Você está na página 1de 16

ANAEROBNI DIGESTOR

1. Anaerobna digestija

Anaerobna digestija je biohemijski proces u kojem se kompleksni organski spojevi razgrauju


djelovanjem razliitih vrsta bakterija u anaerobnim uvjetima (bez prisustva kisika). Anaerobna
razgradnja prirodan je proces koji se svakodnevno dogaa u prirodi npr. u morskom
sedimentu, u probavi ivotinja ili prilikom nastanka treseta. Kod bioplinskih postrojenja
rezultati procesa su bioplin i digestat. U sluajevima kada se za proces koristi homogena
mjeavina iz dvaju ili vie razliita supstrata, kao na primjer gnojnica i organski otpad iz
prehrambene industrije, postupak se naziva kodigestija. Kodigestija je najei nain
proizvodnje bioplina ime se biranjem supstrata moe postii optimalno voenje procesa.
Glavni proizvodi ovog procesa su bioplin i digestat.

Bioplin je gorivi plin koji se primarno sastoji od metana i ugljikovog dioksida. Digestat je
procesirani ostatak supstrata nastao tijekom proizvodnje bioplina. Tijekom proizvodnje
bioplina nastaje vrlo malo topline u usporedbi s aerobnim razgradnjom (uz prisutnost kisika)
ili kompostiranjem. Energija koja se nalazi u kemijskim vezama supstrata oslobaa se u obliku
bioplina. Proces nastanka bioplina rezultat je niza povezanih procesnih koraka tijekom kojih
se inicijalni supstrat razlae na sve jednostavnije spojeve, sve do nastanka bioplina. U
pojedinim fazama proizvodnje bioplina djeluju specifine grupe mikroorganizma.
Pojednostavljeni dijagram anaerobne digestije prikazan je na slici 1. sa etiri glavne faze u
procesu nastanka bioplina: hidroliza, acidogeneza, acetogeneza i metanogeneza.

Slika 1. Glavne faze u procesu nastanka bioplina

Koraci u procesu dobivanja bioplina prikazani na slici se odvijaju paralelno u vremenu i


prostoru spremnika za digestiju. Brzina ukupnog procesa razlaganja je jednaka najsporijoj
reakciji u nizu.
1.1. Hidroliza

Hidroliza je teoretski prva faza AD tijekom koje se organska tvar razlae na manje jedinice.
Tvari poput ugljikohidrata, lipida, aminokiselina i bjelanevina transformiraju se u glukozu,
glicerol, purine, piridine i sl. Hidrolitike bakterije lue hidrolitike enzime i transformiraju
biopolimere u jednostavne i topljive spojeve kako je prikazano:

Opisani lanani procesi odvijaju se istodobno unutar fermentatora. Brzina cjelokupnog


procesa razgradnje odreena je brzinom odvijanja najsporije reakcije u lancu. U procesu
hidrolize sudjeluje iroki spektar bakterija koje izluuju egzoenzime, koji razgrauju estice
supstrata. Produkti hidrolize dalje razgrauju prisutne bakterije, koje ujedno koriste ove
spojeve za vlastite metabolike procese.

1.2. Acidogeneza

U fazi acidogeneze proizvodi hidrolize se uz pomo acidogenih bakterija transformiraju u


metanogene spojeve. Jednostavni eeri, aminokiseline i masne kiseline razgrauju se na
acetat, ugljikov dioksid i vodik (70%) te na hlapljive masne kiseline i alkohole (30%).

1.3. Acetogeneza

Tijekom acetogeneze se proizvodi fermentacije koji se ne mogu metanogenim bakterijama


direktno transformirati u metan pretvaraju u metanogene spojeve. Hlapljive masne kiseline i
alkoholi oksidiraju u acetat, vodik i ugljikov dioksid. Hlapljive masne kiseline koje imaju lance
ugljika due od dvije jedinice i alkohol s vie od jedne molekule ugljika oksidiraju u acetate i
vodik. Nastanak vodika poveava parcijalni tlak vodika u digestoru, to se moe smatrati
otpadnim proizvodom acetogeneze, jer inhibira metabolizam acetogenih bakterija. Tijekom
metanogeneze vodik se transformira u metan. Procesi acetogeneze i metanogeneze
uglavnom se odvijaju paralelno kao simbiotsko djelovanje dvije grupe organizama.

