PREDGOVOR Hrvatski arheolozi okupili su se u starom hrvatskom gradu, vigestoljetnom sre- distu hrvatske srednjovjekovne dréave, u Kninu, od 13. do 15. listopada 1987. godi- ne, da bi dostojno obilezili znagajan jubile} ~ stotu obljetnicu osnivanja Kninskog starinarskog drustva, koje se nakon pet godina preimenovalo u Hrvatsko starinar- sko drustvo. Tom zgodom odréana je svecana prosiava »100 godina Kninskog sta- rinarskog drutva (1887-1987)«, znanstveni skup »Arheologka istrazivanja u Kninu i Kninskoj krajini« i godignja skupStina Drustva. Sezdesetak sudionika iz svih krajeva Hrvatske, ponajvige Slanova nagega D1 tva, ali i predstavnika pokrovitelja ove zna¢ajne obljetnice Hrvatske akade1 ‘umjetnosti, te predstavnika tadasnjih »drustveno-politi¢kih organizac Knina, kao i kulturnih i javnih radnika, okupilo se u »Galeriji« na kninskoj Tvrdavi. Tu je uprilivena mala prigodna izlogba fotografija o osnivanju i plodonosnom radu fra Luje Maruna, utemeljitelja Kninskog (Hrvatskog) starinarskog drustva. iru javnost da su pri organizaciji odréavanja pro- slave i znanstvenoga skupa u Kninu iskrsnule teskoée i zapreke za koje nismo u to vrijeme pretpostavljali da bi se mogle pojaviti, pa je u jednom trenutku doslo fanje i samo odr#avanje skupa i prosiave. Naime, druitveno-polititke organi- je Knina zabranile su crkvenim osobama da sudjeluju na toj proslavi, premda je svima bilo poznato da je Kninsko starinarsko drustvo utemeljio franjevac Lujo Marun, iz Sinjske franjevatke provincije. On je, kao i znatan broj sve¢enika toga doba i kasnije, pridonio razvitku arheoloske znanosti u Hrvatskoj, posebno u juzn0j Hrvatskoj (npr. don Frane Buli¢, don Sime Ljubié, don Luka Jeli¢, don Lovre Katié iimnogi drugi). Osim toga, prvi muzejski prostor bio je u samostanskoj kuéi u Kni- nu, gdje je zapravo i osnovan (1893) danagnji Muzej hrvatskih arheoloskih spome- nika. Prisjetimo li se dogadanja prilikom svetanosti otvaranja Muzeja hrvatskih sta- rina u Kninu 1893. godine i kad su tom zgodom neki domaci Ijudi iz okolice Knina >upotrebili najdivije nasilje« i napali »na goste koji su dosli kao sinovi hrvatske majke i sinovi prosvjete« da budu nazoéni kod »eminentnog kulturnog zavoda«, fj. Muzeja hrvatskih starina koje su iskopane uglavnom u Biskupiji kraj Knina (»Obzore, od 29. kolovoza 1893), onda nas stav drustveno-politickih organizacija Knina gotovo sto godina kasnije (to&no 96) nije trebao bas previse iznenaditi. li smo vjerovali da se to ne moze vise dogoditi i ponoviti!?!” Danas smo svjedoci svojatanja starohrvatskih crkava sv. Spasa na vrelu Cetine i sv, Mlije u Paréicima, uznemiravanja istrativata i zabrane iskopavanja na Bribir- skoj glavici jo prije sadainjega rata. Svjedoci smo danaSnjeg razornog unistavanja cjelokupne hrvatske tvarne povijesti, kad je kninska Tvrdava postala zvjerski zatvor 2a mnoge neduéne Hrvate. Ono mahnitanje prije sto godina i ovo iudilo danas povezuje jedan isti motiv: mrZnja prema svemu onome sto nosi hrvatski biljeg. »Saxa loquuinture, Istradivatki radovi i iskopavanja mnogih generacija hrvat- skib arheologa u proslom i ovom stoljecu otkrila su nepobitne dokaze o iskonskom hhrvatstvu tradicionalnog podruéja Knina. Tvrdava, Kninsko i Kosovo polje i oko- lica jedan su od sredignjih prostora ranostednjovjekovne hrvatske dréave. »Kame- nje je progovorilo« kaa i tisuée dosad istrazenih starobrvatskih grobova o Kninu kao povremenom boravistu hrvatskih knezova (Trpimira, Mutimira), kraljeva (Sve~ tislava, Dréislava, Zvonimira, Petra) od 9. do 12. stoljeca. Knin je od sredine 11. stolje¢a bio sjedite istoimene biskupije. U njemu se nalazila katedrala hrvat- skoga biskupa Gija se jurisdikeija protezala sve do Drave. Bio je sjediéte Kninske Zupanije, U kasnijim stoljegima Knin je bio kraljevski grad u kojemu su odsjedalihrvatsko-ugarski kraljevi i hercezi, brvatsko-slavonsko-dalmatinski banovi. Bio je i povremeno sjediste snaznih hrvatskih velikaga Subiéa Bribirskih, Nelipiéa i drugih, da ih sve ne nabrajam. Valja jo8 i ovo pripomenuti. Veé krajem prosloga stoljeca Knin je imao veéinsko hrvatsko puanstvo, a neposredno prije drugog svjetskoz rata u Kninu je Zivjelo 40 posto Hrvata. Danas, i oni posljednji ame u zatvorima ili su prognani. Sve Sto je ovdje regeno ima samo jednu svrhu: da ostane zapaméeno, No, vratimo se prostavi iznanstvenom skupu. Nakon Sto je D. Jelovina odr2a0 svoje priopéenje »Osnivanje i rad Kninskog starinarskog drustvae otkriveno je poprsje fra Luje Maruna, rad F. Bakuliéa, u bivSoj zgradi Muzeja hrvatskih arheo- loskih spomenika uz prigodnu rijeé akademika Hrvoja Pozara, tada glavnoga taj- nika sadasnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i rodenoga Kninjanina. ‘Na znanstvenom skupu » Arheoloska istrazivanja u Kninu i Kninskoj krajini« proditano je 17 priopéenja. Njih 15 donosimo u ovom Zborniku. Iz popisa (sadr- 2aja) priopsenja moze se uotiti da su istraZivadi hrvatske medijevalistike prednjatili brojem izlaganja, Sto je i razumljivo s obzirom na mnogobrojne lokalitete i mjesta u Kninu i okolici, vazne za nacionalnu (hrvatsku) arheologiju i povijest. Samo dva priopéenja iz antitke, a samo jedan iz prethistorijske arheologije (koji na Zalost do zakljugenja redakcije nismo primili) otito govore da valja intenzivirati (u neka bolja, sretnija i mimnija vremena) istrazivanja i zanimanje arheologa i za ta razdob- Ija atheoloske znanost U Zagrebu, 9. travnja 1992. godine Urednik Botidar CeéukPREFACE Croatian archaeologists gathered in an ancient Croatian town, the centre of the Croatian mediaeval state for many centuries, in Knin, from the 13th to the 1Sth of October, 1987, in order to fittingly celebrate a significant jubilee - the hundredth anniversary of the founding of the Antiquarian Society of Knin. On this occasion a festive commemoration of "100 Years of the Antiquarian Society of Knin (1887- 41987)” was held, as well as a scientific conference on "Archaeological Research in Knin and the Region of Knin” and the yearly convention of the Croatian Archaco- logical Society. Sixty participants from all parts of Croatia, mostly members of our Society, but also representatives of the patron of this important anniversary, the Croatian Academy of Arts and Sciences, as well as representatives of the then governing "So- cio-Political Organization” of Knin and various employees of cultural and public institutions, gathered in the "Gallery” of the Knin Fortress. A small exhibition had been improvized of photographs about the ground-breaking work of Fr. Lujo Marun, the founder of the Antiquarian Society of Knin (Croatia). ‘We must remind our members and the broader public that during the orga- nization and actual holding of the celebration and scientific conference in Knin dif- ficulties and obstacles arose, which we had never considered could possibly occur, and at one moment the conference and the celebration themselves came into ques- tion. Namely, the socialist government of Knin forbid the participation of any indi- viduals in religious service, although it was well known that the Antiquarian Society of Knin had been founded by a Franciscan, Lujo Marun, a member of the Fran- ciscan Provinciate of Sinj. Like many other priests of that period, he had contri- buted to the development of archaeological sciences in Croatia, which was parti- cularly apparent in southern Croatia (e.g. Mon. Frane Bulié, Mon. Sime Ljubi¢, Mon. Luka Jelié, Mon, Lovre Katié, and many others). Additionally, the first ‘museum premises were in a monasterial house in Knin, where the present Muscum of Croatian Arhcacological Monuments had actually been founded (1893). If one thinks back to the events on the occasion of the official opening of the Museum of Croatian Antiquities in Knin in 1893, when certain local inhabitants of the Knin region "had used the most savage violence” and attacked "guests who had come as sons of Croatia and sons of enlightenment” to be present at the foundation of an “eminent cultural institution”, i.e, the Museum of Croatian Antiquities whose exhibition material had mainly been excavated at Biskupija near Knin ("Obzor”, 29 August 