Problem senzibilizacije i integracije traitelja/ica azila u Hrvatskoj

Izbjeglika kriza zapoela je 2015. godine kao posljedica kompleksne politike

situacije na prostoru Bliskog istoka. Val ljudi koji bjee iz ratnih zona dolaze na prostor
Europe u potrazi za stabilnou i mirom. Rije je o velikom broju ljudi za koje politika
Europske unije nije bila spremna, niti je imala razraene metode njihova integriranja u
drutvo i senzibilizacije javnosti. Tema izbjeglica je svakodnevno prisutna u medijima, bilo da
se izvjetava o solidarnosti pojedinca i volontera, posljedicama rata, opasnim rutama,
teroristikim napadima, problematinim ponaanjima azilanata- glas su javnosti. Graani su
svakodnevno izloeni velikoj koliini informacija, to krivih, to pravih i upravo na temelju
tih informacija veina ljudi oblikuje svoj stav o toj problematici. Hrvatsko je drutvo veoma
podijeljeno kada se radi o prihvaanju ljudi druge nacionalnosti, kulture i vjeroispovijesti u
svoju dravu. Jedni suosjeaju, pomau i volontiraju dok drugi osuuju politiku prihvaanja i
ire politiku mrnje. S obzirom na to da sam volonterka AYS i u direktnom sam kontaktu s
traiteljima/cama azila, upoznata sam iz prve ruke s problemima s kojima se oni svakodnevno
suoavaju. Upravo me to potaknulo na jo dublje promiljanje o konkretnim nainima
integracije i senzibilizacije javnosti to u predstaviti u ovoj analizi.

Problemi integracije i senzibilizacije javnosti povezane su neraskidivom niti. Ukoliko

senzibilizacija javnosti nije uspjena, nije mogua niti integracija. Trenutni socijalni i
ekonomski status traitelja/ica azila u Hrvatskoj je nepovoljan i teak. Viemjesena ekanja
odobrenja zahtjeva za azilom, odbijenice, loi ivotni uvjeti, diskriminacija i bespomonost
stvaraju depresivnu svakodnevicu jednog traitelja/ice azila. Ljudi su nervozni, anksiozni,
nesretni, ive u strahu i konstantno promiljanju o buduoj egzistenciji. Oni su naprosto
silovani nepravdom koja je uzrokovana loim metodama dravnog sustava koji bi im trebao
pruati pozitivno rjeenje. Pozitivnom napretku ne pridonosi niti trenutno irenje
dezinformacija o brzom preseljenju u Spavu a niti konstantna kruenja raznih krijumara
koji nude ''izlaz'' iz ove nepodnoljive situacije. Sve su to razlozi zbog kojih je potpuna
integracija u drutvo nemogua. Osim toga, veina graana Hrvatske ne zna ili nije upuena u
probleme povezane s traiteljima/cama azila. Proces senzibilizacije namee se kao jedan od
prvih koraka koji bi mogli olakati postojeu ivotnu stvarnost traitelja/ica azila tako da ta
senzibilizirana javnost osjeti potrebu za pokretanjem promjena u postojeem neuinkovitom i
tromom sustavu. Time bi se omoguilo tim ljudima da se ne osjeaju nepoeljnima ve
dobrodolima u nau zemlju. Nedostatak razumijevanja za drugog i drugaijeg je ono to koi
napredak u integraciji. Stoga je potrebno strateko osmiljavanje najboljeg naina pomou
kojeg moemo utjecati na stav svake individue koja je dio ireg drutva. U tome vidim
nekoliko moguih rjeenja.

Ono to namjeravam napraviti jest snimanje kraih video priloga koji bi se mogli
dijeliti po drutvenim mreama i svugdje gdje je to mogue i potrebno. Ideja je senzibilizacija
javnosti podsjeanjem na neto to je zajedniko nama i izbjeglicama a to je rat koji smo mi
proivjeli a oni ga sada proivljavaju. Video prilozi e prikazivati dvije usporedne izbjeglike
prie u obliku razgovora. Jedna pria bi bila od nekoga s naih podruja koji je bio/la
prognanik za vrijeme rata a druga od nekoga tko je izbjeglica danas. Cilj je identifikacija s
problemom gdje e se gledatelji moi poistovjetiti i suosjeati s nekim iz npr. Sirije.

Druga ideja koju bi htjela provesti jest organiziranje donatorske veeri kojom bi se i
dalje potakla senzibilizacija javnosti i izmeu ostalog prikupio novac za poboljanje ivotnih
uvjeta traitelja/ica azila u hotelu Porin. Veer bi ukljuivala plesno - dramski performans,
izlobu fotografija i zakusku u suradnji s Okusom doma. Plesno - dramski performans bi
ukljuivao plesae razliitih plesnih stilova koji bi pomou drame i plesa doarali teak put
izbjeglitva. Fotografije bi prikazivale ivotne uvjete traitelja/ica azila u Porinu. Fotografije
bi se fokusirale na njihove ivotne uvjete, prostor u kojima se nalaze i na ono malo stvari koje
posjeduju.

Na kraju, postoji jo jedna ideja koju ne znam kako bi realizirala ali mislim da bi
doprinijela senzibilizaciji cijelog drutva i bolje sistematizirala ve postojee oblike pomoi.
Realizacija ideje ukljuuje udruivanje udruga i organizacija civilnog drutva koje se bave
izbjeglicama u svrhu otvaranja integracijskog centra. Time bi se raspolagalo s vie resursa
koji bi doprinijeli boljoj organizaciji i naposljetku uspjenoj integraciji korisnika tog centra u
drutvu.