TIT ANDRONIK

Student: Edis Bilić

Predmet: Režija

Tema: Osveta ; Osvetnička tragedija

Ideja: Dokaz neprekidnog kruga ili obruča koji steže osvetnička srca.
Sljepilo osvetnika. – Kad se čini kao da je sve gotovo i da je naizad vraćen m
ir jer kako kaže Lucije „izliječit će Rim“- posljednja kazna koja je izrečena u komad
u je baš od strane istog čovjeka. Osuđuje Arona za nedjela i kažnjava ga kopanjem
do vrata. Što ukazuje na to da ustvari ništa nije prekinuto- jer je dijete Arona živo i
kada odraste možemo očekivati osvetu.

Razlog: Prije svega uvijek su me lično zanimale stvari koje su toliko brutalne da im
se na prvu ne može dati objašnjenje. Tačnije fasciniralo me to koliko je neko spre
man da ode daleko, a da naš um nikako ne može pronaći mu razlog. To je jedna od
glavnih skrivenih stvari (bar na prvu skrivenih)- djelovanje Arona. Zato me konkre
tno fascinirao Aron, kao neko koga moram u potpunosti opravdati- pogotovo iz ug
la glume (za sta mislim da je uglavnom bila vodilja za odabir). Kako igrati takvog čo
vjeka i u potpunosti stati iza. Druga stvar bi bila moje konkretno mišljenje, a to je
da studenti generalno izbjegavaju ovakve scene jer su suviše krvoločne ili iz nekih
svojih privatnih razloga pa dođe onda ona stara: „Daj da uradim što drugi neće ili
ne mogu.“ Opet, gledajući na scenu zapitam se koliko možeš biti siguran ili očajan
da nakon što moliš za život djeteta izgovoriš sva svoja nedjela i još vrlo otvoreno
priznaš da ti je žao što ih nisi napravio više. Sve te stvari koje čine da se pitam i da
probam naći opravdanje za takva djelovanja nagnalo me da izaberem ovu scenu.

Analiza
Početna situacija
Titus se vraća u Rim kao ratni heroj i biva veličan i tertian poput “Boga”.

Sukob
Titus žrtvuje Alarbus, i Tamora se osvećuje.

Titus insistira na žrtvovanju Tamorinog najstarijeg sina, da umiri duhove svojih mrtvih rođaka. Velika gre
ška. Tamora obećava da će osvetiti ovo djelo i kada postane njegovom caricom,iznenada je u dobroj pozi
ciji da ispuni svoje obećanje. Tamora i njen tajni ljubavnik, Aaron, Titusu od života naprave noćnu moru.
Zajedno stoje iza ubistva Basijana i silovanja Lavinie.

Komplikacija
Titusovi sinovi su okrivljeni za ubistvo i Tit je prevaren.
Tamora i Aaron podvale Titusova dva sina, Quintus i Marciusu, za ubistvo Basijana. Aaron prevari Titusa I
nagovori ga da odsječe sebi ruku, obećavajući da će Saturninus poštediti mu sina u zamjenu za Titusov d
io tijela.

Vrhunac
Otkriveno: Hiron i Demetrius su silovali Laviniu. Titus obećava osvetu!

Lavinia pokazuje na knjigu I inicira događaj radnjom u toj knjizi, tj. na taj način objašnjava da je silovana,
a zatim ispisuje imena Hiron i Demetrius, otkrivajući identitet svojih napadača. Naravno, Titus obećava d
a će mu platiti.

Napetost
Pogodi ko dolazi na večeru?!

Napetost raste kada Titus ubija Hirona i Demetriusa, peče ih I stavlja u pitu, i poziva sve na veliku gozbu.
(možda mala referenca na sukob između Agamemnonovog (Atrej) I Egistovog oca (Tiesto) )

Rasplet
Titus služi se osvete. Krvoproliće proizilazi.

Na gozbi, Titus služi Tamori i njegovim gostimapitu od ljudskog mesa. Onda je objavisvoj tajni sastojak i u
bode Tamoru. Saturninus bode Titusa, a onda Lucije ubada Saturninusa.

Zaključak
Lucius imenovan kao novi rimski car: Neka ozdravljenje/obnova počne!

Nakon što dobije naziv cara, Lucius kaže da će "izliječiti" Rim, te kažnjava Aarona- tako što ga zakopa do
vrata i ostavi da gladuje.

Vrijeme cijelog zbivanja

Rim, dnevna noćna mora

Strašan san iz kojeg se ne možeš probuditi? Pa, to je upravo ona vrsta postavljanja koju Shakespeare stva
ra u Tit Androniku. Ciklus nasilja i osvete u predstavi je beskrajna, i izgleda kao noćna mora, pogotovo ak
o se stavimo u kožubilo koga u obitelji Andronika. U jednom trenutku, Marcus gleda na Laviniu osakaćen
og tijela i izjavljuje: "Ako ja sanjam, da me bar sve moj dobro probudi! / Ako se probudim, neka planet u
dari me, / Da mogu zadrijemati u vječnom snu!"

Također je važno napomenuti da Tit Andronik je postavljen u starom Rimu, za vrijeme vladavine izmišlje
nog Saturninusa. Kao kritičar Frank Kermod ističe, specifičnim istorijskim vremenski okvir je malo izmiješ
an, jer Shakespeare crpi iz različitih razdoblja rimske historije te tako stvara predstavu. Shakespeare uspj
eva da stvori generalnu vrstu "Rim-efekt" konstantno aludirajući na teme iz klasičnih rimskih tekstova po
put Ovidijevih Metamorfozama I sl.
Bez obzira na to u koje stoljeće bi trebala biti postavljena igra, znamo da ovo nije rimski svijet povezujem
o s visinom civilizacije. Umjesto toga, Rim izgleda kao da je na rubu kolapsa, pogođen zločinima poput ka
nibalizma, silovanja, sakaćenja tijela, i rituala nasilja, koji prijete kidanjem grada na komadiće (doslovno i
figurativno).