1893), then the attitude of the "Socio-Political Organization” of Knin almost a hundred years later (exactly 96) should not have surprised us to a great extent. Or did we perhaps believe that something similar could never occur or be repeated!?!? We had previously, even before the current war, been witnesses to the usur- pation of the early Croatian churches of the Holy Saviour at the source of the Cetina and St Elias in Paréii, the harassment of field archaeologists and the prohibition of excavation at Bribirska glavica (Varvaria). We are today witnesses to the wide- spread destruction of Croatian material history, when the fortress of Knin has become a beastly prison for many innocent Croatians. The frenzy one hundred years ago and the madness today are connected by a single identical motive: hatred of everything that has Croatian characteristics, "Saxa loquuntur”. The research and excavation by many generations of Croa- tian archacologists in the past century and the present one has uncovered irrefutable evidence of the primiaeval Croatian identity of the traditional region of Knin. Thefortress, Knin and Kosovo plains, and the region itself are one of the central areas of the early mediaeval Croatian state. "The stones have spoken” as have the thou- sands of early Croatian graves excavated to date, about Knin as the occasional resi- dence of the Croatian princes (Trpimir, Mutimir) and kings (Svetislav, Driislav, Zvonimir, Petar) from the 9th to the 12th centuries. Knin was the see of the bis- hopric of the same name from the mid 1th century. The cathedral of the Croatian bishop whose jurisdicition extended all the way to the Drava River was located in it, Itwas also the seat of the Zupanija (territorial district or county) of Knin. In later centuries Knin was a royal city and a centre for the Croatian-Hungarian kings and dukes (sing. herceg) and Croatian-Slavonian-Dalmatian governors (sing, ban). Tt was also occasionally the seat of powerful Croatian feudal nobles from the Subié family of Bribir, the Nelipié family, and others. The following must also be noted. ‘The population of Knin had a Croatian majority at the end of the last century, and immediately before the second world war 40% ofits citizens were Croatian, Today, the last of them either languish in prisons or have been driven out. This has been written with only one aim: for the truth to remain remembered. But we must return to the anniversary and the scientific conference. After D, Jelovina read his paper on "The Establishment and Activities of the Antiquarian Society of Knin”, the bust of Fr. Lujo Marun, by the sculptor F, Bakuli¢, was uncov- ered in the former building of the Museum of Croatian Archaeological Monuments with an accompanying speech by Hrvoje Pozar, then the chief secretary of what is now the Croatian Academy of Arts and Science, and a native of Knin. Seventeen papers were given at the scientific conference on “Archaeological Research in Knin and the Region of Knin”. Fifteen of them are printed in this volu- me. It may be noted from the contents that researchers concerned with Croatian mediaeval themes were in the majority, which is entirely understandable given the numerous sites and locations in Knin and its vicinity which are important for natio- nal (Croatian) archaeology and history. The two papers from the classical period, and the single one from the prehistoric period (the latter had unfortunately not been received at the time of going to press), clearly indicate that (in some better, happier and more peaceful period) research into these archaeological periods should be intensified. Zagreb, 9. April 1992 Editor: Bozidar CecukDUSAN JELOVINA OSNIVANJE I RAD KNINSKOG STARINARSKOG DRUSTVA* THE FOUNDATION AND ACTIVITIES OF THE ANTIQUARIAN SOCIETY OF KNIN [UD (97.13 }89:061:231 Dr. Bulan Jinn Sime a ‘bo Spt Hv Pret Paper Mie] trea teas Puen: ‘ponents, O. Poze 1X. 198 Rad na hrvatsko}arhoologi zapoteo je sredinom druge polovce 19. to- sea. Nojvede zaluge, nesomnjivo, pripadsj fra Luji Marunu, koji je sav svo} vot posvetio pronaaieaju i iskopavanju stednjovjekovnihfokaiteta na podtu- ju gotovo eijele sredaje i severe Dalmacije. Nakon pri postignatih uspjeha ‘Marun je w Knimu 1887. osnovao Kninsko starinarsko drusvo sa svthom da isra- Zuje i Suva spomenike iz hrvatskoga doba, a 1893. godine otvorio seu Kainu Prvi ‘wzej hrvatskih spomenika. Itoga dana Drustvo je promijenilo ime w Hrvatsko starinarako druitvo. Kroz pola stolj¢a intenzivaog rada Fvatskog starinarskog drustvas Marunom na Glu otkril su se mnogobrojnilokalitet na Kojima Se ista- Jo vge sarohrvatski erkava otkopano jena tisutegrobova, Med tim nalazima narofito vagno meso zauzimaju natpis s imenima hrvaskih 2upana, knezova i rajeva (2-12. s.) Tako pogetak istrativanja _stednjovjekovnih arheoloSkih spomenika nije moguée nadnevkom totno utvrditi, ipak se sa sigurnoscu moze smatrati da su ona otpoéela sredinom druge polovice 19. stoljeéa i da svoje potetke yuku iz razvoja opte arheoloske znanosti u nagoj zemlji. Do toga vremena pojedini domaéi i strani pisci tek onako usputno donose pokoju arheoloSku noticu, obraéajuéi vise pozornost pojedinim crkvama i umjetnitkim spomenicima koji su vie manje bili satuvani i vidljivi © spomenicima iz vremena hrvatske narodne samostalnosti u Kninu i okolici prvi je veé oko sredine 18. st. (toénije 1746) poteo pisati franjevac Gaspar Vinjalié. U svojemu djelu »Compendio storico sulla je razne rusevine u Kninu, na Kapi- tulu iu Biskupiji kod Knina. Podosta zatim Ivan Kukuljevié, koji je od 1854. do 1873. god. u nekoliko navrata posjetio Dalmaciju, u svojim je »Putnim uspomenamas prvi upozorio na vaanije srednjovje- kovne povijesne spomenike u Dalmaciji ‘Nakon Kukuljeviéa srednjovjekovnim spomeni- cima pozornost su im, osim nekih stranih pisaca (kao npr. R. Eitelbergera i T. G. Jacksona), posve¢ivali i Vicko Mili¢, Simun Milinovié i Sime Ljubi¢, zanima- juéi se poglavito 0 ubikaciji dvorova i mauzoleja hevatskih vladara u bliZoj iSiroj okolici Splita. Potom se javija i fra Stjepan Zlatovié, tada Zupnik u Kninu, upozorivsi u svom dlanku »Stare zaduzbine hrvatski kraljeva u Dalmaciji« na spomenike u kninskoj oko ici, posebno na one na lokalitetima Kapitulu i Bisku- piji. No, svesu to uglavnom opis i zapazanja vanjskih spomenika, tj, onih koji su se viSe manje sacuvali, nitko jo8 nije ni pomislio na to da bi pojedine sred- njovjekovne spomenike trebalo potraZiti i pod zem- jom. U to doba, tj. od potetka druge polovice 19. sto- Ijeca Dalmaciju zahvaéa sve snadniji narodni pokret protiv autonomaga u borbi za hrvatski jezik i za sje~ dinjenje Dalmacije s ostalom Hrvatskom. Upravo u tijeku tih najZeScih borbi izmedu narodnjaka i auto- nomaga doslo je do neoéekivanog znaéajnog nalaza natpisa hrvatskog kneza Branimira iz godine 888, koji je Zupnik Jerko Grani¢ slutajno pronasao u Mucu Gornjem kod Sinja pri progirivanju sakristije crkve Sv. Petra godine 1871. Taj sretan dogadaj moze se obiljediti kao prvi i pravi srednjovjekovni arheoloski spomenitki nalaz i nije nikakvo Eudo da je u tim bur- nim danima u javnosti imalo yelika odjeka, narotito medu pristafama narodnog pokreta. Ine samo to, on je dao jak poticaj buduéim istrazivanjima, jer je upo- zorio na to gdje se srednjovjekovni spomenici nalaze j kako i na koji naéin se do njih moze doéi. S pravom se smatra da je tim nalazom obiljezen za¢etak hrvat- skoj, a time i jugostavenskoj stednjovjekovnoj arheo- logiji Drugi dogadaj koji je bio od golema zna¢enja za poéetak rada na stednjovjekovno} arheologiji dogo- Rad objavijen iu Starohrvatskoj prosyjeti, ser. IT, sv. 18, split1990, 91-117: ee inSL. 1. Fra Lujo Marun, osnivat Kninsk starinarskog drustva i Prvog muzeja ‘hrvatski starina u Kninu, — Fr. Lujo Marun, the founder of the Antiquarian society of Knin and the first Museum of Croatian Antiquities in Knin dio se 1885. godine, kad je donesena odluka dase pro- duzi Zeljeznicka pruga od Siveriéa do Knina, éija trasa je trebala proéi upravo preko rusevina na Kapit kod Knina, na koje su veé davno upozorili Vinjali¢ i Farlati, a’ Zlatovié utvrdio da