1.4. Metanogeneza

Proizvodnja metana i ugljikovog dioksida potaknuta je aktivnou metanogenih bakterija. 70


posto metana nastaje iz acetata, dok ostalih 30 posto nastaje pretvorbom iz vodika i ugljinog
dioksida, kako je opisano u jednadbi:
Metanogeneza je kljuni korak u cijelom procesu anaerobne razgradnje, jer predstavlja
najsporiju biokemijsku reakciju u proizvodnji bioplina. Metanogeneza uvelike ovisi o uvjetima
rada, odnosno uvjetima medija. Na uspjenost metanogeneze utjee niz imbenika
kao to su sastav sirovine, stupanj dopune digestora, temperatura i pH vrijednost supstrata.

2. Parametri anaerobne digestije

Uinkovitost AD ovisi o nekoliko kljunih parametara pa je vrlo vano osigurati optimalne


uvjete za razvoj anaerobnih mikroorganizama. Na njihov rast i aktivnost snano utjeu
temperatura, pH vrijednost, intenzitet mijeanja kao i prisutnost inhibitora. Metanske
bakterije su anaerobi i zato se mora sprijeiti svaki dotok kisika u digestor.

2.1. Temperatura

Sam postupak anaerobne digestije moe se odvijati na razliitim temperaturama.


Temperature se klasificiraju u tri temperaturne zone: psihrofilnu temperaturnu zonu (ispod
25C), mezofilnu zonu (25 45C) i termofilnu zonu (45 70C). Duina trajanja postupka AD
u direktnoj je vezi s temperaturom na kojoj se postupak odvija.

Tabela 1. Temperatura i duina trajanja procesa

Stabilnost temperature je kljuna za AD. Radna temperatura se odabire prema vrsti supstrata,
a neophodna temperatura se odrava putem podnih ili zidnih sustava grijanja unutar
digestora. Na slici prikazana je stopa relativnog prinosa bioplina ovisno o temperaturi
i vremenu retencije.
Veina suvremenih postrojenja za proizvodnju bioplina rade na termofilnim temperaturama
jer to ima brojne prednosti u odnosu na procese koji se odvijaju na mezofilnim i psihrofilnim
temperaturama:

- uinkovito unitenje patogena


- via stopa rasta metanogenih bakterija na viim temperaturama
- krae vrijeme digestije, to proces ini brim i uinkovitijim
- poboljana razgradnja i iskoristivost hranjivih tvari iz supstrata
- bolja razgradnja krutih tvari i iskoristivost supstrata
- bolja mogunost razdvajanja tekue i krute frakcije supstrata.

Nedostaci procesa proizvodnje pri termofilnim temperaturama oituju se u:


- veem stupnju neravnotee
- veoj potronji energije radi postizanja veih temperatura zagrijavanjem
- veem riziku od inhibicije amonijakom.

Viskozitet sadraja unutar digestora obrnuto je proporcionalan temperaturi. to su


temperature vee supstrat je manjeg viskoziteta, odnosno prelazi u tekue stanje, ime je
olakana difuzija otopljenih tvari. Postupak na termofilnim temperaturama rezultira brim
kemijskim reakcijama a time i veom uinkovitou proizvodnje bioplina i manjim
viskozitetom. Vei utroak energije pri termofilnim procesima opravdan je boljim prinosom
bioplina. Temperaturu procesa vano je odrati konstantnom jer promjene ili variranja
temperature negativno utjeu na proizvodnju bioplina.

