JAMES HERBERT

MJESEC
 Prije

Djeak je prestao plakati.

Leao je na uskom krevetu, zatvorenih oiju, lica koje je liilo na gipsanu
masku obasjano mjeseevom svjetlou. Tijelo su mu povremeno potresali
snani drhtaji.
vrsto je drao plahtu navuenu do ispod brade. Zastraujui teret je
pritiskao njegovo siuno tijelo, inilo mu se da mu ilama kola tekue olovo:
teret je nestao, i preplavio ga je osjeaj iscrpljenosti i nemoi.
Djeak je tu leao ve dugo vremena nije mogao znati koliko sati, jer su
ova posljednja tri dana bila beskonana vjenost ali njegov otac jo jednom
mu je zabranio da napusti krevet. I tako je leao, trpio teret, jo jednom
prestraen osamljenou.
Dok se nije dogodilo neto to ga je natjeralo da ponovo otvori od plaa
crvene oi.
Pokraj ruba kreveta stajao je lik i smijeio mu se. Osjeao je njezinu
toplinu, odmah odbacujui bolan gubitak. Ali bilo je nemogue. Otac mu je
rekao da je nemogue.
Ne... ne moe... biti... rekao je, tihi glas prekidao je nonu tiinu.
Rekao je... ne moe... ne moe... biti...
Osjeaj teine opet se vratio, ali ovaj put je bio i u njoj.
Tada je zaprepateni djeak preao pogledom po sobi, gledajui u udaljeni
kut kao da je najednom postao svjestan jo neijeg prisustva, svjestan toga da ga
jo netko promatra, netko koga ne moe vidjeti. Taj trenutak je nestao kada su se
uli koraci u hodniku i skrenuo je pogled, po prvi put oiju ispunjenih istinskim
strahom. ena je nestala.
Na vratima je stajala lelujava sjena mukarca.
Djeakov otac je posrnuo prema krevetu, irei oko sebe poznati zadah
alkohola koji mu je bio karakteristian jednako kao i vjena zlovolja.
Rekao sam ti, progovorio je mukarac, i inilo se da se u grubim rijeima
nazire krivnja pomijeana s ljutnjom. Dosta je! Dosta je... Podigao je aku dok
se pribliavao krevetu i djeak se pokrio plahtama preko glave.
Vani, blistavi puni mjesec otro se ocrtavao u dubokoj tami nonog neba.
 Napokon je bila mrtva.
Tamo gdje je nekada bio uas, sada je ostala samo praznina.
Mrtve oi.i. Poput ribljih, poloenih na ledom prekrivenu dasku.
Tijelo uspavano, osloboeno
oslobo posljednjeg gra,
a, u tiini nakon zadnjeg
uzdaha. Nestao je i posljednji izraz lica.
Stisnuti prsti i dalje su vrsto
vrsto drali lik nadvijen nad njom, jedan palac
nalazio se u ustima kao da je pokuavala izbrisati osmjeh.
Lik je ustao, oslobaajui
osloba i stisak na vratu; jedva ubrzanog disanja premda
se ena dugo vremena borila za ivot.
Izvukao je enin palac iz svojih usta iskrivljenih u podrugljiv osmjeh i
mrtva rukaka je pala okrznuvi pritom golo tijelo.
avajuii svoju rtvu. Neprestano se smjekaju
Stajao je, prouavaju smjekajui.
Lik je posegnuo za beivotnim rukama, uhvatio zapea zape i podigao ih.
Iskrzanim noktima bie ee je prelazilo preko vlastitog lica, prelaze
prelazei ukoenim
prstima oko vrata kao da se podsmjehuje, izaziva osvetu. Nepokretne ruke
izazvale su zadovoljno hihotanje.
Prelazilo je rukama preko vlastitog golog tijela dok je stajalo iznad mrtvog
tijela raskreenih
enih nogu, pomi
pomiui ih sve nie tako da su dotakle i pomilovale
pomil i
najmanji djeli tijela. Njeno milovanje mrtvog tijela izazvalo je jo jae ja
uzbuenje.
Lik je bio zaokupljen neim
ne im dok je stajao pognut nad mrtvo tijelo koje se
polako hladilo.
Nakon nekog vremena se odmakao od kreveta, koa mu je bila prekrivena
sjajnim
jajnim kapljicama znoja. Jo nije bio zadovoljan.
Hladne kine kapi udarale su po prozoru u iznenadnim naletima kao da se
protive okrutnosti koja se odvijala u sobi. Izblijedjele zavjese, navuene
navu kako bi
sprijeile
ile ulazak danjeg svjetla, priguile su zvuk.
Torba u kutu prljave sobe stajala je otvorena, crni paket izvaen.
izva Sada je
stajao razmotan na krevetu, pokraj lea, i sjaj metalnih instrumenata jedva se
nazirao kroz prigueno svjetlo. Svaki od njih bio je podignut, paljivo pregledan,
sasvim blizu oiju iji bljesak je bilo nemoguee kontrolirati. Izabran je prvi
instrument.
Tijelo, koje se hladilo na temperaturu prostorije, bilo je razrezano od
stranjice do pubisa, zatim odjednog do drugog bedra. Krv je brzo iscurila kroz
duboko zarezani kri.
 Koa je razmaknuta i povuena prema gore. Prsti, ve krvavi, brzo su
nestali u utrobi.
Izvadio je organe, sluei se skalpelom gdje je bilo neophodno, i poloio ih
na plahtu gdje su svjetlucali i isparavali se. Srce, posljednji organ za kojim je
posegnuo i istrgnuo, poloio je na ostale. Kliznulo je niz sluzavu hrpu i palo na
pod. Odvratni miris ubrzo je ispunio cijelu sobu.
Pripremljena posuda ubrzo je bila puna.
Lik je po sobi traio sitne predmete, ali tek nakon to je upotrijebio
privjesak koji je pripadao mrtvoj eni.
Kada je napokon bio zadovoljan, uzeo je iglu i konac koji su leali u
zamotuljku na krevetu.
Poeo je spajati izrezane dijelove tijela velikim grubim tihovima,
smjekajui se cijelo vrijeme. Osmjeh se pretvorio u odvratno cerekanje kad je
pomislio o posljednjem predmetu koji je stavio u enino tijelo.
 Polako je plivao preko stijena zelenkaste boje, oputenim, lijenim
pokretom, tu i tamo pomicao je ruke kako bi promijenio smjer i izbjegao otre
koraljne vrhove na kojima bi za as mogao porezati vodom omekalu kou.
Noge su mu se micale dugakim
duga skladnim pokretima, polutvrdim perajama je
bez imalo muke prkosio morskim strujama.
Koraljne morske trave plutale su na povrini vode u svim moguim mogu
sablasnim oblicima, i velikim noem preplaio ribe koje su pobjegle pred
bljeskom metala; zmijolike morske anemone beumno su se povukle. Dnevno
svjetlo probijalo se kroz morsku povrinu, meutim, suneve eve zrake su se gubile
u tamnim dubinama morskog svetita, nijemog i tajanstvenog. Childes je mogao
uti jedino teke priguene zvukove vlastitih pokreta.
Slabano lelujanje, mrekanje u pijesku, privuklo mu je pogled i oprezno se
pribliio, paljivo se uhvatio rukom za rub stijene i promatrao mirno plutajui.
plutaju
Ispod njega, morska zvijezda se uhvatila za koljku ljutravicu i pritisnula
je rastvarajuii joj ljuture cjevastim stopama. Morska zvijezda je bila uporna,
pet krakova je upotrijebila kao uporite, iscrpljujui
iscrpljuju svoj plijen, odluno
odlu irei
otvor kroz koji se naziralo meso koljke. Childes je promatrao ao prizor s mlakom,
ali fascinantnom odbojnou
odbojnou kada je morska zvijezda iznenada izbacila vlastiti
eludac u utrobu koljke i usisala mesnati sadraj.
Neznatno micanje u piljama i procjepima stijene pokraj koje je stajao
odvratilo mu je panju s morskog grabeljivca. Zbunjen, prouavao avao je stjenoviti
reljef nekoliko trenutaka prije nego to je shvatio to se mie. e. Bodljikavi rak,
morski pauk, brzo je prelazio preko povrine stijene, iz ljuture i klijeta vidjeli
su se izdanci zelenih algi, prirodna kamuflaa
kamuflaa jednako djelotvorna i u dubokim i
u plitkim vodama. Ako je mirovao, bio je doslovce nevidljiv.
divei se brzini i spretnosti, i
Childes je pratio put kojim se rak kretao, divei
siuno
uno stvorenje s vie pari nogu pove povealo
alo se nekoliko puta pod plastinim
staklom njegove ronilake ke maske. Morski pauk se zaustavio kao da je najednom
bio svjestan neijeg
ijeg prisustva; ispruio je prste kako bi ga potaknuo da nastavi
svoj put.
Ronioevev osmjeh izazvan iznenadnom panikom malene ivotinjice naglo se
prekinuo kada je shvatio io da kroz crijevo koje je imao u ustima vie ne dolazi
zrak i da su mu plua a gotovo potpuno prazna. Bez urbe se pripremio na
izranjanje.
Vizija je dola bez upozorenja. Kao i druge koje je imao u prolosti.
Pa ipak, jedva da je znao to je vidio, jer se nalazilo u njegovoj svijesti, ne
njegova vlastita vizija; konfuzija boja, mirisa. Ruke su mu drhtale u vodi.
Osjeao je neto dugako i sjajno, zamotano, crveno, iz ega je izbijala vlaga.
Sada je osjeao metal, metal otrih rubova koji se isticao na neem mekanom i
gustom. Krv. Plivao je u krvi. Iznenada je osjetio slabost i povratio je u slanu
vodu.
Tijelo mu se savilo od boli i u pomijeana s morskom vodom provalila
mu je iz grla i zatvorila crijevo u ustima. Izbacio je respirator i voda mu je
navrla u usta. Childes je nesvjesno kriknuo, ali iz grla mu je izalo muklo
krkljanje i snano je zamahnuo rukama i nogama i krenuo prema povrini.
Zrani mjehurii koji su divlje izlazili na povrinu bili su u potpunom skladu s
ludilom koje je bjesnilo iza njegovih oiju.
Slijedea vizija zadala mu je jo jedan bolan udarac u nonoj mori koju je
proivljavao. Ruke, okrutne, krvavih prstiju, pomicale su se u ritmu. Suluda
slika u svijesti. Ruke su ile.
Childesovo tijelo jo jednom se presavilo od boli.
Instinktivno je pokuao zatvoriti usta, potpuno je izgubio orijentaciju, ali
samo je i dalje gutao morsku vodu kao da se i more urotilo protiv njega. Polako
je poeo gubiti svijest, ruke i noge su mu bile teke poput olova. Dakle, moram
biti brz, razmiljao je. Upozorili su ga na to da se ovjek moe vrlo brzo utopiti.
Pa ipak je, smijeno, bio svjestan respiratora u obliku slova J koji je i dalje
stajao zataknut za masku i grebao ga po licu. Borio se, osjeao je kako tone dok
ga odvlai morska struja, da se utaplja.
Vitka ruka uhvatila ga je ispod ramena i vrsto drala. Osjeao je kako mu
se tijelo privija uz lea. Dizao se. Polako, kontrolirano. Pokuao je pomoi, ali
misli su mu tonule zaogrnute u nepropusnu tamu.
Izronio je na povrinu silovito se otrgnuvi iz mrane obamrlosti, osjeao je
kako ga cijelo tijelo boli dok se vraao u ivot.
Trbuh i ramena su mu se nadimala, izbacujui vodu iz plua; kaljao je
grevito se otimajui, prijetei da ih obadvoje povue na dno. Uspio je uti
njeni glas koji se trudio smiriti ga i pokuao posluati, natjerati plua da
paljivo udiu zrak, iskaljavajui posljednje kapljice vode.
Odvukla ga je do obale, drei ga ispod ruku dok mu je glava leala na
njenom ramenu. Plivala je na leima polako ih vodei prema sigurnosti. Disanje
mu je jo uvijek bilo teko, ali ubrzo je i sam mogao plivati pridravajui se za
nju.
Doli su do pliaka i djevojka mu je pomogla da stane na noge. Povukla mu
je masku s lica i udarila nekoliko puta po leima kad je opet poeo iskaljavati
vodu gledajui ga zabrinutim pogledom. Kleei mu je skinula peraje s nogu, a
zatim je skinula i svoje. Ramena su mu se jo uvijek trzala pri svakom novom
udisaju zraka dok je stajao napola zgren, oslanjajui se rukama o koljena;
postupno se oporavljao, trzanje se pretvorilo u podrhtavanje. Djevojka je
strpljivo ekala, podigla je ronilaku masku visoko na elo, plava kosa rasula se
po ramenima, sada tamna od vode koja je kapala i slijevala joj se niz lea. Nije
izgovorila nijednu rije, znala je da ne bi imalo svrhe.
Na kraju je mukarac bio taj koji je prvi proaptao: Amy...
 Sve je u redu, idemo na obalu.
Izali su iz vode, mukarac je lagano pognut hodao uz djevojku koja ga je
pridravala. Childes se stropotao na ljunak, osjeajui istovremeno i olakanje
i ok i slabost itav niz zbrkanih emocija. Ona je sjela pokraj njega, maknula
mu kosu s oiju lagano ga masirajui po leima.
Bili su potpuno sami u maloj, zabaenoj uvali, iza njih se uzdizala stijena
kroz pukotine nastale erozijom zastraujueg izgleda, a svjei jugoistoni
povjetarac dolazio iz suprotnog smjera. Bujna vegetacija prekrila je stjenovite
vrhove, i sputala se niz strme breuljke, sve do podnoja gdje se nalazio
granitni rub potpuno gladak, ispran tisuama plimnih valova. Rano svibanjsko
cvijee nicalo je na viim dijelovima uzvisine razbijajui gusto zelenilo mrljama
plavog, bijelog i utog. Minijaturni vodopad izlijevao se nedaleko od mjesta
gdje su sjedili, voda je vijugala izmeu stijena i ljunka i ulijevala se u more.
Malo dalje, mali ribarski brodovi, uglavnom otrcani, lagano su podrhtavali na
valovima, privreni napetom uadi za mol koji se nalazio na udaljenoj strani
uvale. Prilaz molu vodio je kroz uski prolaz koji se sastojao od nabacanih
stjenovitih gromada odvajajui ga od plae. Djevojka je primijetila nekoliko pari
oiju koje su ih promatrale s mola, oigledno zabrinutih zbog incidenta koji se
dogodio; mahnula im je dajui do znanja da je sve u redu i promatrai su se
okrenuli.
Childes se prisilio da sjedne, rukama se uhvatio za uzdignuta koljena glave
poloene na prsa. I dalje je drhtao.
Uplaio si me, Jone, rekla je djevojka kleei ispred njega. Pogledao je u
nju potpuno blijed u licu. Rukom je preao preko oiju kao da pokuava izbrisati
sjeanje.
Hvala ti to si me izvukla, napokon je progovorio.
Nagnula se prema njemu i poljubila ga najprije u obraz, a zatim i u rame. U
oima joj se ogledala znatielja. to se dogodilo?
Tijelo mu je podrhtavalo i djevojka je uvidjela koliko mu je bilo hladno.
Donijet u ti pokriva, rekla je, ustajui.
Brzo je krenula prema oblinjoj padini gdje se nalazila njihova odjea
ignorirajui otri ljunak ispod bosih nogu. Childes je promatrao njenu vitku
figuru dok je izvlaila deku iz velike torbe i bio je zahvalan na njenom prisustvu
ne samo zato to ga je izvukla iz mora, ve zato to je bila s njim. Ponovo je
gledao more koje je zapljuskivalo obalu, i bijelu crtu na horizontu, glasnika
nadolazee oluje.
Zatvorio je oi i osjetio okus soli u grlu. Spustio je glavo i tiho mrmljao.
Zato sada, nakon toliko vremena?
Teina deke otrgnula ga je od vlastitih misli.
Popij to, rekla je Amy, stavljajui mu srebrnu bocu pod nos. Konjak je
isprao okus soli u grlu i osjetio je kako mu se toplina razlijeva cijelom
unutranjou. Podigao je jednu ruku i ona mu se pridruila ispod deke.
Dobro ti je? upitala je, privijajui se uz njega.
 Kimnuo je, ali tijelo mu je i dalje drhtalo.
Donijela
Donijela sam ti naoale.
nao
naoale nije se inio ni
Uzeo ih je i stavio na nos. Svijet koji je vidio kroz naoale
malo stvarnijim
varnijim od onog bez njih.
Kad je progovorio,
vorio, glas mu je podrhtavao.
Dogaa se ponovo, rekao je.

Sutra? upitao je.

Amy je odmahnula glavom. Tata ima goste cijeli dan. dan. Zakolutala je
oima. Na dunosti sam.
Posao?
Uh-huh.
huh. Potencijalni investitori iz Lyona. Pozvao ih je da provedu vikend
kod njega, ali hvala Bogu mogli su doi
do tek u nedjelju. Lete natrag u ponedjeljak
poslijepodne, nakon to posjete kompaniju. Razoaranje htio im je pokazati i
otok.
Paul Sebire, Amyn otac, bio je generalni
generalni direktor kompanije Jacarta
International, mone ne
ne offshore kompanije koja se bavi financijama i
investicijama sa sjeditem na otoku, koji je sam po sebi predstavljao porezni raj
za one na Kontinentu kao i za one na kopnu. Premda nadmono no britanski, otok
oto
se fiziki
ki nalazio blie Francuskoj.
teta,, rekao je Childes.
ao mi je, Jone. Nagnula se nad auto kako bi ga jo jednom poljubila,
kosa, koju je drala zavezanu u rep, sada je pala na njegove grudi.
Uzvratio joj je poljubac, osjeajui
osje miris mora na njenoj koi, i okus soli na
usnama.
Zar
Zar se on nikada ne odmara?
odmara? upitao je.
To
To mu je odmor. Nekako bih ti dala pozivnicu, ali sam mislila da ne bi
uivao.
Dobro
Dobro me poznaje.
poznaje. Pripremio se da krene. Prenesi
Prenesi ocu pozdrave od
mene.
Sumnjam da ee ih uzvratiti. Jone, ono to se dogodilo
Skupila je usne. Sum
ranije...
Hvala
Hvala ti jo jednom to si me izvukla.
izvukla.
Nisam
Nisam mislila na to.
to.
Ono to sam vidio?
 Kimnula je.
Bilo je davno. Gledao je ravno ispred sebe, ali pogled mu je bio prazan.
Odgovorio je nakon nekoliko trenutaka: Nikada nisam povjerovao da je bilo
gotovo.
Ali gotovo tri godine. Zato bi opet poelo?
Childes je slegnuo ramenima. Moda je luak. Moda se nee vie
ponoviti. Moda se samo moja vlastita mata poigrala sa mnom. Istog trenutka
je sklopio oi, svjestan toga da nije, ali nije bio spreman razgovarati o tome s
njom. Naslonjen na volan, dotaknuo ju je po vratu. Molim te, emu taj
tjeskoban izraz lica. Sutra se dobro provedi i vidjet emo se u koli u
ponedjeljak. Onda emo razgovarati.
Amy je dohvatila svoju torbu sa stranjeg sjedala, Childes joj je pomogao
da je podigne. Hoe li me nazvati veeras?
Mislio sam da si veeras planirala ispravljati zadae.
Nemam izbora, budui da e nedjelja biti naporna. Vjerujem da sam
zasluila nekoliko minuta predaha.
Prisilio se da mu glas zvui veselo. Dobro, uiteljice. Ne budite strogi
prema djeci.
Ovisi o tome to su napisali. Nisam sigurna to je tee: nauiti ih francuski
ili pristojan engleski. Vai kompjutori barem mogu ispraviti svoje vlastite
pogreke.
Malo se naljutio, premda mu je na licu i dalje lebdio osmjeh.
Kad bi barem bilo tako jednostavno. Poljubio ju je u obraz jo jednom
prije nego to se odmakla od auta. Nekoliko kinih kapi palo je na staklo.
uvaj se, Jone, rekla je, htjela je dodati vie toga, imala je potrebu, ali je
u njemu osjetila otpor. Trebalo joj je dugo vremena da ga upozna, jako dugo
vremena, i ak je i sada bila svjesna da su postojala mjesta mrana u njemu
do kojih nikada nee doprijeti. Pitala se da li je njegova biva ena ikada
pokuala.
Amy je promatrala mali crni Mini dok je kretao, mrtei se dok mu je
mahala. Okrenula se i pourila kroz otvorena vrata od kovanog eljeza, pretrala
kratki prilaz koji je vodio do kue prije nego to je kia poela pljutati.
Childes je uskoro skrenuo s autoputa, vozei kroz uske ulice koje su se
irile po cijelom otoku kao glavne arterije, tu i tamo usporavajui i vozei uz
sami rub kako bi mimoiao vozila koja su mu dolazila u susret. vrsto je stiskao
volan sve dok mu zglobovi na rukama nisu pobijeljeli, vozio je oslanjajui se
vie na refleks nego na razum; njegov um, sada kad je bio sam, bio je
zaokupljen drugim mislima. Kad je doao do kolibe opet je drhtao i okus gorine
opet mu se vratio u usta.
Proao je Minijem kroz uski prolaz ispred kamene kolibe, dio zemlje koji je
oistio od korova odmah po dolasku na otok, i ugasio motor. Torbu u kojoj se
nalazila njegova ronilaka oprema ostavio je u autu, iskoio van i traio kljueve
nestrpljivo prekapajui po depovima. Nije mu uspjelo otkljuati vrata od prve.
Kad ih je otvorio, projurio je kroz kratki hodnik ravno u malu kupaonicu
trenutak prije nego to mu se eludac popeo u grlo.
Zagrlio je WC-koljku, izbacujui, inilo se, samo mali dio onoga to mu je
izazvalo buru u utrobi. Ispuhao je nos u papirnati rupi, povukao vodu iz
vodokotlia i gledao kako se papir sve bre okree u vodenom vrtlogu koji ga je
ubrzo povukao sa sobom. Skinuo je naoale i umio se u hladnoj vodi, pritiui
oi prstima nekoliko trenutaka, pokuavajui ih rashladiti.
Childes je stao pred ogledalo i promatrao vlastito lice dok se brisao, bio je
blijed; nije bio siguran da li je moda njegova vlastita mata stvorila tamne
kolutove ispod oiju. Ispruio je ruke pokuavajui smiriti drhtanje, ali nije mu
uspijevalo.
Ponovo je stavio naoale i otiao prema dnevnom boravku, malo se sagnuo
kad je proao kroz vrata; nije bio posebno visok, ali kuica je bila stara, stropovi
niski, a dovratci jo nii. Soba je bila prilino mala, meutim Childes ionako
nije u nju stavio previe stvari: izblijedjeli otrcani kau, prijenosni televizor,
mali stoli; niske ormarie za knjige koje je postavio s obje strane otvorenog
kamina napravljenog od cigle, ije su se police savijale pod teinom. Na vrhu
jedne od njih, pokraj svjetiljke, stajale su boce i ae. Natoio si je dobru
koliinu viskija.
Kia koja je poela padati neto prije sada se pretvorila u jaki pljusak i on
je stao pokraj prozora koji je gledao na minijaturno stranje dvorite, gledajui
van pritisnut tekim mislima. Kolibe, koje su bile u nizu, odijeljene jedna od
druge, bile su okrenute prema poljima. Nekada su bile namijenjene radnicima
koji su radili na zemlji, ali imanje je odavno bilo podijeljeno i prodano. Childes
je imao sreu to je uspio unajmiti jednu kada je doao na otok prije dvije,
gotovo tri godine, jer su prazne kue predstavljale pravu rijetkost, a to mu je
omoguila upraviteljica kole Estelle Piprelly, kojoj je trebalo njegovo
kompjutorsko znanje. Njezin znaajan utjecaj je bez sumnje pomogao da dobije
kuicu u najam.
U daljini, na poluotoku, mogao je vidjeti sveuilite, udnovatu skupinu
graevina koje su nicale tijekom godina u kojima se sveuilite irilo, u sasvim
razliitim nepovezanim stilovima gradnje. Najupeatljivija graevina, s
tornjevima, bila je bijela. Gledana iz ove daljine, predstavljala je samo sivkastu
mrlju u ijoj pozadini se nalazilo natmureno nebo prepuno sivih oblaka.
Kada je Childes pobjegao s kopna, od pogubnog publiciteta, radoznalih
pogleda, ne samo vlastitih prijatelja i kolega, ve i potpuno nepoznatih ljudi koji
su mu vidjeli lice na televiziji ili u novinama, otok mu je pruio mirno utoite.
Ovdje je postojala usko povezana zajednica koja je funkcionirala okrenuta sama
sebi, dok je kopno sa svom svojom sloenou jo uvijek bilo na dohvat ruke. Pa
ipak, bez obzira na injenicu to su se vrsto drali jedni drugih, bilo mu je
relativno jednostavno stopiti se sa stanovnitvom otoka koje je brojilo neto vie
od pedeset tisua ljudi. Morbidno zanimanje koje je izazivao grevito je
stisnuo au i optube ostale su iza njega. Htio je da tako i ostane.
 Childes je ispio viski i natoio si jo jedan; kao konjak koji je popio prije
toga, pomogao mu je isprati gorak okus koji je imao u ustima. Okrenuo se prema
prozoru i sada je vidio samo blijedi odraz vlastitog lika. Vani se gotovo potpuno
smrailo.
Da li je bilo isto? Da li su slike koje je njegov um vidio pod morem bile
povezane s onim jezivim vizijama koje ga ve odavno proganjaju? Nije znao:
injenica da se skoro utopio izmijenila je dojam. Na trenutak, dok je tonuo na
morsko dno i neko vrijeme nakon to je polumrtav leao na plai, bio je siguran,
uvjeren da su se vizije vratile.
Preplavila ga je strava.
Bilo mu je hladno, pa ipak mu se elo orosilo kapljicama znoja. Spoznaja o
tome to mu se dogaa potpuno ga je paralizirala i tjeskoba se zavukla u svaku
poru njegovog bia.
Otiao je u hodnik, podigao slualicu telefona i okrenuo broj.
Nakon nekoliko trenutaka javio se zadihani glas.
Fran? kao da je, oiju okrenutih prema zidu, ipak vidio njeno lice.
A tko bi mogao biti? To si ti, Jone?
Da.
Nakon dugake utnje njegova biva ena je rekla: Nazvao si me. Ima li
neto to mi eli rei?
Gdje je, uh, kako je Gabby?
Dobro, s obzirom na okolnosti. U susjedstvu je s Annabel i natjeu se koja
moe izazvati vee pustoenje. Mislim da je Melanie danas poslijepodne
planirala poslati ih u vrt, ali vrijeme je loe. Kako je kod tebe ovdje pada
kia.
I ovdje. Mislim da se sprema oluja.
Jo jednom tiina.
Imam posla, Jonathane. Moram stii u grad do etiri.
Radi u subotu?
Na neki nain. Iz Londona dolazi novi autor i izdava hoe od mene da
mu budem na raspolaganju i da ga upoznam s planom za sljedei tjedan.
Zar to Ashby nije mogao obaviti sam?
Glas joj je bio otar. Mi vodimo agenciju kao ravnopravni partneri
prema tome, ja snosim svoj dio odgovornosti. Osim toga, to oekuje od ene
koja se tek posvetila karijeri?
Osupnula ga je jedva prikrivena optuba, i upitao se ne po prvi put, da li e
se ikada pomiriti s tim to ju je napustio. Napustiti je bio nain na koji bi ona
nazvala stvari.
Tko se brine o Gabby?
Veerat e kod Melanie i Janet e kasnije doi po nju. Janet je bila mlada
djevojka koju je njegova biva ena zaposlila kao dadilju preko dana. Ostat e s
Gabby dok se ja ne vratim. Zadovoljan?
 Fran, nisam mislio...
Nisi morao otii, Jone. Nitko te nije istjerao.
Ti nisi morala ostati tamo, odgovorio je tiho.
Traio si da se odreknem previe toga.
U to vrijeme ti je agencija bila samo pola radnog vremena.
Ali bila mi je vana. Sada mi je jo vanija mora biti. A postojali su i
drugi razlozi. Na ivot ovdje.
Postao bi nepodnoljiv.
ija je bila krivnja? Glas joj se utiao, kao da je poalila rijei koje je
izgovorila. Dobro, znam da se takve stvari dogaaju, jednostavno izbjegnu
kontroli; pokuala sam razumjeti, nositi se s njima. Ali ti si bio onaj koji je htio
pobjei.
Bilo je daleko vie od toga, zna i sama.
Znam da bi se sve s vremenom stialo. Sve. Oboje su znali to je mislila.
Ne moe tvrditi.
Zna to, sada nemam vremena za ovakve razgovore, moram krenuti. Rei
u Gabby da joj alje poljubac i moda e te nazvati sutra.
Rado bih je vidio uskoro.
Ja... ne znam. Moda sredinom polugodita. Vidjet emo.
Molim te da uini neto, Fran.
Uzdahnula je, ljutnja je nestala. Reci.
Provjeri Gabby prije nego to ode. Samo navrati, pozdravi je. Samo
pogledaj da li je sve u redu.
O emu se radi, Jone? Ionako bih to napravila, meutim, nije mi jasno
zato mi to govori?
Nije nita. Valjda je to zbog ove prazne kue. Pone brinuti.
Zvui... smijeno. Zar ti je zaista toliko loe?
Proi e. Oprosti, zadrao sam te.
Stii u. Treba li to, Jone, mogu li ti neto poslati?
Gabby. Moe mi poslati ker. Ne. Ne trebam nita, sve je u redu. Hvala
ti.
Dobro. Moram pouriti.
Sve najbolje s novim autorom.
U poslu kojim se ja bavim, uzimamo sve do ega moemo doi. Dobit e
dobru promociju. Vidimo se.
Veza se prekinula.

Childes se vratio u dnevnu sobu i sruio na kau, odluivi da ne eli jo

jedan viski. Skinuo je naoale i protrljao oi ukoenim prstima, jo uvijek mu je
 eri. Gabriela je bila stara etiri godine kada je otiao od njih.
titrao lik njegove keri.
Nadao se da ee jednog dana moi razumjeti.
Dugo vremena je sjedio u istom poloaju, glave naslonjene na kau i nogu
ispruenih na stari otrcani tepih koji se svojim ornamentima isticao na sjajnom
alama poloenim
drvenom podu, s naoalama po na grudi, povremeno gledajui
gledaju u strop,
povremeno sklapajui oi,
i, pokuavajuii se prisjetiti onoga to je vidio.
Iz nekog razloga, jedino ega
ega se mogao prisjetiti je bila crvena boja. Gusta,
ljepljiva crvena boja. Mislio je kako je gotovo mogao osjetiti titi miris krvi.

Prva nona
na mora posjetila ga je ve
ve te noi.
Probudio se uplaen i ukoen.
uko Sam.
Osjeaj
aj koji je slijedio nakon vizije jo uvijek je bio s njim, ali nikako se
nije mogao usredotoitiiti na njega. Mogao je osjetiti samo neto bijelo i treperavo,
podrugljivu utvaru. Bljedila je, postupno preplavljena mjeseinom
mjese koja se
prelijevala po sobi.
Childes je sjeo, leimaima naslonjen na hladni zid iza kreveta. Osjeao
Osje je
hladnouu od straha koji ga je obuzimao svojim ledenim dahom. I nije znao
zato, nije mogao pronai razlog.
Vani, u sumornoj tiini srebrne noi,
no i, jedan jedini usamljeni galeb ispustio
je sablasni krik.
 Ne,
Ne, Jeanette, mora se vratiti natrag i provjeriti. Zapamti, kompjutor ne
posjeduje vlastiti um potpuno se oslanja na tvoj. Jedna kriva uputa i on se neene
samo zbuniti potpuno e otkazati. Nee ekuje.
Ne ti dati ono to oekuje.
Childes se nasmijeio djevojici,
djevoj ici, malo zabrinut njenim osnovnim
pogrekama, ali jednako toliko svjestan toga da svaki djeji
dje mozak
moz nije podeen
brzonapreduju tehnoloke ere, unato onome to su nedjeljne
na frekvenciju brzonapredujue
novine i arene fotografije govorile njihovim roditeljima. Izvan svijeta
komercijalnih kompjutora, morao se prilagoditi na sporiji ritam, kako bi se
uskladio s djecom
com koju je poduavao.avao. Neki su bili spretniji, a neki ne, i on je
morao uhvatiti korak s njihovim frustracijama.
Dobro,
Dobro, natrag na RETURN i ponovi postupak jo jednom, ali ovaj put
paljivije, korak po korak. Ne moe pogrijeiti ako razmisli o svakom
sljedeem koraku.
Njeno namrteno elo elo govorilo mu je da i nije bila previe uvjerena. A nije
ni on.
Ostavio je Jeanette koja je grizla donju usnu i udarala po tipkovnici s
pretjeranom promiljenou
promiljeno kao da se radilo o borbi izmeu nje i stroja.
Kelly, ovo je dobro.
dobro.
etrnaestogodinjakinja
etrnaestogodinjakinja ga je znaznaajno
ajno promotrila, njene oi
o pogledale su
ga malo preduboko. Zagledao se u ekran, zadivljen.
Ovo
Ovo si sama napravila?
napravila? upitao je.
Kimnula je, sad joj je pogled poivao
po ivao na kompjutorskom ekranu.
Izgleda da e te godina kotati daleko vie od predvienog.
predvienog.
e. Ali poslat u ispis kui
I hoe. ku i tata ee odmah platiti kada vidi rezultat.
Childes se nasmijao: Kelly je ubrzo otkrila potencijal mikroelektronike. U
razredu se nalazilo sedam takvih kompjutora smjetenih na klupama, zapravo je
cijela dvorana predstavljala dodatak znanstvenom odjelu, i inilo se da su stalno
u upotrebi ak i prije nego to je on doao. Imao je sreu sreu kada je doao
pobjegao na otok, jer su sveuilita,
sveu ilita, a veliki dio njih pripadao je privatnim
ekala mogunost
koncernima, jedva doekala mogu nost da prigrle novo kompjutorsko doba,
svjesni da roditelji koji su spremni platiti kolovanje i te kako cijene takvo
znanje kao dio obrazovanja svoje djece. Prije nego je doao na otok, Childes je
samostalno radio za kompanije
komp koje su bile specijalizirane za pomo
pomo u
komercijalnim pothvatima, i velikim i malim, kojima su postavljali
kompjutorske sustave prilagoene
prilago individualnim potrebama, davali prijedloge
po pitanju planiranja i izbora programskog paketa, osmiljavali ga prema
potrebama korisnika, vrlo esto i vrili instaliranje samih kompjutora te
odravanje brzih teajeva u kojima bi se ljudi upoznali s funkcijama paketa.
Jedan od njegovih uobiajenih zadataka bio je izglaivanje kada bi se stvari
zapetljale u sustavu, rjeavanje problema koji su se pojavljivali u bezbroj oblika
pri inicijalnim operacijama, a njegov nos intuicija, neki su ga tako nazivali
koji ga je vodio kroz intrige bilo kojeg programa gdje je pronalazio pogreke bio
je nezamjenjiv. Posjedovao je veliko znanje i vjetinu, bio je izuzetno dobro
plaen, i uivao veliki ugled u krugu svojih kolega; ali njegov odlazak ipak je
mnogima predstavljao olakanje.
Kelly mu se smijeila. Treba mi novi program na kojem u raditi, rekla
je.
Childes je pogledao na sat. Prekasno je da sad pone. Za sljedei put u ti
pripremiti neto zahtjevnije.
Mogla bih ostati.
Jedna od drugih djevojaka poela se smijuljiti i, za inat samom sebi,
Childes je osjetio kako mu lice oblijeva jako crvenilo. etrnaestogodinjakinja,
za Boga milog!
Moda bi i mogla. Ali ja ne mogu. Samo pospremi svoju klupu do
zavretka sata. Jo bolje, proi kroz Jeanettin program s njom ini se da ima
potekoa.
U oima joj je bljesnula iskra iritiranosti, ali osmjeh je ostao isti. Da,
gospodine. Malo previe ustro.
Vie je odlelujala nego hodala do Jeanetttinog monitora i on je u mislima
odobravajue kimao glavom promatrajui cijeli taj prizor, kretnje tijela koje su
bile odvie smione za njenu dob. ak ni skupljena plava kosa i prast nos nisu
odavali pravu dob, a tek nabrekle grudi u trenutku bi sruile djetinju sliku
uokvirenu u kolsku uniformu nadopunjenu bijelom kouljom i prugastom
kravatom. U usporedbi s njom, Jeanette je u potpunosti izgledala kao kolarka,
iji se enski atributi nisu nazirali ak niti na najudaljenijem horizontu. Bilo je
oito da njene prirodne sklonosti nisu bile ograniene samo na uenje.
Prolazio je kroz klupe, zaustavljajui se i naginjui povremeno kako bi im
dao upute, neke od njih su dijelile po jedan stroj, ubrzo ushien njihovim
vlastitim ushienjem, pomaui im da pronau vlastite kukce, pokazujui im
pravilne postupke. Iznenaeno se trgnuo na zvuk kolskog zvona premda je znao
da je bio neminovan.
Uspravio se, primjeujui da Kelly i Jeanette ne uivaju u druenju.
Iskljuite strojeve, rekao im je. Da vidimo, kada imamo sljedei sat...?
etvrtak, odgovorile su jednoglasno.
Dobro, mislim da emo sljedei sat proi vie razliitih vrsta kompjutora, i
budui razvoj. Nadam se da ete imati nekoliko dobrih pitanja sljedei put.
Netko je gunao.
Problem?
 Kada emo doi na grafike, gospodine? upitala je jedna djevojka. Njeno
debeljukasto lice, gotovo kerubinsko, izraavalo je mrzovolju izazvanu
razoaranjem.
Vrlo brzo, Isobel. Kada bude spremna. Moete ii, i nemojte to
zaboraviti; zakljuat u uionicu.
Zajedniki izlazak kroz vrata nije bio uobiajena pojava koju bi
ravnateljica kole La Roche Ladies College eljela, ali Childes sebe nije gledao
kao uitelja ili osobu zaduenu za disciplinu, tek kompjutorskog savjetnika te
kole i jo dviju drugih na otoku. Sve dok djeca ne izmiu kontroli i ima dojam
da upijaju veliki dio onoga to im pokazuje, elio je imati oputenu atmosferu u
razredu; nije elio da se boje kompjutora i takav neformalan pristup mu je
pomogao. Zapravo je mislio kako su uenici u sve tri kole izuzetno pristojni,
ak i oni u mukom koledu.
Oi su ga pekle, iziritirane mekanim kontaktnim leama koje je nosio.
Razmiljao je o tome da ih zamijeni naoalama koje su leale na dnu aktovke
kao pomo budu li mu lee napor za oi, ali je odluio da bi to u ovom trenutku
bilo previe posla. Peckanje e ionako proi.
Kuc, kuc.
Okrenuo se i ugledao Amy kako stoji naslonjena na dovratak.
Da li gospodin izlazi u boj? upitala je.
Da li me izazivate?
Tko sam ja da bih imala ponosa? Amy je teatralno uetala u uionicu,
kosa joj je bila skupljena na potiljku u vrsti vor u pokuaju da uskladi izgled
sa zanimanjem. Childesu je to samo jo vie naglasilo njezinu senzualnost,
jednako kao i svijetlozelena, do vrata zakopana haljina, jer je dobro poznavao
ono to se krilo ispod. Oi ti izgledaju upaljene, primijetila je, bacivi hitan
pogled na otvorena vrata, i brzo ga poljubila u obraz kad je vidjela da je zrak
ist.
Odupro se porivu da je vrsto privue. Kakav ti je dan?
Ne pitaj. Bila sam na satu drame. Drhtala je. Moe li pogoditi koji
komad ele postaviti za kraj polugodita?
Ubacio je papire u aktovku i zatvorio je. Reci mi.
Drakulu. Moe li uope zamisliti da bi gospoica Pipprely tako neto
odobrila? Bojim se ak i predloiti.
Smijuljio se. Meni se ini kao dobra zamisao. Nicholasa Nickelbyja bi to
jo jednom ubilo u pojam.
Odlino, rei u joj da Drakula ima tvoju podrku.
Ja sam samo vanjski suradnik, ne pripadam osoblju koje ovdje stalno radi.
Moje miljenje nema nikakvu vrijednost.
Misli da moje ima? Naa ravnateljica moda i nije ajatolah glavom i
bradom, ali sam uvjerena da imaju zajednike pretke.
 Odmahnuo je glavom, smijuljei se. Nije tako loa. Moda malo previe
tjeskobna kada je u pitanju dojam koji kola ostavlja, moda, ali to je i
razumljivo. Za tako mali otok, moda je malo prestroga.
To je zato to smo porezni raj. Ima pravo: konkurencija je estoka, i
upravni odbor koleda stalno nas podsjea na to. Nije da nisam na njenoj strani i
da je ne razumijem, premda...
Najednom su postali svjesni lika koji je stajao na vratima.
Neto si zaboravila, Jeanette? upitao je Childes, razmiljajui o tome
koliko dugo je mogla stajati na vratima.
Djevojka ga je srameljivo pogledala. Oprostite gospodine. Mislim da sam
zaboravila nalivpero na klupi.
Dobro, ui i potrai ga.
Pognute glave, Jeanette je ula u prostoriju kratkim, brzim koracima.
Blijedo-ukaste boje koe i tamnih oiju, mogla bi jednog dana biti lijepa,
Jeanette je bila sitna za svoju dob; kosa joj je bila duga i upava, jo uvijek bez
naglaene forme. Jakna njene plave kolske uniforme bila joj je za cijeli broj
prevelika, i tijelo joj je u njoj izgledalo jo sitnije, meutim oko nje je lebdjela
srameljivost za koju je Childes mislio da je razoruavajua i ponekad pomalo
razdraujua.
Traila je oko kompjutora koji je koristila, Amy ju je promatrala s
osmjehom, dok je Childes hodao okolo izvlaei utinice iz zida. inilo se da
Jeanette nema sree i na kraju je samo stala i beznadno gledala u kompjutor kao
da je on na nekakav tajanstveni nain progutao izgubljenu stvar.
Nema sree? upitao je Childes, pribliavajui se klupi pokraj koje je
stajala, i zaustavio se kako bi izvukao utinicu iz zida.
Ne, gospodine.
Ah, nije ni udo. Tu je na podu. Kleei na koljenima, pruio joj je
olovku.
Sveano, i izbjegavajui njegov pogled, Jeanette je uzela ispruenu olovku.
Hvala, rekla je, i Childes je ostao iznenaen kada je vidio da je sasvim
pocrvenila. Brzo je izala iz uionice.
Izvukao je utika i ustao. emu taj osmjeh? upitao je Amy.
Jadnica, zaljubila se u tebe.
Jeanette? Ona je jo uvijek pravo dijete.
U koli za djevojke, gdje velika veina boravi stalno, svaki pripadnik
mukog roda imalo pristojnog izgleda postaje meta prema kojoj se usmjerava
panja. Zar nisi primijetio?
Namrtio se. Moda su mi jedna ili dvije uputile nekakve smijene
poglede, ali to znai imalo pristojnog izgleda?
Smjekajui se, Amy ga je zgrabila za ruku i povela ga prema vratima.
Idemo, kola je zavrila i dobro bi mi dolo malo odmora. Kratka vonja i
dugaak din-tonik s puno leda prije neto to odem kui na veeru.
Jo gostiju?
 Ne, ovaj put samo obitelj, za promjenu. Osim toga: za vikend pozvan si na
veeru.
Podigao je obrve. Tata ti je imao operaciju zamjene srca?
Hm, jo uvijek te prezire. Moe to nazvati maminim utjecajem.
Odmah mi je toplo oko srca.
Pogledala ga je i iskrivila lice u grimasu i vrsto ga stisnula za ruku prije
nego to su izali u hodnik. Na stepenitu koje je vodilo na donji kat bila je
svjesna potajnog odmjeravanja nekolicine uenica, uoila je i nekoliko jedva
primjetnih podbadanja laktovima. Ona i John ponaali su se potpuno
profesionalno jedno prema drugom u prisustvu drugih osoba na teritoriju kole,
ali injenica to su nekoliko puta vieni zajedno u autu, bila je dovoljan poticaj
za prie.

Doli su do prostranih staklenih ulaznih vrata, relativno novog dijela

pridodanog postojeoj zgradi u kojem su se nalazili znanstveni laboratoriji,
muzika soba i blagovaonica, i odvojeno od glavnog dijela koleda krunim
prilazom u ijem se sredinjem dijelu nalazio pokoeni travnjak. U sredini, kip
utemeljitelja La Rochea je nepokolebljivo buljio u glavnu zgradu obojenu u
bijelo kao da broji svaku glavu koja je prola kroz glavni ulaz. Djevojke su
pojurile preko prilaza prema parkiralitu koje se nalazilo iza koleda gdje su ih
ekali roditelji, ili prema spavaonicama i prostorijama za odmor smjetenima u
junom krilu, neprestano raspravljajui nakon vremena provedenog na
predavanjima. Slani zrak kojeg je s mora nosio lagani povjetarac bilo je
dobrodolo olakanje u usporedbi s ustajalom atmosferom uionice i Childes ga
je udisao punim pluima dok je zajedno s Amy silazio niz kratke betonske
stepenice kojima se izlazilo iz nadograenog dijela.
Gospodine Childes! Mogu li porazgovarati s vama na trenutak?
Oboje su duboko uzdahnuli kada su ugledali ravnateljicu kako im mae s
drugog kraja prilaza.
Doi u odmah, promrmljao je, odmahujui malo podignutom rukom
prema gospoici Piprelly.
ekam te kod teniskih terena. Nemoj zaboraviti da si vei i jai od nje.
Da? Tko kae?
Krenuli su svaki na svoju stranu. Childes je krenuo ravno preko pokoenog
travnjaka prema ravnateljici koja ga je ekala, i ije mu je mrtenje jasno davalo
do znanja da je trebao ii oko travnjaka, a ne preko njega. Childes je gospoicu
Piprelly mogao jedino doslovce opisati kao ukoenu: stajala je ukoeno,
rijetko kada oputeno, i njen lik bio je udnovato pravokutan, obline koje bi
malo ublaavale taj opi dojam bile su jedva vidljive. ak je i njena kratka
prosjeda kosa bila kruto zalizana iza uiju u crtu koja je bila u savrenoj paraleli
sa zemljom, a usne su posjedovale nekakvu tankou koja se ne bi mogla ba
sasvim tumaiti kao zloa, izgledale su kao da je netko odavno iscijedio sav
humor iz njih. Pravokutni oblik okvira naoala bio je u odlunom skladu s
njenom tjelesnom dvodimenzionalnou. ak su i njene grudi odbijale istaknuti
se u ravnini sveukupnog dojma i Childes se ponekad pitao da li su moda bile
pritisnute nekakvim pomagalom. U mranijim trenutcima je ak pomiljao da ih
uope nema.
Trebalo je prilino vremena, zapravo, da bi se otkrilo da Estelle Piprelly,
magistar znanosti (Cambridge University) i diplomirani pedagog, nije u stvari
toliko otra i hladna kao to je njena karikatura sugerirala, premda je imala i
takve trenutke.
to mogu uiniti za vas, gospoice Piprelly? upitao je, zaustavljajui se
pokraj nje na ulaznim stepenicama.
Moda e vam se uiniti malo preuranjeno, gospodine Childes, ali
nastojim organizirati nastavni plan za sljedei semestar. Bojim se da e biti
neophodan za roditelje buduih uenica, a i na upravni odbor insistira na tome
da bude gotov prije ljetnih praznika. Htjela sam vas pitati da li bi nam mogli
posvetiti jo jedan dio vaeg vremena u jesenskom semestru. ini se da su
kompjutori sasvim pogreno, po mom miljenju postali prioritet dananjeg
vremena.
Moglo bi biti nezgodno. Znate da radim i s drugim koledima,
Kingsleyem i de Montfortom.
Znam, ali isto tako znam da imate jo neto slobodnog vremena. Vjerujem
da biste u satnici mogli nai jo nekoliko sati tjedno za nas?
Kako biste uspjeli objasniti nekome poput gospoice Piprelly, koja je
ivjela i disala samo za profesiju koju je izabrala, da vam radna etika nije
zauzimala visoko mjesto na listi prioriteta? Sada vie ne. U njemu se puno toga
promijenilo. ivot se promijenio.
Jedno poslijepodne, gospodine Childes. Recimo utorkom? Njezin
ukoeni pogled se opirao moguem odbijanju.
Dajte mi malo vremena da razmislim, odgovorio je, i osjetio da se
naljutila.
Dobro, ali do kraja tjedna moram imati gotov prednacrt nastavnog plana.
U etvrtak u vam dati konaan odgovor. Pokuao se nasmijeiti, ali
ispriavajui ton vlastitog glasa poeo mu je ii na ivce.
Kratki uzdah bio jedan od znakova zlovolje i zvuao je uvrijeeno. Onda
u etvrtak.
Bio je voljno. Nita vie, ni Do vienja. Jednostavno vie nije postojao.
Gospoica Piprelly sada je dozivala grupu djevojaka koje su pogrijeile kada su
slijedei njegov primjer prele preko svete zemlje, travnjaka. Okrenuo se,
osjeajui da je nekako otpao, i morao je uloiti napor kako bi dao malo ivosti
koracima.
Estelle Piprelly, nakon to je natjerala djevojke da isprave greku (zadatak
za koji je trebala vrlo malo rijei i jedva povien ton), opet se usredotoila na lik
uitelja pripadnika Aristotelovog uenja koji se udaljavao. Hodao je s tek
neto pognutim ramenima, prouavajui tlo ispred sebe kao da planira svaki
sljedei korak, ovjek mladalakog izgleda koji je ponekad izgledao neobino
udan. Ne, udan je bila pogrena rije. Ponekad se u njegovim oima nazirala
sjena koja ga je proganjala, sluajni bljesak nekakve latentne tjeskobe.
Skupila je obrve vie su liile na paralelne crte i prstima je nesvjesno
istrgla koni koji joj je visio na rukavu.
Childes ju je uznemirio, a nikako nije mogla shvatiti zato. Posao koji je
obavljao bio je vie nego odlian, pedantan, i inilo se da ga uenice vole, neke
od njih ak i malo vie nego to je trebalo. Njegovo znanje je bilo koristan
dodatak buduim polaznicima i sasvim sigurno je preuzeo na sebe dio tereta koji
je do tada leao na ionako preoptereenom profesoru prirodnih znanosti. Pa
ipak, premda je traila od njega da preuzme odravanje dodatnih satova na
zahtjev upravnog odbora, neto u njegovoj pojavi izazivalo je u njoj nemir.
Davno, jako davno, kada je tek zala u djevojaku dob i kada su Nijemci
okupirali otok kao bazu iz koje e krenuti u osvajanje Engleske, osjetila je oko
sebe miris zraka proetog unitenjem. Osjeaj nije bio nita neuobiajeno u tim
traginim ratnim vremenima, ali nakon odreenog broja godina shvatila je da
nosi u sebi veu sposobnost osjeanja takvih stvari nego veina ljudi. Nita
dramatino, nije bila medij ili vidovita, samo je posjedala akutnu sposobnost
osjeanja stvari. Vremenom je ta sposobnost bila potisnuta, ali nikada je nije
izgubila bez obzira na vrijeme koje je prolo, pragmatizam posla koji je
odabrala, ali u tim davnim danima vidjela je smrt na licima tih mladih njemakih
vojnika, neprirodan predosjeaj koji bi vidjela u njihovom pogledu, u
raspoloenju.
Na daleko vie zbunjujui nain to isto je osjetila i u Childesu. Premda ga
vie nije mogla vidjeti, gospoica Piprelly je drhtala.
 Kad se vratio ih hotelskog bara nosei nose pia, hodajui i izme
izmeu vrtnih
garnitura, Amy je raspustila kosu koja je sada padala zavezana u rep, iako
staromodno na njoj je to izgledalo dobro. Njena osoba je posjedovala rijetku
eleganciju koja joj je bila vie priroena
priro ena i, ne po prvi put,
nego izgraena
Childes je pomislio kako bi njen izgled mogao pripadati bilo emu samo ne
uiteljici barem ne kao one o koje su njega poduavale.
Koa joj je izgledala gotovo zlatne boje u sjeni nadstrenice, svijetlozelene
oii i svjetliji pramenovi koji su se sputali niz obraze samo su jo vie pojaavali
poja
dojam. Kao i obino, no, imala je vrlo malo minke na licu, sklonost ka
minimalizmu po tom pitanju esto puta je njen izgled poistovjeivala s izgledom
djevojaka koje je poduavala,avala, male grudi, njene izboine,
ine, nimalo nisu kvarile
iluziju. Bila je stara dvadeset i tri godine, jedanaest godina mlaa mla od njega,
posjedovala je skrivenu zrelost koja ga je pomalo udila; udila; nije uvijek bila oita,
jer u njoj je ipak postojala i bolna nevinost koja je jo jae ja doaravala
ja
pubertetski izgled. Takav spoj esto esto puta je djelovao zbunjuju
zbunjujue, jer je bila
potpuno nesvjesna vlastitih kvaliteta
kvalitet i brzo je mijenjala raspoloenje.
Amyni tanki i smijeno nemirni prsti posegnuli su za aom u trenutku
kada je doao do stola i bljetave zrake zalazeeg zalaze sunca pale su na nju
obasjavajuii joj kou zlatnim tonovima.
Da gospoicaica Piprelly zna kakvo bogatstvo
bogatstvo ima u osoblju,
osoblju, primijetio je,
pruajui joj din-tonik.
Protresla je pie u ai
ai prije nego to ju je prinijela usnama. Da Pip zna da
joj pola osoblja pije. A razlog ona je. je.
Childes se smjestio nasuprot kako bi je mogao promatrati, rtvujuirtvuju blizinu
za uitak koji je dobio gledajui
gledaju je. Naa ravnateljica hoe e da provedem vie
vremena u koli,, rekao je, i Amyn nenadani osmjeh izazvao je u njemu osjeaj osje
topline.
Jone,
Jone, to bi bilo izvrsno.
izvrsno.
Nisam
Nisam siguran. Hou Ho rei, da, vie bih te viao,ao, ali kada ssam doao ovdje
nastojao sam izai i iz te utrke, sje
sjea se?
Teko drugaija civilizacija od one
Teko da je to pravi razlog. Ovo je potpuno drugaija
na koju si bio navikao.
Da,
Da, druga planeta. Ali navikao sam se na sporiji korak, popodneva kada
mogu otii u etnju, na ronjenje, ili jednostavno njukati po plai. Napokon sam
naao vremena da mogu u miru razmiljati.
razmiljati.
Ponekad
Ponekad previe razmilja.
razmilja.
 Promijenilo joj se raspoloenje.
Okrenuo je glavu u stranu. Rekao sam da u joj javiti.
Vratio joj se humor. Kukavico.
Childes je odmahnuo glavom. Svaki put me natjera da se osjeam kao
desetogodinjak.
Njezino lajanje nije tako opasno kao ugriz. Da sam na tvom mjestu ja bih
uinila ono to trai.
Hvala na podrci.
au koju je do tada drala u ruci sada je stavila na stol izmeu njih. Rado
bih vjerovala da ti jesam podrka. Znam da si previe vremena proveo sam i
moda bi vra povezanost s koledom bila ono to ti je u ovom trenutku
potrebno.
Dobro zna kakav je moj stav prema obvezama.
Izmijenili su poglede.
Ima obavezu prema keri.
Srknuo je pivo iz ae.
Promijenimo temu, rekao je, nakon nekoliko trenutaka. Dan je bio
dugaak i naporan.
Amy se nasmijeila, ali u oima joj se i dalje ogledao nemir. Posegnula je
za njegovom rukom i stisnula mu prste, skrivajui teke misli iza vedrog
zadirkivanja. Mislim da bi Pip smatrala velikim uspjehom da te dobije kao
lana s punim radnim vremenom.
Samo hoe da radim jo jedno poslijepodne.
Dva i pol dana tvog vremena danas, dua na pladnju sutra.
U ovoj prii si ti ona koja bi me trebala ohrabriti.
Na licu joj se itao nestaluk pomijean s veseljem. Samo ti hou rei da
je beskorisno odupirati se. I drugi su pokuali, dodala je, dok su rijei
odzvanjale izgovorene dubokim zloslutnim glasom, na to se on samo nacerio.
Osim toga, u posljednje vrijeme me udnovato promatra.
To je utjecaj voodoo-magije kojom se potajno bavi.
Oputeno je sjedio u stolici. Jo nekoliko ljudi je besposleno sjedilo u
hotelskom pivskom vrtu, s piem u ruci, uivajui u olakanju koje je nastupilo
nakon hladne kie koja je uporno padala proteklih tjedana. Ogromna nervozna
pela lebdjela je nedaleko njih u cvijeu azaleja, zvuk koji je isputala
nagovjetavao je dolazak toplijeg vremena. Sve donedavno osjeao je da se
nalazi blizu toga da nae mir na otoku. Oputen nain ivota, ugodna priroda
samog otoka, Amy prelijepa Amy njegova samovoljno nametnuta
povremena samoa, dala je ravnoteu njegovom postojanju, postojanost koja je
odavno iezla u borbi s frenetinim ritmom svijeta mikroipova koji se
neprestano mijenjao, sa enom koja ga je nekada voljela, ali koja ga se kasnije
bojala, bila u strahu od... od ega? Neega to ni jedno od njih nije razumjelo.
Snaga podsvjesnog. Nesvjesno prokletstvo.
 Tko je sad ozbiljan?
Tupo je zurio u Amy, pitanje je naglo prodrlo u njegove misli.
Imao si taj daleki izraz, na koji sam se do sada ve trebala naviknuti,
rekla je. Nisi samo sanjario.
Ne, samo sam razmiljao o prolosti.
Ono to je u prolosti najbolje e se sauvati ostane li tamo, Jone.
Kimnuo je, nesposoban objasniti sam sebi ono to je osjeao. Nesiguran u
postojanje jezivog nemira koji je osjeao od none more koju je proivio prije
dva tjedna.
Sklopila je ruke i poloila ih na stol. Hej, jo mi nisi odgovorio.
Namrtila se ugledavi zbunjeni izraz lica. Poziv na veeru: jo mi nisi rekao da
e doi.
Mogu li birati? Na trenutak su se teke misli izgubile pred
Amynim vragoljasto nevinim osmjehom.
Naravno. Moe prihvatiti poziv ili prihvatiti deportaciju. Tata mrzi
neodgojenost.
A svi dobro znamo koliki je njegov utjecaj na dravne slube.
Tono.
Onda dolazim.
Jako razumno.
Koliko laskanja je tvoja mama utroila da bi ga nagovorila da me
pozove?
Ne previe. Moja mama se oslanja na prijetnje.
Teko mi je zamisliti da se tvoj otac nekog boji.
Jo ne zna tko je moja mama. Naizgled se ini slaa od meda, ali u njoj
lei takva eljezna odlunost dobro skrivena ispod cijele te vanjtine da ponekad
ak i mene uplai.
Barem me netko voli.
Nemoj si umisliti. Recimo da nije protiv tebe.
Tiho se nasmijao. Zaista se veselim dolasku.
Zapravo, mislim da je prilino zainteresirana tvojom osobom. Tamnokos,
privlaan mukarac s tajanstvenom prolou.
Childes je jedno vrijeme gledao u au s pivom. Da li to znai da ona
moju prolost tumai na taj nain? upitao je.
Misli da si tajanstven i to joj se dopada.
A dragi tatica?
Nisi dovoljno dobar za njegovu ker, to je sve.
Sigurna si?
Ne, ali nije vano. On potuje moje osjeaje, a ja nisam rekla to osjeam
prema tebi. Bez obzira na to koliko ponekad moe biti tvrdoglav, nikada me ne
bi povrijedio time to bi iao protiv tebe.
 Childes je elio povjerovati. Financijaevo neprijateljstvo iskazano u
nekoliko prilika kada su se sreli jedva da je bilo prikriveno. Moda nije volio
rastavljene mukarce; ili moda nije imao povjerenja u bilo koga tko se ne bi
uklapao u njegove vlastite standarde, njegovu percepciju normalnog.
U opasnosti da se opet pretvori u dosadno ozbiljnog gnjavatora, Childes je
upitao cerekajui se: Trebam li se odjenuti sveano?
Pa, jedan ili dvojica njegovih poslovnih suradnika su pozvani a tu je i
lan upravnog odbora La Rochea sa enom, sluajno to znai nita previe
formalno. Bit e dovoljno da stavi kravatu.
A ja sam mislio da je soiree1 meni u ast.
Tvoje prisustvo je vano meni. Prodorno ga je promatrala. Moda e ti
se initi trivijalno, ali vano mi je da si uz mene. Ne znam odakle taj
antagonizam izmeu tebe i mog oca, Jone, ali je nepotreban, i uz to
destruktivan.
Kod mene ne postoji neprijateljstvo, Amy.
Znam. I ne traim od tebe da mu se prilagoava. Samo hou da nas vidi
zajedno na obinoj veeri, hou da vidi koliko nam je dobro zajedno.
Nije mogao odoljeti zadovoljnom hihotanju na to ga je ona prijekorno
pogledala. Znam to misli i nisam mislila na to. Osim toga, nemoj zaboraviti
da sam ja njemu jo uvijek mala djevojica.
Nikada nee shvatiti koliko si zapravo ena.
I ne treba. Sigurna sam da ne zamilja da sam jo uvijek poput netaknutog
snijega.
Ne bih bio previe siguran. S takvim neim dovoljno se teko suoiti
svakom imalo brinom ocu. Intimnost njihovog razgovora preplavila mu je
tijelo zadovoljstvom i uz nju se osjeao dobro, osjeao je toplinu u njenom
prisustvu. Amy se osjeala isto kao i on, ali njen osmjeh je bio drukiji, nije bio
tajanstven ve povjerljiv, i njene svijetlozelene oi sada su blistale osvijetljene
zadovoljstvom zbog intime koju su dijelili. Odvratila je pogled i njeno mijeala
ledene kockice koje su se topile u ai, promatrajui prozirne, zaobljene kockice
kao da e u njima pronai nekakvo znaenje. Razgovor koji je dolazio od ljudi
za drugim stolovima treperio je u zraku povremenim isprekidan priguenim
smijehom. Jedan avion letio je nagnuti oko zapadnog dijela otoka, sada ve nad
morem nakon samo nekoliko trenutaka poslije uzlijetanja s malog aerodroma, s
odbljeskom sunca uhvaenog na metalnim krilima. Lagani veernji povjetarac
poeo je lagano puhati i kosa joj je pala na lice.
Moram ii, rekla je nakon nekoliko minuta.
Oboje su bili svjesni onoga to su zapravo eljeli.
Childes je rekao: Odvest u te natrag do La Rochea da uzme svoj auto.

1
veera
 Popili su pie do kraja i zajedno ustali. Dok su prolazili kroz vrt prema
bijelim ulaznim vratima koja su vodila do parkiralita, uhvatila ga je za ruku.
vrsto ju je primio i ona mu je uzvratila stisak.
U autu, Amy se nagnula prema njemu i poljubila ga; udnja koju je osjeao
samo se jo jae rasplamsala pod utjecajem tog njenog poljupca. Ono to su
osjetili u tom trenutku bilo je po paradoksalnosti jednako samom poljupcu:
istovremeno su osjeali slabost i snagu. Kad su se odvojili jedno od drugog, bez
daha, vrhovima prstiju njeno je preao preko linije obraza i dotakao po vlanim
usnama. Shvatio je da je njihova veza u posljednje vrijeme sasvim iznenada, i
zadivljujue, dola do novog vrhunca. Razvijala se sporo, postupno se raala,
oboje su stalno bili zabrinuti za onog drugog, on se bojao dati previe, ona je
bila oprezna prema njemu jer je bio stranac, nimalo slian nijednom mukarcu
kojeg je ikada poznavala. Sada se inilo da su upravo proli toku s koje bi bio
mogu samo bolan i teak povratak, i oboje su spoznali nezaustavljivu i istinski
ulnu istinu svog odnosa.
Okrenuo se, nespreman za ovaj novi, vratolomni preokret u emocijama,
nesiguran zato, kako, se to dogodilo tako brzo. Upalivi auto, Childes je krenuo
prema ulici koja je vodila dalje od hotela.

