ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA

SKLADATELJA | BROJ 193 |
LISTOPAD 2015. | CIJENA 22 kn

01015

9 771330 474007

»Zbogom, Arsene!«
Kako se od velikog kantautora
70 godina HDS–a
opraštaju kolege, prijatelji i
Ususret središnjoj obožavatelji
svečanosti obljetnice
Društva
90. rođendan Miroslava Miletića
Autorski koncert
u Muzeju Mimara:
mudrost zrelih godina
53. Glazbena tribina Opatija
Što nam donosi
godišnji susret
skladatelja ozbiljne
glazbe?
Televizija vs. internet
Glazba se gleda koliko
i sluša ili zašto je
danas nužno snimiti
spot?
Karlovačko RockOff

2. sezona HDS-ova
festivala novog zvuka Arsen Dedić
(Šibenik, 28. srpnja 1938. — Zagreb, 17. kolovoza 2015.)
 UVODNIK Zbogom, Arsene! Zbogom, Arsene!

p
Riječ urednice Na mnoge glazbenike mlađe generacije Arsen Dedić je ostavio dubok
d o j a m ; t a k o i n a D r a ž e n a Tu r i n u Š a j e t u
Naposljetku,
Susret s
Poštovani čitatelju,

red nama je listopadsko izdanje što sam naučio

našeg časopisa u kojemu ćete
od Arsena?
arsenizmom
naći komprimirano glazbeno lje-
to i prve dane jeseni. Temu broja
zadao je odlazak u vječnost sre-
dišnje osobnosti naše glazbene 1.
scene, legende hrvatske glazbe Arsena Dedi-
ća, čiji će duh zasigurno trajno živjeti u njegovim Popularna glazba je umjetnost i valja joj se ozbiljno
djelima. O Arsenu, njegovu utjecaju i nepre- posvetiti kao i svakoj drugoj umjetnosti jer se publika ne
Rođeni početkom sedamdesetih, zapravo i ne znamo kako je svijet glazbe

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

sušnom nadahnuću, te posebnom pojmu već smije podcjenjivati i zaslužuje najbolje.
izgledao bez Arsena
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

skovanom u stručnim napisima — arsenizmu 2.

— ekskluzivno za Cantus govore rock–kritičar
Bojan Mušćet, doktorica muzikologije Irena Pa-
ulus i Arsenov mlađi kolega, kantautor Dražen
Turina, poznatiji kao Šajeta. Arsenov odlazak
neki od naših članova doživljavaju kao poticaj
za stvaranje, ali ne glazbe, već stihova, kojim se
od velikana–«stihoklepca« u intimnom ozračju
opraštaju skladateljski veteran Pero Gotovac i
energična frontmenica Elementala, Mirela Pri-
selac Remi. U znaku uspomene na Arsena je
i Festival dalmatinske šansone u njegovu rod-
nom Šibeniku, a tek što je preminuo, predstav-
ljena je i najnovija monografija o njegovu životu
i radu Zajedno, ali sam ili tako je govorio Arsen
Dedić novinara i publicista Mladena Pavkovi-
ća. Ovoga smo ljeta zauvijek izgubili i dvojicu
interpreta koji su kvalitetno i sustavno njegovali
hrvatsko glazbeno stvaralaštvo pa im također
u ovom broju odajemo počast: to su tenor Kru-
noslav Cigoj i dirigent Ivo Dražinić. No glavni
dio tekstova ipak se odnosi na »žive« autore i
njihova glazbena ostvarenja. Osvrćemo se na
hrvatsko stvaralaštvo izvedeno na ovogodiš-
njim Dubrovačkim ljetnim igrama, Osorskim
R
Piše: Dražen Turina Šajeta
ođen početkom sedamdesetih, ja
zapravo i ne znam kako je izgledao
svijet bez Arsena, posebno ovaj naš
svijet glazbe i umjetnosti, a i kad
sam se počeo ozbiljnije baviti tim
svijetom, Arsen je već bio legenda.
I sada više ne znam je li u mojoj ‘’profesionalnoj orijen-
taciji’’ bilo presudnije upravo to ili sâm blagoslov što
sam imao čast osobno ga poznavati i iz ‘’prve ruke’’
osjetiti taj izvanvremenski genij protkan ‘’preuzvišenim
cinizmom’’ kao izuzetno duhovitom krinkom navuče-
nom u svrhu zaštite od svega lošega u ovom našem
zvanju. Zvanje glazbenik u biti je samo obrt, sad tihi
ili bučniji — stvar je izbora, ali u ovom slučaju bitna je
titula — kantautor.
Lik i djelo
Poznavanje Arsenova lika i
djela poziva na krajnji oprez
ko dana poslije ipak sam se odlučio još jedanput pro- U pjesmi su jednako važne i riječi i glazba; melodija se
vjeriti tu teoriju pa sam otišao svojem starijem prijatelju mora uvući u srce, a tekst biti poezija.
(svojevrsnom uzoru) od kojeg sam posuđivao ploče i
porazgovarao s njim o tome. On mi je iz svoje fonoteke 3.
izvukao nekoliko Arsenovih LP–a, za koje sam mislio Pravi kantautor mora moći napisati pjesmu o svakoj temi
da su tamo samo zbog njegovih staraca, i dao mi u koja zaokupi njegovu maštu te kao glazbenu podlogu
zadatak da ih preslušam. I kao da mi je netko tog trena može upotrijebiti bilo koji glazbeni stil.
dao ‘’kantautorsku knjigu postanka’’, počelo je učenje
i putovanje koje traje i danas. 4.
Samo najveći mogu surađivati sa svima.
Mentorska uzvišenost
Poslije, na jednom od prvih mojih zagrebačkih na-
stupa pod pseudonimom Šajeta, pojavio se i Arsen.
Upao je poput kauboja u neki salun (premda se ra-
dilo o kockarnici u dnu hotela) i prolazeći pokraj po-
zornice dobacio: ‘’Da čujemo malo tog mladog kan-
tautora!’’ Istog smo tre-
na počeli izvoditi tu našu
obradu pjesme On me
voli jer dotada sam već
shvatio da će to biti do-
bra fora. Već sam se do-

Lj
glazbenim večerima i splitskim ljetnim festiva- prilikom stavljanja titule kan- brano naslušao Arsena,
lima, ali pratimo i radionicu zvučnog slikanja u a nema boljeg načina
epše je bilo primati Arsenove
tautora uz svoje ime. Za
Puli. Ovdje možete pročitati kako zvuče prai- mene, to poprima gotovo upoznavanja kantauto-

pokude nego ičija priznanja,

zvedbe novih djela Olje Jelaske, Sanje Drakulić, religijske razmjere jer okiti- ra od slušanja njegovih
Dubravka Palanovića, Mateja Meštrovića i Olje ti se istom titulom kao i uči- pjesama. Te sam veče-

a sitne pohvale koje bi tu i tamo

Dešića. Pratimo i obljetničke koncerte i prigo- telj, mesija, guru, kralj, zvuči ri nakon nastupa ‘’prive-
de (za 90. rođendan Miroslava Miletića, 130. u najmanju ruku gordo. I če- den’’ na prvi ‘’obavijesni

ubacio u tu bujicu riječi zazvučale bi

godišnjicu riječkog HNK–a Ivana pl. Zajca, 50. sto pri svakom ponovnom razgovor’’ u arsenov-
godišnjicu Festivala kajkavske popevke i 40. susretu s tim ‘’arsenizmom’’ skom stilu koji sam jed-

obljetnicu benda Parni valjak), najsvježije dru-
go izdanje natjecateljskog festivala Karlovačko
RockOff, ali i najavljujemo nadolazeće projekte
HDS–a, 52. Glazbenu tribinu Opatija i 63. Za-
grebački festival. U ovom broju možete upoznati
dvojicu skladatelja, dobitnika Nagrada HDS–a
za 2014. godinu, Antu Knešaureka i Bornu
Šercara, ali i nova imena hrvatske glazbene
scene koji su svojim uspjesima obilježili razdo-
blje između posljednja dva Cantusa — Davor
Branimir Vincze, Darko Juranović D’Knock
i Olja Dešić. Ako smo nešto propustili, pišite
nam na elektroničku poštu cantus@cantus.hr
ili nazovite na broj telefona 01/48 25 360. Želimo
vam uspješnu i inspirativnu jesen uz najnoviji
Cantus!
Jana Haluza
glavna urednica časopisa Cantus
2 3
genijalno
počinjem se osjećati kao nostavno obožavao —
sljedba, sretna sljedba koja direktno najvišoj instan-
ne luta u potrazi, već zna za ci kantautorstva na ovim
kim valja poći. Naravno da u prostorima. Obraćao se
početku nije bilo tako. Zna- uvijek s mentorskom
jući tek one najveće hitove uzvišenošću, držeći te
i noseći u sebi lijepe uspo- na laganoj distanci uz
mene iz djetinjstva obilježe- duhovite opaske. Ljep-
nog legendarnim pjesma- še je bilo primati Arse-
ma iz dječjih filmova, nisam nove pokude nego ičija
baš shvaćao tko je zapravo Arsen. Danas se usuđu- priznanja, a sitne pohvale koje bi tu i tamo ubacio u tu
jem reći da su njegove pjesme bile previše pametne i bujicu riječi zazvučale bi genijalno. Kao neka skrive-
teške za nas da ih odsviramo na gitari u ljetnim noćima na poruka u pjesmi. A povrh svega najviše sam volio
na plaži. Početkom devedesetih na jednoj probi pred- njegovo pripovijedanje raznih anegdota. ‘’Ti si iz Opa-
stavio sam svojem punk–bendu svoju parodiju Arse- tije. E pa, na Opatijskom festivalu šezdeset i...’’ počeo
nove On me voli (koju redovito izvodim i danas). Njiho- bi jednu od milijun svojih priča iz života za koje je pra-
va lica su bila zaprepaštena. ‘’Nećemo valjda to svi- va šteta što nisu zapisane ili barem snimljene onako
rati? Pa to je Arsen, daj ‘ajmo sprdati nekog drugog!’’ integralno jer su neponovljive. To su vrhunska sjeća-
govorili su. Te večeri sam shvatio da je Arsen jedan od nja koja je ostavio onima koji su imali sreću podruži-
nas, jer u to doba našeg glazbenog sazrijevanja nije ti se s njim.
bilo nikakvih kalkulacija, a kamoli opraštanja. Nekoli-
Arsen Dedić Dražen Turina Šajeta
 Zbogom, Arsene! Zbogom, Arsene!

Neki su se od Arsena oprostili svojim i

njegovim najmoćnijim alatom — poezijom
Potrošena kreda
(Arsenu umjesto Adio amigo! )

Hvala, neznani
Žilama mu teklo more
U mislima lebićade
Birao je uvijek gore
prijatelju Ne napuštajući nade

Ne bje gmaz što nisko gmiže

Godile su mu visine
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

Frontmenica Elementala, Mirela Priselac Remi, Još u svići bilo u’ja
dan nakon smrti Arsena Dedića, ovako se opro- Još je bilo — do tišine
stila sa svojim velikim uzorom na svojem Face-
book profilu: Potrošena kreda pukla
Zadnjim tragom piše bijelo
Dugo se po crnom vukla
‘’Ne znam kako bih se bolje izrazila pa sam ti Umorila marno tijelo
napisala pjesmu...
Hvala, neznani prijatelju’’ Ode Meštar među zvijezde
Da prošeta svojim rajem
Pa otamo ko s — daljinskim
Tvoje su mi riječi dospjele u pravi čas Opet grije svojim sjajem
Odakle ti to već sve odavno znaš?
Koja ti to muza šapuće na uho
Generacija nismo, al se poznajemo duhom
U sitne sate, dok zora niti plete
Prepoznah tvoje riječi kao navode svete
Prepoznah tvoje bitke, ta one su i moje
Divne protuhe mi smo što stihove kroje
Osama tvoja postala je moja odmah
Gorda i ja bila sam, i kad oteo se uzdah
Mi smo putnici bez puta, svačiji junaci Zagreb, subota, 22. kolovoza 2015.
Ratnici bez mača, s perom u šaci Prvi program HRT–a danas je reprizirao
Hvala ti za riječi što dušu mi raspliću razgovor s Arsenom iz 2011. godine.
Hvala ti za stihove što nježno se šapuću Sve što je kazao čitali smo ovih dana u
Hvala ti za note što u vjetru šušte medijima. Dakako često i »modificirano«.
Hvala ti, vlasniče stare duše
Čini mi se — prema onoj latinskoj Verba
Kad prekrije te koprena zaborava tihog volant… — da bi transkript tog zvučnog
kad više ne sjeti te se nitko zapisa trebalo sačuvati ili negdje objaviti.
udahnut ću ti život svojom riječju malom
Kad ne bude više nikom, meni bit će stalo U njemu je cijeli Arsenov životni i umjetnički
credo.
Nisam ti dospjela reći.
Premda sažet, ipak sadržajan i autentičan.
Remi
Pero Gotovac

Maja Bota

Mirela Priselac Remi Pero Gotovac Arsen Dedić sa sinom Matijom

4 5
 Zbogom, Arsene! Zbogom, Arsene!

Pr e d s t av l je n a k n j i g a o A r s e n u D e d i ć u 10. r u j n a 2 015. u Pa l a č i M a t i c e h r va t s ke u Z a g r e b u Arsenovo naslijeđe promatrano očima i ušima rock–kritičara

Suze
N
Svjetionik za rock–naraštaje
Piše: Ivan Laić viru izvodio njegov dugogodišnji suradnik Toni
Eterović. Knjiga Zajedno, ali sam... čita se kao
svojevrsna biografija koja otkiva Dedićev dubok
i mjesec dana nakon smrti uvid u svijet i ulogu umjetnika u njemu te razot-
jednog od najvećih naših kriva njegov britki smisao za humor u poetsko–

za
pjesnika i glazbenika, Ar-
sena Dedića, koprivnički
ogranak Matice hrvatske
filozofskim citatima kojima obiluje. Objašnjava-
jući naoko neobičnu činjenicu da knjigu o za-
grebačkom »liječenom Šibenčaninu« objavljuje Arsenov eklekticizam nerijetko je zadirao i u rock–glazbu. Nije se to odražavalo samo u mnogobrojnim suradnjama
s rock–glazbenicima, nego i u zajedničkom svjetonazoru u kojem je sadržaj uvijek nadvisivao formu

objavio je knjigu Zajedno,
ali sam ili tako je govorio Arsen Dedić autora
Mladena Pavkovića i dizajnera Danijela Popo-
A
koprivnički ogranak Matice, urednik Dražen Er-
nečić opisao je tajnu vezu Arsena i podravsko-
ga grada, autor je govorio o općenitoj važnosti sen Dedić svoj eponimni album Čovjek dinama Darko Glavan Arsena Dedića
rsen nikad nije figurirao

velikana
kao ja realizirao dvije godine poslije. poistovjetio s Tomom Waitsom i Leo-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

Knjigu Zajedno, ali sam ili tako je govorio
Arsen Dedić napisao je novinar i publicist
Mladen Pavković, a objavio koprivnički
ogranak Matice hrvatske
vića, koja sabire izjave velikana naše scene iz
svih razdoblja njegove karijere, kao i mnogo-
brojne fotografije i umjetnička djela iz kolekcije
Arsena Dedića, koje je on vlastoručno odabrao
u vrijeme nastajanja knjige.
»Amigo« i poetika
Knjigu su u Palači Matice hrvatske u Zagre-
bu, uz autora predstavili i urednik izdanja Dra-
žen Ernečić, te književnica i autorica vrijednog
predgovora knjizi, Božica Jelušić. Odabrane
citate iz knjige čitala je glumica Anja Šovago-
vić Despot, dok je Arsenove skladbe na kla-
velikoga umjetnika, dok je autorica predgovo-
ra održala nadahnut intiman govor o »amigu« No upravo je pristup tom albumu imao
Dediću i njegovoj poetici. Promocija je završena progresivni štih kakav je, za razliku od
dirljivom izvedbom pjesme Tina Ujevića i Arse- ostalih izvođača, imala Grupa 220:
nisu tu bile posrijedi skupljene uspješ-
na Dedića Odlazak, u kojoj je vokalno čak su-
djelovala i publika, a puštena je i pokoja suza u nice sa singlova, nego je Arsen vješto
sjećanju na velikana. ujedinio neke stare skladbe s novima,
realiziravši jedan od najboljih albuma na
ovim prostorima. Nanovo ih je snimio i
dao im snažniju dimenziju. Posrijedi je
prvi hrvatski (ali i regionalni) kantautor-
ski album koji je umnogome odredio
smjer kojim će se kretati Arsenova
Bojan Mušćet
karijera. Važnost tog albuma raste s
kao rock–glazbenik, no
nardom Cohenom, odnosno njihovom
poetikom, stilom, izričajem. Možemo
uvijek je bio nadahnuće mnogim
čak ići korak dalje pa naći i povezni-
cu Arsenovih pjesama s onima Nicka
naraštajima rokera
Cavea (zajedno smo bili na prvom Ca-
veovu koncertu u Lisinskom i Arsen je
bio ugodno iznenađen onime što čuje
i vidi).
Raspoložen za suradnju
Arsen se rado odazivao pozivima glaz- diskografsku karijeru (nalazi se na nje-
benika pa su nastale neke pjesme koje govu posljednjem albumu Suputnici,

N
vremenom, ne samo zbog Arsenove pripadaju vrhu njegova opusa, osobi- koji je izmijenjena verzija albuma Kan-
Piše: Bojan Mušćet glazbe, nego i zbog drugih dotjeranih to u drugom dijelu njegove karijere. Na tautor iz 1985.), uputivši izazov mlađim
detalja kao što je ovitak Mihajla Arsov- primjer, Na nešto me sjeća taj grad, generacijama da se usude učiniti što i

K
skog koji je odnedavno našao mjesto pjesma s drugog albuma Rade Šer- on, otvoriti inspirativne kanale i realizi-

njiga se
emjerljiv utjecaj i u prestižnom njujorškom muzeju su- bedžije, a na njoj je, uz Arsena i Radu rati remek–djela.
Arsena Dedića na vremene umjetnosti MoMA. pjevao Darko Rundek. Također, vrsna
čita kao suvremenu glazbu
svakim je danom Arsen kao rock–
minijatura Na balkonu (Arsen pjeva uz
jedan od najpodcjenjenijih hrvatskih
svojevrsna sve očitiji, osobi-
to kad je posrijedi
nadahnuće bendova Pun kufer) pokazala je na koji
je način njegov utjecaj oblikovao razne
biografija koja rock–izričaj. Arsen nikad nije figurirao
kao rock–glazbenik, štoviše, s obzirom
Bio je to tek početak, a u svakom raz-
doblju njegove karijere netko bi od
sudionike na sceni. S Crvenom jabu-
kom je, pak, otpjevao Znam. No u tom
otkiva Dedićev na ranu fazu s festivalskim uspješni-
cama, mnogi su ga rado svrstavali u
rock–glazbenika shvatio svu njego-
vu veličinu i potrebu za suradnjom.
kontekstu zanimljiva je jedna od njego-
vih posljednjih snimki — prepjev sklad-
dubok uvid u estradni korpus, no uvijek je bio na-
dahnuće mnogim naraštajima rokera.
Upravo je tako nastao i zajednički al-
bum sa Zoranom Predinom Svjedoci
be Hurt iz repertoara Nine InchNailsa,
najpoznatije po verziji Johnnyja Casha.
svijet i ulogu Još 1967. Arsen Dedić je s Dragom
Mlinarcem otpjevao skladbu Razgo-
priče, gdje se tankoćutnost Predinova
izraza (tada uglavnom u skladbama iz
Na skladbi Rana zatječemo Arsenov
stariji, grublji glas, ali emotivan, dubok i
umjetnika varam s morem i na neki način počeo
trajnu suradnju koja će se mnogostru-
repertoara Lačnog Franza) fino sljubi-
la s oporom sjetom Arsenovih ljubav-
iskren. Kao da je tom pjesmom zaklju-
čio svoju
u njemu te ko oploditi; Mlinarec je sudjelovao u
realizaciji albuma Ministarstvo straha.
nih pjesama. Vjerojatno je najpoznati-

razotkriva njegov
ji bootleg na ovim prostorima snimka
Njegova Grupa 220 godine 1968. prva sa zajedničkog koncerta Arsena De-
je zakoračila u longplay vode, dok je Ar-
britki smisao za
dića i Bore Đorđevića Unplugged ‘87,
gdje su vrsno izvodili skladbe iz vla-

humor
stitih pjesmarica, da bi zajednič-

U
ki otpjevali Takvim sjajem može
osamdesetima su sjati i Lutku s naslovne strane.
Te su suradnje dokumenti-
mnogi rane albumima. No činje-
nica jest da su upravo u
rock–glazbenici počeli osamdesetima mnogi
rock–glazbenici počeli
otkrivati Arsena i otkrivati Arsena i do-
tadašnja percepci-
dotadašnja percepcija ja da je posrijedi

da je posrijedi vrstan
vrstan šlageraš
polako se po-

šlageraš polako se počela

čela mijenja- Arsen Dedić
Autor knjige Mladen ti. Uostalom,
Ivan Gundić

u trenutku
mijenjati.
Pavković i autorica upravo je stvaranja za
predgovora Božica u tim go- svojim pianinom
Jelušić
6 7
 Zbogom, Arsene! Zbogom, Arsene!

D
Majstor ravnoteže
edić je, grubo brojeći,
O filmografiji Arsena Dedića piše stručnjakinja za la nužnom. Radi se o prozaičnim, sva-
filmsku glazbu, doktorica muzikologije kodnevnim životnim situacijama: u pr-

skladao stotinjak
voj, Božidarka Frajt (koja u filmu glumi Na isti je način progovorio u filmu Do-

U filmu,
samu sebe), s prijateljem gleda obitelj- nator Veljka Bulajića (1989.). Ta mu je

filmskih partitura i pritom

ske filmove; a u drugoj jede ražnjiće u partitura donijela Zlatnu arenu za glaz-
jednoj zagrebačkoj menzi. Uz Dedićeve bu na Filmskom festivalu u Puli (Zlatnu

se čvrsto držao ideje da pjesme, obje scene postaju poetskima arenu je dobio i za glazbu filma Pont
i odskaču od ostatka filmske »realno- Neuf Željka Senečića iz 1997.). U Dona-

o filmu i
živi instrument bolje zvuči sti«. Takvim sjajem može sjati pretvara
gledanje obiteljskoga filma u nostalgič-
toru Dedićev je orkestar raskošan i pr-
šti bojama koje odražavaju umjetnički
od umjetnoga. no žaljenje za prošlošću, dok Balada o
prolaznosti unosi u jedenje ražnjića du-
svijet (časnik Gestapa traga za zbirkom
umjetničkih slika glasovitog francuskog
binsku tugu. kolekcionara). Dedićeva je melodijska
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

kreacija nenadmašna. Harmonije i for-

za film —
upravo događa i što će se tek dogodi-
ti. Zato je redatelj Mimica zatražio Dedi-
dr. sc. Irena Paulus
ćev glas. Dok pjeva (Mora postojati to
Stotinjak partitura me su mu, s druge strane, jednostav-
ne — ali nose dubinu i ozbiljnost nužnu
za film koji prati sudbinu beogradskog
Ponedjeljak ili utorak i Živa istina prvo Ploča s glazbom iz filma Vlakom prema jugu

mjesto), Dedića se poistovjećuje s glav-
nim junakom i obratno, pa je »idealno«
su Arsenovo filmsko iskustvo (tu je još
i Višnja na Tašmajdanu Stole Jankovi-
D
Židova zaljubljenog u umjetnost u Dru-
gom svjetskom ratu. Dedić je kao skla-
edića su filmovi često

još jedno
Piše: dr. sc. Irena Paulus Arsen kao glavni junak ća iz 1968.). U oba su temeljna nače- datelj bio majstor ravnoteže. Balansirao
mjesto koje se traži nađeno u izlogu s je između jednostavnoga glazbenog
inspirirali: od glasovite
»Pjevač s gitarom ili flautom, diri- gramofonskim pločama. la narativne gradnje forma i montaža.
Ponedjeljak ili utorak film je Vatrosla- Do sadržaja se dolazi tek preko tih dvi- izraza kojime je izgovarao najsloženije
gent koji pjeva, skladatelj koji piše
pjesme Moderato cantabile koja
va Mimice iz 1966., čiju je priču izne- ju filmskih komponenti. S druge stra- misli i raskošnih melodija koje je obo-
pjesme i pjesnik koji sklada, ani- Bez dlake na jeziku
senu strujom svijesti, inspirirao fra- ne, Dedić je formalno uvijek nastojao gaćivao orkestracijom, a »zauzdavao«
mator, tekstopisac...« — to je Arsen
je nastala prema istoimenom
gment eseja Virginije Woolf, Modern biti jednostavan i jasan; tako se izra- povremenom upotrebom suvremenih

Arsenovo
Dedić kako ga je u osamdesetima Recitacija–pjesma Generalni ugo-
Fiction. Glazbenu »pratnju« za Pone- žavao u svojim šlagerima, šansonama skladateljskih sredstava.
gledao Igor Mandić. Dedić se nika- vor otkriva još jedno lice Arsena Dedi-
filmu Petera Brookea, preko
djeljak ili utorak skladao je Miljenko i baladama koje je pjevao na pozornici.
da nije promijenio, bio je i ostao pje- ća, ono koje je bilo naklono djeci. Film
Prohaska. Ali i Dedićeve su pjesme Ta je jednostavnost utjecala na obliko- O »malim« ljudima
snik opće prakse, kako je samoga
Murnauova Nosferatua (i
odigrale važnu ulogu. Jednom od obiluje simbolima; jedan dječak presta-
sebe volio nazivati i kako je nazvao vanje popratnih glazbi za filmove razli-
njih (Sandra) podupire se kaos tijeka je biti dječak i postaje odrastao čovjek; Među mnogobrojnim istaknutim reda-
jednu od svojih zbirki pjesama. Trag čitih žanrova — igranih, dokumentar-
istoimene Dedićeve pjesme),

lice
Pjesnik opće prakse, kako se sam volio nazivati, ostavio je
trag u različitim umjetnostima, te mu se skladanje za film
prirodno nametnulo
misli: kao što je svejedno je li pone-
je ostavio u različitim umjetnostima,
djeljak ili utorak, sasvim je svejedno
umjetničkim granama i žanrovima
s kojom se djevojkom glavni junak
— glazbi, književnosti, slikarstvu... I
treba naći — bivšom ženom, kole-
zato mu se skladanje za film prirod-
gicom Rajkom koju upravo čeka, ili
no nametnulo. Počeo je »potiho«
sa Sandrom o kojoj pjeva Dedić, a
ali iskreno, »posuđujući« svoje pje-
koja se u filmskom scenariju uopće
sme redateljima sličnog umjetnič-
ne spominje. Glavni junak, inače no-
kog, intelektualnog i glazbeničkog
vinar, u neprestanoj je potrazi za vla-
senzibiliteta.
stitim »ja«, pri čemu nastoji pomiriti
ono što se dogodilo nekada, što se
i obratno (glavni junak, novinar Marko,
nih, animiranih, televizijskih... Dedić je,
pojavljuje se i kao odrastao čovjek i kao
grubo brojeći, skladao stotinjak film-
dječak; k tome, ima sina, Davora, koji
skih partitura. Pri tome se čvrsto dr-
žao ideje da živi instrument bolje zvuči
od umjetnoga, čak i u vrijeme (osam-
desete, devedesete) kad je takav na-
čin razmišljanja — zbog produkcijskih
zahtjeva za brže, više, jeftinije — po-
stajao staromodan i skup.
Svjetski Vrdoljakovi
Glembajevi
teljima s kojima je surađivao (Antun Vr-
doljak, Vladimir Tadej, Mario Saletto,
Buñuelova Andaluzijskog psa (i
Branko Schmidt, Eduard Galić, Mate
Relja, Mario Fanelli...) istaknula bih ime
Dedićeve pjesme Za Buñuela) do
Petra Krelje, koje je dominiralo Dediće-
vim ranim filmskim opusom. Kreljin je
Amadeusa Miloša Formana (i
umjetnički svijet jednak Dedićevu —
intiman je, nježan, lirski, pomalo težak.
Dedićeve pjesme Amadeus).
Možda Kreljin jezik nije toliko oštar kao
Dedićev. No obojica su sklona prikloni-
ti se »malim« ljudima i progovoriti o nji-
hovim problemima, ljubavima i drama-
ma. Zato su i neke Dedićeve pjesme,

U
Radićevoj Živoj istini pjesma Prizor iz filma Stela
Takvim sjajem može sjati
pretvara gledanje obiteljskoga filtrira njegova vlastita sjećanja na dje-
tinjstvo). Pa će Dedić, poput nekog tru-
filma u nostalgično žaljenje badura ili mađioničara, zapjevati dječju
pjesmicu En ten tini, istodobno se ru-
za prošlošću, dok Balada o gajući političarima, kao i uvijek, bez dla-
ke na (britkom) jeziku.
prolaznosti unosi u jedenje
Tako je Arsen »ušao« u film. Sasvim
Najuspjelijom filmskom partiturom Ar-
sena Dedića smatram Glembajeve
(Antun Vrdoljak, 1988.). Mračni svijet
obiteljskih intriga iz drame Miroslava
Krleže, Dedić je predstavio snažnom
uvodnom špicom koja je nastala nakon
što je Vrdoljak odbacio prvu, »moderni-
je« skladanu verziju. U uvodnoj se glaz-
bi uočava dualizam — jednostavnost i
složenost »obične« ABA forme. U A di-
jelu gudači teškom akordičkom progre-
sijom izvode motiv uzdaha, a B dio, s
skladane »izvan« filma, odlično sjele u
filmove kao što su Vlakom prema jugu
(1981.) i Stela (1990.). Pjesme Odlazak
(na stihove Tina Ujevića) i Vlakom pre-
ma jugu objavljene su na albumu Rim-
ve pjesme), Buñuelova Andaluzijskog
psa (i Dedićeve pjesme Za Buñuela) do
ska ploča iz 1979., ali su »skinute« s
Amadeusa Miloša Formana (i Dedićeve
Arsenova koncertnog i albumskog re-
pjesme Amadeus).
pertoara i uspješno premještene na
soundtrack. Primjera je bezbroj. Žanrova je bezbroj.
Ljubavi je bezbroj. Svi smo odrastali uz
Filmovi kao inspiracija pjesme iz Vlaka u snijegu (Mate Re-
lja, 1976.) ili gledali barem jednu epizo-

ražnjića dubinsku tugu.