Titus naziva Rim "divljina tigrova". Skoro svi u komadu su žedni krvi.

Simbolizam, Alegorija

Primijetili smo mnoštvo dijelova tijela odrezanih, kako se valjajuuokolo po pozornici. (ima šest otkinutih
dijelova ukupno). Mogli smo također primijetiti neke metaforičke reference na "ruke", "udove", i "glave"
. Dakle, u čemu je stvar? Na neki način, dobrim dijelom je prosto rečeno Shakespearov smisao za humor.

Prva stvar koju treba znati je da je Tit Andronik je dio popularnog (16. Stoljeće) žanra "osvetna tragedija"
, gdje krv, crijeva, i osakaćena tijela su sastavni dio “programa”.

Tu je i politička metafora. Svaki put kada je tijelo unakaženo, podsjeća nas da u Rimu "političko telo" tak
ođer razdiru građanski ratovi. "Političko telo" je politički koncept koji vidi vladara kao "glavu" države, do
k se građani smatraju dijelovima tijela. Koncept “političko telo” pojavljuje se rano u igri- kada je Titus iza
bran za cara. Marcus ga poziva da prihvati taj posao I da “pomogne postaviti glavu na bezglavi Rim"

Na kraju predstave, Marcus, koji želi da popravi i ujedini Rim pod novim vladarom, kaže: "O, dozvolite mi
da vas naučim kako ponovo plesti [...] / Ove razdvojene udove ponovo u jedno tijelo". Marcus je govorio
metaforički, ali da se vratimo na Shakespearovu bolesnu šalu- cijela pozornica u tom trenutku je već pre
puna dijelova tijela.

Aron
Aaron je Tamorin tajni ljubavnik i njegov đavolski mozak stoji iza uništenja porodice Andronika. On je tak
ođer, po mom skromnom mišljenju, najfascinantniji karakterpredstave.

"Glavni arhitekta nevolje"

Marcus gledajući na mrtva tijela kaže: “Aron je glavni arhitekta ovog užasa”- što I jeste. U svim zločinima
on ima uticaj, uglavnom nagovarajući, ali vješto, druge na zlo.

Šta motiviše Aarona?

S početka znamo da Aaron uzrokuje mnogo patnje - ali zašto to radi? Jedna od mogućnosti je da želi pom
oći svojoj ljubavnici Tamori ali nikad kroz djelo ne možemo biti toliko sigurni niti imamo konkretan dokaz
. Možda to stoji kao jedna od motivacija, koja čak nije ni najvažnija, već više kao sretna okolnost.Probam
o li bolje objasniti - mogli bireći da je Aron nešto poput modernog lika Jokera- “neki ljudi vole samo gled
ati kako svijet gori”, pa ga svrstati u neopravdane zločince- osvrčući se na to šta kaže Luciju na pitanje da
li mu je “žao” što je počinio svoja nedjela:

LUCIJE: Da li se kaješ zbog tih gnusnih dela?

ARON:Da, jer ih nisam učinio više.

Čak i sad proklinjem dan — mada je takvih
Dana malo pod mojim prokletstvom —
Kad ne učinih naročito zlo:
Ne ubih čoveka, ne smerah mu smrt,
Ne beščastih devu il' ne smišljah to,
Ne optužih pravog, ne zakleh se krivo,
Ne zavadih smrtno prijatelja dva,
Ne naterah marvu kakvog siromaha
Da vratove lomi, ne zapalih staje
Il' sena noću vičući vlasnicima
Da ih oni svojim suzama ugase.
Često sam kopao iz groblja mrtvace,
Stavlj'o ih uspravno kraj vrata srodnika,
Kad su na žalost zaboravili već,
I na koži im, k'o na kori drveta,
Ureziv'o nožem i rimskom azbukom:
,,Nek vam tuga živi, iako sam mrtav."
Hiljadu sam groznih dela počinio
Olako k'o čovek kad ubije muvu,
I ništa me stvarno ne žalosti, osim
Što deset hiljada ne učinih više.

I ako uzmemo u obzir da znamo da je još prije nego je doveden kao zarobljenik pustošio građane stavili b
i mu prefiks psihopata I to bi opravdalo sve. Ipak kasnije, bi se mogla nazrijeti konkretna njegova motivac
ija- kada napadnemedicinsku sestru koja loše govori o njegovom djetetu:"bez radosti, sumorno, crno i tu
žno" - možemo vidjeti da je njegovoponašanje odgovor, ne samo sestri već na cjelokupan način odnošen
ja I Rimljanja I Gota prema njemu. Tretiraju ga sa prezirom, kao autsajdera. Pa ako povučemo pitanje rob
stva, tretiranja drugih rasa jasno nam je da je temelj njegove motivacije stotinama godina u prošlosti ute
meljen.

Aaron kao otac

Dok je Aaron je vrlo jasno negativac predstave (mogli bismo čak reći da je on jedan od najvećih zlih negat
ivaca u cijelom Shakespeare-u), vidimo ipak taj blagi tračak ljudskosti u njemu. Aaron, na kraju krajeva, či
ni se da je jedini roditelj koji je spreman da ispred sebe stavi dijete. U svijetu u kojem Titus ubija dvoje nj
egove djece na sceni bez razloga, Aaronova odbrana svog novorođenčeta dovodi nas gotovo do divljenj
a.

Aaron čak napravi dogovor s Rimljanima kako bi spasio život njegovog djeteta, obećavši da će otkriti cijel
u osvetu ako će Rimljani omogućiti njegovom djetetu da živi.