Childes je gurnuo ulazna vrata svoje kolibe i na kratko se zaustavio u

malom hodniku, pokuavajui dovesti u red zbrkane misli, hvatajui dah.
Zatvorio je vrata.
Jo uvijek je osjeao Amyno prisustvo, lebdjelo je u zraku potpuno
nedodirljivo, i opet se udio preokretu u osjeajima koje su gajili jedno prema
drugom. Dugo vremena je ispitivao vlastite emocije, uivao u njenom drutvu,
nalazio zadovoljstvo u svakom pojedinom aspektu njene linosti, nevinosti koju
je imala, ne samo u njenoj fizikoj ljepoti, svjestan da je njihova veza
predstavljala neto vie od prijateljstva, ali uvijek se kontrolirao, nije se elio
prepustiti, podlei bilo emu dubljem. Rane s kojima je izaao iz propalog braka
jo nisu u potpunosti zacijelile, jo uvijek je osjeao gorinu u ustima.
Nije mogao sakriti iskrivljeni osmjeh. Osjeao se sputan nekakvom
nevidljivom silom.
Zvonjava telefona ga je napokon pokrenula. Childes se pomaknuo s vrata i
dohvatio slualicu.
Jon? inilo se da je bez daha.
Ja sam, Amy.
to se dogodilo?
Prolo je nekoliko sekundi prije nego to je odgovorio. Ti isto tako?
Istovremeno se sjeam prekrasno i uasno. Kao da osjeam nekakvu
uzbuujuu bol.
Nasmijao se njenom opisu, shvaajui koliko je toan. Trebao bih rei da
e proi, ali ne elim da se to dogodi.
 Zastraujue je. I svia mi se.
Mogao je osjetiti njenu nesigurnost i glas joj je bio tih kada je dodala: Ne
elim biti povrijeena.
Zatvarajui oi i naslanjajui se leima na zid, Childes se borio s vlastitim
osjeajima. Dat emo jedno drugom vrijeme za razmiljanje.
Ne elim.
Moda bi bilo bolje za oboje.
Zato? Ima li ita drugo to bismo trebali znati jedno o drugom? Mislim,
neto vano. Razgovarali smo, ispriao si mi sve o sebi, svoju prolost, kako se
osjea: postoji li jo neto to bih trebala znati.
Ne, nemam mranih tajni, Amy. Zna sve to mi se dogodilo. Puno toga,
puno vie od bilo kog drugog.
Zato se onda boji ovoga to nam se dogaa?
Mislio sam da se ti boji.
Bojim se, ali ne na taj nain. Bojim se toga to u postati ranjiva.
To je odgovor, zar ti nije jasno?
Misli da bih napravila neto to bi te povrijedilo?
Mogu nam se dogoditi stvari kojima ne moemo upravljati.
Mislila sam da su se ve dogodile.
Nisam mislio na to. Dogaaji mogu na neki nain utjecati, mogu
promijeniti osjeaje. Meni se ve dogodilo.
Rekao si mi da je tvoj brak ve prije stajao na klimavim nogama, prije
nego to su se dogodili oni uasi, da su samo poveali jaz koji je ve postojao
izmeu tebe i Fran. Nemoj bjeati, Jone, ne kao...
Zautjela je i Childes je zavrio reenicu umjesto nje. Ne kao prije.
ao mi je, nisam tako mislila. Znam da su okolnosti postale
nepodnoljive. Amy je uzdahnula osjeajui se jadno. O, Boe, zato je ovaj
razgovor krenuo krivim tokom? Bila sam tako sretna, imala sam potrebu
razgovarati s tobom, nedostajao si mi.
Popustila je napetost koju je osjeao. Meutim, ostao je muni, podsvjesni
nemir. Kako je uope mogao objasniti vlastiti, gotovo uzvieni nemir? Amy, i
meni je ao. Ponaam se idiotski. Valjda jo uvijek mazohistiki liem stare
rane.
Loe iskustvo iz prolosti katkad moe iskriviti novo.
Jako duboka misao.
Laknulo joj je kada je osjetila humor u njegovom glasu, ali i dalje se
osjeala nekakvu prazninu. Pokuat u se vie kontrolirati, rekla je.
Hej, tako treba. Ne obaziri se na samosaaljenje jednog starca. Znai,
nedostajao sam ti? Otiao sam samo prije deset minuta.
Dola sam kui iz kole i osjeala se tako... tako, ne znam isprano.
Sretno. Smeteno. Htjela sam te pokraj sebe.
Zvui ozbiljno.
 I je, tako mi Bog pomogao.
I ja bolujem s istim simptomima.
Ali ti ...
Rekao sam ti: ne obraaj panju. Ponekad postanem muiav.
Kreten.
Nije vano. Toplina se brzo vraala.
Zna to, rekao je. Ako misli da e moi podnijet, spremit u ti
ruak.
Imat emo samo sat vremena.
Sve u pripremiti veeras. Nita posebno; duboko smrznuto.
Oboavam duboko smrznuto.
Volim te. Napokon je izgovorio te rijei.
Jon...
Vidimo se u koli, Amy.
Glas joj je bio priguen. Dobro.
Pozdravio je i jedva uo njen odgovor. Iz telefonske slualice je dolazio
samo mukli zvuk slobodne linije. Vraajui slualicu i dalje drei ruku
poloenu na glatku plastiku, Childes je zamiljeno gledao u zid. Nije imao
namjeru dozvoliti da mu pobjegnu rijei koje je upravo izgovorio, nije elio
slomiti posljednju prepreku dajui pristup onome to su oboje osjeali. Zbog
ega mu je smetalo kad su osjeaji koje je gajio bili istiniti? ega se tako strano
bojao? Nije bilo teko odgonetnuti.
Bizarna vizija koja je slijedila nonu moru prije dva tjedna ostavila ga je s
osjeajem potitenosti i ve proivljenim zatvaranjem u samog sebe, ponovo
oivljujui uas koji ga jednom gotovo slomio. To mu je unitilo ivot s Fran i
Gabby; nije elio da Amy bude povrijeena. Molio je Boga da ne bude u pravu i
da se ista stvar ne ponovi jo jednom, da mu mata ne nadvlada razum.
Childes je preao rukom preko oiju, svjestan koliko je osjetljiv. Snano je
udahnuo zrak i onda ga ispustio iz plua kao da s njim isputa i zatrovane
predodbe, otiao je u malu kupaonicu u prizemlju i otvorio ormari s
lijekovima. Kad je izvadio malu kutijicu za kontaktne lee i boicu s tekuinom,
zatvorio je vrata i suoio se s vlastitim odrazom u ogledalu. Oi su mu bile
krvave i pomislio je kako mu je koa neprirodno blijeda. Opet umiljam, rekao
je sam sebi. Budalasto je dozvoljavao stvaranje morbidnog razmiljanja, za koje
je dozvolio da preraste u neto sasvim razliito od onoga to je zapravo bilo. to
je predstavljalo korak unatrag, dugo odgaanu reakciju na neto odavno
zavreno, i to je bilo sve. Kada se za malo utopio vjerojatno je bilo zato to je
predugo bio pod vodom, ne primjeujui da su mu plua potroila sav zrak,
manjak kisika uzrokovao je zbunjujue prikaze. Nona mora koju je iskusio
poslije bila je... samo nona mora, bez ikakvog posebnog znaenja. Davao je
previe znaenja neugodnom ali nevanom iskustvu, i moda je bilo potpuno
razumljivo da sjeanja iz prolosti utjeu na misli. Zaboravi. Stvari su se
promijenile, njegov je ivot bio drukiji.
 Paljivo promatrajui odraz u ogledalu iz blizine, Childes je njeno istisnuo
mekanu leu iz desnog oka, oistio je u dlanu tekuinom iz boice, i stavio je u
kutijicu natopljenu istom tekuinom. Ponovio je isti postupak i s lijevom leom.
Vani u hodniku, zavirio je u aktovku i izvadio naoale, odmah osjetivi
olakanje u oima. Upravo se spremano otii u kuhinju kako bi smislio to e
spremiti za sutranji ruak kada ga je tihi udarac koji je dolazio iz potkrovlja
zaustavio. Zadrao je dah i zagledao se u usko stepenite, meutim mogao je
vidjeti samo jedan njegov dio. ekao je, osjeajui da proivljava taj udnovati
pononi strah koji ga je tjerao na to da ne uje jo jednom tajanstveni zvuk
koji ga je zaustavio, ali i dalje traei nekakvu potvrdu njegovog postojanja.
Vie se nije nita ulo.
Childes se popeo kripavim, drvenim stepenicama, neobjanjivo nemiran.
Proao je dio na kojem stepenite zaokree i ugledao otvorena vrata spavae
sobe. Nita udno: jutros ih je ostavio otvorena uvijek ih ostavlja otvorena.
Preao je ostatak stepenica, preao jo nekoliko koraka i irom otvorio vrata.
Soba je bila prazna i prekorio je samog sebe zato to se ponaao kao
histerina stara neudana tetka. Dva prozora bila su nasuprot jedan drugog i neto
malo i krhko visjelo je na jednom od njih. Doao je do prozora, osjeajui kako
se goli, drveni pod ugiba pod teinom njegovih koraka i nasmijao se kad je
ugledao treperavi komadi stakla na kojem je bilo prilijepljeno perje galeba ili
goluba, nije bio siguran ije. I prije se dogaalo: ptice bi vidjele odraz neba u
prozorskom staklu na drugom kraju sobe i pokuale bi preletjeti kroz njega,
udarile bi u prozor na prednjoj strani ali rijetko kada bi poinile veu tetu osim
to bi same dobile jai udarac i jau glavobolju, ostavljajui jedno ili dva pera
iza sebe. Dok je stajao i gledao, puhnuo je povjetarac i odnio perje sa sobom.
Childes se upravo htio okrenuti kada je pogledao prema udaljenoj koli.
Srce mu je stalo iste sekunde i vrsto se uhvatio za prozorsku dasku kad je
ugledao jarko crvenilo. Olakanje je isto tako dolo u djeliu sekunde kada je
shvatio da je bijela graevina zapravo odraavala crvenilo zalazeeg sunca.
Ali slika mu je ostala u sjeanju, i kada je sjeo na krevet ruke su mu
podrhtavale.
 Stajalo je ispod drveta i promatralo, vedri sunani ani dan lano je uljepavao
tugu koja je bila prisutna na groblju.
Oaloeni
eni su stajali okupljeni oko otvorenog groba, crna odje odjea doimala
evoj svjetlosti. Umrljani bijeli krievi, daske za oplatu, i
se sivom na jarkoj sunevoj
eli bili su nezainteresirani promatrai
nasmijeeni okrnjeni aneli i na mjestu koje se
nazivalo posljednjim poivalitem. U daljini su se mogli uti prigueni zvuci
io radio, radnici na groblju, shvaaju
vozila; netko je iskljuio ajui da je upravo
enikov glas zvuao
trajao neiji pokop. Sveenikov zvu je tiho i jedva je dopirao do uzvisine
gdje je stajao lik skriven u sjeni tise.
Kada je mali kovegeg
eg bio sputen, ena se bacila naprijed kao da je eljela
sprijeiti
iti posljednje nasilje nad svojim mrtvim djetetom. Mukarac koji je stajao
pokraj nje vrsto ju je drao, i najednom je samo klonula. Ostatak ljudi koji su
stajali oko njih samo su skrenuli pogled u stranu, agoniju koju majka
proivljava jednako je nepodnoljiva kao i smrt sama po sebi. Svi su drali
rupie u rukama i brisali suze iz oiju.
o Mukarci su stajali ukoenog
uko lica, kao
gipsani kipovi.
Promatralo ih je iz skrovita i tajanstveno se smjekalo.
Mali kovegeg sada se vie nije mogao vidjeti, progutala ga je zemlja. Otac je
egom, predmet svijetle boje igraku,
bacio neto za kovegom, ku, lutku, neto to je
djetetu bilo najvrjednije prije nego to je sve prekrila zemlja.
Nerado, ali ipak osjeajui
osje olakanje, oaloena
ena grupa ljudi poela je
polako odlaziti. Majku su polako vodili, dvojica su je pridravala svaki s jedne
strane, neprestano se okretala kao da se odaziva na zov mrtvog djeteta, molei mole
je da ga ne ostavlja, usamljeno i okrueno hladnoom. om. enu je savladao bol za
izgubljenim djetetom tako da su je gotovo odnijeli do pogrebnih auta koji su
ekali uz rub ceste.
Lik skriven
ven u sjeni drvea
drve a ostao je dok su grob zatrpavali zemljom.
Da bi se vratio jo jednom, tijekom noi.
no
 Hvala
Hvala ti Helen, moe sada odnijeti.
odnijeti. Vivienne Sebire je primijetila s
oitim
itim zadovoljstvom da se u jelu koje je pripremila ranije tijekom
poslijepodneva s puno ljubavi i panje, mousse od lososa i patka u umaku od
vianja i jabuka, servirano s mage-touts i brokulom, uivalo uz glasne
komentare prepune oduevljenja. Primijetila je da Jonathan Childes nije pojeo ni
priblino koliko drugigi gosti.
domaina, Paul Sebire, koji je
Grace Duxbury, koja je sjedila u blizini domaina,
sjedio na elu
elu stola, uzvikivali su: Prekrasno,
Prekrasno, Vivienne. Htjeli bismo da nam
oda tajnu moussea prije nego odemo.
odemo.
Da,, sloio se njen suprug. Izuzetno. Zbog ega, Grace, rijetko riskira u
kulinarskim pustolovinama i uvijek se dri avokada punjenog kampima osim
kad pozove dostavljae?
Primjedba koju e morati kasnije platiti, poznajupoznajuii Grace, mislila je
Vivienne, smijeei i im se. Ah,
Ah, tajna je u tome koliko se doda inuna. Samo
malo vie od onoga koliko se preporuuje,
preporu ali ne smije se pretjerati.
pretjerati.
Prava poslastica,, potvrdio je George Duxbury.
Helen, niska, krupna ena veselog osmjeha i obrva koje su imale tendenciju
da se zaustave u korijenu nosa zauvijek, i koja je bila domaica
doma Sebireovih,
poela je skupljati posue dok je njena poslodavka i dalje primala pohvate za
poslueno jelo. Amy, koja je sjedila preko puta Childesa, ustala je sa stolice.
Pomoi u ti, rekla je Helen, i pogledala Childesa u oi, oi, potajno izmjenjujui
izmj
osmjeh.
Ono
Ono to bih elio znati, Paul, je kako prokletnik poput tebe uspije dobiti
ovako prekrasnu i savrenu kuharicu za enu i tako armantnu ker? k
2
Dobronamjeran komentar uputio je Victor Platnauer, conseiller na otoku i lan
upravnog odbora La Roche Ladies Collegea. Njegova ena, Tilly, koja je sjedila
pokraj Childesa, samo se podsmjehnula i odmahnula rukom, ali ipak se
pridruila smijehu koji je izazvao Viktorov komentar.
Vrlo
Vrlo jednostavno, Victore, ajenim, odrjeitim
Victore odgovorio je Sebire uobiajenim,
glasom. Kulinarske
Kulinarske vjetine moje drage ene bile su glavni razlog za enidbu, a
moji geni su utjecali na raanje
ra prekrasne Aimee. Uporno je zvao svoju ker k
njenim punim imenom.
Ne, ne, nastavio je Platnauer, Amy
Amy je svoj izgled naslijedila od majke,
ne od oca. Zar nisam u pravu, gospodine Childes ... Jonathane?
Jonathane?

2
savjetnik
 Naslijedila je najbolje osobine oba roditelja, Childes se uspio izvui
diplomatski, prelazei salvetom preko usta. Jedan nula, pomislila je Amy, na
pola puta prema kuhinji, kad je netko zapljeskao i uzviknuo: Bravo! Za sada je
ilo dobro. Primijetila je da njen otac diskretno promatra Jonathana cijelu veer,
dobro poznavajui to proraunato procjenjivanje obino rezervirano za
potencijalne klijente, kolege ili suparnike. No bez obzira na to, on je i dalje igrao
ulogu savrenog domaina, pristojnog i prikladno radoznalog, pridajui Jonu
jednaku panju kao i drugima, ukljuujui poslovnog suradnika iz Marseillesa.
Amy je sumnjala da je Edouard Vigiers bio pozvan ne samo zato to je taj tjedan
boravio na otoku pregovarajui o odreenim financijskim stvarima, ve i zato
to je bio mlad, uspjean, prodoran, i jako prikladan. Idealan zet u oima Paula
Sebirea. Poela se pitati nije li jedini motiv njenog oca za poziv upuen Jonu bio
da se njoj, Amy, predstavi izravna usporedba njih dvojice, Edouarda i Jona, ija
se razliitost nije mogla opovrgnuti.
Morala je priznati da je Francuz bio privlaan jednako koliko i pametan i
zabavan, ali njen otac nije bio u pravu, kao i obino, u prosuivanju ravnajui se
prema oitim i povrnim standardima. Ona je poznavala Paula Sebirea kao
dobrog i velikodunog ovjeka, usprkos odrjeitoj bezobzirnosti u poslu i
tvrdoglavosti kada bi se radilo o nekim stvarima, i voljela ga je najvie to je
jedna ker mogla voljeti oca; naalost, njegova samozatajna posesivnost
nalagala mu je da ako ve preda svoju ker nekome, onda taj mora biti netko tko
e odgovarati njegovoj zamiljenoj slici, netko kao on, ako ne i njegova vlastita
mlaa verzija. Strategija mu je bila prozirna i nespretna, mada je vjerojatno
mislio da je sve izveo vrlo paljivo, i kao obino podcijenio je druge, a prije
svega svoje jedino dijete.
Amy je sanjarila razmiljajui o ruku sa Jonom ranije ovog tjedna, o
prvom susretu na samo u njegovoj kolibi nakon to su spoznali koliko je njihov
odnos otiao daleko, koliko su znaili jedno drugom, a to prije nisu shvaali.
Imali su vrlo malo vremena za intimnost, ali dodiri i milovanja su taj put bila
ispunjena novim znaajem, novom njenou.
Moete mi dati ove tanjure gospoice Amy, kad budete gotovi s
prislukivanjem. Helenin glas u kojem se osjeao humor prekinuo je Amyno
sanjarenje. Stajala je naslonjena jednom rukom na sudoper dok je drugu
izazovno drala na boku.
Oh. Amy se posramljeno nasmijeila. Odnijela je tanjure na kuhinjski
stol. Nisam prislukivala, Helen, samo sam sanjarila. Samo sam na trenutak
bila negdje drugdje.
Victor Platnauer sjedio je naginjui se preko stola i gledao Childesa ravno
u oi. Imao je ezdesetak godina i jo uvijek je dobro izgledao, s odreenom
grubou u izgledu i velikim akama koje su bile karakteristika roenih otoana;
imao je promukao glas i bleferske manire. Kao suta suprotnost njemu, njegova
ena Tilly govorila je vrlo tihim glasom, gotovo neujno, po izgledu i ponaanju
slina Vivienne Sebire.
 Drago mi je to ete La Rocheu dati malo vie vaeg vremena, rekao je
Platnauer.
Samo jedno poslijepodne vie, odgovorio je Childes. Odluio sam ovaj
tjedan.
Da, gospoica Piprelly me obavijestila. To su u svakom sluaju dobre
vijesti, ali moda vas moemo nagovoriti da budete na koledu i vie od toga.
Znam da predajete i na Kiglsleyu i De Montfortu, ali vano nam je da proirimo
ovaj specifini dio nastavnog plana. Ne radi se samo o zahtjevima roditelja
reeno mi je da uenice pokazuju izuzetno veliko zanimanje za informatiku.
Ne moe se rei da su svi tako zainteresirani, na alost, rekao je Childes.
Djeca, hou rei. Mislim da se zavaravamo ako mislimo da svako dijete
posjeduje uroeno zanimanje za elektronike kalkulacije i kompilacije.
Tilly Platnauer je izgledala iznenaeno. Mislila sam da smo duboko zali
u doba Zvjezdanih ratova, gdje su djeca pravi mikroip genijalci u usporedbi s
roditeljima.
Childes se nasmijeio. Tek smo na poetku. A osim toga, elektronike igre
nisu isto to i praktina primjena kompjutora, premda u priznati da su poetak.
Vidite, kompjutorski proces je potpuno logian, ali svako dijete ne posjeduje
totalnu logiku.
Pa ne posjeduju je ni svi odrasli, dodao je Victor Platnauer suho.
To je dvosjekli ma, na neki nain, nastavio je Childes. Zabavljaka
industrija navela je potroae na odreeno razmiljanje u kojem se kompjutori
predstavljaju kao zabava, i to je sasvim u redu, izaziva interes; radi se o tome da
kada ljudi, ili djeca u naem sluaju, poinju shvaati da iza zabave stoji teak
rad, dolazi do preokreta.
Naravno, to znai da s uenjem treba poeti u to ranijoj dobi, tako da
postane dio svakodnevnice u ivotu svakog djeteta. To je rekao Edouard
Vigiers, glas mu je vie ublaavao rijei nego naglaavao.
Da, u pravu ste. Ali govorite o idealnim uvjetima gdje je kompjutor
normalna stvar u jednom domu, uobiajeni dio pokustva kao to je televizor ili
muzika linija. Mi se jo uvijek nalazimo daleko od toga.
To su jo samo dodatni razlozi zbog kojih bi kola trebala djecu upoznati s
tehnologijom dok su jo uvijek mali i lako primaju nove informacije, ne slaete
li se sa mnom? upitao je Platnauer.
Naelno, da, sloio se Childes. Ali morate razumjeti da zanimanje za
znanost nije svakome uroeno. Nesretna okolnost je ta to e mikrotehnologija
zaista postati nain ivota za nekoliko desetljea i veliki dio ljudi osjeat e se
izostavljeno.
Onda se svakako moramo pobrinuti da se djeca s otoka ne osjete
izolirano, rekao je Paul Sebire to je popratilo Platnauerovo odobravajue
kimanje glavom.
Childes je sakrio ozlojeenost koju je u njemu izazvala injenica da nisu
shvatili ono to im je pokuavao rei, ili su krivo protumaili: tehniko znanje
moe biti lica kojom e se hraniti, ali sadraj je teko probavljiv ako ne postoji
elja i interes.
Vigiers je promijenio temu. Da li samo poduavate informatiku u La
Rocheu i u drugim kolama?
Sebire je neoekivano odgovorio umjesto njega. Nikako. Gospodin
Childes je kompjutorski strunjak, Edouarde, neto poput tehnikog arobnjaka,
koliko sam shvatio.
Childes je otro pogledao Sebirea i pomislio kako je mogao shvatiti.
Amy?
Ah, rekao Vigiers. Sad sam radoznao, kako to da ste se okrenuli
poduavanju djece. Zar to nije, kako bih to rekao... usporavanje? Jesam li u
pravu? Oprostite mi ako se moje pitanje ini drskim, ali nagla promjena naina
ivota un brusque changement de vie mi bismo rekli uvijek je zanimljiva, ne
slaete li se? armantno se nasmijao i Childes je najednom poeo osjeati
zabrinutost.
Dogodi se da shvatite da neprestano tranje nije ono to je trebalo biti,
odgovorio je.
Vivienne Sebire je uivala u odgovoru i dodala: Tko bi mogao odoljeti
miru ovog otoka, unato financijaima koji ga ele promijeniti? Gledala je u
supruga znaajnim pogledom.
Vrata koja su vodila u kuhinju su se otvorila i Amy i Helen su ule nosei
desert na srebrnim kolicima.
Jo delicija! uzviknuo je George Duxbury ushieno. to je sljedei
izazov, Vivienne?
Sve je tu, rekla im je kada su slatkii bili postavljeni na sredinu stola.
Desert od marelica i okolade sam napravila ja, a souffle od kupina je Amyn
specijalitet. Moete se, naravno, posluiti s oba, ako vam je ostalo mjesta.
Napravit u ga, rekao je Duxbury.
Nutricionist bi me ubio da me vidi, rekla je njegova ena i pruila tanjur
prema sredini stola na veliko veselje svih prisutnih. Marelice i okoladu, molim
vas, ali nemojte me pitati da li elim tueno vrhnje.
Amy je sjedila dok je Helen posluivala. Vigiers, koji je sjedio pokraj nje,
nagnuo se i tiho rekao: Ja u svakako probati souffle; izgleda savreno.
Tiho se nasmijeila u sebi. Edouard je imao duboki glas kojim bi mogao
prodavati alkohol na televiziji. Oh, mama je daleko bolja od mene. Moje
sposobnosti su daleko iza njenih.
Siguran sam da bez obzira to radite, radite dobro. Va otac mi je rekao da
ujedno i poduavate na La Rocheu.
Da, francuski i engleski. Jo pomaem na satovima dikcije i dramske
umjetnosti.
Znai da teno govorite moj jezik? Sudei prema imenu imate francuske
korijene, zar ne? I ako mogu biti toliko slobodan, zraite odreenim armom
koji je svojstven enama iz moje zemlje.
 Va vlastiti pisac Victor Hugo je jednom napisao da su ovi otoci bili
dijelovi Francuske koje je uzela Engleska. A kako smo jednom bili dio
Vojvodstva Normandije, mnogi od nas imaju francuske pretke. Patois se jo
uvijek govori meu nekima od naih starijih starosjedilaca, i sigurna sam da ste
primijetili da smo zadrali veliki broj starih naziva.
Grace Duxbury je ula njihov razgovor. Mi vam isto tako predstavljamo
vrlo cijenjenu imovinu, gospodine Vigiers, ne samo za jednu naciju.
Nadam se da vam moja zemlje nije prouzroila neugodnosti bilo koje
vrste, odgovorio je, dok mu je u oima bljesnuo humor.
Neugodnosti? smijao se Paul Sebire. Pokuali ste nas napasti vie nego
jednom, a vai gusari nikada nas nisu ostavljali na miru. ak nas je i Napoleon
jednom napao, ali se vratio kui krvavog nosa.
Vigiers je pijuckao vino, oito se dobro zabavljajui.
Oduvijek smo cijenili nae francusko porijeklo, nastavljao je Sebire, i
sretan sam to mogu rei da naa udruivanje nikada nije bilo uzdrmano
dogaajima iz prolosti.
Pretpostavljam da ne gajite iste tople osjeaje prema Nijemcima.
Ah, potpuno drukija stvar, javio se Platnauer gunajui. Njihova
okupacija za vrijeme Drugog svjetskog rata pripada novijoj povijesti, a njihova
pljakanja i proklete obalne utvrde koje su postavili na svakom koraku, vrlo je
teko zaboraviti. Sada kada je to reeno, meu nama vie nema neprijateljstva;
zapravo, brojni veterani koji su pripadali okupatorskim snagama danas se
vraaju kao turisti.
Zapravo je udno kako je ovaj otok bio privlaan naim precima, rekao je
Sebire, izraavajui ujedno svoju naklonost souffleu. U neolitiku, doli su na
otok kako bi tu sahranili svoje mrtve i oboavali svoje bogove. Masivne granitne
grobnice jo uvijek postoje i otok je zapravo preplavljen megalitima i
menhirima, onim uspravnim kamenjem kojem su se klanjali. Aimee, zato ne bi
Edouarda sutra povela na etnju otokom? Vraa se u Marseilles u ponedjeljak i
nije imao prilike proi otok od kad je doao. to ti misli, Edouarde?
Vrlo rado, odgovorio je Francuz.
Naalost, Jon i ja ve smo neto isplanirali za sutra, smijeila se Amy, ali
u pogledu se jasno vidjela hladnoa koja je bila upuena njenom ocu.
Glupost, uporno je nastavio Sebire, svjestan osjeaja kojeg je izazvao u
njoj, ali nepokolebljiv. Vas dvoje viate se svaki dan na koledu, i uglavnom
svake veeri, kako mi se ini u posljednje vrijeme. Siguran sam da Jonathanu ne
bi smetalo da te se odrekne na nekoliko sati obzirom na to da na gost ima samo
nekoliko dana na raspolaganju. Ljubazno je pogledao niz stol u Childesa koji je
bio u razgovoru s Vivienne Sebire, iju je panju skrenuo na sebe spominjanjem
njegovog imena.
Pa, pretpostavljam da to ovisi o Amy, rekao je nesigurno.
Eto vidi, rekao je Sebire, nasmijano gledajui u ker. Nema problema.
U neprilici, Vigiers je poeo: Zaista nije vano. Ako...
 U redu je, Edouarde, upao je Sebire. Aimee je navikla zabavljati moje
poslovne prijatelje. Vrlo esto poelim da je izabrala moju profesiju umjesto
poduavanja; bila bi izuzetno vrijedna aktiva mojoj kompaniji.
Zna da me ne zanima korporacijski posao, rekla je Amy, prikrivajui
zlovolju jer joj nije preostalo nita drugo nego prihvatiti nametnutu ulogu
turistikog vodia. Jone, zato mi nisi pomogao? Uivam u djeci, uivam u
tome to radim neto korisno. Ne kritiziram, ali tvoj nain zaraivanja novca ne
bi mi pruio dovoljno zadovoljstva. Moram imati nekakav opipljiv dokaz o
uspjehu, ne samo brojeve na bankovnom raunu.
I to nalazite u svojim uenicima? upitao je Vigiers.
Da, u mnogima.
Vjerujem u veini, s tobom kao mentorom, nastavio je Sebire.
Tata, opet me poinje patronizirati, upozorila ga je prijetei.
Dva mukarca su se nasmijala i Grace Duxbury je rekla: Ne obraaj
panju na njih, Amy. Oito da i jedan i drugi pripadaju gotovo izumrloj vrsti
koja vjeruje da svijetom i dalje vladaju mukarci. Recite mi, gospodine Vigiers,
jeste li posjetili nae restorane za vrijeme boravka na otoku? Kakav ste dojam
dobili u usporedbi s izuzetno cijenjenom kuhinjom vae zemlje?
Dok se razgovor nastavljao, Amy je pogledala prema Childesu. U pogledu
joj se vidjela isprika zbog sutranjeg dana i razumio ju je, kimajui glavom.
Podigao je vinsku au, lagano je nagnuvi u njenom pravcu prije nego to je
otpio gutljaj; podiui vlastitu au, Amy je uzvratila zdravicu.
Helen se vratila u kuhinju i ve je punila stroj za pranje posua. Bila je
zadovoljna zbog svoje gospodarice jer se inilo da je veera uspjela. Gospoica
Amy je bila sretna to je imala panju dvojice mukaraca i Helen se pitala kako
je mogla odoljeti uglaenom, profinjenom Francuzu, s tim francuskim armom i
naglaskom... neodoljivo.
Zadrhtala je i ispruila ruku preko sudopera kako bi zatvorila prozor. No
je postala hladnija. I vani je bilo mrano, a mjesec samo tanki srebrni srp. Helen
je zatvorila prozor.
Oko velikog stola uo se smjeh kada je Duxbury koji je, osim to je bio
glavni uvoznik za penicu na otoku i opskrbljivao lokalne tvrtke uredskim
namjetajem, opremom i uglavnom svime to im je bilo potrebno, ujedno i
posredovao u organizaciji prodajnih izlobi za vanjske organizacije.
Uveseljavao je drutvo za stolom jednom od svojih dugakih ali uvijek vrlo
smijenih poslovnih dogodovtina.
Childes je uzeo licu soufflea i pogledao Amy s odobravanjem i pohvalom.
Diskretno mu je poslala poljubac zauzvrat. Na poetku veeri osjeao se kao da
hoda po otrici maa, nesiguran zbog Paula Sebirea, svjestan da e ga staviti na
nekakvu vrstu neizravnog provjeravanja, procjenu karaktera i moda njegove
prikladnosti sada kada je bilo jasno da je Amy duboko vezana za njega.
Meutim, financija je bio vie nego pristojan tijekom veeri, neprijateljstvo
koje se osjealo u prijanjim susretima sada je nestalo, ili je barem bilo pod
kontrolom. Ali Childes nije bio oputen, polako je postajao svjestan da mlai
Francuz nije bilo pozvan samo kao jo jedan gost na veeri, nego kao potencijali
suparnik kojeg mu je servirao Sebire; Sebireov izreirani izlazak Amy i Vigiersa
sljedeeg dana samo je potvrdio njegove sumnje. Oboje je bilo oito i neiskreno,
ali Childes je morao priznati da je izgledao pomalo blijedo u usporedbi s
Vigiersom.
S druge strane, Vivienne Sebire je bila vrlo ljubazna paljivo i iskreno ga
prihvaajui i, kao savrena domaica, potrudila se da se osjea kao vaan gost.
Ona je predstavljana savrenu ravnoteu uroenoj grubosti svog supruga.
Pridruio se smijehu kada je Duxburyjeva pria dosegla vrhunac, a uvoznik
im je jedva dao vremena da se oporave od navale smijeha zapoinjui odmah
sljedeu priu. Childes je posegnuo za aom i kada ju je prinio ustima, uinilo
mu se da je ugledao bljesak. Trepnuo je oima, zatim se zagledao u svijetlu
tekuinu. Mora da je pogrijeio: sigurno je bio odraz. Childes je otpio gutljaj i
upravo je htio vratiti au na stol kada mu se uinilo da neto pliva u njoj.
Ponovo je pogledao, zbunjen vie nego zabrinut.
Ne, samo je vino u ai, nita vie, nita to bi moglo... nita to...
Lik. Ali ne u ai. U njegovim mislima.
Smijeh za stolom se utiao kad je Duxbury nastavio s priom.
Slika je bila nestvarna, izvan fokusa, kao nona mora, kao nejasna mrlja.
Childes je spustio au na stol, svjestan da mu ruke podrhtavaju. udan osjeaj
ga je zgrabio za vrat, kao stisak ruke, hladne ruke, koja ga je vrsto drala. Zurio
je u tekuinu.
Amy se smijuljila, sumnjajui da se Duxburyjeva pria kretala k neemu
to bi se moglo nazvati riskantan kraj.
Slika je postala slike. Polako su se izotravale. Toplina sobe postala je
zaguujua. Childesova druga ruka nesvjesnu je krenula prema ovratniku kako
bi ga otkopala.
Grace Duxbury, koja je muevu priu ula ve nebrojeno puta u drugom
drutvu, i znajui o emu se radi, ve se uzrujala od neugodnosti.
Childesova vizija se usmjerila prema unutra; gledao je scenarij koji se
odvijao u njegovoj glavi, i dogaaj koji se zbivao izvan granica ove prostorije,
ali jo uvijek u njemu. inilo se da se pribliava nadzemaljskoj aktivnosti,
postajui sastavni dio, sudionik; ali i dalje je igrao samo ulogu promatraa.
Mekana zemlja je bila uznemirena.
Veseli smijeh Victora Platnauera, duboki grohot koji samo to nije
provalio, bio je zarazan, i Vivienne Sebire se poela smijati i prije nego to je
pria zavrila.
Tupi, debeli prsti, prekriveni vlanom zemljom. Grebali su po drvetu.
Ponovo isti napor, grevit. Drvo vie nije bilo prekriveno zemljom tako da mu je
oblik bio jasniji. Uzak. etverokutnog oblika. Malen. Childes je drhtao ispijajui
vino.
Vigiers je primijetio, neprestano ga je promatrao preko stola.
 Poklopac lijesa je bio smrskan, djelii
djeli drveta letjeli su unaokolo pod
udarcima sjekire. Otri dijelovi su bili strgnuti, rupa proirena. Siuno tijelo je
bilo vidljivo, sam lik posta nejasan u priguenom svjetlu. Childesova ruka
vre je stisnula au. Soba se poelapo okretati; jedva je disao. Nevidljivi
pritisak na potiljku se pojaao,
poja potpuno ga je priklijetio.
U jednom trenutku, ruke, koje su Childesu izgledale poput njegovih
vlastitih, su zastale kao da je napasnik neto osjetio, postao svjestan toga da ga
netko promatra. Osjetio Childesa, sebe samog. Neto u dubini njegovog uma
a. Trenutak je proao.
dotakla je jeziva hladnoa.
prii, ali Duxburyjevo
Tilly Platnauer je znala da ne bi trebala uivati u prii,
varljivo tumaenje
enje nagnalo ju je na smijeh. Ramena su joj se ve poela tresti od
priguenog smijeha.
Maleno tijelo bilo je izvaeno
izva eno iz svilom obloenog lijesa i Childes je
mogao vidjeti otvorene oioi u kojima nije bilo dubine, nije bilo ivotne snage.
Djeakak je poloen na travu pokraj jame, gdje mu je noni ni povjetarac mrsio kosu,
ijedog, mirnog ela, dajuii privid ivotnosti. Odje
i puhao preko blijedog, Odjea mu je bila
skinuta i baena
ena u stranu tako da je tijelo lealo sasvim golo pod blijedom
mjeseevom svjetlou, bijeli mramor gledajui
gledaju boju i mirnou.
Bljesnuo je metal. Sputao se na dolje. Ulazei.
Ulaze
Reui.
aa
aa je pukla, vino pomijeano s krvlju natopilo je bijeli ipkasti
stolnjak.
Netko je vrisnuo. Childes je ustao, odgurnuo stolicu, i stajao, nesigurno se
klatei, oii su mu lutale po stropu, vlanih usana i lica na kojem su bljeskale
kapljice znoja.
Tijelo mu je zadrhtalo, ukoilo
uko se, ak
ak mu je i kosa izgledala krhko. Jedan
jedini krik izaao mu je iz grla prije nego to je pao na stol.

ujui, zagrizlo je u srce mrtvog djeteta.

Zlurado se naslauju
 Amy je stisnula ake i zatvorila oi pred odrazom svog oca.
Bili su u spavaoj sobi, ona bijelog lica i crvenih suznih oiju, ojaeno
sjedei za malim stolom, Paul Sebire uzrujan, ljutilo je hodao po sobi iza njenih
lea. Nije se mogla smiriti od trenutka kada su Platnauerovi odveli Jona iz kue,
conseiller mu je pomagao ui u vlastiti auto, ne dozvoljavajui mu da vozi,
unato protivljenju: Jonovo lice bilo je tako napeto, tako ranjivo.
Odbio je lijenika, inzistirao je na tome da je sve u redu, da se samo
onesvijestio, da ga je toplina u prostoriji poela guiti. Znali su da je no bila
prohladna, da u kui jedva da je bilo toplo, nikako prevrue, ali nisu nita rekli.
Sve e biti u redu im legne u krevet, rekao im je, im se bude mogao odmoriti;
odluno je odbio Amynu i Vivienninu ponudu da ostane kod njih preko noi,
rekavi im da samo treba biti sam neko vrijeme. Njegov izgubljen pogled
prestraio ju je jednako kao i pepeljasto lice, ali nije imalo smisla proturjeiti
mu.
Pridrala ga je prije nego to je otiao, osjeajui kako podrhtava, alei to
mu nije nikako mogla pomoi. Ruka koju je porezao na krhotine stakla sada je
bila oiena i zamotana, i Amy ju je poljubila prije nego to ga je pustila da
ode, poljubila mu je vrhove prstiju, paljivo ga drei za ruku. Childes joj nije
dozvolio da ode s njim.
Paul Sebire je prestao hodati. Aimee, rekao je stavljajui joj ruku na
rame, ne elim te naljutiti, samo bih htio da me poslua i bude razumna.
Pomilovao ju je po kosi, i onda opet spustio ruku na rame. elio bih da
prekine tu vezu s Childesom. ekao je da ona plane, ali to se nije dogodilo.
Nastavio je dalje, paljivo birajui rijei: Mislim da nije stabilan. U prvi
trenutak sam pomislio da ima epilepsiju, ali ubrzo mi je bilo jasno da su
simptomi drukiji. Aimee, mislim da je na rubu ivanog sloma.
Nije nestabilan, rekla je Amy mirno. Nije neurotian i nije na rubu
ivanog sloma. Ne poznaje ga, tata, ne zna to je sve proao.
Ipak znam, Aimee. Samo se pitam da li si ti u potpunosti svjesna onoga
to je proao.
to hoe rei? Okrenula se prema Sebireu, ruka mu je skliznula s njenog
ramena pri tom pokretu.
Neto mi je bilo poznato jo prije puno vremena kada si poela ee
spominjati njegovo ime; nisam mogao tono rei to, premda me muilo jedno
vrijeme. Kada sam poeo sumnjati da je ta veza postala ozbiljna, dao sam
provjeriti njegovu prolost. Digao je ruku branei se. Nemoj me tako gledati,
Aimee. Ti si moje jedino dijete, i volim te vie od iega na svijetu, i zar misli
da bih samo tako preao preko neega to ima veze s tobom?
Mene ne bi pitao, zar ne?
Pitao to? inilo mi se, i to je bilo sve, da se radi samo o dosadnoj
sumnjiavosti. Osim toga, nisam mogao biti siguran koliko ti sama zna o
Childesu.
 I to si otkrio? oprezno je upitala.
Pa, uglavnom sam znao da je doao s kopna i da je imao karijeru u
kompjutorskom svijetu prije toga. Zamolio sam Victora Platnauera, kao lana
Policijskog odbora Otoka, da provede diskretnu uvjeravam te da je bila
diskretna istragu o Childesovoj prolosti, da li je ikada imao problema s
policijom u prolosti, takve stvari.
Zar misli da bi radio za bilo koji koled da je imao dosje u policiji?
Naravno da ne. Traio sam neto drugo. Rekao sam ti, njegovo ime mi je
bilo poznato, a nisam znao zato.
Znai, otkrio si to ga je nagnalo da napusti Englesku, zato je bio
prisiljen ostaviti obitelj.
Ti ionako nisi skrivala njegov razvod, tako da mi to nije bilo iznenaenje.
Ali ono to me iznenadilo, je to da je bio osumnjien za ubojstvo.
Tata, ako si ga temeljito provjerio, onda mora biti svjestan svih injenica.
Jon je pomogao rijeiti ta ubojstva. Kazna koju je platio su bile lane optube i
nepopustljivo proganjanje medija, i to dugo vremena nakon to je sve bilo
gotovo.
Slubeno, ubojstva nikada nisu rijeena.
Glasno je progunala, djelomino u oaju, a djelomino od bijesa.
Sebire se nije dao obeshrabriti. Dogodila se serija od tri ubojstva i
injenice su upuivale na to da ih je poinila ista osoba. Sve rtve su bila djeca.
I Jon je mogao dati policiji kljune podatke.
On ih je odveo na mjesto gdje su posljednja dva tijela bila pokopana, to je
istina. Ali svi su htjeli znati kako, Aimee, to je izazvalo toliko zanimanje za
njega.
Rekao im je, objasnio.
Rekao je da je vidio ubijanja. Ne fiziki, zapravo nije bio na mjestu
zloina kada su bila poinjena, ali je vidio kada su se dogodila. Moe li kriviti
policiju, javnost, zato to su se pitali kako?
On ima... ima... nekakvo esto ulo. Nije neuobiajeno, tata, dogaa se i
drugima. Policija esto surauje s vidovitim ljudima pri rjeavanju zloina.
Kad god se dogodi odreena vrsta stravinih serijskih ubojstava, svaki put
se javi tko zna koliko luaka koji se jave policiji i tvrde da su im duhovi rekli
kako su ubojstva izgledala ili gdje e se dogoditi sljedei put. To je uobiajeno i
patetino i predstavlja gubitak policijskog vremena.
Ne uvijek, nije uvijek tako. Zloini su se rijeili uz pomo takvih ljudi
puno puta u prolosti.
I ti sada tvrdi da je Childes jedan od takvih nadarenih ljudi. Sebire je
rije nadaren izgovorio na takav nain da je zvuala kao poruga. To je ono to
su novine tvrdile u to vrijeme.
Upravo o tome se i radi: nije. Nije vidovit, nije vidovit u uobiajenom
smislu te rijei. Jon nikada nije doivio takvo iskustvo prije, ne na takav nain.
Bio je zateen i zbunjen kao i svi drugi. I uplaen.
 Policija je sumnjala u njega.
Bili su iznenaeni onim to je znao. Naravno da su najprije sumnjali na
njega, ali imao je previe svjedoka koji su posvjedoili da je bio negdje drugdje
u vrijeme kada su se ubojstva dogodila.
Ipak je na neki nain bio umijean. Podaci koje je dao bili su previe toni
i precizni.
Nakon nekog vremena pronali su ubojicu i dokazalo se da Jon nije bio
povezan s njim ni na jedan nain.
ao mi je, ali to nigdje ne pie. Ubojstva nikada nisu rijeena.
Provjeri kod ljudi koji su ti dati podatke, tata. Vidjet e da jesu
neslubeno. Luak si je sam prerezao grlo. Sluaj nikada nije bio slubeno
zakljuen zato to nije ostavio nikakvo pismo u kojem bi naveo da je poinio
samoubojstvo, nita ime bi priznao da je ubio tu djecu. Sve to je policija imala
bilo je bazirano na indicijama nijedan stvaran dokaz protiv njega nije postojao.
Sve se zasnivalo na aluzijama, a tako se ponaala i tampa, ali nitko nije mogao
objaviti nijednu injenicu; zakon ih je, s druge strane, sprijeio da to ne naprave.
Ali ubojica se ubio zato to je znao da se krug oko njega zatvara; Jon je dao
policiji dovoljno podataka pomou kojih bi ga pronali, bio im je poznat zbog
zlostavljanja djece, ve je proveo u zatvoru dosta vremena zbog toga. Ubijanja
su prestala kada si je oduzeo ivot.
Zato je onda Childes pobjegao? Sebire je opet hodao po sobi, odluan
da je ne napusti dok svojoj keri ne ulije neto zdravog razuma u glavu.
Napustio je enu i dijete kako bi doao na otok. to ga je moglo natjerati da
napravi tako neto?
Nije ih napustio, ne na nain na koji ti to hoe prikazati. Amy je povisila
ton. Jon je preklinjao enu da ide s njim, ali je odbila. Pritisak je i na nju bio
isto tako jak. Nije htjela da ona ili Gabriel, njihova ker, budu podvrgnute
telefonskim pozivima raznoraznih luaka, napadima medija koji su najprije
upirali prstom u njega optuujui ga najprije za ubojstva a onda ga pokuavali
prikazati kao nekakvog super luaka! Znala je da nee imati mira...
I da je tako, ostaviti ih...
Brak im je i prije toga bio problematian. Jonova ena je imala karijeru
kada su se vjenali. Kada im se rodila ker sve svoje vrijeme je posvetila njoj;
Fran je jednostavno dojadilo biti samo kuanica, i provoditi ivot u sjeni. Htjela
je imati vlastiti ivot i prije nego to se to dogodilo.
A dijete? Kako je mogao...?
Amy je snizila ton. On voli Gabriel. Gotovo ga je slomilo kada je otiao
od nje, ali je znao da e, ostane li s njima, pritisak biti toliko jak da e ih unititi.
Sam nije mogao ponuditi svojoj keri nita; tada nije znao kako e ivjeti, to e
napraviti sa svojim ivotom. Boe, odbacio je briljantnu karijeru, ostavljajui
svojoj eni sve to su imali i gotovo cjelokupnu uteevinu. Kako je mogao
brinuti o etverogodinjoj djevojici?
 Zato ovdje od svih mjesta na svijetu? Zato je doao na ovaj otok?
Sebire je jo jednom prestao hodati i sad je stajao nagnut nad Amy, osjeajui
kako ga ispunjava sve jai bijes.
Zato to nije daleko od kue, zar ti nije jasno? Bilo je dovoljno daleko da
bude stranac u prvo vrijeme kada je doao, ali jo uvijek se mogao vratiti,
zadrati kontakt s obitelji. Jon ih nije napustio, nije im okrenuo lea. Bio je
slomljen kada je saznao da mu je ena pokrenula brakorazvodnu parnicu
moda je zamiljao da e jednog dana uspjeti prei preko svega ako zbog nieg,
onda zbog Gabriel, da e doi na otok i ivjeti s njim, ne znam. Moda je ak i
planirao vratiti se u Englesku nakon nekoliko godina kada bi javnost zaboravila.
Ali to se promijenilo kada je dobio papire za razvod.
Dobro, Amy, uzevi sve u obzir, prihvaajui da on nije sudjelovao u tim
okrutnim ubojstvima i da nije bila apsolutno njegova krivnja koja je dovela do
razvoda...
Amy je htjela neto rei, gledala ga je blijedim oima, ali Sebire ju je
zaustavio.
Posluaj me. Nastup mu je bio vrst, nije dozvoljavao razilaenje u
miljenju. Ostaje injenica da ovjek nije normalan. Kako objanjava te ne
znam kako bih to nazvao, nisu mi poznate te psihike mambo-jumbo gluposti
recimo intuicije? Zato se to moralo ba njemu dogoditi?
To nitko ne zna, a najmanje Jon. Nitko ih ne moe objasniti. Zato krivi
njega?
Ne krivim ga za nita. Samo hou rei da je neto u vezi njega udno.
Moe li mi rei to se dogodilo veeras, to je izazvalo tu, recimo, nesvjesticu?
Da li se to i prije dogaalo? Za Boga, Aimee, to bi bilo da je bio za volanom,
moda s tobom?
Ne znam to mu se dogodilo, a ne zna ni on. A koliko ja znam, nita slino
mu se nije dogodilo do sada.
Ali ne eli savjet lijenika.
Hoe, ja u se pobrinuti za to.
Vie ga nee viati.
Amy se smijeila ne vjerujui. Zar zaista misli da sam jo uvijek dijete
kojem e rei to smije, a to ne smije? Da li zaista misli da mi moe
zabraniti da ga opet vidim? Nasmijala se, ali smjeh je bio otar, bez humora.
Probudi se tata, u dvadesetom smo stoljeu.
Mislim da Victor Platnauer nije oduevljen to mu na koledu radi
profesor koji svako malo gubi svijest kada ga uhvate vizije.
Zadrala je dah. Misli ozbiljno?
Sasvim.
Odmahnula je glavom i zagledala u njega ispunjena bijesom.
Nije mu bilo dobro. Moglo se dogoditi bilo kome.
Moda. Da je u pitanju bilo tko drugi, brzo bi se zaboravilo.
A ti nee zaboraviti?
 Ne radi se o tome.
Reci mi o emu se radi.
Brine me taj ovjek. Bojim se za tebe.
On je dobar i njean ovjek.
Ne elim te vidjeti u vezi s njim.
Ve jesam. I to u vrstoj.
Sebire je vidljivo problijedio. Krenuo je prema vratio i stao, gledajui u
nju. Dobro je poznavala svog oca, znala je koliko moe biti okrutan kada mu se
suprotstavi. Rijei su mu bile kontrolirane, ali u oima mu se vidio intenzitet
onoga to je osjeao.
Mislim da je vrijeme da i drugi saznaju za Childesovu sumnjivu prolost,
rekao je prije nego to je napustio sobu i snano zalupio vratima iza sebe.
 Osjeao
ao je kako mu se znoj cijedi niz tijelo, doslovce curi i natapa plahtu
na kojoj je leao. Okrenuo se postrance, strgnuo pokriva osjeaju ajui vlastiti znoj
kao vlano hladan zadah.
Vizija, ono to je vidio, i dalje je bila prisutna u Childesovim mislima, bila
je toliko stvarna, njezin uas dodirljiv, opipljiv. Potpuno ga je ispunio. Moan.
Mo
Snaan.
Njegova svijest nalazila
nalazila se na groblju, toliko blizu malih leeva, da je
gotovo osjeao njihov hladni, vlaan i ljepljiv dodir. Nekoliko kratkih trenutaka
postojao je u unutranjosti drugog bia, onoga koji je napastovao mrtvo dijete.
ivanje.
Osjetio prostako naslaivanje.
Pa ipak je i dalje bio po strani, promatra promatra bez utjecaja, potpuno
bespomoan.
Misli su mu i dalje bile na groblju i s njima je, podmuklo se pribliavajui,
pribliavaju
doao novi strah, neopisiva misao od koje je glasno jeknuo. Misao je bila toliko
munana da ga je potpuno oamoamutila, ali je se nije mogao osloboditi. Da li je
mogao znati, mogao biti svjestan na neki nain, in, bez obzira koliko duboko je
podsvijest sakrila tajnu? Nije li osjetio jednom prilikom, kada su ruke ubojice
podigle beivotno tijelo iz groba, da su bile njegove njegove vlastite, da su te ruke
pripadale njemu?
Da li je vizija zapravo bila osloboeno
oslobo sjeanje?
anje? Da li je on, on sam, bio taj
koji je oskvrnuo grob? Ne, nemogue,
nemogu nije mogao biti on!
Childes je izgubljeno gledao u zatvoren prozor i oslukivao zvukove u
noi.
 promatrajui mjeseev srp ija
Biee je sjedilo u sjeni promatraju ija je svjetlost dolazila
kroz zamazan prozor, nacerilo se, dok je i dalje razmiljalo o obredu koji je
neto ranije te noii izvelo na groblju.
Jo jednom je proivjelo neponovljiv trenutak otvaranja tijela, vaenja
anju.
utrobe, i uivalo u sjeanju.
Stvorenje je obliznulo usta. Umireno srce imalo je dobar okus.
Ali sada se namrtilo i promijenilo izraz lica.
Na groblju, samo u jednom kratkom trenutku dok je vukao mrtvo dijete,
imalo je osjeaj da ga netko promatra. Groblje je bilo prazno, sasvim sigurno,
samo su nadgrobni spomenici i ukoeni uko kipovi anela bili jedini noni no
promatrai.
Pa ipak, osjealoalo je da je povezano neim,
ne im, s nekim. Dodir na duhovnoj
razini.
Tko?
I kako je to bilo mogue?
mogu
Lik jee sjedio u fotelji kad je oblak prekrio mjesec; disanje mu je bilo kratko
i isprekidano sve dok se blijeda svjetlost nije opet pojavila na nebu. Razmislilo
je o mogunosti nosti da je netko bio svjestan njegovog postojanja, i poelo po
nije zakutke
pretraivati najmranije zaku vlastite svijesti, traeii uljeza, ali ne nalazei
nalaze
ga. Jo ne.
Ali nai ee ga. Prije ili kasnije.
 Izgledate blijedo, primijetila je Estelle Piprelly kada je Childes uao u
njenu radnu sobu i sjeo na stolicu s druge strane velikog radnog stola.
Dobro sam, odgovorio je.
Ozlijedili ste se.
Podigao je zamotanu ruku nestrpljivim pokretom. Razbio sam au. Nita
ozbiljno, samo nekoliko manjih posjekotina.
Strop je bio visok, zidovi napola obloeni svijetlom hrastovinom s gornjim
dijelom obojenim u svijetlozeleno, osim jednog zida koji je bio potpuno
prekriven policama pretrpanim knjigama. Portret osnivaa La Rochea dominirao
je zidom koji se Childesu nalazio s desne strane, nesumnjivo kopija ali jedna od
onih koje su malo otkrivale od njegovog istinskog karaktera, toliko tipino za
veliki broj viktorijanskih djela. Pokraj vrata, stari sat glasno je odbrojavao
sekunde kao da je svaka od njih predstavljala samu sebe. Childes je pogledao
pokraj upraviteljice La Rochea, jaka suneva svjetlost to je dolazila iza nje kroz
ogromne prozore davala je dojam da joj je kosa bila posuta srebrom. Vani su se
nalazili kolski vrtovi, zeleni travnjaci oivieni tek izniklim cvijeem i zelenim
grmljem, kosim krovovima bijelih ljetnih kuica u kojima se ogledalo bljetavilo
suneve svjetlosti. Iza su se uzdizali stjenoviti vrhunci, veliki i nagrizeni
vremenom, polagano se raspadajui i stvarajui kameni rub u podnoju gdje su
graniili s morem. Tamnije plavetnilo horizonta jasno je pokazivalo granicu
izmeu neba i mora, naglaavajui otrinu ruba izmeu dva elementa. Premda je
prostorija sama po sebi bila prostrana i tonovi koji su u njoj prevladavali
djelovali umirujue, Childes se iznenada osjetio sputanim, kao da su mu zidovi
oduzimali energiju kojom je njegovo tijelo zrailo, energiju koju snaga njegovog
vlastitog tijela nije mogla zadrati. Znao je da se radilo samo o jednostavnom
obliku klaustrofobije, nita vie od toga, koja je velikim dijelom bila uzrokovana
prijeteom konfrontacijom s upraviteljicom.
Jutros me nazvao Victor Platnauer, poela je gospoica Piprelly,
potvrujui njegove slutnje. Mislim da ste se susreli na drutvenom nivou
prole subote.
Childes je kimnuo.
Ispriao mi je o vaoj, kako bih to nazvala, nezgodi, nastavila je
upraviteljica. Rekao mi je da ste se onesvijestili za vrijeme veere.
Ne, veera je upravo zavrila.
Hladno ga je pogledala. Bio je zabrinut za vae zdravlje. Na vama lei, na
kraju krajeva, velika odgovornost budui da poduavate djecu, i dogodi li se
tako neto u razredu, moglo bi se loe odraziti na djevojice. Kao jedan od naih
upravitelja, conseiller Platnauer zatraio je nekakvo uvjerenje kojim e se
potvrditi da niste skloni takvim manifestacijama malaksalosti. Mislim da je to
sasvim razumno, slaete se?
I meni se takvo neto dogodilo prvi put. Zaista.
 Imate li ikakvo objanjenje zato se to dogodilo? Jeste li ve bili kod
lijenika?
Oklijevao je prije nego to je odgovorio. Ne na obadva pitanja. Dobro mi
je sada. Ne treba mi lijenik.
Glupost. Ako ste pali u nesvijest, mora postojati razlog.
Moda sam u subotu bio napet. Osobna stvar.
Toliko da ste zbog toga izgubili svijest? U glasu se osjetila blaga poruga.
Samo vam elim rei da se ne radi o redovnoj pojavi. Osjeam se dobro,
moda ak bolje nego to sam se osjeao u posljednje vrijeme. ivot na otoku za
mene je predstavljao veliku promjenu, potpuno drukiji nain ivota, daleko od
pritiska kojem sam bio izloen na posljednjem poslu, daleko od ljudi i posla koji
se vladaju prema zakonima novca. I nije mi neugodno priznati da je postojala
napetost u mom braku koja je trajala nekoliko godina. Od kada sam doao na
otok stvari su se promijenile: oputeniji sam, ak bih se usudio rei da sam
sretniji.
Da, to vam vjerujem. Ali kao to sam rekla kada ste uli, izgledate pomalo
blijedo.
To to se dogodilo, potreslo me jednako kao i druge goste na veeri,
rekao je razdraljivo.
Osjeao se nelagodno pod njenim ispitivakim pogledom i okrenuo je
glavu u stranu, otresajui iritaciju iz vlastitog glasa. U jednom trenutku se inilo
da gleda samu bit njegovog bia.
Dobro, gospodine Childes, nije mi namjera uvjeravati vas. Ali bez obzira,
predlaem da se posavjetujete s lijenikom to je prije mogue; gubitak svijesti
isto tako bi mogao biti simptom nekakve pritajene bolesti.
Osjetio je olakanje, ali nije nita rekao.
Gospoica Piprelly lagano je udarila tupim vrhom nalivpera koje je lealo
na stolu kao da je eki kojim se slue sucu u sudnici.
Victor Platnauer me takoer obavijestio o neemu to ima veze s vaom
prolou, to, bojim se, niste prije spomenuli.
Ukoio se u stolici, tijelo mu se napelo, rukama se vrsto uhvatio za
koljena, znajui to slijedi iza toga.
Mislim, naravno, na nesretne okolnosti kada ste imali posla s policijom
prije nego to ste doli na otok.
Trebao je znati da tako neto nee lako pasti u zaborav, Engleska je bila
previe blizu, previe dostupna, za takve vijesti, i netko se morao sjetiti, prije ili
kasnije. Da li je Platnauer znao od prije? Ne, ve bi odavno spomenuo. Netko
mu je rekao ne tako davno, i Childes se nasmijao samom sebi, budui je bilo
tako oito: Paul Sebire je bacio pogled u njegovu prolost ili to, ili je Amy
rekla ocu i pria je prenesena ravnateljici. Pomalo smijeno i udno, ali bio je
sretan da je tajna konano izala na vidjelo, iako je smatrao da se to ticalo samo
i iskljuivo njega samog. Potiskivanje vodi ka depresiji, zar ne, rekao je sam
sebi.
 Tono, odgovorio je.
Molim? Ravnateljica je izgledala iznenaeno.
Moji poslovi s policijom kao to ste rekli, bili su samo na nivou izvora
informacija. Pomogao sam im, u pravom smislu te rijei, u istrazi.
Tako sam i shvatila. Premda je vaa metoda bila poneto neobina, ne
biste li se sloili sa mnom?
Da, i ja bih rekao. Zapravo, cijela zamisao me i dalje zapanjuje. A to to
vas nisam obavijestio kada sam poeo raditi ovdje, mislim da to nema nikakve
veze s mojim poslom. Nikakav kriminal nije bio u pitanju.
Tono. To ionako nije neto o emu sam htjela razgovarati.
Sada je Childes bio na redu da se zaudi. Moj ostanak ovdje nije ni na
kakav nain ugroen?
Sat je odbrojavao sekunde. est sekundi.
Mislim da je jedino to vam mogu rei da sam zamolila nau policiju da
mi da neto podrobnije informacije o cijelom sluaju. Trebali biste razumjeti
moje razloge.
Neete me otpustiti?
Nije se smijeila i njen nain odisao je jednakom osornou kao i uvijek, ali
sada ju je gledao s novim zanimanjem kada je rekla: Ne vidim razloga da to
napravim; ne u ovom trenutku, bez obzira na sve. Osim ako mi ne elite jo
neto rei ovog trenutka, to bih ionako saznala?
Odmahnuo je glavom. Nita ne krijem, gospoice Piprelly, vjerujte mi.
Dobro. ovjek vaeg znanja izuzetno nam je potreban u La Rocheu, inae
ne bih traila od vas da nam date jo vaeg vremena, a to sam uostalom ve
objasnila Victoru Platnaueru. Moram priznati da u prvom trenutku nije htio
sagledati situaciju s moje toke gledita, ali on je vrlo poten ovjek irokih
pogleda. Ali pazit e na vas, gospodine Childes, a i ja u. Sloili smo se da cijelu
stvar zadrimo za sebe: za La Roche je takva vrsta publiciteta koji bi vi mogli
izazvati, sasvim neprihvatljiva. Na zadatak je ouvati ugled koji smo stvorili
prije dugo vremena.
Estelle Piprelly utonula je natrag u stolicu, i premda joj je tijelo bilo
uspravno poput ipke, izgledala je gotovo oputeno. Nastavila je prouavati
Childesa karakteristinim nemirnim, prodornim pogledom s nalivperom koje je
grevito drala ukoenim prstima. Razmiljao je o njoj, iznenadnom mrtenju, o
onome to je mogla proitati iz njegovog izraza lica. Da li se moglo nazrijeti
upozorenje iza debelih stakala njenih naoala?
Brzo se opet ukoila, ostavljajui ga u nedoumici nije li moda vidio
nekakvu promjenu u njezinom vladanju.
Neu vas vie zadravati, rekla je gospoica Piprelly odrjeito.
Vjerujem da i vi i ja imamo dovoljno posla koji nas eka.
Hou da izae iz sobe, mislila je, hou da izae ovog trenutka. Nije se
radilo o njemu, nije ga se moglo kriviti zbog njegovog pretjeranog ula koje je
posjedovao, kao to ni on nije bio odgovoran za njenu vlastitu udnovatu mo.
Nije se mogla rijeiti ovjeka samo na temelju tih injenica; bilo bi previe
hipokritino, previe okrutno. Ali htjela se rijeiti njegovog prisustva, sada,
istog trenutka. Na trenutak je pomislila da je uspio prodrijeti kroz njezinu
ukoenu masku, da je osjetio njezinu sposobnost, nedobrodoao dar koji joj je
bio neprihvatljiv jednako kao to je i tetan publicitet neprihvatljiv za kolu.
Njezina tajna, njezin nesrea, nije se mogla povjeriti; previe ju je uvala
previe godina. Preuzela je rizik da ga nadzire toliko mu je dugovala ali
klonit e ga se, izbjei nepotrebne susrete. Gospoica Piprelly nee Childesu
dati priliku da prepozna zajedniku slinost. To bi bilo suvie smiono, previe
toga bi se odrekla nakon tako puno vremena. ak i opasno, za nekoga na njenom
mjestu.
Oprostite, gospodine Childes, neto ste htjeli rei? Namjerno je zatomila
nestrpljenje, pomogle su joj godine samodiscipline.
Samo hvala. Zahvaljujem na povjerenju.
To nema veze s naim razgovorom. Da sam mislila da niste vrijedni
povjerenja ne bih vas nikada zaposlila. Recimo da cijenim va rad.
Ustao je, uspio se nasmijeiti. Estelle Piprelly predstavljala mu je
zagonetku. Htio je neto rei, ali je razmislio. Izaao je iz sobe.
Ravnateljica je sklopila oi i naslonila glavu na visoki naslon stolice,
suneva toplina koju je osjeala na ramenima nije uspjela rastjerati hladnou
koju je osjeala.

Vani u hodniku, Childes je drhtao. Ranije tog jutra, vjerovao je da se moe

kontrolirati, da se proistio od velikog dijela tjeskobe koju je osjeao dan prije,
da je doslovce izala iz njega, iscrpljujui ga do te mjere da se nadao kako e,
kad se vrati kui, pasti u krevet i zaspati. I je. Nije nita sanjao, nije se nemirno
okretao u krevetu, nije leao u posteljini koja je odisala kiselkastim vonjem
znoja; samo nekoliko sati zaborava. To jutro probudio se osvjeen, slike
subotnje veeri i dalje su bile prisutne, jo uvijek uznemirujue ali barem
smjetene ujedan donekle siguran dio njegove svijesti. Podsvjesni refleks,
mentalna uvjetovanost za samoouvanje; morao je postojati legitimni medicinski
naziv kojim bi se nazvala takva reakcija.
Jutarnje novine bez imalo problema poljuljale su tu privremenu obranu.
Pa ipak je i dalje iao kroz svakodnevnicu, nemiran ali odluan da ustraje u
nakani. Na pola puta je imao sastanak sa gospoicom Piprelly. Sada je drhtao.
Jon?
Okrenuo se, zateen, i Amy je prepoznala strah. Pourila je prema njemu.
Jon, to se dogodilo? Izgleda oajno.
Childes se brzo oslonio na nju. Idemo van odavde, rekao je.
Moe li izai?
Jo uvijek traje odmor za ruak. Preostalo mi je najmanje pola sata do
sljedeeg predavanja.
 Onda emo se odvesti na nekakvo mirno mjesto u blizini.
Krenuli su kada su iza njih odjeknuli koraci zaokreui prema stepenicama
koje su vodile prema glavnom ulazu, nisu progovorili ni jednu rije dok nisu
izali van, na sunce koje ih je grijalo nakon hladnoe unutar kolskih zidova.
Gdje si bio juer? upitala je Amy. Cijeli dan sam pokuavala doi do
tebe.
Mislio sam da si bila s Edouardom Vigiersom i pokazivala mu otok. U
glasu mu se nije osjealo predbacivanje.
Jesam, ali samo sat vremena. Shvatio je da sam zabrinuta za tebe, i
predloio da skratimo vonju. Nisam bila ba najbolje drutvo. Hodali su
prema parkiralitu. Dola sam do tvoje kuice, ali nisi bio kod kue. Bila sam
tako zabrinuta.
ao mi je Amy, trebao sam znati. Jednostavno sam morao otii, nisam
mogao ostati unutra.
Zbog onoga to se dogodilo za vrijeme veere?
Kimnuo je. Teko da e mi to pomoi kod tvog oca.
Nije vano. elim znati razlog, Jone. Uhvatila ga je za ruku.
Opet je poelo, Amy. Znao sam ve onda kad smo bili na plai; osjeaj je
bio isti, kao da se nalazim negdje drugdje, promatram, vidim neto dok se
zapravo dogaa, a nemam nikakvog utjecaja.
Doli su do njegovog auta i primijetila je da mu se ruke tresu dok je petljao
s kljuevima. Moda bi bilo bolje da ja vozim, predloila je.
Otvorio je vrata i dao joj kljueve bez protivljenja. Krenuli su iz kole i
uputili se irokom avenijom koja je vodila na obalu. Ona bi ga tu i tamo kratko
pogledala i ubrzo je njegova napetost prela i na nju. Zaustavili su se i parkirali
na irokoj istini s koje je pucao pogled na more, bljetavo plavetnilo,
mjestimice zagasito zeleno, svjetlije u pliaku. Kroz otvorene prozore auta
mogli su uti tiho zapljuskivanje koje je dolazilo sa ljunane plae. U daljini se
vidio trajekt kako ostavlja za sobom bijelu zapjenjenu brazdu koja je vodila
prema glavnoj luci na istonom dijelu otoka.
Childes je promatrao kako polako napreduje, u mislima negdje drugdje, i
Amy je morala ispruiti ruku i okrenuti ga prema sebi.
Tu smo da bi razgovarali, rekla je. Molim te, reci mi to se dogodilo u
subotu. Nagnula se naprijed da bi ga poljubila i laknulo joj je kad je shvatila da
vie ne drhti tako jako.
Mogao bih i vie od toga, rekao joj je. Mogu ti pokazati. Posegnuo je
za novinama koje su leale na stranjem sjedalu i otvorio ih. Pogledaj, rekao
je, pokazujui prstom.
OSKVRNUT DJEJI GROB, rekla je glasno, ali je ostatak proitala
jedva ujnim apatom, u nevjerici. Oh, Jone, ovo je uasno. Tko je mogao
napraviti tako neto? Raskomadati djeji le... Zadrhtala je i makla pogled s
otvorene novinske stranice. Ogavno je.
To je ono to sam vidio, Amy.
 Gledala ga je ne vjerujui, plava kovrava kosa uokviravala je njeno lice.
Bio sam tamo, na groblju. Vidio sam kad je tijelo bilo raskomadano. Na
neki nain sam bio dio toga.
Ne, nisi mogao...
Zgrabio ju je za ruku. Sve sam vidio. Dotakao sam svijest onoga tko je to
napravio.
Kako? Pitanje je ostalo visjeti u zraku.
Kao i prije. Tono kao i prije. Osjeaj da sam u toj osobi, gledajui sve
kroz njene oi. Ali nisam dobrovoljno u njoj, nemam kontrolu nad tim. Ne mogu
zaustaviti ono to se dogaa!
Amy je bila potresena njegovim iznenadnim proturjenim strahom.
Nagnula se prema njemu, tiho govorei: Sve je u redu, Jone, ne moe biti
povrijeen. Nisi dio toga, i to to se dogodilo, nema nikakve veze s tobom.
Sumnjao sam i u to prole noi, rekao je odmiui se. Pitao sam se nije
li mogue da sam samo proivljavao nasilje koje sam poinio sam, odreene
stvari koje je moj vlastiti um izbrisao. Pokazao je na novine. Ovo se dogodilo
na kopnu onda kada sam bio kod tebe. Barem je ta injenica dola kao
olakanje.
Da sam bar mogla biti s tobom juer da ti izbijem iz glave te lude ideje.
Ne, imao sam potrebu da budem sam. Razgovor mi ne bi pomogao.
Podijeliti problem bi.
Udario se po elu. Problem je tu unutra.
Nisi lud.
Lice se iskrivilo u bolnu grimasu. Znam. Ali hou li uspjeti ostati
normalan ako nastavim imati vizije? Trebala bi znati kakav je to osjeaj, Amy,
da bi mogla razumjeti koliko postane zastraujue. Kada proe, potpuno sam
iscijeen, kao da mi je netko pojeo dio mozga.
Tako si se osjeao posljednji put? U Engleskoj, hou rei.
Da. Moda je tada bilo jo gore; tada mi je to bilo sasvim novo iskustvo.
Kada su pronali ovjeka odgovornog za ta ubijanja, to se tada
dogodilo?
Olakanje. Nevjerojatno olakanje. Bilo je kao da je netko maknuo
ogroman crni oblak svijesti, neto kao, zamiljam, kada netko tko pati od
prevelike osjetljivosti sluha najednom osjeti da je otupio, da su mu bubnjii
konano u ravnotei sa zvukom. Meutim ono to je udno, olakanje je dolo
prije nego to su ga uhvatili, na neki nain sam znao toan trenutak kada je
poinio samoubojstvo, jer tada se moj um oslobodio. Oslobodila me njegova
smrt.
Zato on; zato to ubojstvo, i zato samo on? Jesi li se ikada zapitao?
Pitao sam se, i nikada nisam naao zadovoljavajue objanjenje. Stvari bih
osjetio prije, ali nita zapanjujue, nita to bi se moglo opisati kao pretkazanje
ili SSF (super senzibilni fenomen), nita poput toga. Oduvijek su to bile obine
stvari, predosjetio bih ono za to pretpostavljam da veina ljudi predosjeti: kada
telefon zazvoni i pogodimo tko je s druge strane i prije nego to podignemo
slualicu, ili kada se izgubi, pogodi kojim putem treba krenuti. Jednostavno,
svakodnevne stvari, nita dramatino. Okrenuo se u sjedalu auta, gledajui
galeba koji je mirno letio na nebu. Psihologija tvrdi da je na um kao radio
prijemnik, cijelo vrijeme na razliitim valnim duinama, primajui razliite
frekvencije: moda je on emitirao odreenu frekvenciju koju sam samo ja
mogao uhvatiti, uzbuenje koje je osjeao pri ubijanju potaknulo je jae
emitiranje valova, i postali su dovoljno jaki da bi doli do mene. Galeb je
kruio i jo jednom uzletio, bljetavih krila obasjanih sunevom svjetlou.
Childes se okrenuo prema Amy. Glupa teorija, znam, ali ne mogu smisliti
nijedno drugo objanjenje, rekao je.
Nije uope glupa; ma koliko udna, ima nekakav smisao. Jake emocije,
iznenadan ok, moe izazvati jaku telepatsku povezanost izmeu odreenih
ljudi, i to je uostalom odavno poznato. Ali zato sada? to je potaknulo te
telepatske poruke ovaj put?
Childes je zatvorio novine i bacio ih na stranje sjedalo. Isto to i prije.
Uhvatio sam drugu frekvenciju.
Mora otii na policiju.
ali se! Takva vrsta publiciteta dokrajila mi je brak i natjerala me u
bijeg. Misli li da bih jo jednom proao kroz sve to?
Nema druge mogunosti.
Naravno da imam. Mogu utjeti i moliti se da prestane.
Proli put ti nije pomoglo.
Koliko ja znam, jo nitko nije ubijen.
Koliko ti zna. to se dogodilo proli tjedan, kada si vidio neto to te
toliko potreslo da si se skoro utopio?
Samo sam bio zbunjen, nemogue mi je rei to se dogodilo.
Moda se radilo o ubojstvu.
Ne mogu sve unititi jo jednom da bih postupio po zakonu. Kakve anse
bih imao u La Rocheu ili bilo kojoj drugoj koli kad bi se proulo da nekakva
psihika nakaza poduava djecu na otoku? Victor Platnauer ve ionako upire u
mene prstom i stvarno nemam volje pruati mu dodatne razloge.
Platnauer?
Brzo je iznio najvanije injenice sa svog sastanka sa Estelle Piprelly.
Mislim da je moj tata imao prste u tome, rekla je kada je zavrio.
Jesi li rekla svom ocu o meni? Oprosti, nisam htio biti grub nema
razloga uvati moje tajne pred svojom obitelji, i ne bih te krivio da jesi.
Zatraio je od lokalne policije da provjere tvoju prolost. Ja nisam imala
nita s tim.
Childes je uzdahnuo. Trebao sam znati. Sve da nas razdvoji, zar ne?
 Ne,
Ne, Jone, samo je zabrinut za mene. eli eli znati s kim sam,
sam rekla je
polula.
Ne
Ne mogu ga kriviti ako se uzrujao.
uzrujao.
Glumatanje
Glumatanje rtve nije ba tvoj nain.
na Dotakla ga je po reveru, i prela
prstima preko ruba, dok se mrtila crte lica su joj otvrdnule. II dalje mislim da bi
trebao obavijestiti policiju.
oliciju. Proli put si dokazao da nisi ekscentrik.
ekscentrik.
Uhvatio ju je za ruku. Neka proee jo malo vremena. Ove...
Ove ove vizije ne
moraju predstavljati nita znaajno,
zna mogle bi vrlo lako jednostavno nestati.
nestati.
Amy se okrenula i upalila motor. Moramo se vratiti,, rekla je. Onda: to
ako ne bude tako? to ako postanu jo gore? Jone, to ako je netko ubijen?
ubijen?
Na to pitanje nije imao odgovor.

