Ceh7 orotate is Prof. dr. Galib Sljivo Vrijeme nemira u Bosni u prvoj polovini XIX stoljeca i Huseit-beg Gradaséevic Burna je historija Bosne i Hercego- vine u prvoj polovini XIX stoljeéa.' Bilo je to vrijeme kad su stanovnici Bosne otvoreno izrazavali svoje nezadovoljstvo poloZajem u Osmanskom carstvu. U pr- vom redu bili su nezadovoljni odnosom osmanske viade prema Bosni, a posebno valijama koje je sultan postavijao da up- ravljaju njihovom domovinom. Bili su nezadovoljni Gestim pozivima da uéestvu- ju u ratovima izvan granica Bosanskog ejaleta i na kraju, ni8ta manje, bili su ogoréeni sve €eS¢im sakupljanjem zahire za osmansku vojsku. Zbog uéestalog uzi- manja prehrambenih proizvoda stanovni- ci Bosne su sve vise siromasili, a zbog odvodenja BoSnjaka na daleka ratista sa kojih se mnogi vise nikad nisu vratili u Bosnu, smanjivao se natalitet, kakav je bio u redovnim godinama, jer su mladi Bosn- jaci ginuli na dalekim ratiStima, a tako je opadao broj onih koji su zasnivali porod- icu. Sultan nije bio dovoljno obavijesten o takvom raspologenju BoSnjaka. Iz uéesta- lih nastupa austrijskog internuncija na ‘Visokoj Porti vise se znalo o sporovima na austrijsko-osmanskoj granici, za koje su okrivijivani Bo8njaci, nego o unutrasnjim prilikama iz izvjestaja valija. Mnoge valije, isu poznavali ni bosnjacki jezik, je, niti su mogli razumjeti Ijubav BoSnjaka za domovinu, za Bosnu. To je uocio i konzul Francuske u Travniku Pjer David, koji je obavijestio cara Napoleona Prvog da je valija Husrev Mehmed-pasa ovim rijetima zakljutio vijecanje bosan- skih prvaka u 1807. godini: 34 PROSLOST “Ja sam Turéin, rekao im je, a ne Fran- cur; ali ja ubim Francuze za to, %o su to ariji i najiskreniji prijatelji osmanskog carstva. Megju nama nema gjaura izim logih muslimana, koji ne dijele ovakvo mnijenje, TeSko vama, ako rasrdite Fran- cuze, jao onima, koji me uvrijede; jer ako h rasrdite, mene ete uyrijediti. Ako nastane ovdje protiy njih pobuna uzjahati konja ispred mojih mameluka, staviéu do sebe konzula i udaracu po bun- tovnicima. Zatim ¢u oti¢i u Carigrad, da traZim osvetu protiv ove pokrajine i vratiéu se na Gelu od 20 hiljada vojnika da je kaznim, Pa Sto me se tide vasa Bosna? Ja nemam So da izgubim; moje se Zene ne nalaze ovdje, moja ast je obezbijegjena, ja nemam bogatstva. Imam samo da sabl- jom branim svoj Zivot. Tesko vama, ako razgnjevite Francuze i ako mene razgn- jevite”? Nije teko razumjeti kako su se najugledniji judi osjecali poslije ovih valijinih rijegi, izgovorenih u prisustvu konzula drzave od koje su o¢ekivali napad na Bosnu. Najblaze reéeno, bili su Hjuti i na valiju ina osmansku vladu koja ga je postavila da upravlja Bosanskim ejaletom. Do pojave Husein-bega Gradastevica na delo gradacacke kapetanije, u Bosni, pa iu Hercegovini nemiri stanovnika su poprimili vid otpora protiv lokalne vlasti, da bi se taj otpor u vrijeme Husein-bega GradaStevica pretvorio u otvorenu pobunu protiv sultana, koja se nekad defi- nige kao revolucija, nekad kao borba za autonomiju ili €ak kao pokuSaj da se Bosanski ejalet uredi kao nezavisan u okvi- ru Osmanskog carstva. Grada¢acka kapet- anija je obuhvatala jedan od najljep3ih i najbogatijih predjela u Bosni. Sam gradaéacki kapetan ubirao je prihode od 1.277 kmetovskih domacinstava ili kako je procijenio austrijski generalni konzul u Sarajevu Vasié 27, marta 1860. godine: “tu se nalazilo 13 katoli¢kih sela blizuPROSLOST Gradaéca u Posavini kao Sto su Donja Ma- hala, Tolisa, Matiéi, Zabari i tako dalje sa nastanjenih 1300 kmetovskih ku¢a, odnos- no oko 10.000 duia..."