UPUTE ZA IZRADU KATALOŠKOGA OPISA I ANALIZE LIKOVNIH DJELA

Ime i prezime kandidatkinje/kandidata _________________________________________

(Na prvoj stranici gore desno, ukoliko se analiza predaje kao samostalni seminarski rad,
ogledni dio doktorske disertacije i sl.)
Preporučeni opseg: tri stranice teksta formata autorske kartice (dakle, šezdesetak znakova u
redu, trideset redaka po stranici, sveukupno 5200 znakova uključujući razmake) za svako
djelo, uključujući kataloški opis, analizu i literaturu. Za djela koja su dio nekoga niza, ciklusa
ili mape moguće je literaturu napisati zajednički, nakon posljednjega obrađenoga djela.

I. Kako se piše kataloški opis SLIKE/GRAFIKE/CRTEŽA?

1. ime i prezime autora (mjesto i datum rođenja; mjesto i datum smrti);
2. naziv djela;
3. datacija;
4. tehnika i materijal: ulje na platnu, tempera na dasci (pazite, ne na drvu!), ugljen na
papiru, tempera na pergamentu, fresco (označite nosač: na zidu, na svodu) …;
5. dimenzije (uvijek prvo visina, pa širina, a dubinu je potrebno naznačiti ukoliko se radi o
slikama na dasci, kamenoj ploči i sl.);
– kada se poštuje redoslijed nije potrebno pisati o kojoj se dimenziji radi; n.pr.
120 x 80 x 2 cm znači 120 cm visine x 80 cm širine x 2 cm dubine;
– dimenzije slika na platnu i skulptura izražavaju se u centimetrima;
– dimenzije djela na papiru ili na pergamentu (najčešće sitnoslikarska djela,
grafike, crteži, akvareli ...) izražavaju se u milimetrima (n.pr. 282 x 167 mm).
6. sadašnji smještaj; izvorni smještaj;
– ako djelo nije mijenjalo smještaj napiše se smještaj i in situ ili in loco, n. pr.
»Zagreb, crkva sv. Katarine, in situ«;
– naznačiti je li djelo dio nekoga ciklusa (grafičke mape, ikonografski povezanoga
slikarskoga ciklusa);
– podrijetlo djela (zbirke/muzeji u kojima se djelo nalazilo ranije; naručitelji/raniji
vlasnici ako su poznati);
7. natpisi na slici/grafici/crtežu s točno naznačenim smještajem natpisa (ddk znači desni
donji kut). Natpisi se transkribiraju točno poštujući tip slova i prelazak u novi red, koji se
naznačuje kosom crtom, n. pr. dolje u sredini: RUBENS DELINEAVIT / PONTIUS
SCULPSIT. Prelazak u novi odlomak (ukoliko su zapisani stihovi ili neki dulji tekst)
označuje se dvostrukom kosom crtom (//).
8. zatečeno stanje: preslici, oštećenja, vidljive naknadne intervencije (ukoliko je moguće
djelo treba pogledati i sa stražnje strane i opisati stanje nosača – daske, platna,
pergamenta…);
9. kritička povijest umjetničkoga djela i kritički osvrt na literaturu (prethodne atribucije,
važnije prosudbe kritičara/istraživača o vrsnoći, dataciji, predlošcima, uvjetima nastanka
djela);
10. literatura o slici kronološkim redoslijedom, od prvoga spomena do najnovijih
istraživanja (samo ona u kojoj je djelo izrijekom navedeno).
Koji je redoslijed u analizi?
• Format (vertikalno postavljeni pravokutnik, može biti ravno zaključen, lučno ili
segmentno kada se radi o oltarnim palama; horizontalno položeni pravokutnik,
okrugli, ovalni format, kvadratični format; kod grafika razlikovati prizor od
cjelokupnoga otiska s tekstom u potpisu i naznačiti oba; na zidnim slikama odrediti
zidnu plohu na kojoj je slikana)
• Kadar (figure ga ispunjaju cijelom visinom; kadar reže figuru ili figure u visini pojasa;
kadar je širok i obuhvaća krajolik, vedutu grada…)
• Kompozicija (odnos masa i njihova organizacija, ravnoteža ili asimetrija, ritam ili
dominantna geometrijska struktura)

