Društveni poredak u ranom srednjem vijeku

History-center

Na Zapadu

Presudnu fazu u raspadanju klasičnog robovlasništva predstavlja germansko

preuzimanje zapadnih dijelova Rimskog carstva. Čitava ta polovina carstva pala je u ruke
Germana u V stoljeću, tako da su osnovane njihove države u Britaniji, Galiji, Španiji, Italiji
i Africi. Germanske vođe su izvršile ponovnu podjelu zemljišta, dodijelivši imanja svojim
pratiocima, istaknutim članovima najuglednijih porodica i slično. Tako se stvarao sloj
germanske vojničko-zemljoposjedničke aristokratije, a feudalni karakter je poprimio
onda kada su ti posjedi postali nasljedni. Dodijeljeni posjedi su najprije nazivani
beneficijima, da bi kasnije, nakon što su postali nasljedni, dobili druga imena – leno ili
feud, po čemu su i vlasnici tih posjeda nazvani feudalnom gospodom ili feudalcima, a
čitav sistem feudalizmom.

Feudalna gospoda nije obrađivala ta imanja, već seljaci koji su se na njima zatekli, koji su
tu živjeli od ranije, prije nego su Germani došli i izvršili preraspodjelu njihove zemlje. Ti
seljaci su vremenom postali kmetovi. U kmetski sloj društva su vremenom ušli i bivši
koloni i robovi koji su obrađivali zemljišne posjede. Tako su se nazirale dvije sasvim
odvojene klase – feudalci i kmetovi. Položaj kmeta bio je daleko povoljniji od položaja
roba u klasičnom robovlasništvu, a ogleda se prije svega u tome što feudalac nije mogao
ubiti kmeta bez razloga, kmet je imao svoje selište (dio feuda na kojem je živio, imao
porodicu, kuću i kojeg je obrađivao za sebe) i imao je sredstva za proizvodnju. Njegova
obaveza prema feudalcu je bila renta – određeni dio prinosa sa svoje zemlje morao je
predavati feudalcu. U samim začecima ovakvog poretka, obaveze kmetova nisu bile
prevelike, jer su i feudalci bili primitivni i živjeli su vrlo jednostavno. To će se znatno
izmijeniti kasnije, kada se feudalci pretvore u vrlo zahtjevne eksploatatore.

U VIII stoljeću na prostoru Franačkog kraljevstva se pojavljuje ugovor o rekomandaciji.

Naime, vrhovni zemljoposjednik je bio državni vladar, ali on je počeo dodjeljivati
zemljišne posjede istaknutim službenicima kako bi pridobio njihovu vjernost. Taj ugovor
stvara štićenički odnos između onoga koji daje i onoga koji prima posjed. Onaj koji daje
posjed bio je senior, a onaj koji prima je postajao vazal ili štićenik. Vazal je imao obaveze
prema svom senioru – morao mu je biti vjeran, morao se odazvati u slučaju da bude
pozvan u rat, a sa druge strane senior je vazala štitio ukoliko bi se ovaj našao u

http://history-center.xyz/
 Društveni poredak u ranom srednjem vijeku
History-center

opasnosti. Vremenom je dolazilo i do toga da i sami vazali počnu dodjeljivati dijelove

zemljišta, pa je na taj način došlo do atomizacije zemlje. Oni koji bi dobili i te manje
posjede bi također bili vazali, dok bi njihovi seniori ujedno bili i seniori (prema njima) i
vazali (prema onima koji su im prvobitno dodijelili posjede). Tako je stvorena podjela i
unutar više, zemljoposjedničke klase, pa je stvoreno više plemstvo, kojeg su činili krupni
zemljoposjednici, te niže plemstvo, kojeg su činili sitni zemljoposjednici (oni koji su
ujedno i vazali i seniori).