Childesov glas brzo je poprimio veseli prizvuk kada se s druge strane

slualice ulo
ulo Gabbyno promuklo: Halo?
S kim razgovaram? upitao je, na trenutak potiskujuii uznemiruju
uznemirujue misli.
Tata, upozorila ga je dubokim glasom, navikla na igru. Pogodi to se
danas dogodilo u koli, tata.
tata.
Da vidim. Razmiljao je. Upucala si uiteljicu, tono?
Ne!
Uiteljica je upucala tebe.
tebe.
Budi ozbiljan!
Nacerio se njenom iritiranom glasu, zamiljajui
zamiljaju i kako stoji pokraj telefona,
sa slualicom prislonjenom na uho kao da je zalijepljena, i naoalama
nao koje su
kliznule na vrh nosa kao i obino.
obi
Dobro,
Dobro, onda mi ti reci, Vjeverice,
Vjeverice rekao je.
Dakle, gospoica Hart je moj rad digla
Dakle, najprije smo predali nae radove i gospoica
pred cijelim razredom i rekla svima da je jako dobar.
dobar.
To
To je onaj sa poljskim cvijeem?
cvije
Da,
Da, rekla sam ti proli tjedan,
tjedan odgovorila je ljutito.
O
O da, smetnuo sam s uma. Hej, to je super. Stvarno joj se dopao?
dopao?
Da.
Da. Annabelin je bio gotovo jednako toliko dobar, ali mislim da me malo
kopirala. Ja sam za svoj dobila zlatnu zvijezdu, a Annabel je za svoj dobila utu,
to je zapravo jako dobro.
dobro.
Zadovoljno se smijuljio u sebi. Ne
Ne moe biti bolje od toga.
toga.
 Onda nam je gospoica Hart rekla da emo sljedei utorak svi ii u Park
Prijateljstva u velikoj koiji i tamo imaju majmune u kavezima, i veliko jezero
sa amcima, i tobogane i jo svata.
Imaju majmune u koijama?
Ma ne, u Parku Prijateljstva! Mama mi je rekla da e mi dati deparac i da
u ga moi potroiti na izletu.
Zvui odlino. Zar ona nee ii s tobom?
Ne, ide samo kola. Misli li da e vrijeme biti lijepo?
Trebalo bi, ve je dovoljno toplo.
Nadam se da hoe, i Annabel isto tako. Hoe li me uskoro doi
posjetiti?
Kao i obino, ispalila je pitanje bezazlenom bezobzirnou, nesvjesna rane
u srcu koju mu je zadala.
Pokuat u. Moda na polugoditu. Moda bi mama mogla dozvoliti da ti
doe k meni u posjetu.
Avionom? Ne volim ii brodom, predugaak je put. Na kraju dobijem i
morsku bolest i onda sam bolesna tri dana.
Da, avionom. Mogla bi ostati sa mnom nekoliko dana dok ti ne pone
drugo polugodite.
Mogu li povesti sa sobom i gospoicu Puddles? Bit e usamljena bez
mene. Gospoica Puddles je bila Gabbyn ljubimac, crna maka koju joj je
kupio za trei roendan. Maji razvoj bez problema je nadrastao razvoj njezine
keri, ponaanje malog maia ubrzo je ustupilo mjesto kraljevski hladnom
dranju puno prije nego je Childes otiao iz kue.
Ne, to ne bi bila ba najsjajnija ideja. Mama e trebati nekoga tko e joj
praviti drutvo, zar nee? Nije vidio ker gotovo est mjeseci i pitao se koliko
je narasla. inilo se da Gabby raste iznenaujue brzo i svaki put kada je vidi,
ostane iznenaen.
Mislim da si u pravu, rekla je. Jesi li htio razgovarati s mamom?
Da, jesam.
Sad nije tu. Janet me uva.
Oh. Dobro, onda u porazgovarati s Janet.
Idem po nju. Oh, tata, htjela sam da gospoica Puddles zablista pa sam
bacila svjetlucavi prah na nju.
Sigurno joj se dopalo, rekao je, odmahujui glavom i cerekajui se.
Nije. Postala je uasno mrzovoljna. Mama je rekla da je nikada neemo
uspjeti oistiti, a gospoica Puddles uporno kie.
Reci Janet neka pree usisivaem preko nje. To bi izvuklo neto praha pod
uvjetom da uspije maku zadrati na jednom mjestu.
Gabby se veselo smijuljila. Naljutit e se. Rei u Janet da hoe
razgovarati s njom.
Dobro.
 Volim te, tata. Bog. Prekinula je naglo.
I ja tebe volim, odgovorio je, i uo slualicu koja je udarila i prije nego je
zavrio reenicu. Trei koraci su odzvanjali, tanki piskutavi glasi zvao je u
daljini.
Jo je koraka odzvanjalo hodnikom pribliavajui se, teih koraka, i
slualica je bila podignuta.
Gospodine Childes?
Kako ide, Janet?
Dobro. Fran veeras radi due u uredu, tako da u ja ostati dok ne doe
doma. Dovela sam Gabby iz kole kao i obino.
Ima li to novog u vezi posla?
Jo nita. Imam nekoliko razgovora sljedei tjedan i nadam se da e neto
od toga uspjeti. Nijedan od njih nije ono to bih zaista eljela, ali i bilo to je
bolje od niega.
Suosjeao je. Janet je bila bistra djevojka, premda je bila kvalificirana za
nekoliko poslova, dobiti stalno zaposlenje bilo je toliko teko nekome tko je
mlad i bez iskustva i bio je svjestan da se bori s ozbiljnim ivotnim problemima.
Jeste li eljeli ostaviti poruku, gospodine Childes? upitala je Janet.
O, ne, u redu je. Vjerojatno u nazvati opet sutra. Samo sam htio
porazgovarati s Gabby.
Rei u Fran da ste nazvali.
Hvala. Puno sree sljedei tjedan.
I trebat e mi. Do vienja, gospodine Childes.
Veza se prekinula i opet je bio sam u svojoj kuici. Svako sputanje
slualice nakon razgovora sadravalo je u sebi brutalnu konanost. Njegova
ozlijeena ruka neprestano je boljela i grlo mu je bilo neprirodno suho. Jedno
vrijeme je stajao pokraj telefona, misli su mu se polako udaljavale od keri i
prisjeao se policijskog istraitelja koji je bio ukljuen u sluaj masakra djeteta
prije godinu dana, kojem je pomogao da pronae ubojicu. Prsti su mu i dalje
poivali na jo toploj plastici telefonske slualice, ali nije se mogao prisiliti da je
podigne. Amy nije bila u pravu: nije imalo smisla ii na policiju. to bi im
mogao rei? Ne bi mogao identificirati osobu koja je iskopala mrtvo tijelo, nije
ih mogao uputiti na nikakav trag koji bi ih odveo do oskvrnitelja. Sve dok nije
vidio jutarnje novine, nije imao pojma da se to dogodilo u Engleskoj;
pretpostavljao je, ako je privienje bilo istinito, a ne samo fantastian prizor iz
mate, da se dogodilo negdje blie, negdje na otoku. Nita nije mogao rei
policiji, ba nita. Maknuo je ruku s telefona.

Gabbyno roenje je bilo teko, roena je na stranji dio.

Izala je iz maternice najprije s noicama plavkaste boje, od ega je
Childes, koji je stajao uz Fran, gotovo pao u nesvijest od straha. Osjeao je da
nita to je tako izgledalo, tako zgreno i krhko, prekriveno plaviastom bojom,
moglo ivjeti. Opstetiar je prodrmao dijete, izvlaei joj sluz iz usta, i nije se
obazirao na roditelje nastojei spasiti djetetov ivot. Proistio je dine putove i
snano upuhao zrak u mala plua kako bi potaknuo disanje. Prvi pla, ni malo
jai od tihog uzdaha i jedva ujan, donio je svima olakanje, lijeniku,
bolniarki i roditeljima. Zamotali su je i stavili Fran na prsa, pupana vrpca je
bila odrezana i Childes ih je pogledao, psihiki iscrpljen jednako koliko Fran
fiziki, sa sjajem u oima koji je strah pretvorio u olakavajui umor.
Fran, koja je izgledala izmueno i ostarjelo nakon poroda; dijete, jo mokro
i krvavo, imalo je naborano lice starog ovjeka; obje su mirno leale nakon
borbe kroz koju su prole. Nagnuo se nad njih, paljivo da ih ne pritisne, jo
uvijek osjeajui potrebu da bude to je mogue blie, sterilni miris bolnice
mijeao se s mirisom znoja, i mislio je kako nita nee moi unititi tu
povezanost, rastaviti ih.
U sljedeim tjednima inilo se da Gabby polako dolazi iz duboke mrane
traume, a zapravo i je prijelaz izmeu jedva prisutne postojanosti i tek
razbuene svijesti. Poeo je razumijevati udo koje je takav dogaaj nosio sa
sobom.
U prvim danima ivota najvie je spavala, budila se samo da bi vidjela
neto novo i upila doivljaje oko sebe, da bi se poela podupirati, i
transformacija je bila predivna. Njeno odrastanje predstavljalo mu je ljepotu u
punom smislu te rijei i proveo je sate i sate samo je gledajui, promatrajui
njen razvoj, kako je postala mala djevojica koja je pravila prve korake na
nesigurnim nogama i najvie na svijetu voljela svoj vlastiti palac i komad stare
tkanine koji je nekada bio njena plahta. Prve rijei su ga oduevile, premda nisu
bile Tata, i njeno nesputano oslanjanje na njega i Fran i jednostavna ljubav
izazvali su novu njenost koja se odrazila i u drugim dijelovima njegovog
ivota. Zbog Gabby je mogao razumjeti ranjivost svakog ivog bia i stvora;
karijera koja mu je oduzimala najvei dio vremena uronjena u strojeve i
apstrakciju poela je mijenjati perspektivu.
Novopronalo suosjeanje gotovo ga je unitilo kada je u mislima
svjedoio groznoj destrukciji djece.
Tri godine poslije toga misli su ga i dalje progonile i, tek kasnije, njihova
snaga je postala jo jaa.
Childes je proveo veer pripremajui vjebe za sljedei dan, utorak
poslijepodne bio je obean gospoici Piprelly to je ve postalo uobiajeno.
Ispiti za djevojke se pribliavaju i informatika e biti jedan od njih. Smetalo ga
je to su mu misli lutale cijelo vrijeme, razmiljajui o Gabby, godinama sree
koje je dijelio s obitelji, premda Fran nikada nije do kraja odustala od karijere u
svom poslu. Toliko toga se dogodilo u kratkom vremenu to je uspjelo pokvariti
sklad njihove obitelji, i nadolazee godine nisu mogle odagnati tjeskobu meu
njima.
Gledao je u papire rasprostrte ispred sebe bez da je ita vidio, stolna lampa
sa sjenilom bacala je duboku sjenu po maloj dnevnoj sobi. Da li je Gabby sad
ve spavala, s naoalama pokraj jastuka, tek toliko da se nau pri ruci? Pogledao
je na sat: gotovo pola deset. Valjda ve spava. Da li joj Fran jo uvijek ita priu
za laku no, ili je sada previe zaposlena, preumorna? Childes je skupio papire,
obeshrabren injenicom da neke od djevojaka koje je danas ispitao blic-
pitanjima jo uvijek nisu znale razliku izmeu analognog i digitalnog
kompjutora, ili da mogu biti spojeni u hibrid. Jednostavne, osnovne stvari koje
ne bi smjele predstavljati problem. Strahovao je od rezultata ispita, nadajui se
da e praktini dio biti puno bolji od teoretskog.
Preao je rukom preko umornih oiju, osjeao je kako ga peckaju kontaktne
lee. Hrana, mislio je. Trebao bi jesti, kau da je hrana dobra stvar. Tako
umoran, mislio je. Moda sendvi, aa mlijeka. Otro pie moda bi bilo jo
najbolje.
Upravo se htio dii kada se neto hladno, zatupljujue zabilo u njegove
misli.
Childes je stavio obje ruke na sljepooice, zbunjen neoekivanim
osjeajem. Trepui oima, pokuao se osloboditi hladnoe. Ali bila je uporna.
Mogao je uti noni povjetarac kako prolazi kroz lie. Drvena daska
negdje u kui tiho je zakripala, drvo se hladilo nakon toplog dana.
Zatupljenost je nestala i on je protresao glavom kao da osjea laganu
vrtoglavicu. Previe posla s papirima, rekao je sam sebi, prevelika koncentracija
za ovako kasno naveer. Koncentracija uznemirena razmiljanjima o Gabby. I
drugim stvarima.
Pie bi ga moglo opustiti. Digao se, oslanjajui se na povrinu stola.
Hladnoa mu je jo jednom dotakla ivce i zateturao je, vrsto se hvatajui za
rub stola kako bi zadrao ravnoteu.
Misli su mu bile u neredu, valjajui se jedna preko druge u njegovoj glavi,
hladnoa se poput otrih prstiju probijala kroz te misli, uzimala ih i nekako...
nekako... hranila se njima. Ramena su mu se pognula i glava pala na prsa.
Stisnuo je usta kao da osjea bol, ali nije je osjeao, samo tupost i mentalni kaos.
Iz grla mu se oteo krik.
I onda mu se um poeo bistriti. Ostao je leei preko stola, teko diui,
putajui da osjeaj polako nestane. inilo se da e potrajati, ali Childes je znao
da nee trebati vie od nekoliko sekundi. ekao je dok mu se uzdrmani ivci
nisu umirili prije nego to se uputio na drugi kraj sobe i natoio si pie. udno,
viskije bio gotovo bez ikakvog okusa.
Pri sljedeem gutljaju se zagrcnuo kad se otri okus alkohola vratio
neumoljivo mu palei grlo. Promrmljao je neto vrsto pritiui nadlanicu o
usne. to mu se do vraga dogaalo? Opet je otpio gutljaj, ovaj put paljivije,
lagano pijuckajui. Zagrijao se.
Childes je nemirno preao pogledom po prostoriji, jedva osjeajui neije
prisustvo. Glupo. Osim njega, soba je bila potpuno prazna, nitko se nije potajice
uuljao dok je bio zaokupljen papirima.
Sjene koje su dolazile od sjenila none lampe izazivale su mu nelagodu i
otiao je do vrata gdje se nalazio prekida prema kojem je ispruio zamotanu
ruku. Zaustavio se prije nego to je dotaknuo prekida i buljio u vlastite prste,
iznenaen iznenadnim marcima, kao da ga je pogodio lagani udar struje. Nije
dotaknuo prekida. Preao je pogledom po ruci na mjestu gdje je poeo osjeati
marce, po ruci u kojoj je vrsto drao au s viskijem i inilo se kao da i sama
aa vibrira.
Nevidljivi, podmukli prsti opet su ga probadali.
Tijelo mu se zgrilo i brzo se spustio na oblinji kau, tonui u njegovu
mekou kao da pokuava izbjei teinu koja ga je pritiskala. aa mu je ispala
na pod, tepih je upio prolivenu tekuinu. Childesove oi su se zatvorile kako je
osjeaj koji se uvlaio u njega postajao sve intenzivniji. Slike u njegovim
mislima izmjenjivale su se u totalnom neredu, kompjutorske matrice, lica, soba
u kojoj se sada nalazio, brojevi, simboli, koji su dolazili i odlazili, neto bijelo,
svjetlucavo, dogaaji iz prolosti, njegovo vlastito lice, njegovo vlastito ja,
njegovi strahovi, snovi odavno zaboravljeni sada ponovo dozvani i u koje je
ponovo gledao.
Mrmljao je, pokuavajui odagnati uporne ledene prste to su mu se
zabijali u um, tjerajui samog sebe na racionalno razmiljanje, nastojei
zaustaviti konfuziju.
Childesovi miii su se malo opustili kada je ledena hladnoa jo jednom
popustila, dok je pretjeranom silinom udahnuo zrak. Tupo je gledao u sjene to
su prekrivale zid nasuprot mjesta gdje je sjedio. Neto je pokuavalo doprijeti do
njega, neto netko ga je pokuavao upoznati.
Uz jedva primjetno olakanje, podmukli osjeaj se vratio, napinjui mu
tijelo, uvlaei mu se u podsvijest. Ne! vritala je njegova svijest. I glasno je
uzviknuo Ne!. Ali bilo je tu, unutra, traei, upijajui mu misli. Mogao je
osjetiti njegovo prisustvo, koje ga zaokuplja kao nekakav psiholoki uljez.
Napao ga je i nastanio se na mislima o otoku, kolama u kojima je poduavao,
mislima o Amy, o Fran o... Gabby. O GABBY! inilo se da oklijeva.
Childes se prisilio da se digne s kaua, borei se protiv strane svijesti,
bolno odstranjujui svaki otupljujui dodir hladnoe, kao da su fizika bit.
Osjeao je kako im stisak poputa i napor ga je bacio na koljena. Natjerao se da
misli samo na bijelu maglu, i nita vie, nita to bi njemu moglo odvui panju
ili uljezu dalo snagu da zadri prisustvo, i uskoro mu se um poeo bistriti.
Ali prije nego to se potpuno oslobodio, ostavljajui ga zgrenog i drhtavog
na podu, uo je zvuk toliko stvaran da ga je natjerao da naglo okrene glavu i
pogledom pretrai tamne kutove sobe.
Bio je sam. Ali podmuklo smijuljenje inilo se blizu.
 Jeanette je kasnila. Druge djevojke su ve ve otile iz spavaonice, a ona je jo
noj haljini bijesno peru
uvijek bila u kunoj perui zube.
Ba danas! Ispiti! Matematika! Fuj, matematika! Jeanette se ponekad pitala
da li je stvarno bila toliko glupa kad su u pitanju brojevi.
Jutarnja svjetlost nagrnula je u kupaonicu, odbijajuiodbijaju se o redove
odbijaju
porculanskih umivaonika, koji su blistali; voda se skupljala u malim lokvicama
na keramikim ploicamaicama kojima je bio prekriven pod, ostaci djevojakog
djevoja
jeg rituala. Bila je sama i upravo joj je to odgovaralo: esto
jutarnjeg puta se
osjeala
ala nelagodno dok su ostale djevojke usporeivale veliinu inu i oblik grudi,
sve do jedne sudionice utrke u razvoju. Jeanette je daleko zaostajala iza svih
trinaestogodinjakinja i etrnaestogodinjakinja
etrnaestogodinjakinja u svom razredu i usporedbe je
nisu previe zanimale. injenica
injenica da jo uvijek nije imala menstruaciju samo je
jo vie pojaavala
avala dojam o vlastitoj neprikladnosti.
Jeanette je isprala usta, ispljunula vodu u umivaonik, pritisnula usne
runikom,
nikom, i ubacila svoje stvari u plasti
plastinu toaletnu torbicu. Krenula je prema
vratima, bosim nogama preko skliskih ploica,
plo i onda pourila preko osunanog
osun
hodnika, ostavljajui i iza sebe mokri trag na uglaanom
anom podu. Biti bez obue
obu bilo
papue ispod kreveta, a osim
je zabranjeno u koli, ali nije imala vremena traiti papue
i i osoblje, do sada ve trebali biti u blagovaonici
toga, svi su, ukljuujui
zaokupljeni dorukom.
U spavaonici koju je dijelila s drugih pet djevojaka bilo je prohladno,
unato jakom suncu, i Jeanette je brzo izvadila donje rublje, jednostavne
tamnoplave gaice ice i bijeli grudnjak, i stavila ga na uski, razbacani krevet.
Skidajuii proiveni jutarnji ogrta,
ogrta skinula je gornji dio pidame preko glave bez
otkopavanja
avanja i bacila ga na krevet pokraj rublja. Snano je protrljala ruke i
ramena kad je osjetila kako joj se koa jei od hladnoe, e, i posegnula za
grudnjakom. Prije nego to ga je obukla, pogledalaa je vlastite grudi i uzdahnula
nad njihovom samodopadnou.
samodopadno ke, sada ispupene
Bradavice su bile dugake, ispu
zbog hladnoe, ali mali breuljak iz kojeg su izlazile, kao i obino,
obi
obi razoaravao
je svojom veliinom. vrsto ih je stisnula kako bi se jo jaeja ukrutile i njeno ih
trljala. Oblio ju je lagani val topline i zamislila je kako su joj se grudi poveale.
pove
Sjela je na krevet, jo uvijek u donjem dijelu pidame, i drala se za grudi.
Osjeajaj je bio ugodan i pitala se kako bi bilo kada bi... Ne, za to nema vremena
ve je dovoljno kasnila!
Skinula je pidamu i brzo obukla grudnjak, gaice ga ice i bijele arape
koje je
izvadila iz donje ladice ormaria
ormari koji je stajao uz krevet. Kako se vrijeme
proljepalo, La Roche je djevojkama dozvolio noenje svijetloplave haljine s
kratkim rukavima i Jeanette ju je brzo navukla, zatim cipele, koje su oajniki
vapile za ienjem. Brzo je sloila posteljinu i ugurala pidamu ispod jastuka,
zgrabila etku i bacila se na dugaku, zamrenu kosu, stenjui pri svakom
pramenu. Malo ogledalo u plavom okviru, s malim leptirom koji je ukoeno
stajao postrance, odraavalo je rezultat, koji nije bio zadovoljavajui. Usprkos
urbi Jeanette se pribliila i prouavala lice traei pritie koji su se mogli
pojaviti preko noi. Gotovo se sasvim odrekla okolade i trudila se svom
snagom, koliko god joj se eludac dizao od same pomisli, da pojede sve zeleno
povre koje bi joj se nalo na tanjuru, ali oni su se svejedno pojavljivali
zapanjujuom pravilnou, i uvijek kad je u pitanju bilo neto vano. Ali danas
dananji dan nije bio poseban, samo odvratni ispiti, a koa joj je bila ista!
Kladila bi se da e joj koa na vlastitom vjenanju imati barem pet pritia na
svakom kvadratnom centimetru lica i da e morati nositi veo tijekom cijele
ceremonije i bojat e se trenutka kada e ga morati dignuti da bi je suprug
mogao poljubiti i da e kada to napravi izgledati kao sladoled preliven zrncima
maline.
Jeanette se primakla jo blie ogledalu, gledajui u dubine svojih tamnih
oiju, sanjivo se pitajui da li bi u njima mogla vidjeti budunost. Roditelji i
tutori slini njima dovoljno su je grdili zbog velike sklonosti ka sanjarenju i
premale ka razmiljanju, i ona se pokuala koncentrirati na daleko vanije stvari,
ali nakon nekoliko minuta njene misli bi same od sebe odlutale i za as bi se
izgubila u vlastitoj mati. Pokuala je, pokuala, ali inilo se da njene misli
posjeduju svoju vlastitu snagu volje. Pogledati kroz prozor u nebo njoj je znailo
uzletjeti iznad vrhova stabala, strmoglaviti se u doline, lebdjeti iznad bijele
pjene oceanskih valova, ne kao ptica ve svoj vlastiti slobodni duh. Sunce ije bi
joj tople zrake dotakle lice izazvale bi vatrene pustinje, zlatne plae, vrue dane
provedene uzbuenje je izazvala neizgovorena rije s buduim ljubavnikom.
Miris cvijeta ponukalo bi je na razmiljanje o postojanju svake stvari na ovom
svijetu, bez obzira male ili velike, ive ili neive, i njenog udjela u tome. Vidjeti
mjesec...
Iza nje je promakla sjena.
Okrenula se ali iza nje nije bilo nikoga; osim nje, spavaonica je bila
potpuno prazna.
Posteri i izresci iz asopisa s likovima pop-zvijezda, filmskih zvijezda,
teniskih zvijezda, novih frizura, modnih stilova, otkaenih stilova, prekrivali su
zidove paljivo sastavljenim redom. Jedan ili dva otrcana pliana medvjedia i
lutke, koje su sada vie sluile kao maskote nego nerazdvojna igraka bez koje
se prije nije ilo u krevet, promatrale su svijet oko sebe mrtvim oima. Mobili od
papira ivih boja lagano su treperili kao da ih je dotakao lagani povjetarac.
Nije bilo nikoga; ali Jeanette je osjeala da ima nekoga.
Koa joj se najeila i sunce se vie nije inilo tako bljetavim. Maknula se
od ormaria, bojaljivo gledajui u sredinji prolaz izmeu dva jednaka reda
kreveta, paljivo promatrajui sjene ispod svakog od njih prije nego bi prola,
kao da je oekivala da e je iznenada neija
ija ruka zgrabiti za nogu. Korak joj se
produio kada se primakla vratima.
Tada je, brzo, izala, osvrui
osvr i se ali vidjela je samo praznu spavaonicu sa
zidovima prekrivenim posterima ivih boja, nepokretne mobile i pokrivae
pokriva u
raznim bojama, i sunce koje je prodiralo i razbijalo tamne sjene.
Nitko drugi nije bio u sobi. Meutim,
Me ipak je urno otila.

Stajala je iznad njega i snano tresla glavom, trcajui

trcaju ga kapljicama
morske vode. Otvorio je jedno oko, zaklanjajui
zaklanjaju ga od sunca koje je i dalje bilo
jako bez obzira na to to je ve ve bilo kasno poslijepodne, godila mu je hladna
voda to je osvjeavala.
Kako je? upitao je Childes.
Hladno, odgovorila je Amy, spustila se na koljena pokraj njega i poela
snano trljati kosu debelim runikom,
ru ali ugodno. Zato se i ti ne okupa?
okupa?
Opet je zatvorio oko i lijeno odgovorio, Ne Ne da mi se skidati lee.
le Nije
spomenuo da nije plivao od kada je doivio neugodno iskustvo na morskom dnu
od prije mjesec dana, kada su ronili; injenica da se zamalo utopio izazvala je j u
njemu osjeajaj ranjivosti u dubokoj vodi.
Ma daj, osvjeit e te.
te. Poloila mu je vlanu ruku na trbuh i kakljala ga
dok su mu se miii grili.
ili.
Povukao ju je prema sebi, uivajui
uivaju i u vlanom tijelu, slanom okusu i
mirisu mora. Potreban
Potreban mi je odmor,
odmor, rekao joj je, aa ne naprezanje.
naprezanje.
Odmor?
Odmor? Ovaj tjedan su ispiti; nikada ti nije bilo lake.
lake.
u da bude tako to je due mogue.
Tono, i hou mogu
nik oko glave i ramena, prave
Amy je stavila runik i tako sjenu za oboje.
pravei
Prekriila je ruke na njegovim prsima, oslanjajui se tako, i poela po ga ljubiti
bezbrojnim malim poljupcima.
Sjajan okus,, primijetio je Childes. Kao
Kao da se ljubim s ostrigom.
ostrigom.
Nisam sigurna da li je to kompliment, pa uu prestati.
Nisam prestati. Njena vlana,
zamrena kosa prela mu je preko lica i brzo je digao glavu kako bi liznuo
morsku vodu s njene brade.
U to vrijeme je bilo nekoliko ljudi na plai, turisti s kopna a oni s
Kontinenta jo uvijek nisu navalili na otok u uobiajenom
uobi ajenom broju, tako da je
veina otokog
kog radnog stanovnitva i dalje bila slobodn
slobodna. Pijesak se protezao
cijelom duinom plae na ijem jednom kraju se nalazio njemaki
njema bunker na tri
nivoa, ogromni granitni monolit okrenut prema moru, mrani podsjetnik ne tako
davne povijesti. Otre stijene, kao da su nedavno tu nale, zatvarale su drugi kraj
plae.
Jesi li se pomirila s tatom? upitao je Childes.
Amy je znala da se u nainu na koji se on sluio rijeju tata nalazio i
traak poruge, blijedi strah od injenica da je ona jo uvijek bila tatina mala
djevojica i da je i dalje upotrebljavala tu rije, meutim odavno se prestala
ljutiti zbog tona kojim je razgovarao o njenom ocu. O, jo uvijek je ljut na
mene a i ja na njega, ali prije ili kasnije morat e prihvatiti situaciju.
ini mi se nemogue.
Johne, on nije ljudoder i sigurno ti ne eli nikakvo zlo.
Ne bih se ba kladio u to, barem ne prije nekoliko tjedana kada je poslao
Victora Platnauera gospoici Piprelly da se ali na mene.
Pip nije niija marioneta; o svemu je sposobna donijeti vlastito miljenje.
A da bih bila fer prema tati i ne osuujem to to je napravio injenica je da je
tvoja prolost pomalo zbunjujua.
Nije se mogao suzdrati, a da se ne nasmijei dok se igrao s njenom kosom
namatajui je na prst. Da li ti jo uvijek smeta?
Kako bi mi moglo smetati, Jone? Pogotovo nakon svega to se dogodilo u
posljednje vrijeme. Dobro zna koliko mi je stalo do tebe, i kako uope moe
traiti da jednostavno zanemarim sve to se dogodilo?
Nita se nije dogodilo, Amy, ne nakon veere u tvojoj kui. Vie ne
osjeam nemir, ne skaem na sjene. Ne mogu objasniti, ali osjeam kao da sam
osloboen velikog tereta. Barem na trenutak. Nije joj rekao nita o noi koju je
proveo sam u svojoj kolibi kada ga je udan pritisak u mislima bacio na koljena.
U nekoliko sljedeih dana, osjeaj je polako nestajao kao da je poputala
nekakva vanjska sila, kao da je netko maknuo prokletstvo koje ga je dralo.
Osjetio je da je prijetnja na neki nain prola pokraj njega. Ali zloudni pritajeni
smijeh i dalje mu je odzvanjao u mislima.
Nadam se, Jone, rekla je Amy, tihim glasom otklanjajui i posljednju
sumnju. Vie mi se svia onakav kakav si bio prije, kakvog sam se upoznala.
Tih, miran, ponekad zabavan... pogladio ju je po kosi ... ponekad seksi...
Povukao ju je za kosu i pritisnuo usne o njene. Poljubac, najprije lagan,
ubrzo je postao strastan, pretvorio se gotovo u borbu, jezicima su dodirivali
toplinu i vlagu jedno drugog. Tijelo joj se vrsto privilo uz njegovo, jedna noga
nala joj se izmeu njegovih koljena.
Hej, polako, rekao je bez daha nakon nekoliko trenutaka. Imam samo
kupae gaice na sebi, a ovo je javno mjesto.
Nitko ne gleda. Ljubila ga je po vratu potpuno prianjajui uz njegovo
tijelo.
Ovo nije nain na koji se ponaa jedna uiteljica.
kola je gotova.
I ja u biti nastavi li dalje.
 O, gleda nas s vrha kole?
Amy, upozorio ju je.
Zagrcnula se i odmakla od njega. Kakav puritanac, rekla je, sjela i
nastavila suiti kosu.
I on je sjeo, privukao koljena i obuhvatio ih rukama, iz pristojnosti.
Sramota, nastavila je podrugljivo.
Imam ideju, rekao je veselo.
Da? odgovorila je, i dalje istim tonom, ali glas joj je bio dublji, hrapaviji.
Zato se ne bi osuila kod mene. Osim ako ne mora ii kui zbog
neega?
Zapravo, rekla sam da neu doi kui na veeru.
Da? Ima plan?
Nemam, ali sam mislila da bi ti mogao imati.
Pa, upravo mi je neto palo na pamet...
Odvezli su se, ak se nisu ni presvlaili u odjeu u kojoj su doli, sjeli su
polugoli u auto i odvezli se, a takav prizor je bio sasvim uobiajen na otoku kad
je bilo toplo, i ubrzo su se nali u maloj kuici od sivog kamena.
Amy je zadrhtala kada je Childes zatvorio ulazna vrata. Tu je dosta
hladnije, rekla je.
Donijet u ti kuni ogrta i napraviti pie.
Htjela bih isprati sol sa sebe.
Donijet u ti kuni ogrta, napraviti pie i napuniti kadu.
Zagrlila ga je oko vrata i poljubila u nos. Samo mi napravi pie.
Uhvatio ju je oko struka, vrsto zagrlio i potraio usne.
Amy je uzvratila poljubac jednakom eljom, osjeajui njegovu tvrdou na
svom tijelu, ali se odmakla kada su stvari poele izmicati kontroli. Idem
najprije u kupaonicu, rekla je, pomalo bez daha.
Upravo si izala iz vode dovoljno si ista.
Oslobodila se. Natoi pie i proitaj potu. Neu se dugo zadrati.
Nestala je u kupaonici prije nego to je mogao jo neto dodati, ostavljajui ga
da pokupi potu koja je leala na podu pokraj vrata. Ruiasta omotnica sa
Snoopyjem u jednom uglu privukla je njegovu panju i nasmijeio se
prepoznavi djeji rukopis. Navukao je koulju koja je bila prebaena preko
rukohvata na stepenicama s ostatkom njegove odjee, krenuo je prema dnevnom
boravku i ostavio druge dvije omotnice u kojima su bili rauni na stolu. Preao
je sobu i otvorio ruiastu omotnicu. Gabby mu je pisala najmanje jednom
tjedno, ponekad su pisma bila dugaka i obavjetavala ga je o svemu i svaemu,
ponekad, kao danas, samo nekoliko narkanih redova, njen nain na koji je
odravala vezu unato miljama koje su ih dijelile. Gospoica Puddles je i dalje
imala bljetavu dlaku, Annabel je imala VODENE KOZICE, a mama je obeala
da e joj sljedei tjedan pokazati kako se pravi arobna torta. Childes je
dotaknuo usnama mjesto na kojem je pisalo XXXXXX, njegova i Gabbyna tajna
po kojoj su svi napisani poljupci zapeaeni jednim pravim.
Iz kupaonice se ula voda i on je vratio pismo u omotnicu, i odloio ga sa
strane. Sebi je natoio scotch a suhi martini za Amy, zatim otiao u kuhinju po
led. Ona je upravo ulazila u kadu, voda je i dalje tekla, kada joj je donio martini.
Gledao ju je stojei na dovratku, divei se svijetlosmeoj koi, vitkim nogama i
tijelu, dugim, finim prstima kojima se pridravala za rub kade. Kosa joj je, i
dalje mokra od morske vode, visjela u neurednim pramenovima oko lica i padala
na ramena. Svijetle zelene oi su se sklopile kad je utonula u vodu i uzdahnula
je, od zadovoljstva, kada ju je obavila toplina vode. Bradavice njenih malih
grudi uzdizale su se iznad razine vode.
Childes je zatvorio slavinu i dodao joj pie. Otvorila je oi da bi uzela au
a u osmjehu se jasno italo hvala. Kucnuli su se i polagano otpili gutljaj, Childes
s jednom rukom u vodi, prelazei preko njene njene koe, i zaustavljajui se na
svilenkastim dlaicama izmeu njenih nogu.
Amy je kratko uzdahnula i zagrizla u donju usnu. Ovo je tako dobro,
promrmljala je dok ju je njegova ruka i dalje njeno gladila. Nagnuo se i
poljubio ukruenu bradavicu kada su njene ruke zaronile u njegovu gustu kosu,
spustile se do ovratnika koulje i kliznule na golu kou. Prstima je lagano
prelazila po koi, bez urbe i sad je on mrmljao od zadovoljstva. Usne su mu
krenule prema njenom ramenu i njeno je ugrizao, nedovoljno da je povrijedi,
prije nego je krenuo dalje, pronalazei usnama pojedina mjesta na vratu gdje bi
se zaustavljao, ljubei je dok je leala glave zabaene u stranu. Zastao je ne
elei da ljubavna igra ode predaleko, jo ne. Okrenula se i pogledala ga, i u
oima joj se vidio sjaj. Volim te, rekla je jednostavno.
Ponovo ju je poljubio, ovla, i rukom joj odmaknuo pramen kose sa obraza.
Na katu je udoban krevet koji nas eka, rekao je tiho.
Amy je spustila pogled, kao da se je iznenada posramila. I volim biti s
tobom. Otpila je gutljaj martinija, osjetivi toplinu koja joj se razlijevala
tijelom. Pomogao joj je utrljati ampon u kosu, ispirui ga praznom aom u
kojoj je bio viski, ispirao joj lea spuvom, polagano, sporim pokretima, lijeno i
bez urbe. Napokon ju je izvukao iz vode i stajala je pred njim, zlatna, vitka
figura, tako senzualno nevina u vlastitoj golotinji, tako svjesna svega u osmjehu.
Childes ju je obrisao runikom, lagano kao da se boji da e se razbiti pri malo
jaem dodiru. Runikom je doao do nogu i malo su se razdvojile dok ih je
brisao; zastao je da bi joj poljubio trbuh, usne, bedra. Tu je bila jako vlana i
nije bila samo voda.
Jone, rekla je, a u glasu joj se nazirala lagana urba. Moemo li sada ii
gore?
Digao se i posegnuo za tamnoplavim kunim ogrtaem koji je visio iza
vrata, ogrnuo ga oko njenih ramena i zavezao. Ti idi, ja u nam natoiti jo
jedno pie.
Kad se vratio u dnevnu sobu, uo je korake njenih bosih nogu u sobi iznad,
kripanje kreveta kad je legla. Brzo im je napunio ae i popeo se uz stepenice,
zaboravljajui led. Amy je, i dalje u kunom ogrtau, leala na prekrivau koji je
pokrivao krevet, ekajui. Jedna noga joj je provokativno leala otkrivena sve
do bedra, dok se ogrta oko vrata rastvorio otkrivajui njene obline njenih
grudi.
Childes ju je pogledao prije nego je uao u sobu. ae je ostavio na
nonom ormariu i sjeo na krevet pokraj nje. Nijedno nije progovorilo ni rijei,
ali su se gledali, uivajui u onome to vide, oboje uivajui u ekanju.
Napokon ga je Amy povukla blie, skidajui mu koulju. Ruke su mu
krenule ispod ogrtaa, privlaei je blie. Poljubili su se, bez kontrole, usta
otvorenih upijajui jedno drugo. Njene nestrpljive ruke milovale su ga po
bedrima, leima, stiskale ga, greble, poticale. Milovao joj je grudi, bile su
mekane, samo su u sredini bile vrste, ukrueni vrhovi koji su se upirali u
njegove nemirne dlanove.
Ljubila mu je grudi, izazivajui valove ugode, jezikom jo vie potiui
osjeaj topline.
Ruke su mu kliznule prema njenim slabinama, provlaei ih kroz nabore
kunog ogrtaa kako bi osjetio glatkou njene stranjice, stiui je ritmikim
pokretima. Amy je zajeala i pala na lea jedne noge prebaene preko njegove.
Ruka mu je krenula prema izvoru njene topline i vlage dok joj se iz grla oteo tihi
krik zadovoljstva uzrokovanog nestrpljivim iekivanjem. Dodirnuo ju je,
polako, i uao kada su ga pourila njena izdignuta bedra. Otvorila se i prsti su
mu prodrli, palcem je milovao osjetljivu vanjtinu, laganim, njenim trljanjem
od ega je uzdisala, vrsto se privila uz njega, grlei ga svakim djeliem tijela.
Amy je disala ubrzano, i zamrmljala je negodujui u trenutku kada se
odmaknuo, molei ga za jo dodira, za jo osjeaja, ali on ju je trebao, htio je da
ga potpuno obuzme. Shvatila je njegovu namjeru i pomogla mu da se oslobodi
preostale odjee, i kad su se na kraju i kupae gaice nale na podu pruila ruke
prema njemu i povela ga prema sebi.
Uao je i vie nije bilo zapreka, putovanje u njenu vlanu mekou, pokret
kojeg su oboje popratili zadovoljnim mrmljanjem. Childes se prisilio da se
zaustavi, poelio je vidjeti njeno lice, njenu ljubav, pokazati svoju. Jo jednom
su se poljubili i njenost je ubrzo nadvladala strast.
Osjetio je toplu, podatnu mekou slabina pripijenih uz vlastita i prignuo se
kako bi je poljubio u grudi, pomalo gorkog okusa; oslanjao se na laktove,
pridignut, ali bez namjere da im se tijela razdvoje. Pogled na nju koja je leala
ispod njega na krevetu je bio toliko uzbuujui da su mu se pokreti ubrzali i
Amy mu se ubrzo pridruila. Pao je na nju, brade zaronjene u njen vrat, dok se
ona prepustila njegovoj snazi, drei ga u sebi, tijela su im se skladno pokretala
u istom ritmu, uzdasi su ispunjavali sobu, sve do posljednjeg krika koji se odbio
od zidove, uzdaha koji su polako postajali sve tii odajui zajedniko
zadovoljstvo.
Nakon nekog vremena su se razdvojili ljubei se. Leali su na leima,
uzbuenje kojim su maloprije ispunili sobu polako je iezavalo, hvatali su dah.
Childesove grudi su se nadimale s naporom a koa svjetlucala mokra od znoja.
Amy je bre povratila dah i okrenula se prema njemu prebacivi ruku preko
njega. Prouavala je Childesov profil, vrstu bradu koju je voljela, malo
ispupenje na nosu. Prela je prstom preko njegovih usana i njeno ju je ugrizao,
sada ve diui sasvim mirno.
Sekunde? upitala je vragoljasto.
Neto je promrmljao i provukao ruku oko njenih ramena. Amy je legla
pokraj s glavom na njegovim grudima.
Ponekad, zna, rekao je, izgleda kao da ti je petnaest godina.
Sada?
Kimnuo je . I prije nekoliko minuta.
Smeta ti?
Daleko od toga, zato to te poznam. Poznajem enu u tebi.
Drolju u meni?
Ne, enu.
Ugrizla ga je. Drago mi je to si zadovoljan.
Usreila si starca.
Trideset i etiri godine i nisu ba nekakva starost.
Jedanaest vie od tebe.
Hm, ako malo bolje promislim moda i jesi malo prestar. Moda u
morati razmisliti o mojim planovima.
Ima planove?
Recimo da imam namjere.
A da mi kae o emu se radi?
Ne sada. Jo nisi spreman da ih uje.
Pitam se da li bi ih tvoj otac odobrio.
Zato se uvijek on spominje?
On je vaan dio tvog ivota i ne vjerujem da uiva u njegovom
neodobravanju.
Naravno da ne, ali ja imam vlastiti ivot koji trebam ivjeti, vlastito
miljenje koje trebam stvoriti.
I vlastite pogreke koje treba poiniti?
I njih. Ali, zbog ega si takav pesimist? Misli li da smo nas dvoje
pogreka?
Childes se pridigao oslonjen na lakat i pogledao prema njoj. Ne, Amy,
uope ne mislim tako neto. U zadnje vrijeme su stvari izmeu nas tako dobre
da se ponekad prestraim bojim se da u te izgubiti.
vrsto ga je zagrlila. Ti si bio taj koji je postavio zapreke izmeu nas, a
koje je trebalo poruiti.
Obadvoje smo jedan dio sebe drali po strani prilino dugo vremena.
 Kad sam te prvi put srela u koli ti si bio oenjen, iako si bio razdvojen od
ene i keri. Predstavljao si odreenu vrst misterije, ali moda je upravo to ono
to me u poetku privuklo.
Trebalo mi je godinu dana da te pozovem van, rekao je.
Ja sam tebe pozvala, zar si zaboravio? Rotilj na plai jedne nedjelje?
Odgovorio si da e moda doi.
Nasmijao se. O, da. U to vrijeme sam se poprilino druio samo sa samim
sobom.
Jo uvijek to radi.
Ne kad si ti u pitanju.
Namrtila se. Nisam ba sigurna. Ima jedan dio tebe do kojeg nisam
uspjela doprijeti.
Amy, moda u zvuati pretenciozno, ali esto osjeam da u meni postoji
dio kojeg ni sam nisam uspio doprijeti. U meni postoji neto ne znam koji vrag
to je neto to ne mogu objasniti, neto skriveno u sjenama, uspavano.
Ponekad se ini poput udovita koje ega da me zaskoi. udan i neugodan
osjeaj i esto se pitam nisam li ipak pomalo lud.
U svima nama postoji dio nas za koji nismo sigurni kakav je. To je ono to
ljude ini nepredvidivima.
Ne, ovo je razliito. To je kao... kao... Njegovo tijelo koje je postalo
napeto, izgledalo je kao da e svakog trenutka eksplodirati. Ne mogu
objasniti, rekao je napokon. Najvie to mogu je rei da se radi o jezovitoj,
skrivenoj moi moda je to prejaka rije, predefinitivna. Tako je nestvarna,
imaginarna, mogla bi biti moja vlastita mata. Jednostavno osjeam da postoji
neto to nikada do sada nije bilo istraeno. A moda nam je to svima
priroeno.
Napeto ga je promatrala. Na neki nain, da. Ali, ima li taj osjeaj ikakve
veze s tim vizijama kako ih ti naziva?
Razmiljao je nekoliko trenutaka prije nego je odgovorio. Osjeaj
svjesnosti tada se ini snanijim, moram priznati.
Nisi li pokuao dublje prodrijeti u to?
Kako? Kome otii? Lijeniku, nekakvom psihijatru?
Parapsihologu?
A ne, to ne dolazi u obzir.
Jone, oito je da si vidovit i ne znam zato ne bi stupio u kontakt s nekim
tko se razumije u te stvari?
Kad bi imala pojma o suludim pozivima i pismima tih nazovi
vidovnjaka, a da ne spominjem one koji su se jednostavno stvorili pred mojim
ulaznim vratima i uznemirivali moju obitelj prije tri godine, ne bi mi uope
predloila tako neto.
Nisam mislila na takve ljude. Mislila sam na pravog parapsihologa,
nekoga tko ozbiljno prouava takve fenomene.
 Ne.
Iznenadila ju je vrstoa kojom je to rekao.
Legao je na lea gledajui u strop. Ne elim biti predmet istraivanja. Ne
elim dublje ulaziti u to. Hou to ostaviti na miru, Amy, moda e osjeaj
izblijediti, odumrijeti.
Zato se toliko boji?
Glas mu je bio sjetan i oi zatvorene kad je odgovorio. Zato to imam
odreeni strah nazovi to osjeajem za proricanjem, ako hoe da ako se ta
nepoznata... mo... zaista otkrije u meni, onda e se neto strano dogoditi.
Otvorio je oi, ali nije gledao u nju. Neto strano i nezamislivo, dodao je.
Amy ga je gledala u tiini.

Kasnije te veeri, Amy je pripremala veeru dok je Childes nemirno

koraao izmeu dnevne sobe i kuhinje. Raspoloenje izmeu njih se zbog
prijanjeg razgovora promijenilo, premda je bliskost ostala. Ona je bila i
zbunjena i tjeskobna zbog njegovih rijei, ali je odluila ne forsirati ga. Jonathan
je imao svojih problema, ali Amy je imala povjerenja u njihovu vezu i znala je
da e joj se on povjeriti kada za to doe vrijeme. U jednu ruku joj je bilo ao to
su uope razgovarali o tome, jer se povukao u sebe, ak postao zamiljen. Za
veerom je uglavnom ona govorila.
Jo jednom su vodili ljubav prije nego to je otila, ovaj put u prizemlji na
kauu, oputenije, bez urbe, oboje su odgaali trenutak vrhunca, uivajui u
svakom trenutke slasti koju su dijelili. Veza izmeu njih je postala snana i nije
postojala nikakva sumnja u osjeaje koje su gajili jedno za drugo. Bio je njean,
raspoloenje mu se vratilo, i volio ju je na takav nain da je tiho zaplakala.
Rekla mu je da je to srea, a ne tuga, ono to je izazvalo suze, i on ju je zagrlio
tako vrsto da je pomislila da bi joj kosti mogle popucati.
Kad je napokon odvezao Amy kui, ve je bilo prilino kasno i oboje su
osjeali da ih je preplavio osjeaj tople euforije, spajajui njihov duh u jedno.
eznutljivo ga je poljubila za laku no u autu, i ostavila ga za volanom
upotrijebivi svu snagu volje da bi otila od njega. On je ekao dok nije dola do
ulaznih vrata prije nego je krenuo; a ona je gurnula klju u bravu tek kada su
nestala stranja svjetla njegovog automobila.
Prije nego to je ula u kuu, Amy je jo jednom pogledala u no, prizor s
dozom arolije u sebi pod raskonom svjetlou punog mjeseca.
 Stari ovjek je uo kako se otvaraju vrata, ali je oi o i drao vrsto zatvorene,
pretvarajuii se da spava. Koraci su doli u njegovu sobu, to radoznalo, teko
struganje nogama po podu koje je s vremenom zamrzio, tjerajui tjeraju ga da se ukoi
u konim remenima kojima je bio vezan za uski poljski krevet. Omrznuti miris
koji mu je dolazio do nosnica potvrdio je njegove sumnje i predao se,
nesposoban drati jezik za zubima.
Opet
Opet ste me doli muiti?
mu rekao je hrapavim glasom. Ne moete me
samo ostaviti?
taviti? Ne moete me ostaviti na miru.
Nije bilo odgovora.
Starac je pridigao glavu s naporom kako bi bolje vidio. arulja koja mu je
visjela nad glavom, zatiena
zati tvrdim ianim sjenilom je slabo svijetlila i nije
bila nita jaaa od blijedog nonogno svjetla, ali ipak je mogao vidjeti tamnu
priliku kako stoji na vratima.
Ha!
Ha! Znao sam da ste to vi!povikao
vi! je ovjek
ovjek na krevetu. to sad hoete,
ha? Ne moete spavati? Ne, ne moete, tako priaju pri o vama, niste znali? Nikada
ne spava, vreba cijelu no.no Ne vole vas, ako niste znali, nitko. Ni ja. Zapravo,
odvratni ste mi. Ali to ste zapravo uvijek znali! Smijeh starca nalikovao je
krijetavom blebetanju.
Zato
Zato stojite tamo? Ne volim kada se bulji u mene. Tako je, zatvorite vrata
da vas nitko ne uje uje kako me mu muite. Nikako ne bi htjeli probuditi ostale
skitnice. Obavijestio sam lijenike,
lije moete mi vjerovati. Rekao sam im to mi
radite kad smo sami. Rekli su da e razgovarati s vama. Tiho se smijuljio.
Sigurno ee vas se rijeiti, i to prilino brzo, rekao bih.
Lik se pomaknuo s vrata, prema krevetu.
Kladim
Kladim se da ste mislili da me nee ne sluati,, lupetao je starac. Ali znaju
da svi luaci nisu nou u zatvoreni. Ima ih koji lunjaju hodnicima dok drugi
spavaju, koji se danju pretvaraju u sutu pristojnost. iji su umovi jednako
poremeenieni kao i kod onih koje uvaju.
Biee je stajalo nad njim, zaklanjaju
zaklanjajuii mu blijedu svjetlost. Nosilo je torbu u
jednoj ruci.
Neto
Neto ste mi donjeli, zar ne? ne? rekao je starac, mirkajui
mirkaju ne bi li moda
razabrao neto u tami koja se nadvila nadv nad njega. Jo nekoliko vaih prljavih
trikova. Posljednji put ste ostavili tragove na meni. Lijenici nici su ih vidjeli.
vidjeli.
Slavodobitno se smijuljio. Sad mi vjeruju! Nisu mogli rei i da sam se taj put
sam ozlijedio! Pljuvaka ka mu je curila niz kut usta i slijevala se niz bradu.
Osjeao je teinu torbe na krhkim prsima, uo uo metalni zvuk otvaranja. Velike
ruke uronile su unutra.
 to
to to imate u torbi?
torbi? pitao je starac odrjeito. Sjaji Sjaji se. Volim sjajne
stvari. Volim kad su otre. Otro je? Da, Da je, vidim da je.e. Zapravo nisam rekao
lijenicima.
nicima. Samo sam se pretvarao jer sam vas htio naljutiti. Ne bih, nikako,
stvarno im ne bih rekao nita o vama. Ne smeta mi... rijei rije su izlazile
izgovorene kao kratki uzdasi ako... me... ozlijedite. Dobro... nam...je...
nam
Zgrio
io se, u slabim miiima
mii nije bilo snage. Zauujue, e, ali uas u oima
davao mu je izraz nepomuene
nepomu svijesti, zdravog razuma.
Recite
Recite mi to je to to drite?
drite? Sada je govorio brzo, rijei rije su se nizale
jedna za drugom, pretvarale se u jecaje. Ramena i prsa pritegnuta konim
remenjem trzala su se od boli. Bie Bi se sagnulo prema njemu i mogao je vidjeti
kako izgleda. Molim
Molim vas, molim vas nemojte me tako gledati. Ne volim kad mi
se tako smijete. Ne... nemojte mi to stavljati preko... preko preko... ... ela. Nemojte.
Boli... me. Znam da me nitko nee ne uti uti budem li vikao, ali... vikat u... io...
ionako. To je krv? U oima ima mi je. Molim vas, ne vidim vidim... molim vas nemojte to
raditi... boli... ree... v... vikat u... sada... pre... preduboko...
Vrisak je bio tek jedva ujan hropac, jer je jedna od starevih evih arapa, koja
je leala pokraj kreveta, bila nagurana u njegova vlastita otvorena usta.
Biee se nadvilo nad krevet, strpljivim je i pravilnim pokretima s iglom u
ruci ilo, dok su ostala dvojica bolesnika bolesnika i osoblje prihvatilita neometano
spavali.

Nonana mora se vratila Childesu te noi,

no i, ali nije spavao. Pogodila ga je dok
se vozio natrag kui.
Najprije ga je obuzeo slabi osjeaj
osje aj topline, zrak oko njega je najedanput
postao teak i nekako nabijen neugodnim isparenjima. Rukama je vre stisnuo
volan i, premda ljepljivi od znoja, inilo se da mu prsti podrhtavaju. Usredotoio
Usredoto
se na mjeseinom
inom osvijetljenu cestu pred sobom, pokuavajui i ignorirati rastu
rastui
pritisak u glavi. Ali se poveao,
pove maglovita tvorevina
vorevina koja se irila u njegovoj
svijesti, ukoili
ili su mu se vratni miii,
mii ruke oteale.
Pred oima
ima mu je bljesnula prva vizija, na trenutak smanjuju
smanjujui pritisak.
Nije mogao biti u potpunosti siguran u ono to je vidio, prizor je prebrzo nestao,
mrana teina
ina brzo ga je opet obuzela, natjeravi ga da skrene s ceste, grmovito
raslinje grebalo je po vjetrobranskom staklu prijeteii da ga razbije. Childes je
usporio ali se nije zaustavio.
Mislio je da je u viziji vidio ruke. Ogromne ruke. Jake.
 U glavi je sada imao osjeaj ispunjenosti mekanim pamukom koji je
uporno odgurivao njegovu vlastitu svijest dok je istovremeno dobivao nekakav
groteskni bolesni oblik koji se neprestano poveavao. Nije bio daleko od kue i
Childes se prisilio voziti ujednaenom, ali ipak smanjenom brzinom, drei se
sredine uske ceste, znajui da e biti vrlo malo prometa u to doba noi. Njegov
um je ugledao otar instrument koji su drale velike ruke, bljetava vizija koja
ga je pogodila poput munje iskljuujui sve ostalo.
Borio se kako bi zadrao auto na cesti kad je vizija iznenada nestala.
Teina je popustila kad se slika u njegovoj svijesti vratila, ali je marce koje je
najprije osjetio u prstima sada osjeao i u rukama.
Sad je ve bio blizu, cesta koja je vodila prema kolibi je bila samo malo
dalje. Childes je smanjio brzinu i poeo lagano koiti. Kapljica znoja kliznula
mu je sa potpuno mokrog ela u ugao oka i nadlanicom je obrisao oi. Pokret
mu je bio spor i promiljen, gotovo teak. Okrenuo je volan, prednja svjetla
Mini Morrisa osvijetlila su niz malih kuica koja su se nalazile u blizini. Bio je
svjestan onoga to mu se dogaalo i strahovao od onoga to e vidjeti sljedei
put. Osjetio je oajniku elju za sigurnou u vlastitom domu, doivljavao je
samog sebe strahovito izloenog, ranjivog u nonoj svjetlosti, pod mjeseevom
hladnom svjetlou sve je izgledalo zamrznuto, drvee udnovato ravno,
dvodimenzionalno, kao da je izrezano od kartona, sjene duboke i otrih rubova.
Gotovo je kod kue, jo nekoliko metara. Polako. Automobil se zaustavio
ispred kolibe i Childes je ugasio motor, nagnut naprijed, odmarajui ruke na
volanu. Duboko je udahnuo, osjeajui ogroman pritisak u sljepooicama.
Izvukao je kljueve iz kontakt-brave i izaao iz auta teturajui, lica i ramena
okupanih srebrnom mjeseinom. Petljao je oko brave, napokon uspio okrenuti
klju i otvoriti vrata i zatim u hodniku pao na koljena u trenutku kada mu je
vizija nezaustavljivom snagom nagrnula u svijest.
Lik starca obuzetog strahom bio je iv, jeza koja se ogledavala u oima
potpuno jasna. Preko tankih, ispucalih usana prelazile su nerazumljive rijei koje
Childes nije mogao uti, a slina mu je curila iz usta i slijevala se na bradu dok se
borio protiv remenja kojim je bio vezan za uski krevet. ile na mravom vratu
napinjale su izboranu kou pri svakom okretu glave, a velika kvrgava gua
nekontrolirano je skakala gore-dolje kao da udie zrak. Zjenice su mu bile velike
i Childes je u njima ugledao odraz, neprepoznatljiv oblik koji se poveavao kako
se netko primicao starcu.
Childes je leima udario o zid u trenutku kad je preko ela prestravljenog
starca poloen metalni predmet, i zavritao je kad su poeli ritmiki pokreti
ivanja, prekrivi lice rukama kao da eli zaustaviti prizor. Krv se cijedila iz
rane, u debelom mlazu je tekla iz stareve glave, bojei rijetku bijelu kosu u
crveno, zasljepljujui mu oi pred uasom.
ivanje je na trenutak stalo, dok je starevo krhko tijelo podrhtavalo,
kirurgova tanka igla vrsto se zabola u kost. Prepoznavanje je prostrujalo kroz
Childesa, dodir svijesti; ali to je zloinac prepoznao njega.
I doekao ga.
 Overoy?
Detektiv
Detektiv inspektor Overoy, da.da.
Jonathan
Jonathan Childes ovdje.
ovdje.
Childes? Nekoliko trenutaka tiine. O O da, Johathan Childes. Prolo je
dosta vremena.
Tri godine.
Da?
Da? Da, naravno. to mogu uiniti
u initi za vas, gospodine Childes?
Childes?
Pa... dosta je udno.. Ne znam kako bih poeo.
po
Overoy je odgurnuo stolicu i stavio nogu na rub stola. Jednom rukom je
izvukao cigaretu iz kutije i stavio u usta. Dohvatio je jeftini upalja
upalja i zapalio je,
dajuii Childesu vremena da pronae
prona prave rijei.
Sjeate
ate se ubojstava?
ubojstava? napokon je rekao Childes.
Overoy je ispustio dim cigarete iz plua. plu Mislite
Mislite na djecu? Kako bih
mogao zaboraviti? Tada ste nam bili od velike pomoi.
pomo
I platio sam
am cijenu, pomislio je Childes ali nije nita rekao. Mislim da mi
se opet dogaa ista stvar.
Molim?
Overoy mu nije niti malo olakavao situaciju. RekaoRekao sam da mislim da mi
se opet dogaaa ista stvar. Vizije, pretkazanja.
pretkazanja.
ete re
ekajte malo. Hoete rei da ste otkrili nove leeve?
Ne. ini
ini se da ovaj put vidim same zlozloine.
Overoy je spustio nogu sa stola i primakao se blie stolu traei
trae olovku. Da
je s druge strane telefona bio bilo tko drugi, policajac bi ga se brzo rijeio
aku koji nema nita pametnije na to bi utroio vrijeme,
mislei da se radi o luaku
ali je znao da Childesove izjave treba uzimati ozbiljno bez obzira na prolost
kada mu je to teko padalo.
no to ste, hm, vidjeli, gospodine Childes.
Recite mi tono
Prije svega houu da neke stvari izmeu
iz u nas dvojice budu jasne.
jasne.
Overoy je pogledao u slualicu kao da gleda u samog Childesa. Sluam,
rekao je.
Houu da bez obzira to vam kaem sve ostane meu meu nama, neu
ne da ita
procuri u medije. Nita slino
sli onome to se dogodilo posljednji put.put.
Posljednji
Posljednji put nije bila iskljuivo
isklju ivo moja krivnja. Novine imaju nos za sve
ajeno, uvijek e imati. Pokuao sam ih drati dalje od vas,
to je imalo neuobiajeno,
ali jednom kad su nanjuili trag nisam mogao nita uiniti.
 Hou vae jamstvo, Overoy. Ne mogu riskirati da opet budem progonjen
proli put me previe kotalo. Osim toga, ono to vam eli rei moda nema
nikakvo znaenje.
Samo vam mogu rei da u uiniti sve to je u mojoj moi.
Nije dovoljno.
to oekujete od mene?
Sigurnost, barem na trenutak, da ete sve to kaem zadrati za sebe.
Samo ako naete neto to e potkrijepiti moje rijei ii ete dalje, a tada ete se
obratiti samo svojim nadreenima ili bilo kome tko je izravno ukljuen u te
sluajeve.
O kojim sluajevima govorite?
Za sada samo o jednom. Jo jedan je mogu.
Rado bih uo neto vie.
Imam li vau rije?
Overoy je narkao Childesovo ime na komadi papira, i dva puta ga
podvukao. Budui da nemam pojma o emu govorite, dobro, imate moju rije.
Pa ipak, drugi mukarac je oklijevao, kao da ne vjeruje detektivu. Overoy
je strpljivo ekao.
Djeak iji grob je otvoren, tijelo izmasakrirano: da li je vaa istraga
otkrila neto do sada?
Overoy je iznenaeno otvorio oi. Koliko ja znam, nita. Imate nekakve
podatke?
Vidio sam kad se dogodilo.
Hoete rei, kao prije? Sanjali ste?
Nisam bio fiziki prisutan, ali nisam ni sanjao.
Oprostite, kriva rije. U mislima ste vidjeli to se dogodilo.
Lijes je otvoren pomou nekakve male sjekire, tijelo poloeno na travu
pokraj groba.
S druge strane linije je opet nastala tiina. Nastavite, rekao je Overoy
nakon nekoliko trenutaka.
Tijelo je bilo rasparano noem, a organi izvaeni.
Gospodine Childes, ne kaem da vam ne vjerujem, ali o ovim detaljima su
pisale sve vee novine. Znam da vam je prije bilo teko uvjeriti me priznajem
da sam u poetku mislio da ste samo jedan od luaka s kojima se stalno
susreem ali na kraju ste uspjeli. ak ni ja nisam mogao nita rei kada ste
nam pokazali gdje se nalazilo drugo tijelo. Ali potrebno mi je neto vie da bih
nastavio, razumijete?
Childesov glas je bio ujednaen, bezizraajan. Jedna stvar koju novine
nisu spomenule barem ne one koje sam ja proitao. Djeakovo srce je bilo
pojedeno.
Olovka koju je Overoy nemirno vrtio prstima najednom se zaustavila.
Overoy? Jeste li me uli?
 Da, uo sam vas. Srce zapravo nije bilo pojedeno, ali je bilo rastrgano;
patolog je naao tragove ugriza. Na tijelu je bilo i drugih ugriza.
Tko bi...?
To bismo eljeli otkriti. to mi jo moete rei, gospodine Childes?
O tome nita. Vidio sam to se dogodilo, ali ne mogu opisati osobu koja
je to uinila. Bilo je kao da gledam masakr kroz oi onoga koji je to poinio.
Overoy je proistio grlo. Koliko znam otili ste na Channel Islands nakon
posljednjeg, hm, dogaaja. Sada me zovete sa Channel Islandsa?
Da.
Mogu li dobiti vau adresu i broj telefona?
Kaete da to nemate u dosjeu?
Utedjet ete mi vrijeme koje bih potroio na traenje.
Childes mu je dao traene podatke i upitao ga: Dakle, prihvatit ete
ozbiljno ovo to sam vam rekao?
Posljednji put jesam, ako se ne varam.
Da, na kraju.
Samo jedno rutinsko pitanje, gospodine Childes, a nadam se da ete
razumjeti zato vas to pitam. Pretpostavljam da ste bili na Channel Islandsu kada
je grob bio oskvrnut?
U glasu se osjeao umor. Da, bio sam ovdje i dat u vam imena svjedoka
koji e to potvrditi.
Overoyeva olovka opet je rkala po papiru. Oprostite zbog toga,
policajac se ispriao, ali bolje je ovakve stvari rijeiti odmah na poetku.
Ve sam se trebao naviknuti na to nakon posljednjeg puta.
Okolnosti su bile pomalo neobine, morate priznati. Sigurni ste da mi ne
moete rei nita vie o ovom sluaju?
Bojim se da ne mogu.
Detektiv je pustio olovku i posegnuo za cigaretom koja je stajala u pepljari.
Pepeo mu je pao na zabiljeke. Ovo se dogodilo prije nekoliko tjedana pa me
udi da niste nazvali ranije.
Tada sam mislio da se radi o samo jednom izoliranom sluaju
doivljavanja vizije, a u svakom sluaju nije bilo nita znaajno to sam vam
mogao rei.
Zbog ega ste promijenili miljenje?
U Childesovom glas se osjetilo kolebanje. Imao... imao sam jo jednu
viziju sino.
Olovka se opet nala u zraku.
Sad je sve zbrkano, kao... kao san kojeg sam se sjetio. Prilino kasno sam
se vraao kui kad mi se vizija najednom pojavila u mislima, prisustvo je bilo
toliko jako da sam umalo razbio auto. Jedva sam doao do kue i kad sam
nekako uao, sruio sam se. Imao sam osjeaj kao da je cijeli moj um otiao na
neko drugo mjesto.
 Recite mi to ste vidjeli. Overoy je bio napet, u oekivanju.
Nalazio sam se u sobi nisam mogao vidjeti detalje u prostoriji, nekako
se inila strogom, golom i gledao sam u starca. Bio je uplaen, jezivo uplaen,
i pokuavao je izbjei neto to mu se pribliavalo. To neto taj netko to sam
bio ja, a opet nisam. Sve sam gledao s neije tue toke gledita. Bilo je neto
gadljivo u tom... u tom udovitu...
udovitu?
Tako sam osjeao. Bilo je bolesno, lieno; znam jer sam jedno vrijeme bio
u njegovom umu.
Neto to bi pomoglo identifikaciji?
Ne, ne, bilo je kao i prije, prije tri godine. ekajte sjeam se velikih
ruku. Da, imalo je ogromne, brutalne ruke. I nosile su torbu... unutra su se
nalazili instrumenti.
Instrumenti za rezanje, rekao je Overoy, ne kao pitanje.
Nisam ih sve vidio, ali osjeao sam da su bili unutra.
Da li je starac bilo to rekao, moda ime drugog ovjeka?
Nisam uo, oko mene je vladala potpuna tiina.
Da li je starac pokuavao pobjei?
Nije mogao. Borio se, pokuavao pobjei, ali nije se mogao pomaknuti s
kreveta. Jo neto je bilo jako udno: leao je na uskom krevetu, kao zaveljaj, i
bio je privezan nekakvim remenjem, ini mi se. Borio se, ali bio je prikovan za
krevet. Nije mogao pobjei!
Dobro, samo se smirite, gospodine Childes. Samo mi recite to se
dogodilo.
Ruke, te ogromne ruke, izvadile su malu pilu iz torbe i poele rezati
starevu glavu...
Overoy je mogao osjetiti tjeskobu u tiini koja je slijedila. Priekao je
nekoliko sekundi prije nego to je upitao. Imate li ikakvu ideju gdje se to
dogodilo, bilo to?
Na alost ne. Nisam ba pomogao? Ali, razlog zbog kojeg sam vas
odluio nazvati je to to je osoba koja je to uinila starcu ista ona koja je
masakrirala djeakovo tijelo.
Overoy je tiho opsovao. Kako moete biti toliko sigurni? Sami ste rekli da
niste vidjeli tko je poinio ta nedjela.
Jednostavno... jednostavno znam. Morate mi vjerovati na rije. Nekoliko
trenutaka sam se nalazio u toj osobi, dijelio njegove misli. Znam da se radi o
istoj osobi.
Kaete da se to dogodilo sino?
Da, bilo je kasno, poslije jedanaest, moda oko ponoi, nisam siguran.
Pogledao sam jutarnje novine i pomislio sam da se dogodilo prekasno da bi se
pojavilo u jutarnjim izdanjima. Nita nije spomenuto ni na radiju.
 Koliko znam, nita slino se nije dogodilo u posljednja dvadeset i etiri
sata. Mogu provjeriti u Centrali, ali takvi sluajevi brzo procure. Cigareta je jo
jednom zamijenila olovku i detektiv je duboko udahnuo nikotinski dim. Recite
mi, rekao je kroz gusti dim, da li su ovo jedina dva sluaja koja ste vidjeli u
posljednje vrijeme?
Takvo pitanje prije nekoliko godina nikada ne bi moglo biti postavljeno s
ovakvom prirodnou.
Zato pitate?
Pa... rije je izreena na nain iz kojeg se vidjelo da detektiv ne eli da se
ono to ima za rei previe razglasi. Odluio je. Prije mjesec dana, otprilike,
ubijena je prostitutka i vjerujemo da postoji veza izmeu tog ubojstva i otvaranja
djejeg groba.
Ista osoba?
Postoje vie nego jake indikacije. Sakaenje izvreno na isti nain, tijela
rasporena, izvaeni unutranji organi, ugrizi na kojima se vide otisci zuba,
odreeni...
Prije mjesec dana?
Otrina u Childesovom pitanju zaustavila je Overoya. Vie-manje da. Da
li vam to znai neto?
Prva vizija... plivao sam... vidio sam krv... organe...
Otprilike u to vrijeme? prekinuo ga je detektiv.
Da. Ali nita nije bilo jasno, nisam uvidio to sam u stvari vidio. Sigurni
ste da se radi o istoj osobi?
Jako sigurni. Usporedili smo slinu zaostalu na oba tijela kao i otiske zuba:
malo mjesta ostaje za sumnju. to se tie motiva, hm, luaku tako neto ni ne
treba. Prostitutka je bila seksualno zlostavljana i vjerujemo da se to dogodilo
nakon smrti niti jedna iva ena, bez obzira koliko nisko pala, ne bi dozvolila
takva zlostavljanja. Ono to su forenziari mogli rei, nije dolo do penetracije
nije bilo tragova sperme ali u vaginu joj je silom bio uguran predmet, pa je
mogue da je ubojica bio frustriran vlastitom nemoi. Znamo da je morao biti
izuzetno snaan, jer je prostitutka zadavljena golim rukama, a nije bila sitna.
ak daleko od toga, zapravo i sama je imala dosje u kojem se navodi nasilje,
naroito protiv mukaraca.
Overoy je izvukao cigaretu. Ima jo neto to potvruje vezu. Htio bih da
razmislite: da li ste vidjeli bilo to drugo, neto neobino, neto to biste mogli
identificirati?
Rekao sam vam, nita.
Samo razmislite. Overoy je gledao u blok sa zabiljekama i ekao. Nakon
nekog vremena, opet je uo Childesov glas.
ao mi je, ali ne mogu vam rei nita vie. Kad se koncentriram, samo se
jo vie zamagljuje. Moete li mi rei na to ste mislili?
Ne sada. Rei u vam to u napraviti, gospodine Childes. Najprije u
provjeriti tu stvar sa starcem, da li se neto u meuvremenu pojavilo. Zatim u
porazgovarati sa slubenikom zaduenim za sluaj slu ubojstva prostitutke i
akovog lea. Pokuat u neto saznati i onda u vam se javiti, u
oskvrnue djeakovog
redu?
I to ee ostati iskljuivo me
meu nama?
Za sada, da. Osim toga, ionako nemam nita posebno to bih mogao rei
bilo kome. Unato tome to smo posljednji put doli do rezultata, jo uvijek sam
meta pokoje ale u ovom odjelu samo zato to sam imao veze s vama, pa prema
tome nemam ba previe volje opet davati povoda neijim ijim alama. Oprostite mi
na iskrenosti, ali stvari stoje tako.
tako.
Nema veze, osjeaji aji su obostrani.
obostrani.
Javit uu vam se saznam li ita odreeno.
odre Moda e potrajati.
potrajati.
Kad je odloio slualicu Overoy je jo neko vrijeme buljio u blok sa
zabiljekama. Childes je bio iskren, u to je bio siguran. Moda malo udan, ali to
i nije neto to se ne bi trebalo oekivati
o obzirom na uloulo koju je posjedovao. A
onda opet, dar koji je imao je bio udan, ne Childes kao osoba.
Policajac je izvadio cigaretu i paljivo
pa gledao vlastite prste, mrtei
m se na
ute nikotinske mrlje. Zapalio je jo jednu cigaretu, posegnuo za kamenom
plavucem
cem koji je ujedno sluio kao pritiskiva
pritiskiva papira i otro poeo
po trljati rune
mrlje. Childes je bio u pravu za mrtvog djeaka, jo uvijek je trebao novosti o
prostitutki, ali i dalje je bio neodluan. I to ee on, takozvani okorjeli, cini cinini
initi
policijski detektiv uiniti
initi s tim? Moda nita. Moda neto. Opet je pogledao
zabiljeke. Ta jeziva stvar sa starcem to se k vragu dogodilo? Overoy je
spustio plavuac ac na stol i olovkom zaokruio jednu rije.
rije
Remenje. Childes je rekao da je starac bio vezan remenjem za uski krevet. I
da je u sobi bilo tek nekoliko komada namjetaja kako je rekao? Strogo, tako
je. Kakvo mjesto...?
Overoy je uporno gledao u zaokruenu rije, rije , zatim se praznog pogleda
okrenuo prema zidu na suprotnoj strani. Mogao je vidjeti kroz mutno staklo
kretanje u drugoj prostoriji, uti zvuk pisaeg stroja, zvonjavu telefona, glasove,
ali nita od toga nije registrirao. Neto se dogodilo, tragian an dogaaj
doga prole noi.
Da li je mogue da postoji veza?
Nesiguran, ali vie nego znatieljan, Overoy je podigao telefonsku
slualicu.