pripadaju. staro- hrvatskom razdoblju. T upravo u to vrijeme, kakve li slutajnosti, na pozornicu stupa Zupnik fra’ Lujo Marun (sl. 1), koji je, vibe iz patriotskog zanosa nego iz znanstvenih Pobuda, sav svoj Zivot posvetio pronalazenju i isko- Pavanju_starohrvatskih atheoloskih polo%aja_na podrugju gotovo cijele Dalmacije, osobito na njezinu sjevernom i srednjem dijelu, tj. u okolici Knina, Dmiga, Vrlike i Benkovca. Znajuéi da Maruna nije napustala ona strast i ju- bav za hrvatske starine, koju je pokazivao veé dok je bio u novastvu na Visoveu, S. Zlatovié se molbom obrati crkvenom upraviteljstvu, pa je Marun iz Dri 12 Sa, gdje je nakon detverogodiinje bogoslovne skole bio dodijeljen za Zupnog pomoénika, poéetkom 1885. god. bio premjeSten za Zupnika u Knin. Zlatovié je bio potpuno siguran da 6e Marun prilikom presijeca- nja rusevina na Kapitulu budno motriti te radove i s velikom pozornoscu skupljati eventualne atheoloske predmete. U silnoj Zelji da sto prije i sam zapoéne arheo- Jo’ka istragivanja Marun se hyata u kostac s mnogo- brojnim problemima koji su stajali na putu k ostva- renju te njegove plemenite zamisli. Najteza zapreka mu je bila kako i na koji natin pribaviti novéana sred- stva kojima bi mogao otpoteti istrazivanja. Da bi to mogao ostvariti, svojom istrazivaékom nakanom odu- Sevi nekoliko kninskih rodoljuba, uglavnom trgova- ca, i iste 1885. god. osnuje »Odbor za istrazivanje hrvatskih starina uw kninskoj okolici«. Tim ginom skupljena su milodarima priligno skromna sredstva,SI. 2. Knin-Kapitul, Ornamentirane plose simenima hrvatski knezova ( An ornamental slab with the names of the Croatian Princes (Kings) ‘ ali ipak dovoljna da je njima mogao otpoteti prve radove. Opsjednut Ziatoviéevim pisanjem o arheolosko- topografskim problemima u kninskoj okolici, prije svega kako pronaéi kninsku katedralu i utvrditi isti- nitost »Ljetopisa« Popa Dukljanina o pogibiji kralja Zvonimira kod petih crikvah na Kosova. Poveo se za vijeSéu Tomati¢eve kronike 0 ukopu kralja Zvoni- mira poslije pogibije u crkvi na Kapitulu, pa stoga Marun pristupa istrazivanju materijalnih dokaza st rohrvatske povijesti i kroz sav svoj dugogodisnji rad nije se odrekao toga sebi postavijenog zadatka, Kako te 1885. godine radovi na Zeljezni¢koj pruzi jo8 nisu bili zapo’eli, Marun odluéi da skupljenim novcem sam otpoéne manja pokusna istrazivanja na Kapitulu, a slijedeée 1886. god. zapotinje iskopava- nje na lokalitetu Crkvina u Biskupiji (sl. 2). Ta prva iskopavanja, zahvaljujuci sretnim okoinostima Sto se namjerio na bogate arheoloske lokalitete, dala su neogekivano mnogo rezultata. Prvi uspjesi i obilje nalaza Zivo su zainteresirali don Franu Buliéa, dirck- tora Arheoloskog muzeja u Splitu, pa je na poziv Odbora dosao u Knin i od tada je Bulié vrlo éesto navraéao, davajuéi struéne upute i sayjete pri iskopa- vanju, koje su Marunu bile od velike koristi Da bi Odbor dosao do jos veéih sredstava za rad, Bulié je sastavio »Proglas hrvatskom narodu«, au svom éasopisu »Bullettinu« napisao je élanak u prilog istrazivanju hrvatskih starina, isti¢uci da dosadasnji rezultati zasluZuju veliku paznju javnosti, No, Dal- matinsko namjesnitvo nije dopustilo Odboru skuj janje milodara, veé je za to bilo potrebno osnovati posebno udruzenje za istrazivanje starina. Tako je Odbor opet uz pomo€ Buliéa sastavio drustveni pr Drtislava ie 10, st.— Knin-Kapitul reto(?)slav and Drfslay from the 10th century vilnik i prijavio »Kninsko starinarsko drustvo«, koje je uz punu podrsku i pomoé dr. Ante Trumbica i Josipa Alaéeviéa, konaéno u Kninu 3. srpnja 1887. godine osnovano i konstituirano. Na Marunovu veliku Zalost nitko se od predvide- nih struénjaka’ nije htio primiti predsjednistva, i to kako Marun kaze: »iz. bojadljivosti za sluéajni neu pjeh, te da éitava osnova o sustavnom radu oko istra Zivanja joS u samom porodu ne nastrada«. Zbog toga je Marun bio prisiljen da se prihvati vodenja Drustva, istiéuéi pritom da za to nema nikakvu struénu kvali- fikaciju. S tim u vezi Marun piSe: »Najgore je to sto Gitav ovaj Odbor, zajedno sa nauénim izvjestiteljem (kojeg se opet iz: nevolje prihvatio S. Zlatovié), nije imao nikakve arheoloske spreme, tako da nijedan u epigrafiji nije 2nao éitati ni najjednostavnije skraée- nice, kao Sto bi bila D(is) M(anibus)«. U ovaj prvi drustveni Odbor izabrani su ovi Glanovi: dr. Josip Sla- de, arhitekt iz Trogira, dr. Miho Simetin, lijeénik iz Kaitel-Staroga, Dujam Dolié, utiteljski nadzornik iz Sinja, Josip Lovrié i Ivan Draéar iz Knina. Na ovako sastavijen Odbor u Zagrebu gledalo se s prilifnim nepovjerenjem. Narotito negodovanje, s obzirom na yeoma ozbiljne znanstvene zadatke Odbora, pokazivao je Sime Ljubi¢, jedan od masih prvih velikih znanstvenika na polju povijesti i arheo- logije. Da bi se sam o svemu tome uvjerio god. 1888. Ljubic je posjetio Knin, gdje je s dotad postignutim rezultatima bio vige nego ugodno iznenaden. Od tada je Odbor, a pogotovu Marun, u Ljubicu od tako re neprijatelja stekao najzagovornijeg prijatelja. T ka je ostalo ispraznjeno mjesto drustvenog potpredsjed- nika, odlaskom dr. Josipa Slade iz Knina, za sve moghée neugodnosti koje bi ga mogle snati, Ljubic BSL. 3. Knin, Biskupija-Crkvina, Otkriveni temeljni ostaci trobrodne starohrvatske bazilike sv. Marije i 9. st —Knin, Biskupja-Crkvi nna, The discovered foundations of the three-naved early Croatian basilica of St Mary from the Sth century se na zamolbu Maruna rado odazvao i prihvatio tu duénost, poprativsi je rijegima: »Ja éu se prihvatiti podpredsjednistva, i ostat éu stalan uz svu buru, koja bi se proti meni uzvitlati mogla. Hrvatske starine za ‘me su svetinja; svjetske samo orude za napredak zna- nostic. NaZalost, poslije samo nekoliko godina smrt je prekinula njegovu plodnu suradnju s Odborom, Neotekivano mnostvo spomeniékih nalaza i nj hovo brzo izbijanje na javu, pobudili su i kod struc njaka (Kukuljevica, Raékog i dr.) i rodoljuba zivo zanimanje i veliku radost, pa su Odbor i Maruna o% Priznanjima i pohvalama, a to im je uvelike pomoglo oko prikupljanja novéanih dopfinosa za nastavak istrazivackih radova, koji su se otad jos vi8e razbuk- tall Istrazivanja zapogeta 1886. god. na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina, uz manje prekide. trajala su sve do 1908. god. U tom vremenskom ras. ponu iskopavano je oko dvadesetak puta. Medu naj- znacajnije nalaze valja spomenuti otkriée ostataka velike trobrodne bazilike i mnoStva arhitektonskih dijelova ukrasenih pleternom plastikom, koji su pri- padali crkvenom namjestaju (sl. 3 i 4), medu njima se narotito istiéu ulomei dvaju ciborija, zabat s likom Bogorodice i ulomci tranzene s likom hrvatskog 4 dostojanstvenika. Na Crkvini je otkriven i istrazen velik broj grobova u kojima je pronadeno mnostvo nalaza, narotito nakita (sl. 5), zatim orufja i dijelova konjanitke opreme od kojih su najznaéajniji ranoka- rolinski maéevi i mnogobrojne ostruge (sl. 6), te raz- novrsni predmeti svakodnevne upo U tom razdoblju Marun je, osim na Crkvini istrazivao na jo8 nekoliko polozaja u Biskupiji, i to: na lokalitetu Katiéa Bajami, nedaleko Crkvine, gdje je otkrivena manja jednobrodna erkvica iz starokr- Séanskog vremena; na poloZaju Stupovi otkrivena je velika trobrodna bazilika s tri polukruzne apside, ana progelju predvorje i zvonik; na Lopuskoj glavici, usted Kosova polja, otkrivena je manja jednobrodna erkvica i nekoliko kamenih ulomaka ukrasenih pleter- nom predromaniékom plastikom. Nedaleko parohij- ske crkve Sv. Trojice, na lokalitetu. Bukorovica podvornice, otkriveni su ktnji ostaci_ jednobrodne erkve s polukruznom apsidom i nekoliko grobova s nalazima nakita i keramitkim loncima. Uogeno je coder da su pod Sv. Trojicom tragovi neke grade- Vine centrainog oblika, sto bi mogla biti opet crkva koju je veé Vinjalié spominjao. Na jednom od brezuljaka Zeljezni¢ki most preko Krke, na Gajnjadi, tik uz jokalitetu Kapitul,gdje su otprije stréile ruSevine starohrvatskog bene- diktinskog samostana Sv. Bartula, koje sui dale povoda da se osnuje Starinarsko drustvo u Kninu, iskopavanje je, osim onog prvog manjeg pokusnog u 1885. god., otpodelo u proljeée 1886. god. i