jSVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

Filozofski fakultet u Osijeku

PEDAGOKO PSIHOLOKO DIDAKTIKO METODIKA IZOBRAZBA

Suvremena kultura kole

Tipovi roditeljskog odgoja

Nastavnik: Prof. dr. Zlatko Milia Polaznica: Aleksandra Miljevi

Osijek, veljaa 2017.

Uvod
Brojni imbenici utjeu na proces odrastanja i socijalizacije djeteta u obitelji, a jedan od
vanih je roditeljski odgoj. Autoritativan (demokratski, dosljedan) roditeljski odgoj
predstavlja odgovorno ponaanje roditelja koji postavlja jasne granice, pravila ponaanja i
zahtjeve, ali istovremeno djetetu prua mnogo topline, ljubavi, razumijevanja i potpore.
Autoritarni (autokratski, kruti, strogi) roditeljski odgoj karakterizira visoka razina kontrole i
nadzora roditelja koji trai disciplinu bez mnogo topline i potpore. Roditelji su autoritet koji
postavlja zahtjeve i odreuje pravila, ne uzimajui u obzir potrebe i prava djeteta. Permisivan
(popustljiv) roditeljski odgoj temelji se na roditeljskom zadovoljavanju svih djetetovih
zahtjeva, jer su uvjereni da tako na najbolji nain iskazuju svoju ljubav. Zanemarujui
(zaputajui, ravnoduni) roditeljski odgoj opisuje roditelja koji ne pokazuje interes za
djetetove potrebe, uspjehe i neuspjehe. Pred dijete se postavljaju mali zahtjevi, a pri tome
izostaje iskazivanje topline i potpore.
Iako su stilovi roditeljstva pod utjecajem brojnih imbenika kao to su ekonomske prilike,
struktura obitelji, osobine roditelja i osobine djeteta, neosporno je da sigurnost i ljubav koju
roditelji pruaju djetetu ine osnovu njegovog razvoja i zdravlja.

Roditeljski odgojni ciljevi i vrijednosti

Ljubeti (2012.) navodi da bi cilj roditeljstva trebao biti podizanje matovite, odgojene,
samosvjesne, samostalne, sigurne, kompetentne i dinamine djece koja posjeduju strast za
uenjem i ivotom. Vrijednosti predstavljaju drutveno prihvaene ideje o tome to je dobro,
ispravno i poeljno u drutvu. To su vjerovanja koja pojedinac doivljava kao standarde za
ponaanje (Valjan-Vuki, 2013.). Prema Hooper i sur. (2003.; prema Valjan-Vuki, 2013.)
postoje dvije glavne skupine vrijednosti. Prema prvoj skupini, vrijednosti se grupiraju u
kategorije koje ukljuuju moralne, obrazovne, estetske, socijalne, politike, religijske,
intelektualne i kulturne vrijednosti, dok se prema drugoj skupini sve vijednosti oznaavaju
kao moralne vrijednosti. Juul (2011.) navodi etiri osnovne vrijednosti koje djeluju
konstruktivno u zajednikom ivotu djece i odraslih: jednakost, autentinost, integritet i
osobna odgovornost.

Temeljne vrijednosti koje su osiguravale osnove obiteljskog ivota prolaze kroz razdoblje
dezintegracije i preobrazbe i to u mnogim drutvima traje ve vie od dva stoljea (Juul,
1
2008.b: 17). Gombok (2000.; prema Jurevi-Lozani, 2011.) navodi da suvremeno drutvo
naglaava vrijednost harmonije, tolerancije, solidarnosti i uvaavanje mnogih vjerovanja i
vrijednosti pa se time podrazumijeva istodobno priznavanje razliitosti. Jurevi- Lozani
(2011: 144) o vrijednostima kae: Pravila i vrijednosti utjeu i znaajno oblikuju djetetov
razvoj i odgoj. Pri tome ne treba zaboraviti da odgoj za vrijednosti ne ukljuuje samo
deklarativno znanje, ve prihvaanje vrijednosti kao vaan dio ivotnih stajalita i ivljenje u
skladu s vrijednostima

Tipovi roditeljskog odgoja i njihov utjecaj na dijete

Roditeljski odgojni stil je ukupnost roditeljskih stavova i emocionalnog ozraja unutar kojeg
se odvijaju razliiti roditeljski postupci, sva meudjelovanja roditelja i djeteta te prenoenje
roditeljskih vrijednosti i ciljeva (udina-Obradovi i Obradovi, 2003.; 2006.; Sunko, 2008.;
Sremi i Rijavec, 2010.; Petani, 2011.).

