostanu u centru panje dulje od par minuta, poet e se
prenemagati.
2 Budite dosljedni i uporni u provoenju gornje upute. Kada svladaju tu
poetnu fazu stvari e se dalje odvijati svojim prirodnim tokom. Kad svoje dijete
nauite da pozdravlja i da sagovorniku gleda pravo u oi pri predstavljanju i
upoznavanju vi ste od njega nainili drutveno bie koje e znati sklapati
poznanstva i prijateljstva. Posljedica toga bie uspjeniji ivot u svakoj sredini i
snalaenje u svakoj ivotnoj situaciji.
35
5.
DOSLJEDNI RODITELJI
U svom poslu ja sam prisiljen jednaku koliinu panje poklanjati i
roditeljima i djeci. Jedno od prvih velikih iznenaenja koje me zbunilo bilo je
otkrie da najstabilniju i najsretniju djecu odgajaju prilino strogi roditelji. Tajna
je, ini se, u njihovoj dosljednosti koja je toliko predvidiva da je njihovoj djeci
kristalno jasno kakva su pravila igre. Zbog toga djecu takvih roditelja skoro
nikada i ne treba kanjavati. Takvi roditelji, to je jo i vanije, svojoj djeci veoma
jasno daju do znanja da ih vole, pa se djeca ne moraju bojati da e biti odbaena
ili naputena. Ukratko, radi se o sretnoj kombinaciji vrstih pravila i pozitivnih
uvstava. Mislim da jedno bez drugoga ne bi dalo eljene rezultate.
Nasuprot ovima, esto sreem djecu veoma loeg ponaanja koja, premda
prolaze nekanjeno, nisu ba sretna. Jasno je da takvi ustvari trae nekoga tko
e im rei Dosta!, jer njihovi roditelji to oito nisu u stanju, moda i zato to su
pogreno protumaili njihovo ponaanje i poruku koju ono nosi.
Roditeljima treba otkriti jednu tajnu: djeci su potrebni okviri i granice koje
e ih odreivati i usmjeravati u njihovu ponaanju. Socijalni radnici koji
naputenu djecu i djecu iz razorenih porodica smjetaju u nove obitelji nauili
su to treba rei novim roditeljima:
Dijete e se vjerojatno brzo prilagoditi, ali moe se desiti da vas u prvih par
mjeseci podvrgne svojevrsnom testu. Tek toliko da vidi jeste li dovoljno
kompaktna porodica koja e ga moi izdrati. Vae e novo dijete htjeti znati da
li su va brak, vae mentalno zdravlje i vaa odanost dovoljno vrsti da izdre sva
iskuenja. Tek tada e se opustiti i normalno ponaati. Jer, dijete mora biti sigurno
da se njegova nova obitelj nee raspasti kao prethodna. Da bi to doznalo, ono e
vas na svoj nain testirati.
Ovaj primjer sa usvojenjem je ekstreman, ali u sutini sva su djeca ista:
moraju znati da li postoji netko tko e ih znati zaustaviti i obuzdati.
Istraivanja su pokazala da postoje tri naina na koje roditelji reagiraju na
ovakve djeje testove: agresivno, pasivno i dosljedno.
Agresivni roditelji svoju djecu smiruju napadom, fizikim ili verbalnim.
Pasivni roditelji putaju svoju djecu da rade sve to ele, a reagiraju tek kad
djeca preu sve granice, i to obino neoekivanim nastupima ili provalama
disciplinskih mjera. Dosljedni roditelji se razlikuju od ova dva tipa, a sad emo
to i detaljnije pojasniti.
36
Agresivni su roditelji gotovo neprestano ljuti na svoju djecu. Njihova ljutnja

obino nema nikakve veze sa ponaanjem djece. Najee su ljuti na sami sebe i
svoj brak, na svoj posao, na ljudski rod, na injenicu da su roditelji (za to nisu
kriva djeca), a svoj bijes iskaljuju na djeci.
Neka djeca u takvim sluajevima reagiraju veoma interesantno, pa
rezoniraju ovako:
Dok tako viu na mene znai da im je stalo do mene. Ako se toliko deru,
onda im je sigurno jako stalo!
U takvim sluajevima se dogaa da i dijete galami na roditelje kako bi
uzvratilo ljubav. Takva razmjena ljubavnih osjeanja obino zavrava
posebnim nainom openja izmeu djece i roditelja koji sa strane neodoljivo
nalikuje svai. Katkad cijela obitelj prihvaa ovakav nain komuniciranja.
Ima djece koja ovakav nain smatraju destruktivnim pa se povlae u sebe,
ili nastoje da opravdaju sva ona pogrdna imena koja im roditelji izgovore u
nastupu bijesa. Takvi postaju skitnice, propalice, ovisnici. Agresivni roditelji
vladaju strahom. Meutim, esto doivljavaju da im se djeca pobune, i da im,
kad porastu i ojaaju, i fiziki uzvrate. Djeca agresivnih roditelja ili su zaplaena
i prestraena ili su buntovna i prkosna. este su i kombinacije ovih
karakteristika.
Pasivnih roditelja ima posvuda. Evo jednog ekstremnog sluaja koji e nam
posluiti kao ilustracija za primjer pasivnog roditelja:
Nedavno me posjetila jedna zabrinuta majka kako bi se poalila na
neposlunost svog djeteta. Ljudi obino dovedu i svoje dijete, kako bih mogao i
sa njim porazgovarati. Najee se deava da mi dou i ostave dijete da ga
popravim kao da sam auto-mehaniar. Ali, ova majka je dola bez djeteta, a o
svom posjetu nije obavijestila ni mua. Tek nakon pola sata bujice njenih
alopojki uspio sam i ja doi do rijei. Upitao sam je kako ona reagira na
neposlunost, a ona mi je rekla da je veoma stroga i nepopustljiva ali da dijete
jednostavno ne slua. Na kraju sam je zamolio da sljedei put ipak povede i
dijete.
U pitanju je bila veoma susretljiva i draga djevojica. Ve nakon nekoliko
minuta poela je rastavljati moj telefon. Zamolio sam majku da mi demonstrira
svoje odgojne metode. Majka me spremno posluala: spustila je svoj glas i jedva
ujnim apatom i biranim rijeima zamolila djevojicu:
Hrvojka, duo, nemoj to raditi, kad te mamica moli.
Naravno da malena uope nije reagirala. Majka je i dalje ispod glasa
mrmljala:
Molim te, zlato mamino, budi dobra pa pusti striekov telefon!
37
Majka je bila iskrena i dobronamjerna, ali ne i vrsta i stroga. Bar ne u onoj

mjeri u kojoj je to Hrvojki bilo potrebno. Zato sam joj preporuio posebni trening
kojim e postii potreban stupanj dosljednosti, pri emu smo morali istraiti i
uzroke majine bojaljivosti. Rezultat je bio dobar: Hrvojka vie nije bila gazda u
kui!
Dobro ponaanje djece ne slui zadovoljavanju roditeljskih hirova ve
lakem i jednostavnijem svakodnevnom ivljenju. Cilj pravilnog odgoja nije
postizanje slijepe i besmislene poslunosti karakteristine za viktorijansku ru.
Naprotiv, od nae djece traimo kooperativnost kako bi nam svima skupa ivot
bio ljepi i laki. A neposluna djeca zagoravaju ivot svojih roditelja. Premekani
roditelji e veoma brzo shvatiti da ih vlastita djeca vozaju. Zato su njihove
reakcije neprimjerene, a i kad kanjavaju svoju djecu na neki nain im se svete
i za prole, nekanjene, grijehe, pa je kazna uvijek predimenzionirana.
Iznenadit ete se kad vam kaem da su istraivanja pokazala da djecu
najee tuku i ozljeuju upravo roditelji iz ove kategorije. Plahi i plaljivi, ti ljudi
mogu dugo podnositi nepodoptine svoje djece, a onda u jednom trenutku planu
i postaju opasni za neja. Ako ikad osjetite (da bi vae reakcije mogle biti opasne
za djecu, onda paljivo proitajte 8. poglavlje ove knjige).
Piui ovu knjigu, razmiljao sam kakve e efekte imati na itaoca koji se
prepozna u odreenim opisima i primjerima. Zato, ako ste se prepoznali u ovom
asu, onda znajte:
- da jedna treina roditelja pati od iste boljke kao i vi, posebno ako imaju
malu djecu i tek stiu prva roditeljska iskustva;
- problem nije velik kao to izgleda. Uz male intervencije i preusmjeravanja
energije vrlo ga je lako rijeiti.
Kao to smo vidjeli, ni agresivna ni pasivna metoda ne daju eljene rezultate,
pa nam ostaje samo jedna vrsta uspjenih roditelja - dosljedni roditelji.
Dosljedne roditelje odlikuje jasnoa, nepopustljivost, odlunost,
samopouzdanost i oputenost. Njihova djeca znaju da roditelji uvijek stoje iza
onoga to kau i da ih nikada nee uvrijediti, povrijediti ili poniziti. Dosljednost
ne susreemo preesto, pa moda i neemo imati prilike da je nauimo od nekoga
iz nae blie okoline. Ukoliko su vai roditelji bili agresivni onda ne moete
oekivati da e njihovi potomci biti dosljedni. Meutim, ako dosljednost shvatimo
kao vjetinu, onda emo je lake i nauiti. Dakle, ne gubite nadu!
Dio dosljednosti koju morate oivjeti nalazi se u vama samima, u vaim
stavovima, u vaem nainu razmiljanja. Neka nam za to poslue ovi
suprotstavljeni pristupi:
Popustljivi roditelji / Strogi roditelji
38
- Ja sam u svojoj porodici trinaesto prase / - Ja vrijedim jednako kao i svi

