AFLATOKSIN M1 U MLIJEKU – Nema krivnje kod proizvođača mlijeka i obiteljskih gospodarstava

Objavljeno četvrtak, 14. veljača. 2013. 09:00 | Ispis | E-mail

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Kada se otkrije aflatoksin M1 u mlijeku, odmah je potrebno utvrditi izvor kontaminacije i promijeniti
stočnu hranu

Prošli tjedan Hrvatsku je potresla vijest primljena iz Bosne i Hercegovine o mlijeku kontaminiranom
aflatoksinom M1 dvoje najvećih hrvatskih mliječnih industrija – Dukata i Vindije. Temeljem ove
obavijesti Ministarstvo poljoprivrede RH odmah je naredilo povlačenje mlijeka s tržišta. Radilo se o
četiri vrste trajnog mlijeka s 2,8 posto mliječne masti od navedenih proizvođača. Na žalost, u
hrvatskim vodećim medijima ovaj problem nije odgovarajuće prikazan niti obrazložen javnosti.
Štoviše, neke informacije nisu točne, ali se nitko nije javio od veterinarskih stručnjaka da „ispravi
netočne navode“. Na žalost, nastali problem kao i krivnja pokušavaju se jednostavno prebaciti na
proizvođače mlijeka, odnosno na obiteljska gospodarstva koja su ionako u velikim problemima.

Za sve su gljivice krive

Aflatoksini su toksični metaboliti koje proizvode neke vrste gljivica a često ih nalazimo u hrani
namijenjenoj ljudskoj prehrani i hranidbi stoke. Aflatoksini su najpoznatija i najviše istraživana grupa
otrova, tzv. mikotoksini. Aflatoksini se povezuju s različitim bolestima poput aflatoksikoze, jednako
kod životinja – naročito stoke, kao i kod ljudi. Pojava aflatoksina uvjetovana je određenim faktorima u
okolišu, zatim geografskom području, poljoprivrednoj i agronomskoj praksi itd. Aflatoksinima se
pridaje najveća pozornost od svih mikotoksina, jer su oni dokazano najsnažnije kancerogene tvari
koje jednako izazivaju kancerogeni učinak kod laboratorijskih životinja i čovjeka! Osim što su
kancerogeni, aflatoksini su i genotoksični jer uzrokuju oštećenje DNK a time i mutacije, navodi EFSA.

Aflatoksini su široko rasprostranjeni u mnogim poljoprivrednim proizvodima, stočnoj hrani i hrani

namijenjenoj prehrani ljudi. Većina stručnjaka koja pomno proučava ovu problematiku općenito
smatra da se apsolutna sigurnost ne može postići kada su u pitanju aflatoksini i aflatoksikoza. Upravo
stoga mnoge države nastoje zakonskim propisima smanjiti kontakt s aflatoksinima iz hrane bilo za
čovjeka ili stoku na najmanju moguću mjeru.

I brašno kikirikija uzrokuje bolest

U Engleskoj je 1960. u nekoliko mjeseci na farmama purana uginulo više od 100.000 mladih purana.
Bolest je bila nepoznata pa su je nazvali „X bolest purana“ (tj. nepoznata bolest). Međutim, ubrzo je
došlo do uginuća velikog broja mladih pataka i fazana na farmama. Tada je provedeno istraživanje
koje je otkrilo izvor: brašno kikirikija iz Brazila. Potom je utvrđeno da je upravo to brašno bilo visoko
toksično za navedenu mladu perad, a simptomi su odgovarali onima kod „X bolesti purana.“ Daljnja
istraživanja otkrila su uzročnika – gljivicu Aspergillus flavus po kojoj je nazvan i toksin.

Aflatoksini su sekundarni metaboliti plijesni koje proizvode gljivice Aspergillus flavus i Aspergillus
parasiticus. Četiri najčešća aflatoksina su B1, B2, G1 i G2. Najčešći izvor aflatoksina jesu žitarice, u
prvom redu kukuruz, te proizvodi i nusproizvodi od žitarica. Silaža od kukuruza također može biti
izvor aflatoksina jer sam proces siliranja ne uništava prisutan aflatoksin. Dr. Jodie A. Pennington
(University of Arkansas) naglašava da su žitarice osobito sklone razvoju različitih mikotoksina, a
posebno u sušnom razdoblju! Napominje da u ekstremnim vremenskim uvjetima kao što je suša
aflatoksini mogu kontaminirati i travu pašnjaka, a ponekad se mogu naći i u sijenu. No, ipak je to
rjeđa pojava.

