SEMINARSKI RAD

Tema: Vidovi komunikacije

Mentor: Student:

Sadraj
1. Uvod.......................................................................3
1.1 Definicija komunikacije.......................................3
2. Znaaj i potreba za komunikacijom.......................4
2.1. Ciljevi u komunikaciji.........................................4
2.2. Komunikacioni procesi........................................5
3. Vrste komunikacija...................................................6
3.1. Interpersonalna komunikacija..........................6-8
3.2. Grupna komunikacija..........................................8
3.3. Komunikacija u organizaciji/ ustanovi..........9-10
4. Podjela komunikacije...........................................10
4.1.Vertikalna komunikacija...............................10-11
4.2. Lateralna komunikacija.....................................11
4.3. Neformalna komunikacija.................................11
5. Elektronska komunikacija....................................12
6. Zakljuak.................................................................13

7. Literatura..............................................................14

1.UVOD

2
1.1.Definicija komunikacije

Komunikacija kao pojam moe se definisati na vie nacina. Komunikacija se moe

smatrati procesom pomou koga menaderi ostvaruju funkcije planiranja, organizovanja,
voenja, kontrole i koordinacije. Organizacija, ustanova,program ili projekat itd. mogu se
smatarti mreom komunikacije. Komunikacija donosi ivot jednoj organizaciji i ustanovi, i
kao takva predstavlja vaan vitalni proces koji oblikuje i rukovodi organizacijom.Poti e od
latinske re i COMMUNIS- zajedniki, zajedno.
Komunikacija se moe definisati i kao proces kojim se dolazi do zajedni kog tj. opteg
razumijevanja izmeu dva ili vise lica, putem prenosa i primanja poruka. Takva poruka moe
biti informacija o nekom fenomenu ili predmetu. I moe imati razliite forme: simboli,
gestikulacije
Komunikacija se takoe moe definisati i kao proces u kojem ljudi upuuju i primaju
informacije. (Hunt, 1987)
Komunikacija je i prenos informacija od poiljaoca do primaoca, stim da je primalac
razumije. Komunikacija je dvosmijerni proces. Rukovodioci moraju biti spremni da sluaju
a ne samo da govore.

2. ZNAAJ I POTREBA ZA KOMUNIKACIJOM

Komunikacija predstavlja jednu vrstu spone, tj kohezione sile koja okuplja ljude i stvara

3
atmosferu boljeg razumijevanja meu njima , ali takoe i sa rukovodstvom i motivie ljude
na dalje unapredjenje sopstvenog rada i doprinosa unutar oragnizacije jedne ustanove odn.
oraganizacije.
Iskusan menader zna vrijednost komunikacije, kako da njome upozna osoblje sa ciljevima,
metodama i zadacima i da ih motivie za harmonian rad.I to sve potvruje i svojim
ponaanjem.
Odgovarajuom komunikacijom dobar menader u svojoj organizaciji ili ustanovi zapaa kad
je prisutna heterogenost (konflikti, i razliitosti kod ljudi u vidu miljenja i zapaanja) i
uspijeva da homogenizuje tj smiri situacije i napravi bolju atmosferu kod ljudi u izvravanju
poslovnih odnosa.
Komunikacija igra glavnu ulogu u intrapersonalnim odnosima, u pruanju neophodnih
informacija i u procesu rasuivanja

2.1. Ciljevi u komunikaciji

Ciljevi koje elimo da postignemo:

bolje razumijevanje jedni drugih
harmonija u linim, porodinim i radnim odnosima
usavravanje odnosa
postignuti saglasnost
pridobiti pristalice za neku akciju
preovladati rijeavati konflikte Itd

2.2. Komunikacioni procesi

4
Komunikacioni proces ukljuuje : poiljaoca, prenos, transmisiju i primaoca. Po modelu
komunikacije, proces komunikacije se sastoji iz vie lanov:
1. Izvor- poiljaoc poruke
2. Kodiranje- process pretvaranja ideja, informacija, podataka i namijera u poruku, putem
sistemskog kodiranja
3. Poruka- je product kodiranja. Moe biti govorna i pisana, kanal prenosi poruku preko
informacionog kanala od poiljaoca do primaoca.
4. Dekodiranje- proces pretvaranja kodirane poruke u orginalno stanje ideja ,informacija
koje poiljaoc eli da prenese primaocu.
5. Povratna snaga- eljeni ciklus koji ide od primaoca prema poiljaocu informacija
da bi mu se omoguilo da zna:
a) da je poruka primljena

b) stepen koga je eljeni odgovor u stvaranju zajednikog razumijevanja dostignut.