trajalo je pune dvije godine. Ta istrazivanja, pored Marunova nadzora, vrlo su lose vodena, jer su taj pothvat izvo- dili radnici koji su radili na probijanju pruge, a oni nisu imali nikakva razumijevanja za arheoloske nala- ze, pa je vjerovati da su mnogi vrijedni spomenici porazbijani i zauvijek nestali u obliznoj moévari pri likom podizanja Zeljeznickog nasipa. Tom prilikom uklonjeni su i ostaci zidova starije erkve, iz koje je slu- Eajno spaieno nekoliko kamenih dekorativnih wloma- ka, od kojih su najznatajnije one dvije poznate ple- terom ukrasene kamene plote s uklesanim natpisom hrvatskih kraljeva Svetoslava i Drdistava, Na manjem ijelu terena na Kapitulu istraZivanja su vodena pod je sobom iz dovodio prof. Bezica da mu vodi terensku teh- nitku dokumentaciju. Buliceva cesta prisutnost za ‘Maruna u ovim potecima bila je vise nego dragocje- na, jer je takg.imao priliku da stekne barem one Gene gece spoznaje potrebne za vodenje arheoloskth istrazivanja. Bloons Cuiajet cd Kota etary rs Osim na Kapitulu i Biskupiji Drustvo je'u god. 1888. otpoéelo iskopavanje ispod kninske tvrdave, na jugoistotnom pristranku brda Spas, gdje je otkrivena jednobrodna erkvica iz nesto kasnijeg vremena, te ‘manja istrazivanja u selu Orliéu i Vrpolju. Na svim tim lokalitetima postignuti su veoma zapazeni rezul- tati, narotito u Biskupiji. Pronadeni su mnogobrojni dijelovi kamene dekorativne plastike koji su pripadali ‘unutrasnjoj opremi tih crkava, kao i mnostvo staro- hhrvatskih grobova s bogatim nalazima, osobito naki- tom i oruzjem. Koliko se spomenika u tako kratkom vremenu skupilo najbolje nam potvrduje i okolnost Sto je F. Buli¢ veé god. 1888. napisao prvu monogra- fiju o tim spomenicima pod naslovom: »Hrvatski spo- menici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalma- tinske iz doba narodne hrvatske dinastije« u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba. Napisan je i drugi dio te monografije, ali, nazalost, nikada nije bio tiskan, a niti se zna gdje je taj rukopis zavrsi No, drustveni Odbor se nije zadovoljio postignu- tim uspjesima, vet se na Drugoj glavnoj godisnjoj skupStini drustva 1888. god. zakljuéilo da bi Drustvo trebalo pretrafiti ne samo kninsku okolicu nego i druge vazne starohrvatske lokalitete, u prvom redu Sl. 4. Pogled na dio postave u Kninskom muzeju. - A view of part the exhibit in the Knin museum 45Dione, Gane ad Kas tian dts SI. 5. Knin, Biskupija-Crkvina. Pronadeni spomenici u Kninskom muzeju. ~ Knin, Biskupija-Cravina. Discovered monuments fon display in the Kinin museum 1.6. Knin, Biskupija-Crkvina. Zahat oltame ograde s reljefom Bogorodice iz 11. st. Knin, Biskupija-Crkvina. The gable of an altar sereen with a relief of the Virgin Mary from the 1th century Nin, Biograd, Bijace u Kastelanskom polju, Otok u Solinu i mnoge druge. I zaista nakon odobrenja Dal- matinske vlade 1889. god. Drustvo siri krug svoje dje- latnosti i na ostala podrudja Dalmacije na natin da Marun prethodno izvrsi reambulaciju terena u okolici Dmnisa, Sibenika, Vrlike, Trogira, Kastela, Skradina, Biograda i Benkoyea. Nakon sto je dobro razgledao teren, za sto je Marun zaista imao smisla, otpodinje iskapanja. Na tom priliéno velikom prostoru on je, raspolazuci vyeoma skromnim financijskim sredstvima, koje je pri- bavljao uglavnom od élanarine, dobrotvornih priloga, ili Sto je bilo zaista rijetko, subvencijom Zemaljskog 16 odbora, razvio iznenadujuce veliku i intenzivnu istra- Hivaéku dielatnost Zog zahvaéenog veoma Sirokog podrudjaimno- gobrojnih arheoloskih nalazista Marun je, i zbog nemoguénosti da sam svugdje prispije i da ima pod kontrolom eventualne sluéajne nalaze, u pojedinim sreditima, gdje je to bilo moguce, organizirao povje- renistva. Povjerenici su obiéno bili svecenici ili uzite- |ji, ali u arheoloskoj praksi mahom nestruénjaci.. To je utinio ne samo zbog prikupljanja i spaSavanja slu- Gajnih pronalazaka nego im je u mnogim slutajevima prepustao i potpuno vodenje iskopavanja, Sto je imalo vrlo negativnih posljedica, jer su ovi u Zelji da se Sto vige i br2e domognu nalaza nemilosrdno harali i devastirali nalazista, a da na terensku popratnu dokumentaciju nisu ni pomisljali. Nemoguée je ovdje potanko predotiti vu Maru- novu istrazivatku aktivnost, o kojoj nam najrjetitije govore mnogobrojni spomenici koji su takvim radom skupljeni. Kroz nepunih 8 godina takva rada omogu- Geno je da se 24, kolovoza 1893. god. osnuje i otvori »Prvi muzej hrvatskih spomenika« u Kninu, a toga istog dana Drustvo je promijenilo ime u »Hirvatsko starinarsko drustvos Taj nesvakidasnji dogadaj obiljezen je velikim narodnim slavljem u Kninu, gdje je doputovalo mnos- tvo svijeta iz cijele Hrvatske, medu kojima je podosta Ijudi od znanosti. Na veliku Zalost za Maruna ta radost nije dugo potrajala. Na sam dan otvaranja Muzeja, za vrijeme svetane skupstine, izbiju nesugl: sice u Hirvatskom starinarskom drustvu s posijedi cama da je F. Bulié, koji je Marunu u to vrijeme jedini povremeno davao struéne savjete, sa svojim neéakom don Lukom Jeliéem, takoder Hlanom Znan- stvenog odbora, napustio Drustvo. Glavni razlog sukobu i razilazenju L. Maruna i F, Buliéa bio je u tome Sto je L. Marun odluéno inzistirao da svi hrvat- ski arheoloski spomenici budu skupljeni i prezentirani nna jednom mjestu, i to tako da se ne mijeSaju sa spo- menicima iz prethrvatskog vremena, dok je Bulié zastupao glediSte kako bi starohrvatski spomenici tre- bali dogi u Arheoloski muzej u Splitu, gdje bi usklopu anti¢kih i drugih spomenika dobili svoje mjesto i u znanstyvenom pogledu podjednako bili vrednovani. ‘Torazilazenje dovelo je do toga da je Bulié 1894. god. u Splitu osnovao »Bihaé« — hrvatsko drustvo za istra- Zivanje domace povijesti na podrudju od Trogira do Oo isa. Dakako, da je takav razvoj dogadaja za buduéi drustveni rad imao dosta negativnih posljedica. U prvom redu Marun je ostao i bez te jedine struéne 0 formiranju jedinstvenog muzej ih spo- menika. No, Marun se ni tada nije dao smesti, veé se jo8 évr8ée povezuje s §. Ljubiéem koji mu u posetku pruza svestdnu podrsku i pomoé, ali nazalost ne za dugo, jer ga je u tome spretavala njegova izoliranost u Starom Gradu i poodmakla dob, pa konaéno god 1896, i neumitna smrt.Na Sedmoj glavnoj godiénjoj skupstini Drustva, odréanoj 1894. god., popunjen je drutveni Znan- stveni odbor u koji je uslo i nekoliko vrlo darovitih amatera: Frano Radié, Petar Kaer, Vid Vuletié- ‘Vukasovié i dr. Zakljuéeno je takoder da se pokrene drustveni Easopis pod imenom »Starohrvatska pro- syjetae, koji Ge izlaziti tromjesetno, a za glavnog urednika i znanstvenog izvjestitelja izabran je Frano Radié, utitelj struéne graditeljske skole u Koréuli Prvi broj toga éasopisa izasao je iduce 1895. god. Gla- silo je izlazilo do godine 1902. kad je zbog oslabljenog vida F. Radiéa prestalo izlaziti, da bi tek 1927. god. bilo obnovijeno pod istim imenom, ali s naznakom aNova serijas, Prije nego Sto je »Prosvjetas bila i pokrenuta, izvjestaji o radu Drustva od godine 1890, izlazili su u Viestniku hrvatskog atheoloskog drustva, pod posebnom rubrikom »Glasnik starinarskog drus- tva u Kninuc, u kojem su objavijivani tromjeseéni izvjeStaji, kao BiljeSke kroz starinarske iskopine u kninskoj okolici 1885-1890. god. I dok je Buli¢ istrazivao okolicu Splita, Marun je organizirao vrlo intenzivnu istrazivaéku djelatnost na Gitavom podrugju sjevernodalmatinske Zagore. S obzirom na to da u ovom kratkom prikazu nije moguée ni izdaleka potanko predotiti svu drutvenu terensku istrazivacku aktivnost, to emo u nastavku ‘uglavnom samo nabrojiti neke od tih njegovih akeija Osim onih veé spomenutih u uZoj kninskoj oko- istrazivani su ovi lokaliteti: pod vodstvom povje- renika don Petra Staniéa, Zupnika u Vrlici, god. 1890. i 1891. provedena su iskopavanja na’ lokalitetu Crkvina u Koljanima Gornjim. Za samo 6 dana, koliko su iskopavanja u dva navrata trajala, otkrila se starohrvatska erkva i groblje s obilnim i bogatim nala- Zima. Nazalost, to tako znatajno nalaziste potpuno je devastirano. Radovi su izvodeni tako nestrugno i povrino da osim golih nalaza, ne znamo ni za jedan podatak o’okolnostima i