netipičnim putem i u netipičnom fil-
mu, ali tipičnim za njega i njegov inte-
lekt. Osam godina nakon Ponedjeljka
ili utorka ponovio je fascinantni nastup
u filmu koji je smatrao prvim »pravim«
u svojoj filmografiji. To je Živa istina To-
mislava Radića (1972). Zanimljivo je to,
jer je Radić Živu istinu, snimajući je na
način cinema vérité (film istina — teh-
nika snimanja dokumentarnih filmova
u kojima se primjenjuje tehnika prikazi-
vanja »života onakvog kakav jest«) za-
mislio bez glazbe! Pa ipak, u dvije se
Prizor iz filma Živa istina
8 sekvence »pomoć« glazbenika učini-
lepršavim glasovirskim »perlama« pod-
sjeća na dječju igru (odraslog i ludog
Leonea?). Karakterizacije likova lajtmo-
tivički su poduprti temama: iskrivljenom
temom Beethovenove Mjesečeve so-
nate za barunicu Šarlotu Castelli–Glem-
baj, »luđačkom« Leoneovom temom,
toplom Angelikinom temom i drugima.
Dedić je za Vrdoljakove Glembajeve
skladao »svjetski«, te je filmskim likovi-
ma i filmskim događajima davao ono-
liko pozornosti koliko bi im davao neki
aktualni američki filmski skladatelj.
To nije jedinstven primjer u Dedićevoj
karijeri, dapače. Budući da nije radio ra-
zlike među umjetnostima, one su se u
njegovu domu prirodno ispreplitale, hr-
lile jedna drugoj, razdvajale se i ponov-
no povezivale. Kao što se vidi u zbirci
pjesama Kino sloboda (2008., urednik:
Daniel Rafaelić), Dedića su filmovi če-
sto inspirirali. Od glasovite pjesme Mo-
derato cantabile koja je nastala prema
istoimenom filmu Petera Brooka 1960.,
i zbog njega (kao i istoimenog romana
Marguarite Duras iz 1958.), preko Mur-
nauova Nosferatua (i istoimene Dediće-
du televizijske serije — bilo iz kolekcije
igranih (U registraturi, Prosjaci i sinovi,
Jelenko), bilo dokumentarnih (Pustolo-
vina u Hrvatskoj, Jedrima oko svijeta),
bilo zabavno–edukativnih emisija (Male
tajne velikih majstora kuhinje). I zapam-
tili smo glazbu, teme, pjesme. Sve su
Dedićeve, naravno. I zbog toga će nam
on živjeti još dugo, u nama i s nama.
Makar nas je tog tužnog 17. kolovoza
napustio.
Bio je čovjek i umjetnik koji se ne zabo-
ravlja tek tako.
9
 Zbogom, Arsene!
18 . Fes t i va l d a lm at in s ke š a n sone Š ibe n ik , 21. — 2 2 . kolovo z a 2 015.
Pozdrav Arsenu i slavlje
U
Piše: Aleksandra Marković
klapa Kaše i Iskon
Krešimirov i Arsenov grad uživao je u međunarodnim i novim dalmatinskim šansonama
natoč smrti
Arsena Dedi-
ća samo ne-
koliko dana
prije početka
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
festivala, 18.
Večeri dalmatinske šansone u Ši-
beniku bile su spoj suza i smijeha;
Iako je Arsen umro
tek nekoliko dana
dostojna posveta i posljednji, pri-
jateljski pozdrav najvećem šiben-
prije, festival u
njegovu rodnom skom glazbenom sinu. Direktor
Šibeniku bio je spoj festivala Branko Viljac i umjetnički
suza i smijeha direktor Dušan Šarac glavni su
trg 21. i 22. kolovoza pretvorili u
središte događaja za pamćenje.
Na očaravajućem prostoru ome-
đenom spomenikom pod zašti-
tom UNESCO–a, katedralom sv.
Jakova, i renesansnim kulturnim
zdanjem, šibenskom Gradskom
vijećnicom, publika je u dvije ve-
čeri (Večeri internacionalne glaz-
be i Večeri novih skladbi) svje-
dočila gotovo opipljivo emotivnoj
atmosferi.
Arsenov grad
Prva je večer počela zvucima Ar-
senova velebnog djela Modera-
to cantabile, nakon kojega je Zlat-
ko Gall, glazbeni novinar, pozvao
na prisjećanje. »Šibenik i Arsen su
se voljeli javno«, kazao je, dodavši
kako taj grad više nije samo grad
Petra Krešimira IV., nego i Arsena
Dedića. Gall nikako nije bio »sluča-
jan odabir« za prigodni hommage
Arsenu: Branko Viljac ističe kako su
on i Dražen Vrdoljak, koji također
više nije s nama, od prve godine bili
festivalska ruka podrške, na čemu
im je posebno zahvalan. »Oprosti-
mo se od Arsena onako kako smo
odlazili s njegovih koncerata —
aplauzom«, pozvao je Gall ispunje-
no gledalište koje je ustalo i zaplje-
skalo jednom od najvećih umjet-
nika koje je Hrvatska ikad ima-
la. Emotivni početak naznačio je
ozračje i ostatka Večeri. Pozdravni
govor Arsenu uputio je i Siniša Ška-
rica, a u kiši koja je počela padati
dok je Ivo Pattiera izvodio Arsenovu
pjesmu Dida moj, mnogi su vidjeli
tužnu simboliku. Sama Večer bila je
glazbeno putovanje kroz proteklih
pedeset godina, uz izvedbe dvade-
set četiri pjesme koje su od 1965.
do 2015. odnosile nagrade na po-
zornicama Eurosonga, San Rema,
Splitskog festivala, Zagrebačkog
10
festivala, Festivala omladine Subo-
tica i kastavskog CHAnsonfesta.
Večer novih skladbi
Između više od sto trideset prijav-
ljenih skladbi, dvadeset četiri su
odabrane za drugu večer festiva-
la, koja je (uz izravan prijenos na
HRT 3) ponudila nastupe pet du-
eta, sedam klapa, jedanaest soli-
sta i jednog sastava. Već tijekom
nastupa klape Kaše iz Dubrovni-
ka, reakcija publike na izvedbu nji-
hove Petrunjele rekla je sve. Tako
je Grand Prix otišao u ruke mladih
Dubrovčana koji su odnijeli i na-
gradu za najbolje kantautorsko
djelo, prvu nagradu publike i na-
gradu Šansonjer za najbolje de-
bitante. »Petrunjela je nastala kao
plod suradnje s jednom prijatelj-
skom klapom i tako je neko vri-
jeme živjela među nama. Nakon
što smo je poslali umjetničkom
direktoru Festivala, g. Dušanu
Šarcu, dalje je sve krenulo svojim
tokom. Sada nema popuštanja,
ulazimo u studio i nadalje ćemo
raditi pjesme u tom, trubadur-
skom duhu«, kaže nam autor pje-
sme Vicko Dragojević. Zanimljiva
priča krije se iza pjesme Srce zna
koja je u izvedbi klape Iskon au-
torima osigurala prvu nagradu
ocjenjivačkog suda i Šansonjera
za najbolji aranžman. »Nastala je
prije osamnaest godina, kad smo
prvi put snimili demo snimku za
festival Melodije hrvatskog Jadra-
na. Otpjevao ju je Toni Kesić. Me-
đutim, na natječaj Melodija smo
zakasnili i nekako je ostala u la-
dici. Prije dvije godine Toni je do-
šao u klapu Iskon, sjetio se upra-
vo nje i ponovno je snimio. Bez
ikakvih očekivanja poslali smo je
na Festival. Drago mi je da ju je
žiri prepoznao, a posebno me ra-
duje nagrada za aranžman jer su
o njoj odlučivali članovi orkestra,
što je još jedno priznanje struke«,
kazao je Eduard Botrić, skladatelj
i aranžer. Autor teksta, Jakša Ma-
tošić, prisjetio se te »davne« 1997.
kad je »pristupio enigmatičnom
načinu pisanja«, napisavši tekst
na već postojeću Edinu glazbu,
te dodao: »Pjesmu doživljavam
kao svojevrsno uskrsnuće. Dra-
go mi je da je ‘isplivala’ nakon to-
liko godina i postigla velik uspjeh
na Festivalu.«
Zbogom, Arsene!
I zmeđu više od 130 prijavljenih skladbi,
24 su izabrane za drugu večer festivala;
pjesma klape Kaše (Petrunjela) osvojila je
Šansonijer u pravim
rukama publiku, a pjesma klape Iskon (Srce zna)
Poznati rukopis Nenada Ninče-
vića ove se godine našao u na-
građenim pjesmama ‘Oće duša
vanka tila i Dobrodošla. Koau-
tor glazbe za pjesmu ‘Oće duša
žiri
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
vanka tila je i Branimir Kopitović, a
dvojac je u suradnji s izvođačem
Markom Škugorom osvojio dru-
gu nagradu publike. Ninčević je
za istu pjesmu dobio i Šansonjera
za najbolji tekst: »Počašćen sam
priznanjem stručnog suda koje
mi i nakon toliko godina stvaranja
potvrđuje da sam u dobroj formi«,
rekao je Neno o nagradi.
Pjesma Tvoj glas u izvedbi Nene
Belana i Maje Posavec osvojila
je drugu nagradu ocjenjivačkog
suda i treću nagradu publike, dok
su treće mjesto stručnog suda Donedavno klapski pjevač Marko Škugor autorima pjesme ‘Oće duša vanka
podijelile pjesme Dobrodošla, u tila, Nenadu Ninčeviću i Branimiru Kopitoviću, donio je drugu nagradu
izvedbi Đanija Stipaničeva, i Lju- publike i Šansonijera za najbolji tekst
bav, čiji su izvođači Hrvoje Hodak
i Elma Burnić. Nagradu za naj-
bolju interpretaciju dobio je Đani
Maršan za pjesmu U masliniku,
dok je najizvođenija šansona s
prošlogodišnjeg festivala Daj mi,
daj Aljoše Draganića–Vrančića u
izvedbi Nene Belana.
Vrhunski izvođači
Klapa Maslina je na samom kraju
Večeri novih skladbi još jedanput
odala počast Arsenu, otpjevav-
ši uglas s publikom Odlazak, koji
je Arsen skladao na stihove Tina
Ujevića. Posebnost Festivala koju Pjesma Tvoj glas Nene Belana i Maje Posavec osvojila je drugu nagradu
treba dodatno istaknuti svakako ocjenjivačkog suda i treću nagradu publike
je kvaliteta festivalskog orkestra
pod ravnanjem maestra Dami-
ra Marušića prve Večeri i mae-
stra Alana Bjelinskog druge Ve-
čeri. Direktor Branko Viljac već je
u najavama prije Festivala, koji je
HDS ZAMP i ove godine podupro
iz sredstava naknade za prazne
medije (BTL), isticao da su kva-
liteta orkestra i izvođača prioritet
od kojeg ne odstupaju. Pokaza-
lo se kako je upravo ta kombina-
cija, uz voditeljski dvojac Nevenu
Rendeli i Roberta Ferlina, ponov-
no bila »dobitna«, osiguravši tako
publici nezaboravnu glazbeno–
emotivnu poslasticu.
Klapa Kaše — mladi Dubrovčani odnijeli su nagrade Grand Prix, Šansonijer
i Nagradu publike za svoju pjesmu Petrunjela
11
 I n m e m o r i a m K r u n o s l a v C i g o j ( Z a g r e b , 3 0 . o ž u j k a 19 4 9 . — Z a g r e b , 2 7. k o l o v o z a 2 0 1 5 . )
Odlazak najomiljenijeg tenora
Otišao je u 67. godini, nakon gotovo tri desetljeća teške bolesti s kojom se hrabro borio
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Krunoslav Cigoj
T
D
enorskim glasom
Piše: Jagoda Martinčević
posebnoga sjaja, vatrenim
ana 27. kolovoza
temperamentom i interpretacijom, 2015. u Zagrebu je
preminuo najomi-
Cigoj je osvajao sve koji su ga ljeniji hrvatski tenor
Krunoslav Cigoj.
slušali; ostat će u sjećanju kao Otišao je u 67. go-
dini, nakon gotovo tri desetljeća teške
jedna od naših najkreativnijih
bolesti s kojom se hrabro borio, ostaju-
ći niz godina aktivan kao vokalni umjet-
glazbenih osobnosti.
nik, operni redatelj i diplomat.
»Najmlađi tenor na
svijetu«
Počeo je karijeru vrlo rano (s 18 godina!)
kao »najmlađi tenor na svijetu«, kako ga
je njemački tisak nazivao nakon prvih
koncerata. Nastupa u bečkoj Narodnoj
operi i snima ploče, među ostalima i sa
12
znamenitim dirigentom Nellom San-
tijem. Pjevanje je učio u Beču na Mu-
zičkoj akademiji kod Milana Lunzera,
a poslije se usavršavao kod tada naj-
uglednijeg hrvatskog vokalnog peda-
goga Zlatka Šira. Karijeru je razvijao u
Hrvatskom narodnom kazalištu kao
stalni gost, nastupao je na svim hrvat-
skim pozornicama, a u inozemstvu je,
osim u Njemačkoj i Austriji, postizao
velike uspjehe na scenama Barcelone,
Madrida, Philadelphije, Connecticuta
i New Yorka, gdje je u Carnegie Hallu
pjevao u koncertnoj izvedbi opere Ne-
rone Arriga Boita naslovnu ulogu, koju
je također tumačio i u sjajnoj predsta-
vi na splitskom Peristilu pod ravnanjem
Nikše Bareze, u režiji Petra Selema.
Cigojev operni repertoar obuhvaćao je
mnoge uloge lirskog i mladodramskog
tenora, od Donizettijeva Nemorina u
Ljubavnom napitku, do Verdija i Pucci-
nija, a među mnogim likovima ostat će
upamćen i kao Gounodov Faust, Offe-
nbachov Hoffman i Bizetov Don José
u Carmen.
U hrvatskoj glazbi
Bio je i vrstan koncertni pjevač, nje-
gujući ponajprije hrvatsku popijevku
od Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Za-
jca i Josipa Hatzea do Stjepana Šule-
ka, praizvevši u suradnji s Vladimirom
Krpanom Šulekov potresni ciklus pje-
sama Strah. Osim hrvatskih budnica,
posebno ostaju u pamćenju nadasve
muzikalne interpretacije Hatzeovih po-
pijevaka Majci i Serenada, kao i nenad-
mašna Gospa Marija Vinka Glasnovića
na tekst A. G. Matoša. U hrvatskoj ope-
ri Cigoj je pjevao Điva u Stancu Jako-
va Gotovca, godinama je bio strastveni
Lovro Juranić u Nikoli Šubiću Zrinjskom
Cigoj kao Hoffmann u Offenbachovim Hoffmannovim pričama
I. pl. Zajca, a s Lovrom von Matačićem
koncertno je pjevao i ulomke iz Gotov-
čeve Morane. U afirmaciji skladatelja
Antonija Smareglie koju je potaknuo i
ostvario skladatelj i dirigent Zoran Ju-
ranić, Cigoj je osobitu zaslugu imao
kao redatelj opere Istarska svadba koju
je 1994. godine postavio u Hrvatskom
narodnom kazalištu u Osijeku, a potom
je predstava izvedena na turneji po Istri.
Osim režija opera internacionalnog re-
pertoara, poput Seviljskog brijača, Ma-
dame Butterfly, La Bohème, Kneginje
čardaša i Vesele udovice na scenama
Sarajeva, Osijeka i Maribora, uspješ-
no je postavio i Gotovčeva Eru s onoga
svijeta u HNK–u Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Interpret popevki
No ono po čemu ga pamti najšira pu-
blika svakako su njegovi nastupi na Fe-
stivalu kajkavske popevke u Krapini,
gdje je nastupio čak osamnaest puta,
osvojivši trinaest prvih nagrada publike
i stručnog ocjenjivačkog suda. Među
mnogima treba istaknuti pjesme Tak
ja sad tugujem i Znam rekla buš Adal-
berta Markovića, Galženjačku Milana
Arka i Miroslava Krleže, Zvon zvoni Ma-
rije Radić i Margit Antauer, Mojemu si-
neku Tonija Glowatzkog i Drage Britvi-
ća, Tu mi je zemla, tu mi je dom Nikice
Kalogjere, niz popijevaka Dalibora Pau-
lika kao i Julija Njikoša, Miroslava Ber-
te, Vlade Seljana, Alda Arlavija i Zorana
Novačića, a 1984. godine sam je skla-
dao pjesmu Zdej sem pak doma. Te-
norskim glasom posebnoga sjaja, va-
trenim temperamentom i interpretaci-
jom Krunoslav Cigoj osvajao je sve koji
su ga slušali; ostat će u sjećanju kao
jedna od naših najkreativnijih glazbenih
osobnosti.
I n m e m o r i a m I vo D r a ž i n i ć ( L a s t ovo, 3 . s r p n j a 19 42 . — L a s t ovo, 13 . s r p n j a 2 015 . )
Skromna osoba i izvanredan umjetnik
Maestrova neumorna aktivnost poticala je hrvatske autore da se približe Dubrovniku ne samo kao prolazni gosti
nego da suradnja posljeduje trajnim umjetničkim vrijednostima
K
Piše: Erika Krpan
ad nas napusti net-
ko tko je obilježio
svoje vrijeme i čiji su
tragovi na zemlji du-
boko utisnuti u spo-
znaje onih koji ostaju
da bi ih sačuvali, odgovornost je velika.
Jer nije posrijedi samo sjećanje koje
održava živom uspomenu na čovje-
ka, prijatelja, umjetnika koji je još jučer
bio pokraj nas, dijeleći nedaće i ljepote
svakodnevice. Riječ je o stvaralačkoj
energiji uloženoj u dobrobit sredine i tu
energiju, njezina načela, ideje, vrijedno-
sti, valja znati sačuvati, razvijati i oplo-
diti jer će jedino tako sjećanje na jedan
stvaralački život dobiti puni smisao.
Treba li ponoviti činjenice životopisa
čija je skromnost i samozatajnost u su-
protnosti s umjetničkom ostavštinom
osobnosti kojoj će u nekoj željenoj bu-
dućnosti netko trebati posvetiti temelji-
tu istraživačku i analitičku pozornost?
Jer Ivo Dražinić bio je skromna osoba i
izvanredan umjetnik; ne kaže se uzalud
da je skromnost obilježje velikih ljudi.
Postupni uspon
Rođen na Lastovu 3. srpnja 1942. u
plemenitoj, ali skromnoj obitelji kanto-
ra župne crkve, u Dubrovniku je zavr-
šio srednju učiteljsku i srednju glazbe-
nu školu, a diplomirao je 1973. na Mu-
zičkoj akademiji u Beogradu, u razredu
akademika Mihajla Vukdragovića, da bi
se poslije usavršavao u dirigiranju kod
Jashe Horensteina i Lovre pl. Matači-
ća. Skromnih imovinskih mogućnosti,
radio je još za vrijeme studija, a nakon
diplome, poučen bogatim iskustvom
svojega profesora na zborskom po-
dručju, počinje rad s nekoliko beograd-
skih zborova.
Još 1965. radi kao zborovođa, a od
1977. do 1980. je i dirigent Simfonijskog
orkestra Umjetničkog ansambla JNA u
Beogradu; istodobno je od 1970. do
1980. vodio Mješoviti zbor KUD–a Ivo
Lola Ribar koji oblikuje u izvrsno do-
tjeran umjetnički sastav sposoban i za
najsloženije izvedbene zadaće i posti-
že s njim i izvanredne međunarodne
uspjehe. Najveći je pobjeda 1975. na
BBC–jevu Međunarodnom natjecanju
zborova Let the people sing u konku-
renciji 48 zemalja.
Dubrovačke aktivnosti
Godina 1980. prijelomna je u životu
maestra Dražinića. Napokon je u Du-
brovniku, na čelu Dubrovačkog simfo-
nijskog orkestra. Stvaralački ga nemir
upućuje prema širenju repertoara; svje-
stan je da je sredina spremna prihva-
titi zaokret prema velikim vokalno–in-
strumentalnim ostvarenjima. Stoga već
1981. s tadašnjim direktorom orkestra
Lukom Obradovićem okuplja grupu
amatera pjevača i utemeljuje Mješoviti
zbor Libertas. Ta je činjenica izmijenila
repertoarnu sliku Dubrovnika, pokazu-
jući već nakon godinu dana izvanred-
ne rezultate.
Mnogo je toga Dražinić postigao u Du-
brovniku osamdesetih i devedesetih
Od maestra Dražinića oprostio se i njegov matični zbor Libertas pod vodstvom Vikija Lenerta prigodnim koncertom na komemoraciji 25. srpnja
u Kneževu dvoru u Dubrovniku
godina, sve to tek valja analizirati, uzi-
majući u obzir i stanku u radu s Dubro-
vačkim simfonijskim orkestrom te ra-
zloge koji su do nje doveli. Kako bilo,
maestro brojnim dužnostima pridružu-
je još jednu: od 1987. do 1991. glazbeni
je ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara, a
potom i pridruženog Festivala komorne
glazbe. Ima vremena i za gostovanja,
pa i za rad u inozemstvu: tih je godi-
na šef–dirigent Festivalskog orkestra u
Portogruaru u Italiji. Sva su ta postignu-
ća posljedovala i nagradama. Među
njima je i Nagrada Grada Dubrovnika.
A nekih nema, iako bi ih jamačno tre-
balo biti.
Povezanost s
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Papandopulom
Od velike je važnosti i činjenica da je
maestrova neumorna aktivnost poti-
cala hrvatske autore da se približe Du-
brovniku ne samo kao prolazni gosti,
nego da suradnja posljeduje trajnim
umjetničkim vrijednostima. Pravi je pri-
mjer veza sa skladateljem Borisom Pa-
pandopulom, velikim maestrovim prija-
teljem; iz tog je prijateljstva nastalo više
djela — neka od njih posvećena mae-
Ivo Dražinić
R
iječ je o
stvaralačkoj
energiji uloženoj
u dobrobit
dubrovačke
sredine i tu
energiju, njezina
načela, ideje,
vrijednosti, valja
znati sačuvati,
razvijati i oploditi
S osobitim poštovanjem i ljubavlju ma-
stru Dražiniću — od kojih su neka ka-
estro Dražinić govorio je o Borisu Pa-
pitalna ne samo u opusu autora, nego
pandopulu, držeći, kako je jednom ka-
i u cjelokupnoj hrvatskoj glazbenoj po-
zao, da je veza s umjetnikom i druženje
vijesti 20. stoljeća. Dokaz je djelo s na-
s njim bila prava nagrada od Boga. Da-
slovom Non bene pro toto libertas ven-
nas s uvjerenjem možemo kazati da je i
ditur auro, skladba u čijem su se na-
druženje s maestrom Ivom Dražinićem
stanku sjedinile ljubavi njihovih autora,
bilo takva nagrada. Nagrada koja nas
skladatelja Borisa Papandopula, pje-
sve obvezuje da sačuvamo njezine vri-
snika Luke Paljetka i interpreta Ive Dra-
jednosti za budućnost.
žinića, prema gradu i svemu onome što
on predstavlja i simbolizira.
13
 J
Ususret središnjoj proslavi 70. obljetnice Hr vatskog društ va skladatelja Piše: Erika Krpan
koj a s e p l a n i r a 19. s t u d e n o g a u Ko n c e r t n oj d vo r a n i Va t r o s l ava Li s i n s ko g
Hrvatsko
edno je od bitnih obilježja Hrvat-
skoga društva skladatelja umjet-
ničko vodstvo, organizacija i
suorganizacija niza uglednih fe-
stivalskih manifestacija i priredbi,
društvo
od kojih neke jesu, a neke nisu
posvećene isključivo izvedbama hrvatskih au-
tora. Stoga toj aktivnosti u povodu 70. obljetni-
ce Društva treba posvetiti pozornost i prisjetiti
se kako je sve počelo.
skladatelja
Od ranih pedesetih
Kroničarske bilješke kazuju da se već ranih
pedesetih godina prošlog stoljeća — nekoli-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
ko godina nakon utemeljenja Društva — po-
čela razmatrati mogućnost osnivanja glazbe-
i njegove
nog festivala. Ne treba zaboraviti da su to bile
godine oskudnih mogućnosti izvedbi hrvatskih
skladatelja i da su se ispitivali oblici i načini za
plasman novih djela. Najdugovječnija festival-
ska priredba iz okrilja Hrvatskog društva skla-
datelja je Festival Zagreb (u početku Zagre-
bački festival zabavne glazbe, pa Zagrebfest,
manifestacije
danas Zagrebački festival), međutim, nije
od početka manifestacija Društva. Potaknut
1953. iz Horizonta, novina mladih CK omladine
Hrvatske na inicijativu skladatelja i prvog rav-
natelja festivala Fedora Kopse, ubrzo će prije-
ći u ovlast Udruženja kompozitora lake muzike
Hrvatske (1956.), a objedinjavanjem društava
tek desetak godina nakon osnivanja festivala
Jedno od bitnih obilježja našega društva jest umjetničko vodstvo, organizacija i (1963.) i u — kako se Društvo tada zvalo —
suorganizacija niza uglednih festivalskih manifestacija i priredbi Udruženje kompozitora Hrvatske. U svakom
slučaju, pod stalnom autorskom kompetenci-
jom Zagrebački festival prolazit će razne faze,
uspone i padove, blistave trenutke, osobito
šezdesetih godina kada je (1963.) proglašen
europskim glazbenim festivalom godine. Važ-
no je istaknuti poticajnu vrijednost festivala jer
je iznjedrio niz »vječnih« melodija, mnoge se ne
samo pamte nego i dandanas izvode; njegov
je bogati fundus istinska riznica toga područja
hrvatskoga glazbenog stvaralaštva.
Nemirni duhovi
U godinama prije objedinjavanja društava bilo
je u Društvu mladih nemirnih duhova čija je
znatiželja prelazila granice ne samo Društva
nego i države, pretijesne za niz pitanja na koja
nije bilo pravih odgovora. Jedan od najistaknu-
tijih i najglasnijih bio je Milko Kelemen. Danas
se čini pomalo nejasnom uloga Društva u po-
kretanju Muzičkog biennala Zagreb, osim kao
pouzdane društvene pozadine i potpore. Raz-
govori su počeli u Društvu. Zna se da je inici-
jator bio Milko Kelemen koji je nastojao animi-
rati sredinu za ideju organizacije festivala su-
vremene glazbe, a potražio je i tada potrebnu
potporu viših društvenih i političkih instanci. I
dobio je. Činilo se politički poželjnim dokaza-
ti se sredinom otvorenom prema suvreme-
nim umjetničkim strujanjima. Nije, međutim,
do kraja objašnjeno zašto je već nakon prvog
festivala (1961.) došlo do sukoba autora i or-
ganizatora u pogledu mogućnosti donošenja
programskih odluka, pa su trebale proći godi-
ne — do 1975. — da se najprije programska,
RockOff 2014.: Članovi grupe M.O.R.T. i voditeljica Martina Validžić u trenutku proglašenja pobjednika a potom i organizacijska kompetencija — od
14
1993. — nad Muzičkim biennalom u ci-
jelosti situira u Hrvatsko društvo skla-
datelja. Kako bilo, bez hrvatskih auto-
ra ionako nije išlo. Bili su neprestance
prisutni i u organizaciji i u programu, a
od 1975. intenzivira se angažman hr-
vatskih autora na svim područjima fe-
stivalskih aktivnosti.
Ideja o Tribini
Istodobno s nesporazumima između
Društva i organizatora o Muzičkom bi-
ennalu Zagreb rađa se još jedna ideja
čijim se ostvarenjem trebala pokrenuti
mogućnost boljeg plasmana recentno-
ga hrvatskog stvaralaštva, ali i stvara-
laštva iz svih sredina ondašnje države.
Riječ je o Jugoslavenskoj muzičkoj tri-
bini, poslije Tribini muzičkog stvaralaš-
tva Jugoslavije, a danas Glazbenoj tri-
bini u Opatiji. Zamišljena kao godišnja
manifestacija, trebala je s jedne strane
poslužiti kao teren upoznavanja s re-
centnim stvaralaštvom pojedinih pri-
padnika skladateljskog ceha iz različitih
sredina, razmjene iskustava i mišljenja,
a s druge kao priprema za Muzički bi-
ennale Zagreb, jer je najbolje s Tribine
uključivano u program međunarodnog
festivala. Iz mnogih razloga sve to nije
baš besprijekorno funkcioniralo, ali bilo
je zanimljivo i s profesionalnog, a često
i iz turističkog kuta gledanja. Dinamič-
nost se pojačavala i povremenim suko-
bima koji su znali izbiti između pripad-
nika različitih društava i nisu uvijek bili
posljedica različitih estetičkih gledišta,
iako je bilo i toga. Polemike i prepirke
unosile su privlačnu živost. Opatija je
bila mamac kojemu nitko nije odolije-
vao. Društvo je bilo uključeno u rad Tri-
bine komisijom koja je odabirala djela
koja će na Tribini biti izvedena, a mnogi
su članovi Društva na programima Tri-
bine obavljali različite poslove, sudje-
lovali u skupovima različite tematike,
predstavljali izdanja... Od 1991. Tribina
u Opatiji, potom u Puli i opet u Opatiji u
potpunoj je ovlasti i organizaciji Hrvat-
skog društva skladatelja.
Ukinuti Dani
Slijedeći kronološki poredak, na redu je
manifestacija koje više nema, ali bi joj
trebalo iz više razloga posvetiti pozor-
nost koja bi nadmašila ovih nekoliko re-
daka. Posrijedi su Dani hrvatske glaz-
be, utemeljeni 1971. godine i zaključe-
ni 2004., kad su održani posljednji put.
Osnovna ideja nije bila upitna: izvoditi
djela hrvatskih skladatelja bez obzira na
vrijeme nastanka djela. Bila je to prva
manifestacija u potpunoj ovlasti Druš-
tva. Skromnih financijskih mogućnosti,
ali visoke razine entuzijazma voditelja
(Zlatko Pibernik, Adalbert Marković, Mi-
roslav Miletić), manifestacija se niz go-
dina razvijala najprije samo u Zagrebu,
a uskoro je razvila aktivnost po mno-
gim gradovima i mjestima, posebno u
područjima bez ikakve koncertne se-
zone ili njegovane navike slušanja tzv.
ozbiljne glazbe. Da je odziv bio poziti-
van, očitovalo se u širenju mreže zain-
teresiranih, a u toj akciji promicanja hr-
vatske glazbene tvorbe sudjelovali su
gotovo svi tada aktivni komorni ansam-
bli i velik broj vokalnih i instrumentalnih
solista. Može se reći da su se Dani pre-
tvorili u neku vrstu pokreta glazbenika
s ciljem da se u vremenu složenih po-
litičkih okolnosti brinu za onaj dio naci-
onalnog identiteta koji je u njihovoj pro-
fesionalnoj ovlasti. I to je funkcioniralo,
u Zagrebu su sudjelovali i veliki ansam-
bli i kazališta, a poslije 1973. i Koncer-
tna dvorana Vatroslava Lisinskog znala
je biti domaćin velikih vokalno–instru-
mentalnih izvedbi. Jesu li Dani ukinuti
jer se nije pronašla programska formu-
la u skladu s interesima novog stoljeća,
zbog financijske oskudice tih godina ili
iz drugih razloga, teško je suditi. Vje-
rojatno je jedan od razloga i u činjenici
da je Muzički biennale Zagreb preuzeo 2011.: 48. Glazbena tribina Opatija
mnoge izvedbe novih skladbi hrvatskih
skladatelja, a baština prolazi bolje ili lo-
šije na nekim drugim festivalskim ili re-
dovitim koncertnim pozornicama.
Jazz i rock
Preostaje spomenuti još jedno vrlo važ-
no područje. Riječ je o jazzu i o glazbe-
nicima koji su se 1990. okupili kako bi
osnovali Jazz klub Zagreb. Posljedica
tog okupljanja i sve intenzivnijeg jača-
nja hrvatske jazz scene su dvije mani-
festacije: Proljetna revija jazza — danas
Jazz.hr Proljeće — i Međunarodni dani
jazza — danas Jazz. hr Jesen. Inven-
tura nastupa i gostovanja pokazala bi
visoku umjetničku razinu obiju manife-
stacija koje već gotovo dva i pol deset-
ljeća nastoje zagrebačke ljubitelje jazza
s jedne strane upoznati s hrvatskim
jazz dometima, a s druge ugošćuju vr-
hunske svjetske glazbenike različitih
stilskih orijentacija.
Valja reći da je Hrvatsko društvo skla-
datelja na različite načine blizu još nekih 28. MBZ 2015: Kraljevi bogova/Selfish Gene Machine Ivane Kiš: Tamás Darai i Leonard Jakovina uz
manifestacija kao što su Chansonfest ansambl Zagrebačkog baleta
D
od početka 1998., a danas tek na razini
organizacije, suradnja s diskografskom
nagradom Porin bila je u nekim godi- anas se čini pomalo nejasnom uloga Društva u
pokretanju Muzičkog biennala Zagreb, osim kao
nama vrlo intenzivna, a prošle je godine
i dominantna; posljednje dvije godine
pouzdane društvene pozadine i podrške (tek je 1993. ušlo
Društvo je pokrenulo i RockOff festival,
»projekt koji je zamišljen kao manifesta-
pod okrilje HDS–a).
cija kojom će nova generacija glazbe-
nika različitih žanrova ostvariti medijski,
diskografski i koncertni proboj« (umjet-
nički ravnatelj Hrvoje Horvat). »U godi-
cije takva koncerta, kakve godišnjice
ni u kojoj slavi 70. obljetnicu, Društvo i
ili nekog drugog slavljeničkog razloga,
ovim projektom ostaje mlado«, govori
te male monografske sličice dragocjeni
o najmlađoj manifestaciji Društva vodi-
su prinosi poznavanju opusa pojedinih
telj projekta i zamjenik glavnog tajnika
autora i pokazuju ne samo trajnu bri-
Društva Darko Bakić.
gu Društva za stvaralaštvo svojih čla-
Zaključimo ovaj kratki prikaz aktivnosti nova nego i poštovanje koje uvijek iza-
Društva na području manifestacija jed- zivlje živa izvedba. Pridruži li se tome
nom od aktivnosti koje svakako pripa- nakladnička djelatnost, slika te brige
daju najvažnijima. To su autorski kon- znatno se širi, ali o tome nekom dru-
certi. Bez obzira na povod organiza- gom zgodom.
15
 LJETNI FESTIVALI
Osvrt na klasičnoglazbena događanja u gradu pod Marjanom na Splitskom ljetu, Piano Loop Festivalu,
MAGfestivalu te ciklusu Čari klasične glazbe u Podrumima
Glazbeno ljeto u Splitu
Unatoč opstrukcijama i financijskoj nemoći, i ove su godine u grad koji se natjecao za titulu europske prijestolnice
kulture dio sebe utkali mnogobrojni glazbeni i baletni umjetnici
S
Piše: Marijo Krnić
plitsko ljeto, ambijentalni
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
festival u kojem se zdru-
žuju glazbena, baletna,
dramska i likovna umjet-
nost, više je od pola sto-
ljeća središnje ljetno kul-
turno događanje srednje Dalmacije, ali
jednako tako, jedinstvenim formatom i
bogatom prošlošću zapravo je kultur-
na vrijednost od nacionalne važnosti.
Sam završetak 61. izdanja te manife-
stacije nerado ćemo pamtiti po sasvim
neumjetničkim temama. Nevjerojatno
zvuči da je festivalu, koji je i u vrijeme
rata prkosio kulturi bezumlja i mržnje,
prijetilo gašenje, i to baš u trenutku kad
se, bez obzira na konačan ishod, Split
natjecao za titulu europske prijestolnice
kulture. Unatoč opstrukcijama i financij-
skoj nemoći, i ove su godine u njega
brojni glazbeni i baletni umjetnici utkali
dio sebe i ostavili trajni umjetnički biljeg
Split
MAG Festival ove je godine obilježio nastup Festivalskog ansambla uz koji su kao solistice muzicirale Mia Grubišić (violončelo) i Svjetlana Mandić (violina); Sinfonie concertante Johanna
16
Christiana Bacha
u njegovoj povijesti. Oskudica se, ipak,
odrazila i na broj i na kvalitetu glazbenih
i baletnih programa.
Iznimna ostvarenja
Posebne pohvale i čestitke zaslužuju
autorski tim i cijeli izvođački ansambl
premijerno postavljene opere Samson
i Dalila Camillea Saint–Saënsa, na čelu
s odličnom splitskom mezzosoprani-
sticom Terezijom Kusanović. Jedna-
ko tako, pohvale idu i autorskom timu
te dvanaest vrsnih plesača, splitskog
baletnog ansambla, praizvedenog ba-
leta 5 do 12. Oba premijerno postav-
ljena naslova, koja su u najvećoj mje-
ri opravdala visoka očekivanja publike
i kritike, gledat ćemo i u sljedećoj split-
skoj kazališnoj sezoni (nadamo se, ne
predstavljene kao premijere ili premijer-
ne obnove). Napomenimo da je, u ne-
dostatku volje, znanja i razumijevanja,
splitska gradska vlast uskratila pravo
korištenja Peristila, glasovite pozorni-
ce Ljeta, za pripreme i izvedbu Samso-
na i Dalile, tako da se, nažalost, operna
premijera dogodila u kazališnoj zgradi.
Dvoje sjajnih mladih, međunarodno pre-
poznatih glazbenika, violončelistica Ka-
jana Pačko i gitarist Petrit Çeku, sklad-
nim su i proživljenim muziciranjem za-
služili nagradu Judita u glazbenom dijelu
programa. Na njihovu se rasporedu naš-
la i hrvatska skladba, Canzona za violon-
čelo i gitaru našeg ovogodišnjeg obljetni-
čara (50. rođendan!) Srđana Dedića. Po-
pisu iznimnih ostvarenja ovogodišnjeg
Ljeta pridružio se i koncert Zagrebačkih
solista u Meštrovićevim Crikvinama na
završnoj večeri uoči zatvaranja festiva-
la. Njihovo je angažirano, nadahnuto i ui-
grano muziciranje bilo uistinu umjetnički
posebno. Splitsko ljeto prebrodilo je još
jednu izazovnu godinu. U vjeri da ga če-
kaju administrativno mirnija, a umjetnički
uzbudljivija vremena, uputimo još jedan-
put apel splitskoj gradskoj vlasti — vratite
Peristil umjetnicima!
»Okolni« festivali
Glazbeno siromašnije 61. Splitsko lje-
to dopunili su vrijedni koncerti u sklo-
pu sada već tradicionalnih splitskih ljet-
nih kulturnih manifestacija: Piano Loop
festivala u organizaciji udruge Piano
projekt, MAGfestivala, koji su osmislili i
iznijeli članovi udruge Mladih akadem-
skih glazbenika te ciklusa Čari klasič-
ne glazbe u Podrumima koji potpisuje
Glazbena mladež Split.
Nakon završetka Splitskog ljeta održao
se Piano Loop Festival ponudivši nam
u novom izdanju u šest dana više od
dvadeset sati žive klavirske glazbe u
Galeriji umjetnina. I ove je godine u Split
doveo ugledne svjetske pijanističke pe-
dagoge, ujedno i sjajne pijaniste, Rube-
na Dalibaltayana, Kemala Gekića i Gri-
gorija Gruzmana, koji su osim samo-
stalnih koncerata održali i majstorske
radionice. Uz koncerte iskusnog trojca,
izdvojimo još i koncert mladog omiš-
kog pijanista Lovre Marušića u samoj
Violončelistica Kajana Pačko i gitarist Petrit Ceku na Splitskom ljetu
završnici manifestacije. Muziciranje
toga mladog umjetnika, studenta
treće godine studija klavira na Mu-
zičkoj akademiji u Zagrebu, iznimno
profinjeno ali i odvažno, na tehnič-
ki zavidnoj razini, jamstvo je ostva-
renja uspješne umjetničke karijere.
Glazbeni petak u
Podrumima
U jedinstvenom koncertnom pro-
storu, istočnom dijelu Podruma Di-
oklecijanove palače, svakoga pet-
ka, od 10. srpnja do 11. rujna, do-
gađali su se koncerti umjetničke
glazbe, koji su i ove godine okupili
umjetnički zanimljive i dobre doma-
će i strane već afirmirane glazbeni-
ke, mlade i darovite svirače koji tek
počinju graditi umjetničku karijeru
te mnogobrojne ljubitelje vrijedne
glazbe. Od devet održanih konce-
rata izdvojimo one pobjednika dva-
ju ovogodišnjih natjecanja glazbe-
nika, također u organizaciji splitske
Glazbene mladeži. Flautist Yoann
Couix, laureat 1. Međunarodnog
Pijanist Grigory Gruzman na Piano Loop Festivalu
natjecanja flautista, održanog ovo-
ga proljeća u dvorcu Vitturi, ostvario
je koncert u suradnji s francuskom
sopranisticom Hélène Fauchère i
splitskom čembalisticom Bornom
Barišić. Svojom je glazbom split-
ski petak obogatila i šibenska flau-
tistica Ana Batinica, koja je nagra-
đena kao najbolji umjetnik u 3. Ci-
klusu koncerata mladih glazbenika
mo. Vinko Lesić, koji se u protekloj
sezoni održavao u foyeru splitskog
HNK–a.
Pozno splitsko ljeto
Nekad uspavano, danas živo po-
zno glazbeno splitsko ljeto, pri-
je šest godina odlučili su koncerti-
ma komorne glazbe obogatiti mladi
glazbenici okupljeni u udrugu MAG.
Tako je nastao MAGfestival, koji da-
nas podupiru Grad Split, Splitsko–
dalmatinska županija i Ministarstvo
kulture, a uz Festival zborske glaz-
be Cro patria i Ultra Europe Music
Festival, postao je jedan od tri split-
ska festivala kojima je dodijeljena
prestižna europska titula EFFE Festival
Lebel. U svojem šestom izdanju, prema
tradiciji potkraj kolovoza i početkom ruj-
na u Muzeju grada Splita, donio je šest
koncerata, na kojima se predstavilo ne-
što više od četrdeset glazbenika. Kva-
litetom programa i izvedbi nadmašio je
lanjsko izdanje. Zajednički nazivnik svih
koncerata odvažno su i nekalkulantski
birani programi kojima se nije željelo svi-
djeti se pod svaku cijenu, već ponuditi
nove glazbene doživljaje.
Zanemareno stvaralaštvo
Unatoč nemalom broju kvalitetnih glaz-
benih sadržaja cijelog ovoljetnog split-
skog glazbenog programa, teško je
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
oteti se dojmu da su organizatori i izvo-
đači pomalo zanemarili hrvatske skla-
datelje. Skladbe domaćih autora rijet-
ko smo imali priliku čuti; među autorima
malobrojnih djela koja su ipak odabra-
na za izvođenje, najčešće se ponavljalo
ime svestranog glazbenika i jednog od
najznamenitijih i najplodnijih hrvatskih
skladatelja 20. stoljeća, Borisa Papan-
dopula. Recentno glazbeno stvaralaš-
tvo gotovo je potpuno izostalo s ljetnih
glazbenih pozornica; čuli smo tek poko-
ju skladbu Vlade Sunka, Mirele Ivičević i
Ivane Kiš. Hrvatski skladatelji zasigurno
zaslužuju više od pokojeg djela zaluta-
log u programe.
Zaključno kažimo da unatoč tome što
je pritisnuto financijskim problemima
ovogodišnje Splitsko ljeto tek djelomič-
no zadovoljilo odavno visoko postav-
ljenu ljestvicu kvalitete, splitska publi-
ka nije ostala zakinuta za ljetna glazbe-
na uzbuđenja. Posebno veseli činjenica
da je u Splitu stasala generacija mladih
glazbenika koji ne samo da mogu ispu-
niti zahtjevne umjetničke zadatke, već
su spremni preuzeti inicijativu te ponijeti
teret tehničke, materijalne i programske
organizacije složenih glazbenih manife-
stacija. Nezanemariv broj kreativnih, vri-
jednih, darovitih i poduzetnih umjetnika
daje nam pravo da se ponadamo kako
će u ne tako dalekoj budućnosti glaz-
beni život Splita (ponovno) biti dostojan
dalmatinske metropole.
Leonardo Caimi kao Samson i
Terezija Kusanović kao Dalila na
otvorenju Splitskog ljeta u HNK–u
Split
17
 LJETNI FESTIVALI
J u b i l a r n e 4 0. O s o r s ke g l a z b e n e ve č e r i ( O s o r, o t o k C r e s , 19. s r p n j a — 2 3 . ko l ovo z a 2 015 . )
Praizvedbe hrvatskih
autora
Obljetničko izdanje nacionalnog festivala bilo je posvećeno utemeljitelju i dugogodišnjem umjetničkom ravnatelju
Danijelu Marušiću
O
Piše: Marija Saraga
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
bljetničko izdanje 40. Osorskih glazbenih
večeri bilo je posvećeno utemeljitelju i dugo-
godišnjem umjetničkom ravnatelju — Danielu
Marušiću. A u skladu s Marušićevom tradi-
cijom, koji je tijekom svojih osorskih godina
priredio više od tristo praizvedbi hrvatskih au-
tora, i za 40. izdanje festivala naručena su nova djela hrvatskih
skladatelja. Autori koji su pisali skladbe za Osor ovoga ljeta bili
su Ante Knešaurek, Antonio Babić, Ivan Josip Skender te Ivana
Kiš, dok je Krešimir Seletković Osoru poklonio nešto za njega
posve novo: elektroakustičnu skladbu koja se prije svakoga
koncerta održavala, tj. puštala na prostoru glavnog osorskog
trga, ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Koncentracija i smirenost
Seletković je skladbu prigodno naslovio 40, a ta je brojka i temelj
same skladbe; kako piše autor, djelo »predstavlja četrdeset iza-
branih frekvencija koje se tijekom četrdeset minuta izlažu u ra-
zličitim kombinacijama, tvoreći strukturu koja predstavlja svoje-
vrstan sadržajni crescendo i decrescendo prekinut s četrdeset
Bas van Yperen zvučnih struktura sličnih zvonu. Osnovna misao jest pokušati
slušatelja uvući u svijet mikropromjena koje u svojem tijeku iza-
zivaju povišeno stanje koncentracije te određenu duhovnu smi-
renost«. Iste večeri kad je ta elektroakustična skladba imala prvu
A
izvedbu, 19. srpnja, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije
praizveden je i Koncert za klavir i orkestar Ante Knešaureka, koji
utori koji su pisali Krešimir Seletković i konzola s koje se emitirala njegova
elektronička skladba 40
su na otvorenju festivala predstavili Simfonijski orkestar HRT–a
i pijanist Filip Fak pod ravnanjem dirigenta Aleksandra Markovi-
skladbe za Osor ća. Klasično strukturirano trostavačno djelo obiluje kompaktnim
glazbenim idejama, a efektno pisana klavirska dionica izranja iz
ovoga ljeta bili su Ante
Knešaurek, Antonio
Babić, Ivan Josip Skender
te Ivana Kiš, dok je
Krešimir Seletković
Osor
Osoru poklonio nešto
za njega posve novo:
elektroakustičnu skladbu
40 koja se prije svakoga
koncerta »puštala« na
prostoru glavnog osorskog
trga
18
Pavao Mašić praizveo je Skenderovih Sedam preludija za čembalo
iskričavog, bojama bogatog orkestral-
nog tkiva. Drugi je stavak emocional-
na srž djela, a za njega skladatelj kaže
kako predstavlja »odmak od stvarnosti
— prolazi fluidom sjećanja, kroz sfe-
re zaboravljenih trenutaka i osjećaja«.
I posljednji stavak, naglašenog ritmič-
nog pokreta, glazbom dočarava auto-
rovu izvanglazbenu ideju: »Slavi život i
njegove otkucaje, uspone, padove, uz-
dahe... Njime želim navesti slušatelja da
traži, propitkuje, prihvaća i raduje se
svemu što život nosi.« Ante Knešaurek
nagrađen je velikim pljeskom publike,
koji ravnopravno pripada i sjajnome Fi-
lipu Faku, kao i uzornom orkestralnom
aparatu predvođenom Markovićem.
Razgovor na čembalu
Ivan Josip Skender svojih je Sedam
preludija za čembalo (praizveo Pavao
Mašić 28. srpnja) koncipirao kao raz-
govor dviju osoba koje, iako se među-
sobno ne slušaju, u posljednjem, sed-
mom preludiju, dolaze do istog zaključ-
ka. »Osobe« u ovom razgovoru ili, toč-
nije, odvojenim monolozima, Skender
oblikuje korištenjem zajedničkih motiva
u parnim i neparnim preludijima, a šar-
Simfonijski orkestar HRT–a i maestro Aleksandar Marković na otvorenju 40. Osorskih glazbenih večeri
mantno djelo raznolikih karaktera, osim
u skladateljevoj ideji i objašnjenju, sadr-
ži dozu humora i u samoj glazbi. Ritam
je važna komponenta u ovome djelu,
koje istražuje zvukovni spektar čemba-
la, od početnih ogoljenih, izoliranih to-
nova do sve ornamentiranijih i gušćih
figuracija.
Paraćev
student
Dva dana nakon
Skendera, praizved-
bu svojega djela slu-
šao je mladi skladatelj
Antonio Babić, koji će
uskoro diplomirati u
razredu Frane Para-
ća na Muzičkoj aka-
demiji u Zagrebu. Ba-
bić je za bariton i ko-
morni ansambl skla-
dao skladbu Kad bu-
dem trava, na stihove
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
istoimene pjesme
Dobriše Cesarića.
Mladi skladatelj u dje-
lu je pokazao izvrsnu
zanatsku podlogu,
a posebno se u nje-
govu djelu istaknula
snažna i efektna in-
strumentacija, koja je
nadogradila mračnu
atmosferu oblikova-
Ansambl Monike Leskovar (Boris Brovtsin i Giovanni Guzo na violinama, Saša Milošev na violi, te ona i Giovanni
nu u samoj glazbi. Iz- Sollima na čelima) i skladateljica Ivana Kiš nakon praizvedbe njezine skladbe By Serious Immobilities
U
skladu s Marušićevom
tradicijom, koji je tijekom
svojih osorskih godina priredio
više od tristo praizvedbi hrvatskih
autora, i za 40. izdanje festivala
naručena su nova djela
dvije violine (Boris Brovtsin i Giovanni
Guzzo), violu (Aleksandar Milošev) , dva
violončela (Monika Leskovar i Giovanni
Sollima) te klavir (Giuseppe Andaloro),
pri čemu je razrada materije podijelje-
na na dva suprotstavljena tijela, guda-
če (kao cjelinu) te klavir, koji se drži za-
sebno. Djelo počinje dugim, teško po-
kretnim zvučnim plohama, unutar kojih
se javljaju tek troma kretanja, otežala,
spora, sugerirajući nemogućnost kre-
tanja. U idućem, kontrastnom odsje-
ku klavir je pokretač ritmičnog, pulsira-
jućeg kretanja, a naslojavanje motiva u
Ozbiljna nepokretnost
gudačima dovodi do zgušnjavanja ma-
terije i gotovo zaglušujućeg košmara,
vrsna interpretacija djela također je bila iz kojeg ponovno izranja klavir sa silo-
Vlastito iskustvo bolesti koja joj je ote-
presudna za njegov uspjeh kod osor- vitim, gotovo divljim monologom, svo-
ske publike, a za nju su zaslužni uvjer- žala kretanje i učinila svaki pokret bo- jevrsnom solističkom kadencom. Ona
lan, Ivana Kiš utkala je u novu skladbu
ljivi i dojmljivi Siniša Hapač te Cantus uskoro prelazi u ponavljanje obrasca,
Ansambl pod ravnanjem Ivana Josipa By Serious Immobilities koju je 6. ko- koji se zatim raspada, usporava i po-
Skendera. lovoza praizveo mješoviti ansambl koji novno tone u gusto gudačko nepokret-
su sastavili i odabrali Monika Leskovar i no tkivo.
Giovanni Sollima. Skladba je pisana za
19
 LJETNI FESTIVALI
Domaći glazbenici, interpreti i autori na 66. Dubrovačkim ljetnim igrama

Glazbeno šarenilo
Prisutnost domaćih glazbenika na ovogodišnjim je Igrama bila primjetna i znatna te se vidno pridala pažnja
hrvatskom glazbenom stvaralaštvu

ranja čvrstog koncepta te s vrlo ograni- vicem, uz sudjelovanje hrvatskih pje-

čenim financijskim sredstvima, koja su
nepravedno raspoređena između tea-
tra i glazbe.
Ovogodišnji glazbeni program što su
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
vača: baritona Leona Košavića i tenora
Domagoja Dorotića, koji je nenadano
imao i recital na Igrama, uz pijanisticu
Lanu Bradić, zamijenivši bolesnu so-

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

ga osmislili intendant Igara Mladen Tar-
buk i njegov pomoćnik za glazbu Mla-
den Janjanin, ostavio je dojam jače
zimske koncertne sezone. Kvalitetu je
podiglo nekoliko dojmljivih koncerata,
među kojima je nastup Kvarteta Hen-
schel (dobitnici ovogodišnje nagrade
Orlando), odličan nastup Dubrovkinje
(po rođenju i po majci), pijanistice Du-
bravke Tomšič, koja je tom prigodom
proslavila sedamdeset godina umjet-
ničkog rada, te nastup pijanista Ive Po-
gorelića, koji je i ovaj put intrigantnost
svojega nastupa upotpunio ponaša-
njem mega–zvijezde. Vrlo mladi britan-
ski pijanist Andrew Tyson i talijanski kla-
rinetist Giampiero Sobrina svakako su
bili također vrli uzdanici festivala i valja
spomenuti njihove nastupe.
pranisticu Lanu Kos. Povratkom na Igre
Slovenskog okteta i Mariborskog balet-
nog ansambla s predstavama Opasne
veze i Rekvijem za dvije stolice — Sta-
bat Mater publici su ponudili priredbe
visoke kvalitete.
Vokalni ansambl Antiphonus (Monika
Cerovčec i Ana Lice, soprani; Martina
Borse, alt; Ivan Bingula i Siniša Galović,
tenori, te Tomislav Fačini, bas) i lutnjist
Edin Karamazov na suptilan su nam
način približili muziciranje skladbi Clau-
dija Monteverdija (iz 6. i 8. knjige Madri-
gala) i Lukačićev Quam pulchra es koji
je iznimno vrijedan prilog baroknoj hr-
vatskoj glazbi. Edin Karamazov, priznati
i poznati lutnjist, nije se iskazao na visini
svoje reputacije, improvizirajući Sonatu
i Partitu BWV 1001–1006 Johanna Se-

N
Simfonijski orkestar HRT–a i Zoltán Kocsis na zatvaranju 66. Dubrovačkih ljetnih igara
Cantus Ansambl u punom sastavu pod vodstvom Ivana Josipa Skendera bastiana Bacha.
a koncertu Cantus Ansambla

O
Dubrovnik

ve su godine Igre (i organizirao koncerte na otoku Lokru-
mu, možemo zaključiti da je Dubrovnik
glazbeni i kazališni ovoga ljeta imao pravo glazbeno šare-
nilo, što se odrazilo i na manji posjet fe-
program) napadane iz svih stivalskim klasičnim koncertima.
oružja, a najglasniji su bili Ograničavajuće okolnosti
oni koji nisu kompetentni Pokazalo se veliko zanimanje upravo
za prosudbu
za sva senzacionalistička i popularna
događanja. Uvođenjem koncerata le-
žernijeg sadržaja, ali ne manje kvali-
tetnih, Dubrovačke ljetne igre pokuša-
le su pratiti trendove, otvoriti vrata ne-
U znaku slovenskih
ansambala
Ovogodišnji glazbeni program bio je u
znaku suradnje sa slovenskim ansam-
blima, pa je na otvaranju festivala na-
Odmak od klišeja
Cantus Ansambl svaki put na nastupi-
ma u Dubrovniku predstavi veoma za-
nimljiv program. Ovaj put napravio je
solisticom Srebrenkom Poljak, iz čijeg njak koji je zadivio briljantnim sviranjem gorelića i pod ravnanjem mađarskog
je sviranja iskrila kreativnost, homoge-
no je zazvučala i Passacaglia Antona
i izazvao velik pljesak publike. glazbenika Zoltána Kocsisa. Pogorelić
nije obraćao pozornost na neprecizno- izvedena su dva djela Sande
Weberna u obradi Henrija Pousseura.
U prvome dijelu večeri bile su izvede-
Četiri koncerta DSO–a sti ansambla, već je proveo svoju kon-
cepciju sviranja Chopinova Drugog kla- Majurec i Mirele Ivičević, što
ne dvije skladbe hrvatskih suvreme-
nih skladateljica Sande Majurec i Mi-
Dubrovački simfonijski orkestar imao
je četiri nastupa, uglavnom kao prat-
virskog koncerta u f–molu i izazvao ra-
zličite reakcije publike. smatramo rijetkošću, jer je u
rele Ivičević, što smatramo rijetkošću,
jer je u povijesti Igara suvremeno hrvat-
nja solistima, primjerice pijanistici Du-
bravki Tomšič sa španjolskim dirigen- Nezasluženi napadi povijesti Igara suvremeno hrvatsko
sko stvaralaštvo dosad bilo sramežljivo
predstavljeno.
tom Ramónom Tebarom koji se tom
prilikom jedva snalazio, a ni talijan- Predugi završni koncert 66. Dubro- stvaralaštvo dosad bilo sramežljivo
Spomenute skladateljice pripadaju no-
ski dirigent Stefano Mazzoleni nije us-
pio uspostaviti pravu komunikaciju ni
vačkih ljetnih igara održali su Simfo-
nijski orkestar Hrvatske radiotelevizije predstavljeno
voj generaciji hrvatskih skladatelja, a
s ansamblom ni s publikom. No to nije i Hrvatski barokni ansambl sa solisti-
bilo je vidno iz samo tih dviju skladbi
smetalo solistu Lovri Merčepu, mla- com, sopranisticom Monikom Cerov-
kako se inače specifični glazbeni jezik
dom saksofonistu, čiji je edukacijski čec, pod ravnanjem Zoltána Kocsisa.

P
Piše: Ileana Grazio
risutnost domaćih
glazbenika, kao in-
terpreta, ali i autora
na 66. Dubrovačkim
ljetnim igrama bila je
primjetna i moglo bi se
reći znatna te se vidno pridala pažnja
hrvatskom glazbenom stvaralaštvu.
Sedamnaest koncerata klasične glaz-
be, nekoliko tzv. Ponoćnih serenada
kao off–program (sevdalinke, klape,
jazz itd.) bilo je rasprostranjeno od atri-
ja Kneževa dvora, preko parka Orsu-
le sve do ljetnikovca Skočibuha. Ako
tome dodamo i da je Rezervat Lokrum
20
koj »drugoj« glazbi i na kraju tržišno
konkurirati.
Nekada su ravnatelji glazbenog pro-
grama Dubrovačkih ljetnih igara uspr-
kos zakonskim odredbama imali »ne-
ograničeni mandat« (uglavnom je trajao
po želji samog glazbenog ravnatelja, pa
je tako primjerice maestro Milan Horvat
imao najdulji mandat — više od deset
godina!) a da i ne govorimo o tome koje
su sve povoljne okolnosti bile u to doba
i kako su se mogli planirati i kreirati sku-
pi projekti. Danas, usprkos većoj pro-
hodnosti informacija, globalizaciji i brzoj
dostupnosti angažmana velikih zvijez-
da (ako takve uopće postoje u onom
»starom stilu«), intendanti se moraju bo-
riti s nestalnim mandatom od dvije go-
dine koji im ne pruža mogućnost stva-
Dubrovački simfonijski orkestar i saksofonist Lovro Merčep pod vodstvom Stefana
Mazzolenija
stupila Slovenska filharmonija pod rav-
nanjem Mladena Tarbuka ispred crkve
sv. Vlaha. Na istom mjestu, dan posli-
je, nastupila je ponovo Slovenska fil-
harmonija s dirigentom Urošom Lajo-
pravi odmak od već pomalo zamor-
nog klišeja klasične glazbe. Pod di-
rigiranjem Ivana Josipa Skendera uz
skladbe Kammermusik br.2 za klavir i
komorni orkestar Paula Hindemitha sa
određenog razdoblja potpuno razvod-
nio u suvremenom dobu. Naime, teš-
ko je naći neki koncept koji bi povezi-
vao suvremeno glazbeno stvaralaštvo,
osim želje da se bude drugačiji i traže-
nja novih načina izraza, što je svakako
pozitivno, ako je potkrijepljeno znanjem
i obrazovanjem. Skladba Contratem-
po Sande Majurec naslovom pokazuje
proturječnost, sukobljavanje sadržaja,
što je više postignuto ritamskom kom-
binatorikom nego melodijskom linijom,
a dirigent Ivan Josip Skender pokrenuo
je ansambl tako da se osjetila potreb-
na agresivnost harmonijskih sklopo-
va. Skladateljica Mirela Ivičević svojom
skladbom Dominosa Octarine za flautu
i ansambl na konceptualan način glaz-
bi širi granice, pri čemu veliku ulogu
ima flautist, solist. Bio je to Dani Boš-
put vodio kroz klase najboljih domaćih
i inozemnih saksofonista i koji je dobit-
nik velikih priznanja, da pokaže vrhun-
sku izvedbu. Zadivljujuće je kroz njegov
saksofon strujila do srca slušatelja pra-
izvedba vrlo dopadljivog Koncerta za
saksofon i gudače Dubrovčanina Ivana
Končića, posvećenog upravo Merče-
pu. Skladba je zadržala klasičnu trosta-
vačnost, sadržajem je pravi izazov i za
solista i za orkestar, posebice drugi sta-
vak koji se temelji na aleatoričkom zapi-
su. Djelo su naručile Dubrovačke ljetne
igre i Rotary klub Samobor.
Komorni studio Zagrebačke filharmoni-
je, za koji se u programskoj knjižici na-
vodi da je osnovan još 1971., prvi je put
ove godine nastupio na Dubrovačkim
ljetnim igrama, i to kao pratitelj Ive Po-
Odabrane skladbe (Bachov 5. Bran-
denburški koncert, Wagnerova uvertira
iz Majstora pjevača, Debussyjeve solo
pjesme i Dvořákova 8. simfonija) nisu
bile prikladne za prostor ispred crkve
čenosti i pogrešnih odluka, ali stjecao
sv. Vlaha koji je okružen bukom s ulica
se dojam da kulturna javnost, a pod
i kafića, pogotovo ne za nastup Monike
tim podrazumijevamo pisanje i napa-
Cerovčec s pjesmama Claudea Debu-
de u medijima te kuloarska šuškanja,
ssyja u Kocsisevoj orkestraciji. Hrvatski
pod svaku cijenu žele diskreditirati in-
barokni ansambl sa solisticom Laurom
tendanta i teatarsku ravnateljicu (Mani
Vadjom i čembalistom Pavlom Maši-
Gotovac), dvoje ljudi čije su reference i
ćem bio je apsolutno nečujan. Kon-
kredibilitet više nego potvrđeni u stva-
cert je bio loš primjer odabira prostora
ranju hrvatske kulturne zbilje. U sljede-
i repertoara.
ćem kreiranju programa valja paziti na
Ove su godine Igre (i glazbeni i kazališ- preciznosti koncepta kako bi se izbje-
ni program) napadane iz svih oružja, a gao dojam bezidejnosti (što nije bio slu-
najglasniji su bili oni koji po svojoj struč- čaj u svim izborima ovoga ljeta) i tek na-
nosti nisu kompetentni za prosudbu. kupine koncerata ili teatarskih izvedbi.
Bilo je, mora se priznati, nekih nedore-
21
 LJETNI FESTIVALI Razgovor sa skladateljem, orguljašem i improvizatorom Antom Knešaurekom
Dubrovčani u Kotoru, prvi put u Crnoj Gori nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj

Glazbenici kao medijatori kulture Skladanje kao

moralna i estetska
Dubrovački simfonijski orkestar i dirigent Mladen Tarbuk gostovali 20. srpnja 2015. na 7. međunarodnom festivalu
KotorArt

odrednica
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

Ante Knešaurek iza sebe ima posebno plodonosno razdoblje, okrunjeno vrijednim priznanjem njegovu
skladateljskom radu — Nagradom Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja, a uslijedila je narudžba
ovogodišnjih 40. Osorskih glazbenih večeri

A
Razgovarala: Zrinka Matić

K
Ratimir Martinović, umjetnički direktor KotorArta Mladen Tarbuk dirigirao je koncertom Dubrovačkog simfonijskog orkestra

U
oncert je prigodno Piše: Jana Haluza Bila je to prigoda za početak prego-
vora novih partnera: hrvatskih Dubro-
bio je istodobno i izaslanik ministra kul-
ture RH Berislava Šipuša pa je publici
nte Knešaurek na
hrvatskoj ozbiljnoj
donio izvedbu ponedjeljak, 20.
vačkih ljetnih igara, crnogorskog Ko-
torArta i makedonskog Ohridskog lje-
iznio pojedinosti odabranog programa. glazbenoj sceni
podjednako je afir-
neoklasičnog Concertina srpnja na Trgu sve-
tog Tripuna ispred
ta, koji će ubuduće razmjenjivati svoje
kulturne programe. Puno je gledalište
Glazba s razlogom miran i kao orguljaš

Željka Brkanovića,
istoimene katoličke
katedrale u crno-
hrvatskog skladatelja
gorskom gradu
rođenog u Bokokotorskom
Kotoru nastupio je Dubrovački simfo-
nijski orkestar pod vodstvom maestra
zaljevu
Mladena Tarbuka. Bila je to iz mnogih
razloga večer za pamćenje: orkestar
je prvi put nakon Domovinskog rata
nastupio u Crnoj Gori, a time i pokre-
nuo projekt Medijator dijaloga kojim se
Dubrovnik u sklopu svoje kandidature
za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
želi pozicionirati kao mjesto kulturnog i
društvenog povezivanja u regiji. Kon-
cert je održan u sklopu dvomjesečnog
7. međunarodnog festivala KotorArt i
njegova središnjeg programa koji čine
14. Don Brankovi Dani muzike, što ih je
svojedobno pokrenuo veliki duhovnik i
dobrotvor don Branko Sbutega.
na otvorenoj pozornici, kojoj je prelije-
pu scenografiju činila kotorska kate-
drala, svjedočilo dirljivom susretu naših
umjetnika i znalačke festivalske publi-
ke. U program je uveo umjetnički direk-
tor Festivala Ratimir Martinović koji je
pozdravio goste parafrazirajući pjesmu
Tereze Kesovije: »Prijatelji stari, tu ste!«
nakon čega je pozvao publiku na minu-
tu šutnje u spomen na minula vreme-
na kojima će svatko dati svoje znače-
nje. Izaslanik Predsjednice RH dr. Slo-
bodan Prosperov Novak u pozdravnoj
se riječi prisjetio posljednje predstave
Dubrovačkih ljetnih igara održane na
istoj lokaciji 1991. te povratak u Kotor
nazvao ne samo glazbenim nego i po-
vijesnim trenutkom. Dobrodošlicu go-
stima izrazio je potpredsjednik Opštine
Kotor Tvrtko Cebuja. Maestro Mladen
Tarbuk kao dirigent koncerta i jedan od
partnera projekta (kao intendant DLJI)
Svako je djelo tu bilo s razlogom: uvod-
na Uvertira u G–duru dubrovačkog di-
plomata i skladatelja 18. stoljeća Luke
Sorkočevića bila je idealna glazbena
razglednica iz Grada; središnja točka
večeri, Koncert za dva klavira Francuza
Françoisa Poulenca odraz je trenutač-
ne francuske sezone Rendez–vous u
Hrvatskoj i zajedništva koje su uz orke-
star ostvarili dubrovački pijanisti Marija
Grazio i Aljoša Lečić; neoklasični Con-
certino za gudače hrvatskog sklada-
telja Ivana Brkanovića podsjetio je na
njegovo crnogorsko podrijetlo i rođe-
nje u obližnjim bokokotorskim Škaljari-
ma, dok je završna Mozartova 25. sim-
fonija u D–duru, Haffner, podsjetila na
nekadašnji ugled dubrovačkih simfoni-
čara kao ansambla specijaliziranog za
stil bečke klasike. Glazbenu večer uo-
kvirila su zvona kotorske katedrale kao
simbol grada i festivala.
i kao skladatelj. Iza
njega je posebno plodonosno razdo-
blje, s vrijednim priznanjem njegovu
skladateljskom radu; dobitnik je Na-
grade Boris Papandopulo Hrvatskog
društva skladatelja za orkestralnu
skladbu Mjesec, praizvedenu u stude-
nome 2014. godine na 51. Glazbenoj
tribini u Opatiji. Gotovo neposredno
nakon toga dobio je narudžbu opsež-
nijega djela, pijanističkog koncerta za
otvorenje 40. Osorskih glazbenih veče-
ri. Taj festival posebno njeguje hrvatsku
glazbu, tako da je u četrdeset godina
postojanja, otkad ga je pokrenuo mno-
gostruko zaslužni osnivač Daniel Maru-
šić, festival iznjedrio više od dvjesto pe-
deset novih skladbi. Koncert za klavir i
orkestar Ante Knešaureka, trostavačno
djelo skladano u duhu koncertantne
tradicije, uspješno je odgovorilo zahtje-
vima svečane prilike za koju je sklada-
no, prigrlivši tradiciju koncertantnog Skladatelj Ante Knešaurek i pijanist Filip Fak uz Simfonijski orkestar HRT–a u osorskoj katedrali