1
 • Prostor (čitak, u kojem se jasno može shvatiti prostor u kome se figure nalaze; ili
nečitak, nejasni su prostorni odnosi među figurama i s prostorom u kome se nalaze)
• Značaj (karakter) svjetlosti (svjetlost je nalijepljena na oblike kao pomoćno sredstvo u
njihovu oblikovanju – renesansno; svjetlost teče preko oblika, slijeva se i pada s
jednoga na drugi – manirističko; svjetlost se prožima s formom, prelazi konture
pojedinih oblika, i okuplja se u zajedničke mase svjetla i sjene određujući kompoziciju
– barokno; u grafikama naznačiti gustoću rastera koji određuje tonske vrijednosti)
• Kromatske značajke (opis kolorita)
• Uloga crteža kao likovnoga sredstva u oblikovanju (umjetnik se oslanja na crtež
oblikovanju: jaka kontura, vidljiv crtež lica, očiju, usnica i sl., ili je crtež »potopljen«
drugim likovnim sredstvima)
• Rukopis (vidi li se potez kista ili je on lazuran, nevidljiv; vidi li se samo potez kista u
bijelom; jesu li potezi široki, puni boje tako da izgledaju reljefni?)
Napomena: zidne slike moguće je analizirati slijedeći iste rubrike ukoliko nisu iluzionističke,
ali u svakom slučaju – bile one tretirane kao štafelajne, ili koristile iluzionističke postupke
(quadratura, anamorfoza, skraćenja…), potrebno je očitati poziciju promatrača te odnos zidne
slike i nosača (arhitekture). Smještaj zidne slike potrebno je označiti na tlocrtu građevine u
kojoj se zidna slika nalazi.