Policajac je ekao kod izlaza, upadljiv u uniformi koja se sastojala od

svijetloplave koulje ukraene epoletama i tamnih hlaa.
hla Zbog visine je bio jo
uoljiviji, i nekoliko putnika koji su se upravo spustili sa Shorts SD330 s
Gatwicka i pribliavali Carini nervozno su ga pogledali.
Mala zrana luka bila je prepuna sezonskih turista i poslovnih ljudi. Vani,
sunce je sjalo punim ljetnim intenzitetom, svaki i najmanji trag hladnog zraka je
nestao. Neprekidna rijeka vozila polako se kretala kroz dio gdje parkiranje nije
bilo dozvoljeno, putnici sa prtljagom su izlazili a oni koji su stigli ulazili.
Unutra, dugaki redovi sjedala bili su prepuni ljudi, uglavnom su se dosaivali,
djece koja su trala uokolo spotiui se preko ispruenih nogu, umornih majki
koje su se pretvarale da ne vide to se dogaa, grupe nasmijanih turista svjeeg
izgleda koji su se alili i smijali odluni u nakani da uivaju i u posljednjoj
minuti vlastitog odmora.
Inspektor Robillard smrknuo se kad je ugledao poznat lik kako koraa uz
prolaz kojim su pristizali putnici u dolasku. Na prvi pogled, inilo se da se Ken
Overoy nije znaajno promijenio u nekoliko posljednjih godina, ali kad je doao
blie, uoavala se neto rjea svijetla kosa boje pijeska i zadebljao struk.
Bog, Geoff, rekao je Overoy prebacujui malu putnu torbu u lijevu ruku
istovremeno pruajui desnu. Ignorirao je dva carinika koji su ekali kod svog
stola. Lijepo od tebe to si me doekao.
Nema problema, rekao je Robillard. Dobro izgleda, Ken.
Da, kome ti to? Ali, na tebi se vidi da ti godi ivot na otoku.
To mogu zahvaliti vikendima kada isplovim na jedrilici. Drago mi je to te
vidim nakon toliko vremena. Dva policajca su se upoznala kada je Robillard
pohaao dopunski trening u West Yorkshire. Robillard je ostao u vezi s
Overoyem sve vrijeme, potraio bi ga uvijek kad ga je put odveo u Englesku,
uivajui u priama o intrigama koje su bile neizbjean dio policijskog posla u
glavnom gradu, toliko razliitom od policije na otoku premda je Robillard
morao priznati da su i oni imali svoj dio zanimljivosti. Ovom prilikom, imao je
zadovoljstvo pomoi londonskom detektivu.
Odveo je Overoya iz terminala zrane luke do automobila koji je ekao
vani, bijelog Forda, sa oznakom otoka sa strane i plavim svjetlom na krovu.
Kakav je kriminal ovdje? upitao je Overoy bacajui torbu na stranje
sjedalo.
U velikom porastu kako poinje turistika sezona. Bilo bi mi drago da ih
zadri tamo gdje im je mjesto.
Drugi mukarac se nasmijao. ak i lopovi trebaju predah.
Robillard je upalio motor i okrenuo se prema svom suputniku koji se
smjestio na suvozaevo mjesto palei cigaretu. Kuda? upitao je.
Overoy je pogledao na sat. Tek je prolo tri, i gdje bi obino mogao biti u
ovo vrijeme? U koli?
Inspektor je kimnuo glavom. Da vidimo, utorak je, pa bi mogao biti u La
Rocheu.
Dakle, u La Roche doekat u ga kad bude izlazio.
Morat e priekati.
 Nema veze. Imam vremena. Moda bih mogao najprije otii u hotel.
Nikako. Wendy mi ne bi nikada oprostila kad bih ti dozvolio da ne ostane
kod nas.
Ne bih te htio staviti ...
Nee. Bit e nam drago da ostane s nama, Ken, i moe nam ispriati
sve novosti o kriminalu u pokvarenom gradu. Wendy jedva eka.
Overoy se nasmijeio, ve se poeo oputati. Dobro. Moemo
porazgovarati na putu do kole.
Robillard je uskoro zamijenio krcatu glavnu cestu tihom sjenovitom cestom
koja je vijugala uz obalu. Jarke boje zelene ivice i svjeina morskog zraka
samo su jo vie pridonijeli Overoyevoj oputenosti. Bacio je dopola popuenu
cigaretu i duboko udahnuo zrak koji je ulazio kroz otvoreni prozor.
to zna o Jonathanu Childesu? upitao je, pratei pogledom usku cestu
kojom su se vozili.
Robillard je usporio, kako bi propustio vozilo koje ga je pretjecalo. Ne
previe, samo ono to smo ti poslali u izvjetaju. Ovdje ivi sam posljednje tri
godine, ini se da ivi mirno premda je zaposlen na vie fakulteta. Ne istie se,
openito govorei. Smijeno, prije nekoliko tjedana smo i sami zatraili
informacije o njemu.
Overoy ga je pogledao znatieljno. Da? Zato?
Na conseiller ovdje koji je ujedno i lan naeg Policijskog odjela zatraio
je da se ispitamo Childesovu prolost. Zove se Platnauer. Ujedno je i u
upravnom odboru La Rochea, pa pretpostavljam da je to bio razlog provjere.
Ali zato sada? Childes ve neko vrijeme predaje na toj koli, zar ne?
Nekoliko godina, ako se ne varam. Priznajem da je i mene zaudilo
iznenadno zanimanje za njega. O emu se radi, Ken?
Ne brini, ist je. Dogodilo se nekoliko stvari za koje vjerujemo da bi nam
on mogao pomoi. To je sve.
Sad sam stvarno znatieljan. Podaci, takvi kakvi su bili, proslijeeni su
conseilleru Platnaueru koji ih je proslijedio gospoici Piprelly, ravnateljici La
Rochea, i otada nismo uli nita novo. Childesova pomo u policijskoj istrazi na
kopnu prije tri godine je bila podrobno potkrijepljena dokumentima, ali to je bila
njegova jedina veza sa zakonom. Budui si ti radio na tom sluaju, udi me da
nisu izravno stupili u vezu s tobom.
Nije bilo potrebe, sve je zabiljeeno u dosjeu.
Dakle, reci mi o emu se radi.
ao mi je, Geoff, ne mogu sada. Moda nije nita, a i Childesu ne bih
elio uzrokovati nepotrebne neugodnosti ve sam mu dovoljno prouzroio
posljednji put. Overoy je uzeo novu cigaretu. Previe toga sam rekao
novinarima, a oni su se okomili na njega kao strvinari na leinu.
to je s njim? Vidovit je?
Ne ba sasvim. Za sada znamo da je medij. Ali nema predosjeaje, ne uje
mrtve takve stvari. U mislima je vidio gdje su bila sahranjena tijela one djece
prije tri godine i dao nam je dovoljno podataka o ubojici da ga naemo.
Meutim, zakasnili smo ve je sam sebi presudio dok smo doli do njega.
Ali kako...?
Pojma nemam; ak se ne mogu ni praviti da razumijem te stvari. Nazovi
to telepatijom, ako hoe. Samo znam da Childes nije varalica zapravo, ini se
da je uzrujan zbog ovoga vie od bilo koga drugog.
Overoy je ugledao djevojaki koled prije svog pratioca. Glavna zgrada ,
bijela i impozantna, izdizala se pred njima nadvisujui vrhove drvea dok je
policijski auto polako skretao, suneve zrake odbijale su se sa zidova tako da je
cijela bila uronjena u bljetavilo. Dovezli su se pred ulaz i detektiv je zazvidao
kad je ugledao dugaak prilazni put.
Ovo je stvarno neto posebno, prokomentirao je. Iza visoke graevine i
njezinih raznovrsnih aneksa nalazilo se more, bljetavo kobaltno plavetnilo koje
je svojim intenzitetom dominiralo i nad samim nebom. Bujno zelenilo na
stjenovitim vrhovima i ume koje su ih okruivale stvarale su udesnu paletu
boja, plavetnilo neba, mora i zemlje prije su se stapale ujedno nego to su inile
kontrast. U blizini mjesta gdje su se parkirali nalazili su se teniski tereni uz ije
rubove su se protezali travnjaci i cvjetnjaci, ak ni boje automobila na oblinjem
parkiralitu nisu uspjele naruiti jedinstveni sklad prirode.
Rado bih se opet vratio u kolske klupe ako bi to znailo boravak ovdje,
rekao je Overoy, uz neizbjean dim cigarete.
Najprije bi morao promijeniti spol, odgovorio je Robillard.
ak bih i to napravio.
Inspektor se smijuljio. Hoe li da odmah odemo do same kole?
Overoy je odmahnuo glavom. Priekat u Childesa na klupi kod teniskih
igralita; nema potrebe privlaiti panju.
Kako hoe. On ima crni Mini. Izvukao je komad papira iz depa na
koulji. Registracijski broj 27292 provjerio sam prije nego to sam doao po
tebe. Samo budi siguran da je tu prije nego to odem. Polako je proao
policijskim autom kroz glavni ulaz i krenuo prema parkiralitu. Auto je tu,
rekao je, pokazujui, znai da je jo u koli.
Overoy je otvorio svoja vrata i posegnuo za putnom torbom koja je leala
na stranjem sjedalu.
Moe je ostaviti u autu, ako hoe, rekao je Robillard. Ionako poslije
moram doi po tebe.
Samo neto trebam, odgovorio je detektiv, otvarajui dep na torbi i
traei neto. Izvadio je obinu smeu omotnicu. Ne treba dolaziti po mene,
Geoff, rekao je, bilo bi mi drugo kad ne bi nita govorio o ovome u postaji.
Obeao sam Childesu da u sve obaviti uz to manje buke.
A to bih i mogao rei? Robillard se okrenuo, smijui se. Vidimo se
kasnije.
Okrenuo je Ford prema glavnom ulazu i mahnuo Overoyu dok je odlazio.
Detektiv se protegnuo, gurnuo omotnicu u unutranji dep sakoa. Polako se
uputio prema klupi, alei zbog injenice to je doao bez sunanih naoala i to
niti jedna starija uenica nije igrala tenis.

Vozila su se kretala po prilaznom putu s druge strane teniskih terena i

Overoy je pretpostavio da su to bili roditelji koji su dolazili na odvojeno
parkiralite koje se nalazilo sa stranje strane zgrade po svoje keri koje su u
koledu boravile samo tijekom dana. Pogledao je na sat: Childes bi uskoro
trebao izai.
Detektivov sako je leao na klupi pokraj njega, rukavi koulje podvrgnuti
sve do laktova, kravata olabavljena. Bilo je ugodno sjediti na suncu i konano
imati vremena za razmiljanje, i na mnogo naina je zavidio svom prijatelju
Robillardu na oputenoj atmosferi u kojoj je radio. Overoy je znao, meutim, da
bez obzira koliko privlanom se inila, ubrzo bi postala frustrirajua za nekoga
tko je navikao na ivot u gradu sa svom njegovom korupcijom, otrcanou i
kriminalom. Nekom poput njega, tko je, u trideset osmoj godini, uivao u brem
ritmu policijskoj posla u gradu. Jean bi se svidjelo, bez sumnje, pomislio je,
zamiljajui svoju enu kako uiva u oputenom nainu ivota, plaama,
rotilju, svjeini zrakamanje nonih poziva za njega i manje prekovremenih.
Meutim, koliko su zime sumorne? Poelo ga je uljati.
Zvono se oglasilo u koledu i djevojke su uskoro poele izlaziti iz razliitih
zgrada, zvonki glasovi prekinuli su tiinu. Prolo je jo neko vrijeme prije nego
to je primijetio Childesa kako mu se polako pribliava u drutvu vitke plavue
u laganoj utoj haljini. Dok su hodali djevojka je neto napravila i kosa joj se
rasula po ramenima. Overoy ju je promatrao: mlada, blago osunane koe, i jako
lijepa. Pitao se ima li neega izmeu nje i Childesa i kratki dodir njezinih prstiju
na njegovom ramenu potvrdio je da zaista neto postoji. Kad su se pribliili
Overoy je ustao, prebacujui jednom rukom sako preko ramena dok je drugu
gurnuo u dep hlaa.
Childes se upravo spremao ui na parkiralite kad ga je ugledao. Zastao je i
djevojka ga je zaueno pogledala. I ona je pogledala prema Overoyu kad je
ovaj krenuo prema njima.
Dobar dan, gospodine Childes, rekao je. Sjeate se?
Teko vas je zaboraviti, dobio je odgovor i Overoy je potpuno shvaao
otkud ogorenost u njegovom glasu. Dvojica mukaraca su se rukovala, Childes
nevoljko.
ao mi je to sam vas iznenadio, detektiv se ispriao, ali istraivao sam,
hm, situaciju o kojoj smo razgovarali prije tjedan dana pa sam mislio da bi bilo
dobro da se vidimo. Kimnuo je djevojci, primjeujui svijetlozelene oi,
izbliza, i bila je vie nego jako lijepa.
Amy, ovo je detektiv inspektor Overoy, rekao je Childes. On je
policajac o kojem sam ti priao.
Amy se rukovala s njim i sada joj se u oima primjeivala sumnjiavost.
 Moemo li razgovarati negdje, nasamo? upitao je detektiv, prebacujui
svoju panju na Childesa.
Amy je odmah rekla: Nazvat u te kasnije, Jone, i okrenula se.
Nema potrebe...
U redu je, rekla je. Imam posla, ujemo se kasnije. Do vienja,
inspektore. Oklijevala je na trenutak prije nego to je krenula, kao da je htjela
jo neto rei, ali na kraju se predomislila. Otila da je do crvenog MG-a i jo
jednom pogledala Childesa s oitom zabrinutou prije nego to je sjela u auto.
Childes je ekao sve dok njen auto nije proao kroz glavni ulaz prije nego to se
okrenuo prema detektivu.
Sigurni ste da se sve ovo nije moglo rijeiti telefonom? rekao je,
nesposoban prikriti ljutnju.
Ne, nije odgovorio je Overoy s lakoom. Razumjet ete nakon to vam
sve ispriam. Moemo li otii k vama?
Childes se namrtio. Dobro. Vama su dodijelili ovaj sluaj? upitao je
policajca koji ga je pratio do auta.
Ne sasvim. Recimo da se ja bavim samo jednim odreenim dijelom
zahvaljujui tome to vas poznajem.
Dakle, ipak postoji povezanost.
Moda.
Ali ovjek je umro u okolnostima koje sam vam opisao?
Razgovarat emo kad doemo k vama.
Odvezli su se iz La Rochea i Overoy je bio iznenaen brzinom kojom su
doli do uske uliice u kojoj se nalazila Childesova kua; ali onda se sjetio da
otok sam po sebi nije ba velik. Kua, ne vea od kolibe, nalazila se na kraju
niza, i shvaao je Childesov stav, inspektorov dolazak u njegov dom je bilo
neto to mu je zamjerio. Kolibe su odisale armom starog kontinenta, onim za
koji su bogatai s kopna plaali itavo bogatstvo da bi im posluile kao utoite
izvan grada.
Zrak je unutra bio prohladan, to je Overoyu izuzetno godilo, i smjestio se
na kau kad je Childes skinuo svoj sako i objesio ga u malom hodniku.
to ete popiti? upitao je Childes, glas mu je sada bio neto blai. aj,
kava?
Hm, pivo bi bilo odlino.
Onda pivo.
Childes je nestao u kuhinji i uskoro se vratio nosei paket od est limenki i
dvije ae. Otvorio je jednu limenku i zajedno sa aom je pruio Overoyu, koji
je uivao osjetivi hladnu limenku u ruci nakon vruine koja je vladala vani.
Natoio je pivo i podigao au u znak prijateljstva. Childes je sjeo u fotelju
preko puta bez da je uzvratio.
to mi hoete rei? upitao je, toei pivo u svoju au, nakon ega je
praznu limenku stavio na niski stoli koji je posluio kao nekakva neutralna
zona izmeu njih dvojice.
 ini se da bi mogli biti u pravu to se tie starca, rekao je Overoy, i
Childes se nagnuo prema njemu.
Pronali ste tijelo?
Detektiv je otpio dugaak gutljaj, i zatim kimnuo glavom. Kad ste mi rekli
da je bio privezan za uski krevet, ako se dobro sjeam i da u sobi nije bilo
nikakvog drugog komada namjetaja, sjetio sam se. To jutro je doao izvjetaj o
poaru u kojem je izgorio dio psihijatrijske bolnice.
Childes ga je netremice promatrao iz fotelje, s aom u ruci na pola puta do
usta. To je to, rekao je tiho.
Dobro, ne moemo biti sigurni. Dvadeset pet ljudi je poginulo u tom
poaru, meu njima i osoblje, nekoliko poginulih su bili stariji muki pacijenti,
uglavnom senilni, drugi s jo teim dijagnozama. Jedan od njih je mogao biti
tvoj ovjek, ali gotovo sva tijela su bila toliko spaljena da je nemogue rei da li
je ijedan od njih prije toga bio osakaen.
Kako se poar...
Nije bio nesretan sluaj, strunjaci tvrde da je zapoeo na dva mjesta,
negdje na gornjim katovima i u podrumu. Na obadva mjesta su naene prazne
kante benzina. Ne znamo tko je podmetnuo poar, ali openito se misli da je
netko od bolesnika lutao po bolnici tijekom noi i otkrio kante benzina u
podrumu. Ljudi koji provode istragu sumnjaju da je poinitelj moda poginuo u
poaru.
Kako mogu biti toliko sigurni?
Ne mogu. Ali ispitivali su pacijente i osoblje koje je preivjelo cijeli ovaj
tjedan i nema razloga da vjeruju da je itko od njih odgovoran. Naravno,
poprilian broj pacijenata su pravi luaci, i nemogue je biti siguran sto posto.
Ali isto tako je to mogao napraviti netko izvana.
Childes se zavalio natrag u fotelju i pio pivo, razmiljajui. Overoy je
ekao, nije ga pourivao. Mogao se uti zvuk zrakoplova koji je letio iznad njih.
I to sada? upitao je Childes nakon nekog vremena.
Oito, ako postoji nekakva povezanost izmeu ovih sluajeva, tada e
nam trebati svaka, i najmanja informacija koju moemo prikupiti da bi dobili
sliku luaka koji je odgovoran. Ovog trenutak, moram vam rei, nitko ozbiljno
ne razmilja o tome da dovede u vezu prijanja ubojstva s poarom nitko osim
mene ali postoji dokaz koji se odnosi na prijanja dva sluaja koji ih moda
povezuje. Smeta li vam ako zapalim?
Childes je odmahnuo glavom i Overoy je izvadio cigarete iz sakoa i zapalio
jednu, koristei praznu limenku piva umjesto pepeljare.
Kakav dokaz imate? upitao je Childes.
Slinost u sakaenju leeva prostitutke i djeaka, za poetak. Imaju sve
oznake ritualnog oskvrnua: organi odrezani i uklonjeni, srce iupano, strani
predmeti stavljeni u rasporeno tijelo u eninom sluaju, smee koje se nalazilo
u njenom stanu; kod djeaka uglavnom smee i trava, ak i uvelo cvijee.
Rasporeno mjesto ponovo saiveno. Djelo luaka, naravno, ali poinjeno
metodom izvan pameti.
Onda to moda ipak nije napravio samo jedan ovjek, moda se radi o
nekakvoj sekti.
Naeni su otisci samo jednog ovjeka; na djeakovom lijesu i na
predmetima koji su izvaeni iz prostitutke, i tko god da je bio nije ga bilo briga
hoe li ostaviti otiske. Naravno, u sluaju gotovo razorene ludnice nisu ostali
nikakvi tragovi.
Nikakvih otisaka na kantama od benzina?
I one su poprilino izgorjele. Recite mi neto vie o sluaju sa starcem.
to ste jo vidjeli?
Childes je bio blijed. Na alost, ubrzo sam izgubio svijest. Prizor je bio
toliko intenzivan, muenje... nisam mogao izdrati.
Razumljivo. Ali uvjereni ste da se radilo o istoj osobi?
Popuno, mada mi je teko objasniti zato. Kad ste u neijoj svijesti
prepoznati je jednako je jednostavno kao i prepoznati fiziki izgled, moda ak i
lake nemogue je preruiti se.
Spomenuli ste da ste vidjeli velike ruke.
Da, gledao sam u njih kao da pripadaju osobi u iju sam svijest uao. Bile
su velike, grube, poput radnikih. Jake ruke.
Da li je na njima bilo ikakvog nakita? Prstenje, narukvica, sat?
Ne, nita takvoga.
Overoy je procjenjivao drugog mukarca dok su razgovarali, uoavajui
iscrpljenost na licu, napetost u pokretima. Ako je i bio pronaao mir tijekom
godina koje je proveo na otoku, sada ga vie nije bilo. Overoy je osjetio
saaljenje prema Childesu, ali je isto tako znao da nije imao drugog izbora nego
ga pritisnuti jo jae. Detektiv je govorio gotovo umirujuim glasom. Sjeate li
se to je bilo posljednji put, kada smo konano uli u trag ubojici?
Ostavio je neto na mjestu ubojstva.
Tono, poruku. Poruku u kojoj je stajalo da e ubiti jo jedno dijete, da si
nije mogao pomoi. Psihijatar koji je radio na sluaju je rekao da poinitelj eli
biti uhvaen, da eli biti zaustavljen, da je pisao zato to nas je preklinjao da ga
zaustavimo. Kad smo vam pokazali tu poruku bili ste u stanju opisati ubojicu i
dati nam ope smjernice o tome gdje je ivio, to je radio. Nama je jedino
preostalo da provjerimo ve osuivane za seksualna napastovanja, a koji su
odgovarali vaem opisu.
I dalje ne razumijem kako sam mogao znati.
Zato to ste pobjegli od toga.
Puno ljudi me nazivalo koji su mi objanjavali to se dogodilo i nisu mogli
razumjeti zato me to nije zanimalo. Institut za psiholoka istraivanja htio je
objaviti znanstveni rad na temelju mog iskustva; jedno ili dva amerika
sveuilita su me pozvala da odrim predavanja, i sam Bog zna koliko ljudi je
od mene trailo da pronaem njihove izgubljene lanove obitelji. Nisam imao
pojma koji vrag mi se dogaao u glavi i, iskreno, nisam ni htio znati. Jedino sam
htio da me svi ostave na miru, ali na alost to se nije dogodilo. Moete li uope
zamisliti kako sam se osjeao?
Da, kao ovjek Slon. Mislim da ste sve previe uzeli k srcu.
Moda ste u pravu, ali bio sam potresen, prestraen. Niste svjesni onoga
emu sam morao prisustvovati zahvaljujui tom luaku u meni.
Ali nazvali ste me proli tjedan, unato svemu to se dogodilo.
Childes je otvorio jo jednu limenku piva, aa mu je jo uvijek bila do
pola puna. Napunio ju je do vrha i popio. Morao sam, rekao je napokon. Tko
god da to radi, sada mora biti zaustavljen. Boga molim da je ostao u vatri.
Osim ekanja da se opet ponovi isto, moda postoji nain da saznamo.
Childes ga je sumnjiavo gledao. Kako?
Detektiv je spustio au na stoli i posegnuo za jaknom, vadei smeu
omotnicu iz unutranjeg depa. Rekao sam vam da imamo dokaz koji povezuje
prva dva sluaja i da je u njima bilo neto ritualno. Pruio je omotnicu prema
Childesu i rekao, Unutra se nalazi predmet, identian predmetu koji je jo
uvijek kod forenziara. Oba su uzeta s mjesta ubojstva, jedan izvaen iz tijela
prostitutke, drugi iz djeakovog tijela. Trebalo mi je malo vremena, ali uspio
sam dobiti dozvolu da uzmem jedan kako bih vam ga pokazao.
Childes je gledao u omotnicu, nije ju htio dotaknuti.
Uzmite, rekao je detektiv.
Childesova ruka je drhtala kad ju je ispruio. Pustio ju je da padne. Nisam
siguran elim li vidjeti to je unutra, rekao je.
Overoy je ustao i stao ispred njega s paketom u ruci. Ono muenje
posljednji put je prestalo tek kad smo pronali ubojicu.
Ne, nego kad je poinio samoubojstvo. Znao sam da je bilo gotovo tono
u tom trenutku.
to osjeate sada? Da li je ovaj manijak poginuo u poaru?
Ne... ne bih rekao.
Onda uzmite omotnicu, pogledajte to je unutra.
Polagano, Childes je uzeo smeu omotnicu iz Overoyeve ruke.
Ustuknuo je kao da ga je stresla struja. Predmet jedva da je imao ikakvu
teinu.
Otvorio je omotnicu i opipao unutranjost prstima. Osjetio je neto glatko,
okruglo. Neto malo po veliini.
Childes je izvukao prozirni ovalni kamen. Dok ga je drao na dlanu ruke,
ugledao je neto plaviasto to se prelijevalo u duginim bojama u samom
kamenu, plavu vatru zarobljenu u unutranjost bljetavila.
Childes je osjetio kako gubi tlo pod nogama i Overoy ga je zgrabio za
ramena, ali ga je isto tako brzo i pustio kao da je doivio ok. Detektiv je
ustuknuo jedan korak i vidio da se neto dogaa u Childesovoj kosi,
nakostrijeila se, kao da je struja prola kroz njega.
 Drhtaj je proao cijelim Childesovim tijelom, tijelo mu se ukoilo,
uko vidjelo
se da se napree. Bio je svjestan toga da se trese, ali tijelo ga nije slualo.
Hladna munja see poput udarca noem zarila u njegovu svijest. Osjetio je
iznenaenje,
enje, ali ne samo svoje, nego i neije
ne tue. inilo
inilo se da mu se neto trulo
i su ga promatrale, ali iznutra. Ruke su mu se sklopile oko
uvuklo u svijest. Oi
kamena, noktiju zarinutih u vlastitu
vlastit kou.
Osjetio je ono...

... Ono jee osjetilo njega...

njega

Bio je to mjeseevev kamen,

kamen Childes je rekao Amy. Si Siuni mjeseev
kamen koji je bio ostavljen u tijelu prostitutke. Overoy je rekao da je patolog
akovom tijelu.
otkrio jo jedan u djeakovom tijelu.
Amy je sjela na pod pokraj Childesovih nogu, jedne ruke prebaene
preba preko
njegovog koljena, gledajui
gledaju ga bez rijei s izrazom tjeskobe na licu. Leao je na
kauu, s aom
aom u ruci. Nastavio je piti nakon to je policajac otiao prije dva
sata, mada jedva da je i osjetio ikakav utjecaj alkohola, pitajui
pitaju se nije li mu
mozak otupio od onoga to je doivio.
Ali
Ali nijedan nije pronaen
prona u bolnici nakon poara? upitala je Amy.
Sve i neto tako malo.
Sve je bilo toliko uniteno da je bilo nemogue pronai
Pa ipak ti je tajaj Overoy povjerovao kad si mu rekao da je ista osoba
uinila sve to.
Ve je prije shvatio da mi moe vjerovati, bez obzira koliko mu je to teko
palo. Childes je ispijao viski, gorkog okusa u ustima, ali vatreni okus tekuine
teku
mu je pomagao odagnati neto od hladnoe koju je jo uvijek osjeao osje u sebi.
To je slika ije
ije sam fragmente viao itavo
itavo vrijeme, Amy, bljetavu bjelinu,
kao mjesec koji se nazire kroz lagane oblake. ak je bila i u mojim nonim
morama.
Ne zna to bi moglo znaiti?
Pojma nemam.
U osmjehu se nije nazirao humor. Preplaio sam Overoya. I sebe. To
stvorenje, tko god da je, to god da je, pozna me. Bilo je ovdje, u ovoj sobi, u
mojoj svijesti, Amy, hranei se mojim umom kao parazit koji se polagano
uvlai. Pokuao sam se oduprijeti, ostati pri svijesti, ali bilo je presnano. Ista
stvar se dogodila jo jednom, ali nije me toliko obuzelo.
Nisi mi nita rekao.
to rei? Mislio sam da neto nije u redu sa mnom, da gubim razum, onda
je na trenutak prestalo, osjeao sam se dobro, bez straha. Danas se opet
ponovilo, samo s jo veom estinom.
Jo uvijek ne razumijem zato ti, Jone. Ne tvrdi da si vidovit osim u ovih
nekoliko sluajeva, ak te ni ne zanima o emu se radi zapravo potpuno
suprotno. Odbija sve paranormalno kao da je tabu.
Ve smo razgovarali o tome to mi se dogodilo.
Nisam mislila na to. Rekla sam to openito, okultno, natprirodno, stvari o
kojima ljudi danas govore otvoreno. Uvijek bi se povukao kad bih spomenula
neto, a da bi bilo povezano sa spiritualizmom ili duhovima ili vampirima.
To su prie za malu djecu.
Opet poinje, mijenja temu. Kao da se boji razgovarati o tome.
Glupost.
Da li je zaista? Jone, zato mi nikada nisi nita rekao o svojim
roditeljima?
Kakvo je to pitanje?
Odgovori mi.
Oboje su umrli, to ve zna.
Znam, ali svejedno, zato ih nikada ne spominje?
Jedva da se i sjeam majke. Umrla dok sam jo bio dijete.
Imao si sedam godina, i umrla je od raka. A otac? Zato nikada ne pria o
njemu?
Usta su mu otvrdnula. Amy, dovoljno sam ve proao za jedan dan i
inkvizicija s tvoje strane je posljednje to mi treba. Na to cilja? Misli li da
sam sedmi sin sedmoga sina, nekakav mistik? Jesi li svjesna koliko je to
besmisleno?
Naravno! Samo te pokuavam natjerati da se otvori, Jone, da samog sebe
pogleda malo dublje. Od kad sam te upoznala osjeam da neto skriva, ne
samo od mene, nego to je jo vanije, od samog sebe! Amy je bila ljuta a samo
zahvaljujui njegovoj slijepoj tvrdoglavosti. Po pogledu je mogla zakljuiti da
ga je pogodila u ivac, da je bilo istine u tome to je rekla.
 Dobro, kad si toliko nestrpljiva da uje, rei u ti. Moj otac je bio
racionalan, pragmatian ovjek koji je radio dvadeset i est godina kao inovnik
za obraun nadnica u istoj kompaniji i svjetovni propovjednik u slobodno
vrijeme...
To si mi ve rekao.
... i koji je umro kao alkoholiar.
Stala je, ustuknula, ali bijes u njoj je i dalje rastao. Ima jo neto, znam da
ima jo neto.
Za Boga, Amy, to hoe od mene?
Samo istinu.
Moja prolost nema nikakve veze s ovim to se sada dogaa.
Kako zna?
On je mrzio sve to je imalo veze s mistikom ili nadnaravnim. Nakon to
je moja majka umrla nije htio rei da je umrla. ak nisam smio ni grob
posjetiti!
A bio je svjetovni propovjednik? rekla je u nevjerici.
Bio je pijanac. Uguio se od onoga to je povratio kad sam imao
sedamnaest godina! I zna to? Bio sam presretan to sam ga se rijeio! to sad
misli o meni?
Kleknula je i zagrlila ga. Osjetila je da je ukoen, pokuao ju je odgurnuti,
ali i dalje ga je grlila. Napetost je polako popustila.
Prolijeva mi pie, rekao je tiho. Amy ga je jo jae grlila sve dok nije
rekao: Hej.
Pustila ga je i sjela pokraj, okrenuta tako da mu je mogla vidjeti lice. Zar
te toliko izjedao osjeaj krivnje sve ovo vrijeme da mi nisi mogao rei? Zar nisi
znao da to nita ne bi promijenilo meu nama?
Amy, dozvoli da ti kaem neto. Ne osjeam krivnju to se tie mog oca.
Tugu, moda, ali krivnju ne. Sam je kriv za svoju smrt.
Nedostajala mu je tvoja majka.
Da, nedostajala mu je. Ali imao je drugu obvezu, sina o kojem je trebao
brinuti. I je do odreene mjere, ali bilo je i drugih stvari koje mu nikada neu
moi oprostiti.
Bio je okrutan?
Ne po njegovom miljenju.
Tukao te.
Sjena je prela preko Childesovog lica. Odgajao me na nain na koji je i
on bio odgajan. Nemojmo vie o tome, Amy. Nemam vie snage. Vidio je da su
joj oi vlane i nagnuo se naprijed da je poljubi. Rekao je: Htjela si mi pomoi,
ali oito nas nigdje nije odvelo, zar ne?
Tko zna? Ako nita drugo, upoznala sam te malo bolje.
Koji napredak!
Lake mogu razumjeti.
 to?
Neto od tvoje suzdranosti. Zato neke stvari dri samo za sebe. Mislim
da su ti emocije bile potisnute nakon to ti je mama umrla. Nisi imao oca kojeg
si mogao voljeti u potpunosti i samo prije nekoliko trenutaka si ga nazvao
racionalnim, pragmatiarom, udne rijei za jedinu osobu na koju si se mogao
osloniti.
Bio je takav.
Neto od toga si i ti pokupio.
Izdigao je obrve.
Nikada nisi shvatio koliko si ponekad logian u postupcima, vrsto na
zemlji da granii sa dosadom? Nije ni udo to si bio toliko traumatiziran prvim
iskustvom vidovitosti.
Nikada nisam odbijao povjerovati u nadnaravno.
Nisi ni prihvatio.
Zato si toliko agresivna?
Pitanje ju je potreslo. Oh, Jone, nisam htjela da to tako zvui. Samo ti
elim pomoi, natjerati te da sagleda samog sebe. Mora postojati veza izmeu
tebe i te osobe, neto to tvoj um vue njegovom.
Ili obrnuto.
Bez obzira. Moda to i je dvostruka povezanost.
Zgrozio se ve od same pomisli. To nije... to nije osoba, Amy. To je
nekakvo stvorenje, zlikovac, pokvareno bie.
Uhvatila ga je za ruku. Nakon svega to sam rekla veeras, sad bih htjela
da bude logian. Taj ubojica je ovjek, Jone, netko tko je izuzetno snaan
sudei po onome to kae tvoj prijatelj detektiv, ali osoba s posebno devijantnim
umom.
Ne, bio sam u toj svijesti, prisustvovao sam hororu koji u njemu vlada.
Zato onda ne moe vidjeti tko je to?
On... to je... presnano, pritisak je prejak. Osjeam kao da je moj vlastiti
um bio ispran, opustoen, kao da se ta stvar hranila mojom psihom, krala moje
misli. I vidim ta prostaka djela zato to mi to dozvoljava, hoe da ih vidim. To
stvorenje mi se ruga, Amy.
Uzela je au i stavila je na pod, njeno poloila svoje ruke preko njegovih.
Veeras elim ostati s tobom, rekla je.
Sad je bio red na njemu da se iznenadi. Tvoj otac...
Usprkos ozbiljnosti koju su osjeali, Amy nije mogla, a da se ne nasmije.
Za Boga, Jone, imam dvadeset i tri godine! Nazvat u mamu i rei joj da neu
doi kui. Htjela je ustati, ali on ju je zgrabio za ramena.
Mislim da to nije najbolja ideja.
I ne mora misliti. Svejedno ostajem.
Malo se opustio. Neu da mi tvoj otac doe na vrata s napetom pukom.
Bilo bi previe za veeras.
 Rei u mami da sakrije patrone. Ustala je i prela rukom preko njegovog
lica oklijevajui trenutak prije nego to je nestala u hodniku. Childes je sluao
njen prigueni glas, dokrajivi viski u jednom gutljaju. Zatvorio je oi, glave
zabaene na rub kaua, pitajui se da li Amy zna koliko mu je bilo lake znajui
da noas nee ostati sam.

Njegovo mrmljanje ju je probudilo. Leala je pokraj njega u tami i sluala.

Spavao je i zvukovi koji su se uli bile su rijei izgovorene u snu.
... nisi tamo... rekao je ne... rekao je... ne moe biti... on...
Amy ga nije probudila. Pokuala je razumjeti znaenje njegovih rijei
izgovorenih tko zna koliko puta.
... ne moe biti...
 Istraivalo je ovjekov um, zbunjeno u poetku
po eno povezanou
ali uzbueno
koja se stvorila meuu njima. Tko je bio? Koju snagu je posjedovao? I da li je
mogao biti opasan?
Smijeilo se. Uivalo je u igri.
Toliko slika je proteklo izmeu
izme u njih, ponekad je njihova snaga i hitrost bila
ruilaka,
ka, ali uskoro prihvaena
prihva i ugodna. Isprobavalo je, istraivalo,
oslobodilo vlastitu svijest kako bi pronalo njegovu uplaenu osobu, ne uvijek
uspjeno; ipak, neopipljiva ulna
veza postajala je jaa.
a. Osjealo je i upijalo, i
osjetilo je njegovu paniku. ak je i sjeanja bilo nemoguee sakriti.
Prola ubijanja, ubojstva djece, skrivena u dubljim slojevima ovjekovog
uma, bila su otkrivena i promatrana s iznenaenjem
iznena koje se uskoro pretvorilo u
sadistiko
ko uivanje. Vie nego promatrana, jer er se vizualna manifestacija nije
mogla primijeniti u pravom smislu rijei, bila su zamijeena ena doivljena.
Razotkrivena. I razumjelo je povezanost ovog ovjeka
ovjeka s ubojstvima.
Bilo je puno drugih ulnih ulnih priziva u ovoj osobi o kojima je trebalo
razmiljati, jer je ono uivalo u tome, nova patnja koju je trebalo iskoristiti.
Mogao je biti otkriven, jer je njegova prolost i dalje bila prisutna u njegovim
mislima, veliki dio zapravo, i premda se njegov fiziki ki izgled ne bi mogao
zamijetiti, oni koje je znao mogli
mo bi ga na trenutak ugledati. Mjeseev
Mjese kamen,
tajanstveni dragulj koji je trebao biti kod njega, bio je katalizator preko kojeg su
se njihove misli spojile, odluujui
odlu korak neoekivan
ekivan i silovit tamo gdje je prije
bio oprezan i nesiguran. Kad su ubojstva djece bila otkrivena, veza izmeu izme
ena, ovjekova
kamena i policije utvrena, ovjekova psihometrijska nadarenost shvaena. U
prijanjim ubojstvima je lealo rjeenje.
Sjeanja
anja na njih je bilo lako pronai,
prona i, jer su novine u to vrijeme naveliko
pisale o okrutnosti i vlastitim
vlasti bizarnim zakljucima; mikrofilm u knjinici pruio
je sve odgovore koje je trebalo.
Prolo je tjedan dana i sad je nazvalo sljedei
sljede i broj na popisu, svi su imali
isti pozivni broj, oni iznad ve
ve su bili prekrieni nalivperom.
Poprimilo je okrutan izraz kad je na drugoj strani netko digao slualicu i
djejim glasom rekao: Halo?
Halo?
 Sunce ih je opet prihvatilo kao sinove razmetne im su izali iz
klimatizirane zgrade Rothschild, samo nekoliko trenutaka je bilo dovoljno da ga
osjete cijelim tijelom. Djevojke, njih dvanaest ukupno, odjevene u La Rocheove
ljetne plave uniforme, neprestano su brbljale, uivajui i u svakom slobodnom
trenutku na koledu. Skupile su se na plonikuniku ispred modernog uredskog bloka,
dok je Childes prebrojavao glave vodei
vode rauna da nijedna uenica za koju je
unalnom odjelu velike
bio odgovoran ne odmagli. Bio je uvjeren da je posjeta raunalnom
financijske kompanije bila vrijedan potez, premda je veina ina njegovih uenica
u
nim objanjenjima njihovih operatera dok su govorili o
ostala zateena strunim
ajima (Childes se morao nasmijati kad im se u oima
svojoj opremi i ureajima o
pojavio neizbjean staklasti pogled). No ipak, sada su imale jasniji uvid u to
kako su raunala
unala pomogla takvim velikim meunarodnim
me unarodnim korporacijama da bi
mogle funkcionirati.
ne,
Sve prisutne i tone,
ne, nijedna glava izgubljena, nijedno tijelo izgubljeno.
Bilo je to sasvim dobro jutro. Childes je pogledao na sat: 11:47.
S mjesta gdje su stajali, iroka glavna cesta sputala se sve do luke, gdje su
se visoki jarboli usidrenih jahti lijeno
li njihali gotovo kao da im domahuju.
Imamo
Imamo jo malo vremena prije nego to se moramo vratiti na ruak,
rekao je djevojkama, pa pa zato ne bismo otili do luke?
luke?
Oduevljeno su vrisnule i za as as stale u vrstu po dvije. Childes ih je poveo
nakon to im jee rekao da tie priaju.
pri Po prvi put tog tjedna je osjetio da mu se
vraaa mentalna uravnoteenost, toplina sunca, djevojako ko brbljanje, normalnost
njihovog okruenja imala je svoj utjecaj. Nije ga samo iskustvo s mjeseevim
mjese
kamenom ostavilo s osjeajem
osje beskorisnosti, ve je i razgovor koji je vodio s
Amy nakon toga izvukao stara sjeanja
sje anja na povrinu za koja bi bilo bolje da su
sljedeih dana, mranija strana
ostala tamo gdje su i bila. Za vrijeme nekoliko sljedeih
njegovog odrastanja se vratila kako bi ga progonila, premda je shvatio da vie ne
mrzi svog oca; mrzio ga je dugo prije nego to je nauio io potisnuti takve emocije
zajedno s nekim drugim. I udno,udno, njegov otac je bio taj koji je forsirao takvu
vrst samopodlonosti. To je bio nainna in na koji se i sada ponaao, s odbijanjem
dogaajima i njegovom
roenim iz vlastitog istinskog potiskivanja; jezovitim dogaajima
vlastitom glasnom osvrtanju moglo se oduprijeti uz podrku sunanog sun dana i
normalnog okruenja. Jedino su mrani
mra noni sati bili saveznici njegove strave.
Childes je ugledao praznu klupu i est djevojaka odmah je odjurilo im im
je pokazao gdje je klupa, stiskajui
stiskaju se na ogranienom prostoru, smijui smiju se i
brbljajui.
i. Ostale su se naslonile na rukohvat preko puta.
U luci je sve bilo uskomeano od turista i stanovnika, automobili
automobili i bijeli
autobusi polako su se kretali kroz prometnu guvu, promiui promi
promiu pokraj gusto
parkiranih vozila uz sami rub pristanita. Dvije marine, ograene granitnim
prilazima, bile su prepune jahti i motornih amaca svih veliina i vrsta, otoni
ribarski brodovi s odvojenim brodskim prostorijama nalazili su se u udaljenijem,
mirnijem dijelu luke. Svjetionik se uzdizao na kraju jednog udaljenog
zakrivljenog doka uz tvravu, svjedoka iz prolih vremena kada je sluila kao
osmatranica i gradski tit. Trgovine i kafii okrenuti prema moru, s fasadama
ivih boja, starim i novim, uokvirivali su jednolini beton luke dajui cijelom
prizoru dojam razglednice. Tu i tamo mogla su se vidjeti stepenita koja su
ispresijecala terase tvorei uske prolaze koji su se strmo uspinjali, mrani,
mamili su prohladnou i tajanstvenou doseui gornje dijelove grada.
Dvije od vas e upravo napraviti svoje dobro djelo za ovaj dan u korist
starijih, rekao je Childes djevojkama koje su sjedile dok se polako pribliavao.
Pogledale su ga sa zanimanjem, a on je dodao: Dopustite profesoru da sjedne.
Da li se Isobel broji za dvije, gospodine? upitala je Kelly uz prikriveni
osmjeh, pokazujui u pravcu svoje pozamane kolske prijateljice koja je sjedila
na drugom kraju klupe, izazvavi jo jai smijeh i jedan glasan prosvjed.
Mislim da u sjesti na tvoje mjesto, Kelly, rekao je, dok ti napravi jo
jedno dobro djelo.
Ustala je, smijuljei se bez imalo zlobe, izazivajui pogledom, kao i uvijek.
Kako vi kaete, gospodine.
Posegnuo je za lisnicom. Djevojke, moete birati: vanilija ili jagoda.
Nema tutti-fruti; nema dvostruke okolade s bademima, nema trostrukog manga,
tangerine i umskog voaniega to komplicira ivot, OK? I jo dvije
dobrovoljke koje e pomoi Kelly da ih donese.
Isobel je ustala iste sekunde, dok su druge jo uvijek neto oduevljeno
uzvikivale, sjajnih oiju i bez oklijevanja rekla: Ja u joj pomoi, gospodine.
O, ne, uzviknuo je netko. Sve e pojesti usput. Komentar je izazvao jo
jau ciku i vrisku kod ostalih, i zlovoljan pogled kod punane Isobel.
Sad je dosta, rekao je Childes, sjedei na klupi i vadei dvije novanice
iz lisnice. Jeanette, hoe li ti otii s njima? Nasmijeio se sitnoj djevojci koja
se istog trenutka pridigla sa rukohvata na koji je do tada bila naslonjena.
Mislim da ti moemo povjeriti plijen.
Gotovo srameljivo je uzela novac, sputenog pogleda. Pamti to trebamo
donijeti, Einstein, rekao je Kelly, a za mene vaniliju. I pazite na cestu
gospoica Piprelly mi nikada ne bi oprostila kad vas ne bih sve doveo natrag.
Krenule su, Kelly i Isobel dijelei nekakvu tajnu alu, Jeanette kaskajui za
njima. Childes je gledao za njima sve dok nisu sigurno prele preko ceste
zakrene vozilima, a onda se opet okrenuo prema luci prema kojoj se
pribliavao veliki trajekt koji je spajao kopno i otok pripremajui se na
pristajanje na neto udaljeniji dio sjevernog doka. Jo dalje na puini, bijela
jedra su se poput mrlja ocrtavala na mirnoj morskoj povrini, u obliku malih
tuljaca, dok se iznad njih uti Trislander, avion za najvie dvanaest putnika koji
se koristio za redovni prijevoz izmeu otoka, poeo pripremati za slijetanje i iji
se prigueni zvuk motora inio toliko prirodnim, kao to je i zujanje pela za
vrueg ljetnog dana. Uvjerio je samog sebe da je amor oko njega, neprekidno
brujanje automobila, dijelovi razgovora koje bi uo u prolazu, tek prolazno
naruavanje mira koji je neprikosnoveno vladao ostatkom godine, ali ve samo
promatranje mora, njegove mirne povrine i gracioznih galebova, donijelo mu je
toliko potrebni mir.
Odmarajui se, bilo mu je drago to su se i djevojke opustile u njegovoj
blizini, oigledno uivajui u izletu koliko i on pratei ih. Poeo je postavljati
pitanja o raunalnom odjelu u zgradi Rotschild kako bi vidio koliko ih se
dojmilo, ali njihov razgovor je ubrzo skrenuo s edukativne teme; njihovi
komentari su mu se inili zanimljivima, ponekad ak i zabavnima, i prisjetio se
da takvi izleti esto puta urode boljim odnosom izmeu profesora i uenika.
Childes je planirao slian izlet s razredom iz Kingsleya, ali nije oekivao ovako
ugodno prijepodne, jer da bi djeake drao pod kontrolom potrebno je ipak neto
vie discipline koja bi svladala njihovu uroenu sklonost ka neposlunosti.
Kelly, Isobel i Jeanette su se vratile nosei kornete sa sladoledom i
djevojke su veselo skoile uzimajui svaka svoj sladoled.
Childes ne nasmijeio kad je Jeanette posegnula rukom u dep haljine i
izvukla ostatak novca.
Hvala, rekao je.
Hvala vama, gospodine Childes, odgovorila je, dok je osmjeh na njenom
licu izbrisao neto od uobiajene srameljivosti.
Da li ti je ovo to smo jutros vidjeli razumljivo? upitao ju je.
O da, mislim da je. Zautjelaje. Zapravo... veliki dio je.
Nije ni upola toliko zastraujue kad razumije. Vidjet e da e sve sjesti
na svoje mjesto kad savlada osnove. Vidjet e, rekao je hrabrei je, i
pogledao ostale. Hej, tko je uzeo moj sladoled?
Ups, oprostite, rekla je Kelly, uz prigueno hihotanje. Nisam ga
namjeravala pojesti. Nisam zaista.
Sladoled se ve poeo topiti, curio joj je preko korneta po prstima. Njen
sladoled, koji je drala u drugoj ruci i koji je bio ve napola pojeden, izgledao je
kao patuljak u odnosu na onaj koji je pruila Childesu.
Uzeo je sladoled, a ona je brzo polizala prste. im je to napravila, osjetio je
miris paljevine. udan miris. Kuhanog mesa. Samo jo gore, daleko gore. Smrad
zapaljenog tijela. Buljio je u Kelly, a ruka koju je drala kod usta bila je potpuno
crna, izgorena koa visjela je na kostima. Ruka je bila potpuno deformirana,
spaljena kanda.
uo je smijeh oko sebe, dolazio je iz velike daljine, premda su to bile
njegove uenice. Osjetio je neto hladno i ljepljivo na bedru, pogledao, i ugledao
bijelu kuglicu sladoleda koje se slijevala niz nogu.
Kad je ponovo pogledao u djevojke Kelly se smijala zajedno s ostatkom
grupe liui ruku koja je sada bila sasvim normalna, bez ikakvih deformacija.
 Cesta je bila iroka i tiha, promet slab.
Sve kuee su bile samostojee,
samostoje s vlastitim garaamaama i malim, dobro
odravanim vrtovima. Vrtovi koji su se nalazili iza kua kua su bez sumnje bili
prostrani, radilo se o etvrti
etvrti koja je lijepo izgledala bez obzira to su tu nisu
ivjeli bogatai. Automobil se polako kretao niz ulicu, voza je traio odreeni
odre
kuni broj, odreenu kuu.u.
Auto se polako zaustavio i voza
voza je promatrao odreenu enu ku
kuu.
Znalo je da nee e biti tamo: djevojica
djevoj ica sa smijenim piskutavim glasiem
rekla je na telefonu da njen tata vie ne ivi tu, da se preselio na otok. Naravno
da se mogla sjetiti kako se otok zove, piskutavi glasi je inzistirao na tome da
ima ve sedam godina, zar ne?
ekalo
ekalo je u autu, promatralo i bilo neprimje
neprimjeeno,
eno, bilo je rano subotnje
jutro, dan kada se stanovnici odmaraju od uobiajene
uobi tjedne guve i redovnog
ritma. Sada kada je kua a bila pronaena,
prona voza bi se mogao vratiti kad padne
no i kad ee mu tama pomoi.
pomo
Promatra je postao oprezniji, najednom je mala djevoj djevoj
djevojica dojurila od
nekud iza kue jureii za crnom mamakom. Drhtavo uzbuenje obuzelo je ogromno
tijelo.
Maka je skoila
ila na niski zidi en i ukoila
zidi kojim je vrt bio ograen uko se kad je
ugledala lik u sjeni koji je sjedio pognut u parkiranom autu. Dlaka joj se
io, ute ooi zasjale. Onda je maka
nakostrijeila, rep ukoio, ka nestala, pobjegla je
od straha.
Na istom mjestuu se pojavilo lice djevojice,
djevoj ice, znatieljno je gledala preko
ruba zida.
Lik u autu je gledao jo nekoliko trenutaka. Onda je otvorio vrata auta.
 Fran je ispruila ruke i noge i pospano zijevnula. Opet se vratila u krevet,
uivajui u ugodnoj klonulosti, zadovoljno mrmljajui.mrmljaju Okrenula se na svoju
stranu kreveta, zlatnosmee
zlatnosme kose rasute po licu i jastuku.
Vikend samo za sebe, za promjenu bez obveza, bez klijenata kojima treba
ugaati,
ati, bez sastanaka, telefonskih poziva. Bez laskavih novinara ili radio i
televizijskih producenata u potrazi za intervjuom s klijentima koji bi
najvjerojatnije zabranili takve teko steene
ste trenutke slobode iz vlastitog hira.
Bez odupiranja pokvarenim poslovnim suradnicima (ili ak i klijentima ne,
naroito klijentima) a) koji svaku razvedenu enu zdravog izgleda automatski
stavljaju u kategoriju divljai
divlja i koju treba uloviti pod svaku cijenu. Prilika da
provede vrijeme s pomalo zanemarenom Gabby, najboljim djetetom na cijelom
svijetu. O Boe, daj mi snage da siem si i pripremim
emim joj pristojan doruak za
promjenu. Ali ipak me pusti jo deset minuta u krevetu.
Gabby se ve prije toga uvukla u krevet da bi je poljubila za dobro jutro i
skvrila
ila se uz nju u toplom zagrljaju. Nakon to je obeala ala alicu toplog aja
koji e oivjetii njenu izmorenu mamu, Gabby je otila iz spavae spava sobe, veselo
dozivajui gospoicuicu Puddles, svoju maku.
Fran je osjetila olakanje kad je Douglas odluioodlu io ne provesti no kod nje
nije ba da su bile nekakve anse da bi ostao, obzirom na nain in na koji je titio
svoj brak. Douglas Ashby je bio pouzdan poslovni partner i sjajan, matovit
ljubavnik; na nesreu u za Fran, isto tako je bio i paljiv suprug (osim jedne
nevjere s njom) i nikada nije izbivao iz kue ku vie nego to je bilo potrebno.
Moda je to i bilo dobro: jedan ozbiljan mukarac u njenom ivotu se pokazao
kao previe. Znala je da Jonathan strahovito nedostaje Gabby, i bilo je situacija
u nekoliko proteklih godina kad je Fran poalila zbog beskompromisnog stava
koji je zauzela prema njemu, ali previe
pr je jednostavno bilo previe. Oboje su se
morali suoiti
iti s istinom: nisu bili dovoljno dobri jedno za drugo.
Ali, bilo bi dobro imati pokraj sebe muko tijelo u ovom trenutku.
Zabavljala ju je pomisao na to kako bi je velianstveno voenje enje ljubavi prole
noi ostavilo s jo veom om eljom sljedeeg
sljede jutra. Promrmljala je neto, a ovaj
put se u glasu osjetila frustracija. aj, Gabby, aj. aj. Spasi svoju mamu od
vlastitog zlostavljanja.
Fran se prisilila da sjedne, nabacala jastuke iza lea le a i udobno se naslonila
na njih. Procjenjivala je vlastiti odraz u ogledalu koje je stajalo nasuprot kreveta.
Jo uvijek izgledam dobro, rekla je sama sebi. Grudi vrste i tijelo jo uvijek
vitko. Kosa duga i bujna, sjaj koji za sada nije trebao pomo iz boice.bo Na sreu
lik je jo uvijek bio predaleko od ogledala da bi se mogle razabrati izdajnikeizdajni
bore oko oiju
iju ili vrata. Podigla je plahtu kako bi pogledala trbuh. Hm, mogla bi
vie panje posvetiti vjebama za trbuh prije nego to se dogodi da oputeno
postane mlohavo. S bedrima nema problema: vitka i lijepog oblika kao i
uvijek. teta to je takvo dobroouvano
dobroo tijelo tako rijetko u mukim rukama.
prouavala strop posut sitnim
Fran je ispustila plahtu. Nagnula je glavu unatrag i prouavala
tokicama. Moram neto napraviti s Gabby danas, danas, pomislila je. Otii
Oti u
kupovinu, popuniti zalihe hrane, zatim ruati ru ati negdje vani. To bi joj se svidjelo.
Moda naveer er u kino, pozvati Annabel da ide s njima i to bi joj se svidjelo.
Moram vie vremena provoditi s Gabby, k vragu i posao. Njena ker k je prebrzo
odrastala i nadmaivala vlastitu dob, postajala je pomalo preodgovorna za
nekoga tko je imao tako malo godina. Djetinjstvo je toliko dragocjeno da bi se
samo tako olako odbacilo. I bilo je iznenaujue, e, obzirom na to koliko je malo
vremena provodila s ocem, iz dana u dan je sve vie liila ila na Jonathana. Ne
samo da su oboje bili kratkovidni, njihova slinost
sli nost je prelazila granice obinog
obi
fizikog izgleda.
Fran je ula
ula da vani prolazi auto, zvuk motora gubio se u daljini.
i, ali bilo je beskorisno: premda je bila umorna, razbudila se,
Zatvorila je oi,
a po glavi joj se rojilo, kao i uvijek, bezbroj misli, veinaina potpuno beznaajnih.
bezna
Zato... zato joj mozak ne dozvoljava da se odmori kad ima vremena? I gdje je
Gabby s tim obeanim ajem?
Odgrui plahte, Fran je ustala iz kreveta i dohvatila tanku spavaicu
spava koja
je stajala prebaena
ena preko naslona stolice; odjenula je i krenula prema vratima.
Nagnuvi se preko rukohvata na vrhu stepenita povikala je: Gabby, Gabby, umirem od
ei tu gore. to se dogaa s ajem?
Nije bilo odgovora.

Promekoljila se i Childes je ostao miran, nije je htio probuditi.