? Dakle, rijeé je 0 bogatoj kapetaniji i bogatom kapetanu, mozda i najbogatijem u Bosni i Hercegovi- ni. Jo8 u prvoj deceniji XIX stoljeéa nag- omilalo se nezadovoljstvo u narodu. U 1807. godini je neprekidno sakupljanje vojske i prilagodavanje sveg Zivota ratnim potrebama izazvalo nemir, pa i otvoreno negodovanje. Veca grupa aga, begova i uglednih ljudi doSla je u Travnik da valiji iskaZe svoje nezadovoljstvo - i njegovom upravom i stanjem u Bosni. Valiji su neu- da im objavljuje fermane li ni sultan ni Visoka Porta, nego su napisani u Travniku, Valija im fjuti- to odgovori: “Dakle, vi mi govorite da ja lazem”. Oni su odvratili da nisu tako mis- lili, nego da ne znaju pravu sultanovu namjeru, Najprije im je obnarodovao da su svi narodi sklopili opéi mir, a potom da Francuzi sve varaju i da Zele urediti Osmansko carstvo, te predlazu da hri8é: ski knez upravlja provincijom. Jos srdi valija je upitao otkud oni to znaju i Sta zapravo traze od njega. Izjavili su da su doéli da mu kaZu samo to da oni ove igre znaju, ali je potrebno da i on, valija, zna da “Ge oni braniti i svoju vjeru i svoje carst- vo”. Onda je valija uzvratio: “Vi optuzZujete i njemacko carstvo da hoée da zauzmu ove krajeve, da ih ja Zelim izruditi Francuskoj, a Crni Dorde osvaja vaSe oblasti a da vi ni8ta ne Cinite’, i kad je to rekao najurio ih je iz svog saraja.‘ Nismo mogli utvrditi da li je medu ovim uglednim Ijudima bio i Osman-beg GradaSéevié, kapetan Gradaéaéke kapetanije u kojoj je, kao iu Derventskoj viadao mir kako je izvijestio fra Andrija Moracié iz Pecnika 6. septem- bra 1807. godine. Zna se da je gradaCacki kapetan slijede¢e godine naredio opéu GRACANICKI GLASNIK pripremu za rat, pa se nagadalo da je to uradio zato ito je o¢ekivao napad Austri- janaca. On je izjavio: “Dajte mi dzebanu, ja Cu idi pred vojskom, sto ko dobije, ono njemu”> On je bio najbogatiji i najstariji bosanski kapetan i nije se uvijek priklan- jao valiji. Kad je valija sazvao bosanski Di- van u 1810. godini, bogatije spahije i kra- jiski kapetani, a osobito grada¢acki kapet- an Osman-beg Gradadéevié, nisu se ni odazyali na vijecanje jer su se vise bojali upada francuske vojske nego iz Srbije za koju je valija spremao pohod. Inaée je u osmanskim izvorima Osman-beg Gra- da8éevié predstavijen kao silnik. Valija Bekir-pa¥a je u svom referatu sultanu iz- vijestio: “Od bosanskih kapetana, kapetan Gradaéca Osman-kapetan se u razna vre- mena bunio i posto je neke od bosanskih kapetana oko sebe okupio pokuSao je da izazove opéu revoluciju i istog prema Ser- ijatu treba pogubiti’s Dugo trajanje neredovnog stanja u Bosni i Hercegovini uticalo je na stvaran- je takvih druétvenih odnosa koji su bili preveliko optereéenje za zemlju. Na neko- liko osnova u odnosu na dréavnu misiju umnoiio se vojnizki sloj. Kapetani su post- ajali sve uticajniji ne samo u odbrani zem- Ije nego i u rjeSavanju njenih unutrasnjih pitanja. Oni su bili brana prodorima aus- trijskih krajisnika, sve