6. Smetnje- koje ometaju proces komunikacije izmedju poiljaoca i primaoca. Npr: Zvuk,
buka mogu doprinjeti grekama, razgovor preko telefona moze biti nejasan zbog loeg aparata,
prenosa, buke isl. Dekodiranje poruke moe biti pogreno zbog nejasnih simbola,kao i
nepanja i nervoza pojedinca ili obje strane.
Mogu biti: dvosmijerna i jednosmijerna komunikacija. Jednosmijerna-poiljaoc komunicira sa
primaocem bez povratne sprege, a dvosmijerna poiljaoc komunicira sa primaocem oekuju i
postojanje povratne sprege, odnosno povratne komunikacije

5
3. VRSTE KOMUNIKACIJA

Na razvoj komunikacija utiu ljudi i sredina u kojoj se komunikacija odvija. Izvor moe biti
jedno ili vie lica, a isto vai i za primaoca komunikacija. Prema tome komunikacija se
moe klasifikovati na vie naina.1972. godine Price L. James je dao slijedeu podijelu:
1. Formalna i neformalna
2. Vertikalna i horizontalna
3. Instrumentalna i ekspresivna
Mi emo opisati 3 podijele koje su obradjene u publikaciji SZO iz 1983. godine:
1. Interpersonalna komunikacija
2. Grupna komunikacija
3. Komunikacija u organizaciji/ustanovi

3.1. Interpersonalna komunikacija

Interpersonalna komunikacija je interakcija ili meusobno dijelovanje dvije ili vie osoba
licem u lice, uz mogunost trenutnog dobijanja povratnih informacija. K. K. Reardon
(1998., 20.) navodi sedam kljunih naznaka po kojima se moe prepoznati interpersonalna
komunikacija. To su:
Interpersonalna komunikacija ukljuuje verbalno, ali i neverbalno ponaanje:
1. Interpersonalna komunikacija ukljuuje spontano, uvijebano i planirano ponaanje ili neku
njihovu kombinaciju;
2. Interpersonalna komunikacija nije statina nego razvojna;
3. Interpersonalna komunikacija ukljuuje direktnu povratnu vezu, dejstvo i povezanost
ili koherentnost;
4. Interpersonalna komunikacija odvija se u skladu s nekim unutarnjim i spoljnim
pravilima;
5.Interpersonalna je komunikacija aktivnost;
6. Interpersonalna komunikacija moe ukljuivati uvijerenje i nagovaranje.
7. Interpersonalna komunikacija, kao to se vidi, moe biti verbalna i neverbalna.
6
Neverbalna komunikacija predstavlja primarni i dominantni komunikacijski model.
Poruka se sastoji od verbalnog (govornog) i neverbalnog dijela (pokreti tijela). Tu imamo 3
nivoa:
Prvi je vizuelni nivo (kako je kandidat obuen, je li adekvatno obuen i uredan za
tu situaciju);
Drugi je glasovni (vokal, boja glasa)
Treci nivo je verbalni (to je jednostavno sadraj poruke)
U verbalnoj komunikaciji postoje dva oblika saoptavanja:
monoloka forma
dijaloka forma.
Monolog - intenzivna upuenost ka sluaocu uz izrazitu kontrolu dinmike.
Dobar monolog mora biti:
-Jasan, koncizan i ivopisan tok izlaganja
-Isticanje teme,
-Odabir govornih konstanti (i vokalnu ekspresiju)
-Momenat improvizacije
-Poentiranje
-Zakljuak

Dijalog po formi sadri:

osnovni koncept teme koja se saoptava;
spremnost sluanja sagovornika i razmijenu miljenja (interakcija);pregovaranje;
kontrolu sagovornika;
kontrola konverzacije;
mogunost zakljuivanja.
U pripremi poslovnog razgovora vano je obratiti panju na vrijeme koje je potrebno i
eventualne pauze. Briljivo se priprema tema uz isticanje fokusa govornog ina, kao i
argumenti koji se postepeno izlau. Priprema se iznoenje najvanijeg argumenta kojim
se stvara zakljuak.
U pogledu sadraja razgovor se moe podijeliti u nekoliko faza :
1. ekspozicija ili uvod;
2. obrazlaganje teme;
7
 3. isticanje fokusa bitnog argumenta;
4. povezivanje razliitih elementa, injenica;
5. iznoenje primijera;
6. poenta prednost proizvoda,usluge, ideje;
7. zakljuak.