pijanističkog pisanja i ujedno inovativ-
no primjenjujući bogate mogućnosti u
spoju pijanističkog i orkestralnog tijela.
Praizvedba Koncerta za klavir i orke-
star 19. srpnja na večeri otvorenja 40.
Osorskih glazbenih večeri u osorskoj
crkvi Uznesenja Blažene Djevice Ma-
rije, kao i Nagrada Boris Papandopulo
HDS–a za skladbu Mjesec bili su po-
vod za razgovor sa skladateljem Antom
Knešaurekom.
Zakon malog broja
Ozbiljna glazba i skladatelj ozbiljne
glazbe u Hrvatskoj — kako vi doživlja-
vate tu kategoriju i koliko ona daje mo-
22
Pogled sa zvonika katedrale na orkestar i publiku Trg svetog Tripuna ispred istoimene katoličke katedrale u Kotoru gućnosti i širine u ovom trenutku?
Mislim da tu treba pogledati iza sebe i
vidjeti da su svi veliki skladatelji ozbiljne
glazbe, konkretno Mozart, Schumann,
Schubert, pa čak i Chopin, svirali za-
pravo po ondašnjim kafićima, saloni-
ma, i tako zarađivali za kruh. Iznimka
je možda bio Bach, kojega je plaćala
uglavnom crkva, ili Händel koji je uži-
vao veliku slavu i zaštitu dvora, ali za-
pravo većina velikih skladatelja nije us-
pijevala živjeti samo od skladanja. Pi-
tanje egzistencije je vrlo važno, kako
materijalne tako i nematerijalne; to se
dvoje isprepliće. Tu u svojevrsni proci-
jep upada ozbiljna glazba, odnosno pi-
tanje što je ona danas, kako se valo-
K
rizira i koje mjesto zauzima u društvu.
Bojim se da je tu premalo mjesta, od- oncert za klavir
i orkestar Ante
nosno rekao bih da u Hrvatskoj društvo
nije osviješteno, niti ima potrebu za ne-
Knešaureka, trostavačno
čim što izlazi iz određenih klišeja i kolo-
tečina, kao što su »cajkuše« ili zabavna
djelo skladano u duhu
glazba u kojoj naravno prevladava naj-
više »turbo–pop«, »turbo–folk« i tome
slično. Zašto je to tako u Hrvatskoj, a
nije u tolikoj mjeri u inozemstvu? Prije
koncertantne tradicije,
svega, tu je zakon malog broja. Hrvat-
ska je mala zemlja i normalno da će biti
uspješno je odgovorilo
manji broj konzumenata klasične glaz-
be. Drugo je izostanak katarze, meni
zahtjevima svečane prilike
se čini, kao nužne posljedice rata, koji
smo mi nažalost u Hrvatskoj proživjeli.
za koju je skladano
23
 M eđu ljudima koji
me ne poznaju, kad
im kažem da se bavim
kompozicijom i orguljama,
prvo pitanje je: Pa zašto
ne pišeš komercijalnu
glazbu, zaradio bi više
novca? Netko jednostavno
to ne može prema svojem
habitusu.
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Povijest nas uči da nakon svakog rata
postoji katarza, pročišćavanje društva.
Bojim se da se to u Hrvatskoj nije do-
godilo zbog raznih strašnih stvari koje
su se odigrale na političkoj sceni, kao
jedan veliki vitium artis, zapravo jedan
veliki zločin s malverzacijama, privatiza-
cijama, tako da su ljudi zapravo ostav-
ljeni na rubu egzistencije... Tako da mi-
slim da je pitanje koje mjesto danas za-
uzima klasična glazba u životu suvre-
menog čovjeka, jednog prosječnog
Hrvata, mnogo kompleksnije nego da
se kaže »eto, on jadan nema potrebu
za tim« ili »njega to ne zanima«.
Glazba kao utjeha
S druge strane, čini se barem tako, i u
siromašnim, odnosno siromašnijim ze-
mljama, poput nekadašnje Mađarske,
nekadašnje Rusije itd., uvijek je posto-
jao određen krug umjetnika i intelektu-
alaca koji su i stvarali odličnu glazbu, ali
i krug njezinih konzumenata, pri čemu
je glazba u tom trenutku bila neka utje-
ha i bijeg iz sivila, neimaštine, iz egzi-
stencijalnih problema, iz obavezne šut-
nje i svega ostalog što čovjeka sputa-
va i ne daje mu pogled naprijed. Vje-
rujem da takve publike ima i danas u
Hrvatskoj.
A koja je pozicija skladatelja kod nas?
Najčešće je, među ljudima koji me ne
poznaju, kad im kažem da se bavim
kompozicijom i orguljama, prvo pitanje:
»Pa zašto ne pišeš komercijalnu glaz-
bu, zaradio bi više novca?« Ali posto-
ji problem, a taj je da netko jednostav-
no nešto ne može prema svojem ha-
bitusu. Tako ja prema svojem habitusu
jednostavno to ne mogu, niti mi je ika-
da palo na pamet. Ta neka vrsta mo-
ralne i estetske odrednice koje se nuž-
24
no isprepliću, za koje mislim da ih sva-
ki skladatelj mora imati, zatim etičnost,
iskren pristup stvaranju, a prije svega
introspekcija, to mora biti nešto što je
determinanta razvoja budućeg mladog
skladatelja, kao i odluka kako se on u
konačnici želi pozicionirati. Isto tako,
bitno je da skladatelj bude onaj koji
stalno propitkuje, promišlja i provocira
svojim djelom i da pritom gradi društvo.
Prizma isplativosti
Ima li u takvom društvu koje daje zai-
sta malo uvjeta za opstanak umjetnosti
uopće mjesta za pravu kreativnost, za
kreativnu slobodu i za sasvim osoban
pristup, pristup stvaranju i skladanju,
bez uvjetovanosti trendovima i drugim
sličnim pojavama?
Kad sam početkom 2000. bio u Nje-
mačkoj na studiju, primijetio sam da
ondje među mladim skladateljima po-
stoji trend, sada ću se malo ironično
izraziti, 64. bečke škole »jer se tako
piše«. I ako niste tako radili, praktički ste
ispadali iz igre. To su mi potvrdili kole-
ge koji su tamo predavali kompoziciju i
od toga živjeli. Sve se gledalo kroz priz-
mu isplativosti… U Hrvatskoj je, mislim,
ipak bolja situacija. To je zato što smo
mi naslijeđe komunističkih zemalja,
gdje se ipak, barem se meni čini, iako
nisam dugo živio u tom razdoblju, dr-
žalo do kulture, fond sredstava za kul-
turu ipak je postojao i mogla se naručiti
skladba koja nije striktno diktirana, a k
tome se kultura nije smatrala profitabil-
nom granom kao danas. Mislim da u
Hrvatskoj još ima prostora da se svatko
izrazi na svoj način a da to nema za po-
sljedicu marginalizaciju ili diskvalifikaciju
određenog skladatelja.
Iskrenost prije svega
Koje su vaše konkretne odrednice kao
skladatelja i u kojem ste dijelu spektra
današnjeg stilskog pluralizma?
Ja vam na to pitanje ne znam odgovo-
riti. I čak mi je i drago da ne znam, jer
kad bih znao s trideset sedam godi-
na, smatrao bih da sam već jako star ili
mrtav čovjek! Dopuštam si da se dalje
tražim, da propitkujem, a najvažnije mi
je da mi je svaka kompozicija iskrena,
izrazio se ja ovakvim ili onakvim glaz-
benim oruđem, to je sasvim efemerno.
Bitno je da znam zašto pišem glazbu
koju pišem i da ona ima emocionalnu,
afektivnu i mislenu pozadinu koju će
poslije uobličiti zanat. Uzori koji su od
najranijih dana na mene utjecali bili su
prije svega skladatelji za orgulje. Tu je
cijela plejada autora i orguljaša, poput
Bacha, Francka, Messiaena, Maxa Re-
gera... Imao sam sreće što se u mojoj
kući uvijek slušala glazba i što mi je i
starija sestra muzikolog. I baka je bila
izvrsna pijanistica i često nam je svira-
la, tako da sam od malih nogu upijao
različite stilove. Kad bih sada morao iz-
dvojiti nekoga tko je na mene posebno
utjecao, to bi bilo nemoguće...
Ideja o kompoziciji
Kod vas je specifično da uz kompozici-
ju imate još jedno glavno glazbeno pod-
ručje djelovanja — orgulje. Puno ste se
bavili improvizacijom i za to dobivali na-
grade, vjerujem da je iz toga velikim di-
jelom nastala i potreba za skladanjem.
Uostalom, kao i kod drugih orguljaša,
puno se toga u kompoziciji rađa iz ide-
je orguljskog zvuka, orguljskih slogova
i boja.
Orgulje su prije svega jedan veliki, sta-
rinski, takorekući mehanički sintesajzer.
I zaista, one pružaju cijelu zbirku instru-
menata koje ćete naći i u orkestru. I kad
je netko dobar orguljaš, on je automat-
ski i dobar orguljski »orkestrator« jer zna
baratati registrima, bojama. Imao sam
nevjerojatnu sreću da je na drugoj ili tre-
ćoj godini studija orgulja, kad se slušao
kolegij fuga, moj profesor, akademik
Anđelko Klobučar, vidio moje radove.
To su bili stilski radovi, tj. pokušaji imi-
tiranja Bachova stila. Profesor Klobu-
čar mi je tada rekao: »Čujte, bilo bi do-
bro da razmislite o studiju kompozicije.«
Meni je to naravno imponiralo, jer mi je
to rekao Anđelko Klobučar! Tako je po-
čelo moje bavljenje kompozicijom. Kod
njega sam učio osnove kompozicije,
ali i razgovarao s njim o tome kako je
on radio s Nowakovskim, Jolivetom, s
Dupréom, slušao sam o velikim francu-
skim orguljašima i skladateljima, a kad
je došlo vrijeme da upišem kompoziciju
na Muzičkoj akademiji, preporučio mi je
da to bude moj dragi, nažalost pokojni,
profesor Marko Ruždjak.
Multidisciplinarni studij
Od tih početaka u kompoziciji i pretpo-
stavljam u to doba dominantnih utjeca-
ja Anđelka Klobučara i Marka Ruždjaka,
do današnjih dana, kako ste se razvi-
jali i što je dovelo do ove najnovije or-
kestralne skladbe, Klavirskog koncer-
ta, u kojemu se možda posebno mogu
prepoznati upravo francuski utjecaji, s
pomalo impresionističkom egzotičnom
harmonijom?
Tijekom mojega mladenačkog razvo-
ja u kompoziciji dakako da sam u po-
četku bio pod utjecajem Klobučara i
Ruždjaka. Htio–ne htio, slušajući njiho-
ve kompozicije, upijao sam njihov stil.
Što je studij odmicao, to sam naravno
sve više i više razvijao vlastiti glazbeni
jezik. Dirljivo, Ruždjak nikad nije interve-
nirao u moje tonske visine ni u išta dru-
go... On bi samo rekao: »Ovo može biti
bolje na ovakav i ovakav način«, i uvijek
bi obrazložio zašto. Velik broj slušanja i
analiza na studiju kod njega bio je po-
sebno važan. Bio je veliki erudit i nači-
tan čovjek. Kad je bio u pitanju puhački
trio, preporučio mi je da pročitam San
Ivanjske noći, pa onda Buddenbrooko-
ve i tako svaki tjedan neko odlično šti-
vo o kojem bismo raspravljali na satu,
ali i poslije za našim Stammtischom...
Sve sam to čitao jer sam bio zaljublje-
nik u književnost i, hvala Bogu, još uvi-
jek jesam. Uvijek su se tražile spojnice
književne, glazbene i likovne umjetno-
sti, bio je to panoramski pregled cijele
umjetnosti koja se oko nas događa. Mi
smo uronjeni u ovaj svijet, sve nas do-
diruje i vjerujem da svaki umjetnik ima
svojevrsna ticala, kao kukac. Ono što
nije perceptivno očima ili ušima, ono
što postoji na afektivnoj razini ili na ra-
zini najfinijih vibracija, to mora umjet-
nik osjetiti. To su ta ticala koja bi svaki
umjetnik trebao razviti, to sedmo čulo,
osmo... ta unutarnja potreba za rafinira-
nošću, za finoćom, za finim izričajem i
sposobnost da se to nešto uobliči. Eto,
ja sam tako učio kod pokojnog akade-
mika Marka Ruždjaka. Kompozicija je
kod njega bila multidisciplinarni studij.
Čudna prispodoba
Koje su početne ideje kod vas, kako do-
lazi do početne zamisli skladbe? Mo-
žemo uzeti primjer nagrađene skladbe
Mjesec.
Mjesec, skladba koju sam napisao za
veliki orkestar, zapravo je jedna čudna
prispodoba. U svojoj mašti sam se po-
stavio u ulogu Mjeseca i zamislio kako
Mjesec vidi nas i koji je to pogled odoz-
go na Zemlju, što se vidi, sve ono što
nas opterećuje, naše probleme, me-
đusobne svađe, ljubomore, zavisti, a s
druge strane, zaljubljenost, ljubav, sre-
ću… Postavio sam si pitanje kako se
sve to vidi iz velike udaljenosti i je li to
sve zajedno uopće važno. Što na kra-
ju svega ostaje?! Taj pogled je nastao iz
potrebe za distancom od svega što se
događalo u mojem životu, oko mene, u
mojoj državi, u svijetu, jer nas nažalost
bombardira previše toga lošega. S dru-
ge strane, to sjenčanje u skladbi Mje-
sec, s pomalo zamagljenim harmonija-
ma i orkestracijom, pa izleti nešto jako
svijetlo, to dodirivanje najviših i najnižih
amplituda, od krajnje transparentno-
sti do krajnje zamućenosti, to je mijena
Mjeseca, tj. mijena samog subjekta koji
sam bio ja. Taj mir i nemir, prisutnost i
odsutnost, to je Mjesec, a svi oni po-
gledi dolje, tj. epizode, to je ono što se
događa nama u našim životima, kako
dobre stvari, tako nažalost i loše.
Konac djelo krasi
Mjesec ima nadahnuća u nekoj izvan-
glazbenoj sferi. Možda nije uvijek tako
u vašem radu. No ta je skladba bila izra-
van povod da dobijete narudžbu za otvo-
renje 40. Osorskih glazbenih večeri i na-
pišete Koncert za klavir i orkestar, što je,
nakon koncerata za orgulje i za trom-
bon, vaš treći solistički koncert. Kako
je nastajala skladba i kako biste opisali
rezultat?
Ante Knešaurek
Moji prijatelji znaju da sam oduvijek htio
napisati klavirski koncert. Ta ideja je po-
stojala odavno. Ali kad sam otvorio ski-
ce od prije deset–petnaest godina, ni-
sam bio zadovoljan i jednostavno sam
počeo pisati ispočetka. Počeo sam
trećim stavkom. Držao sam se done-
kle klasične forme; prvi je bio sonatni
oblik, drugi spori stavak, a treći rondo,
doduše vrlo proširenog shvaćanja. Bilo
mi je lakše početi od kraja, jer sam mi-
slio da treći stavak mora biti virtuozan,
dojmljiv... da se ipak držimo one sta-
re — »konac djelo krasi«. Drugi stavak
mi je zadavao poprilične muke, jer sam
htio da bude izrazito nježan, a opet ne
sladunjav. Taj stavak prolazi kroz flu-
id sjećanja, kao kakav kriptomnezijski
prostor gdje sam orkestar odteretio
i od puhača i od udaraljki te je ostao
samo divizirani gudački korpus, klavir i
harfa, dakle, jedan vrlo nježan glazbe-
ni aparat. I prvi stavak, sonatni stavak...
odavno me vuče taj zvuk, ta simbioza
klavira i orkestra. Dugo sam se mučio
B
itno je da skladatelj
bude onaj koji stalno
propitkuje, promišlja i
provocira svojim djelom i
da pritom gradi društvo.
s idejama, narudžba je stigla u siječnju,
a koncert je trebao biti gotov u lipnju.
Dio vremena prošao je samo u razmi-
šljanju, skupljao sam i procesirao ideje,
i onda je krenulo, išlo je od ruke, glatko.
Naravno da sam si postavljao sto pita-
nja, ali je na kraju nekako ispalo tako
da sam zaista bio zadovoljan. Poseb-
no bih istaknuo taj drugi stavak, koji mi
je zadavao najviše glavobolje, jer sam
ga htio provesti kroz svoja sjećanja,
kao nešto nježno, odterećeno. A što se
tiče same izvedbe, prezadovoljan sam
kako je to izveo Filip Fak, moj dragi pri-
jatelj i vrhunski pijanist. Maestro Alek-
sandar Marković sve je odlično pripre-
mio zajedno sa Simfonijskim orkestrom
HRT–a.
Referentna točka
Imate li neke uzore u literaturi klavir-
skog koncerta? To je vrsta koja svakako
pripada vrhuncu stvaralaštva mnogih
velikih skladatelja.
Imam nekoliko klavirskih koncerata koji
su mi jako dragi.... To su 3., 4. i 5. Beet-
hovenov, svakako Chopinov Koncert u
e–molu, naravno Ravelov u G–duru, pa
Ligetijev Koncert za klavir i orkestar... i
recimo da me taj zvuk oduvijek fascini-
rao, kako su ta četvorica–petorica ge-
nijalnih skladatelja uobličili konverzaci-
ju klavira i orkestra koja se ne nadjača-
va, ne nadmeće, a s druge strane, ipak
jest ono što koncert znači concerta-
re, tj. određeno nadmetanje i beskraj-
ni dijalog solističkog instrumenta i or-
kestra. Međutim, ono što je tu preva-
gnulo bila je glazba Oliviera Messiaena,
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
M
koji u svojim djelima često daje klaviru
posebnu ulogu, ali klavir nije zastupljen
islim da u Hrvatskoj
kao solistički instrument. Njegove su mi
skladbe bile neka vrsta referentne toč-
još ima prostora da
ke pri pisanju klavirskog koncerta. se svatko izrazi na svoj
Ništa bez forme način a da to nema za
posljedicu marginalizaciju
Nije li cilj svakog skladatelja da prona-
ili diskvalifikaciju
đe svojevrsni recept kako bi skladba
postala repertoarna, pogotovo u suvre-
određenog skladatelja.
menoj skladbi, gdje je to posebno teš-
ko izvesti.
Mislim da nijedan skladatelj ne piše
samo za sebe i svoje ukućane. Vjeru-
jem da je svako djelo vrijedno očiju i
ušiju publike. Moramo samo znati za
koju publiku pišemo. Kao što sam re-
kao na početku razgovora, ne pišem
za diskoteke gdje se pušta turbo–folk,
nego mislim na publiku od koje se oče-
kuje da već ima nekog glazbenog, slu-
šačkog iskustva. Pa u krajnjem slučaju i
ako nema, da pristupa umjetnosti i dje-
lu s poštovanjem, s angažmanom, da
ne omalovažava umjetnika kao što je to
nažalost često slučaj. A kako skladba
U opusu imate već niz komornih skladbi,
postaje repertoarna? Pa mislim da tu
nema nekog najsretnijeg recepta. Ja se nekoliko gudačkih kvarteta i nekoliko
držim recepta Thomasa Manna: »For- koncerata. Kakvi su vam planovi u sko-
mlose Kunst ist keine Kunst!« (umjet- roj budućnosti?
nost bez forme nije umjetnost). Mislim
Sad bih se zapravo želio malo odmoriti
da je forma ključna da drži sadržaj koji
i od koncerata i od skladanja. Želim pri-
mora biti u njoj. Hoće li taj sadržaj biti
je svega pročitati nekoliko knjiga. A na-
pitak ili neće, hoće li nekad biti opor ili
kon toga bih pisao za zbor. Samo mo-
možda vrlo provokativan, to je predmet
ram naći dobru poeziju. Bila bi svakako
osobnog estetskog pitanja. Ali svaki
ljubavna.
sadržaj koji je u dobroj formi i ako na
bilo koji način provocira, mislim da je to
dobro djelo.
25
 Praizvedba skladbe Rodinova meditacija Olje Jelaske na
otvorenju Rodinovih izložbi u Zagrebu i Splitu
Spoj glazbe i kiparstva,
vremenske i prostorne
umjetnosti
Splitska skladateljica već je skladala glazbu za doživljaj kipa
Djevojke s violončelom Ivana Meštrovića
N Z
Piše: Jana Haluza dinova meditacija tek djelomično praizveli
klarinetist Domagoj Pavlović, marimbistica
Ivana Bilić i pijanistica Mia Elezović (samo
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
akon što je prije prvi stavak), dok je cjelovita prai-
dvije godine zvedba dvostavačne sklad-
napisala be uslijedila tri dana posli-
skladbu je u Meštrovićevoj ga-
M e - leriji u Splitu. Ondje je
štro- bila i izložena Rodi-
vićev san koju su pri- nova skulptura Me-
godom dolaska kipa ditacija ili unutarnji
Djevojka s violončelom glas koja je Jelaski
Ivana Meštrovića iz poslužila kao na-
SAD–a u Zagreb u dahnuće u stvara-
Atelijeru Meštrović na nju glazbenog dje-
Gornjem gradu prai- la. Prema riječima
zvele flautistica Tama- same skladateljice,
ra Coha Mandić (na u razgovoru s ured-
bas–flauti!) i pijanistica nicom Ivom Lovrec
Mia Elezović, Olja Jelaska Štefanović u emisi-
primila je i novu narudžbu
sličnog karaktera. Tim je dje-
Rodinova Meditacija ji Putovi hrvatske glaz-
be na Trećem programu
lom, između ostaloga, sklada-
teljica zaslužila i prestižnu godišnju
Hrvatskoga radija, ona je
najprije detaljno analizirala Rodi-
Nagradu Vladimir Nazor koju dodjeljuje novu skulpturu, to zgrčeno žensko tijelo
Ministarstvo kulture RH. Idejni inicijator no- kao odraz najdubljeg meditativnog stanja,
vog ciklusa Jelaskinih skladbi donedavni je što je usmjerilo njezin put u skladanju. Bio
ravnatelj muzejâ Ivana Meštrovića, splitski je pravi izazov taj kamen, tvrd i nepomičan,
povjesničar umjetnosti Andro Krstulović bez ikakve kategorije vremena, pretočiti u
Opara, koji je od iste umjetnice naručio i glazbu u kojoj je vrijeme sve, no pronašla
je poveznice između pojedinih istoznačnih
parametara dvaju vidova umjetnosti, te na
probama na licu mjesta pomno prekrajala
partituru dok sve nije »sjelo na svoje«.
Kiparsko–glazbeni ciklus
Iskoristila je svoje iskustvo oglazbljivanja
Meštrovićeva kipa prije dvije godine pa
je izravno povezala svoje dvije »kiparske«
skladbe istim, tek pomalo variranim moti-
vima. Jelaskinina je zamisao da oba djela
skoro poveže u multimedijskom projektu,
u kojemu bi se izvedbe upotpunile fotogra-
fijama djela i kipara koji su se međusobno
Klarinetist Domagoj Pavlović, pijanistica Mia Elezović i poznavali. Uz to predlaže da se uz vizualni i
marimbistica Ivana Bilić na praizvedbi akustički doživljaj uključi i onaj dramaturški,
uz glumca koji bi čitao ulomke iz Rodinovih
skladbu za otvorenje izložbi djela slavnog i Meštrovićevih pisama u kojima se iskazu-
francuskog kipara Augustea Rodina u je njihovo prijateljstvo i duboko poštovanje.
Zagrebu i Splitu, a one su ove godine bile Zanimljivo je da je u jednom od svojih pisa-
dijelom festivala francuske umjetnosti u Hr- ma Meštroviću Rodin izrazio želju da upra-
vatskoj Rendez–vous. vo svoju Meditaciju ili unutarnji glas daruje
mlađem kolegi. Nadamo se da će se skla-
Praizvedba polovice i cjeline dateljici ta želja uskoro ispuniti i da će ova
glazba bezvremenske dimenzije, dopadlji-
vih kolorističkih ploha s ugodnim trepere-
Najprije su 5. svibnja 2015. u zagrebačkom
Umjetničkom paviljonu na otvorenju Rodi- njima, arpeggima i trilerima zaživjeti u redo-
nove izložbe Jelaskino najnovije djelo Ro- vitoj komornoglazbenoj praksi.
26
Komorni festival Zagrebačkih solista, druga
v e č e r, 9. r u j n a 2 015 . u P a l a č i D v e r c e u Z a g r e b u
Anima Sospesa
Dubravka Palanovića
Djelo je uz ansambl praizveo nositelj posvete,
saksofonist Nikola Fabijanić, s kojim Solisti uskoro
objavljuju novi CD s djelima hrvatskih skladatelja
Piše: Martina Bratić
agrebački solisti
protekle su jeseni
oživjeli jedan od
svojih prepoznat-
ljivih koncertnih
projekata koje su
već godinama poklanjali domaćoj
publici. Ove su godine dva od tri
koncerta svojega Komornog fe-
stivala održali u Palači Dverce, a
drugu su večer, 9. rujna, posvetili
suradnji sa saksofonistom Niko-
lom Fabijanićem. Taj dugovječni
zagrebački ansambl uz Nikolu
Fabijanića kao solista upravo pri-
prema novi nosač zvuka s djelima
hrvatskih skladatelja, što je i bio
jedan od povoda da zagrebačkoj
publici u prostoru znamenite pala-
če predstave dio projekta, uz jed-
nu domaću praizvedbu.
Tri glazbene misli
Koncert je otvorila upravo prai-
zvedba skladbe Anima Sospesa,
za saksofon i gudače Dubravka
Palanovića; djelo trostavačne for-
me, čija je struktura i sadržajno
naznačila tri različite glazbene mi-
sli. Prva od njih ujedinila je izmjene
virtuoznih solističkih dijelova sa za-
igranom orkestralnom pratnjom,
gdje su nastup Nikole Fabijanića
obilježile uvjerljivost i spremnost,
a sneni je Andante u prednji plan
Zagrebački solisti i saksofonist Krešimir Fabijanić u Palači Dverce praizvode
Palanovićevu Animu Sospesu
iznio elegične gudače i nokturalni
ugođaj. Takva je atmosfera, zdru-
žena s dionicama saksofona, kroz
iznimnu gustoću zvuka postizala
gotovo respighijevsku zvučnu ra-
skoš. Treći stavak, Vivo, pokazao
je svu Palanovićevu skladateljsku
lakoću i sklonost jazz igrarijama, u
kojima su neuobičajeni odnosi teš-
kih i lakih doba bili velik, ali izvediv
zadatak i za Fabijanića i za Zagre-
bačke soliste.
Robusni fortissimo
Druga točka večeri bio je Kon-
cert za alt–saksofon i gudače
u Es–duru, puhačka uspješni-
ca Aleksandra Glazunova, čija
je izvedba otkrila katkad robu-
stan fortissimo Nikole Fabijani-
ća, ali istovremeno i magičnu
kreativnost u solističkoj kaden-
ci. Završni Fugato možda je naj-
glasnije posvjedočio da su kre-
ativne struje tih dvaju izvođač-
kih tijela te večeri bile sasvim
kompatibilne.
Nastup je zaključila Čajkovskijeva
Serenada za gudače u C–duru,
rapsodični glazbeni rog izobilja ši-
rokih i snažnih kontura. Takav je iz-
bor za kraj Zagrebačkim solistima
ponovno poslužio za potvrdu sna-
ge i sugestivnosti, koje su, u njiho-
vu slučaju, ponekad u stanju nadi-
ći gabarite i zakonitosti komorno-
ga zvuka.
Martina Bratić
P r a i z v e d b a n o v e s k l a d b e Ke p l e r – 4 5 2 b S a n j e D r a k u l i ć o t v o r i l a o b l j e t n i č k u 14 5 . s e z o n u Z a g r e b a č k e f i l h a r m o n i j e
Novi, zagonetni svijet
Velika dvorana Lisinski, petak, 25. rujna 2015. pod ravnanjem našeg trenutačno u svijetu najtraženijeg dirigenta
Ivana Repušića
Z
Piše: Đurđa Otržan
agrebačka filhar-
monija otvorila je
svoju novu se-
zonu, obljetničku
145., koncertom
iz Crvenog ciklu-
sa u petak, 25. rujna 2015. pod
ravnanjem Ivana Repušića. Za
prve zvukove nove sezone oda-
brala je praizvedbu naručene
skladbe renomiranoj skladateljici
Sanji Drakulić. Ona je pak, po-
taknuta jednim astronomskim
otkrićem, skladala koncertantnu
skladbu koju je naslovila prema
nazivu novog, nama tek otkrive-
nog planeta, Kepler–452b. Tako
smo imali priliku nakon duljeg
vremena čuti jedno njezino novo
djelo skladano za veliki orkestar.
Ono je posvećeno Zagrebačkoj
filharmoniji koja je praizvela djelo,
opravdavajući ugled vrsnog veli-
kog orkestra.
Nadahnuće u
zvijezdama
Tradicija skladanja na inspiracije
iz dalekih zvjezdanih prostransta-
va počela je blistavo u razdoblju
moderne Skrjabinovim velikim or-
kestralnim mitskim slikama Pro-
meteja i tehnološkog iznašašća
svjetlosnih orgulja. Zodijak je s
dvanaest znakova nadahnuo Ar-
Skladateljica Sanja Drakulić, Zagrebačka filharmonija i dirigent Ivan Repušić
nolda Schönberga da prilagodi
glazbeni jezik tom izvanplanetar-
nom fenomenu. Novi planet Ke-
pler–452b je izvan našeg zvjez-
danog sustava i ima sve uvjete
za onakav život kakav je čovje-
čanstvo razvilo na ovom našem
planetu Zemlji. Ima li ga ili nema,
ostaje do daljnjega nepoznato,
ali sama mogućnost života na-
dahnula je Sanju Drakulić da, eto,
na prvu vijest (otkriven je u srpnju
ove godine) sa Zemlje pošalje pri-
mjerenu poruku tom udaljenom
pandanu našega svijeta, putem
zvuka i glazbenih suzvučja. Ci-
jelo stoljeće nakon Skrjabina koji
je ipak u svojem Prometeju bio
okrenut helenskoj mitskoj proš-
losti, Sanja Drakulić piše skladbu
okrenutu budućnosti, uzimajući u
obzir naša iskustva filma, vizual-
nih i masovnih medija, jer takvo
nadahnuće govori i drugačijim
zvukovnim jezikom.
Kinematički efekt
Na prvi pogled, na prvo sluša-
nje, Kepler je obasjan jakim ton-
skim kontrastima boja, difuzije or-
kestralnih dionica. Uočava se tro-
dijelna razdioba skladbe, a unutar
nje izrazita samostalnost pojedi-
nih dionica koje zajedno čine sna-
žan kinematički efekt oslikavanja
nečeg još neviđenog i nepozna-
tog. To se postiže kvalitetom zvu-
ka, kombiniranjem sviračkih teh-
nika, također prema načelu kon-
trasta, ali i nekom zrelom smje-
lošću da se svakoj dionici podari
poseban, samostalan život. Go-
tovo kao da se tvar iz koje je in-
strument neke dionice napravljen
(mjed, drvo, koža) javlja kao izvor
samosvojnog života, poput ra-
znolikih nakupina tvari u svemiru,
bile to maglice ili planeti. No to ne
narušava karakter skladbe, kohe-
rentne i bez te programnosti, koja
je zadana ali nije uvjetovana kao
kod programskih romantičarskih
skladbi. Kepler–452b zanimljiv je
upravo po tome što izostaje —
sam program. Tek se osjeća su-
život tvari u kozmosu, a taj je ap-
straktno nepredvidiv, pa svakim
novim taktom skladba budi sve
veće zanimanje svojom svježi-
nom koja se u nadareno rastu-
ćem spektru širi dok potpuno
ne zauzme prostor našeg zvuč-
nog svijeta, ostavljajući za sobom
rep poput kometa koji je, prošavši
mimo nas, ostavio trag u uzduhu,
novih, još neviđenih kombinacija.
Potezi zvučnog kista
S dijelovima vrlo uspjelih kontra-
punktiranih boja limenih puhača,
klavira i cjelokupne gudačke linije,
Sanja Drakulić oslonila se manje
na strukturalni dijalog, a više na
povjerenje u samu bit orkestral-
nih boja u dionicama, na njihove
specifične mogućnosti. To nije ki-
nematična popratna glazba u do-
slovnom smislu, to je slikanje zvu-
kovnim bojama koje priča neku
novu priču, in campo aperto,
otvoreno za različite razine zvu-
čanja i njihovo uspoređivanje, s
vlastitim efektnim vrhuncima i sa
smislenom dorađenošću onoga
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
što klasično zovemo glazbenom
rečenicom. Potezi zvučnog kista
potiču našu imaginaciju da zami-
šljamo nešto što nikada nismo vi-
djeli ili čuli, ali tako da to ne vrijeđa
našu ukotvljenost u poznati zvu-
kovni, zemaljski, svijet.
Sanja Drakulić zna kako izbjeći
pompoznost koju takva tema i na-
dahnuće može tradicionalno pri-
zvati. Potvrda toga mogla se čuti
Sanja Drakulić uoči koncerta svoju je
netom nakon praizvedbe, kad je novu skladbu predstavila u razgovoru s
orkestar zasvirao uvod Koncerta Branimirom Pofukom
S
za violončelo i orkestar Antonína
anja Drakulić
Dvořáka (solist Rus Alexander
Rudin), koji je odmah prizvao u
pamćenje apoteozu oduševlje-
nja koja se čuje iz fraza limenih nakon otkrića
puhača u Dvořákovoj simfoniji Iz
Novoga svijeta. Kepler–452b Sa- novog planeta ovoga
nje Drakulić tek iskušava svoje
postojanje, ono nije tu da se gro- srpnja požurila
se putem zvuka i
moglasno objavljuje starom svije-
tu, pa u tom razmjeru Dvořákove
glazbenih suzvučja
skladbe i njegove programnosti
i zagonetke tek mogućeg, no-
poslati tom udaljenom
vog života planeta Kepler–452b,
skladba Sanje Drakulić našla je
pandanu našega
najbolje mjesto na koncertnom
rasporedu otvorenja nove sezone
svijeta primjerenu
Zagrebačke filharmonije.
poruku sa Zemlje
Igor Šoban
27
 D vo r a n a M u z e j a M i m a r a , 10. r u j n a 2 015. , sve č a n i ko n c e r t z a 9 0. r o đe n d a n M i r o s l ava M i l e t i ć a

Program koncerta

Mudrost
U
Piše: Erika Krpan na Gorana Kovačića u kojima još nema Tri kajkavske, za srednji glas i klavir (1956.)
gotovo lapidarne duhovitosti koju će Beli most
pokazati, primjerice, u Folklornim ka- Mali pot
četvrtak, 10. rujna, sacijama, a osobito u Sonatini za vio- Vesela cerkva
u dvorani Muzeja linu i gitaru iz 1981. godine. S obzirom Tihana Herceg, mezzosopran

zrelih
Mimara svečanim na razvoj, očit je put prema nekoj vrsti Lana Bradić, klavir
je koncertom Hr- postupno svladavane lakoće, goto-
vatsko društvo vo zaigranosti izabranim moti- Sonatina za violinu i gitaru (1981.)
skladatelja vičkim materijalom. Allegro
obilježilo 90. rođendan svojega Andante
uvaženog člana, skladatelja Tradicijska Allegro

godina
Miroslava Miletića, rođenog baština Tonko Ninić, violina
22. kolovoza 1925. godine. Darko Petrinjak, gitara
A taj je materijal ne-
Miletićevu su slavlju umjet-
rijetko biran iz fun- Hommage à Ferdo Livadić — Notturno
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

nički vrijedan prilog tom
dusa tradicijske (1922.), za klavir i gudače (2006.)
prigodom dali tumači nje-
baštine. Miletić se Lana Bradić, klavir
gove glazbe. Redom na-
ne odlučuje za fol- Zagrebački solisti
stupanja bili su to ugled-
klorne predloške iz
Na koncertu su nastupili mezzosopranistica Tihana ni glazbenici: mezzoso-
neke vrste aprior- Folklorne kasacije za gudački orkestar
Herceg, pijanistica Lana Bradić, violinist Tonko Ninić, pranistica Tihana Herceg,
nog uvjerenja. On ih (1967.)
pijanistica Lana Bradić, vi-
gitarist Darko Petrinjak, čembalistica Višnja Mažuran, bira jer mu se sviđa- Allegro / Scherzo / Andante
olinist Tonko Ninić, gitarist
klarinetist Bruno Philipp i ansambl Zagrebačkih solista Darko Petrinjak, čemba-
ju, osobito se to od- tranquillo / Presto
nosi na međimurski Zagrebački solisti
listica Višnja Mažuran, kla- Violinist Tonko Ninić i gitarist Darko Petrinjak prisjetili
folklorni idiom, jamač- ***
rinetist Bruno Philipp i an- su se godina zajedničkog nastupanja
no zbog sjetne pjevno-
sambl Zagrebačkih solista.

M
sti i zanimljivih interval- Koncert za čembalo i gudače (1992.)

iletićeva je glazba
skih odnosa, koje nala- Višnja Mažuran, čembalo
Privatna stvar Mezzosopranistica zi podobnima za obrad- Zagrebački solisti
Tihana Herceg
rado svirana
bu, za — kako netko reče
U nedavnom razgovoru sklada- otvorila je svečarsku — preslagivanje. Umijeće Glas iz Dubrovnika, stavak za klarinet i gu-
telj Miroslav Miletić kazao mi je večer Miletićevim
da je skladanje njegova privat- Trima kajkavskima
uz Lanu Bradić
kojim on preslaguje mo-
tivičku građu dovodi ga i — svečani je koncert dače (1991.)
Bruno Philipp, klarinet
to potvrdio završnim
na stvar. Prevedeno na neku so- do duhovitih rješenja koja Zagrebački solisti
fisticiraniju razinu, moglo bi se stvaraju živost ne samo u
skandiranim pljeskom —
reći da je riječ o duhovnoj potrebi glaz- protoku unutar stavka, nego i u sklad-
benika kojemu je glazba jezik sporazu- noj podjednako zvukovnoj kao i for-

mijevanja, jezik kojim ozvučuje sadržaj malnoj uravnoteženosti odnosa izme-
svojega unutarnjeg nevidljivog svijeta, đu stavaka. Dobar je primjer upravo
bez obzira na okolnosti koje ga okružu- Sonatina za violinu i gitaru.
ju i s kojima živi svakodnevicu.
Što je iznjedrio taj »privatni« pogled na
glazbenu tvorbu? Riječ je o brojčano
velikom opusu, velikim dijelom komor-
nog karaktera, iako je skladatelj zahva-
tio u sve forme, od minijature do opere.
U brojnosti komornih skladbi nema taj-
ne, jer je riječ o zahtjevima glazbenika
koji neprestance pristižu. Miletićeva je
glazba rado svirana i — svečani je kon-
cert to potvrdio završnim skandiranim
pljeskom — rado slušana.
Neopterećeno stvaranje
Važno je, međutim, uočiti određenu ne-
opterećenost kojom Miletić stvara dje-
lo. On piše glazbu onako kako osjeća.
U tome nema zacrtanog plana koji bi
trasirao ostvarenje kakve apriorne ide-
je, nema –izama i kretanja po struktura-
ma oko i unutar kojih ima ili nema glaz-
be. Miletić ostaje izvan dosega takvih
rasprava, njegov je slog čitak, oblik ras-
poznatljiv, ali nerijetko spretno građen
iz ulančavanja motivičkih elemenata.
Na koncertu predložena djela na sta-
novit način opisuju skladateljev razvoj-
ni lûk, od ranih pjesama na stihove Iva-
Slavljeniku je u ime Hrvatskog društva skladatelja rođendan čestitao njegov predsjednik Zoran Juranić
28
rado slušana.
Miletić čestita koncertnom majstoru Zagrebačkih solista na uspješnoj
izvedbi svojih djela
»Čovjek kao faraon«
I baš kad bi čovjek pomislio kako i Kon-
cert za čembalo i gudače u osnovi po-
kazuje istu sklonost prema skladnoj igri
s motivičkom građom, uslijedit će za-
vršno djelo svečanog koncerta, Glas iz
Dubrovnika, stavak za klarinet i guda-
če, koji će ne samo podsjetiti na dra-
matični povod za nastanak toga djela,
nego će — vratimo se na početak ovo-
ga malog zapisa — posvjedočiti sup-
tilne veze autorova nevidljivog emoci-
onalnog svijeta i njegova umjetničkog
iskaza.
»Važno je da iza vas ostane barem ne-
što. Svaki čovjek je faraon koji si gradi
svoju piramidu. Naša su djela produže-
tak našega života, ali na drugi način«,
kazao je Miroslav Miletić u jednom raz-
govoru (Emil Čić: Naša su djela produ-
žetak našeg života, Hrvatsko slovo, 7.
travnja 2000.). Program njegova slav-
ljeničkog koncerta pokazao je da je
njegova piramida gotovo do vrha ispu-
njena glazbom, pa u konačnici pitanje
»privatne stvari« ostaje tek dosjetkom
za one koji će jednom pomno i s pošto-
vanjem posvetiti pozornost tom opusu.
29
 Yo u n g m a s t e r s F e s t i v a l n a 5 . M e đ u n a r o d n o j l j e t n o j š k o l i m l a d i h g l a z b e n i k a , S a m o b o r, 2 2 . — 31. k o l o v o z a 2 015 . Za nakladnika CPO Biseri za bis u b–molu. Kao Dorinu najvažniju gla- skladbe integrirati u redovite koncertne
sovirsku skladbu, Nataša Veljković isti- programe s djelima drugih skladatelja.
Ideja za snimanje kompletnog solo Veliku pomoć Nataša Veljković pronaš- če jednostavačnu Sonatu u As–duru, »Glazba Dore Pejačević«, zaključuje

Kozmopolitska sudbina skladbi

opusa za klavir Dore Pejačević pote- la je u knjigama dr. Koraljke Kos, a isti- op. 57, a skladateljičina Nokturna opi- Nataša, »samostalna je, sa specifičnim
kla je od njemačke kuće CPO (Classic če i suradnju s Davorom Merkašem iz suje kao »prave dragulje nježnih boja, harmonijama i specifičnim nabojem
Produktion Osnabrück) za koju je Na- Muzičkog informativnog centra koji joj koje se oblikuju prema suncu«. Devet emocija, zbog čega zahtijeva bogatiju
taša Veljković već snimila kompletna je svojim znanjem o skladateljičinu živo- hirovitih valcera op. 28 za Natašu su upotrebu rubata. Možemo je usporedi-

Dore Pejačević
djela Elisabeth i Heinricha von Herzo- tu i radu prenio puno inspiracije za sni- »vrhunac salonskog rafiniteta i prozrač- ti s Gabrielom Fauréom, Aleksandrom
genberga te klavirske koncerte Franza manje kompaktnih ploča. Na njima je nosti, spojene s istančanim humorom Skrjabinom, Chopinovom poetikom
Ignaza von Beecke, Antonija Rossetti- posebno zanimljiv raspored za koji se koji povezuje valcer s mazurkom, ma- ili sa Scarlattijevom finoćom — ipak,
ja i François–Adriena Boieldieua. »CPO Nataša odlučila stavljajući dječje sklad- zurku s virtuoznim razloženim akordi- zbog svojstvenog glazbenog jezika
već poznaje moj glazbeni ukus i moje be pred kraj: »Time sam željela da po- ma pianissima, scarlattijevske lakoće. ona ima samostalno mjesto u povije-
Entuzijastični napori hrvatskih muzikologa u protekla tri desetljeća još su odavna urodili plodom, ali ove su godine zanimanje za djela ženskih autora pa je četak i kraj, te dvije karike lanca koje se Ti valceri su mi posebno prirasli srcu, sti glazbe.«
naročito vidljivi rezultati njihova rada odluka veoma lako pala. Djela Dore Pe- ponekad zovu život, prikažem u cijeloj možda baš zato što sam veliki ljubitelj
jačević bila su mi donekle poznata, po- njihovoj povezanosti i blizini.« Straussovih valcera i plesa općenito,
iz ljubavi. Odlebdjevši Pejačević povezala su tri naizgled nes- te hrvatske skladateljice snimljenom na gotovo ona za glas i klavir. Kao i uvijek, kao fundamenta  pokreta u glazbi.«
u taj najnevidljiviji svi- pojiva koncerta. dva kompaktna diska. kako bih bolje upoznala klavirska dje- Od niza skladbi pijanistica ističe koma-
jet najosobnije unu- la, počela sam slušati njezine komor- de za solo klavir op. 54 Humoreska i
Uz obilati rubato
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

tarnjosti, tek tada po- Nataša Veljković sa zadovoljstvom je Caprice, koji su za pijanisticu »možda
Tko izvodi Dorina djela? prihvatila ulogu promicateljice i glasni- ne skladbe, to je put kojim uvijek kre-
stajem posvema svo- nem. Slušajući druga djela, približavam najdraži biseri za bis, podsmijeh nad
ce djela Dore Pejačević. Kozmopolitski svim nedaćama životne pozornice, ali Iako je diskografsko izdanje najavljeno
je Ja, i to Ja, koje se Ovogodišnji je Youngmasters Festival se onima koje trebam izvoditi. Indirek- tek za prosinac 2015., Nataša Veljko-
tada u toj nebeski da- duh i predanost glazbi još u ranoj život- s aristokratskom uzdržanošću i perla-
koncepcijski bio podijeljen na cikluse, tni putovi u glazbi dovode ponekad do vić već je u studenome prošle go-
lekoj skrovitosti osje- noj dobi svakako su poveznica sklada- stom transparentnošću mini pasaža«.
od majstorskih do koncerata polazni- izravnijeg kontakta sa samom sklad- dine počela s promocijom projekta,
ća previše ispunjeno teljice i pijanistice. Natašina dječja zna- Intimnost je jedna od najizraženijih ka-
ka. Zanimljivo je bilo primijetiti da su bom. Slušajući njezin Gudački kvartet koncertom u Beču, održanim u
sobom samim, traži tiželja za klavirom prerasla je u profesi- rakteristika glazbenog jezika Dore Pe-
djela Dore Pejačević prigrlili i gitaristi, u C–duru, op. 58  saznala sam mnogo sklopu Festivala hrvatske glaz-
izraz, traži odtereće- ju i način života. Nakon što je u Beo- jačević pa tako pijanistica autoričinu is-
iako skladateljica nikada nije pisala za više o njezinim klavirskim sonatama.« be. Pijanistica planira nastaviti
nje od toga visokog gradu učila svirati u klasi prof. Alba Val- povijest prepoznaje u 2. stavku Sonate
taj instrument. Tako je u sklopu ciklu- s izvedbama djela Dore Pe-
duševnog pritiska, dme, sa samo četrnaest godina odlazi
sa koncerata polaznika Marta Faullend jačević, ali želja joj je njezine
koji je sam po sebi na Muzičku akademiju u Beč, gdje da-
Heferer na gitari izvela Ljubicu iz ciklu-
neka vrsta oduševlje- nas predaje. Zavirivši u fragment Dori-
sa Život cvijeća, op. 19 u obradi Xheve-
nja — i to se oslobo- ne osobnosti i duše kroz ulomke njezi-
deta Sahatxhija. Nadalje, činjenica da
đenje ostvaruje kada nih pisama, Nataša Veljković čini se još
je Dora Pejačević jedini hrvatski i jedi-
nastaje skladba!« Na- prikladnijim izborom. Svatko tko je ma-
ni ženski autor prisutan na repertoa-
čin na koji Dora Pe- kar i nakratko razgovarao s Natašom i
ru koncerata majstorskog ciklusa, in-
jačević opisuje svoj slušao je kako svira, zna da je ona oso-
trigira i dodatno ističe njezinu važnost.
skladateljski proces ba koja s velikim emocijama živi i osje-
Mlada gitaristica Marta Faullend Heferer izvela je Ljubicu iz Mlada violinistica Dunja Bontek u pro-
odmah nam otkriva ća glazbu te joj se posvećuje s gorlji-
klavirskog ciklusa Život cvijeća Dore Pejačević gram svojeg koncerta uvrstila je Mini-
vom strašću, bez obzira na to izvodi li je

G
njezinu romantičar- jature za violinu i glasovir te je u Samo-
sku osobnost. To je ili predaje. Pijanistica svojim studentima
Piše: Karmen Širović borskom muzeju 24. kolovoza, uz kla-
fragment iz njezina pisma Rosi Lumbe– već preporučuje skladbe Dore Pejače-
virsku pratnju Jasminke Bontek izvela
Mladota, sestri njezina budućeg supru- vić, a u planu joj je na Muzičkoj akade-
Canzonettu, op. 8 i Romanzu, op. 22.
ga, preuzet iz monografije autorice Ko- miji u Beču predstaviti i njezina klavir-
Drugi majstorski koncert održali su vi-
lazbeno sjeme po- raljke Kos. Upravo je akademkinja Kos ska djela nepoznata austrijskoj publi-
olončelist Tobias Stosiek i pijanistica
etične skladateljice jedna od onih muzikologa koji su svojim ci. Zanimljivo je, ističe Nataša, da se na
Nataša Veljković, koja je u Galeriji Prica
Dore Pejačević koje radom i trudom spasili djela Dore Peja- istoj instituciji počeo održavati ciklus u
26. kolovoza izvela Nokturno 1 i 2, op.
su prije tri desetljeća čević od zaborava te vratili njezinu glaz- kojem studenti komorne glazbe izvode
50 te Sonatu u As–duru, op. 57. Posve-
pojedini muzikolozi bu među publiku. Naime, skladbe Dore djela te hrvatske skladateljice neovisno
ćenost pijanistice skladbama Dore Pe-
entuzijastično počeli Pejačević još su za njezina života zaži- o njezinu projektu, što je pijanisticu po-
jačević ni najmanje ne iznenađuje, jer
raspršivati po Hrvatskoj i svijetu, još je vjele na europskoj glazbenoj sceni, a sebno obradovalo.
ćemo zahvaljujući Nataši ubrzo moći
odavno urodilo plodom, a ove su godi- tome je svakako pridonio i njezin bora-
uživati u cjelovitom opusu za klavir solo
ne naročito vidljivi rezultati njihova rada. vak u Münchenu i Dresde-
Iako su djela te hrvatske skladateljice nu, u koje je prije početka
već ušla u pore glazbenog obrazov- Prvog svjetskog rata otišla
nog sustava, njezina glazba danas je na privatno usavršavanje.
zastupljena na repertoaru glazbenika Prerana smrt u 37. godini na
različitih profila; širi se i diskografskom nekoliko je desetljeća utiša-
industrijom koja će ubrzo postati bo- la i njezinu glazbu, a nakon
gatija za dva kompaktna diska njezinih obilježavanja stote obljetni-
djela za solo glasovir, u izvedbi pijanisti- ce rođenja 1985. godine, s
ce Nataše Veljković. njezinih je partitura obrisana
prašina i Dorine su glazbe-
Oslobođenje u stvaranju ne misli ponovno odleprša-
le svijetom.
»Zapravo sam samo tjelesno ovdje, sve
što u sebi osjećam kao življenje i do- Svjedok toj pojavi, čija je
življavanje lebdi iznad prisutnoga i vid- spoznaja povod ovome
ljivoga i u nekoj dubokoj i lijepoj besko- članku, iskristalizirala se u
načnosti vidim u zrcalu svoga osjeća- vrijeme Youngmasters Fe-
nja pokretačke snage u liku ljubljenih stivala, koji se održao u Sa-
bića i tisuće sjećanja izranja poput vo- moboru od 22. do 31. kolo-
dencvjetova na glatkoj površini jeze- voza u sklopu 5. Međuna-
ra. U tu beskonačnost osjećaje slijede rodne ljetne škole mladih
i misli i ondje promišljam svoje najbo- glazbenika. U raznolikoj po-
lje, jer sve što je dobro i veliko izrasta nudi festivala skladbe Dore Nataša Veljković
Nataša Veljković i Tobias Stosiek
30 31
 Ko n c e r t o m r i j e č k i h s k l a d a t e l j a i s o l i s t a 2 5 . r u j n a 2 015 . p o č e o Fe s t i va l 13 0 ko j i m R i j e k a o b i l j e ž a v a 13 0. obrazovanje počeo u Rijeci, a nastavio
godišnjicu otvaranja HNK–a Ivana pl. Zajca u Zagrebu u klasi Martina Barića i Jo-

Koncert dostojan visokog

sipa Klime, potom na majstorskim te-
čajevima u Bernu i Ženevi. Laureat je
mnogih državnih i međunarodnih na-
tjecanja, a solističke koncerte priređuje

jubileja kazališta
u zemljama Europe, SAD–a, u Austra-
liji, Kanadi i Japanu. Mnogi su sklada-
telji svoja djela posvetili upravo Gora-
nu Končaru, a toj plejadi pripada i Jo-
sip Kaplan, koji je ovaj Koncert napisao
za Končara. Končar je »svoj« Koncert
izveo intonativno jasno, primjerenim le-
Okupivši vodeće riječke produktivne i reproduktivne glazbenike međunarodne reputacije, koncert je opravdao gato frazama, plemenitim guslačkim
tonom (svira na violini Giovanni Battista
stoljetnu kazališnu i glazbeno–obrazovnu tradiciju Rijeke

U
Guadagnini iz 1753.) te je ostvario neo-

O
klasičnu ljepotu izričaja, za što je nagra-
programu festivala koji Piše: Ramiro Palmić tivnih glazbenika, pod nazivom Riječki skladateljskim radom. Autor je većeg đen srdačnim pljeskom.
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

