ANA FRANK

Ana Frank, djevojka iznimno profinjenog i plemenitog duha, pišući svoj dnevnik dala je jedan
potresan komentar na zbivanja iz Drugog svjetskog rata. Čitajući njene zapise i riječi možemo iskusiti
bol, strah i zločine viđene kroz oči jedne trinaestogodišnjakinje. Rođena je 12. lipnja 1929. Godine u
Frankfurtu na Majni, no većinu života provela je u Amsterdamu u koji je njena obitelj prebjegla nakon
što su Židovi postepeno postajali nepoželjni u Njemačkoj. U počecima progona, oduzeto joj je i
njemačko državljanstvo. Razvijala se u osobu punu vrlinu, no često ju je gušio osjećaj samoće i
neshvaćanja. Iako je živjela sa svojim roditeljima i sestrom Margot te je često bila okružena ljudima,
ona ni sa kime nije mogla uspostaviti dublji kontakt. Kako nije imala iskrenog prijatelja, počinje pisati
svoj dnevnik i oslovljava ga s Kitty, jer kako kaže, papir može podnijeti puno više riječi nego ljudi.

Njezina živahnost i energija počinju polako padati paralelno s porastom napetosti u gradu. Židovi
dobivaju nova pravila za život, oduzimaju im se bicikli, smiju posjećivati samo određene trgovine…
Ljudska sebičnost i nepravda zabrinjava mladu Anu, često o njoj razmišlja i na taj način popunjava
retke svog dnevnika. Ne vidi smisao trenutne situacije,no unatoč okolnostima, njezin optimizam ne
prestaje. Nije se žalila na staru odjeću koju nosi, ni na teške poslove koje obavlja. Željela je da rat
završi, da se vrati kući i ponovno krene u školu. Obitelj Frank ubrzo biva prisiljena skloniti se u tajno
skrovište jer Margot dobiva poziv u jedan njemački radni kamp. Tajno skrovište nalazilo se unutar
zgrade gdje je radio Anin otac, a obitelj je već duže vrijeme pripremala skrovište i opremala ga
namirnicama i kućnim potrepštinama. Bili su svjesni kako će jednom i oni biti primorani otići iz
vlastitog doma. U skrovištu je živjela još jedna obitelj, nad skrovištem bio je nadvijen oblak tuge, a
nad gradom neprestano su tukli topovi. U tom skučenom prostoru uvijek je dolazilo do stvaranja
sukoba i napetosti. Vremena je bilo puno, a prostora malo. Tenzije su sve više i više rasle i uzrokovale
razdražljivost kod ovih ljudi koji si više nisu mogli priuštiti luksuz.

U skrovištu, Ana upoznaje Petera o kojemu u početku nije imala pretjerano visoko mišljenje. No,
nakon što su se bolje upoznali, njihov se odnos poboljšao. Ana se često prisjeća na svoju prvu
mladenačku ljubav. Njezino divljenje izazivali su tamna kosa, baršunaste smeđe oči i lagano zašiljen
nos. No, ono zbog čega ga je najviše voljela, bio je njegov osmijeh. Iskreno je i otvoreno pisala o
adolescentskom strahu da bi ga mogla izgubiti,prisjećajući se kako su se udaljili. Utjehu i snagu
pronalazila je u snovima o njemu, a nakon što se Peter zaljubljuje u nju, vraća ju u realnost i vrijeme
im počinje brže prolaziti.

Sudbonosan dan zbio se u ljeto 1944. godine kada je netko izdao njihovo tajno skrovište te su ih tri
nizozemska policajca s njemačkim oficirom uhapsili i odveli u koncentracijske logore o kojima je Ana
već mnogo slušala i znala. Ona i Margot odvedene su u logor Bergen Belsen. Ana tada klone duhom,
gubi svu svoju snagu i naposljetku umire od tifusa i neishranjenosti nekoliko tjedana prije
oslobođenja logora. Njena sestra Margot umrla je samo nekoliko dana prije Ane. Jedini preživjeli iz
obitelji Frank bio je otac Otto. Dugo se raspitivao o svojim kćerima, sve dok dana kad je dobio
potvrdu da su njemačke zvijeri i ljudska nehumanost bile jače od njegovih kćeri. On je ispunio Aninu
najveću želju - objavio je njezin dnevnik kojega mu je predala jedna žena koja ga je pronašla u
njihovom skloništu.

Ana je dvije godine živjela iza debelih zidova zgrade u potpunoj izolaciji od vanjskog svijeta. Te
dvije godine jako su je promijenile kao osobu, njezin je duh morao naglo sazrijeti kako bi mogla
prihvatiti realnost koja ju okružuje. Njezina je mašta rasla, no nažalost ona se za svoje snove nije
mogla boriti, niti ih ostvariti. Svakodnevno je maštala o životu nakon rata, Bogu, ljudima. Iako živi u
teškim vremenima, nju kao i današnju mladež tih godina muče tinejdžerske brige poput neuzvraćene
ljubavi i prijateljstva. Svojim zapisima pokazuje nam kako mladi ljudi i djeca jedini mogu biti iskreni i
dati nam kritički osvrt na ljudske poteze i svijet. Ovi će zapisi zauvijek ostati podsjetnik na zločine,
nepoštovanje, igru životima nevinih i ideologije pojedinaca koje svijet nikada neće razumjeti.