Uslovi za dobro prenoenje poruke i informacije:

1. Saznajni kognitivni dio - fokusiranje teme, argumentovano i kompetentno
izlaganje,
2. Izgraivanje linog stila, sticanje govorne i jezike kulture uopte
3. Usklaivanje govornog ina sa znacima neverbalne komunikacije koji prate proces
fonacije, govora i komunikacije

3.2. Grupna komunikacija

Grupna komunikacija se odvija u manjim ( 3-15 ljudi ) ili veim grupama,
pojedinano ili izmeu sebe, i karakterie ih isti cilj.
Odnosi, procesi i postupci:
Odnosi u grupi su jako vani jer efektivnost grupe zavisi od toga kako
lanovi grupe meusobno rade i meusobno komuniciraju. lanovi grupe su pojedinci
i mogu da podravaju jedni druge u dostizanju ciljeva ili zadataka grupe, kao i u pokuaju da
dostignu sopstvene ciljeve.
Procesi i postupci u grupi predstavljaju nain na koji grupa pristupa svojim
zadacima koji utiu na efektivnost grupe.
Grupa mora da veruje da su njeni zadaci vani i da e biti posveeniji njihovom
uspijenom zavravanju. Ako je vrijeme ogranieno, pritisak koji se vri na grupu da bi se
zavrilo na vrijeme mora da bude realan - ne pretijeran - da bi se rad ubrzao. Visoki
kriterijumi za uspijeh koji dozvoljavaju malu vijerovatnou greaka te tako e uticati na
navike u radu grupe. Grupa moe da zavri zadatak lake kada je cilj i procedura za zavretak
zadatka jasna..

8
3.3. Komunikacija u organizaciji/ ustanovi

1.Potreba za komunikacijom u organizaciji

2.Faktori koji deluju na komunikaciju
3.Putevi za poboljsanje komunikacije

Potreba za komunikacijom u ogranizaciji

Da bi se obezbijedila koordinacija i integracija u organizaciji, informacija mora da krene od
baze ka vrhu, odozdo na gore, ali za bolju preciznost poslova koje treba uraditi komunikacija
se kree od vrha ka bazi. Vrh mora da zna kvalitet ivota onih koji rade, a posebno onih u
bazi. Da bi se osiguralo partnerstvo, ukljuivanje, odanost i prvrenost, kadrovi nieg ranga
moraju da znaju ta se radi na viim nivoima organizacije.
Faktori koji deluju na komunikaciju u ustanovi
-Odnos izmeu pretpostavljenog i podreenog
- Hijerarhija
-Opaanje,vienje, percepcija prirode informacija
-Socijalni pritisak i presti- Kada npr. sef odijeljenja na lijekarskom sastanku pita mlaeg
kolegu kakva je situacija na odijeljenju on e vijerovatno odgovoriti ono sto bi njegov
pretpostavljeni elio da uje,
-Stabilno i dinamino stanje
-Status i razmijena informacija-to je primjer tzv. organizacionog kasterizma. Tj kada se
razmijena informacija deava unutar svoje grupe(direktori, stariji specijalisti)
-Nezvanina/neformalna mrea komunikacije- prenosi se od jedne do druge osobe u raznim
pravcima, kretanjima To su glasine, ogovaranja, kritike Kao rezultat poruka je
esto lano prestavljena.
Putevi poboljanja komunikacije u organizaciji
-Sve barijere i smetnje kao npr. konflikti ako se smanje dolazi do poboljanja komunikacije u
organizaciji /ustanovi.
-Smetnje u komunikacionom sistemu se mogu smanjiti. Moraju se pazljivo analizirati i
stalnoi vriti revizija i samnjenje smetnji.
-Svi primaoci upotrebljavaju svoja prethodna iskustva da razumiju poruke u postojecoj
situaciji
9
-Licem u lice komunikacija
-Sastanci lanova ustanove- organizacija sastanaka lanovima ustanove kako bi prenijeli
potrebne informacije.
-Struni sastanci

Komunikacija u jednoj organizaciji je jedan dinamiki proces. Njegova efektivnost

zavisi od stalne brige koja se sprovodi da bi se poboljao sistem vijetine upravljanja.

4. PODJELA KOMUNIKACIJA

1. Vertikalna komunikacija
2. Lateralna komunikacija
3. Neformalna komunikacija

4.1.Vertikalna komunikacija

Vertikalna komunikacija je komunikacija koja slijedi lanac zapovijedanja organizacije.