Predloen je vei broj dimenzija po kojima bi se mogli razlikovati roditeljski stilovi (Ljubeti,
2007.). Pristup sa dvije dimenzije, definirala je Baumrind (1967.; 1971.) i govori o
emocionalnoj roditeljskoj toplini te roditeljskom nadzoru i zahtjevima. Ovaj su pristup
proirili i prilagodili Maccoby i Martin (1983.). Postavili su jedan od najuspjenijih modela
klasificiranja roditeljskih stilova (udina-Obradovi i Obradovi, 2006.; Klarin, 2006.;
Ljubeti, 2007.; Petani, 2011.). Model se sastoji od dva glavna oblika ponaanja. Zahtijevanje
(kontroliranje) i nezahtijevanje (nekontroliranje) su unutar dimenzije roditeljske kontrole, a
unutar dimenzije roditeljskog prihvaanja (topline) postavljaju prihvaanje (odgovornost)
koje je usredotoeno na djecu i odbacivanje (neodgovornost) koje je usredotoeno na
roditelje. Dimenzija kontrole se, u novije vrijeme, dijeli na bihevioralnu i psiholoku kontrolu
(Macuka, 2010.).

Bihevioralna kontrola odnosi se na postavljanje pravila ponaanja i doputenih granica, a

psiholokom kontrolom roditelji nastoje pratiti djetetova unutarnja emocionalna dogaanja.
Psiholoka kontrola ukljuuje prisiljavanje, umanjivanje vanosti samostalnog donoenja
odluka i emocionalno manipuliranje djetetom (Macuka, 2010.). Ukoliko u roditeljskom
ponaanju postoji previe jedne ili druge kontrole, dolazi do nastanka rizinih imbenika u
djejem razvoju (Barber, 1996.). Primjerice, previe psihike kontrole dovodi do loijih

2
kolskih postignua, a nedostatak bihevioralne kontrole je povezan s agresivnou,
delikvencijom i drugim neprihvatljivim oblicima ponaanja.

Roditeljska toplina odnosi se na potporu, brigu i ohrabrivanje koje roditelji pruaju djetetu, a
roditeljski nadzor proizlazi iz elje za kontroliranjem djetetovog ponaanja (Klarin, 2006.;
Macuka, 2010.). Ove dvije dimenzije predstavljaju kljune dimenzije roditeljskog odnosa
(ari, Sakoman i Braja-ganec, 2002.; udina-Obradovi i Obradovi, 2003.; 2006.; Klarin,
2006.; Ljubeti, 2007.; Sremi i Rijavec, 2010.; Petani, 2011.). Kombinacija navedene dvije
dimenzije roditeljstva omoguava razlikovanje etiri roditeljska odgojna stila: autoritaran,
permisivan, zanemarujui i autoritativan.

Autoritaran (autokratski) odgojni stil karakterizira zahtjevno i restriktivno roditeljsko

ponaanje, strogo provoenje discipline sukladno roditeljskim vrijednostima pri emu se ne
pokazuju mnogo ljubavi i topline. Roditelji preuzimaju mo i kontrolu bez dvosmjerne
komunikacije. Zahtijevaju poslunost, pokoravanje pravilima i naporan rad. Roditelji koji
provode ovakav odgojni stil nisko su na dimenziji topline, a visoko na dimenziji kontrole.
Nepoeljna se djetetova ponaanja kanjavaju, a mnoga zabranjuju, sputavaju i sprjeavaju.
Djetetu se esto naglaava roditeljska ljubav i velika rtva koja je podnesena za njega, to
dijete ne moe razumjeti (Petani, 2011.). Djeca proizala iz obitelji odreenih (veinom)
autoritarnim stilom bit e drutveno povuenija, anksiozna, nesamostalna i nemotivirana, a
pokazivat e agresivnost i/ili srdbu prema roditeljima i mogue samodestruktivno ponaanje
(Klarin, 2006.).