vise su se isticali kao oponenti svojih zemljaka, ali su svojim medusobicama bili i jedan od uzroka anar- hiénog stanja u ejaletu. U prvim decenija- ma devetnaestog stoljeca Bosna i Herce- govina je postala predmet poveéanog medunarodnog interesovanja. To se, ust- vari, dogodilo sa ¢itavim Osmanskim carstvom. BoSnjaci su bili uvjereni u to da je vali- ja nedovoljno radio na tome da ih zastiti od napada - bilo Francuza, bilo Austrijan- aca ili iz Srbije. I francuski konzul Pjer David bio je iznenaden valijinom pre- 35GRACANICKI GLASNIK porukom da francuska posada izvrSi odmazdu na bosanskom teritoriju. On je posjetio valiju polovinom jula 1808. god- ine da bi protestovao zbog upada Bosana- cana zemljixe Imotskog i Makarske. Prodci- Marmonove upute, na sto je vali- : “Sta Gete da vam ja kazem o tom vojevanju na granici? - ono je postojalo od vajkada. Radite kao 8to uvijek u takvim prilikama rade Austrijanci. Kad Bosanci otmu malo stoke ili ubiju nekoliko Ijudi Hrvatima, ovi potonji bez oklijevanja up- adnu w nase krajeve te porobe i pokolju koga god stignu. Pa nee se valida zbog takvih sitnica dvije velike drzave zavadi- ti”. Na to mu je francuski konzul odvratio da Ge, ako ne moze sprijetiti da se sliéni neredi ne dogadaju, francuski zapovjed- nik biti primoran izvrSiti odmazdu. “I do- bro ¢e udiniti, rece valija, to je jedini nadin, da se ova paséad jednom privezu za Janac’” Dogadaji u Bosanskom ejaletu do pokreta Husein-bega Grada&éeviéa poka- zuju da je ova provincija Osmanskog carst- va bila u to vrijeme stalno potresana unu- traSnjim neredima i pobunama. Njen polozaj prema spoljaSnjem svijetu bio je pogranian od u8éa Drine u Savu do al banske jadranske obale, tako da je Bosna i Hercegovina bila zaokruzena zemljama koje su pripadale Habzburskoj monarhiji. Stoga je sasvim razumljivo So je vlada u Beéu pokazivala veliko interesovan; zbivanja u Bosanskom ejaletu, pa ih je iz dana u dan pratila preko svojih pog- rani¢nih komandi, preko uhoda i pomoéu svih onih veza koje su austrijski konzuli u ‘Travniku i Istanbulu uspostavijali s bosan- skim prvacima tokom ovog perioda, sve do austrougarske okupacije. Centralne osmanske viasti u Istanbu- lu su Bosanski ejalet i dalje tretirale kao jednu od svojih provincija u kojima nije potrebno preduzimati neke izuzetne 36 PROSLOST mjere. Bosanske valije su smjenjivane svake druge ili treée godine. Oni su bili Ijudi raznog porijekla i éesto takvih kar- akternih osobina da nisu odgovarali pos- tojecim prilikama u Bosni i Hercegovini. Neki od bosanskih valija poticali su iz udal- jenih osmanskih provincija i nisu bili do- bro upuéeni u bosanske unutrasnje pril- ike, pa ni u medunarodne odnose u Evro- pi. U takvim okolnostima najistureniji lju- dina sceni Bosanskog ejaleta, u razdoblju prije pokreta Husein-bega Gradasteviéa, bili su kapetani koji su dréali odbranu & tave zemlje, a najveci broj ih je bio skon- centrisan u Bosanskoj krajini. Oni su bili syjesni toga da je odbrana najugrozenije provincije Osmanskog carstva u njihovim rukama, a istovremeno su znali da time brane i svoju domovinu, svoju postojbinu. Prema izvjestajima austrijskih konzula, pograniénih vojnih viasti i uhoda, oni su se dijelili na one koji su ispunjavali svoje duZnosti u skladu s