SZO dalje naglašava da se palijativna skrb treba i mora koristiti u ranom tijeku bolesti zajedno

s terapijskim modalitetima koji produžuju život.

Prema današnjim procjenama nešto više oko 60% bolesnika, koji bi se trebali nalaziti unutar
sustava palijativne skrbi, boluje od neke onkološke bolesti, dok ostatak (40%) čini spektrum
različitih bolesti od demencije i cerebrovaskularnog inzulta do posljednjih stadija kroničnog
zatajenja jetre, kardijalne insufi cijencije te kronične opstruktivne bolesti pluća .
Braš M., Milunović V., Brajković L., Đorđević V. Principi palijativne medicine.
Neurol. Croat. Vol. 60, 3-4, 2011
Cilj palijativne skrbi jest postići najbolju moguću kvalitetu života kroz olakšanje patnje,
kontrolu simptoma i povrat životnih funkcija uz poštovanje osobnih, kulturnih, religijskih i
etičkih vrijednosti.
Hospicij je moderna zdravstvena ustanova s nizom sustava pružanja pomoći ljudima na kraju
života, a njihovim obiteljima – njegovateljima, čak i nakon smrti, u žalovanju. Hospicij je
također i sinonim za gostoljubivost.
Palijativna skrb je pristup kojim se bolesnicima suočenim sa smrtonosnom bolešću i njihovim
obiteljima poboljšava kvaliteta života. Započinje kada su iscrpljene klasične metode liječenja
ili kada su znaci širenja maligne bolesti dosegli takav stupanj da ih bolesnik teško podnosi.
Obuhvaća tri područja: smirivanje simptoma, psihosocijalnu podršku štićenicima i njihovim
njegovateljima te etičke probleme vezane uz kraj života1
Jedan od glavnih ciljeva palijativne medicine ogleda se u psihosocijalnoj podršci bolesnicima,
odnosno holističkom pristupu i stvaranju osjećaja sigurnosti, povjerenja i vjere u tim koji
skrbi za terminalnog bolesnika11. Palijativna medicina pristupa bolesniku tako da mu
osigura12:
dostupnost
kontinuitet u pružanju skrbi
nenapuštanje
psihosocijalnu utjehu
rješavanje etičkih problema vezanih uz kraj života
Organizacijski modeli palijativne skrbi koji uključuju hospicijske programe
podrazumijevaju10: timove konzilijarnih usluga (obično u bolnici, – privatnoj praksi,
staračkim domovima i kućnom okruženju) koji se sastoje od liječnika, medicinske sestre i/ili
socijalnih radnika, psihologa, duhovnika, dobrovoljaca; predanu bolničku jedinicu (akutna i
rehabilita- – cijska bolnica, starački dom) ili u kombinaciji sa samostalnim hospicijem;
kombinaciju tima za konzilijarne usluge i bol- – ničke jedinice (bolnica i starački dom);
kombinaciju hospicijskog programa i programa – palijativne skrbi (bolnica, starački dom i
određene samostalne hospicijske ustanove); bolničku ili privatnu ambulantnu praksu palija- –
tivne skrbi ili klinika; hospicijsku palijativnu skrb u vlastitom domu; – hospicijsku
konzilijarnu službu u ambulantnim – ustanovama10.
Potporna skrb. Pojam se odnosi na prevenciju i suzbijanje neželjenih učinaka tumora i njihova
liječenja. Potpornu skrb ne bi trebalo poistovjetiti s palijativnom skrbi. Potporna skrb je dio
onkološke skrbi, dok je palijativna skrb zasebno područje koje obuhvaća sve bolesnike s
bolestima opasnima za život.7
Skrb na kraju života. Može se razumjeti u užem smislu kao sveobuhvatna skrb o umirućim
bolesnicima u posljednjih nekoliko sati ili dana života.
Terminalna skrb. Stariji je pojam koji se rabio za sveobuhvatnu njegu bolesnika s
uznapredovalim rakom i ograničenim životnim vijekom, a budući da novije definicije
palijativne skrbi nisu ograničene na bolesnike s ograničenim životnim vijekom u završnoj fazi
bolesti, preporučuje se da je pojam „terminalna skrb“ izgubio relevantnost i ne treba se njime
koristiti, ili ga pak treba rabiti samo za opisivanje skrbi tijekom krajnje faze (posljednjih
nekoliko dana) bolesti.7 Članovi obitelji ili drugi primarni njegovatelji koji skrbe o
palijativnom bolesniku kod kuće mogu, također, patiti zbog stalnoga tereta skrbi pa je i njima
potrebna skrb radi predaha.
Skrb radi predaha. Može se osigurati u objektima za dnevni boravak, stacionarnim jedinicama
ili u specijalističkim službama kućne skrbi.7
Palijativna je skrb specijalizirana medicinska skrb koju pruža multidisciplinarni tim, a
uključuje obitelj i prijatelje u svoj djelokrug zato što neformalno pružanje skrbi može postati
vrlo težak teret. Palijativna skrb može se pružati na različitim razinama, a razlikuju se
palijativni pristup, opća palijativna skrb, specijalistička palijativna skrb i centri izvrsnosti, dok
je jednostavniji dvostupanjski
model koji uključuje samo palijativni pristup i specijalističku palijativnu skrb
Nespecijalizirane službe palijativne skrbi jesu patronažna služba, specijalisti obiteljske
medicine, ustanove za njegu u kući, jedinice u općim bolnicama i domovi za starije i nemoćne
osobe.
Specijalizirane službe palijativne skrbi su stacionarne jedinice palijativne skrbi, hospiciji,
bolnički timovi za podršku palijativnoj skrbi, mobilni timovi za palijativnu skrb, hospicijski
timovi u zajednici, hospicijski dnevni boravci, tzv. „bolnice u kući“ i ambulantne službe.
Braš M., Đorđević V., Kandić-Splavski B., Vučevac V. Osnovni pojmovi o palijativnoj
medicini i palijativnoj skrbi. MEDIX. 2016. Br. 119/120