Popustljivi (permisivan) roditeljski stil je nerestriktivan i, premda u njemu roditelji pokazuju

mnogo topline, u isto vrijeme ne postavljaju nikakva ogranienja djeci. Roditelji su usmjereni
na dijete i na dimenziju prihvaanja. Puni su ljubavi i emocionalno su osjetljivi to ih
postavlja visoko na dimenziji topline, ali su svojom popustljivou nisko na dimenziji
kontrole. Djeca popustljivih roditelja su, openito gledajui, nezrela, impulzivna, bez
roditeljske kontrole i osjeaja drutvene odgovornosti. Juul (2006: 75) istie: Nema smisla
dozvoliti da djetetova elja upravlja ivotom obitelji. Ako se djetetu ispune sve elje, velika je
vjerojatnost da e izgubiti ono to najvie treba: blizak kontakt sa odgovornim odraslim
ljudima.

Zanemarujui (indiferentni) roditeljski stil obiljeen je roditeljskim ponaanjem u kojem je

malo (i nimalo) skrbi, zanimanja za dijete i emocionalne podrke. Roditelji su, uglavnom,
usmjereni na sebe i zauzeti vlastitim aktivnostima, nezainteresirani za djecu, njihova
3
miljenja, osjeaje i aktivnosti. Time su nisko na dimenziji topline i, u odnosu prema ostalima,
najmanje su emocionalno angairani. Takoer, nisko su i na dimenziji kontrole. esto se
koristi (nedosljedno) primjenjivanje tjelesne kazne. Djeca ovakvih roditelja postaju 13
razuzdana, bez poticaja i emocionalne kontrole, pokazuju nezainteresiranost za kolu, a u
adolescentskom razdoblju nerijetko prihvaaju uivanje droga. Takva djeca odbijaju pravila i
vrlo esto ih kre.

Autoritativan (demokratski, dosljedan) odgojni stil ukljuuje ponaanje roditelja koje je

restriktivno, ali i odgovorno uz mnogo topline i razumijevanja pa ga nazivamo i
skrbnozahtjevnim roditeljskim stilom (Ljubeti, 2012.). Odnosi u obitelji su ravnopravni i
lanovi se meusobno potuju. Juul objanjava (2006.) da e dostojanstven i ravnopravan
odnos meu lanovima obitelji utjecati na njihovu suradnju i ukljuenost, bez obzira na to je li
rije o djetetu ili odrasloj osobi. Roditelji autoritativnog odgojnog stila podupiru dijete, potiu
njegovu autonomiju, samostalnost, miljenja i osjeaje. Obrazlau djetetu svoje odluke,
ukljuuju ih u svakodnevni ivot i djeca rado sudjeluju, sretna su i motivirana za uspjeh.
Ovakvi roditelji su visoko na dimenziji topline i kontrole.

Ljubeti (2007.) objanjava roditeljski autoritet kao autoritet koji se temelji na potovanju,
ljubavi i povjerenju, gradi se strpljivo i uporno, a manifestira se kroz roditeljske odgojne
postupke, njihovo cjelokupno djelovanje, kroz osobnost roditelja i pruanje osobnog primjera.
Pozitivne odgojne uinke ovog roditeljskog stila istie i Klarin (2006., str. 25): Djeca
autoritativnih roditelja imaju pozitivnu sliku o sebi, razvijenih su socijalnih vjetina, imaju
sposobnost regulacije emocija, manifestiraju pozitivne oblike ponaanja i manje su rigidna u
vezi sa spolnim stereotipima. Postavljanje opravdanih zahtjeva pred dijete te njihovim
kontroliranjem roditelj izgrauje autoritet, a dijete time dobiva potreban osjeaj sigurnosti i
povjerenja u roditelja (Ljubeti, 2007.). Uzoran, pravedan i dosljedan roditelj stei e
potovanje svog djeteta, a povjerenje e osigurati otvorenou i stalnom spremnou na
pruanje pomoi djetetu. Ujedno, on e uvijek nastojati odrati obeanje i ne prekriti zadanu
rije. Obiteljsko ozraje u kojem je roditeljski stil autoritativan poeljno je i poticajno, odie
sigurnou i otvorenom komunikacijom neophodnom za zdrav i cjelovit razvoj djeteta i
odrastanje u socijalno kompetentnu osobu (Ljubeti, 2007: 61-62). Dobro roditeljstvo
poistovjeuje se s autoritativnim roditeljstvom ili roditeljstvom uz veliku potporu pa se jo
naziva i konstruktivno roditeljstvo (udina-Obradovi i Obradovi, 2003.). "Dobro
roditeljstvo u djetinjstvu je ono koje je osjetljivo na djetetove mogunosti te usmjereno na

4
postizanje razvojnih zadataka, a takvo e roditeljstvo postii ope valjane ciljeve, kao to su
emocionalna sigurnost, drutvena kompetencija i intelektualni razvoj (Belsky, 1984.; prema
udina-Obradovi i Obradovi, 2006: 277).