povezanosti tih nalaza sistra- Zenim grobovima, a ne postoji ni dokumentacija o otkrivenoj crkvi, Sto je uzrok da ne znamo, a niti emo ikad doznati, njezin potpuni prvobitni oblik. Koliko su ta istraZivanja bila nestruéno izvedena, naj- bolji je dokaz sto je Hrvatsko starinarsko drustvo 1897. g. ponovno pristupilo otkrivanju ostataka te erkve, pa se utvrdilo da se radi 0 trobrodnoj, a ne 0 jednobrodnoj crkvi, kako je to u svom Izvjestaju abjavio P. Stanié. Tih istih godina (1890. i 1891.) Marun je iskopa- yao na maloj glavici zvanoj Cecela kod Drniga. Tom je prilikom otkrio ostatke temelja dviju srednjovje~ kovnih crkava i nagao nekoliko ulomaka dekorativne kamene plastike. Godine 1891. Marun je izyrSio i pokusno istrazi- vanje kod crkve Sy. Bartola u Zdrapnju kod Skradi- na. Kratkotrajnim radovima uspio je na tom polo otkriti ostatke jedne crkve i nekoliko kamenih ulo- ‘maka s natpisom, od kojih je najznaéajniji onaj sime- nom Zupana Pristine i kneza Branimira. Tek nakon Lalas HAD, 19190, a 1-23 {elvis Oana Kaus tra ets Punih 18 godina, tj, 1909. god. Marun nastavija isko- avati na tom lokalitetu i tom prilikom otkriva neko- liko starohrvatskih grobova. U selu Zazviéu kod Benkovea Marun je god. 1896. istrazio trobrodmu baziliku s polukruznom apsi- dom, narteksom i zvonikom na prodelju. Oko bazilike i'w narteksu otkriveno je nekoliko grobova. Ovdje moramo priopéiti da je to jedini stuéaj u Marunovoj praksi da je jedan athcoloski lokalitet u potpunosti bio istrazen, inace svi ostali, na kojima su bila obay- Ijena istrazivanja, ostali su manje vise nedovrseni Potkraj 1896. god, Marun je zapoteo istrazivanje jedne prapovijesne gradine na vrhu brda Bogodina kod Unesi¢a, misle¢i vjerojatno da se radi o kakvoj stednjovjekovnoj utvrdi. Tom prilikom doznao je da su seljaci na podnogju toga brda, kopajuéi glinu, naisli na stare grobove u kojima je bilo dosta starin- skih predmeta. Odmah je na tom mjestu otpogeo iskopavati i u jednom danu, otkrio jei istratio 16 gro- bova. U éetiri groba nadeno je nekoliko, kako Marun kaze, srebrnih i pozlaéenih, ukusno ornamentiranih predmeta koji bi pripadali razdoblju od 5. do 7. sto- Ijeca. Tu je zapravo rije’, kako je kasnije sasvim sigurno utvrdeno, o isto¢nogotskim pojasnim kop- éama ukrasenim almandinima iz vremena seobe na- roda. U toj godini Marun je na isti natin izvrsio jos niz manjih pokusnih istrazivanja. Tako je npr. kod zascoka Le2ajiéa u Devrskama kod Kistanja, istrazio jednu od mnogih gomila iu njoj otkrio nekoliko sred- njovjekovnih grobova u kojima se nalazilo srebrenih i bronéanih nausnica. U susjednom selu Iéevu kod Skradina na poloZajut »Lastvas otkrio je apsidu manje starohrvatske crkve i uz nju nekoliko grobova. Drustveni povjerenik (inage po zanimanju optin- ski sluzbenik) Vlado Ardalié je god. 1896, nakon sto je proveo manja istrazivanja srednjovjekovne nekro- pole na Lezajiéa glavici, nedaleko od Devrsaka, otpo- Ceo je s istragivanjima nekropola u Smrdeljima kod Skradina, Osim sacuvanih brojnih grobnih nalaza, od kojih najviSe srebrnih trojagodnih nausnica, nikakvi drugi podaci o tim istragivanjima nisu poznati. Isti povjerenik je god. 1897. iskopavao manju nekropolu u Devrskama, éiji rezultati takoder nisu poznati, osim Sto se u Muzeju Cuva iz Devrsaka velik broj raznolikih nauSnica. Godine 1911.1 1912. Ardalié je uz Marunov nadzor istrazivao i u Otresu kod Benkovea, gdje je otkrio srednjovjekoynu jednobrodnu erkvicu i oko nje dosta grobova. Tu st nadeni i mnogobrojni pre- dromanitki kameni ulomei ukrageni pleternom plasti kom. Zbog nedostatka struéne dokumentacije s tih istrafivanja, te zbog nekih specifignih okolnosti tog srednjoyjekovnog nalazista, danas se na tom lokali- tetu provade revizijska istravivanja, koja su veé dosad dala vrlo znatajne rezultate. U 1897. god. Marun je otpodeo istrazivanje slu- éajno otkrivene nekropole u Burnumu (Ivosevei) kod Kistanja, gdje je otkrio oko tridesetak starohrvatskih 17Iasaja HAD, 19190, mr 1-22 BSS, Graben ad ity arr drat grobova u kojima je naSao dosta raznolikog nakita i predmeta od srneéih i jelenjih rogova s izrezbarenim prizorima i ukrasima. Veci dio nekropole ostao je nei- straZen, jer se protezao ispod ceste Knin-Zadar, a dijelom se Sirila i na druge éestice, na kojima su tada bili zasijani usjevi. Poéetkom god. 1899. Marun nastavija iskopava- nja u Burnumu, ali ne na prije zapoéetoj nekropoli, veé je otpoteo istrazivanja jedne vece gomile u kojo] je otkrio nekoliko starohrvatskih grobova (to&an broj nepoznat) u kojima se naslo nausnica i prstenja raznih tipova, od kojih je jedan zlatan s privjeskom. Ta istra- Zivanja su trajala samo nekoliko dana, jer je po nalogu benkovatkog poglavarstva rad morao odmah obustaviti. Iskopavanja su nastavljena tek u proljeée iduée godine, a koliko su dana trajala, nije poznato, osim Sto je, kako je tou Marunovim dnevnicima zabi- jezeno, otkriveno jo$ nekoliko starohrvatskih gro- bova i njima nadeno nauénica i prstenja. Godine 1897. zapotela su istrazivanja na veoma znatajnom kompleksnom arheoloskom lokalitetu u Podgradu, staroj Asseriji, kod Benkovea. U dva dana, koliko su ta iskopavanja trajala pod Maruno- ‘vim vodstvom, pronaden je kod erkve Sv, Duha velik bbroj anti¢kih i stednjovjekovnih arhitektonskih dije- lova i natpisa, te mnogo starohrvatskih grobova u kojima je bilo nekoliko sitnijih kovinskih predmeta Iskopavanja su ovdje i dalje nastavijena, ali ne vige pod nadzorom Maruna, nego je on to prepustio Zup- niku povjereniku Paviu Perisi¢u. IstraZivanja na Asseriji nastavijena su i god. 1899. i trajala su do 1903. g. pod vodstvom Cire Ive- koviéa i Petra Sticotija iz Trsta, a sa strane Hrvatskog starinarskog drustva radove su vodili njegov pred- sjednik Lujo Marun i Frano Radié, Pod Marunovim vodstvom obavljena su god. 1903. istrazivanja i u selu Plavnu, udaljenu oko 15 km sjeverno od Knina, na polozaju zvanom »Duriéa groblje« ili »Medine«. Tu su otkriveni ostaci rano- srednjovjekovne erkve, a pronaden je i veci broj ulo- maka dekorativne kamene plastike. Na tom lokaliten Marun nastavija istrazivanje tek 1909. god. Tom pri- likom je otkrio i nekoliko stednjovjekovnih grobova ukojima je naSao dosta raznolikih nausnica, prstenia i dijelova konjanitke opreme. | Najopsezniji zahvat Marun je planirao provesti na Bribirskoj glavici kod Skradina, jednom od najve- Gih kompleksnih arheoloskib lokaliteta na tom podru- @u. U tu svrhu je veé 1910. g. otpoteo pripremne radove i manja iskopavanja. Zamasniji istrazivacki radovi obavijeni su na Bribiru u 1912. i 1913. god., kad je s vanjske strane otkriven bedem stare Varva- rije u dugini od oko 70m, ana Glavici se otkrila jedna ‘manja erkyica i uslo u trag goti¢koj crkvi i samostanu Sv. Marije. Dalji rad na ovom lokalitetu i cjelokupnu drustvenn aktivnost prekinuo je prvi svjetski rat. (Osim tih u najkra¢im ertama samo sumarno spo- menutih arheoloskih istrazivanja, Drustvo je od 18 potetka stoljea do 1. svjetskog rata izvrtilo jos brojna manja iskopavanja u Biskupiji, Ostrovici. Morpoladi, Lisanima, Cetini i Podosoju kod Vrlike, anakon rata, poslije nego je Drustvo ponovno obnov- jeno, u Vrpalju kod Knina, Mokrom polju, Sopotu, Korlatu, Kuli Atlagi¢u kod Benkovea, zatim u Ninu, Biogradu, te u okolici Sibenika. Isprkos mnogobrojaim teSko¢ama koje su pra- tile rad Drustva od njegova osnivanja, kao sto je oskudica finaneijskih sredstava, raskol u Drustvu, politi¢ke i vjerske zagrizenosti i tomu sliéno, postig- ‘uti su golemi uspjesi. Otkriveni su mnogi srednovje~ kovni lokaliteti i istrazeno je nekoliko starohrvatskih sakralnih objekata u kojima je nadeno mnostvo kamenih, pleterom ukeasenih i epigrafi¢kih spomeni- kka, otkriveno je na tisuée grobova i u njima se naslo golema koligina raznovrsnih kovinskih i drugih pred- meta. Od toga, golemog arheoloskog blaga valja posebno istaknuti epigraficke spomenike na kojima su uklesana imena hrvatski dostojanstvenika, Zupa- na, knezova i kraljeva: Branimira, Mutimira. Pristi- ne, Rastimira, Budimira, Svetoslava, Drdislava i Zvo- nimira. Osim tih najznaéajnijih, istitu se i oni koji svjedote 0 umijecu i umjetnitkim teZnjama naseg éovjeka u srednjem