II. Kako se piše kataloški opis SKULPTURE?

1. ime i prezime autora (mjesto i datum rođenja; mjesto i datum smrti);
2. naziv djela;
3. datacija;
4. materijal (drvo /ako je poznata vrsta drveta, naznačiti/, mramor /opisati: raznobojni,
bijeli; ako je poznata vrsta mramora, naznačiti/, bronca, kamen /ako je poznata vrsta,
naznačiti/, terracotta ...);
5. tehnika (klesano, rezbareno, lijevano, iskucano, modelirano …) i postupci (pozlaćeno,
posrebreno, obojano tj. polikromirano, glazirano …);
6. dimenzije (uvijek prvo visina, pa širina, pa dubina; kod svih se uzima najveća mjera);
– kada se poštuje redoslijed nije potrebno pisati o kojoj se dimenziji radi; n. pr.
120 x 80 x 30 cm znači 120 cm visine x 80 cm širine x 30 cm dubine;
– posebno se mjeri skulptura s postamentom, a posebno sama skulptura;
potrebno je navesti obje mjere (na mjerama križeva s Raspetim posebno
naznačiti križ, a posebno korpus)
– dimenzije skulptura izražavaju se u centimetrima;
7. sadašnji smještaj; izvorni smještaj; je li skulptura nekad pripadala nekoj većoj cjelini (n.
pr. oltaru, dekoraciji pročelja, javnome spomeniku…)
– ako djelo nije mijenjalo smještaj napiše se smještaj i in situ ili in loco n. pr.:
»Zagreb, crkva sv. Katarine, in situ«;
8. natpisi s točno naznačenim smještajem natpisa; natpisi se transkribiraju točno poštujući
tip slova i prelazak u novi red, koji se naznačuje kosom crtom, n.pr. Natpis se nalazi
unutar kartuše na postamentu: »PAVLO · III. · / FARNESIO· PONT / OPT · MAX«;
9. zatečeno stanje: oštećenja, preslici ako je skulptura bojana, vidljive naknadne
intervencije (ako je moguće, djelo treba pogledati sa svih strana);
10. kritička povijest umjetničkoga djela i kritički osvrt na literaturu (prethodne atribucije,
važnije prosudbe kritičara/istraživača o vrsnoći, dataciji, predlošcima, uvjetima nastanka
djela);
11. literatura o skulpturi kronološkim redoslijedom, od prvoga spomena do najnovijih
istraživanja (samo ona u kojoj je djelo izrijekom navedeno).
Koji je redoslijed u analizi?
Tip skulpture (pojedinačna skulptura ili skulpturalna grupa; slobodnostojeća skulptura
ili uklopljena u arhitektonski okvir ili nišu); odrediti odnos skulpture prema oltarnoj
arhitekturi; naznačiti da li postament ima značajnu ulogu u kompoziciji kao njezin
značajan dio; da li je postament skulpturalno obrađen i kako);
2
 • Odnos skulpture i njezinoga okružja (da li je skulptura podređena arhitekturi ili se
oslobađa arhitektonskoga okvira; izlazi iz niše i tako se približava slobodnostojećoj
skulpturi);
• Kompozicija (odnos masa i njihova organizacija, ravnoteža ili asimetrija, ritam, odnos
volumena i prostora – rastvorene / zatvorene forme);
• Pokret (pokrenutost masa, usmjerenje cjeline i pojedinih dijelova, zakrenutost /
torzije...);
• Obrada površine (tehničke razlike u obradi materijala – klesanje, rezbarenje,
modeliranje, lijevanje...); tekstura površine (gruba, uglačana, ornamentirana ...);
• Način oblikovanja draperije (oslanja li se umjetnik više na liniju ili na plohu – ili oboje
– i u kojoj mjeri; odnos i raspored nabranih i glatkih dijelova);
• Odnosi volumena i obrada površine u funkciji postizanja svjetlosnih efekata (svjetlo i
sjena); uzima li umjetnik u obzir neki određeni izvor svjetlosti te mu prilagođava
odnose volumena i obradu površine (odlika baroka);
• Kromatske značajke (opis kolorita) – prirodna boja materijala ili polikromna (obojena)
skulptura.
III. Što je cilj ikonografske analize?
• Točno imenuje ili provjerava dosadašnju ikonografsku identifikaciju prizora (česte
greške: identifikacija svetaca; identifikacija prizora Rođenja Kristova umjesto
Poklonstvo pastira i Navještaj rođenja Kristova pastirima, Petnaest prizora iz života
Marije i Krista umjesto Otajstva krunice, odnosno ružarija, rosario, kod teme
Bogorodice s Djetetom potrebno je provjeriti radi li se o nekom čašćenom tipu i pod
kojim je nazivom taj tip poznat: Marija Pomoćnica, Marija Snježna…, te kako se zove
pratip iz koga je tip izveden: Eleousa, Hodegitrija i dr.). Ikonografija portreta određuje
identitet portretiranoga, dob, i povod narudžbe portreta (lat. causa occasionalis):
ženidba, viši plemićki status, povratak s hodočašća, dobitak ordena ...
• Utvrđuje pisane izvore za ikonografiju (Biblija, Zlatna legenda, hagiografije sv. Franje
Asiškoga, određene liturgijske molitve poput litanija i sl.);
• Utvrđuje odstupanja ili točno praćenje ikonografske tradicije, literarnih izvora,
očekivanih rješenja i pojava u pojedinim sredinama (n. pr. isusovački sveci ne
pojavljuju se uobičajeno u crkvama drugih redova, ali sv. Franjo Ksaverski je
iznimka…; franjevački svetac, sv. Antun Padovanski također može prijeći granice
reda i pojaviti se u župnim i redovničkim crkvama i sl.).
IV. Što je cilj povijesno-umjetničkoga istraživanja?
• Prijedlog atribucije i datacije djela cilj je provedenoga istraživanja.
• Analiza djela – formalna, ikonografska, komparativna – upućuje i vodi k smještaju
djela unutar vremenskih i prostornih koordinata opusa jednoga umjetnika (gdje je i
kada djelo naslikao) i/ili umjetničke baštine nekoga područja. Tek na temelju analize,
osobito značajki prostora i svjetlosti može se zaključiti kojoj stilskoj formaciji djelo
pripada (renesansa, manirizam, barokni manirizam, rani barok, barokni klasicizam,
zreli barok, kasni barok, kasnobarokni manirizam, kasnobarokni klasicizam,
rokoko…).
• Otkriće naručitelja daje šire kulturološko značenje djelu, odgovara na pitanje tko su
bili protagonisti likovne kulture jednoga razdoblja, koje je njihovo obrazovanje,
socijalni status – kler, bratovštine, plemići, pūk ...
• Otkriće i objava arhivskih podataka dokumentira okolnosti narudžbe (tko ju je, kada i
kod koga naručio; kako su tekle isplate; kada je posljednji puta isplaćeno umjetniku,
što je ujedno obično i datum dovršetka djela).

U okviru doktorskoga studija Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

sastavili: Lejla Bušatlić, Jasmina Nestić, Josipa Petrinić, Martina Ožanić, Danko Šourek i
Tanja Trška pod mentorskim vodstvom dr. sc. Sanje Cvetnić (Zagreb, ak. god. 2007./2008.).