je trajao od 25. rujna
do 3. listopada održano je
više glazbenih i kulturnih
događanja u kojima su
sudjelovali ugledni gosti, naši
afirmirani glazbenici i mlade
nade riječke glazbene scene
Goran Filipec kao solist Orkestra riječke
Opere pod vodstvom Zorana Juranića
32
pćinsko kazalište ili
Teatro comunale u
Rijeci otvoreno je
1885. godine. Prije
sto trideset godina
za taj veliki čin inau-
guracije, pred mnoštvom uglednih go-
stiju, u Rijeci su prvi put izvedene scen-
ski bogato uređene talijanske opere,
Verdijeva Aida i Gioconda Amilcarea
Ponchiellija. Mnogobrojna publika toga
je dana, osim u opernoj glazbi, uživala
u impresivnom kazališnom zdanju, re-
mek–djelu ondašnje arhitekture, legen-
darnih autora Helmera i Fellnera, koje
danas nosi ime Ivana pl. Zajca.
Raznolik program
U povodu obilježavanja te velike obljet-
nice, u sklopu kulturnih događanja u
gradu na Rječini, pripremljen je razno-
vrstan program pod nazivom Festival
130. U programu festivala koji je tra-
jao od 25. rujna do 3. listopada održa-
no je više glazbenih i kulturnih doga-
đanja u kojima su sudjelovali naši afir-
mirani glazbenici i mlade nade riječke
glazbene scene. Održan je i poseban
program Vaše kazalište — Vama u ko-
jem su posjetitelji mogli upoznati djelat-
nost kazališta. Vrhunac Festivala 130
obilježio je završni gala–koncert Za sve
postoji prvi put na kojem su uz Simfo-
nijski orkestar riječke Opere nastupi-
li gostujući glazbenici iz Ljubljane, Za-
greba i Rijeke, kojima se pridružilo dva-
deset pet vrhunskih glazbenika Panon-
ske filharmonije iz Pečuha. Orkestrom
od stotinjak članova ravnao je glavni
gost–dirigent Ville Matvejeff iz HNK–a
Rijeka, a između ostalih, uz operne pr-
vake riječke i ljubljanske opere, Giorgia
Suriana i Vlatke Oršanić, kao poseban
gost nastupio je bas Carlo Colomba-
ra, jedan od najvećih opernih pjevača
današnjice, zvijezda njujorškog Metro-
politana, milanske Scale, Bečke držav-
ne opere i londonske Kraljevske opere
Covent Garden.
Festival 130 svečano je otvoren 25. ruj-
na u HNK–u Ivana pl. Zajca koncer-
tom riječkih reproduktivnih i produk-
skladatelji i solisti, o čemu više u ovom
prikazu. Predstavili su se umjetnici ra-
zličitih naraštaja koji su rođenjem ili ak-
tivnostima vezani za grad. Ono što se
moglo čuti na prvom koncertu obljet-
nice kazališta svjedoči o glazbenom
potencijalu respektabilnih mogućno-
sti koji se razvijaju zahvaljujući čvrstim
temeljima glazbenog obrazovanja u ri-
ječkoj Glazbenoj školi Ivana Matetića
Ronjgova.
Na samom početku čuli smo Fanta-
ziju za gudače Jurja Marka Žerovnika
(1993.), najmlađeg predstavnika riječkih
skladatelja, studenta Muzičke akade-
mije u Zagrebu u klasi prof. Frane Pa-
raća. Nastala prije dvije godine, Fanta-
zija se odlikuje ritmičkom pregnantno-
šću i znalačkim korištenjem izvođačkih
mogućnosti gudača. Djelo je prethod-
no doživjelo praizvedbu, a ova je riječ-
ka izvedba potvrdila njegovu vrijed-
nost. Uslijedila je 1. Rapsodija za violinu
i orkestar Bele Bartoka (1881.–1945.),
velikog mađarskog glazbenog revolu-
cionara, kojem u pogledu pristupa i ko-
rištenja glazbenog folklora pripada po-
sebno mjesto u mađarskoj i europskoj
glazbi 20. stoljeća. Rapsodija je pisana
u dvodijelnom obliku kontrastnih stava-
ka, protkana duhom mađarskog tradi-
cijskog glazbenog izraza i virtuoznim
tretiranjem violinske dionice u kojoj se
iskazao Krunoslav Marić.
...i izvođači
Marić se nakon završene glazbene
škole u Rijeci upisuje na Muzičku aka-
demiju u Zagrebu, gdje je 2007. godi-
ne diplomirao u klasi prof. Maje Deš-
palj Begović. Poseban senzibilitet Ma-
rić pokazuje za komornu glazbu, a već
je devet godina stalni član ansambla
Zagrebačkih solista. Kao solist u toj bli-
stavoj Bartokovoj partituri, violinist je si-
gurnošću nastupa, osobnim šarmom i
tehničkom pripremljenošću, uz vrlo do-
bru suradnju orkestra, plijenio pozor-
nost slušatelja.
Svestrani glazbenik Ivo Maček rođen
na Sušaku (1914.–2002.), cijenjen je
poglavito kao pijanist i pedagog. Me-
đutim, Maček se cijeloga života — in-
tezivnije u poznijim godinama — bavio
broja komornih djela, među kojima je i
Concertino za klavir i komorni orkestar
napisan 1991. godine, a praizveden
na posljednjem maestrovu solističkom
nastupu 1994. godine. Posebna od-
lika toga trostavačnog djela je osobit
glazbeni kolorit, finoća i svježina glaz-
benih ideja i skladna ravnoteža između
glazbene teksture i oblika. U Concer-
tinu je kao solist nastupio Goran Fili-
pec (1981.), danas eminentni i jedan od
najistaknutijih hrvatskih pijanista mlađe
generacije. Filipec, između ostalih ak-
tivnosti, posebno zanimanje pokazuje
upravo za Mačekova djela koja je sni-
mio za prestižnu svjetsku tvrtku Naxos
i za to primio Nagradu Vatroslav Lisin-
ski HDS–a za prošlu godinu. Nakon di-
plome u klasi prof. Marine Ambokadze,
usavršava se kod niza glasovitih klavir-
skih pedagoga i pobjednik je mnogih
domaćih i međunarodnih natjecanja.
Ostvario je brojna svjetska solistička
gostovanja, između ostalih i u dvora-
nama kao što su Carnegie Hall u New
Yorku, Salle Franck Martin u Ženevi i
Salle Cortot u Parizu. Filipecova inter-
pretacija Mačekova Concertina obilje-
žena je njegovim prepoznatljivim umjet-
ničkim pečatom: razrađenim ritmičkim
i dinamičkim nijansama te fantastičnim
fraziranjem u profinjenim lirskim uzle-
tima. Ukusnom primjenom agogičkih
elemenata, Filipec je osebujnim osob-
nim pristupom i tumačnjem oživotvo-
rio tu zanimljivu partituru. Premda je
1. stavak Concertina bio u prebrzom
tempu, na koji je Filipec tehnički spre-
mno odgovorio, to nije znatno utjecalo
na ukupni glazbeni doživljaj predstav-
ljenog djela.
»Končarov« koncert
Josip Kaplan (1910.–1996.) više od pola
stoljeća profesionalnog djelovanja pro-
veo je u Rijeci, djelujući kao skladatelj,
pedagog i zborovođa. U njegovu bo-
gatom skladateljskom opusu poseb-
no mjesto zauzima opsežan i efektan
trostavačni Koncert za violinu i orkestar,
ciklično djelo umjereno moderne orke-
stracije, raskošnih harmonija i ritmova
te kontrastnih ugođaja stavaka. Solist
u ovom Koncertu bio je Goran Končar
(1954.). Končar je osnovno glazbeno
Popularno i često izvođeno djelo In-
trodukcija i rondo capriccioso op. 28
francuskog skladatelja Camilla Saint–
Saensa (1835.–1921.) napisano je za
glasovitog violinista Pabla de Sarasa-
tea. Solist na Riječkoj večeri bio je Mar-
co Graziani, rođen u Rijeci 1988. go-
dine. Taj iznimno talentirani violinist di-
plomirao je 2010. godine na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu u razredu Leoni-
da Sorokowa, a godinu dana poslije
postaje asistent na istoj akademiji. Do-
bitnik je mnogih prvih nagrada na na-
tjecanjima, a posebno se ističe ona iz
2012. na Hrvatskom natjecanju mladih
glazbenih umjetnika Papandopulo. Iz-
Marco Graziani, Zoran Juranić i orkestar riječke Opere
vrsna memorija Grazianiju omogućuje
glazbeno tumačenje spontanog i iskre-
nog zanosa, melodijske pjevnosti, be-
sprijekorne intonativne čistoće virtu-
oznih ulomaka i ritmičke preciznosti.
Osobito je briljirao u završnom ulomku,
koji je bio demonstracija njegova bra-
vuroznog umijeća. Grazianijev sjajan
nastup ispraćen je ovacijama i povici-
ma »Bravo!«
Juranićev torzo
Riječki skladatelj i dirigent Zoran Ju-
ranić, vodeći sigurno i precizno dobro
pripremljen orkestar riječke Opere, koji
ima specifičnu kvalitetu sonornosti i in-
tonativnu jasnoću svih sekcija, ostva-
rio je kreativno i nadahnuto muzicira-
nje. Uz dirigentska ostvarenja, Juranić
je dobitnik niza nagrada za svoj sklada-
teljski opus. Na kraju koncertne veče-
ri dirigirao je vlastitu skladbu Inter arma
Goran Končar na dragocjenom
glazbalu
narrant Musae (Među oruž-
jem muze govore). Kako
piše u programskoj knjižici,
taj simfonijski torzo teme-
ljen je na intervalima kvar-
te i male sekunde u raznim
kombinacijama, građen kao
sonatni stavak, te unatoč
naslovu zazire od eksplicit-
ne programnosti. Djelo je
satkano od snažnih harmo-
nijskih sklopova, zanimlji-
vih kontrastnih elemenata,
slušno je prijemljivo i privlači
pozornost slušatelja. Autor
je na čelu angažiranog i dis-
cipliniranog orkestra riječke
Opere postigao sugestivnu,
snažnu i poletnu interpreta-
ciju kojom je dojmljivo zao-
kružio prvu koncertnu večer
Festivala 130.
Zaključimo ovaj prikaz činjenicom da
je koncert riječkih skladatelja i solista,
okupivši vodeće riječke produktivne i
reproduktivne glazbenike međunarod-
ne reputacije, opravdao stoljetnu kaza-
lišnu i glazbeno–obrazovnu tradiciju Ri-
jeke, čime je dostojno obilježen poče-
tak Festivala 130, manifestacije kojom
je svečano obilježena 130. godišnjica Krunoslav Marić i Zoran Juranić
otvorenja zgrade riječkoga kazališta.
33
 Mladi dirigent i skladatelj Neven Radaković kao voditelj radionice soundpaintinga u Puli
Slikanje zvukom — spontano skladanje
u trenutku
Znakovlje soundpaintinga, tog univerzalnog multidisciplinarnog znakovnog jezika, pokriva sve što se u glazbi može
zamisliti
P
Razgovarao: Marijan Cukon
otkraj kolovoza u pul-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
skoj je koncertnoj
dvorani Rondo u biv-
šoj vojarni Rojc pod
voditeljskom palicom
akademskog dirigen-
ta, glazbenog teoretičara, pedagoga
i skladatelja Nevena Radakovića odr-
žana sedmodnevna besplatna radio-
nica soundpaintinga — univerzalnog
multidisciplinarnog znakovnog jezika
za skladanje u realnom vremenu. Prva
pulska radionica soundpaintinga bila
je namijenjena isključivo glazbenicima,
soundart umjetnicima i multimedijalnim
umjetnicima koji se izražavaju zvukom
(2012. i 2013. istu je radionicu na fe-
stivalu Dani nove glazbe Split održao
mađarski soundpainter, skladatelj i
bas–gitarist Samu Gryllus).
Dvanaestero
veličanstvenih
Intrigantnog naziva (»slikanje zvukom«),
taj univerzalni znakovni jezik za live
kompoziciju još je uvijek manje poznat
umjetničko–glazbenim krugovima na
ovim prostorima, premda je posljed-
nja dva desetljeća prilič-
no raširen u svijetu.
Voditelj pulske
radionice,
Neven
Radionica
soundpaintinga
34
Radaković, poznat je i kao umjetnič-
ki voditelj APU–a (Postmodern Art En-
semblea) i Platforme za audiovizualna
istraživanja, koji od 2010. vodi radioni-
ce i seminare o suvremenim umjetnič-
kim praksama, posebno o Novoj glaz-
bi, eksperimentalnoj glazbi, soundpa-
intingu, glazbenom teatru, intuitivnoj
glazbenoj praksi, te o slobodnoj, nei-
diomatskoj, aleatoričkoj, strukturalnoj
improvizaciji i real–time kompoziciji. Na
završnom javnom predstavljanju radio-
nice, uz izložbu soundpainting znakova
te uvodno Radakovićevo predavanje i
demonstraciju osnova soundpainting
sintakse, dvanaestero polaznika po-
stupno je preuzimalo ulogu soundpa-
intera–skladatelja i kreiralo vlastite so-
undpainting skladbe. Polaznici su bili
pulski akademski glazbenici, jazz glaz-
benici i glazbenici posvećeni eksperi-
mentalnoj i improviziranoj glazbi: Žarko
Ilić (bubanj), Petar Bazdanović (kontra-
bas), Nenad Sinkauz (gitara), Vinka Bu-
rić (klavir), Henry Marić (bas–klarinet),
Luka Vrbanec (saksofon), Hrvoje Šti-
mac (harmonika), Vedran Mijić (sinte-
sajzer), Fabio Jurić (violončelo), Milan
Grbić (violina), Carlos Fagin (klavir) i Ivan
Bilić (gitara). Organizaciju radionice po-
duprli su Upravni odjel za kulturu Grada
Pule i Istarske županije.
Specifičnost i slučajnost
Što je soundpainting?
Soundpainting je univerzalni znakov-
ni jezik za live–kompoziciju namijenjen
glazbenicima, plesačima, glumcima i
vizualnim umjetnicima. Koncipirao ga
je 1974. Walter Thomson i razvija se do
danas. Trenutačno obuhvaća više od
1200 znakova koje soundpainter–skla-
datelj pokazuje kako bi proizveo spe-
cifičnu reakciju izvođača. Soundpainter
stoji ispred grupe izvođača te rukama
i tijelom pokazuje niz znakova koji an-
sambl (grupa izvođača) treba proizve-
sti. Reakcije izvođača (ansambla) so-
undpainter dalje usmjerava i tako uo-
bličava djelo. On sklada u realnom vre-
menu i oblikuje kompoziciju po vlastitoj
želji. Ponekad može predvidjeti reakciju
pojedinog izvođača, ali češće ne može.
Specifičnost i slučajnost dva su osnov-
na elementa kojima se služi. Soundpa-
inting zahtijeva od izvođača odmak
od poznatog i predvidivog te posvetu
svakom kreativnom aktu bez znanja o
tome kamo vodi, a jednako je nepred-
Plakat za pulsku radionicu soundpaintinga
izradio je Davor Sanvincenti
vidiv i za soundpaintera–skladatelja koji
uvijek barata samo onim što se dogodi
u danom trenutku.
O kakvim je znakovima riječ?
Prije svega treba reći da se znakovi so-
undpainting jezika koriste prema sin-
taksnim uputama »tko«, »što«, »kako«
i »kada«. Postoji puno vrsta znakova.
Znakovi iz kategorije »tko« podrazumi-
jevaju instrumente i grupe svirača, od-
nosno, cijeli ansambl ili njegov dio, zna-
kovi iz kategorije »što« mogu označa-
vati specifični materijal, specifični stil,
aleatorički koncept, ‘real time’ grafiku,
melodiju, razvoj ideje, proširenu teh-
niku, improvizaciju, disciplinu, pokret,
položaj na pozornici, kostime, rekvizi-
te itd. Znakovi se iskazuju različitim po-
kretima ruku i tijela. Postoji tako znak
za dugi ton, staccato, legato, poentili-
zam,  pozadinsku pratnju, ostinato, za
minimalizam (to su znakovi iz katego-
rije »što«), za glasnoću, tempo, gusto-
ću zvuka (iz kategorije »kako«), za razne
aleatoričke koncepte, znakovi za notne
vrijednosti, ali i stilistički znakovi za kla-
siku, rock, funk i jazz. U Puli su dodali
znak za punk–ska stil.
Kolektivna improvizacija
Omogućava li soundpainting korištenje i
neke unaprijed skladane glazbe?
Naravno, u soundpaintingu je to po-
jam »paleta«. Podrazumijeva se una-
prijed pripremljeni materijal (u vidu not-
Dirigent i skladatelj Neven Radaković
nog zapisa) koji se koristi i razvija u re-
alnom vremenu. Inače, iako je u biti ri-
ječ o eksperimentalnoj praksi inducira-
ne i dirigirane kolektivne improvizacije,
soundpainting jezik sadrži i znakove za
pojedinačne note, za ljestvice, modu-
se, harmonije i tonalitete, kao i za zna-
kove za improvizirano performativno
govorenje, zviždanje, smijeh, pjevanje...
Znakovlje soundpaintinga pokriva sve
što se može u glazbi zamisliti, a hoće
li konačni produkt zvučati tonalno, ato-
nalno, apstraktno, stilski prepoznatljivo
ili stilski eklektično, hoće li biti u duhu
glazbenog teatra, programne, primije-
njene ili apsolutne glazbe, kompozicij-
ski sofisticirano ili jednostavno, ovisi o
vještini i kreativnosti soundpaintera–
skladatelja te o spontanosti i kreativnoj
reakciji članova ansambla.
Čime ste najzadovoljniji nakon
radionice?
Samom kvalitetom rada na radionici,
prije svega ozračjem duboke koncen-
tracije i usredotočenosti, nerijetko zači-
njene s puno duha, igre i smijeha. Ta-
kođer, jako sam zadovoljan količinom
znakova koji su polaznici usvojili i pri-
mijenili u skladanju, kao i osebujnom
kreativnošću svakog polaznika. Poje-
dine su soundpainting skladbe zvuča-
le izrazito inventivno; pojedini polaznici
su ih usmjerili na apstraktan zvuk, neki
na klasičniji slog ili neki stilski smjer, a
neki su izdvojili performativnost i glaz-
beni teatar.
Luis Alberto Llaneza u Glazbenoj školi Varaždin
Razmjena glazbenih iskustava i znanja Španjolske i Hrvatske
Glazbeničko natjecanje i
Varaždinske barokne večeri
Veleposlanstvo Španjolske u Hrvatskoj organizira natjecanje za
najboljeg izvođača španjolske glazbe, a iduće će godine surađivati
na programu Varaždinskih baroknih večeri kojima će zemlja–partner
biti Španjolska
J
Piše: Veleposlanstvo Španjolske u Hrvatskoj
edna od najvažnijih zadaća koju je
Veleposlanstvo Španjolske u Hr-
vatskoj postavilo u samo središte
svojeg kulturnog djelovanja jest
poticanje poznavanja španjolske
glazbe među mladim hrvatskim
glazbenicima. Stoga je još prošlog proljeća
osnovalo Nagradu za najboljeg izvođača špa-
njolske glazbe, čije je prvo ovogodišnje izdanje
bilo posvećeno vokalnoj glazbi, ali će svako
sljedeće izdanje biti posvećeno nekoj drugoj
disciplini, kao što su gitara, klavir, violina, harfa
i orgulje.
Nagradno putovanje
Tim povodom Veleposlanstvo je u Hrvatsku do-
velo španjolskog baritona Luisa Alberta Llanezu
koji je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Glaz-
benoj školi Varaždin održao predavanje Uvod
u španjolsku klasičnu glazbu: povijest i utjecaji;
uslijedili su majstorski tečajevi za studente i uče-
nike solo pjevanja. Isto tako, maestro Llaneza je
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u pratnji pijani-
stice Kosjenke Turkulin održao koncert španjol-
ske i hispanoameričke glazbe Dvije obale.
Pobjednica ovogodišnjeg natjecanja, mezzoso-
pranistica Martina Đurđević, za nagradu je dobi-
la putovanje i smještaj u Madridu te sudjelovanje
na specijalističkom tečaju iz španjolskog lirskog
repertoara i zarzuele na najprestižnijoj španjol-
skoj ustanovi za obrazovanje solo pjevača Es-
cueli Superior de Canto de Madrid.
Eduardo Aznar Campos dodjeljuje nagradu Martini
Đurđević
Razmjena dviju akademija
No najvažnije u cijelom projektu je otvoren put
za razmjenu profesora i studenata Španjolske i
Hrvatske, dviju zemalja bogate glazbene bašti-
ne. Naime, inicijativa je dovela do toga da će Es-
cuela Superior de Canto de Madrid i Muzička
akademija u Zagrebu u skoroj budućnosti pot-
pisati ugovor o suradnji koji će omogućiti pro-
fesorima i studentima obiju zemalja bolje upo-
znavanje glazbe i utjecaja druge zemlje. Za Špa-
njolsku je ta nagrada tek početak projekta pred
kojim je budućnost. Ostvaren je uz potporu i po-
kroviteljstvo Turkish Airlinesa i uz pomoć Escue-
la Superior de Canto de Madrid koji je pobjedni-
ci velikodušno dodijelio stipendiju. Bez njih, pro-
jekt ne bi bilo moguće ostvariti.
Na tom istom tragu, Veleposlanstvo Španjolske
s velikim zadovoljstvom najavljuje da će Špa-
njolska biti zemlja–partner na Varaždinskim ba-
roknim večerima iduće, 2016. godine, što daje
snažan zamah naporima koji se ulažu u bolje
međusobno poznavanje dviju zemalja na glaz-
benom planu. Nova je suradnja ujedno i jasan
pokazatelj sve dinamičnije kulturne razmjene.
Natječaj za dodjelu
Nagrade Stjepan
Šulek za 2015. godinu
Nagrada Stjepan Šulek nosi ime hrvatskog skladatelja, diri-
genta, violinista i glazbenog pedagoga, svestranog glazbeni-
ka koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi dvadese-
tog stoljeća. Nagradu dodjeljuje Fond Stjepan Šulek od 1993.
godine, a podjeljuje se godišnje, naizmjenično jednom mla-
dom skladatelju, odnosno violinistu. Simbolički povezana s
dvije važne i Šulekovu srcu zacijelo najviše prirasle umjetničke
djelatnosti, nagrada je priznanje mladima za umjetnička posti-
gnuća, ali i poticaj da ustraju na putu za koji su se opredijelili.
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Fond objavljuje natječaj za dodjelu nagrade za 2015. godinu za
skladateljsko djelo. Tako će se nagrađeni skladatelj ili sklada-
teljica priključiti dobitnicima nagrade koja se dodjeljuje još od
1993., a dobitnici su bili: Mladen Tarbuk, Dalibor Bukvić, Davor
Bobić, Srećko Bradić, Antun Tomislav Šaban, Krešimir Selet-
ković, Frano Đurović, Viktorija Čop, Danijel Legin, Tomislav Oli-
ver i Marko Slaviček.
Prijedlozi za nagradu primaju se do 31. listopada ove godine u
Hrvatskom društvu skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9 (osob-
no ili poštom, s naznakom Fond Stjepan Šulek — za natječaj).
NATJEČAJ I UVJETI
ZA DODJELU NAGRADE STJEPAN
ŠULEK ZA SKLADATELJSKO DJELO ZA
2015. GODINU
Temeljem Pravilnika o dodjeli Nagrade Stjepan Šulek, Upravni odbor
Fonda Stjepan Šulek, donio je odluku o objavi natječaja za dodjelu
Nagrade Stjepan Šulek za skladateljsko djelo za 2015. godinu.
Skladatelji, kandidati za nagradu moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
— da su rođeni poslije 1978. godine;
— da se natječu s jednom skladbom koja je prvi put javno izvedena
ili snimljena (audio ili audio–video) od 1. rujna 2013. do 31. kolo-
voza 2015. godine;
— da su državljani Republike Hrvatske.
Kandidati se na natječaj mogu prijaviti sami, a mogu ih prijaviti i druge
pravne ili fizičke osobe (ustanove, stručne udruge, pojedinci). U natje-
čaju ne mogu sudjelovati skladatelji koji su već nagrađeni ovom na-
gradom. Za natječaj je potrebno:
— prijava (osobni podaci, adresa, telefon za kontakt, naziv skladbe,
vrijeme i mjesto prve izvedbe, izvođači, trajanje);
— partitura i obvezna audiosnimka u CD formatu (uz druge formate)
skladbe kojom kandidat sudjeluje u natječaju;
— dokaz o vremenu i mjestu prve javne izvedbe ili snimanja (koncer-
tni program, potvrda ustanove i sl.);
— kratka pisana informacija o skladbi — do polovice tipkane stranice;
— životopis s opisom školovanja i umjetničkog rada (ne kraći od po-
lovice tipkane stranice);
— dokaz o hrvatskom državljanstvu — fotokopija domovnice;
— dokaz o danu rođenja — fotokopija izvoda iz Matične knjige
rođenih.
Prijava se šalje preporučeno na adresu:
Hrvatsko društvo skladatelja, Fond Stjepan Šulek — za nagradu,
10000 Zagreb, Berislavićeva 9/I, a može se i predati na istoj adresi.
ROK ZA PRIJAVU JE 31. LISTOPADA 2015.
Skupština Fonda Stjepan Šulek odluku o nagradi donijet će na prijed-
log stručnog žirija, a objavit će je do kraja prosinca 2015. godine. Na-
grada, koja se sastoji od diplome i novčanog iznosa, uručit će se 16.
siječnja 2016. u 12 sati u Hrvatskom društvu skladatelja.
Dodatne obavijesti mogu se dobiti od predsjednika Fonda Stjepan
Šulek na tel. 01/231–9698, mob. 091/231 9698,
e–mail: haris.nonveiller@gmail.com
35
 R a zg ovor s voditel jim a 52 . G la z bene t ribine O pat i ja ( 5. — 8 . s t udenog a 2015.) ni puhači i udaraljkaši, članovi vrsnih Vanja Lisjak: Točnije, u znaku su druk- Dubravko Palanović, pijanist David Vanja Lisjak: Većinu ćemo uspjeti oku-
komornih ansambala i profesionalnih čijih glazbenih izričaja. Prvi noćni pro- Gazarov i gitarist Srđan Berdović). Na piti na jednom mjestu, to je već velika

Silvio Foretić i
orkestara iz Slovenije. Od izvođača iz
inozemstva slušat ćemo još i Marka Ci-
cilianija te Barbaru Lüneburg, kao i An-
sambl Zeitfluss iz Graza. Ostatak glaz-
benih programa izvode hrvatski glaz-
benici, umjetnici koji gostovanju na Tri-
gram od 22 sata u Villi Angiolini ostva-
rit će JMZM Duo. Imali smo ih prigo-
du čuti i na ovogodišnjem MBZ–u. Iza
akronima i niza neobičnih uređaja i in-
strumenata kojima kreativne zamisli
pretapaju u zvuk (pa i tišinu), stoje Jo-
istom programu predstavit će se i Da-
vor Branimir Vincze, jedan od naših
gostiju iz dijaspore. Čut ćemo njego-
vo novo djelo za flautu i elektroniku u
izvedbi Danija Bošnjaka. Poveznicu
među izvođačima koncerta koji ćemo
stvar. Ti umjetnici danas žive i stvara-
ju u Beču, Parizu, Londonu, Tel Avivu
i drugdje. Postoji li primjetna razlika u
glazbi koju pišu oni i koju pišu sklada-
telji koji žive u domovini, tek ćemo čuti.
Nama je posebno zanimljiva i važna

Vanja Lisjak
bini pristupaju s poštovanjem kakvo sip Maršić i Zoran Medved. Drugi noć-
ona i zaslužuje. ni termin ispunit će nastup Marka Cici-
lianija i Barbare Lüneburg, prokušanog
Drukčija glazba skladateljsko–izvođačkog dua koji in-
tenzivno istražuje audio–vizualni poten-
cijal elektroničke glazbe i suvremenih
Ne mislite li, Silvio, da je Vanja kao trom-
slušati u Villi Angiolini čini njihova pe-
dagoška uloga u hrvatskim glazbeno–
obrazovnim ustanovama.
Angažirali smo i donedavno vrlo aktivni
septet Ad Libitum, koji čine glazbenici
Zagrebačke filharmonije.
mogućnost susreta i razgovora s nji-
ma, prilika da čujemo njihova razmi-
šljanja. Pozivajući se i na osobno ino-
zemno iskustvo, mogu bez zadrške
iznijeti svoje uvjerenje da sredina u ko-
joj boravimo može bitno utjecati na slo-

u prvom licu
bonist zvučnu sliku Tribine malo »okre- medija. Treće večeri — iznenađenje. bodu, širinu umjetničkog izričaja.
nuo« prema puhačkoj strani?
Za realizaciju pojedinih koncerata ni- Utjecaj sredine Silvio Foretić: Baš to što je Vanja re-
Silvio Foretić: To je možda slučajno. ste birali postojeće ansamble, već će kao čini mi se posebno zanimljivo, u
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

Prijedlog da večer otvaranja pripadne
puhačkom ansamblu je izvorno možda
moja ideja, ali kako Vanja ima više po-
Obojica su outsideri hrvatske ‘ozbiljne’ glazbe koji u radu na Tribini već treću godinu skladno udružuju specifične znanstava među puhačima, on je na-
organizacijske i kreativne snage šao konkretan ansambl. Htjeli smo po-
četi s nešto sonornijim sastavom; proš-
ih izvesti ad hoc okupljeni glazbenici.
Kako ste ih birali?
Vanja Lisjak: Sastavljanje ansambla za
jedan od koncerata prepustili smo Da-
niju Bošnjaku, flautistu posvećenom
suvremenom repertoaru. Za ovu prigo-
Što općenito mislite pokazati time što
predstavljate glazbu hrvatskih sklada-
telja koji žive u inozemstvu?
vezi s utjecajem sredine na skladatelj-
ski izričaj. Koliko je nova sredina utjeca-
la na pojedinog skladatelja, a koliko je
to upravo učvrstilo njegovu osobnost.
Sjećam se da sam u Njemačkoj uvijek
nastojao zadržati ono »moje«, iako

M
Razgovarala: Jana Haluza
nogi su se zapi-
tali kako su se
dvojica sklada-
telja izvan naju-
žeg mainstrea-
ma autora tzv.
ozbiljne glazbe uopće našli u stvaranju
tradicionalne Glazbene tribine u Opatiji.
Dok je Silvio Foretić svojevrsni enfant
terrible hrvatske glazbe koji se nakon
diplome iz kompozicije na zagrebačkoj
Muzičkoj akademiji otišao usavršava-
ti u Köln i ostao ondje cijeli radni vijek
sve do odlaska u mirovinu i povratka u
Hrvatsku, Vanja Lisjak dolazi iz svijeta
izvođača kao vrsni trombonist i uspješ-
ni samouki skladatelj s iskustvom stu-
dija u Švicarskoj i rada u Brazilu. U pr-
vom razgovoru za naš časopis, u ulozi
umjetničkih ravnatelja otkrivaju kako
usklađuju ideje, što im znači opatijska
Tribina te kako se nose s kritikama ko-
lega.
Slučajni spoj
Kako funkcionirate kao organizacijski
tim?
Silvio Foretić: Iznenađujuće dobro.
Znam sebe, inače sam dosta toleran-
tan, ali nikad ne znam kako će drugi
funkcionirati. Zasad je naša suradnja
uspješna, još nije došlo do »teških rije-
či« (smije se).
Vanja Lisjak: Spojio nas je slučaj, a
pretpostavljam da je Tribini bio potre-
ban svojevrstan zaokret. Vjerujem da
su oni koji su nas odabrali prepozna-
li dobar spoj iskustva poput Silvijeva i
svježeg pristupa kakav bi mogao imati
netko tko dolazi iz »drugog svijeta«, po-
put mene.
Nakon što ste se našli u prilici da stva-
rate program Tribine, kako ste razvijali i
koristili svoje specifične sposobnosti u
timskom radu?
Silvio Foretić: Indirektno sam upoznao
Lisjaka upravo kao skladatelja na nekoj
od Tribina i odmah me zainteresirao.
Bila je to simpatija na prvi pogled. Tije-
kom osmišljavanja Tribine nismo uvijek
istog mišljenja, ali znamo se prilagoditi
la ohrabrila me u uvjerenju da se isplati
tragati za vlastitim glazbenim izričajem.
Vjerujem da je moje autorstvo od tog
trenutka krenulo u tom smjeru, a bora-
vak u inozemstvu uključivao je i sudje-
lovanje na ponekom festivalu poput Tri-
bine. Pamtim sva ta iskustva.
Vaše je prvo iskustvo s Tribinom, Vanja,
bilo izvođačko. Je li ikako Tribina utje-
cala na vaš skladateljski izričaj?
Vanja Lisjak: U više navrata sam na Tri-
bini sudjelovao kao izvođač. Poslije se
moj gudački kvartet našao na progra-
mu. Siguran sam da su sadržaji kakve
nudi Tribina već i tada utjecali na moj
autorski rad.
Skladateljska dijaspora
Koja vas je ideja obojicu vodila u stva-
ranju programa dosadašnjih triju tri-
bina? Što ste željeli promijeniti, a što
nastaviti?
Silvio Foretić: Prva dva izdanja Tribine u
našoj organizaciji dio su iste cjeline. Pe-
desetom Tribinom retrospektivno smo
odali počast ljudima koji su je stvara-
le smo godine, naime, imali Simfonijski su mi i vanjski utjecaji
du okupio je sastav u kojem su izvođa- bili važni.
stavimo djela što većeg broja skladate- orkestar, a godinu prije toga Zbor
či ujedno i autori većine dje-
lja različitih naraštaja. Umjesto odabira HRT–a.
la s njihova programa
skladbi putem natječaja, odlučili smo (kontrabasist
Noćni su programi
se na razgovor s autorima kako bismo
kako vidimo i dalje u
ispitali njihov interes, osobne preferen-
znaku elektronike
cije, ali i trenutačnu razinu njihova na-
i jazza.
dahnuća, želje. Desetak djela naših au-
tora koji žive izvan Hrvatske sigurno će
pridonijeti stilskoj širini programa ovo-
godišnje Tribine. Posebno se veselimo
susretu s onima koji će doći u Opatiju
i mogućnosti da u simpozijskom dije-
lu programa razgovaramo o svemu što
nas zanima.
Program ovogodišnje Tribine počinje
malom poslijepodnevnom svečanošću u
povodu osamdesetog rođendana našeg
barda, Alfija Kabilja.
Silvio Foretić: Kabiljo je zanimljiv ne
samo kao autor glazbe različitih stil-
skih usmjerenja nego i kao osoba
koja iz prve ruke dobro pozna-
je hrvatsku glazbenu scenu
jer redovito vrijedno prati sve
koncerte, opere i balete. Iza-
brali smo »best of« njegova
komornog stvaralaštva, uz

D
jedan drugome. razgovor s umjetnikom.
li i mlađoj generaciji pokazali kako je to
ok je prva tribina tandema Obojica ste sličnog profila: niste tipični
skladatelji hrvatske ‘ozbiljne’ glazbe. Vi
sve zajedno nekoć izgledalo. Sljede-
će godine okrenuli smo se budućno-
Na svečanom večernjem
otvaranju nastupit će slo-
Foretić–Lisjak u povodu ste, Silvio, veći dio života proveli u Nje-
mačkoj, a vi ste, Vanja, prije svega kao
sti narudžbom velikog broja novih dje-
la od pretežito mlađih skladatelja. I jed-
venski limeni puhači i
udaraljkaši.
50. obljetnice bila okrenuta instrumentalist studirali u Švicarskoj i
radili u Brazilu.
no i drugo se nekima svidjelo, a nekima
nije, kako to i inače biva. Na Tribini koja
Vanja, s obzirom na vašu

polustoljetnoj povijesti festivala,

druga je bila u znaku budućnosti,
s praizvedbama mahom mladih
Silvio Foretić: Kaže Vanja da sam isku-
san... možda, u nekim stvarima. U Nje-
mačkoj sam vodio ansamble i organizi-
rao koncerte, ali što se tiče Tribine, nei-
skusan sam. Ne samo da je nisam vo-
izvođačku vještinu, oče-
je pred nama željeli smo istaknuti glaz-
kujemo i vrsnu izvođačku
beno stvaralaštvo naših skladatelja koji
ne žive u Hrvatskoj. To je jedna od pro-
gramskih crta, no ne i jedina.
kvalitetu koncerata.
Vanja Lisjak: Opravda-
Vanja Lisjak: Nismo pristupili radikalnim
no, nastupit će sjajni

autora. Treća domaćoj publici želi,

glazbenici. Koncert
dio nego sam ondje i kao skladatelj u promjenama. Rasteretili smo raspored
otvorenja (četvr-
dosadašnje pedeset dvije godine pred- koji je, prema mnogima, bio prenatrpan
uz ostalo, predstaviti skladateljsku
tak, 5. stude-
stavljen samo tri puta. sadržajima, ne ostavljajući vremena da
noga u 20
se o njima razgovara, diskutira. Kon-
dijasporu. Vanja Lisjak: Sjećam se Silvija kao au- sati, Hotel
cept programa ovogodišnjeg izdanja
tora na jednom Muzičkom biennalu na Im p e r i a l )
nastavak je prošlogodišnje ambicije da
kojem sam sudjelovao kao trombonist. ostvaru-
u vremenu kojim raspolažemo pred-
Posebnost njegova skladateljskog sti- ju lime-
36 37
 Gosti koje smo pozvali već su poznati
hrvatskoj javnosti, nastupali su na Mu-
zičkom biennalu Zagreb. Mi ćemo ih
prvi put okupiti na jednom mjestu. U
program smo uvrstili Kelemena i Male-
ca, naše svjetski poznate skladatelje, ali
i ostale kolege raznih naraštaja, poput
srednje generacije koju zastupaju Miro
Dobrowolny i Marko Ciciliani, te najmla-
đe, čiji su predstavnici spomenuti Vincze
ili pak Mak Murtić.
U programu nailazimo i na široj publici
možda manje poznata imena. Primjerice,
tko je Margareta Ferek–Petrić?
Silvio Foretić: I meni je ona gotovo nepo-
znata. Živi u Beču, gdje je odmah nakon
srednje škole otišla na studij. Na ovogo-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
dišnjem MBZ–u Ansambl Antiphonus
praizveo je jednu njezinu kratku skladbu.
To me ponukalo da na računalu preslu-
šam još njezinih djela.
Vanja Lisjak: Za Margaretu Ferek–Petrić
saznao sam putem radijske emisije Puto-
vi hrvatske glazbe Ive Lovrec Štefanović
na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Izvođenija je u inozemstvu, ali nije nepo-
znata ni hrvatskoj publici. Kvartet Papan-
dopulo izvodio je njezinu skladbu Melan-
kolija Gegen Rakija u Beču i u Zagrebu, a
bila je i gošća ovogodišnjeg MBZ–a. Ovaj
put slušat ćemo njezino novije djelo za
bariton–saksofon i kontrabas.
Kako ste birali djela koja ćete predstaviti
na programu?
Silvio Foretić: Programi su uglavnom re-
zultat kompromisa između ekonomič-
nog iskorištavanja ansambala i želje za
predstavljanjem pojedinih skladatelja
koji nam se u nekom trenutku čine naj-
zanimljivijima. A treba uskladiti i financije,
prostore i ostalo.
S obzirom na to da jedan od skladatelja,
Marko Ciciliani, ima i samostalni koncert
i vlastito predavanje, možemo li ga sma-
trati središnjom osobnošću 52. Tribine?
Vanja Lisjak: Svi programi Tribine imaju
jedanku važnost i težinu. Ciciliani, kojega
smo imali priliku posljednji put slušati na
Izlogu suvremenog zvuka u SC–u, ponu-
dio nam je cjelovečernji program jer nje-
govi nastupi uglavnom i jesu promišlja-
ni kao veće cjeline, projekti. U tom smi-
slu, bilo bi gotovo i nemoguće predstaviti
ga jednim djelom. Nastup će ostvariti uz
dugogodišnju suradnicu, violinisticu Bar-
baru Lüneburg. Budući da su oboje ak-
tivni istraživači i vrsni predavači, dodije-
lili smo im i po jedan termin predavanja
svakome.
Štednja ansambala
Hrvatskih ansambala afirmiranih u izvo-
đenju suvremene glazbe na ovogodišnjoj
Tribini uopće nema. Treći dan dajete pri-
godu zagrebačkom septetu Ad Libitum,
koji dosad nismo susretali na priredbama
novog zvuka, te austrijskome ansamblu
Zeitfluss. Kako to?
Vanja Lisjak i Silvio Foretić: »Konstruktivna kritika uvijek je dobrodošla.«
38
Silvio Foretić: Naše klasične, tradicional-
ne ansamble željeli smo ovaj put malo
poštedjeti. Mnogi njihovi članovi ovdje će
nastupiti pojedinačno, u drugim kombi-
nacijama. Septet Ad Libitum je komorni
ansambl Zagrebačke filharmonije, do-
bro poznajemo njegove članove, pa smo
ih odlučili angažirati u programu s prai-
zvedbama ne samo Maka Murtića, koji
živi u Londonu, već i naših rezidencijalnih
uglednika poput Tomislava Uhlika i Zora-
na Juranića.
autorI:
Vanja Lisjak: Svi članovi toga septeta
imaju doticaj sa suvremenim repertoa- | Danijel Legin |
rom, barem radom u Zagrebačkoj filhar- | Nina Šenk |
Glazbena
moniji, na čijem se programu ipak po-
vremeno nađe i koje suvremeno djelo. | Stanko Juzbašić |
| Neville Hall |
tribina
Prošle godine ugostili smo Simfonijski
orkestar HRT–a koji je u tome iskusniji, a
Hrvatska osim Cantus Ansambla i nema | Ivana Kiš |
Opatija | Josip Maršić |
ansamble kakve spominjete. Barem ne
u smislu kontinuiteta vrijednog istica-
nja. Jedna od uloga ili zadaća Tribine
| Zoran Medved |
može biti upravo i mogućnost da izvo- | Dubravko Palanović |
đačima otkrije interpretacijski potencijal
suvremenog repertoara. Tu ulogu Tribi-
IzvođačI:
| Anđelko Krpan, violina |
5. - 8. | Srđan Berdović |
| David Gazarov |
studenoga
na ispunjava već ove godine — Maleco-
vu skladbu Arco I za violončelo solo čut | Trio Osor |
| Margareta Ferek Petrić |
ćemo u izvedbi Branimira Pustičkog, če- | Oktet slovenskih limenih puhača &
lista kojega smo angažmanom na proš-
logodišnjoj Tribini očito »zarazili« željom
da nam se što prije vrati.
udaraljkaški duo Drumartica |
| JMZM – Josip Maršić i Zoran Medved |
2015. |
|
Davor Branimir Vincze |
Ivo Malec |
| Milko Kelemen |
Što možemo reći o austrijskom ansamblu | Marko Ciciliani & Barbara Lüneburg | Hotel Imperial i | Tena Ivana Borić |
Zeitfluss iz Graza u središnjem terminu | Septet Ad libitum |
završne večeri?
| Srebrenka Poljak, klavir |
Villa Angiolina | Marko Ciciliani |
Silvio Foretić: Uz već spomenuti sastav
iz Slovenije, ansambl Zeitfluss pripada | Branko Mihanović, oboa | | Opatija | | Mak Murtić |
ovogodišnjim gostima iz zapadnog su- | Tomislav Uhlik |
| ansambl Zeitfluss |
sjedstva, kao pandan prošlogodišnjim | Zoran Juranić |
gostima Tribine s istoka (Srbija). Tim au- | Daniel Moser, viola |
| Bianca Ban |
strijskim sastavom ravna Hrvat, zadarski | Ivan Šverko, harmonika |
dirigent Edo Mičić. U početku smo htjeli | Miro Dobrowolny |
da se na njihovu programu nađu barem | Dani Bošnjak, flauta; Dubravko Palanović,
dva djela naših autora, ali iz nekih organi- kontrabas; Srđan Berdović, gitara; | Nikša Njirić |
zacijsko–financijskih razloga uspjeli smo David Gazarov, klavir | | Silvio Foretić |
uvrstiti jedno, doduše opsežnije, iz pera
Mladena Tarbuka. Riječ je o Tarbukovoj | Tomislav Žužak, saksofon | | Thomas Wally |
skladbi Quattro Estancias za solo har- | Uroš Vegelj, tuba | | Tomasz Skweres |
moniku i komorni orkestar. Ostatak pro-
grama čine nova djela skladatelja iz Au-
| Branimir Pustički, violončelo | | Zeno Baldi |
strije, Poljske, Italije i Amerike. Bit će to | Lidija Horvat Dunjko, sopran | | Geoffrey Gordon |
zgodna prilika da ih usporedimo s djeli-
| Bruno Philipp, klarinet | | Mladen Tarbuk |
ma naših mladih autora.
Neka poruka općenito o Tribini potencijal-
noj publici za kraj?
Silvio Foretić: O Tribini se uvijek rasprav-
ljalo na razini je li potrebna ili nije potreb-
na. Ja smatram da je potrebna, ako ni
zbog čega drugog, onda kao zahvalni
objekt Hrvatima najomiljenije djelatnosti,
a to je kritiziranje i prigovaranje.
Kako se nosite s prigovorima i kritikama?
Silvio Foretić i Vanja Lisjak, unisono: Kon-
struktivna kritika uvijek je dobrodošla.
Bilo bi sjajno kad bismo imali i više ljudi
koji znaju napisati dobru kritiku, trenutač-
no ih je vrlo malo. Tribina je događaj koji
ima mogućnost i to promijeniti.

Tko je Vincze? Razgovor s mladim hr vatskim skladateljem s pariškom adresom Davorom Branimirom Vinczeom
Uvijek je lakše
biti ciničan nego
originalan!
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Vincze se nakon studija medicine u Zagrebu potpuno posvetio glazbi te studirao kompoziciju u Grazu i u
Stuttgartu, a danas na pariškome IRCAM–u uči od najvažnijih skladatelja suvremene glazbe
Ž
K
elio bih se jače profilirati u Americi i u Razgovarala: Karolina Rugle
Aziji, nekako me Europa polako počinje oncerti na
umarati, tu sve ima neki svoj ustajali brodu i u klu-
bu, susreti
protokol, fali svježine! i rasprave,
međunarod-
na skupina
umjetnika i susreti mladih sklada-
telja. Sve to od prošle godine do-
gađa se u Novalji na otoku Pagu.
Riječ je o Novalisu, festivalu su-
vremene glazbe koji je zamislio i
osnovao hrvatski skladatelj s pa-
riškom adresom Davor Branimir
Vincze. Završivši studij medicine
u Zagrebu, Vincze se potpuno
posvećuje glazbi. Odlazi na stu-
dij kompozicije u Graz, a nakon
toga postdiplomski studij nastav-
lja u Stuttgartu, potom u Parizu,
gdje pri IRCAM–u uči od nekih
danas najvažnijih skladatelja
suvremene glazbe. Njegova su
djela izvodili vrhunski ansambli
za suvremenu glazbu: Ensemble
Intercontemporain, Klangforum
Wien, Ensemble Modern, Talea
i Ensemble Recherche, a prošle
je godine odlučio pokrenuti festi-
val posvećen upravo suvremenoj
glazbi i povezanim interdiscipli-
narnim projektima.
Glazba, film, ples...
Nedavno je završio drugi festival
Novalis, čiji ste pokretač i ravna-
telj. Kako je počeo i koja je njego-
va posebnost?
​ ovalis sam prošle godine po-
N već drugi put došao na Novalis i
Tomislav Veić
krenuo s kolegicama Ivanom Bi-
liško i Sanjom Lasić,Veći iz na-
sušne potrebe da na hrvatsku
Davor Branimir Vincze
glazbenu scenu prenesemo
40
znanje i kontakte koje smo ste-
kli u inozemstvu. Posebnost fe-
stivala je činjenica da je okrenut
mladim skladateljima i ansambli-
Kako se festival dosad program-
ski oblikovao i koji su kriteriji od
ma te djelima suvremene glazbe
koja uključuju i neke neglazbene
kojih ne odustajete pri odabiru re-
pertoara i umjetnika; koje su naj-
umjetničke vrste. Tako je ove go-
dine, uz glazbu koja je uvijek u
češće prepreke na tom putu?
L​ ijepo bi bilo vjerovati da umjet-
prvom planu, fokus bio na krat-
kim filmskim uradcima, a sljede-
će godine će to najvjerojatnije biti
ples.
Veći festival
Kakvi su dojmovi nakon ovogodiš-
njeg festivala?
​ao organizatori, iznimno smo
K ku štednja počinje odražavati na
zadovoljni! Mi smo praktički
»skočili« s jednovečernjeg kon-
certa na festival od četiri dana s
osam koncerata, tri prezentacije
i jednom radionicom. Kad kažem
»mi«, to doista znači kolegica Bi-
liško i ja, koji nismo dijelom neke
uhodane udruge, niti smo za ovaj
posao plaćeni. Dakako, ništa ne
bi bilo tako bez velikodušne po-
moći s različitih strana, pa tako i
kolega iz HDS–a. Što se dojmo-
va publike tiče, to je uvijek teš-
ko reći jer se ljudi odmah nakon
koncerta raziđu dok mi još ra-
spremamo tehničku opremu, a
oni koji ostanu su uglavnom pri-
jatelji i kolege koji nas poznaju, pa
su komentari, premda iznimno
pozitivni, vrlo pristrani. Puno nam
znači da je zadarski dirigent Edo
Mičić, koji već godinama predaje
na Glazbenoj akademiji u Grazu,
bio apsolutno oduševljen, a jed-
nako tako i gradonačelnik Nova-
lje, Ante Dabo, koji se činio vrlo
zadovoljnim, što nam je bitno za
nastavak i rast festivala.
Koliko para...
nički direktor sjedi za svojim sto-
lom i mašta o programu festivala,
no nažalost uopće nije tako. Ono
što čovjek shvati jednom kad se
uhvati organizacije festivala jest
— »koliko para, toliko muzike«.
Možete do određene mjere rezati
troškove i oslanjati se na pomoć
sa strane, ali u jednom se trenut-
kvaliteti. Primjerice, zbog nemo-
gućnosti adekvatnog plaćanja
gostujućeg ansambla, primorani
ste djelomice preuzeti repertoar-
na djela ansambla, zbog ograni-
čenih sredstava bavite se i pro-
gramiranjem i produkcijom i svim
praktičnim aspektima organiza-
cije. Ovaj je posao pun kompro-
misa i najčešće prevagnu neki
upravo praktični čimbenici. To
naravno ne znači da će nas »sila
prilika« pretvoriti u kakav sajam,
ali znači da si ne možete priušti-
ti da imate puno narudžbi, birati
skladbe koje trajanjem odgova-
raju programu, koje su priklad-
ne za određeni ansambl, nisu
prekomplicirane da se navježba-
ju itd. Tek na kraju od mogućeg
birate one za koje smatrate da
imaju umjetničku vrijednost. Što
se samih sudionika tiče, umjet-
nički i izvođački gledano, stanje
na glazbenoj sceni u cijeloj Euro-
pi je prilično loše, pa nije problem
naći vrhunske glazbenike koji su
uz to i voljni doći. U svakom slu-
čaju, potreban je novac. Sve i da
Koncertima u Novalji na otoku Pagu Vincze široj publici približava suvremenu glazbu
ansambl svira besplatno, tu su ostali
troškovi, primjerice veliki putni troško-
vi, na što je ove godine potrošeno čak
50% našeg budžeta.
Nema lagano
Vaše su skladbe takoreći istovremeno
izvođene na prošlom MATA festivalu u
New Yorku i na proteklom MBZ–u. Biste
li rekli da ste trenutačno u skladateljski
»plodnoj« fazi, pišete li puno?
​ vijek pišem puno, samo se, iz meni i
U
dalje nepoznatog razloga, u posljednjih
godinu dana počeo zamjećivati i valori-
zirati moj rad. U New Yorku je izvede-
na moja nešto starija skladba Inflecti-
on Point, no kako si ja onda kada mi
je prelagano volim »zapapriti« situaci-
ju, odlučio sam napraviti novu elektro-
ničku traku jer prethodnom nisam bio
potpuno zadovoljan. Je li plodna faza
— dobro pitanje... Meni se čini kao da
je univerzum organiziran u klasterima.
Davor Branimir Vincze umjetnički je voditelji festivala Novalis
Ili imate faze kad ne stižete sve i mo-
rate neke stvari odraditi na brzinu, pa
čak i odbijati projekte, ili dođe klaster
ništavila u kojemu očajnički pokušava-
te ponuditi neki projekt i nitko vas ne
percipira.
Tko je ostavio najveći utjecaj na vas tije-
kom skladateljskog formiranja i što ste
od toga zadržali?
​ o je definitivno Marco Stroppa, njego-
T nost danas je apsolutni hit, ali ja je sma-
va sistematičnost, marljivost i duboko
intelektualno propitivanje materije koju
tretiramo u svakoj skladbi. Clemens
Gadenstätter je također ostavio jak do-
jam sa svojim pristupom reductio ad
absurdum, koji bi me uvijek pokolebao,
sve dok nisam naučio bolje obrazlagati
»zašto baš ovaj ton, tu u toj lagi, tom in-
strumentu, sada?«...​
Osluškivanje društva
Čime je vođena vaša skladateljska po-
etika, slijedite li stil, ideale, uzore ili se
Ruffin Relja
ona drukčije razvija?
​ e slijedim nikoga, ali budno proma-
N
tram društvo u kojem živimo. U svojim
djelima najčešće neki društveni feno-
men pretvaram u glazbu, tako sam već
tretirao tematiku prenatrpanosti poda-
cima kao što je to na internetu, eksplo-
ziju atomske centrale u Fukushimi, ak-
tualne izložbe, hiperseksualiziranost
medija, život u okupacijskim uvjetima,
klimatske promjene, …
Vodite festival u Hrvatskoj, živite i radite
u Parizu, djela su vam izvodili istaknu-
ti ansambli u nizu središta suvremene
glazbe... Poistovjećujete li se s nekom
od tih kulturnih sredina i gdje biste se u
budućnosti voljeli jače profilirati?
​jerojatno u Americi i Aziji, nekako
V
me Europa polako počinje umarati, tu
sve ima neki svoj ustajali protokol, fali
svježine!
– Upravo ste se vratili s glasovitog nor-
L
veškog festivala suvremene glazbe Ulti-
ijepo bi bilo vjerovati
da umjetnički direktor
sjedi za svojim stolom
i mašta o programu
festivala, no to nažalost
uopće nije tako. Ono što
čovjek shvati jednom kad
se uhvati organizacije
festivala jest — »koliko
para, toliko muzike«.
P rošle je godine u Novalji
na otoku Pagu Vincze
pokrenuo festival suvremene
glazbe i interdisciplinarnih
projekata Novalis, popularno
zvan »Drugo lice Zrća«
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
ma. Kao skladatelj i netko tko je podosta
prisutan na europskoj sceni suvremene
glazbe, što ste zamijetili kao zajedničko
novoglazbenoj sceni u Europi — koje su
glavne struje, tendencije, koji su zajed-
nički problemi?
​ ltima je bio sjajan festival, nešto što
U
bi kod nas mogao samo možda MBZ
»potegnuti« jer se radi o vrlo bogatom (i
programski i tehnički) festivalu koji traje
deset dana. Kod Ultime mi se posebno
sviđa to što njegov voditelj Lars Petter
Hagen osobni ukus stavlja u drugi plan
i pokušava predstaviti iznimno široku
paletu glazbe, od instrumenata Harry
Partcha, preko simfonijskog orkestra s
Turangalilom, do instalacija, komornih
opera, malih sastava koji su dolazili do-
ista iz cijelog svijeta, ali i uz puno lokal-
nih umjetnika. Interdisciplinarna umjet-
tram doista medijem kojem dobro pri-
staje suvremena glazba, zato sam oko
toga i koncipirao Novalis. Osim toga,
ljudi su otvoreniji pojmu suvremene
glazbe i više se referiraju na popular-
ne stilove. Kao da je popustila ona is-
ključivost koja se osjećala u desetljeći-
ma nakon osnutka Darmstadtske ško-
le gdje se jasnije znalo što suvremena
glazba nije, nego što ona jest. Danas
je na programu festivala nove glazbe
moguće naći i koncert eksperimental-
nog benda, kao što je bio slučaj u Oslu.
Trend je također da se za kulturu iz-
dvaja sve manje novca u cijeloj Europi,
pa shodno tome potencijalni sponzori
traže opipljive dokaze da je to u što su
uložili novac isplativo, dakle u najmanju
ruku veći odziv publike. Potaknuti time,
neki ansambli i skladatelji, nažalost, na
vrlo jeftine načine pokušavaju privući
širu publiku. Pod time mislim na nera-
zrađene koncepte koji uglavnom cilja-
ju na ironiju i humor. Mislim da je uvi-
jek lakše biti ciničan prema svemu oko
sebe, nego si dati truda smisliti nešto
doista originalno, duboko i promišljeno.
Više na web stranicama:
db–vincze.com
http://novalisfestival.com/
41
 S en z acionalan koncer t gla z be M ateja M eš t r ovića 26. ru jna 2015. u Velikoj d vor ani Vat r oslava Lisinskog
Projekt Vivalthis ili
Vivaldi u »offu«
Meštroviću su se u obradi Vivaldijeva Četiri godišnja doba pridružili pijanist Matija Dedić, violinist Stefan Milenković,
Ansambl Sudar Percussion i Zagrebački solisti
U
R
z tipično barokne postupke
Piše: Martina Bratić
provođenja, kontrastiranja,
ad pijanista i skla-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
variranja i motoričke pulsacije,
datelja Mateja Me-
štrovića bez imalo
Meštrović je svima nam poznatu se sumnje može
okarakterizirati ele-
izvornu građu (Vivaldijeva
mentima nestalnog,
Doba) odlučio razdvojiti, nanovo
neobičnog, ludičkog i inventivnog. Isto-
dobno je to i osamljenička pozicija koja,
iskrojiti i potom zašiti kao
u okvirima narativa o umjetničkoj krea-
ciji, a u igri preslagivanja i redefiniranja
svojevrstan glazbeni patchwork.
poznatog, iza sebe nerijetko ostavi i
pokoju začudnost. I upravo se takav
Meštrovićev eksperiment na velika vra-
ta predstavio publici; mnogobrojnim i
uzbuđenim znatiželjnici-
ma koji su 26.
rujna
Sprega dvojice violinističkih virtuoza — Stefan Milenković i Sreten Krstić
42
titrali pod njegovom rukom u Koncer-
tnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i koji
su, repertoarnoj klasičnosti unatoč,
dobro znali da je ono što ih tu večer
očekuje — sve samo ne iskustvo kla-
sičnog.
Djevojka iz publike
Neklasičan je Matej Meštrović bio i u
svojem govoru, nastojeći upozoriti, ako
ne i zamoliti publiku da sudjeluje u nje-
govoj kreaciji i performansu. Ta je inte-
rakcija zacrtala i tijek prve točke, na-
zvane Koncertna improvizacija za kla-
vir solo, za koju je djevojka iz publike
odredila glazbenu misao kao temat-
sku bazu. Na taj su koncept nadodani i
zvukovi tempiranih mobitela iz publike,
čija je zvonjava nakon šest minuta tre-
bala odrediti kraj invencije. Dodatnom
iznenađenju, pak, trebao je posluži-
ti i izlazak gosta Matije Dedi-
ća, u ponešto nejasnom
nastupu uz Meštro-
vića za klavirom,
i u metričkoj
dekon-
strukciji
prvih
tak-
tova Vivaldijeva Proljeća. Kao objaš-
njenje, publici je najavljen novi projekt,
kako je autor pojasnio — četveroruč-
nog Vivaldija. Druga je skladba, sre-
ćom, svojom prezentacijom na vrijeme
vratila kurs prema terenu klasičnog, ali
je njezina struktura, u neshvatljivom
pokušaju doslovnog preuzimanja kla-
sičnih postupaka, bila nešto manje
sretna. Praizvedba djela Fugamol za
gudače na pozornicu je dovela violini-
sta Stefana Milenkovića i Zagrebačke
soliste, a njihova je dobra sinergija sva-
kako pozivala na ono što slijedi.
Najiščekivanija točka
Pozornica je, dobivši svoje finalne kon-
ture i kompoziciju, uz pridružene člano-
ve sastava Sudar Percussion te maj-
stora ceremonije za klavirom, polako
počela otkrivati što će još na svojim da-
skama te večeri iznijeti. Najiščekivanija
točka već je prvim zvucima dala naslu-
titi koliko radosti i blještavosti utjelovlju-
je. Dvanaest stavaka Vivaldijeva Četiri
godišnja doba dalo se Mateju Meštro-
viću u ruke uz najtipičnije od svojih ba-
roknih zâsada: uz postupke provođe-
nja, kontrastiranja, variranja i motoričke
pulsacije. Sve je te značajke on uzeo
kao elemente radnog zadatka i pozna-
te materijale odlučio razdvojiti, nanovo
iskrojiti i potom zašiti kao svojevrstan
glazbeni patchwork. To je neobičan
zvučni kotao, čije vrtložne sile melju i
miješaju elemente jazza, rocka,
glazbene parodije,
fran-
T
Matej Meštrović dirigirao je izvedbom sudjelujući u njoj kao pijanist
o je neobičan zvučni kotao, čije vrtložne
sile melju i miješaju elemente jazza,
rocka, glazbene parodije, francuske
šansone pa i cirkuske glazbe.
cuske šansone pa i cirkuske
glazbe, a takvim je postupci-
ma Meštrović sasvim svjesno
promijenio i zakonitosti soli-
stičkoga koncerta kao glaz-
bene vrste.
Destabilizacija
solista
Izvrsni Stefan Milenković izveo
je solo u trećemu stavku Lje-
ta — skladateljski netaknut, ali
su gotovo svi preostali njegovi
nastupi poprimili sasvim dru-
go ruho. Melodijskih linija ne-
obično komprimiranih u akor-
dičke blokove i u neprestanim
dijalozima i monolozima s gu-
dačima, opasno su destabi-
lizirali vivaldijevsku ideju soli-
sta. Takav združeni zvuk nije
za uigrane Zagrebačke soliste
bio veća prepreka, kao ni za
briljantne članove Sudar Per-
cussiona, unatoč povreme-
nom nedostatku komunikaci-
je među njegovim dionicama.
Kao jedno izvođačko tijelo, svi
su glazbenici uspješno iznijeli
tu zahtjevnu zadaću, s poseb-
nim entuzijazmom primjetnim
u posljednjim taktovima Zime
Pogled iz daljine na nezaboravnu večer u Lisinskom
Fran Baća
— u parodičnom, romantič-
nom, histeričnom i zaglušuju-
ćem finalu, čija je grozničavost
bila gotovo opipljiva.
Skupni dojam skladateljsko-
ga i konceptualnog ekspe-
rimenta Mateja Meštrovića
na razdraganu je publiku bio
iznimno dobar i takav se pro-
jekt svakako može pozdraviti i
pratiti njegov razvoj i mutacije.
Ipak, ono što se cijeloj pred-
stavi moglo zamjeriti bili su
trenuci zamora koje je bilo teš-
ko ignorirati, ali i ponešto upit-
na cjelokupna prezentacija;
sumoran osjećaj već odsluša-
nih sekvenci i načina variranja
kao prirodna zamka diskursâ
kao što su barokni.
Imajući na umu otvorenost
Meštrovićeva rukopisa i autor-
skih postupaka, njegovu pozi-
tivnu nestalnost i istu onu lu-
dičku kreaciju s početka pri-
če, jednako se tako može
očekivati da će otvorenom
ostati i sama materija Vivalthis
projekta koji, unatoč svemu,
uspijeva u iskonskoj misiji —
zabaviti i biti drukčiji.
Novu sezonu Zagrebačkih solista u dvorani HDS–a najavljuju Barbara Kajin, Krunoslav Marić, Sreten Krstić,
Zoran Juranić i Monika Cerovčec
Predstavljanje 62. koncertne sezone Zagrebačkih solista 8.
ru jna 2015. u d vor ani H DS – a
Između koncertnog podija i studija
Posebnost sezone, kako je istaknuo maestro Krstić, jesu
skladateljske obrade, kao svojevrstan leitmotiv koji će se provući
svim koncertima
Z
Piše: Martina Bratić
agrebački solisti, jedan od naj-
priznatijih domaćih komornih
ansambala s tradicijom duljom
od šezdeset godina, ponovno
su javnosti predstavili rezultate
prošle godine i najavili planove
za nadolazeću, 62. koncertnu sezonu. U dvo-
rani Hrvatskoga društva skladatelja 8. rujna
održana je tiskovna konferencija; među govor-
nicima su se našla i brojna glazbenička imena s
kojima će ansambl surađivati u mjesecima koji
dolaze.
Pogled unatrag
Osim koncertnoga majstora ansambla — ma-
estra Sretena Krstića, okupljenima su se obra-
tili i Monika Cerovčec u ime Vokalnoga ansam-
bla Antiphonus, skladatelj Zoran Juranić, sak-
sofonist Nikola Fabijanić te pijanist Matej Me-
štrović. S kratkim osvrtom na veoma uspješnu
proteklu sezonu koju su, među ostalima, obi-
lježili zagrebački koncerti s Petritom Çekuom,
Isabelle Moretti i Monikom Leskovar, kao i kon-
certna turneja po Njemačkoj, možda najzani-
mljivija aktivnost Zagrebačkih solista u 2015.
bilo je snimanje novog nosača zvuka koji tek
treba izdati i predstaviti. Naime, ansambl je u
veljači s violončelistom Marcom Coppeyjem
snimio djela Josepha Haydna i Carla Philippa
Emanuela Bacha, a posebnost izdanja bit će
pridruženi nosač zvuka s arhivskim snimkama
njihova legendarnog voditelja, violončelista i di-
rigenta Antonija Janigra.
Već tradicionalnih šest koncerta Zagrebačkih
solista u Hrvatskome glazbenom zavodu dru-
gu će godinu zaredom dobiti »pojačanje«: do-
datne tri večeri u gornjogradskoj Palači Dver-
ce, a od suradnji svakako treba istaknuti otvo-
renje sezone uz Vokalni ansambl Antiphonus
Martina Bratić
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
V
i suradnju s Cantus Ansamblom.
ažan
Od solističkih imena sezonu obo-
gaćuje dvoje flautista: Karolina
doprinos
Bäter i Dani Bošnjak, zatim sak-
sofonist Juan Pedro Luna Agu-
novoj sezoni su
do, pobjednik 1. Međunarodnog
saksofonističkog natjecanja Josip
dvije domaće
Nochta koje se prošle godine odr-
žalo u Zagrebu, violinist Yury Re-
praizvedbe
vich te poljski violončelist Tomasz
Daroch. Kao soliste ugostit će i
— Zorana
stalne članove ansambla — vio-
lončelista Smiljana Mrčelu i čem-
balista Pavla Mašića. Posebnost
sezone, kako je istaknuo maestro
Juranića,
23. veljače, i
Krstić, jesu skladateljske obrade,
kao svojevrstan leitmotiv koji će se
Davora Bobića,
provlačiti cijelom sezonom, a va-
žan doprinos su i dvije domaće
16. ožujka
praizvedbe — ona Zorana Jurani-
ća, 23. veljače, i Davora Bobića,
sljedeće godine
16. ožujka sljedeće godine.
Hrvatski autori na
CD–u
Zagrebačke soliste očekuju i novi diskografski
projekti, ovaj put uz saksofonista Nikolu Fabi-
janića, s djelima hrvatskih autora, i dvije prai-
zvedbe, kao i turneje po Njemačkoj i Francu-
skoj; zatim gostovanja u Novoj Gorici, Beču te
švicarskome Bad Ragazu. U planu je i nasta-
vak uspješne suradnje s Komornim ansam-
blom Slovenske filharmonije, a u tijeku su i pre-
govori za nove projekte i turneje. Svi ti rezultati
i uspjesi Zagrebačkih solista izravni su rezultati
njihova umjetničkog entuzijazma i kvalitete, ko-
joj će zagrebačka publika moći ponovno po-
svjedočiti na otvorenju sezone, 21. listopada
u Hrvatskom glazbenom zavodu, gdje će uz
Zagrebačke soliste nastupiti i Vokalni ansambl
Antiphonus.
43