naredbama osmanske viade i na one koji su omoguéavali protu- hama i razbojnicima da radi pljatke up- adaju na susjedni austrijski teritorij ovoljna slika koju daju austrijski izvjeStaji je svakako pretjerana, ponekad i zlonamjerna. Oyo se moie tim prije prih- vatiti kao Cinjenica i zato Sto su austrijski izvjestaji i sami priznavali da je bilo mnogo onih koji su s podrudja Hrvatske vojne krajine dezertirali i prelazili na bosansku stranu, a zatim se odavali plja¢kanju na susjednom austrijskom teritoriju. Takode se ne mofe poreéi zakljucak koji proisti¢e iz austrijskih izvjestaja da su bosanskoher- cegovacki kapetani bili medusobno neslozni i da su zajedni¢ki djelovali samo u izuzetnim sluéajevima kad su im to dik- tirali interesi. Njihovo ponaSanje je um- nogome zavisilo od politike bosanskih valija koji su povladivanjem ili strogoséu pridobijali jedne, a odbijali druge, ali u svemu tome nije bilo trajnosti da bi se stvorio pokret bosansko-hercegovackihPROSLOST prvaka bilo u saglasnosti s osmanskom vladom bilo protiy nje. $ druge strane, gotovo ne postoje vijesti da su se bosan- skohercegovaéki kapetani ili drugi pripad- nici feudalnog sloja sukobljavali medu sobom oko imanja i kmetova. Takve vijes- ti potiéu jedino iz Hercegovine, gdje je zabiljeZeno da je bilo otimanja oko po- drugja plodne zemlje. Zato nam se Cini da je do sukoba dolazilo zbog litnog prestiza i medusobne netrpeljivosti. Teznja za ug- ledom, mjestom u unutrasnjoj hijerarhiji, porodiéni odnosi i lina netrpeljivost, bili su Osnoy za mnoge nesporazume i sukobe. Medutim, ni ove Ginioce ni pojave koje su iz njih proisticale ne treba preuvelicavati i naglaSavati, nego unutraSnje sukobe medu bosansko-hercegovackim. velikasi- ma, pogotovu medu kapetanima, ponajpr- ije treba protumaciti nezrelo8u jednog staleZa da zajedni¢ki istupi na historijsku scenu i njegovom kolebljivo8éu da li da ostane odan sultanu, ili da kao svoj glavni zadatak prihvati odbranu svoje domovi injenih interesa. Uostalom, to je obi pokreta bosansko-hercegovatkog plemst- vaiu njegovim najodsudnijim trenucima, za vrijeme pokreta Husein-bega Gra- daséevica, i tako je dobrim dijelom ostalo sve do krvavog pohoda na Bosnu Serdara Ekrema Omerpase 1850-1852. godine. Utoku cijelog razdoblja bosansko-her- cegovacke historije u posljednjih sto god- ina prije austrougarske okupacije uo€ava- ju se podjele po vecim oblastima. Upore- do s tim, pokret bosansko-hercegovackih kapetana i drugih velika’a nije bio dovol- jno jedinstven i zato &to su se oni okuplja- li po pojedinim vecim oblastima i tako povezani nisu shvatali da imaju zajednigke interese na cijelom podrugju Bosne i Her- cegovine. Veoma snazna grupa kapetana skoncentrisala se u Bosanskoj krajini, druga u Posavini, a najvecu Zelju za izdva- janjem pokazivali su hercegovacki begovi. rere rcs Ova podijeljenost je vremenom postala sve izrazitija tako da je imala veoma nepo- voljne posljedice za pokuSaj okupijanja bosansko-hercegovatkog plemstva sve do okupacije, pa i u novijoj historiji koja jos nije pod lupom skolovanih historiéara. U ovakvim historijskim okvirima iz- iSao je na scenu Husein-beg GradaSéevi¢, 0 kome je dosad napisano vie studija i dvije doktorske dizertacije” Ipak, ini nam se, jo8 uvijek, nedovoljno. Izuzev