2.2. pH vrijednost

Kiselost odnosno bazinost mjeavine supstrata izraava se pH vrijednou. pH vrijednost


supstrata utjee na rast i razvoj metanogenih mikroorganizama i kvalitetu odvijanja pojedinih
spojeva vanih za uspjenost procesa AD (amonijak, sulfidi i organske kiseline). Nastanak
metana odvija se u relativno uskom podruju pH vrijednosti od otprilike pH 5,5 do 8,5 dok su
za acidogene bakterije u mnogim sluajevima optimalne nie vrijednosti pH-a. Optimalne pH
vrijednosti za mezofilnu digestiju su u rasponu od 6,5 do 8, a do inhibicije procesa dolazi ako
pH vrijednost padne ispod 6 ili poraste iznad 8,3. Topivost ugljikovog dioksida u vodi opada s
poveanjem temperature pa je pH vrijednost u termofilnim digestorima vea nego u
mezofilnim digestorima, budui da otopljeni ugljikov dioksid u reakciji s vodom stvara
ugljinu kiselinu. Amonijak koji nastaje razgradnjom proteina iz organskih tvari ili zbog
sadraja amonijaka unesenog supstratom moe uzrokovati poveanje pH vrijednosti, dok
akumuliranje hlapivih masnih kiselina u supstratu sniava pH vrijednost. Unutar anaerobnih
reakcija pH vrijednost se kontrolira sustavom bikarbonatnih pufera. Stoga pH vrijednost
unutar fermentatora ovisi o parcijalnom tlaku ugljikovog dioksida i sadraju bazinih i kiselih
spojeva u tekuoj fazi supstrata. U sluaju promjene koncentracije bilo kiselih bilo lunatih
spojeva, bikarbonatni puferi spreavaju promjenu pH vrijednosti do odreene razine. Kada se
kapacitet puferskog sustava iscrpi, dolazi do drastinih promjena pH vrijednosti, to dovodi
do potpune inhibicije procesa digestije. Iz ovog razloga pH vrijednost nije mogue koristiti
kao jedini indikator za praenje procesa, ve se on uvijek promatra u korelaciji s drugim
parametrima.

3. Radni parametri procesa

3.1. Sadraj organske tvari u digestoru

Bioplinska se postrojenja grade prema ekonomskim i tehnolokim parametrima. Za


maksimalni prinos bioplina, dobiven potpunom digestijom supstrata, potrebno je dugo
vrijeme hidrauline retencije i odgovarajua veliina digestora. Izbor sustava za digestiju
(veliina i tip digestora) temelji se na kompromisu izmeu maksimalnog prinosa bioplina i
opravdanog ulaganja u postrojenje. U tom je smislu unos organske tvari vaan radni
parametar, koji indicira koliko suhe organske tvari moe biti uneseno u digestor, po volumenu
u jedinici vremena, to je iskazano u sljedeoj jednadbi.
m c
BR=
VR
BR - unos organske tvari ( kg/dm^3)
m - masa supstrata uneena po jedinici vremena ( kg/d)
c - sadraj organske tvari ( % )
VR - zapremina digestora ( m^3 )

3.2. Vrijeme hidrauline retencije (VHR)

Vaan parametar za dimenzioniranje digestora je vrijeme hidrauline retencije (VHR). Vrijeme


hidrauline retencije je prosjeni vremenski interval zadravanja supstrata u digestoru. VHR je
u korelaciji s volumenom digestora VR i volumenom supstrata V unesenog
u jedinci vremena, a moe se izraunati prema sljedeoj jednadbi:

VR
VHR=
V

VHR - vrijeme hidrauline retencije (dan)


VR - zapremina digestora ( m^3 )
V - zapremina supstrata uneena u jedinici vremena ( m^3/d )