BROJ 193, LISTOPAD 2015.
U d a r a l j k a š i s k l a d a t e l j B o r n a Š e r c a r, d o b i t n i k N a g r a d e M i r o s l av S e d a k B e n č i ć H D S – a
Glazba kao sredstvo produhovljenja
i dohvaćanja skrivene ljepote
Umjetnik nagrađen za autorsko stvaralaštvo na području jazza, za autorski projekt Jazziana Croatica
B
Razgovarao: Davor Hrvoj
ubnjar i udaraljkaš
Borna Šercar kao au-
tor se afirmirao pišući
skladbe za sastav Za-
greb Jazz Portrait u
kojemu je stalni član.
No potpun autorski potencijal ostvario
je pišući za vlastiti sastav Jazziana Cro-
atica s kojim ostvaruje viziju spajanja
jazza s hrvatskom glazbenom tradi-
cijom. Zahvaljujući skladbama koje je
snimio na prva tri albuma sastava, koje
su naišle na odobrovanje, ne samo u
hrvatskim džezističkim krugovima, do-
bio je Nagradu Miroslav Sedak Benčić
HDS–a za autorsko stvaralaštvo na
području jazza. U razgovoru tim povo-
dom, Šercar otkriva koliko mu je nagra-
da važna, ali govori i o svojem stvara-
laštvu, sastavu i planovima.
44
Kako je to što ste dobili nagradu HDS–
a za skladateljski rad utjecalo na nasta-
vak vašeg stvaralaštva?
Svakako je utjecalo. Nagrada mi je dala
dodatni poticaj za rad, a i sama po sebi
je veliko priznanje da to što radim sa
sastavom Jazziana Croatica doista jest
dobro i da to struka cijeni.
Kako HDS utječe na kvalitetu vašeg
stvaralaštva?
Nedavno sam primljen u stalno članstvo
HDS–a, što mi je velika čast. Mislim da
mi to daje dodatni dignitet u radu.
Dječački san
Je li sastav Jazziana Croatica ispunio
vaša očekivanja?
Apsolutno je ispunio očekivanja, za-
sad, no ima dosta toga što bih još,
naravno, htio ostvariti u budućnosti,
ali već je velik uspjeh i to što smo toli-
ko godina ostali u istom sastavu. Ima-
li smo lijepe nastupe u inozemstvu,
snimili tri albuma koji su svi nagrađeni
Porinima, upravo završavamo četvr-
ti album… Kroz te albume, a naravno i
kroz koncerte, vidim kako sazrijevamo
kao glazbenici, umjetnici i ljudi.
Što zapravo očekujete od tog sastava?
Očekujem da ostanemo u istom sasta-
vu i da se nastavimo »boriti«. Nadam
se da ćemo nastaviti uspješnu surad-
nju i ostvariti svoje planove i snove. Moj
»dječački san« bio je da imam bend s
kojim ću svirati po svijetu. I eto, bend je
tu i sviramo po svijetu. Dosad smo na-
stupili u Parizu, Milanu, Beču, Münche-
nu, Budimpešti, Trstu, Los Angelesu…
Cilj mi je da to bude češće, jer kad pri-
dobijete publiku koja vas ne poznaje,
kad im se svidi to što radite, za mene
je to uspjeh.
Borna Šercar’s Jazziana Croatica: uz bubnjara
i skladatelja Bornu Šercara u sredini, tu su
kontrabasist Tihomir Hojsak (lijevo), pijanist
Zvjezdan Ružić (gore) i saksofonist Vojkan Jocić
(desno)
Kako sastavom ostvarujete svoje skla-
dateljske sklonosti?
Moje načelo skladanja za Jazzianu če-
sto nije uobičajeno. Pod tim mislim da
sebe više smatram vizionarom i nekim
tko donosi ideju/iskru koja se finalizira
u interakciji. Mislim da svatko iz Jazzia-
ne daje svoj doprinos, a rezultat je če-
sto vrlo zanimljiv. Naime, na probu bih
uvijek mogao donijeti potpuno napisa-
ne skladbe i aranžmane, što katkad i
napravim, ali zanimljivije mi je iskoristi-
ti kreativni potencijal glazbenika i naše
međusobne interakcije. Kad skladam,
primjerice, glazbu za predstave, što mi
je neopisivo drago raditi, sve trebam
napraviti sam i to onako kako ja želim.
Obožavam raditi glazbu za predstave.
Koje predstave?
Dosad sam skladao djela za mnogo-
brojne predstave i surađivao s redate-
ljicom Sašom Broz za HNK Rijeka, te
I ako je Šercar već pisao skladbe
za sastav Zagreb Jazz Portrait u
kojemu je stalni član, potpun autorski
potencijal ostvario je pišući za vlastiti
sastav Jazziana Croatica s kojim
ostvaruje viziju spajanja jazza s
hrvatskom glazbenom tradicijom
za HNK Split, Pozorište u Tuzli, Žar pticu, ZKL, Kazalište
Trešnja…
Što vam je najvažnije kao skladatelju?
Dobra melodija. Ipak je to ono što ljudi pjevaju i što ih naj-
više dira u dušu.
Duhovna higijena
Kako glazba drugih hrvatskih autora i narodna glazba
utječu na vaše stvaralaštvo?
Sve utječe na mene, tj. sve vrste glazbe. U svakoj vrsti
glazbe nalazim neke dobre ili loše elemente. Glazbu dije-
lim — prema Platonu — na dobru i lošu, a ne na stilove.
No žao mi je da danas, to nekako sve više primjećujem,
ljudi kao da si ne daju priliku da otkrivaju novo pa, reci-
mo, radije odu slušati Mahlera, Brucknera itd. nego na
neki dobar jazz koncert. Svi su puni predrasuda i sluša-
nje glazbe im se svodi na vrlo jednostavnu i površnu za-
bavu. Načelno, nemam ništa protiv, ali mislim da je veći-
na zapostavila i drugi vid glazbe kao sredstva produhov-
ljenja i obogaćivanja vlastitog bića, pokušaja dohvaćanja
neke dublje i skrivene ljepote te time, zapravo, održava-
nja duhovne higijene.
Zašto se, uz ostale stilove, za svoje džezističke obrade ko-
ristite djelima klasične glazbe?
Zato što je to velikim dijelom obilježje ovog područja. Pod
tim mislim na Europu. Naime, klasična je glazba ipak naj-
dulje na »pijedestalu« što se tiče umjetnosti. Jazz se pri-
ključio puno kasnije, a i klasična je glazba vrlo komplek-
sna, ima promjena, nije monotona i mislim da to u spoju
s jazzom koji je ritmičan daje spoj koji ukazuje na novi stil
koji je dinamičan, raznovrstan, ima prokomponiranih di-
jelova, a opet se otvara prostor za improvizaciju i izraža-
vanje u trenutačnom nadahnuću glazbenika.
Kako ste osmislili novi album i koliko je hrvatskih autora
zastupljeno?
Novi, tj. četvrti album Jazziane Croatice, nazvao sam
Wagner Goes to Hollywood. Već naslov ukazuje na to da
se album temelji na djelima klasičnih skladatelja obrađe-
nih ponekad i u šaljivom stilu. Na albumu su obrade djela
Verdija, Wagnera i Brittena koje sam odabrao za koncert
na 50. Opatijskoj tribini, gdje su nam ukazali čast i pozvali
nas da odsviramo djela tih skladatelja u povodu godišnji-
ca njihovih rođenja. No dodao sam i djela hrvatskih skla-
datelja klasične glazbe: Berse, Hatzea, Cossetta, Ruž-
djaka. Sve skladbe su hrvatski Lied, a na snimanju su
nam se priključile i uveličale ga naše pjevačke dive Va-
lentina Fijačko i Ana Lice. Aranžmane smo napravili tako
da glazba zapravo zvuči kao i prethodni albumi. Iako se
radi o idejama drugih autora, zadržali smo autentični
zvuk Jazziane. Album u listopadu 2015. objavljuje Cro-
atia Records.
Borna Šercar, dobitnik
Nagrade Miroslav Sedak
Benčić za 2014. godinu
Obrazloženje: Maštovita, skladateljski autentična i uvjerljivo
odsvirana, Šercarova je glazba zaslužila da postane
predstavnikom hrvatskog kulturnog stvaralaštva u svijetu
S
Piše: Davor Hrvoj
vestrani zagrebački umjet-
nik — slikar, pjesnik i glaz-
benik — Borna Šercar,
jedan je od rijetkih koji sva-
kim od vidova kojima se
bavi uspijeva doprijeti do
publike. Diplomirani je akademski glaz-
benik i profesor udaraljki koji je svoje in-
strumentalističko umijeće potvrdio svira-
jući u raznim sastavima. Kao član sastava
Zagreb Jazz Portrait, u kojem svira više
od petnaest godina, javio se i kao autor.
Za taj je sastav, u suradnji s Mariom Igre-
com, napisao skladbe Mountain Without
the Top, Quest, The River of Fire, Only
God Can Create Three i Bjeloglavi sup.
Osim kao autor glazbe za jazz sastave u
kojima svira, Šercar sklada za animirane
filmove i kazališne predstave Zagrebač-
kog kazališta lutaka, HNK Rijeka, HNK
Split, Gradskog kazališta Žar ptica, Na-
rodnog pozorišta Tuzla i druge.
Baština i jazz
Najvažniji autorski doprinos dao je sklad-
bama i obradama što ih je priredio za
sastav Borna Šercar’s Jazziana Croati-
ca koji je utemeljio 2009. s namjerom da
očuva i na suvremen način predstavi hr-
vatsku glazbenu baštinu koristeći, unu-
tar jazz idioma, svu raznolikost — regio-
nalnu i žanrovsku, od šokačkih pjesama,
rera i gangi do međimurske i dalmatin-
ske glazbene tradicije. Takav način pro-
mišljanja rezultirao je drukčijim pristupom
jazzu — autentičnim, hrvatskim. S tim je
sastavom, u kojem uz njega sviraju sak-
sofonist Vojkan Jocić, pijanist Zvjezdan
Ružić i kontrabasist Tihomir Hojsak, te u
nekim izvedbama i gosti, snimio tri CD–
a: A Little Book of Notes, Nehaj i Borna
Šercar’s Jazziana Croatica Big Band.
Sastav, između ostalih, izvodi njegove
skladbe nadahnute hrvatskom klasič-
nom i etno glazbenom baštinom. Riječ je
o prepoznatljivim djelima koja ga potvrđu-
ju kao važnu osobnost hrvatske glazbe.
U suradnji s članovima sastava napisao je
skladbe New Red Dwarf, Bread Of Sto-
ne, Nostalgia, Kolo, Soko Loved Him, Ra-
kia i Balkanika, a samostalno djela Buren-
ce, Limbora, Vaganac, Playing the Vic-
tim (koje je izvorno napisao za istoimenu
predstavu redateljice Saše Broz, nastalu
prema tekstu Vladimira i Olega Presnja-
kova), Nehay (koji je ostvario s istaknu-
tom udaraljkaši-
com Ivanom Bi-
lić na marimbi)
te Melancholy
(za koju je dobio
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
nagradu Porin, a
koju je ostvario
u suradnji s har-
fisticom Dianom
Grubišić Ćiković).
Jazz glazbeni-
ci skladateljsku
nadarenost i vje-
štinu iskazuju i u
obradama dje-
la drugih autora
kojima udahnuju
svoju osobnost.
Tako i Šercar au-
torski potencijal
ostvaruje u dže-
zističkim obra-
dama stilski Borna Šercar
oprečnih djela, od onih iz klasičarskog mi-
ljea preko dalmatinske tradicijske do do-
moljubne glazbe. Kreće se tako od simfo-
nijske pjesme Sunčana polja Blagoja Ber-
se te opere Ero s onoga svijeta Jakova
Gotovca, preko narodne pjesme Marjane,
Marjane koju je prvi zapisao Ivo Tijardo-
vić, i solo popijevke Seh duš dan Blago-
ja Berse na tekst Vladimira Nazora koju je
otpjevala Tamara Obrovac, sve do međi-
murske narodne pjesme Vuprem oči koju
je otpjevala Josipa Lisac, ali i domoljubne
pjesme Bojna Čavoglave pjevača Marka
Perkovića Thompsona. Bez obzira na to
o kojoj se pjesmi radi, Šercar je obrađuje
na poseban način, svojstven glazbenici-
ma suvremenog jazza, pokazujući da pra-
ti svjetsku jazz scenu i da jazz glazbu pro-
mišlja kao idiom podložan promjenama,
nadogradnji i obogaćivanju, što su karak-
teristike stila od samog početka djelovanja
njegova sastava.
Maštovita, skladateljski autentična i uvjer-
ljivo odsvirana, Šercarova je glazba zaslu-
žila da postane predstavnik hrvatskog kul-
turnog stvaralaštva u svijetu. Njegove su
skladbe već pronašle put do inozemne
publike i kritike. Naime, sa sastavom Bor-
na Šercar’s Jazziana Croatica izvodio ih
je na koncertima u klubu Porgy&Bess u
Beču, Bartok hallu u Budimpešti, Teatru
Verdi u Trstu, na UCLA u Los Angelesu,
gdje su članovi održali i glazbenu radioni-
cu u sklopu Monk Institutea, te na festivalu
JazzyColors u Parizu.
45
 J a z z o r ke s t a r H R T– a n a p r v o m ko n c e r t u c i k l u s a 15 . r u j n a u d v o r a n i G o r g o n a M S U – a s v i r a o d j e l a M i l j e n k a P r o h a s ke
Posveta majstoru
orkestralnog zvuka
Na ovom koncertu predstavljen je tek dio skladbi iz njegova bogatog opusa, ali i manji dio stilskih odrednica
njegova stvaralaštva, onaj vezan samo uz jazz i jazzu bliske idiome
U
Piše: Davor Hrvoj
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
povodu devede-
sete obljetnice
rođenja slavnog
kontrabasista,
skladatelja, aran-
žera i vođe orke-
stra Miljenka Prohaske (Zagreb, 17. ruj-
na 1925. — Zagreb, 29. svibnja 2014.),
na koncertu održanom 15. rujna 2015.
u dupkom ispunjenoj dvorani Gorgona
Muzeja suvremene umjetnosti u Zagre-
bu, Jazz orkestar HRT–a predstavio
je njegovo stvaralaštvo. Orkestrom je
ravnao šef–dirigent orkestra Andreas
Marinello, a na programu su bila Pro-
haskina djela. Mnoga od njih napisao
je još u doba dok je vodio taj orkestar,
a u njemu je kao dirigent imao najdu-
lji staž. Tadašnji Plesni orkestar Radio
Zagreba, poslije RTV Zagreb, vodio je
više od trideset godina i s njim postigao
svjetsku slavu.
Na ovom koncertu predstavljen je tek
dio skladbi iz njegova bogatog opu-
sa, ali i manji dio
stilskih
Zdenka Kovačiček i
46 Radojka Šverko
odrednica njegova stvaralaštva, onaj
vezan samo uz jazz i jazzu bliske idi-
ome. Naime, Prohaska je bio svestra-
ni glazbenik koji je, osim jazza, skla-
dao i pisao aranžmane zabavne i kla-
sične glazbe te partiture za predstave
i filmove.
Intimistički pristup
Riječ je o djelima nastalim u raznim raz-
dobljima njegove karijere i pisanim za
razne formacije: Always Running, Dar-
ka, Par nepar, Opus 900, Dilema, Zbog
jedne melodije davne, Hand Rummy
Bop, Koncert za Simply Brass (Back
to Swing, Andante lamentoso, Enco-
re — One More Time), Na svoj način,
Thad, Nina, Kvartet, Nerina pjesma,
Legoland, Obsession, Intima i Encore.
Čak i iz navedenog djelomičnog pre-
sjeka njegova skladateljskog djelova-
nja vidljivo je da se Prohaska nikad nije
zadovoljavao postojećim. Poštovao je
tradiciju i u svojim djelima koristio se
već postojećim, ali je uvijek bio u tijeku
sa suvremenim kretanjima na svjetskoj
sceni i svoju je glazbu obogaćivao ele-
mentima novih glazbenih dostignuća.
Njegova su djela na tragu progresiv-
nog jazza i glazbe treće struje, stilova
u kojima je bio važan predstavnik
na međunarodnoj jazz sceni. No
važnije od toga su muzikal-
nost, profinjenost, pre-
poznatljivost, sjajna
vještina orkestri-
ranja i osje-
ć a j
za zvuk orkestra. Uostalom, učio je od
najvećih, a s nekima od njih i surađi-
vao. Primjerice, skladba Thad, posve-
ćena slavnom jazz trubaču, skladatelju,
aranžeru i voditelju jazz orkestra Thadu
Jonesu, nedvosmisleno pokazuje na
kojim se utjecajima Prohaska napajao.
Nije to bila jedina skladba posvećena
konkretnim osobama. Dva je svoja dje-
la, Darka i Nina, posvetio unukama. Taj
intimistički pristup mnogo govori o nje-
govu karakteru, osobnosti, a to se oči-
tovalo i u njegovim djelima.
Bezvremenska djela
Prohaska je pisao glazbu za razne for-
macije, između ostalih i za brass kvin-
tet. Tako je na ovom koncertu mjesto
našao i Koncert za Simply Brass u či-
joj se izvedbi orkestru pridružio Podi-
um Brass kvintet (Marko Bobičanec i
Igor Hrustek — trube, Hrvoje Pintarić
— rog, Ivan Mučić — trombon i Dani-
jel Požgaj — tuba) koji je podsjetio na
njegovu sklonost spajanju jazza i klasi-
ke. Sličnog karaktera je i skladba Kvar-
tet za koju se iz orkestra izdvojio kvartet
(Luka Žužić — trom- b o n ,
Davor Kri-
žić —
truba, Arsen Ereš i Mihael Gyoerek
— alt–saksofoni).
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Prohaska je važne suradnje ostvario
s pjevačima, a mnogi od njih, između
ostalih, i njemu mogu zahvaliti svoju
popularnost. Na koncertu su od publi-
JAZZ.HR 2015/2016.
ke najbolje bile prihvaćene upravo vo-
kalne izvedbe. Zdenka Kovačiček ot-
WARREN WOLF WOLFPACK
pjevala je pjesmu koja ju je proslavila, 19. 5. 2016.
Zbog jedne melodije davne, za koju je
stihove napisao Drago Britvić, te Pro-
DIDIER LOCKWOOD SOLO Jedna od najvažnijih mladih jazz zvijezda, Warren Wolf
je poznat po istančanom osjećaju za blues i uzbudljivim
haskinu najpoznatiju, međunarodno
cijenjenu Intimu, i to u izvornoj, engle- DIDIER LOCKWOOD MEETS izvedbama.
skoj verziji za koju je u trenutku nadah-
nuća stihove napisao ugledni američ- JOE KAPLOWITZ TRIO
ki jazz publicist i enciklopedist Leonard
Feather. Radojka Šverko podsjetila je
24. 9. 2015. / ODRŽANO
Virtuozni francuski violinist Didier Lockwood,
JESEN 2015.
na njegov doprinos hrvatskim rock–
operama, otpjevavši Nerinu pjesmu čiji su nastupi uvijek uzbudljivi, predstavlja se solo
Karla Metikoša i Ivice Krajača iz rock– nastupom te u suradnji s renomiranim hrvatskim
jazz glazbenicima.
OTH ANNIVERSARY WALK AWAY,
opere Grička vještica koju je Prohaska
aranžirao. SPECIAL GUEST DEAN BROWN
Ovim koncertom Jazz orkestar HRT– ZDENKA KOVACICEK PJEVA 21. 10. 2015.
a na dostojan je način zahvalio svojem Nakon trideset godina djelovanja najvažniji poljski
dugogodišnjem vođi Miljenku Prohaski ELLU I LELU fusion sastav Walk Away još uvijek svira energično i
i još jedanput potvrdio da su njegova 4. 10. 2015. poletno, a u suradnji s gitaristom Deanom Brownom
djela bezvremenska te da će još dugo
Na javnom snimanju novog CD-a, prva dama posebno uzbudljivo.
biti na repertoaru mnogih hrvatskih
hrvatske jazz glazbe Zdenka Kovačiček izvodi jazz
SHEILA JORDAN & CAMERON BROWN
glazbenika, ansambala i
orkestara. standarde i skladbe Lele Kaplowitz.
22. 10. 2015.
WLODZIMIERZ NAHORNY TRIO Sheila Jordan, pjevačica koju cijene kritičari i
4. 12. 2015. glazbenici, sklona je duo izvedbama uz kontrabasiste,
Koncert trija Wlodzimierza Nahornyja, jednog od posebice Camerona Browna s kojim je ostvarila
dugogodišnju suradnju.
najoriginalnijih poljskih jazz umjetnika, obilježit će
jazzističke izvedbe božićnih skladbi.
GARY BARTZ QUARTET
JAMES CARTER ORGAN TRIO 23. 10. 2015.
2. 2. 2016. Legendarni jazz glazbenik Gary Bartz, uvijek spreman
Jedan od najuzbudljivijih sastava na današnjoj sceni, na nove izazove, spaja bebop, avangardu, soul, funk i
James Carter Organ Trio svira bespoštedno i srčano. afričku glazbenu tradiciju.
JEAN-LUC PONTY RENATO ROZIC CONSORT
10. 3. 2016. 24. 10. 2015.
Najpoznatiji violinist jazz rocka Jean-Luc Ponty u Osebujni gitarist i skladatelj Renato Rožić prezentira
Zagrebu će nastupiti u duu sa svojim stalnim svoj glazbeni svijet zasnovan na dubokom poniranju u
suradnikom, pijanistom Williamom Lecomteom. filozofiju jazz glazbe.
DAVOR HRVOJ
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Mala dvorana, početak u 20 sati
47
 Pr e d s t av l je n a nova d is ko g r a f s k a i z d a n j a J a z z or kes t r a H R T– a 21. r u jn a 2 015. u M S U – u
Međusobnim razumijevanjem
do divnih pustolovina
Croatia Records objavio album Well Paid Girl Valerije Nikolovske i Viktora Lipića Lipe uz Jazz orkestar HRT–a
N
Piše: Davor Hrvoj
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
a platou ispred
Muzeja suvremene
umjetnosti u Zagre-
bu 21. rujna pred-
stavljena su nova
diskografska izda-
V
iktor Lipić Lipa: »Volim
improvizirati, pustiti prste
da sami šeću po tipkama, stopiti
se sa zvukom i pratiti glazbu koja
pritom nastaje.«
nja Jazz orkestra HRT–a, čime je na-
stavljena uspješna suradnja orkestra s
MSU–om. Naime, osim što je na istom
mjestu održao već niz koncerata, Jazz
orkestar HRT–a i ovosezonski će kon-
certni ciklus održati u muzejskoj dvo-
rani Gorgona. Ovom prigodom pred-
stavljena su četiri albuma, od čega tri
u izdanjima inozemnih diskografa. Riječ
je o suradnjama sa stranim glazbenici-
ma te u jednom slučaju s hrvatskim koji
živi i djeluje u inozemstvu (Mak Murtić).
48
Richards–Richardson
Na album Bugles Over Zagreb uvršte-
na je snimka koncerta što ga je orke-
star održao 17. travnja 2013. u Studi-
ju Zvonimir Bajsić HRT–a. Tom prigo-
dom kao gosti su im se pridružili ame-
rički trubač Rex Richardson, kao solist
i skladatelj, te Doug Richards kao autor
i dirigent. Oduševljeni izvedbom, gosti
su izrazili želju da snimku tog koncerta
objave na CD–u.
Dugogodišnji suradnik Jazz orke-
stra HRT–a, švedski trubač, skladatelj
i aranžer Lasse Lindgren nakon neko-
liko uspješnih koncerata na kojima je
uz orkestar izvodio jazz obrade najve-
ćih hitova grupe ABBA, odlučio je isti
program snimiti i objaviti na CD–u. Taj
su album također snimili u Studiju Baj-
sić HRT–a, a pod nazivom Lasse Lin-
dgren Plays the ABBA Songbook In a
Big Band Atmosphere objavila ga je
švedska diskografska kuća Imogena
Records.
Svoju suradnju s orkestrom dokumen-
tirao je i Mak Murtić, naš saksofonist,
skladatelj i aranžer koji živi i djeluje u
Valerija Nikolovska i Viktor Lipić Lipa
Londonu. Uz Jazz orkestar HRT–a pod
ravnanjem Saše Nestorovića ili Andre-
asa Marinella, te pjevačice i naratori-
ce Maju Rivić i Anabelu Barić, tijekom
2014. u studijima Hrvatske radiotelevi-
zije snimio je vlastita djela i za london-
sku diskografsku kuću World Local Re-
cords objavio CD Antarctica and Other
Destinations.
Predstavljanje novih izdanja Jazz orke-
stra HRT–a svojim su nastupom uveli-
čali pjevačica Valerija Nikolovska i kla-
vijaturist Viktor Lipić Lipa koji su uz or-
kestar izveli dio skladbi s albuma Well
Paid Girl u izdanju Croatia Recordsa.
Tim su koncertom zaključili promo-
tivne aktivnosti koje su proteklog ljeta
obuhvatile njihove zajedničke koncer-
te u Slavonskom Brodu, Hvaru, Met-
koviću, Zadru, Grožnjanu i Zagrebu.
Iako su u novije vrijeme najaktivniji dje-
lujući u triju LiVaDa, u bendu Nothing
But the Blues i u Balkan Zoo Ensem-
bleu bas–gitarista Marija Rašića, Vale-
rija i Lipa ne zapostavljaju ni orkestral-
ni zvuk, uglavnom surađujući sa Jazz
orkestrom HRT–a. Kao i na snimanju
albuma, na koncertnoj je promociji or-
stale u dahu. Neke je tekstove Vale- napisanim riječima. Sve su to div- Luka Žužić, saksofonisti Igor Geržina,
rija napisala na već gotovu glazbu, a ne pustolovine i igre za koje nikad ne Saša Nestorović, Miro Kadoić i Damir
neke sam njezine stihove ja uglazbio. znaš kako će završiti. Meni je prije sve- Horvat, gitarist Elvis Penava i bubnjar
Obično uzmem njezinu bilježnicu sa ga važno međusobno razumijevanje, a Marko Lazarić.
stihovima i čitam. Pritom prebirem zatim uzajamno poticanje i potpirivanje
po tipkama dok se nešto ne dogodi. inspiracije, dopunjavanje, uz nezaobila-
Nekad ja napišem glazbu pa Valerija zno strpljenje.«
na to napiše tekst, nekad stvaramo u
istom trenutku, što mi obično najbo- U provedbi njihovih, ali i aranžerskih
lje zvuči.« zamisli, imali su veliku potporu člano-
va orkestra, ne samo u uigranosti nego
Valerija Nikolovska, čija se glazbe- i u solističkim dionicama. Osim Lipi-
na filozofija najbolje oslikava u frazi I ća, kao solisti su se predstavili trubači
Got My Freedom iz pjesme How Can Davor Križić i Branko Sterpin,
It Be, navodi da je tekst za skladbu trombonist
Blue is Blu Viktor pronašao u nje-
kestrom ravnao njegov šef–dirigent An- zinoj bilježnici: »Imao je
dreas Marinello. već gotovu glazbu
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
koja se savrše-
Na CD, koji su prije godinu dana snimili
u studijima Hrvatske radiotelevizije, uvr- no poklo-
pila s
štene su uglavnom Lipićeve i Valerijine
skladbe koje su već prije snimili za svo- već
Viktor Lipić Lipa
ja samostalna izdanja. Od mnogobroj-
nih vlastitih djela za ovaj su album oda-
Skladan autorski duo
brali ona koja su najbolje disala u big-
bendovskom okružju: Dark Night, Well
Paid Girl, Elevator, Blue is Blu, In My
Kao autori, Valerija i Lipa čine idealan
spoj, baš kao što su to u povijesti
Skin i How Can It Be, no ovom prigo- popularne i jazz glazbe činili mno-
dom u posve drukčijem kontekstu. Za gi nerazdvojni suradnici, primje-
to su se pobrinuli aranžeri, članovi or- rice George i Ira Gershwin,
kestra: Andreas Marinello, Luka Žužić i Richard Rodgers i Oscar
Joe Kaplowitz, koje su odabrali nakon Hammerstein ili Paul McCar-
pomnog preslušavanja njihovih dosa- tney i John Lennon. Tekstovi i
dašnjih ostvarenja, te producent Igor glazba su u savršenom skla-
Geržina. Oni su ih predstavili u potpuno du, bez obzira na to zasnivaju
drukčijem svjetlu, nadogradili ih, ukra- li se pjesme na bluesu, funku,
sili novim detaljima... Lipa je autor veći- jazzu ili nekom drugom idio-
ne skladbi, a Valerija tekstova, ali na CD mu. One donose poruke koji-
su uvrštene i skladbe drugih hrvatskih ma slušatelji uranjaju u osob-
autora: Bright Song  Eddyja & Dusa, nost i intimu autora. Glazba
When I Think of You Igora Geržine, na ovom albumu — to su oni!
Open, za koju je tekst napisao Erol Zej-
nilović i Look & See Vladimira Mirčete.  O tome kako piše glazbu,
Lipa je rekao: »Za skladanje
morate imati mir i nadahnu-
će. Katkad prođu mjeseci da
ne napravim ništa, a katkad
stvari samo naviru. Nikad ni-
sam sjeo za klavijaturu s na-
mjerom da nešto skladam.
Volim improvizirati, pustiti
prste da sami šeću po tip-
kama, stopiti se sa zvukom
i pratiti glazbu koja pritom
nastaje. Zapravo, nemam
osjećaj da ja stvaram glaz-
bu, nego da samo pratim
glazbu koja odnekud do-
lazi. Povremeno tako dođu
cijele skladbe, povreme-
no samo fragmenti. Uglav-
nom, većinu toga i ne zabi-
lježim, zaboravim, a nešto
i ostane. Primjerice, jedne
večeri u Zagrebu počelo
je strašno nevrijeme. Sjeo
sam za Rhodes i počeo vr-
tjeti neki rif. Valerija je sjela
do mene s olovkom i papi-
rom i začas napisala tekst.
Tako je nastala skladba
Sanja Šantak
Dark Night koju smo uvr-
stili i na ovo izdanje. Narav- Valerija Nikolovska
no, nisu sve skladbe na- 49

P
Piše: Ivana Martinac
rava glazbena posla-
M l a d e a u t o r s k e s n a g e n a 17. Š p a n c i r f e s t u 2 1 . — 3 0 . k o l o v o z a 2 0 1 5 .
u Varaždinu
stica, i to s do sada
najbogatijim glazbenim
Početak
programom, održavala
se od 21. do 30. kolo-
voza u Varaždinu. Čak
tri pozornice, mnogobrojni koncerti i
najbogatiji glazbeni program do sada
jednog
obilježili su ovogodišnji Špancirfest. Su-
radnja Hrvatskog društva skladatelja,
portala Muzika.hr i Špancirfesta rezulti-
rala je »španciranjem« mladih autorskih
divnog
snaga (Sara Renar, Markiz i Gatuzo) po
Varaždinu, ali i otvaranjem velikih festi-
valskih vrata mladoj domaćoj autorskoj
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
glazbi.
prijateljstva
Zagrijavanje za zvijezde
Za odličnu uvertiru u Špancirfest u
petak, 21. kolovoza, pobrinula se
Sara Renar, izuzetna mlada auto-
rica, dobitnica Porina za najbolju
žensku vokalnu izvedbu, ali i nagra-
Odlična suradnja HDS-a, portala Muzika.hr i Špancirfesta de za najbolju izvedbu pjesme Je-
sen na prošlogodišnjem RockOffu.
I ovaj put Sara je pokazala vrlo za-
nimljiv nastup, predstavljajući svoja
dva izdanja, više izvodeći pjesme s
posljednjeg EP-a Jesen koji je do-
Gatuzo su pošteno zagrijali publiku prije nastupa Mando Diao
50
P
bio odlične recenzije. Nakon Sare,
na glavnu festivalsku pozornicu sti-
i Špancirfesta učinjen je još jedan
korak u predstavljanju i potvrđivanju
o Varaždinu su ovoga
gao je zagrebački rock-dvojac Ga- domaćih autora. Svakako da takvih ljeta »špancirale« mlade
tuzo koji je svakom pjesmom po-
stajao sve energičniji, svirajući pje-
suradnji treba još i sigurno će ih biti
jer je upravo ovo jedan od načina autorske snage: Sara Renar,
bend Markiz i rock-dvojac
sme sa sva svoja četiri albuma, po- davanja potpore domaćoj glazbe-
Gatuzo
sebice s posljednjeg Megalomania, noj sceni.
kojim su potvrdlili da su još itekako
aktivni na domaćoj sceni. Žestok
nastup Gatuza pokazao se kao od-
ličan odabir prije vatrenog koncerta
švedskog Mando Diaoa.
Afirmacija autora
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Nedjelju toga prvoga vikenda obi-
lježili su zanimljivi izvođači, među
kojima je bio poznati zagrebački
bend Markiz, koji je uz odličan, su-
veren vokal nove pjevačice Nikoli-
ne napravio presjek karijere; izveli
su pjesme Grad, Ostani dama, Sa-
vršeni svijet, Jutro... ali i pjesmu Na
kraju priče s prošlogodišnjega Ro-
ckOffa, kad su osvojili nagradu za
najemitiraniju pjesmu. Sve u sve-
mu, bila je to odlična svirka Marki-
za, a ujedno i zanimljiv uvod u na-
stup Parov Stelar Banda. Zanimlji-
vom suradnjom HDS-a, Muzike.hr
Markiz je podsjetio publiku na sve svoje hitove
Sara Renar
pobrinula
se za
odličnu
uvertiru u
Špancirfest
51

Trideset godina dirigent a i sk ladatelja S iniše Leopolda na čelu Tamburaškog orkest ra H RT– a Moj nastavnik glazbenog odgoja Želj-
ko Bradić zaintrigirao me za tu vrstu
glazbe. Važnu ulogu u mojem odabi-
ru vjerojatno je odigrao i angažman u
Aktivan na nizu područja, i kao
Folklornom ansamblu Joža Vlahović s
kojim sam proputovao kontinente i do-
umjetnički voditelj Festivala
kajkavskih popevki Krapina, svoje je
živio mnogo toga lijepoga. Bio sam u
nekoliko navrata u Americi i Kanadi,
glazbene vještine Leopold ponajviše obišao sam gotovo sve zemlje Europe.
usmjerio na tamburašku glazbu, Prva velika turneja bila je 1974. u Paki-
uzdigavši muziciranje do koncertnih stanu, Afganistanu i Indiji. Turneja je tra-
dvorana i akademske razine jala mjesec dana. Ta gostovanja bila su
se da će za godinu–dvije i to biti prove-
deno na jednoj od muzičkih akademija
u Hrvatskoj.
Koliko se tamburaška scena promijenila
u godinama vašeg djelovanja?
Početkom devedesetih nastao je velik
broj tamburaških sastava, od kojih su
se neki profesionalizirali. Zahvaljujući
tom tamburaškom bumu u vrijeme Do-
movinskog rata, stasalo je nekoliko sto-
tina sjajnih svirača tambure.
G odine 1985. postao sam
Već gotovo trideset godina u Kanadi
održavam seminare, a dosta polaznika
dolazi iz SAD–a. Seminari se održavaju
pod pokroviteljstvom Hrvatsko–kanad-
najmlađi šef–dirigent na
skog folklornog saveza koji djeluje već
više od četiri desetljeća. Na Školu hr-
HRT–u i najmlađi profesor na
vatskog folklora, koju svake godine or-
ganizira Hrvatska matica iseljenika, do-
Muzičkoj akademiji. A danas sam
po stažu i na jednom i na drugom
laze polaznici iz cijeloga svijeta.
mjestu jedan od najstarijih.
Od pučkog do
umjetničkog

S
organizirana na najvišoj mogućoj me-
Razgovarala: Ana Vidić đudržavnoj razini. Na tim putovanjima Spomenuli ste mnogobrojne tamburaš- Kako objašnjavate toliku popularnost
stekao sam veliko scensko i koncer- ke sastave koji danas djeluju u Hrvat- tambure, i to upravo u interpretaciji
tantno iskustvo. Nakon Željka Bradi- skoj; koje su najvažnije razlike između Tamburaškog orkestra HRT–a? Zacijelo
ća preuzeo sam umjetničko vodstvo u njih i Tamburaškog orkestra HRT–a? veliku ulogu u tome ima i izuzetno bo-
kladatelj, glazbeni pedagog, dirigent
i publicist Siniša Leopold jedna je od Tamburaškom društvu Ferdo Livadić. gat repertoar.
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

najutjecajnijih osobnosti hrvatske glaz-
bene scene, prije svega tamburaške.
Aktivan na nizu područja, svoje je
glazbene vještine ponajviše usmje-
rio na tamburašku glazbu, uzdigavši muziciranje do
koncertnih dvorana i akademske razine, pa je jedna
od njegovih zasluga i današnji način djelovanja Tam-
buraškog orkestra HRT–a, uz koji je kao šef–dirigent
proveo tri desetljeća. Prije negoli je 1985. preuzeo tu
dužnost, u orkestru je djelovao kao svirač, upoznavši
tako ansambl sa svih strana. S glazbenikom koji je
za svoj rad primio niz priznanja — Godišnju nagradu
HRT–a, godišnju Nagradu za kulturu grada Samo-
bora, diskografsku nagradu Porin, Zlatnu arenu za
filmsku glazbu te odlikovanje Red Danice hrvatske
s likom Marka Marulića — razgovarali smo upravo u
povodu njegova djelovanja u Tamburaškom orkestru
HRT–a i obljetnice koju će ovjenčati slavljenički kon-
cert 18. listopada 2015. u Studiju Zvonimir Bajsić na
HRT–u.
Počeci u Samoboru
Kako je teklo vaše glazbeno obrazovanje u vrijeme kad
tamburaška glazba još nije bila profesionalizirana?
Moji su glazbeni počeci u Samoboru, gdje sam živio
i završio osnovnu školu. Konkretne glazbene korake
počeo sam kao prva generacija učenika tek otvorene
tamošnje glazbene škole. Godinu dana svirao sam
violončelo koje je bilo veće od mene. Ubrzo sam pre-
šao na nešto manji klavir. U četvrtom razredu počeo
sam svirati u školskom tamburaškom orkestru, a u
petom sam osnovao rock–sastav. Taj rock–sastav bio
je tada najmlađi na ovim prostorima, zvao se Fenik-
si. Imali smo nekoliko nastupa na televiziji, samostal-
ne koncerte u samoborskom Sveučilištu, u kinu u ko-
jem se još uvijek održavaju koncerti. U bendu sam bio
skladatelj, izvođač na klavijaturi i pjevač. Svirao sam u
još nekim sastavima. Pri kraju osnovne škole postao
sam i član orkestra u ansamblu Joža Vlahović u Za-
Navedene okolnosti su vjerojatno pre-
sudile da se nastavim intenzivno baviti
tom vrstom glazbe.
Pri kraju srednje škole postao sam član
Tamburaškog orkestra tadašnje Radio-
televizije. Usporedno studirajući na Mu-
zičkoj akademiji, svirao sam u Orkestru.
Dugogodišnji primaš, voditelj orkestra,
Ivica Petanjek jednom mi je zgodom re-
kao: »Dečec, s obzirom da buš uskoro
jedini u orkestru s Muzičkom akademi-
jom, mogel bi preuzeti mjesto šefa–di-
rigenta.« I tako sam 1985. postao šef–
dirigent Tamburaškog orkestra HRT–a.
Moram priznati, nije jednostavno stati u
dirigentskoj pozi pred kolege s kojima
sam donedavno zajedno svirao. Preko
noći sam postao njihov dirigent, iako
sam po godinama bio najmlađi. Iste mi
je, 1985. godine ponuđeno da preda-
jem kolegij Tambure na Muzičkoj aka-
demiji u Zagrebu. Tako se dogodilo da
iste godine postanem najmlađi šef–di-
rigent i najmlađi profesor na Akademi-
ji. A danas sam po stažu i na jednom i
na drugom mjestu jedan od najstarijih.
Nekoliko stotina
tamburaša
Kakva je situacija bila tada u pedagogi-
ji na području tamburaštva, a kakva je
danas?
Bilo je puno toga drugačije. Tambura
se znatno više svirala u osnovnim ško-
lama. Nekada je gotovo svaka škola
u sjevernoj Hrvatskoj, pogotovo u za-
grebačkoj regiji, imala svoj tamburaški
orkestar. Danas je to drukčije. Na ža-
lost, ni nastavnici nemaju stimulacije za
Tamburaški orkestar HRT–a, uz sve
orkestralne značajke, poseban je po
svom bogatom i raznovrsnom reperto-
aru i jedinstvenim izvedbama. Glazbe-
ne obrade su bogatije i inventivnije od
ostalih tamburaških sastava i orkesta-
ra. Posebno bih istaknuo važan opus
instrumentalnih skladbi uvaženih hrvat-
skih skladatelja pisanih za naš orkestar.
Nekoć i danas
Kako je izgledao Tamburaški orkestar
HRT–a kad ste vi stigli u njega, a kakva
je situacija danas?
Kad sam kao honorarac počeo svira-
ti u orkestru, bilo je sedam stalnih svira-
ča. Danas imamo šesnaest zaposlenih
glazbenika. Orkestar je popunjen stalnim
članovima i djeluje u idealnoj formaciji za
takvu vrstu ansambla. U vrijeme mojih
početaka, bio sam jedini s glazbenom
akademijom, a sada je gotovo pola or-
kestra akademski obrazovano. I u reper-
toarnoj politici je velika razlika. Unatrag tri
desetljeća orkestar izvodi sve glazbene
žanrove. U suradnji s prominentnim au-
torima, sustavno proširujemo glazbene
oblike na području orkestralnog tambu-
raškog muziciranja. Svira se na nekoliko
tamburaških sustava. Prije mojega do-
laska, djelatnost orkestra svodila se na
snimanja za potrebe radija i televizije te
nastupe na dva festivala. Danas orkestar
ima nadasve aktivan koncertni život. Na-
stupa na festivalima diljem Hrvatske, po-
krenuli smo ciklus koncerata U ozračju
tambure, svakoga 1. siječnja održavamo
novogodišnji koncert Valceri, polke i dru-
ge špelancije, redaju se brojna gostova-
nja u domovini i inozemstvu… U prote-
Tambura je do sredine 19. stoljeća bila
isključivo solistički, narodni instrument.
Tijekom višestoljetnog razvoja napre-
dovala je od pučkog do umjetničkog
glazbala, a tamburaši danas izvode
najrazličitija skladana djela. Tamburaš-
ki orkestar HRT–a oduvijek se skrbio o
folklornom naslijeđu, ali na svakom na-
stupu želi ukazati i na velike umjetničke
mogućnosti tambure. Tamburaški or-
kestar HRT–a glavni je promicatelj or-
kestralne tamburaške glazbe kod nas
i u svijetu. Moram istaknuti činjenicu
da organizatori naših nastupa traže da
što prije ponovimo gostovanje u njiho-
vu gradu.
Kako repertoar i programe koncerata
prilagođavate mjestu u kojem svirate?
Uvijek nastojim odabirom programa
što više zadovoljiti publiku, orkestar i
osobne kriterije. Ponekad je to dosta
teško. No neki se postulati moraju po-
štivati. U slaganju programa nastojim,
što je više moguće, promicati hrvatsku
glazbu i naše autore. Repertoar se po-
nekad treba prilagoditi prigodi, prosto-
ru ili publici. Važno je da ste uvijek zani-
mljivi, ali i edukativni.
Širenje žanrova
Tamburaški orkestar HRT–a važan je
čimbenik ne samo tamburaške glazbe-
ne scene nego i šire. Koji su ključni ele-
menti prema kojima se može prepozna-
ti utjecaj djelovanja vas i Tamburaškog
orkestra HRT–a na hrvatsku glazbenu
scenu?
bini. Posebno mi je drago što smo izveli
prvo autorsko tamburaško djelo inoze-
mnog autora, Kineza Dic–Lun Funga
na MBZ–u 2011. Dobitnici smo i Pori-
na za CD s djelima hrvatskih skladate-
lja. Praizveli smo prvi koncert za tam-
buraški i jazz orkestar Igra, nebo i jabu-
ke Zorana Šćekića. To su samo neke
bitne značajke u razvoju tamburaške
glazbe u proteklih deset–petnaest go-
dina u kojima smo sudjelovali. Nave-
denim djelatnostima Orkestar HRT–a
uvelike je utjecao na repertoarnu po-
litiku i umjetničku orijentaciju mnogih
tamburaških skupina diljem Hrvatske i
inozemstva.
Neopisivo zadovoljstvo
To su zacijelo i najvažniji uspjesi Tambu-
raškog orkestra HRT–a. Što vi smatrate
svojim najvećim uspjehom?
Moj najvažniji uspjeh jest moja obitelj. A
vezano za glazbu, to je tridesetogodiš-
nji rad s Tamburaškim orkestrom HRT–
a. Voditi jedan profesionalni ansambl
toliko godina velik je uspjeh, ali i neo-
pisivo zadovoljstvo. Naša zajednička
obljetnica sjedinjuje tri desetljeća sva-
kodnevnog zajedničkog rada, druže-
nja, tisuće proba, nastupa diljem Lije-
pe Naše i svijeta, nekoliko tisuća snim-
ki u arhivama HRT–a, doživljaje koji se
pamte cijeli život i puno toga što je teš-
ko staviti na papir.
Za kraj, možete li nam otkriti neke de-
talje sa svojega slavljeničkog koncerta

Život uz
grebu, koji je tada bio najcjenjeniji folklorni ansambl. klih dvadesetak godina gostovali smo Unatrag samo nekoliko godina, Tam-
dodatni rad vođenja tamburaškog or- buraški orkestar HRT–a sudjelovao je 18. listopada?
Tamo sam proveo više od dvadeset godina, najprije kestra. Mislim da je to veliki hendikep u Južnoj i Sjevernoj Americi, Australiji,
kao svirač, a poslije kao voditelj orkestra i zbora an- Maleziji, Južnoafričkoj Republici, Kana- u nekim važnim etapama razvojnog U povodu obilježavanja tridesete obljet-
za naše mlade glazbenike. Na veliku puta tamburaške glazbene scene.
sambla. Nakon osnovne škole nastavio sam poha- di, Vatikanu i mnogim zemljama Euro- nice umjetničkog vodstva Tamburaš-
sreću, početkom devedesetih tambu- Prije jedanaest godina izveden je prvi
đati Srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski u Za- pe. Veselim se ponovnom gostovanju kog orkestra, održat ćemo moj autor-
ra je uvedena kao solističko glazbalo u tamburaški mjuzikl, Janica i Jean. Vla-
grebu. Tu sam bio jako vezan uz profesora Vladimira potkraj ove godine po Sjevernoj Americi. ski koncert. Program će biti sastavljen
osnovne i srednje glazbene škole. Po- do Štefančić je bio redatelj, moja ma-
Kranjčevića koji mi je predavao klavir i vodio zbor; on Nastupat ćemo u poznatim koncertnim od onoga dijela mojega opusa koji sam
sebno mi je drago što sam sudjelovao lenkost autor glazbe, a Robert Škiljan

tambure
je tada bio ravnatelj te škole, a kad sam prešao na
u stvaranju prvog udžbenika za tam-
Muzičku akademiju, profesor Kranjčević mi je preda-
bure (1992.) prema kojemu se i danas
vao klavir, dirigiranje i zbor.
tambura uči svirati. Mnoge glazbene
škole diljem Hrvatske imaju predmet
Domagoj Kunić
dvoranama u Torontu, Pittsburghu, De- ostvario s Tamburaškim orkestrom
autor libreta. Mjuzikl je postavljen u Ka-
troitu, Chicagu i New Yorku. Dakle, puno HRT–a. Naravno, uz orkestar će nastu-
zalištu Komedija, a odziv publike bio
toga se promijenilo od mojih početaka… piti i brojni gosti. Ostalo ćete otkriti ako
je izuzetan. Sudjelovali smo i u izvedbi dođete na koncert, a svakako dođite

Što je ili tko bio presudan za vaše bavljenje tamburaš- Vi ste i sami zaslužni za promicanje prve tamburaške simfonije autora Da- jer je glazba u ozračju tambure — neo-
kim izričajem i kakav je bio put do mjesta šefa–diri- Tambure na kojem se odgajaju mladi tamburaštva u svijetu, prije svega upra- vora Bobića. Tamburaški orkestar su- pisiva zvonka radost.
genta Tamburaškog orkestra HRT–a i profesorskog virtuozi. Na žalost, tambure još nema vo u SAD–u i Kanadi. djelovao je na Muzičkom biennalu Za-
mjesta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu? u tom smislu na akademiji, ali nadam greb. Nastupali smo i na Opatijskoj tri-
52 53
Siniša Leopold
 J u b i l a r n i 5 0 . F e s t i v a l k a j k a v s k i h p o p e v k i K r a p i n a 11 . i 1 2 . r u j n a 2 0 1 5 . ( V e č e r n o v i h p o p e v k i i Nove popevke bravka Brestovečkog, a Hrvoje Hege-
Retrospektivna večer)
dušić je glazbom i interpretacijom sti-
Pjesme izvedene na subotnjem kon- hova Ljerke Šemeš podsjetio na prola-

Pola stoljeća popevki za sva vremena

I ovogodišnji je festival bio dio šireg Tjedna kajkavske kulture u gradu Krapini, uz mnogo sportskih događaja,
izložbi, radionica te znanstveni skup
sebnostima određenog kraja. A orga-
nizatori festivala trebali su nastojati da
kvaliteta priredaba bude na što većoj
visini i angažirati vrlo istaknute soliste i
reproduktivna glazbena tijela.
Nit vodilja
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Nikše Radovanovića, sve do Đuke Čai-
ća, Mirka Švede Žige i Kvarteta Gubec)
podsjetili su i na koncertne popevke,
one šansonijerske, još više na one ve-
sele i zaigrane. Hitove s prošlih festivala
izveli su i »neki novi klinci« (koji su klin-
ci samo s obzirom na godište festivala)
certu, prihvaćene kao prave domaće,
zasjenile su novoskladana ostvarenja
predstavljena na istom mjestu, u Fe-
stivalskoj dvorani u Krapini večer prije
(petak, 11. rujna). Ta je večer potvrdila
posljednjih godina provjeren recept »za
svakog ponešto« i publici ponudila pje-
sme o Zagorju, vinu i kleti, zagorskom
cugu, našim precima i ljubavima u naj-
različitijim aranžmanima. Neka su glaz-
bena oblikovanja eho prošlosti, neka
ocrtavaju regionalnu sadašnjost, dok
su neka izrazom zagrebla u buduć-
nost, čime se zapravo odlično ocrta-
lo današnje stanje na domaćoj glaz-
znost vremena. U sjećanju ostaju i lije-
pi glasovi i dojmljive izvedbe pjevačica
Danijele Pintarić (pjesma Željena Kla-
šterke na tekst N. Klašterke), Gordane
Ivanjek Tušek (pjesma Žarka Tušeka),
Maje Sever Cuglin (V. Brzovoz, S. Sar-
kotić) i Jelene Balent (A. Vidović, Ivana
Radaljac Krušlin), a ništa manje dojmlji-
ve nisu bile ni izvedbe muškog dijela:
Bojana Jambrošića (N. Kukovačec, R.
Novina), Mirka Švende Žige (S. Doro-
njga, R. Stilinović), Ervina Baučića (Z.
Mišolongin, D. Plukavec), Ivana Mikuli-
ća (T. Eterović, M. Pašiček), Mirka Ce-
tinskog (K. Herceg, Z. Crnec) te Luke

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

Gordana Ivanjek Tušek i Željko Grozaj, benoj sceni. Pjesme niza više ili manje Udjbinca koji je interpretirao vlastitu pje- Kolinda Grabar-Kitarović kao pokroviteljica festivala
Marija Borić, Max Hozić, Ronald Bra- uspješnih autora glazbe i stihova, zao- smu. Njima su se pridružili i Ivica Pe-