drugi lanovi moje porodice
- Ako moja djeca nisu u svakom trenutku sretna onda sam ja lo roditelj /
- Djeca su vana ali i ona se moraju povinovati zakonima koja vae za sve ostale
- Ne smijem ih ometati u njihovoj prirodnoj kreativnosti / - Frustracije su
dio procesa odrastanja; ne moe uvijek biti onako kako djeca hoe
- Ja sam truba, ali moja djeca bi mogla biti netko i neto / - Ako elim biti
od koristi svojoj djeci, moram brinuti i o sebi
- Supruga mi mnogo znai, ali ne kao djeca / - Supruga mi je na prvom
mjestu, a onda dolaze djeca
- ivot i nije drugo nego vjena borba / - ivot je izazov i moe biti veoma
zabavan
- elim mir u kui. Djeci poputam radi mira. teta je samo to ne traje
dugo / - Ponekad sam umoran, ali moram djecu nauiti da sam ja glavni.
Dugorono gledano to se isplati, jer e znati gdje im je mjesto
Preostali dio dosljednosti ovisi o onome to inite. Evo nekoliko savjeta kako
da od neposlunog derita nainite posluno dijete:
- Morate imati jasnu predstavu o tome to elite, a zatim to zahtijevajte od
djeteta. Dakle, ne uputajte se u raspravu, ve izloite svoje zahtjeve.
- Uspostavite kontakt s djetetom. Prestanite sa svim drugim aktivnostima,
priite djetetu, pogledajte ga u oi i nemojte mu davati nikakve instrukcije dok
vas ne gleda.
- Budite jasni. Recite bez uvijanja elim da uradi to i to, je li ti jasno!.
Priekajte na djetetov odgovor (da ili ne).
- Ukoliko vas dijete ne poslua, ponovite naredbu. Nemojte se uputati u
raspravu ili uvjeravanje; nemojte se ljutiti ili prestraiti. Diite polako i duboko
kako biste se smirili. Time ete djetetu dati do znanja da ete ustrajati na svom
zahtjevu a da se pri tome neete uzrujati. Ovo je kljuni moment u kom je
najvanije ono to neete uraditi. Dakle, neete raspravljati i obrazlagati svoj
zahtjev, neete se uzrujavati, ve ete mirno ponoviti svoju naredbu.
- Ako osjetite da dijete nee do kraja izvriti nalog, ostanite u blizini. Kad
dijete konano u potpunosti izvri vae nareenje, nemojte od toga praviti
predstavu, ve se nasmijeite i kaite mu Dobro.
Ovu sekvencu ponavljajte sve dok ne postignete eljeni rezultat. Sve to moe
potrajati, ali nemojte odustati kod prvih potekoa. Ukoliko budete dovoljno
uporni ovako izgubljeno vrijeme isplatit e vam se mnogostruko.
39
Cijela mudrost ove taktike je u upornosti. Kad dijete shvati da neete

odustati od svoje namjere, ono e popustiti.
S vremenom ete se toliko uvjebati da e ve po tonu vaeg glasa dijete
znati da se ne alite. Kad savladate ovu tehniku sve ostalo e vam biti nalik
igrariji.
Cijeli svijet se ve godinama bavi problemom discipliniranja, pa zato ne
biste i vi. Izgleda da donedavno djeca uope nisu bila neki vei problem: dvije
treine ih je umiralo, a preostali su veoma brzo i neprimjetno postajali odrasli i
ozbiljni ljudi. Odrasli su sve do dvadesetog stoljea djecu drali pod kontrolom
primjenom nasilja. Bila su to vremena kad su sedmogodinjaci radili u
neventiliranim rudnicima uglja. No, pedesetih i ezdesetih godina dvadesetog
stoljea situacija se dramatino izmijenila u korist djece. Kao i kod svih
novotarija i kod ove se pretjeralo, pa su se djeca nala u ulozi najvanijih lanova
obitelji. Jasno da to nije bilo dobro, prvenstveno za djecu. Stvari se posljednjih
godina polako smiruju i smjetaju na svoje mjesto, pa se moe govoriti o
polaganom uspostavljanju ravnotee.
Dakle, to je bila pria o dosljednim roditeljima. Ona poinje s vaom
odlukom da vi imate pravo na kontrolu nad svojom djecom te da vaa djeca
trebaju vae vodstvo kroz ivot. Dosljedni roditelji i njihova djeca ive mnogo
mirnije i leernije te imaju znatno vie vremena za zabavu i igru.
40
6.
OBITELJ
Koja vam misao prva padne na pamet kad ujete rije obitelj. Stariji ljudi
e rei da je obitelj grupa od 30 ili 40 ljudi - tetaka, strieva, ujaka, ujni, i ostalih
bliskih roaka - koji se bar jednom u sedam dana nau na zajednikom, obino
nedjeljnom, ruku.
Ono to danas imamo uope ne nalikuje na obitelj. Prave porodice su
odumrle sa pojavom automobila. Dananja obitelj koja se sastoji od para
roditelja, troje djece i zlatnog labradora samo je komadi nekadanje familije pa
i nije neko udo to se moderne porodice tako esto raspadaju.
ak je i ovakva slika porodice danas ve zastarjela, pa se dananja
suvremena obitelj sastoji ili od jednog samohranog (razvedenog) roditelja i
djeteta/djece ili od kombinacije dvaju novih roditelja i njihove izmijeane djece
iz prethodnih brakova. To samo po sebi ne mora biti loe, ali u svakom sluaju
ivot u takvim familijama je drugaiji.
Kako ove promjene mogu djelovati na vae dijete? Istraivanja potvruju da
je oblik obitelji veoma vaan za nae potomke.
Pogledajmo, najprije, koji su uzroci doveli do ubrzanog raspadanja porodice.
Jeste li ikada bili u predgraima gdje najbolje uspijevaju moderni urbani
siledije? Da li ste upoznati sa uslovima ivota u jednom Ulsteru ili Sowetu?
Na poetku moramo istai vanost porodinih prihoda i porodinog budeta.
Ako su sredstva kojima raspolae vaa porodica ispod minimuma potrebnog za
golo preivljavanje, onda su izgledi da ete odgojiti sretnu djecu ravni nuli.
Meutim, kad sredstva potrebna za preivljavanja dosegnu razinu na kojoj
familija moe razmiljati o normalnom kolovanju potomstva, razvoju ire
zajednice, nainima participacije u drutvenom ivotu. Tek onda se moe govoriti
o povoljnim uvjetima za zdrav i sretan obiteljski ivot.
Hiljadama godina ljudi su ivjeli u selima i malim gradovima. Kad su se prije
nekih 200 godina poeli razvijati vei gradovi, ljudi su uglavnom ivjeli u istom
susjedstvu gdje su bili i ostali lanovi njihove porodice. Porodice su bile velike i
preivljavale su unato brojnim ratovima i bolestima koje su harale svijetom
onoga vremena. Iako su vremena bila teka, ivot nije bio optereen
nesigurnostima kojima je bremenito dananje moderno drutvo. Onda se
uglavnom znalo to je dobro, a to nije. Osim toga, u velikim porodicama, uvijek
je svatko mogao zamijeniti svakoga. Nikad niste bili ostavljeni na cjedilu. Stariji
su savjetovali mlae, mlai su pomagali starijima. Vjetine i zanati prenosili su
41
se sa koljena na koljeno. Onaj tko se odluio za samaki ivot bez vlastite djece
nije morao osjetiti osamljenost. Nitko nije bio sam i naputen.
Istina, u takvim je zajednicama bilo puno zabrana i ogranienja i malo nas
je koji bi se vratili, ak i kad bi to bilo mogue, u takav oblik porodice. No, je li
mogue oivjeti bar neke pozitivne aspekte negdanje familije. Ja lino vjerujem
da jest, a rei u vam i kako!
Uzmimo primjer najosamljenije porodice sa jednim samohranim roditeljem
i jednim djetetom. to nedostaje takvoj porodici? Djed i baka, ako su jo ivi,
nerijetko ive daleko. U blizini nema tetaka, ni strieva. Nema ni oca (ako se radi
o samohranoj majci) koji bi pomogao u odgoju djece, u donoenju vanih odluka.
Nema majke (ako se radi o samohranom ocu) koja bi pomogla keri po enskim
pitanjima, i koja bi ila na roditeljske sastanke. Nema ak ni druge djece ili
sigurnog mjesta izvan kue ili stana gdje bi se dijete moglo sigurno igrati. Kad se
neto ozbiljno desi nema nikoga kome bismo se obratili, tko bi nam uputio rijei
utjehe, tko bi nam pomogao materijalno, ako zbog niega a ono zato to smo
familija.
No, injenica da svega toga nema, ne znai daje to sve nemogue nai! Na
primjer, stariji ljudi esto oboavaju djecu. Zar bi bilo nemogue nai neku
bakicu (ili djedicu) koja bi postala dio nae obitelji? (Vi im uredite stan, a oni
e priuvati vau djecu.)
U vaem susjedstvu sigurno ima bezbroj (samohranih) roditelja koji 'umiru'
od usamljenosti. Postoji bezbroj naina za upoznavanje, ali i bezbroj mjesta, kao
to su sportska drutva, frizeraji, klubovi i udruenja, crkve... Na vama je samo
da izaberete!
Znam da to nije jednostavno. Pogotovo ako se esto selite, pa kroz sve
morate prolaziti uvijek ispoetka. No, bez obzira na sve, ukoliko to stvarno elite,
postoji stotinu naina da stvorite neku vrst proirene obitelji, ako ne zbog sebe
a ono zbog svoje djece.
Postoji jo jedna strana ovog problema koja se javlja ak i onda kad je mala
obitelj cjelovita i sastoji se od oba roditelja i djece. Problem se javlja im mladi
par, kojem je ba bilo lijepo, dobije prvu prinovu. Roditelji svu panju i ljubav
prenose na dijete i polako zaboravljaju na ljubav koja je proizvela dijete. esto
se javlja i bezrazlona ljubomora jer da dijete vie voli tebe nego mene ili vie
voli dijete nego mene ili ti uope ne voli nae dijete i tako redom.
S drugom prinovom stvar se dodatno komplicira. Jedan roditelj se vee za
jedno dijete, drugi prisvaja ono drugo. Majka se okree sinu, a otac kerki, ili
obratno. Svejedno. Sve te kombinacije ne vode dobrome.
Istraujui ove probleme ustanovili smo da su djeca roditelja koji se vole, i
to ne kriju pred djecom, daleko sretnija od one iji roditelji ne mare jedno za
drugo.
42
Problemi se, meutim, javljaju kad:

- jedan od roditelja kuje sa djetetom urotu protiv drugog roditelja;
- kad roditelj trai podrku od djeteta a ne od suprunika;
- kad dijete doe u poziciju roditelja, odnosno kad mora brinuti o ostaloj
djeci ili mora donositi odluke koje su u nadlenosti roditelja.
Jednom prilikom me naljutila vlastita roakinja kad je svom
devetogodinjem sinu, koji je upravo izgubio oca, saopila da je on sada glava
obitelji i da on treba da brine o svojoj mami! Djeci moramo omoguiti da budu
djeca, i nita vie i nita manje!
Svatko od nas je na svoju ruku i nijedan savjet nije primjenjiv na sve. Zato
u vam dati samo neke openite savjete koji vam mogu pomoi u vaem
obiteljskom ivotu:
- U porodici s jednim roditeljem djeca e biti sretnija ako njihov roditelj ima
emotivnu vezu sa nekom drugom odraslom osobom. Pri tome nije presudno da
li se radi o osobi koja je bioloki roditelj djeteta, ili da li je osoba s kojom se
roditelj drui istog ili suprotnog spola. Vano je da je roditelj zadovoljan. To se
zadovoljstvo automatski prenosi i na djecu.
- Kad odnosi meu roditeljima nisu sjajni i kad takva situacija postane
kronina onda se ona veoma nepovoljno odraava na djecu. Upamtite da od djece
ne moete nita sakriti, ma koliko se trudili. Naravno daje bolje djecu ne izlagati
prizorima otvorenih svaa ili fizikog razraunavanja roditelja.
- Dijete e biti sretnije u obitelji sa jednim roditeljem nego u obitelji u kojoj
se roditelji neprestano svaaju. Ouvanje propalog braka zbog djece velika je
zabluda i greka.
Nedavno se pred sucem pojavio udan par koji je zahtijevao razvod braka.
On je imao devedeseti jednu a ona osamdeset i est godina. Kad ih je sudac
upitao zato se razvode nakon toliko godina zajednikog ivota odgovor je bio
gotovo stereotipan:
Vie ne moemo podnijeti jedno drugo!
Ali, zato se onda niste ve ranije razveli?, pitao je sudac.
Zato to smo ekali da nam djeca pomru!, odgovorie suprunici uglas.
***
Samohrani roditelji, osim to se susreu s brojnim potekoama, imaju i
neke prednosti. Velika je prednost samohranog roditelja to ne mora
43
usaglaavati svoje stavove sa drugim roditeljem/suprunikom. Samohrane

majke, meutim, esto osjete nedostatak podrke djetetova oca, naroito kad se
radi o disciplinskim mjerama. Posebno je teko majkama koje imaju muku
djecu, jer djeaci u odreenoj fazi odrastanja osjete bioloku potrebu da se
snano suprotstave autoritetu, te da budu vrstom rukom sputavani sve dok ne
naue da sami kontroliraju svoju snagu buntovnost. Tek tada e biti u stanju da
uspostave normalne odnose s okolinom. U takvim periodima prisutnost oca je
vie nego dobrodola.
Sve u svemu, ini se da djeci podjednako trebaju i otac i majka, ali kad, iz
bilo kojih razloga, oca nema u blizini onda i majka moe odigrati ulogu oca. Isto
se moe rei i za sluajeve kad otac mora preuzeti ulogu majke. Pouka koju smo
izvukli iz feministike ere glasi - mukarac i ena se ipak ne razlikuju toliko
koliko se nekad mislilo. ena moe uraditi sve to i mukarac, i obrnuto (uz
izuzetak nekih oiglednih biolokih funkcija). Kad je u pitanju odgoj djece, onda
se moe govoriti i o tome da mukarci nekako lake, leernije i prirodnije
ispoljavaju strogou. Majka koja sama podie djecu moe takoer savladati tu
vjetinu, ali joj je za tako neto potrebno puno energije i vjebe, pa i glumakih
sposobnosti. Jer uz strogou, koja je primjerenija oevima, majka istovremeno
mora zadrati sve one samo njoj svojstvene osobine, kao to je majinska
njenost, majinsko saosjeanje, majinska pomirljivost i tako dalje.
44
7.
FAZE I ETAPE
Djeca se veoma brzo mijenjaju. Kako rastu tako se i mijenjaju. Ono to
moete bez sustezanja rei trogodinjem djetetu ne vai za sedmogodinjaka. I
obratno. Da ne govorimo o tinejderima. Zato e vam znatno pomoi bar osnovna
znanja o fazama rasta. Vano je znati to se dogaa u kojoj etapi razvoja i kako
reagirati na pojedine izazove karakteristine za odreenu dob.
Faze koje spominjem u ovom poglavlju preuzeo sam iz knjige Self Esteem: A
Family Affair koju je napisala Jean Illsley-Clarke. O ovim sam fazama imao
prilike razgovarati sa mnogo roditelja, a njihova je reakcija najee glasila
otprilike ovako:
Aaaahaaa! Ba tako! Da smo to bar prije znali!
Dakle, evo osnovnih faza razvoja djece:
0 - 6 mjeseci: Moe li se ovim ljudima vjerovati?
6 - 18 mjeseci: Istraivaka faza
18 mjeseci - 3 godine: Faza u kojoj dijete ui razmiljati
3 - 6 godina: Faza u kojoj dijete ispoljava interes za druge ljude
6 -12 godina: Faza u kojoj dijete teli pokazati svoju samostalnost
12 - 18 godina: Pripremna faza za odlazak od roditelja
Beba na ovaj svijet stie kao da je dola s nekog drugog planeta. Prvi utisci
su veoma zbrkani. Misli i osjeaji su veoma mutni, ali moemo ih podvesti pod
nekoliko osnovnih pitanja:
li ovdje sigurno?
Tko e me hraniti?
to se dogodilo s mojom vodenom posteljom?
ini se da ovi ljudi nisu loi. Kako da ih zadrtim u svojoj blizini?
Od novoroeneta ne treba nita oekivati. Na vama je da odgonetnete koje
su mu potrebe i da ih to bolje i bre zadovoljite, jer ono nije u stanju da vam ih
saopi.
Vano je da ne zanemarujete djetetov pla jer je to jedini nain
komuniciranja kojim u toj fazi raspolae. Budete li ignorirali djetetov plae dijete
45
e vam postati pasivno i depresivno. Isto tako, vano je da ga pustite da zaplae