Vrijeme zadravanja sadraja u digestoru mora biti dovoljno dugo kako bi se osiguralo da je
koliina bakterija iznesenih obraenim ostatkom digestatom manja od novonastalih bakterija
koje se nalaze u dijelu supstrata koji ostaje u digestoru. Uobiajeno vrijeme potrebno za
razmnoavanje bakterija je 40 dana. Kratko vrijeme zadravanja u fermentatoru omoguava
preradu vee koliine supstrata, ali rezultira manjim prinosom plina. Stoga je neophodno
prilagoditi VHR specifinom stepenu razgradnje koritenog supstrata.
4. Svojstva bioplina

Svojstva i sastav bioplina ovise o tipu supstrata, nainu proizvodnje, vrsti postrojenja,
temperaturi na kojoj se odvijao proces, trajanju hidraulike retencije, volumenu digestora i
ostalim imbenicima. Energetska vrijednost bioplina nalazi se kemijski vezana u metanu.
Prosjena toplinska vrijednost bioplina je oko 6,5 MJ/ m3.
Prosjean sastav bioplina prikazan je u tablici:

Tabela 2. Sastav bioplina

5. Upotreba bioplina

Bioplin se moe koristiti za razliite energetske potrebe ovisno o prirodi izvora i lokalnom
potranjom za specifinim vrstama energije. Bioplin se najee koristi za proizvodnju
toplinske energije direktnim izgaranjem, proizvodnju elektrine energije putem energetskih
elija ili u mikro turbinama te proizvodnju topline i elektrine energije u kogeneracijskim
postrojenjima ili ak kao pogonsko gorivo za vozila.
Slika 2. Naini iskoritenja bioplina

5.1. Direktno sagorijevanje i upotreba bioplina za proizvodnju


toplotne energije

Najjednostavniji i najraireniji nain koritenja bioplina je direktno izgaranje bioplina u


kotlovima. Ovakav nain primjene uobiajen je za bioplin proizveden u malim digestorima
obiteljskog tipa. Za proizvodnju topline bioplin se moe spaljivati na mjestu proizvodnje ili se
plinovodima transportirati do krajnjih korisnika. Bioplin nije potrebno proiavati kod
proizvodnje topline jer kontaminacija neistoama do odreene razine ne predstavlja
ogranienje, kao to je to sluaj za druge naine primjene.

5.2. Kogeneracijska proizvodnja toplotne i elektine energije

Kogeneracijska proizvodnja toplinske i elektrine energije smatra se vrlo uinkovitim nainom


koritenja bioplina. Prije koritenja u kogeneracijskim postrojenjima bioplin se sui. Veina
plinskih motora ima ogranienja s obzirom na sadraj sumporovodika, halogenih
ugljikohidrata i siloksana koji se nalaze u neobraenom bioplinu. Stupanj iskoristivosti
modernih kogeneracijskih generatora je do 90 posto, pri emu proizvodnja elektrine
energije iznosi 35, a toplinske 65 posto. Kogeneracijska postrojenja na bioplin su najee s
motorima na izgaranje koji su povezani s generatorom. Motor generatora moe biti plinski-
otto motor, plinski-dizel motor ili plinski-dizel motor s pilot paljenjem. Alternativa
spomenutim vrstama motora su plinske mikroturbine, Stirlingovi motori i gorivne elije. Ove
su tehnologije jo u razvoju ili u fazi izrade prototipa. Elektrina energija proizvedena iz
bioplina moe se koristiti za rad elektrinih ureaja kao to su pumpe, kontrolni sustavi ili
mijealice. No, u mnogo zemljama u kojima je propisana povlatena cijena za otkup
elektrine energije iz obnovljivih izvora , sva elektrina energija proizvedena u bioplinskom
postrojenju se prodaje u mreu, a energija potrebna za rad postrojenja se kupuje ponovno iz
mree od distributera po nioj cijeni. Iskoritavanje proizvedene toplinske energije vaan je
parametar za energetsku i ekonomsku uinkovitost bioplinskog postrojenja. Proizvedena
toplinska energija se djelomino koristi za grijanje digestora, a otprilike dvije treine ukupne
proizvedene energije moe se koristiti za druge potrebe. Danas je iskoritavanje i toplinske
energije obavezno iz ekonomskih razloga jer zbog porasta cijena, kao na primjer cijene
kukuruza, za mnoga postrojenja prodaja samo elektrine energije nije dovoljna za ekonomsku
odrivost. Stoga radi to vee uinkovitosti postrojenja i ostvarivanja odrive profitabilnosti
na trite treba plasirati obije vrste energije. Toplinska energija se moe koristiti za potrebe
industrije, poljoprivrede (zagrijavanje plastenika) ili grijanje razliitih vrsta objekata. Tvornice i
industrijska postrojenja ovisno o karakteristikama proizvodnje obino imaju stalnu potrebu za
toplinskom energijom tijekom cijele godine pa su
pogodne za njezin plasman. Upotreba toplinske energije iz bioplinskog postrojenja u sustavu
centralnog grijanja druga je opcija, ali potranja nije stalna: tijekom zime potranja je velika
dok je ljeti mala. Toplinsku energiju iz bioplinskih postrojenja je mogue koristi u suionicama
drvene grae, drvne sjeke.