Gljivice Aspergillus spp

Potrebno je naglasiti da aflatoksine nalazimo i u hrani poput riže, smokava, sušenog voća, začina,
kakao, zatim u lješnjacima, bademima, pistaciji, kikirikiju, sirovom/nerafiniranom biljnom ulju,
sjemenkama pamuka, soji itd. Aflatoksini su naročito rasprostranjeni u brojnim poljoprivrednim
proizvodima iz tropskog i suptropskog područja, jer njihovom razvoju osobito pogoduje topla i vlažna
klima. Kontaminacija aflatoksinom nastaje na polju, prije ili poslije žetve, u nepovoljnim uvjetima
skladišta, u toku prerade i dr. Gljivice Aspergillus spp kao i neke druge vrste plijesni raširene su u
okolišu, a njihove spore nalaze se u tlu. FAO procijenjuje da diljem svijeta godišnja kontaminacija
žitarica s aflatoksinom iznosi oko 25 posto. Razvoj ove vrste gljivica/plijesni i aflatoksina najčešće je
povezan s ekstremnim vremenskim uvjetima koji uzrokuju stres biljke. U razdoblju prije žetve, najveći
rizik za razvoj aflatoksina je u vrijeme ekstremne suše! Kada je temperatura zraka visoka, a
istovremeno vlažnost tla je ispod normalne granice, u zraku se povećava broj spora gljivica
Aspergillus, koje „uđu“ u biljku na mjestima oštećenja uzrokovanih kukcima i/ili ekstremnim
vremenskim uvjetima.
Aflatoksini su skupina ekstremno toksičnih, mutagenih i kancerogenih otrova koje proizvode gljivice
Aspergillus flavus i A. parasiticus; A. flavus proizvodi aflatoksin B1 i B2, a A. parasiticus stvara
aflatoksine B1, B2, G1 i G2. Aflatoksin B1 je naročito opasan i kancerogen, a u mlijeku se izlučuje u
vidu aflatoksina M1. Naime, aflatoksin M1 ne nalazimo u poljoprivrednim proizvodima niti u stočnoj
hrani, već samo u mlijeku. Naime, aflatoksini se kod preživača metaboliziraju u jetri, a luče se putem
žuči. Aflatoksini M1 i M2 su hidroksilirani metaboliti aflatoksina B1 i B2. Aflatoksin B1 se metabolizira
u jetri krava pomoću jetrenih enzima, te tako nastaje M1 koji se izlučuje putem mokraće i mlijeka. Za
razliku od gljivica Aspergillus koje su najčešće vidljive golim okom kao zelenkaste naslage, aflatoksini
su bez boje, mirisa i okusa. Kemijski, aflatoksini su vrlo stabilne tvari u hrani i otporne su na utjecaj
topline kod prerade ili kuhanja hrane. Vrlo je teško, gotovo nemoguće eliminirati aflatoksine kada se
oni jednom stvore u hrani.

Najosjetljivije krave muzare

Na aflatoksine su najosjetljivije krave muzare, dok su ovce i konji nešto manje osjetljivi. Sve mlade
životinje mnogo su osjetljivije na aflatoksine od odraslih životinja, a osjetljive su i bređe ženke.
Aflatoksikoza je bolest koja se javlja kao posljedica unosa aflatoksina putem hrane u organizam. U
većini slučajeva uzgajivači ne će primijetiti simptome bolesti. Međutim, u slučaju kada krave
konzumiraju stočnu hranu koja sadrži veću količinu aflatoksina ili se životinje hrane takvom hranom
kroz duže vremensko razdoblje, tada će se pojaviti simptomi aflatoksikoze.