iskreno i od srca jer e tako shvatiti da je upravo njegov pla zasluan za
privlaenje vae panje. Dijete koje hranu dobije i prije nego to je plaem zatrai,
kasnije u ivotu esto nee znati to eli!
Novoroene treba to ee drati na rukama, grliti, maziti i masirati.
Masiranje je, osim svega, veoma efikasno kod ublaavanja problema koje izaziva
konstipacija koja u novoroenadi nije rijetka pojava. Maloj bebi treba puno
priati i tepati; treba joj se smjekati i dugo je gledati. Sve to e pomoi da beba
bude zadovoljna i vedra. A zadovoljno dijete puno bolje i bre raste i ui.
Sigurno ste zamijetili kako u pojedinim mudrim kulturama roditelji djecu
nose u posebnim nosiljkama ili torbama privijenim uz tijelo oca ili majke. Na
Baliju tradicija nalae da se dijete ne sputa na zemlju dok ne navri est
mjeseci. Prije toga beba je uvijek u neijim rukama! Nama je to pomalo
nezamislivo, ali o ovoj praksi vrijedi razmisliti.
U to doba dijete poinje svoje obrazovanja. To kolovanje vas jo uvijek nita
ne kota. Jedino morate pripaziti da malian ne proguta neto to nije za jesti.
Jer u ovoj fazi mali ljudski stvor kree u istraivanje svoje okoline, a i ire! U
ovom periodu sauvat ete puno energije i ivaca ako u stanu ili kui oformite
neku vrstu sigurnosne zone u kojoj e klinac moi do mile volje ispoljavati svoje
istraivake nagone. Preporuljivo je da u toj fazi odustanete od svih
namjeravanih ureenja stambenog prostora.
Sredinom sedamdesetih bio sam jo mlad i neiskusan psiholog-poetnik
koji je vie znao o zamorcima nego o djeci.
Svoju sam karijeru poeo kao kolski psiholog, a zadatak mi je bio da
preuzmem brigu oko djece koju su nastavnici smatrali glupom. Moji nadreeni
su mi rekli da struno obradim takvu djecu pa da podnesem izvjetaj u kom e
egzaktno pisati koliko je koje dijete glupo!
Danas ne krivim svoje nadreene to su mi namijenili takvu zadau. Nije
bilo jednostavno voditi brigu o psiholokom stanju 3000 djece u devet kola.
Pored toga trebalo je smisliti neku zanimaciju za psihologa - pripravnika.
Meutim, ja sam odluio da uradim neto vie od testiranja inteligencije.
Angairao sam ambiciozne majke koje sam pouio kako da pomognu djeci koja
su malo tee savladavala itanje, a uitelje sam savjetovao kako da steknu
samopouzdanje koje e im pomoi da budu autoritativniji. U svojoj pripravnikoj
praksi imao sam razne susrete i usvojio iskustva sa terena koja su mi kasnije,
kao ve iskusnom djejem psihologu, veoma koristila. Ve tada sam shvatio,
kopajui po anamnezama zaostale djece, da je faza istraivanja veoma
znaajna za kasniji normalan razvoj djeteta. Ako u toj ranoj fazi dijete ne dobije
mogunost pravilnog usmjerenja ili ako ga tjerate da mirno i nepomino sjedi
dok odrasli razgovaraju o vanim stvarima, onda ete ga i nesvjesno
onemoguiti da istrai i shvati svijet koji ga okruuje.
46
Djeca u dobi od 6 do 18 mjeseci mogu biti veoma zamorna. Ona vas doista
mogu fiziki potpuno iscrpsti. Zato je i vama potreban odmor koji morate
pametno iskoristiti za vlastito istraivanje i usavravanje!
Kad dijete ue u sljedeu fazu, koja zapoinje sa osamnaestim mjesecom
ivota i traje do tree godine, ono e se poeti intenzivno sluiti svojim
miljenjem. Tada djetetu ve trebaju dodatna objanjenja za neke postupke i
pojave. To je pravo doba da djetetu objasnite da e se mae uplaiti ako ga
povuemo za rep i da mu pokaete kako mae voli kad ga se njeno pomiluje.
To je i doba prvih izljeva bijesa i ljutnje, kada vae dijete poinje izgovarati takve
reenice kao to su Ne, ba neu! ili Ba me briga. To je doba kad roditelji
moraju zauzeti vri stav i odluiti da e biti dosljedni. Puno vremena i energije
utedjet ete ako unaprijed razluite vano od nevanog. Ako u ovom periodu
porodica dobije jo koju prinovu, va e dvogodinjak, nakon to je htio biti
samostalan i nezavisan, moda ponovo poeljeti da bude mala, nemona i
nesamostalna beba. Ta je pojava posve prirodna, i dijete e je, ako mu zadovoljite
njegove potrebe, veoma brzo prevladati. U ovoj fazi djeca poinju pokazivati
interes za ostalu djecu s kojima se aktivno poinju igrati. Ovo je ujedno i era
beskrajnih pitanja: kada, zato, kako, to e biti ako, zato ne i tako dalje.
U dobi od tree do este godine ivota djecu poinju zanimati ljudi koje
susreu. U ovoj fazi izbjegavajte izrugivanje i ismijavanje vaih klinaca, jer
upravo u tom periodu djeca ue kako da postanu dio velike ljudske zajednice.
Ismijavanje i izrugivanje moe ih u tome pokolebati. Potrudite se da djeca shvate
jasnu granicu koja dijeli matu od realnosti. Vae naredbe i nalozi moraju biti
jasni i nedvosmisleni. Ako imaju pozitivan prizvuk onda uspjeh nee izostati.
Vei uinak ete imati ako, na primjer, djetetu kaete:
Odmah pokupi i pospremi svoje igrake!
nego ako ga posavjetujete ovim rijeima:
Nemoj biti neuredan.
U dobi od este do dvanaeste godine djeca ve potpuno razumiju zakonitosti
koje vladaju njihovim ivotima, to im uvelike olakava snalaenje u koli, na
ulici, u igri i ivotu uope. Ta pravila se kreu u rasponu od onih tipa Ako joj
dozvolim da se igra mojim igrakama bit emo prijateljice, do onih kao to je
Ako ne obuem kabanicu pokisnut u. Ako pokisnem prehladit u se. Ako se
prehladim neu moi na klizanje.
Zadatak je roditelja da u ovoj fazi pomognu koliko mogu i to tako da
inzistiraju na vanim pravilima, a da o onim manje vanim dopuste raspravu i
pregovaranje. Na taj e nain dijete nauiti cijeniti znaaj kompromisa to e mu
u kasnijem ivotu itekako trebati.
Rasprave i nadmudrivanja pomau da dijete to bolje shvati potrebe drugih
ljudi, ali slue i razvijanju vlastitog i nezavisnog miljenja. Pri ovim raspravama
47
treba voditi rauna da raspoloenje i itava atmosfera bude uravnoteena, kako

se ne bi izgubila potrebna toplina i vedrina u odnosima sa djecom.
Roditelji moraju zadovoljiti i vlastite potrebe. Zato moraju paziti da zbog
djece ne zapuste svoje prijatelje i drutvo. To se posebno odnosi na samohrane
roditelje koji esto svo svoje vrijeme provode s djecom, to nije dobro ni za njih
ni za djecu.
Period koji slijedi i koji traje od dvanaeste do osamnaeste godine ivota faza
je u kojoj se djeca polako pripremaju za naputanje roditeljskog doma. Iako je
vae dijete jo uvijek vrsto vezano za obitelj, ono polako pokazuje sve vei interes
za dogaanja izvan kue.
U ovoj fazi dolazi do sljedeih promjena:
- tinejderi se ponaaju poput plime i oseke - as se prave da su konano
samostalni i nezavisni, a as trae da ih mazimo i pazimo. U jednom trenutku
su veoma pametni i razumni, a ve u sljedeem potpuno nerazumni i
nekooperativni. Kad se unaprijed pripremimo za ovakve reakcije bit e nam lake
s njima izai na kraj;
- dolazi do razvoja spolnosti. U toj fazi mladima treba dati do znanja da je
sve to im se u tom smislu deava dobro i prirodno, ali i da se od njih sada
oekuje odgovornije i zrelije ponaanje. U svemu treba pripaziti da se djeci ne
odailju pogreni signali koji bi mogli dovesti do zavoenja, bilo od strane
roditelja, bilo od strane djece. Dovoljno je rei 'Momci (odnosno djevojke) e
ludovati za tobom!
- djeca naputaju kuu, neka lake, a neka i ne tako lako. Moda upravo
vae dijete spada meu one koji e, da bi se lake oteli i otisnuli svojim putem,
inscenirati sukob ili svau kako bi smogli hrabrosti i stvorili povoljnije
preduvjete ili razloge za taj odluan korak. Takve sukobe ne uzimajte isuvie
ozbiljno i lino, jer poput raanja i ovaj proces zna biti bolan.
Dananja djeca provode veoma mnogo vremena pred TV ekranima. To
vrijeme danas daleko premauje ono koje dijete provede u koli. No, tu nije rije
samo o vremenu ve i o sadrajima koje putem televizije dijete svakodnevno
apsorbira. Prouavanja su potvrdila da prosjeno dijete do svoje trinaeste ili
etrnaeste godine vidi na desetine hiljada scena nasilja i na hiljade zloina, bilo
u crtanim, bilo u igranim filmovima, i to u terminima predvienim za djecu!
Imamo sve razloge da se zabrinemo nad sadrajima kojima su naa djeca
izloena dok gledaju televiziju. Ti sadraji se kreu od nasilja do promocije
neukusa i sumnjivih vrijednosti nae civilizacije. Osim toga, ovakvo intenzivno
druenje sa televizorom ostavlja veoma malo vremena i prostora za ostale djeje
aktivnosti kao to je tranje, igranje, prianje, itanje i stvaranje. Zato molim
roditelje da se potrude i da koji put gledaju djecu dok ova gledaju televiziju.
Kladim se da e vas zapanjiti saznanje da vam je dijete s vremenom poprimilo
48
prilino bezizraajan izgled karakteriziran poluotvorenim ustima i tupim