Jedna dojka joj je bila otkrivena, njene obline predstavljale su izazov za
dodir. Odolio je.
Ali usne, malo otvorene u snu, bile su previe izazovne da ih ne bi okusio.
Poljubio ih je i Amy je otvorila oi.
o
Nasmijeila se.
Opet ju je poljubio i ovaj put mu je odgovorila na poljubac, jednu ruku je
prebacila preko ramena i vrsto
ga zagrlila. Premda su im se usne nakon nekog
ostal vrsto stisnuta jedno uz drugo, uivajui
vremena razdvojile, tijela su im ostala uivaju u
dodiru i toplini, ugodi koja je dolazila iz osjeaja bliskosti. Noge su joj se
razmakle kad je osjetila njegovo bedro i lagani pritisak njegovog tijela izmamio
joj je eznutljiv uzdah. Prsti su joj kliznuli niz njegova vrsta lea. Leali su
nepomino, htjeli su se gledati, vidjeti izraz lica, on dok joj je milovao bradavice
koje su stajale vrsto izdignute na malim, vrstim grudima, ona kad je ispruila
ruku ispod plahte mazei ga njeno, ali odluno. Njihovo voenje ljubavi je bilo
sporo i lagano, nijedno nije htjelo pourivati onog drugog, cijela prola no
provedena u vrtlogu: sad je bilo vrijeme uivanja, oputeno sjedinjenje,
uzbuenje koje nije nestajalo.
Navlaio ju je vlastitim jezikom i pokuala kontrolirati uzbuenje koje je
nezaustavljivo raslo, neponovljivo senzualan dodir kojem je nemogue odoljeti;
osjetivi da se nee moi jo dugo kontrolirati brzo je uao u nju, tako glatko da
se u trenutku osjetila ispunjenom, i prije nego to je shvatila da je promijenio
poloaj. Savila je noge oko njegovih lea i vrsto ga zagrlila.
Nije im trebalo puno vremena da dozive vrhunac, preplavio ih je osjeaj
blaenstva, na mahove, jedva im ostavljajui snage i vremena za disanje. Ostali
su zagrljeni, vrsto priljubljeni jedno uz drugo, sve dok im se osjetila nisu
umirila.
Razdvojili su se, oboje uivajui ak i u tome, da bi legli jedno pokraj
drugog, ekajui da im se smiri disanje.
Spavao si noas? upitala ga je Amy.
Nisam oekivao, ali jesam, vrsto, odgovorio je.
Bez snova?
Ne da bih se sjeao.
Dodirnula mu je lice i mogao je osjetiti miris njihovih tijela na njenim
prstima. Juer si izgledao oajno, rekla je.
Bojao sam se, Amy. Bojim se i sada. Zato sam vidio Kelly s tako
unakaenom rukom? Hvala Bogu da su se djevojke smijale pa nisu primijetile
koliko sam se bojao. Uhvatio ju je za ruku. to ako je to bio nekakav
predznak?
Ve si mi prije rekao da nisi vidovit.
Neto se u meni mijenja, osjeam da se neto dogaa.
Ne, Jone, zbunjen si i uzrujan zbog svega toga s mjeseevim kamenom.
Netko se poigrava s tvojim umom, namjerno te mui i sam si to rekao.
Stavljajui te misli u moju glavu?
Moda.
Ne, ne, to su gluposti. Takve stvari se ne dogaaju u zbilji.
Kriste! eksplodirala je. Kako moe rei tako neto? Zato uporno
izbjegava realnost cijele situacije?
Ti ovo naziva stvarnou?
Upravo se dogaa, zar ne? Mora se pomiriti sa samim sobom, Jone,
prestani se opirati neemu to je drugima neprirodno, a tebi prirodno. Prihvati to
posebno ulo koje ima bez obzira kakvo je i naui ga kontrolirati! Ve si
priznao da ti se nekakav vanjski utjecaj uvlai u misli, pokuaj razumjeti vlastitu
mo da bi se mogao braniti.
Nije tako jednostavno...
Nisam rekla da e biti. Nitko osim tebe ne moe odrediti to e odluiti
vidjeti ili misliti?
Znam da si u pravu i htio bih se sabrati, ali ini se da im proem jedan
ok, odmah dolazi novi koji e me samo jo jae pogoditi. Postaje neugodno.
Moram razmisliti, Amy. Nedavno si mi rekla neto to me mui sve od tada ali
meni treba malo vie vremena za odluku. Rekla si da postoje vrata koja treba
otkljuati samo mi je potreban klju.
Ne moemo li to zajedno?
Jo ne. Postoje stvari koje samo ja mogu rijeiti, molim te imaj jo malo
strpljenja.
Ako mi obea da odgovore nee kriti ni od mene ni od sebe.
To mogu obeati.
Vidjet emo.
Gladna?
Mijenja temu.
Zar je ostalo jo neto za rei?
Puno toga.
Poslije. to bi za doruak?
Ako nema konja, kava i tost e biti dovoljni.
Ako si toliko gladna, moe dobiti i bolje od kave i tosta.
Preputam ti izbor, ali moda bi bilo bolje da ja kuham?
Ti si moj gost.
Valjda nisam ugrozila vlastitu dobrodolicu ovih posljednjih dana.
Ni blizu toga. Kako je to tvoj tata prihvatio?
Bez komentara. Moram u kupaonicu.
Dobro. Ti se kupaj dok ja kuham.
istunac.
Nakon ovih nekoliko noi koje smo proveli zajedno?.
Moda ne. Osim toga, tvoja kada je ionako premala.
Ustao je iz kreveta i dograbio ogrta. Daj mi nekoliko minuta, rekao je
preko ramena dok se sputao niz stepenice.
Amy je zatvorila oi, ali ubrzo se namrtila.
U prizemlju se Childes brzo obrijao elektrinim brijaem i oprao i pustio
vodu u kadi za Amy. Otvorio je ormari u kupaonici i stavio lee prije nego to
se ogledalo zamaglilo. Potrao je uz stepenice, preskaui po dvije odjedanput,
navukao isprane traperice, platnene tenisice i sivu vestu dok ga je Amy
promatrala iz kreveta.
Tebe treba uhraniti, izjavila je.
 Za koju klaonicu? upitao je, a da nijedno od njih nije pronalo ni traak
humora u odgovoru.
Kada ti je vjerojatno puna, rekao je prelazei prstima kroz tamnu,
razbaruenu kosu.
Osjeam se kao zatoenica.
I ja, s vremena na vrijeme, ali ni to nije lako.
Opet si u dobrom raspoloenju.
Ve mi je prelo u naviku. Shvatio je da je bilo svojevrsne istine u tom
odgovoru: potiskivanje onoga sa ime se nije mogao suoiti, podsjetio je samog
sebe.
Poljubac e me izvui iz kreveta, rekla je Amy.
Da? to e te natjerati da sies?
Doi pa e vidjeti.
Voda e se preliti iz kade.
Ponekad stvarno izgubi sav smisao za humor.
A ti nisi uiteljica. Pruio joj je ogrta. Doruak je za deset minuta.
Childes ipak nije mogao odoljeti da se priblii krevetu, poljubi njene usne, vrat i
grudi, prije nego to se spustio u kuhinju.
Poslije, kad je Amy sjela s druge strane malog kuhinjskog stola da bi se
dogovorili to e raditi taj dan, blago kovrava mokra kosa i njegov plavi ogrta
jo jednom su je pretvorili iz uiteljice u uenicu.
Otii u kui i uzeti nekoliko stvari, rekla mu je, bacajui se na unku,
jaja i prepeenu rajicu s neskrivenim zadovoljstvom.
Hoe da idem s tobom? Nasmijao se njenom apetitu, mada se vie nije
udio injenici da joj je figura netaknuta bez obzira na ogromne koliine hrane
koje je jela. Zagrizao je u tost, jedino to je bilo na njegovom tanjuru.
Amy je odmahnula glavom. Bolje da idem sama.
Prije ili kasnije emo se morati pokazati, rekao je, mislei pri tom na
Paula Sebirea.
Bolje kasnije nego prije. Sada ima dovoljno briga.
Poinjem se navikavati na tvoje prisustvo.
Na trenutak je prestala jesti. I ini se... dobro, zar ne?
Da, ini se.
Namrtila se i nastavila jesti. Hou rei, ini se da je to ono pravo.
Ugodno. Ali i uzbudljivo.
Mislim da je.
Samo misli da je, rekla je tiho dok je jela.
Siguran sam da je. ak bi mi se moglo dopasti.
Da se preselim za stalno?
Ukipio se u stolici, ali izgledalo je da Amy nije primijetila.
 Mogli bi pokuati, nastavila je ne gledajui ga, vidjeti kako e se stvari
razvijati.
Ako ne eli uzeti u obzir stav svog oca, pomisli kako bi gospoica
Piprelley reagirala na ideju da dvoje njenih profesora ive zajedno u grijehu.
Barem smo mukarac i ena to bi nam moralo ii u korist. Osim toga,
Pip ni ne mora znati.
Kad na otoku ove veliine jedan kihne na jednom kraju, na drugom se
prehlade. Vjerojatno ve sad zna to se dogaa izmeu nas.
Onda nema problema.
Uzdahnuo je, dobro raspoloen. Ipak postoji razlika.
Amy je odloila no i vilicu. Pokuava se izvui?
Nasmijao se. Meni izgleda kao dobra ponuda. Ali...
Stao je. Pogledao je u nju, ali je nije vidio. Oi su mu bile irom otvorene.
Jone...? Nagnula se preko prepunog stola i uhvatila ga za ruku.
Aparat za kavu je radio negdje u kuhinji. Muha je udarala u prozorsko
staklo. estice praine su lebdjele obasjane sunevom svjetlou. Ipak, sve se
inilo mirno.
to ti je? upitala ga je Amy nervozno.
Childes je trepnuo. Polako je ustajao. Zaustavio se na pola puta. O ne...
stenjao je, ... ne to...
Zglobovi su mu se bijelili na tamnoj povrini stola, i najednom su mu se
ramena skupila dok je tako stajao pognute glave.
Amy je drhtala kad je opet podigao glavu i vidjela da je okiran patnjom.
Jone! povikala je kad je zateturao prema vratima i sruio alicu s kavom
koja se razbila o pod.
Brzo je odgurnula stolicu i krenula za njim u hodnik. Stajao je pokraj
telefona, drhtavih ruku pokuavajui okrenuti broj. Meutim nije uspio, ruke su
mu nekontrolirano drhtale. Gledao je u nju preklinjuim pogledom.
Uhvatila ga je za rame. Reci mi to si vidio, molila ga je.
Pomozi mi, Amy. Molim te, pomozi mi.
Ukoila se kad je vidjela da su mu oi pune suza. Koga Jone, koga hoe
da nazovem?
Fran. Brzo! Neto se dogodilo Gabby!
Imala je osjeaj da e joj srce iskoiti iz grudi, ali uzela je slualicu iz
njegovih ruku prisiljavajui se da povrati samokontrolu. Kad je upitala koji broj
da na zove najprije se, smijeno, perverzno, nije mogao sjetiti. Onda je poeo
nerazumljivo govoriti tako da ga je morala najprije smiriti prije nego to je uspio
ponoviti broj neto mirnijim glasom.
Zvoni, rekla je, vratila mu slualicu i stala tik do njega. Mogla je osjetiti
kako mu tijelo podrhtava.
Netko je s druge strane telefonske linije podigao slualicu i ula je glas.
Fran...?
 To si ti, Jonathane? O Boe, kako mi je drago da si nazvao!
Po glasu se vidjelo da je potpuno slomljena i Childes je zastao, strah ga je
posve svladao.
Da li je Gabby...? poeo je govoriti.
Neto strano se dogodilo, Jone, neto jezivo.
Fran... Sada su ga suze potpuno zaslijepile.
Gabbyna prijateljica Annabel. Nestala je, Jone. Dola je ranije da bi se
igrala s Gabby, ali nije se pojavila. Policija je tu s Melanie i Frankom i Melanie
je potpuno histerina od straha. Nitko nije vidio Annabel od jutros, jednostavno
je nestala. Gabbyje sva izvan sebe i ne prestaje plakati. Jonathane, uje li
me...?
Childes bi se u djeliu sekunde naao na podu da ga Amy nije vrsto
pridrala.
 Amy je Childesa odvezla u zranuzra luku, esto
esto ga pogledavajui,
pogledavaju lice mu je
bilo blijedo s tekim izrazom tjeskobe. Nije progovorio ni jednu rijerije za vrijeme
kratke vonje.
aj olakanja bio je pomijean sa osjeajem
Njegov osjeaj osjeajem aljenja za nestalu
djevojicu, jer je znao koja sudbina eka Annabel. Ono je pogrijeilo, bio je
siguran; njegova kerer je trebala biti rtva. I ono je ve vjerojatno znalo za
pogreku.
Amy je parkirala MG dok je Childes otiao potvrditi kartu. Pridruila mu se
ili priekati
u bistrou gdje su odluili pri Childesov let, razmijenili su tek pokoju rije.
rije
Kad su najavili let zagrlili su se i Amy je otila s njim sve do izlaza.
Njeno ga je poljubila prije nego to je krenuo vrsto ga grlei grle nekoliko
sekundi. Nazovi
Nazovi me bude li imao priliku, Jone,
Jone, rekla mu je.
Kimnuo je. Lice mu je bilo potpuno ispijeno. Onda je otiao, nestao kroz
prolaz zajedno s drugim putnicima za Gatwick, s torbom prebaenom preba preko
ramena.
Amy je izala iz zgrade zrane
zra ne luke i sjedila u autu sve dok avion nije
nestao u daljini. Plakala je.
 Childes je pozvonio i vidio da se netko miemi e iza mutnog stakla na ulaznim
vratima. Vrata su se otvorila i Fran je stajala pred njim, istovremeno sretna i
jadna.
Jonathane,, rekla je i koraknula prema njemu kao da e ga zagrliti; stala je
kad je ugledala lik koji je stajao iza Childesa i trenutak je proao.
Bog, Fran,, rekao je Childes napola okrenut prema ovjeku koji je doao s
njim. Vjerojatno se sjeaa detektiva inspektora Overoya.
Overoya.
Najprije zbunjenost, a zatim neprijateljstvo su promijenili
promijenili njen izraz kad je
pogledala preko njegovog ramena. Naravno, kako bih mogla zaboraviti? zaboraviti?
Namrtila se kad je pogledala u svog biveg supruga gledajui i ga upitno.
Objasnit uu ti kad uem,
u rekao joj je Childes.
Pomakla se korak u stranu kako bi ih pustila da prou u i Overoy je pozdravi,
utim dobio je samo mlaki odgovor koji nalae ista pristojnost.
meutim
Idemo sobu rekla je Fran, ali odmah su uli brze korake koji su
Idemo u dnevnu sobu,
dolazili s gornjeg kata.
Tata, tata! uli su Gabbyn uzbueni
uzbu glas nakon ega je i ona dojurila niz
ivi Childesu ravno u zagrljaj. vrsto ga je zagrlila, i prekrila mu
stepenice, skoivi
lice poljupcima i suzama. On je samo sklopio oi i vrstovrsto je zagrlio.
Jecala je kad je provalilo iz nje: Tata, odveli su Annabel.
Znam Gabby, znam.
znam.
Ali
Ali zato, tata? Da li ju je odveo zloesti
zlo ovjek?
Ne znamo. Policajci e
Ne sigurno saznati.
ee pustiti? Njenoj mami je teko bez nje, i meni on je moja
Zato je nee
najbolja prijateljica. Lice joj je bilo pokriveno mrljama od suza i oi o oteene
iza naoala.
icu
Smirio je djevojicu
icu i posjeo je na stepenice. I on je sjeo pokraj nje, izvadio
maramicu iz depa i kako bi joj obrisao lice vlano od suza. Skinuo je Gabbyne
naoale
ale i obrisao ih tiho razgovaraju
razgovarajui s djetetom na sebi svojstven nain.
na Ona
ga je cijelo vrijeme vrsto drala za ruku.
Overoy ih je prekinuo. Bit ee najbolje da odem i porazgovaram s
gospodinom i gospoom, om, hm
hm...
Berridge,, zavrila je Fran umjesto njega.
Samo idite,, rekao je Childes i zagrlio djevojicu.
djevoj Razgovarat emo kad
Razgovarat
zavrite.
Kratko kimnuvi Fran, Overoy je ubrzo izaao i zatvorio vrata. Fran ih je
odmah zakljuala.
 Kog vraga on radi ovdje? htjela je znati.
Nazvao sam ga prije nego to sam otiao s otoka, objasnio je Childes.
Doao je po mene na Gatwick i dovezao me.
Dobro, ali kakve veze on ima s ovim?
Childes je pogladio Gabby po kosi i ona je pogledala najprije jedno, a onda
drugo otkrivajui tjeskobu na njihovim licima. Chidles se nije htio svaati pred
kerkom.
Gabby, idi u svoju sobu. Mama i ja moramo razgovarati i doi u im
zavrimo.
Neete vikati jedno na drugo?
Jo uvijek se sjeala.
Ne, naravno da neemo. Samo moramo porazgovarati o neemu.
O Annabel?
Da.
Ali ona je moja prijateljica. I ja hou razgovarati o njoj.
Kad doem u tvoju sobu razgovarat emo koliko god bude htjela.
Digla se i stala na prvu stepenicu. Zagrlila ga je oko vrata. Obeaj mi da
nee dugo.
Obeavam.
Nedostaje mi, tata.
I ti meni, Nestako.
Popela se uz stepenice, zaustavila se na vrhu i manula mu prije nego to je
nestala u svojoj sobi.
Gabriel, viknula je Fran. Vrijeme je da se spremi za krevet. Ruiasta
spavaica ti je u gornjoj ladici.
uli su zvuk koji je nalikovao na protest i nita vie.
Imala je teak dan, rekla je Fran Childesu koji je jo uvijek stajao na
istom mjestu.
ini se da ni tvoj nije bio nita laki, odgovorio je.
Zamisli pakao kroz koji Frank i Melanie prolaze. Stajala je podalje
nekoliko trenutaka, promatrajui ga nesigurno; i onda se nala u njegovom
zagrljaju, glave naslonjene na Childesovo rame.
O, Jone. Ovo je prokleto teko.
Smirivao ju je kao i Gabby, njeno je gladei po kosi.
Mogla je isto tako biti Gabby, rekla je.
Nije odgovorio.
udno je, rekla je, ali jutros sam osjeala da neto nije u redu. Gabby je
bila tu dolje u kuhinji i pripremala aj i ustala sam iz kreveta da vidim zato me
nije zvala. Fran se umorno osmjehnula. Moe li vjerovati da je prosula eer i
brisala cijelu kuhinju da ja ne bih vidjela to je napravila? Annabel je vjerojatno
dola kroz vrt u to vrijeme kako bi se igrale. Moda je izala van na glavnu cestu
 nitko ne zna, nitko je nije vidio. O Boe, Gabby i Annabel smo svi toliko puta
upozoravali da ne izlaze na glavnu cestu!
I tebi i meni bi dobro dolo da neto popijemo, predloio je.
Bojala sam se poeti nisam znala hou li moi stati. Da sam se napila ne
bih bila od pomoi Melanie. Sad kad si ti tu, neto bih i mogla popiti. Ti si
oduvijek mogao kontrolirati moju potrebu za alkoholom.
Otili su u dnevni boravak, zagrljeni kao da su jo uvijek ljubavnici. Sve je
i dalje bilo ugodno i poznato unato udnim komadima namjetaja sakupljenim
nakon to je on otiao, pet godina ivota u toj kui je bilo teko zaboraviti; no
ipak se inilo davno, vie nije bilo dio njega, njegovog ivota. Izazvalo je udan
osjeaj, nimalo ugodan.
Sjedni, rekao je, ja u nam donijeti pie. Jo uvijek din i tonik?
Fran je kimnula. Jo uvijek. Meni donesi u velikoj ai. Bacila se na
kau, bacila cipele i skupila se u kutu, promatrajui ga cijelo vrijeme.
Jonathane, kad si nazvao jutros nisi imao prilike nita rei, ali sam kasnije
shvatila da si bio izbezumljen prije nego to sam ti ita rekla. Ne znam, im si
izgovorio moje ime osjetila sam ti nemir u glasu.
Hoe leda?
Nema veze, samo mi daj au. Jesi li bio uznemiren kad si nazvao?
Natoio je dosta dina i posegnuo za tonikom. Mislio sam da se neto
dogodilo Gabby, odgovorio je.
Gabby? Zato, to...? Glas joj je zamro, i onda je zatvorila oi. O ne, ne
opet, promrmljala je tiho.
Donio joj je din i tonik i Fran ga je netremice gledala dok joj je pruao
au. Reci mi, progovorila je, gotovo moleivo.
Childes je sebi natoio viski, zatim se vratio do kaua i sjeo pokraj nje.
Ponovo imam vizije.
Jone...
Jutros sam imao straan osjeaj da je Gabby u opasnosti. Da li joj je
mogao u ovom trenutku rei da je znao da im je ker u opasnosti, da je Annabel
oteta grekom? Cijeli dan mu se onaj drugi, perverzni um smijao, imao je
kratkotrajne vizije okrutnosti, stvorenje ga je, tko god i to god da je bilo,
neprestano muilo, stalno je bilo prisutno u njegovim mislima traei naina da
ga natjera da vidi te jezive slike. I zaudo, Childes je nakon nekog vremena
nauio kako se priviknuti na te prizore, jer je bio svjestan da je najgore ve
prolo, da Annabel vie nije mogla osjetiti nikakvo muenje. Nije mogla od
samog poetka. To je morao rei Fran.
Ali nije bila Gabby, bila je njena prijateljica, Annabel, ve je rekla
njegova biva ena.
Da, izgleda da sam pogrijeio. Kukaviki nain, ali morao bi joj priutiti
jo jedan ok prije nego to bi cijela istina izala na vidjelo. Samo polako, korak
po korak, rekao je sam sebi. Fran, ima neto to bi trebala znati.
 Otpila je veliki gutljaj kao da se htjela ohrabriti, svjesna da je njegova
intuicija uvijek znaila neto loe, nikada dobro. Izgovorila je umjesto njega,
nesposobna stati. Annabel je mrtva, zar ne?
Spustio je glavu, izbjegavajui njen pogled.
Franino lice se naboralo, pie se prolilo iz ae koju je drala drhtavom
rukom. Childes je uzeo au i stavio je na stol koji je stajao pokraj kaua.
Zagrlio ju je i privukao na grudi.
Grozno je, pokvareno, jecala je. O Boe, to e rei Frank i Melanie?
Kako im to rei?
Ne, Fran, jo im nita ne moemo rei. To e napraviti policija kad... kad
nau tijelo.
Ali kako u pogledati Melanie u oi, kako joj mogu pomoi ako znam?
Jesi li siguran Jone, jesi li potpuno siguran?
Isto je kao i prije.
Nikada nisi pogrijeio.
Ne.
Osjetio je da joj se tijelo ukoilo. Kad si pomislio da je Gabby oteta?
Odmakla se kako bi ga mogla gledati u oi. Za Fran se nikada nije moglo rei da
je budala.
Nisam siguran. Pretpostavljam da sam bio zbunjen zato to se dogodilo
tako blizu kue.
Namrtila se ne vjerujui i htjelaje jo neto rei, meutim, oglasilo se
zvono na ulaznim vratima.
To je sigurno Overoy, rekao je Childes s olakanjem. Ja u mu otvoriti.
Detektiv je imao sumoran izraz lica dok je iao za Childesom u dnevnu
sobu. Teko im je, rekao je.
A to ste oekivali? odvratila je Fran s takvom otrinom da su oba
mukarca ostala zateena.
Oprostite, to je bilo neumjesno, ispriao se Overoy. Kimnuo je kad mu je
Childes pokazao bocu s viskijem. Mogu li vam postaviti isto pitanje koje sam
postavio Annabelinim roditeljima gospoo Childes? Hou rei, jo uvijek je
Childes?
Childes izgleda bolje na zaglavljima pisama od mog djevojakog
prezimena tako da ga nisam mijenjala. I za Gabby je tako bolje. to se tie vaeg
prvog pitanja, ve su me vae kolege pitale nekoliko puta u toku dana i odgovor
je i dalje isti: Nisam primijetila nikoga za koga bih mogla rei da je djelovao
sumnjivo u posljednjih tjedan dana ili neto vie, pa ak ni u posljednjih
nekoliko mjeseci. Sad mi dozvolite da ja vama postavim dva pitanja.
Overoy je uzeo au s viskijem koju mu je Childes pruio i kratko su se
pogledali.
Izvolite sjesti, inspektore, nije vam ugodno stajati. Fran je posegnula za
svojim din-tonikom, vidjelo se da joj se ruka i dalje trese kad je uzela au. Ali
bila je i radoznala isto tako, u glavi joj se raala sumnja. Childes je preao preko
sobe i sjeo pokraj nje.
udno mi je to je Jonathan odmah vas nazvao samo zato to je imao jo
jednu od njegovih ozloglaenih vizija, i to ste vi odmah otili po njega na
aerodrom i dovezli ga. Hou rei, zato vi kad vas nije vidio koliko, gotovo tri
godine?
Ja sam upoznat s njegovim sluajem, gospoo Childes, njegovim
posebnim sposobnostima.
Da, znam da ste na kraju povjerovali u njih. Ali sve ostaviti samo da bi ste
se susreli s njim? Pitam se da li ste danas uope radili? Na kraju krajeva, ipak je
danas subota.
Ovaj put je Childes odgovorio. Zapravo sam ja nazvao inspektora
Overoya. Naao sam ga kod kue.
O, imao si njegov privatni broj.
Nita nismo htjeli sakriti od tebe Fran. Samo smo mislili ja sam mislio
da e biti dovoljno uzrujana zbog Annabelinog nestanka i nisam te htio jo vie
uznemiriti.
U oima joj se ogledao novi strah. Podigla je au s obje ruke, otpila, i
polako spustila au u krilo. Lea su joj bila ukoena, a glas nesiguran kad je
progovorila: Mislim da je vrijeme da mi kae cijelu istinu.

***

Bilo je kasno.
Childes i njegova biva ena su sjedili sami za stolom u kuhinji, na stolu se
nalazila veera pripremljena velikim naporom, a jeli su je s jo veim. U
Gabbynoj sobi je vladala tiina.
Trebala bih vidjeti kako je Melanie. Fran je zagrizla usnu, znak tjeskobe
koji joj je esto spoitavao u vrijeme dok su jo bili u braku.
Ve je prolo deset, Fran ne bi im trebala smetati. Osim toga, Melanie je
moda dobila sedativ, moda ve spava.
Ramena su joj se spustila. Ionako ne znam to bih joj rekla, sad kad si mi
sve ispriao. Moe li zaista biti toliko siguran?
Znao je to je mislila. Kad bih barem mogao sumnjati.
Ne, kao to sam ve rekla, nikada nisi pogrijeio... u tim stvarima. U
njenim rijeima nije bilo neslaganja, samo beskrajna tuga. Ali ovaj put je
drukije, zar nije? Ovo nije isto kao ono to se dogodilo prije nekoliko godina.
Otpio je gutljaj kave prije nego to je odgovorio. Nemam objanjenja. Ovo
udovite me poznaje na nekakav neobjanjiv nain, moe ui u moj um: kako i
zato je tajna.
Moda je sluajno naletio na tvoju pristupnu ifru.
Pogledao je iznenaeno. Ne razumijem.
 Fran je odgurnula svoj tanjur sa strane i stavila laktove na stol. Pogledaj to
ovako, uzmimo tvoja ljubljena raunala kao usporedbu. Kad hoe ui u drugi
sustav, potreban ti je poseban kod kojim e otvoriti vrata. Jednom kad ima taj
kod, moe ui u raunalnu memoriju podataka. Zapravo, dobije dijalog
izmeu dva raunala, jesam li u pravu? Dakle, moda taj drugi um ima tvoj kod
koji mu omoguava pristup sluajno ili na neki drugi nain. Ili moda
podsvjesno, ti ima njegov.
Nisam znao da te zanimaju takve stvari.
U pravilu me ne zanimaju, ali ono to nam se dogodilo posljednji put me
zaintrigiralo. Malo sam prouavala ne puno, tek toliko da bih mogla pokuati
razumjeti. I dalje mi puno toga nema smisla, ali bar sam upoznata s nekoliko
teorija koje se odnose na psiholoke fenomene. Priznajem da se sve to ini
pomalo smijeno, premda postoji nekakva zadovoljavajua logika u nekim. udi
me samo to to se nikada nisi dublje pozabavio sa samim sobom.
Postalo mu je neugodno. Htio sam zaboraviti sve to se dogodilo, a ne jo
dublje istraivati.
udno.
to?
Ma, nema veze. Nasmijeila se odsutno. Sjeam se da nikada nisi volio
prie u kojima bi bilo rijei o neem nadnaravnom. Uvijek sam to pripisivala
tvojoj perspektivi mikroipa; u tvom tehnikom mozgu nema mjesta za neto
tako romantino. Ironino je da netko poput tebe ima psiholoke poruke; ak bi
bilo zabavno da nije tako zastraujue.
Promijenio sam se bar malo.
Ba me zanima.
Raunala vie nemaju prioritet. Sada su samo posao i to samo jedan dio
mog vremena.
Onda si se stvarno promijenio. Ima li jo koje udo?
Drukiji nain ivota, moglo bi se rei oputeniji, vie vremena provodim
odmarajui se, uivam u stvarima koje me okruuju.
Nisi bio zagrieni radoholiar kad si bio ovdje Jone, premda si radio puno.
Bio si sa mnom i s Gabby kad god si imao vremena.
Sad mi je jasno da nije bilo dovoljno.
I ja sam bila kriva isto tako, i ja sam imala svoje zahtjeve. Ali sad je to
ionako prolost, nema smisla ponovo razglabati.
Nema, kao to si rekla: prolost. Stavio je alicu natrag na stol. Fran,
strah me toga da ti i Gabby budete ovdje same.
Stvarno vjeruje da je to udovite htjelo oteti Gabby?
Htjelo je doi do mene preko nje.
Otkud zna da se radi o istoj osobi? viknula je ljutito. I zato ga zove
to! Za Boga, on je demon, ali ljudske vrste.
 Jednostavno ne mogu o njemu razmiljati kao o ljudskom biu. Osjeaj
posvemanje pakosti je presnaan, previe neljudski. Kad svoje misli natjera u
moj um, ini mi se da mogu namirisati pokvarenost, gotovo mogu vidjeti
njegovu izopaenost.
Boe, ti si se promijenio.
Odmahnuo je glavom. Pokuavam ti opisati dojam koji ostavlja, osjeaj
trule pokvarenosti koji mi namee. Runo je Fran, i zastraujue.
Razumijem te Jonathane, i ne sumnjam u vizije, ne sumnjam da ti zapravo
proivljava te grozne stvari, ali jesi li siguran da ti je razum ostao netaknut?
Pokuao se nasmijati. Nikada nisi znala preutjeti. Hoe rei da li sam
lud?
Nisam to mislila. Ali da li je mogue da su ta jeziva iskustva izazvala
halucinacije? Budimo iskreni, toliko malo se zna o ljudskom mozgu i njegovom
potencijalu, pa prema tome tko moe rei koliko mu malo treba da se izgubi iz
realnosti?
Mora mi vjerovati: osoba, ako to hoe tako nazvati, koja je ubila
prostitutku i starca, i koja je osakatila mrtvog djeaka, je ista ona koja je
zabunom otela Annabel. Zna me i eli me povrijediti. To je razlog zato ti i
Gabby morate biti zatiene.
Ali kako je mogao znati gdje ivimo? Da li je i adresu proitao u tvojoj
glavi? To je sve skupa suludo, Jonathane!
Ne mogu sakriti svoju prolost od toga, Fran, zar ti nije jasno?
Ne, k vragu, nije mi jasno.
Kao raunalo, svje je u mojoj memoriji podataka i, kao to si rekla, pristup
je jednostavan kad ima ifru. Moda je otkrilo to mi se dogodilo prije, kako
sam vidio ona druga ubojstva. Neto je pomislio. Fran, da li si ovaj broj
stavila natrag u telefonski imenik?
Ne stari broj, ne nakon svih onih ludih poziva. Nisam mogla imati tajni
broj, ne uz moj posao, pa sam uzela novi broj koji je u telefonskom imeniku.
Childes se zavalio natrag u stolicu. Onda je to vjerojatno odgovor.
O da, to nije ljudske vrste, ali zna potraiti broj u telefonskom imeniku.
Nervozno je lupkala nogom.
Pokuao sam ti objasniti. Je ljudsko bie, ali u njemu ima neeg
neljudskog. To stvorenje je inteligentno, inae bi ga policija ve uhvatila do
sada, i ima dobru mo zapaanja.
Ne dovoljno dobru mo zapaanja da otme pravu djevojicu, prasnula je.
Ne, hvala... Stao je prije nego to je zavrio reenicu i taj osjeaj krivnje
umanjio je napetost koja je vladala meu njima. Stvar je u tome, nastavio je
Childes blago, da e ubrzo otkriti pogreku ako mu ve Annabel nije rekla.
Novine.
Mediji.
irom je otvorila oi. Jone, ako poveu...
 Prouavao je povrinu stola. Jo jednom emo proi kroz sve to. Previe je
sluajnosti oko djeteta koje je oteto i koje stanuje odmah do ovjeka koji je
pomogao policiji psiholokom detekcijom.
Ne bih to mogla proi jo jednom.
Razlog vie da se makne odavde neko vrijeme. Overoy je dogovorio da
netko uva kuu zbog vae vlastite sigurnosti, ali reportere ne moe drati
podalje. Kako stvari stoje, izgovorio se na to da policija uva Franka i Melanie,
ali to nee moi zavarati novinare. Biti e stalno oko kue im saznaju istinu.
Bio je paljiv sa sljedeim prijedlogom. Mislim da bi bilo dobro da obadvije
ostanete neko vrijeme kod mene.
Ne dolazi u obzir Jone, odgovorila je iste sekunde. Ja radim a Gabby ide
u kolu.
Nekoliko tjedana joj ne bi nakodilo, a ti bi mogla pronai nekakav razlog
da ne doe na posao.
Odmahnula je glavom. Hm, u agenciji ima previe posla i ne moemo si
priutiti da odbijemo klijente. Osim toga, Gabby i ja bi se prije ili kasnije morale
vratiti i to bi se onda dogodilo?
Nadam se da bi ubojica bio uhvaen.
Zanima me kako. To to ti predlae je nepraktino Jone, ali postoji
kompromis: Ja bih mogla biti kod mame. Ona bi rado da je Gabby pod njenim
okriljem i nije daleko od grada tako da mogu putovati na posao bez problema.
Zato se Gabby ne bi vratila sa mnom?
Odgovor njegove bive ene je bio otar i neopoziv. Sud je meni dodijelio
skrbnitvo.
Nisam ni rekao da nije.
Bio si dovoljno mudar da to ne kae. Uostalom, nije ti palo na pamet da u
ovoj situaciji ti predstavlja opasnost? Nisi se upitao da li je moda tvoj
takozvani muitelj doao u ovu kuu traei tebe?
O toj mogunosti je ve razgovarao s Overoyom dok su se vozili iz zrane
luke. Moda si u pravu, Fran, nemogue je biti siguran; ali to dokazuje da ne
zna gdje sada ivim.
to vie istrauje po tvom umu, vie e otkriti o tebi. Ustrajala je u tome
da Annabelinog otmiara ne naziva to.
Mo ne radi na taj nain, misli nisu definitivne. Imat e nekakvu ideju o
okruenju, ali ne i lokaciju. Zar se ne sjea da sam ja mogao opisati samo
podruje gdje su ubijena djeca mogla biti pronaena?
Bio si prilino toan, ali dobro, shvatila sam. Ali jo uvijek predstavlja
opasnost.
Morao je popustiti. Morat e imati zatitu ak i ako ode kod mame.
Uivat e u uzbuenju, zna kakva je.
Da, znam. Gabby nee ii u kolu?
 Ako misli da je tako najbolje. Moda pronaemo nekakvu koja je blizu
moje mame.
Jo bolje.
Dobro, slaem se. Fran je prola rukom kroz crvenkastu kosu i izgledalo
je da se malo opustila. Hoe jo kave?
Ne, pospan sam. Slae li se da noas ostanem ovdje?
Pretpostavila sam da hoe. Bez obzira na sve to se dogodilo izmeu nas
u prolosti, uvijek si dobrodoao ovdje. Dotakla ga je po ruci preko stola,
pokret tek neto malo nespretan, i on je odgovorio stiskom ruke i pustio je.
Moda nismo uspjeli usreiti jedno drugo na due vrijeme, ali imali smo lijepih
trenutaka.
Childes je bio umoran, ali se uspio osmjehnuti. To su bile lijepe godine,
Fran.
Za poetak.
Promijenili smo se u sebi, postali stranci.
Kada... poela je, ali on ju je prekinuo.
Prolost, Fran.
Spustila je pogled. Pripremit u ti krevet u sobi za goste. Ako hoe tamo
spavati... Rijei su namjerno ostavljene da vise u zraku.
Bio je u iskuenju. Fran nije bila nita manje poeljna nego prije i emocije
su navrle potaknute tekim danom zbog kojeg su oboje trebali fiziku utjehu.
Prolo je nekoliko trenutaka prije nego to je odgovorio.
Zbliio sam se s nekim, rekao je.
U njenom pitanju se moglo osjetiti da mu zamjera. Odreena kolegica s
koleda?
Otkud zna? Childes je bio iznenaen.
Gabby je bila prepuna dojmova o profesorici koju je upoznala kad je
posljednji put bila kod tebe. To ve dosta dugo traje, zar ne? Ne brini, moe
slobodno rei; odavno me prola ljubomora, osim toga ni nemam pravo na to
kad si ti u pitanju.
Zove se Aimee Sebire.
Francuskinja?
Samo ime. Ve je poznajem vie od dvije godine.
Zvui ozbiljno.
Nije odgovorio.
Ja sam upravo ula u vezu s oenjenim mukarcem, uzdahnula je Fran.
Mislim da nikada nisam znala dobro izabrati.
Jo uvijek si lijepa, Fran.
Ali odoljiva.
U drugim okolnostima ja...
U redu je, namjerno te izazivam. enska nezavisnost nije sve ono to se
ini da je, ak ni danas u ovo doba; toplo tijelo koje e zagrliti, jako muko
rame na kojem e zaspati, jo uvijek nam mogu biti potrebni, nama,
osloboenim enama. Polako je ustala sa stolica i po prvi put je primijetio da
ima tamne sjene ispod oiju. Donijet u ti posteljinu. Jo mi nisi rekao to ti i
tvoj prijatelj Overoy planirate s naim prijateljem ljudoderom. ekala je na
kuhinjskim vratima to e joj odgovoriti.
Okrenuo se u stolici i pogledao Fran i ton njegovih rijei izazvao je jezu u
njoj. Do sada je on traio mene, ulazio u moje misli. Overoy misli da je vrijeme
da preokrenemo situaciju.

Probudio se i osjetio da je jo netko u sobi s njim. Nekoliko sekundi se nije

mogao snai, blijedo svjetlo mu je bilo nepoznato, prigueni oblici
neprepoznatljivi. Dogaaji od prolog dana polako su se vratili. Bio je kod kue.
Ne, ne kod kue. Privremeno se vratio natrag u svoju staru kuu s Fran i Gabby.
Svjetlost je dolazila od uline svjetiljke.
Sjena se pribliila.
Childes je sjeo, naglo i odluno, osjetio je kako mu se tijelo koi od straha.
Teina na krevetu i zatim Fran koja je govorila tihim glasom.
Oprosti Jone, ne mogu spavati sama, ne veeras. Molim te nemoj se
ljutiti.
Podigao je plahte i ona se uvukla u krevet pokraj njega, potpuno blizu.
Osjetio je mekou njene spavaice na svojoj koi.
Ne moramo voditi ljubav, proaptala je. Nisam zbog toga dola. Samo
me vrsto zagrli.
Napravio je to je traila od njega. I vodili su ljubav.
 Opet se probudio u toku noi,
no i, puno kasnije, kad je bio u dubljem snu.
Ruka ga je zgrabila za rame i Fran je bila budna.
to je to? pitao je jedva ujno.
Ne ...
Opet se uo zvuk.
Gabby! rekli su istovremeno.
Childes je iskoio io
io iz kreveta i pojurio prema vratima, Fra Fran za njim,
osjeajui hladnou uu na golom tijelu izazvanu nenadanim strahom. Pokuao je
napipati prekida za svjetlo u hodniku, mamuran na trenutak, da bi nakon toga
ima u trenutku kad je upalio svjetlo.
osjetio otru bol u oima
Ugledali su crnu maku
ma kako stojii na otvorenim vratima Gabbyne sobe,
leaa izvijenih u obliku luka, s dlakom koja je strala poput milijun otrih bodlji.
Gospoicaica Puddles je gledala ravno ispred sebe, opakim pogledom, eljust
irom otvorena od bijesa.
Gabby je opet zavritala.
Maja dlaka se jo jae
jae nakostrijeila kao da ju je neto jo ja
jae uznemirilo.
Najednom je nestala niz stepenice.
U dva koraka su preskoili
presko ili podest i kad su uli u Gabbynu sobu nali su je
kako sjedi u krevetu. Neprestano je gledala u udaljeni kut sobe pokraj vrata, vr
ne svjetiljke bacao je duboku sjenu na njen ukoeni
blijedi odsjaj uline uko lik.
Nije ih pogledala kad su prili krevetu, samo je netremice gledala u tamni
kut, vidjela je neto. Neto to je njenim roditeljima bilo nevidljivo.
Kad ju je Fran zagrlila, brzo
brz je trepnula oima
ima kao da se probudila iz sna.
Childes ju je zabrinuto gledao kad je nervozno posegnula za neim to se
nalazilo na nonom
nom ormariu;
ormari pronala je naoale i brzo ih stavila. Jo jednom je
pogledala u mrani ugao.
Gdje je? jecala je dok je govorila.
Tko, Gabby, tko? upitala je Fran, njeno je grlei.
grle
Da
Da li je otila, mama? Izgledala je tako tuna.
tuna.
Childes je osjetio kako mu se koa na vratu jei. elo i dlanovi su mu bili
vlani od hladnog znoja.
Reci
Reci mi tko, Gabrielle,
Gabrielle, ponovila je Fran, reci
reci mi koga si to vidjela.
Dotakla
Dotakla me i bila je tako hladna, mama, smrzavala se. Annabel je
izgledala jako tuna.
 Negdje u dubini Childesovog bia poelo se oslobaati duboko
zaboravljeno sjeanje.
 Paket je stigao prvom jutarnjom potom u ponedjeljak i bio je naslovljen na
JONATHANA CHILDESA. Ime i adresa njegove bive ene bili su napisani
rukom, sitnim urednim rukopisom, ispisani velikim slovima. SmeaSme omotnica je
ine, deset puta sedam.
bila standardne veliine,
Unutra se nalazila uska, kartonska
karton ine u obliku etverokuta
kutija veliine
veliine
ine deset centimetara.
U kutiji su bili zguvani papirnati ubrusi.
Umotano u papirnate ubruse je bilo est predmeta.
uni prsti i palac.
Pet su bili siuni
esti je bio glatki, bijeli mjeseev
mjese kamen.
 ivot jee iao dalje; uvijek ide dalje.
Childes se vratio na otok poslije dva dana intenzivnog policijskog
ispitivanja i nakon to je otpratio svoju bivu enu i ker er njenoj mami koja je
ivjela u mirnom selu nedaleko Londona. Nije iao s njima, nije se elio sjeati sje
putovanja.
Premda policijskim slubenicima nije mogao vie pomoi,pomoi, pretpostavljao je
da mu je odlazak bio dozvoljen samo zbog toga to je to podrao detektiv
inspektor Overoy. Ni potanski peat pe na omotnici (jedno od predgraa)
predgra a ni
uredni rukopis nisu dali nikakve nove korisne podatke. Na ljepljivom dijelu
omotnice nije bilo nikakvog traga sline, omotnica je bila samoljepiva, a nisu
mogli otkriti jasne otiske prstiju niti na papiru i unutranjem dijelu kutije.
Prisustvo poludragog kamena naenog na meu dijelovima
ijelovima ljudske ake se
izbjei pojavu luaka koji
zadralo u tajnosti pred medijima: policija je nastojala izbjei
bi kopirao zloin.in. To je bila vjerojatna veza izmeu kidnapiranja i ostala tri
sluaja
aja koja su bila pod istragom, a koja nisu mogli zadrati u tajnosti,
ajnosti, meutim
me
vlast je opovrgla injenicu da vjeruju da su povezani.
Childesu je dobro dola njihova diskrecija i uspio je napustiti grad prije
nego to se moglo zakljuiti
zaklju da je i on na neki nain in povezan sa svim tim.
Njegov psiholoki kontakt s ubojicom
ubojic ostao je dobro uvana tajna. Patolog je u
svom izvjetaju napisao da su prsti odrezani s ruke kad je rtva ve ve bila mrtva.
To je bilo jedino to je donijelo nekakvo olakanje.
Annabelino tijelo nije bilo pronaeno
prona eno i Childes nije imao nijednu viziju uz
pomo koje bi se moglo odrediti gdje se tijelo nalazi. Pokuavao je prisiliti se,
ali bez ikakvog uspjeha.
Nita novo se nije dogodilo nekoliko tjedana.
 U snu je promatrao tamnokosog djeaka dje aka i znao je da gleda sebe.
Sjedio je u uskom krevetu, plahte oko njega su bile zguvane, i bio je mali,
jako mali. Govorio je, ponavljao je iste rijei rije i kao da izgovara besmislenu
litaniju.
... ti... ne moe... biti...
biti
Lik ene je stajao ispred kreveta, figura od bjelokosti, nepokretna u
mjeseevoj
evoj svjetlosti, prompromatrajui kao i on, sanjalaki. ki. Iz nje je otjecala
oajnikaka tuga, i kako je promatra
promatra u snu znao da promatra samog sebe dok je
bio dijete, znao je da je to bila njegova majka. Ali ona je bila mrtva.
... on... kae... ne moe...
moe ne moe... biti... mrmljao ao je djeak, i tuga
izmeuu majke i djeteta, izmeu
izme majke i sina, je postala neizmjerna.
I onda je djeak ak postao svjestan prisustva promatraa,
promatraa, njegove sjajne oi su
pogledale prema gore, u najtamniji ugao sobe. Gledao je ravno u samog sebe.
Ali trenutak jee proao prekinut tekim koracima koji su dolazili izvana. Isto
tako je nestala i sablasna vizija njegove majke.
Na vratima je stajala tamna sjena klatei klate i se i Childes, promatra,
promatra je bio
gotovo smlavljen oevim evim estokim bijesom koji je izbijao u zastraujuim
naletima, bijes voen en osje
osjeajem krivnje koji je za as ispunio cijelu sobu.
Childes se stisnuo, kao kad je bio dijete, u trenutku kad je pijani mukarac
navalio na njega uzdignute ake.
Rekao sam ti,, vikao je otac. Nikada Nikada vie! Nikada vie...
vie Djeak je
vrisnuo krijuii se ispod plahte od udaraca koji su pljutali.
Childes je pokuao viknuti, upozoriti oca da ostavi djeaka djeaka na miru, da nije
mogao sprijeiti iti da vidi duh svoje majke, da se vratila kako bi ga uvjerila, kako
bi mu rekla da njena ljubav nije ni nestala zajedno s tijelom izmuenim
izmu rakom, da
se ljubav uvijek nastavlja, da grob nije tamniar ar ili straar ili krvnik, i da e ga
uvijek voljeti i da ee to spoznati kroz rijetku sposobnost koju posjeduje da vidi vidi...
Ali njegov otac nije htio sluati, nije uo, uo, njegova srdba nadjaala
nadja je preostali
razum i emocije. Rekao je svom sinu da ne postoji ivot poslije smrti, da se smrt
nikada ne vraaa natrag da bi mu muila, da je njegova mama umrla puna mrnje i da
je zasluila vjeitu itu patnju jer je to Boja kazna onima ije je srce bilo iskvareno
mrnjom, i da nije mogla opet ustati i govoriti o ljubavi kad je bila ispunjena
odvratnim prezirom prema njemu, svom suprugu, djeakovom djeakovom ocu, i da ne
postoje due, duhovi ili prikaze i ak ih i Crkva porie, e, i ne postoj
postoji nita slino
tome, nita, nita...!
 Djeakov pla se pretvorio u jecaje i ovaj put ga je otac istukao jae nego
ikada prije. Uskoro mu je svijest poela blijedjeti, zatvorio je vlastiti um
namjerno odbijajui prihvatiti ono to se dogodilo.
Childes, mukarac, svjedok u snu je bio svjestan da se djeakov um
zatvorio pred onim to bi se bilo dogodilo.
Probudio se jecajui, kao to se budio prije puno godina kad je jo bio
dijete.

Jone? Dobro ti je?

Amy je stajala nagnuta nad njim, osjeao je njenu kosu na licu. Imao si
nonu moru, kao prije, ponavljao si iste rijei, onda si vikao na nekoga, vikao si
da prestane.
Teko je disao, brzo, grudi su mu se otro napinjale. Upalila je nou
svjetiljku i pogled na njezino lijepo lice, moda malo zabrinuto, donijelo mu je
olakanje.
On... on me natjerao... proaptao je.
Tko Jone? I to?
Brzo je doao k sebi. Childes je nepomino leao jo nekoliko trenutka,
skupljao vlastite misli, i pridigao se tako da je leao leima oslonjen na zid.
Amy je napola kleei sjela pokraj njega, sjena je jo vie naglaavale mekane
obline njenog tijela gotovo potpuno nagog osim plahte oko struka. Njeno je
odmaknula pramen tamne kose koji mu je pao preko ela.
to sam rekao u snu? upitao je on nju.
Mrmljao si, ali je zvualo kao: Ne moe ne, ti ne moe biti. Stalno si
ponavljao iste rijei i onda si poeo vikati.
Premda je bilo kasno nije bilo hladno; kroz otvoren prozor nije dolazio ni
daak vjetra.
Amy, Amy, mislim da mi je jasno, da razumijem, stenjao je.
Zagrlila ga je i naslonila glavu na njegovo rame. Uplaio si me, rekla je.
Reci mi, Jone, reci mi to razumije. Molim te nemoj nita skrivati od mene.
Prelazio je rukom niz njena lea, upijao toplinu njezinog tijela kroz dodir
prstiju, ne samo fiziki osjeaj topline. Poeo je govoriti, tihim glasom, u
poetku oklijevajui, prvi put glasno, i pred sobom i pred njom.
Kad je Gabby... kad je vidjela... kad je mislila da je vidjela Annabel te
noi... nakon to je Annabel bila... oteta... neto je u meni oivjelo, misao,
osjeaj, sjeanje. Neto to je bilo skriveno dugo, dugo vremena. Sloeno je, i
znam da neu moi objasniti, ali pokuat u, zbog samog sebe.
Amy se odmaknula tako da ga nije pritiskala svojom teinom.
Pretpostavljam da nitko zapravo ne eli mrziti vlastitog oca, nastavio je,
i zapamti, dugi niz godina on je bio moj jedini roditelj, tako da ta krivnja moe
imati malu ulogu u mom odbijanju da priznam odreene injenice koje se
odnose na mene samog. Ne mogu biti siguran, samo traim, Amy, pokuavam
pronai nekakve odgovore, racionalne, recimo.
Zautio je, kao da istrauje vlastite misli, pokuava ih dovesti u red, i Amy
mu je pokuala pomoi. Tvoj san, Jone. Moda bi trebao krenuti od njega.
Childes je prstima pritisnuo zatvorene oi. Da, rekao je nakon nekog
vremena, san, to je klju svega. Samo nisam siguran da je bio samo san, Amy.
Uhvatio ju je za ruku, i drei je pogledao prema prozoru na drugom kraju sobe.
Vidio sam samog sebe dok sam bio dijete otprilike Gabbyne dobi i inilo se
da ga gledam odozgo da gledam sebe kao da lebdim iznad njega. Djeak je
sjedio u krevetu, uplaen, ali nekako sam osjetio da je u njemu bilo radosti. Jo
netko je bio u sobi, Amy, lik koji je stajao obasjan mjeseevom svjetlou,
gledajui djeaka isto kao to sam ga i ja gledao. ena. Znam da je to bila moja
majka.
Duboko je uzdahnuo dok je Amy utjela i ekala. Lice mu je bilo izmueno
i svjetlucanje u oima odavalo je istovremeno i tugu i uzbuenje zbog onoga to
je otkrio. Ukoila se kad je rekao: Meutim, moja mama je bila mrtva ve vie
od tjedan dana.
Jone...
Ne, samo me posluaj, Amy. Gabby nije sanjala kad je vidjela Annabel te
noi. Zar ne razumije? Ona ima moju sposobnost, ona je vidovita, medij je
nazovi to kako god hoe, ionako je to tema koju sam cijeli ivot izbjegavao.
Gabby i ja smo jednaki, od mene je naslijedila tu mo. Ali moj otac, Bog mu
pomogao, batinama je izbijao takve stvari iz moje glave; odbio je prihvatiti
takvu sposobnost i nije mi dozvolio da je prihvatim! U mom snu sam ga gledao
kako je doao u sobu i tukao djeaka tukao mene! sve dok nisam izgubio
svijest. I to nije bilo prvi put, i sigurno nije bio posljednji. Natjerao me da
odbacim sposobnost, posebno ulo, natjerao me da potisnem tu sposobnost u
sebi kao da nikada nije postojala.
Ali zato bi...?
Ne znam! Osjetio sam ga, premda u snu. Bio je zbunjen i ljut i Bog, da,
bojao se ali postojao je i osjeaj krivnje! Moda je krivio sebe na neki nain
zbog toga to je ona umrla, ili... Zatvorio je oi kako bi se koncentrirao, kako bi
se sjetio ... ili moda zato to nije znao kako bi se ponaao posljednjih tjedana
dok je umirala. Bio je pijanica, sebinjak koji se nikada nije mogao suoiti s
vlastitim odgovornostima. Mislim da nije mogao podnijeti njenu patnju, nije joj
mogao pomoi u boli. Moda je ak bio i grub prema njoj i kasnije se sramio.
Moj otac ju je htio potpuno zaboraviti, ali moje vizije, moja privienja, mu to
nisu dozvoljavala. Ja sam unitavao barijeru koju je on podigao oko vlastitih
osjeaja.
Zautio je i duboko udahnuo zrak; zadnje rijei je izgovorio u jednom dahu,
nalikovale su nekontroliranoj bujici. Mislim da nikada neu saznati cijelu
istinu, Amy; mogu jedino rei ono to sam osjetio. Svjesno sam prezirao imati
ikakve veze s nadnaravnim, ponaao sam se kao dijete kojem se neprestano
govorilo da je neto loe ili da je neprirodno, pa ipak, ta moja sposobnost ostala
je duboko u meni. Moe li zamisliti sukob koji se dogaao u mojoj glavi u toj
dobi? Volio sam svoju majku i nedostajala mi je, htio sam njenu utjehu, a otac
me natjerao da se odreknem, da se odreknem moje percepcije. Pretpostavljam da
je svjesna strana mog uma konano dobila bitku, ali nije bila pobjeda koja je
mogla trajati zauvijek.
Amy ga je pomilovala po licu. To bi moglo objasniti toliko toga o tebi,
rekla je, i nasmijeila se. Moda ak i to to si izabrao krajnje logino
zanimanje. Jedino to je udno je to to nisi prepun frustracija, Jone.
Tko kae da nisam? Ukoio se u krevetu, svjestan vlastite napetosti. Ali
zato sada, Amy? Zato je sve to izalo na povrinu sada?
Nije se samo dogodilo, zar ti nije jasno? Poelo je prije tri godine.
Ubojstva one djece?
Nije li tada tvoje posebno ulo isplivala na povrinu? Meutim, tko zna
to si jo opazio tom svojom sposobnou, a pripisao si istoj sluajnosti?
Bio je zamiljen ali je onda rekao polako, Moda je trebao neki drugi um
da to oslobodi u meni. Dodao je jo tie: Netko je moda pronaao moju
ifru.
to?
Neto to mi je Fran rekla, izjednaavanje uma s raunalom i pristupnim
iframa. Usporedba nije vana, ali princip bi mogao biti. Iznenada se podigao
na koljena i nagnuo se. Jo neto to sam zaboravio o mom snu veeras, ako se
to uope moe tako nazvati. Djeak me vidio, Amy. Bio je svjestan mog
prisustva.
Odmahnula je glavom. Ne razumijem.
Pogledao je u mene dok je bio u krevetu. Pogledao sam u samog sebe,
Amy! Ne, nisam sanjao veeras; to je bilo sjeanje, pozivanje unatrag. Sjeam
se duha majke koji je dolazio, pokazivala mi je ljubav, govorila mi je da smrt
nije kraj; I sjetio sam se drugih oiju koje su me gledale ba te noi kunem ti se
da se sjeam te noi iz pozicije tog djeaka i te oi su pripadale nekom tko je
brinuo, kao moja majka, nekom tko je bio zabrinut za mene. Razumije li sada?
Tada sam imao mo da vidim budueg-sebe! Jesam li lud Amy, ili je to istina?
Imao sam mo da vidim budueg-sebe i veeras sam imao mo da se vratim i
vidim sebe u prolosti!
Drhtao je i ona ga je privila uz sebe. Jako je prisutno u meni, rekao je.
Boe, mogu osjetiti koliko je snana ta mo u meni. I... i...
Bljetavilo je bilo ispred njega, magliasto treperenje, pa ipak je znao da je
ta slika u njegovoj glavi, ne u sobi. Najprije mala, zatim se postepeno
izotravala, postajala okrugla, dobivala oblik.
Mjeseev kamen.
Ali ne. I dalje je rasla, mijenjala oblik, strukturu. Vie nije bila mjeseev
kamen.
Pukotine i krateri ispresijecali su njenu povrinu. Planinski vrhunci
zasjenili su njenu bjelinu.
 Ugledao je mjesec.
Sa slikom je doao stravian predosjeaj od kojeg je osjetio muninu u
elucu.
 ala
Jeanette je trala
ala preko okruglog travnjaka u pravcu znanstvenog odjela i
molila Boga da je nitko od osoblja ne vidi kako prelazi preko svetog zemljita.
Obila je oko kipa utemeljitelja koleda, slobodno putene tamne kose drei dre
knjige za sljedei sat vrsto ispod jedne ruke. Na sreu, u, sljedei
sljede sat je bila
informatika i gospodin Childes se rijetko kada naljutio, premda je ponekad znao
biti strog ako bi djevojke pretjerale
pretjer s neposluhom.
Osjetila je olakanje kad je pretrala
pretr ala travnjak i dola do okretita za
automobile za posjetitelje. Prola je kamene stepenice preskauipreska
preska po dvije
najednom i odgurnula staklena vrata da bi se nala pred novim stepenitem koje
je vodilo do uionice
ionice s raunalima
ra koja se nalazila na prvom katu zajedno s
laboratorijem. Knjige su joj ispale skoro na samom vrhu i morala se vratiti kako
bi ih pokupila. Jo jednom se popela.
Stala je ispred informatike
informati uionice
ionice kako bi se smirila. Tri puta je duboko
udahnula, prola prstima kroz kosu i ula.
Dobar
Dobar dan, Jeanette,
Jeanette , pozdravio ju je Childes namrtivi se. Kasni.
Znam
Znam gospodine, oprostite,
oprostite, rekla je, jo uvijek bez daha bez obzira to se
pokuala smiriti. Ostavila
Ostavila sam program u spavaonici jutros i nisam stigla otii oti
po njega. Obratila mu se bojaljivo i on joj se nasmijeio.
U redu,, rekao joj je. Da vidimo, ti e e dijeliti s Nicole i Isobel, pa e
onda ti raditi kad one zavre. Nadam se da ste smislite pristojan program koji
ete isprobati.
Testiranje
Testiranje pravopisa, gospodine.
gospodine.
Netko se smijuljio.
To je zaista za poetnike, Jeanette, ali bit e dobro,, rekao je Childes, i
To
onda dodao zbog cijelog razreda: Svatko od vas mora pronai i vlastiti na
nain na
koji e pristupiti raunalu,
unalu, ne postoje pre
preice kojima bi se moglo poeti.
po Treba
malo vremena da se shvati logika, ali kad to uspijete, sve e vam biti puno
lake.
Jeanette je povukla stolicu iza Nicole i Isobel i pogledala preko ramena u
zaslon koji su upotrebljavale. Vidjela je da se igraju s anagramom.
anagramom.
Childes je hodao od jednog raunala
ra unala do drugog, dijelio savjete i prijedloge
koji e im pomoi ii da poboljaju podatke u svojim programima i da budu
zanimljiviji.
Stao je iza Kelly i kimnuo s odobravanjem. Zapisivala je vrijeme kada su
brodovi izlazili i ulazili u lokalnu marinu, pod pretpostavkom da je imala jahtu
ili motorni amac
amac na vezu, potrudila se otiii kod upravitelja marine i raspitati se
za detaljne informacije o prometu u marini i pravilima. Kelly je postala svjesna
njegovog zanimanja i pogledala ga s osmjehom na licu.
Kao i uvijek si, pomislio je, malo previe samouvjerena, Kelly, ali ne mogu
porei da si najbistrija. Rekao je: Dobra vjeba, Kelly. Gleda u budunost?
Da, gospodine Childes, vrlo blisku budunost. Ali moja jahta je vjerojatno
na Bahamima.
Suzdrao se da ne napravi grimasu. Bez sumnje.
Okrenula se prema stroju, a on je promatrao kako spretno udara prstima po
tipkovnici. Jedina mrlja na ruci je bila mrlja od tinte i pitao se, ne prvi put, to je
uzrokovalo da vidi njenu ruku onako divljaki spaljenu prije nekoliko tjedana.
Pretkazanja nisu bila dio udne sposobnosti koju je posjedovao. Pa ipak, kao
djeak, zar nije vidio svog budueg-sebe? Bio je zbunjen i uplaen, ali vie nije
htio biti pokorna rtva ove grozne kletve, niti udovita koje mu se rugalo kroz
njegov vlastiti um. Childes je konano poeo ispitivati vlastito bie, taktika koju
je odluio isprobati u dogovoru s Overoyem, u potrazi za perverznom psihom
svog muitelja. Poar u kojem je izgorjela psihijatrijska bolnica jo uvijek nije
bila pripisana nikom odreenom, ali ni on ni Overoy nisu sumnjali da je to
poinila ista osoba koja je sakatila i ubijala i prije. Pretpostavljao je da je trebao
biti zahvalan na povjerenju koje je detektiv imao u njega, i Overoy je sigurno
napravio poneto kako bi sprijeio da se Childesovo ime dovede u vezu s
Annabelinim nestankom. Overoy je nastojao izbjei pogreke uinjene proli put
s medijima, ali Childes se jo uvijek nije mogao prisiliti da mu povjeruje u
potpunosti. Kad su posljednji put razgovarali, prije tri dana, Overoy mu je rekao
da je postavljen za glavnog koordinatora u istrazi koja se vodila za sva etiri
ubojstva, da je njegova veza sa Childesom od primarnog znaaja; ali naalost, za
sada nije postojao nikakav vrst trag koji bi mogli slijediti. Ima li moda jo
neto to bi mu Childes mogao rei i spasiti ga od toga da ispadne glup? Nita,
odgovorio mu je Childes, i onda mu je, gotovo se ispriavajui, spomenuo viziju
mjeseevog kamena koji se postupno pretvorio u mjesec. to je to znailo? Tko
bi k vragu mogao znati? I ne, jo uvijek nije bilo nikakvog kontakta s drugim
umom. Zapravo, nakon to je konano prihvatio injenicu da posjeduje
nadnaravnu sposobnost, Childes se sada pitao nije li ga napustila, kao nekakva
utvara koja nestane kad se usredotoi na nju.
Pitao se: Da li je sve gotovo? Da li je stvorenje, kao ubojica djece prije
toga, prestao postojati, da li se pretvorio u vlastitog krvnika? Da li je jezivim
vizijama i nonim morama doao kraj?
Gospodine, gospodine!
Kellyn glas se probio do njegove svijesti. Pogledao je u njenom pravcu i
vidio da sjedi okrenuta prema njemu, ovaj put gledajui ga zaprepateno.
to je Kelly? upitao je, ustajui od stola.
Neto nije u redu s mojim raunalom. Okrenula se prema zaslonu i
udarila akom po tipkovnici.
Joj! rekao je on prilazei. Stroj ti nije kriv. Treba se koristiti logikom.
Sad emo pogledati to se dogodilo.
 Nagnuo se i ukipio se od onoga to je ugledao. Rukom je grevito uhvatio
naslon njene stolice i osjetio lagani pritisak u glavi.
Zato si to napisala, Kelly? prisilio se da to izgovori mirno.
Nisam ja, gospodine, odgovorila je srdito. Samo se pojavilo i sve drugo
se izbrisalo.
Zna da je nemogue da se tako neto dogodi.
asna rije, gospodine, nisam nita napravila.
Dobro, izbrii sve i kreni ispoetka.
Djevojka je dotakla RETURN tipku. Nita se nije dogodilo.
Childes se, ne potpuno siguran u to da se moda nije poigravala s njim,
nestrpljivo nagnuo preko nje i pritisnuo istu tipku. Opet se nije dogodilo nita.
Kelly, jesi li...
Kako bih mogla? Ne postoji nain na koji bih mogla natjerati raunalo da
napravi tako neto.
Dobro. Pusti me da sjednem na tvoje mjesto.
Ona je ustala i Childes se polako spustio na njenu stolicu, nesigurno
gledajui u zaslon kao da ne vjeruje vlastitim oima. Ruke su mu nervozno
stajale iznad tipkovnice. Druge djevojke u razredu su ih radoznalo promatrale.
Pokuat emo s tipkom RESET, mrmljao je Childes mirnim glasom,
prikrivajui paniku koja ga je uhvatila. Ali nije mogao sakriti grake znoja koje
su mu za as izbile na elu.
Pritisnuo je tipku.
Zaslon se zatamnio, a on je osjetio olakanje.
Opet se pojavila samo jedna rije.
Zato to radi gospodine? Upitala ga je Kelly koja je stajala tik iza
njegovog ramena, oboje su bili zapanjeni i fascinirani.
Ne znam, odgovorio je. Nikako se ne bi smjelo dogoditi, nemogue je
da se dogodi. Moda je netko izvana uspio ui u raunalnu mreu. Vrlo teko,
pomislio je i onda se sjetio raunalo/mozak analogije koju mu je Fran
spomenula. Glupost, to nema nikakve veze s ovim. Opet je pritisnuo RESET.
Rijei su nestale. Onda se pojavile.
Ne elim izgubiti tvoj program, rekao je Childes Kelly, glas mu je bio
miran bez obzira na nemir koji je osjeao, ali bojim se da u morati.
Ovaj put je napisao HOME.
Zaslon se opet zacrnio, postao je crna praznina. Naslonio se na naslon
stolice.
I ukoio se kad je rije opet bljesnula na zaslonu.
Netremice je gledao u slova, irom otvorene oi, rije koja je blistala
zelenim svjetlom odraavala se u njegovim leama. Mala, raunalom ispisana
rije je bila:
 Neke od djevojica su se okupile oko njega, dok su one koje su ostale za
svojim raunalima iznenada poele vikati. Childes je odgurnuo stolicu i otiao
kod svake od njih. Na svakom zaslonu se nalazila ispisana samo jedna rije.
U oaju koji je uznemirio djevojke, posegnuo je ispod klupa i iupao sve
utikae, iskljuio sva raunala iz struje tako da su zasloni samo bljesnuli i ugasili
se. ekao je u sredini uionice, teko je disao, djevojke su se poele odmicati,
gledale su ga kao da je izgubio razum.
Oprezno se pribliio raunalu na kojem je Kelly radila. Kleknuo je, uhvatio
utika od zaslona i ponovo ga ukljuio u struju.
Zaslon raunala je oivio, ali ovaj put od rijei koja ga je tako uplaila nije
bilo ni traga.

Pronaao je Amy nakon zavretka sata, jedva se uspio smiriti i zavriti

predavanje, rekavi im da je ono to se dogodilo vjerojatno uzrokovano kvarom
ili upadom drugog raunala u sustav. Objanjenje je bilo jedva zadovoljavajue,
ali inilo se da su djevojke prihvatile njegove rijei.
Childes je odvezao Amy dalje od kole, sretan to su satovi bili prije pauze
za ruak tako da su mogli biti sami. Nije se zaustavio sve dok nisu stigli do
udaljenog vrha na klisuri.
Ugasio je motor i pogledao prema puini. Tek se nakon nekoliko trenutaka,
kad mu se smirilo disanje okrenuo prema njoj i rekao:
Tu je, Amy. Tu je na otoku.
 Dan je bio savren. Samo je nekoliko malih oblaka to su sliili sli na
pahuljaste pamune kuglice nepomino
nepomi no stajalo na istom mjestu kao da su
zalijepljeni na vedrom plavetnilu, nisu se micali jer u zraku nije bilo ni daka
vjetra. Sunce, bljetava vatrena kugla, sjalo je svom snagom. Preko mora se
inasta izmaglica i ostali otoci
spustila niska pauinasta oci jedva su se nazirali u daljini.
Mali motorni amci
amci ostavljali su bijele brazde na morskoj povrini dok su
jahte isplovljivale prema puini
pu u potrazi za vjetrom koji e im omoguomoguiti da
razapnu jedra. Blie obali, surferi su sjedili na svojim daskama, arena a jedra
beivotno su plutala na vodi. Pjeane
Pje plae su bile pune, samo je nekoliko
manje pristupanih uvala i zatona bilo mirno, utoita ita za one kojima je vlastiti
mir bio dovoljno dragocjen da dou
do u do njega preko otrih stijena.
Na vrhu koji se nalazio
nalazi iznad jedne od zatienih
enih uvala nalazio se La Roche
Ladies College, glavna zgrada, bljetavo bijela, svjetlucala je okupana sunevom
sun
svjetlou.
Savrena subota za Otvoreni dan, kada se osoblje i djevojke i uionice
prave vane pred inspekcijom. Vaan dan da za kolu: davanje nagrada, priznanja i
svjedodbi za uspjeh (ili za obino
obi enita postignu
sudjelovanje), i za openita postignua kole
i koleda tijekom cijele godine; govori koje dre upraviteljica, gospoica
gospo Estelle
Piprelly i lan upravnog odbora, Conseiller Victor Platnauer; recitacija vodee vode
djevojke u La Rocheu u skladu s dogaajem
doga ajem u tradicionalnom obliku rime (koji
je obavezan), ispit ivaca i dosjetljivosti (i vrlo esto izdrljivosti okupljenih
gostiju); prilika u kojoj se pokuava namamiti veii broj roditelja koji plaaju
kolarinu. Zabavan dan za kolu: razliite
razli igre na sreu,
u, lutrija, prodaja rabljenih
uniformi; ator sa jagodama i lagom, ator s demom, slatkiima i kolaima, kola
ator s hot-dogom
dogom i rotiljem, ator s vinom i bezalkoholnim piima, pi
gimnastike toke,
ke, zborno pjevanje, narodni plesovi; i u svemu se uivalo na
travnjacima.
Dan da se ne dogodi nita loe.

Veliki broj roditelja, automobili u potrazi za slobodnim mjestom na ve

prekrcanom parkiralitu i prilaznom putu, uzbuene
uzbu djevojke koje se pretvaraju
da nisu, smijuljile su se bez obzira na upozorenje da se moraju lijepo ponaati.
Childes je otiao iz raunalnog
ra kabineta kad je zavrila obvezna
roditelji/profesori diskusija. Sada ih je nemirno promatrao. Pokuao je to
neupadljivije pogledati svakoga tko je proao pokraj njega, ali nekoliko roditelja
je osjetilo nelagodu u njegovoj blizini.
 Nakon nekog vremena i on je osjetio da ga netko promatra. Brzo se
okrenuo i ugledao gospoicu Piprelly, samo nekoliko metara udaljenu od njega i
prividno ukljuenu u razgovor s grupom roditelja i profesora, kako ga paljivo
promatra. Pogledi su im se sreli i osjetili su udno prepoznavanje, saznanje koje
nikada prije nije bilo prisutno. Preko lica upraviteljice je prela sjena i Childes je
gledao dok je ona neto govorila roditeljima okupljenim oko nje, zatim se
odvojila i krenula prema njemu poznatim ukoenim korakom.
Usput je pozdravila nekoliko posjetitelja uz osmjeh koji je bio pristojan ali
nije pozivao na razgovor, i stala ispred njega gledajui ga ravno u oi. Trepnuo
je oima jer je vidio energiju koja je zraila iz nje, auru vitalnosti satkanu od
njenih boja. Pojava je bila toliko udesna i bila je neto to je vidio nekoliko
puta u posljednje vrijeme, sjaj poput plamiaka koji bi izblijedjeli im bi
pogledao u njih, ostavljajui ga smetenog i oaranog. Neobian prizor je nestao
kad je gospoica Piprelly progovorila i skrenula panju na svoje rijei.
Bilo bi mi drae da niste stajali tamo i prouavali svakoga tko je proao s
toliko pozornosti, gospodine Childes. Moda bi mi mogli rei ako neto nije u
redu?
Ta opasna svjesnost u njenim oima. Polako je poeo gledati upraviteljicu
kole u drugom svjetlu, nazirui dublja uvstva ispod krhke vanjtine. Ali odnos
se nije promijenio. Pitao se da li to njegovo novo vienje ove ene ima veze sa
zbunjujuim dogaanjima u njemu.
Gospodine Childes? ekala je na odgovor.
Potreba da joj sve kae je bila gotovo neizdriva, ali kako mu je mogla
vjerovati? Estelle Piprelly je bila racionalna, nije prihvaala gluposti, energina i
revna u nakani da postigne edukacijski maksimum. Ali to je to bilo u njoj to ga
je moglo toliko zbuniti, koju je neuhvatljivu ili prikrivenu kvalitetu
posjedovala koja bi promijenila njen lik?
Nestrpljivo je uzdahnula. Gospodine Childes?
Oprostite, zamislio sam se.
Da, bilo je oito. Oprostite mi, ali izgledate kao da vam nije dobro. Na
trenutak ste izgledali iscrpljeno, zapravo otkako vas nije bilo nekoliko dana.
Manja bolest, ljetna prehlada je bilo ono ime je opravdao boravak na
kopnu nakon Annabelinog nestanka. Oh, slegnuo je ramenima. Drugo
polugodite je pri kraju tako da u imati dovoljno vremena za odmor.
Nisam mislila da vam je nastavni plan popunjen, gospodine Childes.
Moda nije.
Imate neto na umu?
Kolebao se, ali nije bilo ni vrijeme ni prilika da bude potpuno iskren s
njom. Vjerojatno bi mu naredila da napusti kolu.
Ne, samo sam gledao roditelje, pokuavao ih povezati s njihovim kerima.
ista zabava. Jeste li ikada primijetili koliko su neke djevojke sline svojim
majkama ili oevima dok su druge njihova ista suprotnost? Nevjerojatno, zar
ne?
 Nije bila zadovoljna, ali imala je previe posla u tom trenutku da bi jo i
njemu udovoljavala. Ne, uope ne mislim da je to nevjerojatno. Predlaem da
se prestanete zabavljati i ponete druiti s naim gostima. Gospoica Pipprely
se upravo htjela okrenuti, ali je stala. Znate, gospodine Childes, ako imate
problema, moja vrata su vam uvijek otvorena.
Izbjegao je njen pogled, osjeao se nelagodno, u njenoj posljednjoj reenici
je bilo neto vie od obinog poziva. Koliko je stvarno znala o njemu?
Neu zaboraviti, rekao je, i pogledao za njom.

