Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Kesić Dragan
SADRŽAJ:
1. Analna Anđa.
2. Balavac buši babu.
3. Violetina vagina veličanstvenog vonja.
4. Grofica gricka građansku genitaliju.
5. Desanka dvocjevka dudla dokoljenka.
6. Đavolski Đoka.
7. Enormna ejakulacija.
8. Željka, žena željna žile.
9. Zguza zgužena Zaza.
10. Istorijski ispljuvak.
11. Jutarnja jebačina.
12. Kurva Klara karana kurcem krasnim.
13. Lukava Liza.
14. LJubazna LJudmila.
15. Milka muze muda.
16. Nagužena Natalija.
17. NJam – njam.
18. Obmana obloguze opajdare otvorenih otvora.
19. Pohotna pizda plave pičke.
20. Radojka raširene rupe.
21. Stidljiva Sara smrdljive stidnice.
22. Tonka trošnog tunela.
23. Ćunin ćar.
24. Učenica uči usisavanje uda.
25. Feministkinja fafa frajeru.
26. Hiperproduktivna Hajdi.
27. Crna curica cucla cjedivoja.
28. Čedna Čikita čarobnog čmara.
29. Džejn džara džombu.
30. Šepava Širli širokog šupka.
2
AZBUKA:
3
A
Analna Anđa
4
B
5
V
6
G
7
D
8
Đ
Đavolski đoka
9
E
Enormna ejakulacija
10
Ž
11
Z
12
I
Istorijski ispljuvak
13
J
Jutarnja jebačina
14
K
15
"Kako krepo?" kukuriče Klara klonulom kretenčiću. "Karaj
kršni!"
"Kako?" kriknuh.
"Kuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuurcem!"
Kraj. Kraj. Kraj. Kraj.
Lukava Liza
16
LJ
LJubazna LJudmila
17
M
18
N
Nagužena Natalija
19
NJ
NJam - NJam
20
O
21
P
22
Pavka poskoči preneražena probojem. Pljesnuh podebelu
pozadinu pa produžih prcanje pjevušeći prostačke pjesmice.
Predivno.
Potom, preokrenuvši Pavku, promjenih položaj, pa preciznim
potezom proburazih plavu pizdu. Pička poče pomahnitalo
podrhtavati. Pojačavajući pritisak podvrisnuh, "Plači pičko,"
pa povukavši penis poprskah prostrtu pišulju.
23
S
24
T
25
Ć
Ćunin ćar
26
U
27
udvostručih ubrzanje. Urnebes. Ukroćena učenica ushićeno
usisava usavršavajući um.
"Uraaaaaaaaaaaaa!" urliknuh, ubrizgavajući učenici u usta
uzavreli uštrcak.
Umoran, učtivo ubrisah ud u upišuljine uvojke.
28
Filigranski finiširah flekajući feminističku fuksicu.
Hiperproduktivna Hajdi
29
Hitnuh herojski hitac
30
"Cico curico," ciknuh cupnuvši. "Cuclaj! Curnuću!"
Cepteći, cura cucla cjelovito cjedeći cjedivoja.
Cenzura!
31
"Čiko čelični," čuh.
Čin čerečenja Čikitinog čmara čini čekić čudesno čvrstim.
"Čudotvorko čangrizava," čučnuh, "čedo čikino!"
"Čekaj čin," čuh čemernu Čikitu.
Čegrtaljka čvrknu, čestito čisteći Čikitin čmar.
DŽ
32
Š
33
"Šimpanzo šašavi," šapće Širli.
"Šuti!"
Šiknuh šumno šamarajući šepavu Širli.
RECENZIJA:
Aleksandar M. Petrović
Matica Srpska – Novi Sad
34
suštastvo. Ovaj sanjivi pesnički zapis, snovideći odsjaj
budućnosti, kao da je ujedno i dominanta književnog
stvaralaštva Dragana Kesića. Az, Buki broji časove
svakodnevice uzbudljivo očekujući slobodu pravog subjekta u
vremenu duše i događajuće se istorije. Strateški postavljena
erotomanika uazbučeno proslovljava na način stilskih vežbi,
nagoveštavajući igru reči i smisla. Ona je vlastitost izraza
upućenog kao odgovor na tugaljive strane naše drastično
konzervativne hipokritske tradicije, pojačana ratnim
okolnostima i njegovim maksimalizacijama.