pogledom prikovanim za bljetei TV ekran. Njihov izgled, dok gledaju televiziju,
govori nam da su nam djeca u nekoj drugoj dimenziji koja nije nalik ni na jedno
drugo stanje u kom se djeca mogu nai tokom svojih normalnih aktivnosti. Ni
u jednoj drugoj situaciji djeca nisu tako pasivna i tako otvorena za upijanje novih
sadraja. Kad, na primjer, itaju, djeca moraju svoj um napregnuti ne bi li
matom doarala ono to rijei opisuju. Kad se igraju, kad odu u cirkus, kad
sluaju priu, njihovo sudjelovanje je aktivno, ali pred TV ekranom ta ista djeca
postaju pasivna, a na njihova se lica navlai maska bezizraajnosti koja nam
svjedoi daje mozak trenutno 'puten na pau'.
TV ekran naroito snano utjee na malu djecu. Zato je, moda, potrebno
nekoliko savjeta kako da ublaite djelovanje sadraja sa TV ekrana na vau
djecu. Evo kako ete procijeniti djelovanje televizije na djecu:
- Sluajte govor vae djece. Obratite panju ne samo na psovke ve i na
ostale elemente govora kao to su kvaliteta i bogatstvo izraavanja. Ukljuite
televizor i sluajte (nemojte gledati) tekst koji se djeci servira u sklopu djejeg
programa. Priznajte, da li biste stvarno eljeli da vam dijete govori na taj nain
- vau! jeee! super! kuuul! it! ovjee! rasturaljka, meeen!... ?
- Obratite panju na razvijenost mate vae djece. Velika veina dananje
djece zna za najvie dvije ili tri igre - pucanje, galamu i mlaenje. Moda su to
simptomi koji ukazuju na injenicu da vam djeca isuvie vremena provode pred
ekranom. Kad je ve tako, pokuajte im osigurati raznovrsne programe, nabavite
im video kasete sa programima koji e razvijati matu i koji e biti poticajni.
- U programima koje nai maliani danomice gutaju uvijek postoji i neka
skrivena poruka. Potraite te poruke i probajte djeci objasniti stereotipe poput
onih o dobrim i loim momcima, ili mukarcima koji nikad ne plau i enama
koje uvijek treba izvlaiti iz nevolje.
Mnogi roditelji nastoje svojoj djeci dozirati dnevnu koliinu i vrstu TV
programa. Takav raspored koji, na primjer, predvia dva do tri sata gledanja
televizije dnevno, ostavlja djeci dovoljno vremena za ostale aktivnosti, ali i
razvijanje selektivnih sposobnosti koje e im omoguiti da iz programa odaberu
ono najbolje i najzanimljivije. Jedan od vanih momenata u ovom nastojanju jest
i fiziki smjetaj televizora u prostoru. Naime, televizor ne smije dominirati
dnevnom sobom ve ga treba smjestiti u neki zabaeni ugao gdje ga se nitko nee
ni sjetiti! U svakom sluaju, restriktivne mjere nemojte nametati silom koja bi
mogla izazvati nepotrebne i ozbiljne sukobe. No, znajte da, poslije vas, najvei
utjecaj na vae dijete ima upravo TV program. Zato se potrudite i pripazite ime
vam kljukaju dijete!
49
8.
KAKO SAUVATI SNAGU
Jednom sam prilikom proveo mjesec dana u nekom seocetu na obalama
Papue. Za svog boravka sam uoio da tamonja djeca ne ive u istom kuanstvu
sa svojim roditeljima ve se svako malo, u malim grupama, seljakaju od kue do
kue. Pri tome ne ljenare ve se, uz igru, bave i korisnim poslovima. Tako
sedmogodinjaci brinu o maloj djeci ili o vatri koja slui za pripremu jela, a oni
od etrnaest godina ve sa punom odgovornou obavljaju poslove odraslih
lanova zajednice.
Zakljuio sam da je u ovakvim zajednicama roditeljima veoma lako, jer
praktiki cijelo selo brine o itavoj djejoj populaciji. U stvari, svaka odrasla
osoba koja se zatekne u selu smatra se roditeljem.
Nae drutvo se uvelike razlikuje od ovakvog poimanja roditeljstva, pa se
zato naa djeca ne mogu tako slobodno kretati i svakog odraslog lana nae
civilizirane zajednice smatrati roditeljem. Stoga ne udi elja, to se javlja kod
mnogih roditelja, koja nas tjera da budemo naj-roditelji koji svom djetetu moraju
osigurati sve, od hrane do zabave. Ukoliko se u potpunosti posvetite djeci
neminovno ete, prije ili kasnije, osjetiti potrebu za drutvom odraslih i za nekim
drugim aktivnostima koje nisu vezane za djecu. Ako, pak, isuvie vremena
provodite na poslu, ubrzo ete poeti saaljevati sami sebe, jer ste lieni
obiteljske intimnosti i jer vam nedostaje druenje sa vlastitom djecom. Nije
nikakvo udo da roditelji koji imaju dvoje ili vie djece mlae od pet godina uvijek
iscrpljeni, nervozni i podloni pobolijevanju.
Kad se osjeamo dobro i kad smo potpuno zdravi onda emo biti u stanju
svojoj djeci pruiti najvie. I to je jo vanije, svo nae bavljenje djecom
predstavljat e obostran uitak i zadovoljstvo. Naprotiv, kad smo umorni bolesni,
preoptereeni, osamljeni, stvari se mijenjaju i djecu poinjemo posmatrati kao
konkurente u borbi za opstanak. Ovakve situacije mogu biti opasne i za vas i za
va brak, a bogami i za vau djecu.
Roditelji koji su pod stalnim pritiscima i tenzijama prije ili kasnije
dospijevaju do faze kad vie nisu u stanju ispunjavati svoje roditeljske obaveze.
Zbog toga je od veoma velike vanosti da nauite brinuti o sebi, jer samo tako
ete moi biti uspjean roditelj. Vaoj djeci ste potrebni zdravi i veseli!
esto razgovaram sa roditeljima koji imaju problema sa svojom djecom i
koji se ude kako im nita ne polazi za rukom. Takvi ne shvaaju da je ovjeku
za posebna dostignua potrebna posebna energija. Ljude ne pokree samo
hrana. Uz hranu potrebna je energija koju zovemo ljubav, dodir, priznanje,
50
razgovor, podrka. Kadgod sa nekim razgovarate vi razmjenjujete energiju: neki

ljudi troe vau energiju, a neki vam je netedimice daju. Zato nije udno kad za
nekoga kaemo da je naporan ili da nas je taj-i-taj potpuno iscrpio ili da je
naprosto nemogu. Iz istog razloga se nervozno trzamo na zvuk telefona, u strahu
da nas ne nazove takva neka naporna osoba koja e nas i preko telefona potpuno
iznuriti. Ali, isto tako, ne treba uditi kad neki dobar prijatelj potegne i itavih
stotinjak kilometara samo da bi nas vidio.
Iako nam i djeca mogu vratiti snagu i energiju potrebnu za neke druge
aktivnosti, uglavnom je obratno i to je sasvim u redu. Ali, kad smo mi jedini izvor
iz kog naa djeca crpe potrebnu energiju i kad taj izvor presui neminovni su
lomovi. A ovjek je sklon svoje tijelo tretirati jednako kao i svoj automobil - dok
ide, ide!
Kad se radi o prijateljima koji vam samo kradu vau energiju a za uzvrat
vam ne daju nita, onda je vrijeme da potraite nove prijatelje. Nekad se to moe
rei i za roditelje! Naime, nije rijedak sluaj da ljudi koji su nekada bili prema
nama veoma dobri (ukljuujui i roditelje) odjednom postanu izvor negativnih
uvstava.
Jednom zgodom sam odluio da od grupe od dvadesetak roditelja saznam
kako oni obnavljaju svoju energiju. Nakon dvosatnog razgovora iskristaliziralo
se nekoliko veoma zanimljivih prijedloga:
- naite nekoga da vam priuva djecu dok se vi zabavljate ili odmarate;
- potrudite se da dosadite svojoj djeci pa e vas na neko vrijeme ostaviti na
miru;
- provedite desetak minuta sa svojim suprunikom nakon posla i
razmijenite iskljuivo dobre vijesti. Ako djeca mirno sjede i sluaju, neka i ona
budu prisutna. U protivnom ih poaljite u drugu sobu;
- bolje je svakodnevno provesti pola sata sa djecom i pri tome biti prisutan
i duom i tijelom, nego s njima provesti cijeli dan, ne pridajui im ni pola od
svoje panje. Tako ete djeci omoguiti da sama isplaniraju to e raditi u tih
pola sata dok su sa vama;
- nauite kako da se iskljuite dok obavljate neke isto mehanike poslove
ili dok putujete na ili sa posla;
- redovito upranjavajte neku aktivnost koja nema nikakve veze s ulogom
roditelja;
- s vremena na vrijeme skuhajte neto to jako volite, na as zaboravite
djeji menu;
- sluajte muziku koja se vama svia;
- druite se to ee i sa drugim roditeljima;
51
- jasno dajte do znanja svom partneru to od njega oekujete: ljubav, seks

ili samo drutvo. Pokuajte sa svojim partnerom postii to bolju saradnju na
svim poljima;
- upiite se na razne teajeve koji e vam pomoi da se bolje snaete u ulozi
roditelja. Pohaajte fitness centre, bavite se sportom;
- pokuajte zaboraviti na besprijekornu urednost i istu kuu, bar dok su
vam djeca mala. Inzistiranje na idealnoj istoi tokom tog perioda moe vas
potpuno izluditi;
- kuu tako organizirajte da djeca imaju svoje prostorije u kojima nee biti
vrijednih stvari i predmeta i gdje e zidovi i podovi biti obloeni materijalima koji
se lako iste i odravaju;
- razgovarajte i probleme rjeavajte za stolom, oi u oi, bez prisustva djece,
a ne u spavaoj sobi. Spavaa soba slui drugim namjenama;
Mnogi zlobnici naokolo ire kojekakve neistine o negativnim stranama
roditeljstva: te s malom djecom samo problemi, te ovjek nema minute vremena
za sebe, te mala djeca razaraju brak, te ovo, te ono. Sve te prie nemaju nikakve
osnove, jer roditeljstvo donosi radost.
Istina, ima roditelja koji pate ali uglavnom svojom krivnjom, jer pred sebe
stavljaju nerealno visoke standarde. Ustvari, pred roditelja se postavljaju tri
osnovne zadae:
- da brine o sebi;
- da brine o svom braku;
- da brine o svojoj djeci.
I to upravo tim redoslijedom. Nekad se, naime, smatralo da roditeljstvo
znai vjeno rtvovanje. Ne treba, zato, uditi to se danas malo ljudi odluuje
da ima djecu. Jer, njihovi roditelji, koji su roditeljske dunosti uzimali kao
strano i vjeno odricanje, esto su svojoj ve odrasloj djeci znali rei:
I to mi je hvala za sve to sam za tebe uinio/uinila!
ili:
Svoje najbolje godine potratili smo na tebe, a evo kako nam to vraa!
Ovakav pristup roditeljstvu i djeci, kojoj se nastoji nametnuti osjeaj
krivnje, potpuno je pogrean, jer ovjek postaje roditeljem prvenstveno zbog sebe
i za sebe! Zbog toga je samo po sebi razumljivo da su briga o sebi, o svom
branom drugu i svojoj djeci nerazdvojne stvari. Ukoliko zadovoljite svoje potrebe
moi ete zadovoljiti i potrebe onih koji vas okruuju, i to svojevoljno i na vlastito
zadovoljstvo. Brinui o svom braku sami ete sebe uvjeriti da niste samo netko
tko brine o djeci i kui ili onaj koji samo donosi novac u kuu, ve da ste
52
punopravan i poeljan partner u vlastitoj branoj zajednici. Ovakav pristup po-