prevazi- denih studija, koje u pokretu Husein-bega GradaScevi¢a tragaju za onim pojavama kako bi se iznadli tragovi borbe za oCuvan- je postojeceg feudalnog polozaja bosan- skih begova, studije novijeg datuma osv- jetijavaju Siri okvir ovog nastupa bosan- skih kapetana. Rijeé je o djelovanju Husein-bega na okupljanju bosanskih ka- petana da bi sacuvali granice Bosne i Her- cegovine, au procesu koji je bio zahvatio evropske dijelove Osmanskog, carstva u kojem je Grcka stekla nezavisnost, Srbija autonomiju, a Bosanski ejalet bi bio pre- pusten valijama iz reda domacih prvaka, odnosno nezavisnosti ili labave zavisnos- ti od osmanske vlade. Svi istrazivaci su se, do sada, manje vise, sloZili u tome da je uzrok ovom oku- pljanju bio ustupanje KneZevini Srbiji prekodrinskih nahija Bosanskog ejaleta. To je potvrdio i bosanski valija Ali Namik- pasa u svom izyjestaju Visokoj Porti. On izvjeStava velikog vezira da Ge ustupanje pomenutih kadiluka Srbiji neke bosanske oblasti dovesti do gladi, pa se u Bosni “pobudila jedna silna mrénja” ina Miloa ina Visoku Portu. U Bosnu je upucen Leb- ib-efendija da pomogne valiji da izvr8i sul- tanov ferman. I jedan drugi izvjestaj os- manskoj viadi to potvrduje. Namik-pasa je izvijestio Portu da se u Tuzli, 1830. god- ine, okupilo jedno drustvo nezadovoljni- ka: Mahmud-paSa Fidahi¢ iz Zvornika, Mahmud-paga Tuzlanski, Husein-beg, 37GRACANICKI GLASNIK gradaéacki kapetan, te sarajevski mutese- lim Emin-beg i srebreniéki muteselim Memigaga."” U svom pozivu na okupljanje u Tuzli oni navode da je Bosna sa svih stra- na opasana neprijateljima, te posto su svi hri8Cani pripadnici jednog naroda, nije im ispravno vjerovati. Iz ovoga razloga su- protstaviti se neprijatelju muslimana je jedna sveta duznost, a narodito kad srpski narod tajno medu musli- mane ubacuje svadu, vara- judi ih da nije daleko dan kad Ge na Bosnu napasti i naznaéava se da je to stvar- nost. Ono ko je slijedilo dal- je upravo je okupljanje ka- petana u Tuzli pocetkom 1831. godine na kojem su ucestyovali svi bosanski ka- petani ligno ili zastupljeni od predstavnika koje su ka- petani odredili. Zato se i ovaj skup naziva Kapetans- Ri sastanak." Povod za ok- upljanje kapetana u Tuzli je svakako vijest koja je prohu- jala medu kaperanima, a 0 kojoj je dalmatinski namjesnik — Lilienberg obavijestio svoju vladu u Beéu: “U Bosni kruZi glasi- na da je Porta navodno veé odluéila da ukine nasljed- nost kapetanstva i drugih zvanja i da ¢e te éasti ubuduce dodjeljivati samo na odredeno vrijeme dos- tojnim pojedincima.”* Nes- to vise podataka je donio poznati sarajevski naib Me- hmed Zuhuri-efenedija, koji je u svom izvjestaju Vie sokoj Porti naveo da su na sastanak pozvani mu- 38, PROSLOST teselimi, age, begovi i kapetani. Husein- aga, koji je u ime Visoke Porte skupljao podatke o nemirima u Bosni, izvijestio je osmansku viadu da bosanske kapetane pomaze Mehmed Ali-pasa, egipatski valija Koji se veé bio odmetnuo od sultana i da bosanskom vodi dotura i novéanu pomoé. Iskadarski mutesarif Mustafa-pasa, takode onaj koji je pokuSao da se osamostali u Huseinkapelan Gradaiéevié (crtez iz 1832. godine)PROSLOST Albaniji, poslao je na ovo savjetovanje Dervis-bega, Gime je pokazao da ¢e zajed- nicki djelovati u borbi protiv sultanove