Simptomi akutne aflatoksikoze kod svih sisavaca su: odbijanje hrane, letargija, ataksija, gruba dlaka,
blijeda i povećana masna jetra; simptomi kronične aflatoksikoze uključujući krave muzare su smanjen
apetit, smanjeno iskorištavanje hrane, žutica, smanjena mliječnost, gubitak težine, anemija, razina
bjelančevina u serumu je smanjena i to je karakteristično za aflatoksikozu, također je smanjena i
razina vitamina A, D, E, K i B. Patološki nalaz će otkriti fibrozu jetre i edem žućnog mjehura itd.
Aflatoksikoza također smanjuje otpornost organizma pa životinje postaju osjetljivije na određene
bolesti. Nadalje, aflatoksikoza djeluje negativno na reprodukciju - estrusni ciklus kod krava postaje ili
prekratak ili predugačak, a mogući su i pobačaji.
Aspergillus flavus na uskladištenom zrnu.

Dijagnoza aflatoksikoze je često vrlo problematična i teška jer na farmi su moguće različite infekcije
radi imunosupresije tj. slabijeg imuniteta izazvanog aflatoksikozom, a stočna hrana može biti
kontaminirana s više vrsta gljivica i toksina, upozorava dr. Pennington. Stoga se stočna hrana za krave
muzare mora strogo kontrolirati. Svatko tko stavlja na tržište hranu koja sadrži više od 20 ppb
aflatoksina što je gornja dozvoljena granica za hranu namijenjenu muznim kravama prema propisu
američke FDA, taj će biti odgovoran za nastalu štetu. Gornja dozvoljena granica za sadržaj aflatoksina
M1 u mlijeku je 0,5 ppb (FDA). Kada se otkrije aflatoksin M1 u mlijeku, tada je potrebno odmah
utvrditi izvor kontaminacije i promijeniti stočnu hranu!

Krave mogu tolerirati aflatoksine u hrani. No, ako hrana sadrži 20 ppb ili više aflatoksina B1, tada će
se aflatoksin M1 naći u mlijeku vjerojatno već nakon par dana, jer je „probijena“ granica tolerancije
na aflatoksin. Obično je potrebno dva do tri dana hranidbe s hranom bez aflatoksina kako bi se
koncentracija smanjila ispod razine tolerancije. U slučaju da se aflatoksin M1 nađe u koncentraciji
iznad 0,5 ppb, takvo mlijeko se ne smije koristiti za ljudsku uporabu.

Panel o kontaminantima u hranidbenom lancu (tzv. CONTAM Panel) Europske agencije za sigurnost
hrane (EFSA) u svojem dokumentu iz 2004. naglašava da je aflatoksin B1 naročito nepoželjna tvar u
stočnoj hrani, osobito hrani za krave muzare! Europska Komisija odredila je gornju razinu za
aflatoksin M1 u mlijeku, a to je 0,05 µg/kg i to na temelju stručnog izvješća Znanstvenog vijeća za
hranu Europske unije. Naime, na temelju mnogih znanstvenih izvještaja o procjeni rizika može se
zaključiti da čak vrlo niska razina aflatoksina, tj. 1 ng/kg ili čak manje može znatno povećati rizik za
razvoj karcinoma jetre. Međutim, prema odredbama kontroverznog Codex Alimentariusa gornja
razina aflatoksina M1 u mlijeku trebala bi biti 0,5 µg/kg, što Europska unija ne prihvaća!
Aspergillus flavus na neubranom klipu

Prema još važećem Pravilniku o kakvoći stočne hrane (NN 26/98) u točki V. Zabranjene i škodljive tvari
u krmivima i krmnim smjesama, čl. 69. navodi najveću dopuštenu količinu aflatoksina u hranidbi
mliječnih krava – 0,01 ppm. A prema Pravilniku o toksinima, metalima, metaloidima i drugim štetnim
tvarima koje se mogu nalaziti u hrani (NN 16/05) najveća dopuštena granica sadržaja aflatoksina B1 u
mlijeku i mliječnim proizvodima je 0,05 µg/kg, što je sukladno s trenutno važećim odredbama u EU.
Kada je u pitanju ljudsko zdravlje, tada bi zakonske odredbe o sadržaju štetnih i otrovnih tvari u hrani
morale uzeti u obzir sve poznate i znanstveno utemeljene činjenice te voditi se načelom
predostrožnosti, a ne prihvaćati odredbe koje nameću multinacionalne kompanije.