Obino se nikada ne govori o strogo postavljenim granicama unutar dimenzija ili roditeljskih
odgojnih stilova. Te se granice meusobno preklapaju pa roditelj, ovisno o djetetovoj dobi ili
situaciji, moe biti usmjeren na neki odreeni stil i odgojne postupke to ga ne mora nuno
oznaavati kao roditelja odreenog stila. Navedeni stilovi roditeljstva nude nekoliko
dimenzija koje, osim to se preklapaju, i nadopunjuju (Milanovi, 1997.; prema Petani,
2011.). Neke od prepoznatih dimenzija su: emocionalna dimenzija, komunikacijska
dimenzija, dimenzija skrbi, zatite i sigurnosti, ekonomska dimenzija, socijalizacijska
dimenzija, odgojna dimenzija, obrazovna dimenzija, a veina dimenzija spomenuta je u
istraivanju u poglavlju Metodologija istraivanja.

Uz emocionalnu dimenziju treba spomenuti, s obzirom da ne ulazi u okvire ovog rada,

varijablu brane kvalitete, odnosno brano zadovoljstvo roditelja koje se izravno ogleda u
prihvaanju djece i pruanju podrke. Partneri koji pozitivno procjenjuju branu kvalitetu sa
svojim djetetom razvijaju pozitivan i privren odnos. Nezadovoljstvo brakom i postojanje
branih konflikata nepovoljno djeluju na roditeljsko ponaanje pa roditelji postaju
emocionalno udaljeniji od djece i manje osjetljivi na njihove potrebe. Roditelji koji smatraju
da vanjski i unutarnji faktori (Macuka, 2010.) utjeu na brano zadovoljstvo i roditelji
(posebno majke) sa psihopatolokim simptomima, vie psiholoki kontroliraju djecu to moe
utjecati na razvoj odreenih poremeaja u ponaanju (Vuli-Prtori, 2002.).

Objedinjujui roditeljske dimenzije i roditeljske odgojne stilove, Macuka (2010.) je u

provedenom istraivanju ispitala specifine dimenzije roditeljskog ponaanja (emocionalnost,
psiholoku i bihevioralnu kontrolu). Utvrdila je da oevi imaju prisniji i emocionalno topliji
odnos sa sinovima nego s kerima i vie slobodnog vremena provode sa sinovima u
zajednikim aktivnostima. Majke vie koriste razliite aspekte emocionalnog izraavanja i to
prema oba spola djeteta, dok oevi vie emocionalne panje pridaju sinovima nego kerima.
Roditelji se razliito odnose prema djeci razliitog spola (Kereste, 2002.; prema Macuka,
2010.). Utvreno je da oevi i majke vie kontroliraju muku djecu, i psiholoki i
bihevioralno, no roditeljsko prihvaanje djeca oba spola je jednako. Djeca razliitog spola
pokazuju razlike u procjenama roditeljskog ponaanja u dimenzijama psiholoke i
bihevioralne dimenzije, no ne i u dimenziji emocionalnosti (Macuka, 2007.; prema Macuka,

5
2010.). Djeaci doivljavaju vie psiholoke kontrole u odnosu na djevojice, dok djevojice
doivljavaju vie bihevioralne kontrole.