Organizacija palijativne medicine potrebna je na svim razinama zdravstvene zaštite (kućne

posjete palijativnog tima, bolnički palijativni timovi, ustanove za palijativnu medicinu,
klinike, od-jeli, hospiciji i dr.).
Pribić S. Palijativna zdravstvena zaštita. Evropska revija. Evropski univerzitet Brčko
distrikta. Brčko, 2015. ISSN 2303-8020 UDK: 0/9 Br. 1/2015. God. I, vol. I
Patronažna medicinska sestra obzirom na razinu obrazovanja i kompetencije nezaobilazni je
dio tima, integrirana u svim oblicima zdravstvene njege kako s oboljelim tako i s cijelom
obitelji. (5)

Izvid patronažne sestre u domu bolesnika (kućna posjeta) usmjeren je na uspostavu povjerenja
s bolesnikom i članovima obitelji, poštivanje privatnosti, autonomnosti i dostojanstva sukladno
moralnim, vjerskim i etičkim načelima uz uvažavanjem želje bolesnika te njegovo odlučivanje
u vezi liječenja i skrbi. (5)

Komunikacija bolesnika i njegove obitelji s medicinskim sestrama, posebice u fazi kad je

bolesnik trajno vezan uz kuću je od iznimne važnosti i često sve ono što se ne usude pitati
liječnika smatrajući to nečim što je za liječnika i njegovu stručnost nevažno pitaju i raspravljaju
s medicinskim sestrama. (2)

Potrebe umirućih, ukratko, bile bi sljedeće: potreba za ublažavanjem boli, potreba za očuvanjem
samopoštovanja, potreba za pažnjom i pripadanjem, potreba za suosjećanjem, potreba za
komunikacijom i duhovne potrebe. VULETIĆ

Tim za kućnu palijativnu skrb najčešće ima palijativnu savjetodavnu i mentorsku funkciju, te
nudi svoju stručnost u terapiji boli, suzbijanju simptoma, palijativnoj nejzi i psihosocijalnoj
podršci. Timovi za kućnu palijativnu skrb moraju biti dostupni sedam dana u tjednu i 24 sata
dnevno. BIJELA KNJIGA

Nakon otpusta iz bolnice unutar 24 sata patronažna medicinska sestra posjećuje obitelj te ovisno
o pacijentovom samoodređenju/odlučivanju planira mjesto skrbi i postupke zdravstvene njege
(obrazac „izvješće/plan patronažne sestre- produženje zdravstvene njege u kući osigurane
osobe“). U suradnji s obiteljskim liječnikom u skrb se uključuje tim iz domene palijativne
skrbi. (5)
Medicinske sestre moraju biti pronicljive u procjeni verbalnih i neverbalnih poruka bolesnika
vezanih uz svaki oblik tjelesne i emocionalne utjehe. Moraju misliti i na postupke prevencije
(npr. prevencija dekubitusa ili opstipacije) te ne smiju zaboraviti uključiti obitelj u procjenu,
edukaciju i podršku

Brkljačić Žagrović M. Palijativna medicina u Hrvatskoj – nužnost implementacije u

zdravstveni sustav. Medicina. 2010, Vol. 46, No. 1, p. 37-42

Međutim, ona puno puta nije moguća ili zato jer bolesnik nema u kući osobe koja bi ga mogla
njegovati, ili je postojeća osoba premorena ili je pak simptomatologija preteška. U tom se
slučaju bolesnik mora smjestiti u hospicij, gdje ostaje ili prolazno do oporavka, ili ako je u
terminalnoj fazi, do smrti. (4)

REzultati
Velika je uloga medicinske sestre u zbrinjavanju bolesnika s malignom bolesti te edukacija i
pomoć njegovoj obitelji. Medicinska sestra treba imati puno suosjećanja, znanja, umijeća i
razumijevanja u odrţavanju pozitivnog zdravstvenog ponašanja.
Svrha palijativne skrbi je ublaţavanje i rješavanje simptoma kako bi se osigurala što bolja
kvaliteta bolesnikova završnog dijela ţivota, da se potiče samozbrinjavanje do stadija kad se
to moţe te da se očuva dostojanstvo do same smrti. Medicinska sestra je vaţna podrška cijeloj
obitelji za vrijeme bolesti, ali isto tako i nakon smrti bolesnika.
file:///C:/Users/Nerma/Desktop/palijativna/benkovic_maja_unin_2017_zavrs_struc.pdf