vratit e vam poljuljano samopouzdanje i omoguit e vam da se potpuno
opustite. Kad rijeite brigu oko sebe i svog partnera, djeca dolaze kao prirodan
nastavak te brige. Ako ste svjesni da ste roditeljstvo odabrali kao svoj vlastiti cilj
ako znate brinut, o sebi i ako cijenite svog branog druga onda briga oko djece
postaje maji kaalj.
Na koncu, evo i nekoliko savjeta kako energiju sauvati pravilnim odabirom
hrane po principu prava hrana u pravo vrijeme.
1. Jedite hranu koja vam daje postojanu snagu. Hrana ima dvojaku ulogu:
prvo, ona nas snabdijeva hranjivim tvarima koje slue za rast i odravanje naeg
organizma i drugo, ona nam osigurava energiju potrebnu za svakodnevne fizike
i mentalne aktivnosti. Veina ljudi inzistira na hranjivosti tvari koje unosimo u
organizam. Osim hranjivosti vana je i vrsta hrane, njena kompleksnost. Osim
toga treba imati na umu i sadraj ugljikohidrata i proteina, posebno kad se radi
o hrani koju dajemo djeci. Izbalansirana ishrana bit e izvor zdrave energije koja
nee dozvoliti brzo umaranje, a djeca e se osjeati oputeno i zadovoljno.
Svakodnevno unoenje pravilnog omjera ugljikohidrata, itarica, proteina i
svjeeg voa u organizam ima izuzetnu vanost za ukupno zdravlje. Ako pri tome
vodimo rauna da to inimo u pravo vrijeme, onda e rezultati biti jo bolji.
2. Hranu treba uzimati prije nego to osjetimo glad. Tako je! Doruak je
najvaniji obrok jer nam on daje energiju za dan koji je tek pred nama. Obilan
ruak ili dobra veera bez sumnje e dobro nahraniti i vas i vau djecu, ali uinak
e biti mali. Ustvari, to je isto razbacivanje energijom. Obilan doruak spreava
pretilost, jer pojedeno jelo ide pravo u krvotok, gdje mu je i mjesto. Kad se dobro
najedete uveer prije spavanja ili sjedenja pred televizorom, onda se jelo taloi
tamo gdje nam najmanje treba, pa ubrzo poprimamo izgled bureta od sala.
Ukoliko i dalje nastavite jesti istu dnevnu koliinu hrane kao i dosad, samo u
drugo vrijeme, odnosno ako glavno jelo bude doruak umjesto veera, onda ete
veoma brzo primijetiti da ste se rijeili velikog problema - debljine!
3. Izbjegavajte takozvanu brzu hranu. eer i hrana na bazi rafiniranog
eera ima veoma negativno djelovanje na ponaanje djec. Naime, neposredno
nakon konzumiranja takve hrane djeca su puna vika energije, postaju
hiperaktivna i prgava, ukratko - zloesta. Ispitivanja su pokazala da takva hrana
djeluje brzo i kratko, a nivo eera u krvi jednako brzo raste i pada, ak i nie
nego to je bio prije konzumiranja navedene hrane. Zato djeca koja preteno jedu
takvu hranu esto zadrijemaju i veoma brzo gube koncentraciju.
4. Izbjegavajte kemikalije, umjetne boje i konzervanse. Razni aditivi koji se
dodaju gotovim jelima imaju veoma razliite i individualne uinke i stoga ih treba
izbjegavati kad god je to mogue.
53
9.
POSEBNE SITUACIJE
Kako se postaviti ako ste, na primjer, uitelj u osnovnoj koli, nastavnik u
srednjoj koli, politiar, aktivista mjesne zajednice, djed ili baka, susjed ili
prijatelj?
Kod djeteta ete veoma lako prepoznati simptome negativnog
programiranja u najranijoj dobi, ve od vremena kad krenu u vrti.
Ovdje emo navesti nekoliko glavnih indikatora:
- dijete je povueno, ne drui se s ostalom djecom, teko sklapa prijateljstva;
- dijete se uklapa u grupu, ali ne izvrava postavljene zadatke; djeluje
uplaeno i rastreeno;
- dijete se neprestano tue i sukobljava sa drugom djecom, a kad mu se
obratite njegove su reakcije neprimjerene; kad ga ukorite ono se smije; odnos
prema drugoj djeci je izrazito negativan.
Moda je ba u vaem razredu dijete koje spada u jednu od ove tri kategorije,
ili u svaku pomalo.
Tuno i osamljeno dijete

Veoma je vjerojatno da ovakvom djetetu nedostaje prave ljubavi, da nije
dobilo podrku u svojim nastojanjima za afirmacijom u periodu od prvih mjeseci
pa do svoje druge godine ivota. Njemu su potrebne pozitivne poruke koje ne
moraju biti povezane sa uspjehom ili znanjem. Dovoljno ga je s vremena na
vrijeme pogladiti po kosi i rei par toplih i jednostavnih rijei. Takvi e postupci
pomoi tunom i osamljenom djetetu da se opusti i da osjeti da je voljeno.
Samokritino dijete
Samokritino dijete koje ne pokuava izvui ono najbolje to u sebi nosi
moda je i imalo poetnu podrku, ali je istovremeno doivljavalo i uvrede i
neopravdane prijekore. Ovakvo ponaanje esto se razvija kod prvog djeteta u
porodici, jer majka obino svu panju posveuje novopridolici, a njen
prvoroenac ostaje po strani, odbaen i neopravdano kritiziran.
54
Mnogi roditelji u svom odnosu prema djeci usvajaju metodu poniavanja i

vrijeanja, pa im to prelazi u naviku koja upravlja njihovom svakodnevnom
komunikacijom sa djecom. Djeca takvih roditelja - na desetero djece bar je jedno
takvo - kad im zadate da neto naprave ili rijee, esto odgovaraju da ona to ne
mogu jer su glupa, nesposobna ili blesava.
Ovakvoj djeci treba dosljedna i pozitivna podrka, bez prevelike buke koja
bi ih mogla dovesti u neugodnu situaciju u odnosu na drugu djecu. Morate paziti
da ovu djecu ne korite na nain koji bi ih opet zatvorio u njihovu ljuturu. Sa
ovakvom djecom trebat e vam puno strpljenja i zato je, prije svakog ozbiljnijeg
razgovora o eventualnim problemima sa roditeljima, dobro prijateljski i
neobavezno popriati sa samim djetetom. U razgovoru s roditeljima pokuajte
okolino i oprezno doznati da li ga nepotrebno kritiziraju ili mu nadijevaju
pogrdna imena. Pokuajte im objasniti da i vama esto, a naroito kad ste
umorni i razdraeni, doe da im izdijelite razne pogrde i psovke ali da se ipak
suzdrite kad se sjetite kakve to posljedice moe imati na djeju psihu. Ako imate
ovu knjigu, posudite je roditeljima ovakve djece, jer njima je najpotrebnija!
Agresivno dijete
Agresivne sam sauvao za sam kraj. Djeca koja su agresivna prema svojim
vrnjacima i drska sa odraslima potpuno su zastranila. Njih je zadesila
negativna kultura, jer su i sami imali nesreu da ih se tretira na iskljuivo
agresivan nain i da pred oima imaju samo negativne uzorke ponaanja. Vrlo je
vjerojatno da se roditelji ovakve djece neprestano svaaju, a moda i tuku. Vano
je znati da se ovakva djeca ne ponaaju agresivno zato jer to ele, ve zato to
drukije ne znaju. Jednako vano je znati da isprva takva djeca nee biti u stanju
pozitivno reagirati na pohvalu, toplu ljudsku rije i pozitivnu gestu. Zato uitelj
mora na poetku primijeniti drukiju metodu - metodu vrste kontrole i
dominacije, jer takvo dijete jedino i poznaje takav nain. Naravno da se to moe
i mora uraditi bez poniavanja i vrijeanja djeteta. Ovakva djeca trae veliku
upornost i ustrajnost, nepopustljivost i mirnou. Svojim ponaanjem, svojim
pogledom i svojim dranjem djetetu morate dati do znanja da ste dovoljno snani
i postojani u svojoj nakani da ustrajete. Rezultat nee izostati. Kad konano
uspostavite zadovoljavajui odnos, svojim porukama moete poeti dodavati
pozitivne tonove. S vremenom ete takvoj djeci moi povjeravati neke vane
zadatke i dunosti, poput redarske i slinih. Kad jednom uspijete uspostaviti
prijateljski odnos s takvom djecom, onda e ga ona moi uspostavljati i sa
ostalom djecom.
Negativno programirana djeca naroito dolaze do izraaja u srednjoj koli.
tovie, srednja kola je pogodan medij za pogoranje negativnog programiranja!
55
Moda ste uli za Ivana Illicha, nastavnika koji dosta nepovoljno govori o
gotovo svim institucijama zapadnog svijeta. Sreom, on svoju kritiku izrie na
kreativan nain, pa nam koji put ponudi i rjeenje pojedinih problema. Illich
tvrdi da kole na Zapadu imaju samo jednu ulogu: da pripreme ljude za ivot u
tvornicama, a, u sluaju da se stvarno dobro ponaaju, onda i za rad u ogromnim
poslovnim zgradama. Zato, tvrdi on, kole na zapadu nalikuju na tvornice u
kojima mladi ljudi ue da budu nitko i nita i da rade to im se kae.
Moda ba i nije tako, ali nae srednje kole pate od izvjesnih
dehumanizirajuih boljki koje su ugraene u same temelje naeg kolskog
sistema. Poseban problem predstavlja broj uenika u pojedinoj koli koji se u
prosjeku kree oko 1000. Istraivanja su pokazala da se idealan broj kree oko
brojke 250. Nakon toga dolazimo do problema este promjene mjesta boravka,
odnosno kolovanja. Sljedei problem je bezlina nastava i bezlian odnos
nastavnik - uenik. Teko je oekivati da nastavnik koji predaje po nekoliko
predmeta u tako brojnim i pretrpanim razredima uope zna ime pojedinog
uenika, o uenikim problemima da i ne govorimo!
Moja su istraivanja pokazala da se aci u srednjim kolama susreu sa
sljedea etiri velika problema:
- nain prezentacije gradiva;
- pogrde i vrijeanja od strane nastavnika;
- usamljenost;
- agresivnost uenika.
Ovdje emo se pozabaviti sa posljednja tri problema.
Vrijeanje uenika od strane nastavnika