Zakljuak

Subjektivan doivljaj kompetentnosti u roditeljstvu utemeljen je na pozitivnim

samoprocjenama roditelja koje utjeu na uinkovitost njihovih postupaka i stvaranju
emocionalnog ozraja koje e povoljno djelovati na dijete. Teorija roditeljskog prihvaanja i
odbijanja pruila je znaajan doprinos razumijevanju dimenzija roditeljskog odnosa.
Roditeljsko prihvaanje i odbijanje povezano je sa problemima u ponaanju, slikom o sebi,
loim kolskim postignuem, anksioznou i nesigurnou djece. Roditeljska toplina, podrka
i ljubav imaju pozitivan utjecaj na emocionalnu i socijalnu stabilnost i zrelost djeteta. S druge
strane, ravnodunost, pretjerana kontrola, grubost i zanemarivanje djeteta pridonose razliitim
problemima i tekoama u razvoju djece.
Roditeljski odgojni stil obuhvaa cjelokupni odnos roditelja prema djetetu i svaki roditeljski
stil na drugaiji nain utjee na djetetov razvoj i njegovo ponaanje (Vuli-Prtori, 2002.).
Istraivanja pokazuju da je autoritativan roditeljski stil najpoeljniji roditeljski stil odreen
ravnopravnim odnosom meu lanovima obitelji gdje je izraena roditeljska dosljednost,
postavljanje granica i zahtjevnost uz mnogo roditeljske ljubavi, topline, potpore i
razumijevanja (Juul, 2006.)
Na razvoj i osobine djeteta utjeu naslijee, okolina koja moe biti vie ili manje poticajna, te
djetetova osobna aktivnost. Privrenost je prvi roditeljski odnos prema djetetu, a razvijanjem
sigurne privrenosti uspostavlja se povoljan odnos roditelja i djeteta u ranom djetinjstvu.
Dijete promatrajui najvie ui gledajui odrasle osobe u interakciji s drugim (odraslim)
osobama, dijete kreira svoje ponaanje i usvaja obrasce ponaanja. Osim toga, kreira i vlastitu
sliku o sebi. Odnos djeteta prema samome sebi i procjena vlastitih vrijednosti ine osnovu za
ostvarivanje vrnjakih odnosa na koje izravno utjeu i obiteljski odnosi.

Literatura

1. Barber, B.K. (1996.) Parental psychological control: revisiting a neglected construct. Child
Development, 67 (3): 296-319

6
2. udina-Obradovi, M., Obradovi, J. (2003.) Potpora roditeljstvu: izazovi i mogunosti.
Revija za socijalnu politiku 10 (1): 45-68

3. udina-Obradovi, M., Obradovi, J. (2006.) Psihologija braka i obitelji. Zagreb. Golden

Marketing - Tehnika knjiga

4. Jurevi Lozani, A. (2012.) Redefiniranje odgojne uloge obitelji. Hrvatski asopis za

odgoj i obrazovanje, 13 (4): 122-150

5. Juul, J. (2006.) Ovo sam ja! Tko si ti? O bliskosti, potovanju i granicama izmeu odraslih i
djece. Zagreb. Naklada Pelago

6. Juul, J. (2008.b) ivot u obitelji : najvanije vrijednosti u zajednikom ivotu i odgoju

djece. Zagreb. Naklada Pelago

7. Juul, J. (2011.) Prostor za obitelj. Zagreb. Naklada Pelago

8. Klarin, M. (2006.) Razvoj djece u socijalnom kontekstu. Znanstvena monografija

Sveulita u Zadru, Sveuilite u Zadru. Jastrebarsko. Naklada Slap

9. Ljubeti, M. (2007.) Biti kompetentan roditelj. Zagreb. Mali profesor

10. Ljubeti, M. (2012.) Nosi li dobre roditelje roda? Odgovorno roditeljstvo za kompetentno
dijete. Zagreb. Profil

11. Macuka, I. (2010.) Osobine i kontekstualne odrednice roditeljskog ponaanja. Suvremena

psihologija 13 (1): 63-81

12. Petani, R. (2011.) Odnos roditelj dijete. U: Nove paradigme ranog odgoja (Male,
D.,ur.). Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Zavod za pedagogiju

13. Sremi, I., Rijavec, M. (2010.) Povezanost percepcije majinog i oevog roditeljskog
ponaanja i kolskog uspjeha kod uenika osnovne kole. Odgojne znanosti 12 (2): 347-360

14. Sunko, E. (2008.) Utjecaj provedbe programa za roditelje na njihove stavove o odgoju.
Odgojne znanosti 10 (2): 383-401

15. Valjan-Vuki, V. (2013.) Slobodno vrijeme kao prostor razvijanja vrijednosti u uenika.
Magistra Iadertina, 8 (1): 59-73

7
16. Vuli-Prtori (2002.) Obiteljske interakcije i psihopatoloki simptomi djece i
adolescenata. Suvremena psihologija, 5 (1): 31-51