vijeku. To su kamena resetka 5 kompozicijom likova, od kojih je najpoznatiji hrvat- ski dostojanstvenik ratnik, zatim zabat s likom Bogo- rodice, dijelovi ciborija i dr. Osim te vrste spomenika tu su joS mnogobrojni kovinski i drugi predmeti umjetniékog obria od 9. do 12. stoljeéa, koji saéinja- vaju pravu riznicu raznovrsnog materijala, od kojih se narotito istiée nakit, te predmeti koji pripadaju opremi ratnika. Drustvo nije samo skupljalo spomenike iz narodne proslosti veé se ono jednako odnosilo i prema spomenicima koji su pripadali prethrvatskom vremenu, bilo da se radilo o prapovijesnoj ili anti¢koj kulturnoj bastini. Njegovom zaslugom na podrugju Dalmacije poteli su se otkrivati i neki antitki lokali- teti, kao npr. Asserija, Varvarija i Burnum, a sam Maun iskopavao je kasnoanticke bazilike u Bilica- ma, Potraviju, Biskupiji i Mokrom polju, te je tako sjaipljeno toliko spomenika da je 1912. god. u knin- 'sko} tvrdavi trebalo adaptirati posebnu zgradu za rim- ‘sks, spomenike. (Osim istrazivaékih aktivnosti na terenu Drustvo je obavilo i nekoliko drugih vrlo znaéajnih radova Zabvaljujuéi upornosti i spretnosti Marunovo} u zad nji je éas otkupljena kninska tvrdava (SI. 7), Kojoj je zaprijetila velika opasnost od potpunog unistenja. Zatim je u Kninu otkupljena Fontanina kuéa, tt kojoj je kasnije bio smjesten Muzej. Na Bribirskoj glavici je 1912. g. sagradena kuéa i otkupljene su od seljaka gotovo sve zemljisne éestice, a poneke su otkupliene i'u selu Biskupiji Kroz teéke godine prvoga svjetskog rata, a i nekoliko godina nakon njegova zavrsetka, drustveni rad je gotovo bio potpuno zamro, a sam je Muzej[adanje HAD. 15190, - Selvin, Guat Kna siarbg draa oo - i >} Neo 06 4 SI. 8. Pronadene naviniceu starohrvatskim grobovima 9. st,—Ear- ‘ings discovered in early Croatian graves of the Mh century \{2\ GA SI.7. Kain, BiskupijasCrkvina. Oltarni ciborij iz 11. st. ~ Knin, Biskuplia-Crkvina, Altar eboria from the 11th century pretrpio velike Stete, jer je duze vrijeme ostao bez brigne paznje njegova utemeljitelja Maruna, kojega su Talijani najprije internirali u Ankonu, a kada se 1919. god. vratio u Knin, ponovno su ga protjerali i on se obreo u Sinju, gdje je ostao sve do 1921. g., do konaénog odlaska Talijana iz Knina. Nakon povratka Maruna u Knin prva mu je bila briga da otkloni Stete nanesene Muzeju i da obnovi Drustvo. Zahvaljujuéi uspjesnom angaziranju zagre- backe i splitske oblasne samouprave god. 1926. u tome je Marun potpuno i uspio. Obnovijeno je Dr vo, a u njegovo znanstveno vijeée usli su tada naj- eminentniji znanstvenici iz cijele zemlje, a medu njima Mihovil Abramié, Ferdo Si8i¢, Ciril Ivekovic, Grga Novak i dr. Plod svega toga je bio da se god. 1927. obnovio muzejski éasopis »Starohrvatska pro- Gi svjetac, a otpotela su i manja arheoloska istrazivanja u okolici Knina, Nina i Benkovea. Ali, nazalost, sve to nije dugo potrajalo; Sestojamuarskim rezimom ——f SL 9, Pronadene ostruge ustarohrvatskim grobovima 9. st,—Spurs 4 discovered in early Croatian graves of the 9th centurySi. 10. Knin, Biskupija-Crkvina, Starohrvatske bogato ukraene i porlagene ostruge iz 9. st. ~Knin, Biskupija-Crkvina, Early richly decorated and gilded spurs from the 9th century Sl. 1, Kninska tvrdava (pogled s istotne strane), ~ The fortress of Knin (view from the east) 201 lovin, Guinea Kg iar es SL. 12. Knin, Undolje. Dio grede i zabat oltame ograde s imenom kneza Mutimira i godinom 895. ~ Knin, Uzdolje. A part of the ‘beam and gable of an altar screen with the name of Knez (Prince) Mutimir and the year 895 Marun je bio udaljen iz uprave’i 1929. g. prisilno poslan u mirovinu, Od tada je Hrvatsko starinarsko drustvo s Marunom, kao njegovim dozivotnim poga- snim predsjednikom, egzistiralo tako re¢i samo na papiru. Njegova aktivnost je sve vige slabila, da bi potetkom drugog syjetskog rata potpuno prestala. Jako u poodmaklim godinama Maruna, nakon penzioniranja, nije napustala strastistrazivanja, pa je svojom ustedevinom i.milodarima prikupljenim sa strane, ex privata, sve do smrti, koja ga je snasla w sijeénju 1939, g., nastavio istrazivanja na raznim mje~ stima u okolici Knina, Sibenika i Benkovea. Ovdje negemo govoriti o svim onim tekko¢ama, slabostima i nedostacima koji su pratili spomenuta istrazivanja. Njih je uistinu bilo vrlo mnogo. Ipak ne moiemo ada na ovom mjestu ne spomenemo barem one nedostatke éije se posijedice jo8 uvijek osje¢ajy, Najveci Marunov nedostatak otitovao se u tome &to je, U te2nji da se sto brée domogne veéeg broja spo- menika, kako bi se na njih skrenula paznja javnosti, ostavljao po strani ili, bolje reveno, potpuno zanema- rio popratne podatke o okolnostima nalaza, koji su inaée u znanstyenom smislu od neprocjenjiva znaée- nja. Kao drugi propust moze mu se pripisati i to to je u nastojanju da Sto prije dode do senzacionalnih otkriéa, kao neobuzdan strastveni istrazivat, nije imao strpljenja da zapoéeti lokalitet istraZi dokraja, veé bi ga nakon nekoliko dana rada napuitao i pre~ lazio na drugi. To je razlog da niti jedan lokalitet (izu- zev Zatviéa) na kojemu je radio nije ostao do kraja istrazen. Sve je to, dakako, moralo ostaviti vrlo nega- tivne posljedice koje naroéito imaju odraza pri znan- stvenoj obradi nalaza. Danas se to, nazalost, osim provedbe revizijskih arheoloskih istrazivanja, teSko moze nadoknaditi No, bez obzira na sve te propuste i nedostatke Hrvatskom starinarskom drustvu i njegovom pred- sjedniku Luji Marunu moramo biti duboko zahvalni, jer su nam ostavili neprocjenjivo znanstveno i kul- turno blago i time stvorili izvanrednu podlogu za dalji razvitak, nacionalne arheologije. Opseg i znacenje takva rada bez obzira na sve manjkavosti koje su se pritom javijale, sasvim sigurno prelaze uske okvire yremena u kojemu se radilo. aDihvinn, Ouaaaje ad Krimog strimushog ten DUSAN JELOVINA (Split) ‘THE FOUNDATION AND ACTIVITIES OF THE ANTIQUARIAN SOCIETY OF KNIN (Summary) The discovery ofa stone beam with the engraved name of the Cromtian Knez (Prince) Branimir and the year 888, which was found by chance in 1871 in Mué Gornji near Split, and certainly ‘the construction of the railway line from Siverié to Kain in 1885, whose track was projected directly through the ruins at Kapil near Kain, which had earlier been established as belonging to the carly Croatian period, allow us to rightfully consider this period (the middle of the second half of the 19th century) as representing ‘the beginning of activity in the field of Croatian archaeology, Until this period, individual local and foreign writers had only noted this ‘material in passing, having more interest in classical material from Dalmatia and paying more attention to certain churches and artistic ‘monuments which were more or less visible. No one had even con- sidered that individual early Croatian monuments might also be sought below the ground. The greatest role in commencing research in Croatian archaeology was undoubtedly played by Fr. Lujo Marun, who devoted his entire life tothe discovery and excavation of mediaeval sites throughout almost the entire region of central and northern Dalmatia Alter his frst suecesses, L. Marun established the Antiqua- rian Society of Kinin (Kninsko starinarsko drustvo) in 1887 with the ‘im of investigating and protecting monuments from the early Croatian period in the Knin territorial district, and seven years later, when sufficient material had been collected, the first museum of Croatian antiquities was opened in Kin (1893). On the same say the name of the society was changed to the Croatian Antiqua Flan Society (HIrvatsko statinarsko drustvo). In halfa century of intense work under the direction of Marun the Croatian Antiquarian Society discovered numerous sites on 2 ‘which several early Croatian churches and thousands of graves were excavated, Among these finds a particularly important place is held by inscriptions with the names of Croatian nobles, princes and kings of the &th-12th centuries: DrZislav, Svetoslav, Mutimi Branimir, Pribimir, Pristina, Restimir and Zvonimir. Many frag: ments of decorative furnishings of churches should also be