Piše: dr. sc. Irena Miholić
I ove je godine završetak ljeta u Krapi-
ni obilježen šarolikim programom pod
nazivom Tjedan kajkavske kulture. Tih
su dana posjetitelji Krapine mogli uživa-
ti u sportskim događanjima, izložbama,
radionicama, koncertima i recitalima te
u znanstvenom skupu, ali svi su se do-
gađaji slijevali prema vrhuncu, pedese-
tom Festivalu kajkavskih popevki!
Pogled unatrag
Okrugle obljetnice, posebice one od
pola stoljeća, čine se kao pogodan tre-
nutak za pogled unatrag, rezimiranje
54 napravljenog, zbrajanje i oduzimanje.
Festival kajkavske popevke osnovan
je šezdesetih godina dvadesetog sto-
ljeća. Bilo je to vrijeme apsolutnog pro-
cvata tog medija u svijetu i kod nas, koji
je publici omogućavao da na jednom
mjestu čuje izvedbe različitih glazbeni-
ka, a autorima i interpretima brzo do-
piranje do šireg slušateljstva. Sedam-
desetih se godina u stručnoj literatu-
ri ističe da festivali moraju ostvarivati
umjetničke ciljeve, a posredno služiti i
turističkoj propagandi, što su kod nas
posebno dobro iskoristili regionalni fe-
stivali. Svojim su postojanjem nastoja-
li ojačati glazbene značajke i izričaj po-
jedine regije, idejom stvaranja pjesama
na jezičnim, glazbenim i ugođajnim po-
To je dugi niz godina bila nit vodilja u
Krapini, što se moglo čuti i na ovogo-
dišnjoj retrospektivnoj večeri (12. rujna
u Festivalskoj dvorani) na kojoj su izve-
dene poznate i prihvaćene pjesme cije-
njenih i priznatih autora u izvedbi cije-
log niza eminentnih izvođača. Premda
ti izvođači nisu nužno kajkavci, a danas
nisu više ni svi u punoj (glasovnoj) snazi,
angažiranost i profesionalnost, bespri-
jekorna tehnika i još bolja dikcija potvr-
dila je njihov status te prestiž koji je do-
nosio nastup na ovom festivalu. Dame
Vera Svoboda, Elvira Voća, Radoj-
ka Šverko, Tereza Kesovija, Gabi No-
vak vratile su nas u prošlost i podsjeti-
le na svoje izvedbe, brišući vremenske
granice. Njihove izvedbe, i danas svje-
že baš kao nekada, sigurno su uveli-
ke pridonijele popularnosti određenih
pjesama. Nedostajala je Višnja Korbar,
koja zbog narušena zdravlja nije mogla
nastupiti.
Šarmeri starog kova
Odlični nastupi niza muških autora i
interpreta uz Festivalski orkestar pod
vodstvom umjetničkog ravnatelja festi-
vala Siniše Leopolda (od najpoznatijeg
zagorskog glazbenika Radeka Brodar-
ca, te šarmera starog kova Drage Di-
klića i Krunoslava Kiće Slabinca, preko
opernih pjevača Miroslava Živkovića i
Ivica Cerovečki, predsjednik Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo prima nagradu
HDS-a od Antuna Tomislava Šabana
us, Danijela Pintarić, Ivana Kindl i Ivan
Benc, a odmak od originala bio je na-
stup muškog vokalnog sastava Gro-
ovy a cappella koji je izveo svoje viđe-
nje Suze za zagorske brege. I ta je emo-
tivna večer pokazala da se koncepcije
festivala, pa tako i ovog u Krapini, tije-
kom vremena brže ili sporije mijenjaju,
već prema dinamici glazbenog života
i strujanjima u popularnoj glazbi, zbog
promijenjenih društvenih i političkih
okolnosti, pod utjecajem zahtjeva pu-
blike, ali i zbog osobnih preferencija or-
ganizatora. Analizirajući Festival kajkav-
ske popevke može se steći dojam da
on u prošlosti i nije baš vjerno ocrtavao
život svih kajkavaca, već samo nekoli-
cine, čak bismo mogli reći glazbene i
društvene »elite«. »Obični« stanovni-
ci Hrvatskog zagorja možda su češće
našli svoja zadovoljstva u pjesmama
izvedenim na nekim lokalnim festivali-
ma, produktima domaćih autora i izvo-
đača. Ali u najširim krugovima, Krapin-
ski festival poistovjećivao se s glazbom
u Hrvatskom zagorju. Autori pjesama
možda nisu slijedili »značajke kajkavske
glazbe« u smislu kopiranja starijih tradi-
cijskih uzoraka, ali su svakako pronašli
model glazbene prepoznatljivosti, time
stvarajući novi »kajkavski zvuk« koji je
rezultirao hitovima koje je stanovništvo
prigrlilo pod svoje, domaće.
grnutih prepoznatljivim perom aranžera
koji zapravo festivalu daju svoju »notu«:
od Siniše Leopolda, Josipa Cvitanovi-
ća, Tonija Eterovića, do iskusnijih Sil-
vija Glojnarića, Hrvoja Hegedušića i
Bože Potočnika, prepoznatljiv lokalni
zvuk Darka Berovića; mlađih Luke Udj-
binca i Dubravka Palanovića te jednog
od dirigenata večeri, Antuna Tomislava
Gabi Novak na večeri retrospektive
Šabana (drugi je bio Krešimir Batinić),
predstavila su redom poznata imena
pjevača i glumaca koja se više ili ma-
nje pojavljuju na estradi. Đuka Čaić je
pjesmom Hrvoja Herčeka ostao vje-
ran svojem izričaju, a Sandra Bagarić
je interpretacijom Vrapčeka Siniše Leo-
polda na stihove Anreje Šelendić pod-
sjetila na niz opernih i operetnih glaso-
va koje smo nekad mogli čuti s te po-
zornice. Vid Balog, Davor Dretar Drele i
klapa Kmeti pjesmom Ladislava Rade-
ka, a Soulfingersi pjesmom Pere Roga-
na svaki su na svoj šaljiv i duhovit na-
čin interpretirali ljubav kajkavaca prema
vinu. U kompleksnijoj partituri Antuna
Tomislava Šabana na stihove njego-
va oca Jure Stubičanca odlično su se
snašli dečki Kvarteta Gubec otpjevavši
pjesmu o klopocu. Adam Končić ma-
estralno je pozvao na povratak doma
pjesmom Natka Gaberca na tekst Du-
pelko, Gabriela Hrženjak i Kirjales u in-
terpretaciji pjesme Ivice Pepelka, zatim
Dorotea Sakač i Roko Vušković, izvev-
ši pjesmu Viktora Crneka na stihove
Zlatka Crneca te vokalni sastavi Ange-
luši (R. Sestić–Galić) i Viline (B. Potoč-
nik, J. Hrastec). Sastav Kavaliri potvrdi-
li su svoju posebnost, ali i posebnost
i bogatstvo kajkavskih lokalnih govora
izvedbom pjesme člana sastava Dani-
jela Češnjaja na bednjanskom govoru.
Hoće li neke pjesme ostati samo trenu-
tak u vremenu ili postati vječne, o tome
odlučuje budućnost. No sigurno je
samo da je Festival kajkavskih popev-
ki prepoznala struka: Hrvatsko društvo
skladatelja je Društvu za kajkavsko kul-
turno stvaralaštvo koje već godinama
organizira ta događanja dodijelilo po-
sebno priznanje. Festival su dobro pri-
hvatili i obični ljudi, ali i politika kao va-
žan i nezamjenjiv događaj, što potvr-
đuje i pokroviteljstvo predsjednice RH
Kolinde Grabar Kitarović koja je i sama
uživala u izvedbama u dvorani!
V
ečer novih popevki potvrdila je posljednjih godina provjeren
recept »za svakog ponešto« i publici ponudila pjesme o
Zagorju, vinu i kleti, zagorskom cugu, našim precima i ljubavima
u najrazličitijim aranžmanima.
Hrvatski tamburaški savez u Osijeku raspisuje
NATJEČAJ
za nove skladbe namijenjene koncertantnim tamburaškim orkestrima
 CILJ NATJEČAJA
Hrvatski tamburaški savez u Osijeku ovim Natječajem potiče skladanje umjetničke
glazbe kojom se promovira novi repertoar za koncertantne tamburaške orkestre, a
nadasve obogaćuje glazbena literatura i koncertni program 39. Međunarodnog festivala
hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku 2016. godine.
 NAGRADE
Četiri nagrađene skladbe uvrstit će se u skupinu obvezne literature za festivalske
izvedbe na 39. Međunarodnom festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku, na
kojemu će biti praizvedene u svibnju 2016. godine.
I. nagrada: 4.000,00 kn
II. nagrada: 3.500,00 kn
III. nagrada: 3.000,00 kn
IV. nagrada: 2.500,00 kn
Hrvatski tamburaški savez u Osijeku nagrađene skladbe tiskat će u novopokrenutoj
ediciji „Notna literatura za koncertantne tamburaške orkestre“. Hrvatski tamburaški
savez u Osijeku stječe pravo javnog izvođenja i objavljivanja nagrađenih skladbi bez
naknada autorima i izvoditeljima.
 ZAHTJEVI NATJEČAJA
Skladbe trebaju udovoljiti sljedećim zahtjevima:
1. Trajanje od 4,00 do 6,00 minuta;
2. Visoka umjetnička vrijednost partiture u kojoj dominira vješto korištenje
akustičkih mogućnosti tamburaških instrumenata i specifična zvučna slika
koncertantnog tamburaškog orkestra;
3. Skladbe ne smiju biti prethodno javno izvedene, tiskane niti ranije nagrađivane;
4. Partiture se pišu za tamburaški orkestar s deset (10) tamburaških dionica i to:
Bisernica I. (raspon tonova e1-a3/zvuči oktavu više od zapisanoga)
Bisernica II. (raspon tonova e1-a3/zvuči oktavu više od zapisanoga)
Bisernica III./* Bisernica III. in G (raspon tonova cis1-a3/zvuči oktavu više od zapisanoga)
* za ovu dionicu, skladatelji u ispisu dionica trebaju napraviti i transpoziciju koja je za kvartu više
od zapisanoga
55
 Praizvedba čakavskog mjuzikla Sušak, Sušak autora Mensura
Puhovca i Olje Dešića u koreografiji Edvina Liverića
Raspjevana
priča o povijesti
grada »s ove
strane« Rječine
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Predstava ostvarena u koprodukciji HNK–a Ivana pl. Zajca iz Rijeke
i riječkog Studija Maraton u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku
O
Piše: Gloria Fabijanić Jelović
duševljenje publike ispra-
tilo je nedavnu praizvedbu
čakavskog mjuzikla autora
Mensura Puhovca i Olje De-
šića Sušak, Sušak, u režiji i
koreografiji Edvina Liverića,
nastalog u koprodukciji HNK–a Ivana pl. Zajca
iz Rijeke i riječkoga Studija Maraton. Hrvatski
kulturni dom na Sušaku bio je ispunjen do po-
sljednjeg mjesta.
Pripojenje Rijeci
Raspjevana od samog početka, zanimljivo ša-
rena, duhovita i istovremeno blago sjetna, pri-
ča o Sušaku iz razdoblja od tridesetih do se-
damdesetih godina prošlog stoljeća, osvojila
je srca publike. Vratila nas je u doba mirnoga
života koji je se kretao u burna vremena osva-
jača i osloboditelja i budio tugu u onima koji
su svoj dio svijeta, Sušak, negdje u tim pre-
viranjima izgubili. Jer Sušak je pripojen Ri-
jeci i više kao samostalno ime nije postojao,
iako je područjem i dalje ostao Sušak. Jed-
nostavna, iskrena, čitljiva fabula Mensura Pu-
hovca dotaknula je najvažnije povijesne sli-
ke Sušaka tog vremena i kroz smijeh i toplu
spontanu domaću besedu prikazala duh vre-
mena u galeriji zanimljivih likova, tipičnih on-
dašnjih žitelja Sušaka. Priča govori o tom ri-
ječkom kraju, o Primorcima, Sušačanima i
Riječanima, vrsnim brodograditeljima, ribari-
ma, lučkim radnicima i svim onim majstorima
i zanatima koji danas polako nestaju pa tako
nestaje i ona karakteristična mediteranska
prepoznatljivost grada na Rječini.
Uz sušački kolodvor
U vrlo skromnoj, ali svrsishodnoj scenografiji
Damira Šegote, prošetali su protagonisti za-
nimljivo odjeveni u kostime Manuele Paladin
Šabanović, kostime radnika, bogatijih grad-
56
skih gospođa, žena s tržnice, direktora, lučkih
radnika, željezničara, partizana, koji su doča-
rali duh nekih prošlih dana, a događaje je pra-
tilo živopisno svjetlo Dalibora Fugošića. Goto-
vo sve se događa uz »oštariju», smještenu uz
tada živući stari sušački kolodvor, a ulogu go-
stioničara Pava vrlo je spontano, prirodno i du-
hovito oživio Mario Lipovšek Battifiaca, koji je i
glumački i pjevački, osebujnošću i iskrenošću,
plijenio pažnju publike. Uz njega muzikalnim,
raspjevanim glasovima predstavili su se Damir
Kedžo kao dimnjačar Lovre i Katja Budimčić u
ulozi Pavine kćeri Ane i Lovrine djevojke, a po-
slije i supruge. Olivera Baljak kao Pepica bila
je uz sjajnu glumačku izvedbu i vrlo dobra pje-
vačka interpretkinja, a svoje su uloge izvrsno
odigrali i Anton Plešić kao Profesor, Denis Bri-
žić kao Željezničar, Lucio Slama u ulozi Lučkog
radnika, Saša Matovina kao glasni partizan
Frane, Nenad Vukelić kao Pop, te Mensur Pu-
hovac, tekstopisac, u ulogama Poštara i Sme-
tlara i Jura Džida, dijete i unuk Ivić.
Bez praznog hoda
Režijski i koreografski izvođače je rasplesao i
rastrčao po pozornici Edvin Liverić koji nije do-
puštao previše »praznog hoda«, čak ni u ne-
kim sjetnijim solističkim songovima, tako da je
na pozornici uistinu život »tekao« na trenutke u
pomalo idiličnom viđenju nekih povijesnih do-
gađanja. I upravo je to bio topli dodir izvođača
O
s publikom, koja je to osjetila i nagradila. Olja
Dešić, koji je i dirigirao izvedbom, a u jednom je
trenutku bio i dio protagonista, otpjevavši kratki
dio zajedničke pjesme, skladao je pjevne i uhu
ugodne songove s primjesom jazza tog vreme-
i dio protagonista, otpjevavši kratki dio
na koji su vrlo vjerno pratili tekstualnu kompo-
nentu priče. U predstavi su sudjelovali člano-
zajedničke pjesme, skladao je pjevne i uhu
vi Zbora i Orkestra HNK–a Ivana pl. Zajca kao
i bend i pozadinski vokali Studija Maraton, a
ugodne songove s primjesom jazza tog
publika je svaki glazbeni dio na otvorenoj sce-
ni ispratila burnim pljeskom. Završni pljesak
vremena.
dugo nije prestajao. Rijeka je dobila svoj čakav-
ski, domaći mjuzikl koji će publika obožavati.
Intervju s Oljom Dešićem, skladateljem, gitaristom i producentom
Pronašao sam svoj cilj i sredstvo
Uz staž basista u Belanovim Fiumensima, Olja Dešić autor je glazbe za mjuzikl Sušak, Sušak koji je 12. rujna 2015.
premijerno izveden u Rijeci
O
Razgovarao: Josip Radić
lja Dešić svestrani je
glazbenik, skladatelj
i producent čiji je
najnoviji projekt rea-
lizacija mjuzikla Su-
šak, Sušak za koji je
napisao glazbu. Mjuzikl specifičan po
zanimljivoj glumačko–pjevačkoj posta-
vi i čakavskom dijalektu premijerno je
izveden 12. rujna u Hrvatskom kultur-
nom domu, a gdje drugdje nego — na
Sušaku! U pauzi koncerata s Nenom
Belanom i Fiumensima te nakon prve
izvedbe mjuzikla, Olja je pronašao malo
vremena i za Cantus...
Koprodukcija s HNK–om
Rijeka
Odakle ideja za mjuzikl o Sušaku, i još
na čakavštini? Kako i kad se dogodio
prvi »klik«?
Još 2007. primio sam neke tekstove i
ideje Mensura Puhovca koji je moj su-
sjed na Vežici, riječkom kvartu. Preci-
znije sušačkom, haha... Odmah sam
zavolio jednostavnost izraza i melodič-
nost teksta. U nekoliko godina nasta-
jao je song po song za klavirom, neke
osnovne demo snimke, pa cijeli tekst.
Sve je to jedna spontana priča koja je
rezultirala mojim uspješnim dogovo-
rom s HNK–om Ivana pl. Zajca u Rije-
ci o koprodukciji naših dviju institucija i,
najvažnije, o spajanju dvaju ansamba-
la. Studio Maraton je, naime, u kopro-
dukciji s kazalištem u ovom projektu.
Možeš li čitateljima ukratko približiti
radnju mjuzikla?
Predstava na duhovit način opisuje us-
pone i padove nekadašnjeg grada Su-
šaka koji je prošao raznorazne političke
promjene. Sve iz pogleda jednostavnih
ljudi, vlasnika »oštarije« kroz koju svi oni
lja Dešić, koji je i dirigirao prolaze i za čijim stolom rješavaju sve
svjetske probleme. Stariji se bave poli-
izvedbom, a u jednom trenutku bio
tikom, nacionalnim identitetom, a mla-
di se zaljubljuju i bore za slobodu. Želje-
znički kolodvor Sušak čudno se izgradi,
još čudnije sruši. Jer radi se o vremenu
od 1939. do sredine sedamdesetih go-
dina. Sve u maniri commedie dell’arte uz
Dražen Šokčević
stripovsku scenografiju Damira Šegote. 
Jesu li Rijeka i Sušak tim mjuziklom do-
bili svoju Malu Floramye ili Sušački (sic!)
akvarel?  be i, eto, dajem u ovaj projekt sva svoja
Katja Budimčić i Mario Lipovšek Battifiaca
Svakako je Tijardović prokopao dubo-
ku stilsku brazdu koja je genijalno spoji-
la umjetnost i »narod«. Sigurno i mi ide-
mo tim putem. Međutim, ja to zvukom
radim u pop/jazz kombinaciji, no tek-
stom i glazbom je vrlo pitko i uhu pri-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
vlačno.  U mojem kraju glavni uzor mi
je pak  Vjekoslav Knežević, šansonijer
iz naroda koji je napisao predivne pje-
sme, uz gitaru. Ako se ijedna naša pje-
sma približila njegovoj Mom zavičaju,
bit ću neopisivo sretan.
Veliki pogon
Kako ste birali interprete mjuzikla? Ka-
kve su bile njihove prve reakcije na tu
ideju?
Glumci i pjevači su kombinirani. Stu-
dio Maraton je pozvao Marija Lipovše-
ka, Damira Kedžu i Katju Budimčić za
tri glavne uloge. Sve su to iskusni glaz-
beno–scenski radnici i moje je mišlje-
nje da im je ovaj mjuzikl sto posto po
mjeri.  Također smo dogovorili redate-
lja Edvina Liverića, scenografa Damira
Šegotu, bend i prateće vokale. Tu su
i glumac  Nenad Vukelić  i mladi debi-
tant u glumi, a vrhunski talent u glaz-
bi, Frano Živković. HNK je uveo Olive-
ru Baljak, Denisa Brižića,  Antona Ple-
Olja Dešić
šića, Lucia Slamu, dio zbora i orkestra.
Velik pogon, mislim da su svi zadovoljni
svojim sudjelovanjem. 
najbolja znanja i mogućnosti koje imam stoji li još neko neistraženo glazbeno
Iz zanatske perspektive — kako je te- 2015. godine. Ipak, poručujem svima: područje koje ti je izazov i kojim bi se
kao proces stvaranja glazbe na već go- budite hrabri i uporni! volio u budućnosti pozabaviti?
tov tekst? S kojim se tu izazovima skla-
datelj u pravilu susreće? Koja je budućnost songova nakon mju- Počeo sam se napokon konkretni-
zikla? Mogu li oni funkcionirati kao sa- je educirati u jazzu, završio sam jazz
Mislim da i inače najbolje pišem na go- mostalna djela u repertoarima naših aranžiranje na Berklee Online kao je-
tov tekst. Malo ga, naravno, i sam do- izvođača? dan od tečaja specijalizacije na kojoj
rađujem kako me glazba pita. Razni su radim posljednjih godina. Najvažnije
tu izazovi. Mislim da su ipak neke stvari Songove je snimio bend Sušak, Sušak što sam tamo doradio je aranžiranje za
najvažnije: koji je kontekst samog son- u kojem su Marko Jurić, Dino Ivelja, Zo- big bend. Sve više simfonijski orkestri-
ga i poruka, emocija koja se šalje. Za- ran Majstorović, Zvonimir Radišić, Do- ram, praksom sam sve zadovoljniji svo-
datak je raznježiti, rastužiti, »nabrijati« rian Cuculić, uz gostovanje  Branimira jim partiturama i mislim da ta područ-
gledatelja. Kako je ovo ujedno mjuzikl Gazdika na bubnju, Anamarije Martin- ja nude sve više neotkrivenih slojeva.
jedne epohe, pazi se i na glazbeni stil, čić na violini, Marka Anića na harmo- Glazbenik ih samo treba prepoznati i
nici i pratećih vokala Studija Maraton.
usklađen s kostimima, scenom, pri-
čom... Ima i dosta scenske orkestralne U planu je audio verzija predstave, u
raditi na sebi. U nekim sam se područji-
ma aranžiranja, dakle, specijalizirao i to
glazbe, pratim emociju, tempo radnje. formatu radiodrame, u kojem je i so- mi odgovara. Zapravo, iako sam naoko
Velik posao, uz kompletan profesional- undtrack. Dva ili tri songa mogu funk- u svemu, suzio sam interes i pronašao
ni raspis i uvezenu partituru i dionice. cionirati izvan predstave, pa ćemo ih i cilj i sredstvo. 
plasirati, no glavni je cilj ispunjen u sa-
Imaš li neki savjet za svoje kolege koji moj predstavi. Za kraj,  postoji li mogućnost da Sušak,
se odlučuju na takvo što? Sušak prođe kroz tunel Tuhobić da ga
Edukacija u jazzu vide i ostali krajevi Hrvatske?
Hm... Ne znam što bih ikome preporu-
čio. Uložio sam jako puno svojeg vre- Svakako, imamo razne ideje za gosto-
Aktivan si u gotovo svim glazbenim se-
mena, dodatno se svih ovih godina vanja, pa čak i ona inozemna i vjeruje-
educirao za orkestraciju filmske glaz- gmentima — pop, rock, etno... preko
mo u njihovu realizaciju. No neka naj-
filmske, pa evo i kazališne glazbe... Po-
prije predstava zaživi.
57
 G odine 1976., nakon što ni tadašnji Jugoton pa ni
40 godina grupe Parni valjak, nasljednika prvog hrvatskog rock–benda — Grupe 220

Suzy nisu imali sluha za mlade rokere okupljene

Obljetnica vrijedna u rock–grupi smiješnog imena, momci su prvi album

svake pažnje
Dođite na show! snimili za PGP RTB

Opstati na sceni 40 godina veliki je uspjeh. Kao i nakon 40 godina biti još uvijek na samom vrhu

A
Piše: Dubravko Jagatić svoja dva prijatelja: Nenadom Zuba- rokere okupljene u rock–grupi smiješ- u Jugoton, gdje ostaju sve do današ- melj jednog čistokrvnog rock–benda kurić Felix, Paolo Sfeci, Bruno Kova- autor, nego kao predsjednik Hrvatske tova, a drugi dan poslije, 19. prosin-
kom i Ivanom Pikom Stančićem osni- nog imena, momci su našli zajednič- njeg dana. koji je pronašao svoju vjernu publiku čić, Dražen Scholz, Zvonimir Bučević glazbene unije, s obzirom na to da je ca u velikoj dvorani Doma sportova.
va grupu Ab ovo. Nije dugo trebalo da ki jezik s glazbenim urednicima dis- i zacementirao svoj status na sce- Buč i Damir Šomen. početkom devedesetih i sam bio je- I danas, nakon svih tih godina, Par-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

ko je suditi prema
hladnim faktograf-
skim podacima,
grupa Parni valjak
druga je najvažnija
grupa u povijesti
hrvatske rock–scene. Naime, Grupa
220 Drage Mlinarca smatra se prvom
rock–grupom na ovim prostorima.
Kako je u njoj svirao i Husein Hasa-
nefendić Hus, koji je nakon raspada
Grupe 220 osnovao Parni valjak,
onda je Parni valjak na neki način na-
sljednik prve hrvatske rock–grupe.
Stvaranje Valjka
Mladi Hus, još kao dječarac se iz
rodne Banjaluke preselio u Zagreb.
U svojim formativnim godinama, sa
Ljubo Zdjelarević
ga primijeti Drago Mlinarec pa tako
Hus postaje član Grupe 220. Godi-
ne 1975. Grupa 220 odlazi u povi-
jest, a Hus osniva grupu tada poma-
lo smiješna naziva Parni valjak. Zubak
i Stančić otišli su na svoju stranu, a
Hus je pronašao nove glazbenike: Ju-
ricu Pađena na gitari, Zlatka Miksića
na basu, Srećka Antoniolija na bub-
njevima te mladog makedonskog pje-
vača Akija Rahimovskog koji je svo-
je prve korake napravio u makedon-
skoj grupi Tor. Uz potporu nekadaš-
njeg menadžera grupe Bijelo dugme,
koja je tada žarila i palila bivšom Ju-
goslavijom, Vladimira Mihaljeka Mihe,
nastaje Parni valjak kao svojevrsna
protuteža Bijelom dugmetu. Godine
1976., nakon što ni tadašnji Jugoton
pa ni Suzy nisu imali sluha za mlade
kografske kuće PGP RTB. Snimljen
je prvi album Dođite na show! Na-
kon hit–singla Lutka za bal, bilo je ja-
sno da je Parni valjak grupa koja obe-
ćava. Godinu dana poslije, Parni va-
ljak je potpisao za Jugoton i objavio
svoj drugi album Glavom kroz zid. No
unatoč primjetnom uspjehu i popu-
larnosti, Parni valjak već prvi sljede-
ći album Gradske priče objavljuje za
diskografsku kuću Suzy. Tih godina,
s vjetrom u leđa, Parni valjak poku-
šava napraviti iskorak u inozemstvo
engleskom verzijom albuma Gradske
priče koju su preimenovali u City Kids,
a sebe u Steamrollers, ali tu su pri-
ču ubrzo zaboravili. Sljedećih pet al-
buma objavljuju za Suzy, da bi se al-
bumom Uhvati ritam, kao već etabli-
rana i vrlo popularna grupa, preselili
Viša škola rock’n’rolla
U tim prvim godinama grupe, koja
ove godine slavi svojih prvih četrde-
set godina karijere, Hus je osim kao
autor i glazbenik, ostavio velik trag i
kao producent. Iz nepoznatih razloga
slabo je poznata činjenica da je upra-
vo Hus kao producent stajao iza pr-
vog singla grupe Azra, Balkan i Šta
da radim, da je producirao prvi al-
bum Haustora, te da je bio zaslužan
za svu silu novovalnih bendova koji
su obilježili kraj sedamdesetih i poče-
tak osamdesetih godina. U tih je istih
četrdeset godina Parni valjak objavio
osamnaest studijskih albuma, pet live
albuma, osam kompilacija najvećih
hitova i šest videoizdanja. Sve to vri-
jeme Hus i Aki bili su okosnica i te-
ni. Svojevrsna nova mladost Parnog
valjka dogodila se objavljivanjem al-
buma Bez struje: Live in ZeKaeM 1995.
godine, gdje se svojim vokalom i sta-
tusom vrhunskog pjevača istaknuo
Aki, dok je cijeli bend pokazao novo
lice, potvrdivši svoj status benda sa-
stavljenog od vrhunskih glazbenika i
s autorskim pjesmama koje su osta-
vile traga na mnogobrojnim narašta-
jima. U tih četrdeset godina Parni va-
ljak je postao svojevrsna viša škola
rock’n’rolla. Dovoljno je nabrojiti tko je
sve svirao u grupi pa da odmah po-
stane jasno kako je Parni valjak ujed-
no bio i rasadnik kreativnih rokera:
Srećko Antonioli, Zlatko Miksić Fuma,
Jurica Pađen, Branimir Johnny Štulić,
Ivan Piko Stančić, Zoran Cvetković
Zok, Rastko Milošev Ras, Srećko Ku-
Odlazak i povratak
Mnogobrojni obožavatelji grupe osta-
ju zatečeni 2005. godine, kad Hus na-
javljuje oproštajni koncert grupe Par-
ni valjak nakon trideset godina djelo-
vanja, koji se na dočeku Nove 2006.
godine dogodio na Trgu bana Josipa
Jelačića. Taj »kraj« trajao je pune če-
tiri godine, iako gotovo nitko nije vje-
rovao da je to zaista pravi kraj gru-
pe Parni valjak. I bili su u pravu. Pot-
kraj rujna 2009. godine Parni valjak,
u nešto promijenjenoj postavi, pune
zagrebačku Arenu i nastupaju pred
oduševljenom publikom u devet naj-
većih hrvatskih gradova. Tijekom te
pauze Hus se aktivno počeo bavi-
ti glazbom i glazbenicima, ali ne kao
dan od njezinih osnivača. Ne sjede-
ći prekriženih ruku, Hus usporedno s
karijerom grupe Parni valjak, kao au-
tor sklada za glazbenike u Poljskoj,
gdje svojim pjesmama ostvaruje ve-
liki uspjeh. U tom istom vremenu,
nekadašnji učenik glazbene škole iz
Skoplja, Aki Rahimovski 2007. godine
objavljuje samostalni album U vreme-
nu izgubljenih. Danas, četrdeset godi-
na nakon okupljanja, uz Husa i Akija,
kao konstantnu okosnicu i temelj Par-
nog valjka, u grupi sviraju Marijan Br-
kić Brk, Zorislav Preksavec Prexi, Be-
rislav Blažević Bero i Dalibor Marin-
ković Dado. Želeći prikladno obilježiti
prvih četrdeset godina karijere grupe,
Parni valjak priprema čak dva uzasto-
pna koncerta. Prvi će se održati 18.
prosinca u maloj dvorani Doma spor-
ni valjak ponovo ima pjesme koje se
nalaze među najizvođenijima u pro-
gramu hrvatskih radiopostaja i bez
ikakva problema puni dvorane u koji-
ma održava nastupe. Njihov zvuk zre-
log rock–benda, mainstream izričaja,
čije su balade jednako pitke i poželj-
ne kao i one najžešće stvari, a hitovi
s početka karijere jednako svježi kao
i ovi novi, omogućili su im da se da-
nas nalaze na samom vrhu. Ili možda
ne? Još uvijek ostaje otvoreno pitanje
je li bolji Parni valjak ili Prljavo kazali-
šte. Možda je to ipak urbana legen-
da ili dio obavezne rasprave među
njihovim obožavateljima, no važnija
je činjenica da možemo govoriti o dva
vrhunska benda, od kojih jedan ove
godine slavi svoj 40. rođendan. E pa,
sretan im rođendan!

58 59
Aktualna postava grupe Parni valjak: Husein Hasanefendić Hus, Aki Rahimovski, Marijan Brkić Brk, Zorislav Preksavec Prexi, Berislav Blažević Bero i Dalibor Marinković Dado

MEĐUNARODNI USPJESI
Skladatelj, producent i remikser Darko Juranović D’Knock — intervju
Međunarodna karijera
bivšeg ET–jevca
Razgovor u povodu uspjeha na britanskoj klupskoj sceni, a time i u svjetskom radijskom eteru
S
Razgovarao: Vid Jeraj
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
kladatelja i producen-
ta Darka Juranovića
D’Knocka uistinu nije
potrebno
predstavljati. Bilo da je
riječ o njegovim prsti-
ma u počecima hrvatskog popa,
funka i hip–hopa ili eurodan-
ce benda ET. S kolegom
iz srednjoškolskih dana,
DJ Fresh Jayem koji
je svojedobni laure-
at DMC natjecanja
za najspretnijeg
među europskim
DJ–ima, ostvario
je dugogodiš-
nju suradnju s
klubom Papaya
na Pagu i rad na
PapayaDay&Night
kompilacijama, kao
i niz remikseva za
hrvatske i inozemne
izvođače te mnogobroj-
na glazbena izdanja. Povod
ovom razgovoru bili su posljed-
nji koraci koje je D’Knock ostavio
na britanskoj klupskoj sceni, a time i u
svjetskom radijskom eteru.
R
emiksiranje je
korištenje izvornih
vokala u novom
aranžmanu i produkciji,
kako bi se dobio novi
prizvuk. Najjednostavnije
rečeno, kao da oblačiš
pjesmu u novo ruho.
60
I ako napraviti remiks
ET je dio moje mladosti i za
Kad tu stvar razlučiš harmonijski i pro- ču. Ovaj put smo kvalitetno osmislili
dukcijski, ona je kompleksna. Mi smo turneju, okupili odličan tim i ta se priča
nije baš simple, nakon napravili intervenciju u refrenu koji smo dosad pokazala izuzetno uspješnom.
njega me vežu najljepše
skraćivali. Bojali smo se da će Andy i Njegujemo old school pristup — pra-
Simply Reda, velika Mick reći da to ne može tako, ali smo
uspjeli dobiti dobru formu zbog bržeg
vi DJ–ing, MC–anje, kombiniramo ho-
use, dubstep, hip–hop, drum and bass
uspomene; iz današnje pozicije,
je mogućnost da ćemo tempa i oni su u konačnici bili jako za- i trap s aktualnim stvarima današnje prema tom dijelu života osjećam
dovoljni. Kad nešto ubrzaš sa 101 na elektroničke scene. U realnom vreme-
raditi i Simple Minds. 123 bpm–a, to već može zvučati kao
crtić. Ali u tome i jest fora, da s do-
nu na pozornici radimo svoje bootle-
ge (video ili audio zapis izvedbe koju
veliko poštovanje.
brom idejom i produkcijom i dalje za- umjetnik nije službeno izdao, op. a.).
držiš flow. Ako recimo Fresh na playerima ‘pukne’
neki beat, a preko toga ja rapam i uba-
cujem neke samplove, to je praktički
Izazov live nastupa
remiksiranje u realnom vremenu. Upra-
Veza s velikanima šest godina koje je dogovorila naša su- originalnu pjesmu, odabrali smo fuziju ćao na dane najbolje »mjuze« iz osam- PlayOne je ljetos održao jadransku tur- vo je to najveći izazov live nastupa.
radnica Petra Crnetić u suradnji sa Svi- klasičnog housea, na tragu onog što je desetih, kao i Fresha i Dusa — na ve- neju, live–act, koristeći tvoje godine
Suautor si remiksa The Ghost of Love, jetom produkcije. Radi se o produkci- recimo nekada radio Frankie Knuckles, Što je zapravo remiks za pjesmu?
iskustva u produkciji i nastupa s ben-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
čeri Kulušića i Saloona, kad bi Tomo
drugog singla s nove ploče legendarnog ji za britanskog pjevača Petera Gran- u kombinaciji s popom i u ruhu današ- Ricov zavrtio If You Don’t Know Me by dom, kao i iskustvo Fresh Jaya koji je Remiksiranje je korištenje izvornih vo-
britanskog soul–pop benda Simply Red. ta, remiksu božićnog singla Mic- nje produkcije. Uslijedile su i nove po- Now, tu su bili utjecaji svih stvari na ko- kao DJ nagrađivan i na svjetskoj razi- kala u novom aranžmanu i produkci-
Jedan soul–šlager ka Hucknalla nude — otvara se mogućnost da pro- jima sam odrastao. The Ghost of Love ni. Što je tu tebi izazov kao glazbeniku? ji, kako bi se dobio novi prizvuk. Naj-
skladan ET?
posebno duciramo nove singlove Simply Reda podsjeća me na zvuk iskonskog sou- Pretpostavljam da to za tebe nisu samo jednostavnije objašnjenje je — kao da
te Simple Mindsa, koji se također vra- la i neke singlove kao Sunrise, koji su ‘gumbići’, nego i nešto više? oblačiš pjesmu u novo ruho, kao da ET je dio moje mladosti i za njega me
ćaju pod okriljem Andyja Wrighta. To me osvojili ne samo beatom nego i imaš čovjeka kojem mijenjaš odijelo, vežu najljepše uspomene; iz današ-
je ono što najavljujemo već niz Dosta se toga dogodilo u posljednjih nje pozicije, prema tom dijelu živo-
melodijom. mijenjaš mu imidž i stvaraš novi look.
godina i očito se predani rad petnaest godina rada, i mojega i DJ ta osjećam veliko poštovanje. Izašao
No danas postoje i takvi remiksevi da
isplatio. Ta je pjesma specifična i zato što ima Fresh Jaya, ali nikad se dosad, u kon- sam iz benda 1998. Izuzetno poštujem
se uzme samo uzorak refrena ili dio
sve elemente pjesme kakvu publika na- certnom smislu, nismo kvalitetno po- Vannin, kao i Boytronicov rad, pod či-
pjesme i onda se totalno preokrene
ziva ‘’ljiga’’, ali to — nije! svetili našoj regiji i predstavili našu pri- jom palicom ET i danas djeluje.
Zlatna priča da bi se dobio potpuno novi stil.
generacija
Uz domaće hip–
hop producen-
te Dasha, Kool
Adea i Baby
Dooksa koji
su imali svoj
zvjezdani tre-
nutak suradnje
u inozemstvu, i
PlayOne se nalazi
na toj listi.
Sa spomenutom zlat-
nom generacijom povezan
sam jer sam kao producent u
doba njihovih početaka surađivao
s Bolesnom braćom, a i masterirao
sam neke hip–hop kompilacije iz tog
vremena. U međuvremenu sam puno
D’Knock i DJ Fresh Jay nastupaju zajedno već godinama kao PlayOne vremena posvetio edukaciji u svakom
segmentu rada u studiju — aranžira-
na 101 bpm–a (beats per minute — uda- Happy This Christmas itd. DJ Fresh nju i produciranju, kao i osobnoj nad-
raca u minuti), specifičan po nenamet- Jay, Zvonimir Dusper Dus i ja suradnici gradnji. DJ Fresh Jay i ja imamo sličnu
ljivoj produkciji prilagodili ste klupskoj smo još od naših prvih dana bavljenja glazbenu priču, iste korijene. Zato niz
publici, s 123 bpm–a? glazbom, pratimo se cijeli život. Fresh godina uspješno surađujemo i s kralji-
i ja se poznajemo još iz srednje škole, com house glazbe Barbarom Tucker te
Producent Andy Wright javio mi je 24. njujorškom house scenom (kao što je
iza nas je velik broj
travnja da se Sim-
ply Red nakon
projekata, od kojih recimo DJ Spen). Kao PlayOne nagi-
njemo houseu, funku, hip–hopu i soulu,
bih izdvojio stva-
dugo vremena po- što je i osvojilo Barbaru Tucker. Puno
ranje zajedničkog
novno okuplja te smo od nje naučili i ona nam je otvori-
labela Liveinthe-
da su zagrijani da la mnoga vrata na svjetskoj glazbenoj
mix music te stva-
PlayOne, u surad-
ranje producent- sceni. Sve je to logičan put koji nas je
nji sa Zvonimirom doveo i do suradnje sa Simply Redom.
skog dua PlayO-
Dusperom, napra-
vi remiks drugog
singla The Ghost
ne. Simply Redov
The Ghost of Love
Čime je tebe zaokupio original pje-
sme The Ghost of Love? Simply Red nije
of Love s njihova
ima svoj harmo-
nijski pečat, što u
samo blue eyed soul, već ima i pop–pe-
čat. U Zagrebu smo imali čak i interpre-
povratničkog al-
buma Big Love,
clubbingu može
biti sklizak teren.
ta njihova repertoara, pjevača Kristijana
Beluhana.
što možemo za-
Prisiljeni zadrža-
hvaliti testnim pro- Omot singla grupe Simply Red u remiksu
ti komercijalnost S Kikijem smo nešto i htjeli raditi, baš
jektima od prije PlayOne Radno mjesto D’Knocka i DJ Fresh Jaya
a da ne uništimo zbog toga. Mene je taj sound podsje- 61
 Osječki rokeri
Producent Ilija Rudman objavio je oficijelne remikseve dviju pjesama s novog albuma britanskog benda mo’ formu semi–major limitiranih collectable izdanja.
Brand New Heavies Izdali smo ga vinyl–only, čime je nastao Imogen Re-

Made In Croatia
cordings iz Zagreba«, veselo će Rudman, koji je na

The Red
glasu kao veliki radnik. Riječ je o 180–gramskim vini-
lima od 12 inča na kojima se nalazi Sweet Freeek (Ili-
ja Rudman 360 degrees remix) i Get On (Ilija Rudman
disco club mix). A kako Ilija ne radi edite, pokrenuo je i

Roosters na
službenu izdavačku kuću, čije će sljedeće izdanje biti

ili veliki uspjeh Ilije Rudmana

instrumentali Ilana Kabilja Golden Days i Cool Night,
materijal iz devedesetih godina za koji mnogo ljudi i

britanskoj
ne zna.

Vintage oprema

kompilaciji
Do suradnje s Brand New Heavies došlo je nakon višegodišnjeg poznanstva sa suosnivačem benda Simonom Uz posebnu produkciju koristi i vintage opremu da
Bartholomewom postigne topliji, ugodniji zvuk. »Studio je izvan ga-
barita, oprema je probrana od šezdesetih nadalje...

I
Konzola je iz ‘81. godine i odradila je 50% međusnim-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

N
ki Tine Turner, Roda Stewarta i Michaela Jacksona.
Piše: Vid Jeraj Nije riječ o nostalgiji za osamdesetima, nego o tome
što se tada nije štedjelo u izradi nekih uređaja. Masa
outboarda je baš iz tog razdoblja«, ponosno će traže- ako još nemaju ni jedan službeno objav- te su ih odabrali uz još nekoliko drugih bendova
ni producent. Ističe kako je njegov zvuk prepoznat u ljeni dugosvirajući diskografski uradak, koji će se naći na toj kompilaciji. Riječ je o rock–
a portalu Jutarnjeg lista počet-
određenoj niši, zbog čega je i osobni život podredio osječka rock–grupa The Red Roosters grupi koja je osnovana još 2004. godine, a koja se
kom rujna mogli su se preslušati
zanatskom mentalitetu. »Ne koristim se ni viberom ni ovih dana blista od sreće jer će se nji- prvi put pojavila na jednom nosaču zvuka 2013.
oficijelni remiksevi britanskog
skypeom, vjeran sam zvuku osamdesetih, tako i ži- hova pjesma You Can’t Keep A Good godine zahvaljujući nezavisnoj diskografskoj etiketi
acid–jazz i funk benda Brand New
vim. Samo telefon, a kako preferiram golu informaci- Man Down pojaviti na kompilacijskom OSA media iz Labina koja je jednu njihovu pjesmu
Heavies, koji su sredinom osam-
ju, nema ni press–releasea«, jasno će Rudman. albumu utjecajnog britanskog rock–magazina uvrstila na kompilaciju Indie United vol. 2. Grupu
desetih u Londonu osnovali Jan
Vive Le Rock. Nakon niza nastupa pred london- The Red Roosters čine Ljudevit Laušin (autor svih
Kincaid i Simon Bartholomew. Nakon debitantskog
skom publikom proteklih nekoliko godina, rokeri pjesama, gitara, vokal, usna harmonika), Josip
albuma, surađuju s američkom pjevačicom i bubnjar-
iz Osijeka odlučili su okušati sreću. Javili su se na Horvat (gitara), Matija Nikolin (bas gitara) i Alen Va-
kom N’Dea Davenport i stvaraju zvuk obojen funkom
javni natječaj spomenutog nezavisnog glazbenog linčić (bubnjevi). (Dubravko Jagatić)
sedamdesetih, postaju jedan od velikih MTV–hitmej-
magazina. Urednici su prepoznali njihovu kvalitetu
kera prisutnih s obje strane Atlantika, rodonačelnici
acid–jazz zvuka zajedno s bendovima Incognito i
Jamiroquai. Bend je dobitnik MTV–jeve glazbene

I
nagrade za najbolji R&B spot, kao i Brit nagrade za
najbolji britanski dance nastup. Remikseve potpisuje
Ilija Rudman, producent sa zagrebačkom adresom,
vjeran boogie–funk zvuku iz ‘82. ili ‘83. godine.
lija Rudman: Ne
koristim se ni viberom
ni skypeom, vjeran sam
Poznanstvo sa suosnivačem

zvuku osamdesetih, tako i

»Do suradnje s Brand New Heavies došlo je nakon
poznanstva sa suosnivačem benda. Simon Bartho-

živim. Samo telefon, a kako

lomew i ja poznajemo se više od deset godina. Kad
su napravili novi materijal, Simon me zamolio da na-
pravimo klupski orijentirane verzije pjesama Get On
i Sweet Freeek, što je Gino Soccio tip disca. Oni me preferiram golu informaciju,
jako dobro poznaju, znaju za moj studio i sve je bilo
gotovo prošle zime za otprilike mjesec dana. ‘Ganja- nema ni press–releasea.

Ilija Rudman Grupi The Reed Rooster na koncertima se katkad pridruži i Brada iz Psihomodo popa
62 63

Fenomen disca u socijalizmu tematizira ju dvije izložbe objedinjene nazivom Druga strana groznice subotnje Domaće prilike
večeri, postavljene ovoga ljeta u Hr vatskom diza jnerskom društ vu, i dokumentarni film Pola stoljeća diska
Ključnu ulogu u diskotekama ima-
Disco – između komunizma
li su, dakako, disk–jockeyi. Željko Lu-
ketić kaže kako je ta profesija bila sa-
svim drukčija nego danas, kad DJ–i
poput Carla Coxa za sat vremena pu-
i bijega od stvarnosti
štanja glazbe dobiju 60.000 eura. Da
bi se osmislio diskoprogram, nužno je
bilo pribaviti vinile. Kako je to izgleda-
lo, objašnjava Damir Radulić, logistički
operativac mnogih riječkih i opatijskih
Autor izložbi je glazbeni producent i filmski kritičar Željko Luketić, a dokumentarnog filma koji se premijerno diskoteka: »Najčešće su se ploče na
prikazao na Solo positivo film festivalu u Opatiji redatelj Zvonimir Rumboldt i scenarist Toni Faver. početku dobavljale preko pomoraca,
a poslije najviše u Trstu (Music Shop,
je formalno bio registriran kao night ga sam upravo tu godinu uzeo kao za- Discoteca 33, Blitz music...), a ja sam
club. U Rijeci je, pak, nastao klub Hu- vršni okvir. Alfi Kabiljo i Vesna Mimica te u osamdesetima otvorio dva dućana
sar već 1957., ali nitko ga nije nazivao godine izdaju svoj Yu Aerobic. To, na- u Rijeci. Znam da bi DJ–i preko tjedna
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
D isco kultura zapravo je
»Lažne kompilacije«
Osobito zanimljivi bili su omoti ploča.
klupska kultura, samo što u
Dio njih je postavljen u galeriji Hrvat-
skog društva dizajnera, kao nastavak
naslovljen ‘Vizualni jezik disca’. »Po-
određenim razdobljima govorimo
sebno su mi dragi omoti iz serije doma- drukčijom terminologijom.
ćih ‘lažnih kompilacija’, kakve su najviše
izdavali Diskoton i drugi manji labelovi«,
priznaje Željko Luketić. »Na njima je dis-
co estetika toliko naglašena da je glav-
ne postulate pokreta dovoljno vidjeti iz
samo jednog omota. Krajnje su nesup-
tilni i ponekad nevješto odrađeni, no
imaju dokumentarnu vrijednost. Često
su nepotpisani i bili su malo ‘kukavič-
je jaje’ jer na njima nisu objavljivane ori-
ginalne kompozicije, nego obrade ne-

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

diskom, iako možemo reći da je ispu-
njavao sve uvjete.« Zvonimir Rumboldt
nadalje kaže da su kriteriji za definiranje
diskokluba prilično jednostavni: konti-
nuiran osmišljeni program glazbe s no-
sača zvuka umjesto izvođenja uživo,
samo plesni podij bez pozornice i na-
plata ulaznica. Prava diskoekspanzija
nastaje u sedamdesetima, pa ne izne-
nađuje što je Željko Luketić svoju izlož-
bu omeđio 1977. i 1983. godinom.
Srednja struja
Objašnjava i kako je precizirao godine:
Arhiva Ž. Luketića
»Iako se prvi novinski napisi u jugosla-
venskom tisku o fenomenu disca po-
javljuju i prije, pokušao sam izložbom
istaknuti onu godinu u kojoj je priča
Željko Luketić — autor izložbi Druga strana groznice subotnje večeri:
Socijalistička disco kultura 1977–1983 i Vizualni jezik disca
ravno, ne znači kako (zakašnjelih) utje- došli, uzeli tridesetak ili više ploča, pre- poznatih studijskih glazbenika, tako da
caja disca nije bilo i poslije, no ipak je za Plakat za film Pola stoljeća diska slušali ih na miru i odabrali one koje bi ih je kupac nabavljao isključivo prema
potrebe izložbe valjalo omeđiti to raz- vlasnik diska poslije platio. Dakle, pet- ‘privlačnom’ dizajnu.«
doblje i ne prepustiti se megalomaniji i si ti uopće ne treba komentara, dok su kom i subotom sam išao po diskote-
svaštarenju.« okušavanja u discu Nede Ukraden da- kama od Crikvenice do Lovrana i pro- Socijalistički disco kvalitetne trenutke domaćeg diska. Ta-
nas prava radost za kolekcionare. Moj davao ploče, a one koje DJ ne bi oda-
kođer, s Višeslavom Labošem pripre-
»Iz našeg sokaka« favorit za najbizarniji disco ispad (a zai- brao, završile bi opet u dućanu. Novac Nastavak projekta je kompilacija rad- ma i nastavak Electronic Jugotona koji
sta je teško odlučiti) jest vesela pjesma od prodanih vinila vrlo bi rijetko izašao nog naslova Socijalistički disco koju će se opet radno zove Disco Funk Jugo-
O tome tko su najvažniji prije svega hr- legendarnog nogometaša Ivice Šurja- iz diska, uglavnom se odmah potrošio izdati Fox & His Friends, etiketa koju je ton, gdje će se iz arhive te diskograf-
vatski, a onda ex–yu predstavnici dis- ka na singlu Ni ljubav nije kao što je bila, na šanku.« Željko Luketić pokrenuo s partnerom ske kuće izvući opet nešto neočekiva-
koglazbe, Željko Luketić kaže: »Svaka- primjeru odlične produkcije iz studija Lerijem Ahelom. Na njoj će predstav- no i jako dobro.
ko medijski najpraćeniji, a i najkomerci- Nenada Vilovića.« ljati manje poznate i bizarnije, no opet
jalniji bili su Mirzino jato iz Sarajeva koji
su koristili formulu grupe Boney M te,
naravno, Zdravko Čolić koji je bio do-
maća verzija Johna Travolte. Uz Čo-
lića su dolazile i Lokice koje poslije i
same rade glazbu te potiču razvoj žen-
skih glazbeno–plesnih grupa poput le-
gendarnih Cica maca i kompetentnijih
Aski. Bilo je tu i one–hit–wondera po-
put Žeris i Mede, ali i zaista vrhunskih
uradaka, primjerice Igora Savina koji je

N
Piše: Bojan Mušćet
avodno dekaden-
tna diskoglazba
koja je ostavila traga
i u autorskom smi-
slu i u retorici komu-
nističkih gabarita
uistinu je bila unikatna u sedamdeseti-
ma i osamdesetima prošlog stoljeća, o
čemu govore ljetos održane zagrebač-
ke izložbe Druga strana groznice subot-
nje večeri: Socijalistička disco kultura
1977–1983 i Vizualni jezik disca. Njihov
autor Željko Luketić objašnjava kako ih
je kreirao: »Istraživanjem arhiva i priku-
pljanjem glazbe došao sam do velikog
broja disco izdanja, ne nužno cjelovitih
albuma, nego malih, povremenih izleta
u taj tada novi žanr. Prateći tisak i do-
kumente iz tih godina, novinske članke,
fotografije, te razgovarajući s nekima od
živućih aktera, počeo sam prikupljati
veće količine materijala. Više zagrebač-
kih galerija bilo je zainteresirano za taj
postav i tako sam odlučio sastaviti ova-
kav serijski koncept.«
O tome je li disco kultura zapravo klup-
ska kultura, samo što u određenim raz-
64
dobljima govorimo drukči-
jom terminologijom, Željko
Luketić kaže: »U svojoj srži
riječ je o istoj stvari, soci-
jalnom momentu druže-
nja i interakcije uz glazbu i
ples. Disco kultura presud-
na je i najvažnija upravo po
tome što je definirala današ-
nji oblik clubbinga tehnički,
društveno i glazbeno. No Mirzino jato
valja spomenuti da je pede-
setih diskoteka u nas nasta-
la kao siromašnija zamjena za koncert; prestala biti marginalna i počela ulaziti u
smatralo se da je jeftinije puštati ploče tzv. srednju struju. Naime, 1977. godine
nego platiti razglas i bend.«
Prvi diskoklubovi
Upravo o prvim diskotekama svjedoči
i dokumentarac Zvonimira Rumboldta
Pola stoljeća diska koji uspješno obila-
zi festivale. Dokumentarac se fokusira
na prve diskoteke u Hrvatskoj, a o tome
koja je prva, Rumboldt kaže: »Ovisi
kako definiramo; u Opatiji je 1967. otvo-
ren prvi diskoklub koji se službeno tako
zvao, jer prije toga nije postojao takav
naziv u nomenklaturi. U Jelsi na Hva-
ru je 1964. otvoren klub koji su kolo-
kvijalno svi nazivali diskotekom, iako
u Dvorani Lisinski nastupaju The Love
Machine, sastav koji je upravo tada
obavio svoju tranziciju iz funka i soula
u disco. Također, na Televiziji Zagreb, u
Svjetlima pozornice Antona Martija uz
naše izvođače, gostuju Boney M., veli-
ke europske disko zvijezde. Kalkulira se
i s nastupom ABBA–e u Jugoslaviji, koji
se ipak nije dogodio, no u godinama
nakon toga, nastupa i Amanda Lear.
Izdavači ‘naštampavaju’ ploče iz kata-
loga znanih disco glazbenika, dok se
domaći pjevači i dalje okušavaju u dis-
cu, primjerice Disco Rock album grupe
Aska izlazi 1982. Posljednja važnija ple-
sna natjecanja događaju se 1983., sto-
objavio i danas traženi album Yu Dis-
co Express. Kvalitetan disco potpisivala
je i grupa Clan, Kire Mitrev i KIM Band,
Boban Petrović i Zdravo, Grupa ST iz
Splita, Pepel in kri i Ditka Haberl iz Slo-
venije, grupa Makedonija i mnogi drugi.
Izuzetno velik broj izvođača okušavao
se u discu, bilo kao sasvim ozbiljno, bilo
kao zabavni ‘ispad’ u duhu tog vreme-
na. Takav je bio izlet Milke Čakarun Le-
nac s pjesmom Ponoćni ekspres koji je
doista bio samo izlet, no Andrej Baša
je taj izlet vrhunski produkcijski složio.
Spajanja nespojivog
Disco je svojom estetikom bio vrlo za-
hvalan za bizarnosti i nesuptilnosti, pa
je i tu bilo zanimljivih odlazaka u dru-
ge žanrove, odnosno hibridnih spaja-
nja naoko nespojivog. Tako je Muha-
rem Serbezovski imao folk–hit Diskote-
ka, Tereza Kesovija je pak snimila med-
ley svojih pjesma u disco stilu i nazvala
to, sasvim logično, Disco ‘79. Zdenka
Vučković pjevala je zanimljivu obradu
Glorije Gaynor I Will Survive kao Ja ću
preživjeti, Ljupka Dimitrovska bila je vi-
šestruki favorit, te pjesmom Robot koja
već ide u italo–disco još i danas zabav-
lja YouTube diggere. Izvorna verzija i na-
stup Olivera Dragojevića sa Što učinila Zvonimir Rumbolt — redatelj dokumentarnog filma Pola stoljeća diska
65
 Snimiti spot za singl danas je obavezno; evo i zašto

Glazba se gleda koliko i sluša

Videospotovi danas nužno prate singlove jer se glazba danas gleda putem spotova zahvaljujući internetu i YouTubeu
koji su globalno dostupni svim konzumentima, i na pop sceni i sve više među klasičarima
S potovi se snimaju kao
nikad prije i gotovo da
nema singla koji ne prati i
videospot.

ti sami biraju što će i kada gledati. O treba imati na umu da i brojke ukazu- nije nikakva tajna da postoje farme kli- olakšaju dostupnost u nepreglednom Svejedno, imati danas videospot koji Stoga, ako nemate videospot za svoj
tome koliko je YouTube promijenio život ju na mnogo toga. Svaki novi Severi- kova koje vam za malo novca omogu- digitalnom oceanu ostalih videospo- prati pjesmu jest ono što bi Englezi re- novi singl, kao da ga niste ni objavili.
i karijere nekih glazbenika napisani su nin spot, koja se itekako brine o kvali- ćuju više tisuća, stotina pa i milijuna kli- tova iz cijelog svijeta. Svojevrsna baza kli Must have! Ne zbog televizijskih gle-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

mnogi tekstovi. Za primjer, Dunja Erce-
gović, koja je za umjetničko ime uze-
la pseudonim Lovely Quinces, svoju je
prvu pjesmu, koju je otpjevala u svojoj
sobi na akustičnoj gitari, snimila mobi-
telom i stavila na YouTube. Snimka se
proširila poput gripe, a Lovely Quinces
postala je nova hrvatska zvijezda jer je
malotko mogao zanijekati njezin talent i
predivan glas. Samo godinu dana po-
slije, prvi EP Dunje Ercegović hrvatski
glazbeni kritičari proglasili su najboljim
diskografskim izdanjem 2012. godine.
teti svojih spotova, pogledan je više mi-
lijuna puta. Tako je primjerice spot za
njezinu pjesmu Uno momento pregle-
dan više od pedeset pet milijuna puta
(!). Ni Rozga ne zaostaje puno za Se-
verinom (spot za pjesmu Tsunami pre-
gledan je više od trideset šest miliju-
na), a sve popularnija grupa S.A.R.S.
sa spotom za svoj singl Lutko viđen je
već više od šesnaest milijuna puta. Ko-
liko je danas YouTube važan za promo-
ciju novog singla govori i podatak da
se sve više diskografskih kuća, ali i sa-
kova na vaš videospot na YouTubu uz
prigodnu novčanu naknadu. Neki su to
objeručke prihvatili i ne štede novac, a
neki u nevjerici i dalje gledaju, pritom i
ne znajući za farme klikova, koliko su
njihovi spotovi popularni i gledani.
Must have!
Videospotovi su danas postali dio bilo
kojeg web portala koji na bilo koji način
prati glazbu jer tehnologija omoguću-
je da pjesme danas možete istovreme-
podataka sa spotovima snimljenima u datelja, ne zbog trenda, nego zato da
proteklih dvadeset pet godina. Danas publika upozna i vidi glazbenike koji su
SpotDepo u bazi ima više od šest tisu- stvorili pjesmu koja im se sviđa ili ba-
ća spotova hrvatskih izvođača. Među- rem vizualnu stranu pje-
tim, kako je SpotDepo pokrenut iz en- sme koja im je za-
tuzijazma te vođen volonterski više od pela za uho.
dvije godine, tijekom koje ni jedna in-
stitucija vezana uz glazbu nije pokaza-
la nikakvo zanimanje da pomogne op-
stanku tog web portala, kao i da baza
svih spotova snimljenih u Hrvatskoj u
proteklih dvadeset pet godina bude u
vlasništvu neke institucije ili glazbene

Radislav Jovanov Gonzo

A počelo je lošom videosnimkom na
YouTubeu.
Milijunski klikovi
Danas već svatko snima videospotove
Dunja Ercegović kao Lovely Quinces u spotu Wrong House
mih izvođača, odlučuje na to da prije
samog spota na YouTube stavi pjesmu
samo uz fotografiju grupe jer znaju ko-
liko je važno biti prisutan i na internetu.
No da se ne bi zanosili milijunima kliko-
va na neki spot, treba imati na umu da
su i klikovi već postali biznis. Tako više
no gledati i slušati. Osim toga, videos-
potovi su postali svojevrsna posjetnica
nekog glazbenika. Čak i izvođači i au-
tori klasične glazbe sve češće snimaju
videospotove kako bi i oni bili prisutni
na tom globalnom servisu. Prije neko-
liko godina pokrenut je internetski por-
tal SpotDepo s ciljem da se svi hrvatski
videospotovi (bez obzira na glaz-
beni žanr) nađu na jednom
udruge, tako je i SpotDepo prestao s
radom, ostavivši pritom na korištenje
sve do tada prikupljene videospoto-
ve, ali ne ažurirajući više svoje strani-
ce i ne prikupljajući nove
spotove.