Amy je ugledala Overoya koji je pokuavao nalikovati roditelju u posjeti

ali samo je uspijevao izgledati kao policajac u civilu koji lovi depare, odavao
ga je otar pogled i ukoen stav. Morala se nasmijati: moda je tako izgledao
samo njoj budui je znala tko je i zato je ovdje. Odoljelaje porivu da mu mahne
i vikne Inspektore! Umjesto toga, rekla je dvjema trinaestogodinjakinjama
koje su joj pomagale u atoru sa jagodama i lagom: Zamijenite me malo i
pazite kako uzvraate novac. I samo etiri jagode u svaku posudicu, inae emo
sve potroiti prebrzo i neemo nita zaraditi.
Da, gospoice Sebire, odgovorile su jednoglasno, presretne zbog
ukazanog povjerenja.
Amy se polako udaljavala od atora pozdravljajui usput roditelje koje je
poznavala. Overoy je stajao ispod drveta, pijuckao fino vino iz plastine ae,
rukavi na koulji su mu bili zavrnuti do laktova, a sako nemarno prebaen preko
ramena.
Izgleda da vam je vrue, inspektore, rekla je Amy kad je dola do njega.
Okrenuo se prema njoj, iznenaen na trenutak. Dobar dan, gospoice
Sebire. Imali ste posla u svom atoru.
Jagode i lag se uvijek trae na ovakav dan. elite li da i vama donesem?
Vrlo ste ljubazni, ali ne hvala.
Pomoglo bi vam u prikrivanju.
Nacerio se kao odgovor na njeno laganje peckanje. Jako odudaram?
Vjerojatno samo zato to znam tko ste i to radite ovdje. Osim toga, ne
vidi se broj na policijskoj znaki.
Odmahnuo je glavom. Da, znam. ao mi je zbog toga, ali kako stvari to
je tu sam bez pomoi. Teko bi bilo uvjeriti moje efove da je za ovo trebala
posebna ekipa agenata osim toga otok je ionako izvan nae jurisdikcije. Na svu
sreu, inspektor Robillard je stari prijatelj, pa sam ovaj vikend kod njega u
obinoj posjeti.
Uinilo mi se da sam ga vidjela tu negdje sa suprugom.
Kao i ja, i on je na neslubenoj dunosti, pomae mi.
Trai nae udovite?
Da, malo je tee ako se uzme u obzir da ne znamo kako to izgleda.
 TO, znai: Jon odbija prihvatiti ubojicu kao ljudsko bie.
Primijetio sam. Osjeajui nelagodu, Overoy je protrljao obraz prstima
na kojima su se vidjele ute mrlje nikotina, pazei da ne prolije vino. Gospodin
Childes je, hm, udan ovjek na neki nain, gospoice Sebire, rekao je.
Amy se nasmijala. Ne biste li i vi, inspektore, bili da ste proli kroz sve
ono to je on proao?
Ne, ja bih bio jo gori: Do sada bih ve poludio.
Osmjeh joj je zamijenilo mrtenje. Moete biti sigurni da on nije.
Podigao je plastinu au izmeu njih kao da se brani. Nisam to htio rei,
gospoice Sebire. Zapravo, mislim da izuzetno vrsto stoji s obje noge na
zemlji, uzevi sve u obzir. Samo sam htio rei da je sve to je povezano s
njegovim psihikim sposobnostima udno, nita vie od toga.
Mislila sam da ste se do sada ve navikli.
On nije, a nisam ni ja.
Jon poinje prihvaati tu svoju sposobnost.
Ja sam to prihvatio ve puno ranije, ali ne znai da sam se navikao.
Grupa roditelja koja je prolazila je mahnula Amy i ona ih je pozdravila.
Opet se okrenula policajcu. Da li stvarno mislite da je ta osoba mogla doi
ovdje na otok?
Overoy je otpio gutljaj vina prije nego to je odgovorio. Zna da je Childes
ovdje, pa prema tome nije iskljueno. Mislim da se sve to pretvorilo u osobnu
osvetu prema Childesu.
Stvarno mislite da bi mogao itati Jonove misli na taj nain?
Da bi otkrio gdje je? O ne, nije ni trebao. Childesova ker, Gabriela, je
imala smijeni telefonski razgovor jedan ili dva dana prije nego to je njena
prijateljica oteta nije se mogla tono sjetiti kada i pretpostavljamo da je to
bio otmiar.
Spomenuo mi je to.
Nismo odmah saznali, ve kad smo kasnije jo jednom ispitali Gabrielu i
posebno je pitali da li je razgovarala sa strancem tih dana ili tjedana prije nego
to je Annabel nestala. Tada se sjetila poziva. Gledao je oko sebe, ali u oima
mu se vidjelo da se sjetio neeg neugodnog. Gabriela nije mogla opisati glas,
pa ga je oponaala. Najeio sam se samo dok sam je sluao. Ispio je vino do
kraja i okrenuo se oko sebe da pronae neto gdje bi mogao ostaviti au. Amy
ju je uzela.
Nastavite, molim vas.
Glas je bio udan, nalikovao je na duboko mumljanje. Grub, ali bez
ikakvog posebnog naglaska, nita po emu bi mogao biti specifian. Naravno,
ona je samo dijete i tko god da je bio s druge strane mogao je namjerno
izmijeniti glas, pa nam ak ni to ne moe pomoi. Naalost, kad je zatraio da
razgovara s njenim ocem, Gabriela je rekla da vie ne ivi s njima, da je tu, na
otoku.
Znai kad je otiao do kue...
 Otiao je tamo po Gabrielu, ili je barem htio napraviti neto. Nismo to
spomenuli Annabelinim roditeljima bilo bi bezosjeajno u tom trenutku, i ne
bi imalo smisla ali vjerujemo da je zamijenio Annabel za Childesovu ker.
Rekla je majci da se ide igrati s Gabrielom, pa pretpostavljamo da je oteta dok je
bila u Childesovom vrtu.
Jo niste pronali tijelo?
Overoy je odmahnuo glavom. Ni traga, rekao je maloduno.
Ali ubojici ni ne treba da tijelo bude pronaeno; ve nam se predstavio s
mjeseevim kamenom i njenim prstima.
Unato vruini, Amy je drhtala. Zato bi to napravio?
Mjeseev kamen? Ili mislite na sakaenje? Sakaenje tijela ima sve
oznake ritualnog, i mjeseev kamen bi mogao imati nekakvo znaenje.
Da li vam je Jon rekao to je sanjao?
Mjeseev kamen koji se mijenja u mjesec? Da, rekao mi je, ali koje je
znaenje? I zato se rije Mjesec pojavila na zaslonima u njegovoj uionici? I
da li je bilo stvarno?
I djevojke u razredu su vidjele.
Djevojke u pubertetu su u najosjetljivijim godina, prihvaaju sve sugestije.
Govorim o obliku masovne hipnoze ili kolektivne halucinacije. Te stvari i nisu
toliko rijetke, gospoice Sebire.
Okolnosti nisu bile...
Podigao je ruku. I mi smo samo prihvatiti mogunost. Ne bih bio ovdje da
mislim da je Childes sve izmislio, i radim na jednoj odreenoj mogunosti koja
bi mogla rasvijetliti sluaj, ali moram istraiti jo neto.
Moda je Mjesec neije prezime?
Prvo na to sam pomislio, pa sam provjerio da li je ubijena prostitutka
imala ikakvog poznanika ili redovnog posjetitelja koji bi se tako zvao. Za sada,
nije. Isto tako sam provjerio popis zaposlenih i pacijenata u bolnici, ali ni tamo
nisam nita pronaao. Neke stvari se poveu prije ili kasnije to je uobiajeno u
policijskim istragama.
Postoji li nain da vam pomognem? ponudila je Amy.
Da bar postoji potrebna nam je sva pomo koju moemo dobiti. Samo
pripazite vidite li da se netko oko Childesa ponaa sumnjivo. Zapamtite, ubojica
je pokuao doi do njega preko keri; sljedei put bi mogao preko vas.
Mislite li... mislite li da je sada ovdje?
Uzdahnuo je, i dalje gledajui okolo. Teko je rei. Osim toga, to
imamo? Rije na raunalnom zaslonu? Nita nam ne govori, zar ne? Ali ako je
ovdje, saznat e gdje Childes ivi dovoljno je da pogleda u telefonski imenik i
vidjet e da postoji samo jedan Childes.
Osigurali ste kuu? upitala je Amy uznemireno.
Ovdje nemam ovlasti, gospoice Sebire.
Inspektor Robillard...
 to on moe napraviti? Dosta sam se namuio da bi me sasluali moji
vlastiti ljudi, to mislite da bi inspektor Robillard, koji ionako misli da sam
pomalo izgubio kompas, mogao rei svojim nadreenima?
Ali Jon ostaje bez zatite.
Moda danas smislimo neto. Childes ima jedno od svojih osjeaja glede
sigurnosti djevojaka, zato sam ja ovdje i zato sam uvjerio Geoffa Robillarda da
mi pomogne. Nismo ba brojni, priznajem, ali u ovim uvjetima, sve to moete
dobiti. Razmiljali smo o tome da sve ispriamo upraviteljici, ali koji razlog
bismo mogli navesti kao opravdanje za nae prisustvo? Nisam siguran u sve to,
ali ne bih htio da se neto dogodi a da nismo poduzeli barem nekakve mjere
predostronosti.
Amy je polako prouavala Overoya dok je govorio. Mislim da je Jon imao
sreu to je u vama pronaao saveznika, rekla je. Teko je zamisliti da bi ga
bilo koji drugi policajac shvatio ozbiljno.
Overoy je pogledao u stranu, bilo mu je neugodno. Dugujem mu, rekao
je. Osim toga, on je veza zato bi mu inae taj luak poslao mjeseev kamen?
Iskreno, gospoice Sebire, Jonathan Childes je sve to imamo. Nastavio je
promatrati ljude koji su prolazili, traei neto neodreeno, neiji oprezan
pogled, udan pokret koji bi otkrio neiju neprirodnost bilo kakvu nijansu koja
bi izuenom oku bila dovoljna da izdvoji sumnjivca. Do sada, sve se inilo
normalnim; ali dan je tek poeo.
Amy je upravo htjela otii kad je Overoy rekao: Da li vam je ispriao to
je Gabriela sanjala?
Stala je. Kad je Gabby vidjela Annabelu nakon to je bila oteta?
Kimnuo je.
Da, ispriao mi je.
Nije bio samo san, zar ne?
Jon vam je ve rekao.
Nije bio siguran. Rekao je da su on i gospoa Childes uli da Gabby vie
usred noi iz druge sobe i nali su je da sjedi u krevetu, jako uznemirenu i
tvrdila je da je sanjala Annabel. To su bile njegove rijei. Mene zanima da li je
zaista sanjala. Nije vano, gospoice Sebire; samo sam radoznao. Da li Gabby
ima istu mo kao i njen otac? Promaklo mu je da su njegove rijei potresle
Amy.
Jon ne vjeruje da je bio san, odgovorila je potpuno smetena. Moda vam
je to rekao kako bi je zatitio...
Od mene?
Posljednji put ste dozvolili da stvari izmaknu kontroli; nije htio da Gabby
prolazi kroz ono to je on morao. udi me da vam je to uope spomenuo.
Nije. Gospoa Childes mi je rekla, a on mi je to poslije objasnio kao
nekakvu nonu moru.
Moda ni ja nisam trebala rei drukije.
 Ovaj put je bio svjestan toga da je njeno poetno oduevljenje bilo
prigueno, i pogreno, pretpostavio je da je poalila to mu se pribliila. Kao
to sam rekao, nije vano, pustimo to. ao mi je to jo uvijek nema povjerenja
u mene. I bilo bi mi ao kad bih mislio da Childes skriva od mene neto vano.
Sigurna sam da ne bi, inspektore. Ovog trenutka je Jon jako uplaen.
Iskreno, nije jedini: forenziari su mi dali da vidim fotografije i znam to
je taj manijak u stanju napraviti.
Ne vjerujem da elim znati vie od onoga to ve znam. Amy je
pogledala prema atoru s jagodama i lagom. Moram se vratiti i pomoi
djevojkama; imaju previe kupaca.
Ja i inspektor Robillard emo cijelo poslijepodne biti tu negdje i molim
vas, ugledate li bilo to sumnjivo javite jednom od nas dvojice. Mislim da se
nita nee dogoditi dok su svi ti ljudi ovdje, ali nikad se ne zna. Oh, i gospoice
Sebire, dodao je kad se okrenula, ako me opet sretnete sluajno, nemojte me
zvati inspektore. Nasmijeio se, ali ona je oito razmiljala o drugim stvarima
jer je samo rekla:
Nastojat u ne zaboraviti. To je bilo sve to je rekla, i zatim se izgubila u
guvi koja je vladala oko atora.

Pogledao je na sat: uskoro e poeti gimnastike i plesne toke.

Childes je paljivo promatrao kad su posjetitelji i osoblje krenuli prema
glavnom travnjaku koji se nalazio iza glavne kolske zgrade. I dalje je osjeao
nemir, premda se nita nije dogodilo to bi trebalo izazvati zabrinutost. Nije
vidio nikoga tko bi se izdvajao svojom pojavom, nikoga od koga bi ga podilazila
jeza, reakcija za koju je znao da e se dogoditi im pogleda osobu stvorenje
koje je traio. Stvorenje koje je trailo njega. Da li je mogue da nije bio u
pravu? Da li je ideja da je to bilo na otoku pogrena pretpostavka? Nije mislio,
osjeaj je bio presnaan, pre intenzivan.
Childes je krenuo za posjetiteljima, ugledao je i policajca s otoka,
Robillarda, meu njima; ni Overoy vjerojatno nije bio daleko.
ivahan razgovor oko njega, nasmijana lica, vedre boje u pokretu i brujanje
svojstveno raznovrsnim dogaanjima sve sudionici u atmosferi normalnosti.
Zato je bio toliko sumnjiav? Nije bilo znakova upozorenja, nije bilo osjeaja
otvorene opasnosti; samo podrhtavanje koje je osjeao u dubini svog bia; nemir
koje se polako uvlaio, nekakva napetost. Nije bilo prepoznavanje, ve teka,
maglovita spoznaja bez definicije, nejasna. Osjetio je da ga promatraju neije
oi i najednom se bojao okrenuti se. Prisilio se.
Paul Sebire je stajao udaljen nekoliko metara, prividno u razgovoru s
Victorom Platnauerom, meutim netremice je gledao u Childesa. Financijer se
naglo ispriao i odluno krenuo prema njemu.
Nemam namjeru napraviti scenu, Childes, ali mislim da je vrijeme da vi i
ja ozbiljno porazgovaramo, rekao je Sebire grubo kad je doao do njega.
 Childes je na trenutak zaboravio ono to ga je muilo do tada. Spreman
sam razgovarati o Amy kad god elite, odgovorio je s mirnoom koju nije
osjeao.
elim razgovarati o vama, ne o mojoj keri.
Stajali su gledajui se ravno u oi, ljudi oko njih su prolazili kao rijeka koja
tee oko stijena.
Otkrio sam neke stvari o vama, nastavio je Sebire, koje su prilino
uznemirujue.
Da, mislim da ste vi zapoeli s istragom o meni. Mora da ste se iznenadili
kad ste shvatili da Amy zna sve o mojoj prolosti.
To da li ste joj ve bili rekli ili ne, nije ono to me brine. Ono to me brine
je to da ste bili pod policijskom istragom
Childes je jedva ujno uzdahnuo. Znate o emu se radilo, ne vidim razlog
zbog kojeg bih se morao opravdavati.
Tono, pretpostavljam da ste bili osloboeni sumnje, ali neto vam moram
rei Childes: ne vjerujem da ste stabilni. To ste nam otkrili kad ste bili kod mene
na veeri.
Gledajte, neu se svaati s vama. O meni moete misliti to god elite, ali
istina je da ja volim vau ker i ak bi i vama trebalo biti jasno da ona uzvraa
istim osjeajima.
Samo je zaslijepljena, mada sam Bog zna zato. Znate li da Aimee nisam
vidio od kada se preselila k vama?
To morate rijeiti s njom, gospodine Sebire. Ja joj sigurno nisam zabranio
da se via s vama.
Ona nije za nekoga poput vas. Povisio je ton i nekoliko ljudi ih je
pogledalo.
To Amy mora odluiti.
Ne, nee...
Ne budite smijeni.
Kako se usuujete...
Jedan mukarac je stao izmeu njih dvojice. Paul, mislim da je vrijeme da
krenemo prema travnjaku, rekao je Victor Platnauer umirujuim glasom.
Uskoro e poeti predstava i moram odrati svoj uobiajeni govor. Kratko se
nasmijao. Nastojat u ovaj put ne biti previe dosadan, dovoljno ste mi
predbacivali posljednji put. Oprostite, gospodine Childes. Ima neto o emu bih
htio razgovarati... Ljubazno je odveo financijaa, nastavljajui svoj monolog
umirujuim tonom, oito nastojei izbjei sve to bi moglo pokvariti ostatak
dana.
Childes je gledao kako odlaze, alei zbog kratkog, ali zajedljivog
razgovora izmeu njega i Sebirea, i dalje nezadovoljan zbog injenice da se jo
nita nije rijeilo. Nije imao namjeru tako duboko se zaljubiti u Amy koji
mukarac ili ena svjesno priznaju da su ranjivi ali budui se dogodilo, uinio
bi sve da je zadri. Premda javna prepirka s njenim ocem sigurno nee pomoi.
A kad je ve kod toga, ni to to je spavao sa Fran isto nije moglo pomoi.
Odbacio je pomisao na to to se dogodilo izmeu njega i Fran, ali krivnja je bila
ustrajan podsjetnik.
Sad je bio okruen tek s nekolicinom ljudi, veina ih se ve nalazila na
velikom travnjaku iza kole. Umjesto da krene za njima, Childes je krenuo
duim putem, provjeravajui mirnije dijelove kolskog terena, pomno pazei na
raslinje i drvee du ograde, zagledavao se u udaljene prolaze i zaklonjene
kuteve same glavne zgrade i okolnih pripojenih dijelova.
Galebovi koji su lijeno letjeli iznad njega iznenada bi nestali iz vidokruga
kao da zaranjaju iza strmih stjenovitih vrhova; do svijesti mu je dopirao zvuk
valova koji se razbijaju o stijene; zaustavio se i paljivo sluao. Velika dlakava
pela glasno je zujala koprcajui se na puteljku kojim je iao. Nije mogla
poletjeti. Sunce je i dalje sjalo nesmanjenom estinom zbog koje je neto
bljeskalo iznad zemlje nedaleko mjesta gdje je stajao.
Childes je krenuo dalje, paljivo prekoraio preko pele koja se i dalje
borila s gravitacijom. Jedva ujno utanje negdje s njegove lijeve strane
natjeralo ga je da se jo jednom zaustavi dok nije shvatio, s olakanjem, da je
grmlje odakle su se uli zvukovi bilo nisko i da se u njemu nije moglo sakriti
nita vee od ptice ili omanje ivotinje. Krenuo je dalje.
amor glasova ga je iznenadio im je skrenuo iza ugla, uurbani pokreti u
otrom kontrastu s mirnoom koju je ostavio iza sebe. Klupe i stolice su bile
postavljene u dugakim redovima nasuprot glavne zgrade ostavljajui veliku
zelenu povrinu izmeu njih i terase gdje e se odrati manifestacija iza koje su
slijedili govori i dodjele nagrada. Posjetitelji i djevojke su posjedali na klupe;
ivopisna mjeavina raznolikih boja razasuta po jednolinom zelenilu travnjaka.
uti avion, svojevrsni zatitni znak otoka, nisko je preletio, dok su se zeleni
vrhovi visokog bujnog drvea otro uzdizali prema izrazito plavom nebu.
Childes je proao uz ljunanu stazu koja je vodila uz travnjak, vidio da su
sva sjedala namijenjena osoblju i poasnim gostima zauzeta, i produio prema
stranjim redovima. Pronaao je prazno mjesto, sjeo i ekao da program pone.
Na terasi je sjedila gospoica Piprelly zajedno s lanovima upravnog
odbora, predstavnicima roditeljske udruge i odabranim profesorima za dugakim
stolom na kojem su stajale nagrade, svjedodbe, nagrade lutrije i pomalo
staromodan mikrofon. Nekoliko irokih kamenih stepenica je vodilo do terase i
stare kamene zgrade koja se mrano izdizala iza njih gdje su se nalazile uionice
i spavaonice, dok je bijeli toranj novije zgrade, u kojoj su se nalazile zbornica i
gimnastika dvorana, velianstveno dominirao bacajui u sjenu sve ostalo.
Svi su se umirili kad je ravnateljica La Rochea ustala kako bi odrala govor
i Childes je, osjeajui toplinu sunca na leima, poeo sumnjati u vlastite
strahove.
 Jeanette je leala na krevetu, glava joj je bila
bila poduprta jastucima, koljena u
visini brade preko kojih je navukla rub svijetloplave haljine, nogama u bijelim
dokoljenicama uprta u zguvani pokriva.
pokriva U rukama je drala ofucanu Pierrot
lutku naslonjenu na koljena, iroki nabrani ovratnik uokvirivao je njeno n glatko
lice plaljivog izraza.
Neraspoloeno je upkala
upkala pamune
pamu ne kuglice na lutkinoj tunici. Jeanette je
trebala biti vani s ostalim djevojkama iz svog razreda, ali se iskrala jer je samo
htjela biti sama. Svima su doli roditelji i braa i sestre, dok njoj nije nitko, i da
je ostala s njima samo bi jo vie osjetila koliko joj nedostaju vlastiti roditelji.
Osim toga, nije bila izabrana za plesnu toku,to ku, a jo manje za gimnastiku,
gimnasti i
znala je da ni jedna svjedodba ili nagrada nije bila za nju. Nikada ih nije bilo!
O da, jednom je osvojila znaku
zna ku za najljepi ukras, ali to jedva da je ikome
ajno. Moda je to bio razlog zato njeni roditelji nisu
predstavljalo neto znaajno.
doletjeli iz June Afrike jer bi sjedili na klupama i gledali kako druge djevojke
dobivaju
aju nagrade. Njen otac je bio nekakav inenjer nikada nije tono
razumjela to radi i koristio je otok kao sjedite iz kojeg je kretao na razliita
razli
razli poslove esto
putovanja vezana uz razliite esto puta u pratnji njene majke. Ovaj put
ih nee biti osamnaest mjeseci osamnaest mjeseci! ali provest e s njima dva
mjeseca im im zavri drugo polugodite. Strano su joj nedostajali, ali nije znala
da li ona njima nedostaje. Rekli su da im nedostaje, moda je to onda i tono. to
Naravno da te volimo i da nam nedostaje, e, ali nije zgodno da te vuemo
vu preko
pola svijeta i da stalno prekida kolu. Naravno da elimo da si s nama, ali
uenje mora biti na prvom mjestu. Jeanette je dozvolila da joj Pierrot padne na
krevet i sklizne na pod. Zbog njegovog ucviljenog izraza lica osjeala osje se samo
jo jadnije.
Na trenutak je sklopila oi,
o i, lice okrenuto prema stropu, kosa spletena u
pletenicu (rekla je samoj sebi da je to u stilu gospoice Sebire), leala je na
jastuku. Da je netko uhvati u spavaonici, imala bi problema; na svu sreu
profesori ee biti prezauzeti ulizivanjem roditeljima koji su plaaliali kolarinu da bi
kontrolirali gornje katove kole, inae sigurno ne bi riskirala da je uhvate u sobi.
Dopadala joj se povremena samoa
samo a i jedino to joj je smetalo kod toga je da bi
ati usamljeno.
se uskoro poela osjeati
Jeanette je uzdahnula, zamislila Kelly kako samouvjereno marira kako bi
primila svoje nagrade najbolji sugovornik, najbolje ocjene iz matematike i
fizike, posebno priznanje za napredak u informatici, itd.,td., itd., itd.,
itd., i poeljela da
moe biti kao ona. Kelly je bila jako lijepa, osim toga. Nije bilo u redu biti
ljubomoran, pa je Jeanette i to morala prihvatiti, ali ponekad, samo ponekad, ponekad je
eljela biti poput nje. Nikada nee biti, i to je bilo sljedee to je Jeanette morala
prihvatiti, ali svatko je morao imati najmanje jednu kvalitetu, neto zbog ega su
bili jednako dobri kao i ostali; samo to joj je bilo teko otkriti koja je njena.
Jednog dana e se pokazati. Moda uskoro. Moda e joj nestati mrlje na licu
kad dobije menstruaciju i grudi ponu rasti. I moda nee biti stalno u oblacima
i moda e ak i narasti jo malo i...
...zavjese su se poele micati.
Naravno, prozori su bili otvoreni na gornjim katovima uz ovako lijepo
vrijeme, pa ih je povjetarac pomaknuo. Jeanette se naljutila na samu sebe. Druge
djevojke su joj esto govorile da se boji vlastite sjene i ponekad se morala sloiti
s njima. Zazirala je od tamnih kuteva, nije voljela horror filmove mrzila je
gmizava stvorenja nije voljela zvukove kripanja koji su dolazili iz stare
zgrade, ili zveckanje prozora dok je leala budna usred noi dok su ostale
djevojke oko nje spavale. I bojala se sjena, naroito onih ispod kreveta.
Jeanette se pridigla, ali nije odmah spustila noge na pod. Polako se nagnula
preko ruba i najprije pogledala ispod kreveta.
Zadovoljna jer nije pronala nikakvu zvijer koja bi leala i ekala da je
povue u svoj mrani brlog, ohrabrila se toliko da nogama dotakne pod. Jo
neko vrijeme je sjedila na rubu kreveta, oslukujui i ne posve sigurna u to to je
oekivala da e uti. Moda pucketanje poda iz susjedne sobe, tajanstveno
grebanje koje bi mogao i ne bi morao biti mi, nesiguran hod nekakvog
prezrenog, sluzavog bia koje luta praznim hodnicima, ili ogromnog u plat
zavijenog lika koji vreba iza vrata, eka da izae van, razjapljene eljusti,
koatih prstiju s dugakim povijenim noktima koji eka da...
Prestani! Opet je plaila samu sebe. Ponekad je Jeanette mrzila vlastitu
matu koja ju je tjerala na izmiljanje takvih gluposti. Bio je dan, kola je bila
prepuna ljudi, a ona je namjerno izmiljala strahote i gnjavila samu sebe.
Jeanette je posegnula za cipelama odluivi da je vrijeme da se pridrui ostatku
svijeta.
Prsti su joj ve bili u cipelama i upravo je htjela ugurati petu, kad je ula
korake koji su se pribliavali. Radoznalo je oslukivala kad je najednom osjetila
kako joj se jei koa na golim rukama. Sada je ve osjeala da joj se jei koa po
cijelom tijelu.
Uspravila se. Sluala. Pogledala prema otvorenim vratima spavaonice.
Koraci su bili teki, gotovo kripavi. Pribliavali su se. Zvuk im se
pojaavao.
Imala je osjeaj da joj srce tue neobino glasno.
Koraci su se zaustavili i, na trenutak je pomislila da joj je i srce stalo.
Da li je stvarno mogla uti disanje iza vrata?
Jeanette je polako ustala, cipela je ostala na podu. Stajala je pokraj ruba
kreveta, jedva je mogla disati, Pierrot je gledao u nju praznim pogledom, i dalje
bezglasno tugujui.
 Nije htjela otii do vrata; neto moda suoavanje s vlastitim glupim
strahovima ju je nagnalo da krene. Imala je dokoljenice i koraci su joj bili
neujni na uglaanom podu dok se polako kretala naprijed, vrsto stisnutih aka.
Oklijevala je trenutak prije nego to je dola do otvorenih vrata, najednom
uplaena vie nego to je ikada bila u svom cijelom ivotu.
Iza otvorenih vrata neto je ekalo.

***

Plesni i gimnastiki program je bio gotov. Gospoica Piprelly je odrala

svoj uobiajeno otar i zajedljiv govor prije nego to je najavila conseillera
Victora Platnauera, iji je govor bio ugodniji i u kojem se nazirao barem kakav-
takav traak humora. Ali bez obzira na to, Childes se nije mogao usredotoiti ni
na jedan od govora jer je neprestano promatrao ljude ispred sebe ne bi li
pronaao nekakav znak, i najmanji trag koji bi ukazivao na to da jedna osoba
meu gostima nije bila ono to se inilo na prvi pogled.
Ne samo da nije primijetio nita neobino, ak nije ni osjetio neto to bi
izazvalo zabrinutost. Sve je bilo onako kako je trebalo biti: paljivi gledatelji,
prekrasno vrijeme, moda ak i malo prevrue, dobra predstava koju su izvele
uenice, i prikladni govori.
Upravo je poela podjela nagrada kad je krajem oka uhvatio kretnju.
Trepnuo je, nesiguran da li se radilo samo o optikoj varci, odraz na jednom od
prozora preko travnjaka. Ali kad je pogledao, ono to je vidio sada nije bilo isto
kao i ono to je vidio trenutak prije i tu promjenu je vie osjetio nego to je
uoio. Pogled mu je privuklo jedno odreeno mjesto koje se nalazilo visoko na
zgradi preko puta.
Na prozoru se nalazilo lice.
Nejasno, predaleko da bi ga mogao prepoznati, ali instinktivno je znao ije
je to lice.
Krv mu se sledila u ilama.
Omamljen, Childes je samo mogao sjediti, strah mu je prikovao tijelo za
stolicu. Otvorio je usta i htio neto rei, viknuti, meutim nije pustio ni glasa.
Osjeao se kao da mu je hladna, elina, stisnuta aka pritisla grlo.
Lice je bilo mirno, i inilo se da oi na tom licu gledaju samo njega.
Onda je bjeliasta mrlja nestala.
Childes je skoio na noge, bile su gotovo preteke da bi ih pokrenuo;
nekako je uspio opkoraiti klupu. Pogledom je potraio Overoya, ok koji ga je
paralizirao poeo je blijedjeti, ali nije ga uspio nai. Nije mogao ekati. Neto u
koli nije bilo u redu, neto grozno to je osjetio kao probadanje noa.
Zaobiao je redove klupa i pourio natrag po ljunanoj stazi prema
kolskoj zgradi. Iza sebe je uo pljesak koji se prolomio kad je jedna od uenica
krenula po svjedodbu. Samo je nekoliko ljudi primijetilo da je otiao u urbi,
jedan od njih je bio Overoy, koji je stajao ispod drveta na samom rubu vrta,
mjesto s kojeg je imao dobar pogled na sve to se dogaalo. Naalost, bio je na
udaljenom dijelu travnjaka i dosta daleko od puteljka kojim je Childes otiao;
detektiv je odluio da e biti lake ode li vlastitim putem i nae se s Childesom s
druge strane zgrade. Overoy je navukao sako i otrim korakom krenuo prema
ulazu u kolsku zgradu.
Childes je uao kroz prva vrata na koja je naiao i nekontrolirano zadrhtao
od hladnoe koja je vladala meu tim starim zidovima. Brzo je potrao uz
stepenice i naao se u glavnom hodniku koji se protezao sredinjim dijelom
zgrade po cijeloj duljini. Lice je bilo kod prozora na treem katu gdje su se
nalazile spavaonice starijih djevojaka; potrao je niz hodnik u smjeru glavnih
stepenica, zvuk njegovih uurbanih koraka odbijao se od do pola prekrivenih
okolnih zidova.
Proao je knjinicu, zbornicu i ekaonicu za roditelje, prije nego to je
doao do prostranog stepenita gdje je zastao trenutak, i istegnuo vrat kako bi
pogledao prema gore, kao da je oekivao da e nai nekoga tko gleda prema
njemu. Stepenite je bilo prazno.
Ne predajui se strahu, Childes se poeo penjati.
Overoy je opsovao samog sebe. Zaboravio je da raspored koleda nije bio
uobiajen, tijekom godina dodana su mu razna krila i izgraeni aneksi. Detektiv
se naao potpuno odvojen od Childesa bijelom graevinom s tornjem, koja se
pod pravim kutem naslanjala na stari dio kole. Mogao je ili ii okolo i sresti se
s Childesom na drugoj strani ili ii kroz ovaj dio. Pronaao je najblia vrata i
uao.
Prvi kat. Childes je brzo pogledao hodnik koji je vodio u dva smjera.
Prazno. Ali odozgo je dolazio zvuk.
Nagnuo se preko ograde. Otri zvukovi, struganje nogama. Pogledao je
prema gore.
Ne! viknuo je. Ne, nemoj!
Potrao je, preskaui po tri stepenice odjednom, jo jae se odguravajui
od rukohvat, ni ogroman fiziki napor mu nije uspio vratiti boju u lice koje je
bilo bijelo poput zida.
Drugi kat. Vie se nisu uli zvukovi. Nastavio se penjati. Zvuk udaranja.
Dok se penjao dalje uo je krkljanje.
Doao je skoro do treeg kata i sjena nezgrapna, glomazna sjena je
nestala na vrhu stepenita. Mislio je da je uo korake, ali panja mu je bila
usredotoena na mali lik koji se koprcao dok je visio nad prazninom. kad je
pojurio u njenom smjeru, vidio je da su joj lice ve prekrile ljubiasto-plave
mrlje. Oi su joj bile izbuljene dok je pokuavala razderati arenu omu oko
vrata. Mlatila je nogama po zraku.
Jeanette! zavikao je Childes.
Ve je skoro doao do vrha kad se spotaknuo, pao i odmah se otkotrljao,
ignorirajui bol koja ga je razdirala kad je svom snagom udario koljenom o
drvo. Nije ni pokuao ustati, veve je dopuzao do ograde, gurnuo ruke i zgrabio
tijelo koje se uvijalo, uhvatio ju je za ramena i poeo je dizati.
Pomislio je da je osjetio pokret iza sebe ali se koncentrirao na djevojku
koja je visjela objeena. Povukao ju je, ali bio je u udnom poloaju. Mogao je
samo leati, istegnut i zadihan i boriti se da je to due uspije zadri.
Osjetio
jetio je da mu izmie.
izmi
Nemoj
Nemoj se boriti, Jeanette. Pokuaj ostati mirna...
mirna molim te... te nemoj se
boriti protiv mene!
Ali nije mogla. Od guenja je poela
po ela hroptati. Zarila je prste u vlastiti vrat i
ugledao je kapljice krvi.
Childes ju je pustio.
uo je tree ee korake. Overoy je gledao u njih ne zaustavljaju
zaustavljajui se i
preskauii stepenice svom snagom. Childes je drao Jeanette, leao je na
ravnom dijelu stepenita rairenih nogu i lica pritisnutog od hladno eljezo
ograde. Iako je odluioio ne pustiti je pod svaku cijenu, osjeao
ao je kako ga naputa
snaga, i u tom trenutku je ugledao mali predmet koji je leao uz sam rub ograde.
Bio je siuan.
uan. Okrugao. Mjese
Mjeseev kamen.

Promet koji je prolazio glavnom otokom

oto kom lukom je bio gust, i Childes se
prisilio da vozi paljivije mada su mu ivci i dalje bili napeti a ruke drhtave.
igledno potresena onim
Amy, koja je sjedila pokraj njega, je bila zamiljena, oigledno
to se dogodilo, ali neobino
neobi rezervirana.
Zaustavio je Mini na semaforu s kojeg se pruao pogled na luku. Turisti su
i u ugodnoj ljetnoj veeri,
prolazili uivajui ve u marini su se mogli vidjeti mornari
kako se odmaraju, piju vino i razglabaju o tome kako je dan proao bez imalo
vjetra. Oni koji su se uputili na jednodnevne izlete na oblinje otoke sada su se
vraali natrag i iskrcavali se s hidroglisera koji je stajao na udaljenom dijelu
dugakog zakrivljenog mola. Svijetlozereni kranovi za iskrcaj i ukrcaj robe
stajali su du pristanita u blizini ulaza u luku, a flokovi, trokutasta jedra, mirno
su visjeli pod udnim kutevima.
Bacio je pogled na Amy. Dobro si?
Bojim se, Jone. Nakratko se okrenula prema njemu i onda opet pogledala
prema luci.
Ne samo ti, i ja se bojim. Ako nita drugo sad emo barem imati
Ne
policijsku zatitu.
 Jadna Jeanette.
Oporavit e se. Vrat joj je pun modrica i grkljan i dunik gadno pritisnuti
kolskom kravatom koju je manijak upotrijebio kao omu, ali oporavit e se.
Razmiljam o posljedicama na njenu psihu. Hoe li se ikada oporaviti od
te strahote?
Na semaforu se upalilo zeleno svjetlo i Childes je polako krenuo, skrenuo
udesno i nastavio voziti cestom uz samu luku.
Mlada je Amy, a vrijeme lijei ak i psihike traume.
Nadam se, za njeno dobro.
Zahvali Bogu to je Overoy doao do nas na vrijeme ne bih je jo dugo
mogao drati.
Nije vidio... nikog drugog?
Ne. Ali u tom trenutku je morao misliti na Jeanette i mene. Policija misli
da su poarne stepenice posluile za bijeg, i s mjesta gdje one zavravaju moe
se vrlo lako pobjei u umu. La Roche i nije ba sigurno mjesto.
Nakon to su proli luku, cesta se vijugajui poela uspinjati prema strmom
breuljku. Uskoro su bili izvan grada.
Da ga je detektiv bar uspio vidjeti, rekla je Amy naglo.
Childes ju je iznenaeno pogledao.
Da li si primijetio kako su te neki policajci gledali dok su te ispitivali?
nastavila je.
Jesam, sumnjiavo. To sam i oekivao. Nitko nije primijetio tog luaka,
ak ni Jeanette. Od onoga to moemo pretpostaviti i ne zaboravi da je ona i
dalje u oku, a i zbog ozljeda ne moe govoriti izala je iz spavaonice i netko
ju je zgrabio s lea, namaknuo joj omu od kravate prije nego to je uspjela
pozvati u pomo. Borila se koliko je mogla, ali odvukao ju je niz hodnik i
zavezao za ogradu gdje ju je ostavio da visi. Moe li zamisliti kolika snaga je
potrebna za to? Znam da je Jeanette sitna za svoju dob, ali svejedno je potrebna
velika snaga da se odnese takva teina. Da nas je pronaao bilo tko drugi osim
Overoya ne bih im zamjerio ako bi pretpostavili da sam ja pokuao objesiti
Jeanette, ali ak bi i oni morali priznati da ja nemam fizike pretpostavke za
tako neto.
Skrenuo je na uski seoski put koji je vodio prema njegovoj kuici. Visoke
ograde i stari zidovi zaklanjali su ostatak prirode.
Zato je trebao doi ovdje? Amy se ukoila, i izraz lica joj je bio
ozbiljan. Zato se okomio na djecu?
Da bi mene muilo, odgovorio je mrano. Igra igru, znajui da e prije
ili kasnije biti uhvaeno, pogotovo sada kad je zarobljeno na otoku, i mislim da
mu je to sasvim nevano. Ali dok se to ne dogodi, poigravat e se sa mnom.
Ali to vas povezuje? Zato ti? Rijei su zvuale kao vapaj oajnika.
Ne znam, Amy. Nai umovi su se sreli i izgleda da je to bilo dovoljno.
Moda mu ja predstavljam izazov, moda mu ja sluim zato da se moe praviti
vaan i muiti me istovremeno.
 Potrebna ti je zatita. Moraju te uvati.
Moda ih Overoy uspije nagovoriti, ali sumnjam da u dobiti ita vie od
povremenog obilaska patrolnog auta. Mislim da e se policija vie pozabaviti
osiguranjem La Rochea do kraja kolske godine.
Cesta je bila nadsvoena gustim granama drvea koje je raslo uz rub tako
da je u autu bilo dosta mrano. Childes je preao rukom preko ela kao da je
pokuao ublaiti glavobolju.
Inspektor Overoy e sigurno inzistirati na tome da dobije odgovarajuu
zatitu. Priguena suneva svjetlost na kraju dana lagano se probijala kroz lie
poigravajui se sjenama na Amynom licu.
Siguran sam da e uiniti sve to je u njegovoj moi, ali Robillard mi je
rekao jo u bolnici da imaju ogranien broj ljudi zbog turistike sezone. Poznato
ti je koliki je porast kriminala za vrijeme ljetnih mjeseci.
Opet je sjedila bez rijei.
Childes se zaustavio pokraj ceste kad je vidio da mu u susret dolazi drugi
auto. Voza mu je mahnuo u znak zahvalnosti to ga je pustio da proe i Mini je
opet krenuo.
Amy je prekinula tiinu. Poslijepodne sam razgovarala s Overoyem, prije
nego to su odrani govori: zanimalo ga je da li bi Gabby mogla biti poput tebe,
Jone medij.
I ja sam se pitao. Gabby je isto tako mogla biti toliko pod dojmom onoga
to se dogodilo da je mislila da je vidjela Annabel, premda je bila potpuno
uvjerena u to kad smo doli do nje.
Kad ste ti i Fran doli do nje?
Da.
Gdje ste bili ti i Fran kad ste uli Gabby, Jone? Glas joj je bio miran,
gledala je cestu, ali Childes je osjetio da se neto krije iza tog pitanja. O tome
nismo razgovarali prije, zar ne? Ali ti i Fran ste doli u njenu sobu zajedno,
koliko mogu razumjeti.
Amy...
Moram znati.
Skrenuo je kako bi izbjegao granu to je opasno strila iz okolnog raslinja.
Spavao sam sam u sobi za goste. Lake, puno je lake izrei la. Ali nije
mogao, Amy nije mogao lagati. Fran je bila uzrujana, dola je k meni.
I spavao si s njom?
Dogodilo se, Amy. Nisam htio, nisam elio. Vjeruj mi, jednostavno se
dogodilo.
Zato to je bila uzrujana?
Fran je trebala utjehu. Taj dan je prola puno toga.
Pogledao ju je i vidio da plae. Uhvatio ju je za ruku. Nije nita znailo,
samo utjeha, nita vie.
Misli da te to opravdava?
 Ne, pogrijeio sam i ao mi je. Neu da misli da sam bio...
Ne znam to bih mislila. Do odreene mjere mogu razumjeti bio si
oenjen s njom dugo vremena. Ali to svejedno ne umanjuje bol. Izvukla je ruku
iz njegove. Mislila sam da me voli, Jone.
Zna da te volim. U glavi je osjeao pritisak koji se polako irio i znao je
da nema nikakve veze s razgovorom izmeu njega i Amy. Ja... jednostavno je
nisam mogao odbiti tu no.
Kao to ne bi odbio uslugu starom prijatelju?
Nisi daleko od istine.
Nadam se da Fran nije shvatila.
Cesta se sputala, bilo je jo tamnije.
Nemoj dozvoliti da pokvarimo ovo to imamo.
Moemo li biti isti kao prije?
Koa na vratu mu se najeila i osjetio je da ga preplavljuje osjeaj slian
onome koji je imao poslijepodne u trenutku kad je pogledao prema prozoru i
ugledao lice.
Nije... nije bilo vano... Zamucao je, prsti je vrsto drao volan. Osjeao
je da mu se steu miii na leima.
Ne znam, Jone. Moda da si mi rekao ranije...
Kako... kako sam mogao? Kako sam mogao objasniti? Teka, hladna
ruka izronila je iz mraka zadnjeg sjedala i uhvatila ga za rame. Ali kad se
okrenuo, nije bilo niega.
Amy...
U retrovizoru je vidio da ga promatraju neije oi. Zlokobne, pakosne oi.
Sjale su mranom zluradou.
Amy ga je pogledala, osjetila je njegovu napetost, proitala strah na licu.
Jone, to...
Okrenula se prema praznim stranjim sjedalima.
Childes je u retrovizoru vidio oi koje su sada sjale jo jaim intenzitetom,
nacerena stvar se pribliavala, htjela ga je zgrabiti, jaki, tupavi prsti hvatali su ga
za vrat, nokti su mu se zarili u kou...
Auto je poeo plesati po cesti, zahvatio je ivicu.
Jone! vrisnula je Amy.
Opaki sjaj. elini prsti sklopili su se oko vrata. Osjetio je smrdljivi dah na
licu. Htio je uhvatiti te ruke ali je osjetio samo vlastitu kou.
Auto je skrenuo udesno, udario o kameni zid. Metal je zaiskrio kad je Mini
oeao grubu povrinu zida. Grmlje i grane su udarale o stakla.
Amy je zgrabila volan, pokuala ga okrenuti ulijevo, ali Childesove ruke su
bile prikovane za volan. Ui joj je parao zvuk metala.
On je jedva disao, toliko su ga te ruke stezale. Desnom nogom je
bjesomuno stiskao papuicu gasa nastojei pobjei pred nakazom. Ali kako je
mogao pobjei kad je to bilo u autu zajedno s njim?
 Cesta je zavijala. Nagnuo se nad volan, lagano ga okrenuo, tek toliko da
nicu, ali prekasno.
skrene, ali ne dovoljno da bi ostao na cesti. Nagazio je na konicu,
Auto je poeo
eo proklizavati, i pred njima se niotkuda naao zid.
Udarili su u rub, auto se zaustavio uz straan prasak, Childes je pao na ruke
poloene preko volana ime je donekle ublaen udarac.
Ali Amy se nije imala za to uhvatiti.
Od udarca je poletjela naprijed; osjetila je da je vjetrobransko staklo
eksplodiralo negdje oko nje i vrisnula
vrisnula u trenutku kad je izletjela preko haube i
pala na zemlju pokraj zida sva u krvi i previjajui
previjaju se od bolova.

Childes se nagnuo naprijed i oslonio glavu na ruke, bol ga je tjerala na

povraanje.
anje. Probadalo ga je u prsima i znao je da je to od udarca u volan. Ali,
imao je sree. Amy nije.
Dvostruka vrata na dnu hodnika su se otvorila i izaao je mukarac u
bijelom ogrtau.u. Doktor je ugledao Childesa koji je ekao na klupi i brzo krenuo
prema njemu, usput se dogovarajui
dogovaraju s bolniarkom koja je naila. nai Ona je
pourila i nestala kroz ista vrata kroz koja je on izaao. Childes je pokuao
ustati.
Samo
Samo sjedite, gospodine Childes,
Childes, rekao je dr. Poulain i kad je doao do
njega dodao, ii ja bih mogao sjesti, naroito
naro nakon ovakvog dana. Sjeo je i
zadovoljno uzdahnuo. A A ini
se da je i vama dan bio uzbudljiv.
uzbudljiv. Paljivo ga je
promatrao profesionalnim pogledom. Vrijeme
Vrijeme je da i vas pregledamo.
pregledamo.
Recite
Recite mi kako joj je, doktore.
doktore.
Poulain je proao prstima kroz kosu koja je prerano osijedjela i pogledao
drugog mukarca kroz naoalenao sa zlatnim okvirom. Gospo
Gospoica Sebire je
zadobila mnogobrojne posjekotine na licu, vratu i rukama od kojih e jedna ili
dvije ostaviti male, ali bojim se trajne oiljke. Odstranio sam komadie
komadi stakla iz
jednog oka nemojte se bojati: jedva da su proli kroz bjeloonicu
bjeloo i nijedan
nee biti ote
nisam naao blizu arenice ili zjenice, tako da joj vid nee oteen; ozljede
su bile povrinske.
Hvala Bogu.
Da, treba mu biti zahvalan. Bilo bi dobro da se i kod nas uvede zakon koji
Da,
propisujee obvezno vezanje u autu, ali na to emo vjerojatno priekati
pri jo koju
godinu. Odmahnuo je glavom. Gospoica Sebire je isto tako zadobila frakturu
zgloba i ozbiljne podljeve i ozljede na rebrima i nogama. No bez obzira na sve,
rekao bih da je dobro prola, gospodine Childes.
Childes je odahnuo i jo jednom spustio glavu na ruke. Mogu li je
vidjeti? upitao je ponovo gledajui u lijenika.
Sad ne. Hou da se odmori pa smo joj dali sedativ i vjerojatno je ve
zaspala. Meutim, pitala je za vas, i rekao sam joj da ste dobro. ini mi se da ju
je to razveselilo.
Najednom se osjetio potpuno iscrpljenim. Gledao je kako mu se ruke
nekontrolirano tresu.
Morate ii sa mnom u prizemlje da vas pregledamo, pourio ga je dr.
Poullain. Moda ste ozlijeeni i vie nego to mislite. Na jagodinoj kosti imate
gadno nagnjeenje a i donja usna vam sve jae otie.
Childes je dotaknuo lice i trgnuo se kad je prstima napipao nagnjeenje.
Vjerojatno sam okrenuo glavu kad sam udario u volan, rekao je, lagano
opipavajui oteena usta.
Duboko udahnite i recite mi ako osjeate bol, rekao mu je Poulain.
Childes je popustio. Osjeam ukoenost, nita vie, rekao je nakon to je
ispustio zrak iz plua.
Hm. Ne osjeate nikakvu otru bol?
Ne.
Svejedno treba provjeriti.
Dobro mi je. Moda sam malo potresen.
Doktor se kratko nasmijao. Vie nego malo; ivci su vam potpuno
popustili. Danas popodne, kad ste doli s onom djevojkom iz kole kako se
zvala? Jeanette, da Jeanette preporuio sam vam lagani sedativ, ali ste odbili.
Sad bih vam dao neto jae, neto to ete uzeti kad doete kui i od ega ete se
dobro naspavati.
Dobro u spavati i bez lijekova.
Nemojte biti sigurni.
Koliko dugo e Amy morati ostati?
Najvie ovisi o tome kako e joj oko sutra izgledati. Trebat e ostati
nekoliko dana na promatranju bez obzira bude li sve u redu s okom.
Rekli ste...
I mislio sam to sam rekao. Gotovo sam sto posto siguran da joj oko nije
ozbiljno ozlijeeno, ali moramo poduzeti sve mjere predostronosti. Niste nam
objasnili kako je dolo do nesree. Namrtio se kad je ugledao strah koji je
drugom mukarcu promijenio izraz lica.
Ne mogu vam rei, rekao je Childes polako, izbjegavajui lijenikov
pogled. Sve se dogodilo tako brzo. Vjerojatno nisam bio usredotoen na vonju
kad smo uli u zavoj. to bi mogao rei, a da mu Poulain povjeruje? Da je u
retrovizoru vidio odraz oiju, koje su ga netremice promatrale i koje su bile
zlokobne? Da je vidio nekog na stranjem sjedalu, a koga uope nije bilo?
 Zato?
Childes je pogledao u lijenika.
Niste bili usredotoeni na vonju. Zato? bio je uporan dr. Poulain.
... ne sjeam se. Moda ste u pravu moda su mi ivci popustili.
To je sada. Kad ste danas doli u bolnicu prvi put bili ste potreseni, ali ne
tako jako. Oprostite mi na radoznalosti, gospodine Childes, ali obitelj Sebire
poznajem ve dugi niz godina i Amy poznajem jo dok je bila dijete, pa me to
zanima daleko vie nego to bi inae. Jeste li se svaali?
Childes nije mogao odmah odgovoriti.
Dr. Poulain je nastavio. Gledajte, moda ete policiji morati objasniti
odakle vam masnice koje se sada vide na vratu. Gubitak boje na koi koji
izgleda kao da je uzrokovan rukama toke na kojima je dolo do jakog
stiskanja su dobro vidljive.
Childesa je u istom trenutku uhvatila panika. Postoji li takva mo? Da li je
bilo mogue? Osjetio je ruku, prste koji su ga sve jae stezali; ali u autu nije bilo
nikog drugog osim Amy. Natjerao se da se smiri: nitko nita nije moglo
ostaviti fiziki trag samo pomou misli. Osim ako rtva nije bila bespomoni
sudionik koji se sam ozlijedio.
Nije imao vremena za daljnje pretpostavke o svojoj ulozi u svemu tome, ili
za eventualno nova doktorova pitanja, jer su se u tom trenutku otvorila vrata
dizala i izili su Paul Sebire i njegova ena. Childes ih je nazvao odmah kad su
doli u bolnicu i razgovarao s Vivienne Sebire. Rekao joj je za nesreu. Briga
koju je Paul Sebire osjeao za ker pretvorila se u srdbu onog trenutka kad je
ugledao Childesa koji je, zajedno s lijenikom, ustao s klupe.
Gdje je moja ker? upitao je financijer dr. Poulaina, ignorirajui
Childesa.
Odmara se, odgovorio je lijenik i ukratko ih obavijestio o stanju u
kojem se Amy nalazila.
Izraz na Sebireovom licu je bio mraan kad je Poulain zavrio.
elimo je vidjeti.
Mislim da ti to sada nije najpametnije, Paule, rekao je lijenik. Spavat
e i samo e se uzrujati vie nego to je potrebno. Kod ovakvih nesrea ozljede
esto puta izgledaju tee nego to u stvari jesu. Upravo sam i gospodinu
Childesu rekao da je ne smije uznemiravati.
Kad se Sebire okrenuo prema mlaem mukarcu iz oiju mu je izbijala
ista mrnja. Vivienne je brzo uhvatila Childesa ispod ruke.
Da li vam je dobro, Jonathane? Kad smo se uli telefonom rekli ste samo
par rijei.
Dobro mi je. Brinem se za Amy.
Ovo se nikada ne bi dogodilo da nije bila takva budala kad ste vi u
pitanju, prasnuo je Sebire. Upozorio sam je da e s vama imati samo
neprilike.
 Njegova ena se jo jednom umijeala. Ne sada, Paule, mislim da je
Jonathan imao dovoljno nevolja za jedan dan. Osim toga, dr. Poulain nam je
rekao da Amy nee imati nikakvih trajnih posljedica...
Moda e se bojati do kraja ivota, Vivienne! To nije dovoljno trajno?
Poulaine je progovorio. Oiljci e biti minimalni, nita to se ne bi moglo
otkloniti plastinom kirurgijom.
Childes je protrljao zatiljak, pokret udan utoliko jer je osjeao jaku bol u
prsima. Gospodine Sebire, htio bih vam rei koliko mi je ao.
ao vam je? Stvarno mislite da je to dovoljno?
Bila je nesrea koja se mogla... Dogoditi bilo kome? To je bila reenica
koju Childes nije mogao zavriti.
Samo se klonite moje keri! Ostavite je prije nego to joj donesete nove
nevolje.
Paul, upozorila ga je Vivienne i uhvatila za rukav kad je krenuo prema
Childesu.
Molim te, Paul, rekao je dr Poulain, na katu ima i drugih pacijenata.
Ovaj ovjek nije ono to se ini na prvi pogled. Sebire je upro prstom u
Childesa. Osjeam to od samog poetka. Samo se sjetite to se danas dogodilo
u koli i shvatit ete to se dogaa.
Kako moe rei tako neto? usprotivila se njegova ena. Djevojci je
spasio ivot.
Je? Da li je itko drugi vidio to se u stvari dogodilo? Moda je bilo
potpuno drukije. Moda ju je on pokuavao ubiti.
Posljednja primjedba je Childesu bila previe. Sebire, opet se ponaa kao
budala, rekao je promuklim glasom.
Da? Ti si osumnjien, Childese, ne sumnjiim te samo ja nego i policija.
Nee se samo tako vratiti u La Roche ili bilo koju drugu kolu na otoku gdje bi
mogao povrijediti bespomonu djecu!
Childes je htio udariti financijaa, iskaliti vlastitu frustraciju na nekome,
bilo kome Sebire bi bio idealan uzvratiti udarac na bilo koji nain. Ali nije
imao snage. Umjesto toga se okrenuo i htio otii.
Sebire ga je zgrabio za rame i okrenuo prema sebi. Jesi li me uo,
Childese? S tobom je na ovom otoku gotovo, idi dok jo moe.
Childes je umorno oslobodio ruku. Idi k vragu, odgovorio je.
Sebireova aka ga je pogodila u ve natuenu jagodinu kost i Childes je
zateturao, uhvatio ga je nespremnog i pao je na koljeno. U uima su mu
odzvanjali nerazgovijetni glasovi prije nego to mu se glava potpuno razbistrila
koraci, uzbueni glasovi ponovo se osoviti na noge je bilo sporo i teko.
Netko ga je uhvatio ispod ruke i pomogao mu. Kad se konano uspravio,
osjeao se nesigurno, meutim osoba koja mu je pomogla i dalje ga je
pridravala. Shvatio je da ga Overoy dri dok se s druge strane Robbilard borio
sa Sebireom koji ga je htio opet napasti.
 ao mi je to sam jutros proitao tvoj horoskop, rekao mu je Overoy na
uho.
Childes je uspio uspostaviti ravnoteu, mada se jedva odupro elji da
sjedne na klupu. Ruke i noge su mu podrhtavale, inilo mu se da mu krv vie ne
kola venama. Vivienne Sebire koja je stajala iza svog supruga je bila blijeda,
pogleda punog isprike. Sebire se borio protiv Robillarda koji ga je drao, ali
nekako slabo, bez ara, kao da je sav gnjev potroio u tom jednom udarcu.
Moda je iza ljutnje skrivao sram.
Idemo Jone, rekao je Overoy, prvi put ga nazvao imenom. Idemo
odavde. Izgleda kao da ti je potrebno neto otro, i ovaj put ja astim.
Gospodina Childesa jo nismo pregledali, rekao je lijenik brzo.
Meni izgleda dobro, odgovorio je Overoy i uhvatio Childesa za lakat.
Moda malo izudarano, ali preivjet e. Bude li potrebno, mogu ga poslije
dovesti natrag.
Kako hoete. Poulain se zatim obratio Sebireu pokuavajui ublaiti
napetost. Moda bi bilo bolje da odete kod Amy, pod uvjetom da ne viete i da
je ne uznemiravate.
Financija je jo jednom pogledao Childesa, lice mu je mjestimino bilo
crveno od bijesa, i onda je napokon odvratio pogled s njega. Kimnuo je, i
Robillard ga je pustio.
Idemo, rekao je Overoy Childesu, koji je oklijevao, otvorio je usta jer je
htio rei neto Amynoj majci, ali nije mogao pronai rijei. Otiao je u pratnji
detektiva.
U liftu je Overoy pritisnuo gumb koji je oznaavao prizemlje i rekao:
Policajac koji uva djevojke u koli nam je javio da se nalazite u bolnici. Mora
da vam se dopada.
Childes se zatvorenih oiju naslonio na obloenu stijenu lifta.
uli smo da ste sletjeli s ceste.
Tono, je bilo sve to je Childes mogao rei.
Lift se polako zaustavio, vrata su se otvorila i uao je bolniar gurajui
pacijenta u kolicima, sjedokosu enu koja je sumorno gledala u artritisom
deformirane zglobove svojih ruku koje je drala u krilu jedva ih primjeujui,
tiho utonula u vlastitu nemo. Nitko nije progovorio sve dok se vrata nisu opet
otvorila u prizemlju. Bolniar je izgurao kolica i odvezao svog pacijenta veselo
pjevuei.
Unajmio sam auto preko vikenda pa se moemo odvesti negdje gdje
moemo u miru razgovarati, rekao je Overoy drei vrata da se ne zatvore.
ak da vam auto i je u voznom stanju, bojim se da vi niste. Idemo, u prizemlju
smo.
Childes je bio zbunjen. Molim?
Tu izlazimo.
Oprostite.
Jeste li sigurni da vam je dobro?
 Samo sam umoran.
U kakvom stanju vam je auto?
Loem.
Totalka?
Popravit e ga.
Prema tome, idemo mojim.
Moete li me odvesti kui?
Naravno. Moramo razgovarati.
Razgovarat emo.
Izili su iz bolnice i pronali Overoyev unajmljeni auto na parkiralitu za
lijenike. Uli su, Childes s osjeajem olakanja kad je utonuo u mekano
suvozaevo sjedalo. Prije nego to je upalio motor detektiv je rekao: Znate da
moram otii sutra naveer?
Childes je kimnuo i ponovo zatvorio oi.
Ako postoji neto to mi elite rei...?
Natjeralo me da razbijem auto.
Kako to mislite?
Vidio sam da me gleda, Overoy. Vidio sam to na stranjem sjedalu. Samo
to zapravo nije bilo u autu.
Polako. Mislili ste da ste vidjeli nekoga na stranjem sjedalu auta i to je
uzrokovalo nesreu?
Bilo je u autu. Pokualo me uguiti.
I gospoica Sebire moe potvrditi? Vidjela je tu osobu?
Ne znam. Ne, nije mogla. To je bilo samo u mojoj glavi. Ali osjetio sam
ruke koje su me guile!
Nije mogue.
Mogu vam pokazati masnice. Dr Poulain ih je vidio. Povukao je kragnu
na koulji i Overoy je upalio malo svjetlo u autu.
Vidite li? upitao je Childes, gotovo agresivno.
Ne, Jone. Nema ogrebotina, nema masnica.
Childes je okrenuo retrovizor prema sebi i primakao se blie. Detektiv je
bio u pravu: koa mu je bila potpuno ista.
Odvezite me kui, rekao je umorno. Obavimo taj razgovor.
 Stajalo je u tami drevne i usamljene kule, potpuno mirno, uivajui u
praznini. Mranini zaborav.
Zvuk valova koji su udarali o stijene prenosio se kroz pukotine, odjekujui
kroz okrugle zidove kule Martello poput tisua tihih apata. Stvar u mraku je
zamiljala da su to prigueni glasovi dua izgubljenih u moru, vjeita
vje alopojka
iz najcrnjeg istilita.
istilita. Misao je bila zabavna.
Zrak unutar oronule kule je bio teak urin, fekalije, trule rezultat
zloupotrebe onih koji su malo marili za spomenike, a jo manje za njihovu
povijest; ali teki smrad nije smetao
smeta liku koji je vrebao u sigurnosti mraka.
Uivao je trulei.
Negdje u toj noi i malo bie
bi e je plakalo, molilo onog drugog koje je bilo bre
i ubojitije.
Nasmijeilo se.
Mo je rasla. ovjek je bio dio te snage. Ali jo nije znao.
Saznat e.
e. Samo jo malo.
A tada ee za njega biti prekasno.
 Estelle Piprelly je gledala u tamu, mjesec je bio prekriven tekim oblacima
tako da je samo mali dio ispod njenog prozora bio osvijetljen njegovom
blijedom svjetlou.u. Travnjaci su i dalje bili tu, i drvee i more je j jednako
udaralo o stijene ali po njoj svijet nije ni morao postojati izvan granica njezine
vlastite sobe. Samoa koju je osjeala
osje je bila toliko akutna da je i ivot sam po
sebi mogao isto tako mogao biti iluzija, matarija koju je izmislio njen vlastiti
vlasti
um.
Taj teret se mogao lako nositi, samoa samo a joj nije bila strana, usprkos
obvezama, prenatrpanoj satnici; ali ovo je bila nova, zastraujua
zastrauju praznina koja
zastrauju
je donosila dublje zatvaranje u samu sebe, koje je doticalo duu, koje se teko
podnosilo. No je slutila na opasnost.
Okrenula se, ostavljajui
ostavljaju i blijedi odbljesak vlastitog lika, lagano pognuta
leaa za razliku od njenog uvenog
uvenog ravnog dranja kao da su joj promijenila
karakter, doimala se krhko. Besciljno je hodala po sobi koja je bila dio njenih
privatnih
tnih prostorija u koledu, odajui
odaju bezvoljnost svakim pokretom. Bore su joj
izbrazdale lice i stisnula je ake skrivene u dugakoj,
duga koj, pletenoj jakni koju je imala
na sebi. Usne joj nisu bile tvrde kao obino,
obi no, manje ozbiljne nego inainae.
Nije se radilo samo o sablasnoj tami koja je progonila ravnateljicu La
Rochea, niti tiini duboke noi no i koja je donosila nemir: danas joj je Smrt
pokucala na vrata. I njezin lik je vidjela na licima nekoliko djevojaka iz svoje
kole. Kao i prije puno godina, kad, jo kao dijete na otoku, nije mogla znati, ali
je mogla osjetiti, vidjeti neminovnu smrt vojnika koji su pripadali okupatorskoj
vojsci, tako je i sada otkrila masku smrti na licima svojih vlastitih uenica.
u
Nemir ju je oslabio, morala je sjesti. Na polici iznad ugaenog kamina
stajao je sat u obliku kupole od lakiranog drveta i odbrojavao trenutke kao da su
udarci umirueg eg srca. Jo jae
ja je stegnula vunenu jaknu oko sebe, hladnoa
hladno koju
je osjeala
ala dolazila je iznutra.
Gospoica
ica Piprelly, naglo ostarjela i gotovo drhtava, odgurnula je misli,
htjela je oajniki shvatiti, ali je znala da vie nije imala snagu u sebi, da
mo nije bila toliko jaka. Ni Niim
im se nije mogla usporediti s onim to je
posjedovao Jonathan Childes. udno da nije bio svjestan vlastitog potencijala.
Enigma tog ovjeka ju je plaila.
Okrenula se kad je lagani povjetarac dotakao prozore. Da li je oekivala da
e pogledati Smrti u oi?
Gospoica
ica Piprelly se pitala koliko je kola sigurna. Istina, policajac je
uvao glavni ulaz, esto je izlazio iz vozila i provjeravao zemljite oko kole,
vrata, prozore, mogla se vidjeti svjetlost runeru svjetiljke dok je provjeravao
grmlje. Ali da li je jedan jedini policajac mogao sprijeiti neiji ulazak u jednu
od zgrada koje su imale bezbrojne ulaze, nepravilnost samog kompleksa
dodatno je oteavala nadgledanje i ne bi bilo teko pronai skrovite ako bi
netko htio ostati neprimjeen. Tog poslijepodneva je razgovarala s inspektorom
Robillardom, izrekla je sve svoje bojazni (i naravno, nije mogla objasniti razlog)
a on ju je uvjerio da je prostor u i oko koleda bio pod stalnom kontrolom, i to
sve od pokuaja Jeanettinog ubojstva. Potpuno je shvaao njen strah, ali je
mislio da je bio nepotreban: sumnjao je da bi se napada vratio u La Roche sad
kad je cijela policija bila na nogama. Ravnateljica bi dala sve na svijetu da su je
Robillardove rijei mogle umiriti.
Opet je razmiljala o Jonathanu Childesu kao to su i svi ovih nekoliko
dana. Gospoica Piprelly ga je nerado zamolila da nekoliko dana ne dolazi na
koled ne, inzistirala je, nije bio suspendiran, nije bio ni osumnjien; ali
njegovo prisustvo u La Rocheu je oigledno dovodilo djevojke u opasnost, a
njihova sigurnost je njoj bila od primarnog znaaja. Ona, Victor Platnauer, i
nekoliko drugih lanova upravnog odbora su razgovarali s inspektorom
Robillardom i doli su do zakljuka da bi bilo mudro da Childes za sada ne
dolazi u kolu (nije spomenula da je Victor Platnauer inzistirao da se Childesa
odmah otpusti). Budui da je do kraja kolske godine ostalo manje od dva
tjedna, nije se inilo nerazumnim da Childes udovolji njihovom zahtjevu.
Udovoljio im je. Bez oklijevanja.
Kad ga je u ponedjeljak ujutro pozvala u svoju radnu sobu, prije samo tri
dana, bio je zbunjen. inilo se da je uope nije uo, ali nije bio odsutan. Borio se
sa vlastitom zbrkom u glavi, mada je bio svjestan svega to se dogaalo oko
njega. Naravno da je bio rastresen ne samo zbog onoga to se dogodilo Jeanette,
ve i zbog ozljeda koje je pretrpjela gospoica Sebire u automobilskoj nesrei
koja se dogodila tog istog dana, meutim bez obzira na to, osjeala je da njegove
vlastite brige nisu povezane s tim dogaajima. ovjek je traio osjetila je da
trai u vlastitim mislima ali radio je to nasumce, nagaajui. Prepoznao je mo
koju je imala premda nije nita rekao. Ponekad bi osjetila vibracije oko
njegovog lika, psiholoko polje koje se konstantno skupljalo i irilo. Ta
nestabilnost ju je bunila i inilo se da Childes nije svjestan tog nevidljivog
zraenja.
Tijelo joj se napelo kao da oekuje napad, samo otra, parajua misao joj se
pojavila u mozgu kao uareni bode. Vie nije mislila na dogaaje iz proteklih
dana. Sada je to bila prava nona mora.
U koli se netko nalazio.
S tim saznanjem, sjene u sobi su je jo jae pritisnule, zvuk sata postao je
glasniji, osjeaj zla u zraku se nezaustavljivo irio.
Prva reakcija gospoice Piprelly je bio poriv da nazove policiju i ustala je
iz stolice u toj namjeri prisilila se ustati jer su je sjene pritiskale i zvuk sata
usporavao sve pokrete i otila posrui? do telefona. Ali ruka joj je ostala
na slualici. Nije je podigla. to im je mogla rei? Molim vas, doite, sama sam
i bojim se i netko se nalazi tu u koli, netko tko nam eli nauditi, i moje djevojke
spavaju i vidjela sam smrt na njihovim licima i tako su mlade, jo ne znaju, jo
nisu ni poele ivjeti, i pojma nemaju o opasnosti... ! Je li to mogla rei policiji?
Da li je ula da je netko provalio, pitali bi je. Njihov ovjek nije prijavio
nita neobino, ali bi ga nazvali i zatraili da jo jednom sve provjeri, i da im se
javi. Ne morate brinuti, gospoice Piprelly (stara usidjelica se boji vlastite
sjene), jer je sve u redu, njihov ovjek je na dunosti, nazovite kasnije budete li
se i dalje bojali.
Mogla bi lagati, pretvarati se da je ula zvukove. Ako ih doe vie, i vide
da nema nikakvih znakova nasilnog ulaska, to onda? Uzdignute obrve,
popustljivi osmjesi? Podrugljivi komentari dok se voze natrag u postaju?
Takvo razmiljanje ju je natjeralo da zauzme stari stav, lice joj je poprimilo
poznati izraz odlunosti. Nee dozvoliti da je uzdrma nemir koji je osjeala te
noi. Gospoica Piprelly je krenula prema vratima. Odluila je sama pogledati i
nae li i najmanji dokaz da neto stvarno nije u redu, nazvat e policiju. I
najmanji znak...
Ali njena odlunost je nestala u trenutku kad je otvorila vrata i osjetila strah
koji ju je dotaknuo kao mrtvaka ruka iz tame.
 Childes se probudio.
nu
Nije imao nonunu moru, nisu ga progonili demoni, nije osjetio strah koji bi
ga trgnuo iz sna. Samo je otvorio oi
o i bio je budan.
Leao je u mraku i oslukivao none
no ne zvukove. Nije bilo ni nieg to bi ga
uznemirilo. Samo vjetar, zapravo povjetarac, tihi apat u zraku.
Ali ipak je ustao, gol, i sjeo na rub kreveta, nesiguran otkud osjeaj
drhtavog iekivanja
ekivanja koji ga je muio. Rub najblieg prozora isticao se svojim
sivilom u potpunom mraku. Vidio je samo nejasne obrise oblaka.
Nakon to je pronaao naoale,
nao ale, stavio ih je na nos i otiao do prozora.
Zgrabio je rub prozorske daske kad je osjetio snano stezanje
tezanje u grudima.
U daljini, blizu stjenovitih vrhova, vidio je da La Roche blijeti obasjan
crvenilom.
Ovaj put nije bilo sunca koje bi ga obasjalo svojom svjetlou.
svjetlo Ovaj put su
svjetlo
plameni jezici koji su izbijali iz prozora obasjavali zidove i dizali se prema
oblanom nebu.
 Kad je Estelle Piprelly sila neobino
neobi no glasnim koracima koji su odzvanjali
praznim hodnicima, osjetila je nepoznat miris. Nepoznat samo utoliko to se nije
uklapao u mirise koje bi oekivala,
o miris starog drveta, premaza za drvo i miris
ljudi koj su tu boravili. Miris ivota.
Ovaj miris nije bio dio uobiajenog.
uobi
Stala je, s jednom rukom na masivnom rukohvatu. Sluala je tiinu koja je
slutila prije na zlo nego na mir. Miris se, i dalje lagan jer je izvor jo uvijek bio
udaljen, polako
olako irio i podsjetio je na gospodarske zgrade izvan kole gdje su se
nalazili strojevi za odravanje zemljita. Mala, trona kuicaica sagra
sagraena od cigle
bila je prepuna alata, kosilica, kara za podrezivanje ivice koja je neumorno
rasla gdje bije ovjek najmanje oekivao,
o ekivao, motornog ulja i... benzina.
Sad kad je znala izvor, jo se vie uznemirila, smrad je prethodio... bio je
znak da je njen intuitivni strah moda bio opravdan. Prevladao je nagon da se
vrati putem kojim je dola, popne se uz stepenice na najgornji kat gdje su bile
spavaonice, digne djevojke i izvede ih van. Ali drugi nagon je prevladao.
Neodoljiva sila ju je vukla dalje.
Radoznalost, koja se borila s vlastitim racionalnim razmiljanjem. Potreba
da potvrdi sumnje tako da je nitko ne bi mogao optuiti da je viknula Vuk! Ali
tihi glas, skriven negdje duboko u njezinoj svijesti, nagovjetavao je neto
drugo. Upozoravao je na morbidni poriv da se suoi i s duhom koji ju je
neprestano opsjedao u nepoznatim licima onih koji ee ubrzo umrijeti.
I dalje je silazila.
Kad je sila s posljednje stepenice, hodnik se irio s lijeva na desno i
gospoicaica Piprelly je jo jednom stala, ovaj put se namrtila jer je sad osjeala
osje
jaki miris dima. Pod je bio natopljen masnom tekuinom. inom. Sa stepenica koje su se
nalazile
zile iza nje dolazilo je svjetlo, tako da su ostali hodnici bili u potpunom
mraku. Velika dvostruka ulazna vrata u kolsku zgradu nalazila su se tono to
nasuprot stepenica, udaljena moda deset metara. Uz njih se nalazio itav niz
prekidaa.
Deset metara nijee bilo daleko. Zato se toliko bojala? I zato je tama tako
zastraujua?
Zato to je postala budalasta stara cura koja ee uskoro poeti
po svaku veer
provjeravati ima li nekoga ispod kreveta, prekorila je samu sebe, meutim
me bila je
svjesna da to nije bio pravi
pr razlog. Tama je bila zastraujua, udaljenost od
mjesta gdje je stajala je bila ogromna.
Ali nije imala izbora nego prei
pre i tih deset metara. Kad bi se vratila natrag to
bi znailoilo da bi se benzin zapalio. Upaljena svjetla bi moda osvijetlila
provalnika, moda bi ga ak i uplaila. Ako nita drugo, upaljena svjetla bi
upozorila policajca na strai.
Smea cipela je dotakla pod. Druga je slijedila za njom. Gospoica Piprelly
je krenula preko hodnika.
Opet je, na pola puta, stala. Da li je ula neto ili je osjetila? Da li je netko
stajao u hodniku s njene lijeve strane? Da li se jedna sjena micala skrivena
drugim sjenama? Gospoica Piprelly je nastavila dalje, tanki sloj zapaljive
tekuine razlio se po podu i upio u njene cipele. Ubrzala je korak kad je ve
dola blizu vrata.
Netko je stajao skriven u mraku i vrebao, netko tko je htio nauditi njoj i
njenoj koli. Osjeaj je bio toliko snaan da je osjetila stezanje u grudima tako
da je poela teko disati. Srce joj je ubrzano lupalo, ruke je ispruila prije nego
to je dola do prekidaa. Prisustvo je bilo tu, pribliavalo se, jo uvijek
nevidljivo ali nesumnjivo je htjelo dohvatiti nju, uskoro e je dotaknuti, uskoro
e je osjetiti.
Mora pobjei!
Nai e policajca, pozvati ga, rei mu da je netko u zgradi. On e znati to
treba napraviti, on e sprijeiti da benzin plane! On e je spasiti!
Dola je do vrata, gotovo je udarila u njih, uhvatila se za kvaku, klju,
jecala je od olakanja jer je dola do vrata, do slobode, jo malo i oslobodit e se
opasnosti koja joj se pribliavala.
Znala je da je blizu, ali nije se htjela okrenuti i pogledati, uvjerena da joj se
koa jei od opasnosti koja joj se pribliavala s lea.
U jednom trenutku je stala iznenaena injenicom da su vrata ve bila
otkljuana, ali stisnula je kvaku, i iz grudi joj se oteo tihi krik u kojem su se
pomijeali radost i strah. Povukla je vrata. Odmah je osjetila hladni zrak.
I lik, mraniji od tame, je stajao pred njom na trijemu ispred vrata,
nepomian i opasan.
Gospoica Piprelly je izgubila tlo pod nogama i zvuk koji je ispustila je bio
samo tihi jecaj prije nego to je crna sjena posegnula za njom.
 Childes je naglo zaustavio unajmljeni auto ispred otvorenog glavnog ulaza
na posjed kole La Roche. Bez obzira to je vrsto drao volan, u trenutku kad je
nagazio na konicu
nicu najprije je udario u volan, a zatim natrag u sjedalo.
iju
Rairenih oijuiju je gledao niz prilazni put koji je bio osvijetljen farovima
Renaulta u zgrade koleda.
Bile su mranene i mirne, bjelina glavne zgrade sada se pretvorila u teko
sivilo potpuno u skladu s gustim sivim oblacima. Vatra nije izlazila iz prozora,
nikakvo crvenilo nije obasjavalo unutranjost. Nije bilo poara.
Nije uo
uo sirene za vrijeme kratke, mahnite vonje od kue ku
ku do kole, nije
susreo
reo nijedno vozilo koje bi istom brzinom ilo u smjeru La Rocha. Ceste su
bile puste. A kakve bi i trebale biti u gluho doba noii kad zapravo poara nije ni
bilo?
Smeteno je odmahnuo glavom. Onda je ugledao patrolni auto parkiran
odmah iza samog ulaza, ugaenog
uga motora i svjetala. Childes je ubacio u prvu
brzinu i polako proao kroz ulaz i pokraj policijskog auta, paljivo kao da
prolazi pokraj uspavane ivotinje koju ne eli probuditi. Malo dalje se zaustavio.
Auto je bio prazan.
Zar nije bio?
Zato onda poriv riv da izae
iza e iz vlastitog auta i zaviri u drugi? I zato onda
sasvim razliitit poriv da okrene unajmljeni auto i pobjegne s ovog zabranjenog,
ukletog mjesta, obiljeenog mjeseinom
mjese nim oblacima?
i tekim, jedva pominim
Zaista, zato progovorio je duboki, podrugljivi
podrugljivi glas koji se javljao
odnekud izvan njegove vlastite dimenzije.
Srebrnasti rubovi oblaka bljeskali su na crnom nebu sjajni poput bezglasne
munje; s mora je dolazio lagani vjetrivjetri i provlaio se kroz lie
li i granice;
svjetlost farova osvijetlila je tunel od ivog raslinja koji je vodio prema visokoj
evini. Bez sumnje, Childes je znao da ee pogledati policijski auto, zatim se
graevini.
odvesti do kole, kao da su mu ve ve postavljena pravila, kao da je ve unaprijed
bilo odreeno to e napraviti. Volja je i dalje bila njegova, mogao je ne
postupiti tako kad god je htio, ali odreena
odre ena sudbina je ipak bila predodre
predodreena.
Slijedit e je, ali nee
e podlei.
podle
Childes je izaao iz Renaulta i otiao do drugog vozila. Pogledao je kroz
otvorene prozore.
Policajac je skliznuoznuo iz sjedala, koljena su mu bila negdje daleko od
volana. U jednom histerino
histeri smijenom trenutku je pomislio da je zaspao, ali
crna mrlja koja se irila od vrata na koulju svijetle boje ga je zaas
za razuvjerila.
Bez obzira na to, zgrabio je policajca i prodrmao ga, pazei i da ne dotakne krv
koja je i dalje curila. Nije se ni pomakao, i znao je da i nee. Uhvatio je kvaku
na autu i otvorio vrata tek toliko da se upali svjetlo.
Brada mu je bila poloena na prsa tako da se rana na vratu nije mogla
vidjeti. Bio je krupan za policajca, mala svjetiljka na stropu auta bacala je
slabano svjetlo na glavu s ve prorijeenom kosom. Oi su mu bile djelomino
zatvorene, kao da je gledao u neto, moda razmiljao o mrlji na koulji koja je
postajala sve vea. Ruke su mu mirno leale sa strane, prsti oputeni, bez
grevitog stiska, kao da je smrt dola prebrzo a da bi joj se suprotstavio.
Childes je zatvorio vrata, zvuk koji se uo pri tome neobjanjivo je
podsjeao na zvuk zatvaranja mrtvakog kovega. Naslonio se na rub
policijskog auta i zario glavu u ruke. rtva policajac, nesvjestan onoga to se
dogaa, za koga je krajnje nasilje bilo strana pojava na otoku, je promatrao
kolu, drao je prozore otvorene kako bi mogao uti svaki sumnjivi zvuk.
Vjerojatno mu je panja bila usredotoena na kompleks zgrada koje su se
nalazile ispred njega, i/ili na nisko raslinje koje ih je okruuje, a ne barem na
nekoliko trenutaka na cestu iza njega. No, britva nekakva elina otrica
tiho mu se prikrala kroz otvoreni prozor i prerezala mu vrat, duboko i precizno,
pokret koji nije trajao vie od dvije ili tri sekunde. Da je policajac i pokuao
viknuti, ne bi se vjerojatno nita ulo, rana je bila preduboka.
Bilo je ovdje, u koli. Stvar koju je on znao samo kao Mjesec.
Saznanje je krenulo odnekud iz eluca i penjalo se u plua koja su se
odmah ukoila, otvrdnula, jedva su udisala zrak. Podigao je glavu s ruku i
pogledao prema prilaznom putu, ljunana povrina obasjana farovima u smjeru
zgrada koje su sada bile avetinjske i sumorne. Pritisnute oblacima.
Stenjanje je postojalo u njegovoj glavi, ali nije bilo njegovo. Pripadalo je
nekome tko se nalazio iza vrata najvie, sive graevine. Netko je iza tih debelih
zidova bio u smrtnom strahu.
I neto unutra je uivalo u tom strahu.
Sada, kroz prozore donjih katova glavne zgrade La Rochea, Childes je
ugledao bljesak naranaste boje koji se brzo irio, vatra koja je do tada bila samo
upozorenje u njegovim mislima, sada se nalazila pred njim.
 Gospoica ica Piprelly je leala na podu, nepokretna, glava joj je stajala
okrenuta pod udnim
udnim kutem.
Bila je pri svijesti i uasno se bojala. I bila je svjesna na neki udan nain
jer nije bilo boli, samo nepokretnost da joj je vrat bio slomljen, kosti kost su lako
popustile pod grubim stiskom ogromnih ruku koje su je dohvatile kad su je
izdale noge. U tom jednom trenutku konfrontacije kada je osjetila neizmjeran
strah, ravnateljica je shvatila da je provalnik izaao van i sakrio se ispred vrata
kad je uo njene korake.
Gospoica ica Piprelly nije vidjela svog napadaa,
napada a, samo je zapazila neto
ogromno, ogromni crni, bezosjeajni lik, koji se bacio na nju. Ustajali, ubojit
dah. Gunalo alo je od zadovoljstva. Okretanje pucanje vlastitih vratnih
kraljeaka kad joj se glava nala uklijetena izmeu u dlanova tvrdih poput
kamena, koji su joj iznenada otro zakrenuli glavu. Nezgrapno odmicanje
zlokobnog lika, tup, tup, po golim daskama. Vraalo alo se. Osjetila je da je zalijeva
tekuina, neto hladno joj je prolazilo kroz kosu;
k sklopila je oi.
Leala je tamo, nepokretnih udova, glas joj je bio slab i izoblien.
izobli Oi su je
ina po
pekle kad joj se tekuina poela iz kose slijevati niz lice. Treptala je bar je
mogla treptati kapcima razbistrio joj se vid, ali osjeaj aj arenja je i dalje bio
prisutan.
Zatim je mogla vidjeti samo nezgrapan obris na kraju hodnika, i zavritala
je od straha, u glavi, nesposobna otvoriti usta.
U daljini je neto bljesnulo, upaljena ibica. Polako je padala prema podu,
sjajan bljesak u trenutku kad je benzin planuo.
Stvorenje osvijetljeno vatrom, nasmijano...
nasmijano nacereno... njoj se cerekalo!
Vatra se brzo irila jako brzo niz hodnik prema njenom nepominom,
nepomi
benzinom natopljenom tijelu...
tijelu