5.3. Bioplinska postrojenja za poljoprivredna gospodarstva

Ovakva postrojenja su obino dimenzionirana za jedno ili vie gospodarstava, u skladu s


koliinom raspoloivog supstrata koji nastaje na farmi. U veini ovakvih postrojenja provodi
se kodigestija stajskog gnoja i manje koliine drugih supstrata bogatih metanom koji
pospjeuju nastanak bioplina. Postoje postrojenja za poljoprivredna gospodarstva koja
koriste sirovinu koja se doprema cijevima sa susjednih gospodarstava ili su pak susjedna
gospodarstva povezana s AD digestorom putem cjevovoda. Postoje razliiti koncepti
bioplinskih postrojenja za poljoprivredna gospodarstva diljem svijeta. Poljoprivredna
bioplinska postrojenja mogu varirati u veliini, dizajnu i koritenoj tehnologiji. Neka
postrojena vrlo su mala i tehnoloki jednostavna, dok su druga veih dimenzija i tehnoloki
sloena te slina centraliziranim postrojenjima za kodigestiju. Centralni poloaj postrojenja u
odnosu na poljoprivredna gospodarstva ima za cilj smanjiti trokove transporta, vrijeme i
radnu snagu potrebu za transport gnojiva u postrojenje i digestata iz postrojenja. Usprkos
razlikama, princip rada je isti za sva postrojenja: supstrat se prikuplja u predspremniku iz
kojeg se prepumpava u digestor koji je nepropustan za plinove, a izraen od elika ili betona i
toplinski izoliran kako bi se temperatura procesa odrala konstantnom (mezofilna na oko
35C ili termofilna na oko 55C). Digestori mogu biti horizontalni ili vertikalni, obino imaju
sustav za mijeanje i homogeniziranje supstrata, kako bi se na najmanju moguu mjeru sveo
rizik stvaranja plutajuih slojeva i sedimenta. Mijeanje supstrata jami bolju opskrbu
mikroorganizama hranjivim tvarima jer zbog mijeanja oni dospijevaju u sve slojeve supstrata
pospjeujui postupak proizvodnje bioplina. Prosjeno vrijednos VHR-a odnosno zadravanje
supstrata u digestoru je izmeu 20 i 40 dana, ovisno o vrsti supstrata i temperaturi na kojoj se
odvija digestija. Digestat se koristi kao gnojivo za prihranu usjeva na gospodarstvima.
Proizvedeni bioplin koristi se za proizvodnju toplinske i elektrine energije, pri emu se od 10
do 30 posto proizvedene topline i elektrine energije koristi za potrebe rada bioplinskog
postrojenja i samog gospodarstva. Preostala elektrina energija se prodaje distributerima, a
toplina potroaima u susjedstvu. Osim digestora opremljenog sa sporo rotirajuim sustavom
za mijeanje supstrata, postrojenje se sastoji od: spremnika za skladitenje stajskog gnoja,
spremnika za skladitenje digestata, spremnika za skladitenje proizvedenog bioplina i
kogeneracijske jedinice.