I
mjestu te da
Piše: Dubravko Jagatić za termin od po-
noći prema jutru.
Barem što se
ako MTV (Music television) tiče nacionalne
već godinama u svojem televizije. Komer-
programu ima raznovrsni cijalne televizije
sadržaj, ali najmanje glaz- poput RTL–a ili
Nove TV uopće

be i glazbenih spotova, a ni
HTV ne zaostaje puno jer su
u programskoj shemi za 2015./2016.
ukinute i posljednje glazbene emisije
(Garaža, Briljanteen, Šlep šou…) i dok
istodobno CMC prikazuje ponajprije
videospotove klijenata iz svojeg katalo-
ga, glazba se ipak sve više gleda. Spo-
tovi se snimaju kao nikad prije i gotovo
da nema singla koji ne prati i videospot.
Nove tehnologije prilično su promijenile
sliku poimanja i konzumiranja glazbe.
Upravo zbog toga, videospotovi su po-
stali dio promocije pjesama koje stva-
raju glazbenici. Štoviše, videospotovi
su postali neraskidiva cjelina predstav-
ljanja nove pjesme, novog albuma, no-
vog singla. Devedesetih godina, HTV je
u svojem programu imao čak petnaest
glazbenih emisija (Hit Depo, Cro Pop
Rock, Top DJ Mag, Izvan struje, Elek-
trični kauboj…). Danas se videospotovi
emitiraju za populaciju s problemom
insomnije i noćne čuvare, s obzirom na
to da je vrijeme emitiranja rezervirano
66
Mare Milin
ne emitiraju vide-
ospotove. Ni do-
maće ni strane. Kadar iz spota grupe Meritas Umjesto isprike
CMC je priča za
sebe jer ako je 90
% sadržaja vezano uz izvođače Croatia jer znaju koliko su važni za predstavlja-
Recordsa, možda bi trebalo razmisliti o nje glazbe koju stvaraju, a i svatko je
tome da se taj hrvatski glazbeni kanal odlučio biti redatelj spotova. Na žalost.
ipak možda nazove CRTV, a ne Croati- I ponovo zahvaljujući novim tehnologi-
an Music Channel. jama, preciznije, mobitelima s vrhun-
skim kamerama, tehnička kvaliteta
Više nego ikad tako snimljenih spotova gotovo da je
jednaka videospotovima snimljenima
No unatoč tim činjenicama, produkcija vrhunskom opremom. Međutim, teh-
videospotova nikad nije bila veća. Po- nička kvaliteta možda je i zadovolje-
najprije zahvaljujući internetu, i publika na, ali je redateljski i umjetnički dojam
i glazbenici okrenuli su se globalnom poprilično loš. Tako smo dobili kvanti-
servisu YouTube i svoju glazbu pre- tetu na štetu kvalitete. Ruku na srce,
točili u slike ne bi li imali svoje pjesme školovani redatelji ipak će kvalitetnije
dostupne svakome upravo na YouTu- režirati, pa i snimiti neki spot, koji će
beu pa tako i svakom stanovniku na potom zbog kvalitete postati gledani-
ovom planetu s priključkom na internet. ji; samim tim i pjesma za koju je sni-
I tako je televizija očekivano izgubila bit- mljen spot bit će slušanija, a glazbenik
ku s internetom na kojem konzumen- popularniji. Osim svega nabrojenog, Jelena Rozga — uvijek svjesna vizualnog aspekta glazbe
67
 Karlovačko RockOff – 2. sezona
K l u b K a t r a n ( S h o c k S h o w I n d u s t r y D ’ K a t r a n ) u Z a g r e b u , p e t a k , p e t a k 11 . r u j n a 2 0 1 5 .
Prve su večeri nove svoj rad i medijski što bolje pre-
RockOff
sezone festivala zentiraju svoju glazbu. Prve veče-
Karlovačko RockOff ri nastupile su grupe The Hunting
nastupile grupe The Dogs, DarkVud i Radio Aktiv.
Hunting Dogs, DarkVud
Svjetska grupa
i Radio Aktiv
U
Malo nakon 22 sata prva se pu-
Piše: Ivan Laić
blici u klubu Katran predstavi-
la grupa The Hunting Dogs koju
nazočnosti čine Alba Nacinovich iz Hrvatske
neizostavnog i Marco Gemini iz Italije. Ponudili
žirija ovogo- su izuzetno originalan zvuk, spa-
jajući elektroniku s rock–izrazom,
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
dišnjeg Roc-
kOffa (Hrvoje ali i naglašenim jazz pristupom uz
Horvat, Ja- prekrasan i evidentno školovan
dranka Ivaniš Yaya, Srđan Seku- glas Albe Nacinovich (koji su čla-
lović Skansi te Ivan Dečak, bez novi HDS–a mogli čuti na ovogo-
Damira Martinovića Mrleta, koji dišnjoj Skupštini Društva u Lovra-
je bio spriječen), u petak 11. rujna nu). Originalnim pristupom i spe-
održana je prva večer druge se- cifičnim glazbenim žanrom po-
zone Karlovačko RockOffa, festi- malo su zbunili publiku koja je na
vala u organizaciji HDS–a kojemu trenutak ostala u čudu pred tim
je cilj pružiti talentiranim izvođa- briljantnim bendom, a ni žiri nije
čima priliku da publici predstave krio oduševljenje. The Hunting
Karlovačko
Pjevačica Alba Nacinovich iz dvojca Hunting Dogs
prva večer
Raspoložena komisija prve večeri
68 Bivša tvornica Katran – dom RockOffa
Dogs su bez sumnje zaokružena
cjelina koja komotno može ovoga
trenutka nastupati bilo gdje u svi-
jetu. Koliko će im Karlovačko Ro-
ckOff pomoći u promociji diljem
Hrvatske ostaje pitanje.
Sinjska škola
Iza njih je na pozornicu došla gru-
pa DarkVud iz Sinja koji su po-
nudili svojevrsni spoj rocka i psi-
hodelije uz neskriveno isticanje
hippy filozofije sedamdesetih,
kao i zvuka iz tog razdoblja. Ci-
jeli je nastup, unatoč korektno
odrađenoj svirci, više djelovao
kao privatna zabava, zahvaljuju-
ći velikom broju njihovih prijatelja
u publici, ali i vidno dobro raspo-
loženim članovima benda. U sva-
kom slučaju, to je grupa čije vrije-
me tek dolazi, iako im treba dati
dovoljno prostora i vremena da
sazriju do kraja. Treći bend prve
večeri ujedno je i možda najisku-
sniji bend s obzirom na činjenicu
da ima već dva studijska albu-
ma i velik broj održanih konce-
rata. Upravo tako su njegovi čla-
novi i djelovali na sceni. Uvjerljivi,
usvirani i sigurni u sebe, svoje su
pjesme s lakoćom izveli pred ve-
likim brojem sluštatelja koji su ite-
kako dobro znali njihove pjesme,
ne štedeći se ni u plesu ni u plje-
sku. Njihov ska ritam uz reggae
prizvuk i neizostavnu rock–podlo-
gu, nikoga nisu ostavili ravnoduš-
nim, dokazujući da je Radio Ak-
tiv potpuno formirana rock–grupa
koja samo treba što više publike.
Svojevrsna hrvatska verzija Manu
Chao obojena lokalnim zvukovi-
ma Istre i dobrim rock grooveom.
Sudeći prema prvoj večeri, ovo-
godišnji Karlovačko RockOff po-
nudio je publici odličan izbor ben-
dova čije vrijeme tek dolazi.
D
vojac The Hunting
Dogs koji je
otvorio prvu večer
(Alba Nacinovich,
glas i Marco Gemini,
elektronika) bez
sumnje je zaokružena
cjelina koja komotno
može ovoga trenutka
nastupati bilo gdje u
svijetu
Karlovačko RockOff – 2. sezona
K lub Kat r an ( S hock S how I ndu s t r y D’Kat r an) u Z ag r ebu, pet ak , 18 . i 2 5. ru jna 2015.
Svoju su glazbu u
dvije večeri festivala
Karlovačko RockOff
predstavile grupe:
Manntra, Ludwig,
Barbari, NoA,
Repassage, Kopito,
Judette, U pol 9 kod
Sabe i Baltazar
N
Piše: Dubravko Jagatić
a drugom kon-
certu Karlovač-
ko RockOff fe-
stivala u Shock
Show Industry
D’Katran odr-
žanom 18. rujna predstavili su se
bendovi Manntra, Ludwig, Barbari
i NoA.
Žestoki rock
Bombastično i glasno otvaranje tog
je petka imala umaška Manntra. Za
sebe kažu da rade glazbu priklad-
nu za vrijeme i prostor u kojem žive
pa se u njihovu zvuku čuju žestoki
rock, elektronika, ali i elementi fol-
ka i etna — balkanski rock, kako su
ga sami nazvali. Dva studijska albu-
ma i mnogobrojni nastupi pridonije-
li su čvrstini i samopouzdanju koje
imaju na pozornici, što je publika na
Karlovačko RockOffu i prepoznala.
Splitsko–imotski Repassage svojim gipsy swing jazzom uveo je publiku u ozračje tridesetih i četrdesetih
Publici su predstavili Bijeli prah, pje-
smu s kojom su se i prijavili na Karlo-
vačko RockOff, ali i svoje zapažene
singlove poput Kiša, Horizont, Vila i
Mornar.
Koju minutu nakon posljednje pje-
sme Manntre, publika je čula ne-
što posve drukčije, a istinsko bogat-
stvo ovoga projekta upravo je glaz-
bena raznolikost. Ludwig je zagre-
bački pop–rock bend koji su osno-
vali dvojica glazbenika, kantautora
i producenata, Stjepan Marković i
Ivan Škunca. Višegodišnje iskustvo
suradnje s mnogobrojnim glazbeni-
cima uvelike je utjecalo na besprije-
korno izbrušen vlastiti rukopis. Dio
svemira i ostali repertoar koji su u
polusatnoj svirci predstavili publici
bili su dovoljni za zasluženi pljesak.
Nakon Ludwiga, na pozornicu su
došli još jedni Istrani — oni su Bar-
bari i preuzeli su svu pozornost pu-
blike! Pjevačica i gitaristica Barba-
ra Munjas i dečki iz benda izveli su
pravi garažni rock s primjesima blu-
esa i funka, a u međusobnoj razmje-
ni energije uživali su i publika i sami
članovi benda. Često u intervjuima
ističu činjenicu da djeluju kao rav-
nopravna skupina, a ta se njihova
uigranost i povezanost najbolje vidi
upravo na koncertnim nastupima.
Pred publiku je posljednji iza-
šao  NoA, odnosno Elvis Sršen,
mladi multiinstrumentalist, autor,
pjevač i glazbeni producent koji iza
sebe ima suradnju s Michaelom
Blandom i Sonnyjem T.–om iz New
Power Generationa, bubnjarom i
basistom Princea u devedesetima.
On je sve prisutne prvim odsviranim
tonom prebacio u lagani »ljetni đir«.
Osim što je izjavio da je glazba ono
što ga pokreće, nastupom je doka-
zao da ono što radi pokreće i druge.
Funky ritam ispunio je prostor klu-
ba Shock Show Industry D’Katran i
zaključio još jedan dobar provod na
Karlovačko RockOffu.
Treći petak
Treći koncert Karlovačko RockOff
festivala održan je tjedan dana po-
slije (petak, 25. rujna) također u za-
grebačkom klubu Shock Show In-
dustry D’Katran, a predstavili su se
bendovi Repassage, Kopito, Ju-
dette, U pol 9 kod Sabe i Baltazar.
Koncert je otvorio splitsko–imotski
Repassage koji je pokrenuo neke
nove ritmove, a njihov gypsy swing
jazz zaintrigirao je publiku, kao i pje-
vačica i kontrabasistica Jelena Ga-
lić, te ostatak benda koji je publiku
uveo u tridesete i četrdesete godi-
ne prošlog stoljeća. I u sljedećem
nastupu nismo se odmaknuli od
juga. Multiotočni bend Kopito (Vis)
koji, prema vlastitom priznanju, nije
bend za studio, nego za publiku, si-
noć je i dokazao da se pred publi-
kom snalazi kao riba u vodi. Dašak
druga i treća večerRockOff
juga preplavio je zagrebački klub, a
publika nije mogla ostati ravnoduš-
na na vesele ritmove koje je Kopito
tom prigodom izručilo, oduševivši
spojem staroviškog narječja, medi-
teranskih melodija, klapskih sazvu-
ka i mornarskih napjeva uz čvrste
rock okvire.
Judette, autorski bend iz Zagreba
postoji četiri godine, a već ima hit
singl Voli me kojim su zaokupili po-
zornost javnosti. Romantična, njež-
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
na, ali i žestoka i snažna, Lea i dečki
iz benda osvojili su sve prisutne. Na-
kon alternativnog pop–rock zvuka
koji je donio Judette, glazbena ša-
rolikost festivala još je jedanput doš-
la do izražaja kad su na pozornicu
stupile djevojke i dečko iz benda U
pol 9 kod Sabe. Indie sastav zaba-
vio je publiku svojim iskrenim i sliko-
vitim stihovima. Vesela ekipa na po-
zornici istu je energiju prenijela i na
publiku koja je uživala u njihovim du-
hovitim pjesmama o međuljudskim
odnosima.
Kraj koncerta bio je rezerviran za
hard rock/alternative bend iz Istre.
Baltazar  se koncertno brusio kao
predgrupa najvećim imenima re-
Karlovačko
gionalne rock–scene, a sigurnim i
čvrstim nastupom prikovali su pu-
bliku za prostor ispred pozorni-
ce, opravdavši glazbeni žanr koji
predstavljaju.
I
stinsko bogatstvo
ovog projekta
upravo je glazbena
raznolikost.
Julien Duval
69
 Karlovačko RockOff – 2. sezona
K lub Kat r an ( S hock S how I ndu s t r y D’Kat r an) u Z ag r ebu, pet ak 2 . lis t opad a 2015.
I četvrta, zaključna,
RockOff
izlučna večer
ovogodišnjeg RockOff
festivala još je jedanput
pokazala da je klub
Katran s izvrsno
dizajniranim ambijentom
i solidnim ozvučenjem
pravo mjesto za
organizaciju takvog
natjecanja.
A
Piše: Bojan Mušćet
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
firmiranijim ben-
dovima nije baš
bilo milo »do-
kazivati se« u
natjecateljskoj
formi, no upra-
vo je kompetitivnost utjecala na
kvalitetu njihovih pokaznih vježbi.
S druge strane, neafirmirani ben-
dovi svakako su mogli ugrabiti pri-
liku da na RockOffu naprave nešto
više. To osobito vrijedi za Rezerve
iz Makarske koji su otvorili četvrtu
večer. Mlad, prpošan pop/punk
kvintet ima EP objavljen na Band-
campu, no za pravi proboj svakako
Karlovačko
bi se trebali udružiti s nekom disko-
grafskom kućom. Trenutačno su u
četvrta večer
70
traženju jasno definiranoga izraza,
a očito im odgovara stil kakav su
njegovali predstavnici melodičnijeg
dijela Beogradske alternativne sce-
ne (BAS) — Idoli i Laki pingvini. Što-
više, pjesmu Plastika Idola odsvi-
rali su na samom početku, odmah
nakon uvodne skladbe. Stilski bi
odlično odgovarali osamdesetima
i upravo to daje šarm makarskoj
petorci koja očito ima potencijal za
definiranje vlastitog zvuka.
Bezrezervna potpora,
ali…
Nakon Rezervi nastupio je Jam Ri-
tual iz Varaždina koji ima stotinjak
nastupa i samizdat album Grease-
bucket. Uigrani i čvrsti rock u setu
na početku i na kraju omeđen je
dvjema pjesmama koje neodoljivo
podsjećaju na stil kojim su se pro-
slavili Black Keys. Jam Ritual očito
skuplja i fanove koji su gorljivo željeli
da se bend vrati na scenu.
Žiri kojem je predsjedao Hrvoje
Horvat nakon svakog nastupa izja-
snio se o svakom izvođaču, a Jam
Ritual dobio je bezrezervnu potpo-
ru. Doduše, činjenica da pjevaju na
engleskom jeziku mogla bi im biti
otegotna okolnost na hrvatskom
natjecanju, no kako je glazba uni-
verzalni jezik, svakako su imali što
reći.
Bura Casha
Pravu buru oduševljenja pokupio
je Ante Vlašić, poznatiji kao Ante
Cash, a kako je istaknuo, tako mu
se zove i vrlo uigran bend. Suve-
reno svirajući razne stilske idiome,
od funka do punka, bend je bio sta-
mena osnova za Cashove rapper-
ske eskapade koje su prema kra-
ju nastupa transformirane u klasični
vokalni izraz. Uvod je pripao aktu-
alnom hitu Vakula na kojem je go-
stovao Saša Antić iz
TBF–a. S obzirom
na formu koju je taj
bend pokazao na
recentnom albumu,
ne bi bilo loše da im
eksplozivni, nabrija-
ni, duhoviti i poten-
tni Ante Cash uzvrati
autorskim i izvođač-
kim naporom. Cash
priprema svoj treći
album, koji bi mogao
biti ugodno disko-
grafsko iznenađenje.
Novi album sprema
i Gretta, bend žen-
skog imena sastav-
Jam Ritual
ljen od bradatih muškarčina. Čvr-
sto, snažno i poletno, Gretta je po-
kazala zašto je došlo vrijeme da se
odrekne statusa nade i da pokaže
da nije one–hit–wonder, bez obzi-
ra na to što su skladbom Malena
»maznuli« i Porina. Gretta je dobro
uobličena momčad koja izraz te-
melji na klasičnim rock’n’roll akordi-
ma, a uz prepoznatljiv vokal Tomi-
slava Čubeka, uoči izdavanja četvr-
tog albuma i uživo se dokazala kao
bend koji može skupiti mnogo više
publike od tristotinjak fanova i zna-
tiželjnika koji su posve ugodno po-
punili sjajan prostor Katrana.
Rezerve
Karlovačko RockOff – 2. sezona
K lub Kat r an ( S hock S how I ndu s t r y D’Kat r an) u Z ag r ebu, pet ak 2 . lis t opad a 2015.
Afirmacija koju je bend Gretta
pripremao jedanaest godina
Radiofonični alter pop zagrebačke Grette osvojio je stručni žiri Karlovačko RockOffa 2015.
Pobjednici RockOff–a 2015. — Gretta
P
Piše: Josip Radić
objedom zagrebač-
kog benda Gretta
završen je drugi
festival Karlovačko
RockOff koji su ove
godine zajednički
organizirali Hrvatsko društvo skla-
datelja i tvrtka Heineken Hrvatska,
odnosno Karlovačko pivo.
»Sretni smo i iznenađeni, iako smo
se nadali pobjedi. Svaka čast na
Karlovačko RockOffu kao konceptu
festivala za potporu mladim bendo-
vima. Svakako je potrebno više ta-
kvih inicijativa. Uz sve nagrade, po-
sebno se veselimo nastupu u Domu
sportova. Pripreme za taj nastup
počele su još prije jedanaest godi-
na. Nadamo se da će nam pobjeda
na Karlovačko RockOffu donijeti širu
publiku, više svirki i jaču medijsku
pozornost«, izjavio je nakon dodjele
Čubi, autor i frontman grupe.
Opseg nagrade
Gretta je, uz profesionalna studij-
ska snimanja, videospot, nastupe
uživo i vođenje društvenih mreža
osvojila i nastup na velikom koncer-
tu grupe Vatra u Domu sportova 23.
listopada.
Finale je inače započeo nastupom
eksperimentalnog dua The Hunting
Dogs čija je glazba, iako donekle
hermetična, zapravo prava slojevi-
ta poslastica i sjajan prikaz suradnje
talentirane Riječanke Albe Nacino-
vich i njezina talijanskog kolege Mar-
ca Germinija. Za svoj zvuk nagra-
đeni su priznanjem za inovativnost
HDS-a i portala Muzika.hr.
Posveta meteorologu
Poslije Hunting Dogsa, na pozorni-
cu se popeo Ante Cash i svoj nastup
otvorio Vakulom, posvetom našem
najpoznatijem meteorologu, ujedno
i pjesmom kojom se natjecao na fe-
stivalu. Svojih trideset minuta začinio
je duhovitim najavama, no Cash sva-
kako ima što reći i u svojim pjesma-
ma – uigrani i žestoki bend podloga
je njegovim opažanjima »prirode i
društva«, a njegovi komentari kirurški
su precizni, s pravom dozom ciniz-
ma i sarkazma. Vakula je, pokazalo
se, i najemitiranija pjesma ovogodiš-
njeg RockOffa, za što je Anti Cashu
HDS dodijelio priznanje i nagradio ga
snimanjem singla i videospota.
Ove je godine posebno veselila činje-
nica da je festival u žarište javnosti sta-
vio talentirane autorice i interpretatori-
ce. Uz već spomenutu skladateljicu i
vokalisticu Albu iz Hunting Dogsa te
kantautoricu Barbaru Munjas iz Bar-
bara, o kojoj će tek biti riječi, posebnu
pažnju privukla je i karizmatična Lea
Radolfi, frontwoman benda Judette.
Ona je uz svoje kolege u publici u Ka-
tranu predstavila materijal sa svojeg
nadolazećeg albuma prvijenca, a nji-
hov singl Rio proglašen je najboljom
autorskom pjesmom.
Među pet ovogodišnjih finalista naš-
li su se i istarski Barbari predvođeni
Barbarom Munjas koja je svoje isku-
stvo na pozornici brusila na nastu-
pima kao prateći vokal Gustafa. Nji-
hov indie pristup rock and rollu odu-
ševio je sve prisutne, ali i žiri festiva-
la. Hrvatska glazbena unija proglasi-
la je Barbare kao najbolju izvedu na
festivalu, za što su nagrađeni snima-
njem singla, videospotom, zajamče-
nim live nastupima i savjetima PR i
digitalnih profesionalaca. Ovogodišnji
žiri festivala koji su činili Damir Marti-
nović Mrle, Jadranka Ivaniš Yaya, Ivan
Dečak i Srđan Sekulović Skansi nije
imao nimalo lagan zadatak odlučiva-
nja o najboljima, a predsjednik žirija i
umjetnički direktor Karlovačko Roc-
kOffa, Hrvoje Horvat, ipak je zadovo-
ljan postignutim: »U prve četiri večeri
Karlovačko RockOff festivala u Katra-
nu vidjeli smo kremu mlađe domaće
rock-scene i nakon odgledanih kon-
RockOff
Nagrade:
Grupa Gretta – nagrada za najbolji
ukupni dojam i nagrada Karlovačko
RockOff žirija
Ante Cash – Nagrada za
najemitiraniju pjesmu koju dodjeljuje
Hrvatsko društvo skladatelja Vakula
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Judette – Nagrada za najbolju
autorsku pjesmu Rio
Barbari – Nagrada HGU-a za najbolju
izvedbu
The Hunting Dogs – Nagrada za
glazbenu inovativnost koju dodjeljuje
HDS i Muzika.hr
cerata bilo je potpuno jasno da žiriju
neće biti nimalo lako izabrati pet su-
perfinalista. Dapače, povećali smo i
broj nagrada, ali ni to nije bilo dovolj-
no da se počaste svi koji to zaslužuju.
Petero ovogodišnjih pobjednika, sva-
ki u svojem žanru, primjeri su najuz-
budljivije nove rock-glazbe kod nas,
od već poznatih Grette i Ante Casha
Karlovačko
koji su na pragu masovne popularno-
sti, preko hrabrih umjetničkih diver-
zija Barbara i The Hunting Dogs, do
potencijalno komercijalnih novih ime-
na poput Judette. Podjelom nagra-
da nastojali smo zahvatiti što širi stil-
ski spektar. Sve koji nisu ušli među
pobjednike pozvali smo da se prija-
ve na festival i iduće godine, jer je za-
ista velik priljev odličnih glazbenika, a
nagrada je bilo samo pet. Budući je
glavna praktična namjera Karlovačko
RockOffa da se rock-glazbenici pred-
stave što široj javnosti i medijima, do
idućeg ljeta svi koji nisu među nagra-
đenima nastupit će kao gosti na veli-
kim koncertima prvoligaških domaćih
rock-izvođača.«
Medijska deblokada
Upravo je medijska deblokada mla-
dih i talentiranih autora i glazbeni-
ka glavna vizija RockOff festivala, a
ove je godine njihova pojavnost još i
veća nego na prvom izdanju. Lanjski
Finale
pobjednici festivala, sinjski M.O.R.T.,
jedan su od naših najaktivnijih kon-
certnih bendova, Sara Renar u me-
đuvremenu je osvojila nagradu Po-
rin, a dubrovački Silente pobijedili su
na 62. Zagrebačkom festivalu, obja-
vili drugi album i hrabro nastavljaju
dalje. I ovogodišnji sudionici Karlo-
vačko RockOff festivala mogu oče-
kivati velike stvari!
71
 USUS R ET 63. Z AGR EBAČKOM FESTIVALU izvođači i dobra zabava. Došla su ta- nekih novih bendova, što povratkom O d m a k z a g o r s ko g u s n o h a r m o n i k a š a To m i s l a v a
Intervju s Antom Pecotićem, umjetničkim voditeljem Zagrebačkog festivala kva vremena i glupo je šutjeti o tome. nekoliko veterana u velikom stilu. Vje- Golubana i bjelovarskog gitarista Nebojše Buhina
Ljudi su danas prebrzi na daljinskom rujem da je to prije svega zasluga ta- od standardnih blues motiva

Zagrebački festival naučio je

upravljaču i ako im nisi po volji, začas
te zamijene vremenskom prognozom.
Ja to nisam izmislio, ne mogu to pro-
mijeniti, niti mi je to po volji, ali mogu
prihvatiti i primijeniti koliko mi to prilike
lentiranih skladatelja, instrumentalista,
tekstopisaca, pjevača, producenata i
bendova, ali i planskog rada pojedina- Odličan instrumentalni
album
ca i udruga u glazbi i oko nje, radiopo-
staja i urednika te pojedinih ljudi u te-

publiku što je dobra glazba

dopuštaju.  levizijskom biznisu koji još uvijek imaju
sluha za domaći zvuk. Sve je to rezul-
tiralo time da smo uspjeli oživjeti sce- U znaku uspomene na Golubanova prijatelja i
Plasman pjesama Nebojšina brata, dugogodišnjeg tajnika Hrvatske
nu koja je posljednjih godina posusta-
glazbene unije Dražena Buhina Buhe, zaslužnog za
revival bluesa u Hrvatskoj
U tijeku je natječaj za nove skladbe 63. Zagrebačkog festivala koji će se održati 22. siječnja 2015.

K
U
tema iz nekog prašnog vesterna Clin-

D
Piše: Ivan Laić

ako danas više Razgovarao: Josip Radić ta Eastwooda.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

nego ikad vrijedi irekcija Zagrebačkog festivala ovih je
doba kad blues
s razlogom radi
Blues i popevke

deviza da postojiš sve dana objavila natječaj za nove sklad-

be 63. Zagrebačkog festivala koji će
dok se mijenjaš, ne se održati 22. siječnja 2016. Do 15.
listopada ove godine na natječaj će
vidim ništa loše u tome pristizati djela domaćih autora, a kri-
da se i Zagrebački
terij za njihov odabir isključivo je umjetnička vrijednost,
posebno kvaliteta glazbe i stihova te cjelokupnog dje-
festival mijenja, bez
la, poručuju iz direkcije. Tim se povodom Ante Pecotić,
umjetnički direktor Zagrebačkog festivala, osvrnuo na
obzira na bogatu
dosadašnji rad i uspjehe svojeg tima te na budućnost
i perspektivu, ne samo festivala nego i domaće main-
povijest. stream glazbe...
Zaokret prema urbanom
U svojem prvom intervjuu kao umjetnički direktor Festi-
vala istaknuli ste kako želite vratiti »popularnu glazbu u
popularni grad«. S ove vremenske distance, kako ocjenju-
jete dosadašnja dostignuća Zagrebačkog festivala?
Mislim da smo uspjeli postići ono što smo zacrtali kao
kratkoročni cilj u protekla dva izdanja, a to je redizajn fe-
stivala i stilski zaokret prema modernijem, urbanom zvu-
ku. To je u vrlo kratkom vremenu rezultiralo promjenom
percepcije festivala na širem planu. Sve nam to daje
energije i snage da nastavimo još jačim tempom.
Pred nama je 63. Zagrebački festival — kako vidite nado-
lazeće izdanje?
Kako je Zagrebački festival, uz San Remo, najstariji festi-
val u Europi, logične su i usporedbe, od kojih ne poku-
šavamo bježati. Mislim da mnogo toga od njih možemo
i naučiti i koncepcijski primijeniti. San Remo je odavno
doživio transformaciju, rekao bih na vrijeme, a kako da-
nas više nego ikad vrijedi deviza da postojiš sve dok se
mijenjaš, ne vidim ništa loše u tome da se i Zagrebački
festival mijenja, bez obzira na bogatu povijest. Dapače,
mislim da je trenutak u kojem pomišljaš na promjenu
jasan znak da si već zakasnio.
Brzi na upravljaču
Koliko se promijenila percepcija Zagrebačkog festivala
u javnosti otkad ga vodi novi urednički tim predvođen
vama?
Prema svim pokazateljima, egzaktnim i dojmovnim,
uspjeli smo kod onog dijela publike koja prati doga-
đanja u glazbi potaknuti zanimanje za novi koncept. U
tom segmentu moglo bi se reći da smo promijenili per-
cepciju i ostvarili dio zacrtanog plana. Ono što slijedi je
korak prema publici koju festivali ne zanimaju previše,
Ante Pecotić ali ih zanima dinamičan šou, dobre pjesme, kalibrirani
72
Kako vidite Zagrebački festival u odno-
su na ostale festivale popularne glazbe
u regiji?
Festival je, prije svega zbog svoje šez-
deset tri godine povijesti, nemjerljiv po
važnosti u odnosu na ostale festivale u
regiji. Festivali nastaju i nestaju, traju pa
prestaju, ali s nama je drukčije. Velika
je odgovornost i nitko ne želi, niti smije,
biti taj koji će reći da treba stati. Dopu-
štena je koja loša godina jer bi bilo ne-
prirodno da uvijek sve ide dobro, ali nije
dopušteno stati. Festival ne smije star-
jeti. Mi kao ljudi sebi možemo dopustiti
takav luksuz, ali festival ne. Njega mo-
raju voditi mladi ljudi; pritom ne mislim
nužno mladi po godinama.
Protekla dva festivalska izdanja rezulti-
rala su brojnim hitovima koji su se našli
na top–listama. Kako gledate na odnos
festivala i radijskog etera?
Više od svega ozbiljno shvaćamo
spregu Festivala i radijskog etera koji
je danas ostao jedina ozbiljna platfor-
ma za plasman pjesme. U tom smislu
usmjeravamo najveće napore da taj
odnos učvrstimo kako bi, osim same
festivalske večeri, autori i izvođači do-
bili ozbiljnu priliku za plasman pjesme i
u skladu s tim ponudili festivalu najbolje
od sebe, bez kalkulacije. Plasman sin-
glova koji osvajaju eter pokazuje koliko
smo u tome uspješni i koliko su lukavi
oni autori i izvođači koji se nikad ne šte-
de za neku drugu priliku.
Iz perspektive umjetničkog voditelja,
kako gledate na domaći mainstream?
Postoji li kontinuitet kvalitete i kako
stvoriti uvjete za dobru i zdravu main-
stream pop–rock scenu?
Mainstream je posljednje dvije–tri go-
dine poprilično ojačao, što pojavom
la pod najezdom svega i svačega od
svuda i svakuda. Drago mi je kad vidim
svoje kolege koji se, iako su trenutačno
na vrhu, i dalje bore, trude se i grizu.
To je jasan odraz zrelosti i prihvaćanja
činjenice da glazba ne može biti stil ži-
vota i ljubav ako nije i ozbiljan posao.
Svjesni su i toga da je često teže odr-
žati razinu nego je postići.
Iskren i pismen
Vidite li među mlađim domaćim auto-
rima neko ime koje bi se moglo pred-
staviti na pozornici Zagrebačkog festi-
vala? Je li moguć i žanrovski odmak na
festivalu?
Svakako da ima mladih autora koji su
zanimljivi, ali nezahvalno je isticati bilo
koga kad se na kraju ipak ocjenjuje
samo pjesma, a ne autor, trenutak u
kojem su ispred ocjenjivačkog suda svi
jednaki, a jedinu prevagu može donijeti
pjesma koja te naježi. Što se tiče stila,
nemamo nikakav problem. Može biti
bilo što iznad granice dobrog ukusa
koju, na žalost, posljednjih godina za-
brinjavajuće jasno vidim.
Za kraj, recimo da sam ja autor koji želi
predstaviti svoju pjesmu na Zagrebač-
kom festivalu — što moja pjesma treba
imati da bi uhvatila uho stručnog ured-
ništva festivala?
Važno je da si iskren i pismen, da ti je srce
na pravom mjestu i da si propatio svoje.
Velika je vjerojatnost za svakoga  tko
razmišlja o tome što se nama sviđa
da nam se neće svidjeti uopće. Ured-
ništvo je kao zadnja linija obrane. Ako
nam netko i proda lažnjak, sigurno
neće zabiti tek tako jer na golu je publi-
ka koju, uopće ne znam kako, nitko još
nije uspio prevariti!
na održavanjuI dok je Goluban s Little Pigeon ForHill
Tomislav Goluban
aktualnosti najčešće & Nebojša Buhin
iznalaženjem alterna- For a Friend & vome
tivnih pristupa izričaju,
žanr srednjostrujaš- Brother
koga bijelog bluesa
Spona
više nije vruća roba na
tržištu, stoga su Tomi-
slav Goluban i Neboj-
ša Buhin na novom
albumu iznašli način
održavanja zanimljivo-
sti te glazbe, proširivši
spektar utjecaja na
srodan žanr america-
ne.
Za prijatelja i
brata
Nakon što je prethodnim albumom
Blow Junkie požnjeo hvalevrijedan
uspjeh, diljem svijeta zauzevši ako
ne vrh, a ono visoka mjesta i na blu-
es top–ljestvicama raznih američkih
radijskih postaja, zagorski usnohar-
monikaš Tomislav Goluban nije čekao
dugo da se vrati u studio. Ovaj put po-
veo je vrsnoga bjelovarskog gitarista
Nebojšu Buhina, a zajedno su snimili,
kako sam naziv albuma For a Friend
& Brother kaže, posvetu Golubano-
vu prijatelju, a Nebojšinu bratu, pokoj-
nom Draženu Buhinu, koji bi pedeseti
rođendan proslavio upravo na datum
izdavanja albuma, sedmoga rujna.
Riječ je o još jednom instrumentalnom
albumu, koji je zanimljiviji od prethod-
nog, budući da se usuđuje istraživa-
ti bogatu američku glazbenu tradici-
ju u širem spektru od samoga blue-
sa. Naći će se tu razigranog western
swinga (St. Martin), gospela (Wrong
Patch), country bluesa (Play the Blu-
es), pa i kaubojskih uspavanki uz lo-
gorsku vatru (Sleepy Thing). Vrhunac
je ipak slojevita skladba Hook Walk,
koja uz gudače, zvukove cipela za
step i prateće gospel vokale zvuči kao
Bluesom istraživao
potencijale spajanja
bluesa sa zagorskim
popevkama, na no-
albumu ipak ja-
sno daje do znanja da
se ta glazba prirodnije
i ugodnije stapa s ge-
ografski podudarnom
glazbenom baštinom.
Prema dugačkom
popisu suradnika na
različitim instrumen-
tima također je lako
uvidjeti da je For a
Friend & Brother od-
mak od standarnih
blues motiva, pa tako
sve izravno s bluesom
žanrovski povezane
teme djeluju kao ma-
terijal za popunjava-
nje mjesta među ostalim americanom
obojenim pjesmama. Već uvodna
Don’t You otkriva ton koji je usmjereniji
na stvaranje atmosfere nego na čvrstu
konstrukciju i pokretački ritam bluesa.
Ugođaj užitka
For a Friend & Brother opušten je su-
sret dvojice prijatelja koji uživaju svirati
zajedno i taj ugođaj prisutan je i opi-
pljiv tijekom cijeloga albuma. Golu-
banova usna harmonika zvuči toplije
nego ikad, a djelomični razlog tome
zasigurno leži u kemiji razvijenoj s Bu-
hinovom gitarom. Sve u svemu, mora
se zaključiti da je ova suradnja rezulti-
rala i više nego prihvatljivim albumom.
Ne bi bio loš scenarij prema kojemu
bi se glazbeni interes izvođača po-
maknuo više u glazbenome smjeru
predstavljenom na ovoj ploči. Pogo-
tovo zato što pokazuje kako Goluban
ne namjerava ostati u strogo zadanim
okvirima, unatoč uspjehu svojega po-
sljednjeg ostvarenja.
73