Kad se nastavnik tokom nastave slui zajedljivom zlobom, uvredama i
poniavanjem uenika onda se evidentno radi o simptomima frustracija i
krajnjeg nezadovoljstva. Veoma malo ljudi, koji sami nisu nastavnici, moe
pojmiti sa kakvim se stresovima i tekoama susree nastavnik na srednjoj koli.
Nakon psihijatara, nastavnici su najugroenija profesionalna kategorija kad je
rije o fizikim i nervnim slomovima. Velika i bezlina kola nije nimalo milostiva
prema nastavnicima, ba kao ni prema uenicima. U pravilu, srednje su kole
rasadnik asocijalnih ponaanja koja pokreu i kojima u osnovi stoje razbijene
obitelji, epidemija nezaposlenosti i sve ostale frustracije zapadne civilizacije.
Izuzetak su samo one usamljene ustanove gdje se osoblje trudi da uvede
inovacije i pokuava da kolsku sredinu podredi ovjeku.
Agresivno i zajedljivo ponaanje nastavnika prema uenicima ima dva
uzroka:
56
- nastavnik se takvim ponaanjem oslobaa svojih unutranjih napetosti

(kojih ne bi bilo da je nastavnik zadovoljan);
- kako itavo vrijeme mora voditi brigu o disciplini u razredu, nastavnik
svojim zajedljivim primjedbama i pogrdama nastoji sauvati autoritet u emu,
bar kratkorono, i uspijeva.
Ovdje u dodati samo jedno: svi smo skloni gubljenju ivaca i s vremena na
vrijeme znamo nekontrolirano planuti. Djeca takve ispade znaju dosta dobro
prepoznati i podnijeti. Ali ako takvo ponaanje postane praksa, onda u vam dati
koristan savjet: ukoliko u osnovi ne volite djecu, molim vas, nemojte biti
nastavnik!
Usamljenost
Izoliranost je postala prava poast koja hara srednjim kolama. Osmotrite
li dvorite srednje kole za vrijeme velikog odmora znat ete o emu govorim.
Mnogi uenici odmor provode u osami, etajui ili sjedei na klupi, ekajui da
zvono oznai povratak u razred. Drugi e se grupirati u skupine koje nisu vrste
i u kojima glavnu rije vodi jedan, ili najvie dva uenika. Ostali rijetko ulaze u
rasprave i uglavnom se dre po strani. este su i manje grupe, posebno
djevojaka, koje lutaju dvoritem potiskujui svoje individualne osamljenosti
prividom druenja. A druenje je samo prividno, jer kad pogledate bolje vidjet
ete da djevojke skoro uope ne razgovaraju!
Za vrijeme nastave lako ete uoiti da pojedini aci nisu savladali ni osnovne
vjetine konverzacije. U novije vrijeme osnivaju se po srednjim kolama razne
sekcije, od dramskih do govornikih, koje pokuavaju poboljati situaciju na tom
polju.
Usamljena djeca prolaze pored nas neprimijeena, dok ona agresivnija i
bunija uvijek u ovakvim sredinama prolaze bolje jer ih je teko ne zamijetiti.
Ukoliko poelite neke od ovih usamljenika izvui iz anonimnosti, uradite to tako
da to ostali uenici ne primijete, dakle nenapadno. Trud e vam se isplatiti.
Svaki pokuaj humanizacije srednje kole - od formiranja raznih grupa,
izleta, kampiranja i slinih kolskih i vankolskih aktivnosti vrijedan je hvale,
jer srednja kola je za mnogu djecu posljednja ansa da prevladaju svoju
negativnu programiranost. Zato je na vama da uinite sve to moete!
Agresivnost uenika
Sa dobro poznatom okrutnou koju pojedina djeca iskazuju prema svojim
kolegama obino se barata na kontra-produktivan nain. Taj problem je, naime,
57
u pravilu simptom koji nam pokazuje u kakvom svijetu odraslih dijete ivi.
Opresivni sistem, bilo da se radi o koli bilo o obitelji, raa situaciju u kojoj se
rtve iskaljuju jedne na drugima.
U stara vremena, kad su baroni zlostavljali svoje vitezove, a ovi kmetove,
onda su kmetovi, umjesto da se pobune protiv istinskog ugnjetaa (za to realno
nisu imali nikakvih izgleda!), istresali svoj jad jedan na drugoga! U kolama koje
ne poznaju ili ne priznaju ovaj princip meuovisnosti nasilja, gdje jedno nasilje
raa drugo, i gdje problem pokuavaju rijeiti novim represijama, dolazi do
kontraefekta, pa napetosti postaju vee, a nasilje ee.
U onim sredinama gdje nastavnici uivaju i moralnu i materijalnu podrku
lokalnih vlasti i itave zajednice i gdje se sa djecom postupa strogo i pravedno,
ali i sa dosljednou i dunim potovanjem, agresivnost meu uenicima veoma
je rijetka pojava koja se gui u zaetku. Iako materijalni faktor u kolskom
sistemu nije zanemariv, mislim da su daleko najvaniji takozvani meuljudski
odnosi, to jest nain na koji se odnosimo jedni prema drugima. kole same po
sebi obino nisu izvor najveih problema na koje djeca u ivotu nailaze, ali ako
odnosi u koli ne valjaju onda se nevolje umnoavaju.
Kad kola ne uspije ispuniti svoju zadau najmanju krivicu za to snose
nosioci nastave. Za neuspjeh su najee kriva sistemska rjeenja koja nau
kolu zaista tretiraju kao proizvodnu traku s koje silaze kadrovi koji e posluno
raditi ono to im se naredi. Ne treba se uditi da veina djece ne uspijeva
savladati gradivo, naroito kad znamo da se veina odjeljenja sastoji od 30 pa i
40 uenika. Mi smo valjda jedina poznata civilizacija koja je svoj kolski sistem
uredila na industrijskim osnovama. Prije vie hiljada godina Aboridini su
svoju edukativnu metodologiju zasnivali na principu jedan ak - jedan uitelj.
U takvom sistemu nije bilo promaaja i ponavljaa. Nema toga uitelja ili
nastavnika, ma koliko bio savjestan i angairan, koji e biti u stanju istovremeno
poduavati i pruati emocionalnu podrku tridesetorici ili etrdesetorici uenika.
Nadajmo se da e uskoro osvanuti dan kad emo naoj djeci moi pruiti ono to
zasluuju - kolski sistem u kom e svako dijete imati svog mentora! Do tada e,
naalost, kolovanje biti proces koji nalikuje koenju uz brdo.
Pouzdano znam da ste vi, kojima sam i namijenio ovo poglavlje, izuzetno
savjesni i brini uitelji i nastavnici (da je drukije zar biste uope itali ovakvu
literaturu?!) zato mi dozvolite da vam preporuim sljedee:
- iz svog rijenika i svojih predavanja potpuno iskljuite sve one formulacije
koje bi na bilo koji nain mogle biti uvredljive ili poniavajue za vae uenike;
usvojite pozitivne metode vladanja nad uenicima i budite dosljedni u njihovu
provoenju;
- ukoliko u razredu imate problematinu djecu koja vas iscrpljuju i fiziki i
psihiki, pokuajte primijeniti neke od metoda koje sam spomenuo u ovom
poglavlju;
58
- iznad svega potujte svoje potrebe, jer vi ste ipak pripadnik ugroene vrste
a svojim ete uenicima biti korisni samo ako ste zdravi i u punoj formi!
Narednih nekoliko redaka posveujemo politiarima i ostalim drutvenim
aktivistima. Svi znamo da nitko, pa ni jedna porodica, ne moe egzistirati mimo
itavog svijeta. Zdrave porodice mogu opstati samo u drutvu koje im daje punu
podrku u svakom pogledu. Drutvo, zato, moemo posmatrati kao jedan veliki
klub kome plaamo lanarinu i od kojeg za uzvrat dobivamo odreene beneficije.
Na je klub daleko od toga da bude savren. Ne samo da je loe organiziran,
ve postoje mnogi lanovi koji uporno pokuavaju vodu skrenuti na svoj mlin,
bez obzira to to nije u interesu veine lanova. Zbog ovakvih pojava prisiljeni
smo na svakodnevnu borbu kako bismo nae potrebe uskladili sa potrebama
drugih lanova i tako sprijeili uruavanje drutva.
Roditelji osjeaju dodatnu potrebu da u tom naem nesavrenom svijetu
izbore mjesto pod suncem za svoju djecu. Zbog toga emo esto imati prilike
viati brine roditelje, koji ne tede svoju energiju, ni u kui ni izvan nje, kako
se veoma aktivno angairaju u raznim kolskim odborima, ulinim
organizacijama, mjesnim zajednicama, ali i u jakim politikim i vjerskim
organizacijama i strankama. Naravno da kod takvih angamana dolazi i do
gubitka smisla za uravnoteenost, ali i do paradoksa i krajnosti u kojima s jedne
strane imamo, na primjer, ljude koji odbijaju bilo kakav angaman, i, na drugoj
strani, ljude koji se angairaju preko svake mjere i ispod svakog ukusa.
Kao to smo ve zakljuili, naa civilizacija je daleko od savrenstva, ali da
bismo koliko, toliko funkcionirali potrebna je uspostava ravnotee davanja i
uzimanja. Porodica drutvu daje svoju radnu snagu, plaa poreze i na mnoge
druge naine pridonosi njegovu razvoju. Drutvo bi porodici trebalo uzvratiti
pruanjem komunalnih usluga, infrastrukturom, besplatnim kolovanjem,
socijalnim i zdravstvenim osiguranjem. Takvom razmjenom dolazimo do
saznanja da drutvo i nije nita drugo nego veoma mnogo porodica koje dijele
zajedniki prostor i zajednike interese.
Dakle, ako ste roditelj nemojte izbjegavati angaman u pojedinim
situacijama ili radnim grupama, ako zbog nieg drugog onda zato da budete u
toku zbivanja. Samo tako ete moi popraviti poloaj svoje obitelji i osigurati
svojoj djeci bolju startnu poziciju u trci koju zovemo ivot.
I na kraju par rijei djedovima i bakama (ali i prijateljima i dobrim
susjedima). Roditeljsko zanimanje moe biti veoma dosadno i naporno. To
najee znaju samo oni koji su veoma bliski s roditeljima. Takvi e moi uoiti
i sve one nijanse u raspoloenjima koje dovode do prvih trzavica i napetosti u
odnosima roditelji - djeca. Ako elite pomoi mladim roditeljima, evo nekoliko
korisnih savjeta!
59
Najbolje ete pomoi ako mladim roditeljima s vremena na vrijeme ponudite