Cijelo prizemlje je bilo u vatri, poar se irio pred Childesovim oima dok
je trao
ao prema zgradama, plamen je nemilice prodirao staro, suho drvo. Prozori
su se jedan za drugim pretvarali u uarene crvene okvire. Pojedina stakla ve su
poela pucati u dodiru s uarenom nemani. Kad se pribliio vidio je da se vatra
iri prema prvom katu. Zvonjavu alarma koji se upalio nakon to su reagirali
senzori za poar je uo tek nejasno.
Skoro je pao kad je sa poljunane povrine stao na skliski travnjak;
uhvatio je ravnoteu i potrao preko okruglog travnjaka oko kojeg je vodio
prilazni put. Kip osnivaa kole obasjan crvenilom mirno je stajao i promatrao
to se dogaa.
Childes je preskoio nekoliko stepenica koje su vodile do glavnog ulaza,
oekujui da e dvostruka vrata biti zakljuana, ali budui je to bio najkrai put
do stepenita koje vodi na gornje katove, morao je probati. Gurnuo je metalnu
kvaku i iznenadio se kad su se vrata otvorila. Iznenadan nalet vatre odbacio ga je
u stranu gdje se zaklonio naslonjen na kameni zid.
Zatitio je oi rukama i opet pogledao unutra, i za tih nekoliko sekundi ruke
su mu se zagrijale, teko je disao od dima, inilo mu se da mu vrat stiu
rastopljeni prsti. Opet je oteturao od vrata, to dalje od drveta koje je pucketalo i
znao je da e svakog trenutka planuti.
Stepenite je bilo u plamenu. Malo blie ulazu, u plamenu, ugledao je neto
crno. Samo na trenutak se pitao ije tijelo bi to moglo biti.
Childes je htio pobjei, napustiti La Roche, izgubiti se; bojao se za sebe,
svjestan opasnosti za one koji su se nalazili na gornjim katovima, uenice i
nekoliko zaposlenih koji su stanovali u La Rocheu. Alarm ih je ve vjerojatno
probudio do sada i bili su zbunjeni, u panici, prva misao im je pobjei niz
stepenice koje vode do glavnog ulaza, ne znajui da je donji dio ve potpuno
uniten u vatri, moda e prevladati strah i paniku ako se sjete protupoarnih
vjebi koje su do tada esto puta ponavljali.
Prije nego to je potrao prema stranjem dijelu zgrade gdje se nalazio
izlaz u sluaju poara, Childes je jo jednom doao pred vrata iz kojih je sukljala
vatra i zgrabio kvaku i vrisnuo od bola u dodiru s uarenim metalom. Prisilio se
da ih zatvori kako bi sprijeio da vjetar jo rae rasplamsa poar, svjestan da je
ve vrlo jak, ali se ipak nadao da e ga malo usporiti. Drvo je udarilo u okvir
koji je ve bio deformiran od topline. Childes je skoio niz stepenice, i potrao
uz zid, povremeno se saginjui i zaklanjajui se pred staklom koje je pucalo i
izlijetalo iz okvira pred naletima vatrenih jezika.
Kad je skrenuo iza ugla, doivio je ok od hladnog zraka koji se inio kao
da dolazi iz otvorenih vrata hladnjaka. Bio je u mraku, na toj strani nije bilo
vatre jo ne. Travnjaci su mjestimino bili osvijetljeni kad su se upalila svjetla
u spavaonicama i hodnicima. Rukama se drao zida s lijeve strane i produio
dalje, opet skrenuo iza ugla, i ubrzo se naao pokraj protupoarnih vrata. Vidio
je da su vrata otvorena, staklo razbijeno u visini struka tako da je mogao gurnuti
ruku i otvoriti iz iznutra.
Childes nije gubio vrijeme razmiljajui o tome tko ili zato: otvorio ih je i
potraio prekida za koji je znao da se nalazi tu negdje.
 Zaguljivi dim je ispunio ve i taj dio zgrade premda nije bio jako gust.
Alarm, puno glasniji unutra nego vani, jo je jae potencirao njegov strah, ali
prisilio se da zakorai na kamene stepenice, preskaui tri odjednom,
uznemireni ivci podsjeali su ga na slinu borbu prije nekoliko dana. Meutim,
ovaj put je vie ivota bilo u opasnosti.
Dim je postajao gui kako se penjao i mogao je uti pucketanje vatre.
Onda glasove, zvuk koraka koji silaze, postajali su glasniji. Gore je bilo vie
svjetla, nazirali su se uurbani pokreti na stepenicama. Hvala Bogu, ve su
silazili!
Stao je na prvom katu drei se za metalni rukohvat, i pogledao hodnik koji
protezao od tog okretita. Udaljeni kraj hodnika ve je bio zahvaen plamenom,
vatra je prodirala sve od poda do stropa. Zastraujui zvuk potmulog
pucketanja nezaustavljivo mu se pribliavao.
Dalje. Bilo je glupo to je stao, ak i na trenutak. Bilo je glupo stati i
razmiljati o opasnosti.
Glasovi su bili blizu, sada moda udaljeni samo jedan krak stepenica, i
Childes se nastavio uspinjati, dim mu je poeo gristi oi, zrak je bio zaguljiv,
nekako spaljen i suh, premda je sam poar bio dosta udaljen. Pitao se koliki dio
je vatra ve zahvatila. Prvi lik se pojavio malo iznad njega i brzo je preao
razdaljinu koja ih je dijelila.
Djevojica ne starija od deset ili jedanaest godina mu je pala u naruje, lice
joj je bilo iarano suzama, rub spavaice visio joj je sve do lanaka na bosim
nogama.
Na sigurnom si, rekao joj je, gledajui prema drugim djevojkama koje su
silazile teturajui. Uskoro e biti vani.
Gospodine Childes, gospodine Childes, to ste vi? uo je zadihani glas
koji je pripadao jednoj od njih.
Lik, vii od ostalih djevojaka se progurao do njega. Kao i uenice, i ona je
bila u spavaici i vrsto ju je drala oko sebe kao da se eli zatititi od vruine
koja im se pribliavala. Meutim, na nogama je imala udobne cipele. Na
trenutak je pomislio da bi to mogla biti ravnateljica La Rochea, ali odmah je
prepoznao Harriet Vallois, profesoricu povijesti i jednu od domaica u koledu.
Jesu li sve djevojke izale iz spavaonica? upitao je, viui kako bi
nadglasao sirenu alarma i vrisku preplaenih djevojaka; neke od njih su kaljale i
drale ruke preko usta kako bi se zatitile od dima koji je sve jae nadirao.
Nadzornica i gospoa Todd upravo provjeravaju, odgovorila je
profesorica, ije su drhtave usne potvrivale da je i sama bila na rubu plaa.
Poslale su me s ovom grupom.
Potapao ju je po ramenu, vie da bi joj pomogao da se smiri nego da bije
utjeio. Da li je gospoica Piprelly s njima?
N-ne. Prola sam pokraj njenih prostorija i pokucala na vrata, ali nije se
javila. Mislila sam da je otila gore u spavaonice, ali... ali nitko je nije vidio!
Gorue tijelo u hodniku!
 Childes je zadrhtao. Tijelo je isto tako moglo pripadati onom tko je
podmetnuo poar, namjerno uniteno, mogao je pasti u vlastitu klopku. Nije
mogao sasvim biti siguran da je tamo leala Estelle Piprelly, skvrena ugljenasta
masa; nije mogao biti siguran, ali bio je, nije sumnjao.
Harriet Vallois je gledala prema stepenicama, oi su joj bile irom
otvorene, bila je oajna.
Izvedite djevojke! viknuo je, i vrsto je zgrabio za rame. Bol ju je
natjerala da se okrene prema njemu.
Izvedite ih van! ponovio je, i gurnuo joj djevojke koje su i dalje stajale uz
njega. Ne dozvolite im da se razdvoje i ne zaustavljajte se. Zatim joj je rekao
u uho: Nemate puno vremena.
Jo se jae uplaila. Zar mi neete pomoi? molila ga je.
O da, rado bi joj pomogao i izveo i nju i djevojke iz tog mjesta sigurne
smrti gdje je lealo tijelo, izgoreno i neljudsko u glavnom hodniku, gdje sam
Bog zna da li jo neto lunja po hodnicima i gdje vatrena stihija prodire sve to
joj se nae na putu.
Uspjet ete, pokuao ju je urazumiti, jo samo malo. Moram pokuati
pomoi onima koje su jo ostale gore.
Lagano ju je gurnuo prema stepenicama zajedno s najbliim djevojkama
ohrabrujui ih da krenu. I ostale su krenule za njima dok ih je on pourivao,
tjeei svaku od njih kako su prolazile pokraj njega. Procijenio je da ih je
najmanje trideset prolo a jo ih se sputalo. Childes nije znao koliko je od tristo
djevojaka stanovalo u koledu, ali pretpostavljao je da bi ih moglo biti oko
ezdesetak. Osim Estelle Piprelly, samo su jo dva lana osoblja i nadzornica
bile na dunosti tijekom noi. Pourio je mada se sada penjao sa sve veim
naporom i sve tee je disao. to se vie penjao to je dim postajao gui. aom
ispunjen dim je liio na podmuklog uhodu koji je istraivao i provjeravao, utirao
siguran put svom gospodaru. I vatra je sada bila sve glasnija, drvo je pucalo
stvarajui dojam puane paljbe. Uz sve to je jo i alarm svojim reskim i
zagluujuim sirenama sijao paniku.
Kad se ve poeo guiti, Childes je izvukao maramicu i stavio je na usta.
Vidio je da mu se pribliava jo nekoliko djevojaka, uo je njihovu vrisku prije
nego to ih je ugledao.
Nastavite dalje! vikao je, premda se nisu ni zaustavljale. Dvije starije
djevojke pomagale su jednoj koja bi u napadu histerije sigurno bila potpuno
bespomona da je nisu uhvatile. Childes je bio u iskuenju da uzme djevojku
koja je vritala i odnese je van, na sigurno, ali je znao da e uspjeti i bez njega.
Netko je teturao prema njemu i on je rairio ruke kako bi je uhvatio da ne
padne.
Eloise! rekao je, prepoznavi drugu profesoricu koja je stanovala u koli.
Gospoica Todd mu se bacila u naruje, smetena, nesigurna, njena krupna
prsa su se ubrzano dizala i sputala uz teko hroptanje izazvano gustim dimom.
Koliko ih je jo ostalo gore? vikao je.
 Tresao ju je pokuavajui je natjerati da progovori.
Za Boga milog pokuaj misliti!
Pustite me, molila ga je. Nita vie ne moemo napraviti!
Koliko? inzistirao je, vrste je drei za ruke.
Gledale smo, traile! Neke su bile toliko uplaene da su se sakrile u
kupaonicama. Druge su vritale sa prozora.
Da li ste ih sve izvele?
Pustite me!
vrsto ju je drao. Da li ste ih sve izvele?
Djevojke koje su silazile su ih odgurnule, sve su se drale za rukohvat,
drhtvih ramena i uplakanih lica. Pla i vriska pretvorile su se u svojevrsno
jecanje. Profesorica se otrgla od Childesa i pridruila se djevojkama, zagrlila je
jednu od njih, pruivi joj utjehu unato vlastitom oajnikom strahu.
Okrenula se kako bi ga pozvala. Neke od djevojaka su otile u drugom
smjeru, prema glavnim stepenicama! Nadzornica je krenula za njima! Onda je
pourila, gurnuta onima koje su ile iza nje.
Childes nije gubio vrijeme. Pokrio je usta maramicom, preao jo nekoliko
preostalih stepenica ne susrevi vie nikoga. Prestao je brojati, ali je
pretpostavljao da je veina onih koji su ivjeli u koli ve silazila.
Doao je na vrh gdje ga je dim skoro savladao. Oi su mu bile mutne, grlo
bolno i suho. Obeshrabrio se kad je shvatio da je vatra ve dola do tog kata jer
je malo dalje u hodniku ispred kojeg je stajao ugledao uareni bljesak. Bio je
dosta slabiji zbog uskovitlane sumaglice, ali bio je siguran da joj je izvor bio na
drugim stepenicama.
Sagnuo se kako bi izbjegao najgori dim, i potrao niz prolaz gdje je zavirio
u svaku spavaonicu.
Napad kalja ga je natjerao da se uhvati za prsa i pao je na koljena. Kad se
okrenuo oko sebe shvatio je da se nalazi pokraj jedne od kupaonica i na
koljenima se uvukao u jednu od njih gdje e moi lake disati. Dovukao se do
umivaonika i otvorio vodu, skinuo naoale i zapljusnuo lice vodom. Zgrabio je
runik, bacio ga u umivaonik i dobro natopio vodom, zatim ga omotao oko vrata
kao al i navukao ga preko brade i nosa.
Provjerio je sve toalete i kupaonice prije nego to se opet vratio u hodnik
gdje mu je mokri runik posluio kao maska titei ga od dima. Vatra je sad
podmuklo tutnjala i vruina je postajala sve gora kako se pribliavao glavnom
stepenitu. Upravo je htio ui u jo jednu spavaonicu kad je uo nekakav zvuk,
jedva ujan u odnosu na zagluujui zvuk alarma i pucanje gorueg drveta, ali
drukiji. inilo se da dolazi iz samog sredita vatrene stihije.
Navukao je runik preko glave i jednim krajem prekrivajui najvei dio lica
krenuo naprijed pridravajui se zida kojim je odreivao smjer kretanja.
Iskre su skakale sa stepenica, liile su na ostatke vulkanske erupcije, vatra
je zahvatila sve, ukljuujui i zidove, drvene oplate, gorjelo je sve od poda do
stropa. Okretite jo uvijek nije bilo zahvaeno, ali pod se poeo izvijati i dim se
dizao gust kao vodena para.
Childes je brzo otiao do rukohvata i brzo povukao ruku kad je dotakao
uareno drvo.
Djevojke su stajale stisnute u jednom kutu malo nie, tono nasuprot
mjesta gdje je on stajao, dok su stepenice ispred njih bile u plamenu. Kao i
stepenice iza njih. Pokuale su pobjei tim putem ali ih je zaustavilo brzo
napredovanje vatre. Kad su se pokuale vratiti natrag nale su se pred vatrenom
barijerom kroz koju nisu mogle proi.
Nekoliko ih je bilo bez svijesti, dok su se druge vrsto stisnule jedna uz
drugu rukama titei lice od pakla koji im se pribliavao. Bilo ih je est ili sedam
(bile su toliko stisnute da je bilo nemogue prebrajati ih) i s njima je bila i
nadzornica, leima okrenuta prema vatri, rairenih ruku branei svoje tienice.
Childes se pomaknuo do ruba stepenica, pokuao se spustiti, ali vatra ga je
brzo natjerala da se vrati natrag. Nepropusni gorui zid je blokirao veliko
stepenite. Moda bi mogao skoiti kroz vatru na okretite gdje su djevojke
stajale zarobljene, ali to bi time postigao? to bi time postigao za djevojke?
Pourio je natrag na balkon.
Nadzornice! viknuo je. Gospoo Bates, ovdje gore?
Vidio je da je nadzornica podigla glavu i viknuo je jo jednom.
Okrenula je glavu u njegovom pravcu i podigla pogled. Ugledala ga je.
Childes je pomislio da je ugledao nadu u njenim oima, ali treperenje uarenog
zraka je sve iskrivljavalo.
Nadzornica je ostavila djevojke, i pomakla se nekoliko koraka blie rubu
okretita. Da li ste da li ste to vi, gospodine Childes? Oh, hvala Bogu! Molim
vas, pomozite nam, gospodine Childes, molim vas, spasite nas!
Nekoliko djevojaka u spavaicama ga je sad gledalo, i dalje stisnute u kutu.
Pomoi im, da; ali kako? Ali kako? Nije mogao sii k njima, i one nisu
mogle k njemu.
Nadzornica je stajala napola presavijena, guila se i kaljala od uzavrelog
zraka. Zateturala je unatrag, to dalje od pakla. U tom trenutku se je jedan
plameni jezik naglo izdigao ispred Childesa i natjerao ga da se povue nekoliko
koraka. Vatra se uzdigla sve do stropa, do ukrasnih greda, onda se brzo povukla
po zidovima. Meutim, grede nisu ostale neoteene, ubrzo su poele gorjeti.
Ostalo je jo vrlo malo vremena.
Ljestve bi moda pomogle, postavljene izmeu balkona i okretita. Ali nije
imao vremena ii u potragu. Ue. Mogli bi jedan kraj zavezati oko struka i on bi
ih izvukao, jednu po jednu. Koliko bi ih mogao spasiti prije nego to bi ga snaga
napustila? I gdje bi k vragu mogao pronai ue u spavaonicama?
Pomozite nam! opet je uo vrisak. I djevojke su ga poele moliti.
Ne pribliavajte se stepenicama! viknuo je kad je vidio da se nekoliko
njih pokualo pribliiti nadzornici. Childes je prepoznao Kelly meu njima, lice
joj je bilo tamno od dima i ai, iarano suzama koje su se probijale kroz
prljavtinu. Ispruila je ruku prema njemu, uplakano dijete, i vizija deformirane
spaljene ruke ga je pogodila svom snagom, paralizirala ga, ukoila.
Mrmljao je, pokrio glavu rukama, jer mu je runik sada skoro potpuno
suh, vruina je upila svu vlagu beivotno visio oko vrata. Zahvatio ga je gusti
dim i poeo se guiti, pod koji ga je titio od vatre sada je ve poeo pucketati.
Vrisak ga je natjerao da doe k sebi i na zvuk gorueg drveta ponovo se nagnuo
preko ograde.
Dio stepenita se ve uruio, ostavljajui duboki ponor pred okretitem na
kojem su stajale. Djevojke i nadzornica su se jo jednom povukle u kut, stisnule
se, branei se od podivljale vatre na jedini nain koji su mogle. Situacija je bila
sve gora.
Potrait u neto to u vam moi spustiti! viknuo je. Brzo u se
vratiti! Nije bio siguran da su ga ule. I da li e uope imati smisla? Da li je
zaista mogao izvui svaku od njih iz tog pakla? Childes je odluio ne razmiljati.
Kroz cipele je mogao osjetiti nepodnoljivu toplinu koja je izbijala iz poda.
Gusti vrtlog dima je ispunio hodnik. Osjetio je pritisak zgrade kao vodena para
zatvorena vrstim poklopcem sama atmosfera je postala zapaljiva, spremna
eksplodirati u ogromnu usijanu kuglu. Udahnuo je zrak u kojem vie nije bilo
kisika i odmah je osjetio guenje. Plua su mu se raspadala.
Childes se nije zaustavio. Na koljenima i rukama, uz bolove koji su mu
probadali plua i prsa, nastavio je puzati, uareno drvo mu je palilo dlanove, dok
nije doao do otvorenih vrata. Uvukao se unutra i nogom zatvorio vrata,
prevrnuo se na lea hvatajui zrak. Dim u spavaonici nije bio toliko gust kao na
hodniku mada se izmeu kreveta moglo vidjeti kovitlanje. Natjerao se opet na
koljena i zgrabio plahte s najblieg kreveta.
I dalje na koljenima, zavezao je dvije plahte, zatim dohvatio jo nekoliko s
okolnih kreveta odbijajui prihvatiti besmislenost onoga to je radio.
Dogodilo se dok je vezao jednu plahtu na dvije koje je ve prije zavezao,
pogled mu se zamutio, bol u prsima otra poput udarca noem, i uo je
prigueno mrmljanje.
Pogledao je oko sebe, nije mogao dokuiti odakle je dolazilo. uo je samo
pucketanje vatre. Sagnuo se sve do poda i pogledao ispod kreveta. Nije otkrio
nikakve skvrene likove. Zavrio je s vezanjem plahti i zateturao prema
zatvorenim vratima.
Opet jecaji.
Okrenuo se, leima naslonjen na vrata, i preao pogledom po sobi, po
ispreturanim krevetima, odbaenim lutkama, zavjesama, posterima koji su se
poeli savijati od topline. Naoale su mu bile mutne i brzo ih je obrisao i dalje
paljivo sluajui hoe li opet uti jecanje. Zvuk je bio tih, gotovo neujan, ali
izdvajao se od drugih zvukova. Pogled mu se zaustavio na visokom ormaru koji
je stajao na udaljenom zidu s druge strane sobe.
Nije bilo vremena. Nije imao vremena gledati. Morao se vratiti djevojkama
na okretitu.
 Pa ipak, bacio je plahte i pojurio kroz spavaonicu.
Otvorio je vrata ormara i dvije uplakane djevojke su se jecajui iz mraka
jo jae stisnule izmeu teniskih reketa, hokejskih palica i objeenih ogrtaa
kojima su se pokrile preko glave, vritei i krijui se od njega.
Childes se sagnuo i kad je dotakao jednu od njih ona je samo jo jae
poela vritati i jo dublje se sakrila u ormar. Uhvatio ju je za ruku i povukao
van i nastojao joj okrenuti glavu tako da ga vidi. Imao je toliko vremena da vidi
da je jedna od najmlaih prije nego to su se svjetla ugasila.
Izgubio ju je u mraku i njihova vriska je nadjaala sve drugo. Childes se
spustio na koljena i potraio ih u ormaru, uhvatio njihova drhtava tijela i izvukao
ih van.
Nemojte se bojati, rekao je to je mogao mirnije, svjestan napetosti u
vlastitom glasu. Vatra je zahvatila instalacije, zato je nestalo svjetla. I dalje su
se otimale. Idemo. Poznate me. Ja sam Childes. Odvest u vas odavde, dobro?
Zagrlio ih je, ali i dalje su se opirale. Sve vae prijateljice vas ekaju vani. Sad
se ve brinu. Druge na okretitu Oh, Boe, morao im se vratiti prije nego to
bude prekasno! Idemo, idemo niz stepenice, onda moete ispriati
prijateljicama kako je bilo uzbudljivo. Samo emo brzo sii niz stepenice i bit
emo vani.
Prestraeni djeji glas se borio protiv jecaja. Stepenice... stepenice... g-
gore!
Pogladio ju je po kosi i zagrlio. Ii emo drugim stepenicama. Zar se ne
sjeate protupoarne vjebe i kamenih stepenica koje vode van iz zgrade? One
ne mogu gorjeti, prema tome ne trebate se bojati. I mene se sjeate, zar ne?
Childes? Kladim se da ste ve bile u mom informatikom kabinetu, zar nisam u
pravu?
Kao nekakvim bezglasnim dogovorom, obje su mu se bacile u naruje, i
dalje su drhtale dok su im suze nezaustavljivo tekle niz obraze. Bez rijei ih je
podigao i krenuo s njima kroz uski prolaz izmeu kreveta. Spotaknuo se
jedanput ili dvaput pratei crvenu liniju po kojoj je znao gdje su vrata.
Jo jedan zvuk se sada probijao kroz opi kaos i tutnjava vatrene stihije,
udaljeniji, negdje iza kole, svakim trenutkom sve glasniji. Zvuk sirene.
Dvije djevojice, jedna u pidami a druga u spavaici do poda, zarile su mu
lica u prsa i kaljale.
Morate disati to manje moete, rekao im je teko izgovarajui rijei dok
ga je grlo peklo. Negdje usput je izgubio runik. Kad su doli do vrata, Childes
ih je spustio i potraio plahte koje je zavezao prije toga. Uzeo ih je i pogledao
djevojice koje su u strahu stajale pokraj njega.
Prisilio se da govori mirno, skrivajui paniku. Znam vas obje, ali se ne
mogu sjetiti kako se zovete. Onda, kako se zovete?
Sandy, javio se prvi nesigurni glas.
Dobro. A ti? upitao je okreui je prema sebi. Kako se ti zove?
R-Rachel, dobio je drhtavi odgovor.
 Dobro. Sad me posluajte, Sandy i Rachel: Otvorit u vrata i izai van, ali
hou da me vi priekate.
Jo jae su ga uhvatile.
Obeavam vam da e sve biti u redu. Otii u samo na kratko.
Molim vas, nemojte nas ostaviti ovdje!
Nije mogao pogoditi koja je zaplakala. Moram pomoi i drugima, starijim
djevojkama. Nisu daleko, ali su u nevolji. Moram otii i spasiti ih. Izvukao je
ruku, mrzio je samog sebe zbog toga to je to morao napraviti, ali nije imao
izbora. Borile su se da ga zadre, ali on je ustao, prebacio plahte preko jednog
ramena i krenuo prema vratima. Da li mu je ruka bila topla ili je kvaka stvarno
bila vrua? Otvorio je vrata trzajem.
Paljivo je pogledao prema uarenoj svjetlosti i osjetio na koi nagli udar
topline koja je ispunila prostoriju.
titei oi, pogledao je u hodnik i ostao zateen kad je vidio koliko se vatra
proirila.
im se naao u hodniku uo je udno pucketavo tutnjanje. Nije bilo
vritanja ili glasova ne koje bi uo ali znao je odakle dolazi, znao je tono
to se dogodilo.
Ali morao se uvjeriti. Morao je biti siguran. Ako je postojala i najmanja
ansa Ostanite tu! viknuo je dvjema uplaenim desetogodinjakinjama.
Potrao je, prignut, ne obazirui se na vlastitu uarenu kou, znao je da ne gori,
samo se moda malo jae stisnula oko kostiju. Udarao je u zidove dok je trao s
plahtama koje su se vukle iza njega.
Childes je doao do ireg dijela s kojeg su se mogle vidjeti stepenice, ostalo
ih je samo jo nekoliko koje nisu izgorjele. Iznad njega, plameni jezici su
zahvatili strop unitavajui sve na to bi naili. Vie nije mogao dotaknuti
ogradu koja je bila dio balkona iznad stepenita, drveni rub vie nije postojao.
Ali mogao je vidjeti dijelove stepenita kroz pojedine rascjepe. Okretita vie
nije bilo. Sve se uruilo ravno u samo sredite poara.

Childes se vratio u spavaonicu, previe omamljen da bi mu potekle suze i

pogleda zamagljenog dimnim vrtlozima. Tri zavezane plahte su leale u hodniku
gdje ih je bacio i ve su poele gorjeti. Posrnuo je, rukom naslonjen na zid, ali
nastavio je hodati, znao je da bi zaustavljanje bilo kobno. Pourio je kad je vidio
da djevojice vie nisu kod vrata. Molio je Boga da su ga posluale, da nisu
otrale u suprotnom pravcu, suprotnom od onoga odakle se vatra pribliavala.
Ako su se izgubile u gustom dimu...
Vrata su i dalje bila pritvorena i odgurnuo ih je tako da su udarila o noni
ormari koji je stajao pokraj jednog od kreveta. Uao je u sobu, njegov lik je bio
crna sjena koja se ocrtavala na uarenoj, uto-crvenoj pozadini hodnika, i Sandy
i Rachel, stisnute jedna uz drugu na najbliem krevetu, gledale su ga irom
otvorenih oiju prepunih straha.
 Idemo, rekao je, i obje su osjetile mrtvilo u njegovom glasu. Vodim vas
van.
Potrale su prema njemu i on ih je podigao, svaku u jednu ruku. Sad su bile
teke, ali je znao da e nekako uspjeti. to god bude trebalo, ali barem e spasiti
ove dvije. Childes je izaao i krenuo niz dugaki hodnik, to dalje od najjae
vatre, sve oko njih zidovi, strop, pod uareno, samo je ekalo da plane, da
eksplodira. Jedva da je ita vidio, mozak mu je sve vie otupljivao, stezalo ga je
u vratu. Iz poda su ve izlazili plameni jezici pokraj zidova i tjerali ga da se
okrene leima kako bi proli. Djevojice su utjele, rukama su ga drale oko
vrata i bile su potpuno mirne, uasnute, ali su mu vjerovale. Moda su u ormaru
preivjele najgori dio svoje more.
Neko vrijeme su bili u polutami, kroz dim se jedva nazirala vatra koja je
bjesnila iza njih, ali ubrzo su ugledali prigueno svjetlo koje se nalazilo ispred.
Premda je ova treperava svjetlost liila na svjetlosni signal, nije bila dobrodola;
nadao se da su poarne stepenice bile dovoljno daleko da bi bile zahvaene
vatrom iz donjih katova.
Nakon to je napipao put, gotovo slijep, leima cijelo vrijeme uz zid,
konano su doli do kamenog okretita iznad stepenica. Childes je pao na
koljena i djevojice su mu spuznule iz ruku i stisnule se uz njega ekajui da
prestane kaljati.
Kad je doao k sebi toliko da je uspio ustati pridravajui se za metalni
rukohvat, pogledao je iznad njih. Stepenice su liile na dimnjak kroz koji je
sukljao gusti dim ravno u hodnik iz kojeg su upravo doli. Kroz uareni dim je
mogao vidjeti vatru koja se irila kroz donje hodnike.
Jo je postojala prilika da se izvuku ako se ne ugue dok se budu sputali.
Uhvatio je djevojice i rekao im Sve e biti u redu, suhim i promuklim
glasom. Sii emo niz stepenice i za as emo biti vani. Stepenice su betonske,
kao to sam vam rekao, i ne mogu se zapaliti, ali morat emo paziti na hodnike.
Gurnuo je ruku u dep. Rachel, dri ovu maramicu preko usta i nosa.
Posluno je uzela maramicu iz njegove ruke i stavila je preko lica.
Sandy, morat emo uzeti komad tkanine s tvoje spavaice. Uhvatio je
rub, otrgnuo komad materijala i zavezao joj oko vrata tako da joj je nos i donji
dio lica bio pokriven. Stajao je, ali jo uvijek prignut. Dobro, idemo, rekao je.
Uhvatio ih je za ruke i poveo ih preko prvog dijela stepenita drei se zida
i izbjegavajui dim.
to su se vie sputali to je vruina postajala nepodnoljivija.
Sandy i Rachel su stale i Childes ih je morao povui da krenu dalje. Kad su
doli do odmorita prvog i drugog kata, zagrlio ih je titei ih vlastitim tijelom.
Rachelina koljena su podrhtavala kad je legla u kut i kad ju je pogledao obasjanu
crvenim svjetlom, shvatio je da nee uspjeti sii sama. Skinuo je jaknu, prebacio
je preko Rachel i podigao je. Naslonila se na njega u polusvjesnom stanju.
Moda i bolje da je tako, bit e mu lake. Uhvatio je Sandy za ruku i nastavio se
sputati titei je najbolje to je mogao.
 Jo samo malo, rekao je glasno da je ohrabri.
Kao odgovor, osjetio je malu ruku kako ga jae stie za ruku. Na trenutak
je ugledao Gabbyno lice s naoalama i skoro ju je pozvao. Sad se on kolebao,
pomislio je kad se spustio na stepenice zajedno s Rachel koja mu je skliznula u
krilo potpuno prekrivena njegovom jaknom i gotovo ravnoduna prema onome
to se dogaalo. Sandy ga je uhvatila ispod ruke, natjerala ga da ustane ne
dozvoljavajui mu ni trenutak odmora.
Pogledao je u njeno uzdignuto, ai prekriveno lice iza kojeg su se vidjele
bjesomune vatrene iskre, i ponovila mu je njegove vlastite rijei. Jo samo
malo.
Jo samo malo, ponavljao je neprestano, jo samo malo i doi emo do
posljednjeg niza stepenica. Ali brzo je gubio snagu, ovaj put ga je naputala,
odlazila je s tekim kaljem koji je muno izlazio iz suhog grla, svaki put kad bi
udahnuo zrak, udahnuo bi i ogromnu koliinu gustog dima i jedva da je vidio
gdje staje, toliko su mu oi bile pune suza to su pekle od kojih su mu kapci
natekli, bolni na svaki pa i najmanji pokret...
... i Sandy ga je vukla dolje, bila je potpuno iscrpljena, bila je bosa i osjetio
je da tone sve nie i nie i na kraju ju je doslovce vukao za ruku niz kamene
stepenice...
... i razum ga je naputao, vidio je mjeseev kamen i Gabbyno lice i
rastrgana masakrirana tijela i zlokobne oi koje vrebaju kroz plamen, i Amy,
izrezanu i krvavu dok se savija, i glatki bijeli mjesec koji sjaji kroz vrtloge
dimnih naslaga, kroz koje kapa krv...
... i tonuo je, sa svakim sljedeim korakom teim od onog prethodnog,
Sandy je jedva drao, rukom je doticao vrui beton, polako se sputao, da se
samo malo odmori, podlijegao je vruini koja je guila, iako je ostalo jo samo
malo, samo jo jedan niz stepenica, samo jo jedan
Mali dio njegovog zamraenog se ipak trgnuo kad mu se uinilo da se
ispod njih neto dogaa. Ispruio se i oslonio na jedan lakat.
Glasovi. Mogao je uti glasove. Vikanje. Tamni likovi protiv vatre koji su
nahrupili iz hodnika u prizemlju. Likovi na stepenicama. Idu prema njemu...
MJESEEV KAMEN
(kalijev aluminjski silikat KAlSi3O8)
Gustoa: 2.57
Tvrdoa: 6
Lom zrake: 1.519 - 1.526 (nisko)
Razliiti
iti ortoklasni primjerci mjeseevog
mjese kamena pokazuju
blijedo ali karakteristino
karakteristi enje kada su
fluorescentno zraenje
podvrgnuti zraenju
enju X-zrakama.
X
Mjeseev
ev kamen, nazvan tim imenom zato to ako ga se okrene
prema izvoru svjetlosti, primjeuje
uje se prisustvo srebrne boje,
sline mjesecu. Boja, uglavnom bijela, poznata minerolozima
kao ilerizacija, prema njemakoj rijei schiller
schiller to znai
prelijevanje u duginim bojama.
Pronaen na Sri Lanki, Madagaskaru i u Burmi.

Overoy je uzeo ostatak upaljene cigarete i protrljao umorne oi.o Sjedio je

za kuhinjskim stolom iznad kojeg je niska svjetiljka bacala uski snop svjetlosti
kroz mutno staklo tako da je ostatak prostorije bio u sjeni. Dnevni boravak je bio
iza hodnika u obliku etverokuta, dvije male sobe je pretvorio u jednu veliku,
preinaka koju je napravio kad su se on i Josie preselili u ovaj stan prije devet
godina, davnaa prolost kad je jo uvijek imao snage za karijeru i kuu.
ku U toj sobi
je gorila samo jedna svjetiljka, televizor je bio ugaen i zavjese navuene.
navu
Nita. Pogledao je u zabiljeke i rekao: Nita.
Mali poludragi kamen nije bio nita drugo nego nekakva perverzna per
posjetnica. Ali posjetnica je bila polazna toka.
to
ev kamen?
Dakle, zato mjeseev
Veza s mjesecom?
Jednom rukom je rairio zabiljeke po stolu, rasporedio ih je u obliku luka,
kao dobitne karte u igri.
Amy Sebire je rekla da bi Mjesec moglo biti prezime. Ali Childes je u
svojim vizijama vidio mjesec kao simbol.
Simbol koji predstavlja ime?
Overoy je posegnuo za paketom cigareta, vidio da je prazan i bacio ga
zguvanog na kraj stola. Ustao je, protegnuo se i proetao oko stola. Jo jednom
je sjeo, preao rukama preko lica i stavio ih iza glave.
Kako je Childes, pitao se. Protivno svim pravilima, Overoy je zadrao
ina. Mali dokaz, mjeseev
dokaz s mjesta zloina. mjese ev kamen. Childes je htio kamen.
Zato ne. Policiji je bio neupotrebljiv. Ali kamen je ubojici imao nekakvo
znaenje. Provjera draguljara u Londonu i okolici do sada mu nije otkrilo nita,
premda sam mjeseev kamen nije bio uobiajen u prodaji. Osoba koju su traili
je vjerojatno kupovala na razliitim mjestima, nikada dva puta na istom.
Umornim pogledom je preao preko police na kojoj su stajale knjige na
tamnom staklu, veina njih beskorisna, podatke koji su mu bili potrebni mogao
je pronai samo u nekolicini. Ono to mu je trebalo imalo je veze s mjesecom; ili
da bude precizniji, s mistinim aspektom mjeseca.
Mjeseevo ludilo, rekla mu je Josie svadljivo prije nego to je nestala u
tami spavae sobe.
Ne mjeseevo ludilo, Josie; neije drugo.
Upitajte svakog policajca kako raste stopa kriminala vezanog uz nasilje za
vrijeme punog mjeseca. ak i psihijatri vjeruju da puni mjesec izaziva luake.
Overoy je potcrtao rijei koje je napisao: Ako mjesec utjee na vodene mase na
zemlji, zato ne bi utjecao i na mozak koji je polu-tekua masa? To je bila samo
misao.
A za dva mlaaka u jednom mjesecu je reeno da e biti kobni za one koji
vjeruju u takve stvari. U svibnju su bila dva mlaaka kada su poeli uasi vezani
za mjeseev kamen. To je isto bilo potcrtano u njegovim zabiljekama.
Drugo raireno miljenje meu ljudima se odnosilo na to da bi se Mjeseev
negativan karakter mogao manifestirati na Zemlji u obliku negativnog izbijanja
koje bi se odrazilo na one koji posjeduju okultne moi. Zanimljivo, ali nije
preporuljivo staviti pod nos efu policije.
Uzeo je crvenu olovku i zaokruio rijei napisane velikim slovima
SAKAENJE, zatim povukao crtu do sljedee: RITUALNO. Pokraj toga je
napisao: RTVOVANJE?? Moda bi bolja rije bila PONUDA.
Ponuda emu? Mjesecu? Ne, mora imati smisla, ak i ako se radi o umu
luaka. Onda mjeseevom boanstvu? ini mu se da u tom podruju oboavanja
vladaju boice. Onda neka bude mjeseeva boica. Da ga sad vide njegovi u
plavim uniformama.
Dobro. Ima nekoliko mjeseevih boica od kojih bi mogao krenuti.

DIJANA
ARTEMIDA
SELENA

Onda tri koje su bile iste:

AGRIOPE grka
SHEOL hebrejska H HEKATA
NEPHYS egipatska
 Hekata. Zato mu je ta zvuala poznato, premda nejasno? Na to ime je
naiao dok je istraivao oboavanje mjeseca i boanstva koja su uz to bila
vezana. (inilo se da je ona najpopularnija, ali zato bi to trebalo znaiti neto?
Da vidimo.)
Hekata. Boica smrti. Nekromantiki ritualni posveeni njoj. Ker Titana
Perzeja i Asterije. Zatitnica i uiteljica arobnjaka. (Zar je stvarno mislio
ozbiljno?)
Hekata. uvarica kljua Pakla, ona koja alje fantome iz podzemnog
svijeta. Nou bi naputala Had i krstarila s psima i duama mrtvih, kosa u obliku
lelujavih zmija i glasa u obliku pseeg lavea. Njeno omiljeno nono svratiste je
bilo u blizini jezera koje se zvalo Armarantiam Phasis, jezero ubojica. (Prava
dama.)
Hekata. Vladarica svih mranih znanja, majka vjetica. (to je to bilo s
imenom?)
Hekata. Kao i mjesec bila je nestalnog i proturjenog karaktera. Ponekad
dobroduna i majinska, ponaala se kao primalja, bolniarka i hraniteljica,
uvala usjeve i stoku. Ali druga strana njene prirode, mrana strana, polako bi
istisnula njenu bolju stranu. Postala je boanstvo smrti, boica zmija s tri glave
pseom, konjskom i lavljom. (Pravi Edgar Allan. K vragu, nije mogao vjerovati
da je sve to napisao. Barem je imao toliko pameti da ne ostavi zabiljeke u
postaji.)
Overoy je posegnuo za napola ispijenom alicom kave gledajui iza gomile
knjiga i iskrivio usne u grimasu kad je okusio mlanu tekuinu odurnog okusa.
Spustio je alicu na stol i naslonio se na stolicu. Kuda ga je ovo vodilo? Da li je
ovo bilo puko gubljenje vremena ili je imalo nekakvo znaenje? Suoili su se s
nekim tko je imao bolestan, poremeen um, s nekim tko je oskvrnuo mrtve,
osakatio rtve ubojstva. Nekoga tko je ostavio mjeseev kamen umjesto
posjetnice, i nekoga koga je uzbuivalo psihiko muenje. Ne ba ugodna osoba.
Ali oboavatelj mjeseca? Ili, jo tonije, oboavatelj boice mjeseca?
Ne, nije imalo smisla.
Ali njihova istraga je ionako bila na granici ludila.
Zato mu se Hekata toliko urezala u pamenje? to mu je bilo toliko
poznato u tom imenu? Neto to je negdje vidio...
Mumljao je. Nije dobro, bio je preumoran da bi mogao dalje misliti. Zujalo
mu je u glavi i nita nije mogao smjestiti na svoje mjesto. Krevet. Prespavati.
Razgovarati s Josie ups, koliko je sati? Razgovaraj s njom ujutro; uvijek mu je
pomogla razbistriti misli. Moda je zapravo sve krivo shvatio. Boica mjeseca,
oboavatelj mjeseca, mjeseev kamen. Vidovnjaci. ivot je mogao biti i
jednostavniji.
Overoy je ustao od stola s rukama u depovima i jo jednom bacio pogled
na zabiljeke na stolu.
Nakon toga se namrtio, ugasio svjetlo i otiao u krevet...
 ... I probudio se u zoru, odgovor mu je bio tono no pred nosom i svijetlio je
kao blijeda neonska reklama krozk maglu. Ne prejako, nita posebno, tek
naznaka.
Sve omamljenost je nestala u hipu, i izjurio je iz kreveta.

Puni mjesec.
 S kim razgovaram?
Bog, tata!
Bog, Nestako.
Tata,
Tata, krenula sam u novu kolu.
kolu.
Da,
Da, znam, mama mi je rekla. Ima ve nove prijateljice?
Pa-a,
a, jednu. U stvari dvije, ali nisam jo sigurna za Lucy. Moram li ostati
u ovoj koli, tata? Nedostaje mi moja prava kola.
kola.
Samo
Samo neko vrijeme Gabby, samo dok ne ponu po nu kolski praznici.
praznici.
Onda emoemo se vratiti u nau kuu?
ku
Nije
Nije ti lijepo kod bake?
bake?
Je, ali doma je ljepe. Baka mi stalno poputa, misli da sam jo uvijek
dijete.
Ne shvaaa da si sad veve velika?
Ne.
Ne. Ali nije ona kriva, ima dobre namjere.
namjere.
Zagrcnuo se. Iskoristi
Iskoristi to, ve
ve si dugo vremena odrasla.
Svi odliji to kau.
kau. Odli je bila njihova specijalna rije za odrasli
Hoee li me uskoro posjetiti, tata? Napravila sam nekoliko slika za tebe, u
tehnici bojenja prstima. Baka je ljuta zbog zidova, ali nije me istukla, nikada ni
nee. Hoe li doi i k meni, tata?
Childes je oklijevao. Nisam
Nisam siguran, Gabby. Ali zna da bih htio, zar ne?
Ima
Ima previe posla u koli? Rekla sam mojim novim prijateljicama da si ti
profesor, ali Lucy mi nije vjerovala. Rekla je da profesori ne poduavaju
podu video
igrice. Pokuala sam joj objasniti, tata, ali zna kako neka djeca znaju biti
blesava. Kad budu praznici, mogu li ja doi k tebi?
U puno stvari je bio nesiguran, ali joj je svejedno rekao da moe.
Ali ovaj put neu u ii
i na brod, tata, rekla je tiho nakon poetnogpo
oduevljenja.
Ne, doi ee avionom, kao i uvijek.
uvijek.
Mislim
Mislim kad budem tamo ne bih htjela iii na brod, kao to smo ili proli
put.
Kad
Kad smo proli put ili oko otoka na malom motornom brodu, kad smo ili
na pjeane
ane plae? Mislio sam da ti se svidjelo.
svidjelo.
Vie ne volim vodu.
vodu.
To je bilo sve to je htjela rei.
re
Zato
Zato ne, Gabby? Nekad si voljela vodu.vodu.
 Tiina. Onda: Moe li i mama doi?
Naravno da moe, ako hoe. Moda e mama dozvoliti da ostane malo
due, moda cijeli mjesec. Zaboravi crne slutnje, rekao je sam sebi. Dozvoli da
te ova obeanja odvedu na drugu stranu. Misli o njima kao o oruju protiv... bez
obzira to se mora dogodilo.
Stvarno? Stvarno to misli? Mogu ostati s tobom dulje od dva tjedna?
Ovisi o mami.
Hoe li je pitati sada molim te?
Uh, ne Gabby, ne jo. Neto moram... najprije moram neto razjasniti.
Onda u biti siguran.
Ali nee zaboraviti to si obeao?
Neu zaboraviti.
Dobro tata. Gospoica Puddles je ovdje i hoe te pozdraviti.
Reci joj mijau u moje ime.
I ona tebi kae mijau. Ne stvarno, ali znam da hoe. Baka joj je kupila
koaru, ali najvie voli spavati na vrhu hladnjaka.
Baka voli spavati na vrhu hladnjaka?
Stvarao si aav. Hoe li opet mamu na telefon? Proitat e mi priu u
krevetu.
Ne, htio ju je pitati o vodi. Mala djeca esto razviju iznenadne i iracionalne
strahove koje imaju neko vrijeme, koji onda isto tako brzo nestanu. Childes je
bio zabrinut onim to mu je Gabby rekla. Moda je vidjela lo film na televiziji,
ili joj je neko drugo dijete isprialo nekakvu priu. Bez obzira na to, ni on nije
bio oduevljen vodom neko vrijeme. Da, rekao je, idi po mamu. Sluaj me,
uskoro u te nazvati, u redu?
Dobro. Ideeeem, tata!
Samo jedan kratki trenutak se uplaio da vie nikada nee uti svoju ker
da mu kae ideeeeem! Strah je nestao i osjetio je hladan povjetarac kako prolazi
kroz kronje drvea.
I ja tebe volim, Gabby.
Brzo mu je poslala est poljubaca u telefon i on joj je vratio jedan veliki.
Malo prije nego to je odloila slualicu, Gabby je rekla: I tata, reci
Annabel da mi nedostaje i ispriaj joj o mojoj novoj koli.
uo je tupi udarac kad je slualica dotaknula neto tvrdo i Gabbyn glas koji
se gubio u daljini dok je ila po mamu.
Gabby...
Otila je.
Da li je krivo uo? Vjerojatno je Gabby htjela rei da kaem Amy. Reci
Amy da mi nedostaje... njena mala prijateljica je bila mrtva, Gabby je to sad ve
znala. Fran joj je objasnila da se Annabel vie nee vratiti.
Opet ja, Jone, glas njegove bive ene je zvuao uurbano kao i uvijek.
 Childes je zatresao glavom ili je to bio drhtaj? kako bi razbistrio misli.
Fran, da li je s Gabby sve u redu u posljednje vrijeme?
Jedva. Selidba ju je uznemirila vie nego to ona dozvoljava da se
primijeti, a poetak u novoj koli je uvijek traumatian. Promijenila je glas.
Uvijek osjetim nelagodu kad me pone ispitivati o Gabby.
Nemam nikakav predosjeaj Fran. asna rije. Da li ti je spominjala
Annabel?
Nekoliko puta. Ali nije toliko uznemirena koliko misli. Zato me to
pita?
Dobio sam dojam da misli da joj je prijateljica i dalje iva.
Fran nije odmah odgovorila. Nakon toga je rekla: Gabby sanja u
posljednje vrijeme. Ne osobito teke snove, none more, nita takvog; poela je
govoriti u snu, i to dosta.
Da li spominje Annabelino ime?
Je jednom ili dva puta; ali ne vie od toga. Mislim da se pomirila s tim da
je vie nee vidjeti.
Zato se odjednom boji vode?
Molim?
ini se da se boji vode i brodova.
To mi je novo. Za vatru mogu razumjeti, nakon onoga to si ti proao. Ali
vode? Pojma nemam.
Rekla si joj za La Roche?
Naravno. Tata joj je junak; ima pravo znati.
Ba junak.
I to jo skroman.
Ovdje ih ima nekoliko koji se pitaju kako to da sam tako brzo doao u
kolu, ak prije nego to je bilo javljeno vatrogascima.
Valjda policija ne sumnja u tebe?
Ne bih ba tako rekao, ali recimo da me jo nitko nije prijateljski potapao
po ramenu.
O Jone, ne mogu vjerovati. Nije mogue da su toliko glupi! I sam si se
jedva izvukao iz vatre. I spasio si one dvije male...
Ostavio sam drugih sedam da umru.
Pokuao si ih spasiti, dao si sve od sebe. Ti si mi to rekao, Jone.
To to se dogodilo, dogodilo se zbog mene.
Prestani se ponaati kao muenik i upotrijebi razum. Samo zato to je
nekakav psihopat izabrao tebe kao cilj svoje vlastite osvete, ne znai da te treba
okriviti. Nita od onoga to se dogodilo nije bilo pod tvojom kontrolom. Reci mi
to ti glupani u policiji sada spremaju?
Mora stvari sagledati i njihovim oima.
Kako da ne.
Zanima ih to me natjeralo da odem u kolu prije izbijanja poara.
 Mora da je teko objasniti. Objasni mi jo jednom.
Rekao sam ti, Fran, nemoj me tjerati da idem opet ispoetka. No bez
obzira, navalili su na mene dok sam jo leao u bolnici prikljuen na kisik.
Nezahvalni...
Imaju spaljenu kolu, izgubljene ivote, ubijenog policajca to bi ti
oekivala? To je drugi put da sam bio na mjestu zloina prije bilo kog drugog.
I zato te sumnjie za pale i ubojstvo. Uas. Jone, zato onda k vragu ne
ode otamo, sad odmah? Sjedni na prvi avion danas ili sutra ujutro. Zato uope
trpi sve to?
Nisam siguran da bi im se to svidjelo.
Ne mogu te zadrati na otoku.
Moda mogu. Ne idem, Fran. Jo ne.
Gorina joj je graniila s ljutnjom. Zato?
Zato to je ono ovdje. I dok je tu, ti i Gabby ste na sigurnom, zar ne
razumije?
Razumjela je. I rekla je. Tiho.

Childes je proao kroz hodnik i otiao u dnevni boravak ravno prema polici
za knjige nasuprot ulaznih vrata na kojoj je drao pie. Uzeo je bocu viskija i
otvorio je. Stao je. To ti nee pomoi, rekao je sam sebi. Ne veeras.
Vratio je bocu.
Soba je bila u polutami, gorjela je samo mala svjetiljka. Zavjese su bile
razmaknute, kroz prozor se vidjela tama, vidio je nebo koje je sjajilo
tajanstvenim metalnim sjajem. Childes je navukao zavjesu koja mu je bila
najblia, onu na proelju kuice, i otiao do prozora na drugom kraju sobe. Vani
je stajao mjesec, bijel i samo ponegdje prekriven ponekom mrljom, jo se nije
digao iznad oblaka, liio je na hostiju, ravnu i krhku. Navukao je zavjese.
Ruke je gurnuo duboko u depove samterica, otiao do malog stolia koji je
stajao na sredini sobe, polako, gotovo besciljno (osim to nije bilo nieg
sluajnog u njegovom ponaanju). Dva dana se nije brijao i u tom udnom
napetom pogledu mu se ogledao umor i oprez dok je nepomino stajao pokraj
stolia. Bilo je, takoer, i vrste odlunosti.
Sjeo je na rub kaua okrenut prema stoliu, nagnuo se naprijed i gledao u
mali okrugli predmet koji je leao na glatkoj drvenoj povrini.
Svjetlost iz male svjetiljke je prozirnoj hladnoi mjeseevog kamena dala
odreenu dozu topline, dok je vodenasto plavetnilo, prelijevajui se sve do
indigo plave boje, svjetlucalo.
Promatrao je dubinu mjeseevog kamena poput staromodnog arobnjaka
koji gleda u kristalnu kuglu, fasciniran finim prijelazima boja; u stvari, gledao je
izvan onog to vidi, traei moda najdublji dio sebe. Ali traio je i neto drugo:
htio je razumjeti sponu, vezu, pristupnu ifru.
 Sve to je naao su bila imena. Nezemaljska lica. Kelly, Patricia, Adele,
Caroline, Isobel, Sarah-Jane. I Kathryn Bates, nadzornica. Sve mrtve. Estelle
Piprelly. Pepeo.
Annabel. Mrtva.
Ali je Anette iva. Amy, prekrasna Amy. iva. I Gabby. iva.
udno, ali posljednje tri u njegovim vizijama nisu bile toliko jake kao
druge; misli o njima su bile plitke, nekako nebitne, nisu bile dio ove nove stvari.
Misli su mu bile povezane s mrtvima.
ak i uz one koje nije poznavao.
Prostitutka. Djeak, napastovan u grobu. Starac ija je glava bila zaivena.
Drugi u ludnici. Nije ih htio vidjeti, niti im uti glasove, jer je traio neto
nekog drugog; ali njihovi likovi i zvukovi su mu plesali pred oima, prodirali
mu u misli... dodirivali... rasli, blijedjeli... rasli, blijedjeli... irili se, skupljali
se... napuhavali se, ispuhavali, ljudski balon... magliasta bijela kugla... mjesec...
Teko je disao, rukama je pritisnuo elo, bol, iznenadna i otra, prodrla je
kroz tupu bol koju je osjeao cijeli dan. Bacio se na kau.
Njegov um je skoro dotakao...

Vivienne?
Da?
Jonathan Childes je. Oprostite to vas zovem ovako kasno.
Tiina s druge strane slualice je potrajala neko vrijeme. Samo da
zatvorim vrata, rekla je Vivienne. Childes je pomislio da Paul Sebire stoji s
druge strane tih vrata. Kako ste, Jonathane? Jeste li se oporavili od tog stranog
dogaaja?
Dobro sam, odgovorio je. Bar fiziki, dodao je u mislima.
Amy je ponosna na ono to ste uinili. I ja sam.
Da sam ...
Znam. Da ste bar spasili i one ostale djevojke. Ali uinili ste sve to ste
mogli, morate to prihvatiti. Samo se nadam da e ubrzo uhvatiti luaka koji je
odgovoran za ta zlodjela. Mislim da ne elite zapravo gubiti vrijeme
razgovarajui sa mnom. Amy se odmara u svojoj sobi, ali spojit u vas s njom.
Znam da sad ne spava jer sam upravo dola od nje razgovarali smo o vama,
zapravo. Bit e joj drago da ste nazvali.
Sigurni ste da je u redu to je zovem?
Vivienne se tiho nasmijala. Naravno. Hm... brzo u otii do nje. Bolje da
joj kaem nego da je zovem.
Njen otac?
Njen otac. Nije on toliko lo koliko mislite, Jonathane, samo nastoji
ostaviti takav dojam. Ve e se smiriti, vidjet ete. Spustit u slualicu, i otii do
Amy.
 ekao je, jo uvijek osjeajui glavobolju, tupa bol koja ga je muila cijeli
dan. Klik, i Amy se javila.
Jone? Neto nije u redu?
Ne, Amy. Htio sam te uti, nita vie. Samo sam iznenada osjetio
potrebu.
Drago mi je da si nazvao.
Kako se osjea?
Isto kao i kad si me nazvao popodne. Pospano, ali to je od lijekova koje
uzimam. Nema problema. Popodne je jo nazvao i lijenik i rekao mi je da
posjekotine nisu ni priblino teke kao to je pomislio u prvi mah. Dobro
zarastaju da ponovim njegove rijei. Sutra mogu ustati i pogodi kuda idem.
Ne, Amy, ne ovdje. Ne jo.
Znam gdje elim biti, Jone, i s kim elim biti. Imala sam vremena o svemu
razmisliti ovih dana i mislim da mogu odbaciti ljubomoru koju sam osjeala
prema Fran. Nije lako, priznajem. Ali ja to mogu.
Amy, ne smije biti ovdje.
Reci mi zato.
Zna razlog.
Misli da za mene predstavlja opasnost.
U ovom trenutku sam opasnost svima. Veeras kad sam nazvao Gabby
morao sam priznati da je i to bilo opasno. Bojim se razmiljati o njoj da to
udovite ne bi otkrilo kroz mene gdje se nalazi.
Policija e ga uskoro nai. Nema naina da pobjegne s otoka.
Mislim da mu to vie nije ni vano.
Opet je osjetio otru, probadajuu bol. Childes je teko uzdahnuo.
Jone?
Pustit u te da se odmori, Amy.
Dosta sam se odmarala. Radije bih razgovarala.
Sutra.
U rijeima se osjeala neugodna praznina.
Da li se dogaa neto to mi ne eli rei? upitala ga je skoro oprezno.
Ne, lagao je. Samo sam umoran od stajanja po strani dok ovo ludilo
traje bez prestanka.
Nita ne moe napraviti. To policija mora okonati.
Opet joj se nije dopao zvuk njegovog glasa. Uz svu ozbiljnost, nazirala se i
ljutnja koja je kljuala u njemu i iju snagu je osjetila im je podigla slualicu,
nevjerojatno, ali i prije nego to je progovorio, kao da zrake nevjerojatne snage
strujale kroz icu. Razmiljala je o nemoguem, i Amy je toga bila svjesna; ali
zato se osjeala tako bolesnom, tako slabom zbog te umiljene snage?
Naspavaj se, Amy, rekao je. Odmori se.
I odjednom je osjetila umor, kao da joj je naredio neto emu se njeno tijelo
nije moglo oduprijeti. Bila je nevjerojatno umorna.
 Jone...
Sutra, Amy.
Glas mu je bio upalj, odzvanjao je poput jeke.
Da, sutra onda, rekla je polako, oni kapci su joj bili smijeno teki. to
je ovo hipnoza telefonom? Jone... htjela je proturjeiti, ali nekako nije imala
snage zavriti reenicu.
Volim te vie nego to moe zamisliti, Amy.
Mogu...
uo se klik i veza se prekinula. Iznenadan duboki osjeaj gubitka skoro ju
je digao iz kreveta. Ali rekao joj je da se odmori, da spava...
Slualica joj je iskliznula iz ruke.