emphu- sized, among them eibaria sections, an image of the Virgin Mary, sections of sculptural transennae (the most famous of which is an image of a Croatian dignitary-warrior), baptismal fonts, and £0 forth “The grave finds inchude luxuriously manufactured jewellery ‘specially numerous earrings, rings, necklaces and various appli- {que elements and pendants, The majority ofthese finds belonged 10 the chronological period from the Sth to the 12th centuries, Par- ticular attention is aroused by the finds feom so-called princely a ves. These consist af several pairs of richly decorated gilded spurs and several examples of Carolingian swords from the 9th and 10th ‘centuries, ‘The abundance of archaeological discoveries and the ever more intensive activities of the Society eauseditto be felt necessary Tor the Society to establish its own journal for national archaeology. ‘The fist issue of this journal was published in 1895 with the title »Starohrvatska prosvjelas, and itis still published today. “The Society was de facto active until 1929, and was totally ‘extinguished atthe beginning of the second world war. The rich cul- tural material i Kept in the Museum of Croatian Archaeological Monuments in a suitable templeslke structure im the main city of southern Croatia (Split), and it serves as a never ending source of inspiration, encouraging new generations fo further achievements. ‘Translated by: Barbara Smith-DemoMILOJKO BUDIMIR ARHEOLOSKA TOPOGRAFIJA KNINSKE OPCINE THE ARCHAEOLOGICAL TOPOGRAPHY OF THE KNIN DISTRICT LU on.2(47. 1) Podruéje opéine Knin smjesteno je na krajnjem —_vode, ali Sten ad San ain Has Protein Paper se Koma kniesTodavn Pree 047 Povoljniklimatski stall uvjeti a Bvor bili su osnovnirazlog nastanjenosti podrutju kiinske opéine od najranijih vremena pa do danas. Prethistoriski i anti lokalitetiregstrirani su vge na esnovi rekoguosciranja i slufajnih nalaza, ‘a manje sa sustavnim arheolotkim iskopavanjima, Stednjovjekovna nalazista pot. Punije su istrazena, « na nekima provedena su i reviijska iskopavanja, U ovom radu donesen je pregled syih arheoloskih nalazista na podruéju kninske opeine ‘8 nabrajanjem nekih valnijih nalaza koji s ajih porjetu, a koy su vet pri nasli ‘svoje mjesto u strutnojliteraruri. Usto navade se { novi ualazi kao i zapazanja ddo kojih se doslo u posljednje vrijeme. I pored svega to podrueje je jo8 uvijek ‘nedovoljno istrazeno. je poznato o kakvim je predmetima rije’.* sjeveroistoénom dijelu Dalmatinske zagore, okru- Zeno planinskim lancima Dinare i Velebita i plani- nama Prominom i Kozjakom. Na tom podrutju nalaze se i izvorista dviju yecih dalmatinskih rijeka — Krke i Cetine, a jednim njenim dijelom protjece i Zemanja. Prema konfiguraciji terena i razvijenosti razlikuje se kninskopoljska dolina od Podinarja s istotne i kninske Bukovice sa zapadne strane, Na pri- jelazu iz unutrasnjosty prema moru, na izvanredno znatajnom geografskom polozaju, razvio se i grad Knin koji je u proslosti bio vazno vojno uporiste na tromedi Bosne, Like 1 Dalmacije. Brojnost arheolo’- kih lokaliteta najbolje svjedoat © znataju i vaznosti ‘ovog podrutja u proslosti (sl. 1) PRAHISTORUA, ‘Tragovi Ijudske djelatnosti iz kamenog doba na podruéju opéine Knin malobrojni su. U Strmici su pronadene okamenjene kosti diluvijalnih Zivotinja, alisjo8 nema dokaza o prisutnosti fosilnog éovjeka.! ‘Nalaz jednog kamenog artefakta iz Gospodske pecine (Cetina) upuéuje na pretpostavku o prisutnosti starije faze mladeg paleolitika, i to po svoj prilici orinjasi- jena s musterijenskom tradicijom.? Mogu se ogekivati i bogatiji ostaci iz tog vremena jer su postojali svi kli- matski i ostali uyjeti za Zivot. Neolitik je dosad poznat samo sa sporadi¢nim nalazima. U literaturi kao neoliti¢ka nalazista navode se Plavno, brdo Spas, Knin, spilja Biolin, Konj i Vari- Iz Otona potjete noz, diijeto i sjekira od porfita, kvarcita j afanita,* a iz Kaldrme mala jeziéasta sjekira od serpentina.° Postoje indicije prema nalazima kera- mitkih ulomaka da bi i Biskupija mogla biti neoliticko nalaziste, ali je sigurnije pretpostaviti da je ovdje zastupljen samo eneoliti¢ki sloj, ada su ti ulomei izra- deni samo u tradiciji danilske kulture.® Na podruéju kninskog dijela Bukovice javijaju se nalazista koja su poznata samo po kamenim nalazima koji imaju tipitne neolititke forme sto se zasad moze uzeti kao topografski podatak. U Erveniku je prona- den kameni predmet u obliku postolarskog kalupa.? Takvi predmeti sluzili su prilikom obrade zemlje. U Ivo’evcima pronadena je jedna kremena ostrica, @ neoliticka je samo na osnovi tipoloske analize.* Veéa koligina razligitih kamenih predmeta pronadena je u Devrskama.’ Medu tim materijalnim ostacima pre~ viadavaju strelice i sjekire, a po nalazima jezgri moze se zakljuditi da su se ti kremeni artefakti ovdje i pro- izvodili. Osim tin sluéajnih neoliti¢kih nalaza jedino struéno sondazno istrazivanje proveo je I. Marovié u Gospodskoj pecini kod vrela Cetine.! Na osnovi nalaza keramike, kremenih i kostanih predmeta utv- rdena je pripadnost prvog horizonta neoliti¢kom raz- doblju, Otkrice te neolitiéke stanice u Gospodskoj peéini i one u nedalekoj Rudeliéa pecini predstavljaju zanimljiv prinos boljem poznavanju neolitika na ‘ovom podrugju. Prva eneolititka kultura na sirem podrutju Dal- ‘macije otkrivena je na gradini Sv. Spas kod Knina.* 23India HAD-», 11990, 20-92 Mi'Blaim, het peas ticks opine OPRETHISTORIJA BANTIKA RANI SREONSI VIJEK SI. 1. Asheolotka karta optine Kain, — Archaeological map of the Knin district: I Ervenik, 2 Mokro Pole, 3 Biovitino Selo, 4 Devrske, 5 Varivode, 6 Smrdelj. 7 Kistanje-Trovenj, 8 Ivofevei, 9 Raducié, 10 Otestovo, 1 Padene, 12 Orton, 13 Plaxno, 14 Somice. 15 Golubie, 16 agrovie, 17 Vepolie, 18 Topolje, 19 Knin, 20 Kapital kod Knina, 21 Ljubac, 22 Vebnik, 23 Ramjani, 4 Uzdotjc, 25 Ridane, 26 Markovac, 27 Orlié, 28 Biskupij, 29 Polaca-Turie, 30 Kijevo, 31 Civljani, 32 Cetina Ovdje su provedena sondagna istrazivanja vec 1932) godine, a medu ostalim pronadeno je nekoliko lo~ maka eneolitiéke keramike te kamenih i bakreniy predmeta, yet S. Dimitrijevié, od nalazista jadranskog tipajub! Ijanske kulture koji su dosad otkriveni na istotuom. Jadranu, smatra da je samo Sv. Spas predstavljao pravo naselje, a ostali su bili samo stanista za kraci boravak.!? Jadranski tip Ijubljanske kulture javija se ina podruéju Cetine nesto prije pojave cetinske kul- ture." Druga komponenta koja je modda imala i ‘udjela u oblikovanju cetinske kulture bila je lasinjska kultura, U Otonu su sluéajno pronadene dvije kera- mitke posude koje se tipoloski mogu vezati za areal Sirenja lasinjske kulture’ (sl. 2). Taj nalaz afirmira pravac utjecaja lasinjske kulture preko Like na knin- sko podruéje, a mozda i njezinu trajniju prisutnost na tom prostorw, Osim eneoliti¢ke keramike s kninskog podrugja potjetu i bakreni predmeti, koji su inaée rijetki na podruéju Dalmacije. U Topolju je prona- deno vige sjekira s jednom ostricom i mali trokutasti bodez.!8 Na ovom prostoru sponu izmedu eneolitika i ranog brontanog doba predstavija cetinska kultura 24 koja je determinirana na osnovi istrazivanja kamenih uomila oko izvora rijeke Cetine."* Od tridesetak gradina_na kninskom podruéju jurno su gradine Spas i Topolje bile kontinuirano 'gastanjene od eneolitika do dolaska Rimljana. O pri- ' Suthosti cetinske kulture na kninskom podruéju osim glavnog nalazista oko izvora rijeke Cetine govore i ge wee fst eae Te SI. 2. Oton, Dvije keramitke posude.—Oton, Two pottery vesselssporadiéni nalazi na pojedinim gradinama te i otprije poznati materijal iz Ervenika.” Srednje bronéano doba zastupljeno je bronéanim bodeéom koji je pro- naden na gradini Spas." Iz kasnog bronéanog doba najbogatiji_ nalaz predmeta potjede iz jednog skeletnog groba koji je otktiven ispod gradine u Topolju.”® Tom prilikom pronadena su dva bronéana spiralnonaotarasta pri- vjeska, osam_vrpéastih narukvica i jedna spiraina narukvica, U Devrskama je sluéajno pronaden bron- Gani spiralnonaotarasti privjesak,.” te krivi noz koji se moze uvrstiti u bronéanodobne nalaze.