U kristalisanju feudalnih odnosa uveliko je pomogla i crkva. Naime, crkva je u ranom

feudalizmu gradila svoj položaj, te se vremenom izdigla kao najveći i, što je važnije,
najprivilegovaniji zemljoposjednik. Crkveni službenici bili su izuzeti od ličnih, a crkva
kao institucija od zemljišnih poreza. Takav sistem je odgovarao crkvi, jer se ona
neprestano bogatila, pa je crkva postala dio više klase i podržavla je feudalno ustrojstvo.
Sa druge strane, i plemstvu je odgovarala podrška crkve, pa su se uzajamno podržavali –
crkva je stajala iza plemstva, a plemstvo je gradilo crkve i druge vjerske objekte.

Na istoku

Istočno Rimsko carstvo preživjelo je masovne seobe koje su srušile Zapadno carstvo.
Međutim, ono nije pošteđeno u potpunosti, pa je i unutar samog Istočnog carstva
dolazilo do imanentnih promjena. Ono što su Germani bili Zapadnom, to su Slaveni,
Avari, Bugari i drugi narodi bili Istočnom carstvu. Masovno naseljavanje Slavena na
Balkan u VII stoljeću zahtijevalo je određene izmjene dotadašnjeg privrednog i
društvenog poretka u bizantskom društvu.

Kako su Slaveni dolazili na Balkan, oni su organizovali svoje opštine. Reformu povodom
prisustva Slavena na Balkanu proveo je car Heraklije (610-641) tako što je donio
„Zemljoradnički zakonik“. Taj zakonik priznaje seoske opštine kao zasebene zajednice
koje imaju unutrašnju autonomiju, ali vrhovnu vlast carstva moraju poštovati. Uz to,
moraju plaćati danak državi, a šume, pašnjaci i vode na njihovom području ostaju
kolektivno vlasništvo.

U vezi sa novim zakonima, uveden je i novi sistem unutrašnjeg uređenja. Naime, carstvo
je podijeljeno na nove upravno-teritorijalne jedinice teme, na čijem čelu su stajali

http://history-center.xyz/
 Društveni poredak u ranom srednjem vijeku
History-center

stratezi (strategos). Unutar tema zemljišne posjede su dobijali vojnici, pa je na taj način
stvorena nova klasa vojnika-zemljoposjednika koji su dobili ime stratioti. Ti vojnici su
bili obavezni da sami obrađuju zemlju, da održavaju svoje naoružanje, da sami snose
troškove rata i da se odazovu ako budu pozvani. Stratioti su također postajali i sitni
zemljoposjednici i slobodni seljaci. Tematsko uređenje podiglo je vojnu moć carstva i
pospiješilo državnu upravu. S obzirom da je država bila nanovo podijeljena, bilo je
potrebno izmijeniti i državnu upravu, pa su u državnoj upravi teme predstavljane po
logotezijama – ministarstvima, na čijem čelu su stajali logoteti, a najviši od njih je imao
naslov dromos, čija funkcija odgovara današnjoj funkciji premijera, tj. predsjednika
vlade. Na taj način učvršćena je moć vojničko-zemljoposjedinčke aristokratije, a
slobodno seljaštvo je dovedeno do propasti.

Uporedo sa jačanjem feudalne klase na Zapadu, jačala je i feudalna klasa na Istoku. Na

Istoku su ostatke sitnih zemljoposjednika nastojali da unište krupni feudalci iz
svjetovne, ali i crkvene vlasti. Državne vlasti su se tome protivile i nastojale da to
zaustave. Kada se ispostavilo da se to ne može zaustaviti, car je lično počeo dopuštati
krupnim feudalcima da preuzimaju imanja sitnih zemljoposjednika, te je čak i sam (car)
feudalcima dodjeljivao zemljišta. Takva zemljišta su dobila ime pronije, a oni koji su ih
dobijali su postali pronijari. Na taj način je i na Istoku došlo do kristalizacije dvije klase –
feudalaca i kmetova, ali je dubok jaz između dvije klase oslabio unutrašnju odbrambenu
snagu carstva.

http://history-center.xyz/