***

Childes je spustio slualicu i pitao se da li je Amy bila tako pospana od

tableta. Vjerojatno su sadravale sedative kao i analgetike. Otiao je u
kupaonicu kako bi se umio, takoer je osjeao umor ali i izotrenih ula.
Napunio je umivaonik hladnom vodom i nagnuo se zapljuskujui lice i svaki put
drei prste preko kapaka. Uspravio se i pogledao se u ogledalo; gledao je u
vlastite oi i primijetio sitne ispucane kapilare oko mekanih kontaktnih lea koje
je nosio.
I da je ogledalo kojim sluajem reflektiralo aure, primijetio bi kratkotrajno
svjetlucanje nadzemaljske energije koje se prelijevalo od bijele do ljubiaste
boje kako isijava iz njegovog tijela.
Childes je obrisao lice i ruke i vratio se u slabo osvijetljenu dnevnu sobu.
Opet je utonuo u kau pokraj niskog stolia, i jo jednom je odolio elji da
natoi dobru au viskija. Htio je da mu osjetila budu otra, nije niim htio
riskirati da ih otupi. Mjeseev kamen je izgledao svjetliji, plavi plamenu
njegovoj unutranjosti sada je izgledao slabiji.
Opet je osjetio bol u glavi, ovaj put kao neprestano probadanje noem. Ali
nije htio odustati. Samo je iznenadna potreba da razgovara s Amy prekinula dugi
proces i prije toga, iznenadna potreba da uje Gabbyn glas i sada ga vie
nita nije moglo prekinuti jer su Amy i Gabby bile na sigurnom, daleko od
opasnosti. Mogao je usredotoiti misli. Boli, Boe, kako boli. Zatvorio je oi i
dalje je vidio kamen.
Otvorio ih je kad je uo apat.
Childes je pogledao oko sebe. apat je prestao. Samo je on bio u sobi. Opet
je zatvorio oi.
Opet je uo prigueno aptanje.
Pustio je um da krene uz apat, da ga upije i da bude upijen, i sve se
dogodilo tako brzo (tako brzo nakon to je satima pokuavao, slao misli, traio)
kao grmljavina snjene lavine, sklisko olovo, mekano i glatko, izronilo iz
skrovita i njeno se spustilo u njegove misli.
 apat.
Glasovi.
Neke je prepoznao. Pripadali su djevojkama iz La Roche Ladies Collegea,
onima koje su se na kraju pretopile u uarenu masu spaljenog ljudskog mesa kad
su se uruile u vatrenu stihiju, pretvorene u pepeo.
Drugi.
Tanki skiavi glas, kao Gabbyn, ali nije bio Gabbyn.
Drugi.
Poremeeni ak i u smrti.
Gotovo je mogao osjetiti njihovo prisustvo.
Glasovi su ga upozoravali.
Um mu se spojio s njima. I mjeseev kamen koji je sada bio mjesec je
kucao i pulsirao, poveavao se, okruivao... prijetio...
... I ovaj put je u potpunosti dotakao cijeli zloudni i bolesni um...
 Da policajac Donnelly nije smatrao svaki oblik ivota svetinjom ak i
ao na cestu i paralizirao se od svjetlosti farova te noi
ivot zeca koji je istrao
vjerojatno nikada ne bi izgubio iz vida auto koji je trebao pratiti.
U mraku patrolnog auta gledao je Childesa kako kako izlazi iz kuice,
ku lako ga je
prepoznao obasjanog mjeseinom.
mjese Vidio je da je uao u unajmljeni Renault i
odvezao se mranomnom cestom utonulom u sjene. Nakon to je poslao radio
poruku da je meta napustila kuu,ku policajac je krenuo za njim, drei
dre se na
sigurnoj udaljenosti.
Zec (ili je moda bio kuni?
kuni Kae se da zeevievi imaju posebnu vezu s punim
mjesecom i da esto tre potpuno izbezumljeni) mu je iskoio isko pred auto i
Donnelly je zakoio io prije nego to ga je pogodio zapravo malo je morao
skrenuti ulijevo da izbjegne glupu ivotinju i auto je zagrebao ogradu na toj
strani.
Zec (ili kuni zapravo nikada nije mogao zapamtiti po emu se razlikuju)
je ukoeno
eno stajao ravno na sredini ceste, podrhtavao i gledao ga jednim crnim
okom i uzbuenieni policajac je morao izai
iza iz auta i potjerati ga s ceste.
Kad je policajac Donnelly konano
kona no krenuo, stranja svjetla unajmljenog
Renaulta su ve bila nestala.
Kao da je i auto i vozaa inom.
voza progutala no obasjana mjeseinom.
 Najprije je zvonjava na ulaznim vratima prekinula Amyn san, a onda ju je
zvuk glasova potpuno razbudio. Jedan od glasova je bez sumnje pripadao
njenom ocu, i bio je ljut. Povukla je pokriva,
pokriva jedva primjetno podrhtavajui
podrhtavaju od
napora, epajuii otila do vrata, i otvorila
otv ih tek toliko da je mogla uti o emu
razgovaraju.
Glasovi su bili prigueni, ali njen otac se oitoo ito ljutio jer je bilo kasno.
Mislila je da je prepoznala iji
su bili glasovi druge dvojice. Amy se pridruila
majci koja je stajala na galeriji jo uvijek
uvi obuena i potajice promatrala preko
ograde trojicu mukaraca koji su stajali u predvorju u prizemlju. Jedan je bio
Paul Sebire, potpuno obuen,
obu oito
ito je radio do kasno. Druga dvojica su bili
inspektor Robbilard i Overoy. Amy se pitala to je Overoy opet radio na otoku.
Stajala je iza majke i sluala.
Ovo
Ovo je smijeno, Robillarde,
Robillarde govorio je Paul Sebire. ZatoZato bi mi trebali
znati gdje se nalazi? Iskreno, bio bih najsretniji da ga vie nikada ne vidim.
vidim.
Na to se javio Overoy. Moramo znati da li je gospoica ica Sebire razgovarala
s njim.
Vjerujem
Vjerujem da je nazvao moju ker k er nekoliko puta posljednjih dana, ali sam
siguran da Amy nema pojma gdje bi veerasve mogao biti.
Amy i njena majka su se pogledale.
Obuci se i doii dolje,
dolje rekla je Vivienne tiho svojoj kerieri i krenula prema
stepenicama.
silaze Amy se ula s Jonathanom neto
Inspektore, rekla je Vivienne silazei,
ranije veeras.
Paul Sebire je pogledao u svoju enu najprije s nevjericom, a onda s
ljutnjom.
Ah,, rekao je Overoy i priekao
pri da doe do predvorja. DaDa li bismo onda
moda mogli porazgovarati s gospoicom
gospo Sebire? Zaista je vano.
vano.
Ma sluajte, prekinuo ih je Paul Sebire, moja ker er spava i ne treba je
uznemirivati. Jo uvijek se nije oporavila od nesree.
nesre
U redu je,, rekla je Amy.
Sebire se okrenuo i vidio svoju kerk er kako silazi niz stepenice. Amy ga je
jedva pogledala zapravo, jedva da je i razgovarala s njim kad je saznala da je
napao Childesa u bolnici.
Overoy se namrtio kad je vidio da Amy ima zavoj preko oka i da joj je
lijeva ruka do lakta u gipsu. Hodala je udno ukoena i malo je epala. Rane od
posjekotina bile su obrubljene laganim crvenilom na njenom glatkom, suncem
opaljenom licu kojeg se tako dobro sjeao od kad su se upoznali i iskreno se
nadao da nijedna nee ostaviti oiljak.
Oprostite to vas uznemiravamo ovako kasno, gospoice Sebire, ispriao
se Robillard osjeajui se pomalo nelagodno zato to je stajao u predvorju uz jo
uvijek otvorena ulazna vrata, ali kao to smo ve objasnili gospodinu Sebireu,
radi se o vrlo vanoj stvari.
U redu je, inspektore, odgovorila je Amy. Ako se radi o Jonu, pomoi
u vam koliko god mogu. Neto nije u redu?
Trebala bi biti u krevetu, Amy, rekao je Paul Sebire, ovaj put bez ljutnje.
Glupost. Zna i sam da je doktor rekao da sutra ve mogu ustati.
Sad je Overoy progovorio: Bilo mi je ao kad sam uo za nesreu. Jon mi
je rekao da ste ozlijeeni. Hou rei, oko... ?
Premda je bila nestrpljiva da sazna razlog zbog kojeg su doli, uspjela se
nasmijeiti. Ozljede nisu bile teke, vid mi nee biti oteen. Zavoj je zapravo
samo da se sprijei eventualna infekcija i da me prisili da odmorim oko. Sad mi
recite o emu se radi. Molim vas.
Vivienne je stala blie keri i zagrlila je.
Gospodin Childes je veeras nestao iz kue, rekao je inspektor Robillard.
Amy je preko njegovog ramena kroz otvorena vrata mogla vidjeti da se pred
kuom nalazi parkirano nekoliko policijskih auta. Osjetila je da joj se vrat
stegnuo. Jedan od policajaca, koji je bio na strai, je naalost izgubio njegov
auto dok ga je pratio nakon to je izaao iz kue.
Lagano je kimnula glavom nita ne shvaajui.
Htjeli smo vas pitati da li vam je Jonathan telefonirao i rekao gdje e biti,
rekao je Overoy i poeao se po sljepooici prstima utim od nikotina.
Amy je pogledala najprije jednog, a onda drugog policajca. Je. Nazvao
me, ali nije spominjao da e ii negdje. Ako vam ita znai, zvuao je jako
umorno. Ali zato vas to zanima? Valjda nije osumnjien?
Nikada nije ni bio to se mene tie, gospoice Sebire, odgovorio je
Overoy i pogledao svog kolegu blagim, ali prezirnim pogledom. Ne, ja sam
uhvatio posljednji veernji avion za otok zato to sam htio razgovarati s njim.
Ujedno se nadam da u pomoi lokalnoj policiji da izvri uhienje.
Zastao je da bi udahnuo zrak i pogledao svakog od njih. Znate, otkrili smo
identitet osobe koja je odgovorna za sva luaka zlodjela. Netko koga smo
provjerili i za koga znamo da je jo uvijek na otoku. Netko tko bi mogao doi do
Jonathana Childesa prije nas.
 Childes je neko vrijeme sjedio u Renaultu, najednom u groznom strahu.
Ono ga je natjeralo da doedo ovamo, dajuii mu viziju ogromnog, glatkog
jezera obasjanog mjeseinom. Meutim, Me utim, na otoku nije postojalo jezero te
veliine.
ine. Ali ipak je postojalo jedno tako veliko pusto podruje je gdje je bilo vode,
dolina koja je davno bila poplavljena. Voda je prekrila drvee e i naputene kue
ku
izgraena velika betonska
tvorei nekakvu vrstu rezervoara, i nasuprot koje je izgraena
avala otjecanje rijeke u more.
brana koja je sprjeavala
Glas ne, manje od toga; misao ga je potakla, namamila ga ovamo
obeanjem.
Ono to je stvorilo misao nije imalo oblika, materije. Kad se Childes
skoncentrirao, njegova vlastita svijest je dozvala njegovu periferiju do gotovo
definirajuee linije misli, iza njegovih oiju
o se formirala bljetava toka
to nejasnih
rubova, oblik mjeseca koji je isijavao snano bljetavilo na zidu njegova uma i
iskljuio sve druge likove i sve drugo to je bilo racionalno.
Htjelo ga je ovdje, i Childes nije odolio.
Obeanje? Razlog?
Kraj ubojstvima.
ma. Kraj muenju.
mu enju. Odgovor, moda, Childesovoj vlastitoj
misteriji.
Predodba ga je natjerala da otvori vrata auta, kao to ga je natjerala da se
vozi kroz puste ulice i doe
do do ovog mjesta. Bio je siguran da je bio praen od
trenutka kad je izaao iz kuice
ku vjerojatno ga je pratio policijski auto jer je
pretpostavio da ga sad prate dan i no no ali automobilska svjetla iza njega ubrzo
su nestala, drugi voza je negdje skrenuo usput. Moda je on, Childes, konanokona
postao paranoian; i tko ga je mogao kriviti?
No je bila svjea unato
unato tome to je bilo ljeto, hladni zrak je dolazio s
mora i hladio zemlju nakon vruine vru ine koja je vladala tijekom dana. Vesta i
samterice nisu ga sprijeili da osjeti podrhtavanje. Podigao je kragnu jakne i
zakopao se do vrata. Puni mjesec je i dalje sjao nezastrt oblacima i obasjavao
cijelo podruje jednolinimnim sjajem od egaega se cijeli krajolik inio nestvarno
ravnim, a sjene potpuno crne. Nebo je bilo toliko svijetlo da su se milijarde
zvijezda gubile u toj svjetlosti,
svjetlosti, mogle su se vidjeti tek one najudaljenije. Dok je
hodao prema brani inilo
inilo se da se zemlja smrzla pod njegovim jezovitim sjajem.
Osjetila su mu bila na oprezu i izotrena, oima
o ima je neprestano pretraivao
teren oko sebe, svjestan da se svatko ostane li nepokretan
n moe lako stopiti s
okolinom koja je ponegdje bila potpuno crna a ponegdje udnog oblika. Ovdje,
osamljeni grm lako bi mogao biti pritajena, skvena ena ivotinja; tamo, drvo s
debelim korijenjem koje se protee iroko oko debla mogao bi biti ovjek u
sjedeem poloaju; skupina drvea s njegove lijeve strane lako bi pruila
utoite nekome tko vreba iz zasjede, a iroki pojas korova sakrio bi i oveeg
grabeljivca.
Pitao se da li je bio razoaran injenicom da ga nije pratila policijska
patrola. Moda je ipak trebao nazvati Robillarda prije nego to je otiao iz
kuice. Ali, kako bi objasnio policijskom inspektoru, koji je u najmanju ruku bio
skeptian, da se te veeri spojio s umom zloinca? Ovaj put je bilo drukije jer
je spajanje bilo kompletno i Childes koji ga je ovaj put mamio, traio i progonio,
i iznenadio ga snagom da bi ga poslije ovaj drugi upio.
Ono ga je upilo!
Objasnite tiinu, munu bitku u njegovoj glavi koja je slijedila kad ga je
bie izazvalo svojim strahotama koje je poinilo, otkrivalo mu mrtve kao na loe
spojenoj filmskoj vrpci gdje je svaka sliica sadravala osjeaje, mirise, bol i
strah stvarnog dogaaja, zastraujuu novu dimenziji u kinematografiji. 4D. Sve
nasumce nabacano.
Starac koji se nemono bori protiv otrica zarivenih u obrvu.
Neizrecivi strah koji je Jeanette osjetila dok je visjela i guila se objeena
na stepenice, spaena na kraju ali nije bila poteena kunje koju je prola kad se
suoila sa smru.
Prostitutka, iju je istrgnutu nutrinu Childes vidio na samom poetku, ne
znajui da je to bila prva u nizu jezovitih vizija, povratak zaboravljene none
more.
Spaljena Kellyna ruka.
kola u plamenu prije nego to je poar poeo.
Mrtvi djeak, napastovan i rastrgan, truli organi pobacani po travi oko
groba.
Annabel. Jadna mala Annabel, zamijenili su je za Gabby, mali prstii
odrezani i umotani u paketie.
I prvi put je bio svjedokom grozne smrti Estelle Piprelly koja je
bespomono leala na podu, slomljenog vrata dok joj se vatra nezaustavljivo
pribliavala.
Objasnite jezoviti bijeg u pragmatino, da se ne kaem dogmu, Vi u Slubi
Zakona. Objasnite kako je znao gdje e ga Ono ekati, da se slika velikog jezera
okupanog srebrnim mjeseevim sjajem stvorila u njegovoj glavi brzinom
nadolazee plime, i da je to mjesto na kojem e se sve rijeiti. Takve stvari ne
mogu biti objanjene ili podvrgnute logici: samo ih se moe osjetiti, ili vjerovati
da su odreene sudbinom. Nema ih puno koji imaju takvu sudbinu. Veinu svog
ivota Childes ju je imao.
Sad je ve proao parkiralite obraslo grubo podrezanom ivicom i
grmljem, smjeteno malo podalje od uske ceste koja je vodila uz rezervoar i
sputala se u dolinu ispod brane. Popeo se na daske koje su u stvari bile iroke
stepenice koje su vodile na branu i zaustavio se kako bi pogledao dugaku, usku
betonsku stazu uz koju se uzdizala debela zatitna ograda u visini struka s
obadvije strane. Sredinji dio je bio uzdignut s niskim lukovima koji se nisu
vidjeli, a kroz koje se odvodio viak vode tako da ne bi dolo do prelijevanja u
kinom razdoblju; vrsti betonski stupovi podupirali su ogradu u pravilnim
razmacima iarani grafitima koji su svjedoili o zanimanju turista za to zdanje;
trava tamne boje divlje je rasla kroz iroke paralelne spojeve gornjeg sloja staze.
Iza uzdignutog dijela dizao se vodeni toranj u obliku osmerokuta i stajao je na
brani kao njen sastavni dio kroz koji se voda ruila u crpne postaje smjetene na
dnu divovske barikade.
Childes je krenuo dalje osjeajui strujanje vjetra u kosi. Osjeao se
izloenim dok je hodao po brani i neprestano je promatrao puteljak koji se
pruao ispred njega obasjan mjeseinom koja je mjestimino upijala krajolik
inei cijeli prizor nestvarnim i bezbojnim. Jezero samo po sebi je liilo na
ogromnu aluminijsku plou, toliko mu je povrina bila ravna i mirna; ali
zlokobna snaga vodene mase koja se prostirala pod mjeseinom i dalje je bila
prisutna, ublaena ali i dalje zastraujua. Da padne u nju sigurno bi bio uvuen
u crni bezdan i vjerojatno bi sve svrilo jednim udarcem a ne utapljanjem.
Brojao je uske stepenice, sve skupa sedam, dok se penjao prema dijelu
brane koji je bio izraen kao most preko istaknutih lukova. Stao je na sredini i
ekao, sam i uplaen, ali odluan kao nikada do tada.
Childes je mogao uti valjanje morskih valova s visine na kojoj je stajao,
nebo je bilo tako jasno da je mogao razabrati i bijelu krijestu koja bi se digla
iznad povrine mora iza svakog vala koji bi se razbio o udaljene stijene. Osjeao
je otri zrak na licu dok je preko ograde promatrao dio koji nije bio potopljen.
Ispod je vidio strmi betonski zid koji se sputao u obliku betonskog bazena gdje
se skupljao viak vode i koji je u stvari bio kanal kojim se voda podzemnim
putem ispod doline odvodila u more. Nedaleko bazena se nalazila crpna postaja,
a iza nje jo jedan bljetavi ravni dio ispunjen vodom koji je bio pogonska
jedinica za proizvodnju elektrine energije. Iz doline je tu i tamo bljesnulo
pokoje svjetlo iz kua iji stanovnici su jo uvijek bili budni u ovo doba noi i
zavidio im je na niim poremeenom miru.
Iznenada je ugledao neto, brzo je preletjelo i pomislio je da vjerojatno nije
ptica, sigurno je bio slijepi mi koji je brzo nestao u mraku. Tihi zvuk krila je
nevjerojatno sliio neujednaenim udarcima srca.
Dok je Childes na trenutak oklijevao, potpuno blijed u licu, u mislima mu
se opet stvorila vizija, doslovce ga je preplavila intenzitetom i nije se prvi put
upitao kojoj vrsti pripada zlo koje je stajalo iza toga. Nekoliko posljednjih dana
mu je bilo ispunjeno konstantnim naporima da svijeu pokua prodrijeti izvan
granica fizikog sve vie prihvaajui vlastitu sposobnost. Vie se nije opirao
onome to je podsvjesno znao i uporno godinama odbacivao i to saznanje mu je
zapljuskivalo sva osjetila dajui mu snagu potrebnu da izdri.
Sjetio se onoga to se dogaalo u prolosti, spoznaja koje je pripisao
sluajnosti, podudarnosti, potiskivanja te psihike sposobnosti, ak i sjeanja
koja su ostala skrivena sve do sada.
 Sjetio se prijatelja iz djetinjstva za kojeg je znao da e poginuti pod
kotaima vozaa koji e nakon toga pobjei, i to se dogodilo nekoliko tjedana
poslije. Ujaka kojeg je rijetko viao i za kojeg je znao da e umrijeti od
bolesnog srca nakon to su se vidjeli posljednji put, i koji je nakon mjesec dana
leao paraliziran od koronarne skleroze. Smrt vlastite majke, koju je vidio puno
prije nego to je rak zahvatio njeno tijelo.
Otac se prema njemu ponaao okrutno zbog vlastitog osjeaja krivnje, kao
onda kad ga je divljaki pretukao nakon to je vidio duh svoje majke kao djeak.
Istukao ga je, Childes se sjeao, jer je po njemu djeakovo pretkazanje bilo
uzrok majine smrti, poetak njenog jezivog kraja. Toliko ga je mlatio da mu je
slomio nos i tri rebra. I natjerao ga strahom, i ak i onda lojalnou, da potvrdi
priu koju je njegov otac ispriao bolniarima i lijeniku da je, pogoen
gubitkom majke, pao niz stepenice u kui.
Najgore od svega, u danima koji su slijedili dok je leao u groznici, djeak
je poeo vjerovati da je njegov otac imao razloga da ga tako ivotinjski
isprebija, vjerovao je da su pretkazanja stvarno prouzrokovala majinu smrt i da
je to to nosi u sebi prokletstvo i povjerovao je da je on kriv za smrt svog
prijatelja pod kotaima auta i da je on prouzroio bolest svog ujaka.
Krivnja koju je osjeao je bila daleko jaa od agonije kroz koju je prolazio
zbog slomljenih kostiju i bolnih oteklina i uskoro je, nakon to je prestala
groznica koja je bila vie rezultat neobuzdane grinje savjesti nego fizikih
ozljeda, podigao zid i potisnuo svoju sposobnost zajedno s vlastitom krivnjom
koje su bile dva dijela jedne cjeline.
I ubojica djece je prije tri godine nekako uspio osloboditi potisnuti dio
Childesove podsvijesti, uspio je pokrenuti proces pretkazanja.
Sad je novi ubojica probio njegov zid koji ga je titio i uzburkao nemirne
vode njegovog uma.
Childesova podsvijest ga je ak natjerala da vidi sebe u doba djetinjstva,
dugo skrivani dio njegove prolosti koji je vapio za odgovorima. I kao djeak je
imao takvu snagu da je mogao vidjeti samog sebe u budunosti koji se vratio u
njegovu prolost. Odrasli Childes je bio taj koji je bio prisutan u kutu djeakove
sobe.
Odgovori su, naravno, izvukli druge tajne, ali one su bile tajne same
ljudske psihe, moda nikada ne bi bile otkrivene jer su se u njima skrivali ljudski
ivot i um.
Ove misli su mu prolazile dok je ekao na brani osjeajui muninu i
uzbuenje, da se nalazi na pragu koji vodi u drugu ulnu dimenziju. Kad je
pogledao uvis, vidio je samo mjesec koji je i dalje sjao svojim hladnim sjajem
dominirajui nonim nebom. Napetost je potresla Childesovo tijelo.
Osjetio je da vie nije sam.
Pogledao je iza sebe, u smjeru otkud je doao.
Nita se nije pomaklo.
 Pogledao je ispred sebe, prema drugom kraju brane gdje se nalazilo tamno
drvee i gusto raslinje, gdje se nalazio drugi put koji je zavijao.
Tamo se neto pomaklo.
 Gledalo ga je iz skrovitog mraka i mu se zlobno smijeilo.
Napokon je bio tu.
Dobro je, napokon je dolo njihovo vrijeme. Sada, ispod punog mjeseca.
to je bilo prikladno.
Izalo je iz sjene drveta i krenulo prema brani.

Da je strah imao granice, Childes bi pomislio da je dosegao vanjske. Morao

se nagnuti na ogradu da bi se odrao na nogama zbog slabosti koju je iznenada
osjetio. Osjeaoo je nemir svakim djeliem
djeli enost u prsima od koje je
tijela i ukoenost
jedva disao; i najednom je vidio da mu vlastite ruke beivotno vise.
Bilo je na brani, crna, nezgrapna figura obasjana mjeseinom
mjese
mjese koja se
kretala prema njemu, iroko, etvrtasto tijelo polako se ljuljalo prebacujui
teinu sjedne noge na drugu udnim isprekidanim pokretima.
Kad se stvorenje pribliilo Childes je uo
uo prigueno smijuljenje u vlastitoj
glavi. Podrugljivi smijeh koji ga je potpuno paralizirao.
e presavinuo preko ograde. O, Boe, njegov um je moj,
Childes se jo jae
jai nego ikada do sada!
Uskoro je mogao vidjeti obrise koji su se jasno ocrtavali na mjeseini;
mjese
ogromna pognuta ramena skrivena u masi neuredne kovrave
kovr kose. Oblik nosa,
bradu. Ravninu ela i obraza. Zatim veliki otvor, nacerena usta.
Prilo je jo blie, prolo pokraj vodenog tornja gdje se veina
ve
ve ogromnog
tijela izgubila iza stepenica koje su vodile na uzdignuti dio brane na kojem je
Childes stajao. U jednom trenutku su se mogli vidjeti samo glava i ramena.
Oi su i dalje bile u sjeni, crne duplje duboke kao i dno jezera koje se
mirno prostiralo ispod njih.
Penjalo se stepenicama s tijelom koje je izgledalo kao da se die iz
grobnice, ogromno, divlje kose na nacerenom licu, nevidljivih oiju, sve blie,
drei Childesa vrsto okovanog mislilma koje su zaposjele njegov um. Jo
neto je bilo uznemiravajue na toj gotovo bezoblinoj masi iji pokreti su vie
nalikovali na prebacivanje slijeva nadesno nego na hod, neto to se polako
tako polako uoavalo dok se pribliavalo, sve blie i blie, i zaustavilo se na
udaljenosti ne manjoj od metra.
Tek onda je mogao pogledati u to veliko lice obasjano mjeseinom i vidjeti
duboko smjetene oi, male i crne. Kad je shvatio to stoji pred njim, potpuno se
ukoio i zanijemio od iznenaenja jer kad je progovorilo, nita u glasu koji je
bio dubok i hrapav nije odavalo spol kojem pripada.
Uivala... sam... u... igri, rekla je izgovarajui svaku rije polako i
posebno.
Prigueno smijuljenje nije bilo nita manje neugodno od glasa i Childes se
osjeao kao da ga je udarila svom snagom. vre se uhvatio za ogradu.
ena se pribliila jo pola metra i vidio joj je lanke na nogama koji su
izvirivali iz iroke bezobline suknje, nateeni, i prelijevali su se preko niskih
cipela s vezicama. inilo se da se topi. Prevelika jakna padala je u neurednim
naborima prekrivajui cijeli gornji dio tijela.
Childes se prisilio da stoji uspravno. Zujalo mu je u glavi od tisuu
razliitih misli i osjeao je da se gui, da nema zraka. Mogao ju je namirisati.
Mogao je namirisali njeno ludilo! Teko je progutao slinu oajniki se borei da
povrati snagu koja ga je naputala.
Jedino ega se mogao sjetiti u tom trenutku je bilo: Zato?
Rije je zvuala prepuknuto kad je izala iz njegovog grla, ali razumjela ga
je. Osjetio je, osjetio je njenu promjenu raspoloenja: vie se nije zabavljala.
Zbog nje, rekla je dubokim nedefiniranim glasom diui glavu prema
mjesecu. Moje gospodarice.
Otvorila je usta i ugledao je iskrivljene zube. kripavo je udahnula kao da u
plua uvlai mjeseev sjaj i kad je spustila glavu, u jednom trenutku je izgledalo
kao da se mjesec odbija iz tih tamnih, okrutnih oiju, kao da sjaj dolazi iz
unutranjosti njenog tijela. Iluzija je potrajala kratko, ali je osjeaj bio vie nego
prisutan.
Reci mi... reci mi tko si, promucao je Childes nesigurno, sumnjajui u
vlastiti zdrav razum.
Ogromna ena ga je promatrala nekoliko trenutaka prije nego to je opet
progovorila. Sjaj koji je ugledao trenutak prije sad je zamijenilo neto drugo.
Zar ne zna? upitala je sporo izgovarajui rijei, ali neto bre nego prvi put.
Zar nisi nita nauio od mene? Ja sam od tebe dobila jako puno, dragi moj.
Vie se nije tako grevito drao za rub ograde. Ne razumijem, uspio je
rei nastojei zadrati miran glas i molei Boga da mu se noge prestanu tresti.
Ona je samo ena, rekao je sam sebi, nije ono, Samo ena! Ali luakinja, tiho
je dodao glasi u njegovoj glavi smijuljei se. Nevjerojatno snana luakinja,
nastavljao je glasi i dalje. I zna da si jako uplaen, dragi moj.
 Ja sam ti ukrala djevojicu. Smijuljila se. Opet joj se promijenilo
raspoloenje i Childes je te promjene osjeao kao da su sastavni dio njega
samog.
Ne tvoju djevojicu... rekla je lukavo, ... naalost. Drugu djevojicu.
Kako se samo otimala, kako je vritala.
Osjetio je bijes koji se poeo raati negdje u dubini njegovog bia kao mali
plamen koji se probio kroz tamu straha. irio se i rastjerao neto od tame koja ga
je preplavila.
Ti... ubila si... Annabel, rekao je ravnoduno.
I one druge. Glas je zvuao kao duboko mumljanje. Mumljanje u kojem
se osjealo da se zabavlja. Ne zaboravi i one druge. I one su bile za moju
gospodaricu.
Vjetar koji je sada puhao preko brane postao je jai i hladniji i osjetio je
kako prolazi kroz podignutu kragnu jakne. Nosio je slani miris mora.
Ubila si ih, rekao je.
Vatra ih je ubila, dragi moj. I ena koja me pokuala zaustaviti. Vatra je
ubila luake u umobolnici, isto tako. Oh, kako sam tamo uivala. Ogromna
masa mu je prila jo blie i nagnula je glavu kao da mu eli povjeriti tajnu dok
joj je mjeseina obasjavala kovravu kosu bez sjaja. Oi su joj opet bile
skrivene. Oh, kako sam tamo uivala, ponovila je apatom. Moje utoite.
Nitko nije vjerovao onim luacima, njihovom slinavom naklapanju. Tko bi
pametan mogao povjerovati to sam im radila kad smo bili sami? Tko bi
povjerovao luaku? Jako zabavno, pravo mjesto za uivanje. teta to je moralo
tako brzo zavriti, ali ti si bio sve blie, zar ne, dragi moj? I otkrio bi me. To je
jako naljutilo moju gospodaricu.
Sada je Childes stajao samo jednom rukom oslonjen na betonsku ogradu. I
dalje ne razumijem. Koju gospodaricu?
Nasmijala mu se bar je pokuao zamisliti da je to nekakva vrsta
grotesknog smijeha. Zar ne zna? Zar nisi do sada osjetio boansku snagu u
sebi? Snagu mjeseeva boanstva koja raste i slabi zajedno s mjeseevim
mjenama. Ne osjea li njenu snagu u tvom i mom umu? I ti ima dar, dragi moj,
zar ne vidi?
Vizije... ?
Postala je nestrpljiva i osjetio je njenu ljutnju svim osjetilima.
Zovi to kako god hoe nita od toga nije vano. Ti i ja dijelimo tu
sposobnost, kad su nam umovi spojeni kao sada! toliko su snani... tako
prekrasni... moni. Ostala je bez daha. Tijelo joj se njihalo sjedne strane na
drugu lica okrenutog prema mjesecu.
Miris ludila na njoj je bio opor.
Umirila se i spustila glavu. Sjea li se kad smo se poigrali s tvojim
strojem?
Raunala? Preneraeno je odmahnuo glavom. Ti si to napravila? Da se
rije MJESEC pojavila na zaslonima?
 Nasmijala se zastraujue. Ti si taj zbog kojeg su one vidjele rije! Ali ne
na strojevima, dragi moj! Zajedno smo to napravili, ti i ja, zbog nas su vidjele
ono to smo ti i ja htjeli da vide! A ti si vidio to sam ja htjela da vidi!
Varka. Sve je bilo varka; moda je tako imalo i vie smisla; sad kad je znao
da nita od toga nije bilo stvarao.
Ali zato, molio ju je, u ime Boga, zato su morale umrijeti?
Ne u ime Boga, ve u ime naeg boanstva. rtveni janjci, dragi moj. A
to se tie njihove duhovne snage, uglavnom je bila nikakva. Meutim,
iznenaujue jaka kod ene, one kojoj sam slomila vrat u koli.
Gospoice Piprelly?
Slegnula je ogromnim ramenima. Valjda se tako zvala. Razumije na koju
energiju mislim? Mislim da bi je ti nazvao psihikom snagom ili nekakvim
drugim modernim nazivom. Energija koja je tu zatvorena.
Tupavim prstima se kucnula po sljepooici i Childes se stresao kad je vidio
veliinu njenih ruku. Snane i nateene, kao i tijelo.
Ali enina snaga nije bila ni blizu tvojoj, dragi moj. O ne, tvoja je
posebna. Ula sam u tebe, dotakla sam ti duh. Takva snaga, i tako dugo
potisnuta! Ali sada pripada meni.
Nacerila se i prila jo blie.
A svi ostali, rekao je Childes brzo nastojei dobiti na vremenu, molei se
da bijes koji ga je obuzeo pronae mrak iz tame. Zato si ih unakazila?
Okusila sam im duu kroz tijelo. Na taj nain, zar ne vidi, dragi moj? Sve
sam izvadila iz njih i opet ih napunila, ali ne njihovim organima o ne, nisam ih
mogla vratiti, mogli bi zatraiti da im vratim duu. Njihove due pripadaju
naem boanstvu. Ali ostavila sam im kamen, njeno fiziko prisustvo ovdje na
zemlji. Vidio si zemaljski duh u mjeseevom kamenu, taj mali plavi bljesak je
njeno bie. Moj poklon nesretnicima koji su morali umrijeti za nju.
Luda. Bila je potpuno luda. I sad se pribliila.
Strah, hladan i zastraujui, ga je prikovao kad je iznenada ispruila jednu
ruku prema njemu. Prsti su se polako opustili ijedan dlan se okrenuo prema gore
tako da je mali sjajni predmet bljesnuo obasjan mjeseinom.
Imam jedan za tebe, proaptala je smijuljei se onome to se skrivalo iza
tih rijei.
Siuni okrugli kameni je leao na ispruenom dlanu i mogao je biti
samo plod njegove mate, utjecaj njenog uma na njegov, usaivanje misli,
iluzija znao je da je imala sposobnost; unato ludilu, posjedovala je izuzetne
psihike moi ali u dragulju se vidjelo svjetlucanje, plaviasto isijavanje jo
jae izraeno pod blijedim svjetlom mjeseca. U tom odsjaju je vidio svaku
pojedinanu smrt.
Vrisnuo je od straha i bijesa i udario je po ruci tako da je mjeseev kamen
odletio visoko u zrak i onda nestao u dubini.
Luakinja, koja je imala nevjerojatnu mo, i dalje je stajala ispred njega,
ispruene ruke netremice ga gledajui tamnim oima. I Childes je isto tako bio
ukoen. U zraku izmeu njih se osjeala opasnost na koju je njegovo tijelo
odgovorilo novim valom bijesa od kojeg se sav najeio.
Osjetio je da mu naviru misli i posrnuo je.
Amy odbaena iza zida pokraj ceste, lica prekrivenog staklom i udno
izvijenog vrata, otvorenih usta iz kojih je curila krv.
Ne! zaurlao je.
Slika je nestala.
Duboki tamni otvor na eninom licu je bio osmjeh.
Zario je glavu u ruke kad je ugledao drugu sliku.
Jeanette koja se koprca objeena na stepenice, vrat stisnut omom
napravljenom od kolske kravate koja se duboko urezala u krvavo meso. Plavi
jezik joj se ispao kroz usta i poveavao se do groteskne veliine, omotao joj se
oko vrata i uguio je. Oi su joj sve vie izlazile iz onih duplji i onda je ispalo
najprije jedno, a zatim i drugo i otkotrljalo se niz obraze. Izmeu nogu joj je
potekao mlaz ute tekuine, niz bijelu arapu na jednoj nozi i onda na stepenice.
Nije stvarno! viknuo je.
Gabby kao odgovor, malo bijelo tijelo golo i nepomino, mirno i tiho kao
smrt. Trbuh rasparan, ljepljivi mali organi su izlazili iz utrobe, drhtavi. Pokuala
je otvoriti usta trenutak prije nego to su te skliske stvari koje znae njeno
postojanje izale iz tijela. Prsti su joj nedostajali. Stopala osakaena, na svakom
je nedostajao palac. Zvala ga je, zvala je Taaaaaaata... Taaaaaaata...
TataaAAAAA!
Varka! Vritao je.
Meutim, stvorenje koje je stajalo na brani ispred njega samo se smijalo
dubokim, zluradim smijehom; smijeh i um predstavljali su jedno zlo.
Glava mu je poletila u stranu kad ga je pogodila nevidljiva sila. Dotaknuo
je uarenu kou lica. Ali ona se nije ni pomakla. Njeno smijuljenje je osjeao
kao hladne, eljezne prste koji su mu se zarivali u tijelo, stiskale mu spolovilo,
bol od koje se presavio napola.
Varka, dragi moj? uo se glas.
Vrisnuo je i pao na koljena kad se nevidljiva ruka pretvorila u vatru i kroz
anus ula u njegovu nutrinu traei organe koje e pretopiti u neprepoznatljivu
grudu ljudskog mesa i istrgnuti plamenim jezicima.
VARKA! inzistirala je.
I premda je agonija bila nezamisliva, uarena bijela baklja koja se stvorila u
njemu, i intenzivna bol od koje su mu se zgrili prsti kad se sruio i udario
glavom o betonski pod, Childes je znao da nita od toga nije bilo stvarno, uasni
strah ga je nadvladao i ona je pomou njega sramno upravljala njegovim
mislima.
im je shvatio princip, i bol je prestala. Ali osjeao se iscrpljeno, odbaen
na betonski zid. Buljio je u nepomini crni lik koji se stravino uzdizao nad
njim.
Varka, potvrdio je bez daha.
 Njena ljutnja ga je pogodila svom silinom i snano ga pritisnula uz zid.
Osjetio je otru bol u blizini arenica i prstima je posegnuo za kontaktnim
leama i izvadio ih drhtavom rukom. Bacio je zdrobljenu plastiku i pokuao
ustati.
Neto nepoznato ga je guralo natrag na pod, ali Childes se odupro, uhvatio
se rukom za rukohvat i uspio ustati. Nije stvarno, nije prestajao ponavljati, nije
stvarno, nije stvarno, nije stvarno! Izazivaki je krenuo na udovite koji je
stajalo ispred njega. Ne tijelom. Ne akama. Umom. Naciljao je udarac umom.
Iznenadio se kad je vidio da ena ispred njega drhti.
Vratila mu je i Childes se presavio, udario je leima o rub ograde. Ali ovaj
put je mentalni udarac bio slabiji, nije imao toliku snagu.
uo je glasove, udaljene i nekako uplje, nepostojee. Bili su u njegovoj
glavi i nestvarni kao i brutalne misli koje su mu poslali. Childes je u mislima
opet udario i osjetio da je ustuknula. Bilo je nemogue znao je da je bilo
nemogue ali mogao ju je povrijediti.
Glasovi su sad biti glasniji, ali i dalje su dolazili iz nje, nisu imali nikakve
veze s tom moi.
Ali inilo se da i ona slua, meutim opet ga je napala skrivenim orujem.
Okrutne kande koje nisu bile stvarne zarile su mu se u lice, vukle ga prema
zemlji, dugaki nokti su mu parali kou. Osjeao je pritisak, ali ne i bol. Kroz
tijelo mu je prostrujao udan titraj koji se irio se venama, glasovi su uronili i
podijelili na dvoje.
Gotovo je, uo je njeno duboko mumljanje. Za tebe je igra gotova, dragi
moj!
Krenula je rairenih ruku koje su liile na ogromna klijeta koja su se
spremala zdrobiti ga.
Bijes mu je pomogao. Childes je naciljao u veliku mesnatu glavu, stisnuo
aku i udario je. Pogodio je mekani vrh nosa, ali okrenula je glavu i ublaila
udarac. Gornja usna joj je bila krvava.
Jednom rukom je sprijeila sljedei udarac i onda se najednom nala iznad
njega, svojom ogromnom teinom ga je gurala na rub ograde. Iz grla su joj
izlazili udni kretavi zvukovi. Grubom rukom ga je uhvatila za vrat i gurala
bradu kako bi mu slomila kraljenicu. Zgrabio je prstima debeli runi zglob i
pokuao ga otrgnuti. Ali bila je prejaka, imala je nevjerojatnu snagu. Udario ju
je u lice, ali jedva da je nakrivila glavu. Lea su mu ve bila iznad ruba i mogao
je osjetiti duboku prazninu ispod sebe.
Nogama je bespomono udarao groteskno tijelo koje ga je dralo iznad
betonskog poda.
Sve mu se zacrnilo.
Spremao se umrijeti.
udno, osjeao je kako mu hladni zrak struji preko lica. I bio je svjestan
bezdana ispod sebe. Zamagljenim oima je mogao vidjeti puni mjesec nejasnih
rubova koji ga je bezizraajno promatrao s neba osvjetljavajui njegovo blijedo
lice. Osjetio je njen truli dah, ubrzan i topao od uzbuenja kao i smrad tijela,
ustajao od znoja, od prljavtine. Osjetila su mu bila izotrena do te mjere da su
im se umovi spojili ujedno, fizika odijeljenost je postala potpuno nebitna i
upoznao ju je, dotakao ludilo kojim je bila ispunjena i ustuknuo kad se zgrilo
kao da eli pobjei. I kad mu se um odvojio od njenog, bio je siguran da je i ona
ula vritave glasove koji su se sada nalazili i u njenom umu.
Izgubio je ravnoteu, teina ga je sve vie vukla preko ruba; drala ga je
kao da eli produiti agoniju.
Ali gledala je okolo, traila glasove. Zaustavila se. Pogledala je prema
kraju brane, granitnoj strukturi koja je stajala obasjana mjeseinom.
Childes se uspio povui nekoliko centimetara od ruba u trenutku kad nije
gledala. Okrenuo je glavu i pogledao u smjeru u kojem je i ona gledala.
Vidio je nejasne likove koji su im se primicali.
 Izronili su iz noii kao nestvarni magliasti
magli asti likovi, prozra
prozrana igra sjene,
likovi sitni i bestjelesni.
Njihovi su bili glasovi koji su plakali u Childesovoj svijesti.
U prvi trenutak su izgledali kao jedno, njeni oblak koji se sputao prema
njima niz padinu brane, meutim
me uskoro su se poeli eli razdvajati, u jedinstvene
oblike, postajali su posebne jedinke. Razvijali su se u jasne oblike.
enin stisak na njegovom vratu je popustio
popustio kad se uspravila, na okruglom
mesnatom licu se odraavala nevjerica. Bilo jo neeg ne osim obinog
obi neugodnog
iznenaenja
enja u njenoj reakciji, ali Childes je to osjetio mislima: Bilo je to
unutranje podrhtavanje, iskre straha. Oslobodio se stiska i skliznuo natrag na
stazu osjeajui snanu bol u zapeima
zape od borbe s daleko jaim im neprijateljem.
Sjeo je na betonski put i naslonio lea
le na zid.
Jedva da ga je i vidjela koliko je bila usredotoena
usredoto ena na magliaste
magli prikaze
koje su se pribliavale. Obrve su joj bile namrtene i velike ubojite ruke su i
dalje stajale ispruene stiui
sti u prazno. Povukla se jedan korak unatrag,
ogromno tijelo jo uvijek skoro leima le okrenuto prema prikazama, samo je
okrenula glavu i gledala ih.
Doli su blie.
Childes je bio iscrpljen, kao da su mu ova bestjelesna bia a izvla
izvlaila snagu,
koristila njegovu energiju; ali i tijelo luakinje
lu se isto tako savilo, upijali su njen
duh isto koliko i njegov.
Sada je shvatio to je mislila kad je govorila o moi i koju dijele i koliko je
jaka i koliko je prekrasno snana. Ali da li je zaista znala koliko je mo mo mogla
biti snana? Jer polako je postajalo jasnije tko su bila ta mala bia. bi Childes se
stresao kao pod udarom struje i naslonio se na zid.
ena Ono stvorenje ubojica sada je stajala na sredini staze kao
ogromni monolit dok je blijeda svjetlost neometano sjala jezivo otkrivajui otkrivaju
likove koji su se pribliavali. Oblici su im postajali vri, i, i dalje bestjelesni.
Samo je povremeno pogledavala predio kojim su prolazili.
Prvi
rvi lik je bio mali i jo uvijek djeak.
dje ak. Jako blijed djeak.
Jako mali djeak.
Djeak u ijem
ijem tijelu nije bilo ni kapi krvi, u ijim oimaima nije bilo ivota i koji je
drhtao u vlastitoj golotinji. Mali djeak
dje iji
iji je trbuh bio rasporen, komadi
komadii koe
beivotno
tno su visjeli otkrivajui
otkrivaju prazninu. Kad je otvorio usta, vidjeli su se
grumeni zemlje i trave, mali gmizavi kukci koji se uvijek nalaze na grobljima.
Njegove trule usne su se pomaknule i premda nije ispustio glasa, njegove rijei
su se mogle uti.
 Dj m ntrg, rekao je djeak i ove rijei su odzvanjale i u njenoj i u
njegovoj svijesti, iako su bile iskrivljene, kao da ih je oblikovao jezik napola
pojeden crvima.
Dj m ntrg.
(Daj mi natrag.)
Vrt m.
(Vrati mi.)
Njegova koata ruka je posegnula za srcem koje mu je bilo ukradeno.
ena je posrnula i pala na ogradu.
Drugi bestjelesni lik je doao, ovaj je, Chidles je pomislio, ena; ru za usta
joj je bio razmazan preko lica kao da su nasilna ruka ili moda jednako tako
nasilne usne razmazale crvenilo. Maskara joj se razlila niz lice dajui joj
izgled ludog klauna, odvratna minka kojom se plae mala djeca. Kao i djeak, i
ona je bila gola, torzo rasporen od grudi (samo to nije bilo grudi, jedino okrugle
rane na mjestu gdje bi trebale biti) sve do stidnih dlaka. Veliki avovi su
popucali i iz njenog tijela su ispali raznorazni predmeti, urnebesno smijeni,
samo to se nitko nije smijao: etka za kosu, budilica, depno ogledalo ak i
mali tranzistorski radio. Povukla je raivene rubove kao to ena povlai rubove
veste; preplaena da joj ne ispadne jo koji predmet, kao da su predstavljali
njenu ivotnu snagu, kao da su unutranji organi. U oima joj se vidjela
neizmjerna mrnja prema eni koja joj je tako opustoila tijelo a da za to nije ni
platila.
Ta ena, odjevena u preveliku jaknu, podigla je ruku, debelu, runu ruku da
bi ih otjerala.
Ali onda je doao starac i stao izmeu groteskno namazane prostitutke i
drhtavog djeaka, mravog lica razvuenog u prostaku grimasu. Pidama mu je
visjela preko mravog kostura i tek je mjeseeva svjetlost udahnula ivot
njegovim oima, odsjaj pun ludila. Osuena, spaljena krv mjestimino je
potamnila njegov bijeli lik, i glava mu je zavravala otprilike dva centimetra
iznad obrve, ravno odrezana, iz koje su virili crvi zapetljani u veliku kuglu.
Nekontrolirano je blebetao (zvuk je opet postojao samo u svijesti) kao da hladan
zrak i prodrljivi paraziti upravljaju njegovim otkrivenim mozgom.
ena je manijaki kriknula kad je starac krenuo prema njoj i Childes se
povukao odbijajui povjerovati u ono to je vidio, ali je znao da se dogaa.
Sad je bio njen red da vikne: Nije stvarno!
Lelujavi likovi su se skupljali oko nje, vukli je i trgali joj odjeu, rukama
parali kou na licu. Djeak je stajao na vrhu prstiju pokuavajui joj izvaditi
jedno oko...
Odgurnula ga je, ali vratio se, i smijao se. Pala je na koljena ili je moda
pala od straha i potrgao joj je ruke, sve vrijeme viui:
Nisi stvarna, nisi stvarna!
 Umirili su se gledajui u njeno ogromno masno tijelo, starac se prigueno
smijuljio, prostitutka joj je drala eludac u rukama, dok je djeak traio da mu
se vrati srce.
Varka, Childes joj je apnuo u uho, ona stvar Ono je vrisnulo na
njega.
Natjeraj ih da odu, natjeraj ih da odu!
Samo trenutak, dok su mu misli lebdjele izmeu stvarnosti i iluzije, inilo
se da njihovi oblici polako blijede, opet se pretvaraju u izmaglicu. Pretvorilo se
u nita vie nego misaonu projekciju.
Dok se mali lik nije progurao kroz izmaglicu i suprotstavio se ogromnom
stvorenju koje se na koljenima i rukama pokuavalo podignuti.
Mala djevojica je nosila zelenu pamunu haljinu i nije imala ni sokne ni
cipelice, nije imala ni vestu ni jaknu koji bi je titili od none hladnoe. Jedan
dio kose joj je bio spleten u pletenicu i uvren vrpcom, dok je drugi slobodno
padao. Suze su joj bljesnule na obrazima bijelim poput mramora i malom rukom
je pokuala obrisati lice. Ali na rukama nije bilo prstiju; zavravale su s pet
krvavih batrljaka.
Annabel, rekao je Childes bez daha.
Hou ii kui, rekla je tiho eni koja se tresla djejim glasom koji je
Childesa podsjeao na Gabbyu.
ena je digla glavu i jauknula, pustila je dugaki tjeskobni urlik koji se
prolomio iznad cijele doline.
Djeak je gurnuo ruke u enine one duplje sve do zglobova ili mu je
barem tako izgledalo. Nemogue, govorio je Childes samom sebi, ovo je samo
nona mora! Ali kad su se kosti prstiju izvukli iz onih duplji, vidio je tamnu
gustu tekuinu kako se slijeva niz njih, drali su neto okruglo i svjetlucavo,
neto to je puklo i sad je visjelo na dvije niti niz koje je kapala krv.
ena se digla, pritiui rukama rupe na licu niz koje je tekla krv. Vritala
je i plakala i molila da je ostave na miru.
Ali nisu je htjeli ostaviti: umjesto toga su krenuli za njom.
Otrgla se, udarala, pogodila starca tako da su se crvi pomijeani s mozgom
ispali iz otvorene lubanje prosuli poput tajanstvenog sadraja Pandorine kutije.
Sagnuo se, jo uvijek se cerekajui, pokupio mozak i vratio ga natrag u lubanju s
takvom lakoom kojom drugi ljudi stavljaju eir na glavu; u stvari, cijeli taj
prizor je sadravao ludilo karakteristino za gerijatriju gdje i puno grotesknije
stvari postaju normalne.
Childes se pitao da li je i on konano poludio.
ena se povlaila, spotakla se preko Childesovih ispruenih nogu i
pokuala se uhvatiti za rub zida kako bi povratila ravnoteu, ila dalje prema
vodenom tornju, prema izlazu gdje e nestati pod okriljem tame meu drveem i
grmljem gdje se i prije skrivala. Mjeseinom osvijetljeni likovi su je
nezaustavljivo pratili, ispruenih ruku i uarenih oiju. Proli su pokraj Childesa
kao da je on bio duh, nevidljiv, nezapaen.
 Samo je jedan mali lik zastao pokraj njega.
Childes je gledao kako ena bjei, spotie se, posre; prezirao ju je zbog
uasa smiljenih u tom perverznom, ali ipak neobinom umu, ne uivajui u
jezovitoj osveti. Jednu ruku je pritisnula na prazne one duplje dok joj se preko
prstiju razlijevala tamna tekuina i bjeala od blijedih utvara. Na kraju im je
okrenula lea postupno ubrzavajui korak, strah iz najgore none more natjerao
ju je u bezglavi trk unato ogromnoj teini i debelim nogama s oteenim
lancima.
Uskoro se zaustavila. Povlaila se preko stepenica iz kojih je nedugo prije
toga izronila kao demon iz grobnice.
Pala je u ruke svojih progonitelja.
Iza nje, Childes je vidio to ju je zaustavilo; jo se nekoliko magliastih
likova penjalo uz stepenice, najprije je vidio glave, zatim ramena, grudi, struk i
nisu imali na sebi spavaice i pidame u kojima su izgorjeli ve kolske
uniforme, boje La Rochea koje su izgledale crno-bijele pod svjetlom mjeseine,
cijele i neunitene vatrom iako su im tijela bila crna, bez kose, crnih i napuklih
lubanja, sa zubima bez usta koja su se mrtvaki cerekala i mesom koje je visjelo
s ogoljenih kostiju, i Kelly kako pokazuje na ogromnu enu koja je trala dok su
se njene prijateljice smijale kao da im je ispriala soan vic...
... I gospoica Piprelly koja ih je vodila, spaljena glava stajala je na jednom
ramenu, klimala se kao da e svaki as otpasti; udne mirkave oi otro su
gledale iz crnih onih duplji, pune nepregledne tuge, pune jecaja...
I nadzornica na kraju, pourujui svoje djevojke, pazei da nijedna ne
skrene, nijedna se nije izgubila i sve su bile spaene i oiljci i spaljeno meso nije
boljelo, vie ionako nije postojala bol, ne za djevojke i ne za nju...
Childesu se sve rasplinulo jer nije imao lee, ali u sebi je osjeao da mu je
u glavi sve kristalno jasno. Jasno i dok su mu suze tekle niz lice i kad su se
djevojke zajedno sa nadzornicom pretvorile u jedno, njihova nedirnuta tijela
sjala su kao jedno, glava gospoice Piprelly uspravna i lea nevjerojatno ravna,
Kelly puna ivot kao i uvijek, ruka koju je drala ispruenom potpuno bijela,
jedino su im oi i dalje bile mrtve. Kad su se sve popele uz stepenice i bile u
ravnini s nepominom enom, jo jednom su se pretvorile u crne spaljene leeve.
enin vrisak je zaparao ui kad su se lelujavi likovi bacili na nju,
bestjelesna bia su se bacila na nju, udarala i trgala, udarci koji ne bi trebali
imati uinka, od kojih ne bi trebala potei krv, bacili su enu, zvijer, na tlo.
Podigla je ogromnu ruku kako bi se zatitila od udaraca dok je drugu i dalje
drala preko krvavih onih duplji. Childes je vidio da negdje u pozadini stoji lik
stisnutih usta koji je vie promatrao nego to je sudjelovao, u uniformi na koju je
curila krv iz duboke posjekotine na vratu. Pomislio je na policajca kojeg je
pronaao zavaljenog u policijskom autu na ulazu u La Roche. I drugi likovi su se
micali u pozadini, ali nisu imali vrste obrise, i stvarno su mogli biti magla koja
se dizala s jezera. Meutim, iz te magle je dopirao smijeh i mrmljanje i pla.
I dalje sjedei uz zid, Childes je gledao prestraen i nepomian, nije mogao
progovoriti nijednu rije. Annabelin tihi lik je stajao pokraj njega.
 ena je stajala leima pritisnuta o ogradu, ogromnim ramenima se pokuala
zatititi od ruku koje su je napadale. Okrenula se kako bi zatitila lice i kroz
prste joj je potekla krv i zapljusnula masivne betonske zidove i nastavila kapati.
Sljedea stvar se dogodila tako brzo da Childes ak nije bio siguran to je
vidio ili to mu se uinilo, jer je njegov mozak i dalje inzistirao na tome da je
sve to iluzija, da se nita od toga nije dogaalo.
Moda se pokuala popeti na ogradu i pobjei.
U silnom bolu i ludilu moda je ak odluila skoiti.
Ili su likovi koji su je okruivali stvarno podigli sa zemlje i bacili preko
zida.
to god da se dogodilo, Childes je vidio da je ogromna tjelesina nestala i
uo vlastiti vrisak koji se prolomio kroz no.
Zatvorio je oi, potisnuo ludilo i pobjegao u prazninu u koju se, naalost,
nije mogao sakriti. Sve mu je i dalje bilo pred oima koje su gledale s
nevjericom.
Oh, Boe...jecao je. I otvorio oi.
Vie nisu imali tako otre obrise, postali su nekako prozrani. Skupili su se
na stazi, treperavi i valoviti kao da ih je vjetar namrekao. Nejasno je bio
svjestan drugih zvukova u daljini. Annabel se nije micala, stajala je pokraj
njega, tuna i mala s licem koje je bilo blijeda slika koja je progonila
usamljenou.
Childes je konano izdahnuo, toliko je dugo drao zrak u pluima da je
mogao osjetiti ustajalost u njemu. Nagnuo se i spustio glavu na koljena. Bilo je
gotovo, osjeao je umor i iscrpljenost dok je razmiljao da li bi ikada uspio
shvatiti istinsku prirodu ove ene koja je bila iskrivljena slika i Onoga
njegovog muenja tako dugo vremena: Manijakalna, bez sumnje, udovina, isto
tako; ali imala je takvu mo, mentalnu snagu koja je u najmanju ruku bila
demonska. Molio je Boga da vie nikada ne izae na svjetlo dana.
I opet je osjetio hladne trnce od kojih mu se koa jeila.
Childes je podigao glavu i pogledao prema lelujavoj izmaglici na mjestu
gdje je ena pala. Polako je otvorio usta, iroko otvorenih oiju i drhtaj mu je
potresao tijelo istim intenzitetom kao i prije te veeri.
Jer iako je slabo vidio, mogao je prepoznati oblik velike ruke iji su se
zdepasti prsti uhvatili za rub zida. Drala se za rub.
Ne, promrmljao je, vie za sebe. Oh, ne.
Da li je u Annabelinim inae mrtvim oima ugledao molbu?
Childes se podigao na koljena i krenuo drhtavim rukama prema zidu kako
bi ustao. U prvi trenutak se inilo da ga noge nee moi drati, ali snaga mu se
vratila isto kao to se krv vraa u ruku ili nogu koja utrne, skoro bolno.
Naslonio se na zid i krenuo nesigurnim koracima prema ruci koja se i dalje
vrsto drala za rub zida. Izmaglica je opet poela poprimati oblike, odvajali su
se. Polako je hodao nesigurnim korakom, otupio od svega to se dogodilo. Kad
se pribliio, magliasti likovi su se razdvojili.
 Gledali su ga, daleki i nemirni. Nacereni starac s otvorenom lubanjom. Goli
djeak koji je drao neto bijelo i krvavo u krhkoj aci, neto to je pokuavao
gurnuti u duboku ranu u svom tijelu kao da hoe zamijeniti izgubljeno srce.
Bizarno namazana ena bez grudi i s trbuhom s kojeg je visjela koa. Djevojke
iz La Rochea i nadzornica, jezivi spaljeni likovi ije su kosti sjale na mjeseini
kroz spaljeno meso. Mukarac u uniformi s dva reza. Jedan-stisnute usne, a
drugi ispod vrata. Estelle Piprelly, u jednom trenutku kao prije, neozlijeena,
koja je Childesa pogledala duboko u oi i razumjeli su se.
Gledali su u Childesa i ekali.
Doao je do mjesta gdje se ruka drala za rub, inilo se da prsti podrhtavaju
od napora koji je iziskivalo dranje tolike teine. Vidio je mesnato zapee,
rukav jakne prebaen preko ruba i lakat. Nagnuo se preko ograde.
Njeno okruglo lice osvijetljeno mjeseinom se nalazilo odmah ispod njega,
skliska tamna tekuina slijevala joj se niz eljust i bradu. Gledalo ga je jedno
oko i jedna crna duplja dok joj je druga ruka beivotno visjela pokraj tijela.
Pomozi... mi... rekla je dubokim prepuklim glasom u kojem nije bilo
molbe.
Kad je pogledao u veliko lice sa zamrenom kosom, jo jednom je
dotaknuo njeno ludilo, osjetio gmiuu muninu koja je ila izvan pokvarenog i
izopaenog uma koje je oboavalo mitsko mjeseevo boanstvo suludo
opravdavajui zlo koje je poinila; munina je dolazila iz okrutnog i izopaenog
duha, due koja je sama po sebi bila zlobna i ogorena. Osjetio je i vidio njenu
izoblienu bit ne u tom jednom oku koje ga je gledalo tako zlokobno, ve u
drugoj onoj duplji gdje je nekada bilo oko iz kojeg je izbijala pakost! I rijei
pomozi... mi... su bile pune poruge, ismijavala ga je. Childes je to vidio i osjetio
jer je bila u njemu i on je bio u njoj, i ispunila ga je slikama koje su bile
monstruozne i izazivale gaenje, odvratne i bolesne, ali i dalje je uivala u toj
igri izmeu njih dvoje. Njena igra. Njeno muenje.
Meutim kroz taj poremeeni um je proao novi osjeaj kad je Childes
sklopio ruke oko debele, zdepaste ake.
Kad joj je podigao prvi prst, u svijesti joj se pojavio strah, otro je prodro i
zabio se u svijest poput noa u inficiranu ranu. Prestraeni jecaj kad joj je
podigao drugi prst.
Oajniki, bijesni krik kad je oslobodio ostale prste i padala je dolje, dolje,
u dolinu dok joj se tijelo u padu odbijalo o betonski zid brane.
Childes je uo tupi udarac kad je dotakla betonsko dno bazena. Skliznuo je
na betonsku povrinu staze. I prije nego to je sjeo, osjetio je olakanje,
osloboenje od mranog pritiska, zbunjujueg bijesa. Osjeao je tupost od koje
nije mogao plakati, bio je preumoran za oduevljenje. Samo je gledao kako se
izmaglica uvijala i polako nestajala.
Jedan lik je ostao.
 Annabel se nagnula prema njemu i dotaknula mu lice malim hladnim
prstima, prstima koje prije nije imala. Svjetlo s udaljenog dijela brane je prolo
kroz nju i pretvorila se u lelujavu izmaglicu. Onda je otila i postala nita.
Iluzija, rekao je tiho samom sebi.
 Svjetlost je dolazila od farova i baterija koji su se nalazili na kraju staze to
je vodila na branu. Childes je pogledao u svjetlo i pokrio oi i rukama. uo je
zatvaranje vrata na autima, glasove, obrise koji su se ocrtavali u svjetlu. Nije bio
pretjerano radoznao da sazna kako su ga pronali, ali nije bio ni iznenaen:
iznena te
noi ga vie nita nije moglo iznenaditi.
Childes nije vie htio ostati na brani, premda je nestvarna izmaglica
potpuno nestala i nikakve ruke
ru se nisu drale za ogradu. Bilo mu je svega dosta i
sad je morao pronai i utoite,
uto pronai vlastiti mir. U glavi je osjeao
osje lakou jer
se oslobodio pritiska i premda je bio zbunjen, smeten, osjetila su mu bila
zapljusnuta tihom euforijom. Trebao je vrijeme me za razmiljanje, period za
anje
uvaavanje, ali prihvaanjeanje vlastite sposobnosti je bilo gotovo i potvrpotvreno u
ogranienjem i paljivo
tiini. Bio je siguran da se moe kontrolirati, koristiti s ogranienjem
ona mu je to pokazala, iako je njena svrha bila nesporno zla i njen poremeeni
um je mo koristio na drugi nain. na Ustao je i pogledao, ne prema dolini, veve
preko betonskog bazena gdje se mjeseeva eva svjetlost odbijala od glatku vodenu
povrinu, ne vie zlokobno ve ve sjajno i isto.
isto. Childes je duboko udahnuo svjei
noni zrak s blagim okusom mora koji je nosio povjetarac, hladan i ist,
proistio ga je od sjena koje su se skrivale u njegovom biu. bi Okrenuo se i
krenuo prema svjetlu.
Overoy je prvi doao do njega popevi se stepenicama, a odmah iza je vidio
Robillarda i jo dva uniformirana policajca.
Jone,, rekao je Overoy. Da Da li vam je dobro? Vidjeli smo to se
dogodilo. Drao je Childes ispod ruke.
Childes je treptao oima od jakog svjetla koje mu je bilo upravljeno ravno
u lice.
Maknite te baterije, naredio je Overoy.
Dva policajca koja su ila iza Robillarda prola su pored njih s upaljenim
svjetiljkama i nastavila prema sredini staze na brani. Robillard je mahnuo rukom
i ugasili su svjetla na policijskim automobilima.
Childes je odmah osjetio olakanje kad je jarku zasljepljujuu
zasljepljuju svjetlost
zamijenila tama.
Vidjeli ste? oglasio se Childes.
Ne sasvim jasno,, rekao je Robillard. Nad Nad spremnikom se digla gusta
magla tako da nismo mogli vidjeti ba sve.sve.
Magla? Childes nije rekao nita.
 Overoy je brzo govorio, kao da je htio preduhitriti Robillarda. Vidio sam
kad ste pokuali spasiti drugu osobu, Jone. Gledao je Childesa ravno u oi i
premda mu je pogled bio bezizraajan, vidjelo se da ne eli da mu se proturjei.
Childes je bio zahvalan dok je Robillard sumnjiavo gledao u svog kolegu, ali
nije nita rekao.
Overoy je nesmetano nastavio: Pretpostavljam da vas je htjela ubiti prije
nego to je pala. Naalost, bila je preteka da je izvuete. Rijei su bile paljivo
izabrane, zvuale su kao slubena izjava koju je trebalo nauiti napamet.
Znali ste da je bila ena? pitao je Childes tiho.
Overoy je kimnuo. Doli smo do njene adrese u Engleskoj. Nazvao sam
vas nekoliko puta jo veeras, ali linija je bila zauzeta. Imao sam sree da sam
uspio uhvatiti zadnji noni let.
Dva policajca su uperila svjetiljke preko ruba zida i osvijetlila zgreno
tijelo na dnu.
Ono to smo nali u njenom stanu nije bilo ugodno u stvari, bilo je
jezivo ali barem smo bez sumnje dokazali da je ona ubojica za kojim smo
tragali, rekao je Overoy natmureno. Tijelo djevojice Annabele je bilo
sakriveno ispod poda. Stvarno je bila ludost tamo je staviti jer bi se prije ili
kasnije morao osjetiti smrad raspadanja koji bi je odao; alili bi se ostali stanari.
Ali moda joj nije bilo vano, moda je ve znala da je igra gotova kad je
pobjegla ovamo. Mora da je bila potpuno luda, to je samo po sebi bila ironija.
Childes je gledao u detektiva oekujui objanjenje.
Radi se o tome kako sam doao do nje, objasnio je Overoy. Njeno ime
je bilo na naem popisu osoblja i pacijenata u psihijatrijskoj bolnici. Bila je
bolniarka, i oito luda koliko i njeni pacijenti. Boe, trebali ste vidjeti
besmislice koje je drala u stanu okultne stvari, knjige o mitologiji, simbole,
znakove. O da, i malu kolekciju mjeseevog kamenja koja ju je vjerojatno dosta
kotala. Ako je svaki bio za jednu novu rtvu... Overoy je slegnuo ramenima.
Rekla je da je oboavala...
Mjesec? Da, istina je, jednu mjeseevu boginju da budem toniji. Sve je
bilo u knjigama, vidjelo se u ukrasima koje je drala po stanu. Potpuno aavo.
Na brani je bilo jo ljudi koji su ili prema njima.
Robillard je progovorio. Kad nam je inspektor Overoy dao identitet ene
brzo smo saznali da je dola jednim od brodova. U stvari, bila je ovdje dva
tjedna. Nakon toga nije bilo teko saznati gdje je boravila na otoku. Odsjela je u
gostionici koja se nalazi u zabiti, u unutranjosti otoka, daleko od obale i glavnih
centara. Nisu je vidjeli cijeli dan, ali pretraili smo sobu. Oito ste imali sree
gospodine Childes: ostavila je alat iza kue. Pronali smo malu crnu torbu s
kirurkim instrumentima. Vjerojatno je mislila da e vas uspjeti srediti golim
rukama.
Bila je dovoljno jaka, rekao je Overoy, to smo saznali od njenih
poslodavaca u bolnici. Koristili su je kad je trebalo zavezati pacijente koji su bili
nasilni, i sudei prema drugim lijenicima i sestrama koji tamo rade, nije joj
trebalo puno.
Zar se nisu pitali zato je nestala poslije poara?
U stvari nije. ak ju je i policija ispitala bila je na naem popisu zajedno
s ostalim zaposlenima, sjeate se? Otila je na godinji odmor kao i svake
godine nakon to je prola najvea guva. Je bila luda, ali nije bila glupa.
Moda e mu kasnije sve biti jasnije, ali sada mu veina toga to su mu
rekli nije previe znaila. Okrenuo se kad je uo drugi glas, poznat i dobrodoao.
Jone, uzviknula je Amy.
Pogledao je iza dvojice policajaca i na samo nekoliko metara udaljenosti
ugledao Paula Sebirea koji ju je pridravao ispod ruke. Na licu mu se vidjela
tjeskoba i bila je namijenjena njemu.
Childes je krenuo prema njoj i ona je podigla ruku koja je bila u gipsu.
vrsto ju je zagrlio, volio ju je i htio je zaplakati kad je vidio zavoje na licu.
Trgnula se kad ju je zagrlio jo jae.
Opustio je stisak u strahu da je jo jae ne povrijedi.
Dobro mi je, Jone. Smijala se ijedan obraz joj je bio vlaan. Dobro mi
je. Bojala sam se za tebe.
Preko ramena je vidio da se Paul Sebire opet mrti. Nije nita rekao, samo
se okrenuo i otiao prema autima parkiranim na kraju brane.
Chides ju je pogladio po kosi i poljubio uplakano lice. Kako ste znali gdje
ete me pronai? upitao je.
Amy se smijeila i ljubila ga. Na neki nain je osjetila promjenu u njemu,
da je crni oblak koji ga je pritiskao tako dugo vremena sada nestao. Kao da joj je
potvrdio vlastitim mislima.
Gabby nam je otkrila, rekla mu je.
Gabby?
Overoy im se pridruio i dodao: Sino smo otili kod gospoice Sebire
mislei da ste kod nje nakon to nam je policajac koji je pazio na vas javio da
vas je izgubio. Nije znala gdje ste...
Ali sjetila sam se da si mi rekao da si razgovarao s Gabby prije nego to si
mene nazvao, prekinula ga je Amy. Nisam znala to oekujem, ali sam
pomislila da si moda rekao Fran kamo ide. Inspektor Overoy je ipak mislio da
vrijedi pokuati pa je nazvao Fran na mamin broj. Imala je problema s Gabby.
Ker vam je bila histerina zbog none more koju je imala, nastavio je
Overoy. Sanjala je da ste bili pokraj ogromnog jezera i da vas je ena-udovite
htjela odvui na dno. Vaa ena nam je rekla da je Gabby bila neutjena.
Iz toga ste shvatili gdje sam se nalazio? upitao je Childes s nevjericom.
Pa, ja sam se do sada ve navikao na vae vizije, i nisam vidio razloga
zato ne bih povjerovao vaoj keri.
I Gabby? Childes je bio zapanjen. Sjetio se da mu je rekla da kae Annabel
da joj nedostaje.
 Amy ga je prekinula u razmiljanju. Na otoku ne postoji ogromno
jezero, Jone. Samo betonski spremnik.
Nita nismo mogli izgubiti, dodao je Overoy uz osmjeh.
Ne, samo su trebali mene uvjeriti, dodao je Robillard. Ali, zato ne?
Ionako mi nita od onoga to se dogaalo nije imalo smisla, pa zato ne bih
preao pola otoka usred noi da doem do rezervoara. Slegnuo je ramenima i
dalje potpuno zbunjen. I kao to vidite, bili su u pravu. Samo mi je ao to
nismo doli ranije. Proli ste uasne stvari.
Da li je gotovo, Jone? upitala je Amy i podigla ruku da mu dodirne lice.
Da li je sada zaista gotovo?
Kimnuo je, ali mjesec ga je obasjao s lea i nije mu mogla vidjeti lice.
Okrenuo se prema Overoyu.
Tko je bila? upitao je detektiva. Kako se zvala.
Promijenila je ime, kako smo otkrili, u ovo koje je koristila godinama.
Nazvala se Heckatty. Iz nekog razloga u Overoyevom glasu se moglo uti
zadovoljstvo.
Heckatty. Childesu to ime nije znailo nita. I nije ni oekivao. Nije bio ni
siguran u ono to se dogodilo te noi. Da li su se njihove due stvarno vratile
kako bi uhvatile stvorenje ije ime je bilo toliko obino, toliko besmisleno? Ili je
spajanje njihova dva uma, njegov nasilan psihiki kontakt s luakinjom izazvao
daljnje iluzije koje su, u svojoj biti, bile samo vizije i fragmenti rascijepljenih
umova.
Iluzije, opet je rekao sam sebi, tiho, i Amy ga je zbunjeno pogledala.
O, Boe, uli su glas koji je dolazio negdje sa sredine staze.
Okrenuli su se prema dvojici policajaca koji su uali na uzdignutom dijelu
brane i svijetlili u neto to je lealo na betonu izmeu njih. Jedan od njih je
izvadio neto iz depa i gurnuo pod ono to je lealo. Ustao je i krenuo prema
njima, oprezno se sputajui niz stepenice dok ga je drugi pratio.
Naravno da svi izgledaju isprano obasjani pod mjeseinom, ali neto je u
napetosti koja se jasno vidjela na licu policajca govorilo je da je ovjek potpuno
poblijedio.
Mislim da je bolje da ovo ne vidite, gospoice, rekao je Amy skrivajui
predmet koji je paljivo nosio na plastinoj vreici izvaenoj trenutak prije iz
depa.
Radoznali, Overoy i Robillard su mu prili blie.
Oh... promrmljao je Robillard.
Childes se maknuo od Amy. Drugi policajac je drao bateriju koja je
osvjetljavala ruke njegovog kolege i predmet koji je drao. Overoy se okrenuo
lica zgrenog od gaenja.
Gadno ste se borili, rekao je Childesu koji je sam gledao u ono to su
policajci pronali.
Krvavo oko je izgledalo toliko veliko da se inilo da ne moe stati na lice.
Komadii koe s kojih je kapala krv visjeli su preko ruba plastine vreice i u
trenutku kad se Childes sagnuo da pogleda, policajac je pomaknuo ruku i
mjeseina
ina je obasjala zjen
zjenicu. Na trenutak samo u djeliu sekunde bljesak,
gotovo siuni i na plavi
uni atom snage i Childesu se uinilo da lii plaviasto svjetlo
evom kamenu.
koje je sjalo u mjeseevom
Drhtao je kad se okrenuo i duboko udahnuo, kao trenutak prije, rasprujui
sjene.
Zagrlioo je Amy oko struka i njeno je privukao, i napustili su ukleto,
srebrno jezero.

I Childes se pitao kuda e

ga njegova, tek prihvaena mo,
, odvesti...

Tough & kokica