** U okolici Knina slutajno je pronadena i Suplia sjekira-kelt kojoj gornji krak ufice izlazi iz oboda ispod kojega tege paralelno urezana pruga= Kninsko podrudje u Zeljezno doba nalazilo se u okviru liburnske kulturne skupine, itona njezinu juz- nom dijelu. Osnovni oblik naselja i dalje ostaju gra- dine (sl. 3). Najpotpuniji pregled gradina i za ovo podruéje donosi 2 Tasse naselja gotovo nitim ne razlikuju od ostalih gradina na Sirem podrugju Delmata i Liburna. Na Kninskom dijelu Bukovice medu gradinskim nase- India HAD 2,90, 25.92 Ni'Ruame, Atel tpopas nike pine \jima izdvaja se po svom polozaju Radutka glaviea na granitnom podrugju izmedu Radutica i Mokrog Polja. Nekoliko gradinskih naselja nalazi se na isture~ nim polozajima Ervenika i Mokrog Polja. Na prije- lazu iz Bukovice prema kninskoj krajini najdominan- ‘niji polozaj zauzima gradina u Otonu, zatim gradina 1u Padenima i Tanjgina glavica u Oéestovu. U mjestu Plavnu registrirane su cetiri gradine éiji su ostaci danas locirani u zaseocima Joviici, Duriéi, Rusi¢i i brdo Zabinac. Gradina u Zagrovicu ima prstenast oblik i razlikuje se od ostalih po ulazu koji je u obliku koljenasta hodnika. U polju na povigenom brijegu locirana je Kolundzina glavica. Na znatajnom pro- metnom praveu prema dolini rijeke Une u mjestu Strmica utvrdena su gradinska naselja na polozajima Matasova gradina i gradina kod Vidoviéa. U Golu- bicu juéno od zaseoka Kablara nalazi se gradina na kojoj su vidljivi tragovi nastambi. Ulomei Zeljeznodobne keramike nalaze se ra suti ina dvije glavice koje se zovu Velika i Mala gra- dina, Tna gradini Mala Viola u Vrpolju mjestimiéno su primijeceni ostaci zida sa bukom. Medu naseljima SL 3. Grading na podrudju opéine Kain. — Hilforis in the Knin district: 1 Obrui-Exvenik, 2 Gridina-Ervenik, 3 Gradina 2eteli-Erve: nk, 4 Osirik-Mokro Pol Keglevica gradina-Mokro polje, 6 Kuéiste-Mokro Polje, 7 Burina gomila-Mokro Pole, 8 Raduca lavica, 9 Troven}-Kisanje, 10 Tanjigina glavica-Oéestovo, 11 Gradina-Ocestovo, 12 Gradina-Padene, 13 Gradina-Ouon, 14 Gradina brdo Zabinac-Plavno, 15 Gradina kod zaseoka JovitictPlavno, 16 Gradina kod zaseoka Busiti, 17 Gradina kod zuseoka Rusiti-Plavno, 18 Gradina kod zaseoka VidoviGi-Strmica, 29 Matasova gradina-Strmicn, 20 Gradina kod zascoka Kablari-Golubit, 21 Gradina-Zugrovic, 22 Kolundtina glavica-Zagrovig, 23 Malu Viola-Vrpolje, 24 Gradina-Topolje, 28 Gra dina Spas-Knin, 26 Gradina jubat, 27 Gradina-Vrbnik, 28 Gradina-Kaldrma, 29 Rudee-Usdolje, 30 GradinacRedane, 31 Gro slina-Markovac, $2 Gradina-Kijevo, 33 Gradina kod zascoka Joiéa-Civljane, 34 Gradina Dolac-Cetina, 25 Gradina kod 2asvoke Knezevidi-Ceuina 25Infaja HAD 19199, 23-32 iSBusrms Atel opr tinke ope 5 najduzim kontinuitetom.ivljenja ubrajaju se dine u Topolju ina brdu Spas. Te dvije gradine dor niraju preglednom vidljivoscu nad Kninskim poljem Ptolomejev Curcum koji M. Suié ubicira negdje oko Knina, najbolje se moze vezati uz topoljsku gradinu, a taj toponim svakako je mogao odrediti i ime rijeke Krke2#* Toponim Ninia s pravom se vezuje uz naselje na brdu Spasu gdje su pronadeni i mnogobrojni ostaci Zeljeznog doba.* Gradina na brdu Spasu vizualno je mogla komu- nicirati is gradinom na Ljupéu, koja se nalazila zapadno od Knina, iznad strmog kanjona rijeke Krke. Oko plodna Kosova polja nalaze se gradine povise Markovea i Ridana s istotne, te Uzdolja, Kaldrme i \Vibnika sa zapadne strane. U istonom dijelu opéine Knin registrirana su gradinska naselja u Kijevu, Civ- Kjanima i Cetini. Osim za stalno stanovanje neke gradine bile su namijenjene i za zbijeg u sluéaju opasnosti, a sluzile sui kao izvidnice jer se s njih moglo vizualno komu- nicirati i tako kontrolirati svo podruéje. Osim na gradinskim utvrdenjima u ovom razdob- iju Zivot se odvijao i u pecinama, Zasad je to arheo- logki potvrdeno za Gospodsku pecinu u Cetini,"* dok se za ostale to moze zasad samo pretpostaviti jer se nisu istrazivale, Uz gradine na vise polozaja dosad su registrirani i tumuli. Na kninskom dijelu Bukovice tumuli se nalaze u Erveniku, Mokrom Polju, Smrdeljima i Raduéiéu. Oko Knina najveéi su oni na Ljupéu, dok su -manjih dimenzija tumuli na vise polozaja oko Kosova polja, Tumuli se nalaze i u Podinarju, a posebno su mnogobrojni oni oko izvora rijeke Cetine. Materijalna kultura 2eljeznog doba na kninskom podrugju slabo je poznata. Objavijeni su neki pred- cti iz Biskupije*" a spominju se i dvospiralne fibule wobliku naoéara iz Plavna, Otona, Strmice, Golubiéa i Topolja* U Topolju je pronadena jedna kaciga ilir- sko-grékog tipa, koja zajedno s jo jednim primjer- kom iz Burnuma (Ivosevei) predstavija najsjeverniji nalaz na na’oj obali” U posljednje vrijeme u Markoveu na polozaju »Gredac sluéajno su pronadene tri ranolatenoidne fibule s dvije varijante, jedna protocertosoidna i jedna Iuéna fibula, dvije bronéane igle i dva Zeljezna listolika koplia (sl. 4,1-9).» Iz Raduéiéa potjete vise jantarnih zrna koji su pronadeni u grobu jednog tumula (s1, 4,10).*! Najbrojnije ostatke predstavljaju ulomei Zeljeznodobne keramike koji se nalaze raza- suti po svim gradinama. Javljaju se: glineni kalemovi, a izdvaja se jedan kameni kalem koji ima na obje strane urezan znak »X« (sunéane ure), a pronaden je na gradini Spas kod Knina (sl. 4.11). RIMSKO RAZDOBLIE Razdoblje rimske dominacije na ovom podrugju zabiljezeno je sa sluéajnim i povrsinskim nalazima, a 26 jednim dijelom arheoloskim iskopavanjem i pisanim vrelima, Stvarna prisutnost antike a time i pisane povijesti na kninskom podrugju potinje s Oktavijano- vim pokoravanjem Delmata i drugih Tlira Od vatnijih naselja iz toga razdoblja geograt Strabon navodi Niniu, koja se moze ubicirati na brdu Spasu kod Knina? Utvrdeni ostaci kasnoantitke arhitekture na gradini upucuju na to da je ona mogla posluditi i kao refugij za okotno stanovnistvo iu kasnoj antici.®> Osim Ninie u antidkim pisanim vre- lima javlja se i Burnum (sl. 5). Tako ga Plinije spo- minje na prvom mjestu: Burnum, Andetrium, Tribu- lun, nobilitata populi Romani proeliis castella (Nat. hist., 3.142). Rimljani su podighi Burnum kao vojni logor svojih legija u graniénom podrudju izmedu Del- mata i Liburna,™ Odlaskom legija logor je izgubio vojni¢ki znaéaj da bi nakon toga bio podignut na rang municipija. ‘Oskudne podatke iz a vrela upotpunja- vaju arheoloski nalazi. Nalazi anti¢ke keramike upu- cuju na to da su gradine u Topolju, Vrbniku, Vrpolju, Otonu, Plavnu, Golubiéu i Strmici produZile svoje trajanje i u rimsko razdoblje, Osim naselja na gradi- nama autohtono stanovnistvo formira i manja naselja ~ vikuse, blize putovima, a javijaju se i gospodarska zdanja (villa rustica) kao sjedisia veteranskih i drugih zemiljsnih posjeda. Postoje opravdane indicije da su anja nalazita na Kapitulu kod Knina, w Biskup a sigurnu potvrdu pruza vecim dijelom istraveno anti¢ko zdanje u selu Orlicu.*Istra- ene prostorije s mozaicima te kupaligni prostori govore o zavidnom stupnju stanovanja njezina viasni- ka. Tu susjednom Markoveu, izmedu Susnja i Dokica glavice, nalaze se razasuti ulomei rimskih.tegula, keramike i obojene Zbuke. Ovdje se zasigurno nalazio jo8 jedan antigki objekt koji dosad nije toéno wze lo- ciran, Za zemljiSne odnose u antici na kninskom podru- Gu znagajan je nalaz dvaju natpisa koji su pronadeni ¥ Uzdolju, na juznom dijelu Kosova polja. Prona- deni natpisi vojnika upucuju na to da su se legijska odjeljenja nalazila na nekoliko polodaja, i tona Kapi- tulu, u Strmici, Padenima i Mokrom Polju..” Na tim mjestima pronadeni su i drugi nalazi iz rimskoga raz- doblja. ‘Tragovi rimske prisutnosti_registrirani su na nekoliko polozaja i u Plavnu, Spominju se osraci naselja, a iz Plavna — najyjerojatnije s izvora Gli} - i8ao je i rimski akvadukt koji je Burnum opskrbljivap) pitkom vodom.* Uz taj vodovod tekla je i operaivnia komunikacija, Za potrebe logora Burnum radilé #1 peéi za opeke u Smrdeljima. Ondje su pronadene opeke sa Zigovima triju legija: X7 C. p. fi, HI Fi. f. i VIII Augusta, Na osnovi jednog natpisa Patsch pret- postavija da se u Smrdeljima uz vojni¢ko nalazilo i civilno naselje.” Vojni logor Burnum na ovom podruéju predstav- Ijao je i Zariste uw razvoju duhovne kulture. Ovdje se