svoje usluge i pripazite na unuke. Danas je, moda, mnogo tee biti roditelj nego
u vae vrijeme. Podizati djecu i voditi ogorenu borbu na nemilosrdnom tritu
radne snage i vrijednosnih papira nije nimalo jednostavno. Dva, tri sata
oputanja i predaha od svakodnevnih napora mogu biti presudna za opstanak
porodice. Zato se nemojte ustruavati, ponudite svoje usluge, ali samo
povremeno i neka vam ne bude neugodno da koji put kaete Ne, danas ne mogu,
imam neke druge obaveze!. Tako ete, naime, mladom paru dati do znanja da
vae uskakanje u zamjenu ne uzimaju zdravo za gotovo.
Sljedee to moete uiniti za mlade roditelje jest da im pruite bilo kakav
oblik materijalne podrke. Naa je civilizacija i na ovom polju nakrivo nasaena.
Zato se i dogaa da nam novac nedostaje upravo onda kad nam je najvie
potreban - kad zasnivamo porodicu i kad podiemo djecu. Kad taj proces zavri
novaca imamo dosta, pa i previe. Nekada su ljudi kao pojedinci bili siromaniji,
ali su zato bili u prilici da dijele zajednika, plemenska, zadruna ili porodina,
dobra. Mladi e roditelji veoma cijeniti ako im materijalno pomognete oko
podizanja podmlatka. Ne mora to uvijek biti novac. Od dobrih prijatelja e dobro
doi polovna odjea djece koja su je prerasla, stara kolica, zipka ili kreveti.
Igrake da ne spominjemo. Zaboga, ipak su to vai unuci, odnosno djeca vaih
prijatelja/susjeda!
Odbiju li ponosni mladi roditelji materijalnu pomo, uvijek im moete dati
moralnu podrku! Ukoliko imate dovoljno vremena, bit e dosta da sasluate
ojaenu mladu majku ili gnjevnog mladog oca. Mladi roditelji imaju hiljadu
problema. Ako im pruite rame za plakanje, toplu rije utjehe, izraze saosjeanja,
svoju spremnost da uvijek budete pri ruci, uinit ete veoma mnogo.
Samo im nemojte drati prodike, nemojte ih osuivati ili usporeivati
njihove probleme s problemima drugih ljudi, nemojte ih nepotrebno kritizirati.
Ukoliko osjetite da vas obuzima osjeaj nadmoi koji stariji i mudriji znaju s
vremena na vrijeme manifestirati, obuzdajte se. I dobar savjet u pogreno
odabranom trenutku nee naii na prihvaanje, pogotovo ako ga nitko nije traio.
To se naroito odnosi na djedove i bake koji e ponekad netaktino savjetovati
do besvijesti, nastojei, tako, nadoknaditi ono to su propustili u odgoju vlastite
djece.
Djedovi i bake, inae, mogu biti veoma korisni. ak i kad su najbeskorisniji
oni imaju vanu ulogu u odgoju djece. Netko je jednom rekao da se djedovi i bake
dobro slau sa unucima zato jer imaju zajednikog neprijatelja! Ali, alu na
stranu, djeci su pored roditelja potrebni i drugi odrasli ljudi. Ako zbog niega
onda zbog mogunosti komparativne evaluacije. ak i najzloestija baka dobro
e nam doi da djeca uvide da mama i tata i nisu tako loi! Poznajem mnoge
ljude koji su uspjeli preivjeti zahvaljujui injenici da je u kui bio i djed ili
baka, ili oboje, koji su na uzburkanom moru porodinih neprilika uvijek sluili
kao luka spasa.
60
U porodicama koje imaju djedove i bake, prijatelje i susjede svih uzrasta i

generacija, koji uzimaju aktivnog uea u ivotu obitelji, uglavnom rastu djeca
kojoj nisu potrebni ni kolski psiholozi, ni psihijatri, ni socijalni radnici.
61
10.
P.S.
Samo brini roditelji itaju knjige koje govore o roditeljstvu i podizanju
djece. Sigurno ste primijetili, itajui ovo tivo, da ima dijelova koji su pogodili u
sutinu problema, kao i to da ima dijelova koji vam se ine nezanimljivim i
nevanim.
Moda ste neke dijelove jednostavno preskakali, to je dobro, jer ba tako
sam i zamislio ovu knjigu. U vaem pamenju e najvjerojatnije ostati oni dijelovi
koji se odnose na vau konkretnu situaciju, a to je i bio moj cilj.
Moda ete nakon itanja ove knjige uiniti svjestan napor kako biste
poboljali odnose u vaoj obitelji, ali jo je vjerojatnije da ete i nesvjesno, itajui
ovdje izneseno, promijeniti svoje poglede na neke tipove ponaanja. Upravo tako
i dolazi do promjena miljenja!
Drugo ili tree listanje knjige moda e vam otkriti neto to ste u prvom
itanju propustili. Knjiga e vam moda dobro doi i u onim trenucima kad ne
uspijevate rijeiti neki akutan problem.
U svakom sluaju, nadam se da e vam knjiga biti od koristi i da e vam
pomoi da to lake savladate vjetine koje krase sve dobre roditelje. Uvjeren
sam da e knjiga u va dom donijeti pozitivne promjene. ak i onda kad vam se
ini da se nita nije promijenilo i da je sve jednako sloeno i teko kao i prije,
jednog dana ete iznenada shvatiti da ste i vi i vaa djeca i ostali ljudi koji vas
okruuju mnogo zadovoljniji nego ranije. Napredak dolazi poput plimnog vala.
Iznenada i nenajavljeno. Vjerujte, znam to govorim!
KRAJ
62

Steve Biddulph Tajna Sretne Dece PDF

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Steve Biddulph Tajna Sretne Dece PDF

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

STEVE BIDDULPH - TAJNA SRENE DECE

Pomislite samo na one nesretnike koje vi poznajete: na sve one kojima

Past e! Pazi, okliznut e se!

ele hipnotizirati moemo se dosta uspjeno oduprijeti. Ipak, nenamjerna i

- Zato se ne kandidira za ono mjesto?

Ovakve poruke djeluju podjednako i na svijest i na podsvijest, pa smo

Kretenu jedan, isti si otac!

Ovu priu sam uo od jedne od svojih najdraih uiteljica, od dr. Virginije

Strunjaci su, primjenom hipnotike metode, utvrdili da se verbalna poruka

Da te bar nisam ni rodila!

- Nastojte da ne hvalite ono to zasluuje pokudu (Ba ju je dobro izlemao.

policajci oruje?, Hoe li nas zaustaviti? i slino. Trebalo mi je nekoliko dana

Nevenka, dri se vrsto za stranice amca.

hladne krevetie od nehrajueg elika, a opsluivale su ih jednako hladne i

u srdaan smijeh. Iz ovog naunog eksperimenta izvukao sam jedini mogui

to je u njihovoj moi ne bi li ubili dosadu, pa i onda ako takve aktivnosti drugi

1. Ve u toku trudnoe nastojte budueg potomka okruiti sa to vie

Znam da bih se trebao osjeati loe i trudim se da izgledam pokajniki, ali

Koji je od ova tri naina va omiljeni pristup rjeavanju problema na koje

Zbog sve veih opasnosti koje vrebaju na maliane u bezlinim i bezdunim

Agresivni su roditelji gotovo neprestano ljuti na svoju djecu. Njihova ljutnja

Majka je bila iskrena i dobronamjerna, ali ne i vrsta i stroga. Bar ne u onoj

- Ja sam u svojoj porodici trinaesto prase / - Ja vrijedim jednako kao i svi

Cijela mudrost ove taktike je u upornosti. Kad dijete shvati da neete

Problemi se, meutim, javljaju kad:

usaglaavati svoje stavove sa drugim roditeljem/suprunikom. Samohrane

e vam postati pasivno i depresivno. Isto tako, vano je da ga pustite da zaplae

treba voditi rauna da raspoloenje i itava atmosfera bude uravnoteena, kako

prilino bezizraajan izgled karakteriziran poluotvorenim ustima i tupim

razgovor, podrka. Kadgod sa nekim razgovarate vi razmjenjujete energiju: neki

- jasno dajte do znanja svom partneru to od njega oekujete: ljubav, seks

punopravan i poeljan partner u vlastitoj branoj zajednici. Ovakav pristup po-

Tuno i osamljeno dijete

Mnogi roditelji u svom odnosu prema djeci usvajaju metodu poniavanja i

Vrijeanje uenika od strane nastavnika

- nastavnik se takvim ponaanjem oslobaa svojih unutranjih napetosti

Najbolje ete pomoi ako mladim roditeljima s vremena na vrijeme ponudite

U porodicama koje imaju djedove i bake, prijatelje i susjede svih uzrasta i

Você também pode gostar