Slika 3. ematski prikaz bioplinskog postrojenja za horizontalnim digestorom

Slika 4. ematski prikaz bioplinskog postrojenja za vertikalnim digestorom


Model 5 krava proraun modela digestora

Za proraun kapaciteta anaerobnog digestora koristit e se model 5 krava . Proraun se vri


za usvojenih 10 kg izmeta od jedne ( 1 ) krave.

miz =5 m1 (1)

kg=50(kg)
miz =5 10

Prema modelu 5 krava dnevno emo dobijati 50 (kg) izmeta. Na istu tu koliinu izmeta
potrebno je dodati istu koliinu vode.

mv = V (2)

Iz jednaine (2) dobit emo koliinu vode u litrima ( l ) ija je temperatura 38 C dodati
ukupnoj koliini izmeta.

mv 50
V= = =0,05036 ( m3 )=50,36 (l)
992,8

gdje je :

=992,8
( kgm )gustina vode nat
3 okoline =38 C

Promjenom temperature okoline mijenjat e se i gustina vode, na to treba obratiti panju u


hladnim i toplim danima.

Tabela 3. Promjena gustine vode sa promjenom temperature

Gustina kg /m3 Temperatura C


1000 0
1000 10
998 20
996 30
992 40

Ukupna masa naeg smjese je m=100(kg) po jednom danu. Zbog rastova izmeta u vodi,
ukupna smjesa e zadrati gustinu priblino gustini vode na temperaturi od 38 C , te
emo na osnovu toga i bazirati proraun kapaciteta digestora.
Proraun e se raditi za 40 dana , gdje emo svakog dana ubacivati dodatni 100 kg smjese.

Zapremina digestora za jedan (1) dan iznosi:

m 100 3
V 1= = =0,107(m )=100,72(l)
992,8

Zapremina digestora za etrdeset (40) dana iznosi:

V 40=40 V 1=40 100,72 ( l )=4028,8 (l)

Ukupnu zapreminu digestora emo uveati za 10% zbog ekspanzije bioplina nakon
razgradnje.

V D =1,1 V 40=1,1 4028,8 ( l )=4431,68(l)


Tehniki opis i proraun dimenzija digestora na osnovu kapaciteta
Horizontalni model

Anaerobni digestor e biti izraen u obliku valjka ije unutranje dimenzije e biti izraunate
na osnovu kapaciteta od V D =4431,68(l) .

Kako ne bi stvarali vei pritisak na vanjske stijenke digestora usvojit cemo prenik digestora
od 1(m). Na osnovu toga, duina naeg digestora e se izraunati iz izraza za zapreminu
valjka.

D2
V D= Ld (3)
4

4 V D 4 4431,68 103
Ld = = =5,64(m)
D2 12

Nivo vode ukoliko bi rezervoar bio poloen na zemlji ( visinska kota 0 (m)) bi iznosio 0,853 (m)
kao na slici 1.
Slika 5. Horizontalna izvedba digestora na visinskoj koti 0 (m)

Zbog izvedbe od ugibom od 5 u odnosu na horizontalu, visina vode u odnosu na zemlju


e se podii zbog podizanja i samo spremnika. Sam spremnik e biti odignut od zemlje za
visinu 0,49156 (m) dok e visina vode u spremniku u odnosu na zemlju biti 1,34131 (m) kao
na slici 2.

Slika 6. Horizontalna izvedbe digestora pod ugibom na visinkoj koti 0(m)


Zbog konstrukcioni razloga i lakeg transporta digestora mora imati svoje nosae, to e
znaiti da e se konstrukcija podignuti od zemlje na visinsku kotu 0,5 (m) ija visina
zadovoljava potrebnu visinu od zemlje pri emu moemo otvoriti zadnji dio digestora radi
njegovog ienja.