BROJ 193, LISTOPAD 2015.
Elizabeta Zalović i Mrta Kudrna u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu
Novi nosač zvuka orguljaškoga dua Quattro Obbligato koji čine Elizabeta Zalović i Mirta Kudrna
Gaudium Mysticum — mistični zanos na
orguljama četveroručno/četveronožno
Album je rezultat projekta Neobjavljena djela hrvatske orguljaške baštine Instituta za crkvenu glazbu Albe Vidaković
pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu
H
Piše: Martina Bratić dvije orguljašice tvore duo koji svira na
jednim orguljama, predstavljajući kuri-
ozum svjetskih razmjera, kako je upo-
zorila i skladateljica Viktorija Čop, jedna
rvatska je glaz-
bena izdavačka od sudionica promocije. Duo Quattro
Obbligato, koji čine Elizabeta Zalović
djelatnost u lipnju
dodatno obogaće- i Mirta Kudrna, objavio je nosač zvu-
ka Gaudium Mysticum. CD je rezultat
na zanimljivim dis-
kografskim projek- projekta i istraživanja iz 2014. godine
tom i vrijednim doprinosom domaćoj Neobjavljena djela hrvatske orguljaške
baštine, koje je proveo Institut za crkve-
glazbenoj baštini. Nosači zvuka orgulj-
ske glazbe, i to neobjavljenih skladbi hr- nu glazbu Albe Vidaković pri Katoličko-
me bogoslovnom fakultetu Sveučilišta
vatskih autora, nisu pretjerano učestala
pojava u domaćoj glazbenoj produkciji, u Zagrebu, a objavila ga je diskograf-
a upravo je taj povod zagrebačku pr- ska kuća Croatia Records. Nositeljice
vostolnicu učinio projekta, obje profesorice orgulja na
mjestom izvanred- Institutu Albe Vidaković, upravo su Eli-
Quattro Obbligato noga glazbenog zabeta Zalović i Mirta Kudrna.
Gaudium doživljaja 17. lipnja,
jer je upravo ondje Dekanov proslov
Mysticum održan koncert i
predstavljen nave- Predstavljanje je otvorio prof. dr. sc.
Croatia Records
deni nosač zvuka. Tonči Matulić, dekan Katoličkoga bo-
Još je rjeđe i zani- goslovnog fakulteta (KBF) koji se osvr-
mljivije izvođačko nuo na pitanje glazbe sâme i njezine
tijelo toga projekta: sposobnosti da uzdiže, ushiti ili nas
N
uvede u mistični zanos, što je i ta kon-
eobjavljena djela hrvatske
certna večer, uz bogatstvo orguljsko-
ga zvuka, svakako i dokazala. Publiku
orguljaške baštine objavljena
je zatim pozdravio i doc. dr. sc. Nenad
Malović s KBF–a, govoreći o motivi-
na ovom CD–u iz pera su Stjepana ma nastanka i samoga procesa koji je
prethodio tom važnom projektu, a koji,
Šuleka, Petra Obradovića, Franje prema njegovim riječima, iznad svega
svjedoči o kulturnome identitetu jedne
Lučića i Anđelka Klobučara zemlje, njezinoj povijesti i naslijeđu. Vik-
torija Čop se kao posljednja govornica
uglavnom fokusirala na rad i važnost
skladateljâ čija djela nosač zvuka oku-
74
plja, ali je i iz vlastite skladateljske per-
spektive naznačila koliki je izazov pisa-
ti za takav tip komornoga sastava te je
još jedanput utvrdila važnost projekta
za daljnju valorizaciju hrvatske sklada-
teljske baštine.
Djela na koncertu i
albumu
Elizabeta Zalović i Mirta Kudrna izvele
su cjelokupan repertoar s CD–a Gau-
dium Mysticum. Koncert je otvorio Šu-
lekov Triptih za orgulje Dona nobis pa-
cem, u obilju polifonih struktura i kori-
štenju velikoga raspona registra, uz
dojmljivo polariziranje i izgradnju dina-
mičkoga plana, u izvedbi Elizabete Za-
lović. Djelo trubača i skladatelja Petra
Obradovića contraVals&contraDans,
napisano za orguljaški duo, s iznimno
zanimljivim dinamičkim i registarskim
igrarijama i temeljenjem na plesnim ri-
tmovima i njihovim varijantama, uslije-
dilo je kao druga točka. Mirta Kudrna
potom je solo izvela dosad nepoznatu
Sonatu za orgulje Franje Lučića, sklad-
bu možda i najtradicionalniju u tretma-
nu orguljskoga zvuka, estetike i poli-
fonoga sloga, koja spajanjem kasno-
romantičarskih glazbenih idioma i fol-
klornih elemenata čini također vrijedan
doprinos domaćoj orguljaškoj literatu-
ri. Glazbena večer zaključena je Ba-
ladom za orguljaški duo Anđelka Klo-
bučara, prvoga hrvatskog skladatelja
koji je pisao glazbu za orguljaški duo
(od kojih je mnoge posvetio upravo sa-
stavu Quattro Obbligato). Razdragana
publika snažnim je pljeskom pozdravila
izvođačice.
Nosač zvuka Gaudium Mysticum or-
guljaškoga dua Quattro Obbligato izni-
mno je vrijedna edicija u sklopu cjelo-
kupne orguljaške literature i glazbe-
ne produkcije na ovim prostorima. Uz
malobrojna muzikološka istraživanja i
opću sistematizaciju postojećega ma-
terijala, ovakav se projekt, prije svega
usmjeren na aktualizaciju dosad nepo-
znatih djela važnih imenâ domaćega
skladateljstva, treba svakako pozdraviti
i poduprijeti.
Novi album Zbora H RT– a posvećen d jelima Ivana pl. Za jca
Romantičarsko–nacionalno obojena
izložba skladateljskih radova
Prva, najdulja i naslovna kantata Noćni čar rezultat je Zajčeve brige za pjevače koje je odgajao pri Zagrebačkom
glazbenom društvu, poznatijem kao Hrvatski glazbeni zavod
Z
Piše: Đurđa Otržan
bor Hrvatske radiote-
levizije pod ravnanjem
šefa–dirigenta Tončija
Bilića objavio je nosač
zvuka sa zborskim
skladbama Ivana pl.
Zajca, naslovljen prema njegovoj hr-
vatskoj kantati Noćni čar, ujedno i naj-
duljoj skladbi na albumu. Tonči Bilić je
ne samo dirigent toga vokalnog tijela
nego je, gledajući unatrag nekoliko de-
setljeća repertoar i život zbora, zapravo
vodeći senzibilitet ili, rečeno jezikom
likovnih umjetnosti, kustos izložaka
koje Zbor HRT–a, sezonu za sezonom,
predstavlja zagrebačkoj publici u svo-
jim mjesečnim koncertima u Muzeju
Mimara. Bilić je tako obogatio našu
sredinu za izvedbe mnogih zborskih re-
mek–djela, a ujedno i pobudio znatiže-
lju za tom vrstom glazbe koja, premda
popularnija u nekim drugim europskim
sredinama, hrvatsku javnost nikako da
osvoji spontano, onako kako to čine
komorni vokalni sastavi, naročito klape.
Pet tipskih djela
I album Noćni čar odabir je kustoskog
tipa, jer u stotinama Zajčevih zborova
pronaći pet tipskih djela može biti re-
zultat samo velikog iskustva, što i jest
slučaj s ovim nosačem zvuka. Već se u
morfologiji albuma vidi pet vrhova ina-
če mnogo šire Zajčeve aktivnosti. Prva i
naslovna kantata Noćni čar djelo je Za-
jčeve brige za pjevače koje je odgajao
pri Zagrebačkom glazbenom društvu,
poznatijem kao Hrvatski glazbeni za-
vod. Stoga su i kolorature prikladne za
uvježbavanje bel canta, vodećeg stila
na sceni i na koncertnom podiju potkraj
19. stoljeća. Ono što je tu važno zapa-
ziti jest hrvatski tekst, domoljubna crta
koja je Zajca iz Milana i dovela natrag u
Zagreb, iz koje će crpiti nadahnuća za
brojna djela, poglavito Živila Hrvatska!
i druge zborske skladbe tipa budnice
koje će vrhunac popularnosti doživjeti
operom Nikola Šubić Zrinjski i njegovim
U boj, u boj! Na albumu Noćni čar Bilić
kao kustos jedne romantičarsko–naci-
onalno osviještene izložbe radova Iva-
na pl. Zajca bira prema kriteriju umjet-
ničke kvalitete, pa je odabrati tako sa-
stavljen album primjereno i opravdano.
T
Muški zborovi
ek smo ovim nosačem
nakon povratka u Zagreb 1870. i izveo
prigodom mise zadušnice za pokoj-
zvuka doista dobili
Tu su tri glavna tipa Zajčevih zborova, nog hrvatskog bana. Iako narudžbe-
od kojih su u tadašnjem patrijarhalnom nog karaktera, sve ove skladbe nima-
društvu bili najpopularniji muški zboro- lo ne pate od rutinerstva, što se često
snimke koje Zajčev talent
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
vi. Zajčevo je doba sre- susreće u opusu tako
ćom obilovalo mnogim
pjevačkim društvima Zbor HRT–a
plodnog skladatelja
koji nam je najpoznatiji zaslužuje
pa je skladatelj imao kao veliki majstor kaza-
za koga pisati. Njih je, Ivan Zajc lišne pozornice i oper- brenka Poljak ostvarila je klavirsku prat-
prema podatku iz knji- Noćni čar nog sloga. Requiem je
nju u kantati Noćni čar.
žice koju je napisao di- sažet, pisan u ugod-
rigent i skladatelj Zoran HRT nim pozicijama za pje- Album, rekosmo, po svojoj morfologiji
Juranić, bilo čak sto vače, uz orguljsku prat- ističe pet vrhunaca skladateljskog izra-
osamdeset! A isto toli- nju, ovaj put Marija za Ivana Zajca, ali je put kronološki obr-
ko i drugih vrsta zboro- Penzara. nut. Na kraju albuma nalazi se Osam
va. Diži se iz sna, Curi- madrigala iz Zajčevih studentskih
čica mala, Himna Zvo- Uzoriti slog dana, u kojima se očituje takvo polifono
nimira, Živila Hrvatska i i belcantovsko umijeće mladog Zajca
Zrinski Frankopan oda- Solisti na ovom CD–u da je opravdano njima završiti, prem-
bir je naslova već omi- da je skladatelj njima počeo svoju treću
su, već poslovično,
ljenih i poznatih u na- pjevači dobro oda- godinu studija. Pisani su na inspirativne
rodu, ali možemo ista- brane glasovne boje stihove religioznog ili pak renesansnog
knuti izvedbu Muškog i tehničke pripreme, karaktera, i već je u njima vidljiva vrlo
zbora HRT–a koja je kako smo već navi- dobro poznata eksklamatorska, pro-
tako kultivirana, i di- povjednička, a opet lirska nota kojom
kli u »režiji« Tončija Bi-
namički i dikcijski, da lića, pa spomenimo ih se već nakon nekoliko uvodnih taktova
je gotovo nemoguće odaje svaka Zajčeva skladba.
ne samo spominjanja radi nego i zbog
očekivati takvu razinu u amaterskom uzoritog sloga koji bismo rado češće
(dakle, ljubiteljnom) pristupu domo- čuli na našim koncertnim podijima. Iva- Ovaj je nosač zvuka koliko didaktičan,
ljubnoj pjesmi. Jedna od pet Ave Ma- na Garaj Korpar, Monika Cerovčec i toliko i potreban hrvatskoj diskografiji,
premda se može činiti, kad je Zajc u pi-
ria donosi lirsku stranu Zajčeva talenta Loredana Medan u ženskim solističkim
koju poznajemo iz njegovih pastorala, lagama, a Stjepan Franetović, Ivo Ga- tanju, da imamo zaista mnogo snimki,
ali u stvarnosti nije tako. Tek smo ovim
a vrijedan je i Requiem za bana Josi- mulin Gianni, Miroslav Živković i Mla-
pa Jelačića koji je Zajc skladao netom den Klepo u muškim dionicama. Sre- nosačem zvuka doista dobili snimke
koje Zajčev talent zaslužuje.
75
 Novi album gitarista i skladatelja Viktora Vidovića okuplja članove njegove obitelji i bliske kolege
Glazba za sretne ljude
Iskorak u dosadašnjoj karijeri Viktora Vidovića, ali i u programskoj politici nakladnika rezultirao zanimljivim, svježim
i kvalitativno vrhunskim albumom
M
Piše: Đurđa Otržan
uzika za dvoje
svojevrstan je
iskorak, kako
BROJ 193, LISTOPAD 2015.
za Viktora Vi-
dovića, tako i
za Croatia Re-
cords. Investicija u slobodni prostor se
isplatila, jer smo dobili zanimljiv album,
nov, svjež i visokokvalitetan, čime smo
A
utorski i izvedbeno
vrsna antologijska
ploča Viktora Vidovića,
ova Muzika za dvoje doista
je ako već ne stavak za
sretne ljude, a ono bar
pokušaj da ih se sreći
približi.
svi na dobitku: slušatelji, producent
i autori te izvođači. Album ima devet
skladbi ujednačene razine, osobito
izvedbene, na što nas je Viktor Vidović
svojim virtuozitetom već navikao ili čak
i razmazio.
Ugodno za slušanje
Većina je skladbi iz njegova pera, kao i
na nekoliko prethodnih Vidovićevih al-
buma. Već prva skladba Capriccio za
dvije gitare, iako doduše na način sa-
rabande, otvara album naglih prijelaza,
ritmički i modulativno. Virtuozno izve-
deno, na razini najboljih samostalnih
skladbi toga tipa u proteklom stoljeću.
Slijedi lijepa Sonatina za violončelo i gi-
taru. Formalno korektno postavljena, ta
mala trostavačna skladba ima cantile-
nu dionice violončela kao svoju najja-
ču stranu. U strukturi postavljena kao
uigravanje: Mobile–Adagio–Vivo, od
prvog proplamsaja melodije do razi-
granog finala, Sonatina ima stavke koji
mogu biti izvođeni kao zasebne mini-
jature. Vješt i spretan spoj fughetta i
cantilene u prvom stavku čini sklad-
bu zanimljivom, sadržajnom i nadasve
ugodnom za slušanje. Teško je slijedi-
76
ti vrhunsko umijeće Viktora Vidovića;
to više je Adagio, pjevni i zanosni dru-
gi stavak Sonatine, posebno prijemljiv
i uočljiv po dvije različite tehnike, kratko
trajuće gitare i dugo trajućeg violonče-
la, istaknut po dvije jednako privlačne
interpretacije, gotovo na rubu canzone.
U trećem stavku Vivo vidljivo je da je Vi-
dović najplodniji ondje gdje slijedi vla-
stiti melodijski instinkt, ne robujući obli-
kotvornim strukturama svojega razdo-
blja djelovanja. Uostalom, to smo neka-
Viktor, Ana i
Silvije Vidović,
Lovro Kovačević,
Miro Markuš,
Ivana Zahirović,
Kaja Farkszky,
Anamarija Nerad
Muzika za
dvoje (Vidović,
Papandopulo,
Kabiljo)
Croatia Records
ko od njega i očekivali, s obzirom na to
da je tako svestrano stupio na autorsku
scenu, nakon mnogo puta potvrđene
interpretativne karijere.
Snažni puhač
Dijalog za hornu i gitaru gotovo se na-
stavlja na prethodnu Sonatinu, na način
melodike, ali ne i pristupa, jer se dvije
dionice u Dijalogu više susreću i razila-
ze, a važna je i tonska dimenzija tog ne-
uobičajenog sklada snažnog puhaćeg
instrumenta i relativno znatno tiše žiča-
ne gitare. To je treći instrument koji su-
srećemo u dvopjevu na ovom albumu
koji odaje Vidovićevu pripremljenost na
tonske boje i subjektivnu morfologiju
melodike koja se slobodno kreće u sva
tri aspekta: trzalačkom, puhačkom i
udaraljkaškom, ako klavir shvatimo kao
hibrid žičanog instrumenta i udaraljke s
klavijaturom.
Nadasve najzrelije djelo je Sonata za
dvije gitare koje gotovo neprimjetno
isprepliću monologe svojim rječitim
izrazom te se u gustoj i bujnoj strukturi
dva glazbala gotovo i ne razlikuju. Vrlo
napregnute glavne teme, koja podsje-
ća na Revolucionarnu etudu Frederica
Chopina, Sonata se razvija u »protupo-
maknom« toku, gradeći jedinstven sli-
jed razrade glazbenog tkiva. Prpošna
i uočljivo ekspresionistička, Sonata za
dvije gitare čini nam se najdorađeni-
je djelo na ploči. Izražajnost melodičke
naravi glavna je odlika Vidovićeva skla-
dateljskog talenta. Bio zaigran ili medi-
tativan, Vidović nikada nije melankoli-
čan, a time ni monoton. Drugi stavak
je izrazito pop glazbenoga aranžmana
i ne iznenađuje što se nakon »šanso-
njerskog« stila Vidović ostvario u for-
mi dvostrukih dionica u glazbi za dva
svirača.
Majstori komornog sloga
Drugi dio albuma donosi dvije sklad-
be majstorskog komornog sloga hrvat-
ske glazbe: Borisa Papandopula i Alfija
Kabilja, kao i ljupku, dopadljivo nazva-
nu skladbu Viktora Vidovića Stavak za
sretnu osobu te također njegove Duo
za gitaru s klavirom i Promenadni inter-
mezzo za gitaru s harmonikom.
Osjećaj prijelaza daje Papandopulov
ingeniozan stil miješanja tonskih visi-
na u dionicama, kao i mikronukleusna
gradnja teme, koje su koliko spontane i
dar talenta, toliko i izraz velikog, teme-
ljitog i raznovrsnog skladateljskog isku-
stva. Njegova Tri dijaloga za gitaru i fla-
utu slična su Vidovićevoj sonatini po lu-
dičkom proigravanju u nasrtaju na fu-
girani finale.
Ploča nosi individualni pečat osobno-
sti i nadarenosti Viktora Vidovića, ali
je grade izvrsne suradnje s, ponajpri-
je već također omiljenom gitaristicom
Anom Vidović, flautisticom Ivanom Za-
hirović, harmonikašicom Anamarijom
Nerad, vibrafonisticom Kajom Farszky,
violončelistom Lovrom Kovačevićem,
kornistom Mirom Markušem te, ako
tomu pribrojimo i posvetu Alfija Kabilja,
posredno i s velikim gitaristima Alexan-
drom Lagoyom (1919.–1999.) i Idom
Presti (1924.–1967.). Ovaj se album za-
pravo stvarao uz mnogo imaginacije, i
izvedbene, i autorske. Pravi mali dodir
mediteranskih mirisa čeka nas na kraju
ploče, u trećem stavku Kabiljove Suite
za Idu i Aleksandra naslovljenom Valcer
s terase usred Grassa, francuskoga
grada poznatog po izradi mirisnih pro-
izvoda i parfema. Ta je izvedba ujed-
no snimka praizvedbe prošle godine u
Pazinu, a vrijedno je napomenuti da su
gotovo sve skladbe recentna ostvare-
nja, nastala u protekle dvije godine.
Odsjaj ljeta
Cijeli ovaj CD Muzika za dvoje u ozračju
cvjetnih i orijentalnih mirisa, raznovrsnih
instrumenata u dijalogu s gitarom, te
ponajviše u darovitom skladateljskom
napretku Vikora Vidovića, novost je
sama po sebi i vjerujemo trajno ugod-
no društvo u svim mjesecima godine,
bilo kao ugođaj ili sjetni no ipak rado-
sni odsjaj ljeta u jesenskim maglama.
Kabiljeva je skladba nastala na poticaj
francuskog gitarista Jacquesa Gesi-
ne, profesora u (parfemskom) Grassu,
pa je dobro podsjetiti se potvrđene či-
njenice da je sva nova i dobra ili zani-
mljiva i popularna glazba nastajala na
neki ili nečiji poticaj iz vlastitog glazbe-
nog kruga.
Autorski i izvedbeno vrsna antologij-
ska ploča Viktora Vidovića, ova Muzi-
ka za dvoje doista je ako već ne stavak
za sretne ljude, a ono bar pokušaj da ih
se sreći približi.
Vidović je osjetljiv na glazbenu arhitek-
toniku, stvara skladbe istančana ukusa
i profinjene melodike te bogatog ritmič-
kog izraza, kakve nalazimo baš u opu-
sima dvojice »gostujućih« skladatelja
na albumu, Papandopula i Kabilja. Bilo
bi ohrabrujuće znati da će se Vidović
takvim radovima vratiti i obradovati nas
još pokojom pločom, prepunom vrsnih
interpretacija.
A m b i c i o z a n i n a d a h n u t p r o j e k t To n č i j a H u l j i ć a i
njegovih prijatelja
Autorska ležernost estradnog
majstora
Posrijedi su skladbe koje pripadaju gornjem domu Huljićeva
stvaralaštva i njegove zamisli u kombinaciji s Bregovićevim
idejama imaju međunarodni potencijal
U
Piše: Bojan Mušćet
istinu je neobično da
Tonči Huljić nakon na-
stupnog albuma nije re-
alizirao Best of kolekciju
ponajboljih uradaka koji
se, uglavnom, nalaze
na tom albumu. Nema veze, kolekcija The
Best of realizirana je nakon drugog albuma.
Čini se da je ovo izdanje, zapravo, tek bonus
Tonči & Madre
Badessa
The Best Of
Tonika/Croatia
Records
DVD–u s vrlo dobrim glazbenim dokumen-
tarcem Tonetov život ili Bog, lavor, iće i piće.
Uz nekoliko novih skladbi te tri otpjevane na
engleskom jeziku, eto novog izdanja kojem
je dodijeljen naslov koji će vjerojatno privući
one koji Huljića neće prepoznavati samo kao
člana žirija nekoga regionalnog Prvog pljeska,
bivšeg člana Magazina i autora koji štanca
pjesme za instantnu uporabu.
Promišljeni projekt
Projekt Madre Badessa otkriva promišljeni
pristup, kojim Tonči Huljić vješto kombinira
klapske dionice s trubačkom filozofijom orke-
stara iz Guče (jedan od producenata je Go-
ran Bregović, pa ne iznenađuje takav pristup),
a uz vrsne aranžerske zahvate, riječ je o vje-
što složenom world music pristupu koji nije
toliko komercijalan koliko je fenomenološki
zanimljiv. Ono što u cijeloj priči ima aromu hu-
ljićevske komercijalnosti jesu stihovi Vjekosla-
ve Huljić koji variraju od vrsnih rješenja do kla-
sičnih banalnih srokova kakvi bi vjerojatno za-
vršili u pjesmarici Minee ili nove postave Ma-
gazina. Sjajno aranžiran i produciran materijal
sigurno bi se i snažnije ucijepio u tržište kad
bi Tonči Huljić vodeću vokalnu ulogu prepu-
stio nekome drugome. Jednostavno, njegov
falset djeluje dobrano infantilno, pa slušatelj
jedva čeka da zapjeva klapa kako ga ne bi
ostavila nasamo s glasom za koji se ne zna
misli li ozbiljno ili se samo dobro zabavlja.
Upravo su zato pjesme u kojima gostuju Pe-
tar Grašo, Tedi Spalato i Massimo ponajbo-
lje u ovoj kolekciji. Štoviše, skladba Fuman
najuzbudljivija je skladba u kojoj se Massimo
pojavljuje u posljednjih nekoliko godina. Ta-
kođer, skladbe na kojima pjeva Petar Grašo
Providenca, Ankoran i Ariva san ti svakako
se izdižu iz njegova standardnoga festival-
nog korpusa.
Autorska ležernost
Kad bi se skladbe oslobodile balasta etno
instrumenata, očito je da bi sasvim solidno
prošle na Splitskom festivalu. Na primjer, da
je skladbu Ja san rojen da mi bude lipo ot-
pjevala Doris Dragović, ne bi joj ginuo trijumf
na Prokurativama. Pjesma Guštan u klap-
skoj izvedbi odlično bi prošla na Festivalu
klapske pjesme u Omišu. Posrijedi su sklad-
be koje pripadaju gornjem domu Huljićeva
stvaralaštva i njegove zamisli u kombinaciji s
Bregovićevim idejama svakako imaju i me-
đunarodni potencijal. Che Guevara i mani-
stra u suvo najbolji je primjer tako realizira-
ne zamisli. Doduše, jedino u slučaju da me-
đunarodna publika prihvati splitsko–engle-
ski naglasak Petra Graše kao egzotičan, a
Huljićevo pjevanje na engleskom jeziku (za-
ključna skladba na engleskom jeziku Lonely)
kao ariju iz neke komične operete. Zapravo,
treći solo–album Tončija Huljića pokazuje
da je posrijedi prilično ambiciozan, ali i na-
dahnut projekt koji tek očekuje prava Best
of kolekcija. Zauzeo je vrlo dobar kurs, vjetar
mu ide u leđa, a autorska ležernost osjeti se
više nego ikad prije.
Netom prije smrti Arsen Dedić osobno je
blagoslovio izbor 50 pjesama na ovoj kompilaciji
Mali uvod u velikog
Arsena: 50 najboljih
Autor kompilacije, naš suradnik Bojan Mušćet, s
odabranih je pedeset pjesama predstavio pedeset
godina stvaralaštva velikog skladatelja, pjesnika i
kantautora
Piše: Dubravko Jagatić
‘’Pedeset pjesama u ovoj kronološkoj kolekciji predstavlja pedeset godina
njegova diskografskog stvaralaštva i samo je mali uvod u velikog Arsena’’,
zapisao je u popratnoj knjižici kompilacije autor Bojan Mušćet. Potrudio se
detaljno je i temeljito posložiti ne bi li predstavio primjeren presjek karijere
Arsena Dedića. Zvuči kao kazna jer izabrati najbolje iz nečijeg opusa kao
što je Arsenov zahtijeva velike dvojbe, odricanja, kompromise i naposljetku
čvrst stav. Da nije pogriješio u razmišljanjima i shvaćanju Arsena i njegova
djela, potvrdio je osobno Arsen Dedić, koji se nakon uvida u predloženu
kompilaciju potpuno suglasio s odabranim. A što je zapravo Mušćet oda-
brao? Kom-
pilacija 50
originalnih
Arsen Dedić
pjesama sa- 50 originalnih
stoji se od tri
diska s pje- pjesama
smama ras- (Box set)
poređenim u
tri faze Arse- Croatia Records
nova stvara-
laštva: CD 1
pjesme 1964.
— 1975., CD
2 pjesme
1976. –1992.
te CD 3 pje-
sme 1993. —
2014. godine.
Soundtrack naših života
‘’Ono sve što znamo o Arsenu Dediću, to je stvarno tako malo. Arsen nas
ne prestaje iznenađivati, bez obzira na to jesmo li ga razotkrili još krajem
pedesetih kad je pod pseudonimom Igor Krimov pisao hitove za Ivu Robi-
ća ili kad je nanizao seriju hit–singlova u šezdesetima, možda kad smo u
ruke uzeli eponimni mu album Čovjek kao ja u sedamdesetima, kad bismo
ga prepoznali u glazbi za TV serije, drame, kazališne predstave u osam-
desetima, kad smo s njim preživljavali ratni kovitlac devedesetih ili kad bi-
smo u ovom stoljeću jednostavno shvatili da je njegova zvučna tapiserija
zapravo soundtrack naših života. U kajkavskoj popevki, u klapskom izrazu,
u svevremenskim pjesmama za djecu, s velikanima šansone, u obiteljskoj
manufakturi, kao šansonijer, kao hitmejker, u pjesmama na talijanskom,
slovenskom i drugim jezicima, u obradama klasika, u interpretacijama dru-
gih izvođača, sve je to Arsen«, napisao je Mušćet u odličnom popratnom
tekstu albuma.
Popularne pjesme
Tako je i ova kompilacija odličan način da se shvati tko je sve bio Arsen.
Dakako, najprije s one autorske, skladateljske strane, ali i s pozicije Arsena
kao tekstopisca. Od njegove najranije faze do posljednjih pjesama. Odli-
čan izbor u kojem je više nego očito da je riječ o izvanserijskom autoru koji
je zaista utjecao na mnoge generacije, uz napomenu da je ovo kompilaci-
ja popularnih pjesama koja je tek dio njegova glazbenog opusa jer filmska
i kazališna glazba zaslužuju poseban pristup i posebnu kompilaciju. Odli-
čan epitaf starom majstoru svojega zanata.
77
 I drugi album grupe Tango Appassionato
Tri albuma ženskih ansambala u katalogu Croatia Box set iz ciklusa 50 originalnih pjesama Višestrukost klapskog pjevanja na tri albuma nakladnika
snimljen je u njihovu nekadašnjem
Recordsa: Zwizde, Nene i Vuga odličan je putokaz kroz karijeru Zdravka Čolića Scardona i Croatia Records
matičnom prostoru, zagrebačkom BP

Žene kao izvor tradicije Vatrena energija ljubimca Varijabilnost nematerijalnog dobra
clubu

Žensko skupno pjevanje na javnim mjestima koje se nekoć žena čovječanstva Velemajstori salonske
činilo upitnim, danas je uobičajena pojava, no ipak se albumi
sa ženskim vokalnim skupinama i danas ističu kao »raritet« Respektabilna kolekcija najvećih hitova obuhvaća Prihvaćanjem stranih utjecaja ne znači da klapa kao takva
glazbe
umjetnikovih pet albuma i rane singlove prestaje postojati, već je samo transformirana

P A K
Piše: dr. sc. Irena Miholić Piše: Bojan Mušćet
Nadahnuta posveta građanskoj glazbi 19.
Piše: dr. sc. Irena Miholić Drukčije klape i 20. stoljeća na tek drugom albumu grupe
Klapa Kaše
Zwizde koja djeluje već 22 godine

V
jevanje žena nikad nije bilo upitno. Njihovo jav- ko se nekome na ovim prostorima bacaju grudnjaci Tragom Scardona je izdavač i poma-
Op lonci, no nastupanje već je sasvim druga priča! Zato ne na pozornicu, onda je to Zdravko Čolić. Apsolutni lju- lapsko
Republike
lo drugačijeg klapskog zvu- Piše: Bojan Mušćet
iznenađuje što i sami izdavači ističu »raritet« nosa- ka, onog u izvedbi dubrovač-
lončići bimac žena i u nešto poznijim godinama oduševljava pjevanje
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

ča zvuka koji su snimile ženske vokalne skupine. U djevojke i dame vatrenom energijom, sigurnim scen- jedno je od ke klape Kaše. Ne samo da
(Tradicijski napjevi Scardona je njihov zvuk drugačiji nego
današnjem se društvu čini gotovo kao da su žene skim nastupom te neprijepornim šarmom. One po- nematerijal- elemajstori salonske glazbe, u mnogim prigo-
Šokadije) i odabir pjesama koje se ri-
nekad smjele pjevati samo u vrlo privatnim prilika- nešto starijeg uzrasta sjetit će se i njegovih izvanvre- nih dobara dama uvijek rado viđeni Tango Appassionato,
Croatia Records ma, u zatvorenom krugu obitelji. Primjeri nekoliko njih objavljeni u menskih hitova, dok će mlađa generacija ‘zacupkati’ uz koju ovostoljetnu upisanih na jetko čuju, a nadasve obra-
nedavno su objavili svoj
izdanju Croatia Recordsa potvrđuju suprotno: da su žene imale svoj uspješnicu prožetu folklornim motivima. UNESCO–vu Reprezentativnu de Vicka Dragojevića, člana
tek drugi album, prem- Tango
ženski repertoar, ali da su rado izvodile i razne popularne pjesme, listu nematerijalnih kulturnih klape. Uz recitacije tradicij-
Zdravko Čolić da djeluju od 1993. Kao Appassionato
prilagođavajući ih svojim mogućnostima i trenutku izvedbe. Ne smi- dobara čovječanstva. Svi smo ske zdravice (uz pratnju lijeri-
Karijera u dva dijela ce) te stihova iz pera Gunduli-
i nastupni album iz 2007.
jemo zaboraviti ni činjenicu da su žene i njihova memorija najčešći
izvor s kojeg mnogi zaljubljenici u tradiciju crpe svoje znanje, bilo 50 originalnih naučili da je to homofono a
cappella pjevanje vrlo prepo- ća, Vetranovića, Nalješkovića
Live, i ovaj je sniman u BP Clubu u Zagrebu, Kad padne
Čolićeva karijera razdvojena je u dva dijela, a i to godinu dana poslije. Repertoar je uglav-
u znanstvene, bilo pak u primijenjene svrhe; primjerice za potrebe upravo tako on koncipira i nastupe — prvi dio pjesama znatljivo po svojoj glazbenoj i Gjonoića, pjesme odabrane
nom sličan, no kako prethodnog ostvarenja
noć...
rada nekih kulturno–umjetničkih društava. Stoga se ne treba čuditi
»ženskim« nosačima zvuka. Više bi se moglo raspravljati o načinu
obuhvaća razdoblje do sredine osamdesetih (Box set) strukturi i kretanju melodijskih za ovaj nosač zvuka Tragom
Republike okupio je građu
već dulje nema na tržištu, ovaj CD svakako Croatia Records
kad je snimao za Jugoton i kad su za njega linija glasova. Stoga nas pone- će podsjetiti na izvrsne izvedbe toga kvinte-
današnje izvedbe starinskih pjesama. radili najveći autori na ovim prostorima: Arsen Croatia Records kad začuđuje varijabilnost koja nekadašnje Dubrovačke Re-
ta. Osim toga, koncert ima i videododatak;
Dedić, Goran Bregović, Kornelije Kovač, Đor- je danas prisutna na sceni, publike, koju je uglavnom
može ga se pogledati na DVD–u.
Šokačko mlado i starinsko đe Balašević, Momčilo Bajagić Bajaga, Kemal odnosno proizvodi koji su sve- zapisao Franjo Kuhač u 19.
Monteno, Đorđe Novković, Zdenko Runjić i deni na isti nazivnik — klapa. stoljeću. Maštovite Dragoje-
Nene Ženski vokalni ansambl Zwizde publici predstavlja dvadeset dva tra- Ali to ne treba iznenađivati, Klapa Lučica vićeve obrade vlastitih i Ku- Od tanga do čardaša
drugi, a aktualni dio karijere Čolić je obojio tra-
hačevih zapisa odlično inter-
Kad zapjevam dicijska napjeva Šokadije, pri čemu se odlučuje za izvođenje što bli- dicijskim i narodnjačkim motivima. Najprije mu jer smo u današnjem svijetu
50 godina — pretiraju članovi klape, jasnih Kad padne noć... posveta je svim uzbudljivim
skije originalu. Mladi glasovi i starinske pjesme vrlo se dobro slažu, je u tome zdušno pomagao Goran Bregović, svi izloženi raznim utjecajima
ja i moje čime se potvrđuje činjenica da tradicijske pjesme ne izvode samo a potom se i sam Čolić bacio u skladateljske pa i klapski pjevači/voditelji/ Sve najbolje i zvonkih glasova. Poseban napjevima u tradicionalnim plesnim domena-
zvuk cijele klape jednim di- ma iz svih krajeva svijeta, od tanga do čarda-
Croatia Records
ljudi starije životne dobi. Simpatičan odabir građe s terena koji je vode. Među tekstopiscima u kasnijem dijelu obrađivači/autori klapskih pje- (Dalmatian a cappella
ša. Tu su i klasične Brahmsove skladbe, ali
većinom zapisala voditeljica ansambla, Zrinka Posavec (uz pjesme karijere opet nalazimo Bajagu i Arsena Dedi- sama ideje crpe iz najrazličiti- Songs) jelom ne pripada klapskom
mainstreamu, ali ne opovr- i tradicionalne ovdašnje (Ko lijepi san) i stra-
koje su zapisali na terenu Mihael Ferić, Slavko Janković i Josip An- ća, a najzanimljivije skladbe tog dijela opusa jih izvora, onih tradicijskih, ali i ne pjesme. U prilično zanimljivom repertoa-

M
drić), dočaravaju različite prilike negdašnjeg života, strahove i nada- su obrada tradicionalne romske pjesme Čaje suvremenih, poput interneta Scardona gava njihovu pripadnost tom
glazbenom fenomenu. ru izdvaja se autorska skladba kontrabasista
ožda bi
nja, iščekivanja i snove, ali i vrckavost i dvosmislenost koja se smjela Šukarije i Jako, jako slabo, srce, zavodiš, obra- na kojem se pronalazi najrazli- ansambla Tihomira Novaka Ja ljubim vas te
izgovoriti u nekim prilikama. Šteta je što se nije više pažnje posvetilo da pjesme Ya Rayah Damiana El Harrachija, čitije zvukovlje. Prihvaćanjem Ausencia Gorana Bregovića i Theofila Chan-
ambicija taj
produkciji, a još više nedostaje malo više informacija kako o građi, koju je proslavio Rachid Taha, nedavni gost tih stranih utjecaja ne znači da Otočni zvuk trea, znana u majstorskim izvedbama polj-
tako i o ansamblu! Špancirfesta, poznat po izvrsnoj preradi hita grupe The Clash Rock The klapa kao takva prestaje po- ske pjevačice Kayah, Cesarie Evore i Davi-
instrumentalni
Casbah. stojati, već je samo transformi- Stilske razlike u pjevanju odu-
Ženski vokalni ansambl Nene odlučile su na novom nosaču zvuka da Byrnea.
rana, a vrijeme pokazuje koliko vijek su postojale, čujne mož-
predstaviti tradicijske pjesme svojeg mjesta, Bošnjaka, te nekoliko
kvintet i navela
takva novina može trajati. da više znalcima nego publi- Tango Appassionato u prvom dijelu svoje ka-
autorskih (Božo Potočnik, Nikica Kalogjera) koje su izvedene uz dis- Sam vrh opusa ci, stoga će pravi znati i na rijere imao je i vokalne dionice; s njima je pje-
da osim gostiju na
kretnu glazbenu, tamburašku pratnju. Skladan i dobro uravnotežen novom albumu klape Sage- vao izvrstan, danas nažalost pokojni, tenor
zvuk pjevačica obojen je prije svega dojmljivom bojom glasa po- Prvi dio Čolićeve karijere odnosio se na pop, rock i disco pjesmaricu. Bilo Pet desetljeća
je tu ponešto utjecaja narodne glazbe, ali u mnogo manjoj mjeri nego na Trešeta u izdanju Croatia Dražen Eror. Na oba live albuma ustalila se
Lučice
nastupima uvrsti i
čimalje, koji se nameće i kad to nije nužno. Njihova je uvježbanost Recordsa prepoznati zvuk instrumentalna postava (harmonika, violina,
očita, a težnja savršenstvu čujna, što ne odgovara potpuno izboru što smo čuli, na primjer, kod Bijelog dugmeta. Zdravko Čolić je, zapra-
vo, nastavio ondje gdje je stao kao pjevač Ambasadora i Korni grupe. U Ali lijepo je znati da postoji sku- Dinka Fija i njegov »otočni gitara, kontrabas i klavir).
nekoga pjevača ili
Vuga materijala. Neke bi pjesme preživjele i pokoju nesigurnu notu, da su zvuk«. No oni ne staju samo
otpjevane opuštenije i spontanije. I ovo je izdanje skromno, bez pre- prvom desetljeću karijere neke skladbe imale su i zamjetan disco aran- pina pjevača koja u gotovo Klapa Sagena
istom sastavu djeluje već pu- na tom naslijeđu, već surađu- Nadahnute izvedbe
Hrvatsko više podataka o Nenama i repertoaru, što je prava šteta! Uvijek ele- žman, a na albumu Malo pojačaj radio Čolić je zagrabio i u područje pop
rockabillyja. nih pedeset godina. Splitska Trešeta ju s mnogobrojnim obrađiva-
pjevačicu
gantne Nene imaju svoju publiku i poklonike koji će uživati i u ovom
biserje 2 njihovu izdanju! klapa Lučica objavila je tim
Croatia Records
čima i autorima za klape, ma- Možda bi ih ambicija navela da osim gostiju
(Najljepše hrvatske Malo pojačaj radio zapravo je jedan od njegova dva ponajbolja albuma povodom i nosač zvuka u iz- estralno izvodeći sve zamisli na nastupima uvrste i nekoga pjevača ili pje-
narodne pjesme) (drugi je Ako priđeš bliže), premda nije nailazio na povoljne kritike, jed- danju Scardone. Zasluga za maštovitih pojedinaca. Uživ- vačicu, jer bi u tom slučaju Tango Appassio-
Družina u procijepu nostavno zato što nije sadržavao dovoljnu količinu hitova kao prijašnja njihov prepoznatljiv zvuk su i ljenost svih pjevača u inter- nato mogao funkcionirati i na svjetskoj sceni,
Croatia Records dva ostvarenja. No pjesme Oktobar je, počinje sezona kiša i Kažeš da ti aranžmani njihova člana i vo- pretaciju je zarazna, a njiho- poput etabliranoga američkog orkestra Pink
Folklornoj družini Vuga cilj je, kako same članice ističu, »njegovanje nekad izgledam k’o Dunav s tog albuma — sam je vrh njegova opusa. va želja da izvedbom oslikaju Martini koji izvodi sličan tip glazbe.
ditelja Duška Tambače. Kla-
tradicijske vokalne i instrumentalne glazbe te očuvanje i promicanje tekst pjesme — čak i onima
50 originalnih pjesama okuplja njegovih prvih pet albuma, kao i rane sin- pa svih tih godina njeguje isti
raznolikoga bogatstva hrvatskoga folklornog naslijeđa«, što ne od- koji ga ne razumiju — goto- Vrlo dobro uređen diskografski projekt, Kad
glove. Kolekcija na tri diska sasvim sigurno sadrži barem trideset hitova. stil bez instrumentalne pratnje,
govara potpuno predstavljanju na ovom nosaču zvuka. Redom tra- vo je uvijek pogođena. Time padne noć... velika je posveta građanskoj
Zbirka hitova bila bi i veća da su uključene skladbe koje je u inicijalnom bez novotarija; čistu i skladnu a
dicijske pjesme različitih lokaliteta na kojima žive Hrvati izvedene su ovaj nosač zvuka nije nami- glazbi 19. i 20. stoljeća, uz veliki emotivni
razdoblju snimao za PGP RTB (Ona spava, April u Beogradu, Sinoć nisi cappella tradiciju. Njihovu kva-
u stiliziranim aranžmanima, od kojih neki uvelike odstupaju od tradi- jenjen samo klapskim znalci- unos koji izvire u svakoj skladbi. Stoga bi za-
bila tu, Zelena si rijeka bila...), no i na ovaj način vidi se kako je posrijedi litetu potvrđuju brojne nagra-
cije, baš kao što su čujni i mnogobrojni elektronički zvukovi glazbala. ma i obožaveteljima, nego će ista bilo šteta da se Tango Appassionato za-
respektabilna kolekcija. Ona dokazuje kako je nekoć bilo moguće učin- de, ali i omiljenost kod publike.
Šteta! Takvi bi dobro usklađeni glasovi bolje došli do izražaja kad bi sigurno i oni koji klapsko pje- ustavi samo na snimkama iz BP Cluba. Nji-
kovito spojiti talent i znanje i dobiti nevjerojatnu nisku hitova. Album donosi izbor od dvade-
se skupina odlučila bi li radije poštivala tradicijske obrasce ili pjevala vanje inače ne slušaju, za vla- hovi su dometi mnogo širi, i to ne samo zbog
set sedam klapskih »hitova«,
obrade, ali one suvremene, odmaknute od tradicije. Ovako su zagla- Stoga je ova edicija odličan putokaz za eventualno reizdanje prvih pet stito uživanje slušanjem ovog međunarodnog repertoara nego, prije sve-
uvijek rado slušanih pjesama,
vile u procijepu! No i ovaj nosač zvuka sigurno će naći svoju publiku, Čolićevih albuma, s obzirom na to da je Croatia Records dosad na CD–u uratka učiniti iznimku! ga, zbog nadahnute izvedbe.
od kojih su čak i neke autorske
koja će među odabranim pjesmama naći sebi najbolje. objavio tek Ako priđeš bliže. postale danas narodnima.
78 79
 Novo kantautorsko djelo autora Bend koji je u trenutku najpotentnijeg autorstva bio uistinu na The Basewalks slučaju žestok zvuk gitara i naglašeni ritmovi Moskau zalutao na kolosijek ambijentalnosti
kompilacije Bistro na rubu šume svjetskoj razini moćnih bubnjeva nadjačavaju snažan muš- s kojim svakako nema nikakve veze. Može to
Balconism ki vokal u pjesmama koje karakteriziraju siro- i bolje. (Vid Jeraj)

Nepretenciozni Svjetska klasa u ranoj fazi Vlastito izdanje

vost i snaga. Tekstualno nešto slabiji ali svi-
rački uvjerljivi, Manntra je bend koji je drugim
albumom pokazao kamo ide i da jako do-
idiosinkroni rock Rani radovi riječkoga tandema Denis&Denis otkrivaju nevjerojatan potencijal
koji se na žalost nije razvijao
Novi album kan-
bro zna što radi. Za razliku od debitantskog
albuma Horizont koji je bio tamno ‘ofarban’
Kompilacija
[noir​.​am sessions] — vol. 1
tautora Luke s nešto više elektronike, kojim su se približili
Zagrebački pjevač–tekstopisac Belanija iz Ko- globalnoj sceni, Venera se više okrenula Bal- Vlastito izdanje

R
Denis Katanec nove pjesme privnice potpi- kanu i sirovom zvuku. Moćan, uvjerljiv i pro-
stvarao je za boravka u Kanadi Piše: Bojan Mušćet čicama pokušavao osvjetlati slavni obraz, ali posrijedi suje bend Ba- dukcijski odličan album, Manntru predstav-

D
su lako zaboravljivi pokušaji (osobito odlazak na Me- sewalks koji lja u odličnom svjetlu, iako bi bolje posložen
Piše: Vid Jeraj lodije Istre i Kvarnera s pjesmom Tuja je tujina). Projekt [noir​.​am
čine i basist spoj tekstova, žestokog zvuka i autohtone
sessions] sa sje-
ijetki izvođači svoje demo–snim- Marko Leva- glazbe Balkana od njih mogao napraviti pr-
dištem u Labi-
ke realiziraju kao posebna izdanja. Veliki potencijal hitova nić i bubnjar Tin vorazrednu rock–atrakciju. Da Marko Perko-
nu publici pred-
omaća kantautorska scena u Obično demo–snimke završavaju Ostreš, neka- vić i njegova horda crnokošuljaša nisu toliko
Zbirku demo–snimki stavlja domaće
posljednje dvije–tri godine ra- kao albumi, nakon što izvođač tije- dašnji član Pips, politički angažirani, Manntra bi im bila idealna
indie glazbenike
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

dikalno se pomladila pod utje-
cajem niza američkih autora i
bendova indie–rock i americana
provenijencije, već i zato što su,
na festivalskoj sceni, oni ključni i gostovali u ovim
krajevima. No da identitetska patina još nije izgu-
bljena upućuje i pjevač–tekstopisac Denis Katanec
iz Zagreba, osnivač benda Felonte, izbornik i po-
kretač (poznavatelji nogometa
reći će da izbornik nije slučaj-
Denis Katanec
no) kompilacije Bistro na rubu
šume, diskografske avanture
Pejotl koja se s pomoću suradnika
Vlastito izdanje rastegnula već na pet izdanja.
Tu su bendovi iz Hrvatske i
Srbije, a i Slovenije, koje osim
temeljne harmonijske progresi-
je veže i manje–više isti jezik za
izražavanje i razvijanje emocija
i iskustava.
Spoznaja o pjevnosti
Svoj je (neplaćeni!) rad na kom-
pilaciji Katanec privremeno na-
pustio radi boravka u Kanadi
iz koje se vratio s novim pje-
smama. Obogaćen iskustvom
spoznaje o pjevnosti svoje lirike
nastavlja pisati na hrvatskom,
a plasira i autorski bend Okanagan Ltd... Od pro-
ljeća do sada snimio je seriju Sveska bijednih 1, 2 i
3, svojevrsne dnevnike koje će osmisliti i snimiti, ali
i producirati u sklopu 24–satnog ciklusa kod kuće;
snimke nadilaze puku informativnu razinu, a sve su
dostupne online.
Povratak na kasete
Posljednji korak u diskografiji jest audiokaseta Pe-
jotl, uz koju kupac dobiva kôd za album u elektro-
ničkom izdanju kao simpatičan podsjetnik da un-
derground nije ni ilegalan ni izoliran. Bliskost opusi-
ma Milana Manojlovića–Mancea i Ivane Picek očita
je, a donosi divergentan niz pjesama praćen violon-
čelom, klarinetom te trima gitarama. Nije da je De-
nis baš srastao s metronomom, iako autoritativno
»zajahuje riffove«, a poetski se ne boji iskočiti iz rje-
šenja tipičnih za prosjek rock–antologije. Žanrovski
gledano, Pejotl je usprkos psihodeličnom naslovu i
koketiranju s opusima Jarbola i inih, manje psiho-
deličan i folk od Sveski bijednih, što ga čini i zani-
mljivijim za slušanje. Potencijalni je hit Cvijeće, pje-
sma koja i definira cijeli Katančev stil mladog, osmi-
šljenog i nepretencioznog idiosinkronog rocka.
80
kom aktivne karijere ne uspije doći
do regularnog izdanja. Takvi su
slučajevi nekih od ponajboljih riječkih bendova: Ter-
mita, Mrtvog kanala, Grča i Ogledala. S druge strane,
kolekcija od četiri demo–zapisa Đavola objedinjena
nazivom Mjesečina nad getom završila je kao pro-
motivni singl za ondašnji Jugoton i danas je traženi
diskografski raritet.
Dostojno svjetske scene
Denis&Denis 1984. ekspresno su stigli do albuma pr-
vijenca. To ne iznenađuje: posrijedi je jedan od ovdaš-
njih bendova koji je u trenutku najpotentnijeg autor-
stva bio uistinu na svjetskoj razini. Da je Marina Pera-
zić te skladbe otpjevala na engleskom jeziku, a neki
vješti agent diskografiju benda dok je ona bila vodeća
pjevačica vješto proturio nekom britanskom izdavaču,
Denis&Denis, uvjeren sam, bili bi ravnopravni sudio-
nici top–ljestvica zajedno s Yazoo ili Eurythmicsima.
Umjesto toga, Marina je otišla i snimila dva osrednja
albuma, a Davor Tolja je s drugim pjevačem Edijem
Kraljićem oformio istoimeni pop–rock bend pristojnog
izričaja, ali ništa više od toga. Poslije je s raznim pjeva-
na kaseti imam već
trideset dvije godine
Denis&Denis
u kolekciji i ona uisti-
nu zaslužuje poseb- Demo Tapes
no izdanje. Dvjema
pjesmama je pokr- Dallas Records
pana kasetna verzija
mini–albuma Ja sam
lažljiva (Gluhi telefo-
ni, Mala noćna za-
dovoljstva), no osta-
le skladbe pokazuju
nevjerojatan potenci-
jal koji je taj electro-
pop duet imao u em-
brionalnoj fazi. Nije
bilo lako, jer iako je
Davor Tolja imao vi-
ziju benda, nije že-
lio da stihovi skladbi
budu banalni. Tako
su on i Marina obi-
lazili stolove na tera-
si kultnoga riječkog okupljališta Konta i molili pjesni-
ke i prijatelje da participiraju u stvaranju.
Među tekstopiscima tako nalazimo i El-
visa Stanića te Damira Pandura Jola, ali i
književnika Dražena Cuculića te novinar-
ku Dolores Šajt.
Rezultat je bio osjetan već na kasetama
Kovinoplastika koje je Tolja distribuirao
upravo pred istim Kontom. Ovitak je, da-
kako, bio fotokopiran. Kompaktan mate-
rijal imao je razrađene hitove, no Tolji je
uspjelo na kasnijim snimkama podići lje-
stvicu. Tako bi zacijelo pjesme Tek je 7
sati i Čuvaj se bili veći hitovi da top–liste
nije poharao Program tvog kompjutera, a
poslije i Soba 23 te Ja sam lažljiva.
Za istinske fanove benda ovo izdanje ipak
donosi nešto što dosad nisu mogli čuti:
skladbu Još jedna crta koja se ne nala-
zi ni na jednom njihovu izdanju. Ono što
je zanimljivo jest činjenica da u snimanju
nisu upotrijebljena računala (doduše, vje-
rojatno ZX Spectrum, Commodore 64 ili
Amiga ne bi u to doba bogzna što ni mo-
gli napraviti) te da mono snimke na ovoj
kolekciji »pumpaju« adrenalin kao da su
kreirane u najboljim današnjim svjetskim
studijima. Prije trideset dvije godine, da bi
se takvo što napravilo, moralo se biti dije-
lom svjetske klase.
Chips & Video-
clips. Sjetimo
se da je Belani debitirao EP–jem Out of This
World (2007.) kao dvadesetjednogodišnjak i
da je s kolegama s kantautorske scene po-
kretač pozornice za kantautore, Škrabica,
koja se već nekoliko godina održava u za-
grebačkoj knjižari Booksa. Rano se »bacio
na cestu« i iza njega je već nekoliko klupskih
turneja po Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Album
Balconism u produkciji Ivana Božanića rea-
liziran u studiju Dan, Mrak, za domaće uv-
jete mogao bi se stilski označiti kao barokni
rock; dijeli se preko web stranice besplatno i
očito je namijenjen i stranoj publici. Aranžma-
ni uvodne Ambience i završne Auf na tih pet
pjesama počivaju na kompaktnom uptempo
grooveu koji bi mogao podsjetiti na pjesme s
albuma Walking on Pretty Daze Kurta Vilea,
s tom razlikom da se Belani drži svojeg bar-
šunastog vokala pojačanog falsetima, a kao
gitarist solažama rado produljuje minutažu
osnovnog formata pop–pjesme. U pjesmi
Beacon osvrće se preko ramena u prošlost,
prema formatu dobre hard–rock pjesme bez
zloćudne lokalne boje i nakon već dvadeset
godina bilo bi neukusno nazvati to grunge-
om. Na ostatku materijala može se primijetiti
određena upućenost na vokale Becka Han-
sena ili Marka Kozeleka koje bi bilo lijepo što
skorije čuti u radijskom eteru. Stil Basewalk-
sa nikako nije ziheraški, baš kao ni hipsterski,
to je pravi middle of the road rock bez ikakvih
kalkulacija. (Vid Jeraj)
Manntra
Venera
Croatia Records
U samo četi-
ri godine rock
metal grupa iz
Umaga, Mann-
tra, posta-
la je vrlo cije-
njena kao tipi-
čan predstav-
nik glazbenog
žanra koji se na-
ziva pagan me-
tal. U njihovu
predgrupa na stadionskim koncertima. Ba-
rem do trenutka kad publika shvati da su bolji
od Thompsona. (Dubravko Jagatić)
Moskau
Dirty Ground
Vlastito izdanje
Noise/art–core-
performans sa-
stav Moskau iz
Koprivnice pri-
pajanjem i do
desetak gostu-
jućih suradnika
izvornom kvar-
tetu na svo-
jim koncertima
pretvara klup-
sku pozornicu
u rijetko viđen
spektakl, dok čistom produkcijom i artikula-
cijom vokala snimaju albume koji će možda
i zavarati slušatelje–namjernike. Tekstopisac,
vokal i gitarist benda Ivan Grobenski, student
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, surađuje još
i s bendom Lolita, a aktivan je i s kazališnom
grupom koja postavlja Krležine tekstove, u
čemu mu dužan ne ostaje ni bubnjar benda
Ivan Gundić. Osim njih, bas–gitarist benda
je Bojan Koštić, dok uzde performansa drži
Django Laić, glazbeni novinar i slam pjesnik.
Govorimo li o utjecajima na opus koji je po-
čeo prošlim EP–jem, nalazimo bendove koji
su mogli biti uzor već njihovim roditeljima (ta
Ivan je sin Tihomira, basista grupe Don’t koja
je djelovala od 1991. godine i objavila tri al-
buma), a to su Jesus Lizard i The Birthday
Party. A to što je naslov uvodne pjesme Do
you know (That God is Nothing But the De-
vil in Disguise?), očito znači da pjevaju na en-
gleskom. Vezu s obiteljskim rock–naslijeđem
bend je potvrdio i ironično usporenom verzi-
jom mods–klasika Seasons in the Sun koja
je bila obavezan dio koncertnog repertoa-
ra grupe Don’t. Međutim, nedostaci albuma
svakako su pretiho snimljene orgulje i prateći
vokali, kao i općenito pretanak zvuk za ono
što su momci u stanju prenijeti uživo. Pro-
dukcijski, gitare podsjećaju na filmsku glaz-
bu zagrebačkog benda Peach Pit, čime je
putem crno–bi-
jelih one take
spotova, a sada
je objavljen i prvi
kompilacijski EP
na kojem se po-
javljuju Ernest,
Denis Katanec, NLV i Loell Duin. Kompilaci-
ju otvara lokalna uzdanica Danijel Milosavlje-
vić iz benda Breech Deenower, koji pod ime-
nom Ernest na ovoj kompilaciji izvodi mračno
obraćanje Bogu Gospodine, u kojemu mu
zahvaljuje na istini, ljubavi i bombama. Pje-
sma u stilu akustičnoga Marka Lanegana
savršeno otvara noir temu toga EP–ja. Za-
grebački kantautor Denis Katanec u razma-
ku od samo dva mjeseca objavio je dva lo–fi
albuma. Prvi od njih, Pejotl, izdan je isključi-
vo na audiokaseti, a pjesme s drugoga (Sve-
ska bijednih III) napisane su i snimljene sve
u istom danu. Pjesma zastupljena na ovoj
kompilaciji, Topot, jedna je od skladbi s Pe-
jotla i ogoljeni vrisak tog ranjenog umjetnika,
potresna na samo njemu svojstven način.
NLV (Nikol, Luka i Vedran) njeguju maglovit
zvuk srodan američkoj kantautorici Hope
Sandoval iz alternativne rock–grupe Mazzy
Star, a njihova pjesma My Funeral pozicijom
i trajanjem zauzima ključno mjesto na kom-
pilaciji, koju zatvara zvučno najkompleksnija
skladba Lament neo–folk benda Loell Du-
inn u kojoj ovdašnje narodne tradicije spaja s
onima istoka, kao da Nusrat Fateh Ali Khan s
tuareškim plemenom svira istarsku pjesmu.
[noir​
.​
am sessions] ovom se kompilacijom
predstavio kao vrijedan projekt čijim ćemo
se budućim izdanjima s razlogom radovati.
(Ivan Laić)
Scarlet Notes
Naivno srce
Aquarius Records
Scarlet Notes
su se široj jav-
nosti predstavi-
li ušavši u finale
HR Demo klu-
ba, što je i njima
81
 već bila odlična stepenica za napredovanje. Sljede- Vikend–revolucija
ća stepenica bio je ugovor za prvi album koji su pot-
pisali s diskografskom kućom Aquarius Records. Či- Legato pop
njenica jest da je na njihovu debitantskom albumu
Spona/Aquarius Records
Naivno srce sve na svom mjestu i da je pjevačica
i basistica Zrna Zuber izuzetno talentirana, no cje- Premda Vikend–revolu-
lokupni je dojam ipak mlak. Prikladno distorziranim cija ima zapažen klup- IZDAVAČI
gitarama koje stvaraju onaj potreban indie zvuk te ski staž, u širim će kru- Hrvat­­­­­­­­­sko društvo skladate­­­­­­­­­­­­­lja,
nešto mračnijim melodijama, Scarlet Notes su tipič- govima biti najvjerojatni- Zagreb, Berislavićeva 9,
ni predstavnici domaće indie scene koji se tu i tamo

gala k ncert
je zapažena jer je posri-
‘poskliznu’ kroz tragove domaćih estradnih hitova Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna
jedi matični bend Marti- Trenka 5
i tekstove koji više odgovaraju tom miljeu od indie ne Geber–Geby koja je
scene. Jasno je da imaju neku svoju viziju i da im je vokalno poduprla grupu
Skunk Anansie jedan od omiljenih bendova, no sna-
žan i lijep glas Zrne Zuber kao da se dvoumi kojem
Greta u skladbi Malena ZA IZDAVAČE U pOVODU 70. ObLJeTNice
i s njima zaradila Porina. Antun Tomislav Šaban
će se glazbenom žanru prikloniti. Dobro, ali nedo- No njezin glas je pot- Mirjana Matić HrVaTSKOg DrUšTVa SKLaDaTeLJa
voljno da se istaknu od prosjeka, no dovoljno ma- pora i u izvrsnoj sklad-
štovito da su oni sami i njihovi bližnji zadovoljni po- UREDNIŠTVO
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

BROJ 193, LISTOPAD 2015.

bi Radio Aktiva Ovo nije
nuđenim albumom. Nema sumnje da u njima čuči san, a pjevačica je isto- Darko Bakić
talent, ali ga treba znati pravilno iskoristiti i svoje pje- Dubravko Jagatić
dobno i članica Brain Holidaysa. Nastupni album Vi- Milan Majerović–Stilinović
sme pametno složiti da se njima nametnu široj pu- kend–revolucije kompatibilan je s navedenim izvo-
blici. Za debitanski album sasvim pristojno. (Dubrav- Jana Haluza
đačima: pronaći će se tu i reggaea i rock’n’rolla, ska (glavna urednica)
ko Jagatić) obrazaca, ponešto funka, no sve umiješano u pitki
pop–izričaj s tekstovima koji uglavnom programatski LEKTURA
zvuče, odnosno, umjesto »ich« forme primjenjuje se Rosanda Tometić

Sleepyheads »wir« forma. Izuzetak je zabavna skladba Precjednik GRAFIČKO OBLIKOVANJE

republike, tekstualno bliska pjesmi Električnog or- Luka Gusić
The Swirling Thoughts of… gazma Mister ministar koja govori o nesposobnos-
TISAK
ti političara za stvarni život, koji su »rođeni za velike Studio Flyer,
Vlastito izdanje stvari«. Legato pop solidno je otvaranje Vikend–re- Aleja Seljačke bune 7a
volucije, no očito je da bi prepoznatljivost trebali gra- 10090 Zagreb
diti i na drugim temeljima, ne samo na glasu Martine
Zagrebačka indie rock Geber, s obzirom na to da je najdorađenija skladba
četvorka Sleepyheads na albumu Samaritanci, na kojoj vokalno gostovanje e–mail: cantus@cantus.hr Hrvatsko društvo skladatelja obilježava 2015. godine
nakon mnogobrojnih uzvraća Brane, pjevač Radio Aktiva. (Bojan Mušćet) cijena: 22 kune
koncerata po metro- (za članove HDS–a besplatno) 70. obljetnicu osnutka.
poli i nekoliko pjesama Žen ISSN 1330–4747
na raznim kompilacija-
Jantar Središnja proslava održat će se u
ma, objavila je napokon
i svoj dugosvirajući prvi-
jenac The Swirling Tho-
Unrecords CJENIK OGLASA
četvrtak, 19. studenoga,
ughts of… koji donosi ZA CANTUS u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Malo se tko na ovim
čak trinaest pjesama u prostorima usudi sni- 1/1 CIJELA STRANICA
sat vremena. Riječ je o miti tako hrabar album 6.000 kn Članovi Društva okupit će se na svečanoj skupštini, predstavit
sasvim solidnom ostva- koji je ujedno i prikladna 1/2 STRANICE
3.000 kn će se monografija 70 godina HDS-a i otvoriti prigodna izložba
renju u okvirima gene- lekcija svim glazbenici-
ričkog indie rocka, koje čak, iako ne donosi ništa sa- ma u regiji. Iz jednostav-
1/3 STRANICE povijesnih dokumenata, plakata i fotografija.
2.000 kn
svim novo i originalno, prosječnom slušatelju može nog razloga: zato što 1/4 STRANICE
pružiti dovoljno neopterećenog užitka za ponovljena pokazuje da se jedino 1.500 kn U 19:30 sati održat će se slavljenički koncert na kojem će uz
slušanja. U najboljim trenucima glazbeno mogu za- kreativni glazbenici bez Cijene oglasa izražene su bez
zvučati kao domaći odgovor na američki bend The eminentne soliste nastupiti svi glazbeni ansambli Hrvatske
kompromisa smiju ba- PDV–a
National, ali očito je da ovi momci inspiraciju crpe iz viti glazbom. Rezultat je i ne uključuju dizajn oglasa. radiotelevizije: Tamburaški orkestar, Jazz orkestar, Zbor i
duge povijesti pop–rocka, od Beatlesa do danas. ovaj izvanserijski album Simfonijski orkestar.
Oglasi na vanjskom ovitku novina
Tekstovi svih pjesama napisani su na engleskom je- četveročlanog ženskog navedenih formata naplaćuju se
ziku, no Sleepyheadsima to nije problem kao mno- audiovizualnog benda čija svježina, mašta i aran- dodatnih 30% od izražene cijene.
gim drugim ovdašnjim bendovima, koji zbog lošeg žmani nadvisuju dobar dio svih albuma ikada sni- Sva pitanja o smještaju oglasa,
Na programu će biti izbor remek-djela hrvatske glazbe svih
izgovora ili nedovoljno dobrog poznavanja jezika mljenih u Hrvatskoj, ali i šire. Nakon što su 2013. go- uputiti na žanrova, koja su u posljednjih sedamdesetak godina napisali
sami sebi stvaraju zamku iz koje se ne mogu izvu- dine djevojke objavile debitantski album za austrijsku cantus@cantus.hr hrvatski skladatelji.
ći. Najveći je problem albuma možda prekobrojnost queer etiketu Unrecords I onda je sve počelo, bilo
(sličnih) pjesama, što oko polovice albuma dovodi do je jasno da smo dobili bend koji ne razmišlja ni žan-
blagog zamora materijalom, da bi stvari opet živnule rovski ni u bilo kakvom kalupu, niti im je išta granica. Ovaj jedinstveni koncert članovi HDS-a žele pokloniti
promjenom iz mid–tempa u malo bržoj Countryso- Na svu sreću. Jantar je album na kojem su pustile iz pretplatnicima glazbenih ciklusa, ali i svim zainteresiranim
ul, pa se opet smirile u sporijoj Miss Being In Love. sebe sve ono oko čega su se možda na debitant-
(Vid Jeraj) skom albumu dvoumile. Razigrani, ali snažni gitarski
građanima.
rifovi, fine melodije obojene minimalističkom elektro-
nikom, neujednačeni ritmovi i nevjerojatna atmosfera Ulaz je slobodan.
u svih osam prekrasnih pjesama. Žestoko i sanjivo,
blago i grubo, ali prije svega maštovito i predivno.
Već se dugo na sceni nije pojavio jedan takav album
koji bez ikakva razmišljanja može zauzeti čelne pozi-
cije indie top–ljestvica diljem svijeta. Ovo bi komotno
mogao biti album godine 2015. (Dubravko Jagatić)
82 83
 Koncertni ciklus
Cantus Ansambla
Cantus & Lauba
sezona 2015. / 2016.
30. studenog 2015., 20h
Lauba, Kuća za ljude i umjetnost

Ivan Josip Skender: Mario’s Day Off

Elliot Carter: Eight pieces for four timpani
BROJ 193, LISTOPAD 2015.

Alfi Kabiljo: Kleopatrin napitak, za obou solo

Samuel Barber: Capricorn Concerto, za flautu, obou, trubu i gudače
Andrej Babić: Kad budem trava, za glas i ansambl
Ivan Josip Skender, dirigent
Mario Šincek, trombon
Marko Mihajlović, timpani
Branko Mihanović, oboa
SOLO – TUTTI
Dani Bošnjak, flauta
Vedran Kocelj, truba
Siniša Hapač, bariton

MAHLER – FENNESZ
Cantus Ansambl

21. ožujka 2016., 20h

Lauba, Kuća za ljude i umjetnost

Gustav Mahler: Das Lied von der Erde, obrada: Arnold Schönberg/Rainer Riehn
Ivan Josip Skender, dirigent
Christian Fennesz, gitara i elektronika
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Domagoj Dorotić, tenor
Cantus Ansambl

25. travnja 2016., 20h

Lauba, Kuća za ljude i umjetnost

Tomislav Oliver: Complex Poetry

CANTUS – DANCE
Vinko Globokar: Kaleidoskop im Nebel , 23’
Dian Tchobanov, dirigent
Marjana Krajač, koreografkinja

CANTUS - ICARUS
Cantus Ansambl

27. lipnja 2016., 20h

Lauba, Kuća za ljude i umjetnost

Fabio Vacchi: Flow My Dowland, 5 pjesama Johna Dowlanda transkribiranih

i orkestriranih za alt i ansambl
I. From Silent Night 
II. Sleep Wayward Thoughts
III. Were Every Thought An Eye
IV. Can She Excuse My Wrongs
V. Flow My Tears

Salvatore Sciarrino: Le voci sottovetro:

I. Gagliarda del Principe di Venosa
II. Tu m’uccidi, o crudele
III. Canzon francese del Principe
IV. Moro, Lasso
Berislav Šipuš: Un jardin sous la pluie avec un compositeur sans parapluie,
Can tus
ansambl
za 13 instrumenata 
Lou Reed: Metal Machine Music - Improvizacija
Berislav Šipuš, dirigent
Monika Cerovčec, sopran
Alba Nachinovich, glas i elektronika
84 Cantus Ansambl & Icarus Ensemble