Dva osnovna oblika komunikacije u organizaciji su:

1. Silazna komunikacija
2. Uzlazna komunikacija

1.Vertikalna silazna komunikacija

Primijeri silazne komunikacije su informacije o:
novoj politici,proizvodima ili usluzi
promijenama u budetu
novim sistemima i procedurama
novim imenovanjima
opisima poslova itd.

10
2. Vertikalna uzlazna komunikacija
Komunikacija odozdo na gore
Fidbek
Hijerarhijski nivoi mogu da prekinu tok informacija
U zamijenu za ideje, zaposleni dobijaju novane nagrade

4.2. Lateralna komunikacija

Lateralna komunikacija podrazumijeva protok informacija preko cijele organizacije (to

su informacije izmeu ljudi na istim radnim zadacima).
Preteno, to su informacije izmeu ljudi na istim radnim zadacima, ili izmeu radnih timova
koji su povezani tehnolokirn procesom

4.3. Neformalna komunikacija

Neformalna komunikacija u organizaciji sekundarna je i vrlo sloena komunikacijska mrea

koja poiva na osobnim dodirima i koja, za razliku od sustava formalne komunikacije, ne
slijedi neku unaprijed odreenu liniju.

11
5. ELEKTRONSKA KOMUNIKACIJA

Elektronska komunikacija u zdravstvu predstavlja primijenu Interneta, informaciono

komunikacionih i srodnih tehnologija u sistemu zdravstvene zatite, kojima se poboljavaju
pristup, efikasnost, efektivnost i kvalitet medicinskih i poslovnih procesa koje sprovode
uesnici u tom sistemu (zdravstvene ustanove, medicinsko osoblje, pacijenti,
osiguravajue organizacije, drava), sa osnovnim ciljem poboljanja zdravstvenog
stanja pacijenta.
Osnovni ciljevi e-health obuhvataju:
smanjenje trokova: kroz online komunikaciju se viestruko smanjuju trokovi
transakcija, poveava brzina i tanost u odnosu na upravljanje papirima
eliminaciju prostorne - geografske udaljenosti: barijere vezane za putovanje i
saobraaj
poveavnje transparentnosti i dostupnosti informacija: elektronski se publikuju
raznovrsne informacije strune, poslovne (budeti, prihodi, rashodi), propisi i odluke
(zakoni, pravilnici i sl.)
poveanje raspoloivosti usluga: obezbijeenje raznovrsnih usluga (za pacijente,
zdravstvene radnike, pravna lica), poveavanje njihove dostupnosti i sadraja.
poboljanje rada administracije: kompjuterizacija, integracija finansija, kadrova,
upravljanja i kontrola trokova
podsticaj razvoju: razvoj i napretka drutva i podsticaj zdravog ivota.

12
6. ZAKLJUAK

Komunikacija kao pojam moe se definisati na vie nacina. Komunikacija se moe

smatrati procesom pomou koga menaderi ostvaruju funkcije planiranja, organizovanja,
voenja, kontrole i koordinacije. Organizacija, ustanova,program ili projekat itd. mogu se
smatarti mreom komunikacije.
Komunikacija se takoe moe definisati i kao proces u kojem ljudi upuuju i primaju
informacije. (Hunt, 1987)
Komunikacija se moe definisati i kao proces kojim se dolazi do zajedni kog tj. opteg
razumijevanja izmeu dva ili vise lica, putem prenosa i primanja poruka.
Na razvoj komunikacija utiu ljudi i sredina u kojoj se komunikacija odvija. Izvor moe biti
jedno ili vie lica, a isto vai i za primaoca komunikacija. Prema tome komunikacija se
moe klasifikovati na vie naina.1972. godine Price L. James je dao slijedeu podijelu:
1. Formalna i neformalna
2. Vertikalna i horizontalna
3. Instrumentalna i ekspresivna
Tri podijele koje su obraene u publikaciji SZO iz 1983. godine su:
1. Interpersonalna komunikacija
2. Grupna komunikacija
3. Komunikacija u organizaciji/ustanovi

13
7. LITERATURA

Vrste komunikacije dostupno na:

http://www.babyboomercaretaker.com/Croatian/senior-
dating/communication/Four-Types-Of-Communication.html
Komunikacija, dostupno na:
www.megatrend- info.com/forum/index.php?action=dlattach
Odnosi unutar grupa (timova) i faze razvoja grupa, dostupno na:
http://www.link- elearning.com/lekcija-Odnosi-unutar-grupa-(timova)-i-faze-razvoja-
grupa_4614
Tomi Z. Komunikologija, 2003.

14
15