Zbog nagiba od 5 , visina vode u odnosu na zemlju iznosi 1,8413 (m). Na ovu visinu je
potrebno voditi rauna zbog toga to i simetralna linija izlazne cijevi mora da bude na istoj
visini kao i visina vode u odnosu na zemlju u spremniku.

Anaerobni digestor se izrauje od konstukcionog elika .0545 sa debljinom stijenki od 20


(mm). Njegova teina sa svom prateom aparaturom iznosi 880 (kg), bez smjese. Sa smjesom
unutra njegova teine iznosi 4880 (kg).

Za postavljanje digestora potrebno je obezbjediti temelj od armiranog betona koji e


osigurati stabilnost date konstukcije. Beton je potrebno izliti u duini od 6,2 (m) ,irine od 1.5
(m) i dubine od 0,25 (m). Takoe je poeljno dodati na ovu duinu jo 4(m),ukoliko je to
mogue zbog stabilnosti ostale aparature, meutim nikako ne izlaziti iz ve zadati dimenzija.

Cijena kupovnog betona klase MB 10/4 sa uraunatim PDV-om iznosi 78,4 KM /m


3
,
odnosno cijena izlivanja betona iznosi 182,28 KM.

Napomena: Beton se mora izliti jer e osigurati stabilnost date konstukcije koja je prijeko
potrebna zbog samo regulacije nivoa smjese u rezervoaru i njenog isticanje kroz izlazne cijevi.

Cijena konstukcionog elika , po podacima za 2015 godinu iznosi oko 200 KM po jednoj toni,
prema emu bi potreban materijal za digestor od elika kotao 176 KM. Trenutno su mi
nepoznati podaci koliko bi kotala izrada samog digestora.

Na digestoru se nalaze 3( tri ) prirubnice i mjere pritiska ije su dimenzije u radionikim


crteima u prilogu.

Cijena tvrde plastike , po podacima sa 2015 godinu iznosi oko KM po jednoj toni, prema
emu bi potreban materijal za digestor od plastike kotao KM.

Zakljuak

Odrivost poljoprivredne proizvodnje obiteljskih gospodarstava mogue je postii uz ulaganja


u smanjenje potronje energije i upotrebu obnovljivih izvora. Efikasnim koritenjem svih
oblika energije mogue je smanjiti potronju fosilnih goriva i emisiju staklenikih plinova.
Velike koliine elektrine energije rasipaju se koritenjem neefikasnih ureaja na farmama,
to nije samo neodgovorno prema okoliu ve i poveava trokove poslovanja i smanjuje
konkurentnost. Ulaganja u efikasniju opremu brzo se isplauju, a osim nie cijene proizvodnje
smanjuje se i negativan utjecaj na okoli kroz smanjenje energetskih potreba. Ostatci iz
poljoprivredne proizvodnje uzrokuju itav niz negativnih utjecaja na tlo, vodu i zrak. Stoga je
njihovo pravilno odlaganje od presudne vanosti za postizanje odrive poljoprivrede.
Najefikasniji nain zbrinjavanja organskog otpada je proces anaerobne digestije ija dva
produkta imaju veliku uporabnu vrijednost. Prvi produkt anaerobne digestije je bioplin, koji
se izgaranjem u motor generatorima se moe koristiti za proizvodnju elektrine i toplinske
energije. Njegovim koritenjem eliminira se potreba za proizvodnjom elektrine energije iz
drugih, primarno fosilnih izvora. Drugi produkt anaerobne digestije je digestat koji ostaje
nakon procesa digestije i ima izvrsna nutritivna svojstva to ga ini idealnom zamjenom za
umjetna ili prirodna gnojiva. Njegovom upotrebom smanjuje se emisija metana iz prirodnih
gnojiva, ali i potronja energije i s njom povezana emisija staklenikih plinova za proizvodnju
umjetnih gnojiva. Zahvaljujui poticajima za proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih
izvora, postrojenja na bioplin imaju i snaan uinak na ekonomski poloaj samih
poljoprivrednika.