Dragan Kesić, vispreni pripovedač ljudskih života i
priključenija u svojoj knjizi Bjelouška u vreći, ovde nam se
pokazuje kao znalac stilističkih tankoćutnosti srpskog jezika
kroz koji provejava nezaobilazan slobodoumni smisao jakog
ličnog izraza. Izvesna podloga za takvu snagu sigurno je
zapretana u njegovom trogodišnjem ratničkom iskustvu borca
na isturenim položajima Kozare i Bosanske Krajine. Ova
knjiga je i nastala iz tog vanrednog iskustva, možda pre kao
egzistencijalni izraz otpora tom potiranju života i njegovih
lepih strana, kada se nebo sručilo na Bosnu. Deleći sa
rovovskim ratnicima isukanu svakodnevicu kao mač oskudice
i počesto osećaja opšteg besmisla, a sa onima koji su slali i
upravljali sa indijansko-američkim sekiricama ("kuc-kuc
Tomahavk") elektronske komunikativne daće i nedaće krajnje
surovog produžavanja politike drugim, ubedljivo razaračkim,
sredstvima (Klauzevic), Dragan Kesić je pored drugih
sumornijih misli u dugim noćnim bdenjima smišljao i Az, Buki.
Premda su prvi čitaoci ove knjige bili ljudi u
uniformama, često se i bučno slažući sa ovim čisto ljudskim
znaakom otpora protiv nasilja svih vrsta, sada kada su
uniforme razdužene u najvećem broju slučajeva, knjiga
nastavlja svoj život u javnoj formi građanske egzistencije.
Kao neki savremeni Džez-saksofonista negda davno
formiran u generalštabu Čarlsa Bukovskog, koji je u
zadimljenim rupama pod Brandeburškom kapijom prkosio
kao Džez-pokret otpora neljudskoj vlasti koja je zabranila
crnačku muziku, Dragan Kesić se izložio mogućem preziru
seljaštva i malograđanštine koje su na našem podneblju u
konzervativizmu kulture negovane i dobro očuvane.
On polazi iz jednog njemu veoma važnog ubeđenja
liberalnog garantovanja otvorenih i rasklopljenih kapija
prirode, koje su zaista najbolji unutrašnji odgovor na
agresivnost rata, ali ne i samo njega. U to je utkana potreba
35
za dostojnim i uspravno stojećim snagama u prirodi, a ne tek
onim podleglim hipokritskim normama i poleglim po
egzistenciji. Koncentrišući se na energije nežnosti, on
iskazuje snagu sabirno negujućih sloboda i životnu kulturu u
pažnji prema drugom i drugačijem, pre svega ženi i njenim
svojstvenim lepotama koje ga ispunjavaju divljenjem i
radošću.
Iskonsko načelo ženskog i muškog, za koji su kao
dijalektički par suprotica znali još pitagorejci, kao za polarne
sfere stvarnosti koje objedinjuje i harmonizuje tek
sveprožimajuća ljubav, Dragan Kesić je uveo u svoju igru
mašte i oblika, provlačeći ih kroz naizgled neugledna stanja i
prezira dostojne situacije. Utisak nevezanog akta nije van
logičnosti i moguće harmonije u dušama, kosmosu, umu.
Drevni mislioci, daleko zdravijeg čula i misli o ljudskoj
telesnosti, znali su da mi nismo samo um, već i razmišljanje i
slutnja i pažnja i slobodan izbor opredeljenja, deljivi i
nepodeljeni u svemu što jeste i biva. Spoljašnja lascivnost i
karakteristična tvrdoća u istrajavanju na imenima i izrazima
sa crnice života, neposrednostima erogenog sindroma, samo
su naličje one orgonske nežnosti o kojoj su kazivali
Empedoklo i Vilhelm Rajh, koja bi da obgrli svet dušom
novog Dionisa, kroz bahanalije koje oslobađaju čoveka za
ličnost dostojnu izmaka drugog milenijuma.
Kao neki Heraklo polnosti, Dragan Kesić želi da
bujicom erotizovanih reči očisti "Augijeve štale" primitivnog
segregacionisanja pola, naslage pseudomoralnosti jedne
hipokritske civilizacije, u čemu je značaj te namere epohalan.
Bez crkveno-moralizatorskih i pragmatično-političkih
zaziranja Dragan Kesić se poljenosti duha. Ako ga je i ogolio,
on je to učinio sa namerom da mu pribavi skupocene haljine
slobodoumnpretpostavki, u onom smislu u kome je još stari
dobri Hegel umevao da istakne: "Nihil quod humanum est,
nisi aliendum mihi". U tom smislu ova knjižica znači ulazak u
društva koja su umevala da odneguju svoje Ovidije,
Apolinere i Bukovske. Potrebni elementi koje nam je Dragan
Kesić odazbučio za takve ulaske, teško da će ostaviti
neobaveznim samorazumevanje čoveka na ovom našem tlu,
u smeru postajanja prozračnijim, sebi svojstvenijim, lepšim.
Jer, kako je erosu stalo do lepote, on stalno ima potrebu za
stvaralačkim pristupom koji poboljšava, koriguje, doteruje.
Iskrice koje pale vatre razumevanja često su na prvi pogled i
nezatne, ali umeju da rode značajne ideje za vremensku
36
ekstazu života bližeg istini, a to je ona koja nam stiže iz
moguće budućnosti.
Aleksandar M. Petrović
37