vojske. Bilo je u Bosni onih velika8a koji su od poéetka bili protiv i Husein-bega i nje- govog pokreta. Osim njegovog starijeg brata Osman-pase Gradasceviéa, tu su bili stolacki muteselim Aliaga Rizvanbegovi Ijubuski muteselim Hasan-beg, cernicki muteselim Smai-laga, te sinovi bivseg bosanskog valije Sulejman-pase. Dakle, oni nisu bili kapetani, Husein-aga, kojeg je uputila Visoka Porta u Srbiju da izbliza prati Milo’-bega i njegov odnos prema borbi Bosnjaka za autonomiju, uputio je osmanskoj viadi vie njegovih pisama, koje je upucivao nekim bosanskim prvacima i njihov odgovor srpskom knezu, pa i odgo- vor Husein-bega Gradasteviéa. Iz jednog pisma koje je Milo’-beg poslao Husein- begovom bratu Osman-pasi proizilazi da mu je obe€avao Zvorni¢ki sandzak na up- ravu, ukoliko ostane na sultanovoj strani i ne prikljuci se Husein-begovoj borbi za autonomiju Bosne. Ne treba biti previ8e mudar da bi se zakljuéilo da je na ovaj nagin Milo’-beg radio na tome da ostvari dva cilja: prvi da podrzi podvojenost bosanskih velikaSa, a drugi da na éelo na- jbogatijeg sand%aka u Bosni dode veliko- dostojnik koji se neée suprostavljati nje- govim namjerama. $ obzirom na to da su se okupili kapetani, a u njihovim rukama je bila odbrana granica Bosanskog ejale- ta, njihov cilj je bio, u prvom redu da spr- ijete komadanje ovog ejaleta koje je zapocelo ustupanjem cetingradskog kra- jai DreZnik-grada sa okolinom 1796. god- ine, a nastavljeno ustupanjem prekodrin- skih kadiluka Srbiji. Uz to, beg Milo’ nije krio ni to da ée svoju viast protegnuti ina cijelu Bosnu i Hercegovinu, U vrijeme isel- javanja muslimana iz Beograda, kako pise RaSid-bej, Milo’ je pozvao Beogradanina ae eee rcs Husein-bega Jaji¢a, pa ga je upitao: “Kud €c8 se ti seliti?” Na to pitanje Husein-beg mu odgovori: “I ako je za svakog velika sreéa da se iz Beograda iseli posto primi pare, jer je svakom dobro poznato, da je Beograd odreden da bude pozornica rata i da se izlaze plamenu, kao Sto 0 tome jed- na tara poslovica veli: Onom, koji na opas- nom zemijistu divi, imanje Ce se u pepeo pretvoriti; Zena Ce mu ostati udova, novac tantuz, on sam poginuce, a teameti i timari pripaS¢e drZavi, - ja ipak, po mojoj pameti, ne mogu se iz Beograda isel- iti.” Beg Milo§ mu je na to odgovorio: “To je stara pamet, i nema sumnje da iseliti, samo mi reci na koju ée8 stranu?” Na to njegovo navaljivanje Jajié mu odgo- vori: “Pa mislim u Bosnu, jer onde imam prijatelja i rodaka”, “Posto te volim - rekne mu Miloé - prijateljski te savjetujem, da u Bosnu ne ideS, veé pravo u Anadol, inace bio bi, kroz kratko vreme, prinuden da se i iz Bosne selis”." Na osnovu osmanskih historijskih iz- vora, dakle dopisa koje su upuéivale zvanitne viasti iz Bosne osmanskoj viadi, Ahmet DZevat Eren u svom djelu 0 Mah- mudu II je zakljucio da je Husein-beg, u ime bosanskih kapetana, postavio ove us- love valiji Ali Namik-pa’i: * Dase u Bosni ukine vitajet; Da BoSnjaci biraju liZnost koja ée up- ravijati pokrajinom; Daseukine ferman o ukidanju jani¢ar- skih odzaka; Da se Visoka Porta ne mijea u upra- vu Bosnom; Ukoliko Visoka Porta usvoji ove uslove bosanska pokrajina Ge Porti godisnje plaéati kao porez 4.000 kesa akéi. Upravo na osnovu ovako postavijenih zahtjeva, kako i Eren tvrdi, Husein-beg je 39